Mrguda uprti rubine i pođe na perilo. Nešto joj se steže oko srca kad izađe s bremenom iz zgrade. Ima već nekoliko nedjelja kako se u selu samo o njezinoj materi, a još više o njoj govori. Kad minu pored orenovića kuća, lijepo osjeti kako je rumen obli i u!vati dr!tavica. oji se vidjeće je ko, pa će što rđavo za njom reći. "na je ljuta, vratiće mu, pa opet teško njoj. Mati joj je nemirna. #ednako tr$kara od kuće do kuće. Nekad i omrkne u selu, a svijet kao svijet% svašta ispreda. &ovjek joj se žalio i popu% popu % ' "$e, molim te ko starijeg, prošćeš, ona moja biježa od mene( ude dva, tri dana kod kuće, onda se nešto prišjeti, namaže kosu, o$ešlja i obu$e ko da će na zbor, pa eto ti je u svijet. Nema je za nekoliko, pa se jope) vrati. *rimim je. Ko velim% moja je, bog je ne ubio+ ude malo, jope) rep na rame, pa u mrak( #a je solim, odijevam, obuvam i )vamo )va mo $inim joj, što)no vele, idaru, a, prošćeš( , pa, o$e i brate moj, znaš kako je% ne mere isan+ "no, ima se i pro)odati, ama s obrazom i poštenjem. ' Ne krijem, ne šijem, već evo ti otvoreno pred ovom svijetlom bradom kažem% Neću te+ -ta će mi stara, sakata, sipljiva i $akarasta kljusina+ ' -uti, rospijo jedna rospijska+ "sman je paša jedan po jedan bio, pa je i on na *levni iznemog)o. /ma, zar nije tako, o$e 0urđu, molimo te 1aka 1aka je Mrgudina mati. *osrćući s razora na razor, Mrguda zastade više 2lajića tora. &u razgovor. ' 3vano o meni govore ' pomisli u sebi i zađe za jedan lisnat grm. ' #est, drugo moja, krv+ 4estoka krv je tome kriva. Mrguda poznade grlo i zadr!ta. ' I ja bi to rekla ' $u se drugi, malo obliji ženski glas. /ma, jesi li je vid)la, sestrimim te% nema joj ni sedamnaest godina, a sise joj nabrizgale, pa tvrde ko kamen+ Kad je pogledam, lijepo mi dođe krivo što sam žensko% jest, o$iju mi+ ' Ispale ti dabogda+ ' prošapta zajedljivo Mrguda. ' /ma, ne treba ti ništa drugo% pogledaj materešinu samo+ 5tarija je od mene makar deset godina. #a, ju$erašnje vuzle% krezuba babetina, a ona i sad ko kakva mlada. ' Neka si ti krezuba babetina, ama si i poštena žena, a ona je od kopilskog soja. 3 njezinom se plemenu i kopilad rađaju. #a bi se svojom djecom, drugo, zaklela da je i Mrguda kopile.
' I jesam kopile+ ' škripnu Mrguda zubima i klisnu pored tora na perilo. 5prti rubine, sjede i po$e se izuvati. Kad se izu, zbaci sa sebe zubun, zabaci ostrag prega$u, uzgrnu košulju do iznad koljena, pa zađe u vodu i stade usprav. *ogledajte je kako je kršna i nao$ita+ 6ice smeđe, okošto, a ostala snaga salivena, jedra, puna kao u nadojena janjeta. Krupne, duboke, crne o$i uvijek su joj nešto vlažne7 a nos prav, mesnat, s okruglim nozdrvama, malo naviše zavinut. 3sne nabubrile i uvijek crvene. 5amo kad se ražljuti, zadr!ću i poblijede. "sim svega tog Mrguda je, što se u narodu kaže, slatke krvi ' slatke, preslatke+ / kad zapjeva% 8Moj se dragi na vojsku oprema8 ' gotovo svaka žena koja ima sina na solda$iju stane plakati. 1ako je kopile znalo tu pjesmu žalobitno zapjevati. ' 5amo nek sam ja Miki draga, pa nek svijet govori što gođ )oće, ' prošapta ona, sagnu se, uze pratlja$u s obale i stade ispirati rubine. "ko nje svukud voda, svjetlost i nepregledno, mirišljavo proljetno zelenilo. 2azdu! se o$istio iza kiše, pa treperi i svijetli se kao staklo. "ko bijeli!, obli! nogu žubori voda i lagano proti$e, a treperava se svjetlost odbija od vode i igra joj se po vlažnim obrazima i dugom, sjajnom gerdanu. 9iže glavu, baci pratlja$u na obalu, protegnu se, a pjesma joj se samo iz grla ote% Moj se dragi na vojsku oprema.
