Narodni Humor i Mudrost Muslimana BiH

NARODNI HUMOR I MUDROST MUSLl'MANA

Glavni urednik

Marijan Sinkovic

t

Ii

NARODN HUMOR

USLIMANA

I MUDROST

Za izdavaea

Pero Majstorovic

Likovna oprema

IZ NARODNOG' BLAGA MUSLIMANA

BOSNE I HERCEGOVINE

Svetozar Domic

Odabrao i priredio

NASKO FRNDIC

STVARNOST ZAGREB 1972

/t

f

SADRzAJ

Predgovor Price i zgode Kadije, hodZe i hadZije

Tisak: Stamparski zavod »OGNJEN PRICAc, Zagreb

VII

1

87

Humor i IDUdrost u pjesmi

135

Legende, bajke i basne

217

Poslovice, pitalice, zagonetke

305

Sarajevo i SarajIije

363

BibIiografija

403

Rjeenik

405

PREDGOVOR Izdvajanjem Humora i mudrosti Muslimana u Bosni i Herce­ govini u zasebnu knjigu nikako ne lelim tvrditi da je to narodno blago nastalo kao cardak ni na nebu ni zemlji, izolirano od narod­ nih umotvorina drugih jugoslavenskih naroda. Naprotiv, povijesna je cinjenica da su Muslimani Bosne i Hercegovine, tokom pet po­ slednjih burnih stoljeca, sa svojom braeom sunarodnicima na ovom zajednickom tlu, prozivljavali identicne historijske trenutke, dijeleci zajednicku sudbinu na ovoj vjetrometini Balkana. Ali snaga naroda pokazala se jaeom od bilo kakve site, i u naj­ tetim razdobljima naS narod je na usta svojih nepoznatih stvarala­ ca iz ojadenog a nekad i obijesnog srca izvlacio zlatnu nit pjesme i price, humora i mudrosti, dosjetke i poslovice, potvrdujuei svoju neuniStivost i vitalnost na rodnoj grudi koja mu je domovina viSe od hiljadu godina. 2ive6i na istom tlu, govoreci istim jezikom Muslimani su uz Hrvate i Srbe u Bosni i Hercegovini stvarali u duhu svog etnickog mentaliteta gotovo istovjetne narodne pjesme i pripovijetke. Ima posebno u junaekim pjesmama identienih mo­ tiva u kojima u muslimanskoj varijanli pobjeduju »turski« junaci, a u krScanskoj - krScanski. To je najbolji dokaz da su te pjesme nastale jedne uz druge kao dva bliska izdanka istoga tla, kao dvije, odnosno tri refleksije povijesnih dogadaja koji su u toku burnih vjekova jednakim intenzitetom Zivjeli u duSama Muslima­ na, Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini. I dalje, da prosirimo ovu tvrdnju: ne radi se ovdje sarno 0 podrueju Bosne i Hercegovine nego 0 djelom teritoriju Jugoslavije, !to najbolje potvrduje pri­ mjer opjevanog lika Kraljevica Marka koji je junak ne samo Srba nego i Hrvata, pa i Muslimana, i dalje Crnogoraca, Makedonaca i Bugara. Takva podudarnost, medutim, ne iskljucuje Cinjenicu da svaki od jugoslavenskih naroda ima autohtona obiljezja u svom naro­ dnom stvaralaStvu, i to je ono sto daje posebnu ljepotu knjiZevnoj baStini naSih narada. Tako su i priCe i pjesme, sale i poslovice Muslimana u Bosni i Hercegovini obojene vlastitim mentalitetom i etnickim duhom, Ie sa vrlo zanimljiv specifikum u stvaralaSlvu jugoslavenskih naroda. U samoj Bosni i Hercegovini u gradovima i mjestima, pa i mnogim selima kao sto se vet na prvi pogled zapata specifiCna arhitektura muslimanskih ku6a i mahala, dla­ mija, turbeta i groblja, isto tako se u samorodnoj knjizevnoj baStini jugoslavenskih naroda s lakocom prepoznaju one umotvo­ rine koje su nastale u muslimanskoj sredini, jer im je ta sredina dala svoj govor i boju, svoj duh i mentalitel, svoj izraz i sadrZaj. VII

.,i. 11

1"

II

II II

,

'1

\

i rt If

,-I

,I.

110

..,

'k

I

II

Isti motivobradio je Shakespeare u poznatoj tragediji "Otelo«, u kojoj hrabri i vjerni crnac udavi svoju voljenu Dezdemonu zbog sumnje da ga vara a s dokazom svilene marame' koja intrigom dvorjanina Jaga dospiieva u ruke lijepog i mladog vojskovode Kasija. los bi se viSe naSlo primjera gotovo identicnih motiva

narodnog stvaralaStva Muslimana s istima na Istoku. Meautim, naglaSavanjem tog momenta zelim utvrditi cinjenicu da je narodno blago Muslimana u Bosni i Hercegovini svojim vitalnim nitima tokom stoljeca bilo otvoreno prema udaljenim krajevima svijeta i na Istoku i na Zapadu, a sto je pridonijelo njegavoj sirini i obu­ hvatnosti u temama i sadrzajima. Najveci dio muslimanskog narodnog blaga nastao je izravno u svojoj sredini, rodio se kao vlastiti izraz duhovnog kretanja i poimanja kao vlastiti pogled na etiku zivota i opstanka, kao originalni, samosvojni gavor na svome flu kako u leksickom profilu, tako i u motivskoj obradi. Pa ipak, Citalac ove specificne antologije susrest ce se na mnogim stranicama s pojmovima Turcin, turski kao sinonimima za Musliman, musIimanski, a to moze neupucenima biti zaprekom da shvate njihovu pravu sustinu. Gotovo pet stotina godina stanovni­ stvo Bosne i Hercegovine bilo podijeljeno na tursko, to jest muslimansko i na krscansko. U to vrijeme i sva Evropa je tretirala prisustvo Turaka na Balkanskom poluotoku kao sukob polumjeseca i kriZa. Meautim, bili bismo u punoj zabludi kada bismo Musli­ mane Bosne i Hercegovine i u samo tursko doba identificirali s Turcima kojih je u naSim krajevima i tada bilo vrlo malo. Histo­ rija je dokazala da je velik broj bosansko-hercegovackih Musli­ mana nastao od Bogumila koje su Turd zatekli u tim krajevima. Drugi dio Muslimana potjece od hrvatskih plemica koji su Xl vrijeme prodora Turaka u XV stoljecu vladali Bosnom i Hercego­ vinom pa su priman}em islama sacuvali svoje feudalne privilegije i odmah postali turski dostojanstvenici, age i begovi. Iz povijesti, kao i narodnih pjesama i prica poznato je da su Turci iz osvojenih krajeva odvodili djecu svojih podanika na skolovanje u Carigrad. Tako su postale brojne turske paSe i veziri srpskog iii hrvatskog porijekla iz Bosne i Hercegovine. Mada pokorena i raznim pogodnostima pridobijena, Bosna je nekoliko stoljeca bila vrlo teiak kamen Porti u Stambolu. las ad Kulina bana ta svojeglava zemlja (»Kome Bosna - tome dosta!«, narodna poslovica) osjecala se vise vezanom za svoje tlo nego za daleku tursku carevinu. Ona joj je bila tuaa kao i njen nerazumljivi jezik kojeg. su mali samo malobrojni skolovani ljudi. Prave Turke doseljenike Muslimani su u Bosni zvali pogrdnim imenom - Turku!e. A da nisu Muslimani u Bosni bili zadovoljni s turskom vlaScu, dokaz su bune i ustanci koje su domoroci, bosanske age i begovi potpomognuti narodom, dizali u Sarajevu, Travniku, Banjaluci, Visokom, Mostaru, Krupi, Bihacu, Novom Pazaru, Bijeljini. Bilo je za turske vladavine u Bosni preko 40' pobuna i krvavih borbi bosansko-hercegovackih aga i begova protiv turskih paSa i vezira. U poznatom romanu »Zmaj od Bosne« hrvatski knjizevnik losip Eugen Tomic u epskom sjaju prikazao je lik muslimanskog junaka Huseina Kapetana GradaScevica koji je 1831. godine digao vojsku protiv centralne turske vlasti, a za samostalnu autonomnu Bosnu. Ovi dogadaji otpora, sukoba i stalnih nesporazuma Muslimana Bosne i Hercegovine nasuprot tutske vlasti, nisu prosli bez spe­ cificnog odraza u muslimanskoj narodnoj priCi i pjesmi. Izmedu

VIII

IX

Sastavljae ovog izbora to zeli potkrijepiti najljepsim primjerima iz obilnog narodnog blaga Muslimana Bosne i Hercegovine, iz saljivih i ozbiljnih prica i pripovijedaka, zgoda i anegdota, pjesama i pitalica, poslovica i zagonetki, bajki, legendi i basni. Na kraju sam dodao krace ulomke iz putopisa Evlije celebije (XVII st) i dijelove memoarskih zapisa Mula Mustafe BaSeskije (XVIII st) ­ da budu barem fragmentarni tumac vremena i sredine, ljudi i zbi­ vanja u kojima se stvaralo i s generacije na generaciju prenosilo muslimansko narodno blago u Bosni i Hercegovini. Samorodnost i autohtonost ovog narodnog stvaralaStva, me­ dutim, ne govori 0 njegovoj iskljucivosti, 0 njegovoj zatvorenosti u stroge regionalne okvire. Naprotiv, u muslimanskom blagu ima pravih dragulja koji su ocito nastali kao refleksi poznatih tema u pricama i pjesmama istocnih i zapadnih naroda. Takva je na primjer izuzetno privlacna novelisticko-anegdotska prica "Dram jezika« u kojoj se na vrlo impresivan nacin iznosi sudbina raspu­ snog aSiklije Omera iz Sarajeva, koji kada ostane bez roditelja i imetka, u neimastini od Zidova I sakara posutluje trideset kesa dukata, da bi mogao ozeniti lijepu Mejru i dohraniti njene rodi­ telje baveci se trgovinom. Ali Omer uzimajuci zajam pristaje i na muCnu pogodbu - ako za sedam godina ne vrati dug, da mu zidov ima pravo odrezati dram jezika. Istu temu obratluje veliki engleski dramaticar William Shakespeare (XVI st) u »Mletackom trgovcu« Umjesto Omera tamo je trgovac Bosanio, a lihvar zidov Shylock ako hoce naplatiti svoj dug, smije duzniku odrezati samo tocno pogoaenu kolicinu, kao u muslimanskoj priCi dram jezika, funtu mesa u Shakespeareovoj tragikomediji. I metlu muslimanskim pjesmama ima primjera velike slicnosti sa Shakespeareovim motivima, sto nas uvjerava da ima mnogo zajednickih, ponekad istovjetnih sadrzaja u narodnom i umjet­ nickom stvaralaStvu, a koji su nastali u davnoj proslosti, a kao rezultat kulturnih strujanja i u davnini za koju smo ponekad skloni vjerovati da je bila barbarska. U desetak muslimanskih pjesama, obraaena je tema jagluka (marame) koju poklanja milo­ snica svome dragom: Zavadi se i m!ilo i drago: Mlad Orner-beg 5 OmerbegoV'icom, U po no6i u rneIru duseIru, Da kroza Sto, ne bi DIi zalili, Vee !Zoog jednog vezenog jagluka, Zlatorn 'VeZeal, u dulsiji bjeljeal, Da od njega bi~e1 dvor mime, I halvatJi gdje Orner-beg spava, Da su mu ga milosnice dale. (Svada zbog jagluka)

Pa ipak u ve6ini prica i pjesama turske paSe, sultani pa i carevi prikazani su kao ljudi puni humanog razumijevanja kaji iznad svega cijene hrabrost i pamet. U prici »:lena acu majka« car je nekag akrivljenag covjeka osudia na smrt i to glal1u. Nije dopustio da mu itko iSta donosi u tamnicu. K6er osutlenoga namolila je cara da svaki dan ulazi svome ocu u tamnicu kako bi mu olakSala posljednje trenutke iivota, ali ni ona nije smjela niSta od hrane unijeti osul1eniku. Mel1utim, i pored toga osul1enik je zivio 40 dana i to veoma zacudi cara, pa pozove tu zenu i kaze joj, ako mu otkrije tajnu kako oca hrani, da ce joj pokloniti njegov zivot. Tada ova zena kate da rotlenog oca hrani svojim mlijekom, jer je upravo bila rodila i prsa su joj bila puna. Car se zadivi mudrosti i hrabrosti te dovitljive zene i pusti na slobodu njenog oca. U muslimanskim priCama, pjesmama, poslovicama kao i baj­ kama, basnama i zagonetkama prikazane su sve ljudske eticke i so­ cijalne vrijednosti, citava skala pozitivnih i negativnih osobina ljudi raznih staleza i vjerskih pripadnosti. Velik broj tema odnosi se na vezire i paSe, age i begove, hodte i hadiije. Mnogo je prica u kojima se govori 0 kadijama, tim muslimanskim sucima koji »umi­ ju na Svakw(, testo sebi u korist ali ima i divnih primjera u kojima kadije iskazuju duboku mudrost i objektivnost u zamrsenim slu­ cajevima kada samo svojom dovitljivoscu mogu razrijeSiti sporove a da pred sobom nemaju jasne dokaze tka je kriv a tko prav. Tako je poznata prica 0 kadiji koji sudi nekom kmetu sto tvrdi da je posudio dukate i agi koji negira da je zajam primio. Kad su dosli u mescemu (sudnicu) kadija je naredio da ih se obojicu izmjeri na kantar i zatim ih otpustio s tim da se jave za mjesec dana. Kad su ponovo dosH kadija je kantarom ustanovio da je aga odebljao, a kmet smrsao, te je prema tome zakljuCio da je za proteklih mjesec dana aga samozadovoljno uiivao sto je primio dukate a za to nema dokaza pa ih ne mora vratiti, a kmet se izjedao sto ne moze dokazati da je dukate zaista posudio. Tada je kadija naredio da agu stave pod batinu, naSto je ovaj odmah priznao dug i vratio primljene dukate. Ne bi se mogla sastaviti ova zbirka humora i mudrosti bez prica 0 narodnom saljivdZiji Nasrudin-hodf.i. Mada je poznato da je domiSljati efendija, zivio i umro u Turskoj, njegove su doga­ dovstine preplavile Bosnu i Hercegovinu i nitka vise ne moze vje­

rovati da Nasrudin-hodia nije iivio u naSim krajevima i u mnogim trenucima govorio iz dwe naSega narada 0 njegovim teSkocama i teinjama, patnjama i radostima. Tako su mnoge zanimljive aneg­ dote i mudri odgovori koji su plod uma i osjecanja naSeg covjeka pripisani Nasrudin-hodZi.1 od njega narod traii pom06 kada treba rijesiti neku zamrsenu situaciju. Tako je Nasrudinu dosao neki cjepar i njegov poznanik koji je tratio dio zarade od cjepara, jer je on, dok je cjepar udarao sjekirom po cjepanicama vikao »heh« i time, veli, pomagao cjeparu u radu. Nasrudin-hodza je uzeo metalni novae koji je dobio cjepar, bacio ga u zrak i kad je novae pri padu na plocu zazveeao, upitao je cjeparova pom06nika, da li je CUO zvek, a kad je to ovaj potvrdio, Nasrudin mu je rekao, neka on uzme taj zvek, jer to njemu pripada za njegovo vikanje »heh«, a novae pripada onome tko je stvarno radio. Mel1utim, ne sarno hwnoc i smijeh, a koji su obiljezje samo naroda visoke kulture, nego jos jedna znaeajna kvaliteta stalno je prisutna u muslimanskoj raznolikoj narodnoj prozi i poeziji, a to je mudrost kao duboko zivotno iskustvo zasnovano na sto­ ljetnim spoznajama dobra i zla, nevolje i radosti, trijumfa srca i odmjerenog meditiranja ljudskog uma. Humor i mudrost susre6u se u simbiozi narodnoga duha kao bitno obiljezje njegova stvara­ laStva. Muslimanski humor sadr!i u sebi i notu poznate sporosti u razrjeSavanju fabule, a to je zapravo vrijeme misaonog procesa koje traje od apsurdne situacije do njenog uoblicenja u poantu, mudru pouku, iznenal1ujuCi finale koji priguSuje smijeh, a dwu ispunja sjajem ljudskog uma. Kad je beogradskom paSaluku jednom zakasnila pla6a dosjeti se neki Husein, obuCe se u srpske haljine te ode u petak pred dzarniju i rece da se h06e poturciti. Muslimani po obiCaju da pomognu onoga koji stupa u islam, odmah skupe nekoliko stotina grosa. Kad su mu htjeli nadjenuti ime ispostavi se da je on Husein i kad ga prisutni stanu karati sto zbija salu sa svetinjom, Husein im reee: »Aka do drugog petka ne dol1e pla6a, onda ce i delibaSa doCi da vam se poturCi« U svom izboru ograniCio sam se na narodne price i pjesme, bajke i basne, zagonetke i poslovice, uueCice i pitalice. Ne smatram da su te sve oblasti ovom zbirkom iscrpljene. Naprotiv, uvjeren sam da tog blaga jos dosta ima rasutog na mnogo strana, pa i nezabiljezenog, te ako moja knjiga nekoga potakne da nastavi ovaj rad, ili mi pomogne u dopuni, moj trud ce uroditi pravim re­ zultatom. U prenosenju tekstova drzao sam se izvora i sarno u krajnjem sluCaju pogreSaka ili oCito krivo transkribiranih rijeci i pojmova vrsio sam ispravke. Zbog dosljednog prenosenja iz raz[icitih izvor­ nika dogodilo se u ovom zborniku kao neizbjezno da su neki prilozi u ikavskom, neki ijekavskom, odnosno jekavskom govoru, a to je bilo potrebno ostaviti i zbog razliCitosti stedina u kojima je nastajalo to narodno blago Muslimana Bosne i Hercegovine. Strucni Citalae 6e otkriti da su neki prilozi pretrpjeli i redakciju prvih sabiraea kao i kasnijih prirellivaea, pa je i to dokaz utjecaja vremena i prilika i na oblik govora i leksicke obojenosti narodnog blaga Muslimana Bosne i Hercegovine. RijeCima kojima nedostaje

x

XI

mnogih navest cu samo jedan kraCi dtat iz pjesme »Sestra oslo­ batJa brata", u kojoj turski paSa uhapsi Bosanca Kopci6 Diafer­ -bega, ali za njim paSi dotrci njegova sestra i odresitim govorom prisili turskog generala da joj vrati brata kojeg su ve6 bili poveli dzelati da ga pogube. Karakteristicne su rijeCi pase kojima se obraca domalocas osul1eniku na smrt: 0, eujes Ii, KopOic DZafer-beze,

Da mi hoces poklomti seku,

Ja bib tebi poklonio gIavu.

Kakva ti. je mudra d !raztmllla -

Umjela hi cam dZevap dati,

Umjela bi BOSillom okreeati.

1 ,

glas »h«, a koji je oojvjerojatnije postojao u narodnom govoru, dodavao sam taj glas, jer mi se Cinito opravdanim da se takva pogreska ranijeg prireaivaca sada ispravi. U ovaj izbor bezimenog narodnog stvaralaStva uvrstio sam i tri autorska priloga. To su dva spjeva - »Abdiju« Jusuf-bega CengiCa iz Foee (1886) i »Duvanjski arzuhal« (1806), nepoznatog age koji pise u stihovima Bosanskoj vladi u Travnik molbenicu da njega i njegovu cetu premjeste u neki drugi kraj. Dodao sam tim spjevovima i »Poziw: lusuf-bega Filipovica »00 nauk« (Saraje­ vo, 1880), budnicku pjesmu u narodnim osmercima sa poukom da se namd prosvjecuje skolovanjem, sto je nekada bio krupan pro­ blem mellu Muslimanima, jer su se bojali da im se djeca u svje­ tovnim skolama odbiju od islama. Sva tri autorska priloga imaju izrazitih osobina muslimanske narodne poezije jednostavnog kazi­ vanja i upravo zbog toga su meau Muslimanima poznati te su s generacije na generaciju prenoseni kao dio autohtonog narodnog blaga. To se posebno odnosi na spjev »Abdiju«, koji je na prvi pogled religiozno-didakticnog karaktera, meautim, danas »Abdija« gubi svoje prvotno obiljetje, pa nam je viSe zanimljiv kao eticka i socijalna stika muslimanskog doba i ljudi u Bosni i Hercegovini proslog stoljeca. Pojedine dijelove »Abdije« vrijeme je dovelo na rub humora, mada u cjelini ovaj spjev privlaci naJu patnju kao oblik narodnog razmiSljanja 0 zivotu i sudbini covjeka. Mada je muslimansko narodno blago u Bosni i Hercegovini nastalo prije viSe stoljeca, cUalac ce otkriti mnogo suvremenog u njegovu humoru i mudrosti. U ovoj zbirci moglo bi se naci u pricama i pjesmama, anegdotama i poslovicama velik broj suvre­ menih tema i pouka s dosta knjitevne ljepote i zanimljivih filo­ zofskih gledanja. Ovaj predgovor, mellutim, telim zavrSiti s dva krajnje bizarna primjera koji nam govore da je narodni stvaralac Muslimana Bosne i Hercegovine imao maJtu najsuvremenijeg izu­ mitelja. U pripovijetci s elementima basne »Agina s6i« izmellu osta­ log stoji: » ••• posaljimo ga k jenidunjal-divojki sehsadi po ogle­ dalo u kom se vas dunjaluk vidL« Zar to nije naJ danaJnji televizor? - Na istu asocijaciju navela me priCa »Cudestva Hadzi­ -DerviSa« u kojoj stoji: »Krava kad zine, otvore joj se u ustima straJne planine, brda i ledine, a po njima se igraju ona zvjerad i jedno drugo ne jede.« Moglo bi se jos dosta naci slikovitih detalja koji potvrlluju maJtovitu vidovitost muslimanskog pripovjedaCa i pjesnika, mellutim to nije predmet ovoga uvoda. I nije cilj sastavljaea ovog izbora da citaoca upu6uje u traga­ laeko otkrivanje raznolikih vrijednosti prezentiranog narodnog blaga Muslimana u Bosni i Hercegovini. Dovoljno je ako danaJnji citalac uvidl da u tim pricama i pjesmama, bajkama i poslovicama ima dosta svjezih Ijudskih istina kao da nisu kazane prije nekoliko stoljeca nego upravo danas. Osim toga ova ce knjiga sebe potvrditi ako citaocu prutl jos jedan argumenat da su Mislimani uBi H odavno formirani kao jasno izrazena etni6ka cjelina koja danas u socijalistickoj lugoslaviji dotivljava svoju afirmaciju i slobodan razvoj u zajeanici naroda Bosne i Hercegovine.

Nasko

XII

Frome

PRICE I ·ZGODE

ALIPASINA NAREDBA AliipaSa RizvanbegoVlic jedanput dade naredbu da niko po noCi bez fenjera ne hoda. Uskoro jedne noCi uhvati karakol jednog ihtijaTa bez fenjell"a pa ga upitaju: - Zar ti ne 2lnas za Alipasanu naredbu da 'se noeu ne smije bez fenjera hodati? - Znam - odgovori ilitijar. - Ba kamo fenjer? Eve ga - d ,])okarla im fenjer, alii bez svijece. - A kamo svijeea? - 0 sV'ijeCi nije niSta reeeno, vee 'SarnO' da valja s fenjeror:n hodati. Oni ga
DUBROVCANIN NA NAPLATI DUGOVA Pripovijeda se, ka:lro je doSao nekakav DubrovcalIlin da napla­ 6lje dugove od nekoliko duZmika, ~ sO'bom 1znese teftell' od is'Vlih duf­ nik!a. BuduCi da n:ije nikad pcije III Trebinje dolazio, Ii nevjeSt! rodu, pcijavi se jednome svome prijatelju i upita ga, na koji hi naain svo­ je pare naplatio, a ovaj mu kafe, da treba tefter kadiji ponijeti, pa Ce kadija sazvati sve duZnike ii. po carskO'me kaounu naplati'lJi. Du­ brovCanin takO' d uCini, i posto predade kadiji teftell", opet sek svome prijatelju u ducan povrati. Tu se PO'razgovore, TUeaju, i kad poCeSe piti kafu, zaoIruisa hodZa s munare podne, a DubrovCa.:nlin ne OUO nikad hodiu, pa upita svog prijatelja: - TkO' 000' 'ViCe? Koga ODO rove? DUCand2liJa lSe desio bljd'V, a vesele vO'lje, i ikaZe mu: - Bogme iIlareddO' kadija, da zorve sve tvoje dumike na sud, i da napla6uje svalru pam i dinar!

3

Dubrov6aIllinu bi milo, inesto se zamilsli, pa potrea k dzamiji i vidje hodzu gdje vice pa mu ozdo ispod munalI'e govo:ri: - Hodza, po bogu brate! Zovi mi Jusufa Ramica, zaoboravio sam ga u tefter zapisati! DUZa!Il mi je drvadeset i tillplete i sedatll1I1a­ est para, ovo je treca godrina!

NE PUSTAVA COSO BOSNU DoCuo Coso od nekog ,ka!ko je Sultan polclonio Bosnu neka­ kvome krScanskome kralju, pa potrci kuCi te pripase sablju i iza
BEKRI-MUJO

I;

Ii

Pripovijeda se da je u Carigradu negda bio nekakav TurCin BeklIli·Mujo kome 1e iza oca ootaIo nebrojeno blago, pa on propivsi se lSVe popio i procerdao tako da nikakvih drugih haIjina nije imao osim jednog cebeta kojim je ogrnut po sokaku 1:sao i neka:ke stare kapetine, kroz koju mu je perCin bio propao. Jeda!Ilput srete ga wI1Slci car na sokaku pij'a:na .j stane ga karati sto je toliko blago propio i do takvoga sramotnog stanja dotjerao; no on se osorno osijece na cara govore6i. mu: - 810 je -tebi staIo sto ja pijem? AIm pijem, za &voje novce pijem; ati ako mislis da ja nemam novaca, poSta CeS mi dati Stambol? Car, premda je mao da on nema ni pare, opet porn:i5li u sebi da ga mje podgovorio ko drugi ko ima novaca, pa posto se obreee, ne moze se natrag udariti azato mu odgovori: - Ne dam ti, Mujo, cijeloga Stambola Illiposto, nego eu tJi pola dati po to i po to, pa onda za nevolju mozemo u njem oba carovati. Mujo mu na rto odgovorl.: - Dobro! Sutra 6u 'Ii ujurtlru donijetd novce. I tlliko se rasta:nu. Kad sut:radan Mu~o ne do
4

•

Kad si naumio, lasno ces me pogubiti. Nego te mollm da u6inis jednu milost prije nego me pogubis. Da nai Illista na svijetu nema, jednoga slijepa koji niSta ne vidi i jednoga bogalja koji nema ni jedne noge, nego samo t:rup; pa da ih dovedes i da ih lijepo nahlra· nis i napojlis, a nas cemo dvojdca gledatJi sta ce oni radJti. Car na to pristane i odmah zapovjedi te se tako -tri Covjeka nadu i dovedu, i posadivSi jednoga do drugoga, donese im se jelo i pice ri 'sta!IlU se c()Jsrtiti. Kad se podobro najedu 1 napjju, onda slije· pac progomri: - Hvala bogu i cestJitome earn koji nas je nahranio bi:jeloga hljeba i napojdo crvenoga vinal A bogalj ni pet ni devet, nego na njega: - Hr
MEHAGINA CORBA - 8m to rti, Mehaga, toliko pijeS vorlu? - Ama, brate, rekoh jutros fend, da mi ruOku svari corbu i da metille u oj'll jedno pola jajeta, a njoj izmace, ja - jalllli! Wi oijelo jaje, te evo vazdan pi1em vod'll, kolilro sam se prejeo!

s

DOSJETLJIV UDOVAC Qno je bio jedan udovae, wao je tri. sina ozenjena. Siinovima rna se ruje 'sviaalo, da im se otae pod starost zeni, zato narede svojim zenama, da liijepo sa ocem postupaju Ii da ga dobro poslu­ zuju. lena svaka pred 'svoj'ijem muzem ,kazivala, da mu oea poslu­ z,uje, ali u ,stvari nije bilo tako. Siromah strurac da bi dokazao sinovima, da mu je nuMa Qzeniti se i da ga Slnahe aman ni'kako ne pos1uzuju, smislli ovaj namn. Jednog dana zovne sva tri sina u svoju sobu, te ee im re6i: - Ja sam amaQ tri:sta dukata u SVQjoj sobi, pa mi je nestaJQ. Jedna ,izmedu vasih zena ukrala je pare, jer i sami 2lnate da drugi nitko ne ula:ci u moju sobu. Tada sinovi dOZQVU zene, te Ce naj'stmiji z8ipitati svoju da nije tJ!Zela oceve pare. A ona ee: Ako sam mu i usIa u sobu ima osam dana, da bog da ni od stasreee TIe limala! Pa zatim se sredinja zakune da mu nije u sob'll 'I.lSla ima dvije nedjelje. A najmlada se ,isto tako za:kune da mu nije u soba usIa ima i mjesec dana. Tada otac rekine: - Evo para, nije mi ih nestalo, sarno sam ja srio, da vase Zene same pri'ZIladu da me ne posluruju. Vee evo lVam 'Ow n'Ovci, za vas sam ih i uiited!io, a eto sami vidite, da mi je nuMa zenia se. T'ada mu ,se sinovti zastide i odmah ga ozene.

CRNOGORAC U DZAMIJI Jedan je Cmogorac d05aQ pred dZarnqju, da vidJi. kako Turci klanjaju. Kad se vratio 1ruei u Cmu Gom, ispricao je svojima: - Cuj! Bozja vjera, jedva sam glavu iznio. Jedan'se ispe gore na &kaline pa poce lViikati i grditi, a oni svd sate iko zaliveni. Dok ti jedan djetie zawka ozgor sa tavana, oni svriposkak'ase na noge. Dok on1 na noge, a ja, BQzija vjera, - tabanwa vatru!

LUKAVI LAKOMAC I TRGOVAC Bio je nekakav prelalromi. i stedljivi cojek koji bi vazda ku­ povao gdje je vidio da je Da!jjeftiuije Qno s1:.o rnu u kuCi treba, a najslade hi mu bilo onda ,kad bi mQgao koga prevariti u kupoVlini. Mnoge je duCaindZije prevario, dok se desio na jednoga koji mu je u seeer stavdQ tTeei dio sitnog bijelog pijeska; pa kad lakomac orpazi, i'Zllrisli svojom lukawtinom tka:ko ee mu se osvetitli. Sutridan zaIllOli rtelala da mu Icroz Cariiju nekoliko, puta zavice: - Juce je kupio taj i taj u earSiji kod jednoga dueandZije oku seeera i u seeeru biijeloga pijeSlka; pa ako mu do 'Sutra u ovo dQba ne donesu dvije oke zdravoga seeera, javitu da ga sva earsija zna ,i da ga prntomKawju. Sutridan ni jos sU!nce ne bjeiie ogranulo, evo f:i lukavom coje. ku Qd pet l!rgovaca, svadci natajno silje, po dV'ije oke najboljeg seeera.

JUNACKO SRCE lwuiila zena muia, a on pcibjegao u komsi.1uk ti. okupio pla:kati. Slegose se ikomMje oko njega: - &0 jeeiS, holan? Koja ti je grdna rana? A on jecajuti: - Izrufila me zena, pa mi ne moze junaeko srce octoljeti.

~ ,~

TRI BRATA U HANU BEZ PARE

Prirpovijeda se kako je nekakav Mostarac bio oSQbite naravi, tako da nijednJOg Mostarca IDije mogao eu'fli iIli vddjeti. Jedan dan prihvati sobom svoju zena te otide iz Mostara, Ii svuoo gdje dolazio, p!tao je ima Ii u onom mjestu Mostaraca, i gdje bi lib naJazio, oct onamo bi bjeZao daJje. Na cetrdeseti konak kad je sa zooom dopao, srete jednog ooVtjeka u obje noge hroma, pa ga upita: - OkIe sim, prijatelju? J a sam rodom i2l Mostara, a sad OIVdje zivdm. Posro on to Cu, olcrene se put zene pa joj rete: - VddiS Ii, zeno, sijaseta! Kad je ovi hTomi dorpro 40 konaka od Mostara, sto Ii ih ne6e hiti zdravijeh naprijed? No vrat:imo se opet u Mostar.

Hodihi rtri brata po sV'ijetu pa, vraeajuC:i se kuOi, naumase mu­ kte od J:lana u han braniti se i konaCitii vara;juOi handiiju. Evo kako! Orui hi narediili: - Deder, handZija, donesi nam sto najbolje imaii !i ZllaS uraditi da veeeramo i daj nam najboljega vina kojega waS za gotOlVe pare. Hand;mja hi dooio sto je najbolje imao: a tkad hi se dobro najeli i napili, 2iOViIluld hi handZiiju: - Deder, handZija, kazuj kolitko je harea? Posto im handmja kafe, sva tri brata vade pare da pIacaju, a poene jedan drogom mati: - Neees ti plaeati, no ja! Tako dok se u q>repilranju ne zavade, jedan od njih vazda hi rekao: - Znate li tkoja je? Evo ovdje handZije! Mi ustacimo sva m na noge Ii itzmjeiiajmo .sc, a zavezimo handZiji oei, pa 'koga handZiJa oct nas trojice uhvati zmurke, neka om ~ ,plati. - Tako, tako!

6

7

MOSTARAC NECE MOSTARCA

A d handZiji bi red na ovo uslovlje pllistanuH, pa da ih se prije ku:r.tar:ise, pusta se da mu zavezu oei rucrrikom od ·t:rpeze. On pocepo odaji tra1Jiti, oni ·svi trojica jedan po jedan napoIje. No videCi da ni jednoga ne moze nabrbatli, skine rucnrik s oeiju, pa ikad Vlidje soo je, rere: - Evo ociju, ali nije pameti!

ZLA :lENA ISli rputemdvojica prijatelja i opaze podaleko jedan -sroup ze­ na pod jedndm mastom gdje u hiadu tefurice. Zapovrgnu izmedu sebe govor 0 tim Zenama. Jedan reee: - Cujes, drufe! Bi Ii m meni umio kaza1Ji, koja je u onOm skupu zena zla zena? - A tko bi to Mao, brarte? - odgovorJ drugi. - Ja ne znarn od njih ni jednu, ni koja je zla! - Ni ja ih ne pomajem u glavu, - odvrati prvi, - ali znam koja je zla dzmedu Illjm. - Da se ne saliS? Ja ti ne vjerujem! Ne 'salim, - odvrati on. - Sad cerno illi do njih stiCi :i ti res vidje1Ji, da 6u ja odm-ah poznati izmedu sviju !lJijih zlu zenu. Zapute d dodu do fena. Kad su dosLd do zena, prvi ih najprije ld.jepo pozdravi, a onda !1'eee: -

Kako si ti, zla feno? - A jedn-a izmedu njrih odgovori.: Dobro, hvala Bogu! Anla otkud ti Mas, da ,sam ja zIa zena?

- Tvoj mi jezik kaza, prijateljem.

odgovori on i nasta-vi put sa svojim

Vlsl SUBASA NO PASA

ill

l

SARAJKA PREVARILA MUlA SarajIija kupio sljive pa ponio kuCi, i dav~i zeni, rece joj da spremi de ona ma pod IkIjue da ne bi ko od sljive pio, nego neka se nade u kuci ako bi ko dosao, da ga caste. Jedan dan zena mu pritegne bocom te napije se sljive kao vode, a malo stavse, zove je muz ill vrta, u komu ovaj dan sadase zelje, da mu donese rutak, a deca mu odgovore placud: - Bogme, babo, mami se neSoto dogodi i leze, ne marna aLi je Ziva, ali mrtva. - Kad je euo, potrai doma, pa kad vJdi zenu de je u'svu duf potrbuske legla uz duvar, upita je: 810 1Ji bi, moje lijepo zIato? Onda ona njemu jeeki kao bonik odgovori: - Poseta mis po ovoj vise mene polici, te obali sunder te mene u giavu, pa mi samata mozak grde nego da oom pjana. -

PLAt ZA KOBILOM, A SMIJEH ZA :lENOM Hodio nekakav cojek na pazar, pak stigne nekakva seljaka u putu, koji leleka~e i plakase. Zaeudi se, pa ga upita: - 8to place~, bolan - Ne pitaj me, brate! 8to cu ti kazivati, kad mi nista ne mozes pomoCi? - Prode mimo nj, dok evo ti za njim onoga istoga rovjeka i s njime jos nekakva, i ovi prVti. u 'saY grohot se smijase i govoraSe: - Blago mem! - Putnik se sad veema zacudi, ~ta je jutros ovome covjeku, te malo prije plakase, a sad se veseli i sroije, te ga opet upita: - Ma kati mi, kume, oba ti svijeta! Zasto prije onako jadikovase i plaka~e, a sad se radujes? - Valaj eu ti, prijatelju, sad pravo kazatd. Jueer mi je lipsala na precac mlada suZdrebna kobila, pak plakah i krukah, jer nemam novaca da drugu kupiro, a danas 'Ovi moj komsija stiZe me i kaza mi, da mi je proSle noei umrla - da prostiS - moja zena, te zato pjevam. - Pa zar ti viSe ialis kobilu no zenu, budalo jedna? - To se zna, jer zenu mogu dobaViiti mlaou i bolju, a kobilu ne mogu onaku za manje od 300 grosa.

U nekakvome selu bio je jedan TmCin subaSa 00 najve6ih zulumcara dasu se od njega Vlise bojali a Turci i hriscani nego od samoga vema, ali earn, jer je svak mislio da 000 sto hoee s'ubaSa, hoCe i car i paila. JedJla baba onoga sela ,klela je vise subaSil no sve selo za >to, sto 'joj je jos u nje mlados.ti na zor potur6io sirna i poslao na peSkes sultanu. Pred samu njezinu smrt dode Qni njezin sin pai§om IU BOSllU, i odanah propita je Ld mu mati Ziva, pa posto mu kafu da jest, aini je k sebe d'Obaviti, a kate joj se, da je on njezin sm. Ona v:ee u dubokoj svojoj starosti, a preprosta Zena, ne mlaju6i da je paSa viSi cd subaSe Tete sinu: - Ta., ubio Bog 1. Wk.u caIlSku milostl Kad te poturcise, sto te dajbudi ne ucini~ subailom, da zapovijedas kao nas Hadii-Dedo?

Nekakav putnik svrati kod jednog zenclila covjeka na konak, pa vidi de je svog mba upregnuo u jaram s volom te ore, pa mu se mali, te reee ooome domamuu, bi Ii mu prodao onoga roba da se onako ne muCi; a kad to euje rob reee mu: - A ~to je tebe za to, i to ce proei. - lacudi se putnik no sta bi sad radio? Stisne glavu u ramena pa produlji svoj put. Nakon godine opet ga nanese put u istu lrufu, kad Ii mu kafu da je 'Om gospodar umro i da je sve onome robu ostavio sto je imao, na koje rou se putnik: ohiraduje, a rob mu onu istu lanjsku rijee: - I to ce proei.

8

9

ZLO DODE I PROBE KAO I DOBRO

SUTI, BOGA TI! KAKO TE NE MRZI GOVORITI? I

I:!

Kaiu da turski car dembele hrani i odijeva, ali najprije svalroga ogleci1vju je li upravo za dembela: da ne hi mogao sto raditi. Tako su pod dvoJicom 5to su bHi dosH da ih W1mu U dembele zapalili hasuru da vide sta ce raditi, onda jedan od njih rece onom drugom: - Ustani da sidemo s ove rogozine, izgorjeCemo. A onaj drugi odgovori: - Su1:i, boga til ikako te ne rum govoriti? Onda ovoga UZlIllU u dembele, a onoga sto je rekao da ustanu, otjeraju i kaZu mu da on nije za derubela.

ZENDIJA I HIZMETAC

j'

, "

ii I, I:

A molim te zovm mi je, veli hi21metac - i ja hi je nesto zapito. MoLim te, cur~, za 'Svoje zdravlje Mlinar ju rovne d zamoli se je: namini, a moju glavu 1rurtariSi: Moj aga meni dao ovi dukat, da mu kupim ovna, od njega pustekiju i cevap pecenamesa, a da ovi dukat cio natTag donesem, a rna ne kupivSd za druge pare. Ne uCinim li tako, - beli cu gla'vu izgubiti. U nje se desilo ISrce milostivo, pa mu kaie: - Kad me zakli­ Ja cuti kazati, ·alii da me nilSi odao. U21mi Itaj dukat, odnesi tome cobanu kod ovaca, pa kupi ovna, koji nije ostDizen i jalov: pOdaj eobanu dUlkat, dok mu doneses novce za ovna. Sad b:i veseo hizmetac, ode k eobaninu, tkJupi ovna, dade mu dukat ru zalog, dok donese deset grosa. Pa je curl donie ovna, a ona ga je wUrojila, od onoga cevap izpekla, pa oOOa ga ostrigla, od vune otkal'a dvije pustekije, jednu je hizIllletac prodo e:a dvadeset grosa, pa je dao deset Cohanu, a deset curi sto je mdila. coban mu vratio drnk:aI1:, a on uzeo ovna ziva i pustekiju i cevap, odneso sve svome agi i k.urtariso glavu.

Pribio se u jednoga zendije s1uga, da mu bez pogodbe hizmet cind. Ovi ga zendija zovne preda se i rete mu: - Evo ti dukat, kupi mi za nj' OV1Ila, pa od njega pustek.iju, pa od njegova mesa peeen cevap i opet ovi iSlti dukat da si mi natrag donio, a rna za druge pare ne kupio. Dajem ti trideset dana vremena, a ne ucinis Ii to, beli ces glavu dzgubi1li. V.idi hiwletac da nema sale, pa ode kaharan u svijet. Kad bi petnaesti dan hoda, nanese ga put na jedan mlin. Tu sjedi starac, prosula mu se brada dQ pojasa i melje mlivo. Zapita ga hizmetac, 00 li mQgo tude zanoOiti, a sta.rac veLi, da ne bi u mlinu, van u njega. Tako podu :njiha dvojica i za dugo niko nista ne progov<>ri. U neke ce hizmetac: Ponesi, ja ti mene, ja ja tebe. Starac ne reee niSta i podu opet muCe. Idu uz stranicu i pate se jer je bila visoka. Onda uuu u ·sumu, a hizmetac opet rraz,Di·si: Us!i smo dvojica, da izademo eetv<>rica. M11nar suti, nista ne divan1 i opet podu dailje. Sad padose pod moo na njivu. Opet poce hizmetac: - Dobra senica, Cija je? A mlinar veli: - Moja. Onda opet hiz­ metae: - Dobra senica, Hpa senica, ako nije !izjedena. Mlinar opet ni cr:ne l1li bile, i tako pad05e na prag. U mlinaaa bila cura sasiJo­ kasta !i ona Un izpeeekahvu. Rete joj hlzmetac: - Dobra kuca, Ako joj je lipa kiuOa, aLi joj je badZa n3lmvo. A njemu cura: badZa na mvo, dim pravo izlazi. Sad side hiwletac, da pijekahvu, a mLinarr i cura mu uuu u kuw. U neke se w:ne d reee ruzmetaeu: - Stto si me prije pHo, nisam 1:1 mogo odgovoriti, van evo sada da 1:i kaiem. Kad rm.i ,rece da p
Uno ti bio jedan celo pa Uraiio sluzbe. Namjera ga namjeri na jednog hamiju. Pita ga hadZija: - Sta je, moj sinko? - Bogme, had2:ija, traZ:i.m sl!uZbe. - Pa, sinko, mozes kod mene sl'llziti, sarno mi kaii, posto ces? - 810 groSa, dragi hadZija. HadZdja mu Qbeca sto grosa, a ceJ.o upita: - Sta eu ja kod tebe raditd? - Moj sinko - veli hadZija na ti kljuc, pa hajde u hambar i U!spi varicak d po Zita, pa hajde u mlin. Celo ode u hambar, usu varicak i po zita i pode u mlin. Usput je celo uvdjek govorio, da ne bi zaboravio, koliJko je IUSUO: - Varicak i po, 'VariCak i po. !dum celo u mHn i govore6i -tako, namjeri se na ljude, gdje vrhu ZitQ. Ljudima se 1:0 neSto ucini eudnQvato, sto on gov<>ri: 'Va­ ricak i po, a oni maj'll, da moze biti makar sto weea. Oill pomisliSe, da dIn je Celo dwmanin, pa da ne zeLi, da oni vUse 00 varieaka i po zita u W'saju 1madnu; sroga S'koCise, popaoose vile i grablje i mog Celu zbUlbaSe. A telo ill. tada r.z:amoo, da mu ,kaZu, kako ce on odsele govoriti. Oni mu vele: - Govori: - Ove gOOine ItoLiko, a dQ godine stotinu! Mum telo dalje i govoce6i: - Ove godine wliko, a do godine stotinu! - susretne ljude gdje nose mrtvaca. Ovo onim ljudima, sto su IOOsiIi mrtvaca, bi pokrivo, pa :ti se i oui skleptaju te -ti Celu istuk!u. Celo kukavni zamoli i njih, da mu kailu, ikakQ ce govoriti, a oni mu rekose: - To vam bilo i prvo I posljednje!

10

11

NESREtNI tELO

j

i!

1 !

~II'

I

I,

[III II

IF

;1

1~"

U jednom selu zivio je jedan Covjek, lkoji je bio, SamO ako je sto ukrnsti, veIik majstor. lato >su ga '11 selu i okolini hrsuzbaSom zvali. Jedamput on nakolje nekakvih brava, koje objesi 0 pantu na taval11u, da mill se 'stiSe. NaCiViija pun tavan mesa, da se sve crnilo. PoSto je sve meso objesdo, ode nekamo od kuce, a zeni reee: - Tko god
A orogi doceka, gledajuci i on u tavan: - Eh, akobogda, i razvedrit ce se! Tu su jos neko vrijeme posjedili, a onda odu. Kad se Illvecer hrsuzbaSa ku6i poY-ran, kaZe mu :lena, sta su govorili oni Ijudi. Aja, bogme, zeno - reee joj hrsuzbasa - pokrast ce oni na5e meso! Deder ti da mi njega skinemo pa da nosimo u hambar zakljueati, dok nam ga uk:rali mjesu! fuze bolje skoee. 'skinu meso, strpaju u jednu zaku a. odnesu u hambllJr rte zatvore. Kad se unoCalo, legnu oni u sobi spavati, a kljue od hambara metne zena na rafu. Dok su oni u sesnaest spavaU, usuljali se oni hrsu2Ji. nekako u kuru Ii stanu 1'raZiti meso. Potjeraj dolje, gore, nigdje mesa. Kad ne mogose u ku6i naCi, reee jedan: - E vjere mi, pobro, sakrio ga je u harnbar, nema kud na drugu stranu. Kad om hambaru, ai' hambair zakljucan. Nijesu nikako mogli uni6i. Nato jedan ode opet u kiUOu. USlilja se nekako u sobu, gdje je hrsuzbaSa sa zenom spavoo, te ce reei felli, drmnuvSi je: - zeno, :lenol A gdje ti je onaj kljue od hambaira? - Eto tamo na rafi! - 'reee ona i opet zahrka. On done do irafe, uzme kJljue i ode, te otkljueaju hambar, nanu i izvade meso, pa ga odnesu. Domalo 4zatoga probudi se hirsuzbaSa. Na urn mu padne kljuc od hambara, te zenu drmne i V'ikne: - Zeno, zenor A gdje ti onaj kJjlllc od hambara ostavi? - Ubio te bog. sto me opet budfrs! Sad 1i kazah, da sam ga na rafu ostav..ila, a rti opet pitaS! - Amakome lSi kazala? - Tebi, eto 'kome sam! - 1lZV'iklnu sad :lena ljutito. - Aja, bogme, zeno! To si tJi. hrsuzima za kljuc kazala - po­ kraY su nam meso! Odmah on skooi, te u bambar. Karl vidje, da nema mesa, potTei za hl"StttJima. Stigne dh negdje podaleko od kuce gdje ~du putem i razgovaraju. Mijenjali. su se, a koji bi god nosio meso, vazda i prvi iSao, a onaj prazni za njdm. - lh - pomisli hrsuzbasa - kako 6u im oteti meso? Nije samsmio udariti na njih dvojieu, nego pone za njima, tekaju6i zgode. Idu6i reee JOOan hTsuz drugome: - Deder ti, brate, hajde nosi dalje meso, da ja malo svrnem u granje, 8ti6i en te zacasl - Ne ostani dugo! - doceka onaj, sto je nosio meso - jer se i meni malo treba odmoriti. I pone dalje. Dnaj svrne u granje, a hrsuzbaSa polako kraj njega, pa hajd' za onim, sto je meso nosdo. Dostigne ga i reee mu polako: - Deder, pobro, daj da ja ponesem, a ti se odmori malo!

12

13

Cel0 se odatle oHsne govoreci To vam hilo i pTVO i posljed­ nje! - pa susretne svatove. Svatovima se uCini krivo, 8tO celo vice, te ti oni: netko kapom, netko 8akom, i tako ti mog celu istuku. Bijen celo po llreei put upi:ta svatove, kako ce odsele govoriti. Oni ga naputise, ,da govori ovako: - To vam bilo sremo Ii korisno, i s njom porod izrodio! Celo je govario dalje, ,kako su ga svatovi nauCili, dok nije sreo popa, gdje tjera knmacu. A kad pop ou, &fa celo kaZe, popade uzrieu, te ti moga celu iza liSiju. Siromah ceIo pita popa: - A ka:ko OU ja odsele govoritli? Pop mu kaZe: - Govom: - To ti hilo ISla:sno Ii maSInO, iza zuba ti strcaIo, i s njim bradu namazao! Celo ,pos1ooa popa, pa ortiste od njega govoreei - To ti bilo sla­ sno i masno, iza zuba ti strcalo i s njim bradu namazao! - A tu, po nesreCi ceIinoj,stajao Cov.jek, koji se traspasdvQ (3.50 porad sebe). Kad ovaj covjek CU, sta mu celo :vehi, i on se na}jUJ1:~, pa Celu ispre­ bija. Celo ga upita kao i sve prve: - Da sta cu ja govoriti? - Govol1i.: - To ti 'lako ispalo, a drugo jos Iakse! Celo posltiSa i toga cov.jeka pa poCe govOI1iti, sto mu je on rekao, ali, ,po nesreCi, sretne se 'sa Covjekom,koji je bio u jedno oko corav. Coro reline rijeCi upaNse, pa ga J on izdeveta. Namah dzatoga, prispio je celo u mlin, pa je iZaI9UO :lito i sa­ mJiio. A kad lje samlio, nije mao, kako ce mHn zaustaviti. Onda on ode da upita Ijude, kako sern1in zaustavlja. A oni rou kaZu: - lzadi pred mlin pa zavrni v,mtiocem, a zovi. Onda on ode 'pred mHn i ,zaVime svojim vratom Ii poene zvati, ali se mIin nece da zaustavi. Kad vidio celo, da nece mIin da stane, ude unullra Ii poenerukom mHn ustavljati. UstavljajuCi ga tako, mYn mu zamota rukave, pa i ruke 1 njega,i tako ti celo pogine.

HRSUZI I HRSUZBASA

t

I:

:1

!

Ii

J:

- A da ruije ono? - uzviknu mu drug i pokaza nagaracenog hrsuzbasu. - Uj! Jest - veli - boga mil Bjezi! Zdime oni odatle niz jedan do gotovo sve jedan preko drugog. Hrsuzbasa, videCii, gdje oni pobjegose, skoci :i zahalaka za njima. Oni, posta euju avaz, stanu d oslusaju. - sta ono? - upita jedan hrsuz drugoga. Drugi posto dOOro oslnsa, odgovOI'i: - lh, aka boga znadeS, hrsuzbasa nas opet preva11i i odnese nammeso! - Pa hajdemo ga opet u njeg ukrasti! Kako uka:asti, pa jos od hrsuzbase?! - odwati drugi. ~ Ne vidiS H zore gdje se iza brda rada?! Nego hajde 1Ji da idemo, a on nek nasi meso, ko svoje! Ond kTenu za svojim poslam, a hrsuzbaSa zaprnvsi se mesom krene kuCi pjevajuei.

Hrsuz mu dade zaku i swne odmah u granje, a hrsuzballa malo pode putem u napredak, a onda skrene sputa i vrati se kuCi. Hrsuz onaj prvi, sto je zaostao, pohiti da stigne onog, sto je meso odnio, te tako nrimo njeg i promasi, a ovaj drugi onda pode za njim i dostigne gao - Kamo 'Ui meso? - upita ga, posto ga praznavidje.

- Pa ti lSi ga ocl:nio! - osijeee se sad ovaj na njega.

- Ama sad ja tebi izruOih meso, a ja skreooh u granje, kamo

meso? - Vjeruj mi, meni ga nijesi dao! - Ih, to je nas hrsuzbaSa prev'ario i oteo nam meso! - povika ovaj. - Poteoimo, da prije njega stignemo IIIjegovoj kuCi! Poteku i prije hrsuzbase kuCi dotrCe. Jedan od hrsuza sav se ~e do gaea Ii koSulje, pa lSe uvuce u \kueu i rzatvori vrata. HrsuzbaSa domalo izaoog dotrei s mesom, i katko dode, odmah za1upa na vrata: - lena, zeno, otvoni! Onaj In''surl brZe bolje pritrCi i otvori wata, a onda se :poene protezalf!i, tram ooi i zijevati, kao da je Iisrom iJZa sna ustaO. - Deder - izdere se hrSU'lJbaSa - Sta si se uzela protezati, nosi ovo meso zatvori u hambar, pa mem \kljue donesi! Ja idem malo kljusetu .poloziti, a ti, eujes, merJ.!i odmah kljue donesi! On se vrati i ode u staju, a hrsuz se ·iSulja !i,z kuce, pa sinu za­ jedno s drugom ponesavs.i meso sa sobom. Kad se hrsuzbaSa povrati u kueu, nade zenu u sobi gdje spa'Va. leno, zeno, kamo kljue? - upita on. Ama kakav hoees klj
J! sta sam vee zapamtio - odvrati mu drugi.

Ja, vjere ti, kaikva je ana?

A kakva: oma, debela, s jednim okom - straShra!

Nekakav zendio covjek gradio kueu, pak je htio da ueini jed­ nu stvar 510 drugi nikada nije ncinio i da ,tim dokare &Vijetu svoje bogatstvo, teizmisli i nacini halku na avlins>kim vratima srebmu pa pozlacenu, i zapise na vratima velikim slovima: Ovako cini ko ima. - Prode putem nekakav eovjek siromah, pa kad vidi sto nije nikada prije cUO ni vidio, donese po noCi jedno gvoZde te .razvrati haIku na vratima i ponese pa zapise: - A ovako Cini koji nema!

14

15

GRADl KO lMA, A KRADE KO NEMA

KAMATNIK 1 HARCLIJA Bio jedan covjek vrlo kamatnik, da ni za Clm nije drugo Ceznuo nego za novcem, pa kad ga je skupio pogolemo, promisIi, da bi najibolje bilo da ga zakopa u zemlju da mu ili De bi ko tikrao, Hi uzajmio od kuda bi s mukom naplatio: te ih jedno jutro zakopa uVlI't pod kueom. NjegovkomMja, kojd je mnogo hareio a niSta ne radio, vidi, pa u veeer pode kradimiee te mu ih ponese. Pode kamatnik nakom dva tri dana da vidi, jesu Ii mu novci na mjestu, i kad ih ne nade, odmah se dosjeti da nije niko d:rugi do onog komMje; pa pode ·k njemu kao na svjet, a na tajnu, i reee mu: Ahbabu, kaZem ti na vjeru kao poStenom komSdji: zakopao sam na jedno mjesro neSto malo pare, a :imam gotovine malo viSe - pa sto bi rekao, bih Ii i ove uz one zakopao ali kako bi? Odgovori mu komsija: - Nikako bolje, za 5tO je danas krsan zeman a mucan svijet - kome se uzajmi ne plati. Te on sjutra dan podrani od po DOei, te sve one novee ope! na isto mjesto zakopa. Kad kamatnik sjutlra dan pode i nade svoje pare, pa zapiSe na jedan kamen najbli­ Zi koji se des!io: - Ovako eim Iko ima i ko umije.

BOG SRECV DIJELI

TRI PVTNIKA

Dva guslara hodahu jednom po Carligradu; jedan vikase: _ Pomozi Boze, a drugi: Pomozi care! - Car slusajuCi guslara gdje sVa'ki qan vJce - pomozi care, dosadi rou, te noomi sa.svim ga obogatiti. Zato ga pozva k sebi, pa mu dade hljeb u kom su bili sami dukati zamijeseni, te re6e guslaru: - Ne vici sad viSe, idi kuci pa budi sreean. - Guslar ne znajuci sto je u hljebu, krene ku­ 6; na putu sretne onoga drugoga guslara i pripovjedi mu sve sto se s njim zbilo, te mu pri tom ponudi hljeb za otkup, posto je drzao da hljeb nije dosta ispe6en. Guslar,koji je vazda vikao pomozi Boze, prihvati ponudu i dade mu za hljeb nekoliko ditnara. Kad kuCi dode, zareZe u bljeb i na veliko svoje Cudo spazi gomilu zutih dukata, te prestane od rtoga dana pr0s4ti. Gusla!l."' koji ~e vikao - pomozi care, prinuden bi i na dalje prositi. Kad to car opaZJi, dozove ga k sebi i cijelu stvar 'ispi:ta, i kad je sve samao Tece: - Ne koTisti t:i vikati: pomooi care - Bog sreeu dijeIi.

Sastanu se u putu tri putnika: Bosanac, TurkuSa i Arnaut, pa kad dodu u jedDo selo, zadstu sva I'trojica mlijeka. Kad im seljanka donese, sjednu sva tri oko case, i potegnu hljeb, htijuCi svaiki od njih da zadrobi, ali se ne razumijevahu: jer sto BoSnjak vikaSe: Da zadrobimo! - to ga ona dva ne razumjese; sto opet Turkusa vikaSe: Dogramali! a Arnaut: - Daigrim! - oni ga ne razumjese, te tako meau njima nasta.de galama i vreva, da se ,i nOZeva lanse, te malo ka:v ne pade oko drobljenja. Sreoom ,tuda naljeze jedan oovjek koji se umije.sa menu njm a madijase svi tri jezika, te ee ih 1ednog po jednog ispitati sta hoce. Kad vim da sva to hoce da zadrobe, nasmija ill se i rece: - Ma ljudi, vi ste svi na jednoj! Uzme hljeb i stane drobiti, a oni zacudeni gledahu jedan u drugoga i smijahu se svojoj budalastini, oko eega seadijaSe krv pasti. S toga je Jdjepo znati lSVaki jezik!

TV TI NEeU MANJE OD GROSA

VEZIR I TABVDZIJA ~I fi'

Bio jedan iVezlr u Sarajevu, pa je timao obieaj da uzme durbin te da gleda kroz pendZer ne bi Ii ugledao kakvu lijepu zenu. I tako gledajucikroz pendZer, opazio jedanput jednu lijepu zenu nekog t3!budZije, i posalje po nju da dode, pa ce biti vezirovica. Kad je dos.la ona Zena sto ju je vezi,r spremio tabudZinioi i porucila joj kako joj je vezir kazao da ee biti vezirovica, tabud~inica joj odgo­ vori da ona rima'svoga Covjeka, pa nije htjela docr veziru. Vezir se raZljuH, pa re6e ISvom muhur-sahibiji da ee tabudZiju posjeCi. Onda muhur-sahibija odgovori ve2liru da ga on ne moze bez ikakva uzroka posje6i. Vezir sad pocne razmisljati kakav ce uzrok da na­ de. NajposIije opremi momka i zovne tabudZiju preda se, pa mu zapovjedi da od aksama do sabaha nastruie i donese stotinu oka talaSa. Taburlmja zatiVori svoj ducan, i ode kuci .zabrinut. Kad je dosao kuei, opaZli na njemu rena da je kaharli, te ga zapita sta mu je, a on joj isprica sta mu je veziJr naredio. Ali mu zena .reee: _ Sto si se prepao? Ta dugo je od aksama do sabaha! - Zena ga zovne da veceraju, ali on nije mogao od brige jesti. Onda mu zena do tri puta kaZe: - Hodi, sto se brines? Dugo je do ujutru, - a on joj sve govori da ne more, te tako ona vecera, a on ne htjede. Poslije vecere prostre mu zena da spava, a on kaZe da ne more, i tako ostane cijelu noc sjedeci. Kad bi pred sabah na jedan sat, kucne neko na avlijska vrata. Ustane tabudZija da otvori, pa najprije zapita: - Ko si? - Onaj rece: - Ja sam vezirov momak. - A tabudZija se naljuti i rece: - Sto ne eekaS dok svane? - i otvori vrata pa zapita momka: - Sta ces? - Ovaj mu kaZe: _ Vezir je urnI'o, i hocu da mu napravis tabut do sabaha. - Odmah tabudZija otrci u svoj duean, te do sabaha napravi veziru tabut, i uzme dukat.

16

Bio neka!kav, u zemanu, trgovac, pa potr~i jednog pomoenika koji bi mu pomagao u trgovini. U to nade baS valjana mIadiCa, bistra, radina, i sto se one veli u svemu uredna. - Hoees li, momce, ostan kod mene? Ne6e ti biti krivo od mene, reee trgovac. - Ho6u, rece momee. Vise pogodbe najpcije nije bilo. Posto prode neko vrijeme, rece trgovac: - Dobro bi bilo da se ja i ti pogodimo, jer se dobro slaZemo, pa se bojim da se ne poijedimo, a mozemo bez toga. - Hoeu, rece momce, - s drage volje, jer vinMe, Ii aka su tl1gOyci maCe lUikavi, da ·ih je ovaj njegov gazda u tome sa njegow.m majstorijama sve nadmaSio i pretekao. - Koliko eeS mi UZlimati? zapita trgovac. - Ja vala ni manje ni vise no da mi svaki dan daS onoldko grosa koliko pu
2

Narodni humor i mudrost Muslimana

17

PAMETAN I MAHNIT Ono Ce pod dvojica u V'Hajet; jedalIl je bio mahnit. Hajde oni, hajde, dok dodu do kamena. - Vidi moje majke, - rece mahnit - baS preslica za mllnski kamen! - A sto ce ti to, bolan ne bio ­ 8to ee, to ce; ja cu uzeti tu preslicu. U aksam dodose oni u pla:ninu, a tu gori vatra. StraSivo je .tu nomn, a gdje da note? Opazise homoru, pa ce se 'lJ!Speti obojica na nju. Hoee onaj da ponese i svoju presliou - Sfa ce -m. ta mIinOina kmnencina? - Ovaj niSta, nego je izvure na homoru. Kad se oni USIIDU, a evo ,m rete hajduka. Naloze vatru, zakolju brava pa ga na ramj'll ;is.peku. - Pusti - vell hararnbasa - da se ohladi. - Osta­ vise da se hladi. Utorn mahnit: - Da pusmm miinCin'll! - Nemoj, ako boga ZllaS. - To onaj i ne s1U!Sa, vee je oti:snu. Kad ona pade, razbjegose se hajduci pa rastegose kud kojL Samo 'se harambaSa sakici rza jedno drvo. Utorn oni slete s one homore pa za meso: a harrambaSa dode k njima, pa da jooe meso. Onaj se jedan prepane, a malmit reee harambaSi: - Eto ti dJaka na jeziku! - HarrambaSa ispJazi jezik, a on mu ga nozern odfiikari. Ne more on onda da vice, nego onaj sarno mei, a hajduci joS dalje bjez'. U tom i svanu. Hajde oni pa putuj cijeli dan. Stigne i aksam. Veli onaj pametni: - Gdje cemo na konak? - Gdje? Na bukvu! - mahniti ee. - lzjest Ce nas vuei d medvjedi. - Ti, !kalko hores, a ja eu na l::mk:vu. Nema m ovaj kud kamo, nego se uspnu oba na bukvu, a ponesu sa sobom d onaj prosljen. Doik tako oni, a vuei stanu zavijati: zajmili oni medvjooa, pa ovi \Stanu vikati: - Tjeraj ga, potjeraj! - a medvjed zagrebi na onu bukvu pa se uspne i taman Vlise njihke proleA:1. Vuci lajlll pod bukvom, a on uzmi testeru, pa stani testeniti onaj &tIIlp, na kojem je hio medvjed. Polu pretesteraj, a druga se pola ooijepi, a medvjed dolje parle. Vuci ga doeekaj'u, pa medvjeda na lromade istI'gaju. Utom i dan, a oni dalje. U aksaro doQu u jednu meu; eto m tu macke, lisice, eto d horoza. Dodu i oni, a malena ik;uCica. - Gdje cerno lez.ati? - Ma6ka vell: - Ja eu u lug; horoz: - Ja eu na panjge; lisica: - Ja 6u iCi u budZak. Namjeste se oni I/:a:k.o u onu kueetinu. Kad hi u noCi, navaIi ceta, da nOCi u ovoj kuCi. Uljeze jedan da vidi, mogu Ii oui svi prenotiti. Mahniti se onaj bio popeo vise wal/:a, pa kad ga vidje, a on ulcini mlinCiniu, a maCka puhni liz luga, a horoz zakilro6i, a Iisica udri od btidZaka do budZaka bjeZatd. Kad to v~di harambaSa, jedva pogodi na wata, pa bjeZ' bez daha medu druZinu. Dok on do njm izbi, a ani navali i pitaj, kako bi. - Ne pitajte, - 'I'eee harambaSa - kako bi. NeSta najprije oboIli !karoencinu, a nesto leZilse u lugu, a nelita :tr6i po kuCi, da me uhvati; a neSta vice s Itavana: - Daj da ga ubijem! Ja gotov, mislih, bozja ti vjera, da ipropadoh, te jedva ubjegoh d utekoh. - Dosta mi je tvoje druidne - reee malmiti nego hajde ti svojdm putem, a ja eu svojim. - U tom se oni razidu, a vise rugda ne rdadi zajedno. 18

ULOVIO KRIVCA U HraISTIu u Hercegovini ·i'Spod kule AlipaSine neko ukrade iz peelinjaka nekoli!loo uldsta. Kad dozna pasa za kradu, pozove sve kmetove preda se. - Nocas mi je netko baratao oko uljanika. Vjera i bog da ga nadem. Tko je? SVak Suti. - Andan sami, sto je pasja stoka, nece se sam kazati, a eu 1', sad ee ga pcela iza vrata! - Dok je on ovo rekao, vee se jedan pipao za vratom. - Amo ga, za degeneka je, na pokonjez mu hio - zawce veseo pasa, sto je krivca majstorski ulovio.

SELAM OZBOG Bio -ti je ono jedan met u cuvenoga sa zla Rustanbega Rizvan­ begoviea, pa se paOne spremati da ide u age. Stade misliti sta bi ponio svome agi, da mou dobro ugodi.. Da rou ponese grudn sara, malo je, a da mn ponese janje, opet malo. - Ima u ruzvanbegovica vise nego u :mene, pomisli. Sve ,mislio na jedno smisIio: zna da bi svaki Turein nazvao selaro alejc kad bi dosao, a on bi svakome u6inio mjesto do sebe. - Vala mu ne6u baS nista nositi, no eu mn reei selam alejc, pa ce biti dobro. U tijem mislima krenu agio Kada dode pred agu, nesto od straha, a nesto od navike, ne rece selaro aleje, nego selam ozbog, aga. - Alejcumu Iistomoe, sinko! rece Rustan-beg, pa wvnu kavaza i reee mu: - Vodi, Mija, Vlaha na Bregutovo pa posijeci! On se mojijem selamom maskani. - Ne, aga, ako Boga znas! - pade mu kmet nogama. - ISti sta god hoees, samo m:i Zivot pokloni! - E Vlase, neka ti je sada af! Hajde do­ ceraj onog debeloga vola saronju, i ne ttTeba vlahu vo SarroiIlja Hej, u z'o cas ti ga ja tebi dodoh! - poroisIi kmet, te docera agi vola saronju.

BOUE DOBRA STEDNJA NO RDAVO TEcENJE Kad su Turoi u Sarajevu seeIi da nacine najwc.u dZamoiju, svi se okupe pred dZaroijom ~koja je vec bila ogradena), da svm potpiSe, koliko ee koji novaea za novu dZamiju dati; no jedan najzendiliji TUIrOin !Illije hio ill jos dosao. Poslju za njega jednoga od onih te sn se bili okupiH, i ovi, kad dode pred kueu, nade hiz­ meeara onaga zend:iJ.a TurCina u avIiji gdje plaCe. Upita ga ovi poslaniJk: - Sta places, bolan? - Bogme izhio me beg cibukom,

2*

t9

da se ne mogu s mjesta roacH - A za.sto te izbio? - Kad mu pri­ pahlh oibuk, ne stavih mu ugalj, nego ukresah usjeku, a on me vidje, pa mi rete: - ZaSto trosis usjeku, kad ima u mutvaku vatre? Pa na mene skoCi, te 0 roeni Qni cibuk slomi. Posto ovi poslanik ou, poroisli u sebi: kad Qv,i beg za jednu usjeku ovoliko cuda uOini, kako ee da dava nQvce za dZamiju? I tako se waN J sve kare Turcima. Jedan stan hadZija rece mu: Hajde, more, ti njega zovni, pa Ces
NE ZENI SE PREMLAD Ozenio nekakav seljak odvee rolada sina, pa poslije dva-tri mjeseca vidi ga gdje mu se zasukao nos a sunce rou se kroz wi vidi, pa rou se uboja Zivotu, te ga spremi bratu u planinu i poruCi mu, da ga kod sebe priddi dva tri mjeseca, da se malo oporavi u Zivotu. PosIije
PRAVDANJE LUPEZA

LAZ JE NAJVECI GRIJEH Bio je nekakav Turcin u vnjeme proroka Muhameda, koji je hajdukovao i svaka zla radio Turcima i hriseanima, kad god je mogao, ne bojeei se Boga ni svoje duse. PoSto vee dode u neke godine, naumi da se prode hajdukovanja i svakoga zla ljudima, i oti<1e k ISvecu Muhamedu, govoreCi rou: - Ja sam od moje mladosti mnogo zla svakome bez razlike radio: ubijao sam ljude, krao, oti­ mao putnike, pa i hodre, koji su na cabu hodiIi, odirao, tude zene ljubio, djevojkama sreeu zatvarao, i Bog zna sta nijesam radio. Pa, zeleci da 5e svega ovoga vee okanim, dosao sam k tebi, kao bomjemu poslani'ku, da me svjetujes, sta da radjm, eda bih se grijeha oprostio i pripravljao se za oni svijet! Svetac mu Muha­ med odgovori: Sve sto si do sada uradio, to je bos, i halal ti; ali sarno cuvaj se, da ne bi slagao nikad nikome, jer bi sve tvoje do sad ucinjene grjehove pred haIc-taIom (pravednim Bogom) na oni svijet ponio na celu zapisane. - Obveseli se hajduk, misleei u sebi: Kad mi svetac ovako rece, ja eu i po danas kao i do danas, raditi, samo da ne slaZem, a to je najlasnje. Opet okupi svoju cetu hajdu­ ka i rece im: - Hajdemo dovece, da razbijemo begovsku dZamiju i iz nje iznesemo sve sto je srebrno i bakreno. - Kad je bilo po aksamu, upute se, a u to zapita ga zena: Kud eeS, ako Bog da, sad pod ovo doba? - Ja znam odgovori joj: - Kad se uputise put dZamije, srete ih TurCin, koji se vrac-ase iz dZamije doma, i, po­ znavsi ih, upita: - Gdje idete, ljudi? - Amo, necemo daleko. Ma, lijepe vi vjere, kaZite mi, kamo eete? - Evo valaj, posto holSell da znaS, nigdje, nego hajde s nama da eglenisemo i da se napijemo. - Kad se vratille doma, onda se tek spazi rijeCi sveceve, govoreci u sebi: - Vise za mene nema hajdukovanja, jer ne mogu viSe ni pro­ stome Turcinu haSati, da nijesam zlo uradio, a kamo Ii bozijem lle­ rijatu i carskom hueumetu. - I poslije Zivio je do svoje smrti kao najpraviji i najdusevniji Turcin.

U:krnde neko Trurreinu konja s livade, te on brle bolje po­ sa:lje nekoHko Ijudi po tragu za kon:jero, i trag ih dovede do pred kueu jednoga ,raje, istoga cipCije onoga age, te ani ljudi okole ku6u i uhvate lupeZa, te ga zajedno 'Skonjem povedu agio NasI1Il.e na nj aga kao bijesan lay, pa ga upi!j;'a: - Sto mi ukradekonja, vlase i vlaSki sine? - Aman, efendum, vjeruj mi, nijesam znao da je tvoj. - To moze :biti, ali 'si mao, da nije tvoj nego 'neCiji, drugoga lSahi­ bije, - odgovori mu aga. Zapovjede momcima da ga spute i da mu odbiju 50stapa po tabanima. Kad ga poemu biti, povice cipCija: _ Doma vise, moj zlatni aga. Nijesam ja kriv, nego je tako bilo sudeno da ja tvoga konja mjesto tudega u1m:adem. - I to moze biti; ali, ako je bUo sudeno, da ti moga konja bi:gair hak: ukradeS, taka je sudeno i da prim:i.S 50 stapa po tabanima.

Hodao deI'Vis po svijetu, pa dosao u nekakav turski grad, a ne imao oni dan nista do sarno dvije pare, s kojiroa pode u handZije, te bpi paru mesa; no, kad se ok:I'enu, da izide, handZija ga zaustavi govoreOi da mu dll paru. Dervill mu 5e zaklinjase, da mu je platio, a handZija da nije. Dervis, videoi se na cudu, dade mu -i onu drugu paru. Sad rnemaSe cim da kupi hljeba, te on smisli, kako Ce ekmes­ dZiji zahaSati pam, te pode u ekmesCiniou i zaiste pam hljeba, pa otole svoj put. Blrnlei!;dZija mu zavice iz ducana: - Daj, dervoisu, paru bolan! - A on: - Da Ii ti nijesam dao, ako si Turcin? EkmesdZija ga se okani, premda zna, da mu nije platio, a dervis, da rou ne bi bila haram ona para hljeba, otide prvo u dZamiju, pa

20

21

DERVIS I NJEGOVE DVIJE PARE

,I

i

prouei i reee: - Boze! ti vidiS, da sam moran ekmesdziji hljeb bez pare ponijeti, a da mi dvije uze handzija bigair hak; nego ti, koji si pravedan, i kako znas, uzmi handziji onu drugu paru, pa je daj ekmesdziji.

JEDAN MUt I DVIJE tENE Imao je obicaj nekakav Musliman svako jutro odlaziti u kafanu rano prije ikoga; vazda bi mucao, sve neSto misHo i uz cibuk kafe suSio. Mnog! Sill se tome njegov'll poslu 6udili, nalazeCi ga vazda pl"ije ikoga i prerano, pa ee ga jedan upitati: Ma, aga, turske ti vjere, sto ee Teei, da ti tako ranD ustajeS i eejfiS svako jutro mimo ostalih Turcina? - Bogme, da ,ti pravo kazem, ja vidjeh, da nije dosta za zen­ dili ,i mlada covjeka jedna zena, te ja vjencaj i drugu, pa ujutro sabahile jedna mi pece kafu, druga pomaie, da se obla6im, i posipa, da se umijem, pa sad sam ti taman rahat, sueur bogu! Kad cu ovaj TurCin, one iste nedjelje i on vjenca jos jednu, pa do jedan mjesec dana evo ti ga u onu kafanu svako jutro J:aIllije od onoga prvoga. Upitaee ga pn'i: - Sta je to, aga, turske ti vjere, te sad ti dolaxiS u kafanu pd­ je mene? A ovaj ee mu odgovoriti: - U zli cas te ja poslusao, a u gor.i drugu zen'll u kueu dobavio! Niti mogu od njihova zla i inata uvecer 5 mirom zaspati, ni od njli­ hove me ujuuro prispati, i ,sad znam, zaSto si ti svako jutro ranD iz knee bjezao, a mene na sdjaset nagnao!

NIJE VJEROVATI OClMA Nekakav mm zatekao zenu 5 jednim momkom u hrdavu poslu, pa odmah potirCi u kadi:je, sve mu kaie, kaJko je vidio, i hote da otpusti zenu od sebe. Upita .ga kadija: - Ma je Ii ,j,tko drugi vidio, osim tebe samoga? T'ko ee da iVidi, efendija?! Jedva sam ~h i ja zatekao, a ka­ moli da svjedoke dovedem! Karlija cini dozvati onu zenu, i mm pred njom sve kaie ka­ diji po drugi put. Upita je kadija: - Sio govoriS ti, je 11 dstina? zena poene od prve basati, da nije istina, a kadija na nju srdito vilme: Ma kako nije istina, kujo jedna, kad te rom zatekao :i svojim ooima vidio? - A zar se moze, efendija, vazda ocima vjerovati? Kako ne? S10 oei vide, svjedoka ne treba! - Oprosti, efendija! Tvoja je bolja i starija, ama ne vazda, jer, kad 00 5e sve oOi;ma vjerovalo, onda ne bi bilo ni arsma ni kan­ tara, DIm bi majLStor, karl gradi ,k,ueu, rastezao tunju, da po njoj zida! Kad eu kadija, 'reee: - Dina mi, pravokaie! A 1i, Osmane, ako drugi put ikad vddiS kakva tovjeka kod tvoje zene, pa, ako ne mogao dobaviti sahite, a ono dobavi kantar, aTsin i tunju te najprije dobro omjem pa onda vjeruj mjeri, a ne oeima!

HERO I CAR TURCIN I RAMAZANSKI MJESEC

I:

I

Nekakav Tur6in, kojemu je 0010 tesko postiti od novog do no­ vog mjeseca, upita kadiju na nekoliko dana pred ramazan: - Efen­ dija, treba Ii zapostiti ramazan prije nego vidim novi mjesec? Jok ono - odgovara kadija. Onda Turoin po ovoj rijeei onaj dan, kad su imal:i svi Turci vidjeti novi mjesec pa odma zapostiti, ucini 5e bolestan i leze. Kaie mu zena, kako su juce svi Turd zapostili i da se wdi mladi mjesec; a on se razvice na nju govoreci: - Ne iSluSam ja ni lude Turke ni varljivi mjesee, nego kadiju, koji je sveeev veCil Ii. koji boZje knjige premece. - Ne izaSavsi iz kuee za lS dana, zato da ne vidi mjesee, desi se da nije imao niko drugi poei lIla bunar da napoji kobilu. On je povede, dobro se zamotavsi ogrnjacem oko gla'Ve, kako ne bi mogao vidjeti mjesee, i kad dode na bunar, privede kobilu za uzicu da pije, dok u bunaru ugleda mjesec. Naljuti se na koOOlu, pa je oSine dva, tri puta cibukom,

psujuci: - Alah ti belarvesum! Da ne hi tebe, hoeah i ove druge

15 dana mrsiti bez i:kakove g;rehote po kadijinom kazivanju.

PoSao Hero kod cara i ponio mu u peSkes jedan kosic krusaka sa svoje kruske; no kad uljeze u carevu odaju, vidi pesest ljudi, koji su neSto bili ukrali, pa ih Jan}icari uhvatili i earn doveli, da ih sum. Kad to vidje Hero, pribije se u jednu COSU od odaje i za sobom spremi oni kosic krusaka, pokrivsi ga sa sarukom, da mu ne bi koju ond lupezi uk,rali. Car, posto saslusa davu, zapovide: Vodite svijeh u haps. Pa otolen pode u drugu odaju. Janjicari poveZu sve one lupeze, pa i Hera; a Hero se poce braniti: - Jeste Ii vi ljudi, pri sebi? Vidite H da sam ja donio earu na peskeS kru­ saka, a ndjesam ja ortak ovih lopova. - To rou ne vjerovase, no promi51e da laZe, te i jadnoga Hda s lupeZiroa u haps. Nakon godi­ ne dana ode car da gleda ta:nmicare i da sasluSa njihove kabahate, pa da neke pusti, a Dekim da oprosti. Dode i do Hera, te ga upita - A od kuda tl ovdje, Hero bolan? - Ni kriv ni duZan, cestiti care, na bigair-hak! Lalli doneseh ti na peskes kosic kruSaka, pa me tvoji kavazi s onim lupe!ima svezase i uhapsise. Arnan za carsko zdrav­ lje! Bi tao earu, pa zapovide svojemu Sanduk-eminu: - Povedi ga u moje saraje i sta god on hote, neka uzme i neka nosi doma. ­

22

23

Sanduk-emm povede Hera i kare mu, sto je car na:redio. Nego. reee 1m'll, evo u ov-i sanduk parra pa uzmi koHko god oceS. - Hero ne see vise jz sanduka para uzeti osim deset grosa, pa poce sve nesto po kiu6i. traziti, J nade te uze jedn'll veliku knjigu iz careva dolafa, i jednu sjekiru sto je u Cosi ugleda. Sanduk-emin zacudi se ovome cudnovatome eovjeku, te s njime p:ravo kod cara, kazaiVsi mu, da nije Hero nista htio drugo uzeti osim 10 grosa, jedan citap i jednu sjekliru. Car se poce Ismijati d dozove k sebi Hera, govore6i mu: - Ma bolan! ZaSto jos para ne uze, no samo 10 grosa? - Ne t:rebuje mi vise, a s ovim moram kupiti opanke, da bos doma ne idem. A sto ti hoee sjekilI"a? - Vala, da on'll kmsku doma posi­ Kad dodem doma svake godine jeeem. - A da soo ti oitap hoee? na nj metnem obje ruke i da se na Citapu zaklinjem da od danas neeu -w'semkad carru pe.skes donositi. - Carr se pocme smijati i priveze mu dobar ajluk da mu se svake godine iz hazne plaea. doklen bude iiv.

TRI -

MISLI TI

Pob:ratime se u nekakvome mjestu hodZa i ,pop, pa mvjeli u Ijubavi i razgoV'Oru 0 svacem. Upitaee jedan dan pop hodZu: - Ma. pobratime, 1lU'rske ti vjere! zaSoo vi Turd mOZete uzeti i vjeneati djevojkiu od 'kojega mu drago ;zakona ona bila, a vase djevojke ne davate n1kome alkonije Turein? - HodZa Ce mu ;reCi: - Vala, pobratdme, kad si me zakleo, pravo da ti kazem. Mi Turoi vjetrujemo sve stare svece i proroke, pa i sarnoga vaSega Isa pegarnbera (Hri­ sta) a vi neeete naSega sveca Muharneda, oigloga jednoga Sio ima­ mo, pa za inad ne davamo nikome osim Turcima; a sutra, da bi se htio tti poturoiti, evo ti, turske mi v-jere, moje sest're Zulfe na pokoion, a 'Po naSemu cistome i pravome dinu mozes jos tri zako­ nite, a nezakonitijeh koliko goc hoces, a bogme i mozeS, sarno ako te cesa Jsrce sImi. No znadi da se u nas kate: - Jedna (zena) kao nijedna, dvije tkao jedna, a tri - misii ti.

