Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Katedra za arheologiju
Tema: Obre I Kameno doba Bosne i Hercegovine
Mentor: Student : dr. sc. Edina Kadić
Tihomila
Težak
Sarajevo, 2011
Gregl
SADRŽAJ Uvod ………………………………………..
3
Osnovni podaci o lokalitetu …………………………………..
4
Povijest istraživanja…………………………………… Stariji neolitik - starčevačko – impresso neolitska grupa:
5 6-17
-
Nastambe i ognjišta………………………..
-
Pogrebni ritual / pokopavanje…………………
-
Materijalna kultura (oružje, oruđe i nakit)…………………
11
-
Keramika…………………………………………….
12
-
Ekonomski aspekt……………………………………..
16
-
Duhovni život…………………………………….
16
Srednji neolitik – protokakanjska kultura i kakanjska kultura:
6 8
17-26
-
Nastambe i ognjišta……………………………………..
17
-
Pogrebni ritual……………………………………..
19
-
Materijalna kultura (oruđje, oruđe i nakit)……………….
19
-
Keramika…………………………………………….
20
-
Ritoni………………………………………..
22
-
Ekonomski aspekt……………………………….
25
-
Duhovni život………………………………………
26
-
Zaključak…………………………………………….
27
- Literatura…………………………………………….
28
2
Uvod
Obre, kao jedna kompleksna cjelina, sastavljena iz mozaika različitih kultura predstavlja zanimljiv presjek jednog vremena u kojem je počeo napredak čovječanstva, u svim aspektima života. Tako da ni ovaj lokalitet nije izuzetak. To je posebno naglašeno u duhovnim aspektima života, a tu mislim na nalaze ritona, oko čije se funkcije arheolozi još uvijek nisu složili, i čini se da se neće ni složiti u nekoj doglednoj budućnosti. S druge strane, upravo je ovaj lokalitet ponudio i jednu lokalnu varijantu kulture, koja je može se reći u svjetskim okvirima ponudila neke nove podatke o životu na ovom području u praskozorje ljudskog uzdizanja, donijevši i neke kontroverze i pitanja. Mislim na butmirsku kulturu ( sa svojom antropomorfnom plastikom ) i njenoj varijanti kakanjskoj kulturi. Uz to, ovo je i lokalitet koji je ponudio jedinstvenu saradnju domaćih arheologa ( u tadašnje vrijeme jugoslovenskih ) i američkih. To je posebno važno naglasiti jer je u istraživanjima učestvovala čuvena Marija Gimbutas, začetnica jednog novog talasa arheološke misli, koja je ponudila drukčija interpretiranja života ljudi prošlosti, posebno iz perioda neolita i kulta Velike Boginje ili Boginje Majke. U vezi s time, i ona je ponudila svoje viđenje problema ritona i upotrebe istih, koji bi možda bio i jedna od boljih interpretacija njihove svrhe i funkcije. Također, u ovom radu sam pokušala što je više svojim riječima opisati situacije na lokalitetu, nalaze i odnose među njima, te možda ( koliko god to minimalistički zvučalo ) dati svoje viđenje svega što je vezano za Obre I.
3
Osnovni podaci o lokalitetu Selo Obre nalazi se na Raskršću, u dolini rijeke Trstionice nedaleko od Kaknja. Trstionica, koja dolazi sa istoka i koja se nakon manje od 3 kilometra ulijeva u rijeku Bosnu, teče rubom jedne duguljaste i zatvorene doline, veoma pogodne za zemljoradnju.1 Obližnji brežuljci i padine pružili su veoma dobre uvjete za ispašu stoke, a veoma guste šume na istočnoj strani doline odlične uvjete za lov. Rijeka Bosna i njen tok predstavljali su glavnu neolitsku saobraćajnicu u Bosni i spajala dolinu Save (odnosno Posavinu i Panoniju) sa centralnom Bosnom. Uzvodno dolinom rijeke Bosne dolazi se do rijeke Fojnice, koja otvara dalje puteve prema zapadu i jugu. Zahvaljujući ovakvim uslovima života prostor između Kaknja i Visokog je u neolitsko doba bio veoma gusto naseljen. Svi ovi uvjeti pogodovali su stvaranju jedne veoma bogate kulture u kojoj su se miješali utjecaji različitih kultura. To područje bilo je sjedište mnogih neolitičkih kultura i naselja. Glavne neolitske stanice na tom području bile su: 1. Raskršće (Obre I) 2. Kakanj, eponimni lokalitet za kakanjsku neolitsku grupu, udaljen od Obra 6 km 3. Arnautovići kod Visokog, predstavnik mlađe faze kakanjske kulture 4. Okolište, smješteno između Arnautovića i Kaknja i pripada razvijenoj
butmirskoj kulturi 5. Gornje polje, Obre II2
Ustanovljeno je da je naselje Obre I imalo dosta izdužen ovalni oblik, i prostiralo se na površini od 22000 m² do 25000 m², te da debljina kulturnog sloja nije ista u pojedinim dijelovima naselja. Prilikom istraživanja lako je bilo razlučiti centralni dio naselja, veličine 5000 m², koji je bio naseljen tokom čitavog perioda postojanja naselja. Naselja su bila otvorena i bez ikakvih fortifikacija. Na ovom lokalitetu možemo izdvojiti četiri osnovna stratuma, i to na osnovu međusobnih odnosa slojeva u centralnom dijelu naselja i prema nađenom materijalu u tim slojevima i to : - FAZA I i II ulaze u okvir starčevačko – impresso kulture starijeg neolitika 1
A. Benac, Obre II- Neolitsko naselje butmirske grupe u Gornjem polju, Sarajevo, 1971., str. 9 2 A. Benac, Obre II- Neolitsko naselje butmirske grupe u Gornjem polju, Sarajevo, 1971., str. 9
4
- FAZA III i IV označavaju početak i razvoj kakanjske kulture Zaključujemo to da Obre I pripada starčevačko -impresso i kakanjskoj kulturnoj grupi. Iz nje se neposredno razvila protokakanjska kultura, a iz protokakanjske klasična kakanjska kultura. Ujedno je to i najstarija neolitska kultura u centralnoj Bosni.
Hronologija STARIJI NEOLITIK (6230- 5990.g. pr.n.e.)
SREDNJI NEOLITIK ( 5300 – 4900.g. pr.n.e.)
