AKADEMIK PETAR SKOK
SLAVENSTVO IROMANSTVO NA JADRANSKIM OTOCIMA Toponomastička
ispitivanja
.:
Z l
A
G 9
R 5
E
J
~:......
•
B O
",-''' fJ
PREDGOVOR Ove studije, pisane stilom podesnirn za širu pubLiJku, izlaztle su prije rata u Jadranskoj. Straži XVII (1939) str. 50--52, 96-97, 13~ 138, 181-183, 224-225,270-271, 318--319, 360-362, 405-406, 446--448, 491-492, XVIII (1940) str. 7-8, 5!}-'-60, 94-96, 141-142, 229-230, 272-273, 401-402, 449-450, 484-486, !i XIX (1941) str. 6-8, 53-54 pod naslovom»Problem romanstva i slovenstva na našim ostrvima«, Obiavliena su u svemu 22 članka posvećena važnijim toponomastičkim pojavama na tim otocima. Sada su ti članci ispravljeni i znatno dopunjeni. Oni predstavljaju nove studije. Clanci o Premndi, Sestruniu i Molatu biLi su 1941. već složeni, ali ih j.e uništila tahianska okupacija u Splitu. Sada sam ih ponovo napisao. Ostalih deset članaka vratio mi je urednik g. Jakša Ravlić, jer je Jadranska Straža zbog OkUpaCijil morala obustaviti-!izlaženj.e. . .To su članci o Ugtianu, Ižu Velom i Malom, Velom Otoku, Kornatu, Pašmanu, Murteru, Žirju, Zlarinu i Kooari, koji izlaze onako, kako sam ih napisao 1941. i sada neznatno dopunio. Materijal za ove studije sakupljao sam još g. 1913. i 1914., kad sam putovao po otocima zadarskog arhipelaga, i kasnije od 1920. do. 1940., kad sam posjetio druge otoke. Obrađeni materiial .tena .žalost nejednak, jer :nidesam mogao obaći sve otoke, o kojima govorim, ni provjeriti sve grafiie.. koje se nalaze na specijalnim kartama bivšeg austro-ugarskog generalštaba, Jugoslavenskog voinogeografskoz Instituta, na našoj pomorskoj karti. u zemlfišniku i u saopćeniima drugih osoba, koje nijesu lingvisti. Kako nema nade, da bih to mogao naknaditi II bliskoj Hi daljoj budućnosti, slUŽim 'Sie i ovim rnateriialom iz druge ruke. . \ Obavještenja dobivao sam od - žUPlIldJka, .učitelia, studenata i drugih domorodaca, koji sumi odgovarali ua mOli štampani prospekt, Ovaj :sam prospekt, sa malom uPUtom o saotranšu toponomastičkog materijala, slao župnicima i učiteljima na otocima, koj:e sam bio nakanio nrooutovati, prii.e početka putovania. To je bilo god. 1913. i 1914., kad sam putovao ponalogu i s potporom bečke Akademiie. O tim putovanjima obiavio sam u Anzeigeru bečke Akademije 1914.
5
•
Nro. VI i XXVI dva izvještaja pod naslovima: 1) Vorlaufiger Bericht uber eine tooonornastische Studienreise illl Norddalmatien .L 2) Zweiter vorlaufiger Bericht liber toponomastische Bereisung Dalmatiens, gdje sam izložio svoj način rada j svoju svrhu," Taj, moj sakupljeni materijal ostao je neiskorišten, sve dok nijesam objavio 1935. u bibitoteci Jadranske Straže knjigu »Dolazak. Slovena na Mediteran«. Kako je ova pubĐikaclia pobudila interes i u širokim i naučnim krugovima, odlučio sam, da obradim i toponomastički materijal sakupljen na otocima. Na Krku j Rabu usnio sam da sakupim sav materijal, koji sa odnosa na uzvisine, obradive če stice L konfiguraciju obale, Ostatke staroga romanskoga govora u toponomastici Krka, objavio sam u Archivio zlottologico italiano XXI (1927), XXIV (1930), XXV (1933), XXVIII (1936) i XXIX (1938) pod naslovom Studi toponomastici sull'lsota di Veglia, dok će hrvatski tononomastički materijal' s Krka i Raba, koii je samo u maloj mjeri sada iskorišten, hiti u cijelosti objavljen kasnde. Mislim, da će sintetička obrada i, ovakva nejednakog materiiala biti od koristi za izučavanje ovih interesantnih krajeva, Nadam se, da će dobro poslužiti našim historicirna i diialektolozana, prvima za izučavanje povijesti naseliivania, a drugima za izučavanje narječja. Kako su ove studđe pisane bez prevelikog citiranja stručne literature i bez pretrpavanla stručnim lingvističkim razmatranjima, moći će ih lako čitati i oni, kojd nijesu lingvisti, a naročito koji niiesu rornanisti, Svagdje, gdje sam čuo toponim od pouzdanih ljudi, koji govore domaćim narječjem, naznačio sam akcenat, kako ga je izviestiteli izgovorio." U svakom slučaju nlije bilo moguće provieriti točnost ovako stečenog podatka o naglasku. To će morati učiniti budući diialektolozt i toponomastici, Naznačio sam akcenat i onda, ako sam ga našao u objav lli enoj literaturi, Tamo, gdje nijesam naveo naglaska toponimu, znači, da je taj toponim crpen i,z druge ruke, ,iz pisanih vrela, iz speciialki m'i iz pistnenih saopćenja domorodaca, nevieštih bilieženiu akcenta. Sada, kad OVe studije izlaze u zasebnoj knji!Zi, poređao sam ovih 35 članaka u 4 grupe, prema geografskoj diobi naših otoka: I. kvarnerski skup, II. zadarsko-šibenski arhipelag, III. otoci srednle Dalmacije, IV. otoci južne Dalmaciie. Mislim, da ova dioba najbolje odgovara problemu naseljivanja ovih otoka. Da bih čitaocu olakšao snalaženje u ovim tstraživanitma, kojima je cilj da unesusvietlost u problem hrvatskog nas,em~va:nia ovih otoka, jednako kao i II pitanje Iingvističke izmjene, koie su na njima 1) Ispor. i moje »Priloge k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta«, Rad Jugosl. Ak., knj. 224, str. 98. 2) Svraćam pažnju čitateljima na razlikovanje staroga aikuta bilježenoga C'V (Ivšić) i novoga , (Vuk).
6
s vremenom nastale, u probleme, koji idu u t. zvo toponomastičku stratigrafdu", dodao' sam člancima dvije vrste geografskih karata: a} Pregledna, za svaki otočki skup. Na njima je priJkazano ovo: 1. grčkim pismom geografija Porfirogenitova, koja je OSII1rOva etnografskog i lingvistlčkog Istraživanja, 2. maiuskulama antička geografska imena, kolrko su se očuvala do danas, 3. streltcama metanastatičkakretanja pučanstva, koliko su važna za toponomastiku, 4. kurzivom današnje hrvatske i talijanske toponime, koliko proizlaze iz toponima navedenih 'Pod točkama 1 i 2. Kvadratom D označena naselja sadržavaju predslavenske (rimske, romanske) toponime, kružniJcom O slavenske. Jednostavna strelica +- nrlkazuje kretanje velebitskih Vlaha preko' Krka u Ćićariju (Istra). Ravna crta - prikazuje povezanost romanskoga govora u Krku (Rabu, Pagu i: Osoru) s istarskim romanskim govorima u Puli, Rovinju i Piranu. Na kopnu zabilježena je najstarija hrvatska ji zahumska župska organiciia prema Porfirogenttu. b) Speciialne karte za pojedine otoke, kojih toponomastjku istražujem. Na njima su zabilježeni važniji toponimi :il pravac hrvatskoga naseljivanja, naznačen strelicom, ako se može ustanoviti oo. osnovi toponomastičkoaa istraživanja. Naznaka pravca naseljivanja ima dakakoprovlzornu vrtiednost. To naročito ističem, jer za to treba i posebnth historiiskih studiia, kakovih ja ovdje ne dajem. Ovdje se pominiu historijska data samo toliko, kolsko su od važnosti za toponomastiku, t. j. zaoitania najstarije grafije, identifikacije, lezičnoea objašnienia za toponime, njihova postania li t. d. Toliko mislim, da moram naglasiti našim historioima, da me ne bi krivo razumjeli', j~r ovo nije »poviiesno-filclogiiska radnia«, nego toponomastička, prema modernom shvaćanju ove discipline, koja ima već tri naučna kongresa za sobom i: na Zapadu lijep broj udruženja za naučno ispitivanle. Priložene karte ne mogu da pretenduiu oo naziv toponomastičkih stratigrafijskih karata u punom smislu, kako ih ja zamišljam. Ako i možemo grosso modo odrediti podrijetlo pojediJnih toponima, te razli kovati slavenske od romanskih, ipak ie danas još teško klasificirati slavenske toponime po dobama, t. j. razlikovati stare slavenske jz doba doseljenja od 'OII1ih i~ doba župskog uređenja. zadružnog života i t. d. od recentnih. Kod nestavenskthrnoramo opet razlikovati predindoevropske (mediteranske) od rimskih (latinskih), romanske u užem smislu (t. j. predslavenslce TOI1TIanske) od staro-
.) o tome, što pod tom naukom mislim, Ispor. moj izvještaj »Berieht tiber den Stand der jugoslavischen Ortsnamenforsehung« u Zedtsehrift fUr Ortsnamenforsehung, sv. IX, str. 171, zatim moj članak»Skopska kotlinae u Gtasniku Skopskog naučnog drlUštva,knj. XV-XVI, str. 100, te sada Troisieme Congres international de toponymie et d'anthroponymie, vol. l, str. 75 (Bruxelles 1949). 1
dalmatinskih i mletačkih. Kod svakog od tooonomastičkši tipova trebalo bi odrediti, kojem periodu ekonomske i kulturne podstroike i nadstroike odgovaraju. Koliko je bilo mogućno udovolitti ovim naučnim gledištima, rečeno Je u studiji, ali nUe prikazano kartografski. Na karti su neslavenski toponimi podvučeni jednom crtom. ako su romanski bilo koje kategoriie", dvostrukom crtom,ako su rimski iH predrimsld (mediteranski, predmdoevrooski). Zasebnom crtom označeni su oni hrvatskitoponimi, koji, imaju u osnovi našu romansku tuđicu. . . Da ne bude karta pretrpana znakovima, nije zasebno označeno. da Iii se toponim odnosi na rtove, uvale, školieve, čestice zemlie i t.d. O tom daju obavještenja pojedine studije. Samo su označena naselja. i to okruglo, ako su po postaniu slavenska, a uglato, ako su po postanju. predslavenska, Na kartama nij.e bilo moguće tačno odrediti, gdje se upravo toponim nalazi. Zbog toga služe priložene karte samo za prvu oriientacdu, a ne za navigaciiu ilU za terenske radove. Glavno Je bilo, da toponim bude dosta čitljiv. Prostor nije dozvoljavao, da se mnogi toponimi, koji se odnose na obalski sistem (rtove, uvale, školieve i sike) potpunoispišu. Njih sam označio brojem. Toponim, koji odgovara broju, neka se potraži na kraju članka o dotičnom otoku. Najzad, da bih zadovoljio i oko čitaočevo, dodane suknhzl i slike, koje prikazuju tip naselia i pejzaž stih otoka. Ove slike J1JOO1aju naučne vriiednosti za samo topcnornastičko istraživanie, jer ne prikazuju teren onoga toponima, koji se istražuje, 'kako bi bilo od potrebe, na pr. za dijelove obale, koji se zovu Šipnata Hi Samotvorac i t. d. Budući da su se slike, koje sam unio, mogle lako dobiti, a za one druge, koje bi bile od naučne vrijednosti, trebalo bi istom' izvršiti nova putovanja, učinieno je ovako" a budući toponornastlk morat će putovati i onako s fotografskim aparatom i' uzimati snimke, koji ' Hustriraju top onim e.
*
*
*
Ne smije se nikako misliti, da je u ovim studijama okupljen sav mater.ilja1 s jadranskih otoka. Potpunost je nemoguća, jer se mora pretpostaviti, da iadranski otoci imaju barem 20.000 do 30.000 toponima. Može se ipak uzeti, da su obuhvaćeni glavni i karakteristični tipovi. toponomastički
, \ , Bilo da postoje u hrvatskom jeziku· kao posuđena opće riječi (n. pr. mošuna), ili da postoje samo kao toponimi. (n. pr.Sus). Pod nazivom romanski razumijeva· se period poslije latinskoga, dakle talijanski, dalmatinsko-romanski i t. d. 1)
8
Isto tako ne smije se misliti, da je ll' ovim studijama svaki toponim oosve pouzdano interpretiran i da ne će trebati popravaka. Posve pouzdane etimologiie ne može još dati današnje istraživanje, a to u prvom redu zbog toga, što toponimi nijesu leksikografski, lingvistički' i stvarno, pouzdano fiksirani, niti ima za njih iscrpnih potvrda iz historijskih dokumenata. U mnogo slučaieva oni su još nezreli za ctimologilsko istraživanje. Uostalom iagoslavenska je, kao uopće slavenska, tcoonomastika još II povojima. Ova moja· istraživanja postigla su svoj cilj, ako potaknu naše dijaIektologe, historike i geagrafe (kartografe), da u krug svojih istraživanja uzmu i toponime. U ovoj, oblasti- oni moraju zajednički da rade. P r i f i j e d b a. Od znakova, koje upotrebljavam pri tumačenju toponima i općih riječi, ističem ova tri: * Zvjezdica pred općom riječi ili toponimom znači, da oblik, koji se navodi, nije u tekstovima potvrđen, nego da se pretpostavlja kao moguć. < znači, da se je oblik, koji se navodi pred tim znakom, razvio iz oblika, koi! sLijedi za njim. . > znači, da se je oblik, koji se-navodi pred tim znakom, razvio u oblik, koji slijedi za njim. PETAR SKOK.
I 9
I. KVARNERSKI OTOČKI SKUP I. li ovaj skup stavljam pet veliJk,~h nastanjenih otoka, i to tri prava kvarnerska: Krk, Cres i Lošini, i dva, koja ih nastavljaju u pravcu jugoistoka uz Hrvatsko Primorje, .Rab i Pag. _ Već u ovom skupu možemo utvrditi tri toponomastička zakona, koji 'su važni za istraživanje imena daanatinskihotcka: a) Veliki otoci, važni za naseliivanie i ekonomsku eksploataciju, odreda nose predslavenska m, bolie, predrimska imena, Izuzetak č~ne ovdje dva otoka: Lošind~ koji n.ti'e potvrđen u rimsko i bizantsko dM:Ja, 'a ipak ne nosi slavensko ime, i Ilovik, nastanjen, ci. ipak s hrvatskim nazivom, koji se razlikuje od talijanskoga San Pietro dei Nembi. Ovaj tooonomastlčki zakon odgovara drugom zakonu na kopnu. Sve velške rijeke i njdhovi znatniji pritoci, koji su važni za saobraćaj ,i ekonomski život; nose na teritoriji hrvatskosmskog jezika tsto taiko odreda predslavenska imena. Samo potoci, namom školievl, . kOji mogu imati tek lokalnu važnost za pojedina naselja, hrvatskog su podrijetla. Primjer u Kvarneru: Plavnik, nenastanjen otočić, hrvatski je naziv, dok je Krk, veliki nastanjen otok, pređrimsko i predslavensko ime. . 'Ovaj zakon nme vezan samo na slavensko naseliivanie: on vrijedi i za druge zerniie u Evropi. li Galiii na pr. velike riieke kao 'Sequana i Arar i t. d. nose negalska, zacijelo predindoevropska tmen'a. . Taj je zakon važan za etimologtisko istraživanje imena dalmatinskih otoka. b) Na ovom otočkom skupu može se postaviti i drogi zakon. koji vrijedi: za čitav Mediteran: Naivažnlie naselje na otoku i sam otok nose isto ime, i često se ne ZIta, što Je prvobitno ili primarno: da'lise otok prozvao po naseliu Hi se naselje PT
e) Kvarnerski otoci čine odjelit skup i s drugoga gledišta. Prema izvještaju cara Konstantina iz polovine 10. vijeka, Krk, Cres s Lošiniem i Rab nastanili su Romani, kako on izriiekom veli. On ne poznaje u niihovim gradovima Slavena. Njihovo romansko stanovništvo ('PCtJ!UXtlOt) stanuše u gradovima. Samo za otok Pag (Koristan. tinova Kuma) kaže on, da je nenastanien, Iz ovoga važnog podatka moramo zaključiti, da se slavensko naseliivanie na kvarnerskim otocima u većoj mjed moglo početi istom u drugoj polovici 10. vijeka, Njegov navod je važan prema tome za hronologiiu hrvatskog naseliivania u ovim krajevima. To naseliivanie moglo le da se vrši samo s okolnog kopna. Na koonu car Konstantin ne poznaje Romana. On ne oomtnie rimske gradove Flanona, Tarsatica, Senja, Vegia, Ortonla, Osim Ortopla ova imena očuvala su se u hrvatskom izgovoru do danas. Sve tc gradove obuhvata car svojom viiešću, da su ostale gradove, koji su na kontinentu bizantske teme, osvojili Slaveni, da su pusti t da nemaju stanovnika. Car izrijekom kaže, da su se u obalskim gradovima Rabu, Krku i Osoru, očuvali stanovnici, koji se do njegova vremena zovu 'PCtJp,iitlot 1. Istaknuti treba, da ih ne zove grčkim nridievom 'PCtJp,aiot »pripadnici istočnorimskoga carstva«, nego latinskim. Ne naziva ih ni Latini, koji se na pr. pominiu god. 1072. testes latini ex civitate . Jadera (Rački, str. 93.); To je tim značajnije, što naziva i latinski jezik'" 'PCtJp,aICtJtI dtaAeX'fOl;. Prema ovim carevim navodima Romani na kvarnerskim otocima nijesu mogli dobiti nikakvog poiačania s kopna, nego su bili upućeni sama na sebe. I što je čudo, za razliku od dalmatinskih gradova, ontsu se u Krku očuvali u ribarskoj sredini sve do konca 19. vijeka, dok ih je u dalmatinsklm obalskim gradovima nestalo mnogo prije. U Dubrovniku se pominiu posljednji put u 15. vileku, a tt ostalim gradovtma nemamo vijesti o njima. Možda ih je nestalo već u 12. i 13. viieku, 2 Iz romanistike treba zabilježiti zanimljivu čittlJjenitcu, da carev etnografski naziv 'PCtJ,sđtlot nijesu očuvali primorski Romani, kojih ćemo toponomastičke ostatke istraživati II ovim čtancima, nego kontinentalni balkanski Romani, današnii RUIll1u~i. Carev podatak o etnografskom nazivu stanovnika obalskih gradova na istočnom Jadranu tim je dragocieniii, On j:asn8 veli, da Sc pučanstvo, koje jie latinski govorilo u ndegovo doba, ovdje .iednako nazivalo kao, recimo, u Galiii, gdje još u 13. vijeku starofrancuska imenica romanz (od lat. priloga rornanice) znači »prostona; rodni jezik francuski«, za razliku od crkvenoga latinskoga. Naziv 'PCtJp,iitlot upotrebljava car [ednakoza stanovnike kvar-, nerskih gradova kao i za stanovnike obalskih dalmatinskih gradova; za :fA4~.r, Trogir, Split, Dubrovnik i Kotor. 12
I I
. Istaknuti treba još činjenicu, da izvan ovih gradova on ne PO:maje pučanstva, koje bi se zvalo II njegovo doba ·PClJp,iillol. Te njegove vilesti dominiraju čitavim problemom romanstva i .'slavenstva ne samo na kvarnerskim, nego i na svirnostalim jadranskim otocima. Ovaj problem kušat ćemo Qlbjasnitl na osnovu tooo.nomastičklh podataka crpenih iz živoga narodnog govora kao iiz pisanih vrela, razrnatraiuči ih prema otočkim skupovima i· prema J:}oieđiJT11m otocima u njima. Careve vijesti o nastambama dalmatinskih Romana kažu indiobalama Jadrana. rektno, kako se vršilo naseljavanje Slavena Iz njih naime, razabiremo da se vršiio i, ovdje jednako kao i, II okolini Soluna, ne radi nastambe u obalskim gradovima, nego van gradova. 'Bi~o 1'eprema tome nolioprivrednoga, a ne urbanističkoga karaktera. Tose vidl i u toponomastici Kvarnera kao i: u t()I)Oil1JOttll~Uci ostaLih oba.lskih područja u Dahnaciii. GOIIema većma sšavensldhtoponena nalazi se van starih obalskih gradova. . ' 'Ovakovo je stanie bilo i u obalskom gradu Soihmu. U vrijeme .Ci'rlla i Metodifa solunski Grci znaju i slavenski jezik. ToLrk je morao' biti saobraćaj između građana Grka i IJOUOIPrivređnika Slavena u • Okolici, da su građani mogli naučiti slavenski. Takav proces vršio se l . u. dalmatinskim' obalskirn gradovima. . ' '. Stoga već na otocima Kvamerskog zaliva upoznajemo glavnu karakteristiku odnosa između slavenskih i romanskih toponima. Slavenske toponimi, ~ kako oni, koji se odnose na Ironfi,guraciju obale, tako i oni, kojđ se odnose na uzvislne ili na obradive čestice, rr-r- dolaze u masi, dok se romanski javljaju samo sporadički, 'Pored pomenuta dva zakona, što smo ih naprijed formuliral], ovo je treći, koji se opaža jednako pri tooonomastlčkom istraživanju kvarnerskoga skupa, a važi Iednako i za ostala tri otočka ,s.1q.Ipa.
na
•1
II. Za istraživanje imena mjesta i etnografskih odnošaja na Jadranu il vriieme dolaska Hrvata i poslije toga od osnovne je važnosti statističkn-đfelo cara Konstantina De admaiistranđo ,ilmiPerio. Na osnovu podataka, što fh pruža ovo carevo djelo ;p()lp'l.mjeoo l:ingvi'stičkim saznaniima, koja su crpena -iz .toponomastike il i~ romanske i' .slavenske dijalekto1Jog,ije, nacrtam je prilbžena geograiskakarta :K-vamerskog otočkoga skupa3. Ta karta irna da prikaže etnografske odnošaje II nolovinl 10. vijeka. . Treba joj dati ovaj komentar: Stari dalmatinski romanski govor dade se, prema historijskim l Ilngvlstičkim podacima, potvrditi samo u obalIskim ladraasktm ·13
gradovima, i to u Krku direktno na osnovu ispiJttvan.ia p~lj.ednjeg čovjeka, koli ga je još govorio na koncu 19. vijeka, kao i na osnovu drugih pisanih vrela; u R.abu, Pagu i Osoru samo na osnovu lingvističke analize .topcnornastičkoga i leksičkoga materijala crpenoga u tim gradovima", Ovaj romanski govor staiao je u daljoj lingvističko] vezi s istroromanskim govorima u Puliu, Rovinju, Fažani" Galežanu, Vodnjanu, Balama, Šišanu i na sjeveru u Piranu". Tr su se govori dalje nastavljala u furlanskirn, koji su, kao dio retoromanskih dija;" lekata, pripadali zapadnoj R.omaniji iberogalorornanskoga tipa. Furlanskt govor direktno je potvrđen za Milje i Trst. za ostalu sjevernu Istru dade se potvrditi samo iz lingvističke analize toponornastičkog i leksičkog materiiala", Grafički su na karti prikazani ovi odnošaji . pravcima, koj,i spajaju kvarnerske gradove s jezičnim pojasima u zapadnoj Istri. Velebit je imao do 15. videka, pored hrvatskoga stanovništva, i pastirske Vlahe, koji su živj~li po vlaškom zakonu, a bili dvoiezič njaci (b~l:ingues) i 'etnografski priJpati R.umunj.ima. Njiih Frankopani naseljuju na Krku, odakle se ot:Li dalje kreću pod Učku u Istru i da:lje u Čićariju, i tu se diielompohrvaćufu".Njihovo kretanje grafički je označeno na karti strelicama, Za nolovimr 10. vijeka car Je zabjliežio, dase na kopnu u zaleđu otoka Paga nalazila već razvijena stara slavenska župska ađmini straciia. On daje imena tih župa (Gacka, Krbava i: Lika) i izrijekom veli, da stoje pod banom. Kako je ovaj carev POdatak važan za povijest naselirvania Hrvata na Kvarnerskom otočkom skupu, zabiliežen ie i na karti. Sva su gradska naselja na ovim otocima predslavenska, ·i, po svoj pri:Iiei predrimska, Njihova predslavenska imena zabilježena su maiuskulama latinicom, Samo za Pag nema antičke potvrde. Alida je i ovo ime rimsko, to će se vidiett iz Iilngvističke analize. Za otoke Ores i Lošini postojao je u antičko doba samo jedan naziv, kod Grka al •Atpv~LOES, zabilježen na karti grčkim maluskulama. Careve grafije ovih imena mjesta, veoma važne s lingvističkoga gledišta, zabilježene su na karti grčkim minuskulama. Labin je označavao u Konstantinove vrijeme zapadnu granicu hrvatske države prema Istri. AH to ne znači, da u njegovo vriierne nema Slavena u toj zemlj~. Druga vrela govore za niihovo postojanje i priJj'e niega, Iz toponomastičke analize na Krku vidjet će setakođer, dai ovdje za određene krajeve moramo uzeti> da je p~fu::. ja:lohrvatsko naselirvanie i prijeKonstantinova vremena, uza sve to, što car ne zna za Hrvate II gradovima ovoga otoka. Zapadna . granica hrvatske države označena je na karti. Car Konstantin ne zna ni za kakove Romane ua obali stare hrvatske.jdržave, Rimske obalske gradove, koji su ovdie postojali: Flanona, Lauriana, Tarsatica, Volcera, Senia, Veg,a, Ortopla, on 14
uopće
ne spominje, ali izriiekom veli, da su ovdje svautvrđenia razrušena. Bilo je .iJpak od potrebe zabilllježJrti na karti da Stinica (g. 1070. u pluralu Sterace) na kopnu naprama Rabu nost u doba narodnih vladara i romansko ime Murula", iz čeza se može misliti, da je tu bilo ii Romana II carevo vriieme, Ali taj zaključak ne treba da stoji, ier je Stinica lako prevediv toponim. Stinica je, naime, ikavski deminuttv od stiiena = lat. murus, kao i lat. mu-rola, što ie deminutiv .odmurus. III.
Polaznu točku u toponomastičkom 'ilSpiJtivanju otočke Dalmacije Konstantinovo djelo iz polovine 10. st. De adrnailstrando imperio. Ovo je dlelo statističke prilrode,k~o je gore rečeno. U ntemu daje bagrenorođeni pisac svome sinu kao naslieđniku bizantskog priiestolia podatke o nastanienim j, nenastanšenen mjestima, o crkvenim i etnografskim pr,ilikama u njima. buena ti:{I miesta btliežt-car prema izgovoru svoga vremena, čas u romanskom, čas uslavenskom izgovoru, greciziraiućl irn dočetak, da billi mogao prema' grčkoj gramatici deldinovati, Karl slavenskih jmena često to ne čini. Njegovo jedielo dragocjen izvor za srpskohrvatsku historiijsku gramatiku9 • Zbog toga je na toponornastičksn kartama novom djelu svaki put našemu toponimu dodana il Konstantindva grafija II 00J0I1l1 obliku, u kojem se 1I1a:laZ1i u njegovu gore pomenutom djelu. To je učillj~ i zbog toga, što u topooomastici postoji zakon, da se pri tumačenju toponima mora uvijek polaziti od najstarijega u povij,esti potvrđenog obLika. .Prema prikazivanju carevu otočka Dalmacija raspada se u njegovo vrijeme II tri kategorije otočkih skupova. U prvu kategorifu idu tri velika otoka sjevernog Jadrana: Opsara (danas Cres i Lošmi zajedno), Vekla (danas Krk) i Arbe '(danas Rab). U njihovim gradovima car ne zna za Slavene, nego za Romanel.O. U drugu kategoriju idu otoci, koje pozna kao nenastaniene sa razrušenim utvrđenšma (eremčkastra), Njihova limena b]1jeŽi' doduše, ali ih ne nabraja II cijelosti. Prema nđ'čgovuprikazivanill(j.va serija otoka proteže se od Paga, koji zove Kissa (,uPOr. g.~1l78.insu", IaKisse), pa sve doneretllansklh otoka na jugul1. Ovi posljednji čine treću kategoriju. Oni su nastanieol kao' i otoci prve kategorije, s tom razlikom, da je uniegovo vrijeme nj,ihovo stanovništvo i hrvatsko, To se vidi već po carevim nazivima; Dok je II prvoj 'kategoriji poznavao samo romanske nazive, ovdje nozna već i hrvatske,kao Brač, Krkar (danas, Korčula) 1 Lastovo'". I njih je cat nabrojio u cijelosti kao 'iotokep'rve,kategorije. Toćese sve istaknuti pri razmatranju toponomastike svakoga od ovih otoka. či1ni
.l'5
Ovi su podaci carevi od osnovne važnosti za tok slavizaciie Dalmacije. Nalstariie je slavenstvo neretlianskih otoka. Hrvati se naseliše ovdje tl vrijeme prije careva djela. Najkasnije su bili slavizirani gradovi sjevernih otoka. Njihova slavlzaciia dogodila se, kao i slavizaciia dalmatinskih ohalskih gradova, poslije pisanja carevadiela. Ovaj hod slavizaciie tačno odgovara nestanku Romanstva 11 obalskim dalmatinskim gradovima, u kojima su .se održali negdje kraće vrijeme; u Dubrovniku do 15. st., u Splitu, Trogiru i Zadru do ll. ili možda do 12. st., u Krku do konca 19. st., a u zapadnoj Istri kornpaktno oko Rovinja do danas.P otočke
Bilješk!e
Upor. De. adm. imp., ed. Bonn, e. 29, 30 i 31, str. 125--149 = Rački, Documenta, str. 264, 272, .278 i 401---405. Sa carevim podatkom slaže se !Johannis Chronicon venetum za g. 997-998, koja veli, da sui u Osor pred dužda došli »omnes de fiJlitimis tam Romanorum quam Sclavorum castellis«, Car se ne služi izrazom 'Pwf-lii,vot, kad govori o bizantskom caru ili njegovim podanicima. Ove zove grčkim pridievcm 'Pwf-lalOt, koji isto znači, ') Naš čitatelj može se sada obavijestiti o starom romanskom dalmatinskom govoru 'll mome članku u Hrvatskoj Enciklopediji, sv. IV. str. 491. i sl. 3) Toponomastičku analizu careva djela, koliko se odnosi na hrvatske i srpske zemlje, dao sam u studiji Ortsnamenstudien zu De administrando imperio des Kaisers Constantin Porphyrogennetos objavljenoj u Zeitschrift fUr Ortsnamenforschimg, IV (1928), str. 213i i sl., 283. sa kartom. 4) Lit~~tura o ovim pitanjima navest će se kod istraživanja na pojedinim otocima. 5) Historijski razvitak ovih govora nije još utvrđen. Današnje stanje prikazuje pokojni profesor gradačkog sveučilišta, rodom iz Rovinja, Antonio Ive, I dialetti Iadino-veneti dell'Istria, Strasburgo, 1900. Veze ovih govora sa starim dalmatinskim romanskim utvrđujem u studiji Considerations generales sur le plus ancien istro-roman objavljenoj u zborniku Sache, Ort und Wort Jacob Jud zum sechzćgsten Geburtstag. ZUrich 1943, str. 472 i sl. 6) To sam utvrdio za Buzet u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIIII. '(1914,15), str. 341 i u stud~ji Contribution il. I'etude de l'istriote prevenitien objavljenoj u zborniku Melanges Prokop M. Haškovec, Brno 1936, str. 310 i sl. 7) Upor. moj članak Ein Uberbleibsel des Rumanischen im Serbo-kroatisehen u Jagićevu Archiv fUr slavische Philologie, XXXVII., (1918), str. 81 i sl. Ostala literatura o ovom važnom pitanju iznijet će se u članku o Krku. 8) V. Rački, Documenta, str. 88: iuppam que fuit sub Alpibus (= Velebit) ·a castro latine Murula uocitato sclauonice Stenice usque ad flumen Copriue (= Zrmanja). Ali ova Isprava nije autentična. To još ne znači, da toponimi u njoj navedeni nijesu stari. 6) Upor. moju studiju u .starohrvatskoj Prosvjeti, n. s. I, (1927) str. 00-76 i 161-196 pod naslovom »Kako bizantinski pisci pišu lična i mjesna slavenska imena«. 10) Upor. Rački, Doc., 401. 11) Ibidem, str. 404 i glede insu'la Kesse moju studiju u Nast. Vjesniku XXX (1922), str. 20 i sl. U Giustinianijevu izvještaju iz g. 1553. piše se Cesca valle sull'isola di Pago, V. Mon. hist. Slav. mer., VIII, str. 261. lO) Upor. Rački, Doc., 406, 410. 13) Upor. moju studiju pod naslovom O simbiozi ,i nestanku Romana u Dalmaciji i na Primorju u svijetlu onomastike (= Razprave, sv. IV, Ljubljana, str. 1-42). 1)
16
I
1. KV ARNER
Ispitivanje imena naselja na pet velikih otoka Kvarnerskog zahva i na mnoštvu malrh, što ih nalazimo u tom arhipelagu, objasnit Ć~ nam mnoga pitanja oo načim prvog doseliivanja Hrvata ,j o prvobitnom stanovmštvu, koje zatekoše u ovoj oblasti. Ovu otočku oblast ogranlčuie na jugu crta povučena kod Prm:anture ur Istri od rta, koji ima naš lijeni naziv Kamenjak, do Velog Rata na Dugom Otoku u zadarskom arhipelagu. Za naš naziv Velii Rat ta1:ij:aI1iSke pomorske karte pišu Punte blanche, »bijcli rtovi«. . Naziv Prmantiira stari je romanski i nije mletački ni noviji pomorski. Dolazi od lat. riječi promonrorjem, »predbrđe«. Nalazimo ga i na Krku kao me čestice zernlie '. Moramo zaključiti, da j.e pripadao jeziku istarskih Romana, koji danas i&"Qvore m~taČlko-ladiiinsk!nn dijalektom, a opisao ga j'e Ive", Od Velog Rata lde jugoistočna granica Kvarnerskog Zaliva do mjesta Privlake kod Nima. Ovo je stara naša riječ, koia znači istam, Jezičac, kojn snala kopno s otočićem. Nalazi se nebrojeno puta kao ime lokaliteta na našem Jadranu. Upada u oči, da je ovaj, naš naziv mjesta izmakao prevođenju na talijanski. Talijanske pomorske karte zovu ovo mjesto Brevilacqua, Ova riječ naoko je čista Italiianska. U stvari je to na talijanski obrnuta naša fkavska Privlaka. Navigacija, dosta komplicirana u ovom zalivu, vršr se kroz šest kanala. Kako je za pomorce od veltiJk~ važnosti poznavati: njihovu prirodu, svi ooi imaju već od starih vremena svoja osobita imena. Tahlanske pomorske karte daju šm, kako le prirodno, taldanska imena, a mnogi naši pomorci znaju uz njih i naša, samo, na žalost, nijesu loš ubilležena u pomorske karte i ne upotrebljavaju se u navigaciji. Kako se radi o stručnim pomorskim nazivima, narod ih ne govori. Zapadni glavni pomonski put ide od Kamenjaka kod Prmanture do. Plominske luke" i zove se tal. Canale del Quarnero, Ovo je pravi Kvarner, u užem smislu riieči, Odavde je. proširen ovaj naziv na čitav zaliv i na čitav arhipelag, koji gore ograničisrno. I naš je narodski naziv u Istri: za ovaj dio Jadrana Kvarner. Start Rimljani smatrali su također ovaj dio Kvarnera bitnim i nazivali ga sinus flanaticus, 'što će reći »Plommskl zaliv«. Po ovom dijelu nazivali sui cio ostali, kao i danas. Latinski pridjev flanaticus" izveden je od imena stanovnika Flanates, »Plominci«, a ovo od imena Hlbumi~skoga grada Flanona. Talijani zovu ovo miesto prema zakonima mletačkog i toskanskog govora Fianona. Hrvati su čuli od Romana, koie ovdie zatekoše, latinski lokativ Flanonae »U Plominu«, iz čega stvoriše prema zakonima 2 Slavenstva iromanstvo
17
svoga jezika Plomin", To je i opet jedan od dokaza, da su naša miesna imena i u ovim krajevima, kolilko su predslavenska, POtpuno nezavisna od govora Mlečana. Tako je zbog toga, što su ih naši pređi čuH još u vrijeme, dok nije bilo mletačkoga gospodstva nad ovim krajevima. Prema rimskom nazivu sinus flanaticus za Kvarner mora se zaključiti,. da ie grad Flanona »Plomin« bio II staro doba naivažniie pomorsko miesto" u Kvarnerskom zalivu, da je II to doba imao otprilike onu važnost, koju su kasnije, u razna vremena, imali Senj, Bakar, Rijeka il Sušak. Kad bismo danas htjeli imati svoj izraz za Kvarner, morali bismo ga zvati, kao i stari, »Plominski zaliv«. To jie nemoguće, ier, prvo, Plomin ne iJgra više nikakovu ulogu u ovom zalivu, i drugo. to bi značtlo oživljavati rimski naziv, koH' je danas bez sadržine. Drugi pomorski put, koji vodi iz pravog Kvarnera na sjever uz istarsku obalu, zove se talijanski Canale di Farasina ili Faresina, prema nazivu mjesta na Cresu", Hrvatski se ZOV1e Vela Vrata. Otoke Cres i Krk rastavlja Canale di Mezzo, što naši zovu Mala Vrata. Pravom Kvarneru na ist()Ik nalazi se Quarnerolo (-o- je naglašeno), talijanski deminutiv od Quarnero, što naši prevede u Kvarnerić, Nijesam obaviješten o tome, da li naš deminutiv postoji i u narodu. Prostire se između Lošinja i Paga, na jUg sve do ostrva Silbe i Vira (ital. Puntadura), koja pripadaju zadarskom otočkom skupu. Po njemu vodi najkraći put između Rijeke iJZadLa. Na istoku, prema Hrvatskom Primorju, ograničuje Kvamer llidpri!ie kanal, koji Sie zove tal. Canale del Malternoo, u kome duva senjska bura", i zato se ovako zove. Naši to prevode u Burni ili Burnji kanal. Iza njega dolazi Canale della Morlacca ili della Montagna, koji rastavlia Rab i Pag od kopna, a naši ga prevode u Podgorski kanal. Od ovih je naziva najzanill11ljirviji Canale della Morlacca. Taj mletački naziv dolazi odatle, što su se ovuda vršilla kretania velebitskih Vlaha s kopna na otoke i odatle dalje u Istru. Rij.eč morlacco jie na italdansku obrnuta bizantska riieč maurovlahos »crrn Vlah«. Ovako su hizantinc] zvalt il1ajprij~ balkanske Vlahe (zbog njihove crne kabanice), koji su se selili sa svojim stadom Iz zimovišta .u ljetovališta po balkanskim planinama. Mlečani. preuzevši ovaj naziv od Bizantinaca u doba turskih ratova u 15. viJeku, prenesoše ga i na slavensko stanovništvo, koje se sa turskog teritorija selilo u mletačku Dalmaciju i Istru, Zbog; toga, što se to seljenje vršilo baš s velebitskog kopna sučelice Rabu i Pagu, nazvan je ovaj kanal tali~anski Canale della Morlacca, u ženskom rodu zato, što se pridlevu morlacca ima dopuniti riječ montagna »gora«, t. j. Velebit, Kako se iz ovoga razlagania vidi, otočki skup sjevernog Jadrana, iznad Zad~ dobio je naziv prema glavnom morskom putu, što 18
vodi od Prmanture do Plomina. Ovaj se put zvao Quarnero, a ono more, što je na istok Lošinju do Paga i na j,ugd!o Siilbe, zvalo se . Quarnerolo »Mali Kvarner«. Naziv slavenskog porijekla ne postoji za ovaj dio Jadrana. Taliianski naziv nije ujednačen. Pored. S'llHksa - 'er o, koji je mletački i kasniji, zove se zaliv i s varijantom - a r o, koja je starida t više odgovara toskanskom govoru (Ouarnaro), AH ni početak riieči nije uiednačen, Pored Quamero (- a r o) piše Sc i Carnaro. Prvobitni je ob'li!konaj, koji se ppčinje sa k V-, a ne onaj, sa k-, jer se zaliv zove počevši od sredme 9. viđlCka, Quarnarii culfus", »zaliv kvamerski«. Ovako ga piše Ivanova mletačka kronika, koja veli, da su 844. g. došh Saraceni do otočića Suska (Sansagus) na početku Kvarnerskog zalivai ovdje se sudarili s Mlečanjma'". I to je najstarija vi(i'cst o ovom dijelu Jadrana. NideSIU poznati razlozi, koji su doveli do toga, da je posliie propasti Rmskog carstva promijenjeno staro ime Sinus flanaticus >;Plominski zaliv« II Quarnarii culfus. Ali se možemo domišljati, da razlog' leži u tome, što ie stara Flanona u doba seobe. naroda izgubila važnost kao pomorski ernporium. Nikako se izviesno ne zna, odakle je uzet izraz Quarnarium, ni šta upravo znači. Ali nam lingvistika pruža i za to neku pomoć, koja nije na odmet. . Prije nego navedemo nagađanja o značenju ovoga imena, ogledajmo oblike, u kojima se pi/še ovaj naziv kod naših pisaca: Leksikografi MikaIja i Bielostiienac pišu ga K a r n e r (gen. K a r ne r a) i tumače ga latinski »sinus liburnicus, polaticus et ilanaticus vel flanonicus, more kod Istriie«. Kako Sc vidi, oni pišu mletački sufiks - e r o i k- mjesto k v -. Baraković, opet, II »ViH Slovinki«, piše K v- i toskanski sufiks - a r: »Kakono i mornar, ako je prem hitar, iidreć mimo Kvarnar, naskoči ga vitar«. Oblik Kvarner (gen. Kvarnera), kaj'i je danas kod nas II općoj upotrebi, zabiliežio je Akadernidski rječnik samo iz istarske narodne pjesme: »Jedan brod se vozi po sredi Kvamera«, Kako je prvobitan obHtk onaj, koj~! se počinje sa k V-, misliio se, da riieč Kvarner d()llaz~ od lat. pridjeva cavernarius, od imenice caverna, što znači »lspilja«l1. Zaliv bi: bio, po ovom tumačenju, nazvan ovako zbog toga, što ima mnogo spi:ljla. Al~ se Ovo tumačenje ne može održati jer ne odgovara posvema Ionetskim zakonima ni hrvatskim ni romanskim. Po drugom mišlieniuime je nastalo od Tat. pridjicva carnarius, od imenice carne, »rneso«, koja II govoru starih Romana na Krku 2*
19
, glasi kuorno, Zaliv je nazvan metaforički ovako, vele oni. koji. ime ovako tumače, zbog toga, što vjetrovi, koji: u njemu bjesne, uzrokuju mnoge žrtve. S lingvističkoga gledišta ovo tumačoo.ie bi bilo moguće 1 2 •
Ati moguće je još jedino tumačenje. U pazinskom kraju u Istri vele naši ljudi za broj četrdeset kvarnar (napr. kvarnar ovac, dva kvarrrara). Ova čakavska tudica, koju je prvi zabilježio Nemamč, nije nigdje drugdie potvrđena. Ne donosi je ni Ive iz obLižnjih romanskih.. dija1ekč\.tai\l! Istri, Pokojni Pere Budmani dobro j,e otkrio u ovoj našoj čakavskoi tuđicš 'lat pridievni broinik quadragenarius-", Koji znači, »000, što se sastoji ·iz 40, što broji 40«. Oblik kvamar pravilno se razvio odatle po romanističkim jezičkim zakonima, i nema nilkakove sumnje, da prloadastarom istarskom romanskom govoru, koH zatekoše naši pređt u.Istri, Ako je ime zaliva ista rideč, teško se domisliti, našto se odnosi latinski 'pridjevni broinik kao ime zaliva, da li na broj otočića (školjeva), ili' valica, iH naselja, Hi ribarskih pošta oko Lošinja i Cresa. Ime Kvarner i ne mora da se odnosi baš na broj četrdeset. To će se vidjeti iz ovoga razmatranja. Taltianska riječ quarnara bi:la je 16. i, 17. vijeku pomorski> naziv za UŽ~ deblime sartda, koje je visjelo na kotačiću privezanom za vrh Iarbola. Pored quarnara govorilo se icarnara (1614), kod mletačkih pomoraca i quarnale (p 14. i 15. vijeku), od čega je postojao i deminutiv quarnaletta. Ova riječ pisala sei carnalettai quademaletta'", love su riječi latinskoz porijekla, Potječu od lat p.ridjevnog brojutka quatemarius sa značenjem »što sadržava 'PO četiri česti«. Quarnara je latinski: funis quaternaria »uže savite .iz četiri uzice«, a Kvarner bilo bi, prema ovome, mare uuaternariurn, Time bi bio označen onaj sektor Jadrana, koji se dijelL na četvero kao raskršće za MIletke, Zadar, Istru i na 'istok. Kako je pravi Kvarner UiZ jugots-1oonu obalu Istre do ostrva Suska, onai dio Jadrana, koji j'~ zatvoren lošinjskim otočkim skupom, misrim, da je ovakvo tumačenje postanka njegova imena naj': p.rirodnije i da odgovara posve geografskompoložaiu'". Ako i nije sve ovo, što kažemo, sasvim pouzdano, važna je ipak činienica, da nam je pošlo za rukom utvrditi, da naziv Kvarnar potieče iJZ staroga istarskog romanskog nariečia, koje se govorilo u' Istri prtie dolaska Mlečana. Tako smo saznali važnu istinu, koja će nam bit~ vodič u pitanju, kakav romanski govor zatekoše predJi našth čakavaca u ovim krajevima, kad se doseliše ovamo. U detalju opažat ćemo sve ovo idući: od jednog kvarnerskog otoka do drugoga. 20
Biilje šk e Upor.. moju studiju »Studi toponom astici sull'Isol a di Veglaa« , koja je objavlj ena u Archivi o glottolo gtco italiano XXIV, str. 42, br. 65. 2) I dialetti ladino- veneti dell'Jstr ia, Strasbu rgo 1900. Proučavanju istarskog romans kog .govora prije dolaska Mlečana posveć je i moja studija, koja je objavlj ena na francus kom u Melang es Haškov ecena slovom Contrib ution il. l'etude de l'istriot e preveni tien, za(Brno 1936), pod natim Consid eration s general es sur le plus ancien istro-ro man u zbornik u Sache Ort und wort (Festsc hrift J. Ju1d), ZUrich 1943, str. 472-485 . a) Široka je 250-40 0 m, duga 4 km, veća je od zaliva Rabac kod Labina. 4) stjepan iz Bizanta piše ga u čistijem latinsko m obliku flanonic us. . 5) Ako naši kažu m mjesto n, to može također da je staro. Plinije pozna i narod Flamon ienses. ") Imao je i Ius italicum , »italsko . pravo«. 7) Hrvatsk i se zove Porozin a. Tumači se kao Farum otoka« (Elio Migliorin'i·, Enciclo pedia italiana , sv. XVIII,insulae »svjetio nik str. 6(2), ali to lingvistički nije moguće . 8) Ne znam, imaju li naši pomorc i naš narodn i izraz za nj. Bio bih zahvalan svakom e, tko-bi me obavije stio o našim narodn ske putove ne samo u Kvarne ru, nego i na Jadranu . im izrazim a za pomor0) Naziv culfus, grčka je riječ kćlpos, Upotreb ljavao se i za čitav Jadran. Odatle i naš stari izraz kulaf (upor. Akadem ijski rječnik V. str. 768 s. v.) 10) Upor. Rački, Docum enta, str. 356. 11) Elio Miglior ini, Enciclo pedia italiana , sv. XVIII, str. 602. 12) Ovako sam i ja nekada mislio, ali sada više ne, jer u izveden ici od carne ne bi smjelo 'biti '11 nenagla šenom slogu kv-o ta) Upor. Akadem ijski rječnik V. str. 800. s. V. 14) Ove podatke vadim iz odličnog pomors kog rječnik talijans ka Akadem ija pod naslovo m Diziona rio di marinaa, što ga je izdala rnediev ale e moderna. Roma 1937. 15) Ovim pripado m treba spomen uti, da je za Mlečan žan i u meteoro logijsko m pogledu . Boerio je zabiljež io, da see Kvarne r bio vaiz sektora Est-No rd-Est, zove pored grego....lIevante još 'i vjetar, koji duva Quarne ro. O značenju naziva upor. sada i djelo intelige ntnog amater a u toponom astici dra. Josipa Smodla ke, Imena mesta i meštan a na tlu Jugosla vije, S'plit 1946, str. 69-73. 1)
2. KRK
L
Glavno predslavensko naselje na otoku Krku zove se ponosn na rimskom kamenom spomeniku splendidissirna civitas Curictarurn,o što znači »vrlo siaian grad .Krčana«. Curieta je iIi.rskailzved za oznaku stanovnika od Curicurn (naglas na prvom u), kao što enka j~ naša Krčanin od Krk. Naš naziv otoka i, glavnog mjesta na njemu Krk, točno odgov predrimskom 1 rimskom nazivu Curicum. Kojem je mediteranskoara m ieziku pripadao ovaj naziv, to se ne zna; a još manje se zna, šta on upravo znači. Ctn~ se, da nije ilirski, Lingvist se najviše čudi. činjenici, što start naziv nijesu očuvali Romani, nego Hrvati. 21
Taliiani ga zovu Veglia, što se osniva na nazivu
domaćih
izu-
rnrlih Romana Vekla ili Vi!kla. Prvi je taj naziv' zabilrežio car Por-
firogenit oko polovine 10 .viieka, a drugi Vrbničanm Feretić na početku proš'1og vijeka. Talijanski naziv tumačili su naučenjaci na razne načine. Od svih tumačenja najvjerojatnije ieono, koje vidi u Vekla iili: Vikla latinski pridjev ž. r., što znači »star«, a glasio je već u vulgarnom Iatinitetu veclus (izvedenica od klasičnog lat. pridieva vetus »star«). Ovaj pridjev treba dopuniti imenicom civitas »grad«, kako se Krk zvao na pomenutom rimskom natpisu, Talijanski naziv znači u prijevodu »Stari grad«, OJI1ako, kako su u prvo doba Slaveni nazva:I'i i druga stara rimska naselia na Jadranu. Ako Je tako, onda se kao izvjesno ima uzeti, da je na ovom otoku u blizini grada Krka morao postojati i »Novi grad«. Historijska vrela nijesu nam sačuvala obavještenja o tome gradu, i ne kažu nam, kako su domaći Hrvati ili Romani' upravo taj »Novi grad« zvali. Mlada nauka, koja se zove toponornastika, a bavi se ispitivanjem imena mjesta, može ipak da riješi i ovaj problem. Istražujući imena mjesta na ovom otoku, ustanovio sam, da se nazivi, koji nose na sebi biljeg staroga romanskoga govora grada Krka, nalaze južno od poteza, koji ide od Punte Pelove, sjeverno od Glavotoka blizu Malinske iznad Muraja, te siječe cestu, što vodi od Krka do Vrbnika ii proteže se sve do u b'lizinu Bašćanske Drage". Južno od ovoga poteza ima naiviše starih romanskih mjesnih naziva oko dva današnja naselja: prvo, oko grada Krka, drugo, oko mjesta, koje se zove Punat, gen. Punta, što znači most, jer je ovdje bio zaista nekada most, koji je vezao ovo mjesto s poluotokorn Prniborn, kuda je vodila stara cesta u grad Krk. Taj most ne pominiu ni mletačka vrela. Znači, da ga je nestalo još orHe đeflnitivnog dolaska Mlečana na Krk iza frankopana Iz ove činjenice izlazi, da se »Novi grad krčki« (Civitas nova) morao nalaziti baš na mjestu, gdje se danas nalazi Punat. Druge mogućnosti nema, jer tragova druvim starim naseliima nema. Oba ova naselia bila su zaštićena utvrđeniima iz ranog bizantinskog srednjeg vijeka. Oba JlOS!C starinski romanski naziv castelHane, deminutiv od castellum »grad« (kao utvrda)«. Utvrđenje kod Punta nalazilo se na malenu otočiću u zalivu, što ga tvori Pmiba s obalom Punta. Taj otočić zove se hrvatski Košlifm, što točno odgovara romanskom Castellione. OViO utvrđenje potječe zaoiielo ilz vremena, dok jie Krk pripadao zajedno s ostalom Daenacbom bilza'I1ltinJSIkoi temi (= provincifl), To potvrđnie ii okolnost, što se II bliiZini Košliuna nalazi crkvtca sagrađena u bizantiJlllSlkom stliilu, posvećena svecu Donatu, štovanom i II Zadru, a možda i još gdje u btzantlnskoi temli Dalmaciie.
-
22
Drugo bizantinske utvrđenje nalaziio se sjeverno od grada Krka na cesti, što vodi u MaNnsiku. SpeC!itia:lJna karta bivšega austrougarskog generalštaba zabi:IježdlIa je ovdje česticu, koja se zove Caslone. Na specijalnoj karti bivšeg jugoslavenskog voinogeografskog zavoda onaniše za:biajleŽooa. Današnji je iiz~ovorteško 'utvrdiJti, ali ga je zabiJljiežio i Cmčić na svojoj detaljnoj 'karti otoka Krka, koja se čuva u franjevačkom samostanu u Krku. Caslone je isto što i Košliun, Oba naziva dolaze od romanske dlemilt1Il.LiJivne izvedenice
castellione »gradac«. Oba utvrđenja bila su očevidno poo'iguUl1Ja zbog toga, da zaštite romanska naselja Civitas vetus (--. Veglia) i Civitas nova ( Punat) protiv nrodiranla Slavena (---< Hrvata) na otok.
*
*
*
mzantiJnJsko vladanie ostavim Je vtdnih tragova II govoru hrvatskih čakavaca na otoku Krku. Šumice, u kojJiJmal'!
*
*
*
U brzanl1J1ns,kom Krku, koJi smo, evo, ocrtala [Illa osnovu podataka. što nam d,h pruža toponemasttka ~: HllIlgvilSrtiika, nij,esI1I stanovala Sllaveni, To iz.I1ijelkom potvrđuje za p'oLoviJnlu X. vijeka bagrenorođeni PlilSlac Konstantin. On za Veiklu kaže, dia u njoj stJainJuUu Romani. Ali se ne može uzeti, da na ostat1JOlm dli~el1lll otoka, sievemo i tiJstlOčn'O od pomenute crte od Punte Pelove kod MaJ1inslke i Baške Drage, Ulije bilo Hrvata u IX. i X. vijekui:Li još P I1i!j e. I za važno piiital11ii1e doseIti,enda Hrvata na ovai otok pruža nam toPOnomast!ilka liJ l'iJIlJgviJst1nka dragocjenfh poidJataJka. Sjeverno od pomennte crte nema, naime, unaztvana mjesta n~ traga gOV1OTU starih krčkih Romana.
23
Alii na tom ter~toriju lima starriJh sLav,ensikliih tragova, kojih drugdje nema. Dva veća brda pa tom OitJoku zovu se Ji;lam. Svuda na srp> hrv. teriiJtoritilU dala je Simm SllIa:V. rilječ h Irb mb, koja sadržava samoRI.asioo I, oblff/k h u In. Samo je ovdje očuvan I iii stari dJebe:Iii poluvokal 'bpr:ešao J~ II a.' f
Na teritoriju liizvaJl1 spomenute crte nastadoše tri slavenska 00čakavsšđm mrječjijma. Od ova tri samo jedno je nastalo na predslavenskorn temelju. To je Omišalj, gen. Omišlia. Ovaj naš naziv ne osniva se na krčko-romanskomizgovoru, nego na vulzamo-launskom, kako se govorio II VII. viijeku na otoku Krku i iz kojega se razvilo u gradu Krku pomenuto romansko na-
selia, :koja govore posebnim
rječje.
Omišalj je hrvailSlkJit ·iJzgovor za vuJgarno-lati:nsllro* a musclu, što bi g1:aJs1iJo II kI1JaJstČlI1O-1a11:irnsk'OID Admuscuhim, uza što se lima razumjeti locus »rniesto«. Naziv znači »miesto, koje se nalazi kod sitnih školJjlQ (dag:nJi:E) uz 0I00l11u«. . I ovaj 1JIUt SlačuVlal1li! 'Su začudo Hrvam sl1:aTlilif, ob:1Jik imena negolii sami I taJ~ilianJi, 'koj vele Castelmuschjo. U tiaJliđat1Slkom nazivu nema traga tatinskom plriiJjledILogu ad »kod«, koj~glasE 'll slavenskom izgovom il ovdje, kao ,j ul Istri, 0 4 • Omtšallsko čakavske narječje oštro se radilk.udte od nariečla, što za govore ostaša dva 'stam čakavska naselša na otoku, Dobrinj i Vrlm~k. To SIe viidli već po ookrirn nazliMima za zemI1liilŠiI11e čestice. Tako se mj,elSiOO lf1lam 'kod Vrbnaca govori ovdje liam/ec (a jte dlU:go, a e naglašeno kr~tkJilID sirnaz11lilmalkoe:ntom.) Druga.dva stam čakavska naselja nose posve slavenske, imena, Dobrinj jie prhdj:ev od SitaJroJ.!: mena od milIJa ~Ni hiiplOlkol'liiSltika Dobrmi: od Dobroslav. Značt daMe nasefie, ikoje j'e prvobitno pripadalo nekom DobriJnji ,t1.~ :kiojil jie tu biJo k[)Jez"illIi nešto SilriJčno. Teren, b1Jilziukojega je Vrbrstk, ispod R~sike, vlažae jie. 'Na neemu rastu djelomice I~ danas žute vrbe. Nam~ Vrbnik nastao je odatle. I krčk] RomaIlli l11~iVla:lIi su ga II svom jeziku ovako. Njilhov jie naziv • glasio Vanč. To je pl1lUl1'lall od njihovie rm!ečV vantk, od k1aJSičoo-l!atinsike VimClUS. Od 'Ove potječe i naša bekovača »žuta vrba«, riječ, koja se zovorš ~ u kaj1mvslkilm dlija:ooktilma. četvrto staro našenaselje je Jurandvor II Baškoj Dragi, To naseltie mora se uzeti kao staro zbog Zvonansrova glla:golskog natpisa u crkvi sv. Luailj~. Inače današnje narječje, kQlje se ovdje govori, ne pruža ni izdaleka oruolEitkih tragova smrm kao čakavska nariečia II Omtšl~u, DobTiiJIlljJui Vrbn~u. Nazsv JUTOOd:VQT ~ je star, i to zbog toga, što prVlb ,dljo složenice sadržava staJripr1ildi!ev Juran]
»Juranov-", Ovdie iSU Silavem moraLi zateći već krčke ROll1iaIIlJe. To se vidi po nazdJvu čestice, koju il naš svijet zove Kanajt ( sa dugsm sitiamim
24
akcentom na a II kra;iJniie:m slogu). Ovai naziv dk)llaZi još jediniom kao :ime biskupskog dobra kod PUII1ItJa uz mOfSlku obedu. To jie klasično la1ruIliska 'iJzvedooica cannetum, od canna, »trska«. Obt~k Kanajt točno odgovara iZ&lOV011U krčkiilh Romana. Ovakav nazav za rnšesta dolazi i II govoru našeg sVJi~!eta u Darlmaailii~ Ikao Trsteno, Trstenšk di t. d. Ostala naša naselia na ovom otoku nij'eSiU stara. Zbog maJaJr:ije. koju stvarani neisušene baruštine još j, danas, i ova mlađa naselia danas su dijelom iščezla, kao Semeni (s kratkim silaznim akcentom na drugom krainiem e) kod Dubašnice, gdje nalazsno istu riieč, koju i u sajam »zbor«. Ova novlil.ia naseha, kao Bfsoi, Skrpčlići. Baičići, P:OOjica, Dubašnica. Sužan (kod Dobrmia, danas ne pOS!tojft više) li t. d. nastala su kretanierr, vetebdltskiih Vlaha (Morlaka). Ovamo su ih naselšavall FranlkopiaJl1li na svoja zemLjišta. Dilelorn su biH prava Rumwnii U :poLjicima na Krku očuvalUi su SiVOj očenaš sve do sedamdesetih godilua prošlog vijeka. Zabiii1t1eŽlilO ga je veUiild mll1gvilSrt MilkIlOšić. Neke podatke za Rumunje na Krku, ii čak nekeriljiooi liJ iJzreike. koje su čuli, saopćiše mi otac Zec u samostanu u 01avotdku i župn'iik Kratšć u Poljicima. oboitca već pokodnid. Moja toponomastička'ispitivanja, koja sam vršio u ovim krajevima, potvrdiše također istinu, da je medu ve:1ebUSlkiiJm Vlasšma, koie Frankooani naseliše ovdje, bšo pravih Rumunia, Tako se očuvao na Krku kao naziJv čestice pravi rumunđski plural Vfhure »vrhovi«, od vrh, slavenska riUleč, koju poznaju Ru1nJumid sv:i(ju diiijaJL~kata, zatim Fareča (kratki silami akcenat na a početnog sloga), što značit »paprat« (Lat. fiffiex) H. d. 6 Al'i ovi velebiiJt:slkiiJ Vlasi nose li Ilijiepa naša porodična imena, kao Petrović (očuvano u POI1j.ic,ilma), Bogoiević (OČUV'aJl1l0 :sa stezanjem grupe -oie- u o kao Bogović u Dubašnici) i t. d. Sa Krka Ikretaillii ISlU Ste v;elebitSikii VLaSlil diaJ1Jj1e III Istru, gdje su u se1lima oko Učke očuvan još li danas posebno rumunislm narječje, koie romanisti zovuršstro-rumurdskim, dOk se uosralcd Citćani\ii posve
pohrvatiše.
Starost gore pornenatih naših naselia na-Krku potvrđuju i druge okiol1lnos,til, koje Ise odnose na foLklor ii na remlgilOi~nli! ftivot. Na Krku očuvao se muZ1itčki inssrumem, kojlL se zove ekavskočakavski sapela (naglasek kratkit Siilliazrui: na e, ikavsk] sooila), Igrač se zove sopac. Ovai imtmment odgovara fl1lJ1ii, !rođ,a je l"I\.lIll1IUrI1kog TJoriJjl e k l a . 7 . . Na Krku imamo tragova jačem rel)lgito:lnom žilVlOt;u još II doba narodnih vladara. U to duba pada vjerska buna, koju j,e. vodio Zdeda, Ime jie hipOlkol1isHk od starog hrvatskoz imena Zdeslav". Na :iJl1itenZlivI1JOlSt vierskoa života na ovom otoku oslania sei! upotreba gllagol1itce .koia Sie u pravnom životu naJboltiie održala baš na
njemu.
•
Iz tog razlaganjaizlazi, da je slavenstvo na Kl1ku vrto staro, uza sve to, što se le u gradu Krku mogšo uu nJ održati ~ staro romansko (danas llZumrLo) narječje. Viildlie:t ćemo II iđućern članku, da ovako intenzivnog slavenstva nije bilo. u prvo doba na otoku Rabu.
II. Od romansksh toponima sjeverno od crte, koia razgraničuie imena mjesta s krčko-romanskom fonetiJkom, četiri Su, ikoja privlače naročttu pažnju LingviSta. To 'SIU 1. Brgud :i demiJnruniw odatle Brgudac, 2. Kras, Nojii nebroieno pWta dolazi na otoku, u singularu i pluralu, kao i u raznjm ']zvedenicama i u vezi s prtdjevima, 3. Kamnelše i 4. Munćel. Prvs je toponam potvrđen od 15. viLieika oo ovom ctoku, na kopnu u sjevernoj Dalmaciji, na Visu t u Istn, Upotrebliava se kao riđ,eč općega značenja ».šumlSlld paŠll1jla!k pun šikara i hridli« (Parčić). DetalJnih opisa nema. Sudeći prema historijskim potvrdama, odgovara tačno lanins!koj l1i!ječi virgu1Jtum »šilkara«9. Drugi toponim služi i danas kao opća riječ (termin) za kraški (karstni) teren uopće. Na ovom otoku, II Istrt li u Hrvatskom primorju veoma jie raširen kao toponim za oznaku raznih čestica terena i naselia. Nastao jie od predšatinske (možda :i~irske, lliibumiijske) rriti'eči carsus, od koje i njemački geografski termin Karst, talijanski Carso. Kako hrvatski ,oMik pokazuje t. zvo Likvidnu rnetatezu is,no tako kao Rab, ide zacšelo u posuđenice ,jz dobanaseiiavania Hrvata u ove
kraieve.l''
Trećr je topoIllilrn Kamošlše (ak~artilv plltu,ral1a), naziv sela, očit rornanizam, koJi, kao SV10jru starost i osobttost nokazuie II deminntivnom suflksu -ellLus l l mjesto -ilt'eil[!Us, kakav se n~lla~j; u mletačkom aamtpIiJe~~o12 i u krčko-romanskom tOPOnIilr:nlU. KaJl1ItiUlal (oašniak između Karnpelja, Garioe i Komića), ali ne p:Okazujje zamjene u za -am pred konsonantom, kako bismo očekivali prema sanctula > sutla »kuma« u Vrbniku, Znači, dia su se ovdje Hrvat~ OOISe~llimi u prvobitno krčko-romanskorn selu, ali u dosta staro vrria'eIl11!e, jer rod krčke romanskog toponima stvoriše ~ta:liiIJIr:i;dijev sredniega roda pomoću su~i!ksa -j, kakav Sie danas više ne može praviti. Postupiše ovdje Ieđnako kao u našim toponimima pJ:1edisl'avenskogpod!riJj'etla, kao što SIU Žiirje, Celje li SkOip!de, koitsu takođerstart priJdj!evi :ilStogatipa. Cetvrti toponim Munćel označuje ovdje veliki dio šume u sredini otoka, Susrest ćemo ga i na Rabu i na lžu. Na Krku dolazi još u obtiiku MunčaJli 1 3 , kQji označuie bregOVJilti pred!jleil zapadno od grada Krka uz more, ObWk MUJnčaffi odgovara općQi riij,eči krčko-romanskog narječja ~ 1Jatrunskom deminutivu mont:iJce1llJus »brđašce«. Nas zanima razli'ka u dočetku: -el II hrvatskom narječju otoka Krka prema -al
. 'I
26
~,
I
•
• remansko-krčkom.Hrvatskj jie oblik -el očevidno staJnidj" jer je bliži značs, da su se Hrvati 11IaISeI1liJIIi na ovom otoku još u vrđeme, kad se krčko-romansko narječje počelo razv:idati. Dočetak -el u Munće~ poklapa se tl vokalJu 'Sa -elle u Kampel!je.
u
latmskomu, To
Iz ovoga se razlaganja viJdi, od kOl1iiJke j:e važnosti dobra fonetska analsza toponima za hLstoridu nasetjavania. Pisanih vre1:a za prvo doba hrvatskoga nasetiavania i onako nemarno, Ostale samo toponomastička analiza kao vrelo saznarua, Ova nam dooušta zaključak, da Sie hrvatsko naseliavanie sievemo od pomeoute crte moraše početi i, pIii~e, nego što jie rtl poLov,rni 10. v:i!jeka car Konstantin pisao svoje dj'elo De admin,iJsrtral1Jdo irnperio. Od neslavenskih toponnna treba još zabiiliježliitli naziv obalskog terena pliaj (sjeverno od Negrita), koj,i tl krčko-romanskomdolazi kao opća Iij,eč pl!uj »strma uLica u Krku«. Oba ob~ilka dolaze od grčko iiaJtiln!S,ke ti!ječi piliagiJutn. Očevidno je, da hrvatski ()IblliJk, jer ne pokazl1(jeu mjesto a, potječeiz vremena prije razvitka krčke-romanskoga govora. H ' Još jie zanimLi'iv romanski toponim Negrit, demimtivni pridjev od niger »crn«. Ovaj jie nazivnastao zaciielo odane, što je teren bio obrastao 'črnškama, kako se na Krku zove quercus i~ex15. Ima ovdje i mliertačkih toponima, kako je prirodno zato, što je otok došao poslije Frankopana pod mletačku upravu. To je mlađi (recenmiit) tilI) romanskih toponima. Ovamo računam ime potpuno hrvatskoga sela Kornić, tallitilčlil1ski Cornicchia, Dočetak -ić pokazuje, da ie hrvatiziranmletački izgovor jednako Ikao u slć za tal. secchia »amper, kablić«. Selo ie dobilo ime po ptici cornieula, književnotatllijan:ski cornacchia »vrana«, koja ilgra i tl hrvatskoj toponomastici iadranskih otcka kao ~i u kopnenom zaleđu .izvielSil1lU ulogu, uPor. Vranme, Vdindic, Vranja. Značajan je p'rideLaz iJZ tail. feminina u hrv. maskulinum, Taj ie pirijellaz nastao zbog toga, .što je mletačko Kormča hito shvaćeno kao naš genitiv. Odatle jie onda načinjen novi nominativ prema muškom roduostaših imena naselia kao Punat, Muraj, Lakmartini t. d. Već smo VI~dj'erH, da je toponim Košlnm nastao od Ilat. demmuttva castellione »rnalio utvrđenie«, Na. obalama Dalmacije, otočke i kopnene, sreće se više pUlta. AEi TalidanđJ ne prave svoj ob~~k od latinskoga, nego od hrvarskogaobhka, Kako na Pagu, tako i ovdie rove se z;a;1Ji~ (zaton) taliiJj,a:n:ski Val Cassion. Od ško~jJeva, koH obično imaju hrvatska mena, ovdie je jedan, koji nosi! ~ tl hrvat!SkomtaJl!iJjaJI1Skru naziv. To je GaIun, vjerojatno demmutivna metafora ga:Jrla »šiška«. Tiiesno i'zmeđUi otočića Prvića i Krka zove se tal. Bocca dj Segoa, hrvatskt (prema jugogi~avenskoj speci~alkj) Senjska Buka. To je
.
27
• isti naziv, koii, s taJ1IiJjan:skm vokalom, latinska metafora bucca »usta«.
susrećemo li '11
Boka Kotorska,
* *
*
Hrvatski toponimi za naselia nalaze se u naj!čilSti~m tipovima u dva sektora: a) sieverno na crti povučenoi od' Vrha (kod grada Krka) i od Kampelti;a!il b) ilstočno od crte povučene od Negrita prema Vrbniku. Tu :ilmamo najpnide tooonane, koji se odnose Tha šume, Tha šumske stablj,iik:e t bil1'ilke, kao Dubašnica, od drveta dubac!", koj'i:i: krčki Romani posudiiše od ffrvata?". Dubašnica je poilmeni!čooli pridjev pomoću sufiksa -nlca < bDica. Označuje kraj, gdje raste pomenuto stabso. Danas Dubašnica obuhvata više naseša si oorodičnan (tamil:ii,i'S1kiJm) :iJmenima, kao Bogovići, Mi1cetić, Ostrobradić, Radić, Hržić i t đ., dJokaz , da suto recentni tOlP'onJirni. Naselia SIU nastala na terenu, koji je blo obrastao ŠUlIDOln, kako kaže ,ji ISam topomm Dubašnica, U ovu kategoriiu toponima too .jI lI1aziiVi:paselNa PO biJ1jkama kao Paprata, Risika (kod Vrbnika, ,~kavski ob1lilk od vriies sa suf.iiksom -Ika i pridjev sr. roda Rasopasno od bi1jker
-onla,
.
Srednii rod od starog posvoinog pridjeva ŽUJDan.j,e upućuje na staru slavensku župsku org,andzadju n na ovom otoku.
28
Neobičnili je pridjev sr. r. izveden od hipokoristika ličnog imena sveca Klime pomoću sufiksa -sn, koji nalazimo u Klimno, (potvrđe no 1535.). Na ovako naZVa!I1JOIIIl md,estu nalazila se crkvica 'Sv. Klimeruta23. Kako smo v:~dJel1i u tooonanu Dubašnica, i 'Pr~dieVlt od mena svetaca mogu biJtli SlUJPsltantilvJiran1i pomoću istoga SlUlfiksa -lca, Ovamo ide ime danas nestalog naselja Mih(jla:roe, nazvanog prema crkvi sv. Mihaila 24. Ovo naselje bilo je nekada zacijelo od veće važnosti, jer se uza nj nalazilo ~ drugo, daJOOS također dščezlo SemeIlLi 25, nazrv, koji odgovaraknjiževnom hrvatskom sajam.. Teri!torijjii Pol\jii!di kao i Dubašnice bi!1i 'Su naseliavanr pučanstvom hrvatskimi vlaškim s Velebirta. Zbog 'togia ovi kraieveimaai mnoštvo norcdičnih imena 11 pluralu kao imena naselia, Tako Bfsci, gen. Bržaca, Skfpčići (od Skrbe u pllural1tu, kako se često J)liJŠiU u krčkim dokumentima u bilSlkurpslkom arhivu), Baičićt, Bilčw1li" Petrovići, Briisići, Plnezići, Li!naJ'ldJi!ći, MilohlJliOi j t. d.
*
*
*
Na Krku susrećemo i veoma interesantnu toponomastiku rtova ilJ,. kako se ovdie danas običrnlije govori, pfinti, Da je ova tuđica novijeg datuma ovdie kao] na svi ostalšm lađransknn otocima, to se vidi baš po tooonsmu :Ert. U Kvarnerskom otočkom skueu susrest ćemo još i metaforu Kliac, KUca, deminuttv od ki~ »čekšć, ma1j.tc«26, za tim Tenka, a na svim osta~1iIm Zaglav kao i Samotvorac. Češće se susreće i: metafora Š~ltO. Naztv Čuf od Čuh susrest ćemo još na Velom Otoku, gdje ćemo potanie .govoriti o OVolIIl tat11IDOIIIl tooonsmu. Toponani, koj,i se odnose na uvale (zalive iilt zatone, vale u domačem govoru, od tat. vailJbe), često SlU pridievi, obično-u ž. r., ali ih ima, 'koji su m. r, Ovamo :iide ime velilkog zaltva Čavlen:a2 7• od imenice čavao, čavla mletačkog podraetla, a:l!i tl značena; »zavinut predmet, k1jlUč« a ne u znače.n;ju »ekser, gvozd«, u 'koj-em se danas upotrebljava. Na drugim otocima susrest ćemo toponim Zaklopatica, tal. Porto Chiave u siičnorn značenju. . Prema kakvoći terena nazvana je uvala BLatna. Metafora je Baška'" (Stara, Nova, Draga). Vokal a nastao je ovdie iJZ debeloga poltuglaiSa. U Vrbniku se kaže Beška, Ovako i taliIanski Besca. Na poluglas upućuje po svoj prilici i naziv druge uvale Val Biska zapadno od Krka. Ovauvala nema hrvatskoga nazirva. B1>čbka za bačva nalazi se u ruskom bćčka i bugarskom bačka, slovenačkom bečka, češkom' i poljskom bečka. Ova metafora odlično karakteriše cijelu dragu i zaliv. To se osobito lijepo vidi, kad se ide cestom iz Krka prema Bašćanskoi Drazi ii promatra sr visine. Metaforu Bačvice za uvale susrest ćemo i na ostalim otocima ,11 smg'Uliam jednom :i na kO'PIl1IU. 2 9 29
ZalM 'SIe ovdie kao i na otocima zOVU iednosravno Lukas pridievtma Veta i Mailia,alli i bez pTiKbeva. Upada ovdje. U oči samo čudna složenica BmIcuJ1lU1ka u Baški Novoj. Prvi dio sadržava .po svoj prilici stari pridiev od Bonko (upor. B onkov ić, prezime u 16. vtieku) u akuzativu. Prvobitno je bilo po svoj priJHciJ Bonča LUJka »Bonifacijeva Luka«. Bašćans su cakavcid govore cmiesto č. Osobito zanim1d1iJv naziv uvale m. r. je Sapan (prema narječju omišašiskom). Tu uvaliUJ zovu Cozou Vat Noghera, Ovaj naziv ušao jie i u austro-ugarskn SPeci!ilaillkJU. Taliianski je nazvana PO orasima. Hrvatski naziv nema s t'aiiJjaTISikilm nškakove veze. On je pridd,ev od osnove sap- < Sbp-, koja dolazi u toponimu Prespa, u imenicama ospice, rasap, nasap. Bez prefiksa ruiđ,e ova osnova potvrđena II hrvatsko-srpskom JIeziku, nego 111 starocrkvenoslavenskorn Sbpb »kUiP«, češkom sep, ,1Iuž1čko srpskom sep i ruskom sop. Pridjev m. r. Sapan (se. zaton) označivao je vallda teren, koji se s,ilpl1Jje t tako pravi kuoove. Od Slloženih toponima ističe se Glavoeok'", u domaćem izgovoru Glavatčk. Susreće se još m Cresu uistom značeniu kao mletačko tal naziv Caisole < Iat, Caput msutae za hrvatsko naselje Beli, koje leži sučelice krčkorn Glavotoku. Kako je Glavotok naziv samostanSIkog (manastirskog) nasella, ovaj priievod (ca1que linguistique) stvoriše hrvatski fratri. Iz učemh 'krugova on jie ušao i u narodni' govor Krka.. III. Premda su u prethodna dva pog'Lavima obuhvaćeni svi tooonotipovi, ko1lilko su zastupani na otoku' Krku, ipak će biti korisno, da se napose još osvrnemo, sa po kojom primjedbom, na one toponime, koji se odnose na 'ohalski sistem: na rtove, grebene, hrildi, pličine, na r~bM'Ske pošte i na školieve. TLtoponimJiJ 'su, za ilS:pitivam~e otočke toponomastike od velike važnosti" a naročito za pomorske karte. Od školieva, koM prinadaju Krku, treba suomennrt ove: Sv. Marko, Kameniak kod uvale Sršćtce, Zečeve južno od uvale Male L~e u Bumom kanaJ1lu, Prvić (ovaj naziv dolazi i 'u. ŠI~bens,kom otočkom sikiUJPu), Ga1JuJn južno od stare Baške. Zečevo kao naziv škOilj'a dolazi il sa drugim suiiJksom Zečje između Cresa i istarske obale, mletački Levrera, To je sasvim razurnlšiv topooim za nenastanien otočić. Galun je augrnentattvna rornanska metafora od galia »šiška«, također razumliiva pučka predstava za nenastanjen otočić. mgvistič koga g1Ledišta teže je ra:zUl111!1i;i:v naziv Prvić kao' izvedenica na -lč. Da je Prvić biJo od važnosti za otočko stanovništvo, vm se po tome, što. nalazimo na niemu naziva za rtove i uiVaJte: KIta, Stražica, Dubac, Samotorac. mastički
sa
30
Pličina nalazimo jlUžno od varoši Krka: BUJt. Ovaj toponim odgovara točno hrvatskom toponimu Bad za pličine. Promjena našega samoglasa a lU krčkoromanske sarnoglas u nastala je Th govoru krčkih Romana ribara. Druga pJičina zove se Siika od Negrita (prema tahianskoi saitaktičkoi konetrukciit), treća Liban, zapadno od Galima, nepoznatog je pcstania, Na zapadnoj obaJLi u Burniem kanalu južno od rta Štla nailazi se pličina Konjska, česta toponomastička meta'fora u nazivima za uvale i rtove. Što se tiče naziva za uvale, nalznačadniia je podava, dia od Valunte na Pmibi pa sve do Maknela.(ta1:ijansikiJ Manganelšo), zapadno od Brzaea, najlazirno oo seruu čistih romanskfh naziva, koji odgovaraiu fonetskim zakonima krčko-romanskog govora: Vahmta (od romanskoga vallata »uvala«), Lagdimčr »Iokva Markova«, Karkari1la (odgovara tačno našem toponimu Japlenica, od romanskoga caleareola od calx, cal cis »klak, vapno«), Grkmčrk »Markov Dolac«, naziv, koji je bio krivo italiianiziran u Greco morto, a ovo opet prevedeno na hrvatski »Mrtav Grk«, Naziv Tčrkul u Kambunima ponavlja se. Označuje po svoi prilic] zavofttu obalu, od latinskoga toroulum »za-· vinut oredmet« u romanskim iezicima'". Naziv Maknel »kamen« ponavtia se kao hrvatski tooonan Kamenjak kod Premanture II Istri i mače vrlo često lU nazivana za školieve. Pored Maknel govori se i Spena od lat. spina »drač«. Samogias e mjesto i kaže, da Ise radi o izgovoru krčko-romanskcen'". Pogledajmo još neke tipove za uvale i rtove prema našoj pomorskoj karti. Na Vozu nalazi se rt Voščica. Srašteni sufiks -ščlca kaže, da je ovo ime izvedeno od nazlva poluotočića Voz u značenju »priievoz«. Ovaj srašteni sufiks naći ćemo vrlo često 'll Zadarskom otočkom skupu, upor. Sašćica, Birbišćica, Telašćica na Velom Otoku. Naziv uvale Vodotčč kod Omlšlia podsjeća po značenju na romanski tooonirn na našim otocima kvarnerskoga i zadarskoga arhipelaga Čifnata, kojim se označuje miješanje slatke i morske vode. Na ovom otoku dolazi još kao drugi top onomastički tip za ovaj pojam i naziv Vodice (uvala između rta Družinen ~ uvale Murvenice). Uvale i rtovi zovu se ovdje kao i na svrm ostalim otocima vrlo često iednako kao i obalskl odsjeci, na kojima se nalaze: a) orema kakvoći terena: tako Meline, Melska od meI »sitan piiesak«, b) prema dubini vode: Durnboka, e) prema izbočini: MaH Bok, d) prema raznim metaforama: Klobučac, Biskupići, Bracol »ručica« (italijanizam), e) prema terenu izvrženom djelovanju pl:ime i oseke: Oprna t. j. Oprana, f) veoma često prema drveću, koje raste na obali: Slivanjska (od Slivno), Murventca, Dubna, Dubao, KUa, Rasohe, Črnika »ouercus ilex«, g) prema čistoči morske vode: Cista, h) prema obliku terena: Glavati, Glavina, Tenlđ, ,i) prema rupama: Jama, Škuljica. j) Ali II najviše slučajeva uzeti su nazivi za rtove i uvale od obal:Skih uređaja ekonomske prirode: Japlenrca, Njivice, Solinii
.31
(stari pridjev), Peškera (rta1ijaIllizam), Konobe, Stražica (mjesta, gdje se nekada stražilo protiv gusara), Turnac (hrvatski deminuttv od turanj < lat. turris), k) isto tako vrlo često i prema crkvama: Sv. Marak, Sv. Mikula, Sv. Dunat, Sv. Fuska, k) I nosledovni odnosi iJgraiu važnu ulogu u motivima za obalske denominaciie, Tako naIazirno pridleve Družinjn (sc. art) »rt« od Učnog imena Družina, potvrđenog iz 12. stol], (Akad. Rječnik, II, str. 815), Matanovo, Petehova (od peteh »piietao« kao prezime Akad. Ri. IX, str. 91tr. Sršćica (od Sergius), Knez (zacijelo u cakavskom izgovoru mjesto Knež), I) Uvale pozibelfne zbog gusara, kradljivaca ili za plovidbu daju također motive za denominaciju. Tako imamo na Krku Lupeški porat, Zala dt aga. m) Značajno obalsko kamenje od važnosti je također: Beli Kamik. Nabrajamo 'Ovom prilikom sve motive za pravlienie obalskih toponima, da ih·ne trebamo ponavljati kod drugih otoka. Ima dakako još dosta neiasnšh toponima u obalskorn sistemu Krka. Među njima je naičudnovatiii naziv uvale Ogrul, južno od . Vrbnika, Ovaj je naziv potvrđen već godine 1453. u nazivu crkve'" S. Nicolaus de Ogrulo (pisano takoder sa geminatcm 11). Danas se tu vide ruševine. Čini se, da je to romanski pridjev agrariu iJzvedenica od latinskoga ager »polie«, ri;~či" koja je već u latinskom iezfku bila zamiienjena sa campus. Prijelaz nenazlašenog sarnoglasa a u samoglas u odgovara tačno fonetskom zakonu lučko-romanskog govora. Jedan od dva suglasnika r bio jedisimiliran u l, kako se to često događa'". Naztv rta Butini izaziva upoređenie sa nazivom sela. u 16. viieku Butina Vas, zatim sa imenom rijeke Butinšćica rika kod Zoranića i napokon s jmenom sela Butiniani u Hercegovini (Akademdski Rlcčnik I. str. 749). Dalje odi ovoga upoređenla ne može se ići u tumačenju. Brdo i obalski potez uza nj Bag izaziva upoređenie s imenom grada Bag (od rimskoga Vegia), ali, kako nema historijskih potvrda za krčki Bag, ne možemo znati, da li je unoređenie tačno. Naziv uvale Mrmna nejasan je. Rabasalj na po-, tezu krčkoromanskog govora sadržava zacijelo u svršetku latinski sufiks -etum > krčkorornanski (veliotski) -al (t) > -alj. BUješke 1) U detalju razrađeno je sve, što se u ovom članku spominje, .u i mojim raspravama Studije iz ilirske toponomastike, objavljene u Glasniku zt'm. muzeja za Bos. i Herc., XXIX (1917) iStudi toponomastici su11'isola di Veglia, u Archivio glottologico italiano, XXV, str. 133, §§ 122. . 2) Upor. o tome moj članak Iz toponomastike, objavljen u' Lozanićevoj Spomenici (Beograd 1922), str. 327. 3) Upor. moju studiju Iz toponomastike Južne Srbije, objavljenu ul Glasniku Skopskog učenog društva XIIJ (1933), str. 004; iS8IZnajem, da se drmun »šuma« govori i u Hrv. Primorju. l) Upor. ovaj prijedlog sa jednakim našim izgovorom u nazivu mjesta Oprtalj (Istra), od latinskog Ad portulam »kod vratašcae kao i u imenu grada optuj, (pored Ftuj) na početku Panonske nizine; od lat. Ad Poetovium.
32
S) Ovaj pridjev ne treba da potječe iz starohrv. doba, jer može da ston
Juranović ili Juranić, koja je sta.rinom iz Bosne, kako se vidi iz jedne listine iz g. ,1'792, (u posjedu gđe Jura.nić.) Konsonant n mjesto nj nastao je zbog konsonantske grupe dVl, koja slijedi, Ispor. Banbrdo mjesto Banjbrdo. 8) Upor. moju tal. pisanu studiju pomenutu u bilješci br, 1, sv. XXIX, -str, 113-119. 1) O sopeli i frulU upor. moju studiju pod naslovom Studije iz balkan-skog vokabulara br. 2 u Barićevu Arhivu za arbanasku starinu, jezik i etnologiju IV, str. 132 i sl. • It) Upor. moju studiju »Iz mojega Glossariuma medsae et linfimae latirritatis regni Chroatiae«; objavljenu u Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 50 (1932), str. 146 i sl. i Sišić, Povijest Hrvata ul vrijeme narodnih vladara, str. 513 i sl. 9) Upor. moju studiju u Zeitschrift fUr romanische Philologie. XLI (1922), str. 147 br. 1. saznajem od g. Jardasa, da se onaj odsječak r,iječke' morske -obale, koji je talijanska okupacija nazvala Costabe1lla, a nalazi se između Preluke kod Voloskoga i Kan1;ride, južno odi Zameta, zove hrvatski u Kastvu :ii t. d. va Brgudšh, Brgud', Brgud je dio drmuna »šume«, kako se vidli iz potvrde 1470 (Šurmdn, Hrv. spom. str. 259). 10) U Istri je potvrđena ova riječ i u ž. r, krasa »terra lapidosa«, v. Akad. :Rječnik, V, str. 65. Raširenost na Krku prikazao sam u studiji Studi toponomastici sull'isola di Veglia, Archivio glcttologico italiano XXV, str. 125. Naj.starija je potvrda iz g. 1230. (prijepis 1724.). Etimologiju ove riječl dajem u studiji u Zeitschrift fur romanische Philologie, LIV, str. 460 hr. 2. 11) Upor. moju tal. studiju' citiranu II bilješci br, 1, Arch'ivio glottolo.gico XIV (193'0), str. 24 br. 24 i 12) Upor. Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches :Worterbuch, 3. izd., br. 1563 i moju tal. studiju u bilješc'i br. 1, Archivio XXIV, str. 25 i sl. br, 27. Slično i u romanskom toponimu Kambuni; (plural), hrvatski oblik pokazuje stariju fazu latinskog vokala 6, ne mlađi krčkoromanski d'iftong au. Krčki toponim jeetimologijski identičan s provansalskom ~ječi cambon »polje«. :Ni u nazivu Kambuni nema starog refleksa za am. Jugoslavenskaspecijalka (list Sušak) piše krivo Gambun. 13) Upor. moju tal. studiju, Archivio, XXIV, str. 36. br. 54. 11) Upor. Archivio, XXIV, str. 40 br, 62 i XXV, str. 129 br. 114. 16) Upor. Archivio, XXV, str. 129 br. 11216) Oblik Dubačnica je potvrđen, v. :Akad.. Rječnik, II, 839, kao i dubac jz g. 1470., v. Mažuranić, Prinosi, str. 278. 17) Upor. Archivio, XXIV, str. 50, br. 79 i so. 18) upor. Akad. Rječnik, III, str. 104 s. v. gar 4 i 108 s. V. garica i Garice. 19) V. Akad. Rječnik, VIII, str. 284. '0) Upor. M. Vasmer, Die Slaven in Griechenland, str. 149 br. 32. !l) Upor. Vasm~r, o. e. 47, br. 262,.,.t;tr. 125 br. 22. 22) V. Akad. Rječnik, V, str. 416. . !a) V. Akad. Rječnik, V" str. 74 i sl. 24) Pridjev miholj očuvan je i dobro potvrđen, v. Akad. Rječnik, VI, :str. 650 i sl. '6) Upor. slovenački semen], gen. semenja (Pleteršnik), '6) Upor. Akad. Rječnik, IV, str. 947. ") Riječ čavao, Čavla potvrđena je kod nas samo u značenju »gvozden 'kline, isto tako i pridjev. Ali ovo značenje ne pristaje zatonu. U Hrv. primorju postoji i naziv naselja Cavle. Druga romanska značenja, kao vješalica j t. d. v. Meyer-Liibke, Romanisches etymologisehes W6rterbuch,' br. 1977. 26 Potvrđeno od 14. vijeka, upor. Akad. Rječnik, l, str. 199. '9) V. Akad. Rječnik, I. str. 144 s. v. Dolazi i kod Romana na zapadnoj obali Istre u deminutivima Butizel, Botazel.
u vezi i s prezimenom plemenite porodice
·33
~) Na ,Jtabu je glavotok isto što i glavoč ili glamoč, naziv ribe cottus
gobio.
Krčki
i Creski toponim je druga;
riječ.
V. Akad.
Rječnik
III, 184.
3') Upor. Me;yer-Liibke, Romanisches etym. Worterbuch, 3. izd. br. 8792a. 32) Vidi moje studije u 33) Jireček, Romanen,
Archlvio XXIV (1930) str. 46. br. 73 i str. 32 br. 43. svezak L str. 65. . 31) Ovo tumačenje je samo jedna lingvistička mogućnost, vrlo vjerojatna' doduše, jer starijih potvrda od 15. stoljeća nema. Na Krku je dokazano postojanje latinske riječi campus u singularu i pluralu: Komp i Kirnp, vi(ji Archivio XXIV (1930) str. 28. br. 32. Lat. ager očuvalo se u eumunjskom, u talijanskim narječjtma, provansa1skom i portugiškom. Kao imenicu agrariu je značilo »desetina« li muškom i ženskom rodu, vidi von Wartburg,Franzosisches etym. WOrt~buch, sv. 1. str. 53. sv. ager.
3. CRES
I.
Danas se Cres i Lošinj smatraju kao dva zasebna otoka. Sa geografskoga gledišta idu ]pak zajedno tako, da Cres čini sjeveroistočni, a Lošinj jUgozapadni dio otočke grupe. Tamo, gdje na prevlacr leži Osor, oba su dijela rastavliena uskim, vještački napravljenim prolazom, kol] se zove hrvatski (karvilaski u narječju .Nerezina) Kaviiada, a tal. La Cavanella, Na tom prolaz-u ili kanalu nalazi se most, koji, slično kao kod Trogira, spaja oba dijela. Da mogu prolazit] iarboli manjih brodova, most se spušta i diže. Najvažnije naselje ove cijele grupe bio je baš Osor, danas, zbogrnalaričnosti, gotovo pust, kao izumro. Zadnji austrijski popis iz g. 1910. nabrojio je u njemu 105 kuća i 352 stanovnika, kojih je broj spao sada na oko 180. U najranijem sredniern 'vJjeku Osor je bio sjedište biskupile, koja se prvi.put porninie 585, u doba, kad i krčka i pićanska u Istri. Car Konstantin zna samo za ovo naselje. Izrijekom veli. da je . utvrđeno (kastron) t da su stanovnici niegovi oko 875.-876. plaćali Slavenima danak, O imenu, koje on daje ovome gradu, a koje je s Iingvističkoga gledišta veoma važno, bit će riječ malo niže. Stari geograf zvali su skup ovih otoka grčkom izvedenicom stvorenom od imena ovoga grada: Apsyrtides insulae (grčki nčsoi), što znači »osorskiotoci«. Zbog sve većeg propadanja Osora, koji je vrlo rano prestao biti sjedište bilSkupm·e, razvijao se sve više sjeverniji, prema istarskoj obali okrenuti gradić Cres. Po njegovu imenu nazvan je i otok. Ime ovoga sjevernog naselja, kao i ime onog južnog predslavensko je. Sudeći po konstituciši samog imena ono je predrimsko, Kao ime otoka pojavljuje se istomu 14. vijeku, kad g. 1371. ugarsko-hrvatski kral] Liudevit daruje Sarakenu, komorniku njegovih pečuiskih i srijemskih dobara, creski i osorski otok 1 34
-----
......_ - - - - - - - -
U 19. vijeku zna se samo za Cres kao ime sjevernog otoka. Na južnom dijelu otočke grupe razvila su se, od 16. vijeka dalje, do velike važnosti dva prvobitno naša pastirska i ribarska sela Velo i Malo Selo, nazvana talijanski Lussingrande i Lussinpiccolo, po svoj prilici prema prezimenu njihovih stanovnika, Prastari je Osor prestao tada da važi 'kao naziv za otočku grupu uopće. Pomenuta dva recentna naselja (osobito posljednje) podigla su se moreplovstvomt brodograditelistvorn do tog stepena, da su postara vrlo važna središta brodogradnje ii pomorstva na čitavom gornjem Jadranu. Zbog ove važnosti dio prvobitno iedinstvene otočke grupe nazvan je talijanski u pluralu isola dei Lussini Hj; samo u singularu isola di Lussino. Prema ovom .nazivu stvoren jie hrvatski Loštni.š Za ovaj pesliednis naziv nema starih potvrda. Najstariju potvrdu čitamo kod splitskog- pjesnika J. Kavanjina, .koji ga piše Lošin, Sa nj kao posljednjim konsonantom izgovara se u istarskoj narodnoj pjesmi i piše u našoj novijoj literaturi. Župne glagolske knj~ge i naš puk na ovim otocima znade samo za Malo i Velo selo kao imena najvažnijih naselja na otoku Lošinju. Ovaj naziv poznaie i posljednji austrijski Spezialortsrepertorium der osterreichischen Lander, sv. VII. (1918), str. 41., u zagradi doduše. Talijanski naziv Cherso za sjeverno prastaro naselje pojavljuje se istom u 12. vijeku. Tada se pominlu" dva Crešana, od kojih jedan ima hrvatski: pridievak Grubo (Girardus Grubo de Kerzo). U trinaestom viieku" creski građani nose čista naša imena. G. 1208. porniniu se svećenik Stanče (presbiter Stantius de T(erso) i đakon Dragonja, a 1224. žena Dobruša i muškarac Videc. Iste godine čitamo u lat. dokumentu i slavenske upravnike, kao Andrija župan, prman, podžup, pored mletačkog konta iz Osora (Nicolaus Oujnni comes abserensis). Talijanski naziv veoma je važan u lingvističkom pogledu. On objašnjava prvobitnu etnografiju' otoka. U njemu vidimo najprije metatezu -er- mjesto -re-, kako je ime mjesta glasilo u rimsko vrijeme: Crexa, Cr ext i Krepsa. Ova romanska metateza pravilna je samo unenaglašenom slogu" pridievne izvedenice chersinus ili.chersanus" »creski«. Prvi lat, pridjev poznat je Kasiodoru. Od osnove ova dva pridjeva potieče Cherso. Što se ne govori u tal. Č, nego k, to znači, da se današnji tal. izgovor osniva na izgovoru domaćih Romana, koje u Osoru pominje car Konstantin. Ovo jie jedini lingvistički dokaz, da je najstarije romansko građanstvo govorilo starim romansko-damatinskim jezi/kom. Naš naziv Cres, koji se u govoru domaćih čakavaca ekavaca ne izgovara s kratkim silaznim akcentom, kako bilježi Akadernilski Rječnik, nego sa dugim silaznim," osniva se na domaćem romanskom Kerso, kako se u najstarije doba i piše ime grada. Naša likvid35
na metateza ista je kao i u najstarijim našim posuđenicama. To znači, da se naš narod naselio na ovom otoku već u prvo vrijeme svoga dolaska u ove krajeve. Vokal e u oblikt» Cres odgovara posvema zakonima govora domaćih Hrvata, koji zovu svoj jezik »Iervaski«. Oni su ekavci ča kavci. Ikavski oblik Cris potvrđen je u narodnoj pjesmi istarskoj. Ijekavski obHk' nije ni-gdje potvrđen ii zacijelo se tlJiig:dje ne govori Criies. Druga palatalizaciia konsonanta k pred vokalom eS ista je kao i u našem nazivu Cavtat za civitate »grad« kod Dubrovnika. I to je znak ranog upoznavanja našeg naroda 's ovim imenom grada. U samom graduima dosta tragova prastarim našim nazivima, Dio grada, ;gdje je trg, zove se Plasica. To je deminutiv od stare naše riječi plasa -»niiva«, koja se očuvala u mnogobrojnim našim imenima mlesta kao Plase, Plaški i. t d. Druga gradska četvrt zove se Zagrat »za zradom«. Dolazi u Cresu i madž. posuđenica u našoj izvedenici Vfirozina kao naziv za dio grada. ." . Značajan ie još naziv dijela grada Kčns, što je od naše riieči »konac«, ali je ispušten prema našim kosim padežima nepostoiani vokal e i e je :izgovoreno rta mletačku kao s. Te promjene nastale su II ustima domaćih 'I'aliiana, koji govore mletački diialekat, Od njih su ovaj szgovor preuzeli it naši ljudi. Naše pučanstvo na otoku Cresu bavilo se- od pradavnih vremena pastirstvom i poljoprivredom. Romant su bili varoško pučanstvo poslednika u Cresu i Osoru." Oni su se bavn~ i ribarstvom i moreplovstvom. Slaveni' uče od njih ova zanimanja. Tragova tome ima još u jeziku domaćih čakavaca ekavaea.: Gradsko pokrivalo zovu oni kapartfir, od vulgo lat. coonertoriurn »pokrivalo«. U toj riječi konsonant p (mjesto v) jasno kaže, da je riječ 'Dosuđena ne iz mletačkog govora, nego ilZ domaćeg romanskoga. Sitne ribice zovu se girice, od lat. riječi gerres sa našim deminutivntm sufiksom. Konsonant g u našoj riječ (mjesto z) jasno i opet kaže, da ovaj ribarski naziv nije došao ll' govor naših ljudi na Cresu iz mletačkoga, nego iz lezika domaćih Romana, koje pominie car Konstantin. Obrnuto, Romani posudiše od našeg svijeta, kojega se sociologička osnovica temeljila na pastirstvu i ratarstvu, riječ bravar »čo banin«, izvedenicu od brav »ovca, stado«. Nastavak -ar u ovoj riječi zamijeniše oni mletačkim -er (kao II Kvarner za Kvamar, kako se govori na Cresu). Creski talijanski statut donosi mnogo odredaba o bravčr-ima.l" Ta rijleč dobila je ovdje značenje »upravitelia seoskog dobra«. Kao svagdje, tako i ovdje sva nomenklatura položaja, terena, brda i dijelova morske obale ne potječe od posiednika gotovana,
36
nego od onog elementa, koji obrađuje i iskonšćuie zemlju. Ovo saznanje potvrdit će ispitivanje imena naših otoka, Prikazati sve bogastvo naše terminologije ovoga otoka nije moguće u jednom članku. Iznosnno samo karakteristične nazive. U domaćem jeziku govori se, kao il u Vrbniku i Dobrlniu, za klerika zakeni, Sjeverno od gradića Cresa postoji ovako nazvan rt i uvala: .Zaken] (pisano ital. Zakegn) »Žakanov rt«, Izgovor z mjesto ž je cakavski. . U domaćem govoru očuvalo se, dielomlce kao i u Vrbniku, samoglasno I. Zbog toga se najviše brdo na ostrvu (483 m., zapadno od jezera Vrane) zove Heim, što znači »hum«. Na Lošinju, Istočno o-I brdskoga masiva Osoršćice postoji ime sela Halmšc »humac«, gen. Haidi (stanovnici flalćani). Blizu Cresa je kral zvan Teisti »tusti, debeli«, jamačno zbog obilne zemlje, rijetke na krasu. Pod Beleiem, istočno, nalazi se uvala ~ rt Koromacna 11. Ovako nazvanih uvala ima posvuda po sjevernodalmatinskim otocima. To je pridjev od biUke koromač Hi komorač »rnarathrum«, karakteristične za floru ovih otoka. Od drugih naziva za uvale čitamo na specijalnoj .kartiIoš Gleboka i Galboka »duboka«, gdje vidimo oblike našez narječja na Cresu. Istočno odOsora nalazi se prediel zvan Presreo. Ova stara slavenska riječ dolazi kao ime mjesta veoma često u NR Makedoniji. Osim ovdje, nigdje drugdje na f{rvatsko-srpskoj. teritoriiš nijesam našao to topografsko ime. Kao u ostaloj Dalmaciji, i ovdje svetačka imena, kad su imena mjesta, dobivaju pred naše ime još lat. pridjev sanctus kao našu posuđenicu ilZ domaćega romanskog govora, ako se rađi o starim naseljima. AJkosu mlađa, onda se uz svetačko ime kaže naš pridjev sveti, kao Sveti NIkOla (brdo 557 m), Sv. Mihovil, Sv. Jakov (naselje na Lošinju), i t. d. Za selo zvano tal. San Giovanni na Cresu naši kažu Stivan. AH pored ovakovih nazrva postoje još i supstantivirans pridfevi, kao na pr. naziv Martinšćica za tal. San Martino. Uz ovo selo, na zapadu, nalazi se rt, koji se zove Kliec, isto onako kao što na Krku imamo Kiiac. Južno od Osora nalazi. se također rt (punta) i luka Martaiščica. Ovako su stvoreni na Cresu još nazivi Mih6jašćica i Lovrešćina, od pridjeva Lovreski.vkoi! postoii na, Cresu kao ime mjesta. Ovakvihievedenica ima iod riječi općeg značenja, kad se upotrebljavaju kao imena mjesta. Ovamo ide naziv Predčšćica od Priiedo, gen. Priiedola.vkako se zove planina lt Vasoievićirna. To je složenica od pred i dol, slično kao i naziv Pod 01. koji dolazi također na Cresu kao ime zaseoka, što je složenica od prijedloga pod i dol.
*
*
'" '37
U poređeniu s našom romanska je nomenklatura ovoga otoka kud i kamo malobrojnija i siromašnija. Kad se ima na umu pomenuta sociologijska razlika između Romana i Slavena na ovom otoku, .onda je to posve razumljivo. Gradsko romansko pučanstvo, koje je bilo posiedničko i tskorišćavalo obale ribareniern Hi moreplovstvom, moglo je ostaviti tragova samo u nomenklaturi dijelova obala i naselja. Ovakovih je naziva ipak malo. Ovamo ide naziv brda Prantur. Specijalna karta voinogeograiskog zavoda Jugoslavije piše Plantur, što može biti "također narodni oblik sa distmllaciiom (r - r > I - r), kod rta (punte) Martinšćice na južnom dijelu Cresa. Pod nazivom brdašca Prantur (25 m) krije se zaoiielo kraćenica od lat. prornontoriurn »predbrđe«, od riječi, koja se očuvala II nazivu r'rmantura u Istri. Već 1018., kad Crešani prisežu vjernost Mlečanima, pominie se na ovom otoku kao gradsko naselje (civitas) Chafisole, koje je kasnije poznato kao castellum Cavisole,od lat. caput insulae »glava.otoka«, danas tal. Caisole, što je u takianskom neobična polulatinska i polumletačka složenica. Zanimlitvo je opaziti, da ovai tal. lako prevodiv naziv nije naš narod obrnuo na svoju na Cresu, nego na Krku, gdje nalazimo u nazsvu samostana Glavotok (po narodnom izgovoru Glavatčk), čist i doslovan prijevod ove tal .složenice. Naš naziv ovoga sela na Cresu glasi u određenom nridievu Beli (uz koji se razumije opća riieč »grad«). Kako-se vidi, naš naziv nema nikakve veze s romanskim. Takov pr.fdjevni .naziv dolazt još jednom na ovom otoku u obliku Belei (tal. pisano Bellei), u kome dočetak -ei odgovara starijem određenom nastavku -ak kao II ovaj, onaj, Belaj, Rlagaj.12 Postoii još contrađa Beleiski na specijalnoj karti. Druzo ime naselja na ovom otoku Lubenice, koje se vrlo rano pominie kao castellum, čiiI1i se potpuno kao naše, premda nigdje drugdje ne nalazimo ovakovih naših mjesnih naziva. Moglo bi biti, da se pod njim sakriva lat. naziv lIibemicia, kako se ovaj castellum zvao II latinskom. Ovo je lat. izvedenica od pridieva hibemus »zhnski«,
, Od drugih romanskih imena za naseljena miesta treba spornenuti Smergo na morskoj obali: prema Krku. Naš naziv Mereh, gen. Merga predstavlja prvobitni lat. oblik mergus »ronilac, gniurac«. Prema današnjem tal.' ieziku Talijani su dodali starom imenu još prefiks S-, koji dolazi od lat. ex. Ali i naši ljudi govore Smerag, kako je zabiiieženo na specijalnoj karti, gdje se čita i naziv Meraska jama.
