UNIVERZITET U SARAJEVU FARMACEUTSKI FAKULTET
ULOGA FARMACEUTA U DRUŠTVU (Seminarski rad)
Mentor:
Kandidat:
Profesor:
Asistent:
Sarajevo, novembar, 2013.
Sadrţaj: Sadrţaj: 1. UVOD ........................................... ................................................................. ............................................ ............................................ ............................................. ....................... 2 2. ETIČKI KODEKSI FARMACEUTA .......................................... ................................................................. .............................. ....... 3 2.1. Osnovna
.................................................................. ............................................ ...................................... ................ 3 načela ............................................
2.2. Duţnost prema pacijentu ............................................ .................................................................. ............................................ ........................ 3 2.3. Biomedicinska istraţivanja ............................................. ................................................................... ......................................... ................... 4 2.4. Odnos prema drugim farmaceutima, zdravstvenim radnicima i prema struci ......... 4 2.5. Završne
................................................................ ............................................ ...................................... ................ 5 odredbe ..........................................
................................................................... ........................... .... 6 3. ULOGA FARMACIJE U DRUŠTVU ............................................ 3.1. Uloga farmaceuta prema rezoluciji Svjetske zdravstvene organizacije organizacij e .................. 7 3.2. Apotekarska djelatnost ........................................... ................................................................. ............................................ ........................... ..... 7 ............................................. 8 4. OSNOVNA ULOGA FARMACEUTA U DRUŠTVU ............................................. 4.1. Promocija zdravlja. ...................................... ............................................................ ............................................ ...................................... ................ 8 4.2. Prevencija bolesti ....................... ............................................. ............................................ ............................................ ................................ .......... 10 4.2.1. Socijalne determinante zdravlja ............................................. .............................................................. ................. 11 4.3. Racionalna upotreba lijekova .................................................... ........................................................................... ............................ ..... 12 4.4.1. Odgovornost farmaceuta za terapiju lijekovima ..................................... ..................................... 13 4.4. Savjetodavna uloga farmaceuta ......................................... ............................................................... .................................... .............. 14 4.5. Farmaceut u odnosu sa ljekarom ....................................... ............................................................. .................................... .............. 15 5.
.................................................................... ............................................. ....................................... ................. 18 ZAKLJUČAK .............................................
1
1. UVOD
Farmaceut, kakvog najčešće znamo, priprema lijekove prema receptu liječnika te informira pacijenata o svrsi i primjeni lijeka. Farmaceut poznaje sastav, način djelovanja u organizmu i popratne učinke lijeka te savjetuje liječnike, kao i pacijente, o izboru i doziranju lijekova. Farmaceut koji radi u ljekarni mora odgovarati na upite kupaca o propisanim lijekovima, a to
su pitanja o mogućim negativnim reakcijama i interakcijama s drugim lijekovima ili upuju bez recepta te onim poremećajima. Odgovara i na upite o lijekovima koji se k upuju supstancijama koje sluţe kao preventiva nekih poremećaja. Farmaceut, na osnovi pitanja o zdravstvenom stanju i eventualnoj upotrebi lijekova, preporučuje ono najbolje. Priprema lijeka, odnosno miješanje sastojaka u obliku praška, tableta, kapsula i otopina, samo je manji dio posla farmaceutske prakse, jer većinu lijekova proizvode farmaceutske kompanije u standardnim oblicima i dozama. Osim za rad s lijekovima, farmaceut u ljekarni odgovoran je i
za naplaćivanje usluga te evidenciju o prodanim lijekovima. Voditelj ljekarne odlučuje o nabavi i prodaji robe, zapošljava i nadgleda rad suradnika te općen ito nadgleda rad ljekarne. Farmaceut u bolnici priprema lijekove i savjetuje medicinsko osoblje o izboru i učincima lijekova. On priprema sterilne otopine i kupuje medicinske potrepštine. Nadgleda i primjenu lijekova, savjetuju pacijente o upotrebi lijekova nakon otpuštanja iz bolnice te evaluira upotrebu lijekova u bolnici. Većina farmaceuta vodi kompjutorizirane zapise o lijekovima koje pacijenti troše, kako akcije pojedinih lijekova. kako bi se izbjegle štetne inter akcije Farmaceuti koji se zapošljavaju u farmaceutskoj industriji rade na različitim r azličitim radnim mjestima i poslovima: od proizvodnje do marketinga gotovih proizvoda. Farmaceut u proizvodnji vodi
cjelokupni tehnološki proces i postrojenja u proizvodnji farmaceutskih, kozmetičkih, veterinarskih i bioloških preparata (proizvodnja injekcija, sirupa, otopina, masti, tableta, granula, seruma itd.). Budući da radi sa sa radnicima trećeg i četvrtog s tepena stručne spreme, u ulozi je voditelja te organizira i nadzire proizvodnju, nadgleda kvalitetu i kvantitetu
preparata u toku proizvodnje, proizvodnje, usavršava usavršava postojeće proizvodne postupke, a sudjeluje sudjeluje i u izradbi godišnjih planova i potrebne dokumentacije o procesu proizvodnje. Stalno uči i usavršava se, zbog promjena u farmaceutskim tehnologijama. Farmaceut u kontroli kvalitete radi u
laboratorijima na sloţenim instrumentima (spektrofotometri, kromatografi itd.), analizirajući kvalitetu materijala i proizvoda. Analize mogu biti fizikalne, hemijske ili mikrobiološke. Donosi odluku o kakvoći farmaceutskih sirovina te izdaje potvrdu o kvaliteti. Farmaceut radi i na marketingu gotovih proizvoda: sudjeluje u istraţivanju trţišta, izradbi plana za marketinški plasman novog proizvoda te organiziranju stručnih skupova na kojima potrošačima i medicinskim ustanovama predstavlja proizvod.