"$i joj zasuziše, a snaga ti!ano zadr!ta. :las se snažno, umiljato razlijegao, prelijevao se gr$inom, prkosom, razbuktalim žarom. Iza nje bućnu kamen u vodu i poprska je po bijelim bedrima. "na se trže, poblijedi i zadr!ta kao srna, a pjesma joj se sledi na blijedim, uzdr!talim usnama. "krenu se, a ono Mikina glava viri kroz uprskano i ovlaženo šiblje. ' Mika, brate moj, bježi otalen7 vidiće te svijet, pa što ću onda od sramote, jadna ti sam+ ' preklinje ga Mrguda i nespretno, zbunjeno spušta košulju niz gole, pune bedre. ' / kad te 6ujo Krstanov presreće u jeliku, ti šutiš( Ne veliš% vidiće svijet. ' Moreš, Mika, govoriti šta gođ oćeš+ ' uzda!nu ona i iziđe na obalu. -ta će mi 6ujo "naj švrćo+ "d rđe se ne mere kruva najesti, a kad ide, klima ko kakav starac. 9a je barem taki gerz ko ti, tako snažan, plećat, visok, mog)o bi $ojek nešto i pomisliti, a nako( Mika, brate moj, ti se griješiš oda me. "n se zatrka, presko$i preko vode i priđe joj.
' 5av svijet sko$io na me, pa i ti. ;ar ti nije, bolan, žao ( Mika, Mika, ogriješićeš dušu+ ' ;nam ja tvoje izvijanje, Mrguda, znam+ ' -ta ti )oćeš od mene, Mika+ Krvi bi ti svoje uto$ila. #a te volim, umirem za tobom, a ti( 9uše bi ti dala. )"ćeš duše+ / u $emu je duša #e l) u krvi ' pita Mrguda, a sva se zažarila u obrazu. ' 2ele da je ' odgovori !ladno, preko srca, Mika. "na u trenutku istrže Mikin nož iza pripašaja i ma!nu po goloj mišici. Krv šiknu, a rana se razvrati. 9r!ćući, trže rup$ić ispod nakićene tkanice, natopi ga vrelom krvlju i baci pred Miku. ' to ti duše+ Mika, vjeruješ li mi sad ' jeknu bono, a suze je obliše. Mika se okamenio, poblijedio, pa šuti. #edva se osvijesti i priđe, te joj zavi ranu, pa je stade snažno oko struka stezati, gristi, grliti i ljubiti. ' Nemoj, brate moj, ne valja se to prije vjen$anja ' otima se ona malaksalo, otirući rukom ono mjesto na kom je osjećala Mikine uzdr!tale usne. oji se, jadnica, poznaće svijet. "n joj nesvjesno, ne!oti$no zavu$e ruku u nabrekla njedra, koja su u vatri gorjela kao ono modro, raspaljeno, planinsko nebo iznad nji!. Mrguda se trže, vrisnu, a gerdan joj zveknu na jedrim prsima% ' #oj, joj+ Nemoj, o$i moje, ja sam škakljiva. Njegova ruka u!vati za nešto vlažno, oblo, tvrdo kao kamen, a vruće kao živa žeravica. ' Nemoj, zenico moja+ ' prošapta ona nježno, s dubokim uzda!om, zanese se i, iznemogla iz silnog uzbuđenja, nemoćno spusti glavu na njegovo rame. 5a Mrgudini! zažareni! obraza nestade uzavrele rumeni. 3 $asku se preli u mrtvo, ledeno bljedilo. "d tog dana nije se više nasamo sastajala s Mikom. ježala je od njeg) jer se bojala svijeta7 bježala je od njeg, a umirala je za njim. I jesen dođe. Miku primiše u vojsku. Moj se dragi na vojsku oprema+ ila je pošljednja noć pred polazak Mikin, burna, vjetrovita, jesenska noć. Mrguda zapreta u kući vatru, uđe u zgradu, svu$e se i leže u mjesto.