vodospreme te hidrante s kojih će vodu uzimati kućanstva (Slobodna Dalmacija, 2009). No dok se ti sustavi ne uspostave, ovi
otoci će se i dalje boriti s problemima oskudice vode
budući da ovise o vodi koja stiţe brodovima vodonoscima, što ne zadovoljava osnovne ţivotne potrebe. S druge strane, otoci Pašman i Ugljan opskrbljuju se vodom s kopna. Godine 1971./72. otok Bobinac spojen je na vodovod s kopna podmorskim cjevovodom, a gotovo 10
godina kasnije poloţen je cjevovod do otoka Pašmana. Vodoopskrba otoka Pašmana dio je vodoopskrbnog sustava „Grupni vodovod Biograda
n/m” koji koriste vode s lokalnog izvora
„Kakma” i sa zahvata na rijekama Krka i Zrmanja. U drugoj polovici 1997. godine poĉela je izgradnja glavnog opskrbnog vodosprovodnika duţ otoka Pašmana, prateći glavnu otoĉku cestu D-110,
na zapad do naselja Ţdrala c te naselja Tkon na istoku otoka. Kasnijom
izgradnjom ogranaka, prikljuĉene su
mjesne vodovodne mreţe svih naselja ovoga otoka duţ
vodosprovodnika (PPUO Tkon, 2005).
Glavni izvori vode otoka Ugljana prije izgradnje vodovodne mreţe bili su , kao i na većini naših otoka, razne vodospreme i cisterne koje su se punile kišnicom. Kako bi se nadoknadile potrebne koliĉine vode, u novije vrijeme problem vodoopskrbe nastojao se rješavati isprva vodonoscima iz Zadra, no razvojem povrtlarstva, industrije i
turizma potrošnja vode se
povećala. Tek sredinom 90 -ih godina, otok je umreţen u zadarski vodovodni sustav a potom je slijedila i izgradnja prikljuĉaka do većine naselja otoka (Magaš, Fariĉić, 2000). Naselje Kukljica na JI otoka vodom se opskrbljuje cj evovodima
iz smjera otoka Pašmana koji se
preko mosta povezuje na cjevovod otoka Ugljana. Spajanjem cjevovoda ova dva otoka
otvorene su mogućnosti njihova povezivanja s temeljnim kontrolno -regulacijskim sustavom izmeĊu Zadra i Šibenika te na taj naĉin zatvaranja temeljnog otoĉkog prstena, kao oslonca za razvitak vodovoda ostalih otoka ovoga prostora.
Izgradnjom vodospreme Starešin 2008.
godine poboljšana je kvaliteta vodoopskrbe otoka Ugljana i sprijeĉen je nestanak vode u vrijeme ljetnje sezone. U planovima stoji i izgradnja sjevernog kraka cjevovoda do otoka
Sestrunja i Rivnja te juţnog kraka koji će ići do otoka Iţa, Dugog otoka i ostalih otoka zadarskog arhipelaga (ezadar, 2008).
Dugi otok ima djelomiĉno riješen vodoopskrbni sustav. Jugoistoĉni dio otoka , naselja Sali Zaglav, Ţman i Luka imaju riješenu javnu vodoopskrbu iz vodozahvata Malog i Velikog jezera.
Svako naselje takoĊer ima izgraĊene seoske gusterne te je izgraĊen i cjevovod prema
odreĊenim bunarima i magistralnom cjevovodu. Samo se gusterna Zaglav puni vodom iz Malog i Velikog jezera, dok se ostale gusterne na otoku
uglavnom pune kišnicom i iz brodova
vodonosaca (Otoĉni sabor, 2001) . 8
OTOCI ŠIBENSKOG ARHIPELAGA KORNATI
U sluĉaju nacionalnog parka Kornati, vodoopskrba se planira na naĉin da se autonomno rješava svaki korisnik za sebe, prvenstveno dopremom vode brodovima u rezervoare/cisterne koje će visinski i sadrţajno biti usklaĊene ovisno o potrebama korisnika i o karakteristikama lokacije. U usluţno – servisnim zonama izgraĊeni su spremnici pitke vode - u marini Piškera te u uvali Ravni Ţakan. Mogućnost primjene ureĊaja za desalinizaciju mora za vodoopskrbu u sadašnjim je prilika radi disperzije potrošaĉa i malih potrebnih kapaciteta neekonomiĉno (PPNP Kornati, 2003). ZLARIN
Zbog suša koje su teško pogaĊale stanovništvo, gradnja vodosprema za akumulaciju kišnice postala je sastavni dio kućnog graditeljstva. Sve do 1977. godine voda se dopremala vodonoscima i nikada je nije bilo dovoljno, no danas je problem vodoopskrbe u cjelosti
riješen. 1977. Zlarin je prikljuĉen na šibenski regionalni vodovod te je za malobrojno stalno stanovništvo vode danas u izobilju (Kalogjera, 1997). Ostali manji otoci šibenskog arhipelaga bliţe obali spojeni su na vodovodni sustav grada Šibenika.