2
2. ETIČKI KODEKSI FARMACEUTA Pod pojmom kodeks etike, ili etički kodeks, podrazumijeva se pisani dokument kojim se jasno preciziraju etička načela i obaveze zdravstvenih radnika. Etički kodeks kao normativ u zdravstvenoj struci javlja se relativno kasno, odnosno mnogo poslije pojave etičkih zakletvi i načela, kako za ljekare tako i za farmaceute. Analiza sadrţaja svih sada vaţećih etičkih kodeksa nije moguća u Ţenevskoj reviziji Hipokratove zakletve (1948,1968,1983,1994) nije eksplicitno naglašen odnos ljekar - farmaceut, ali se ljekari obavezuju da svim silama odrţavaju čast i plemenite tradicije ljekarskog poziva, te da kolege tretiraju kao braću i sestre.Slično stoji i u MeĎunarodnom kodeksu medicinske etike (1949, 1968, 1983, 1994) “Ljekar će se ponašati prema svojim kolegama onako kako on ţeli da se oni ponašaju prema njemu.“ Ni njemu.“ Ni mnogi farmaceutski kodeksi nisu ništa detaljniji u ovom pogledu. MeĎunarodni etički kodeks za farmaceute (1960, 1997) koji je donešen od strane MeĎunarodne Farmaceutske Asocijacije (FIP), sadrţi čak cijelo poglavlje naslovljeno: “Odnos farmaceuta prema pripadnicima zdravstvene profesije”. MeĎutim, i ovde su općenito naglašeni etički aspekti profesionalne saradnje saradnje kroz meĎusobno meĎusobno poštovanje poštovanje i povjerenje. povjerenje.
2.1.Osnovna načela
Časna duţnost farmaceuta je da svoje ţivotno usmjerenje, svoju struku posveti zdravlju čovjeka. U tom smislu on će da poštuje ljudsko dostojanstvo, ţivot pacijenta od samog začetka i da učestvuje u liječenju lij ečenju bolesti. Farmaceut obezbjeĎuje farmaceutske proizvode koji su neškodljivi, djelotvorni i odgovarajućeg kvaliteta, a koji se koriste u sprječavanju ili liječenju bolesti, ublaţavanju simptoma bolesti, poremećaja, tegoba, kao i dijagnostikovanju oboljenja. Pomoć će da pruţa jednako svima, bez obzira na dob, spol, rasu, naciju, vjersko ili političko uvjerenje, društveni poloţaj, poštujući pri tom ljudska prava i dostojanstvo osob a. Radiće na očuvanju tradicije farmaceutske profesije, odrţavajući visoke standarde stručnog rada, etičkog ponašanja prema bolesnim i zdravim osobama. U svom radu će čuvati ugled, dostojanstvo profesije farmaceuta i časno će se odnositi prema kolegama. Sv oje znanje i umijeće će uvijek odgovorno da primjenjuje u skladu sa načelima ovog kodeksa.
2.2. Dužnost prema pacijentu
Farmaceut će da smatra dobrobit pacijenta svojom prvom i osnovnom brigom. Posao izrade i izdavanja lijekova obavljaće stručno i etički besprijekorno, ne ugruţavajući pacijentovo emotivno, tjelesno ili materijalno stanje. Farmaceut je duţan da u granicama svoje stručne osposobljenosti spriječi nepravilno nepravilno liječenje pacijenta, pacijenta, kada procijeni procijeni da je to u interesu zdravlja pacijenta i da se o ovome konsultuje sa ljekarom.
Farmaceut poštuje prava pacijenata na odgovarajuću farmaceutsku zdravstvenu zaštitu i omogućava ispunjenje ispunjenje ovih prava. Sa tim u vezi, ne smije da napusti radno mjesto dok dok ne dobije zamjenu. 3
U slučajevima obustave rada ,zatvaranja, preseljenja zdravstvene ustanove, poslovnih transakcija, prirodnih nepogoda, katastrofa farmaceut farmaceut je duţan da obezbijedi kontinuiranu kontinuiranu farmaceutsku zaštitu zaštitu pacijenata. Osim redovne nadoknade za rad farmaceuta, farmaceuta, u obliku plate ili honorara, kao i zadovoljstva da je pomogao pacijentu, sticanje materijalne ili druge koristi, od njegovog rada, nije u skladu sa ovim Kodeksom. Farmaceut neće izdati lijek, na lični zahtjev laika, kada procijeni da bi to moglo da ugrozi njegovo zdravlje ili ţivot. Sve ono što farmaceut, obavljajući svoju duţnost, sazna smatraće stručnom, odnosno profesionalnom tajnom.
Obaveza čuvanja profesionalne tajne zdravstvenih radnika odnosi se na farmaceute i ostalo osoblje u apoteci, koje u toku obavljanja svojih aktivnosti d oĎe do povjerljivih informacija. Izuzetak je kada čuvanje tajne ugroţava ugroţava zdravlje, ţivot ţivot drugih ljudi, kada zakon zahtijeva i kada otkrivanje informacija ide u svrhu medicinskog istraţivanja. Stoga, farmaceut ima moralnu obavezu da na svaki način smanji rizik od neovlašt enog ili nepotrebnog pristupa povjerljivim informacijama.
2.3. Biomedicinska istraživanja Farmaceut koji učestvuje u naučnom istraţivanju poštova t će propise Helsinške deklaracije i njenih revizija. Duţnost Duţnost farmaceuta koji koji učestvuje u biomedicinskim biomedicinskim istraţivanjima je da štiti ţivot, zdravlje, privatnost i dostojanstvo ispitanika. Farmaceut koji učestvuje u biomedicinskom istraţivanju mora da bude stručno obrazovan i osposobljen. U odreĎenim istraţivanjima mora da se procijeni moguća šteta za prirodnu sredinu , a tamo gdje su uključene pokusne ţivotinje mora da se primjeni načelo najmanje patnje. Far maceut maceut
mora permanentno da saraĎ uje sa ljekarom sa kojim predstavlja tim za biomedicinsko istraţivanje. istraţivanje.