STARČEVAČKA- IMRRESSO I KAKANJ/ STARČEVAČKA- IMPRESSO II KAKANJ/
KAKANJ /PROTO KAKANJ II / STARIJI
Sl
ika 1. Karta rasprostranjenosti3
3
PJZ II, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 373
5
Povijest istraživanja 196o. godine u selu Obre je kopan duboki kanal za polaganje vodovodnih cijevi, i tom prilikom je na površinu izbila velika količina keramičkog materijala, životinjskih kostiju i raznog kamenog materijala. Ali taj materijal je nažalost bačen u Trstionicu, i od tad mu se izgubio trag. Taj događaj, bez obzira što je prouzrokovao gubitak vrijednog materijala, je zapravo prvi iznio na vidjelo dana postojanje jedne nove kulture. Ostala istraživanja vršena su u periodu od 1963-1965, i od 1967 do 1968 i 1970. godine. Čitavim istraživanjem su rukovodili: sa jugoslavenske strane prof. dr. Alojz Benac, a sa američke strane prof. dr. Marija Gimbutas. 1965.godine prilikom sondažnih radova na lokalitetu Obre II, pokazalo se da na oko pola metra imamo kulturni sloj sa primjesama gara, crveno pečenog lijepa i keramičkih fragmenata. Iako se nije kopao cjelokupan kulturni sloj, keramički fragmenti su pokazali da se ipak radi o starčevačkoj i kakanjskoj kulturnoj grupi. Zatim su u periodu od 12. septembra pa do 5. oktobra vršena sondažna iskopavanja, gdje su otvorene 3 sonde 4, a iskopavanja su financirana iz sredstava Fonda SAD - a u Jugoslaviji za arheološka iskopavanja. Analizom materijala iz sonde I ustanovljeno je da bi i donji kulturni slojevi mogli pripadati starčevačkoj kulturnoj grupi sa primjesom jadranske – impresso keramike, a dok su gornji slojevi sadržavali tipičan materijal kakanjske kulture ( noge ritona). U periodu od 25. juna do 25. augusta 1968. izvršeno je na Raskršću veliko sistematsko iskopavanje. Tom prilikom otvorene su bile sonde IV - VII, a otkopana površina iznosila je 450 m². U ovim iskopavanjima učestvovao je veliki broj američkih i jugoslavenskih arheologa i antropologa, a čitavim istraživanjem rukovodili su sa jugoslavenske strane prof. dr. Alojz Benac, a sa američke strane prof. dr. Maria Gimbutas. Pošto 1968. godine nije završena sonda VII, istraživanja su ponovno pokrenuta 1970. Prilikom tih istraživanja, koja su trajala od 13. maja do 15. juna do kraja su istražene sonde VII, VIII i IX. Tokom tih istraživanja svoje učešće su uzeli: Dr. Tatjana Bregant, u to vrijeme docent na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, Irena Rajterič, arheolog iz Ljubljane, Julijana Sušnik, administrator Zemaljskog muzeja i Slobodan Perišić, crtač iz Sarajeva.
Stariji neolitik ( Starčevačko – impresso kulturna grupa ) 4
Tom prilikom prva sonda bila je otvorena pod rukovodstvom dr. Bogdana Bruknera, druga pod rukovodstvom Anne Kristin Bohlin – Sterud, a treća od strane prof. dr. Marije Gimbutas. (A. Benac, GZM , Sarajevo, 1972/73. g., str.5 )
6
Nastambe i ognjišta Centralni dio naselja Obre I obuhvatalo je površinu od oko 5000 m². Tokom istraživanja otkopana je površina od 606 m² u centru naselja. Tu su pronađena 3 ognjišta, izgrađena od kamenih oblutaka, premazana ilovačom i nekoliko žrvnjišta izrađenih od kamenih ploča i velikih oblutaka. Ostaci građevinskog materijala u Obrima I su veoma loše očuvani. Tokom iskopavanja nisu ustanovljene rupe za stupove, što je inače u neolitiku osnova za fiksiranje osnovnih oblika građevinskih objekata. Jedino se naišlo na tri rupe u sondi VI na dubini od 1, 20 metara, ali sumnjivog karaktera. Važno je spomenuti i to da se tokom čitavog perioda postojanja naselja na tom mjestu nije bitno mijenjao stil građenja. Taj kontinuitet se može zapaziti i kod građenja ognjišta i radioničkih postrojenja 5, u kojima tokom čitavog tog perioda nema prekida u stilu gradnje. Treba ipak spomenuti nekoliko zapažanja prilikom iskopavanja u slojevima I i II stratuma i to: -
već spomenuti nedostatak jama za stupove, koji nam govori da ljudi ovog naselja nisu koristili stupove,
-
nisu primjećeni nikakvi kompaktniji ostaci podnica,
-
ostaci nešto lijepa, koji bi mogao da pripada kućnom obljepu .
U I i II fazi od pravih naseobinskih objekata pronađeni su ostaci 3 ognjišta i 2 žrvnjišta. Ognjišta su bila kružnog oblika, rađeni od kamenih oblutaka i premazani ilovačom. Ognjišta su bila smještena izvan koliba. Žrvnjišta su bila od kamenih ploča ili većih oblutaka. Na njima su ležali žrvnjevi i neka koštana oruđa. Jedno žrvnjište je bilo izuzetno velikih dimenzija, što nam govori da je moglo biti korišteno u zajedničke svrhe. Broj žrvnjišta je bio ograničen, tako da možemo pretpostaviti da je mljevenje žitarica vršeno u ograničenim količinama. O- 1 najstarije ognjište. Bilo je smješteno u južnom dijelu sonde VIII na dubini od 2, 50 - 2,60 m. Ognjište je bilo kružnog oblika, veoma malih dimenzija, supstrukcija mu je bila od kamenih oblutaka, a površina mu je bila prekrivena naslagom gline.
5
A. Benac, GZM , Sarajevo, 1972/73. g., str.11 )
7
Slika 2 Sonda VIII, ognjište O-1 (I faza)6
O- 2, također je bilo smješteno u sondi VIII , ali samo u istočnom dijelu, i pripadalo je II fazi naselja. Ovdje je zanimljivo to što su uz ognjište stajale i dvije kamene ploče, koje su služile za zaštitu vatre od vjetra. O- 3 ležalo je u istočnom dijelu sonde III. Izrađeno je na isti način kao i O- 2, ali ono što odvaja ovo ognjište predstavlja naslaga pijeska u jednoj jami, na kojoj je onda izgrađeno samo ognjište. Pogrebni ritual / pokopavanje Tokom iskopavanja 1968. godine, u stratumima starčevačko – impresso kulturne grupe (I i II faza) pronađeno je ukupno 8 grobnih cjelina. Četiri groba sadržavala su kompaktnije kosture, dok su se u ostala četiri kosti (dijelovi lubanje i trupa) nalazile rasute po grobu i bile su pomiješane sa životinjskim kostima i drugim predmetima. Prva četiri groba pripadaju samom početku naselja, a ostala četiri su za nijansu mlađa. U prva četiri groba ukopana su dojenčad u zgrčenom položaju, i to tako što su svi kosturi različito ukopani. Jedan ukop je izvršen u veoma plitkoj jami, drugom je trup bio opkoljen poredanim kamenom, a kod ostala dva skeleta trup je bio prekriven ilovačom. Ta četiri kostura ležala su relativno blizu jedan drugom; oni predstavljaju jedinstven nalaz u centralnoj Bosni i najstarije antropološke podatke na ovom području. Bili su orijentirani u tri pravca: sjeveroistok-jugozapad, sjever-jug i istokzapad. Ne postoji jedinstvena orijentacija za sve ukope. Tokom iskopavanja 1970. godine otkrivena su ostala četiri groba (grobovi 4 - 8) sa ljudskim kostima. Tu se ne radi o pravim grobovima nego o jednom posebnom kultnom ritualu.
