Seminarski rad Sanjin Batlak konačna verzija

UVOD U KRIMINALISTIKU Školska 2013./2014. godina

Osnove operativne kontrole Seminarski rad

Mentor: prof. dr. Maid Pajević

Kandidat: Sanjin Batlak

Mostar, 2014.

Osnove operativne kontrole – Seminarski rad

Sadržaj:

Uvod................................................................................................................................................ 3 1.Pojam i sadržaj operativne kontrole ............................................................................................. 4 2. Osnovni organizacioni oblici operativne kontrole ...................................................................... 5 3. Operativno – analitičko praćenje, provjeravanje i procjena ugroženosti .................................... 8 4. Saradnja s graĎanima ................................................................................................................ 11 5. Korištenje informatora .............................................................................................................. 13 6. Neposredna zapažanja ovlaštenih službenih osoba................................................................... 17 7. Korištenje tzv. legalnih izvora .................................................................................................. 18 8. Organizirane operativno – taktičke mjere i akcije .................................................................... 20 9. Korištenje tehničkih sredstava i pomagala u operativnoj kontroli............................................ 20 10. Kontrola i nadziranje odreĎenih kategorija osoba .................................................................. 20 Zaključak....................................................................................................................................... 23 Literatura ....................................................................................................................................... 24

2


Uvod Složenost društvenih odnosa savremenog doba, s obzirom na elementarnu funkciju države u ureĎivanju unutrašnjeg stanja i potrebe razvijanja meĎunarodnog povezivanja, neminovno dovodi do daljeg usložnjavanja poslova policije, kao državnog organa koji primarno reguliše značajan dio unutrašnjih odnosa jednog društva, ali, istovremeno, predstavlja i bitnu instituciju u regulisanju odnosa sa inostranstvom. Adekvatno ispunjavanje dodijeljenih radnih obaveza od pripadnika policije zahtijeva konstantno usavršavanje metoda primjene zakonodavnih, naučnih i stručnopolicijskih dostignuća, zbog čega se zanimanje «policajac» u modernim društvima tretira kao izrazito zahtjevna djelatnost. Dodajmo ovome faktor rizika, kao nedjeljiv element ovog zanimanja, dobićemo novu dimenziju složenosti poslova i zadataka, a time i dalju potrebu usavršavanja, kako policajca pojedinca, tako i službe uopšte. Razvijene države izdvajaju značajna sredstva kako bi u širem naučnom i društvenom spektru aktivnosti ispitale rizike kojima se dugotrajno i kontinuirano izlažu pripadnici policije, kao i posljedice takvog izlaganja. Osim istraživanja posljedica ugrožavanja vatrenim oružjem, fizičkim nasiljem, prijetnjama i sličnim «klasičnim» oblicima ugrožavanja, potencira se i ispitivanje uticaja nastalih nakon dugotrajnog i čestog izlaganja doticaju sa kriminalom i kriminalcima. Pojednostavljeno rečeno pripadnici policije svakodnedno ostvaruju doticaj sa kriminalnim ili kriminogenim licima i sredinama u ostvarivanje primarne funkcije pozitivnog društvenog uticaja na iste, pri čemu se istovremeno izlažu štetnim uticajima suprotne strane. Neminovna potreba stalnog kontakta policajca sa društveno opasnim licima dovodi do interesa društva za kvalitetnim istraživanjem meĎusobnih uticaja nastalih takvim kontaktima, šta dalje predstavlja osnov regulisanja pravila ponašanja. Ovde je bitno napomenuti kako se pravila ponašanja u takvim kontaktima propisuju samo jednoj strani – policijskoj, dok druga strana ima priličnu slobodu u realizaciji sopstvenog interesa manifestovanog u navoĎenju službenog lica na kršenje propisanih dužnosti. Upravo, operativna kontrola obuhvata kriminalističko operativne radnje i mjere, to jeste, operativno – tehnička sredstva i metode, koji se primjenjuju prema odreĎenoj kategoriji osoba ili u odnosu na pojedine lokacije sa kriminogenim sadržajima. Kriminalistički, osnova za uspostavljanje operativne kontrole je opšta sumnja da neodreĎene osobe vrše kriminalne radnje ili da se na odreĎenom prostoru ili objektu vrše krivična djela.

3


1. Pojam i sadržaj operativne kontrole Operativna kontrola je sistem operativno-taktičkih radnji i mjera putem kojih Služba javne sigurnosti smišljeno i planski dolazio do saznanja o kriminalnim žarištima, kriminalnim sredinama i kriminalnoj djelatnosti kao pojavi koja još nije evidentirana ili konkretizirana u obliku pojedinačnih prijavljenih kriminalnih dogaĎaja. Operativna kontrola usmjerena je u prvom redu u pravcu uočavanja, sprječavanja i otkrivanja krmininalne djelatnosti profesionalnih kriminalaca, organiziranih krminalnih grupa i drugih, više ili manje prikrivenih i društveno opasnijih pojavnih oblika kriminaliteta. Nadalje, operativna kontrola usmjerena je i protiv drugih oblika ugrožavanja i potencijalnih opasnosti (opasnosti od težeg ili masovnog narušavanja javnog reda i mira te razni drugi ekscesi koji su značajni za javnu sigurnost).1 Osnovni smisao operativne kontrole jest da se Služba javne sigurnosti ofanzivnije, organizirano i planski suprotstavlja organiziranom krminalitetu kao pojavi i drugim oblicima društveno opasne djelatnosti, a ne da pasivno čeka dok se krivično djelo izvrši, odnosno dok krivično djelo odnosno učinilac krivičnog djela ili drugog ekscesa ne budu prijavljeni. Dok se kriminalistička obrada vodi povodom nekog konkretnog krminalnog dogaĎaja, na temelju sumnje da je učinjeno neko konkretno krivično djelo, odnosno da je neka konkretna osoba učinilac odreĎenog krivičnog djela, dotle se operativna kontrola poduzima na temelju opće sumnje ili procjene da bi moglo biti izvršeno, da se priprema, da predstoji ili da je već izvršeno neko – bilo koje – krivično djelo ili više krivičnih djela na odreĎenom prostoru, u objektu ili punktu, ili da neke osobe ili kategorije osoba (kriminalne grupe i sl.) pripremaju ili vrše neku bilo koju kriminalnu ili drugu društveno opasnu djelatnost. Dok je zadatak i cilj kriminalističke obrade otkrivanje odreĎenog krivičnog djela, pronalaženje i hvatanje učinioca toga djela i njegovo predavanje nadležnih organima, dotle je zadatak i cilj operativne kontrole u isto vrijeme kako onemogućavanje i sprječavanje kriminalne djelatnosti i svih oblika ugrožavanja, tako i otkrivanje krivičnih djela i prekršaja protiv javnog reda i mira te pronalaženje i hvatanje njihovih učinilaca. Na taj se način operativnom kontrolom

1

Perić, V. Oblici operativne djelatnosti službe javne sigurnosti, Zagreb, 1987.