2.4. Odnos prema drugim farmaceutima, zdravstvenim radnicima i struci
Farmaceut poštuje zakone, propise, standard, profesionalni kodeks, kako u teoriji tako i u praksi. Farmaceut se neće angaţovati u djelatnostima bilo koje vrste koje bi diskreditovale profesiju ili ugrozile povjerenje javnosti u farmaceutsku profesiju. Obavljajući svoju djelatnost, farmaceut mora čuvati interes zdravstvene ustanove u kojoj radi, ukoliko time ne dovodi u opasnost zdravlje i ţivot pacijenta. Farmaceut doprinosi sistemu zdravstvene zaštite i izlazi u susret potrebama društva. Farmaceut se zalaţe za racionalno trošenje sredstava zdravstvene zaštite. Častan farmaceut će se odnositi prema drugim farmaceutima i zdravstvenim radnicima onako kako bi on ţelio da se odnose prema njemu. Svojim učiteljima će da iskazuje poštovanje, zahva lnost za znanje, vještine i vaspitanje koje je od njih primio. Ako drugi farmaceut/zdravstveni radnik zatraţi od njega stručni savjet ili pomoć pruţiće mu je nesebično, prema svom najboljem znanju i u korist pacijenta. U slučaju da farmaceut sazna za neodgovarajući postupak kolege u etičkom, moralnom ili medicinskom pogledu, o tome neće da raspravlja sa pacijentom, njegovom 4
porodicom ili drugim kolegama. Takav postupak neće da objavi u sredstvima javnog informisanja. Saradnike i drugo osoblje farmaceut će da upozorava na učinjene propuste, tako da neće da povrijedi njihovo ljudsko lj udsko dostojanstvo, ali nikad pred pacijentom . Farmaceut ne sklapa poslovne aranţmane sa ljekarima koji bi mogli da ugroze nezavisnost ljekara u donošenju odluka prilikom propisivanja lijekova. Stalno obrazovanje, praćenje napretka u struci duţnost je i dug prema bolesnicima kako bi uvijek mogao da pruţi vrhunsku zdravstvenu zaštitu. Farmaceut se angaţuje u osposobljavanju i edukaciji budućih farmaceuta. Kao što postoji obaveza stalnog stručnog usavršavanja, usavršavanja, tako postoji i moralna obaveza da se se vlastito znanje prenosi na druge, manje iskusne kolege i one one iz drugih zdravstvenih struka. Čuvat će svoj stručni ugled, nezavisnost, ne pristajući da mu se ime ističe trgovačkim aktivnostima radi sticanja lične koristi. Izbjegava t će sticanje i
i povezuje sa širenje ugleda neodmjerenim samoisticanjem, netačnim samooglašavanjem u sredstvima ja vnog informisanja. Neće da saraĎuje sa pojedincima, ustanovama ili društvima koji zloupotrebljavaju povj erenje javnosti zastupajući neprovjerene supstance, postupke namjenjene liječenju, čuvanju i reklamiranju zdravlja. U privatnom ţivotu farmaceut mora čuvati dostojanstvo svog poziva, stoga mora izbjegavati ponašanje i radnje koje bi nanijele štetu njegovom ličnom ugledu, integritetu, a time i ugledu farmaceutske struke i zdravstvene struke u cjelini.
2.5. Završne odredbe Poštovanje odredbi ovog Kodeksa obavezno je za sve farmaceute. Farmaceuti su duţni da odbiju svaku stručnu radnju, koja je u suprotnosti sa načelima iznijetim u Kodeksu. 1
1
http://www.kc-bl.com/docs/Kodeks%20farmaceutaF-2.pdf (17.11.2013) http://www.kc-bl.com/docs/Kodeks%20farmaceutaF-2.pdf (17.11.2013) 5
3. ULOGA FARMACIJE U DRUŠTVU Farmacija je djelatnost bazirana na praktičnoj primjeni medicinske i hemijske naučne spoznaje. Primarna svrha ili zadaća farmacije je unapreĎenje unapreĎenje zdravlja, a tradicionalni zadatak farmacije je liječenje. U stvarnosti savremena farmacija, ništa ili gotovo ništa ne govori o zdravlju. Predmet svog istraţivanja usmjerila je na bolest. Farmacija (grč. φάρμακον = lijek) je naučna djelatnost biomedicine i zdravstva, grana ljudske djelatnosti kojoj je cilj liječenje, čuvanje i unaprijeĎenje zdravlja ljudi 2. Farmacija se bavi sigurnom, efikasnom i racionalnom upotrebom lijekova. Tradicionalna uloga farmacije je priprema i izdavanje lijekova. Farmaceut je ekspert za lijekove. Savremena farmacija
uključuje klinička ispitivanja, istraţivanja sigurnosti i efikasnosti lijekova. Farmacija uključuje sljedeće naučne discipline (područja): farmaceutska f armaceutska hemija, farmaceutska tehnologija, farmakologija, toksikologija i klinička farmaci ja. ja.Riječ lijek na latinskom jeziku znači medicina, a ars medicina= umjetnost liječenja. Otuda neraskidiva spona od početka
ljudske svijesti izmeĎu medicine i farmacije. U modernoj farmaciji kao i medicini, sve je vaţnije pitanje prevencije odreĎenih bolest i. Farmaceuti su specijalisti za terapiju lijekovima se bave optimizacijom lijekova za pozitivan ishod liječenja. Titule i stručna i naučna zvanja u ovoj djelatnosti su: farmaceutski tehničar, magistar farmacije, specijalista magistar farmacije, magistar f armaceutskih armaceutskih nauka i doktor farmaceutskih nauka. Zvanje magistar farmacije stiče se na Farmaceutskom fakultetu u okviru integriranog preddiplomskog i diplomskog studija
koji traje 5 godina (prema principima Bolonjske deklaracije). Magistar farmacije stiče licencija za samostalan rad nakon jednogodišnjeg staţa i poloţenog stručnog ispita u trajanju od 5 godina. Licenciju za rad farmaceutima izdaje Farmaceutska komora. Za produţenje licence za rad magistar farmacije treba ispuniti kriterije koje je propisala Farmaceutska
komora u smislu kontinuirane zaţivotne edukacije.
2
http://hr.wikipedia.org/wiki/Farmacija (18.11.2013.) 6
3.1. Uloga farmaceuta farmaceuta prema rezoluciji Svjetske zdravstvene organizacije organizacije
Svjesni smo globalnih promjena u zdravstvu koje indirektno mijenjaju i farmaciju. Rezolucija farmaciju. Rezolucija Svjetske zdravstvene organizacije3 (engl. World Health Organisation- WHO)
“Uloga farmaceuta u promijenjenoj strategiji o lijekovima” lij ekovima” obvezuje apotekara apotekara da: 1. utemeljeno i objektivno savjetuje pacijente o lijekovima i njihovoj upotrebi,
2. unapreĎuje koncepciju farmaceutske zaštite u cilju racionalnije upotrebe lijekova, 3. aktivno sudjeluje u prevenciji bolesti i očuvanju zdravlja (Promocija).