6
A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., str. 17
8
Slika 3 Sonda VI položaj grobova 1-4 (faza II)7
Posebnu pažnju zaslužuju grobne cjeline označene kao grobovi 7 i 8, a posebno grob 8. Grob 7- u ovom slučaju dječji trup je bio položen na podlogu od kamenih oblutaka, i opkoljen većim kamenim pločama. Oko te kamene ploče bila je poredana velika količina keramičkih fragmenata, jedan “sunčev disk” od pečene zemlje i jedan disk od kamena.
Slika 4 Sonda VIII Grob 78
7 8
A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., str. 24 A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., str.30
9
Grob 8 - najvažnije kultno mjesto. Ovo je mjesto bilo tačno osmišljeno za vršenje nekih kultnih radnji. U početku to mjesto je bila samo dobro uglačana podnica od ilovače na kojoj se jedno određeno vrijeme ložila vatra. Kasnije je dio podnice bio prekriven kamenim pločama na kojem je i dalje nastavljeno loženje vatre, da bi kasnije čitav taj prostor bio prekriven debelim pokrovom od kamenih oblutaka. Na taj način dobio se pravi kameni tumulus, vjerovatno i najstariji tumul u BiH. U jugozapadnom uglu postrojenja otkrivene su razbacane ljudske kosti i dio lubanje, kao i neke životinjske kosti. Među kostima ležali su fragmenti veće vaze, tamne i dobro glačane površine, ukrašena sa impresso ukrasom jadranskog tipa, a nađen je i odlično glačan jantarni nakit 9. Još su se tu nalazile dvije kamene sjekire, jelenji rog i gruba posuda ukopana u središte tog prostora. Uz tumulus su zatečeni ostaci još dva posebna uređaja sa uspravim kamenim pločama.10
Slika 5 Sonda VIII Grob 811
Ovo mjesto je bilo smješteno u samom centru naselja. Tu je postojalo ( dosta dugotrajno ) kultno mjesto, neka vrsta neolitskog svetišta. Dječje kosti na ovom mjestu pokazuju i to da se u Obrima I vrlo vjerovatno vršilo i žrtvovanje djece radi zaštite domaćeg ognjišta, koje je povezano sa izvjesnim kultom sunca.12 Što se tiče grobova 1- 4 i njihove blizine glavnom kultnom mjestu A. Benac njihovo prisustvo objašnjava na dva načina: 1) da su ovi kosturi sastavni dio žrtvenog sistema u ovom prostoru 2) ili da su ukopi ove djece izvršena u redovnom kultu mrtvih u blizini kultnog
mjesta.13 Materijalna kultura
9
Taj nakit je bio polomljen i takav predmet je stavljen uz ljudske kosti. (A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., str. 31 ) 10 Uz prvi je nađen veliki nakit od morske školjke Spondylus, a uz drugi dijelovi ukopane posude i tri kamene sjekire ( PJZ II, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 376 ) 11 A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., str. 31 12 A.Benac, Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Mlađe kameno doba i prelazno doba, str. 42 13 A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., str. 35
10
Kameno i kremeno oruđe je veoma slabo zastupljeno. Pronađeno je 8 kamenih glačanih sjekira. Sedam sjekira je kalupastog tipa, a samo jedna je pljosnatog oblika. Sve su bile izrađene od sivkastog kamena, osim jedne koja je bila izrađena od škriljevca. Izuzev sjekire od škriljevca sve su dobro glačane i pokazuju standardnu tehniku za neolitsko doba. Od kremenog oruđa u stratumima I i II javlja se poneko oruđe i par nožića, relativno slabo obrađeno i bez ikakovog retuša. Koštane alatke i oružja – iako je ovim premetima poklanjana nešto veća pažnja, nalazi su također malobrojni. Najljepše izrađevine od kosti su fino uglačane i lijepo izrađene spatule 14, koje su specifikum ove kulturne grupe. Tu su još malobrojna šila, glačalice, i jedna vrlo dobro oblikovana sjekira od jelenjeg roga sa rupom za nasađivanje, koja je pretpostavljamo služila za lov. Nakit U I I II fazi naselja od nakita nalazimo: -
nakitni predmet u obliku torquesa od kosti, koji je veoma brižljivo uglačan, ima nazubljene rubove i na krajevima rupe za vezivanje (I faza)
-
privjesak izrađen od tamnog ćilibara sa rupom za vješanje, prepolovljen, pljosnat i uglačan (II faza)
-
poluobrađen predmet od školjke spondylus, vrlo glomazan (II faza)
Keramika Što se tiče keramike vidljivo je miješanje keramičkih elemenata starčevačke grupe sa elementima jadranske cardium- impresso kulture. U starijoj fazi naselja Obre i zastupljeni su sljedeći keramički izrazi: a) Barbotinska keramika tipa Starčevo - dominantna keramika u ovoj I fazi
naselja. Ona se pojavljuje u tri vrste faktura: samo sa pljevom, sa pljevom i micom (sitnim pijeskom) i samo sa micom. Od primjese zavisi i boja stijenke. Osnovni oblici ovog tipa keramike su trbušasti lonci sa malim ili nešto višim koničnim vratom i sa ravnim ili prstenastim dnom, konične posude, kao i obične trbušaste posude. Ukrasi: kanelirani barbotinski ornament, koji se izvodi povlačenjem prstiju preko vlažne gline. Dominiraju okomiti barbotinski ukrasi, a česti su komadi u kombinaciji kaneliranog i prskanog barbotina, granulirani barbotine i barbotine sa naljepnicom. b) Ostala gruba keramika tipa Starčevo - po fakturi i načinu izrade slična je
barbotinskoj keramici. Posuđe ukrašeno urezanim i udubljenim, kosim ili 14
Lat. Spatula, koštani predmet u vidu plitke kašike, često s dugačkom drškom. (D. Srejović, Arheološki leksikon, Savremena administracija, 1997, str. 958)
11
prepletenim linijama. Posebno mjesto među ovom keramikom predstavljaju žrtvenici na četiri noge. Noge kod ovih žrtvenika su obično trougaonog presjeka, gornja platforma je četvrtasta, a recipijent kružnog oblika i dosta nizak. Ovdje još spadaju i grubo rađene vaze sa ornamentom u vidu udubljenog i urezanog prepleta i udubljenih kosih linija. Površina im je obično siva. c) Obična gruba keramika – kod ove keramike glina je najčešće pomiješana
samo sa micom, zatim dolazi glina pomiješana i sa micom i sa pljevom, dok je sama pljev ovdje veoma rijedak. Boja je najčešće crvenkasta. Posebna su rijetkost potpuno crne posude. Oblici su veoma slabo poznati, ali od onog što je pronađeno izgleda se ovdje najčešće radi o trbušastim oblicima posuda (lonaca) sa ravnim dnom ili prstenastom nogom, i trakastim drškama. Ukras: plastične trake modelirane prstom, razna plastična ispupčenja, česte su i tzv. ružice.15 d) Bojena keramika starčevačkog tipa – kod ovo tipa glina je pomiješana sa
