Krivični postupak dobija svoj život od kriminalistike. Primjena kriminalističkih zvanja ne prestaje otkrivanjem krivičnog djela i njegovog izvršioca, ta aktivnost se nastavlja i u toku kivičnog postupka kada se u procesnopravne okvire mora uklopiti konkretni kriminalistički sadržaj. Znači veza izmeñu krivičnog procesnog prava i kriminalistike se ogleda u tome što se procesnim normama odreñuje pravni okvir za preduzimanje procesnih radnji, a kriminalistika materijalni i redni sadržaj tim istim krivičnoprocesnim radnjama. Kriminalistika se dijeli: 1.kriminalističku taktiku 2.kriminalističku tehniku 3.kriminalističku metodiku Kriminalistička taktika- bavi se istraživanjem i razrješavanjem okolnosti krivičnog djela i otkrivanjem izvršioca tog djela. Kriminalistička tehnika- prikuplja i istražuje metode različitih egzaktnih nauka radi njihove upotrebe u svrhe kriminalističkog istraživanja. Ta saznanja koriste se u traseologiji (otkrivanje tragova krivičnog djela) i identifikaciji (identifikaciji osobe pomoću otisaka prstiju, fotografija). Kriminalistička metodika- pripada kriminalističkoj taktici i usmjerena je na prilagoñavanje taktičkih pravila posebnim specifičnostima odreñenih krivičnih djela. Takoñe postoje i: 1. heuristička kriminalistika- “otkrivačka kriminalistika” ona je usmjerena na metode otkrivanja krivičnih djela postavljanjem hipoteze o načinu njegovog izvršenja kao stvarnog dogañaja. 2. silogistička kriminalistika- “dokazna kriminalistika” o njoj se može govoriti kao o kriminalistici krivičnog postupka. Ova kriminalistika pristupa krivičnom djelu kao dogañaju u realnosti društvenih zbivanja te kao predmetu krivičnog postupka.
O kriminalistici se govori kao o preventivnoj i represivnoj djelatnosti u borbi protiv kriminaliteta.
1
POJAM, PREDMET, METODE I ZADAĆA KRIMINALISTIKE Kriminalistika je nauka koja se bavi najviše suzbijanjem i sprječavanjem kriminaliteta. Zadaci kriminaliistike su preduzimanje preventivnih i represivnih mjera u cilju sprečavanja i suzbijanja kriminaliteta. U definiciji kriminalistike uočavaju se tri stvari: 1) otkrivanje,istraživanje i rasvjetljavanje KD, 2) Otkrivanje, identifikacija i hvatanje izvršioca KD, 3) Pronalaženje, fiksiranje i obezbjeđenje dokaza. Podjela kriminalistike: 1) Kriminalistička taktika ( se bavi pojavnim oblicima KD, načinom njihovog izvršenja/motivima i ciljevima zbog kojih nastaju, stručnim zanimanjima, vješinama, kriminalističkim sklonostima, načinu života i psihologijom izvršioca KD), 2) Kriminalistička tehnika (bavi se iznalaženjem, prilagođavanjem, usavršavanjem i primjenom najpogodnijih metoda i sredstava iz oblasti prirodnih i tehničkih nauka) i 3) Kriminalistička metodika (posebna taktika - ima za cilj primjenu metoda i sredstava kriminalističke taktike i tehnike na određenu vrstu KD). Predmet i zadaci kriminalistike: 1) pronalaženje najefikasnijih svojih i korištenjem drugih nauka metoda u cilju otkrivanja KD i njegovih izvršioca, 2) Pronalaženje, prikupljanje i obezbjeđenjne dokaza o KD kao i krivici lica, 3) usavršavanje i korištenje najsavremenijih metoda pri poduzimanju pojedinih mjera i radnji istražnog karaktera, 4) prikupljanje, ,evidentiranje i proučavanje načina vršenja KD, 5) izučavanje i ukazivanje na metodu i sredstva koja se mogu primijeniti u cilju sprječavanja kriminaliteta za duži vremenski period.
KRIMINALISTIČKO TAKTIČKA NAČELA 1) NAČELO ZAKONITOSTI Ovo načelo znači da se nadležna tijela represije u svom radu na suzbijanju kriminaliteta moraju strogo i dosljedno pridržavati slova i duha pozitivnih zakonskih odredbi. Povredom ovog načela mogu biti ugrožena najznačajnija ljudska prava i slobode predviđene ustavom. 2) NAČELO ISTINE Prilikom otkrivanja i dokazivanja postojanja krivičnih djela i njihovih učinitelja nadležna tijela represije dužna su istinito i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje, kako bi se u postupku mogla donijeti što objektivnija odluka. 3) NAČELO OBJEKTIVNOSTI Ovo načelo je usko vezano za sa načelom zakonitosti i istine. Objektivnost je uvjet za utvrđivanje istine i ona mora biti prisutna od momenta preduzimanja slučaja do same presude. Kriminalista ne bi smio da unosi u sopstveni rad ništa subjektivno i lično. Ovdje važi staro pravilo: istinu može saznati samo onaj koji ju i sam poštuje.
2
4) NAČELO PLANIRANJA I METODIČNOSTI POSTUPANJA Bez planiranja i sistematičnog postupanja kriminalistima prijeti opasnost od brojnih grešaka. Metodičnost u radu i planiranje operativno-taktičkih mjera i radnji uslov je za sistematsko postupanje svakog kriminaliste. Već prva saznanja i indicije o izvršenom KD, njihovo provjeravanje i stvaranjne verzija o djelu i učiniocu mora se odvijati na osnovu logički sačinjenog i razrađenog plana. Obično se ne zna koje činjenice treba eliminisati, koje zadržati, koje su beznačajne a koje ključne. Izlaz iz ovakve situacije moguće je naći samo u planiranju operativnog rada, a kostur svakog planiranja čine zlatna pitanja kriminalistike. 5) NAČELO OPERATIVNOSTI I BRZINE Operativnost podrazumijeva poznavanje stanja, prilika, kriminalnih žarišta, pojavnih oblika vršenja krivičnih djela na određenom području itd. Brzim (pravovremenim) poduzimanjem mjera i radnji (neformalnih i formalnih) omogućava se i olakšava utvrđivanje postojanja KD, njegovih modaliteta , učinitelja itd. Kriminalisti moraju imati brz, siguran i dobar refleks, sposobnost brzog odlučivanja i ostvarivanja odluka, ,koja mora biti smišljena. Treba imati u vidu da brzina nije isto što i brzopletost. Koji put ovisno o taktičkoj situaciji treba znati i strpljivo čekati. Brza i pravilna odluka, dinamičnost i operativnost u radu daju najviše garancija za siguran uspjeh. U okviru ovog načela imamo podnačelo iznenađenja. Iznenaditi nekog znači poduzeti takve mjere i radnje koje on nije očekivao i u vrijeme kad se nije nadao, odnosno na mjestu koje nije mogao predvidjeti, na način da ga takva djelatnost u potpunosti zbuni, ,šokira i onemogući za daljni otpor, borbu ili bilo kakav oblik suprotstavljanja u datoj situaciji. 6) NAČELO BLAGOVREMENOSTI Ovo načelo podrazumijeva da se operativne mjere i radnje policije i anticipirane radnje dokazivanja moraju poduzeti odmah kad je nastala potreba za njihovim provođenjnem, tj. kada se očekujeda se mogu postići najoptimalniji rezultati, učinkovitost i korisnost u kriminalističkom smislu. 7) NAČELO SRAZMJERNOSTI Ovo načelo zahtijeva od kriminaliste da svaku mjeru i radnju poduzimaju u zakonom određenim okvirima uz vođenje računa o neophodnosti i srazmjernosti primijenjene mjere ili radnje. Drugim riječima, djelatnost tijela postupka mora biti srazmjerna željenom cilju. 8) NAČELO ČUVANJA TAJNE ILI DISKRECIJE Ovo načelo se primarno odnosi na čuvanje službene tajne. Operativno-taktičke mjere i radnje policije mogu biti javne i tajne. Međutim preuranjeno objavljivanjje podataka može otežati ili paralizirati rad tijela postupka i bitno oteežati prikupljanje, osiguranje, izvođenje i provjeru dokaza. Diskrecija onemogućava poduzimanjje osvetničkog čina u bilo kojem smislu. Čuvanje tajne je profesionalna obaveza normirana pravnim propisima, ali i etičkim standardima tijela postupka, te ovo načelo treba biti prepreka tzv „curenju “ informacija iz tijela postupka. Svakako ovo načelo podrazumijeva i to da o službenim stvarima ne treba razgovarati sa ukućanima i prijateljima, kako ni sa kolegama koje ne rade na konkretnom slučaju.