3.2. Apotekarska djelatnost
je specifična djelatnost koja se bavi izradom i nabavkom i snabdijevanjem stanovništva i zdravstvenih ustanova lijekovima i medicinskim/ farmaceutskim proizvodima, liječenjem, prevencijom bolesti i unapreĎenjem zdravlja. Pod Apotekarska djelatnost
snabdjevanjem lijekovima se podrazumjeva promet lijekovima na malo, a takav promet se obavlja u apotekama i apotekarskim depoima. Obuhvata naručivanje, čuvanje i izdavanje lijekova na recept i bez recepta, te izradu i izdavanje magistralnih i galenskih pripravaka provjerenog sastava. Osim lijekovima i medicinskim proizvodima apoteke snabdjevaju i
homeopatskim proizvodima, dječjom hranom, dijetetskim proizvodima, kozmetičkim sredstvima i drugim sredstvima koja se koriste u zaštiti zdravlja.
3
Resolution WHA47.12. Role of the Pharmacist in Suport of the WHO Revised Drug Strategy,47th World Health Assembly, Geneve, May 1994. Svjetska zdravstvena organizacija (engl. World Health Organisation) je osnovana 7. aprila 1948. godine. 7
4. OSNOVNA ULOGA
FARMACEUTA U DRUŠTVU DRUŠTVU
Kroz dugo razdoblje temeljna zadaća ljekarnika bila je razvoj, izrada, kontrola i izdavanje lijeka. Veliki je dio posla preuzela farmaceutska industrija, a farmaceut se sve više usmjerava na izdavanje lijekova te opskrbu lijekovima i medicinskim proizvodima. Farmaceutska
(zdravstvena) zaštita podrazumijeva: 1. Usmjerenost na lijek i izdavanje lijeka;
2. Usmjerenost na pacijenta i ishod liječenja (pacijent u središzu paţnje). Osnovne uloge farmaceuta u društvu su: 1. promociji zdravlja, 2. prevenciji bolesti, 3. sigurna i efikasna upotreba lijekova, 4. savjetodavna uloga: informisanje i edukacija pacijenata.
4.1. Promocija zdravlja
Promocija zdravlja je proces osposobljavanja stanovništva i zajednice da unaprijede svoje zdravlje i ujedno povećaju kontrolu nad njim. To je proces koji podrţava okolnosti i stanja putem kojih se ljudi osposobljavaju da naprave zdrav izbor . To je pokret koji angaţuje
društvene , okolišne, zdravstvene i druge odrednice u cilju prevencije zdravstvenog rizika. Promocija zdravlja podrţava lični i socijalni razvoj putem obezbjeĎe nja informacija,edukacije za zdravlje i razvoja vještina neophodnih za uspostavljanje kontrole nad svojim zdravljem i svojom okolinom. Proces promocije treba započeti od djetinjstva, a nastaviti kroz sistem školovanja, mjesta rada i ţivljenja. Aktivnosti n a promociji zdravlja doprinose: smanjenju nejednakosti u zdravlju, unapreĎenju ljudskih prava, produţenju očekivanog trajanja ţivota i smanjenju razlika meĎu bogatim i siromašnim. Principi promocije zdravlja odnose se na stanovništvo u cjelini, a ne na osobe sa visokim rizikom za sprečavanje bolesti. Promocija zdravlja traţi efikasno učešće cijele zajednice. Zdravstveni sektor ima veliki značaj u promociji zdravlja i to posebno posebno primarna zdravstvena zaštita. zaštita. Promocija zdravlja znači zalaganje za zdrave ţivotne navike i ponašanja izbjegavanje lošeg i po zdravlje rizičnog ponašanja. rizičnog ponašanja. Promocija zdravlja je najveći domet zdravstvenog djelovanja. Akcija je usmjerena odrednicama zdravlja, a ne uzrocima bolesti. Zdravstveno ponašanje farmaceuta predstavljaju aktivnosti koje preduzimamo radi zdravlja,
odnosno kombinaciju znanja, postupaka i ponašanja koji zajedno doprinose zdravlju.
8
Postoje četiri vrste zdravstvenog ponašanja: pozitivno ponašanje koje rezultira
unapreĎenjem unapreĎenjem zdravlja, preventivno ponašanje radi sprečavanja pojave bolesti, bolesničko ponašanje u fazi otkrivanja i liječenja bolesti i ponašanje u ulozi bolesnika tokom aktivnosti od liječenja do rehabilitacije. Zdravstveno ponašanje se odnosi na ponašanje radi sprečavanja bolesti i na
ponovno sticanje zdravlja. ijednost, koja se ne moţe uporeĎivati Zdravlje je osnovno ljudsko pravo i najviša biološka najviša biološka vr ij sa drugim materijalnim dobrima. Očuvanje zdravlja je najvaţnija društvena investicija i izazov, osnovni preduslov za socijalni, ekonomski i individualni razvoj pojedinca i društva i značajna odlika kvaliteta ţivota. 4
Globalne promjene u zdravstvu i novi zadaci farmaceuta u sistemu zdravstva zahtijevali su promjene nastavnih programa na fakultetima fakultetima (kurikuluma). Studijski program povećan je s a 9
na 10 semestara. Smanjen je udio temeljnih, bazičnih sadrţaja, a povećani su stručni (za 10%), biomedicinski (15 %) i društveni (5 %) sadrţaji. Uvode se novi stručni nastavni predmeti (kolegiji) prema Bolonjskoj deklaraciji i evropskim uzorima. Značajno je povećati broj izbornih kolegija i uvesti više stručne prakse (npr. 4 x 15 sati (1. - 4. god.) + 150 sati (5. godina). Diplomski rad zahtijeva dodatnih 150 sati. Bilo bi dobro uspostaviti nove module: apotekarstvo, istraţivanje i razvoj lijekova, bioetičnost u kliničkim istraţivanjima). Promocija zdravlja ističe značaj angaţovanja angaţovanja svakog pojedinca za oč uvanje sopstvenog zdravlja. 5 Promocija zdravlja se sprovodi kroz: 1. Zdravstveno promotivne programe; 2. Zdravstveno obrazovanje/edukaciju; 3. Ostale mjere (zakonska regulativa, kodeksi ponašanja...)
