TURNER, JONATHAN o Spenceru
HERBERT SPENCER (Derby, Engleska, 27.4. 1820. – 1903.)
nije se obrazovao u humanističkim znanostima već tehničkim i utilitarnim disciplinama (građevinski inžinjer..) nesanice, zatim se njegovo duhovno i psihičko ustrojstvo počinje pogoršavati – doživotno patio od niza nervnih slomova , stanje mu se pogoršavalo, bivao sve više izoliran nasljedio imetak i napušta posao da bi radio kao privatni znanstvenik nije nikada stekao diplomu sveučilišta
unatoč izolaciji, njegov ugled je rastao nesklon čitanju radova drugih autora (po tome je podsjećao na Comtea koji je prakticirao 'cerebralnu higijenu') – o potrebi da čita radove drugih, rekao je ''Cijeli sam svoj život bio mislioc, mi slioc, a ne čitalac, i u stanju sam da zajedno s Hobbesom kažem: ''da sam pročitao onoliko koliko su to drugi činili, znao bih vrlo mal o.'' '' - Spencerov prijatelj pitao ga je za mišljenje o jednoj knjizi, na što je ovaj odgovorio da je u toj knjizi ''fundamentalna pretpostavka bila pogrešna te je stoga nije želio čitati''
grandiozna vizija, tzv. ''Objedinjena filozofija'' svako područje (synthetic philosophy):
univerzuma (etika, bio, psiho, soc) može se objasniti preko zajedničkog korpusa ''prvih principa'' jer se razvijaju na osnovi sličnih principa – a zadatak sociologije jest da primjeni ove principe na ono što je nazvao ''superorganska oblast'', tj. proučavanje obrazaca odnosa među organizmima (poput
Comtea),
vjerovao
da
se
ljudsko
grupiranje može proučavati naučno * Osnove sociologije (monumentalno trotomno djelo) gl. pitanje koje ga je okupiralo (kao i Comtea i A. Smitha) – što drži na okupu društvo koje postaje
sve veće, heterogenije, složenije i diferenciranije? odgovor je u biti isti kao Comteov, ali mu je
teorija uobličenija: velika složena društva razvijaju veze zavisnosti između specijaliziranih dijelova i koncentraciju moći (bez toga, društvo se raspada)
postavlja analogiju s biološkim organizmima: društva, poput bioloških organizama moraju vršiti određene ključne funkcije ukoliko žele opstati – reprodukcija, proiz. dovoljno hrane i robe, razdjela istih članovima, usmjeravanje i usklađivanje aktivnosti članova ključne funkcije društava: a) operativna (reprodukcija i proizvodnja) b) distributivna (protok materijala i informacija)
c) regulatorna funkcija (koncentracija moći radi kontrole i koordinacije)
osnivač FUNKCIONALIZMA = pravca koji naglašava da prilikom analize specifičnih kulturnih i društv. elemenata u društvu treba razmotriti kako ti elementi doprinose opstanku društva – tj. koje funkcije u društvu obavljaju danas se povezuje sa SOCIJALDARVINIZMOM - skovao frazu ''najsposobniji opstaju'', 9 godina prije Darwina – tom teorijskom postavkom se
ugl. služio u analizi historije ratovanja .. no, smatrao je da s pojavom ind. sviejta rat više nije neophodan za društv. evoluciju, protivio se engl. kolonijalizmu i ratovima - krajem 19.st. zagovara mišljenje koje slijedi
A.Smitha: tržišta će postati znatno bolji način da se stvori konkurencija koja će voditi boljem društvu
Spencer – Comte Spencer sa slaže sa Comteom da promatranje činjenica donosi znanje, KST
napredovanje znanja i kumulativnost spoznaje (Kalanj)
Spencerovi sociološki pogledi već po naravi njegovog evolucionizma zasnivaju se na kumulativno-razvojnom pretpostavkama. Kao što se zbiva organska evolucija društva, rast stanovni štva i sve ve ća diferencijacija funkcija, tako se sve vi še gomilaju znanja o dru štvu. Put od vojničkih do industrijskog društva ne bi ni bio mogu ć bez napredovanja spoznajne funkcije, no ona se kao napredniji oblik svijesti mora empirijski dokazati i obrazložiti odgovarajućim metodološkim postupcima. Spencer je pri pripremanju „ Načela sociologije“ koristio mnoštvo podataka sređenih za lak šu upotrebu, njegovi teorijski sudovi zauzimaju manji dio te knjige dok veći dio obiluje podatcima. Prikupljanje činjenica u znanosti je vrlo važno za formiranje i provjeravanje zakona koji upravljaju društvom.