SREDNJODALMATINSKI OTOCI
Rješavanju problema vodoopskrbe srednjodalmatinskih otoka pristupilo se 1970 -ih izgradnjom sustava kopno (Omiš) – Braĉ – Hvar – Šolta – Vis. Postavljen je podmorski cjevovod koji je vodu rijeke Cetine vodio od kopna do otoka Braĉa, a kasnije su postav ljena još 3 cjevovoda u skladu sa zahtjevima potrošnje vode. 1980. postavljen je cjevovod do Šolte, a 1983. do Hvara. Danas se ovim vodoopskrbnim sustavom isporuĉuje oko 6,5 mil. m 3 vode godišnje za opskrbu oko 60.000 stanovnika i turista na tom podruĉju (Vis još nije prikljuĉen na sustav, ali se namjerava prikljuĉiti u konaĉnoj fazi izgradnje). Njime vladaju komunalna poduzeća iz Omiša, Splita, Braĉa, Hvara i Komiţe. Stupanj vodoopskrbljenosti vodom na podruĉju srednjodalmatinskih otoka iznosi 84%. S obzirom na turistiĉko gospodarstvo i orijentaciju, pojavljuju se izrazite sezonske oscilacije u potrošnji vode.
9
Najveća je potrošnja u srpnju i kolovozu kada prosjeĉna dnevna potrošnja iznosi 180 L /s, dok zimi iznosi 60 – 70 L/s (Tušar,
2010).
Sustav Omiš – Braĉ – Hvar – Šolta – Vis dijeli se na: glavne objekte zahvat – dovod – UKPV „Zagrad“, podsustav Omiš, podsustav Braĉ, podsustav Hvar, podsustav Šolta te podsustave Tugare – Gata
koji opskrbljava grad Omiš i podsustav Srinjine koji opskrbljuj e naselja
Srinjine i Sitno Gornje. Vodozahvat ovog sustava nalazi se u zasunskoj komori HE Zakuĉac i od njega se voda ĉeliĉnim cjevovodom (koji je u funkciji već 40 -ak godina) dovodi do ureĊaja za kondicioniranje pitke vode (UKPV) „Zagrad“ koji vodu proĉišćuje do stupnja higijenske ispravnosti vode za piće taloţenjem, filtracijom i dezinfekcijom klorom. Iz ureĊaja se granaju 2 opskrbna smjera: Obalno – otoĉni
i prema Omiškoj zagori (Vodoopskrbni plan Splitsko –
dalmatinske ţupanije, 2008 ). BRAĈ Za razliku
od ostalih otoka na kojima uz vodopropusne krške stijene postoje i nepropusni
flišni pojasevi, Braĉ je gotovo u cijelosti graĊen od vapnenca, dakle od stijena, rasjedanjem i pucanjem kojih se stvaraju uvjeti za neposredno otjecanje vode u unutrašnjost otok a i za nastajanje krških šupljina, jama i špilja (Štambuk -Giljanović, Carević, 1998).
Voda dopremljena do crpne stanice Trstena kod Postira na Braĉu dalje se ĉeliĉnim cjevovodom dovodi do vodospremnika Braĉ, koji je centralni vodospremnik podsustava. Ovo se podruĉje vodom opskrbljuje uglavnom gravitacijski (dovodom s kopna), dok crpna stanica radi uglavnom ljeti, u prosjeku 10- ak dana godišnje, kada gravitacijski dotok ne moţe pokriti
zahtjevanu povećanu potrošnju. Od centralne vodospreme sustav se dijeli na 2 magistralna cjevovoda, tj. na 3 podsustava: zapadni s vodospremom Braĉ – Milna i ogrankom za Šoltu, istoĉni s vodospremom Braĉ – Sumartin te juţni s vodospremom Braĉ – Bol i ogrankom za Hvar. Daljnja vodoopskrba obavlja se mjesnim vodospremama i crpnim stanicama koje
kompenziraju dnevne neravnomjernosti potrošnje, s izuzetkom naselja Dol koje je izravno prikljuĉeno na glavni cjevovod. Ukupna duljina vodovodne mreţe na podruĉju Braĉa iznosi oko 200 km. HVAR Na otoku Hvaru 3 su odvojena vodoopskrbna su stava.