Zdravlje nije ni funkcija ni struktura tijela kao ni
empirijska činjenica, objektivni fenomen ili dio čovjeka. Za razliku od bolesti, zdravlje je subjektivan osjećaj/ doţivljaj, percepcija koja se moţe intuitivno odrediti, ali se ne moţe precizno opisati ili kvantitativno odrediti. Sreću koju donosi zdravlje osjeća samo čovjek koji je bio bolestan, tek tada se primjećuje razlika u odnosu na zdravlje. Kad „čovjek puca od zdravlja“, on zdravlje i ne primjećuje. Bitna razlika izmeĎu zdravlja i bolesti je što bolest predstavlja nešto nešto bolno i neţeljeno, neţeljeno, nešto što se moţe i
mora odstraniti.
4 5
Uloga farmacije i FZD u una preĎenju zdravlja, Uvod u farmaciju, 2010. ( deklaracija iz Otave, 1986) Uloga farmacije i FZD u una preĎenju zdravlja, Uvod u farmaciju, 2010. (Ottawa Charter, 1986)
9
U ljekarskom nalazu se obično piše dijagnoza “sine morbo” ili “odsustvo bolesti”, a sada se postavlja pitanje koliko ona ima smisla u kontekstu zdravlja? Zdravlje je prema Ustavu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) definisano 1948. godine kao stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti. 6 Vlade su odgovorne za zdravlje svog naroda, što se moţe zadovoljiti tek preduzimanjem odgovarajućih zdravstvenih i društvenih mjera. Zdravlje je jedno od osnovnih prava svakog
čovjeka. Preduslov je blagostanja i kvalitete ţivota. Zdravlje je takoĎer indikator napretka i osnova stalnog ekonomskog rasta. Preduslovi za zdravlje(determinante zdravlja) iz povelje o unapreĎenju zdravlja koja je donešena u Ottawi, 1986. godine su: mir, dom, obrazovanje,
hrana, prihodi, siguran okoliš, socijalna pravda socijalna pravda i jednakost jednakost u pruţanju zravstvene zravstvene zaštite. 4.2. Prevencija bolest (morbus)
Procesi u organizmu koji nastaju kad se naruši ravnoteţa u meĎudjelovanju organizma i okoliša čine bolest. Bolest se definiše kao poremećaj zdravlja i uslovljen je biološkim, i socijalnim faktorima. Ako se zdravlje definiše kao “dobar osjećaj, tjelesni integritet i sposobnost prilagoĎavanja okolini”, onda bolest predstavlja izostanak jednog ili više ovih uslova. Oštre granice izmeĎu zdravlja i bolesti nema. Svako kvantitativno odstupanje od prosjeka nije bolest (npr. povećanje mišićne mase u treningu, povećano sportsko srce) već bolest nastaje kao kvalitativan poremećaj koji bitno remeti funkciju organizma. Bolesti se razlikuju po kliničkim manifestacijama, simpt omima i znacima. Razlikujemo ih prema supstratu: anatomske, strukturalne bolesti koje dovode do poremećene funkcije i/ili funkcionalne, bez poremećaja anatomije. Uzroci bolesti, causa morbi su svi uticaji koji su povezani s nastankom bolesti. Etiologija je nauka o uzrocima neke pojave. Etiološki faktori bolesti mogu biti: vanjski (egzogeni) faktori:fizički, hemijski i biološki; te unutrašnji (endogeni) faktori koje čine: nasljedni poremećaji, genetska oštećenja ili intrauterina oštećenja (ne moraju biti nasljedna). izvornom značenju, spriječavanje neke bolesti ili pojave koja ostavlja posljedice po neke osobe ili grupe. Najčešća podjela je na primarnu, sekundarnu i Prevencija ili preventiva je, u tercijarnu prevenciju.
obuhvata sve aktivnosti koje se sprovode kako bi se spriječi la pojava uslova koji za rezultat imaju bolesti, rizična ponašanja ili socijalne probleme. Moţemo reći da
Primarna prevencija
se primarna prevencija odnosi na ispitavanje pretpostavki, uslova i uzroka fenomena sa ciljem
da spriječi njihovo nastajanje. Sekundarna prevencija prevencija predstavlja sve one aktivnosti koje imaju za cilj rano otkrivanje
bolesti. Na ovaj način se stvara mogućnost da se preduzmu sve neophodne aktivnosti kako bi se spriječilo dalje širenje bolesti, rizičnog ponašanja, socijalnih problema. Kada je u pitanju 6
Svjetska zdravstvena organizacija je meĎunarodna organizacija koj a djeluje u sastavu Ujedinjenih naroda.ne saradnje meĎu drţavama u svijetu. Cilj djelovanja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je dostignuće najvišeg stepena zdravlja svih naroda. 10
problem narkomanije, to podrazumijeva rano otkrivanje zavisnika koji su uzrokovani konzumiranjem psihoaktivnih supstanci.
ili poremećaja ponašanja
Tercijarna prevencija podrazumijeva nastojanje nastojanje da se spriječi spriječi ponovno javljanje neke bolesti. bolesti. Bolesnik je Bolesnik je osoba k oja oja ima tjelesni ili
psihički poremećaj, bez obzira da li je toga sv jesna i da li se obratila medicinskom stučnjaku za to. Bolesnik se svjesno ili nesvjesno ponaša specifično prema sebi i prema ljudima koji ga okruţiju. Uloga bolesnika se uči iz interakcij e sa drugim ljudima koji su bolesni. Uloga ima nekoliko obelaţja: bolesnik nije odgovoran za svoje stanje; bolesnik polaţe pravo na izvesne privilegije (neobavljanje uobičajenih duţnosti); od njega se jedino očekuje da uloţi napor da povrati zdravlje, tj.d a prihvati ulogu pacijenta; bolesnici su često ţigosani tj. stigmatizovani u društvu. Vrlo je bitno napraviti razliku izmeĎu bolesnika i pacijenta.