4


ostvaruje preventivni i represivni učinak. Često se operativna kontrola nadovezuje na preventivnu djelatnost, ili se ti pravci operativne djelatnosti meĎusobno isprepliću i dopunjuju, tako da je nemoguće i neumjesno izmeĎu njih povlačiti oštru granicu. U stručnoj se literaturi operativna kontrola naziva kriminalističkom kontrolom. Taj termin je prihvatljiv samo utoliko ukoliko se misli na metode koje se primjenjuju – u operativnoj kontroli primjenjuju se uglavnom metode kriminalistike. MeĎutim, termin „kriminalistička“ kontrola je preuzak ako se se podrazumijeva da se kontrola provodi samo u odnosu na kriminalitet u užem (krivično – pravnom) smislu. U okvir operativne kontrole ulazi znatno širi splet sigurnosnih problema, premda suzbijanje i sprječavanje kriminaliteta čini okosnicu kontrole.

2. Osnovni organizacioni oblici operativne kontrole Polazeći od specifičnosti metoda i sredstava u provoĎenju operativne kontrole, stručne ekipiranosti operativnih kadrova i drugih elemenata organizacione, tehničke i taktičko – metodološke prirode, operativna se kontrola obično djeli na opću i posebnu ili specijalnu. Opća operativna kontrola se provodi na teritorijalnom principu u sklopu pozorničko – patrolnog i općeoperativnog oblika djelatnosti. Glavni nosioci opće kontrole jesu pozornici i patrole. Kao najistureniji dio operative na relativno malom prostoru – pozorničkom ili patrolnom rajonu, odnosno teritorijalnom sektoru – pozornici i patrole imaju zadatak i šansu da budu najpotpunije obaviješteni o ljudima, sredinama, dogaĎajima i pojavama koje su interesantne za javnu sigurnost, da vlastitim zapažanjima, korištenjem operativnih veza ili informatora, odgovarajućim operativno – preventivnim postavljanjem, stalnim kontaktima i saradnjom s graĎanima i drugim faktorima društvene samozaštite, kao i drugim sredstvima i metodama kontrole, uočavaju i prate sve sumnjive dogaĎaje i pojave, da ostvaruju kontrolu i nadziranje nad sumnjivim osobama koje se nalaze, kreću ili zateknu na njihovu području, kao i da prema konkretiziranim zadacima i uputama specijalističkih kadrova i organizacionih jedinica ostvaruju raznovrsne zadatke iz područja operativne kontrole.2 2


5


Rad pozornika i patrola u ostvarivanju opće kontrole upotpunjuje odreĎeni broj ovlaštenih službenih osoba u graĎanskom odijelu u sklopu tzv. općeprihvatnog oblika djelatnosti, koji je zastupljen na teritorijalnim sektorima, stanicama javne sigurnosti i drugim operativnim organizacionim jedinicama organa unutrašnjih poslova. MeĎutim, kao što je ranije istaknuto, i u ostvarivanju operativne kontrole pripadnici policije mogu u datoj taktičkoj situaciji djelovati u graĎanskom odijelu, kada uniforma, zbog svoje upadljivosti, može biti prepreka za uspješno izvršavanje odreĎenih zadataka (npr.diskretno osmatranje odreĎenih objekata i prostora, zasjeda, prismotra i sl.) Specijalnu operativnu kontrolu provode na linijskom prinicpu specijalizirane organizacione jedinice, radne grupe ili pojedinci (specijalistički oblik djelatnosti) – prema grupacijama ili vrstama krivičnih djela. Specijalizirani kadrovi (specijalisti) djeluju zapravo u dvostrukoj ulozi: a) Neposredno provode operativnu kontrolu u određenim interesantnim objektima, žarištima ili punktovima ili nad određenim sredinama, grupama i pojedincima, odnosno u težim i složenijim slučajevima, gdje je domašaj opće kontrole nemoguć ili ograničen; b) Usmjeravaju, organiziraju i koordiniraju opću kontrolu;

6


U sklopu specijalističkog oblika djelatnosti ostvaruje se viši stepen analitičke obrade, izvode se procjene ugroženosti odreĎenih objekata, sredina, žarišta i sl., izraĎuju se akcioni programi i operativni planovi kontrole itd.3

3

http://www.fknbih.edu/Portals/0/Nastavnici-dokumenti/Kriminalistika%207%20%20Operativa/1OPERATIVNA%20KONTROLA%20I%20OPERATIVNA%20OBRADA.pdf ; (24.01.2014.)