Podruĉje Hvara vodom se uglavnom
opskrbljuje gravitacijski preko otoka Braĉa (juţni pravac Braĉ – Bol), podmorskim cjevovodom do crpne stanice Oskorušica, odakle se cjevovodom dovodi do vodospremnika 10
Tatinja u naselju Jelsa, koji je centralni vodospremnik podsustava. Crpna stanica Oskorušica
aktivira se samo ljeti, u trenucima vršne potrošnje. Otok Hvar s oko 11.400 stanovnika i oko 40.000 turista ljetnu potrošnju pokriva dotokom vode s kopna u iznosu 41 L/s, a još se preko precrpne stanice Oskorušica osigurava najviše 70 L/s, što je opet nedostatno za potrebe koje se procjenjuju na 150 L/s. Podruĉje izmeĊu naselja Jelsa i naselja Sućuraj nema izgraĊenu vodovodnu mreţu, a naselje Sućuraj prikljuĉeno je na Regionalni sustav Makarskog primorja. Osim ovog,
Hvar se opskrbljuje vodom i iz vlastitih izvorišta vode, od kojih je najznaĉajniji
vodozahvat „Libora“ u naselju Jelsa. ( Vodoopskrbni plan Splitko – dalmatinske ţupanije, 2008). Ovdje je koliĉina
vode ograniĉena zbog nedovoljne propusne moći cjevovoda. Lokalni
izvori vode koriste se uglavnom ljeti u danima vršne potrošnje, dok se tijekom zime potrebe otoka podmiruju s kopna. Opskrba potrošaĉa Hvara obavlja se gotovo u cijelosti preko mjesnih vodospremnika, koji kompenziraju dnevne neravnomjernosti potroš nje. Hvar ima i 2 priĉuvna izvora – Vir i Garnicu. Ukupna duljina vodovodne mreţe na podruĉju Hvara iznosi 150 km (Štambuk -Giljanović, Carević, 1998 ).
ŠOLTA Podruĉje Šolte opskrbljuje se vodom uglavnom gravitacijski preko otoka Braĉa (zapadni pravac do naselja Milna), podmorskim cjevovodom i kopnenim dovodom do vodospremnika
Stomorska odakle se voda doprema do krajnjeg zapadnog dijela otoka. Opskrba potrošaĉa obavlja se u cijelosti preko mjesnih vodospremnika, a broj izravnih prikljuĉaka na cjevovod je zanemariv. VIS
Vis se opskrbljuje vodom iskljuĉivo iz dvaju mjesnih izvorišta (Korita i Pištica). Podmorski cjevovod Vis
– Hvar još nije izgraĊen. Za potrebe otoka s kopna je osigurano 50 L/s.
Središnje izvorište otoka Visa je niz bunara pod zajedniĉkim nazivom „Korita“ odakle se voda zahvaćena u bušenim zdencima dovodi do crpne stanice Korita i dalje transportira u 3 vodoopskrbna pravca: prema Komiţi, Visu te selima Ţena Glava, Podšpilje, Podhumlje, Podselje, Draĉevo Polje i Podstraţje i Rukavac. Izvor Piš tica koristi se samo u ljetnom razdoblju tako da se voda dovodi se do vodospremnika Komiţa 1, gdje se miješa s vodom iz zahvata Korita i dalje koristi za ospkrbu Komiţe (Vodoopskrbni plan Splitsko – dalmatinske ţupanije, 2008).
11
ĈIOVO Vodoopskrbna mreţa prema otoku Ĉiovo ide kroz grad Trogir, a spojena je na Regionalni sustav Split – Solin – Kaštela
– Trogir. Sustav Ĉiova odreĊen je s 3 podmorska cjevovoda,
kojima se voda doprema s kopna na otok, odakle se pruţaju 2 glavna pravca: pravac Slatine, s ogrankom za Ţedno, i pravac Okrug Gornji i Donji.