Emancipatorska uloga sociolo ške znanstveno-teorijske spoznaje (Kalanj) Spencer je znatno osjetljiviji na te škoće koje stoje pred sociologijom i pripisuje ih kako naravi činjenica, tako i naravi promatra ča. Te činjenice iako vrlo teško mjerljive moraju se promatrati u svim svojim detaljima, i tek takvim promatranjem emancipiranim od spekulacija, stvara se mogućnost sagledavanja bitnih istina sociologije, kao što je npr. podjela rada.
da se zakoni o nepromjenjivim svojstvima univerzuma ne mogu otkriti i formulirati, te je prihvatio
Comteovo uvođenje organicističke teorije u misao u društvu. Spencerov pozitivizam naučava da se isti zakoni mogu primijeniti na sve
postojeće realitete primjenom prvih principa, što je objasnio u svojem djelu Prvi prinicipi u kojem daje ideju principa koji reguliraju rad univerzuma. Spencerov pozitivizam je više teorijski, ali teži formuliran ju
teorija koje polaze od društvenih, empirijskih činjenica. On se odmiče od kvantifikacije u pozitivizmu, te smatra da je cilj sociologije izolirati
sile
u
društvenom
univerzumu,
iznijeti djelovanje u zakonima, te
istražiti njihove međuodnose za što nije potrebna matematička metoda ni kvantitativno mjerenje. Spencer se
služio
komparativnom
metodom.
Njegov pozitivizam, kao i Comteov,
počiva na društvenim činjenicama, izvedenim iz podataka dostupnih u
različitim populacijama kojima je Emancipacija i industrijalizam (Kalanj)
komparirao superorganske forme te
Spencer kao najvažnije obilježje industrijskog tipa dru štva smatra emancipaciju individualnosti, čija obrana postaje osnovna dužnost društva. Industrijski poredak sam po sebi, na evolutivan na čin, generira odnose koji su najpogodniji za samoodr žanje čovjeka i razvoj zajednice.
funkcija, a to stvara pritisak da se
tako ispitivao različite tipove društva. Evolucija uključuje progresivno povećanje populacije što dovodi do opterećenja osnovnih društvenih nađe
Emancipacija i demokratski dru štveni poredak (Kalanj) Spenceru obično prigovaraju da je odnose u društvu sveo na selekcijsku (Darwinovu) borbu za preživljavanje koja daje šanse najjačima. Evolucijska diferencijacija otvara pitanje demokracije. On se ne upu šta u analizu oblika vladavine ve ć ga interesira problem podjele vlasti. Prihvaća stajali šte da monarhiju karakterizira prevlast jednog vo đe; oligarhiju karakterizira nenormalno istaknuta uloga vije ća, a demokraciju
novi
način
za
proširenje
proizvodnje, reprodukcije ljudskog kapitala, raspodjele dobara te
koordinaciju i regulaciju povećane društvene aktivnosti. Društva koja ne uspiju zadovoljiti takve imperative će se raspasti. Spencerova teorija pretpostavlja da se
izrazita moć predstavničkog faktora. Demokraciju definira kao „političku
društvo razvija prema progresivnoj diferencijaciji različitih struktura koje
organizaciju oblikovanu prema pravilima jednake slobode za sve“ , tj.
zadovoljavaju
sustav u kojemu je samouprava ostvarena do najvi šeg stupnja. Demokracija je probitačna za svako društvo no sva društva nisu spremna za nju. Demokracija je idealna samo ako građani imaju svijest o vrijednosti slobode, te Spencer nagla šava univerzalnu važnost prosvijećenog znanja o demokratskim pravilima.
razne
funkcionalne
zahtjeve društva. On je tvrdio da društva, kao i biološki organizmi, moraju vršiti određene funkcije ako žele opstati. Spencer je odbacio Comteov zakon o
tri stupnja, a sam je težio razvijanju evolucionističke teorije za stvarni, materijalni svijet. Prije svega, pamti
se kao evolucionistički teoretičar, a njegova je teorija krajnje kompleksna,
ima različite oblike i u mnogim slučajevima nejasna i neodređena.
BIOGRAFIJA -1820. Derby 1903. Brighton -sin protestantskog svećenika -nije posjećivao anglikansku školu, zbog bolesti privatna poduka -znanje iz matematike i prirodnih znanosti -1843. 1848. inženjer na željeznici -1848. 1852. novinar i «ekonomist» -1852. The Development Hypotesis (Nacrt evolucijske teorije) -1855. načela psihologije -1862. A Syistem Of Synthetic Phylosophy - nervni slom, ograničena radna sposobnost -1864. 1867. načela biologije -1876. 1896. načela sociologije -1899. načela etike 1903. umire
Herbert Spencer je odgajan u duhu liberalističkih ideja, naobrazbu je primio u kućnoj pouci te je tako veoma rano stekao nepovjerenje prema društvenim institucijama. Bio je individualist. Radeći četiri godine za liberalistički časopis „Economist“, napisa je svoje prvo značajno djelo „Socijalna statika“. Nakon t oga je narednih 8 godina posvetio radu na svom osnovnom filozofskom djelu „Prvi principi“. U tom djelu je odlučno raskrstio s teologijom, te je također formulirao svoj zakon opće evolucije i označio osnovne linije njegove primjene na ljudsku spoznaju.