izrazito sitnom micom, ujednačene frakture, koja je obično tamne oker boje, a sa unutrašnje i vanjske strane nanesen je odlično uglačan premaz u raznim nijansama na kojem su zatim izvedeni ornamenti. Ukrasi: preovlađuju dvije kombinacije: snopovi okomitih linija uokvireni debljim okomitim okvirom i prepleti sa okvirom od debljih okomitih linija. e) Impresso
keramika jadranskog tipa – jasno se razlikuje od keramike tipa Starčevo. Igrala je vidnu ulogu u tzv. finoj keramičkoj robi I faze. Vaze impresso keramike jadranskog tipa obično imaju tanju stijenku od vaza bojene keramike. Faktura stijenke je ujednačena tona, najčešće tamnosive boje, a nekad presvučena sa sjajnim sivim premazom. Glina je pomiješana sa veoma sitnom micom. Po svojim karakteristikama mnogo je bliža vinčanskoj nego starčevačkoj, iako sa vinčanskom nema nikakve veze. Oblici ovog tipa keramike su veoma jednostavni. Uglavnom je riječ o višim ili nižim koničnim oblicima, uvijenog oboda i ravnog dna, trbušaste vaze sa malo izvijenim obodom i neznatno naglašenim dnom. Ukrasi: tzv. tremmolo (tremolo) motiv, koji obično izgleda kao da je izveden rubom morske školjke. Među njima možemo razlikovati više varijacija: sitni tremolo ukras 16, široki tremolo ukras17, tremolo ukras sa dodatkom urezane ravne linije između njih18.
f) Trakasta bojena keramika – nađeni primjerci pripadaju samo I fazi. Tu
keramiku predstavljaju dva sigurna nalaza: 1) konična noga od neke vaze uglačane površine, tamnije oker boje 2) dio žrtvenika starčevačkog tipa, koji je na recipijentu bio ukrašen crvenim 15
Ukras karakterističan za Starčevačku kulturnu grupu. Veoma liče cardium motivima. Riječ je o sitnim cik – cak urezima. (PJZ II, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 380 ) 17 Liči na cik – cak motive načinjene urezima školjke. 18 Motivi ređeni nekim točkićima (geometrijski motivi) i motivi izvedeni u obliku jelove grane. 16
12
trakama. Ornamentika kod ovih nalaza rađena je crvenom bojom koja se otire, i to je razlikuje od bojene keramike tipa Starčevo.19 g) Monohromna / poluglačana keramika – zauzima dosta važno mjesto jer se
elementi ove keramike prenose u protokakanjsku fazu. Osnovne karakteristike ove keramike su : - veoma čvrsta keramika, dobro pečena - površina posude osrednje uglačana,
-
Među oblicima dominiraju visoke, konične i zaobljene šolje sa ravnim i naglašenim dnom, poluloptaste šolje, tanjuri sa prstenastim dnom, zaobljene zdjele i bikonične zdjele sa kratkim vratom20, a javlja se i poneka niska zvonolika noga21. Plastika Veoma rijetki su nalazi plastike I i II faze naselja. Sve se svodi na dva odvojena nalaza: jedne oštećene ljudske statue i jednog dijela antropomorfne vaze. Ljudska statua pripada tzv. stubastim figurama. Nos i veoma izdužene oči su plastični i vrlo istaknuti, dok ostali detalji na licu nisu izvedeni. Što se tiče antropomorfne vaze površina joj je tamnosmeđe boje i dobro uglačana. Detalji na licu sastoje se od veoma istaknutog nosa i plastičnih izduženih očnih kapaka.
19
A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., 52
20
Svi oblici koji su poznati i u danilsko – kaknjskom kompleksu. Ovi oblici nemaju nikakve veze sa monohromnom keramikom starčevačke kulture, niti vinčanskom. (PJZ, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 380 ) 21
13
Slika 6 Oblici keramike starčevačko - impresso kulturne grupe
22
22
PJZ, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 381
14
Ekonomski aspekt Na osnovu arheoloških iskopavanja ustanovilo se da je osnovno zanimanje stanovnika Obra I bilo stočarstvo, a zatim zemljoradnja i lov. Zemljoradnja je bila mnogo manje razvijena, i vjerovatno nije igrala neki bitniju ulogu u ekonomici starčevačko – impresso kulture. To nam govore malobrojni ostaci pšenice u stratumima starčevačko – impresso kulture, i neznatni ostaci graška i leće, kao i nedostatak kamenih alatki. Mnogo više pažnje posvećivalo se stočarstvu, a posebno uzgoju krupnije stoke, koja je također igrala znatnu ulogu u ekonomici kulture. Životinjski ostaci upućuju na to da su uzgajali goveda, koze i ovce, a ostaci svinje i psa su neznatni. Uz stočarstvo i zemljoradnju bavili su se i lovom. Najviše su lovili jelena, srnu i vepra. Nalazi spondylusa i nakita od ćilibara svjedoče o trgovini ove kulture sa ostalim neolitičkim kulturama. Riječ je najverovatnije o naturalnoj razmjeni, u kojoj su stanovnici starčevačko – impresso kulture davali neke životinjske proizvode (kožu ili neke izrađevine od kosti) u zamjenu za proizvode koji se nisu mogli naći u tom području.
Duhovni život Duhovni život stanovnika Obra I starčevačko – impresso kulture ogleda se u nekoliko vidova: kultu mrtvih, heliolatrijskom kultu, upotrebi žrtvenika, plastičnim izrađevinama i nakitu. Kult mrtvih je dokumentiran na osnovu pronađenih 8 dječjih ukopa (dojenčadi). Vidjeli smo prethodno da se ne radi o običnom sahranjivanju, nego o ljudskim žrtvama, koje su najvjerovatnije vršene radi prosperiteta i dugotrajnosti naselja. „Grob 8“ je svakako bio najvažniji kultni objekt ove faze, koja nedvojbeno potvrđuje dječje žrtve.23 Heliolatrijski kult je potvrđen u „Grobu 7“. To potvrđuju jedan disk od pečene zemlje i drugi od kamena. Najvjerovatnije da ovaj kult vodi svoje porijeklo iz jadranske komponente u Obrima I. Žrtvenici su izrazita svojina starčevačke kulture. Zbog svojih malih dimenzija najvjerovatnije da su služili kao „ portabl - žrtvenici“. Noge i platforma su uglavnom ukrašeni inkrustiranim motivima izvedenim crvenom bojom. Crvena boja je simbol života, tako da su žrtvenici vjerovatno služili kultu koji je štitio osnovne životne funkcije. 23
PJZ, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 385
15
Plastične izrađevine gotovo je sigurno da su imale kultni karakter u životu stanovnika Obra I, i vjerovatno da su označavale kult plodnosti, kult majke pretka. Nosioci starčevačko-impresso kulture u duhovnom životu su stajali pod utjecajem iz tri osnovna pravca: 1) pod širim balkanskim utjecajem u pogledu pogrebnog rituala 2) pod utjecajem starčevačke kulture (plastične izrađevine i žrtvenici) 3) pod utjecajem jadranske komponente (heliolatrijski kult i nakit od Spondylusa).
