Pedagogija – teorija osposobljavanja Josip Milat Školska knjiga, Zagreb, 2005.
PRVO POGLAVLJE: Znanstveno određenje pedagogije – osnovne naznake -pedagogija – grč. paidagogos, nastalo od grč. pais, paidos što znači dijete, dječak + ago, again što znači voditi -paidagogos – grč. “djecovoditelj”, to je bio naziv za roba koji vodi dijete svoga gospodara i brine se za njega, on nije učitelj, jer ni sam nije obrazovan, ali omogućuje djetetu stjecanje određenog iskustva, “osposobljava” ga za život -u antičkom Rimu pedagogus je naziv za zarobljenog učenog Grka – rob, kućni učitelj djece svoga gospodara, uči dijete i osposobljava ga za svakodnevni život -pojam pedagogija koji označava znanost o odgoju uveo je Johann Friedrich Herbart, njemački filozof, početkom 19. st. -kao znanstvena disciplina počela se razvijati uvođenjem školovanja kao opće obveze mladih -ne postoji jedinstvena znanost o odgoju, suvremeni znanstvenici nisu jedinstveni u definiranju pedagogije, niti u određenju pedagogije kao znanosti -pedagogija i znanost o odgoju nisu istoznačnice -engl. education obuhvaća i odgoj i obrazovanje i još mnogo toga, a to su različiti pojmovi, čak i u njemačkoj pedagogiji (a Njemačka je kolijevka pedagogije i tamo su najbolji pedagozi) postoje problemi s terminologijom -svi ističu nedefiniranost pojmova “odgoj” i “obrazovanje”, ali nitko ih ne definira -edukacijska znanost – skupni pojam za sve znanosti i znanstvene discipline koje se bave problemima odgoja, obrazovanja, izobrazbe, osposobljavanja, učenja... -edukacija – pojam koji objedinjuje pojmove “odgoj”, “obrazovanje” i “učenje”, ali to nije rješenje -najveći problem je određenje pojmova izobrazba, obrazovanje, odgoj, osposobljavanje, učenje -porazne činjenice za pedagogiju: odgoj, obrazovanje i izobrazba nisu precizno ni jednoznačno određeni, čak se i preklapaju -nepreciznost i nejasnoća osnovnih pojmova vidljiva je čak i u Njemačkoj koja je kolijevka razvoja pedagogije kao znanosti -mnogi autori izbjegavaju uporabu pojma “obrazovanje” (neki predlažu njegovo ukidanje), a pojam “pedagogija” zamjenjuju pojmom “znanost o odgoju” ili “odgojna znanost” (GIESECKE!!!) 1
-čovjekovu ličnost čine tri osnovna područja, tri aspekta: 1. kognitivni (spoznajni, intelektualni) 2. konativni (afektivni, voljni, emotivno-socijalni) 3. psihomotorički (motorički, motorni) -niz urođenih, nerazvijenih sposobnosti (dispozicija) koje čovjek sa sobom donosi rođenjem čine pojedini aspekt -aspekti su neodvojivi, nije moguće djelovati samo na jedan aspekt, djelujući na jedan djelujemo na preostala dva, a kad govorimo o djelovanju na jedan aspekt, radi se zapravo o pretežnom djelovanju na taj jedan aspekt -pedagogija – proučava zakonitosti procesa svrhovitog razvoja sposobnosti radi što učinkovitijeg, racionalnog osposobljavanja pojedinca za život i rad -osposobljavanje – funkcija procesa obrazovanja, izobrazbe i odgoja, te različitih uvjeta i činitelja koji (i na koje) raznim pedagoškim i drugim procesima djeluju na čovjeka tijekom cijeloga života OSP= f (OB, OD, IZ, U, Č) -osposobljavanje je funkcija obrazovanja, odgoja, izobrazbe, uvjeta i činitelja u procesu školovanja -što su uvjeti učenja povoljniji, što je više činitelja koji sudjeluju u procesu osposobljavanja, to je osposobljenost veća i kvalitetnija -pedagogija spada u one discipline koje svoju orijentaciju moraju stalno usmjeravati i prilagođavati znanstveno-tehnološkim i društvenim promjenama -jedva da se mogu naći dva udžbenika pedagogije u kojima vlada potpuna suglasnost o njihovu znanstvenom određenju -pedagogija mora proširiti sustav osnovnih pojmova i jednoznačno ih odrediti -iz različitih izvora se može utvrditi suglasnost definiranja pedagogije kao znanosti o odgoju, ali je problem što ni pojam “odgoj” nije jednoznačno definiran -Giesecke (str 65., a kod Milata 35.): ima li svrhe izbaciti iz uporabe pojam odgoja ili mu se treba dati novo tumačenje -pod pojmom odgoj se podrazumijeva toliko toga različitog da on gubi svoj obris -osim poimanja odgoja u širem i užem smislu, u uporabi je i odgoj kao proces cjelovitog razvoja čovjeka, odgoj kao činitelj razvoja čovjeka, odgoj kao ljudska djelatnost, odgoj kao institucija... -slično je i s određenjem pojma obrazovanje, što nije samo problem jezika, imamo određenja: obrazovanje kao proces (usvajanje znanja, vještina i navika), obrazovanje kao stanje (npr. ima široko obrazovanje), obrazovanje kao rezultat procesa (npr. ima srednje obrazovanje), obrazovanje kao institucija (obrazovna ustanova) -iako je neodređen i ima mnogo različitih definicija, gotovo uvijek se povezuje sa znanjem, spoznajnom komponentom ličnosti, razlikuje se od pojma izobrazba -svjesni nepreciznosti pojmova odgoj i obrazovanje, mnogi se autori umjesto njih služe pojmom učenje – “učenje je nadređeni pojam svim 2
pedagoškim nastojanjima. Mi pedagozi promatramo čovjeka kao biće koje tek učenjem postaje čovjekom” (Giesecke, str. 41., a kod Milata str. 37., on kaže da je takav pojam “učenje” isti kao “osposobljavanje”) -problemi s pojmom “izobrazba” – autori kažu da je to sve što ima stručne radne, praktične, manualne aktivnosti, školovanje koje osposobljava pojedinca za određeni oblik manualnog, proizvodnog rada, a obrazovanje je školovanje samo u “općim” školama, Milat se ne slaže -nije moguće nekoga odgajati bez obrazovanja niti obrazovati nekoga, a da to ne utječe na odgoj – ponašanje, stavove i interese -isto tako, odgajati i obrazovati bez razvijanja motoričkih sposobnosti, vještina, spretnosti – umijeća – iskazivanja praktične primjene znanja i djelovanja u životnom okružju, davno je prevladani pristup -osnovna funkcija školovanja je osposobljavanje za život, odnosno za uspješno i samostalno snalaženje u određenom životnom okružju -funkcija srednje škole je osposobljavanje pojedinca za uspješno obavljanje određenog oblika društveno korisnog rada (za zanimanje) i/ili za nastavak školovanja radi osposobljavanja za obavljanje određenog (složenijeg) društveno korisnog rada na višoj ili visokoškolskoj razini -svrha školovanja nije stjecanje znanja, vještina, navika, stavova, interesa itd. radi