4.2.1. Socijalne determinante zdravlja
Socijalne determinante zdravlja su sinonim nejednakosti u stanju zdravlja pojedinaca i
populacija, a one su neizbjeţne. Nastaju kao posljedica genskih razlika, različitih socijalnih i ekonomskih uslova ili su rezultat ličnog izbora načina ţivota. Ali, nejednakosti u zdravlju nastaju i kao posljedica razlika u mogućnostima (nejednakost u pristupačnosti zdravstvenoj zaštiti, razlike u stanovanju, pristupačnosti zdravoj prehrani, siromaštvu i drugi. Postavljeno je šest osnovnih načela u zdravlju: smanjenje nejednakosti u zdravlju: sprečavanje bolesti i unapreĎenje zdravlja, meĎusektorska saradnja za zdravlje, učešće lokalne zajednice (zdravi gradovi), primarna zdravstvena zaštita i meĎunarodna suradnja (partnerstvo i umreţavanja). s til je je Pozitivna socijalna determinanta zdravlja je usvajanje zdravog ţivotnog stila. A životni stil lični izbor svakodnevnog ţivota, način ţivota, obrazovanje, izbori koji utiču na naše zdravlje (pušiti ili ne pušiti, piti alkohol ili ne piti alkohol, pravilna prehrana, vjeţbati ili ne vjeţbati i druga. Dakle postoji pet načina ponašanja kojima značajno utičemo na zdravlje (ponašanja kao determinante zdravlja): pušenje, ponašanja koja uzrokuju povrede i nasilje, alkohol i druge psihoaktivne supstance, rizična ponašanja, dijeta i higijenske navike i fizička aktivnost (sjedilački način ţivota). Nejednakosti Nejednakosti u stanju zdravlja pojedinaca i populacija neizbjeţne su. Nastaju kao posljedica genskih razlika, različitih socijalnih i ekonomskih uvjeta ili su rezultat osobnog izbora načina ţivota. Ali, nejednakosti u zdravlju nastaju i kao posljedica razlika u mogućnostima (nejednakost ejednakost u pristupačnosti zdravstvene zaštite, razlike u stanovanju, pristupačnosti zdravoj prehrani).
11
4.3. Racionalna upotreba lijekova
Racionalna upotreba lijekova (racionalna farmakoterapija) podrazumjeva primjenu pravog lijeka u pravo vrijeme u adekvatnoj dozi i odgovarajuće c ijene. Praćenje potrošnje lijekova
vaţno je zbog analize aktualne FT kroz aspekte:
djelotvornosti kvaliteta
troškova lijekova
Metodologija mjerenja potrošnje lijekova podrazumijeva definiranu dnevnu dozu (ddd). Definirana dnevna doza defined daily dose – ddd). ddd). Odgovorno utvrĎena količina lijeka koja se
najčešće koristi za najčešću indikaciju. Prosječna dnevna doza odrţavane terapije za lijek propisan odrasloj osobi za posmatranu indikaciju prema ATC/DDD. Omogućava mjerenje izloţenosti izabrane populacije odreĎenim lijekovima. Učinkovitost FT ocjenjuje se na osnovu dokaza kliničkih ispitivanja i iskustava kao ia na temelju dokazane dobre kliničke prakse (gcp). Politika cijena lijekova mora osigurati dostupnost lijekova svim bolesnicima. Neracionalno propisivanje lijekova u zemljama u traziciji predstavlja veliki problem. Učestalost
komplikacija zbog neodgovarajuće terapije. Ne postoji univerzalna metodologija praćenja potrošnje lijekova. Analiza potrošnje lijekova praćena u DDD jedinicama omogućava usporedbu stvarne upotrebe lijekova s obzirom na broj stanovnika, broj bolesnika, broj dana
liječenja u bolnici. Racionalna farmakoterapija je istovremeno i bezbjedna i efikasna i ekonomična farmakoterapija. Upotreba lijekova obuhvata marketing (stavljanje u promet), distribuciju, propisivanje i upotrebu lij ekova, uz obraćanje posebne paţnje na zdravstvene (kliničke), društvene i ekonomske posljedice. Pacijent prima terapiju koja je u skladu sa njegovim kliničkim potrebama, u dozi koja je u skladu sa njegovim individualnim zahtevima, u odgovarajućem vremenskom periodu i po
najniţim troškovima za njega i za njegovu zajednicu .7
7
(SZO Nairobi conference, 1985) 12
4.3.1. Odgovornost farmaceuta farmaceuta za terapiju lijekovima
Kada je u pitanju terapija lijekovima, odgovornosti farmaceuta su: 1.
Osiguranje sigurnog liječenja, adekvatnog čuvanja i odlaganja lijekova, u skladu sa vaţećom regulativom.
2. Osiguravanje provjerenih informacija pacijentima, a koje mogu uključivati naziv lijeka, njegovu svrhu, potencijalne interakcije i nusefekte, kao i savjetovanje o ispravnom doziranju i
čuvanju lijekova. 3. Revidiranje propisanih recepata u svrhu otkrivanja interakcija, alergijskih reakcija, kontraindikacija i terapeutskih duplikata. U slučaju dileme primarno b i se trebao konsultovati s ljekarom- propisivačem.
4. Doprinos izradi i reviziji terapeutskih planova koji uključuju tretman lijekovima, a u suradnji sa ljekarima i drugim dr ugim zdravstvenim stručnjacima. 5. Savjetovanje pacijenata o odabiru i korištenju lijekova koji se izdaju bez recepta, te tretman manjih simptoma ili poremećaja uz prihvatanje odgovornosti za takvo savjetovanje. Kada primjeti neadekvatnu samomedikaciju, obavezan je savjetovati pacijenta da se konsultuje sa njegovim ljekarom koji mu treba utvrditi pravu dijagnozu i odrediti tretman. 6. Prijavljivanje neţeljenih efekata lijekova nadleţnim institucijama.
7. Osiguranje i obavještavanje javnosti i zdravstvenih stručnjaka o novim općim i specifičnim informacijama vezanih za lijekove, iz provjerenih izvora.
8. Odrţavanje visokog nivoa znanja o terapiji lijekovima kroz kontinuiran profesionalni razvoj i zaţivotno učenje. surađuju, prepoznaju ulogu jedni 9. Pacijent će biti najbolje tretiran ukoliko farmaceut i ljekar surađuju, drugih, osiguravaju l ijekove i tretmane koji su sigurni i odgovarajući kako bi se postigao najbolji zdravstveni ishod.