SVOJSTVA LIJEPE DJEVOJKE Nekaka'V covjek pricao rpokraj vatre na sijelu, da je na.sao u lrnjigarna kako je djevojka svaka podijeIjena na dva dijela; a to od pasaniz do u stidno, a od pasa na vise u divno, sto cojeka prema­ mi da je vjen.ca. Jedan momak, koji se tu namjerio, reee u druZini: - Hajte, ljud:i, da svaki pravo kare, ko bi sto najvolio ad djevojke Iijepe od pasa na vise? - Jedan reee: Ja bili najvolio njezine tri bijele stvari: grIo, zubove i obraz. - Drugi reee: - A ja djevojacke tri erne stvari: oei, solufe i obrve. - Tre6i: A ja najvolim nje­ zine crljene stvani: - usnice, jagodice i jezik. - A cetVlrti: A ja njezine tri vitke stvari: - roke, kose i derdan; - a 'Peti: A ja tri mehke stvari: prsi, misicu i pleca. - Sesti se cesao po glavi i sve uw.jao lIlesto ramen:ima pa ll'eCe: - Eto, mem ne ostade nista, vee da bili posao u donje selo na kanak, 'Pa da i ja probiram.

24

ZA STOTINU -

HILJADU GROSA

Slusao nekakav prosti TurCin svojega kadiju, de vazda govori: Ko sit'omahu udijeli jednu paru, njemu ee Alah dati stotinu. Ovi Turein imao je sto grosa, pa promisli: - Daj da ja ovo sto grosa razdijelim fukard; pa kad mi Bog da hiljadu, onda se mogu ozeniti. - Te tako i uradi. Posto sve razdijeli i ostane bez jednoga grosa, tako da dva dana nije dmao Cim hljeba kupiti, pa onako giadan otide u dzamiju oj poene klanjati, moleOi Boga ovako: - Boze i Muhamede pejgambere! Ako daillas nemate da mi date hiljadu gro­ sa, dajte nil daj-budi onu moju stotiou, jer vidite da umrijeh od gladi. Vide6i da mu molitva ne pomaga, iTaZljuti se, te potrci u kadije da mu on povrati svoju stotinu grosa, i da kadiji halali OnID bozjih devet stotina. Kad dode u kadijin konak, ugleda jedno­ ga raju de uljeze u odaju ,\!:adijdnu, a ostavi svoju torbicu pred vrata pokrivsi je strukom. Turein ovako gladan pomisli: - Ako Bog da da u ovoj torbici bude hljeba! pa ukrade onu torbu i pobjeze kuei. Kad 2lbHja, u torbici cetvrt vruce pokvasice, i sta viSe! u jednoj krpi zalIIlotano hiljadu grosa koje je oni raja bio ponio kadiji na dar, da mu nekakav huCum umni.

HERO OSUDEN NA SMRT SlliZio Hero u cara, pa se pogodi za ajluk:, ali tako, ako hi ikad ikakve hile uCinio caro, da nema niOim drugim platiti nego svojom glavom. Jednom ga optuZe caru ostald hizmeeari govore6i da mu je u baSci lupeSki pojeo smokve. Car onda prizove Heru i reee mu: - Hej, Hero, vjero pa nevjero! Ti meni ucini hUu ii zaslmi smrt kojoj si kroiv; ali za ono doMe si me vjerno slmio, dajem ti carsk!u milost i rijec da izabere.s kojom ees smrCu umrijeti. - HoceS Ii, cestiti care biti od rijeoi? - upita ga Hero. I - Hoeu, vala! Onda Hero: I - He, cestiti padiSahu, posto je tako, najvolim da umrem od starosti, kako mi i pokojni habo! Car se nasmije d oprosti mu ~ivot.

PUTNIK I GOSTIONICAR Ude nekakav putnik gladan u jednu gostionicu a nije pd sebi imao niSta do deset-petnaest para, pa zavice gostionica'ru: Hej gazda! Daj da dobro rueam' za moje pare! Ovi mu iznese dobar ruCak, s10 je najboljega u ovaj mah imao, a putnik, kad se dobro najede i napJ, opet zove: - Hej gazda! Hodi, da ti po§teno platim.

25

Izvadi mu Dne pare, pa reee:

- OVQ su mDje paTe, ja duse mi mDje, kad sebe vise nemam!

GDstionic3ir vidi da ga je putnik prevariD, pa mu polako rece:

- Hajde, nek ti je prDstD stD si me prevariD, i halaI ti sto si

izjeQ i popiQ, ali te mQldm hajde dQveee u onu rprema mem (pQkaze mu prstam) gastiQnicu, pa to' ,istQ uradi i onQme drugQme gQslio­ niearu. A putnik mu odgovQl"i: - Duse mi lIleCu, jer sam kod njega DvakD sinDe veceraQ, pa me Dn naucia da kDd tebe dDdem rucati!

HQdile tri kiridzije: Turcin, raja i Cigan,in, pa peCinu na livadi jednog spahije i puste kQnje da malO' PQpasu. Vidi spahija pa Qnamo potrCi pa se razviee: - SkitaCi jedni! KD vam je daQ izun da pasete? Pa nasta'Vi: - Ne cudim se Tureinu jer je turska zemlja, niti vlahu jer je on nas Cipoija; negQ se cudim Ciganinu, Qd koga nema kQristi ni bog ni sejtan jer ne radi nt agi ni sebi! Dri'te gal - rece dvojici ­ pak fiU udrite degeneka pO' tabanima da zapamti oiganska traga kad je naSiu livadu harao. I Turcin -i raja PQslusaJu spahiju te mu dQbro PDtrprase tabane, a Giganin Dd muke zaskripi zubima. Opet spahija reee: - Cujes, vlasel Moje mi brade, nije pravo n1 ti da moju l,ivadu pases. A znas, bDlan, da ja sijeno gonim za mDje konje, jer ti imaS sVQjega agu. A u turskQj z,i'Vis zemlji pa ne smijes, bDlan, takQ slQ­ bodnQ kao Turcm Zivjeti. Pa nastaVli: Dederte, vi dVDjdca, drlite tQga vlaha. Nek i on zapamti da ne mDze bez izuna turske livade pasti. Turcin i Ciganin jedva docekaju ote PQvale raju te mu Qtresu obilatno degeneka. Te opet spahlja: - A ti, Turcine, prava vjero, praVD bi bilD da si ti bolji Qd Qve dvaj:ice, jer ti ZTIaS stQ u citabu zapDvijeda nas svetac Muhamed da ne diras tud mal; nego si JQS nauciD i QVU dVQjicu te si ti svemu kabajet pak si goo od njm. Pa namigne onQj dVQjici, a Dni onako ljutiti jurnuse na Turcina te s njdme 0' zemlju kaQ s napuhanQm mjeSiinDm, pa ~tQgQd 8U bDlje mogli i dDklegod su htjeli PQtkuju ga bez pDtkovai klinaca.

BiD ti je Dno nekakav hadiija veQma bogat, ama velik cioija i Mernsa: stD nO' se kaZe, stediD je Dd sVDga bDgaza. Ozeni ti se Qn, pa prvD jut-rD Dde u carsiju te dooese zeni u pDIi Ijuske orahDve brasna, a u PQli ljuske Dd ljesmka masla i eejrek mesa Dd vrapca, pa ee jDj: - EtD, pa siguraj rucak dQk dQdem! - Jadna zena pr-i­ premi QnD, akD ce i malO', pa cekaj hadziju, cekaj, a kad ga ne bi,. a ona QnD izjede. Kad hadiija dDde, zaiste rucak, a OII1a mu reee da je sve izjela i da je JQS gladna. Na to' se hadzija naljuti, pa je QtrQ­ va. TakQ ti se Qn nekolikO' puta zeniQ, traZeCi zenu koja neee mnQgQ trositi ni jesti. Jest, ama kakD ee taku zenu naCi, kad ziv insan hO'ee da jede? TakQ ti je Qn sve jednu pO' jedn'll trQvaO'. TO' se ZID hadzijinQ prQeuje, te viSe nije roQg'D na6i ni devQjke ni udO'­ vice kQja bi za nj pDsia. Zacuje ti to', pobratime dr8igQvieu, jedna devQjka u mahali, pa ce reei materi: pQkuhaj ti meni, mati, mjestO' ruha, svakDje zahire 'PUTIe sanduke, pa eu ja poci za hadziju; - Mati je isprva seer razbijala, da ne ide za hadiiju, ama kad vide da je ne mDre razbiti, PQkuha pUll1e sanduke zahiire, tepDrucise hadiiji, pa je 0111 vjenea za se. Sjutridan ee reei had2Jija zern: Je Ii dQsta cejrek mesa za rucka? Jest, hadiija, i mnDgQ! Je Ii dQsta sud bra­ Jest, hadzija, i mnQgQ! - Je H dDsta .sud masla? Jest, sna? hadiija, i mnQgo! - Otide hadzija u carsiju, pa dQnese zeni sve kao i prvijem: pO' ljuske orahDve brasna, po ljuske IjesnikQve masla, i cejrek Qd vrapca, pa ce reci: - EtQ pa siguraj za rucka! - Uh! Hoees Ii DVQ sve mDei. -izjesti, Hjepi hadiija? Ne hih, valahi, za nedelju dana! - Ode ti mDj hadiija, a zena i,zvadi iz sanduka jela, pa se naslaga, a kad bi pred PQdne, pripremi QnQ hadiiji za rucka. Kad dQde hadzija, iznese mu zell1a rueak, a Qn ee jDj: - HQdi, hanuma, da rucamD! - Uh za BQga. zar u vas jedu zene; ta meni je dDsta i pare stQ se nasrcem, dDk tQlikD jelD zgDtDvim! - KD je sada veseliji Dd hadiije: IIlije sala, nail'D zenu koja ne jede! TO' je trajalQ takD nekolikQ dana. Sve zena gleda sta hadZija radi, a Qn svakQ jutrD prDbad pO' jednu eahiju u jednu rupu u duv8lI'U. Kada hadaja ode, prikuCi se hadiinica na Qnu subu, pa pDgleda kroza nju, kad ima sta i videti: iza sube Citava sQba, a u njDj jedna devQjka: jadna, mdava, sjedi na dukmima. -sta t1.1 radE, jadna ne hila? - BDgme, eVD, Cuvam hadiijin mal, pa vidis kakva sam dD~la od gladi; !lIe da mi hadiija nista da jedem, negQ na dan po jednu cahiju - A bi Ji ti mem daIa otalen para, pa bih ti ja daIa slatkijeh gurabija? - Bih, kako ne hili? - TakD ti se njih dvije PQgDde, sve leden dukata i leden gurabija. Sad se je hadiinica imala oklen hraniti. CestD bi puta i braCi i majd pDslala po kDji dukat. Braea su njezina cesto zvaia hadiiju na zijafet, i njega Ii zenu mu, ali rn Qna ni njezina maj,ka nije nikad stela nista pred hadmjQm jesti. Jednom ce hadZija reCi zern: - E vala zeno, sramQta je vee: tDIikD nas puta tVQja braea zvaile na zijafet, a mi njih ni jednom. BeB cemQ ih sjutra ZDvnuti! - E pa IijepD, hadZija!

26

27

TURCIN, RAJA I CIGANIN


Ii

1" I·

DI TI MAL

- odgovori mu zena. - A hoce Ii biti dosta covda mesa (cijel vrabac)? - Hoce i mnogD, hadfija! - Hoee 11 biti dosta tri suda brasna? - Hoce i puno hadfija! - Hoce Ii biti dosta tri suda ma­ sla? - Hoce i puno hadZ:ija! - E dobro! - rece hadZija. - Ja CU ollici te donijeti, - i .poae u carsiju, a zena ee mu na polas·ku: ­ A Boga ti, hadzija, kad eemo se ·toliko hareiti i trositi, a ti zovni na zijafet jos i muftiju i imama! Svima Ce mom biti dosta. Uzgred reci mom najmlaaem bratu da mi doae da mi pomogne. - Hadziji bi drago kad ce mom sa toliilno jela toliike ljude eastiti, pa pozva sve, i donese hadZ:inioi kao sto je rekao, i dovede joj brata. Posto hadZija ode u carsiju, uze zena nekolika dukata, pa dade bratu da joj donese sto joj god treba iz Carsije; jos 'PoruCi po mater, te nakuhalle sto ne bi ni dvadeset Hera mogio izjesti. Kada se uveeer svi pozvani okupise, pa sjedose za veceru, a stade se nositi onolika za1rira, viae hadZija ae je prevaren i da mu je zena nasia dukate, pa se stade udarati rukom po koljenu vieuci: - Di ti mal! Di ti mal! -pa zakovrlji i od zaloslli cree. - 8ta bi hadZ:iji? 8ta bi hadZij~? ­ poeese oni pitalli, ne znajuCi dobrosta govori. - A zar ne vidite ae mu je vakti sabat dos'o? Zar ne custe, ae vice: - Zeni mal! ­ odgovori hadZ:iniea. Tu ti hadZiju sjutradan ukopalle, a hadZiniea raskopa zid, daro­ va lSirotu aevojku i pusti je. Talro ti se ona dokopa velikoga hadZi­ jina mala.

pretekio. Ovaj je mrtvi veoma sagl'l]eSlO, pun je aunaha; to je iSaret. No ·znate sta je? Valja ga otkupilli - dati fidJije.- SadZaci donesu novaca i dadu hodZi dapodijeli. Hodia 'l'azdijeli novee na hrpice, zaveze u kr-piee, te ce prvi zaveZljaj diCi Ii iskati devar od naroda: - Koji ee od vas primiti toUko .j toliko grijeha ralunetli Omera za ovo para? - SeI}aci se uzmuhaju, pogleda jedan na drugoga, pa ce zapoeeti: - Ja necu, valahl, niposto. - Ne bih, bilahi, za vas dunjah, - drugi Ce. Tako jedan po jedan - ne primi se niko. Onda ce hodZa: - Hote hodZa ljubinjski! - i strpa novee u dZep. TakD ucini i sa drugim, tremm, i sa svim zaveZljajlima, te sve sebi u dWp. Odnesu mrtvoga na mezar. Klanjaju dZe'nazu; predadu mu rahmet, te se seljaci dignu 1 odu, a ostane hadZa, da mu preda talkm. Posto mu preda talkin i poae s mezara, sjeti se da je na smr·H Orner nan:edJio da mu se dade krava zekulja, pa se opet povrati na mezar. To seljad opaze, pa im bude cudnovato, te kad m sHgne hodZa, upitaju ga: - Ama hodZa, dina ti, sto se ono ti opet na mezar povrati? - NiSta, no me zovnu mrtvi i reee: Eno sam ti ostavio kravu zekulju, kao sto su ti i kazali; a kad S1 me tako Jijepo opremio i ukopao, eno nek' ti daju i onu drugu garulju! S toga sam se vrnuo, a eto vas, pa kako vam drago. - SadZaci dadu hodZi i gaxulju, te on krave preda se, cohu s mejita rna se, pune bisage halve poda se, a pare u dZe;pove, pa u Ljubinje. Taka to bi - sve hodZi Ijubinjskome!

SVE HODZI LJUBINJSKOME CIST RACUN -

BIJEL OBRAZ

NiZe zegulje u dZematu Gleaevini zivi porodiea Muslimana imenom SadZaei. Umre, kako pripovjedaju (a istina je bila) najsta­ riji u kuCi. Dogovore se SadZaci da ga lijepo ukopaju, kao sto Un je na SaID'l'ti i Orner - tako se zvase - rekao,
Nekakav beg kupi stotinu ovaca i dade ih Arapu na napoIieu. Amp prizajIni ovce i dotjera ih kuci. Sad stade on jednu po jednu prodavati Ii lklati, pa kad sve ISmiri, onda se podiie ·i krene begu na besap. KomSije se euc:.1ahu tome, pa ce mu reei: - Ma, bolan, kako Ces .ti pred bega izaoi ii dZevap mu dati za toliki mal? Valahi ces zlo procH - Kolaj - rete on - 1ako Cll ja s njim hesap svidjeti; ne boj.te se vi! Utom dokopa Arap punu puneatu casu ulciseljena mJijeka pod debelim ·kajmakom od prsta i krene begu. Komsije pristanu za njdm, da vide sta Ce biti; pa kad uljeze Map begu u sobu, oni ostanu za vratima cekajuci ga. Beg, kad ugleda Arapa, upita ga !to je dobo. On mn kaZe da je rad vidjeti hesap 0' bravima, a beg eemu: - Dobro, dobro, sinak, i ja sam '!'ad! Pa uze beg kalem i mjdge, a Map stade kazivam J nabrajati: - Ovoliko ili Jwepalo; ovon.ko vuoi poklali; ovoliko hajduci otjerali; ovoliko cobani pogubili, - dok ne namini. ravno stotinu. Beg, v~de6i da mu merna nijedne ovce, upitace Ijutito: - A sta je to, oklen to?

28

29

- Evo, dragi beg, ovu sam Casu mahsuz z.a tebe uklseljio, i eto ti na peSkes pa za ovce - eto tebe, a eto boga! - izmuca Arap i prnZi casu s mtijekom begu. Beg u onoj vatri dokopa casu, paone se derati i psovati, pa njom Arapa powh glave. Arap vas bijel ad mlijeka dz.leti iz sobe, a kad ga komSije upitase: - Sta je, sta hi? - Evo vidite - reee im on - ko cist racun svidi, bijela obraza izlazi!

KAKO TURCIN NE OSTA NIKOME DUzAN Prolafase jedan put nekakav raja pokraj turskoga mezara, pa vidi, de jedan hriscanin :kopa grob; nazove mu - dobro jutro - iupita: - Ko je to umro? - A on mu odgovoni: - Moj aga Bajraktarevic. - E Bog da ga prosti! rete mu, ne ostade nd:kom duzan. - Kako nije, bolan, - odgovori mu oni, sto kopa grob Bogme jest mnogima u carsiji, pa kako cujem i u miriji, i trgovoi­ rna u Dubl'Ovniku. - Ne govorim bogme ja da nije dtiZan po carsijd i u Dubrovniiku, nego ako mu je ko opsovao majku, on je njemu d oca ~ majku, - odgovori mu putnik.

DOBRO JE KATKAD I zENU POSLUSATI Otide jednom nekakav kmet kod svog age, pa mu nije imao sta drugo da ponese na dar, nego samo jedan par piladi. Kad dode do age, pokloni mu se po obicaju i u ruku poljubi, a aga, tek 81:0 ga vidi gdje nood par piladi, il"eee: - Ej, rajo, kako si? - Dobro, u tvoje zdravl:je, moj lijepi aga! - odgovol'i mu. - A jesi Ii, bolan, vee sto donio nego to dvoje zgurene piladi? - Bogme, aga, nijesam, nego da ti pravo kafem, haeah panijeti i malo ma5la, pa rod, da oprostis, zena ne dade, govoreCi mi da nemamo u kuci no nesto malo. Aga se pogladi po bradi, pa reCe: - Ko zenu slusa, on je gori od zene, i zato ne valja zenu nikad slusati. Nakon nekoHko dQba opet dode nesto paslom do age i ponese mu malo masla, a on ga upita: - Bolan, jesi l:i mi viSe sto donio nego to malo ma&la? - Ne, aga 1ll10j, nego, da ti rpravo kafem, davaiie mi jutros, da oprostiS, moja zena jedan dobar par kokosi i deset puta rete mi: - Na, ponesi ovo naiiem dobrom agi - a ja, kako mi ti ono rece skoro, ne been zenu poslusati. Na to mu aga rece:

- Dobro je katkad i zenu posluSati.

DECU MI HRANI, A KRUH MI CUVAJ Pode nekaka'V covjek po s'Vijetu, vrlo twdica i stedljivac, pa 'Svoga komMju za upravitelja sV!ijeh svojijeh dobara i dece, jer nije imao zene. Pri polasku rece mu: - Doklen se vratim, pazi dobro da u Tedu bude zapisano u dva te£tera ulazak i izlazak, a to kad 1Se ako Bog da vratim da 1llIlam, sto 51 od mojega mala primio 81:0 l:i potroSio; a preporueujem ti, nemoj da su mi deca gladna, ali mi bIjeb cuvaj. - Posto pode, promisli ovi komsija u sebi: Bogme, znates ciganine Ii oiganski sine kad se vra1.iS. - Te on, 81:0 goC je bolje mogao, jew i pij, a dofuo i decu hrani. Poslije godine vraea se oni doma6in kuci, pa oct namjesrIika zaiste teftere od rmredenog mu ulaska i izlaska; a on m'll dovede dva sina pa ib ok:rene licem put oca, a pokafe ,im 'prstom usta, govoreCi: - Ovo je ulazak, - pa im okrene leda put oca, i pokafe prstom malo nize, govore6i: - A ovo je mazak.

ostav~

DVIJE HANUME CARIGRADSKE

Jedan otac htio da ozeni sina vrlo mlada, no je htio da euje savjet od jedp.oga svog najmilijeg prijatelja, te ,po~e k njemu, i reee mu: - Sto bi me sjetovao, moj po Bogu brate, bib Ii ozenio ove jeseni mog jeilinka sma? - Ja, da sam s tobom - odgovori mu ne bili ni jos za koju godinu, dok dajbudi steee malo vise snage, a i pameti. - Ti si covjek Iud, octgovori mu otac, bolan, ja ga bas zato i zenim doklen je premlad i Iud, jer ako moj sm steee pameti, nece se nikad ozeniti.

Nekalwa gospoda Turk:inja u Carigradu obudoV!i, a na veliku deou ostane iza mma. lmala je DeStO prstenja i drugih dragocje­ nih stvari, i bojeci se da joj ko ne pokrade, ponese u jednoga trgovca njezina komsije sve lZamotano d zamoli ga, da joj ovi ama­ net za 'koje vrijeme pridrzi. On se dragoljubno primi; ali kad je bilo da ova zena opet prihvati svoje, on joj uineari i kafe da je luda i da njemu nrje niSta dala. Ova se zena poCe biti sakama u glavu, i plakaUi da su je sve dueand2ije i ko je onuda prolazio culi i videl:i. Slueajno, u onaj cas, prolafaSe d nekakva nepoznata zena zamotana u feredZu, pa zovne onu zenu wan ducana, te je upita: - Sto ti je? - A ona joj sve po Tedu tkafe. Ova nepoznata hanuma pruap,ti joj: - Sjutra lila ovi isti sabat dodi opet u ovi ducan, u kojemu ces mene naci pak mu opet zaisti tvoj runanet da ja eu.jem, i ako ti ga ne preda, dow sa mnom da ti ja sve platim kollko po tvojoj dnSi reces da je valjalo. - Pll"Va se obeseli i otide svojoj kuCi, a ova druga nepoznata sjutra dan uCini jedan

30

31

AKOSTECE PAMET, NECE SE OZENITI

\

zavezaj u finoj marami u kojoj je bilo przine i kamenja sitna okolo 5 aka, pa otide ik onome ducandZiji te mu kradimice pruzi ispOO feredze oni zavezaj govoreCi mu palako: - Ja sam sultanija; jutros sam pobjegla iz harema careVa i donijela sam 'Sve moje adi­ aare i ostavljam tebi na amanet; jer sam cula da si ti pravi hak-din Tumin, nemoj me prosociti. - Kad ovo ona njemu go· vorase, eto ti one prve, koja placuci opet ga zamoli da joj preda oni amanet .i da se on njoj ne grdjesi; onda on brle bolje izvadi joj njezino ireee: - Oprosti, hanumo! Ja sam se ono juce s tobom malo nasaIio, a ti si za zbilju primila. - Ona svoje prihvati i pode doma, a ona druga zena opet za njom svojoj kuci, bez da je ikad poslije znala jedna za drugu ni koja je ni sta je, a oni trgovac, pogledavSi 8to je u marami, po6ne se euditi cudu, i pozna da je eovjeeko lukaV'stvo spram zenskoga nistavo.

KAZI MI, MAJKO, KAKO CU Kad je nekakva djevojka ugledala svatove da po nju idu, zovne :ma:j.ku na stranu, pa je na ttajno upita: - Ma, moja majko, kaZi mi, kako Cu se IVIadam., kad 'lIZ muZa leZem? - Bogme, sinko, kao i sve ostale, po bomjemu suaenju, a zemaljskome adetu. ­ Ma, hoeu Ii mspucat anteriju kad lezem? - Hoees, a da kako? ­ A da hoeu Ii jeeelilllu na prsima? Ne, to nije tvoj posao. - A da bi on htio, moja majko, sto eu ja? - Ne pitaj me, sinko! Lako je i za anteriju i za jeeermu, nego ti bila m ljutita iIi milostiva, ali dobra, aId stidna - neees bHi mirna!

DVIJE BULE KOMSINICE Bila dva Muslimana komsije, koji su se jedne iste go dine oze­ nill. Jedan od ove dvojice bio je valjan trgovac, te dan i noc zane­ sen poslovdma, kako bi vise stekao, a drugi nikakvog posla drugoga nije imao, nego prodavao ocina dobra, te dobro jio, a bolje pio i vazda veselo kraj zene stajao. :zena ovoga zenailoga svaki dan gledajucr da njezillna kOllllSinka prostire na pendzer pestemalj , zavidje joj i ukori muZa, govore6i mu: - Ma bolan ne bio, zaSto iti ne zivis onako veselo, 'kao [las komSija Ibro? On je fukara spram tebe, pa je vama veseo, i enD viai, malo kojoi dan da njegova zena ne silSi pestemalj, a ti pclte od radnje i od velikih misaIa, pa ees s tvojom ludom pameti evlada mucno dmati. - Kad joj to cuje muZ, nista joj ne odgovori, nego jedan dan sazove k sebi komsiju Ibra, i reee mu: - Na, Ibraga, ovu hiljadu dukata, pa se bolan muci kao i sw ostali ljudi.; jazuk je da tako u zaludu tvoju mladost provodis. - Ibro to jedva doeeka, te parama ok;reni trgovati u konje i volove tako, da hi jedva jedan put u mjesec dolazio doma. Ovi zendili rom upita jedno jutro fenu: - GledaS Ii sada Ibrovu zenu da prostire peS
ALI JE BOUA PAMET ALI JUNASTVO? Opkladi se pametni i junak. Pametni kaze da je bolji dram pametd DO ::;to oka snage. Onda prvi rece potonjemu: - Hajd'mo do carra da ga upitamo, pa kako nam on presudi da mi dva kaili budOOlO. Kad krenu, privede pametni konja da uzjase, pa rete junaku da mu pridrli konja i bak:raCliju kako ce uzjahati, a on to ucini. Onda pametni rete: - Vidis Ii, ludove, da junak pametno­ me konja drlJi? - Dobro, odgovori jlmak, ali hajdemo do earn, kao stosi rekao, pa kako nam on presudi onako da mi pristanemo. _ Upute se, no kad doau pro nekakve doline u kojoj bjese glib konju do koIjena, prevali se konj u glib, a pametnoga pnitisne poda se. ZapomaZe mudri ispod ikonja: - Pomagaj ako 5i Covjek! Jok, efendija, odgovori mu junak, tebi se lako izbaviti s tvojom mudrom gIavom. - 8to mi ·sImi pamet kad se ovae hoce snaga a ne mudrost? - A on njemu: VidJis ludove, da oka snage negde vlise valja nego stotina oka pameti.

CAR DEUAO SILJKE Nekakav car 5azvao :na veeeIU sv:u 5VOjU gospOOu, lale i vezi-re, te u drustvu i veselju svi se opiju, pa i sami car, i u pjanstvu ne­ sto reee da se sjutra dogovore na divanu kako treba uraditi.. Posta veCeraju, i posto se gospoda raziau, car se pokaje sto je rekao, pa u jutru kad ,se probudi, digne se priae nego mu gospoda dodose na divan te poone deljati siljke, a kad doaose k njemu gospoda, upita­ se ga za:CuaeDo: - 8ta to radis, cestiti care!? - Evo, aeljem Siljke, da zabodem u oko svakojemu onome koji bi 5pomenuo za one 5to je since govoreno, i svakome onome koji bi 5to u pjanstvu rekao pa ucinio prije nego se rastrijezni.

ZENA OCU MAJKA Nekakvoga covjeka osudi pravda na smrt, i to da mu nista ne davaju jesm nego da s'Visne od gIadi, ad koje smrti grae Illema. Ovaj covjek imao keer udatu, koja je imala dijete pd prsima, pa kad euje da su joj oca tako osudili, preporuci svoje dijete jednoj drugoj zeni u susjedstvu, a ona pojase konja te kOO cara, i zamoli ga da joj dopustd poru kod oca u tamnicu, i da kod njega os1ane dokle umre. Odgovori joj car: - To ti ja ne mogu nikako dopustiti, za sto ako je on osuaen na smrt, nijesi ti; ali to mogu: da pooes k njemu svako jutro i veeer, ali pod tvoju Zestoku odgovornost nemoj mu sto nositi da jede, ali da pije, jer eu ja narediti tamni­ emma, ako te uhvate da mu mo uznosis, da te sovu na komade iflasijeku. - Ona mu se zakune da neee, da otide. Dna je svako jutro i voce kOO oca ulazila u tamnicu i svojim ga mlijekom podoj.ila, tako, da je ZiV'io preko mjesec dana. Car je svaki dan 3

Narodni humor i mudrost Muslimana

33

ocekivao, kad ee mu haber donijeti tamnicari da je umro; no kad cuje, da je jos ziv, promisli, da nijesu tamnicari podmiceni velilcim novcem, te on prihvati kljuce od tamnice, i 'sam pocne otvorati i zatvorati tamnicu. No opet vidi da se u sumuji prevario, pa dozove preda se onu zenu, i reee joj: - Zenor tvoj je otac jos ii·v, a znaS da je osuden na smrt; a ja mam da ga ti nekako hraniS, ali kako, to ne mam, rna hoeu da 2Jnam, a na pOtklon ti zivot tvoga oca; a ne budes Ii kazati pravo, pogubicu i tebe i njega. ::lena se nade na cudu, e ne zna ali Ce kazati aU nece boje6i se ocinoj smrti, pa mu rece: Cestiti care! Evo ti pravo kaiem: k tebi sam dosla na nerodu konju, a za ljubav mojega lSina, materina muia. - Car se sad u vecem eudu nade, i reee: Hajde zeno, kazi mi sto ce re6i: ja sjedim na nerodu ikonju, a za ljubav mojega sina, materina muza, pak iii na poklon otac. - Hoeu, svijetla kruno! - odgovori mu. Konj, nakojemu ja jasem, ima sedlo, postavljeno od koze jednog zdrebeta, kojega smo 1Z mrtve kobile [zvadili, pak nije se rodio; a drugo: za ljubav mojega sina, materina muza to ee reCi, da sam ga ja hranila mol·im mlijekom sve do danas. - Kad to razumje car, pokloni joj oca. I da ste mi zdravo.

ZENSKISER Ono se prica, kako je jeooom jedan covjek klanjao, pa na dovi moHo: »Da me bog saeuva sejtana Ii njegova sera!" To je cula njegova zena, te ce mu treCi: - AIDa, moll ti boga da te saeuva ii zenskog sera! - S·ta? Kakva zenskog sera? sta meni moze zena nauditi? - Red ti, ja ti kaiem, nece ti biti zgoreg. - Ja, boga mi, neeu to ni progovoriti, kad meni zensko ne moze ni kolik jedan mravak naskoditi! - Eh, imas i pravo, ta sta mi zene mozemo ueiniti! - ujed· Ijivo ee zena. Jednom domacin bijase otisao u earSiju, a zena mu uzme oku ribe pa odnese doma i svaku pozadijeva u baScu, u zemlju, kao da je izn.i.kla. Kad domacm dode doma, ona ce njemu: Hajdemo i mi u baseu traZiiii ribe; eno maloprije naSa je kona nakopaia siInu ribu. - Kako ce se riba u baSei kopati, bona?! Je si 11 s uma siSIa, koji ti je wag? Ali' ona udri otud, udri odOV'lld, boga mi, nekako ga svlada, te s nJim u baSfu. Kad na njegovo veliko eudo ima sta Ii 'Vidjeti. Svuda po baSei riba iiznikla, ama kao da si je pOS!ijao. Tu .ti. se obadvoje sagnu te povade svu ribu, i domacin naredi, da stogod prigotovi za rueka od ribe. Kad bi vakat od rueka, dode on doma te je zapita, je Ii ribu zgotoviila. - Kakvu ribu? OdaIde riba? Kad Ii si je donio, kad Ii si je k'lllpio?

34

_ Onu, sto smo je u bascinakopali. _ Kako ees u basei nibu ,kopati, sto !lboris, ako si bozji, je si Ii pomahni.tao?! u fudu ee zena. - Ta to dosad nikad nisam cula! sta? Skim ti hoceS da salu zbijas, s kim Ii ti mataS?! R3:bu na srijedu! Tako on jednu, a ona ih deset, sklape se, uhvati se gungula, sva sc mahala uzbuni. Komsije doaose da ih razvade, a :lena, kao pravi vrag, udd u plac i Ielek: _ Evo ga, bogme, pomahnitao, pa hoce da me bjje, sve na­ opuko zbori, hoee nekakvu ribu iz basee! On se opet zaklinjao Ijudima, da su nakopali sHu ribe, pa da je ona sakirila, da sama jede. ::lena bi ugrabila ocr komsijama, pa nista nego izvadi rJbu iz diepa, pa mu (Zamigaj, a on se zgrani: - Eno Joj ribe iz basee! Ona udri sad u jos vise kukanje -i pomaganje: _ Ja ne smijem s nj4me ostati, on je pomahnitao, dobri Ijudi, svezite ga pa zovite hodZu, da mu ucr. I, vjere mi, natjera komsije; donesoSe nekakvu konop-inu, te svi navalise na njega, da ga svezu. On se siromah otimao i pravdao, da je pri cistoj svijesti, aH oni ne dadu ni opepeliti, gdje ce covjek ei­ ste savjesti u baSOi dbu kopati? Najposlije kad v·idje, da ee ga baS svezati, stade se braniti, te poene mlatiti ljude, a ani onda jos Vise navale na njega, te ga za· cas svezu 1 posalju po hodzu. Kad hodia dode, on poane moliti hodiu, da ga odrijesi, a .kad kao obieno vidje, da hodZa neCe, zaprijeti mu zivotu, a hodZa mahnitu insanu - uhvati za stap, pa mu nekoflko odalarnii, ha maj­ ke sine, ovud hocu" ovud necu. Posto ode hodZa, onda ce mu zena: _ E, neces Ii ti moliti boga, da te saeuva i zenskog sera? _ Ah, hoeu, Zenska glavo, samo me odrijesi! Hotu ,viSe Ii u po­ cIne Ii u pola noei! Iza tog je posIije svakog klanjanja molio boga, da ga saeuva Zenskog setra.

COSE-EFENDIJA Jedna zena otide u hamanl da se okupa. Tamam se pocela kupati, kad na vrata unide zena carskog munedZibaSe. Ugledavsi onu fukaru, rekne: - Izlazi, pasja seeri, ja eu se kupati! Fukara, ne znajuCi ko je, poene se protiviti, a munedZibasinica pozove hamamdiinicu i iScera fukaru napolje. Flikara pode uvrijedena svame Covjeku, i sasu na njega vatru da on mora biti munedmm. Prodi me se, zenska glavo, ako Boga znaS! Ja nista ueio nijesam, pa kaka eu biti munedZim! brani se jadni eovjek. :lena skoei, uze feredfu, odreza joj jaku, pa' namjesti dZube. Onda uze 'svoju 3*

35

havlijui zavi Covjeku kao ahmediju oko glave dade mu pet grosa i naredi da ide kupiti clivit, kalem i eageta, pa da ide na eose i da poone pisati. Jadill covjek, hoces neecS, morade posluSati zenu i

poce na jedn'Om cosetu pisani. Bog mu dade, pa k'Ome god zapisa, odmah ozdravi. Na to svjetina poleti hodZi, te ga i prozvase Cose­ cefendija. Kroz malQ vrijeme CQse-efendija uze i ducan, te sada nije vise na eosetu pisaQ. U tome se razboli i cara seer, pa k'Q caDska moc, de je CUO za heCima ill hodzu dOV'Odio ga je, ali sve uzalud. Ne m'Oze niko PQmQoi! Car je 'Obecao silno blagQko mu seer izlijeci, ali se niko ne cnade. cuk: po cuk, cuje car i za CQse­ -efendiju da je pravi hodZa, i 'kome gQd zapiSe da odmah ozdravi, pa narem da mu ga odmah dQvedu. Kada dQde jedan carsk,i kavaz i kaza mu da ga car zove, jadni efendija u mal' ne pade od straha. Poce kavaza moliti da ga ne VQW, jer, veIi, on nista ne zna. Ali 'Sve uzalud, kavaz ga se nije htio proti - E dobro, ,rekne efendija, ­ kad nije droge, ja cu iiei s tobQm, samo me pusti 'ku6i, ml Je Citab ostaQ kQd kuee. Kavaz ga ne htje bez sebe pustiti, negQ i on s njim PQde. Kada efendiju ugleda zena, izleti pred njega, jer se haViiza da ima nesto. - sta ti je, za Boga? upita ga zena. - PitaS me sta mi je! Naopako 8i me ti i zahQdZlla, kad car CUQ da pisem, pa me zove da i njegQvQj seeri zapisem. I etQ ee me sada s glavom rastaviti! Ni zeni to ne bijase ill malo drago, pa se PQkaja, e je ona svemu kriva. U tQme kavaz viknu efenmju, te odQse earu. Kad je efendija doSao earn, stane mu se pravdati da niSta ne zna, ali bogme s earem se dugQ ne govori, nego mu ear naredi da mora odmah iei da vidi sta mu je seeni. cose-efendija, odesultaniji u sobu, de je lezala kao direk, niH oCiju otvara, nim sta govon. Ali kakQ efendija unide, sultanija odmah otV'Ori oCi i poce govonti. Brzo odQse earu na muStullilk da mu je seer progovorila, a ear ih dobro obdarl. Car zamiluje Cose-efendiju, ati jadni efendija moli cara da ga pusti kuci. No car ga ne htjede nikakQ pustiti. Jednoga dana pode car u banju i povede CQse-efendiju sa sobom. Case­ -efenddja smisli da se naCini budala, pa kad se car skine da se 'kupa,
36

HVALJENI SLUGA Jednom pred aksam sastale se age SarajIije na Mejdanu, da krijuCi od zena popiju aksamluk. Koga ee poslati po rakiju, DIegO hamala Kaku? Kako! - zovnut ee ga jedClJD, najdebl}i od svjh aksamlueara. _ Hoj, hoj! Eto me! odvrati Kako. _ Hajd', vjere ti, donesi nam sisu rakije, one jute, znas, u Qno­ ga vlaha, ernog Jovana u Ti:jesnom Sokaku. Kako pograbi lIlajve6i bardak - jer je sisa malena - pa hajde PQ rakiju. Da ne bude dosadno, jedan od njih predloZii da pogadaju, dakle je, biva, Kako stigao. Jedan veli: - EnQ ga niz basamake.

Drugi: - Eoo Kak'O obuva kundure.

Tre6: - Eno ga, sanki, niz sokak.

Sisao s Mejdana.

Cetvrti: Peti: - Eoo K<3!k'O trci niz Vratnik kQ pomaman.

sesti.: Kako ti je, sanki, biva, sad prav'O pros'O kroz kulu.

Sedmi: - Pasjli. sin, zadih'O se, i enD ga u Sir'Okcu.

Osmi: - Eno ga pred mehan'Om.

Deveti: - Eno Kako uSQ u mehanu i odceplja bardak.

Deseti: - Eno ga, veli Kara Jovanu: - Daj mi one jute; za koga je, ti vee znas, - a Kara J'Ovan mu veli: - Je li za age na Mejdanu? Taman imam za njdh rakije, koja je starija od Muse Kesedi1ije! Jedanaesti: - LaZes, vala, eVQ ga vee kod vrata! 0 Kako! Jesi l' vee stigQ? 1\ Kak'O doista ude na vrata i veli agama: _ Nisam jos ·ni POS'O. Dajderte mi lojanicu, ne mogu da nadem drugi opanak.

HERCEGOVACKA TERAVIlA U nekom zabaeenom hereegovackom selu pogodili seljani h'Odfu, da dm 1clanja teraviju. Pri kraju ramazana hodfa sve pogle­ daQ, eda ee tko poeeti placati, ali sve uzalud. NitkQ ni rijeCi '0 tome. A hodZa jednak'O pogledao, iscekivao i nadao se, ali svejednQ, opet uzalud, pa ee ti najposlije posli:je posljednje teraViije selja­ nima: _ Ma, Ijudi, ramazan dode i prode, a meni Ditko ne plaea. - A bogme ti ga mi platiti neeemQ! - odgQvorise mu seljani u brk. HodZa V'idje sta bi, pa se sav razgoropadi i u onoj ljutini okre­ nu se seljanima: - E, boga mi, kad vi meni neeete platiti, ja sam vama krivo klanjo! Ako si ga ti nama krivo klanjo ­ doce
37

HERO S ONOG SVIJETA

POZAJMLJENO RUHO

Vraeao se Hero s pazara kuCi pa ljuto ogladnio, a nauCio se vazda iz tude brasnjenice zivjeti, pa opazi jednog hadziju gleda teiake kako mu u polju rade, a pred njim stoji jedan meda i v,ruea pogaca. Hero mu se pokloni, ali hadzija ce red: - :tao mi je, Hero, sto te ne mogu ruckom ponudim: vidis da je i meni malo, a ,kuea daleko; nego svrati mi kuci i tame rucaj. Ode Hero sjetno neveseo, trudan 1 gladan, ama Hero, k6 Hero, u putu smisli, sta ce radiN. Kad dode pred kueu, vidje ga hadZijinica d. upita ga: Tko si? Kojega si mileta? A on: Ja sam, kado, dervis, doSao s onoga svijeta, donie selam od mnogo mrtvih, i da im kaZem, kad se vratim, kakvo su im doma. OveseU se kada, brfe bolje iznese preda nj pogacu, cicvaru i pI'igana jaja i poljubi ga u ,sImt i u ruku, pa ga upita:

- A vidje Ii mi -na onom svijetu sina Aliju, kuku majd?!

- Kako da ne? U jednoj smo odaji.

A kako mi je, lele majd?! Hvala bogu, zdravo je, al·i je, bogme, nekako udal1io -na muku bez hasluka, a nema nikoga svoga bolecega, da bi mu uzajmio, da bar kupi kafe i duhana kao ostali zendili Turd, nego ti je selam po meni, i teSJd mi je amanet pcedao, da te zamolim, da mu krijuCi od babe posa1jes koju paru. A kad ees opet gore? - upita kaduna. I'llsala, dovece pa aksamu. PotrC1 kada i izvadi jedan zamotuljak para, sto ga je u sanduku od mu.za krila, te placuci Heri dade, govore6i: - Na, dervisu, amanet Ii uz amanet pozdrav mome Aliji, jadna mu i ,kukavllla majka, i ceei mu, neka nezeljkuje ni kafe ill duhana, nego kad 'mU zatreba, neka mi poruci. HtijaSe ga kada jos nesto zapitivalii, ali Hero pogleda i vidje, da se hadZija upuno -na konju kuq, a on :rep u sake, pa no­ gama u ledinu, svrativsi se u najblili gnu sputa. Evo dode hadZija Ii videCi kadu gdje !place, upita je: - Sta ti je? A ona mu sve pravo kaZe. P·ripi:ta je: - A kuda okrenu? - Putem put onoga najvdseg b:rda, otkuda ee, rece mi, po hladu odletjeti na Illebo. Dosjeti se hadZija, da je to bio Hero, pa obode mamuzom konja goneCi Hero i psujuCi: - AInaseiIla siti! Sad cd znati, koga si prevario!

Potrel ikonja putem, a Hero ga iz grma vixijase, pa u sebi rece:

- Hajde ti. na konju prazan navise, a ja cu, dok prebrojim pare

pu-nane kese, na:niZe! Ti nekome pare oteo nasilu, a ja ili od tebe primio na hilu! Bog ce nekako prebiti jedno za drugo!

Putnik neki, prolazeci putem, nat·rta slucajlllo pokraj jednoga tezaka, koji je orao IS dva vola u jednome dolu. Tako, zar po nje­ govoj nesreCi, provali se zemlja, i propadne tezaku jedan vo do pola u zemlju. ZapomaZe tezak izglasa, moleci putnika: - Pomozi brate, ako boga jednoga znas! Hodi potegni ti za rep, a ja eu za uSi, pa ne bi Ii ga kakogod kutarisaU. Siromah putnik, ne misleci nikakva lukavstva, s najbriom hi­ trinom pritrci bijednome u pomoe pa dokopa vola za rep, a teZak za usi, i tako obojica potegnu zajedno. Vo preteiak, snaZan, i, po nesreCi, odguli volu Tep. Vddeei to tezak, stane putnika grdno pso­ vati, govoreei mu: - A zasto mi, nesretnice, nagrdi vola? Idem 'sad ad kadije poslati po tel I poleti u vas trk na mescemu. Siromah pu1.Jnik, videCi se u cudu, dosjeti se odmah zlu, da mu sad valja muzuru plath ajekteriju, a sUvise, ako kadijakrivo pre­ sudi, eto ti jos vecega belaja: valja na pravdi pla1iti vola. Domisli 5e i wme dvakamena, ,te ih metne u svoja njedra, pa potrCi odmah za tezakom. Oba zajedno prispiju u mescemu i strulU pred kadiju. Kadija je pu§io cibuk, a posto vidi njih, turi cibuk niza se i poene zasukivati brkove. Ukrotio se kao vuk u gvozdima, pa, misleci, veli u sebi: Evo mi sad jedne dobre lokme: ha, bit ce masla! Zapita teiaka, sto su dosli. A teza:k nastavd govoriti: Ja sam, efendija, oraD u jednom dolu, i tako, zar po nes-reei, provali se jedan ponor, te mi se stroposta jedan vo do pola u onaj pOllor, a ja tada stanem u nevolji vikati, da mi tko pomogne, ne bi Ii 'hkogod ·k.utarisali vola. Tako imenada clavo donese ovoga obje­ senjaka, koji dokopa vola za rep kao bjesomocan, poteZe, bog ga posjekao, te odadrije volu .rep; ja bih volio, da mi je vo s glave pro­

38

39

Neki se Gacanin zenia iz Trebinja, ali bio potanka imovnog sta­ nja. Da bi ipak osvjetlao svoj obraz, otae mladozenjin pozajmi her­ cegovacko ruho i dode sa svatovima po djevojku. Kad su se ,svatovi s rodbinom 1 prijateljima kod djevojke razgovarali 0 imanju poje­ dinih ljudi i plemena, mladozenjin otae u zanosnom eglenu rece, da ima mnogo blaga, a osobito shne stoke. U tom casu stize mu de­ pesa, a on, ne znajuCi citati, predade je svome prijatelju rekav­ si mu: - Molim te, pr:ijatelju, proCitaj mi ovu depesu, a mislim, da me onaj moj sin pita, posto eu pradati dvadeset volova. Kadli u depesi ni govora 0 prodaji volova, nego mu prijatelj prooita: , - Babo, vracaj caksire ~ fennen, jer treba Hasagi.

PUTNIK I TEZAK

I

pao, nego ga gledati grdna. Ta 5to ce mi grdan YO, on grdan pred boga izisao dabogda?! No, efendija, naplati mi od njega vola, pa ti uzmi tvoj resum. Taman kadija zausti da nesto zbori, a putnik mu presijeee rijee: - Bfendija, sta sam ja u tQm mv? Ja sam ilio putem, i .on me jesam zamoliQ, govoreei ani: - Potegni, brate, za rep, -ako znas 5to je nevolj-a, a ja eu za u§, i tako oboJica potegnemo, te, po ne· sreei, odguli se volu rep. No, gledaj, efendija, kako je po serijatu, reee te namignu kadiji pokazujuCi mu rukom u svoja njedra. Kadija, pomislivsi u sebi: - Ondje ee biti meni dQbra lokma!, okrene se ,tezaku i srdito mu odgovQri: - On je uCiniosevap! pQ trojQj mQIbi pl1itrcao ti je u po­ moe, rpa stQ je on kriv, sto se volu rep odgulio?! Taiko je bilo sude­ no. Hajde, sikter nadvor, u serijatu nije, da ti ga plati, i ne ee ti ga ni platiti! TeZak, saV'ivSi glavu, .ode iz meSeeme. A kad1ja prizovne sebi putnika, i sapne mu polagano: - Daj mi Qno &z njedara, sto si mi malo prije obeCao. Vlidis kakQ ja tebi po hatoru presudih, jer da ti nijesam po hatQru pre­ SUIDQ, naplatio bi ti onaj 6ulanija vola. Putnilk se primakne kadiji paizvadi iz njedara ona dva ka­ mena Ii rekne ,kadiji: - Efendija! Da nisi pravo sudiQ, s vrh moje duse, sa obadva ova kamena udano bih te uvrh tvoje glave!

SAMOUBOJSTVO Neld eovjeksetase kraj vode, auto dotrea nekakav budala§ina. te -se onakQ u haljinama bad u vodu i poee tQnue. Kad ovaj wdje. da se hoee utopiti, skoei i ,imadi gao Mahnilli se opet bad u vodu, a Qvaj ga orpet izvadi, te -posto toO i tTeCi put uOini, onda mahniti ode i objesise 0 jednom drvetu. Kad ljudi, koj'i tuda naidose, zapitaSe Qvog, zastQ je pustio co­ vjeka, da se objesi, 0Ill odgovori: - Maloprije je skakaQ u 'Vodu, a sad se objesio, da mu se ha­ ljine oci1ede.

BERBER Neki berber u svojoj berbel'llici zalijepio razbijeno okno na prozoru papirom. Naidu tuda djeca iz mekteba, te jedno gIavom probije papir d reme: - MajstQre, koliko je sabat? A majstor udari mu jedan samar i odgovori: - Evo sad jedan kucnu!

PRED VJESALIMA Kad nekog zIoeinca, koji je bio, vrlo odan pieu, htjedQse obje­ siN, ponudise ga: hoee Ii sto pojesti iIi popiti. On zatraZi bocu lju­ te rakije. Kad mu to donesoSe, onda zatraZi, da mu daju vode. Upi­ tase ga: - 8to ee ti voda? A on odgoVQri: - Kad se ljuta ralcija bez vode pije, izgore dZigerke.

TVRDICA Neroi tvrdica krene po noei na put. Kad je odmakao od knee dva sata, nesto mu na um padne, pa se v.rati kuo. Kad dode kuCi, upita ga zena u eudu: - Otkud ti, covjece, sto si se vratiQ? - Za:boraviti kazati - odgovori jQj on - da utrnes svijecu, ostala je iza }TIene goreCi. - A kako ti ne bi fao opanaka, podero si !ih kolikQ vrijedi de­ set sVlijeta?! - E, skinuo sam ja opanke, pa ill nosiQ pod pazuhQm!

MUSTAJBEGOVI BRKOVI

- KoliikQ godwa ima, kako si se ozenio? On odgovori: - Sigurno vam tie mogu katlati, koHko ima otada godina, ali mam da je to bilQ anda, kad nijesam imao pameti u glavi.

Mustajbeg obieavao svaki: dan Iojem mazati brkove, kad bi iSao u kafanu, il:e bi se onda hvalio, kako je dobro rueao. Dosav~i tako jednom po Qbicaju u kafanu stade trljati masne brkove i hva:1iti se jednQm prijatelju: - lh, prijane, stQ sam ti danas mastan burek okrkao! AIDa ha, pravi burek! Sve masIQ kipi! Uto utrea u bfanu njegov sin i povika: - BabQ, ba:bo, velika 'Se ~teta desila: izjela maeka svijecu, 8tO maZes brkove, kad u kafanu ideS!

40

41

BRZ ODGOVOR Jednog upitaSe:

Ono ti je bila jedna zena pa imala trl sina, a bila je vrlo siromasna. Jednom povede mati najstarijega sina da ga da na zanat. VodHa ga je ad dueana do dueana, no dijete nide nije stjelo na zanat. Najposlije opazi jednoga na cefenku, de sjedi i mase nogama, de tame de amo. Dijete kaze materi: - Ja hoeu u onoga na zanat. Mati ga stane odvraeabi, govoreei mu: - VidiS de i on sam nema posla, pa sta ees uOiti, sta Ii ees nautiti! a dijete jednako: - Ja hoeu, pa hoeu. Tada ga mati odvede onome sto mahase nogama i zamoli ga da joj dijete primi na zanat. A onaj cojek rekne: - Sto ee mi, kad sam evo i sam bresposlen. No mati djetinja rekne: - Uzmi ga, pa makar i on sjedio te mahao nogama k'o i ti, kad dijete hoee .tebi i ntkome drugome. Onaj ga najposlije primi i dijete sjede s njim mahati nogama. Kad je bilo u aksam zatvore duean, pa odu kuCi te veceraju. Poslije vecere reei ce majstor djetetu: - Znas, mall, Ma ja 'radirn? - Stararus, majstore? upi.ta mali. - Ja kradem carevu haznu, hotes i ti samnom? Dijete odmah pristane; te tako se oba krenu i ponesu dvije vrece. Kad dodu tamo, onda majstor otvoni haznu i :rekne djetetu: - Hajde ti dolje, napuni ove vreee dukatima, a ja eu ovde cuvati da nas ko ne vidi. Dijete odgovolli: - Hajde ti sad, majstore, pa eu ja drugi put, dok se malo obiknem. Majstor side dolje, napuni vrece, pa ih doda djetetu. Dijete izvuce i vreee i majstora, pa odu ku6i, ostave brago i leglllU spavati, kao da nije nista ni bilo. Sjutridan otidu opet na carsiju u oni isti duean, sjednu na eefenak, pa stanu mahati noga­ ma k'o i juce. I taj dan kad se smrkne podu da kradu haznu. Sad side dijete dolje, napuni vreee, a majstor izvuce na uie i njega i weCe. Opet odnesu blago kuCi, a sjutridan su na cefenku opet klimatali nogama. U tom se oglasi da se eareva hazna krade, pa car naredi da se u haznu metne kaea puna katrana, pa kad dode hrsuz nek se udavi u katranu. Kad se smrkne, i toga veeera pode majstor sa djetetom da krade. Kad dodu hazni, bila je reda majstoru da s'ilazi u haznu. Majstor se spusti niz uzicu, kad dolje a on ti cop u katran! Dijete kod hazne cekaj, cekaj, a majstora ni od habera. Po· de i dijete dolje kad imas sta i videti: majstor u katranu, a oko njega zaftije. Majstor kad ugleda dijete zavice: - Bjezi, jadan ne bio, aka haeeS da ne panes i ti u ovo perje! Mali se brzo vram gore, zgrabi pune sake praha, pa opet pode u haznu. Kad dade blizu zaftija 'a on prahom u oci, zaspe i jednoga i dru­ goga; dok se straZari zabave oka oCiju, on odsijece majstoru glavu i pobjegne. Kad dode kuCi upita majstoriea za majstora kuda se deo, a dijete ne odgovori Dista, vee izvadi iz vreee majstorovu glavu, pa je bad preda nju. Kad to vide zena stane je kuknjava i pomagnjava, ali dijete joj zaprijeti da suti, - jer, ve1i- neee dobro biti; a ako hoees majstora, ja Cu ti g
ne dadne joj onako iei, vec joj da para i reee: - ldi kupi za ove pare sree, pa 'kad se vratiS nanid1 onijem ,sokakom, a kad budeS ispred majstora a ti posrni i pani, srea nek se porazbija, a ti se onda sita isplaei. Majstoriea ga poslusa, uzme pletenku .j one pare, ode pa kupi punu pletenku sTee, a ,kad bi ispred muia a ona posrne, pane i svu sreu polupa; onda otrgne kukati i sita se Zla muiom isplace. Car kad je vidi de place, sazali mu se, pa joj da cetiri dukata nek ide kupiti srce sto jerazbila. A zena primi pare i ode ku6i. Ona trupina stajala je [ stajala, zaftije je cuvale i niko da dode k njoj da place. Poslije toga mali uzme jednu mehanu blizu rnajstorove trupine, pa prodavaSe zaftijama rakiju. Jedne nod napoji on dzabe zaftije, te oni pospaju k'o zaklani, a mali skine trupinu i bde bolje odnese je kuCi, pa se vrati natrag u mehanu. Kad se probude zaftije stanu Vtikati -ko im ukrade mrtvoga, a mali doja cudi sek'o da niSta i ne zna. Kad car doeuje da je nestalo mrtvoga, a on naredi da ubiju one zaftije sto su ga cuvale. Poslje naredi car da se jedna deva natovari blagom i nakiti sve dragijem kamenjem, pa, veli, - anaj hrsuz neee. moei mirovati, doci ee da ma Mo ukrade. Zato jednastraZa nele ide pred devom, a druga za devorn, pa :ko se pribliZi devi toga fat>ajte, to je hrsuz! Sve se ucini po earevoj zapovijedi, nakite i natovare devu, pa podu sa straZom kroz seher. Onda onaj mali hrsuz ode majstorici pa joj kaze: ­ D~der 'se ti obuci u sto ljepse mores, pa kadprodu tako i tako s devom, a ti propusti prvu straZu, a kad druga nastupi, ,H izidi pred nju i stani aSikovati, a ja eu devu pa uav},iju, neee niko ni videti. Majstorica ucini kako joj je mali !I1aredio, pa kad ona stane asiko· vati, a mali s devom u avliju, blago i nakit sakrije a devu zakolje. Kad euje car za to preneraZli se od cuda, pa onda posalje jednu babu da ide od kuce do kuee i da trazi deveceg mesa za iladZa. Baba pode oct -kuee do kuce, pa dode i majstoricinoj kuCi. Zaiste od majstoriee deveeeg mesa za iJadZa, a mali hrsuz nije bio kod kuee. Majstorlca joj da Citav but od deve, ababa w:me but, pa kad mde iz kuce a ana katranom namaZe 'Vreta, da poslje pozna ,kucu. U tom dode mali dz carsije, pa zapita sto su vrata zamazana, a kad mu majstoriea isprica, a on ti me bolje katrana, pa sva vrata u onom sokaku zalijepi. Kad dodu straZari s babom, a ono svaka vrata umazana; baba ne znawjase de je dobila deveeeg mesa, te je zaftije sikteriSu. Poslije toga dode carski paSa u jednoga trgovea na duean i tuj je sjedio. Prode tuda mali, pa begenise na veziru veliki eurak, pa porrusli: - Beli ce od onog eurka biti i meni feI'Illen, pa onda pride onome dueanu i 'kupi nesto u trgovca. Dok je trgovae mjeno, a mali zade s leda veziru i odsijece mu citav komad od eUlika, pa ode. Kad vezir ustane Ii 'V'idi da mu je skut odrezan zaeudi se, a zacude se i svi kako se more sa ziva eovjelea ukTasti. Kad car vidi na svome veziru odrezan skut, preneraZli se od .cuda, pa qdmah naredi da se po sokak:u prospu dukati, pa ko se tijeh dukata dohvati, to je hrsuz. Tako i ucine; prospu dukate, a straiari se saikriju. Mali karl to vidi, nakatrani noge a napuni njedra golubovima, pa ode onamo de su dukati, pa onda pusti golubove, stane zvizdati a po dukatima gaziti, dok dukata nestane.

42

43

HRSUZI

{.

,:1

: ~~

,':\ ,I

II

II'

'I"

;h

il,

i!r

Tako se opet ne mogne iznaCi hrsuz; a ear kad cuje sta je biIo zapo­ v,ijedi da ko god zivi u onome seheru neka izade na carSiju i radi svoj mat. Ko ne imadne zanata car ee ga ubiti. !zane i onaj mali hrsuz, uzme tamburu i stane kueati. Car zade po svijetu od jednoga do drugoga da vidi ima Ii svak svoj zanat. Kad dode ear do maloga upita ga: - Kamo tvoj zanat? A mali odgovori: - Evo, ovo je moj zanat. Tadaj svi zapocnu ,raditi, a straZarpi se prevare pa zaspu, a mali se di'gne te stane krasti. Nekom mme papufu, nekom firalu, nekom kesu, nekom maramu, pa onda nekom odsijece brk, a nekom bradu, i tako svakom :ponesto ucini, a zaftijama pokrade puske pa ih odnese i pobaea. Ondaj dode u carey dvor i svijem pasama obrici bradu, pa onda ukrese vatru ;i vidi iko je eaT, pa njemu obrije ~ bradu i brkove, uzme mu iza pojasa maramu, pa metne i bradu i brkove u nj. Zatim ode Ii slomi sebi tamburu, pa legne i on, a metne tamburu na prsa. Kad ujutru ear ustane, jest, imaS sta i w.deti: na njemu ni brade ni brkova! Stane se ear cuditi i devletiti, a kad poustaju ve2liri i oni naka2lIli. Zade car po svemu onome svijeru, kad ovajnema nosa, onaj jednog brka, ovaj bos a onaJ gologlav. Dode i dohrsuza, pa se zacudi kad vide da je :i njemu neko tamburu slomio. U tom 5e malik'o baja~ probudi, pa kad ugleda tamburu stane gor.ko plakati. Caru se Salali, pa mu da tri dukata da kupi drugu tarnburu. Kad je car vidio da ne more hrsuza naei, a on pusti telala da viCe: - Ko je pocinio onaj belaj svijetu, neka dode earn pa nek se kale, neee mu car nista urnniti, voce ce mu dati hilj-adu dukata. Kad to euje mali, a on ti se odmah uputi caru, a karl mde pred eara rece: - Ja sam onaj hrsuz sto ga ti tra­ ms. Kad ga car 2lg1eda, reee mu: - lill, bolan ne bio, ti tolisni mali pa da to ueinis, ja to ne vjerujem! A mali na to izvadi iza pasa eevr­ mu pa .relkne earn: - Kad ne vjerujes, evose uvjeri, nuto tvoje ee­ vrme i u njoj tvoja brada i brkovi! Car se onda zadivi pa reee: - Va­ lam i bilahi, odsela de god sto nestane neka znas da je povrh tvoje glavel Onda naredi te ga istrampaju, pa mu da dukate i mali ode; ali sad nije smio w.se kTasti. Tako prode nekoLiko dana, dok jednom mali rekne svojoj majstol1id: - Vala, beli mi se ogadilo vee deveee meso, idem ja u komsiluik ukrasti mesa, pa makar me odmah na mjestu ubi1i! Tgko ti. uCini, ode u komsHuk i ·nade u jednoga na tavanu suha mesa pa stane ikrasti. Ta·ko je sv6iku vece krao, dok ne uvreba onaj covjek, pa rekne svojoj zeni: - De, ti zeno skIoni ono meso u naeve, wdis de ga nestaje! A mali se jednu vece privu,Ce kuCi onoga cojka, a zena je spavala. Onda mali drmne zenu, pa je upita: - A de ti je IJdjuc od nacava, jer more doCi hrsuz pa pokrasti meso. 2:ena milsleCi da je covjek njen pita, reee: - Evo ga pod jastukom! A mali se docepa kIjuca, otvori naeve i pokupi meso, pa bjem u brzine! To zafuje onaj Covjek pa 'gapoeera, a mali bad meso pa bjezi; pa kako je bjeZ'o sve je slcid'o sa sebe haljine od vreline Ii prije Covjeka dode opet njegovoj ku6i. Kad dode Ii onaj Covjek, a mali ga presretne pa ga upita: - Moze Ii, covjeee, stiei hrsuza? A on rekne: - Oteh, meso, a njega nikad sticH pa doda malQme ono meso, a mald bjeZi svojoj kuci. Kad covjek ude u sobu, a zena ga zapita: - Kamo, more Ii sta uciniti? De ti je meso?

44

covjek stane od euda: - Pa zar ti ga nijesam malo prije dao? Jok vala, meni nijes.i, odgovori zena. Tadaj se covjek sjeti: Jes, veli, - ono bto hrsuz, tako mi Boga! pa poleti da ga traii. Tue tamo, tue ama, nema pa nema, hrsuz davno umak'o! Kad je dos'o mali ku6i pripovijedi majstorici sta je bilo s njdm. Majstorica se poboji da ga ne uhvate i ne ubiju, pa se zdogovori s malijem te odu u drugo earstvD, a mali uzme majstorieu za zent! i sreena su zivili.

KOME JE TEZE: ZENI U KUCI

ILl COVJEKU NA NJIVI

U nekom selu zivjeli sou covjek i zena te se prometali koje kako, covjeik od teZa:kIuika, a zena radiIa u ku6i. covjek bi odmah, 6irn bi dan osvanuo, uhvatio volove i otisao u polje orati, a zena bi ostala kod kuee 'l'adeei, te bi mu uvijek donijela rueak na njivu. Ali covjeku je uvijek bilo krivo, nrisleei da zena nikakva posta ne radi, vee S3iIllO da Ijenearikod 'kuee, pa to najpos1ije i reee zeni. - TI, zeno, sarno dZaba le1iis ,kod kuce i jedes, a ne radis nista. Ja bih say zenski posao uradio za sahat. Md jaooici ljudi po cio dan se priJimo na sunell. 2:ena se nato stane smijati, te reee Covjeku: - suti, bolan ne bio, nas je posao stoput tem od vaseg, a vi ga ne bi nikad mogli svrSiti. Ali on joj ne dade ni govoriti, vee opet zasu, kako Ijudi vise rade, a zene nista. Nato mu ona rete: - E, pa dobro, ja Cu sutra uhvatiti volove pa eu iCi orati, a ti ees raditi moj posao. On to jedva doceka, te ugovore da ce tako raditi, bim zora za­ bijeli. Sutradan zena uhvati volove, a onda paCe nareruvati eovje­ ku, sta treba da on radi: - To ostajes kod kuCe i dobro mi pazi, 5to ces uraditi: cuvaj mi pilice, da ih stogod ne odnese; onda pomU71 kra:ve, ama cuvaj da ne podoje telad; skuhaj hljeb, lizmeti mliijeko i spremi rucak pa mi donem na njm. 2:ena potjera volove, dok joj neSto pade na pamet, te se povrati ;i reee Covjeku: - Da, zaboravila sam ti kazati, na tavanu dIna u eupu otrov, Cuvaj se, nemoj se prevariti pa izjesti nimalo onog otrova, jer ces odmah umrijeti. - Taman - rete on - ti nemaj brige, ja ell sve lako uraditi, a ti. dobro gledaj, da uzoreS, sto god viSe moZes. Zatim ona ode s volow.ma na njivu, a on ostane kod kuee da radio tim je Zena otisla od kuee, Covjek se razleti te 5tane da radio Najprije pomete kuCu i naIoZi vatru, a onda ogleda .kvoeku i pilice tie se 5jeti, da mu je Zeila rekIa da ih cuva, pa se malo promisli kako

45

ee ih najbolje ueuvati te se domisli, uzme kanafe te poveZe sve pi­ lice za kvoekine noge, da ih lito nc odnese. Zatim ode te pomuze krave, a onda se vrati u kueu i stane zagrtati rukave, da umijesi hljeb. POOne s1jati brasno, pa mu na urn padne, da mu valja i mlijeko izmesti, a dotIe mu je vee proMo dosta vremena, te mu nesto na urn padne, j on reee: - Ha, bogme, ja eu svezati stap za leda, pa dok ja budem sijao brasno, mhljeko ee se pomaIo mesti, i tako eu dva posIa uraditi! Tako i ucini: sveze stap za Ieua i stane sijati brasno. Dok je brasno prosijao i hljeb u naevama zarnijesio, na mlijeko je posve zaboravio. Kada je iza toga iznio hIjeb, da ga zapreee, nagne se da razgrne vatru, a mIijeko preko gIave sve se saIije na va1lru i potrne je. On 'se razljuti te iziae predkueu, da vidi piliee, a u iSj)i cas doleti nekakva ptieurina te uhvatikvocku, a kako su bili piliei povezani za nju, to odmah d njih odnese. Kad i to vidi, jos se vise razljutio te poue u pojatu da vidi krave. Posto je uniSao, opazi telad pod kravama gdje doje, jer je hiD zaboravio zatvoriti V'rata od teIecaka, te su teoci izisH i podojili krave. Sada mu omrzne zivot, te se stane Iupati sakama u gIavu Ii reee: - Eh, kada sam ovoIiko uradio zijana, idem, vaIa, na tavan pa eu se otrovati, nek ne zivim! sto 1e mislio, to i ueinio. Kada se popeo na tavan, nade onaj eup te zasjedne i stane jesH, sve maIo pomaIo. Kad je nekoliko puta zalono, stane se okretat,i oko sehe, kad Ce se otegnuti i umrijeti. Uto vee dode vrijeme rucku, te zena dode d dotjera volove. Po­ sto je usIa u kuCu ugleda hljeh na ognjiStu nepecen, a po ognjiStu prol!iveno mIijeko. Zatim ode u pojatu, kad tamo,a teoci podojili kTave gladne i zedne, a kad se htjede vratiti ukueu, opazi da nema ni -kvocke, ni piliea. Uue u -kuCu te stane vikati mufa. Ali se on usumo i na6inio se, da je vee umro. :lena se sjeti, da je na tavanu, te se odmah popne gore i ugleda gagdje jede med, a ona za'Vice:

SARAJLIJE MARIFETLI LJUDI Razgovarali negdje seljaci oko Sarajeva oonom svijetu. Jedan upi!ta: - Hoee Ii biti u dZenetu duhana? - Neee, - rete jedan. A drugi ee: - Hoee Ii bid u dZenetu SarajIija? - HaCe. - Eh, SarajIije Ce njega nabaV'iti.

ZA OKU SOLI POSAO U MOSTAR Dosao nekakav seljak na pazar u Sarajevo, pa posto je prodao nesto maIo vune, ode u jedan ducan da kupi oku soli, te upita du­ eandziju: - Posto pxodajes oku soli? - Kao Ii svakome - odgovon mu - po trideset para oku. - Ma zaSto, bolan, po trideset, kad je u Mostaru oka po dva­ deset.i pet para? - A ti hajde u Mostar! - odgovori mu dueandZija. Seljak, za inad onoga dueandZije, vrati se ,kuCi bez 'soli, pa su­ tradan osamari konja, uzjaSe, te pravo u Mostar i kupi oku soli. Kad se peu dan vratio ku6i, upita ga zena: - Gdjesi hio, holan, ovoNko dana? - U Mostar sam hodio da kupiro oku soli za inad ciganskog ducandZije SarajIije, koji htijaSe da mi zaIukay.i pet para!

OKLEN INGLESKOJ KRALJICI TOLIKE PARE

Poslije nije vise govorio da su zenski poslovi laki, vee je iza­ toga uvijek govono, da su zenski poslovi jos ten od muskih.

Jedan car sjedio jednom sa svojijem sadrazanom na divanu, pa mu xeee: - Ima Ii liko bolji i bogatiji od mene, kad ja svakom ko rekne kad prode ispred mojijeh pendZera fise biillah dadem dukat? - lma, care, odgovori -sadrazan, - ingleskakraIjica, jer ona, ko vikne ispred njezinijeh PendZera fise biillah, dade mu uje­ danput stotinu dukata. Car se zacudi, pa ga upita: - Oklen ingle­ skoj kraIjici tolike pare? a on mu odgovori da ne ma. - To moras mati i meni kazati, reJme sadrazanu car, - ill na tebi nije glave! Sadrazan na zapovijest carsku spremi se odmah d pode po sV'ijetu da ispituje to. Najprije stigne pod pendZere ingleske kraljice i vikne sto je mogao bolje fise hiillah, nasto mu kraIjica baci s pendZera stotinu dukata. Tako sadrazan prode ispred kraljicinijeh pendZera za jedan dan devedeset i devet puta, i sve vic.uei fise hililah, toe dobi ad kraljice devedeset i devet stotina dukata. Ali ga kraljica zovne seba. pa ga upita za~to iste toliko dukata, a on joj odgovori: - Radi Bogal - Ti nijesi fukara, pa da ti treha prositi, rekne mu kraIjica. - lstina je -to, kraIjice, odgovori sa
46

47

- Uh, sta to radis, ako s1 turcin, sto mi sve zijan za 2lijanom radis?! On se okrene, pa vee vidi, da nije mrtav, te zato joj odvrati: - Ma procH me se, zeno, eto si vidjela, sta je hilo Z'ijana, pa sam se evo popeo na tavan da se otrujem, kad sam toHko zijana poeinio, nek i ne Zivim! - Hajde, budaIo, kako ees se medom otrovati, ta to sam osta­ vila za lijek, a ti mi ga eto pojede! ldi, moj junaee, pa svoj posao radi, on, kopaj, lieli u drva, a nemoj se kvartati u zenske poslove, kad te za to bog nije stvorio! Kad to on cuje, jedva doeeka, te hrle holje uhvati volove i ode i hez rueka orati, a zena ostane svoj posao radeCi.

ali evo uzroka. Jednog dana sjedah sa mojijem caTem na divanu, mi on rece: - Ima 1i iko bolji od mene, kad ja svakom ko vikne bililah dadem dukat? Ja sam mu odgovorio da ima ingieska kraljica, da ona bad s pendzera stotinu dukata svakom ko zavice fise bililah. On se na ovo zacudi, pa me upita: - Oklen ingleskoj kralJioi t01ike pare? naSto mu ja odgovorih da ne znam. - To moraS !Lnati i meni kazati, rece mi car, - iIi na tebi nije glave! Pa s toga douoh ovde da doznam odaklen ti tolike pare - Odavien cellrdeset konaka daleko, rece mu kraijica, - ima jedan momak; sjedi u jednom praznom ducanu i kod njega stoji jedan od tuCa havan u kome tuce ahnaze, pa prah Illjihov istrese na dIan, puhne, a praha nes.tane; otidi, pa nek ti on kaie zasto to cini, pa eu ti i ja kazati oklen mi pare. Sadrazan se odmah spremi i pode dalje. Kad je proputovao cetrdeset konaka, nade u jednom ducanu pra7...nome jednog momk:a i kod njega de stoji jedan havan. A bas u taj mah teial prodavase jedan almaz koji bijase bas toga mladiea. Ali ga niko ne moze kupiti do opet onaj miadie, koji dade zanj hiljadu dukata. Kad ga kupi, metne ga u havan, istuce; prah njegov istrese na dIan, pa puhne, a praha nestane. Sadrazan se pribliii momku i rekne mu: Oda:klen tJi toliki novd, te ill tako baterisavas? _ OdaV'len cetrdeset -kona:ka daleko ima jedan staT i slijep dedo, rece mu mladic, - koji sjedi na dorcolu i sve pla:ee. Ko god ispred njega porode, udari mu dva samara, a dedo mu da:de dva grosa. Otidi i upitaj dedu za Ito, pa cu ti 1i ja kazati za sto me pitaS. Sadrazan otputuje cetrdesetkonaka i nade dedu sIijepog na dorcolu. Dedo mu rekne: - Udri mi dva samara! - Nijesam dosao, odgovori sadrazan, da te bijem, nego da te pitam sto sjediS ovde pa ti svijet udara samare a ti mu zato daje8 para? _ Udri mi i ti dva samara, reee dedo, - pa en ti odgovoriti. Na to mu sadrazan 21vizne dva a dedo mu dade dva grosa i rekne: _ Odavlen cetrdeset kOnaka daleko ima jedan mujezin i tu pere camasire, a za jedan dan izleti i sleti uz munaru stotinu puta; otidi pitaj njega sto to cini, pa eu ti d ja na pitanje odgovoriti. Otolen pode sadrazan i nakon cetrdeset konaka stigne do mujezina. Zapita FJ!i s10 toUko izlaxi i silazi uz munaru, na koje mu mujezin odgo­ vorl: - Ima odavlen eetrdeset konaka, sjedi jedan dedo 1i krpi posMe. Njemu dode doo pa dva sahata place a cetiri se smije; otidi upitaj ga za to, pa eu ti d ja kazati. Sadrazan preputuje cetr­ deset konaka, i nade dedu. A dedi dosao oni dan, pa poeeo plakati i ne prestade zadva sahata; a zatim pocne sesmijati i ne svrsi za cetiri sahata. Onda ga upita sadrazan sto dva sahata place a cetiri se smije, na 'koje mu dedo odgovori: Odavlen cetrdeset konaka daleko ima jedan covjek u pustinji Na dva mu ramena stoje dva arslana, a on niti se tice ni'1:i mice. 01lidi njemu, pa nek ti on kaZe sta tu radi, pa eu ti ja kazati. Sadrazan ode i dade u pUiStinju, u kojoj nade jednog oovjeka kao sto mu je dedo kazao. Upita ga sadrazan sta tu radi, a On mu odgovori: -.Ne phaj! Bijah u jednog hodZe sluga; on ode na cabu, mene ostavi u njegovoj kuci i rekne mi: - Sinko, imades svega u kuCi; neces ni tim oskudan biti; svaku odaju otvaraj, a ow jednu nemoj nipoSto otV'Oriti. Kad hodZa 48

ode na cabu, a meni davo ne dade mirovati, nego a onu odaju sto mi je rekao hodZa da ne otvaram, otvorim; kad nasred odaje voda! Tu skinem sa sebe haIjine i stanem u vodu da se okupljem. Kad. moj lijepi brate, najedanput stvorih se ovde u pustinji, i evo taman ima cetrdeset godina od kako ne vidoh covjeka nego tebe sada. Ko te poslao da me za ovo pitas, tako ees mu kazati, i bajde s miIijem Bogom! Sadrazan se s nj~m halali i vrati se natrag. Stize do dede sto krpi !postule i sto jednog dana dva sahata place a se smije. Sve mu pripoV'ijedi 8to mu je pustinjak kazao, dok onda postuldzija nastavi: - Kad ti je on kazao, i Ja cu ti kazati: mlad, te ·jednom dodoh u StamboI, pa me begenisa carska ,sci, te me car s njomevjenca. Ona me je dobro gledala i ponizna prema meni bila. Kad hih ja sio -za sofru da jedern ana nije scela, a kad bih je ja zovnuo da sjedne za SOITu, rekla bi mi: - Ja nijesam dostojna s tobom jesti. Do jednu godinu rodi jedno dijete, e. do druge jos jedno. Jednog dana dodoh u kahvu i tu nadoh starca bijele brade do pojasa. Sve mu kazah 0 mojoj zenl, a On mi odgo­ V'Ori: Pazi dobro i gledaj da ana ne idekuda po noei, pa mi sjutra kaii. Otolen odem. Kad je bilo uvece, sjedoh za sofiru i veeerah, a rmtim Iegoh spavati. Kad je bilo u neka doba noei, ona ustane pa me Bone 5ilom u bedra da V'idi spavam li. J a bod sila pretrpih bez jeka; uCinio \Sam se kao da baS .tvrdo spavam. Zatim ona ,ustane, otvon sobna vrata pa pode. Ja se polako dignem i podern za njom sve uza;stopice, da me ona i ne primijeti. Dok stignemo na jedan mezar. U tom mezaru bijaSe zakopan jedan mladic. Ona mezar otkopa pa side unj, izvadi iz mrtvog mladiea dZigericu i izjede je, pa opet mrtvaca zakopa. Je. se tada brzo vratim kuCi i legoh spavati; potlje i ona dode. Sjutridan odem traziti anog starca u kahvi, ali ga ne nadoh, niti ga mogoh ide acka­ t1. PribliZi se podne, te odem na rucak kuci. Reknem i zeni da i ana sjedne za sofru i ruea, ali ona ne seede, nego mi odgovori da nije dostojna sa mnom jesti. Tada joj ja rekoh: ti si sita, jer si n06as jela dzigericu onog mladica sto je neki dan poginuo. Kad, moj brate, sta ces videti, ana skOCi d poleee put mene. Stvorise joj se nokti kao kuke od kantara, te ja 'bjeZd, a ana za mnom, dok prodoh eetrdeset konaka te sad ovde krpim postule, pa kad mi pane na urn dvoje djece dva sahata plaeem, a kad mi pane na urn ana, cetiri se sahata smijem. Sad, hajde s hajrom, pa ko te spremio k mem tako mu kaii. Nakon cetrdeset konaka sadrazan stigne mujezinu. Sve mu kaZe sto mu je postuld7Jija ispricao. - Kada ti je an kazao, i ja cu ti kazati, ·rete mujezin, pa nastavi: - Jednog dana u podne adem okuisati na ovojistoj dZamiji, kad najedanput doleee 'nakva velika tiCurina, pa me zgrabi i odnese na jednu adu, de me i ostavi. MiSljah se kud eu i kako eu, dok ugledah jednu kueu. Uljegoh u nju i nadoh dvije devojke. Jedna skOOi pa me uze za ruku i rete: Blago meni, evo za me muZa! pa onda okrene se meni i rekne: ­ cuj! Nemoj nikad 0 svom devletu govonti, ovde Ce ti biti Hje­ po. - Na adi proZdvih jednu godinu, am jednog dana kad sjedah sa njom na pendZeru, rekoh: - Eh, da mi je sad u vilajet otiei, pa na diamiji OIkuisati! - Tek sto sam to izgovorio. a doleee opet ona velika ticurina. zgrabi me i ovde me kod dZamije donese; te sad 4 Narodni humor i mudrost Muslimana

49

siVe letim uz munaru za dan stotinu puta, ne bi Ii ona ticurina dole· tila, pa me na adu zeni odnijela. Sad haJde, pa eto ko te poslao tako mu kan. - Dtolen ti sadrazan put za usi i s~ilgne sHjepome stareu na doreol. Sve mu iskaZe sto mu je mujezin rekao. - E dobro, - rete sli:jepae, - kad ti je on kazoo, i ja eu ti kazati: bijah kramar, irnadijah dvadeset i cet1:ci konja. PutujuOi jednom sretnem jednog dervisa, koji me upilta: - Kramaru, bi li mi nesto natova­ cio? Ja mu odgovorim da bih, i podem za njim. Dodosmo pred jednu peCinu na kojoj bijahu vrata. Dn izvadi knjigu iz dZepa i poene citaN, dok se vrata peCine otvorise. ZaV'ika derviS: - Daj harare! - Ja uzmem haTare, te cetrdeset i osam harara nasusmo para, a dervis jOs iz peCine uzme jedno malo ogledalo. Natovarismo sve harare na konje, i otolen se krenemo dalje. Kad smo bili u putu, ja zaistem u derV'isa jedan tovar para, a on mi ga drage volje dade. Meni se to uCiIl!i. malo, pa za]skah u njega jos jedan tovar para, a an mi i drugi dade. Opet mi malo, te ja u dervisa zaiskah sve pare, a on mi sve dade, te tako dvadeset i cetiri tovara imadijah sve pam sto mi in je dem's poklonio. Ali ja promislim da vdSe vIi­ jedi ono malo u dervdsa ogledalo nego sve dvadeset i eetiri tovara para, pa rekoh derviSu da mi .i ono ogledalo pokloni. o.n mi odgo­ von da Ce mi ga dati, sarno, ako ga uzmem, da en se kajati. A ja mu na to: - Makar se odmah kajoo, daj nri ga, dervisu! - a on mi ga p~i i dade. Ogledam se na jedno aka: oCoravim; ogledam se na drugo oko: oeorav.im i na drugo. Najedamput me neSto zgrabi i ',sa svijem parama donese me ovde na doreol. Tako sada, kogod prooe ovud, udarl mi dva samara, a ja tome dadem dva grosa. 1 ovako eu sve davat za samare pare dok ih god teee, kad nisam na njima bio zadovoljan nego sam od dervisa i ogledalo poiskao. Ko te spremio, tako mu kaZi, i sad hajd s hajrom! - Sadrazan se krene dalje i stigne mladieu sto almaze u havanu tuee. Sve mu kaza o slijepom stareu, a mladie mu ,rekne: - Kad ti je an kazao, i ja en ti kazati! - Pa nastavi: - Moj otae b~jaile dervJS. Razboli se smrtno, pa me pozove k sebi i rekne mi: - Sinko, eto H svega osta­ vljam dosta, pa dobro cuvaj. Ako bateriSes, ja sam ti u onoj staroj ku6i lI1aCiniO u jednoj odaji vjesala, pa se objesi, jer za tebe nije z:ivljenje nego smrt. - Zatim se otae sa mll10m halali i izdahne. Ddnesemo ga u mezar i zakopamo. Bijase mi ga zao pa plakah; a kad pogledam oko sebe ugledam mojih dvanaest drugova de Ii ani placu, pa reknem: - Za Boga, more Ii se ovaj plac s eime utjeSiti? - A jedan od dJr;ugova odgovori: - Ima jedna boca sto se zove rahatluk i vrijedi pedeset i jedan dukat; s njom se moze plac utjeS:iti. ...:.. Ja odmah ilzvadim eesu od para i j:zjbrojim pedeset i jed:an dukat, a ~ se rahatluka odmah donese. Svu je u kap ispijem. Ddmah se razveselih i zaboravih na sve. Poenem pjevati na mezaru moga oea; vee od suza ni spo:inena nema. Naredim te se svaikome mome drugu danese po jedna boca rahatluka. Svaki svoju bocu .i'Slpije; postanemo veseli kao nikad dotlen. Sad naredima te dodu sviraci sa tamburama eemanetima, zurnom i bubnjem. Stadosmo igrati i pjevati na mezarn moga oca, dok nas DoC kuCi ne oeera. Sjutri sam se dan opet s drugovima sastao j rahatluka pio. Sve tako, dan po dan, pia. sam s njima Ii veselio se, a nista

50

nisam radio, te se vas istrosih. Kad. na cudo moje, svaki od mojih drugova otvori duean i pocne trgovati, a ad mene okrenu glavu. :2::ao mi je rbilo, pa sam cesto u sebi govorio: - Nesta blaga, nesta prijatelja! - A wail kako su se moji drugovi obogatdli? Dni su kupovali boee rahatluka, a svaka boca nije vrijedila nego trideset dukata, .pa su tako od svake boce 'rahatluka za se po dvadeset i jedan dukat ostavljali. Zivot mi omrzne, te adem u onu starn kueu da se objesim, kako mi je atae rahmetli naredio. Kad u kueu uaem, otvorim jednu odaju i vidim u njo] vjesala de 0 sisetu vise. Popnem se :na vjeSala i namaknem li6nu na 'Vrat Ii Ijuljnem se. Najedanput se siSe prelomi. i ja s vjesalima padnem dolje, a sa siSeta zasuse sve almazi. Uzmem jedan almaz, i odem u carsiju pa ga prodam. Kupim haljirie, i postanem opet bogat. Drugovi moji urvideile da j'a :fu:nam para, pa me poCeSe sebi zvati, a ja ih nijesam ni pogledao. Tako sad svaki dan zovnem telala pa mu dadem po jedan almaz da izide na cijenu od hiljadu dukata; ja ga onda uzmem i u havanu istueem. Prah njegov istresem iz havana na dIan, pa pulmem, a praha s dIana nestane. Tako eu sve radit dok jos dvoj-i'Ca onijeh drugova mojijeh ne svisnu, kao i oni ostali, od muke i zavisti. Sada hajde s hajrom; ko te spremio tako mu kaZi! Sadrazan ode ;i dode u dvor ingleske k:raljice. I'sprita joj sve sto je od mladiea tuo. Duda lingleska 'kraljdea relme sadrazanu: - lUi tvome earu, pa mu kaZi da je u mene mudrog Solomona blago. Sadrazan ode i nakom toliko wemena dode earu .j dade mu odgo­ vor koji ga se tieao glave.