*
*
*
Od imena izvedenih od starih slavenskih ličnih imena treba nanaziv sela Dragozetići-", jugozapadno od Beloga (Ca-
ročito istaći
38
Isole), od Dragozet, za koje nema drugih potvrda osim imena' ovog naselja na Cresu. Sve o sve, na Cresu nostoit danas 16 toponima za naselja u poretku od sjevera na jug: Dragozetići, Bell.Predošćica, Vodice, Merag, Cres, Valun, Lubenice, Martinšćica, Vrana, Orlec, StivanBele], Ustrine, Osor, PUnta KriJža.Od ovih supredrimski (mediteranskl): Cres i Osor, romanski: Memg, Valun, Lubenice; latinsko-kršćanski: Stivan, Punta' Križa.. Ostati su hrvatski različitši tipova. i epoha: a) stara slav. porodična naselja: Drazozetićl, b) start i novi određeni pridievi: Belei, Beli, e) supstantivni pritdjev:i. karakteristični za naš otočki i obalski Jadran na -šćšcarPredotllšćica, Marti!l1JŠćica, d) toponimi iz faune: Vrana, Orlec, e) olurale tantum neutvrđenoza značenja i podrijetla, Ustrine, Da ovaj posljednji! ne može potjecati od ustra »briiaćica«, izlazi odatle, što je ustra turcizam, a turskjh toponima na otocima nema.: Prije bi se moglo pomlšliatl na romansko podrijetlo, premda romanski toponimi rjeđe dolaze kao pluralla tantum-s, '(1) toponim .kofi se odnosi na slatku vodu: Vodice, karakterističan za kraški (karstni) teren. . . . . .:
porodjčnog
U. U poređeniu sa krčkom, toponomastika otoka Cresa sadržava nesravniivo više hrvatskih toponima nego romanskih. Takovih ro,manskih toponima, k9ji bi pokazivali tragove fonetike staroga romanskoga govora u Krku, ovdje uopće nema. Susrećemo kao toponime samo takove romanizme, kolt su stvoreni od riječi ušUh i u jezik našeg naroda rta otoku. Toponimi, kao što su Komoriščica, Girišnica, Krasa, Koromašna, Javorna, flrustica .od. općih riječi romanskog podrijetla komorika »philyrea levis«, girica (ribica), kras, koromač, javor »lovorika«, hriista'" »stiiena ~li hrid«, nalazese ne samo na Cresu, nego i na ostalim otocima kvarnerskog i: zadarskog arhipelaga i ne govore ništa o starom romanskom govoru dalmatinskog tipa. / Pored navedenog toponima Merag izaz.iva interes romanista i naziv otočića (školfiča) Kormat, koji se odijelio od Plavnika. Da to nije hrvatski naziv, očigledno je .Dočetak -at upućuje na romanski prošli particip pasiva od glagola' corrtmare, koji je zastupljen ll- rumunjskom a curma »odlomHi«16. Ovaj naziv ide prema, tome II isti red sa Maskatfir (jzgovor u Puntu) II Košliunskom zalivu na Krku. Ovako je nazvan škol.jić, koji se od1JOmio od susjedne obale djelovanjem morske obale. Samo je ovdje naziv metaforički, od lat. morsicatorium »gdjemore izjeda«l'1. Kormat je corrlmatus scooulusstod Plavnika) ođlomlien školilć«, U zadarskom arhipelagu istadenomi39
.-
nacija dolazi još u nazivu Kornat, sa zamjenom suglasni/ka ID u D" zacijelo pod uelivorn drugih 'lat. riječi, kaocornu »rog«, corona »kruna«.
. Interes romanista izazrvaju još dva toponima, ime naselja Valun sjeverozapadno od Lubenica, g-lavno i jedino mjesto u velikom zalivuc] 'ime najveće uzvisine na otoku Sis 638 m). Oba su bez sumnje romanska, Prvo je romanski augmentativ od vallis »uvala«, a drugi· je hrvatski ref:1eks od: vulgarnolatinskoga priloga siisum za klas. lat. sursum »gore, naprijed, prema gore«, Promjena dugoga If u samoglas i je kao II murus > mir »zid«. Paralela za ovaj toponim' (ili bolle orontm) nalazi se na Krku iznad Punta u nazivu polja Sus, Ovo upoređenie jie to značajnije, što u nazivu Sus na Krku nema stare hrvatske promjene glasovne kao na Cresu. To je zbog toga, što se današnji puntarsk] i!zgovor osniva na krčkoromanskorn dvoglasu Suas, k!oji je potvrden.F" To je mlađi toponim. Prema tome današnji hrvatski naziv Sis potječe i~ vulgarnolatinskog doba na Cresu. Hrvatstvo je ovdje veoma staro, što izlazi i odatle, da se u Valunu nalazi glagolska ploča možda iste starine kao i baščanska,
*
*
Hrvatska toponomastika, koja se odnosi na šume i šumske stabljike, dosta je rlietka na ovom- otoku. Mjesto toga ističu se nazivi PO pticama, kao naziv naselja Orlec i položaja Orline, pa Golubinac i Vrana. Od stabljika imamo poimeničene pridieve, kao Jablanac (sjeverni rt), Drevenik (ulica u Cresu), Jesenovac i Komorišćica od iasenov i: komorički i čisti pridievi Javorna (sc. vala) i Loznati (naselja). Ovakovi toponimi ne govore ništa o kakovim šumama na otoku. Mogu se odnosttt i na-pojedinačne stabljike. ' Popratni zacijelo je pridjev m. r. izveden od biljke paprat, koja dolazi .kao toponim gotovo na svakom otoku. Kako je to naziv rta. dokazuje, da se i ovdje govorila riječ rt u narječju Art (ispor. Arci južno. od Osora), za puntu kao i na Krku. Uz pridjev m. r. Popratni , može s~ razumjeti samo ova riječ. , Kao na Krku, i ovdje se ponavljaju metafore za rtove, kao Kiiec i Šilo. Za dijelove obale nailazimo i ovdje na nazive kao 0010, Veli Bok, Osredak j Konec za krajnji wo otoka (upor. Koncilu-n na Pagu), Kao ime uvale dolazi ovdje Tiha po prvi! put. I tu ima starih pridjeva za nazive naselja, kao Ivanii »Ivanov« .. Ovdje se već javlja toponim Zaglava, koji se nalazi gotovo na svakom otoku sjevernog Jadrana. Ovako se označuie dio uzvišenog: obalskog terena, 'kao obalsko brdašce.
40
•
Mjesto riječi mocira za ogradu od kamena oko zemljišta ovdje kao i na Krku javlja se kao toponim Okladt'". Ovaj naziv dolazi nebrojeno puta na otocima. Češće se javlja na ovom otoku naziv položaia Gračtšče!", izve, denica od gradacckoda znači, da je na tako označenom terenu nekada postojalo staro hrvatsko utvrđenie. Od imena za uzvisine ističu senazivl lialm i lie1m za književno Hum, koji vele, da 'tl hrvatskom narječju otoka nije bilo vokabzirano sonantno I. Od izraza za uzvisine treba još zabilježiti naziv Gorica, koji nije osobito čest toponim na otocima. Isto tako je rijedak toponim Prozor.kof! se, češće susreće na kopnu. Označuie .'zacijelo, kao i Ozren i Prizren na kopnu, terensku točku, sa koje se može dobro gledati. Zatim prldievi Veli, Crni (sc. halm), Silaz, Vela Straža il Maslovnik. Teško je točno protumačiti značenje imena većeg obradivog školia Plavnik. Da je to čist hrvatski naziv, nema sumnie. Vjerojatno stoji u vezi s osnovom glagola plšviti il s toponimima PII~v (naziv jezera), Plavnica (rječica) i t. <1. 20 U romanskoi tooonomastici jadranskihotoka naićt ćemo na sličnu denominaciju u nazivu Olib i tada ćemo O sernantičnom problemu još govoriti. Ne ide u istu kategoriju naziv dvaju otočićakod Paga Plantk'". Ovo je izvedenica od plana,od osnove, od koje' je i augmentativ planina, samo ovdje u značenju »neplodan«, ikoje odlično odgovara ovim, neznatnim školličima.
Iznenađuje nadalie i pridjev Visoki kao nazlv školiiča, Da se objasni ova rijetka denominaclia za .školjeve, trebalo bi opažanja na terenu. . Upada u oči činjenica, da je toponomastika grada Cresa ostala hrvatska uza Sav jak mletačko-taliianski utjecaj. Ulice nose hrvatska imena: Varožlna'", Prekriž, Drevenrk, Veli dvor" Lučica, Kons < konscs, Zagrad, Racica (deminutiv od raka, < lat. arca), Sv. Sidro < Isidor (ovako i na Kriku); rtovi! Kovačina ,iJ Križice II Creskoj Dragi, brijeg nad gradom zove se Strganacš", Ova se činjenica obja"šnlava time, što staro važno romansko naselje, kako' i!Zlazi iiz Porfirogenitovapodatka, nije bio današnji grad Cres, nego Osor, koji se danas nalazi na ovom otoku. Cres kao naselje počeo se razvijati kasno, istomnoshie propasti Osora, u 16. vijeku. Ifrvatt su zacijelo ovdje naišli na kakov zaselak.koi» je nosio predrirnsko ime Crepsa > Cherso.Tlrvatsko naselje nastalo je, prema tome, na romanskoj osnovici kao i na kopnenoj Dalmaciji Nin i Skradin, koje. i sam car već poinaile kao hrvatska naselia, Mletačko-talijanski dio stanovnrka Cresa prema tome je oči~orooetlt~. Kako je postao nakon prooasn Osora ,najvažniilje lI1aselde,dao .je prema mediteranskomobičaju narliv i cijelom otoku i: iiStiSll1UO 'tako jz otočke denominacije stari Apsorusi Apsyrtides. ' ; .
41
..
.lill!
III. Još treba ogledati toponime, koji seodnose na konfiguraoiiu obale,ili kako drukčije kažemo, na obalski sistem Cresa. Ove ćemo prikazati na osnovu naše pomorske karte. Među njima pozornost izaziva naipriie naziv diiela iobale (rta i uvale) Porozina, za koji postoji i tal. oblik Faresina. Po ovom toponimu zovu se iVeLa Vrata izmedu istarske obaLe i Cresa tal. Canale di Faresina. Po fonetskim pojavama hrvatskog naziva, po zamjeni talijanskog a sa o, pa hrv. p za tal. f, moramo zakliučiti, da se radi o vrlo starom nazivu. Da je predslavenski, to je očito. Da lit je u vezi sa grčkim pharos »pomorska svjetlost«, daIi sadrži lat. sufikse -ensis i -Inus, to ne možemo znati, dok ne budemo obaviješteni o historiiskim potvrdama za toponim Porozina. Od otočića, koji pripadaju Cresu, navedimo već pometnrti 'Plavnik, Trstenik (u pravcu prema Dolfitru i Ostrom i dalje prema KOil1ci1lunu), posve jasan naziv, koHse opetuje, Vanula (prema uvali Ulu), naziv čini se, romanski, ali se ne zna, što znači, sike Trstena (između uvale Vrča i Javorne), Metliine (prema školiima Palacolu i Orudi, koji pripadaju Lošinju), MaLi i Vell Čutin (prema uvati Vruci), Visoki (između uvala Lučke i Javornika, zapadno od Cresa), veći školj Zečevo'" sa tri grebena zvana Mišar 2 5 i dvije Sekice'". Uvala na ovom otočiću zvana Slanci dolazi m Pagu kao Slana (upor. Slano u južnoj Dalmaciil). Interesantna je {] zbog toga, što je austrijska pomorska karta :i jugoslavenska specijalka zovu Turska Draga. Ovakov toponim sa nriđlevom turski nenalazimo nigdje na otocima Jadrana. . Izmedu Premanture u Istri i Cresanalaze se školj Galiola, tal. deminutiv od galla, Ovaj metaforički naziv za školie opetuje se. Nazivi za rtove i uvale opetuiu s.e i na Cresu u poznatim tLpovima, kadikad u dijalektičkom obliku kao Galboka za Dumboka na drugim otocima: Mali Bok, Vodice. Ertić, Lupeška Dražica, Trstena, Meli (»pjj!esak«), Pečen (sc. ert bjit će miesto peščen, od pijesak, upor. 'Pišćena na drugim otocima), Vela Žal, Tenki, Debela Punta (upor. kod Romana u Istri Punta grossa), Zela (sc. punta, vala »zla«), Isto se tako opetuju i' botanički toponimi: Jablanac, Mugrani (smoeranl« < .lat, malum graneum za granatum, upor. Mogrenkod Budve), VeLi i Mali Pin < lat. pinus »smreka«, Brnestrovica -< lat. genista, Trstena, Smokvina, Smokovac, Jelovica, Lukovac. Ma!ti,e se opetuje Golubinac, Banja (vkupatilo«}, Prestenice (zacijelo Pred Stenice od stijena), Prigraiena (spregrađena«), Grobnica (upor. kod Zadra na 'kopnu ovakov toponim, koj;} označuje ;izgreben teren), Kobi] {neooređeni pridiev koblli), Jaz, Pll~čtna, Suha, Kolovrat, Vrč (metafora), Tare] (metateza mjesto Taier, tal. tagliere, metafora), Stanovišćlca (zacijelo od pastirskih stanova) i Dol. 42
Još treba pomenuti nazive uvala Zaklopica (dva puta, drugdje Zaklopatica), i U1 27 (vkošmca«). Od toponima, koji označuju oosiedntka, vrijedno je zabilležiti nazive uvala Lukovo, Martinšćica (južno od Prantura) i I~d.r.ešnJic;;il (od Andriia > Jadre). Nejasni su toponimi za rtove ii uvale: Ridulje, KaLdO!I1ta (prvi je dio mletačko cao < ital. capo, upor. na Rabu Kaldanac i Kalifronat), Baldarin (zacijelo romanska riječ), Ul, te Toverašćica (ako je od toverna < lat. tabarnae, nejasan je gubitak suglasnika n) i Mezulin (možda deminutiv od mezul < lat. modiolus '> hrv. žmulj »čaša«). Naziv rta Krniacol predstavlia zacijelo romansku izvedenicu od comu -ros« sa dva suilksa -aceus i -olus, Prolaz (kanal) između Cresa i Plavnika zove se Krušiia, od tal, corsia. Bilj ešk e 1) Smičiklas, Codex diplomaticus, sv. XIV, str. 361, !) Ovako misli i Milčetić. Upor. Ak. R], VI, str. 153
362. so v. Lošinj.
3) Smičiklas o. c., sv. II, str. 300, 301. 4) Smičiklas Q. c., III, str. 78, 237. 5) Upor. istu metatezu u imenu sicilskoga grada Girgenti za lat. Agri-
gentum. 8) Ovaj pridjev ostavio je traga i u našem "nazivu Cresan, kako se na Cresu govori. Ispravno bi bilo, kako dr. Mate Tentor primj-ećuje, Crešan. 7) Lingvističke podatke ;O govoru Crešana, koji su cakavci, t. j. koji govore ea mjesto ča, i o mnogim imenima mjesta, što ih pominjem (naročito ona s akcentom) u ovom članku crpem iz studije dr. Mate Tentora objavljene u Jaglćevui Arehiv fiir 'slav. Philologie, sv. XXX, str. U52 i sl. l 8) Posljednji austrijski Spezialortsrepertorium iz g. 1918., ;;v. VII. str. ~9 piše ovo ime mjesta i s prvom ,palatalizaeijom Cres. Ovakav izgovor nije mi nigdje potvrđen. I 9) O njihovu jeziku upor. A. Calombis: Elementi veglioti neU'isola di Cherso-Ossero u Bertonijevu Archivum romanicum, vol. XXI (1937). str. 243-267. 10) Ovaj statut poznat mi je iz primjerka, što mi' ga je bio dao na upotrebu pok. odvjetnik Antončić na Krku, ll) Imena, na kojima nije zabilježen akcenat, crpao sam iz specijalne karte "bivšeg a.-u. generalštaba 6 i 7~ ,27 i 28 kol. XI i iz naše pomorske karte. 1!) Upor. o tome moju studiju u Belićevu Zborniku, 1937, str. 21-30. ' 757 i Barbalić. ,Talijanki 'prema njima ,13) Ovako pišu Ak. Itj. II, str. Hrvati izgovaraju Dragosichi, Dragožići, upor. citirani Spezialortsrepertoriun:
~U)
" Ustrina »paljevina, palež«, bio bi postverbale od romanskoga glagola ustriniire .sopalit!«, v. Meyer-Liibke, Roman. etym. Worterbueh, 13.1 izd. br. 9096. Hrvatski su toponomastički ekvivalenti Požega, Požarevac, Palež, Pale" Paljev.ina u sing. i pluralu. IDa se dođe do izvjesnosti, potrebno je terensko ispitivanje creskog tonima. 15) Riječ je potvrđena :u Dubašnici na Krku, v . .Akad. Rječnik. III, str. 711. ,Govori se i u Vrbniku. Označufe »prosti kamen, opran od morske obale, male vrijednosti za zidare«. Potječe od lat. frustum, v. Meyer-Liibke, Rom nlsehes etymologlsches Worterbuch, br. 3543. Upor. moju tal. studiju u Archivio glottologtco italiano, XXI (1929), str, 104 br. 14. 1.8) V. Meyer-Liibke, o. e. br. 2254.
43
li) Upor. Bartoli, .Das Dalmatische, II, str. 239, 255 i 375, koji daje izgovor zadnjeg Krčanina .Meskataur. l'a) Upor. moj članak Studi toponomastici sull'isola d; Veglia u časopisu Archivio glottologtco italiano, sv. XXIV (1930) str. ,46 br. 75. 18) Upor. Akad. Rječn.;.k, VIII, 814 i Mažuranić, Prinosi, str. 817. To je postverbal od oklasti okladern »opkoliti«. 19) Akad. Rječnik, III, 300 donosi ovakov toponim iz Istre, Brača i Konavala. Najstarija mu je potvrda iz g. 1185. 20) Upor. Akad. Rječnik, X. str. 23. 21) Akad. Rječnik, X. str. 3 ima kao naziv brda (u Banjanima, Crna Gora i Hercegovina. Planik, za koji je potvrđen stariji oblik Plansn.k iz 14. vijeka Ovo je zaista izvedenica od riječi plana, koja dolazi često kao toponim, v. Akad. Rječnik, IX, 957. Značenje »neplodan« nije se očuvalo u hrvatsko-i srpskom, nego u poljskom pridjevu plony »jalov« i uglagolu wyplonić »uči niti neplodnim«, V. Bruckner, Slownik etyrnolcgiczny jezyka polskiego, str. 4212 22) Augmentativ od varoš. Ove podatke uzimam iz članka Jos, A. Kraljića, Otok i grad Cres. Jadranska Straža, X, str. 90-91. Toponima dobro lingvistički zabilježenih na samom mjestu nemam za otoke Cres i Lošinj. Moram se služiti toponimima onako, kako su ih zabilježile obje spec.jalke, Budućim našim toponomastičarima ostaje, da ova prrvcernena opažanja poprave i dopune. 23) Ovakav toponim bilježi naša pomorska karta i kao naziv rta sjeverno od Cresa. Upor. Strižna u Kornatu. 24) Ovako zove naša ratna mornarica mletačko Levrera, o kojem će b.ti riječ u članku o Lošinju.' Jugoslavenska specijalka zove ga Zečje. Toponim se opetuje južno od Vira Ura (Puntadura). 25) Austrougarsku pomorska karta piše ga u pridjevu Mišerski, jugoslav. spec'Jalka Mišje. 28) Austrougarsku i jugoslavenska specijalka pišu jednostavno Sika lat. siccus »suh«. 27) Riječ ,ul u navedenom značenju potvrđena je u vrbanskom statutu. v. Mažuranić, Prinosi, str. 1498. Pridjev odatle Uleni v. u članku o Hvaru. '
<
<
4. LOS I N J
I.
Kako je otočkog
već rečeno
u
članku
o Cresu, ovaj, naziv za južni dio.
skupanovijeg Je datuma. U prošlosti čitava teritorija otoka
Lošinja pripadala je biskupiji, općinu i romansklm posjednicima u Osoru. Tada se s pravom zvala isola di Ossero (naglasak je na početnom o). Dugo vremena billa je nenastaniena. Prvi put se pominiu Veliki i Ma~iI Lošmj kao naselja g. 1398. 1 Pomorstvo -1 brodogradnja počinjIU se ovdie razvijati od 1600. Ovaj razvitak značio je doduše za otok mnog-o u ekonomskom pogledu, naročito u pravcu urbanizma, 'aJi u pravcu razvitka naše narodne. svdestl predstavljao je osjetljiv nedostatak. Urbanizam je učinio, te se svtlošiniskt arrnatori prikloniše taliianstvu i onda, kad očuvaše naša imena, kao Cosultch, Martinolich i t. d. Samo mali
44
puik:, onaj, koji dade mletačkoj upravi naziv braver »bravar, upravitelj seoskog dobra«, održao je našu svijesti gl'agol~aštvo sve do najnovUilh vremena. Sve do dolaska Italije postojalt su trečoreci gl'agollaš] u Velom Lošinju i franjevci Hrvati u Nerezinama, U Velom i Malom Lošinju pievala se svečana misa u staroslavenskom jeziku sve do 1804. Župske su se matice vodtle na hrvatskom ieziku i: piiSa'le glagol'icom sve do g. 1742, a u župama Sv. Jakov, Ćunski, Ilovik, Susak i Unšie g}agoijalo, se do posljednjih dana pdje dolaska tal1'j~'Skih trupa,"
Kako je već ranije rečeno, otok je dobio naziv prema dva najvažnija naselja, koje naš narod zove i danas Velo i Malo Selo, a Ta• lijani Lussingrande i Lussmptccolo. Ovaj naziv primio j:eod njih i naš narod. To se dogodilo, kao jo II slučajevima, što ćemo ih vidjeti, kad budemo nromatrali nazive Korčula i Šolta za starije hrvatske Krkar i Sulet. Ne može se tačno znati, što znači današnji iI1aŠ naziv Lošinj (kratki uzlazni naglasak na o i duljina na O. Upotrebljava ga istarska narodna pjesma: Oj Lošiniu mali, selo narešeno. Sudeći prema stariiem talijanskom nazivu za otok isola dei Lussini, čini se da suse stanovnlici pomenutih dvaju naših sela zvali ovakovim prezimenom. Naše prezime Lošin pominie se, kako veli Akademiiski Rječnik, »prIje našeg vremena«. O njemu nilesam pobl:i~e upućen. Da su Talšian] uzel!i ovaj naziv od našega svijeta, a ne obrnuto, na to upućuj,e fonetska činlenica. TalijiClJni čuju naše o kao u, i obrnuto, naše u kao o: Upor. na 'Pt. na Krku tal. Dobassinizza, Ovako je istarska jnnta nekada službeno pisala ime našega sela na Krku Dubašnica, Obrnuto, naši ljudi čuju talijansko zatvor 0010 ozotovo redovno kao u, dok Talijani zamjenjuju naše o sa u. Tako govore UIbo za Olib. Kad bi, prema tome, Lussin bilo prvobitno tal. ~ič.no ime, ne bismo očekilvali; za tal, vokal u u našem jeziku o, nego u. Stari kllaS;ičm naziv Apsorus važio je ii za ovai otok kao i za Cres.. Premda se sam propali gradić Osor ~u narječju Nerezina Osum, govori se .i1 Oščr), na:tazi danas još na creskoj strani, na prevlaci spojenoi mostom s otokom Lošmiem, iJpak se glavni' brdski masiv dug 10 km. na sj!evemom dijelu samog otoka Lošinja zove u Nerezinama Osučršćica, knfiževno Osoršćica (u Akad. Rječn~ku IX., ' str. 24), tal. Monte Ossero, GLavna uzvisina li ovomrnasrvu (588 m.) zove se hrv. Televrma, tal. Oirna Tetevrina. Ovai je nazjv metaforičan, ako je Televrina romanski pridjev izveden od lat. terebra »svrdao«. Ovaj b~ naziv, ako je ispravnoovo tumačenje, bio jedini ostatak jezika starih Romana iz grada Osora, koje '()Otl1iiInje car Konstantin.
Druga glavica u ovom masivu nosi svetačko ime Sv. Mikul. 45
Carev naziv ovoga grada otkriva, kao i naziv Cherso, čitavu staru etnografiju ovoga otoka prij!e dolaska Hrvata. Mjesto starog naziva Apsorus srednjoviekovnš dokumenti pišu Apsarurn, s promienom nenaglašenog o ti a. Ovaj nenaglašend vokal može se dalle oslabiti u e. To sve odgovara fonetici staroga romanskog iezjka. ALt najčudnije je to, što car piše ovo ame Opsara s naglašenim o mjesto a." Ova se pojava može objasniti samo na osnovu fonetike romanskoga govora, kako se govorio u gradu Krku. To je j 1edin'i1Jingvisttčki dokaz, na osnovu kojega možemo zaključiti, da se i u Osoru nekada govorilo isto romansko nariečie, koie i u gradovima Cresu i Krku. Naš se naziv posve slaže s Apsarum, kako pišu srednjovjekovni • dokumenti. Kao Kotor za Cattaroili Mosor za Massarum, tako se veli Osor za Apsarurn. Što je p ispalo, to i opet točno odgovara ionetskom zakonu ekavske čakavštine u Cresu, gdje se kaže pedlsat za pedepsati. Grci su nazivam ova dva, otoka, kao i~ otočiće uz njih, kako je već rečeno, Apsyrtides, Ovaj su naziv cniizvelt tako, .da su dodali svoj .sufiks -ides na ilirski illli iapodski pridiev apsort-sosorski-.š Prema tome, 11 antičko doba Apsorus je bilo važnije naselje od Cresa, jer je po njemu, a ne po CreSIU, nazvan otočki skup. Na OSJ1JOVU zakona suzvučnosti iH pučke etitnologiie oni su doveli ime ovih otoka u vezu sa svojom pričom o Argonautima. Jason je ovdje, pričaju Grci, ubio svoga brata Apsyrtosav! 'odatle je nastalo ime ovom otoku. U stvari je istina samo to: da joe ilirski pridjev apsort »osorski« približno jednak imenu brata Jasonova. Ali ta suzvučnost MIa je dosta grčkoj mašti, da i ovaj otok, kao i Ulcinj na jugu, dovede u vezu s kavkaskim narodom Colchi, s Medeiom i Argonautima. U ovoj ~1eget1Jdi istina je to, da je i ovdje bilo grčkih naselja, kao i drugdje na mediteranskim obalama. To potvrđuju i grčM nazivi, kojih zaista ima u ovom otočkom skupu, Ovamo ide naipriie ime otočića tal. Sansego (naglasak na a), hrvatski Susak, gen. Suska, gdje zamjena u za tal. an pred konsonantom jasno veli, da su se Hrvati upoznali s ovim otočićem već u prvo doba dolaska ovamo. Kod njega se vodila borba sa Saracenima, koji su II 9. vijeku došli i pod sam Osor. Lat. naziv Sansacus sadržava grčko ime bUtike sampsychon »mažurana«, U ll. vijeku (g. 1071.) piše se ime ovoga otočića II hrv. pr~d!jevu Sansicovo II sr. rodu, t. j. prema apelativu ostrvo, upor. u južnom Jadranu Lastovo. Drugo grčko ime otoka je tal. plural Nembs (dva otočića) u San Pietro dei Nembk za doba hrvatske narodne dinastije zovu se ova dva otočića insulae Neumae, od grčke riječi' neuma »znak«. Hrvati nijesu zadržalt ovo ime, nego su prozvali oba otočića prema Ilovastom terenu Ilovik
46
Na zapaduod srednjeg Lošinia nalaze se otočići, koji se zovu tal. Canidole (tal. plural), hrvatske Srakane (hrv. pkrral), Canidole je lat. deminutiv cannetula (smalo zemljište. obrašteno' trstikom-.) Na Rabu dolazi također ovakav naziv u našem izgovoru Kanitall. Prijelaz d mjesto t pokazuje, da se ovdje radi o starom istarskom dijalektu, koji se govorio u istarskim gradovima prije dolaska Mlečana. Na Srakane se odnose dviie potvrde Seracana iz g. 1208. i Sarhcana (P) iz g. 1280., što ih donosi Jireček, Romanen I, 65 iz Liubićevih Ustima o odnosaiih između južnoga Slavenstva i mletačke Republike. Izvjesno je, prema ovim potvrdama, da je Srakane romanski toponim, aLi mu ne mogu za sada odgonetnuti etimologiju. Upor. ipak Sarakin na Rabu. Dva otočića, jugoistočno od Velog Lošinia, Z:0V'1l se Oriule, u ž. r. p[:urala, koji se 1208. latinski zovu II singularu Auriola. Ovai latinski demlnuttvnš pridjev izveden je od aureus »zlatan«, Ovako je nazvan otočić zacijelo zbog dobre zemlje, rijetke u ovim krajevima. Postoje još i drugi romanski nazivi za otočiće 'i! sike, i to g. 1208. Leporaria »zečii otočiće, izveden icaod lepus »zec«, danas Levrera, (na našoj pomorskoj karti prevedeno u Zečie i Zečevo), sasvim prema mletačkom izgovoru; zatim Scoglio Palazziol grande i piccolo, od mletačkog deminutiva od palazzo. Naš je naziv za njih sasvim drugi, Oruđa, koji nemanikakve veze s tom riieči. Ali za imenicu oruđa, koja zacijelo stoji u vezi s oruđe, nema potvrde osim ove. Kako su ovi otoci, kao i ostali u Kvarneru, staiali preko pet vjekova pod Bizantom, od propasti Zapadnorimskog carstva, pa sve do časa, kad se u 11. vijeku na ruševinama Istočnonmskog carstva pojavljuju Mleci, nije nikakovo čudo, što u ndihovoi toponomastici nalazimo i grčkih tragova. Nazivi Nembi i Susak mogu da potieču, prema tome, i ,]Z bizantinskog perioda, a ne iz starogrčkog. Kao što na Krku i Rabu vidimo, da u našem narječju ima i općih riječi, koje potječu iz grčkog (vjerojatno bizantinskog), na pr. drrnun »šurnica«, opažamo to i u govoru našeg svijeta 'na osorskom i ereskom otoku. Ovdje je zabitiežen glagol pedlsat »kazniti «, od novogrčkog aorista epčdefsa, od pedeve »kaznim«,
*
*
*
Slavenska je toponornastika i na otoku Lošinju mnogo brojnija
i bogatija od romanske, kao ~ na Cresu, i to zbog istoga sociološkog razloga ovdje kao i tamo. Pastiri i, obrađivači tla su li ovdje oni, koji iskorišćuiu tlo i koji ga krste, kao il tamo. Od svih naziva spomenimo
samo naikarakteristlčkiie. Selo Nerezine nosi slavenski augmentativ kao ime. Naziv nerez »teren težak za obrađivanie« nalaz! se kao ime čestica još samo 47
na Krku, a kao ime mjesta u N. R. Makedoni:ii!. Uski teren, koji spaja srednji dio Lošinja s južnim, zove se Privlaka, kao i inače u Dalmacil,H. • . Bok kao naziv rtova i uvala nalazi se na ovom otoku više puta, kod Osora i: jtužno od Sv. Jakova. Od imena izviJsiJna pornenimo Vlake. Ovaj naziv dolazi često u Dalmaciji. Označuje »duge niive«. Zatim Stan, naziv pastirskog stana, i Mali Kafk (krivo pisano Kalek naaustrougarskoi specijalki) i Kalčić, deminutiv od kuk »kamensta uzvisina, brdo, hrid« sa zamjenom al za sonantno l, kako je ispravno u nerezinskom nariečiu," Od romanskfh lličnihimena udara u oči pridjev Mažova u-naaivu Val:a Mažova i Miižova gorii. Maž je naš izgovor romanskoga ličnog imena MajIUS, koje mnogo puta đolaz] u dalmatinskim gradovima, na 'Pr. u Zadru. Na zapadno', prema Istri okrenutoj, strane Lošinja značajnija su ova imena: uvale Lipica, Studenčić, Sliit1na, TIsna Vela, Kurila (rt i dio terena naokolo), rt BeJi art {pisan na austro-ugar. specijalno! kart} čudnom ortografijom Bel:1i ard), školjić Koludarc (od koludar »redovnik«), Vela Draga, brdo Gergošćak (supstantivirani pridjev Grgov), luka Krivica (od pridjeva kriv kao u Krivi put), rt Glavina na Orjulima i t. d. . Od ;imena drugih otočića istfče se naročito Unije u ž. r. plurala. Ovo ime piše se u sta.im dokumentima Nia, bez početnoga u.5a Ovakav dodatak prijedloga II S mjesnim imenom nalazimo još u imenu Ugljan za Lat. insula Gelani kod Zadra. Nia bit će po svoj priUci grčka riječ neios (sc. gel ž. r. »tlIjilVa«:-Nji!Va j njivica je običan toponim, koji se često ponavlja na našim otocima. Za starogrčki dvogLas ei ovdie dolazi pravilan bizantinski i novogrčki izgovor i. Svršetak grčke riječi neios, prilagođen je lat. riiečirna ž. roda. II, Što se tiče odnosa između romanskin oi hrv~tskih toponima na Lošinju, vlada i ovdie isti zakon. kojit na Cresu. Starih romanskodalmatinskfh.jcoir bi se odlikovali zasebnom foneti:kom kao na Krku. nema. Romanskih toponima za naselja nema također. I toponimi romanskog podrijetla pokazuju hrvatsku fonetiku. To se vidi i u nazivu školiića Mortar" (južno od rta zvanog rtl lošinjskom narječju Beli Art). Ovaj je toponimi!stog podrlietla kao ij naziv dalmatinskog otoka Murter, s tom razlikom, što Murter pokazuje mletački obltk -er za lat. nastavak -arius, a ovaj lošiniski jednaku našu zamjenu za nj kao i sve druge hrvatske riječi izvedene s ovim nastavkom. Zanlmliivo je promotriti loš. neke lošinjske toponime hrvatskog podrijetla. ,Nazrv rta Tahki pokazuje, da Se i ovdje govorilo mjesto 48
punta art. Muški rod Ipr~d:j.eva razumljiv se samo onda, ako mu se dopuni ova riječ. AH za drugi obalS:ki termin služi italiianizam vala, kako se vidi :iJz pr~djeva ž. r, Jamna, od Jama, koi] izraz za uvale. dolazi i na drugim otocsna," Usko 'kopno, 'koje spaja sjeverni i južni dio otoka, zove se Privlaka", toponim, koji je čest u Dalmaciji na .otocima i na obalskom kopnu. . ' . . Značajan je toponim Prisleg na OrJuHma, koji se također ponavlja na otocima sjevernog Jadrana. O njemu će biti još govora. Isto se tako ponavlja Lokani? od lokva u augrnentativnom značenju" kao i Galbold Bočac za i,zbočiinu na Ilovtku. Kao što Je II ovom toponimu al dialekatska čakavska zamjena za sonantno .1, tako jie i II Halmac »humac« za gen. flalca, selo na uzvisini u Osoršćici, Zabiliežitt treba ioš naziv ško'lja Koziak'? ,hrvatski pendant za. naziv otočića Kopara starog romanskog podriietla u Rogozničkom zalivu,
Od naziva za terenske uzvisine
ističu
se
osobitošću Počivalšce
i Pogled zbog toga, što se takvi toponimi ne nalaze na otocima, nego na koonu, Akad. Rječnik, X, str. 182 poznaje šest naziva za brda i sela Počivalo II singularu i pluralu,aLi-ni jedno u deminuttvu."! U istom svesku Ptečnška, str. 393 čitamo, dase više brda na kopnu zove Pogled. Loši-njski toponan! ilustriraju, prema tome, jedinstvenost srpskohrvatske toponomastike otočke i kopnene. . U tooonomastičkorn pogledu Lošini .~de u nafčistde hrvatske
otoke. Romanski toponimi, kako smo vidjeli, nalaze se ovdje samo za ·otočiće. Oni su iezščn! relikti (njem. Wortrelikte).
III. Obalska konfiguracija Loši-nja pruža dosta prilike za tooonoopažanje zbog brojnih rtova, uvala i školieva, Držat ćemo se naziva. što ih daje naša pomorska karta. Kao 1 do sada, ona pruža i ovdje toponomastiku dosta pouzdanih naziva, jer se osniva na
mastičko
podacima crpenim ;1Z stare austrougarske pcmorske karte, ilZ jugoSlavenske specilalke ina terenskim zabiJlaeš'kama naše ratnemornarice. Prema tome njezm materijal, k
hrv. Vrsar, od lat. Ursaria, naziv kojega značenje potPUl110 odgovara hrvatskim toponimima "" Slavenstvo iromanstvo
49
Medveja u Istri Hi Međeđa u Bosni. Mletačkoga je podriietia i Palaciol, deminutiv od palazzo »palača«, ali u narječju ova riječ znači isto što i »kućae.!" . Rtovi i uvale na Susku kao Zali (szli«) Bok, Arat »rt«, Tesni, Bok, Kurika (deminutiv od Kurilo)!" u drugim krajevima, Porat, dovoljno su poznat] nazivi, Neobičrrš! su Baldarke, Segarina i Margarina. Zacijelo su romanski. Margarina je izvedenica (možda naša) od mrzar »rniesto, gdj,e muzu koze, ovce« < lat. mulgare-", Naše staro lično ime možda sadrži od Dragučoli uz uvalu Dragoča, Sasvim nejasan je naziv uvale Suzansk. Naziv uzvisine Garba opetuje se kao Grbe-" na kopnu kod Zadra. Na Srakanama nazivi rtova Straža i, Šilo obični su.' I na Uniiama oeetuiu se nazivi rtovat uvala kao Glavina, Srednja, Vrulie, Art »rt«, Stene, Javore, Mišniak (rt i školj): Neobičan je naziv 'Golima, ako jie i:sto što i pridiev golem, koj,I jie čest u maće danskoj il bugarskoj toponomastici.l" Naziv uvale Ogniišća ide il pogledu toponornastičkog motiva u isti red: sa nazivom Kurila, Neobični su nazivi za rtove kao Kujni', Vnetak, ako je isto što i Mletak!", Sibenska (uvala) zaciielo je pridiev od Silba, ne od Šibenik. Nejasni su toponimi za uvale Skopal] (možda 'isto što scopulus »školi«, ispot. Skunieli), Trestitelna i Jerina, kao i naziv sike Pečni!" (možda pridjev od peć »spilia, pećlna«). Na Uniiama irna naziva za rtove it uvale, koji imaju romanski izgled, tako Lakunif'" (možda lat. laeuna), školj Samučel, Kambonara (ispor. Kambuni na Krku), Arbit (rt i sika), Maračol i Limaran, Od svih ovih naziva jasan je [edaio Arbit od lat. arbutus pored arbitus, stablo, koje se na našem Jadranu zove ladonia (Istra), 'košćela, kopriva (Krk) »arbutus unedo«. Ispor, Farfarikulac u Telaščici, na Velom Otoku. Naša pomorska karta bilježi na Lošiniu još ove rtove i uvale: Jurova (pridlev od Jure), Liski (plural: od lijeska), Most, Ve11' Žal, Poljana, Zalić, Veli Bok (na Iloviku), Mrtvaska, metafora Nozdrve, koja se opetuje, Široka, Ugradica (u narječju za Ograđicaš'', 'Przine 2 1 , Radovan, Glavina, Ima dosta nejasIEiih romanskih i hrvatskih toponima: Tomozina, Artatore, Torunza, Č~kat, Sunfami, Balvanida ] Čirka. Između ovih Artatore sjeća na lat. pridjev artus »uzak, stisnut« 1 odatle izveden gl~gol artare »sužiti, stisnuti«, koji je potvrđen u romanskim jezicima2 2 • Artatore je na karti duguljast J)01uotočić. Nazrv se opetuje kao naziv rta Artatur blizu uvale Starog Trogira. IV. Pri izučavanju terena i postania nekog naselja illa niemu topo.nomastika može da pruži važnih i dragocienih podataka. To se najbolie vidi pri proučavaniu toponomastike starog naselja Osora. 50
Prema današnioi karti Osor se nalazi na creskoj obaIi,a gorski masiv dug oko 10 km. Osoršćica, koji je dobio ime po ovom naseIju, zajedno sa najvećim 'Uzvisinama u tome masivu Telčvrina (588 m.) na sieveru, a na jugu Sv. Mikiil (557 m.), pa dalle na sjeveru Mali Kaik (457 m.) i odatle izveden deminutiv Kalčić, zatim Riditootuana (274 m.) i' napokon Mažova gora, koja se svršuje na austro-ugarskoj specijalnoj karti s Punta d'Ossero, sve to nalazi se na Lošinju. Svakako 'ilznen;ađuj1e činjelt1tca, da se glavIlli gorski masiv zove po imenu ovoga starinskoga naselja ne na Cresu, gdje je Osor danas, nego 11Ja Lošinju, gdje se Osor danas ne nalazi. Ako se ispita toponomastika neposredne okomice Osora, ovaj se problem rješava sam od s e b e . ' " Uski prolaz između Lošinja i danas neznatnoz mjesta Osor, koje brof jedva 180 duša. zove sie u hrvatsk-om narječju nerezinskom Kaviiada illi Kavada, kako izgovaraju Belejani ii Ustriniani, Taj je naziv mletački particip pasiva od glagola cavare »prokopati« (l). Ovaj naziv znači prema tome » prokop «, Današnii tatijarnsld nazšv drukčija jie izvedenica iod iste glagolske osnove i, gllaSii La Cavanella 23. Prema tome jie očigledno, da je današnje miesto Osor b'i~o vezano terenSki sa Lošiniskan kopnom i dia je od njega biillO odij'elj.eno pokopom, za koj~ pripovij:edaju stari ljudi u Osoru da' je nastao u doba Francuza.š" . Kavađa i'e pirokop širok 11 m. i dubok 9 I1JOgu. Tuda mogu ploviti tra:baku~~ do oeti:lii tone 11JOSi'VOlSrt'i, a brodovi samo prazni. Obala uz Kavadu u Osoru $enanošen teren (2) dl zovese Riva ot Kaviiade, tal. Ri1va del1ia CaV:aIl1JaJ11,a. Nasuprot ovoj: ri:vi nailazi se m '1lOšiJnjskoj straiI1'i osiiorski get 25 (3), gdie suse drva s~agalla u (faše) svežnie i tovarila za M~etk,e. Ma~io daije tl moru nalazi Sie kamenito miesto (4). Osor jie vezan sa Lošiniem m tlom mjestu mostom preko Kavade. Kako se iz ovoga v:iidii, zapadna illi' osorske strma, morala jie biti u najužoj vezi sa Lošinjem, Istočna jf! creska strma Osora' obi[~'ežena je ndskim terenom, kofi se danas obrađUJjle. Na jlUgu toga terena I1ta!liazi se Jaztt', deminutrv od jaz, danas zasut (9). To jie nekada bio dio morske obale. koja se nastavila prema sjeveru u obradivšm česticama zvamm Meflkof težim (12), aJugimern,tattilv m. Ir. od tleh g. tega, ~atim Strč njef težim (14), istočno od Cilmitorijia Sv. Marilile (10). Sieverozapadno od ovih pdliOŽajla je Težina Sv. Marije (13). TopOlIllim težim znači »obradtv terern.iljiive«. Osnova te riječi veoma često d'Olliazi m otocima zadarskog arhipelaga'", Ovaj niski teren nastao je nanosom zemlje sa Creske obale i na tako dobivenom terenu nastale SU osorske težine »niive«. Da po nanesu zeml~ nastale ovakav toponim, vddjet ćemoisp1Jtujućil nazive 4*
51
Olli
*
*
*
Protektor staroga grada Osora bio je Sv. Gaudenciie. Njegova
pustilI1J.ilačka šPlillja na:la!Zliilia se prema legood11 u Osoršćici (Orota Sv. Gaudienta). Kako je bilO 'svet Osoranima, njegovo ime ušlo je i u naš
govor onoga kraja. Od Gaudlent stvoriše naši ljudi hipokoristiIke
Guavde Gavdlt'.
.
Osor je ikao mjesto posiednika postao u toku vremena sasvim ta:liijanski grad. A~i jie 'iPak značajno, što se porodična imena nje52
govih stanovnika, ako se i ne osjećaju Hrvatima, svršuju danas na -ić -ović. Tako se jedna porodica zove Sldrović od starog dalmatinskog 'obJli:ka Sidro (Krk) < Isidor. Naš nastavak -ić, ikojIi označuie obitelisku descendenoiar, dcdazi i na ta:liiJjanska porodična imena, primjer: Maliabotić2 9 • Bilješ k e: V. Enciclopedia italiana s.v. 2 Ove podatke crpem iz knjižice Frane Barbalića, Vjerska sloboda Hrvata i Slovenaca u Istri, Trstu i Gorici. Z-agreb '1931 str. 26-30. 3 Tu pojavu sačuvao je i ital. oblik Ossero do danas. Prema obavještenju lošinjiSkog domoroca gosp. Valentina Zuklića, šk. nadzornika u m., stari se Osor nije nalazio ondje, .gdje je danas, na creskoj obali, nego na lošinjskoj. Taj zaključak objasnit ćemo niže u poglavlju IV, ali bi uza sve to ovako važan topografski problem trebalo još i na terenu ispitati. S tim se saznanjem dobro poklapa okolnost, što se masiv Osoršćica nalazi također na Lošinju. Kako bilo da bilo po OVQm pitanju, stari Apsorus bio je naziv imena mjesta i u isto doba i naziv ea oba današnja otoka: za Lošinj i Cres, prema mediteranskom toponomastičkom zakonu, da se otok zove- prema najvažnijem naselju na njemu. • O ovomu pridjevu upor. moju raspravu pod naslovom Studije iz ilir~ toponomastike objavljene u Glasniku zemal], muzeja u Bosni i Herc., sv. XXX (1917), str. 125 i sl. 5 Prema obavještenju g. Zuklića, govorili bi stari Lošinjani (= Ma1oselci) kad bi išli na misu u svom mjestu, talijanski: Vado a messa in čeza su Kalk. Aikademijski Rječnik, sv. V, str. 753 sv. 3 kUk donosi od 14. vijeka obilje potvrda za appel1ativum i za ovaj naš vrlo rašireni toponim. 5a) Historijske potvrde crpem .iz Jireček.a, Die Romanen i t. d., sv. I, str. 6,5, a gore i dolje navedena mjesta iz spec. karte ollIUS1n"oug. generalštaba i naše pomorske karte, dok o Iloviku imam vlastitih bilježaka. Lošinjske toponime s akcentom zabilježio sam prema izgovorug. Zuik.lića. 8 Ova se tuđica govori kao opća riječ u' značenju »stupa, avan« na Rabu, u Dubrovniku i Perastu. v. Akad. Rjl€Čnik,VII. 15 s. v. 7 Na kopnu dolazi ovaj pridjev u sr. r. Jamno i u izvedenicama Jamnik (potvrđeno g. 1380.) i Jamnica. V. Akad. Rječnik, IV. str. 450. s. v. 8 Upor. moju studiju Prilozi k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta, Rad, knj. 224, str. 143 br. 131. 9 Akad. Rječnik, VI, str. 138 donosi potvrde za lokanj kao opću riječ i' kao toponim. U Stonu se govori lokvanj, ibidem str. 141. 10 Akad. Rječnik, V. str. 418 ne poznaje ovaj veoma rašireni toponim na kopnu kao denominaciju za otok. Lošinjski je toponim; tim značajniji. u Upor. moju studiju pomenutu u bilješci 8, str. 224, br, 117. Na Rabu, u Loparu, ima lokalitet Počivališće. Ovim se toponimom označuje mjesto gdje se odmaraju ovce, pastiri i t. d. Istoznačni je toponim rumunjskoga, »vlaškoga« podrijetla Durmitor »prenoćište, 'Upravo prespavalište ovaca i pastira« u NR Crnoj Gori, od m. glagola a diurmi lat, dormire. 12 Upor. Bartoli, Das Dalmatische I. str. 293. 13 Upor. Akademijski Rječnik, sv. V. str. 812.. 14 Upor. moj članak Beitrag zur Kunde des romanischen Elements im Serbokroatischen u Zeitschrift fUr romanische Philologie sv. XLI, str. 151 br. 20. Cakavska riječ mrgar je potvrđena g. 1470: ka je vrhu hrguda drmuna' v koi je mrgar (Surmin, Hrv,. spomenici, str. 259). 15 Ak. Rj. sv. III, str. 393: traje v Grbah g. 1450. 18 A. Rj. sv.'III, str. 251 donosi potvrde samo iz istočne Srbije. 1'; Ak. Rj. sv. VI. str. 839 Mletak zaselak u kotaru zadarskom l
<
53
~8
Upor. u sr. rodu Pećno, ime sela u 2umberku, A. Rj. sv. IX, str. 749. Dolazi i u varijantama Lokanj, Lokvanj na dugim otocima. 20 Ak. Rj. sv. VIII, str. 768 bilježi ovaj naziv kao ime vinograda u Istri. 21 Valjda cakavski izgovor za Pržine. 22 Upor. Meyer-Lubke, Roman. etym. Worterbuch 3. izd. br. 684. Pray. artador »višćun« bolje se tumači kod v. Wartburga, Franz. etym. Worterbuch, sv. I, str. 148 sv. ars. 23 Mletačka imenica La Cavanella (ispor, Boerio, Diz. 3 str. 152, gdje se i osorski naziv navodi) stvorena je od glagolske' osnove cav- !pomoću dva sufiksa -anus i -ellus. Za prvo raširenje ove osnove ispor. starotal. catagnare »praviti jamice tla sađenje drveća«, u južnoj Italiji u, značenju »premere, schiacciare«, v. Meyer-Liibke REW3 no. 1788, a za raširenje pomoću -ellus [užnotal. cavarefla »via stretta in paese, chiassuolo«, v. Rohlfs. Diz. daalettale delle The Calabrie I, str. 135, 175. 24 Podatke, koje sam gore iznio iz osorske toponomastike, zahvaljujem gosp. školskom nadzorniku u m. Valentinu Zukhću. On u svome nerezinskom govoru ovako prikazuje postanak Osora: »Govčre, da je Osuor brl na Lošinju. Za pamete, ja sen bil muali, dosta je puti brl težina iza osuorskog (j:mitU orija, 'a i česta (scesta«) pod vodu. Od vele crićkve pak sve do čimi tuorija je bil JazU:, ki je prija hodil sve do Bijuara uz uon stuart mučsti rina. Siguro Osuor je moral bit na škoju od Lošlniš. Judi poviedaju, da su sadašnju Kavanelu skopšll za Napulijilna Franciezi. Liepo se vidi vU »Kavčade«, da je se gruad daržal za Lošinj, aš je poznat živi kamik, ki je zminuan. Kavuada je široka 11 (jedanšjst) metri; a jeno 100 (stao) metri dšlga. Kada je vela voda onda je ga1binja od 8 (asan / do 9) nčoh, Još se pametin. kada su osčorske zidine bile gore. Sve do 1908 (mijhar devstčo i uosme) su zidine bile dele, suamo vruata su bile malo razvuajane. Sada već ni Jazita, liš su ga zamunili (snasull kameniem«), zavot je bila velika malarija. Malarija je bila tako vela, da su već judi delali rilgo od Osčrani. Govorili su jin: Osčrani žfiti, konop ste nan ukrali, bop ste nan pojeli, niš nan niustalo. Oslror je liber od malarije, a to ot kada su razvaj ali zidine. Osčor je juako stuart grčat i ki bi zgubil malo vremena, mogal bi čuda napisat i šerijih i smiješnih štuorij.« 25 Riječ get nije potvrđen u Akademijskom Rječniku. Je li to ista riječ što tal. getto od lat. jactus REWS br. 4569: Glede g mjesto j ispor. traghetto. Brojevi u okrugloj zagradi (l, 2-28) odnose se na prtdodanu kartu Osora. 26 Težina, izvedenica od tieh tega je ista koja i teg u Hrvatskoj u značenju »usjev, ljetina«, vidi Broz-Iveković II, str. 561. i Mažuranić, Prinosi, str. 1445 u Poljičkom statutu: po tujih tezfh, U slovenačkom znači »žtto, Getreide« (Pleteršnik II str. 658.) 21 Jaz »nasip, kono« kao obalski toponim raširen je i po otočkim i kopnenim obalama u Dalmaciji. 28 Ispor, Ascoli, Archivio glottologico italiano I (1873), str. 380; u furlanskom vieri »stari- od lat. vetus REW3 no. 9292. 29 Prema saopćenju g. škol. nadzornika u m. prezimena osorskih Talijana gla:se ovako prema izgovoru II čakavskom na-rječju u Nerezinama: a) Berna, Benusi, Burburan, Polonio, Maver (= po svoj prilici lat. Maurus), Muškardjn, Salata, Strčna, Zaklm"ija; b) Bonefačit', Farožit', MalabQtit', MavrovU' (upor. Maver), Otulrt', Siđrovit', Stanit', Včdartt', Žiikl it', Za doba fašizma posljeo.nje prezime bilo je italijanizirano u Zuccoli, a u Nerezinama u ZuJ)iani i Zucch.'. U grupi a) popisana su talijanska prezimena. Među ovima je možda čakavske Maver Maurus latinsko-dalmatinskog podrijetla (upor. .Iireček, Romanen I, str. 46). Grupa b) sadrži prezimena sa našim sufi'k:sima -iš i -ov.ić za descendenciju. 19
<
54
5. RAB
I. Otoci Rab i Pag iidu zajedno s obzirom na slavenski i romanski elemenat na njiIma. Slaveni su! na njiJma od davnine, valjda od prvog vremena svog dosle~jend;a ovamo, billli stočari. Ovu karakterističnu odliku hrvatskog pučanstva na Rabu' p'rilffiiljletio je već u 16. vijeku . Zadran'n pjtesnuk Baraković {rođ. 1548.). OIl'isujuoli fjlepote ovoga otoka uzima za glavnu jooaJkilIl.iU ne rapsku varošanka, nego Dragu. rapsku pastiricu, Šteta, što je taj TIJjlegov sastav jlOš neorestuoačan đanašniem
čitatelistvu,
Pastirstvo otoka Raba našlo je odieka i u pomorskoj termine-
11ogri:jii zapađnlh naroda. Pastirstvo nilje samo čuvanje stada, ni ovdje kao ni kod Cincara na Balkanu, nego predstavlja i dlilO domaće Endustrile: tkanje If prerađivanie vune. Tako je htliO ii na Rabu i odatle
nastade izraz, koji je ušao u zapadne jeziike. Kao što se prfrnitivna slavenska ribarska lađa od leđnog' drva, t. zvo monoksdil, održala do danas na Rabu, tako dia su i Mleča'11,i osjetililL potrebu, da joj nadjenu nov naziv (zopoolo), tako je 'i rapsko tkivo od vune postalo glasovito i preko Mlečana došlo u upotrebu II mornartci (marini) Francuza i Španlolaca. Ova je činj'en;ica zaciielo kod ms nepoznata. »V rstu štofa od proste vune i smeđe boje, koj je služio u stara vremena ne samo kao obuća pomorcima, nego :i za pravl~en:je ša. tora pri iskrcavanja na pustoj obali«, zovu francuski pomorci 15. do 17. VIJeka herbage, ŠPainJjolci erbase, Mlečani! arbascio, a u srednjovlekovnom IJa:tJiJniSikom arbas(i)us. Ovako' je zahn}:ježvo francuz Jal, 'Otac prve uporedne pomorske termitl1J0i1ogJje na Medlitenmu. Liil1J.;V1ts1Ji $le u tom sl1!ažu, da je ova riječ izvedenica od tal, naZEva našeg otoka Arbel. Dočetak -asoio, dodan ovom imenu, potieče od drugog našegnaziva, kojlL je takoder ušao u zaaadni sviiet kao oznaka za VU1lJeIliO tkivo, To je naziv stare srpskeoblastl Raša. Ovo je ime dalo u zapadnom svijetu također naztv ovakove prirode: tal. rascia, španj. raja, portngiški rasa. Ukrštavanjem Arbe ,i rascia nastademletačka ritiieč arbasoio, koju oosudiše Španjollicii Francuzi. Rij,eč, prema tome, znači »rapska vuna«, ier se pravila na Rabu. ŽLvot stočara Hrvata na ovom otoku našao je odraza u pravnim odredbama rapskoga statuta, kaona Cresui na ostahm jadranskim otocima. I s ovoga gledišta trebat će jednom pristupiti studiraniu naših otoka. U gradu Sie održaše Romani. ALi, kao i u ostahm datmatinskrm primorsleim gradovima, ulaz! u njdh mimim nutem slavenski elemenat, koj1 postaje jači od romanskog· zbog toga, što 'ovaj nema etno-
.55
grafskog zaleđa, Stvara se j, u Rabu, kao i drugd)je, simbioza Slavena i Romana, koja nailazi odraza i u ~ičl1lim imenima. Takovo jie LitčI1IO ime romenskoga pOflijekl'a, koie pokazuje očit trag slavensko-romanske zajednice, i: porodično rime Galzšgna, jedilni današntl preostatak nekadašnjeg starog rornanstva na Rabu. Osnova ovoga imena dolazi i u drugirn dalmatinskim gradovima", u Dubrovniku na primjer kao hrvatsko ime od mila ili hipokoristilk Gavže Pueić". OViO je čisto romansko ime Gaudais, koje . se u dalmatinskim gradovima piše .i u deminlU1tiiVnoj izvedenici Gaudiolus,
U zapadnom sviietu, više je poznato ovo ime u dal~oj izvedenicl Gaudennus (od lat. gaudium »veselie«, gaudere »veseliti se«). Ime 'SJu davah romanski rodi1teltili svojoj djeci;, da označe svoje .veselie, što ih imaju. . Značajno je,dta su Sie u dalmatinskim gradovana žene od najstaniljtih vremena-služile samo hrvatskim iezekom u porodičnom životu. Zbog toga d'a,ju 'One svojoi djeci slavenske hitpokoristričke SI\lfilkse ne samo ooda,kad im djeca nose naša ,imena, nego i onda, kad su. čisto romenskog poridekla. To se dogodM~o i s romanskim menom Gaudius, kQj1e dolazi mnogo puta od Bara do Trsta. Naš stari suiiLks od mJillia -linJa dodan je vrlo rano it ovom romanskom :iJm1em. Tako nastade OaruzilllJja,kode Sie 'piše u dokumentima i; Gauzegna, MlečaJlJi ga obrnuše u Galzlgna, a Hrvati u OozilI]ić iIri 00Žiil1Jić. Na otoku Rlabu postoj!j! i uvala, koja se zove Gozinka, prema cakavskorn izgovoru. Slavenska imena u gradu Rabu pojavajuUIUI sena početku ll. vijeka već u imenima gradskih upravnika. God. 1018. klanjaju se duždu Otonu Orseclu biskup rapski Maius, kodi nost latinsko ime, i prliQr Bčlota (plilSann Belata), kog~ nosi siavenski hJilpiokoristik od Bieloslav. O. 1050. b:ilsikup, koji dovodi benediktince na otok, nosi takođerslavenskt hipokoristlk Drago od Dragoslav. flrvan na RaJbu zadržali SI\l mnogo romanskih imena mjesta, mnogo više neg,()IUi na samom Krku. Nidledino rapsko naselie ne nosi ' slavensko iiJme. Nesarno imena položaja, nego i imena brda nose romanska imena. Tako Tiniarosa, Rapos.t4 • Ima il romanskih imena za morske uvale, važne za ritbarstvo. Takav je osobito karakterističan naziv Valsabana kod Barbata. U đokurnentirna se p;iše Valsalbana. Dmgi! dlilO ovog složenoz 'imena sadržava naziv poganskog šwmskog božanstva SilllV,anus. 011 se održao još II folkloru sieverne ltaJ1i,jle.5 Značajno je, da je i ! naziv Supetar, koj,i znači »sveti Petar«, romanski, premda je nasel!je nastalo 'oko 1050. iU'Z benedsktinsku opatiju, po kojoj je d!obMIJa· 'Eme i plodna Supetarska Draga. U rimsko je dioba Arva ~lli Arba bila mumoipWm. Kako nam svjedoče natpisi" bio jie II gradu Rabu -razvšen munlicipalll1Ji rimski
56
život
već
..
u 2. VJiJjeku naše ere. U doba doselienia Hrvata govorilo se ovdie samo 1atfmJSlkii. To se VIildi odatle, što SJU Talijam)i' sačuvali latil11ski! 10katJiJv u imenu miloga otoka do danas. Arbe sadržava, naime. u krajnjem -e ovaj padež. Na niemu se osniva hrvatski naziv Rab, u kome Je takozvana slavenska ll1kv,idna metateza -ar > rao Ova lingvistička činjenica znači, da su se Slaveni vrlo rano morali upoznati st ovan otokom, jer tu fonetsku pojavu p()lkaZlUlju samo naistarrje naše posuđernce. -, Car ~OnStaII1itin velt, da u prvoj po~oviiJni 10. VJiw~ka staneju .n gradu Arbe Romani. Prema tome imamo uzeti, da istom poshi~'e toga vremena Slaveni ulaze u grad i postaju varoško pučanstvo. Slavens održaše kao imena čestica i onakve Sitar e romanske nazive, lmji dolaze jlOš samo na Krku. Tako Sie zove P1aj obronak Tilnjarose kod sela Mundand~e. Stanovnici su pffiaimii. To je grčka riieč pJagrrum, od koje dolazt i današnji naziv plhaža, ,irtat Stpilaggiia. Latinskaizvedenica odatle upotrebljava se također lli obDrku Plogar" u Supetarskoj Dragi na Rabu. Ravnica uz Rab nosi čisto romanske nazive Pašlt, od hat. paliidem »močvara« (jslta riieč kao i Poltud kod SpDilta) jj Kampor, tal, Canmora, romanski! pIImal od lat. campus »polie«, stvoren prema latinskoj deklliJniaciji' tempus, tempora. Ovakvu d1ekLinaciuu noznaie, pored staroga ta.JliJjamkog, još d rumunjsk~ j,ez~k. , Brdašce prema gradu Rabu na kraju Kampom zove se Miral, što znači »mtireSito, odakle Sie motri« (izvedenica na -a1liJs od latmskoa mirare »zledatt«). Kad bismo htjlelli sabrati! sva romanska imena, koja SiU poznata Hrvatima oroka Raba, lizašIa bi mala kn~iiŽIi,ca. Ovdje Sie možemo ogr3JIličiti Samo na posve jasna i karakteristična lmena, Od romanskih riječi, koie dolaze ~ na Krku, spomenimo-još samo dV1iJje. Grčko bjzantćnskariaeč dlrmun »šumica«, koja j.y karakteristična za čakav sIci diialekat otoka Krka, ovđše se upotrebljava ~t() kao naziv za č esnce, ~ to Drimi1n oo Barbatu i oo Loparu Drmi1nE Drrramlć. Mošiin~, koja u čakavskom dilia!llektu oo Krku li oko Pazina u Istri znači od kamena sagrađenu staricu za svime, poznata je il ovdje u ob1iiku m. r. rnošfm, gen. rnošttna. Istoga je postania kao i francuska maison »kuća«, od: lat. mansicnem (akuzativ) »boravište«. Kao speClijaJ:i!tet romanskih Jii:jeČli u j,ezrkuoV1oga otoka pominjem imenicu m. r. munćel, koja znači malu uzvilS:iIruu u sem, g,cije se saknpliaiu ijlUd:i, ono, čemu se u Kašeelima Jccd SpI\iJta kaže bfce (deminutiv od brdo). Ova imenica dlOlazd na Krku kao me šume. Dolazi od deminutiva montiJoeliIJu5 »brdašce«. Kako J~ već naprJiiied rečeno, dva najstarija nasel!da,i!zuzevši sam grad Rab, ilmajlU čisto rimska imena. l3aJnđol je hatinSki deminutiv Balneolae »rnalo kupattlo«, nazvano zacmle.lo zbog toga tako, što se tu nalazdo kupalište za rimski mUll1~cipilUilll. Na to iUPUćwje i naziv
57
terena izložena suncu u Banjolu Prsfir, lro~i dolazi od! lat. frrxonum, miesto, gdje se neko t]1 nešto pržil.7 Drugo seto Barbat (dolaz] :ii na Pagu) sadržava lat. prliJdJjev barbatus, koji u prenesenom značenju označuje teren obrastao simom šumom li odgovara našemu foponimu KOISmaj8.
Ovako bismo mogili nizati li dalie." Ograničimo se samo na tri imena. Od nJih SiU dva važna u l:i!ngvističkom pogb.~dIU. Kod sela MUll1Jdanilje zove se teren kod 'lokve Kaplaka iii Kamplaka. Riječ jie očita složenšca tipa Caisole na Cresu, što je prevedeI1J() lU Glavotčk na Krku.' U prvom diaellUslolženlke stoj!i: lat, rmleč caput, u drugom lacus »Iokva, j1ezer1O«. Znači daiMe položaj, kojiji se nalazi vrh lokve, Ovakve nazive poznaje i: naša toponomasttka, kako pokazuju primjeri Vrpoifjle, Vrgorac, Vrhbosna ,ii t. d, Takve složentce jasnJO govore, da jie Rab bio posve romanizovan u doba doselienia Hrvata na otok. Druzt je naziv položaja u raV11Ji:ci Lopara uz '1TIOtr'e Bruškit. Ovaj naziv sadržava isti latinski sufiks, kao li Kanajt na Krku, o kojemu je bila riieč u poslU1ednj'em članku. Izvedenica je to odrtiečl, koja postoja u tal., špand, i port., a označuje biLjku oštrozhšča, koju botaničari ZOvu ruscus aculeatus. Za ~iJngViiJsta jie važno saznanie, da u lat, bruscetum naši Hudi zamijeniše vokalom i d:ug;o naglašeno lat. e, ne sa -aj kao na Krku. Iz toga izlazi, da su ROIl11a11Jt Raba zovortli drukčiji romanski diialekat nezo na Krku. Kao što smo vidj'el]i na Krku, da su Romanil p'odlilZa1i za SVQju zaštitu mala utvrđenja, koja SiU zva:111 latinskim demmertvom castelIione »gradac«, oču:vana do danas u 4Imenu Košlfun, naiazirno isto i na otoku Rabu. Dosad-sam utvrdio dva takva naziva, koja očuvaše našt ljudi u svom izgovoru. Jedan Je Košld:in kod Barbata, gdJe j·e u ll. viieku bio bentediiktirnJSlk~ samostan, a drogi je KOš1li!iJn dilii K5š1j!iJna blizu plodne ,l ubave ravnice zvane Pruga na pute'1!jku, što vodi iz Lopara u Suoetarsku Dragu.
*
*
*
Kako jie već rečeno, Romanli, kOlĐMko ih sie održalo, bilLi su veći nom gradsko tničanstvo ,i stanovaši su u varoši. To ne znači, da među njima u varoši nij,e već u rano doba billo Slavena. Tragova Hrvatima nema samo 'll l'iičntmi:menil1l1a, kako smo zore viJdje'~i, nego i u naztvtma gradskih ulLica. Ulica, u kojoj se prodavalo, zvala se Poliana, kao i inače 'll da1lmatiinskim gradovima. MaH trg 'll gradu ZV
58
Slavenski'nazivi mnogobromt su i oo Rabu. Od Slavena potječu nazivi za rnale otOČliće,kojiih Rab oroili! oko 18. Najveći je (8 km. dug) onaj 'na jlUJg1lJ grada, koj,i se zove Dolin. To je čakavski pridjev dolinJ,r »d0il1Ji1i«. Znači »don~i otok« za razliku od Raba, kOliti je »gomji otok«. Dočetak: su ~čiJH TaJiiJjani držeći" da se u nj,emu sakriva llIjilhov sufi/ks -ilno. Ovaj pridjev unotreblšava Baraković."? Značajno je još, da se stari hrvatski pravni izraz laz »iskrčena njiva u šumi«l1 kao ime mjesta upotrebljava na ovom otoku u ženskom moo, onako, kako Baraković UJPotTieblliiava ovu rijieč.l 2 Ovdje na1ilIazimo na nazive ooložafa kao Malla Laz (kod Barbata). Uvale, kojie se inače u Dalmacifi zovu Mh, zovu se ovdje ekavskan čakavskiJm o1Jtilkom MeJna kod Barbata, Meme u Supetarskod Dragi, Na Melil u Loparu, MeJiik, :i t. d. MeI je sitan piJj,esak, koga naročito mnogo ima na Loparu. I ovdje naš 'oorod ima katkad dirukčide izraze nego čakavci otoka Krka; On'O, što se na Krku zove nerlz »neezorana zernlia«, ovdje se zove der: Veri der, Mali der, Ravni der (na Barbatu). Naziv pudar, 'kojli le u starim hrvatskim pravnim dokumentma označlvao čuvara polja 1 3 , očuvan je i na Rabu uimenima mjesta: Pudarica na Barbatu. Na Rabu :imade i liJj,eprh naših izraza za uvalice, kao Sarnotvorac (ilzgovoreno Sarnotorac) .na Barbatu, čime se označuje uvala, u kojoj se stvara obala nanošeneem pi'j1eSika. l 4
II. Od svih naših jadranskih otoka pokazuje Rab posJije KI1ka naj- \
veći procenat romanskih toponima. Što je još značajnše, oo Rabu
nema nijednoga hrvatskoga toponima za naselja, dok smo ih na Krku našli u lizobiillj:u; osobi/to na crti sieverno od međe, koja ograničuJe krčke-romanske toponime. To znači, da su sva današnja hrvatska naselia na Rwbu nastala na romanskoi osnovi, Ako se promotri tzM~~e fonetika romanskih toponima, može se dodU'~e utvrditi, da se konsonant k pred e i izgovarao kao u romansko-dalmatmskom (pr:im.ier;j.: Brušlott < bruscčtum, naziv rta i uvale KrkLaiI1It < droiJnartll:s »zaokružen«, naziv uzvisine u Tiniarosi Saraklin < .saracčnas), a:~E se ne može utvrdiiJti niJedna pojava, koda karakteriše krčko-romanski govor. Jed-ilno bi, SIe naziv ·UJiviSliiI1le u Supetarskoj Šantačrbul mogao u drugom dijelu tumačiti kao krčke romanski plura1 ji'rbuJl, = taili,aJ1bem. To M bio ptid,eg!as kao u toooIliilmu Kimp = tal Campi na Krku. ADE zbog nestašice starfh potvrda u pisanim doktanentnna, ne može Sie naći sigurnih dokaza za tvrd59
nju. Za taj priieglas govori i naziv gorske kose paralelne s Velebitom Tiniarosa, ako je ispravno protumačen ovaj romanski naziv latin-skim montanca russa »crveno brdo«, I .Fonetska analiza romanskih toponirna na Rabu dovodi ipak do zaključka, da su se u SJi!mbio~i s Ifrvatima Romani morali održati dosta dugo na ovom otoku, kao una Krku južno od pomenute međe. Evo dokaza za to. Dok u nazivu Rab nalazimo staru Iikvidrnr rnetatezu, u nazivu sela Barbat i u nazivu uvale Valarmata, nema je. Dok u sanctus> Sut u Supetarska i Suvid (ime drugog velikog vrha na otoku) nalazimo hrvatsku zamjenu za stare nazale, koji, se razviše iz lat. an- on- pred konsonantorn, dotle u Kampina (brdo u Tinjarosi), Kantarala ili Kantarara (naziv otoka na iugu Dolina) i Kantaralica (uvala u Dolinu) sve nazivi prema ribi (kantor), Kampor; Karnourala (draga u Barbatu). Muntač (pašnlak u Barbatu), Munćel, Mo(e)ntinjiisa (vinogradi u Barbatu), Mantinlada (vinogradi u Barbatu), Ronke ili Pumke (dio Kalifronta), .Funda (položaj u Kamnoru) ne pokazuju staru zamjenu u za -am- -an- -on- pred konsortantima, kao što Je ne pokazuju ni naše pozaimice dlZ mletačkoga. Iz ove Ui,ngvisHčke analize nikako se ne smije stvoriti zakliučak. da su. Hrvati recentno stanovništvo na otoku. Ima dosta drugih lingvističkih pojava, kode dokazuju veliku 'starost hrvatskoga naseIIHvanj.a. Zamjena dugog latinskog II sa i u Pallilt lide u najstarije pojave. Isto potvrđujiei zamjena o za nenaglašeno latinsko a II Košlfin za Latinski deminutiv Castellione. Ovo SiU Lingv,is,tičke pojave iste starosti kao illilkvidna rnetateza II Rab za lat, Arba. tal. Arbe. Dok bi se za naziv Rab moglo mislšti, da su ga Hrvati čuh na susjednom kopnu i ovdre izvršitilekvidnu metatezu, to se ne može kazati ni za Palit ni za Košliin, Za ove su toponime mogli saznati samo oni Hrvati, kojli, su se vrlo rano (možda II 10. Vlid·eku) naselđi na otoku. Dok su na drugim našim jadranskim otocima nazivi uvala, ribarskih pošta i rtova u golemoj većini čistoga hrvatskoga podrijetla, na Rabu susrećemo dosta jak procenat romanskih toponima za konfiguraciju obale. Uvala Ćimatavvi Cliifnatai Čihnata dolazi na otocima zadarskošibenskoga arhipelaga kao Šipnata. Rapska C!ifnata označuje i izvor, koji se miieša si morskom vodom. Vidiet ćemo, da j.e to lat. siphonata. I ovdje vidimo, rđa jie rneđuvokalsko t neizmijenjeno, baš kao i u nazsvu rta (punte) Illa otočiću Sv. Grgur Sakarata, izvedenica na . -ata od lat. siccariusvportugiški sequeiro »miesto, gdj1e se' suši granie«,
60
\
Kan:itallj illli KanikaJij, gen. Kanikiia označuje rt, obradive zemlje oko njega u Kšmooru, To jie lat, can1I1CtU!11Um »rnali trstenik«, naziv kajti se u rnletačkoi fooot!i:ci pojav1Jitl.de u Kanidole kod Loširua. Za uvale postoji čitava sersia Isabžemca sa Va~: ViidJnlaka u Rapoštu pod Tirdarosom v-aĐNIS rđe 13:00 »uvala zvana Lokva«, Vašar, mata »u Karnporu«, Vallis camina (g. 1334.), Vallis obscura (J{. 1059.), Vadiškala (u Barbatu, ovdje jie dobila po prezirnenu ~ naziv Žigovac), Valmartina »uvala MartiJIllova« (u Barbatu), Val16nga (u Kamnoru) »duga uvala«, Vapaškala (u Barbatu) »Paškova uvala«, Val Perla zove se lt Mala i Vela Perla, Valstka (u Kamnaru) POSv'e je plitka, kako joj !i lilme kaže. Valšibaka pred Gavranicorn sadržava u drugomdiiešu naziv mreže šabaka. Vardarika (pod Karnoarom) ima u drugom d'tieillu ime biiIljke 'erka, koja se na Rabu zove uljika od lat. alex fil~ois. Ovamo će možda ići I~ Vardoža u Karnporu »duždeva uvalae. I li'zvedooi!ca od Va:liIJilS sa sufilksom -ata dO~aJzi na Rabu tri nuta. Vaffita je mala dražica u Baniolu, velika uvala kod Samotorca i pašnjak u Tiniarosi. Ovaj isti toponim zlasi na Kriku u krčko-roman skoj fonetici Valunta s umetnutim n pred dentalom.t" .Od drugih romanskih toponima vriiedm su pomena: 1. Pruga tl Suoetarskoi DrazaOvako se zove čitav kraj, u koiem ima još mnoštvo dJm~ih toponima kao Skura draga, Pončr, Ivančićev! stanI, VelĐa takva i t d. To su najiOOlJje zem~je na otoku. Ovartoponjm nailazi se još u slovenačkom (Gorica) kao ()I))'Ća ri!jleč i u sievernotak nariečjima u značenju »pOIJijs:ki prtrod«. od lat. frux -g1is nrema deklinacif a. 1 G 2. U Supetarskoi Drazi Je Fflža šuma (bošak) kral mora. OvaJko se zove :i mala uvala (valica) na južnOli stran; Dolina, To je izvedenšca od osnove lat. glagola fodere »kopati grabu«, Hrvatski je pendant graba i Grobine, naziv drage u Suoetarskoi, 3. Grp'e je dio Barbara. To je isti' topondm kao ime uzvisine Gripe kod Spllita1 7 • 4. Karara je cesta i term uz nju tl Karnporu, od Iat, carraria »kolnilk«18. 5. Kom(.o)rčar je danas naziv šume (bušak). Tu su se našle i rimske stanine. Nazav jie potvrđen g. 1229. U 'tom jie predjelu biIIlo' i raznilh crkava. Tumačilo se ovo ,i!mekaQCampUiS Martim, što' nikako ne liide. Kako su tu nađene ziJdli!l1Je okrenete 'Dilema gradu i natpis, u kojem se govori o portici »dućani«, bilo je ovo mjesto, gdje su R.ablijooi trgovalš, Zbog toga je Jtrečekovo izvođ'enj,e od commerciarium vrlo vjerojatno. Rapski porezni činovnik zvao se comercarius. Ovako se piše l~ naš toponim u lisfinama. 19 6. Pašturšn, []j,i:ve i dražica uz obalu na Barbatu, potvrđen jie g. 1203. d' 1360.-1400. Sufiks -an pokazuje, da je to izvedenica od imena nekog R,im:IJannlua, koji je ovdie imao svoj praed.ium2 0 •
61
'.
•
7. Prvorada je naziv njiva u Baniolu. Ovaj je naziv potvrđen 1229. kao Pulveraria'", čiiSti latinski tooonim, kodi označuie »prašno miesto«. . :; 8. SIIba ,ilh Sirba, južno od uzvisine Verlo Čelo kod Tmiarose u Supetarskoj Drazi, potvrđen je 22 g. 1334. To je isti toponimkao ime otoka Silba »šurna«. ~ 9. U tooonomasticj otoka ima i jasnih tragova mletačkog govora. Ovamo dide nazsv rta Kaldanac, Kaldanca, koji zajedno s rtom F(a)rkanj,em zatvara gradsku luku. To je dio staroga grada ispod Sv. Marije. Prvi: deo ovoga tooonima .dolazi još u nazivu poluotoka Kal~frOin(a)t, kojli se u dokumentima zove razno: Caput Frondis, Plagare Niche lJ Parti inrerion »dOllljli kraj«23. Kal- je prema tome mletačko cao
zami-
62
od imena mreže grip, Loplžina od 1IOpiJž »lonac«26 < lat. Iapldeus, MogranJ. i Mogrand:ac od lat. naziva za šiJpak malurn graneum, Sprta od Jat. sporta »košara«, Tonera od mletačkertieči za mjesto, gdje se lOViL tuna, Mali DuI1filn, naziv otočića (prema duvanu), koii se zove i Lagani, Javomo na Loparu (pridjev od javor laurus), Komoričie i Kornorika, koromač u Barbatu (prema biljci, ko1a se jede), Kanat, nazev za b rds ki 'Lanac Tiniarosa, a u običnom govoru u značeniu »brdski pašnjak sa mnogo kamenia«, Milfine u Barbatu :i Mirlruca, brdo na Loparu, Debela Frfista u Tiniarosl (prema romaniemu hrusta na Krku = trusta u Barbatu »oštro kamenic. među koiirn ne raste nikakva bilika«), Vela Modra na Loparu i u Frugi od lat. maceries »karnenita ograda, zid bez klaka« u domaćem govoru. Sve ove romanske riječi mogli su Hrvati doniieti ] s kopna, kad se posLije 10. vijeka naseiiše m Rabu, j,er sie ti rornanizrni govore i na obalskom kopnu. Ovo su hrvatski toponimi romanskoga podrij,et!la. Oni potvrđuju hrvatsko nasedavanie otoka Raba kao il hrvatski toponimi slavenskog podraetla. Alt valja ipak dodati, da S!U neki od ovih romanizama mozlr ući II hrvatski govorotoka onda, kad se Hrvati naseliše na Rabu, Ikao neor. modra. Kao S!il}.{umo se može kazati, dia je p~ogar »versante« posuđeno na Rabu. Za stari dalmatinsko-romanski zovor značajniji su grecizmi. Gradska vrata u Dubrovniku zovu se grčkim nazivom PiIe 2 7 • Ova riječ postoji' u sievernom Jadranu kao toponim. U Puntu oo. Krku zove se ovako jedan dio obale. Na Rabu II Kampom PliIle (akcentuira se i Ptle) označuje put i brežuljak, preko Ikojega se ide u Supetarsku Dragu. . Još treba spcmenuts romanski tooonan nepoznatoga nodriietla Mag, naziv uvale, gdtie se love tune, kod Barbata. Na austro-ugarskoj saecilašk] zove se Vane di Omago, Isti toponim dolazi u Istri • kao ime gradskog naseda U m a g a . ' III. AnaIii~iraiiUći. romanske toponime, utvrdjli smo p'rtlličaJn procenat takovih, koj se odnose illa uvale i rtove. Dok je m drugim jadranskšm .otocima veoma nmJllOO postotak sitarih 1'OI111W1skiih toponima ove kategoriie, ovdie jie prdl1lučoo Yell!iIk, čak večt negol1li na Krku, To znači, da su Hrvati ovdie živjei1liJ ul s:ilmbIiozii s rOtl1JaJ11ISIkJ ribarima. Zbog toga je zaJllJimiji,rv'O navesti> i hrvatske toponime, koji se odnose oo kont1iguraailjlu obađe. Metafore su Bađani (n gen. Banja) Kosača (rt), Sedii>, Šilo i > otoči6i Poh1mb ~Stoi1lic. Prema SitabltiJikama i biftJilkama nazvane su Č~a, Rasvatice 28, Sltov:ica 29 , Smokčva, Javornč, prema ~e:IlIU P1IiItvAc; na Sv. Grguru, SttnliJca, Glavica, Vdi ŽaJt, prema ptiJcama Gavransea. samo ovdje se susreće stari
63
pnidiev Stojanj, (rt i ot~iĆ illa Loparu, na SlPecijlalJkama kravo Stojan). Hrvatski peTIldaJ11ltm Or:linJata J:e Vodenča, ruva!Iliica na Barbatu, i Vodice pod Raposrtom na Loparu. Tu »kuha« voda, Ponavtja se, . kao i na ostalan otocima, Slatina, uvala i punta sjev,emo od SoriJnja i na Mišnja!ku, i Tatina, »POI"at« TIla Golom (na specij:ailkJi Tatinja), Nilvtca, uvala ti Rapos1lu, li Samottvjorac, uvala, porat, na Sv. Grguru, Dolinu i '11 SUipetarskOij. . Zil1Jačaj;no je također, što se ne nalazi nileden stari romanski
tooonan Za otočiće. Lukovac, kojlil se ponavlia na Jadranu, dolazi ovdje tri puta, na Loparu nasuorot brdu Košl~iil1lU dIO Bruškita (ov-dje vele, da jie bilo mostir »samostan«), na Barbatu ii kupaltšte na Rabu. Ovaj se tooonan na!~t li TIla kopnu, u Suoetarskcd Drazi. Drugi su nazivi školieva MišnjiaJk. Sikavci (prema billj!Ci'), Srtdillljiak, Zale Škulje, Tanko i Trstenlilk. Tanki dolazl i u vezr sa rt. Artltć .dokazuje, da je današnf naziv punta novijega datum. Broi hrvatskih toponima, koji SIe odnose na obrađrve čestice i na razne terenske olJil;jke; btlona Loparu illi u Kampom, '11 Priig,i, LN na Barbatu, veoma na:divilSiUjle braj romans1kJih, očjt znak, da je obrađiivanđie 'PoHa] paSJ1!i:rstvo bido od starih vremena u rukama Hrvata. Evo liste tIiih rtIopol1Jiana, kola nikako nije potpuna. Od naziva za kakvoću 'i konfiiguracijru terena nastadoše .tooonimi: Bok (sam i sa pridjevima Velii:, Ma:H, Burin) i deminutiv 80buk, Dolšc (sam i sa Pl1ildjjleviOm) d augmootiaJtilv Dolčina, Draga i izvedenice Dražica i Dražina (same i sa pridjevima). Grič, Gromača (u sing. i Pl. sa pridievom Vela), Griih, Beli Kamen, Kamik, Kamefl)l1Ijlak (ovako se zvala i Tiniarosa), Pećina, Pešće, Ponor, Prozor, Ravno i Ravnice, Rupa, Sklon (brdo hrvatski pendant za Rapost), Stene i deminutiv odatle Stenlce, Strmac, Vrh ii iiJzvedeni:ce odatle Vršak 'i Vršlnei Žal i deminutiv Žallć, Belo ilo, Velie Jame ;1 augrnentativ Jamina. U ovu kategoriar idu j; metafore Glava i ,i!zved:eniJce Glavica li Glavtna, Trbflšniak (brdo) jj Vrata i arugmootatlv odatle Vratine. ' Prema IiJZrazima za stabalje i bi~Jike stvoreni SiU ovi toponimi: Diibac, Gabar 1izV1edenica Gabrčvica, GlogiilJja, Javoran (pridjev u
značenju »lovorov«), Planika (arbueus unedo), Pranrutna, Siče i SIĆaC, Smokvice, Smrika, Trava 'i Travica. Neki od ovih ;toponlima upućuju na šume. Ovamo ide Gaj i Gušć s prefiksima Prlgiišć, Zagušć.
Od pti:ca nastadoše
Gavranišće,
Kokoštca'" (brdašce li šuma),
i Kosovo.
Na 'DoijopI1iiVl'edru ioastirstvoodnose sie: Gurnnlna» Gumnlšće, Koearlna, KravlJj:ak, Lokva ii izvedenice Lokvica, Lokvina, Nitve i Nilvtoe, Ograda :i Ogradlca, AI:aI1ldJišće, POČIiIVa1iš6e, Pudarlca, Ripišće, Stan t izvedenice odade Stanić, Stanina i Stanlšće, Teg, Na 64
ulišće, VrtH. Rđave nJjiJv!e označuju označuju ~ općom ni;jleči M~to s
se
toponimi Glad i Gladnlca. Njive oznakom posjednfuka.
Od naziva za flep,tillJe rimamo SaJIJlO Gadar. (škO/lli uDolJim). Na iOiloč~e urređ:a!ile mdrustliijske upućuju Japnčruca, Krcalo (rt),
Pristšnišće i
SoliiJnJe.
Tekuće
vode su riJie1jke m otoku. Topoođmir, ko]i sie na niWh odnose, samo SiU ropćeI1itiieči Potčk il augnrenltatlilV Potočlne, Vrufjka, Vrfit1lk .~ Stiiball (tu jegustlirna). Ne zna se, na što Sie odnosi Račišće, nazav pašnjraJkja :i br;ijega u TiJnI.i'arosi3 1 • Isti tap!anlilm dQlhazi ikao naziJv naselja na KorČUJ1li. Straža i dJemlilnJuti'v ođade ponavlja se Ov,eLje kao ~ na svim otocima.
Pored romaniiJzlma M~rine ddlazi il hrvatski mzdiv ad ~ augmentaJtliv odatle Zidine na Loparu. Pripovijeda se, da su tu Grci sta-
_Il'·
JIiOIVd!lJl. 32
PIiidjevm, kako smo vildljelli, dolaze il ovđše često kao topcmilmli. Spomenimo još Gi)1/i lilL] Gi)11O (otočić, gdtl1e se lkopa mramor), Dumbčko 'i ~vedienica Dugača (njiva). Od 'MičnliJh starih imena s nastavkom -ovac, kioj'l su: m kopnu veoma brojlI1li, 'ovdje llIailJa2ilmo samo Bi)ilđ~o'Vac33 (otočić). I ovaj toJ)OllIim govoru za velilku starost hrvatskoa IlJa;sellilvaJIllia. Na mrod!nlil folild!Qr upućuje Igl1išće 3 4 • Od sffioželI1l~ca iJstičUJ Sie Be;lii grad (na otolčOOu Gd1iiJ) Iii Glavograd na LOPaIm. . NOV1iji hrvaJtslkJ~toponimi diobivaju j, ovdje kao i na ostaillim jadranskim otocana ipni!cijev Sveti, ne Suto P:riilrmer:i: VaJa Sv. liiUJll1ije ilIJi Fumi.ie (kod! grada Raba), Sveti Grgfir 3 5 (i~~Ć) il rt. d. Naša pomorska karta biJiježf još neI1roIlilko zanlimIlji'V1iJh tOPOOliIma Zla uvale ~ rtove na škd1fjima, koji, p,t:1padJaJjuobal1JS;kiom siStemu Raba. Tako Illa Sv. Grguru člittamo nazive rtova KOISIaČa, Pod Stain (zacijelo Pas'1iilflSk'i), Zad Badinja (badWIli je česta metafora' za uvale) i Smokova (čest topOIllilm za uvale i punte), Na GolOll11J: Velit Brig, Maamj 'j Senjska (sc. vala), M.aJCi/nj je očno tal'. maCliJg:no »kamen« (premajzgovorn t. zvo cakavaca). Po značenju odgovara daJJmatlilIlJSlkoromanskim 1JopOnliJmJiIm'a Mamet na zapadnoj :oIbailJi
KJ1ka
~
Makoore
u obalskorn sistemu Malia:ta. Za uvašu č~tamo još 1iI1Il1a Rabu veoma običan naziv Dumboka, Bilješke: 1 Upor. v. Wartburg, Frantl;osiSches etymologlsches Worterbuch sv. I, str. 124. • 2 Upor. o ovom imenu Jireček, Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wiihrend des Mittelalters, sv. II, str, 37 i moj članak u Casopisu pro moderni filologii, VI (1008), str. 144, br. 6. a Upor. M. Rječnik, ,IrIl, str. U6.· Dočetak -e U Gavre naš je. Ovakov dodatak daje se i na R!a:bu. Tako nastaje naziv od mna Kreste od romanskog Cristqphor, koji je zaštitnik Raba.
5 Slavenstva iromanstvo
65
i sl. Upor. moju knjižicu Dolazak Slovena na Medite ran, str. 225uch, 3 izd. Upor. Meyer- Lubke, Romani sches etymolo gisches Worterb br. 79:21. Ovo djelo citiram i kratico m REW. Od plaga »ravnic a«, upor. djelo citi8 Od latinske izveden ice plagari um. u znači »versan te«. rano pod br. 5 pod br. 6562 a Plogar u rapskom hrv. narječj izrazi za tavu ili tigan: prosulja , 7 Od iste latinske riječi, dolaze i naši prsura, psura ili sura (na Krku). Vjesnik u XXIX (1921). str. 226. 8 Upor. moju studiju: u Nastav nom Raba, koja sam izvršio putujući otoka s ja opažan neka dajem 9 Ovdje biti sve obrađeno za ovaj otok će ije Detaljn god. 29. . pješice otokom J.9·27-19 na ova dva otoka. mjesta a imenim o studiji kao i za Krk u posebno j 10 Upor. Ak. Rječnik , sv. II, str. 600. pravno- povi. rječnik. str. 586. H Upor. Mažuran ić, Prinosi za hrv. laz 2. 12 Upor. Ak. Rječnik , sv. V, str. 931, 11 na str. 1192. 13 Upor. djelo citirano u bilješci br. o je. Došlo je većinom preko Vele14 Današn je pučanst vo Raba recentn ce Vlasima . Među bita. Bunjevačko je. Značajno je, da na Rabu zovu Bunjev dolazi od rum. ime Ovo . Barbatu na Kordići kao imena, njima ima i vlaških Sad ni: zeman pr. na kao izraza, turskih mnogo i u bljavaj coardš »uže«. Upotre Naselja , Marčić, upor. tvu pučans ovom O . (Lopar) zato. Meni ne begeniš e ovo svom antropo geosv. 23 (1926) str. 3
6
>
coll. sit'e,
66
Kokoši ca znači na Rabu »šljuka« (scolop ax rustico1a). Narod zove danas ovaj brdski lanac (masiv) , u kojem smo vidjeli i romans kih i hrvatsk ih toponim a, posuđenicom Kanat, od canthus , v. Meyer- Ltibke, o. c. 1616, kako jet gore rečeno. predrim ske riječi Naziv Tinjaro sa je uočen. Prema Brusiću , Otok Krk, str. 6, 8, zvao se u 14. onako klao rna Golom Na VelJtlm KiaminjaJk ili drugi jedanvijekU! Camign aeee, kanat na Loparu. Kamen jak. Ovaj brdski lanac, u' kojem je, sudeći po topono cima, u srednje m vijeku postaja la simbioz a pastira Hrvata i mastičkim podaRomana , počinje od rta Sorinja , a završuj e se rtom Gavran ica u barbats kom humlju . Jir~ Die Roman en in den Stadten Dalmat iens, I, / str. 64 upoređ ujesa današn jim imenom quarter ium Chune rose a. 1334. U ovom starom rapsko m toponim u, ako ga je Ljubić ispravn o zabiljež io, samo se pridjev slaže je ispravn o moje izvođenje od Montan ea russa, onda bi za s Tinjaro sa. Ako ovakvu denomi naciju bila paralel a Crljene stene na Dolinu. ~o [e pak prvobit ni oblik Chuna rossa iz god. 1334., onda je moje izvođenje od Montan ea !'USSa samo ling\'istička kombin acija bez historij ske potvrde . Chuna ib.ila bi cuna, riječ, koja u pluralu znači ne samo »zi:pka, bešika« u tom. slulčaju lat. , nego t »gnijezd o«. To bi također bio razuml jivoron im, ali bi ostao neobjaš njen prijeLa i e 3' Upor. navod Brusiće v o. e. str. 58, da. su se II Barbatu u mjestu .zvanotnGreerij a našli ostaci grčko-rimskih zidina. Upor. toponim Grclna jJtod S1;o1ca na Loparu . 33 Lično ime Boljko od Boljesl av potvrđ eno je 16. vijeku, odatle ~ ponimi na kopnu Boljkov ac, Boljkov ci i Boljkovići.,u v. Akad. Rječnik;" I, str, 546. 34 I ovaj je toponim čest na kopnu, rijedak na otocima , v. Akad. Rje~ nik, III, str. 700. 36 Ovaj je naziv recenta n. Brusić o. c. str. 10 mu daje još dva im~a Arta i Drvenik , koje ćemo' još sresti na jadrans kim otocima . J~k o. e, -I, str. 64. pominj e potvrde insula, Arta; Larta g. 12~.-13 Nijesam mogao doznati , da li su ovi narzivi još u upotreb i, Kod pastira34. i baba na Loparu čuo sam i sa tal. pridjev om Sen ili San Grgur. 30
3L
>t.
6. PAG
I.
rl --,· ,
Kao na R:ahu,prvobt,1mo slavensko PUČaIl1IStvO bdao je i na ovom otoku stočarsko i kao takovo dIO danas je očuvalo svoju važnos t; Dobro jie poznat paški sir. Sa stočarstvom u vezi: razviljia~ s,e ovdje' zaciie loi čipkarska umjetn ost, dobro poznata i danas. Daje na Pagu pastirs tvo billi<> razvije no zarana, vidimo odM'lle, što se 'na tom otoku soominie još u doba narodne hrvats ke dioos.ttiUe selo (villJlia) Vlašići God. 1070. kr:aJ'j Petar Krešanćr određiJllle , da ovo selo, zajedn o s ostahr na na-oto ku Pagu, imada nripad ne pod l1I'll1Is:ku biskup; iju. 1 Naziv Vlašić! očita je izvede nica od vlah, od r.iđleči~ koja je staroj hrvats koi državi , kao d, 'u srpskoj, oenačšvaša roman i u skog stočara. pastira. Na tom otoku jma i veoma starmsšdh sJavell1LSildh nazsva nasefj:a. Ovam o računam ime sela Dlnššk a, kođe i!Zvodlilm od nepotv rđenog67
•
đerninntjva gctilnij~aa
•
»mala šurnica«, od Gd.iiintl o
I~ojoj čemo riieči
raspra vliati, kad bude govor a o otoku Hvaru." Da je to ime, staro, svjedoči naziv Starov as i Starov asica kod toga sela: U toj je složen ici stari hrvats ki naziv vas »selo«, Stanov nške DinJjliJŠike zovu današndl Pažan i »sej&1k, seliact, Ostala almooa nJaJSellia na ovom otoku sva SIU romanske. Samo kod mjesta Pagan alazim o uzvissnu, koja se ZQlVe Gradac. Ovai naztv uoućule na 1:10, dia su i Slaven i već zarana imašl ovdje svoia utvrđenja. Naziv sela BQViltia.na Čli[sttO je rilmski.. od . To je1izvedenJiJoaSltvoref1la pOtnoćuliartliinls:~og SlUfiiksa -iana e ;imanj nd,ame se je Označu S. P,at1JI!UJ mena) (oogno imena g dmsko Ovako . Paulus vak p'riidje ,maIO (p,TaedlLwm) [)jeikog RiJmIllilan:ilnJa,koj,i jie arna. Slaven sko ilzveden~ nazi~i nalaze 'Sie u svsm romanskim zemll!ji v i1tp riJmiSikih Ovaka m. rimsko oo u 's1luiOaj ovom '\1 j;e o lIasiel1je nastal L:aiMjan, od a otočić iJmena vidjet ćemo ~ u imenu dJubrovačlkog LiciJniiJana.. s Ime sela Nl()vaItila iJ1~ Nevarija dovod e mnogi etimOl1bzi u vezu toga kod jie se dia se, lljajru dJomliš t OIrski« »pOIIl] s lat, pridievon» mV1a:]i1 ramjesta odi:gr:a;l\apOIIllOlrslka bitka u vliilleme rimskih građanskih mcije. kombi ,tltčke 'oogvils U OISnOV tova. To j.e, dakak o, ,dOOllliš]janje na .Istma je, dia SaJIl1IOtnlJelSto potječe iz 1Iimsktih Vrel111OO1a, jer se kod 11lIega na:tazertragoV:1 rnnskom vodovodu. AN ovakv a limetlJa dolaze znači i u roman skan zemllJjama i ,iJzvoid,e se od lat. ri~eČ11 I1IOVI3.1e, što 3 «. zemJ1ija ena »iskrč Otok Pag je zaista nekada bio vrlo šumov it ~ ne.cn eko pusti Slaven kao danas, Nat>ri~ed! smo viidjeJlIi, da su po šumJiJ nazvali! Iiii RimLja ni ni krčevi supo dia atno, -svoie naselje DiJnj:iJškJa, pa jie vj1er9j . plurallU rtl: a llIazvaJm svoše Novaši Na matu, sitnu medste ransku šumu UiP'UćWe na OVIOtn otoku oi drogi naziv tlIaJSIe1l.ila Barba t, koji SIII10 pro1JuJmačliili već u članku Rabu. Ovaj neobično dugi otok, završuje se dugim šilliOlm, koie se zove ru Lam, II dokumentima Punta Lani, hrvats ki u domaćem izgovo je stari Konci !ce s~o~ellli ()IVe
*
..'