Prema raspoloţivoj izdašnosti vodozahvata, na srednjodalmatinskim otocima ima dovoljno vode, ali treba poraditi na povećanju kapaciteta sadašnjih vodozahvata na podruĉju Omiša, Braĉa, Hvara, Šolte i Visa. Uz to treba i zaštititi sadašnja izvorišta vode.Voda Cetine koja sluţi za vodoopskrbu otoka Braĉa, Hvara i Šolte je kišniĉkog i kalcijsko – hidrokarbonatnog tipa, a podzemna voda na Hvaru i Visu voda je kalcijsko – hidrokarbonatnog – kloridnog tipa. Vode su bakter ijski zagaĊene pa se prije upuštanja u vodoopskrbni sustav kloriranjem dovode u higijenski ispravno stanje. Vodoopskrbni sustav Neretva – Pelješac – Korĉula – Lastovo – Mljet poĉeo se
graditi 1974.
godine, 1986. djelomiĉno je završen i pušten u pogon u gradu Korĉuli. Vezan je uglavnom za gradove i veća naselja u dolini Neretve, na poluotoku Pelješcu te na otoku Korĉuli (grad Korĉula, naselja Ţrnovo, Pupnat i Raĉišće te općina Lumbarda), dok su velika podruĉja ţupanije nepokrivena ili slabo pokrivena vodoopskrbnom mreţom: istoĉni dio Konavala, Konavoska brda, Dubrovaĉko primorje, Elafiti, središnji dio poluotoka Pelješca, središnji i zapadni dijelovi otoka Korĉule, otoci Mljet i Lastovo. Daljnji razvoj i izgradnja ovog vodoopskrbnog sustava predstavlja prioritet za potencijalni gospodarski razvitak ovog
podruĉja (Vodoopskrbni sustav Neretva – Pelješac – Korĉula – Lastovo – Mljet).
12
Sl. 2: Vodoopskrbni sustav Neretva – Pelješac – Korĉula – Lastovo – Mljet IZVOR: edubrovnik, http://www.edubrovnik.org/vodovod.php#
MLJET
Otok Mljet nema izgraĊen lokalni vodoopskrbni sustav, već se opskrba vodom vrši dovoţenjem vode brodovima – cisternama. Na otoku su izgraĊena 3 desalinatorska postrojenja, i to Sobra, Blato i Kozarica, koji opsk rbljuju
istoimena naselja. Najveće naselje
otoka, Babino polje, nema riješenu vodoopskbru niti na nivou desalinatorskog postrojenja (Regionalni vodoopskrbni sustav N – P – K – L – M, 2004). Vodoopskrba otoka Mljeta s NP-K-L-M vodovoda planira ostvariti u dvije etape. Planirani radovi u prvoj etapi koja se
odnosi na opskrbu Nacionalnog parka "Mljet": izgradnja glavnog otoĉnog cjevovoda uvala Zaklopita cjevovoda
odvojak za distribucijski vodospremnik Nacionalnog parka "Straţa", izgradnja vodospremnik
"Stra ţa"-vodospremnik
"Polaĉe",
izgradnja
cjevovoda
vodospremnik "Straţa", vodospremnik "Pomena" s ogrankom za vodospremnik "Babine kuće", izgradnja vodospremnika Straţa i Polace. U drugoj etapi planira se ostvariti opskrba središnjeg i istoĉnog dijela otoka kroz: izgradnju glavnog otoĉnog cjevovoda odvojak za vodospremnik "Straţa" - vodospremnik "Smrijeĉica" - crpna postaja "Kneţe polje" 13
vodospremnik "Planjak" - vodospremnik "Saplunara", izgradnja odvojaka sa glavnog cjevovoda za naselja: Blato, Kozarica, Ro pe,
Babino Polje, Sobra, Proţura, Proţurska Luka,