7


3. Operativno – analitičko praćenje, provjeravanje i procjena ugroženosti Operativno – analitičko praćenje važno je, pored ostalog, i za uspješno provoĎenje operativne kontrole (radi odgovarajućeg prostornog i vremenskog operativnog pokrivanja najugroženijih prostora, objekata, punktova i sredina, radi izbjegavanja stihijnosti u radu, ostvarivanja taktičkog principa selektivnosti, obavještavanja i angažiranja, odgovarajućih faktora društvene samozaštite itd.). MeĎutim, za uspješno praktično postupanje svih ovlaštenih službenih osoba u provoĎenju operativne kontrole treba dodati sljedeće: a) Potreban je što veći priliv operativnih informacija i podataka s terena (službene bilješke i izvještaji o zapažanjima i saznanjima o sumnjivim dogaĎajima, pojavama i ponašanjima). Prema tome, ovlaštene službene osobe ne smiju se oslanjati na svoju memoriju niti se smije dogoditi da njihova saznanja i zapažanja završe u bloku (bilježnici) – ako uopće i naĎu za shodno da takva zapažanja i saznanja zabilježe. Na žalost, još uvijek kod znatnog broja ovlaštenih službenih osoba prevladava praksa da se bilježi, registrira i izvještava samo o onome što je neposredno vezano za konkretni postupak, što odmah ima odgovarajući učinak, a olako se prelazi preko mnoštva činjenica i pojedinosti koje imaju ili mogu imati presudan značaj za sprječavanje i otkrivanje kriminalnih i drugih štetnih dogaĎaja u nekom kasnijem trenutku ili na nekom drugom području, tako da su samo prividno nevažne. Stalna operativna usmjerenost, budnost i koncentracija pažnje ovlaštenih službenih osoba treba, dakle, da budu praćene i stalnim nastojanjima da se zabilježi, registrira i javi sve ono što bi moglo biti od koristi za operativnu kontrolu i druge oblike operativne djelatnosti bilo kada i bilo gdje u našoj zemlji. Praksa je ne jednom pokazala kako nemarnost u ovom pogledu ima višestruke štetne posljedice. Ovdje bismo mogli ponoviti jedno obavezno pravilo na kojem inzistiraju gotovo sve policije u svijetu. Ono u sažetom obliku glasi: Gledaj – promatraj – zapamti – zapiši – odmah izvijesti! b) Svaki podatak dobiven provoĎenjem operativne kontrole podliježe, prema tome, višestrukom ocjenjivanju i provjeravanju. Prvu ocjenu daje neposredni učesnik kontrole (u našem slučaju pozornik ili patrola, odnosno operativni radnik u graĎanskom odijelu

8


koji radi na teritorijalnom sektoru). On će, po mogućnosti, odmah i provjeriti dobiveni podatak, ali to često neće biti moguće ni svrsishodno pogotovu ako treba dublje i stručnije ulaziti u odreĎenu problematiku žarišta, objekta ili punkta, ako se provjeravanje proteže na drugo područje i sl. Drugu ocjenu daje neposredni rukovodilac kada prihvaća operativnu informaciju i ocijeni je sa stajališta njene potpunosti i podobnosti za korištenje. Treća prethodna ocjena daje se u toku analitičke obrade, naročito usporeĎenjem s drugim raspoloživim podacima, kada se ujedno utvrĎuje da li, kada, gdje i ko treba izvršiti provjeravanje informacije, da li se informacija odlaže za kasnije usporeĎivanje s novim podacima, ali ima osnova za poduzimanje konkretnih operativnih mjera i radnji na daljnjem produbljivanju operativne kontrole, ili postoje uvjeti za otvaranje kriminalističke obrade itd. c) Sve operativno korisne informacije i podaci, osim što se koriste za upotpunjavanje analitičke sigurnosne procjene na užem lokalnom području (pozorničkom i patrolnom rajonu, teritorijalnom sektoru), obavezno se slijevaju na jedno mjesto u organu unutrašnjih poslova, gdje se primjenjuje viši stepen analitičke obrade. Takvu operativno – analitičku obradu ne može vršiti administrativno osoblje nego iskusan operativac, odnosno veća ili manja grupa operativaca specijalista. Tu se sabrani podaci sreĎuju, usporeĎuju se meĎusobno i s drugim podacima o poznatim dogaĎajima i ponašanjima, vrši se selekcija sa stajališta operativne vrijednosti i mogućnosti povezivanja s drugim podacima, načina evidentiranja i kasnijeg iskorištavanja. Na taj će se način veoma često utvrditi da operazivna informacija, koja na prvi pogled, izolirano ocjenjivana, ne predstavlja skoro ništa, ima i te kakvu operativnu vrijednost i upotrebljivost. To uvijek treba imati na umu svaki operativni radnik kada se naĎe u dilemi da li se „isplati“ o nečemu izvještavati ili ne. Osim toga, nedopustivo je da se operativne informacije samo odlažu i završavaju u arhivama stanice javne sigurnosti, odnosno stanice policije. d) Operativno – analitičko praćenje, provjeravanje i procjena sumnjivih pojava i ponašanja u uskoj je vezi s korištenjem operativnih kriminalističkih evidencija. Sve se operativne informacije, podaci i saznanja moraju provjeriti u tim evidencijama. S druge strane, sreĎeni prikupljeni podaci, nakon prethodne ocjene, usporeĎenja s drugim podacima i odgovarajuće klasifikacije i selekcije, evidentiraju se u odreĎenim operativnim kriminalističkim evidencijama.

9


e) Osim odgovarajućeg priliva operativnih informacija iz područja operativne kontrole, treba osigurati i povratno djelovanje takvih informacija. Drugim riječima, sistem meĎusobnog obavještavanja i kolanja informacija, podataka, analitičkih osvrta i saznanja treba da bude dvosmjeran: od terena ka centru (sjedištu organa) i od centra ka terenu. Kad bi se dogodilo da prikupljeni podaci i saznanja, umjesto u bloku operativnog radnika ili u arhivi stanice javne sigurnosti, odnosno stanice policije na sličan način završe u „umrtvljenoj“ arhivi organa unutrašnjih poslova, rezultat bi bio podjednako loš, a operativna bi se kontrola svela na puko administriranje. Prije svega, potrebno je svaku informaciju, svaki podatak, operativno vrednovati i postupati na način kako je to navedeno pod tačkom b) i c). Odatle treba da proizlaze daljnji konkretni zadaci pozorničko – patrolnog i operativnog oblika djelatnosti, stručne upute i usmjeravanje njihova rada povodom dostavljenih informacija i podataka, njihovo eventualno uključivanje u ekipni rad itd. Nadalje, potrebno je uvesti sistem stalnog vrednovanja rada svakog pojedinca na bazi ocjene operativne korisnosti i upotrebljivosti podnijetih operativnih informacija iz područja operativne kontrole. Ta se ocjena ne smije svesti na globalnu i sumarnu ocjenu krajem godine ili polugodišta. Svaka ovlaštena službena osoba treba da bude pravovremeno upoznata kakva je sudbina operativnih informacija, što ih je ona dostavila, odnosno da li su operativno korisne ili nisu, da li je i kakav operativni uspjeh na temelju njih postignut ili se neki uspjeh može bar očekivati i sl. f) Na temelju svih navedenih analitičkih elemenata procjene sigurnosne problematike na užem lokalnom području (pozorničkom i patrolnom rajonu, odnosno teritorijalnom sektoru), načina prikupljanja, provjeravanja, evidentiranja i analitičke obrade te i daljnjeg korištenja operativnih informacija i podataka ostvaruje se analitičko praćenje i izvodi analitčka procjena ugroženosti i na širem području, procjena ugroženosti po grupacijama i vrstama krivičnih djela, ugroženosti pojedinih objekata, punktova, žarišta itd., pa se na temelju takve procjene donose odgovarajući akcioni programi i planovi provoĎenje operativne kontrole. Pokretač i nosilac takvih programa i planova jest u pravilu specijalizirana operativna organizaciona jedinica ili radna grupa, što zavisi o veličini, stručnoj ekipiranosti i organizacionoj razvedenosti organa.4