njih samih, već radi razvijanja, stjecanja sposobnosti njihova praktičnog korištenja radi uspješnog zadovoljavanja egzistencijalnih potreba -da bi dispozicije prerasle u sposobnosti, jedini je uvjet vježba ili aktivnost relevantna za razvoj određene sposobnosti, a razvoj sposobnosti je osposobljavanje -nitko se neće osposobiti za praktično izvođenje bilo kojeg konkretnog rada i konkretne motoričke aktivnosti samo na osnovi znanja, već samo na osnovi konkretnog rada i konkretne motoričke aktivnosti, znanje je jedna, ali ne i dovoljna pretpostavka za razvoj motorike -znati i umjeti nije isto, a za uspješno obavljanje bilo kojeg rada valja i znati i umjeti i htjeti -proces školovanja je proces u kojem se dispozicije iz potencijalnih sposobnosti pretvaraju u funkcionalne sposobnosti -ako želiš nahraniti čovjeka za jedan dan, daj mu ribu, ako ga želiš nahraniti za čitav život, osposobi ga da sam umije loviti ribu! -teorija obrazovanja – spoznajna komponenta -teorija odgoja – konativna komponenta -teorija izobrazbe – psihomotorička komponenta -kako su ta tri područja neodvojiva, to dokazuje da je svako pedagoško djelovanje u osnovi osposobljavanje -UNESCO: “Učenje – blago u nama” (1996.): kao osnova učenja utvrđena su 4 potpornja: -učiti znati (obrazovanje – J. M.) -učiti činiti (izobrazba – J. M.) -učiti živjeti zajedno (odgoj – J. M.) -učiti biti -a sve to zajedno je osposobljavanje za život i za samoosposobljavanje (J. M.) -naša pedagogija je pod utjecajem njemačkih autora, a kod njih pojam odgoj (u širem značenju) odgovara pojmu osposobljavanje 3
-zaključujemo da: 1. osnovni pojmovi pedagogije nisu jednoznačno određeni 2. orijentirana je prvo prema razvoju kognitivne sfere ličnosti (obrazovanje), a tek onda konativne (odgoj), a odgoj uzima kao vrhovni pojam, i definira se kao odgojna znanost. O razvoju psihomotoričke sfere ličnosti se gotovo i ne raspravlja 3. ne vodi dovoljno računa o nužnim životnim potrebama pojedinca 4. bavi se uglavnom općeobrazovnom školom, ne bavi se problemima profesionalnog školovanja i osposobljavanja za rad, još uvijek uzima u obzir dualizam (odvojenost obrazovanja i rada) 5. nema utvrđen pojam koji bi se odnosio na razvoj psihomotoričkih dispozicija 6. podjela na teoriju odgoja (pedagogija) i teoriju obrazovanja (didaktika) je zastarjela 7. ograničava se na razdoblje djetinjstva i mladenaštva, iako se zalaže za koncepciju cjeloživotnog učenja, teorijski ga zanemaruje -pregled pojmova tradicionalne pedagogije: 1. ODGOJ a) u širem smislu – proces ukupnog pedagoškog djelovanja, obuhvaća sva tri područja ličnosti b) u užem smislu – proces razvijanja, formiranja stavova i interesa, djelovanje samo na konativnu sferu ličnosti 2. OBRAZOVANJE a) kao proces – stjecanje znanja, vještina i navika, obuhvaća sva tri područja ličnosti b) kao rezultat procesa – stečena znanja, vještine i navike – npr. imati srednje obrazovanje ili imati visoko obrazovanje -Milat predlaže ovakvo određenje pojmova: 1. OBRAZOVANJE – proces stjecanja znanja i razvijanja intelektualnih vještina i sposobnosti, odnosi se na spoznajno (kognitivno) područje 2. ODGOJ – proces formiranja stavova, razvijanja razumnih interesa, izgradnja emocija, navika, ponašanja, odnosi se na voljno (konativno) područje ličnosti 3. IZOBRAZBA – inače nije u sustavu osnovnih pojmova tradicionalne pedagogije, to je proces razvijanja psihomotoričkih vještina, spretnosti i sposobnosti, odnosi se na psihomotoričko područje ličnosti 4. OSPOSOBLJAVANJE – nije u sustavu osnovnih pojmova tradicionalne pedagogije, to je proces stjecanja znanja, intelektualnih i motoričkih vještina, sposobnosti i umijeća, stavova i razumnih interesa, svrhovito se istodobno djeluje na sva tri područja 5. OSPOSOBLJENOST – rezultat procesa osposobljavanja -gnoseologija se bavi procesom spoznaje, to je filozofska disciplina koja proučava predmet, podrijetlo, mogućnosti, granice, doseg i objektivnu vrijednost spoznaje; opća teorija spoznaje -epistemologija je dio gnoseologije koji se bavi zakonitostima i problemima znanstvene spoznaje, svaka znanost mora imati osnovne epistemološke karakteristike, a tradicionalna pedagogija ne udovoljava epistemološkim karakteristikama znanosti
4
1. originalni problem istraživanja – razlog postojanja određene znanosti, mora istraživati problem koji ne istražuje niti jedna druga znanost, u suvremenoj pedagogiji predmet istraživanja su zakonitosti obrazovanja, odgoja i izobrazbe radi osposobljavanja ljudi 2. originalni predmet istraživanja – područje ili aspekt stvarnosti u kojemu određena znanost istražuje, a kojima se ne bavi niti jedna druga znanost 3. metode istraživanja – putovi, načini sistematskog postupanja koje određena znanost primjenjuje u otkrivanju zakonitosti svog problema istraživanja, u suvremenoj pedagogiji koriste se metode opće metodologije koje su prilagođene problemima, predmetu, cilju i zadacima istraživanja pedagoških procesa 4. metodologija istraživanja – sveukupnost putova, postupaka, metoda, tehnika, instrumenata kojima se znanost koristi u istraživanju, u ovom pogledu se pedagogija ne razlikuje od drugih znanosti 5. terminologija – sustav pojmova određene znanosti koji su precizno, jasno i jednoznačno određeni, u suvremenoj pedagogiji to su obrazovanje, odgoj, izobrazba, osposobljavanje, osposobljenost, zatim socijalizacija, škola, nastava, poučavanje, znanje, vještine, navike, umijeća -pedagogija je po svojoj svrhovitosti i predmetu društveno-humanistička znanost -osnovna funkcija i svrha svakog školovanja je usmjerena na osposobljavanje pojedinca za uspješno snalaženje u životnom okružju -da bi živjeli, moramo jesti, da bi jeli, moramo raditi, a da bi radili, moramo biti osposobljeni -osnovna funkcija pedagogije ne može biti odgoj čovjeka -shvaćanje odgoja kao procesa osposobljavanja može se uočiti još od renesanse kod mnogih istaknutih autora koji govore o potrebi odgoja mladih za rad, a to je zapravo osposobljavanje -shvaćanje pedagogije kao znanosti o odgoju već je davno prevladano, pedagogija je znanost o osposobljavanju, obrazovanje, odgoj i izobrazba zajedno čine proces osposobljavanja -osposobljavanje za rad, društvene odnose, slobodno vrijeme, samoosposobljavanje -pedagogija je znanost koja proučava zakonitosti procesa osposobljavanja ljudi za život -cilj pedagogije je istražiti zakonitosti obrazovanja, odgoja i izobrazbe i na osnovi spoznaja tih zakonitosti pronaći mehanizam što učinkovitijeg osposobljavanja pojedinca za život -zadaci pedagogije su: 1. istraživanje zakonitosti procesa osposobljavanja 2. pronalaženje mehanizama radi stalnog poboljšavanja teorije i prakse osposobljavanja 3. stalno valoriziranje, vrednovanje, radi unapređivanja i poboljšanja učinkovitosti osposobljavanja -temeljne odrednice pedagogije su: 1. društvena uvjetovanost obrazovanja, odgoja i izobrazbe jer se osposobljavanje uvijek provodi u konkretnom društvu i za konkretno društvo