3
9) NAČELO JEDINSTVENOG RUKOVOĐENJA Ovo načelo zahtijeva da rad na istraživanju teških i složenih KD koji zahtijeva angažiranje većeg broja djelatnika i sredstava bude organiziran iz jednog centra tako da njime rukovodi štab. Važan je kolektivan rad uz nužnu podjelu rada. 10) NAČELO KOORDINACIJE I SARADNJE Ovo načelo vodi računa o tome da kriminalitet nije ograničen samo na jedno mjesto ili područje, i zove se još jedinstvena akcija svih kriminalističkih snaga. Ovdje se radi o saradnji među tijelima krivične represije koja omogućava koordinirano djelovanje u situacijama kada je to potrebno, a manifestira se kroz razmjenu informacija. Ova saradnja osobito dolazi do izražaja u okviru preventivne djelatnosti. U okviru ovog načela postoji i podnačelo međunarodne saradnje u borbi protiv kriminaliteta (Interpol, Europol..) 11) NAČELO KRITIKE I SAMOKRITIKE Svaki kriminalistički rad počinje sa sumnjanjem. Sumnjati znači više i drugačije pretpostavljati nego što to pokazuje vanjski prividni izgled neke situacije. Kriminalisti moraju svaki dan vježbati sposobnost kritičkog i samokritičkog načina razmišljanja. Kritički odnos prema samom sebi, drugim sudionicima u postupku, prema dokazima, i sl. čini rad kriminalista plodnim. Olako prihvatanje pojedinih verzija bez njihove temeljnje i kritičke analize i ocjene vodi zabludama koje mogu imati vrlo štetne posljedice. 12) NAČELO LOJALNOG PRIKUPLJANJA DOKAZA Prikupljanje dokaza na način koji je u skladu sa izvjesnim etičkim postulatima i standardima koji se odnose na osumnjičenika ili okrivljenikova prava u postupku. 13) NAČELO POTPUNOSTI Ovo načelo upućuje da u toku postupka treba obuhvatiti sve dokazne činjenice (dokaze). 14) NAČELO TAKTIČKO TEHNIČKE SLOBODE Pri odabiru neformalne mjere i radnje ili formalne procesne radnje, ulogu igra i ponašanje učinitelja prije, u toku i nakon učinjenja KD. Kriminalista mora odabrati ona prinudna i dokazna sredstva koja dovode do uspjeha, a dozirat će prinudna sredstva i pronaći sve radnje dokaznog karaktera koji onemogućavaju prikrivanje istine i predstavlja u konkretnoj situaciji najmanje moguće zadiranje u osobna prava subjekta postupka. Ovo načelo u osnovi znači da operativno taktičke i tehničke mjere i radnje kao i istražne radnje trebaju biti planirane u stvarnoj srazmjeri sa značenjem izvršenog KD, taktičkim ciljem i ocjenom situacije.
15) NAČELO TEMELJITOSTI I UPORNOSTI Znači da treba otkrivati i osiguravati sve dokazne informacije i poduzimati mjere i radnje temeljito, strpljivo i uporno, ali ne tvrdoglavo. Predstavlja planiranje radnji mjera čije izvršenje treba dovesti do kraja. Spriječava javljanje „tamne brojke“ kriminaliteta.
4
16) NAČELO HUMANOSTI Temelji se na činjenici da i u okviru operativnih i krivično procesnih odnosa treba do krajnjih mogućnosti poštovati ljudska prava i slobode. Niti jedan prijestupnik ulaskom u kažnjivu zonu ne gubi šravo na čovječan odnos. Treba voditi osjećaj za pravdu i istinu, pravnu sigurnost, što traži od službenih lica hladnokrvnost, strpljivost i poštovanje svakog čovjeka. 17) NAČELO STRUČNOSTI I SPECIJALNOSTI Da bi se savremeni kriminalisti mogli uspješno suprotstaviti savremenim pojavnim oblicima kriminaliteta, moraju se stalno stručno usavršavati. Metode i sredstva koja se koriste u borbi protiv savremenog kriminaliteta moraju se stalno prilagođavati najraznovrsnijim oblicima kriminaliteta, odnosno kriminalcima koji u svom radu koriste savremena i sofisticirana sredstva i mjere. 18) NAČELO EKONOMIČNOSTI Osnovni elementi načela ekonomičnosti: brzo provođenje postupka, zabrana primjene svega što se u postupku ne javlja kao potrebno, nanošenje što manje štete, kod manje značajnih slučajeva težiti kao pojednostavljenju postupka, odbacivanje dokazne informacije (ukoliko nije povezana sa sa slučajem, ako nije neophodna, ako se ne može pribaviti, ako je sporna i ako nema ozbiljnu dokaznu vrijednost), što jeftinije i kraće provođenje postupka.
MEĐUNARODNA KRIMINALISTIČKA SARADNJA Nijedna zemlja nije pošteđena KD koja sadrže elemente inostranosti. Savremena sredstva veze i transporta omogućavaju kriminalcima da brzo prelaze iz jednog mjesta u drugo i da na taj način izbjegnu hvatanje, odnosno otkrivanje. Međunarodna plicijska saradnja na suzbijanju kriminaliteta postaje nužna, a nju neophodnom čini i pojava terorizma. Nužno je da ova saradnja bude oslobođena formalnosti, uz korištenje najbržih sredstava komuniciranja i uz punu operativnost i mobilnost otkrivanja one zemlje u kojoj se kriminalac nalazi. INTERPOL Organi policije najintenzivniju međunarodnu saradnju u sprečavanju i suzbijanju kriminaliteta ostvaruju putem INTERPOLA-a.i on do 2004. godine okuplja 182 zemlje članice. Rukovodeća i radna tijela Interpola su: Generalna skupština, Izvršni komitet, Generalni sekretar i Generalni sekretarijat (stručni organ koji omogućava stalno funkcionisanje organizacije), Nacionalni centralni biro NCB i Savjetnici(kolegijum sastavljen od stručnih saradnika naučnih radnika koje predlaže Generalni sekretarijat, a prihvata Generalna skupština sa mandatom od tri godine.) Generalni sekretarijat je globalni koordinator kriminalističke saradnje u suprotstavljanju kriminalitetu, putem koga se omogućava razmjena policijskih podataka, odnosno njihova obrada, analiza i čuvanje. Težište saradnje je na suzbijanju kriminalnih organizacija i zloupotreba narkotika, finansijskog i hightech kriminala, terorizma, trgovini ljudima, kao i traganje za licima za kojima su raspisane međunarodne potjernice. Za komunikaciju se koriste engleski, francuski, španski i arapski jezici kao službeni.