POVIJESNI KONTEKST -uspon srednjih klasa u Engleskoj -formiranje radničke klase -utilitarizam: Bentham, Mill -Thomas Robert Malthus (1776.-1834.) populacijska teorija «Ogled o stanovništvu» - preuzeo od njega pojmove konkurencija i borba, te ih ugrađuje u svoju teoriju -evolucionizam: Lamarck, Drawin koji će preuzeti postavke Spencerove teorije evolucije -Karl Marx -engleski reformizam «Fabian Society» -preuzeo laissez-faire stajalište -pojedinci trebaju slijediti svoje interese i djelovati u smjeru svoje sreće -vladu se mora ograničiti i ona ne smije regulirati postupke pojedinca -prihvatio «nevidljivu ruku». Adam Smith
POGLEDI NA DRUŠTVO -nadovezuje se na mišljenje Benthama, Millsa, Malthusa, Lamarcka, Darwina -djela su mu doživjela velike naklade -zastupnik liberalnog mančesterskog kapitalizma - tržišna konkurencija bez prikladnih moralnih načela čisti kanibalizam, nije socijalni darvnist
POLAZIŠTE
ponudio odgovor na pitanje «je li moguće ujediniti religiju i znanost?» -sfera religioznog – nespoznatljivo – ostat će zauvijek nepovredljivo usprkos svim znanstvenim dostignućima - za njega postoji Apsolutno (što se naziva i sila), ono će zauvijek ostati nespoznatljivo postaje klasikom sociologije, jer je ideju evolucije stavio kao temeljnu pojmovnu kategoriju
u objašnjavanju cjelokupne prirodne i povijesne realnosti - društvo se razvija kroz progresivne promjene struktura - društvena evolucija ne ovisi o pojedincu, čovjek je egoističan i altruističan - društva se razvijaju od stanja homogenosti prema stanju heterogenosti - tvorac evolucionističke socijalne paradigme koja se označava u suvremenim interpretacijama organicistički pozitivizam (POZITIVISTIČKI ORGANICIZAM?) Konzervativno građansko obilježje pozitivističkog organicizma Pozitivistički organicizam predstavlja konzervativnu građansku reakciju na suprotno sti između mlade kapitalističke klase i još neorganiziranog proleterijata, i pokušaj da se od društvene nauke načini faktor reda ističući, s jedne strane, sa pozitivizmom kritičko-skeptički stav prema radikalnim društvenim zahvatima, a sa organicizmom, s druge strane, potrebu da se održi društveno jedinstvo u danim uvjetima u ime njegove organske neraskidivosti. Pojam pozitivističkog organicizma održava ovu proturječnost: pozitivizam uzdiže naučne metode ispitivanja i izbjegavanje kauzalnih ili metafizičkih spekulacija koje prelaze doseg naučno provjerenog iskustva, dok organicizam nužno prelazi okvire ovog naučnog stava, nastojeći objasniti društvo pomoću općih zakona razvoja živih bića. Pozitivizam i organicizam nalaze se od početka u izvjesnoj metodološkoj suprotnosti. Linijom organicizma i sociološkog biologizma, išle su prvenstveno konzervativne i reakcionarne tendencije u građanskoj ideologiji, a linijom pozitivizma išle su više liberalilističke i školske ili akdemske tendencije.
Porijeklo sociološkog pozitivizma Pozitivizmom se najčešće označuje Comteova doktrina, ali često i pravci koji su udaljeniji od njegovih shvaćanja. Po pozitivizmu je bitno izbjegavati sve apriorne sudove, jer je spoznaja „stvari po sebi“ nemoguća. Pozitivizam vuče korijenje iz empirističke filozofije Bacona, Lockea, Berkeleya, Humea. H. Spencer je bio pristalica Cometova pozitivizma i zajedno s njim smatrao povijesno-usporednu metodu najvažnijim oružjem naučne spoznaje. Ta nam metoda dopušta da
nađemo sličnosti i razlike među pojavama u prostoru i vremenu, ali nam ne dopušta da zaključujemo o nekim „posljednjim idejama“ koje bi ih pokretale. Posljednje ideje predstavljaju stvarnost koju ne možemo shvatiti. Do općih zakona (npr. kretanja i zakona evolucije) dolazimo pomoću povijesno-usporedne metode, koju su pozitivistički organicisti upotr ebljavali sve do Comtea, preko Spencera do Durkheima, dok su neopozitivisti odbacili ne samo evolucioniza m već i povijesno-usporednu metodu kao naučno sumnjive. Porijeklo sociološkog organicizma Pokušaje da se društvo uspoređuje s organizmom, a njegove pojedine ustanove s organima organizma, nalazimo već u staroj indijskoj i grčkoj filozofiji (Aristotel). Organicistička shvaćanja oslanjaju se na filozofski idealizam koji se bazira na teleološkom shvaćanju prirode, shvaćanju da su priroda, društvo, povijest i bilo što drugo integrirane cjeline koje gube svoju posebnost kad se analiziraju i ideja da između pojedinih dijelova prirode, društva i povijesti postoji veza slična vezi između organa i živog tijela. Društvo se kao i organizam razvija spontano, postepeno i vođeno nesvjesnim prirodnim silama koje ostaju izvan dosega ljudske volje. Najvažnije svojstvo društvenog organizma, pored suradnje i podjele rada, očituje se u podvrgavanju i sklonosti upravljanju. Najznačajniji predstavnici pozitivističkog organicizma krajem 19. St nakon Comtea i Spencera su F. Tonnies i E. Durkheim koji napuštaju povijesno-usporednu metodu i počinju upotrebljavati statističku metodu. Uspon i pad pozitivističkog organicizma Ferdinand Toonies je poznat po uvođenju dihotomije između „Zajednice i društva“. Po njemu postoje dvije vrste ljudske volje : racionalna i prirodna.
