Testiranje fizičkih sposobnosti rukometašica
Tema: (Seminarski rad, predmet: Rukomet)
Profesor:
Studenti:
• SADRŢAJ •
1.UVOD.………………………………………………………………..…....2 2.POJAM I DEFINICIJA SPORTSKOG TRENINGA.................................4 3.PROGRAM RADA RUKOMETAŠICA U PRIPREMNOM PERIODU...5 4.KINEZIOLOŠKA ANALIZA RUKOMETA.………………………….....10 4.1.STRUKTRURALNA ANALIZA.…………………………................10 4.2.FUNKCIONALNA ANALIZA.……………………………...............10 4.3.ANATOMSKA ANALIZA.……………………......……...................11 5.FAKTORSKA ANALIZA USPEŠNOSTI U RUKOMETU.…………......12 5.1.HIPOTETSKI METOD I SPECIFIKACIJA.…………..….................12 6.ZAKLJUĈAK..............................................................................................13 7.LITERATURA..………………………………………………………........14
1.
UVOD
Rukomet pripada grupi polistrukturalnih, kompleksnih kinezioloških aktivnosti u kojima preovladavaju gibanja cikliĉnog i acikliĉnog karaktera. U igri se nadmeću dve ekipe od po 6 igraĉa i 1 golman, na terenu dimenzija 20 i 40m, a utakmicu vode dvojica sudija i merilac vremena i zapisniĉar. U prošlosti je bilo moguće doći do vrhunskih rezultata i bez posebnog znanja treningu i takmiĉenju, ali danas je to nemoguće. Bez znanja o osnovama metodike treninga, planiranja i programiranja te kontrole treninga nije moguće parirati lokalnim, a kamoli evropskim i svetskim trendovima, jer talenat i potencijal više nije dovoljno uoĉiti već ga je nuţno usmeriti i razvijati. Uvid u vrednosti što većeg broja karakteristika i parametara omogućuje pravilnu dijagnostiku treniranosti te optimalno planiranje, programiranje i kontrolu uĉinka trenaţnog procesa. Temelj tih postupaka ĉine redovna i pravoremena testiranja. Dobijeni rezultati uporeĊuju se sa modernim karakteristikama vrhunkih rukometaša, a u svrhu usmeravanja upravljaĉkih akcija. Konkretno, ukoliko se pojave deficiti u nekim oblicima pripremljenosti, upotrebom za tu situaciju predviĊenih operatora, potrebno ih je pravovremeno i kontrolisano anulirati. Ponekad vrednosti, odnosno rezultati testiranja na nekoj vrhunskoj ekipi mogu posluţiti kao modelne, ali i kao pokazatelji trendova. U sportu opšte, dakle i u rukometu, zbog njegovih dinamogenih i ergogenih karakteristika vaţne su sve motoriĉke i funkcionalne sposobnosti. Dominatno mesto ipak, u odreĊenom smeru zauzimaju anaerobna i aerobna izdrţljivost, eksplozivna snaga, brzinska koordinacija i preciznost.
Kondicijski trening, nosti kao posebno vaţan segment sportske pripreme, usmeren je na razvoj i odrţavanje motoriĉkih i funkcionalnih sposobnosti i morfoloških karakteristika, ubrzavanje procesa oporavka i smanjenja broja i teţina povreda sportiste. U okviru kondicione pripreme rukometašica upotreba trenaţera i slobodnih utega postaje sve ĉešći naĉin razvijanje snage.Radi se o spravama koje omogućavaju postepeno doziranje opterećenosti i delovanja na taĉno odreĊene skupine mišića po anatomskom kriterijumu. Da bi veţba na trenaţerima bila efikasna i prilagoĊene zahtevima rukometaša, mora se analizirati delovanja mišića i to sa aspekta pojedinih grupa mišića i njihove amplitude delovanja, tako i sa aspekta izvoĊenja i broja ponavljanja. Redosled veţbi mora biti takav da uvek razvijamo snagu drugih grupa mišića.
