PRINCIP USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI U pravnom smislu načelo ustavnosti i zakonitoti podrazumijeva apsolutnu superiornost ustava i zakona u odnosu na sve druge pravne propise. Ovo načelo je izraz hijerarhijske strukture pravnog poretka, normativne piramide na čijem vrhu se nalazi ustav kao fundamentalni zakon svake države. U pravnom poretku ustav uživa rang superzakona, vrhovnog zakona ili zakona nad zakonima, predstavlja fundamentalnu normu poretka. Prema H.Kelzenu iz ove osnovne norme proističu ostale norme. Ustav određuje donosioca i način stvaranja, postupak donošenja neposredno nižeg pravnog akta tj. zakona, koji sličnu ulogu ima prema drugim njemu neposredno nižim aktima. Prema tome ustav i zakon se pojavljuju kao logički osnov stvaranja i važenja ostalih pravnih akata i pravnih normi uključujući i materijalne radnje. Na ovaj način se uspostavlja hijerarhijska struktura pravnog poretka. U okviru hijerarhije različitih stepena normi tzv. Kelzen/Merklova teorija stepena u pravu viša norma je norma koja određuje stvaranje neke druge norme, dok je niža norma stvorena prema odredbama te više norme. Zato niža norma stiče pravnu valjanost iz više norme odnosno pravno važeća je ona norma koja je u saglasnosti sa višom normom. Ustavnost i zakonitos su istovrsne pojave, ali je ipak ustavnost viši oblik zakonitosti tj. na viši stepen podignuta zakonitost, što ukazuje na njihovu organsku povezanost.
PRINCIP USTAVNOSTI – U teoriji se obično ukazuje na pravnu i političku stranu principa ustavnosti. Kao pravno načelo princip ustavnosti se najprije vezuje za postojanje ustava u formalnom smislu tj. za ustav kao pisani i jedinstveni akt najveće pravne snage. Ustavnost postoji kada je pravni poredak zasnovan na hijerarhiji opštih akata i na njihovoj međusobnoj usklađenosti. Pored načela podređenosti svih pravnih akata ustavu ustavnost znači potpunu primjenu i poštovanje pravila koja najviši pravni akt sadrži. Princip ustavnosti je izražen u dvostrukom smislu: a)Formalna ustavnost znači da zakoni i drugi propsi moraju u pogledu forme da budu saglasni ustavu tj. da su donijeti od ustavom označenog organa-zakonodavnog organa, po postupku-zakonodavnom postupku, čiji su osnovni elementi utvrđeni ustavom i spoljnoj formi po pravilu pisanoj formi koju je ustav odredio. b)Materijalna ustavnost znači saglasnost zakona i drugih propisa s ustavom ali u pogledu njegove sadržine. U političkom značenju ovo načelo se povezuje sa demokratskim poretkom. Ono se ogleda s time što su svi nosioci vlasti i svi akteri političkih procesa i vršenja vlasti uopšte potčinjeni ustavu. Uostalom pojava ustavnosti upravo je imala za cilj racionalno ograničenje vlasti tako da je između ustava i
slobode uvijek postojao znak jednakosti. Glavni zadatak ustava i ustavnosti je da uspostavi demokratski politički ambijent, stanje slobodnog i otvorenog demokratskog političkog procesa.
PRINCIP ZAKONITOSTI – Princip zakonitosti takođe ima dvostruko značenje, pravno i političko. U pravnom smislu svi pravni akti moraju da budu u skladu sa zakonom izuzimajući naravno ustav. Uspostavljanje hijerarhijskog sklada dovodi do suprematije zakona pa se zato svi akti koji su po svojoj pravnoj snazi ispod zakona nazivaju podzakonski akti. Zakonitost može biti formalna i materijalna. Formalna zakonitost znači da svi niži pravni akti i materijalne radnje moraju da budu u skladu sa zakonom u pogledu svoje forme a sankcija formalne nezakonitosti je poništaj ili ukidanje nezakonitog akta. Materijalna zakonitost zahtijeva da podzakonski akti u pogledu svoje sadržine budu u skladu sa zakonom. U političkom smislu princip zakonitosti ima isto demokratsko značenje koje ima i princip ustavnosti. Zakonitost je uvijek značila negaciju samovolje i arbitrernosti, odbacivanje apsolutističkog pravila Princeps legibus solutus est ili Quod principi placuit legis habet vigorum. Niko nije iznad i izan zakona, koji je jednak za sve bez obzira da li kažnjava ili nagrađuje.
PRINCIP VLADAVINE PRAVA I PRAVNE DRŽAVE Pored načela demokratije načelo pravne države ili vladavine prava je temeljno ustavno načelo modernih država. Prema mišljenju Th. Maunca dok je načelo demokratije pretežno oblikovano kao politički princip dotle je načelo vladavine prava ili pravne države nepolitički formalni princip. U većini ustava potvrda načela vladavine prava je eksplicitna. U pravnoj literaturi postoje oprečna mišljenja o tome da li su pojmovi vladavine prava (rule of law) i pravne države (Rechtsstaat) istovjetni ili različiti. Nesporno je da su ovi pojmovi nastali u različitim državama, Engleskoj i Njemačkoj, u različitom vremenu i u različitim okolnostima. Utoliko su pojmovi vladavine prava i pravne države različiti pojmovi.