HADZO I DIV U blizini nekakva grada nalazio se jedan mlin, u kojem su _ kako svijet prica - divi dolazili mljeti zito. Nitko se nije smio usuditii da dode u taj mlin, pa su njegovi putevd lJili obrasli zelenom t.ravom. Tada rere jedan siromailan covjek, da ee on oti6i u taj mlin i samljeti svoje zito. zena ga od'Vraeala svakako, da ne ide mljeti u tom mlinu, al' joj on rete: _ Ja eu iti, pa ilta mi dragi bog da! Ako sameljem Zito i ako se vratim ziv, donijet eu djed viSe mliva, jer neee mi trebati plaeati mlinarine. Zatim uprti torbu na leda ponu noV'ih kukuruza, :lumh ko du­ kat. Kad je dosao u mlin, odmah saspe kukuruze u kos, pusti mlin da melje, a on sjede da eeka. Nije nesto malo sjedio, dok se otvo­ rise mlinska vrata, a onda se pokaza divlji covjek visak Ii debeo, liea neobi6na, ociju strailnih, a cupav kao medvjed, pa Wkne na njega:

_ Zar ti, hadZo, smijeS doll8.Zi.ti u nail mlin?

HadZo se jedva'sabere pa rekne, da smije.

_ Dndase maramo okuSatd, koji je od nas dvojice joci ­ rekne div ipritisne rukom miill1ski kamen, taka da se nije mogao okreeati, nailto kanu neko1iko kapi vode iz novih kll'kuruza od jakog pritiska, a div nato rekne: 4*

51

- De, da vidim, koliko ces okapi ti dsdjediti. HadZose brzo dosjeti, i Ikomadic sira, sto ga je bacio za pas, da ruea, spusti 'sa zitom zajedno pod kamen. Kamen se okreeao, a voda procuri vise, nego kad je wv kamen pritilskao d zastavio. Vidjev§i div toHko kaplj,i vode ispod kamena, prepadne se pa povice: - Aman, .ti si, hadZo, jaci! Izatoga wv ispruii svoj kaZiprst, pa bub u brvno, nasto se brvno iscijepa, dok njegov prst skroz prode. HadW vidje tu divovsku ·snagu i upita sam sebe: ,.0 majko moja, kako eu ja?« Nato rece div hadZi: - De, da viwm,kako CeS ti probuSiti prstom ovo jedno brvno. - J a eu izabra'lli, koje je najtv
_ Ja imam dva brata - veli div - jedan je mladi od mene, a jedan je stariji. Njrima bi vrlo milo bilo da te vide, kad s1 tako jak. HadZo hi se dmge volje izmigoljio, da ne ide s divom njegovoj kuCi, ali se boji sHe i snage njegove. Napokoo pristane hadZo, i podu zajedno. Bli su i isIi, dok se na posljetku ne nadose na jednom otvorenom polju. Na kraju toga velikog polja bjelasala se njihova kula nadomak jedne planine, i sad kaZe mu on, da je ono nJihova kuca. Zatim podu bde, a karl biSe tamo, div zavede hadZu iza kuce, gdje su imali jednu treSnju, a hila rowla ko grozd. Odmah div savtije vrh od tresnje ~ pocne brati, a hadZo brao one suhe i slabe, sto su bile na onim donjim granCicama. Opaz4vsi diY, kakve tresnje bere hadzo, pruii mu onaj svoj ogranak, v,rh od tresnje, i rekne: - HadZo, ne 'Valjaju te tresnje, evo tebi ovaj ogranak, a ja eu sebi saviti drugi. Tek sto je on uhvatio onaj ogranak, odmah je Ii preletio preko tresnje, i bub na onaj kraj, ko vreea vune! Div se samo CUWO, kako hadzo moze lako da preskOCi njihovu ·treSinju, a eto mu JDS nesto zacudnije: hadZo ide i vuee za uS!i zeoa, golema koliik. jarac, na kojeg je slueajno pao, kad ga je onaj Ograllak prebacio. - Zaboga, hadZo, zar ti tako ioviS? - Jest, ja ovako :lovim - odvrati hadZo. - Kad ja uzeh onu groom, opazih zeca onamo gdje jede opale treSnje; da podem k njemu, opazit oe me i pobje6i, al' da tako ne bude, ja sam se digao na}prije u zrak, a onda odozgo padnem poput orla, i uhvatih ga cVJ"so za usi. - Aman, hadZo, ti si jaci povice div u smrtnom strahu, a kad vidje, da ga neee hadZo ni ovaj put ubiti, sabere se i rece: - HadZo, moja su braea otisla u lov, ooi ee donijeti Iovine, a mi cemo sad ovog zeca ispeCi i pojesti. - Drage volje - pristane hadZo, jer ne biva drukCije. Kad htjedose zeca da jedu, div da POlOv.:illU hadzi, a polovinu sebi, i ucini: - De, koJi ce' bde pojesti svoju polovinu. Zatim div uvali u usta malo ne svu svoju polovinu, zaZmiri i stade kosti hrskatli., a kad nas hadZo opazi, da on ne gleda, bde bolje spremi svoju polovinu u dzep, pa vikne: - Ej, zar ti nijesi jos pojeo? Div pogleda onako hrseuci kosti, kadli se nas hadZo same obHzuje, kao da je zbilja svoju polovinu pojoo. - Uh, zax ,ti tako brzo jedes? - Jest, ja brro jedem, a mogu mnogo pojesti, prema snazi. Div sit hadZe, pa bi mu, ako ces, rekao, da ide svojoj kuCi na­ trag,al' kad bude bram priCao 0 hadZinoj snazi i vjestini, reCi ce mu braca, da to ne moze biti. Nato uvede hadZu u kulu i kaZe mu, da tu sjew. Na posljetku i suton poCe da se hvata, dok nesto napolju na­ jednom bu-fi, i drugi put bu-fi, kao dva velika topa, kad se ispale. - Tko one kucuka? - upita hadZo diva, kao da se nimalo ne cuw toj grmljavini.

52

53

- To su moja braea illl lova, a ono, sto je dva puta lupiIo, to ostavise topuze u avliju. Domalo ~atoga evo ti i njm dvojice; billi straSni i cupavi, kao i onaj njihov brat. Kako udose, odmah pripeku taibane uz vatru, a onda potase peei meso i jesti. Njihov brat primse 0 hadzi i njego­ voj snazi, vjei!tini i bnini. I hadw je to sve sluSao, dok ce onaj naj­ stariji: - Onda pa2'ite dobro, gdje ee leCi, pa kad bude po noCi, ne,ka ustane svaki i neka ga po jedanput topuzom opaIi! Cuvsi hadio njdhovu namjeru, kad bi ok/) po noei, danese ne­ ka:kivu samaricu, postaVii na svoje mjesto i pokri neka:kvim eebe­ tom, a on ode na drugo mjesto pa leze. Divi jedva docekaIi po noei; onaj najstariji prvi umne topuz i bub u sa:maricu, misle6i, da tu hadZo leID, samarica se srusi, a on se wam brad i .kaZe: - Ala sam ga muski uda:rio, rebra mu srusiol Nato :izade srednji brat s topuzom u ;ruci i opaIi jedanput po satrvenoj samarici, vrati se braCd i kaZe: I ja sam ga jun.aeki opalrio, kosti mu isprebijao! Onda i onaj najmladi brat uzme topuz, omjeri sam'ariou, vrati se :natrag, pa rekne braCi: - Sad mozemo mime duse spavati, on nije ziv, ne moze na:m nista uCiniti. Kad bi ill lJ."anu zoru, oni ustase i posjedaSe veselo oko vatre, dok evo td naseg hadZe. Oni se zaeude, sto je Ziv, dok ga onaj sred­ nji poee pitati: - Kako si hadio, jesi Ii mogao spavart:i? - Pa vala nijesa:m mogao dobro spavati; nekakva buha nago­ uila se triput na me, bihuzur sam bio. Kad euse, sto hadZo We, biSe zapanjeni od. velikog cuda. »Me­ der su njemu naSi topuzi kao buhe« - pomisle u sebi. Idueeg dana spreme se clivi i uzmu topuze, da se bacaju, pa pozovu i hadZu sa sobom. Hadio je vee mao unaprijed, da ee mo­ rati i on bacati Be topuzom, pa ako se ne dosjeti kakve varke, da ee udariti -na sto muka. - Eno, hadZo, cetiri topuza - reknu oni - pa izabel1i sebi, koji ,ti drago. - Meni Ce ,Iwji je naj.tezi - odwati hadZo, motreei gvoodene topuze, kako su golemi. - A ti uzmi onaj najveei, onaj je i najtezi. - Hoeu Ii ja sva tri ponijem? Nemoj, mi cemo ponijeti i tvoj. Nasem hadZi sad istom svanu, kad ne mora da nosi gvozdeni topuz, koga ne hi mogao ni maknutis mjesta, a kamoli da ga nosi. DosavSd svi na mejdan, gdje se baca topuz, metnu njegov to­ puz pred njega, nasto on od muke, da vidi, moze Ii ga rastaviti od zemlje, prilivati, aIi zakIeo bi se da je pl1ikovan na zemlju! Nato rekne: - Bacite se vi prvi, da victim, do1cle bacate. Oni se odmah bace topuzima uz polje prema nekakvoj visokoj kuli, na sto on dried za svoj topuz upita: - Je 11 ona kula tvrda?

54

- ZaSto? - Moj ee topuz udariti posred .nje. - Arnan - povieu oni - ona je kula naseg cara! Nemoj, ako za boga znas, car bi 'nas ubio! - Ali sto je mem za vaSim carem - Tekne i prihvati pobolje za topuz, kao da ee se zbilja baciti, dok ddvi opet: - Aman, nemoj, pa nemoj se ti n1kako ni bacalJi, i fiJi velimo da se ti mozeS viSe baciti! DoCekavsi jedva, da se rijesi topuza, zapoee ili pitati: - Alm vi hoeete, ja eu vaseg cam ubiti. - Ne, zaboga, 00 ima tn sina, i oni bi nas ubiH; vee -1i hajde svojoj kuCi, a ponesi sto god hoees iz naSe kuee! Na to hadZo pokupi, sto je valjaIo, i tako pobijedd svojim zna­ njem jake i strailne divove.

UMUE DOBRO DA DUELl Bio neki siromaSak, pa imao zenu.i vise djece. Od sve stoke imao je sarno jednu,gusku. Cesto je djeci govorio: - Hranite, djeco, dobro tu gusku, pa kad se ugoji da je ispeeemo Ii pojedemo. Jedanput djeca otpo6nu bolje hraniti gusku, i za krntko se wijeme guska ugoji da ne moze bolje biti. Kad to vidje siromasak, on se poce svud ,i karl svakoga hvaliti kako ima tu ugojenu gusku. Neki covjek ruu od komedije Teee: - n bi trebaIo tu gusku da zakoljes, pa da je i:spoces i odneses cam na poklon. Kad siromasak ode kuCi, kaza djeci sta mu je onaj Covjek rekao, i reee iro kako to od istine ne bi bilo hrdavo, i sigurno bi ga car nagradio. Djeca na to pristanu. Odmah zaklase gusku, lijepo je operjase, a jOs ljepse ispe­ koSe. Siromah uzme pecenu gusku i odnese je carn. Car ga lijepo primi, a on mu reee: - Cestiti care, od sve stoke [mao sam sarno ovu gusku, pa mi je doolo u vol}u da ti je pokIonim. Evo ti je. ­ Car primi dar, ali ,rece: - Ja imam sa mnom i caricom dva sina i dvije keeri, dakle nas je svega sestero, no ti naj ow gusku i raz­ dijeld je na sve nas. - Siromasak uze gusku, pa glaw od guske dade caru govoreCi: - Ti si, care, glava cijele drlave - glava pred gIavu..- Poslije odsijoce batake od. guske, i po jedan dade carevim sinovima s riJeeima: - Ovo su stubovi, i kao god sto su om drZaIi ovu gusku, tako i vi vaseg oca podupirite i potpoma­ zite.- Zatim odsijece siju, i pirUZi je carici rekav: - Kao god sto si tiuz cara, tako je i ova sija uz glavu. - Naposljetku odsijeee oba kriIa, i pirUZi ih carevim keenma govoreCi: - Ova su krila pomagala gusku da leti, a i vi cete se razudat'li. odletjet'. - Kad rou ostade ono resto, on ga sa svake strane zagleda pa rece: - A ovo, cestiti care, meni sto sam ti ovako lijepo podijelio. - Car zaista ocijeni da je lijepo podijelio, i dade mu trista dukata, a s:i:romah ode veseo kuci. Sve je pocupIdvao putem. Blizu knee srete ga na putu njegov bogati komsija. Siromah nije ni od koga krio, no mu se odmah po­ hvaIi i kaza sve sta je i kako je Wo. Komffija onda :reee: - Pa Ii ja

55

imam jedno petgusaka, da l' i ja ne bih mogao tako 5to da ura­ dim? - Siromah reee: - Sto da ne mo's? Idi 'ako ces (lvoga easa. - Onaj ode, spremi svih pet gusaka i odnese caru, pa mu :rete: - cestiti care, i:mao sam ovih pet gusaka, i od svoje dobre volje poklanjam ti ih. - Car primi dar, pa ga povrati sa rijeeima: Mnogo ti hvala, nohd si mi to dobro utinio, onda razdi.jeli te guske na nas sestero. - Ovaj odgovon: - cestiti care, moja je draga volja da 1li sve ovo dam, a vi dijelite kako yam je volja. Ali car nikako drukCije nece no da se podijeli. Ovaj razmisli, raz­ misli i ne Iznade 'kako ce pet gusaka podijeliti na sestero, pa reee: - Ja ne umijem podijeHti. - Car mu 'kaza: - ldi kod toga i toga i zovi ga, on ee siguITlO UInjeti. - Ovaj se odmah dize i pozva Carll svoga kQmsiju siromaha. Car njemu dade pet gusaka da ih podi­ jeli. On uze jednu gusku i reee: - cestiti ca'l"e, ti i carica dva, i ova guska to su tn, - i dade je CMU i cancio Pa mme drugu gusku, i ca'l"evim sinov.ima rete: - Vi dva, i ovaguska, to su tri, - Ii dade 1m je. Zatim uze treeu gusku i carevdm kcerima i reee: - Vi dv.ije, d ova guska, to su tn, - i dade k.cenma. Najposlije uze one dvije 'guske sto su ostale i reee: - Ove dvije guske, i ja, to su tm, - Ii. zadria ih za sebe. Carn se ova dioba jos vise dopade no i ona prva, pa naredi te siromahu dadose tnput vise no prvi put -- dadose mu devet stotina dukata. Siromah spodbi guske i pare, pa opet joS vise pocupkujuCi potrea kUOi. Njegov se ,lromsija podize za njim, pa ga jedva stize Ii poee govoriti: - Dzaba ti guske, no kamo te pare, nije pravo ti sve da uzmes, daj da podijelimo. Ali je uzalud govono i razjasnjavao: siromah ne dade ni guske ill pare, koje je pravedno zasluzio.

Posao jednom car tevdilom po svome golemom carstvu, da vidi sta i njegovi mladi rade. OVako putuju6i dade u jedno selo, pred kuru nekog staroga dede. U ovoga je dede bila lijepa kei, same sto Joj je nos bio malo nakrivo. Kad je car vidje, reci ee dedi: - Lijepe kUee, dedo, da joj illje namvo ,badZa. - KCi dedina se dosjeti sta to zna~i, pa na mjesto oca odgovon: - Ako je i nakrivo badZa, pTavodim izlazi. - Carn se dopade taj njezin odgovor, pa naredi da mu sigura rueak, a on ode u bastu da se odmara. Dedina kCi - ne ,imajuCi 8ta drugo - i:spece lijep 'cimbur, pa ga posla po ocu caru u bascu. Ona je znala da joj je otac gladan i da je poblepan na jaja, pa kad pode, reee mu: Kada dodes onome Covjeku, upitaj ga je li pun mjesec. - Dedo ponese cimbur,pa mu se usput smi-gnu na njega te. pojede polo­ vinu, a kada sa ostalijem dodek earn, Teei ee rou: - Moja te kei pita je li pun mjesec. - Car se dosjeti sta to znaci, pa pogleda u Obnbur, a kad vidje da je polovina pojedena, reo ce: - Ndje pun, nego polovina. - Posto car to pojede, dariva dedu !i ode, a dedo pokupi sude i odnese kuei. Kod kuee ga upitakci: - Sta ti je rekao onaj Covjek? - Rekao mi je da nije pun mjesec nego polovina ­

Bogme si 'se, babo, osramotio sto si ino polovinu cimbura, jer je ono hio car. - Dedo se prepadepa se stade oklinjati da nije Cimbura ni okusio, ali mu ona ne dade, no mu reee: - Ne kuni se msta, kad si se ero sam odao, ama se ne boj,nije car hrdav eovjek. Do nekoliko dana pozva car deduna divan. Dedo se prepade, misleCi da ee ga car za CimbuT pitati, ama carsku zapovijed valja vrSiti, i tako on ode tUZan i zalostan. Kada 1zide pred cara, car mu naredi.: - Hajde kuCi, pa red tvojoj keen neka mi sreie curak od mramora, jer drukcije zlo i po tebe i po nju! - Be dedo ti se sad prepade, nije mala sala, ko ee srezati eurak od mramora, pa ode tuzan i neveseo kuCi. Kad je doSao kuCI, kaie kcen sta mu je oar naredio, a ona ce mu: - Ne hoj se msta, lako cemo roi za to, no hajde lezi pa spavaj. - Sjutridan posla djevoj,ka oca k caru i Teee rou: - Kada dodes pred cara red mu: eno ti je rooja kei srezala eurak od mramora, nogo te je pozdravila da joj posaljes ibriSima od kuma, da ga sasije. - Kada dedo dode k caru i kaza mu sta mu je njegova kCi porucila, vidje car da rou je i u tome doskOOila, pa ee opet dedi: - Hajde, ne traiim joj curka, ali neka mIi poSalje neeorbe u nesudu po necovjeku. - Dedo ode kuei pa to kaza 'keen, a ona ce: - Lamo je Ii za to, nego ti hajde u selo, pa potraii eovjeka koji je svojom vjerom prevrnuo, pa ga dovedi ovamo. - Dedo ode pa nade jednog poturcenjaka i dovede, a dedina kCi uze tikvu, prereza je i izdube, i u tikvu uspe nekoliko zrna pirinca, i podli vode, pa dade onome poturce­ njaku i rece rou da nosi carn, da ee ga car lijepo darovati. Poturcenjak ode i odnese, a kad odnese pred cara, car ce: - Bog­ me je baS neoorba i u nesudu, ama zasto bi ova Covjek bio neeov­ jek? - Pa ga upita ko je i oklen je. - Ja sam, yell, bio Hriscan, pa sam se poturCio, a zivim u istom selu gdje i dedo. - Car ee na to u sebi: - BaS si neeovjek, dok si svoju vjeru,prewnuo, - pa ga daruje i otpusti. Opet car do nekoliko poruoi dedinoj keeri da mu dode u dvor sa dvadeset djevojaka, a m jednoj da ne bude viSe od dvanaest godina, a 1.1 svake cia ima u prsimamlijeka. Karla to cu dedina ket, ona zade po 'selu pa nakupi djevojaka ne gledajuei nl na godineni na mlijeko, i d()de s njiroa pred carski dver, te tu uhvati kolo i zapjeva. Car naredi da se djevojke dobro pogoste. Carska se slusa, i odmah se postavi velika sofra. Jest, ali kad dje­ vojke stadoSe nuditi, be neee ni jedna da progovori a kamoli da sto okusi, jer ili je talro dedina kOi nauCila nego ona za sve odgo­ vorl: - OVdje nema za nas hrane, jera mi ne jedemo nista drugo nego salate koja raste jelenu medu rogovima. - Taj odgovor kazase caro, te car glavom dade da vidi djevojke, pa ee dedinoj k6eri: - Kako ti mozes iskati onoga sto nema? Koje jos cuo da u jelena raste salata medu rogov,ima? - Isto onaka, cestiti gospo­ darn, kao sto ti traZis djevojke od dvanaest godina, a da svaka ima u prsima mIijeka! - CMU se veoma dopade dosjetIjivost djevojeina, pa ostale djevojke dobro nagradi i rarudade medu svoje velikase, a dedinu keer vjenea sebi.

56

57

DOSJETLJIVA DJEVOJKA

ASCIJA I CAR

ERO UBIO MISA

Ono ti dode car u neku kas
Prtljao Ero agu na selo. IduCi putem Slide aga s konja, pa ga da Ed da ga povede, a on se svrati u han da popije kahvu. Ero vo­ dio konja, pa stane i zapocne prisluskivati kako nesto u bisagama skagrlja, bas kao mis. Slusao Ero, slusao, a one jednako skagrl}a. veli Ero, zgrabi tojagu, _ Bozja vjera, jes se odnekle uvukao! pa po bisagama udri, udri, dok presta skagrljati. U tom stigne aga, i Bro mu isprioa sta je ucinio. Kad aga otvori bisage, a njegov sahat vas i:zmrvljen!

HERE U SARAJVU MENI JEDAN A TEBI OSTALO Hodao sultan kroz Stambol, pa tadro hodajuCi sretne na ulici deou de idu j.z mejtefa. Izmedu ove dece jedan mu dale zapne za oko, pa ga ustavi i upita sta uCi. Kad mu dijete pokaza sta uei, car bijase zadovoljan sa odgovorom, pa izvadi dukat i prufi mu gao Bak nije stio uzeti dukata, a kada car upita zaSto ne uzme, odgo­ v.ori mu: - Ja ne smijem od matere, jera ce mi rr-eCi da sam ga de ulcrao. - Na to ce mu car: Uzmi, pa kazi dati je car dao. - A dijete ce opet njemu: - Ne smijem, jera ce mi reCi mati: - Da ti je car dao, dao bi ti viJSe! - Caru se one jOs wille dopadne pa izvam punu saku dukat'a i dade mu, jos mu naredi da dode k njemu na divan. Kada je vrijeme doslo, pode mali caru, ali kada je stJio uljeci zaustavi ga st'TaZar i ne sce ga pustiti. Mali je zadugo moUo, ali mu sve molbe ne pomogoSe, isprica straZaru sve sto se s njime i sa CaJTem dogodilo, d zamoli ga ponovo da ga puilti Carll. StraZar kada euje, reCi ce mu: Pusticu te ako cemo pod:i:jeliti ilto od cara dobijeS! - A mali ce stroZaru: - Meni jedan, a teW sve ostalo! - Pogode se taka, pa ga straZar pusti carn. Kada je mali irziSao pred eara, upita ga car sta zeli. A on Ce njemu da nista drugo ne6e no stotinu stapova po tabanima. Car ga je od toga odvracao, ali poSta ne moze ga odvratiti, naredi te se donesose tojage. Kada se tojage donesose, reci ce mali: Cestiti care, naredi neka se meni udarli jedan, a ostalo onome sto vrata euva, jera me nije stio pustiti teb1 dok mu ne obecah da cemo dar dijeliH, a ja sam mu obeC'o sve osim jednoga, s toga po naSoj 'pogodbi njegovijeh je devedeset i devet Stapova. - Car kada ovo eu, naredi te straZaru udarise batine, pa ga onda otpusti, ~ maloga uze i dade na nauke, i vele ljudi da mu je poslije bio ve­ liki vezir.

58

Sastala se dvojica Hera pa 'razgovaraH 0 svacemu, dok ce jedan rem: - A nu, Coee, jesi H vidio onolike kuce po Sarajvu? Jesam, brate, - odgovori drugi, znas kad sam isa' u Sarajvo. _ Ama, nicemu se ne cud:im, nego kako Ijudi u onolikom seheru mogu mati koja je Cija kuea? - Hajde, suli bestdjo, - !reCe mu drug, - zar misHs da se zna, nego de iko izbirn, onde i nociva.

GDJE JE NAJLJEPSE Falio se Carigradan Carigradom: - Take kasabe nema na svitu! - Cu ga Sarajlija, pa ce opet: - Jok, brate, nema kasabe nad Sarajevom. Sad se odnekle pomoli Travnican: - K:akvo Sa­ rajevo, jadan ne bio, kakav li Carigrad, kaJkva Ii u njimaka kasaha! Ama!Di plota da zanj konja priveZes!

NECE DzABA DA LAZE U nekom gradu bijalle ihtijar saljivdiJa, pa bi cesto iSoo paSi u posjete. Pasa ga je odvise volio, pa ga je zaw Ii prilZivaJO k sebi, i sobom mu je icram Cinio. Jednoga dana paSa sjedase s nekim uglednim ljudima, dok evo ti ihtijara. DoCeka ga pasa i nacini rou mjesto kod sebe. Posto starac sjede, paSa mu ponudi duhan, i on napuni lulu pa zapali. Onda mu pasa Teee: - Deder Dam, amidZa, stogod slaZi. - Prodi me se, dragfi. 'PaW, mem sada nije ni do 8m! - tako tuZno odgovori on. - Hajd:rola, 8ta ti je? - upita ga paSa. _ Umrla lUi majka, pa je nemam Cim da ukopam - odgovori

stm.

59

Nato se pasa masi dzepa te mu izvadi tri dukata, a tako i oni os tali, neki jedan, neki dva. On ill zahvali, i posto jos posjedi kod njih, ustane ~ izade :iz sobe. Kad sutra, pasa cuje da u njeg nije mati umrla. Odmah poiSa­ Ije slugu po starea, i on dode. Onda mu pasa rekne: - 8to ti mend ju6er slaga, da ti je mati umrla?! - Pa ti si mi rek6, da ti sto sla.zem, a ja ne mogu, boga mi, dZaba da la.zem! - E, pravo 'si uradio! - nasmija se pasa.i opet ga nadari.

ZENA OD SEDAM MUZEVA

BERICET

i

i'~n

:;~

~ili

Iiq

Zet, da bi se pohvalio jos bolje punioi, dade dzubu, pa mu se oboji u drugu hoju. Kad hi prvi petak, on ohu6e dZuhu, pa opet u punice, da joj se pohvaH. Punica mu cestita, kao i prvi put. Zet je taJro dZuhu u nekoliko boja bojio i punici hodio, da joj se hvali, ali je punica znala, da je uwjek jedna dZuba. Najposlije iZet ohojd dZu­ bu u crno, pa ode punici, te se pohvali? - Valja H mi, punice, ova dfuba? - Valja, zete, sarno je velika Steta sto ne moze viSe iz te boje u drugu!

Jedanornogorski seljak posao u grad na pazar, pa ga zatece mrak kod jednog hana, onamo se i navrati da noeL Posto popii,e kahvu, upita handiiju: - Ima 1:i sta za veCeru? HandZija mu ka.ze da ima, sto god feU. Nato ee Crnogorae: - Ponesi mi svasta, da se najedem. HandZija mu donese svake vrste jela, i on poene jesti. Tako je­ duo trgne 06 na duvar, ugleda na civiji niz IJutih paprika, pa upita handZiju: - 8to je 'no na Ciwji? - Ono mi je berieet! - odgovori handZija. - Tako ti boga, daj mi i toga bericeta da okusim, nijesam ni­ kad io! HandZija mu dade jednu papriku dkaZe mu, da se to odje­ damput izjede. Crnogorae odjednom turl u usta te iZvaee, dok ga polise suze, pa ne made ni kako proguta. Kada ,sutTadan Crnogorac pode odatIe, zovne handiiju, da mu plati konak. HandZija ga upita: - Je Iiti dobro nakonakubilo? - Jest, brate, vrIo dobro, svasta sam kod tebe io! Bogti dao, pa svasta dosta mao, ali berieeta nikad ne limao dabogda!

Nekakav Musliman imao sina za zenidbu, pa mu poene traZiti djevojku s mirazom, a ne mogao naCi, vee fuje za nekakvu bogatu udovicu te je isprosi ~ vjenca za sina. Uvecerklad mIadenee uvedu u derdek, opa2'li mladozenja kraj nevjeste objesenfu pet saruka. Zafudi se, pa je upita: - Otkuda ovi sdlni sarud ovdje? A ona mu pravo me: - Ovi su saruci mojih pet rahmetli muieva, koje sam svaki put, kako je 'koj.i umirao, ostavljaIa, da se ne bib pobrkala u broju, koliko sam se puta udavala. Uplasi se mladozenja, pa objema rukama pritiSte saruk na glaw i pobjeze iz odaje v.i.CuCi oeu: - Evu je tebi babo! Ti budi sesti, jer je ovo iena, koja Cisti muzeve kao jastreb ptiee!

BOSNJO U STAMBOLU

Ono ti je bio nekakav softa pomomah, pa se oiem iz obolje 'kuee. Nekako s mukom sastavi JleSto malo para, pa shoji novu dfubu. Kada je obuce, odmah pode u puniee, da joj se s novom dZubom pohvali. Kad dosao tamo, upitat ce punieu: - Valja 1i rna dZuba? - Valja, zete, da bog da, da ti bude sretna, pa da i drugu brzo nabavis!

U jednoj bosanskoj varoili bila jedna medresa u kojoj se uCilo softa. Tu je medresu izddavao sam car, pa bi svake godine po pedeset cesa preko vezira za izdrlavanje slao. Jednom dode nekakav valija, ve1ik. jaspresa, pa sto god sultan slao, sve je on sebi ustavljao. Ali dragi alah koji svalkom misLi, a naj'Vise 0 .onom ,leo ga hak vjeruje, pobrinu se i ovoj medresi, te se odrZi i ne zatvori. U toj medresi ,bijaSe jedan Bosnjo, dosta bogat a nikog od svoga roda ne imaaase. Njemu dragi alah krenu u sree, te ti on poee CitIuk po citluk prodavati i sa svojim drugovima Zivukati. T.alro ti on tI1i godine dana medresu d.rZao, a na :izrnaku treCe godi­ ne prodade najposljednji Oitluk. ad ovm para odvoji polovinu te dade drufurl, i reCe lim: - Evo, pa se Istijem prevladite, a ja sa ovijem ost'atijem odoh upravo u Stambol, da vidim §.to 1i se je to na nas cestiti padisah na'Srdi!O. ToO reee ~ ostavi druZinu, i krenu srecno na put.

60

61

NE MOZE IZ TE BOJE U DRUGU

trideset-ce~rdeset

°

! 1.1

:l

Za nekoliko dana stize u Stambol. Po Stambolu nije mnogo vdjao, on odmah ubrusi te ode caru na divan. Sreca ga posIuZi te ga <:ar brle 'Pusti preda se, i on IIIlU sve lijepo isprica radi eega je dosao. Ca:r ga namjesti u jedan han i rece mu da tu ceka dok ga on opet zovne. Radi toga posla car tefti~a u Bosnu da izvidi je Ii mu BOSnjo pravo kazoo. Kad se teftis 'vratio te kazao earu da je sve onalko istina kao sto mu je BOSnjo kazao, car zov:nu BoSnju preda se da mu tisplati za .1:ri godine sto IDije medresa prtimala, taman sto i pedeset Cesa. Joo mu dade sto i pedeset grosa za troska i ferman da moze vazda pred eara iziCi ako bi opet medresu ustavIjao. Valiju jaspresu smaee, a na Illjegovo mjesto postavi postena co­ vjeka. Kad je BOSnjo pr,imio pare, pode da jos soogod pokupuje u Starnbolu. Da ne bi seve pa:re u.za se vlaoio, odbroji ono sto i pedeset groSa, a ostalo ostavi jednome dedi koji je u du6a:nu SamO eitabe prodavao, jer mu se on ucillli najpostemji. Posto je kupio ,sto mu je trebalo, a potrosio seve pare do viZlina, ode dedi da primi pare 1'a da ide natrag u Bosnu. Kada je dedi u ducan dosao i pare zaiskao, rem ce mu deda: - Kakve pare, ako si Tur6in? Ja te, valahi, nijesam nikad vidio, a nekmoli da &i mi ,kakve pare daD. BoSnjo se nade na cudu, pa stade dedu moliti i prek1injati, ali se dedo ne dade ni osoHti. Sta ce ti jadni Bos-njo nego na davu pred 'kadiju. Kadija pozva dedu, pa kad BoSnjo pred dedom ponovi davu, a dedo zaintaOi, upiiaCe ikadija BoSnju ima Ii svjedoka. Bo­ snjo odgovori da nije niko vidio. Tada 'kadija upita dedu bi Ii se zakleo. - Bih, efendija, ako hoees ,i deset puta. I deda se lepo zakune da mu Bosnjo nije nista dao, te Bosnjo ode mahajuCi !iaka. Ko jadan, ko zalostan, od veH:kih misli i muike ne zna !ita ee, 1'a od onoga vizl:ina uzezolotu du'Vana i aide na kraj Stamboia na jednu Iedinu, pa paCe sve lulu za lulom pusiti. Spram ledine hija.se jedan pogolem eardak, a na cardaku jed!!la bogata hadZiniea. Kad hadZinica opazi Bosnju gde onako nemiliee pusi duhan, reCi ce sarna sebi: - Onome je Covjeku, beli, nekaJkva golema muka dok onako pusi -pa spremi sluslcinju te joj zovnu BoSnju. Kada je Bosnjo pred hadZinicu dosao, upita ga ona sta mu je, a on joj SVe isprica sta mu se je dogodilo. - Ne hoj se - reee hadzinica - bice dobro insalah, sarno malo pricekaj dok se ja spremim, pa ces mi dedin ducan kazati. Nije dugo pot!rajalo, 'spremi se hadZinica, a eura pred njom ponese punu boSCu nesta zavijena. Kad pooose, re6i ce hadZinica BOSnji: - Hajde pred nama, pa kad budeS blizu deditna dueana, kafi mi ga pa se ti ukloni. Kada 'llid:i:S na ducanu da sam ja razdrijclila ow haSeu, onda dodi pa red dedi: - DoSao sam, dedo, da mi dadeS one pare sto sam ili kod tebe ostawo. 62

Kako .to rekoSe, tako j uOinise, pa kad bilSeblizu dedina du­ cana, reee BOSnjo ~ ono je - pa se u:kloni, a hadZinica uprav na ducan: - Dragi dedo - 'k'.lZe mu ana - otiSao mi badiija na Caibu, a ,kuCa mi na osami, pa se .bojlim da me 'ko ne polcrade, stoga te motim da mi ovaj amanet ostavH\ dok mi hadZija ne dode. - Pa razvi bosCu. Smuse, majOin sine, dukati, biser, drago ka.menje i drugi skupi adidari, te dedi stadose oei, pa ce veselo: - Hoeu, hanumo, soo neeu? Taman oni u tome ,razgovoru, bahnu BoSnjo kao iz rukavJ.ce na ducaiI pa ee dedi: - Dragi dedo, dosao sam da mi dades ono para sto na ama­ net kod tebe ostaviih. - Dedo pogleda jos jednam u boseu, pa mu se ucin[ da u njoj ima Ii tri puta koliko Bosnjinih para, pa odmah. odgovori: - Hoeu, sinko, hoCu - te skOOi, izvadi & cekmedZeta BOO­ njine pare, Ii. predade mu ili. Jos ·nije eestito Bosnjo pare ni primio, a doleee druga sluslcinja pa ce hadZinid: - Mustulu:k, hadZinice, dOOao hadZija s cabe. Kada to vide hadZinica, zavi boscu, pa se lijepo zahvali dedi sto bi joj amanet pricuvao. Dedo"\l'ide da je prevaren, pa brie-bolje potrca kuci, i nauci zenu da tuZi Bosnju da joj je covjek i da je ostavio sa djetetom prije petnaest godina, pa da ga sada tuii za nafaku i da traZi od njegasto i pedeset eesa. Zena odmah krenu pred kapiju, te ucini davu, kao §to je dedo nasjetovao. Kadija dobavi BOSuju, te zena pred njim ponovi davu. Bosnjo se poee cuditi i praevdati kako je naj>bolje znao, aLi sve uzalud, jer po njegovoj nesreCi dijete dedino Illalicalie dosta na -njega, te ga kad:ija osudi da pIaU zeni u dme nafake djetinje i njezme >sto i pedeset Cesa. BoSnjo rece da nema para, ati dedi!nica doceka: - Preberite ga, efendija, lima pun cemer para, ja sam mu ih vidjela kada je smock meni dolazio. Kada kadija prebra BoSnju te mu nade pare, jos se viSe uvjeri da je on zaista njen muZ, pa mu oduze sve pare i da dedinici, te ona ode 'l."abat dedi, a Bosnjo siromah opet mahaju6i saka. Sta ce? Ko jadniji, ko hlosniji od njega? Kupi op61 za onu drugu zolotu duvana, pa opet na onu Iedinu i stade lulu za lulom puSiti i dert razbijati. HadZinica ga opet opazi, pa C:im ga vide odmah ga poznade, pa pomisli: - Eto ti ga na, opet ga je nekakva nesreca stigla? - pa ga brie-bolje wvnu. On, siromah, jedva doeeka, pa ode hadZIDici i sve joj isprica s1Ja se je opet s njJme des-ilo. Karl ga hadZrinica saslusa, reCi ce mu: - Dobro Ce ti biti insalah! Ne boj se, nego hajde kadijd pa mu reci: - Kada ti. mene osudi da dam tolike pare, harem mi dosudi da mi ona zena moga sma povrati. - On ce ti ga sigumo dosuditi, pa 1l:'ada ti ga da, dovedi ga amo, pa se neboj da ce 1i ,pare propasti. Nece, !!le. No cerno ja !i ti tu jos neSto uSicariti. 63

Kada to BOSnjo eu, uputi se kadiji pa ga zamoli onako kao sto ga je hadZinica nasjetovala. Kadija kad ga saslusa, reCi ce mu: - Tako je i hak - pa odmah posla zaptiju da onu zenu s djetetom dovede. Kad je zena pred kadiju dosia, uze kadija dijete za ruku pa ga preteslimi Bosnji 2:ena stade plakati ~ moliti da joj ne oduzimaju dijete, i obecavati BosnJi da ce mu sve pare povratiti, ama BOSnjo neee 0 tome ni da euje, nego uze dijete pa ga odvede hadZinici. Dedina zena odletje plaeuci dedi, pa mu ispriCa kako joj je kadija jedinca oduzeo i Bosnjaku ga preteslimio, pa stade naricati i dedu kleti. Be, i dedo se sada nade u fudu, nije lasno onoIikoga sina izgubiti! Taman oni 0 tome jadu i belaju, dok telal navede dijete vituei: - Pedeset cesar Dedo nametnu cesu, a hadZiinica odmah dzade na sto eesa. Tako su se dedo i hadZinica nadmetali, dok isteraSe na ,trista cesa. Dedo nije vise imao para, pa posla :lenu hadZinici da je zamoli da'Vise ne namece. 2:ena ode do hadZirrrice, pa joj pade po iI10gama i stade je moHti: - Mi viSe nemamo ni pare, a :lao nam je jectinee puSititi da ode drugome, no te molimo, ne name6i se. - Dobra - rece hadZ.inica - hajde donesi pare pa plati, a dedi kaZi: ko pod drugijem jamu kopa sam u nju pane. Dedo izbroja pare i pr,imi sina, a hadzinica izdvoji najpre sto i pedeset eesa pa dade Bosnjaku, a onu drugupolovicu podijelise po pola. Bosnji reCe hadilinica da odmah ide uprav u svoj vilajet - jer ti jos nijesi !llautio sejtanluk pa bi te mogao ios ko u ovome velikome gradu prevariti. Bosnjo poslusa, i ode veselo u Bosnu da svoje drugove obveseli.

VIDIO SAMOG SEBE U OGLEDALU I UBIO OtiSla dvojica u kiradu u nekakvu kucu vrlo imucnog covjeka u Ca:cigradu, pa kad su se uvukl!i u kucu, ukresu Ii uzdiju svijecu. Na­ du se u jednoj odaji najgospodskije popunjenoj dragocjenim po­ kucstvom, kojega oni ni uobraziti nijesu mogli. Izmedu ostalih stvari bilo je i jedno to1iko velilko ogledalo, da su se mogli u njemu s glave, do nogu vddjeti, i promisliSe, da su onamo druga dvo}ica naoruZani, kao i oni, te od straha na njih obore svoje dvije kubure, a ogledalo na stomne komadica, pa odmah pobjegose napolje, sto su najbolje mog1i. Kad umakoiie u jednu usamljenu dolinu, poenu se 0 svome polasku ,i nenadanoj nesre6i razgovarati: - Vidje li, Mieune, po ,bogu brate?! Zarna Ii bjehu ona dva Pvimorca U OTIoj odaji! - Kako da ne vidjeh?! Nego, vidje Ii Krceta, kako brzo sta­ vise roke na oruZje jednako kad i mi?! - Kako ne vddjeh?! I da mi pm na njih ne upalismo kubu­ rama, htijahu nas bez zamjene ondje ubiti!

64

Ma ovo mi je zaeudo - opet ce prvi reci - kako tebi jedan od ove dvojice nalikovase, zakleo bih se na oba moja sina, da ti onamo bijase; no, sreeom, nadosmo se mi hltriH. te ih ubismo. a jos sremiji, S10 umakosmo, da ne plaeamo

BOSNJAK IZGUBIO SJEKIRU Nekakav Bosnjak hoctio u drva sa sjekirom pro ramena, pa svrati u jedan sljivnjak i popne se na jednu sljivu koju je najpu­ nijom ugledao, a ostavi sjekiru ispod sljive. Onako gladan poee jesti sljive a bacati spice na zemlju, dok se tako bio najeo, da mu je trbuh kao zeni devetoga mjeseca bio nabreknuo. Kad se poceo ski­ dat, pukne rnu gatnj'ik od gaea, a u toIiko nekakav putnik prode krajem njega. On se uboja da k njemu ne dode i da ga s gacama u rukama ne nade, ukloni se malo na stranu, dok opet zavezao. VracajuCi se, da prihvati sjekiru, kad Ii je pod sljivom ne­ ma. Promisli da mu je onaj putnik ukrao, te za njim vicuCi: ­ Stan' malo, enserija, da neSto victim! - Kad putnika stiZe i kad vi­ dje da kod njega nema sjekire, opet se povrati i pocne nogama i ru­ kama razgrtati one spice, kad li, srecom, nade jedva ispod njih svoju sjekiru.

NEKA ZNA CALMA STO JE GUZVA Bio Je nekakav ladar mlad kioos, pa, ako je i prevozio s jednu stranu 'rijeke na drugu narod, opet se kicosio noseei vazda Calmu oko glave kao prv,i Turcin aga. Jedan dan prevozeei celjad, kad je bila rijeka visa no obicno, a dunuo vjetar, pocne ladu s nategom voziti, dok od jednom puce mu guiva na veslu. Nemajuci druge ~ve u lam, naljuti se pa odmota Calmu s glave ,i naCini od nje guZvu govoreCi: - Dosta si na mojoj glavi gospodovala i ponosHa se: hajde sad sidi, da i ti waS kako jadna guiva

POZDRAVI MI SINA ALIJU K:retala vojska iz jednoga sela na carevu vojsku, pa za njima pristala jedna stara iena turska, zavita u peCu i feredZu, kojoj je bio sin Alija vee daVillo posao na vojsku, pa kad naljegu ljudi, O!lla zrunoli najprvoga turCina: - Mujaga, tako ti lijepoga dina i turske eabe, pozdravi mi sina Aliju u Cor"'PaSe ordiji, i reci mu selam mu je od majke Dulsije. - On joj se zak:le da hoce, ali nije ni sina joj powavao, a kamo Ii nju zavitu od glave do peta. Kad dodu u 5

Narodni humor i mudrost Muslimana

65

Joziju gdje su se bili Turd i Rusi, Muji je najprva stvar bila ta, da izV:l:si amanet stare Dulsije, pa propita 'koja je ordija Cor-pasina. Kazu mu, i on u ol'diju pode, i za
METNI U BOJU, PA NOSI KAO SVOJU Nekakav ooek koji :nije znaO' naiS jezik ,izgubio negde u putu kabanicu, pa nekoliko dana hO'da odande u nekakoj varosi navali da pusH teIala da mu da kaibanicu ko je bude naSao. Telal videCi da ande nije priIike traZitd stvar koja je tako ,daleko izgubljena, uzevsi svoje napllijed vikne preko carSije ovako: - Taj i taj izgubio O'vde i ovde kabanicu, ko je nade neka metne u boju, pa neka nosi kao svoju. Onaj pak 'koji je ilzgu'ooo kabanicu, iSaO' je za telalom i cuju6i de on vice i misleCi da viCe onako kao sto mu je on kazao, govono je: - A, a! taka, tako!

STOGOD KO eIN!, SVE SEBI Dosadivsi se nekakoj buH slu.sajuei svaki dan dervisa de viCe sokakom: - stogod ko cilni, sve sebi, - naumi da mu dokaZe da to nije istiJIJ.a, pa pomijesavsi s brasnom podosta sicana, umijesi lijepu malu pogacicu i dade mu je. Dervili ne ,budu6i gladan ne name pogace 'Odmah, nego je ostavi u torbu, koju je 0 vratu nosio, pa otide dalje Viicuei. HO'dajuCi takO' Ii vieuCi. po varosi, udari ispred ducana mma one bule stO' mu je pogacu dala, .i. budu6i da je iduCi jeo drugi kolac ikoji mu je neko poiklonio, takQ dijete ovoga Tum­ na, koje se u du6anu desilo, navali s placem na Qca da mu iSte u derviSa onoga kolaea 8to 'On jede. Otac da bi utjelii:o dijete zovne dervisa i zamQli ga da mu da komadic kolaca. Dervis videai dijete da plaCe; i imajuei u torbi vise kQlaea, maSi se u nju rukQm i mjesto kO'mada dade detetu cHavu pogaCicu, i to slucajno onu istu koju mu je mati onoga deteta dala. Dervis uzevSi od Turcina kao uzdarje za PQgacu nekolikQ para otide svojim putem, a Turcin odlQmiwi komad pogace da detetu da jede. Ali tek sto dijete proZdere nekoliko zalQgaja, a Qno se stane previjati i jaukati da ga boli tTbuh; otac ga bde bQlje zamQta u eurak, Ii. malo 2Ji.vo odnese kuCi, de odmah i umre. Kad Turein zero SVQjoj pripQvjedi kakQ je detetu uzeo od derviSa pogaau, .i poikafu joj je, onda se ana uvjeri da je ono istdna ~tQ derWS viCe: - stQgod ko ee, sve sehi.

66

HAJ DIDI KUPUS UdruZila se dva coeka, pa jedan davao meso, a drugi kupus, te se hranili zajedno. Kad bi god jeli, onda bi onaj eiji je kupus rekao: - Haj didi kupus! - SI'llsajuCi to s'Vaki dan onaj cije je meso, dosadi mu se ,i bude mu zao sto onaj njegova mesa nikad ne pohvali, nego sve jednako sarno svoj kupus; i buduCi da je on jelo gQtoviQ, takQ jednom skuva kupus bez mesa. Kad ga stanu jesti, drug mu ne sarno sto pO' obieaju svome 'TIe pohva.li kupus, nego 10s rekne da to nije njegov 1mpus, onda mu onaj drugi odgovori da je kupus njegQv, nego da on svoga mesa nije metnuo podanj, i tako mu dokaze da sam kupus bez mesa nije nista.

TI CES SVIRATI Kad je nekakav eoek PQlazio nekud na put, kO'mSije i poznanici navale oko njega, pa jedan veli: donesi mi ovo, drugi ,veN: donesi mi Qno, a ni jedan ne daje novaca; onda nekakvo dijete izide predanj i prufivsi mu paru rekne: - Na ti, moUm te, ovu paru, te mi .kupi i donesi sviralu A on mu O'nda odgovori: - Ti ees, sinko svirati.

MIT I GA KAO MATI POPRDLJIVU CERKU Pripov.i-jeda se kako je nekakva devojka nehotice ispustila pred proscima, pa prosci udarili natrag od prosenja; po tom mati devQjaOka V!i.deei lita hi, poklcmi im po koSulju moleCi ih i zakli­ njuei da te sramote ne kazuju nikome. PoSto prosci .izidu iiz kuee, mati stane Mer karati i rufiti i kaZe joj kako je proscima poklonila po kosuIju. Kad devojka to cuje, ona bde bolje potrci za prosoima i stigavSi ill rece jednome: - Molim te, brato,
5*

67

POTURCIT CE SE I DELIBASA !i

One godine, kad se biogradski pasa Abdul Rahman premjesH u B'Osnu, a novi odmah ne stigne, zadoeniplaca biogradskim vojnici­ rna, te ne stigne iIi se ne izda na vrijeme. Onda jedan siromah delija, koji ,valja da se nije zna'O drukcije pomoCi, obuce srpske haljine, pak u petak posUje podne otide pred dzamiju, ikaze da ce se poturoiti.. Turci t'O jedva doeekaju i odmah mu ondje izmedu sebe skupe nekoliko stotina gr'O~a. Kad ga P'Ot'Om zapitaju, kako ce mu ime nadjesti, a on odgovol"i: -

Kao d do sad 5to mi je bil'O! Kako?

-

Husejin!

-

A zar si ti Turcin?

-

TurCin, elhamdulillah!

A kadga Turci onda stanu karati, zMto zbija salu sa svetinjom, on im odgovori: - Ak'O do drugoga petka ne dode placa, onda ce i deliba.sa doCi da yam se poturcil

PUSTENA PASCAD, A VEZANO KAMENJE Uao putn~k kroz neko selo, pa ga napa:la seoska pascad. On se rnam za jedan kamen, da se odbrani, ali kamen zarm:znut za zemlju. MaSi za drugi, treCi - takoder. Pasead ga izujedaju, koThko su htjela. Putnik se, vee izujedan i iScijepan, pri polasku okrene pre­ rna selu ,j rece: Proklet neka si ti, nesretni vdlajetu, u kome su paScad pu­ stena, a kamenje vezano!

NAVRELU

NAUCIO TURSKI JEZIK Dosao nekakav pos1ije t'01iko godina kuCi, pa, po­ st'O ga je svak po nesto da im 0 svijetu prica, upitat ce ga jednu vecer otac krajem vatre: - Amaza sVaSto te, sinko, pitasm'O, a zaboravih te pitati, nauoi Ii u ovoliko silnih godina turski jezik? odgovori mu sin. - Kako da ne bih nauCio! A otae ga opet upita: - Kako se zove po turski konj? Bengir. - A kako se zove kobila? - Bengirusa. - A zdrijebe? - Bas onaj 1sm dan, kad ja kretah liz Carigrada, nadijevahu mu ime, pa 6sto ne znam, kako ce Zdrebetu lime staviti.

TKO VRIJEDA, UVRIJEDEN JE setao se nekakav ohoIi momak sa svojim prijateljem pa ugleda jednoga momka iz obliZnje va-rosi, koji mu u svemu sliean bjeSe, kao da su se od jedne majke, a u jedan dan rodili. ReCi 6e svome prijatelju: Idem se malo nasa:liti s ovim nepoznat1m momkom. Pl'istupi k niemn j zapita ga: - Otkuda si ti, momce? Nijesam liz daleka, a 8tO me pitas? zelio bih znati., je Ii kojom zgodom dolazila tvoja majka u naSu yaros. Ovaj se nepoznati momak odmah dosjeti znacenju onoga pita­ nja, pa ce mu hladnokrvno odgovoriti: Mogu vas uvjeriti, cia moja majka nije nikad u vase rnjesto dolaziIa, ali jest m'Oj 'Otae mnogo puta!

STO GLUH NE eUJE, TO DOMISLI

Dvojica su sjedila kod studenog wela u ljetno ,vrijeme. Stane jedan gO'Voriti:

-

A pij. ocate, tlk.o ti brani, ta lrije za placu!

-

Bogrne, brate, nernam za tim - ne mogu ad gladi!

RazboHo se Mujagin pm komSija. Mujaga se sprema da ga obi­ de i premiSlja, sta ce s njim govoriti. Pitat ce ga prvo za zdravlje, pa onda
68

69

- Ah, brate, VIOlio bib se sad napiti ove studene vode, nego da mi sad tko da gros!

Odgovori drugi:

~.

Neka, sueur Allahu! BaS mi je drago! A mozes li sta Vala, haman rnsta.

Pa lijepo, taka i treba. A koji ti heCim dollWi?

Vala, nisam zvao nijednQga, dQk mi Allah ne posalje Az'raila!

Neka, neka, sevepli je ruke!

Ono ti je biQ titiz i dZomet, pa podu zajedno putQvati po svijetu. Od novaca su imali svega pedeset grosa, i tQ u dZometa ceterest a u titiza deset grQsa. Onda rekne dZomet titizu: Hocemo ~i mojih eeterest grQsa priJe trositi? - Titiz mu Qdgovori: - Pa de, villa! - Putujuei tak'O neko1ik'O 'VII'emena potrose drome­ tovih svili eeteres't grosa. Onda rekne dzomet titiJzu: HQeemo Ii sada tvojijeh deset gro.sa tro.siti, dok ispane kakav krsmet? - Na t'O titiz 'Odgovori: Kako sma potr'Osili tvojrijeh eeterest grosa, mojijeh eemQ deset jOg lakse. NegQ ti sebi gledaj krsmeta, a ja eu sebi. - Iduoi tako dojdu do jednog rask,rsea i tu se rastanu. Dzo­ met 'Ode na desnu a titiz na lijevu stranu puta. Dfomet iduci takQ putov'o je dje1i dan. Pred 'Ieee stigneblizu jedne varosi. Ne scedne ulaziti u yaros, nego Se zamisli i reee: - 8t'O eu ja u 'Ova doba u varQsi, au kesi ni prebjene pare nemam. - BliJZu ,te varosi bili su nekakvi stari mlini. On se svra1Ji u jedan od tih mlilIlova da prenQei. J'rlje eeterest godiua ti su mlini usahnuli. Dfomet unide unutra. Ne iroajuoi gdje leCi, spusti se za mlinske kamenice d tu se skupi. Karl je bia tako oko po DQti, oCuti se pjevanje i svirka. T'O su bili davoli. Kad 5u hili blizu Qnijeh mlinova, svrate se u Qnaj isti mlin gdje je dZomet bio. Kad su dQsli u mlin, stanu igrati i pjevati. Kad su se tako naigrali i napjevali, onda najstaniji medu njlima rekne: Stanite, dosta je bilo dgranja i pjevanja, - de da pripovijedamQ stogod od starina. - On poee prvi: - P
znadete 1i vi onQga berbera fukarasa sto bude u onaj kahvici bliJZu raskrsea kQd dZamije? - Da znate u njegovoj ,kahvj lima sedam kazana dukata. Ti su dukati bili negoka cara. Da zna onaj berber pa da podigne samQ jednu plocu, dukaN bi se ukazalL Onda se berber ne hi 'nako patio. - Tako su se oni tude razgovarali dQ pred zoru. Kad se zora ukazala drustvo se otalen izgubi. Gim su oni otalen otiSIi, izajde i dzomet iz mUna i ode u onu yaros, unide u jednu kahvu, pa stane pitati: - Ljudi, sto se vi patite 'vako za vodu? - Ljudi mu na to odgovore: - Eva ima ceterest gQdina kako 'vako deveramo. - Dzomet im na to rekne: - Da mi haeete dati jedno ceterest momaka, ja bih VOOl 's BozjQm PQm.o6i mog'o nati i prokopati welo. - Oni Cim to euju, odu i prijave veziru. Vezir ga dozove sebi i dadne mu sto momalka. J05 mu rekne 'Vezir: - AkQ pronades vrelo, dobrQ eu te Qbdariti. - On ode otalen i dade na ono raskrsee. Tude se najpre raskoraCi i zakopa. Onda zapovjedi onim momcima da kopaju. Oni poenu :kopati: kopaj, kopaj, dQk dokopaju do jedne stijene. Momoi reknu: - Nema vode, nije fajde kopati! - a dfomet poviee: Ha, tu je voda! - Opet poene kopatli i opkopaju ok'O stijene. Kad podignu stijenu a 'VQda pokulja na sve strane. Svjetina se QbTaduje, iskupi se i PQenu i oni kopati. Voda .proteee onim :istlim putem kud je i prije tekla. eim je pro­ kop'o i nas'Q welo, zovne ga vezir pTeda se da ga Qbdari. Kad je dZomet dQs'Q pred verira, vemr ga zapita:' - Koliko hores da te obdarim i cim hoceS? - Na to mu Momet odgQvori: - Cestiti veziru, nista ti ja ne traZim drugo, sarnQ ako hoees uzmi mi od onoga berbera Qnu kahvicu. - Vezir zapovjedi da se dQzove 'Odmah Qnaj berber. Kad je berber dQs''O upita ga verir: - Bili li ti prod'Q onu tv'Oju kahvu? - Berber rekne: - Bih za dobre pare! - Vezir uzme dZometu kahvu i jOg ga obdarL Dfomet eim izade iz vezirova konaka uputi se u Qnu kahvicu. Odmah zastre dQbro pendZere, zapali svijeeu i PQOne kopati one dukate. Nije malo kop'Q, ukafe se kazanpun dukata. Onda 'On kQpaj, kQpaj, te iskQpa Ii ostalijeh sest kazana. Uzme nekoliko sanduka i izruci u niih one dukate pa ih onda zakuje. PQslije toga dZomet naCini kueu i ofeni se, pokupuje nekoliko dueana, pa se zatrg'OvCi. Jedno jutro sjedeei u dueanu ugleda jedn'Oga siromaha, say odrpan ·i poderan. CUm ga vidi, 'Odmah ga pOZiIla. TQ je bio tlitiz, njegQv drug. Svrati ga na dUcan i ponudi ga da sjedne. Uvece ga povede sa sobom kuCi da pren'OCi i tude mu ukafe svoje blago. Titiz se ukoeio od cuda gledajuCi toNko blago, paga upita: Pa Bogu, brate, otkuda ti toIikQ hlago? - Na to HiU dzomet ,rekne: - Jesam Ii ja tebi kaz'o da ce hiti krsmeta! ­ i sve mu iskafe kako je u mlinu euo. Onda titiz rekne dZometu: Dfaba ti tvoji dukatti., sarno me 'Odvedi u onaj isti mlin de lSi i ti prenoeio. - DfQmet ga odvede u mlin :i pokaze lllJU QnQ istQ mjesto de je i 'On lezao kad je u mlinu D'OCio. T!i.tiz legne tude. Kad je 001'0 'Oko po nOCi zaCuju se oni ism sviraCi.. Kad su dogli u mlin, stado.se opet igrati i pjevati. Kad su se takQ naignrli Ii napjevali, ustade najstariji medu njima i rekne: - Dosta je bilQ igranja i pjevanja, Ite da pripovijedaino stogod od starina. - Na to najmla­
70

71

-

STRAH OD SMRTI Nekakav Covjek bio bolestan, i vee se vidjelo, da mu se pribli­ ruje posljednji cas. Njegova zena je eesto govonila: - Voljela hih, da ja umrem negQ da mi umre AliJaga! 8ta bih ja bez njega?! T'O doeuje nekakav saljivdZija, pa jednQg dana pokuca na vrata 'On'Oga bolesnika. Zena ga upusti, a on pode u njenu sobu govore6i: - Ja sam Azrail, pa sam dosao da ti dusu uzmem! Zena, Cuvsi t'O, poee vikati: - Azrailaga, tamo je Alijaga! Azrlllilaga, tamQ je Alijaga! ...

TITIZ I D1:0MET

kad smo 'pripovijedalL - Na to ce srednji od njihova drustva reCi: Hajdemo najprije obici i videti da nema koga od ljudi. - Onda ustadose,potraiise i nadose titiza, pa ga svega istTgaSe. Tako titiz svrsi svoj titiski £vot, a dZomet osta u poStenju j bogastvu ziveCi sretno do duboke starosti.

Momce nekakvo uljeze u berbernicu da se obmi. Berberin se desio salcma pa htjede malo nasaliti se s ovim mladicem, i zapita ga: Odakle 51 ti,momee? - Iz Sarajeva - odgovori mu. Berberm nastavi: - Cuo sam, da ima takvih junaka u Sarajevu, koji se pustaju hriCiti bei: sapuna d vruce vode, nego samo studenom vodom'. Je Ii istina? Ono InOmee, da pokaZe, kako je i on junak, odgovori mu: - Istina je, a ako ne vjerujeS, a ti villi na meni. Berberln ga namaie sarno studenom vodom bez sapuna, pa britvom () poslu. Ovaj momak poene od teske muke stiska.ti zube, wcati usnicama Ii zaZimati oCima, pa, ne mogu& dalje trpjeti, reCe hrijaeu: - UCi'ni hator, udri rod vrueu vodu i malo sapuna, jer ja ru­ jesam baS iz Sarajeva, nego malo odalje!

Putovao zimi jedan covjek kroz nekakvu veliku sumu pa ga jos uhvati mrak, a on mrtav prozebao, i naide naposljetku na neciju kueu usred sume. Tu zalupa u vrata i zamoH domacina da ga prirui na konak. Prozebao je, veli, i platice koliko mu budu tra~.ili i sto bude posteno. DomaCin ga pusti u kueu i ne htjede mt! uzeti ni pare, sarno mu kaie: - Pusticu te da se ogrijd, dacu ti veeere i konaka, ali mi moraS odgovoriti na sve sto te budem pitao, pa sto budes znao, dobro, a sto ne budes udaricu ti po jedan samar, pa se drli! Putnik, sta ce, kUd ce, nego pristane, a domaCin ga onda odvede veceran za bogatu sof.ru, pa kad su veeera1i razgovarali 0 svemu d svacemu, onda upita domaCin gosta: E hajde sad da mi kazes !ita je ovo? - pa mu pokaze rukom na macka ispod sofre. - Maeak! - odgovoni putni
72

73

ISLAMSKI SARTI Jednoga seljaka neznaHcu uvijek hi seoski hodia napadao, sto ne zna islamskih sartova, a on, tikvan, nilkad da nauCi. Jedamput se opet sreo s hodZom, i posto ga hodZa ,izruZio, on se vrati kuCi vrlo snuzden. U putu ga ~retne jedan znanac, pa ga pita, sto je tako snuiden. - Hodza me vazda ruzi - odgovori ne2lnalica. - I sad me je pitao iislamske sartove ... - Pa jesi 1i kazao, da ili je pet? Sta zhoris ti? Govorio sam, da ih ima deset, pa opet uzalud!

KORIST OD MOLITVE U jednome drustvu reCi je jedan GaCanin: Dajte, ljudi, da klanjamo! DoCeka .ctrugi: - A sto ces ga klanjati, bijesan ga klanjo?! Ta, hodZa je Krva­ vac vazda ,klanjo, pa mu je opet granje oba oka izbilo!

NIJESAM BAS IZ SARAJEVA

"

PUTNIK I DOMACIN

HERO I NJEGOVA KRAVA Hero imao prestara konja, pa ga pogna jedan dan na pazar, ne hi li ga kome prodao. No, ne naae musterije za novee, nego ga pro­

;[ H d

I

II

mijeni s nekakviim seljaninom za jednu ]Qravu. To vide tri, eetiri saljiva momka te jave kroz earsiju i ugovore, kad Hero povede kroz carsiju kravu, da mu svak cestHa onaga lijepoga konja. Kad Hero naiae s kravom kroz earsiju, pocne mu svaki sa svoje strane ee­ stitati: - Mubarec ti konj, Hero! HairH dorat, Heraga! - MaSala, masala! Dobra konja u Here! Kad i2iae u polje iz carSije, poee misliti i gOVOI1iti: - Ma ili sam ja jutros izgubio pamet i oei, ill onoliko carsin­ lija? Ma hajde, bogme, kad onoliko ljudi veli, da je ovo konj, a n1je krava, sad cu te uzjahati! Od:rijesi sa sebe pas, te kTavi naCini oglav, pa preko nje pre­ metne struku i uzjaSe, a kifava se pomami po polju, kao da joj je obad pod rep doliao. A Hero: - Stan', dorusQ! Nijesam ja kriv, nego carsinlije, ako boga znas!

II

i!

'I:I

Ii 1

LISltJI REP

d

tUDNOVAT SLUGA Nekl velikas imao vrlo eudnovata slugu. Dadne mu jed:nog dana pisamce rekavsi: Evo ti ovopismo, pa idi Osman-efendiji ,i ponesi od njeg odgovor. Sluga strpa pismo u dZep, pa ode. Kad dode onom efendiji, po obicaju ga pozdravi, pa stade. Efendija ga upita, sto je dosao, a on rece: - Efendija ti je selaro, i poslao me, da od tebe donesem od­ govor. Osman-efendija neko vrijeme Sucase, a onda izdize glavu, pa rece: - Glupost! Sluga ga opet pozdravi i ode. Kad doae svom gaspodaru, javi mu: - Efendija, onaga, kome si me poslao, nasao sam i kazao mu tvoj selam. - sto si uradio od pisamceta? Evoga u mom dZepu. - U drepu, dalele, zaII' ga nijesi dao onom efendiji? ... - Jok, vala, jer mi nijesi ni ·rekao, da mu ga dadem. - Bog te ubio! Jii sta 5i mu rekao, kad si dosao? Rekao sam mu: Efendija lI:i je selam. - Dobro, a sto je onda on rekao? - On pnimi selam, pa onda gledaSe neko vrijeme, i potom sa­ pa vee ja sad ne znam, je Ii tebi, iIi meni. mo reee: - Glupost!

'I

Ii "I

:Ir'

,~

JI

I'

If

I I I

.;

,I

'I

ii

Bio nekakav glasovi1 nushadZija po imenu Mula Zu1fo. Doae mu jednoga dana nekakav cicija, poznati skrtica, da mu zapiSe sinu, jer mu je - veli on - jako bolestan, pa se boji, da mu ne urnre.

- Ne zalim novaea, sarno nek mu bude fajda! - veli eovjek

i pruZi mu podosta novaca, sarno U;1; usIov, da mu novae "rati, ako mu se sinu ne okrene na balje. NushadZija stane malo premiSljati, a onda zazbori:

- Dobro, ja primam tvaj sarto Ali i ja imam jedan sart, a to

je, da ti, dok ja budem pisao, ne mislis na lisicji :rep.

skrtica rado pristane na taj prdjedlog, a hodZa pocne pisati zapis. Za cijelo vrijeme, dok je hodZa pisao zapis, cicija mahao gla­ vom. A kad mu hodZa napra,vi zapise, pruzi mu ih :i upita: Ama sto tJi onoHko mai§es glavom kao konj, kad ga zaokupe muhe, sve dok sam ja pisao zapise? - Ab, brate, odgonio misli, jer dok si ti pisao, meni se cinilo, da mi lisicji rep sve maSe ispred ociju! ...,- E, onda ti. ne jamcim za djelovanje zapisa. Oicija stavi zapise u dZep i upita: - JlI. hoee 1i ikoliko biti fajde? - Evo, meni je bilo, a za njega ti ne znam reci!

Bio jedan vrio zgodan covjek, koji ostavi sinu sedamdeset magarz.a hlaga i rete mu: - Eto, sine, da :livis sedamdeset godina i troSiS sve na godinu po magazu, more tJi biti za cijelog zivota. ­ lza toga otac umre a sin ostane u svemu bogatstvu njegovu. Kaleo je bio s parama, oko njega se uvijek skupljalo citavo drustvo. Ele, tako jedanput doae s drugovima u mehanu. Tuj vidi ae Ijudi piju .raikiju. On zapita sta je to u fildZaniU, a -drugovi mu kaZu da je to slatka vada. - Ja posto je fildZan? - upita on. - Du]Qat fiildZan, - kaZu mu drugovi. - E, dajte mi jedan fildZan! i pruZi dukat. Posto popije, namrgodi se i strese, a drugovi mu kaZu da se strpi malo pa Ce p'I'oei, a kad malo uminu, zaiste drugi, za koji mu naplate dva dukata, za tre6i tri, i tako je gonio do deset. Malo po malo oda se sasvim pitu i .beknijanju, pa s drugovima gOfiii. dallas, goni sjutra, - ubl1Z() uputi ,sve ono sedamdeset maga­ za blaga i ostane go k'o prst. Cak i lialjine proda sa sebe, te mu nekakav oojek iil milosti da pokravac da se zamota unj i uputi ga da ide pred dZamiju u koju car dolazi: on daje prosjacima .po dukat kad uniae u dZamiju .j po dukat kad iziae iz nje. SiromaSak poslulia cojeka i ode pred dZamiju onako zamotan u pokrovac.

74

75

KOLIKO VALJA RODITELJSKI BLAGOSLOV

:i' :i

I

I,

'\

II ,I

I

I i

;i 'f. I

t

I

1;1

II 1,1 i~ },

'\

II

Tu je bilo jos mnogo prosjaka, te i on stane medu njili. Kad eto ti cara i pred nj'im haznadar, dijeli prosjacima. Ugledavsi car onO­ ga u pokrovcu, zacud'i se i pomisli u sem: Ako onome ne da dukat, beE eu ga posjeei! - Hawadar dijeleei dode do onog u pok:rovcu d preS'koCd ga, pa sva:k:om drugom prosjaku da po dukat, a njemu nista. Tako uCini i kad car izide i,z dZam1je: svima da po dukat, samo preskoci onoga u polGrovcu. Zacudo earu, ne more se iscuditi, pa jedva ceka da dode samo do dvora. Kad dode u dvor, odmah pozove haznadara preda se i zapitaga: - eije ti jutros dijeli pare: svoje i:1i moje? - Haznadar mu odgovori: - Bezbeli tvoje, padiSahu! - Ja sto ti preskoei u prosjacima onaga najsiroma­ snijega, sto nema ni haljina na sebi, vee se umot'o u pokrovac? Na to mu veziT kate sve i ko je onaj i 'kako mu je iza oca ostalo

sedamdeset magaza blaga, pa je sve profuek'o sa drugowma_

- S toga mu nijesam ni dao sadaku, jer grehota je takome i dati.

- Je Ii tako? upita car. - Jeste, gospodaru! -odgovori haznadar.

Na to car naredi da ga odmah iZ'Vedu i posijeku, a na njegovo

mjesto postavi drugog haznadara. Zatam sakupi sve 'Verire na do­

govor. Kad su se svi sabrali, zapita ih za toga i toga siromaska.

om mu kafu ·da ga waju i ,ispritaju mu sve i kako mu je otac

ostavio sedamdeset magaza i kako je on sve to s drugovima brzo potrosio, pa i haljme sa sebe prod'o, te mu neko iz mdlosti dao oni pokrovac na njemu. Car odmah pozove siromaSka Ii rspita ga za sve. Posto mu on sve kaie po istini, car unide vezirima i kaie im: Znate Ii sta je onome siromSiSku? Njemu je otac ostawo sedam­ deset magaza blaga, ama mu mje ostavio blagoslov, zato ga je tako brzo i rasuo; nego dajte ja eu mu uciniti dovu, a vi svi vicite amin, pa eemo ga pustiti nek ide kud zna odavlen! Veziri poslusaju, te car dovu, a oni amm, car dovu, a oni amin, tako do tvi puta. Zatim ga car dozove preda se i da mu eeterest kesa, pa mu reee: - Evouzmi ove pare, pa odmah da bjeziS odavle kud zuaS, sarno da te oci moje ne vide vise, jerako te wdim, odmah eu te pogubiti! - Siromasak priIDi pare, ode u carSiju i kupi nesto haljina, pa onda hene do demija. Raspita sve kuda ee koja, pa kad nade jednu da :ide u Misir, ude u !adu i krene ,put Miska. Kad je dosao tamo, odsjedne u jedan han [ zaiste naroCitu odaju. HandZija mu da odaju, te ti on prenoCi'VSi tu sjutridan izide u carsiju i lkupi sebi begovske ha:ljine. Onda upita handZiju bi Ii mogao naCi dvanest slugu, makar i golijeh, da ga dvore. HandZija mu nade dvanest Jjudi, koJima on uzdurise Jijepe halj:iJne i krene ad kahve do kahve. De god dodi i popi kahvu, podaj dukat kahve­ dZiji. eudii se sV'ijet novome begu i njegovu malu, pa stanu govoriti: - Otkako je Misir zakopan, jos taki beg nije bio u njemu! Tako beg svalci dan s momcima od kahve do kahve, i de god dodi i popij kahvu, ~'JVade podaj po dukat. Dan po dan, izmicu se pare. Eli dokotur'o bijaSe do Sestotina grosa, a jos bandZiji nije platio za ikOllla:k i In-amu; Ele tonko se nekako i njemu zaduZio, - more i njemu .platiti, pa sta Ce vlse? Kad jednu veee izbi u taj isti han nekakav Piru-ihtijar iz Arnautluka. eim dode, zatraZi u bandZije sobu, rastovari konja i smjesti se. Malo po malo novi'Se beg upoma

s tijem trgoveem, k'o kad su u jednome hanu. He jedne veceri reCi ee beg handziji: - Daj mi nacini jedno osamnaest sahana jemeka, hoeu da pozovem onoga dosta na veceru. - HandZija mu zgotovi sve kako je naredio. U 'Vece zovne beg ihtijara sebi na veceru. Zacudi se Covjek kad vidi lIOliki zijafet, pa mi:sli: - Bog zna ko je ovi oojek i 'koHlro je zgodan kad me ovako doceka? - Sjutridan naredi ihtiJar handziji jedno pet !lest sahana jemeka, da on pozove bega na veceru. NaredujuCi handiiji reei ce mu kako on ne more bega tako doeekati k'o sto je on njega. A handZija lfiU ode prieati: od kako je Misir 'Zakopan da nije -taki beg unj doS'o. De god: svrne u ,kahvu i popije fiIdzan kahve, daje zanj po dukat. Jos ihtijar naredi da mu uzduriSe suha sira u jednom sahanu i da ga poklopi ozgo dZamOilil. Ele, kad bi uveee, ihtijar pozove bega na cast. SjedajuCi za safro ihtijar se pravdase kako on ne more doeekati bega k'o 81:0 je beg njega. VecerajuCi opazi beg kako ihtijar umace kroz dZam u siJr, pa da zapita: - ZaSto ne jedes? - Ama ne mogu, - i tako oj ovako izvlaCi se ihtijar, - ja najvolim sira. - Pa sto ga ne jedes kad najvoHs? - zapita beg. - Ama, eto, ne mogu ni sira, nego mi se ovako Cini slade. - Vim beg da je ,ihtijar tvrdica, pa ee ga zapitati: - Ja kazuj ti mem ko si i oklen S1 i itnaS li kome og.taviti kad tako stems? - Ihtijar mu kite: - Ja sam odovud od Arnautluka i nemam nikoga svoga, vee kad umrem sve ee uzeti pejtoman. Ovamo sam dosao u t!l'govinu i ponio sam sobom jedno pet hiljada dukata, koje cuvam u bisagama. Za nekoliko dana stiCi ee mi arna ceterest lada i domjeti sto i dvadeset sanduka civita. U svakome tome sanduku usred civitaima po muSema od hiljadu dukata. eivi.t eu ovde prodati, a pare iZ¥adim, pa nakupo­ vati robe i iCi opet u svoj vilajet. Potom ihtijar zapita bega da mu prica ko je, od kuda je i sta radi u Masiro. Beg mu ispriea sve svoje devere i kako mu je otae ostavio sedamdeset magaza, pa kako je sve sa drugovima profuek'o i'do cega je dos'o bio. Kate mu i kako je pred dZamdjom prosio ikako ga je car ZV'llO, raspit'o ga i dao mu cetereset kesa, pa kako je dos'o u Misir, kako ide od kahve do kahve i plaea sve po dukat sto popije kahvu. Kate mu kako je sve pare gotovo spirio, jos, veti, ima jedno sestotina grosa, a toIiko duguje handZiji. Kad mu sve isprica, jos jedanput ga pri­ pita za lade i za sanduke kad ee doei, pa se tu vece rastanu i ode svaki u svoju sabu. Sjutridan urani beg i side u kahvu, pa poslje handziju da mu zovne onoga ihtijara, - da malo promuhabetimo.­ Ode handZija, kad ihtijar len u postelji. Kaie mu da ga zove beg na ,razgovor, a on odmahne rukOID: - Ne mogu, - veli, - bolestan sam! - Side handZija i kaZe begu sta je. Kad bi u podne, a ihtijar oprosti se s ovdm svijetom. Brie ism-Ci beg u njegovu sobu, te za bisage, u kojijem nade kesu s dukatima i strpa je sebi u dZep. HandZija javi pejtomanu za smrt ihtijarevu, te odimah dodu ljudi i prepiSu sve sto ima. Zatim ihtijara odnesu i zakopaju, Beg jednako hoda od kahve do kahve d sve placa po dukat de popije fildZan kahve. Za pare lIl!ikome ne tkazuje. Treei dan iza ilitijareve smrti eto ti lada pod Misir. Ljudi kaiu Ciji su sanduci, te pejtoman da sve na telala. euje i beg za civit te nastavi alterisavati sve po gros, dok osta1i ljudi eeraju po marijaS. Cudi se sv-ijet ko to tako mnogo

76

77

I'

f

i

Bio neld Mujo koji je uvijek lagao, ali tako fino da kad bi poslije dva dana sam svoju laZ euo, on bi sam pomislio da je ,sama istiria. Jednoga jutra Mujo ustane iz postelje, pa se stane misliti sta Ce i kako Ce taj dan provesti, jer ne imaaaSe u dZepu ni cigle pare a zeni i djeci valja donijeti, pa makar ukro. Dugo se mislio i premisljao pa najposl1je pane mu na pa:met da neSto slaZe, pa jeda tijem kakogoct do para dode. Otalen ti on odmah skoci, uzme cibuk i duhankesu u ruku, pa upravo u kahvu meau svoje komsije. Uniae u kahvu, a nikome ni selama ni sabaha ne na­ zva, a snufdio se, brate, kao da mu je sve pomrlo i mrtvijem kocem zakopano. Tu ti on sjede pa stane lcucati lulom 0 tie, ani skim ne

govori, i n€lkako muceCi se otud-odovud i na zor pusti nekoli:ke suze niz obraze. Os tale age sjedilse tu i puSise, dok Ce Vi jedan izmeau njih reCi: - Cujes, bolan, Mujo, odavno nam nijesi nista slagao; de nam bogati, sad Sofo slili, ama onako kakono ti vee umijes. Mujo 'fie seede ni oka na njih haciti, ,vee jednlllkopreda se gleda i kuea praznom lulom 0 tle, jer ne imadijase je otklen na­ puniti kad u kesi ni praske duhana a u dzepu ni 'prebijene pare. Utom opet jedan aga zavice na Muju da im 5to slaZe, a Mujo jedna­ ko sUl'i. Na to svi skoCise: Te sto ti nije da ti nije, valja ti nam stogod slagati! Siromah Mujo sta ce, najposlije skOOi. na noge pa otpoene plakati i suze trti rekavsi: - Ama prod~te me se, dobri ljudi, ako boga znate, u mene je jutros veliko zlo osvanulo, jadan sam i prejadan, da yam oct tegobe ni kazati ne mogu. Na tosv:i zavieu: - Sta je, bolan, Mujo? Kazuj sta ti je bilo! Onda Mujo nastav.i: - Nemate zasto pitati, zena mi je jutros u kuei mrtva osva­ nula, sirota scela je roditi, pa radajuCi dZan 1eslim uCini. Ostalo mi je sestoro djece, sve jedno drugom do uha; koct kiuee mi jauk i wiska, ja ne znadoh sto eu ni kako eu, 'Vee evo doleeeh ovdi, ko jadan, ko zalostan, nemam parita u ke~ da m je mogo ukopati a kamoli da djed hljeba kupim. Kad sasluSaSe age Muju, u sviju unide tuga u lice i svi ga pOCese zaliti: - E, 'lavale Muje, sta mu :i:znenada na glavu doae! Onda ti poceSe kupiti, te neki gros, neki dva, i Muji se puno para skupi u rod. Onda zavikaSe svi: - Hajde, Mujo, alah rahmetile zeni, cini sueur bogu kad ti je kobila ziva a zenu ti je lahko nabaviti; maS, stono ima naSa stara rijee: - U sretna zene mru, a u nesretna kobile. U tome ti jos neki zapita Muje: - A kad ces Mujo dZenazu kopati? Ali Mujo ne euje. On ga pita jednom, pa i drugi put, pa ga najposlije drmne za rame: - Ta govori, bolan, kad ceS renu kopati? Tada Mujo jedva haz plae progovori: - Na podne sam'l'ad da je snesem u dZamiju, a na Bakije en je ukopati jer je tako rvasijet uCinjena. Jedan opet od tijeh aga poee Muju tjeSiti: - Nemoj, Mujo, plakati, d u me:o.e je rena umrla, pa evo me Ziva. Znam ja kako to zaboli kad zena umre, ali, sueur bogu, taj bol caskom prode, zena kad umre tako ti je: ko ·kad se fuvjek nehotice ubije ,u lakat, ja u golijen oct noge, plaho ti ga moze zaboljeti, ali Caskom proae, ko da nista nije bilo; eini sUCur te ti je komIa Ziva, te moreS na njoj snijeti tovar drva u earSiju pa proctati i djeci koru hIjeba kupiti.