2. POJAM I DEFINICIJA SPORTSKOG TRENINGA Upravljanje promena sportskih performanci zahteva visoko poznavanje funkcionisanja ljudskog organizma, kao i faktora od kojih to funkcionisanje zavisi. Celokupan trenaţni proces treba da bude baziran na tim osnovama i putem dobro organzovnih tehnoloških procesa usmeren ka postizanju najviših vrednosti u onim sposobnostima, koje su najvaţnije za postizanje visokog sportskog rezultata. Sve ovo zahteva visoko personalizovano programiranje treninga sa jasnim, preciznim i objektivnim zadacima i ciljevima u kome će se maksimalno poštovati principi i zakonitosti funkcionisanja i prilagoĊavanja ljudskog organizma. Pri tome su bar dva faktora dominantna: endogeni i egzogeni. Oba faktora su višedimenzionalna, što govori da je trenaţni proces enormno sloţen i da ga treba razumeti na specifiĉan fiziološkikibernetiĉki naĉin. Upravljanje stresnim situacijama u toku trenaţnog procesa, po svemu sudeći pripada njegovom najosetljivijem i najvaţnijem delu. Ako uporedimo termine i definicije transformacionog procesa, trenaţni proces i trenaţne tehnologije, onda se moţe zakljuĉiti da je transformacioni proces najširi pojam, trenaţni proces uţi i odreĊeniji, a trenaţna tehnologija najspecifiĉniji i sasvim odreĊen i sistematski ureĊen etapni put transformacije. Programirani trening je centralni i suštinski deo trenaţne tehnologije i kljuĉ za uspešno maksimalno podizanje dominantnih sposobnosti kod svakog pojedinca posebno. Upravljanje trenaţnim procesom podrazumeva programirani trening, a on podrazumeva stalne objektivne povratne informacije preko redovne kontrole, dijagnostike i procene trenutnih aktuelnih stanja u svim aspektima treniranosti sportiste. Bez stalnog uvida u trenutno stanje sportiste, nema ni programiranja treninga, niti je moguće upravljati trenaţnim procesom. Bez svega ovoga nema ni sportske forme ni sportskog rezultata, sve ostaje stvar sluĉaja.
3. PROGRAM RADA VRHUNSKIH RUKOMETAŠICA U PRIPREMNOM PERIODU Planiranje treninga u rukometu je specifiĉno jer se toku jednogodišnjeg ciklusa susreću dva perioda. Zbog toga je potrebno u jednoj godini ekipu dva puta dovoditi na visokom nivou sportske forme i odrţavati kroz dugi vremenski period. Periodizacija u rukometu izvršena je tako da se jednogodišnji ciklus treninga sastoji se od pripremnog, takmiĉarskog i prelaznog perioda. Jedna takmiĉarska sezona se deli na tri perioda: -
pripremni period – period ulaska u sportsku formu
-
takmiĉarski period – period odrţavanja sportke forme
-
prelazni period – period privremenog gubitka sportske forme.
U pripremnom periodu stvara se osnova za sportsku formu pojedinca i celog sastava. O tome kako će se provesti pripremni period zavisi sportska forma. Ako je pripremni period dobro planiran i sproveden oscilacije u kretanju sportske forme će biti minimalne i lakše ih je korigovati i usmeravati. Pripremni period kod naših najkvalitetnijih ekipa traje 7 – 8 dana, što se smatra uobiĉajnim vremenom, i deli se na tri faze. Prva faza pripremnog perioda (baziĉna priprema) rukometašica ima zadatak da utiĉe na one kondicione sposobnosti od kojih najviše zavisi uspeh u rukometu. Nema sumnje da u rukometu zbog njegovih karakteristika dominantno mesto zauzimaju anaerobna izdrţljivost, eksplozivna snaga, preciznost, brzinska koordinacija (agilnost). Najveci deo vremena će biti utrošen na programu kondicione, odnosno fiziĉke pripreme 40-45% dok će manji deo vremena biti utrošen za tehniĉku 30-35% i taktiĉku 15-20% pripremu. Karakteristika ove faze je da se u treningu deluje na statiĉke, repetivne i eksplozivne snage. Sastavni deo treninga snage trebaju biti veţbe istezanja kao i veţbe fleksibilnosti. Kod treninga izdrţljivosti
naglasak je na povećanju aerobnih kapaciteta. Krivulja opterećenja raste na temelju obima, dok je intezitet manji. Druga faza pripremnog perioda (specifiĉna priprema) rukometašica. Za razliku od prve faze gde krivulja opterećenja raste na raĉun dominacije obima, u ovoj fazi ima nagli porast na raĉun dominacije inteziteta. Obzirom da je druga faza pripremnog perioda faza maksimalnih opterećenja potrebno je planirati koeficijent prepokrivanja opterećenja uzimajući u obzir obim i intezitet. Tu će opterećenje biti veće nego u takmiĉarskoj sezoni. Treća faza pripremnog perioda (predtakmiĉarska) obuhvata rad na taktiĉkoj pripremi (40 – 45%) i to na osnovu postavljene koncepcije igre. U smanjenom obimu radi se tehniĉka (30 – 35%) i specijalna fiziĉka priprema (20 – 25%). U kondicionoj pripremi upotrebljavaju se tehniĉko – taktiĉki elementi radi razvijanja specifiĉnih sposobnosti. Eksplozivna snaga odrţava se najvećim delom putem situacionog treniga i to duel igre u odbrani, sunoţnim odrazima u blok i skok šut, potiskom za start, promenom pravca kretanja te sunoţnim eksplozivnim izbaĉajima (dodavanjem i šutiranjem) lopte.