4

http://sh.wikipedia.org/wiki/Kriminalisti%C4%8Dka_metodika (24.01.2014.)

10


Nijedna operativna kontrola, kriminalistička obrada ili pojedinačno uzeta operativna radnja, akcija ili mjera ne bi smjela biti provedena bez odgovarajućih provjera u kriminalističkim evidencijama. Operativne bi se kriminlističke evidencije morale stalno obnavljati novim podacima, morale bi biti pristupačne i operativno korištene 24 h dnevno, a ne samo unutar radnog vremena u trajanju od 7 sati.

4. Saradnja s građanima Prilikom svakodnevnih kontakata i saradnje s najširim krugom graĎana, o čemu je već ranije bilo govora, ovlaštene službene osobe u toku vršenja pozorničke i patrolne djelatnosti, ostvaruju takvu saradnju i na provoĎenju operativne kontrole. Uklapajući se u sistem društvene samozaštite, pozornici i patrole treba da nastoje takvu saradnju ostvariti sa svim onim graĎanima od kojih se može očekivati podrška, pomoć i saradnja. U kojoj će mjeri ovlaštene službene osobe postizati opću obaviještajnost i uvid o dogaĎajima, pojavama i zbivanjima na svom području, u velikoj mjeri ovisi o tome kakvo povjerenje i ugled uživaju kod graĎana. Svaku inicijativu graĎana, svaku njihovu informaciju treba primiti kao dobrodošlu, pa makar u konkretnom slučaju i ne bila značajna. Ne smije se svaka informacija ili dostava smatrati kao neosnovano tužakanje, kleveta, osveta, pakost ili zavist, premda će i toga biti. Svaki, pa i najmanji doprinos graĎana u sprječavanju i otkrivanju kriminalne i druge štetne djelatnosti treba cijeniti i pozdraviti. Ne smije se tolerirati krut, odbojan, birokratski odnos prema graĎanima koji samoinicijativno ili povodom raspitivanja ovlaštene službene osobe pružaju informacije, bez obzira na pobude iz kojih to čine. Naravno, svaku informaciju, svaki dobiveni podatak, treba kritički ocijeniti i provjeriti, ali je nedopustivo da se na samom početku i unaprijed odbijaju takve informacije i podaci, da se ispoljava sumnjičavost i nepovjerenje ili da se odgaĎa ili izbjegava ponuĎeni razgovor.

11


U kontaktima i razgovorima s graĎanima prilikom obavljanja pozorničke i patrolne djelatnosti ovlaštene službene osobe mogu doći do informacija o različitim situacijama, dogaĎajima, pojavama i ponašanjima na odreĎnom prostoru, u odreĎenoj sredini, objektu ili punktu, a od interesa su za opću operativnu kontrolu. Takvi razgovori i kontakti nisu vezani ni za kakvu tajnu, premda valja voditi računa da se oni vode u zgodnoj prilici, spontano, ne odviše upadljivo ni pred javnosti. Ako pak graĎanin zahtijeva diskreciju, onda se radi o informatoru.5

5

http://www.fknbih.edu/Portals/0/Nastavnici-dokumenti/Kriminalistika%207%20-

%20Operativa/1OPERATIVNA%20KONTROLA%20I%20OPERATIVNA%20OBRADA.pdf (24.01.2014.)

12


5. Korištenje informatora Informatori pridonose općoj obaviještajnosti Službe javne sigurnosti o pojavama i dogaĎajima na ulici, u naselju, u selu, u javnim lokalima, na masovnim skupovima, u raznim sredinama, objektima, interesantnijim puktovima itd., kao i o vladanju ili ponašanju pojedinaca ili grupa kad takvo ponašanje ukazuje na mogućnost ili vjerovatnost kriminalnog ili drugog štetnog djelovanja. Za razliku od nekih drugih oblika operativnih veza, korištenje informatora nema karakter izrazito konspirativnog, posebno organiziranog, usmjerenog trajnijeg odnosa izmeĎu ovlaštene službene osobe i graĎana. Tajnost, odnosno diskrecija diktirana je stavom samog graĎanina koji se naĎe u ulozi informatora. Mnogi su graĎani, naime, spremni da pruže odreĎene informacije samo pod uslovom da ostanu anonimni, da se njihovo ime nigdje ne spominje, naročito u službenim spisima. Postoje mnogobrojni razlozi takvog stava; strah od osvete, želja da se ne zamjere učiniocu krivičnog djela ili žrtvi, težnja da se izbjegnu neugodnosti i gubitak vremena zbog eventualnog odlaska na sud radi svjedočenja itd. Ne podcjenjujući javnu ili samoinicijativnu podršku i pomoć dobronamjernih graĎana kao faktora društvene samozaštite i njihovu spremnost da pružaju informacije o kriminalnoj djelatnosti pojedinaca i organiziranih grupa, valja imati na umu i uvažavati realnost da informacije u pogledu veliog broja organizirane i profesionalizirane kriminalne djelatnosti nisu i ne mogu biti dostupne svakom graĎaninu, kao i činjenicu da upravo oni koji bi takve informacije mogli pružiti neće uvijek da to učine ni samoinicijativno ni na traženje ovlaštenih osoba, ni javno ni na diskretan način – zazirući od pomisli da se naĎu u ulozi „potkazivača“ ili „cinkaroša“ i sl. To nameće ovlaštenim službenim osobama složene zadatke da s mnogo takta, umješnosti i obazrivosti, produbljivanjem poznaničkih i prijateljskih veza, privole na diskretnu informativnu pomoć one graĎane kojima su, s obzirom na povoljne objektivne i subjektivne uslove zapažanja, dostupna odreĎena saznanja. Kao dobri poznavaoci ljudi, sredina, objekata i punktova na svom području, ovlaštene službene osobe treba da se za dobivanje diskretnih informacija orijentiraju u prvom redu na osobe koje po svom položaju, profesiji, znanju, sposobnostima, radnom mjestu, mjestu stanovanja, mjestu uobičajenog zadržavanja, navikama, temperamentu i drugim osobnim svojstvima mogu uočavati i zapažati sumnjive osobe, dogaĎaje i pojave, različite vanjske