OO
•
liistorUa ovoga otoka nđjje posve jasna. U naistartie doba nalazio se na n.lemu grad CiiSsla. I kao što se svi medsteranski i jadm'IliSlkJi otocs zovu POl glavnom ~ najvažnijem mjestu, tako se zvao i ovaj otok. Arutička Cissa ,nal1JaziJlla se sjeveI1to od današnlega 'Paga na SlUiProtnoj' stranš Paškog zallva, 1>0 sv9i pn~1IirC'L tamo, gdie TIJa vojnim specija!1niJm kartama stoji} zabiiježen reložai Caška uz Grgurovac, oko 3 km. na jugoilStOllw od rimske Ne~ valje . .@ilmlSlka Cissa propala je Old potresa g. 361. naše 'ere. Bila je zacij'el0 kasnile obI1lovltiien:a. AI~ se god. 1212. oznaČUlie {)IVO staro naselje kao Kessa veterana »stara Kissa« .. Ovai. poo1ljiedi!1đii naziv dragocien jie za iJingvilsta Z100g dva raz1loga. U njiemu j'e I1Jaj,prije izgovor k pred e za riJmskJo Cissa, Iz te ~1 tlIi!enJiJce s pravom zak1ljIUČU(j'emJO, da se le i: II ovom gradu govorln stari dia:limatiJn:ski romanski tditjarl'elkat, koj se odJliikova:o baš ovakvim izgovorom ovdje klao li u Dubrovniku. ~araikterističan je i pridi]ev veteranus »star«, ,kJoji: se nalazi .u rumuniskorn pridjevu batrin »star«, dok sVllosta!Liroma:nski jeziti imaju deminutivnn izvedenicu vefulus od vetus za pl1idJjev »star«, tall vecchio, fr. vieux i t. d. 4 Kessa veterana znači daJde »stara Cissa«, Iz toga izlazi, da u 13. vjJjeku ovo mšesto 1IlJi~'e ilma:lio onoLiku važnost, kd1lik'll je ilrnaIo drugo gradsko mjesto m ovom oto!ku, gdtjJe se dobilva:IJa 50 iz morske vode, čl zvalo se takoder liaJtinskom liiJječW pagus »selo«. Prema glavnom gradu K:iISIsa ZValO se 'o1JoIk 1070.,
*
*
*
Pitanje Romam Illa ovom otolIm 1]ji~e jasno, i to zbog toga, što car Konstantin, kOlji je za pol1lOv.iJnJu 10. vij,eka točno rekao, gdje sve II biizantinskoj temi (= PQlkr;aj,ill1Ji) Da:!maci.jii žive Romani, meće stari grad Kissa II iJsiti red s otočićem (školiem) u njegovoj blizini Skirđa (danas Škarda Hi Škrda) li :izrijekoon kaže, da ruilje nastanjeno, 69
Prema vides:tii bagrenorođenog pisca Č1i!llđro bi ·-se, da sou se i Roma!llil SI~aveni ina;se~iIlIF na ovom otoku tiJSrOm u drugIOj polomi 10. viieka I da!J:jle. Da je bio naselren 'Il Krešimirovo doba, o tom nema sUlITIJlll.ile. Da SU se ~ Hrvat; ovdje vrlo rano tliase1lia:i. ~ to se može vierovati, alko j'e ispravno naše tumačenee dmen:a DilI1JjiJška. Ime sela Vlašići opet veli; da su Slaveni ovdje zatekli romanske pastire. A i to se mjesto pornmieu doba narodne d;Jl1iastiu'e~ Druga mena ooet kažu, da su Romani i. na ovom otoku imaJLi svoje u tvrđensa , koja su jedl[Jjako zva'1i; kao i' na Krku i Rabu, i to romanskim dernilIlutirvom castellione, kao .i Slaveni što su ovdje imali svoj Gradac. . . Naziv Castel~iiorue očuvao se II domaćem i~&'Ov()lru II Vala Kosill1, što se u Ziemlljiišn:ilku (tavularu) piše KOŠ:1JjU!ll6. . Kako TaDr.j'arut ruitiesu ra:zUIII11,e.Li ovo naše nrrlagođende latinske riieči, OIl1Ji i,z Koš!llim stvoriše Va1: Cassione. Ova!ko sve pomorske karte označuju ono rniesto, gdje pristaju b rodovi, kad iskrcavaju pUtnike za Pag. Pored ovoga postoj na Pagu i drugi Košlnm kaooenaka brežurbjtka nedaleko Čaške, na sieveroistoku Pođiia između Stare-i Nove Čaške", Očno je, dia je ovai sLužiio za zašti!tu stare Kisse. : Ifrvetsld jjsOOznaon:t tooonan Gradac oo:1az'iJ se ,isIto tako dva puta, uzgrad Pag (odatle Pažani" seanovntci) i' zapadno od Kolana. Posljednji 'voporu:rn naziv je naselia. Govori se tl; smgularu Kolan E'li plllUr:a!11U KOI~arui, Kolane. Da bi jie romanski illi slavenski, ne može s-e znati. U dokumenrirna nema mu potvrda. Ka!ko Sie nalazi sieverno od Košlhmskog' zaliva, vjerojatno je romanskog oodriietla, jer se hrvatski toponsm; za naselia nalaze samo ju~I1JO od ovog zaliva. Na ovom se diitleilJu otoka započelo hrvatsko na!Se·Dji!VaIl1~\e. A~OI se uzme nam, da je rimsko gradsko naseilijie bi[;o n:a onom dijelu otoka, gdje je Čaška i Novalja, onda odjedared postaje jasno značenietoponirna pagus »'SC.}'O«8. Današnji Pag nalaz] ise mime naSiUPfIOt Čaški, daleko Ula jugu grada. U rimsko doba nJije mogao biti dmgo nego »selo, naseše izvan grada«. Ovakva deoomiltlia:ci~'a ponavliala se li u doba hrvatskoga naselflvania. Stanovnsci Dinriške, j:iižn,o odi Paga, za današnie su Pažane .seHtui.
n. u tononomastičncm pogledu, Pag ide II ilSti' red sa Cresom i Lošlniem, t. j. oV1d1ie ;ilJl1Ja samo neznatan broj starih romansko-dašrnatmskih naziva za k011Jfi,g:U!raciju obale i terena, za rtove, uvale, obrađene čestice i uzvisine. Sve ove kategorije toponima II golemoj su većini hrvatskozacodrnetsa. Nalaze se pored ovih još samo takovi romanskoga podrijetLa, kodi su stvoreni od hrvatskih općih rdečl 70
(apelativa). Ovi, razumije se, ne mogu da govore išta o romanskim stanovnicima otoka. To SIU hrvatska toponilmli s romanskom OSIl1rOVOltTI. Za ove osnove ne može Sie utvrditi, da SiU iiII Hrvats 'POISudil~ od Romana baš na Pagu. Ipak bill~ežim ii.z paškoga hrvatskog govora jleidnu raeč, koju u SPi1itu i na Rabu Imamo kao toporum, a ovdle kao opču r,ij1eč (apelativ.) To je hrlpa u značena; »HtilOO.«, od predlatinske r,ijieč'i gr!ipplUs ili greppus tilli crepus". U rcrnansko-dalmatinske toporuilIDeidJu Sakarata (izgovara se i Sakrat), dio obale i rt pod Men:c:om, naziv, Noji smo objasnilli u članku o Rabu, Tovfelrnele na LUIt1IU (porat), romanski deminutiv od taberna, ri~leč, koja je, bez lat. d:emi\l1utilVinog sutiksa -ella, ušla u opći hrvatski jiezWk na Jadram, u značenju »krčma«, Pastiira (pašnjak i zaliv u Novalji), naziv, kajfi na Braču d!ola'Zli 'lloblilku Postire Ponta SiPWJta10. (Ovako zab:illježooo u tavušaru) !lt KQ~~ima, Katine (danas Most) II Pagu i Lokunja na Pagu, g~e su bliWesoliine, od lat. catčna ,i ludina. U tononane i/z rimskoa vremena izvedene sa sufiksom -aJIl:US od IlatilJ1lSikog geil1tJiliici!j:a, kao gore Poviana, ide naziv obalskog poteza Bošane (u plruraJ1ur. sieverno od Pagavako stoji za lat, Bassana kao Bošana kod Biograda na momu. Za razldiku od Barbata na Rabu, gdje seovako zove naselje ~ kralj, paški Barbat označuje čitav kraj uz more, što očeto govori za to, 'da je (terrttoriurn, mons i t. d.) Barbaturn Rim~anima označivao kral obrašten niskim grm1lj,em. Hrvatska je naraleta ovome toponanu Kosmaj i Kosrneč. Ovamo ide možda još naziv stana (pastirskoga) kod Paga Segiita1 2 • Od hrvatskih iJopOIllima romanskog pcdriietla mnogi se ponaVilljaju ovdie, kao pl'1id;jfev Ktolromašna, Škar, Kanat (ovdje se ovako zove svako brdo), Solme, Murve i Murv~ca,. MMiII1 1 MaJrnnica, Kamarieac'" II DinJišk1,\Trtača1 4 u Kolarnma, MamJJl1iI.iie 1 5 , porat i gaj u Kolanima, zvane i Mandre (Ma:~e ,i: Velle); Komarde, Vrtlić Komorna (Di!11i,iška) ff Komorčvac (brdo nazvano prema stablu comarus), ~antare'llac16 (rt u Kolanima), Palađinka17 (školj i vala), Fornaža (brdo), Mandrač (mala luka za brodice). Značajna je za tooonornasaku Paga činienica, što dva mala otočića, kola SIU danas bez Važl1JOIS'tL, zadržaše predrimskairnena, T o le Škrda, koju spom:iJnj'e ,~ car Konstantln ~"t(!i)a, S očuvanim do danas velarnsnIzgovoromkcnsonanta k pred i, kako ~e PO ,prav~lJu u starom dalmatinskom romanskom, i Maun, kOlj~ ravenski geograf piše Moa, a pominjle se .iJ u doba hrvatske narodne dliJna:stilj~. To znači zaceelo, da SilI ovi otočičt, pOput Šćedra kod Hvara, bi!lli! II ono doba ekonomski i klUllltJumo važne, a ne kao danas, 'kJadnlii,lesru nastanjeni.
l
7l
III. Kako je već naprded rečeno, hrvatski toponimi za naselđa nalaze se na južnom d'ijleliU Paga. Ovdje ih ima i takovih, kođi pokazuju vel~ku starost.. Tako plurale tantum Pećani u Diniiš~oji. To jie izvedenica na -jaI1li!n od peć »pećina«, U kunfinu istoga seia nalazl Sie i Starovas, selo, ~ odat~e ~zvedienilca Starovasica (malo vrelo i Starovaška Draga. Stan hrvatsloi naziv vas »se,llO« srećemo ovdje prvi put. Pridij,eW1li1JopOI1lilm naselia jeste Metajna, u Barbatu. Uza nj se iima fia~umjleti Iluka, vala ilH s:L1oll!o. Izvedenica jie to od osnove glagola metati, kao Metaljka l 8 na kopnu. Mjesto je nazvano ovako, jer more svojim djelovanjem ovdje »rneće«, nanosi, stvara teren. Ovaj se otok odJ1liikovao pasnrstvom sve do danas, Ta ekonomska č'ilnie!Il/ica našla jie odraza :i: u tooonomasuet ni'e,govo.i. Šume su po 'Svoj rpr,iIllid bille neznatne u orošloeti, kao i danas.'? MaJlo toponiJma odlI1tos~ se na njili. Spomemrli smo za stam vremena šumski naztv DinHška. U kanfilnJu ovoga 00113. danas jmamo samo tooonane Karnarizac li Grabovac, koji upućuju na šumsko drveće. U konfinu Paga idu ovamo toponJimiJ Brešće, Grm, Golija, Trnovac i Dračevica (luka), u kosfmu Kolana Vela, Gornja i Sridnja Crnika, LiJstiLć (upor. Kalifront na Rabu), Vrbovica, Trstina, Gajac, Dubčvica, u kunfilnJu BovlđW1Je Žir, M edvlje, Pod Medvijlemu Abatni
72
na otocima, zatim Veternica kao ~i'V terena izložena vjetru, i naziv brda Zaton nazvan zbog toga, što je bhzu ovako nazvanog zaliva. Kao toponimJ~ za konfigJUlT:aciju obale (rtove I vaie) javUadru se Dumbčka, Ven bok, Zatčn, OiJslta (zaJliiJv), Slana, Sušac, (sasvim pL~tko), Me'lni:ca (od me1 »pjijesa!k«), Teollce (oojidubltie more, pod Stogajem), Vem Ža~ (za:~ilv u Barbatu), Žd,r}ja.c (ll! D:iind~ški za ždr.idlemc; i predjeE uza Illi je ova'ko nazvan), Š:imUllJSl1ci rt pored Sfiha punta (oboje u Kolanima), Paška rebra, 11ilhovac, Pr:tJJ1::IlJa, (rt .iI prevlaka II Povfiani), ŽdrniO (prema kopnu da:lmatiInskOlITI), Punta Dlda'", Krcall (zaJ:iIv u kumfinn Novalje), Klanac (porat u iiSrom kruillJfiJnu). Napose treba tiJsta!knlUti nazdv uvale Jakišnica ul kunfinu Novaiie kao izvedemea od imena grada Jakin (Ancona). U ovom kmfiiI1JU imamo jlOš Bneci kao nazrv položaja, Uz- Velebitek! kanal dlolla:ze kao oballSlki nazsvi Paklenica, Tri brata i Tri sestrice. Današnje hrvatsko stanovništvo otoika veffiMm jie" diti,eliom recentno. Došlo de s Velebtta, Zbog toga se nalazi illa Pagu i Iedan turski toponim Bunar (Kolane), Bunarlć (Ddni'iJš'ka), što je izoliiran slučai na ladranstdmotocana. Ovdje SI!uŽiJ za ovaipodam romanski toponan Gusnirna.
Još trebaseomeium ove tooorume: Laz m. ii f. sami! sa posvoiLazić, koj;i se odnosa na krčenje, p!111dđev Svilno, za 'k{)lj'~ neznam kazati, na što se odnosi, pa Prčbči i Pr5Sinka, također izrazi za krčanie, te Divlciak, naziv rniesta na Pagu, gdJj·e su naip:niljle bi/te Stol!ine, Uhlinac nepoznata značenia ~ postania. Od nazrva za otočiće (škol1Jie) jasan je Vel1ii i MalId Brušniak, izvedenica od brus »petra«, Mišnjak i' Sikavc'i (Povtiana). Ovi se nazivt ponavliaiu. • . Od brojni,h svetačkahtooonena na otoku nema' niJednog sa starodalmatinskem prildj.evOlTI SUlt
IV. Na SiPeaUai~ki bivšeg iugoslavenskog generatštaba zabiliežen je Kanal ŽapaJ!j. Mjesto toga naziva piše naša pomorska karta Paški Kanal. Niliesam rnogaodeznati, tko govori ŽapaJli. Ovaj naziv naći ćemo više wta u otočkod Da1Jmacitii. LilUlbilŠa ga upotrebliava kao opću riječ u značenju tall. traghetto »SikeLa«22. TaJliljaI1JSki naziv do-
73
lazi u Istri liJ kao topOlllJirn (južnO od ušća Raše). ZapaJli se odtlčno poldaoa Sja grčkim qu:in:lovs ~s:tog značenja. Prema tome đ'e to II našoj toponomastici [edan grčki1e1ks~kolJOgidsld re:1Jilkt kao Skupielt: Iga10 i d. Na jugu Paga kod Privlake drŽiE se ovećs otok, koji se hrvatski zove Vir, a tat. Puntadura. Na njemu su brojni rtovt ] uvale. Nekoji nazivi za njih ponavljaju se ovdje kao i na ostalim otocima: Rtina (augmentativ od rt), Bobovik, Lučica, Duooka, RaJSItovac, Vml~a, Ritsovača (augmentativ od rasona), Meka (I~. punta, vam), Kaštelm, Japnenica, Stinice (demaaitsv od stijena). ALi lih iIma dosta tak oVJih, koji se nalaze samo ovdje. Pl"ezida 2 3 ; Brdonia, Radnjača, Srpnsca (upor. grčki! ekvtvalenat kodi nas Trpanj i na SiciLicrli TrapaniJ24, Pedinka, Sanavac (upor. Sanan Krku). •
t:
na
Nazivotoka-Vvr vrio je zaniJmlItiiiV. Da nema nl~kakve veze s našom ooćom rilj)eči vir »gurges«, đJzvan svake jiesUJI11t1;je. Takav naziv i ne priliči otoku. Ovim čudnim nazivom bavio se i pokojni Jireček'", G. 1069. pomtaie se uz otok Mann »cui ex orienta:Dt parte adiacet insula que in vulgari sclauonico Ueru nuncupatur«. Rački je na osnovu ove grafiie rekonstnnrao kao naiSitar:iu'iJ slav, oihluk: ver1>26, uzevši, da u Ueru latinsko -u stoji za jar i da je osnova od vbr-Q vrčti t. j. da je b pilS'an sa e. Teško je :prihvatiJti za ll. stoši., da su sie diočetni poluglasi izgovarali. Jireček ispravno kaže, da hrv. naziv nije mogao imat] "'li u dočetku, Zbog toga se mora milsJtitti, da je »iIn uulgari sclauontco« kasni:j:v dodatak, kad isprava ;i OI1JiIm, kolJiiko mi jie poznato, ne dOi~i uopće 'li tail. tOPOI1omaJStiJei.tliiSl1:orijske potvrde znaju za ovaj otok naziv Ura, tako g. 1329. ilniSlUJ1a Ure (prema romenskod k'OnstrukciJj.i u genli:ti'Vu mjesto 1.1 iIlJoon:1nativu),g. 1347. ouncte Ure 27. Prema tome ;~ suglasnik d tl P!UJn1JaJd'Ura taIlijlaiIliSikj pri~edlIog de, što odgovara posvema taIijarus:koj, silI1Jtakt~okođ kJOI1JStrukeidi~ koia se ou Dalmaclli uvukla li u hrvatski narodne govor (upor. Punta Kriča mjesto ispravnoga Punta Križ, kako n:ilko u Dalmacdt ne goVOT~). Srašteno tal. pisanie pri;jied'Ioga de I~ Ura poj:av1J.iutie se istom g. 1345. u mletačkom izgovoru Pontađora'". Austro-ugarska speei;jCli1ka bilIJ:eži ispravno Puntadura kao naziv rta, koj:~ naša pomorska karta zove hrvatski Vrulja. Hrvatska naziv Vir pojav:liiude se g. 1205. ilI1slUl1a Wyr, g. 1243. caput euiusdam insulae Vyr. 29 Iz ovih potvrda izlazi, da je talijanski naziv rta bilo prenesen na aio otok upravo onako.kao što je Čiova, koie je prvobitno označšvalo samo mjesto u neposrednoi blizini Tro74
ztra, bd~opr·enesenJO nacjo otok zvan, romanski Bua~ Ako se Uzme da je samoglas u u Ura bio dug, onda hrv. Vir predstavlja sasviJ~ "isti izgovor kao miIr za lat. muros, Lat. Ž. r. Ura prešao-Je u muški kao u Rab za Arva, Brač za Brattia i t. d., a početno v Iekao u ureeus > vrč, hortus > vrt tt. d. Ono ue- u Ueru30 može se razkčito tJuimaČii:i, kao roonan:iJziJran:je .hrv, samogfasa i orema beretta :>' .hrv, berita, ili može biti i nespretna grafija za romanski razvitak ot.
in
U svakom slučaju otok se' u starini zvao Ura, što je p redrirnsk i {mediteranski) naziv kao i Cissa (za Pag); Mam i Škatfd:a.Na 'Mamu billjtCŽli naša pomorska karta ove na.ZiLve za rtove i 'Uvale: ŠiJp (drugdje Sl1p, upor. t RašiJp,š'je dijailJeiki:'čki izgovor za s), Pod Ctkv:il1lU, Dražica, O)jjpski Porat, Kolanski Porat.. Mezop-orat (našasloženica za tal. Porto Mez~o iH dli Mez.zo, kako jIe na austrougarskoj speaiJ;aillld) i Raik
Kaira:k:teristličn:i suobalslci toponirn~ za Pag ovt: Potočnica, Vidonfica, MI:ad:i7t~ca, Kapić, Cicavac, Za babe, Vrtlić (također u Kornatu), Straško (pridjev sr. r. od straža), Crna, Proboj, Tihovac, Zrninka (zacšelo mjesto Zmi:jJill1ika), Prutna (metafora od prut za dugi rt ina jugu Povlšane), 'Silkavčica, Mrtva (m a'UlStnijs.ko.i speci-. ja1ki Merta
75
Nazivškođa
Mišnja:k (od mIS, na austrijskoj specij.aJ~ki Mišja'kp naziv rta; ponavlia se). Kod ovako nazvanog rta bi:Ijdi au:stri!jska 'SpeciljaJ~ka naziv Vrtača, O ovom tOiPOl1imru bila Je liidleč također
naprijed. Škol1j između Mauna i Paga, k'Ojll austrdska slpecijaLka zove Pa-
ladinka, naziva naša pomorska karta Lukar. Na terenu je naša ratna mornarica zabrI~ežillJa pored nazsva Paladinka j!OŠ ~ TUJdIi'I1ika. OVQ je jedan dokaz, kako toponimi za rtove, uvale :il škOlIje mogu da variradu, Poiava Sie obiašnjava time, što llJiJj,esu ođ onolike ekonomske vrliednosti, kao imena naselia. B ilješk e: 1 Upor. Rački, Documenta, str. 88. Izrijekom se pommju paucas vtllas' Pagi: Pecani, Murowlani, Wlassici. Pećani su možda ondje, gdje je položaj Pecane na specijalnoj vojnoj kw-ti, sjeverno od Dinjiške, Gdje se nalaze Murowlani, ne znam. Grad Kissa cum suis pertinentfis daje se rapsko} biskupiji. Prema tome, ovaj otok pripadao je u crkvenom pogledu dvjema biskupijama. Razlog, zašto je Petar Krešimir rastavio Pag u crkvenom pogledu, te je dao jug otoka ninskoj, a sjever rapsko] biskupiji,bio je zacijelo u narodnoj razlici stanovništva. Na jugu su očito bili Hrvati, a na sjeveru Roman:.. Pokojni Lucijan Marčić, koji [e vršio antropogeografska ispitivanja u selima: otoka Paga (v. S11p. etnogr, Zbornik, knj ..XXXVIII), tvrdi (str. 344) za Dinjišku; da se u 12. vijellw zvala MaUJrovlane i da je taj. naziv nastao po crkvi sv. Maura.. Ovo nije posve sigurno. Na otoku postoji doista toponim Mavra Maurus, čl: u Krešimirovoj falsifikovano] listini iz 12. v. ne stoji Mauro- nego Muro-; G. 1327. bribirsIti su knezovi porušili »Maurovlane« za uslugu Zadru, veli Marčić. Da li se je te godine zaista pisalo tako? Naselja se ~ mogu zvati iPacrkvi. To je opće poznato. U lingvističkom pogledu to je mogućno i u Maurovlani, alko je toponim tako zaista glasio. Ispor, Varikašane »selo kmetova plemenitih Zadrana zvanih Varikaša« za izvedenice stvorene pomoću sufiksa. -janin od vlastitog imena. 2 Upor. Bruckner, Slownik etymologiczny jezyka polskiego s. v. Gdaii.sk.. 3 Riječ zastupljena u mnogim romanskim jezicima, upor. Meyer-Lubke; Romanisches etymologisches Worterbuch, br. 5966. 4 Upor. Meyer-Li.ibke, Romanisches etyrnologtsches Worterbuch, br. 9287 i 9291. 5 Upor. 'o lingvističkom problemu ovoga otoka moj članak u Nastavnom Vjesniku, XXIX (1921), str. 446 sl. Valle Čaška piše se za Paški zaliv i na specijalnoj karti Zone 27, kol. XII bivšeg austro-ugarskog generalštaba. 6 Na specijalnoj karti vojnogeografskoga zavoda Jugoslavije zabilježen je Košljun kao naziv rta, položaja i zaliva. 7 Upor. Bullettino dalmato, VIII, str. 195. 8 Od pagus »selo- postoje u romanskim jezicima samo izvedenice pagšnus, odatle i naša poganin, pagensis ipaginus, v. Meyer-;Liibke, o. c. 6141, 6145 i 6148. Prva i posljednja izvedenica očuvale su gdjegdje prvobitno značenje »seljak«, ., B Upor. Meyer-Liibke, o. e. 3863. Ovamo idu; toponim Grbalj, dalmatinski apelativ škrapa, Criapis u Kotoru i rimsko Crepsa za Cres.
<
76
-
4
10 Očito identičan toponim sa Sipnata i Cipnata, ali ga ja nijesam mogao provjeriti u narodnom govoru. 11 Upor. Nastavni Vjesnik, XXIV, str. 658. 12 Govori se i Sediita. O značenju ove denorninaclje pastir mi je pripovijedao ovo: »Ja san ču pripovidati na onen stanu, da bi se skupili va no vrime čobani od više stanova, di bi pripovidali, koji bi više zna, kako ćeju čuvati blago. zato su prezvali sedutu. I onda bi se ugovarali, di ćeju poč ukrest tujemu blagu.« Toponim bi mogao biti i sasvim recentan. 13 Od bilješke kamafiz (u paškom narječju) »vrsta crnogorice« tama.rix, v. Meyer-LUbke o. e, br. 8548. Akad. Rječnik, IV, str. 784 kamaris. 11 Ova je riječ .ušla u geografiju kao ternim za Kraški fenomen. NiJe u vezi s našim glagolom vrtati, nego je romanska izvedenica s augmentativnim sufiksom -aceus. od hortus. Ova se riječ govori u rovinjskom narječju vartačo »orticel1o incolto ed aoandonnatoe, v. Ive, I dialetti ladino-veneti deU'Istria,str.'M. 111 To je grčka riječ, koja svojim značenjem odgovara našem pastirskom .stanu, 'Upor. Meyer-LUbke o. e, br. 5290 i Rohlfs o. e. 1319. 111 U paškom narječju kantarela znači .-»pinjltica od zemlje«. Etimološki je ista riječ koja i kondir i kantorica (Zore) »sud za1 noćnu potrebu«, grč. -cantharus, v. Meyer-LUbke, o. c. br. 1614. 17 Paladin je staro lično ime tal. podrijetla, upor. Akad. Rječnik. IX, str. 582. 18 Akad. Rječnik, VI, str. 620. 18 Drveće, koje raste na otoku:smrika, dubrava, komorlka, jasen, ken ("'= klen), smrdšla, ctriiča, šipak, raseljka. J:'lema naziva drmun, kao na Krku i, rijetko, na Rabu. Sve je grm. 10 od h'bb'bt'b »sambucus ebulus«, hrv. habat (h)apta. Drugih zastupnika eve sveslavenske riječi nijesam našao na otocima među toponimima. II Oponašanjem talijanske konstrukcije dolazi uz opće nazive punta, vala genitiv ili još prijedlog od (= tal. di), ovdj€\ kao i na ostalim otocima, ft Upor. Meyer-LUbke, o. c. br. 8845, od lat. trajectus. 28 Upor. Ak. Rj. sv. XI, str. '814. 24 V. Rohl.fs, Etym. Wčirterbuch der rmterital. Grazitat, str. 66 br. 571. 2. Romanen, sv. I, str. 64. • 28 Documenta, str. 74. ~ Monumenta historica .Slav. meridionalium, ·sv. I, str. 375, sv. II. str. 281, 456. 26 -dora upor. s krčkoromanskim doira za lat. dura. 28 Smičiklas, Codex sv. III, str. 51, sv. IV. str. 202. 10 -u bit će najvjerojatnije pisarska griješka mjesto -a.
<
77
II. ZADARSKO-ŠIBENSKI ARIDPELAG
u ovai skUIP s:taV1liiam 15 nastanienih otoka ul ovom poretkti~ Olib, Silba, Premnda, MolJat, Ses trunl, Uglian, Iž MalJi i Ve,Li" V:elI Otok, Kornat, PašIl1JaJIl, Vrgada, Murter, Ži;rje, Z'~ariiI1 II Kopara, svepredslavenski nazivi osim ,~mena VeiJii Otok, kođe je 'lJa:~o prevodiv toponim: Iatmski Insula Magna, ta~Fjanski Isola Lunga ilJi Grossa... Ovaj SlkUiP treba tcoonomestičk! zasebno obrađšvati zbog po-datka cara Konstantina, kojli za nj1ilh kaže,
na
oo
Zadar
78
Molatu j,edIJJostlavIliO Grad, onako kako Grcs ZiOVU Carigrad, jednostavno n6A.IS (odatle turski naziv Istanbul). Tcocnomastička analiza ovih otokapokazat će l1Ja!l11, da i na njima ima tragova starom romanskom govoru u Dalmaciji. Poslije druge polovine 10. Vlijeika moralo je prema tome ovdie balti i Romana. Orui su mogH dolazjti ovamo zajedno s Hrvatima illi sami iz Zadra, koiega stanovništvo car zove također PW!J,iivot·. Prema 1JOI111Je roman..s tvo na ovim otocima moglo jie imati podršku samo u Zadru. 1. OLIB
I. Vrlo razgranjen i vrio brojan zadarsko-šibenski arhipelag pose na sjeveru sa tri otoka položena kao u diielu polrUJkružnice. To su na istoku, Olsb, u sredini! Silba i na zapadu Premuda, S historijskoga gledišta, ovim trilma otocima zaiedničko je to, što ih već u polovini 10. vijeka poznaje bizantilskš car Konstantin. On je za njih zabi1j:ež~o lror:i\ozna mena, koja nam dJjell()llJ1i omogućuju rekonstruirati govor on/nh Romana, što ihpomiJnJJe u Zadfl1b za otok ONib dlOO1J05i bagrenorođeni pilSac naziv AJ1JuJipl. Ovaj naziv govorio se u Zadru. To iIZ:l:azi odatle, što i k3!Slnijiliatinizirani obHai liJZ 15. vrij:eka plilš1i AlIllUybum, tiooolla de Luibo" i, tl ženskome rodu insula A:llluyba3 • Svi ovi oblici llatill1izirraJu ilzgovor zadarskih Romana, kodi je prvš zabilježio oar Konstantm, Naš obl~k ONih pommie Baraković tl sv()ljoj VEl~ Slovinskoi, Starijih potvlida od ove nema za nj. Ali na osnovu fooetskih zakona hrv. Iezika može se kao sigurno zak1jiltčIti, da se osnrva m izgovoru zadarskitt R,omana. 4 Kako Stu naši ljudi taj izgovor mog'N saznati i:l!E u Zadru ini kasJ]i~e, kad su se naSie1:iJli na otok, od domaćin stanovnika -megovih, može se iz te činjenice stvoriti dalliil zaklšnčak, da su naši lljudii čuH u Zadru i oo otoku -zadarskš romanski govor. Naziv AllUJilp čudan je na prvi mah. Osim Konstantinove potvrde za nj nema staTli(j;th latill1JSikih potvrda. Lingvtstu, prema tome, ne preostale drugo nego da unorednom metodom, a na osnovu poznavanja fOll1etSlkilh zakona starog dašmatinskog' romanskog govora, rekonstruira latinsku OSll10VU limena ALuJip. To može da bude samo liaItimka riječ alarvnim, koju. pored a:l~uvlies ~lli a;liluvi:o, upotrebliavaju rimskl zemljomj,eri (agrimensores) u značenai »povećanie polja zbog nanlave ,i:~i naplava uopće«, Teško j;e znati bez točnijeg i.spilti.:. vanja samog terena, kolilko ovaj naziv uistinu odgovara postanlu pooioprivreooog terena na otoku 'Olibu. AH da je ovakav latinski Čiinje
1ce
79
geografski termin moguć, za to govore mletačšci geografskinazsvi lupia, luoia, l!Ebhi:a, ubia, i t. d., koie je studirao D3JI1Jte Olivieri u mletačkoj toponornaseici," Svi oniproishode od iste latimk,e osnove, od koie i Konstantmov Alutp. Hrvatsku toponomastička paratelu vidjeli smo u nazivu otočića Plavnfk iJzmeđu Krka t Cresa. Pomenute .riJ,eČi ne posrtJojie . samo u mletačkoi tooonomastsci, nego i u mletačkom i furlanskom općem govoru 'll različitlm znače njim, a sva seosnrvaiu na predodžbi, da dielovaniem vode mogu nastati na nekom terenu razllčite Iormaede, kao rupctaie, propasti, male uzvisine ~ čak strmine, O ert:imaliogičkoj pripadnceti Konstantinova naziva A1utp ne može, prema torne, bi.ti nlika:kove sumt1iie. Naš lJ1JaJZiv O]Eh (s kratkim s,illlaZll1Jtm naglaskom na O govori se ovako na otoku Mol1a:tJu. Odatle jie izvedee naztv stanevnika Olibliane (također s kratkim si1azll1lilm nagi1laskom na O. Ovaj naziv donosi Akademiisk! rječnik samo u značenju neke vinove roze nazvane po imenu samoga otoka. NiJjesaJm pobliže obaviješten o tome, kakva bi to jmala da bude vrsta loze. Stanovniot samoga otOlka Oliba izgovarasu ULib (s kratkim s~1Iaznim naglaskom na O. Sarnoglasnik u rniesto o nalaz] se i u talijanskom obliku! Ulbo, ikJoj,i se nikako ne slaže sa zadarskim rQIIlJaJI1Slcil1l1 nazsvom Aluip ~ doba Konstantinova. Iz ove čiJnioo]ce izlazi, dia se današnrs ta]iJ.i.aIlISlki nazi"! našeg otoka osniva na našem izgovoru, a ne na iJzgovomSltJari:h dašmatinskih Romana. Latinsku naziv ovoga otoka nesumnisvo kaže, da je teren njegov već ulatinsko dioba bio zgodan za pOijoprivredu. To potvrđuju i naši nazivi, k'odIi se odnose na obrađenu zemlju, 'cl govore se na tom otoku, II. U govoru 01'ilblJjana PQSltOlii stari sšavensk] poi1ljopr.ivredni termin laz 6 , (s drugim si1aznim nagtaskom). Ovaj naziv označuje obrađeni teren obUka četvorine. Od njega POiSt()ij~i i deminutiv laščić. Ako je teren duguljasta ,obLiIka, zove se dugača iI1Ii dugačica, Zemda illi Slkrwp zemalja dobre vrste, koja je nap:liav1lj:ena od bregova sa svih strana dje~ovanjiem vode, zove se, kao i na Krku, dotac 7 i1]1 dolčtč. U sred]11Ji svakog doca nalazi se podanak. Za ovakav ljevkast teren postoji na Krku i latimki termin gurgus, očuvan u romanskoi toponemasrlcl otoka Krka.". Zemlja ili skup 'zemalja dobre vrste, koja je nastala djelovanjem vode sLig,evanjem s bregova s dviju suprotnih strana, zove se draga" i~ij dražica. .
80
Neplodoo zernma, mkodOliI raste ndsiko ~rml(je, zove se br.iJč (s dugJm siJ.aznim naglaskom), što Je d!iliailekfič:ki izgovor opće Tii!ječiJ grič, koja se uootrebljava tl iSlIovooačkim i kaikavskim hrvatslkilm d.ija-
lektima. . Za zemltlu, koja Je nekoć bila neplodna, a danas se obrađuie, vele Oliib!danr teg 10 (s dugtm' sill:amim naglaskom), težić, oblaka'" iIJIi oblačica, a za zemlju, na kojoj je vinova roza 'Propala, vele tarsma'". Interesantan Je još naziv dimij,~ca (s dJugilm siffia:zlnifun naglaskom na prvome O. Ovako se zove 'Svaka poj'eama čest nastala diobom nekadašnjih velikih pašnjaka. Ako dioba pOQleče od starih vremena, onda se takve zem!de zovu staređšmjice, a aikopotj;eču iz novijeg vremena, onda nose imenove d:iJmjffice i:Iill novne (IS, kratkim Slillaznilm oog']]as:I\'Om na O. Ovaj j.e naziv j 'lilIl!gvi'sti'Čkil zan:iJmldfllv, jer jeu vezi s našan veoma raširennn ·topon:iJmom Delnice illliJ DiKmEoe; aId jie na otom Olšbu ova stara našartieč billia: preokrenuta tl' dimiice zbog toga, što su se di:je:l1ovi pašnjaka davali pojedilIl.'ilm d'imoviJma iH kućama s dimniakom na upotrebu. Na otoku O~iJbu postoH još oi zananlitv pol~IOIP1:iv1"'edlIli termin oSIiIk1 3 ill~ osičić, čime se označudiu odtiel1liJenJi komadićt zemlie ograđeni zidom, a s:llpže za držanie krma:ka. Ovaj, je naš izraz u vezi' s gI'a'&'olioim odSjjeći ~ naJ~i se vrlo često u našim kraševnna kao tOIpOnilm. Pommtem samo Osijek j lučki Osi!k. Na otoku Krku zovu se ovakove staje zaknnJka ~razom mošuna (Old' latiI1lSke apstraktne imenice mansjone, što znači, »stanovanie«), a u dmgiJm korit;nentalniJm krajevima Dalmaciie jara (s kratkim si1aznim naglaskom) od futill1JSkog hara. H Za otočku po!ij.olpri'Vred'u važna ie lokva, jer iSI1iužt za poienie stoke. Kao na ostalim sievernodalmatinskim otocima zove se lokva na mvbru lokani m,~ lckaniić. Lokva, kao i lolkaJllJjl ~ lloik:aJ11j,ić posrtaju dielomsce od latinske ri1j1eč'iliaculS (lacuna), Latinska .r:iječlJacus oču vala se na otoku Krku u romanskimimenana miesta, kao na primier, u imenu sela Lakmartin, što znači »MartrlJnova lOikva«.15 Od drugih slavenskih poljOlPrirvre1dlnih termina, }{loj;] se odnose na otočke puteiL.ike, veoma karakterlstične za teren našiIh otoka, treba istaknuti nazive klanac!" il~ klančić. Ovako se na 01Jibu označuie mali uski pute1đak~među zidova, što ogradUJi!u obrađene zemJtje, dok steza 17 (u knjiJževnlom srpskohrvatskom jiezilku staza) znači na ovo'me otoku čisti puteItiak bez zidova, u šUImi illi; na pašndaJku. Veoma je važna romanska riječ bnmas (s dugiJm sitltaznim naglaskom na a). Na ovom otoku onaoznačtiie »otvoreni ,~0Il1J00 uz put, kojim protječe kišnica«. Proučavajući našu pomorsku terrninolngiju 18 našli smo, da ovaj naziv postol.i~ u Trogiru ul ob~iiku burnal, a u SVOIIlU u -obaku burno (genitiv burnala) lU: značenju »konala iJzdubenakrozdrvo za propuštanie vode naJkulpllJjene na mOSltima na pa6 Slavenstvo iromanstvo
81
lubi zbog kiše jJlJi valova«. U Dubrovneku bruno, brunala znači »šupIjottnu na donjem PliagtlJ od prozora iH od vrata, kroz koji CUTIi voda vanka«. Ova riJj,eč ,i!zvedena jie pomoću lactilnsilrog sufiksa -alls od riječi borna, kadoj se ne zna pos tanie, a nalazi Sie u mnogim romanskim diialektana.l? Kako se vidiveć diZ ovog kratkog prikaza naše pOIDiOlPrivredlUe terminologije na milbu, Hrvati se kao pol:joprilvrednid naseliše na' ovom otoku vrlo rano. Niihcv naziv laz je opći slavenski, zastupan u svim slavenskim Iezicima. Donesen je, prema tome, ovamo već iz
zakarpatske pradomovine. Car Konstantai važan je ;i za pitanie, kada se Hrvati naseliše na ovom otoku. Prema niexovu izvještaju, u njegovo vrijeme svi otoci sjevernog zadarskog skupa nijesu nastanjeni] njihovi su gradovi pusti. To su Catautrebeno = Tkon (Pašman), Pizuch = Dugi Otok, Selbo = Si/lba, Scerda (= Škarda), A1uip = 01liJb, Skirdakissa (= Pag), Pyrotima (= Premuda), Mereta ( Mohat), EstiIunez (= Sestruni i Iž), kao i mnogJiJ 0IStaJfi!, za imena koj:ih ne zna. Njegovu vi(jest treba razumjeti tako, da su se u polovini 10. vijeka, kad on piše svoj-e djello, Romani s ovih otoka, kamo SI\1 pobj.egli s dalmatinskog kopna zbog provala Slavena, opet povratillii! tl ~, ostavivši ihbez stanovništva. Zadarski otoci postadoše na ta] način opet slobodni za slavensku kdkmizaci(ju. Vieroiatno jie, da Sie ona započela II većoj mjeri baš u drugoj polovin! 10. vijeka.
III. Carevu vijest o nenastanienosti otoka potvrđuje indirektno i toponornastika otoka O~iiba tom~o, što jie ona gotovo bezizuzetno slavenska, bez Sitaritj:ih romanskih tragova, Nastala j:e dJak!lJe posHđe odlaska ROll1IaIIl:a s otoka. Pomentmo samo nekoilIVka imena, koja se odnos:ena obrađene čestsoe.š" Vodotok, Volujaci, ~ldl\1JTh, Uklaie, Pišćivac, Ograde, Stoci, Kamenjak, Kačić (= deminutiv od kal »blato«), Zaik (= ieZlilk), Garma'", Vru:!li:a, Prisika, Gradim, Kalac (1= drugi deminutiv od kal »blato«), Pasje gomiie, Japlenica, Požar (»nHva dobivena pallilenj,em šume«), Kosovo, Brajkovac (»mies:to koie je pripadalo nekome B raiku«), BtliJna (»biJj,ela z.em!ja«),r t. d. Rtovi (PI\1Il1Ite) na rnorskod obaii nose također naše nazive: Artić (sa zmorca Drage), Arat i t. d. Isto tako i dijelIovi morske obale: Glavotok (kao na Krku »vrh otoka«, oriievod od tal; Caisole), Piasine (= izvedenica od stare slavenske ršečtptasa »niiva«, Noja se održala dio danas u imenima mjesta), Stenice na Artu, Vele Stene, Studeni bok, R'akovnica, Arat. SLatina i Slatinica, Dražica, Žali i t. d.
82
MorSlke uvale DJOSe isto taIko naše nazive: Draga. SilieniS'ka2 2 zmorašnia i Iužna, Slatina južnJa. ŠiJroki bok. ŽUIP'anJeva draga. Posljednji naziv mteresantsn je zbog toga, što sadržava priJddev županj, proširen sufiiksom -ev, od slavenskog adminiiStrati'Vll1Jog fu.nkciJonlara župan, kako ćemo vidJjeti: i na drugim otocima. Među nazivima za did·elove morske obale valJja naročito istaći naziv Samotvorac (u današnjem izgovoruOI;ihlJj:an.a Smatvorac) zbog toga, što se vrlo često javlja na sjevernim iadnmsldlIn otoctma, Ovim nazivom označuie narod obadu,koia se sama neorestano stvara i obnavlja nanlavom žala i pržine, Koliko ima romanskih naziva II našoi toponomastici ovoga otoka, oni su većmom naše izvedenice od rcmanskih rijeČii., lroffe uđoše u opći govor Olibllana. Nemaju, prema torne, nikakove vrijeOnosti za dokaz opostoianiu nollonrivređnikaRomana na ovom ot{}ku. To su, na pri:mjJer, ovi nazivi: Magni (miesto nazvano po b.Lljoj), Škar (kamenje na morskoj obali, ovako i II Vrbniku), Parsurna (jlZvedenica od prsur, latinski frixorium, kao na Rabu), Sabuniača (ilokva i čestica zemIije, izvedenica od sašbun »P'!rlesaJk«) i t. đ. Ipak treba naročito istaći još neke neslavenske nazive, i!Z kQjjh će S~ vi/djeti tragovi! latilllJSlkom i grčkom kršćanstvu, koje Hrvati zatekoše i ovđjekao i. na ostalan dalit11latinskirn otocima. Na sievemzapadnom dijelIU otoka P'OSitOji Stivan kao :n.aziJv mokv,e. Kod njele Bdg na StiVaJ11U (8 kratkirt» sila2lnim akceneom na a). Ovaj n:az:irv potieče očieledno od lat. Sanctus Johannes. Na ovomotoku posttije još dva takva nazjva, Cesnce zem1Jje zovu se Sambare (s kra1Jkilm si1:az:nfun akcentom na srednjem a), od Sanctus Bartošomeus illi Saneta Barbara, .zatim Stcmorini lazi (s kratkim siLaznilm akcentomna o), t. j. Jazi, koti pr.iJpadajru crkvi Sanda Ma:rila. Ako su' svetački OOzwi zemalja iz mlađeg dioba, onda nose naš pridiev: tako Pre svetsn Rolm (»pr,ed svetim Rok,OIl11«), Porat svetoga Nikole. Južno od otočičae dijela obale, koji se rove SiJp23 (s diwg:im silaznnn akcentom), na sjeverozapadnom ogranku otoka, nalaai se otočić (škoH'ić) zvan Kurjak Ovai naziv nema nikakve veže s našom riiečl kurjak »vuk«, koja je oriientalnoga Dorijle:kta ji ne govori se u našim zapadnim kraievirna.š" nego je to lično ime Kurjak; koje Je potvrđeno r kao ime mjesta, samo za Sie i u i,zvedenilcama Kurlakovac, Kurjaković, a dolaziod grčkog svetačkog imena Kvriakosš". Na zapadu odg-ovara torne amenu Dominicus'", kote Je obiillno zastupano u Dalmaciji: Menko, Menkonla, Dominko, Dinko i t. d. OYO grčko ime susrest ćemo i na Premudi. Otočić Kurjak pripadalo j:e nekome Kvriakosu, ,illi joe tlU bila kakova kapelica posvećena tome sve ou. Zanimljiva ISU još čet~r;i toponima: naztv otočića '(škoLja) Murovnik, ako je izvedenicaod murva.š" naziv rta ZUJbillJJilJI., posvoini pri6*
83
diev od !očnog imena ZuMn:a,tli od auzmentativa opće 'rij,eči1 zflb, naziv rtaPLoče2 8 t naziv terena Mabove.š" Naša pomorska karta bHježi na 01~bu još nekoliko naziva za školieve, kao Planek ~zmeđu O~ilbaiJ Mauna sa rtom Glavica na sjeveru, do njega deminutiv Planičić. Ovai naziv dolazi na kopnu kao ime uzvisine IUI Baniannna (Crna Gora) i u Hercegovmi, Potvrđen je u 14. stoljeću u starci srpskoj
1\
84
11 Upor. Meyer- Liibke. Roman isches etymolo gisches Worterb ueti, 3 iz<4 br. 4039. 16 Upor. moju studiju pomenu tu gore u bilješci 8, str. 31, br. 39. 16 I kao toponim na ovom otoku: Veli klanac. 17 Upor. Na stezi od drače, gdje je toponim . iS Upor. moju knjigu Od koga naučiše jadrans ki Jugosla veni pomors tvo i ribarstv o. Split 1933, str. 138. u Upor. Meyer- Liibke, o. e., br. 1220a. . 20 Sva ova imena, koja citiram , kao i pomenu tu poljopr ivrednu termine Iogiju, saopćio mi je 1913., Dr. Kažimi r Pasini. 21 Odgova ra toponim u Garica na Krku. 21 Sibensk a je pridjev od imena otoka Silba' i ne smije se zamijen iti sa pridjev om Sibensk i 'Od Sibenik . 23 U nižem prijevo jnom stepenu dolazi ovaj toponim na KrIm Sapan ili, Sepen -kao naziv uvale. 2. Upor. Akad. Rječnik, V. str. 814. 26 ibidem, str. 815. Upor. i Jireček, Roman en itd. sv, II. str. 32; sv. lU str. 22. " 26 Jireček; o. e. sv, II, str. 33 sl. . 17 Akad. Rječnik , VII. str. 162 ima pridjev e m\ltVen i murvov od murva.' Od mura (na Krku) bio bi murov. 28 Veoma čest toponim po južnim jadrans kim otocima , na obalam a Dal:ma-.. cije i po kopnu. Upor. Akad. Rječnik, X. 71. . ,. • . 29 Mah »mahov ina« potvrđe na je za istarsku čakavštinu. ral, koji nije inače potvrđen. Akad. Rječnik, VI, str. 371 ne Ovdje je' pIn.,. zna za ovakov e toponim e. • 30 Upor. Akadem ijski Rječnik , sv. X, str. 3. ." I. , .'.::
2. SILBA
I. Za otok Si1bu zabj.~ježiiO je bagren oroden t pisac takode r mansk i obltk, iz kolega saznajemo, da je naše i u nazivu Si~ba rostalo iz romanskoga zatvorenog e. To je sasvim po zakonu . Na nauho, djeluje zaista ovaj rornan sk] samoz lasnik tako. Naši ga ljudi gotovo redovn o zamien iuiu sa i kad p,reuzi!1nam taLiljal11JSlke ri~eči u svoj, go-, vor. Primje ri: Morna rica za mletačko marinaressa, berita za berett a i t. d. . Ati je čudnovato, što car pisac ne piše na kraju romanskoga oblika samog lasnik -a, kako. bismo oč-ekiJva1L prema , našem nazivu SilIba, nego grčko omega , kako ne bismoočekiJvaL'i: ni prema današnje m taliian skom obtiiku Selve, koj:j, je očilgledaJn. taJJid.ans:ki' pluml žensko ga roda od se:Lva »šuma«. Ako car pisac piše Seibo, mjesto SeJJba, onda ne znamo pravo, kako da tumačimo njegov u grafiju. Da li je to ikakva grafička griješka, onakve prirod e, Ikao kad piše Kribasa mjesto Kribava za naše Krbava, dlIi je to obl1i1k, kaj,i joe oo naeisao po čuvenju, onako, kako ga je čuo njegov zadars kiizvle stiteii, Ovaj posUedn!j:i. bio to carski
strati,giii katapanos u Zadro illi ko drugi, svejedno, mogao je lako čuti slavenski akuzativ singulara SiJ~bu, i, kako nije znao hrvatski, nije znao od niega načiniti ispravan nominativ singulara, nego je zabilježilO onako, kako je čuo, i tako javio bagrenorođenorn piscu." Takva se griješka, uostalom, događa svim strancima kad čuju naša imena mjesta s našim prijedlozima. Nijemci redovno ne preuzimaju slavenske toponime u norninativu, nego u lokativu. Budući da car piše naš sarnozlasnik u grčkim slovom. omega," moglo bi se mislirti', da njegova grafija Selbo" stoji mjesto našega akuzativa singulara Sjlbu. koji upotrebljavamo kad govorimo: idemo (grem~ na Si:lbu. . Dalji bi: zaključak iz ove konstatacije bio, da je u polovini 10. viđeka, kad car piše svoje djelo bio ovai otok naseljen Hrvatima. T3j jie zaključak i inače moguć, ali fz 'same Konstantinove grafije ne nameće se svom pouzdanošću: jer je, kako smo već rekli, moguća i jednostavna grafička griješka. Prema zakonima domaćega čakavskoga govora stanovnici nazivaju svoj otok Siba (sa dugim silaznan akcentom na I) bez suglasnška 1., Ime stanovnika izvedeno odaJ1l1e glas] Sibeniane (s kratkim silaznim naglaskom na i, p,ridjcv sibenskl, Mjesto Sibeniane govori se u nominativa plurala i SibJnja!l1e. Ovai obl!iJk nastao je na osnovu di:siJmi'Iacije iz SiJlbUane, za koji obliik ne nalazim nigdje ni plisanih ni govorenih potvrda. Tešku suzlasničku grupu ·lblj· trebalo je olakšati za hgOVOT. Zbog toga je bio metnut samoglasnik i ili e. ' Silgurno je, da se u pridievu Sibenska, koji se upotrebliava u tooonomastici Oliba za OZITI:akU zaliva (uvale, vale) i rta (Sibenska zrnorašnia i južnja; nalazi se sievetnood uzvjsme Mahove) ne kri;j.e pridjev izveden od Š~benik, kako bi se misltlo u prvi mah, nego od
smiha.
Postanie naziva ovoga otoka posve Je lasno, To jeliatilnSlka riječ silva »šurna«. Ovaj toponim sreti smo i na Rabu kao Strba ili Silba za- oznaku zemljišnilh čestica. To znači. da je u rimsko doba ovaj utok bio obrastao šumom i da je istom kasnile postao predmet poljoprivredne eksploatacije. Na šumsku vegetaciju upućuje i slavenska toponomastlka otoka. Dio sela zasađen vinovom lozom zove se Marta (s kratkim silaznem akcentom na prvom a); od lat. myrta. Ovako se zove irt (punta) zabiliežen na jugoslavenskoj speciialnoi karti. Ovamo ide naziv Bresti kao i naziv uvale (porat) Papranica (8 kratkim si1aznimakcentom na prvom al tzvedemca od šumske biljke paprat, Vrše Papranice nalazi se Krug (s dUigim sišaznirn akcentom). To je stara slavenska riječ za šumu, koju 'su u ovom značenfu očuvali Rumumi. 4 Ovamo treba još ubrojiti naziv šume Borci (kratki silazni akcent na 1). Lukauz ovu šumu prema pomeeutoisoecaamcd karti zove se Pemesnea, Ja sam čuo fzgovarati Pernastica (s kratkan silaznirn OO'
akcent om na I). Ta jie šuma obrasl a čarnikom, Čarnika (kratk i silazni akcen tna j) je rnediteranskt quereus tlex na našim otocim sievem og Jadran a. Pod nazivo m Perna stica sakriv a se po moma mišlieniu biljka, koja se na drugim otocim a zove banist ra ili bmistr a, a dolazi od lat. genista,
II. Inače Si~be, koja
je slaven ska poljop rivred na terminologjia stanov nika je gotovo opusti ela seobom svosh žitelja u Ameriku, ista kao i na Olibu. I u diralektičnom pogledu S~benjaniJ i Oliolian; su isto. U svojem čakavskom narječju pokazuju ikavsk e i ekavsk oblike Jedni il drugi, I ovdie postoj,iJ stari slavenski: polloprivređnie termin Laz" kao toponim. Pored toga još i Sadi" s dugim siiaznirn akcent na a). I termin teg 7 nalazi mo 'ovdje kao toponim. Komad zemljiom šta zove se Blako v tes (s dugim siLIaznim akcent om). I ostala topono mastik a otoka Silbe ista je kao i na Ol!i!bu. I ovdje nalazim o dio obale (punta i luka), koji se zove Samotvorac (s dugim siiazni m na drugom o) kao i na GUbu. Uzvisine zovu se jednak o na oba otoka. Mahov e (s kratki silaznirn na alplur al je od imenice mah, kako se tl Dubrovneku m zove mahov ina. 8 Ovaka v plural nalazim o cr u nazivu Lovro ve (s kratki m silaznim na prvom e o) od lovor (lat. laurus ). Rtovi se zovu na jednak način s 'istom tonetskom zamjen om za samog lasnc r: Arat (kratk i srlaznt na prvom a). Slatin a nalazi -ar se ovdje kao .j na Olšbtr kao naziv za rt i' uvafu, Kao II Arat zamijenjeno je samoe lasno r sa ar još u Malla i Vela Smardeća, luka ovako nazvana zbog izbačene morsk e trave, koja se ovdje zove aliga (s kratkim silaznirn na a), od lat. alga); i naeoko n II Garba , ko~ti toponi m dolazi: u kopnenoj Daima cila u obliku Grbe, pa u Marta (po biljci mrta < mvrta ), Kao naziv dolazi još Ostro. Istu zamjen u nalazim o i u nazivu rta i okolnog zemlsišta zasađenog maslm om Karf (s kratkim sjlaznirn akcent om na a). Je li i:st!i naziv kao i ime otoka Krf? Kako je taj naziv došao ovamo ? to Ii je došao ovamo jednak im putem kao i naziv rupe Kandila, u Da koju su se skriva li Sibenlani, kad bi došli: gusari ? Kandna dolazi često na drugim mjesti ma u Dalmaciii. Ovai je naziv prenes en ovamo i doba kandii skoga (kretsk oga) rata. Toponim Kandila ponav lja iz se ria Krku kod Punta. Od ekavsk ih oblika jednak ih kao na 01i\bu pomenirno Vele stene. Ovako se zove teren okomi to odsiečen, I ovdje nalazim o toponim Garine (s 'kratkim silaznsm na kao i na Olibu, On upućuje na prhnit ivno 'krčenje ,peHj-enjem šume,i) kao naši drugi tooonnni (Garic a na Krku, Garač, Zagarač u Crnoj Gori,i Požar na Glibu, Požeg a više puta u Hrvats koj i Srbin) .
87
· Od' SiP,eai3alniJh toponima sjevernog Jadrana oomensno naziv rta (punte) Škar" (s dugtm silaznim) kao na Olibu, Krku i Pagu. Od metaforičkih toponima Mrče se naziv rta it luke Nozdre (s dugim silaznim na o), koj~ češće dolazi u našoj, otočkoi toponomastlci."? I njive oko ovog rta i luke zovu se ovako. Naziv je prenijet s čovječjeg tijela na konfiguraciju morske obale. Naselje SiIlba diđel:1 se na dva dideta, na Selo (s kratkim silaznirn na o) 'il na Looar (s dlUigim sillamUn na a). Interesantne je zabiLiežiti, da se istoovako zove i sj:evemi dio otoka Raba. l l Liudiie ovoga dlijelJa Sill.:be zovu se Leparane (prvo a je dugo, drugo ima kratki siiaznl akcent), SliJngular Loparanin, RaJIl
88
I
Za rtove bijHeži, pored ovih naziva." naša pomorska karta još Mavrova (sc. punta; zbog roga je pridjev u Ž. r. od običnog Učnog ancna u srednlovlekovnoi Dalrnaciii), Na Pagu dolazi u starijem liku Movra (gen. siI11g.). Draga, Za:1ić, Slatina ponavljaju se i ovdje, Nejasan je ooponiJm Sutorišće, premda POkazuje naš sufiks -lšče, Upor. siitorina kod Vuka »nekada SO morska- il toponim Siitorina u Hercegovšni uz more. Bilješke: lična i mjesna imena upor. moje studije »Kako car Konstantin piše hrvatska imena mjesta« u Nastavnom Vjesniku XXIV, str. 663--667; »Kako bizantinski pisci pišu lična i mjesna slovenska imena« u Starohrvatskoj, Prosvjeti, n. s. I (1927), str. 60-76, 161196; »Ortsnamenstudien zu De administrando Imperio des Kaisers Constantin Porphyrogennetos« u Zeitschrift fUr Ortsnamenforschung, IV, str. 213-244 (8 kartom). .. 2 Omega rz:a naše II piše i onda, kad naš genitiv Klobuka (nom. Klobuk) piše na grčki: Klab6ka. 3 Carevo slovo beta može se čitati i kao v, kako je i u tal. nazivu Selve. Naš izgovor lb za lat. Iv osniva se na vulgarnom latinskom. Upor. moje djelo »Pojave vulgarno-lat. jezika na natpisima rimske provincije Dalmacije«, str. 52 § 90. .. Upor. u Ak. Rječniku, sv. V. str. 662 značenja »brežuljek, vrh oo gore« i ime gore u Bosni. Rum. eting znači »šumsko drvlje, šuma, gaj«. 6 Upor. Mažuranić, Prinosi Itd., str. 586. 6 Ibidem, str. 1279. 7 Ibidem, str. 1445. 8 Upor. Ak. Rječnik, sv. VI. str. 371. • 9 Ova riječ ide zajedno s onima, o kojima se govori u mome djelu »Od koga naučiše i t. d.«, str. 145. 10 Ova metafora dolazi i u našoj kopnenoj toponomastici. Upor. Ak. Rj., sv. VIII, str. 254. tl O rapskom Loparu upor. moju studiju u Archivio glottologico italiano, sv. XXV, str. 135. 12 Upor. na Stonjskom Ratu pristanište Lovište, koje se zove 1333. i Lojište. V. Akad. Rječnik. VI, str. 138 i 168. 13 Upor. Meyer-Liibke, Roman. etymol. Wčrterbuch. br. 1258a.
10 tome, kako car Konstantin piše naša
3. PREMUDA
I.
Ovai otok, kao treći po redu prema zapadu, zajedno sa druga dva, sa Silbom i Olioom, rastavlia kvarnerski otočki skun od zadarsko-šibenskoga arhipelaga i od Malloga Kvarnera (tal. Quarnerolo). Izgovor njegova imena veoma varim. Otočanka domorotka, koja živi u Zadru, izgovara ga Premtida, a stanovnike njegove naziva Premfliani. Držim, da se u njezinu akcentu odrazuje talijanski 89
utjecaj, jer stanovnici Silbe izgovaraju Pšrmuda, a MoiIaćani Parmudat ime stanovnika Parmulane (nom. pl.), Kako se ti čakavskom govoru ovih otoka samoglasno r zamjenjuje sa ar, zaključujemo, da i u slogu Pr,e- treba tražiti strani tal, utjecaj. Ako postoji neka neizvjesnost o izgovoru današnjega narodnoga imena ovoga otoka, kudikamo je veća neizvjesnost u tumače nju starih potvrda za nj. Car Konstantin zabilj,ežio je za polovinu 10. vijeka niezovosme u oblsku Pyrćtirna, S Račkim smosaglasnš, da se u toj grafiji krije današnia Premuđa, AH o tome, kako se glasovno (fonetski) odnose ova dva ob~ka, ne znamo ništa poziJtivno. Vjerojatno je, da je car pisac ovako hrio zab~J;ježiti izgovor Zadrana Romana svoga vremena. l l,, Konstantinova grafija ne predstavlja najstaridi potvrđeni histo- \ rijski oblik ovoga otočkoga naziva, jer Tabula Peutingeriana iz 4. vijeka piše Pamodos", koji se također ne slaže s današnjim imenom u početnom slogu. Ovaj se oblik u kasnijim grafliama pojavljuje s umetnutim I Palmodos liJi Pahnodon." Sudeći po ovim dvjema potvrdama. kao da je t. zvo 'Pučka etimologija izopačila prvobimo ime ovoga otoka. Htiela je lli imenu Pamodos vidjeti izvedenicu od palma tumačeći ga kao otok, gdje rastu palme. Prema principu usvoienom u tooonomastici UJZet ćemo najstariji potvrđeni oblik Parnodos kao prvobttni, ori'gilnaJJni. On je pripadao, po svemu se čini, kao i imena drugih mediteranskfh otoka: Melita, Rava, Brattia i t. d., nekom predindoevrooskom nestalom mediteranskom Ieztkn, Ali Tabulma grafija ne slaže se ni s oblikom, koji čitamo kod Pavenskozu Geografa iz 7. vijeka: Prirnodia. Ovaj obLiIk ima potpunu izmjenu početnoga sloza Pa- u Pri-o Čini' se, da je pomenuta pučka etirnologifa tražila u ovom imenu latinski pridjev primus »prvi«, jer je to prvi otok u zadarskom arhipelagu, ako se gleda sa strane »kulfa«, Jadrana," Treba odmah istaknuti, da se Ravenatov obltk Primodira prillčno poklapa s današnjim Premuda iIIi Parmuda. Ženskoga je roda kao svi: dalmatinski otoci, kad su u talidanskom iH romanskodalmatinskom obliku, upravljajući se prema rodu od lat. insula,
Iz ove lingvističke analize ielazi, dia današnji hrvatski naziv nije prvobitni slavenski naziv, nego da je to romanski nazirv primlien od Hrvata jednako kao Korčula ili Šolta, koji zamijeniše starohrvatske oblike Krkar i Sule t. Stati Hrvati nazivals su ovaj otok sasvim drukčije. Millčetić je naime zabilježio, da starci na SHlbi i na Premuili nazivaju ovaj otok Dlasnik." Ovaj naziv nema nikakve veze s današnjim nazivom Premuda. Šta je Dlasnik, to također ne znamo točno. Čini se, daje to izvedenica od imena ptice dlaska," 90
•
Milčetićevo
o
ooavieštenie potieče i,z osamdesetih godina prošloga vijeka. od današnilh mojih tzvlestaella l1i~tko miJ ga nije mogao potvrditi. Car Konstantin veli za otoke zađarskoza arhipelaga, da su svi nenastanieni, osim Vrgade. Na njima se nalaze samo opustjela utvrđenja ~Ii gradovi, eremokastra, kako on veli. To važi i za Premudu u polovini 10. viieka. Prema tome naselienie otoka pada u doba poslije toga vremena. Toponomastička analiza dokazuje, da su ti novi naseliensci biH Hrvati uz nešto dalmatinskih Romana ribara, koji su se vjerojatno već prije njili n.alazb1li: na otoku. \ Kao kod gotovo svih otoka uz našu obalu. a tako je ne samo na Jadranu, nego i u Egeiskom moru i druzdie na Mediteranu, otok i glavno nastanjeno miesto namernu nose JednaJki nazrv. Na sjevernom dijelu otoka nalazi se naselje Premuda, a na južnom il uzvlsina se zove ovako. Ali najveća uzvisina zove se jednostavno VArh, za Varh, posred otoka. To znači, da Hrvati ovdje nijesu zatekl; znatnije romansko pučanstvo, koje bi dalo nomenklaturu uzvisinama 1 uvalama, kao na Ižu, gdjle su od Romaa1Ja čuH naziv najveće uzvisine Munćel, od lat. demamtiva monticellus u romanskom izgovoru mještana kao ,i na Krku i Rabu. o
II.
Svi nazivi, koj,i se odnose na konfiguraciju obale, na uvale i rtove, odreda su naša imena, Tako metaforički naziv za uvalu, koji češće dolazi u zadarskom arhipelagu, Nčzdre: ovako se zove i istoč ni rt njezin, dok se zapadni zove drugom metaforom Zublć, Kalšn]! bok, Loza, Drtvčni (ovako :il rt iH punta), Skrajni (na spec. karti Skrajna), Prlsika zarblnia (= jugozapadna), Sridnit, Kualpi:ć, deminutiv od imena labuda kup, u Dubrovniku kuf, riječi,koja je potvrđena sa drugim deminutivnim sufiksima u ruskom il ukrajinskom," Pastirski (i rt ovako), Prlslik, naziv, koji dolazi još na Istu s akcentom Prisljg' za oznaku brda i polja oko njega i kao Prislik za oznaku uzvisine sjeverozapadno od Božave na Dugom Otoku; a identičan je sa riječi presliiež ili presliieža »uvala medu dva brda u Lici"), Letnia, Širčka, Dčbra, Draga. I rtovi iLi punte zovu se našim nazivima, kao metafora Lopata, Kualoić (uz ovako nazvanu uvalu), Suha. Neobičan je samo naziv za rt Bale. Ne znam, može 11 biti isto kao hrvatslci BMe za tal. Valle u Istri. Nekada je ovaj otok morao biti vrlo šumovi! kao j Si!l,ba. Na to upućuje naziv rta, njiva oko njega .t šumice Medvliak, dosta rijedak tononrm u zadarskom arhipelagu. Sreli smo ga samo na Pagu. o
91
Od luka, gdje pristaju brodice: Ku1Upić, Porat, PeČeni (t. j. peod piljesa:k s redukcijom suglasničke grupe ŠĆ ill č) i Krijal, što se izgovara i Krlval", illa KrivaIii (ovako se zovu i njive okolo ove Luke), naiatteresantniii je naziv Kriial, zabilježeni na specijalnoj karti. Nalazi se južno od mjesta Premude uz crkvicu tal. S. Ciriaco, Taj se bizantinski svetac i! danas ovdie svetkuje. Ovu luku od strane kulta zaštićuje skUJP od 4 otoka (školia) ilJi sike Hrlpa", Masarine.. Plitka (na specijalnoj karti krivo Plika) sika i Bračić, deminutiv od brak 1 0 »plitko dno umoru, oo kome živu rfbe«, Tal. se ova luka ili porat zove S. Ciriaco. Nema sumnje, da je dobila ime PQ susjednom oltaru posvećenom tome svecu. Nas zanima hrvatski oblik Kriial, koji potpuno odstupa od talijanskoga u fonetskom pogledu. Pokazuje naime ispadanje 'suglasnika e pred dočetnim samoglasnikom -u u Cyriacus 11 , što je vrlo stara' vulgarnolatinska poiava.v' Ovo dočetno i-u prešlo je nakon toga tt -I. Pored toga pokazuje još k mjesto č pred u. To je jedna od najpoznatijih odlika staroga romanskoga govora u Dalmaciji. Nema sumnie, da se u ovom oblilku očuvao izgovor onih Romana, koje su Hrvati, pošto je otok bio ponovo naseljen posLije 10. vijeka, još mogli sresti. Otočići (školii), kojd pripadaju Premudi, nose također naša imena, tako na sjeveru Gruica, na kojem ima dobre zemlje, možda deminutiv od ~ruh, koja se riječ upotrebljava u Dubašnici na Krku lt značenju »sitno stučeno karnenie-«, ako nije, to mi se čini vjerojatnije, od imena ribe gruj ili grug. 1 3 Naziv Gruiica dolazi još u Plata kod Dubrovnika), Strčšniak, koji se zove i jednostavno Školj (na specijalnoj karti ·i Lutrošniak). Kaminlak i već pomenuta 4, od koiib svakako Masarine (ženski rod plurala) nije naša riječ. Masarine su duguliast otočić, koji sa strane kulfa zaštićuje luku Kriial. I njive se na njemu rovu ovako. Bit će to romanska izvedenica od rnasso »karnene'". .Ako je tako, Masarine je jednak naziv kao gore Kaminjak za kameniti školj. ' Od imena obradivih čestica, koje se ovdie đilnice zovu, spo·menimo još ova: Gubenice, Pod učgrade, Luaščić, deminutiv od laz (stara riječ za »iskrčeno zemliište«), Vrešlšće, Glavica Mamuliikova, Struaža, Garbica, Pod garbe Sparija, Dolac. Sedlne, Kućišće, Kualčić, Veh tieh (= teg po drugim otocima ovoga arhipelaga u značeniu »prvo obrađivanje zemlie«), Magrlška (za to ovako nazvana po biljci elichrysurn, jer je sve »pod magrtžom«), GUvno, Guvnine (riječ guvno ne postoji više u narječju ovoga otoak), Guarrne, riječ, koja živi u narječju u značenju »špHje pokraj mora«!", a ima th mnogooko Kualpića), Martovna (izvedenica od marta < od mvrta), Buači na rfinka, Veluiak, Rebra, Všićenice, lirob(v)nice. Mnogima od ovih imena trebat će Istražjti značenje, kad se bude proučavale narječje toga" otoka. šćeni
92
Odromanskih tononima, koji su il opće r:iJječ'i u hrvatskom naovoga otoka, spomenimo pored već rečenoza Guarme još Pa-druara!" »karnenolom«, Šeruali, od tal. serragljo,"? Naročito treba :iJStaJknuti naziv uzvisine Omiš, odatle i naziv za -čestice Pod Omiš, Naziv je možda identičan s poznatim imenom Drniš, koje je zacijelo predslavensko.rs Isti toponim susrećemo i na Velom Otoku.
:rječju
Bilješke:
1 Ako se uzme, da se je caru mogla dogoditi kod transliteracije latinskih
.slova pogrešno premještanje slova, može se misliti, da 'se u njegovo vrijeme u Zadru govortlo" Primuta, sa t mjesto d kao u Melata za kasnije tal. Melada
M]eš107I(".uorm car je pogrešnim premještanjem slova pisao IIv~oH.uq. Ova-
kovih griješaka ima u toponomastici. Primjeri: Dunav prema Danubius, Prut prema grč. Pyretos, u Gallji Silvanectis prema :frenc.Sanlis Sanvilectis. 1a Upor. Krahe, Die alten Ba1kanillyrischen geographischen Namen, str. 6, 2 Ovako i u crkvenoj toponomastici, upor. status zadarske nadbiskupije iz g. 1905., str. 98. i Bullettino dalmate, sv. IX., str. 40. tJ! mletačkom zemljišniku iz g. 1420---75. pominju se SCherda et Premuda zajedno. Isto tako i u .rogovskom arhivu, v. Jelić, Vjesnik hrv. arh. dr., III, str. 83. 3 Kiilaf, gen. KUlfa znači u zadarskom arhipelagu »otvoreno more«. A. Rj. V., 768 donosi potvrdu. iz Dubrovnika. Zabilježiti treba, da se kUlaf odlična. .slaže sa kasnim grčkim KOA(]lOS prema starogr. KoAnos i ne pokazuje sonori.zaciju početnoga suglasnim kao zapadnoromanski oblici, o kojima v. REW3 .:2059. I opet jedan dokaz za nezavisnost dalmatinsko-romanskoga od apenin.skoga, 4 A. Rj. II. str. 472. 5 Hirtz, Rječnik nar. zoologičkih naziva, II. Ptice, str.90. 6 Berneker, Slavisches etymologisches Worterbuch, str. 660 s. v. k'blp1.. 7 A. Rj. XI. str. 710. 8 V mjesto j opominje na Lojišće, čest toponim na zadarskom arhipelagu. Ali je vjerojatnije, da je u vezi s diftongičkim izgovorom naglašenog a u za.tvorenom slogu. Taj izgovor osobito je jako razvijen uMolatu. . 9 Ovaj toponim dolazi ćešće u zadarskom arhipelagu, na Ižu Fripa. Bit 'Će zacijelo u vezi s onomatopejom hrapav. -Nijesam obaviješten. da li se govori kao opća :rIiječ u narječjlima ovih otoka. Može biti iiden1ličan li. sa. Gripe lrodSplita. 10 Riječ je galskoga podrijetla, v. REW3 1258a. ~ 11 Ovome svetačkom imenu odgovara na zapadu Dominicus, koje ime -dolazi u Dalmaciji u nebrojenim varijacijama. 12 Upor. moje »Pojave vulgo lat. jezika na natpisima Dalm.« str. 39 § 63. 13 Ne zna se pravo, tko je izvršio ovu promjenu, Mlečani ili Hrvati. Vje.rojatmje Mlečani, jer oni mogu kazati olsar ausare, dok Hrvati ovih otoka ispuštaju -I, n. pr. kaštš, g. kaštela. Ali i HI'VIati su mogli stvoriti, ovu promjenu prema divnice od dilnice. 14 Upor. u Ka1abriji massate »campo lasciate inco1to«, Roh1fs, D.iz:. dia!. celle Tre Calabrie, II. str.. 22. Moguće je i drugo tumačenje,od massarius »zakupntke. 15 O ovoj predslavensko] riječi upor. moj člančić u pariskom romani.'Stičkom časopisu Romania, L, str. 2Q1. 16 Od petrarium REW3 6445a. Zbog tr dr mletačka je riječ; nije dalmatinskoromanska. 17 Značenje toponima nejasno je, »svinjac ili drugo koje ograđeno mje~to«, V. REW3 7862. 18 V .moje »Studije iz ilirske toponomastike« u Glasniku zem. muz. za B. i .H., XXXII, str. 34.
<
<
>
9:3
4. M O L A T, I·S T I S K A R D A
I.
Otoci Škarda, Ist li Molat čine zaseban skup u zadarskom arhipelagu. Ovaj sie skup nalazi između sievernoga, koji čine OHb, SWba i Prernuda, i južnoga, koji kao tri paralelna otoka Ugljan, Iž i Veli Otok, zatvaraju 2rUd:aL od strane kulfa »otvorenog mora«. . Od ova tri otoka samo Ist nije potvrđen kod cara Konstantina u poćovmi 10. V1ij'eka. On piše Škardu Skerda, a Molat u pluralu ta Meleta. Današnji oblak nrvoga imena posve se podudara s carevom grafijom, jer udanašniem govoru ov:iih otoka ar zarnjenjuie samoglasno r, a ovaj se glas mogao razviti iz er". Drukčije stvar stoji s carevom grafijom Me1Jeta. Ona niie potvrđena u domaćim Iistinama, jer Sie otok piše za doba hrvatske narodne dinastije insula Melata; dva puta ovako g. 995. i g. 1078.2 OVa/ko se p~še i u mletačkorn zernliišniku iz g. 1420.-1479. Današnli tal obltk Melada pokazuje, prema mletačkom izgovoru, zvučni dental d mjesto bezvučnoga t, kako se jzgovaralo u starom romanskom govoru u Dalmaciji, S ovim se potpuno slaže hrvatski oMik Molat, odatle pridjev u narlečju otokamo1luajski, stanovnici Molaćane, Naziv je u muškom rodu, kako je obično kod gorovo svib naših otoka, a u tal, ženskoga roda, jer se tat imena dašrnatinsšcih otoka upravljaju prema rodu ~at. riJj,eči insula. Konstantinova grafilia Melleta lrna e mjesto naglašenoga lat. a. Ovo se može protumačiti na dva načina. Može se raditi o carevoj zabuna. On je zbog s~ičnosti mogao pomiješati ime jlužnoga dalmatiin:skog otoka MUet, koje također piše ta Mele ta. A~i bi moglo bitl, da se u dalmatinskoromanskom jeziku onako i lzzovaralo, kako on pliše, jer FiJip de Diversis kaže, da Dubrovčaruizgovaraju 'lat, casa s promjenom a II e: chesa", a šma za to, nesigurnih doduše, primjera i u Zadru, Hrvatski obliilk Molat pokazuie još jednu odlšku staroga dalmatinskoga romanskog govora. Nenaglašeno e promijenjeno je u o. iednaJko kao u ponistra illi puniestra iH funiestra za lat. fenestra. Ova je promiena nastala zbog labiialnih suglasnika m ii p.4 Lingvistička am:aWi'za dokazuje, da su Hrvati saznali za naziv otoka od domaćih Romana, kada se posliie polovine 10. vijeka otok počeo ponovo naseliavati, i to od zadarskih Romana ribara, kako ćem o niže vidi eti. Mnogo teže je odgovoriti na pitanie, šta znače riječi Škarda i Molat i kojem jeziku pripadaju, t. j. teško je dati!etimologiju njihovu. 94
U staroj predrirnskoi toponomastici dolaze dosta često imena s OSOOVOl11 skard-. Skradin se zvao Scardona, Šar-plamna se zvala Skardon oros, a geograf Ptolomei zvao je vieroiatno po otoku Škardi, aio zadarski arhipelag Skardčna (nčsos), U obl:illml skerd-, kako piše car, dOlliazJi ova osnova i u iltirSlkoj onomastici, u ,Ličnim ime nima. 5 Iz ovih podataka možemo za:kluuoilt:i, da je Škarda ,iJhirski naziv. Dalie u tumačenju ne možemo 1j6, Jer nam joe rječnik ~1irskoga ieztka nepoznat. , Me'!ata je očevidna latinska riječ, kako se i po sufiksu vidli. Vieroiatno je ista, koja ~ pridiev metlatus, koji, doLazi u romanskim jezicuna," Izveden je '
95
e.
•
mletačka riieč
screvada s našim derninutivnim sufiksom. Naziv dolazi i inače u zadarskom arhipelagu'". Mnoga od ovih imena još ne znamo pravo tumačtti, ali su po svome obliku bez sumnie romanska. Tako ime brda na Škardi: Veli i MaH Cimbel, 'koja rri'eč dolazi na Molatu 11 nazjvu rta i polu otočića Simbeski (izgovara se i Slmbiski), Na MOIl:atu naziv sela Zapuntel sadržava naš pri:j'edhog za :i romansku đerrrinutivnu izvedenicu puneteIlum »rtić« od puncta »rt« prema današnjem jezičnom osjećanju, ali vidi bilješku T' glede mogućnosti drukčijega tumačenja. Osobao je interesantan naziv Ma:knare (ž. r. pt) za pomorski, izraz Sette bocche za more između Sestrunia i' Veltkoa ,i Malog Tuna, Molata i škoUa Kamenjaka. Ovdle se mreže Lako razderu. Kad je jak kurenat, onda se ne može voziti. To j!e romanska izvedenica sa suffksom -aria od machina »karnen«."! Značrdalde »mlesto puno kamenda«. Osnova je očuvana i tl lzumrlom romanskom govoru na Krku. Ovdje kao li' m Krku pokazuje OČUVa!l1JO k mjesto č (tal. macigno), pouzdan znak staroga romanskog govora u Dalmaciji.
Isto tako je zaniml~i'V naziv' za rt (puntu) i Š11itn'UJ oo MoIatn.t Banaostar :il1i Banuastar, za Banfualčstrun, od lat. geniSita,12 za koju se kaže na otolm bančstra, all drUg:iJm kraievima brntstra, Toponim je muškoga roda kao j u franc. genet.' Ime brda na Molatu Buafku, gen. Buafkulabit će isto tako romanska riječ, ali ne znamo koja. Isto tako ime dva škOilja Tarmerka i odatle' naš deminutiv Tarmčrčica.P Dva naziva za čestice, koje se ovdje zovu dlvnice, od delbnica, Prasiirina (polje) il Padruara'" nekada kamenolom, kOl.iJi se sada zove samo Kuava, lakše je tumačitl, Prvi nazrv dolazi na Rabu u obliku Prsur, od lat. frixorium, koja riječ, pored' »tava« (odatle prsura, cura na Krku Hi pI10Stulda na primorju), može značiti i »suho graJTIJle« i[~ uopće »suho miesto«!". Zagonetno le ilme naselia na Molatn.t Bargulie (ž. r. pl., stanovnici BarguLjd). Ovaj topooilm dolaz] još II demilnrutiiV1U na Visu: Barguiac, a domi sa I miesto li: Brgulli u Boci Kotorskoj iii BrgJUl1'e (ž. r. pl.) tl nazivu sela u Srbiji. Značajna j:e:i.1 SJ1ožeTI!iICa odatle Bargurnfi, gen. Bargumđla kao naziv barguliske ktke. Prvi je dio složenice stari pridjev barguJd »brguliski« kao band za »banov«, a drugi tal. molo. Riječ brgulia-" dolazi u Dalmaciji kao opća riječ ili appellativum II značenju »svetkovina, veselije, veseo obied«, 'koju Daničić izvodi od staroga tal. glagola bergolare, a maj se opet iJzvodJi od lat, verbulare »bezbrižno razgovarati«. Romanizam je na Istu još i naziv mula Pendiili, od lat. pendulus }) viseći« 17, jer kamen ViiiSli na niemu, Posve nejasan je romanizam Karstuli, naziv vale i' brda MođiaJtu.
na
96
ll. Sva ostala toponomastika je hrvatskoga podrij.etLa i više Hi mnje poznatog značenja. od imena UValila na Škanni spomenimo: Satrata (na speci(i.alnoj karti: Satrm) ~ Kalešine. Od naziva uvala na Istu zanimljiv je MedvUa »medvieda« (zaliv na Tarmerki). Ostala tri naziva za uvale: Kotlina, LOIPata, Kos trača , Kablinac očite su metafore, dok Kozjak, Durnbčka (na specijalnoj karti Dimboka), Širčka (giavna hlka mjesta Ist), Perlhšće (u luci Šilfloka) poznati su i opće razumlgiv.i tnponimi. " ,.od, rtova (punta) na Škardi Glavica i Suha općeniti su .nazsvi, a VetSović, zabiliežen na austro-ugarskoj sip'ecijamojl karti. nije pouzdan, dok se ne čuie u narođnom jrovoru. Naša pomorska karta zove gla Varšovnik. Na Istu dolazi naziv rta TiH, očito ovako nazvan po kamenu. Oduvala na Molatu značajan je naziv Jakinska i rt Jakišnica. Naziv potječe zaciielo od ribara iz Jakina (Ancona), koji su ovamo dolazili ribariti, kao i Cozoti ,Uz Mletaka, Sieverna iluka rniesta Jaz iiLi u Pl. Juazd' i, deminutiv odatle Jazlći zove se taliianskl Manzo. RazliJka u denommaclii je čudnovata. Ostali su nazivi uvala: Lučina (augmentativ od luka), Bod Garbč (= vrbe), Soabiisa, koje 'se izgo- ' vara i Zabitša (na specijamoj karti Sabusa), Zarličva Hi Zarlfevica i Žor!jevliica (izgovor varira). Značenje ovih triju naziva je nejasno. Naziv luke TrimuJl11 sadržava složentcu »tra mola«. Drugi SIU nazivi uvala Konoolilka (i polje ovako, najbolja zemlia rna otoku), Vodomuarka, Vapdini, Zagračlna, Llpišniak, Lutierniak iIf Lut'erniak'" (u Lučmi), Studena. Osim Vodomarka i Vanojn! ostaN su nazivi po.sve razumlirvi, Od rtova (punta) na MOII.atu spomenimo ove: Vranac, Golublnka, koji su razumljivi izrazi, a Stopflni'", odatle adjektiv stoouniski, genttiv S top anja, pokazuje miienlanje naglašenog vokala II otvorenom i zatvorenom slogu, kako je obično u narječju ovoga otoka. Sam naziv rta je nerazcmlnv: možda je kakva strana riječ. . Isto su tako i nazjvi za uzvisine hrvatski, na pr. Strata na Škardi, Ovaj toponim do1azi nebrojeno puta u zadarskom arhinelagu, Označuje točke stražarenia protiv gusara. Uzvisine na Istu imaju ova imena: Bočšc, Jabučina, M~čji (ovako se zove i uvala), Kozji i Kčk (i rt ovako). Ovaj posljednji ob:l'tk stoji zacijelo mjesto Kuk sa o za samogtasno l. Zatim: Požar, Golubtnskt Varh, Varh Gore, Varh Beliška (na SIPecijamoj karti BeIiavka), Bobčski (očito pridjev od bob), Trlšćeni, Na tako nazvanom brdu ništa ne raste. Pridiev bit ćeidentičan sa trišćen »lijen«. Gračina je očita augmentativna 'izvedenica od gradac. 7 S1'Jvenstvo iromonstvo
91
Lokuardenik, najveće brdo na Mo!atu iznad mora, označuje . upravo mjesto, gdje se uz obalu love Iokarde. KniJžc1:k i Knižačlć (školfić) hit će izvedensca od knez. Glave, GLavine, i Smokvina poznat] su topornmi, dak je naziv rta Žuap~o tooonšm ddootičan sa Žapa:H, D kome je govora u članku O Pagu, a bilt će i. jošte govora. Ovdie dolazi dva puta, jednom kao naziv morskog t;aesna između rta Žaolai Malog Tuna. Ovo tijesno zove se Malo Žaplo, dok Velo Žaplo označuje tij:esno izaneđu Malog i Velog Tuna. I ovdje fun.kcilja tooonma opravdava grčki etimon. Od imena čestica (particelta), koje s,e ovdje zovu dlvnice (takoder raširen tooonim) kao' i inače na zadarskom arhipelagu, spomenimo 'Ove nazrve: na Istu Podfmci, Si(ianje, Mlledar, Priko, P:l'nriniak (1izveden:ica od paprat), Politne, Artić (ue; more), Ograde, Osiičina20 , (augmentativ od ostk), Jezero (s priiedšogorn Na uzero), Guvnine Vele i Male, Seltšče, Sinišće, Grašišće (izvedenica na -išće od gradac), Teg i Težlć »prvo obrađivanje zemI!je«, Tarnlšće, Vis tama »povrh trna«. Većina od ovih toponima dolazi i inače kao nazivi zemliišta u zadarskom arhipelagu, Na MoLatu imamo ove toponime za ze[J]iijiiŠta:· Zagračina, Blaganove Ograde, Garlne, Plhžine 2 1 (ispod BargiW!tia), Hrlca (deminutiv od hrid, Tu su same oštre. hridi'), Prisika (nliŽiina na poluotoku Banastru), SiriiJIjSlki (u polju kod MoJata = Molruaj:s:ko polie). Od školieva i sika spomenut ćemo one, koji', kao obično, nose hrvatska imena, dok su sva ostala imena naselienih otoka predslavenska: na sJeveru između Silbe d' Prernude četiri su škd1lj.it, koji se hrvatski zovu Grebeni, ataLidanski' Pettini, Prema punti Kčk nalazi se ŠikOt1l.i Križića, između Škarde i Ista: VodiJnjak i Sestrice. PosliednH naziv čest je toponim za školieve u zadarskom arhipelagu. Zatim u istom dije1'll mora Dužac, Camtkovac'", Funestrala, Benfrši, Benušlć (također se i punta zove ovako), Ga:1ijOla. Poshednia tri su romanski nazivi, a prva dva naši. Mollatu pripadaju ovi školievic Kamenjak, naziv .koji često susrećemo, Barguliski Školjić, Bivčšćak, R~iži1jak23, Trata (poznati naziv mreže), Tovušriak (tal'iti.ansk.iJ Asino) od tovušr »magarac«, Glavnlćr (razbacani iza Banastra), GolWie il Bašćušk (na specijalnoj karti Brstiak) prema Božavi na Velom Otoku, Na poslšednlem ško!ju imaju BožaY'ltiane svoje vinograd/e. Ova posilđ'ed!nja dva školia čine vezu između Molata i Veloga Otoka. Naša pomorska karta bi~~eži, u obalskorn sistemu ovih otoka još ove toponime. Na Škardi: Bočina (uvala. augmentativ od čestoga otočkog toponima Bok), Konopliika (uvala), rt Cimbelič, deminutiv od imena brda Cimbel. Ovaj toponim dolazi na Molatu u pridievnorn nazivu uvaie Simbiski (sc. porat), Postanie je posve nepoznato, Na Istu: ško1jt Masll;nj1ak il Kamenjak, uvale: Široka, Zapasti M1jake.
boo
98
Posliednii su nazivi nejasni. Na Molatu: sika Bačvica (često dolazi), Križića Vela i Mala; školji: Obljak (upor. romanske nazive Krklant i Krkniaš istoga značenja i Brgu!ijSki (sc. školj) u Brguhskom zalivu, MLadi!I1, Sićica (deminutiv vod sika), Krivniak, Trata (nazvan po mreži) i Vrtlac: uvale: Luka i VruI!ja, nazivi, koji se ponavljaju. . B i l j e-š k e: 1 Mletački zemljišnik iz g. 1420.-1475. i rogovski arhiv (v. Jelić, Vjesn:k hrv. arh, dr. III. str. 83) pišu takoder, Scerda odnosno Scherda, Za Skardl.'. školj sjeverno od Manna, zapadno od otoka Paga, car piše 2xt~6(f, • Postoj.i još u zadarskom arhipelagu i hrv..deminutiv Skardica za Skarda kod Paga, Scherda parva u pomenutom mlet. zem1jišniku. ! Rački, Documenta, str. 25, 123. 3 Bartoli, Das Dalmatische, II, str. 340 § 3C6, l. Upor. još e za a u (Confinium) Bebarum pored Babarum u Zadru u pomenutom mlet, zemljišniku za Babin dub. l Od romanskih narječja samo starinsko u Logudoro na Sardiniji pokazuje ovu promjenu: fronesta REW3 3242. Opet jedan znak osobitosti romanskoga govora u Dalmaciji. Bartoli o. c. II, 344 § 313 nije ju zabilježio, premda ima na str. 299. punestra i funjestra. 6 Potvrde za ove navode v. kod Krahe, Die alten Balkanillyrischen geographischen Namen, str. 99. • REW3 5469. l Upor. Status zadarske nadbiskupije iz g. 1905, str. 99. 7a Pokojni Lucijan Marčić, koji je vršio antropogeografska Istraživanja na zadarskim i šibenskim otocima (Srp. etnogr. Zborn,ik, knj. XLVI) zove()vo selo str. 554 Zapunteli. Ne znam, gdje i od koga je čuo ovaj oblik. On navodi i pričanie, kako je selo nastalo: »:za punte, rta, za puntom, od straha Pred gusarima«. To tu;mačenjene objašnjava dočetka-el. Vjerojatnije je, da jel,to romansko-dalmatinski deminutiv od Žaplo grć. 6t1inAovS', obrazovan-pemoću sufiksa -itellus, kao na Kriku lactelum od Iacus »Iokva« (UtpOr: Ag#t. XXIV, str. 30-38). Odnepotvrđenoga Zaplutel mogao je dis.milaeijom J-,;-l n-I i metatezom nastati u domaćem govoru ZaJPuntel, odatle taL Zapuntedlo, koje O'L.I1aČ'Uje i iluku (porat) i selo na. tijesnu. Tu je.i brodarica (skela). Ime odgovara položaju, 8 O zadarskim gripatores iz 13. vijeka upor. moje djelo »Od koga naučiše i t. d.«, str. 64. Naziv greipu za mrežu imaju i ćstarski romani, Ive, I dialetti ladino-veneti str. 148. 8 Upor. o ovoj riječi moj članak u Zeitschrift fUr romanische Philologie, LVII, str. 469. 10 Možda od crepare REW3 2313; vjerojlatnij,e identično sa serovada od. scrofa »sv.nia« = porcada »svinjarija« upor. i Pirona, Diz, friuJano, 2 W. str; 990. REW3 7748. ' . 11 REW3 5205-5207. U REW3 3733 i moj članak u Zeitschrift fUr roman. Philologle, XLVI. str. 406, 82. 13 U rogovskom arhivu (v. Jelić, Vjesnik hrv. arh. društva, III. str. 28) Tamerca. Tamerrzlicha. 14 Na Cresu Pemara, v. moj članak u Zeitschrift fiir roman. Philologie, LIV, 204. Toponim je zastupljen II Dalmaciji također sa starođalm. tr mjesto mletačkoga dr. . .
<
>
v.
•
lO
18
REWs 3524. A. Rj., I, str. 640.
REW3 6388. Grupa ·tjstoji mjesto karakterističnoga Ć, koje izgovaraju mještani. Ovaj ć pišemo u drugim primjerima ovako, ne f ili tj, kao ovdje. Taj mo1atski suglasnik nije posve identičan sa f u Hrv. Primorju. Toponim Luternjak naša je izvedenica od lucerna »svjetiljka«. 19 Hrv. narječje ovoga otoka odJ:i,kuje se razvitkom naglašenoga dugoga a u zatvorenom slogu u diftong ua, koji,može prijeći i u čisti u, kao ovdje. Ova pojava stoji u vezi s labijalizacijom samoglasnika ,a na zadarskom arhipelagu, a nalazila se i u starom dalmatinskom romanskom, v. Bartoli, Das Dalmatische, II, str. 329 i sl. 286. ' 20 Osik na dalmatinskim otocima' znači isto što »tor ili obor« na kopnu. To je stari termin, v. A. Rj. IX. 193 i Mažuranić, Prinosi, str. 845. !1 Broz-Ievković, Hrv. rječnik, II. str. 278. II! Od črnika »quercus :'lex«. 33 U rogovskorn arhivu (Jelić, Vjesnik III, str. 2~,) Rixgnach. l';
18
5. S E S T R U N J I R I V A N J
I.
Dva nastanjena otoka RIvanj i Sestrfmi! i tri nenastaniena Tun (Velii Mali) i Zvirinac (oo snecšalnol karti! Žverinac) ispuniavaiu morski prostor između MOlata ,i četiri parate1'l1a otoka Ugiian, Iž, Rava j Dugi Hi Veli Otok pred Zadrom. Nijedan od njih nile direktno potvrđen kod cara Konstantina u poloviln.i X. v:jJleka. Jedino bi se moglo zaključivati iz njegove grafiie 'E(JnovJ'n~,da se odnosi na najveći otok Sestruni u ovom skupu, ali se ova grafija razhčito interpretka i različito čita. Rački je interpretira i čita 2E(J'I:~Ovv'TJalOf1, dok Brunelh'' dočetna smatra i interpretira kao kraticu za grčku riječ vijaos »otok«, a za početno Eououv'» veli, da je otok Ist. Ali sve te interpretacije i sva ta čitanja ne mogu se, uzeti kao ispravna, jer Bizantinci ne zamjenjuju slova q i t Uvdočetnom -ez ja sam tražio ime otoka IŽ,3 koie se talijanski zove Eso, a u ispravama se piše Deci Egi'.4 Ovo je rnoie mišljenje prihvatio i pokojni Jireček." Ako je ovo mišljenje ispravno, onda se u Konstantmovoi grafiji ESTIOUNEZ imaiu tražiti dva imena otoka u zadarskom arhipelagu. Drugim riječima, caru se dogodila ovdie ista pogreška koda i u KAT AUTREBENO i u SKIRDAKISSA, R;rlie Ie dva zadarska otoka, koja se nalaze jedan uz drugi, pisao zajedno. Prema tome u Konstantinovoj grafiji ima se tražiti Sestruni ~ Iž, Ova dva otoka zaista slijede jedan za drugim u izvjesnoj udalienosti, Ima se jedino uzeti, da je car krivo pisao I mjesto R. Takovih grtiešaka ima kod njega,
.tln,
'100
•
jer je prenosio (transliterirao) na grčko pismo imena, koja su latmskl bila pisana u Zadru, pri čemu jie lako moglo doći do krivog čitanja i zamjene. Ne će .imati pravo Brunetli, koji u prvom dijelu Konstantinove grame traži naziv Ista, ier se ovaj otok nalazi sjeverno od Molata, a nema nikakovih potvrda, da se zvao *.Esto iJ.1*Estiu. . Značenje je naziva za nenastanjene otoke Zvirmac i Tun jasno. Zvirinac je izvedenica od zvijer. Otočić Je ovako nazvan zbog toga, što je bilo na niemu zmija i t d., a ško1j
Akcent lU Rivam kaže, da crkveni naziv ovoga otoka Ripaniwm9 nije ispravan, jler bi prema ovom nazivu akcent morao biti na a. Pouzdano je samo toltko, da ni Sestrund ni RdiVanJl nisu hrvatski naztvt, II.
Ako je prvobitni naziv .Estrunj, onda je početno S- moglo doći u ovo ime pra:ma imenu školleva Tri Sestrice, koji se nailaze u blizini. Tu Je biđ:a pučka etimologija na dJelu. Naziv Zvirinac toliko je zanimljiv, što najstarija potvrda za nj iz mletačkoga zernliišnika 15. vijeka pokazuje pridlevni sufiks -bno: Zviran, u čemu treba razumjeti otok, dok u današnjem vidimo imenički sufiks -mac. Inače u toponomastici ovoga otoka ne nalazimo ostataka staroga romanskodalmatinskoga jezika, nego samo POlSUđenice, koie su ušle u opći j,ezdk hrvatskog.nariečia zadarskoga arhipelaga. Tako nalazimo oznaku strane svijeta japark1 0 'N~ japrk »iugozapad«, odatle pridlev jiaparšnjj, Na ianark polja oznaka Je čestice. Ova imenica potieče odi lat. afrieus, Jedna čestica se zove Komorma, S druzim sufžksom pojavljuje se ovaj naziv u imenu rnediteranskog stabla komorika od grčkolatinskog comarum'LDd ove biljke nastade 101
latinsko ime mjesta (vinea in) Comareto, koje se g. 918.pomtnje kod Zadra u zadarskoj ispravi. Od osta!Hh imena čestica značajnije ie KLis, ako je identično s Klisom kod Spili/ta. Zabtlđ:eži,ti treba t Kapić, koie će biti jdentično sa Kualpić na Premudi; Značaian je i naziv vrha i palija Bratini, koje će biti prvobitno pri~ev od Bratoslav ili Bratirnir, kao što je Dobrinj na Krku od Dobroslav ili Dobromir. Drugi toponimi za čestice, kao Kablima), Lihe, Grba, Baniica (ta Badniica) dolaze t inace na ovim otocima. Zabil1j:ežiIH treba još metaforu Šilo za školj, koili pripada Zvirincu. Ovakav naziv imamo il na Krku. Naziv drugoga ško!Ja Sparešniak rrdjle jasan. Od mletačkih naziva trebasoomenuts Škrevada (južna i zmorašnia), koje stoji zacijelo mjesto Škrovada, kako je naKornaur, Naša oornorska karta bilježi nazive za dva rta: Zrnorašnf »sieverni« i jU1žui. Sestruni je živ i u folklornom pogledu. -Tarno lima koledovanla o Božiću, kad se izvode plesovi na raskršćima, Niu,e čudo, što se je i u toponomastict otoka očuvao po koji starinski izraz, tako u nazivu uvale Hrvatlni staro naše ime. Ime druge vale Prmame očuvalo je pridjev u sr. r. od prman »bojni!k, or:užni:k knežev- na Cresu, Krku i VinodolIiu.12 Nazi/vi ostallli:h vala kao Kablina, Muiliina (aagmentativ od melo) , Tril1Ulk:e, Zala. draga, Dumbočica, Japneniško, Mavrovića. Žalić nalaze se i inače. Nejasna sili nazivi Srbišće i Karanke za uvale. Isto tako i pridjev 'll nazivu Prči bok. U konifguraciii obala važnu ulIlogutgraju nazivi rtova (punta) svih naših otoka, Na Sestruniu nema osobitosti. Rt Old Križa, Garma, Nozdra nalaze se i inače. Diielom su isti kao i za vale uza njih, kao Mavro.vica, od lli:čnoga imena. Naša pomorska karta bi[ježi još imena uvala: Bela Njiva, Sušica, Travnik, i dva rta Tanki i Križ. Isto tako ni imena uzvisina. kao Gračina, Goluhill1ka, Sridnji vrh, Vela Glava, Grba ne ističu se osobitošću. Neobičnili je naziv Obručar zabtliežen na speciialnoi kartl kao najveće brdo na ovom.otoku. I nazivi za čestice su bez osobttosti, kao Dolac, Marča Doci: Divnice »dionice«, Garine, Gomilica, Pišćak, Vršak, Stare Ograde, kod Studenca, Lisina (augmentativ od ljesa), U Bržaniu, U Gržanovu, Na Barbatovu, Zaglave Ograničen je na ovai otok toponim Stumudj, kome ne znam značenja. Na Rivanju također nema toponomastlčkih osobitosti. Vale se zovu Gniilovača, Dobr-inka, Nozdre. Nejasni su: nridiev u Vunla Draga, nazivi rta Trogric, i sike Saida, koji se nalaze na našoj pornorskol karti. Uzvisine: Mala Glava, Lakotina, Grbica: obradive čestice: Ograde, VeIi Kus, Mandi!l1o. Sve Il!ako objašniivi naši tonon:mi. Naziv za kanal između Rrvanja i Ugljana VeLi Ždrelac ope_ tuje s~. . O nazivu škd!da MuLa (na spec. karti Scozlio Idolo, u pomenutom mletačkom zemijiJšIllibt MoNio, na našoj pomorskoi karti Jidula) govori se u članku o Uglianu. 102
Bilješke: 1 Najstarije potvrde za otoke Rivanj, Sestrunj i Zvirinac potječu iz 15 vijeka, i to iz rogovskoga arhiva (v. Jelić, Vjesnik hrv. arh. društva, III. str. 83) Sestrun, Suirinaz i iz mlet, zemljišnlka iz g. 1420-1475., insulae vocatae Rivan, Sestrugn, Suiran, 2 Storia di Zara, 1., str. 116. Spominje i identifikaciju Sestrunj, ali ne veli, eašto se ima odbaciti. 3 V. moj članak "Analiza Porfirogenitova srp.-hrv. onomastičkoga materijala«, $taIrohrvatska Prosvjeta, n. s. 1. str 164 li 194 li »Ortsnamenstudšen zu De admmistranđofmperioe u ZeitschIl:d:t fiir Ortsnamenforschung, IV, str 219. 4 Jireček, Die Romanen, L, str. 63. 5 U pismu od 12. VI. 1916., koje mi je pisao u povodu članka uNast. Vj. XXIV, str. 663-667. U tom pismu izražava misao: "Katkad bih rekao, da je materrjal (sc. Konstantinov) bio nisan latinskim slovima«. Ovu sam misao velikoga poznavaoca balkanske povijesti dalje razradio u člancima spomenuđrn u btlješci br. 3. e Ispor. ime školja Dolfin »delpin«. Metafore igraju veliku ulogu u denominacijama školjeva. Tako baš u zadarskom arhipelagu Pohllba »školjić, koji naliči na polovinu h:jeba«. Ima i obscenih metafora, na. koje ćemo na:ći u Kornatama. .. Upor. Status zadarske nadbiskupije od g. 1905, str. 110 Estrum cum Ripanio (naziv župa). 8 Etimologija se osniva na starodalm, prijelazu naglašenoga a u, kao u vetrune za veteranus, Bartoli, Das Dalmatische n § 268 i 375 iStopunj, gen. Stopanja na Molatu. 8 Na Krku ima doduše u mletačkom govoru toponim Repagno (uz more), koji Bartoli, Das Dalmatische, n, str. 246, 258, 344 i 363 navodi. Ovo je romanska augmentativna izvedenica od ripa »obala«, Ako bi naziv Rivani b'o identičan s krčkim Repagno, onda bismo morali ujzeti, da je promjena p v nastala prema mletačkom govoru; U tome ne leži teškoća, jer u hrv. nazivlju za dalmatinske otoke ima primjera za utjecaj mletačkoga govora, kako dokazuju nazivi Vrg1ida, KBrčula i SBlta. 10 U jednoj bilješci iz g. 1557, koju imam od pok. don Luke Jel'ća, či tamo među trojezičnim nazivima za oznaku granica nepokretnina, latinske, mletačke i hrvatske, kako se upotrebljavaju u Zadru: lat. quirina = mlet. garbin = hrv. japarek. Uoor. REW3 272. 11 REWS 2072 i Rohlfs, Etymol. Worterbuch der unterital. Graz:tiit 1Oli3 i moje djelo Dolazak Slovena na Mediteran, str. 219 i 221ibilj. 14. l! Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 911 s. v. perman -ija -o.
>
>
6. UGL J AN
I.
Mnogi naši ljudi izgovaraie ime ovoga zadarskog otoka Ulian bez suglasnika g. Ovako ga piše i speoiialna karta Jugoslavenskog voino-geografskog zavoda. To je krivo, ako se gleda na postanie ovoga imena i:li na njegovu et im dlogij;u. Povod našem krivom izgovaranju imena Ugtian dalo je talijansko pisanje Ugliano, Ovako su Italijani (a prema niima i sastavljači austrijskih specsalolh karata) otpr~like bNježiH ni transliterirali naš izgovor. 103
Da se naš suglasnički skut> ltU II Ugljan zaista oduvijek izgovarao, to se vidi iz dva vrela. Najstarija hrvatskapotvrda potječe iJZ 1460. Tada se piše gtagohcom (fratrom na) Uglan i priđšev odatle izveden uzlanskt.' Tri godine ranije piše se hrvatski izgovor na latinsku U cleanum. :l Ovaj posldedn:i1 obLik, samo naoko latinski, nije iskonski. Pravi latjnslci oblik dade se prilično točno utvrditi, ako se uoorednimme... rodom istraže sve starije historaslce potvrde, koHko za trne otoka. toliko i za naseljeno mjesto na niemu, koje se od 13. vLj'eka uvijek jednako Dišu. Iz tih se grafija vidii, da je između današnjih suglasmka lt i li tl nazivu Ugljan postojao tl izgovoru zadarskih Romana samo~ljlsni!k, koji se piše vrlo raZIlličito: čas e (1328. insula Gelani.! tako često puta), čas i iIi y (1249. terra Gyliani ilii, 1265. insula Ghilano, zdle vidimo uprave iilz~Ovor g ispred 0, čas čak i a (1282.in Galano, ovako dosta često): Suglasnik l piše se kadikad udvostručeno (st. zvo gemlnatom): 1301. vinee de GyLliano (ovako mnogo puta). Da se ,i jednostavno l i geminata imaju uviiek čitati kao naše nepčano li, to se vidi iz italJiljanske grafije 1339. in Gfglaho. Pošto je ,nn;gvist uporedio i utvrdio stare grafije, on ima da odgovori na pitanie, koji je od ova tri samoglasnika prvobitan, t. i, koji se ima pripirsaUpravom latinskom izgovoru. Na to pitanje odaovara ovako. To ne može da bude samoglasnjk a, jer taj ne Ispada u našim posuđeni:cama iz latinskoga illIi romanskoga nikada, ni onda. kad je u nenaglašenorn položaju, nego ostaje iH kao a ilikao o. Primjeri: lat. rationes> hrvatski račun, palJatla(lat.pluraI) = hrvatski polača
iH
palača.
Obli!k Galano može prema tome da bude samo itzgovorzadarskih Romana, koji često ujednačuju. tH asimiilliiraju nenaglašeno .e prema naglašenom a. Primier: Iz latinskoga gelatina napraviše Dubrovčani galatma »hladetina, upravo ono, što je smrznuto«. Iz ove konstatacije 'iztazi" da prvobitni nenaglašent lat. samo- . glasnvk od hrvatskoga imena Ugljam može da bude samo e. Dalmatinski Romani izgovaraju ovaisarnoglasnik u tom položaju kadikad kao i. Prema zakonima slavenskoga izgovora latinski nepčani samoglasnici e i mogu u slavenskim ustima prijeći u iP01u:glas i isoasti. Primjer: lat. missoriJum = šmur u Splitu »korito za prijenos žbuke« i t.d. Taj maji lingvistički eksilmrs o imenu ovoga otoka dajemo zbog toga, da naš inteligentan 'l:aik UVD, s kakovom rigoroznom minuoiQZnošću mora l:ingvist .da postupa u toponomastičnan pitanjima. ako hoće da se vjeruje njegovoj nauci.