Prva proizvodi društvene odnose na kojima se izgrađuje društvo, a druga takve društvene odnose
iz kojih se rađa zajednica. Pozitivistički organicizam se raspada pod utjecajima filozofskog iracionalizma koji ističe naturalističku komponentu, a odbacuje pozitivističku i s druge strane, naučne orijentacije koja ističe pozitivističke crte nasuprot organističkim spekulacijama.
GLAVNA TEZA - ZAKON EVOLUCIJE
Pobjeda evolucionizma u 19. stoljeću 19.st stoji u znaku dviju velikih ideja : ideje evolucije i ideje socijalizma.
Socijalizam je u svojem naučnom obliku samo posljedica primjene ideje evolucije na povijesno i društveno kretanje. Ako u samoj prirodi postoji kretanje od nižih oblika ka višima u organizaciji materije i živih bića, tada je sigurno da će takvo kretanje vrijediti i za društveni razvitak. Iz približavanja pojmova kontinuiteta između generacija, s preobrazbom ili bez nje(kontinuiteta u vremenu) i sadašnjeg kontinuiteta živih oblika (kontinuiteta u prostoru), proizašla je ideja evolucije. Ona sama pokazuje kako jedna ideja sebi tek postepeno krči put preko različitih i razbacanih ideja i kako dolazi do pobjede tek nakon ostvarene sinteze, koja je djelo genija. -na prijelomu stoljeća dvije predodžbe o esencijalnoj naravi društva. 1. psihološka koncepcija 2. Spencerova organicistička koncepcija
Spencerov zakon evolucije
Za Spencera je evolucija proces u kojemu dolazi do integracije materije, spajanja, koja sve više raste i širi se, postaje gušća, pri kojoj dolazi do dijeljenja materije na sve više raznolikih dijelova koji tijesno surađuju te su međusobno ovisni, a osim te raznolikosti strukture dolazi i do raznolikosti i diferencijacije funkcija.
Evolucija je napredak prema određenosti, prema kompleksnosti. Dakle: evolucija je integracija materije uz istovremeno rasipanje kretanja, za koje vrijeme materija prelazi iz neodređene i nepovezane homogenosti u određenu i povezanu heterogenost .
Drugi dio definicije potječe iz biologije, on je uzet iz genetike živih bića; organizmi se razvijaju cijepanjem početne stanice na više stanica koje prelaze u nakupinu stanica pa u tkivo iz kojeg se naposljetku razvijaju organi. -društvo kao dio prirodne povijesti prilagođuje se svojoj okolini diferencijacijom svojih dijelova -proces diferenciranja = evolucija (evolucija društva je samo dio opće evolucije) -evolucija društva => socijalizacija čovječanstva -proces koji se odvija neovisno od ljudske prakse -populacijski pritisak = on prisiljava pojedinca da stupi u društveno stanje, tako razvija svoju
društvenu organizaciju i veze - na uvećanje opsega društvenog agregata djeluju, pored pop ulacijskog pritiska, i spajanje populacije putem osvajanja i asimilacije
ideju evolucije postavio kao temeljnu pojmovnu kategoriju pomoću koje je moguće objasniti čitavu povijesnu i prirodnu realnost kao '' progresivan prijelaz od homogenih, slabo definiranih i nedostatno koherentnih životnih oblika prema sve diferencijaniranim i međusobno skladnim integriranim životnim oblicima.''