Okuklje, Maranovići, Korita, Saplunara, izgradnja vodospremnika: "Smrijeĉica", "Planjak, "Rope", "Blato", "Kozarica", "Babino polje 1", "Babino polje 2", "Sobra"; "Proţura", "Proţurska Luka", "Okuklje", "Maranovići", "Korita", "Saplunara", izgradn ja crpne postaje: "Kneţe polje". KORĈULA Centralni vodoopskrbni objekt na Korĉuli je vodospremnik Korĉula koja prihvaća vodu s Pelješca. Iz njega se granaju 3 opskrbna pravca: za Korĉulu, Lumbardu i prema naseljima Blato i Vela Luka. Na dionici Korĉula – Rašišće izgraĊeni su i ogranci za Ţrnovo, Pupnat, Lovište na Pelješcu i Rašišće. Naselja Ţrnovo i Pupnat opskrbljuju se lokalnim procrpnicama, Lovište iz istoimene mjesne vodospreme, a Rašišće iz samog regionalnog c jevovoda. IzgraĊeni su i odreĊeni objekti koji još uvijek nisu prikljuĉeni na vodoopskrbni sustav jer pojedine spojne stanice nedostaju, no trenutno sluţe u sklopu vodovoda Blato. Ti objekti su sljedeći: cjevovod na trasi Babina – planirana crpna stanica Smokvica – Brna s ograncima za naselja Smokvicu, Ĉaru, Zavalaticu i Brnu (s istoimenim mjesnim vodospremama), cjevovod na trasi Blato – Vela
Luka s vodospremom Vela Luka te podmorski cjevovodi Korĉula –
Lastovo i Pelješac – Mljet. Vodovod Blato drugi je po veliĉini vodoopskrbni sustav na otoku Korĉuli, a pokriva podruĉje zapadnog dijela otoka u koje spadaju veća mjesta Vela Luka, Blato, Brna, Pridţba, Smokvica i Ĉara. Voda se crpi iz grupe bunara u Blatskom polju. Centralni objekt s ustava je vodosprema i crpna stanica Veprijak koja prihvaća vodu iz niza bunara i dalje se proslijeĊuje gravitacijski prema Vela Luci, odnosno tlaĉenjem prema ostalim navedenim naseljima. Voda koja se prenosi ovim vodovodnim sustavom upitne je kvalitete zbog zaslanjenja i utjecaja
intenzivne poljoprivrede, stoga je potrebno izgraditi ureĊaje za proĉišćavanje vode. Ovaj vodovod nije spojen na N-P-K-L vodovod.
Na otoku Korĉuli potrebno je dovršiti cjevovod za Lumbardu, te izvesti: cjevovod prikljuĉak na Neretvansko – pelješko – korĉulansko – lastovski vodovod – Potirna – Tri Luke, cjevovod Potirna – Poplat – Vela Luka, cjevovod Vela Luka – uvala Straĉinĉica – Privala – Proizd,
cjevovod za uvale Tankaraca, Ţukova, Prihodnja i Prapratna, crpne postaje "Potirna"te
14
vodospremnike: "Prigradica", "Ţrnovska Banja", "Ţrnovo"; "Kneţe", "Raĉišće, "Babina", "Cara 2" i "Potirna" (edubrovnik). LASTOVO
Postojeća vodoopskrba Lastova zasniva se na lokalnim izvorima podzemne vode u poljim a Prgovo i Duboke, a kroz individualne i zajedniĉke cisterne te brodovima vodonosnicima osigurava potrebne koliĉine vode. Ishodište lokalnog vodoopskrbnog sustava je centralna crpna stanica u Prgovom polju iz koje se voda transportira u glavnu vodospremu "Lastovo"
smještenu na brdu Kaštel odakle se gravitacijskom mreţom razvodi do naselja Lastovo, Zaklopatica i Ubli.
Vodovodna mreţa je u vrlo lošem stanju.
Planirana vodoopskrba temelji se na već spomenutom (planiranom) vodoopskrbnom sustavu Neretva – Pelješac – Korĉula
– Lastovo – Mljet. Za prikljuĉak Lastova na ovaj
vodovodni sustav potrebno je izgraditi odreĊene objekte te obnoviti ĉitavu vodovodnu infrastrukturu na otoku. Planiraju se izgraditi: cjevovod od izlaza iz mora do vodospremnika
Prehodišća te cjevovod VS Prehodišća – Pasadur; vodospremnici „Korita“, Skrivena Luka, Prehodišća, Lastovo, Zaklopatica; PK „Glavice“ i Pjevor te ogranak cjevovoda za Skrivenu Luku. Sva se naselja planiraju prikljuĉiti na vodoopskrbni sustav. Dodatne bi se koliĉine pitke
vode iz otoĉnih resursa mogle povećati iz postojeće vodoopskrbe povećanjem koliĉine
crpljenja, izgradnjom novog bunara u polju
Duboke i Prgovo,sanacijom postojeće mreţe te
izgradnjom individualnih cisterni (Prostorni plan ureĊenja općine Lastovo, 2010).