Srednji neolitik ( protokakanjska i kakanjska kultura) Obre I u srednjem neolitku pripadali su kakanjskoj kulturi, sa još dva nalazišta Kakanj i Arnautovići. 24 Nastambe i ognjišta U III fazi naselja25 pronađeno je ukupno 5 nadzemnih kuća. Sve su kuće bile jednodijelne, osim jedne koja je imala dvije zasebne prostorije površine od oko 60 m². Podnice kuća su bile od nabijene ilovače ili od tankih kamenih ploča, zidovi od drvenih oblica ili poluoblica oblijepljeni ilovačom. Kućni temelji su bili uvijek od kamena, a na uglovima su ustanovljene rupe od stupova. Pronađeno je i 9 vanjskih ognjišta kružnog oblika, podloga im je od kamenih oblutaka, koji su premazani ilovačom. Kuća-1 (K1) je najznačajniji objekt pronađen u ovom naselju. Kuća je ležala na dubini 0,70 – 1,00 m na istočnoj strani sonde IV. Zanimljiva je zbog toga što je imala dvije razvojne faze; stariju i mlađu. Starija kuća (K1a) imala je pod od tanke nepečene ilovače. Najvjerovatnije da je izgorjela u požaru. Zidovi su bili građeni od vertikalnih poluoblica ili dasaka i oblIjepljeni ilovačom samo sa vanjske strane. Mlađa kuća (K1b) bila je jednostavnije građena od starije K1a. Podnica je bila prekrivena naslagom debele pečene ilovače, a zid je možda bio oblijepljen sa obje strane. Uz istočni rub mlađe kuće zatečeno je ognjište od ilovače, koje je činilo jedinstvenu cjelinu sa podnicom. Uz njega su pronađeni neki ostaci običnih grubih posuda. Kuća je bila četvrtastog oblika, sljedećih dimenzija: dužina 4 - 5 metara, širina oko 2,50 metra. Važno je spomenuti i to da su uz kuću K1 pronađeni ostaci nekih pratećih objekata, a vjerovatno su predstavljali neku spremnicu kuće (zadnja etapa III faze).
24 25
A.Benac, Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Mlađe kameno i prelazno doba, str. 37 Starija protokakanjska ili Kakanj I kultura
16
Slika 7 Sonda IV, Kuća K-1b i prateći objekt (III)
Kuća-2 (K 2) paralelna je sa K1 kućom. Nalazila se zapadno od K1 nastambe, također u sondi IV. Kuća je bila prekrivena kamenim pločama, a samo je u istočnoj strani primijećen podni lijep. To nam kazuje da je kuća mogla imati dvije prostorije: veću na zapadnoj strani, sa popločanim podom i manju na istočnoj strani, sa podom od gline. U zapadnoj prostoriji nalazili su se ostaci kućnog ognjišta, a svuda okolo su ležali pojedinačni kameni žrvnjevi. Kuća K2 je izuzetno prostrana dimenzija 9x7 m. Među kamenim pločama pronađeni su ostaci keramike i to: dvije noge od dva različita ritona kakanjskog tipa, jedna zvonolika noga, dio plitkog tanjura i fragmenti barbotinske keramike. (III faza) Kuća-K 3 (K 3) ležala je na dubini 0,90- 1,30 metara u jugozapadnoj strani sonde V. Kuća je bila orijentirana istok – zapad, i sastojala se samo od jedne prostorije. Dimenzije K3 kuće: 5,5x3 metra (ranije razdoblje III faze). Kuća-K 4 (K 4) ležala je na dubini 1,40 – 1,60 metara, uz zapadni rub sonde IV. Ostaci govore da je riječ o lakšoj građevini, sa podnicom presvučenom naslagom ilovače, a zidovi su načinjeni od drvenog pletera (početak III faze). Kuća-K 5 (K 5) ležala je na južnom dijelu sonde VIII, na dubini 1,00- 1,15 metara. Na osnovu ostataka ustanovilo se da se možda radi o nepravilnoj građevini, čija je podnica bila izgrađena od kamenih ploča, a zidovi od drvenog pletera. Zbog svojih malih dimenzija 3,50x3,20 smatra se da građevina nije služila za stanovanje nego da je bila neka ekonomska zgrada
17
Ognjišta i žrvnjišta U III i IV fazi pronađeno je ukupno 11 ognjišta, i to 10 je pripadalo III fazi, a samo jedno ognjište pripadalo je IV fazi naselja. Većina ognjišta bilo je izgrađena od kamena i gline26, odnosno supstrukcije od kamenih oblutaka i glinenog premaza. Većina ognjišta imala je kružan oblik. Uz ognjišta O-2, O-8 i O-4 27 ležale su kamene ploče, a uz O-6 nalazila se velika količina kamenih oblutaka. Ognjišta O-4 i O-5 bili su možda dio jednog većeg ognjišnog sistema. U III fazi pronađeno je ukupno četiri žrvnjišta, koji su bili dio radioničkog mjesta. Ostaci velikog radioničkog mjesta pronađeni su u istočnom dijelu sonde V, i ono pripada posljednjem periodu IV faze. Tu su ležale velike količine kamenja, a među njima i pojedinačni žrvnjevi. Pogrebni ritual U III i IV fazi naselja do sada nisu pronađeni nikakvi ljudski ostaci, tako da nam je pogrebi ritual ove faze nepoznat. Imamo samo jedan nalaz ljudske lubanje28 u protokakanjskoj fazi, i to u običnom kulturnom sloju. To je čitav antropološki inventar. Materijalna kultura ( oruđe, oružje i nakit ) Kameno i kremeno oruđe - u III fazi nalazi kamenih sjekira nisu česti. Nađeno je svega 3 sjekire. Preovlađuju kalupaste sjekire, samo je jedna pljosnata sjekira. U IV fazi situacija je malo drugačija, jer su nalazi nešto raznovrsniji. Sada su ravnomjerno raspoređena dva osnovna oblika kamenih sjekira: kalupaste i jezičaste. Jedna jezičasta sjekira je od lakog, bijelog magnezita, koja karakterizira mlađi neolitik. Kremeno oruđe III i IV faze doživjet će svoj pravi procvat. U III fazi, u odnosu na I i II fazu, javljaju se pravilno obrađeni nožići, a također i neka kombinovana oruđa (nožić i strugač istovremeno). Krajem ove faze pojavljuju se i prvi veliki noževi, sa retušem sa obje strane. Do svog punog izražaja došao je u IV fazi. Dovoljno je spomenuti da je u sondi IV (0,70 - 0,85 metra) sakupljeno 127 nožića i 27 strugača, kao i velika količina otpadaka. I dalje su kremeni nožići većinom manjih dimenzija i nedovoljno oblikovani. Izuzetak predstavljaju dugi, masivni kremeni noževi sa visokim retušom. Koštane alatke i oružja – najbrojnija su šila i glačalice. U III fazi uobičajen tip čine izduženo, relativno tanko, dobro glačano šilo, sa različito zadebljanom glavom. Veoma važna je pojava velikog broja šila sa lijepo obrađenom glavom. Koštane glačalice također svoj pravi procvat doživljavaju u III fazi. Najčešće su bile one glačalice izrađene od uzduž prepolovljene, veće životinjske kosti. Na nekim glačalicama su probušene i okrugle rupe29. U IV fazi više se izrađuju glačalice od rebara, ali i ostale su vrlo zastupljene. 26
Izuzetak su ognjišta O–4, O-5, O-7 i O-8. Ognjišta 4, 5 i 7 su izgrađena od gline, ali samo su rubovi bili učvršćeni kamenim oblucima . (A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., 18) 27 Uz O-4 ležala velika četvrtasta kamena ploča. 28 Vjerovatno je riječ o mlađoj individui. 29 Vjerovatno za vezivanje oruđa.