Zakon evolucije u društvu ide u smjeru povećanja raznolikosti, određenosti, povezanosti, funkcija
Po Spenceru, ono što obilježuje početno homogeno stanje društva jest podjednaka podjela društvene moći ili vlasti na pojedince, a isto tako i različitih funkcija ili radova na održavanju života. Do prve diferencijacije dolazi na planu društvene moći, stvaranjem poglavničke vlast i, a ona sa sobom donosi i diferencijaciju u funkcijama. Zatim se kao sredstvo učvršćivanja društvene moći javlja religija, ali Spencer kao najbitniju kariku društvenog povezivanja vidi podjelu rada, koja je svojstvena industrijskom društvu. Uslijed podjele rada i bolje koordinacije djelovanja u društvu postoje i bolji uvjeti za specijalizaciju ili usavršavanje pojedinih funkcija. Samo ono povećanje heterogenosti u društvu koje ide od neodređenog homogenog ka određenom heterogenom predstavlja napredak . Društvene proturječnosti i pobune su sredstvo rušenja društvenog reda i sklada, a to je po njemu nenormalna i patološka pojava. Osnovne ideje u Spencerovoj sociologiji
U prvom djelu „Principa sociologije“ Spencer ukazuje na zakon evolucije kao proces koji teče od anorganskih i organskih tvorevina do društvenih pojava, te uvjetuje njihovu veličinu, podjelu rada, organizaciju vlasti i koordinaciju dijelova u cjelini, kao i razvitak drugih „superorganskih tvorevina“ kao što su jezik, spoznaja, pravo, religija, obredi i tako dalje. Spencer daje veće značenje vanjskim faktorima kod društvene organizacije, budući da se evolucija sastoji u sve boljoj prilagodbi društva vanjskim uvjetima života . Smatra da ravnoteža između društva i društva, odnosno društva i njihove okoline, dobiva oblik borbe za opstanak. Tu dijeli sociološke oblasti kad kaže da strah od živih uvjetuje pojavu političke kontrole, dok strah od mrtvih rađa religioznu kontrolu, crkvu i religijske obrede. Pored pojma kontrole, Spencer je u sociologiju uveo i pojmove „strukture“ i „funkcije“, preuzevši ih iz biologije.
Po njemu je društvo organizam, jer u njemu postoji stalna i određena raspodjela njegovih dijelova, taj njegov način mišljenja kroz biološku sferu ga čini tipičnim organicistom. Spencer je u svojim društvenim pogledima tipičan predstavnik kapitalističkog neoliberalizma i kao takav oštar predstavnik socijalizma. Također, uveo je u sociologiju pojam „institucija“ i doveo sociologiju do uske suradnje s etnologijom.
-društvene formacije analizira u smislu bioloških analogija - time se više naglašava dijakronijska analiza -značajke pojedinačnih dijelova određuju značajke cjeline -«Načela sociologije» ističe: živim i društvenim organizmima rastom njihova opsega uvećava se masa zbog čeka dolazi do umnožavanja i diferencijacije dijelova društva
DRUŠTVO Prema Spenceru, nominalisti tvrde da je društvo skup jedinki tj. postoje članovi vrste dok vrsta sama ne postoji. Dakle, postoje samo jednike društva, dok društvo postoji tek verbalno. U prilog im ide tvrdnja da „Masa razbijena u fragmente prestaje biti stvar“ (Supek, 1987., 139)
DRUŠTVO je «stvar» (znači možemo ga uspoređivati s grupom anorganskih te grupom organskih agregata) koja od malih nestrukturiranih skupova izrasta prema složenim diferenciranim strukturama s uzajamnom funkcionalnom uzajamnošću -
karakterizira ga kooperacija dijelova
-
iako je ''stvar'', cjelina koju sačinjavaju živi dijelovi ne može u svojim obilježjima biti
slična neživim cjelinama. Nadalje, stalni su odnosi među dijelovima društva analogni stalnim odnosima među dijelovima živog tijela RAST rast društva obično teče do trenutka kada se društvo ili dijeli ili je prevladano RAST U STRUKTURI DIFERENCIJACIJA FUNKCIJA dominantna klasa preuzima funkciju nad ostalim članovima •
•
društva, različite grupe koje se formiraju imaju različita zanimanja ORGANIZACIJA (podjela rada) ono što društvo i organizam čini živom cjelinom KOMBINIRANE DJELATNOSTI međusobno ovisnih dijelova sačinjavaju život cjeline. paralelizam između života društva i života životinje KATASTROFA može uništiti život agregata, a da ne uništi odmah i živote svih njegovih jedinki; s duge strane, ako ga ne skrati nikakva katastrofa, život agregata mnogo je duži od života njegovih • •
•
jedinki. Jedinke, kad umru, jedna po jedna se zamjenjuju drugima, a da funkcija koju one zajednički vrše •
nije osjetljivo poremećena. Život cjeline koji nije nimalo sličan životima jedinki iako se od njih sastoji.