5
2. dominantna društveno-politička orijentacija društva – ustroj školskog sustava utvrđuje se u parlamentu 3. razina znanstveno-tehnološke razvijenosti društva – određuje strukturu osposobljavanja 4. funkcionalnost školskog sustava i sustava programa 5. zajedničko djelovanje svih činitelja osposobljavanja -pedagogija je opća znanost o osposobljavanju ljudi -didaktika je posebna pedagogijska znanost koja proučava zakonitosti procesa nastave; teorija svake nastave -metodika je pojedinačna znanost koja proučava zakonitosti procesa nastave konkretnog predmeta; teorija nastave konkretnog predmeta (metodika fizike, metodika engleskog jezika...) -nema znanosti koja u svojim istraživanjima ne koristi rezultate drugih znanosti, što se neka znanost više koristi rezultatima drugih, to je njezina vrijednost veća -pedagogija je tako povezana u prvom redu s filozofijom, psihologijom, sociologijom i antropologijom, zatim s prirodnim, tehničkim i povijesnim znanostima i ergologijom (znanstvena organizacija rada) DRUGO POGLAVLJE: Društveno-povijesna dimenzija pedagogije kao i prakse i teorije osposobljavanja -pedagoški procesi su kao praksa provođeni od samog početka razvoja čovjeka, stariji su uvijek obučavali mlađe za život, osposobljavali ih za uspješniji opstanak -pedagogija se, kao i većina drugih znanosti, prvo razvila kao praksa, a zatim kao teorija i praksa -uvijek je ovisila o trenutačnim društvenim odnosima, o gospodarskim uvjetima, socijalnoj strukturi društva i vladajućoj ideologiji -osnovni cilj pedagoškog djelovanja uvijek je bio osposobljavanje pojedinca prije svega za rad i uspješno snalaženje u životnom okruženju -rad – proizvodnja jest proces razmjene čovjeka i prirode -sam čovjek je prirodno biće – priroda, rezultat njegovog rada – izradak – je prerađena priroda, proizlazi da su proces rada i proces proizvodnje zapravo proces razmjene između prirode (čovjeka) i prirode (materijalnog svijeta), iz čega zaključujemo da su to prirodni procesi, rad je sastavni dio prirode i čovjeka, sastavni dio njegova bića -rad i osposobljavanje za rad stari su koliko i sam čovjek -osposobljavanje za život uključuje i osposobljavanje za korištenje slobodnog vremena i za samoosposobljavanje -osposobljavanje je proces u kojem mladi i neiskusni uče od starijih iskusnih, proces racionalnog prenošenja sintetiziranog generacijskog iskustva starijih na mlade -proces razvoja: svaka generacija koristi se iskustvima svih prethodnih generacija i sama novim generacijama dodaje svoje novostečeno iskustvo -osposobljavanje je, kao i čitav školski sustav, uvjetovani proces koji ovisi o karakteristikama gospodarskog i društveno-političkog sustava zemlje, o kulturnoj tradiciji i razini gospodarske razvijenosti -osnovni činitelji svakog osposobljavanja koji uvjetuju i o kojima ovise odgoj, obrazovanje i izobrazba su: 6
1. čovjek – jer je on osnovni subjekt procesa osposobljavanja 2. rad – jer je rad uvjet čovjekova opstanka i razvoja, ishodište, sadržaj, sredstvo i cilj osposobljavanja 3. društvo – jer je čovjek društveno biće, a proces školovanja je društveni proces racionalnog prenošenja sintetiziranog iskustva svih prethodnih generacija na mlade 4. odnos društva prema osnovnim odrednicama – jer o vladajućoj ideologiji u određenom društvu ovisi odnos prema čovjeku kao jedinki, prema radu i društvu u cjelini i s tim u skladu utvrđuju se ciljevi i zadaci obrazovanja, odgoja i izobrazbe 5. međusobni odnos osnovnih odrednica – o odnosu čovjeka prema radu i društvu, o odnosu društva prema pojedincu i radu ovisi karakter, kvaliteta i ostvarivanje ciljeva i zadatka svakog odgoja, obrazovanja i izobrazbe, tijekom povijesnog razvoja društva mijenjao se i odnos društva prema obrazovanju, odgoju i izobrazbi, a ovo su neke teorije: 1. teorija razvoja ličnosti – karakteristika antike – odgoj i obrazovanje usmjereni na pojedinca – harmonijska ličnost, a ne osposobljavanje za rad 2. teorija pripremanja za život – karakteristika srednjeg vijeka – da bi bio poslušan podanik društva treba se prilagoditi društvu i društvenoj okolini 3. teorija osposobljavanja za život – karakteristika industrijske ere – nije primarno prilagođavati se društvu, već osposobljavati za promjene jer društvo treba i mijenjati, osnovna pedagoška vrijednost je osposobljavanje za aktivan odnos prema okolini, zahtijeva produžavanje općeg obrazovanja i profesionalno osposobljavanje 4. teorija cjeloživotnog osposobljavanja – karakteristika sadašnjosti i budućnosti – niti jedna škola ne osposobljava pojedinca za cijeli radni vijek niti za čitav život, zahtjev za cjeloživotnim učenjem je zahtjev da čovjek u svom redovitom školovanju bude osposobljen da kasnije može sam sebe dalje osposobljavati -Milat i Giesecke se slažu da je “rad prvi i osnovni uvjet svega ljudskog života i to u tolikoj mjeri da u stanovitom smislu moramo reći: rad je stvorio samog čovjeka” -neodvojivost pedagoških procesa (obrazovanja, odgoja i izobrazbe) i procesa rada, međutim danas, nažalost, osposobljavanje za proizvodni rad nije priznato kao sastavni dio općeg obrazovanja, što se vidi iz položaja radnog i tehničkog osposobljavanja kao nastavnog sadržaja (tehnička kultura – kao nastavni predmet u ukupnom 12-godišnjem školovanju zastupljena je sa samo 140 sati, odnosno 0.12% od ukupne nastave, što je daleko najmanje u Europi. A mi živimo u 21. st., stoljeću visoke tehnologije u kojem tehnika i tehnologija određuju način i kvalitetu čovjekova života!) -razvoj osposobljavanja za rad: -osposobljavanje se provodilo u procesu rada i bilo je njegov sastavni dio -priučavanje (zasniva se na sposobnosti čovjeka da imitira) bilo je jedini oblik osposobljavanja