104
Na osnovu ovih podataka lingvist može dal:je da kaže još i to, da je u rimsko doba, kad nam pisani spomenici o ovom otoku ništa ne Javliaiu, njegovo ime glasšo dnsU!laOe;~1inna,t.'j. otok, koji. je pripadao nekom Geliiu. Naziv je dakle, j,ednak kao i insula Liciniana, danas Jaklian, u dubrovačkom arhipelagu. Prema tome vidimo, da i u zadarskom arhipelagu imamo čistih lattnskiJh naztva.ckakvih smo već ustanovilt, a ustanovit ćemo i'h još u drugim otočkim skupovima na našem Jadranu. Zadarski je otok dobio svoj naziv prema naseljenom mjestu, kao što se i danas iednako zove i otok il mjesto. Latinsk] siUJfiks -anus slaži vrlo često u svim romanskim zemliama za pravlienie pridjeva od ličnih imena. Tako i ovdje. Rimljanin OelUus imao jie posjed na ovom otoku. To je bio praedium Gelli anum , danas nastanjeno mjesto Ugljan na najsjevernijem dijelu otoka. To znači, da se mjesto, na kojem su se nastanili Hrvati u 10. vijeku Hi ranije, razvilo iz rimskog prediia (seoskog dobra). Da se latinski zatvoreni suglasnik g nije ilZmi:jenio pred samoglasnicima e i u nepčani, dolazi odatle, što su Hrvati čuli, kako izgovaraju to ime dalmatinski Romani, koje zatekoše na ovom otoku. Ovi su zadržali stari latinski ,izgovor, kako smo često dosada isticali. Iz daljeg proučavanja hi:stotij'SkiJh podataka o ovom otoku izlazi, da sam otok nije imao utvrđenog i stalnog imena, nego se njegovo ime s vremenom mlienlalo prema tome, kako je koJe njegovo naselje dobivalo sve veću važnost. . Q 1364. zove se Ugljan insula Lucorani", t. j. lukoranski otok, prema imenu naselja Lukoran, kole se pominie u doba hrvatske narodne dinastije. I ovo je ime naselia izvedeno pomoću iStog 'latinskog sufiksa -anus od kasnog rimskog imena Lucarus, upotrebliavanog i u sređnioviekovnoi DalmaciJu (akcenat je na u prvog sloga"). Tim se imenom naziva i jedan svetac, kojt je dao ime španjolskom .imenu mjesta San Lucar, poznatom i~ Cervantesova besmrtnog romana. Iz ovih tcponornastičkih podataka izlazi. da je prije dolaska Slavena bilo na otoku više rimskih predila, iz kodih se razviše naselia. . . Na južnom kraju prema Pašmanu nastade čisto slavensko naseue. koje se zove Kukljica, od kukali", riječi, kojom u zadarskom kraju nazvaše Hrvati »visok brdovit teren (Hochplateau)«. U 14.0 vijeku bilo je ovo naselie od veće važnosti negoH naselja Ugljan i Lukoran. O. 1368. zove se ovaj otok insula Cuclize," U vrijeme, kad se Hrvati naseliše na Ugljanu, čitava je jadranska obala duboko kristiianizirana, Zbog toga se brojna obaiska i otočka naselja zovu i po svecima, po crkvama, po samostanima, oko kojih se podi'žu. Na otoku Ugl~anu štovala se bizantinska svetica
105
sveta Euiermia, koju i danas narod onoga kraja zove sveta Fume," Oko crkve podignute na otoku njoj u počast nastade naselje prozvano supstantiviranirn uridievom Sutornišćicaš (kratki silazni naglasak na i trećeg sloga). Ovo naselje nije 'bilo nikada važno, kao ni ono, koje se pQ(Hglo sučelice Zadru, zvano od nas Preko, a od Talijana 01tre. Prema imenima tih 'dvaju naselja ni!kadase nije nazivao sam otok. Iz tooonomastičke analize, koju ovdje dadosmo, izlaz], da se otok Uglian onako kao danas i u svojoj nrošlostt II prvom redu po~joprivredno iskorišćavao za ishranu Zadra. Već u rimsko doba postoiali su na njemu nredijl, Ovaj oosao nastavliaiu il Slaveni, kojih slabu nacionalnu sviJrest označavahu Tal~,jan~ naši: za doba Austrije nostri buon! contadini. Pošto je Lngvist objasnio postanie i nravilanizgovor današnjeg imena, ima da odsovon na pttanie, odakte onaj početnt samoalasnrk u u našem imenu Ugljan. Od samozaJattnskoga (praedium, insula) Gellianum moglo le nastati samo "Glian. Tako se otok, koNiko znam, nile nikada zvao. Ovooočetno u- može bili samo naš oriiedloz u, koji se srastao s Iatinsksn imenom. Tako često rade Slaveni, Njemački Aachen (od !l!atinskoga' Aquis) zovu Cesi pored Cach. Cachv, koie je nastalo od starij!eg niemačkog Ze (skod«) Achen, još i Vah Ili Wah, gdie imamo češki prijedlog v »u« mjesto njemačkoga ze (danas zu). Takovo u imamo još u imenu župe Uskoplie (1375. supa Vozkonla). Slovenački su primjeri Vipava, YjdriJa; koji nastadoše od v Ipavi, V J.dri~i9. Paralela za ovo dodavanje prijedloga pružaju na sjeveru UniJe 'f na jugu Vis. Car Konstantin ne pominie otoka Ugljana. Niezova šutnja ima se po svoj pritiiICi, kao i u drugim slučajevima. razumjeti ovako: U sredini 10. vijeka, kad piše svoie dielo, Romani su se sa ovog otoka, - na koji su se povukli, da se zaštite od provale Slavena. - opet povratili u Zadar i stalno nastanili u njemu. Zadarski strateg, koji je DO svoj prHki caru pribavio statističke podatke o bizantinskoj temi Dalrnaciie,·mogao je ovaj otok smatrati zbog toga nenaseljenim, iako je na njemu već sada moglo biti i slavenskih kmetova. Iz careva diela, name, jasno izbiia tendenciia, da tačno opiše samo nastanjene romanske gradove i slovenske župe i njihova utvrđenja, t. j. da dade svome srnu samo ona administrativna obavieštenia. koja su mu potrebna kao budućem caru Hi glavi velike bizantinske imperije. Kako zadarski otoci nijesu imali ni jednu ni drugu administrativnu važnost, car je dao imena samo za one, koji se nalaze na periferiji zadarskog arhtoelaza: i to na sjeveru za -Olib, Siabu, Premudu i Molat, na jugu za Tkon i Vrgadu, a na zapadu za Čuh i Grebene, dabi ih ograničio od nastanjenih otoka. 106
II. Tri glavna predslavenska naselja nalaze se na Ugljanu sjeverno od današnjeg gradića Preko. Sva' tri imaju dobre luke. Njima zacijelo imaju da zahvale svoje postanie. Kasnija hrvatska naselja razviše se na prvobitnim romanskim naseljima. Da su i hrvatska naselja na ovim točkama vrlo stara, v~di se po starim riječima, koje se upotrebliavaiu kao toponimi II niihovu konfinu. Polje kod mjesta Ugljana zove se Zgon (s kratkim silaznirn akcentom). Ova stara naša riječ upotrebliava se u pravnim dokumentima zadarskoga krala u značenju »krnetovske nJ~i've«.10 Kao toponim nalazi se iJ II Crnoj Gori. Drugi stari toponilm je Pod veli Kus. Ovako se zove i nJ,ilVa u konfinu Kukliice. lova riječ 'se danas ne govort 'u' narodu 'Ovoga kraja kao ni zgon, U starim hrvatskim pravn'm spomenicima značila je diou (na pr. zemlje, vinograda i t. d.), Južni dio mjesta Ugljana zove se Čeprliana. Uvala više Čepr liane nosi također ime Vala Ceprlianda. Nije lako objasniti ove dvije variiante istog imena, koie zacijelo svole u vezi. Držim, da se u osnovi sakriva muško ime Čeprn,ja 1 2, koje dolazi u 13.. vijeku u srpskim spomenicima kao ime župana. I neke zemlnšne čestice oko Lukorana nose naše stare nazive. Jedna od njih zove se Trpinje (s kratkiJm silaznirn akcentom na O. To je pridjev od hipokoristika ličnog imena Trpimir. Druga se zove Vlaka. Ovaj toporrm susrećemo često u Dalmaciit. Isti poiam ilzražava se il u ovom konHI1JU složenicom Dugonlive i izvedenicom Dugača (kratki sillazrri naglasak je na drugom slogu). Naročito treba istaći naziv zemlje Kopa kod Lukorana. U čakavskim narječjima znači ova sveslavenska riječ »stog siiena«, Od imena uzvisina, koja u' ovom konfinu nose u većini slučajeva naša općeno poznata imena kao Vršak, Gorica, Zaglav, Stražica i t. d., treba istaći Komoriak (s kratkim silaznim akcentom na drugom slogu). To je ,~vedeniJca od imena bi:ljkekomofFka, koja raste u ovim' krajevima (quercus coccifera). Riječ je grčkoga porijekla. Dolazi već 918. u zadarskim latinskim ispravama kao ime mjesta Comaretarn!", čemu odgovara na Krku Komoriško. Drugi Komoriak nalazi se u konfinu prvobitno crkvenog naselja Sutomišćice. Vlaka u deminutivu dolazi u konfLl1iu Preka: Vlačića (s kratkilm sil1Jaznm naglaskom na O. Dva čisto slavenska naselja nalaze se južno od prve grune. Ova nose naša imena Kate (plural od Kal »blato« (s dugim stlaznim akcentom na a) i Kuklfjbca. Nastala SiU zacijelo u isto vrijeme, kada je i prva grupa naseša postala' hrvatska. Da i na tedtoriJj;i ovih naselja ima predslavenskih Ostataka, dokazuje ime brda Brgačeli (s kratkim silaznim naglaskom nae), To je romanski deminutsv i1zveden' pomoću sufiksa -cellus od keltsko-jlsrske riiečLbriga »brdo«.14
107
u konfinu Kukliice ističe se naziv brda Živan]. U istom konfinu nalaze se još dva Progona. Ovaj naziv označuje »put (klanac). kojim se goni stadoe.!" Ističe se još u ovom konfinu složenica Končabok (s dugim silaznim na posljednjem slogu). što znači konac izbočine II moru . . Iz ovih čisto naših naziva za naselja, možemo zaključiti, da južni dio otoka nije bio poljoprivredno iskorištavan u rimsko .doba. Bio je po svoj priHci šumom obrastao i služio je za pašu sitne stoke. Na otOilrn ima još mnogo toponima crkvenog porijekla. Osim Sutomišć.ice pomenimo naziv rta (nunte) Sv. Petar. koji se nalaz! ispod razrušene crkve posvećene tome svecu. Iznad nje je Veli Vrh i uzvisina, koja se piše na austro-ugarskoi specšalnoi karti Ugliano, a hrvatski Kuniš. Ovdje se nalazilo prvobitno naselje Ugljan, koje se-danas pornaklo dalje prema jugu ispod Sušice i Batalaže. Prema rtu Svetog Petra nalazi! se otočić, koji! se talijanski piše Scoglio Idole, a hrvatski zove Idula (s kratkim sjlaznirn akcentom na O. To je poznata zrčka riječ za poganske kieove. Ne zna se. da lt se toponim Idula odnosi na rimsko ili slavensko poganstvo (paganizam). Još treba spomenuti ime najveće uzvisine na otoku (288 m.), koja se talijanski zove Monte zrande, a hrvatski Šćah ili Šćak (s dugim si!laznim akcentom). Značenje toga našeg imena ne mogu da oblasnim, Južno od ovog brda nalaze se' ruševine crkve svetog Mihovila, koja je, čini se, u historiji ovog otoka imala znatnu ulogu. jer se po nIoj zvao kadikadi sam otok insula Sancti Mi,chael~s16 (de Monte g. 1289., 1323. i 1345.). \ . Zanimljiva je još složenica Zvonigrad kao ime brda jugozapadno od Lukorana, Ovaj naziv upućuje na špilju. Ostali mnogobrojni naši toponimi niiesu toliko važni za historilu otoka, da bi ih trebalo napose objašnjavati. Spomenimo samo nazive Ošliak (vmagarećj otočić«) i Pohlib (spola hlieba«), Veli Oolac, Mišniak (»miši'i otočić«) kao karakteristične za male otočiće uz obale Ugljana. ' . Naša pomorska karta donosi iz oballskQg sistema ovoga otoka još ove rtove: Ovčiak (zacijelo zabilieženo ne prema narodnom nego prema književnom izgovoru), Kobiliak, naziv, koji češće do.. lazi na kopnu negoli na otocima, Rahovača (kako Ienačakavskom teritoriju, nije zaoirelo isto što Orahovača) i nejasan naziv Otrić, dok se Zaglav, Zaglavica i Dražica opetuiu. Od naziva za uvale Pavlešina je zaciielo augmentativ od Pavao. Gnoššće dolazi samo ovdje. Sabušica se doduše ponavlja, ali je toponim nejasan. Po~ kliuk kao naziv uvale ne ponavlja se i nejasan j'e. Naziv uvale Batalaža dolazt dva puta na Ug-ljanJU. Izaziva upoređenie sa Batalaze 108
\
I
f. Pl. kod Valjeva. Ovdje se radi o prezimenu porodice. Ako je osnova ista u ova dva toponima, onda Je Batalaža (sc. vala) stari pridjev. Lamjana Vela j Mala čini se kao roniansk:i toponim, aH ne znam, koji je, dok su Činta i Frnaža Vela i Mala uistinu romanski; prVlf je naziv lat. narticip pasiva cincta (sc. valfis) f. »opasana«, a Prnaža odgovara našem ekvivalentu Japlenica, ' Od otoka, koji pripadaju u obalski sistem Uglšana, navesti treba Galovac kao topondrn od pridjeva gaa, koji je čest i na kopnu. Naziv uvale Muline sadrži isti sufiks kao i Manastiri/ne. Znači prema tomu »razrušen rnolo«. Nejasan je naziv rta rn školia Karantun i Karantunić, dok je naziv školia Ošliak posve jasan. To je poimeničeni pridjev ošlii »magareći«. Samo na Ugljanu dolazi naziv uvale Svitla. Upor. protivni naziv Valtis obscura iz g. 1059. kod Zadra.!? Bilješke: 1 Upor. Šurrnin, Monumenta historico-juridiea Slavorum meridionalium sv. VI, str. 221, gdje se glagolicom napisano ime transkribuje ćtrilicom. ! Sva pisanja ovoga otoka dajem II Nastavnom Vjesniku, sv. XXIV, str; 659. a Upor. Smičiklas, Codex diplomaticus, sv. XIII, str. 397. Ranije 1289. piše se insula de Corano (ibidem, sv. VI, str. 656) zbog toga, što su latinizatori shvatili početni slog lu- kao starodalmatinski član. I Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. XXII (1914), str. 443 -br. 5, Upor. i prezime dubrovačkog pisca Lukarević. 5 Upor. Južnoslav. Filolog, sv. III, str. 72 i sl. 8 Upor. Smičiklas, o. c., sv. XIV, str. 118. 7 Jedna Zadarka zove se 1354. g. Fumiea. Upor. Smičiklas o. c., sv. XII, str. 240. L. Marčić, Srp. etnogr, Zbornik, XLVI, str. 568 tumači krivo postanje ovoga toponima od tal. San Michele; isto taiko i Lukoran od rom. lau »rupa, jama« (str. 567) i Ugljan od ulja (zoog toga i naziv Uljan) (str. 566). Ovaj vrijedni naučni radnik zabilježio je ii mnoštvo toponima i antroponima sa zadarsko-šibenskih otoka, koje će trebati leksikografski bolje utvrditi. 8 Koga interesira lingvistički problem, kako je od latinskoga Sancta Eufemia nastalo ovo ime, neka čita Nastavni Vjesnik XXII, str. 444, br. 6. G. 1529. piše se Suturmišcica. Upor. Arhiv za povj. jugosl. IV, str. 37. 8 Upor. Koštial u Nastavnom Vjesniku, sv. XXVIII, str. 369, gdje su navedeni i primjeri iz drugih jezika. co O ovoj riječi, koje začudo nema u Mažuranićevim Prinosima, upor. 'lllQj Vorlii.ufiger Berieht uber eine toponomastische Studienreise in Norddalmatien, Beč 1914., str. 8, bilj: l. 11 Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 576. lt Upor. Akademijski Rječnik, sv. I, str. 942. Dolazi zacijelo od Cyprianus. 13 Upor. Rački, Documenta, str. 18. Grčka riječ glasi k6maros, upor. Rohlfs, Etym. Wčrterbuch der unteritalien. Grii.zitat, str. 128. 11 Upor. Nastavni Vjesnik, sv. XXIV, str. 660, br. 2. 15 Upor. Akademijski Rječnik, sv. XII, str. 300, 2. 18 Upor. Smičiklas, o. e. sv. VI, str. 665, sv. IX, str. 150 i sv. XI, str. 236. 11 Jireček, Romanen, sv. I, str. 64.
109
7. I Z M A L I I V ~ L I
I. Dva najveća, uska, a duguljasta, zadarska otoka, koja se, usporedno s obalom kopna :ii međusobno, protežu u pravcu duljine od. sjevera prerna iugu, Uglian i Veli Otok, rastavljena su serijom manjih otočkih skupova: ~ to na sjeveru Rivaniern, Sestruniem, Tunom Velim i Zvermcern, a na Jusu Ižern i RavOllTI. Sjeverni skup, koji ide u sferu periferiiskih otoka zadarskoga arhioelaza, ogledaili~ smo, kad jie billo govora o Molatu. . Ako je ispravna naša interpretacija (tumačenje) Konstantinove grafije Estjunez, da je to rđava složenica nastala griieškom i da se odnosi njezin prvi dio, koh jie pisan grčki Estam- na Sestruni, a krainli dio pisan grčki -ez na Iž, koji se i danas zove talijanski Eso, onda se, promatrajući ovo pitanje s gl!edišta geografije, moramo ču diti tome, što je bagrenorođeni nisac izriiekom naveo u svome po~ nisu zadarskog arhipelagaova dva razmjerno mala otoka, a nije spomenuo mnogo veći i Zadru- bliž:iJ otok Ugbjan. AI~ li to može da ima svoj razlog, koiti čemo malo dalje navesti. Imena otoka južnog skupa, koji dijeli Ugljan od Velog Otoka, iz predrirnskog su vremena. Ni Eso (odatle pravilno naše Iž, jer je e bio zatvoren gl:as) ni Rava ne mogu se obiasnitr I~Z ~atinsJ<'Oga jezika, kako je to bilo moguće kod imena Oll~b, Silba, Molat d Ug/Ljan. Može se nagađati, da Eso predstavlja riječ nekoga mediteranskog predrimskog jezika, da je istoga 'podrijetla kao grčka nčsos »otok, ostrvo«, s kojom stoj,j u vezš, po mom mišljenju, i latinska insula »otok«.' Ime Rava kao da ie također predrirnskoga porijekla. Ovaj naziv d0'1 a,zi kao riječ općeg. značenja II Južnoj, Ital'iljii u grčkim i romanskim narječjima. gdj,e rava znači »rnasa kamenja, potok u kamenju, provalda, pećina«." Ta južno talijanska riječ dovodi se u dalju vezu s keltskoilirskom riječi grava »kamen« (odatle Gravosa = Gruž kod Dubrovnika.)" Otok Iž mogao je biti II Konstantinove doba važniji za bizantinskoga stratiga, koH je u ime cara, iz Zadra upravljao Dalmaciiom od otoka Ugljana, i zbog toga on je mogao javiti caru ime Iža, a prešutietinne Ugliana, Za ovu pretpostavku nemarno doduše striktnog dokaza iz kakvoga pisanog vrela, ali imamo za ilju dosta toponomastičkih indicija. Gdje nedostaju pisana vrela, tu histortk može da kombinira, oprezno doduše, i na osnovu ovakvih pomagala. Na otoku Ižu nailazimo, naime, na toponim (ime miesta) Košliin (s kratkim uzlaznim akcentom na o), koH smo vidjeli već vrlo često, 110
a dolazi od Latinskoga deminutiva castelltone »gradac iLi malo utvrđenje na uzvisini«. Na spedj.alnoj karti je to uzvisina visoka 85 m. južno od uvale Dumboke (krivo pisana KozijiJll) sučelice brdu Šćaku tla Ugljanu, na sjeveru naselja zvanog Iž Veli. Ovaj gradac imao je da štiti zadarske otoke od gusara. Da su se gusari skrivali: u uvalama ovoga otoka, na to upućuju neka imena uvala kao Luoešćina OUlŽno od Iža Velog) ~ Tatinja (pridiev od tat »kradliivac«). Hrvati su zatekli ria tom otoku Romane kao i na ostalim otocima zadarskog arhipelaga, koje smo već ogJedati. To nije trebalo da budu vlastela, koja su mogla stanovati u Zadru, već njihovi siromašniji podložnici, upravliačii ebrađsvači ndihovih zemalia," Ovo mišlienie dade se također utvrditi na osnovu toponomasričkoz istraživanja ovoga otoka. . Naselie Iž Mal1i: dijeti se na tri zaseoka, od kojih dva, nose naša imena Makovac ii Porovac (kratki' siJaznt akcenat na prvom je slo: zu u oba naziva). Što su osnove ovih naziva, ne znamo. Vjerojatno lična romanska imena. Treći zaselak trna čisto romansko ime, koje se nalazi i na Krku. To je trne naselia na uzvisini', pisanoj na specijalnoj karti Moncel, a koie bodularida ovoga otoka izgovara Munćel i,li Mućel' (s dugim čakavskim akcentom na e). Ovo ime potieče bez sumnje" od latinskoga deminutiva montrcellum »brdašce«. Taj su naziv mogli čuti Hrvati samo na ovom otoku, i to od domaćih Romana, koj.e ovdje zatekoše. Nijesu ga mogli sobom đoniieti, Istočno od Munćela nalazi se dugačka uvala zvana Bršani (s dugim čakavskirn akcentom na a). Ovako se zove i rt (punta) do nje. To će btti latinska riječ izvedena od lat. glagola versare »okrenuti«." Još jedna uvala nosi kao ime latinski' pridjev tortuosus" »pun zavoja, krivudast, iskrivlien«, koje Boduli izgovaraiu Trtuša, Zadarski Romani 'imali su ovdje svoje posjede. Prema j,ednome od niih, koji se zvao Mafus (pisano učeno također MadlilUs, poznata stara zadarska plemenita porodica), zove se brdo ilznad Pečenog" Maževo (s dugim silazrum akcentom na a). Druga zadarska por 0dica Pechiaro (tallijaniJzimn hrvatski naziv Pećar) posjedovala je zemlje blizu Iža Velog. Blizu mjesta, gdje parobrod staje, nalazi se Pećarovac (kratki silazne naglasak na o), što je supstanesviranš pridjev od imena zadarske porodice iz 13.-16. viieka. Blizu Pečenog nalaze se zemlje zvane Šjpnate (kratki silazni naglasak na a). Ovako se zove i mala luka za brodice. Takvo ime često se čuje za uvale na otocima sjevernog Jadrana. I ovaj je naziv latinski, kako pokazuje' svršetak -ata, To može biti lat. izvedenica stvorena pomoću SouHksa -atus od grčke riječi siohčn, -čne, riječi. koja među ostalim, znači i »odvođenie vode-".
111
Il.
Ali pored ovih toponima, koji upućuju na romanske obrađivače . zemlje, što ih zatekoše Hrvati, kad se naseliše na lžu, nalazimo bezbroj čistih naših starih toponima. To znači, da se naš svijet vrlo rano naselio na lžu. Glavar otoka zvao se i ovdje kao i u Dubrovniku knez (conte). Na to upućuje stari pridjev Knež (s dugim silaznim akcentom) »Knežev«,koji služ1 kao naziv uvale. Pridlevu se irna zacijelo dodati riječ porat. Na specijalnoj kartf piše se krrvo Knez. Sjeverno od uvale Knež nalazi se otočić Knežak (s dugim čakavskim naglaskom na a), gdje je isti pl"lidj'ev supstantivlran pomoću sufiksa -lak, kako često biva u našoj toponomastici. • Naša tononomastfka ovoga otoka pokazuje često iste nazive kao i Ugljan. Kao što tamo nađosmo vlaka kao naziv za duge njive, tako ga vidimo i ovdje,i to u deminutivu Vlačića, Pod Vlačicu. Toponim Hripe 9 (plural) ~ ovdie se susreće za obrađivanu zernliu kao i na Ugljanu. Na Pagu ovaj apelativ znači »litica«. Naročito treba istaći naziv brda Orzeni (na specijalnoj karti krivo Orseni: sa slabim kratkim akcentom na o). Ovai naziv dolazi u drugim srpskohrvatskim krajevima bez metateze u obliku Ozren 10 kao ime brda, planina i drugih raznih uzvisina, a dolazi od starog glagola zreti »gledati«. Može da stoji II vezi i sa starom slavenskom rrritologiiom.
Na hrvatski folklor odnosi se toponim Koledišće u Ižu Malom. Južno od Velog lža nalazi se brdo Opačac (gen. Opaica). To je supstantivirani pridjev opaći »opatov«. U blizini tog brda zovu se njive Opatlia.t" Sav teren nazvan je ovako zbog toga, što je pripadao opatiji rtl Velom IŽU. 1 2 Zanjmliivo je još zabilježiti neke nazive zbog toga, što pokazuju osobitosti u tvorbi rileči. Uvala i brdo do nje na južnom dijelu otoka nose kao ime čudnu izvedenicu Pardešćak (kratki sllazn! naglasak na početnom slogu). Osnova ove 'izvedenice dolazi kao ime obrađene zemlie Parda 13 (s istim akcentom). Značenje tog toponima. koli nijesam nigdje drugdje susreo, nije jasno. Isti sufiks -ešćak dolazi Još u imenima malih otočića (školj eva) Tomešćak (kratki silazni akcenat na početnom slogu, na specijalnoj karti krivo Tomešiak) i
Dragovešćak.l"
Od imena, što se odnose na obrađivane zemlie, treba istaći Pipolje kod Malog Iža. Ovaj toponim jednak je imenu naselja Prijepolje 15 u nekadašnjem Sandžaku, u N. R. Crnoj Gori. To je složenica od priloga iH prijedloga (prefiksa) prried (ovdje u ikavskom obliku prid) jednako kao Vrpolje od Vrhpolie. Upada rtl oči u oba slučaja iednaka asimiLacija konsonantske grupe dp u p. RazIika je 112
izmedu Pipolie i Prijepolje u tome, što je u prvom toponimu isoalo r. To je 'ispadanJe nastalo u slučajevima, kad je uz toponim dolazio prijedlog sa r kao pri, prid, na varh i t. d. Prtiepolie iiii ovdje Pioolie znači »prednii dio poma«. Na mnogo manjem otoku Ravi nalazimo još ime školia Ravica, deminutiJv od Rava, i naziv rta Kunčarava-", t. j. konac Rave. Tu imamo II prvom dijelu složenice isti oblik kao u Končahok »konac boka« na Ugljanu. Naša pomorska karta donosi iz obalskog sistema ovoga otoka Još ove tonorume: a) za rtove na Ižu Osiljilnac,.Parda, Arta (gen. od art), Stanac; na Ravi Zaglavić (deminutiv od čestoga toponima Zaglav), Mali i Velii Rat, naziv, koji ovdje ne bismo očekivali pored pomenutoga Art; b) za uvale na Ižu: Starinsko, Jurinie, Lokvine, Vode(i)njak Veli, Komaševa, Svežina i Masimica: na Ravi Ivaniševica, Lokvina, Paladince (upor. Paladinka na Pagu), Marinlca (zacijelo naš deminutlv od tal. marina »obala«], Grbavac t Golubovac: e) za školj eve i sike, osim već pornenutih uz Iž :FuHja, Glurovac, Kudica (naš deminutiv od tal. coda »rep«, koji je Italiianizam ušao i u opći govor), Belo, Mali, Sridnji i Veli (sc. školj), Rutnjak, sika Zaglavić, uz Ravu Mrtovniak (od mrta < myrta) j, Maslinovac, koji se ope tuiu. Bilješke: 1 Upor. moj članak »Zum Insula-Problem« u Festschrift Kretschmer (GIotta XXV, 1936, str. 220 i sl.). Tu su dane i potvrde, koje nijesu stardje od 13. vijeka. 2 Upor. Roh1fs, Etymologisches Wčrterbuch der unteritalienischen Gr~ zdtat, str. 55 i sl. i Meyer-Liibke, RomaniIsches etymologisches WOrterbuch, '3 izd., br. 3851. 3 Upor. moj članak »Les origlnes de Raguse« u praškom slavističkom "Časopisu Slavia X (1931), str. 477. 4 Ovako se mora tumačiti i činjenica, što su i Hrvati posudili latinsku r:ječ comes, comitem u značenju »vlasteoskog podložnikae. Prvobitno značenje 'Ove latinske riječi, koje se dugo održalo, bilo je »vlasteoski ili vladarski pratilac«. Tako nastade naša opća riječ kmet. Kod Srba je lat. riječ comes očuvala drugo srednjovjekovno značenje »čovieka, kome vladar. vlastelin i t. d., povjerava izvjestan posao, službu«. Tako kmet znači u našim istočnim krajevima »općinski načelnik na selu«. , 5 Izvedenica versana potvrđena je na galoromanskom i iberskom teritoriju. Upor. Meyer-Liibke, Roman. etym. Worterbuch, 3 izd. br. 9242. 6 U romanskim jezicima zastupan je samo tortus bez suf.ksa -osus Upor. Meyer-Liibke o. c. br. 8800'7 Izgovara se i Pešćeno. To je pridjev od pijesak. Na specijalnoj karti dobio je ovaj pridjev još deminutivni sufiks (Pešćenica), koji nijesam čuo. Pešćenica piše i naša pomorska karta. 8 Po toj riječi dobila je ime pećina s vodom Šipun, gen, Sipuna ul Cav" tatu, v. Zore, Dubrovačke tuđinke, str. 2:5. Upor. REW3 7950 ,a i niže članak o Pašmanu, bilješka 11. Naziv se po svoj prilici odnosi na brakične \iIii Ibočate vode, koje na obalama nastaju miješanjem' slatke i morske vode, v. RJoglil;, Hrv. Ene., sv. III, str. 23<0; ali bi to trebalo utvrditi. ispitiVIanjem na terenu za svaki lokalitet nazvan ovako.
8 Slavenstvo iromonslvo
113
• Izgovara se i Fripe po zakonu narječja Iža, prema kojem se mjesto h govori f. Ako stoji u vezt sa Gripe u Splitu, onda je toponim predslavenskog podrijetla. Ali možda stoji u vezi i sa sveslavenskim onomatopoetskom igtagolom hripati »duhati, kašljati«, ako se naziv odnosi na rđavu zemlju. 10 Upor. Akademijski Rječnik, sv. IX, str. 523, naročito Ozr.n na Krku. Marčićeva pisanja toponima na Velom i Ma10m Ižu (Srp. etnogr, zbornik XLVI, str. 564 i sl.) Kozljm mjesto Košljin, Orsenj mjesto Orzen], Mončić ili Munćel i t. d. nijesu posve pouzdana za lingvističko ispitivanje. 11 Izgovara se i Opatilja. Naglasak je kratki silazni na il. 12 Postoji i naziv Opat za otoč.ć u blizini Iža, i to u skupu, Kornata. 13 Kako se u iškom narječju govori ar mjesto samog.asnog er Paeda može da stoji za prda. Ali ovakov toponim ne bilježi Akad. Rječnik, sv. XI, str. 430. 14 Zabilježio sam i izgovor Dragovišća (k.ratk:i silazni naglasak na početnom slogu). Naša pomorska karta zove ga Mrtovnjak od biljke mrta myrta, naziv, koji se često ponavlja. 16 Upor. Akademijski Rječnik sv. X~, str. 932. 18 Upor. na Lunu ime rta Koncilum, t. j. konac Luna.
<
8. VELI OTOK
J. Najveći, dielomice najuži i naiotegnutill, otok zadarskoga arhipelaga nema spectialnog' imena, kao što ga imaju drugi otoct II ovom skuou, U pisanim spornenicima kao t u današnjem jeziku zove se jednostavnim spojem pridjeva i opće imenice. Samose pr,idđev mijenjao s vremenom, a imenica nikada. Nalstariia latinska potvrda potječe rz g. 1289., kad se piše Insula Major. Komparativ major ovdje je za to upotrebljen, što je sastavljač listine, možda neki Zadranin, prenosio na latinsku starodalmatinski pridjev mauro, koji znači »velik«, a potieče uistinu od latinskoga komparativa major. 1 U ostalim latinskim listinama piše S~ jednostavnim latinskim pozitivorn Insula magna (tako 1346., 13SS. i t. d.). Ovom pisanju domaćih latinskih dokumenata točno odgovara hrvatski naziv Veil~ Otok, kajii se čita prvj put 1460. u jrlagclsko] oporuci pisanoj v Sustipanii Luci (va) Velom Otoci," u zalivu sjeverno od Žmana i Sali na Iugu Velog Otoka. Ime mjesta Sustinania Luka zvalo se g. 1388. latinska Vallis Sancti Stephana (upor. Jelić, Vjesnik lfrv.zem. muzeja, sv. III, str. 78. potvrda i,z rogovskog Arhiva). U današnjoj toponomastici Velog Otoka izgubilo je ovo mjesto pridjev i zove se samo Luka. Ovako se zove u narodu i sam veljki zafiv i rt (punta) uz nJu. Školj do rta Luke zove se Luški »lučki«. Mletačka uprava, a po nJoj: ,i današnji, TaI:iJjani, niJjesiU se zadovoljili pridievom Vel'i. Nikada se taliianski ovaj otok ne zove Isola
114
grande, već i:lJi Isola lunga i!l~ Isola grossa; Taldanske pridieve lungo i grosso prevodđi su i naši Hudi; pa se zove hrvatski il Dugi' ili Debeli otok. U svome popisu otoka zadarskog arhipelaga car Konstantin pornenuo Je imejl ovoga otoka, ali ne onako, kako smo naveli. da se zove u historijskim spomenicima ,i danas, nego prema najvažnijem mjestu u niegovo vrtieme. Zbog toga je njegova potvrda drago.. cjena za historiJjsku geografiju. On ga piše Piz.uh. Prema fonetskoi analizi njegova grafiJa odgovara slavenskom izgovoru Pčuh. U današnjem izgovoru glasu to mjesto Čuh s ispadanjem početnogsuglasnika p kao 11 Čela za pčela. U današnjoj toponomastici otoka ovo jie mjesto nenaselienoI zove se Čuh.-p,olj1e (govori se i samo Čuh, kod Sala). Zabilieženo je na speciialnoi karti bivšeg austro-ugarskog generalštaba Z 30 Kol. XII. Od ovog imena postoji još sunstantivirani pridjev Čušćica (pisano krivo na pomenutoi karti Čuskica), Tako se zove velika uvala (vala) južno od ČUh-polja, a pod brdom, koje se zove Čuh. Za samu uzvisinu veli narod i Veli Vrh od Čuha (prema tal. sintaktiIčkoj kon.. strukciiiš.' Vala Čušćica dijeli se 11 Velu i Malu Danovicu, Sam pridiev Cuška (akcenat je kratki silazni) služi kao naziv rta (puute)i&točno od Cuščice, Pomorci zovu ovaj rt taliianski Punta Proversa". Okrenuta le prema Kamatama. Čuška dumboka nalazi '. . . se na suorotnoi strani brda Čuh. Toponim Čuh nije osamljen u našoj otočkoi toponomastici. Ovako se zove i rt (punta) na otoku Krku, sjeverno od MaJIinske. U njeo: mu se sakriva stara hrvatska riječ, za koju nemarno pisanih potvrda niJU joj znamo pravo značenje." Čini se, da sadržava stari slavenski' augrnentativns sufiks -uh, koli služi i za obrazovanle radnih imenica (nomma azenns). PrimjeriJ: kožuh, konjuh »koniušar«, i t. d. Osnova riječi Pčuhdolazi u drugoj iizvedenici Pčinia, u nazivu za . rijeke (11 N. R. MakedJonij.i i' N. R. Crnoj Gori). Najstarija naselja na otoku billa su upravo na onom dijelu,gdje se trna staviti Konstantinov Pčuh. Zapadno od Čuh-polja nalazi se duga krivudasta uvašavkoia služi kao luka velikjm brodovima, a zove se II Jeziku pomoraca Porto Taglier ili Taier, a hrvatski Telašćica, Na dnu ove duge uvale, u kojoj jima dosta pličim (sEka) i 7 ma1:ith otočića (ško1jeva), hiHeži specijalna karta tal, Porto Telego; hrvatski! na našoj pomorskoi karti Telašćica. Na ,UJ1azu nalaz] Sie otočić, koji se hrvatski zove u demi., nutivu Taliurič, a talijanski! Taier. Taglier Hi Taier novijI su talij.ansJd nazivi, koji znače »veliki tanjur Ili pladani«. Ova metafora zaista odgovara koofi:guraciJi te uvale, koja naliči dugom pladnju. Načičkana je, kaq krastavcima, otočićima t sikama. . 8*
115
Stari je nazivu nju samo Telego (naglasak na POČetnom slogu). On dolazi već u vrehma pisanim u doba narodne dinastije, u latinskom obliku Tilagus. Ovdje 995. 'Ustupaju zadarski plemići svoje pravo ribarenja (jus piscacionis) sv. Krševanu u Zadru. Tu se pominie i vallis maior Sancti Victoris ex parte altana »iugozapada (g. 995. i 1078.), zatim mjesto Megaru:s i crkva (cella) posvećena sv. Ivanu,' koju je Hrvat imenom Grubma darovao sv. Krševanu (g. 1060.). Mjesto Tilagus bilo je u ovo doba toliko važno, da se po njemu zvao i čitav otok: ~nsula que dicitur Tilagus (g. 1060. i 1075.). Prema tome Tilagus ide u seriju imena onih Jadranskih otoka, koja vrše dvije funkclie. Označuju naselja i sam otok u isto doba. Takva su Krk. Cres, Rab, Pag, Ugljan, Korčula, Hvar i t. d. 'Važnost mjesta Tilagus vidi se i odatle, što se za njegovu crkvu otimao 'F zadarski biskup." G. 1075. porninie se njegovo ime. Zadarski biskup Stjepan prisvojio je sebi crkvu (cella) sv. Ivana ovoga mjesta, (Silagus), koju je Grubina darovao sv. Krševanu, Odatle je nastao spor, koji je riješio papin izaslanik (anocrtsarius), nadbiskup Gerardus na sinodu u Spl~tu. . Ime prisvoiene crkve očuvalo se do damas u nazivima Stivan]ska gora (zabiliežena na speciialno] kartf i Stivanie polje, koje se nalazi na zapadnom kraju Telaščice kod SaIi.5 Stivan je Sanctus Johannes. Na ime pomenutoza biskupa Stjepana možda se odnosi ii to, što je u ovom kraju postojala crkva posvećena svetom Stipanu, koja se navodi u pomenutoi zlagolskoi oporuci ,iz g. 1460. Oko ove crkve obrazovale se naselje. Ono se u istoj oporuci zove Sustipania luka, t. j. Luka sv. Stjepana. Primiietit] treba stare naše nridieve stivanii i sustipanii, kakvi se danas više ne mogu praviti u srpskohrvatskom jeziku, od Stivan i Sustioan, t. j. s(u)t- < lat. sanctus i Ivan, Stioan izvedeni su pomoću oridievnog sufiksa -ji. Svi ovi tooonomasttčki podaci izvanredno su važni za etnografiju i lingvistiku otoka. Kako ime Grubina pokazuje, stanovništvo je ovoga kraja u ll. vijeku potpuno hrvatsko. Nazivi Tilagus" i Megarus nijesu latinski, nego predrimskl. Imaju se možda pripisafti istom jeziku, koiemu i naziv Rava, a taj smo mogli objasniti, Naziv Tflagus održao se do danas u taldanskom nazivu Porto Telego, koji smo pomenuli, i u hrvatskom suestanttviranom prldievu Telašćica (kratki silazni naglasak na trećem slogu od kraja). . Vala Telašćica dijeli se na više dijelova, koji svi nose hrvatske nazive, znak, da je cio kraj bio rano naseljen Hrvatima. Evo naziva 116
obalskog sistema: Cuška (= Proversa) mala, SkradIišćak (ovako se zove i brdo), Cuška durnboka (uvala), Kamenišna Vela 1 Mala, Gvozdenjak (školj), Vošćenica, RaJrnic (uvala rnetaforički nazvana prema rakno »vrsta šala«), Kruševica, Kučičin mulu) , Za Kučičin, Dragnievica (uvala), Magrovica (uvala), Pod Dugo Polje (uvala), Pasiiak (uvala), Jaz (uvala), Ošlje (rt), Za Gmainac (pohe), Tripuljak (uvala), Mir Oat. murus »Zid«), Pod PoIjliJCe, za buhai, Pod masl4lflu, Pećina, Strtžna (uvala), Kobiljak. Cist pridjev telaški dolazi u nazivu njive Telaški dolac kod Sali. Predrirnskom nazivu Megarus odgovara točno u današnioifoponomastici osnova Magr- u nazivu uvale Mazrovsca. To znači, da je staro mjesto nestalo, Iednako kako se nije očuvalo nt mjesto Tilazus u današnjoj hrvatskoj toponomastici, nego samo adiektivna izvedenica odatle za oznaku zaliva. Vieroiatno je to grčka riječ mčgaron »velika rkuća« kao i Savar. Od 7 školieva, što se nailaze u zalivu Telašćica, zove se jedan Farfarikulac, Ovaj mteresantns naziv susrećemo samo ovdje. Školjić je dobio ime PO stablu zvanom u Dalmaciii fafarinka, mletački fanfarigola'". Naziv ovoga mediteranskoga stabla jako varka na Jadranu. U Istri se zove lodonia, na Cresu ledonia, na Krku kopriva, mače kostjela. Botaničari ga zovu celtis austraiis. Ostala naselja na Velom Otoku prostiru 'se od Cuha na jUgu pravcem prema sieveru ovako: S.aJ~, Zaglava, Žrnan, Luka, Savar, Birbini, Dragove, Božava, Si>liille i VeH Rat. Kao na Ugljanu sva se nalaze na istočnoj obali, što se 'lako objašnjava geografskom konfiguracijom otoka.. Od ovih devet imena samo četiri su predslavenska, i to Sale. -_.. Žman (dugi silazniakcenat), Savar i Birbini. Za Žman se mislilo da predstavlja po svoj prilic! latinsku izvedenicu, koia se odnosi na rimski praedium (seosko dobro) nazvano po njegovu oosiedniku Gemintiu: praediurn Gerninianum," U okolici' Dubrovnika postoii mjesto Giman, također Geminianum. Stara splitska romanska porodicazvala se Gurnai u starodalmatinskom pluralu, latinski Gerniniani. Na ovo ime smjera možda II zalivu Telaščici naziv polja Gmainac i Gmajna Polje. Ovako sam nekada mislio i ja o nostaniu toponima Žman. Danas, nakon točnijeg ispitivanja, ne mislim više ovako. Razlozi su tome tingvistički i histoniiski. Kako pokazuju etirnologiie imena. otoka Ugljan i imena školia Krknata, koji zatvara Žman s istoka, u starom romanskom govoru Velog Otoka, koji su čuli Hrvati, kad se naseliše ovdje, Iattnslo; suglasnici k g pred samoglasnicima e i, nijesu se mijenjali II Č Ž, nego su ostali nepromiienieni kao u Dubrovniku (primjer kirnak za lat. cimice), Zbog toga ž u Žman ne može da 'Potječe od Gemmianus, kao Giman u Gružu što uistinu ishodi odatle. 117
,
Druzi su razlog napuštanju ove etanologjie htstordskepotvrde za Žman. U latinskim ispravama zove se Žman 10CUlS Meeane msule Magne (1347.). ecclesia Sancti Johannis de Mecano (1260.). Upor. Nastavni Vjesni:k, sv. XXIV, str. 662, br. 5. Prema ovoj potvrdi na-, stao je hrvatski suglasnik ž iJZ latinske grupe di u IDtidlievu rnedianus »sređnii« (upor. tal. mezzo od medius). Treći: ierazlog u pisanju glagolskog spomenika iz 15. vijeka. Tu čitamo crikva mžanska. Prema ovoj potvrdi zvati su Hrvati .ovo mjesto prvobitno Mžan, sa suglasnikom m napočetku, a ž na drugom mjestu, što točno odgovara pomenutoi latinskoj potvrdš Mevano. Kako je suglasnlčka gruva. mž neobična, nastala je metateza upravo onako kao i u našoj staroinosuđenicr žmulj ili žmuo iz starije~ mžul ili mžuo (upor, Akad. Rječnilk, sv. VII, str. 191.) od lat. deminutiva modiolus »časa«. Žman znači prema tome »srednie selo ili miesto«. On se zaista . nalazi u: sredini izmedu Sala i Luke., " Sve ovo navodimo detaljnije zato, da čitalac vidi, s kakvim oprezom mora da postupa toponornatik u svojim zaJk}jučdma. . Savar" je grčka riječ sau1'1OS, koja znači »gušter«. . Birbinj potječe od lat. pridieva izvedenog od imena biljke verbena. . ' Naziv fuli potieče možda takoder iz rimskog vremena. Označuje skladište s,oli, koja se dobivala iz solina Velog Otoka. Naivažniie su bile baš u selu Soline između Božave i Velog Rata (tal. Punte bianche). II. Ogledairno neke toponime u okolišu (konfinu, kako se ovdje veli) ovih sela, da odredimo starost naselja, kolsko se to može na osnovu ovog- vrela saznanja. . Kod imena Sali (dugi uzlazni akcenat na a) udara u očil činje nica, da nije prevedeno na hrvatski, premda se naziv lako mogao prevesti. Od istog naziva sunstantivirani pridjev Sašćica »salska luka« (kratki uzlazni naglasak na i) označuje. sjevernu duboku i tamnu luku blizu samoga mjesta. Na austro-ugarskoj specijalnoj karti piše se u dvije varijante: Sašćica i Sakića, na jugoslavenskoj ispravno Sašćica. Drugi oblik predstavlja možda talijanski ~zgovor našez imena. Nejasan je naziv najvišeg brda u blizini SaLi Brčastac Veli i Mali (kratki uzlazni akcenat na drugom slogu). Sa ovog preko 300 m visokog brda vidi; se ne samo sav Veli otok, nego Kornat, okolica Zadra i veHiki dio Jadranskog mora. akcenat>. , . Nejasan je i .naziv rta kod SaH Blud (dugi stlazni . 118
U samome selu ima u top onomastičkim izvedenlcama naših starih narodnih 'imena za lica, tako Ranikovica (s dugim silaznim akcentom na prvom slogu), od hipokoristrka Ranko. (od Hranislav), Ističu se i stari posvoint pridievi u Šimunia draga »Simeonova draga«, Stivanie polje i tt Krševanie DOlje. Već ovi pridjeV1i potvrđuiu nas u uvjerenju, da je -naše naselje vrlo staro na ovom mjestu. Slabe zemlje zovu se Gladuše (kratki silazni akcenat na u). Ističu se još salski toponimi, "koie susrećemo i daleko na htvatsko-smskom kopnu, tako brdo i njive oko njega zvano Kruševac (kratki silazni nagtasak na prvom slogu) i Polj/ke (dugi uzlazni naglasak na O. Niže Kruševca prostire se Kruševo po}.je ipodalie od niega uvala Kruševica, sve same izvedenice od krušva, kako se u selu Sale kaže za krušku. Kao na Ižu tako i evdiernitologički toponfm za uzvisinu Ozdren (kratki uzlazni akcenat na o); tamo s metatezom teške suglasničke grupe zr, ovdie s umetanjem suglasnika d kaou francuskom coudre < cozdre od lat. consuere »šilti« Hi u zdrška za zraka (Broz-Iveković, Rječnik, II, str. 835). Kao na Ižu i ovdje postoji naziv brda Komorniak (tamo Komoriaklod Komorika »quercus coccifera«. Gusta šuma od maslina iH maslmada, kako se na zadarskom arhipelagu kaže opčeno za maslinik, zove se lileptm narodnim izrazom Gušć (s dugim srlaznilm akcentom). Kao ime njive dolazi Još Omiš (s dugim silaznim akcentom na H. Ovakov toponim sreli smo i na Premudi, Ne znam, da li je ovaj toponim jednak nazivu grada Omiša, koji, se piše l!atilns,ki ALmisium, kao siedište omiškrh Kačića. U naselju Zaglav (kratki silazni akcenat na PTVom slogu; na karti Zaglava) ističe se složenica Triluke (s kratkim silaznirn nald/askom na O, koja se izgovara i Trluke (kratkt siiazni naglasak na u). Označuje zaista tri male uvale u iednoj cjelini. To je glavni zaglavski »porat«. U Zaglavf je samostan fratara trećoredaca, t. zvo 'mićelinaca, koji se zove Mostilr (s kratkim silaznirn akcentom na o). Ovo je stara čakavska posuđenica j!Z grčko-lat. monasteriurn, Od imena brda u konfinu Zag-lave zanimljivi su Patarišćak (kratki silazni naglasak na i) 1 Triskavac (isti naglasak na prvom slogu). Prvi naziv možda je izvedenica od Patareni" naziva za bogomile, kojih je bilo i' na jadranskim otocima. Drugi se ponavlja i u N. R. Makedoniji kao naziv brda Treskavec. Luka (porat) sela Žrnanzove se Žmašćica (kratki silazns akcenat na prvom slogu, na karti Žmanšćica). To je supstantivirani' pridjev izveden od imena sela. Znači dakle »žmanska luka«. Od drnena brda iz konfina ovog. sela b~lježim Krbuščak, izvedenicu od posuđenice krbun »uglien« < (carbone), zatim Veti: i Mali 119
•
Samotvorac, naziv, ,koji smo već vidj.ehi na drugim otocima. Ovdje se ovako označuju velike stijene na obali. I ovdje ima istih toponima kao na Ižu, Primjer: naziv njiva Progon »prolaz za stoku« (kratki silazni akcenat na zadnjem slogu). Kao naselje Hrvata ovo je selo staro. To se pouzdano može zaključiti odatle, što se Jedan njegov brežuljak zove Gradac. Ovai naš naziv, odgovara toponimu Košliin na Ižu, I ovdje ima naziva njiva izvedenih od naših starih Ličnih imena. Takovi su Radovac i Druškovac (kratki silazni na prvom slogu). Stari slavenski naziv za šumu Krug dolaZIi i ovdje. Veli Krug zabilježen je na specijalnoj karti. Idući dalje mi siever dolazimo do naselja Savra. Uvala ispod ovoga sela nosi naziv Lokalne (dugi silazni na a). Ovaj naziv kao da je posuđenica iz starog dalmatinskog govora, ako je asto, što i latinsko lacuna, izvedenica od lacus (odane i naše lokva). Brdo iznad sela, visoko 208 m., zove se Gradina. Sudeći prema ovom nazivu, nalazilo se na njemu staro utvrđenje. Na ovom otoku postoji takva auementativna izvedenica i od gradac za uzvdsinu. To le Gračina, brdo visoko 220 m. sjeverno od Birbinia,
..
U konfinu sela Blrbinia nalazi se, sa strane kulfa, luka Brbišćica (zapadno od Savra) »birbiniska luka«, Iz Birbinja, mirno Gračinu i pošumljeno Zlatno Brdo (na specijalnoj karti Monte d'Oro, 230 m.), dolazi se u selo Dragovo. Naziv unada u oči svojim pluralnim nastavkom -ove mjesto -ovl, kako bi se očekivalo, ako je nastao od posvoinog pridjeva Dragov" (od Dragić, Dragomir Hi Dragoslav). Ovakovi čisti posv oini pridlevi vrlo su rijetki kao toponimi. Obično se supstantiviralu nomoću Sllfiksa -ac, Idući putem dalle na sjever, mimo Veli Vrh (na specijalnoj karti Susana 224 m.), dolazi se u drugo selo, isključivo našeg postania kao i Dragove. To je Božava. . Ovaj naziv iste je prirode kao i Božjakovina."? Oba naselia razvsla su se naime 'uz nekadašnje samostane. U Božavi kod »kantunade« nalaze se još i danas- ruševine nekadašnjega benediktinskog . samostana. Iz naziva Božava vidi se, da je benediktince narod nazivao »božji ,ljudi«, kao i ternolare što je nazivao božiacirna, Neobičan je doduše sufiks -ava, koji susrećemo obično II našim imenima rijeka (prirnleri Tamnava, Brzava, i t. d.). Prema nazivu sela i jedan dio morske obale zove se Božavčica. I ovo naselje imalo je svoj gradac, koJi ga je štitio. To se vidi iz naziva brda Gračma. Ovako se zove i: uvala ispod njega. Kao i na drugim otocima zadarskog arhipelaga, i ovdje ima to~ ponima, koji se odnose na hrvatski folklor. Na ovo upućuje naziv Kudelište, koji je nastao metatezom jz koledište. Danas je to ras120
kršće, na, koiem se dokoni seljani sastaju na svetac, da im prođe vrijeme, a nekad su tu paIiđ:i, kako se ovdje veli, kolede. .Od nazivaza polja treba w konfinu Božave tstačtone, koji se ponavliaiu: Ponikva, Šipnata, VeU Kus i t. d. U Šipnati teče voda, koja se zove Studenac, iz čega se vidi, da je Š1pnata vodeno mjesto, što izlazi i iz etimologiie riječi, koju smo daLil istražujući ovo ime morske uvale i u salskom konfinu. U konfinu sela Božave naročito treba istaći naziv polla Banja Ograda. U ovom nazivu nalazimo stari pridjev bani »banov«, koji nijesmo našli nigdje drugdje na otocima, već samo na kopnu (Banja Luka il t. d.). _ Dalje na sjeveru treba spomenuti još dva naselja, koja stoje sučelice na krainiern dijelu otoka. Razdijeljena su zalivom, koji austro-ugarska specijalna karta bilježi Valle Pantera. Naša pomorska karta daje samo školju naziv Pantera. Naš narodni naziv za ovu uvalu nije miJ poznat. Na iugoslavenskoi specijalnoj i na našoj pomorskoj karti zabilježena je samo Soli:Š.~~izvedenicaod naziva naselja Soline. Oba naselja nose na toj karti talijanska imena, (Punte bianchei Verona), ali ih narod zove samo Ven i Mali Rat Uvala kod naselja Soline ima lijep narodni naziv Solišćica (na austrougarskoj specijalnoj karti Porto lungo). Od romanskihnaziva treba istaći još iz ovoga kontina Padrare. Ovako se zove pećina na brdu Gračini, To je latinska riječ petraria »karneni rnaidan«. Drugi je takov naziv Sakarun iH Saharun (na jugoslav. specijalnoj karti Sakaron) za uvalu jugozapadno od Solina, koiu zatvara rt Lopata. Na austro-ugarskoj sneciialnoi karti zapisana je netočno Zakarun.P To je izvedeni-ca od latinskoga pridjeva siccus »plitak«. od koga dolazi i sika »morska pličina, greben«. Od latinskih naziva za male otočiće, što se drže Velog Otoka naiinteresantniii je Krknata (kratki silazni na drugom slogu). Uvala na tom otočiću zove se Krknaščica.P To je latinska izvedenica od circinus »obruč«. Paralelan naš izraz naći ćemo it otočkom skupu Kornate Obručan.
III. Iz bogatoga obalskog sistema Velog Otoka donosi naša J)OIIlorska karta još mnogo toponima, koji nijesu svi zabilježeni na priloženoj karti. a) Rtovi: Borji (ako je određeni nridiev od bor, neobičan je), Dobra (sc. punta, zacijelo nazvana prema uvalj), Zaglavić (dva puta, deminutiv od Zaglav, v. naprijed), Kruna, Sv. Nedilja, Dumboka, Karničina (augmentativ od Kamik, koji se opetuje), Koromašniak (na drugim otocima samo pridjev od biljke Koromač), Pelegrin n (opetuje se), Gubac (zacijelo metafora prema peiorativnorri nazivu 121
za usta), Tatinja (sc. punta), Suha, VidILica (izoliran toponim), Lopata (metafora, koja se opetuiedva puta ovdje, a il na drugim otocima), Okliučić'", Tanki (sc. art). Koliko su pridjevi, većinom su u ž. r., jer se uz njih razumijeva opći italiianizarn na sjevernom i sred. njem .Jadranu punta. Zbog toga je značajan muški rod u zadnjem nazivu, čime se dokazuje, da se i ovdje nekada govorio stari hrvatski naziv rt, koji j,e bio istisnut iz upotrebe recentnijim Ualtidanizmom. b) Uvale: Loišće-" (dva puta, stari hrvatski naziv za ribarske pošte), Dobra, Zagračina (složenica od prefiksa 'i od augmentativa gračina od gradac; sufiks -ina znači isto što i -ište, »ruševine graca«), Gruševica (od grub), Dumboka (tri puta), Bokaš in, Totka, Lučina (augmentativ od luka), Tatinja, Lučica (dva puta, deminutiv od luka), Velo Žalo, Pećina (može biti krlvo zabilfeženo mjesto Pečena za pešćenaod pijesak), Trstenica, Rašovac, Čuška Duboka (u zalivu Telašćica; pridjev čuški od Cuh objašnjen je naprijed), Kruševica (upor. Kruševac i Kruševo Polje južno' od 'Sala, sve izvedenice od kruša za kruška), Pod Dugo Polje, Jaz, Nozdra (česta metafora), Tetovišnica (izvedenica od drveta tetivika'"), Sovie (pridjev sr. r. od sova), Vela Luka, Ripišće, Samotvorac (uvala, koja se sama stvara djelovanjem plime i oseke), Vavošćak, Zala Draga (analogiiski Ž. r. mjesto Zla čestIe u sjevernom Jadranu), Dumbočica (deminutiv od Dumboka, koja se opetuje), Murtari (upor. Morter), Cavovska Lučica, Zalopata (uoor. Lopata), Golubinka, Slatina, Cuna (upor. naziv naselja Čunski na Lošinju), Kablin (vrtlo česta metafora od augmentativa kablina od kabao; -ln mjesto -lna'" dolazi i drugdje). e) Ško!jli: Golac, Baršćak, Magaršić 1 8 , Planatak Veli i Mali (druga je izvedenica od iste osnove od koje i Planik, kako stoji na austro-ugarskoj specifalki), Tatišniak (upor. naziv uvale Tatinja), Utra, Vaka (ovako na austro-ugarskoi specilalki, a na našoj oomorskoj karti hrvatski Krava), Tukošćak, Mrtovrnak (opetuje se, izvedenica je od drva mrta < lat. rnvrta), Pohlib (metafora -oe hlieba« opetuie se); uzalivu Telašćici Korotan, Galiola (tal. deminutiv. od galija), Farfarikulac, Donji i Gornji školj (čudno je, da ova dva školia nemaju posebnog imena, a neposredno stoje pred srednjovjekovnim naseljima Tilagus i Mezarus): na zapadu, počevši od juga, TaIiurić (deminutiv od rornanizrna tanjur), Garrneniak Veli i Mali (od predslavenskog naziva garma'" »rupa U morskoj hridi«), Mežanj (ako je od lat. rnedianus »srednii«, ne znam, zbog čega je tako nazvan, ier je daleko na sjeveru od sredine Velog Otoka), Lagnići (upor. Lagan). d) Sike: Brak i Mišnjak, nazivi, koii se opetuiu. U zaltvu Telašćici treba još zab1I:je.žiti: Obručan (poluotočić, upor. romanski sinonim Krklant), brdo Muravnjak (upot. naziv morske trave mu rava), Poliice (demlnutiv, koH se opetuje na otocima i na kopnu), Ošlje (pridjev sr. r. od osao), Dragnievica (uvala), teren Kamenišna Vela 123
i Mala, dio morske obale Osobine (valjda u značenju osebujnog posjeda poiedmaca'"), Orliak (od orao) i Veli Vrh. Iz članka Ante M. Strgačića, Neka toponomastička i topografska pitanja Dugog otoka, Starohrvatska prosvjeta, III. serija, sv. 1., str. 87~102 vadim podatke o starosti naseljenih mjesta i obradivih čestica na Velom otoku. Ti podaci nam kažu, da su hrvatska naseljena mjesta i obradive čestice već u četrnaestom vijeku imala današnje nazive. Sali se pominiu 1338 i 1367, zaiedno s brdom Holmis, danas Omiš. Autor ističe, da se na ovom mjestu ne može dobivati sč, po kojem je mjesto moglo dobiti ime. Naziv položaja Kruševac pominie se 1367, a 1376 Regniuo poglie, danas Arnievo polje, sa nejasnim posiedovnim pridievom, koji je nastao možda od nadimka Hrnio, D ovom kraju nalazi se još brdo Čelo, kao na Krku, i Gračina, izvedenica od Gradac, kola se češće opetuje na ovom otoku. Čudan je kornoozit Riča Vrh. Prvi je dio možda oosledovni' pridjev od Riko »Henricus«, a u složenici očuvao se možda zenltiv odatle. kao u Kobiliarat, mjesto Kobilji rat, danas Kobiljak. Ovaj 'POsljednji primjer je značajan, jer je mjesto drugog elementa složenice došla izvedenica sa sufiksom -iak, Krševanie polje pisalo se 1376 Poglie sancti Grisogoni, a nalazilo se između Vele Glave; Ostrovice i Žmiraca. Toponim Ostrovica, izvedenica od· ostro, dolazi i na kopnu dalmatinskom. Naziv Kobiljak zamijenjen je danas taliianizmom Belvedir, Godine 1375 pisao se još Cobiglarat, Ovaj je toponim u toliko važan, što nam potvrđuje, da se je oblik rat zovorio već u 14. vijeku, kao i danas u nazivu Veli Rat, talijanski Punte Blanche, Pored oblika rat 'Postoji na ovom otoku još i čakavski deminutiv Artak, Godine 1296 današnje Dugo polje zvalo se Delgo pole, iz čega se vidi, da se u 13. vijeku sonantno l ovdje izgovaralo kao na Krku, Lošinju i Cresu još i danas. Zaglav se norninie 1451, a Savar se piše 1337 in Sauro, Saure', gdje je đočetno e mjesto o nejasno. Brbini je vrlo rano potvrđen. 1195 piše se Berbinei, 1280, 1337 i 1370 in, de Berbigno. To je mjesto bilo' važno za dobivanje soli. Kod njega se nalazi otočić Utrarn, gdje su ruševine magazina soli. Taj toponim bit će možda izvedenica od ultra, ispo Oltre -, Prijeko kod Zadra. Dragove (pl.) čini se da je recentan naziv, ako je ispravna tvrdnja Bianchieva, da se ovo mjesto zvalo najpriie Tersane. Strgačić misli, da se pod ovim imenom možda skriva Vampsane iz godine 1341, naziv, koji se ne može identificirati u današnjoj toponomastici. Značajno je, da se 1313 porninie kod Dragova naziv brda Dubovica, naša izvedenica od dub. To je zbog toga značajno, što na Velom otoku nismo naišli na značajnije toponime izvedene od šumskog drveća. Ali i na ovom otoku nailazimo na stari slavenski poljoprivredni termin laz u nazivu Cavognini lazi 1296. Lično ime Čavonia dolazi još II današnjim toponimima Čavonjine ograde i Čavoska (od Čavoni ska) lučica. Taj antroponirn nije dosada nigdje drugdje potvrđen. Tu
12.3
još porrnrue iste godine Oparca draga, zacijelo pogrešno mjesto (= Opatova) draga i brdo Dobrinj. Taj naziv našli smo kao naziv naselja na Krku. Božava se pominie prvi put 1327. U ovom mjestu navodi se 1341 Vinea Striani. Ovaj lokalitet zove se danas Striabok, zacijelo mjesto Striani Bok »straria«, nosiedovni pridjev od antrooonima Striian, koii Je potvrđen u Zadru i Trogiru, v. Jireček IL, str. 77. Prema crkvici svete Nedjelje nazvana je uvalica Zat nedilino, pridjev izveden sa istim sufiksom kao Klimno na Krku. Veli Rat zvao se 1328 samo Puncta, a 1328 i 1366 u Pl. ad Punctas, Puncte. Ni hrvatski ni talijanski pridjev nisu potvrđeni u listinama. Autor misli, da se talijanski pridjev bianche odnosi na to, što ovai predlel nile obrastao šumom, a Domišlja i na to, da je mogao nastati i zbog zamjene Veli sa Beli. Zabilježiti još treba iz 1341 lokalitet Sipica Strasica. Derninutivni toponim Strazica neobično je raširen na svim dalmatinskim otocima. Prvi elemenat sadrži možda istu osnovu kao i Scipichic 1341, damas Šitpićak ll. konfinu Zmana. Ovaj je toponim nejasan. Posve jasni su toponimi u istom konfinu 1305 Gesero, 1376 Gesera, danas Velo i Malo Jezero. U istom konfinu nalazimo 1287 još Glauco pole, danas Glavočevo polje, i Stridno pole, danas Sridnie polje. Nepoznat je toponim 1376 Telca u Telaščici. Autor ga nije mogao identificirati. ."P.
Opaća
Bilješke: Upor. o tome moju studiju u časopisu Romania (Paris), ISV. L (1924), str. 223. 2 Stirmin, Hrvatski spomenici I, str. 221. Marčić, Srp. etnogr. zbornik, XLVI, str. '500 i sl. piše sasvim pogrešno Susistan mjesto Sustipan. To je školj, na kojem se nalazilo, prema Marčiću, staro naselje. Uzvisina se !2JOve Uho], valjda od glagola uhoditi. Mjesto staroga naselja rove se prema istom izvjestiocu Starine. 3 Od lat. .pridjeva proversus »naprijed okrenut-eI Na vezu sa peć »pećinane može se misliti zbog suglasnika č i zbog poluglasa, koji je ispao. , "a Misao o biskupu Stjepanu kao posebnom biskupu na Ti1agusu, različitom od zadarskog biskupa Stjepana, ne potječe od mene, nego od Don Luke Jelića iz g. 1913., kad sam putovao po zadarskom arhipelagu radi toponomastičkog ispitivanja. Prema Jeliću telaški biskup Stjepan pominie se samo u prijepisu iz g. 1075., i to samo u sporednoj rečenici (... Silagus ...), quod suus episcopus, uidelicet Stephanus illam (sc. cellam) sibi abstulerat, a ne pominje se ni u ispravi: iz g. 1060. Jelić je u pomenutoj sporednoj rečenici posvojni refleksiv krivo povezao ne sa subjektom glavne rečenice Petrus (to je opat sv. Krševana), nego sa najbližom imenicom Silagus i tako došao do svoga mišljenja. Ja sam ga upozorio, da je već Rački u Indeksu Ispravno identificirao ovoga Stephanusa sa zadarskim često spominjanim biskupom, ali je on ostao ipak kod svoga mišljenja. Kako oko Telašćice postoji Stipanje Polje, ja sam namjeravao Jelićevu misao upotrebiti samo kao ilustraciju o važnosti ribarskog naselja Tflagus (u ispravi piscatio in Tilago). Ali je važnost ovoga naselja, bila misao Jelićeva ispravna ili ne. dovoljno osvijetljena činje nicom, da je već koncem 10. st. (g. 995.) potvrđeno kao ribarsko naselje, a i danas su stanovnici SaUL na glasu ribari. Pored toga ovdie [e postojala bogata cella (= mali manastir, crkva), za koju SU se otimali u Zadru i biskup i opat. 1
124
• Sanctus Johannes glasi u dalmatinskoj toponomastici Sutivan, ali se nalazi i kraći oblik Stivan. Citirane potvrde .nalaze se kod Račkoga, Documenta, str. 25, 59, 99 i 123. . G Formacija oucga toponima ista je doduše kao u grčkoj riječi pelagos "more«, koja je indoevropskog podrijetla (Boisacq). Upor. i grčko tenagos, *
lat. stagnum, Ga A. Rj, str. 39. Sulek 'ima iz 15. v. fafarikula, Schuchardt, Zeitschrlft
fUr romanische Phil. XXXV, str. 388 hrv. fanfarika, u južnoj Francusko] fanfarigoulo. Sve ove varijante prekrajanja su 'lat. naziva faba graeca »grčki bob«. 7 Upor. moj članak u Casoplsu pro moderni filclogli, sv. VI, (1918), s.r. 252 i Sl. br. 8. U 15. vijeku postoj~ pridjev mžanskd, Alk. Rj~ečniJk, sv. VII. str. 19. 8 Genitiv je Savra. Upor. Mavar, Mavra od Mauros. a Upor. Ak. Rječnik, sv. II, str. 755. Pridjev je potvrđen iz 14. vijeka. Tu se pominje i čest toponim Dr-agovac, koji se i ovdje očekuje. 10 Upor. Ak. Rječnik, 'Sv. I .str. 569 i sl. Toponim Božava potvrđen je od 14. vijeka: g. 1341 in insula magna :in loco vocato Bosaua, g. 1359 herbatici et pasculi de Boxavia. Mjesto je moralo b~ti važno, kad se i čitav Veli otok zove g. 13'27 msula Bosaue (vinee posite 'in - ~ super terram ste Marie moniallum de 'Melta, iz Zadra). V, Smičiklas, Codex, v. X str. 627, IX str. 335 i XII str. 564.' 11 Izvedenica je stvorena pomoću latinskih sufiksa -arius i -one. Upor. portugiški sequeiro »suho granje, mjesto, gdje se suši drvo«. 12 Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIV, str. 661. Circinus dolazi i u mletačkim Imenima mjesta Zereeno, Cercena, upor. Zeitschrift fUr roman. Philologie, sv. XXXII, str. 19. 13 Pelegrin i piligri:n potvrđene su kod nas kao posuđene tal. opće riječi u značenju »hodočasnik«. Ovakov metaforički naziv za rt mogao bi se obj-asniti možda samo opažanjem na mjestu. 14 Upor. Oključ, zemljište u Poljicima, i pridjevni toponim Oključna. mjestance na Hvaru. Ak. Rj. VIII, 820. 15 Loj ište, sa j mjesto ~, potvrđeno j-e g. 1~32 na Stonjskom Ratu, Ak. Rj. VI, str. 137. Lovište u značenju »mjesto za lovljenje rfbe« obilno je potvrđeno od g. 1326, ib. str. 167. 18 Potvrđena je za Dubrovnik: Broz-Iveković II str. 567. 17 Gubitak sarncglasa -a u dočetku nastao je možda pod uplivom tal. sufiksa -ino, . 18 Običnijt je tovar u obalskoj toponomastici. 19 Upor. moju studiju o ovoj riječi u časopisu Romania, v. L, str. 201. 20 Dosada potvrđeno u ovom značenju samo kod Vuka, v. Ak. Rj. IX, str. 238. .
9. KORNAT
I.
Južno od Pašmana, kao direktan nastavak Velog Otoka, prostfre se, sve do Žirja, vrlo brojan i razgranien otočki skup, za koji . nostof u narodnom govoru otoka Iža i naselja Sala (pod čiji narodni . odbor i pripada), kolektivan izraz u pluralu Kornate (kratki silazni na a) ili jednostavno u singularu Kornat.' Veli se: »Rašip, Balun. Lavsa, Panitula, Levrnaka otoci su u Kornatu ili dobre su pošte za ribarenje srdela u Kornatu«. »Daine (dugi silazni na a) najudaljeniji je otok Kornata od Sali.« Ili: »Aba (dugi silazni akcenat na prvom
slogu) Mala i Vela dva su otoka u Kornatukod Sestrice«. »Trtnša (kratki silazni na u) je po1j.e u Kornatu na otoku Jadra«. I t. d. . Iz ovih primjera jasno se vidi, da je danas naziv Kornat ne samo ime zasebnog otoka, koji je razvučeno produženje Velog Otoka JI pravcu juga, nego ii kolektivno ime za čitav otočki skuo, Ovaj. skup broji preko pedeset što većih što manjih otoka i otočića (školieva) različite veličine i konfiguraciie. Pravo je čudo otočke prirode. . , Sve ovo treba da se naročito istakne, ako se hoće etimologtiski ispravno objasnlti postanie ovog kurioznog imena, . Speciialna karta Z 30/Kol. XII i XIII bivšeg austro-ugarskog generalštaba, po njoj možda i karta higoslavenskog voinogeograiskog zavoda, bilježi naš naziv (u zagradi dakako) za poiedinačni otok, ne za otočki skup. Talijanski je izraz za nj Isola Incoronata, od riječi do riječi »okrunieni otok«. . Kako ovaj izraz, pravo reći, nema smisla, naši učeni Iljudi. misleći, da jie taldanski izraz ispravniii od našeg nazsva Kornat, imali su muke, kako da ga prevedu na hrvatski. Nađoše izraz Krunarski . Otoci, kako narod ne govori Ispitivanje naziva ovoga otočkog skupa veoma je teško zbog toga, što o njima nema historijskih podataka. Kako su ih eksploatirali mahom mali ljudi. pastiri, težaci i ribari Sala i Murtera, Saliani i Murterir», njihova imena ne uđoše u historiiske spomenike. Bez pomoći starih potvrda toponomastik ne može da dođe do ispravnog saznanja. Oslanjajući se jedino na uporednu metodu i: na motive, koji važe za otočka imena, on može da .rade samo više ili manieuspiela nagađanja. Tako će biti u ovom članku. . Kako je broj pedeset, koliko ima Kornata, golem, prva jie naučna potreba, da se ovi otoci grupiraju. Narod u Malom Ižu svrstava ih u tri grupe: u gornju, donju i srednju, prema udaljenosti: od Iža, Meni se čini, da ih je najprirodnije dtjeHti na tri grupe, prema tome, kako se geografski odnose prema tri najveća otoka u čitavom skupu. To su otoci Kornat (u užem smislu riječi], Žut (kratki' silazni) i Sit (dugi silazni akcenat). Sit leži najbliže Pašmanu. Rastavlja ga od njega t. zvo Canale di Mezzo, Srednji Konao. Južno od njega nalazi se Žut, koji je odijeljen od Kornata t.izv. \ Žutskim KooaIOO1. . . 2 Sam otok Kornat odijeljen je od Kulfa dugom s.er:iaommanjih otoka i otočića (školieva). Car Konstantin nije zabilježio ime ni. jednog od njih. Grebenu, što se čita u njegovoj rđavoi složenici Katautrebenu, ne može se s pouzdanošću identificirati s Kornat-om. 3 126
Nijedan od pomenuta tri imena nije hrvatskoga podrijetla. Kornat,' S obzirom na svršetak, koji snio češće vidjeli, kao da sadržava u svršetku latinski nastavak -atus za pr~šl'i particip pasivni, Tako ga je shvatio i onaj Talijan, koji je iz našeg naziva Kornat stvorio talijanski prošli particip pasivni Incoronata. S obzirom na geografsku konfiguraciju ovoga otočkog skupa bila mi je oduvdek prirnarnliiva misao, da se radi o latinskom prošlom partlcipu pasivnom od glagola corrimare »zdrobiti, rasciiepatis". Ovaj se glagol očuvao samo u rumunjskom a curma »otkinuti, razrezati«. U vlaškoj toponomastici dolazi i u našim zemliama," Promjena suglasnika m u n poslije r može se objasniti na osnovu zakona asimilacije. Usni nosni SUglasnik bio je ujednačen prema idućem zubnom (dentalnom) suglasniku. Bez ove asimilacije, t. j. sa m mjesto n, vidj smo već naziv školia Korrnat u produljenju Plavneka, Ako je ovo tumačenje ispravno, prvobHni naziIv glasio jie insula (Hi insulaercorrlmata »razdroblieni otoci«. Ovaj naziv odlično pristaje kakopo~edinačnom otoku, koj,i se u svakojakim zavojima znatno produžio, tako i čitavom otočkom skeou. Prdelaz od imena pojedinačnog otoka na ime čitavog skupa bio je lagan. Semantički zakon sinekdohe važi i u toponomastici. Ime drugog, većeg i s njime paralelnog Žut (krat1
<127
(kratki silazni na u), naziv latinskoga podrijetla (ženski: rod lat. pridjeva tortuosus »zavinut, iskrivlien«, koji! smo već vidjelt). Još je bi!lo baraka salskilh rtbara na otočiću Jadra (dugi sšaznt na prvom slogu). Tu jie bila I njihova crkvavOdatle talijanski' naziv Piškera < peschiera »ribniak«, koji iugoslavenska specida:lka daie ovom otočiću, u zagradi o. Jadrija. Ovaj posljednji naziv nije mi potvrđen. Naša pomorska karta zove ga ne Jadra, nego Piškera, S gledtšta topcnomastičke nauke ipak je ova činienica vrlo važna u dvanravca, Prvo ii prvo, ona nam kaže, da ovi otoci: nliesu doMU svoje nazive prema naseljima, kako srno gotovo redovno vidjeH kod drugih otoka našega Jadrana. Zatim vidimo, da nastanjenost otoka nije od važnosti za davanje toponima, Otoci ne treba da budu nastanjeni, a inak će biti i te kako razvita njihova tooonomastška, Osnovne je naime zakon za davanje toponirnaekonomska eksnioatactia, interes pučanstva za njih. Nema nijednog školia u ovom otočkom skunu bez naziva. Naći ćemo, pored toga, i dosta naziva za uvale i rtove na nfima. Upada u oči još i druga činjenica pri tononomastičkom ios.piltivanju ovoga otočkoga skupa. Predslavensktlatinski elemenat dosta je jako zastupan uza sve, što ovaj skup ide u red nenastanienih jadranskihotoka. Kao potvrde za ovu činjenicu uzet ćemo samo nesumnjiva imena. . Ovamo ide najprije otok koji se nalazi pred Salima: Lavdara Mala ~ Vela. Ime je latinsko. To je lapidaria »kamenolom«. Na ovom su se otoku, naime, nalazili kamenolomi od davnine. 'Odatle mu ime." . Lavdara ne rde još u otočki skup Kornat, a~i se .nalazi u njegovoj neposrednoj bLizini Uz otočić Jadra s južne strane drže se dva školiića Mala i Vela Panitula. Ova] naziv sadržava udvostručen deminutivni sufiks -ittus i -ulus, dodan latinskoj imenici panis »hlieb«. Metafora hljeba. služi i našem narodu kao ime malih otočića (Pohliiba »pola hlieba«). nk uz Jadru drži se Lavsa ,Lli Lavca. Ovaj jie naziv značajan zbog toga, što sadržava očito keltsko-ilirski pridiev očuvan u latinskom izrazu Iapides lausiae »škrilievac«." I 'dva predzadnia sasvnn mala školiića nose latsnski naziv: Purara Vela i Mala, piraria, izvedenica od pirus »kruška«!", I naš narod nebrojene lokali1tete jadranske obale zove po kruški (Krušvica i t. d.). Otočić, kojli veže dva velika otoka Veli Otok i Kornat kod Telašćice, zove se sasvim JratilllSki Katina (dugi stlazni na i) »karika, lanac«, Na niemu ima vinograda. Naziv odlično odgovara geografskom položaju ovog otočića. Ovakav naziv sreli smo i na Pagu. Između Abe i Šila nalazi se Dragunara Vela i MaLa, na spec. karti .Dragunarica, lat. fzvedemca od draco, -onls »zrnai«. 128
•
Od romanskeh pridje va dolazi longus »dug«: Lunga (na spec. karti I. Longa) između Crniko vca i Žakna, Inače latinskih naziva za noloža ie oo ovim otocim a, za niihove uvale i uzvisine nema. Jedini bi nazivi ovoga podniietla billi Trtuša na Kornatu, ako smo Je dobro protumačili latinskim pridiev om tortuosus »krlvudast«, .i Širpnate, maslinade i vlinJOgradt s bunaro m uz morsk u obalu, ako je to latinska izvedenica od, grčke riječi! slphčn »ciiev, konao za navodniavanle«, kako smo pretnostavili, " Rijetki su naprot iv, novidli, mletački toponimi. Zabilježio sam naziv uvale i rta na Lavrn aki Škrov ada »svtniartia«. Ove tooonomastičko-lingvističkc činjenice važne su za prosuđivanje pitanja o naseliivaniu ovoga dJije~a zadars kog arhipelaga. Iz njih izlazi, da su Hrvati zatekli na Velom Otoku ribare Roman e, koji su iskorišćivali Kornate isto onako kao kasnide i Hrvati . Jedino od njih mogli su Hrvati saznat i roman ska imena, što iih navedosmo. U Koma tamai ma još imena otočića neslav enskog podrijetla, kojima ne znamo značenje. Neka od njih ponav liaiu se više puta. Ovam o ide najpriie Aba (dugi silazni na prvom stogu) Veita 1 Mala kod Sestric e, zatim Aba Vela i Mala nasupr ot uvali ČUšćice i napokon Aba Vela li Mala (na specijalnoj karti Žutska Aba) zajedn o s lukom, ovako zvanom, na južnom kraju otoka Žuta. Aba kod Sestrica zove Se prema austro -ugars koj speoi(i~:noj karti italiJjanski Abatu ta »oborena«, Što je aba, ne znam. Nejasan je i: naziv Lovrn aka (ovako oo austro -ugars koj soecija'tnoj karti, na ju&,os1avenskoj Laver naka: kratki silazni naglas ak je na drugom slogu od kraja) u Ižu Levrn atka. Kao da je to izvedenica od mletačkog pridjev a lavarn o »Iovor ove.l! S obzirom na sufiks -ara li -ata kao da su roman skog porjiekla Niorčara, Barba ra (upor. Bobar a u dubrovačkom arhipe lagu), Svršata Vela i Mala. Sasvim nejasa n je naziv Balab ra (kratk i si,laznil na drugom slogu od kraja). To su dva škol(j;ića na sjever noj stranš Sita. Austro -ugarska specijalna karta pozna još i siku ovako nazvanu. Od novijih mletačkih naziva zanimljiv je Tarac (s kratkim silaznim naglaskom na posljednjem slogu), genitiv Tarea, od tal. terrazzo »veranda«. Tako se zove polje i brdo na Komaru, Tu je i mala crkvic a. Na ravnom vrhu brda nalaze se ruševi ne starog manastira . Priča se, da su ga Grci sagradili. Jednom je došao ovamo grčki trabak ul, tako se u Salima priča dal(je, li grčki se morna ri iskrcaše kod Tarea. Udariše mlatom o zid manas tira, nađoše vreću novac a I] pobjegoše s njome. Priča je interes antna zbog toga, što upućuj e na postoj anje starog manas tira na Korna tu. • il Slavenstvo iromonst vo
129
·IL Najveći dio malih otočića nosi. naša narodna imena, kao i gotovo sve uvale iniharske pošte, Čobani oi ribari dalz su im kadikad naifantastičnda imena: Među nj:ma irna i opscenih. Tako se dV(i otočića zovu.po muškom spolovilu. Neki se nazivi POl1av]jaju u ovom s>kllPu i na našem Jadranu, tako. Sestrice, Šill0, Obručan-š Vel:i i Mah, Sušica, Borovnik, Tovariak, Tovar, Plošćina, Crnjkovac'", Koritnjak, Blitveniak, Gustac, Klobučar, Pršniak'" Veli i Mali (na našoj pomorskoj karti Prišniak), VodeniJaJk 1 5 , Gominiak, Paktenlak.Brušnjak, Mas:ll:njak, Ražanj, Zlatno, Smokvica Vela tMala, Gozdeniak, Broskv eni ak, Desetiaiaci, Kukavac,Zornitk, Trstenek, Veseliuh, GlavočVeb t Mali (na našoj pomorskoj karti' Glamoč), Lončić. Naziv 'Jadra za oveći dosta du~li'asH otočiču redu školieva Velog i Mallog Raš~pia čini se, da sadržava naš stafii~i nazsv jedro II značenju »niedrae. Našem nazivu RašiJ) rte znam značenja. Dolazi i udeminutivu Rašipić u ovom otočkom skupu. Ako š stoji mjesto s prema čestom otočkom izgovoru, onda je to postverbal od rasipati. Upor. Sip i Sanan na drugim otocima kao nazive za pieskovitu obalu. Daine, f. pl. stoji za dagnje. To je hrvatski pendant prema Omišalj' < Ad musculum, . . Neke od nj,iih narod skupila pod zajedničko ime. Tako se Crnikovać, Trstenik il V~'Li brat zovu zajedničkim imenom Tri brati. Izrazi za srodstvo rado se daju. Pored brata i sestre imamo još školjić (sseverno od Žuta) Did. . Ima izraza uzetih iz crkvene terminologije, tako Opat (ovako se zove i rt i luka na južnom Komaru, va!l}daprema opatovoi mitri). Između otočića ŠkuJja i Lungepet školiića nose naziv Žakan »đa kon« (Kameni L Ravni Žakan), i deminutiv Žaknac (na našoj pomorskoj karti Žakanac). Postoje jaSJl1i tragovi pastirske mašte u našoj tooonomastlot ovih otočića. Četiri školiića (otočića), razdaleko među sobom, nose naziv Bisaga. Ovamo idu i nazivi! Tovar »magarac«, TovamjakvŠkuli »uškop!Jen ovan«, MiJsi: »miiehovi«. Mrtvac ji Babina Gušica. Mrtvac zove naša pomorska karta Mrtovac od 'myrta, Zbog toga tumačenje niie sigurno, ,. Pastirskoj mašti imaju se pripisati i dva pomenuta opscena naziva. Ovamo ide i naziv otočića Kurba bela »biiela kurva«, Kurba Vela jr MaLa: Pored ov'j;h naziva FsNče se kao toponim i naziv garma!" koji se na sjevernom Jadranu UlPotrebljava za izvjesnu konfiguraćilu morske obale, Odatle žzvedenica Garmeniak (MaH i Veti) i Garme (tri puta kao imeškolj~a). I čistiipridjevit služe-za nazive škol:j1ića. Takovi su Sitno, Ravna i Ravna Sika. Mjesto .Sitno upotrebhavanaša pomorskakarta Sćitnt\
1130
ž.r, Zb()g toga ostaje tumačenjeneizviesno.:Sttnom ože biti i pridjev
od naziva otoka Sit, koji je u neposredno] blizin i; . , , ',Ods:tari1i'hnaših naziva -treba naročito spome nuti Knežak, predjel na' Korna tu..lz .ovoga se naziva :yidh da je i ovdje pilo njivu. koje SlI pripad ale otočkom .Knezu, , , Og imena većilh uvala, i luka .vriied na je spome na liilj~ča na 17 Žut1l , Bizikw i:ca i Biziko vac od imena b il.tke bi:Zi.ka1 8 , Jagodn Stativ al (l1aspeciitilnoj karti krivo' Slativ a:l,kra tki silazni akcen a, at na zadnje m SiIi()gU). 'U 11H:j'ači fStaHva:liU riba se zimi. Ove dvije pošte osobito su zgodne za ribanie. Ovim nije dscrpena sva toponomastška tih otočiča. Ukaza no samo na najkarakterističnije pojave, koje osvfet šuiu način naseljaje vania i e;~onomskog;iSkorišt~vand~. '
III. Obilje škoiieva, rtova, uvala, hridina i sika todJiko je uKorn atu, da je nemoguće bUo is!p':lSati sva njihova imena na prilože noj karti. Prateći obalsk i sisten» trilju glavnih otoka Kornata, Žuta i Sita, označi,Jii smo ih prema našoj pomor skoi karti broiev nna. I. Na.Ko rnatus u: a) rtovi: 5 = Suhi Rat, 39 • Lonča(p-osvojprrUoIo Ian-. cea »:kOJ}Ue«19, 76 = Škrov ada (pozna ta mletačka riječ)d lat. i 84= Struna č'":
,
"
b) uvale: 8 = Zakrče-", 11 = Bele Lučice, 12 = Lojena 22 (na Levrna ki), • 13 Pris1litga (ua Levrna ki, opetuj e se ina drugim oto- . cima), 15 =1 Kravliačlca, 19 - Mod,ri Bok, 20 , .Lopat ica (opetu je se), 30 = ROIPotn~caMa1lra~ Velra, 52 --- Loiena (na Smokv ici),53 = Voden a. 77 = Karan , 78 = Jagodin.ja, 79 Tvnfa , 80= Maslmova.; .... . e) školji: 1 'Kamičfć, BUIČ VeW i Mali, 3 = Prijateltiica, 6= )Zom~k.. 7 ~ SmokvenJ:ak, 9 - Tovar niak (od tovar »magarac«), 10 = Prišni ak Malm (metaf ora prema prišt), 14 = Sušica, 16 = Strižnjak2~ (upor. Strižn a,'U~a !lauTelaščici), 17 =GQli ć, 18 ==oBisaga (inletafora). 21. " .. Pliešći!na 2 4 (tzo1JiraIl toponJiUt), 22 .'. Buhuijaši Veli i' Mal:i 2 5 , 23 ~ Bisagi ca, 24 ;:::::::I Arapo vac, 25 -Kamf čic, 26 = Ra-, šipić, 27 = Kor:itl1ijak (metaf ora prema ,koriTO), 28 =KMa fafJiln, 34 =' Blitvic a (dem1n'll·ttv (ld hlllttva: < lat. betula),' 35=, Karntčić, 36 =: Veseli uh,38 •. " Škanji (sjevern()tat.~Gagno}klupa«), 40< ' "Kasellca'", 41 t:=:='Prišnjak VeH iMali (metaf ora. kpja se opetuje), 42 ' , Krpe~jina27, 43,-:-, Ravna S~ka, 45 . , 0QIl1ilnjak,46 :-Žaka n.a.c' (derninutv od žakan < diacones), 47 = Jančar, 48 "Pn:l usa Vela::il Ma·la, 49' .' NoIić (demi lnutivo d v.O; U;l)(>r.dKrava~'oVa:ka); 50 = KI:int(izoHiran toponim, vjeroja tno romanski), 51 ' Smokv iceMa le,' 54 ± Babina
=
,
"
'.
'
=
.
'
'
"
,
.
9*
lJl
Guzica (humoristički toponim), 55, 56 = Ve,lIi i Mal~ Zmorašnii Pusi, 58 = Mali i Veli južni Opuh: OpUh28 , 57 d) sike: 60 = Buha (humoristička metafora), 61 = Lumbarda (upor. naziv naselia na Korčuli), 62 = Pijat (tall. piatto »taniur«), 70 = Miši (humoristički toponim); e) prolaz (kanal): 37 = Piškera (tal. peschiera »ribniak«], Kao toponomastičku osobitost treba istaći u ovom skupu kateg-oriju humorističkih i opscenih toponima, što je rijetkost na drugim
=
otočkim
skupovima,
JI. Na Žutu su: a) rt: 84 = Strunac; b) uvale: 82 = Pinizel (zacijelo romanski derninutiv na -icellus od pinna »pero«, upor. hrvatske ekvivalente Perna, Pernatica za rtove i uvale), 84= Stru:nac, 85 = Sarušćica: i e) školiic 81= Brskveniak, 83 = Pinizelić, 86 = MaSi1indak. JJI. Na Situ školii su: 87 = Božikovac, 88 = Borovnik, 89 = Pelin. Bilješke:
•
1 Od školovanih ljudi na Ižu (g. Antonioli) čuo sam i Kornatski Otoci ili Kornatsko Otočje. Bulić identificira ove otoke sPlinijevim Celadussae. Upor. Bullettino dalmato, sv. IX, str. 106. 2 Ovako se zove Jadran u govoru zadarskog arhipelaga. To je, kao i tal. golfo, riječ grčka kćlpos, Nije posuđena iz fal,-mletačkoga, nego iz staroga dalmatinskog. To se vidi već po početnom suglasniku k. . 3 Upor. O problemu ove Konstantinove složenice moje članke u časopisu Starohrvatska Prosvjeta n. s. I (1927), str. 193 i »Ortsnamenstudien zu, De administrando imperio« u časopisu Zeitschrift fUr Ortsnamenforschun« IV, str. 218 i sl. Uzimljem, da njegova grafija (JJ predstavlja i ovdje kao u x).apwxa naš samoglasnik u. Zato transliteriram sa -u na kraju. • Upor. Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches Worterbuch, 3 .izd. br. 2254. . 5 Upor. moj članak u Zeitschrift fUr roman. Philologie, sv. XXXVIII (1917), str. 552, br. 5. 6 Maslin-ada je riječ, koju upotrebljava narod. zadarskog arhipelaga za maslinik. Pored riječi bakljada ovo je drugi primjer izvođenja hrv. riječi od naših osnova pomoću romanskog sufiksa -ada. Upor. za nj moj Pregled franc. gramatike, sv. I, § 321. 7 Upor. Meyer-Liibke, djelo citirano u bilj. 4, br. 7963. 8 Upor. Nastavni Vjesnik, sv. XXIII (1914) str. 442 i sl. br. 3. • Upor. Nastavni Vjesnik, sv. XXIII (1914), str. 443, br. 4. Prema Dauzatu, Le Francais moderne, sv. V, str. 376 predromanska riječ lausa je alp.nska i' ide zajedno sa lava, lavanca (franc. avalanche). 10 Pretpostavljam, da je lat. i prešlo u samoglasnik u kao i u posuđeniei ponestra »prozor« iz lat. fenestra. 11 Upor. djelo citirano u bilješci 4, br. 4942. Pored Levrnaka govori se u Malom Ižu i Levrnatka.
132
·2 Obručan je i ime brda (85 m) na najjužnijem dijelu Telašćice nasuprot školju Gannenjak Veli. ~3 Od črnika »quercus ilex«. • t Izvedenica od prst. Na specijalnoj karti Z 3O/K XII krivo Prišnjak. 16 Na specijalnoj karti Z 31/Kol. XIII krivo Vodnjak, i6 O ovoj predslavenskoj riječi upor. moj članak u časopisu Romania, sv. L (PaTis 1924.), str. 201. II Hilj (dugi silazni akcenat) čakavska je riječ. Hilj. i hiljača znači vrstu ječma. Upor. Ak. Rječnik, sv. 3, str. 597. 18 Upor. bizikaljka »siringa« u Ak. Rječniku, sv. I, str. 375~ . •9 Pod pretpostavkom, da je dugo aod liinča prema bodulskom izgovoru o. 20 Opetuje se i sa -c: Strunac. :It' Ne može biti u vezi sa kopnenim toponimom krč, jer se ovi otoci poljoprivredno ne iskorišćuju. Na pomorskoj karti napisano je zajedno za i krče. l!2 Opetuje se- još jednom na Smokvici. Razumi Lojena punta. Cini se, da je toponim očuvao još etimologijsko značenje liti. 23 Pridjev Striž.na izveden je od imenice strega »straža«, v. Mažuranić, Prinosi str. 1378 streći. Ovamo možda ide i ime brda Strganae na Cresu, upor. ter strže (»čuva«) verno svoga gospodina ibidem. 2t Upor. ime trave pleština oko Stona, Ak. Rj. X, str. 56. 25 Vuk ima bubfil »obao kamen« iz Budve. 26 Tal. deminutiv cassella, '7 Vjerojatno augmentativ od krpelj »ixodes ricinus«, koja je riječ potvrđena za Dubrovnik. 28 Postyerbal od opuhati »otpuhati«, koje se govori u Dalmaciji, Ak. Rj. IX, str. 149. Ovako je nazvana čitava grupa sitnih školjića.
10. PAŠMAN
I.
Ovaj veliki i lijepi otok direktan je nastavak Ugljana, o kome je već bi:Io govora. Oba otoka rastavljaju usko .ti1'esno, zvano na karti Ždrelac, ~ luka, zvana il narodu Ždrelaštica, izvedenice od Ždriielo", Što se tiče položaja niegovih naselja, za nđ važi isti zakon, koji
i za sve otoke zadarskoga skUIPa. Naselja se nalaze na onom diielu otoka, koji je okrenut prema kopnu, a ne prema kullfu. S obzirom na carevu toponomastiku za nj važi isto, što i za Ugljan.
Na njemu kao i na Ugljanu ima nesul1l1nj'iv-iJh rimskih imena mjesta, koia se dadu ispravno ohiasnšti samo ~ latinskoga jezika. Iz toga slijedi, da je otok, bio naseljen od Romana prije nego što su na nj došli Hrvati. Ipak se ne može pouzdano tvrditi, da ga je car Konstantin spomenuo u svom pooisu zadarskog arhipelaga, Na osnovu niegove složenice Katautrebenu (grčko cl) = hrv. u) može se samo nagađati. 133
da se II niezinu prvom dijelu sakriva ime Tkon, (kratki silazn! akcenat) = Kunj,~li Tkun (dugi silazni), kako se na Pašmanu općene veH2 Kun na Vrgadi.š" U carevo vrijeme, t. j. II 'Valov-miJ IO.vijeka, ovaj . je otok kao i čitav zadarski arhipelag, bio nenastanjen. Ovaj carev podatak treba tumačiti onako, kako smo već prije rekli. U njegovo vrijeme romansko plemenito pučanstvo, patriciji, povratilo seu; Zadar ili drugamo na koono s otoka, na koji se bilo skloniln pred slavensko-avarskom najezdom. Zbog toga Je car, srnatrao Pašman nenastanienim otokom. Na Pašmanu ostadoše u to doba kao.ina ostaiim otocima ovoga arhipelaga samo podložnici, kmetovi, o kojima srednjovjekovna historija nigdje ne vodi brigu. Među, ovim podložnicima moglo j,e već tada btti dosta Slavena. To je jedno, štose dade zaklijučiJti ,iz carevih vijesti. S druge strane, .rornanska toponomastika otoka nedvoumno dokazuj-e, da SiU Hrvati, kad se ovđje.nasejlše, samo od domaćih.Ro mana, koie ovdje zatekoše, mogli saznate nesamo romanska imena naselia, nego i ona: koja se odnose na obrađivane čestice. Romanska topcnomastika nužno' pretpostavlja pos:tojanieRomana kmetova na otoku u doba '
stvorena pomoću sufiksa -anus od rimskog ličnog imena Naevidius, deminutiva od poznatog imena Naevius, ali Neviđane ne predstavlja praediurnNaevidiarunn »Nevrdiiev posied«, nego je tu .bio monasterium sancte Neviane." Naše današnje nase/He nddese,prema tome, razvilo iz. rimskog orediia, nego oko nekadašnjeg manastira, kako smo više puta v~dj.e1:il na. otocima. Današnje naše 'ime potječe od imena svetice, premda nema pred sobom U!običajeno Su- Ui. Sut-, Između Nevstana.t Pašmananalaztse zasel1ak MrHane 5 , kojega ime predstavlia praedium Marinian.rum »MarFni:jev nosled«. To je isto kao .i: Marjan. kod Splita. 6 • Kakosevidi, ovaj je otok bio u rimsko doba veoma dobro obrađivan.. Oko rimskih predtia obrazovala su se kasniija hrvatska, nasetiakao i na Uglianu. . . Kao na Rabu što na;idosmo na naseljena mjesta, koja nastadoše od r:ms'kih 'kuneiH, tako je to-bilo i ovdje. Na sievernorndiiekr otoka nalazi se zaselak Band, talijanski Bagno, od lat. balneae »kupeb« . • C::sta hrvatska naselja, koja ne nastadoše narimskjma, samo su dva. To je zaselak zvan našom složenicom Dobropoliana i Ždrelac (od ždriielostiiesno«) prema KukIjid na Ugljanu. Toncnomastičko ispi-tivanje ovoga otoka uči, da je bio nastanjen od pradavnih 'vremena. Ako ga car Konstantin ubraja u nenastanjene otoke, njegov se podatak može tumačiti samo onako, kako smo rekli. U navedenim primjerima j~ni!j~ .iscrpena rimska tooonomasUka otoka Pašmana. U Krešimirovoj liistini iz g. 1067. ve1i se, da ~e naseljeno. mjesto (JiOoUlS) Pašman (Posnrnana) zvalostarim imenom (anti QUO namine) Flauevco". To nije prvohitan obl!ik imena. Za rornanista je dragocjen. Naglašeni slog sadržava' dvoglas (diftong) ev, karaktenističan za stari dalmatšnski jezik. On, stoji mjesto dugog liatlnskog i. Naziv.Je prema tome domaći romanski, Njegov prvobitni latinski obl1k mozac je glasiti samo FlaVI VICO »F je to~nQltnastičkizakon,
.
l3S
r
II. Ogledairno sada
najkarakterističnije
naše tooonane u opsegu
(konfinu) pašrnanskih sela, U Tkonu nalaze se star.i pridlevi od hipokoristika naših starih ime-
na, tako Prveni (kratki s~lazn:i na r) »Prvenov« od Prvislav (pašnjaci i najveća uzvisina 185 tn, na specijalkiJ krivo Prvani), Radenj (kratki silazni na a) »Radenov« od Radoslav, Liubin Vrh od Ljubomir i Čeprniek (kratki, silaznt na r) od Ceornia (Ciprijan), Dobarče" (kratki silazni na o). Stari pridiev je i Paunie" (polje)., Ima izvedenica i od nepoznatih limena. Mjesto, gdje je bio benediktinski manastirv zove se ČOkovac (kratki sillazni na prvom slogu). Na benediktinceodnosj se polje zvano KoludrovilCa. Razvaline nalaze se još na brdu zvanom Pustograd (kratki silazni na prvom slogu). Tu le bila stara »mostirinae.t? Neki već ooenanotočkt toponimi ponavljaju se i ovdje: Vela ,. Glava, Veli: Vrh, Straža, Grbe, Glav ičilne, Crn~ke, KobiJjak, Kruševo polle, Kruševica (uvala), Triluka (kratki silazni na O, Borovniak (tri rta), Poliice. Poliane, Plemeština, Kdlediš te, Studenac, Vrtline, Kuk i t. d. I romanskaizvedenica Šipnata ponavlja se ovdje. Tako se zove ovdje voda uz more. I I . U opsegu (konflna) Pašmana zanimljivo je ime brda Cudoniin (kratki s.i:lazu] na prvom slogu), pridjev od: imena CudQillia· (od Ću domir). Ostala imena kao Zaglav (duz! silazni na prvom slogu), Gripe. Na garmi, Dumbočica, Završie, Dračevac, Jamina, Jasenovik, Vrhovine, Ogradice, Jamina i t. d. ponavljaju se ovdje kao i na ostalim kopnu, otocima Hi Od većeg Je interesa zabil~ježiti kao toponim stari hrvatski izraz za mjeru polja Gonjaj (;dtu,gr siđazn'il na a), koj~ ovdje označuje obrađeno polje. 1 2 . Današnje selo Neviđane (kratki silazni na e) nalazilo se nekada na mjestu, koje se zove Miorišće (kratki silazni: na drugom slogu), od mir »zidillle«. Pridjev od Neviđane glasa neviskr (kratka silazni na e} u izričaju pdUe nevisko, Iz ovoga pridleva izlazi" da je narod shvatio ime miesta kao izvedenicu u phirahi stvorenu pomoću Siu.lfiJksa -ianin, koji je odbacio u pridievu. , I ovdje se oonavliaiu već poznati toponimi kao Zaglav, Šipnate (također uz more)" Podvornice »nji,ve,pOd dvorom, kod: kuće«, Artine, Gaj, Grbe, Jamina, Ograda, Kus, Gladušine (kratki silazn] na u)• . Komorndak(du~ sidazni na drugom slogu), Tridrage (do pollanske međe), Kuik, Osd.oi i t. d. Stari naziv Krugza šumu ,il ovdje se pojavljuje: ČeHnski Krug.
na
136
Zabiđježiti je još toponim Plat (južni i Zmorašnfi), koji nijesmo susreli na otocima.l" kao il supstantivirani pridlev Staniševac (kratki silazni na od Staniša. u sešu Mrtljane (kratki sillazni na a) zabilježio sani među ostalima ove nazive njiva: Gustice, Zgon, Lučine;Podvornice ii t. d. Ovi stari! nazivi poznati su nam iz ranijih studija. Od OVIh je najvažniji Zgon, Taj. izraz, kOjii dolazi u' zadarskom kraju, odnosi se na stari način obrađivanja zemlje pomoću kmetova. Naziv potoka Progon »puteliakza stoku« vidjeli smo i na drugim otocima zadarskog arhipelaga. Brdo 'i morski rt uza nj Rasovica (kratki s,Nazrui na deminutivod rasoha »račvasto drvo«, ponavlja se također na ovim' otocima. Iz toponomastjke sela Dobropoliane zabilležiti treba pridiev od ove složenice, koji glasi: polfanski bez prvog diiela: Polianska (s dugJim čakavskim naglaskom na drugom slogu) zove se rt (punta) na • teritoriju sela Bani (kratki S'iJaznil). Iz toponomastike Ždrelca biiiežim Kamenjak (kratki silazni naglasak na prvom slogu), na karti krivo Kamenik, Martinjak, supstantivirani stani .pr.~diev Martinji »Martinov«. Mnogi toponimi ovoga sela ponavljaju se kollilko na samom ovom otoku, toliko i na ostalim zadarskim otocima. Ovamo idu: Zaglav, Artina »vehkiiJ rt«, Ploča, Gladuša »rđava niiva«, Grba, Kablina, Gusta, Vršak, Ogradice, Vršina, Šilo, Gorica, Njivice, Vela draga f t. d. . , Naročito treba zabiliežiti naziv rta (punte) il glavke kod nje Cerena (na austro-ugarskoi specijalnoj karti krivo Cerma, kratki si[aznii na drugom slogu). U ovom toponimu očuvan je stari slavenski naziv za mrežu. Taji nazrv danas, se više ne govoril u Dalmaciji. Još treba zabiffli·ežiJti hrvatske 'toponime Brozovica (od. Broz < Ambrosius), Kobiil:.ia:k il Kruševica, koji" uz navedene, jače ističu usku povezanost otočke toponomastike s kopnenom. Od imena mnogobrojnih uvala treba zabilježiti hrvatski naziv Zaklopica (duljina na prvom, kratki silazni akcenat na drugom slogu) za tal, VaUie Chiave na karti nekadašnjeg austro-ugarskog generalštaba.
n
n,
III. Pašmanskt otočići (školj i) dijele se na dvije seriie. Prva, sjeverna seriia (Š.kOlltid.ć kod Neviđana, Oarmenja'k3r,. Bisaga, Ričul, Galešnjak, Komornik, Babac-", Muntana, Dužac, Cavatul, Planac, Frmić i Sv. Katarina) čine vezu s Biogradom, FiLip-Jakovom, Turniern i Tukliačem na kopnu. Druga, Južna serda (Ganaarol, Košara, Maslinjak, Žižani, Gangaro, Ors!jak 14 a , Kotula, Oburi'") vežu Pašman s Vrgadom i nlezšnim otočkim skupom. Njilhova imena većinom su našeg 137
I porijekla, aHI imai romanskih (Ričul, deminutiv od lat. ericlus »iež«, Gangaro il dem:ilri.utivodati1e Gangarel od tal, ganghero »baglama od vratiiu«, KOVuJla »sukniica«. Neki od iovfh krivo sUlzabiJlježeni na specijalnoj karti, tako. Cavata mjesto CavatuP6(dugi silazni akcenat na drugornslogul.ckako narod govori.. . Lijepa su naša imena Galešniak (kratki silazni akcenat na. pr ... vom). .izvedenica od galeša »crn« ,it, 'Komomilk. izvedenica od komo... rika »quercus coccšera«. . ' '. Nina austro-ugarskoj ni na jugoslavenskoj specjialnoi karti nije zabilježeno 'ime p~ičiIt1e (sike); jedan i .po km. udaliene 04 P.illliip... Jakova, Kočmstvo iH Kočinsko' (kratki Siilazni 'akcenat na prvom slogu). To je izvedenica od kočina »kočet, oštra dlaka«. Naša pomorska karta: piLše za nju ime Kočerka, Naša pomorska karta donosi' još ove nazive: • a) za uvale: Jota (nejasno) na'Žižnju,Žinčena, ('Pridjev od nejasne osnove), Če1inđa, Taline (upor. Tale na Glibu), Lučinaaugmentativod iluka; " b) za rtove: Orlić, deminutW od orao (upor. Orlec na Cresu). Gnal, Posljednj,i toponim mora da je romanskt, sudeći po završetku; ' aH ne znam, .štomaIe osnova. Bilješke: 1 Prema Buliću, Bullettino dalmate, sv. IX, str. 117 s Ug:janom Pašman smatrao se u staro doba jednim otokom, onako, kao nekada Lo.šinji Cre.s. Oba: su imala zajedničko ime Lissa (Plinije)~' , ',;. '.' , ,'. .' ! Upor. moj članak u' Zeitschrift fii~ Omnam.enforschung, sv. IV, (1928.), str. 21851. . . " , ," .: 2aAkc~nte sa Vrgfide b~lj~,žim prema.đurlštću, N. Vj. sv. XLV i XLVI. V. članak o Vrgadi. " , . • Historijske su potvrde veoma šarolike. O tome, kako se odnose prema današnjem hrv. obliku ,V. moj članak u Nastavnom Vjesniku" sv, XXIX (1921).. str. 446 i sl. I ovaj otok, kao i Ugljan, mijenjao je s. vremenom ime prema važnosti naselja na njemu. Najstarija je hrv. potvrda za nj iz 15. vijeka; Upor, Ak. Rječnik, sv. IX, str. 696.. G. 1289 i 1351. zvalo se insula Bagrii, Balnei prema Ba,nju. Upor. JireČ€k,Romanen I, str; 62. . , • Upor. Rački, Documenta, str. 70 i Bulić, Bullettino dalmate, sv. IX, str. 118. Ovaj naziv ne može da potječe iz starih vremena zbog toga, što bismo za skup dj očekivali i kao u Žman, žmulj i pižuo, od lat. riječi MedianulIl\ modiolus i podiolus. 5 Neviđane i Mrljane stoje u pluralu mjesto u singularu kao Opatije, Selca i t. d. u Hrv. Primorju. i u slovenačkom Trbovlja, i to zbog toga što narod ne misli na samo naselje, nego na, čitav njegov teržtorti (konfin); ~oji sač:njavajunjive, pašnjaci i t. d. Plural je mogao nastat: t~o,što se u dočet!ku.osjećao sU!fiks -janin, a sva imena mjesta izvedena pomoću toga sufiksa jesu .pluralia tantum. , ' , .. ,'. ' - 8 Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. X;XIII(1915) str. 344 i sl., br. 7. ' , .. Rački, DOCumenta, str. 70, 71. ,s Upor~ Dl>brače tl srezu užlčkom.. Ličnom imenu Dobrat od Dobramir ili Dobroslav ~eIlla traga upisaniJnyr~lima.