društvo i organizam sličnosti: 1. agregati dijelova i odnosa 2. cjelina je više od dijelova koji ju čine 3. rast – društva rastu kad su prevladana ili razdijeljena, oboje rastu po veličini i strukturi (u društvu postoji oblik rasta kojemu u organskom rastu ne možemo naći paralelu: to je rast do kojeg se dolazi migracijom jedinki iz jednog društva u drugo) 4. samoorganizacija 5. kontinuitet – cjelina uvijek nadživljuje mijenu svojih dijelova - „Katastrofa može uništiti život agregata, a da ne uništi odmah i živote svih njegovih jedinki; s druge strane, ako ga ne skrati nikakva katastrofa, život agregata mnogo je duži od njegovih jedinki“ (Supek, 1987.,
146). Ovo možemo tumačiti uz primjer smrti pojedinca: nakon smrti, nokti i kosa još rastu, neke stanice su osjetljive na dodir; s druge strane, smrt pojedinca ne utječe na daljnji opstanak društva. Kada jedinke umru, jedna po jedna se zamjenjuju drugima, a da funkcije koje zajednički vrše nisu osjetno poremećene. razlike: ORGANIZAM Konkretna suovisnost dijelova
Fiziološka podjela rada Središnja povredivost Elementi postoje za dobro cjeline
DRUŠTVO Diskretna suovisnost Funkcionalna podjela
Dijelovi raspršeniji Cjelina postoji za dobro članova
-društvo je proizvod prirodne povijesti ali nije organizam u biološkom smislu
Kako se društvo dalje razvija, diferencijaciju struktura prati i diferencijacija funkcija. Svaki dio u društvu, ima specijalnu funkciju koju obavlja kao dio opće funkcije. -diferencijacija društvenih dijelova / podsustava a) podsustav regulacije: vlast (radnici) b) prehrambeni podsustav: ekonomska proizvodnja (poljodjelci) c) posredujući podsustavi: trgovina (promet) -evolucijski slijed društvenog razvoja i dominacija podsustava. 1. faza: nema podjele rada
2. faza: a + b 3. faza: a + b + c (dominira a) 4. faza: a + b + c (dominiraju b i c)
TIPOVI SOCIJALNE ORGANIZACIJE 1. PRIMITIVNA DRUŠTVA: vladavina ceremonijalnog
kao integrirajući podsustavi, nedostaju vlast i gospodarstvo socijalni poredak počiva na ritualiziranim oblicima interakcije i samopredstavljanja
kroz interakciju i samopredstavljanja prikazuju se i reguliraju socijalni odnosi i pozicij
2. RATNIČKA DRUŠTVA:
vojna, u vrijeme Francuske i Njemačke
nepostojanje kompleksnih struktura diferencijacije
dominacija centralizirane države državno reguliranje svih područja društva
prisilna podjela rada
kruta hijerarhija statusa, dobiva se temeljem rođenja snažna ideologizacija ograničavanje individualne slobode proces hijerarhizacije autonomija, «zatvoreno društvo»
3. INDUSTRIJSKO, LIBERALNO, CIVILNO DRUŠTVO
složenost
strukturalna diferencijacija
različita vjerovanja
nezavisnost institucija, decentralizacija mirni oblik vlasti, republikanizam, suradnja tendencija prema individualizmu
integracija individualnih djelatnosti spontanom podjelom rada preko tržišta podjela društvenih pozicija nema državne prisile, sloboda temeljem ugovora
vladanje preko reprezentanata država sigurnost i vanjska politika sloboda trgovanja «otvoreno društvo»
trajno prilagodljivija negoli «vojna» (u koje ubraja socijalističke prijedloge društva)
proces napredovanja složenosti: 1. jednostavno društvo - privremeni vođe ili trajni poglavari i pomoćnici - uspoređuje rudimentarno društvo s jednostavnim organizmom. U jednostvanim društvima svaki pojedinac sam zadovoljava svoje potrebe, npr. svaki pojedinac je u isto vrijeme ratnik, lovac graditelj.. Nema velike ovisnosti, ako jedan pojedinac zakaže, tj. umre, to neće imati skoro nikakve negativne posljedi ce za cjelinu. Isto je i s jednostavnim organizmima, npr. hidra: ako je prepolovimo na dva dijela, svaki će zasebno nastaviti djelovanje i preživjeti 2. složeno -hijerarhija poglavara
a) vrhovni pomagači b) lokalni pomagači c) razni pomagači 3. 4. -
dvosložno birokratizirana politička država civilan i vojna uprava višesložno – moderno religijska raznolikost, odvojenost od crkve
mnoštvo književnih i umjetničkih pravaca uspostava građanskih i kaznenih kodeksa razvoj gardova i naselja
razvoj cestovnih i željeznički h prometnih veza usmene i pismene komunikacije
DRUŠTVENE STRUKTURE U živim tijelima, isto kao i u društvenim, povećanje mase prati i povećanje i kompliciranje strukture. U velikim agregatima postoji visoka organizacija tj. kombinirani život velike mase zahtijeva komplicirane aranžmane. Diferenciranje koje se javlja u agregatu, teče od općeg prema specijalnom: prvo se javljaju jednostavne razlike dijelova, zatim unutar svakog od tih dijelova
promjene koje ih dijele na različite dijelove i tako dalje.. Spencer tvrdi da: „U društvenoj evoluciji možemo svagdje pratiti analogne metamorfoze“ Transformacija iz homogenog u heterogeno karakterizira evoluciju (manufaktura).