DAN 1.
TRENING 1.
2.
3.
2.
1.
2.
VEŢBE
POKUŠAJI
OPTEREĆENJE
Opruţanje potkolenica Pregibanje potkolenica Lat. Mašina iza glave Bench press Veţbe za trbuh Veţbe za leĊa Veţbe za struk Trcanje u mestu(skip) Penjanje na klupu Raskoraĉni skokovi Veţbe za trbuh Iskoraĉni skokovi hiperekstenzija Prevlaĉenje buĉica Bench press ravni Trĉanje 1 KRUG-25 sec 2 KRUG-30 sec 3 KRUG-30 sec
3x10 3x10-12 3-4x10-12 3-4x8-10 3 serije 3 serije 3 serije
20-30 kg 20-30 kg 40-50 kg 60-70% 90% 90% 90% 2x2 kg 2-25 kg 2-3 kg 3-5 kg 20-30 kg 5 kg 10-15 kg 25-30 kg
Skokovi sa tegom Vuĉenje tega do kolena Poluĉuĉanj sa tegom Odmicanje buĉica u stranu Veţbe za struk Vezbe za trbuh Veţbe za leĊa Skokovi tegom do kolena Trzaj do kolena Lat. Mašina iza glave Lat. Mašina ispred glave Veţbe za struk Veţbe za leĊa Veţbe za trbuh Poluĉuĉnjevi Pretkloni Provlaĉenje buĉica preko gl
4x5 4x4 4x6 3-4x8-10 2 serije 4-5x4-5 3-4x3-4 3-4x3-4 4-5x4-5 3-4x10-12 3-4x10-12 3 serije 3 serije 3 serije 4x5 4X6-8
30 kg 30-40 kg 70% 8-10 kg 90% 90% 90% 30-35 kg 30-40 kg 20-30 kg 40-50 kg 90% 90% 90% 80% 40-50 kg 10 kg
Veţbe za trbuh Lat.Mašina ispred glave Skokovi sa odruĉenjem
2.
3.
4.
1.
Penjanje na klupu Veţbe za trbuh Pregibanje podlaktice Trcanje 1 KRUG – 30 sec 2 KRUG - 30 sec Skokovi tegom do kolena Vuĉenje tega do kolena Nabaĉaj tega na grudi Provlaĉenje buĉica preko gl Širenje buĉica u stranu Veţbe za trbuh Veţbe za struk Veţbe za leĊa Poluĉuĉnjevi Izbaĉaj sa leĊa Pretkloni Bench press Triceps masina Veţbe za trbuh Veţbe za struk Veţbe za leĊa Potisak buĉica iznad glave Skokovi sa tegom na leĊa Širenje buĉica u stranu Raskoraĉni skokovi Veţbe za trbuh Odmicanje buĉica u stranu Hiperekstenzija Triceps mašina Trĉanje 1 KRUG-25 sec 2 KRUG-30 sec 3 KRUG-30 sec Opruţanje potkolenica Pregibanje potkolenica
3-5 kg 40 kg 2X2 kg 5-10 kg 20 kg 2X8 kg
4X4.5 4X4.5 4X3-4 3-4X10-12 3-4X10-12 3 serije 2 serije 2 serije 3X3 2X6 4X3 4X8 4X8-10 4X10-12 3 serije 2 serije 2 serije
4X10-12
30 kg 40-50 kg 30-40 kg 15-20 kg 8-12 kg 90% 90% 90% 90% 80% 40-60 kg 30-40 kg 70% 20-30 kg 90% 90% 90% 6-10 kg 20 kg 8-10 kg 2X3 kg 90% 8-10 kg 5 kg 20-30 kg
3x10 3x10-12
20-30 kg 20-30 kg
3 serije 3-4x8-10
2.