138
•
.. • Pridjev paunji »paunov« dolazi samo kod Zoranića, to Talijanski se zove ovo brdo Monte Zuccharo. ' 11 Topon:'m'Sipnata ponavlja se nebrojeno puta samo u zadarskom arhipelagu. Na Rabu postoji i oblik Ćifnata. Nikako nijesam mogao saznati. da li postoji u narodu ovakva opća r!ječ s određenim značenjem. Ako tko 'to sazna, neka 'mi javi. Mjesta nazvana S:pnata nalaze se samo uz morsku obalu Tu se miješa morska voda sa slatkom. Nije isključeno, da je Sipnata latinska ·izvedenica od Šipun, Ovako se zove u Cavtatu neka pećina s vodom. Upor.. Zore, Dubrovačke tuđinke str. 25. To je grčka riječ ~:'phori, »vodeni konao, tuljak«. Upor. Rohlfs, Etymolog. WOrterbuch der unterrital. Grazitat, str. 227. Upor. članak: o Ižu, lO Upor. ,Mažurarilć, Prinosi i t. d" str. 326. . 11 Upor. u Dubrovniku plat = plasa »ploča« Ak. Rječnik sv. X, .st.!·, 14. ',t4 G: 1334. i lU4.zvao se ova] otočić Bavac.Upor. Smič:klas,'Codex sv. X, stt.141, sv. XIII, str. SOO. Na njemu su bile soline, ua Na 1lIiI1stl"O-ugarskJOj spec. karti Osljak, na jugos1avensk-
ll. VRGADA
I. Na Pašman, zajedno s otočićima (školievima) oko, nlega nadovezuje se na jugu malen otok Vrgada' Ju domaćem. izgovoru Ver-
g<>ad.a).
,
,.';:
, ..
' "
Ovaj maH otok centar je u seriji od 16 školiiča oko njega. Okružwu~i Vrgactu u.pravcu od sieverozapada prema sleverošstoku, oni idu ovim redom: Obun (čakavski akut na u), Ši:pnata (kratki siiazni na drugom slogu, na .austro-ugarskoispeeiialnoi kartiZ,30/KQl. XIII piše se i Sebn ata) , Rakita (kratki sil~zma~cenatlJ;a:O,ObrQvanj (čakavsk] akutna a), Obli~ Osti naglasak ,na 1), Kamič~ć(kratki si.. lazn:t na zadnjletl1Si!Jogu), Ve:U il Mal1 iŠko1jić (isti naglasak), Murvenjak (kratki. silazni na e), Otra (dit~t silazni na i, naoomenutoispec. karti krivo' Gida, na jugoslavenskoj ispravno),' Vrtlić MaH i Veli (na SiPec.'Kam, krivo Vrtlac), Lončarić (naglasak kaou Školjić), Slkica ('J?iinta) Artina li Kozina. .. , . . '" Tako Yrgada sačinjava sa svojl:m otočićima upravo otočki skup, okome treba da se napose govori, Naša pomorska karta,btlježLioš trisrma. školiičaeto 2 oko 'Obrovania.Jćodtse ZoVU Rakttl (1) i Kam~či~ (2), a treći: Gnalič, nasuprot. rtu Gn.al' na Pašmanu. . Ime ovoga otoka dolazi kodcara Konstantifia u lstom redu, u iwi~ro i Krk (VekLa),Ral~ (Arbe) i Osor (Oosaral..» to kao pO&1jednj:i aastanjeniotoK usievernom Jadranu ll-njegovo vrijeme. Dok jeza .zadarski arbip~lag~,Za,Katau~rebellu,.Pizuch, Selbu, Skerda, Aluip, Skirdakissa...Purotirna, Meleta j . EsUu'lliz, izrijekom ·~r....
",:".'C.'
~
,
rekao, da imaju ispražnjena utvrđenja (erimćkastra) i da su bez stanovnika (alkita), za Vrgadu izriijekom veli, da posjeduje utvrđenje (Gradac = grčki kastron) i da je nastanjena. Ako njegovu vijest o nastanienosti zadarskoga arhioelaga tuma": čima onako, kako smo reklt u dosadašnjim poglavLJima, nemamo razloga da mu ne vjerujemo II ovom slučaju. Uostalom, carevu vijest o nastanienosti Vrgade u 10. vijeku potvrđuju i druga hlstoriiSika vrela. Đakon Ivan, u' svojoj mletačkoj hronici, velii za konac 10. vijeka (g. 998.), da su kmetovi otoka Vrgade (Levigradae .insulae colones) izašli pred dužda Petra II. Orseola i prisegli mu vjernost. G. 1096. pommju se na ovom otoku gradac (castrum), dobivanje soli i dviie ribarske pošte (duas piscacionesj.-cd koj:ih ncdavanlc knez (prior) zadarski' Dragus daruje samostanu sv. Krševana u Zadru.' Interesantne SiU potvrde, što ih donose ova vrela, Car Konstantin piše ime otoka i grada na njemu u sr. r. Lumbricaton. Listina iz . g. 1096. navodi: gradac u Ž. r. Lubricata. Primjietiti treba, da su u ovim grafiiama neizmdenieni suglasnici t i k. Tako je pravflno u starom dalmatinskom govoru. Zbog toga se oble graffie osnivaju na domaćem romanskom govoru u Zadru. Potvrda, što ju daje đakon Ivan, pokazuje naprotiv prijelaz suglasnika t i k u đ i g: Levigrada'' insula. Ovaj prijelaz pravjlan je u mletačkom narječju. Ta dva p,ridelaza nalazimo i u današnjem hrvatskom obliku Vrgada. Zbog toga se mora zaključiti, da je današnji hrvatski oblik mletačkog oodrišetla, upravo onako kao. današnji hrvatski nazivi Korčula t Šollta što su mletački oblic] mjesto starohrvatskih Krkar i Sulet, .. Ipak znamo.xla ovaj današnji hrvatski ohlik nije najstariji. Mjesto Vrgada govorilo se naime još u 17. stoljeću Lapkat, Ovako se hrvatski pisalo imre ovoga otoka u glagolskoi Maltici krštenih. Stariji ljudi ll: Salima na Velom Otoku zovorili su s naglaskom Lavkat, odatle ime stanovnika Lavkaćane'" (stari nomsnadv plurala). Današnji hrvatski oblik ne poznale početnog sloga Lum-, Lu-, Le. Mora Sie uzeti, da je ovaj slog bio iidelI1tilfUkovan smmans1kirn članom i da je. zbog toga bio ispušten, bilo od SlavenaIli od Romana. Taj slog točno je očuvan II starijem hrvatskom nazivu Lavlpjkat. Samo je latinski samoglas u prešao preko poluglasa u a kao u Makar za predslavensku Muccumm. Drugi samogfasnik i ispao je, također preko poluglasa jednako kao u Postufilmiana > danas Pašman Hi u Lici!niana > danas Jaklian, Suglasnik r ispao je, da se olakša grupa od tr] suglasnika, jednako kao srednji suglasntk u Pašman; a mogao je ilSpaiSti: i po zakonu disimHacije prema početnom I, kao I što Je. isp,ao zbog istoga razloga u čakavskom mostir za starije molstir uli u atar za oltar. I
140
Prvobitni 'lJatimkiJ oblik glasio je po svoj pJiltid ,iJnrsula rubricata :.crveni otok«. Nazvan je ovako zbog crvene" ilovaste zemlje na niernu," Crvena boja upada u oči, kad se-otok promatra s kopna na bregovima, što okružuju Vranu. o
IJ.
o
o
Toooncmastika Vrgade u golemoj je većini hrvatska. Ipak ima romanskih ostataIka, tz koilh se vidi, da su Hrvati zatekli Romane, kad se ovdje naseliše. Pored romanskog imena za otočić Šipnata treba zabia1ležilti ime mjesta, ~dje se nečistoća baca, Kokara (kratki silazni akcenat na drugom slogu). To je latinska r:iđeč cacaria". Jedna od g'1:aVJi.ca blizu Luke (porta) na Vrgadi zove se pored Kapelica još i, Sudilian (kratki silI!aZllli na drugom slogu, gen. Sudujma, čakavski akut na istom slogu). To je Sanctus Domn:iJus. Romanski stanovnici Vrgade štovali su daklJe istog bizantinskog ~veca kao i Sp~iićani. Osam ova tri stara romanska tononsma, a prelazeći preko recentnog taHjanskog i '~ingvističk:il beznačajnog tooonima Bašćiin, Pod Bašćunčrn (tal. bastione »bedem«), svi su ostalt čisti hrvatski, Imena uzvisina ista su kao li u ostalo] otočkoi tooonomasđce Kuk, Garma, Gradina, MalJi 'i Ve'1JiJ1d Želežniak, Grbice, Grba VelHka ii Mala, Kobiliak, Kutiniak, Srabbmovac, Glaviči:ne i Vrhčvine, 4JspOd Vrhov. Od ,ostaIiiJh imena glavica treba istaknuti suostantivirarri pridjev Platnlak, ćd imenice pIat »ploča«, koju Erno susreli na Pašmanu, zatim pridjev u nazivu Puđarska Gomila, od pudar »čuvar polja. o
bekčiia«.
Od imena rtova istsče se Kranie (s čakavskim dugim akcentom na a i duljinom na e »krajnie«). Ovaj pridjev II sr. r. rrietko se susreće u dalmatinskoj tooonomasttct Zatim p,unta Artića, punta Artine, pod Artlne, na Artlni, gdje je -ar- čakavski zastupnik za sonantno r. Imena polja takoder su ponajviše onakva, kakva i inače susrećemo u našoi :toponomastilcii: Zagradina, Lučina, Vrt~ić, Vele Vrta, Podvornica, Kukavica, Podubača, Strana, Pržjna, Paprat, Kuwa 5 , (na njOlj je brdo K'I1Jtilnjak), Duška, Podvrtade, Vrhovina, Podograda, Pršpanšca (izgovara se i Papranica, i!zvedJe11liJca od paprat), Jamina, DOIl'§.c,lPlma]l Doci, GrbtcavKrč il t. d. Izmedu neobičnih imena njiva treba istaći' Plat (dugi siH!aznt akcenat), Zgon, Ponarca (čakavski dugi na i i duljina na a) i. Ozdrmi (;kl'atki silazni na o) zbog toga, što .smo ih već susrelf i na drugim
141
o
otocima zadarskog arhipelaga.rOzdrfn] "jeist6, Štdiirrne pl!ani~c Ozren na koonu,' ~od zreti »gledati«;' Gva] topon~m može da irtri,a'j miito~ogičkoznačenje. 6 "
'
, .'
,
Još treba spomenuti: dvostruki-deminutiv u pluraluVitlra,icoa i Dčnioa, od vrtal + -bČbC, kao it pastirski tOlJ)OIlJim Ploaudišće, te važan toponim Lahtići, koji se izgovara i Lavtići, Lšftići, To je deminutiv old stare čakavske imenice (Zoran ić) lapat,g. lapta »komad zernlie« 7 , koja dolazi kao toeonim od 15. vijeka. Milčetić jie zabilIj'eŽIO na Krku lapat II značenju >~polje, livada«. Naročito ie značajno; štoVrgadinci imaiu posebnu riječ zamorSiku p:NčilllU, koja se II Dalmaciii obično zove sika (od lat.isiccus »suh«, taliianski.secca), Oni vele brak (Čakayski'd.ug1 akcenat); Ovu riJeč UJ)Otrebl!java:j.u ribari na drugimtočkama Jadrana u značeniu alge oko kamenja, gdjie žive r:ilbe. 8 Iza brakove ,imaju oni svoje n~ zive: brak Kuka, Grbe, Kraniega, Šlpnate, Gorn:ll1ca, .Meko, SiJnkoVac (izvedenica od Šimun) i td. U nazivima školieva oko Vrgade nalezirtio 'nekoliko zanirnljrvih pojava. Kao što II Komatn školj lmožeda bude nazvan prema r,Hji (pri!mder ,iJzKomata Glavoč), tako je i: ovdje. PriimJjer: Oilta. " Na kopnu, se ,bf1da obično zovu po ,oMasti' (pranierk oMo 'brdo, Oblik kod Skadra), ovdfe Je','i'ško1jpć tajko nazvan, Primjer: Oblik, što j,e stip.stantiJvi1rani pr.ildjev obao »okrugao«. . " Otoč.~ć Artina, augmentativ od art »rt«, bDO je nekada s~n s Vrgadom, Zato se Dzove ovako, jer je, u stvari; bio sjeveroilstočhi rat Vrgade.. Danas ga spaiJa s Vrgadom pl~čil[lajlligaz, koji se Zp"e Tanko (čakavski dugi na a ;il dulljina na o), izraz, koji odi~ifčnoprista]e. Druga ptirčiln:a u uvahSv, And'rilte zove se Kvi31Snlo(:kratki siJlazni akcenat' na' prvom slogu)~r1iedak,t()i]J'Onilm. ' Naztv Htiiib (kratkt silazni akcenat) za kamen na Šipnati obiašnjava metaforu za otočiće, koji se zovu Pohlfiba, Gčrnroa
to
III. Lingvistička analiza današnjega hrvatskog govora na Vrgad'i, kako ju je dao dr. Blaž Juriššć," nesumnfrvođokazuje, dia mu je osnova čakavska. Zbog toga je jQšču
142
Selo na otoku ima doduše isti: službeni naziv kao i samotok. ali se u narodnom gOVOliJ.razlđkuje.samo Selč i Liika•.očit 'znak, da je narod primio recentan siužben'i:nazht·odmIetačkeit!prave .. . To se. ovdie moglo timlakše.dogoditi, ,štO 'l}OstojiJu narodu predaja, da su se današnji! stanovnlid·dOlSel~lliJs kopna. 1 0 To znači. da današnjiVrl?;ad!j'l11 nijesu direktni: potomcistarih otočkilhčakav~ca. nego, da Su se ovdje, došavštsa s,ieverooalmat~kog kopna, pomiješaIlf sa starim čakavcima, teilliovdiep,nim;iJi čakavski govorelt su ovamo već došli kao čakavci, jer je' Sva sjeverna Dalmaciia bila nekada čakavska, ._ Da su
*
*
* \
.
l ovdje smo se uvjel1iH,kao i na svlmostašmotocima, koje srno dosada. proučavali, a uvjeritćemo Sie, i na ostalima, što ćemo ih još rstraž~vatli o tome, koliko dragocienšh podataka sadržavaju otoč kitoponimi ta t.zv~ toponOm~tiiČkllstr;itigrafijli,t j.. za nauku o tome, kako su se izrnjeniivalt' Jezici .na otoku i kako su se ove izmjene odražavale u obHku;.toponima.
j·m
Bilješke: Sve ovo nalazi se kod Račkoga, Documenta, str. 404, 175 i 247. 2 Metateza gr mjesto rgj. kako je danas, zacijelo se nije nikada govorila. Bit će grij-eška Mlečaninova. 2 a Ove dragocjene podatke o starom hrvatskom nazivu zahvaljujem dru. B. Jurišiću. Po njegovom navo.du ovako se i potpisivao don Jura Smoljanović' (podrijetlom sa Velog Otoka) i parohijan u Lapkatu (g. 1561. i 1652,a 16531656 parohijan u Vrgadi. Podatak iz Sala dao mu je don Ante Jagić. 3 Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. XXX (1922), str. 132 i sl. • Nije potvrđena u tekstovima, ali živi u romanskim jezicima. Upor. v. Wartburg, Franz etym. Worterbuc,h, s. v. cacare »nećistrti se«. ;; Augmentativ od kut. Cest toponim. o Ako je u vezi sa slavenskim poganskim kultovima u šumi. , Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 584 i Akad. Rječnik, sv. V, str. 901, s. v. lapat b i toponim.. U našim latinski pisanim dokumentima dolazi kao clappus, v. moj članak ,,>0 potrebi Glossarium-a mediae et infimae Iatinitatis regni Croatiae«, Nastavni Vjesnik, XXIII (1915), str. 650. 6 Upor. moju knjižicu »Naša pomorska i ribarska terminologija« str. 171. o Nastavni Vjesnik, sv. XLV, str. 66 i sl. i sv. xr VI, str. 18 i sl. Autor je objavio samo fonetiku vrgadinskog govora. Usput je pobilježio s akcentom i nešto toponima s ovoga otoka, s Pašmana i s Murtera, Njegove zabilješke ui><>tl'ebio sam u ovim studijama. re Upor. Jurišić, Nast. Vjesnik, XLV, str. 87. 11 Isti, ibidem, bez naznake značenja. Ak. Rječnik III, str. 198, 225 ima iz Hrv. Primorja glindura »žlijezda u grlu«, u Kaštelima gnjidura »zaušnjaci«. Upor. Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches Worterbuch, 3 izd. br. 3777. Gljendura (ili gljiva) zabilježio je Kušar na Rabu. Glindura »vratnažhjezda« govori se u svim selima štokavske-čakavske oaze na istarskoj visoravni i u svim selima Slovinaca u zapadnoj i južnoj Istri, upor. Ribarić, Srp. dijalekteloški zbornik, sv. IX, str. 68 i 147. Ribarić ističe, da je ova riječ nepoznata Bezjacima i Brkinima kao i u-Liburniji, To je riječ t. zvo Morlaka, t: 1. velebitskih vlaha. 12 Jurišić, Nastav. Vjesnik, ibidem, i opet bez 'naznake značenja. To je rumunjska nepotvrđena izvedenica metina od miata »vatruština, groznica«, lat. ignitia od ignis »vatra«. Upor. moj članak u Časopisu pro moderni filologii, sv. VII (1921), str. 230, br. 23. . 13 Velebit glasi ovdje Velebić kao i u sjevernoj Dalmaciji. ,. Na Baniji pravoslavni doseljenici Srbi izrn.jeniše stari ispravni naziv Steničnjak (izveden od deminutiva stenica »mala stijena«) II novi S:eničak, u Lici ispravni toponim Crna vas (15. vijeku V črnoj vsi -Ak, Rječnik I. str. 839.) u nerazumljiv Crna vlast, u sjevernoj Dalmaciji pravilan Banja Vas »banovo selo« u sufiksalnu izvedenicu Banj.evac. U žumbertku izmijenili. su Unijati pravilni toponim i hidronim Sušica u drugu izvedenicu od soha Sušice (pl.), stari pridjev m. r, Stojdraž (ovako slovenački od ličnog imena Stojdrag) u imperativnu složenicu stoj draga. To znači, da novo stanovništvo traži za toponime novo Itumačenje i nove etimologičke veze. Stara riječ vas »selo« bila je nerazumljiva novim doseljenicima. Zbog toga su je zamijenili sa vlast ili sa sufiksom -vac. O ovoj interesantnoj toponomastičkoj pojavi upor. moje »Studije iz srpskohrvatske toponomastike«, Belićev Zborn'k (1921). sr..r. 119. i Mažuranić, Prinosi, str. 1371 i 1544 s. v. stena i vas. Sjeničak se zvao g. 1585. grad stenički, Zatim moj rad »Toponcmastički prtlozi« u Casopisu za slov. jezik, književnost in zgodovino V, str. 7. i sl. Lično Ime Stoidrag potvrđeno je kod alpskih Slavena g. 1002.-1018. u Salzburger Urkundenbuch ll, str. 119. Stari. pridjev ž. r. stoj draž »Stojdragov« dolazi g. 1343. u possessio Ztoy.draza u virovitičkoj županiji (comitatus Wereuche), v. Smičiklasov Codex, sv. XI, str. 78. 15 Upor. Broz-Iveković, Rječnik, II, str. 590. 1
144
••
-12. MURTER
I.
Otok Murter (čakavski akut na e Murter na Vrgadi), zajedno s brojnim otočićlma oko njega, nastavlja, u pravcu jugoistoka, otočki skup Vrgade, NasIranja se na poluotok, što ga okružuje Zloselski '(na našoj pomorskoj karti Ptrovački) i Murterski zaliv. Prislon njegov na kopno tako je uzak, da je glavno naselio otoka dobilo po tome naziv Tjiesno, ikavsks Tisno, tal. Stretto. Kao kod Trogira ,i Osora, i, ovdje je otočko naselje spojeno s , kopnom pomoću pokretliivog' mosta, koji se diže, kad treba omogućiti proI.a'z brodovima. Ipak se ovaj otok ne zove po današnjem glavnom naselju na njemu, nego po naselju Murter, koje leži ispod brda Raduča i daleko je od morske obale. Ne zna se, kako se zvalo u doba Rtmljana. Mišljenje, da je Pli1J!ijev Colentum (opnidum et insula) Murter, ne može se
145 \
i
Da Murter nije hrvatski, nego mletački topornm, to se vidi i, po nazivu stanovmka ovoga otoka. Ne zovu se Murterani, kako bi bilo pravilno hrvatski, nego s taliianskim sufiksom Murterini. Istu izvedenicu vtdjeLi smo il TIla Vrgadii. I na ovom otoku kao i na Premudi, Vrgadi, Šolti i: Korčuli mletački naziv istisnuo je iz narodnog govora stariji hrvatski, Toliko jak je bio upEw mletačke uprave i u našoj toponomastici. U župskim 'mancema na sto mjesta piše se 1658.-1706. Srimač,11 Srimču mjesto Murter. 5 Odatle je na Pašmanu naztv stanovnika Srimčanin, Moj izvjestirteilj po ovom pitanju prof. Jurtšić" ne zna zastalno, da li se govori za žensko Srirnka. Što znači Srimač i kojega je podrijetla, to zasada ne znam. Kako i Murter u neku ruku označuie poluotok, kao i Srima kod Šibenika, može se s pravom tvrditi, da ova dva naziva store u etimologiiskol vezi. Nije nevjerojatno, da su od iste osnove 'i: nazivi sranonia = srtmulia »goveče u koga su rogovi: vrlo naprid,ed iznešeni«, koje je negdje u Bosnizabjlicžlo Ivan Zovko". Ako ova dva stočarska termina predstavljaju prvobitno značenje osnove, onda su Scima ii izvedenica odatle Srimač metaforički' toponimi. J Od pet naselia 'ovoga otoka nalstarodrevniii naziv nosi: liramina. Hramina je stari! augmentativ od hram li znači »kuća«." Ova opća slavenska riieč rijetka le kao toponim, Kao ime mjesta zabiliežena je Illa Dunavu kod Nove Palanke.jrdie su Slavena 5. iH 6. vijeka prekrstile rimsko utvrđenje (castellum) Literata II Hram (danas Ram Hi Rama). Izvedenica hramina u značenju »kuća« potvrđena je od 14. viieka u starosrpskim spomenicima. Po liramiiIlli: nazvan je i flraminskt zaliv. Starinski je i naziv brda Raduč, koji se u dalmatinskoj tooonomastici često ponavlja u ovoj funkcij,t. To jie star:i pridjev odličnog imena Raduka. U Ud se 'pominje 1486. porodica Radušić.9 Južno od Mokrog Polja ovo se porodično ime očuvalo dio danas u imenu sela i brijega Radušić. U lučkoiižupaniši postojala je 1338. selo (villa) Raduhova vaas'" sa h mjesto k. Naselje Tijesno broji pet zaselaka. Jedno od nj:iJh zove se Dazlina, jednako Kao selo Dasline u šibenskom kotaru, ovako zvano 1358., 1371. i 1480,11 I to kao da je pridievna izvedenica stvorena pomoću sufiksa -in
ziv nosa Kosirina, augmentativ od Kosi\'Qjf:U'n~Bt~~v,i~kao ove oruđe. Neobičniđ'~ je naziv uvale Vu~w~g~ ~m~vCUJ.skoj voinogeografskoi karti Vučigrad), i to s gil~I1
;vO .srriotd sUV1 .m!oto
U terrninologii; morskjh rtova (punti) OM~ ~P§fflĆ~ld.rtH{f put izraz R,at, koji je karakterističan za južnUr@~~ ~tmtf
skog Rata lilii Peiiešca dalje. AH je narod goV'q!)~Aa~.~ ovu istu riječ li sa samoglasrrirn r, dakako u ča~iYms:~~p@:J~\" kao i na zadarskom arhipelagu. To se vidii od~~~ ~tb~{)d.~~ . čića rovu Arta Vela .iI Mala i Artice ir što se u~m~cf'tOOvRq,t;.!J~ naprjied pomenuta uvala Arti:Iuka, izraz, ko~i, akĐ'deoifmr~JY!l~i~ liežen na speoijalnoj karti, iizaziva čuđenje. Imav1tffi~ ?rllffi~1"; Dva otočića ovoga skupa nose isti metaforički 11JMjNti~
Naziv Radelj za školj predstavila zacijelo prvobitno lično ime. U hrarninskom zalivu nalaze se VeliJki i MaJli Viill~k, sunstantivlrani stari pridjev od vino, koji na hrvatsko-srpskom kopnu dolazi još u vezama kao Vin] Vrh i Vina Gora. . Što znači: Tezina (na jugoslavenskoj voinogeografskoi karti u pl. Tegine) kao nazdv školia, ne znam. Možda je to augmentativ od teg 15 »obradiva zemlia«. Ovaj toponim vidleli smo na sjevernim zadarskim .otocirna, Teginu od Rade1ja rastavlja školj Sminlak koji piše jugoslavenska vojnogeografska karta isoravnde Zminiak, Osnova ovoga imena dolazi Ilia dalmatinskom kopnu u nazivu teritorija starohrvatske županije Srnina!". Ne znam, što znači ovaj toponim. Murterski tooontm može biti izvedenica od zmija. Druga grupa murterskih školieva nalazi se uz zanadnu obalu otoka. Ni~e brojna. Ovamo idu Prišniak, Školjić; sika Karničac, ŠkoIlić prema uvati Kosirin] i četiri Kuku:1jara (Kamičič, Vodniak, Babuliak i Kukufiar). Ovaj pos1j,ednJ,i metaforički naziv interesantan je toliko, što je Akad. Rječnik, sv. V, str. 763 sumnjao u postojanje riječi kukuliar »čoviek koji pravi kukulfe, vrstu kapica« u narodnom govoru. Ovdje vtdimo, da je narod upotrebljava u toponomasticl školj eva. Naša pomorska karta bilježi: još naziv Mišine za neznatan. školjić zapadno od uvale Slanice, i Tužbina, naziv školia uzalivu Kosirina. Isti naziv u pluralu Tužbine bilježi' ista karta kao naziv rta sjevernije od uvale Dolac. Treća grupa murterskih školieva nalazi se u murterskom kanalu. Uz rt (puntu) zvan Rat bHlježi austro-ugarska specijalna karta pridi evni naziv MaH i VelikiJ Drazarnaski, a jugoslaveTIISka imenički Dražemac. Ne znam, da li tako narod uistinu govori i što znači ova čudna riječ. Uz njIih' je sika Muoka, prvobitno lično ime kao što je već spomenuti Radelj. U zalivu samom nalaze se Liutac, Školjić, Borovnik i Bisaga (ovako ,i II Kornatu), Krbošniak (po svoj prilici izvedenica od krbun »ugali«, aH ga naša pomorska karta piše Hrbošnjak, što čini ovu etimologtiu vrlo nesigurnom» Mimoni'ak i Mashniak,
*
*
*
značajna ukazuie se pri isp:iJtivanju toponomastike ovoga skupa činjenica, da nliijlesmo našli niiedan starodalrnatinski romanski toponim, To znači, da je II doba doselienia Hrvata u ove krajeve taj otok bio zaista pust, t. j. bez starodalrnatinskih Romana. Ova činjenica obiašniava se geografskim položaiem otoka. On leži odviše blizu kopnu, da bi moglo služit] kao zaklonište onim Romanima, koji su tražtl:i spas na otocima pred slavensko-avarskom naiezdom,
Kao
otočkog
148
Rij.eč hripa »l~tica«, koja se govori na Pagu, ovdie se javlja kao toponim u pluralu Hripe. Naziv Kušija, što ga biiieži naša pomorska karta za prolaz kod Artica, možda j,e isto što i Krušiia između Plavnjka i Cresa (taJ.
corsia), Bilješke: Upor. Bullettino dalmato, sv. IX, str. 133. Sve toponomastičke podatke za ovaj otok crpem iz austro-ugarske generalštapske karte Zone SO/Kol. XIII., jugoslavenske vojno-geografske karte list Zirje i naše pomorske karte. Nijesam ih provjerio prema izgovoru domaćih ljudi. To ima da se učini u budućnosti. 3 Upor. Ak. Rječnik, sv. VII, str. 161. 4 Ak. Rječnik ,sv. VII, str. 15 i 161. Meyer-Lubke, Roman. etymol. Worterbuch, 3 izd., br. 5693. Njemačka riječ Mčrser, odatle naše mužar, potječe iz istoga vrela. 5 Saopćenje prof. dr. Blaža Jurišića. Naziv Srimač potvrđen je od 13. vijeka. G. 1285 piše se insulae Srirnaz (et Zuri), Srimez (et Zurri). g. 1357 duae insulae Scrimach {et Zuri), g. 1366 tres insulae Srimaze, Zure et Arte, Ovo su grafije dokumenata iz naših krajeva. Mletačke su grafije Scrimiz, Zuri, Jame pored Srimaz, Sirje, Carte i 14. vijeka, g. 1324, kriva čitanja bez vrijednosti za lingvista bit će g. 1332 Serenuz mjesto Scremaz i g. 1324 Scruniz mjesto Scrimiz. V. Smičiklas, Codex v. VI, m. 528, v. XII str. 438, v. XIII, str. 520 i Mon. Slav. merid. v. I 160, 172, 352, 354, 359, 382, v. III, str. 423'~ iSrima \kod Sibenika potvrđena je g. 1402, Mon. Slav. mero v. IV, str. 458. Glede grafija (gen.) Jw:te i Carte upor. u tekstu Arta. Marčić, S11p. etnogr, zborn.k, sv. XLVI, str. 576 navodi kao staro ime otoka Srimac, Ovako bi se doista mogle čitati navedene stare grafije. Ako je tako, onda bi Srimač bio stari pridjev m. 11"., uz koji se razumijeva imenica otok. Srimac more se .tumačiti (kao »stanovntk Srimee. Marčić je na str; 580 zabilježio narodno pričanje u Sepurini na otoku Prviću, 'da su stanovnici ovoga mjesta »na ostrvo pobegli iz Srime na kopnu, da se zaklone od turskih navala«. Takovih veza .izrneđu ovoga otoka moglo je biti. i prije turskih provala. Zbog toga bi bilo mogućno tumačiti Srimač kao prvobitni pridjev od imena stanovnika. ' • Ovako se zove u Rogoznici kraj, 'gdje je danas fabrika. U vrijeme Francuza bili su tu 'topovi. Odatle današnji naziv položaja Batarija (kratki uzlazni na trećem slogu od kraja). • 7 Zbornik za narodni život I, str. 311. Zaliti je, što Zovko nije zabilježio mjesto, gdje je čuo ove nazive. 8 Upor. Ak. Rječnik, sv. III, str. 679. 8 Upor. Monumenta historica Slavorum meridionalium, sv. XLII, str. 29 i 32. 10 Smičiklas, Codex dliplomaticus, sv. X. str 373. 11 Jelić, Vjesnik, sv. III, str. 81. Smičiklas, Codex, sv. XII, str. 535. a Ak. Rječnik, sv. II, str. 200. 13 Ak. Rječnik, sv. V, str. 284 i 345. Postoji i oblik bez početnog sloga morač. Riječ je grčkoga porijekla marathron »feniculum«. Upor. moj članak u Zeitschrift fUr roman. Philologie, sv. LIV, str. 486 i sl. 14 Naziv je metaforičan. Narodna mašta shvatila je oblik otočića kao prišt. Upor. Ak. Rječnik, sv. XII, str. 176. 15 Odatle težak, težiti »obrađivati«. Upor. Mažuranić. Prinosi, str. 1445 s. V. 18 Upor. Rački, Documenta, str. 114 139 i 114a, 1083 locus, castrum Srnina; Smičiklas, Codex, sv. XII, str. 521, g. 1358., sv. II, str. 11, g. 1103., territorium de Srnina. Piše se i Zmina 1
2
•
149
odatle, što najstariji potvrđeni oMik glasi Zuri. On se i danas označuje kao talijanski. Tako se pliše 1059., kada krali Krešimir daruje ovaj otok samostanu 'sv. Ivana II Biogradu na moru. Mjesto početnog konsonanta z piše se i j (Juoi). To znači, da su Hrvati čuli sličan romanske spirant, koH i u :imenu Maius. u hrvatskom izgovoru Maž ilJi u Jadera, hrvatski Zadar, tal. Zara. Vrlo je vjerojatno, da je toponim Zuri' = Ži1rj,e grčkoga porijekla. Najbliže mu stoji grčka riieč zvros, 'koja ima mnogo značenja. Kao pridjev znači »zaokružen, zavinute, kao imenica »zavoi, krug, jaruga iskopana u okrugu, konao«. Očuvana je u .romanskim iezicima kao glagol li kao imenica. Grčki samozlasnj«, označen i'PsHtonom, jednako se izgovarao u starodalmatinskom Zuri kao i u rumunjskom ziur, To je značajka balkanskog latiniteta, u kojem se grčka riječ _ izgovarala giUTUS. 8 Žirie rastavlia od Kapriia nenaseljeni otok Kakaa, Ovaj je naziv možda ,identičan s lat. cycinus »labud«. Ta riječ govoriša se u lat. pored cygnus u istom značenju. Midodtuše u toponornastici dalmatinskih otoka niiesmo našli metaforičkih naziva po labudu, aId ih ima po galebu. Upravo u ovom otočkom skupu zove s,e škoB, u uvali Smetna (na jugosJavel1!Skoj voinogeografskoi karti Smetnja) na Zrnaianu, Galebiniak. Brdo na istom otoku (l 03 m) nosi isti naziv Kalebiniak s promjenom početnog suglasnika, kako dalmatinski pisci (Baraković, Kavanjin, Pavlinović i t. d.) govore. Izgovor latun:skog suglasnika e pred y i isH je kao u dubrovačkoj liječi kilmak za lat. cimice »tienica«. I ime drugoga nenastanienog otoka, koje rastavlja Prvić od Zrnaiana, Tiiat, čini se, sudeći po svršetku -at, da je latinskog' podriietla. Od ovoga naziva nostoit još supstantivirani pridjev Tiiašnica, Ovaj služi kao 'ime uvale, u koju mogu pristati i brodovi, i' kao ime rta (punte) uz nju. Šta ie Tiiat, ne znam. Manj.i škoL1i 'Impe se oko ovih pet većiih. Na Prvić se nastavljaju prema Zlarinu školj Galiola »rnala gaIiia«, Lupac i sika Roženik. Lapac postoji i kao ime sela u Bosni. Izvedenica Je od Lup, riječ koju MamNć upotrebljava u značenju »glava«. Roženik jeiJzvedentca od rog. Otok Tdatprodužuic u pravcu sjevera duguLjast školj zvan Logorun; naziv zacijelo romanskoga podriietla, ali mu ne znam značenje. Logorun je veoma značajan toponim, i to zbog toga što je identičan sa imenom zemlje 'kod Splita Logorun, koju je pO.Sjedov~8 M'a,~ rulić (ispor. Starine XXV, str. 161 i 163), apOmjN'e ~trotP ft~t1kJ(&, i to 1266. terra poslta ad Logaronerts~P.ftttvl~~,'C ~/m13J8. in Lagarono magna terra i~x1~~~as WtibJlliS t,i~&. fčMTasf 1<, sV~V, str. 99, X" str. 395 1 JErlf~~'R~anen, Sy.•L str.. ~}. ~ je .. Co" • "~n'c~f>fYt!j lq· ~ -MtiP rrge~ idi jj .dl veiN. o~ e?frru srrsvxsn o' B .B~i ~ ~13VIJ jlj~ n ~:s.13YJin
al
m
Do rta Tiiašćice nalazi se školj Kamenica, vrlo karakterističan naziv, koH inače siuži za oštrige. Do kopna produžulu Tišat školii Lukovniak (na našoj pomorskoj karti Lukovnik), Prišniak, metafora prema prišt, koja se opetuje, i Sov liak, izvedenica od sova. Otok Zmaian kao da produžuiu lli pravcu [ugoistoka sedam školieva, Obonian? VeH il Mali, Sokol, Sestrica (tal. Sorella), Vrtliače, Kamičac i Dugo. Osim Oboniana sve sami naši razumliivi toponimi. Otok Kaprije ima uza svoju istočnu} južnu obalu deset školieva: Prčevac, MaH i Veli: Dupinić, đeminunv od dunin »delfin«, Bavienac (na našoj pomorskoj karti Bavlienac), Ostrica, Kraliak, Gumanac, Mišjak MaLi i VeNI, Ravan it sika Rama. U istom pravcu rasijani su i ška1jevi Kakna, na sjeveru Čavlin, Tetevišniak (ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugoslavenskoj Tetovišniak) iH Kablin Veli i Mali, Kablinac, Cerigul, Dužac i Mala Mare. Između uvala Prtslsga i Potku ćina nalaze se Borovniak Veli i Mali, naztvt.koš srno vidje'},i u Komaru oi inače. Na iugu je Kamenišniak Velii i Mali,izvedenka od kamenica »oštriga«, Ško!devi: Žirja također su brolns, Kornata s,e drže Mrtovniak, izvedensca od mrta »myrta«, VrtLić ili Ravna, Sarnograd, Raparašniak, Bačvica, Sridan i Sedlo. Juzozaoadno od Žirja u Kulfu stoje Balkun (označen brojem 4), Kosmerka (2), Blitvenica (1) (tu je svjetionik), Proklandica (3) Ravna, Kameni r sika Ormeni (7). Poshednj; naziv pridjev le od garma. Vrtlac (4), Babuniak (6). JUŽJno od uvale Kruševice leži školj Skrvada, (ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugoslavenskoj Škrovada), naziv, koji je zacijelo identičan s imenom školia Škrovada u Kornatu.'? Sasvim na jugu otoka stoie Bavkul, Rasoc j Mažirina. Prvi toponim kao da je neka starodalmatinska riieč. Susreli smo ga i na Molatu. Druzi jie nejasan, možda analogičkj nominativ za Rasovac prema gen. Rasovca?, Cini se kao izvedenica od rasoha »grana«, riječi, koju smo češće susreli u terminologiii otoka. Treći je naš augmentativ od posuđenice iz mletačkog rnaziera. Starija naša posuđenica iz domaćega romanskog govora glasi mocira, od lat. maceries »ograda od suhog zida«. Na istoku Žiria nalaze se školii flrbošniak, Gus te ranski (izvedenica od gusterna »bunar«), Koromašna, naziv koji i na ovom otoku dolazi: kao ime uvale, a i inače na otocima i Mikavica.ll~ Ovako se zove i uvala do školia. Neki nazivi rtova i uvala ovdje je ponavljaju kao i inače na otocima; tako rt Nozdra na Tijatu i dvije uvale Nozdra Mala i Vela na Kapriiu, Na sjeveru Kakna ispod brda Rasovca, s jedne i druge obale, nalaze se dvije uvale Prisliga. Tako nazvana uvala dolazi i u Kor152
natu. Ovaj naziv stoji možda u vezi s ličkim geografskim terminom presliiež f. »dolina izmedu dva brda«, upor. Akad. Rječnik, XI, 710. . Lako su razumljivi ovi naziv] rtova (ounti), na Tijatu Kružić (ovaj naš· naziv odgovara naprijed pomenutom grčkom gvrčs): Ostruška (na našoj pomorskoj karti Oštrica), Siri Ražanj na Zmajanu, Lemeš i Mrtovac (od biLjke mrta »myrta«) na Kapriju, Debela na Kapriiu i Stražinska na Žirju. Naziv uvale Vodotoča na Kaknu opominje na romanski naziv Štpnata s obzirom na značenje. Nalazi se i na Krku 'kod Omišlja. I nazivi uvala sadržavaju mnogo naših razumljivih toponima. tako Smetna i Zakloštica (izvedenica od zaklop) na Zmajanu, IvaniSIka (na našoj pomorskoj karti: Vanjska) ,i Zaiedlaača na Kaprlju. Rernetić na Kapriiu odnosi Se možda na pu'Stiit1đake kojih je 'll staro doba mnogo bilo u bHrzillli špi,}ja. Uvala Saraceno na Zirju,12 kojoj ne znam hrvatski naziv, odnosi se možda na gusare. Imena uvala StUlPi,ca i Kabal na Žirju jasna su. Ne zna Sie, što irna da znači Juro'" i da li stoji u kakvoj vezi s pisanjem Juri za Žirje. .
*
*
'"
Budući da se na nriioženoi karti nijesu mogli isnisati svi toponimi, označeni: su brojevima u obalskim sistemima .1. Žida: a) rtovi 9 = Jurkovica , 11 = Grašniak, 12 = Škrovadica (hrvatski demmutrv od mIet. s crovada), 13 = Debela (sc. punta), 15 = Ljuta Veta i Mala (također uvala; b) uvala: 14 = Veli . Bok; e) škollevi: 10 = Gušteranski (od gusterna < lat. cisterna); II. Kakna a) rtovi: 16 = Oštrica, 19< Rašovac: b) uvale: 17 = 'Tratica (deminutiv od mreže trata), 18 = Tepli Bok; III. Kapriia: a) rtovi: 22 = Oštrica, 29 = Remetić: b) uvale: 21 = Medoš, 23 = Gaćice (metafora, koja se opetuje), 27 - Smetna (opetuje se drugd:i:e kao Pometena od glagola mestf), 28 t::::::l Kaprde: e) školievi: 25 = Politrenica, 26 = Ravna Sika; IV. Zmaiana: b) uvale: 30 = Bok, 31 =. Pegor (izol:iran toponim), cl) sika: 32 = Sestre (opetuje se); V. Tiiata: e) rt 34 = Gaćice (t uvala se zove tako); b) uvala: 35 = Vlahov: VI. Prvića: a) rt 36 = Kobila. Kanali označeni su ovim brojevima: 24 - Kaprijski, 20 = Kakanski i 33 = Logorunska Vrata.
153
Bilj ešk e: 1 Hirtz, Rječnik narodnih zoolog ičkih naziva, str. 179 i sl. ne bilježi ovakovu izvedenicu od zmaj. ! Upor. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIX (19.21), str. 331. 3 Upor. moj članak u Casopisu za slovenski jezik, sv. III, (1921), str. ~ i sl., 151. • Upor. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIX! (1921), str. 226. iL Upor. Glasnik Skopskog naučnog Društva, knj. XV-XVI, str. 100 i sl. 8 Rački, Documenta, str. 51, 55. Smičiklas, Codex, sv. VIII, str. 450, sv. IX, str. 3, 18, 20, 221, 231, 251, sv. X, str. 508. 7 Smičtias, Codex, sv. IX, str. 216. AkJO danas narod priča, prema Marčiću, Srp. etnogr. Zbornik XLVI, str. 582, da je selo Zirje »dobilo ime po žirju, koga je nekad davno bilo u gajevima crnike (quercus Ilex)«, onda [eto t. zvo pučka etimolog/ija,koja postanje imena tumači prema današnjem jezičnom
osjećanju. 8 Upor. moju studiju u Zeitschrift fiix roman. Philologte, sv. XLVI, str. 391, br. 18a. 9 Ako je to prošli pasivni particip od obonjat; »omirisati«, Ak. Rječnik, sv. VIII, str. 424, naziv je nerazumljiv. 10 To je mletačko-furlanska riječ scrovada »svinjarija«, izvedenica od scrova »svinja«, koja se čuje i u Dalmaciji. 11 Ova riječ zabilježena u Bosni kao nadimak. Ak. Rječnik, sv. VI, str. 661. 1! Ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugoslavenskoj mjesto toga bilježi se kao ime uvale Tratinska. Ne znam, u kakovu su odnosu Saracerio i Tratinska. Trebalo bi ispitati ribare na Zirju. 13 Ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti. Na jugoslavenskoj nema na tom mjestu nikakve zabilježbe. j
l'*. ZLARIN
Zlarin .(dugi S'i~azn~ na a i đuliina na i) nastavila otočki skup Žirja paralelno s dalmatinskim kopnom sve do rta Ostrice na poluotoku, što ga čine uvale Musorovrca i Mirin na sievernoi, a Grebaštica na južnoj strani.' I Zlarin.kao] Žirje, broji se u šibenski otočki skup u užem smislu. Maleni školii ikoji se drže njega, nijesu brojni. Od kopna je od~jletjen ovaj skup šibenskim, a od ŽIrja zlarinskim konalom, Na sjevernoj, istočnoj i zapadnoj strani; Zlarin nema školieva, već samo na južnoj, gdje zatrpavaju prostor prema poluotoku Ostrici u zalivu, koH pomorske karte zovu Porto Sebenico Vecchio, a naša pomorska karta Grebaštica. Zlarinski su školievi ovic na iugu sa strane Kulfa Komorica, izvedenica od iste osnove od koje i :~me b~Uke komorika »quercus cocdfera«2. Zlarinskog rta zvanog Rat (dugi silazni) drže se: Drvenik, koji nosi isto ime kao i dva velika otoka na zapadu Šolte (tal. Ziro154
na), Dvanika, koja se zove zato ovako, ier se dijeli na dvoje, Rakitan (na našoj pomorskoj karti Ralcitn~ak), izvedenica odiJrnena drveta rakita »vrsta vrbe«, kOlje kao tooonrm dolazi II Kornata, Mumonia, Oblik, supstantivirani pridlev obao, koH smo već susreli kao iJme školia, .i napokon dva škoiia, koja nose romanski naziv, deminutivod curvus" »kriv«: Krbela Vela i Mala. Na ulazu uGrebašticu pred Tmarom je deminutiv odatle Krbelica. Na sjeveru obiđu Krbela, nedaleko kopna, nalaz! se otok Krapan ili Krapanj (naglasak je prema Akad. Rječniku, sv. V, str. 464 kratki silazni na prvom slogu, a u drugom slogu je neoostoiano) s istoiJm·enim naseljem, poznato odatle, što se stanovnici njegovi bave vađenjem spužava, Sjeverno od njega nalazi se školj Krapiun, koji sadržava romanski deminutiv od Krapan iH Krapanj, tail. Crapano.. Ovai toponim čini se da je grčkoga poriljekl'a. Kod Grka u južnoi Italiji dolaze Imena mjesta Krepane kod Bove, Krepani u provinciji Catanzaro s istom metatezom kao Krapan, To je grčka riječ kćpra non »blato-". Naš je istoznačns toponim Blato, Blata, Blace, Zablaće, koji baš u Dalmacift dolaze nebrojeno puta. Ovo tumačenje ne može se uzeti ikao pouzdano zbog; toga, što grčk] sarnoglasnik o II našim posuđenicama iz grčkoga ili ostaje iH se sužava u samodasnj1k u.5 Teškoća za toponomastičko i:spJti'Vande na ovom otoku leži u tome, što "nemamo nikakovih hlstorijskih podataka o imenima mjesta. Bez njih toponomasttk ne može pouzdano da zakliučuie. Može da dade jedino takova saznanja, kola se osntvaju na više manje uspjelom poređeniu, StariJh potvrda za Zlarin nema. Ne znamo, ni kad se prvi put pominie. Vidimo samo, da 'Se i ovdje, kao Du drugim slučajevima na Mediteranu, Jadranu i Egeju, otok jednako zove kao i glavno naselje JNdliemu. AH ne znamo, šta je prvobitno; dali ,ime naselja iilJi ime .Moka.
.
1B[~
I J1!!l~a.
!\'}ct!ll li i a o ime uvale. Opomlnie na Velež kod Mo~1~a2I(ilNe~~u 'ifPb~nskom Epiru. Treća, Platac. deminutiv od Plat »ploča«, dolazi loš kao ime seoca u korčulanskom kotaru.
155
Rtovi Marin i Vel:tki Stric nalaze se na dvije strane Zlarinske luke. Plovac je također razumliiv naziv rta. . Medu imenima zlarinskih uvala susreli smo već PriJSU,g, li taj smo naziv kušali objasniti u članku o Žirju. Vodena, kao ime uvale, takoder je razumljiva. Odgovara mnogim Šipnatama. Nejasan je naziv uvale Magarna kao i ime otočića Trnara. Ovo posliednie moglo bi! bilti isto, što i grčka riječ tomarion, koja znači »odrezani kornad«, a nalazi se i u tal. tomaio, furlanskom tomere »gornii dio cioele«." Ako je tako, onda je to jedna indeciia više za grčko podriietlo Žirja, Krapnia i Capo Oomena. Zlariniani se od starine bave vađeniern koralja iz mora. NiJjesmo obaviješteni. o tomu, kako je staro to njihovo zanimanje. Možda ce istraživanje terminologiie toga zanimanja donijeti kakvo obavieštenje o tome. Bilješke: 1 Informacije o mjesnim imenima ovoga otoka crpem iz austro-ugarske generalštapske karte Zone 31/~ol. XIV i jugoslavenske vojnogeogražske karte list Sibenik. Nijesu provjerena prema narodnom govoru na licu mjesta. To će imati učiniti budući toponomastici. Jednako treba provjeriti prema lingvističkim prtncipirna i Marčićeva pisanja u Srp. etnograf, Zborniku, sv. XLVI, str. 583. On piše n pr. Dudlnjka za! Dvanj!ka kao narodni .izgOV1()1I". ! Grčka osnova ove riječi dolazi i u Caput Comari, danas Capo Gomena, u 14. i 15. vijeku Caput Cumanum.Chochumeni, Upor. Jireček, Monumenta historico-juridica Slavorum meridlonalium sv. IV, str. 428. Cho- u Chochumeni je mletačko cao co, 'lat. caput. Prijelaz e > g u tal. obliku je kao i apotheca). u drugim tal. riječima, koje potječu iz grčkoga (upor. bottega Nejasna je zamjena krajnjega sloga -re sa -na. 3 Curvellus dolazi u romanskim jezicima iberskog poluotoka u značenju »srp, kosir«, upor. Meyer-Ltibke, Romanisches etymologisches W6rterbuch, 3 izd, br. 2423. · . 1 • Upor. ROIhlfs, Etyrnologtsches W6rtel'buiCh der unteritalienischen Gra.zitat, str. 130, br. 1077. o Upor. naše riječi drum od grč. drćmos, podrum od ippćdromos, 6 Upor. Rohlfs. Etymologisches W6rterbuch da- unterritalienischen Grazitat. br. 2173 i Meyer-Lubke, Romanisches etymologisches Wčrterbuch. 3 izd. br. 8772. Nenaglašeno o prešlo 1e u poluglas i ispalo kao u lat. solarium siar (Prvić Luka).
>
<
>
r:
15. KaPARA
Malene školieve, rijetko posiiane uz veoma krivudast obalski potez, od uvale Orebaštice do rta Planke, treba uzsti u zasebno razmatranje zbog toga, što je sučelice na kopnenom teritoriiu postojala neka po imenu nepoznata starohrvatska župa. Poznat joj je grad, koji se zvao Stupiti (kratki uzlazni-na u i duljina na O. Ona se izgradila, slično kao ninska župa, oko predslavenskog naselja Stelpona Hi Stoloona.' 156
Car Konstantin pominie St6Li>On kao grad pokrštene Hrvatske. Njegovo pisanje predstavlja zaciielo romanskodalmatjnskl ugovor. Kako pdkazuje svršetak -ona", naselje Stelpona ili Stolpona predrimsko je, Nrrsko, kao i ostala [adranska naselja, kojima imena imaju ovakav završetak: Albena, Scardona, Aenona, Narona i Salonae. Svršetak -ona glasi -in (i ie dugo) u slavenskom izgovoru: Labin, Skradin, Nin, Norin i Solin. Tako i Steloona glasi pravilno hrvatski Stupin. Narod priča, da-su u Stupinu, koji danas predstavlja samo skup rasturenih kuća, nekada boravili Grci.I da se tu našao sanduk dukata. Ovako se zove i uvala. od svih dvanaest otočića, što ih nalazimo ispred teritorija nepoznate starohrvatske župe, jedino je Rogoznica nasehena, Na tom - se otočiću i naselie zove Rogoznica (kratki uzlazni naglasak na prvom slogu). To. je čisti naš toponim, i to supstanttvirani pridjev od rogoz, riječ, koja često dolazi u našoj toponomastici. Danas se zove jednako naselje, zaliv i čitav školj. Ali u stara vremena niđe biJ10 tako. Ovaj se otočić zvao nekada onako kao danas najviše brdo na njemu. Narod zove danas to brdo Kopara" (kratki uelazni na početnom slogu). To nije naš topontm, nego latinski Capraria, izvedenica od capra »koza«. Ovome latinskom toponimu odgovara naš Kozjak, koji također dolaz! u Dalmaciji kao ime uzvisine, Taj toponim nani kaže, da su stari Hrvati zatekli Romane u Stelponi, u današnjem Stupinu, kad se naseliše ovdje i osnovaše staroslavensku župu na čitavom terrtoriiu, kojem je bio Stupin glavno mjesto. Zbog ove historijske činjenice zanimljivo je promatrati imena, koja dobiše školii, što se nalaze sučelice. Od naše toponornastrke na otočiću Rogoznici vrijedno je zabilježiti ime crvene zemlije, zasađene vinovom lozom Crliina (kratki uzlazni na r). To je izvedenica od osnove pridjeva crljen za crven. Zavoj iza rta (punte) Opakovo" (kratki silazni na početnom slogu), koji okružuje uvalu, zove se u Rogoznici Ždrilo (dugi uzlazni na 1). Ovaj toponšm u derninutivnoi izvedenici Ždrelac korakterističan je za naše otoke. . Današnja toponomastika otočića Rogozni,ce dokazuje, da se u ovom mjestu prvobitno govorilo čakavske narječje. To se vidi po nazivu rtića (puntice kod mosta) Art (kratki silazni naglasak), gdJe vidimo istu čakavsku zamjenu ar za samoglasno r kao li il zadarskom arhipelagu. Žal od samog kamenja,' od Arta do nove rive, zove se Škari (dugi uzlazni na a). Ovaj toponim vidjeli smo u Vrbniku na Krku. 157
"" ....
Taj stari naziv označivao je dio obale oo kraju, gdje su se mogli izvlačiti i popravljati čamci,5 Interesantan je još naziv uvale Griblie (kratki silazni na i)!l. Rogoznici. Čini se, dia je ovaj toponim ist] kao i opća riječ grihlja »brazda-", koiundesam čuo u današnjem narječju Rogozni'ce. Uzvisina Kopara proteže se od Gornjih Mula do Griblia na jug, tako da danas Kopara označuje kao neki poluotok na samom rogozičkom školju. Iz 'Ove činjenice jasno izlazi zaključak, da se isprva čitav otočić zvao Kopara Capraria. Kad se na njegovu sjeverozapadnom diielu jače razvilo slavensko naselje Rogoznica, potisnuto je ono prvohitnrIatinski naziv otočića na jug. Rt kod gornjilb Mula ne zove se Artić, kako bi se prema pomenutom toponimu Art moglo misliti, nego prema štokavskoj Ionetici Rtić (kratki uzlazni na r), očit znak, da je današnje štokavsko narječje u Rogoznici potisnulo starije čakavsko, U samome 'mjestu nalazi se još toponim Brca? (plural: idem na Brca, kratki silazni na r), To je stari derninutiv na -ce od brdo. Današnji naš deminutiv brdašce sadržava dvostruki đeminutivni sufiks: -bC i -ce. Mjesto označeno ovako, uistinu je uzdignuto. Taj naziv odgovara rornanskom MunćeI na Rabu i Ižu. Da je današnje hrvatsko naselje Rogoznica nastalo na romanskom, može se zakliučiti i po imenu brda (123m) Movar (kratki silazni na o; genitiv Movra). To brdo nalazi se na kopnu južno od uvale i sela Ražanj. Movar dolazi od kršćanskog imena Maurus" Capraria imala je dakle romansko kršćansko stanovništvo prije dolaska Hrvata. Uz obalski potez, koji imamo na umu u ovom članku, nalazi se, osim Pogozntce, još dvanaest otočića. Svi su nenaseljeni i nose ponajviše naša imena većinom istoga tipa kao ~ ona, što smo ih dosada .proučavali,
1. Smokvica, kod dviju uvala i rta (punte), koje se zovu ženskim rodom staroga pridjeva Raduča (od staroga ličnog imena Raduka, što smo ga vidjeli u članku o Murteru). Otočić Smokvica nalazi se na sjeverozapadu zanimljivog naselia, koje se hrvatski zove Primošten, a talijanski Capocesto, flrvatski naziv prošli je pasivni narticip od glagola premostiti u ikav-' skom obliku. U književnom jeziku bilo bi Premošten. Ovaj naziv savršeno odgovara položajumiesta. Ono se nalazi na otočiću veličine Smokvice, koji se kao malena prevlaka, poput mosta, drži uz kopno. Uz pridiev Primošten ima da se razumije riječ otok. . Talijanski je naziv složenica, U prvom dijelu je opća r~ječ capo za morski rt (puntu). Drugi dio sadržava riječ grčkoga porijekla cesto »žbun« (grčki kistharos = kisthos ili kistos »žbun, iz koga se dobiva guma«. . 158
2. Grupa od četiri otočića nalazi se na zapadu od rta Kremik, Iugozapadno od luke Primošten, Dva gornja nose već poznate nazive Lukovniak i Masllovnik. Naša pomorska karta piše ga Maslinovik. Dva druga zovu se Barilac (metaforički nazi-v prema bariju) i Grgovac od ličnog imena Grgo, što nije izvjesno, jer ga naša pomorska karta piše Grbavac. Ovako se zove i sika uzanj. 3. Izoliran leži 'll Kulfu školj Svilan. Neznam, za što je ovako nazvan. 4. Školi, koji je. nazvan po ličnom imenu ,Šim'1llIl, naliči na položaj mj-esta Primoštena, Usko se drži kopna. Njega ZOVte naša pomorska karta Jaz. 5. ĆeHri otočića nalaze se II Kultu pred ulazom u veliku luku RogozniJce: Lukvenjak, Mala i Vela Smokvica i Mulo, na Ikojem je svjetionik. 5. Pored Kooareškoli Tmara jedini je u ovom skupu, koji još i danas nosi predslavenski grčko-romanski naziv, kako smo vidjeli u člančiću o Zlartnu. Ovaj je školj bli.ži Zlarinu, premda, strogo uzevši, ne jde illi zlarinski otočki: skUJI). On nosi ,i- naš naziv Plana. Nastavak je Bila južno od luke Stari Šibenik (na našoj pomorskoj karti Grebaštica), BUhlk~:
Upor. moju studiju u Nastavnom VjeSnikU, sv. XXIU (1915), str. 347, . I Upor. o ovom sufiksu moje parisko predavanje pod naslovom »La toponymie et la question du substrat et du superstrat- u zborniku Actes et Memoires du premier Congres international de toponymie et d'anthroponymie, .Paris 1938. 3 za g. 1333. izrijekom je potvrđeno, da se školj (seopulus) zove mletački Caurera, a hrvatski (sclavonlce) Oopara. Upor. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIX (1921), str. 331. Primijetiti treba, da se hrvatski naziv ne osniva, na mletačkom obliku,nego na starodalmatinskom. Upor. naziv otoka Cabrera na Balearima. • Upor. prezime Opaković .u narodnoj pjesmi. Ak. Rječn:k, sv. IX, str. 19. 5 Upor. moju knjigu »Pomorska i ribarska terminologija«, str. 145. e Ak. Rječnik, sv. Ul, str. 425. 7 Ak .. Rječnik, sv. I, str. 615. Znači i »trg, mjesto, na kojem se sastaju selj ani«. . ~ • • , 8 Vrlo često ime u srednjovjekovnoj Dalmaciji. Upor. Jireček. Romanen, sv. I, str. 46. 1
br. 11.
159
Ul. OTOČKI SKUP SREDNJE DALMACIJE
u ovaj skup stavljam otoke, koi] se nalaze između Trogira Pelješca: Č~ovo, Šolta, Brač, Hvar i VIs. Od ovih otoka nalazimo kod cara Konstantina samo za Brač, livar i Vis podatke, koji su važni za hronologjiu slavenskog naseljavanja. Za Brač i Hvar on Izrilekom kaže, kao i za Korčulu i Mljet, da pripadaju Neretlianima. Prema tome hrvatsko naselienie ovih otoka može da ootieče samo .iz vremena, kad ih Neretliani podvrzoše pod svoiu vlast. To znači, da je barem za jedan čitav vijek starije negoli na kvarnerskim i zadarsko-šibenskim otocima. Ono potječe jz vremena mnogo priije polovine 10. viieka, kad car piše svoje djelo. Za Vis kaže carda ne pripada Neretlianima, ali ime ovoga otoka ne puše prema rimskom nazivu Issa tH prema romanskom Ussa, nego II hrvatskom obliku lis bez proteze V-. Prema tome je otok u njegovo doba imao hrvatsko ime. Iz ove tooonomastičke činjenice možemo opet zaldiučiti, da je i taj otok bio slaviziran prije Konstantinova vremena. Prema ovim podacima carevim raspada se slavensko naseliivanje dalmatinskih otoka u hronološkom pogledu u dva perioda. Sjeverni otočki skupovi , kvarnerski i zadarsko-šibenski, bili su nasetjeni od Hrvata kasnije, poslij!e polovine 10. vijeka, južni skupovi srednio-dalmatinski i južno-dalmatinski, btl'i su naseljeni od' Hrvata prije, u vrijeme kad II 9. v~jeku potpadoše pod Neretliane. Ovaj otočki skup gravitira prema obalskirn gradovima Trogiru i Splitu ,g
160
1. ClOV O
I. Za hrvats ke nazive Jadranskih otoka vrijedi isti zakon, koji za imena rijeka na kopnu . Sve velike ri'jeke koje ,SU od važnosti, ilbilo za prome t iM inače, za riibanjle .i t. d., od reda su neslav enskoz a podrijetla; tako Dunav, Sava, Drava , Kupa, Una, Bosna, Bosut i t. d. Samo manji nđ:i'hovi pritoci nose naša imena. Isto pravil o vrijedi za naše otoke. Ako su biH od važnost} za kultur u i pučanstvo, akoi su već u starini bili nastan jeni, nose odreda neslav enska jmena, Imena, koja su im davali dalma tinsk] Romani, zadrža vairsu veni prj,{:agođirvši ili samo svome ilzgovon1. Imena škd{ijeva uzi Slamatins ku obalu rjeđe su roman ska, već su redovn o naša, tako dalPomešta k uz MI~et, Pohlib a, Garrneniak, Brnist rovac, GoU ~ t.d. To sve vjdielt smo u izobHju potvrđeno u dosadašnjim iJzliaganjima. Ovo pravilo kao da ipak ne vrijed i za Čiovo. Je If to ieuzet ak od općeg pravil a? Taj je otok u uskoj vezi, s Trogir om, gdje se u sredni em vileku v<>mi!I1jep·osebanroma1tSiki d1jalekat i gdje car Konstantin u polovi ni 10. vijeka poznaj e kao stanov nike samo Romane. Taldan l ga rovu i danas onako .tkako se zvao u staro doba; Bua, Hrvati ga ne zovu tako, nego samo Čiovo. . Nastaj e proble m, kako da se protumači, zašto i u ovom slučaj Hrvat i nijesu postlUrp.ih onako kao i II ostalim slučajevima, koie smou dosad analizirali, gdje smo vidjeli, da ne 'stvara ju novog naztva nego da samo prilagođavaiu neslav enski naziv svojim izgovo rnim, navika ma, To smo vidjeli u nazivi ma otoka: Krk, Cres, Rab, Pag i t. d. Zašto kod Hrvat a nema traga nazivu Bua, već samo Čiovo? Izmeđ u i i o zanidemio je h, koji još piše Kavaniin, Trogtr anin.' Ovaj naziv čist je naš posvoi n; pridjev . Ali ne znamo, od kakve je osnove izveden. Prema tome nastale D drugi problem, odakle potječe ovo ime, koje na našoj teritor iji nije osamljeno. U Bosni, u župi hliicvanfskoi, nalazimo me sela Či,hovići. Ovai je naziv kao i mnogi drugi, nastao old utemeljiselia ovako nazvan e zadrug e. Mi i opet ne znamo, od kakve osnove ishodi porodično ime Čihovi ći, Akađe rnirski rječnik ll,' str. 23, zabi,l(ježilO ie opću riieč čihovac kao naziv neke »vinove loze crna grožđa II Dalmacdi«. Nit za ovu izvedenicu ne .znamo, od kakve j,e osnove . Austro -ugars ka specija lna karta Z 32/XV bilježi na Čiovu kao naziv rta iH punte Pt. Cteva, što se zacijelo ima čitati Čiđ'eva. I ovaj naziv bit će u vezi s pridievorn Čiovo. Jugosl avensk a voino- geogra fska karta i naša pomor ska karta ne bilježe ga. II
Slavenstvo iromansl vo
161:
Da odgovorimo najprije na prvo pitanje, zašto u I1aZlW za ovaj otok ne postupiše Hrvati kao u ostalim slučajevima; zašto ne zadr• žaše romanski naziv, nego mu dadoše svoj novi, koj:i sa starim nema nikakve veze? Evo odgovora na taj problem. Ovai otok, premda je bio spojen s otočićem, na kCX1em se nalazi Trogir, pomoću mosta, koji se pominie već .u 14. viljeku, ipak je mogao biti nenastanjen II doba dolaska Hrvata u ove krajeve. U rimsko doba služio je kao kaznionica za političke prognanike. Niiesu dakle na njemu stanovati ni u rimsko doba stalni stanovuici, Ova činjenica može da nam objasni razlog, zašto Hrvati nisu očuvali staro ime. Takva imena mogli su oni: da saznadu samo od stalnih stanovnika. s kojima su dolaziii u svakidašnji doticai. Kako takva nilje bilo na ovom otoku, nijesu mogli čuti ni starogimena. , . Sređnjo:yjekovni dokumenti pisani: lataisklrn jezikom upotrebljavaju za ČliOVO samo stare nazive Bua, Boa, Bova. To su nazivi.' koji su se mogli očuvati u učenim sredinama, od koj;iJh oroishode listine, a narod ih nije upotrebljavao. Viidjmo čak, da se ovo ime ,ii na učen način izopačuje. Farlati ga piše Bubus ~ Bubua, iz čega se vidi. da je staro ime doveo u vezu sa bos, bovis, »vfi«, pa ga prekroiio Prema dativu ,i instrumentaluplurala bobus Hi bubus, Slično prekrajanje dogodilo se s ovim imenom i ranije 'Il- klasično doba. Pliniie je naime zabilježio Bavo kao ime otoka. Drugi pisci, kao Arnmianus Marcel1i:nus i t. d. pišu ga Boa zbog toga, što se ovome dovelo II vezu sa nazivom zmije boa. 2 Ova riječ i inače dolazi II nazivima za zmiie u arbanaskom Ieziku il mora da ie iilirskoga podrijetla; alil kako se je mislilo, da ova zmija ždere volove.. riječ se dovela u vezu sa lat. riječi bos, bovis »v
162
ispod sela Okruka, Punta sv. Ciprijana (na jugoslav~koj specijalnoj i na našoj pomorskoi karti Čumbrijan) i t d. To sve nije veoma zanimljivo. . , Zanimljivije je OPaziJt:i~ da se na otoku nalazi samostan, koji je na specijalno] karti Z 3l/XIV zabii1ježen kao Kloster Madonna del Drid »dridska Majka Božia«. Vrlo je vjerojatno, da je Čiovo pripadalo u starohrvatske doba u dridsku župu. ffistoriJk Lucije. označio je kao sjedište starohrvatske župe Drid današnrs zaliJv Bosiliina, Hm kako danas naš narod običnije kaže, Marina (dugii S1iJazni akcenat na 1). U ovome zalivu t danas postoji naziv Drid za brdo, na koiem se nalazi crkvica Majke Božie od snijega. Naziv Bosilhna, premda je naš, slavenski, upotrebljavali su nekada više Talijani negoli Hrvati, U tome pogLedu rimamo ovdje isti slučai kao i u tal. nazivu otoka Lestna: za Hvar. Slavenski naziv nisu očuvali Slaveni. nego Romani. Bosllnna je slavenska izvedenica od ličnog imena Bosilj (upor. Bosšlevo i Bosilđgrad), što je slavenski izgovor za grčko lično ime Basšios, koie vrlo često dolazt U dal- , matinskirn gradovima u srednjem vijeku. Bosiliina prema tome znači zemlja, koja pripada nekome Bastliiu u Trogiru. ' .. Stari hrvatski naziv Drid ni!j'e također slavenska riječ, jer ga pominie već ravenski geograf, koji piše Bausiona Td est Orido. U ovoj je grafij:i~ tako se obično uziJrnlie, O griješka mjesto D. Prema navodu ravenskoga geografa Drido se zvao i Bausiona, ČiniL se, da je Bausiona izvedenica od naziva Bavo, koji daje P1i!ni!.i'e za Čiovo. Vrlo je lako moguće, da u nazivu Bausionaimamo sličnu :izvedenicu kao Brendisium od Brenda" ii da Baus iona znači »miesto kod zmiia«, Ali istaknuti moram, da je ovo mišljenje samo jedna koniektura, kOfa , se ne da d o k a z a t i . ' U starohrvatsko doba navode se imena dridskih župana kaoOsrina (1088.-1089.) i Dragoslav (1089.). Oboiica se označuju, kao' , jupani dridistici. Dridistićus je lat. pridjev izveden od našega dridski. Sama riječ Drid ne može se protumačiti: ;i1z slavenskih jezičnih sredstava. Ri!.ieč je, prema tome, predslavenska i hrvatsko' župsko naselje nastalo je na predslavenskorn. ' . Sama župa sačmiavala jie u ranom srednjem vijeku bogato dobro (praedium), za koje se otimao trogirski biskup. G. 1185. darovao je Koloman ovo dobro trogirskoj crkvi. Andritia L potvrdio je da'rovnicu svoga sina Kolomana 1225. i izrijekom naveo II svoioi darovnici, da imaju prestati sva prava na ovo dobro, što su ih imali na nj6 Vučina, nekadašnji trogirski knez (quondam traguriensis comes) lli Budislav, Grgurov rođak (Gregorii oomiti:s consobrinus), Ovaj onomastički podatak omogućuje nam, da lingvistički obiasnimopostanie našeg pridjeva ČiJovo, kako Hrvati prozvaše stari otok Bavo. Čihovo je, name, bez ikakove sumnje izvedenica od ličnog' imena -cu, a,ovo može biti riiečod mila ji,i hipokoristika od Vul'čihna 163
:i1Ji Vuč1ria. 'Od haziva odrtitLta*Vuči'h{a)·"illi ~. posvoin! ipridiev glasi
također *V:učiUoVo: Prvi slog niegov vu- mOgao ie lako. ispasn zbog
sa prlieđlogom u." Na osnovu ovakve ttngvimože seprotll'inačittt također posvoin:i pridjev Cihovo kao 'toponim, ada se ne pretpostavlja hjpokoristik *Cih,za koji nema potvrde. To sve ostaje dakako teortia, dokse ne nadu pravi dokazi. . Ako ie ilSp'ravno,ovo tumačenie, onda je na ovom otoku mogao 'uŽivati izvjesna prava (pašnjake, 'lovište i t. d.) nek] trogtrski Vu:čihna i prema mi'emu je i prozvano najprije mjesto, gdje je danas na's,elje Crovo, a onda otok sam. Ako je, tako, onda se može lako razumjeti različit postupak II 'terminologiji za nj kod Romana i Slavena. Trogtrskt Romani. naro'čito niihovlučeni krugovi, zadržali su staro oređslavensko ime oi nisu .se obazirali na slavenska naziv možda zbog toga, što su od ugarsko-hrvatsldh kraljeva dobili'ovajorok kao j' djem ropu Drid i što . ~$uP'obijalikneza v:učin'1.1 i Budi:slava uniihcvu nastojanju da održe svoj posjed. Hrvati Opet. ostadoše kod svoga naziva možda zbog toga., što j~ označivao posied njihova kneza. . toga,što se stičke
n •
zami:i.en~o
k91Uoinaome
.
•
*
*
*
)
Na: ovom otoku nema posve pouzdanih tragova grčkim nazivima, premda se može zaključiti, da je pripadao Isejcima s Visa. Jedini ostatak grčkilh naziva u ovome kraju mogaob1obi'ti romanski naziv Zi-rona za otok, koji Hrvati zovu slavenskom izvedenicom Drvenik (čakavski dugi uzlazni na 0, što znači »otok obrastao drvliem«. Ovakov naziv susrest ćemo i II Liiesno očuvanom u tal. Lesina za Hvar, Zirona je romanski izgovor za grčku apstraktnu iizve~đ!enicu gyroma" što znači »zaokružen predmet, okrug«. .• . Riječ okrug' rijedak je doduše toponim na hrvatsko-srpskom te:titori:iu,9 ali romansko ctrcinus dolazi u nazivima za školieve baš uz Drvenik. Tu nalazimo dva otočića ili školia Krknlaš Velii ji Mali. Ovi -nazivi' su lat, iZvedenice, stvorene pomoću sufiksa -aceus od circinus, Grčka riječ gyrOs »,krug« .dolaei ii ilnače kao naztv naših otoka 'na Jadranu. To jie Žirje, za koje se tali,janski veli ZuriJ10, kako smo zore vidjeli. II.
samom
.: Dok' na Čiovu .nema danas značajnijih tragova roman:$ki\nl t~on:imilIl1la, izuzevši poluromanske krščsnske nazive kao Mo:var§9ica Juvala odlJjčnOg imena Mevar Jat. Maurus) i Supetar
,<
1< lat:' Sanctus Petrus, matfimndgo više 'u·imeriilnta rijetkih škoIjeva
~.f64
uz j obalu od Rogoznice do Malog· Drvenika. Uzalivu StarogTregira pored školia Arkanđela nalaz] se drugi manjjl zvan Merara. Sufiks -ara u ovom imenu očito je romanski kao :i II Kopara, alije osnova nejasna, možda lat, morum > hrvatski murva. Hrvatska je ekvivalent MurvLca, drugi školj. I školj Melevrin na sjeveru II kO'Pnenirn uvalama zvanim Borovica .i: Kanica bit ce mošda .starog romanskog podrijetla. Na Malom Drveniku naziJv uvale Vela i Mala RiJ11a (br. 1 na pri!Loženojl karti) sadrži opću lat. riječ arena »pijesak«. Naziv rta Kuknara (5) irnapcmenuti sufiks, a u osnovi cycinus »I:abud«. Upor. sličan hrvatski ekvivalenat za ovai to:p6nim Kalebinlak na Velom Drveniku, Zapadno od školfića zvanog hrvatski VinilŠćell, koji se naziJv ponavlja, nalazi se na 'kopnu rt Artatur. Takav toponim za rt našli smo već na Lošmiu, Daje nesumnjivo romanski, za to govori sufiks -atore > hrvatsklsatur. Na jugu. Velog Drveneka nalaze se dva školia, od kojih se veći zove Grud, naztv, koji. se onetuje,12 a manji MaČ&knar, zacijelo romanski naziv. Stari romanski toponim bit će Kluda (ško1j), zacijelo mjesto Klunda na Si!l'hi,od lat. columna, za koji su hrvatski: ekvivalenti: StUJP, Stupa. Prema tome • najviše starih romanskih toponima sačuvalo se ne na Čiovu, nego na Malom i Velom Drveniku, lova pojava može se pripisati kasniiem naseliavaniu Čiova. . tr nove romanisme računam naziv rta Kalafat (8) na Malom Drveniku, školia Balkuri, 'Galera (16), zaliva Saldun1 3 (20). Nazivi' školieva MurVliiCa, čestice Mendqlovac· ne idnu romanske toponime, nego u hrvatske izvedene odhrv-atskib tuđlcalat.monnn> murva, amvgdalis >.mendula. Sa gledišta geografije Veli i Mali Drvenik iidu zaiedno zacijelo sa ·$oltom, ,koja ienjihovo produženje, a~i sa toponomastičkog gle , . dišta bolle ih je obratdiJtil zajedno sa Čiovom. . . U obalski sistem Malog Drveulka .ig~ l.~ivškoJj.evaKosmači, koji su bLizu kopnu.t" Od hrvatskih toeonima na Malom Drveniku ističu se: Pasike, stara čakavska riječ, koja se danas govori u Dalmaciji u značenju »miesto, gdje se šuma siječe i pali, pa se onda žito siie«15, Marušin Bok (25), Tetivik (3, upor. ime drveta tetivika u Dubrovniku), Borak (4, deminuttv odbor), Oarbine (6,-uvala, augmentativod garba »grba«, I na Čiovu postoi] Garbina Vela i Mala. Na Velom Drveniku su hrvatski toponimi: Kruška (deminutiv od kruša »kruška«). Dolazi i na Čiovu kao naziv zauvallU (23).Šfu znači nazev rta Teketa{š), ne znam. Naziv rta Novica (10) nije čest, ali -seodnosizacdelo na njive u bliz:ini 16 (ispor. Novalja na Pagu'. Nazivi dviju uvala Solinska (od Solin < lat. Salonae) j Kokoštnie: (pridjev sr. r.) razumljivi su. Istovažr it za lnaziv rta Starica (II). Uvala Pernatica nalazi svoj pendant II pridlevu Perna za uvale drugim otocsna.'" Mala Luka (13), rt.lilibil (14) oi NovaLokva ne tFe-baju lingvističkog komentara.
na
165
U obalskom sistemu Čiova pored već pomenutih hrvatskih toPišćena (ls, pridjev ž. r. od pijesak), Piiavtca (17, jer njegov teren upija vodu), Zaporinovac (l8) uza školj Kraljevac, Čence (19). Kao opći naziv za rt doiazi na sva tri otoka štokavski- oblik Rat, ne čakavske Art kao na sjeveru, i to na Čiovu dva puta (24). Od čiovskih uvala pomenimo još Toće (21, možda krivo zabilježeno mjesto Toče, od točiti; tu je možda bočatna voda) i Ražetmovac (22). Nazivi za čestice (lieux dits) Orlice i Gomila ne trebaju komentara. Premda je Čiovo billo kasno naseljeno, -hHo je ipak vrlo rano ekonomsko eksploatirano kao lovište, pasište. Zbog toga je na njemu hHo već u srednjem vijeku toponima. Od šest čiovskih hrvatskih toponima za naselja (Slatine, Ar1Janija, Žedno, Okruk.'" Donii i Gornji) nalazi se samo Otovo sučelice predrimskom (mediteranskom) Trogiru kao hrvatsko naselje, dok ostalih pet leži podalje od Trogira. To znači, da je predrimski naziv otoka Bua bio isttsnut od hrvatskog naziva naselja najbližeg Trogiru. Drugim niečima, posvoini pridjev kao toponim za naselje bio je • nroštren na cio otok po semantičkom zakonu sinekdohe.i'' jednako kao talijanski naziv na sjeveru Puntadura što Je bio proširen na cio Qtok Vrr, premda se, kako samo ime kaže, odnosio samo na rt toga otoka. . Ova konstatacija od odlučne je važnosti za etimologiju toponima Gl(h)ovo. Mjesto (locus), na kojem je uživao izvjesno pravo neki trogirski "Vulčiha ili "Vulčihna, kako smo gore tumačili, razvilo se s vremenom u naselje. Kako je bilo iili najstarije ili najvažnije na djelom otoku, dalo mu je ime upravo onako, kao što Cres i Pag lt sjevernom Jadranu postadoše od naziva za naselja istom kasno, kad stekošeizvjesnuekonomsku važnost, i nazivi za cio otok. ponirna treba pomenud naziv školia
Bilješke: 1 O ovoj činjenici ne. vodi računa Smodlaka, koji tumači ime Čiovo od caput Jovis. Pored toga treba primijetiti, da se latinsko j zamjenjuje sa ~. upor. Majus Maž, Junianum > 2njan. Upor, Dr. Josip Smodla!ka, Imena mesta i meštana na tlu Jugoslavije, str. 82 sl. 2 Upor, o imenima zmija izvedenim od ove osnove moj članak u Zeitschrift fiir romanische Philologie, sv. L, str. 516. . 3 Upor. za akcenat Dr. Mate Hraste, Osobine govora Solte, Ciova, DrveniJka i susjedne obale. Rad Jugoslav. Akademije, knj. 272., str. 128, 136 i sl. I Upor. Smičiklas, Codex ddplomaticus Regni Croatiae, sv. IX, X, VIII, XIII (indices). 6 Upor. o tome moj članak u Zeitschri:ft fiir Ortsnamenforschung, sv. I, str. 8. o Upor. Smičiklas, Codex diplomaticus Regni Croatiae, sv. II, 193, sv. III, 258, 278, 288, sv. V, 380 i sv. XII, 511. Jireček, Rpmanen, II, str. 79 i III, str. 68 i sl. daje dosta potvrda o ličnim imenima izvedenim od vuk u dalma-
>
166
tinskim gradovima. Vhčihna pominje se u Dubrovniku g. 1197. V. i Barada, Trogirski spomenici I. index s. v. Vulcannus, Vulce(p)ta, Vulcinna, Vulcobrat, Vu1coslauus i lt" d. Građa za A. Rj. pozna Vuči:hna i Vučihnić. Iz toponomastičke analize ne izlazi, od kojega je trogirskog Vulčihne Ciovo izvedenica. To treba naglasiti onim historlcima, koji se ne razumiju u ovu nauku. 7 Za takovo ispadanje upor. Učaki pl. m. (naziv čestica kod Jurkova Sela u Zumberku), za Vučjaci, Učka u Istri od Vučka, a naročito kudlak za vukodlak u Istri, na Kvarnerskim otocima i u Hrvatskom Primorju, Ak. Rj. V, 745, Jagić, Archiv firr sl. Phil. VI str. 618--620. Ii Ivšić, Južnoslov. Filolog, II, str. 132-135. pored ukodlak (17. strlj., Poljica, Slav. Posavina). 8 Grčku apstraktnu imenicu to gyroma upotrebljava u gornjem značenju Teofrast. 9 Akademijski Rječnik VIII, str. 868, pominje dva. Onaj iz kotara splitskog piše se na speclialkama Okrug, ali ga Hraste o. e. deklinuje sa dočetnim lL Do njega je Punta Okruk. Moguće je, da je analogijom prenesen k iz nominativa u ostale padeže. Ali je u našoj toponomastici neobično raširen pridjev okrugao. 10 O nazivu ostrva Zirje i Krknjaš upor. moju studiju u Zeitschrift fUr romanische Philologie, sv. XLVI, str. 400, br. 40 i str. 391 br. 18. 11 Upor. Vinišće kod Splita. Riječ je zabilježena i kao apelativ u značenju »mjesto, gdje je bilo negda trsje«, v. Mažuranić Prinpsi, str. 1575. 12 Upor. slovenačke orfid, malorusko oruda »oruđe«, Ak. Rj. IX str. 177 ima orudina i pridjev orudan. 13 Tal. saldon dolazi u Parmi i Romagni u značenju »neobrađena zemlja", v. Meyer-Li.ibke, Romanisches etym. Worterbuch, 3 izd. br. 8069. 14 Kao Kosmaj, Kosmača i Kosmač je izvedenica od starog pridjeva kosrrrs. Značenje je ovim našim toponimima kao i romanskim Barbatus, Mons pillatus »teren obrastao sitr1im grmljem«, V. za kopnene toponime Akad. Rj. V, str. 364. 15 Ak. Rj, IX, str. 666. Mažuranić, Prinosi str. 898. 16 Ak. Rj. VIII, str. 248 sv. novticac. Upor. liJ toponim Novina. 17 Toponim Perna dolazi i na kopnu, v. Ak. Rj. sv. IX, str. 791. 18 Dočetni suglasnik ostaje udeklinaciji. 19 V. moj »Pregled francuske gramatike«, sv. I § 610
2. ŠOLTA
I. Šolta pruža isti top onomastički problem kao 'i Korčula, Vrgad~ i Murter. I ovdje današnji naš naziv nije prvobitan, nego potieče iz mletačkoga dijalekta. Kao što su imena Korčula, Vrgada i Murter, došla II naš jezik posredstvom mletačke uprave, tako je ii ime Šolta
istim putem postalo danas u hrvatskom jeziku općenito. Petar Heksvome djelu Ribanje i ribarsko prigovaranie ne upotrebljava naziv Šolta," nego Sulet. U 23. stihu toga diela veli on: »Gdi se s Suletom Brač malo ča ne staie«. Ovim stihom on označuje Splitska Vrata, koja dijele Šoltu od Brača. torović II
167
,Nastaje oroblem, kako se odnose ova dva naziva. hrvatski Sulet i mletački ŠOlta? Jesu li to etlmologički iste riječi? . Ako ispitamo stare klas ičke nazive, onda dolazimo do uvjerenja, da se na njima osniva baš hrvatski Sulet, a ne mletački Šolta. Toma Arhiđakon piše, pored Solta, još i Soluta", kako se nikada nije govorilo u staro doba. Njegov je oblik učen. Iz toga podatka crpemo uvjerenje, da je naziv Solta nastao odatle, što je staro ime ovoga otoka bilo dovedeno u vezu s latinskim glagolom solvere »rjiešlti«. Latinski jie particin od toga glagola glasio solutus, a tal. solto, I zbog toga je učeni Splićanin Toma Arhiđakon pisao jednom prema tak prošlom partioipu Solta, a drugi ' put prema latinskom Soluta. Talijanski naziv Solta ne nalazi nikakva uporišta, osim suzvuč-' nosti; utmenena, koiadaiu ovom otoku klasični geografi, 3 Scylax ga zove Olvnta (s naglaskom na y). S njegovim se nazivom potpuno slaže oblik, koji čitamo kod ravenskoga geografa Solenta. U tom obliku stoji e miesto y, upravo kao u tal. gesso za grčko gypsos, A što u Scylaxovu.obliku nema s, to je razumljivo, ako se uzme, da ga je on napisao il vrij-eme, kad le ll' grčkome jezilkupočetno s prelazNo u 1.zV.sp~riltus.4 TabUJ1a Peutingeriana prše insula Solentii. U tom je' obliku pridodan ovom imenu samo lat. suftks -ium. Ako uporedano hrvatski! Sulet jo tal, Solta s ovim starim oblicima, onda vidimo, da se s njima poklapa samo stari hrvatski oblik Sulet, a nikako talijanski Salta ili Tomino Soluta, Naš. oblik pokazuje u današnjem ,izgovoru pravilno e mjesto ttaza/Lno:g vokala e. 5 Osim toga Sulet pokazuje ·istu 'prornjehli.ti II rodu kao i drti:ga naša stara imena otoka Brač, Hvar, Mijet 'I t. d., t. j. hrvatski muški rod mjesto romanskoga ženskoga Brazza, Farra oi Meleta. Mora se dakle zakliučlti, da su naši pređi na Jadranu čuli govoriti od dalmatinskih Romana Solenta i da j'e to pravt iskonski mediteranski naziv za ovaj otok. Šta Je značilo to prastaro iJme, to danas više ne možemo znati. jer su nam predindoevropski mediteranski Iezic! nepoznati i nema gotovo nikakove nade, da ćemo ikada tšta pozitivno moći saznati o njihovoj strukturi, dok se ne riješe kretski rninoisk! natpisi. Jedino zbog dočetka -nt-, koji vidimo u nazivu Solentia, a takav se svršetak nalazi'u bezbroj drugih imena mjesta oko mediteranskih obala. zaključuju lingvist], da se radio mrskom ili o predindoevropskom nazivu," Car Konstantin ne spominje ovog otoka u svome, opisu stare hrvatske države. Iz njegove šutnje moglo bi se zaključiti, da tt njegovo vrijeme. t j;u pdlo'\ni!l1i 1O~ vijeka, nije bio nastanjen. Ali ovakav zaključak ne treba da stoji-Toma Arhiđakonkaženaimeu svojoj solinskoj historiji, da je romansko pučanstvo pobjeglo na Šoltu, pošto su Slavenirazorili Solin i Spl1t. 'Ovo je več pozitivniji podatak, koji ']68
nam kaže, da ie u doba. dolaska Slavena. Soltu zaista naselilo romansko pučanstvo-s obližnie obale. Zbog toga moramo uzeti, da jes iste obale dolazdo ovamo i slavensko pučanstvo. . ll.
Današnja imena naselja na Šolti' sva su slavenska, pa se ne može stvoriti zaključak, da su ona nastala na razvaLinama ranijih romanskih. Mogu biti i recentna. Glavno mjesto se .zove Grohote, s kontrakcdom Grote? (dugi silazni akcenat na o). Odatle Grčćanm, Grćika. Upor. M. Hraste. Osobine govora otoka Šolte, Rad Jug. Akad. 272, str. 25, tal. Groootte. To je' čisti naš naziv grohot, koji dolazi ne samo na otocima, nego i daleko na kopnu (na pr. Grocka u Srbiji). U staroj srpskoj državi' pomtnie se god. 1330. selo Grohot, u Hrvatskom Zagorju postoji također selo Grohot. KaJO opće značenje daje se toj riječi »sitno i krupno kamenje, kao II potocimatlt niz gore, kuda voda dere«," Ostali nazi'vli naselja na ŠoLti kao Donje iii Sridnie Selo, pa Gornje Podje9 , ' ne pokazuju ništa osobito u našoj topografskoj nomenklaturi. Ali je veoma značajno, što se žena iz Donieg sela zove Dollvaška, a iz SredrJ,jeg sela Sridčvaška, kako je zabilježio Hraste u gore pomemitoi studiil, Iz ovog se podatka može s pouzdanošću zakliučiti, da je naziv sela na Šolti recentan, On je zamijenio stariju hrvatsku rijreč vas. Isto tako ne pružaju tooonomastičke osobitosti nazivi sela Maslinica, odatle Maslinčanin, Mas,unčanka ni Gornja Kruška. Upor. Hraste 1. c., koji je zabitiežio domaće akcente za imena naseljenih mjesta. . I nazivi za uvale na Šolti takoder su sasvim slavenski, kao Nečujam (= pridjev nečujan, v. Akad. Rječnik VII, str. 809), Vala (od) Livka, i t. d., koje je Hektorović opjevao II svome spjevu. lO Sva ta imena ništa nam ne mogu saopćiti u pogledu načina, kako se vršilo staro naseliavanie Šolte. AI,I ipak nam dopuštaju zaključak. da je slavenstvo li na ovom otoku vrlo rano, barem ilz istog doba kao i naseliavanie na neretlianskan otocima, za koje nam jie dao dragocjenih podataka bizatinski oar plisac. Ipak postoil na Šoltt jedan naziv, koji irna naročitu važnost za srednjovjekovnu ranu histori:}UI ovoga otoka. To Je naziv uvale Kaš.. jurnU Ovako se piše na jugoslavens~oj speaiJjal:noj karti, a na austrougarskoj Kašlium. Ova se uvala nalazi zapadno od luke Rogač (ča kavski duzi uzlazni naglasak na a), tal. zvane Porto Carober. Ova je luka nazvana onako kao otočić Košliun pred Puntom na Krku. Onaj sjeverni jadJr.amki otočić zove se Košliun, što dolazi od lat, deminutivne imenice castellione »rnali kaštio«l2. Prema torne mo-
ramo zaključim, da je ina Šolti postojao u ranom sredniem vijeku mali utvrđeni grad na osami (eremčcastron), kakve pOminje car Konstantin na mnogimđalrnatinskjmotocima. Talijanski naziv Porto Carober znači isto što i: rogač. Carober je naimemletačka izvedenica od tal. riječi, carruba'", što znači rogač. Ova izvedenica stvorena je pomoću latinskoga sufiksa -arius TI mletačkom obliku -er. Kao ,i na ostalim otocima, tako f na ovome imamo svetačkih imena kao nazive za terene. U tim imenima pridržan je latinski pridjev sanctus II hrvatskom obliku s(u)1. U 13. ,i 14. vijeku pominie se na ovom otoku monasterium sanctae Mariae de Solta'". Uspomena na taj manastir očuvana je do danas II nazivu Gospa Stomorina, II kome vidimo našu izvedenicu na -ina od saneta Maria. Selo (i uvala ispred njega) zove se Stomorska (dugi silazni.akcenat na 0, II drugom ..slOgu). Nastalo je zacijelo na zemljištu, koie je prinadalo samostanu .sv. Marije, pa se zato i zovenašiJm pridievom Stomorska. Od ostalih toponima izaziva pažnju naziv uvale Stiniiva (sc. valal, pridjev ž. r. od stliena, koji je vrlo čest na otocima i na kopnu, zatim pridjev m. r. Nečujam, uz koji se ima razumjeti porat ]ili Bok, koji i: dolazi u Tepm Bok, baš do Nečuima. Promjena -m mjesto -o veli, da sie zaboravilo prvobitno značenje pridjeva. Ovim nazivom 'Označuje se naime velška uvala, u kojoj se ne čuje buka. Livak'" je metaforički naziv za uvalu, sličnim liievku, Rat za rt (puntu) ovdje je već općenit naziv. Neobičnija je metafora Motika za rt pored Lo... . 'Pata na drugim otocima. Naša pomorska karta bilježi, još ove nazive: a) za rtove: Obinuški Bok (3), Ivankov Ratac (5), Gradina (8), Krušički Rat (10) i Tatinja (15); b) za uvale: Šešula metaforički naziv talijaniSkog poodjetla u značenju »pali, tsnolac« (2), Donja Krušica (4), Čriena (6), Str1i:čina (7), Rogač (9), o kome je bila riječ, Gornja Krušica (11), Vela Luka (12), Lestimerova us, možda pridiev od starog ličnog imena Vlastimir), Vela Travna (14, pridjev od trava), Stračinska (16), Zaglav (l7), }{1oji se naziv nebrojeno puta opetuje i MtŠi11tja os, pridjev od miš, .ispor. Mišnjak za školie): e) za školi: Saskinia (1); d) za pličinu: Mlin. Bilješke:
Najstarija potvrda za današnji naš oblik. nalazi se u Puicićevim Spomenicima srpskim I. 137: na SolU. z Upor. Toma Arhiđakon, Historia salonitana, caput X-XI, p. 127 i 28. 3 Moglo bi se misliti i to, da je tal. naziv Solta nastao od starohrvatskoga Sulet upravo onako, kao što je na sjeveru nastalo tal. Ulbood našega OHJ;. 'Talijani čuju naime često naše u kao svoje zatvoreno o. Oni pišu Dobassinizza za naše Dubašnica na Krku. . t
170
I Nestanak početnoga suglasnika s u Olynta može se i drukčije tumačiti, -upor. moj članak u Arhivu za arbanasku starinu, etnografiju i jezik, knj. L, .str. 8. Možda je grčki geograf pornišljao i na grčku opću riječ i/).vv.{}os predgrčkog podrijetla »figue tardive et qui murrt rarement«, Upor. Vl. Georgijeva .rad citiran u bilješci 6, str. 94 i 137. 5 Upor. Konstantinovo pisanje Pesenta sa Pset, Pek sa starim Pincus oi t. d 6 Upor. Kretsehmerov članak »D1e vorgriechischen Sprach- und Volks.schichten« u časopisu GIotta XXVIII (1940) str. 247., 270. i XXX (19~) str. 104-111. i članak »Sprachliehe Vorgeschiehte des Balkans«, koji je isti autor objavio u Revue internationale des Etudes balkaniques I, str. 42 i sL Upor. i predindoevropski sufiks -(y)nth, o kojem v. studiju profesora sofijskog univerziteta Vladimira Georgij eva, V;orgriechische Spraehwissenschaft, Sofia 1941, str. 135 i sl., 180 i sl. • .. Upor. takovu kontrakciju u Gr8t m., naziv provalije iznad Kupčine .na cesti što vodi u Sošiee (Zumberak), 8 Ispor. Akademijski rječnik, sv. III, str. 457. • Odatle Goripojanin, Gorlpojka za muške i ženske stanovnike sela. Upor. Hraste o. c., str. 128. 10 Upor. moju knjigu »Naša pomorska i ribarska terminologija na Ja-dranu«, str. 79, 82. 11 Dočetni suglasnik -m mjesto -n nastao je ovdje na isti način kao 1,1. .Nečujam mjesto Nečujan. To je Dauzatova fausse regression »obratan govor«. U ovim krajevima izgovara se, naime, svako dočetno -m kao -n i sa nazaliranjem prethodnoga samoglasnika: juden »Ijudirna«. Na osnovu toga zakona u riječima, gdje bi trebalo da stoji na kraju etimologijsko n, može da dođe -dočetno ID. Uostalom pisanja Kašjurn (jugoslavenska specijalka) i Kašljum (austro-ugarska specijalka) ne potječu možda od domaćih ljudi. Ne znam, da li predstavljaju domaći izgovor. - Nečujamg. -jma m. prevode Marulić i .njegov biograf Božičević na latinski Vallis surda, dok ga Mlečanin P. Santini krajem 18 vijeka zove Porto sordo. Njegov prijevod kaže, da se uz naš pri-djev nečujan ima razumjeti imenica m. r, porat. U ovoj od vjetrova zašts-ćenoi uvali ima osam draga, od kojih šest nose naša imena: Tepli bok, Supjivina, Potkamenice, Maslinica, Tiha (sc. draga) i Bok od Rata, dok je jedna 'od ostale dvije nazvana posuđenicom iz. tal. Piškera, -a idruga svetačkim 1'0manizmom Supetar. U ovoj drugoj sagradio je kum Marulićev don Dujam Balistrilić crkvicu posvećenu sv. Petru. Ove podatke vadim iz Fiskovićeva .Priloga životopisu Marka Marula Pečenica (Republika VI 1950, str. 196, 199). 12 Upor. moj članak. u časopisu Archivio glottologieo italiano. XXIV, str. 27, bir. 30. 13 Upor. ove riječi II Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches Worter'buch br. 4509a. Riječ je arapskoga porijekla. 11 Smičiklas, Codex diploma'ticus regni Croatiae XIII, a 1289. 1320. 15 Sintaktička konstrukcija Uvala (od) Livka nije hrvatska, nego tal. :pI1ema Vane di-o
3. BRAC
I.
Kao na Korčuli, Hvaru i Visu, tako i na Braču! najstarije historijske potvrde znaju za grčka trgovačka naselja. Odakle su bili oni .urci, koji dođoše na ovaj otok, da li su bili sa EgeiskogArhtpelaga, iz Male Azije ili s kopnene Helade, to nije poznato onako, kao što to :znamo za Hvar i za Korčulu. 171
Glavno mjesto na Braču nalazilo se u antičko doba ondie, gdje jie danas Skrip, na sieverozanadnoi strani otoka. Kao što se na egejskom otoku Parosu glavno mjesto razvilo zbog bogatih kamenoloma.. tako je belo i ovdie. Nije nevjerojatno, da su se. Grci s .Egejskog Arhipelaga naselili' baš ovdje zbog kamenoloma. Samome Škrip (izgovori ga s kratkim silaznim akcentom) kao da je grčkoga podrijetla. Naš naziv identičan je, čini se, s grčkim imenom miesta Skirphai", koje dolazi: od grčke riječi skirtrjos, što znači »vapnenac«. Samo mjesto, gdJe su u antičko doba bili kamenolomi, zove se danas Plate. To je naš naziv nejasnog postania, a znači »karnenito . mjesto, nepristupačna stiiena«." Značajno je i to, što se luka mjesta Škrip zove Spli(t)ska. Ovaj naš pridjev izveden je od imena grada Splita. Stajala je zacijelo u vezi s Diokleciianovom palačom, dobavliaiući za nju potrebno kamenje. U rimsko doba bdh su kamenolomi u Škripu pod vojničkom zaštitom i u državnoj eksploataciji, pa zato nije čudo, što je u Škripu potvrđen kult vojničkih poganskih svetaca, istcčnog boga sunca Mitre i fleralda. Rimske starine našle su se po čitavom otoku, pa se može zakllučitl, da je otok došao u slavenske ruke u sasvim romanizovanom stanju. Romanizacija otoka biJIa je još pojačana u doba dolaska Slavena na Mediteran zbog toga, što SiU splitsk! Romanli, da se spasu.. bijegom napustili Dioklecijanovu palaču i naselili se ovdje. Kad su se prilike smirile i brački Romani vidjeli, da su Slaveni miroljubivopoljoprivredno pučanstvo, kojemu nije stalo toliko do grada, ko1~ko' do polja, oni su se vratili s Brača i ponovo se naselile u Dioldeclianovu palaču. Tako nastade bizantinskr Split s romanskim pučan stvom, među koje dolaze okoLni Slaveni mirotiubivim putem. Ifrvati zatekoše na Braču posve kristiianizirano romansko pučanstvo kao i na drugim obalama Jadrana. To se vidi, najprije odatle, što važna naselia uz morsku obalu nose kršćanska svetačka imena u vezi s latinskim pridievom sanctus »svet«, kOjlL preuzimllu i Slaveni, premda iJmaju svoj izraz za taj pojam. Kao po svim romanskim zemliama, tako isto razviše se i ovdje naselja uz crkve. Na Braču imamo imena mjesta Sanctus Johannes, Sanctus Petrus I Sanctus Martmus, koja nisu prevedena na hrvatski, već glase danas. Sutivan, Supetar i Sumartin. 4 U rilmsko i u bizantinska doba Brač je poznavao razvito stočarstvo. Pliniie izrijekom veli, da je Brač na glasu zbog koza. Otok naziva capris laudata Brattia. Na tu činjenicu upućuie i naziv naselja Postire (ž. r. plurala), kojI dolazi od latinske imenice ženskog roda pastura »pašniak«." Polioortvredno iskorišćivanie otoka preuzeše od domaćih Romana Slaveni, kako se vidi ~z slavenskih imena bračkih naselja. 172
Glavno mjesto' na otoku prozvano je čakavskom riječju u pruralu Neresl. Značajno je, da su ovaj naš plural očuvali Tallijiani, dok Hrvati dadoše kasnije svom imenu mjesta sufiks -išće, Svi Bračani govore samo Nerezišće. Ovaj dodatak znači, da su na tom rniestu nekada bili nerezi", što znači »teško obrađiva zapuštena miesta«, Ovaj "Stl~iks nalazimo i 'll drugim imenima mjesta na otoku. Uz obalu nalazio se izvor vode, koji se latinski zoveouteus, Tu riječ preuzeše j; Slaveni od Romana u obliku puč. Tako nastade Pučišće, Drugo je mjesto s ovim sufiksom Bobčvišće, koje se zove u narječju Molo selč prema Velo Selč za Ložišće (izvedenica od loza). Naziv Bobo'višće označuje teren, na kojem se kuštivtrao bob. Ostala naša imena naselja na Braču kao Hurnac, Dol, Dračevlca stari pridjev Pavli! »Pavlov«, očuvan u čakavskom izgovoru otoka Brača Pčvla", (sr. r. plurala), gdje su glasovne promjene o za a, j za li baš karakteristične za govor ovoga otoka, vele, da je otok morao biti vrlo rano slaviziran. U polovmt desetog vdeka car Konstantin ne donosi za nj romanski naziv kao za Korčulu, već piše samo slavenski naziv Brač 'll našem padežu. Očit je to znak, dia u njegovo doba nije bilo više Romana na otoku. Postavlja se pitanje, odakle potjie ču Hrvati na Braču? Da li su to potomci onih Slavena, koji se naseliše okolo Spl:j;ta, Hli su to Neretliani, jer ie otok potvrđen kao neretlianski, za Neretliane je sam car Konstantin dao vijest, da su prvi od jadranskih Slavena proširili svoiu ekspanziju na iađranske otoke. U njegovo su vriierne u sfevemorn jadranskom arhipelagu Krk i Cres još romanski otoci. Za Korčulu je dao dva naziva, romanski Kurkra li: hrvatski Krkar, iz čega se ima zakliučiti, da je u njegovo vrijeme m Korčuli bilo 'pored Slavena i Romana. Za Brač zna car samo hrvatski naziv. Kako je otok u' svoiol najranijoj slavenskoi historiii potvrđen, kao -nere tlianski, mora se pouzdano zaklliučiti, da su se Neretliani ovdje naseltlt vr:lo rano. D 01 aziiHl su ,po svoj prilic] ovamo preko Makarske. Kasnije, kad u 15. i 16. vijeku zavladaše makarskim zaleđem Turci, dolaze preko Makarske ovamo naši ljudi iz Bosne." Neretliani su važni za Brač i II administrativnom pogledu. Oni su spojir1i Brač sa Hvarom I drugim bližim otocima u jednu oblast, koju mletačko staro vrelo (Johannis Chronicon venetum) zove Narrentanae insulae'', a Toma Arhiđakon (Hist. Salon. C. XV) Maronia i parochia Maronie 1102. (Smičiklas, Codex dipl., II. 4). Ovaj po-sljednji teritoriialni Jzraz niie dosada bio lingvistički objašnjen. S gledišta latinskog jezika on je jednostavno nemoguć. Ako se uzme II račun fonetika starog dalmatinskog romanskog jeziika, oo postaje sasvim jasan. Naša vrelaiz d~a narodne dinastije zovu stanovnike ove oblasti latinski Mar,i,ani.! Pored toga postoji za njih i Iatinsk! undfevrnananus. I ovaj je adljektiv neobičan s gledišta il,atinske tvorbe riječi; jer Ilatilniskt jezik poznaje od imenice mare »more« samo :173
adiektive maritsnus i marinus, koji su se očuvali i u romanskim jezicima. U izrazu marianus moramo dakle tražiti pridjev stvoren u domaćem dalmatlnskom latinitetu, Da je taj pridjev zaista izveden: od latinske imenioe' mare, dokazuje stars hrvatski pridiev morst »morskt«!", koji dolazi u larinskim dokumentima iz doba narodnedinastije kao prijevod za latinski marianus, Ovaj naš stari pr~d!jev može da nam objasni onaj čudan naziv zemlje Marooia, koji se čita kod Tome Arhiđakona, i! u kasnijem vrelu iz početka 12. vijeka. Taj naziv zemlje sadržava svršetak -ia, koiisenelazt II svim latinskim imenima zemalia, Naziv zemlje Maronia nastao je bez ikakQve sum-o nie od Mariania-", što znači »terra Marianorurn«. Što mjesto -riimamo samo r, to je sasvim razumljivo, ako se uzme, da je Maronia domaći romanski izgovor latinske. riječi. l 3 Promjena vokala o mjesto a značajna jie baš za stari romanski izgovor kao ,ii za naša narječja na otocima Jadranskog mora.v' Otokom je upravljao neretliansk] knez. Još u 12. vijeku knezovi neretlianskih otoka nose čista slavenska imena, kao 1184. god, Bratko-" i župan, Prvoš i t. d. Ostatakaima Lu tooonomasdci Brača. Na putu u Narezišće, gdje je u mletačko doba stolovao knez (conte), nalazimo lokalštet, koji se zove Knežeravan »kneževaravnica«. U ime kneževo upravliao je Bračern bucarius-", Ova riječ sadržava lt početku trag staroga romanskog dalmatinskog govora. Ta je naime riječ nastala jz klasične latinske vicarius »zamienik«. U ranom srednjem vijeku mjesta na obalama Brača nijesu bila onako sigurna kao u rimsko doba i danas. Bila su izvržena eliačka nju gusara. Zbog toga glavno mjesto nije bilo na obaLi' kao II grčko i rimsko doba, nego u sredini otoka, daleko od obala. To stanje održalo se i u mletačko doba, kad su glavna mjesta billa Nerezišće i Humac, Bol se doduše u mletačko doba razvio u jače mjesto za tr. govinu vinom, aH je istina, da najstariji Bol nije bio na obali, već dalje od nje, tamo, gdje j,e danas Podborie, i da je bio zaštićen utvrđenjem na brdu, koje se zove i danas još Koštllo, od latinske riječi castešum, Brački Bol ista je riječ, koja i Bol ispred Dioklecijanovepalače kod SpUta na putu prema Solinu. To je latinska riječ vaUum »zemliano utvrđenje sa paflsadama«!". Današnje hrvatsko pučanstvo Brača dvostrukoga je podriietla, Jedan dio ostatak je neretlianskih starinaca, koji su apsorbirali za-o tečeno romansko pučanstvo. Ovi starinci čisti su čakavci, Drugi dioje došao preko Makarske iz Bosne u vrijeme Turaka u 16. viicku. Rastrkao se po čitavom otoku u manjim i većim grupama: koje se čakavizirao, a koje očuvao štokavsko-ikavski govor. Kao što '\1 Poljicima kod Splita nalazimo tragove slavenskoj mitologiji; (brdo Perun", potvrđeno jM u' doba narodne dinastije), tako je to i na Braču. Neretllani su bili pogani još u polovini desetoga viieka. Sam car Konstantin daje njihovoj zemlji oko Neretve naziv 174
Pagania »poganska zemlia«. U toponomastici Brača očuvao se trag neretlianskom poganstva u nazivu brda Vidovica i Vidova Gora. U tom imenu sačuvan je zacijelo ostatak kulta .Svetovlda, Sva imena bračkih uzvisina i zaliva nose slavenska imena. Samo jedno ime brda očuvalo se iz starog romanskog govora. To je naziv Brkata tIi. kako se u domaćem narječju kaže, Barkata, Svršetak -ata veli, da se radi o latinskoj rlieči, To je izvedenica verticata, isti adjektiv, koj·j; ,imamo t II našem učenom pridievu vertikalan »uspravan«, Ovi pridievi dolaze od latinske riječi vertex, -icls »uzvisina, glavica«.19 , U imenima zalrva naročito valja istaći naziv MilJna (iegovorl a s dugim silaznirn naglaskom). Ovakih imena naziva ima i na dalmatinskim otocima, tako na Hvaru it. d. To je pridiev ženskoga roda od imenica mel(o) iIlJt milo »prud, pLičina, plitko, mjesto u moru«.20' .
naš
ll.