5
Generalna skupština bira Izvršni komitet(13 članova)te imenuje Generalnog sekretara(rukovodi generalnim sekretarijatom). Nacionalni centralni(NCB) biro su kriminalističke službe koje na nacionalnom planu države članice određuju kao permanentnu tačku podrške međunarodnoj saradnji iz oblasti policije, te on obezbjeđuje veze sa drugim policijskim organima u svojoj zemlji, sa NCB drugih zemalja i Generalnim sekretarijatom Interpola. Posredstvom Interpola raspisuju se sljedeće vrste potjernica, koje se uobičajeno diferenciraju prema boji koja takve akte karakteriše: a) Crvene potjernice – izdaje Generalni sekretarijat na bazi važećeg nacionalnog naloga za lišenjem slobode određenog lica i u suštini znače zahtjev strane države da lice bude lišeno slobode radi extradicije. Veliki broj zemalja priznaje crvenu potjernicu kao dovoljan osnov za lišenje slobode i stavljanje tražene osobe u privremeni extradicioni pritvor, pod uslovom da traže sve potrebne informacije. Rok važnosti crvene potjernice je 5 godina, u slučaju da nisu urodile plodom provjeravaju se ili produžuju. b) Plave potjernice- izdaju se sa ciljem prikupljanja informacija identitetu neke osobe, sudskih informacija, informacija o kriminalnim aktivnostima određenog lica i/ili da se određena osoba locira, odnosno utvrdi mjesto njejnog boravka. Često prethoode crvenim, a u slučaju da se izda nalog za lišenje slobode određenog lica na koje se odnosi ova potjernica, mijenja se u crvenu. c) Zelene potjernice- sadrže obavještenja o kriminalnim aktivnostima nekih osoba. Da bi se izdala ova potjernica, potrebna je informacija o takvim aktivnostima iz najmanje tri različite države, sa izuzetkom informacija koje se tiču pedofilije, ilegalne trgovine i sl. d) Žute potjernice – odnose se na nestale osobe, osobe koje nisu u stanju da se same identifikuju ili djecu žrtve roditeljskih otmica. e) Crvene potjernice – odnose se na neidentifikovana mrtva tijela. f) Narandžaste potjernice–ukazuju na moguće prijetnje, odnosno opasnosti od skrivenog oružja i raznih naprava koje mogu povrijediti čovjeka.(Pismo bomba, explozivne tašne, olovka pištolj, prikriveno oružje..) Nastojanja Interpola usmjerena su na intenzivnu i pravovremenu razmjenu informacija, pri čemu se moraju koristiti prednosti tehnološkog napretka kako bi se ova razmjena što više ubrzala. U nadležnosti Generalnog sekretarijata su relativno dobro opremljene evidencije sa podacima o međunarodnim kriminalcima,a uvedena je i elektronska obrada podataka. Tako u okviru Interpola postoje sljedeće elektronske baze podataka: 1) lica, odnosno raspisanih potjernica, 2) ukradenih/izgubljenih putnih isprava, ,3) ukradenih motornih vozila, 4) DNK baze, 5) baze otisaka prstiju, 6) kradenih umjetničkih djela i 7) dječje pornografije. EUROPOL Za jedinstvenu i homogenu teritoriju kao što je Europa, nužno je postojanje policijske organizacije međudržavng karaktera, kakvu ulogu ima EUROPOL. Zvanični jezici: engleski, francuski i njemački. Na čelu Europola nalazi se direktor, a pored njega postoji i Upravni odbor (u njemu se nalazi po jedan 6
predstavnik iz Ministarstva unutrašnjih poslova svake države članice; i njime predsjedava zemlja koja je istovremeno i predsjedava EU), Oficiri za vezu i Nacionalne jedinice(svaka država članica je dužna odrediti najmanje jedno tijelo koje treba da djeluje kako nacionalna jedinica za datu državu). Ciljevi postavljeni pred nacionanalne jedinice su: 1) stvaranje zajedničke nacionalne baze podataka u saradnji sa svim policijskim i sudskim organima i odjeljenjima uključenim u borbi protiv trgovine drogom i dr.oblika organizovanog kriminala i/ili omogućavanje efikasnog korištenja postojećih baza podataka; 2) olakšati operativne aktivnosti istražnih organa tako što će im obezbjediti najaktuelnije obavještajne podatke; 3) stvaranje jednog nacionalnog centralnog kontakta za razmjenu informacija na međunarodnom nivou. Dužnost je svakog oficira za vezu da zastupa interese svoje nacionalne jedinice unutar Europola, pa se zbog toga na njih primjenjuje nacionalno pravo države iz koje dolazi. Glavne dužnsti oficira za vezu ili evropskih oficira za vezu (ELO), koje su zvanično poznate su: 1) da obezbijede Europolu informacije i obavještajne podatke do kojih su došle nacionalne jedinice 2) da informacije iz Europola proslijeđuju nacionalnim jedinicama, 3) da obezbjeđuju informacije i daju savjete pri analizi informacija vezanih za datu državu.