ELAFITSKO OTOĈJE Elafitko otoĉje je krajnje JI poloţena otoĉna skupina koju ĉine otoci Olip, Jakljan, Šipan, Lopud, Koloĉep te nekolicina manjih otoĉića i hridi. Kao i većinu naših otoka, Elafite karakterizira karbonatna propusna podloga zbog koje se voda
rijetko zadrţava na površini , no
iznimka su središnje otoĉne udoline većih otoka – Šipana, Lopuda i Koloĉepa koji su i jedini stalno naseljeni otoci. Na podruĉju otoĉnih udolina s vodonepropusnom podlogom i u p rošlim stoljećima su se kopali bunari, tzv. pu ĉe (od lat. puteus -zdenac). Šipansko polje je najbogatije vodom te je na podruĉju polja i nastalo najviše zdenaca koji su glavni izvor vode na ovim otocima. Gotovo svaka kuća ili skupina kuća nedostatak vode nastojali su nadoknaditi izgradnjom zidanih vodosprema (cisterni), no
velika potrošnja vode osobito tijekom ljetnih
mjeseci i gospodarski razvitak zahtijevali su veće koliĉine vode, zbog ĉega su 90 -ih godina 15
prošloga stoljeća Koloĉep i Lopud spojeni na dubrovaĉki regionalni vodoopskrbni sustav (Magaš i dr ., 2001). Izgradnja vodovodnog sustava Elafita koja je zapoĉela prije Domovinskog rata završena je tek 2008. godine kada su otoci Lopud i Šipan dobili vodovodnu mreţu uz još uvijek izostanak pojedinih mjesta (Jutarnji.hr, 2008).
16
3. ZAKLJUČAK
Aktualni privredni planovi za daljnji razvoj otoka sjevernog Jadrana neprestano se sukobljavaju s temeljnim problemom
– osiguravanjem dovoljne koliĉine pitke vode u
razdoblju turistiĉke sezone. Otoci blizu obale, poput Krka, Raba i Paga vodom se opskrbljuju osim iz vlastitih izvora i vodom s kopna. Tako je sjeverni dio otoka spojen na vodovod, a otoci Rab i Pag su spojeni
rijeĉki
na juţni ogranak regionalnog vodovoda “Hrvatsko
primorje”. Ipak, najpovoljnije vodoopskrbne uvjete imaju ot oci
Cres i Lošinj koji koriste
vodu iz jezera Vrana i jedini su otoci koji u cijelosti pokrivaju potrebe za vodom sa samog otoka.
Od 14 naseljenih zadarskih otoka samo Ugljan i Pašman te manji dio Dugog otoka imaju riješenu vodoopskrbu. Ostali otoci vodom se uglavnom opkrbljuju iz vodosprema (cisterni) koje pune kišnicom ili iz brodova vodonosaca. Otoci šibenskog arhipelaga spojeni su na Regionalni vodovod Šibenika, a uz njega koriste i vodu iz kišnice te vodu dopremljenu brodovima. Vodoopskrba
na podruĉju srednjodalmatinskih otoka riješena je sustavom kopno (Omiš) –
Braĉ – Hvar – Šolta – Vis. Stupanj vodoopskrbljenosti vodom na tom podruĉju iznosi 84%. Vodoopskrbni sustav Neretva – Pelješac – Korĉula – Lastovo – Mljet vezan je uglavnom za
gradove i veća naselja u dolini Neretve, na poluotoku Pelješcu te na otoku Korĉuli, dok su velika podruĉja ţupanije nepokrivena ili slabo pokrivena vodoopskrbnom mreţom: istoĉni dio Konavala, Konavoska brda, Dubrovaĉko primorje, Elafiti, središnji dio poluotoka Pelješca, središnji i zapadni dijelovi otoka Korĉule, otoci Mljet i Lastovo. Daljnji razvoj i izgradnja ovog vodoopskrbnog sustava predstavlja prioritet za potencijalni gospodarski razvitak ovog podruĉja.
Voda je osnovni problem naših otoka koji koĉi daljnji gospodarski razvoj ovih podruĉja, a opskrba stanovništva vodom kao i njena zaštita od kljuĉne su vaţnosti za budućnost naših otoka.