7
1. u doba aristokracije se pojavljuju i prve škole (grč. shole), fizički i proizvodni rad obavljaju robovi, “neljudi”, takav rad nema vrijednosti i nije dostojan aristokrata, takav rad je sramotan za čovjeka -tada nastaju dvije pedagoške teorije: teorija formiranja ličnosti i teorija pripremanja pojedinca za život -osnovna karakteristika antičkog odgoja, obrazovanja i izobrazbe bila je u tome što su odvojeni od rada i nisu u funkciji rada 2. i u feudalizmu su odgoj, obrazovanje i izobrazba odvojeni od rada, fizički rad obavljaju kmetovi, nema osposobljavanja za rad, svaki stalež ima svoj tip odgoja, plemstvo se osposobljava samo za jahanje, plivanje, mačevanje, lov, pjesništvo i šah, ni pismenost nije bila obvezna -svećenički stalež osposobljava samo u intelektualnom i moralnom aspektu u duhu kršćanstva: gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, astronomija, teorija glazbe, nema ni tjelesnog, ni estetskog ni radnog osposobljavanja -odgoj i obrazovanje su privilegija svećenika, sve škole bile su pod strogim nadzorom Crkve, svećenstvo zagovara odgoj i osposobljavanje za rad kmetske djece, ali ga ne provodi 3. u srednjem vijeku nema obveznog odgoja i obrazovanja, nema ni obveznih škola, osposobljavanja za rad, kvaliteta obrazovanja bila je veća što je bila udaljenija od rada, i više škole i fakulteti daleko su od rada 4. razvojem gradova, obrtništva i trgovina (12. i 13. st.) počinju se osnivati škole u kojima su se osposobljavali obrtnici i to u procesu rada s jako malo intelektualnih aktivnosti i sadržaja, te škole nisu bile pod utjecajem Crkve 5. u humanizmu i renesansi (14., 15. i 16. st.) razvija se znanost, počinje razvoj tehnike, ali pravim obrazovanjem još uvijek se smatra ono obrazovanje iz doba antike, radni odgoj nije imao važnu ulogu 6. razvojem prosvjetiteljstva (17. i 18. st.) dolazi do promjena u odgojno-obrazovnoj praksi, razvija se i stručno obrazovanje koje ima elemente osposobljavanja za rad, građanska klasa traži odvajanje škole od utjecaja Crkve, oslobođenje kmetova i jednako pravo obrazovanja za sve – to su začeci masovnog školovanja i osposobljavanja za rad -otvaraju se obvezne pučke škole, masovne niže stručne obrtničke škole za radničku djecu, klasične irealne gimnazije, više i visoke škole i fakulteti za djecu povlaštenih slojeva -pučke (osnovne) škole su namijenjene svima i besplatne su, kao i šegrtske škole u kojima se osposobljava radništvo za manualni rad, sve ostale škole se plaćaju -pojam obrazovanje se pojavljuje u njemačkoj pedagogiji u 18. st. -svako školovanje za rad smatralo se stručnim i manje vrijednim od klasičnog 7. u Njemačkoj u 20. stoljeću nastaje radna škola, u nastavnom planu i programu ima ručni rad kao nastavni predmet, počinju se i osposobljavati nastavnici praktične nastave, ove škole su namijenjene u prvom redu radničkoj djeci -tehnika je postala sastavni dio čovjekovog života, nužno je biti tehnički obrazovan i osposobljen
8
-ne uzima se u obzir potreba uvođenja tehničkih sadržaja u obvezne programe općeobrazovnih škola -u pedagogiji nema jedinstvenih stavova o odnosu općeg i stručnog obrazovanja -pojmovi obrazovanje i odgoj imaju svoj razvoj u antici, antičko obrazovanje je bilo namijenjeno aristokraciji i nazivalo se eukyklios paideia, a tvorile su ga logika, fizika, glazba, geometrija i astronomija -humanističko obrazovanje nastalo je u renesansi kao suprotnost katoličkom teološkom obrazovanju, to je zapravo opće obrazovanje -suvremeno društvo u humanističko obrazovanje uključuje i radnotehničko obrazovanje -podjela na opće i stručno obrazovanje javlja se u doba razvoja građanskog društva -organiziraju se tri tipa školovanja: 1. namijenjen osposobljavanju neposrednih izvršitelja proizvodnog rada, usko stručno obrazovanje, obuhvaća proizvodni rad i tehnologiju, uz minimum sadržaja općeg obrazovanja 2. namijenjen stručno-tehničkoj eliti, obuhvaća organizatore i tehničko-rukovoditeljski sloj u proizvodnji, široko stručno, ali i realno obrazovanje 3. namijenjen društvenoj eliti, okosnica mu je klasično-humanistička s elementima realnog i stručnog, ali ne i proizvodnog, u srednjoj Europi više ne postoji u tom obliku, u RH postoji! -realno obrazovanje – sa sadržajima prirodnih znanosti i matematike -trebalo je proći mnogo vremena dok se nije shvatilo da nema bitne razlike između realnog i humanističkog (općeg) obrazovanja -pojam stručno obrazovanje se transformira i zamjenjuje pojmom profesionalno obrazovanje -opće obrazovanje prethodi profesionalnom i sastavnica je profesionalnog osposobljavanja -u posljednjim desetljećima se i proizvodni rad prihvaća kao općeobrazovna kategorija -trebaju se ukinuti razlike između manualnog i intelektualnog rada -iznimna didaktička i pedagoška vrijednost politehničkog obrazovanja -humanizam se ne može zadovoljiti samo intelektualnim obrazovanjem -opće obrazovanje mora omogućiti razvoj svestrane ličnosti, osposobljavanje za rad, za društvene odnose, za slobodno vrijeme i za samoosposobljavanje, a to se ne može postići tradicionalnim općim obrazovanjem -opće obrazovanje, obvezno školovanje danas mora imati sadržaje koje će svakom pojedincu omogućiti stjecanje široke lepeze pismenosti, a to su ove pismenosti: 1. lingvistička – sposobnost govorne i pisane komunikacije na materinskom jeziku i na stranim jezicima 2. društvena – sposobnost života u obitelji te užoj i široj društvenoj zajednici 3. prirodoznanstvena – sposobnost tumačenja i razumijevanja osnovnih prirodnih zakona i pojava
9