NAČINI SAZNANJA ZA PRIPREMANJE ILI POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA Sljedeći su načini saznanja: prijave o nestalim osobama, samoprijava, javni pogovori, ,povjerljive osobe, anonimne i pseudonimne prijave, vlastita aktivnost policije, prijave građana i pravnih osoba, indicijalne činjenice, otkrivanje leša i ljudskih ostataka; te masovni mediji. 1. PRIJAVE O NESTALIM OSOBAMA Prilikom zaprimanja prijave, prikupljaju se osnovni podaci: ko je izvršio djavu o nestanku osobe, identifikacijski podaci o nestaloj osobi, lični opis i fotografija, vrijeme i mjesto zadnjeg viđenja i pod kojim okolnostima, ,psihofizičko stanje nestale osobe, moguća mjesta odlaska nestale osobe (familija, prijatelji, kafići), da li je bilo ranijih odlazaka, porodične prilike, moguć motiv i dr. Nakon zaprimljenih početnih podataka obavlja se procjena okolnosti nestanka osobe, tj. pokusava se utvrditi jel nestanak rizičan ili ne, suprotan ranijem ponašanju te dali postoje mogućnosti da je nad njom izvršeno neko drugo krivično djelo (otmica, sexualni delikt). Posebnu pažnju treba posvetiti ukoliko je nestala osoba maloljetnik. Jedan od problema koji se dešava u ovakvim slučajevima je taj što porodica u iščekivanju da se lice vrati, kasno prijavi nestanak, tako da su prošli dragocjeni dani zbog čega se gubi na efikasnosti u pronalasku lica. U situacijama kada je leš pronađen, a nije utvrđen identitet osobe, treba biti uporan u traganju za identitetom koristeći evidencije nestalih lica. Od identifikacije leša polazi i metodika otkrivanja, razjašnjavanja i dokazivanja ubistva(ako se radi o nasilnoj smrti). 2. SAMOPRIJAVA Moguće je da se osobe same prijave kao počinitelj ili saučesnik KD. Tri su situacije moguće: 1) gdje je samoprijava istinita (osobe koje su djelo izvršile u afektu ili iz nehata, dok se još nalazi pod psihičkim djelovanjnem KD), 2) gdje je samoprijava nesvjesno neistinita(samoprijavitelj živi u zabludi) i 3) gdje je 7
samoprijava lažna (objektivno i subjektivno neistinita – taktički potez da se cijeli postupak usmjeri u pogrešnom pravcu, npr. da se teže djelo prikrije lakšim). 3. JAVNI POGOVOR Prenošenje vijesti (fama est), tj.okolo kruži glas o nekom krivičnom djelui i/ili određenim osobama kao izvršiocu tog djela, a ne zna se da li je vijest tačna i od koga potiče. Neovisno o istinitosti ili neistinitosti vijesti koja se širi po javnim pogovorima, tijela represije, prvenstveno policija je dužna poduzeti odgovarajuće mjere kako u pravcu pronalaženja izvora glasina, tako i u pravcu provjera sadržaja vijesti koje kruže. Ta vijest je za njih znak da reaguju, dosta je teško naći izvor javnog pogovora. 4. POVJERLJIVE OSOBE Čest izvor saznanja o postojanju KD i izvršioca su povjerljive osobe – informatori. U širem smislu informator je kriminalističko taktični zbir kategorija osoba kojima se policija, povremeno ili stalno, ali uvijek tajno, koristi za dobijanje informacija koje su kriminalistički važne, a odnose se na planirana ili počinjena KD, njihve izvršioce, sudionike u djelu i sl. U užem smislu informator je svaka osoba koja je spremna prikrivenom (tajnom)saradnjom s policijom ili drugim tijelima represije angažovati se na otkrivanju, objašnjenju i sprječavanju KD. 5. ANONIMNE I PSEUDONIMNE PRIJAVE Anonimne prijave su bez oznake podnositelja prijave (bez potpisa, ličnih podataka i sl.). Pseudonimne prijave su prijave na kojima se nalaze podaci ili potpis lažnog prijavitelja. Najčećše je pisano rukom, mašinski ili u obliku računarskog ispisa a Može se raditi i o usmenim prijavama podnesenim putem telefona. Ove prijave imaju svoj značaj zbog svog sadržaja, a ne bezimenosti. Sadžaj može biti tačan, djelomično tačan i lažan. Moraju se odmah provjeriti, a ukoliko se ustanovi da se radi o istinitoj ili djelimično istinitoj prijavi, traga se za prijaviteljem. Motivi su različiti za ovakve prijave, npr.zaštita prijatelja, samookrivljavanje(kompromis između prikrivanjja i težnje za priznanjem), ili npr.odugovlačenje postupka koji je u toku. Otkrivanje autora je posebno otežano kad se radi o prijavama sastavljenim izrezivanjem slova i brojeva iz novina, i sl. 6. VLASTITA AKTIVNOST POLICIJE Kad su u pitanju preventivne mjere tu mislimo na sve vrste obavjestavanja o raznim društveno-opasnim pojavama, uzrocima i posljedicama tih pojava, i sl. također tu spadaju mjere nadzora, ,posmatranje rada i kretanja lica iz kriminalnog miljea i lica asocijalnog ponašanja, zatim svakodnevna patrolna djelatnost, zasjede, racija i sl. neke od ovih aktivnosti policije pored preventivne zadaće može da ima i represivni karakter. U slučajevima kada policija u toku obavljanja svojih poslova zapazi da je došlo do izvršenja KD, izvijestit će o tome najkraćim putem operativni centar koji će iskordinirati aktivnosti dr.policijskih odjela i njega samog. 7. PRIJAVE GRAĐANA I PRAVNIH OSOBA Građani imaju pravo prema ZKP-u FBiH prijaviti krivično djelo. Riječ je o moralnoj obavezi građana. To direktno proizlazi iz odredbe u istom stavu gdje se predviđa dužnost prijavljivanja kada neprijavljivanje KD predstavlja KD. Riječ je o tzv.obaveznoj krivičnoj prijavi. Prijavu mogu podnijeti djeca i maloljetnici 8
i odrasle osobe, s tim da se komuniciraju skrbnici za djecu i maloljetnike. Potrebno je utvrditi i motive prijavljivanja, i kad god je to moguće treba izaći na mjesto događaja i pažljivo provjeriti da li se navodi u prijavi slažu sa zatečenim stanjem na mjestu događaja. Iskaz dan na mjestu događaja je vjerodostojan iskaz i kao takav u pravilu bi trebao biti vjerodostojniji. 8. INDICIJALNE ČINJENICE Kao jedan od načina za pokretanje predkrivičnog postupka je otkrivanjje određenih indicijalnih činjenica, koje ukazuju npr. na postojanje ubistva. Tako npr. pronađe se na nekom mjestu krvava mrlja ili pak okrvavljeno i ostavljeno odijelo ili se u noći čuje vrisak, pucnjjava, povici u pomoć itd. 9. OTKRIVANJJE LEŠA ILI LJUDSKIH OSTATAKA Veoma čest način saznanja za ubistvo je otkrivanje leša i ljudskih ostataka, čime započinje predkrivični postupak. Neke od situacija gdje se sve može otkriti: 1) Leš ili ljudski ostatci pronađeni u kući koja ne pripada ubijenom licu, ili na nekom drugm mjestu, a ubijeni je tu došao slučajno, il je namamljen u zasjedu te se od strane izvršioca nastoji onemogućiti utvrđivanje identiteta. 2) Leš ili ljudski ostatci pronađeni u stanu žrtve, je situacija kda se obično ne postavlja pitanje identiteta, već se treba usmjeriti na pitanje da li se radi o ubistvu ili je u pitanju neki drugi uzrok smrti. 3) Leš ili ljudski ostatci pronađeni u kući koja nije ni stan žrtve,a ni mjesto izvršenja djela već je leš donijet u tu prostoriju poslije izvršenja ubistva. Ovakva situacija može zakomplicirati otkrivanje izvršioca, jer se ne zna ni mjesto izvršenjna, a često predstavlja problem i identifikacije žrtve. Danas je česta upotreba DNK analize radi identifikacije u slučaju kada se pronađu samo dijelovi leša. 10. MASOVNI MEDIJI Nerijetko osobe iz kriminalnog miljea, osobito organizovanog kriminala koriste masovne medije za slanje poruka zakamufliranih u razne oblike reklama, ponuda, članaka, oglasa i sl. Savremene policije, kao i obavještajne službe imaju posebne jedinice ili odjele za obavezno praćenje masovnih medija. Nerijetko su poruke kriminalaca kodirane, pa je potrebno sprovesti svojevrsno dekodiranje.