Načini prema kojima su uređeni unutarnji aranžmani, jednaki su onima u organima životinja kao i u organima društva. U svakom organu postoje sredstva koja njegovim dijelovima donose hranu, materijale koje oni prerađuju, nadalje sredstva koja odnose produkte, odstranjuju otpatke te sredstva koja upravljaju njegovim djelovanjem. Isto je i u društvu. Na početku, svaki se radnik bavi sam svojim zanimanjem, kasnije: diferencijacija, manufaktura, raspodijela dobara,
usavršavanje.. FAKTORI KOJI UVJETUJU DRUŠTVENE FENOMENE „Ponašanje pojedinačnog neživog predmeta ovisi o kooperaciji njegovi h vlastitih sila sa silama kojima je izložen“ (Supek, 1987., 132). U ovoj izjavi, Spencer stavlja naglasak na interakciju tj.
na odnos između pojedinca i okoline . Ponašanje bilo koje mase djelomično je određeno svojstvima pojedinačnog člana grupe, a djelomično vanjskim utjecajima. Spencer kaže da svako društvo pokazuje fenomene koje pripisujemo karakteru njegovih jedinki. Primarni faktori:
•
a) vanjski: klima, zemljište, flora, fauna b) unutarnji: fizičke i emocionalne oznake, stupanj inteligencije, specifičan način mišljenja Sekundarni faktori: a) progresivne modifikacije okoline
•
b) brojčano povećanje društvenog agregata (povećanje gustoće stanovništva) c) recipročni utjecaj društva i njegovih jedinki d) utjecaj superorganske okoline e) akumulacija superorganskih produkata (materijalna sredstva, jezik, običaji, estetski produkti)
FUNKCIJE U DRUŠTVU „Ako organizacija znači takvu konstituciju cjeline da njezini dijelovi mogu obavljati svoje uzajamno ovisne djelatnosti, tada proporciona lno, što je organizacija viša, ovisnost svakog dijela o ostalim dijelovima mora biti toliko velika da bi odvajanje bilo fatalno; i obrnuto“ (Supek, 1987., 168)
Tamo gdje su dijelovi vrlo malo diferencirani (rudimentarna društva, jednostavni organizmi), bez poteškoće jedan može vršiti funkciju drugoga, ali gdje su jako diferencirani (viša društva i organizmi), to mogu vrlo teško ili uopće ne mogu. „U društvenim organizmima sposobnost potrebna da se uspješno vrši neka specijalna dužnost, uzrokuje nesposobnost da se vrše specijalizirane dužnosti koje se od ove mnogo razlikuju“ (Supek, 1987., 71), tj. ako se određeni dio cjeline usavrši u posebnom načinu djelovanja, isti će biti neefikasan na bilo kojem drugom području.
DISOLUCIJA DISOLUCIJA = društvenu disoluciju možemo objasniti na način da se smanjuju pokreti cjeli ne tj. udruženog tijela, a povećava se kretanje pojedinih dijelova unutar cjeline. Disolucija slijedi
nakon evolucije ili uslijed napada druge države, povezana je s upadom nekog vanjskog pokreta. Za vrijeme socijalne disolucije, integrirani pokreti u društvu prelaze u dezintegrirane. - društvena disolucija se podvrgava općem zakonu dezintegracije u živim bićima, kad je
promatramo materijalno, i očituje u opadanju pokreta cjeline i porastu pokreta dijelova ako je promatramo dinamički - nije potrebno pitati izaziva li kuga ili socijalna revolucija u društvu, neobičan potres koji rađa nered ili počet ak disolucije, iz njega proizlazi opadanje integriranih i porast dezintegriranih pokreta.( ako se nered povećava, političke akcije, koje su prije pod vladom bile kombinirane, postaju nepovezane: tada se pojavljuju antagonističke akcije pobune ili revolucije) -imajući na umu da se društveni skupovi veoma razlikuju od skupova druge vrste, jer su
sastavljeni od jedinki koje se labavo i indirektno na različite načine i pomoću vrlo složenih sila drže zajedno, ipak se proces disolucije u njima podvrgava općem zakonu disolucije.(a to je onaj zakon dezintegracije ….)
SUPERORGANSKA EVOLUCIJA
Superorganska evolucija događa se na višim razinama društva, procesi koji se odvijaju i produkti koji nastaju koordinirani su brojnim akcijama pojedinaca. Kako bi Spencer la kše objasnio superorgansku evoluciju, on za nju pronalazi primjer u životinjskom svijetu tj. uspoređuje ju sa mravima u termitnjaku ili pčelama. Mravi imaju visoko razvijenu podijelu rada i svaki ima posebnu ulogu u njihovoj zajednici.
Spencer zaključuje da: „Superorganska evolucija najvišeg reda nastaje iz superorganske evolucije koja nije viša od one što se na različite načine pojavljuje u čitavom životinjskom svijetu“ (Supek, 1987., 131).