4. matematička – sposobnost razumijevanja kvantitativnih odnosa i logičkog mišljenja 5. tehničko-tehnološka – sposobnost korištenja tehnike, upravljanja i razumijevanja te sposobnost rada s tehnikom 6. informatička – sposobnost korištenja informacijskokomunikacijskih tehnologija 7. umjetnička – sposobnost estetskog i umjetničkog vrednovanja umjetničkih djela i razvijanje interesa za umjetnost 8. emocionalna – sposobnost odjeljivanja emocija od razumskog prosuđivanja i ponašanja 9. etička – sposobnost vrednovanja etičkih vrijednosti i etičkog ponašanja 10. socijalna – sposobnost življenja u pluralnom, multikulturalnom društvu 11. komunikacijska – sposobnost racionalnog korištenja svih oblika sporazumijevanja 12. ekonomska – sposobnost racionalnog korištenja sredstava, materijala, energije i vremena 13. kognitivna – sposobnost racionalnog, stvaralačkog i kritičkog mišljenja 14. psihomotorička – sposobnost praktičnog rada, spretnost i vještina praktičnog djelovanja TREĆE POGLAVLJE: Pedagoški razvoj ličnosti -predmet pedagogije nije strogo određen, bavi se razvojem čovjeka kao i mnoge druge znanosti -John Dewey (SAD – 19./20. st.) pojedinac izoliran od društva ne bi mogao postojati, odgoj i obrazovanje za socijalni život imaju isto značenje kao hrana i razmnožavanje za fiziološki -problemi razvoja čovjeka kao radnog bića, osposobljavanje za rad, a time i za “samostalan” život, predmet su znanstvenog područja pedagogije -na razvoj ličnosti djeluje mnogo čimbenika: 1. okolina u kojoj se pojedinac razvija 2. nasljedne osobine 3. osobna aktivnost pojedinca -razvile su se dvije osnovne teorije pedagoškog razvoja ličnosti i dvije teorije su iz njih izvedene 1. teorija empirizma (teorija pedagoškog optimizma) -zasniva se na tvrdnji da razvoj pojedinca ovisi o životnoj praksi (empiriji), okolini čovjeka, utjecaju društvene sredine u kojoj se razvija -korijeni teorije su u antičkom shvaćanju po kojem je najvažnije formirati moralnu ličnost -prema ovoj teoriji razvoj pojedinca uvjetovan je obrazovanjem, odgojem i izobrazbom, odnosno isključivo djelovanjem okoline -pobornici te teorije zanemaruju subjektivne razlike među ljudima i odnos pojedinca prema okolini -John Locke: dijete se rađa kao tabula rasa (prazna ploča), bez urođenih ideja, na toj se ploči pedagoškim djelovanjem ispisuje budućnost pojedinca 10
2. teorija nativizma (teorija pedagoškog pesimizma) -teorija naslijeđa, odlučujuću ulogu u razvoju svakog pojedinca imaju njegove naslijeđene osobine -teorija negira utjecaj okoline na razvoj pojedinca -dosezi obrazovanja, odgoja i izobrazbe su ograničeni potencijalima urođenih dispozicija -pedagogija je prema zagovornicima ove teorije nemoćna jer je razvoj svakog pojedinca već u potpunosti određen -teorija ne uzima u obzir vanjski utjecaj, bez utjecaja okoline nasljedne osobine se neće same od sebe razviti 3. teorija konvergencije (teorija utjecaja okoline i naslijeđa) -sjedinjuje prethodne dvije, prema njoj razvoj pojedinca ovisi o naslijeđenim osobinama i o utjecaju okoline, osnivač je W. Stern -teoriju negira primjer jednojajčanih blizanaca koji imaju identične dispozicije, razvijaju se u istim uvjetima, ali ipak ne postižu iste rezultate u razvoju -teorija ne vodi računa o osobnoj svjesnoj aktivnost pojedinca 4. teorija samoaktivnosti (teorija samoaktiviteta) -razvoj pojedinca ovisi i o društvenoj sredini u kojoj se razvija i o naslijeđenim dispozicijama, ali i o njegovu odnosu prema okolini, o samoaktivnosti -blizanac koji se prema okolini aktivnije ponašao postigao je više -čovjek je aktivni sudionik i sukreator svog razvoja -svatko je kovač svoje sreće – svaki pojedinac u velikoj mjeri određuje svoj razvoj i utječe na njega -talent je 10%, a vlastita samoaktivnost i rad čine 90% uspjeha -što je organ više u funkciji, njegova funkcija jača – ova zakonitost vrijedi za motorički, emocionalni i intelektualni razvoj svakog pojedinca -struktura čovjekove ličnosti: 1. spoznajno područje koje se iskazuje znanjem i intelektualnim sposobnostima, odnosi se na obrazovanje 2. afektivno područje koje se iskazuje interesima, emocijama, stavovima, ponašanjem, odnosi se na odgoj 3. psihomotoričko područje koje se iskazuje spretnošću i vještinama, odnosi se na izobrazbu -razvoj svakog područja teče kroz nekoliko kvalitativnih razina, a razvoj svakog područja počinje primanjem informacija 1. kognitivno područje – područje obrazovanja -ovo se područje odnosi na proces usvajanja i zadržavanja informacija, na stjecanje znanja i razvoj intelektualnih sposobnosti -osnovne su razine razvoja: a) znanje – primanje, zapamćivanje, pamćenje, memoriranje i reproduciranje informacija, da bi se uopće moglo stjecati znanje potrebno je dobiti odgovarajuće informacije -zadatak učitelja: dati učeniku prave informacije b) shvaćanje – razumijevanje primljenih informacija, sposobnost tumačenja, objašnjenja primljenog i usvojenog znanja -zadatak učitelja: dati informacije s potrebnim objašnjenjima tako da ih učenik shvati, da provjeri može li učenik objasniti o čemu je riječ
11
c) primjena – spoznaja mogućnosti primjene usvojenih i shvaćenih informacija -zadatak učitelja: omogućiti učeniku da sam dobije uvid u mogućnost i područje primjene d) analiza i sinteza – razlikovanje bitnog od nebitnog i povezivanje bitnog u sustav znanja -zadatak učitelja: kritički razmatrati probleme i tako razvijati sposobnost analitičkog mišljenja i sintetiziranje znanja e) vrednovanje – osposobljenost za kvalitativno vrednovanje usvojenog znanja -zadatak učitelja: razvijati sposobnost kritičkog mišljenja, prosuđivanja kvalitete točnosti i opravdanosti činjenica, informacija, spoznaja 2. konativno područje – područje odgoja -ovo se područje odnosi na proces razvoja afektivnog doživljavanja okolnog svijeta, na razvoj interesa, emocija, usvajanja stavova -osnovne su razine razvoja: a) primanje – doživljavanje, usvajanje, spoznavanje određene pojave koja izaziva emocionalnu reakciju -zadatak učitelja: izabrati pojave i osigurati učeniku mogućnost da ih emotivno doživljava, zainteresirati ga da pozitivno reagira b) reagiranje – emotivna reakcija na doživljenu pojavu -zadatak učitelja: organizacijom pedagoškog rada izazvati emotivan odgovor učenika c) zauzimanje stava – usvajanje osobnog stava o pojavi -o svakoj pojavi se zauzima određeni stav -zadatak učitelja: usmjeravati učenika da pojavu doživi kao svoju i da usvoji stav koji