13


manifestacije, simptome i tragove što ukazuju na kriminalno i drugo štetno djelovanje. Navode se, primjera radi, neke takve osobe ili kategorije osoba: -

Nadstojnici zgrada i predsjednici kućnih savjeta mogu pružiti različite informacije: o pojedinim stanarima, prijavljenim i neprijavljenim podstanarima i sl.

-

Gostioničari, konobari, recepcionari i drugi: o rasipničkom trošenju neke osobe ili društva, o razbacivanju novcem, o kockarima, prostitukama, svodnicima, krijumčarenju, neprijateljskim ustupcima i sl.

-

Automehaničari: o davanju na popravak sumnjivih ili ukradenih vozila, o prodaji ili nuĎenju na prodaju sumnjivih vozila ili njihovih dijelova, itd.

-

Radnici u poduzećima za iznajmljivanje kola: o unajmljivanju vozia i prijeĎenoj kilometraži što su je prešle pojedine sumnjive osoba;

-

Radnici na benzinskim stanicama, cestari i dr. : o vremenu i smjeru vožnje odreĎenih sumnjivih vozila, CD kola i drugih vozila pod kontrolom;

-

Turistički vodiči; o ponašanju odreĎenih stranih turista;

-

Predstavnici turističkih agencija, šoferi na inozemnim linijama...

-

Radnici na privremenom radu u inozemstvu; o sumnjivom ponašanju nekih naših graĎana i sl.

-

Vozači taksija; o prijevozu sumnjivih osoba ili grupa;

-

Šumari, lugari, lovci, planinari, izviĎači, čobani i drugi; o kretanju, zadržavanju ili skrivanju nepoznatih sumnjivih osoba u odreĎenim zabačenim predjelima, o krivolovcima, djelatnosti stranih lovaca i sl.

-

Članovi radnih kolektiva; o pripremanju obustave rada, o inicijatorima, organizatorima i kolovoĎama, o njihovim namjerama, manjkovima i raznim vidovima otuĎivanja društvene imovine itd.

-

Čuvari parkova: o uobičajenim sastajalištima, kockanju, izgredima, siledžijstvu i drugim porocima odreĎenih grupa i pojedinaca itd.

Prilikom traženja i korištenja diskretne informativne pomoći graĎana treba se pridržavati ovih osnovnih principa i pravila:

14


a) Angažiranje informatora treba da bude na dobrovoljnoj osnovi. Ovlaštene službene osobe ne smiju se služiti ucjenama ili bilo kakvim formama pritiska da bi neku osobu pridobile za informatora. b) Prije angažiranja informatora, ako ga ovlaštena službena osoba otprije dobro ne poznaje, treba po mogućnosti diskretno provjeriti njegovu ličnost (da li je osuĎivan, njegove moralno – političke osobine, način života, okolinu u kojoj se kreće, pobude koje su ga navele na saradnju, ugled koji uživa u odreĎenoj sredini itd.). Na taj će se način moći lakše procjenjivati pouzdanost informacija koje bude davao. Osim toga, ovlaštene službene osobe moći će bolje podesiti svoj odnos prema informatoru, koji ne smije prijeći u familijarnost, ali ne smije biti ni previše krut. c) Informatoru, na njegov zahtjev, treba osigurati diskreciju, da bi uspješno djelovao i bio zaštićeni od kompromitiranja i m oguće osvete kriminalaca. Tajnost se, meĎutim, ne smije shvatiti u apsolutnom smislu. Za ime informatora treba da zna nadležni rukovodilac. Obećanje tajnosti obavezuje ovlaštenu službenu osobu, a ne službu, pa se zbog toga nikada ne daje pismeno. Obećanu tajnost treba u svakom slučaju održati. MeĎutim, ovlaštena službena osoba ne bi mogla prešutjeti ime informatora ako bi on u istoj stvari na temelju vlastitog zapažanja trebao svjedočiti o važnim činjenicama u krivičnom postupku. Ako dakle važan potencijalni svjedok postavlja kao uslov za davanje informacije – da ostane do kraja anoniman, da se njegovo ime kao budućeg svjedoka ne navodi u krivičnoj prijavi i drugim službenim spisima, onda se takav uslov, odnosno zahtjev ne može prihvatiti. Bilo bi neprihvatljivo da ovlaštena službena osoba najprije obeća diskreciju, pa da onda kasnije to obećanje izigra. MeĎutim, u najvećem broju slučajeva radi će se o posrednim saznanjima informatora, pa će se moći održati i obećanje diskrecije. Informator u pravilu i nije nosilac dokaza nego vrsta posrednika, odnosno pomoćnog sredstva u prikupljanju dokaza i saznanja. Informacije dobivene od njega služe samo kao signal ili putokaz za pronalaženje pravih dokaza i u tome se njihova uloga iscrpljuje. Ako npr. od informatora dobijemo signal da će osoba X odreĎenog dana i sata prevoziti u automobilu sakriveno oružje, falsificirani novac, drogu i sl., ili da će u nekom objektu podmetnuti minu, ili da u nekom skrovištu čuva opljačkani novac ili robu, pa na temelju tih i takvih informacija doĎemo do materijalnih i drugih dokaza, onda za daljnje postupanje, pa ni za voĎenje krivičnog postupka, nije bitno ko je odreĎene