- promatrajući rast, zrelost i propadanje nekog pojedinačnog organizma studiramo organsku
evoluciju, a superorganska evolucija počinje tek onda kad se pojavljuje nešto više od samih kombiniranih napora roditelja. - ako postoji evolucija, njezin oblik koji ovdje smatramo superorganskim morao neprimjetno odvojiti od organskog (superorganski su svi oni procesi i produkti koji impliciraju koordinirane akcije brojnih jedinki) -postoje različite grupe superorganskih fenomena: - među nekim vrstama mrava superorganska evolucija je dosegla mnogo viši stupanj – kod najnaprednijih je podjela rada došla dotle da su različite jedinke prilagođene svojom građom
različitim funkcijama (kod bijelih mrava(termita) uz mužjake i ženke nalazimo vojnike i radnike, a u nekim slučajevima postoje i dvije vrste mužjaka i ženki – sa i bez krila – dakle sveukupno 6 različitih oblika ) - rudimentarne oblike superorganske evolucije nalazimo samo kod nekih viših kralježnjaka npr.
među jatima vrana vidimo takvu integraciju utoliko što se iste obitelji iz generacije u generaciju drže zajedno i što isključuje strance. (kod njih postoji izvjestan oblik upravljanja, izvjesno priznavanje vlasništva, izvjesno kažnjavanje prekršitelja koje katkada i izbacuju, donekle pokazuju i specijalizaciju time što postavljaju stražu dok se jato hrani)
RELIGIJAMA su zajedničke: 1. vjerovanja u natprirodne sile i bića 2. postojanje organizirane grupe pojedinaca koji dijele vjerovanja 3. ritualne aktivnosti su okrenute bićima i silama kojima se pridaje moć da utječu na svjetovne poslove
METODA -usporedba društava i kultura pomoću historijskog i etnografskog materijala -kontrola podataka prema podrijetlu / kontekstu (odgoj, klasa, religija,…)
ZNAČENJE: - dijagnoza vremena: liberalizam i etatizam priznati kao konkurirajući projekti moderne - sociološka metoda: kritika podataka - nagovještaj sistemsko-teorijske funkcionalističke koncepcije evolucije društva - izvršio utjecaj na sociološko mišljenje u svijetu (SAD)
Kritika organicističkog evolucionizma i komparativne metode Po evolucionizmu iz 19.st., smatralo se da su zakoni društvenog razvitka mogu objašnjavati jednako kao i razvoj živih bića, te da postoje zakoni koji podjednako vrijede za društvo kao i za „prirodnu povijest“. Pored svog nastojanja evolucionističke teorije da društveni razvitak obuhvati sintetički, sam biologistički stav nametao je određeni naturalistički redukcionizam, tj. nastojanje da se viši oblici razvitka objasne pomoću nižih. Evolucija se shvaćala jednostrano i shematično, kroz jednolinijski razvit ak. Jedna od glavnih slabosti ovog pravca je metoda kojom se služio, klasičnom usporednom ili komparativnom metodom.
Materijal kojim se Spencer služio u istraživanju razvoja kroz evoluciji su bili materijali iz druge ruke, a i podatke koje je obrađivao je klasificirao na osnovu svojih načela prema nekim teorijskim pretpostavkama. Pitanja koja se javljaju ovdje su : „Postoji li određeno početno stanje čovječanstva?“ te „Postoji li
jedan opći smjer razvitka društva“? S vremenom su odgovori na ta pitanja pobornika tadašnjih evolucionista izblijedjeli i izgubili na vjerodostojnosti. Ne postoji strogi paralelizam u slijedu pojedinih razvojnih faza. Utjecaj evolucionizma na razvitak psihologije
Evolucionizam je na području psihologije doveo do velikih i trajnih rezultata jer je čovjek kao pojedinac mnogo više vezan uz svoju biološku strukturu, pa se i njegove psihičke sposobnosti i životne potrebe razvijaju u uskoj vezi s tom biološkom podlogom. Darwin je uspostavio kontinuitet s čovjekovim životinjskim porijeklom i pokazao da neki izrazi kod čovjeka potječu od korisnih nagonskih radnji kod životinja. Lyod Morgan je postavio svoj poznati „Morganov kanon“ koji traži da „psihičke reakcije prije objasnimo na osnovu nižih psihičkih sposobnosti nego onih viših.“ Ta orijentacija je uvjetovala nastanak dječje psihologije, čitave jedne grane. Psihologija se postepeno oslobađala introspekcije i sve više usmjeravala na objektivna opažanja, iz čega je iznjedrio biheviorizam. Biheviorizmu je prethodio funkcionalizam koji je nastao neposredno pod utjecajem evolucionizma i kojemu je osnovna teza da se svaki organizam nastoji prilagoditi okolnim utjecajima u da radu takve prilagodbe mijenja svoju vlastitu organizaciju.
POJMOVI:
EVOLUCIJA = integracija materije s popratnim rasipanjem pokreta; za to vrijeme koje materija
prelazi iz neodređenog, nepovezanog homogenog stanja u određeno, povezano heterogeno stanje; i za vrijeme koje zadržani pokret prolazi kroz paralelnu preobrazbu