78

79

cera, dok ce jedan kahvediija: Ne morete vi s begom na k!raj izici! Takli cojek nije dos'o u Misir otkako je on zak!opan, - i ispri­ ca im ,kako po dukat daje za kahvu. Ljudi se atkane viSe ceranja, te na begu ostane civit. - Daj placaj! Ilavice telal, a on odgovori: - Starije je jutro oct veCera, nego mi dajte kljuce oct magaze, da pregledam sta sam kupio. - Pejtoman mu dade kljuCe, te ti on u magazu. Obije jedan sanduk i naae u njemu musemu, obije drugi, 'lUeCi, i sve 'tako do deset, a!' u svak!om po musema. Otkani se daljeg obijanja, nego povadi te pare i sjUl'ridan isplalti pejtomanu 6i:vH. Posto povadi kese iz sV'iju sanduka, da opet Civit na telala i proda ga dobro. Kad se beg dobro sigurisa, isplati handZiji dug, pa ga zapita: - Bi Ii ti meni prod'o ovi han? - A s'to ne hih, za dobre pare! - odgovori handZija, i tako se pogode te beg kupi i oni han. Cim ga kupi, naredi da se rusi, a na tom mjestu podize veJiku kucu i flarv.rh kuee jangi-kulu. Onda namjesti gore strniara i naredi mu da koga goa putnika vidi u izdrpanim halj'1nama, daga svraca u tu kueu, ae ce domti sve dZaba i hr'anu i konak, pa eak! i odijelo. Jako se sVlijet stade eudit1 begu i ne mogase se iscuditi oklen mu toliko silno blago. Jedanput navale nanj da se zeni. Jedan mu nudi sestru, drugi seer, dok ee opet jedan kahvedzija reei: - Prodite se, dobri ljudi, nijesu vase devojke prema njemu, jer ovakog eojeka nlje Misir zapamt:io. Jedino sto ja mam da bi prema njemu bila aevojka, a to SCi nasega sadrazana, koja bi mu donijela hiljadu i pet stotina eifluka, hiljadu i pet stotina dueana i sto Ii pedeset hiljadu dukam. - Dopane se ljudima sta reee taj kahvedmja, te bde bolje posalju po sadrazana da doae meau njih. Kad dooe sadrazan, oni mu kaZu sve sto je i !
ZA NUZDU SE LAZE

Mujo na to zaviee: - E, sueur alanu, dobri ljudi! - pa okrene lena i ode pa u tadiji kupi mesa, odnese kuei da burek skuha za rueka, ponese sobom od kuee zembiIj te u tarsiju; nakupuje svega sto mu treba, be jos ruu pretekio para! Rahat pone pred podnekud, ama Mujo rahat i prerahat, va je u tome bio zaboravio i na OIlO sto je siago. Kad on tako iduCi primakne se bIizukuee, kad al' ima sta vidjeti: pred njegovijem vratima dmade sto Ijudi sto su se nakupili i ce­ kaju podne da Muji!llu dienazu snesu u dZamiju. Mujo se u pm mah bio prepo sta je d kako je al' u neko doba palo !Il1U je na urn. Opet se snufdi, pa menu njih; neki mu reee: - Da ti je zdrava glava, Mujo! A on jedva izgovori: Da su zdravi prijateIji! - AI' zamal sto se ne nasmija. Uto Mujo dode do svojih vrata, otvoli vrata, pa se okrene wma: - sta je, Ijudi, sto ste se iskupili ovde pred mojim vratima, &ta hoeete? Na to svi odgovore: - Ta dosH smo da dZenazu ilOSimO u dZamiju. Onda im Mujo na to odgovori: - Ta jeste Ii vi, Ijudi, pli svojoj pameti iIiste pobudaljeH? Rekoste Ii vi meni jutros u kahvi da vam stogod siaiem sto ni euo ni vidio mjesam, pa sam vam i siagao, a drugi put vam ovako nikad siagati ileCu, ako bogda kada mi zena umre, kazaeu vam ui'stinJi., neeu vam vise slagati - i ova je Iaz qd nufde bila! Pa zat
DRAMJEZIKA Omera bi svaki dan otackarao da 5e bavi 0 zanatu, a da 5e procte karaduzena Ii. asikovanja po sokae:irma sarajevskim. - Ti si, sinko, mlad; mi smo stari, raditi ne mozemo. Tko ee nas drugi hranriti ako ne ti? On bijase u Sarajevu poznat kao kolovod:a sviju a1lika. Od kuee do kuee, od pendZera do pendZera, to mu bijase zanat. Svak je vidio da Omer jos za zenidbu ne bijase dorastao; Ii. da mu mladost ne bi smetala, smetaia bi mu prazna kesa. Svak je lako cijenio da Omer od bijesa Ii. vragoluka aSikuje. Sramota i ruglo koje od toga nasta­ jase na jadne roditelje padase. Tuga i zalost za rasipnim sinkom brzo im prekide Zicu ad zivota: oni Uillru. Omer ostade starjesina u praznoj i razdrtoj !ru6i na troje siro­ cadi. On je, doduSe, to odavna zelio da bez prikora roditelja lakse i slobodnije mogne sluiiti svojim budala1ltinama, ali naskoro osjeti kako je biti bez roditelja, kadno sljeme padne na njegovo tjeme.

80

Tko ee tkati, tko ce presti, tko ee kueu mesti? Valja se proei budalastine! Posldje ovakvog razmisIjanja Teee Omer: - Dajder bugariju! Nije druge, valja se zeniti! Tamburu pod skut te Iijepoj Mejri pod pendier. Bijalle upravo jacija kad Omer pod pendZer stupi. Svijeca go­ raSe, asaptanje se cujase u sobi. Na stakio ruene, saptanje umukne, liZ bugariju zapjeva, a svijeea se utrne. Njemu rntko ill glasa ne daje. Za tri noei hi dolazio Omer pod pendZer, ali uvijek odlaiase tufan i Wostan. Mejra mu se nikad !Ili javila ne bi. Cetvrtu noc opet dolazi mladi asik: - Daj da joj jos malo posljednji put zapjevam pa vee neee moja noga pod njezin pendZer. Bijalle lijepo ugodio tamburu pa zalosnim glasom uz nju popi­ jevati stade: Trunburice, moja dangubice! Terzijane, moj golem zijane! Dosta si me gladna nahranila i Zenana V'Od.e napojila, djevojaka na dvor :izrnamila, djevojackog Iica nagledala ... Tamburiee, moja dangubice! Terzijane, moj golem zijane! Gdje izgubih dneve i godine pjevajuei Mejci uz pendZere, na me Mejra ni gledati nece! Na ove besjede svijeea se u sobi utrne, prozor se najedanput otvoli. Omer ad radosti ne znadijalle za se misleCi da 0 cemu je ho­ dio, da je vee dohodio. Mejra ee: Sva je prilika, da si ti poludio, Omere. Ja se tvojoj buda­ Ialaini ne mogu natudJiti. Sta trazis oko mojih pendZera? Od tog nece nista biti, neka znall! Omerova radost brzo minu, stovise napade ga tuga veea nego ikad prije. Mejra videei Omera smetena, opet nastavi govoriti: - Moj budaeko! Ti hi moze biti htio mene za zenu imati. Jelde, Omere? - Tako je - odgovori OIl. - Toga se Vi bni! - priU7JIlle ona. - To bit ne moze! Ti ni komad bljeba u kuci ne imas, pak opet 0 Ze!Ilidbi sanja1l. Ja znam sto res ti reei: S1i:ka priliku trwl Da oSalll i ja siromaSnih roditelja, to je istina, ali promisIi zajedno da od mene ne ima pristalije dje­ vojke u sverou Sarajevu, pa bas zato bit eu sreena; na6i 6u mjesto u kuQi prvog kog trgovoa sarajevskog. AI cuj, Omere! Nije blago ni srebro ni ziato, vee je blago sto je srcu drago! Ja bili tebe 'Volila nego cijelo Sarajevo, ali sveta je zakletva mojih roditelja. Nju ne smijem prekrSiti! Melli se je reda za onog udavati koji ee ne same mene vee.i. moje rodite1je sreene uCiniti, posteno ih do smrti dohra­ niH .•. Sve svoje rane u me su zavili. 6

Narodni humor i mudrost Muslimana

81

Cuvsi ovo, Orner se malo razabra: - Ako je dakle sarno za tim stal0, koliko bi se htjelo da rnoja postanes, da te otkupiti rnogu? Da stogod ducana otvo­ - Ne bih rnnogo! - rekne Mejra. riS, to jest da trgovati poenes: rnoje roditelje i svoju sirocad moras hrariiti, a bogme i ruho pokrojiti. Na to Omer: - Allahemanet Mejro! Ja razumjeh sve, i ako iz toga mogne stogod biti, sutra cerna vidjeti. Pun radosti i zajedno pun zalosti ode Omer s pendZera Mejrina. - Ako gdje uzajrnim jaspre, tko ce bili od rmene sreeniji? Aka ne, to opet zalosniji od mene nitko biti nece. Tako je svu noc zamisljeni ailik sanjao. Kad osvane dan, ne znadijaile od radosti sto Cinjaile. Pade mu opet na pamet da iroade bogatog jednog trgovea velikog prijatelja. - Ako mi on ne uzajmi, drugi neCe. Tako razmisljajuei brZe se spremi da mu ide u pohode. Na­ ~vsi svoga prijatelja kod kuee, na svaku ruk:u nagovarase boga­ tog Isakara da bi ga prignuo na toIik zajam. Trgovae ukaZe se go­ tOY i ,krv proliti za svog prijatelja Omera, a kamoli ne uzajmiti mu trideset kesa. - To ee i moja radost biti - rekne trgovae Isakar - da Iijepa Mejra bude tvoja zarucnica. Priupita od Omera za rok kad ee platiti. - Sedme godiJ!1e! - odgovoni Omer. - Ama, prijatelju! Ako sedme godine ne mognes platirti, sta Cemo onda? Ja ne znam tko njima tu pogodbu na pamet donese, sto i pred kadijom pogode, da ako Omer Isakaru za sedam godina ne vrati zajam od trideset kesa, da rou Isakar na mescemi irna odrezatd dram jezika i da nikomu krivo ne bude. Tko srecniji od mladozenje Omera! Taj dan niSta ne radijaile, jedino rnu je pamet imala posla kako ee sjajni pir dogotov.iti; koju Ii ee dibu, ,kakvu li kadifu na svoju MejI'll pokrojiti? Jednom rijeeju: ne bijase on toliko promiSljao kako ee toliku sHu tudega blaga powatiti, koliko bail kakvirn bi .se naemom lakse potrositi mogio. Poslije mjesee dana Mejra bude dovedena u kucu bogatog Omera. Pirovalo se cijelih osam dana bez prestanka. Niti se IZl1alo tko pije, tko -Ii plaea. Poslije osarn dana razide se svaJci sebi. Ostane sam Orner s lijepcm:t Mejrom. Svak se euclio otkuda Omeru toNka blago da moze raskos provoditi kao jedan beg. Mnogi su cijeniN da ga nije iskopao. AI sto mu drago, vratimo se mi nasem OmeI'll! Kazalisu davno: cijena zanata veea od zlata! Pa opet: nije sva­ Cije ispod sela pjevati. Tako ,j nail Orner nije mnogo mario za svojim zanatom koji je naskoro i zaboravio. On je mislio: ostalo mi je jos petnaest kesa; s ovim cu trgovati.

82

Al za svakog nije trgovina, kao sto ni za Ornera ne bijase. Isti na, trgovine imao je prepun ducan. Soli, duhana, luca j brezovih metala moglo se vazda naci u njega. Za drugu robu ne bi se ni brinuo. Tako Omer trgovaile cetiri godine. Za sve to vrijeme na njegovu obrazu nije se rnogla opaziti nikakva zalost. Cinilo se kao da rou ugovor i pogodba 0 uzarnljenirn kesama nikad nije ni na um pada­ lao Al nastavsi peta, sve to veema moglo se vidjeti na Omerovu lieu da ga nesto zeze. Sedme pak godine napola ga bijasenestalo u obra­ zu. Cesto su ga njegovi blimji nasH gdje tuZno pati. Zaludu su ga pitali za uzrok tolike njegove tuge. On bi svako pitanje zene i prijatelja svojih odbaoio kao covjek propao. Meni nitko ne moze pomoci, prooite me set To mu bijase rvazda odgovor. Lijepa Mejra vee prvih dana strasne pogodbe saznala je izokola istinu. Meoutim, ona je za dmnost drZala pitati Ornera za uzrok tolike boli; za koju da nije nikad nadala se naci lijeka, ne bi se ni udala za Omera. Jer kojoj hi teni milo bHo imati rnma bez jezika? - Vee je vrijeme! - rekne Mejra. - Bosealuk pod skut te kadiji na koljeno! Tako ona jednot te i drugi put. - Ova zena me zastddila - rekne kadija. Mozda! Ne moze biti da ona ne irna namjeru od mene kakvu milost :iskati pa je stid. Kad svane trece junro, ali Mejra s jos ljepsim boscalukom pred kadiju. Poljubivsi u lSkut, htjedaile ona ponavadibjezati, ali kadija namigne na momke te je zaustave. - zenska glavo! - rekne kadija. - Vee si me do triput za­ stidila. U cemu ja tebi mogu mHost uci.n6.ti? ISH od mene! Mejra jedva i doeeka. Metnuvsi ruku jednu na eelo, a drugu na prsi rekne: Kadijo! Tvoje me dobro sree slobodi te mogu moliti, do­ sastog petka samo jedan sat da mogu na tvome mjestu sjediti u rnescemi. - Turske mi vjere, zenska glavo! Ako ti je po volji, sjedi cio dan. Da ti je slobodno! Poljubivsi u I'llku zahvaH i oprosti se s dobrim kadijom pak ode vesela cekajuCi petka. Petak osvanu, dan ugovora kada se zajam mora vratiti. Orner ni sitniSa ne imaoaSe gotovo u kesi, a kamoli trideset kesa. Valjalo je, dakle, izvrS:itd drugu pogodbu da trgovac Omeru na mcSeemi odreZe dram je2ii:ka. Mejra bjeSe zarana u:renila. Kadija je jedva doeeka, prnZ:i joj svoje haljine pa od dragosti svojom I'llkorn nataee joj kailk na glavu. Cudno bijase kadiji da zena sudi. Zato se ukloni odmah u drugu sobu pa tu odluci 'kroz stakleni prozorcie na vratima gledati. Golobradi nas kadija bijase lulu upravo raspuho kad trgovac i Orner taruCi suze na meScemu stupise. .. UOinivsi obieaj-ni poklon, malo se poizmakose ... Proou dva tri-easa dok kadija pet-sest dimova odbi. 83

Kadija: - Cemu ste vi musterije? Trgovac: - Dosli smo do tvog suda, dragi e£endija. Kadija: - Koja dobra? Trgovac: - Dobro, hvala bogu! Izgovonivsi ovo :j;rgovac Isakar iskafe kadiji kako je on prije sedam godina Omeru uzajmio trideset kesa; pa kakva je onda uci­ njena pogodba meau nJima da ako mu za to vrijeme Orner tih trideset kesa ne povrati, da mu ima odreza6 dram jezika i da su za to sad dosH. Kadija: Je Ii tako? Kako ti je ime? Je Ii istrina sto je ovaj kazo? Omer (kroz plat vapijuCi): - Efendija, sve je prava istina. Kadija otvori eitab te list po list stane premetati. Na jednom mjestu zaustavi nekoliko puta, usnama klapne ... Istina dakle! Sve se tako i u Citabu piSe - rekne kadija. - A jesi Ii donio britvu? nastavi opet. - Dakako, jesam! - odgovori ·trgovac. - E, more! - pozeSee ,rekne kadija. - Dobro pazi da sarno dram odrezes, jer nek' znas, ako manje iIi vise odrezes nego lito ste pogodili, ostetu news moei dati. Na ovo se ponesto smete trgovac: - Jok, vafu, neeemo tako, dragi efenc1ija! Vee ako mu odre­ zern vise od drama, ja eu mu zlatom nadomiriti, .ili nek on moga toIiko odreze; ako se ipak manje trefi da odrezem, na poklon mu! - Bre, siktur! - srdito vikne kadija. Zar si ti posto kadija da na meseemi propisujes zakone? Ni1jedna lihvarska vjero! Odmah da si rezo! Eto muke i nevolje za trgovca! - Arnan, dragi efendija! Ja se u carskeposIove neeu metati. J a znam, tebi je reda po Oitabu suditi, ja ne mogu ni tamo ni ovamo Alal .mu trideset kesa! Alal mu ·dram jezika ... Mi smo priJatelji! Na ovo se kadija jos veema uzbuni, drekne na momke: - Brzo mi iZOvnite dZelata da nauCim nijednu vjeru tvgovacku kako se n·a meSCemi slulla! .. , Odmah da si xezo! Dzelat s golom sabljom dotrei, trgovac pane na koljena te skut ljubeci poene molino Kaddja ne dajuci se umoLiti we jedno govofaSe: - II' rezi dram jezika, il' gIavu podvrgni dZelatu! T'rgovac se osjeti ,da nije druge ... valja se otkupljivati: - Dragi e£endija! Tvojih je trideset kesa! Toliko duiIlliku opraStam; a te me nevolje izbavi da nikome ne rezem jezika, a jos manje mome prijatelju Omeru ... Arnan, efendija, i otac i majka! Amanl Ja sam zaludio, t!i meni opros1li! - Sjeci kudru! - drekne kadija. Dzelat povuce za1osnog tTgovca koji se hijaSe dobro za kadiju uhvatio: - Medet, efendija, ako si Turcin! Na ovo poleti Orner te stade kadiju Ijubiti i mo}iti za svoga prijatelja. Ovo hijaSe i cekao kadija:

84

- Omere! - ifeCe on. - Za tvoju volju nek mu je oprosteno, a turska je vjera tvraa od kamena. Upamtio bi trgovac ~to ce reCi meseema i kadijinski sud! Tl1govac izbroji kadiji tddeset kesa; ovaj ga opet ponudi da se poljubi s Omerom. _ I da nitko ni od koga ne ima ni~ta trafiti, ja cu zapisati u Citab od mesceme. Poljubivsi jos jedanput Cilim i mestve kadijinske, zahvale se obadvojica kadiji na pravednoj osudi i ocinskoj dobroti te ostave mescemu. Jedna se vrata zatvore, druga se otvore. Uniae kadija (pravi) zakocenut od ·SITrijeha. _ 2enska glavo! Tako mi imana, ni u musafu te pameti ne vidjeh! Boga mi, da '5i musko, takog kadije do Stam:bola ne bi bilo! Mejra se zahvali na tolikoj milosti sto je jedan sat povise ka­ dijom hila, ponuddvsi mu petnaest kesa od novaca oglobljenog trgovca. Kadija ne htjedne uzeti, vee ju jos s jednom kesom nadari. Dna joS jedanput uCinivSi svoju dumost poIjubi mu skute i zahvali se; spusti pecu te prije Omera kuCi stigne. Orner se bijaSe zadrZao u kahvJ. Ugledavsi ga Mejra s pen­ dZera gdje na avlijska vrata ulazi, od sale mu se stane irUgati: _ Eto Omera odrezOOla jezika tepaju6i mu govorase: - Nisi domolila - rekne Omer. Ona kao zacuaena sto ne tepa, stane ga pitati: - Sto dakle bi? _ Bog i pametan kadija ( a kakav je Jijep ko jabuka! ... Bog mu dao svaku sreeu!), on mene od napasti i:zbavi, a trgovca oglobi. - Je li Ijepsi taj kadija od mene? - prihvati opet Mejra uka­ zav~i mu onih trideset kesa. Omer od radosti proplace na krilu svoje mudre zene te je triput poljubi u junacko celo. Uznavsi mudru njezinu majstoriju, odsad mu je tniput drafa bila. Mejrine mudre savjete slusajuCi, Orner se prihvati zbiljski zanata te domala steee veliko bogatstvo.

PRAVEDNA PRESUDA U Sarajevu jedan eimt 11lgubio Z8:Sivenu kesu novaea pa pusti telala i obreee dati s blagoslovom sto groSa onome koji je bude na§ao. Posto telal vieuci prodepo sokacima, eto ti jednog seljaka gdje nosikesu: - Evo, trgovee, valjda su ovo tvoji navci §to si jzgubio. Cifut pun radosH spopadne kesu, pak je otvori i stane novee brojiti; ali mu se odma okrene ['adost na most kad pomisU da mu valja dati sto grosa onome §to je nasao; i stane misliti kako bi mu ji ne dao. Tako, po§to izbroji novee, reee seljaku: - n $Ii, dakle, pobratime, izvadio tvojd sto grosa, jer je u kesi bilo osam stotina grosa, a sad nema vise od sedam stotina? Dobro si einio! Fala til Siroma se eavjek upropasti kad euje to, oi vise mu bude zao na potvoru nego 2la obreeeni sto gro§a; zato se stane kleti i prekli­ njati da se on novaca nije ni dotaikao, nego da ji je onako donio kao sto jd je naSao; Oifut pak astane tvrdo pri :svome. I tako se malo-pomalo svade, i otjeraju se karliji na sud. PoSto se obojica zakunu: Cifut da je u kesi bilo osam stotina grosa a sad nema do sedam stot:ina; seljak pak da se on novaea nije ni doruo, nego da mu je onako donio kao sto je naSao, onda im mudri kadija poznavsi sta je i ik:ako je, presudi ovalco: - Vi obojica imate pravo: ti si, trgovee, izgubio osam stot:ina grosa, a ti si, Hero, nasao sarno sedam stotim.; tako to nisu novci toga trgovea, nego nekakvoga drugoga eavjeka. Ti, dakle, Hero, nosi te novee kuCi, pa ji ostavi dok ne dode onaj koji je lizgubio samo sedam stot:ina grosa; a ti, trgovCe, eekaj dok ti se .ne javi onaj koji je naSao osam stotina grosa.

ZLOGOVOR Jedan Covjek nnao slugu, kojemu je uvijek bio obieaj zlo govoriti i slutiti, pa mu s toga i nadenu .ime: Zlogovor. Kad je jednom taj eovjek poliao na cabu, (I'eCe .wome sluzi: Zlogovare, aJ.ro bog dade te se vratim s Cabe, kad wi ,jzades usu­ sret, niSta mi ne kazuj! - Peke, aga, peke! - odgovori sluga. Karl je biilo VI1ijeme, da hadmje dodu, dzade i Zlogovor sVOillle hadziji ususret, a kad se sastadose, poljubi Zlogovor had2Jiju u ruku i upita za zdravlje. - Eh, padobro sam, sueur bogu, i zdravo - odvrati mu hadZija - a kako su mi kod kuee? (HadZija je bio zaboravio, da je to njegov ZIogovor). - Sve dobro a zdravo, samo

89

ti je kuja krepala, -

jedva doccka Zlogovor). Eh, s\'a steta je u njoj bila, razgovori se hadzija, - a sta joj bi? - Mala - vala prejede se mazgina mesa, - odgovori mu sluga. - A zar je, bolan, i mazga krepala? - u cudu ee hadZija. - Cree - vala ­ nosed »staroj« naslone - hladno ee mu Zlogovor. - Zar je, jadan, umrla stara (mati hadzijina)? - problijedi hadzija. - Jest, alah rahmetejle! - saZalno ee ruu ZIogovor - taman na petnaest dana prije mlade hanume (zene hadZijine). - Aman sta bi, nesretnice, zeni? - poviee na smrt blijed hadzija. Prepade se, vala, kad ti kuea izgorje, - kaze mu Zlogovor. - Zar mi je, nesreeo, i kuea izgorjeIa? - vikne ocajno hadzija - ja sta mi se, bolan, radi kod kuee?! - Bogme dobro - odgovori Zlogovor: - Cigani se naselili; kuju, dimaju; bolje nego kad si ti bio!

BOG ZNA STO tINI Setao se hodZa po baSCi u kojoj je bio i jedan veIiki dub, pa ugleda jednu vrijezu od tikve de se popela uz oni dub i na vci­ jeZi jednu golemu a na dubu mnostvo zeluda, te u sebe rece: Boze moj, je Ii avo protivno tvojoj volji da od ovako male vrijeze bude ovako veliki rod, a na ovaj gromoradni dub zelud manji od Ijesnika? - To govoreci pane mu jedan telud s duba te posred nosa, a on: - Bog zna sto cini; a da su zeludi veliki kao ona tikva, ja bili grdan bez nosa po svijetu hodio. ­

NASRUDIN KAO SLAVUJ

./ !

I i

Vrativsi se iz mekteba gladan, Nasrudin je vikao sto ga grlo nosi: - Mati, ja sam gladan! Kako nije bio gotov rucak, mati, da ga skine s vrata, odvali mu komad prosenice i dade rou: - Evo ti, pa se zadrami dok bude rucak gotov. Nasrudin 12ade sa subom proseniq)m u rud na sokak, ali je ne htjede jesti onako subu, nego potraZi nesto da prismoei. Kao u svakom selu u Anadolu, bili su i u selu Ortu, gdje se to dogadalo, voenjaci i bostani bez ograda. Nasrudin se obazirao po njima i begenisao zerdelije. Pope se na jedno drvo i poCe jesti zerdelije s prosenicom . Opazi ga baScovan i veoma rasrden dode pod drvo: - 8ta radiS tu, herif jedan? Nasrudin se ne zbuni, nego doceka:

- Ja sam bulbul (slavuj)! Popeo sam se na drvo da pjevam.

Vlasnik voenjaka se nasmija i, da ga digue na trehu, upita

ga: - Kad si bulbul, bi Ii nam malo zapjevao? Nasrudin poCe oponasam bulbulov glas, ali je to bilo ni na sto nalik.

90

- Kakav si ti bulbul? -ismijavao ga je seljak. - Bulbul pjeva slatko i umiIjato, da ga se eovjek ne moze naslusati. Nasrudin mu odgovori hladnokrvno: - J a sam jos neuk poeetnik. Od mene se ne moze vise ni tra71ti.

LOVNItANI UtE KUR'AN Nekoc dode neki Duran Lovnicanin u Sarajevo pa cuje kako uee softe u mejtefu. To njemu zaCudno bilo, pa pode traziti koga da mu rekne, sto ani u mejtefu vicu. TraZeCi tako namjeri se na hodZu, pa ga zapita: - Ama, zdravlja ti, hodZa, sta oni tame vicu? - A hodZa mu odgovor.i: ~ UCe, biva, kur'an. - A on opet upita hodzu:- Dragi hadZa, bi l' ja to mogo dobiti? - Bi, ako platis. - Duran obeca platiti, a hodza mu rekne, da sutra dode po kur'·an. U to vrijeme nade hodza tikvu pa je napuni st:rsenovima, a zacepivsi je dobro predade ju sutradan uz dobru placu Duranu. AI' 'kad mu predade tikvu, ovako ga uze svjetovati: - Na ti kur'an, pa kad dodesined svoje, razgrdj dqbro jednu odaju, skupi znance i prijatelje, ulegnite u odaju pa se skinite do naga, a onda ti od­ eepi tikvu, pa rete svi nautiti kur'an. Duran velikim veseljem primi tikvu pa put pod noge. Kad dode u LOVrIlicu, spremi sve, kako ga je hodza nasvjetovo. Ljudi se saberu u odaju, da gledaju Ii uee cudo od kur'ana. Kad se svi poskidali, odcepi Duran tikvu, a strse­ novi proviruju 1Z tikve pa onda bijesni navale na nage Lovnieane i poenu ,ili klati, a ovi od muke nagnu kud koji 12 odaje bjezati. EIe, Duran bjezeei pred njima pobjegne preko gaJa. Kad bilo poslije, zapitat ee jedan drugoga: - Gdje je Duran? A netko se oglasi: Eno dva ,;kur'ana" otjerase Durana preko gaja!

RAJA I KADIJA Dosao raja u kadije i kaZe da mu ima nesto na tajnu pro­ govoriti, i kadija pritvori vrata, sjede ,j pripali oibuk govoreci: - Kazuj 8to imaS. - Bogme, efendija, tu onomadne jedan nepoznati mi Turcin gonjase pokraj moje kuee kravu i tele, pa ga snade nekakva muka i zazva me, govore6i mi: - Vlase, tvoga ti krsta, ako umrem, uko­ paj me me na ovo isto mjesto i stavi na mezaru cipele po nasem zakonu, halal ti ova krava s teletom. - A je Ii umro? - upita kadija. - Jest, i ja sam ga zakopao kako se najljepse moglo, pak sam dosao da te pitam, je li mi krava s halalom iIi nije, [ ako se poslije obaznade, jesam Ii duian vratiti tua mal. - Cekaj - rekne mu kadija - dok u kuran zavirim, da vidim sto piSe. Prihvati kuran i citab, pa poone llstove prebirati, kao bajagi da traii, i odgovorice mu:

91

- Evo pi~e u hozjem Citabu: krava mene, a tele tebe. - AIDa, efendija, vidi sto piSe: ako se obaznade, kako Cemo cmda? - Evo ,kako pi~e: 5to god se kadiji donosi, to se viSe ne odnosi, a ti valja da
CIGANIN PRED KADIJOM Ukrao Ciganin potkovu iz ducana jednog trgovea. Trgovac ga prividi i ode te ga tuZi kadiji. Kadija posalje zaptiju po Ciganina. Po~to on dode, kadija ga upita: - J esi Ii rti. omme trgoveu ukrao pot·kovu iz dueana? - Hasa - odgovori mu Cigo. - Ama, evo Oovjek kaZe da jesi - reee mukadija. - Jok! Ja to nipoSto ne bih uillnio - rece Cigo. - Onda moraS jemin uciniti kako nijesi potkove ukrao reee mu dalje kadija. - Hoeu, ako hoceS sto puta - odvrati mu Cigo. Po~to se Cigo zakune, kadija mu zapovijedi da se jos jed­ nom zakune. Posto se Cigo zakune i drugi i treei put, reme mu kadija: - Sad moras platiti za fa tri jemina tri gro~a, inace ti se nece ubrojiti. Oiganin, ka.d to cuje, pocese se iza uha, pa povice: - Ta ne :valja potkova vise od grosa, a ti hoCe~ tri! Evo ti jet Tad izvadi potkovu iz njedara i bad pred kadiju, pa zdimi na vrata.

NASRUDIN I PAS Jednom Nasrudti.n-hodia 1$300 nekuda kiroz selo, pa na njega naleti pas njegova kom1Hje. Hadia, da se obrani, potegne sjekiru, udari psa u glavu, a pas otegne repinu. Komsija ode kadiji, pa mu se potuZi. Odmah dovedu Nasrudina, te mu rete .kadija: - sto nisi drlalicom udardo psa, vee 'Sjekirom? - Nato Ce mu Nasrudin: - Da je hUo pas mene repam ujesti, ja bih njega udario drlalicom.

NASRUDIN I CAR Nasrudirn-hodZa rijeSi da donese earu pe~kes. Smisli i kupi dvije smokve .i ponese tanjir i kad dode pred earski dvor, rete slugama da jave earu da mu nosi peskes. Car dozvoli da Nasrudin dode s peskesom. Nasrudin ponese dvije smokve i turi to pred cara. Car kad pogleda zapita ga: - sta je ovo, Nasrudine? - To su, .cestiH care, smokve! Premda je car znao soo je, on mu rece. - A sta ce ovo? - To se, care, jede! Car rete: - Pa kako se ovo jede? Nasrudin umne jednu smok.vu: - Evo ovako, care! Metne u usta i izjede je, pa mme i drugu, pa je predvoji u pola, pa rete: - Moze~ i ovako, caz:e! ­ Pa izjede jednu polovinu, pa onda i drugu. I tako car ostane bez ikakva pesk~a,naljuti se i jzjuri Nasrudina.

HonZA SE BOn ZA KRCAG Kad god je Nasrudin-hodia slao daka po vodu, uvijek ga je najprije istukao pa onda rou ·tek dao rkrcag da donese vode. Ljudi se tome cudili, pa naposljetku ga zapita jedan njegov prijatelj: - A zasto tl, hadia, najprije istuces daka, pa tek onda mu daS krcag u ruke? - Tueem ga zato da mi ne razbije krcag. Jer kakva mi je hasna da ga tucem ondakad vee razbije kreag?

NADMUDRIO HODZA RAZBOJNlKA

Ono pitali Nasrudin-hodZu: - Vjere ti, hodZa, ZllaS Ii ti koga je vise na svijetu, mdka iIi zenska? - Vi~e zena, - odgovori Nasrudin-hodZa. - Ama kako Ce to biti? Otkuda ti madeS, nijesi ih valjda brojio? - E, - veli hodZa, - ja racunam ienama i one Ijude koji sluSaju zene.

Jednog ralffiazana ldanjao neki hodZa u jednom selu. Kad se ram.azan svrSio, ·seljani mu platise dobro, a on krene kuci. U putu ga sretne jedan .razbojnik na konju, pa mu rece: - E, efendija, dosta si novca nakupio! Daj, da to raspolovimo, tebi je mnogo sve. HodZa poee moliti, da ga se rnzhojnik prode, pa Ce mu on dovu Ciniti, aId. nekoristi. Dok je ratLbo}nik sjahivao skonja, hodZa se sagne i uzme kamen, pa ga zamota u rubac, pa onda rete:

92

93

KOGA JE VISE?

- Kad nije druge, evo ti novci; ali znaj, da ti ih ja ne mogu dati svojom rukom, koUko mi ih je zao; vee eu ih baciti dolje na onu livadu, pa eu otiCi, a ti onda otidi i uzmi. Razbojnik prista:ne na to. Kad hodza baci rubae daleko od sebe, razbojnik, pohlepan, pode dolje i ne obaziru6i se na hodzu, a hodia pojase njegova konja pa stisne bjezati viknuvsi r<1.zbojniku: Alah emanet i halali!

NASRUDIN U BOSTANU Prolazio Nasrudin-hodza kraj bostandZijina bostana. Zapele mu lijepe dinje i karpuze za oei, pa ne mogo sreu odoljeti, pre­ skoCi plot pa ih stane u torbetinu trpati. AI eto ti bostandzije: - Ma bodZo, s10 radis u ovom bostanu? Nasrudin, kako prmvatio dinju da je utrgne, okameni se kraj nje i izbulJio oei u bostandZiju: - Ma bostandZijo, vjetar me donio. - Ako te vitar donio, sto drZiS dinju u ruci? - upita bostan­ dZija. - DrZim da me dalje ne odnese, - vell hodZa.

BODZA OBRIJAO BRADU Bio je nekakav hodza zaspao, pa od nekuda dode mis u odaju i slucajno mu prode preko brade, i skorn hodZa iza sna pa vide da je mis. Brie bolje dozove berberina i svu bradu obrije; no sjutri dan, kad bez brade pode u dzamiju, svak na nj pogleda i zacude se 5tO je bradu obrijao. Kad svrse klanjanje i izidu pred dZamiju sv,i ga jednoglasice zapitaju: - Sto hodza od brade uradi, jazuk ti bilo na obadva svijeta! - On im kale, za sto je to uradio, a oni: ­ Pa sto marl, ako si Turcin? Ako i prosao miS, zar se nije mogla oprati brada vodom i sapunom? - Istina je odgovori im hodZa - ali sam ja to uradio, da oni miS ne naCini drugome puta preko moje brade?

TRI BRATA- SVA TRI DOMISLJATA

Razgovarali se u kafani Turci 0 kijametu i kako ce biti oni dan. Jedndkazivali ova'ko, drugi onako, a 1lre6i: - Ma kad znate sta Ce bili, mate Ii boni, kad ce biti: - Jedan od njm odgovori: - Jok! Ovde nema ni hadZije ni kadije, flIi uleme ni muftije, ni imama ni bodZe, koji oozje knjige otvaraju i iz njib znaju sve sto je bilo i sto ce biti. - U to dode jedan bodZa, te im nazove: - Selam alejc! ­ A oni njemu: - Alejeumu selam, efendija! - PoSto sjede i poene uz Oibuk prisrkivati secerli kahvu, IZapita ga jedan stari dedo: Efendija, kaZi nam, dina ti, sto u Citabima pise -kad ce hiti kija­ met? - A on: - Ma za koji me pitate; ali za mali kijamet ali za veliki? Ako je za mali, bit ce onda kad mi zena Umre, a veliki onda kad ja umrem.

Bila u davna vremena tri brata te imala jednu Iijepu kobilu koju im jednoc netko ukrade. Videci braea da im je nestalo ko­ bile, reknu medu sobom: - Hajdemo se domisljati tko nam je odveo kobilu i kuda ode? Najstariji kao najpametniji rece: - Tko nam je odvede, taj je visok. A srednji kale: - Ako je visok, a one je play. A najmladi priklopi: - Ako je play, a ono je covjek golemih brkova; hajdemo za njim; . S10 rekose, to i ueiDiSe. Potekose niz polje te na putu sustigose jednoga covjeka is to onakva kako su kazali: visok je i play je, a ima i goleme brke; aI' kod njega ne vidjese kobile. Salete ga kao Ijuti strsenovi pa sve pitaj: - Kamo nasa kobila? Sad ili vrati ili plati nasu kobilu, dru­ ge ti nije. VideCi covjek kako ce na pravdi boga nastrada:ti, uzme se oti­ mati, moIiti i kumiti bracn da ga se produ, jer on nj.ihove kobile ni vidio nije, a kamoH ukrao. AI' braca sve jedno te jedno: - Daj ti nasu kobilu, ti si je ukrao - pa kad vidjese da nece, spodbiju ga sva trojica pa s njime u Travnik pred kadiju. Pa kad ih kadija upita: - Sta cete? A ani u jedno grIo: - Dragi kadija! Ovaj nam je covjek ukrao kobilu pa smo dosli da nam napIatis. Onda Ce ill kadija upitati: - A kako vi znate da vam je on ukrao kobilu? Tada ani reknu: - Milost te hila, dragi efendija, mi smo se domiSljali pa zna­ mo da je baS on ukrao, a ni1ko drugi.

94

95

- Ma kad se drZis da te dalje ne odnese, zasto ih trpas u torbu? - pita opet bostandzija. - Bell ni sam ne znam sto cd straha radim, - doklopi hodza.

MALI I VELIKI KIJAMET

Cuvsi ,kadija sto braea govore, izide u drugu sobu, zamota Hmun u golemu krpu pa ga ovako zrunotana metnu u vreeu te sve :i:znese pred bra6u i rekne: - Ako se domislite 5to je u ovoj vreei 1Svezano, naphrtit eu yam kobiIu; ako Ii ne pogodite udacit eu 'Vam svakom po sto seta­ pova na tabane. Onda najstariji brat rekne: - Sta je god, ono je okrugio. Miadi bmtkaZe: - Ako je okrugIo, a ono je zuto. A najmlaw nadoveza: - Ako je roto, a ono je Iimun. Kad razmotase krpu, a OillO zbilja limun. Jos im kadija ne vje­ ruje, vee ih zaustavi kod sebe na konak. Pa kad je bilo uveeer, naredi kadija da se zakoIje pasce pa da im se zgotovi za veceru. Kad je doolo vrijeme veeere i braca stala vecerati, rekne im kadija: - Aka pogodirte kakvo je to meso, naplatit eu yam kobilu; aka ne pogodite, udarit eu yam svakomu po s1'o stapova na tabane. Onda najstariji brat rekme: - Sto je god, ana je k.asalo. Srednji kaZe: - Alro je kasalo, ono je njuhalo. A najmladi ee izvesti.: - Aka je njuhalo, aono je paSce. Onda kadija skoCi pa viknu: - PogodiIi ste, naplatit eu yam kobiIu! I naplati je.

NASRUDIN PRED VEZIROM Dade Nasrudinu haber, da ga vezir preda se zove i da ee ga pogubiti. Bila muka Nasrudinu - ali sto vezir rece, to jest i tako jest, na ina ruje - rna giavu traZio. Oprosti se hodZa sa zenom, pa kad vee poSo, vice ga Zena sa pendZ~ra: - Kad budes u kasabi, kupi mi papuee. - Nasruddn se ogleda, pa opet bez rijeCi pode putem, tek pomisli: ko zenska pamet. Putujuci tako udari na jednu vodu, sto ,feee mimo vezirova lronaka. On na vodu, a ono cure pranje peru - rna cure, jedna lipsa od druge, pa pomisli: e, hodZo, da ti dadu birati, koju hi? Taka dade i pred vezira. On pred njega, a vezir iz sveg grla: - Vodite ga i pogubte gal - Cestiti veziru!, - zaviknut ce Nasrudin, beli ne znam u koga je od nas pamet veca: Ja idem amoka, da glavu izgubim, a :lena me vice, da joj kupim papuee, kad budem u kasabi. Meni je fiviti sabat, dVa, a zaZelio cure, 8tO peru na vodi; ti mi kidiSes glavi, a ne kaZes nit rad sta, nit za sta. Vezir vidi da su udarili u besposlicu i halali Nasrudinu.

96

NASRUDIN SA 1:ENOM Lego Nasrudin-hodza sa zenom na dusek, raSirio se i napuh­ nuo, pa priNsno kukavnu zenu do duvara. Kad to zeni dodijalo reee mu: - De hodZo, odmakni se, tijesno mi je. Nasrudin na to ni mukaet, van se spremi pa hajde, hajde, dok vee sabab ueilo i zora svanula. Eta istim putem komsija gdje se vraeali sa vaSara. - Sabab..lJajrula! - Sabab-hajrula! -nazivaju i od:civaju si komsije, pa kad malo odmakoSe viknut ee jim hodZa: - Kad dodete kuci, popitajte moju hanumu, jesam Ii se dosta odmakao i je Ii joj jos tijesno?

NASRUDINOV MUDRI ZEe Bila u Nasrudin-hadZe dva zeea. Jedno jutro, kad je paso k svojim oraeima na oranje, reei ee zeni: - Spremi nam za rueak dobru braveeu oorbu s kupusom i iIcrompirom; na bravinu metni crljena luka; skuhaj pitu ad tikve i poSaIji nam dobra seniena kruha i oku rakije. - Taka rekavsi uzme jednoga zeca - s njim u torbu, pa na oranje. On k oraCima, sve lijepo: - Merhaba! - Merhaba, hodza. - A Ijudi, sto bi danaske rueaH? - zapitat ce ih hadZa, bili dobre bra­ veee eorbe s kupusom i krompirom? - Kako ne bi, po bogu brate?, vele oraei. - A bi Ii na bravinu crljena luka? - pita hodza. ­ A rna nikad bolje, - reC:i ce jedan orac, - bravetina tusta, a luk Ijut: sto luk 12grize, bravina zamaZe. - A bi Ii pitu od tikve? ­ pita opet hodZa. - A ko ju ne bi, veli opet jedan orae, i mrtav bi je jeo. - Pa onda bijela senicna kruha, - veli hadZa, - i okica mu­ cenice, - doklopi jedan orae. - Pa taman, - nasmija se hadZa. Tako budavSi, izvuCe Nasrudin zeca 12 torbe, pa mu reee: - Skokni hanumi i reei joj. neka nam spremi za rueak bravecu oorbu sa kupusom i krompirom, - na bravmu illeka nareZe crljena luka, pa neka skuha pitu ad tikve, ama neka ne zaboravi dobra seniena kruha i oku rakije. - Tako rekav5i ispusti zeca a on bjd, - pa u sumu. - E, kako odskaee, - veIi Nasrudin, - eto ga sad kod kuee - ama ni u cara boljeg tatara. Mill boze sto se oraCi naeudise, kad ucilo podnea eto meka, ma bas onakova, po kakav Nasrudin poruci. Jedva eekaju noei, da odu kuCi i da se nagledaju mudraeine zeca. Tako pade i noe, a oraci zanoee u Nasrudina. Ma nije njima bilo do konacenja, van da se nagledaju mUdra zeca. Zec ko zec, a oni misle od onoga, sto je osto kod kuee, da je oni, koga je Nasrudin na oranju ispustio. - De hadZo, udari mu cinu, pa da trgujemo, - vele oraci. - Ma sta mislite bani, da je taki zec po pam - dvije? AIDa necemo se cjenkat, teke da trgujemo. BeIi se oraei namolise hodZi i on im za velike pare prodade zeCinu. Odose oraCi veseIi k sebika, a hoclZa se nasmije, pogIadi bradu [ reCe zeni: - Da nejma IUda, kako hi mudri Zivili? 7 Narorlni humor i mudtost Musllinana

97

KADIJA I KADINICA Jednu vece, kad se kadija vratio iz meseeme kuCi, kate mu kadinica, kako joj je cipCinica donijela jednu tUku, koju je ukrala u komsinice, pa ga upita, hoee Ii je zaklati i ispeCi, ako samo nije grehota tude muke u kueu unositi. A kadija joj rece, da u Citabu pise, sto god u peskes dode kadiji, cIa niSta nije grijesno, kao ni more, sto se niCimizmijeniti ne moze. Ada, moj efendija, upitakadinica, kati mi, kome najpravije u mdeemi surus? Kazaeu ti, ali neka te nesto upitam: - Ali ti je milija krava, koja mlijeko dava, ali ona te prevall nogom kabao, te se ne d§. pomusti? - Milija prva - E dobro, u srebru ti se okovala! A kati mi: ali ti je milija ona kokos te ne nosi jaja, ali ona te nosi? - Milija po­ tonja. Valaj pogadas ikao po andelu! A kaZi mi: ali rti je milije proljetno runo vune, ali jesenje? Bogme millje potonje. - Afe­ rim hanumo!svaka ti je pra'va kao po koncu. A deder kaZi mi: ali je bolje maslo, ali skorup? - Bogme bolje prvo. Pravo sudiS kao dram q madZarija, ·ali je i prvo i potonje sve dobro. Pa, kad znas s10 je od sta bolje, zasto me pitaS?

NASRUDIN UTOPLJEN Poinadio i plahukavgu zakuhao NasrudilIl negdje u mehani. DosIe rz.aptije, da ga u vreeu metnu i u more bace. Kad to zacu Nasrudin, uzme put pod noge, pa poteci, poreni, - poteci, poreni, - ne bi Ii kako izmako. Tako bjezec susretne oobanina sa ovcama. - Kamo bjezBl, hadZo? - pita ga cobanin. - Bjezim nevidom, vice hadza, kako ne bi bjero, - caT dao zapovid, da mu seer oZenim, a ja neeu, pa neeu! - Ma kud .ti pamet hadZo, cudi se cobanee, da sam ja te sreee, ne bi ostao ovako pra7.nih ruku. - Paako hoees, evo obuci moje haljine, a ja eu tvoje, pa ee nam obojici po eeifu bitt To Coban jedva i doeeko, brie bolje promi:p.e haljine. Nasrudin odeera ovce, a kad zaptije doeeraSe trag do cobana, ne pitaju je Ii Nasrudin, .nije Ii, van vreeom preko glave, pa s njim u more. Tako se NasrudilIl kutardso smrti; a doeepo stoke, pa se vrne rahat kuCi. Kad dose u rodnu kasabu i mahalu, pa cera onoliku stoku carsijom, sleze se i stare i mlado, da vide hodZu, koga su zaptije u more bacile, pa ga pitaju: - De dina ti, hodZo, kako si iziso iz mora i odakle ti ,tolika stoka? - He, nasmije se Nasrudin - nista, kad me bacHo u more, dodem na prilipu livadu, punu stoke svake ruke. Ja sta eu, van' biraj, dok .gam ovo nesto izabro, te lipo put pod noge, pa izeeram s10ku na suho i ev~, sueur alah, badse me potribu u more, a iza­ doh pravi zengjija. Kad to Cull. toliki Ijudi, razglasise koliko imade stoke u moru, pa ti se sabralo siromaha, da idu u more po ovce: sve jedan drugo­ mu vezu vreeu oko glave i bacaju se u more. Kad vidi svit, da se niko iz mora ne vraea zapitat ce Nasrudina: - Kako hodZo, te se

98

ovi ne vracaju sa tolikom stokom? A hodia: - Valja su se pola· komili, pa preduboko uSli iii poveli preveIiku stoku pa ju ne mogu izeerati, a besbeli vide da je ondje }ipse, pa ostali.

KADIJA I NJEGOV SUD Gladne godine ubio cipCija raja kravu age, pa kad je aga dosao u jesen, da mu dade od krave kesim, mu cipcija, da su kravu izjeli vuci, ali aga propita i dozna, 510 je s kravom bilo, pa pozove Cipciju u kadije i povede sa sobom dva svjedoka, koji oisto obispatise kako je raja kravu ubio i izio. Kadija osudi, da se agi krava plati samosedmo i da se oipOiji udalri dvadeset i pet tojaga potabanima. Kad cuje raja, zavice: - Arnan, efendija, za carski hljeb i bozji serijatl Ovi su saiti podmieeni od moga age, nego eu sutm dovesti ja, hoees, dva­ deset saita, koji su vidjeJi i culi,kad su sarulju vuci raznijeli. Taman - reee kadija - a ti ih dovedi sutra, da vidimo, kuzun eeiremile! Sutradan upadni cipcija, te pravo kadiji u konak, ali vidje ka­ diju gdje oklanja, pa dade njegovome momku dvadeset zlatnih du­ brovackih novaca, na kojima je bio izobraZen sv. Vlaha s mitrom na glavi i sljakom u rud, pa reee momku: - Dat ces ove pare efendiji, i da sam mu preporucen, da me kako kurtalise od age, pa predat ces mu i ovu puturu masla i ovaj sahan meda. Momak zausta'\d dva od onih novaca, a osamnaest preda kadiji, kao i maslo i med, i kate mu, sto je raja rekao. Donekoliko evo J. age i raje pred kadijom, a kadija odusi na agu: - Dzenabete jedanl Kako mozes ti potvoriti bigair-hak fukaru raju, da ti je kravu rno? Arnan, efendum benuml Ako je malo ona dva jucerasnja svjedoka, dovest eu ti jos tri! - Sikter, maj.ku til Raja je meni doveo osamnaest saita, sve staraca pod bradom i pod samurli kalpakom, a sa stapom u rucil A momak ispred vrata zavice kadiji: - Evo i ovamo kod mene, efendija, jos dva, ako je potreba, da uljegnu? Jok, jok! Ne trebaju mi vise! - odgovori.

NASRUDIN U HAMAMU Dolazio se Nasrudin-hodia kupati u neki hamam, u kom se uvijek desetoro djece kupalo. Dogovore se djeca, da produmbuse sa hodzom, te ponesu jednoga dana kradomice svako po jedno jaje. Onda vele Nasrudinu: - Cuj hodzo, danas od nas mora svak po jaje snesti, ko ga ne snese platit ee drugim hamam. - E taman, veli Nasrudin, ako vi snesete, vala eu i ja.

7*

99

Sad se uzpne jedno djete na mennernu plocu sto bijase u hamamu, stade kvocati: - ko - ko - ko - ko - koko - da! ­ rogne se - i pod njirm pravo, pravcato jaje. Tako ce i drugo, trete, cetvrto i sve desetero djece: svako kvoca i beli snese jaje. Dode i na Nasrudina red. U dobar se on dosjeti svome jadu, popne se na mermernu plocu, zaZme ocima, protegne se .i vilme sto ga je grIo nosilo: kukuriku! Sad vide djeca da ih je Nasrudin nadmudrio, pa mu vele: ­ Ma hodzo, zasto nisi i ti sneso jaje? - Ko je vidio da deset kokosi bez horoza valjana jaja nesu - a kad bi ih horoz neso, beli bi ko­ kosi kukurikale.

NASRUDIN DIJELl OVNOVE Zarohilo devet gorskih hajduka, deset omova, pa stali da ih dijele. - Dijeli, pa dijeli, kako god pocmu, na svakog dolazi po je­ dan, a samo na jednog po dva ovna. Tako kavgu zametnuse i da ce Ol."IlZje trgnuti, kad Ii nanese sreta Nasrudina kraj njiha. Kad ga om vide, v.i!lmu ga: De hadZo, Pejgambera ti, naredi kraj inatu .i kavgi: - razdijeli nam ovnove, kako te tvoja pravica uci, - pa kak.o ti reces, nama Ce pravo biti. Sad ude hodZa u druZinu i rece: - Ako zaista na moju rijec pristanete, kako po pravu i pravici reeem i ako mi nece niko zlo­ biti, t.o cu pravo podijeliti. Svi hajduci ucinise kletvu, a to 00 Nasrudinu drago - pa ce ovako: - Vas devet i jedan ovan je deset; - ja jedan i devet ovno­ va, pa je opet deset. - To rekav~ii ostavi haJducima jednoga ovna, a ostalo devet sa sobom odcera.

PRAVEDNl KADIJA Nekav Turein bekcija ode u jednoga postena i zendila raje i za­ moli, da mu uzajmi pedeset talira do malo dana. Raja mu uzajmi bez :cijeCi, bez pisma i bez sahita. Kad prodo~e dVa, tri mjeseea da­ na, srete duZnika i zadste mu svoje novee. A on, ni pet ni sest, nego zaincari i udani. u haSu, t.j., da mu nije duian. Raja pode u kadije, te mu sve pravo kaZe, sto je i kako je. Kadija doz.ove Turcina i upita ga: - Jesi li duZan, bolan, ovome raji pedeset talira? - Ne ja, eiendija, basa, ni pare, tako mi moje lijepe vjere, a da ti se zakunem, ako hoee~, sto puta na' sto indZUa! Vidi kadija kakav je posao, a pritom dobro je poznavao i raju i Turoina, te sta ce? Naredi svome zaftiji da danese kantar :i da obojicu na njegove oei izmjeri. Kad ih zaftija izmjeri, We: - Efendija! U nasega toliko oka, a u vlaha toliko.

100

Kadija negdje zapise, da se zna, pa obojici rece: - Hajte s bogom, pa od danas do mjesec dana opet doaite, i gledaj ti, rajo, da nades ispate, a ti, mumine, ako ne bude ispata, da se zakuneS. Posto izidu, jadni raja vidi, da je svoj mal ,izgubio, pa od muke i zalosti svaki dan u zivotu to grdi; a Turcin, znajuCi da ispata ne­ rna, nego da Ce mu ih cikti-dikti izjest', jedi i pij svaki dan, kao 5to se i naucio tude muke. Izide mjesec, evo raje i Turema pred kadijom, a kadija opet dozove onog zaftiju i rece: - Izmjeri opet, Huso, ovu dvojicu. Kad ih izmjeri, kaZe kadiji, a an zavki u 1efter, pa vidi u raje manje 5edam oka, a u Turcina jeda!l1aest oka vise, nego sto je prnje 0010. Onda kadija vidi, da .raja pravo kazuje, a da Turcin hoee da mu zaincari, te zapovijedi svojim mommma: - Oborite ga i odvalite fiU cetrdeset degeneka po tabanima! To momci odmah ucme, i tek 8to mu drugu prisiju, zavice Tur6in: Arnan, efendija! Dosta vise, za tursku vjeru! Plath cu! A kadija: - E, a vi mu udarite jos po dvoje za ono, sto je fukaru raju mucio!

NASRUDIN I OVeIJA GLAVA Nasrudinu, dok je bio dijete, dadne otac dvije akce da mu kupi peeenu ovCiju glavu, ali on putem pojede meso s nje i metnu pred oca golu kost. - Kakva je ovo glava, sine? - Ovcija. - Pa kamo j.oj usi? Bila je sirota gluha. - A gdje su joj ocr? - Bila je slijepa, nesretnica. -

Gdje joj je jezik? Nijema je bi:la, jadnica. Pa nema ni mesa na obrazima. Nije ona sirotica, kriva. Bila je

-

Pa zaSto si. je o.nda kupio?

-

Ima dobre rube. Hej, nalet te bilo, -

~ugava.

reee mu otac i usutje.

101

OZENIO SE -

POKAJAO SE

Nasrudin-hodza izasao jedno jutro veoma zamiSljen iz kuee. Up i­ tace ga prvi komsija: - HodZa, sto si tako zamisljen i brizan? - Brate, da ti pravo kaiem. Kad sam se lani ozenio, toliko mi je zena bila draga da sam je hotio od dragosti zivu izjesti, pa se sad kajem i zatim, 5to je ne izjedoh!

OD KOGA CE SE KRITI? Kad je Nasrudin-hodZa bio u Sivri-Hisaru, navaliSe Sivrihlsar­ Jije na nj da se ozeni. Hvalili su mu jednu curu, pa se Nasrudin ukajHi da se njome ozeni, iako je, po ondasnjem obicaju, nije ni "idio. Nadao se da mu nece uvaliti kakva akrepa. Ali baS se desilo ono cemu se Nasrudin nije nikako mogao nadati. Kad je uniSao u derdek, prosla ga je svaka volja od zene i ze­ nidbe, ali nije mogao pobjeci. Bio je potpuno razocaran, ali je ipak podnio udarac sudbine. Kad je ujutro ustao, upita ga zena: - Hodzefendija! Ja sam ovdje strankinja. Ne poznam nikoga. MoUrn te da me uputiS, pred koga smijem izaCi, a pred koga ne smijem. Ko su ti sve rodaoi i prijatelji od kojih se Ille trebam kriti? Nasrudin je pogleda smr.knuto i jedva se suzdria od sta goreg pa joj odgovori: - Nemoj meni na oCi, pa izlazi pred koga god hoees!

KLETVA NA NASRUDIN-HODZI

NASRUDIN HAJDUKA ULOVIO

Lego Nasrudin-hodZa sa svojom hanumom i kad ee zaspati, cuje gdje mu neko hoce u kueu. Nasrudin llstane, privuCe se k pen­ dZeru ipogleda vanka, te opazi hajduka, gdje razgleda kako i kuda ee u kueu. Nasrudin misli sto ee i kako ee, pa sve u jedno smisli, probudi si zenu, dovede ju na divanhanu, odakle ih je mogo hajduk dobro cuti, pa poce ovako: - Valah, zeno, noeas eu ti naplatiti sve dobro, 5to menika ko :lena radis; ama naplatit eu ti platom, koja se nikakim blagom nadomistit ne da. Bozjom pomoCi eu te naueit, kako ces se moei po mjesecevu traku penjati kudgod trak dospije i tebe volja zanese. Gledaj gore, kako se sa badze trak dole spustio - pa kad nauciS sto eu ti kazati i proucis, beli Ces se po njem i dizat i spustat moCi, ko rade po svojoj niti. - Sad uze hodza Citab i stade bajagi uCiti, a hanuma za njim govoriti. Pa tako sve opet, pa opet, jedno desetak puta, dok je bio sigur da je hajduk suru naucio, koJi je sve dolje tiho brao. Sad ee opet Nasrudin: - E taman hanumo, sad si naucila, pa kad te zelja zanese 'PO mjeseCevu traku ja gore, ja dolje, a ti to prouci i penji se. A sad hajde da lezemo. - Tako budavSi leze zena, a Nasrudin uze sohu, veliku i omasnu, pa se stisne u budZak kraj pendZera odakle je mogo vidit sto Q kame ce hajduk. Hajduk stane ogledavati oko kuee, da vidi na kojoj je strani krov najniZi, pa ondjeka prisloni nekaku staru tahtu, popne se po njoj, pa puzaj, dok se do badZe dovuce. Kraj badze se nacetvero­ nozio pa gleda kueu. Dolje zinula, tamna jama ko bezdan, a kroz nju sjajan trak svezo badZu za ognjiste. - E, nikad bolje, - mi:sli haj­ duk, - fala Nasrudinu sto me je naucio, kako eu u kueu. - Sad prouOi sto je od Nasrudiina cue, primi se rukama za drlrek, a no­ gama obuhvati trak, - direk se desio slab, pa se prekine, a hajduk tresne na ognjiste. Beli nije ceko Nasrudin dok se hajduk pridigne, van potegni sohom po ledj,ima uz dlaku i niz dlaku, dok je mogo rukama mahati.

U medresi, gdje je Nasrudin ucio,'bila njiha Cetici serica: Na­ srudin i jos tri druga. Jednoga dana ukradu ona trojica svom hodZi janjca. Jedan ga zakolje, drugi odere, a treCi izpeee. Nasrudin, kako je svagdje dZumbus vidio, smijo se je od svega srea, sto ova trojiea rade. Kad hodZa vidje zlu Ii. goru, plaho se naljuti i NasrudIDa pre­ da se, pa ga pita, sto je koji od njiha radio. - Ovi je janje zaklo, vell Nasrudin, oni ga dero, a oni peko. - A sta si t:i radio? - pita ga hodZa. - BeU rusta drugo van 8to sam se smijo. - BodZa dife ruku i rece: - Ti, te si klao, - neka i tebe zakolju; - ti te si derc, - neka !i tebe oderu; - ti te si peko, - neka i tebe peku, - a 1li Nasrudiine, ti 5Ii se mom zijarnu smijo, nek se i tebi smiju, dok zemana teee! HadZa rete i tako bi Pa od onog doba, kadgod .i gdjegod se o Nasrudinu goveri, - svijet mu se smije.

Pozove raja svoga agu u kadije na sud faleei se, kako mu je aga silom pognao jz avllje kravu s teletom. Kadija upita Turcina: - Jel.istina, aga? - Jest efendum! obeca mi da ce se poturCiti, a ja njemu od prve dadoh kra'VU na kesimu, pa mi slaga. - HaSa, efendija! Nijesam oba mi svijeta! - A kadija raji: - A ti se poturci, bolan, pa onda ne smije ni jedan Turcin na tebe, a ti smijes na raju kad got hores i mozes; tako u Citabu pise. - Neeu, efendija, dok sam got Ziv. - A ti mu nemoj traiiti krave ni teleta. - Kako neeu, efendija, za carski bljeb? Krava moja, doma mi se otelila.­

102

103

ZNA KADIJA ZA SVAKU

U to aga pomoIi kadiji jedan dukat, a kadija: - Stani, vlase, da vi­ dim lita u cHabu piSe. - Raja se odma spazi, pa pomoli kradimice kadiji dva dukata, a kadija - traie6i u 6itabu - reCi ce: - Evo pi­ se: Ko u sudu danese zdrave i pravesahite, njegov je sud, a ti aga nijesi izveo osim jednoga sahita; vlaska je krava. - Ode TurOin, a ostade 'raja i kad mu dade dva dukata u ruku, rekne mu kadija: Sjutra mi doceraj tele, a krava ti dZaba. - Ma zaSto, efendija, ako Boga znas? - Evo vidi bolan! PiSe u citabu da mene ide krava, a tebe tele, ama ja opet zalimfukaru raju, pa dadoh tebi vise, a meni uzeh manje; tebi ce se kTava opet do godine oteli:ti, a znam, bolan, da je po Citabu i krava i tele Turcinu hodilo, no cuti i dobro ti stojL

KAKO JE HODZA US PAVAO DIJETE?

il"

['l'

""I ' ~~ .~

til :1

Ljul}ala Nasrudin-hodzina zena u besici dijete, koje je plakalo i nikako nije moglo da zaspi. Nasrudin je u to vrijeme gledao u nekakav Citab, pa nije ni CUO djecju dreku. - Zaboga, Nasrudin-efendija - rovnu ga zena. - Ako waS sto je muka, Ijuljni maIo avo dijete, nece Ii zaspatL Ja viSe nemam snage m u rukama ni u nogama, da ga Ijuljam. HodZa ustade sa silteta, uze s rrafe jedan Citab, rastvori ga i onako rastvorene strane okrene dijetetu, koje se je umivalo u suzama od placa. Dijete pogleda, osmjehnu se J zaspa. zena u nevjerici je li dijete zivo;i sta mu bi da odjednom zaspa, upita Nasrudina: - Tako ti boga, kako ga uspava? - Ovim Citabom. Kad god sam kao 'softa u medresi rastvorio ovaj
Hodza zaborav,io sta je mislio govoriti na vazu, pa rece: - Narode, zahvalite se Bogu, sto nije dao devi kl'ila, jer da na kueu slebi, kuea hi se srusila, a da se leteCi zrakom pobalega, mogao bi insan nastradati.

DVA RAJE U KADIJE NA SUDU DaSH dvije davudZije, oba raje, u kadije na sud, pa jedan od njih prvi uljegao .i ostavio dva para kokosi pred vratima ad odaje. PreporucujuCi se kadiji, da njegova bude pravda, zapjeva kokot ispred vrata, a kadija: - Dobar glas, ako Bog da! Ponesi, Suljo, doma prije nego oni drugi davudZija docle. - K:ad Suljo ponese kokoSke, prvi jos kazivaSe svoje razloge, a u to zableja jedno jagnje pred konakom. Upita kadija: - Sto je ono, Suljo? A prvome reee: - Izkli ti sad pred vrata, pa se povrati. - Evo drugoga davu­ dZije, i nosi dobro jagnje oko vrata. Kadija ga upita: - Kuda ees s tijem janjcem, bolan? Zar ne znaS da je ovo boziji serijat i Alkumn? - Bfendija! za carsJci bljeb i za boZiji serijat sud' mil ­ - Podaj Sulju jagnje, pa ti kazuj, ama pravo; ovdjen se pravo sudi. - Raja mu sve s pocetka do kraja kaza, i dozva prvoga i, ne gle­ dajuci ga u oa., kaZe mu: - Evo po serijatu i Alkuranu nemaS nikakva halca, no pla6aj kravu komSijd, a tele da ti je haIal; tako u citabu pise. - Ma, efendija, tako ja ne pjevaQ, kao sto kokot pjeva, sve sam ti pravo kazao, a moj ti je komsija lagao. - Cuti breI A tako ja ne bleko, kao sto jagnje bleji, njegova je, a ne tvoja pravda.

NASRUDIN U DZAMIJI

Dosao Nasrudin-hodZa u dZamiju da odrZi vaz. Kako je limao obicaj pomaknuti eaImu na glavi pcije nego hi poeeo govoriti, do­ hvati calmu da je poravna, kad osjeti pod prstima nesto mokro i prljavo; Skide Cahnu s glmre, kad uno na njoj biljeg od ptice koja je zrakom proletjela vis njega i uka1jaIa gao

Domisli se jednom Nasrudin da ode J on u dZamiju pa da uci. SabraIa se sila svijeta u dZamiji. Nasrudin se pope na curs, i sad vidi da je zaboravio uciti: ta bukadar vakta nije iro'o u rukarna ni kurana, a nekmo Ii drugoga kakova Citaba iIi knjige! Ogleda se, okrene se svijetu i reCi 6e: - A znate 1i vi sto 6u ja dallas uCiti? - Ne znamo, hodZa, - vele ljudi. - Kad ne znate, ka­ ko bih vas sada ja nauCio? - rece hodZa, sade sa Cursa i otiae. Pode Nasrudin i drugi dan da uci. Kad to vide Ijud.i hodeCi u dZa­ roiju, dogovore se, ako ill zapita eda li madu ~to ce uciti, da ce reCi da znadu. Tako i bUo. Pope se Nasrudin na curs, zapita ih znadu Jj sto ce uCiti, a kad oni ·rekose da znadu, osjeee se hodZa: - Pa kad znate, cernu da vas ja ucim? - i otide iz dZamije. Treci dan poae opet Nasrudin u dZarniju. Sad se ljudi dogovore, ako ih opet zap:i!ta da Ii znadu ~to ce uCit, da ee polmrica reCi da wadu, a druga polovica da ne madu. Tako i bi. Nasrudin se pope na curs, pa dh pita znadu Ii ~ro 6e uCit, a po1ovica reee: - Znamo! - a polo­ vica: - Ne mamo! - Aferim! - nasmije >Se Nasrudin pogladiv bra­ du: - Vi koji znate, nauCite one koj~ lIle znadu, - i dimDalkne iz dZamije. .

104

105

HRSUZ I BUNAR Ukrao hrsuz ispred Nasrudina sirac, pa pore bjezati na jednu stranu. Nasrud1n skoei i potrea na drugu 'Stranu, gdje je bio seoski bunar. - Hrsuz je pobjegao na onu stranu, - vikali su 1judi koji su vidjeIi kradljivca kako pobjeZe sa sU:rcem. - Poteci za njiro, Nasrudine! - Sir je Itoliko sIan, da ce hrsuz morati d06i na bunar da pije vodu, iIi ee mace orknuti ad zew.

KAD BI DEVA IMALA KRILA

NASRUDIN-HODZI IZGORJELA KUCA Imao je Nasrudin-hodza zloga komsiju kojenom je bila kuca mu uz kueu, a pod jednijem sljemenom, te jedan dan promisli kako bi mu se osvetio, zazdi svoju kueu kako bi se i ona komsijina zapalila, te izide nekluda u polje kao da nijesu !Iljegovi posli; a kad se objekuce zapale, nagrne sve selo, pa namjesto da gase pocnu nositi iz obje IDee sto je ko mogao. Kad Nasrudin cuje to od Ijudi koji mu kazali da mu ikuca goo, on odgovori: - steta sto se nije­ sam doma namjerio da i ja stogod ugrabim, ama kad nije­ sam prispio na pljacku, ana idem na vatru, da se, ako nista, daj­ budi ogrijem.

\

Ti si ukrao novce!

Onaj malo poblijedje, ali ipak rece da n1je ukrao. Jesi, - veli mu Nasrudin. - Ti nisi smio da pogiadiS kozu, sarno si onako bajagi vukao dIane iznad njezina hrpta, jer si se bojao da koza ne mekne. Eto,woji su dlani bijeli, a da si i ti pritisnuo, ogaravio bi i ti ruke, kao ovi drugi 5tO suo Lopov je naposljetku morao priznati da je ukrao novae. Trgo­ vae je dobio cemer s novcem, a Nasrudin-hodza se time proslavi po svijetu sa svoje dosjetljivosti.

HODZA UeI KLANJATI SELJANE HODZU BRIJE NEVJEST BERBER Jednoga dana ode Nasrudin-hodza da se bl'ije ali naide na nevjesta berhera. Kadgod ovaj mahne britvom, zasjece ga pomalo. Nasrudin-hodZu sve muka hvata, suze rou sve lete preko Iica, a iz ociju mu iskre sklacu. U tom se CUO neki cudnovat glas i neka larma spolja. Nasrudin-hodZa zapita berbera kakva je to larma 5to se cuje spolja, a berber pogleda kroz vrata, pa rece: - Tu je blizu nalbantin, pa potkivaju jednoga vola. - Ja sam mislio da ne­ koga briju, - odvrati hodza.

NASRUDIN-HODZA -

VJEST KADIJA

Dodose neki trgovci u ono mjesto gdje je zivio Nasrudin i odsjedose u hanu. Iste noCi ukrade neko jednom trgovcu cemer s novcem, i niko ne moze na6i lop ova. Dozvase Nasrudina da pro­ nade lopova. Kad je Cuo 0 cemu se radi, Nasrudin-hodZa im zapovjedi da dodu u mescemu. On prvi ode, pa nade jednu bijelu kozu, koju dobro nagaravi cumurom. Kad svi trgovci dodose pred Nasrudin-efendiju, on dovede nagaravljenu kozu u sOOu gdje kadija sudi. - Vi cete jedan po jedan dolaziti ovdje i giaditi oveu po ledi· ma a pod cijim rukama mekne - onaj je pokrao novae. UemiSe tako jedan po jedan, pa kad se sv;i izredase, naredi Un Nasrudin da stalllU u jedan red i da dignu obje ruke u vis, s dla­ novima okrenutim !Iljemu. Kad sV'i izdigose ruke, a ono svima dlanovi crni od Cumura, sarno u jednoga oct njih bijele se ruke. Njemu pride Nasrudin-hodZa i reee:

106

U nekakvom selu umro hodZa, a drugoga nijesu mogli dobaviti za toliko silnih godina, tako da su starn vee pOUilllirali,a mladi ne naucili. Nanese put jednoga derviSa kroz ono selo, te ga seljani zamole, da bi kod njih ~ostao nekoliko dana, ne bi Ii naucili klanjat. DerviS-hodZa drage volje na to pristane, i kad je prvi put posao s narodom u dZamiju, rece narodu: - Svi gledajte mene, sto ja radim, pa svaki onako i Zivotom i rukama. - Pocme hodZa dupke podizati ooi k nebu, pa podbode dva paoca ad ruka pod oba uha, pa spusti. ruke niza se, te klekne na koljena, pa pregne celom na dolinu, a oni svi kao ri hodZa. Karl je bio red da po drugi put panu na zemlju, desio se do njega nekakav debeli aga, pa, preklanjajuci se k zemlji, pri5apti hodZi: - HodZa efendija! znadi aklo budes jos i jednom klanjati, ja ne mogu bez moje sra­ mote i grehote, jer sam se prejio pite zeljanice i pilava pod kajmak, te me, da oprostiS, nadulo. - Hodza se naljuti na agu, gdje mu je molitvu preklinuo, dohv8lti. jednu svoju papucu, te po agi kao po napuhanoj mjesini. Kad to vidjese ostali seljani, pomislise da to tako treba da rade, te svak pribvati svoju papucu, pa jedan dru­ gaga pocese tuCi, i tako bi se tukli do dugo, da ne zavika izmedu naroda jedan stari Turcin: - Mirujte Ijudi, ako ste Turci, tako nijesu nasi stari Turd klanjali, osim ako mladi danas tako narc­ duju.

HODZA BABIO SVOJU ZENU Kad se Nasrudin-hodZi mucila zena s prviro djetetom, rekle rou zene da izide iz kuce:i da ne dolazi doma prije nego mu poru­ Ce. Kxenu hodza bez rucka i bez brasnjenice drz; kuce, pa kad je bilo ispred akSama, ljuto ogladni i otide kuCi; ali mu stare Zene ne dadoSe nego ga iZ kuee iscernse veleei mu, da se jos nije Zena rou s djetetom razdvojila; a hodZa se naljuti, te poteee u earsiju i kupi groS suhih smokava, onilia d IjeSnika, te setrcke vrati kuei:

107

prihvati jednu tojagu i izagna ,i babicu i druge stare zene iz kuee, a ispod zene bad sve one smokve, orahe i ljesnike. Upita ga mu­ ceea se zena: - 810 to radiS, zio te smelo? - Kako sto? Ja ·imam pameti, ako naSe kom15iniceriemaju; sad ees ti vidjeti da ee dijete i glavu i obje ruke pruziti kad ove slatkise vidi. - Malo stavse prituze zeni mu prave roc1ene muke, i u mud zapomaga: - Aman, hodza, pomozi za tursku vjeru! - Kad hodza pritrca, zbilja se dijete rodilo, pa od vesel}a zavika: - Virus Ii, budalo, jesam Ii ti ja ·rekao, da vise valja jedan orah mita, nego sve babice bez mita.

NASRUDIN-HODZA I VRIJEME Kad je Timur Lenk na svom osvajackom pohodu do15ao u bli­ zinu Aksehera, svijet se strahovito prepade, jer je Timur Lenk sve Zivo stavljao pod mac. Dogovore se ljudi da Nasrudina upute u susret Timur Lenku, ne bi Ii ga on kako udobrovoljio i .izmolio mi­ lost za njih i njihov grad. Nakon duga put, jaSuci na svom magarcu, Nasrudin stigne do T1mur Lenkova logora i uspije se prohiti do njegova 15atora. Poljubi Timur Lenka u skill i u ruku, pa zamoli OOlost za svoj grad .i svoje sugrac1ane. - A sta mi za to donosis? - upita ga Timur Lenk. - 0 premilostivi i nepobjedivi! - poce Nasrudin. - Mi smo siromasni ljudi, pa ti ne mozemo nista osobito darovati, ali ti zato obeeajem da en za godinu dana nauCiti svoga pametnog magar­ ca da govori ljudsk:im jemkom. - Zaista? - doeeka Timur Lenk zacuden i raspolozen. - Obecajem i zaklinjem se! - potvrdi Nasrudin i ode pa dovede magaTca da ga i Timur Lenk vidi. - Dobro, - pristade Timur Lenk. - Ali zapamti jedno: ako magarac za godinu dana ne progovori kao i ti, onda znaj da ni dijete u majcinoj utrobi nece biti postedeno u tvom Akseheru! Nakon sto je magarac usijanim macem bio obiljezen, Nasrudin se veseo i raspolozen 'VTati u Akseher i ~spriCa ljudima kako je izmolio Timur Lenkovu milost. Kad oni to eliSe, udare u plac kuknja'VU, jer su sada sigumo znali kakva ill nesreea do godine oeekuje. Nasrudin na to planu: - Sutite, budale! Godina dana je duga i preduga! Za to vrije­ me m 6u ja umrijeti, ill ee magarac lipsati ill ce Timw:- Lenka clavo odnijeti. U sVakome od ta tri slucaja, vi ste spaSeni. Jer, ako ja umrem, onda eete rea Timur Leriku da Dlije mao ko da uci magarca kako se govori; ako magarac krepa, ja en mu reci da krepana magarca nisam mogao uCiti, ako Timur Lenka c1avo odne­ se, onda, pogotovo, nikom msta. A godina je duga;i preduga, jedno od to troje sigumo ce se dogoditi!

108

PISMO NASRUDIN-HODZE Dosao k Nasrudin-hodZi jedan Turoin moleCi ga da mu napise jednu knjigu, a da ce mu platiti koliko se za jedno pismo plaea. HodZa ga illajprije upita: - Kome ces pisati i gdje? - Sinu u Carigrad. - A od koje ces cijene da ti napravim knjigu, jer ja znam na tri naeina: jeftino, poskuplje i najskuplje? - Bogme mas, hodZa, da sam Ja fukara, ne mogu nmogo platiti nego najjeftlinije 5tO moze biti. - He dobro, Mumicnaga, odgovori mu hodZa: najjeftinije ti je da ti ja napiSem, a da ti sobom ponese15 pismo sinu u Stambol, i da mu sve naustice kaZes ilto si mu pisao; drugo pismo poskuplje ti je 0'110 Mo, kad napiSem, paposto se osuSi, ne mogu ni ja isti da prouCim; a najskuplje td je ono, efendurn benum, kad ja napisem, pa ga sobom u Stambol ponesern i proucim, jernitko drugi osim mene ne bi ga znao prouciti, makar se sva stambolska ulema okupila, pa i sam Seh-Islam.

HODZA DIJELIO ORAHE Zavadila se dva brata okolo jedne torhice oraha ne znajuCi kako podijeIiti, te dodu i do ruka. Docuje u kom5iluku hodZa, te poteci k njima i kad vidje sta je, upita ih: - Hocete Ii da vam ja orahe podijelim? - Oba mu jednako odgovorise da pristaju. HodZa ili upita: - Hocete Ii da :ih podijelim na bracku, ali na boziju? Pravo, hodza! ti znas boziju pravdu iz vasijeh indZila, - odgovori­ se mu. HodZa skide s glave fes, pa ga napuni, te preda se izruci govoreci: - Ovo meni, - pa drugom: - A ovo tebi, - a trecem: - A ovo tebi, - i sve tako dok na tri prava dijela podijeli. Kad braca vidjese, zacudise se, te ga upitaSe: - Ma, bolan hodZa! Ako smo d komsije, nijesmo braca: sto pristade ti u dio? - He, moje komsije! U naSem citabu pise da 15to god se doma nosi, Bog oprosti, a ko ne zna doma doCi s punom torhicom, nema mu mira sa fenom i djeoom.

KAKVA RADA -

TAKVA PLAtA

Nasrudin kao kadija hio je pomat sa svojih duhovitih presuda. Jednom mu dodo15e dvojica parnicara. Jedan je drugoga pogra­ bio za vrat i dovukao ga pred Nasrudin-hodfu. Poce ga optliZivati: - Hakim-efendija! Ovaj Covjek meni nece da plati moje pravo. - K.ak:vo tvoje pravo? - upita ga Nasrudin. - Ovaj Sto sam ga dovukao u meseemu cijepao je jednom bogatu Covjeku tovar drva. Ja sam ga molio da i ja cijepam, pa da popola naplatimo a on je rekao da je malo drva i da ee biti

109

mala i placa, pa da nemamo sta dijeliti. Kako mi on nijc dao da cijepam, a i meni su pare potrebne, ja sam, doll: je on eijepao sjekirom, sjedio sa strane i svak'i put, kad bi on udario po drvetu sjekirom, othuknuo sa sveg srea - heh-heh! Tako sam zajedno s nji:roe othukivao i taka mu pomagao da brie i laMe iscijepa. Kad je zavrsio cijepanje, naplatio je od vlasnika drva za svoj trud, a meni nije niSta htio dati za one sto sam ja pomagao. Kad sam mu bio na pomoCi, neka mi nesto i plati. Nasrudin-hodZa se zamis1i, pa mu rece: - Imas i ti pravo da nesto dobijeS. - Ama kako? - bunio sc ejepar koji je cijepaokakva je to pravda? Nasrudin naredi da se donese sarafska daska, na kojoj mjenja­ ci mijenjaju novae. - Daj oyama pare! - pozva Nasrudin-hodza ejepara. Ovaj mu ih oklijevajuci dade. Nasruclin Iizvisoka baci novae na sarafsku dasku, a novae dade od sebe zvek. - Jesi Ii Cuo zvek novca kad je pao na dasku? - upita Nasru­ din tuZioca. - Jesam. Tvoje je pravo na onaj zvek sto si ga cuo! Uzmi ga, a pare pripadaju onom koji je eijepao.