Od drugih tononanazansnšftva su dva naziva za uvale (vale); (na jugoslavenskoj specijalnoj karti), čemu odgovara Valle San Georgie na austro-ugarskoj, i Stipanska, koji se naziv prevodi u Porto San Stefano na istoj karti; Kod ova dva naziva nema Sut- kao u Sutivan i t. d. Iz toga izlazi', da su toponimi sa Sut- stariji, romanski, a sa Svet- Hi bez toga pridjeva mlađi, hrvatski. Osobito je interesantan toponim Pražntce (u narječju Prožnice ž. r. pl.) za naselje. To je imenica izvedena pomoću sufiksa -nica od prag. Ovo je stara slavenska osnova od pražiti, koja je kao toponim. opće poznata po glavnom gradu Češke. Značenje je is to kao kod toponima Požega i Požarevac. Označuje se ovom imenicom primirivno (praslavensko) krčenje Daljenjem šume. Takva krčenja bilo Iei na Braču. Otok je bio šumovit kao Korčula i Silba na sjeveru. Zahi:1ježiitt još treba, da toponim Sumartin ne pokazuje t. zvo Likvidnu rnetatezu, koju bi očekivali; kad se radi o starom imenu romansko-crkvenog podrijetla. Ali se ova metateza nalazi ispravno u Mratinje Brdo. Prema tome -martin mjesto -rnratin (upor. Sumratin na Lapadu) bit će kasnije izopačenje. . Na Braču su ;imena naselja obično plluraHa tantum u sr. rodu: Seka, Povia, Nerežišća, Mirca (deminutiv od mir < lat. mtirus) .. Ložišća, Bobčvišča, Postlra, Pučišća. AU· brački. toponimi mogu biti. i u singularu, ikao MilIna (u narječju za Miilina), Gornji i Donji liumac, Buol (u narječju za Bol), Novo Selo, Dračevica, Supetar, Stsvčn (= Sveti Ivan), Splis:ka, Šk rip, Dol. Zbog roga, pored gore pomenutih p'luralJia, govori se i singulare Bobčvišće, Ložišće, Nerežtšče, Pučišće, Povje. 21 Ova je pojava veoma interesantna s gledišta opće lingvistike, jer osvjetljuje antičke toponime, koji su pluralia tantum.. Svičurai
175
kao grčki Athenai i t. d. Svako naseljeno mjesto 'le kolektiv, skup zdanja. Ta činienica stvara pluralnu predodžbu u jezičnoj svijesti. Na Braču ,ima još primjera za folklorne toponime. Lijevo od ulaza u glavnu 'luku Bobčvišća nalazi, se Vica luka (dobra za oštrige). Stari pridjev Vica stoji za viešća (upor. višćun, vještica). Kod MilIne nalazi se Vlaška luka, nazvana ovako zbog toga, što su se tu zadržavali seljaci s kopna iza Splita. Ovako će se tumačiti i Hrvatska Luka, kao i Senjska Luka na Šolti. U Mtl11lv na desno od ulaza nalazi se Pantera. Ovaj naziv za uvalu dolazi češće u otočkoi toponomastici. To je talijanski naziv za' vrstu mreže nepoznatog postania. Imena uvala i na Braču su većinom pridlevi ženskoga roda. To je zbog toga što se uz prliidtiev misli dmenica talijanskog podrjietla vala ~li naša riječ luka. Tako . mamo Borova, MaDnova, Konjska, Studena, Radovnja, Tatin'a = lu -eška, rs ka) , Česminova (od česrnina ili česvina »querous aex« rmesto con a u kvarnerskom i zadarskom arhipelagu !i: t. d.) AH ima, rijetko doduše, naziva uvala II muškom rodu, kao i na Šolti: Konot>jikqv pored Konoojšcova. Mora da se tu razumjela i imenica porat, Na imenšcu zašv, koju nijesam čuo u narodu, ne može se pomišljati. Na Braču Iiima i prefiksalrnh toponima, kao Pčlhurne »pod humove«,
Zabi,1jeŽl~ti treba još toponim Žunaniac »županov posled«, koji kaže, da je i ovdje postojala stara slavenska župska organizacija. Upor. Županiac kod Duvna i Županja u Slavoniji. Ostali toponirne zabtlieženi na priloženoj karta, o kojima se ne govori napose u ovom članku, pokazuju, da se i na ovom otoku nonavliaiu neki tcponomastički tipovi kao i na ostalan otocima.
*
* Tooonomastičko čano pravac staroga
•
*
:ispilttvanje omogucuie nam da li ovdje oznaneretlianskoga naseliivania otoka. Romanski toponilIll~ nalaze se II većem opsegu na sieverozapadu otoka bliže kamenolomana, Istok otoka t sredina njegova ne poznaju romanskih toponima. Na Juxu je samo romanski naziv •BQI za utvrđenje. Na karti streLjica označuje pravac neretlianskog kretanja za iskorištavanje otoka. Hrvati se prvobitno naselsriu! ovdje na ekonomski neiskorištenom diielu otoka. Taj .zakon ·važi ovdje jednak,o kao i za ostale otoke, koje smo istraživali, Ovoga opažanja držao sam se pri stavljanju strelica t na drugim otocima.
176
Kako se vid'i, tononcmastlčka stratilgrafilja 'Prt$lJ 1i2vamedno važne pomoćne podatke za .izučavanie hiistor:ij,e nase1liliiyanja i ekonomskoz iskoriJšćavalllljanaš.ih otoka. Podatke, što dJh pruža ova vrsta saznanja, trebat će dakako provjeriti proučavanjem piJsandh i 'Usmenih vrela, Postavljene strehceanaiu prema tome samo provizorno značenie. .
III. Obalski sistem Brača odlikuje se tim, što pozna vrlo malo škoijeva. Naša pomorska karta biiIježi,. samo dva: Mrduia na zapadu i Rudinica na istoku. Prvi je naziv zabHježio i Vuk sa štokavskim akcentom i sa JJ mjesto bračkog j Mi-dulja (Akad. Rjlečn:ik VII, str. 53), upor. dalmatinsko prezime Mrduljaš. Naziv je očito naš, ali bez potanieg ispitiVanja na terenu, ne može se znatkkakovo mu je značenie, Drugi naziv ne treba Komentara. Toponomastika rtova 1 uvala veoma je razvrta, Evo nekih naziva za rtove, počevši od GomiliiJce na sieverozapadu: Gornji (sc. fat kod Pučišća), Crni (kod Povja), TičiiRat, Laščatna (sc. punta),' Planik, naziv koj:l SIlUO već sreli za školj, Studena (punta i vala). Debelo Čelo (upor, na Krku brdo ovako nazvano kod Stare Baške), Biskup . (metafora prema mit111), Gališniak (upor. takov naziv za školj). Dugi Rat, Blacma GLava (pridjev je izveden od maca, gdje je poznata glago!jaška pus tiinja 22 , Zamorskt Rat (pr1dtiev je neobičan), Grtžev Rt (možda niie dobro zabriJježen na pomorskoj karti, jer očekujemo rat mjesto rt), Mall Zastup (od Za stupom), Križ, Hum, Vraniac (upor. drugi derninutiv od Vranjic kod Splita, od pridjeva vranji od vrana), Kobiiil!a (metafora, upor. Kolovare < lat, ea.., ballaria kod Zadra), Ražamt (česta metafora za rtove), Zaglav (često se ooetuše), Blij;akJa, Zubatni Ratac. Značajno je, da među bračkjm toponnm:ma za rtove nema niijednogaromanskoga. To se isto opaža i kod topondma za uvale: Uvala Ltvka (prema t:aJ'ldalI1lSiko:j SiilIlJta:kiJitk()lj !mnlStrukcitl:i mjesto Livak, upor. ist; toponim na Šolti), Majakovac, Mutnik (upor. Mrka za značenje), Vela Luka (opetuje se ,t na drugim otocima), Babin Laz (luka nazvana prernaobalskoi čestici), Zastuo (kod Splitske), Prvida (kod Postira), Lozna Mala (pridjev od loza), Trstena (pridjev od trska, vrlo česti toponim), Lozna Vela, Lovrečina (također naselje, izvedenica od ličnog' imena Lovreč < Laurentius), Konopiikova (opetuje se dva puta na Braču T jnače), Klinica, Prapatniak (opetuje se). Tešišće, Cesmincva (pridjev od česrnina iH česvina »quercus. ilex), Vesela, Kupinova, Duboka, Lozna, Otočac, Travna, Luka (kod Povia), Vrilo, Točiniak (od točiti, možda je tu bočatna vodaJ7"Tičja Luka.rKliučna (upor. Čvlena na Krku), Tatinja (opetuje se gotovo na svakom otoku), Vošćica (upor. Vošćica, od Voz, na Krku), Zvirie 12 Slavenstvo iromanstvo
17'7
(OpetUje se dva puta: na Braču, možda od izvirati), Rasotica (stegnuto od Ičasohattca), Žukovik (od žuka < latinski Iuncus), Radovnia {na našoj pomorskoi karti Radunja, pridjev ž. r. od ličnog imena Rado od Radomir, Postraži:šće (sadrži prefiks pod + straža), Špil~ice, KOII1lilSlka, Potočšne, Dračeva Slatina, za Gradac, Farska Ma:lla li VeI:a (t. j .: Hvarska), Blaca ~demliJootily blJaitoe u p[luJrallU), Krušica (od: kruša »kruška«), Luči/ea, Smrka23 (Jutroneć u Hrvatskoj EncilIkop,ed!iliii III, str. 209 piše Smrkva), Vela il Mailla Grška (vgrčka«, dolazt i na Hvaru), Mas'liJl1O\7ia, Lučice, Ossbova, Borova, KUlPliInova, Tiha, Stmiva, Stilpanska, Mar11ilnJoVli. i: napokon Svićurai (krivt i1kavizam mjesto Svećurai < Sveto Juraj24). Svi nazivi za uvale, koliko su pridievi, lli ženskom su rodu prema općoj riječi vala (tatijanizam). ImeI1Ja uzviSiiJna pokazuifu četiri. Jasna tipa: a) nazive, kojii se vieroiamo, kako jie već zore rečeno, odnose oo neretliansk; Pa:g1ooi!zam: Vidova Gora (778m), Viud!oviJca, IedarnpiUif li sa sut < sanctus: Sutvid, što nje bl OOe'kiiJv~l; b) naše opće ritifeč~ (aweIilJaitiva) za 1LZV1isliInJe: Brlig (172 m), Donje Brdo (144 m); . e) točke zla stražarenje pl'Iotilv gusara: Straža (730 m), vrlo čest 1ea
otočki 1Joponim;
cf) rkrš6anSki kUl1lt: Križ (I79 m);
e) Gripe {I68),lJredrOlII1aI1lS}{Ii naziv kao kod SpIita. 25 Nerazumljiv je naziv uzvisine Po Celja 26 (178 m). Dosta broma nasclia na Braču dobar su objekat zla promatrača i IMasdrfidranje hrvatskih toponima. Mošujle (plIUirail, j st~i miesto lj, a ovo mJestJo nj Illa OSIl1IOVll dlJs:ilmiIacitje) zacitilello je pIid:i!eVnJa iJzvedenica 'od mošum »staia zla slil1:Iruu stoku« < I}at. manstone na Krku. To će bibi: još j1edJnJa od m.fdiužnlidlilh potvrda za ovu rilj,eč, klada se danas govori, kaIlilkio je poznato, samo na Kr~UJ. Nazivi za pastirska naselja u unutrašnjosti otoka obični su tiplovil: Dubrovica ~odi dubrovaza dubrava kao Dubrovnik), Podgračišće (od gračišće »miesto, gdje je bio gradac neretlianski'"), Straževl1lik ~od straža), S giI)editšta tOlponJOl11ootliJčke sinraItigrafitie raspadaju 'se brački toponsniza naseša u ove kateg10liilj'e: a) oodstar:ili1 predransld (medšteranski) tOl)Jooilmi: Brač (samo kao ime naselienog' oto/ka; !I1Jiijle potvrđeno [ kao ime naseba), Škripe b) J1OIIliallllSiki: Postira, BOlI; e) kršćansko-rcmanskie Sunvan, Supetar, SuJmar1liJn; d) poLuromanskiJ, t. j. hrvatske izvedenice od dlOItniaćih romanizama: Pučišća (mjesto, gdje je bio puč < lat. puteus), Lovrečina,
Mošuje, BurnJe 2 8 • Koštdfo):
e) hrvasske opće riječi (ap:perllk:ttliva) za rame vrste naselia kao Podgračsšće, Seka;
toponrimi: Gradac,
178
f) poljop rivred ne opće r:JueCl: Nerezišća, Ložišća, Bobovi šća: g) opće riječi za geogra fske pojmo ve: Dol, Gornii i Donji Itumac : h) opće riječi za stabla i obrađivanje šume: Dračevica, Dubro -
vica, Pražn ice'":
.
d) kui1turna stabla : Mury:i'ca; j) kakvoća oba~og terena : M~l'11Ja; k) OOpOOOillMtllički suf,ilkSlk 1. -ac: Grada c, H11IlIlJac, 2. -ina; Lo~
vrečin a: 3. -išće: Bobovišća, Ložišća, Nerezi šća, Pučišća: 4. -ca: Seka, .Mmrca; 5. -nica: PražniJce; 6. -evica -ovica: Dračevica, Dubro vica: 7. -evnik: Straže vnfk: 8. čisti pddj,eVii: Milna, Povlia : 9. tono-nimi za naselja kao plurali a tantum: Blaca, Bobovišča, Mirca, Nerezišča, POV11ja, Pučišća, Selca.
Bilje ške: 1 O tome, kako se u .starini zvao, kao i o tumačenju antičkih naziva, upor. moju studiju »Zur Erklaru ng antiker Inselna men«, koja je izašla ,U Zeitschr.Lft fiir Namenf orschrm g XIV, 7~1. 2 U opisu Brača iz 14()5. god., što ga je napisao Doimo prete della Brazza, a Cicarel li ga našao 1783, veli se, da de Cranch is, atci»civitat em Brade, quae vulgo momlna batur Scirpea , hodie su Grci sagraQi 1i Scrlp, qui pootea habitat a fuit a Rornani s«. Kad su Neretlj ani razrušil i Skirpej u, preseliš e se plemići na jug u BSl. Najstar iji bi naziv za Skrip, prema ovom izvješta ju, glasio Scirpea . Zbog toga pornišlj am na spomen uto grčko ime mjesta; ali nije isključ eno, da je naziv mjesta Scirpea isto, što i latinski »od' site, šaša«, biljke, koja raste ~ more. Upor. o ovoj pridjev ž. r. scirpea riječi Meyer-L ii.bke, Romant sches etymol. WOl'ter buch br. 7723. • a Postanj e riječi plat nepozn ato je. Kao imena mjesta dolaze Plat (kotar dubrova čki), Platac (kotar korčula nski), Plati (l3. vijek), Platak (žup. modruško- riječka ), Platije (Braton ožići i u srezu kragujevačkog). Kao opća rijqč, platija znači uMorač i »nepristupačna stijena« . Upor. Ak; Rj. X, 16 i sl. I Zabilje žiti treba, da veoma brojna dalmati nska imena, koja se počinju sa Sut- i sadržav aju svetačko ime, dolaze isključivo uz morske obale, nikada na kopnu (terra ferma, Hinterl and). U narodu se veli mjesto Sumart irs Vrh Brača (Griem na Varbrač a), Stanovn ici se zovu Varbroččni, Kažu i Sveti Martin. 5 Ova je imenica raširen a u svim romans kim jezicim Meyer- Liibkeo v rječnik br. 6282. Ipak treba primije titi, a, upor. pomenu ti nije posve sigurno , jer se ime piše 1345. god. in Postern a, da ovo tumačenje a 1337. god. Postire (upor. Nastavn i Vjesnik , XXIX, 452). Vrsalović tumači Postire iz pod cisternom, što ne može biti s gledišta glasovn oga. Jedna od i naših primor skih toponim a za naselje jeste plural ne samo ovdje nazlaafajk Braču, nego i na sjeveru: Selca u Hrv. Primor ju, v Opatija h (Istra).lo. v Miljah, u slovenačkom je tako: v Trbovlj ah.· Pojava je ista, kao kad u z.umbe rku u značenju »soba, kuća sa sobom i kuhinjo m-s, a iže u Pl. katolici kažu Iža sa više soba i kuhinjo m«. Ova je pojava stara, jer je i kod u značenju "kuća Grka Atena 'plulare tantum . 6 Potvrde za ovu riječ daju Ak. Rj. VIII, 59 d Mažuranić, Prinosi za hrv. pravno- povijes ni rječnik 744. Upor. i moju studiju u Južnosl ovensko m filologu VI, 66 i sl. 28. 7 Najstar ija je hrv.-srp . potvrda : u Pavljah (Starin e XIII, 1184. piše se Pouglie , Upor. druga imena mjesta Pavlje Brdo, 206. 209). God. Pavlji Doli, Ak, Rj. IX 716. Potanje o ovome mjesno m imenu upor. u mojoj hrvatsk e toponom astike«, (Južnos lovensk i filolog, VI, 74 (br.studlit »Iz srpsko40.)
1~
Dokumente za ovu drugu, seobu posjedovao je pok. šk. nadzornik Ivan da mi ih stavi na raspoloženje. su otoci rieretljansk'. to kaže izrijekom car Konstantin, ed. BOnn cc. 36, 164 (upor. Rački, I.c. 410). 10 Potvrde se -nalaze kod Račkoga o. c. 11 Naš se pridjev pouzdano može izvesti iz lat. morsticus, u kojem je samo sufiks -icus latinski. Potvrde za nj daje također Rački o. e. Upor. moju studiju citiranu u bilješci 7, str. 66 i sl. (br. 27). 1% Rački daje u indeksu svojih Documenta ovaj oblik, ali ne donosi potvrda za nj. On ga je ipak ispravno naslutio. 13 Upor. bucaratus mjesto bucariatus i Bartoli, Das Dalmatische II, 368. § :392, 3. 14 Upor. Bartoli, Das Dalmatische II § 286-288, koji ne donosi starih potvrda za ovu pojavu. Prema tome Maronia bila bi najstarija historijska potvrda za nju. Istu pojavu vidjesmo za kvarnerski arhipelag u Konstantinovu pisanju Opsara. 15 Upor. Smičiklas, Codex diplomaticus II, 190. Treće je slav. ime, koje se tu pominje, Prvoslav. • 18 Upor. Jireček, Die Romanen in des Stiidten Dalrnatiens wiihrend des Mittelalters I 88. TU se donosi obilje potvrda za ovu riječ dalmatinskog latiniteta, Mažuranić, Prinosi za hrv: pravno-povijesni rječnik 104: daje etimologJ.jska nagađanja. Ispravnu etimologiju daje pornenuti Meyer-Liibkeov rječ nik br. 9303a. 17 V. o Bolu moju studiju u ljubljanskom Etnologu, knj. X-XI, str, 344-350. , 18 Upor. moju studiju u Južnoslovenskom filologu VI, 71 i sl. br. 36. 10 O ovoj riječi raširenoj u romanskim jezicima upor. pomenuti MeyerLiibkeov rječnik br. 9250. 20 Upor. Ak. Rj. VI, 598 i 677. 21 Ove podatke kao i akcente crpem iz dijalektološke studije dra M. Hraste, Čakavski dijalekat ostrva Brača (Srpski dijalektološki zbornik, sv. X, 1940,), str. 7 i 9. 22 Pustinja znači samostan. To je prijevod grčke r iječi l(!1"Jf.loS, od koje je i izvedenica remeta »pustinjak«. Upor. Hrv. Enciklopedija, sv. III, str. 211 sa slikom. 23 Isto što i smreka, upor. češki smrk »jela«, n Glede t + j ć upor. Sućurac sanctus Georgius kod Splita. 25 Upor. moj članak u Nast. Vjesniku, sv. XXIII (1915), str. 343 br. 5. I na Pašmanu postoji brdo Gripe. Riječ je predromanska. Pripada alpinskim romanskim (v. Gartner, Ratoromanen, str. 5) i arbanaskim narječjima (v. G. Meyer, Alb. etym. W6rterbuch, str. 205). Vrlo je vjerojatno, da sloven ačko hrib i ostale jednakozvučne slav. riječi značenja »brežuliak- nijesu slavenske riječi, ikoje bi išle zajedno sa slav. hr'bbbt'I>, kako misli Berneker str:, 404, nego predstavljaju predindoevropski leksički relikt sa varijantom b za pp. 26 Ovako piše Jutronić l. e. ovo ime brda. Trebalo bi isplitati na! terenu pravi oblik. 21 Ak. Rj. III, str. 360 i Mažuranić, Prinosi, str. 352 poznaju ovu riječ samo kao toponim, ne kao opću riječ (appellativum). Brački Gradac smatra .Ju:tronić l. e. neretljanskim naseljem. 2~ Upor. moj članak u Nast. Vjesniku, XXIX (1921), str. 229. Obunjama po sjevernoj Dalmaciji i Istri upor. Gušić, Mljet str. 40. Riječ se pominie i u ispravama; tako g; 1288. u Splitu quandam bugnam; g. 1268, pominje se u Splitu bunja uz toranj benediktinskoga samostana, V. Smičiklas, Codex, V, 103, 470. Upor. u arbanaskom buje f. »prenoćište, stan", bune f, i bun m. u istom značenju. Postoji i predromanska riječ bunia različitog značenja. Izve8
~abić. u Bolu, koji je imao dobrotu, " , 9 Rački, Documenta, 336. Koji
>
180
<
,
,
4. HVAR
I, Najsta,rijle vijesti O podniJjet1u starog a stanovnsštva ovoga otOka je geogra f Strabon, On veš, da su se ovamo Jt]ia:Si~liitlJi kQ[O-: mstJi s egejsk oga otoka Parosa . Stanovništvo Paros a oboga tilo kamen oiomim a tdlWko,da Sie mogto dati i' na ,00000rvooi,e lroIQ[IJi se Ja:. Ege.iiSk) Paran r di PaI1iJjla~ osnov aše j1edillJu na l1e~esp011Jtu" a drugu ovdje. Osnutak ove pOSl~ied.n.je kqiliOllJ1j!e Sitavl1j!a se II mdJn:ju četvrt 4. yijeka prjjje naše, ere.. , Strabo n n;ijeJ'leika!O, zbog čega SIU Param 'Ovdj:e OSlOOV U koloniiu, nego je samo iJstaJlmo, da se otok Hvar, na kome su osnovaJlli: kolomilju, nalazi ti bUziInJi! ,mltrsk6gap1emen:a Ard~ca, za IIroje se zna, da SiU za Agron a '1 Teute razVijIDi zarnier m; ekSiJ)alI1ZliJju. Ova grčka kolonJi:.iiana Jadran u imala je bez sumnj e svrhu da razvJ~e'trgo vačke veze s tiJm pod!uJze1Jn:iJrn i1irS:kiJm plemen om, ' Strabo n Ie zabiil1dle~~() ti važanlingv;ilStičld momenat. On izriiekom vela, da 'se l1Ia:Š otok zvao nađprije Paros, apos1 lijePh aros. ove čiJndJenice v
'o'
' o
Oo
o
'
o
lQl10nijli
181
svfetionike.! I sam naziv za pomorske svienoarke nastao je od imena aleksandrijskog otočića. Od tOg imena nastade j naš jadranski pučki naziv za svietionike, N3.š svidet na Jadranu govori općenito ferč, gen. ferala u značenju »pomorski svietionik«," , Koliko ostataka im.amo još i danas na Hvaru od starih Grka, to sie još točno ne zna, Pr:iJpov.iij:edaka u narodu o GraiJma moralo je ovdje uvđek hiilti, Jer kod mO'esta Hvara nalazimo uvale, koie se zqvn MaJDa i Veil'a Ga-rslka (= Grčka). Još treba istaknuti, da se grčki pridjev plšgios »qui presente le ilane, oblique- očuvao ovdje, kao i drugdje' po Dalmaciji" ta plagia »strrnina, obala«, najprije kao plai", odatle naziv polja Plaiice, i onda Plaže na južnoj strani otoka (Pi:tavske Plaže). Upor. i novogrčki to pIagi »cčtč, flanc«. Otok se zvao i ill rimsko doba po grčkJoj :koLooiji Pharos. Na ovom imenu izvedoše Rirnllj:mi samo tu :wmWeaml, što mu dadoše svršetak -ia," 'kJojt Ikaraikter:iJz:tra nazdlve teniJt:olii:ja (iQltoIka & rt. d.), Iz l1ID1skog naztva Phana naoraviše dalrnarttnslki: RomD prayjt]oo u svome ,tz~ov!oru Fara. Iz toga naztva nastade opet sasvim pmv:illno I1Jaš naziv Hvar (u domaćem narječju For), ii 110 zbog toga, što stari S]aVleI1l1 nisiu plOZl1laV1allii su~LaISotllilka I, nego ga rastvoriše II sug;llasničku gropu hv. Bod mi'eaajem našega liJz~OVOr:a Hv:ar~mijlenliJše i daImarniJnlSki Rommi svoje Fara, pa se tako ovai otok p,iiše u srednjovjekovnim' dlOkurnentiJrna vrDo često Quara .lItt Ouarra," Grčkakolonsia Parana nalazila se u damšnjjem Starom Gradu, koji se zvao Lij,ĐSillJo. Odatle se :iJz,divOjDO dIaiIlIaŠnii\il grad Hvar zbog toga, što su Stari Grad! poruš,tm Omišam Imamo, prema tome, i ovdie isti S11Juča:j kao i ,u Dubrovmku, gdjje jie laniti:č~O (romansko) iime .btlo zamjemeno 'opiJsn'iln toIPOJlItmom. Star:i: Dubrovnilk bio jie u današmem Cavtaru, Cavtat se zvao najprije Epidaurus, a onda U sredniem vijeiku opilsno CiJvttas vetus RagusiIlJa, što značs »duorovačkš sItarii grad«. Od ovoga d!ugog mziva očuvali su Slaveni samo prvu riječ civitas, koju promijeniše u Cavtat. TaLmlat1i očuvaše n3IProt:i1v čiltav naziv, koii g1Jasi Ragusa vecchia. . . Na flvanr se dJO~odJiJ1lQ nešto s~ičnJO. 01v1tas vetus Phairensis prevedoše Hrvati u Stari grad, a novo naselie dobilo je trne isto klao] otok Hvar. Naziv našeg otoka p«)lkazuj,eilpaik čudnu p.oUIaVU, iJto ne kod Hrvata 'IlJe~O kod Tallijiana. Tialijani t1!iđ'esu očuvaš start mtičk,i naziv kao Hrvati, već zovu ovaj otok sasvim drugim imenom: Lesina" (e jie naglašen), za kajfe nem.amkallmVlilh, potvrda u staro (antičko) doba, Prvi put se IDojavlJuij'e ta1ijanSlko lilme na kraju 11. V1i(i eka, u vrmeme dalde, klad je otok već pmžiVlil() tri vijeka ner,et1ljlanskoga .vladaniakad je išao u sklop Narrentanae insulae i sačinjavao domit
. --
nmm
.iJnJsIu.Iarm1, ikoaiilm je .uJJrav:\Jao knez (comes), ođnos gov bucarm s, GodJiIJlJe 1099.- 1100. pir(j~io je ovuda rnletačloinonie dlužd Vitale Michiel vraćajući se iz Svete Zemlje. Tom ,p,rilnkom pOllThiind prvi prut mletački nazsv Liesen a ~N Liesna,? Današmj,i ta:liidans.kt ie se Lesma pokazuJe zamj1eoo dvozla sa ie sa e. Ovo se može protumnaziv utfeca jem talidanSIke opće r:id,eči Ieslna .što značs »šia!O«, jler jie ačiti geografsk a konfigu:racija ovoga otoka na kartt mista nruI:iIk na šiilio. Historik Jireček prvi je kušao protumačiti" mletački naziv Lie.sena iili Liesna, kaSlIllije iJzm:iti'ooj!en u Lesma, kako se danas naziva općenito u. talJij3Jt1Silmm j,ezilku. On veli, da je mlletač lci naziv od našega staroz aadie ktiva u srednj em rodu llliJeISII1JO, gdje sienastao imaju razumjeti naše opće riječi ostrvo ili mjesto. Naziv je dakle značio »šumovito mjesto ili ostrvo«. Ovaj naziv mogli su Mlečani da samo od nreretll;jatllSkogdiomaćegapučanstva, IS l~ojdl1ll su Iratovailli čuju već od 9. vij1eka. NiJjedalI1 dJokumeoot nije nam ~abĐIdežio, kako oo sami NerCltlti:am u svom govoru zvaIJi ovaj otok il g'1aVIllO mjesto na nalemu Stani grad, aLi liIz očuvanoga našeg nazava Hvar mora se sa SliJgurtlI0ŠĆU zaJključiJti, da SIU glavno miesto na lllIjemu zva:IIiJ Liesno , a sam otok Hvar," KaJSllIiije SiU oba naziva generaffiiJzi1rana prema medfut eransG<:'OIlll -običafu, da Sie gI!aVllJO mti,esto oo otoku ~ sam otok j,edlnaik zovu, Pa taJko mi zovemo danas lotok ~ grad j1edina:ko, :1 to Hvar, ao faJlli(j'OO1 i1Sto tako jedJtllaJk:o, Lesina, NeikQj:i taJJiiaJnJslđ hiJsrtJoriJoi, kao Praga10, tvrde doduše , da. Lesina ll'i~e slaven ska Iij,eč, nego čak Jm~diilnK:I!oevflopska. OVIO je tumače samovoano, kako smo već rek~i, jer najlsJta:rdje potvrde za taj nje naziv potječu 1z č~1Joga slaven skoa doba. \ 'Iz tapcmoonastdJk;e Hvara dade se tačno '1lJtvrdiiit!il, da je otok momo biti li U. ooretljjal1lSlko doba obrastao ŠrUIU1Iom. Iz analizeHvar ove t!OIPOltllomasHke v~dii'et će se j to, da hvarsk e šume l1Ii!j,esu sadržavale samo drveće karakteristično za medšteranske šume, kao p:iJtlIUs halepenSlis i quercu s ilIJex, ~o.itt daliu g(I.avna stabta za medst eraask e »rnacchia«, nego da je u njdl1lla MIo d drugog SItaballija. U apćillld hvarsk oj trnamO dva oo:selltia, 'koja se zovu Velo i Ma:lo Grablj e (u domaćem narječju Grobje). To Je naša kolekt ivna izvede nsca od drva grab. Prema tome bilLo je na Hvaru i grabov si šuma. Naročito treba 1JSitaknuti Čii,nd,en!i1cu, da se Miwu VeJ!iiko ga Grablja naJlia~i brdo, koj,e se danas zove MQtoIkit. U DalJmao iJjii ,ilma više ovakovih naziva, a svi dolaze od latinskih riječi Monte acutufrn), što znači »oštro brdo«.l1 Ovai SIUj nazdv neretilJj:a:nskJi Slaven diomiti SaJmO od domaćih hva:rsildh Romana. Može se daMei mOg'1Ji za!kl/jučiti, da jie otok Hvar biJo šumovit !ii prili'e didI'aJSika Slavena, pa je sasvim razum1i~vo, da su ga Hrvati nazvali po šumam a UesII1iO . S te strane naJ1QČlto Je važno me hvarskog naselja Gdin.i (u OpćiInJi bo~omolJjskoj). Ovai je naziv idootičan s menom POIIjiS:ke lJL1J~e (jd!yniJa. Osnova ovoza nazšva dolazi češće u po)ijsikoj toponomastic i. 1,1, .
.
183
•
Od:i~te osnove nastade li it\mLW Gdaflsk, 'I\d,em,ački D.anrz.ig.1 2 POOj'Ski SI1:avliJSit Bruckner ooI1Jazr ovu OSInoVU i. it ,imeruu starohrvatskoga plemena Guduscani:lli Oačarui ru Lilai-. Osnova urmeSlIlJim nazsvima Od!inj i Gdyma nije se očuvala kao 'opća lii!ječ ni u pOltiiskom m II brvatsko-sroskom jezilku. Kako se vidi iJZ staroga prusloog j,eZliika, g>dd'e je ta OISi11JOva postcdafa kao opća ritječ II značenja »ŠIUma«, momilla ie lJ'{liS,tojaJt1 kod zapadnih Slavena li na sieveru ti na jugu u značenju »šuma«. Odiinlj maci šumovito mjesto. Opet ieđandokaz, da j,e otok Hvar bio šumovit u raI1JO neretliansko doba. Upor. Dinjiška na Pagu. Od ostalog drveća treba spomenuti, da u hvarskoj toponomastici. dolazi i ielha (danas joha). Ovako treba tumačiti' naziv mjesta Jelllsa, g;dje je s uzetiz staroga Iokativa. Na Hvaru jie dakle raslo i drveće, koie odgovara mekom Hi močvarnom terenu. Ovamo idu naselja Vrborvjska (u domaćem narječju Varbiloska i Varbaon) i Vrbanj, izvedenice od vrbe, ikao i Vrbnik na otoku Krku. U hvarskom statutu čita se naziv polla Varba. U nekoj vezi sa šumovitim terenom stoje i nazivi hvarskih naselja Vrisnik (u općini Jelsa) i RiidiJI1Je (u općilIli Starigrad). Prvi ziv dolazi od imenice vriies.l" Kod Vrbnika imamo isti ovakav naziv, samo se izgovara bez v: Risika. Naziv RudilIle dolazi i u općini bolskod (u samom mjestu) na Braču, kao i u Hercegovini. Ostala imena naselja, kao Zaraće, koje označuje naselje za ratom ili rtom, ili, kako hi se danas reklo, za J)IImtom; Zastražlšće (od straža), Dol (u narječju DUQl), Selca, Poljica (u domaćem narječju Polidi, ovako se zove i polje u Svirču) ista su kao i u ostaloj kopnenoj Dalmaciji. Karakterističniia su za ovaj otok imena naselja PItve, Bogomolie, Bnisie i Svirče, jer ih ne nalazimo na dalmatinskome kopnu. Od ovih naziva neki dolaze kao imena mjesta i drugdje, tako u krniačkoi općini kod Ogulina Bogomolja u singularu. Na Hvaru u pluralu; ali ne znamo, na što se ovaj posve jasan naziv odnosi. Riječ pitva dolazi u poliičkom statutu kao opća riječ u znače nju »napitake.l" Ni ovdie ne znamo, na što se upravo riječ odnosi. Ime naselja Brusie objasnit ćemo, kad bude riječ o Kčari na Korčuli. Ime naselja Svirče stari je pridjev od svirac.l" Inače je tononomastika ovoga otoka posve slavenska. Romanskih ostataka. osim spomenutog Motokita i romansko-kršćanskog naziva naselja Sućuraj, nismo dosada nigdje našli. Iz ove činjenice treba zaključiti, da su Neretliani vrlo rano slavizirali ovaj otok toliko, da Mlečani, kad su u vojnim pohodima dolazili ovamo" nijesu više mogli ni čuti staroga romanskog naziva za otok. Zbog toga nijesu ga ni mogli zvati premaantičkom (rimskom) nazivu Pharia Hi Para, nego prema starom hrvatskom nazivu Liiesno. Razuml'jivo je dakle. zašto baš oni, sačuvaše slavenski naziv.
na-
184
Na malom otočiću Šćedro treba zabilježiti toponim Master (ili Kunvenat) od monasterium zbog toga. što smo mosnr mogli konstatirati samo na zadarskom arhipelagu. Tu još postoje ruševine starog manastira.
II. Osim hvarskih toponima, što ih biiježe austro-ugarska i jugo.. slavenska speciialna karta, ,koje 'Po svojoj prirodi ne mogu dati domaćih naglasaka i: većinom prenose ob1iJkeiiz nariečia u književni iezik,16 zabilježio je izvjestan broj. naziva trvala i !pOlja u domaćem izgovoru i s domaćim akcentom dr. Mate Hraste u svojim diialektologiiskim studijama o čakavštini otoka Hvara.l" Time je zadužio hrvatsku toponomastiku, . Iz njegovi·h biJ:ježaka ističemo neke karakterističnijetoponoma· stičke pojave. Kaonaztv polja pojavljuje se ovdje vrlo često Pasi-ka u s-ing. i Pl. (sedam outa) kod gotovo svakog naselja. I na drugim otocima ima Pasika, U hvarskom statutu dobiva ovaj toponsn još-j naše posiedovne pri/djeve Didina pasika, Mi!hanja (- Mihanova Pasika. Kako ova praslavenska prefiksalna složenica znači »šumu određenu za sjeoo«18; potvrđuje ,i ovaj toponim napriied rečeno mišljenje .da je otok bio šumom obrastao u stariie doba. Ovako nazvane njive nastadoše na krčevima, U istu kategoriju toponima idu il nazivi šumskog stabalia i šumskih biljki kao imena uvala i polja: Bčrca, Včrbš, Grab!", Grabovac, Bristova-", Lozne, lagodna, Dubao (tri puta), Vrisie, KOlac, Raos5hotice, Cesmlnsca, Borovik (dva puta), Dflbie, Zabčrie, Grobie, (= kolektiv Grablje), Grabovik, Vrrsna, Smriččvica, Prapatna, koja se sreće na gotovo svakom otoku; u statutu još Kupinovik, Trišćeno Borje i t. d. Na krčenje šume upućuje il Dragačin Laoe, gdie muško lično ime Dragača-? (potvrđeno u 13. vijeku) UiP'ućuje na veoma star tor porum. Naročito treba istaći u ovom redu opažanja toponem za polje G6zd u Svirču, Vrisniku i Pitvama, koja naselia nemaju luke. Praslavenski naziv gvozd za šumu, koji upotrebljava i čakavac Zoranić, nisam sreo kao toponim na drugim našim jadranskim otocima, Ovamo ide, kaođalia -izvedenica od i:stog naziva, Gvozdčnovica (naziv polla kod Staroga grada). Istaći treba s obzirom na to i ove nazive uvala Pogorlla kod sela Polica, na jugoslavenskoj specijalnoj karti Opalienica ii' Požar. Na ovako nazvanim terenima zacijelo su se nekada nalazđe šume, koje su bile paljenjem iskrčene .i~i uništene. Kako se iz ovoga izlaganja vidi, imamo na Hvaru dosta toponima, koji nas ovlašćulu na zaključak, da se je staro hrvatsko (neretliano
185
sko) naselirvanie otoka vršilo krčenjem šumsk ih predjela. Tu je ova činfenica tim značiljni~a, što roman skih toponi ma za naselja (osim Sućuraj) gotovo i nema. Od toponima, koji se odnose na konfi!guraciiru terena , vrijedn je zabilježiti naziv polja Sutisk a kod Hvara . Sutjes ka kao naziv o dolinu (convaltis) nalazili smo dosada samo na kopnu (Sotes za ka u Sloven iji i Sutjes ka 111 BOSJ:1Ji). Rijeda k je toponi m Prepa d II hvarsk om statutu , danas Propčd, riječ, koja jie u značenju »bezdan, provaliia« zabilie žena na Lumba rdi i u Istri. 21 Za ovaj toponim nije nam na žalost zabilježen rod kao ni za riječ na Lumba rdi i u Istri. . Toponim garma '" dolazi na otocima obično za uvale, ali: ovdje i za pOima: Gšrmi ca, Garmice (polla u Starom gradu ] Vrbosk oj), Od jmena hvarsk ih uvala zaniml jiva su Krizno Luka (upor. Križni Rat na specijalnoj karti), Pokčnii DOI u značenju »mirni« 23 (upor. na istom otoku naziv uvale Tiha), GniiLilne (nazva na po zemlil, Ikoja se II Dalmaciji na kopnu zove gnjil:a za glii.na), Liičišć (Ikoja je nekad a sWužjlla kao luka »porat«), Bčki (vrločest topona a n), Lučev Bok, Tatinj a (često na otocim a), Gračišče (od gradac ), Stiniva (oridiev od stijena), Širčko (često), Sokolšca, Duočka, Veli: Dolac, Vuča (pridjev ž. r. od vuk), Stirptšće, Paklin a'", Zavala , M6ča sing. i pl, i u' demm ettvu, odatle M6čica, Gimao Pčšta (pridie v u imena ribice gira < lat, gerres ), Mandrač'" grčka riječ »mala luka od za čarnce«), Mudri Dolac 26, Rapa (u značenju »rupa« dolazi i u narječju otoka) , Zčgrčdie (izvedenica od za gradom), Grebišče, Carkv lca, Paladi nska (dolazi i u sjever nom Jadran u); metafo re Kitišna (dva nuta, u značenju »na1ik na kIJuč«) i Kab61 (u hvarsk om statutu Kabal) i t. d. Od drugih imena uvala i polja zabi:Iježitti treba nazive izvede od starth narodnšh imena za Ljica: Mićlćevlca (uvala kod Hvarane ), Radočinac (uvala kod Brusia ), Radov Dolac (polje kod Brusia), Ra!doševica i Pavllćevica (poma u Poljicima), mračno pak: Pribln ia (kod Brusja), stari pridjev ž. roda od Pribin a'", a ovo od Prihis lav, Bitotln ia (kod Zastražišča) od starog a hiJpokoristiJk:a Bielot a'"), ovo od Bielos lav i t. d. Toponimi kao Prihin ia ii Btlotinia važni su a za hronoloztiu hrvats kog naselia vanla otcka. Kako je ovakv ih naših ličnih imena nestal o davno iz upotre be (možd a već od ll. , možem o jz njih zakliučiti, da potiečo iz prvog (neretlianskog)vijeka) doba. Od naziva rooJi se odnos e na kvalite t terena , stvore ni su tOPQnimic Pišćena (uvala), Piske t Pišćenjk (polja u Pitvam a nazva na po oieskc vttom terenu ). Ovako se ima tumačittr rpr~djev u Bili pot<>k (polje kod Hvara ) »potok, koH jie bijel od piieska«. Ovam o idu još tooona ni: Plčšniak (izved enica od ploča; polje u Zastražišću), Kremac i Krenčlć (dva demin.lutiv od krem za kreme n, polja ill Brusiu ), Griida c (polje u Brusiu), Grebin e (potJe u VriJsniJku), Blata, Blato 186
(polja II Jelsa j; Vrboskoj). Ovi tipovi na:laze se gotovo na otoku, Ovam o jide također Zaščarbine (polle kod Svirča od svakom osnove prtdie va škrbav), , ZabHježiti treba još češću upotre bu suftks a -Išće ovdje kao i na . .Braču. Njime se označuje nestan ak nečega: Polačtšće i Igrališ će {polja u Vrbanja), neobičan naziv naselja Zastražlšće (od za stražom). Ovam o idu već pomen uti nazivi! uvala u Brusju Lučlšče i Gračtšče (od ~uka t gradac ), zatim Grahovišće i Križiš će na jugosLavenskoj specijalnoj karti. Od kulturnih biJjild prave se if ovdje jednaild tcponimi kao i' na 'Ostalim otocima: MasHnica (uvala kod Starog Grada i Vrbosk e), Masl1i!novik, MasIlilIlSki .ROt (polje kod istog naselia), Krušv ica (polje· u Svirču), Kruševie (pollie III Vrisnilku), Kriiševa (uvala u Zastra ži.šću), 'u hvarsk om statutu Oskorušica Parva . Veću ovim razma tranjim a moglo se vidjeti, da i hvars ka topo.nomastška, kao uostal om i topono mastik a svih ostalih naših jadran skih otoka .eokazuie izvanr edno mnogo zajedničkih toponima, koji- . nružai u dragoc jene podatk e kako za ooviie st naselirvarua, tako i za našu foItk.J.omu geografiju. Evo još nekiih prema zabtliežbama M. Hraste: a) Nazivi za polja: Kopita, Njive, Jflbića Brigi, Brlg, Carića Vartli, Lčkva, Sufa Lčkva, Pod Lčkvu t angme ntativn a izvede nica odatle Lokvlne, PMa (»!komad«, od galolatinske r:ijieči pettia), Dome i demin utiv odatle Dolčić, Oklade, Glavice, Babe, Poišne , Raovni (t j. došel), Dragčvoda, Polovl ne, Straon š, i plural Strone , Mirje iIi Mirja (kolektiv od mti" »ziđ«), Pasjak , Vr6tni:k (upor. na kopJlIU vrlo čest toponim Vratnik), Hum, DOli, Pelinia (stari pridjev od biljke pelin), VIri:; u hvarsk om statutu Zala luka (danas Zalo Liika), Didina Gomš a (upor. Dldov Mir, po!j.e u Pitvam a), Stinice, Prigra dica i t. d. Na speciialno] karti ima jlh također. b) Nazivi za uvale: Duga, Kooašna Vela i Ma6Ia (također u hvarsk om statutu Kovačina), Dčle. TiI111e nije mizda leka iscrpe na ni objašnjena sva tepcno masttk otoka Hvara . Iz popisa M. Hraste vadim o ove neobiašniene nazivea : a) Uvale: Maj.erovlca, Bud ća, Lampesa, Zeleminac fi polje se rove ovako u Starom Gradu), Brzeni ca, Zdenlkovac, Hobučnl, PHvna, Givnjk, Basina, Palinica, MIna, Karnovfk, Čarvanj, Tetlko vac. b) Polja: Sklacine, Pailke , Škargo tovica , Kupa, Šipovac, Račice, Vugav a (pozna to vino), Včrdušće, Šaneunčvica, Lacica , Pri.smčn, Parhui lne, Skudll vac, RiJbOl'a, Magariiše, Taričcl, Račlć, Če panj, Goidšne, Liećevac, Gardčlac, Prisini ak: II hvarsk om statutu Cvitan (danas Cvitan). Među ovim neobia šniena n toponimima iI111aiJh zaciielo takvih koji se nalaze samo na Hvaru . Zbog toga ih navod im ovdje kao po-, budu budućem istražt vaecu. 187
· III. Hvarska toponomastjka izaziva još neke primjedbe. Starigrad u domaćem govom je danas postao sLoženica jednako kao Carigrađ t Novi/grad i: sklanja se samo drugi dio. Pridjev jie odatle starjgradski, ne starogradski, kako bi moralo biJti, da riječ nije' složen~ca. Naša pomorska karta bilježi na Hvaru još ove iJnteresantne: nazive: . a) za rtove: Pelegrin (opetuše se), Mlak~ Rat (čwdanpIidjev29).. Smočieuzšca (humortstičk] toponsm, koji se opetuje), Plani Ra~ (pri-, djev smo do sada ima1i:samo u ilzvedeuEci Plamk), Makarac (opetuje se i na MIJ~tu sa h mjesto k), Bad Ja:~odni i CesmiJnOv; , b) uvale: Sviračina (upor. Svirče), Veli Kučac (deminutiv oo Kuk 3 0 , Bosima (možda odtmena Basiiios), Vela Zečja, Sintj.ava. Pokrivenik'". Vele Gaćice (ova se metafora opetuje), MedvidiJna, (upor. mletačko Orser 'za otočić na ~šinju). Brolevima su označeni još ovi: a) rtovi: Ražanj (1, 7), Gahiola (2, također naziv za škoU), Kos':' mača (4), Glavna (sc. punta, 8). Bočina (augmentativ od Bok, '12) .. Žukova us, od žuka < jUl1lOUS), De;beli'Rat (62); . b) uvale: Rogač '(3). ČisH Dol/ac (5, uoor .iI samo Čista kao top 0.:" nim za uvalu), Veli B~k (6, 9), Zviria (10, zaciielo mjesto Zvirje. Prema tal. sintaktičkoj konstrukciii Vala od Zviria stvoren Ie nominativ griieškom Zviria, Toponim 'se opetuje, Brak (11), Mal,i Bok (13), Nedomisali (14, prildjev od staroga.hčnoa imena NedoinyslS2)~ Stiniva (16), Ključna (17, opetuje se). Mala Koeačna (18), Borova (19), Oskorušica (20), Zala LUJka (21), Pelegrinska (15, upor. rt Pelegrin)., Uleni Bok (60, pridjev od ul »košnica«), Pod Stine (61), Petrovac (63), Križ (64). " . U obalski sistem Hvara idu i vrlo zamršeni Pakleni Otoci. Pri-diev ima značenje »smola«, upor ovaj oridiev kao toponim na Šipanu Pakliena'". Taliianskj naziv za njih (Isole) Spalrnadori odnosi: se na paklinu za mazanje brodova.ikoia se na ov:irn otocima dobivala kao. Fna Korčuli. Spalrnadori (sa d mjesto t), mletački! je nazi-v za toskan-. sko spalmatore od spalmare »mazati dno broda«, ' Naša pomorska karta donosi za nđih ove toponime: a) rtove: MargilllSiki (sc. rat, od mrgin »međa«
\
otoka), Stmanska (43), ViJnogradiiŠće (47, riđedaik: toponim), Stari Stani (48, prema pasttrsldm kolibama), Taršćena (49, priJor. G
Ovai naziv dobiše i.dva glavna rta: Punta Šćedra i Vrh Šćedra. D~ugi' su tdPonimi za rtove na Ščedru ovi: Gornji (sc. rat), uvala. Pema (opetuje se), Tufera (mletačka izvedenicaod tufo), Maslinica, Sotovi BOk (pridjev neobičan). Rasohatilca (vrlo čest naziv za rtove i uvale, od rasoha »furca«), Lovišće (stari naztv za ribarske pošte), Manastir (zacijelo krivo zabilieženo na našoj pomorskoj karti miesto Moster, kako je na austro-uearskoi sp.ecijabki), Stari Stani: ,{upućuje na pastirstvo na ovom otoku), Srnokov Dolac, Nova Pošta (smlesto za ribarenie«, općenito u Dalmaciji), Veli i Mali Grebac'", Smokova, Borova, Čamjeni (sc. rat »crvens«), Oanna, Kosmat! Bok (pridjev upućuje na sitne rasline, upor. Kosmaj i t. đ.), Pod Stan (upor. Stari Stani),Spilski Dolac, Tulitani Bok (pridjev neobičan). . U hvarski sistem .idu još dva školiića u Korčulanskom Kanalu Lukavci (česta metafora za škalje) i Plečica.
•
ItB9
Bilješke:
Jedan Faro je kod Messine na Siciliji, drugi u Portugalu. Feral je nastalo od grčkoga oblika fanarlon, u kojem je nazivu Pharos: dodan grčki deminutivni nastavak -arion. Odatle i turski oblik fenjer, koji govori i naš narod u Bosni. Carigradski kvart, u kojem je grčka patrijaršija, zove se Fanar. O svim ovim problemima, kao i o samom imenu našeg otoka potanje u mom članku »Le nom d'une ile adriatique«, u časopisu Revue des: Etudes indo-europeennes II. (Bucarest). 3 Kao opća riječ dolazi na Rabu. Upor. Meyer-Liibke, Romanisches 'etym_ Worterbuch br. 6564. Na spec. karti 33/XV mjesto Plaža piše se Blaža. Upor. Nastavni Vjesnik, XXIX, 227. Ne znam, da li se ovako govori u narodu. • Upor. Brattia za Brač. Pharia piše Plinije. . 5 Ovako se piše vrlo često, tako u Smičiklas, Codex diplomatieus regni Croatiae IV,91 episcopatus Quariensis (a. 1239); Monumenta historica Slav., mero L, 276 Quarra; Monumenta historico-juridica Slav. meridionalium I, ~,. 187 (14. vijek) insula Quarre, Huarre, Chuarre. • Najstarija je potvrda za ovaj tal. oblik iz 1(358, V. Mon. hist. Slav. mer.. XIII, 206. 7 Ovako pišu i domaći dokumenti. .Samo što oni najčešće upotrebljavaju, oblik bez dvoglasa ie: Lesna: 1278 (Mon. hist. Sl. mero XXIV (index), potestas, ligna Lesne (ibidem I 176, g. 1330) i t. d. 6 U djelu Handelsstrassen und Bergwerke, str. 28. D To se naročito može zaključiti odatle, što dubrovački statut točno> razlikuje oboje. Tu čitamo stanicum od Sanctam Mariam de Lesna in insula Farre (III, 49). Značajno je mjesto, koje se čita u Mon. hist. Slav. mero I n5(god. 1278): et quod hedificabunt civitatem (=današnji grad Hvar) que aliis, temporfbus fuit apud Sanctam Mariam de Lesna, Prema Ljubiću Stari Grad porušili su Ornišani. Tu je dakle bilo prvobitno neretljansko Lijesno, Upor.. za ovakva naša mjesta Lesnovo kod Kratova ul NR Makedoniji. Ima li još. traga staroj crkvi Saneta Maria de Lesna u Starom Gradu na Hvaru? 18 Upor. Enciclopedia italiana s. v. Lesina, 11 Upor. moju studiju »0 simbiozi i nestanku starih Romana u Dalmaciji i na Primorju u svijetlu onornastike«, koja je izašla u zborniku Razprave(Ljubljana), sv. IV, 35 bilj. 66. Ima i samo Okit (Sibenik, selo), Upor. Ak. Rj .. VIII, 813. 12 Upor. Aleksander Bruckner, Sfowni!k etymologiczn.y jezyka polskiego; Krakow 1Q27, str. 138. . 13 Ova trava raste na Velebitu. Odatle ikavska izvedenica vriština. i l Upor. Ak. R], IX, 904. Nekakva voda u Poljicima zove se Nepitve, gen. Nepitava (Ak. Rj, VII, 941) valjda zbog toga, što se ne može piti. OV\O je bez sumnje naša riječ. Hvarsko naselje potvrđeno je prvi put g. 1206. Pišese tada Pitua. Nije posve sigurno, da u hvarskom nazivu imamo našu riječ, nego bi moglo biti, da se radi o predslavenskom imenu, koje Mela piše Pitya, a Polonije sa Roda Pityeia. Upor. moje »Studije iz ilirske toponomastike« (Glasnik 'zem. muzeja za Bosnu i Herc. XXXII, 38). Možda je stari naziv pre-kroj en na našu. 15 Riječ je potvrđena kod Bjelostijenca. 16 Primjer: Vrbovska na jugoslavenskoj, specijalnoj karti, kako bi moralobiti u književnom jeziku, ali kako nitko na Hvaru ne govori. Zbog toga je teško upotrebljavati specijalne karte za lingvističku toponomastiku. 17 Cakavski dialekat ostrva Hvara str. 2, 7, 12, 21, 48, 51 i 52 (Biblioteka Južnoslavens'koga Filologa, sv. 8), Crtice o bruškom dijalektu (Južnoslav. Fil. VI, str. 180-214). Prema autoru razlikuje se akcenat A od čakavskoga akuta ~ Diftonge 03., uo, ao ispisujem ovdje jednakim slovima. 1
2
190
•
18 Upor. Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rječnik, str. 898 s. v. pasjeka i Akademijski Rječnik, sv. IX, str. 666 s. v. pasičina, pasiški, pasik i pasika. Mažuranić bez potrebe jekavizira u ;pasjeka, što je doduše ispravno, jer je riječ sastavljena od prefiksa pa- »na pola isjeći«, ali je ne govore jekavci, nego samo čakavci. Ova riječ je 'bila karakteristična dalmatinskim Romanima. Oni je na Krku obrnuše u Pizigo, 19 Na jugoslavenskoj specijalnoj karti. 20 Upor. Akademijski Rječnik, sv. II, str. 744 s. v. 21 Ibidem, s. v. XII. 372 s. v. 22 Upor. moju studiju ovoj interesantnoj riječi u pariskom romanistič kom časopisu Romania, sv. L, str. 199 i IS!. 23 Ovo značenje, koje je danas iščezlo u hrvatskom saobraćajnom govoru, obilno je potvrđeno kod starijih pisaca, v. Akad. Rječnik, sv. X. str. 527 s. V. 21 Naša riječ za bitumen. Veoma čest toponim u raznim izvedenicama Ovamo ide i naziv Pakleni otoci, tal. Isole Spalmadori, upor. Pakleni Doci brdo u Poljicima. Akad. Rječnik, sv. IX, str. 576. 25 Novogrčki mandraki (sr. rod) »mali zaliv«, Ovu riječ govore ne samo Hrvati na Jadranu, nego i Talijani u južnoj Italiji, II Đenovi i u Trstu. Upor. Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches Worterbuch, br. 5291a. 28 Značajna je upotreba pridjeva mudar u ovome toponimu za uvalu. Jamačno su ga ovdje upotrebili hvarski ribari u istom značenju. u kojem ga upotrebljava čakavac Baraković u rečenici: »Ni sprave na svitu mudrije«, t. jdolac, koji zahtijeva mnogo opreza i mudrosti. 27 Ovakovi toponimi imaju veliku hronologijsku vrijednost za povijest naseljavanja. Lično ime Pribina potvrđeno je za 10. i 11. vijek. Upor. Akad. Rječnik, sv. XII, str. 837. Pribinja ide prema tome u najstarije hrvatske to-, ponime na Hvaru. 28 Lično ime Belotica potvrđeno je za 11. vijek, a Belota za 13. Upor. ime planine Bjelotina između Konavala i Zubaca i ime sela Belčtince u NR. Srbiji. Akad. Rječnik I. str. 387. 29 Ak. Rj. VI, str. 832 ima samo Mlaka Voda kao ime izvora, gdje je upotreba pridjeva prirodna. 30 Raširen stari toponim, upor. Nast, Vjesnik, XXIII (1915.), str. 341 br. 4. Za Kuk »velik ik amen, hrid« kao toponim v. Ak. Rj. VI, str. 753. Deminutiv Klčac potvrđen je u Istri g. 1395, ib. str. 719. 31 Upor. Ak. Rj. X, str. 558 za druga ovako nazvana mjesta. 32 Zabilježeno g. 852 u obliku Nedamuslo u interesantnom popisu imena »seruorum de Massaro«, koji su pripadali crkvi Sv. Dujma II Splitu. Rački, Doc. 5. Začudo Jireček ne pominje u Romanen ovo trne, koje je jedno od najstarijih potvrđenih slavenskih ličnih imena u Dalmaciji. U 14. stol]. pominje se (Stanka z) Nedomišljan Ak. Rj. VII, str. 820. Ime sela Nedomišljani znači vlasteoske podložnike nekoga Nedomisla, upor. Petrčane kod Zadra od Petrica, Južnoslov. Filolog, VI (1927.), str. 72 br. 37. 33 Upor. Južnosl. Fil. VI, str. 71 br. 35. U Korčulanskom Statutu paclina je naš termin, koji se ne prevodi na latinski (pacldnam facere u 15. stolj.), Upor. Mažuranić, Prinosi str. 888, sv. paklina. 31 Odnosi. se možda na mjesto, gdje se pravila paklina. Upor. niže topomm Karbun. 35 Vjerojatno kolektivni naziv od trst »trstika, trska«. • 8 Ak. Rj. IX, str. 576 ima' iz Poljica Pakleni Doci kao ime brda, na kojem vele da ima pakline. ~ Grebac je potvrđeno u Dubrovniku lina Korčuli »mjesto gdje stoje sv. moći« A. Rj. III. 406.
°
191
5. VIS
,
I.
Vis (s .dug-im silaznirn akcentom prema Vuku) pripadao je u starini libumilskim otocima. Oko godine 385. prije naše ere u vrijeme Dionisija 1., tiranina sirakuskog, naseliše se ovdie Dorani iz SIrakuze na Siciliji. Viška kolonija cvala je i, kao sve grčke kolonHe, bila je u isto vrtieme i grad i država (polis). Važnost njezinu osvjetljuje činjenica, da jie kovala i svoje novce. Poslije propasti svoie matice Sirakuze viška je kolonija razvila ekspanzivnost na drugim otocima dalmatinskim i na susjednom kopnu. Poznate su nam viške kol
:192
grafiju les treba čitati na bizanđnsku Jis. Ovaj oblik nije drugdje Naši pisani spomenici znaju samo za Vils, kako danas i narod govori. I Jis i Vis jednako su ispravni naši oblici, Gore smo već istakli značajnu činjenicu, da je Konstantin Porfirogenit kod naziva neretlianskih otoka samo za Brač poznavao hrvatski oblik. za Korčulu naveo j,e oba oblika, hrvatski i romanski. Za Mljet ima samo romanski oblik Iz toga se može zakliučiti, da u polovini desetoga vijeka, kad učeni car piše svoje djelo, na Visu nije bilo Romana, već samo Slavena. Za Hrvate Slavene (Croati Slavi) na koncu 10. vijeka u gradu Visu zna i Ivanova mletačka hronika. Pored ove linzvističke činjenice, koja ima i; historijsku vrijednost, naveo je car j drugu. On izrtiekom veli, da u njegovo vrijeme na tri otoka: na »Itoara-", na Visu i na Lastovu ne vladaju poganski Neretliani. On. na žalost, ništa ne veli, u čijoj su vlasti ova tri otoka, da Ii u bizantins:1roj, mletačkoj Hi hrvatskoj. A ništa ne veLi ni o razlogu, zbog čega ne vladaju Neretliani baš na ova tri otoka, a vladaju na ostala četiri, koji su mnogo veći, mnogo bogatiit i mnogo važniji. Ne preostaje nam ništa drugo nego da domišljaniemoopun.mo ovu prazninu u carevu izvještaju. Sam car j,e tačno prikazao ekspanzivnost Neretljana na Jadranu. Iz mletačkih se, opet, izvora ZHa, da su Mleci poduzimali ratne pohode vrlo rano, kako bi se oprli Neretlianirna kao svojim naiopasnijim takmacima na Jadrana." Leži na dlanu, da se careva šutnja mora tumači!ti! na osnovu ovoga podatka. Mlečani (,iM Bizant) nijesu dali u 10. vijeku, da se na nomenuta tri otoka, premda su bila u to vrijeme već slavizirana, učvrsti neretlianska vlast zbog toga, da bi, imajući u posjedu ove otoke. rnogls Iako kontrolirati kretanje Neretljana po Jadranu. Na ovim otocima ponavlja se hšstoriia. Kad su IlJiri u starom vijeku za Agrona i Geotiia htjeli da vode balkanskupolitiku tražeći veze s Fi!1ipom Makedonslom, grčki Iseici, kao iskusni trgovci, znajući, tko će Mti jači u sukobu između Ilira i Rim!jana,QprIi su se ilirskim nastojanjima i tražili pomoć od Rima. Sve vrijeme sukoba stajali su stalno na rimskoj strani. Za ovu službu RUR ih je bogato nagradio. Oprostio ili od poreza i proglasio kasnije rimsklm građa nima. P1inije, rimski pisac, zove Vis Issa civium romanorum. Ali kad se pod rimskom vlašću razvila Salona, Vis izgubi ootpuno onu važnost, koju je imao II doba Ilira. Slaveni došavši na nj nađoše samo ruševine nekadašnjeg cvata. U doba neretliansko, ako smo dobro interpretirali podatak, što nam ga nruža car Konstantin, Vis je služio za utiorište Blzantu (ili Mlecima) protiv slavenskih Neretljana u njihovoj ekspanziji na Jadraw. Novija i najnovija historija pruža također dosta analogija za takvu važnost ovih otoka. potvrđen.
13 Slavenstva iramanstva
193
U današnjoj toponomastici Visa ima možda još grčkih tragova. Glavno mjesto na tom otoku zove tamošnji naš narod samo Luka, zbog toga, što je to zaista velika luka, a stanovnike mjesta Visa zove samo Lucani." Komižani smatraju Lucane kao gospodu. Značajno je ipak, da 'se naziv Vis niJe na samom otoku očuvao kao ime mjesta. Razlog može da leži u činjenici, što je grad (ctvitas)' Vis bio razvaljen II doba dolaska dužda Petra II. Orseola na ovaj otok g. 997., pa ga je trebalo ponovo naseliti." JedinopredJSlavensko . ime većega, naselja na otoku Visu jest Komiža. Ovaj naztv ne sadržava ništa slavensko, Na žalost nema podataka, kako' Se zvao u rimsko doba. Zbog toga ne može se dati PQtizdanaeti:mologiđa, već samo kombinaciia, nagađanje. Lingvisnkase ne protivi, ako bismo ga tumačili od grčkoga nazrva Nikomedias. Kao maloeziiska Nrkornedia, i ovo bi 'bna izvedenica od grčkog' li'čnog imena Nikomedes. Korniža bi,; ako je ovo istina, značila mjesto, gdje je neki viški Grk imenom Nikomeđčstmao svoju kuću, posled.vvlnograd ili što slično. Da je Romana nekada bilo i na ovome otoku. svjedoči njegova' toponomastjka, koja sađržavaJ romanske riječi. Ovamo idu nazivi naselja Kostirna" (s dugim silaznsn akcentom na i) od Iratinskog cisterna' »gustirna«, Kumpris10(s kratkim silaznirn naglaskom na 'l} od latinskog cypressus »černpres«, Nevaja (s' dugim uzlazIiđmak... centomna a II sredini), od latinskoga Novalša »krčev1na«,l,l kao na ostrvu Pagu. Pored toga imamo i naziv za morsku pIičintu (siku) Seket (naša pomorska karta piše je Seget. što možda nije ispravno), što je deminutivna ,ilZvedenica od latinskoga adjektiva siccus »suh«. Zatim nazive za obalske čestice kao Slror 1 2 (s dugim silaznirn na... glaskom), Lenga, kao na MUetu, Salbunara »pješčara«.· Ovaj posliednil latinski naziv susreće .se i inače vrlo često.u Dalmaciji kao naziv pjeskovite obale. Ovamo ide i naziv rta PrQllleutUr.,ooJat. promontorium, ... . .. #
. -Pored- toga naš' je narod na Visu očuvao u svome dijalektu iz govoril' i jedan izraz, koji ne nalazimo, inače nigdje drugdje u Dalmaciji. To je naziv za posudu, koiaslažtza.prenošenie masta »rnošta« iz vinograda uvrijeme jematve. Ovu posudu zovu: Višani prttčr, a Kornižani :pr.itur (s dugim silaznim naglaskom na u). To je latinska riječ praeiectorium »'J)OSUda za pretakanje vina«, Ova latinska izvedenica nije očuvana ni; u jednom '.dfUgomrQIllanskom jeziiku. 1 3 Viška fuđica pritur ide, dakle, .S obzirom- na geografsku raširenost u isti red, kao. i naša općenitija romanska tuđica na Ja-· dranu oli~and. 4tliliganJ, koja dolazi od latinskog loLligo. Za n~ih je' znao' samo. istočni latinaete : kOJi. se govorio na :našoi obali. . ' domaćega
',.,-"
lQ4
II. Slavenska tcponomastika ovoga otoka potvrđuje saznanle.kcie smo g-ore crpli iz Konstantinova izvještaja. Slavenstvo ovoga otoka starije je od prve polovine desetog vijeka, kad car piše svoie djelo. Na to upućuje, prije svega naziv viškog naselja Dragodld-" (s dugim silaznim akcentom na 1). To je staro slavensko lično ime, za koje ne nalazimo nigJdj1e drugdje potvrda do li na Visu. Rt (punta), koji zatvara komišlcu uvalu sa zapadne strane. zove se Knezror'" (s duznn silaznim naglaskom na e). To znači »kneževa punta«. Naša složenica sadržava stari' adjektiv knež »knežev«, koji se danas više ne upotrebljava. Drugi nazivi kao Velo Se,U>, Poje, Pospil'je (s dugim silaznirn akcentom na 1), Po(I)humj,e (s drugJim silaznim akcentom na u), što znači naselja pod spiljom, pod humom, nis u tako važni kao Okiučina (s dugim uzlaznim akcentom np u). Ovaj posmed:nji naziv dolazi tl Poljicima .kao ime zernlnšta Okiiuč i na Hvaru kao mjestance Okliučna.t"
. Od drugih naših naziva treba spomenuti iošte Radenle brdo, gdje imamo stari adiektiv od ličnog imena Raden, hipokoristik od Radimir, Brajkovac i! Vinopolie."? U posljednjoj složenict imamo stari adjektiv, koji dolazi samo u nekim imenima mjesta -sjeverne hrvatske teritorije kao Vini vrh i Vina gora »vinov vrh, vinova
zora«. U toponimima, što ih je s akcentom i prema
domaćem lizgovoru zahiiiežio Hraste. ističu se najprije prefiksal:ne složenice sa pod: Postrčžie, Posel'ie (nekad Veto SelIO), Pospil'Ie, zatim toponim složen sa starim posvoinim pridievom od veoma raširenoga imena lt Dalmaciji Marin Mar1nje Zemie, s pridievom dračev, 'koji često dolazi u dalmatinskoi tooonomastici u raznim izvedenicama: Dračevu Poje i sa nejasnim pridievom Pllsku Pčie, On je zabilježio još naziv uvale i naselja Rukavac Stori i Novi, koji se kao Rukavac ponavlia . . l u Istri. Volliok dolazi vrlo često kao Voluiak u hrvatsko-srpskoj toponomastici. To jie sa sufikscm -(a)k poimernčeai stari pridiev volu], koji jeu književnom Ieziku snabdjeven još sa -ski, Izvan otoka Visa ne nahodim nejasan toponim Sereniok: ali Borovik, Duboko, Rudine, Pasike, Ponca, Smričevica, Stiniva, Travna; Rogačić i t. d. ponavljaju se i na ostalsn dalmatinskim otocima. Istaknutr treba još tooonan s!ložen: od pridjeva i imenice Zejno glOv~, što je u knjdževnom jeziku Žedna glava, t. j; uzvisina bez vode. Na jugos.~avenskoj SipecijaIi!101j karti ovaj je toponilin krivo prenesen u 'ktti!i'ževni jezik Ženaglava, I opet jedan dokaz, kakosu
-za
13*
1'95
naučno ispitivanje nepouzdani toponimi, što ih bilieže specijalne karte. Tooonomastik treba pomoći diialektologa pri isoitivaniu podrijetla toponima. . Pored navedenih toponima zabilježenih djelomice od dijalektolog-a po čuvenju donosi naša pomorska karta još ove označene na priloženoj karti brojevima: a) rtovi: 3 = Rt od Kampa (tal. sintaktička konstrukciia), 4 = Stra čine (upor. naprijed Stračinac), 6 = Stončica (i uvala uza nj zove se ovako) i 13 = Polivalo (izoliran toponim); b) uvale: 5 = Vela Čavoinica i 14 = Knežica; e) školievt koiirnaobiluie obalski sistem Visa: 1 = Kamik, 2 = Volsć VeH i Malm (metafora), 2, 7 = Pločica (dva puta), 10 = Sanak (Izohran toponim) i 151= Točac; d) sike: 8 = Pupak (tzohrana metafora), 11 = Pokrivena (upor. naziv uvale Pokrivenik), 12 = Golačić, Neki od navedenih toponima ooetuju se i drugdje, kako se može vidjeti prema Kazalu u ovoj knjizi.
Bilješke:
"
1 Neki tumače Issa kao »utvrđenje na vodi« i vide ovu riječ i u svršetku imena grada Larissa 'u Tesaliji. - Pridjev od Vis neglast vi:Ski, 'lmko bi bilo ispravno prema nebeski od nebo, nego viški sa š mjesto Sl, jednako kao u ll"B.šk), Raška (rLjeka i mjesto) 'od sta:ros:rrpskog imena naselja Rais, vfbaški od od Vrbas (rijeka i u starije doba pokrajina nazvana po rijeci). To je zbog toga, što je u pridjev došao š aw imena stanovnika Višanin, Riašamin, Vrbašanlin gdje je taj konsonant nastao po pravilu od sj. I Ovo je tumačenje dao već JLreček, Die Romanen in den Stiidten Dalmatiens wahrend des Mittelalters I, str. 20, bilj. 1. 3 V- je mogućno i drukčije tumačiti. Upor. Nastavni VjesnLk XXII, 444, br. 7. • Općenito se prihvaća staro Dilinmlerovo mišljenje, da se u ovoj carevoj grafiji krije pogrešno pisanje tal. naziva otočića Cazza, hrv.....srp. Sušac, u Lastovskom otočkom skupu. Ja ne mislim, da je tako, Njegova je griješka mogla nastati na jednak način ovdje kao i kod pisanja imena rijeke Neretve. Car je pisao romansko ime Neretve Arenta kao Orontios, kako se ova rijeka nije nikada zvala. 'Ova se griješka dogodila zbog toga, što je car, u prevelikoj težnji za učenošću, pomiješao, zbog suzvučnosti ili sličnosti, ime sirske (Orontios) i hercegovačke rijeke (Arenta). Ista mu se griješka, čini se, potkrala, i ovdje, Pomiješao je ime partskoga grada Choara i Cazza. Da se radi o otočiću Sušcu, o tome nema sumnje. Car nije mogao imati na umu nijedan drugi otok. Jednom sam mislio, da se radi o krivom prijenosu našega naziva Hvar (UIPOr. Zeitschrift đ'Ur Ortsnamenforschung IV, str. 232). I tako je griješka mogla nastati. Držeći Fara i Quara za dva različita otoka, car je ove nazive -razltčito situirao u političkom pogledu. Fara je ispravno označio neretljanskim otokom, a Quara je prenio na Cazza i rekao, da to nije neretljanski otok. 5 Prema Ivanovoj hronici došao je Vis (Issa, Croatorum Sclavorum civitas) prvi put u vlast Mletaka u vrijeme dužda Petra II Orseola (upor. Ra$d, Documenta p. 424). To je bilo g. 997-998., dakle poslije careva djela. Ako je
196
tako, car Porfirogenit mogao je mislitd ili na Bizantiju kao vlasnika Visa u njegovo vrijeme ili na Hrvatsku, koja je u vrijeme Tomislavovo (910.-928.) bila jaka pomorska država na Jadranu. šišić, Povijest Hrvata u vrdieme narodnih vladara, str. 413, 408, i 452, tvrdi, da su Brač, Hvar i Vis, pripadali Tomislavovoj hrv. državi. Osim rezonovania Šišić ne navodi dokaza za tu tvrdnju. Jedini dokaz iz dokumenata za nju mogao bi biti pomenuti izraz Ivanove hronike: Issa Croatorum Sclavorum civstas« »Visgrad Hrvata Slavena«, Nejasno je, zašto car ne veli Izrijekom, kome pripada Vis, već samo, da na pomenuta tri otoka ne vladaju Neretljani, Ne može se misliti, da car nije bio točno upućen u ono, što je pripadalo tadašnjoj hrv. državi, kad je i onako za nju dao tačnu statistiku. U njegovoj neodređenosti sakriva se, po mome mišljenju, bizantinska_politika. 6 Komižani su cakavci. Oni izgovaraju e mjesto ij, z mjesto Ž, kao t mnoga druga, osobito gradska, čakavska naselja na Jadranu. U tome se vidi utjecaj mletačkoga romanskog dijalekta, koji također ne poznaje č d, već samo e z (ali to nije posve jednako našemu), Upor. M. Hraste, Osobine govora ostrva Visa, Beldćev Zbornik, str. 147-154. U toj studiji dao' je autor 'i nekoliko viških toponima. 7 Pomenuta Ivanova hronika kaže izrijekom, da je dužd osvojio grad Vis i odveo njegovo stanovništvo obojega spola kao roblje u Mletke. Upor. vrelo citirano u bilješci 5. 8 Samoglasno i naglašeno e u Nicomčdja je dugo, zbog tega kod nas pravilno i. U nazivu maloazijske Nikomedije Turci (ili moma već Grci) Ispustiše cio prvi dio Niko- i stvoriše, pomoću grčkoga prijedloga si »U«, Izmit. U našem nazivu Komiža bio je ispušten samo početni slog ni- zbog toga, što se zamijenio s lat. prijedlogom in »U«. OVO sve može biti pusta lingvti.stička mašta, jer se mora pomišljati i na ito, da .bi Komiža na Visu mogla biti eti.mologijski identična sa Comiso (0- je naglašeno) na Sicihij! (između Ragusa i Vittoria). 9 Oblik kusterna mjesto gustirna potvrđen je na Braču g. 1185. Upor. Ak. Rj. V, str. 828. 10 Oblik je dragocjen, jer pokazuje starodalmatinsko romansko k mjesto Č. 11 Ta lat. riječ u ovom značenju postoji u svim romanskim jezicima. Upor. Meyer-Liibke, Romanisches etym. W6rterbuch. br. 5966. Isti toponim nalazi se i na Biševu. 12 Na Vrbniku Skar kao ime dij,ela obale. Riječ znači upravo mjesto. na kojem se izlazi iz barke. Kao opća riječ ne upotrebljava se više, koliko mi je poznato. Ali se govori općenito u južnoj Italiji. Dolazi od grčke riječi escharion, na Siciliji scaru »banchlna di sbarco, cala«. 13 U romanskim jezicima postoji samo trajectorium »Iijevak«, odakle je i naša posuđenica traktur ili tratur, njem. Trichter. Upor. u bilj. II pomenuti Meyer-Liibkeov rječnik br. 8844. 14 Upor. ime muško Dragobrat; Ak. Rj. II, str. 748. 1. Višani izgovaraju naglašeno dugo a kao o. Upor. studiju M. Hraste citiranu u bilj. 6. 18 Dosada pomenuta imena mjesta i riječi pritursaopći.o mi je student Canki iz Komiže. 17 Ova imena vadim sa specijalne karte 33/XIV bivšeg austro-ugarskog generalštaba i jugoslav. spec. karte list Vis.
197
IV. JUŽNODALMATlNSI(I OTOČKI SKUP
u ovaj skup, stavliam sve otoke južno od Pelješca: Korčulu, Lastovo i MLjet, 'kao i t. zvo elafitske: Laklian, S~an, Lopud, Kolo- ' čep, Lokrum i Da:ksu. Od 'Ovih samo za Korčulu, Mljet j; Lastovo imamo od Konstantina podatke, koji SiU važni za slavensko nasellđenie. Korčula i MUet )Jo niegovu navodu prieadaiu Neretlianima. Sto too znači za hronoIogiiu .naseljavanja,' rekli! smo već, kad je bilo govora o rrećem otoč kom skupu. I ovdje je ovo naseljenje startie-odpolovsie 10. vijeka, kad car piše svoje d1elo.' " :,' ., . za Lastovo jednako kao i za Vis kaže, da ne orioadaju Neretlianima. Na ta dva otoka.nalazše su se po svoj priillici jače bizantinske posade. pa ih Neretliani nisu mogI>] osvojiti. ALi u .'OV om slučasi kenstatlramo istu. tooonornastlčku čilnjen~cu, koju .i kod ViSa. Car ne piše romanski oMilk Ladesta, nego kao i za Vis hrvatski, pddiev s grčkim svršetkom -v, dabi Se ime mogila dekl.i.mratiprerna tip\{ grčkih rj~ečiJ: Adt17;OPOtl,što posve OOK9Vara našem imenu Lastovo. Ovaj jie otOk," premafome, već' u niegovo vrijeme imao hrvatski oblik. Zbog toga i ovdje moramo zaključditi, da je slavizaciia otoka starila od careva diela. Od obalskth gradova, za koie car Jzriiekom veli, 'da II njegovo vrijeme stan:udu u ,nj'ima samo ·Pb}p,a.'POt, 'dQlazi uračunsamo Đu~ brovuik, gdje su' se Romani održali II višimpatricijskđm krugovena sve dcpođkonac 15. vijeka. Ova čmiemca može da mm protumači toponime dalmatinsko-romanskog podrtietla na ovim otocima. . 1. KORCULA'
198
ili dalli osvoje. Jedan od ova dva puta vodio je s kopna, blizu kojeg su otoci geografski položent, a drugi, s morske strane, potiecao je iz žarišta 'ekspalnz~v:oosti na Mediteranu. Taj ćemo zakon 'OSvijetliti oromatraiući ovaj put gfavne momente historidskog' zbivanja na Korčuš!", u vezi, dakako s tooonomastičktm pitanjima. Sto se Uče imena glavnoga mjesta na KorEuli i imena samoga otoka, i 'ovdje, kao i kod drugih jadranskih i mediteranskih otoka uopće, vlada isti zakon. Glavno mjesto nosi isti naziv kao i sam otok. Od najstarijih vremena, otkada imamo pisamh spomenika o njemu, ovako isto zove se i 'sam otok. Ne zna se pravo ,m, bolle, teško je - 'točno utvrdifl, što je prvobitno: da li je otok dobio ime po glavnome mjestu' il'i je glavIno mjesto dobilo ime prema otoku, na kojem se nalazi." Položai gi!'avnog mjesta natom Otoku isti je kao i položai Dubrovnika u prvim počecima njegova razvnka," Prvobitno naselle nastalo je u oba 'slučaja. i u Dubrovnsku i II Korčua, na malenom otočiću, kojt se nalazio 'nedaleko obale. Otočić, na koiem je gradić Korčuia.dma oblilk maloga brdašca. Upočetku bšo je to brdašce Qdijoeijeno od obale davnog otoka vrlo uzanim konalorn, koji je kasnije bio zatrpan. Tako je prvobitni otočić, bio spojen s ostalim otokom. Naselfe jie na taj način dobilo oblik izbočine nalek na poluQtok,kojiSu'8a svake strane opIa
:wu
199
gao poslužiti Doranima iz grad Knidosa otočić Corcyra za osnutak trgovačke kOllionije (faktoriie), . Nezavisno od pitanja, g(Ue je na otoku Korčuli bila stara grčka kolonija Corcyra, ostaje činjenica, da je toponim i ime otoka ista ~Heč ovdje kao i inače na Mediteranu. Treba ipak primijetiti', da Je dorski grad Knidos (u maloaziiskoi provinciji Kariii) ležao na poluotoku baš onako, kako danas leži gradić Korčula.
Dorani iz Kmdosa osnovaše koloruijuCorcyra između 394., do 390 priie naše ere. Njihova kolonaa imala je svrhu da razvije trgovinu s IUrskim plemenom Al'dijejaca, koje je stanovalo na ušću Neretve oi razvšo, pod Agronom i Teutom, znamenieu vojnu snagu, a ta je Rim1jmilllla 'Postala pog.ibetjna.· Pošto su Derani iz Knidosa osnovali svoju kolonjiu Corcyra, osnovaše i Iseici, koj.i su Grci istoga dorskoga podriietla, ali su kao kolonša nastati iz korintske Sirakuze .na suorotnoi točki otoka Korčule, ·u Lumbardi, drugu konkurentsku grčku kolonidu, i to iz istoga razloga kao i Grej iz Knidosa, lovi, su htje,J;i da trgudu s Ardij.ejcima. kojii su stanovali sučešice otocima Hvaru i! Korčuli. Otok Korčula ušao Je, historiju staroga viieka kao siedište dviju grčkih konkurentskih koloniša, Isejci, kojil se ugniiezdiše na Lumbardi, ostadoše vjerni Zapadu, Rimu. To se vidi iz njihova kasnijeg držanja, kad ~im1liani prodiru u ove krajeve, da skrše moć Ardij:ejaca. Historliu'' najstarijega naseljavanja na Korčuli lapidarno je ocrtao Strabon, On zna, da otok graniči s iJlliJrskim Ardlijejcima, koji žive na kopnu oko Neretve. on daje otoku predikat »crna« (mela-na = nigra). Po tom predikatu stari su razHkoval~ sjevernu Korkiru od južne, koji je današnji otok Krf. Ovaj predikat dobila je Korčula po mediteranskim biljkama quercus Hex (čmika iH česvina) t pinus halepensis (bor). Ovo drveće stvara mediteransku sitnu šumu (t. zvo macchia), koja se :iz daljine crnL Strabon zoo također, da SiU glavno mjesto na otoku naseHli Dorani iz Knidosa, Egeiskl Derani ,]Z Knidosa nijesu ovdje ~1i da održe zadugo svoju Vilast baš zbog onoga zakona ,koH smo gore naveli. Put na Jadranske otoke ne vodi samo iz žarišta' ekspanzivnosti na Mediteranu, nego li sa kopna, koje se nalazt sučelice ovtm otocima. Tko je na kopnu gospodar, ako je jak, mora b.iItti gospodar i na ovim otocima. mrski Ardjieici, stanovnici neretvanskoga kopna, razviše u vrdeme kralja Agrona (umro 231.) i Teute svoju eksnanzivnost i dokopaše se Korčule. Rim1jallii su označavali vladanie Ilira-na ovom otoku kao gusarstvo (pirateriiu), a to treba razumjeti kao srnetanie trgovine Isejaca s Visa. Danas nam još nije moguće -da saznamo, jesu li Ardijejci doista bili gusari ili nijesu. Mi samo znamo, da uvijek, kad se
. .
200
god sukobljuju dviie ekspanzivnosti, dva protivna jeteresa, nastaju međusobna ocrnrivania. Ardjieici biLi su smetnja ~imu, klad je htio da zakorači na Balkan. Zbog toga ih je Rim morao ukloniti po što po to. Rimldanima stigne kao naručen poziv Iseiaca (grčkih Višana), da dođu ovamo i da unište vlast Agrona i Teute. U prvomIlirskome ratu, 228. p'r,ije naše ere, Rimljani »oslobadaiu« Korčulu od iđirske (ardiieiske) pirateriie. U stvari oni nroširuiu 'svoju vlast i na ove otoke. Pod Augustom, 42. priie naše ere, ovaj otok, zajedno s Mljetom, dao je još otpor rimskome zosoodstvu. Korčulani ;i MLjećallJi pobuniše se, aH ih August kazni tako strašno, da je sve stanovnike gotovo uništio davši ih koje pogubiti, a koje prodatš 111 ropstvo. Nakon toga čina, kao i u Galiji nakon otpora Vercingetorigova, tako i ovdje, RimUani su temeliito rornanlzlrali otok. Da je romanizacija morala biti temeljita, vidi se najbolje po tome; što se u bizantinsko vriierne" i ovdje, kao i 1\1 svim ostaiim primorskim gradovima bizantinske teme, govorio poseban romanski dtj1alekat. Nešto od toga starog korčulanskog narječja očuvali su današnji slavenski stanovnici otoka, Hrvati, do danas. Sudeći po tim ostacima, korčulanski romanski diialekat znatno se razlikovao od splitskoga i dubrovačkoga romanskoga govora. To se kao pouzdano može zaključiti po obliku općih riječi i imena mj/esta, koje je naš narod očuvao do danas. Blizu Korčule nalazi se školj, na kojemu je bila kapela sv. Maksima. Kod toga otočića pobiiedio je mletački .dužđ Petar Orseolo 999. Neretljane, Danas se zove taj otočić M~Hsan (pisano na austrougarskoj speciialnod karti Marsan) iLi Masan (Ostojić), amlletački hronist ga zove Sanctus Maximus. Ako uporedimo naš obl]k s latinskim, nalazimo suglasničku grupu Is (iLi is) mjesto latinskoga x. Takva promjena ne nalaz] se nigdje drugdje u ri(ječima .koie je P'Osudio od domaćih Romana naš narod, kad je u 7. vijeku došao na obale Jadrana. Iz ovoga se podatka pouzdano može zaključiti, da jie romanski izgovor Iatinskih rj,ječb u gradu Korčule bio drugačiji nego na Krku, u Zadru, u Splitu i u .Dubrovnsku. U Veloj Lud na istom otoku Korčuli zove se mreža potegača trama, dok se drugdje u Dalmaciil zove ovaj ribarski alat trata ili (u Dubrovniku) trakta, To je prava latsnska ritieč tracta, ženski rod prošloga pasivnog pridieva od glagola trahere »vući«. Mjesto latinske suglasničke grupe ct nalazimo u riJeči trajiiJta grupu -Jit-. lova se pojava ne nalazit nigdje u našim dalmatmskim posuđenicama iz jezika starih dru1Jmatinskih Romana. U Korčuli, u Žrnovi i možda drugdje Ilia otoku v,elli se za točak na kolima niklo. Ova se rij.eč govori još na Hvaru u Vrbaniu i Brusiu," Nastala je, očito se vidi, od latinske demiJnutivne izvedenice 201
rotulus od rota »kotač«, Raklo je moralo btn osobiti izraz korču lanskogrornanskog govora. Glavno mjesto zvali su stari Hrvati Krkar, a ne Korčula kao danas. Naziv Krkar za ovaj otok zahiJJežio je već upOlliovini 10.v. car Konstantin. On veli izrijekom, da se otok zove Kurkra iJH Krkar." Prvi naziv pripada govoru Korčulana Romana, a drugi govoru Korčulana Slavena. 8 Po jrlasovnim - zakonima oba ova oblika izvode svoje postanle od staroga naziva Corcvra, koji naziv upotrebiše za svoju koloniju Dorani itz Knidosa. Stara histor.ija Korčule onako, kako se odvijala između DOTana i Ardtiejaca, ponoviila se ,kasnije točno prema naprijed S>J)OIl!lelllltom zakonu u 7. i ostalim viekovima, nakon dotaska Slavena u ove krajeve. RazLi'ka. koja se u ovim vjekovima opaža, tiče se jediIllo . izmijenjenih uloga. Ilirske Ardbeice zamdeniše II ovom periodu historije jugoslavenski Neretliani, a dorske Korčulane i Iseice na Lumbardi zamIjeni! romansko pučanstvo otoka Korčule. Kaošto Ardi:j;ejci pod Agronom i Teutom zavladaše Korčulom, tako su Neretliani poslavenili čitav otok Mzavladalt njime. Održali su na njemu svoje gospodstvo po Ostoiićevu računu punih 350 godiil1a,od &12.-':'999. Neretlianš SU zate'klli na Korčušlmnogamse1đa, koja- su se održala .iz rimskiJh vremena. prepoznati ih možemo još i danas po nekim neslavensksn nazivima, Ikoji se dadu lako protumačiti :irZ latinskoga jezika. _U sredini otoka nalaze se dva sela Pupnštfa) ii dalje na zapadu Kčara (ili Cara). Ovdje se još održao l starlnsk! tip liud'i,kako primjećuje Ostoiić. Pupnata nile naša riječ. Već Po"dočetku -ata'Vidi se, da je to latinska ,izvedenica. Po mQjemmišljendu Puonata dolazi ođpamemata" »zasađena
vinovom
lmOtn«.'Po našim glasovnim za-
konima od pampmata' nije u slavenskom izgovoru moglo nastati ništa drugo nego Pupnata. Kčara nastalo Je od latjnske .izvedenice cotiaria, i opet sasvim pravilno prema glasovnlm zakenima, koji vrijede za naš izgovor. Cotiaria-? je izvedenicaod cos, cotlssbruse. Ovskovih naziva mjesta 'ima -mnogona čitavoj našoj -teritoriđ1'.Na Jadranu imamo Brus kod Zadra i Brusie na Hvaru.l l : Drugi obli'Ci latiaske izvedenice ootoria icotaria znače »rnaidan. gdje se vadi kamen za brušenie«. To značenJe imalo je ime .sela Kčara, . ",' U kraskoi udubini, koju Neretliani dobro naselišeJ prozvaše : prema mekom terenu mato, nađoše .ioš ostatke rimsrkoga;s~skQg dobra (nraedaun rusticum), zvanog *Junianum. Uro je to posjed ne:' kog Juniia, kojtje u lat bio pravilno·prozvatfovakovomlzvedeti,iicom. Ovaj naziv promiieniše Neretliani, it opet· tačno prema-zakenima našeg izgovora, u Žjan, .gotovo isto onako, kako je bio promijenjen *Junianum pisan u doba hrvatskih narodnih vladara.Zunano, uJŽnjan " . ".. , . '. ',:,;; l ko.d':Splita. l l1
202
Rimljane zamjenjuju ovdje u doba Neretliana ,i kasnije Mlečani. Ova zamjena ostade sve do osnutka Ilirskih prov:ilJ1ici1a pod Napoleonom. Točno onako. kako RiJmljani dolaze na ove krajeve, pozvani od Iseiaca, dia brane otoke od gusarstva Arditjejaca, dolaze tako ovamo i Mlečani, zvani po svoj pdHci od korčulanskih Romana, da brane otok od gusarstva Neretljana. U stvari dolaze i ovi 'zbog istog razloga, zbog kojega su bili došli ovamo i RiJm1'j.ani. Hoće da utemelje i učvrste eksnanzbu.na Jadranskome moru i na MedIteranu i zbog toga nastoje vrio rano da u klici unište svaki eventualni otpor, pa i neretlianslo, Historija se dakle ponavlia na ovim otocima na jednak način od naistarifih vremena, kad Korčula i druzlotocl uiaze u historjiu, Radi se uvijek o istom sukobu, o sukobu sile, koja se razvila na kopnu. sučelice ovih otoka, i ekspanziie, koja se širi iz. raznih fokusa Mediterana. '. t Neretllanska naseba stvaraju se na rkopnu otoka Korčule suče tree' romanskim nasel'iiilma, kao i u ostaloj Dalmaciji, Sučelice romanskome gradu Kurkra (starohrvatski Krkar) osnovaše Neretliani na brijegu svoje naselie, koje prozvaše Žrnovo. Nazvaše ga ovako prema kraskirn blokovima kamenja, upravo onako, kako bi prozvana u Polhcirna riJeka, koja se probilja kroz ovakvo kamenje, starohrvatski Badi, a danasŽrnovnica, DaItie na sjeveru prema kraskorn kamenju prozvana je i Zrmanja';" druga rijeka, koja se probija, kroz takvo karnende. Kraski blokovi kamenja zovu se metaforički starohrvatskom riječi žrny, Ova je riječ vrlo rano suzila značenje. Žrvanj značlsmlinskl kamen-.P Mletačko vladanje izvršilo je silan utjecaj na otoku Korčuli. Izmijenilo ie čak i starohrvatski naziv Krkar, za koji srno naprijed reklt da se osniva na domaćem romanskom nazivu Kurkra. Ovako su korčulanski.Romani nazivali svoj 'otok i grad na njemu. Danas i naš svijet općenito ne zove ovai otok Krkar, kako.bi bilo historlisk! ispravno, nego. Korčula, što odgovara posvema mletačkome CUT-zola. Mletačko CurzoI:a osniva se opet tačno tla glasovnirn zakonima mletačkog narječja. Jedan od dva suzlasntlca e disimHiran je u I, kako često biva u mnogim Jezicima. Mlečani prekroiiše na svoiu stasinaziv Corcyra, koji su uveli u opću upotrebu Dorani iz ka, rijskog Knidosa. Osim nomenutog, ostadoše na .otoku i druga neretlianska.naselja i očuvaše slavenstvo na njemu. U Žrnovi ima tragova u toponomastici starom slavenskom žuoskom uređenju. Jedna dolina zove se tu i Županidol. . Ostala su neretlianska naselja :Račišće, Blato t Vela Luka. OV& imena mjesta jasno v eille, kako su Neretliani znali iSlkoriiSltiti zgodna mjesta za naselia na otoku. Blata su pliodna polša, VeJ:a LUtka izvrsna uvalaza brodove, a Račišće ~isto tako dobra luka i,·po imenu, sudeći, 203
moralo je biti zgodno ribarsko mjesto. Ime dolazi od rak, što se može da odnosi samo na morske rakove. Tako se i pri ispitivanju imena mjesta ovoga otoka ispunjuje istinitost Danteove rečenice o važnosti imena uopće. U svome mladenačkom spisu Vita nuova veli: »Nomina sunt consequentia rerurn«, što znači, »Imena su posliedica stvari«. II. Toponornastičkih podataka s ovoga otoka zabilježenih prema narodnom izgovoru i naglasku, kakvih imamo s kvarnerskoga i zadarsko-šjbenskog arhipelaga i s otoka srednie Dalmacde, na žalost nemamo. Zbog toga se ne mogu upustiti u detaljniju analizu korčulanskoga toooncmastičkog materijala. . Već je rečeno, da specšalne karte, ni austro-ugarska ni iugosiavenska, ni naša pomorska, nijesu u ovom nozledu dosta pouzdane. Da navedem samo neke primjere. Dok austro-ugarska specijalna karta i naša pcmorska pišu ime otočića Maisan, dotle jugoslavenska daje i kao narodni izgovor Maižan, kako se ne govori. Vidjeli smo, da j,e fonetska struktura ovoga toponima veoma važna. Dok jugoslavenska specijalna karta piše Ložišće, kako se po svoj prilic] i govori, dotle austro-ugarska, čini se, iskrivliuie u Lazišće, a radi se o etimologjiski važnom toponimu. Tamo, gdje na austro-ugarskoj piše Vela Dubrova, stoji na jugoslavenskod Duhovo. Kod ovakvih leksikološki neootpuno i alikavo zabilježenih D0dataka isključeno je svako top onom astičk o istraživanje podrijetla. Još više smeta, kad na austro-ugarskoj s'P'ed:jalki čitamo Končar, a na iugoslavenskoi Čmar. Tooonomastik ne može doduše vršiti isnitivanda bez speciialki, ali mu oprez nalaže, da upotrebljava iz njih samo onaj materijal, . koji je nrovierio prema ua-rodnom izgovoru i naglasku i koji j,e leksikološki iscrpno zabilježio i za koje je prema upotrebi prijedloga utvrdio deklinacitut t. d. Ako u ovom članku ipak pokušavam da dam još neka toponomastička opažanja s Korčule, ako ih i nijesam provierio u rečenom pravcu, činim to, da dopunim sliku prvoga poglavltai da budući ispitivači, poprave grjieške, ako ih nađu.
*
*
*
Na Hvaru smo vidieli obilje toponima, koH upućuju na nekadašnju šumovitost otoka, na krčenje šume i t. d. Kako je Korčula u antičko doba dobila epiteton »crna« baš zbog svojih šuma, oprav204
dano Je da se upitamo, da li i ovdje ma onakvih tenonirna kao na Hvaru, I zaista speci!jal'ke b~lježe Glog-ovac, Dračevica, Glogova. Vrbovica, Hrastova, Hrastovica, Grabovac, Ložišće, Dub rov ica, Dubrava. Borova Glava, Borova, Mrtinjak (od mrta < rnvrta), Prapatna, Trsteno, Trstenik, Česvinice, Brnšstrova (od brnistra < Lat. genista preko dalmatinsko-romanskog-a izgovora), Žukova (od žuka < lat. iuncus), Rasoha, ,Rasohatica, Bristova) nesigurno, jer austroug-arska speciialka i naša pomorska karta pišu Bristva). Toponima, koji bi se 'odnosili na primjtivno krčenje šume paljenjem, nijesam dosada našao na ovom otoku, Broini su i ovdje toponimi zajednički svim dalmatinskim otocima kao Stiniiva, Miirje (od lat. muros »zid«), Zaglav, Greben, Vela Luka. Masltnovik, Smokova, Oskorušica, Smokvica, Krušev Dol, Polica, T rilluke, Lukovac, Babina i t. d. Ipak treba zabilfežit! neke toponime, koje počinjemo ovdie susretati: tako ime uzvisine Kom od iste osnove, od koje i> g-lagol okomšti se i pridjev okomit, Prižba toponim, koji će se u značenju istrna poiaviti na elafitskim otocima kao Priiežba (od prij:ek), Brzulia, toponim nepoznatoga postania, koji smo sreli na Molatu, Oblik i Oblo brdo, nazivi za uzvisine, koje susrećemo često na kopnu, aug-mentativ Sadine od sad 14 , koji se vrlo često upotrebljava na Krku kao nazrv za obradive čestice. Rijetki su deminutivi Otočac i Ratak 1 5 (od rat »rt«], koje susrećemo ovdje. Zanimljiva je metafora Kosor!" za mali otočić kao i Sridniak, zatim Bačva za uvalu, koja ima svoj pendant Kabal na Hvaru j Baška na Krku. Bobovišće dolazi ovdje dva puta, kao i na Braču. Istaknuti treba stari pridjev ž. r. Kneža (sc. vala) kao naziv uvale, jer upućuje, jednako kao Županjdol, na staru hrvatsku administracilu, ~a tim Privala17 i Prigradica18, kao prefiksalne složenice. Naročitu pažnju ,izaziva naziv za otočić (školj) i za rt i brdo na njemu Proizd, koji niiesmo ni!g-dije drugdje susreti. Kao dia je to postverbal od proiezdjti (kroza što), kolt se prvobitno odnosio na tijesno između otočića i Privale, Ako je tako, onda se nadaje samo od sebe upoređenje s nazivom tijesna između Šipana, Lopuda i Koločepa kod Dubrovnika Prčiezdrl, Proiezdara. 19 Naziv za uvalu Vlaška susrećemo i ovdje kao i na otocima, srednie Dalmacije. Zacijelo u istom značenju. Vlah označuje Bodulima (otočanima) kopnene dalmatinske Hrvate. ',. Složenica Samograd kao toponim za uvalu i, teren nalaz] se samo ovdje i sieća na složeniou Sarnotvorac, koju smo često sretaU u sjevernom Jadranu. Prema Zori (Rad 115) označuje »uvalu, okolinu svu humcima obloženue, u 'Lici sp~lju (Mažuranić, Prinosi, str. 1284). 205
. Od romanskih- toponima jedan kao Petrara (naziv školia }(9d Vrni'ka) dolazi, i inače. To je izvedenica odpetra »kamen«, fCl-t. petrana), ali možez,nači.ti in:ijesto, gdje se kopa kamen, Njegov je hrvatski pendant-Kameniak, koji, kao naziv za škoijeve, često dolazi. Važniji je - romansko-dalmatinski deminutiv Kampuš (čakavski dugi uzlazni akcenat na u, u Kanu>iišii) kao. oznaka poLja u Žrnovi, izvedenica od campus »po!je« pomoćudeminutivnog sufiksa -uceus.i? . Naročito pak treba istaknuti romansko-kršćanski tooonim Sutvara (školj i brijeg), koji sadržava latinskLprildiev sanctus > sut i bizantinski izgovorjmena svetice Barbara. Ovakav latinsko-grčki, hibridni toponan karakterističan je za elafitske otoke.
*
*
*
Proučavanje hrvatskih i romanskih toponima .dopušta nam i ovdje zaključak o pravcu na,istari,jeg hrvatskog. aaseliavania otoka.. Hrvatski tooonlmiza naselja pokaz,uju,.da su-se Neretiiani naselia-, vali najprije na zapadnom dijelu otoka, oo Vele Luke prema Smokvici. Sa (K) ča rom prestaju naime romanski toponimi za naselja.