13
4.4. Savjetodavna uloga farmaceuta farmaceuta
Savjetodavna uloga farmaceuta je edukaciji i informisanju pacijenta. Kada imate manji zdravstveni problem, obratite se farmaceutu u bilo kojoj apoteci. Dobićete stručan sav jet i
odgovarajući odgovarajući preparat. Budite iskreni u razgovoru sa farmaceutom i spremni da date odgovor na sledeća pitanja:
Ko će koristiti l ijekove? Koji su simptomi i koliko dugo traju? Da li koristite neke lijekove i koliko dugo? Imate li alergije? Da li ste trudni ili dojite?
Svaki podatak koji date u apoteci je povjerljiv.
Vaţno je da znate da postoji razlika izmeĎu tableta, kapsula ili draţeja, ali, isto tako, uz pomoć stručnjaka u apoteci treba da razjasnite da li da ih uzimate prije ili poslije jela. Osim toga, raspitajte se da li se tablete smiju djeliti ili se uzimaju cijele. Draţeje i kapsule ne bi trebalo da dijelite. Kod draţeja slatki omotač maskira gorak ukus l ijeka, dok kod kapsula omotač omogućava zaštitu l ijeka do mjesta gdj e će se razloţiti i d jelovati. Ne zaboravite da se lijekovi piju isključivo s običnom vodom. Postoje i drugi čvrsti oblici l ijekova koji se otapaju u ustima ili ţvaću. Tako se lingvalete, na prim jer nitroglicerin, stavl jaju jaju pod jezik zbog brţeg djelovanja lijeka. Pojedine tablete se ne gutaju, već se ţvaću ili sporo sisaju.
Slika br. 1. Apoteka u Italiji Ita liji 1905.god.
14
4.5. Farmaceut u odnosu sa ljekarom
Zbog velikog doprinosa razvoju hemijske nauke i botanike početkom 18. stoljeć a, farmaceuti stiču poštovanje, a ljekari im sve više prepuštaju spravljanje i izdavanje lijekova. Ovo je dobrim dijelom posljedica naglog razvoja i sve zahtjevnijeg obrazovanja u obje profesije.
Ljekar koji je drţao do svog profesionalnog ugleda, sve više je postajao voljan da se oslanja na svog kolegu iz apoteke. Poštovanje koje su farmaceuti stekli, bilo je vrijedno paţnje, a krajem 19. stoljeća oni postaju značajni nositelji aktivnosti u pripremi farmakopeja. Dok su prve zvanične farmakopeje i apotekarske priručnike sastavljali uglavnom ljekari, situacija se mijenja kod izrade mnogih poznatih evropskih farmakopeja, kao što su španska farmakopeja iz 1794. godine (Pharmacopoeia Hispana); Pruska farmakopeja iz 1799. Godine (Pharmacopoeia Borussica); farmakopeja Sjedinjenih američkih drţava iz 1877. Godine (United States Pharmacopeia).
Prema Etičkom kodeksu američkog farmaceutskog društva iz 1852. godine, koji je obavezivao apotekare i drogiste u Americi skoro pola vijeka (član 4.) kaţe se da je bavl jenje farmacijom potpuno drugačije od bavljenja medicinom, te se osuĎuje voĎenje poslova obje profesija od strane jedne osobe, zato što bi to moglo dovesti do materijalnih iskušenja, koja vrlo često nisu u skladu sa moralnim i savjesnim profesionalnim obav ljanjem posla. Kroz uspostavljanje harmonije stiče se svijest o etički ispravnom profesionalnom odnosu, što se uočava već u prvim farmaceutskim kodeksima, u kojima je centralna tema odnos ljekar farmaceut.
Kodeks etike Američkog Farmaceutskog društva iz 1 852. godine je skoro u cjelosti posvećen meĎusobnom odnosu farmaceuta (apotekara i drogista) i ljekara, pri čemu se pravi razlika izmeĎu onoga što bismo danas nazvali farmaceutom u apoteci i farmacuetom u veledrogeriji. Kodeks, koji je bio na snazi skoro p ola vijeka, na vrlo specifičan način je objasnio etičnost odnosa izmeĎu ove dvije profesije kroz njihov zajednički odnos. Preciznije, u članu 5. se kaţe: “Vaţan uticaj koji veliki broj ljekara vrši na apotekarsku djelatnost tako što su svoje obaveze i dohotke povjerili apotekaru, razlog je iz kojeg apotekari treba da traţe njihovo korisno mišljenje i odrţavaju s njima prijateljske odnose, nastojeći da s velikom ozbiljnošću obezbijede pacijentima čiste i dobro spravljene lijekove.” Pravila koja se odnose na ljekare i na farmaceute, a kroz ova pravila mogu se sagledati pravno-etički aspekti profesionalnog odnosa u zdravstvu. Iako su pisana jednostavnim,
arhaičnim stilom u imperativu, prije bi se mogla nazvati “zabranama” nego pravilima.
Njihov sadrţaj ukazuje ukazuje na činjenicu činjenicu da su ih sastavljali praktičari, apotekari apotekari za recepturom: recepturom: Farmaceuti će odbiti da propisuju lijekove pacijentima u apotekama, apotekama, izuzev u hitnim slučajevima, dok će ljekari moći da nose i izdaju lijekove pacijentima samo za hitne slučajeve. 1.
2. Farmaceutima je zabranjeno da zamenjuju jednu stvar drugom. (misli se na lijek ili
komponentu u sloţenom ljekovitom preparatu). 15
3.
Ljekari će regulisati svoje cijene, a farmaceuti svoje.