je sposoban iskazati d) sistematizacija – ugradnja usvojenog stava u osobni sustav vrijednosti -stav se povezuje s nekim drugim stavovima o istoj pojavi ili različitim pojavama -zadatak učitelja: uvjeriti učenika u ispravnost usvojenog stava tako da on postane njegovo uvjerenje e) karakterizacija – najviša razina kvalitativnog razvoja u kojoj usvojeni stav o pojavi postaje osnova ponašanja -zadatak učitelja: poticati kritičko vrednovanje usvojenog stava, tako da taj stav postane stalna karakteristika ličnosti i njezina ponašanja 3. psihomotoričko područje – područje izobrazbe -ovo se područje odnosi na proces razvoja motorike – kretanja, motoričke spretnosti, vještina i sposobnosti -ovom području tradicionalna pedagogija ne pridaje važnost -osnovne su razine razvoja: a) imitacija – unutrašnje izvođenje radnje na osnovi viđenoga -zadatak učitelja: pokazati učeniku kao se pravilno izvodi određena motorička aktivnost b) manipulacija – prvo, eksperimentalno izvođenje, ponavljanje viđene motoričke aktivnosti -zadatak učitelja: osigurati uvjete i pripremiti učenika da pokuša sam izvršiti određenu radnju c) precizacija – vježbanje i sve preciznije izvođenje radnje 12
-zadatak učitelja: osigurati uvjete koji će omogućiti učeniku samostalno vježbanje motoričke radnje, uz mogućnost kontrole ispravnosti izvođenja d) analiza i sinteza – povezivanje usvojenih pokreta i vještina u cjelovite psihomotoričke aktivnosti – usvajanje umijeća -zadatak učitelja: usmjeravati učenika na racionalno povezivanje pokreta i vještina u cjelovitu psihomotoričku aktivnost e) naturalizacija – usvojenost psihomotoričkih vještina i umijeća u potrebnoj kvaliteti osposobljenosti, razvijena aktivnost postaje naučena, zapamćena, njeno izvođenje prelazi u naviku, radnja se izvodi bez razmišljanja -zadatak učitelja: pratiti napredovanje i surađivati s učenikom dok ne postigne kvalitetu sigurnog, uspješnog i samostalnog izvođenja radnje i potvrditi mu da je postigao uspjeh -za pokretanje aktivnosti, pogotovo onih usmjerenih na rad i učenje, moraju postojati određeni motivi, nagoni -na motivaciju utječu pohvale, ukori, suradnja, natjecanja i nagrade -unutrašnja motivacija jest nastojanje čovjeka da poduzme određene aktivnosti s namjerom da zadovolji određenu potrebu -da bi stvarao i povećao unutrašnju motivaciju, zadatak učitelja je da pedagoškim djelovanjem organizira učenje, usmjerava učenika i pomaže mu da zadovolji svoju potrebu -vanjska motivacija uvjetovana je željo da se postigne neki cilj radi kojeg se poduzimaju određene aktivnosti -da bi izazvao ili povećao vanjsku motivaciju, zadatak učitelja je da pedagoškim djelovanjem organizira i usmjerava aktivnosti, učenikov rad, te da uvjeri učenika da za trud i ostvareni uspjeh može dobiti opipljivu nagradu -pedagoško djelovanje u procesu osposobljavanja obuhvaća pet područja sadržaja i aktivnosti: 1. intelektualno područje – intelektualna sposobnost spoznaje, umna osposobljenost, stjecanje znanja koje omogućuje spoznavanje novog, te razvoj kritičkog mišljenja, razvoj svijesti -intelektualna sposobnost iskazuje se sposobnostima pamćenja, koncentracije pažnje, apstraktnog mišljenja i maštanja, logičkog i stvaralačkog mišljenja, zaključivanja... -zadaci pedagoškog djelovanja na intelektualni razvoj usmjereni su na usvajanje znanja, formiranje intelektualnih vještina i sposobnosti, razvijanje logičkog, stvaralačkog i kritičkog mišljenja, usvajanje stavova i stvaranje i razvijanje razumnih interesa i na težnji za daljnjim učenjem, na razvoj tehničke kulture i kulture rada, na jačanje osobne odgovornosti 2. radno-tehničko područje – intelektualna osposobljenost nema pravu vrijednost bez radno-tehničke osposobljenosti, sadržaji radnotehničkog osposobljavanja namijenjeni su osposobljavanju za rad -zadaci pedagoškog djelovanja u radno-tehničkom osposobljavanju usmjereni su na razvijanje motoričkih vještina i sposobnosti obavljanja rada, razvijanje sposobnosti primjene znanja u izvođenju praktičnog rada, na razvijanje umijeća izvođenja konkretnog rada, na razvoj tehničkog stvaralaštva i kreativnosti u primjeni tehnologije i tehnike, na razvoj i posjedovanje tehničke kulture i kulture rada
13
3. fizičko-zdravstveno područje – odgojni ideal antičke Atene bio je harmonijski razvoj ličnosti, jedinstvo tijela i duha, tjelesna osposobljenost i danas je jedna od temeljnih potreba čovjeka, a bitna je pretpostavka i za čovjekovo tjelesno i mentalno zdravlje, samo fizički i psihički zdrava osoba može biti sposobna za bilo koji rad i učenje, u zdravom tijelu zdrav duh -zadaci pedagoškog djelovanja u fizičko-zdravstvenom osposobljavanju ličnosti usmjereni su na tri područja: a) biološko-hijerarhijska sfera – osiguranje razvoja svakog pojedinog organa, a time i organizma u cjelini, stvaranje i održavanje uvjeta zdravog življenja i očuvanje zdravlja, osiguravanje uvjeta za razvoj motorike i koordinaciju pokreta b) rekreacijska sfera – poučavanje i osposobljavanje za aktivni odmor, pravilnu smjenu rada i odmora, razvijanje smisla za rekreaciju i bavljenje sportom c) odgojno-obrazovna sfera- stjecanje znanja iz fizičko-zdravstvene kulture, razvijanje stavova i interesa za fizičko-zdravstvene aktivnosti, navika za njima, razvijanje radne sposobnosti, usvajanje stavova o fizičkozdravstvenoj aktivnosti kao osobnoj potrebi, stjecanje i razvijanje sportske i zdravstvene kulture 4. etičko područje – moral je odnos među ljudima, predstavlja sustav vrijednosti koji je osnova ponašanja i društveno je uvjetovan, različit je u različitim društvima, pedagoško djelovanje u etičkom aspektu ističe potrebu osposobljavanja za toleranciju, za životu interkulturalnoj zajednici, za život u pluralnom društvu -etička osposobljenost – moralnost iskazuje se moralnim sudom (procjenjivanje postupaka), moralnom akcijom (ogleda se kao vrlina – dobrota, samoprijegor), plemenitošću -zadaci etičkog aspekta osposobljavanja su izgradnja moralne svijesti, razvoj moralnih osjećaja na osnovi moralne svijesti, osposobljavanje za moralno ponašanje i za moralnu djelatnost, razvijanje smisla za suradnju i razvoj moralnog odnosa prema sebi