III. Korčulanski' obalski sistem posjeduje dva veća skupa školieva, Jedan, mnogo broindi, nalazi se istočno od Korčule, a drugi, manje brojan, na zanadnom dijelu otoka.· Kako se nije moglo uoisati slovima imena- sviju školieva, uvala i rtova na njima, označuiemo na prilloženoj kartinekoja od njih brojevima. Prema našoj pomorskoj karti to su nazivi: 'a) rtove: 25===:1 Vinačac (deminutivod vijenad, 26 ..Prišćapać (upor. Priieštapna Lastovu), 29 . Riltak(demitiu.tiv odRat) f 35 '...... I
za
.
Grđača:
. e) za školieve: 1
=
" IzvanlsldIdva), 2
=
StPni~ve,3i==
Meia,i
4 = Kamenjak, 5 - Guheša, 7 = Majsan:ić (deminativ, od Majsan), 8 =B-ar~ica(metJafora od itallidanizma baretta »ka!Pica«), 17 = Škr... piniak· (izvedenica od škrplna: metafore .zaškoliev« su dosta česte. premarfbama, upor; Tun; Girica: Doliinl>.18.q= BšsačeI! sika se zove, ovako; ako je od bisaga, što dolazt u toponomastici, nejasan je svr-
206
šetak naziva), 19 = Gubavac (i sika se zove ovako), 20 = Knežić, 21 = Crklica, 30 = Dubrovniak (rijedak toponim u otočkoi Dalmaciji); d) za sike ii hridi: 9 = Plovita, 10 = Soline (i rt se zove ovako), 12 = Krastovica, 28 = Čerin, 32 = Oubeša,'"".j4 = Gredica; e) za kanale (prolaze): 11 = Ježevića, 14 = BufaloIttaliiantzani);' . f) za luke: Karbuni. Zabiliežiti treba još da se na našoj pomorskoj karti ispravno piše ime školia Zvirinovik, dok obje speciialke zamjenjuju svršetak sa -ić, valjda prema mletačkoi grafiji -ich, koja se može izgovarati -ići-ik. . Naša pomorska karta odstupa još od obiiu speciialki u bilieženiu uvale Brbovica mjesto Vrbovica. Dance naziva se prema njoj u pluralu Baborova Danca. Mjesito Bačva piše demimstiv Bačvica, a mjesto Vela Luka (iugozapadnc od Puonata) Pupnatska Luka. Sve će se to morati još provjeriti na terenu. . Istaći još treba, da i: na Korčuli kao i na Hvaru i naBraču, postoji naziv za uvalu prema grčkim tragovima: Ovdje Grščica. . Isto .tako treba naročito istaknuti, da romanski toponim Brkata, koji smo sreli na Braču, dolazt i ovdje u muškom rodu Brkat < lat. verticatum, od vertex »vrhunac, vršake.Za nj bi trebalo još obavještenja sa terena. Uz pomenuti Žian, to bi bio drugi stari. romanski toponim na zapadnom diielu otoka. Bilješke: 1 Moskovljević, Govor ostrva Korčule (Srp. dial, zbornik, sv. XI) str. 156 zabilježio je akcente za ove toponime: Velii LUka, Blato, Smčkvdca, Ci'tU'a, Piipnat, Rličište, Ztnovo, Brna, Prlgradica, Postrana Korčula, Lumbarda, Vfni.k (Vern:k). Na str. 177, protivno pomenutom akcentu, bilježi još j, interesantnu disimilaciju za konsonantsku grupu pn: Puknil.t, odatle iBuknajka. Za. poluotok Pelješac čUo je ovdje Pell,osac (str. 172). sam čuo ,Pel:sac, gen. Peli-ea na samom poluotoku, . la Upor. Prof. Petar Lisičar, Pitanje stare grčke kolonije na Korčuli; Novo Doba, XXII (Split), 18. II. 1939, str. 9. 2 Kako se ime Corcyra ponavlja na Mediteranu, mora se uzeti da je naziv otoka primaran, a naziv naselja sekundaran, Derani iz Knidosa nazvali su prema tome svoju koloniju prema otoku, na kojem se naseliše. NiiJe . otok dobio ime prema njihovoj koloniji. Na Hvaru dogodio se obratan slučaj. otok .Hvar dobio je naziv prema koloniji Parijaca, . 8 o problemu najstarijeg položaja Dubrovnika vidi moju studiju izašlu u praškom slavističkom časopisu Slavia, X, str: 449-498. 4 Historiju otoka Korčule prikazao je Blaćanin Ostojić (Ostoich) pod naslovom Compendio storico dell' Isola di Curzola (1878). Dvo je djelo danas prilično zastarjelo. Vrijednost mu daje to, što donosi neke mletačke lokalne dokumente, do . kojIh je teško doći. Najnovije je djelo o povijesti. Korčule »Qtok Korčula.u srednjem vijeku do g.1420., od Dra Vinka ForetJića, Z~Q 1940. . • ; 5. Bizantinska uprava na Korčuli ostavila je tragova u kultu svetaca i nešto u jeziku. Glavni svetac, koji se štovao u Korčuli i kome je bila posve-
Ja
'407
#
ćena glavna crkva, bio je grčki svetac sv. Teodor. Kad dođoše Mleci, crkva bi posvećena sv. Marku. Ime sv. Barbare izgovaralo se na grčki način. To se očuvalo do danas. Jedan otočić blizu Lumbarde" na kome je 'bila kapela sv.
Barbare, zove se još i danas Sutvara, Jedno brdo 'Ila zapadu otoka nosi. isto ime Sutvara. U ovom nazivu imamo lat. sanctus u vezi sa bizantinskim .zgovorom latinskog suglasnika b. o Ovu sam riječ saznao od ljudi, koji su živjeli u Zrnovi i u Korčuli dulje vremena. Bio bih zahvalan svakome, tko bi me obavijestio o tome, gdje se još govori ova riječ, u kojem značenju i u kakovim sintatičkim vezama. Naglašeno kratko lat. o prešlo je II a kao u Solitu ai nazivu; svetkovine 'sv. Dujma SudB/jima i u Poljicima u kčnastra (v. moj č:Ja.nak u Zeitschir"..ft fiir romanische Phdlologie XLI, str. 150 br. 15) od lat. colostrum. Ova promjena karakteristika je domaćega romanskog govora. Prema obavieštenju književnika Pere Ljubića govori se u Vrbanju sa čakavskim akcentom Ui.°kro, gen. -a n. »kolo uopče«, a prema obavještenju prof. Hrasta u Brusju ruko u istom značenju. Area ove rdifči obuhvata prema dosadašnjim obavještenjima otoke Korčulu i Hvar. 7 Potvrde za naziv Krkar nalazimo u Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika, što ga na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, sv. V, str. 593. 8 Car Konstantin piše starohrvatski oblik upravo Kdker mjesto Kirker. U tom obliku ispustio je prvo r radi disimilacije, Poluglasove plsao joe, kao i inače. samoglasnicima i e. Vidi o svemu tome moje studije, koje sam objavio u Zeitschrift fUr Ortsnamenforschung sv. IV, str. 230 i sl. i u Starohrvatskoj Prosvjeti 'Il. s., sv. I, str. 174 § 24. e O latinskoj riječi pampinus u romanskim jezicima uporedi MeyerLiibke, Romanisches etymologisches Worterbuch, br. 6185. . 10 lova riječ, koja -u muškom vrodu znači »spremica za brus, tobolac«, nalazi se II romanskim jezicima, upor. gore pornenut; Meyer-Liibke-ov rječ nik i t. d., br. 2283. 11 Brus je vrlo čest toponim u otočkoj ,i kopnenoj Dalmaciji. Najstarija mu je potvrda iz g. 1144. kod Splita. Na latinski, se prevodf sa ,:>petra«. U Smičiklasovu Codexu, sv. II, str. OO čitamo naime: in quo sunt petre que selavenice brus nuncupantur, 12 Upor. o splitskom Znjanu moju studiju »Prilozt k i:spitivanjw hrv. imena mjesta« u Nastavnom .Vjesniku sv. XXIII. str. 349 br. 14. Za blatski Zjan . saznao sam od jednog Blaćanina. O ostaloj toponomastici ovoga važnog naselja nijesam potanje obaviješten. Bio bih zahvalan svakome, koji bi mi pribavio podatke' o imendma čestica ovoga mjesta, r 13 Upor, o ovakvim nazivfma moju studdju »Iz srpsko-hrvatske toponornastike« u časopisu Južnoslovenski filolog, knj. VI, str. 93 i sl., br. 62. Ima jedna 2rnovnica li. kod sv. Jurja (9 km cd Senja). Sliva se u more. u Prvobitno je značenje »mlad vinograd«. Potvrđeno od 1i5. vijeka. Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 1279. . 5 Običnije je deminutiv na -bC kao Ratac, potvrđen od 14. vijeka, kao sancta Maria de Rotec lo abado de Retec. Smičiklas, Codex, sv. XIII, 161, sv. XIV, str. 137. :0 Kosor kao toponim (= kosijer) dolazi i na kopnu, upor. Akad. Rječ nik, sv. V, str. 366. 17 Bit će isti toponim, koji i Prevala u sg, i pl. i Prevalac na kopnu. Upor. Akad. Rječnik. sv. XI, str. 783. :8 Upor. toponim Pregrada na kopnu i na Krku, Akad. Rječnik, sv. XI, str. 5~. . 11 Ovaj je topon'm zabilježio Zoce. Maretić mu označuje postan-e neznanim, v. Akad. Rječnik, sv. XII, str. 319. SvarabhaId"čko ~ dolaz! poslije konsonantske grupe st, primjer prostrica »proštac« u Zumberku (katolici). t l Upor. '0 ovom sufiksu moj članak u Zeitschrift fUr romanische Philologie, LIV, str. 209 i sl.
>
208
2. MLJET
I. U starini zvali su grčki autori ovaj otok Melite s naglaskom na i. Isto ime nosila le na Mediteranu ne samo Malta, nego i razna druza imena mjesta u Maloj Aziji i.u konnenoi Grčkoj. Zbog; toga se mora uzeti. da je naziv našega otoka po svoj 1>rili'ci uredinđoevron skoga mediteranskog podriietla i da ie sasvim slučaino đošlo do toga, što se nazivu MeN.te davalo u zrčkom jeziku isto značenje koje i grčkoj riječi za med (rnćli, gen. melitos). Za naša oroučavania od osobite je važnosti pisaniie cara Konstantina. On daje našemu otoku dva imena, upravo onako kao i Korčuli, Zove za najprije MeIeta (8 nazlaskom na prvome e). Iz ove či njenice možemo pouzdano zakliučtti, da car Konstantin nije uootrebio stari klasičk] grčki naziv Melite, nezo romanski, kojli se govorio u njegovo doba u bizantinskoj Dalmaciji. Carev naziv Meletal osniva se. 'i to se sasvim pouzdano može utvrditi, na latmskomakcenatskom pravi1u. 2 Caru je, prema tome, bilo javljeno dalmatinsko- romansko ime za naš otok onako, kako se govorilo u bizaotinsko] temi (= provinciji). Iz ove lingvističke činjenice izlazi: i to, dia je vrlo lako moguće, da je u njegovo vrijeme još bilo na ovom otoku ostataka Romana, premda onizrijekom veli, da otok pripada poganskim Slavenima iz ušća Neretve. Još je značainiie drugo ime, koje Konstantin daje OVQm otoku. On ga zove i Malozeatai, Dosada još ntje nikome pošlo za rukom dati ovome drugom carevu nazivu takvo tumačenje, koje bi bllo prihvaćeno od sviju naučenjaka, što su se bavili ovim problemom. Moje je tumačenje ovo. Nema nikakve sumnie, dai ova čudna careva izvedenica, stvorena pomoću grčkog; sufiks a -atai, koli u grčkome služi za izvođenje imena stanovnika, slične kao i naš sufiks -Ianm što izvodi imena stanovnika (Zadranin, flvaranin, Splićanin i t. d.), stoji u vezi s nazivom Meleta. Samo se mi čudimo vokalima a i o, koje nalazimo u toj izvedenici mjesto vokala e. Ali ako imamo na umu činjenicu, da i ravenski geograf piše naš otok sa dva a mjesto sa dva e: MaI.ata mjesto Meleta, onda se ii Konstantinov obltk lako obiašnlava," Pored Meleta govorilo se po svoj prHrct u starom dalmatinskom romanskom govoru i Malata. Dalja izvedenica 'Odatle, dobivena pomoću sufiksa -čtes", mogla je da glasi u tom govoru samo onako, kako ju je car Konstantinu svome djelu zabtlležio," Prema tome, i ovaj drugi oblik, koH znači Malozeatai »MIjećanie", dokazuje, da je u carevo vrijeme, pored doseljenih neretlianskih Slavena, moglo još biti i dalmatinskih Romana na ovome otoku. 14 SlavensIvo i romanstvo
209
Ispitujući današnja imena mjesta na Mljetu, mi možemo da izbliže odredimo kraj, u kojem su se u carevo vrijeme mogli nailaziti mlietski Romam, Najviše romanskih imena nalazimo na zapadnom dijelu M1j:eta. na onome kraju, gdje se u ranom srednjem vijeku nalazio benediktinski samostan i gdje se već II prvo doba uootrebrlo, kao 'r u SpLitu, rimsko zdanje za kasnije naselje. Mjesto, gdje se II rimsko doba podiglo to zdanje, zovu Mljećani i danas latinskom riječi palatinm u slavenskom izgovoru Polače, odatle Pčlačno (sc. polie), Prema njima se i lukatako zove 7 (tal. Porto Palazzo). Jezero, u koiern se nalazi otočić s ruševinama starog benediktinskog samostana zovu Mllećani i danas tal. rjieči Lago (od lat. Iacus »Iezero«, na jugoslavenskoj speciialki i na našoj pomorskoj karti M. i V. Jezero). .Na [ugoistočnom diielu poluotoka kod toga jezera nalaze se vrhovi Veliki ii MaLi Petra (gen.. Petrala), visoki 107 m. To je opet čist latinski pridjev »petrarius«, uz koji je ispušten opći naziv mons
. »brdo«. Naziv Petre .genitiv Petrala
značivkamentto brdo«. Opći
naziv mons očuvan je II današnjem nazrvubrdskoz. grebena, koji se nalazi na sjevernoj strani Laga. Taj greben. visok 243 metra, zove se danas Montokuc, što dolazi od latinskoga montern acutium i znači
»oštrobrdo«,"
Dalmatinskih ROIIllana btlo je zacijelo il u sredini otoka na sjevernoj strani oko zaliva Sovre, jer je ne SaJIl10 u antičko doba: nego i ranom srednjem vijeku bio čitav gusto naseljen (8. Gušić). Tu nalazimo zbijeno naselje, .sklonieno iza' sjevernih irvičnih grebena, koje. idanas nosi neslavensko ime Prčžura, Ovo nije prvobitni naziv. Jedan dubrovački dokumenat iz goo!me 1345.love ga Progsuri", . što treba čitat] Proksuri, Kako se konsonantska grupa ks pisala sa x, a sa ovim x pisao se i naš glas ž 10, nastao je krivim čitanjem. rornansko-dalmatinskog oblika P roxuri naš izgovor Prožural l . U dubrovačkom romanskorn govoru postojala je riieč irechsura u značenju »padele Hi tave«.12 Sličan naziv nalazi se i na otoku Rabu u obl'iiku Prsur, Tako se danas zove položito mjesto izloženo suncu i dolazi od latinskog naziva frixorium u značeniu »gdie se peče
jI1:i prži«,
Ima latinskih naziva i za diielove terena: tako Pčmienta, koie se i sad izgovara nerijetko Podumienta < lat, fundamentum, na sjeveru od benediktinskoga manastira.P Polje zvano Velika i Mala Pčma je isto što i palma, Pomienta je priq)adala starom benediktinskom samostanu, oko kojega smo našli više latinskih naziva. Pored Poma govori se u narodu pridjev Pomena irIli .Pomeia na našoj pomorskoj karti. 210
•
•
Kao u .nazivu Prožura što smo sašli metaforu kao ime mjesta. tako nalazimo 1 na istočnom d,iljelu otoka metaforički naziv za teren latinskoga podliiJjetl'a. To je naziv naselja Žara, koje se pom:nje već u 14. vijeku. Žara 14 je naziv za posudu kao i fniocoria. . Otočići Hi školiev] oko Mljeta nose naše naziverli naše ievedenice od romanski~h· riječi, kao Bfniestrovac od brniestra iH brnistra, koje je naš izgovor pd lat, geniiSta, biJ~ke. koja je karakteristična za mediteransku floru. Zapadno od Brniestrovca nalazimo školj, koii MUećani zovu Ogiran, To je opet latsnska izvedenica aggerianum, od lat, imenice agzeries-" drugog latinskog oblska mjesto ob'ičnijeg congeries »hrpa iH oklade, kako se veli u našim starim spomenicima slavenskog podl'rjetla. , Pored ovih svakako dalmatinsko-romanskih naziva imamo u mlietskoi tooonomasncr t svetačkih imena sl'OženiJh s Iatinskšn pridievom sanctus. To su nazivi za vrhove Sutmđio, Suttliia 'i: Sutivan »Sveti Miho, Sv. lIiiJja d, Sv. Ivan«. Iz ovih imena možemo stvoriti zaldiučak, da su poganski Neretliani zatekli na ovome otokuromansko kršćanstvo.l" Mlađil tooon'mi ,imaju i ovdje pridjev Sveti kao . Sv. Vlaho; Sv. Vid, Sv. Spas. Sigurnih tragova grčkoj tcponomastsci teško je naći na ovom otoku. Moglo bi se misliti,' da je nazw Ropa (s 'kratkim si1'aznim akcentom na o) u sredfni južne strane otoka grčkoga podriietla. U južno-tahiansklh Grka kod Bove nalazi se također ovakav nazsv naselja. Ropa u grčkom dijalektu, kako se govori u Bovi, znači hrast. Ova riječ nostoit t .u novogrčkom jezilkuP AH kako za mlaetsku Ropu nemamo starijih potvrda iz rimskoga doba, može sesumnlati u ispravnost ovoga mišlienia, koje iznosim ovom pr'i!l.iikom. Prema ovomfspitivanfu nema nikakve sumnje, da je navedeni zaključak, koji smo izveli na osnovu careva pisanja, da je naime u njegovo vrijeme moglo još bilti dalmatinskih Romana na ovom otoku, posve ispravan.l" Vrio je Iako moguće i to, da su današnji MIjećani iz jezika toga naroda očuvali svoju riječ tinlal. Ovako -se prema Gušiču na Mljetu zove »odi:jeIjen dio kuće od kuhinje Hi kužine«. Na dalmatinsko-romanski izvor upućuje oblik ove riieči, Mjesto e, kako se govor] u ostalim romanskim jezicima, nalazano dvoglas ia. Taj diftong ia nalazio se još u romanskom govoru Kotora, Bara i Krka. Mlljetski naziv tinjal posvema se nokrrvas latinskim nepotvrđenim derrnmitivom tinellum, koji u katalanskom tinell j u španjolskom tinelo znači »iedaća sobica za služmčad«. Ovako i u Dubrovniku.P" Od neslavenskih naziva za puote treba jstaći naročito Pontu (od) Lenge. Prema Gušiču govori se ,i Lengac.l'') Ovu je riječ zabiliežio naš Akadernijski Rječn:ik u značenju »kao blato na dnu mora ~l uopće dno od mora, kad na niemu nema ni velikog' kamenja ni . trave«. Ova riječ dolazf po svoj prilici od nelatinske riječi, koja se 14*
211
govorila u galskom, a po svoj pr,ilioi i u H~rskom jeziku u obliku lanca."? Riječ je doduše indoevronska, jer odgovara našoj riječi luka. Ali rnlietski obl~k lenga pokazuie vrlo važne ~iIngvDstilčke izmjene karakteristične za Iužnodalmatinski romanski govor, i to izmjenu naglašenoga a u e kao u nekoliko riieč] casa > chesa i t. d. zabilježenih od Filipa de Diversis u Dubrovniku i izmjenu bezvučnoga k u zvučno g kao u planda za planta u, Boci. .
II. Kad smo ovako na osnovu današnje rnlietske toponomastike utvrdili sredinu, u kojoj su se nas,ellilH poganski Neretliani između 7.i 9. vijeka, red je, da na osnovu istog vrela saznanja odredimo stare neretlianske nazive za naselja slavenskoga podrđetla. Njihovo naselje naibliže kopnu bilo je staro naselje Vrhmlieča." Ovo je složen naš pridiev izveden od Vrh Mljeta, čime se označivao istočni dso Mljeta (na austro-ugarskoi spedjaliki tal. Cima di Meleda). za razliku od zapadnoga Dna (od) Mljeta. P rimideti:ti treba, da je Vrhrnlieća stari pridjev ženskoga roda u značenju »zemlta, koja se nalazi na Vrhu Mljeta«. Danas biJ se reklo samo »vrhmldetska«, kad bi takav složeni pridjev postoiao, Kako se vidi, po prirodi stvari najstarija slavenska naselia nastala su na onome diJelu otoka, koji je bio najbliže neretlianskome kopnu. Drugo neretlsansko naselie na:lazUose II sredim otoka i zove se Babino Polje, pisano g. 1151. Babilna palla u dubrovačkom romanskom izgovoru. Treće mlietsko naselje zove se patronsmičkirn tzrazom Miiranovići, Zani se može ustanoviti, kada jie nastalo, Ne potječe lilZ prvog neretllanskoga slavenskoga perioda. I drugi slavenski nazivi mlietski vrlo su zanimljivi. Dva sadržavaju stare pridjeve knež i župani za današnje knežev i županov. I'o je Knež(e) P.Oi~je kod ViLme Vode ji Žilpan] Do kod Sovre. Prvi naziv veli, da je ovo bogato polje pripadalo nekada mlietskome knezu. Kako su pridievi knež i žuoan] stari i danas se više ne upotrebljavaju, vrlo je lako moguće, da oba naziva idu u prvi period dolaska Slavena na otok MIjet. Zabitiežit] treba još naročito naziv Satnica. Ovako se zove manastirska zgrada, što leži usred maslinika nedaleko ruševine stare župne crkve Sv. Pankraciia u Babinu Pelin, gdje je nekada stanovao mlietski knez. Sotnica je bila najvažnija kuća poslije kneževa dvora u Babinu Poliu. Naziv je potvrđen g. 1388. t 1453.: domus đscta sochgniza ili sothnica, Ovo je očevidno naša riječ, alt što znači i koja joj etimologjia, ne zna se. 212
Ispitujući mljetska imena mjesta stekli smo uvjerenje, da su se rnlietski Romani, kad su se doseliavali neretlianske Slaveni na tat otok, povukli na zapadni dio Mlj.eta, na onaj dio, gdj'e je nastao stari benediktinski manastiJr (Konvenat) na Lagu, To povlačenie mIjets.kJh Romana na ovaidio otoka može se objiasniti time, što je baš na ovom dijelu otoka postojala velška rimska palača, koja ie, slično Dioklecijanovoj u Splitu, mogla odmah poslužiti za osnovicu naselja, čemu još ~ danas služi. Neretlianskj Slaveni zadržali su stars naziv otoka, koji su čuli od dalmatinskih Romana. Naš naziv Mlji!t (ikavski na Pelješcu, u Lumbardi i Blatu na Korčuli Mlii) točno se pokriva s Konstantinovim Meleta, koji smo gore analieirali, On pokazuje jednu osobitost stare slavenske fonetike, t. zvo slavensku likvidnu metatezu, baš kao i Split, kra'lJ.i i t. d. Zbog toga moramo zaključiti, da su se jadranski Slaveni vrlo rano upoznali s ovim otokom. Značajno je ipak, što ovaj otok odstupa od općeg prav,i~a na Jadranu i Mediteranu toliko, što nema gradskog naselja, koje bi se zvalo Mljet. Isto se opaža i na Braču i Šolti. To zaciieio ima svoi razlog, koji nam je danas još nepoznat. Pomenuta likvidna metateza pretpostavlja gubitak nenaglašenog e. Oblik Melta trUe doduše potvrđen za naš otok, aLi se nalazi! II Zadru kao naziv za dio obale. Alta riea, što znači, »Visoka obala«, zvala sei Melta: Alta noa sive Melta, veli se u jednom dokumentu iz 14. videka. Zadarska Mel1a nalazila se izvan gradskih zidJina. 2 2 Od imena uvala na MIjetu treba jošspomet1fUtinaziv Saplunara. Ime je izvedeno pomoću Latinskog sufjksa -aria od latinske imenice sabulum »piiesak«, koja svagdje u Dalmaciit glasi salbun: samo se ovdje govori> sanlun. U izmjeni p za b treba gledati latinski diiale- . katsk! ,iizgovor. 23
III. Ni za toponomastiku otoka Mljeta nemamo na žatost podataka Ispravno zabtlieženih na samome mjestu. Ako hoćemo da pravimo privremene toponomastičke opservacije, moramo se poslužiti i ovdiekao ~i na Korčuli s.peciia'1ndm kartama, austro-ugarskom, jugoslavenskom i našom pomorskom, i saopčenfma iz druge ruke. Osim Prčžura na ovom otoku romanskih toponima za veća naselja gotovo i nema. Ova činjenica može da ima svoje značenje. To može da stoji u vezi s prvobitnom šurnovitošću otoka. Naziv sela Plnievci hrvatski je toponim izveden od pd[)~, nieč! romanskog podrijetla (lat, pridjev pineus od PInus). U 'ovom se selu lingvistički
213
»starci još sjećaju, kako su žene i djeca brali pinieve češere i tako su s otoka izvozili čitave vreće pinjQlIJa« (Gušić). Neretliansko naseliavanie moglo se vršiti i ovdje krčenjem šuma. I ovdje se, prema tome, postavlja pitanje, kako i koliko Je zastupana toponimrja, koja se odnosi na šumsko drveće i šumske biljke. Osnova od riiječi planina dolazi ovdieđva puta, kao i dubrovačkoj okolici, u obltku Planiak.š" Drugi su topooimi, koji idu ovamo, opće no poznati: kao Cerovac, Brezina (augmentativ od breza), Glogovac, Borovac (otočić), Brniestrova'" (mala 'Iluka), Grabov do, Grabova, Grahova glava, Grabovtk, Dračevac (dva outa), Glogovac (dva puta), Qliožak26 (deminutiv od glQg, dvaputa), Vriiešče (kolektiv od vrliesak'" u Lici), Dubovica i t. d. Biljka koromač »critharnurn«, koja ie obilno zastuparna u odatle izvedenom pridievu u kvarnerskom i zadarsko-šibenskom arhjpeIagu kao naziv za uvale, dolazi ovdje u nazivu otočića Moračnik. Kosrnač je ovdje naziv otočića." . Značajan j,e i toponim Samobor, koji se susreće po jedan put samo ovdje i na kopnu, u značenju »bor na osami«, Ni ovdje nema toponima, koji bi se odnosili na paljenje šume. Od imena uvala rtova i školieva najkarakterističnije je naziv Maharac, koji nalazimo samo na MI'jetu i Korčuli. Vrlo je Iako moguće, da se ovdie kriie metaforički naziv kao u Ražnj,ić na Korčuli (taliiansko-mšetački Punta Speo), t. j. dubrovački zrecizam maher iH mahiier »nož«29, samo nam niie na žalost potvrđen obljk rnahar u nariečiu. Možda će buduća istraživanja donijeti više svjetlosti u ovo pitanje. Ostali su nazivi već poznati toconomastički tipovi: kao deminutiv Blaca, augmentativ Blatina '(od Blato, ovdje naziv naselja), Vratnička (sc. vala, pridjev ž. r. od poznatog toponima Vratnik), Zaglava, Zaglavae, Dugi (sc. rat), Maslinova, Rogačiica (od bil1'jke rogač), Rat Pusta (ponta, koja zatvara Sobru), Duboka (sc. vala), Sutmlhoiska (sc. vala, ovako nazvana, jer nripada selu Sutmiho), Tatinica (drugdie na otocima Tatinja), Slatina, Knežić (možda II vezi sa Kneže polie), Obod (porat), Stupa, Glavat (sc. rat), Gol] (sc. rat), Lukovac. Soline. . PremafiiE'i nazvan je najistočniji rt na otoku Ponta od Grnja (prema tal. sintaksi). Interesantan je naziv luke (porta) sela Maranovići Okukle (kol. od okuka). Takovi kclektivd sui nazivi dijelova Babina Polja Zabrieže (od za bi'ije~om) i Ziid:ubje (od za dubom); Do kao izraz za terensku konfi'g'uracijiU, koja se zove vrtača, vrlo je čest topomm na ovom otoku: Bl>dilI1 do, liipanj Do, Klačni Do (od klak »vapno«), Oskorušni Do. Metafora je Sparožni (sc. rat). ' 214 'It
Ne nalaze se drugdje naziv Tajnik za školj okružen drugima. Na karakteristične stijene otoka Mljeta odnose se nazivi: CrlielIJe stijene, Zle stiiene iRikavica (.Ribna i Vodena). Pos!ijedJnj,i jie naziv prema rici morskih valova među stijenama. . Sasvim nejasni su nazivi otočića (školieva) Ovrat i Kobrava, kao i naziv rta Tčisto, koji možda predstavlja kakav dijalektički oblik mjesto Tusti (sc. rat). Ovaj pridjev dolazi kao toponim dosta često na otocima i na 'kopnu. Ako Tćisto stoji za tlr-sto, onda bi gore pomenuta Sčtnica mogla stajati za s'bthni.ca, t. j. o > o kao u Rotec u dokumentima za današnje Patac kod Špiča. Sotnica bi se mogla tumačiti kao satnikova kuća. O starohrvatskim i starosrpskirn satnicima (lat. setnicus) ispor, Mažuranić, Prinosi, str. 1288. Od ostalth tononima još treba spomenuti metaforu Korita i Stražište, koH se i 'inače češće susreću na otocima, Pudarica (od pudar »čuvar pol!ja, bekčiia«), Osoi (rijetko na otocima, vrlo često na kopnu za teren izložen suncu) i Vilina Voda (jediu,j foliklomi toponim na otoku). Star] toponim mora da je naziv uvale, terena oko nje i zaselka, koji se stvara Sovra iM Sobra (tal. Porto mezzo), To se vidi odatle, što se konsonantska g-rupa vr izgovara u narodu sa br Sobra, kao briierne za vrijeme II Dubrovniku. Da li je to etimolog-ijski' ista riječ, koja i naziv sela Savar na Velom Otoku kod Zadra, od g-rč. sauros"? »gušterlca ilJij vrsta ribe«, kako sam nekada misfio, H,j druga koja riječ, bez potvrda u histornsksn dokumentima ne mogu znati. Mlietska Sovra izaziva i upoređenie sa slovenačkim hidronimorn Sora od starijega Sovra'''", koji je možda postao, kao nostverbal, od glagola sr-vrčti »effervescere«. U tom slučaju imali bi i treći primjer za o > o pored Toisti i sotnica. Trebalo bi u tom slučaju ispitivati na terenu. da li u Sovri ima vode, koja vri (t. zvo bočatne vode). Kako se otok naseljavao našim življem iz susjedne Hercegovine (prema B. Gušiću), razumljivo je, da se naselia nazivaju i u pluralu prema zadružnsn imenima Hi prema zanimanju. Takav Je plurale tantum na Dnu odr Mljeta selo Goveđari, a na Vrhu od Mljeta M~ra novići, Da je to recentniji tip toponima, vidi se odJatIie,što ga nalazimo u izobilju na kopnu, a nikako ili.veoma malo (samo ovdje na Mljetu i Vlašići na Pagu) na našim jadranskim otocima. Ovakav plurale tantum le nazlv diiela Babina Polja .R~diu'li6j (hipokoristik od Rad!oslav s rumunjskim članom). Sudeći prema ovom llngvtstičkom' podatku, .RadiUlići potjJeču starinom s kopna. Maranovići sadržavaju nepotvrđeni hi,pokoristik Maran od dubrovačkog' ličnog imena
Maroie." 215
IV. Kako obalski sistem Mljeta obiluje hridima, sikam a i školnma, broniie se moglo upssati mnoge nazive, nego ih je valjalo označiti . : odnose se i brojev jevima . Prema tome a) na rtove: 1 = Kulir (vjero jatno od lat, cochle arium »žlica«), 15 = Križice (uz rt ,j; hrid je ovako nazvan a), 21 = Mrkijente (poznata opća riječ roman skoga podriietla), 22 = Debeli (sc. rat); b) na uvale: 9 = Stupe (vjero jatno genitiv prema tal. sintakilibitino minats v tičkoj konstr ukciii Vala od Stupe; al'i bi mogao Biiela (sc. vala), = 9 akusat iv plurala ; rodi nije također poznat), M naziv Zaobi:Čl1ti a otocim je drugim 10 = Zaklopita (sc. vala; na ca, 17 Kozari =: 16 a, Tatinic Mala = 14 Rogač, = klopatica), 12 n), topona ski roman = Grda, 20 i= Okuklie, 23 = Saplun ara (poznat] ), genista lat. < tra brnies od 26 = Luka, 27 = Brnies trova (pridjev urGonot = 35 , jezero Malo = 34 nie, 28 = Obod, 30 = Pod Zlarne rta ska (označuje i malu uvalu na poluotočiću kao i čitav potez od a genitiv og latinsk Lenge do sike Pličine; to je hrvats ki pridjev od 32 plurala vallis, portus ingann atorum g. 1254. 1253. E:nganator »va); ralica«. Hrvats ki jIe ekviva lenat na drugim otocim a i ovdje Tatinja upor. en, e) na školie: 11 = Tajnik (nazva n ovako , jer je sakriv Planja k (opeTajan tl šibens kom otočkom Skupu), 13 = Ovrat, 18 za književno oblliik ski pridlev tuie se), 32 = Utrnjr ŠkoLj (intere santan i,); vanJsk vno knđiže za vanji v (pridie Škol~ nutarnji), 33 = Vanrl d) na hridi, greben e i pličine: 2 = Crna Seka, 3 = GaHci ja,5 i Seniav ci, 24 = Zaglav ac, 25 = Golić, 7 = Borov ac (dva puta), 19 291= Dubok a i 31 = Sutmfholiska: e) luke: 4 = Pomin a. Mjesto Zaglav a na speciialki piše naša pomor ska karta Zaglav ac, a mjesto Petro Porneš tak.
=
=
Bilje ške: , Dan3S se Kasnija promje na t u d ima se pripisat i mletačkoj fonetlci e.), prvom na ak kaže tal. samo Meleda (naglas Melite na Meleta zbog toga, što je 2 U lat. se naime akcena t povuka o sa u e. prešlo tu latinite om vulgarn u već i kratko bilo i M81itah za Melite. • Oblik Malata nastao je prema arapsko m izgovor udoba. Tako u prikaOba mediter anska otoka zamjen jivala su se u klasično a Miilitah nastao je . zivanju brodolo ma apostol a Pavla. Od arapsko ga izgovor izgovor Malta, koji pominj e već ltinera riwn Antonin i. u i u tal. Izveden icama, na primjer 4 Grčki sufiks -6tes dolazi na Jadran zapažaj u u Konu ital Chioggi otto, kod nas Cozot. Ostale promjen e, koje se čiti na osnovu stantino voj grafiji, kao z mjesto t, ea mjesto o, mogu se protuma fonetik e staroga dalmati nskog romans kog govora. rift fUr Ortsnam enfqrsc hung IV 231. " 5 Ovo sam tumače nje dao u Zeitsch 1
216
6 I stari geografi češće su pisali ime stanovnika mjesto amena samoga mjesta Tako stoji pored Avendone i Avaendeatae. Upor. Krahe, Die alten balkan-Illyr.vgeogr. Narnen, str. 8, 17, 62. Na stari sufiks -atai III etnicima teško je misliti u Konstantinovoj grafiji zbog doba, kada je potvrđena. 't Portus Palatii pominje se već godine 1295. 8 Imena mjesta s otoka Mljeta, koja analiziram u ovom Članku, uzeo sam iz izvrsne studije g. Branimira Gušića, Mljet. Antropogeografska ispitivanja, I dio. E. bibl, XIV, Zagreb 1931. i iz njegova članka Mljet - biser ,J.adrana, Jadranska straža X, 162, 197. Ali u ovoj se studiji, kao ~ 'll Sindikovoj (Srp. etnogr, Zbornik, sv. XXXVIII, str. 26, 183-190), manje pominju imena obrađenih čestica" a više naseljena mjesta i terenski nazivi. Sindik daje iz; njih obilje antroponirna, 9 Smičiklas, Codex diplomaticus Regni Croatiae, XI 233. 10 Upor. tal. (mletačko) pisanje Boxich za Božić u Zadrxs. Prema ovome moglo je nastati krivo čitanje Prožura za Proxura najprije, lt učenim bene-s diktinskim i drugim svećeničkim kao i u administrativnim krugovima na otoku. To krivo čitanje djelovalo je i na govor prostoga naroda, koji nije znao črtati, a za koje je govor benediktinaca: i drug.h učenih: ljudi imao veći prestiž. I drugi naši toponimi bili su izopačivand na ovakav način. Upora baš u Dalmaciji BukoVlić (kod Benkovca) mjesto ispravnog Bukovik. Netko je počeo pisati talijanskom ortografijom naš toponim Bucovich i to je opet krivo prenio u Buković,jer se na mletačku i naš -dć pisao -ich. Selo Osik u Poljicima zove narod (prema saopćenju Cvite Fiskovića) danas Osić, kako nije ispravno, jer taj toponim glasi na drugim mjestima Osik (Lika) ili Osijek i znači »obor, tor« A. R], IX 193. U svesku 34, sveščiću V, '21 splitskih akata u Zadru zabilježeno je u dočetku ispravnom latinskom grafijom Osic, Neko je u ovom do četku htio vidjeti -ic(h) I prema mletačkoj grafiji krivo »ispravio« Osik u Osić. Isp, C. Fisković, Republika VI, 194. Upor. detaljnije o ovoj pojavi u našoj toponomastici moje studije u Radu, mj. 224, str. 109 br. 201, u Južnoslovenskom Filologu, VI, str. 77 br. 4(). i u Casopisu za slov. jezik, književnost in zgodovino, V, str. 11 i sl. br. 3. 11 Ovo je interesantan slučaj pojave, koju francuski lingvist Dauzat zove fausse regression, Izazvana je ortografijom, kako se često događa u francuskom, n. pr. Lefebure, pisanje i krivo izgovaranje, koje je nastalo zbog kri~ voga čitanja slova v u renesansnoj ortografiji Lefebvre za Lefevre. Upor. moju 'knjigu »Osnovi romanske Iingvistfke«, sv. I, str. 161 g. 12 Vokal o mjesto e u Prožura nalazi se i u našoj općoj imenici, prosulja, koja je također posuđena iz lat. frixoria. O nalazi se i uromanskom krčkom govoru forsaura. Vidi Meyer-Liibkeov rječnik br. 3524. Hrvatska je metafora ovoga tipa naziv sela Korita, koje se, kao i Prožura, ne vidi s mora. 13 Prema saopćenju akademika dra Branimira Gušića. Po njegovu mišljenju ovaj se naziv, kao pars pro toto, odnosi na Dno (od) Mljeta, suprotni pendant od Vrhmljeća. Da bi došli do sigurnosti u ovom putanju, potrebne bi biLle potvrde iz dokumenata. kao i detaljnije istraživanje terena. Od Pomjenta bit će izvedenica Pomeštak, kako piše naša pomorska karta. Isto bi trebalo ispitati na terenu. II Naša riječ žara dolazi preko talijanskoga od arapske lI"iječi g'arra, Vidi Meyer-Liibke, Romanisches etymologlsches Worterbuch br. 3944. Predjel Džara nalazi se u Dubrovniku povrh propalog sela Višnjice iznad predgrađa sv. Jakoba. 15 Upor. Meyer-Liibke-ov rječnik br. 277a. • 16 U romansko-kršćanska imena sa sut- ide prema saopćenju akademika Gušića i Supokrač Sanctus iPancratirus, koji kao toponim dolazi na Sipanu. Na Mljetu označuje zaštitnika nekadašnje mljetske univerziie i ruševine crkve sv. Pankracija usred maslinika u Babinu Polju. Prema obavještenju studenta Straž:ič!iJća [rl Babina Polja Pčkraće je nalZ!iv maslin'ka ispod sela. Prema izgovoru ovoga studenta zabiljež:io sam akcente mljetskih toponima.
<
217
l i Upor. Gerhard Roh1fs, Etymologisches Worte:-bueh der unteritalienisehen Grazitat br. 1892. Stanovnici se zovu Rupari, jer se Blaćani rugaju ovako Roparima. Pučka etimologija dovela je u vero me RiOIP8- 's općom riječi rupa, jer se selo uistinu nalazi kao u nekoj rupi. Smještaj ovoga zaselim dopušta i interpretaciju latinskim toponimom riipes »stijena« (upor. Meyer-Ltibke, Romanisches etymologi.sehe -W6rterbueh, 3 izd. br. 7451), koji dolazi i I I dubrovačkom latinitetu. U ovom slučaju moraLi bismo uzeti, da je dugo latinsko ii rupa prešlo u o kao u dubrovačkom deminutivu saloča, kojj je stvoren od sala pomoću deminutivnoga sufiksa -uceus, Ali bi za riipes Rope bile potrebne potvrde iz historijskih dokumenata. Ženski rod na -a od rupes potvrđen je u retoromanskirn toponimima. Oblak Je na Lastovu zabilježio u gen. plur. rop »polja«, v. Arehiv fUr slav. Phil. XVI,442 § 30. Nemam drugih potvrda za ropa »polje«, Sindik o. e. str. 26 pominje i toponim Ropčme, augmentativ od ropa, ali ne kaže na što se odnosi i gdje se nazali. 18 Upor. o tome moj članak u Zeitschrift fiir romanische Phtlolog.e, sv. LIV, str, 472, br. 10. 18a Upor. Meyer-Ltibke, Romandsches etymolcgisches Worterbuebbr. 8741. Primijetiti ipak treba, da mome izvjestitelju Straži čiću iz Babina Polja oblik tinjal nije poznat. On zna samo za tinel i tvrdi, da je ta riječ,. kao i građenje tinela (danas i od betona), u novije doba importirana iz Dubrovnika. Prema tome, ovaj problem treba još istraživati. 19 Lengac, g. lengaca je na Mljetu naz'v lokaliteta (toponim) i opća riječ (apelativ) značenja »ravan teren u moru bez mulja, dobar za rdbanje, j'er se mogu bacati vrše.«. Dočetak -ae očevidno nije naš deminutivni sufiks' -bC, nego latinski -aeeus. 20 Upor. o toj ·riječi gore pomenuti rječnik Meyer-Ltibke-ov br. 4877. O prijelazu k u g poslije n upor. moj članak u pomenutom Ze:tsehrift ftir 1'0'manische Philologie 'LIV 438 br. 14, a o promjeni an u en upor. u dubrovač kom govoru brenke mjesto grč. brancia u pomenutom Meyer-Ltibke-ovu rječ niku br. 1271 a. 21 Cuje se uporedo i -Vrh od Mljeta (Gušić). Na jugoslavenskoj specijalki nije zabilježen ovaj toponim ondje, gdje je na austro-ugarskoj Cima di Meleda. Mjesto toga stoji Vratnička za uvalu i rt, a za otočić V. i M. Skol]. Vrhmljeća stavlja jugoslavenska specijalka kod sela Maranovića kao naziv položaja. Mjesto današnjega ženskoga roda piše se u dvjema latinskim I'atinama u muškom rodu Verchemelet i' Verchemelec (g. 1325. i 1327.), v. Smičiklas, Codex, sv. IX, str. 197 i 245. Pominju se »casalia Blatte, Babinopolle et Verchemelet«, Latinska grafija u papinskoj listini ima se bez sumnje čitati Vrhmljeć (sc. rat »rt«), 22 Upor. Brunelli, Stoma di Zara, I, str. 407. Jireček, Romanen i t. d. U, str. 63. 23 Naše p u saplun nastalo de iz f u psaflom, kako se govorilo u latinskih jezičnih rođaka Oska oko Napulja. . 24 Upor. Akad. Rječnik, sv. X, str. 7. I sama osnova Plana je čest toponim. . 2. Brnjestra kao opća riječ ne postoji danas na otoku. Mjesto ove riječi govom .se općenito žuka lat. [uncus, Saopćenje stud. Straži čića. 21 Sa sufiksom -LC potvrđen je u N. R. Srbiji. Akad. Rječnik, III, str. 2Oj. OI V: Broz-Iveković, Hrv. Rječnik, II, str. 749 s. v. vrijes. 28 Kosmač kao opća riječ u značenju »čovjek rutave potvrđena je u Dubrovniku od 16. vijeka; kao toponim u Crnoj Gori. Akad. Rječnik, V, str. 363. ~ Upor. Akad. Rječnik, VI, str. 376,· od grč. deminutiva f-Ur.X a1f! I 0 1J , cf. Roh1fs,EtymologiiSches Warterbuch der unteritalierčschen GIrii21iIUit, br. 1343. 3. Zamjena dvoglasa au sa ov bila bi kao u ličnom imenu Movar pored Mavar za Maurus. Ovo ime dolazi na Mljetu II nazivu spi:je M6vrica.
>
<
218
Ovaj se oblik može rekonstruirati iz. Zoura, Zouriza g. 1291, v. moj u ljubljanskom Etnologu III, str. 191. Glede glagola s'bvreti v. Mikloštč, Lexicon, str. 914. . 31 Ne mislim, da je Maran u Maranovići identično s rapskim toponimom in Marano g. 1229., Starine 291. Maroje je slavizirano lat. ime Marinus, v. Ak. Rječnik, VI. str. 486. III Prijelaz romanskoga nenaglašenog samoglasa a u o dokazuje, da je toponim mnogo stariji od 13. stolj., kada je prvi put potvrđen, v. Jlireček, Romanen, sv. I, str. 61. I saromanistlčkoga gledišta ovaj je toponim veoma interesantan, jer dokazuje, da je ingannare »varati« postojalo ne samo u rumunjskom, nego i u romansko-dalmatinskom jeziku. 3Da
članak
3. LASTOVO
I.
U starini Lastovo je pripadalo, kao i Vis, Hbumi~skim otocma. O Grcima na Lastovu nije ništa poznato, aI1 najstarija vijest o imenu ovoga otoka potječe iz grčkog vrela. Stjepan ,i!z Bizanta, autor neke vrste enctklopedliskoga diela, piše mu ime prema Teopompu Ladesta i Ladeston, oba puta s naglaskom na a, što ne odgovara latinskom akcenatskom pravilu. Za naše studije osobito je značajno, što su mjesto ovoga nelatinskoga akcenta zadržali i Latini, a nakon njih i dalmatinski Romani. Oblik Lasta, koji je nastao iz Ladesta točno prema njmovim Ioaetskim zakonima, i!spadaniem nenaglašenog potvrđen je više puta II dubrovačkim dokumentima iz 13. i 14. vdeka.' Ima, međutim, jedna potvrda iz 16. vijeka, koja kaže, da Staro ime Ladesta btlo priiagođeno i latinskom pravihr o akcentu. Ladesta je bi~1() latinizirano u Ladesta. U tom vijeku zabilježena je Punta di Laesta, U ovom obViku opažamo mletački izgovor staroga naziva. U mletačkom izgovoru važi n:a:ime pravilo, da đ ~paida između dva vokala, U nj-i/hovu se izgovoru kaže pravillino Lio pored Udo, ho ćapio mjesto toskanskog ho capiro »razumio sam«. Spomenuti Stjepan iz Bizanta zabilježio je i grčko ime stanovnika ovoga otoka. Lastovac se zove prema njemu Ladestan6s (s naglaskom na o). Piše, dakle, grčki sufiks -čnos u dorskom obliku. Iz ovoga IilIlgvistilČkog podatka možemo zaključiti, da su u staro doba na Lastovu stanovali Dorani, koji su potiecah možda iz Sirakuze, kao i na Visu. Prema sufiksu -est u ovom naz:i:vu, koji je karakterističan za iJfvfs:ka imena miesta na obje obale Jadrana, kao na pr.. u Bigeste. Ateste (danas Este), Tergeste (danas Trst), Nareste (kod Splita u poljicima), zakliučuie se, da je naziv Ladesta pripadao ilirskom jeziku. Ii ovoga podatka nužno iZlazi zaključak, da su otoku Lastovu ime dali stari Hiri.la
e,
je
219
To su ime latinizirali Rimljani i na taj način, što su umetnuli r posliie t, kao i u Spalatro za Spalato »Split«, Tabula Peutingeriana piše ovo ime u Iokativu plurala Ladestris!" Romani su međutim nastoials u svojoj j,e~ilčkoj sviiest] da protumače ovo ilirsko 'ime onako, kao što smo v~djeli: d:a su kušall tumačiti jo staro ime otoka Solent(r)a. Na sličan način doveli su ROIllJaJIli u vezu i staro ime Ladesta jlH II njihovu ieziku Lasta s pridlevom Augusta, u čemu se ima razumjeti riječ insula. Augusta ,insula značilo jie »carski otok« i mnogo ljepše je zvučalo negoli staro Ladesta. Pobudu za ovakvo prekrajanje staroga imenadalo je bez sumnje vierovanle, da je Lastovu dao car Vespaziian izvjesne povlastice. U isto vrileme, kada se pojavljuje pomenuti dubrovačko-roman ski obljk Lasta, čitamo u dalmatinsknn dokumentima i Insula Auguste, Laugusta Hi Lagusta. U posljednjem obliku treba vidjeti staru disimillaci'ju poznatu iz vulgarnog l:atinJi,teta. Ovaj oblik prodro je i u jezik dalmatinskih RomalI1a, koH ispuštaju lt između dva vokala, kad je drugi u. To nravilo nalazimo i! II Tran za Traguriurn. Nekoliko puta čitamo comrnundtas (sopćlna«), comes (sknez«) Lauste. Ovako se zvao predstavnik dubrovačke vlasti na otoku Lastovu. U dubrovačkom romanskorn govoru zabilaeženo je također gublienie suglasnika lt pred u. Nj:ihovi dokumenti' pišu RauS'ium pored Ragus:um za Dubrovnik. . Današnji Talijani ne zadržaše ni jedan od ova dva domaća dubrovačko-rcmanska oblika, ni Lasta nJi Lausta, već vele Lagosta. AHi ovaj se naziv ne naglašuje prema latinskom akcenatskom pravilu. Niie naglašeno -0-, kako bi prema taJiiljanskom agosto očeki vali, nego a; ooćenito se talijanski kaže Lagosta, U ovom slučaju očuvao se u taliianskom stari nelatinski akcenat upravo onako kao i u dva druga slučaja u njihovu jezilku na Jadranu. l Otranto i Taranto ne naglašuje se "Otrantu i "Taranto, kako bi prema latinskom akcenatskom pravilu moralo biti, jer za talijanski jezik važi bezizuzetno asto pravilo kao i za sve romanske jezike, u kojima Je latiJIrski akcenat grčevito očuvan. Neki naučenjaci, kao g. Ri:bezzo iz Palerma, drže, da se je u Otranto i Tarantoočuvao stari mediteranski akcenat, koji se nalazio na početnom slogu riječi. Taj je akcenat važio u pretklasično doba i za latinsk] Jezik, Ja ne držim 18pravnim ovo rntšlienie, već kažem, da se u Ladesta, Lagosta, Otranto i Tarantoočuvao grčki akcenat kao u Kćrinthos i t. d. Sada nastaje pitanje, kako se odnosi hrvatsko-srpski naziv Lastovo (s kratkim silaznirn akcentom na a) prema oblicima, koje smo naprijed objasruli, Izvan svake je sumnje činienica, da naš naziv Lastovo nema direktne veze ni sa starim Ladesta, ni sa romanskodubrovačkim oblikom Laus-ta, ni sa mletačkim Laesta, ni sa današnjim taIijanskJim Lazosta", već jedino sa starim dubrovačko-roman skim Lasta, koii je, kako smo vidjelJi, pravilno nastao iz Ladesta na 220
osnovu dispadanja nenaglašenoga vokala e ii na osnovu stezanja ili asimIlacije suglasnlčke grupe ds u s. Neretlianski Slaveni proškiH su ovaj stati daJmatiJns1kJi obli!k tako da su iz njega napravšl! naš pridjev na -ovo u srednjem rodu'", .. Prvi pisac, koji jie zabilježio naš pridievni oblik, bio je car Kon. stantm. On ga piše na grčki sa članom. to LastovonI zove ga nlsos, što znači »otok«. Upor. isti slučaj u sievemom Jadranu, gdje g. 1070. pridjev sr. r. Sansicovo odgovara današnjem nazivu otoka Susak gen. Suska. Tu je dodan Isti sufiks staroj osnovi. Carevi su podaci za ovaj otok iste pnrode kao i: za Vis. Učeni car ne zove ga ni starogrčkim ni starodalmatinskhn nazivom, već mu daje čisto slavensko lime, očit znak, da je u njegovo vrijeme, naš otok bio nastanjen Hrvatima. I za Lastovo kaže učeni pisac, da njdme ne upravljaju poganski Neretljani, Niovdie ne veli, u čijoj se upravo vlasti u njegovo vrijeme nalazi taj, otok, da li u bizatlnskoi, .illti u mletačkoj, :ilIti II hrvatskoj. Moramo dakle i ovdle dornišlianiern, t. j. historijskom analogijom, popuniti prazninu u njegovu izvještaju, kao što smo to učinil! razrnatraiući historiju Visa u neretliansko doba. I ovdje moramo zaključiti, da su Bizant ili MLeci u Konstantinovo doba posledovalt ovaj otok, ili ako ne to, a ono barem pretendiralt na nj zbog toga, da bi mogli kontrođirati ekspanziju Neretliana na Jadranu," I kod ovoga se otoka, kao li kod Visa, ponoviia, s obzirom na po~itičku upotrebu stranaca, stara htstoriia sve do najnovijega vremena. II.
Današnja toponomastika otoka Lastova u golemoj jie vecuu hrvatska. Ostataka starih romanskih naziva nalazimo samo u menu školia Mrčara, što. odgovara latinskoj IiJzvedenici mvrtearia, a to znači »zemliište, gdje raste rnrča«," riječ, koju j'e i naš narod na Jadranu posudio od latinskoga pridjeva mvrtea (sc. arbor) za murtus Hi myrtus »rnrča, karakteristična biljka u dalmatinskoi flori«. . Osim toga dolazi u oba skupa lastovskih školieva dalmatinskoromanski naziv Mrkenta 4 (Crna i Biiela), Tako se izgovara ovaj obalski termin i u Blatu na Korčuli. Druzi lastovski školievi nose čista naša imena kao Priieštap. Glavat, Vlasnlci, Sestrice, Lukovac, Petrovac, Kruščica iH Kručica", upravo onako kao i rtovi (punte), uvale i! dijelovi terena na samom Lastovu, gdje dolaze nazivi za uvale Korito, Kruščica iil!t Kručica, Vmooolfe, Hrastovo, Vranino (brdo), Debelo brdo, Hum, Pleševo brdo, Duboka (uvala), Čani Rat (punta) s. nejasnim adiektivom, Velji Prijevor. Rača SpIlja sadržava start adjektiv rač »rakov«, čisto
221
Kao u imenu Lastovo što naši napraviše od starodalmat.nskog imena pridjev ,tako postupiše i u drugim starodalmatinskim nazivima za otoke. Od imena (insula) Busi" stvoriše oni Biševo (s dugan silaznim akcentom na 1). Šta ie stari dalmatinski naziv BUJSF, ne mogu pravo kazati. Jedino se vil(l!i, da se svršava na -i, aLi ne znamo pravo, što ima da znači ovo i, da li je to latinski' nastavak za genitiv singulara ili za nominativ plurala, HJi što drugo. Znamo tek toliko, da se ovo -i nalazi i u nazivu otoka. Zuri", od kOje,ga. naš narod.stvori također stari adjektiv na -i u srednjem rodu: Zilrje. U imenu Lastovo kao i II Biševoi Žirje imamosvagdje srednji rod zbog toga, što ne treba uz Itiih razumjeti opću našu današnju riječ otok, nego ostrvo. Premda se danas na Jadranu općenito u na,. rodu govori otok, treba tz ovih toponomastičkjh slučajeva zaključiti, da j~ i na Jadranu u najstarije doba bila II običaju riječ ostrvo kao i u _drugim slavenskim jezicima. Naši pisci, kao GundUJtić, Kavaniia i t. d., znaju samo za naziv otok, a ne za ostrvo, Istarska narodna pjesma pjeva »Dobrini je bHi grad, nasred je otoka«. Zašto je, na Jadranu propala stara slavenskariieč ostrvo i zašto je generallziran otok," Jo će trebati istom istražiti, ako se bude moglo. Od imena lastovskih brojnih školieva naročitu oažniu zaslužuje Kapište, pisano na obje specijalne karte Konište-" prema bodulskom izgovoru samogtasnog a. Kod Šenoe Kopist, Nigdj'e 'll našoj toponomastici flIijeprjmijećena stara riječ kanište, koja znači »poganska . crkva. poganski oltar«: A i inače ne nalazimo je u našan pisanim spomenicima. Jedino u Brečkovoi čakavskoj darovnici iz Povlia- na otoku Braču iz g. 1185. čitamo »selo u kapišće crkve svete Manje«, gdje kao da ova riječ ne znači poganski, nego kršćanski oltar prema Mažuraničevoi interpretaciii, I uvala na ovom otočiću zove se Kapište, a drugi mnogo manji otočić Lukovac isto tako Pod Konište. Taliianski naziv za Kopište glasi: Caziol, što je mletački deminutiv od Cazza'.', kako se na talijanskom zove Sušac. Kopište se, naime, nalazi dosta blizu prema SUŠCU 12 i manje je od njega. VrIo je lako moguće, da se II nazivu Kapište očuvao trag neretlianskompoganstvu, kao što smo toooazjli na otoku Braču. Ali striktnih dokaza za tu tvrdnju nema. _ Iz Lastovskog statuta pomenirno još Golubinjak iz g. 1370. kao ime otočića razurnliivo samo po sebi. Teže je razumliiv naziv Lukovac za otočiće. Ovaj naziv dolazi vrlo često i na kOp11JU,13 a potvrđen je već kod cara Konstantina. G. 1370. čitamo u pomenutom statutu »Lukovci duo sotto Veli Otoke i »Lukovci superiorie.P BHo ih je prema tome više. Među lastovskim otoci-ma pominie-se iste godine i Zaklopatica'". Ovaj se toponim za uvale opetuie, Jekavski izgovor za veći otok Prrieštap'", također nejasnog značenja, potvrđen je g. 1316. i 1677; Vjerojatno je to složenica od pridjeva. priiek i imenice štap. Ako je
222
take>. onda hi to bio metaforički naziv »pooriiečan štap« za veci I duHi otok. Naša pomorska karta piše ga Prežba, riječ koja u dubrovačkom znači »Jistam« u Iekavskom izgovoru priiežba. Ni Priieštap ni Priiežba nijesu zabilieženi u Akad. Rječniku. "
III. Za toponomastiku Lastova nema podataka iz narodnoga govora, zabilieženih na samom mjestu ispravno lingvistlčki, s naznakom akcenta, zatim fonetslch i: morfoloških nijansa. Moramo se zbog toga i ovdie ograničiti na privremena opažanja učinjena na osnovu triju speciialki'", prepustivši: budućim našim toponomasticima eventualne popravke i precizirania, Tooonim Priievor, koji susrećemo i inače u južnodalrnatnskom otočkom skupu, dolazi i ovdje s pridievom VeLiJki. Ovaj je toponim veoma raširen na kopnU.1B Nemamo na žalost detaljnj;jii,h opažanja o terenu ovako nazvanihIokaliteta (među nj-ima čak i uzvisina), pa ne znamo, kakva je veza s glagolom vrettiJ s imenicpm izvor, da li voda.tu »prevsre«. Možda ovaj toponim prije stoj u vezi s drugom glagolskom osnovom, koju imamo II ot-vor, za-vor; upor. ruski var »iaz«, poljski przewora »staiska nrifečka« i Vukovu riječ prijevornica »zavornica, mandale. Ako je točno ovo posljednje mišljenje, onda naš toponim nema nikakve veze sa prevreti, kako misLi Maretić II Akad. "Rječniku, nego označuje neki geografski objekat, koji nešto zatvara iLi koji je zatvoren. Ovom toponanu odlično odgovara značenje, što ga daje Stulić imenici priievor »staza utisnuta između dva brda«. Da se utvrdi, što Je pouzdano u vezi s tim pitanjem, trebalo bi izvršitl opažanja na terenu. Bez njih tononornastik i onako ne može ispravno da istražuje. Na Lastovu natlazimo prvi put na. toponim UMi (zaton, u kojem izviru dva vrela), koji jie Vuk zabiJl.jiež,jo u svome Rječni:k:u više Ri!sna,19 a kao opća riječ nalazi se u crnogorskom govoru ubao, ubla u značenju »Iama kao bunar«. Iitje1>i bismo znati, da li se ova riječ govori i danas na Lastovu. Ista riječ dolazi u starijem izgovoru (s velarnim nazalom) u talijanskom nazivu Ombla za dubrovačku Rijeku. 2 0 Toponim Maharac, koji često dolazi kao naziv rta na Mljetu, ovdje bi1rj.eže specltalke kao nazdv otočića Makarac u sredinu Velog Laga, na našoj pomorsko] karti Maharac, što je vjerojatnije. Pita se, kako to lzgovara narod, sa k Hi sa h? Postoji još Makarčeve rutve (od riltvlce »ruta graveolens«). Interesantan je i naziv rta Žrvanj, zacijelo u značenju »kamen« bez speciializiranja na rnltnsk» kamen." Nejasan je naziv poluotoka Sežani. 22.3
Zabilježiti treba naziv školiića u pluralu Stomorine, od Saneta Maria, koji smo našli na: otocima. Ne znamo, na što se odnosi značenje tooonana Mladina 22 i Vlasnici (Šenoa piše Vlasenik a naša: pomorska karta: Vlašnik), koji su ovdje nazivi škoševa, Ni pridjev u Vratini Otok nije lasan, Pridjev Mrka (Drema jugoslavenskoj SiDecijaHct) dolaz] ovdje drogi put za uvalu.". Tako isto i Kalač (Mali i Velji) rt i uvala na Sušcu. Ali toponim nije utvrđen, jer ga naša pomorska karta piše Kolač. Ni genitiv nije poznat. Inače toponomastlka Lastova sadržava mnoštvo hrvatskih' tipova zajedničkih s ostalim jadranskim otocima, kao Česvini:ca (naziv školia), Prevlaka, Pržina, Ždrijelo, Kosovo, Kruševo, Studenac (pelle), Vranine, Poliice, Dubrava, Hum, Oblo Brdo, Masline, Duboka, Dobri Bok (na Sušcu) :i Baški' Rat. Biđeli Rat (na Sušcu), Zlo Polje, Rat Veliega Mora 2 4, Maslovniak (Šenoa piše Maslenrk) ] t. d. I II ovom malom popisu, koji ni iedalekane može biti potoun ističe se toponim koji se odnosi na nekadašnie šume: Dubrava. Iz Senomih zabilježaka spominjem ime crkve Suđurađ na Humu, gdie nalazimo staro Su- prema novijem Sveti Spas, Malo i Velo Lago za dio mora, koje je zatvoreno dobrim malim otočićima. Ovaj talijanski toponim nalazimo il na Mljetu. Kao i na Mljetu čest Je toponim Do »vrtača« u veze s pridjevima: Bozoni DIO, VrHesov Do, Radov Do, Jurjev Do, Gluht Do (ispod Crljenih Stijena), Šipan Do (putem za flum). Pridjev u posliedniem opominje naime dubrovačkog otoka ŠiJpan, kojem jie etimologija djelomice nejasna. Zbog toga bilo br od potrebe ,isoi'tivanje na licu mjesta. MaLi otočići noseiJmena Hlieb (noznata metafora), Tatini!iJk (upor. naziv Tatinja za uvale na ostalim otocima), Glavat, Tovar'" »rnagarac«, Vratni otok, Jabuka (metafora) i Vrhovniaci (talilanski Lagostini), sve razurnliivi toponimi. Hrvatski toponim Lučica i ZaIučiedokazuiu, da je i ovdje istisnuo taLiJanizam porat stariji hrvatski naziv luka »portus«. Taliiansk] se naziv porto nalazi još II PortOTUŽ »crvena luka«. Uvale (dražice): Uska, Staklina, Negoina i Mrča « lat. myrtea). Drugi il treći toponan je nejasan. Na otočiću Svecu (= Sv. Andriia) nalazimo Galić, zvan i Paklenica, dragu Slatina, razvaline Kraljičin grad, rtove Tmina, Šorbod (neiasno) i Crno. Treba spomenuti još otočiće Kamik i Brusnlk (od brus »petra«), i nejasan naziv vrha na Svecu Niiaša, kao i dvHe pličine (sike) Mustačina i Ploča prema Biševu: Velja Goia je uzvisina na Biševu.
224
IV. Toponornastika obalskog sistema- Lastova veoma je zapletena, jer i na zapadu i na Istoku od glavnoga otoka ima čitav rod školieva, a svaki od njih ima rtove, uvale i još po koji školjić uza se. Stoga je bilo od potrebe označiti njihova imena brojevima. Prema našoj pomorskoj karti na Sušcu su: a) rtovi: Pod Lokvicu (1), Bila Ponta (2), Gradeška Mala (4, i uvala se zove ovako), Križ (8), Lastovac (13, izvedenica od Lasto-
V0 2 5a);
b) uvale: Petrara (3, od lat. petraria »kamenolnm«), Duga (sc. vala, 5), Mal~ i VeIdi 2 6 Želiubac (6), Pornč (7), Naranča (9), DoJi (10), Balun (ll, opetuje se na drugim otocima kao ime škotia, romanska je izvedenica od balla »kugla«), Malo i Velje Jezero (l2), Mona (l4, možda opsceni toponim). Skolieva uz Sušac nema. Ovaj toponim je jasan. Na Kopištu su: a) rtovi Tanka (sc. ponta, 17), Koplist (19), isto što i naztv otoka, samo bez sufiksa -je), Crni Ratac (23, i UVala se zove ovan deminutivom od rt) i Velja Ploča: . b) uvale: Ceme (15, za kniiževno tjeme), rijedak toponim. I rt se zove ovako. Novalja (16, latinski, toponim novalia, plural od novale »zernda, koja se prvi pUlt ore, novina«, kao na. Pagu), OrIina (20, augmentativ od orao), Presma (21, izoliralIl tonorum, koji izaziva uporedenle sa imenicom pJesmo, koja u Srbiji: glasi i presmo'" i Donja (sc. vala, 22). Ni uz ovaj otok nema škodeva, Na zapadnim lastovskim školjevima brojem su označene a) rtoV't Bijel'i Rat (25), Gonleč (27), Malo Brusie (29, upor. hvarski toponim, kolektiv od brus »kamen«), Junac (32, ii greben se zove ovako, metafora'"), Barbaraš (38), Kapara (40, prema sufiksu sudeći, romanski topooim 2 9 ) , Velja Strana (43), Bij.eN· Rat Duvne''? (uz uvaliu Duvna < lat. donuna »koludrica«, 45), Dukesa (49, valjda tal. duchessa), Tatinj'~ca (51), Vola (zacijelo skraćena tal. konstrukcija Rat· VOila, od vo), Na Lengu (53, opetuje se), Kremena'" (58, možda pridjev kremeni: ali može bitli i isti slučaj- kao VOila); b) uvale: Bjelliavka (26), Pod Mrčam (28), Grgurevo Dance (30), Konopllj~ca (34), Gotovuša (35), Pred' Mrčaru (37), Mala i Ve:1ja Letišća (39), Ciilja3 2 (41, možda skraćeno prema tal'. kcnstrukcifi Rat od Cilja), Sito (42, rijedak toponim), Pod Poljica (44), Za Prešliugu (48, upor. na sjeveru Prislig = presliiež u Akad. Rječniku XI, 710), Borova (50), Prehodišće (56); , e) llWka Mali Lago (55, upor. Lago na Mljetu, ta!llijooi'Zam); d) prolaz Ikanal): Most (54); e) greben: Krava (31); 15 Slavenstvo iromanstvo
225
f) hridic tlljeb (46) i Karlovića Tovari (47). Mj~to Vratinl (otok) piše naša pomorska karta Bratini, To odgovara možda fonemu vr < br na Ml1etu i u Dubrovniku. Na istočnim Iastovskim školiima brojem su označeni: a) pličine: Brak (62) i Buškanie'" (64); b) greben: Turkovića (65); e) školj: Za Barie (66); td) prolazi (kanali): Vaniska i Nutarnja Kosiera (63) i Vratlo od Zaćaska (61). Ova grupa zove se DOIl1ji Školii. U istočnu grupu-ide još sedam školieva :i devet sika, što se sve zove kolektivnim imenom Vrhovniaci, Na priloženoj karti niiesu nacrtani, Školji ovoga skupa idu u ovom poretku: Vella il Mala Sestrica (ii pličine uz nj:ih ovako su nazvane), Mrkienta (zove sei: Pod Smokv:rcu;ii pldčina uz ndu zove se jednako), Smokvica, Srednji i Gornji Vlašnik (dolazi il 11 zapadnoj gruni) i Glavat (se. školi): b)p,JičilI1Je: Ankovica, Vanisk] Banak (tali. banco), Smokvica. Mrkienta (pličina, i hrid se zove ovako), Praskavica (i hrid se zove ovako), Pleš (kod Mrkjentc): . e) hrid Bratac (upor. toponim Sestrice, koji se opetuje). Na samom Lastovu brojevima su zabHJieženi: a) prolaz (kanali) oko školja Zaklopatice Malo i Ve1j Vratlo (61); b) rtovi: Solme (67), Male Stijene (73) 'il Skriževa (74), KuIienčeva Ropa-WS,-upor. toponim Ropa na MLjetu); Međedilll.a (79, metafora), Permuravica (83, i pličina se zove ovako), GUlf (87, upor. Čuh na Krku i Velom Otoku), Zaglava (88), Baški Rat (89, kao polu. otok), VH!i'l1Js.ke Stiiene (84) i Baske Stijene (89, prid(j,evi baški i baske nerazumiiivi su); e) uvale: Duboka Luka (68), Danee (kod Prsnača Dola, 70), Za Dovee Dance (71, Za Dovee stoš možda mjesto Za DoIlce prema debelom izgovoru suglasnika 1), Za Polilce Dance (72), Staklena (78), Pod Strnišče (77), Negoina (80), Perna (82), Lovrićevo Dance (90), Pod Toku od Kalač (91) i Za Planiku (85). Ovamo još dio obale. Na lngleza (69); d) hridie Uska (76) i Mrca (81). Kanal između Kopešta ,i Mrčare rove naša pomorska karta Kanal žap;1ja prema tal'iianskoi sintaktičkoi konstrukciii mjesto ispravno hrvatske Kanal Zaoall illi Žapalisk] kanal. Naziv Žapal] i variiantu Žaplo sreli smo kod Paga i Molata i protumačili ga grč kom riječi t đdnlovs »pnievoz, skela, traiet«. Tragova Grcima II tQPonimijli ima i' ovdie. Velji il Mali Grk na S1lJŠCU paralele 'su. nazivu Garška na Hvaru li Braču. Pridjev' ti ČaJIl;j Rat ni~e osamljen. Nalazi se još kao naziv rta Čanj na jugu prema Šp1iČU. 3 4 1e
226
Lijep narodni izraz za prolaz između otoka Vratlo našli smo dva puta u ovom otočkom skupu. Opetuie se južno od Dubrovnika kao naziv prolaza (kanala) imeđu otočića Suoetrića t Molunta. B:ilje šte: t Upor. moj članak »Studij e iz ilirske toponom astike« muzeja u Bosni i Herceg ovini XXXII, str. 41 o historij skim u Glasnik u zem, ovoga otoka. Lijepa starohr vatska lična imena kao Hranojpotvrda ma za ime na Lastovu još u početku 14. vijeka: Cranoe, Jurec de Lasta,e i Jurko dolaze Mon, hist. Slav. mero XXIX, str. 82. 'a Primije tit ipak treba, da se ovakov zaključak ne nameće apsolut nom nužnošć u, jer dočetak -esta dolazi :i na Siciliji u toponim u Segesta , grčki A" {UT", '~aJl?-as C!istel a mare di Golfo, zattm u Ligurij i Segesta Ttigulli orum (gen. Pl. Je rme li.gursk og,mož da neindoe vropsko g plemen a), danas Sestra di Levante . Ni na, Sic:liji ni u Ligurij i nema tragova starim Ilirima. se često operira u pitanjim a stare etnogra fije i jezične pripadn U Iingvfst 'ict drugih mogućnosti saznanj a, s ova:kim dočeeima. Ali treba osti, kad nema istaći, da se o sufiksu nekoga indoevr opskog jezika s pouzdanošću može samo onda govoriti , ikad je tačno poznata ii osnova. Kod ilirskog a suf:ikoo -st to je slučaj samo u Burnist ae, ethnicu m od Burnurn , i u Tergest e, od kojega toponim a osnova do-lazi u tergitio »negoti ator, trgovae «. tb Glede umetnu toga 'konson anta r poslije st ispor, i talijans ki toponim sestri u Ligunij i Segesta . t e Kako se iIZ ovoga izlagan ja vidi, današn ja talijane ka topogra žija oču vala je srednjo vjekovn i na učenu prekroj eni oblik imena otoka i naselja na njemu, dok su Hrvati očuvati domaći romans ki izgovor predind oevrops kog toponim a. Zbog toga mishm, da se ne će moći održati nazor mira, ikoji tumači konson ant g u Lagosta prema d u antičk prof. M. Budiom Ladesta na osnovu prcdrim ske disimila cije d - t g - t, jer IZJamje na voloala elo u/pućuje na recentn u kontarr nnaciju sa a.gosto. V. studiju Grci i Pelasti (Posebn a Izdanja SAN, knj. CLXVI I. str. 51. id U sr. rodu zbog toga, što se ima razumj eti opća imenica ostrvo. Taj pridjev rnogao je nastati i onako, kako je nastao i II Sarajev sarajev ski, t. j. sekund arnim putem. Prldjev ska izveden o, od saraj, prema ica od dubrovačke romans koga Lasta mogla se obrazov ati samo pomoću složeno ga prrdjev skog sufiksa -ovski, budući da bi jednost avni sufiks -skt dao nemogu ću konsonantsku grupu -stsski. Od pridjev a lastovs ki dobilo se Lastovo odbaciv anjem jednost avnoga sufiksa -ski. .. - / 2 Ivanova mletač ka hronika stavlja osvojen je i razoren doba kad i razoren je Visa, t. j. u 997.j8., kad je dužd Petar je Lastova u isto II. Orseolo vodil) rat s Neretlj anima. Hroničar daje mnoge interes antne pojedin osti za osvojenje Lastova (Ladaes tina insula). 3 Ova opća naša riječ na Jadranu za myrtus commu nis (upor. Ak Rj. VII., str. 49) pretpos tavlja, kao tal. faggio, querela , lat. pridjev murteu s za osnovicu. Ostali romans ki jezici znaju samo murta, v. Meyer- Lubke, Romani sches etyrnolo gisches Worterb uch, br. 5601. Uz liganj, pri'tur, i opet jedan primjer odvojen osti staroga romans kog govora u Dalmac iji. . • O ovoj romans koj riječi, koja znači »obalsk a upor. moju knjdgu. »Naša pomors ka i ribarsk a termino logija na Jadranuhrid« « str. [eroma nski pridjev ni sufiks ž. r.; dolazi vrlo često II španjol 80. Dočetak -enta skom. Upor. MeyerLiibke, Roman. Gramm atik, sv. II, § 516. Mrk(ij) enta odgova ralo bi Iatinsko meora muricen ta. Ni za ovaj adjekti v nije se našla dosada potvrda u drugim ro.-. manski m jezicim a. I on je specifik um starog romans kog govora u Dalmae iji.. ft Konson antska grupa šč reducir a se u č u dubrovačkom govoru, na pr; ubručić za ubruščić, Kručica dolazi i na Mljetu.
<
>
22'1
6 Na ovom otočiću nalazio se stari manastir sv. Silvestra. Zbog toga mu. je ime vrlo rano potvrđeno. G. 1146. i 1181. piše se de Buci, 1226. de Buco, 1289. de Buci, 1226. de Busi. Upor. Smičiklasov Codex diplomaticus, sv. II 61, 173, sv. III, 254, V, 98, VI, 651; Monumenta Slav. mero III, 374, V, 223. . Moglo bi biti, da je Busi iliirsko lično ime. Na mesapskirn natpisima u Južnoj Italiji čita se Busi (plural). Upor. Ribezzo, La lingua degli antichi Messapii, str. 46. Ima i žensko lično ime mesapsko Busa, kao i Busidius izvedeno s grčko-latinskim sufiksom -Idius, Schulze, Zur Geschichte der lat. Eigennamen, str. 38 pomišlja i na vezu s poznatim ilirskim imenom Beusas, Beusantis, Ako to stoji, onda u insula Busi »ostrvo nekoga Ilira, :koji se zvao Busdus« imamo jednostavni latinski genitiv singulara, U tom slućaju naš posvojni pridjev sr. roda posve je razumljiv. On točno prevodi latinski posjedovni genitiv. Naš samoglasnik i u Biševo pretpostavlja dugo latinsko ii, kao mir »zid« za lat. murus. 8 O imenu ovoga otoka upor. moju studiju u Zeitschrift rur romanische Phdlologie sv. XLVI, str. 391, br. 18 a. 9 Najstarija potvrda za ;riječ otok u Dalmaciji potječe iz g. 1370. iz Lastovskog statuta, Manum. hist. juro VIII, kad čitamo Lukovci II sotto Veli otoch. 10 Potvrđeno sa o već g. 1316. Copist u Lastovskom statutu. 11 G. 1592. i 1646. piše se na toskansku Caccia grande. Prema tome izgovor Cam odgovara mletačkom narječju. Kakva je to riječ, da li stoji u vezi s lat. glagolom captiare »hvatati- (upor. Meyer-Ltibkeov rječnik, br. 1662), ne znam. Dočetak -iol u Cazziol mletački je izgovor za toskansko -uolo, 12 Naziv Sušac potvrđen je u Lastovskom statutu g. 1316., 1592., 1646. i 1670. Naziv se odnosi na nestašicu vode. Otočić nije nastanjen. Poznat je samo lastovskim ribarima, 13 Upor. Ak. Rj. VI 213. Postoji i varijanta Lukavac, ibidem str. 210. Ovako se zovu otočići zapadno od Sćedra (Torkole): između Hvara i Korčule: Scogli Lukavci (tal. Bacili). 14 Na spec karti 34!XVI Seogh Lukovci u skupu Scogli Iagostini di ponente, Drugi Lukovac nalazi se na spec. karti 34/XV uz Kopište15 Zaklopatica je punta uz uvalu Zaluče (= za lukom), tal. Porto Chiave. Ovako se prevodi na talijanski i inače ovaj toponim za uvalu. Otočić Ključ zatvara Zaklopaticu. Veza sa glagolom zaklopiti je očevidna, ali je sufiks -atica
neobičan.
18 To je otočtč .s crkvom sv. Jurja između Mrtare i tik uz Lastovo na zapadnoj strani i uz otočić Maharac ~ 17 Kako su često nesigurni podaci iz specijalki, vidi se baš na ovom otoku. Austro-ugarska specijalka bilježi pridjev Nori Hum dva puta za uzvisinu i rt uz nju, dok jugoslavenska za oboje daje Novi Hum. Pridjev Nori nepoznat je, a Novi nema smisla uz imenicu Hum. Potrebno je lingvističko ispitivanje na terenu, da bi se objasnio neobičan pridjev uz ovaj imenički toponim. M. Senoa u SV'Oja dva član!ka »Lastovo« i »Svetac j Jabuka«, Jadranska Straža XI, str. 259 i sl., XV, str. 407 i sl. donosi izvjesnu količinu dobro zabilježenih toponima, ali bez akcenta. Narječje ovoga otoka dJSpitivali su V. Oblak u Jagićevu Archiv fUr slavische Philologie, XVI, i M. Kušar, Nastavni Vjesnik, I, str. 324, ali bez primjera iz toponomastike. 18 Upor. Akad. Rječnik, XI, str. 940 s. V. prijevor. 1. Upor. Broz-Iveković, Hrv. Rječnik, II, str. 613. 20 V. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, XXX (1922), str. 28 i sl. S. v. Rijeka. 21 Upor. moju studiju u Južnoslovenskom Faologu, VI, str. 93 br. 62,. 22 Akad. Rječnik, VI, str. 002 donosi više potvrda za ovaj apstraktum kao toponim, osobito u pluralu. Naša pomorska karta daje mu romanski naziv Saplun »pržina, pijesak«. .23 Upor. s imenicama.Mrka. Ada, Mrki Do, Mrlmdo na kopnu, Akad. Rječnik, VII, s. V. Austro-ugarska speeijalka, koja upotrebljava hrvatsku la-
tinicu za naša imena, piše Mrca. I opet bi trebalo na terenu ispitati toponim. I naša pomorska karta piše ga Mrca. Cini se, da je toj genitiv od mrtvac. Onaj, koji ga je stavio u kartu, čuo je zacijelo tal. sintaksu IVala, Pl$ta od Mrca, i onda je stavio posljednji oblik kao čme. To sve treba provjeriti. 1 opet jedan dokaz za istinitost tvrdnje, da karte nijesu pouzdane za lingvističko ispitivanje toponima, nego su potrebne terenske studije. 24 Ovako dugi naziv za rt nijesmo do sada sreli .;; Toponimi ovoga značenja za školjeve nalaze se i u novogrčkom u egejskom arhipelagu: rdtoQ(loS = iJ",oS »magarac«, ';;a Potvrđeno za čovjeka IS Lastova, v. Ak. Rj, V, str. 915. '6 Pridjev velji (Broz-Iveković II 707) mjesto veli na sjeveru ovdje se. počinje redovno upotrebljavati u toponomastici. '7 Akademijski Rječnik, X, str. 53 u značenju »letva, koja služi za građenje tora«. Kao toponim Plesmo je ime sela u Slavoniji. Potrebni su podaci sa terena o lastovskom toponimu. 28 Ak. Rj. VI, str. 678 ima ovaki toponim za njivu \lJ Srbiji. 29 Na kulinarsku biljku kapara Ak.•Rj. VI, str. 839, koja mlgdje ne dolazi kao toponim, ne može se pomišljati, prije na izvedenicu od lat. cappa, koja u franc. narječjima može da znači »taudis charnpetre, ecurie i t. d.« v. v. Wartburg, Franz. etym, WorterbUc\h,,1 II, str. 273. 30 Na sjevernim otocima bio je istoznačni toponim Koludar, -drica grčki xQl6r e(los . 31 Pridjev kremeni u vezi s općim riječima .Gorica, Njiva, Da dolazi u našoj toponomastici, v. Ak. Ri. V, str. 500. 32 Upor. na Braču ime brda Po Celja, II Istri (kod Medulina) Cea = tal, Cielo. Imenica cilj ne dolazi kao toponim. 33 Ako je to apstraktna imenica od buškati se »tjerati buhe sa sebe(Lika) Ak. R]. I, 748 ili od buškat (Krk) »sjećigranje sa drveća za gorivotal. bosco »šuma«, neobično je u toponomastici. Apstrakta kao toponimi rijetki su u svim jezicima. 34 Upor. i Ak. R]. I. str. 888.
<
<
4. LAKLJ AN
Cio arhipelag, koji sa sjeverne strane zatvara Dubrovnik od naiužniieg iezika poluotoka Pelješca pa sve do Lopuda, zove Pliniie Elaphites. Njegov plural mora se popravitt u Elaphlttđes". To je pravilna grčka izvedenica u pluralu Old opće grčke riieč] člaphos »ieIen«, Dobivena je pomoću grčkog sufiksa -itis, -itiđos li znači »zemllu bogatu Ielenjma«. Ovakvo zbirno (kolekttvnol jme nije osarnlieno među grčkim nazivima, Često su Grci nazivali gajeve na otocima v otoke same prema ielerm zbog toga, što je ielen u njihovoj mttologiii bio sveta životinja, koju je božica Artemida osobito zaštićivala u posvećenim joj gajevima. Plšniiev naziv Elaphitides za dubrovačku arhipelag potvrda je i za grčku mi:toliOgilju u ovim krajevima, kao i zla to, da je na njemu bi10 i Grka, prije nego što su ovim krajevima trajno zavladalr R:i!mlliani. Od PI:mijeva naziva stvoren je i naučni termin elafitsk! otoci za ovaj otočki> skup." Elafitskilotoci nose još i danas vrlo interesantna grčka i Latinska imena, prtlagodena, razumije Sie, hrvatskom izgovoru. Mi ćemo ih prornotršti idući redom od sjevera prema jugu. 229
Obiasnit ćemo najprije ime školia Jak1đan (s i'zrazi'mm kratkim uzlazmm akcentom, ikoji je gotovo kao dug, na a u početnom slogu). Naziv ovoga otočića 1lIi!j1e posve ustaljen II današnjem narodnom govoru mjesta Šipan. Pored Jaklian govori se ovdje i Lakian s istim akcentom na početnom Slogu. Ovaj je otočić odi~eljen od Šipana kanalom, koji se na karti zove klasičnim Bocca Pompeiana" »Pompeieva vrata«, a u narodnom izgovoru Harpoti (s dug,im silaznirn akcentom na a). Na sjeveru, tik do niega, nalazi se drugi školj zvan Olipa (s kratkim silaznirn akcentom na o). Oba su otočića odiieliena jedan od drugoga konalom, koji se zove na karti Bocca falsa ili hrvatskim nazivom Vratnik (s dugim silaznim akcentom na a). Između Ohpe J najjužnijeg iezika poluotoka Peliešca nalazi se Bocca ingannatore, mjesto, koje pominiu ii dubrovački dokumenti pod imenom Portus ingannatorum »Iuka varalica« kao mjesto osobito zgodno za gusarske prepade." Ispor, Oonoturska na Mljetu. Na samoj Ol:ipi nalazi se uz rt (puntu Hi pontu), zvan Jezik, tal. Porto [adro.sluloa za ·razbojnike«, a hrvatski! Mali Vratnik (s dugim silaznim akcentom na a). Nas osobito zanimaju nazdvi Laklian i Olipa, Nijedan od ova dva otočića .niie danas naseljen, 5 Služe samo pastirima i ribarima. Zbog toga i' nema na nj,ima naziva, kojd: bi upućivali na kakvo naselie, Na Jaklianu hi1'ježi speciialna karta samo Katine staje (najviši vrh na otočiču", puntu Pod biskupom" i uvalicu prema lugozaoađu Dirnovićš Porto Galera. Uza nj se nalazi još školj Kosmač, čime se očite označuje njegova neznatna vegetaciia (sitna gorka, kako se veli u Dubrovniku), koja je karakteristična za mnoge dalmatinske otoke, tako zvana rnacchia medšterranea, Na O~ipli donosi austro-ugarska speciialna karta još naziv Punta Lurnpar. Ovako zove narod škd1jke u Stolivu i Lepetanfma (lompar) u Boki Kotorskoi'vdok se u drugim kraievima Daltnaciie ova vrsta školjaka, koje žive osobito uz morske rtove illi ponte, kako govore u Dubrovniku i' u Boci, naziva samo lupal" (bez m). Punta na Olipd nazvana je bez surnnie po ovoj vrsti školjaka. Upor. na Krku tooonim Omišalk Za nazive pojedinti:h elafitskih otoka imamo potvrda samo iz dubrovačkog arhiva. Za njlih ne znaju stari autori. Ova okolnost smeta doduše uvelike pri objašnjavanju postania niihovth imena, ali su dubrovačke arhivske potvrde tako brojne i često tako iasne, da već Illa osnovudubrovačkah grafija možemo s pniHčnom točnošću odrediti oostanie svakoga od nJrh. Naistariia potvrda za otočić Laklian potječe iz g. 1348., kad se pommiu neki dubrovački posjedi na otočiću Lichignana" iH Lici-
230
gnana. Ovo je pisanje 's romansstičkog gledišta posve jasno. Te iste goditne pomqe se jj crkvica (una ecclesia in lo scholetto in) Lichiganna, 10 Iz ovih se posljednjih gratida vidi, da su dubrovački notari imali dosta teškoća, kako da napiše 'ovo mne. Ne maju, kamo da stave n od gn, Iz njihovih se grafjjja ipak jasno V1id:i.l, da su lzgovaralt k pred samoglasnirn i. To jie naivažnda pojava staroga dubrovačkog ro-' manskog govora t po njoj možemo pouzdano doci do saznanja, da se u Lichignana rad] o starom dubrovačko-romanskom izgovoru. Glas k sadržava i naš naziv Lakljan, Drugi dubrovačka dokumenat iz g. 1378. nabraja dubrovačke otoke (nostrae insulae) Calamotte, Dalafodii, Cupane, CNdgnane. Posljednja je grafija očjto izopače[Jia. U ovim zrafiiama prepoznajemo današnje nazive Koločep, Lopud, Šipan i Jaklian, Izvan s:vake je sumnje, da se u dubrovačkom romanskom govoru otok Jakban zvalo Likiniana ;jIH, s isoadanlem drugoga nenaglašenog i, kako je pravjlno u ovom govom, Llknjana, Prema fonetsktm zakonima našega jezika nastalo je odatle pra-: vilno Laknian, iIii disirnilaciiom nosnih suglasnika nji n, Laklian i, daliom ld:iJsimjllacijom likvidnih suglasnika I i lj, Jaklj,an. Kao u dječi maša za misa, prvo kratko i prešlo je II a. Iz ovoga poređenia jasno se vidi, koltka Ii uska veza postoji između današnjih našihimena jadranskih otoka T staroga dalmatinskog' romanskog (gmdJskog)j1zgovora. Već je Dokojni Jireček ispravno vidio, da stari dubrovački romanski oblik Lichignana predstavlja klasično Iatinsko insula *Uciniana, Samo je netočno tumačio ime Liciniana, kao da dolazi od rimskog ilZvedenog l:rčnog prezimena Licinianus, Licinianus je obični latinski pridjev izveden od '1ičnogimena Ucin1ws, koje se nami po čitavom rimskom carstvu i znači »Liciniieve. U Sirmiumu imamo Thermae Ucinianae· »banie Liciniieve«, Dubrovačka insula "Licinjana znači jednostavno »otok, kOjlj, je p~ipadao nekom Latim (Romanu) po imenu Liciruie«. On je vjerojatno ovdje lmao svoi praediun1. . Kao što nam Pliniiev naziv :Elaphitides očigledno dokazuje, da je prije dolaska Rimljana ovdje živielo grčko stanovništvo, tako nam insula Liciniana, danas Laklian, cčigledno dokazuje, da su prije dolaska Slavena ovdie stanovali Latini, koji su iskorištavali elafltske otoke u p:oIjopl'ilv~ednom pravcu. Kao što su Konavlt pružalt izvrstan teren za poljoprivredni rad ,i od toga se očuvao trag u toponomastici sve do današnjih dana,"! tako su i elafitski otoci već u rimsko doba billi vrlo zg
upotrebljavaju u toponomasticl dalmatinskih otoka. Teškoća u tumačenju ovoga imena leži i u tome, što se dosada još ,nijesu našle potvrde za nj u dubrovačkim dokumentima. Čmi mil se ipak, da je i taj naz:iIv latinskog oodriietla, Kako Sie Oljpa nalazi na krajnjem sievernom krilu elafitskih otoka, mislim, da se ne ćemo prevariti, ako naš današnji naziv dovedemo u vezu s kasnom latinskom fzvedenicom. alapa (s naglaskom na početnom a) od latinskog ala »krilo«. Ako je to istina, naziv bi bio metaforički. U romanskim je jezicima u riječi alapa nenaglašeno a bilo oslabljeno u meke samoglasnike ei; u nekim je jezicima: čak i otpalo. Rumunji govore arirpa »krilo«. Od dubrovačkoga rcmanskog "alepa nastalo je pravimo naše Olina, Sve dok Ille dođu na javu potvrde iz dokumenata, mora ovo tumačenie, ikoje se osnrva na poređenju, a to može lako da dovede i u zabunu, ostati samo moguće, bez onakve pouzdanosti, koju smo vidjeli u turnačenai naziva Jakljan iilli Laklian, Otočić Laklian poznat je dobro samo šdlpanskim rioarana i pastirima. Dubrovčani gotovo il ne znaju za nj. Poznavanje toga imena lokalno jie. Zbog toga je i jasno, 'da ni samo ime nijle moglo dobiti definitivan oblik Nekikažu Lakhan, drogi Jalolian, treći Laknian, a četvrti Jaknian. Vidjeli smo sorileda, da su i dubrovački notari u nepril~ici, kako da ga pišu. Nejedinstvenost II ,izgovaranju toga naziva nije dakle noviieza datuma. Ona se lakoobiašniava time, što ime niJe živjelo među nismenan svijetom, koji bi mu jedini mogao dati i fiksirati jedinstven oblik. Ime se upotrebliavalo većinom u izgovoru priprostoga naroda, a ovaj se ravnao samo po fonetskim zakonana disimill:acije sug,La:s.n:ilka. To sve treba istaknuti ne samo zbog toga, da se vidi, kako nastaju promjene u izgovoru miesnih naziva, nego ,i zbog toga, da se tako točno istakne prineirp, od kolike li su važnost] pšsmeni Hudi za fiksiranje miesnih imena uopće. Od drugih toponima, što ih bilježe speciialke , spomenimo metaforičk! izraz Jezik za rt, Pržina za uvalu (obole na Oliipa'), naziv trdu školieva Tajan, kojr i inače dolazi! na Jadranu, Kosmač, Goleč i Crkvine (sva uz Jaklian) ,i rt Sokotić na Jaklianu u Harpotima. Naša pomorska karta b~1j.e~i! još na Otipi rt Jezik (1) i uvalu Lupeška (2), na Jakljanu rtove Seka (3, lat. siccus »suh«) i Krsta (~1. zacijelo genitiv prema tal. konstrukcdi), uvalu Lokardina tS, pridjev od naziva rlbe) i hrid Crna Seka, sve toponimi, lmj:i se opetuiu. Bii l j e k e r š
1 U svome djelu Nat. hist. III 152 on naime navodi VII (septem) Elaphites. Mora se, prema tome, uz brojnik staviti plural grčkoga naziva lj 'EA.aplns »hirschreiches Land«, Ovako naziva Plinije i neki drugi otok u Jonskom Moru,
232
2 Upor. moj i Roglićev člančić »Elafitski Otoc.s u Hrvatskoj Enciklopediji, V, str. 67:0. i sl. a Objašnjenje o ovom nazivu dat će se u idućem članku o dmenu S:pan. 4 Upor. Jireček, Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wi:ilhrend des Mittelalters I str. 61. Po imenu gusara Alihodže nazvan je rt prema sjeveroistokru na Olipu. Alihodžu SIU potukld Mlečani i ŠiJpanjani. Upoređenje sa Portus ingannatorum Gonoturska na Mljetu važno je sa romantlstičkog gledišta, Pored očurvana tri genitiva plurala illorum, candelorum i pascuorum u romanskim jezicima ovo je treći primjer iz staroga dubrovačkoga romanskoga govora. V.. Meyer-Li.ibke, Roman. Formenlehre § 7; Ital. Gram. § 322. 5 Na starije naselje na Jakijanu upućuje možda naziv Lundžina (kratki uzlazni na II i duljina na i) s istočne strane u Har:potima. Zatim crkva sv. Izidora, koja je još u dobrom stanju. Ostaci samostana benediktinaca nalaze se blizu Peškiere, gdje im je bila rfbarnica. 6 Nazvane ovako po gospodarici otoka Kati Grade, koja je ovdje sagradila staje za svoju stoku. 7 To je metaforički naziv za stijenu, koja se čini kao bisiklUp u potpunom ornatu. Upor. sličan nazivna Sušcu. 8 Upor. moju knjigu »Naša pomorska i ribarska terminologija na Jadranu- str. M. o Upor. djelo u bilješci 4, str. 61. U Istri dolazi ovaj dsti toponim kao zaselak kod Medulina Ližnjan (tal. Lisignano di Pola, u Sišanu izgovoreno Liinan)" gdje imamo istroromanski ili mletački refleks ž za dubrovačko k. 10 Smičiklas, Codex diplomaticus, sv. XI, str. 470. Monumenta -hist. Slav. mero XXVIII, str. 156. 11 Na isušivanje polja pomoću jaraka odnosi se sam naziv Konavli, koji ne stoji u vezi s Canale, kako se kraj od Sutorine do Cavtata talijanski zove već od Konstantinovih vremena. Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku XXIX, str. 33Q.
5. SIPAN
L
Šipan je nalveći od svrh sedam elafitskih otoka. Nalazi se između Jakliana i Lopuda. Pored Lopuda i Koločepa, taj je otok obdaren vrlo bujnom vegetacijom. Osobito je ubava dolina, što se ugodno proteže od Suđurđa do šipanske luke. Zaciielo jie morao biti dobro obrađivan ovaj otok ne samo u vriderne dubrovačke republike, kad su dubrovački gospari posred ubavih dolina gradili svoje ville, koje su t danas ioš dobro očuvane, nego i u rimsko doba. Da li se ovaj otok ima identificirati s otokom Tauridom, koji se porninie u doba rimskoga građanskoga rata g. 47. prije naše ere. kad je kod Tauride pobijedio cesariianski komandant iz Brundusima P. Vatinius pompeisku flotu, koiom ie zapovijedao M. Octavim, to ni najmanje nije sigurno.' Otok Tauris imao je visoko razvijenu ciry.jHzac1ju. Nalazio se, kako se danas u nauci općene drži, izmedu Hvara 't Korčule," Ostaci kulture ovoga otoka našli su se II setu Rake na otoku Šćedru (tal. Torc()ila) između Hvara i Korčule
233
južno od Pitavskih Plaža. Zbog toga se staro Tomašekovo rnišlienie, koji je ild>en:Uficilrao Šipan s »insulam Tauridem«, mora napustiti i prihvatit] novije mtšlienje, koie identilfilCira Tauridu i Šćedro (Torkolu), AIm je danas otok Ščedro neznatan, to ne znači, da jie il u rimsko i predrimsko doba morao bitu isto tako neznatan, jer je poznato, da se istočna jadranska obala soušta u more. Veliik dio stamga .Risna u Boci Kotorskoj zajedno s rimskim zgradama nalaza se pod morem. Tako se mogla spustiti u more t stara Taurida, Kad bi bilo istinito Tomašekovo identifikovanie, onda bismo morali uzeti, da se Šipan tl rimsko doba i ranije zvao Tauris, genitiv Tauridis i da jie s vremenom, možda već u rimsko doba, promijenio iJme. Današnje ime Šipan nij,e slavensko, nego predslavensko, Mi smo doduše 'i!SItražujući imena otoka Paga i UglJana u sjevernom Jadranu vidjeli, da iadranski otoci zaista češće mijenjaju imena. Ali kako nema naučnoga dokaza, da se današnji Šipan zvao u rimsko doba Tauris, Tauridis, a današnje ime je predslavenskoza poo1"1jetla., može se milSllitl, da se Šipan i tl antičko doba zvao ovako, kako se i danas zove, ako za današnje niegovo ime il nemamo potvrda starijih od 13. vijeka. Naistariia pisana potvrda potječe i'z g. 1222., kad se pominiu ši'panski vinogradi: vineae JUPP3.'l1ae. U 13. vdeku piše se ovo ime redovno sa j na početku i sa jednim ili dva p. Ovo j izgovaralo se u dubrovačkom romanskom govoru kao Z, pa se piše sa e i cedilIe ili sa z: Cuopana ilLi Zuppana. Vrlo rano opaža se pri pisanju toga imena prenošenie suglasnika z iz romansko-dubrovačkog govora tl toskanski, pa se ime dubrovačkog otoka piše GiUJPiPana, kao što se r .Ragusa piše .Ra(g)u~ia, u čemu valja gledati tookansku purističku tendenciiu starih Dubrovčana. U 16. vijeku piše se redovno: Giupoana, uornini d/i Giuppana 'de Luca, što značs Šinaniani, Izvan svake je sumnje, da je u starom dubrovačkom romanskom govoru naziv našega otoka glasio Zupana li da jie bio ženskoga roda kao i svi dalmatinski otoci, To fzlazilz starih potvrda," Mjesto romanskoga ženskoga roda, kao i II svim ostalim slučajevima, koje smo do sada ilsp1iltivaIi, stvoriše dubrovački SLaveni, koji ovamo dođoše iz zahumskog zaleđa, imenicu muškoga roda Šipan. Naziv Šioan nosi, prema Vuku, kratki uzlazni akcenat na i. Iz toga izlazi, da je u starijem hrvatsko-srpskom govoru ovoga kraja bio naglašen vokal a s kratkim silaznim akcentom. Kako u svim štokavskim govorima, tako se i ovdje akcenat pomakao prema početku riječi. Iz toga možemo, dalje, zakliučit], da SiU i dubrovački Romani naglašivali srednje a u Zuppana, jer Hrvati preuzimlju II naiviše slučajeva mjesto romanskoga akcenta u svojm tuđicarna iz njihova jezika. 4 234
Najstarija potvrda za hrvatski oblik Šipan potječe iz g. 1370., kad se pominie »vinograd moj kot je u ŠiJpane«. Iz ove potvrde vidimo, da samoglasno a niie bilo nepostojano, t. j. da se ime niUe dekliniralo Šilpan. Šipna.: kako se danas gdjegdje čule kod ljudi, koji nijesu rođeni u ovom kraju. Jednako krivo dekJ:inuju kontinentalci ' Pi-čani, Prčnja mjesto Prčania (Vuk). Do ove točke sve je razumljivo u odnosu tzmedu hrvatskoga naziva Šipan il dubrovačkoga romanskog naziva Zuppana, Problem nastale iedino u našoj zamient š za romansko-dubrovačko z. za ovaj ..suglasnik očekivalt bismo prema drug-im primjerima Ž, nikako š. G Za Zuppana očekivali bismo samo "Žipan, ne Šipan. Ne može se tvrditi, da se je ikada u dubrovačkom hrvatsko-srpskom govoru govorilo Žipan, Imamo doduše u dubrovačkim imenima mjesta još jedan sličan .slučai. Mjesto Šurnet kod dubrovačke R:Ueke zvalo se u dubrovač kom rornanskorn govom "Zunchetu (od lat, iuncčtum »rniesto, gdje raste šaš Hi stta«), koje Se različito pisalo; alfi ovdic jie stvar još zamršenija, jer mjesto dubrovačkoga romanskog skupa nk nalazimo u našem obliku Šumet samo m." Ovdie dakle imamo dvije nepravilnosti, dok u Šinan mjesto ŽiP:an imamo samo iednu. Da je ob !'i k Šipan vrlo star, na to upućuje također ,i pravilna promjena i za II posilije palatala, Sličnu promjenu opazi,H smo i II imenu dalmatinskog otoka Žirie za romansko-dubrovačko Zuri i II našoj općoj l1iječi židov za iudaeus. . Kako je nastala promjena Š mjesto 'ž, nijesam mogao dosada odgonetnuti, Taj problem ostaje, da se riješi. . Nastaje pitanje, šta znači i odakle je dubrovačko romansko Zuopana? , Da ovaj oblik nema ništa zajedničko sa slavenskom rjieći župan, očigledno Je već zbog toga, što ne bi moglo biJti nikakve promjene ove slavenske riječi kod našega naroda. Zbog toga se mora uzeti, da ovaj naziv potieče iz predslavenskogadoba. Otok -Šipan bio je vrlo rano slaviziran, što se vidi već po tome, što ga je između 1050.-1080. kralj Mihajlo Bodin poklonio Dubrovčanin-rao Kako je II ovo vrijeme Dubrovnik još posve romanski grad i romanski se govor njegov očuvao sve do konca 15. vijeka, može se s pouzdanošću zaključiti, da je otok Šipan bio mnogo ranile slaviziran od zahurnskog zaleđa negoli sam grad. To je razumljivo već zbog roga, što je pučanstvo ovoga otoka btlo poljoprivredno, a stari Dubrovčani nisu bili polioprivrednici. Dubrovački su gospari istom kasniie dolazILi na Šipan, da provode lieto u svojim vilama, Dva najvažnija naselja na ovome otoku, Suđurađ i Luka, niiesu gradska naselja nikada bila, kao što nisu ni danas. U današnjoj toponomastioi otoka Šinana ima samo jedan ozbilljniji trag starom romanskom govoru. Zapadna obala ovoga otoka 235
nalik je svojim visokim pećinama posvema dubrovačkoj izbočini prema Jadranu. Dubrovačke stijene' pomilnJe car Konstantin pod imenom Lau, što je dubrovačko-romanski izgovor za latinsko labes »strmina«. Na Šipanu zovu se ove visoke stijene Lave? (s kratkim silaznirn akcentom na a, genitiv Lava s dugim silaznim na a). Nije zabilježeno na jugoslavenskoj specijalki, nego na austro-ugarskoj, aLi čudnovato Pt. Lavai. Odakle je onaj svršetak -ai? Ovai se naziv pomirue g. 1443. i 1452., kad se navode terre, terreni im Zupoana in Logho chiamato laue, To je jedini siguran podatak za tvrdnju, da su zahurnski Slaveni na Šipanu još zatekli Romane. Drugih sigumih toponomastičkin POdataka za tu tvrdnju nema. Nazivi Prtuša" i Sekania" za punte kod Suđurđa, pa Galebrina'" za. uvalu ispod Sutuliie i Bilge, naziv male uvale kod rta Debela Glava prema Pomneianskim Vratima, zvuče doduše neslavenski, ali ih ne znamo pouzdano tumačiti, pa ma da su to neslavenska imena, ne možemo ih ipak sa sigurnošću ubrojiti među dubrovačko-romanske riječi.