18
Pored prethodnog tipa, interesantna su još dva tipa glačalica: a) masivne glačalice od nožne kosti, b) male, pljosnate glačalice pljosnatog oblika.
Nakit – radi se o pojedinačnim primjercima, a ne o nekoj masovnijoj proizvodnji. Pronađeni su sljedeći primjerci: -
koštani prsten (III faza),
-
nepravilan privjesak od kosti, sa velikom rupom za vezivanje (IV faza),
-
privjesak od veprova zuba, sa rupom za vješanje (IV faza),
-
oštećen veći privjesak od veprova zuba (IV faza).
Keramika Starija (III) faza (protokakanjska faza ili Kakanj I) Keramika III faze dijeli se na tri osnovne vrste: a) barbotinska keramika tipa Starčevo, b) obična gruba keramika, c) monohromna keramika. a) Barbotinska keramika - U ovoj fazi pljev je nestao iz upotrebe, i sada se glina samo miješa sa micom. Boja fakture ujednačena – smeđa, sivosmeđa, crvenkastosmeđa, tamnosmeđa i crna. Pored trbušastog lonca sa manje izvijenim ili naglašenim vratom, javljaju se još dva nova oblika: trbušasti sud sa cilindričnim vratom i vrsta kupe sa izvijenim gornjim dijelom. Drške su isključivo široke, trakaste. Od ornamenata za protokakanjsku fazu je posebno karakterističan tzv. prskani barbotin, zastupljen na gruboj keramici. Pored ovog ukrasa javljaju se kanelirani barbotin, sa uglačanim međuprostorima, granulirani i metličasti barbotini primjerci barbotina sa naljepcima. Veoma interesantan je primjerak barbotinske robe na kojoj se pojavilo ispupčenje u obliku životinjske glave. b) Obična gruba keramika - U izradi ove keramike upotrebljavala se isključivo mica, a boja fakture je ujednačena kao i kod barbotinske keramike. Pojavljuju se oblici koji su karakteristični za kakanjsku kulturu. To su: viši lonci zaobljenog profila, trbušaste vaze zaobljenog profila i konične zdjele sa neznatno izvijenim obodom. Dno posude je obično ravno, ali javlja se oblik i niske prstenaste noge na grubim posudama. Trakaste dvostruke drške, koje ponekad prelaze u neku vrstu tunelastih drški. Ukrasi: plastične trake blizu gornjeg ruba posude, razna plastična ispupčenja (prstenasta i druga), a javlja se motiv tzv. ružice. c) Monohromna keramika – u ovoj fazi dolazi do svog punog izražaja. Faktura se odlikuje vrlo sitnom micom i ujednačenom bojom. Kod monohromne keramike mnogo
19
se koristi crni sjajni premaz (firnis), a ako nema takvog premaza, površina je sasvim osrednje uglačana. Oblici monohromne keramike: -
zaobljene šolje kakanjskog tipa sa ravnim dnom,
-
više šolje kakanjskog tipa,
-
tanjuri sa uvijenim obodom ili sa zarubljenim obodom,
-
tanjuri sa nešto zaobljenim profilom,
-
daniloidne kupe sa ravnim dnom i izvijenim gornjim dijelom,
-
daniloidne kupe sa prstenastom nogom (tzv. tulipanske kupe),
-
zdjele sa zaobljenim trbuhom,
-
bikonične zdjele, i
-
razni ritoni.
Ovi svi oblici posuda imaju tunelaste drške i lijepo oblikovane prstenaste noge, a pred kraj III faze pojavit će se i zvonolike noge. Ukras: smjenjuju se plastični i urezani motivi. Plastični motivi su vrlo jednostavni, radi se o raznim ispupčenjima ( ovalna, okrugla i dvostruka ispupčenja), a urezan u vidu urezanih traka, rombova i trouglova30. Srednja (IV) faza (Kakanj II) Faza razvijene ili klasične kakanjske kulture u kojoj dolaze do izražaja sve osobine kakanjske kulture. U srednjoj fazi kakanjske kulture nestaje u potpunosti barbotinska keramika, a njego mjesto sad preuzima obična gruba keramika. U IV fazi tako razlikujemo dvije osnovne keramičke vrste: a) gruba keramika, b) monohromna keramika. a) Gruba keramika – faktura grube keramike obično ujednačena – boja je smeđa, tamnosmeđa, crvenkastosmeđe i tamne boje, a glina je miješana sa micom. Neki primjerci ove keramike su ovlaš glačani, pa djeluje kao polugruba, a boja je u tom slučaju uvijek tamna. Oblici skoro identični kao i u III fazi, samo što se u ovoj fazi javljaju zvonolike noge kod polugrube keramike. Drške su trakaste. Ukrasi: 30
Ovi svi motivi su štrafirani ili su kombinovani sa štrafiranim međuprostorima, što je važna karakteristika kaknjske keramografije. (A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., 59)
20
dominiraju plastične trake sa otiscima prsta ili nekog grubog predmeta, te razna plastična ispupčenja i veoma rijetke plastične ružice. b) Monohromna keramika – boja također ujednačena; tamnosmeđe, smeđe, crvenkastosmeđe, sivosmeđe i oker boje, a često je vanjska površina premazana crnim sjajnim premazom. Među posudama dominiraju sljedeći oblici: -
tanjuri, sa uvijenim obodom,
-
tanjuri sa zakošenim i zaravnjenim obodom,
-
zaobljene zdjele, sa zadebljanjem na trbušnom dijelu stijenke,
-
isti tip zdjele sa naglašenim rubom, (butmiroidnim),
-
tulipanaste kupe,
-
bikonične i konične zdjele,
-
loptaste vaze (lonci) sa cilindričnim vratom,
-
klasični ritoni kakanjskog tipa.