HODZA I NJEGOV JORGAN Jedne zimske noei cuo hodza gdje nekahi Ijudi zbore polako u avliji, pa, bojeCi se da nijesu lupeZi, prigrne se jorganom te otvori vrata, a zena mu ostane spavajuci. Kad .ispade u avliju, ogreznu medu tri nepoznata covjeka, koji okolise hodzu, i ne videei nista u avliji da mogu sobom ponijeti, reee jedan oct njih: - Hajte, Ijudi; kad nemamo n1sf;a drugo noeas ponijeti., uzmimo s hodZe jorgan. - Prihvate rou ga s leda, a hodZa pobjeze u kucu i od straha i od zime. Nade u odaji zenu, probudenu, koja ga upita: Kakvi one bjehu Ijudi u avliji, i sto ono zborahu? - Ne znam, odgovori hodza, koji bjehu, ama znam, da neSto zborahu okol0 nasega jorgana. - A gdje ti je jorgan s leda? - Ne pitaj mene gdje je jorgan, nego njih.

ali se 11iko ne smije usuditi da carskoj volji i rijeci odzevapi. A kad car vidje, poruCi po svoga veseljaka dvornog Indiil-causa, pa mu rece: De, ti znas svaki sejtanluk, pogodi ti i ueijeni, 5tO vrijedl ovi zlatlni jemljes. - Indzil-CauS upita: Ma je IQ vas od zlata? Kako da ne? odgovori ear. Gnda IndZil-caus reee: Akopane Ijeti dobra kisa, vrijedi vise no sve tvoje carstvo, a ako bude ljeto susno, ne vrijedl ni za sto drugo, osim da ga 0 griu nosi doklen je god ZllV oni ludov, koji ga je dao napravlja1li.

NASRUDIN-HODZA I SIR Nasrudin-hodza bio jednom kod jednog bega kao gost na rue­ ku. Izmedu ostalog dode mu na pamet i zaiste da mu donesu malo sira, te poene hvaliti sir: - Sir je veoma lijepa stvar, otvori iStab za jelom, iza njega se s1atko voda pije, a kud god eovjek pode na put, lako ga moze sa sobom nositi. U to dode sluga i rete: - U kuCi nemamo ni trunka sira, a ako zapoViijedas, mozemo ;j,z earsije donijeti. eim to hodZa euje, odmah primjeti: - BaS i ne treba, jer za sirom se mnogo vode pije, pokvari se zeludac, prejede se covjek, pa ne zna kud bi sa sobom. Na to ce beg hodZi: - Molim te, kako eu se ja odsada vladati u pogledu sira? rece hadza, - kad imadnes sira, - Da mpravo kaien1, onako se vladaj kao sto sam prvo kazao a kad nemadnes, v1adaj se kako sam sad rekao.

NASRUDIN-HODZA I BEG Nasrudin-ltodZa otJisao u jednog bega i tu ostao kao gost nekoliko dana. Beg hodZu hrdavo pogostio. Jedno jutro rete mu beg:

Jednom tursJci car naci'lli za svoje basce jemljes oct zlata, i prije nego ga je dao Svome bascovanu da preore carske baSce, sazove ,sve svoje paSe i vezire na lZijafet, pa poslije jela ukaZe 1m ovi zlatni jemljeS, i reee: - Koji od vas najbolje ucijeni jemljeS, koliko parA vrijedi, dacu mu dobar peskes. - Svak poene misliti,

- Hajde, hodZa, u selo, pa nadi jedno valjano kerce koje zna goniti zeea, pa cemo iCi sjutra u loy. Nasrudin ode u selo i dovede jednog tornjaka koji ovee cuva. Kad ga beg
110

111

ZLATNI JEMUES

-1

,f

-t

aD CEGA DOLAZI ZIJEVANJE Jednom Nas'rudin-hodZu zovnu na sijelo, na kojemu je bilo , mnogo uzvanica. Nasrudin se nadao da ce se, kako je to bio obicaj, na sijelu iznijeti srogod da se pojede, pa nije doma prije sijela niSta okusio.

Ma, sto ucini, eabe ti? Kako moze biti pravi Turcin, kad neee pra­ ti noge kaG i ruke i glavu? - OdgoV'OriCe mu prv.i: - Znali Ii koja Je? Ja sam ga poturCio i do opanaka doeerao, a ti mu ill ako S1 kader, izuj.

Sijelilo se zadugo, pricalo se mnogo, ali domacin i ne pomislja da iznese nesto od jela. HodZa jednom zijevne, a domacin ga upita:

- HodZefendija, od cega dolazi zijevanje?

- Imaju, efendum, dva uzroka 2lijevanju: moze se rijevati kad je oovjek gladan, a nekad se 2lijeva i kad je covjek pospan. Ali, meri:! se jos ne spava.

I ZLA ZENA DOBRA ZENA Nasrudin-hodZa nosio je caru na dar krastavaca, pa slagajuci ih u jedan kosic, opazi ga zena i upitace ga: - Kome to nosis? A on: - Caru na dar - Nemoj, reei Ce mu, nego mu ponesi lijepih smokava petrovaea, bolje ce begenisati nego krastavaca. Hod.Za je poslusa. Kad dode kod cara, pokloni mu se i stavi preda nj oni kosic smokava. Car pojede nekoliko, pa kad se nasiti, rece Nasru­ dinu: - Stani mi na biljegu, i ako se maknes, brade mi, sad ee ti polecet glava 'Sa ramena. - Poone ga gadalli sa smokvama kuda je god htio, a hodfu svaki put, kad bi ga udario, reei ee: -Elham­ dulillah! Kad je car svoj ceif namirio, upita hodzu: - Ma, ttl['Ske ti vjere , pra'Vo mi ,kaii, zalito ono sve jednako govoralie: - Elhamdu­ lillah! jer, ako je meni bilo do sale, tebi je bilo do muke. - Pokloni mu se hod.Za i poljubi mu skut, te ee mu reCi.: Zahvaljivah Bogu 2lato sto sam jutros zenu poslusao, jer, da sam ti danio krastavaca, a ne smokava, hoeahu me napola mrtva doma donijeti; i ovako eu obrljan doma pOO, a po danas bolje eu moju zenu slusati.

NASRUDIN-HODZA I NJEGOVA KRAVA Ono ti Nasrudin-hodZa imao jednu kravu,koja nije mcemu valjala. Jednom mu reee zena, da odvede kravu na ,pazar i da je proda. Kad je hGcfia dovede rna pazar, pocne vikalJi, stG mu grlo daje: - Ova krava ne valja niSta, nece na vrijeme da se teli, a kad se oteli, ne moze ni jednog teleta da othrani. Mlijeka daje posve malo. Tako je Nasrudi:n-hodZa kudio svoju kiravu, stG je viSe mogo; 'On je to sve istinu kazivao, jer je 2lnao, da je tai haram. Kad je svijet CuG, sta Nasrudin-hodZa viCe, nitko ni da pogleda kravu. U to se Nasrudin-hodZi prikuci jedan njegov komsija i pmsapne mu u ubo: - sto takG vices nakravu? Ta nijesi pGbudalio? Znas, da ne valja svoga mala kuditi, jer ga onda neces nikad prodati, nego daj ti meni tu kravu, pa da vidiS, kako 'se prodaje, a ti se gdje sakrij i ne izlazi, da ne po2lnadu, da je tvoja kraIVa. Nasrudin-hodZa dade mu kravu i sakdje se. Njegov ,komSlija stane vodati kravu i vikati: - Evo dobre krave, teli se; kad je mlijeko najskuplje daje na pomuiaj po pet oka mlijeka. On je tako falio, auto 15e svijet poeeo kupiti okG krave i pi­ tati: posto je? Tad odnekle iz.bije Nasrudin-hodZa pa poviCe: - Pa kad je ona tako dobra, necu je ni prodavati! Uzme kravu od komSije i odvede je kuei.

DVIJE HODzE TURCILI RAJU Zareknu se dvije hodZe pred bajram koji ce 'Od njih prvo poturciti vlaha. Jedan od njih dozove svoga Cipciju te ga nekako obrlati da se potlirCi, pokarujuCi. mu sreeu i lWivanje onoga svijeta. Promisli se raja, te ee hodZi odgovoriti: - Ma, hodZa bolan, za sve bi lasno bilo, ali sam ja fukara, necu bojiro se moci svaki dan po pet puta svlaCit1 pa oblaciili opanke umivajuCi noge da klanjam. - Valaj budi pravi TurCin u svemu drugGme, a po iIlaSemu kuranu moze podnijeti da klanjali i U opancima. - Na ovo raja pristane i poturci se. Oni drugi hodZa za ovo cuje, pa ce prvome reCi: 112

ZAJAM Dosao jedan kOll).Sija Nasrudin-hodZi da mu da u ujam $1'0 groSa Ii da mu dadne Cetiri mjeseca vremena da mu wati novae. Na to ee hGdia: - Novaca nemam, a vremena ti mogu dati, ako hoeeS i osam mjeseci. 8

Narodni humor i mudrost Muslimana

113

KAD MAGARAC SVJEDOCr

AKO BUDE I POLA ISTINE, STO HODZA KAZE

Zamoli ne·ki komsija Nasrudin-hodzu da mu da svoga magarca na poslugu.

P'Odvelezac Isa'O u Mostar uz ramazan, pa kad se vratio kuei, pitao ga stal1i Ramo navecer na sijelu: - Mumine, ti si danas bio u M'Ostaru, jesi Ii bio na vazu u Karadozbegovoj dzamiJi, bio jadan? - A jesam, buga mi. - Pa sta kazuje hodza na vazu, kuko jedan? - Ama sto kazuje, da kazuje, ako bude d pola .istine, sto hodza kafe, bolje nam je, lje, sv.ima vrat polomiti, neg'O umrijeti!

Nemam magarca, rece hodZa. Upravo u taj cas poce magacac u aharu revaH, a komsija mu rece: - Ta eno, cuje se magarcev glas. - E baS mi je zaoudo, reee hodza magarcevu revanju nego mojim rijecima.

da viSe vjerujes.

SIRA T-CUPRHA NASRUDIN-HODZA U OPASNOSTI NeIci Gacanin slusao vaz u dzamiji. HodZa govori'O '0 sirat­ eupriji, i kad su izisli iz dZamije, proZibom Gaeanin: - Nisam Iud, da mu idem preko te euprije kad su tolike muke i strabote! Ja eu kabanicu preko ramena pa preko brda. Malo da· lje, alii sigurnije!

Nasruddn-hodZa je sjedi'O u drustvu s nekoliko prijatelja, pa su svi ispricali poneki doZivljaj .i2: svoga zivota. Na kcmcu upitaju Nasrudin-hodzu da Ii je on u sv'Ome ziv'Otu preturio prek'O glave kakvu nesreeu. Nastrudtn odg'Ovori: - Pa dabogme da jesam. Putujuoi jednom ladom prek'O mora, iznenadi nas strasna burn, koja skrha ladu, k'Oja je za cas pot'Onula. Nije se ISpasio ni jedan jeilini oovjek, nije ostao ni jedan komadic robe, ni jedna daska od lade. Sve je davo odnio. To je hila najveea nesreca koju sam ja dozivio. Kad ga zapitase, kako se on spasio, odgovori dm: - Ja ni:sam ni bi'O na law te sam se tako spasi'O.

NASRUDIN-HODZA I NJEGOV CURAK Jedne noei posvada se Nasrudin-hodZa sa svojom zenom, i ona ga gurne nogom ,tako da se skotrljao niz basamake. Komsije Cule ttl lupu te ujutru zap:i:taju Nasrudin·hodZu, sta to bilo. On im odgovori da se P'Osvada'O sa zenom. Na to oni rekoSe: - Sve je to tako, ali ita znaci ona Iupa? On im 'Odgovori: - Dok smo se tako svadald, moJa se zena razIjuti te nogom gume m'Oj eurak, a on se poce kotTljati ni~a stepenice. KomSije se ne iZadovoljjse s 'Odgov'Orom, pa zaintaCiSe dalje pitati: - Kad se curak k'Otrlja niz basamake, onda ne m'Oze biti 13k,va Iupetanja. - Ama s13 ste me toltiko napali? dojadilo Nasrudinu n}ihovo ispitivanje. - Ta ja sam bio u curku.

NASRUDIN MIRI KAVGADZIJE Vee Iezo Nasrudin·h'Odza sa zeoam, kad Ii cuje na dvoru galamu. - Sta je to? - pita Nasrudin. - Galama, - veli zena. - To i sam znam, da je galama, al' zaSto je, to ne mam, _ odbrusi h'OdZa, pa 'Ogrnuv jorgan izade pred vrata. On va.'lka, a vani nekoliko Ijudi kavgu zametnuli. Sad se uplete Nasrudin u njih ,i poCe ih miriti. To !J."afljuti kavgadZije, pak mu otmu jorgan i pobjegnu nevidom. Sta ce Nasrudin, pa se vrati bez jorgana u sobu. - 0 st'O SU kavgu zametnuli? ­ pita ga zena. ....:... Cini mi se, 0 moj jorgan, - veli Nasrudin zenini,m jorganom.

114

pokrije se

" NASRUDIN-HODZA U HAMAMU Ode Nasrudin-hodZa u hamam, a bamamdZija mu dadne neki poderan peS:kir Ii pdjav peStemalj a i .inaCe nije ga ltijep'O doeekao. Nasrudin-hodZa mu ne l'eCe m rijeci, ali kad po4e iz hamama dade hamamdZiji deset akci, a u to su vrijeme samo najbogatiji mogli tonka dati.

8*

115

U drugi petak ode opet Nasrudin-hodz.a u harnam. Tad mu hamam&ija dade najciSce peskire i pestemalje i doceka ga naj­ uljudnije. Kad poae Nasrudin ·iz hamama, baci hamrundZiji sarno jednu akcu, na sto mu hamamdZija rece: - Sta ovo maci, efendija? - To je plaea za kupanje i poslugu od prosH put, a onm deset aspri sto sam ti dao proslog petka, to je za danasnje kupanje.

NASRUDIN-HODZA I UEKAR Nasrudin,hodZa slomio se niz basamake, te se grdno udario u kirsti i u obje ruke, pa odmah poslje po heCima, a kad heCim doae i reCe mu da ce ga izvidati, upita ga hodza: - KaZi ti meni najprije jesi Ii se kojom lomio n:iz basamake? - A ljekar mu kaZe da nije nikada, i ne dao Bog. Onda mu hodza rete: - Jok, jok! Ti me ne mozes izvidati kad nijesi padao, nego ali se hajde slomi oklen sam ja panuo, iIi mi nadi drugog he6i:ma, koji je padao niz basamake kao i ja.

NASRUDINOVA VARALA Utestale tuzbe sultanu da hodza izvara svijet do gole duse. Kad sultanu dodijale tuZbe, Z01/iIle hodZu da se s njlime vara. Dosavsi hodZa pred sultana, ponizno ga za-pita: - sto hoces, premHostiv.i padisahu? - Onda sultan rekne: - Ej, Nasrudine, CUO sam, a i mnoge su mi tmbe protiv tebe prispjele, da ti izvara svijet. Pa kad si takav majstor, de prevarl i mene, a ne prevaris Ii me, skinucu ti sa ramena glavu. - Ej, cestiti paclisahu, ja se tome nijesam nadao, pa i ne ponesoh svojih varaia, nego te moIim da mi daS jedna kola i dvanaest volova, pa res vidjeti sto su varala. - Car mu sve to dade. A Nasrudin ode pjevajuCi gonec kola i volove. - Proae dan, proae i drugi, navrsi se borne i mjesec; car sve ceka, al' nema ni Nasrudina, ni njegovijeh varala. RaZljuti se sultan, pa Z01/iIle Nasrudina preda se, okosi se na njeg: - Ej, more hodza, ja tebi dadoh dvanest volova da dovuceS varala, a ti ni mui:ajet. Kamo kola, kamo volovi, kamo varala da se varamo? Ej, dragi pamsahu, u mome zivotu jos nikoga ne prevarih tako !k'o sto sam tebe! - I tako sultan videCi da je prevaren, nasmija se pa pusti hodZu zdrava i vesela kuCi.

116

NASRUDIN-HODZINE BISAGE Jednoga dana nes-tade Nasrudin-hodZi bisaga. Na to hodZa liza­ de iz kuce te zaprijeti svojim SlUsjed~ma: IIi mi vratite bisage, ill Cu ja ucini1Ii sto sam naumio! - Kasnije nadu susjedi bisage i od­ nesu ih hodzi. Samo su zeljeli znarti sto je hodZa bio naumio uCiniti da mu ih ne bijahu nasl1i, te ga to zap.itaju. A 0'Il im odgovorl: - Da mi bisage nijeste nasIi, ja sam bio naumio jednu staru vreCu raskro­ jiti pa ih od nje (Ilapraviti.

NE VAUA BITI UVIJEK NI PRISTOJAN Nasrudin-hodZa je uv·i:jek ucio svoje dake kako ce se vladati prema starijima, pa im je medu ostalim pravildma pristojnosti isticao da trebaju uvIjek, kad nekokihne, zapljeskati dlanovima i viknuti mu: - Na zdravlje. - Daci su ga poslusali Ii uVijek su tako radili, kad god je on iIi neko drugi stariji kihnuo. J ednoga dana nes-reoom se Nasruwn-hodza omame i pane u bonar, te stane vikati u pomoc. Daed brzo nadose me te ga spustiSe u bonar, a Nasrudin se uhvati za nj i dad ga povuku. Taman jos malo da ga povuku, a on, kako je bio mokar i ozebao, kihnu. Svi aaci ispustise uze, zapljeskaSe dlanima i povikase kao iz jednog grla: - Na zdravlje! - a siromah hodz.a se opet otisne u bonar. Tako su ga dva-tri put izvukli do samog vrha, a kad bi hodZa kihnuo, oni bi zapljeskali i ponovo ga pustili da pane. Prije nego su ga ponovo povukli naizvan, zavice im hodza sa dna bunara: - Kad je ko u 'llevolji, ne gleda se na pravila pristojnosH.

NASRUDIN DOBIO PESKES

Jedan seljak donio Nasrudin-hodzi zeca na peskes. Nasrudin se poveseH gdje je mukte doso do tako Iijepe zecine i ustavi seljaka pri rucku. Kad porucali, ostane seljak i pri veeeri: kad poveeerali, ostane seljak i na konaku. Pa tako dva-tri dana dok se i seljak casti ne nasiti i ne oude. Eto jednoga dana drugoga seIjaka. Hos geldum! - Sefaik geldum! Ja sam komsija u onoga seljaka sto je zeca donio. Nasrudin mu spece kahvu, ustavi ga na rucku, veceri i ko­ naku, a sutradan seljak ode. Jedva sto je taj otiSao. eto ti nekoliko drugih seljaka. - Hos geldum! - Alah erazol! Mi smo komsijine komsije u onoga seljaka te ti je zeca donio. Seljaci zasjedu, a NasrudLn prostre sofru, donese komad kruha, casu punu vode taze :i u casi kasike. - 8ta res s tom vodom, hodZo? - pitaju ga seljaci. - E to da vas castim - veli hodZa - to je od zeceve vode voda! I tako se kutarisa nezvanih musafira.

NASRUDIN SA KAZANOM Rabio Nasrudin kazan. Sam ga ne .imo, van ga posudi u komsije. Kadispeko pekmez, vrnu komsiji i kazan i saviSe malenu casu. - Kako rni posla ovu casu, hodZo? - reCi ce komSija - ja sam ti sarno uzajroio kazan. - Eh! - nato ce Nasrudin - radio kazan mlado, pa i 000 tvoje. Dogodlne ustreba opet Nasrudinu 'kazan i pozajmd ga u istoga komsije. Kad nas hodZa ispeko pekroez, ode u carSiju i prada kazan. Ceka komsija na kazan hoee Ii ga Nasrud~n povrnutl, ceka pa kad ne moze docekati, poae k njemu Ii pita ga sto mu ne vraca kazan. - Kako bi ti ga vrati'O, dobar coece - veli Nasrudin - kad mi je umro? --:- Kako bi, bolan, kazan umro? - zaeudise kom~ija. - Ama .kad je mogo roditi - veIi Nasrudin zasto ne hi mogo i umrlijeti?

118

UMRO A DA NUE NIKAKO ZIVIO

Nasrudin-hodza je mnogo putovao po Turskoj. Jednoga dana pred sami aksam doae u jedno seIo, pa se uput:i pravo u dzamiju. Prolaze6i kroz harem pred dZamijom vidje i s jedne i s druge strane puta zasadene niSane (nadgrobne kamenove), na kojima su bila ispisana irnena umrlih seljaka. AU zacudo. nije pisalo kao drugdje da je pokopani umro te godine u toj i toj godini zivota, nego je kod jednog hilo isklesano na basluku da je ziv.io petnaest dana, na drugom da je pokopani zivJo sedam dana, na trecem trinaest dana i sve tako redom. Niko od pokopanih nije Zivio ni mjesec dana, a basluci su bili kakvi se stavljaju odraslima, a ne djeci. U hajatu pred dzaIIliijom zatekao je Nasrudin-hodza dosta seljaka. meau koj,ima je bilo i starijih ljudi, a i sredovjecna svijeta, pa i mladica. Kad se pozdravio s prisutnima d upustio u razgovor, upita ill kakvi su ono baiiluci i zasto je pisano na njima da je taji taj zivio samo nekoliko dana. - Efendija. rete mu jedan star seljak. - mi brojoimo u zivot samo one dane. kad je Covjek bio potpuno rahat. kad nije imao nikakve brige.i nezgode. U nas su u zivotu sarno rijetki dani za koje se moze reei da je covjek taj dan bio rahat. Zato samo i zapisemo na basluk broj tih dana, a taj broj nije nikad velik. - Eh ljudi, - rece im Nasrudnik-hodZa. - Ja sam veceras musafir u vasem selu, pa ako mi veceras doae umrH cas, vi me zakopajte Ii metnite mi basluk na mezar, ana basluku napiSite: ­ - Ovdje je zakopan Nasrudin, sin Abdulahov, koji je umroa' da nije nikako ni :liviD.

NASRUDIN-HODZINO TURBE Hodza je poceo ·stariti, a kao dobar musliman uvijek je mislio na smrt i vjerovao je kao .j svaki dobar musliman u proZivljenje poslije smrti. No nikad nije bi'O mrzovoljan i za svaku priliku je volio napraviti !;lalu. Pa i kad je napravio turbe, gdje je htio da bude pokopan poslije smrti, napravio je salu sa sarnim sobom. Nacinio je turbe na drvenirn stupovima, sa svake strane otvoreno. bez ikakva zida, samo je s jedne strane izmeau dva stupa napravio vrata, a katancem je zakatancio. Upita~e ga Ijudi: -

Zasto nisi sa svih strana zagradio?

-

Ko je Covjek, u6i ce na vrata, a ko je pas, moze svukuda.

119

NASRUDIN UMRE IOlIVI ISo Nasrudin-hodZa sa svojim magaretom u sumu u drva. Popeo se na veThk ogranak pa ga pod sobom Slice. o.to iSo jedan seljak ispod tog dI"'veta, pa ugledav sto hodza radi, ,rekne mu: - Da bog sacuva, hodZo, kako to podsica.s ogranak? - srusit ees se kad ga odsites. - &item kako sicem, i drugi su sikli pa se nisu srusi1i! Jedva to progovori, udaci sikirom, presice granu i ljusne 0 zemlju. Kad to vidi seljak, udari u smih: - Nisam li ti kazo da ces se srusiti? - Valah jesi i pravo si kazo i umis pogoditi. De bolan. Pejgambera ti, kad tako umis pogoditi, kaZi mi kad cu umrti? - 8to bi ja reko - veli cesli seljak - umrti ees kad budes s magaretom uzbrdo iso. Poslusaj mu onda kod zadnjice, pa kad prvi put popusti, dusa ee ti se pomaknuti do koljena; kad drugi put. a dU8a ee ti skoCiti do pasa; kadli. treCi put, onda ces beli Tako rekavsi seljak nazove »evala« ,i ode sumskom stazicom. Nasrudin natovari ogranak na magare i pode kuei. Ide, misH, 8to mu seljak reee; ide, ide i ugledav pred sobom ovisoku stranicu kojom ga testa vodila, pomisli u sebi ne bi Ii mu bilo sudeno da tuj umre. - Hajd, mali! - podvikava magaretu, a sve strlie usima da cuje hoce Ii magare popustiti. Taman, nije pet-sest arSina uz stranicu poso, kad Ii magare odapne. Eh, zaviee hadZa, eto duse u kaljenima! - beli ju oCuti i poee teze koracati. Ali ako je u koljenima, nije u pasu, tjesi se hodza, pa tira magare i posluskava. Ide, ide i ne bili do pola stranice, al magare opet ispusti. - Vaj! taman skoei u pas! - vikne hodZa i primi se rukama oko pasa. Vee je teskam mukom hodo, al si opet pomisli: ako je u pasu, nije jos izasla. Taka mis1i i penje se uz stranicu i kad bi blizo gJavice, poveseli se kako ee ju sretno prebaciti, ali magare i po treCi put odrapi. - Lailaihe ilalah, promrmlja hodZa i spusti se na kamen kraj teste. Zatvori oei ,i leZi, lezi, pa kad je tako vee podugo lezo, zaZeli znati edali se je vee ohladio. Pr.u.zi ruku pod zadnjicu da se opipa - studen kamen, a ohladila se i zadnjica. Sad mu navrise suze na 00. - Valah pogodio seljak pomisli Nasrudin - beli sam sada odisto umro: evo ohladio, ko studena zemljica. Istim putem vraeale se njegove komsije iz neke obliznje kasabe pa ugledav Nasrudina gdje sesva1io i pruZio ko mrtav, guraju ga i pitaju sta mu je. - Hajte kuci i sprem'te mi dZenazu - veli hodza - eto sam ovdjeka umro. Ama kako ,51 umro, kad divanis - vele seljaci. - Ako nisam, vidieete - reee opet hodZa i viSe ni mukajet. Kad to vide seljaci, misle, druge nije van ga pogrepsti. Odu kuci, spreme 'Sve i pauu po njega; operu ga, namiste i ponesu. Put ih naveo na blata, a lijevo i desno visok plot.

120

Kako cemo ovuda? Kako 1:i ga preIlliti, kako Ii ga se kutari­ veli jedan nosioc. Valah rad Nasrudina blato gazit neeu, a po plotu se penjat ne mogu - veIi drugi. - Da je odakle brvno, da ga premostimo pa predemo suhe noge reCi ee opet ~reCi. To vee Nasrudinu dogustilo, pa skoei iz tabuta i zavikne: Hej dok sam ja Ziv pio, vira je sam ovuda preskakivo! - pa se zaleti, preskoei blato i ode zlovoljan kuci. sati?

NASRUDIN-HODZINA PUNICA Jedanput proIa Nasrudin-hodiina punica haljine na rijeci, pa joj se noga omakne, pane u vodu i nestane je. Odmah odu neki koj,i &! to vidjeli d jave Nasrudinu da mu je punica paia u vodu i uduSila se. On potrCi i zagazn u 'Vodu da je tram gdje je pala, pa pode uz vodu. Nato mu, u cudu, reko.se ljudi koji su to gledali: _ A 8tO ides, efendija, uz vodu? Treba niz vodu da ides, jer ce nju bujica Iriz vodu nositi. HadZa 1m q-eee: - Ne znate vii nju. U nje je sve naopako. 8to god bi govorila, sve je naopako radiIa. Ja nju znam najbolje.

NASRUDIN-HODZA IlENE Nasrudin-hodza se bojao svoje zene, a taj strah

toliko m

krio od svijeta, ali je opet zelio znati da H se kao on i drugi ljudi

boje svojih zooa. Jednom, kad je u Akseheru u dZamiji driao vaz, zapita prisutne da Ii se boje svo}ih zena. - Ko se boji, neka na noge ustane! poviee hodZa. Svi ustado.se osim jednoga. Nasrudin-hod2J:i odlahnu na Srell, kad vidje da nije usamljen, ali kad Vlidje jednoga da sjedi, bi mu drago da lima barem neko ko se ne boji zene. _ Evo, Ijudi, pogledajte junaka! Evo covjeka koji se ne boji svoje zene! _ Ama jok, efendija! tim ti spomenu zenu, mem se obje noge podsjekose, pa nemam snage da na njm ustanem - doeeka onaj.

121

NASRUDIN-HODZA I FRANCUZ

U

,I

,I !,i

Ii

Dosao nekakav Francuz u Stambol i jav,io se u carski saraj. Car ga primio lijepo, a Francuz mu kaze da bi se poturCio ako mu ko mogne misH pogoditi. Traii. car gore-dolje, ne moze nikoga naCi ko bi mogao s tako ucenijem covjekom govorit~, a jos manje ko ee mu misli pogoditi. KaZe mu neko za Nasrudin-hodzu i vell: - Ako mu on ne pogocli, drugi niko ne moze! BrZe car posalje sluge po Nasrudina. TraZili su ga dugo, nigdje ga stiCi. A Nasrudin svaki bi dan uzjahao pa iSao nekud u Stam­ bolu kud on hoee, a taj dan pustio magarcu da ga nosi kud maga­ rae hoee. Jedva u neko doba nadu ga carske sluge i kaZu mu da ga car odmah zove k sebi. Nasrudin okrene magarca pa uprav car­ skome saraju. Gladan je ko vuk jer vazdan nista nije jeo, kao kad je iSao za magareeom pameti; pa ga eto snade jos veCi belaj jer zna da nije dobra cim ga car zove preda se. Ele kako mu nedrago, sjaSe s magarca, priveze ga za avlijska vrata pa pred cara. Kaze mu car sta je i kako je, i zasto ga je zvao, a Nasrudin se stade pravdati da ne zna francuski govoriti. No carski ljudi navale na nj makar iSaretom da govori s Francuzom Ii tako ga skolesaju. Vde Nasrudin u jednu odaju i sjede na minderluk. Dok eto ti Francuza Ii sjede prema njemu. Francuz pogleda Nasrudina pa zaokruzi rukom ispred sebe poput kruga, a Nasru­ din opet rukom kao da presjeca krug na pola. Opet Francuz rukom iz sred onoga kruga sa uzdignutim prstima gore mice rukom neko­ liko puta, a Nasrudin opet rukom ozgor kao da sto prosipa po ono­ me krugu. Cudi se Francuz pa poteze jaje iz dzepa a Nasrudin ko­ madie sira pa prema njemu. Skoci Francuz pa upravo caru. - Pogodi ­ veti ­ sve S10god sam mislio, i sad turCi me kako god hoeeS! - Kako to bi? ­ upita car. - Eto kako: ja zaokruZim ispred sebe, k'o velim: zemlja je okrugla. A on raspolovi, biva: polovina je voda. J a opet ozdo ru­ kom pokaZem kako iz zemlje raste svakojako bilje, a on opet rukom ozgor pokazuje kako kisa pada i bez kiSe ne moze rasti. Ja potegnem iz diepa jaje misle6i ovako: evo ovakva je zemlja, a on pokaza komad sira: takva je kad snijeg pada. Izide Francuz, a car zovne Nasrudina pa ga pohvaIi i upita, kako pogodi sve sto je Francuz mislio. - To je bar bilo lasno - veIi Nasrudin. On zaokruZi ispred sebe, kao vell: imam dobru pogacu, a ja kako sam gladan jedva doeekam i prepolovim rukom, misIim: pola meni, pola tebi. On opet uoini rukom ozdo, kao kad kvrca pilav, i veli: imam dobar pilav; a ja pakaZem rukom ozgo, veIim: zamasti, dobro zamasti! On pruii jaje, ko veti evo pa eemo i Cimbur ispeCi; a ja pokaZem komad sira, velim: evo pa eemo naCiniti i omak. Nasmija se car Nasrudinovoj mudrosti, Iijepo ga obdari i ot­ pusH, i od tada asta rijec: razumjelli se k'o Francuz i Nasrudin.

122

NASRUDIN-HODZA I KADIJA Prica se kako je neki kadija uvijek zvao Nasrudin-hodzu da mu dode u posjete, ali mu on nije htio nikada doei. Zato kadija nagovori svog pisara da stogOO naljuti hodzu neee Ii on doCi da ga tuzL Iza toga malo vremena ugleda pisar hodzu na pazaru gdje nesto kupuje. Pisar se dosulja do hOOze te mu iza leda odvali podo­ bru eusku, a onda tabani rna vatru i pobjeze. Rodza potrCi za njim, ali on utece i negdje se sakrL Sutradan dode hodza kadiji u mesee­ mu. Kad unide, ustade kadija prema njemu na noge govoreCi mu: - Rodi, hodza, izvoli sjesti, otkada mri nijesi dosao! - Neeu sjediti, vee sam dosao da tuzim ovoga tvoga nesret­ nika - .i pokaze prstom na pisara. - Jucer mi odvali samar na pravdi boga, nasred earSlije. Nato se kadija okrene pisaru i zapita ga: - J esi Ii ti osinuo hodiu samarom? - Jesam - odgovori pisar. - A zas10? ­ zapita kadija. - Efendum, u mene ima jedna mana, a to je: dode mi svakog mjeseca pa moram osinuti samarom koga prije dohvatim. I jucer mi dode ona moja mana, pa posto je hodza bio najbliii njega udarih i odoh svojim putem. Na to kadija dohvati Citab, otvor,i ga i prevrnu nekoliko listova pa ee pisaru: - OVdje pise da dades hOOzi za pravdu cetiri pare sto si ga udapio, a on neka tebi oprosti. - Nemam sitna - rece pisar. - Pa idi razmijeni - doceka kadija namignuvsi okom na njega neka bjezi. Pisar ustade i ode. Kadija ee opet hodzi: - Sjedi, hodZa, dok on donese pare. - Mogu stajati - rece hodza. Prode dosta vremena, sat - dva, a pisara nema. Vidje hodia da pisar neee dom s parama pa se primace kadiji, koji gledase knjigu smijeseCi se, priveza mu jedan samar sto moze bolje, go­ voreCi: - Eto tebi svoju pravdu predajem! Kad dode pisar i donese 6etiri pare, neka
HTIO PREVARITI NASRUDIN-HODZU Nekakav mudrac CUO za Nas,rudin-hodZu da ga niko ne moze prevaI'iti. Ele, i on posao da ga nadmudri. Dode u gradie gdje je tada zivio Nasrudin i nade u jednom sokaku gdje nekakav covo drli na ledima gotovo srusen 2lid. - ZnaS ti, zemljace, gdje je Nasrudinova kuea? - pita ovoga mudrac.

123

- Znam ja - odvra1li ovaj. - De mi ovaj zid pridrli da se ne svali, ja Cu ti ga sada dovesti. - Dobro! - i mudrac se odmah sagne pod zid, a ovaj ode. DrZi on tako zid sat - dva, - tri, dosadilo mu se, a onoga nikad s hodZom. Neko tada naiSao pa ga pitao sto zid drli. Mudrac mu :we kaza. - E, moj brate! Taj sto te je ostavio tu bio je gIavom Na­ srudin-hodZa.

NASRUDIN-HODZINA MACKA

i~

,"

~

>{

,;

;'1

~I I

't.i

I

! :

!

Nasrudin-hodZa je volio lijepo sto pojesti i vazda je nastojao da se dobro hrani. Zato je svak!i dan kupovao meso na kasapnici i slao kuCi, ali je malo komsti imao od toga, jer zena mu se desila raslipna, pa bi spremljena jela iznijela svoj1m konama i prijateljica­ ma, a kad bi hodZa zapitao za koje jelo od mesa, ona bi vazda naSla neki tizgovor: tili nije imala kad da prigotovi, a gdjekad bi svallla i na macku da je pojela meso. Jednog dana hodZa posalje kuci dvije oke mesa, a kad dode Jtua, od mesa ni zalogaja na sofri. - Gdje je meso? - upita on zenu. - Zar nisi nista od mesa pripraV1ila? - Ah, prokleta bila ova mocka! - udari zena u psovku. _ Nista od nje osta11 ne moze. - sta? u cudu ce hodZa. ­ Pa ja sam dvije oke mesa poslao. Zar je sve pojela? - Sve. Hodza se zestoko rasrdi, spopade ma6ku, pa je metnu na terezije. Matka bijaSe teska upravo dvije oke. Na to hodZa upita zenu: - Ako je ovo macka, gdje je onda meso? A ako je ovo meso, gdje je macka? Obadvoje ne moze biti!

NASRUDINOVE GUSLE Jedne nOOi pode Nasrudlin da krade i tako dode k jednom ducanu, koji je zakatancen bio. Izvadi turpiju, pocne turpijati lokot. U to vrijeme naidu straZarl Ii zapitaju Nasrud,ina: - Sto to, hodza, radis? A on im odgovori: Gudim. I opet zaplitaju straZari: - A zasto ti se gusle ne euju? A hodZa im na to: - Cut ce se sutTa. Kad bude sutradan, a duean pokraden.

NASRUDIN-HODzA U DEPUTAGIJI

Nasrudin-hodZa sjedio jednom na obati mjeke, kad mu dode jedna grupa od deset slijepaca. Pogodise se s njim, da mu plate deset akCi da ih svih deset prenese preko rijeke. Dok ih je jednog po jednog prenosio, desi se da mu posljednji spane sIena i utopi se u mjeoi. Slijepci osjete po pomaganju topca da nesto oije u redu, pa nadigose stlI'aSnu viku na Nasrudina zbog nepafuje. Kad nije uspio da spasi slijepca iz vode, hodZa Un reee: - sta se derete? Platite lUi jednu akfu manje Ii stvar je u redu!

Mongolski vladar T
124

125

MANJE OBAVLJENA POSLA -

MANJA ZARADA

STA BUDE OD STAROG MJESECA? Pitali ljudi Nasrudin-hodZu:

sta hiva od starog mjeseea nakon posljednje eetvrti, a prije

nego se pojavi mladak? Hodza odgovori: - Razdrobe ga, pa od rrjega prave zvijezde. -

KOJU BI :lENU HOD:lA SPASIO

I ~

'I

l

Neko vrijeme Nasrudin mao dvije zene. Jednog dana dodu one zajedno pred njega, pa ga upitaju: - Ko:iu od nas dvije viSe volis? - Obje, reee hodza i htjede da tako zabasuri -stvar, ali ga one ne htjedose PUIStiti. Mlada zena mu reee: - Zamd.sli da smo obje u lam na jez.eru, pa se lada izvrne, a ti mozeS sarno jednu da spasiS. Koju bi ti od nas dvije spasio? HodZa se okrenu starijoj zeni i rete: teno, one ti znas malo plivati, zar ne?

JA CU SPOLJA, A TI IZNUTRA, PA DA SKUCIMO KUCU Hodza odvede svoga magarca na pazar pa ga dade Covjeku da ga proda. VodajuCi magarea covjek poce da ga hvaH: - Evo magarca na prodaju. Hod mu je dobar ~ brz. Kad kasa kafa lSe moze na njemu piti. Mlad je i snaZan je. Nema mkakve mahane. Kupci se jedan za drugim pocnu nadmetati u oijenL HodZa je to posmatrao sa strane, pa kad vidje navalu kupaea, rete u sem: Kad je moj magarae ovakav, zaSio da ga Ja sam ne kupim? Za1im se >i on poene nadmetam. Najzad, magarae ostade njemu, te on izbrop novae d vrati magarca lruCi. Uvete isprica zeni kako je prosao na pazaru, a onda mu ona rece: -" I ja Sam danas privrijedila neSto ~a nasu kueu. Kupuju6i kajmak, neprimjetno Sam stavila I$voju zlatnu narukvieu u tas za utege pa sam 1:ako za te21inu narukvice dobila vise kajmaka. Zatim sam buo uzela ·kajmak -i pobjegla bel. narukvice da trgovae ne otkrije prevaru. HodZa kad saslusa to 0 zeninoj dosjetljivostii rece: - Sarno nastavi tako, sultanijo. Ja en spolja, a ti iznutra, te da ovako zajednicki sto prije I$kucimo kueu.

126

HAMAL I HADZIJA Bio nellli vrlo siromaSan covjek, te ne mogase drukCije zivjeti nego najposlije morade hamaHti same da zaslum koru hljeba, pa da se prehrani. HamaleCi taka nekoliko vremena, euje on da u Stambolu '~ma mnogo posla, te da se maze prilicno novaca zasluZiti, s toga se on najposlije odluei te pode u Stambol, pa kad je tame dosao pocne hamaliti sto je vise mogao. Posto je u tom njegovom poslu bilo mnogo zasluge, zasluzi on kroz kratko vrijeme sto dukata, pa reee: - Kod nas se maze sa sto dukata vrlo dobro u ducanu raditi, pa zaiHo bih ja ovaj teret podnosio, kad mogu sad lakse zivjeti. Sarno eu da zasluzim trosak loa puta, a ove eu novee dati kakvom postenom covjeku neka mi kod sebe ostavi dok poaem ku6i. - TraZeei on kome bi novee na ostavu dao, V'jdi nekog starog hadZiju u veoma bogatoj trgovini, te pomisli: - Ovdje ee mi sigurno mjesto biti da ih ostavim, - pa najposlije na to smis1i, i u magazu hadzij-inu uniae. Kad je u magazu dosao, hadzija ga rzapi:ta: Sta ceS? - On mu onda odgovori da ga mold neka mu ovih sto dukata prima 'l1a euvanje, dok kuci poae, koje sam, - veli, ­ sa teskom mukom zasluilio, pa sto bude pravo daeu ti za cuvarinu. - HadZija na to pristane drage volje i rete da mu neee niSta za cuvanje naplatim, a jos mu i to rete da on ima i od drugijeh Ijudi novaea na ostavi. Hamal izvadi dukate pa dade hadZiji, i ode da zaslilZuje putnl trosak. Radio je hamal po Stambolu, te posto prode nekoJruko dana wdi da je zasluZio i viSe novaea nego sto mu treba za putnoga troska, s toga ode hadZiji da zaiSte ostavljene dukate, te kad je tamo dosao nazove hadZijd selam i zaiSte onili sto dukata. Kad hadllija to euje, pocne ga psovati veleCi: - Kakve si. ti dukate meni dao? - i najposlije ga i i.z magaze istjera. Hamal onako tilZan ode pa stane zamiSljen na nekom rosetu, ae ga voidi neka hanuma sa pendzera te poslje ·sluskinju po njega. Sluslcinja dode k njemu i kaZe mu da ga zove hanuma. On kad je sasluSa, pomisli da ce joj nesto nositi Ii. pode za njom. Kad je tamo do sao, rece mu hanuma: - Covjeee, vidim da si nesto tuZan, pa sam 1:e zovnula da te pitam stam je. - On joj odgovori: - Prom me se, zen.ska gla'Vo, kad mi pomOCi ne mozes! - Ona mu opet rete: - M&da bih ti mogla i pomoCi, same mi red iSta ti je. On joj onda sve po redu iskaZe, lQako je najprije u Stambol dosao,ka:ko je hadZiji duikate dalO, i ostalo. Ona kad -to cuje reee mu: - To je vrlo lako, ja od priHke znam lroji je to hadZija, nego me prieekaj dok se ja obucem, pa eeS preda mnom i6i, te kad ugledas magazu prstom ces mi je pokazati, pa cu }a onda unutra oti6i, a ti Ces malo prieekati, te onda umln i zaisti svoje dukate pa ce ti ih hadZija odmah dati. Kad se hanuma obukla, pode on pred njom. Kad je magazu vidio, pokaZe joj je prstom, pa ostane iza nje. Qna kad doae u magazu nazove hadZiji selam, a hadzija joj odgovori: - Alejkumu selam! - donese joj stolieu pa rece: - Bujrum, hanuma, sjedd! - PoSto

je ona maiko posjedUa i odmoI1i.la se, zapita jehadZiija 8ta joj ·treba, a ona mu odgovOl.1i: - Ja sam dosla da te nesto zamolim, ali da mi obecaS da neees nikome nista kazivati 0 nasem razgovoru. ­

127

On joj onda obeea da neee nikome niSta kal"Ji'Vabi nego da ee joj drage volje uOiniti Ijubav sto ee ga moliti, sarno ako bi mogao. Ona mu onda pOOne govoriti: - Ja sam hila udata za jednrlm musirom, pa mi je Covjek umro, a iza njega je ostalo mnogo nakita i novaca, tako da ,ima vrijednosti oko cetiri do pet hiljada dukata. J a sam dosIa da te zamolim da mi te stvari ostavis samo dok prepis 'bude, jer ,ima mnogo miraScija pa da ne unidu u dijel, i sto bude pravo za cuvarinu, to eu ti dati kad po stvaPi. dodem. _ Hadirija kad to cuje jedva doeeka i rece da ee joj tu ljubav drage volje uciniti, i da joj neee nis1:a cuvarine uzeti. U to 1<8to vrijeme dode u magazu i onaj hamal, pa zaiste od hadirije da mu da one noyce, a hadzija odgovori: Hoeu, sinak, a koliko ono ostavi? _ Hamal odgovori: - S1:o dukata! - a hadzija brzo otvori sanduk pa hamalu izbrojl sto dukata. Hamal kad dobije u saku dukate zapita hadZiju: - Koliko cu ti dati euvarine? - a on mu odgovori da neee niSta, i tako hamal ode sa sto dukata iz magaze, a ona hanuma onda rete hadZij
128

onoj hanumi, zapita gs ona sta mu je opet te je neveseo, a on joj pocne sve po redu pricati za zenu i djecu, pa da je dosao da dukate dade te da je pusti. Hanuma kad to cuje rece mu: To je hadZijima zena, to je sasvim dobro za te, vee evo ti sto dukata te joj
9

Narodni humor i mudrost MusIimana

129

II'

II II

I

I·

-

Eva ti svi novd, pa mi daj ad nj.ih samo sto dukata, a ostalo Hanuma kad cuje sta hamal govori, zacudi se, pa mu rece: - To je sve tvoje, ja neeu nista uzeti, nego uzmi novee ,i odmah iz Stambola odlazi, jer ne~ ni glave riznijeti. - Hamal joj se na to topIo zahvaIi i ode odmah kuCi, de je Zivio sreeno i zado­ voljno do svoga v.i.jeka. uzmi sve sebi. -

UZEO VRAGA RADI BLAGA Hudum brata iimadnu jednu kuru. Najmladi bijMe celav, te ga azvahu Celom. Kako ostaHi, tako i ova braea podu se dijeliti., a!' kako god okupe, ne mogu se podijeliti. Na to rekne Celo: - Mi eemo se lako podijeliti, vi meni dajte sva vrarta, vama neka ostane kuea. Oni pristanu na to, poslcidaju sva vrata i dadnu Celi, a Celo ih iznese pred kueu, pocijepa sva osim jednih, pa kad bi pred llloC, uprti se vratima i krene od -kuce. Njegova braea ostanu kod kuee, al'im na urn padne -kako ee prenoCiti u kuCi, u kojoj nema nijednih vrata, pa podu i ani za njim. Stigavsi ga nadomak nekalwe planine, poeDU ga nagovarati, da se vrati ,kuei, da kod kuee pren06i; ali im onreee: - Jok, ja nemam prava noCivati u vasoj ku&.; ja StliIll uzeo svoj dio! Kad oni vidjeSe, da se Celo ne ee vratiti, Ii da bi oni morali prenociti u kuci bez vrata, oni ga upitase, hise Ii oni asH s njim. - Pa aka hoeete, ja vas ne vraeam - veli Celo. Sad podu sva m kroz planinu, ali se ubrzo smrkne Celo stane pod jednim brastom, paim rekne: - Ne treba nam i6i dalje od ovog brasta, al' ne smijemo ni ovdje noCiti, jer hi nas kojekakva zvjerad mogla bihuzuriti, vee uspet cemo se Illa ovaj brast. Zatim se Celo prvi uspenje, ani mu dodaju ona vrata, a onda se i 0l1Ii. uspenju. Tek Sto su oni sjeli, dodu tri trgovca pod taj brast. Trgovoi upale svijeeu, naloze rvatru i !pristave veeeru, a onda poCnu brojiti pare. Celo je sve gledao, pa kad oni btjedose da ve­ eeraju, Celo zadreCi. ktl jarae, sto je vise mogao, zalupa onim vra­ tima i - tres njima medu njih po onoj vatri. Ko noC, a trgovci sa­ mi od sebe straSljivi, natisnu se bjezati glavom bez obmra, ostavivSi i pare i ostali mal. Oni sidu dolje i poCnu jesti onu veceru, dok od onih trgovaca, koji je najslobodniji bio, p:oide njima, a oni mu rek­ nu, da jede s njima. Kad sq Ibili u po vecere, rekne Celo njemu: - Zini, eto ti dlake u ustima! On sirota zine, a Celo,ko da Ce mu izvaditi dlaku iz usta, po­ tegne ga jednom rukom za jezik, dok u drugoj drZaSe britvu, pa frak po jeziku. On odsjeeena jezika skoCi i stade vikati svoje dru­ stvo - onu dvojicu, al' je eudnovato bleketao, od eega se oni jos vise prepadnu, pa bje2li. Celo uzme torbu, u kojoj su pare bile, pa rekne bra6i:

a

130

_ Meni ee samo ova torba, a vi uzmite taj ostali mall Odatle se rasrtanu, ona dvojiea vrate se kuCi, a Celo krene svo­ jim putem. IduCi tako sretne ga u putu nekakav had21ija, koji opazi, da su to u Ce1e u torbi pare, pa ga upita, kamo ceo _ Da m.i je doti u pm grad, pa bib se najmio u koga - vell Celo. - Pa bi Ii htio biti kod mene? - upita ga hadlJija. Celo vidi, da je u hadZijinu oku njegova torba para, pa da ga se samo otrese, veIi, da on ne moze biti kod 'Iljega, jer je on bradat. Hadzija nato sazme ramendma, krene svojdm putem, a!' mu Celina torba u glavi osta1a, opet se predomisli, !prevrnu haljine na sebi, upoprijeci put i ispade pred Celu. - Kamo si posao, delikanlija? - upita ga hadEja promijenivsi nesto glas. - Da mi je doti u prvi grad, pa bib se najmio u koga - OOgo­ vori Celo. - Pa bi Ii htio kOO mene? Celo opazi, da je to onaj isti. hadZija, kojd ga je maloprije zvao sebi, pa mu opet odgovori, da se ne moZe kod njega unajmiti, jer je on bradat, nasto mu hadZija rekne: - Moj sinko, svako je bradat u nasem gradu, ti ceS se najpo­ slije u bradata najmiti, a u mene bi ti najbolje bilo. . Celo vidJi, da se ne moze otresti hadZije, pa rekne: - Pa dobro, hadZija, ja eu biti tvoj sluga, ako ceS najprije pot­ pisati senet, da se neceS nikad razljutiti na mene, te ako bi se raz­ ljutio, da et
9*

131

Jednog dana rekne hadZija hadzijinici, da zgotovi dvije, tri piete.

jer da ce tu veeer iei nekamo, a da ce Celo sam ostati kOO kuce.

i

Hadzijinica odmah zgotovi pite, a hadzija nade jedan veliki sepet. pa ga natrpa robe, a na vrh metne one pite. Nu, Celo to opazi, pa irzvadi onu robu, i on se savije u sepet, a one pite metne na se i jos nesto robe. Hadmja i ne misleci spopadne sepet i pode sa zenom. Iduci pu­ tem ispriea hadiijinici, kako je ugovorio s nekakvim zlikovcem. da te noCd dode njegovoj kuCi, da ubije Celu i da ga gdjegod zakopa. - A mi - veli - kad se vratimo, mozemo se samo euditi, kako je CeIo, bajagi, pokroo Jmeu i pobjegao, dok ,smo mi bili na putu. Napokon sU5'ta hadiija i sjede da se odmori, pa upita hadZiji­ rucu: - HoeeIl1o li sada malo pojesti? - Ja sam jeo - javi se Celo iz sepeta - dete i vi. I pruZi im jednu pitu. Hadiija 'Se kamenio od euda, kad je vidio Celu u sepetu, pa mu opet bi tesko, sto Celo zna, soo mu hadzija nrlsli. Tako podu njih troje, i dodose na posljetku do jednog mora. HadZija vidi jednu strmu obalu, pa im ·rekne, da ce na toj obaIi spa­ vati. HadZija legne !Ila jedan kraj, hadZijinica usnijedu, a Celo na drugi kraj, do mora. Celo ko da je znao, da se radi 0 njegovoj glavi, U'l!!lle svoju sedZadu negdje u pon06, pa je prometne usrljedu i l~e. Izatog zovne hadZija svoju zenu: - :teno!

- Hit - odazove se Celo promijenivsi glas ko hadZijinica.

Ustaj! - rekne hadzija i skoci na noge, a i Celo za njim. On uzme sedZadu do gIave, a Celo do nogu, te tres hadZiji:nioom u more! Hadiija leze opet, ko da nije niSta ni uCinio, a i Celo tako. Kad nekoliko prode, hadZija se javi veselo: - :teno!

- Ha - odazove se Celo promijenivsi glas ko hadZijinica.

- J§. rabi sueur, mi se kutarisasmo!

Pa jesmo, ja rabi sueur. Poslije, kad je zabijelilo, hadZija vidi, da je bacio hadZijinicu u more, a da je Celo ostoo; ne znajuOi, sto bi i kako bi, pritisne kapu i bjeZi, ne bi li makar on Ziv umakao. Lutao
Bogme, Celo, da ti je zdrava glava, hadzija je umro! - 00­ govore oni. lh, majko moja - zalosno 6e celo - pa gdje ste ga ukopaIi? A sto ti je stalo za tim? Ma kaZite mi, da mu odem proueiti jednu Fatihu pada ,i ja idem na svoj sent. Oni se ovdje prevare te kazu Celi, gdje je hadZrija ukopan. Celo dode tame na hadZijin kabur pa ko da je znao, da je hadZija Bv, ne htje uCiti Fatihe, vee se okupi bucati oko hadZijina kabura, grebsti rukama po kaburu i rikati 'ko YO. Kad to eu hadzija,misljase, da se to buca nekakav junac, pa povice odozdo: Vocke, vuk te ujeo, hoee li me opa'Z/iti CeIo! cuvsi Celo hadZijin glas iz kabura, stane se jos vise bucati i praeka1li, dok nije zasuo zemIjom -i onu rupu, :na koju je hadZija di­ hao. Na taj naein, vele, hadZija zaglav·i, a Celo prisvoji njegov imetaik.

TRI DILBERA

Jll

~

:!'

Tri dilbera u tri grada rastu: U jednomu Sumbul Selimaga, U drugomu Karamfil Alaga, U !J:Tecemu Secera djevojka. Nju i-sprosi Sumbul SeHmaga, A za njime Karamfil Alaga; Zato su se u sud istjeralL Najpre ide Sumbul Selimaga. A za njime Karamfil Alaga, A za njime Seeera djevojka. Kada dojde Seeera djevojIca, Prema njome kaddja skoCio, Pa na svoje mjesto posadio, Pa seeerIi kahvu dodavao. Govorio Sumbul Selimaga: - Sudi pravo, veliki kadija, Sudi pravo, tako bilo zdravo. Mislio se veliki kaidija, Pa govori Sumbul Selima~: - Nije za te Seeera djevojka, Ni za tebe, Karamfil Alaga; Vee za mene, velikog kadiju. Kad su oni r'jeci razumjeli, Oni idu kuei kukajuCi, A kadija osta pjevajuei.

PREVARENI DUVEGIJA Isprosio Sestokrilovieu, Isprosio seeerku djevoj1ru. Dado!!ie je i ne pitase je, Vjenca!!ie je i ne kaza!!ie joj. Kad je bilo u petak u podne, Eto Ii ti ]cite i svatova. Djevojka se bratu zamolila, Da on ide u lov u planinu, Da uhvati lieu prepelieu, Da saSije svileni jastuCic, cime ee se zaklinjati seka.

137

To je bratac jedva docekao, I on ode u loy u planum, I uhvati ticu prepelicu, Pa zasi u 5vileni jastuk. Uze mlada ticu prepelicu, Pa je metnu sebi pod pojase..

:(

1·.:.1'

I jil

I'!

Ii

Kada su joj ruke knili, Govorila lijepa djevojka: - Ma me knili i1 ne knili, Zivo mi je cedo pod pojasom, zivo cedo KopCic Ali.bega! Povedose kiceni svatovi, Povedose Secerku djevojku. Govorila lijepa djevojka: Vodili me i ne vodili me,

zivo mi je cedo pod pojasom,

Zivo cedo KopCic All,bega! NIlita njojzi svati ne govore, DadoSe je Sestokrilovicu. Kad je bila s begom u odaji, Njojzi beze tiOO govorio; - Bel' djevojko, na bijeIu ruku! ­ Njemu veli Secerka djevojka: - S10 eu tebi na bijeIoj rud? zivo mi je cedo pod pojasom, zivo cedo Kopcie Ali-bega! ­ To je begu vrio -tesko bilo,

Kadiji je bno odletio,

Da kadiJa otpusti djevojku.

Kadija je umah otpustio, Pa je vjenca Kopoic Ali-begu.

Djevojka je ticu izvadHa I tako je na pendzer spustila. Kada vidje Sestokrilovieu, Udari se rukom po koljenu, Te mu coha puce na koljenu: - VaraSe me toliki junaci, Niko mene prevario nije, Doli danas Secerka djevojka! -

BULE BANJALUCKE Setale se bule banjaluake, Na tefenc na vodicu hIadnu;

Svaka nosi tikvu i pogacu, A Ajkuna tikvu muzeleza. Kada su se mlade ponapile, Sve pospaSe kano i poklane.

138

Prikrade se tursko momce mlado,

Pa ukrade sve gate sa bula.

Kad se bule od sna probudile,

Svaka vidi da joj gaea nema,

A Ajkuna suze prolijeva: - Jao, druge, mojih gaea nema! Da su gate kao sto su gace, AI su gace veza stambulskoga: Do koljena vrani i gavrani, Cd koljena vuci i baud, A na turu carevi veziri.

A STO MI SE TRAVNIK ZAMAGLIO Dv'jeplanine vrh Travnika grada Bukovica, spram nje Vilenica. ViIenica Bukovicu pita: - A lito mi se Travnik zamaglio, iii gori, IiI' ga kuga mori? - Niti gori, nit' ga kuga mori, djevojka ga okom zapalila, crnim okom kroz srcali pendzer! Izgorjese dva nova ducana, dva ducana i nova mejhana, i melieema, gdje kadija sudi!

SVADA ZBOG JAGLUKA

Zavadi se i milo i drago: MIad Omer-beg s Omerbegovicom, U ponOCi u meku dtiSeku, Da kro2;a sto, ne bi ni mlili, Vee zbog jednog 'Vezena jagluka, Zlatorn vezen, u djulsiji b'jeljen, Da od njega bijel dvor mirilie I halvati gdje Omer"beg spava, Da su mu ga mifosnice dale. Omer-beg se ljubi 5vojojpravda: - Ti mal! dobro da ja sestru imam, Milu sestru ZeCirbegovicu Dna mi je vezen jagluk data, Zlatom vezen, u djulsiji b'jeljen! Kad to tula Omerbegovica,

Ona skoei na noge lagane,

Pa uzima divit i kalema.

Te zaovi si1:nu knjigu pise:

139

- Zaovice, ZeCirbegovice ­ tiv ti beze, i ne zeljela ga,

Jesi l' bratu vezen jagluk daIa,

ZIatom vezen, u djuIsiji b 'jeIj en,

Da od njega hije1 dY~r miI'lise

I halvati gdje Omer-begg,pava?

Knjigu gleda ZeCirbegovica, Knjigu gleda, grozne suze roni: - Jao meni, do boga miloga, Sad ako Cu pravo kazivati, Sa snahom eu braia omrznuti. Ako Ii eu zakleti se ikrivo, Ja lSe boJim, izguhit Cu bega. Sve mislila, na jedno smislila,

Pa uzima divit i kalema,

Ona snahi knjigu otpisuje:

- Moja snaho, Omerbegovice,

Ziv mi beze .i ne zelje}a ga,

Ja sam bratu vezen jagluk dala,

Zlatom vezen, u djulsiji b'jeljen,

Da od njega bijel dY~r mime

I halrvati gdje Omer~beg spava!

~I

~M }f

q ,~

I

KOLIKO JE U CURE JARANA OJ divojko, ima1i li jarana? - Bolan bio, tIro je bez jarana!

KoHko je u godini dana,

Toliko je u cure jarana.

Da joj svaki po jabuku dade,

Curl hrana za godiinu danal

tIN' MI tINI, KOPtICA ROBINJO. Polegla je bjelipa· senica

Od Kopeica do Begova dvora,

:2:anje sen'cu KopCi6a r'obioja

Desnom rulrom,srebrnijem srpom.

Tuda ide Biglic Huscine,

- Selam-alej6, Kopci6a robinjo,

Je Ii dobra bjelica senica?

Je Ii remu Kopeiea .kaduna?

140

Odgovara KopciCa robinja: - Lijepa je bjeIica senica, Jost' je ljepsa Kopcica kaduna: Da je vidiis, raz'bolio bi se, Da je Ijubis smrtmice bOlan, Ljubeci je ti bi ozdravio! AI' govori Biglit Huseine: - Cin' mi cim, Kopoica robinjo, Da ja ljubim Kopcica 'kadunu, Za to Cu te dobro darivati! Kad to zacu Kopeica robinja,

Bad mlada srebrnoga srpa,

Pa otide dvoru bijelome

I doziva KopCica kadunu:

- Da t' je vidjet', moja gospodice,

Divan ti je BigHc Huseine,

Da ga vidis, razboljela bi se,

Da ga Ijubis, belje bi .ti bilo!

Kad to cula Kopei6a kaduna, Robinji je tiho besjed:ila: - Cin' mi eim, moja robinjice,

Da me ljubi BigHc Huscine.

Dosad si mi robinjica hila,

A od sad ce1i po bogu sestrica!

Kad to eula tanana robinja, Ona zove Biglie Huseina, Ter uzima od Bigliea zIato, Dvaput vise od svoje kadune.

PJESMA OD ISTINE Bra60 moja i druZina draga, da yam pjesmu od istine kaiem: Uramo aga Hasanaga, prije zore na eetiri dana! Konja jase na magarcu skare po kupusu - zelenoj livadi! Gledala ga punica djevojka sa vrh kule na grani sjede6i. Zapio se aga Hasanaga, zapio se zaIosna mu majka u Mostaru na sred Sarajeva. U pitu je glavu izgupio, mrtav pao, jedva kuci doSe. Kod kuce je mrtvu majku naSo, joii se jadna ni rodila mje!

141

Od radosti cibuk prifatio, na gramu ga ljutu pripalio; na Biograd pusku naslonio u Travniku zeca pogodio, peeena ga kerovi don'jell, na siniju pred agu metnuli! Eto, braco, pjesma odistine, od istine sto je za druzine.

Onda posla dva mrka dzelata.

Dovedose Muju haznadara,

Skidaju mu crvenu kadifu.

Za to Mujo haje i ne haje,

Na divojku okom namiguje.

Zatrka se mrka dzelatina,

Da on Muji odsijece glavu.

Kad to vidje Hjepa Fatuiia:

- Arnan, paSo, pokloni mi Muju! To je pasa jedva doeekao, Pokloni joj Muju haznadara, Pa ih vjenea i dobro dariva.

PA8A I DJEVOJKA Sinoe paSa na Grahovo pade. Jutrom Fata na divan mu stade. - JadaJll pasa, jedan zulumearu, Ti uza,pti svoje janieare, Sinoe su mi na dvor udariH, Moga babu prid dvor istjerali, Moju majku cizmom pr:igazili, Meni mladoj sUu ueinili! Nasmija se paSa Ali.pasa: - 0 divoj.ko sa Grahova Fato, Kako imas prebijelo lice, I ja bili se paiia prevario, A kamoll moji janicari! Razljuti se lljepa djevojka: - Jadan paso, jedan zulumcaru, Ti uzapti svoje Janicare, Ja sarn sarna sad prida -te dosIa,

J a Cu sarna i prid cara iei.

Kod cara su tri dajidZe moje,

Jedan cara svlaei i obIaoi,

A drugi mu rusu glavu briei,

A treCi mu pasaluke d'jeli.

I tebi je, zulumearu, daD,

A ko dao, more i uzeti!

Pripade se pasa Ali-paiia, . Pa govori lijepoj di'Vojci: - 0 divojko sa Grahova Fato, Ti pomaji moje janicare! - Lako eu ih ja poznati, paso! SinoC bjese u mrku beluku, Danas na njem crvena ·kadifa. Sinoe bjehu eizme i kalcine, Evo danas kajzer-jemenije. U sebi je paiia pomislio: - Moj sestrieu, godina ti crna, Kako ee te, dajo, pogubiti?

142

KLETVA DJEVOJACKA Aksam dZeidi mrak na zemiju pade, Istor zeman dragoj na pendZere, Moju dragu drlige rasplakale: - Nasa drligo zeni ti se dragi.

- Nek se zeni, zelila ga majka,

Dala sam mu srmom vezen jagluk.

Koliko je u jagluku zica,

Onoliko bolovao ljeta,

Koliko je u jagluku grana,

Onol'ko mu na srdascu rana,

Koliko je na kruski krusaka,

Onol'ko ga ubilo pusaka,

KoIiko je na moru brodova,

Onol'ko ga ubilo gromova.

Koliko je pod Livnom nefera

Onol'ko ga lijecilo berbera,

Svaki berber po godinu dana,

Omerberber devet godinica.

Nikakav ga izlijeCit ne mogo.

KUNA HASANAGA Konja jaiii Kuna Hasa!Ilaga. Na vitu se jelu naslanjase: - Vita je10 mene boli glava, Hasanaga s mene Ii te boli? Vita je1o, ja ne velim na teo Vee me boli, s' trijuh djevojaka.

Jedna, jelo, bijela i rumena, Druga, jelo, tanka i visoka, Treea jelo, crnijeh oeiju.

143

stono, jeIo, tanka i visoka,

A amidii bradu iScupao,

I da pijeS vino i rakiju,

A ne klanj~ pet vakti namaza,

I ne postis sehri 'ramazana;

Da rti Ijubis sve redom djevojke,

I pred nJima paSinu sestricu.

Otvor' 00, sto ees govoriti!

Ode beze pasi pod <:adore, Pasi dode, turski selam dade, A pasa mu selam prihvatio: - J e Ii ovo Kopcic Dzafer-beze,

stono mu je sokak-pIjaca t'jesna?

- E, ovo je Kopcic Dzafer-beze,

Stono mu je sokak-pIjaca t'jesna,

Sto sam majku na dy~r istjerao

I amidZi bradu pooupao.

Hoce mi se da udaje majka,

Za amidZu, za babina brata,

Pa mi moje sakrivaju blago.

Ako pijem vIDO i rakiju,

To je moja i starina piIa;

Ak' ne klanjam pet vaJcti namaza

I ne postill sehrl ramazana,

Neees za me ti einit dZeva.pa;

Ako ljubim sve redom djevojke,

I pred njima paSinu sestricu,

Kad ja, paso, iz diamije dodem,

Po l:etirl na duSeku nadem,

A pred njima p~inu sestricu.

I ti hi se, paSo, prevario,

Koji si se triput ozenio,

I ti bi im Lice obljubio!

Mignu pasa okom na cehaju,

A cehaja okom na dZeiate,

A dZeiati jedan na drugoga,

Povedose Kopeic Dzafer,bega

Da mu rusu odsijeku gIa'VU.

DZafer-begu dobra sreca bjese,

Jer na njemu zlatan fermen bjese.

Zao bjese dvama dielatima,

Da ga orna ne pootrapa krvca:

Stadose mu skidat odijelo,

AI' od zlata sevak ods'jevaSe

Po bijelu DZafer-bega dvoru.

I tu njemu dobra sreea bjese,

Jer mu seka uz pendier sjedaSe -

Odmah se je jadu dosjetUa,

Pa pogleda niz rosne livade,

A bd v:idje bmta i dielata,

Ne umjede kuli n:iz basamlke,

Nego skoOi kuli sa pendiera;

S one mene zaboljela glava; Stono, jeIo, bijela i rumena, S'one, jelo oj srdce i gIava; stono, jeIo, crnijeh ociju, S' one junak hoee umrieti.

SESTRA OSLOBADA BRATA Sinoc pade pasa krajem Save,

Krajem Save,krajem vode hladne.

Jutras pasi dosIi na potugu,

Da je tkogod, ne bib nd fallo,

Nego majka Kopcie Dzafer-bega:

Da je majku pred dY~r istjerao,

A arnidZi bradu poeupao;

Da on pije vino ,i rakiju,

Da ne kianja pet vakti namaza

I ne posti sehri ramazana;

Da on ljubi sve cedom djevojke,

I pred njima pasinu sestricu.

Spremi pasa dva hitra kavaza:

- Doved'te mi Kopcic Dzafer-bega! Odletjese dva Mtra kavaza

Do bijela Dzafer-bega dvora.

Beg Dzafer-beg abdest uzimase,

Sestrice mu mahramu dnase.

Kad ugleda dva hitra kavaza,

Bad bratu mahramu na rame,

Povuce se, uteCe u dvoo-e.

Priletjese dva mtra kavaza,

Dzafer-begu da savefu ruke,

AI' govori beze Dfafer-bere:

- Nikomnista ucinio nisam, Nevezan eu paSi odlazjti! Abdest uze i sptiSca rukave, Pa on pode niz mermer-avliju. AI' ga zovnu seka sa pendiera: - Vrat' se arno, beze Dzafer-beze, Dati rekn'em nekoliko r'jeci! On se natrag seki povratio. Njemu veli plemenita seka: - A, moj brate, Kopcie Dzafer-befe, Jutros te je opanjkala majka, OpanjkaIa pasi Sejidiji, Da si majku pred dY~r istjerao,

144

10

Narodni humor i mudrost Muslimana

145

TrkDm trti pasi pDd CadDre.

DDk je pasi dDsla pDd cadDre,

Odmah pasi pDce gDvDriti: - stD je, pasO', ern ti obraz biD! Zar ees brata meni pDgubiti? A takD mi dina i imana, Kako jesam sad to' tebe dDsIa, BDsDnDga, bez zutih papuca, GDIDgIava a ne prekirivena, 'VakD hoeu i dO' cara dO'ti, I kDd eara tebe Dpanjkati. KO'd cara su tri dajidze mO'je: Jedan eara svlaci i Dblaei, Drugi earn stDji na divanu I zameee .ture na fermanu, A treei vam pasaluke daje, I tebi je url'jeliO', pasO', On ee tebi glavu odasjeci! Pa se natrag dVDru povratila.

Pripade se paSa Sejidija,

Pa izade pred b'jela cadora,

I dOZDvnU dva hitra dZelata:

- PDvratite bega Dzefer-bega,

NemDjte mu posijeoi glavu!

PDvratiSe bega Dzefer-bega,

DovedoSe pasi pred eadore,

Njemu veli paSa Sejidija:

- 0, cujes li, KDpcie Dzafer-beze,

Da mi hotes poklonitiseku,

Ja bih tebi PO'kloniO' glavu.

Kakva ti je mudra .j razumna,

Umjela bi earn dzevap dati,

Umjela bi BO'snom okreeati!

A veli mu KO'Pcie Dzafer-beze: - A Boga mi, paSa Sejidija, Ne mO'gu ti nista kaziv-ati, DDk ne pitam mDju seku dragu. Ja sam Bogu jemin UQiniD, Da je neeu dati :ni za koga, Dat je neeu za kO'g seka neee. Ode beie svO'm bijeIO'm dvO'ru, Seki kaza stO' je i kakO' je. Ne see njemu 'nista besjediti, NegD uze divit i kalema, I eageta knjige bez jazije, Pa napisa knjigu sarO'vitu, Pa je dade sl'U.Z
146

Kad je pasa knjigu prifatiD, Knjigu UDi pasa Sej1dija, Knjigu uti, glavO'm odmahuje. A stO' mu je Dna atpisala: - 0 cujes Ii, paSa murtatine,

8to me prO'siS, kad ti PD6i necu?

KakO' bih ti vjerna ljuba hila,

Kad me htjede s bratO'm rastaviti!

A takO' mi dina ~ imana,

Da ja imam devet robinjiea,

J a ti ne bih ni devete dala,

A kamO' Ii vjerna Ijuba bila!

NESRETNI SVATOVI Karl ViliCi seku udavaSe, Trista DvnO'V' kurban uCiniSe. Tri turbeta nO'va sagradise, Trista djece sunet uCinise, Da im seka zdravo gO'ru prijde. Kad je seka zdravo goru prisla, Goru priSla, u polje uniSla, UdarHa kisa susnjeZica, Svi svatO'vi natrag PO'bjegO'se: Osta zlatO' na sred PO'lja sama. Na zlatu je devet kavadO'va, I des eta svilena kO'sulja. Sve se devet za kDsulju smrzle, Tanka kO'sa za bijelO' tijelD. :lute Cizme za krznali nDge, PrstenO'vi za bijele ruke A derdani za bijelO' griO', ZIatna peca za medena usta. Ona ide duveginu dvoru, Kad je dO'sla pred bijele dVDre, IzIazila stara svekrvica, Ne veU jO'j: kakO' si O'zebla? NegO' veU: kakO' si nam lijepa. Izlazila mIada zaovica, Ne veli joj: jesi l' nam O'zebla? Vee joj gIeda vezak niz kosulju. Iziazila mlada jetrvica, Iznosila cedo u naramku, Pa S'VO'm 6edu ona gO'vO'rila: Pitaj duso, je I' Dzebla strina! Kad te rijeci mlada razumjela MaSila se rukom u dZepove, Izvadila jagluk srmom vezen, U jagluku hiljadu dukata.

10*

147

- Na der tebi, Cedo prenejako, Jagluk, deri, a strinu spomirrji. Ona ide u gOl'Ilje cardake, Tere pade na mehke duseke. Oni mlidu, da se prenemafe, AI se zlato i s dUSom razstade.

HADZINA FATA I DIDIJA - HadZina Fato, izadi na vrata Da ti vidim crne kose. da iih mrsim ja! - sto bi bolji bio kad bi dh vidio? U duCanu turu svile jesi l' vidio? 108 su cmje moje kose, more wdijo! - HadZiina Fato, izac1i na vrata, Te pomoli bijelo lice da ga vidim ja! - sto bi bolji bio kad bi ga vidio? U citaba list jazije, jesi l' vidio? 108 je bjelje moje lice, more didijo! - HadZina Fato, izadi na vrata, Te pomoli bijele grudi da ili vidim ja! - soo bi ,bio boIji kad bi ill 'Vidio? U kafezu dva goluba, jeSii l' vidio? los su bjelje moje grudi, moce didijo!

PLATNO BILl BABA ZABA Platno bili baba zaba u jezeru, na kamenu. Njoj druazi Takna konju: - Selam aIejc, baba zaba; - Alejc seIam, raCe bace! Progovara race bace: - Daj mi, baba, tvoje gace! - sto ce tebi moje gace! skoro sam ti cerku dala! - Cudnog si mi vraga dala! Kad na vrata potrkuSa, karl na prozor - izviruSa; kad ugleda stan u kuCi: kakva s' ovo zakucala? Kad ugleda zenska nita: kakva s' ovo zamrsala? Kad ugleda dobar biljac: kakav j' ovo topliguzac? Kad ugleda dobar lonae: kakav j' ovo nabiguzac? Kad ugleda plug u kuCi: kak"i s' ovo kozi-rozi?

148

SOVA I ORAO Sova sjedi na bukovU parrju, vis' nje oro na jelovoj grani. Sova orIu mho besjedila: orIe, ne namiguj na me; sad su ljudi cudnovate cudi, pa ce reci: ljubi sova orIa. Al besjedi siva tica ode: Id' odatle, sovo bucoglava! Nije 'vaki celebija za teo

CIJE ZLATO NA VODI ZASPALO Sunce zac1e, a mjesec izac1e, Mejru s Mehom na vodici nade. Meho Mejr:i obljubio lice, Mejra ciCi kao guja ljuta: - Ko ce kazat' mojoj staroj majci? Govorio Meho celebija: - Ja cu kazat'tvojoj miIoj majci. I uzjaha dobroga konjica, Pa on ode pred Mejr:ine dvore, Ispred dvora pjesmu zapjevao: - Cije zlato na vodi zaspalo, Ziato mu je voda odnije1a! Dok zacica Mejrusina majka: - Moja Mej!I'a, Zalosna joj majka! Govorio Meho Celebija: - sto ce meni biti mustuluka? la sam junak Mejru uhvatio. Kad to cula Mejrusina majka,

Mejru mu je mustuluka dala.

To je Meho jedva docekao,

Pa on ode na vodu studenu

I ozeni Mejrusu djevojku.

NAMET Posetale pasine kokosi,

Dilber Vranka i Karanfil sarka

A pred njima horo celebija.

Govorio horo celebija: Da sam mladi da me carem metnu, Stavio bili namet na vilajet; Na Sarajevo grose i dukate, A na Travnik fito svakojako,

149

A na Jajce jarce i kozlice,

SkopIje pako davalo bi lonce,

Livno pako varos plemeni'ti,

Davalo bikrave i volove.

Na Visoko, na nesretni varos,

Nametno bi, koze ucinjene

A na Va.res kotIe i sadiake.

Na Zenicu sljive i psenicu,

Banjaluku sladku ljubenicu,

A na Tesanj plemeniti cesalj,

Ana Tuzlu solen-sapuljacu,

I na zepce kukuruze :lute,

A na Zvornik zlato preljevano

Srebrenicu srebro netaljeno,

Na Fojrocu praha puscanoga,

Pak i one tanke pir.litanke.

Na KreSevo ploCe litrenjace

A [ i l l Vmn:ke klince cavljenjake.

Pak na onu BusovaCu malu,

Na nju pobro mladane kovace

A na novi Seher premaleni,

Na njega bili kose dimiskinje.

A na Ramu jecam i psenicu,

Na Neretvu vino i rakiju;

A na Mostar luka sjemenika,

Na Ljubuski duhan i pinnae,

Na Gabelu ribe j egulj ice,

A na Foeu varos plemeniti,

Na njega b:iih metnuo handiare.

Govorile obadvije koke

Dilber Vranka i Karanfil Sarka:

- Odkako s.i horo ostario,

Vele, ti si paIllet izgubio,

Stogod ljepseg na svijetu ima

To nam nijesi spomenuo, horo!

Gdje su teN mamei Dolacani?

Gdje l' djevojke lijepe Kresevljanke?

Sto ne lrupiS momke i djevojke,

Nek se ljube koliko j
I junaka nek porode nmogo!

SELAM ALEJK DILBER-MEJRO Izvor-voda izvirala, bistra, studena~ Zalijevala struk bosiljka, zimi zelena, Cuvala ga dilber-Mejra, bijela, romena. Otud ide star na konju, stari delija: - Selam-alejk, ditber-Mejro, bijela, romena,

150

P,ije li se izvDr-voda, bistra, studena? Bere Ii se struk bosiljka, zimi zeIena? Ljubi Ii se dilber-Mej.ra, bijela, rumena? - Bajd' otalen, 'star na ,konju, stari deIija! Ne pije se ,izvor voda, bislJI'a, romena, Ne bere se struk bosiljka, zimi zelena, Ne ljubi se diIber-MeJra, bijela, romena! Otud ide mlad na konju, mladi delija: - Selarm-alejk, dilber-Mejro, bijela, romena! Pije Ii se izvor-voda, bistra, studena? Bere Ii se struk bositjka, zimi zelena? LjnN Ii se dilber-Mejra, bijela, rumena? - Alejk-selam, mlad na konju, mladi deUja! I pije se izvor voda, bistra, romena, I bere se struk bos
HASO HASANAGA Pohvali se Haso Hasanaga, Da ce za dan obie Saraj'vo Vas vilajet za petnaest dana, Na Zagorju naciniti kulu, Na vijernu se ozeniti ljubu. Sto je reko, to je ucinio ­ Pa je za dan obiso Sara'jvo, Vas vitaje! za petnaest dana; Na Zagorju naeinio kulu, Na vijernu se ozenio ljubu. Podigle se sarajske gospoje Idu gledat na Zagorju kulu, I u kuli Hasanaginice, I pred njima Hasanaginica. U kuli je Rade neimare, Gospoje su Radu darovale, Svaka mu je po rut dukat dala Aginica cetiri dukata, I jos uz to rijeei besjedila: Ova kula vatrom izgorjela, Iz nje aga mamen izhodio. Podigle se sarajske gospoje, I odose u novo Saraj'vo. Ide ago u vi-soku kulu Pa on pita Rada neimara, Sta govore sarajske gospoje,

151

Govorio Rade nelmare:

-

Gospoje me dobro darovale,

Svaka mi je po zut dukat dala

Aginica cetiri dukata

I jos uz to rijeei besjedila:

- Ova kula ruZom procvjetala Iz nje ago pasa izhodio. ­ To je njemu puno drago bilo, I on puSCa svoju mladu ljubu, A stariju sebi dovodio.

TURUNDzICA FATA I TUZLIC KAPETAN VeZiak vezla TurundZica Fata,

Na krilu joj derdef od merdZana,

Na derdefu dubrovacko platno,

U IUci joj igla oct biljura,

A u jgld svila iz Misira.

Kiraj nje sidi Tuzlic-kapetane,

Pa joj broji po derdefu grane,

Grane broji, u lice je ljubi.

Kad zavika iz dV!Ora robinja: - Eto Fati iz dZamije biibe, I dva brata iz pazar-carSiije, Mila majka iz vruca hamama! Pripade 5e Tuz}ic-kapetane,

Pa pobize svome bilu dvoru,

Ostade mu u aharu dora,

o Civiji dvije puske male

I pokraj njih dimiskiija Corda,

A na srgu zelena dolama,

Na pendZeru sahat suha zlata,

Na Siljtetu duzdan iz njedara

I u njemu biljadu dukata.

Iza toga do malo zemana,

Mal' zemana, ni nedjelju dana,

Vihor njiSe, c1ulbehar mirise,

Tuzlic Fati sitnu knjigu pille: - A, Fati:rtla, draga duso moja, Spremi meni iz ahara doru, Sa Oivije dvije puske male I pokraj njih dimiskiju Cordu, A sa srga zelenu dolamu, Sa pendZera sahat suha zlata, Sa s,Hjteta c:tuzdan iz njedara I u njemu hiljadu dukata! ­

152

Vihor nji:se, alkatmer midse, Fata Tuzli sitnu knjigu pise: - Moj dragane, Tuzllc:kapetane, Ja sam babi poklO'Ilila dOIU, Mladem bratu dvije puske male, A starijem dimiskiju Cornu I uza nju zelenu dolamu, Majki dala duzdan iz njedara I u njemu hiljadu dukata, A sebi sam sahat, ostavila, Da ja znadem kada C0S mi doei!