4. Farmaceuti neće dopunjavati (prepravljati) recepte kada im ljekar naloţi da to ne rade. 5. Farmaceuti moraju kontaktirati ljekara prije nego što izdaju lijek na recept, ako sumnjaju da postoji greška. 6. Farmaceuti neće otkrivati sadrţaj recepta pacijentima. Što se tiče odnosa farmaceuta prema kolegama. U ovom odnosu on treba da se ponaša prema njima onako kako bi volio da se oni ponašaju prema njemu. Ne treba da pravi primjedbe ili da opominje na način koji će nepovoljno da se odrazi na članove ove profesije, bilo uopšteno ili pojedinačno. Ne treba ni da radi ono što bi na bilo koji način naudilo ugledu drugih farmaceuta, bilo u očima ljekara ili laika. Ne treba da na nedopušten način nabavi ili koristi privatne formulacije preparata koje pripadaju nekom drugom, niti treba da pravi imitacije ili koristi preparate koji pripadaju nekom drugom kolegi, kao ni etikete i poseban vid oglašavanja. oglašavanja. Ne treba da popunjava naloge
ili recepte do kojih slučajno doĎe. Kutije sa receptima koje na sebi sadrţe kopije recepata i oznake drugih farmaceuta, dozvoljeno mu je da popuni na zahtjev, ali mora uvijek da zamijeni oznake svojim oznakama, pri tom preuzimajući odgovarajuću odgovornost. odgovornost. Nikada ne treba da traţi kopiju recepta od avo je on osoba drugog farmaceuta, budući budući da je onaj čiji je recept sam ovlašten na kopiju; upr avo
od koje je i treba traţiti. On moţe da pozajmi robu od drugog farmaceuta, pod uslovom da su taj postupak odobrile obje strane i da podjednako odgovara objema stranama; meĎutim, bolji način je da se plati svota za ţeljenu robu koja odgovara pravoj cijeni i da se dobije pola profita. Odnos farmaceuta i ljekara prema Hinsonovom etičkom kodeksu Farmaceut u odnosu sa ljekarom:
1. „On treba izričito da odbije da propiše lijek pacijentima, osim u izuzetno hitnim slučajevima. 2. On ne smije ni pod kakvim okolnostima da zamijeni jedan artikal drugim ili da neki sastojak nadoknadi drugim u ljekarevom receptu bez saglasnosti ljekara. 3. Treba da odbije da ponovo popuni recepte ili izda kopije recepata kada to od njega zahtijeva ljekar. 4. On ne tr eba eba da odlaţe kopije recepata van kutije za recepte osim ako mu tako nije
rekao onaj ko je lijek propisao, čak i ako to pacijent zatraţi.
16
5. Ne treba ni da koristi bilo neku riječ bilo oznaku tipa: "Za spoljašnju upotrebu", "Otrov", "Oprez", itd, bez duţnog poštovanja prema ţeljama onoga koje lijek li jek propisao, pod uslovom uslovom da bezbjednost bezbjednost pacijenta pacijenta i porodice nije ugroţena. ugroţena. 6. Kad god postoji sumnja u tačnost recepta ili uputstva koje je ljekar izdao, on treba, bez razlike, da se posavjetuje sa ljekarom da bi izbjegao moguće greške ili neprijatnosti; bez takvog savjeta ne treba praviti prepravke u receptu.
7. Nikada ne treba sa pacijentima da priča o receptima koje je izdao ljekar, niti da im im otkriva sastav tih receptom propisanih lijekova.
Moţda najbolji primjer harmoničnog odnosa farmaceuta i ljekara nalazimo u popularnom priručniku za ljekare koji je još 1880. godine napisao dr. Cathell, a koji je u SAD- u doţivio veliki broj izdanja. U poglavlju naslovljenom: “Zapazi kako je dobro i kako je prijatno z a braću da ţive zajedno u jedinstvu” Cathell savjetuje mladog ljekara da farmaceuta ima za saveznika: “Duţnost ti je da budeš pravičan i prijateljski nastrojen prema svakom dostojnom farmaceutu.
“ Obojici su nam ljudsko tijelo i ublaţavanje patnji izabrani predmeti ţivotnog rada i stoga imamo slične odgovornosti, i svakom od nas je potrebna pomoć onog drugog. Zahvaljujući ovakvom odnosu i uzajamnoj zavisnosti izmeĎu farmacije i medicine, farmaceuti su tvoji prirodni saveznici i trebalo bi da uţivaju tvoje poštovanje. Sličan Sli čan sa sličnim, u bilo čemu u ţivotu, a naročito u profesijama kakve su naše, trebalo bi da postanu dobri prijatelji. Vjerovatno će se svi ljekari sloţiti da se ni u jednoj profesiji ne moţe naći više ugledne gospode nego meĎu farmaceutima. Ovo, kao i naši zajednički interesi, trebalo bi da nas navodi na saradnju u našim velikim, čvrsto povezanim oblastima dužnosti prema bolesnicima i onima koji pate .” “Nauka i umetnost prevencije bolesti, produţavanja ţivota i unaprenenja zdravlja putem organizovanih napora društva.“8
8
WHO,, 1999.
„
17
5.
ZAKLJUČAK
Farmaceuti rade na različitim poljima uključujući apoteke, bolnice, staračke domove, farmaceutsku industriju i regulatorne agencije. Tako je osnovna i primarna uloga farmaceuta u drstvu ista na svim poljima u kojima obavljaju svoju djelatnost.
Za farmaceuta je vaţno da ima razvijen interes za prirodne nauke, posebno biologiju i hemiju. Općenito se moţe reći da posao farmaceuta zahtijeva preciznost i odgovornost, jer se radi sa supstancama koje mogu bitno ugr oziti oziti zdravlje potrošača. Vaţna je i urednost u radu. Za rad u apoteci potrebno je da farmaceut, zbog stalnog kontakta s kupcima, ima dobro
razvijene komunikacijske vještine. Zbog istog je razloga, tj. izloţenosti potrošačima i njihovu eventualnom nezadovoljstvu, potrebna i emocionalna stabilnost i sposobnost rada u uvjetima
povećanog radnog opterećenja. Za farmaceutsku je proizvodnju vaţno da farmaceut, uz stručna farmaceutska znanja, ima i znanja s područja tehnologije. To zahtijeva smisao za fiziku i tehničke probleme. U marketingu poţeljna je osobina komunikativnost, vještina prezentiranja te smisao za ekonomski aspekt poslovanja.
18
Literatura:
1. http://sh.wikipedia.org/wiki/Farmacija 2. http://www.canbhp.org/dokumenti/narandzasti/srp/mecavnik3007010808/15dz_secanj.pdf#page=12&zoom=auto,28,61 3. http://zena.blic.rs/Zdravlje/2727/Saveti-farmaceuta-Kako-se-pravilno-koriste-lekovi 4. http://www.fkcg.org/akta/kodeks.pdf 5. http://www.kc-bl.com/docs/Kodeks%20farmaceutaF-2.pdf 6. http://www.scribd.com/doc/176032731/socijalna-farmacija
19