Glavno brdo na otoku zove se Sutul:ijal l , na-austro-ugarskoj specfjalk,i Illia, a na jugoslavenskoj Sv. llija (od Sanctus lielias). Sut-za Sanctus nalazi se još u Sudurad-" (od Sanctus Georgius). lova dva momenta govore u prilog tvrdnji, da su zahurnski Slaveni na ovom otoku zatekli još Romana, od kojih su saznali i ime otoka Zuppana,
Nije lako odgonetnuti, što je upravo ova riieč, Kako elafitski otoci nose grčko ime, tlJijre presmieio, ako se pokuša i ml>Pana protumačiti iz grčkoga. 'NajbHža grčka riječ našem obliku jeste gypanon (s naglaskom na y), što znači »orlovo gniiezdo«, Takav naziv priličio bi otoku, ako se gleda s jadranske pučine, gdje se ističe pomenutim visokim stijenama, za koje su i današnji Sipaniani očuvali stari dubrovačko-romanskinaziv Lave f. pl. Ali grčka riječ gypanotJ nije dovoljno potvrđena, pa ima i mišllenie, da bi to moglo biti pogrešno pisanje za deminutiv gyparion (s naglaskom na a). To doduše niievierojatno, ati kako pomenuti oblik nije dovoljno utvrđen II grčkoj književnosti, mora se još pornišliati i na to, da se u Zuppana"kriie možda, grčki adjektiv gyplnos »orlovski«, Ovaj adjektiv je bio možda latiniziran pomoću latinskog sufiksa -anus. Zuppana predstavljalo bi prema tom mišlieniu gvpana insula »orlovski otok«, To su dakako sve više manje vjerojatna nagađanja, za koja nema striktnih dokaza. ll.
Od hrvatskih naziva na tome otoku, koji upućuju na veliku statinu, treba naročito istaći Pakliina Hi Pakliena uoretieranom iekavskom izgovoru. Ovako se zove manastir sv. Marije i sv. MihaHa na 236
š i'panu. G. 1560. piše se ispravno Santa Maria di Pachglina d'insula
Zupana, ali se danas općenitije govori Pakljena na Šipanu. G. 1327. piše se isto tako ispravno fraternita di Pachglina. AH se prije toga uvijek pisalo e mjesto a: monasteriurn sancti Michaelis de Pechlina i tako nebrojeno puta; g. 1368. prior monastirii de Pecclina.P U ovoj se je riječi prema tom pisanju govorio u staro doba meki ooluglas, iz koga se razvio vokal a. Pakljina je ~zvedenica od pakao i znači vrstu smole, kao katran, bitumen, koji se dobiva u brdinama. Često dolazi kao topografsko ime na našem kopnu i na otocima, kao na Hvaru (Pakleni otoci), u Poljicima, u kotaru makarskom. Od drugih hrvatskih imena miesta valia naročito istaći naziv Priiežva (s kratkim silaznan akcentom na 1). To je uski komad kopna, koji spaja poluotok zvan Brag (s kratkim silaznirn akcentom na a) sa Šipanorn, Ova riieč znači upravo »istarn ili prevlaka«, Zore-" j'e piše priledžba. To je izvedenica od prijeko Zabjliežiti još treba naziv predjela, gdje je bio manastir dumana i gdje je maII3. uvalica, Kaludrica. Ovaj je naziv zbog toga zanimljiv, što nam kaže, da se je i u Dubrovniku upotrebljavala nekada riječ koludrica, koja je grčkoga podriietla, Danas se mnogo upotrebljava samo na jadranskoj' čakavskoj terttorif od Kvarnera na sjever do ukliučsvo Hvara na jUgiU. U Dubrovniku se mjesto koludrka govori redovno samo durnna ili duvna, od latinskog domina. U predjelu Lave Sindik 1 5 je zabiliežio uvalu zvanu Supokrač < ~anctus Pancratius, koji smo vidjeli na Mljetu. Nazivi za uvale kao Tiha, Duboka, Masl.inovica ponavljaju se i ovdje kao gotovo na svim ostalim otocima. Isto tako i naziv škoI~iića Mi'šnjak, izvedenica od miš.!" Isto tako se ponavljaju i toponimi, koji se odnose na šume kao Dubrava, na konfiguraciiu terena kao Veli Vrh i Pobrđe « pod + brđe) il na metafore za uzvisinu kao Debela glava, kao i toponimi, koji se odnose na poljoprivredne i pastirske uređaje kao Ograde, Tor i t. d. Ni nazivi za rtove, kao Konj (8, naprama školju Ruda) nijesu osamljeni. Naša pomorska karta b~lježi još uvalu Karnenarska (7). Naziv uvale Bige u pluralu možda je ista riječ koja i biga »svežani, snop« na Hvaru!", ali se ne zna, čega se unravo tiče. U arbanskom hige znači »grana«, a u romanskim jezicima »uređal, koji služi za dizanje, greda i t. d.« To je lat. biga. l S Najveću pažnju roman.sta pobuđuje šipanski toponim Fraiga 19, alli se ne mogu domisliti, što znači.š? BUje}ke: . 1 Na ovo identificiranje svodi se naziv kanala Bocca Pompejana za Har})ote, o kome se govorilo u prošlom članku. . 2 Upor. Flussov članak o Tauridi u Pauly-Wissova, Encyklopadie der klassischen Altertumswissenschaft, II, IV, 2, str. 2547. Upozoriti treba i ovdje na grčki sufiks -is, -idis kao i u Elaphites.
237
3 Upor. moj članak u Itraškom slavisti čkom časopisu Slavia X, str. 485.. bilj, 3, što se tiče podataka u ovom člančiću. . • Upor. n. pr. llAd.'favov »naćve« > plathane > furlanslđ pladene, srp.-hrv. pladanj, gen. -dnja, čakavski u Istri plšdan] - -dnja, Ak. Rj, IX: str. 942 i Meyer-Lubkeov REW3 000. 6585' i Rohlfs, Etym.. W.. der untenital, Graz. br. 1719. Nenaglašeno e u pladene prešlo je upoluglas. 5 Upor. lat. modi01u(s) »čaša«, odakle je baš u Dubrovniku žmuo, gen. žmula u 15. v. mžul, Ak. Rj. VII, str. 191. 6 Upor. o ovom imenu mjesta moj članak pomenut u bilješci ·br. 3. str. 478. Uzeli smo kao vjerojatno, da [e dubrovačko romansko ime ]:j'tLo zamljenjeno slavenskim suzvučnim imenom onomatopoetskoga postanja šumet zbog toga, što se dubrovačko mjesto *Znnketu nalazi u blizini izvora. Drugi Šumet. nalazi se kod sv. Stevana u Paštrovićima. Šumet postoji i U, Gornjem Grblju. Vrelo Šumeće dolazi kod Travnika. Dubrovački Šumet je prema tome naš toponim, koji Je zbog suzvučnosti zamijenio romanski *Zunketu. 7 Više detalja o ovom toponimu v. u mojoj studiji pomenutoj u bilj. 3. str. 455 i sl. 8 Naziv bi mogao stajati u vezi sa tal. pertugio, franc. pertuis od lat. pertu(n)siare, v. Meyer-Lubke, Romanisches etymologisches WOrterbuch. br. 6436, i to .zbog toga, što se ovdje nalazi spilja, koja poluotočić probija, tako, da se huka i šum valova, što mlate s jedne strane, čuju i s druge 9 Može biti lat. augmentativna izvedenica od secca »pličina« pomoću latinskoga sufiksa- -aneus. 10 Ovaj naziv uva1ice glasi obično Galebina (s dugim silaznim akcentom na a). Zbog toga može da stoji u vezi s imenicom galeb; ali se galeb izgovara s kratkim silaznim akcentom na a i s duljinom na e. Augmentativ galebina bilježi Ak. Rj. III str. 93. Na jugoslav. specijalki nije zabilježena. Mjesto toga stoji Šilovo i Bjelanovo Selo. 11 Nejasan je aslmilacijski prijelaz l > Ul drugoga dijela složeni"le. -OUja mjesto [Iija, Možda je izazvan od sut. 12 U nominativu se govori na Šipanu obično Suđurac, genitiv Suđurđa. Noviji toponimi imaju i ovdje hrv. pridjev Sv. Ivan, Sv. Spas i Sv. Mihajlo. Sindik, Srp.etnogr. zbornik, XXXVIII, str. 26 piše mjesto Sv. Spas Pod. Suspas, sa su- jednako kao i Sutvara. 13 Potvrde za ove navode v. kod Smičiklasa, Codex diplomaticus VI, str. 500, VI, str. 465, 614, XII, 86, 472. Mon. hJist. juro VII, 1~ str, 130\, 155 itd.i u Zore, Palj etkovani e, Rad sv. 115, str. 145 i moj članak u praškom slavističkom časopisu Sl avia, X, str. 457. Upor. u lastovskom otočkom skupu Prežba, koja s otokom Lastovo pravi Veliko i Malo Jezero (prema slici u Jadranskoj Straži XI, str. 200). Drugi je naziv za ovaj pojam li: Dalmaciji prevlaka. 1G Dubrovnik i okolina, str. 55. 18 Upor. mišnjak u značenju »mišolovka« kod čakavaca, Ak. Rječnik, VI. str. 774. 11 V. Akad. Rječnik, I, str. 288. 18 Upor. Meyer-Lubke, Romanisches etymologisches WOrterbuch, br. 1095i G. Meyer, Etymologisches Worterbuch der albanesischen' Sprache, str. 36 S. v. 19 U Akad. Rječniku, III, str. 64 piše Frajga. 20 Na identitet sa riječju fraiga »[agodalat. fragum ~ sjevernotal. narječju Val Sesia ne može se misliti, jer bi lat. n. pl. fraga> rum. :llraga morao u dubrovačko-rornanskom isto tako glasiti. Na drugi roman$i toponim fabrica»kovačnica« > albanski farke istoga značenja, odatle glagol rum. fereca, u Logudoro na Sardiniji fraigare ne može se takoder misliti, jer bi se u dubrovačko-romanskom očekivao u toj riječi k, ne g, kako je u Fraiga.
<
<
238
6. LOPUD
I. Treći elafitski otok zove se Lopud (s kratkim uzlaznirn akcentom na o prema Vuku). Nalazi se u sredini između Šipana i Koločepa. Postaniern njegova imena bavio se Pero Budmani On je II Akad. Rječniku! ispravno opazio, da dubrovačke arhivske potvrde za Lopud, koje glase Dalafodi, Dalafota, Delafota, Ca1afota, Calafodiurn, Lafota (1348.), opominju na Plmiieve (insulae) Elaphites, naziv, koji smo popravih u Elaphrtides. Ovo Budrnaniievo mišljenje, koje je i Jirečekovo, samo je donekle ispravno. Od Elaphrtides ne može se direktno doći ni do staroga dubrovačkog Lafota ni do našega Lopuda. Pouzdano je samo toliko, da se hrvatski naziv posve poklapa s dubrovačkim romanskim Lafota, aH od Lafota do Elaphitides još je dalek put. VokaIIi se u ta dva oblika nikako ne podudaraju. Istina je, da su stari Dubrovčani II onome početnom d- od Delafota i Dalafota mogti osjećati, kako veli Budmani, latinski priJedlog de, jer su govonil1'iilsola de Lafota »Iooudsks otok«. Dubrovački arhivski obUci sadržavaju ipak OS1lJOVU naziva ElaphHides. Samo još treba protumačiti, odakle dolazi onaj svršetak -ćta, koji se nikako ne podudara sa -ttides. Ali već ono slaganje II osnovi, koje su ispravno uočili i Budmani i Jlreček, dopušta nam da u grčkom jeziku potražimo drugu riječ,' koja ima osnovu elaphos »[elen«, a može da posve objasni pomenuti stari dubrovačko-roman SNi svršetak u obliku Lafota. Ta grčka riječ glasi elaohćpus, genitiv elaphćpodos, pridj,ev koji znači »onoga, što ima jelenju nogu«.. Dubrovačko romansko Lafota može se li]jepo i bez teškoća protumačiti grčkim akuzativom elaphopoda (s naglaskom na prvome o). U ovome obliku grčka grupa -phopo- bila je skraćena u -pho- na osnovu zakona hap'lol'ogije, koja u izgovoru ne trp] dva iednaka sloga nablizu, slično kao u našoj složenici zakonoša, što nastade od "zakononoša, Tako nastale grčko "elaphćda. Kad Romani! preuaimlšu grčke riječi, oni često zamjenjuju grčko dsa t. Uostalom, i dubrovačke arhivske potvrde neprestano osciliraju između t il d. Osim toga u Dubrovniku se opaža 11 grčkim riječima, što ih či tamo 11 statutu Iz g. 1272., da nestaje početnoga e. Tako se piše II tom statutu pitropus mjesto epitropus, baš kao i u novogrčkom jeziku što nastaje takovo ispadanje. U "elaphota ispalo je također početno e. 23~
Lafota je, prema tome, sasvim pravilno razvijen stari dubroromanski izgovor grčke riieči, A što nalazimo u Lafota okamenjen grčki akuzativ, i to je sasvim po zakonu grčke toponomastike, ne stare, nego moderne, II kojoj se također generaliztrie akuzativni oblik imena mjesta (primjer Lefslna za staro Eleusis). Lafota, prema tome, znači otok, koji ima Ielenovu nogu ili je nalik na nju. Geografska konfiguracija ovoga otoka zaista izaziva takovu predodžbu. A kako se naziv Elaphitides, o kome smo gov-orili već u članku o Jaklianu, može svesti na grčke mitološke predodžbe o gaievirna i otocima, vrlo je lako moguće, da su epidaurski Grci, koji su stanovali u današnjem Cavtatu, dali ovakav naziv otoku Lopudu iz poganskih rnitologiiskih motiva, koje danas možemo samo da naslučuiemo, Taliiani niiesu zadržali naziv, koji su u srednjem vijeku ovome otoku davali stari dubrovački Romani, a prema njima r Hrvati. Oni ga nazivaju drugim imenom: Isola di Mezzo Hi samo Mezzo, što znači »srednji otok« i točno odgovara IlIjegOVU geografskom položaiu, Budmani tumači ovo čudno odstupanje na taj način, što se domššlia, da su Talilani stari dubrovački romanski naziv Lafota i11terpretiraliu obscenom smislu.' Da iJzbjegnJU tom značenju, nazvaše ga i.rema položaju. Da, tumačeći ovo ime iz grčkoga jezika, ne postuparno samovoljno, vid] se i odatle, što u VaH od Šunja nalazimo dva mala školia, koja se zovu grčkim imenom Mal~ i Velitki Skupio (geJliitiv Skuoiela). Naziv Skuoieh sadržava grčku rij,eč skčpelos, koja znači isto sto i školj. Samo je u Dubrovniku grčka riječ bila latinizirana u scopebllUlS. 2 Vala od Šunja sadržava, naprotiv, latinsku riječ bestia, u augmentativnoi izvedenici bestione. Ova je riječ očuvana i u taliianskoi ončoifmenčci biscia, što znači zmija. Lopudska uvala zove se tal. Val Bisson. Staro naselie lopudsko nalazilo se baš uz ovu uvalu. Mjesto Šunj gen. Šunja piše Vetranić (1,20: do Pšunia, a Marin Držić (268): blaženica od Pšunia. Prema tome je u današnjem obliku ispao p kao u šenica za pšenica. Ove dvije potvrde kažu, da naziv potječe zaista od bissone. Isusovac Giammaria Mattei, koji se zvao hrvatski Matijašević, piše g. 1752. na dva načina ovaj toponim'": Madonna di Akscium (čitaj Akšum) i Confraternita di Santa Maria d'Apscium (čitaj Apšum), iz čega izlazi dvoje: 1. Pred suglasničkom grupom nš nalazio se u dubrovačkom govoru i vokal a. 2. Grupa pš varirala je sa kš kao u oksienač < absinthium. Protetičko a- nastalo Ie' krivim rastavliern prijedloga odla.Pšunia (ispor. tal. l'alloro < la loro < lat. laurus »lovor«), vački
240
II. Slavenska toponornastika, koliko je poznata, nije osobito karakZapadna punta kod miesta Lopuda zove se Benešin rat. Pridjev je od dubrovačkog imena od mila (hipokoristika) Beneša, od Benedictus. Rt prema Koločepu zove se Poluga, što dolazi, kao i naša opća imenica, od latinskog palanca, Od ostalih hrvatskih naziva na Lopudu treba istaći još Ivanje 'brdo, gdj1e je crkva sv. Ivana. Stari pridiev Ivani »Ivanov«, kojim se ovo brdo naziva, odnosi se dakle na crkvu, a ne na kakva posjednika. Stara slavenska lična lmena nalaze se ii kao nazivi za čestice. Ovamo ide Butkovina (s kratkim sllaznjm akcentom na u). Interesantni su još naši nazivi Suttona, kraj kod crkve sv. Nikole, i Sutionica", mala uvalica malo dalje od Sutione. Ima i starih dubrovačkih hipokoristika od romanskih ličnih imena u nazivima položaja. Mjesto, ~dj,e je park, zove se Nokovo (s dugim siiaznirn akcentom na o uočetnoza sloga). To je adjektiv srednjega roda od Iičnoga imena Nale, od koga je i norodično ime pjesnika Nalleškovića (Old mlet, izvedenice Nalesco), Od svetačkih imena zanimliivo je samo trne orediela Sutmiho (kratki uzlazni akcenat na i i duljina na o), na Suemihajle. Sut stoji mjesto sanctus. Napose treba govoriti o nazivu predj,ela uz more u samom mjestu Igo (kratki uzlazni akcenat na i i dulli'i;na na o), na Igalu. Ovaj naziv je zbog toga zanimljiv, što se nalazi još samo 'll Boki Kotorskoj, ovdje 'll srednjem rodu Igalo, Naziv je grčkoga podrijetla. Dolazr od grčke riieči aigialčs, što znači »obala, plaža«." Još treba 'pomenutt Bige (plural ženskoga roda kratkim silaznim akcentom na 1). Taj srno naziv latinskoga podrijetla našli! na Šipanu 'kao ime uvale. Ovdje Jie to naziv predjela blizu Poluga (punte), gdje su borovi pogorjeLi. Budući da se u oba slučaja ovaj naziv upotrebliava u našem pluralu, riječ je bez sumnje uzeta i'z općega govora; ali što znači, uiiesam mozao 'll Dubrovnikusaznati, Akademijski Rječnik poznaje riječ biza II značenju »svežani snop«, na pr. biga obruča. tivar je označen kao teritor:iJja, na kojoj se ova riječ govori. Lopudsko i šipanska ime mjesta dokazuje, da se nekada morala govoriti .i; II dJubrovačkom. Za one konale, koji jugoslavenska specija-tka zove Loeudska i Koločepska Vrata, a austro-ugarska Bocca Mezzo i Bocca di Calamotta, našao Je Zore" narodni iJZraz 'll pluralu Prolezdri, Prčiez dara, koji smo obiasnšl II članku o Korčuli. teristična.
s
w
16 SlavensIvo iromanslvo
241
Speciialke bilježe imena rtova Kuk", koH ovdje susrećemo prvi put, i Mrčica, deminutiv od mrča < rnyrtea. Između njih je prediel, koji jugoslavenska speciialka piše Ferarn, a austro-ugarska S. Fermo, dakle kao me sveca. Iz naše pomorske karte vadim naziv rta Poluge (9 prema Koločepa). Blilješ1Qe: 1 Ak. R], VI, str. 155. 2 V. o ovome problemu moju studiju izašlu u pariskorrr romanističnom časopisu Romania sv. LVII, str. 465-76 i 610. Ovaj se toponim opetuje u Boci Kotorskoj u nazivu Gospa od Skrpiela. U grčku riječ scćpelos ovdje je umetnut još r, vjerovatno prema lat. riječi scn1pulus »oštar kamenčić«, koja nije oču vana u romanskim jezicima..Skol], općenit naziv u otočko] i kopnenoj Dalmaciji za malene otočiće, od iste je grčke riječi, ali je došao k nama preko tal. scoglio, To je recentan italijanizam, dok su nazivi Skupjeli, Skrpjeli dz najstarijeg doba našega dolaska na Jadran, kako pokazuje neizmijenjen suglasnik p. 2a Ovaj mi je podatak saopćio prof. Deanović irz: Matijašićeva dnevnika, koji izlazi u Analima Historijskoga Instituta Jugoslav. Akademije u Dubrovniku, sv. I (1951). Zore, Dubrovačke tuđinke, str. 26. daje tumačenje naziva Madonna del Bissone, L. Vqjnović, Književni časovi" str. 13, veli, da se u matici bratovštine 14. X 1416 zove orikva Gospa od Akšijrma. Prema tome bi se Matijašićev oblik govorio već II 15. v. . 3 Upor. imena mjesta kao Sutina, Sutinsk.o, gdje je II nastalo od samoglasnoga l, pored prijevojnog oblika Slatina. Suttona je nastalo od pridjeva "slstinsna (sc. uvala) s disimilacijcm dva DD u ln > on. 4 Upor. »Naša pomorska i ribarska terminologija na Jadranu« str. 20. Grci izgovaraju danas ovu riječ eyalćs. 5 Paljetkovanje, Rad sv. U5, str, 148. 6 Akad. Rječnik, V. str. 753. U Istri je zabilježeno značenje »saxum prominens«, koje odlično pristaje toponimu. Vrlo čest toponim na kopnu.
7. KOLOCEP
Četvrti elafitski otok zove se Koločep. Ovaj naziv ne postoii danas u narodu. U Dubrovniku, na Šipanu i na Lopudu, posvuda se govori samo Kalarnota (s kratkim uzlaznim akcentom na drugome a). Taliiani govore također samo Calamotta. Ni u literaturt nije Koločep (s kratkim silaznirn akcentom 'na prvome o i sa duljinom na e) obilno potvrđen. Ovaj oblik bilježe samo leksikograf] Mrkalja i Bela. a od pisaca samo Trogiranin Kavaniin, Današnji obrazovani Dubrovčani znaju za naziv Koločep, ali imaju doiam, da je to knjiška riječ, a ne narodni naziv. Dubrovački dokumenti, kad pišu o ovom otoku, upotrebljavaju pobrkano tri razhčita oblika: stari dubrovački oblitk Calafotta, latinski Calaphodium i, u kasnije doba najčešće, Calamotta. Što se Oče oblika Calafotta i Calaohodhnn, već je Budmani ispravno uočio vezu s Plini~jev:iJm nazivom Elaphitides, samo jie ostao
242
dužan da objasni, odakle ono čudno C- mjesto d, zašto Calaphodium mjesto Dalaphodiurn, kako se piše za LO'PUJd. Pored ovoga problema treba objasniti, odakle potječe naziv Calamotta i što znači. Da objasnimo najprideovai drugi problem, koj:ii, ako ga ispravno proturnačimo, može da protumači početno C- u Calanhodtum. Prvi, koji je pokušao protumačtti naziv Calamotta, bio ie pokojni hlstorik Konstantin Jireček, ve~lk1 poznavalac dubrovačke i balkanske historlie uopće, a pored toga obdaren i naročitim smislom za fUologijska pitanja. On je u nazivu Calamotta vidio latinski neutrurn plurala Calameta (naglasak na e), što znači »zemliište obrašteno trskama«. Latinska izvedenica calametum i-inače dolazi u sta-· rom dalmatinskom latin:ttetu, naročito u kotorskiJm ispravama.' Jedino, što nam Jireček nije obiasnio, jeste ,pitanje, odakle dolazi o mjesto e, kad u Dubrovniku i u ostaloj Dalmaciii mjesto dugoga latinskoga e imamo redovno iJti i; tako 'll Dubrovniku tapit za tapetum, Lovret u Splitu za Lauretum", Šumet za juncetum (?) i t. d. Pokojni turinski profesor Barto1i, koji je osobito zaslužan za izučavanje starogadalmatinskoga romanskoggovora, našao je doduše u starom dubrovačkom govoru il jedan primier, u 'kojem vulgarno lataisko zatvoreno e prelazi uo. To su-Tre basolche, što znači tri crkvice, II Gružu, Basolca je stari dubrovački romanski izgovor za latinsko basillca, vulgarno latilns:ko baseleca". Prema tom primjeru činilo h se, da imamo .istu podavu ;1 'lt Calarnotta, alil na žalost, Calamotta i Basolcha nijesu isti slučajevi. U Calamotta, ako stoji mjesto Calameta, vokal e se nalaz] u otvorenom naglašenom slogu, a u Basolcha u zatvorenom. To je' za svakoga romanista od osnovne važnosti. Preko ove činjenice on ne smije olako da priieđe. Zbog toga mislim, da Jirečekovo tumačenje nije točno, koliko se tiče sufiksa -eturn, koji se nalazi u izvedenecs Calameturn od calamus »trska«, Nego ima u Konavliu i 'll Crnoj God tuđica kolomat (kratki silazni akcenat na prvom o i duljina na a), koju Vuk biJježi u značenju kamenja, kojim je zaokruženo gumno, a služi, da se zrnje, kad se žito vrši, ne razleti na razne strane«. Akaderniiski riečnikvtumači ovu riječ grčkom izvedenicom kalarnotš (s naglaskom na krajnjem n,što znači »trsteni pletere. Imali bismo uzeti, ako je ispravna ova etimologija, da je prvobitno gumno bilo zaštićeno okrugom od trskeva pletera, a kasnije, da je ovaj slabidi pleter bio zamijenjen jačom ivicom od karnenia. Međutim, ako je istina, da Je kolomat grčka riječ, onda nam je nejasna promjena grčkoga vokala o, ikoji se bilježi sa omega, II našem izgovoru u vokal a, kad mi ovaj grčki vokal obično zamienjuiemo sa u. Oblik "kolomut, koji bi bio pravilan, nije . . . nIgdje potvrđen.
e
16"
243
Zbog toga treba za posuđenicu kčlomat tražiti, PO mojem mišljenju, drogu etimologidu, Tu je lako naći. Kao calametum što je lako shvatliiva latinska izvedenica, tako se od iste osnove može u latinskom napraviti i druga izvedenica sa sufiksom -atus. Calamatus znači »snabdieven trskama«. Area calarnata značilo je »gumno snabdieveno Hi zaokruženo pleterom od trske«, Od calamatus nastaje po našim fonetskim pravilima kolomat, Izvedenica calamatus očuvana je li u novogrčkorn, Na Peloponezu imamo grad, koji se zove Kalamata, Isto je tako lako moguć naziv insula calamata, što znači otok, na kojem raste, ili koje je snabdieveno trskama, ,Hi koje treba trske. Koločep se naime odlikuie izvrsnim vinogradima, a naziv calametum postoji u kotorskim ispravama za vinograde, koji su se nakoliavali trskarna. Latinsko naglašeno a može da prijeđe u nekim slučaievirna u 0. 5 To se opazilo i u latinskim tuđicama, koje su ušle u arbanaski jezik. Calamota može, prema tome, vrlo lako da predstavlja stari dubrovački romanski izgovor. Razlika izmedu Dalafota i Calaphodjum stoji najprije u svršetku -ium. Čini se, da naše č u Koločep može da stoj,i u vezi s ovim svršetkom, ali samo onda, ako pretpostavirno Calaohodium, a tu pretpostavku možemo da učinimo, jer smo kod Dalafota utvrdili u dokumentima osctlacllu između t i đ. Latinska grupa ti pred vokalom daje zaista č u našim starim romanskim posuđenicama, kako pokazuje račun za ratione, puč za puteus »bunar« i t. d. Ali ne smiderno da ne opazimo, kako postoi e još dv,ij1e teškoće, koje opažamo, kad uporedimo Koločep i "Calaohotium, Prva je u tome, što mjesto grčkoga o nalazimo e u našem jeziku. Ovu teškoću možemo da uldontmo na taj način, ako uzmemo, da je u Dubrovniku drugi dio grčkoga složenoga 'adjektiva elaphćpus, elanhopodos bio preveden latinskom istoznačnom r,iječi pes, pedis »noga«. Druga teškoća lež! u tome, što ne, nalazimo -nigdie u potvrdama Koloneč kao naš oblik, već samo Koločep. Opažamo dakle u hrvatskom obhku čudnu metatezu, koja je možda nastala pod utjecajem naše opće riječi čep; ali ne znamo razloga, zašto se umiješala ova riječ u oblik Koločep. Možda je tome uzrok kakva nama još nepoznata predodžba o vinogradarsko] vrijednosti ovoga otoka. Poznato je, naime, da se na Koločepu nalaze odlični vmogradi, Što se tiče početnoga C- u Calaohodium mjesto *Elaphorpodium, to možemo lako objasniti utjecajem drugoga imena ovoga otoka Calamota. Izmedu Da1afota i Calamota u starom dubrovačkom govoru i onako je bila razlika samo u suglasnicima i i m. Zbog velike slič nosti mogli su naizmience utjecati: jedan na drugi. Ovo lingvlstlčko jsplttvanie, ako u svim pojedinostima i nije posve pouzdano, dovodi nas do uvjerenja, da je Koločep u starom . dubrovačkom govoru imao dva naziva, Calafota i Calamota. Prvi naziv bio je u uskoj vezi s imenom otoka Lopud. Zbog; toga su se
dubrovački
Romani morali od:l'l1čiti za jedan od ova dva izraza, kad su htieli da označe Koločep. Oni su se odlučtli za naziv Calamota. Od njih su ovaj naziv preuzeli Talijani, a u novije vrijeme i Hrvati i Srbi u Dubrovniku. OMik Koločep upotrebljava se samo rijetko u hrvatskom dubrovačkom narječju. Baš rijetkost upotrebe ovoga oblika može da nam , objasni ono veliko izopačivanje staroga oblika Calaphodium, koje opažamo u Koločep. I druga činjenica izlazi s nekom izvjesnošću iz ovoga ispitivanja, a ta leži '11 ovome. Oba otoka, koja leže 'll neposrednoj blizini, i Lopud i Koločep, zvala su se u dubrovačkim. dokumentima gotovo podjednako s malim razlikama, Zbog toga je nastala s vremenom potreba, da se razlikau imenu oba otoka jače istakne.' To se postiglo tako, da se diferencija uvela' ne' satno u početni konsonant, već i II svršetak. Grčko "elaphćpoda bilo je latinizirano pomoću vokalskoga lattnskog suftksa -ium. Trag toiIatinizaciri, ako je naše tumačenje ispravno, očuvao se u hrvatskom obliku Koločep. Početak pomenutoga grčkog složenog pridjeva izmijenio' se pod utjecajem naziva Calamotta. Činjenica, da jedan dalmatinski otok može imati dva naziva 'u jednom istom jeziku, kao ovdje u govoru starih dubrovačkih Romana, ne iznenađuje. Opazili smo to i prije, kad smo proučavali nazive otoka u zadarskom arhipelagu, naročito Pašmana i Paga: Glavno naselje na ovome otoku ima drukčije ime nego što se zove samotok. I ill tome vidimo odstupanje od pravila dalmatinskih otokavgdie se gotovo redovno glavno naselio zove jednako kao i sam otok. Ovdje se zove to naselie Gornje i Donje Čelo. Imamo tu istu riieč kao i na otoku Krku, gdje se najveća uzvisina iznad stare Baške zove Velo Čelo. Inače ova riječ služi kao ime mjesta vrlo rijetko. Nalazi se samo još jednom kao ime naselja u kotaru karlo.. vačkom. Kao metaforički izraz za naselje položeno na uzvisini vrlo je 'lako shvatljiva. Složenica s ovom osnovom Celooek služi kao oznaka terena ne samo kod Dubrovnika, nego i kod Zadra. Zabilježiti još treba nazive rtova Ratac, deminutiv od nit,' j Bulinjak, naziv, koji dolazi kao naziv potoka u NR Srbiji, 6 Značenje je nepoznato. Neobični su nazivi rta Čavalika no, prema Looudult rta i uvale Mačuš (I 1). Bilješke: 1 Upor. Die Romaneni.n den Stšdten Dalmatiens wiihrend des M'Jttelalters, sv. 1. str. 61, 89. 2 Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, .XXIX (1921),.. str. 333 i sl, 8 Upor. Bartoli, Le Tre Basolehe e la coppia basilica edj. ecclesia u Rešetarovu zborniku ,.Iz Dubrovačke prošlostl«, str. 413-428. Upor. još za e pee-
245
ma a arbor nucis seu nugata (od nucetum) g. 1428. u Lam. Rag. kod JLrečeka o, c. str. 91 i ime biljke botva za beta kod Bernekera Slav. etym. Worterbuch 'Str..78. • Sv. V, str. 212 prema Miklošiču Etym. Worterbuch der sl. Spr. str. 125. 5 Upor. moj članak ill Zeitschrift fUr romanische Philologie sv. L, str. 488 i sl., sv. LIV, str. 191 i sl 6 Akad. Rječnik, l, str. 730.
8. L O K R U M I D A K S A
I.
U elafitske ~l~ dubrovačke otoke moramo ubrojiti i ova dva mala, dražesna i ubava, od kojih prvi leži u otvorenoj pučm; neposredno kraj Dubrovnška, a drugi pred gruškom Lukom. Kao što imena ostalih elafitskih otoka nijesu poznata iz starine, već iz srednjega vijeka, tako nijesu poznata ni ova dva. Dubrovački arhiv pruža i za njih obilje potvrda, za Lokrum zbog toga, što je bio sjedište glasovitog starog benediktinskog samostana. Zbog samostana na njemu često se spominie i Daksa. Za oba imena ne pružaju stari dokumenti jedinIStvenosti II pisanju, ,i to s obzirom na suglasnik i xarnoglasnik, koji se nalaze na početku obaju imena. Suglasnik đ- na početku nekoga imena mjesta sastavljači dokumenata smatraju, naime, redovno kao latinski prijedlog de »od, iz«j, zbog toga, kad oišu latinski, isouštaju ga misleći, da će na taj način dobiti pravilnih latinski, obbk za to ime. Suglasrrtk I- na početku riječi smatraju opet latinski sastavliač] listina kao fO'manski član pa ispuštaju i ovaj sUlgl:asnik misleći, da će se tako više približiti' latinskom jeziku, koji nije poznavao člana. U istoj su nepri... tici latinski sastavljači listina i kod imena miesta, koja se počinju samoglasnikorn a.' I taj 'početak identificiraju oni s latinskim prHedlogom ad »kod, U«, pa ga ispuštaju misleći i opet, da će isouštaniem restaurirati pravHnijj, Latinski oblik Kad je trebalo da pišu imena ovih dvaju otočića u latinskim spomensclma.vdubrovačkt latinizatori bili su na sto muka. Zbog toga nije čudo, što u pisanju: njihovih imena niie moglo bilti jedinstvenosti u srednjem vijeku, kad prvi prut saznajemo za njih. Etimolog, koji, iana da objasni, šta ova dva imena znače i odakle potječu, također je na sto muka. On ne može da točno utvrdi, kojim konsonantima i vokalima su se ova dva imena prvobitno počinjala ulatinskom jeziku, iz koga se razvio stari dubrovački romanski govor- Mi, prema tome, ispitujući ova dva imena, ne možemo da točno utvrdimo njihovo pravo podrijetlo. Sigurno je tek tolško, da nijesu
slavenska,
.
.
Najstarija potvrda za Lokrum potječe iz godine 1115.2 , kad se piše Lacromono (s naglaskom na prvom o, kako se može zaključiti iz kasnijih oblika). ALi već godine 1200. latinizator drži početno 1romanskim članom i piše latinski ovo ime de Acrurnina (izgovori s naglaskom na u iiz istog razloga). Pridjev izveden odatle pisao se lacromonense (monastcriurn): ovako g. 1270., 1237., 1238. i 1352. Dubrovački statut piše Lacr6mOI1JUm iJacrimonensis, Ove pseudolatinske potvrde ipak su dragocjene. Iz njih naime etimolog' crpe saznanje, da je m u Lokrum. kako se otočić hrvatski piše i zove, odnosno u Lacroma, kako ga danas Taliiani pišu i zovu, nastalo asimilacijom od suglasničke grupe skupine mn. Ova istina dade se dokumentarno utvrditi, jer tu suzlasntčku grupu zaista nalazimo god. 1366., kada se spominje (abbas rnonastern sanctae Mariae de) Lacrumna. To je zacijelo oblik, koji se govorio u starom dubrovačkom romanskom govoru. On pokazuje ispadanje nenaglašenoga pretposljednjeg vokala, t. zvo penultime. ALi je već u tom govoru postojala tendencija, da-se ujednači Hi asimilira suglasnička grupa mn. O. 1360. . čitamo Lacruma, što može također da bude oblik, koji se govorio u tom govoru. Iz ovoga je pravilno nastao naš obHk Lokrum, i to kao imenica muškoga roda, kakvi su $otovo svi dalmatinski otoci, izuzevši Premuđu, Vrgađu, Korčulu i Soltu, koi} su i u našem jeziku ženskoga roda kao i u talijanskom. U ranijim našim studijama utvrdHi smo, da su to posuđenice j;z službenoga mletačkog govora. Mletačka službena upotreba li taliianska škola dala je ovim oblicima velik] prestiž, pa su iz talijanskoga ušli i u naš jezik. Pravilo o muškom rodu za dalmatinske otoke ne vrijedi ni • onda, kad su nj;ihova imena dobila oMik naših pridjeva. To su Lastovo, Biševo i Čiovo. Rekli smo i razlog, zašto je tako. Ima se ra. zumjeti opća riječ ostrvo. Latinizatori, koji pišu latinske povelie, prave od dubrovačko romanskih oblika Lokrumna i Lacruma nove obkke ispuštajući početni slog la- zbog toga, što ga smatraju taliianskirn članom, pa pišu ime našega otoka t Crurnna, Cruma, Croma. Treba sada još da objasnimo, odakle Je ono izmjenjivanje samoglasnika o pored u. Kako se ovo o javlja već u 12. vijeku, teško je misliti, da bl ta pojava mogla biti neko toskaniziranie ili veneciianiziranje dubrovačkoga romanskog obI:iika Crumna. Vjerojatnije mi se čini, da se tu radi o starom dalmatinskom rornanskom izgovoru, koji također dieknnice zamjenjuje dugo latinsko u sa 0. 3 Zbog svega toga vrlo je vjerojatno, da ovo ime potječe od latinske riieč! acrumen (gen. acruminis s dugtm JI), što znači »kiselo voće«. talijanski agrume. To bi znacilo, da je Lokrum, koii se i danas odlikuje bujnom vegetacijom, bio zasađen stabaliern, kojega je plod bio kiseo (naranče, limuni). 247
Što se tiče prijelaza latinske imenice iz treće deklinacije u prvu. to Sie može objasniti činjenicom, da su sva romanska imena dalmatinskih otoka, 'Uzevši ovamo i Arhe, ž. r.,; ii to na -a (prema lat. insula; tal. isola). Ali i ne mora da je to razlog, jer irna romanskih diialekata, gdje je. latinski acrumen prešlo u prvu deklinaciiu: agrurnna (Napuii), la gruma (tal. provo Marche), u Kalabriii agrumu pored gruma »prugno«."
*
*
*
Arhivske potvrde za otok Daksa isto su tako nestalne s obzirom na početni konsonant. Dokumenat iz g. 1292; piše (in loco sancti Savini de) Daxa. Ovaj latinizator očigledno smatra, da d- pripada osnovi riječi. Drugi opet piše god. 1350. (lo monastero de) Achxa, gdje se vidi, da d- smatra latinskim prijedlogom pa ga ispušta. Suglasnička grupa ks nije bila podvržena u starom dubrovačko romanskom govoru iednačeniu Hi asimilaciji. Zbog toga se ona piše tl ovoj riječi II dokumentima, a j danas se još točno izgovara. Ta [e grupa karakteristična za dubrovački romanski govor i njom se oštro razlikuje od romanskih govora na Apeninskom poluotoku. Ima ipak i dubrovačkih dokumenata, koji tu suglasničku grupu ujednačuju onako kao u talijanskom jeziku, drugim riječima, koji tallianizjraiu ime dubrovačkoga otoka. Ovom se postupku ni najmanje ne čudimo . .Vidj,eH smo ga već u pisanju imena dubrovačkih otoka Šipan i Šumet: Ginppana i Gionchetto, gdje je samo početak imena toskaniziran, a ostali dio naziva ostao je onakav, kakav je bio II starom dubrovačkom romanskom govoru. Taliianiziranle u pisanju otoka Daksa opažamo već g. 1284., kad se piše (sanctus Savinus de) Dassa, ili g. 1322., kad čitamo (monasterio de) Asse Hi (de) Assa. Teško je sigurno kazati, šta znači ova riječ. Možda je isto što i latinska axis »rudo ili osovma«." Pored axis mora da je postojao već u latinskom i oblik axa, jer imamo u romanskim jezicima odatle izvedene imenice axilis i axalis. Ako je ispravna ova etimologija, onda bi to bio metaforički naziv za duguljasti otočić, koji se kao uska zavinuta osovina ispriiečto pokraj Lapada u Gruškom zalivu. Paralelu za ovakav naziv ima1i bismo i u imenu školia Ruda (s kratkim sjlaznirn akcentom na u), koji se nalazi pred Suđurđem na Šipanu. II. Ako identificiramo elafitske otoke s dubrovačkima i ovamo ubroiimo i Lokrum, onda moramo tu računati i četiri otočića iH, škoUa pred Cavtatom. Austro-ugarska speciialka irna za njih talijanski kolektivni naziv Pettms di Ragusa vecchia. Ovamo idu dva koji nose svetačke nazive Supetar i Superka < Sanctus Petrus i sancta 248
Petr(onm)a, i dva, koja Je teže etirnologiiski tumačiti, Bobara i Mrkan." Posliednf se zove tal. Mercana, a ovako se zvao od 13. viieka i u dokumentima. Cini se, da su oba nekada izazivala izvjesne danas nepoznate folklorne predodžbe, jer je Palmotić držao, da su to nekada bili viienici, Kako se u 14. vijeku talijanski pisao i Marcana, rtastalo je u Cavtatu mišljenje, da se na njemu nalaz itl a crkva sv. Marka. Vjerojatnije je od ovoga mišlienie, da je od iste latinske osnove, od koje mrkiienta, koju smo riieč kao toponim vidieli u lastovskom otočkom skupu. Prvobitno značenje bilo bi »hrid, greben«.? Bobara je možda barbaria (insula), ali Cavtaćani više vole vidjeti u ovom imenu Sancta Barbara". I pred Lapadom stoji oko sedam si,tnm školiića, koje jugoslavenska speciialka zove Grebeni, a austro-ugarska Pettini istoga značenja. Nj1ih je djelovanje mora odcilepilo od Laoada. Narod ih zove Kantenari. Zacijelo je to latinska riječ, ali nije si!gumo koia," Blilhšk.~
:
1 To se vidi i u pisanju imena Obrovac u doba hrvatske narodne dinastije, koje se piše latinski pored Abravizo još i Bravizo iBrauzo. 2 O svim potvrdama za ova dva otočića upor. moj članak u praškom slavističkom časopisu Slavia X, str. 483 i 482.• 3 O tom. problemu bavit ću se drugom prigodom. Upor. na Mljetu Rope za rUpe!:. • Upor. Rohlfs, Dizionario dialettale delle Tre Calabrie, I, str. 77. 5 Nalik je i na predindoevropsku riječ epirotsku daxa, koja znači »more«, a potvrđena je kod Klementa Aleksandrijskog u 3. vijeku poslije naše ere. Upor. Budimir, Revue internationale des Etudes balkaniques, sv. II, str. 201 ' i A. Mayer, GIotta XXIV, str. 186. 8 Akad. Rječnik, VII, str. 63. 7 Upor. matiJU studiju u Nastavnom Vjesniku, XXIX (1931.) str. 335 s. v. 8 Zore, Dubrovačke tuđinke, str. 4. Mišljenje Cavtaćana nije vjerojatno, jer se u Dubrovniku ova svetica pojavljuje s grčkim fonetizmom Sutvara (na Sipanu). Upor. moju studiju u časopisu Slavia, X, str. 482. 9. U pomenutoj studiji Slavia X, str. 481, bilj. 4 pomfšljao sam na latinsku izvedenicu od caput »glava«, il to od augmentativa capito: capiton -arius »glavešlne«, Za ovo tumačenje, da se može primiti kao isnravno, trebalo ,bi potvrda iz dokumenata.
249
v.
OPĆI PREGLED JADRANSKI" OTOČKI" SKUPOVA
S GLEDIŠTA TOPONOMASTIKE I. Promatrajući dosada problem romanstva i slavenstva na našim jadranskim obalama i1šl1i smo od j,ednoga do drugoga otoka. Na prvi pogled čilnilo bi se, kao da nijesmo imali na umu veće otočke grupe, već samo pojedine otoke. AlJi. il pri isoitivaniu ovoga problema, koji je u isto doba ji etnografski i lingvistički, nametala nam se i1pak sama od sebe, već u pččetku, potreba da mnogobrojne otoke naše istočne jadranske obale svrstamo u' veće ili manje grupe. Ovako grupiranje nameće se i onda, kad se ti otoci proučavaiu sa gledišta. geografskoga ili geološkoga, ili s bilo kojih drugih nauč IlJi'h gledišta, tako biline geografije, ekonomske produkciie i t. d. Ali u svim ovim slučajevima principi grupiranja ne mora ua budu jednake prirode, i' to zbog različitih ciiljeva, koji se žele naučno utvrditi. Za naš problem osnovna su ova pitanja: 1) S kojih točaka susjedne obale dobiše jadranski" otoci svoje najstarije slavensko stanovništvo? . 2) Kakvo su stanovništvo zatekli najstariji slavenski kolonizatori na njima? 3) Kako su Slaveni izrniienili topografsku njihovu nomenklaturu? 4) Kakvih je tragova ostavilo predslavensko stanovništvo na njima? 5) Ako je na zajedničkom prostoru postojala u prvom početku kakva simbioza između oba elementa, pita se, kakve je prirode bila ova zajednica u etnografskom, lingvističkon» i ekonomskom pogledu i kakav je bio dalji razvitak ove simbioze. Koji je elemenat izašao kao pobjednik ilZ nje .~ zbog koji;h razloga? 6) Pored ovih osnovnih pitanja javlja se napokon i pitanje, kako je djelovala u navedenim pravcima mletačka uprava na našim otocima; a naročito, kakve su tragove ostavila na našim otocima brojna rnetanastatička kretanja pučanstva s dalmatinskoga kopna, koja su bila izazvana turskim ratovima.
250
ll. Polazeći sa gledišta ovih pitanja, nema sumnje, da se naši dalmatinski otoci dadu isto onako grupirati kao i u slučajevima, kad se proučavaiu s drugih naučnih gledišta. Polaznu otočku grupu za naše studije, kad smo ih pisali za Jadransku Stražu, sačiniavali su oni dalmatinski otoci, kojih najstarije slavensko pučanstvo potječe od Neretljana. To su: Brač, Hvar, Korčula, Mljet, Vis i Lastovo. Za ovu grupu utvrdili smo i najstariji slavenski kolektivni naziv, očuvan u dokumentima iz doba narodne hrvatske dinastije, na žalost samo u latinskom pridievu morstious, koji Je izveden od našeg pridjeva morski. Naš naziv zemlje, od kojle je izveden ovaj, pridjev, nije se očuvao u hrvatskom obliku. Prema Konstantinovu grčkom nazivu starohrvatske župe Parathalassia možemo ipak zaključiti, da je glasio j;lit Primorje iH Pomorie. Prvi naziv je običan i danas kod iužnih SLavena, drugi SiU nekada upotrebljavali baltički Slaveni, Dragocjen podatak, da je postojao kolektivan naziv za otočki skuo, pružio nam je latinski naziv za nj· i~ doba hrvatske narodne dinastije. Bio je to latinski naziv zemlje Maronia .i od tog naziva izveden latinski pridiev marianus.' Prvi naziv protumačili smo kao latinizirani oblik ~ govora domaćih (po svoj prHid spljtskih) Latina. Latinski suvremeni pridjev mogao bi da· sadržava na latinsku 'izopačenu fonetiku i!Z domaćega' romanskog narječja, kako se govorilo u Splitu. Mjesto ispravnoga klasično-latinskog pridjeva marinus »rnorski«, moglo :se govoriti u sp'Iitskom narječju *marainu. Od ovoga domaćeg obliika mogao je da napravi učeni! 'spHtski latinizator pridlev marianus, da dobije bolju vezu s lat. mare »rnore«. Primiietitš ipak treba, da je sve ovo, što kažem,samo lingvistička konstrukcija, lt koju se može vjerovati, ali nikakva činje nica, koja se mora kao istina primiti. Kako biva i u romanskim zemljama, tako se događa i u Splitu, kad je riieč o najstarijim Ionetskim pojavama domaćega jezika. Naj-stadje riječi, koje su pripadale jadranskim Romanima ilLi Slavenima, nijesu vjerno i točno zabiliežene, onako, kako bi to učinio današnji d!Halektolog, kad isplituj,e narječja ovih krajeva; već je srednjovjekovni 'latin~ator dao klasični latinski izgled riječima domaćega govora. Tako je našem pridievu morski dodao još latinski sufiks -lcus i pisao, prema suglasniku slavenskoga lokatrva, na latinsku morsticus: a oblike, koje su govorili splitski Roman~, pisao je MaTonia, marianus mjesto klaslčnolatinskih Mar.inia, marinus.
251
Na ovom otočkom skupu našli smo tragova domaćem romanskom govoru u nazivu službenJika ondašnje administracije bucarius, mjesto klasičnolatinskog vicarjus. , Našli smcnadalie dosta starih romanskih ostataka u toponomastici. Slavenska toponomastika ovoga otočkog skupa pokazala je nesamo razna prilagođivania romanskih naziva slavenskom izgovoru, nego se Ispoliila i kao osobito kreativna. U golemoj većini topografska nomenklatura za naselja, brda, obale, čestice zemalja i t. J.~ sasvim je naša. To smo sve vidjeli u pojedinostima, uza sve, što nismo mogli da sistematski obradimo sve slavenske top onomastičke motive. ' . . Koliko je toponomastika ovih otoka predslavenska, predrimska Hi romanska, radi se uvijek o t. zvo lingvističkim reliktima, nikako o foponomastičkoi sisternaticl, koja obuhvata cijelu geografsku je-dinicu otoka. . .
*
'"
'"
Kao druga otočka gruoa ukazao nam se dubrovački (elafitskiš) arhipelag, koji je naročito obilježen g-rčkim tooonomastičkim ostachim, a oid niih je najvažniji grčki (egeiski) naziv za male otočiće Ili školieve skčpelos, očuvan u (Mali i Veliki) Skupieli kod Lopuda. Slavensko stanovništvo ovoga drugog otočkog skupa zacijelo je iste provenijencije, koje. r dubrovačko. Ono proishodi iz zahurnsk:Og (kasnije nazvanog hercegovačkog) zaleđa; Iiekavsko-štokavsko je, dok Ie stanovništvo neretlianskogaotočkogskupa, kolilko je najstarije i nije izmiljenjeno kasnijim migracijama, čakavsko-ikavsko, Širenje dubrovačke vlasti na MIjetu i Lastovu učinilo je, da su il ovi prvobitno nerctlianski otoci izjednačeni u linzvlstičkom pogledu s ostalim dubrovačkim arhioelagom. I u tom otočkom skupu ustanovili smo isti toponomastički zakon kao i na neretlianskom. I ovdje su predslavenska, romanska i predrimska imena mjesta samo J:jngviJstički relikti, Toponomastička slstematika je isključivo slavenska, te obu:" hvata sve top onomastičke motive karakteristične za slavenska imena mjesta. Ove smo motive, koltko su karakteristični, skicirali samo . u glavnim crtama, idući: od jednog otoka na drugi zato, što se zalaženje u detalje mora rezervirati za monografiju (} svakom otoku. 3
. • .. 252
Kao treći naš jadranski otočki skup ukazao se splitsko-trogirski, koji nije brojan. Mi smo ga okarakterizirali, ispitujući imena mjesta 'Otoka Šolte, Čiova i Drvenika. Ovaj se skup, kao sjeverno-zapadni, usko naslanja na neretlianski. Kao zaseban skup mora se smatrati zbog toga, što usko suvisi sa Splitcm, i preko Splita i Trogira vršila su se zacijelo najstarija kretanja pučanstva na njima. Ispitujući imena mjesta na njima utvrdili smo iJslte osnovne zakone, koje i za neretlianski i dubrovački arhipelag.
*
*
*
Završivši istraživanje na ova tri arhinelaga prešli smo u sjeverni Jadran, na kvarnerski arhipelag, kao na četvrti otočki skup. Ovdje smo utvrdiJi brojne romanske toponomastičke relikte, koji stoje u vezi s iJzumrlim romanskim govorom u gradu Krku. To smo opazili naročito na otocima Krku, Cresu i Lošinju, dok smo u toponomastici otoka Raba i Paga našli zasebnih zajedničkih romanskih crta. Što se tiče slavenskoga elementa, ovaj otočki skup Je čakavski, koliko nije pučanstvo izmijenjeno novim kretanjima. Lingvističke veze ovih otoka jake su i s Istromt s Hrvatskirn Pmnoriem, Ovdje se glagolica naibolie očuvala. Kao II Istri, i ovdje nailazimo na ekavske čakavce, na starinske diij.alekte (kao u Vrbniku), što je ostavilo tragova i u toponomastlci ovih otoka. .*
*
*
. Kao peti otočki skup na Jadranu treba smatrati sve brojne otoke južno od Kvarnera, točnije rečeno, sve, koii se nalaze na prostoru južno od crte povučene od Veloga Rata na Dugom Otoku i Privlake kod Nina do Prmanture u Istri i sjeverno od maloga trogirskosplitskog otočkog skupa. Ovai otočki skup naročito je razdrobljen i brojan. Otoci mu se protežu u raznim pravcima, najčešće- paralelno s obalom dalmatinskoga kontinenta. S gledišta etnografskova I Hngvističkoga naivažnida činienica leži II tome, što se svi grupiraju oko dva važna gradska naselja, oko Zadra i Šibenika. Od ova dva grada prvi je u isto vrijeme i predrimsko i predslavensko naselje. Bio je dakle od pamtivijeka gravitaciona tačka ne samo za ekonomski i kulturni život pučanstva brojnih otoka.
253
geografski naslonjenih na ovaj grad, nego su se preko zadarskog: teritorija vršila i naseljavanja i izmjene u pučanstvu ovih otoka. Naročito treba istaknuti čil(lden~cu,što Zadar, uza sve, što je bio važan adrninlstrativns centar mletački, ipak nilje mogao da izrniieni nikako hrvatski značaj arhipelaga. Ovu činjenicu treba ovom priHkom naročito istaknuti zbog toga, što su se mnogo brojniji tragovi romanstva održali u kvarnerskom arhipelagu, gdje su postojali mnogo slabiji~ administrativni centri negoli ovdje. ' Drugi je južni gradski centar ovoga otočkoga skupa Šibenik; grad, koji uopće nema rimskih tradicija. već mu prvi počeci sežu u doba hrvatske narodne dmastiie," kad se pomirue kao boravište hr-o vatskih kraljeva Krešimira (1066.) i Zvonimira (1080). U doba hrvatskih kraljeva označuje se kao castrum »utvrđeni grad« (apud castrum Sibinico, g. 1088.-1089., castrum Sibenicense g. 1045.-1067.).
Kakvo se značenje ima dati oznaci castrum, tose nedvoumno saznaje .iz podatka, što ga čitamo u zaključcima spliltsk9ga crkvenoga sabora iz g. 1045. Tu se vidi, da trogirski: biskup Ea da dobijepod svoju juris(lJiikciju »šibenski grad sa čitavom njegovom župom« (latinski: castrum sioenicense cum tota sua luna). To znači, da je'prvobitno Šibenik bio hrvatsko župsko utvrđeno naselje. Svaka.. naime, slavenska župa imala je svoj grad, svoje utvrđenje,' u kojemu ie bilo siedište župana i gdje je u slučaju rata pleme nalazilo vojničku zaštitu. U taj je grad zalazio, kako smo vidjelđ~ i vladar ii tu vršio svoja vladarska prava, izdavao listine, donacije ~ t. d. Postanak Šibenika vezan je dakle sasvim na hrvatsku administrativnu organizaciju, na obrazovanje hrvatskih župa na obalama Jadrana." To mu daje i naročito značenje za pitanje, koje nas zanima.. za najstarije odnose slavenstva i romanstva na otocima, što gravitiraju prema Šibeniku." Rado bismo znati, daIi i na ovom teritoriju ima tragova romanskih relikata i kakve su -prirode. Na to pitanje odgovorila je analiza toponomastike ovoga otočkog skupa, da ih zaista ima. Na obalskom potezu, koji. stoji sučelice zadarsko-šibenskom otočkom skupu, podigle su se i druge starohrvatske župe, kao Sidraga, kojoj se ime do danas -nHe očuvalo, Nin, gdje j'e župski' grad nastao na predslavenskoi osnovici, i t. d. Na ovom obalskom potezu administrativni život starohrvatski naibolie je potvrđen u očuvanim dokumentima. Zbog toga je odosobitoginteresa za naš problem bilo proučavanje toponomastike ovoga otočkog skupa. Ali :t ovdje smo utvrdili isti toponomastički za:kon, koji i na OIStaLE skupovima: Predrirnski, latinski i romanski toponimi ukazuju se saI1l10 kao lingvističktrelikti (njem. Wortrelikte), dok slavenski: obuhvaćaju sve
254
geografske, ekonomske i kulturne odlike otočke jedinke, kako ih zamišlja narod, koji ih nastanjuje. Oni su sistematske prirode. S druge strane, nije moguće geografski rastavljati u dviie grupe one brojne otoke, koh ispunjavaju pomenuti prostor. Zbog toga mi se čini, da ne treba razlikovati ni za pitanja, koja nas zanimaju, napose zadarski arhipelag od šibenskoga, već ih treba uzeti sve zajedno kao peti jadranski otočki skup. Isto tako geografski nije moguće dijeHti Čiovo i Šoltu od.neretlja:nskih otoka Brača i Hvara, kad poluotok Peliešac i onako imperativno zahtijeva, da se Korčula i Mljet uzmu zajedno s dubrovač kim otočkim skupom. Kako na svim ovim otočkim skuoovima vlada isti' top onomastički zakon, čini nam se najiednostaviie, da za cio materijal upotrebimo običnu geografsku diobu Jadranskih otoka. Bilješke: 1
O postanku naziva morstious, Maronia,
marianus
spremam
lingvi-
stičku studiju, u kojoj ću naučno obraditi misli, što ih ovdje nabaoujem bez naučnoga obrazloženja. Ali već sada ističem, da je Barada dobro interpretirao
,
ove historijske nazive, rekavši u Starom-v. Prosvjeti, n. s. II (1928)\ str. 52\i sl., da se odnose ne na kopno, nego na neretljanske otoke. Upor. i moje tumačenje naziva morsticus, Maa-iani i Maronia dano ranije u Južnoslovenskom filologu, knj. VI, (1927), str. 65 i sl. br. 27. II vezi sa Konstantinovom starohrv. župom Parathalassia. 2 O ovom nazivu v. Hrvatska Enciklopedija, sv. V, str. 670 s. v. Elafitski otoci. 3 U pripremi su moje monografije o toponomastici Raba i Krka. Veoma koristan je i za ove studije onakav zbornik.j kao što. je Jutronićev Brački Zbornik, koji je izišao u Splitu. Naročito bi bile korisne historije svakoga jadranskoga otoka napose. od još veće bi koristi 'za toponomastička istraživanja bila onakova .antropogeografska ispitivanja, kakova su dali l) pokojni direktor kotorske gimnazije, Rabljanin po porijeklu, Lucijan Marčić za sjevernodalm, otoke Rab, Pag i Vir i za zadarsko-šibenske otoke (Srp. etnogr. zbornik, sv. XXVIII i XLVI) i 2.): Dr. J. Sindik za Dubrovnik i okolinu (ib. sv. XXVIII). Samo bi toponimi morali biti zabilježeni po leksikografskim principima, da bi bili upotrebljivi za lingvističke studije. 4 Uporedi Rački, Documenta, str. 66, 13'2, 149, 200, 429. 5 Toponomastičkih tragova župskom uređenju nalazili smo u dosadašnjim člancima dosta puta i na otocima. 6 Kao značajnu lingvističku činjenicu treba istaći okolnost, da pridjev od ovoga imena grad-i ne glasi šibentčki; nego šibenski. To znači, da je u pridjevnoj izvedenici ispao sufiks imenice -ik. To je vrLo stara značajka naziva Sibenik.
255
VI. SISTEMATIKA JADRANSKE
OTOČKE
TOPONIMIjEl
I Sa gledišta slavenske toponomastike čitav jadranski otočki materijal dade se razdijeliti na dvije vehkegruoe, na oredslavenske i slavenske toponime. Kako Slaveni dolaze na ove otoke oko VI. stoljeća i poslije, a to je romanski period, kad se počinju formirati romanski jezici na razvalinama rimskogacarstva, potrebno je među' predslavenskim toponimima' raz'lti:kovati više slojeva: a) rani roman". . ski, b) rims.!siJ.-e) predrimski, R~mljani dolaze ovamo za vrijeme Teute i nakon velikog ilirskog ustanka i nalaze ovdje naselja i etnografske elemente, ekonomsku eksploataciiu otoka i t. d., sve ono, što čini preduvjet za tooonomastilku. Zbog toga je opet u predrimskom sloju toponima potrebno razlikO"vati,v,iše, t,oponomasti,c,Vkih g,rupa,: l.~, Hirsj{~_tot)()!1im~2., ~,IČ.,.k~~ 3. jo~starjJl;tID~9Jteran$e.# kQllJPriiDadajuAanas So~ nepoznati!TI'lingyi'stičkim i etnografskim.,elementima. "-'pOštavlJa~nse~p~ema to~~ problem kriterija za rasnoenavanle svih ovih elerneJ1,ata. Ovi kritir~ mogu bit~) historijski i b) Ilingvistički Le-»:.... J."Vr."~ Osnovni ,*inci ,"V"". i ovdje je: polaarueg potvrđenog oblika. Ako le toponim potvrđen ženie kod 'grčkih t rimskih pisaca, a ne da se tumačiti ni iz grčkoga ni iz latinskoga jezika, onda je to znak, da je veoma star i da pripada lingvistički nepoznatim Jezicima, i to od indoevropskih iilirskome, ako Se toponim dade tumačiti iz indoey[QI)sjdb jezjČni,b sredstavi:"ili od neindoevropskjh jezika mediteranskima, Svi ovi toponimi okar
J. " ' .
256
I
ustanoviti izvjesne princine. To vrijedi naročito onda, kad se radi o mogućnosti grafičkih grifešaka. Zbog toga ćemo držati ispravnim prvobitnim oblikom samo onaj, koli se očuvao u neprekidnoj tradiciji latinskoj ili grčkoj, romanskoj i hrvatskoj. Primier: 1. Oriđo je očito Ravenriatova griješka mjesto Drido, jer imamo starohrvatski latinski pridjev dridisticus i danas Drid," 2. Olentia ne može biti prvobitni oblik, jer je Solentli)a potvrđen, a taj se pokriva sa starohrvatskim oblikom SU!Iet. Dočetak -ia mogao je nastati prema Brattia. Ovoga principa, koji možemo nazvati identitetom u tradiciji, držali smo se pri svakom ispitivanju predslavenskih imena, koja mogu da potječu od gramatički i leksikografski nepoznatih jezika. Q!:yI.gi kriterij osniva se na princiJpu opetov~mla taponima•.Toponim~ se na~~~.TJl~t.~o~~~j~Y;lđ.uj'll i~oli!}.l!!!T1ie_~o vi~~_E: tipičnim.izvedemcama Ih K ompozt tima IIr, ako nuesu m Joono.ntjIl1J.go, onda u tb>ičkim Iednostavnirn riječima (mots simnles). Zbog toga i za predrimske toponime na Jadranu treba uvliek potražiti paralelu. Ako se nalaze po dva puta u jednakom obliku na Jadranu i Mediteranu; Ho na etnografski različitim teritorijama, kao Corcyra, Melita, Arba na Jadranu i Arva u Hlspanta Baetica, onda Cissa na Jadranu, a kao Polis Kissa i odatLe naziv naroda Cessetani u Mauretania Caesariensis. zatim Absorus na Jadranu ,i Absaros na Pontu, Issa na Jadranu i Issa na Lesbosu, onda na osnovu princioa opetovanja toponima na raznim etničkim teritorijama možemo sa nekom vjerojatnošću zaključiti, da se radi o mediteranskom imenu. Na tumačenje značenja ne možemo dakako ni pomišljati, Treći kriterij osniva se na nrincipu identičnosti ili istovetnosti d~et~~.na teritoriji. kola .nam jeetn~~~~-TikQle:Jv~Oina ·VJeI. Olat U9'J da su tOP01lIn14 iKQJISe svrsuni na-ona" -este .- esta, ierse opetuiu na teritoriji Veneta, KarnaI Hira, iHrš1rngapodrijetla, sve ako i ne znamo tumačiti osnovu imena s ovimdočecirna. Ali i ti ovom slučaju oprez je na mjestu. Zirona je na primjer odviše kasno potvrđena, a da bismo mogli s pouzdanošću pomišliati na Hirsko podrijetlo. Isto tako nije izvjesno ni da je dočetak -entia u Solentia > Sulet u . vezi sa predzrčkirn -inthos Ol:lJbyrinthos). Četvrti princiJp osniva se na id~~i osnove. Taj je najdelikatniji, jer se osnova i nastavci mo razf1Rovati samo onda, ako je Doznat jezik, t. j. značenie riječi, a toga u ovim slučajevima nema. Zbog toga je ldentificiranie na pr. Crep- u Crepsa sa predrimskom ri'iečju crepp Hi grepo (u značenju hrid) i dočetka sa padež. nim indoevropskim sufjksom nesjgumo," Peti kriterij osniva se na principu priP0'3ledanja o starim imenima. Tako su Absorus > Osor i 01cinium U~cinj dovOdili slafr' uvezu sa kavkaskim Kolhtma, Alitu može biti po srijedi pučka etimologija i suzvučnost sa imenima Argonauta: Absyrtos i Colchi. Ipak 17 Slavenstva iramanstva
257
7
--k I
\
i fa stara pripovijedanja mogu se uzeti kao indicium za predmdoevropsko podriietlo toponima. . . Šesti kriterij osniva se na ekonomskoi važnosti mjesta označena starim toponimom, Ako je taj toponim označivao naselje kroz viekove važno za"ekonomsku eksploataciju, onda i to možebiti indicii za predindoevropsko podrijetlo. Na OSlJ1OVU ovos princlpa zaključujemo, da su imena velikih otoka: Brattia, danas Brač, Curicum danas Krk.rpredindoevropskog podrijetla. I napokon kao sedmi kriterij za raspoznavanje predindoevropskog podriietla toponima služe nam l~jČki QGtQiL Tih je dakako vrlo malo na našem području. Ovamo ide Iječ grippa", koja je 'Potvrđena II dalmatmskom latjnitetu, u dalmatinskoj otočkoi toponirniii i kao otočka idijalekatska rid·eč fripa ili hnna. kako smo vidjeli u našim izlagani ima. . . Često je dakako teško urtvrditi prvobitni oiblDk, kad nema potvrda kod 'klasičnih autora. To smo vFdjeli kod naziva otoka lž, tali[anski Eso. Samo jedna potvrda iz XV, vijeka dale obiašnienie za konsonant ž! To je grafija insula ~u 15~ stolleču," Premaovoi potvrdi hrvatski konsonant ž može a potječe ·od.JlPred vokalom e i ili od d pred istim vokalom. Talijanski Ironsonant s = z i Konstariffhčva zeta predstavljaJu prema tome hrvatski izgovor imena otoka. Dalle od toga ne možemo ići u tumačeniu." Tako 'Smo postupi!lit u tumačenju tononlma Mann8 , Rava, Tilagus, Tkon, Ura" IPamodos. Nasigumtfim osnovicama radimo, kad tumačimo imena rimskoga podrijetla. Tu znamo morfologiju i leksikon jezika. Znamo i toponomastiku čitave rimske' Jmrperije. Ne možemo seprematome varati, kad na jadranskim otocima. nai:lazimo na sufiks -a;uJmPOjen 's rimskim gentšnirn imenima, kao u Pašturan, Pašman, a an, PO'lijana, Ugljan, Lukoran, Marjan, Žian, iiii uz sam gentilicium u genitlvu, kao u Flavevco, zatim na sufiks -~-:Ua n ~ricata danas Labkat tH Vrgada, Molat, Brkata; iti ako nai:laizimo na poznate apelattve NOvalja, Postire. Značajno je za rimsku dalmatinsku toponomastiku, da se' u ekonomskom :pQg'ledu odnosi illa· manje otoke i na neka naselia; Nismo mogli konstatirati rimsKih topOnima za zalive i konfiguraciju obale. Za mediteranske nazive može se označitskao zakon, da se odnose na velike otoke ili na ekonomski važna naseli-a. U ilirski periođ stavši smo toponime Lastovo, Biševo, Škarđa" Ist, Bavo ili Boa, posljednje oslanjajući se na leksički relikt bolaurus danas blavor. Ii ilirskog perioda ima u dalmatinskim otočkim·i kopnenim dijalektima i drugih 'leksičkih relikata, kao der ili der, garma i kras. Ipak začuđuje, da je Ilirskih toponima na otocima mnogo manle negoli grčkih. . " .' . . Grčkih 1,eksičkih, relikata ima u daimatill1skoj otočkoi dijalektologiji \:>r1lično. Ovamo idu opće riječi drmun, žaoall, pedepsati, kolu" dar, igo, gen. igala, mahiier. od toponana ovamo·smo stavili: NemI
258
(~I/L bi, Porozina (?), Žirje, Unije, Zaoall, Zapuntel.Skuolel], Škrpio, Susak, Pile, Megarus (?), danas Magroviea, Savar, Logorun (?), Krapani, Tmara, Škri!p, Hvar, sutvara., Šipan(?), Lopud, Koločep(?), Ig!..':;;J) U ovoj grupi trebalo bi razlikovati dva perioda: starogrčki i biza tinskt, Ali danas to razlikovanje još ne možemo provesti bez -đu150eg Istraživanja. Značajno je za ovu grupu, da je rasijana na čitavom Jadranu od sjevera prema jugu. Najbrojnije je zastuoliena na Elafit... skim otocima. . ~manski periodl!!9že biti dvovrstan: 1. Dredhrvatski: t, i, ran~ i onda -:2, romanski za vrijeme hrvatSkog perioda. To je rani kršćail::: ski rom aJIlsk i, starodalrnatinski: o u hrvatskomizgovoru, latinsko i kao a ili je zamuklo, lat. ir, or kao sonantno r.Iat. er, II Iikvidno] me.tatezi, d~ftong au kao hrvatski av Hi ov, Jat. dugo u kao hrvatsko-I, lat. e pred e i kao k, konsonantska grupa pl ili kl očuvana, međuve kalske s očuvano i u hrvatskom, isto takomeduvokatsko t očuvano i II hrvatskom: latinski sufiks -arla očuvan 'kao ara ur hrvatskom. Osim ovih fonetskih pojava imamo na jadranskim otocima očuvanu još i seritu starih romanskih apelativa kao mošuna, mogranj, VI:' rnirine, Na osnovu ovih pojava ubrajamo u rani romanskl period o"if; toponime: Košliun, Omišalj, Brgud, Plai, Plcgar, Cifnata, Turnae, Konobe, Kormat, Kornat, OHb, Sis, Sakatur.Kopara, Artatur, Modra. Vrtača, Funestrala, Prasurjna, Brgačeli, Trtuša, Žman, Sakarup, Lavsa, Lavdara, Sit, Žut, Purara, Levrnaka, Kokara, Kakan, Krbela, ,Mavar, Postlre, Koštrlo, Bol, Plaže, Ogiran, Gonoturska, Mrčata. Oliipa, Šuni, Lokrum i Cres. Ova rana romanska nomenklatura od... :llQSi se na neznatne otoke, naselia na otocima, ntvrdenja,konf~ ciju obale, uzvisine, brda i na terenske čestice. Kako se v~ premašujebroL~.k.Ilre.dri.mskog._riiJr!§k9..K iI grčkog peti.Qda. Na ovaj rani romanski period II DalmaciH.-ko}f"je--stariji od romansko-dalmatinskoga, naslanja se rani kršćanski romanski pe:riod, Toponimi ilZ~Oga perioda okara ensam one im prilelazom latinskoga pred konsonantima lli hrvatski vok 'tt;:U ovai period idu svetač a l1nena kao ~!TIactiIn, ~utvif'H.--d.~mi čajno je, da nailazimo i na gr 1 izgovorsvetačlcih imena Ikao u Sutvara, --OTočki dalmatinski toponimi, koji idu u dalmatinsko-romanski periodokarakterisaai su takoder izvjesnim fonetSikilmpI:QIl1jenama: kao dugo latinsko i > e, latinsko dugo e kao aj~ ~. om pred konsnnantima očuvano, isto tako t među voka1ima,.Jatill$ko;x ~van(} k~ ks ili js i t. d. Iz ovoga perioda očuva1esu se. neke otočke dilalekat, ske i t ijeČ l, kao lenea, mrkenta, kimak, kanata'? i to ~. Ovamo ubra17*
jam ove
otočke toponime: Prrnan tura, Prantu r.. Vekla, sufiks -čal
II
a, toponimima, Munčel, Kanajt, Kampelle, Muraj, Lakma rtin, Valuntte, Krkna t, Krklan e, Srakan Sns, , sp ena, Maknel, Grkmork, Cherso jusa, Bruškit, Kimp, Barba t, Rapost, Valsabana, Kantarala, Montin . Karara ika, Varđar Muntač, Saraki n, Kanitali, Kampe ra, Valarm ata, ac!", Gmaln ni, Sestru re, Makna , Prvora da, Pruga, Komorčar, Frkani PoBirbini, Merar a, Kuknara, Rina, Marsan, Kampuš, Montokuc, ova I, . Daksa Silba, , Prtuša etto, Gionch nta, Pornie ra, Prožu k, mlešta roman sko-da lmatin ska nomen klatur a odnosi se na mala naselja, obraneznat ne čestice, uzvisine, ravnic e, konfiguracije obale i na đene
otočiće. I mletački
toponimi okarak terisan i su izvjesnim lingvističkim pojava ma: sufiks i -ariu -aria zamijenjeni su sa -er -era; -olus satr-iol. sa a grupa međuvokaIsko t sa d, germa nsko w sa v, konso nantsk kao sa capo li; ili č sa cl grupa a dr ili r; e pred e i sa ž; konsonantsk period a toliko ima posuđenih Ili cal, s sa Š, p sa vi t. d. Iz ovoga no apelat iva u dalma tinsko j otočkoi diialektologiii, da ih nije potreb konna odnose se koji o~om pri!1ikom navod iti. Naved imo samo one, koje ffguraciju morsk e obale kao porat, ponta ili punta, vala, riječi,draga, luka, ve: apelati ke mastič topono ke hrvats Su' zamijenile starije tinsko j otočkoi ~t, art ili rat, a koi] se ipak i danas još nalaze u dalma mi: Kvartoponi ovi idu o tbpono mastic i u veliko m broju. Ovam Val NoBuka, a Senjsk Galun, , Negrit a, Toner ner; Veglta, ~, KalTarei, Galija, , Ga1iola Sekice g, Smera Valun, ra, ghera, Peške a, Korčul , Krušiia ada, danac, Kalifronat. Krniacol, Mezulin, Skrov koi, Varđaš a, Vrgad r, Murte Oriul, le, Salta, Levre ra, Palaciol, Kanido Mezop orat, Padra ra, Panter a, Panitu la, Šeruali, Tarac, Ganga rol, da, 'Lumbarda, Mažirina, Galera , Balkun, Saldun, Kulir, Balun, Premumiia toponi ka mletač vidi" se Riv ~em aRepag no na Krku). Kako kao u Korčula. je' kadika d zamijenila i starije hrvats ke otočke nazive , konftg ura'putove ske pomor na odnosi se Ona d. t. i a ŠOlta, Vrgad lo zbog dogodi sve se To -CijU obale. Jmena velikih otoka i naseiia. kraovim u jezika ćalnog saobra i važno sti mletačkog kao službe nog jevima. Na rumun jska pastirs ka kretan ja upućuju samo neki toponimi na otoku Krku kao Fareča i Vrhure . II ," Ovime smo završi li grupisanie neslav enske otočke topono ma-stike na Jadran u. Pristu pimo sada grupis anju same hrvats ke topono kaCfii:astike. Već 'srno gore 'rekli, da je ova ~temats:ka.1: da .nernadade se da , ~r 'leksičkib relikat a. Kako je ona ogrom na, mislli'll1 ~/ gtuop'isati' jedino na osnovu slavenske~~ik~l~giJ~~1..tV<2r~~.!9
S
!
Prema tome razlikovat ćemo ,ponajprije stari! slavenski toeonomastički sistem na....iiulI.an~kim otocima. Taj ćemo iIfvfltiftlwa1ro:RizlikovanOOiO najprije one-~onime" koii su. izvedeni od starih slavenskih antropooima. Utvr 4nO je naime, da su se i u dalmatinskim iradovtma 6C"uvalisve do XV. vijeka stari hrvatski antroeoniml, koji se tek..ođ XV.. viieka pOč[rijii-iam!Đfijfvatt tršCanskhi'f -afiff6Ponimima. Na otocma-na-pr~-đoTazrT6sr(faiias-ooOiiiastički tiJI> Nčgofe II Prezimenima Nigciević i Nižetić (posliednje italiianlzirano u renesansno doba u Niseteo). U toponomastici ovaj je tip hrvatskih to.Qon~m.a,vrJ:<;L~!.
rt.
Zif\"
;j;
,. .'I/ \ }
1'7..-"""(
J
rij
l
JJr- '."\ /
nL
Perna, Okliučna: zatim pridievt na -ena -lna: Trstena, Pišćena, Pri.graiena, Čriena, Studena, Pokrivena. Pridjev] na -ssk: Baška, Konjska, Mrtvaška, Jakinska, Čuška, Ostruška, Solinska, Splitska, Grška, Paladinska, Sutmiholiska, Lupeška, Vrboska; Diniiška. Pridievi na -i: Medvija, Vučja, Vrhmlieća, Pridievi na -ov: Smokova, Česminova, Borova, Konopliikova, Kupinova, Hrastova, Brnistrova, Glogova. Sufiks -llv je rijedak: Stiniiva, Češći su složeni pridievski sufiksi: .lagodnia, Tatinja, Mišnja. Veoma obični su i pridievi iz svagdaniega govora kao Gleboka iilit Galboka, Tiha, Slana, Zela »Zla«, Suha, Vodenča, Dumboka, Čista, Tusta, Meka, Široka, Mrka, Mrtva, Plitka, Svitla, Gusta, Vodena. Ovi pokazuju, kakav je utisak činio na narodnu psjhu ovako nazvan lokalitet. Grupa pridieva srednjega roda isto j.e tako brojno zastupljena. Imamo najprije posiedovne pridieve na -j od ličnih imena Hi .od imena zanimanja kao Županje, Svirče, aH ima takvih izvedenica od topqnomastičkih apelativa, kao Medviie. Ošlie, Paunie, Kranje; zatim . . p osiedovnih pridjeva na -ov -ev kao Maževo, Gržanovo, Opakovo, Čiova, Žrnovo; zatim posiedovnih pridjeva na -ln kao MandiJno, pridjeva na vsn: Javomo, Pečeno, Žedno, Liesno, očuvano samo u taliIanskom nazivu Lesina, Lozno, Rasopasno: na -bsk: Japneniško, Statrnsko, zatiJm na složeni sufiks -inje kao Kokošinie. Pridievi iz svakidašnjeg govora takoder se često susreću, kao Golo, Žestoko, Svilno, Priko, Tisno, Široko, dok je tip pridjeva, koji je iščezao već davno izsaobraćainog govora, kao Šćedro, Izoliran. Daleko br~jnije su zastupljeni oni toponomastički tipovi, gdje je pridjev supstantiviran pomoću različitih suftksa, koje ćemo navesti. Tako 1. -ac: Grbavac, Gnlubovac, Radovac, Rastovac, Tjhovac, Kruševac, Triskavac, Čo kovac, Opačac, Slanac, Vranac, Čarnlkovac. Dračevac, Studenac, šinkovac, Liutac, Golac, Dužac, Zvirinac, Galovac, Makovac, Porovac, Pećarovac, Jasenovac, Lukovac. U ovoj seriji zastuplienl su pridievi od Iičnjh imena kao i od tooonomastičleh adjektiva. Mnogi adnjrh opetuiu se dakako i na kopnu kao Županiac. U stvari, ovdje imamo složene sufikse -ovac -evac, kao Zafarinovac, Kraljevac, Rašetlnovac, Grabovac, Planrkovac, Glogovac, Braikovac, Črnotlnac, Boljkovac. U istoj funkciji služi isto tako brojno zastupljeni sufjks -ica. On se dodaje pridievima na -ov -ev -sk -sn, Tu su zastuoliena podiednaKO lična imena i toponornastičkt apelativl. Primjeri: Sutomišćica, Vošćica, Sašćica, Brbišćica, Telašćica, Komorišćica, Martinšćica,
Jadrešnica. Stanovišćica, Brniestrovica, Jelovica, Toverašćica, Gabrovica, Melnka, Abatnica, Vrbovica, Dračevica, Didovnice, Franovica, Rujnica, Jakišnica, Paklenica, Srpnica, Potočnica, Klopotnica, Rakovnica, Papranica, Zorlievica, Mavrovica, Divnice, Čušćiea, Magrovica, Žmašćica, Dubovica, Movaršćoca, Rasoviea, Brozovića, Tijašćka, Blitvenica, Rozoznlca, Ovamo idu i izvedenice iz običnog
i
i'
govora kao JaplentcaPodvornica, SuŠica. Pored.tjpova, koji se opetuju i na kopnu, kao: Vidovica, Vračevica, Dubrovjca, Smričevica, \ Radoševica, Rastovica, ima ih i takvih, koje na kopnu ne susrećemo, kao Pražnice, ili su rijetki, kao Pavlićevlca, Duhošnica. . Sufiks -jak isto je tako čest u funkciji suostantivlrania ,pr'iidjeva: Kozjak, Pasjak, MiŠ(n)jak, Brušniak, Paprinlak, Tovariak, Krivnlak, Ošiak, Knežak, Mrtovliak, Blitvenlak, Vodenjak, MasUnjak, Broskvenjak, Garmeniak, Smokvenlak, Galešniak, Kamenjak, KobHjak, Kravljak, Skradišćak, Gvozdeniak, Komoriak, Maslinja:k, Patarišćak, Koromašniak, Orliak, Lukovniak, Prapatniak, Rakitniak, Plošniak, Karnenišniak, Borovniak, Sovliak, Kaleblnlak, Prššnlak, Platnlak, 2eIežniak. , Sufiks -lk dosta je raširen; Mutnik, Planik, Vrotndc, Vrbnsk, J.Iovik..Maslovnik, Pokrtvenlk, MoraČlll:I'k, Straževnik, 2ukovik, Borovi'k, Bobovlk, Glasri:~k, Travnik, Borovnik, Trstenjk, Jasenik, Komornik, Vinik. RoženiJk, Lukovnlk, Plavnik, RIanik. Rjeđe su, zasnmlient suftksi -'bk, -lna, -ača: Volujak:; Butkovina, Lovrenčina, Lupeščina, Svežlna, Rasovača, Rahovača, Kosmača 'Gnjllovača, Sabuniača,
~elativ kao toponim dotaz~· ne samo sam nego i u vezi sa pridjevima. Primjeri<: Beli Grad, BaT-bi Art, V~ Draga, Zali Bok, V~la Straža; Lupeška DražIca, Velii 2·" Debela unta, Mažova Gora, Zale Škulje, Veli Bok, Tusto Čelo, Kozi Skok, Veli Brak, Veli Tleh ( teg), Zala Draga, VeIr Golac, Kruševo Polje, Veli Krug. Veli Kus, Tepli Bok. Vidova Gora, Vića Luka, Mratinje Brdo, Krševanie Polje, Kneže Polje, Vino Polje. Ova dva posliednia toponšme postaju složenice, tako da se deklinule samo drugi dio, pa se može pisati zaledno ViooPolje, ~nežpolie. Kadikad je il teško razabrati slošenjcu kao u Bargumfl, II Buneuleka. od drugih složentca spomenimo još Knez rot "Knežev Rt«, Dragodid, Končabok, Zvoniarad, Konctlun, Pustograd, VučiJgrađe, Vučeravan, Sarnograd, Vodoteč, Knežeravan, Dragovoda. Župan!dol. U Zvonigrad nalazimo tmeerattvnu sIoženicu,a u prvom dijelu od Koncilun vidi se još stari Iokativ, kao i '\lJ Knežeravan, ČesU su toponimi od ~iva sa pref!k. ikslma: kao Zaglav, Zavala, Prošzđ; Prtievor Propaa.-Pasika, piOgon, Pipolie, Sutiska, Priiežva, Ponor, Sklon, Prozor, Oklad; Ozrin12 , Nerezine, Prisleg, Osik, Požar; Ozren. . ~vi kao toponimi vrlo često dolaze kao deminutivi, u sing. i plur.; na PT.: Mrčica, Krušica, Glavica,' Garica, Dražlca Dzrađica, Sičica, Murvica,Četice, Orlec, Orlice, Smokvica, Carkvica, Zubić, Kaloič, Laščtč, Jazić, Krušvica, Težić, Artić, Vrtae, Kukljica, Stinlca, Vlačića, Pavica, Kamičič, Pločica, Česmimca, Gradac, Rat8JC, Platac, .ijumac, Kamičac, Bočac.. Jablanac, Dubac, Kiiac.. Vodice, Njivice, 'zsne, Zaklopica, Stiniće, Studenčjć, Dolac, Kurtlca; Lučica, Gorica, 'I
. rh))~
(~y#'~"
l
2f>3 I
l
\
.
Cesto dolaze i augmentativne izvedeniJCe u otočko] ,toponlmlft, Ovdje naizlavnifu ulogu igra sufiks -lna: Glavina, Pličina, Orline, Nerezlne, Vršine, Dražina, Stanina, Potočina, Zidine, Kaštelina, Sadina, Garina, Pećina, Plasine, Kotlina, Kablina, Guvnina, Lupina, Jabučina, Smokvina, .Osičina, Polfma, Bočina, Gračina.. Lisina, Glavičina, Vrthee, Jamina, Vrhovina, .Lučine, Artina, Kozina, Hramina" Greblne, GnjiJine, Garbine, Kosirina, Kako se iz dosadašnlih navoda vidi, svi apelativ! moguda dolaze i .u singularu i u pluralu, bili oni augmentativa ili deminutiva ili simp1~cia ili preliksalne složenice, U ovom se pravcu opaža kao karakteristično, da deminutiv Politce dolazi samo kao plurale tan tum. Zatim je karakteristično za otok Brač i Hvar, da ovdje dolaze i drugi toponomastički tipovi u pi}uralu,tako adiektivnkfip Povia pored Povje~~ •. ~fiks -lna bmd augmentativa možeoznačivatistare ruševine ili mjesto"'gme-~nekada, nešto bilo, kao. u Kaš~' ,. Zidine, Guvnine. Za posljednje je značenje dosta raširen SUfikS, -,iŠ, Ć"e,' Ora,šišć, e, Seliš,' će,' Tarnišće, Stupišče, Miri<šće, Zastražlšče, Vim, Orebišće; Nere-
žišće, Ložišće, Pučišće, Bobovišće, Lučišča, Pođzračlšče, Polačišće,
'Kapišće,Račišće, Koledišče, Prjstanišče.
, Kolektivakao toponim] nijesu 'tako raširena na otocima. Glavni su ti!povi Borje, Brusie, Vriiešče, Zablaće, PostrožlevPoselie, Zogrodie. ' l metafore kao toponimi dosta su česte, kao Šilo, Vrč, Opat, Biškup, Nozdre, Badanj, R.ažanj, Celo, Paška Rebra, Ždriđo. 2drilla," Ždriiac, Bisaga, Pohliiba. ~, . Dok su toponimi, koji sadrže p:rjj.eQlost ~ imenicom, dosta česti kao: Zagrad, Zaglav, Varh Gore, Pod garbe, -~a01aze brojevi samo rijetko,i to samo broj tri: Tri Lokvice, Tri Moli, Tri Luke, Tri Brata i 'Tri Sestrice. Zadnja dva toponima idu u metaforički tip. I humorističke složenice dolaze, iako rijetko, kao Močiguz.lca. Kaoooče pravilo može se ,}>OstaviH, da su otočki toponimi ili pluralia iJri' stngularia tantum, kako smo već vidjeli kod pojedinih tipova.ll~ Medu plur alia ,tanturn ,ističu su Grohote, Plate, Blaca, Seka, kao karakteristična za otočku toponomastiku. Isto su: tako karakteristične metafore za ovu toponomastiku, kao Motika, Livak, Kaba1; kao ikivedentce· na -išće; Počivališće, Gračišče, RiJpišće, Gumnišće, . Kainišće,. Ulišće, Igrišće, Loiišće, Periltšče. .' . .Dennnutivni tipovi kao Osridak, Vrutak, Vršak, dolaze i na 'k
Koludarc,
264
.
u ovom silStetnu ima i vrlo'rijetidhsi1fiksa, tako -ar:
Miš8ir, Rlol . . .. Kako se :iz ovoga pregleda ~d'ran'Ske ~točk~J~-YJ!!i..tO!1~'-'~, je posve istoga tipa kao i~S'Ka ih hrvatska.. Jedino II dva I slučaja nalazimo ie;vjeišii50dstupanje:m]e-stili'ks - anin, koji je n~ I / kopnu u pluralnirn toponimima vrlo čest, ovdje vanre .o rijedak. .. _'J Imamo ga samo u dva SIUr2Č·. otoku Pagu: Pečani ,i Murovl'jani. oji .j~. II t~imim
o
<
~.
rl.
~,~
i \.1\.
,i
V\"I.'y--~
.I-j l...,
Ilvv....
~'. l. rr->:
Na ovaj smo način prikazali hrvatski toponomastičkl sistem na jadranskim otocima sa gledišta lingvistike i,ti, bolie, tvorbe riječi. Time dakako tooonomasttčko.istraživanje nije završeno, .Tooonlme .treba studirati, grupirati i kJ1asificirati i sa gledišta semantike, t;-j. sa gledišta značenja isa gledišta, kaKO se to značenje odnosi prema terenu, kojI oe;n~č~i prema ldkatlfloj historiji... / I Budući da se tononomastičko ispi,tivarije Jošuviiek kod nas nalazi u povojima, ne mogu da izložim ikakav 'Sistem ovoga puta. Ograničavani se samo na općenite napomene u. ovom. pravcu. Uzmimo kao primjer otočke toponime, koji su jednostavni! apelativ.i, kao Brus, .Stubal], Plasa, Plasica, Zgon, Plat, Rasohe. Slanct, Miholjice, Gozd• .Postavlja se pltanie, šta znače. Današnjim apelativom brus, koji danas znači: oruđe za brušenje, ne može se oblasnttl otočki tooenim.. Moramo uzeti stalrije značenje »kamen = petra«, kako 'je riječ zabi·lježerra lli' dalmatinskim Mstinama. Iz toga 'izlazi, da toponomasti:k· -mora poznavati historiju riječi, da bi objasnio značenje toponima. Ali ·to nilje dosta. On mora poći i na teren, da :verificira toma-čenje. Gozd ne postoji više u današnjem đeziku otoka. Riječ je nekada značila ,.šuma«. Terensko ispitivanje pokazatče.ida na ovome mjestu nema danas' ni'kakve šume. Iz toga se vidi. da je' toponomastika od važnoPoStoji takoder u otoč 'sti za 'lokalnu historiju kulture. ZgOO danas kom govoru. Ali je riieč 'mačiJa »zemljU«,:koju'su. kmetovi morali
ne
265
___ obrađivati. Iz tosa opet iiZlazi,da je toponomastika od važnosti i za upoznavanje lokalnih socijalnih odnosa, Toponomastičkt aoelativl često su od važnosti i za studiranie geografskih oblika terena. To smo vidjeli: kod toponima Preslop, Prisleg, Ozrini, Samottvlorac. Da bi se saznalo, kakve geografske \ forme naziva narod ovim toponimima, nema druze nego ići na teren i opažati sve ovako nazvane terene. Taj posao, razumije se, još lIliije ni načet za naše jadranske otoke. Kad smo gore klasfficirali otočke toponime prema hrv. tvorbi riječi, opazili smo, da SUi to ul golemoj većl!!.LP!.idjevi iti izvedenice od ličnih imena Tu grupu toponima nazivaju njEhački toponomastici ~ppennamen ili Besitzernamen ili, što bismo mi hrvatski rekli, farniliiskl ili posiednički toponimi. Ovi dolaze više puta u pluralu kao Miholjice na Krku od staroga imena Miholj. Plural je nastao zbog toga, što se tim toponirnom označuie više čestica kao Slanci, Vrtli, Njivice, i t. d. Tu dakako za objašnjenje toponima ne treba ići na teren, jer se ništa više ne će moći saznati od onoga, što bi se moglo utvrditi i samim uporednim izučavanjem. Ali kad sei-adi o toponimima, koji označuju izvjesnu vrstu terena kao Meli, Slanci, Plat, i t. d., tada valja poći na teren, da bi se oblasnilo i utvrdilo značenje. Kod drugih kao Plasa, Plasica, riječ koja danas ne postoji u jeziku u značenju njive, pa kod! toponima, koji su prvobitno bili čisti pridievi kao Županje ~li pridievi supstantivirani pomoću sufiksa kao Knežak, tu valja izučavati lokalnu historiju, da bi dobili saznanje o značenju toponima. Sve ovo vrijedi iza toponime, koji su složeni sa erlfedlogom. a taj se srastao sa apelativom 'kao II Prestenice, Prezida, Pocukrnarok, gdje imamo prijedllQlge pred i pod. Da bi ih mog!it razumjeti, valja ići na teren. Isto vrijedi i za preflksalne složenice, koje nisu nastale parasintaktičnim'Putem, kao Pogled, Prostk, Proboj, Pristka, Probleme za sebe pruža studiranje topcnomaetičkši složenica kao Glavotok, Kolovrat, Glavograd, Vodotok, Dugonirve, Starovas, Ovdje vidimo, da je Glavotok hrvatska složenica, koja je nastala prema taliianskomtlou Caisole, Duaonhve i Starovas lako se obiašnjuju. To suoridievske složenice od stara vas i duga njiva. Ovakav tip toponima je laika shvatlilv i ne zahtijeva studiranje na terenu. Isto tako ne zahtijeva studiranje na terenu ni toponomastički Up Velo ni Malo Selo za današnji Veli Lošinj i Mali LQšilnj. AU i ovdje je toponomastika važna za historičare, Dok je Veli i Mali Lošinj bio potpuno hrvatski, zvao se jednostavnim hrvatskim toponomastičklm tipom: pridjev + tmenica. Ali i jasni 'aoelativt kao toponimi zahtijevaju kadikad studiranje na. terenu kao Str..aža, Stra.ž ica• zatim kol.ektiVi B. rešć.e, Golija,. da b,' \" .se došlo do. razumijevanja upotrebe. Toponomastički apelativ Straža
--0JV
'tA
,:ičnO
je raširen.podalmatinskim otocima;
.. .
'{/~~:_
•
Isto tako zahtijevaju studiranje na terenu i metaforički toponimi kao Badani, Šilo, Opat 1 t. d. Iz ovog kratkog pregleda o semantičkim problemima naše otoč ke tononirniie vidi se, od kolike je važnosti, prvo, dobro sabrati današnji toponomastičkl materijal, odrediti ga Ieksikografski, t. j. ozna-čiti mu deklinaciiu 1prijedloge, s kojima se upotrebljava, ubicirati ga, 'Označiti mu funkciiu, t. j. za kakav teren služi i t. d., sakupiti za nj hlstoriiske potvrde, ogledati diialekat, u kojem se govori. Takvo intenzivno sređivanje hrvatske toponomastšce još nije ni pravo načeto. Ni ova knjiga nije mogla da u tom pogiedu dade nešto definitivno. Njezin je cilj da skicira problematiku jadranske otočke toponomastike, a ne da dade definitivna objašnjenja, što se još ne može učiniti na današnjem stepenu naše toponomastičke nauke. Za ovu svrhu morat će se i kod nas obrazovati udruženja, kako su se obrazovala j na zapadu u Njemačkoj, u Engleskoj, Americi, sada i u Francusko], -da ne govorim o malim zemljama, kao što su sve nordijske, Ilolandija, Belgija i t. d. 15 BILJESKE l) Svrha je ovoga članka da zamijeni toponomastički stvarni indeks za -ovo ,djelo. Prema tome čitalac će za svako u ovom članku spomenuto ime po"tražiti objašnjenja u djelu prema indeksu toponima. 2) Henrik Barić,u članku Ime reke Bojane, Slavistična revija III. str. 356, rtlga se mojem tumačenju antičkog oblika Barbanna za Bojana, koj: ,ja nisam 'uzeo kao prvobitni, a on ga uzima zbog toga, što bolje pristaje njegovoj eti.mologtji. Teške njegove riječi, da sam ja pitanje više zamrsio mego razmrsio i da nemilo griješim, nisu nikakav dokaz za njegovu tezu, kao što ni njegova -etimologtja rrije dokaz, da je Bojana prvobitno glasna zaista Barbarina. Dokaz za .to jest upravo činjenica, što je Babenna već antička variaJectio i što oblik 'Barbanna ne objašnjava ni albanski oblik Bfin ni srpsko-hrvatsk: oblik Boj,ana. Barićeva pretpostavka o disznilactjl r-n O -n za gubitak suglasnika ".1' u Barbanna visi posvema u zraku. Labilno albansko n. koje ne postoji pravo ni danas, još je manje vjerojatno za 'stari vijek. Ovdje je pisano kao genitiv. Mi 'nemamo drugog sredstva, da bismo versficiralt grčke i latinske grafije toponima, osim oblika, koji su se očuvali u stalnoj tradiciji. To je prtncip isto tako stalan u toponomastičkom ispitivanju kao' i princip, da u Iingvističkom tumačenju valja poći od najstarijeg dokučivog oblika, a taj u ovom slučaju može biti samo 'albanski i srpsko-hrvatski oblik upoređen s antičkom varia lectio, Konsonantska grupa barb- prema Scardona Skradin i t. d. morala bi dati u hrvatskom likvidnu metatezu, a albanski se oblik ispravno može tumačiti samo na osnovu 'Sl'[pslro-hrvatskoga, kaIro sam pokazao u Zeitschrift fUr Ortsnamenforschung IV (1'928), str. 200. Sve ostalo, što Barić, na osnovu svoje etimologfle, postulira -u pravcu historičkom, jednostavno je domišljanie. Isto tako, ako hoćemo znati, da li .le ispravna stara ,grafij.a Gissa HiCissa, nema druge nego osloniti se ,na upoređenje s današnjim oblikom Caška, kojl se slaže samo .s Cissa, I t. d. 8) Ilirski sufiks -ona dolazi još u VI. stolj-eću u Brivona za današnji otočki ·skup Brioni kod Pule. U svom' pariškom predavanju na toponomastič kom kongresu 1938. g. pokazao ,sam, da ovaj t. z», ilirski .sufiks nije ništa' drugo mego prekrajanje na latinski, i da mjesto njega imamo zabilježen oblik -an u -epdhorskom Eman za klasično Aemona. V. Actes et Memoires ovoga kongresa, Paris (1939), str. 240-247.
>
>
267
Barić.u
J1JtDo6lovenslrom filologu, II (1921)p . 5) Moj članak pod naslovom Prilog isp:;.tivanju predrimskih leksičkih ostataka u slovenačkom i srpsko-hrvatskom jeziku, Slavističn:a revija III. 'str.' ,) Ovakvo JDijljenje izrazio je
str. 52-54. 354.
•
. 6) Vidi Antoljlllk, Starine
.~<"
fiN.
, :
'I
42, str. 386.
7) Ime ovoga otoka identificirao sam sa grčkim nšsos sotok«, što bi moglo biti' samo onda, ako nšsos potječe od *sriiidhios kao mesos od *mecHos.. Sve je ovo dakako samo pusta lingvistička supozicija. V. GIotta (GOttingen), sv. XXV (1936)
str. 21'11 i sl.
.
Ima na Mediteranu dosta <$1;arih taponima, koji samo u početnom kOl1sonaritu pokazuju razlikovanje. Tako se Moa, danas Maun, razlikuje od ~ danas Ciovo, samo u početnom konsonantu. Na isti,se način razlikuje I~ OĆI C:&Sa, Curicum od' Oricum. Sta JZDači ovopoČe1lno rarzM.kovanje, ne mOžemo znati, jer nam nisu pomati mediteranski jezici. 9) Ura IJlOIŽe seaJlPOl'eđi.vati sa !Pl'etlgrčkim Yria. 10) V. Maverov članak Kanata, S1av.:.stičoa revija III. str. ,308. ll) .u vr'elima. što ih obiavtše Stipe Gunjače i S1JeplllDAn~ljak u tom svesku, po-Sljednji je imao dobru ideju, oda u bilješkama' clade i identitJtaclju sa, današnjim toponimima. ' 8)
268
. j
SADRZAJ
PREDGOVOR (postanak djela, način obrade .~ kakvoća toponomastičkog materijala, toponomastičke karte)
..
:J. KVARNERSKIOTOCKl SKUP (L Toponomastitki problemi sku,pa, II. Historijski i liingvistički . podaci o njemu, III. Porlirogenitovo djelo kao polazna točka za toponoril.astičko ispitivanje.) \ BILJESKE 1. KVARNER BILJESKE .2. KRK (I. HJstor~jska problematika krčkih toponima II. Glavni toponomastički tipov·i na Krku, III. Toponomastika krčkog ob8.1skog sistema) BILJESKE .
.,
~.
CRES (L-III. Građa i obrada kao na Kr1m) . BILJESKE -4. LOSINJ (I,-III. kao na Krku, 14. Topmt.mi grada Osora) BILJESKE " .
. BILJESKE 6. PAG (I.-III. kao na Krku, IV. ToponomastiJka oba!skog . sistema) , BILJESKE ~I.
.
':,.
11-16 16 17-20 21 21-32 33-34 34-'-43 ~
44-5a 53-54
55-:65
5. RAB (L-III. kao na Krku)
-,
5-9
ZADARSKO-SmENlSKl ARHIPELAG (Po#irogenitovi podaci :' . o tom otočkom skupu) 1. OLIB (I,-III. kao na Krku) BILJESKE "/" / ' 2. SILBA (I. Glavni toponamastički problem prema carevu , podatku; II. Glavni toponomasti&i tilp<)vi' na otoku). .. BILJESKE 3, PREMUDA (I.;;';':'II. kaona SUbi) -, , BILJESKE .~
..
4•. j.f~LAT, IST I SKARDA (I. Toponoinastički.~~~ ~ ova , tri. otoka, II. Toponomastika .ob8l8kog slstetha) '" . • -: ,"BILJESKE ............"..
,.~7
67-76 76-77 78-79 7~ ~
85-89 89 89-93 93 94----Đ9
99-100
5. SESTRUNJ I RIVANJ (I ,-II. kao na Silbi) BILJESKE 6. UGLJAN (lo-II. ikao na Silbi) BILJESKE 7. IZ MALI I VELI (I.-II. kao na Silbi) BILJESKE ,8. VELI OTOK (lo-III. kao na Krku) BILJESKE 9. KORNAT (lo-III. kao na Krku) BILJESKE 10. PASMAN (lo-III. kao na Krku) BILJESKE 11. VRGADA (lo-III. kao na Krku) BILJESKE 12. MURTER (1.-11. kao na Silbi) . BILJESKE 13. ZIRJE (sva tri, poglavlja u jednom) BILJESKE 14. ZLARIN (kao na Zirj;u) BILJESKE 15. KOPARA (kao na Zllrju) BILJESKE III. OTOCKI SKUP SREDNJE DALMACIJE (POT'firogenitovi podaA:i o njemu) ,
1. CIOVO (lo-II. kao na Silbi) , BILJESKE 2. SOLTA (I.-II. 'kao na Silbi) BILJESKE 3. BRAC (l.-III. kao na Krku) BILJESKE '" HVAR (lo-III. kao na Krku) BILJESKE
fi;
VIS (l.-II. kao na Silbi) BILJESKE
IV. roZNODALMATINSKI ()TOC~I SK~ (:porfirogenitovi podaci o njemu) • ~, l, KORCULA (l.-III.kao na Krku) , BILJESKE , " I. • 2. MLJE.T (It-III. kao na Krku, IV. Toponomastika 09alskog ',sistema ......;."..., Blt.JESKE' ,,' 3; LASTOVO (l.-IV. kao. na- Mljetu) , BILJESKE
iZlO
100-lmt . 103 103-14» 109
110--113113-1140 114--1240 124-121). 12&-132 132-133133-13* 138--139' 139-1~
144 145-149 149 •
'150--153154 154--15B; 156 156--1~
159 160' 161-1OG 166-16T
167-1'70 170-171 171-179' 1'79--181 1181-1. 190--191 19~196 196-19T
198 1{J.g.:-2OT 207-208:
209--21&: 216-219' • 219-227 227-228
>
4. LAKLJAN (kao na Zkju) . BILJESKE
229-232 .232
5. SIPAN (I.-II. kao na Silbil BILJESKE 6. LOPUD (l.-II. kao na Silbi) BILJESKE 7. KOLOCEP ~kao na Zirju) BILJESKE 8. LOKRUM I DAKSA (l.-II. kao na Silbi) BILJESKE
233-237 237-238
.
23~242
,.
241 242-245
"
245 . " 245--246
V. opel PREGLED· JADRANSKIH OTOCKm SKUPOVA SA GLEDISTA TOPONOMASTIKE (Grupiranje otoka)
~
250-256
VI. SISTEMATIKA JADRANSKE OToCKE TOPONOMASTIKE (I. Predslavenski toponimi, II. Slavenski toponimi) BILJESKE '
256-267 267-268
I
I·
ZlI
•