MUHA I KOMARAC Igra kQnja komar momce mlado pokraj coska 'kozje dZigerice, gledala ga muha udovica sa ca,rdaJm panja kasapskoga, gledala ga, pa je govorila: - Boze mili, da cudna junaka! Da l' me hoce junak zaprositi, ja bih mlada sutra posla zanjga! To zaouo komarac delija, pa on prosi muhu udovicu; al goV!Ori muha udovica: - Id' odatle, komar-momce mlado!

Jos su mene i bolji prosili:

obadovi pase i kadije,

bumbarovi age i hadZije,

strsljenovi veliki veziri.

TRI DJEVOJKE CV'JECE POSIJALE Tri djevojke cv'jeee posijale,

Brdom smilje, a dolom bosilje.

Navadi se momce neienjeno,

Te poeupa cv'jece djevojacko.

Al' djevojke mreZu 4spletose,

UhvatiSe momce nezenjeno.

Jedna veli: - Da ga saZezemo?

Druga veli: - Da ga protjeramo?

Treca yell: - Da ga objesi:mo?

Al' govori momee nezenjeno:

- Nisam zlato - da me saiezete! Nit' sam hrsuz - da me protjerate, Vee sam junak - da me objesite: o zlu drvu - djevojackom grIu!

153

RAZBOLJE SE CAREVICU MUJO Momci k banjli, a bule iz banje.

Pred rnomcima carevicu Mujo,

Pred bulama Mahmutpasinica.

Da, l'jep ti je carevicu Mujo,

Jos je ljepsa Mahmutpasinica.

Koliko je stasita i l'jepa,

Jos joj Ijepse ruho odgovara.

Razbolje se carevicu Mujo

Za kadunom Mahmutpasinicom,

Ode bolan dvoru bijelome,

Pa on leze u meke duseke.

Sve kadune redom dalazile,

OblazHe Muju carevica,

AI' ne ide Mahmutpasin.ica.

Porucuje carica hanuma: - 0 kaduno, Mahmutpaiiinice, Ti si veca od mene hanuma? Moj je Mujo danas na UIDOru, Sve su mi ga kade oblazile, A ti ne see doCi ni obiCi! Kad to zacu MahmutpaS:inica,

Zapregnula skuteirukave,

Zgotovila celebi ponude,

f>ul-baklavu u zlatnoj tepsiji,

:luto zerde u srebren-sahanu,

I aslarne u medu kuhane,

Seftelije za rose nabrane,

Smora smokve, iz Mostara grozde.

Obuce se stogod ljepse moze,

Pa otide U oareve dvore.

Bez izuna u dvor usetala,

Bez selarna na gomje eardake

Gdje boluje Mujo carevicu.

Ona sjede Muji viSe glave,

Pa znoj tare po eelu Mujinu,

Pa govod hanumi carici: - Kakva bolest na OVOID junaku, Taka bolest na mom bratu bila, I na meru., Mahmutpaiiinici! Ne boluje veee aiiikuje! Kad to Cuo carevicu Mujo,

Skoeio je na noge lagane,

Oko bule cardale zatvorio,

Ljubio je tri bijela dana.

Kad eetvrti danak osvanuo,

Mabmut-paiia sitnu knjlgu piSe,

Te je salje earu padisahu:

154

- Sultan-ca're, devlet-celebija, Zlatna mi je utva odletjela I u tvoje dvore uletjela Evo ima tri bijela dana, Pusti mi je, ako boga znades! Mahmut--pasi care odgovara: - OJ, boga ti, cestit Mahmut-paso, U mene jc soko nenaucen Sto uhvati. v~/se ne is-pusta!

CIJI PRSTEN ONOG I DJEVOJKA TI'i junaka gledali djevojku,

Gledali je Ijetni dan do podne,

Gledali jc i begenisali.

Njojzi svaki svoj amanet daje.

Meho daje tni ogre dukata

Ibro daje biser belenzuke,

Mujo daje zlatan prsten s' ruke;

Svaki hoee da uzme djevojku

Te se kroz to ljnto zavadiSe.

Oni veN moja je djevojka

Drugi veU nije vee je moja

Na meseemu odose kadiji

Da ill sudi koga je djevojka.

Sudi pravo kadi efendija, Sudi pravo tako bio zdravo: Koga nas je lijepa djevojka. Kadija im tiho govorio: - KaZte meni kako no je bilo, KaZte pravo sto je koji dao, Sto je koji dao arnaneta. Oni njemu po istini kaZu: - Meho dao tri ogre dukata, Ibro dao biser belenzuke, Mujo dao zlatan prsten s ruke. Kad kadija r'jeei razumio Ovako je njima presudio: - Ciji prsten onog i djevojka!

DVORIT' CARA DEVET GODIN' DANA

o o

stoborje, ti se oblomilo, eardace, ognjem izgorio. Veee ste mi mladoj dodijali, SetajuCi sarna po cardaku, SpavajuCi sarna u duseku: Okreni se s desna na lijevo,

1SS

Nikog s desna, nikoga sa lijeva,

Oko sebe studen jorgan svijam,

A u jorgan sve jade zavijam.

AI', vallahi, sirotovat neeu!

J a eu dati ruho na telala,

Kupovat eu konja i soIrola,

I 'l1a konju stogod konju valja.

J'a eu iCi ka Stambolu gradu,

Dvorit' cara devet godin' dana

I :irIldvorit' devet agaluka,

Pa eu bim pasa u Saraj'vu.

I cudan eu porez udariti:

GraS na momka, dukat ll1a djevojku,

Udovice - po lulu rluhana,

Udovcine - xazb'jene loncine.

JA SE DRAGOM U NJEDRA SAVILA cudna ti mi godinica dode.

Kad mi dragi ispred dvora prode

I pogleda uz 'pendZere moje,

cini mi se - do mora je moje!

Kad ja vidim dragog u jecermi,

Bas kakono mulu u meseemi.

Karl ja vidim dragog u beluku,

Bas kakono pasu u begluku.

Opas'o se pasom mukademom,

Mukademu rese objesio.

Kad mu vidim mukademu rese,

Poda mnom se crna zemlja trese.

Kad ja vidim svoga dragog oei,

Bv, umrijeh, evo dusa skoci!

Kad mu vidim ruku u miSici,

Pane mem muka po zldOici.

Kad ja v:idim svog dragoga pleea,

Oinimi se - ja naxastoh veea.

Kad mu vidim nogu u topuku,

tini mi se poletjeti mogu.

Vam jelo, istina je bila -

Ja se dragom 'u njedra savila!

U njedrima srma-dzuzdan bila,

Gdjeno stoje grosi i dukati,

A ujutro kafa u fildZ
Ne bi Ii me u kafi popio,

Ne hi Ii mu na srdasce pala -

Da ja vidim svoga sudenika!

156

SKUPA VEcERA Ne pije se pivo nekusato, ne ljubi se zlato nevjencato, ne nose se nozi bez silaha, ne primaju pare bez halala, ne jede se ptica prepelica, jer ee biti skupa veeerica!

MED SLADI OD SECERA Seeer Salko, ne seeeri mi se, jer ako se pocnes seeeciti, i ja eu se paCe!' medeniti ­ med ce biti slam od seeera!

LIJEK ZA DRAGU Sve hanume serbe piju, serbe piju, halvu 1ju, samo neee draga moj'a. Ja upitah dragu svoju: - Sto ne ijes, sto ne pijes? Ona mem odgovara: - Bolan, dragi, bolna sam ti, pa ne mogu niSta piti, pa ne mogu nista jesti! Vee mi zovi komsinicu, da mi skuha pogacicu i to triput prosijanu, da mi skuha maslenicu i to triput pomascenu, ti donesi sepet grozda i to taze ustrgana, i jos tome saban meda, meda istom wadena! Kad pojedem ponudice, ponudice - te sitnice, mozda eu ti ozdraviti, pa Cu onda serbe piti, serbe piti, halvu iti!

157

NAJBOLJI JE BEKRIJA

i !

,!~

I

'j

Osman-pasa sam na kuli sjedi,

Pa do:zivlje svoju vjernu .ljubu:

- KaZide mi, moja vjerna Ijubo,

Triput &i se mlada udavala, Sva tri puta za dobra junaka Koji te je bolje milovaJO? - OJ Osmane, mm gospodare, Kad me pitas, pravo eu ti kazat! Prvi put sam za Pamcem bila, U Pasiea dosta pusta blaga, A,l' me junak zenski milovase. Drugi put sam za bekrijom bila, U bekcrije rugdje nista nema, Nego jedna kiicena tambura,

AI' me junak muski milovase!

TreCi put sam za tobom, Osmane,

I s tobom sam dva rodila sina;

Obadva bi za bekriju dala,

Pa bekriji Zice kupovala!

U VODU CURA TONULA Hladna vodo, livada, u vodu cura tonula.

Ko hi curu vadijo, Idee bi joj gladijo.

Dode babo kraj vode, uze vode pa ode.

Dode majka kraj vode, malko plaka pa ode,

Dode seka kraj vode, nali vode pa ode,

Dode bratae kraj vode, ubra ruzu pa ode.

Dode dragi kraj vode, izvadi je, s njome ode.

VEZAK VEZLA DUDA PENJAVINA ,I 11 i~'

Vezak vezla Duda Penjavina na cardaku prima Latinluku. Tud prolazi KaUkcija Muso - Srce, duso Penjavina Dudo, kome vezes 'jagluk na aerdefu? - Tebi vezem, Kaukcija Muso, . ako ees se Latinluka proCi, i Varosi - varoski' mejhana, i Aniee, mlade kremariee, i Marice s Latinskecuprije; i visoke J6se SamardZica i lijepe Savke CebedZica.

158

Progovara KaukCija Muso: Vezi jagluk kome god ti drago, ja se neeu Latinluka proei, ni Varosi - varoski' mehana ni Anice mlade krcmarice, ni Marice s Latinske cuprije, i visoke Jose SamardZiCa i Jijepe Savke Cebedzica.

PRICINILA SE MRTVOM Kad se zeni celebija Mujo,

Nadaleko
Do tri dana priko polja ravna,

A cetiri priko gore erne,

Peti dana'k do divojke dojde,

Malo joj je roka ostavio,

Malo roka misec i nedjolju.

Kupi Mujo kieene svatove,

Ide Mujo po svoju divojku,

Zdravo Mujo do divojke dojde,

Pr~da njega majka iSeeala:

- Zaludu si svate sakup
Umrla je tvoja dijevojka,

Ako mi se, sinko, ne virujes,

A ti pojdi u gornje cardake,

Mrtva mlada na duseku spava.

Ide Mujo u gornjecardake, Kad on dojde u gornje eardake, Mrtvu mladu na duseku najde. Al' se Mujo nije virovao, Ide Mujo u goru zelenu, On privrce stine mramorite, Pa on low guje sarovite, Pa se vraca jopet do divojke, On }oj mece guje oko vrata, Niti trene, nHi prene mlada; On joj mece ruke u nidarca, N:iti trene, niti prene mlada. On joj meee .roke pod krilasca, Haee Ii ga pogledati mlada, Niti trene, niti prene mlada. Sad govori Mujo svatovima: - 0 boga vam, kicero svatovi,

Vi savijte zelene bajrake,

Ne pucajte iz maIm pusaka,

Umrla je moja dijevojka!

Kad su dosli u goru zelenu, Progovara celebija Mujo:

159

-

0 boga yam, kieeni svatovi,

8ta ce reCi punac i punica,

lil

IiI

Da ih nisam darom darirvao?

Cekajte me u gori zelenoj,

Ja eu poci do njlihova dvora.

Kad je Mujo u dvor ulazio, Zastao je pa je poslusao Di se mlada s majkom razgovara: Kad mi meta guje oko vrata, Malo da se ne pdstrasi', majko, Kad mi meca ruke u nidarca, Malo ti ga ne pogleda', majko, Kad mi meca ruke pod krilaka, Malo fti se ne nasmija', majko! Kad to CUO Celebija Mujo, On daruje punca i punicu, A divojku prida se na konja Pa je vodi u gom zelenu, Di su bili kiceni svatovi. Vice njima Celebija Mujo: - 0 boga yam, kiceni svatovti, Vi razvijte zelene bajrake I pucajte iz malih puSaka, OZiviia moja dijevojka! Zdravo Mujo bilu dvoru dojde

I zdravo su vecer vecerali,

A ·kad joj se krila dotaknuo,

Onda su se oba nasrmjaIi.

TANKOPRELJA I KUJUNDlIJA Dva se grada naporedo grade:

Jedan Jajac a drugi Jezerac.

U 'jednome Jajcarnn Alija,

a u drugom Mejra Jezerkinja.

Porucuje Jajcanin Alija,

porucuje Mejri Jezerkinji:

- Cuo sam ja da si tank6prelja; imam jedno misirsko povjesmo, poslacu ti misirsko povjesmo, opredi mi devet boscaluka, sto ostane, sebi ruho sla.zi! Porucuje MeJra Jezel1kinja, porucuje Jajeanin AliJi: - Ja sam Cula da si kujundZija. Imam jednu paro carevicu, da mi skujes stimak i brdila, i svu hormu sto mi strolU treba. sto ostane sebi toke sljevaj.

160

K SEBI RUKE CELEBIJA MUJO, Mj,Ii boze, nasvemu ill hvala,

sto se sjaje nasred polja ravna?

Je Ii aeraef meau djevojkama?

Je 1i igla meau terzijama?

AI' je citab meau hadZijama?

Nije aeraef meau djevojkama,

Nit' je saja meau te:rzijama,

Neg' je &tab meau hadZlijama,

Citab uei celebi:ja Mujo,

A slusa ga Fatima djevojka,

Gdje Mujaga dva grijeha ka.ze:

Pm grijeh smraziti djevojku,

Drugi grijeh zakleti se krivo.

Ucec' Citab celebija Mujo

Na Fatu je asik ucinio,

Stade joj se dirat' do njedara,

A rece mu lijepa djevojka: - K sem ruke, celehija Mujo, A da hi ti obje otpanule! Citab ueis, a 0 vragu radis, Grijeh ka.zes, a njemu radii'll

°

Odgovara celebija Mujo: - Nisam Fato, zivota mi moga, Neg' ti brojim puca na kaftanu, Stoje Ii ti tvrdo na gajtanu, Da !Ii ne bi koje otpanulol AI' evo ti veIike nevolje: Zape mu se kopca od rukava Za Fatinu struku od aerdana, Pak se prosu biser po l.lokaku. Tu ih tamna nocca zapanula, Gdje smrknuSe tu i osvanuSe Sve kupe6i biser po sokaku.

ZAPJEVALA BULBUL-TICA, MISLI ZORA JE Zapjevala bulbul tica, misIi zora je, eardaku, na visoku kraj dZam-pendZera: - Ustaj, Fato, ustaj, zlato, d'jeJ.i darove. - Ja sam mlada, ja sam luda, ja ne umijem. Udala me mila majka, nisam ni znala. Kad me u dvor uvedose, mislim moji su, Karl mi ruke stase kniti, mislim bajram je. U aerdek me uvedose, mislim brat mi je, poljubi me, zagrli me, virum drngd je.

n~

11 Narodni humo, i mudrost Muslimana 161

A MOJ DRAGI JEDNA PRlLIVODO

IBRISIM I GABELKA

A moj dragi, Jedna pr.iliv-odo, prHivas 5e Q tamo i amo, bas ko voda na cetini broda. I voda ee jednim brodom proei, a ti, dragi, kroz devet sokaka, pa ti gledaS devet djevojaka. Jednu gledas, drugoj prsten dajeS, treooj saljes ostarilu majku. Eto majke, fali ti djevojke, faLi vraga por-ad neSio bJaga! Na sto 5i se, bolan, polaksio, zar na sude nekalaj!isane, na jorgane triput pokrajane, na ibrike - ni kapaka nejma, na legenje - ill devaira nejma? Na sto si
Seka brata Ibrisimom zvala: IbtiSime, gdje si sinoe bio? - Ne pitaj me, seko, gdje sam sinoe bio Ja sam bio, seko, na jednom pendzeru, Vidio sam, seko, Gabelku djevojku; I kakva je, seko, Gabelka djevojka:

Bijela a rumcna, tanka a visoka:

Na noguh joj, seko! sedefli·nalune,

Po nalunam, seko, gate civCiane.

Po gacama, seko, burundzuk kosulja,

Na kosulji, seko, kratka jeeermica,

Po jeeermi, seko, tanka anterija,

Pa je onda, seko, tanka tkanicica.

Na tkanici, seko, srmali pavtice,

Na pavticah, seko, sindzir do sin
Na leaima joj, seko, fesa fino fesa,

I na fesu, seko, kita do ramena,

Izpod fesa, seko, sitni dukatid,

Na srijedi, seko, malo razmaknuto.

Na srijedi, seko, dukat funduklija,

Ono ti je, seko, moja jauklija!

PLACAJ MORE CAREVA POREZA

STAR SE tURtlC POMAMIO

Pofali se celebija Meho: - Tako junak sabah ne vidio, Ako neeu obljubiti zlato, Cisto zlato, plemenitu Fatu. Za to cula plemenita Fata, Oblaei se u musko odijelo, Pa se gradi carev poreSCija. Ona hoda od vrata do vrata, Dok ne dode na Mehina vmta. Fata kuea halkom na vratima: - Otvor' vrata, celebijo Meho! Ali Meho doma ne bijaSe, Vee izaae ostarjela majka. Njoj:ci veli plemenita Fata: - Je Ii doma celebija Meho? Odgovara ostarjela majka: - OtiSo je Meho u timare, Neee doci ni za heftu dana. - Makar doso za godinu dana, Cekat eu ga u kuli v;isokoj!

Star se CurCiC pomarnio,

B;iojelu bradu obricio,

A brkove namavio,

Dok je Masu primamio.

Kad je hilo 0 ponoCi.,

Stade Curtic leda peti,

A Almasi suze teci:

- Uz koga cu, jadna, leci? - TI' u tuzi il' u sreei, Tebi valja sa mnom leei! Tad se Masa dosjetila, Slamom jastuk napumla, Pokraj S'tarca prislonila. Kad se Curtic probudio, Slamni jastukzagrlio: - Kam' ti noge, kam' ti glava? U jastuku suha trava. 162

11*

163

Zove slugu Mehagina majka: Hajde brie, slugo Mehagina, Zovi namah Mehu iz timara, Zao mu je doso porescija, U kuli mu jatak ucinio. Kada Meho slugu razumio, Brie ode svojoj bijeloj kuli. Pred njega je Fata isetala, Pa je Mehi tiho govorila: -- Placaj, more, careva poreza! Meho platJi careva poreza. OtIe ode plemenita Fata, Ispod kule jasno zapjevala: Jadan Meho, sto si se falio Da ces moje obljubiti lice! Evo sam ti i u kuli bila, Pa rni nisi lica obljubio! Osta Meho jade jadaju6i.

STRADAO U BIOGRADU SOID leti iznad Biograda, Moroak spava nasred Biograda. Budio ga soko sa krilima: Ustaj, bolan, jabandiija momce Izgorje ti Biograd nad glavom. Progovara momak jabandfija: -- Neka gori, ognjem izgorio; U njemu sam tri ljeta Ijetov6: Jedno ljeto za l'jepu djevojku, Drugo Ijeto za l'jepe haljine, Trese ljeto za dobra dorata. Kad bi vr'jeme ljubiti djevojku, Dadose mi staro, obljubljeno; Kad bi vr'jeme nositi haljine, Dadose rni stare izderane; Kad b~ vr'jeme jahati dorata, Dadose mi stara, zaduhljiva.

DELIBASA IBRO ,I HUMUSA DJEVOJKA Zahvali lSe Sain-begovica Na sobetu medu drugaricarn: -- Da mi Bog dft Ijeta docekati I Jurjeva dana bijeloga, Da izidu crvene aSlame. Izvela bili tridest udovica,

164

I ceterest mladih djevojaka, Dv'je bih kese blaga potrosila, Dok bi Humi gace sakrojtla . Na sramotu deIibasi Ibri. Bog jQj dade Ije1a diOCekati

1 Jurjeva dana hijeloga;

Izidose crvene aslame,

Izvela je tridest udov1ca,

I ceterest mladih djevojaka;

Dv'je je kese blaga potrosi1a,

Dok je Humi gace sakrojila

Na sramotu delibasi Ibri,

Do pol gooa vuci ~ bauci,

Od pol gaca s'Ve junacki broi,

Na okrugi Hasan-paSa s vojl$kom

I pasina c'jela tevabija,

Na u.ckuru paSa u taboru,

Sjedi junak, kao u Stambolu.

Kad to vidi delibaSa Ibro,

On omdesvojoj rniloj sek!i,

Te joj kaze sto je i kako je.

L'jepo ga je seka svjetovala: -- A, bora ti, delibasa Ibro, Rasplet' percin turu ibrisima, Da l' sapletem sitne pletenice. Rasplete mu turu ibriSima,

Oplete mu shne pletenice,

Obuce mu dibu Ii kadifu

I na ruke z}atne belenzuke,

A na noge od zlata nalune

I dade mu crvene terluke.

Tiho ide del4basa Ibro,

Tiho ide, jos 1:ihije dode;

Sve gospoje u ruke izljubi,

A djevojke pod derdan u grIo.

Al kad dode Humusi djevojki,

Nju poIjubi, gdje joj mendZuh kuca.

Kako ju je lasno poljubio,

erna ju je krvica oblila.

Kad to vidi HumuSina majka,

Ona ide pasi Omer-pasi: -- Omer-pasa, jedan govedaru: Zar si doso ovdje goved' cuvat? N'jesi doso zulumcarom sudit? Ja sta cini delibaSa Ibro! Kad to Cuo paSa Omer"PaSa, On miska deIiibasu Ibru. Dovedose delibasu Ibru. -- Udrite mu trista degeneka!

165

At govori delllibasa Ibro: - Aman, pasa, mili gospodaru, Da ti vidis gace Hamusine, I ti bi se triput baildiso! - Dones'te mi gace HamtiSine! Donesose ga6e Humusine, Kad ih vidi ,pasa Omer-paSa,

Tri put se je junak baildiso,

Sud dosudi delibasi Ibl1i

I dade mu Humusu djevojku.

NUTO MOJE BIJELO LICE, DERVIS-ALIJA Nuto moje bijelo Bce. Dervis-Athija! Ak' ufatdm, abljubit eu, dtiSo Hajrija! Ak' ufutiS, bas abljubi, Dervds-Alija! Nuto moje erne oci, DerviS-Alija! _ - Ak' uiatim, pomutit cu, dUlSo Hajrija! - A:k' ufaJtis,bas pomuti, Dervds-Alija! Nuto moje ruse kose. DerviS-Alija! _ - Ak' ufam1m, pOlll!I1Sit eu, duSo Hajrtija! - A:k' ufans, baS pO'Inrsi, Dervis-Alija! Nut' u mene hazna-kolan, Dervis-Alija! - Ak' ufatim, otpasat eu, duso Hajrija! - AJk' matiS, baS ottpasi, DerviS-Mija! Nut' u mene tur-dimije, DerviS AUja! - Ak' ufallim, poderat eu, duro Hajrija! - Ak' matis, bas rpocieri, DeI'ViS-Alija! - Ufatit eu, poderat eu, duso Hajrija! -

TEKLA VODA TENTELIJA Tekla voda Tentelija, Kraj nje rasla seftelija, Pod njom sjedd Dulbegija. Tud nalaIL:.l star de1ija: - OJ boga ti, Dul
Ljubi Ii 5e Dulbegi:ja? ­ - Hajd' Otale,star delija! Nit'se pi'je Tentelija, Nit' se zoblje seftelija,

Nit' se Ijubi Dulbegija! Tud nalm mlad delija: - OJ boga ti, Dulbegija, Pije Ii se Tentelija,

166

Zoblje Ii se seftelija. Ljubi Ii se seftelija. Od boga mi. mlad delija, I pije se Tentelija. I zoblje se seftelija. . I Ijubi se Dulbegija!

ZAPIO SE

Zapio se Mujaga BiogradJija, I on popi sto dukata Sve za jedan dan; I svog ata, zlatna rahta, I po Buddma. Za to euo Selim-paSa Bosne zulumcar, Pa doziJva mlad Mujagu . Biogradliju: - 0 bora ti mlad Mujaga Bdogradldja! Sto ti popi sto dukata Sve za jedan dan, I svog ata, zlatna ranta, I po Budima? Odgovara mlad Muj;aga Biogradlija: - 0 bora mi, Selim-pasa, Bosne zulumcar! Da ti pijes aoo pivo, Koje pijem ja, Dati ·gledas ono zlato, Koje gledam ja: Popio bi tnista dukat' Sve za jedan dan, I svog ata, zlatna rahta I say Buddmgrad.

tENIDBA KOMARBASE Kad se ~eni KomarbaSa

I ·uzima malu muhu,

Pa -pokupi sve svatove: Lepirove vezirove, Obadove paiialije,

Dva vrepCica djevercica I dv'je muhe jend:i-bule,

167

Kad su bili pI1VU noecu,

Prvu noecu na duseku,

Na duseku, na balezi,

AI' govoni Komarbasa

Svojoj mladi, maloj muhi:

- Skinide mi cizme moje! AI' govori mala muha: Kakve su ti tanke noge, Ja bih ti ih prekrsila! Pa se skoCi, pa prekrSi. Stade zuka do Vranduka, DigoSe se GlarrnoCanJi I pred njima rak nakonju Nosi sahu na ramenu Pa tulumi malu muhu. Stade muhu tulumiti, A muha se jaIoVliti.

OPKLADI SE MOMCE I DJEVOJCE Opkladi se momee :i djevojce

Da spavaju, da se ne diraju.

Momak daje sedl0 i dogata,

A djevojka derdan ispod 'Vrata.

Opkladise, u dliSek Iegose,

Jedno drugom leda okrenuse.

Do po nOCi mirnomirovaSe.

No kad bjese noei 0 ponoCi,

Zaplakala lijepa djevojka:

- Okreni se, ne okrenuo se!

MrtV'a tebe majka okretaIa!

Kad ne zalim derdan ispod vrata,

ZaS'to zalls sedlo Ii dogata?

Tvog dogata 'rastI1gali vuci,

A moj derdan popili hajduci!

DA SE MOZE JA BIH UMRO ZA TE Bol boluje lijepa Fa.hlra

Pod orahom i pod jOl"govanom.

K Illjoj dolaze svi dilberi redom,

A naj'V'ise Orner momce mlado. .

Pa govori Orner momce mlado:

- 0, Fahlro, bolovo bih za tel Da se 1OOze, ja bih umro za tel Odgovara lijepa Fahim: - Niti bolrij, nit' umin za me, Vee se svuci, pa Iezi uza me!

168

DJEVOJKA SVEZALA HVALISAVA MOMKA Pofali se Fala Mehmed-aga: - Faljen nisam, rui falit se neeu, zenJen nisam, ni zenit se necu, dok ne Ijubim NajIu materinu. Kad to cula Najla materina,

pripe pecu, prigrnu feredzu,

ona ide za goru na vodu,

kad na vodi Fala Mehmed-aga,

ata poji a sokola hladi.

Kad tu dode Najla rnaterina:

- Selam aIejc, Fala Mehmed-aga! Alejc selarn, Najlo materina. Hodi, Najlo, da ti ljubim lice! - Bogme necu, Fala Mehrned-aga! Moja me je preklinjala majka da ne ljubim svakakva junaka. U mene je prebijelo lice. Ko ne veze naopako roke ja mu necu pokloniti lice. Ja da vidiS Fale Mehrned-age,

gdje otpasa mukadema pasa,

pa ga baci pred lipu devojku:

- VdJi, Najlo, kako ti je drago! Sveza Mehi naopako roke, sve s njeg skida do tanke kosulje, s njega skide a na se obuce, pa ga sveza za zelenu jelu, pa poteze pletenu kandZiju kud ga kuca, onud koZa puca, kud ga bije, crna krvca Iije. - Eto tako IjilM se devojke! Ona ode kroz goro zelenu. Sretaju je Mehlni jarani. Jedni vele: - Eto Mehmed-age! Drugi veile: - Mehina sokola! Kad su dosH Mehini jarani, progovara lijepa devojka: - 0, Boga varn, Mehini jarani, eto doli pod zelenorn jelom ostalo je viZle privezano, pusCite ga, osinte ga 'vamo, ne bi li me vizie sustignulo!

169

(;UDAN MEKTEB U Mostaru cudan meklteb kaiu,

U njem uci tdsto djevojaka,

HodZa im je Omer-efendija,

A kalfa 1m lijepa Umihana.

Pred kaLfom su tri nova cHaba. Njoj mi veld Omer-efendija: - Deder, kalfo, ilta citabi kazu! Odgl()vara lijepa Umihana: Jedni kaiu - Hodza, ti s' ozeni! Nemoj liz daleka! Drugi ,kaZu: TreCi vele: - Kalfiom liz meklteba!

DIZDAREVA FATA PofaH se Mujo momce mlado U mejnam menu jaranima: - Kol'ko ima u mahali cura, Ja sam svaku junak obljubio, Sarno nisam Fatu Dizdarevu; Vjera moja, poljubit eu i nju! ­ Pa on sJroCi na noge lagane, A uzjaha svog konja dorata, I on ode do vode Sitnice.

U to doba Fata na vodicu.

Progovara Mujo momce mlado:

- L'jepa ti si, Dizdareva Fato, Svezan bi te junak poljubio. Govori mu D:izdareva Fata: - A Boga ti, momce mlado, Daj da vidim, kako svezan ljubi! Prevarl se Mujo momee mlado,

Prevari se, ujede ga guja,

Pa on skide sa sebe od'jelo,

I dade joj mukadena pasa,

Da mu svefe prebijele ruke.

sale veze, a dobro pI1iteze,

Pa mu sveza naopako ruke,

loS ga sveza za zelenu jelu.

Tad obuce Mujlino od'jelo,

Za pas zadje dva cHka puSaka,

Oko sebe sa!b1ju pripasala,

A na illoge cizme d kalCine,

Pa uzjaha debela dJOrata

I pobjeze poljem zelenijem.

170

Cika stoji Muje za jelilrom: - Vrati konja, ujela te guja. Pa ti hajrle, klud je tebi drago! ­ AI' to Fata cuje i ne euje, Veee goq.i pomamna dorata. Karl je bila usred polja ravna, Sretose je Mujoini jarani, Menu su se oni govoI'ili: - Eto ozdo Muj-ina dorata, Ali nije Mujo na doratu. Mimo njdha Fata natjerala,

Pa je njima turski selarn, zvala.

Obazre se s des-na na lijevo

I mlada je njima govorila: - Eto gore za jelom zelenom Svezato je vizle sarovito. Odr'ste ga i spremite arno, Nek, mi cuva tuke i kokoSi. Kad donose do zelene jele, Na veliko eudo udarise: Cika stojJ Muje za jelikom U gacama i ta:nkoj kosulji: Jadan ti sam odsad do vijeka! Varase me Turci i hajduci, Niko mene prevarit ne moze, Vece jedna lijepa djevojka.

UMIHANA HADZI-JUSUFOVA Umihana HadZi-Jusufova

Na Vrbasu nugum ostavila,

Na nugumu fesic s dukatima;

lememju na vrhu svezala,

A papuce k vodi okrenula

Da svak mis-Ii da se utopila.

Sva mahala k vodi dolaJZila,

Niklo ne sm'je u VIIbas skooiti

Osim jednog Deli-Ibrabima.

Karl se nes.to iza grmlja javlja: - Ne budali, Deli-Ibrahime, Nisam, bolan, u Vrbas sko6ila, Vee sam bijelo lice umivala Da ga 1jubi Deli-I:brahime!

171

j

NJEMICA FATA

I

J

'11

!I

!.1

/./

/

.;

PRED DVOROM MU CUDNO CUDO KAZU

Majka Fatu sitno. ~letijase, pletijase, Fatu svjeto.vase: - Njemuj, Fato., go.dinicu dana. MajiCa ti je dvije njemo.vala, njemujuCi i sina ro.dila. Mudra Fata, jos mudcija maJka. Go.Vo.rio aga Ha:sanaga: - Go.vo.r', Fato., zenicu se na teo Tude Fata sulli, ne govori, Go.vo.ri joj do. dva do. tri puta: - Ja l' go.vori ja l' eu se zenitil

Fata suti, nista ne govori.

Railjuti se ago Hasanaga,

pa sabjera kieene svato.ve,

pa se nihnu ni:z siroko. polje,

bas daleko Zago.rku d1evojku.

Kad je doso bliZe svo.me dvoru,

ustavio. kieene svatove,

go.voI'io kicenim svatov'ma: - A Bo.ga vam, kiceni svato.vi. sta 'no. mi se na eardaku sjaji? Govo.re mu kieeni svato.vi: - Ono. ti je Fata ljepo.tica. Svi svalovi konje smjerno 1aSu, Hasanaga ko.nja razigrao. Kako hin je Fata opazlIa, pred sV'atove mlada !isetala, ufatJila konja za dizgine. Pro.govara mla:da djevoj6Lca: - Hajder, hajder, Fato. njemo.vice, mo.re aga ko.nja o.drlati. Progovara Fata njemovica, - Jo.S ti nisi s konja ni sjahala, al si prije to.ga prolajala. Poviknu se aga Hasanaga, pa ustavi klieene svatove: - Da l' Bo.ga vam, kieeni svatovi, hoeete l' mi mladu natrag vratit'? Daeu varna tri to.vara blaga, tri brojena, a tri nebro.jena, evo. meni Fate ljepo.tice. Primise se b1:aga nebrojana, Po.vratise devojku Zago.rku.

172

Je H cano., je l' viso.ko. sunce?

Mogu l' doer na Zago.rje ravno.,

Na Zagorje, pred eeng,ica dvo.re?

Pred dvoro.m mu eudno. cudo kaiu:

eudno. eudo patka podko.vana,

A za patko.m guska o.sedlana,

A za guskom ko.ka u tcrlukam',

A za ko.kom ho.ro. u tozlukam

A za ho.rom lija u derdanu,

A za lijom zeee u dolami,

A za zecom vuee u saruku,

A za vukom medo. u gacama.

Ne eudim se patki potkovano.j,

Dobar konjic i jest za kovanja;

Ne eudim se guski osedlanoj,

At misirski i jest za sedlanja;

Ne eudim se koki u terlukam',

Djevo.jeica i jest za terluka;

Ne eudim se ho.ri u tozlukam,

Mladi junak i jest za tozluka;

Ne eudim se liji u derdanu,

Nevjestica!j jest za derdana;

Ne eudim se zecu u dolami,

Lijep beear i jest za dolame;

Ne eudim se vuku u saruku,

Mrki junak i jest za saruka;

Vee se eudim medi u gaeama,

Kad se vuee, kako ih ne svuce,

Kad se valja, kako. ne 1skalja,

Kad se vere, kako ne izdere.

DVIJE SESTRE BRATA NE lMALE Dvije sestre brata ne male,

Pa ga viju oct bijele svile,

Od bijele i jos od crvene:

Struk mu meeu drvo simsirovo,

erne o.Ci dva draga kamena,

ObrV1i.ce mor.ske pijavice,

Sitne zube dva niza bisera,

Zalaiu ga medo.m Ii seeerom:

- To. nam jedi, pa nam probesjedi!

173

/

BOLAN MlJJO I TAMBURA

i

r

U polju se al-cador viaase, Pod njim Mujo rane bolovaSe, ViS' glave mu tambura stojaSe, A Mujo joj tiho govorase: - Tamburiee, moja dangubiee!

Terzijane, moj golem zijane!

Dosti ste me gladna nahranili,

I zedahna vinom napojili.

Ja sam s varna dosta namamio

Udovidl. na gomje cardake,

Puscenica na avlinska vrata,

Djevojaka na demir-pendzere;

Sad eete mi pusti ostanuti.

Tamburice, moja dangubice!

Da te svojoj ja poklonim majci,

Majka dertlj a ti vrlo sesli,

Vazda bi mi majku rastuZila.

Da te svojoj ja poklonim seki,

Malesan je, kueati ne znade.

da te svojoj ja poklonim seki,

Seka luda, a ti vrlo huda,

Mladu bi je glasom zanijela.

Da te svojoj ja pokilonim dragoj.

Jos je mlada, moze se udati,

Pa ce tebe drugom odnijeti.

Tamburice moja dangubice!

Ja eu junak tebe pokloniti

Svom jaranu, Ibri barjaktaru.

Ne bi Ii me Ibro pozalio,

I s tobom me u pjesmi pjevao!

PREVARENI DUVEGIJA Ak~am

svate u gori zatece, Sv.aki sebi l:adore penjaSe, Beg Becir beg sebi i djevojai. Kad je bilo oko poIa no6i, Govorio beie BeCi:r beze, Govomo lijepoj djevojci: - Ljubi, djevo, ti mene junaka!

174

Progovara lijepa djevojka: o Boga mi, beze BeCir-beZe! Kad je moja majka umirala, Onda me je hranom zaklinjala, Da ne IJubim bradata junaka! Kad to cUo beze Becir-beze,

On ustade na noge lagane,

Pa uzimlje sablju dimislciju,

Pa obrija bradu i hrkove,

Pa govori l!ijepoj djevojci:

Ljubi. draga, mladoga junaka, Koji nejma brade ni brkove! AI' govori I.ijepa djevojka: - Stan', pricekaj, beze BeCir-beze, Da ja vidim, je Ii zora blizu! Ako bude zora na izmaku, Veceras me poljubiti neees; Ak' ne bude zora na izmaku, Ljubi mene, koliko ti drago! Pa iziae mlada iz cadora

I uzima ata najboljega,

Pa se njibnu preko polja ravna.

Onda ode svome zavi6aju,

Osta mazul beze BeCir-beze

Bez brkova i bez ruse brade

I bez one Hjepe djevojke.

NEVJERNA KADUNA Posetale careve delije

Ispred dvora bega Ljuboviea,

Pred njima je celebijaRamo.

GIedala ga begova kaduna,

GIedaIa ga pa je govorila:

- 0, A1lahu, na svemu ti fala,

Divan tri ·je celebija Ramo!

Crna oka, a bijela lica,

Orna brka, gojajli peroma,

Rud mu peron bio wat premo

Kao da je ern gavran panuo.

Blago majci koja ga rodila,

Divna li je sma porodila.

I sestrici koja ga gojila,

Divna Ii je bra-ta uzgojHa

Na Cistome skutu djevojackom.

Blago ljubi koja mu se nada,

Divna li Ce ljubit' gospodara,

GOSIpOdara, celebiju Ramul ­

175

I,

Na to majd besjedila Fata: Cujes Ii me, moja mila majko! Ono Kopcie ne kuje na mom, Niti kuje, nit kuca sahata. Jer je cIavno sahat sakovao, Vee on kuca da mene dokuca.

Na Ramu je asik uoinila.

Od sevdaha nogom udarila, Dva tavana Ijuta pT'olomHa, Na treeem se jedva ustavila, Te doziva svoju robinjicu: - POW dolje u rosne Hvade,

PozdraVli mi celebiju Ramu,

Nek' dovece na veoeru dode,

Sam, bez svoga druga ijednoga.

Robinja je brle poslusala,

I otide u rosne 'Hvade,

I Rami je tiho govorila:

- Pozdrav tebi. celebija Ramo,

Od kadune, moje prelijepe,

Da doveee na veeeru dodes,

Da ne vodis druga nijednoga!

Kad je Ramo rijee 5aslu.sao,

Od veselja na noge skOOo;

Jedva eeka dok mu noeca dade,

Pa pogleda put ~arkoga sunca,

Pa sa suncem Ramo razgovara:

- Sunce zarko, imades Ii majku?

ceka li te na veceTI majka,

Kao mene seja SenkovUea,

A Ijubovca bega Ljubov.ica?

Kad je veeer 0 veceri bilo, Ide Ramo dvoru Ljubovriea. Veeerase gospodske veeere I svu mrkIu noecu prenoeise; AI' kad jutro 0 rzorici bilo, Progovara begova kaduna: - 0 5vega ti, celebijo Ramo, Nemoj svojoj druibi kazivati, Gdje si bio, sta Ii 5i ellio! Ramo joj 5e kune Ii 'preklinje: - Neou, kado, Zivota mi moga! Au srou sejtan mira ne da, Sve ee reCi eim druiini dode.

PRELETJET CE ZELENO STOBORJE l! mahaN jadidiar-djevojka

Svoj mahaN jade rzadavala, A najVlise jedinom u majke. Pomeuje jedinoga maj.ka: - A, bora ti, jadidZar-djevojko!

Ne mami mi sina jedinoga,

JeT tako mi bora zelenoga,

Nacinit eu dvore javorove,

Oko dvora nasadit stobOrje.

U dvore eu sina zatvoriti,

Nek mi sjedi u mermer-avliji! -

Porucuje jadidZar-djevojka: - 0 gospodo, jedinoga majko! U mene su krila labudova, Preletjet en zeleno stoborje, Doletjet eu u bijele dvore: U mene su oei sokolove. Ja eu vidjet tvog sina jedinog.

PEHLIVANI SAVU PRELETJESE Pehlivani Saw preletjese.

U petak su Gradiskome dosli,

U subotu tenefe penjali,

U nedjelju vasdan preigrali.

KOPCIC KUCA, DA FATU DOKUCA

Igm igra pehlivan Hasane,

Gledalo ga malo i veliko,

Dvij' unuke Ceric-kapetana,

prelijepa Ek»iea Begzada,

I Ajkuna kroz kitu ljubice

I Fatima krorz kitu bisera.

KopOie kuje na morn sahata, Kopae kuje, daleko se cuje. To zaCula FatUs'1na majka, Govorila FatuSi djevojci: - Cujes Fato, Kopcica sahata, Gdje se kuje, kako Ii se euje! ­

176

12

Narodoi hwnor i mudrost Muslimana

177

LJUBAVNI RASTANAK

ZOVNI GA, MAJKO, NA KONAK

Dva evijeta u bostanu rasla: Plavi zumbul i zelena kada. Plavi zumbul ode na Doljane Osta kada u bostanu sarna. Porucuje zumbul sa Doljana: Duso moja, u bostanu kado, Kako ti je u bostanu samoj? Odgovara iz bostana kada: - 8to je nebo, da je list hartije, 8to je gora da su kalemovi, 8to je more, da je ern mureeep, Pak da piSem tri godine dana, Ne bih moiih ispisala jada.

- Momce mi prode kroz selo,

Tamno bijase, ne vidjeh,

Mucno mi dode, pogiboh.

Zovni ga, majko na konak,

Zovni ga, majko, boga til ­ Prom se, kceri, momceta. Ono je momce iz grada: Momcetu treba rakija, Momcetu treba vecera I gradska meka postelja! - Zovni ga, majko, na konak, Zovni ga, majko, boga til Moje mu oei rakija, Moje mu lice pogaca, A b'jelo grlo zaslada, Rosna mu trava postelja, Vedro mu nebo pokrivac, A moja ruka uzglavlje. Zovni ga, majko, na konak! Zovni ga, majko, boga til

SRDI, DA SE NE SRDI SrdD moj, ne srdi se na me, Jer akD se ja rasrdim na te, Sva nas Bosna pomiriti nece, Ni sva BDsna, nt Hercegovina.

DJEVOJKA JE MALO DJEVOVALA Djevojka je malo djevovala, sedamdeset Ii sedam god1na. Sedam p\ll1:a Cabi dolazila, sedam puta Cam govorila: Cabo moja, bi l' se ja udala? Sedmi put joj Caba prDgovara: - Hajd', ne luduj, lijepa djevojko. Udaces se i pokajaees se, stet' ces muz.a, venuees ko' ruz.a, stee' ces djece, venuces k'o cv'jece.

TRI PUT A JE NA CABU HODlLA Divojka je malO' divDvala: Sedamdeset i sedam godina. Tri puta je na cabu hodila, Cabi ku6itihD gDvorila: :....- Cabo kueo, udat bili se mlada! Iz eabe joj neSto progovara: - Udat ces se, lijepa divojko, Udat ees se i pokajat ees se; Na um ce ti pasti divovanje, Spominjat ees carstvo divojacko: Car ti bijah, dok u majke bijah, Sva me Bosna carem zovijase, A moj dragi carem i vezirom. Ne bih carstva za vas Stamboldala, Agail.uka za tri paSaluka, Ni mahale, u kojoj sam rasIa, I u njojzi dragog zagledala.

178

SRDO MOJA, NE SRDI SE NA ME Srdo moja, ne srdi se na me!

Jer ako se ja rnsrdim na te,

Sva )18S· Bosna pomiriti nece,

Blitum Bosna ni Hercegovina,

Nli u Bosni seher Sarajevo,

Ni sva sela oko Sarajeva!

Sarno pusta nasa medna usta

I bijele ruke oko vrata!

12*

179

S MERDEVINA PAO, BOGU DUSU DAO ZIMA MLADE NEVJESTE

Ii

Asikovo Turundzicu Bego,

Asikovo tr.i godiue dana.

Udade se draga za drugQga,

Za najmladeg Fatimbeg'Ovica.

Odvede je bil'Om dv'Oru sv'Ome.

Kad to cuo TurundziCu Bego,

To je njemu vdo mucno bilo,

I on 'Ode Mati kujundZiji,

Pa govori Mati kujundZiji: 0, Boga ti, Mato kujundzijo! Skuj ti meni lake merdevine, Od sezdeset i sest basamaka; I to, Mato, do prvog cetvrtka! Mato njemu skova merdevine,

Uzeo ih Turundzicu Bego.

Kad je billo uoci derdeka,

Oprema se Turundzicu Bego

BUn dVlOIU Fetimbegovica.

On se penje uza merdevine,

Kad ti Slidi Fatimbegov.icu

Na duseku i mehku sHjtetu,

Na krilu mu lipotica Zlata;

Vesele se ani u odaji.

Tad poviknu TurundZicu Bego:

Znas Ii draga, ni Bog ne zno za te, Ja sam tebi halvu donosio, Mimo svoju majku pronosio? AI govori Hpotica Zlata: - Ako si mi halvu donosio, Ti si mene drugom nagojio. Opet vice Turundzica Bego: Znas Ii, draga, Ni Bog ne zno za te, Kad sam tebi svilu donosio, Mimo svoje sestre pronosio, Da mi ruho kfl.piS divojacko? AI govori lipotica Zlata: - Ako si mi svilu donosio, J a sam beli ruho sakupila, Da ga dere Fetimbegovicu. Opet vice TurundZicu Bego: - ZnaS Ii, draga, ni Bog ne zno za te, Kad sam tebi cvice donosio, Mimo svoju ljubu pronosio? ­ Al govari dlipotica Zlata: - Ako si mi cvice donosio, Ti si gledo, ja sam se kitila. Kad to euo, TurundZicu Bego, S merdevina oil se privalio, Do zemljke an je mrtav hie.

Pala tama okolo Mostara,

Mete rosaoko Sarajeva,

Sitna krupa ek'Olo Klobuka,

Pao sn1jeg po svem Neveslnju.

Po njem sece mlada,

Pa je srete momak saranzada:

- A bora ti, sarengaea mlada, Je Ii tebi na snijegu zima? ­ meni na snijegu zima, Vee je meni na mom domu zima. U mene je pogan duveglija; Kada ore, jedva doma dode, Kada vlaCi, jedva se dovlaci. Kada ide veeer u loznicu, Valja mi ga nosit u narueu. - Ja Ijubim, a on se otire, o ni' otple sve nebeske munje!

HASAN-PASA I LIJEPA FATA Hasan-pasa na Hercegovini, Lijepa Fata u Bihoru gradu. .KJoHko su na daleko bili, Jedno drugom jade zadavali. Knjligu pise Bihorka djevojka: - Hasan-paso sa Hercegovine, Nisi zendil koliko te kaZu, Nisi lijep koliko te hvale! Da me prosis, ne bib posla za tel Da s' ozems, bib se otrovala! To je pasi vrio mucno bilo,

Pa 'On sabra nekolik'O druga

I obuce tebdil-orujelo,

Pa on ode put Bihora grada.

Kad je doso gradu bijelome,

Napito je kueu Biborkinu.

Kad je stao pod demir'pendZere,

Djevojka je na cardaku hila.

BendZijom svede na avliju,

Ocima je dovede do vrata,

Desnom rukom na dogata bad

I 'On ode na Hercegov.IDu.

180 181

Usput ga je djevojka pitala: - Kud me vodi~, neznana del:ijo? Nojzi p~a sE'I,[bes odgovara: - Hasan-pa~a sa Hercegovine Vodi tebe svom bijelu dvoru. Ja sam tebi djever duvegija, A druzina kiceni svatovi!

JADNI SALKO I IBRO Mene mladu kl'ivo potvorHi,

Da ja imam do devet ~ika;

Nemam borme neg tri Krajisnika:

L'jepog SaJku - ruspu na fesicu,

L'jepog Ibru - u njedrima sVlilu,

L'jepog Mehu - sahat na &rdascu.

Sahat kuca, SaIki srce puca;

Sahat zveei, Ibri srce jeei.

DJEVOJKA I JUNAK U TIJESNU KLANCU Majka Mehu po car~iji pita,

A Meho se po mehani slillta:

- Gdje si, Meho, ziv ne bio majci!

sto te, sine, pasalije tJraze? ­ - A bora mi, mila majko moja,

Idoh sinoe iz plane mehane,

L'jepa Fata iz vruca hamama.

Sretosmo se u tijesnu klancu,

A ja odoh da prodem mimo nju;

Zape maja kopea cd tozluka,

Za njezine gace sarovite.

A ja cdoh kopeu da odapnem:

Zapnu moji nozi i sindZiri

Za njezmi p'jevac od bisera.

A ja odoh noze da odapnen;t,

Zape moja puca od deeerme

Za njezine dv'je dize bisera.

A ja odoh da cdapnem pucu,

Zapese se brei i solOO.

Tu padosmo, mila moja majko,

Tu padosmo ~ tu osvanusmo.

182

NE SPAVA SE KAD SE LJUBI ZLATO V,ino piju dva mila jarana, Jaran Mujoi jaran Alija, Na varo~i gdje piju sarhoM. Tud prolari beze Isaj-beze. Njega zovu dva mila jarana: - Hajde, beze, da pijemo vinal Man'te me se, dva mBa jarana, Nije meni ni do moga dina, A kamoli do vaSega vjna! SinoC me je ozenila majka, A jutros mi pobjegla djevojka Sa jastuka i meka duseka, Negrljena i ne poljubljena! PJitaju ga dva mBa jarana: Bolan bio, sto nisi ljubio? - Sanan bio, moja bra&> draga, Sanan bio, san me prevario, Prevario pa nisam ljubio! Tad mu vele dva mila jarana: sokole, beie Isaj-beZe, Ne spava se kad se ljubi zlato, Vee se spava kad se kosi trava!

A JA MLADA KO SUH SORGUC OD ZLATA Divojka sam, na sve mi se zaluje; Gdi. moj dragi drugu dragu m11uje; Nit je visa, nit je lipsa od mene. Esmer..Uca k6 misirska Arapka; Usmur-struka k6 kaurska Latiuka; Zubi su joj ko skopljanska smitljika; Oci su joj kO bosanska surutka, A ja mlada ko suh sorguc cd ruata.

POVEO KUCI STARU UUBU Tri su gore naporedo rasle; Jedno gora crvenog merdzana, Drugo gora drobnoga bisera, A treca je mrke hermesade. Medu njima cura djevovala Sedamdeset i sedam goruna; Tri puta je na cabu hodila, Sva tri puta zdravo dohodila.

183

Na c abi se Bogu pomolila: - Daj mi, Boze, Muju DZenetica, Da bog dade, da mi suden bioI Bog joj dade Muju Dzenetica. Odvede je dvoru bijelome. Govorio Mujo mOlIlce mlado: - Daj mi, Boze, vjetra sa planine,

Da podigne duvak na djevojki,

Da ja vidim, sto ja doma vodim!

Zavikala vila iz oblaka:

- Mlad si, Mujo, staro doma vodiS!

STO tE TVOJE StERI PO PENDZERU? Vidjeh eudo prije nevideno, Gdje Cehaja Dul.Jlanumu kara: - Sto ce tvoje sCerl po pendieru, Sto l' bijele ruke niz pendiere? Ona mu se oklinjase mlada: - Nije Nura tako mi biljura! Ni Alema, tako mi kalema! Ni Cimeta, tako mi nimeta! Ni Almaza, tako mi namaza! Za Murtu se ja zakleti necu, Jer je Murta paSu zagledala. Kud god hodi, na sreu ga nosi, Gdje god sjedi, 0 pasi besjedi I s pendzera gleda na dilbera!

UDARISE VUKOVI NA OVCE U Saraj'vu medu Saraj],ijam

Sobet am Salko Saraj],iJa;

Sve Saraj'vo na sobet sazvao

I lijepu Fatu udovicu,

I majkinu Dulsu jedinieu.

Tu se sV'ake izvodile,

A najposl'je vuka :i ovaea;

Muski vuci, zenskadija ovee.

Udarise vukov.i na ovce, .

Sva1ci IVUCe sebi ovcu vUee.

184

SAtINE GAtE U kovaca gusta 'basca,

Kroz nju teee gusta voda,

Tu je Saca gace praIa.

Gace praIa, pa z;3'spala,

Pl'ikrade se mlado momee,

Pa ukrade SaCi gace.

Saca skace priko basce,

Ona trazi svoje gate: - Tko ukrade gate moje! Spopale ga muke moje! Nije meni gata zao, Vee ja zalim za uckurom. VezIa sam ga tri godine; Uvezla sam tri dukata,

Tri dukata cista zIata,

I eetiri svake svile,

PonajviSe duvezJije

I bijela tiriplika.

DA SE MOZE, I UMRO BIH ZA TE! Bona Fare u baSC:i boluje, Pokrila se kumaS1Horganom; Po njoj pada inje od oraha, Dolazi joj mitis od katmera, Od katmera i od tugisaha. Bona Fata njima govorila: - Ne padaj mi, inje od oraha, Ne dolaz' mi, miris od katmera, Od katmera i od tugisaha! Voljela bib da mi dragi dode, Da mi dode i da me obide! Ona misli, da niko ne euje,

A to dragi i sIma i gleda,

Pa on stade tjeSit svoju dragu:

CujeS, Fato, eujes moje ziato, Da se moze, bolovo bib za te, Da se moze, i umro bib za tel Al inu Fata ljepse odgovaTa: - Cujes, dragi, moje milovanje, Skin' dolamu, pa lezi uza me; Cim illi se, lakse bi illi bilo.

185

DUGUMLIJA MUJO

Ii

f)ugum kuje dugum~rja Mujo, f)UguID kuje, daleko se cuje, Bakrom kUje, srmom oblijeva, f)ugum kuje, dugumu govor~: - Moj dugume, moj bakreni sude, Ko Ii ee te na vodu nosHi I sa vode kuCi donositi, Po mahali tobom jordamiti? Rad bib znati i fajdu imati. OtiOi eu hodZi na zapise, Neka gleda u svome Oitabu, HoCe l' dugum nositi Hajrija Zumbululiom do Zumbul-cesama? Aka hodZa vidi u citabu, Da ce dugum nosit:i Hajrija, Sjutra eu je zaprosit' od b~be. Ako hodZa bude razvidio, Da mi Hajra nije sudenica, Salupat Cu srmali duguma, 8to ga kovah devet godin' dana!

MOMKU MRSKA UDOVICA U Mostaru na Jenjir-pazaru

Prodaje se tursko momee mlado.

Kupuje ga udovica Hajka,

I za nj dala tl1i tovara blaga.

Kad je bilo noCi 0 ponoei:

A boga ti, tursko momce mlado! Ali ti je u dulieku tvrdo, Ali ti je pod jorganom zima, Ali ti je niska uzglavniea? - Nit je meni u duseku tvrdo, Nit je meni pod jorganom zima. Nit je meni niska uzglavnica, Vee je meni mrska udovica.

Govorila pasina Zubejda: - 0 Boga vam, cetiri robinje, Je I' mi kratka sindZefli-feredza? Vide I' mi se krzli-ciftijane? Gleda Ii me Firdus-kapetane? Govorile cetiri robinje: - Gospojice, pasina Zubejdo, Jes' ti kratka sindzefli-feredza, Vide ti se krzli-ciftijane, Tebe gleda Firdus-kapetane, Sa cardaka, sa visoke kule!

Mon SU TI DVORI OTVORENI OJ stoborje, ti se oborilo!

A caa:dace, ognjem izgoria!

A junace, jadan nevjemice,

Pod tabom se zemlja prolomila! II me vodi, il uri ne dohodi, II me prosi, il eu sarna do6i, Jer je meni karba dodijala. Mene kari moja mila majka: - Prod' se, keeri, momka lafozana, Lafe mece, uzeti te neee! A govori momce lafadZija: - A, sto sam ti izlafio draga? Ako sam te jednoc poljubio, Nisu usta na lieu os tala,

Nije majka na lieu poznala.

Pa da pozna okarat te neee;

Da okara, izbiti te neee;

Da izbije, otjerat te nece.

Kad otjera, bjezi k meni, duso,

Moji su ti dvori otvoreni!

STA TI RASTE U NJEDRlMA? PASINA ZUBEJDA Posetala paSina Zubejda

Ispred hana Hrdus-kapetana.

Za njom idu eeM robinje,

Skute nose, da se ne urose,

A rukave, da s' ne kruni zlato.

186

OJ divojko, duSo moja! Sta ti raste u nidrima? II su tunje iIi turundZe, II su smora limunovi? - Nit su tunje ni turundZe, Nit su smora limunovi, Vee su bili labudovi.

187

VAS JE SEDAM, ADEM-AGA JEDAN Adem-agu nakitila majka

U najljepse cohano odjelo,

Obukla mu fesie d kieanku,

A na fesie »maSala« priSila,

Ko ga wdi, nek »masala« kaze.

Njega gleda sedam djevojaka

U avliji lijepe Begzade

I u sebi tiho govorile:

- Mili hoze, kome 1i je suaen? Pa govore Adem-age majci: - 0 boga ti, Adem-age majko, Hoees nama Adem-agu dati? Odgovara Adem-age majka: - Kako eu yam Adem-agu dati, Vas je sedam, Adem-aga jedan? Progovatra Hjepa Begzada: - Onda eemo njega dijeliti: Jednoj fesic, a drugoj »masala«, Treooj sabat, a cetvrtoj lanac, Petoj gunjce, a sestoj cakSire, Majd kovce, meni Adem momce!

NA TVOME CU KRILU UMRIJETI

iI I

'I

I

Vjetar puse, al-katmerom nise, Dragi dragoj b'jelu knjigu pise: - Draga moja, draga duso mojal Posalji mi duse u pamuku, Cma oka na jazi-eagetu, B'jela lica struku bosiokfl, Ja eu tebi cviea svakojaka: Milodula, da se milujemo; Kalopera, da se ne karamo, Bosioka, da t' ne smeeem s oka, Dragoljuba, da se poljubimo. Draga moja, draga duso moja! Da ja znadem, da ees biti moja, Ja bili tebe cesce oblazio, Ja bib tebi cesce dolazio, U godini svakoga mjeseca, U mjesecu svake nediljic~,

U nedilji svakog b'jela dana,

A u danu svakog b'jela sata.

Draga si mi ne, mogu te kleti,

Na tvomu eu krilu umrijeti,

U tvojim se njedrim' ukopati, Tvojima se dojkam' ogmuti, B'jelim licem busom pobusiti.

188

DA JE LJEPSE NA SVIJETU NEMA Zafali se Fala materina,

Da je ljepse na sV'ijetu nema:

Glava joj je tum iib:rjs.ima,

B'jelo celosdtna bujruntija,

Obrvice smora pijavice,

Trepa'Vice krila Jastavice,

Do dva oka dva vrela studena,

Dva obraza dva aula romena,

Usta su joj kutija secera,

Zubi su joj dva niza bisera,

U njedpim' joj dva b'jela goluba,

Ruke su joj dv'je biserli-grane,

Noge su joj dva dilreka zlatna.

KAKAV JE MOJ DRAGI Imam dragog biljeg od bisera,

A slaaega od nobe-secera.

Valjaju mu 06 Carigrada,

Obrvice grada Srebrenice,

Trepavice Sarna i Misira,

Hilo lisce bijeloga Livna.

Da bih dragog u knjizi pisaia,

:tao mi ga u mrko mecati;

Da bib dragog na jagluku vezla,

Jagluk ee se brzo poharati;

Da bi1h dragog u pismi pivaIa,

Pisma hoda od usta do usta,

Doe' ce pisma u dusmanska usta,

Pa ce mene s dragim zavad:iti.

MOZE LI BITI PTICA BEZ GORE? Djevojka vice s visoka brda S vJsoka brda dz tanka grla: - Sultan Selime, car-gospodine! MoZe Ii birtJi Travnik-kasaba Travnik-kasaba bez paSaluka I Banjaluka bez agaluka? Moze ,Ji biti ptica bez gore, Ptica bez gore, riba bez vode? Moze 11 hiti dilber-djevojka Dilber-djevojka bez mlada momka?

189

DA SAM KUTIJA SECERA!

" I

iili. I

Da sam, Bog do, kutija seeera,

Ja bih znala, gdje bih se prosU!la;

Prosula se po dragog duseku, Kad se prene, neka secer bere, Kad se budi, nek me mladu

I

I

I

i

:!i 'I

I

SVATOVSKI DAROVI

Drag se dragoj na livadi hvali: - Draga moja, mene zeni majka. - Neka, dragi, zavidjet ti necu; Tebe boljom, mene za boljega. Da me hoeeS zvati na veselje, Ja bih tebi pril'jep dar don'jela: Babu tvomu svilenu kosulju; Svile mu se kosti od bolesti! Majci tvojoj svilenu okrugu; Svila joj se zmija oko vrata, Sto me nece uzet za nevjestu! Tebi, dragi, ubrus ern'jem vezen,

Tvojoj dragoj mrklenu mahramu,

S njom omrko, sa mnom osvanuo!

MOMA SE RAZGOVARA S GAJTANOM Sjela l'DlOma na cardaku, Na caxdaku na visoku, SvdIu prede, gaj1an plete, S gajtanom se razgovara: - Da ja znadem, moj gajtane,

Da ce tebe star derati.

Ja bih tebe postavljala .

U buniste, za vratiste.

A da znadem, moj gajtane,

Da ce tebe mlad derati.

Ja bih tebe postavljala

U njedarca kraj srdasea!

190

KUN' GA MAJKO I J A SAM GA KLELA! Vez,ir-Zejna po bostanu seta, Majka Zejnu na veceru zVala: - Hodi, Zejno, vecer vecerati, Serer s mora, voce iz Mostara, I dulzema na burmu svijana I baklava medom zalivena. Vezir-Zejna majci progovara: Prodi me se, Dulhanuma moja, Dulhanuma Mahmut-pasinice!

Nije meni do vecere tvoje,

Vee je meni do zalosti moje.

Sinoc mi je dragi dohodio,

U dul mi je bascu uhodio,

Golem mi je zijan nacinio,

Karamfilu drume nacinio,

U ruzici konak ucinio,

A sumbulu lule otruhnio,

Kaloperu perje oblomio,

Bejturanu sime istruhnio,

Svu jaglieu nogam' pogazio,

Bosioku strucak uskinuo,

Na pendzeru biljeg os tavio ,

Neka znadem, da je dohodio.

Kun' ga majko, i ja sam ga klela!

ern mu obraz kano gruda sniga!

Pceliee mu dvorak zamaglile!

Bile mu se hiljadile ovee!

Pokisli mu konji i volovi

Vosak gonec na debelo more!

Vrane koze brda privranile,

A kozliCi zelene dubrave,

Mili janjci zelene doline,

Vrani konji zelene livade,

A teladi zelene cajire,

A kravice sela zaglusil!

VJETAR PUSE Vjetar puSe, alkatmerom nise, Sad moj dragi ambe.r-dusom dise, Dusom diSe, a kalemom piSe: - Djevojke su zlatne hamajlije; U jednoj se hamajliji pise: - Ko te hote, ne ponosi mu se; U drugoj se hamajliji piSe: - Ko te nece, ne nameci mu sel

191

Od nameta fajde ne imade

Nit' u rodu nit' utrgovanju,

A kamo 1i u a§ikovanju.

U trecoj se hamajHji piSe:

- Ne Cin' jada, lijepa djevojko,

Ne oin' jada, ne veti sevdaha!

Od sevdaha goreg jada nema

Ni zaiosti od asikovanja!

Na zalost ce i komSi1a doB,

Al za jade niko :i ne made

Osim Boga d srdasca moga.

UZORNA SNAHA Sjajna mizdo, gdje sd sinoe sjala? - Ja sam sjala v~se Sarajeva; Ntisarrn sjala, neg' euda gledala: Gdje brat seku ludu udavaSe. Ne daje je, da mu ndje draga, Vee daje porad pusta blaga. Svi u dvoru senIi i vesem, Ali nije divojaeka majka, Neg' je ona sahtli i kahall:'m. P.itala je jedJinica Fata: - 8to je tebi, mila moja majko,

SVii u dvoru senti i veseH,

A ti sama sahtli i kahairli?

- Pro
Kako tvoju losu srecu kam:

Sve]Qra babu zmaja zestokoga,

Svekrvicu zivu zeraviou,

Dva dive.ra, dva mrka oblaka,

Dvi zaove, dvije guSterice.

Dvi jetI'Ve, dvije zmije ljute.

Njozi veli plemenita Fata: - Prod' se toga, mila moja majko, Lako eu im svima ugoditi. Sveknl bfibi lam ugoditi. Noge prati d njega sltiSati, Eto eu mu mlada ugoditi. Sve]Qrvici lasnje ugowti: Kasno leCi, a ranD ustati, Eto Cu joj mlada ugoditi. Diverove Jrnjizi nau6iti, I suvUse u loy opremati. I njima eu mlada ugoditi. Zaovama ruho sakupiti, Jetrvama dicu odgojiti, Eto eu dID .svdma ugoditi.

KLETVA Djevojrka je livadu gojila,

Po livadi bostan pooijala,

Po bostanu cvJjet svakojaki,

Svako j!\.l!tro cvijet obIa2Jma;

Jedan danak Ol1a g' ne ob:ilSla;

Navadi se Mujo celebija,

Djevojci je cvijet potrgao,

Njega klela lijepa djevojka:

- Eda Bog da. Ijeti bolovao!

Ja ti mlada ponude noslla;

seeer smora. smokve iz Mostara

I ja'lljeta prije pramaIjetja,

Zeljanice prije kukavice,

KaraiHame u medu kuhane:

Zabun hasta. maj, osladi usta.

JELEN I DJEVOJKA Crna gora Idstom uro
192

DOK PRONESU PAMET I LIPOrU ... Vita jelo, uzVtij brdu grane.

Uzvij g;rane, llZlll'i me na grane,

Dok!le produ gem CrkviCani,

Dok pronesu pamet ii Ii-potu.

Dok pronesu Siroke rukave.

I jos t.ipse. kajisli-opanke,

I jos vise. bunnu nad oeima,

I niz bunnu kitu do Il'amena;

Da j' u mene srdce ad kamena.

Vee hi mi 'Se raztopilo mladoj.

13

Narodni humor i mudrost Musl.imana

193

Vita jelo, uzvij brdu grane, Uzvij grane, uzmi me na grane, Dokle produ gerzi Zenicani, Dok pronesu pamet i lipotu, Dok pronesu svilene ,rukave, I jos lipse, fesic nad oeima, I niz fesie kite do ramena; Da j' u mene srdce od kamena, Vee bi mi. se raztopilo mladoj. Vita jelo, uzvij bOOu grane, Uzvije grane, uzmi me na grane, Dokle produ gerzi cajdraiani, Dok pronesu lliroke rukave, I jos vise, sirite na prsih, I jos viSe, sargiju u roci, I jos v.ise, kajisIi-opanke; Da j' u mene l$rdce od kamena, Vee hi mi se raztopilo mladoj. Vita jelo, uzvij brdu grane, Uzvij grane, uzmi me na grane, Dokle produ gerzi JanjiCani, Dok pronesu kerane rukave, I jos vise, kratke fermenCiee, I jos l!ipse, sarene peslcire, Ntiz peskire kite do ramena; Da j' u mene srdce od kamena, Vee bi mise raztopilo mladoj. V11:a jelo, !IlZVij brdu grane, Uzvij grane, 'llillTIi me na grane, Dokle produ gem Podbriiani, Dok pronesu pamet Ii lipotu, Dok pronesu spuseane kosulje, Pod kosuljom granate tozluke; Da j' u mene -srdce od kamena, Vee bi mi se raztopiJ.o mladoj. Vita jelo, uxvij brdu grane, UZViij grane, uzmi me na grane, Dokle produgerzi PutiSani, Dok pronesu pamet i lipotu, Dok pronesu prejene kosulje, I jos lipse, krmezli salove; Da u mene ISrdce od kamena, Vee hi mi se raztopilo mladoj. Vita jelo, uzvij brdu grane, Uzvij grane, uzmi me na grane, Dokle produ gerzi Gornjicani, Dok pronesu pamet i Iipotu, Dok pronesu puce niz nidarce, I jos HpSe, cohane eakSire; Da j' u mene srdce od kamena. Vee bi mi se raztopilo mladoj.

MUJO I AJKUNA Zagleda se Mujo i A}kuna Bez promjene devet godin dana. Nit' je Mujo druge drage gled'o, Nit' je Ajka drugoga dragana. Ajku prose sa cetiri strane, Ajka nece prosca nijednoga; Zaprosise, pa je izprosiSe, Dadose je i ne pitase je, Vjencase je i ne kazase Odvedose ldceni svatovi, Odvedose lijepu djevojku. Tude su joj k'nu postaWli. Tuzan Mujo na pendZere dode, Kako huknu, tahta dZama puknu, Kako jelmu, sva odaja zveknu, Pa on pita Ajkunu djevojku: Lijepa Ajko, zar ti kniju ruke? Kniju, Mujo, ;i noge i rukel Opet, Mujo, mislim tvoja bUil Sve se jenge redom ogledase, ZgledaSe se, pa se nasmijase; Oni misle, da im Ajka -laze. Kad je bilo noei od ponoCi Sve pospalo kano i poklano, Ujepa Ajka na sanducim svojiru; Malo za:spa, al se brzo prenu, Ona skoei na Doge lagane, K'nu im je u leden saprala, Prstenove u ibrik sasula, Pa izade na avliska vrata, Doeeka je celebija Mujo, Pa je uze po sv.ilenu pasu, Pa je nosi svom bijelom dvoru, Ozeni se, radostna mu majka.

r

194

SVAK ME HOtE Svak me hoee, a ja svakog necu. Neeu bega, ne begenisem ga, Neeu age, jer mi nisu drage, Hoell hodru, hooze su mi drage: Jer se hodZe baklavama mane. 13*

195

VITA JELA Vita jelo i pod rtoboon hlada,

Blago onom, tko pod tobom spava!

Dobro ti se 'smisli i naspava.

A ja svu noe premislih, ne spavah,

Koga ee mi Bog u sreCi dati,

n' Hasana, granu dulistana,

II' Omera, bora zelenoga,

II' Mehmeda, dula rumenoga,

II' Mujagu, po celu rubije,

II' Ibricu, srmali kanieu,

Hi Sulju, zlato na mosuru,

IIi Salku, srrnu na jumalru,

II' Aliju, sladku gurabiju,

Iii Avdiicu, paru carevieu.

Sve bi meniu postu priJstalo.

DuIom bi se mlada umivala,

Kiti!1a se borom zelenijem,

Kad hi metla po celu rubi:je,

Lij.epo bi mi lieu ujisalo.

Utegla se srrnali kanicom,

Lijepo hi mi struku ujisaio,

Zlatom vezla, srrnom podpunjala,

A izjela sladku gurabiJu,

Sve bi mlada lako pregorjela,

Sarno ne bi>h paro eaJreV'icu.

CELEBIJA MUJO I DIZDAREVA UMA Bostan sije CeJebija Mujo,

Bostan sije, a od Boga isee,

Da mu Bog da, da mu bostan :rodi.

Sve olrolo tunje i turundZe,

A po srijedi gospodsko cvijeee.

Bog mu dade pa mu bostan rodi..

Sve djevojke redom dohodile,

Najposli:je Dizdareva Uma.

Govorio CeJebija Mujo:

- A bora ti, Dizdareva Umo, Ti podigni sindzefli feredZu, Jell" je rosa po zelenoj travi. DiZe Uma sindZefli feredfu,

Vidjese se gaee pirLitane;

Sve okolo vuci i bauci,

Po srijedi sve junacki brei.

Na turu je
Na uckmu Celebija Mujo,

Kad to vide Celehija Mujo,

196

Uze Umu po sv,ilenu pasu Pa je noS'i na visoku kulu. Tu su bili i dva i ,tri dana Nit' su jeIi, nit' vooice pili. Govorio Celebija Mujo: - Hajde, Umo, trazit ee te majka!

Ne eu, bogme, Celebija Mujo,

Ti si meni i otac i majka.

RUGALICA GARO Majka Fatu s.Uno pletijalie, Od petero i od devetero. Majka Fati ,tiho govorase: - Moja Fato, moja ljepotice, lSe id' sarna preko Atmejdana, Bez robinja i bez hizmeCara, Vidjet ee te Garo, momee mlado. Majka m1ide to nitlro ne euje, Ali to slusa Garo, momce mlado. Govorase jogun-momee mlado: - AI, Boga mi, ostarjela majko,

Nije Fata tako ni lijepa.

Glava joj je kube od hamama,

Zubi su joj Begova munara.

Usta su joj Hrvatin-megara,

Dva su oka dva vel'ka findZana,

Dvije ruke dvije oklagije.

MOMAK I DJEVOJKA Kolo vodi Jijepa djevojka, Kolo vOOi a pjesmu izvodi: - Nejma cara nad nasega cara, Ni vezira nad naseg vezira, Ni junaka nad mojega momka. Kad to cuIo zendil-momce mlado, Govorilo svojoj roiloj majci: - Cujes li me, moja mila neno, Uzmi mene na bijelo krilo, Bric meni bradu i brkove, Nabijeli me i nabakami me, Navuci mu surmu i obrve, Napravi mi glavu djevojacku. Obuei mi svilenu kosuIju, Po kosulji dugu anteriju, -I\nteriju, vezene salvare.

197

Obuci mi zelenu feredzu.

Namjesti me stog god ljepse mozes,

Da ja idem djevojci u kolo.

Majka mu je za rijec hajaIa,

Sve namjesti kako on hotjede.

Obri6i mu bradu i brkove,

Nabjeli ga i nabakami ga,

Navuee mu lSurIDU i obrve,

Napravi mu glavu djevojacku.

Obuce mu svilenu kosulju,

Po kosulji dugu anteriju.

Anteriju, vezene saIvare.

Obuce mu zelenu feredZu,

Namjesti gastogod ljepse made.

Jos je njega mati svjetovala:

- Kada dodes u zelen·!ivadu, Sto je staro sve u ruku ljubi, Sto je mlado u bijelo lice. Kolovodu pod bijelo grlo. ­ On je majein savjet poprimio,

Kada dode na zelen livadu,

Sto je staro on u IlUku ljubi,

Sto je mlado u hijelo lice,

Kolovodu pod hijelo 'grlo,

Pod grlom joj dva zuba ostavi,

KolJiko je lako poljubio

Say Je derdan krvlju ukapaIa,

Droban b~ser u njedra sasula.

BEGOVICINA ISPOVIJEST AH,heg se s ljubom zavadio Prvu noccu na meku duseku. Ali-beg joj savezuje roke: - Kazuj, ljubo, tko te ljubio! ­ - Gospodaru, otpusti mi ruke!

Sve A.u tebi pravo kazivati:

Dva PaSica i dva Novalica,

I dva bega .Cureic Harlibega,

I dijete iz novoga sehra. - .

Jos joj gore savezuje ruke: - Kazuj, ljubo, za koliko mita? - Gospodaru, popusti mi ruke! Sve Cu tebi pravo kazivati: Dva Pasica - dva ruta dukata, NovaIiCi ~ dibu i kadifu, Dva curciea pedeset dukata, A dijete - sate iz njedara.

198

ABDIJA Pod naslovom A B D IfA

napisao je 1866. god.

fusuf-beg Cengi! zvani Pafi! iZ Foce pjesmu s kojom jelsvjetovao svoga sinovca imenom Abdija. Ta se pjesma IIbrzo rasprostranila po svoj Bomi i Hercegovini.* 1 Hajd' Abdija ti na vazI, KIanja:j pet vakat1 namaz3, Tere 4 ne CD bozji faa:z5, A za Boga, Abdija. 2 A~kom6 'lSrce napuni, Allah, Allah7 sve zboni Svoga Boga spominji, Ahl sve aui, Abdija.

3 Nemoj dunjaH milovat', Krivo zborit' i lagat. Gafil9 biti i spavat', Jazukl0 ,ti je, Abdija. 4

Haramll Iok;mell ne jedi,

ist.inu besjedi,

A besposlen ne sjedi;

Dobro slusaj, Abdija.

T~

'Vaz - predika. 'Vakat vrijeme. 'Namaz - klanjanje, molitva. 'Tere - izostavit,. propustit. !Farz - bozja zapovjed. 'ASk - bozja ljubav. 'Allah - Bog. "Dunia - svijet na kojem Zivimo. 'Gafil ­ nemaran, lijen, neharan. IOJaZuk - steta, skocta. "Haram - od Boga zabranjeno. ULokma - zalogaj, brana, jelo.

* Ovdje je integraIni autorov tekstkao i tumacenje rijeei koje je dao Mehmed-beg Kapetanovic LjubuSa-k u svojojknjizi NARODNO BLAGO. 1887. u Sarajevu. 199

5 Uci bolan i hukCi. Svoje srce poturCi, AsP ne£sa2 sve muci, Du§manJ ti je, Abdija.

6 Radi dobro dok si mIad, Jer je marost vel'ka jad Ne ces imat poMje kad, Kajat ces se, Abdija.

11. Nemoj jednu misliti, Nemoj drugu zhoriti, Grohotom se smijati, Dinul zarar, Abdija.

12. DunjaJ jedna leSina, Na vratu ti grijeSma, A rti jedna mjesina, Igpuhat cei!, Abdija. 13.

7 Nemoj bim binamaz4, Vak.tmn5 hajde na namaz6, Bogu Ci.ni sve nijaz7,

Dosta8 tram, Abdija.

8 ProS-Ie vakte' nakianjaj, Od grijeha bjez' u kraj, Svom se Bogu priklanjaj, Nes' se kajat, Abdija. 9 Terc lo ne Oini Sunnetall , U musafu12 ammetal3, Velika jeljepota,

Tu,rCi'n I4 bim, Abd,i.ja. 10 N?moj Cinit kilu kalis, Uzm' od svakog ti hala1l6,

Ne varaj se ti na maI17,

Zlo je po te, Abdija.

Nije Iahko umrijet. AzTaila4 podnijet, U raku se zavrijet, Jadni ti smo, Abdija.

14. Kad ti staDeS mrijeti, sejtan Ce se smijati, Pak ce tebi rijeti: Neka, neta, Abdija!

15. Kad te metnu u mezar5, Sa sve strane sve duva:r6, A obuzme va1:ra IlaIr7, Nije lahko, Abdija.

16.

Nejmas d0Slta8 nikoga Izvan Boga dragoga I ame1a9 svojega Pokraj sebe, Abd~ja. 17.

Bog je jedan jedini, Svakom pravo on Oini, A flaS svetac istini, Blago nami, Abdija.

'Asi - silan, ohol. 'Nefs - strast. 3DuSman - neprijateIj. 'binamaz - nepoboZaii. 'Yakat - vrijeme. 'Namaz - molitva. 'Nijaz - ponizan. "Dost -prijatelj. 'Pro~le molitve nadoknadi. " Tere - izostavit, pro­ pustit. "Sunnet - sVeCeva zapovjed. UMusaf - luran. DArne - u kuranu jedno posebno sure (stiva). "Turein - Musliman, muhame­ dovac. "Kilu kal - svagja galama. 16Halal - oprost. oprostenje. ''Mal novae, imetak.

lDin - vjera, mono lZarar - steta. skoda. 3Dunja - ovaj svijet. 4Azrail - angjel koji duse prima, vadi. 'Mezar - grob, raka. 6Duvar ­ zid. 'Nar - paklena vatra. "Dost - prijatelj. 'Amel - zasluga.

200

201

i.. il·

18.

25.

Ti se uzdaj u Boga, NemoH se drugoga OSljem njega jednoga, Selamet1 je, Aibdija.

Ovaj .svijet 'proCi ee, I kraj svemu dod Ce. NaSe duSe otiei ee Kud valjade, Abdija.

19.

26.

Uei dobro i pisi,

Ti se ouvaj ne grisi,

A sejtana2 s:ve plaSi

Od sebeka, Abdija.

20. Na zlikovce ne gledaj,

Prevarit se ti ne daj,

Li1epo se ti vladaj

Sa svakijem, Abdija.

21. Slusaj dobro stari1eg A ne ljuti ni mladeg Pa se ne boj nicijeg Re~iluka3, Abdija. 22.

1 I

Nemoj zbonit fuhusa4,

Ode i dins i dusa;

I onome tko slusa

Nikako je, Abdija.

23.

Skc6 besjede zboriti,

Mala jan.j7 d'l'obiti,

U grijehe gaziti -

Vrlo ruZno, Abdija.

24.

U dunjaS se ne uzdaj, On ce proei dobro znaj, Vee od Boga iSCi raj. Moj po Bogu, Abdija.

Bez abdesta1 ne hodi, U dZami:ju prohodi,

Halik2 dragi sve vidi. Haj:iil po te, Abdija. 27.

Nemoj mehko sterati,

Nemoj tvrdo spavati,

Vazda valja mueiti Svoga Nefsa4, Abdija.

28. Gin' Abdija ti hajratS I ve-tiki hasenat6, Muhamedu .salava17• Valjat ce ti, Abdija.

29. CitabS kaie grehote

I dZenetske9 Ijepote,

DzehennemskelO strahote;

Placi bolan, Abdija.

30. Nemoj 'Se ti krivo klet, Valja brate umrijet, Gorku muku podIDjet, Nije lahko, Abdrja. 31.

Smrt je jedna AdXijall, Tatarska je kandZija12, Ti &i boIan JoIgjijal3 Ugurolla14, Abdija.

'Selamet - spas. 'Sejtan - vrag, gjavo, sotona. 'Reziluk - napast, ruglo, osramoeenje. 4FuhuS - sramotne rijeei. $Din - vjera. 'Sire ­ ruine rijeei. 'Mala jani - brbljanje, besposleni govor. 8Dunja - ovaj svijet.

'Abdest - umivanje, Cistoea. 'Halik - stvoritelj. 'Hajir - dobrota. 4Nefs - strast. SJiajrat, hajir - dobro djeIo, zaduibina. 'Hasenat ­ dobroeinstvo. 'Salavat - blagoslov. 'Citab - kuran. "DZenet - raj. "'DZehenem - pakao. "AdZija - gorhoCa. "KandZija oie, korbae. IlJoldZija - putnik. 14Ugurolla - sretan put, s Bogom. .