Dno ovih posuda je najčešće ravno, ali javljaju se i prstenaste i zvonolike noge, koje često upotpunjavaju njihovu formu. Drške rijetke i tunelaste. Ukrasi: karakteristični su rebrasti ukrasi, koji se pretežno javljaju na plitkim tanjurima. U ovoj fazi zabilježen je jedan zoomorfni protom butmiroidnog tipa.
RITONI Veliku kulturnu nepoznanicu u kakanjskoj kulturi predstavljaju kultne posude ritoni na četiri noge.31 Dosadašnjim istraživanjem je utvrđeno da su ritoni i kult koji su predstavljali, bili rašireni na prostoru središnje Grčke i Tesalije, u središnjoj Albaniji, u istočnoj jadranskoj zoni, sjevernoj i središnjoj Italiji, i naravno u središnjoj Bosni.32 Oblik kultnih vaza, a i sam kult, koji vezan za njih došao je na obale rijeke Bosne najvjerovatnije dolinom rijeke Neretve. Kada se želi ukazati na izvorno porijeklo i područje ritona u pretpovijesno vrijeme, preovladavaju 3 mišljenja:
31 32 33
•
da potječu iz Dalmacije,
•
da potječu iz Grčke,
•
i da potječu iz središnje Albanije.33
A. Benac, Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Mlađe kameno i prelazno doba, str. 53 O. Rak, Danilski riton, Šibenik, 2008., str. 20 O. Rak, Danilski riton, Šibenik, 2008., str. 23
21
Alojz Benac tvrdi da su ritoni na 4 noge i oblici njihovih nogu u kakanjskoj grupi čisto jadranskog porijekla. Također on spominje Crvenu Stijenu u kontekstu mogućeg puta kojim je riton s jadrana došao u srednju Bosnu. Ali osim ritona u Kaknju nema ni traga bojenoj keramici, niti dekorativne ornamentike s Jadrana izvedene u tehnici udubljivanja i urezivanja.34 Ritoni protokakanjske faze / Kakanj I (III faza) Ritoni protokakanjske faze neposredno su zamijenili žrtvenike starčevačkog tipa, i najverovatnije da su služili istom kultnom obredu. Pronađeni su pojedinačni dijelovi ritona (noge, dijelovi recipijenta i drške ritona), tako da su samo napravljene grafičke rekonstrukcije.U ovoj fazi kakanjske kulture mogu se izdvojiti četiri posebna tipa: 1. dosta primitivan tip, sa nešto savijenim, valjkastim nogama, 2. tesalski tip, sa vrlo niskim i vrlo širokim nogama,
3. daniloidni tip, sa lijepo zaobljenim i savijenim nogama, 4. kakanjski tip, sa masivnim koničnim nogama. Drške su sve trougaonog presjeka, a recipijenti dosta plitki, osim kakanjskog koji je imao znatno dublji recipijent. Ritoni su najčešće bili ukrašeni štrafiranim trakama, a u manjem broju štrafiranim trouglovima i snopovima urezanih linija. U III fazi nedostaje potpuno motiv „bodljikave žice“, koji je će u IV fazi biti glavni motiv pri ukrašavanju ritona. Ritoni Kakanj II (IV) faze II faza kakanjske kulture prepoznatljiva je po obliku masivnijeg ritona na koničnim nogama, koji je dobio ime kakanjski riton.35 Dominira ukras „bodljikave žice“, ali u upotrebi ostaje i dalje urezani geometrijski motiv. Mnogo više se javljaju tragovi crvene boje, koja se otire. S njom su bili presvučeni donji dijelovi ručke, unutrašnjost recipijenta i donje površine ritona. Na taj način, ritoni su bili višestruko ukrašeni i morali su djelovati najdekorativnije u okviru keramike kakanjske kulture.
34 35
O. Rak, Danilski riton, Šibenik, 2008., str.33 O. Rak, Danilski riton, Šibenik, 2008., str. 41
22
Slika 7 Ritoni
36
Tačnu namjenu ritona nije moguće utvrditi, ali sigurno je da nisu bili korištenu za praktičnu upotrebu. A. Benca, oblik ritona podsjeća na nekog rogatog bovida. Rodovsko uređenje nesumnjivo je držalo do kultova koji su se odnosili na plodnost i rađanje. Animalni prikazi ritona bili su temeljeni najvjerovatnije na dvjema osnovama: krvi (crvena boja) i instiktu.37 Oba ova simbola nesumnjivo simboliziraju život, ali i samu „Veliku Majku“. M. Gimbutas u ovim ritonima vidi lik medvjeda. Prema njoj medvjedica predstavlja simbol smrti i regeneracije (obnavljanja). Odnosno rađanje, smrt i ponovno rađanje (mali medvjedići). Taj simbol rađanja, smrti i ponovnog rađanja, bio je povezivan i s Božicom Majkom.
36 37
A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., 163., TABLA XXVIII O. Rak, Danilski riton, Šibenik, 2008., str. 35
23
Slika 8 Tipološka tabela keramike kaknjske kulture38
Ekonomski aspekti Situacija u III i IV fazi naselja Obre I nije se mnogo promijenila. Osnovno zanimanje ostalo je i dalje stočarstvo, sa prvenstvenim uzgojem krupne stoke, pa tek onda slijede lov i zemljoradnja. Trgovina u ovom periodu stagnira, ali ne u potpunosti. O neprekinutim ekonomskim odnosima s regionom pokazuju nalazi: •
jedan fragment keramike, koji se ne može pripisati domaćoj keramografiji,
•
3 komada opsidijana, koji jasno svjedoče o razmjeni,
•
i jedan dugačak nož od bijelog kremena i izvanredno retuširan.