OPERATIVNO TAKTIČKE MJERE I RADNJE SPREČAVANJA I SUZBIJANJA KRIMINALITETA Ove mjere i radnje se mogu podijeliti na one koje se preduzimaju prije izvršenog KD, s ciljem sprečavanja i na one kje se preduzimaju nakon izvršenja KD, radi rasvjetljavanja i otkrivanja učinioca. Radnje sprečavanja KD su preventivne ili preventivno represivne i one su opće operativno tehničke mjere i radnje, te njih po pravilu preduzima, ovlaštena službena osoba samostalno u odnosu na neka predelikatna stanja ili potencijalne izvršioce KD, a u okviru kriminalističke kontrole.
9
OPĆE OPERATIVNO TAKTIČKE MJERE I RADNJE PREVENTIVNOG –REPRESIVNOG KARAKTERA
KRIMINALISTIČKA PROVJERA Kriminalistička provjera je opća operativno taktička mjera i radnja čiji je zadatak da utvrdi istinitost (osnovanost) prikupljenih (saznatih) činjenica (indicija, osnova sumnje) koje ukazuju na određeno KD, njegovog učinioca, ili druge okolnosti značajne za rasvjetljavanje KD i određenu kriminalnu djelatnost. Indicije ili podaci čiju osnovanost treba provjerom potvrditi, odbaciti ili djelimično dopunit mogu biti različitog stepena vjerovatnoće, manje ili više logične i realne, dobijene i prikupljene iz različitih izvora. Provjera se nalazi u osnovi mnogobrojnih operativno taktičkih mjera i radnji, kako općih tako i istražnih: zasjeda, racija, lišavanje slobode, pretresanje i dr. A) Vrste provjera U osnovi, u okvirima kriminalistike razlikuju se slijedeće vrste provjera: 1. Ovlaštena službena osoba provjere vrši po: a) sopstvenoj inicijativi; i b) zahtjevu drugih subjekata; 2.Prema predmetu provjere se odnose na: a) lice; i b) objekat; 3.Prema načinu vršenja provjere mogu biti: a) otvorene (javne); i b) konspirativne (tajne). Provjere koje se odnose na pojedine objekte tiču se prvenstveno onih objekata na kojima se češće vrše KD ili ispoljavaju socijalnopatološke pojave, pa kao takvi imaju značaj kriminogenih objekata.
PRIKUPLJANJE OBAVJEŠTENJA Osnovi sumnje postoje ako ovlašteno službeno lice je saznalo da postoji vjerovatnost učinjenja KD. Pri tome je za postojanje osnova sumnje irelevantno da li se zna da je određena osoba sumnjiva da je učinila KD ili je ta osoba nepoznata. Ovakav pojam osnova sumnje treba razlikovati od osnovane sumnje kao višeg stupnja sumnje. Znači, za postojanje osnova sumnjne da je učinjeno KD traži se manji stepen izvjesnosti nego za postojanje osnovane sumnje potrebne za pokretanje krivičnog postupka. U cilju uspješnog izvršavanja navedenih zadataka ovlaštenim službenim licima je data i mogućnost traženja potrebnih izvještaja od građana. Riječ je o neformalnom razgovoru koji nije uređen pravnim propisima. Traženje potrebnih obavještenja od građana zapravo je prikupljanje dokaza u spoznajnom (operativnom) smislu iskazima osoba i njihovo istodobno osiguranje. Ovo je operativno taktička djelatnost koju ovlaštena službena lica mogu poduzimati samoinicijativno, metodično i prema unaprijed napravljenom planu. Ova obaveza ovlaštenih službenih lica pretpostavlja prije svega obavezu pronalaženja osoba koje mogu dati potrebne relevantne obavjesti. Znači, riječ je o tzv.personalnim izvorima informacija i ako budu informacije uzete u propisanoj formi, mogu imati dokazni karakter. U kriminalističkim obradama npr.ubistva razlikujemo 3 osnovna pravca prema kojima se usmjerava prikupljanje obavjesti od građana i to: a) strategija obrade žrtve, b) strategija identifikacije i prikupljanja obavjesti od svjedoka; i c) strategija obrade izvršioca.
10
Svaki razgovor zahtjeva svoj individualni pristup, al osnovna struktura razgovora se sastoji od slijedećih elemenata: 1) planiranja i pripreme razgovora, 2) uvoda u razgovor, 3) obrade tematskih cjelina, ,4) završetka razgovora; i 5) procjene.
A) Planiranje i priprema razgovora Plan razgovora je nedjeljiv od plana kriminalističke obrade vezane za krivični događaj. On pretpostavlja dobro poznavanje detalja o predmetu. U toku priprema razgovora vrši se analiziranje činjeničnog fonda, donosi se plan razgovora, osigurava mjesto za razgovor, osiguravaju se činjenice koje treba predočiti. Po Markoviću (1972), da bi se razgovor mogao uspješno provesti potrebno je da se imaju na umu: 1)Stvarni elementi (a to su mjesto, vrijeme i poznavanje predmeta), 2)Elementi psihološke prirode (po čemu nije dovoljno da kriminalista poznaje ljude nego je poželjno daje u stanju da ih nadmaši. Jer ako se želi saznati šta ljudi misle, treba da se zna kako oni žive iz razloga što različiti ljudi različito reaguju na teehniku razgovora. Od adekvatne tehnike zavisi i uspjeh.), 3)Elementi taktičke prirode (nadovezuju se na prethodna dva, i zajedno čine cjelinu taktike ispitivanja.) Mjesto za vođenje razgvora sa osobom koja je osumnjičena, u pravilu je u službenim prostorijama, gdje postoje nužni uslovi za nesmetan rad. Izuzetak su „vruće situacije“ kada nema izbora. Mnogi su razlozi zbog čega je to preporučljivo: osamljenost, diskrecija, uvid u razne spise, nemogućnost bijega, ,posebna prostorija za razgovore.. B) Uvod u razgovor Ovdje je najvažniji prvi utisak, a to se u psihologiji zove „halo efekat“. To je ocjenjivanje pojedinih karakteristika neke osobe u skladu sa općim dojmom te iste osobe. Ako posmatrač nema dobro mišljenjje i nekoj osobi, sklon je mnoge njene karakteristike ocijeniti negativno i obratno, pa se tu mogu desiti greške. Da bise takve pogreške otklonile treba se pridržavati pravila da postupamo sa građanima onako kako bismo voljeli željeli da se ponašaju sa nama, ,ili članovima naše porodice, prijateljima. Po nekima prve 3 minute odlučujuće su za uspjeh ili neuspjeh, načeta je tema o sugovorniku koja ga čini važnim, i nakon toga slijedi objašnjavanje prava koja građanin ima shodno ZKP-u. C) Obrada tematskih cjelina Nastup je ležeran i prijateljski, cilj ove faze je potaknuti osobu da priča o događaju što je detaljnije moguće, hronološim redom, korištenjem otvorenih pitanja koja su kratka i precizna. Kada je riječ o tematskim cjelinama misli se na elemente koji u konačnici čine događaj. Tako kao teme mogu da se pojave: verbalni sukob prije ubistva, prisutnost na mjestu događaja, oružje , žrttva, osumnjičeni itd. Obrada tematski cjelina kod kooperativnog razgovora obavlja se tako što se ispitaniku objasne okviri tematskih cjelina o kojoj se razgovara, ppotom opisivanje teme do granica sjećanja ispitanika. Kod nekooperativnog razgovra, otkrivaju se činjenice koje pobijaju izjavu ispitanika, ako se pretpostavlja da osoba daje pogrešne odgovore ili prešućuje važne činjenice. Tada ju je potrebno potaknuti na saradnju, jer jer može ići i do te mjere da osoba odbija bilo kakav razgovor.