202

203

32. Sirastl tanka cuprija, Od sablje je ostcija, A od dlake jos tanja. Vajha1unal , Abdija.

33. Sirat valja broditi, Tezak tovar nositi, A ad Boga iskati Selameta3, Abwja.

34. Mahser jedna jalija5, A Bog dragi kadija4, Zebaninska7 dolija8, B~ ce sVaSta, Abdija.

35. Na MahSeru valja 'Stat, Bogu dragom dievap9 dat, Ne pomaie VejsillO brat, Vjeruj mi se, Abdija.

I J

!.\

;.i'j

36.

Hesab!l davat za sevabll• Za grijehe bit azab13, Ko 9to kale naS 6tab14• Hoee biti, Abwja.

38.

Dzehennem U glavu ce U njdma ce Koj' umau,

1e wlo vruc, maljem tuc; pucat ZUC, Abdija.

39. Allahl jedan Resul2 hak3, AI je danas mucan halk4, Naopako kreno svak; Vajhaluna5, Abdija.

40. Ahir zeman ulema6, Zajif im je mesela7,

Osvojila mamela8; Zio po njiha. Abdija. 41.

Ne ce pravo da sude, Vece muce sve ljude, Na sabah9 se ne bude. Gafil lO ti SU, Abdija.

42. Dinu ll nejma lI'agbeta12• Turskoj vjeri hurmetalJ. Hej Zalosti predrta. sto ce biti. Abilija.

L ;1

.1

37. DzehennemlS je vldo plah. U njega ce svaki vlab, Pak Ce :vreti kao grab; Jao njima, AbWja.

"I

I :i j

.1

1

,I

I

43. Jusuf14 Cengic ovako Piso. reko i plako, Jer je tebi obreko Kazat pravo, Abdija.

ISirat - jedan uski most preko pakla. 'Vajhaluna - tesko i ufas. no. 'Selamet - spas. 'Mah!ler - strum sud. 'Jalija - prostrana obaJa. 6Kadija sudac. 7Zebani - paklene sluge. 'Dolija - pobjeda. 9D!evap - odgovor. raeun. l"Vejsil - osobno iDle. "Hesab - racun. l1Sevab ­ duSevne zasiuge. "Azab - paklene muke. "Citab - nebeska knjiga (kuran). l'Diehenem- pakao.

IAllah - Bog. 'Resul - bozji poslanik (svetac). 'Hak - pravedan. tesko, masno. 'DanaSnjem istinit. 'Halk - narod. puk. 'Vajhaluna sveStenstvu, hodiama. 'Ne moZe se Covjek povjeriti. IJer su $Ie dali po lijen, nemaran. "Din - vjera. zlu. "Sabah - jntro, zora. 10 Gafil URagbet - poCast. 13Hurmet - pocitanje. I'Jusuf - osobno ime.

204

205

4.

Ehalija nije razP,

A s njima je BeCi'r kaziJ,

A 'Vojnike on ne pazi

Od zarara4, gospodo.

l

DUVANJSKI ARZUHAL

DUVANjSKI ARZUHAL je molhenica koju je iZ Duvna (Zupanjca) 1806. godi'ne opremio neki aga u Travnik na hosansku vladu mole! da hude na koje drugo mjesto premjeften i postavljen sa svojom ce­ tom, jer Zhog mnogijeh oskudica, hilo mu se je veoma dosadilo u Zupanjcu sjediti. (M. Kapetanovic Ljuhufak)

5. Pobit ce nas kameni

Kao hrti mameni;

Ne kasaju ni konj,i OvoNko, gospodo. 6.

Teska j' ova k!r'ajina I krvava haljina, Ali nas je maJina, Neka znate, gospodo.

7. 1. Evo pisem anuhaIl, Da vam kaiem za svoj haP,

Propade nam c'jeli maP,

Sjeromasirn, gospodo.

Nisam D!ikad vidio, A svakiud sam hodio, sto sam ovdje teglio TeSku muku, gospodo. 8.

Ni Carsije ni hana,

2. Bre pomagaj do Bogal Nije l' nigdi nikoga, Nikom nije ovoga Sto je nami, gospodo!

3. StjeraSe nas u Duvno,

Kao konje u guvno;

Neka mate ufano,

Pogibosmo, gospodo.

Nestade nam duhana, Vee puSimo srnrdana, Razumte nam, gospodo. 9.

Sakelmisdm basumuzs, Diikillmede jasumuz6, Agu oldi isumuz7, Insaf idling, gospodo.

10. Mehmed paSa Zade Za nas Ii ne made; Evo cinim ifade? KaZite mu, gospodo.

'Arzuhal - molbevica. 2Hal - stanje. 3Mal - imetak (novae).

lEbalija - narod. lRazi - pristati, odobriti. lJ{azi - kadija, sudac. 'Zarar - §koda;. ~teta. 'Dodijalo nam je glavi. ·Proljevamo suze. TTeZak nam je posao. 8;:,mllujte se. 'Ifade - prikazujem.

206

207

11.

18.

I sabika teftedarZ,

1

MQj uzdani gospodar,

Ja sam njegov hizmeCa~, Pozdrav,te ga, gospodo.

U dan uili tucemo, Obnoc sjeno vucemo, Opanke ne sV'Ucemo Do sabaha1, gospodo



12.

19.

I timarslci teftedar, Pozdravte ga 'Said hezarS Minetiimuz bi karar6, Istina je, goopodo. 4

DuvanjskJ su ajani2

Koo stari ti:rani,

Oni zi'VU jabani\

Mucno trpit, gospodo.

13.

20.

TeskeredZi efendF,

Bilur kendd her fendi 8,

Gjorsun. imdi derdmendi9,

Pr.ieajte mu, gospodo.

Nitko ne zna do Boga

Moga bega Omera,

Da nam nije jail njega,

NaHpismo, gospodo.

14.

21.

'" mu dao dzenet4, Bog A otcu rou Rahmet5, Dobro cini gajret6 Na kraj,~ni, gospodo.

Niti mogu plI'oci,

Ni u Prusac dati,

Ne smim tarno otiti,

8to eu sada, gospodo?

15.

22.

Niti magu sjediti,

Niti jesti ni piti,

Ne znam Sto eu Ciniti,

Svjetujte me, gospodo.

Hotio bi IDueat,

Al ne mogu cucat,

Suha krruha meat

U 1:.upanjcu, gospodo.

16.

23.

Mislim doCi do paSe,

Al' ako me pozna!!e,

A duSma:ni uznaSe,

Zlo je po me, gospodo.

Ja sam svuda hodio, U Stambul dahodio, Ni,sam ovo v.iciio, 8to je naIrn, gospodo.

17.

24.

Vii ste zevkulO sefadell, A mi derdu 12 beladeU, Svalci danak dZefadel4, Je li pravo, gospodo?

·Sabika - biv~i. "IefttXlar - financijalni upravitelj. 'Hizmeear ­ sluga. 'Timarski - spahinski. 'Sad hezar - sto hiljada. 'PodloZni smo sasvim. 'Vezirski tajuik. 8Razuman je on Covjek. "Neka vidi Ato teglimo. ·'Zevk - UZivanje. IlSafa - roir, pokolj. IlDerd - muka. uBelaj _ nevolja. "DZefade - muka, patnja. 208

Svi po Bosni neferi7,

Evlerii.nde seferi8,

A mi aSa-jokari9,

Sto smo krJIV'i, gospodo.

·Sabah - zora, jutro. 'Ajani - prvaci. 'Jabani - divlje. 'Dienet ­ mj. SRahmet - pokoj. 'Gajret - pomoe. 'Nefer - vojnik. SKod kuea sjede. 'A mi gore dole kasamo. 14

Narodni humor i mudrost Muslimana

209

25

32.

On sekizbinj evlerden 1, Gajri jokdur bizlerden2, Jazu kusun seferden3 , Kurtul maduh4, gospodo.

Mrskc mi se tuziti,

A hodeci ruziti.

Ja ne mogu

Ne znamsta cu, gcspcdo.

26.

33.

I dan i noc skacemo, Neprestano placemo, Da yam pravo reeemo, Ne moze se, gospodo.

Dodija mi vee tuga. Budue vaSa ja sluga, Prernnogo ee bit ruga U i:upanjcu, gospodo.

27.

34.

Ljeti, zimi, sve vcjska,

Varna velim na jedno,

Sastante se u jedno,

Pa govorte zajedno Raw mene, gospodo.

Da je nasa Imotska,

I po tcvar jos voska,

Dojadil0, gospodo.

28.

35.

Osanmisler neferlerS, Hadden asm seferler6, Stranputice giderler7, Utekose, gospodo.

Eto saljem causa Starcg Ibru Morusa, Nern'Ojte mu rec usa Millimo vas, gosp'Odo.

29.

36.

BjeZi ~edan po jedan, stc 6u cinit ja jedan, Ako zovnu na mejdan Ne2lDamskim cu, gospodo.

Smilujte se na svoga Vjemog slugu staroga, Pa posIjite drugoga U i:upanjac, g'Ospod'O.

30. 37.

U dobri cas bib Aga, DuSti basum dag daga8, Prow bib se ja svega, Al ne mogu, gospodo.

Jamite nas iz Duvna Jer bi mogla bit buna Da je bHzu nas Una Da skoCim'O, gospodo.

31. 38.

Ovog hi se ja proso Da hi kuill ne dcsc I odavle omic, AI sramota, gospcdo.

'Od hiljada B~njaka. 'Drugi nejma osim nas. 'Ljeti zimi na vojni. 4Nikad nismo slobodni. 'Dosadilo vOjnicima. 'Veee trpit ne mogu. 'Stranputice odlazee. "Udrih glavom na muku.

210

Svojim v'Ojnicirn 'Oturakl , A nama je Ia jutak2, Makul gjormez buni hak3, Cini mi se, gospodo. 'Oturak - sijelo. 'La jutak - 510 se trpit ne maZe, potesko. 'Ni Bog ne ce odobriti. 14'"

211

39.

46.

Nije nama do smiha, Nestalo nam liz miha, Te !]lam dusa ispiha, Pomrijesmo, gospodo.

Mi tJraieCi sicara 1 UCinismo zarara2, Pak ce biti fuaral, Neka znare, gospodo.

40.

47

Kjotumuzdiir zaten hal', K:imsede jokdur megjaP, DfidZe dZunduz kilukaP Megju nama, gospodo.

41. A varna je do smiha, Nama dusa dzdi.ha;

Cuvajse od griha, Umrijecete, gospodo. 42.

Ovo tuga gOVOI'i

Jer nam vece dogon,

Niti kopaj ni on,

Od kud cemo, gospodo.

43.

Mi smo opet svi vaSI,

Progovorte vi pasi.

Svi nefen su naSi

Goli, bosi, gospodo

44. Vele mem nefen, Da im jesek secen4 , Sorar senuz haberi5• Bjezat cemo, gos-pado.

45. Joktur buna bie takat6, Nije msta za Zvakat, Ne mozemo vee ,trkat, Vjerujte mi, gospoda.

Gdjekada ,se karamo,

Sami sebe haramo,

I nevolju paramo

U Zupanjcu, gospodo.

48. Najprvo smo mi ziigjiirt4, Ne jedemo ni jogUI'1:5; Rad bi cirrit ja sukjut6, AI ne mogu, gospodo. 49.

Gladni konji nam hriu, Ne mogu se da diiu, Jer ~e uZa sva tr~u Kraduc sjeno, gospodo.

50. Nedamko ni boba

Ni za pare ni diaba;

Oprostite svog roba

A prid duSu, gospodo.

51. Ubite nas u 5inu,

Pa nas biju ko svinju,

I iScu nam jos cinu,

Jela pravo, gospodo.

52.

Nije za sto Jrupiti,

A sve ho6e sJrupiti,

Molee zube tupiti;

Koja fajda, gospodo.

'NaSe je stanje uZasno. 'Da se trpit ne mof:e. 'I dan 1 noe svagja je. 'Da sve ~eCer jedemo. 'Ako nas vi pitate. 'To se snosit ne more.

ISiear - plijen, dobitak. 1Zarar - steta, skoda. 'Firar - bjegunac. 42:Ugjiirt - bez novaca. 510gurt - mlijeko. 'Sukjut - lutiti.

212

213

55 ~.

Da otmemo hi zorha1,

Da krademo jest globa2,

Isprazni nam se torba;

Smilujte se, gospodo.

POZIV

Jusuf-bega Filipovica na nauk Sarajevo. 15. maja 1880.

54.

Velimo yam mi aman3, Nije I' dose vec zeman4 Da budemo svi revans Nasoj kuci, gospodo. 55. Biz Duvna je gideJj6,

Taribumuz bezbelF,

Zilkadenn eveli8, To se znade, gospodo. 56.

Da znademo kabahat?, Sto tegtimo melamet lO,

Da je ovo zijafetll,

Dodija nam, gospodo. 57.

Jednu rijec jos imam,

Oprav te nam taj meram12, Bi nam sohbet13 vas tamam14

Falimo vas, gospodo.

1.

Braco moja, svi Bosnjaci, Osoblto Muslimani, Cujte mene vi junaci, Neeete se pokajati.

2.

U nas mnoga djeca mIa'da

Za nauke svake sada,

A nauka sv'jetom vlada, Dajdermo ih azuciti.

3. Vidite H, dobri ljudi, Koliko se vlada trudi, Te iza sna naske budi Na nauk nas uputiti 4.

Naseg cara Velieanstvo, To je braco stare caTStvo, Vjekovito gospodarstvo, Kom podloZno valja biti.

5. Nerazunmi neki zjajll

Da Ce iCi u Aziju,

A ne uCit gimnaziju -

Stirn ce sebi nahuditi.

6.

'Zorba - nasilje, otimacina. 'Globa - kazna, muIta.S Arnan _

pomagaj, smilujte se. 'Zeman - vrijeme. 'Revan - poci. 'Mi u Duvno oct karla smo. 'DoW mate lijepo. ·Zillkadeta - mjeseca. 0Kabahat _ krivnja, pogrclka. IOMelamet - muka, patnja. "Zijafet - gostba. 'IMeram - Zelja. USohbet - rijeei, besjede. "Tamam - smeno. ,

214

Vjerujte mi, nije muke

Dati djecu na nauke; S tim nam budu proste '1'Ilke Dobro nase odrZati­ 215

7.

Jos je nama svetac reko ­ Trai'te nauk na daleko! Lud bi bio ko bi ceko, Zato valja pohieeti. 8.

Od bdike do motike Traf'te nauk bez ra:rJike Svetceve su rijeci vel'ke Sto se mora iizvditi. 9.

Nij' od znanja nista bolje,

Od neznanja sramotnije

S toga svasta znat je bolje

Bel. razlike neg ne mati.

10. Sv;i naucni napreduju, A neznani propadaju; Zato treba imat volju Sve sto valja nauciti.

11. f'iJjpovic beg
Sa srca mu to potece.

Za nas nejma msta prete:

Neg' svu mladez izuOiti!

LEGENDE, BAJKE I BASNE

CUDESTVA HAD1:I-DERVI8A

,i

,Ii 1',I,1

~! \

Bdo 'je nekakav derviS hadiija, koji je mnoga t:udesa 11 narodu cinio. Mnogi drugi dervgi, koji su PQmanja eudesa emili, docuju za !Iljega, te mu poemu zaviditi i dQgovore se, da poou svi na ha­ dZinski barjam kQd Radii-dervisa na videnje i na zijafet; pa da bi mu pokazali da i Qui cudesa oine nista manje nego 'On; svaki Qd njib uzjaSe na razLiiSito zvije1'e, neki na lava, neki na nigra, neki na mededa, neki na vuka itd. i svaki sVQje zvije1'e zauzdaQ su dvije five zmije, a tre6u drZi 'u rukama mjeste kandZije, te svoje zvijere gQni. Kad dodu do pod kueu Radii-dervisa, 'On dh vidi s pendie1'a od kule, pa zapovide kuli: - Ded se PQkJreni iz temelja, pa hajdmQ u susret gostima. - Kula 'PQtroi dervisima u sus1'et; a kad oni ,vidjeSe, da RadZi-dervis sjedi na pendieru, a da kula pod njim ide, svi skoCiSe te k hadZiji otidQse i svi mu se poklonise. On ,ih lijepQ doiSeka, i naredi mQmcima, da 'svu Qnu zvjerad i zmije zatvQre 11 izbu kod njegQve krave. Kad bi u jutru, PQklonise mu se, te krenu da ridu, a RadZi-dervis ib isprati. Oni uljegu u ahar, da svaki svoga nazQvi-konja prihvati, a ne videnista drugo Qsrim krave hadZine. - Arnan, efendum! - Svi povieu. - Ovdje ne VoidimQ niSta osim woje krave. - Stante malQ da vidimo, - odgoVQri hadZija. Izvede .k!ravu u avliju i naredi jQj, da zine. Krava kad zinu, otvore jQjse u ustima straSne planine, brda i ledine, a po njima se ligra:ju Qna zvjerad ri jednQ drugo ne jede. ReiSe hadiija: - Eno pogledaJte! 'lnoja lib krava svijeh izjela; nego nek ,svaki od nas sVQjega konja uhvati. - Oni tako ucine, ali, ne moguCi vidjeti 'One svoje zmije, zapitaju: - Ada gdje 5U nam uzde i kandiije? M.i ih ne vidimQ. - EnQ ih pod onim najveCim drvetom u QnQm grohotu iSPQd QnQga najvisega kamena, pa neka svaki svoju izvadi. - Oui tQ urade, i, karl svi Qpet, kao QnQ pl'ije, PQsjedaju ikad Qkrenuse, 1'eee Un RadZi-derviS: - Oisadile, braeQ! znadite, da ne moiete kao ja cudesa svi vi ciniti prije, dQk ne PQdete stQ i jedan put na cabu, pa Qpet svi vi neeete mo6i uxaditi kQIikQ ja sam.

219

BORDZA I GJERGJELEZ ALIJA Bio je u KrajilIli nekakav siloviti junak po amenu Bordza, koji se po KraJini bio proglasio Il!ista grdi lIlego jos bolji od Gjergjeleza A1ije. Kad momak prihvati s'VOjilh 25 godina, ruko mu ruje smi:o na megdan izaCi niti se s njim pohrvati, te on pisi knjigu Gjergjelez Aliji da k njem'll dode u Krajin'll, i Alija m'll dode. Vidje Bordza, da je Gjergjelez ad njega jaCi, te ne see ga na smrtni megdan pozvati, nego mu rece: - Cuo sam za tvoje junaStvo, a ne znam, jesi Ii ti za moje, pak sam te zvao da se sjutra pohrvljemo, da ¥idimo, ko ee koga obariti na zemlj'll, Ii. da se pobratimi:mo. - Gjergjelez :na to pristane, pa po veeeri, kad adose spavati, leze BordZa do Gjergje­ ]eza Alije, a prije nego IHo je BordZa legao, dozove sestru Almu i pris3Ipee joj: »Kad cujeS da je Gjergjelez zaspao, lezi m'll na dno noga, pa primaJrni i dobro pribi poplate ad tvojdh noga pri njego· vijema, i pr.idrli jedno dva sata, a ne boj se obrazu: ja eu kod Al1je Nti. - Djevojka taka i 'llcini kako je BordZa nauoio, ali ne prode ni po sma GjeI'gjeleza spopade mrtvacka voda, a djevojoi se uZdi krv taka, kao da je pohijesniJa, te se ruze :i sapti bratu B
STA JE ZENSKI SER Jedno jutro sjede covjek pokraj vatre ri prlstavi dezvu uz vatru, da kahvu ispece. CekajuCi dok dezva provri, zamisli se pa ce glasno reoi: - ~hali je ,to zenski ser? Da mi je znati? - A zena,koja je brasno prosrija'Vala za naevama, red ee mu: Neka ti nije hatur ja eu ti pokaza1:!i. - Covjek je uslobodi da joj neee nrista za hatur primitli, neka te sejtaniuke na njemu izvcii. Zena ucini, te se covjek prometne u jarca. U tom dode trgovac, pa ga kupi ad zene, te ga uze za rag i povede. Covjek htede da rece: - Ne vodi, ja sam covjek, - ali zaludu, posto proavaz,j, admah zadreoa Ikao jarac. l1rgovac ga advede, rte zatvoci u svoj tor, de su bila jos tri jarca. Kad dode prvi petak, izvede trgovac jednog jarca i zakla, a osta!ie n}ih trojica; a kad dade dru!3i petak, zakla drugog, a treeeg petka treeeg jarca. Sad osta oovjek u jarcevoj kazi sam, miJsleei kaka je do!iao red na njega, i kako ee ludo d2Jgubiti glavu. Kad dode i eetvrti petak, dade trgovac ie i njega oboci da zakolje; on opet !ieeo bi da rekne: - Ne kolja, jadan ne hw, ja sam ooV'jek, ali uzaiud, tim !ieedne pragovoriti, zadreci kao jarac i u velikom strahu razbere se. Karl se !razbere a on sjedi na !i1stom mjestu, dezva jos nije provrela a zena se smije za naevama !ito je on oatav mjesec deverao kao jarac. Eto to je zenski !ier.

SULEJMANIC I DZINSKOG PATISAHA SCI MLINAR I VILE Bio neki mlinar, i imao mlin prl nekoj sumi. Jedn'll vecer do­ nese on Zito d zaspe da se melje. Karl bude u neko doba noei, mli­ nar oeuti neku pjesmu i preplaSi se, pa pode viriti kroz brvno. Ima sta i vidjeti: vile uhvatile kolo pa igraj'll i pjevaju. Na jednoj viii pozna mlinar zlatnu anteriju svoje zene. Kad vile malo popjevaSe i poigrase, stare vile stado!ie mladima govoriti: - Idite sada svaka koja ruje Boga spomenula, i donesite masla, meda i mliva. - Odose vile brzo i doneso§e pa vatru nalozi§e i halvu ispekose. Jedo!ie halvu i svu ne mogose pojesti. Stara vdJa progovorl: - Ovo !ito je ostalo, ostav.ieemo za onog mlinara. -; Mlmar cuvsi to istrCi iz mlina ua polje pa pode vilama; one pobjegnu, a mlinar popane grudu halve pa se baoi za njima, i to na onu vilu sto je na njoj anterija njegove Zene. Vila m'll progovori: - Mol' se Bogu, mlinaru, §to holOz zapjeva; a ti bi upamtio na koga si se halvom bacio. Mlinar se u mlin povrati, mlivo pokupi i brzo ode kuci. Kad dode kuCi, upita Zenu: - Kamo ti anterija? - Sta ti je, dobar Covje­ ce? Moja je anterija 'll sanduku. - Daj mi je, zeno, da je vidinl. ­ :lena otvori sanduk i dade mu anteriju. On pregleda anteriju, i nade na njoj biljeske od halve, pa rece feni: - Nocas ti je anterija na villi hila.

Car Sulejman gradio dzamiju u Stambolu. Taman !ieeo da zapocne gradnju, kad mu doleti nekakva tica i zavice: - Ama, ama, ama! - Cuje rto car pa zapita: - Ne demek ama? - A tica mu yeti: - Nemoj drugog uzeH za ne:i'l.1laxa dzamiji vee onoga koji mogne na mermeru postaviti jaje da na whu stoJi. - To tica rere pa odle6e. Car stane traZ!i1li lIleimara kako mu je tica rekla. Dolazi Ii ovaj i onaj, ama zal'lldu, niko ne more da postavi jaJje na vrh. Obtledi seaman say Stambol, a ne nade se neimar. Eto ti opet one Ne demek ama? tiee pred dvor, pa ee opet: - Ama, ama, ama! - zapita car. - Ti m:aniS u kafezu sina ima dvadeset godina, pusH ga neka i on proba metnuti jaje na vrh. - To reee pa odleee. Car Sulejman pusti sina iz kafeza, on kad cuje oko !ita se muce, uzme jaje, pa skine haIku s prsta, metne na mermer i u haIku jaje. Tako Sulejmanic post,ane neimar nove dZamije. Kad swsi dZaInitju, opet doleti ana tica i rece: - Ama, ama, ama! - Ne demek ama? ­ upita car. - fusti caxeviea malo u loy. - To rece pa odleee. Car pusm. carreviea da ide u lav. IZaSavsi u Sumu, oio dan je tumarao tamo amo, dlok lizhi pred njega jedna baba d na glavi nosi pUDU ruCicu mHje.ka. Carev.it dokopa pusku, naniSani i pras, posred ruCice. Zali mlijeko babu svu jagom, kao da se okupala u njemu.

220

221

Na to ce mu baba TeCi: - Ne smirio se, junace, ni umro da Bog da dok ne vidUo dzinskog patisaha seer! A znaS kakva je? Tako je bijela kao oni s-nijeg a II:lll11ena kao ona krv po snijegu. Carevicu se odmah uleze to u srce i sve je mislio 0 njoj. MisleCi tako, sve je iz dana u dan slabio i venuo, dok ne dode k'o prst. P:ita ga otac sta l11U je, a on suti, nista ne odgovara. Najposlije zamoli oca da ga posalje u gurbetluk. Otac ga spremi, da mu sve sto treba za put i sejsanu dukata. U tome opet doleti tica i zavice: - Al11a, ama, ama! Ne demek ama? - zap,tta car. - Ako ode carevic, .izgubice oei svoje, ali Ce videN Ii diinskog patisaha scer! Carevic krene na put. Idu6i take putem ,izidepred njega davo u insanskom suretu, te ga zapita: - IIi je bolji ser, iIi hair? ­ Pa to se zna da je bolji ha:i.r - odgovori carevic. - N.ije iistina ­ odgovol1i davo - boljli je ser. I tako pregoneCi se,
Carev,it pusti goluba, pa pode dalje. Nije malo oomak'o, dok ugleda dvore. Dode do njib. i odl11ah ga pustepred patisaha. Kad eu patisah zasto je dosao, odmah naredi da se strpa u ,kuhiju. Tu ga golub doceka na krila, te se ne ubije. Uveee ga patBah pozva na veceru, a po veceri ce sultaniji. Ama, ako ona ne progovori, ode glava s ramena, kao sto je mnogima otiSla. Carevic je ponio go}uba, pa s Bozjom pOl11oCi upravo pred sultaniju. Usavsi carevic u sobu, pokloni se i nazva selam. Sultanija ga pogleda, pa se okrenu na pendZer, a nista ne odgovori. Onda carevic okTene: - Selam alee, pendzeri! Selam alec, duvari! Selam alec, vrata! - a goluba je vee bio spustio. Dok kao bajagi vrata odgovore: 0, alejcumu selal11! hoSdeldum, seh zade, carey sine, sultan Selimien! Oklen ti ovde?­ Dajte, mojaqraga vrata, vi me 'l'azgovorite, eto sultanija nece da progovoci, p'a mi valja sjutra poginuti, nego mi ,kaZite kakvu itra­ biju! - Dok istom vrata zapoCeSe: - Ho6emo, hoeemo, slusaj samo. Ono se sastave dunner, terzija i bodza, pa nekud ism u drus1JVu. Dunder i terzija bili ISU Rlseani, a hodZa TurOin. U putu zanoee na roeraji. Tu naloze vatru i ugovore da je po redu cuvaju, svaki po dva sahata, a druga dva da onda spavaju. Prvd ce je cuvati. dunder. Ele, kako je 08too sam dunder, uzme alat pa stane tesati jedno drvo. Tesi, teSi, dok ~stesa od njega benzer Covjeka - Vala CU ga -metnuti, nek 18e terzija prepane - pa ga uspravi prema vatri liZ jedno drvo. Kad ustane terzija i pride vatri. Boga mi se poee kostreSiti kad pogleda. Jest, vjera i Bog, privuk'o se neko, pa polagano, pa seepa sjekiru, pa zWz po sred glave. Prevrnu se drvo, a terzija se stade smijatisam sebi od cega se prep'a. - Ovo je, beli, dunder naOinio, da me prepane -reee terrija pa se nesto domisll: - Yalaha, kad ga je on naCinio, d ja eu mu skrojiti haljine, pa kad ustane hodZa, neka se jos boJje prepane - i tako Il11U terzija iIlaCini haljine, pa ga obuce !i prislonJ. na dsoo mjesto. Kad ustade hodZa i pride vatni, kad was sta Ii videti: covjek 18e prislonio uz drvo, pa stoji. Pogleda jos bolje, jes' Covjek pa covjek. Dokopa hodZa sjc­ kim, pa pni'VUkavSi se, zvi.zine ga po sred glave. Drvo se prevrnu, a kad hodZa razgleda sjeti se da su oni objesenjaci to nacinili, da nje­ ga prepanu. Dok se nesto domisli: - Vala, kad su ga oni nacinili i odijelo mu porezali, i ja en moliti Boga da oZivi. - I tako se stane mol!iti Bogu, a Alahu kudreten, i dade rou dusu i o21iVli - kad Ii djevojka k'o zlatna jabuka, prav,i dunja duzell E, sad ti nama kill, careWcu, Oija bi rek'o da je ana devojka? - To 'VTata pricaju a sima i sultanija, rna niSta ne progovara. Na 1:0 ce carevic: - Ja mislim, posto je dunder nacinio, da ce biti njegova. - A vrata vele: - A terzija joj je nacinio haljine, jamislim da Ce b1tJi. iIljegova. Dok sultanija progovori: - suttte, budale jedne, ruti je dunderova ni terzijina, vee onoga koji joj je u Boga dusu, izmolio, ona je hodZina. - Taman to sam i see~, da ti progovoris! - reOe carevic i veselo scepa goluba, pa na mustuluk patiSahu: - Sultanija je progovOJ.'iila. Opet sjutridan metnu carevica u kuhinju, a golub ga doeeka na knila. Uveee uzme on gotuba, strpa III rukav, pa ga upita de ce ga sad ostaviti. - Metni me pod sahmedan. - I tako po veeeri opet ee carevic suiltaniji. Kako dode, nazove joj selam, a ona ga samo

222

223

pogleda pa se oMenu na pendzer. - Carevic brie svt1pa goluba pod sahmedan, pa ee: - Selam ailee, duvari! Selam alec, pendZeri! Selam alec, vrara! - no sve suN, nista ne govord. Vrata sultanija sva iscijeprua od IjuNne, pa rnetnula dTUga. Onda ce carevic: _ Selam aJee, salunedan efendija! - 0, alej6umu selam, hoZtteldum, safadeldum, sehzade, carey sine, Sulejmanieu! - Daj me, dragi sahmese sve seslero gaj1p uCinili, i ono sest zVlijezda na noou jesu uleerd njihovl, a njdma ce Alab suditi kad bUde na rozi mahseru - To ja i hocu! - veli carevic i veseo otrca i javi patisahu da je sultanlja opet progovorila. Sjutridan opet carewc pos,}iije kuhije i veeere ude sultaniji. Golub mu je kazoo da

224

ga metne pod skemiiju na kojoj je sultanija sjedila. Kad ude carev.i.c u odaju, stane nazivati selaro najpre sultaniji. pa onda redom ostalim stvarima. 6irak je vee bio promijenjen a drugi postavljen. Najposlije nazove selam skemliji, a ona mu taman poCe odgovaratJi, a sultanija rukom po njoj: Porkuljoporkulja­ sta, zar ti prije mene da progovordS? Tako careviC dobi sultaniju i treCi put, te se odmah :razglasi Ii uCini se senluk, jer patisah steCe zeta, i Bog mi te veselio!

OCEVA MOLBA PRIJANJA K BOGU Bio je nekakav oovjek vrlo zendil, ali ndje amao ni jedno dijete od svoga srca, pa je zato Cinio mnoge hajrate i molio se Bogu dan i noe, da mu podari dajbudi jedno dijete od svoga srea. Dode mu u snu jedan stari dervis, i reee mu: - Hajde uzjasi konja, pa klanjaj na eabi, i hajde pravo putem od Meke do Medine, i naci ees jedno rlrvo dvorogasto d na njemu gnijezdo od hadZilejleka, pa odjaSi konja i priveii za ono drvo, uzmi avdes, klanjaj pod onim drvetom, i pomoli se Bogu, i rodice ti hanuma sina. On tako uCini, 1 pdje godine zooa mu rodi sina. UOini veliko veselje iza zdravlje sinovlje ogradi u rodnom mu mjestu joonu dzamiju. Kad sin uzraste i ozeni se, videei se u onome bogastvu, ne vidase kraja da mu otac umre, pa naum.i da i on pode pod ono drvo gdje mu se otac molio Bogu, eda mu otae cas prije umre. Upita oca da mu kaze, gdje je ano drvo, da i on pode moliti Boga, da mu daruje sina, i otac mu kare, ali nije mogao ni pomisliti, da ee sin moliti Boga za oeinu smrt. Sjutri dan pojase konja ,i otide. Nade ono drvo, ali ne see uzet najprije avdest niti klanjat, nego, kad dode pod ono drvo, podiZe oei i ruke uz drvo, pa se zamoli: - 0 oudotvomo drvo, koje s1 bazijom rukom usadeno i koje poklanjaS pravim Turcima sve ono za sto te oni mole, daruj mi da, dok se doma vratim, nadem rnoga oca mrtva. - Tek sto je ovo dzrekao, slece iz onoga gnijezda nekakva straho­ vita tica, te mu obadva oka izbi, a iz vilidi jezik dzvuce, pa negdje odlece. MIadic onako eorav nade konja i uzjaha, te ode doma na tiragove kukaju6i i leleeu6.

CAREV ZET I KRILATA BABA Otac i majka imali sina, pa ovaj usnio da je carey zet. Ujutru karl se razbudi, kaie ow i majci da je nesto vrlo lJjepo usnio. Otac i majka zapitaju ga sta je usnio, a on im odgovori:

'i

- Vala, neeu da yam kaiem. Onda ga otac i majka dobro isibaju i nazovu ga inatom pa ga otjeraju. Ovaj siromab sto ce, kud ce, te na drum. Na ovom je drumu zadugo stajao i plakao, dok evo ti carskog tatarina pa mu kaie: - Pomozi bog, dijetel

15

Narodni humor i mudrost MusIimana

225

,I

I I

A ovaj mu odgovori:

- Bog 1Ji pomogao! Kako si? sta radiS?

- Falaoogu, zdravo, bko 'si ti? A sta ti je te placeS?

A ovaj mu odgovol'i:

- E moj brate, usmo sam jedan sam pa me eerase otac d maJjka

da im kafcm, a ja ne sCeh. Zato me ,jzbise i kazasc da sam inat pa me oeerase. E dobro reee tatarin kad nisi seeo IIljima kazati, a ti kaZi meni. Ja sam caTski Covjek pa eu carukazati, i ako bude sto dobro, moze i za tebe Hjepo bitL A ovaj mu odgovori:

- Makar da si i sam carr, ja ti kazati. neeu.

Tatarin otide, no Cim Carll dode, odmah mu sve kafe kako je

jednoga djecka na putu nasao i sto je s njim razgovarao. Onda car posalje drugog svog Covjeka te ovog djecaka nade q pred cara do­ vede. Sad ga upHa car sta je usmo, a ovaj mu odgovorJ:

- Necu da 1li kaZem.

A carr mu 'rete:

ZnaS li ti ko sam ja, i da sam ja car pa ako meni ne kafes, ja Cu'te objesiti. A djecak mu odgovori: - Vala, ako S1 baS i car, ja ti opet IIlOCU kaza1Ji. Sad ga car zatvori u jednu sobu, do koje je bila jedna velika soba gdje je bila carska keer u kafezu. Ovaj se sIromah poslije domiSljoo sto ee ;i kako ee, kad uveee, moj brate, ali negdje zve­ ckaju viljuske i kasike. Djecak usamljen razgledase gdje je duvar slab da ga kako prokopa i vidi sta je u drugoj sobi ,i sta se u njoj euje. Kad lJ, moj brate, prokopa, ali tamo carSika kcer zaspala pa joj w.se glave gom svijeca saTena, a nize nogu bijeIa; okolo nje spa'Vaju slusMnje, a na hastalu svega dosta. Ovaj se onda poJagano provuce kroz duvar i pnilkrade ka hastalu, pa na ODOm sto nade sve pojede i popije; pa onda OII1U sarenu svijeeu iznad glave proroijeIl!i. pod no­ ge, a onu bijelu ispod nogu metne ViiSe glave. Onda otide na svoje mjesto, a onu provalu tako za21ida da se nikako nije moglo znati da je duvar ,kvaren. Kad se ujutro carska keer ra1Jbudi, vidi svijece promijenjene, a hastal :u svemu prazan. Onda stane vika1J.i na sluskinje govoreci da su to one uCIDile. One se klese da to :nJi:jesu utIDHe, ali carrska Jeter to ne vjerova. Sad ca.rs:ka k6er ocu svom javi da u dvoranu noeu sve neko doIazi i s hastaIa pite ;i sve ostalo pojooe ipopije, i da slusoojanta zapovjedi cia se ne usude viSe sViijece mijenjati. CM joj uiSni po molbi,ali pri svem tom carska kcer opet po­ dozrijevaSe na sluSkinje. Da bi, dakle, i u snu vidjela i uhvatila onoga kojd sve sa hastala pojede i popije, a poslijesvijoce joj mi­ jenja, namaZe o{:i nekakvom traVOtn koja i usn'll daje Viid pa OII1da zaspi posLi1e veCere.

226

,I

Pos.to prode dva tri sahata noCi, a djecak opet provali zid i ude u sobu te Bve 's hastala pojede i popije; onda uzme sarenu sv;i­ jecu iznad glavete je metne pod noge, a onu bijelu ispod nogu vise glave pa pode da ide. U tome mahu uhvati ga carska keer za ruku. No kad vidi kakvi je prekrasan mladic, onda ga 'ispita 'ko je i sta .i otkuda je u ovu hapsanu doveden i zasto, pa potom mu kafe nek se opet u svoju sobu vratL kad svane, poruci carska keer ocu da jos toHko i pica posalje dokazujuci mu kako su joj sluskinje gladne. Car to ucini i tako se odsad hranjase mladie s ovom ljepotom djevojkom dotle dok carnki ferman ne wide da keer njegova punoljetna i da ee je ooati. Kad ovo dozna earska ,keer, onda ona pise svom oeu ,i kaZe mu da ona ni za Ikoga drugog neee pro no za onog junaka koji dzilitom bedeme njina grada prebaai. Razumjevsi ovo, car pozove sve svoje velikaSe, veztre i pase ii rzapovjedi 1m da svak,i svog sina povede u rp.rvi petak. Kad ow. donu i 'Svoje sinove dovedu, onda eax izvede svoju kcer d s njom dznese dZilit. Onda po zelj.i svoje kceri zapovjec:li da koji misli Ii feli bin eaxev zet baca di:ilit i bedeme grada prebacuje. U OVOID junaStvu svJ su se nadmetaLi, ali badava, npjedan ne moze ni napola dobaciti. Kad to viai earska keer, onda zamoli svog oca da onog tvrdo· glavca kojeg je pcije 1'ri godine dao zatvoriti Ii kojega ona kroz duvar opafa kakodiSe J duvarove krece izvede ,i da ogleda njegovo junastvo. Cuvsi ovo, car mnogo se udivi d kaze da je taj rob jos prije tri godine ;tu zatvoren i da je on za njega i zaboravio d misli da je on odavno dstrunUO. Potom dade ~stog roba izvesti i zacudi se vrio kad ga ugleda kako ~e k.rasan mladic, te mu se odmah vrlo do­ padne i omili. Sad mu dade diilit i zapovjedi da ogleda moze Ii be­ deme prebaci1:i. Ostala pak velika gospoda i njffii ,sinovi smijahu se ~ potprdivahu gavoreci: - Ho, ho, jadan ti je, da on prebaci bedeme gradske, kad nasi sinOw. ne mogu. No ovo njino smijanje preokrene se u zalost kad vidjese da ovaj momak trideset Msma preko sv,ih bedema dalje prebaci dzilit i do polov.ine ga zatjera u jedan velili kamen. Cax, vidoci ovakvog dobrog junalka d ne mareei sto je on od niskog roda, pozrlravi ga linom muSirom i potom dade mu svoju ljubaznu a prekrasnu kcer za renu, a m; nju mnogo clara i b!aga mu pokloni. Kad vide ovo vezkski sinova, jalw im bude krivo i vrlo mu pozavide. I da hi nako}i lllaCin od ovog momka earsku k6er oduzeti mogli, naume s IIljime se opkladiti da vezirow.sinovi u pm :i:duci petak spreme veceru za mljadu ljudi, da carski zet povede svoju fenu i hiljadu Ijudi na 1Jijafet, pa ako sve ono sto vezilI"slci sinovi budu spremiJli ljudi ne pojedU, da carski zet njLma ustupi svoju Zenu i ISVU p,ratnju. Na ovo obje strane pIistanu j joS se pis-meno obaveiu. 15*

227

Kad prispije vrijeme u koje je trebalo poei, onda carski zet pozove druzinu, no ne dode rou vise nego devet stotina devedeset i pet Ijudi. Sad carski zet uzme onijeh devet stotina devedeset i pet ljudi ,i svoju zenu pa 'Se krenu na put. IduCi tako naae jednoga covjeka koji se bijase sagnuo uhorn k zemlji i tako stajase. Sad mu carski zet rece: Pomozi bog, brate! A on rou odgovori: - Bog ti pomogao. - A sta tu ,radiS? - Vala rusta, tek besposlen, pa slusah kako trrava raste. Kad ovo Cu carski zet, a on mu rece: - Bi Ii tli, brate, posao sa mnorn u drufinu? Mene zovu ve­ zirsJci sinovi na zijafet pa bi i tebi bilo lijepo. A ovaj mu odgovoIli da hoee, i tako carski zet dobije devet stotina devedeset J $est Ijudi. IduCi dalje naae drugog Covjekakoji ukocen na putu stojaSe i na sve se stlrane ohzirase. Upita ga carski zet s.ta on ovdje radi ti iseekuje, a ovaj mu odgovor.i da se opkladio s ticom da ona leti,

a on da trci, - pa eto - reee - tri sahata kako sam ovdje zaiSao, a tice jost nema. Zacudi se carski zet ovakvoj brzini pa ga zapita: - A bi Ii !ti, brate, posao sa rnnom u druZinu? Mene vezirski sinovi zovu na zijafet pa ee i tebi biti lijepo. Ovaj se obeea i poae, i tako carski zet dobi devet stotina ide­ vedeset i sedam ljudi. IduCi jos dalje opazi treeeg covjeka koji u nebo gledase i upita ga sto u nebo gleda i sta od tuda izgleda; ovaj mu kaZe da je bacio dfilit u nebo, Ii evo rece - tIi sahata ga cekam da pane, pa ga ne lima. Carski zet pozove i ovog te i taj S IIljim poae i tako dohije devet stotdna devedeset i osarn drugova. Iduei S drustvom dalje jedan sahat opazi opet jednog-covjeka na putu, koji bijaSe zakuhao kazan od tri.sta oka kaCarnaka; ali za dorucak mu ne bilo dosta te uzeo kutlacu pa po kazanu loj stlrUguce. Nazove mn pornozibog, a avaj mu odgovori: - Bog ti pornogao. - A sta to radiS? - Vala - rece - niSta, bijah napravio malo za doruCak pa da bijaSe jost, 9?gaSe se poharci1li. Ponudi Ii avog da s njirn poae, a avaj rado pristane, i tako carsk.i zet dobije devet stotina devedeset i devet drugova. S ovom druZinom iduci dalje naae petog Covjeka; ovaT bijaSe popio jedno veliko jezero vode pa stao na sredilni te seiri kako se ribe praCak:aju.

228

Nazove mu pomo1Jibog, a ovaj mu odgovori: -

Bog ti pomogao. A statu radis? - rete mu carski zet.

- VaJa nista, j'lltros malo ;podoruQk:ovah pa se ovdje svratih na ovu vodicu te malo pijnuh i gledam kako se ow crviei sickaju bez vode. Ponudi i ovog da s nJian poae, a ovaj doeeka, i tako carski zet dobije hiljadu drugara pa s njima u mjesto. Kad tamo doau, onda odsjednu konje pa se malo odrnore, a vezirski sinovi sprerni:1i veeeru, d svega dosta - jela i pica da i cetioni hilljade ljudi pojelo i popilo ne bi. Sad carski zet posalje onog sto je trista oka kacarnaka pojeo za dort.!Cak pa mu ne bUo dosta, i kaZe mu da ogleda jelo i piCe i vidi kako je. Ovaj otide tamo pa uzrne Ikutlacu te od haranije do kazana, od kazana do haranije; ondale kusni, ondale srkni, dok sve ostavi praz­ no, pa poslije i sve piCe popiIje i dode carskorn zetu pa mu We da je on sam veceru svu pojeo ,i da mu jos nije dosta. Kad ovo vidi carslci zet, onda pozove vezirske &nove i poiSte nj.:ine zene da mu dadu. Ovi ga stanu moliti da im po ugovoru prvom lIle urima zene, da jo~ jednu opkJadu uCine, pa ako carrski zet i ovu dobije, onda da mu dadu svoje tri zene i sve irnanje. Na ovo carski zet pristane, i tako se opklade da oni mare pee 5to bolje mogu, a cars1ci zet da naae jednog covjeka od svoje prat­ nje i U ona:ko zaZarenu pee bare, pa ako ne izgori, da m'll dadu svoj~ 1ll1i _zene i sve irnanje; 'ako Ii sagori, onda da carski zet njima dade svoju zenu d svu pratnju. Kad ovi zazare pee, onda carskJi zet reee onome sto je popio jezero vode da Me Ii skoCi u pee, a ovaj odrnah uskoCi u pee pa pljune iz sebe sOOu vodu i zar pogasi pa onda stane pjevati: U careva zeta sad ee da budu cetiri zene: naSa je opklada, naSa je pobjeda. V!ide6i ve:zJirskd sinovi da i ovom opkladom ne mogase nista dobiti, uplaSe se zestoko 'I'a umole carsIrog zeta te im odobri jos jednu opkladu. Onda mu rekose da oni imaju krilato babu, a carski zet nek naae '0 svojoj druZini jednog brzog covjeka, pa neka on trci nagama, ababa neka leti, i koje px;ije s !izvora ispod te i te pIa­ nine vode donese, onoga je opklada. Onda cavski zet poV'ice: - Dajte mi ,jz druZine onog Covjeka koji se bio sa tioom opkla­ dio da on tred, a t.ica da leti, pa 1:ri. sahata prije tice doae. Kad ovaj Covjek dode, onda mu ve2iI1Ski sinovi dadnu jednu testiju, a krilatoj babi tikvicu. Baba poleti, a ovaj poteei, dok prije babe doae
229

Dok ovaj tikvicu natoci, baba daleko izmakla; ali onaj sto cuje kako trava raste odmah opazi sum babiinijehkr.ila pa dotrci i kaz.e carskom zetu: Baba prevarua naseg covjeka, uzela rou punu testiju, a ukle­ pala praznu tikvicu. I dok ovaj natoCio tikv~cu, evo baba gdje je izmalda i sad ce hi>ti tu; cujem vee kako leti. Onda carski zet pozove onog sto je baoio dzilit u nebo i tfi sahata cekao da padne pa ga jos nema. Ovaj ugleda babu pa po­ tegne dziHtom u oblake te babu u prsi, baba mrtva na zemlju pad­ ne, a covjek stize i donese vodu. Sad carskti zet mme tl1i zene veziI'Skijeh sinova [ sve njino blago pa sa svojom zenom, vezimkim snahama i pratnjom dode ooravo i veselo svom dvoru, gdje dozivi zadovoljstvo do svoga vijeka.

Ono ti je bio nekakav carevic. Carev,ie kao carevic, nije ti :onao sta je muka ni nevolja, nego uvijek zivio u izobilju. Ta samo !reci caJrevic pa vee mas! Kada se domasi snage ,j pamet'i, vidje jednom nekoga sli.romaska gdje moli milostinju, a upravnik dvora pMi mu nekoliko marjasa. Carevic kad to vidje, zacudi se, pa ce zapi,tati: A zasto ih - Ama cemu ovaj iSte para? - ISte jer ih nema. nema? - Nema jer je siromah. Ama kakoto si-romah? A bogme lijepo, Ne mogu bi.ti svti IJudi oogati, no neko siromah, a neko bogat. E kad je to tako oVdje, a da kako je po ostalom carstvu moga babe? Ja eu, beli, obiei i v:idjeti, rpa gdje mognem pomoei. 8to carevic rece, to i ucini. Zamoli oca, te mu on dade izun i dosta para, pa se on diZe da obide prostrano carstvo svoga babe. Gdje je god dolazio, svugdje je siromahe potpomagao, pa mu i ocu to ne bijase mrsko, s toga je za njim pocesee para slao. lednom se otisnu carevtic niz more. Nesreea ega pricera, te rou se lada razbi, i on se sam samcat na jednoj dasci kutarisa. - Eh, brate, kutari­ sali ga onoliki sevapi sto je sirotinji podijelio. lzisao je na suho; ama evo sada muke, pustinja, brate, pustinja, nigdje msta izjesti, a on jadan a gladan. ISao je tako nekoliko, dok ugleda jednu peOinu, a pred peemo:r:1 zenu. - Borelli mem jakd pomozi! ­ uzvikne carevic, pa se uputi pravo k petini. Kada dode pred pecinu, mm nazva Boga, umoran sjede da otpoeine. Zena sto bijase pred peOinom, reCi ee rou: - Momce, bjeZi otalen, jazuk je da tako mlad zaglavis, moj je mm diy, pa ako dode, pojesti ce teo Ne mogu ti od umora odavlen nikuda, pa neka radi kako mu drago. A ti barem uljezi u DivovdoibLjaSe :laO' momCeta, pa rou rece: pe6inu, pa eu te'ja sakl'iti a:ko budem mogia - Karla carewc uljeze u pe6inu, :imade sta i vidjeti. Djevojka kao na g
na to: - Eto ti teIe, pa jedi, baS veeeras neces ovo momee pojesti, jer mi se Cini veoma umiljato i vaJjano. Dobra. - rece div, ja eu mu dati sjutra posla, pa ako sv.rsi, onda cu ga pustiti. Sjutra­ dan dozva div carevdca preda se, pa ee mu: Cujes mladieu, evo ovdje imade tovar ,i tovar psenice zajedno smijesane, pa ako nema na tebi glave. - Carevic se sada do dovecer ne dade 1.1 hrigu, ama ne zna kuda ce ni s.ta ee, pa stade razbirati. Kada mu divova kCi donese rucak, ne bijaSe ni po dvije sake razabrao, pa joj se stade jaditi i tuziti sta mu je njezin otac zapovjedio. Kada to eu djevojka, izdize jednu sipku, pa mu reee: I sipkom S POIllOCU ove sipke sve ce se razdvojiti, ne boj se. razmijesa zito, a ono se sve razdvoj1. Sada uze opet svaokog po jednu saku pa smijesa i reee mladicu da se s tijem zabavija do veceri. Kada uvecer dode div,i vJdje posao svrsen, veoma se zacudi, pa ce momcetu: - SVrSio 5i, s toga 1:i zivot oprastam, ama da odmah odavlen ides. Siromah carevic bi iSao, ama jedno ne zna kuda ee, a drugo, sve ga je neSto vuklo k pe6ini, pa ,se opet uputi upmv te pred peCirnu. Tu zamoli diva da ga jos bar jednu noe pusH da noei, a da ce ga on zato sto posluSati. Div se smilova te ga pusti; dadu mu veeeru i tu pren06i. Sjutradan dize se diy, pa zovnu mladiea te ga Hoeu da ovdeiskopaS do odvede na jednu l1ijeku d reee mu: dovecer ponor, u koji ce m06i sva voda uvreti, da korito ostane suho. - CareviC se sada jos vise prepade, ali se pouzda u djevojku, keer divovu. Tu njega div ostavi, a on se dade na posao. Kada mu divova kCi donese ~rueak, on jedva bijaSe ovecu rupu iskopao. On joj se ,sada opet potuZii sta mu je i kako njezin otac naredio. ­ S pomocu Ne boj se, - rece djevojka, pa izdize sipku i zavika: moje sipke neka sva voda kroz ovu rupu u zemlji uvre. - I tako i bi, i korito suho ostade. Kada uveeer dode div te vidje, bogme se jos viSe zacudi, pa ce mu: - Odmah odlazi, ja te vise ne trebujem. Ljubav nije sala, rte :ti Ii. moga carevica dovede opet pred pe6inu. Kada ga vidje diy, reCi ce mu: Dosao si opet, hajde noei, noei, ama ees sjutra dobiti posao koji bas neces lako svrsiti. - Sjutradan kada ustadose, pokaza mu div jedan komad sume Ii. reee mu: Evo vidiS ovu sumu, do doveeer hocu da je sve posjeceno i iscije­ pano i ,slozeno sve na jednu stranu, a zemlja preorana i posijana, - i ostavi gao Carevic se nije htio viSe ni mueiti, jer je znao da bi njegova muka bila uzaludna, s toga se prisloni uz jedno drvo u hlad i eeka divovu keer. Kada mu ona donese ruca'k, on jO'j kaz.e sve sto mu je otac njezin naredio. Dobro, - rece ona, - ni za to se ne bojimo, - pa diZe Sipku: - S pomocu ove Sipke neka je 'suma posjecena, drva iscijepana i slozena, a zemija poorana i posijana.­ Jos to ona nije ni izgovorila, a sve hi ucinjeno. Uvecer kada dode illv te vddje da je carev,ic sve svrMo, naljuti se, pa rou u toj ljutnji ne reee nista, no ode u petinu. Carevic je i tu vecer dosao u pecinu, ali mu div ne reee msta. Kad bi uvecer te po1ijegase da spavaju, rem ce div zen.i.: - Ama ovoga mladica ne mogu lSe Ili1kako kutari­ sati, a kakva euda cini, ne smijem se usuditi na nj udariti, nego cemo ga, kada san dobro utvrdi, ubiti i pojesti. - To je .cula divova kci, pa se brie bolje krijuei dize i probudi carevica i reee mu: UstaDli da bjezimo, moj ce te otae ubiti.. ­

230

231

CAREVIC I DIVOVA KCI

'I

'·t

II

;"1'

I'I

Carevic se dize a divova kCi izvadi dvije bube pa ih bad u vatru s rijeOima: - Moje male bubice, dOik: izgorite, odgovarajte za mene. Carevic uzjaha na jednu mazgu, a divova kCi na svoju sipku, pa pobjegose. Malo zatijem snijevala je divova zena da je carevic sa njezinom keeni pobjegao, pa probudi illuZa i kale mu svoj san, a on zovnu kcer po imenu, a jedna se buba odazva. Zatijem zovnu momka, a druga se buba odazva. To ih primiri malo, ali tim divov­ ka zaspa, opet joj na oei oni ism san, pa dh opet poCe zvati po imenu. Jest, ali se sada niko ne odziva, jer bube bijahu vec izgor­ jele. Kada di'Vovka vidje dasu pobjegli, brle bolje probudi muZa, pa mu Teee: Pobjegld su, nego brle obuci one eizme sto mogu u jedan korak sabat puta uhvatiti pa ih golli. - mv se pridrnu, obuce Oizme d poeeraih, i taman da ih stigne, a divova sekOi okrenu i opazi ga pa rete carevicu: - Pogibosmo, evo oca. - Carevic se prepade pa rete njoj: - Tebi nece msta, jer sd mu kOi, ali ce mene izjesti. - Divova kCi ddze SipJru, i 'Zapovijedi te se mazga pretvori u baSCu, carevic u jedan dZbun rue, a ona u celu. Kada je div do ove ba:Sce doilao, zacudd se, jer nilje prije na tome mjestu bailcu vidio, pa je stade razgledati, ali tela jednako oko dZbuna oblijece, zu, ZU, zu. Medutijem iIlaljeze drugi diY, pa ga divbaila upita je Ii vidio njegovu kcer i kakva momka. Div mu ll"eCe da mje, te se div­ baSa vrati JruOi. Kada ,dode kuCi, upita ga :lena: - StiZe Ii ih? Jok, bogme, ne stigoh. - Ama Vlidje Ii sto neobdcno na putu. Vidio sam sto prije llijesam, jednu lijepu bascu, u njoj ruu i oko nje celu. - To su oni, nego brle bolje dok ti nijesu opet pobjegli. Div se vrati da traZi baSeu, ali ni bailee ni od basce traga, jer dok se div ilJ.atrag watio, divova k6i opet se pretvonila kako je d bila, pa pobjegli. Otalen ih opet pocera div, pa goni, gOni, i taman da dh stigne, ali se obazr~je divova kOi te ga opazi, te brle bolje pretvori mazgu u livadu, carevica u ovce, a sebe u fubamicu. Kada dbv stiZe do njih, upita cobanicu je ,Ii vidjela kal..va momka i djevojku da su prosLi, a ona odgovori da II1ije, i div se vram opet kuci. Kada se je vratio kuci, me sve zeni, a ona murece: A hajvanu jedan, to su oni b1H., nego daj oyama Cizme da ih ja gonim. - Div skine cizme, a divovka obuce pa ih poeera, Ii tamoo da ih stigne, a opazi je ilJ.je· zina kCi i zavika carevicu: - Evo matere! Ona je gora od oca, nego evoti ova dlaka pa ako ti kad dode nevolja prekmi je, - pa brle bolje pretvoni mazgu u rijeku, carev,ica u ladu, a sebe u patku. Kada ddvovka dade k vodi, pomade w, pa zovnu kcer po imenu; ali odgovor bijase sarno - kva, kva, kva. - Na to ce 1m divovka: ­ Pretva::raJ.i se, ne pretvall"aJi, ja znam da ISte vi to, a evo vee imam sipku tvoju, pa ako neces sa mnom kuci, sada eu je slomiti, i ti ces ostati do vijeka patka. - Ako ceS mi obeeati da neees u ovoga momka dia:ati onda hoeu, alIi ako neces, onda volim ostati patka dovijeka. - Mati joj obeea da nece, i ona sve opet pretvoni. u pra'Vi lik. Nu divevtka za.bOll"avi na obeCanje, pa polece svom snagom na momka. Moroak: VlideCi se u lIlevolji prekdde dlaku, a Amp askoei: - Bta zapoVlijedaS, gospoclaru? - Zapovijedam da me odmah 00­ neses u Stambol. - I sto hi .rekao tn, on se stvan u Stambolu, a divovka sa keeri ode u pecinu. Car se je sinu jako obradovao, stan' ti kad nije znao gdje je ni. ka!ko je, IIlO ga je odavno ubrajao medu

U jednog bogatog vezira bio jedinac sin, koji se je u svacemu dobro i posteno vladao. PoSto vezir ostari, razbolje se jednoga dana. Bta ces: starost slabost. On dobro razbere da mu je vakti· -sahat dos'o, te zovne renu i rekne joj: - Ja sam se veoma razbolio, joS malo, Cind mi se, pa 6u i ja na oni svrjet. Sin nam je sada, hvala Bogu, dobar; alIi sta se zna, eudo je golemo eovjek, te jail kad je mlad, vrele krvi, mog'o bi se i on uskalasiti, te ovo moje imanje potrositi, pa bi tebi pod starost hrdavi dani dosli. S toga ti uzmi ova tri kljuea od tri tajne sobe, pa ill cuvaj k'o oCi. u glavi! Dok njiih U2funades, nece ti msta manjkaVi. - 1:ena uzme kljueeve, a verir do nekoliko dam.a umere. Sin oca lijepo opremi, sve po adetu, sto se najljepse more. Sva­ lci mu je dam. isao na mezar i dow uCio. U vezira su bile jos iri s}uge, koje je ,vem dobro pazio; ali na smr:ti :ih se ne sjeti. Sluge se pobojase da im vemov &in neee posteno ajluke platat k'o njegov otac, te se poanu zdogovara,ti kako bi se najlakse naplatiLi, pa da idu u bijeli svijet. Najmladi se sluga sjeti neeem te ce im reei: ­ Ne bojte se VIi! Kakav svijet? Ja c.u njega propiti, pa ce nam sve ajluke pla1iti. Be, ni na
232

233

mrtve. Carevic, i ako mu je bilo lijepo u oeinom saraju, misleei na divovu keer danas·sjutra razboli se. Car se je dao u veliku brigu, pa je traZio svud lijeka, ama sve uzalud. Carevieu je bivalo sve gore i gore. Divovoj kced je tako ~sto 0010 zao careV!iCa, pa ilJ.ekako po­ bjegne od oca i dode u Stambol, gdje se pnidvori '11 hizmet carski­ jeh sultanija, misleci da ce tako najprije vidjeti svoga carevica. Car je slao sve sultanije po redu da zabavljaju i razgovaraju carevica, ali sve uzaJud: on ni s kojom ne progovori ni cije6L Najposlije okupi car sve zensklinje, medu kojima je bila i divova kci, i ode sam s nFma k careVlicu. Carevic je bio veoma iznemogao te ne moze divove keeri POZIl3lti. Kada to vidje divova kei, podize Sipku 1 za­ Kako sma se rastalii, onako se i sastaM! - i najedanput vika: stvoni se se I1ijeka, carevic u ladu a ona u patku, pa stade vikati ­ kva, kva kva. - Svi se preneraziSe, a car od velika euda i straha umalo da ne ,poremeti pa:mecu, aLi djevojka ubrzo opet S'Ve pre­ tvori u pravi Id.k, te je carevic tako poznai stade je Jjubiti [ grIiti. Kada je prva ,radast prosla, onda carevic .i:sprica sve sto je doZiwo, a carib blagosloVii ~ vjenea, pa ako su zivi i danas im je dobro.

VEZIROV SIN

,

!,

- Cuj! A kako ces ti vidjeti oca kad ti je na onom svijetu? Evo ja dolazim svaki dan te einim dovu, ama ga ne mogu nikako vidjeti. - E IDOj dragi vezirovioo, da ,se ti napijes ove cudot\'orne vode, kao ovo :i. ja, vidio hi i ti tvoga! - Vezirovic se zacudi, kal(Va je to ta cudotvorna voda, te zamoli slugu da mu da da se i on napije; ali mu sluga odgovori: - E ne mogu ti dati.. Ova je voda veoma skupa. Pa neka je! PlatiCu ti. Ostavio mi je babo, hvala Bogu, dosta mala ti. para. Imam, hvala Bogu, oklon platiti. - Dobro, dobro, kad je tako. Daees mi deset dukata, pa ces ovu svu vodu popiti odjedanput, pa ees vidjeti babu. - Evo na! - progovori ve­ zirovie, te mu dade deset dukata, a primaee casu ustima: kuc, kuc, evrknu joj u dno dna. Nema tu viSe. Zaboravi i na babu i na Pej­ gambera. Za tili se casak natrolja. Tako pi danas, pi sjutra, nauCi se na rakiju, i za nekoHko dana nije bilo veee pijanice od njega u cijelom gradu. Bogme prodaj danas citluk, pa odmah u mehanu, a az nje ne izlazi dok one sve para ne uputi. Tako danas, tako sju­ tra. Pr'Odaj ,komad po komad, dok za lllekoUko godina cijelo svoje veliko imanje, sto mu ga je babo 'Ostavio, ne uputi'. Posto sasvijem osiromasi, ne imadija?!ie kud kamo nego se naj­ mi u jednoga ekmesCije. Pa ni on ga nije mogao za svasta uzeti: za­ nata nije ni mao, pa ga namjesti da prodaje hljebove. A neko ti do­ euj za tajne sobe njegove matere, te razglasaj po gradu, dok glas dode i do njegovijeh usiju. Jednoga ti se dana on smisli, pa ode ma­ teri, te je zamoli da mu dade barem jedan kljue. Mati k'o mati: smilova mu se te mu dade jedan kljuc. Kad on otvori sobu ima ?!ita i videt. Nade jednu sandueinu: jadna istrijesana; da je Ciganin Ci­ ganinu prodaje, ne bi mogao dva grosa, sto'no reknu za nju uzeti. U sanduku nide nista, do u prijedeljku jedna jasprena eesetina. Kad to on vide, reee u sebi: - Nuto euda! Meder je i on bio nekad siro­ masan k'o i ja; ama makar! Uzeeu je. Mogu meeati u nju majstoro­ ve pare, - te je tun u dzep, pa se uputi u duean. Kad dode u duean, poce trpati pare u eesu, kad nu cuda! Sto god u nju metni, svaka se para stvori dukatom. V
Vezirovie k'o jadan k'o zalostan vrati se majstoru i poene opet prodavati somune. Sjutradan ode: opet materi ,j zamoli je da mu dade i drugi kljue. Majka k'o majka, dade mu ,i drugi kljut, Kad on otvon sobu, nade jednu sanducinu i u njoj jedne gacetine, a ne bi ih mog'o Cigooin za dv.i'je pare prodati! ZacudivSi se pomisli u sebi: - Hvala Bogu, sta ee ovo sad biN? pa obuee gace i pode u ducan. Kad dade u duean, zapita rnajstora: - sta ell raditi? Majstor se stade obzirati: cuje ga gde govo:r.i, ali ne vidi ga, te ce mu reei: - Ama oklen ti to govoris? - Ja te ne vidim. - Sad se tek sjeH vezLrovie da njegove gaee i:maju tu moe da ucme covjeka nevidimim, kad ih obuee, pa se ukloni, te ih svuce i dode pred majstora, a on mu dade da prodaje somune. Posto se smrce, obuee veZlirovie gaee, pa se uputJi uprav u ear­ ski dvor i prode sve ,straZe - akako ih ne bi prosao kad ga niko ne vidi - i dode carevoj keeri u sobu. Tu je stade grliti. Careva se keer zacudi: ·osjeea da je neko grId, a ne vidi nikoga, pa ga stane zaktirrjati i moliti da joj se kaze Ma je i kako je. - Ja sam, ­ rekne joj on, - onaj sto si mu otcla eesu, i neeu te pusHti dok mi ne pO'\1ratis eesu i obeeas mi da ceS poei za me. - CareviCka se hitro dosjeti, te ee mu reei: - A zar ti nije dosla knjiga? Ja sam ti odmah ¢sala da se powatis, da seuzmemo. Ja sam te sarno ,ku­ sala. Nego mi kaZi kakvo imas sada eudo kod sebe, da te ne vidim. .::..- E moja draga! Ja imam na sew eudotvorne gaee, pa me niko ne vidi, kad ih obucem. - Pa snimi ih, - reee mu eareva kei, - da rahat sjednemo i progovorimo. J a sam te od one doba, kad ,sam te prv.i put Vlidela, begenisala, pa sam te pozeljela. - Vezirovie se opet prevari, te snimi gaee i njojzi dade; a ona, eim ih uze, zavika nanj, te on jedva utece ispred sluga sto hijahu potrcali da ga mlave. Sjutradan otide vezirovie opet svojoj materi, te je zamoli da mu dade i treei kljuc od treee fajne sobe. Mati pomisli: - Ta nije bilo nl u ove dvije sobe Ikakve vrijednosti, pa neee ni U ovoj, - te dade ii tre6i .kiljue svome siuu. Kad on otvori sobu, nade u njoj jednu sanducinu i u njojzi sv.iralu. U cudu dune vezirov,ic u sviralu a predanj iskoOise dva Arapa: - Zapovijedaj, gospodaru! Posto se vezirovie bio priueio na razliCita cudovista, ni malo se ne prepa­ de no ,rece: - Zapovijedam da skupite veliku vojsku, kakvu 'Ova zemlja ruje jos n>i:kad upamtila ni vidjela, ida bude sjutra ranG na brdu viSe Stambola. - Arapi se pokl'One [ reknu: - Biee sve u redu, - i iIlestane ,ill. Kad se caT ujutru probudi, dodose mu glaso­ nose da je nekakav veliki sah dosao sa veHkom voJskom nad Stambol i da mu pdjeti pogibija. Kad car vide da je to sve istina, prepade se, te skupi veliki wbet, Sta ee, kako li ee ciniti. Ali se car­ ska keer dosjeti da ee to biti vezirovic, te se brie bolje ukrade, obuCe muske haljine, uzjaha hata i ode pravo ve:lirovieu u tabor. Kad je si'raZe uhvate i pred vezirovica dovedu, kaie rou se ona odmah da je carska kCi, pa ga stadekoriti sto je onako birzo po­ bjegao. - Ja sam se Yeti, same salila; a poslije sam te traiila. Vellirovic joj povjerova [ sada, a ona, eim v.ide da ga je zadobila, zapi.ta ga ka.kvu ima sad majstoriju uza se. On joj pokaza sviralu, ali joj rete da joj ne da. Ona brie bolje tde sVliralu i ote mu je,

234

235

te ga klepnu njome po gJavi, da je odmah zaglavio i u nesvijest pa~. Onda ona dmIe u sV'iralu [ 1skoce Airapi, bas k'o i vezirovicu, te zapitaju sto zapovijeda. Zapowjedam yam, - reee im, - da se ova sve 'l'azide. sta ce ovHika vojska? - Ne bi ni dlanom 0 dIan udario, nestade svega, kao da nije nista ni biIo, a ona uzjaha konja i ode sa sv.irnlom u Stambol. Siromah vezn.rovic osta golijeh nokata na ledin1. Posto se prene iz nesvijesti, prornislise kuda ce i kako ce, te opet lstarome majstoru. Majstor ga doeeka, izgrdi, naruzi, ama sto no irekilu: 'I1i pas s mesom, te mu dade opetstar.i posao, da prodaje sommIe. lednoga 2Jimskoga jutra podize se vezirovic da obide svoju staru majku, ali je ne nade kod ikuce. Onda dzide u basen, da malo prohoda. Kad dode u base'll, 1ma sta :i videti: u jednom budZaku tresnja, a oko nje se ovila loza, e rodilo oboje, ama viSe ne more ni jedno da ddl ploda. - Hvala Bogu, pomdsli vezirovic u sebi, - svasta li ti Ije imao moj otac! Nije sala, treSnja, pa u sred zime, - i u cudu ubere dvije i izjede. Nije, sto no reknu, sasvijem ni proz­ dro, a dva roga imikose na vrh glave, i sto hi dzhrojio do deset uzrastose kolik arsin dugaeki. - los mi je ovo manjkalo, - uzdah­ nu vezirovic, pa pate kleti tresnju, ali kad pogleda na jagode po­ misli: - Vala eu ubrati jos dwje jagode grozOa, pa kud puklo da puldo. Gde su dva roga, neka budu d cetiri! - Ali nu euda! cim tizjede grozae, odmah mu .rogovi otpadose, k'o da muih ko rukom odnese. - Ah! pomozi ti jaki Boze! - pomisli u seOO, - povra'ticu ja sebi i cesu Ii gace i sviralu, Cini mi se, ako Bog da! - Onda na­ bere cetiri pet oka itresanja, saspe iih u jednu krosnjlicu i ode do careva dvora. Tu nade jedno dijete, tte mu dade krosnjicu iSipremi ga caru, da odnese tresnje, ali da ih ni;kome drngome ne dade, jer Ce mu, veli, car vehiki baksiS dati. Dijete uCini k'o 510 mu je zapo­ vijedeno, i car se veoma zacudi tresnjama u sred 2Jime, pa ga dobro nadari i pusti kuci, a da ga nije ni zapitao oklen mu tresnje. Car je htio s ovijem tresnjama svoje ukueane iznenaditi, pa ih sakrije do vetere. Po veeeri pokaZe on treSilje, a ISvi se zaeude i poCnu ili jesti. Ali eto i vecega euda: koliko god koje okusilo tresnje, ono­ liko rou tizniklo rogova na glaw. Sad se car nade na nevolji. Ta ruje sala: orogatio on i sva rou porodica, a ponajgore kcer mu, jer ona bijase pohlepna na tresnje, pa se punom sakom zasula. Sve jedno beternije od drugoga. Ne mogu jedno na drugo od bruke da pogledaju. Pa jos poslao nekoliko Ii seh 4sIamu, pa i on orogatdo! Car nije znao sta ce ciniti: ne lSmije da razglasa, a ne more se 1:ijeciti. Da vis sad moga vezliroVlica! Obuee sehsko odijelo Ii pode carskome dvoru. Tu zamoN sluge da puste pred cara. Kad hoees! Nece da ga sluge puste pred cara, pa ni od njm svaki ne smije pred cara: sarno je jednom hilo dozvoIjeno da smlje uljeci carn, a on ga neee da pUsta, govoreci da car ndkoga ne pusta preda se. Hajde ti caru pa. mu kaZi da je meni Pejgamber u snu dosao i da me je posiao da IizLijeeim nekakvu bolest 5.to je car zadobio. - Kad to fu sluga, veoma se obeseli, te bde bolje dojavi caru, a car za­ povjedi te dovedu vezirovica preda nj. On dode i zapovjedi carll da stisne oCi. Car stisne oei, a on mu u usta uvali dvije jagode grozda, te rogovi odmah otpadnu, k'o da ih nije ni 0010. Tako on

236.

1ijecaSe sve jedno po jedno, dok ne dode do carske kceri. Kad dode do carske keeri, rece: - E ovu 'ne mogu izlijeeiti. Ovo je velika grjesnica. - Onda stade car oko njega oblijetati, i svakako ga moliti da i nju izlijeCi; ta nije ni sala: jedinica mu je, a kako ee je danas sjutra udati? - Dobro, - rece vezirovic, sarno nek mi kaZe ima Ii ikakvijeh tudijeh stvari u nje. - Ona se je dugo isprva otimaJa, da ne ima nikakvijeh tudijeh stvari u sebe, ali kad on rece da je nece ,izlijeCiti dok mu ne dadne tn tude stvari: jasprenu cesu, gaee i sviralu, sto Ih ima uza se, priznade ona sve :i dade mu sve tri stvarti. E ko ti je veseliji od vezirovica: zadobio sve stvari sto mu dh je bila uzela! Onda on ispriea caru sve §to je bilo izmedu njega ti njegove kceri i reee mu: - Cestiti care! Akomi neces po' klonitli tvoju kcer, da se ,s njome vjencam, necu je ni lijeCiti. - Car se malo promi!s1i: da mu je ne da, ostace mu rogata, pa je onda nece mOOi ndkako udati; a ni vezirovicu nije mane, te najposlije reee: - Boljega zeta necu ni dobiti. Sretno yam bilo! - Onda ve­ zirovic dade carevoj keeri onliko jagoda koliko joj je bilo rogova na glav.i i vjenca se s njome. Ako su Zivi, lijepo im je 1 danas.

STAKLENI GRAD Bio u cara jedinac. I bude u drugom carstvu bitka pa pojde i on na bitku. Otac ga lijepo opremi kako se pristoji carskom sinu: da mu zadosti mane, zadosti svega. Putujuci tako udari na more, pa kad se vozio morem, duhnu vjetar, uzburka se voda, a Iada mu se razbije 0 stijenu. Tu se, moj pobro, potopi s'Ve, samo on osta placue sam, ka panj na studenu kamenu. - Kuku meni do boga mi­ loga, kud cu sada, nigdje suha ne vidim; muka ostat, a muka mi u vodu skociti. - Tako naricajuci stade tupati okolo, dok ne natupa na jedan put pokraj onaga kamena te plaeuc pojde onim putom i namjeri se na vrata u kamenu. Na ta vrata ude u kamen pa najde jednoga starca bijele brade do pasa. Pdta njega starac: - Otkud si, dobar covjete, zapo na ovaj kamen? Onda njemu carevic poce kazivati kaka je poso na bitku pa kako mu se razhlla lada na morn, te najposlije rete: - Vee te prosim kakono oca svoga, bi Ii ti mene mago na suho kako god izbaVliti? Ali starac zadrma sijedom glavom i bijelom bradom pa mu odgovori: - Nijesam, brate, ja nigdje suha nd Cuo, a karnoli vidio. Vee ima u mene stariji brat, a imam pod sobom sest stotina orlova, oni ce te odnijeti do mog brata; pa ako'ti on ne uzmogne pomoCi, ja vee ne znam druge pamoCi. A evo ti pismo, nek' zna brat da si k mem dolazio. Onda starac izvadi iz njedara srebrenu sviralicu pa zasvira ­ i odmah zahuci, zaSumIi ko da se vjetrovi nagone i doleti sest sto­ tina orlava. $tarac im rekne zasto ih sazvo, a kad fuse sta je, uzeSe kraljevica medu se pa ga odnesose uz more i snesose i opet na je­ dan kamen. Tude bili dvoroVri najsttarijega brata, a i on hio starac,

237

i njemu se struniJ.a brada do pasa, a bijelakosa do ramena. Carevic dok ga ugleda, namah mu potkuru bratovu knji.gu; pa kad prouei sto mu brat u knj&gi poru6uje, rokne careV'icu: - Eh, brate moj, ja sada idem na bitku, pa ti ne mogu nista kazati dok ne dojdem. T:i budi kod moje kuce za cijelu god~nu dana, dok se vrratim. Nista se ne hoj da ces bHi gladan, sve ce pred te gotovo dolazit jel01 pHo. I evo ti kljuci od devet hodaja i svaku moreS otvoriti, aI' devetu O1emoj otvarati: ako otvoris, pokajat Ces se; ako ne otvoris, pokaja1 ces se. Ode stan. na vojsku, a carevic osta sam ko suzanj. NEita fiU pomanjkalo nije. Kad bude rucati, a rucak gotov pred njega dolazi; kad bude veeerati, a veeera gotova pred njega dolazi - a on ui­ koga ne vidi tko mu rucak i veeeru donosi. Prolazio dan za da­ nom, a on sve sam te sam. Pa kad mu vee dotuZilo, sarnotovat i po ouih osarn hodaja hodati, stade najednoc misliti sto bi moglo biti u onoj devetoj hodaji pa mu stad reko: ako otvoris, kajat ces se, ako ne otvoris, kajat ces se. - Eh, ja eu otvoriti devetu hodaju, pa b110 sto mu drago, .ta valjda baS illje za giavu - rekne on, pa otvori hodaju. Kad otvori devetu hodaju, a onamo lijepa basca a i po baSel ziatno cv.ijece Ii sarno jedna zlatna ruZica a pod ruZicom vedro zele­ no jezero. Sarajuc oCima ovarno-onarno, opazi okolo jezera tragove, ko da net-ko k jezeru dolazi. To njemu vrlo eudno bilo pa se sakirije u ruZice pa ee gledati SID ono k jezeru dolazi. Malo potra­ jalovrijeme, a neSto zaguce u zmku i odmah nato padose dvije grlice pa upravo na ovo jezero. Kad se skidose, a ono dvije lijepe djevojke da se dva oka nagledat ne mogu. Kad on to Vlidje, skoei iza ruike pa uze one jedne koSulju od perja i metne je u njedra. Onda dvije djevojke ciknule ko da ih ljuta ujela guja, te jedna se prometne gr1kom i pobjegne, a ona druga ostane i rekne: - Ja sam tvoja zena dovijeka. Tu, dakle, zivjelo njih dvoje za godinu dana, dok ona ponese dijete. On onu kosuljdcu sve nosio u svojim njednima i nikad se od nje odvajao. Ele jednoga dana izide malo nadvor, a kosuljicu zaboravd na pendZeru. Dok. se sjeH, ta' se i povrati da llzme kosu­ Ijicu, al' kosuljice nema, vec grlica sjedi na pendZeru pa mu govori: - Zbogom, gdje najdeS stakleni grad, ondje Ces li. mene naci. To rece pa odleu. On se suSi danas, suM sutra za njom, eh, osuSi se ko biljka. Uto se i stan vratio 1z bitke pa kad ga V'idje onako osusena i pOruSena, rekne mu: - Jesam Ii ti govorio da devete hodaje ne otvaras? Onda njemu carevic odgovori: - Po bogu.si mi otac, jesi Ii igdje cu~ od stakla grad? Jii Ii CUO jii l' vidio? Zadrma starac sijedom kosom i bijelom bradom pa mu rekne: - Sinko, nijesam mgdje suha ill euo a kamoli wdio, evo godi:n.a bio sam sve na morn. Vee imam pod sobom sest stotina orlova, pitat CU svakoga nije l' coo sto 0 SOOll.

Tude stari
238

239

- Ii sad idi, a Da putu nati ees jedan bostan, aI' ga nemoj jesti: posLije ces nad jedne tresnje, ni nj-ih nemoj mposto jesti. Tuj ga ostavi oro pa ode nazad, a careViie put pod noge pa dalje. Iduei tako namjeri se na bostan; kad on bostanu, ai' ozednio, ogladnio, pa ne mogne srcu odoljeti, vee otkide jednu ljubenicu pa je poOne jestd. Dok je prvi zalogaj pojeo, duhnu vjetar i bad ga niz more u jednu planum, te glavdnjaj i turnaraj amo-tarmo ovom pla­ ninom, dok ne iziue na jedno polje. Kad on u polje, aI' oeuti ne­ kakav inaI/: Ii razgovor, te on za tim razgovorom te vidi gdje se dva bra-ta inate miraz dijelec. Dva su brata, a trJ komada valja dijeliti: culah, rkandZiju i pus'tekiju. Om dok ga spaze namah poviknu: - Evo dde covjek pa nek' nam podijeli. Te pritrkaSe carev:i.cu pa mu !rekose: - Dobri oovjece, evo namurnro otac pa miraz dijelimo. Ovo narn ostalo iza oca pa se nikako nagodit ne mozemo. Nas smo dvo­ jica, a troje evo vaIja podijelit. - Ta to je rlako -rekne carevic. A oni ko u jedno grlo: - Kako lako, ako boga znades? - Hajte niz polje - umo ;ih carev~e - potecite se, pa rtko bude brlii, onoga su sva tri komada. To om jedva docekase pa odose niz polje i zarnakose daIeko. CareV'icu bude zacudo zaSto se oni mate za stan culah, jednu kan­ dZiju i staru pustekiju, pa mislec svakojake misli, metnu culah na glavu, a uze kandZiju u ruke pasjede naonu pustekiju. On dok sjedne, namah mu pustekija progovori: - Kud ces, gospodaru? A on joj rekne: Nosi me u staklen grad! Kad dojde u grad, smota pustekiju i kandZiju, a culah nature na glavu pa uze hodati carsijom Ii traZitd svoje zene. A bio to culah vraZji jer tko ga nosi, svakoga vidi, a njega bas nitko. Izidose na Carsiju dvije hizmeearice groZde kupovati, a on polagano pode za njima da pricuti sto hizmeearice govore. Jedna rekne: - Kako, sestro, je l' tvoja gospoja ljuta tebi? A druga odgovori: - Nije. A kako jetvoja gospoja? Onda ona prva govoI1i: - Moja je gospoja meni dobra, sada sinka rodila pa ga u naramku njiSe. Kad to zacu carevic, rojde za tom hizrneCaricom pa Ce za njom uni6i u sobu, ai' tu njegova zena drlii sinka u nararnku pa ga njiSe i sarna sem govbI1i: - Eh, carevicu, da vidis kakva sam ti sina rodila. Onda carevic ne UZID9ze odoljeti srcu, vee skide culah. Ona ga wdi pa poleti k njemu te se s njime izljubi. Ako su zivi, i danas su zajedno.