15


informacije i signale dao, a to znači da ne moramo i ne smijemo ime informatora navoditi u službenim spisima. d) Ovlaštena službena osoba ne može obećati ni održati tajnost ako se informator javlja kao učinilac, suučesnik krivičnog djela. Ne može se i ne smije zataškavati kriminalna djelatnost informatora. Ovlaštene službene osobe ne mogu pod izlikom diskrecije, čuvanja „službene tajne“, nekoga osloboditi od krivičnog progona, dakle donositi odluke za koje je nadležan javni tužilac. Niko se ne može „iskupiti“ za vlastitu kriminalnu djelatnost time što će ovlaštenoj službenoj osobi dati diskretne informacije o krimininalnoj djelatnosti drugih. Samo se u izuzetnim slučajevima može razmotriti mogućnost neprijavljivanja informatora za neki sitni prekršaj ili neznatno krivično djelo, ali o tome na prijedlog ovlaštene službene osobe odlučuje nadležni rukovodilac. e) U sklopu pozorničko – patrolne djelatnosti nije preporučljivo angažirati informatore iz poročne sredine, tj.iz redova evidentiranih kriminalaca i drugih asocijalnih osoba (prostitutke, kockari, skitnice i dr.), osim u izuzetnim slučajevima i po odobrenju nadležnog rukovodioca. Angažiranje informatora i drugih operativnih veza iz tzv. Kriminalnog podzemlja ponekad je, doduše, neizbježno, ali to treba da rade drugi, specijalizirani kadrovi. f) Angažiranje informatora ne smije nikada imati provokativni karakter u smislu iniciranja, poticanja ili pristajanja na vršenje krivičnih djela, prekršaja protiv javnog reda i mira i sl. Sasvim izuzetne slučajeve ubacivanja u kriminalnu sredinu mogu provoditi samo specijalizirani kadrovi, i to po odobrenju nadležnog rukovodioca. g) Informatorima se u pravilu ne daje i ne obećava nagrada za davanje informacija. Samo se izuzetno informator može jednokratno ili povremeno nagraditi – ako je dao i daje značajne i operativno izrazito korisne informacije, ali i o tome na prijedlog ovlaštene službene osobe odluku može donijeti samo nadležni rukovodilac. Nagrada se nikada ne daje paušalno i unaprijed. Informator se, po pravilu, ne može nagraĎivati ni ako nagradu postavlja kao uslov za davanje informacija, a pogotovu ako opseg i kvalitet informacije veže za visinu nagrade. Napokon, nagrade se ne mogu davati za pružanje informacija o kriminalnoj ili drugoj štetnoj djelatnosti u vlastitoj radnoj organizaciji, jer bi se to kosilo sa socijalističkim moralom i samoupravljačkom sviješću drugih ljudi..

16


h) Ovlaštene službene osobe dužne su spisak svojih informatora, s osnovnim podacima za svakoga od njih, predati nadležnom rukovodiocu, koji sve takve spiskove i preglede, kao strogo povjerljive dokumente čuva u kasi. Ostvarujući tako neposredan uvid u vrstu i broj operativnih veza te punktove i sredine gdje se oni nalaze, nadležni je rukovodilac dužan usmjeravati i koordinirati pozorničko – patrolnu i druge oblike operativne djelatnosti. Kad je riječ o operativnim vezama, a posebno o korištenju informatora na pozorničkom ili patrolnom rajonu, odnosno na teritorijalnom sektoru, takva usmjeravajuća, koordinirajuća i kontrolna uloga rukovodioca treba osigurati i odgovarajuću podjelu rada na operativnom pokrivanju nekih interesantnijih puktova, sredina ili objekata. Naime, da ne bi došlo do nepotrebnog dupliciranja operativnih veza, ili čak do nestručnog uplitanja pozornika i patrola, treba izdvojiti odreĎene punktove, objekte, žarišta ili sredine koje će posebno operativno pokrivati u provoĎenju operativne kontrole ovlaštene službene osobe u graĎanskom odijelu, a u okviru još šire koordinacije i suradnje izdvojiti i one za koje je eventualno posebno zainteresirana. Sve to zahtjeva svakodnevnu saradnju, radne dogovore, meĎusobno obavještavanje i koordiniranje svih oblika djelatnosti, odnosno svih operativnih organizacionih jedinica i službi.

6. Neposredna zapažanja ovlaštenih službenih osoba Jedan od najvažnijih izvora saznanja u provoĎenju operativne kontrole jesu vlastita zapažanja ovlaštenih službenih osoba. Sposobnost zapažanja strogo je individualna i ovisi o objektivnim i subjektivnim uslovima pod kojima se vrši zapažanje. U objektivne uslove spadaju npr.položaj i razdaljina osobe koja zapaža u odnosu na objekt zapažanja, vidljivost, razne prepreke i sl. MeĎu subjektivne uslove zapažanja spadaju npr.stanje čulnih organa (kratkovidnost, dalekovidnost, gluhoža, nagluhost i sl.), koncentracija pažnje, raspoloženje, motiviranost itd. Kvalitet zapažanja ovlaštene službene osobe u neposrednoj je ovisnosti i o stručnom nivou,

stepenu

inteligencije,

iskustvu,

volji,

motiviranosti,

sposobnosti

predviĎanja,

procjenjivanja, usporeĎivanja, zaključivanja, razlikovanja bitnog od nebitnog, uvježbanosti, stepenu operativne usmjerenosti, itd. Stručnim usavršavanjem, upornim vježbama, iskustvom iz