Duhovni život 38
Lijevo: slike I faze kakanjske kulture (protokakanj), desno: slike II faze kakanjske kulture. (PJZ, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 399
24
Treba odmah spomenuti da u kakanjskoj kulturi uobičajni kult mrtvih kakav smo vidjeli u I i II fazi naselja Obre I nije zastupljen. Od antropoloških ostataka u čitavoj kakanjskoj kulturi pronađeni su samo dijelovi lubanje mlađe individue u Obrama I. Tako da se o tom kultu ovdje ne može govoriti. Jedini pouzdani materijal za kog se može tačno utvrditi da je korišten u ritualne svrhe su kultne posude - ritoni. Na to sve nam ukazuju i to da su na jednoj masivnoj koničnoj nozi ritona iz Kaknja „bodljikavom žicom“ izvedena dva koncentrična kruga, koji bez sumnje predstavljaju sunčev disk. Na taj način je za kultne ritone vezan u kakanjskoj grupi i određeni heliolatrijski kult. Sunce je također izvor života i plodnosti, posebno plodnosti zemlje. Druga činjenica je ta da je kod ukrašavanja ritona važnu ulogu igrala crvena boja, dodavana nakon pečenja. Crvena boja kao što sam prethodno napisala, simbolizira „boju života“, odnosno određen kult životne vječnosti. Neosporna je činjenica i to da su ritoni, kao i crvena boja, prenijeti iz starije faze naselja Obre I, te da bi oni trebali služiti istoj svrsi kao i u starčevačko – impresso fazi. Samo što se ovdje više ne vrše ljudske žrtve radi prosperiteta naselje, nego samo neke kultne radnje vezane za plodnost zemlje i stoke, i da su pri tim kultnim radnjama glavnu ulogu imali ritoni. Nezgoda je u ovoj činjenici ta što su kultni ritoni svojstveni jadransko – egejskoj oblasti, a nema ih na području gdje je prije cvjetala starčevačka kultura, zato ih je u genetskom pogledu vrlo teško ili nemoguće vezivati za ovu grupu.39 Josip Korošec postavio je tezu da su ritoni na četiri noge služili u kultu vode, a neki pak smatraju i to da su služili kao lampe, bilo u svakodnevnom životu ili u određenom kultnom ritualu. Neolitski stanovnici naselja, koji su izrađivali ritone bili su stočari i zemljoradnici. Njihova zainteresiranost za plodnost stoke i zemlje je logična. Heliolatrijski kult, zoomorfni izgled ritona i crvena boja koja se otire , sve nam to govori da je moguće da se radi uporedo o zemljoradničkom i stočarskom kultu, koji je objedinjen u zajednički kult plodnosti.
Zaključak:
39
PJZ, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 404
25
Naselje Obre I nalazi se na Raskršću nedaleko od rijeke Trstionice, koja se ulijeva u rijeku Bosnu. Naselje predstavlja veoma plodnu dolinu okruženu šumom, koja je bila pogodna za zemljoradnju, a posebno za stočarstvo i lov. Nalazilo se na krajnjoj granici starčevačko – impresso kompleksa, što je predstavljalo njihovu perifernu granicu i pogodovalo spajanju ovih dviju kultura. Starčevačko – impresso kultura u Obrama I vremenski je trajala od 5230 do 4990. god. pr.n.e. Ostaci građevinskog materijala su veoma loše očuvani. Tokom iskopavanja nisu ustanovljeni nikakvi ostaci stupova, a unutar naselja pronađena su samo 3 ognjišta i nekoliko žrvnjišta. U starčevačko – impresso fazi ( I i II faza) pronađeno je 8 dječjih ukopa (dojenčadi), koja su najvjerovatnije žrtvovana pri osnivanju samog naselja i za što su stanovnici ovog naselja također mislili da će im donijeti prosperitet i blagostanje. Posebno treba istaknuti Grob 8, koji je tačno osmišljen za izvršavanje nekih kultnih radnji. Vjerovatno je da se radi o prvom tumulusu u BiH, jer se na tom mjestu nalazilo dosta dugotrajno kultno mjesto, neka vrsta neolitskog svetilišta. Što se tiče keramike vidljivo je miješanje elemenata starčevačke kulture i impresso (cardium) elemenata. U starijoj fazi bili su zastupljeni sljedeći keramički oblici: barbotinska keramika tipa Starčevo, ostala grupa keramika tipa Starčevo, obična gruba keramika, bojena keramika starčevačkog tipa, impresso keramika jadranskog tipa, trakasta bojena keramika i monohromna (poluglačana) keramika. Duhovni život stanovnika Obra I u starčevačko – impresso fazi ogleda se u nekoliko vidova: kultu mrtvih, heliolatrijskom kultu (kultu sunca), upotrebi žrtvenika, plastičnim izrađevinama i nakitu. III i IV fazu naselja obilježavaju protokakanjska i kakanjska kultura, odnosno Kakanj I i II. Vremenski trajanje ove kulture bilo je od 5300 – 4900. god pr.n.e. Građevinski materijal ovdje je mnogo bolje očuvan. U III fazi pronađeno je ukupno 5 nadzemnih kuća, osim toga jedna kuća imala je dvije prostorije. Izvan naselja pronađeno je 9 ognjišta kružnog oblika, i 4 žrvnjišta, koja su imala radionički karakter. O pogrebnom ritualu se ne može govoriti, jer je pronađen samo jedan nalaz, dio lubanje mlađe individue u protokakanjskoj fazi izvan konteksta. Ovo je jedini nalaz u cijeloj kakanjskoj kulturi. U III fazi bila je zastupljena sljedeća keramika: barbotinska keramika tipa Starčevo, obična gruba keramika i monohromna keramika. U IV fazi nestaje barbotinska keramika tipa Starčevo, dok obična gruba i monohromna keramika ostaju i dalje u upotrebi. U keramiku kakanjske faze spadaju kultne posude na četiri noge, tzv. kakanjski ritoni. Sami ritoni kao i kult vezan za njih bili su rašireni po cijeloj jugoistočnoj Europi ( na prostoru središnje Grčke i Tesalije, središnje Albanije, središnjoj Bosni,itd.) i u Italiji. Namjena ovih ritona u potpunosti nije razjašnjena. Zna se samo da su bili korišteni u kutnim radnjama. Najvjerovatnija pretpostavka je ta da su bili vezani za kult plodnosti. Pošto su neolitski stanovnici bili stočari i zemljoradnici, a sam riton ima po nekima zoomorfan izgled, velika je mogućnost da smo na pravom putu do rješenja ove kultne nepoznanice. Možda će u neko novije vrijeme ova dilema biti u potpunosti razjašnjena. Literatura:
26
-
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka istraživanja, Prahistorija jugoslavenskih zemalja II - Neolit, Sarajevo, 1979.
-
A. Benac: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Obre I – Neolitsko naselje starčevačko – impresso i kakanjske kulture na Raskršću, Sarajevo, 1972/1973.
-
O. Rak: Danilski riton, Gradska knjižnica „ Juraj Šižgorić „, Šibenik, 2008.
-
D. Srejović: Arheološki leksikon, Savremena administracija, Beograd, 1997.
-
A. Benac, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Obre II- Neolitsko naselje butmirske grupe u Gornjem polju, Sarajevo, 1971.
-
A. Benac, Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Mlađe kameno i prelazno doba, Veselin Masleša, Sarajevo, 1966.
27