< Ispod tvrdog, slamnog poglava$a miriši suvo bosilje, devesmilje i crveni, uveli đulići, a pod njom se širi miris zagrijanog, planinskog sijena. *omisli na Miku. 3 glavi osjeti vatru, a uz obraze joj udari vreo plamen. "bli je vruć, prevruć znoj i cijela joj snaga zadr!ta pa nabreknu. 9r!će i nami$e na se vlasnatu, meku ponjavicu. :ori, sve gori, kao da je u vatri.
;baci ponjavicu s oblog, zagrijanog, uzdr!talog tijela, zavu$e ruku pod mirišljavi prostira$, izvadi slamku, pa je stade griskati, nemirno se protežući. "na griska, a ispod poglava$a miriši bosilje, devesmilje i crveni, uveli đulići% ' ože moj, )oće li doći Izađe joj pred o$i snažan, vedar, nasmijan. "na nešto grješno pomisli i od te se pomisli strese. ' Ne valja što sam pomislila+ 1o je griješno i bogu dragom mrsko. ože, što si me )vaku stvorio -to će mi ova snaga i vatra *rokleta krvi, što me tako mu$iš+ "brnu se na drugu stranu. Kroz razmaknuta jelova brvna, koja su udarala na smolu, vidjela se mjese$ina kako se rasplinula po žutom, skorenom blatu oko staja. "na gleda i dr!će, a srce strepi u silnoj, nasrtljivoj, neodoljivoj $ežnji% ' ože moj, )oće li doći 2jetar lomi i krši grane s retka trešanja više zgrade, silno zajau$e, pa sitno, oštro zacvili i zatrese zgradom. 2jetar trga i prosiplje suvo, svenulo lišće, a ona plamti, gleda i šapće% ' )Nako će se i moja mladost osušiti, uvenuti, $ekajući ga dok se vrati s vojske. /li $ekaću ga. 9a me car prosi za svog sina ' neću+ :orjela je, dr!tala je, pa je onda ti!o u suzama kao malo sisan$e zaspala( Na zgradi škripnuše vrata, za planine zađe mjesec, vjetar utoli i sve se utiša. Iz daljine !uji rijeka. Na mlinskim lakomicama šumi voda i pada u badanj. Kroz primamljivo šumenje i slijevanje vode $uješ kao da neko šapće. "kreneš se ' ne vidiš ništa. 5amo $uješ kako rijeka ujedna$eno !uji i osjećaš kako teško diše ledena, jesenska noć. = ' 6ani nas ubi klja, ove godine obi grad, a dogodine nek) nam carevina pošlje dobra desetara ' pa nikad bolje sreće+ ' 6judi moji, ja mlim da nas ovo treći put bije vrijeme od ove proklete ukopacije ' Kako nas neće vrijeme biti kad se kopilad rađaju, a svijet se brez božje volje vješa+ ' Ko se objesio ' *a objesila se Mrguda Maletina, dabogda joj zemlja kosti izmetala+ - nje je ovaj grad pao( ' Ne kuni, dijete+ ' viknu stari &o$orika. :rad je božja volja. Mrguda je pogriješila, krv je zanijela, ama i grije! svoj okajala. 9jeco, ne kun)te je, već recite% bog da joj dušu prosti+