17


prakse zalaganjem i požrtvovnošću, koncentracijom pažnje i stalnom operativnom usmjerenošću može se steći izoštrena moć zapažanja i uočavana kriminalnih i drugih štetnih pojava ili njihovih simptoma i tragova do stepena profesionalne vještine ili rutine. U odnosu na običnog, prosječnog promatrača, za ovlaštenu službenu osobu dobijaju drukčije značenje stvari i pojave kao što su: otvorena vrata, zastajkivanje u mračnom uglu, registarske tablice na vozilu prekrivene blatom, vožnja grupe maloljetnika u automobilu, prisutnost evidentiranih kriminalaca u masi graĎana, uporno stajanje u redu pred šalterom blagajne – uz „velikodušno“ propuštanje drugih ispred sebe, nečije zadržavanje u noćno doba kraj važnijih objekata, osvjetljenje prodavaonice izvan radnog vremena itd. Budući da je u odreĎenim taktičkim situacijama pri vršenju pozorničke i patrolne djelatnosti domet operativne kontrole, a s tim u vezi i vlastitog zapažanja, ograničen zbog javnog djelovanja u uniformi, potrebno je ovu djelatnost kombinirati i dopunjavati učešćem civilnih operativnih radnika, naročito pri osmatranju odreĎenih ugroženih ili problematičnih punktova, objekata, žarišta ili sredina. Preporučljivo je u odreĎenim situacijama odreĎivati mješovite patrole.

7. Korištenje tzv. legalnih izvora Legalnim izvorima nazivamo one izvore saznanja do kojih se dolazi uvidom u različite evidencije, poslovne knjige i registre što se vode kod radnih i drugih organizacija ili državnih organa. Navode se primjera radi, neki od legalnih izvora koji mogu biti značajni kako za operativnu kontrolu, tako i za kriminalističku obradu: -

Korisnici društvenih sredstava vode knjigovodstvenu evidenciju kojom se evidentiraju svi poslovni događaji i poslovne promjene (npr. kupnja, prodaja, isplata, isporuka robe i sl.)

-

Zemljišno-knjižni odjeli općinskih sudova vode evidenciju o stvarnim pravima na nekretninama;

-

U carinarnicama se nalaze uvozne carinske deklaracije o kupnji robe u inozemstvu;

-

Općinski organi uprave za poslove građevinarstva i urbanizam vode evidenciju o izdanim građevinskim dozvolama, odobrenim lokacijama za gradnju itd.

18


-

Nadležni općinski organi za poslove financija vode evidenciju o svim poreskim obveznicima, o razredu poreza i sl.

-

Matični uredi vode matične knjige rođenih, matične knjige vjenčanih i matične knjige umrlih;

-

Projektantske organizacije vode evidenciju iz koje je vidljivo ko je sve i za koga izrađivao građevinske projekte pod firmom biroa;

-

Komisione radnje i poduzeća za promet otpadnog materijala vode evidenciju o osobama koje prodaju ili kupuju pojedinu robu;

-

Agencije i posrednička poduzeža za promet nekretnina, automobila i dr.vode o tome evidenciju;

-

Željezničke stanice, vode evidenciju o transportiranju robe;

-

U pošti se mogu dobiti podaci o osobama koje šalju robu pouzećem, oje šalju ili primaju razne pošiljke, pakete, novce i sl.

-

Zdravstvene ustanove vode evidenciju o liječenju bolesnih ili povrijeđenih osoba;

-

Turističke organizacije vode evidenciju osoba koje se bave izajmljivanjem stanova i soba;

-

Ugostiteljske radne organizacije vode evidenciju gostiju koji su odsjeli u hotelu, konaku i sl.

-

Poduzeća za iznajmljivanje vozila ili rent-a-car vode evidenciju korisnika vozila;

-

Razni servisi vode evidenciju izvršenih usluga itd. Pri korištenju legalnih izvora primjenjuje se metoda eliminacije ili selekcije, kojom se iz

mase evidentiranih podataka uočavaju i izdvajaju oni što upućuju na sumnju da se radi o kriminalnoj djelatnosti. Legalne izvore treba koristiti više ili manje diskretno, već prema tome kakva je taktička situacija i da li to nalažu razlozi dužne obazrivosti, bez obzira na to što su neki od njih javni i pristupačni svim graĎanima. Velika je prednost ako na nekim karakterističnim punktovima legalnih izvora imamo informatora, naročito na onim punktovima preko kojih se može otuĎivati ukradena roba (komisione radnje poduzeća za promet otpadnog materijala itd.). U svim onim slučajevima gdje je za uvid u legalne izovre potrebno odgovarajuće stručno znanje ili bar izvjesno predznanje (npr. uvid u knjigovodstvo), takav uvid ne treba da ostvaruju pozornici ili patrole, već će to umjesto njih učiniti specijalizirani kadrovi. Osim legalnog uvida, uzimanja izvadaka ili pojedinih dokumenata, ponekad, u nekim izuzetnim situacijama – bit će neophodno

19


na diskretan način fotokopirati odreĎene dokumente ili stavke u evidenciji, ali i to treba da rade samo stručno osposobljeni kadrovi po izričitom odobrenju nadležnog rukovodioca.

8. Organizirane operativno – taktičke mjere i akcije U organizirane operativno – taktičke mjere i akcije koje se poduzimaju u provoĎenju operativne kontrole spadaju: blokada, racija, prismotra (pratnja) i zasjeda. Oni su najbitnija sredstva i metode operativne kontrole. Njima se istovremeno ostvaruju i ciljevi i zadaci kriminalističke obrade.6

9. Korištenje tehničkih sredstava i pomagala u operativnoj kontroli U provoĎenju operativne kontrole općenito, u zavisnosti o svakom konkretnom slučaju i konkretnoj situaciji, mogu se koristiti kao tehnička sredstva i pomagala: -

Dalekozor i teleskop;

-

Minijaturni, odnosno reporterski magnetofon;

-

Patrolna kola i motocikli opremljeni radio – uređajima;

-

Prijenosni UKV primopredajnici;

-

Fotografske kamere, filmske kamere ili TV kamere,

-

Uređaj (projector) za emitiranje infra – crvenih zraka za posmatranje u mraku;

-

Razni prislušni uređaji itd.