samome -iako je moral društveno uvjetovan, postoje neke etičke vrijednosti koje su univerzalne i nepromjenjive: poštenje i poštivanje društvenih normi, čovjekoljublje i plemenitost, solidarnost s drugima i razumijevanje drugih, poštivanje civilizacijskih vrijednosti i očuvanje okoliša, ponašanje primjereno demokratskom i humanom društvu, ponašanje na načelima poštivanja ljudskih prava bez obzira na naciju, spol, religiju ili rasnu pripadnost 5. estetsko područje – estetsko osposobljavanje ostvaruje se djelovanjem na intelektualnu i voljnu sferu ličnosti, a to obuhvaća znanje o estetskim vrijednostima, zapažanje, doživljavanje, uočavanje obilježja lijepoga, razvoj sposobnosti imaginacije i to sposobnost zapažanja ili uočavanja estetskih obilježja i sposobnost njihova prihvaćanja ili doživljavanja -zadaci estetskog osposobljavanja su razvijanje i oblikovanje smisla za estetske vrijednosti, za specifična svojstva predmeta i pojava u prirodi, za pojave i predmete u radu i životu, za produkte umjetnosti kao načine čovjekova izražavanja stvarnosti
14
-problem metoda spada u temeljna pitanja istraživanja u pedagogiji i praktičnog pedagoškog djelovanja -metoda je način sistematskog postupanja u rješavanju određenog problema, sistematsko postupanje radi ostvarivanja nekog unaprijed zadanog cilja, način, put, postupak koji upotrebljavamo da bismo došli do spoznaje -treba razlikovati metode znanstvenog istraživanja i metode praktičnog pedagoškog djelovanja, prva je određena dvama čimbenicima – istraživačem i problemom, a druga trima – učiteljem, sadržajem i osobom koja se osposobljava -znanstvena metoda je postupak u kojem se otkrivaju nove spoznaje, a metoda pedagoškog djelovanja je postupak u kojem se koriste već poznate spoznaje i praktično iskustvo radi učinkovitog djelovanja u skladu s postavljanim ciljem i zadacima osposobljavanja -različiti autori ističu različite metode pedagoškog djelovanja -u pedagoškom s djelovanju nikad ne služi samo jednom metodom 1. metode pedagoškog djelovanja u etičkom aspektu osposobljavanja – usmjerene su na spoznajnu i voljnu sferu ličnosti a) verbalna metoda (poučavanje i uvjeravanje) – poučavanje je usmjereno na razvoj moralne svijesti, na izgrađivanje i oblikovanje spoznaje o moralnim vrijednostima, a uvjeravanje na emocije i usvajanje etičkih stavova kao osobnih vrijednosti i uvjerenja b) poticanje i sprječavanje – usmjereno na stimulaciju pojedinca na moralno djelovanje, pohvala i nagrađivanje, sprječavanje i kažnjavanje su metode kojima se služi u krajnjem slučaju, kada nema uspjeha u primjeni drugih metoda, uspješnost nagrađivanja i kažnjavanja ovisi o autoritetu onoga tko ih primjenjuje i o njihovoj učestalosti i masovnosti (mogu izazvati suprotan učinak) 2. metode pedagoškog djelovanja u radno-tehničkom aspektu osposobljavanja – usmjerene su na sve tri sfere ličnosti a) verbalna metoda – usmjerena na ovladavanje teorijskim znanjima b) metoda demonstracije – usmjerena na pokazivanje određenih metoda rada i radnih postupaka, primjenu i korištenje alata i uređaja c) metoda eksperimenta – usmjerena na osiguravanje mogućnosti pokušaja pojedinca da sam obavi neki rad ili radnju d) metoda služenja dokumentacijom – dokumentacija je crtež, katalog, tehničke upute i sl., metoda je usmjerena na samostalna rad i važna je komponenta samoosposobljavanja e) operaciono-radna metoda – vježbanje i samostalan praktični rad, usmjerena je na stjecanje, razvoj i usavršavanje vještina i sposobnosti, na praktično izražavanje znanja 3. metode pedagoškog djelovanja u fizičko-zdravstvenom aspektu osposobljavanja – usmjerene su na sve tri sfere ličnosti a) verbalna metoda – objašnjavanje, usmjereno na usvajanje znanja i obrazlaganje potrebe b) pokazivanje – demonstriranje pravog načina izvođenja aktivnosti c) služenje knjigom – usmjereno na samostalno sjecanje potrebnih znanja d) vježbanje – usmjereno na tjelesne i zdravstvene aktivnosti radi razvijanja ili održavanja organizma 15
4. metode pedagoškog djelovanja u estetskom aspektu osposobljavanja – usmjerene su na emocionalnu sferu ličnosti a) verbalna metoda (poučavanje i objašnjavanje) – usmjerena je na stjecanje znanja o estetskim vrijednostima i formiranje stavova o njima b) metoda demonstracije (prikazivanja, pokazivanja) – usmjerena na mogućnost uvida u različite estetske vrijednosti c) metoda služenja knjigom (i uzorcima) – usmjerena na samostalno stjecanje znanja o estetskim vrijednostima 5. metode pedagoškog djelovanja u intelektualnom aspektu osposobljavanja – sve navedene metode koriste se i u ovom aspektu ČETVRTO POGLAVLJE: Andragogija – osnovne karakteristike -razvila se iz pedagogije -nastala je kao rezultat čovjekove potrebe da uči cijeloga života -korijeni andragogije kao djelatnosti mogu se naći još u antičkom društvu, a kao posebna znanstvena disciplina počela se razvijati početkom 19. st. -pojam andragogija nastao je od grčkih riječi anders, aner što znači odrastao, odrasli, muž i ago, again što znači voditi, možemo je prevesti kao vođenje odrasloga, u engleskom govornom području koristi se naziv adult
education -određuje se kao znanost o odgoju i obrazovanju odraslih, pedagogija odraslih, znanost koja proučava probleme obrazovanja i učenja odraslih -po funkciji je usmjerena na osposobljavanje za obavljanje određenih poslova, andragogija je posebna grana u znanstvenom sustavu pedagogije koja istražuje zakonitosti osposobljavanja odraslih -Herbart je bio oštar kritičar andragogije, mnogi i danas smatraju da se odrasli ne mogu odgajati, jer bi to značilo preodgajanje, a ono nije moguće -tri su osnovna zadatka cjeloživotnog osposobljavanja: omogućiti ljudima osposobljavanje za razumijevanje u društvu u skladu s razvojem znanosti i tehnologije, osigurati osposobljavanje za zapošljavanje -metode rada se moraju prilagoditi odraslima, predavačka – ex cathedra nastava i frontalni rad najmanje odgovaraju radu s odraslima, odraslima više odgovara rad u manjim grupama, u paru ili individualni rad, ako se primjenjuje verbalna metoda, onda treba birati varijantu razgovora ili diskusiju -organizacijski oblici: 1. škole – nastava se organizira prema skraćenim programima prilagođenima radu s odraslima u kojima se vodi računa o njihovu iskustvu 2. seminari – u trajanju od 2 do 3 dana do ne više od mjesec dana, prikladni za samostalan i intenzivan rad polaznika 3. tečajevi – uglavnom obuhvaćaju samo jedno područje, traju od nekoliko sati do nekoliko mjeseci 4. ciklusi predavanja – uglavnom uže tematsko područje, obrađuje se izrazito stručna tematika