11
D) Završetak razgovora 1)Procjena dobijenih informacija (ispitivač s epita kakav su učinak nve informacije ostvarile na cjelokupnu kriminalističku obradu, o kakvims e informacijama radi, šta treba dodatno poduzeti); 2)Sagledavanje dokaznih činjenica (u ovom dijelu činjenice mogu biti afirmativne i povezati osobu sa ubistvom ili je razriješiti sumnje); 3)Procjena sposobnosti ispitivača (bilo bi dobro kada bi se iskustva do kojih se došlo u toku razgovora zapišu, da bi ukoliko je došlo do greške, izbjeglo da se one ponove ili ako se došlo do novih spoznaja, iste metode i taktike mogle primijeniti u narednim slučajevima.)
SPECIJALNE OPSERVACIJE Specijalna opservaija je kriminalističko-taktička radnja tajnog prikupljanja informacija metodom ličnog zapažanja. Sastoji se u tajnom osmatranju, nadziranju i izviđanju određenih lica, vozila objekata i/ili prostorija u cilju ostvarivanja uvida i prikupljanja informacija o kriminalnom stanju, aktivnostima i identitetu nadziranih. A) Operativno osmatranje i izviđanje Operativno osmatranje i izviđanje objekata i prostora poduzima se, prije svega po saznanju da se na određenom lokalitetu vrše KD. Pored toga, ovaj vid specijalne opservacije obavezno se preduzima kada je ožneophodno izvršiti pripreme za poduzimanje kriinalističkih i istražnih radnji kao što su pretresanje, ,hapšenje, racija i zasjeda. B) Stacionirano osmatranje i nadziranje Stacionirano osmatranje i nadziranje lica, objekata ili prostora gdje se vrši kriminalna djelatnost obavlja se iz prethodno odabrane i dobro pripremljene osmatračke baze. Određeni objekat ili prostor se osmatra kada postoje indicije da će se vršiti kriminalna djelatnost. Opservacijom je moguće uočiti i identifikovati učinioce KD, ,vrijeme KD, način učinjenja te stepen organziranosti kriminalaca, te se sve može dokumentovati fotografisanjem, videkamerom i tonskim snimanjem čime se praktički vrši priprema za druge radnje.
LEGITIMISANJE Legitimisanje je operativno taktička mjera i radnja koju preduzimaju ovlaštena službena lica koja imaju za cilj utvrđivanje identiteta neke osobe. Utvrđivanje identiteta osobe vrši se uvidom u osobne isprave, primarno ličnu kartu. Kada ovlaštena službena osoba naiđe na sumnjivu ili nepoznatu osobu(zna se desiti da se među legitimisanim licima nalaze izvršioci ili pomagači KD), potrebno je pored legitimisanja da sačini i izvještaj o legitimisanju koji se unosi u evidenciju legitimisanih osoba. Kod promatranja i uzimanja ličnog opisa najvažnije je da se obrati odgovarajuća pažnjja na osobne znakove i dr.karakteristične detalje, npr.na odjeću, prtljagu i sl.
12
UTVRĐIVANJE IDENTITETA Utvrđivanje identiteta je operativno taktička i tehnička djelatnost koja se preduzima uvijek kada se pojavi sumnja u identite određenog fizičkog lica. Svojstva po kojima se fizičko lice razlikuje od drugog lica se mogu svrstati u 3 kategorije: 1) pravna svojstva (lično ime i prezime, ime oca i majke, državljanstvo, bračno stanje, prebivalište i slično promjenjivo tokom života), 2) Faktička svojstva (dan, mjesec i godina rođenja, nacionalnost, matični broj, svojstva koja su nepromijenjiva), 3) Fizička svojstva (tjelesna svojstva i pol. Lični opis, otisci prstiju..) Kriminalistički razlozi nalažu da se utvrđivanje identiteta lica mora obavezno utvrditi u slijedećim slučajevima: 1)kada se lice lišava slobode, 2) za lice protiv kojeg se podnosi krivična prijava, 3)u odnosu na državljane kada ih strane policije deportuju, 4) u odnosu na stran edržavljane koji izvrše KD, ili ako je protiv njih izrečena zaštitna mjera protjerivanja iz zemlje, ili udaljavanja teritorija države, 5)kada lice uskraćuje davanje podataka o svom identitetu, ili o sebi daje lažne podatke, 6) kada postoji sumnja da je lična isprava falsifikovana, 7) u odnosu na lice koje zbog psihofizičkih nedostataka nije u stanju da o sebi pruži podatke, a ne posjeduje lične isprave, 8) identitet se obavezno utvrđuje i u odnosu na leš čiji identitet nije poznat. Postoje 3 osnovna načina kriminalističke identifikacije osoba: 1) evidencijska (putem raspoloživih evidencija), 2) istražna (npr.putem prepoznavanja po fotografiji), 3) expertizna (putem vještačenja). Danas posebnu ulogu ima i utvrđivanje identiteta osoba pomoću DNK analize. No u slučajevima kada se pronađe leš, identifikacija je složen zadatak (identifikaciju mrtve osobe možemo podijeliti na: 1. Potvrđivanju identiteta poznatih mrtvaca i 2. Identifikaciju nepoznatih) i neophodna je obdukcija.
KRIMINALISTIČKA KONTROLA Kriminalistička kontrola je trajno, ,neprekidno i sustavno prodiranje i nadziranje tzv.kriminalnih sredina ili potencijalnih kriminlanih sredina ili pojedinaca koji su već poznati kriminalci ili potencijalni kriminalci. Riječ je o sustavu svih operativno-taktičkih mjera i radnji kojima se ovlaštena službena lica informiraju o delinkvenciji i delikventima, društveno opasnim fenomenima, uzrocima i posljedicama tih stanja i pojava, kriminogenim i viktimogenim faktorima i sredinama itd. Postoje dva oblika kriminalističke kontrole: opća i specijalna tzv.linijska kriminalistička kontrola.
A) Opća ili operativna kriminaliistička kontrola Je sistem operativno taktičkih mjera i radnji putem kojih ovlaštena službena osoba smišljeno i planski dolaze do saznanja o kriminalnim aktivnostima, žarištima i sredinama, kao pojavi koja još nije evidentirana i konkretizirana u obliku prijavljenih kriminalnih događaja. Cilj (zadaća)opće kontrole je sprečavanje i otkrivanje kriminalne djelatnosti i svih oblika ugrožavajja ljudi, imovine i javnog reda i mira. 13
B) Specijalna linijska, ,posebna kriminalistička kontrola Je viši oblik kriminalističke kontrole koji se temelji na analitičkoj procjeni i primjeni svojevrsnih metoda i sredstava kontrole po posebno stručno obučenim policajcima u odnosu na određenu vrstu kriminalnog ponašanja, opasnih stanja, kategorija osoba i kriminalnih žarišta. U ovoj kontroli ostvaruje se viši stepen analitičke obrade, izvode se procjene ugroženosti određenih objekata, sredina, žarišta i sl., izrađuju se akcijski programi i operativni planovi kontrole itd. Operativno analitičku obradu kod ove kontrole ne smije i ne može vršiti administrativno osoblje, nego iskusni operativci specijalisti (veća ili manja grupa). U odnosu na kriminalističku obradu, kontrola je vremenski gledano trajnija. Preko nje je ovlaštena službena osona „oči i uši društva“.