VLADAVINA PRAVA (RULE OF LAW) - Ideja vladavine prava, inspirisana zahtjevom da se zaštiti sloboda pojedinca, direktno je suprostavljena neograničenoj vlasti države, samovolji arbitrernosti, zloupotrebi i uzurpaciji vlasti. Vladavina prava jednostavno znači ograničavanje državne vlasti putem prava, podvođenje svih državnih organa i njihovih akata pod pravo, a to se naročito odnosi na izvršnu vlast s obzirom na njen operativni opresivni način djelovanja. VLADAVINA PRAVA ZNAČI POTČINJAVANJE SVIH VLASTI PRAVILIMA PRAVNOG PORETKA. U SAD prihvaćena su dva pravila inspirisana težnjom da se zaštite prava i slobode
građana i spriječi samovolja onih koji vrše vlast. Prvo pravilo propisuje podređenost vlade pravu (governement under law), a drugim se svakom pojedincu garantuje postupak zasnovan na pravu odnosno zaštitne proceduralne garancije, prije svega u krivičnom postupku (due process of law). Smatra se da je A.V.Dicey engleski pravni pisac, najpotpunije izložio doktrinu vladavine prava. Upotrebljavajući izraz supremacija prava (supremacy of law) Dajsi je ukazao na tri bitne komponente vladavine prava: -Prvo obilježje vladavine prava je da ona obavezno znači odsustvo arbitrerne vlasti. Vladavina prava se suprostavlja svakoj samovoljnoj i diskrecionoj vlasti. Niko ne može biti kažnjen osim za povredu zakona koja je utvđena putem redovne procedure pred redovnim sudovima u zemlji. -Drugo svaki čovjek je potčinjen običnom zakonu koji primjenjuju redovni sudovi, što je ustvari ideja jednakosti pred zakonom. Pri tome svi funkcioneri podliježu istoj odgovornosti kojoj podliježe bilo koji građanin za nezakonito potupanje. -Treće opšta pravila ustavnog prava su rezultat običnog zakonodavstva tj. opšti principi ustava su rezultat sudskih presuda kojima se određuju prava građana u konkretnim slučajevima. Prema tome vladavina prava neminovno pretpostavlja nezavisno i efikasno sudstvo koje je u stanju da obezbijedi zaštitu prava i sloboda građana.
PRAVNA DRŽAVA – Pojam pravne države nastao je kao reakcija na nekadašnju policijsku državu u kojoj upravni aparat nije bio vezan pravom već postupao u skladu sa vlastitim shvatanjima državnog interesa i onoga što se nazivalo državni razlog. Ideja pravne države nalaže pravno ograničenje i vezivanje državnog upravnog aparata, posebno onog njegovog dijela koji primjenjuje sredstva prinude, kako bi se obezbijedio njegov zakoniti rad. To znači da uprava raspolaže samo onim nadležnostima i sredstvima kojima je investirao zakon i postupa po postupku koji je takođe predviđao zakon. Suštinsku formu pravne države čini pisana zakonska norma što se izražava formulom: PODREĐIVANJE SVIH VLASTI VLADAVINI ZAKONA. Tako utemeljena država može da bude garant prava i sloboda čovjeka. Načelo vladavine prava je vremenom dobijalo sve šire značenje tako da se njemu mogu uračunati sledeći principi: 1.Razlikovanje i odvajanje vlasti (Državna vlast je pravno organizovana politička vlast. Odvajanje vlasti ima za cilj uzajamnu kontrolu i uspostavljanje odgovarajuće ravnoteže koja spriječava stvaranje monopola i zloupotrebu vlasti. Princip podjele vlasti nije apsolutan ali je strogo primjenjen u odnosima egzekutive i sudstva. Sa načelom podjele vlasti povezan je prncip inkompatibilnosti (latinski in-ne + con-sa + patibilis-podnošljiv) tj. princip nespojivosti ili
nezdruživosti državnih funkcija. Ovaj princip zabranjuje da se u jednom licu objedine poslovi iz različitih područja ili grana vlasti). 2.Garantovanje osnovnih prava čovjeka (Garantovanje i zaštita osnovnih prava čovjeka je neophodan uslov ali i krajnji cilj pravne države. U pravnoj državi sloboda ličnosti je principijelno neograničena jer važi načelo in dubio pro libertatis tj. u sumnji za slobodu. Zadobijanjem visokog ranga ustavom garantovanih prava, osnovna prava čovjeka vezuju sve organa javne vlasti uključujući i samog zakonodavca. Zato je u ograničenju osnovnih prava čovjeka i zakonodavac ograničen ustavom). 3.Supremacija Ustava i prioritet formalnog zakona (U pravnoj državi ustav je za sve grane državne vlasti vrhovna vlast. Kao najviša norma, lex superior, ustav pravno vezuje zakonodavstvo, upravu i sudsku vlast. Za formalni zakon je bitno da u njegovom nastajanju presudnu ulogu ima predstavničko tijelo naroda. Zbog toga što legitimaciju dobija od predstavništva naroda zakon ima prioritet u odnosu na sve druge pravne propise. Osim toga zakonodavac je vezan vlastitim zakonom sve dok ga novim formalnim zakonom ne ukine ili promijeni. Pod formom zakona razumije se forma u kojoj se pojavljuje zakon kao i postupak njegovog nastajanja u predstavničkom tijelu. U načelu formalni zakon sadrži opšte pravilo ili generalnu normu koja je važeća norma za neodređeni broj slučajeva primjene. Idividualni zakoni su rijetki izuzeci u svim državama).