16
5. diskusijske večeri – javne rasprave o jednom užem području namijenjene manjem broju polaznika 6. debatni klubovi – iznose se različiti stavovi, a često i suprotstavljena mišljenja 7. učenje na daljinu – dopisno školovanje, radio i TV, pomoću računala, koristi se posebno za redovito školovanje djece i mladeži za surovih klimatskih uvjeta (npr. sibirske tundre), oblik učenja prikladan kada kandidati nisu u mogućnosti odvojiti se od radnih obveza ili kada su geografski udaljeni od mjesta u kojem se organizira 8. samostalno učenje i osposobljavanje – svaki pojedinac osjeća potrebu za samostalnim učenjem PETO POGLAVLJE: Osposobljavanje za život u multikulturalnoj zajednici -potrebno je razvijati svijest i osposobljavati ljude za kulturni pluralizam -željelo se utjecati na pojedince i ljudske zajednice da se ne ponovi nacizam i fašizam, da se razviju pretpostavke koje će omogućiti pravo na život svima, da se spriječe rasni, vjerski, nacionalistički i svaki drugi sukobi naroda i nacija -u želji da se taj problem riješi osnovano je Vijeće Europe koje se bavi svim pitanjima razvoja i suradnje zemalja članica osim vojnih pitanja -posebnu pozornost Vijeće Europe posvećuje problemu školovanja i osposobljavanju nastavnika -javlja se dilema treba li manjine asimilirati i jeli različitost kultura jedne zemlje njezino bogatstvo ili nedostatak -s interkulturalnim osposobljavanjem treba početi još u dječjem vrtiću -zadatak je škole i društva da pripremaju i osposobljavaju za interkulturalni suživot i mladež i roditelje matične nacije i useljenih nacija ŠESTO POGLAVLJE: Opće karakteristike odgojno-obrazovnog (školskog) sustava -škola je temeljna pedagoška institucija, a školski sustav je jedan od osnovnih društvenih podsustava svake zemlje -razvoj nacionalnih obrazovnih politika i organizacija školskih sustava temelji se na nekoliko osnovnih načela 1. koncepcija cjeloživotnog učenja (Life Long Learning) 2. obrazovanje, odgoj i izobrazba za sve (Education for All) 3. obrazovanje i odgoj osoba s posebnim potrebama – osobe s teškoćama u razvoju i nadarene osobe (Special Needs) 4. osposobljavanje za zanimanje (Vocational Education and Training) -ISCED – International Standard Clasification of Education – UNESCO-v dokument iz 1975. za vođenje statistike o školskim sustavima, međunarodna klasifikacija školskih sustava -iako su u svim državama, pa čak i u različitim regijama unutar iste države, školski sustavi različiti, svi imaju neke zajedničke značajke, i svi imaju neke iste razine, a prema ISCED-u to su: 17
a) razina 0 – predškolsko obrazovanje, pretprimarno obrazovanje – programi oblikovani da malu djecu uvedu u školsko okružje, obuhvaća razdoblje od treće godine do polaska u školu – dječji vrtić (ne i jaslice) b) razina 1 – primarno obrazovanje – početno osnovno obrazovanje ili prvi stupanj osnovnog obrazovanja – za upis nije uvjet završena razina 0, to je obrazovanje namijenjeno djeci koja nisu mlađa od 5 niti starija od 7 godina (polazak u I. razred osnovne škole), često se naziva i osnovna škola, traje od 5 do 7 godina, a podijeljena je najčešće u 2 ciklusa, u prvom je jedan razred – jedan učitelj (razredna nastava), dok u drugom ciklusu nastavu vodi više učitelja u jedinstvenim predmetnim područjima c) razina 2 – niže srednje obrazovanje ili drugo razdoblje osnovnog obrazovanja – potpuna predmetna nastava (slično našim višim razredima osnovne škole ili našoj srednjoj školi), upisuju se učenici nakon završene 1. razine d) razina 3 – više srednje obrazovanje – po karakteristikama najsličnije našoj srednjoj školi, za upis je potrebna završena razina 1 i 2 e) razina 4 – obrazovanje nakon srednjeg, a koje nije tercijarno – pojednostavljeno bi se moglo nazvati višom srednjom školom, može se usporediti s našim školama za visokokvalificirane radnike ili specijaliste -druga, treća i četvrta razina čine sekundarno obrazovanje f) razina 5 – prva faza tercijarnog obrazovanja – visokoškolsko obrazovanje, g) razina 6 – druga faza tercijarnog obrazovanja – program predviđa stjecanje doktorata znanosti -od ukupno 40 zemalja, samo njih 6 (osim RH) imaju obvezno obrazovanje u trajanju od 8 godina, to su sve zemlje istočne Europe (Albanija, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora, Makedonija, Rumunjska, Turska), a sve ostale 9-12 godina -Bolonjska deklaracija je naziv za dokument koji je pripremila Konferencija Rektorskog zbora Europske unije i Udruga europskih sveučilišta koji su potpisali ministri obrazovanja 29 europskih zemalja u Bologni 19. lipnja 1999. -RH je potpisala u Pragu 2001. godine -osnovna ideja Bolonjske deklaracije je izgraditi nacionalne sustave visokog obrazovanja koji će biti međusobno usporedivi, kako bi omogućili pokretljivost profesora i studenata i olakšali zapošljavanje -osnovne karakteristike školskog sustava RH: 1. podsustav predškolskog odgoja - do 7. godine (jaslice do treće i dječji vrtić do sedme) 2. podsustav osnovnog obrazovanja - od 7. do 14. godine (razredna nastava od 7. do 10. i predmetna nastava od 10. do 14.), obvezno zakonom za svu djecu 3. podsustav srednjeg obrazovanja – redovito školovanje (trajanje 3 ili 4 godine) i škole za osposobljavanje odraslih (trajanje do jedne godine) 4. podsustav visokog obrazovanja – više i visoke škole u trajanju od 1 do 4 godine, veleučilišta, fakulteti i akademije u trajanju od najmanje 4 godine 5. podsustav specijalnih škola – škole namijenjene djeci s posebnim potrebama – s teškoćama u razvoju 6. učenički i studentski domovi 18
-hrvatski školski sustav se u nekim elementima nije mijenjao više od 50 godina i ne može se uspoređivati sa sustavima razvijenih zemalja te se mora prilagoditi zemljama EU
19