OPĆE OPERATIVNO TAKTIČKE MJERE I RADNJE REPRESIVNOG KARAKTERA POTRAŽNA DJELATNOST A) Pojam potražne djelatnosti i potražnih radnji Potražna djelatnost predstavlja sistem operativno taktičkih i tehničkih mjera i radnji koje neposredno preduzimaju policija, po naredbi drugih organa ili samoinicijativno, s ciljem pronalaženja određenih lica i predmeta koji jesu ili mogu biti u vezi sa KD, odnosno radi potpunog utvrđivanjna identiteta lica i leševa, ukoliko ga nije bilo moguće utvrditi na drugi način. Potražna djelatnost samo dio operativne kriminalističke obrade i kao takva, ona se, poost delictum, preduzima radi: pronalaženja onih učinilaca KD koja su u bjekstvu ili im se ne zna prebivalište, utvrđivanje svih relevantnih identifikacionih obilježja učinilaca KD, pronalaženje nestalih lica ako postoje sumnje da je do njihovog nestanka došlo usljed KD, pronalaženja predmeta koji su u vezi sa KD odnosno prikupljanja obavještenja o njima, utvrđivanje identiteta neidentifikovanih leševa ukoliko postoje osnovi sumnje da je do smrti došlo usljed KD. B) Traganje za nestalim osobama Javnost osobito uznemiri nestanci djece. U radu policije osjeća se razlika u postupku po prijavi o nestanku djece, od prijava o nestanku punoljetne osobe. Najveći dio nestalih osoba se vraća ili ih se pronalazi žive i zdrave, doduše nekada u lošem psihofizičkom stanju zbog izgladnjelosti, zlostavljanja, , pretrpljneoh straha i sl. To je jedan od razloga da policija nekan ne započinje odmah (pravovremeno)s mjerama traganja, jer se čeka pojavljivanje netsale osobe, što nerijetko ima kobne posljedice za nestale osobe. C) Zašto nestaju osobe? Nesreće, žrtve prirodnih nepogodam radi ucjene, bjekstvo od porodice, ,nesretna ljubav, dugovi, loše ocjene u školli, zbog nekih učinjenih KD, kao žrtve KD ...
14
D) Vrijeme saznanja za nestanak osoba U pravilu bliske osobe nestalim osobama prijavljuju njihov nestanak čim posumnjaju da je riječ o nestanku. Nažalost ponekad razapeti između nade i straha odlažu čas prijavljivanja, čekaju povratak, pa tako svako kašnjenje u prijavljivanju otežava uspješno traganje. E) Načini saznanja Način saznanja je najčešće podnošenje prijave (dojave) o nestanku određene osobe, koja može biti učinjena osobno putem telčefona, usmenimn putem i dr.tehničkim načinima. Mogu biti anonimne i pseudonimne, a može se saznati u putem medija, oglasa u novinama itd. F) Zaprimanje prijava o nestanku osoba Nerijetko su prijavitelji u času podnošenja prijave o nestanku osoba uzbuđeni, zabrinuti čak i u pancici, osobito kada je riječ o iznenadnim nestancima kji indiciraju na mogućnost postojanja nekog KD, ili kada su nestala djeca. U takvim situacijama, oni koji zaprimaju prijave ne smiju podleći emocionalnoj sugestiji koja često zrači iz uzbuđeng prijavitelja. Moraju ostati hladnokrvni, a da ne ostave dojam da su ravnodušni. Treba prikupiti što više informacija o nestaloj osobi, vremenu i načinu nestanka, eventualnim razlozima, itd.. Važnu ulogu ponekad igraju podaci o porodičnoj situaciji i postojanje određenog razloga za bijeg od kuće. Posebnu ulogu imaju elementi osobnog opisa kao što su : visina, razvijenost, oblik lica, kosa, oči, nos, uši, ,usta, osobiti lični znaci i ostali elementi opisa (odjeća, obuća, i dr.) . G) Procjena situacije Prilikom procjenjivanja situacije s taktičkog aspekta treba uivijek voditi računa o svim relevantnim okolnostima koje zahtijevaju poduzimanje mjera policijskog traganja. Nekada će biti potrebno u proces procjenjivanjna uključiti i pitanja iz političkog, socijalnog, privrednog i psihološkog područja. Trebat će uzet u obzir i stavove i ponašanje naroda i reakcije masovnih medija. Podrška javnosti i masovnih medija može bitno pomoći i pridonijeti uspješnosti traganja. H) Postupanje po prijavi o nestanku Kod svakog nestanka traži se hitnost postupanja, ,energično, svestrano i intenzivno postupanje, ,te sveobuhvatnost u radu od samog početka. Treba se čuvati opasne zamke i polaziti od pretpostavke da se većina osoba čiji je nestanak prijavljen, kad-tad konačno vraća. Protuzakonito je i neprofesionalno postupanje da se čeka nekoliko dana, da se vidi da li će se osoba vratiti, a tek tada pristupiti obradi slučaja u vezi sa nestankom osobe i to često rutinski po ustaljenoj šabloni „za sve nestanke“za što nema osnova. I) Lažne prijave o nestanku osoba O lažnoj prijavi o nestanku osoba govori se kad prijavitelj zna da osoba čiji nestanak prijavljuje nije nestala, i vezuje se za prikrivanje KD nerijetko ubistva. Kriminalist koji zaprima prijavu o nestanku osobe, treba naučnom analizom unutar kompleksa podataka iz prijave procijeniti, ,dakle postaviti teoriju nestanka u konkretnom slučaju, u smislu da li je riječ o lažnoj prijavi kojom treba prikriti neko KD ili skrenuti istragu u krivom pravcu ili je riječ o stvarnom nestanku.