3.
5.
1.
Bench press Leptir mašina Triceps mašina Hiperekstenzija Veţbe za trbuh i struk Skokovi sa tegom Trzaj Vuĉenje tega sa tla Lat.Mašina ispred glave Dvoruĉni biceps Imitacija šuta Veţbe za trbuh Opruţanje potkolenica Pregibanje potkolenica Raskoraĉni skokovi Veţbe za trbuh Iskoraĉni ĉuĉnjevi Hiperekstenzija Visoki skip Trĉanje 1 KRUG-30 sec 2 KRUG-30 sec 3 KRUG-30 sec
3-4x8-10 3-4x8-10 4X10-12
3 serije
90% 15 kg 5kg 1,5 kg
Skokovi tegom do kolena Vuĉenje tega do kolena Nabaĉaj Kosi bench press Provlaĉenje buĉica preko gl Triceps mašina Veţbe za trbuh Veţbe za struk Veţbe za leĊa Potisak buĉicama
3-4x
30-40 kg 30-40 kg 30-50 kg 70% 15-20 kg 20-30 kg 90% 90% 90%
3x90% 3-4x 4x6 3-4x10
3x8 3 serije
3-4x2-3 4-6x 3-4x 4X10-12 3 serije 3 serije 3 serije
60-70% 30-40 kg 20-30 kg 5 kg 5 kg 30-40 kg 80% 40-60 kg 40 kg 20 kg 5 kg 90% 15-20 kg 15-20 kg
4. KINEZIOLOŠKA ANALIZA RUKOMETA U FUNKCIJI KONDICIONE PRIPREME
4.1. Strukturalna analiza Rukomet je sport visoke varijabilnosti biomehaniĉkih parametara. Preovladavaju trĉanje sa promenama brzine, ritma i smera, zatim jednonoţni i sunoţni iz zaleta i sa mesta, bacanje i dr., pa neki autori rukometašice vole nazvati desetobojcima sa loptom. Odgovore na povećane zahteve koji proizilaze iz zaista raznolike strukture pruţa nam fiziĉka priprema rukometašica. U radu koji je prikazao Cuesta rukometaši reprezentacije Španije su prema igraĉkim pozicijama prešli sledeće udaljenosti: levo krilo 3557m., desno krilo 4083m,. desni bek 3464m., desni bek 2857m., i pivot 3531m., prema navodu istog autora Konzak i Šalke pokazali su da tokom rukometne utakmice igraĉi izvedu 190 promena ritma, 279 promena smera kretnja, 16 skokova. Dakle, na osnovu ovih podataka, rukometašica izvede ukupno 485 razliĉitih kretanja visokog inteziteta u 60 minuta što u proseku iznosi 8 u minuti.
4.2. Funkcionalna analiza Rukomet prema dominaciji energetskih procesa pripada grupi aerobno-anaerobnih sportova, no pod pritiskom povećanih zahteva koji proizilaze iz potrebe za većom brzinom i aktivnošću, rukomet koji se igra na vrhunskoj formi, u ne tako dalekoj budućnosti će postati fosfageni anaerobni sport. Retki će pojedinci biti koji će moći pratiti tempo igre svih 60 minuta. Već neko vreme praksa je mnogih trenera izvoditi izmene odbrana-napad i sa po nekoliko igraĉa. Deo razloga zasigurno leţi i u prethodno navedenom problemu izdrţljivosti nekih radnih kapaciteta.
4.3. Anatomska analiza
Rukomet je sportska igra koja aktivira sve regije lokomotornog aparata. Mišići koji domintatno uĉestvuju u izvoĊenju svih elemenata su prvenstveno mišići ekstremiteta i trupa, a tek zatim mišići gornjih ekstremiteta. Budući da su u svim tim akcijama ukljuĉene promene pravca kretanja u svim smerovima i na svim osnovama tela, ne moţemo govoriti o izrazitoj dominaciji pojedinih mišića nogu, već o naglašenijem radu m.quadricepsa, m.gluteus maximusa, m. soleusa te m. biceps femorisa. Sve uigranije odbrane od napadaĉa zahtevaju da loptu upućuju iz sve nepovoljnijih situacija. Odgovor se uglavnom traţi u brţem i jaĉem izbaĉaju lopte što zahteva veću eksplozivnu snagu mišića ruku, ramenog pojasa i trupa, sa posebnim naglaskom na m. triceps brachii, m. deltoideus, m. pectoralis major at minor. Odbrana ima svoje zahteve, pa u odbrabenim duelima ili kontaktima ĉesto moţemo uoĉiti guranja iz odreĊenog prostora, ili rukometni klinĉ.To su situacije koje dodatno angaţuju m.pectoralis, m. triceps brachii, ali i m. latisimus dorsi. Zakljuĉno se moţe reći samo da mišićne grupe koje najviše deluju u izvoĊenju odreĊenih tehniĉkih zadataka u rukometnoj igri su mišići opruţaĉa nogu, leĊa i izbaĉajne ruke – ramena, nadlaktice, podlaktice i šake, te mišići pregibaĉa zadnje loţe buta i pregibaĉa trupa.