10. Kontrola i nadziranje određenih kategorija osoba Pored opće kontrole koja se u sklopu pozorničke i patrolne djelatnosti permanentno provodi i ostvaruje nad svim sumnjivim osobama, stvarnim i potencijalnim učiniocima krivičnih djela i težih prekršaja protiv javnog reda i mira, ovlaštene službene osobe dužne su da ostvaruju posebnu, pojedinačnu kontrolu i nadzor nad odreĎenim kategorijama osoba koje prebivaju ili 6


20


borave na njenom pozorničkom ili patrolnom rajonu, odnosno teritorijalnom sektoru ili se bilo kojim povodom zateknu na tom području. Te kategorije osoba jesu: -

Osobe sklone vršenju krivičnih djela, više puta osuđivane osobe (povratnici, recidivisti);

-

Profesionalni i specijalizirani kriminalci (razbojnici, provalnici, džepari, varalice, krijumčari i dr.);

-

Osobe koje su izvršile jedno ili više krivičnih djela protiv naroda i države te druge politički negativne osobe;

-

Počinioci težih privrednih delikata;

-

Osobe za koje se iz bilo kojih razloga osnovano pretpostavlja da su sklone vršenju krivičnih djela i drugim porocima, koje često mijenjaju prebivalište ili boravište ili često pod sumnjivim okolnostima putuju u inozemstvo;

-

Osobe sklone vršenju težih prekrašaja protiv javnog reda i mira (siledžije, kockari, skitnice, prostituke i dr.);

-

Osobe pod saveznim ili lokalnim pojačanim nadzorom i dr.

Kontrola i nadziranje ostvaruju se: -

Vlastitim zapažanjem i osmatranjem unutar redovitog vršenja pozorničke ili patrolne djelatnosti;

-

Razgovorima i kontaktima s građanima koji imaju neka saznanja o osobi pod kontrolom;

-

Preko informatora;

-

Provjeravanjem alibija;

-

Postavljanjem zasjeda;

-

Korištenjem “legalnih izvora”;

-

Prismotrom (pratnjom);

-

Kontrolom ispravnosti vozila i sl. prilikom kontrole i regulacije prometa na cestama;

-

Vanjskim pregledom odjeće i pregledom osobne prtljage;

-

Posjetom i razgovorom s kontroliranom osobom itd.

21


7

7

http://sh.wikipedia.org/wiki/Kriminalisti%C4%8Dka_metodika (24.01.2014.)

22


Zaključak 1. Kriminalističko-operativni rad je skup pravno utemeljenih i svrsishodnih mjera, radnji i sredstava kakve pripadnici kriminalističke policije primjenjuju na poslovima sprečavanja i suzbijanja kriminala. U ukupnosti policijskih poslova, kriminalističko-operativni rad ima ima izrazit značaj s obzirom da je direktno usmjeren na kriminalitet i kriminalce kao društveno najopasnije pojave. Sadržajno predstavlja izuzezno složenu djelatnost kakva uobziruje stručne, profesionalne, iskustvene, pa i lične, kvalitete službenih lica. Operativni rad podrazumijeva dugotrajan i kontinuiran doticaj službenih lica sa kriminalnim licima i sredinama u ostvarivanju primarne funkcije policije, uz istovremeno izlaganje negativnim uticajima istih, odakle crpimo potrebu šireg naučnog i društvenog istraživanja pozitivnih efekata njegove primjene, kao i štetnih uzroka i posljedica, pravnog i sadržajnog regulisanja, profesionalnog vrednovanja i daljeg unapreĎivanja. 2. Bitan otežavajući faktor primjene i daljeg unapreĎivanja operativnog rada leži u nedovoljnom zakonodavnom, instruktivnom, stručnom i profesionalnom definisanju i regulisanju ove oblasti. Ovakvo stanje kontinuirano dovodi do dalje erozije operativnog rada, iako je u pitanju izrazito važan element policijskog djelovanja. Sa druge strane, operativa se sve češće zloupotrebljava kao paravan za nezakonita ili po ugled MUP RS štetna ponašanja pojedinih pripadnika policije. Može se slobodno zaključiti kako osnovni izvor negativnih pojava u oblasti operativnog rada leži u proizvoljnom pravnom i sadržajnom definisanju istog, kako od strane operativaca, tako i od strane rukovodnih struktura. 3. Postojeće neureĎeno stanje i sam značaj operativnog rada u ukupnosti policijskog djelovanja kao hitnu mjeru i polazni osnov nameću potrebu donošenja obavezne instrukcije u formi opšteg pravnog akta koja bi jasno definisala i regulisala oblast operative, odredila prava i obaveze službenih lica, obezbijedila primjenu, razvoj i vrednovanje ovakvog rada, te preduprijedila zloupotrebno ponašanje.

23


Literatura Perić, V. Oblici operativne djelatnosti službe javne sigurnosti, Zagreb, 1987.

Internet izvori: http://www.fknbih.edu/Portals/0/Nastavnici-dokumenti/Kriminalistika%207%20%20Operativa/1OPERATIVNA%20KONTROLA%20I%20OPERATIVNA%20OBRADA.pdf https://www.google.ba/search?um=1&biw=1280&bih=661&hl=bs&tbm=isch&sa=1&q=policijs ka+kontrola&oq=policijska+kontrola&gs_l=img.3...363749.366649.0.366839.0.0.0.0.0.0.0.0..0. 0....0...1c.1.32.img..0.0.0.pchku6H4Tsk#facrc=_&imgdii=wE0qi3P87xh3IM%3A%3B81fP9Wfx8u_hM%3BwE0qi3P87xh3IM%3A&imgrc=wE0qi3P87xh3IM%253A%3BsX5GcRgsk zR9FM%3Bhttp%253A%252F%252Fwww.novi-svjetski-poredak.com%252Fwpcontent%252Fuploads%252F2012%252F05%252Fpolicijska-kontrolapretraga1.jpg%3Bhttp%253A%252F%252Fwww.novi-svjetskiporedak.com%252F2012%252F05%252F29%252Fzasto-se-ne-isplati-suradivati%2525E2%252580%25258B%2525E2%252580%25258Bs-policijom-nacin-ophodenja-sapolicijskim-sluzbenikom%252F%3B400%3B313 http://sh.wikipedia.org/wiki/Kriminalisti%C4%8Dka_metodika

24

Seminarski rad Sanjin Batlak konačna verzija

Recommend Documents