17
4. LITERATURA I IZVORI
Ćuzela, D., Hinić, V., 1990 : Vodoopskrba otoka sjevernog Jadrana, Medicina 26 (2-3), 95-99. Kalogjera, A., 1997: Otok Zlarin – mali naseljeni otok (Prirodnogeografske osobine), Geoadria 2, 37 – 50.
Magaš, D., Fariĉić, J., 2000: Geografske osnove razvitka otoka Ugljana, Geoadria 5, 49 -92. Magaš, D., Fariĉić, J., Surić, M., 2001: Elafitsko otoĉje, Geoadria 6, 31 -55. Magdalenić, A., 1991: Hidrogeologija i vodoopskrba jadranskih otoka, Pomorski zbornik 29, 461-474.
Slavuj, L., 2009: Vodoopskrba kao faktor odrţivog razvoja turizma otoka Krka, Hrvatski geografski glasnik, 71 (2), 23-41.
Štambuk -Giljanović, N., Carević, T., 1998: Vodoopskrba na podruĉju srednjodalmatinskih otoka Braĉa, Hvara, Šolte i Visa, Hrvatska vodoprivreda 7 (67), 6 -12. Tušar, B., 2010: Vodoopskrba srednjodalmatinskih otoka, EGE. Energetika, gospodarstvo, ekologija, etika 18 (1), 50-54.
Ćuzela-Bilać, D., Piškur, V., Zdravstvena ispravnost vode za piće na podruĉju Primorsko goranske ţupanije u 2005. godini, http://www.hcjz.hr/old/clanak.php?id=13116 (11.03.2013.) edubrovnik, http://www.edubrovnik.org/vodovod.php# (19.03.2013.) ezadar,
http://www.ezadar.hr/clanak/otvorenjem-vodospreme-staresin-otok-ugljan-osigurao-
dovoljne-kolicine-vode-za-ljeto (14.03.2013.) Jutarnji.hr, http://www.jutarnji.hr/lopud-i-sipan-dobili-vodovod/190344/ (14.03.2013.)
Komunalno društvo Pag, htt p://kd-pag.hr/vodovod.html (12.03.2013.) Lonĉar, N., 2010: Zaštita izvora pitke vode u kršu, http://www.geografija.hr/clanci/1503/zastita izvora-pitke-vode-u-krsu (18.3.2013.)
Otoĉni sabor, http://www.otocnisabor.hr/new_page_12.htm (16.03.2013.) 18
Ponikve.krk, http://www.ponikve.hr/postojece-stanje-vodoopskrba.php (16.03.2013.) Prostorni plan nacionalnog parka Kornati, http://www.mzopu.hr/doc/PPNPKornati/NPKorna ti-tekst-web.pdf (18.03.2013.)
Prostorni plan ureĊenja općine Lastovo, http://edubrovnik .org/prostorni_plan_opcine_lastovo.p hp (20.03.2013.)
Prostorni plan ureĊenja općine Tkon, http://www.zadarska -zupanija.hr/index.php/prostorni planovi/42-prostorni-planovi/356-ppup-tkon (17.03.2013.) Regionalni vodoopskrbni sustav Neretva – Pelješac – Korĉula – Lastovo – Mljet, www.vlada hr/hr/content/download/7240/60705/file/118-01-2.pdf (16.03.2013.) Slobodna Dalmacija, http://www.slobodnadalmacija.hr/Zadar/tabid/73/articleType/ArticleVie w/articleId/51506/Default.aspx (14.03.2013.) Spevec, D., Vransko jezero
– jedinstven prirodno-goegrafski fenomen na otoku Cresu,
http://www.geografija.hr/clanci/673/vransko-jezero-jedinstven-prirodno-geografski-fenomenna-otoku-cresu (16.03.2013.) Vodoopskrbni plan Splitsko – dalmatinske ţupanije, h ttp://www.dalmacija.hr/Portals/0/docs/ Skupstina/2011/24/12a.%20vodplanst.pdf (16.03.2013.) Vodoopskrbni sustav Neretva – Pelješac – Korĉula – Lastovo – Mljet, http://www.mmtpr.hr/ UserDocsImages/NPKLM-press%20materijal.pdf (17.03.2013.)
Vodovod i ĉistoća Cres i Mali Lošinj d.o.o., http://vodovod-cres-losinj.hr/index.php?id=40 (11.03.2013.) Vrelo d.o.o., http://www.vrelo.hr/vodoopskrba.htm (12.03.2013.)
19