5. FAKTORSKA STRUTURA USPEŠNOSTI U RUKOMETU Faktorska struktura u rukometu, kao i u većini drugih ekipnih sportova, podloţna je promenama pod uticajem razliĉitih rukometnih škola, vrhunskih trenera, rezultata znanstvenih istraţivanja i razvoja rukometa u svetu pa su zahtevi u odnosu na uspešnost u rukometnoj igri, iz ovih razloga menjali.
5.1. Hipotetski model i specifikacija Uspeh u rukometu danas zahteva sposobnosti koje trebaju biti razvijene u optimalnim odnosima. Vidljivo je da uspešnosti odnosno ukupnom rezultatu najviše doprinosi snaga sa 28% i to na prvom mestu eksplozivna snaga skoĉnosti, izbaĉaja i sprinta, a zatim i maksimalna apsolutna repetitivna snaga. Veliki ulogu imaju izdrţljivost sa 23%(aerobna i brzinska alaktatna i laktatna anaerobna snaţna), brzina 20% i preciznost sa 14%. Ostale sposobnosti kao što su koordinacija , brzinska koordinacija i savitljivost nose manje postotke što ne znaĉi da ne igraju bitnu ulogu u konaĉnom rezultatu jer svaka rukometašica koji ne raspolaţe navedenim faktorima, ostaje na pragu vrhunskog rukometa. Prikazane su samo neke baziĉne motoriĉke i funkcionalne sposobosti bitne za uspešnost u rukometu, ako bi se ulazilo dublje u strukturu tih sposobnosti, došlo bi se do zakljuĉka da posebno veliki znaĉaj imaju sposobnosti koje, u suštini predstavljaju kombinacije tih sposobnosti.To se prvenstveno odnosi na brzinsku koordinaciju, brzinsku – snaţnu izdrţljivost, agilnost i dr.
6. ZAKLJUĈAK U ovom seminarskom radu opisano je testiranje fiziĉkih sposobnosti rukometašica, kao i izgled treninga, u ĉemu se on sastoji i koje teţine je isti. Prikazan je program rada vrhunskih rukometašica u pripremnom periodu. Opisana je kineziološka analiza rukometa u funkciji kondicione pripreme. Kao i faktorska suština uspešnosti u rukometu.
7. •LITERATURA• 1. Fratić F. (2011) Sportski trening, Podgorica. 2. Đukić M., Janković M., Kuburović D. (2007) Organizacija istraţivanja u rukometu, Baĉka Palanka. 3. Garcia, C (2001) Specifiĉna fiziĉka priprema s naglaskom na izdrţljivost, U: Zbornik radova 25. seminara rukometni trenera 17-27 4. Grujić, I (2002) analiza promena u nekim pokazateljima kondicione pripremljenosti vrhunskih rukometaša u pripremnom period 5. Jukić, I., D. Milanović (2002) proprorcije razliĉitih vidova programa kondicionog treninga u dugoroĉnoj sportskoj pripremi u sportskim igrama 6. Mattson, R (1964) igramo rukomet. Beograd: Sportska knjiga. 7. Milovanović D. (1997) Teorija treninga: Priruĉnik za sportske trenere 8. Milanović, D. Z. Šimenc ; D. Vuleta (1996) dijagnostika i analiza kondicione pripremljenosti vrhunskih rukometaša. 9. Milanović D. Vuleta, M. Tomljanović, I. Dţaja (1997) funkcionalne sposobnosti vrhunskih rukometaša i rukometašica. 10. Patrik D. (2012) Teorija sportskog treninga, Novi Sad.