15
J) Kada se obustavlja traganje za nestalom osobom Traganjje za nestalom osobom smije se obustaviti onda kada je ona nađena ili je sa sigurnošću utvrđeno da je mrtva, odnosno kada je nedvojbeno utvrđeno gdje se nalazi. Ako prijatelji, rodbina i poznanici kažu da im se nestala osoba javila telefonom, pismom ili nekako dr.to nije dovoljan razlog za obustavu traganja, nego za daljne provjere. TAKTIKA LIŠENJA SLOBODE OSUMNJIČENE OSOBE Ako postoje osnovi sumnje da je lice učinilo KD i ako postoji ma koji zakonski razlog za pritvor, nadležni organ može osobu lišiti slobode. Nije pravilo, ,ali lišenju slobode zna prethoditi dovođenje, kao mjera prisile za osiguranje prisutnosti optuženog i uspješno vođenje krivičnog postupka, koja je lakša mjera od lišenja slobode. Važno je da ovlašteno službeno lice bilježi sve poduzete aktivnosti tokom i nakon hapšenja, odnosno sve dok nije osumnjičeni sproveden u službene prostorije. A kada je osumnjičeni nedostupan za njim se raspisuje lokalna potraga gdje se dostavlja i fotografija tražene osobe. TAKTIKA PRIKUPLJANJA OBAVJEŠTENJA OD OSUMNJIČENIH LICA POLIGRAFSKIM ISPITIVANJEM Svi poligrafi standardne konstrukcije koji se koriste u kriminalističke svrhe utemeljeni su na instrumentalnoj kontroli fizioloških područja kardiovaskularnog sistema, disanja i električne provodljivosti kože. Za poigrafsko ispitivanje, osumnjjičenik treba da da svoj pristanak (pismeni) za testiranje, treba da je punoljetan, da je tjelesno i duševno zdrav, i da nije suviše star, odnosno, da ga nije zahvatila starosna senilnost. Poligrafski se ne mogu ispitivati žene u trudnoći. Poligrafski ispitivač ne provodi samo poligrafsko ispitivanje nego vodi i informativne razgovore i intervjue sa ispitanikom prije, tokom i nakon poligrafskog testiranja. On mora vladati kriminalističkim i pravnim znanjima i traži se posebna specijalizacija. Poligraf nije dokaz u krivičnom postupku, ali je od velike koristi za utvrđivanje istine, eliminacije nevinih lica i važan putokaz u pronalaženju materijalnih dokaza. Kriterij za korištenje poligrafa treba biti složenost i kompliciranost u razjašnjavanju kriminalnog događaja. ZASJEDA Zasjeda je organizovana kriminalsitičko-taktička radnja koja se sastoji u tajnom osmatranju i nadziranju prostora ili objekata radi otkrivanja i hapšenja učinilaca KD. Za uspješnost zasjede bitno se pridržavati kriminalističkih načela brzine, iznenađenja i konspirativnosti. Zasjeda može imati istovremeno represivni i preventivni karakter, s tim da je konspirativnost i iznenađenje suština zasjede. Najčešća KD za koja se koriste zasjeda: trgovina ljudima, falsifikovanje novca i dokumenata, prostitucija, trgovina oružjem.. kad je riječ o preventivnoj zasjedi, onda se radi o procjeni mjesta gdje se planira učiniti KD. Cilj je da se spriječi učinjenje KD, a da se kriminalci uhapse. Nakon izvršene zasjede poduzimaju se i druge kriminalističke i istražne radnje, kao što su hapšenje, pretresanje lica i objekata, privođenje, obavljanje informativnog razgovora...
16
UPOTREBA SPECIJALNO DRESIRANIH PASA Čulo sluha psa je 3 puta osjetljivije od čovječijeg. Psi se mogu osposobiti za sljedeće namjere: tragači, zaštitni psi, psi čuvari, psi za vezu i sanitetski psi. Npr. psi tragači mogu poslužiti u traganju lica, leševa, ali i nekih predmeta KD kao što su droga i eksploziv. Što se tiče pojedinih droga, službeni psi se najbrže mogu dresirati za pronalazak kanabisa i opijuma, dok je za pronalaz heroina, morfina i kokaina potrebna dugotrajnija dresura. Tako hašiš, na koji su najosjetljiviji, mogu otkriti ako je svježe zakopan i na dubini od 30 centimetara u zemlji. PRAĆENJE Praćenje predstavlja operativnu taktičku mjeru i radnju koja se sastoji u tajnom slijeđenjju određenih lica u kretanju, kao i u neprimjetnom posmatranju tih lica, u cilju zapažanja i registrovanjja svih okolnosti koje su značajne za razjašnjavanje konkretnog krivičnog slučaja. Praćenjem se najčešće ostvaruju sljedeći ciljevi: prikupljanje osnovnih podataka o osobi koja je objekt praćenjna, utvrđivanje identiteta sumnjivih osoba bez legitimisanja, upoznavanje okolline u kojoj osumnjičenik živi i djeluje, otkrivanje tajnih skrovišta i skloništa, utvrđivanje eventualnih priprema osumnjjičenih ili drugih lica za izvršenje novog KD, hvatanje počinilaca prilikom izvršenjja KD... Postoji više vrsta praćenja: Prema subjektu koji ga realizuje : 1) praćenje od strane ovlaštenih službenih lica, i 2) praćenje od strane dobronamjernih građana ili saradnika policije, što je rijetko Prema načinu na koji se vrši: 1) praćenje pješačenjem, i 2) praćenje korišćenjem nekog prevoznog sredstva. Prema prostoru u kome se preduzima: 1) praćenje u otvorenom, i 2) u zatvorenom prostoru. Praćenje se obustavlja kada je ostvarena svrha njegovog preduzimanja, kao i u situacijama kada je uočeno od strane praćenog lica, mada se tada može po potrebi i nastaviti, ali nakon proteka određenog vremena i na drugačiji, manje uočljiv način i uz ispravljanje greške koje su eventualno napravljene tokom realizacije prvobitnog započetog praćenja. Nakon obavljenog praćenja, obavezno se pravi detaljan službeni izvještaj, koji se ilustruje određenim kriminalističko-tehničkim prilozima – fotodokumentacijom ili video materijalom.
RACIJA Racija predstavlja munjevitu policijsku akciju, kojom se preduzima opsežna blokada određenih većih prostora i površina, radi identifikovanja svih lica zatečenih na tom prostoru, te lišavanja slobode pronađenih osumnjičenih, ili određene kategorije lica(prostitutke, šverceri..). Racija se najčešće usmjerava, kao vid masovnog reagovanja ovlaštenih službenih lica, protiv neodređenih ili nepoznatih učinilaca, ali za koje postoji osnovi ili osnovana sumnja da su dio poznate kriminalne grupacije. Racija se preduzima na osnovu prijem aobavještenja da se na određenom mjestu redovno ili često ili u neko uobičajeno vrijeme, skupljaju ili nalaze tražene osobe. Bitno je da se za sprovođenjje racije, izabere 17
vrijeme kada je vjerovatno da su sva tražena lica, ili većina njih, na okupu. Sva zatečena lica se legitimišu, a osobe koje se zadržavaju i lišavaju slobode su: Poimenično određena lica, osobe koje ne posjeduju lične isprave ili se te isprave čine sumnjivim odnosno falsifikovanim, zatečeni učinioci iz navike i profesionalci, osobe koje nelegalno posjeduju vatreno oružje, lica koja posjeduju sredstva izvršenja kD, skitnice, lažni prosjaci, prostitutke za koje se sumnja da su povezani sa izvršenjem nekog KD, sva druga lica za koja se osnovano sumnja da su izvršioci li saučesnici u izvršenju nekog KD. Tzv. „faktorom iznenađenja“ se postiže „paraliziranje “prijestupnika, koji se u najvećoj mjeri onemogućuje u pružanju otpora. Racija se po pravilu kombinuje sa pretresanjem sumnjivih lica, uz identifikaciju (legitimisanjem) svih zatečenih građana. Građanima se iz pravno-etičkih razloga, uvijek mora u kratkim crtama, prije početka legitimisanja i eventualnog pretresa, saopštiti razlog preduzimanja akcije, čime se ne samo poštuju pravo i sloboda ljudi, već se održava mir i kontrola, a sve operativne radnje vrše bez zastoja. Kriminalistička taktika preporučuje i da uspješne rezultate racija treba redovno objavljivati u interesu prevencije, u lokalnim sredstvima javnog informisanja (jača se povjerenje stanovništva u akcije ovlaštenih službenih lica, a istovremeno se efektno upozoravaju i čine nesigurnim svi potencijalni delinkventi).
18