240

TAMNI VILAJET Bio jedan car, pa dosavsi 50 vojskom na kraj svijeta, poue u tarnni vilajet, gdje se nikad nista ne vidi. Ne znajuCi karko ee se natrag vrratiN, ostave ondje idrebad od kobHa da bi ih kobile iz one pomroiue izvele. Kad su usli u tarnni vilajet i isH po njemu, sve su pod nogama os·jeeali nekako positno kamenje, a iz mraka ueSto pOVlice: - Ko ovoga kamenja ponese, kajace se, a ko ne ponese kajaee se! - Gdjekoji pomisIi: - Kad eu se kajati, zasto da ga nosim? a gdjekoji: - Daj barem jedan da ponesem! - Kad se vrate iz tame na svijet, a to ono sve bilo drago kamenje; onda oni koji nijesu ponijel,i stanu se kajati sto nijesu, a oni sto su pon1jeIi, sto IJ:i:jesu vise.

ZASTO TURCI NE JEDU SLANINU Pripovijeda se u narodu, kako je umro jos pri Muhamedovu ii­ votu nekakav zendil covjek, koji je s lukavstvom i kamatom stekao, a nikad ni siromahu ni u dZamiju sto poklonio, i zato ga je narod jednogrlice proklinjao. Dode vrijeme da urnre, a nije nikoga svoga :imao, a karmo Ii zene aIi djece. Cuje zanjegovu smrt svetac Muha­ med, pa sakupi vas narod i rrece: Evo umrije taj i taj i od njega ostade veLik mal (imanje), pa znadite: koji god od vas prihvati od njegova maIa sto jedna dlaka iIi para vrijedi, otrovace svu svoju pravu muku i iskopace mu se trag, kao i ovame sto je jute umro; nego svaki od vas na posao,'a ja eu najprvi. Pocese dakle kopati u zemlji jednu strahovitu jamu, i u nju strpase sve sto je od ouog kamatnika ostaIo, i zatrpaSe zemljom, a kueu mu zapaIise. Sutri dan opet se sV'i okupe nad onom jamom, da po zapovijedi Muha­ medovoj svaki bad po jedan kamen na ono mjesto; i kad dodu, nadu nad onom rupom jednog krmka, gdje je turinom izriljao koli­ ko bi se dva Oovjeka mogla ukopati. Stadose svi da gledaju, sto Ce biti, dok kinnak otkI1i d -Dade kukuruza, i, tek sto prva zrna bjese poceo da pregriza, iskociSe mu kroz obje nozdre dva miSa. Onda rece Muharned narodu: - Vidite Ii, sto se dogodi? Prokleta zivina od prokletoga zita jela, a dva prokletnjaka iz nozdara mu iskociSe. Zato da je proklet svaki om, koji u moj citab vjeruje i koji se mo­ jemu kuranu klanja, a praScev:ine jede. - Od tada do danas ko je pravJ TrurC:illl., Cuva se .j da ne vidi lcrrnka, a kamo Ii da od njega jede.

16

Narodni humor i mudro5t Muslimana

241

NE PREDAJI NISTA DAVOLU Ono ti je bio u nekakvoj varosi tu nedavno nekaki hodZa. Znao ti je, jadi ga njegovi ne znali, i sta ear vecera. A zapis kad hi kome dao, mutlak bi bila pomoc. Jednom se razbolje zena kadije u tome mjestu, nije da se razboljela od kakve bole9tii, [lego, ucuvaj Boze, uljeg'o u nju onamo 00 (nalet ga bilo od nas hiljadu i ]edan konak!) pa 1Ji brate, k'o kad ko pomahnita, udarila u ludilo: sto god bi joj dati da jede, a ona te pod noge Bozji mmet. Siromah kadi:ja mucio se svakako, zapisivao svugdje gdje su mu god kazali - u hodza, u popova, u fratara, ama sve badava. Najposlije ode onome hodzi, pa mu i on zapisa zapis i rece mu: Uzmi ovaj zapis pa ga metni u proeijep i hajde na tu i tu cupdju, pa sve stoj! Tuda ce naljeCi svi sejtani, i pred nj
o POSTANKU LJUDI I

NJIHOVIH CUDI

Jos za Adema peJgambera, It:ad pejgamberi hodahu po zemlji, dodoSe neki prosci da mu prose jediniou, sto bijaSe k'o suret lijepa. On im je odmah obeca; ali iza njih dodu drugi. Ne mogavsi ih rezil uciniti, obeea je i njima. Ne potraja dugo, al' eto ti i treCih, a on je i njima da i odgodi vadu u jedan isti dan svoj trojiei kad ee po djevojku doei. tujuCi to njegova zena, stade se ibretiti kako je mogao tako ucindti Ii svoj trojici je obeeavati, pa mu napa­ sljetku reee: - Kolaj eerno za to - ko prvi dode, onoga je. ­ On suti. Prolazi dan po daIn, dOk ne dode i ureeeni, a troji se svati kod kuce sastanu. Lijepo dh doeekaju i pogoste, te tu Ii. zanoee. Posto se smrkne Ii oni Iegnu, digne 'se Adem-pejgamber i obuce svoju keer sto je Ijepse mogao; odvede je u Jednu odaju, a uza nju maoku i kuju, pa ili zatvon. Kad je ujutiI"o bilo da svatovi pruaze, ode on i otvori 'Sobu ,kad tamo, emerom Bozjim Wi cure, sve tri jednalke, da nije mogao svoje keeri raz~ati! On izvede jednu i da je svatovima, pa ih isprati. Tako i d:rugu, i -treeu - sve tT'i lsprati. Iza toga prolazilo je vrijeme, a on nikada habera 0 kcerkna, te kre­ ne da ih obide. Kad je bio podaleko od kuce, nade oobane kod ovaea gdje se igraju. On ispita sve jednoga po jednoga Cijri je i kako se lOve, dok ce jednoga upitati kako dm je snaha. On se stane tuZiti da joj je sve tekmil, alii kad se raZljuti, hoce 1m
243

ZENIDBA MUHAMED-PEJGAMBERA

NAJVECI SEVAP

Bio je jedan eovjek vrlo zendil, koji ernio mnoge zaduibine, i tako pobozan, da se zakleo, da u njegovome Zivotu neee nikad niCijeg tudega sto uzeti. Jedan dan, sjedeei kraj jedne rijeke, upa­ zi gdje voda nosi krasnu rumenu jabuku, i on pohiti rukom, te je ugrabi i, zeljan jabuke, uzgrizne je zubima, i u toliko na um pade mu da se zakleo, da neee tudega nikad niSta; pokaje se i reee­ Idem uz rijeku; Cisto eu naCi oni korijen, s kojega je jabuka panula, a poslije znaeu i tija je. - Kako je rekao, tako je i uradio. Dva da­ na i dvije noei hodio je sve krajem vode, dok jedva tred dan nade oni korijen, s kojega je panula nadena ugrizena jabuka, pa propita u ono selo, cija je one voeka, a oni mu po imence kazu, da je oni korijen jabucin toga i t!lga covjeka i pridodadu: - U nasemu ga selu nema postenijega [11 zendHijega. - Ovi coV'jek pede k onQIlle, eija je jabuka, fr sve mu pravo kaZe, vrati mu onu zagl'izenu jabuku moled ga, da mu hala1isto je nehotice tudu ugrizao, pa mu pruzi eesu od novaca govoreei mu: - HalaIi mi, a uzmi od ovih novaca koliko god hoees. - Niti eu ti halaliti, odgovori mu, niti eu ti za nju para uzeti. - Ako je malo ovdje para, kazi mi koliko eu jos dati. ­ Ma da mi dades sve pare, koje ,gu na OVOllle dunjaluku, ne bih ti halalio osim sarno halalio bili ti da mi pogodiS ciglu jednu stvar, koju bih ja zelio. - A kazi mi, Sta je to te ,'tIi zelis, da ti odma pogodim. - Ja imam jednu seer za udaju, ali znad1 da nema oeiju, oi ruka ni noga, pa ni usta; ako je vjencas, halalieu t~ jabuku a drukCije nikako. - Ovi se skloni i od prve pristade. Otidose u ka­ dije,
Bio jedan vrIo bogat covjek' i imao jedinka sina. Kad dijete odraste i zamomci se, nikad se smkiti kad kuee. J edanput navali na oca da mu da dosta troska, pa da .ide u svijet. Otac mu uCini po volji i tako momce krene u bijeli svijet. Putovao je cio dan, ne znajuCi ni sam ni gdje ce ni kako Ce. Kad bi pred vece, bahnu pred njega jedan starac, nazove mu Boga i upita: - Kuda ees, momce? Idem u svijet, - odgovori momak. A znas Ii de ees noeiti? ­ opet upHa star-ac. Ne znam - Teee momak, i dalje zajedno sa starcem. Kad izides iz ove sume, naci ees u strani jednu kueu. Tu svrati i prenoCi, kaZe mu starac. Na raskrscu oprosti se s nJim i ode svojim putem. IziSavsi iz sume, doista ugleda kueu u strani. Po savjetu starcevu uputi se toj kuCi oj upita more Ii kona­ citi. Celjad ga lijepo prime i ugoste. No u toj 'ku6i bijase bolesnik. Kad bi po veeeri, bolesnik se uzmuCi, dok istom ude u lrucu onaj starac sto je momcetu kazao za konak. Starac pride bolesniku i uze mu dusu. pa ga najedanput nestade. Nuko to u kuCi nije vidio, vee sarno musafir. Sjutridan momak se oprosti s celjadima, zahvali na konaku i pode dalje. Putovao je cio dan, kad pred vece opet ga srete onaj starac. Posto mu nazva Boga, upita ga: Kuda ces momce? - Idem u svijet, odgovori momak. - A znaS Ii de ees noCiti? - upita starac. - VaIa, ne znam, - odgovori momak. - Bto, kad izides na vrh ovoga polja, nad ces jednu kuCicu. Tu svrati i prenoCi, rece starac i na raskrsnici ode drugijem putem. Kad je momak bio na vrh polja, ugleda kueu i pode tame da konaci. Celjad ga lijepo docekaju i ugoste. Ali i u toj kuCi nade bolesnika. Po veceri bolesnik se UZIDuCi, a onaj starac bahnu i uze mu duSu, pa ga nestade. Niko to ne vide od domace eeljadi, vee sarno musafir. Opet sjutridan oprosti se mom­ ce s celjadi i pode dalje. Putovao je cio dan, a kad bi pred vece evo ti onoga starca. Nazvavsi mu Boga, upita ga isto kao i prije kuda ce i de ee konaciti. Momak mu odgovori da ide u svijet, a ni sam ne zna de 6e konaciti. Starac mu na to rece: Eto u dnu te njive ima jedna :kueica i tuj svrati nakonak! - To rekavsi oprosti se sa mladieem i ode na drugu stranu, Momee nade kucicu i sv:rati na konak. Celjad ga ,rado prime. Kad ima Sta videti: i u toj kuCi nade bolesnika, s kojim se desi isto one sto i sa prvom dvojicom. Po veceri dode starac, uze bolesniku duSu i ode, a [liko ga ne vide osim musafira. Sjutridan momee pode dalje. Nije malo odmakao od kuee, dok istom opet izbi onaj starac. Posoo mu primi Boga, momce ga upita: - Arna, stan, sve ti izlazis preda me i konak mi kazujes, pa de god sam do sad noCio, nasao sam bolesnika, kome S1 ti dosao i dusu uzeo. KaZi mi se barem ko si i reci mi hoces Ii i mem dusu uzeti? - Strurac mu odgovori: Ja sam Azrail, 5tO duse prima. I tebi en uzeti du.su, kao i svrukom covjeku. - A kad ce to bi,ti? - upita mladi6. - eim se ozerus, pa anu prvu vecer uze6u ti duSu, - odgovori strura'C i nestane gao

244

245

Mladic se nade u cudu i stane misliti sta ee i kako ee. Tako sml:sli da ne ide dalje u svijet, nego da se vrati kuCi, pa da se ozeni. - Kad ce mi, veli, uzimati dusu, neka to odmah bude. Tako ti 'se on vrati doma i kaze roditeljima da ee se ozeniti i vee jednom smiriti kod kuee. RodHelji se obraduju i kazu sinu da bira curu de god hoee i oklen god hoee. A sin ni pet, ni devet, nego rete mated: - U nasem komsiluku ima jedan hamal i u njega ima sCi na udaju, idi pa mi je isprosi, jer sam zamilovao sarno nju i ni­ kakvu drugu, - au sebi misli: kad mi i tako valja brzo umrijeti, bar da usreCim tu siroticu i njezine roditelje, da me imaju rasta spominjati. Roditelji se zacude i stanu ga odvraeati od te cure, k'omje sala, oni bogati prema caru, a cura sirornasna k'o hamalska sCi, nide niSta do gale duse. Ali momak se ne dam osoHti: ja nju, ja emu zemlju i zelenu travu, a i ne zna je dobro, vee sarno hoce da je usreci, da poslije njega moze naOi dobru sreeu. Najposlije digne se mat!i, te u kueu onoga hamala i zaprosi djevojku. Hamal i njegova zena zacude se tome i ,sve su drlali da zena s zbi:ja salu, ali kad videse da tu nema sale, upitase i seer da Ii ee poci za toga i toga momka. Cura od stida sva se zaplami, pa muhnu iz sobe, a roditelji povikase: - Neka je sretno i od Boga blagoslo­ veno! Mati se momkova vrati vesel a kuCi i kaie da je svrsila posao. Posto je eura 1 obiljezje dato, momak se da na posao. On zaiste u oea trista kesa blaga. Otae mu da bez rijeci, a on tijem parama kupi kueu svome puneu i punici i namakne u kueu s'Ve s10 treba: tu je pros;I'Irka, sude, namjeStaj, cakar - bakar sve k'o u najbogatijega. Kad to zruste jos trista kesa, pa pokupuje na devojku odijelo i naki1:: tu su derdani, ogrliee, poeeli­ ee, veliJci dukati, tu biserli pavte, anterije
Bio ti je one neki vezir, pray, posten i dobar za S'irotinju, ama bogme opet koliko je god bio dobar, sve mu se je cinilo da je mnogoga uwijedio Ii uevijelio, kan'ti kada je ko na velikoj paji, pa ne moze ni on bas sve pravo prosuditi. S toga naUJI:ti da nauci svoje sinove trgovini ja kakvu zanatu, da ne budu zapovjednici kao on. Imao je tm sina, pa ih jednom svu trojiou zovne Ii da im svako­ me po sto i pedeset grosa, pa im rete: - Eto svakome podjednako para, paradite njima kako. najbolje znate heftu dana, pa onda dodi:te svaki da mi predate hesap, da vidim sta je koji uradio. Za harac evo Yam svakom dundeluka po tri grosa, ,tijem se mozete izdrlavati a da ne krecete u glavnieu. - Braea uzese pare, pa podose svaki na svoju stranu u trgovinu. Dva starija nakupuju stva­ ri u varosi, pa podu da rasprodaju, a najmladi ee reCi: - Vala ja neeu ovdje niSta kupovati, nego odoh da po selima stogod nakupu­ jem a ovdje prodam. - Stosmisli to i ucini, pa se krenu od kuee. Taman kada je iziSao ;jz grada, naljeze pored jednog groblja, kad opazi sto do tada nije nikada ni CUO ni vidio: covjek jedan iskopao mrtvaea, pa uzeo stap te ga hije vicuei: - Plati mi dug! - Ama sta to :radiS, bolan, Ii pomahnitao? sto bijes mrtvog covjeka? - Kako, sta radim, kad mi neee da plati sto mi je duZan sto grosa? Be kako ee mrtav covjek platiti? Bogme lijepo, a ako mi ne plati, ja eu ga rasijeoi pa od njega ispeCi sapun, da svaje pare izvadim. Vezirovieu se na to sazaH, pa izvadi sto grosa i da. de kamatniku: Na, pa ostavi toga mrtva covjeka, nalet te bilo! _ Jos potraii hodZu, pa mu dade ono preostalih pedeset grosa, da po zakonu spremi i ukopa mrtvaea. Kada dode vrijeme da svi predaju hesap oeu, predadose dva starija pare i pokazase po -DeSto eara, a najmladi stade savijati ramenima. - U sto si, more, poha:reio pare? zavikaee otae. _ Bogme, babo, vjdio sam sto prije nikad nijesam V!idio: jedan kamat­ nik bije mrtva covjeka, da mu plati dug, pa mi se razali te platih zanj duga sto grosa, a one ostalo pedeset dadoh hodzi da ga po zakonn ukopa. - Dobro, - rece otae. - Varna dvojici otvorieu dueane ovdje, a d, sinko, treba da steces i para i pameti, treba ti !i.Ci u tu Ii tu yaros i tu ducan otvoriti. Prije no odes treba da nades slugu koji ne bi htio s tobom za sofru sjesd makar ga i zvao, niti s tobom kahvu piti ni pusiti. - Veztirovie dugo vremena traiio onakvog slugu kakva mu otae rekao, ama koga god nadi niSta no mu zavici: - Bujrum, - a on odmah s njime za sofru. Jednoga dana sjedio je vezirovie na jednom dueanu, kad evo ti k njemu nekakva dugajUje: visok, tankovijast, a za pasom mu crnosapCina, pa ee vezirovieu: - Cuo sam da traMs slugu, pa sam evo dosao da ti se ponudim bi Ii me primio? - Bih, sto ne bili, - rece vezirovie. Malo potraja, donesose im rucak. Veziro­ vic sjede pa zovnu i slugu za sofru. - Jedi ti, gospodaru, u nas nije adet da sluga jede s gospodarom! - Ma prodi se ti toga adeta, mi cemo zajedno putovati, pa treba da zajedno i jedemo. - Jok vala,

246

247

KO DOBRO tINI NE KAJE SE

sluga se ne dade ni osoliti, no osta pri svojoj: nece te nece. Sada ti se moj vezh"ovic obradova, pa potrea da kaze oeu h..ko je nasao 'nakoga slugu kao sto mu on rekao, a otac lllU na to dade trideset tovara robe te natovarise. Na pohodu reci ce otae sinu: CujeS, jos evo ovo dobro upamti: na prvom konaku ne nocivaj nikako gdje te aksam zatece, no ja malo prije rastovari, ja malo naprijed proceraj, pa konaci. Onda, kada dodes na to i na to polje, ako te tu aksam uhvati, nemoj nasred polja nocivati, i trece, kad dodes na to i na to jezero, nemoj kraj jezera noCivati, nego ja prije jezera, ja gledaj, ako mozes, pa se prevezi preko jezera. Vezirovic obeca oeu da ce ga poslusati, pa krenu na put u ime Boga. Kad su bili na prvom konaku, dok aksam, a sluga uhvati prvoga konja za ular, pa ce gospodaru: - Evo ovdje cemo konaciti. - Nemoj, ­ reCi ce mu vezirovic. Otae mi je naredio da ne konacim na prvom konaku gdje me aksam zateee, no ja da prije malo otovarim, ja da malo proceram. - Ne brini se ti, gospodaru, no klanjaj aksam, dok mi robu otovarimo i vatru nalozimo, pa onda ti mimo spavaj a ja CU euvati. - Vezirovic ne htjede slugi uz nos, jer je bogme na putu preei valjan drug no i otae i mati, te pristade da tu konaee. Posto otovarise, odvedoSe kiridZije konje da pasu, a sluga tovare sloti unaokrug pa na srijedi nalozi vatJru, a liz bisaga izvadi veeeru pa metnu pred gospodara. - Ama hodi jew i ti. 'sa annom, bo' ne bio! - Ne bOOi se ti, gospodaru, sa mnom, necu ja gladan ostati, jedi til - Posto vezirovic veeera i se malo prorazgovarase, Ide te zaspa, a sluga ,se izmaee te sjede medu tovare i stade motJriti. Kada bi oko panoOi, evo ti tri miSa, pa ,ge stadose oko vatre igrati, dok nadose jednu mrvu hljeba, sto je vezirovi6u iispala kada je vecerao, pa se oko nje poklase, te onome sto bijase onu mrvu hljeba ugrabio, ona druga dva oei iskopase, pa ih nestade, a slijepi kan' ti kad ne vidi kuda ee, osta na istome mjestu. Ne po­ traja dugo eto ti one dvojiee, nose nekakvu travu, te onome coravo­ me oei pomazase, a on odmah progleda. MiSi na to baeise travu kraj vatre i odose. Sve je to sluga gledao pa 6e: - Hvala tebi, Boze, eto zivotinja kolisna je pa bolje zna od ljudi! DiZe se i uze onu travu te metnu za pas govoreCi: Moglo bi mi gdje i valjati. Sjutridan krenu dalje, i za nekoliko dana dodose na ono polle sto je verirovicu otae rekao da na sred njega ne noeiva Tllika:ko. Taman on na ,gred polja, a aksam. Sluga uhvati prvoga konja za ular, a vezirovic ce mu: Necemo ovdje noCivati, no proceraj malo - tako mi je otae naredio. - Ne ,brn ..se nista, gospodaru! - reee sluga. - Eto i prije ti je bio rekao da ne noCivamo gdje nas aksam zateee, pa smo mi nocili Ii nije nam, Bogu hvala, niMa bilo. - Drug je preei na pubu od oea. Vezilrovi6 sleze ramenima, te otova­ rise. KiridZije odvedose konje da pasu, a vezirovic otklanja aksam te vecera. Zove on slugu da s njime jede, ali on neee, te nece. Po veee:ni leze vezirovic da spava, a sluga se mnaee u tovare pa stade motriti. Ne potraja dugo, evo ti jednog pustahije, pa obide vatru i tovare te se vrati natrag, a sluga te za njim nazorice. Kada bi kraj polja, otvori pustahija jedan kapak, pa se spusti dolje pod zemlju i reee druZi.ni: - Evo ovamo, uhodio sam jednog trgovea, no hajdete da ga parobimo i uhljemo. - Sluga sve sl~a, pa stade

nad onijem :kapkom, pa k'ako je god kojipustahija ozdo izlazio, a on ti sve jednog po jednog onom crnosapCinom iza usiju klep, klep - isijece 'sve do jednoga, taman ih tddeset na broju. Posto vldje da Ulema vise 'lli jednoga, strpa ih sve u jamu, pa se VTaJti k vatri .posto zatvori kapak. Sjutridan ne kazuje on vezirovicu niSta, no krenuse i prispjese uveeer taman do onoga jezera sto je otae vezilrovicu trekao da na njemu ne prenooiva. Vezirovic se htjede uputiti odmah pre· ko jezera, ali sluga ne dade. - Ta ne boj se, nije ti niSta bilo, hvala Bog'u, evo dva puta, pa nece ni sad. - Vezirovic pristade, te tu zan06ise, pa posto vecera, leze da spava, a sluga osta cuvajuci. Kad bi oko ponoCi, zamuti se jezero, a iz jezera skoci atdaha pa pode put veziroviCa da ga udavi. Sluga ne bude lijen no emosapcinu iza pasa pa aidahu klep: ddjednom joj odsijeee glavu. On uze glavu, a trupina se svali u jezero. Sjutridan krenuse otalen i dodose U onaj grad gdje ..su naumili. Posto naoose duCan i ,robu namjestise, zavika telal: - Bi Ii !iko mogao iz1i:jeciti kraljevu keer, evo ima nekoliko dana da je oslijepila, a udavala se je do sada pet puta, ali joj svaki rout prvo jutro osvane mrtav. Ko izlijeCi, daje kralj sto god uziste. ­ Sad se sjetd sluga one trave te su njome miSev4 izlijecUi sV'oga dmga, pa se jaVli telalu, a on ga zaruku, hod vod, hos bos, te pred kralja. Kada ga kralj vidje, zacudi se pa ce mu: - Moj s~nko, ja ne vidim da bi ti sto od toga znao. No cujes, ako se prin1:iS a ne izlije6is, ostao si bez glave, a ako izlijeciS, iSti ilta hoCeS. Ne6u ti mnogo: daces mi kcer, dvadeset konja, dvadeset Cifta vreca, i dvadeset sluga. - Kralj se zadugo ejenkao da mu ne da kcer, ali on ne htjede drukcije, te kralj naposljetku pristade. Onda on namaza onom ,tJravom nje2)ine oei i ona odmah progleda. Kada to vidje kralj, ne moze da ne da one sto je obecao, pa ga stade nagovarati da ostane kod njega, pa ce ga, veli, pos1ije sebe ostaviti za kralja. Ali se sluga ne dade ni osoIiti, no prihvati kraljevu kcer, dvadeset konja, dvadeset sluga i eetrdeset vreca, pa odmah potovari i onu robu sto je docerao, i vrati se natrag da obraduje vezirovica dobrom trgovinom. Kada su bili kraj jezera, ne mote se prilStupiiti od smrada: voda izbacila mrtvu atdahu, pa se usmrdila i uervala. Oni se zaeudiSe, a sluga ce: - Ne cudite se, tu sam atdahu ja ubio, evo joj glave, pa izvadi glavu od azdahe i pdnesetrupu, kad taman jedno uz dugo. - One veceri kada smo ovdje lloeili, htjela je ona gospodara prozdrijeti, ali sam je ja pretekao i posjekao. - Vezirovic se zacudi, pa stade slugu hvaliti, ama ga on presijeee. i ka'enuSe dalje. Kad /'iU bilii nasred polja gdjesluga isjekao pustahije, tu ustavi pa zavika: - Dajte vrece pa hajte za mnoml te ih dovede do one jame d otvori kapak, kad ,ima se 8ta vidjeti: t:nideset pustahi:Ja jedan na drugom mrtav len, a kraj njih blago na gomi1e. - Kupite, - rece sluga, - sto se moze natovariti u ove weee. - Kada sluge nakupise wece i zave­ we, t:ece im da i sebi nakupe koliko hoce, pa i oni nakupille koliko su mogli, a kako i ne hi: onaiko pusto blago, pa da ostane!

248

249

!

POSto uzese ,sve i potovarise, TeCi ce sluga vezirovicu: - Evo vidis, ovo smo mi zajedno ·stekli, pa eemo sada sve popola podije­ liti, - i podijeli konje i tovare, polovinu na jednu stranu, a polovi­ nu na drugu. Zatijem sluga uze djevojku za ruku, pa ee vezirovieu: - Drii, gospodaru, za drugu ruku, da i ow car podijelimo, _ pa raspreze ornosapeinom kao da ee je rasjeC:i. - Ne ako Boga znas! - reCi ee mu vezkov,ie, - Kakva nam je korist od mrtve?­ Sluga se ne dade osmesti, no ponovo poteze nozem, a kraljeva se kCi od straha baildisa, pa u toj neznani izbljuje zmiju sto joj je prve ljude davila. Posto se osvijesti i malo povrati, ['ed ee opet sluga: - DrZi, gospodaru, ja nikako drukOije ne pristajem nego da je dijelimo, - pa opet raspreze nozem. - Nemoj, za Boga. Eto ti sve trgoVline, sarno meni ostavi djevojku. - Jok, jok, no sve pola i pola, - i opet razmahnu emosapeem. Kraljeva se kei opet badldisa i stade bljuvati, l1:e izbljuva trideset zmieaka, Sto ih je velika zmija okotila. Posto se ona opet osvijesti i povrati, red ee sluga vezirovieu: - Eto ti sada djevojke, sada je zdrava, kao da je jutros od majke rodena; nista se ne boj. Eto ti i sve blago, jer ti ja nijesarn bio ortak, nego sluga. Sada je blizu grad, pa ti ja V'ise ne trebam, niti mogu dalje kod tebe ostati. Evo ti i ove trave sto se njome lijeCi sljepoca, ako ti je gdje ustreba. Alahemanet. - Stani barem da ti platim ajluk ida te obdarim. - Hvala, gospodaru, ti si meni vee platio; dao si kamatniku za moj dug sto grosa, a pedest sto si me po drugi put ukopao. Ko dobro Cini i vratiee mu se. _ I u tome ga nestade kao da je u zemlju propao. Vezirovie se veoma zaeudi, pa okrenu tovare i djevojku kuCi te obradova oea. Djevojku vjenea za se, i ako su zivi i danas im je dobro.

Ono bio jedan ribar, pa imao celaya sina, a stanovali SU u Stambolu. Ribar je baeao mrezu, pa sto uhvati ribe, to je proda­ vaG i od toga su zivjeli. Jednom zarnoli Celo oea da mu dopusti da i on baea ilIlrezu, da vidi sta hi ulovio. Otae mu dopusti, a Celo uhva1li. sarno jednu ribiou, ali je hila vrlo lijepa i nikad se prije nije taka mba vidjela. Celo uzme ribu, pa stade po Stambolu vikati: - Temiz balukCi, temiz baluk sataT! - Ljudi su prilazili i pi1ali ga posto ce prodii1li. tu ribu. Celo je svakom odgovarao da nije na prodaju, nego on to sarno onako vice. Vicuei tako nepresta­ no, temiz balukei, temiz balsatar, dode i pred eareve dvore a uprav je tada na prozoru stajala eareva kcer. Ona posalje sluge da upitaju Celu posto ce carevoj kceri prodati ribu. Sluge dodu i upitaju ga postoriba, ali Celo oc;lgovori i njima da nije na prodaju. Sluge odu i kaiu earevoj kceri, a :ma odgovori: - Hajte ga zovnite nek' ovamo dode i donese ribu. - Kad je Celo dosao pred sultaniju, reee mu ona - Prodaj mi tu ribu, pa iS1li. sta hoOes, platicu ti sve dukatima. - Nije na prodaju, - veli Celo, nego ako hoces, veli, otkri mi eelo da ti ga vidim, pa nosi ribu dZabe. - Careva kcer se zamisli, pa najposlije mu otkrije celo, vele6i: - E pa nece me odnijeti na

oeima! - Celo joj vidi eelo Ii na eelu ervenu biljegu, dade joj ribu i ode kuei. Kad Celo dode kuoi, stade ga otae pitati je li prodao Tibu i gdje su mu pare. Celo kaie oeu da je ribu dao na veresiju, jer mu, kaie,nije kupae imao sad platiti. Otae na to umuci. Sad Celo zamoli oca da mu dopusti da opet ide hvatati I'ibu. Otae mu dopusti, a on uhvati opet onaku ribu, odnese je u carsiju, pa stane vikati: - Temiz balukCi, temiz balsatar! - ali ribe nije hNo pro­ dati, nego je odnese earevoj keeri i rece: - Daeu ti ribu, sarno mi se otkrij do vrata. - Careva keer se zamisli, ali mu se ,ipak otkrije. Celo joj vidje na bradi play biljeg, dade joj rihu i vrati se kuei. Otae ga opet upita kamo mu pare za 'rJbu, a on odgovori da je opet dao na veresiju, pa da ee odjednom naplatiti. Celo i treei put zais.te od oea mrezu i ode hvatati dbu, pa opet uhvati jednu ribu I1sto onaku kao i one dvije prve. Ele, posto je uhvatio ribu, odnese je opet earevoj keeri i zamoli je da mu se otkrije do prsa, a on da ee joj dati i treeu ribu. Careva keer mu se i ovaj put otkrije, a on joj upazi nue vrata biljeg bijel kao snijeg, dade joj Tibu, pa se vrati kuoi :i opet slaze oeu da je ribu dao na veresiju, i da ee ubrzo sve naplatiti. Proslo tako godina, dvije, poslije toga, kad telal zaviee po Stambolu da car udaje kcer, i da ee je dati za onoga ko pogodi ka­ kyo obiljezje ima sultanija. Na taj glas skupe se u earevom dvoru svi velikasi, veziri, pase pa i siromasi: svak je pogadao, rna niko nije mogao pogoditi. Till se desi i Celo, pa i on pode da pogada, ali ga na earskim vratima stanu psovati i biti, odgoned ga ispred vrata. Vidi to car s prozora, pa zapovjedi da ga puste gore. Celu puste, pa kad je dosao pred eara, zapita ga car: - E, momee, de pogodi kakvo obiljezje ima moja kcer? - Celo reee: - Ima tri biljega: prvi je na eelu i to crven - Sunj, ote md. iz usta - reee Ciganin, sto je za Celom stajao. - Drugi joj je biljeg na bradi, i to play - Sunj, ote mi iz usta! - reee opet Ciganirrl. - TreCi joj je biljeg snize vrata, i to bijel kao snijeg! - Ciganin opet zaviee: Sunj, ote mi iz usta! -Pogodio si, - reee car Celio - Sunj,. i ja saan pogodio - ['eee Ciganin, - sarno sto je on pr,ije mene"izrekao. Car ne znade kako ce presuditi, nego njih oboj
250

251

CELO CAREV ZET

kao suma. Div ga upita kuda je posao, a Celo mu kaze, i zamoli ga da mu pOl11ogne da dobije divskoga mlijeka. - Bogme, sinko, ja ti ne mogu pomoCi, nego idi odavlen trideset ikonaka do moga brata, on je stariji od mene, pa ee te bolje i nasvjetovati - Celo se podigne otalen jos trideset konaka, dok stigne do drugoga diva, pa i njemu Tasijeee obrve;i rete mu: - Pomozi Bog, po Bogu otacl - Div InU rece: ti pomogao, sinko! Bogme da me nijesi pooCio, bi od tebe tnilSta jada bilo, a tako ti necu .nista, nego mi kazi kuda si posao. Celo mLl sve isprica, a div mu rece: Bogme, sffinko, ja :ti ne mogu pomoCi, nego ti ,idi marne bratu, daleko je odaiVdetrideset konaka, a stariji je ad mene stotinu godina, pa ce te on nasvjetovati - Celo se podigne, pa hajde, hajde. dok ne dode do diva, pa i njemu rasijeee obrve d rece mu: - Pomozi Bog, po otae! - Div mu rece: - Bog ti pomogao, sinko! Bogme da me poocio, bi ad tebe tr,i'sta jada bilo, a ovako ti neeu niSta, nego mi kaZi sta si dosao. - Celo mu isprica Bogme, sinko, to ee biti tesko dobiti, ali sve, a div rou :rece: pokusaj. Hajdeti tamo u dolinu, tamo je moja zena, ako je sreeom nadeii gdje spava, a ti pridi pa namuzi mlijeka, a ako Ii ne bude spavala, nemoj za zivu glavu ni blizu prilaziti. Celo dzvadi boCicu iz njedara i pode u dolinu. Na njegovu sreeu bali je divica spavala, te Celo pride i namuze mlijeka, ali taman da uzjase na konja, a divica se probudi pa za njim natisne letjeti, a Celo na konja pa leti, leti, dok se tako dotjeraju do diva. Div ustavi divicl1, a Celo proleti, te se tako sreeno vrati u StamboI i donese caru mlijeka. sta cemo sad, veziru? - rece car. - Evo Celo dosao i donio mlijeko - Vezir rece: - Posalji ga nek ti donese kamen ::; glave jednog diva. Taj je kamen kao sac. Ako donese, puno ce n8iIll valjati, a ako ne donese, on ee poginuti, pa ceS ga se tako kutarisati. - Car dozove Celu preda se i rece mu: - Donesi mi dragi kamen s divove glave, jer mi treba, pa ako mi ga doneses, dacu ti kcer Celo se pokloni, uzjase na konja, pa pode traZiti dragi kamen. ISao je tako ,trideset konaka, dok dode do brade do pojasa. Celo roU pride i rece: ­ a on mu selam, sinko! Kuda si posao? - Celo mu sve Bogme, sinko, ja ti ne znam 0 tome nista nego ti mome starrijem bratu, on je stariji od mene stotinu godina a dalje je trideset konaka. - Celo se digne te putujuCi trideset konaka sUigne najzad do hadzina brata, pa i njemu odmall pride ruci Ii nazove mu selaro alejc. Starac mu odgovori: - Alejcumu selam i upita ga kuda je posao. Celo mu sve isprica, a on rece: Hajde ti, sinko, mome starijron bratu, koji je stariji od mene stotJinu godina, a dalje trideset kona:ka. On ce te sve I1ijepo uputiti. - Celo se digne te dode trecem hadzi. Kako ga vidje, prileti mu rod i nazva mu sela:m alejc. - Alej6umu selam. sinko! Kuda S1 posao? Celo mu isprica sve i zamoli ga da mu bude u pomoCi, a on mu reee: - Bogme, sinko, najbolje bi bilo kad bi se ti toga okanio, jer jOs Ditko ziv otuda glave nije iznio. - Kad Celo ne htjede nikako odustati, hadie mu rece: - Evo ti ave tri bOOice, metni ill u njedra, pa ha:jde tarno, naCi ces diva Ii na glavi mu drag.i. kamen kao

252

sac. Ako bude spavao, pridi mu i ukradi kamen s glave pa b jezi baoi za se tu jednu nazad; ako te potjera, pa vidis da ce te b06icu, pa bjeZi dalje; ako te opet pn}.stigne, a ti bad i drugu, pa tako i trecu, neGes Ii uteCi. - Celo zallvali starcu, uzme one bocice, pa hajde, hajde, dok dode do diva, i :sreeom njegovom nade ga gdje spava. Brie bolje skine mu kamen s uzjase na paripa, bjezi, al' se div probudi i prokrivi se sna, da Celo ad s pallipa pade, te opet uzjaha i odleti, ali mu divdoviknu: - Stan', neces mi uteCi da si joil lani poletio! Kad se Celo vidje na nevolji i taman da ga div pristigne, a on zgrabi jednu bocicu pa baci za se, a to ,se stvonise sami klinci, a vrhovi im gore okrenuti. Malakse div u klincima, jer mu sve noge izraniSe, a Celo se okurazi, pa bjezi jos Nece 1:i to nista pomoCi, brze, ali div ga opet prist~gne i vlikne: beli mi neces utecH - Celo opet uzvadi bocicu pa je baci za se, a to se stvori sarna vatra. Div opet poleti kroz vatru, a ranjav, alii opet pristize Celu, i taman da ga svali s konja, a Celo bad i trecu bocicu, ali u hitnji d stralm baoi je pored sebe, dok se stvori S1ilno more. Celo se na konju nade u moru, a i div; Celo na konju otpliva, a div osta guseCi se u moru. Celo prepliva vodurinu i dode caru s dragim kamenom. Carn se vdo ,kamen, pa upita vezira: - sta bi sad? Evo Celo donio i kamen! - A vezir mu rece: - Ti imas zemlju sto ti se odmetnula vee sedam godina. Koga 5i god tamo poslao, nije se natrag vratio, posalji i Celu nek ti donese harac od te zemlje, pa ako pogine, dobro i jest, a ako ne pogine, nego dotjera harac, onda je zasluzio da mu dades keer: - Car dozove Celu preda se i zapovjedi mu da rou donese harace od odmetnute zemlje, pa da ce mu onda zaista dati kcer. Celo zaiSte sedam konja od cara, pa kad ih dobije. uzjase na jednoga i pode na put. PutujuCi tako, nade covjeka gdje ore pa ide za plugom a sve one brazde jede. Celo se tome zacudi, pa pride onome covjeku i Tece mu: - Selam alejc ja betert - a 0iIl mu odgovoni: - Alejcumu selam sende ja beter! Kuda si posao? Posaosam da donesem earn harac od odmetnute zemlje. Pa bi li mene poveo sa sobom? - upita orac. - Brate. drage volje odgovori Celo, eto konja pa jasi. - Orac jedva doceka, uzjase konja, pa ·se krenu dalje. ISn su tako, iSH, dok dodu do jednoga sto zemlju u vis baea a od zemlje se stvara mraz. Celo mu pride te mu 'rete: Selam alejc ja beter! Sta to radiS? - Alejc selam sende ja beter. Viru6i:na mi je pa se ;rashladujem. A kuda ste posH? _ Celo odgovori: - Posli smo da donesemo caru harac od odmet· nute zemlje. Pa bi li mene poveli sa sobom? - Bi, rece Celo, _ eto ikonja pa jalii. - Covjek uzjalie, i oni krenu dalje. ISH su tako njih trojica, dok ugledaSe jednog Covjeka gdje je prislonio uho na zemlju pa nesto slusa. - Selam alejc ja beter, - rece Celo kad mu pride. Alejcumu selam, - odwati covjek. - sta tu radiis? Evo slusam sta mrtvi govore. A kuda cete vi? - Celo mu kaZe da idu domjeti harae oct odmetnute zem1je, a onaj covjek kad to cuje, zamoli Celu da i njega povede. Celo mu rece da uzjase konja i da pode s njim. ISH su tako njih cetvorica, dok nadose jednoga dugo­ nju sto hvata ,tice po zraku pa jede. - Selam alejc ja beter! ­

253

rece mu celo. - Alejeumu selam odvrati dugonja. - sta to radiS? - upita ga celo. Evo hvatam tice po zraku pa jedem. A kuda ste vi posli? - celo mu kaie, a on ga zamoli da i njega povede, te celo dade i njemu konja i odjezde dalje. ISli su tako njih petorica, dok nadose jednog covjeka gdje cuva devet zecova, a na nogama mu dva zrvnja. celo i njemu nazove Boga i povede ga na njegovu molbu sobom. ISIl su tako nJih sestorica, dok nadu jednog covjeka gdje usrkuje u sebe jezero i opet ga poV'raea. Selam aleje ja beter! - rece celo. Ovaj mu se odazove i upita ga kuda je on posao s toliko drugova. celo mu isprica, a on ga zamoli da i njega primi da s njima ide. celo mu dade sedmog konja, te tako dodu u odmetniCku zemlju. Cim dodu tamo, docekaju ih odmetnici i reknu da ee im dati harac, ali je u njih adet da nikoga ne primaju dok ne ode u banju i ne okupa se. Oni pristanu, a odmetnioi ih odvedu u jednu gvozdenu banju, pa posto lh zatvore, naloze vatru, da se kllhaju. VatTa je gorjela 'sa sVlih strana i pod kotlom kao u klacini. Banja se grijala i grijala, dok onijem u banji nije dokundisalo, da ocr od vrueine dskoce. Onda onaj sto je bacao zemljll u zrak pa se rashladivao, lati se torbe pa bad grudu zemlje, upHa Jh on. - Bogme a to se sve pomrzne. - Je Ii yam vruee? nije, nego zima, - odgovore mu drugovi. Ali to je malo trajalo, mraz se otopio i vatra opet prevlada. Onda baci i drugi komad zemlje, pa ih opet rashladi. Dok opet zavlada vruerna. - Drugovi, rece onaj, nema vise nego jedan komad zemlje, ako brzo ne otvo­ re, svi eemo pomrijeti, nego kad otvore, gledajte da svi odjednom izidemo. - To rece pa baci i treei komad zemlje, a u tome i.odmet­ nici otvore, a oni ti svi brzo napolje. ZacudiSe se odmetnici kako izidose zivi, ali se ucrnise nevjeSti, pa im rekose: - Mi imamo jednu babu sto pojede. kazan grana od StOtd~lU oka, morate i vi to pojesti. Oni pristase, a odmetnici im donesose. Onda onaj sto je brazde Merao liznu nekoliko puta i say tkazan iisprazni. Odrnjetnici vidjese da 1m 'Ill tu nijesu mogli nista uciniti, pa dm zapovjede da jedan od njih mora saCuvati sedam zecova, - jer vele, i·nia u nas jedan staTaC pa to Sve sam euva. - Onda onaj sto je nogama cuvao zecove, zaiste da mu dotjeraju, ako hoce, citav dzelep zecova, a on da Ce sve saeuvat:i. Odmetnici mu dotjeraju zecove, a on ih stane cuvati, pa kako .koji zec kuda migne, a on samo pruZi nogu pa ga vrati u hrpu, i tako sactlva zecove. Sad im odmetnici zapovjede da donese jedan od :njih za sat vode smora, - jer vele, nasa jedna baba to ucini. - A more je od njih bilo daleko dva dana hoda. Onda onaj Sto je hvatao tice po zraku pa jeo, uzme CaSu medu prste od noge, pa koraci sanio nekoHko puta i donese vode prije nego su om oeeklivaIh Odmetnici sad uoine dogovor da naprave jednu kueu od tSamQga luCa, pa da ill unutra zatvore, i kad oni pospu, da kuru zapale, n.eka pogore. Cuje to onaj sto je mrtve prisluskivao, pa kaie drustvu, a onaj §to je jezero usrkivao u se Tete im: - Ne bojte se vi msta dok je mene. - Tako oni udu 'u kucu, a odmetndci oko pooOOi zapale je, aId onaj skoei, pa pusti iz sebe jezero i sve odjednom potrne i jos se mnogi podave.

254

Vide odmetnici da ne mogu s njima na kraj izaei, pa im nato­ yare sedam konja blaga i isprate ih, a celo je drugove ostavio sve jednoga po jednoga, kaiko ih je nalazio, i zahvalio svima na pomoei. a ..sam dode u Stambol. Kad car vidi to, ne moze ill on dalje, nego dade celi keer. I tako celo postane carey zet. Ako je ziv, i danas rou je dohro.

DIJETE SA DEVET CIRAKA

j ,J.

BJo ti ono jedan majstor pa imao jedno dijete za slugu pa bi Snjime odilazio u garu po drva, te jednoe bavrljajuc Ii tumarajue gorom najde u zemlji otvorena vrata, al' ne smjede uniCi nego rekne djetetu: - Hajde, slugo, pa sto dobijemo, po pole eemo. Dijete jedva doceka i unide u zemlju, te pipaj te tapaj po onom mraku, pa natapa na veliki podrum. Kad ali ono tarno tm hrpe blaga, say se podnun,sjaji od njega: na jednoj sjedi orao, na drugoj se savila guja od tri glave, ana treeoj cuci davo pa iskesio zube na dijete. AI' ono ne budi plaSljiva srca, no poteci za jednu karnaru - ne da -se odnijeti; poteoi za drugu - ne da se odnijeti; poted zatreeu - ne da se ill ova odnijeti. Ngta ti ono tu ne mogne odnijeti vec sarno jednu !kutiju, koju metne u njedra, al' dok spremi kutiju u njedra, duhnu vjetar i zanese dijete u kamenje, u pustu i gustu sumu, pa ti ono pode te tuc amo tuc tamo, kldm arno klim tarno, do.k izljegne nekako 1z one sume i dojde k moru. Dosav do mora ugleda s onu st·ranu jedan grad: sto ce, kad eto ne moze prijeei! MilSli se mali, i sve na jednu smislio, pa sabra nesio drva sto ga moze nosit:i te na01ni splay, pa vozi, pa vozi, te prede nekako preko mora u onigrad. - Kud eu sada, rekne mali, kad u gradu svoga nemam! - pa najposlije otidje u jedan han te se najmi u handZije da mu cijepa drva, a on da mu dadne rucak i veceru. Kad je bilo drugi dan rekne mu handZija: - Etosam td dao rucak i veteru, hajde gledaj na drugom mjestu, meni viSe ne trebas! - Ode ono dijete u car'Siju i prisloni'se na jedan ducan, a gazda ga onog dueana upirta: - Sta ces, dijete? - A dijete mu odgovori.: - Hoeu, gazda, da mi dades stogod para da vecerarn, jer sam ljuto izglad­ njeo. - Smiluje se gazda pa mu dadne za dvije vecere: - Naj, dijete, pa lVeceraj. - Dijete otrci, pa kad potroSi pare dojde opet pred ani duean, i tako tri veceri sustopice. Kad je bilo treeu vecer, rekne mu gazda: - Hajde, smak, traii nek ti ko drugi da, ja ti ne mogu vise dati. - ZaCuv ovo ddjete vrati se natrag u han, misIi se do Boga sta ld ee rucati sta Ii veeerati, te trgajuc i pipljue po sebi napipa nekako u njedrima onu ikutiju. Kad najde kutiju otvori je, ai' u kutIi:ji devet ciraka. Onda dijete pomisIi: - Eh da mi je devet svijeca da usadim u ovo devet 6ira.ka, pa neka gori! - Dosjeti se mali rte ode jednom gospodaru pa mu se moli: - Daj mi, gosp<)­ darn, devet para: posluZieu te devet dana. - Dadne mu gospodar devet para, a on ga sImi za devet dana. DosJuZiv gospodaxa uze za ono devet para devet svijeea u ono devet ciraka, ja kad liZeze svijece al' evo ti devet djevoja:ka na vrata. To je devet djevojaka

255

pjevalQ. kucalQ i igralQ dQ PQla noei. Posto PQla no6i bi, a svaka potegnll pO jednll kesu blaga i dadne mu je govoreCi: - Naj ti, gQsPQdam, da imas stogod za troska, - i odoSe. Kad je bilo sju­ tridan u vecer, rekne dijete handZiji da mu spremi bogatu veeem, a hand~ija se nasmije pa rekne malome: - Nemas ti para da namiris dQbru veCe.I1U. - AI' dijete mu odgovQri: - MQgu ja SVQjim parama platiti ovi han, pa mu pokaza onih devet kesa Onda se handzija cudom zacudi i pa dragi, Qtkud ,tebi tatike paTe kad imaQ nista: da nijesi te paTe pokrao, pa da ne bude za mQju zapelo? cuvSi ovo dijete se uze kleti handziJi: - Ocinjeg mi v~da. nijesam jatijeh para vee mi ih je Bog dao. AI' mi dodi veceras i donesi devet te posjedi kod mene, pa ees i ti vidjet euda stQ ga nijesi - U veeer handtija dQnese devet svijeca d dQnese dobm 'ie sjedne do njega, pa gleda sta ce biti. MaIi dok spucka veceru ta i uzeze onih devet svijeea u devet ciraka, i namah dojde devet djevQjaka te su pjevale, kucale ,j igrale do pola noei., a svaka kad pojde dadine mu i opet po 'kesu bIaga, 1
DJEVOJKA

PTICA ZLATNA PERJA

Ono ti je bio u cara u Stambolu jedinak sin. Pas to se on doko­ pa snage, PQzeli vidjeti prostrano babovo carstvQ, pa zaiSte izun od baba. Cam nije to bilo milo, ali nije mogao sinu hatora iSte­ titi, pa mu dopuS'lli, i dade mu dosta para i ljudi da ga prate. lednom lali u pratnji zapovijedi car da dobro pazi na njegova sma i da mu uvijek javi sta mu sin radri i sa oijem se najradije zabavlja. Car ucini ;hair dovu«, a carevic krenu na put. U koju bi god yaros dosao, odmah bi pitao za fukam, pa bi je tu pomogao. De bi god uz put naSao hraavu cupriju, odmah bi naredio da se nova nacini. Lala je t'O sve cam javljao, a cam bijaSe veoma milo, sto mu je sin tako dobrim putem posao, pa mu je jos dva tri puta slao para, da InU ne bi nestalo. Dok carevic ohisao prostrano babo­ vo carstvo, nacinio je samijeh sedamdeset .i sedam c.uprija, osim sto je druge »haire« einio. Kada se vrati carevic u Stambol, car ga lijepo doceka i bolje ga je pazio stQ puta nego prije, jer, sto mu je god lala pisao za njega, sve se podudaralo s carevijem tabijatom da more bolje. Carevic je bio neko vrijeme u Stambolu, ali se zazeli da i preko mora ide, da vidi prekomol'ske narode. Caru to ne bude milo, ali sta ces, jedinak mu je, a dobar, pa mu nije mogao hatora iStetiti, te mu dadne jednu veliku laau punu svacega i dosta ljudi. Carevic je dugo putovao tako po mom, ali ae je srece, tu je i nesrece: jednoga se jutra digose vjeurovi, pa uzburkaSe more, a dalga zanese careviea daleko, daleko u tuw vilajet te ga pri­ cera jednome ostrvu. Taman da se iskrcaju,kad daIga udari, pa razlupa ladu 0 jednu stijenu. Eto ti sad nevolje! sto je god bilo zivo na laai, sve se podavi. Samo se izbavi carevic i trojica mu slugu na jednoj stud pa izaau na ostrvo. Posto su se dobro osvijestili i osusili, vide da iSU U jednoj velikoj pustinji. Kroz tu su' pustinju iSli tri debela dana, a pravoga puta nijesu moghl naei.. Hranili iSU se plodom voeaka sto su ih pogdjegdje nalaziIi. TreCi dan opaziSe jedno malo polje i preko polja grad, te se obesele i poau upravo gradu. cim su nastupili na polje, okupe ih nekakvi srsljenovi, kmpni, majCin sine, svaki po palac, pa onaj odavle, onaj odanle, dok jednoga slugu odmah oborise. Kad se carevic obazrije, kad nema ni drugoga. Kad se obazrije na kraju, polja, kad nema ni trecega, pa onako, kao jadan, kao zalostan uljeze u grad. Kad u grad, kad ima sta i videti: sve sami Jevreji. Ne da nikakav ni zalogaja hljeba; a on nema ni pare. Be srsljenQvi bi i njega .oborili, ali nijesu mogli. Nije sala sedamdeset i sedam cup rij a, sto je on ucinio sevapa. Pa ne da sevap pravome poginuti. sumoran tumarao po gradu, dok telal zavika: Onako Ko ce hambasinu keer, dace mu hambasa hiljadu i jedan dukat'i ucinice ga sretnijem? - CareVlic, nemajuci kud kamo, javi se telalu. da ce ie on uzeti, a teial ga uhvati za ruku i odvede

ne

17

Narodni humor i mudrost Muslimana

257

hambasi Hambasa ga lijepo doeeka: ugosti ga, obuce mu nove lijepe haljine i dade mu devojku. Tako prodose tri dana. Kad bi trece jutro, reCi ce hambaSa car.eviCu: - Bi 1i zete, da se malo prohodamo? - Bih, 5to ne bili. Za tiIi Cas biSe gotova dva konja, kao dVlije Vlile, a oni pojahaSe. Kad BU podalelro od grada odmakti, dodose do jedne velike stijene. Velike, velike, da je kabil do neba tice. Tu oni odjahase konje. Posto malo otpoCinuse, reo ee hambasa carevicu: cujeS, zete, ti treba da zakoljes lSada ovoga jednoga konja! - Kako cu, ako boga klati, kad ja niisaJIIl u svome vijeku nista zaklao? A 8to bih i klao tako dobra konja? - Ne brini se til - rece hambaSa. - Ko ti je dao toga konja, dace ti i boljega, nego zakolji, jer je u nas taki adet. - Carevic, nemajuCi kud kamo, zakolje konja. Kad konj krepa, rece hambasa: - Sada ga Hjopo rasparaj, pa izvadi drob iz njega! Kako QU, boga ti, parati? - Ta bi Ii oknrario sve haljine?! - Ne brini se til Ko ti je dao te halj1ne, dace ti ~ boIje. Nego paraj! To je kOO nas adet! - CareV'ic se saZe, iraspara konja i izvadi iz O1jega drobinu. - E sada lezi u toga 'konja! - CareVlic ga pogleda zacudeno, jer nije mao od ibreta ni na kome je dijelu zemlja. Cum se, pa, da vidi na sto ce to sve ri2Jici, Ide u konja, a hambasa brie bolje izvadi iz clZepa jednu veliku iglu, pa ga zasi, te se izmaknu pa ZVliznu na jednu koscurinu. Dolece jedna velika pN­ eurina »Devekusa«, scepa kljusinu i carevica, pa iznese na onu veliku stijenu. Kada ga iznese na stijenu, zaklikta, pa probusi trbuh konju, a careviC skoei, pa se zakrivi. »Devekusa« se prepade pa uteee, a carevic osta na stijeni. - VidiS l:i iSta oko sebe? - zapita ga hambasa. - Vidim 'nekakvo veliko sjaj:no kamenje, nego ako boga znas, skidaj me sa ove stijene! - Ne boj set Kako sam te lahko tu iznio, jos cu te lakse skinuti, no mi bacaj toga kamenja! CareviC stade baeati kamenje, a hambasa kupiti. Kad nakupi pune bisage, opkoraci konja, a eaa'evi6u rece: - Ostani :1;i tu! NaCi ces jos takijeh mahnitova kao sto si ti, sto sam Iih ja gore poslao. Kada hambasa Wmace dogledu, pogleda carevic oko stijene ne hi .Iii. mogao kuda si6i, i nade viSe od dvadeset ljuokijeh kostura, sve sto su tu ekapali od gladi. Carevic p'Otrazi put, trazi, nigdje ni!kakva. Carevic se sada nade na nevolji, pa se u muci i jadu po­ moli bogu. Posl.ije je toga poceo lutati i dosao do jedne stijene, pa pogleda 'Om sebe, kad Silazi s desne strane jednu malu strmu, usku putanju, pa se obeseli, pomenu a;laha, i uputi se nj'Ome. Brate, taj ti je put bio tezak, bio je, sto no rijee, kao "Sirat cuprija«, tanak ko dlaka a ostar ko sablja, ama alah njemu pomoze, a odria ga sevap !to ga je poeinio, pa $'een'O pode putem i dode na jedno velliko polje. Kad je u polje dosao, otpocine i tu doeeka icindiju, pa se uputi preko polja. U sami aksam stiZe pred jedne saraje. Pred njima jedan bradat dedo: brada mu do pasa; lima mu trista godina. - Aksam hairosun, dedo! - pozdravi ga carevic. - AIah raziosun, carevicu! odgovori mu dedo. Carevic se zacudi oklen ga po7lIlaje, pa mu pride ruci i zapita kaka ga poz:naje. - E

258

kako ne bih znao, kad u ove saraje ne more niko doci, nego car ja carski sin, i to jednorn u 5tO godina. A lro dode jedanput, more .kad god hoce. Sjedi pa se odmol1i! Znam da si umoran. Tu carevic sjede, a dedo donese gotovu kahvu, pa popiSe i odmoriSe se. Po kahvi uljegose u te najprije otklanjase aksam, pa dedo postavi sofru, te Po veceri pocnu opet piti kahvu, a carevic isprica ko je i oklen je i !ita je na putu propatio, pa onda zapita dedu sta je on i odaklen je. - E, t'O me, sinko, nemoj pitati! Ja sam ovde sam, pa mi je bas milo sto si dosao tit da u muha­ betu jos koji dan ljepse provedemo. Ti ces ostati ovde uza me! Nece ti gore biti no i u baba u Stambolu. Pa ako kad krsmet dode, spremicu te oeu, da ga obeselis. Tu careviC bi'O u dede cijelu gOOinu dana. U dedesvega kao u eara. onakijeh lijepih baSta ~ nema u cara. Uza nj je naucio i mandze gotoviti, pa je odmah treCi dan odmijenio dedu. Kroz cijelu gOO1nu nije vidio Zive duse osim deda i nekakvijeh cudno­ vatijeh ptica, kojima je po dedinoj zapovijedi davao nekakva eud­ novata zita iz deset zlatnijeh kutJija. Pdta'O hi dedu, ama je znao da mu nece kazati. Kada je prosla godinadana, spremi se dedo na put. Posto otklanjase sabah i »hair dovu«, izvadi dedo jedan zlatan sindzir, na njemu sto i jedan kljuc, svi kljuei od zlata, a u svakome po dva alema, pa ga dade carevieu i rece: c- Evo ti ove kljuceve! Ama nemoj cesto i6 u baseu, sto je pod ovijem najma­ njijem kljueem, a ako i izides, ne LSila'lli na potok! Proslo je nekoliko dana otkako je omsao ded'O. Carevic je pregledao sve decline prostol1ije, koje dotada nije bio vidio, pa uljeze i u onu baseu. Kad je uljegao u bascu, zacudi se. - Ta nije ovaki ni dzenet, - pomisli sam u sebi. Puna baSca evijeca. Boze, ne mores ga se od milina da nagledas. Posred basce tece potok. CareviC pode potoku, ali se sjeti sto mu je dedo rekao, pa se vrati i sjede u jednu sofu, pored jednog velikog busa zambaka. Taman on sio malo, a dQle6ese dvije puice, kakve nije do tada ni u deda wdia, pa padose :kraj rijeke. Svukose sa sebe zlatno perje, pa ostase dvije Hjepe djevojke, kao dvije dZenetske hurije. Odmah uljegose, da se okupaju u potoku. Uz kupanje se potese razgovarati: - Eto! Da se sada nesto kogod privuce pa da nam ukrade perje, mogao bi nas pohvatati, a nismo ni babu kazale kuda SIflO otisle, pa nas ne bi moga'O ni traZiti. To cuje carevic pa se privuce Ikroz cvije6e, ugrr-abi jedno perje pa rece: - Ovo je moja, a ti hajde pa k~ ocu da je ova ostala u dedilD1im sarajima lIZ carevica iz Stambola. Mlada odle6e i jaw 0Cll da je ona druga uz carevica, a kad to otae eu, umiri se. Ta ne bi je za boljega ni udao! PoSto mlada odlece, starija se stade uza nj previjaui, m'Oli1li. i zakJinjaru. ga da joj dade perje, da i ona ide oeu O1a blagos-lov, pa mu obecavase da ce d.o6i. Carevic se :ne dade nagovoriti, n'O je uze za :vuJru i povede u sa.ra.je. Tu je on s :rrj'Ome bi'O jedan mjesec dana, dok se dedo v.ra:ti.o sputa. Dode declo sputa, pa tim vide careviea, rete: - Sreean lov! Sre6no i tesrtito! Sre6an bio, kad si je ulovio!

17*

259

Tu je kod deda prenoCio carevic jos jednu noc, a sjutra dove­ de dedo dvije deve, pa ih dade njima, da na njima odjasu. Pri polasku poljube om dedu u ruJk.u, a dedo im reee: - Cuvaj to perje, jer aka ga ona ugrabti, otim ce til Nemoj ga ni spaliti, jer bi OIllda i OIlla umrIa, jer ga samo njezin otacsroije spalW. - Posto jos jednom poljubise dedu u ruku, reee neSto dedo devama, i oni otputovase srecno. Dugo su tako putovali kroz pustinje, sela i varosi dok najposlje ne stigose do Stambola. Kad SlU hili kod Stambola, nade carevic jednog derviSa, jednu golu fukaru, pa ce mu reCi: - Trci caru na mustuluk! Reci mu da ide sin i vodi sultaniju! Kada je car od dervisa CUO da mu ide SIin i vodi sultaniju, veoma se obraduje, te daruje dervisa, da mu je i dijete nalkon djeteta mogio ici na cabu. Car naredi te se od veselja opali hlijadu i jedan top. U to stize i carevic sa sultanijom u Starobol. Car se joil vecma obra­ dova kad vide kako mu je snaba lijepa. Lijepa je bila kao dze· netska hurija. Carevic je ziNdo sa svojom sultanijom mimo i rzadovoljno, a po djedovu savjetu uSije joj zlatno perje u zllJfnU krpu, pa je tu krpu uvijek nosio pod pazuhom kao hamajIiju. Jednom bijase velika VlI'UCina. Carevic Iegao, da malo prospava, pa onako se pre. VIrOuCi :ispadne mu ana zlatna krpa. Kad to sultanija vide, zensko ko zensko, radoznalo da vidi sta je, pa brze bolje zgrabi krpu. Kad otvoni, kad perje! Odmab se obeseli, izvadi perje i obuce se. P.tica, Ptica! Niko ne bi ni pomislio da je to ona sultanija. Kada se carevic probudio, kucnu ona kljunom na dzam od pendiera, pa mu rete: - Ako ces me tra2!iti, traii me preko »Zabi. ruri·Hazama u Hintu!« - To rece pa odleee. Carevic vide sta hi, ali se nije mogao nikako pomoci. Misli se, mlsli,sta' ee od zivota svoga? Najposlije se samisli da ide onijem istim putem dedi, pa zamolio izun od baba. Car je sina dugo odVTacao i razbijao, ali ga nlje mogao walko razbi.t,i, pa mu dade «Ziun i »hair dovu«. Carevic uzme opet ladu, ali mnogo vecu i jacu, pa se krenu hairli na put. Uli su dugo, dugo po moru, dok s,tignu do onoga QS1Irva, kod koga se prva lada l1"azbila, tu pritjeraju ladu na kraj, a carevic mde, oprosti se s druZinom i okrenu'sam u dobri cas. Cudo je golemo, lrome alah pomaie: prede pustinju, a i ne umori se, dode na one polje, a nigdje ni jednog SlrSljena. Tu otklanja podne, pa se uputi u grad. Taman on u grad a telal vice: - Ko ce uzeti ham. basinu kcer, dace mu hambasa hiljadu i jedan dukat! - Carevic je imao sada para. Nije fiU bilo lIlevolje liei. Ama on ima drugoga uzroka sto ide, pa se javi telalu, a telal ga odvede han'lbasi. Hambasa ne pozna careviea. Lijepo ga doeeka, vjenca ga sa svojom kceri i dade mu hlljadu i jedan dukat. Trece jutro podu ani, kao Ii prije, u setnju. Kada dodu do one stijene, zapovi­ jedi hambasa da zakolje konja. On se ustezao, kao da ga ne po­ znaje, ali kad hambaSa rece po drugi put, zalda konja pa izvadi .drob i zavuce se u trbuh, isto kao i prvi put. Hamba~a zaSije

kljusinu. zv.imu na onu koscU!rinu, a doleti ptica "Devek,ulia« pa odnese carevica iIIa stijenu, provaIi kljunomtrbuh, a carevic iskoCi, ptica se prepade, pa utece. - VlidiS li !ita oko sebe?, - upita ga hambasa. - Vidim nekalcvo kamenje sjajno. Ama ti ga viSe necu baciti, - odgovori. carevic pa zakotura dvije tiri velike stijene na hambasu. Hambasa je bjeiao ali ga jedna stijena stize i vasko­ lika satre. Ama nema ti druge. Ko zlo radi i doeeka gao Ne more drukcije obici. Carevic sada zahvali bogu, otklanja podne pa se uputi onorn uskom putall1jorn. Kad je dosao pred dedine saraje, nazva boga, dedo rou ga prihvl:llti, i odmah Ziapita: Zar ti je utekla suitanlja? - Jest, odgovori carevic pa sam dosao do tebe, da mi po­ mognes da je nadem. A oklen 6u ti je naCi, karl ne Zinam ni oklen je? Znam ja, - odgovori carevic. - Kad je otisla, kazala mi je da eu je nam preko »Zabiruri-Haz!ama u Hintu«. - E dobro! rece dedo. Ovdje cemo prenoeiti, a ujutro eu ti da>ti jednoga pratioca. Tu su oni, dZanum benum, prenoeili, a bilo im je lijepo, kan' ti u deda u sarajima! Ujutro urani carevic i pode na put. Kad je krenuo, donese dedo jednu pticu, pa je pusta i rece mu: - Hajde za ovom pticom, pa gdje te ona ostavi, one ti je preko »Zabiruri· ·Hazam u Hintu«! - Nije ovo dedo m dobro izgovorio, kad se ca­ revic - alahu kudretile! - pretvori u pticu i polece za onom drugom pbioom. Nijesu, da reeeS, mnogo ni letili, ama SlU letili brzo i mnogo su preletili.: sedam gora i sedam mora, dok dolecese u jednu veliku Yaros. Tica lito je pred carevicem letHa pade na polje pokraj va· rosi, a carevti.c za njorn, ali aim pade na zemlju, stvo;ri se covjekom kao i ostali ljudi. Toga istog dana sastrue se u sarajiroa one dvije sestre, pa od davoluka pocele bacati u grab, da vide gdje je sultanijin dragi. TaIlllaJIl one razbacaSe grah, a otac im bahnu na vrata, a one brie bolje grab pomse baSCom pa 'Se uSeprNj.j~e. - Sta je, sta? - upita otac. - Niije msta, - odgovori starija. Ne more bit' da nema msta. - Evo bacale u grab, - odgovori mlada, - da vidimo, gdje je sada njezin dragi carevic. - Pa lita yam grab We? - .Grah kaie da je u nasem gradu. - Cim to en sab, djevojaeki otac, odmab po· sla dvije tri sluge, da traie jabandiiju, pa ako koga nadu, da mu ga dovedu. Nijesu sluge dugo traiile, kad nadose carevic a, gdje nevjest tumara po gradu. Odmah ga zovnu i odvedu pred saba. Kad j e carevic dosao pred saba i nazvao selam, doeeka ga on sto more bo}je i zapita ga ko je i olden je. Carevic mu sve po redu kaza, a najposNije mu reee radi cega je doSao. Kad to eu sab, zovnu stariju keer, pa rete: - Je Ii ovo tvoja zena? - Jest, - odgovori careVlic, pa pane nakoljena pred saba i poene ga moli'ti i zakllinjati da mu je dade. - Ne boj se, - rece mn Sah. Ta kome bih je bo­ ljemu mogao dati?! - Tu je carevic ostao trli dana, dok je sa!h kcer opremio i veselje ueinio. Naposljetku zovnu carevica sab, pa spali

260

261

perje svoje kceri na ,vatri! - Eta! - rece, sada se nemoj da ce ti uteci! - pa mu dade keel' i dosta ljudi, da ga prate u Stambol. U Stambolu ucmi car veliiku veselje, a careviC je po smrti ocevoj sjeo na taht ocev i vladao sa svojom sultanijom i lijepo Zlivio. Uvijek je fukwi dijeHo Ii halire cinio. A,ko je ziv, dobra mu je i danas, aka je umro, mutlak nije mu, ni na onome svijetu gore, jer lSe dosta napatio i dusta halira uomio.

BIBERCIC Ono su ti hila tri brata i wi sestre. Odra'Sli su bili veliki, a lianalli SU oca i maj'ku. J ednom im se plaho razboli mac i kad vidje da 6e umrijeti zovne zenu, sinove i kceri, pa se s njima oprosti i halaH. Sinovima prikrica za kceri i rece im: ko prvi dode da ih prosi, da se ne zatezu, vee neka ih odma udaju. I otac Uffil'ije. Taka prode godina dana iza oeeve smrti, dok jedno vece neko zaaruca na watima. Braea otvore warta, kad upade nekakav Covjek, DJim ga :lJooju ni poznaju, i zaiSee najstarijru sestru. Braea se sjete oeeve naredbe i bez ijedne rijeoi daju onome najstarJju sestm. Covjek je odvede, nit znaju kuda ee, ni dokle 6e. Ta.ko i drogo vece dode covjek te zaprosi i drugu sestru. Bra6a i nju dadose iako zeta [ ne poznaju. I ure6u vocer dode Covjek po treeu sestrru. Braea .i dadose, ne znajuci ni kome, ni kako. P,rode ,iza toga godinu dana, a oni nit sta cuju za sestre, niti waju.gdje suo Elem, opreme se cia ih ddu traziti i pohoditi. Putovali 5udugo, dok zadu u jednu veliku planinu i usred planine nadu nekakve dvore. Polete unutra kad imas sta i vidjetJi: njihove sve tri sestre u dvoru. Tu se izgrle, izljube, za zdravlje se ispitaju, pa sjednu cia ~e odmore. Pitaju sestre odakle one u ovim dvorima, a one im ka:ru da su sve tri za dlivovima. Taman orn to govore, doik: topuz pred vrata - puc! Sta je to? pitaju hraea poplaSeno. NiSta, to dolazi dliv iz lava! U tome s-mze i diy, pa kad vidje njih trojliou, zacudi se. A zelIJ.e mu kaiu da su to njihova braea, pa dosla sestrama u pohode. Onda' 5e dliv okrelIJ.e braci, pa lI'oce: - E, ko Ce vatIDu tomti, ko Ii ce dei u lOY? - Braea kazu da ce orn loliti v'atm, a div da ide u loy. Jos lim div reee: - Ako ja prije dodem iz lova nege vi budete nalozili vatru, neka wate, prikovaeu VSlS uz onaj diTek, a aka vi pviJe mene naloZ:irt:e vatm, prikujte Vii mene! - PosJrijeroga dade im topuz od olova i cakmak i kremen od olova, pa ode u loy. Jadna braea mue? se muci, nikada nista! Ko ce iz olova vatro iskresati? U 1I:om eto ti dliva iz lova. Cim vidje cia vatm nije nalo­ zena, baci lovinu, pa spopadne braeu i svru trojku prikova za direk u ku6i. Nikud 5e nisu mogJri ma6i oOOtle, a sestre SIl ih hranile, branile i Qi5tile i prale. Taka produ pune tri godine. Jadna mati oeaja cekajuCi. sinove da se vrate sputa. Nd:kada ad njih ni traga, ni glasa, kao da SlU u vooo propali. Neobieno starici samoj, pa ce jednoga dana ugledati

262

pred whom zrno bibera i pomFslice: - Da mi hoee bog dati od sraa porada, pa makar bio kohk ovo Zl'no bibera:sarno da se imru:n s kime razgovarati! - Bog joj kabuli molitvu i ana onako stara i bez svog covjeka zatesca. Kad bi na vakat. rodi se dijete kolik biberovo zrno. Bir se rodi, bir progovori. a sto omrce, sve viSe osv-iee. Drago materi sto ima sina, pa ga gleda ko oei u glaNi i pro­ zove ga Bibercie. Elem, jednoga dana, kad je BiberCic vee odrastao upitace majkru: Boga m, mam, zar:ti [lamaS n1koga do mene? A majka mu odgovori: - Sad nemam nikoga ·do tebe. a imata sam prije tebe tri sina i tri kceri - pa mu sve ispriea i kaie za sinove kako su otJisIi u svijet da potraze sestre. Onda Bibercic kaie majoi, kako ce ion oti61 da potrail bra6u i sestre. Majka ga je odvracala i svakako . molri'la da ne ide, alii sve uzailud. BiberOie se spremi i krelIJ.e na put. Putovao je pozadugo, dok u jednJoj pI-anini nadedvanaest Wyola gdje tegle nekakvru gronu po1ugu od gvoZda, pa ne mogu ljudri cia lisceraju bivole, a zapali u racve, pa nt maknuH. SikoCi Bibereic pa up.I'ti onu polugu i iznese je na brdo, kad poglecia oko sebe: ni ljudi, ni bivola, sve se gajip ucinilo. Bibermc odnese gvoZde kovacu i naredi da mu nacmi ropuz. Kovac mu skuje grdnu topuzinu, koju dokopa BiberCie i zavlitla 'je u oblake, pa onda poturi svoja leda ,i doeeka ga. Bubnu ga topuz u leda, a njamu se uOini kao da ga ujede buha, pa po­ misli u sebi: - Ovo je lahku.

Zatim se vrati kuCi i upiJta majku, da 1i je iza njegova oca osta­ 10 seo gvoZda. Majka mu kaie da ima nekakva gvoZda na tavanu. Bpbereie skoei i liznade Ijedno dvjesta, trista oka gvozda, pa sve to odnese kovacu i naredi da mu skuje topuz. Kovac se zacudi sto 6e mu tolilii ItopUZ, pa pripirta: - Zar ne6es i sablju rkovati, vee ISve u topuz? - Jok, salblja mi netreba, sarno neka je topuz ko sto valja - odgovori B'ibercic. Kad Kovac sVil.'Si topuz, dokopa ga Biber.6ic i zavlitla u oblake. pa podmetne leda. Bubnu ga topuz, ko iz vime, a Bibercie pasmu na koljena. - E, taman je sada - pomisli u sebi i krene dalje. Putovao je dugo dok nabSISa i zade u 'jednu velikacku plaJIllinu. Us,red plalllline nade dvore ci swne UIIlutm. Zacudii. se kad vidje tri momka 'PrikoV'alla, a tri ZeiIle ih mane. Tarman sio i poCOOUiO, a topuz bUbnu pred vrata. BiberQi6 dokopa topuz pa ·ga wati natrag divru, a driv ga opet za'V'itla 'Prod meu, ad:i mu ga BiberC
Zaaudi se div,- jer je woo da ima neko kad ku6e. Ni malo mu ne W drago, jer se osje6aSe da je boljli junaik: ad njega. slta 6e, nego seepa topUIZ na rame pa kTene kuOi. aim ugleda onoga kod kuee, zawce: - E, BiberCieu, zar :sd ti? Jesam, dilberQieu, baS 1a i glavom i bradom! - odgovori BiberCie. - Pa, Bibercicu, ako ja ISvoj posoo pnije sV!!.'Sim, priIrovaeu te 'kao ODIU trojicu, 311m ti pvije sV'rSis, ti mene prliikuj!

263

T'aJko se pogode te Biberoic ostane da 10Zli vatru, a div ce u lov. kresati, pa kad vidje da ne moze, on bde bolje potegne iza bensi­ laha svoje ocilo i kremen, te caskom ukreSe i nalozi vatru, a diva jo.!i nema. Va,1lra vee uveliko buknja, dol!:: se jedva pomoli dJiv i nosi tri sme. Skameni se div ,kad ugleda vatru, pa usavsi u lru6u. sOOde taman nesto da zausti, a BiberCic ga tSapom od topuza po glavi. Aman, - zapomaie diY, - sarmo mi zivot ostavi. rob sam ti od sad do vdjeka! BiberCic mu pokloni mvot i prllini ga za svoga mba. Sutrarlan podu obojica u lov. Karl zadu u sumu, ugleda Biber­ ok diva sa dvije glave. Nabdo rna noge zrvnje pa sve trCi. BiberCic ga upLta kuda se zaputio, a div mu odgovara: - Ama, cuo sam da je dosao nekakav Bibercic, temi br:ata ZCliI'obio, pasarrn posao da ga satarem! BiberCic mu na to odgovori: - Ja sam taj, ilta hoces? - Div poleti na njega 100 ovan, a Bibercic ga kv'ranu po gIavd sapom od topuza - dok zapomaga div: - Aman, BiberOicu, pokloni mi zivot,. bieu ti rob od sada do vijeka! - BiberCic mu po­ klol1'i mewt i pnimi. ga III da:uStvo da zajedno love. Taman se BiberCic odvojio malo od ovog diJva, 'kad ugleda opet diva sa tri glave. U rod mu mizdrak ko munara, a sve trOi. BiberCit ga Illpita lruda ce, a on rou odgovori: - Ama sam cuo da je 'StJigao dVOI1U nekakav Bibereie i oba mi bmta zarobio, pa sam pohitio da ga smrvim! A BiberCic mu kaie: Ja sam taj, sta hotes? - Div poleti na njega ko ovan, a Bibercic ga kwane po glavd sapom od topU1la, dok div zapomaZe: - Aman, Bibercicu, oprosti mi samo iivot, pa da sam ti rob od sad do vijeka! - Biber­ cic 'fiU pokloni ilivot i primi ga u drustvo da zajedno I'ove. Lovdli su tako po planini lSVa Cetvorlica. Ulov.ili su cetiri sme, pa naloie va1lrU i ostave jednoga diva da ill peee na ramju, dok oni jo.!i sto ulove. Div nacini raianj i stane ga okretati. Jednu po jednu, ispece sve cetiri srne, pa ih prisloni uz omoro. Taman on svrsio, kad eto ti nekakva cose upravo njemu. - Daj da jedemo. kad si tako lijepo ispekao - zaviee onaj coso. - Be, hajd sik­ ter, ima ko jesti i osim tebe odgovori mu div. A coso ti skoCi, udari divu sinle, a div se prevrnu. Coso scepa sve cetiri srne i ­ fuka, fuka, sve ih pojede, pa bog i put. Taanan se· dJilV' rastrijeztllio od Cosma udarca, ,karl evo td one trojlice: nose jo.!i cetirli. Sine. - Kama ti peeenje, bolan ne bio? ­ upitaSe gao Div im lSVe ispcica mako je boo i kako je coso sve pojeo. Onda ostane drugi dJiv da peee one cetiri sme, a njill trojlica odu opet u loy. Taman on istavio i cetvrtu pecenku, a evo ti onoga co­ Be, se. - Daj da jedemo, kpd si tako fino ispekao! - reee on. hajd sikter, nisam ja za tebe peko, ima ko jesti i bez tebe! odgo­ vorl mu div. SkoCi coso, pa opali divu sinle. Div se prevrnu, a coso zapane za peeooje, Ma, fiuika, sve primusu:ri.. Taman se div rastrijeznio od cosina udarca, kad eto ti i one trojke: nose jos Cetiri. sme, a gladni ko wei. - Kama petenje, holan ne bio, zar i lteOO Coso pojeo? - upi:taju gao A diev am kale sve Mo je i kako je.

Sad ostane tred div da peee, ali njemu coso pojede svo pe­ cenje, baS ko i onoj dvojaci. Kad doctu oni ~z lova, vide sta je. a glad ih savladala, jedva idu. Dode reda da BibereiC ostane kod pecenja, a divovi da idu u lov. Tako BiberCic ispece sve cetiri srne, jer su ill to}i!ko opet ubHi, pa taman da i cetvrtu PI1i>s~oni uz omoru, kad ~skI1snu onaj coso. - Daj da jedemo, kad si tako li1epo ispekao! ­ povika. - Be, hajd sikter. dosta si ih pojeo, beli neces viSe! Coso poleti na BiberOica, a on ga scepa, uprti ga u naramak, pa nos, nos, dak ga donese do jedne bukve. Rasoijepi bukvu, pa uwce Cosi'Ilu bradu kao u procjep i tako ga ostavd. Zatim 'lie vra'ti pe­ cenju, dok u tome stigose i divoW, sva:ki nosi po smu. Zacudise se kad ugledase pecenje, pa kako su bilri g1adni, odmah zasjednu i ne pitaju6i kako je bilo. Posto Ise malo podmi:rise, BiberOic im isprlpovijedi sta ura­ dio sa easom. Odmah se krenu da vide Cosu. Kad tamo, a ni od habera, a brada mu u bukvi ostala i sva bukva kriva. Opaze i kirvav trag kuda je pobjegao, te po onom tragu podu da ga traie. Hajde, hajde tako sve po tragu, dok stigose do jedne velike kuhije, i tu nestane Itraga ad knni. - Beli je dolje siSao, - ,pomdsie svi, pa se IStadooe dogovarati, koji ce si6i u jamu. Div ne smije ni jedan, a BiberCic onda veli: - Ja bih siSo, sarno se bojim da mi hinlu ne uCinite? - Neeemo, bog i dusa - lrunu se divoW i tako BiberCiea spU!Ste u Imhiju. Karl. Bibercic side dolje, nade jedno veliloo i prostrano polje. U polju ugleda Jru6u i uputi se pmvo njoj. Kad je uSaJO u kucu, opailli cetirli. odaje, jednu do druge. Otvorli prvu, ;k;aJd u njoj dje­ vojka, daj dva oka da je se nagledaju! Ona sjedi za zlatnijem sta­ nom i tka zlatno platno. Poslije toga otvori drugu sobu. kad u njoj djevojka, jos ljepsa od prve, i pred njom zlatna kvocka i pilici. Ot­ vori trecu sobu, kad u njoj djevojka jos mlada i ljepsa, i pred njom :MalinO IStado. Otvori i cetvrtu 5Obu, kad u njoj najmlada i najljepsa djevojka ~ sjedi za zlatnijem derdefom i zlatom veze. BiberCic pomiIslii u sebi: - Ova je, bem, (Il1oja, a one tri pove.!icu za trojicu robova. Najmlada ga djevojka upilta: 100 je i arkuda je? BiberC.ic joj kaie da je lSa gomjeg svijeta, pa je paSo traZi1:!i. cosu. - A, to je naS brat. Nego, ako hoees da ga pogubiS, 112lIIlli. anu drPvenu sablju ikojom res ga, kad ga udans, presjeei na dvije polovine, a zahvaticeS jos i sedam pedalja zem1je. Njega ces naCi tamo ,u basCi de spa'Va. BiberOiC pogleda sabljicu pa se zamisli - hi Ii je uzoo, ne bi .1i ­ pa kao od saile skine drvenu sablJju :i. poIlese je sa sobom. K!arl :izade u baSou, zateee Cosu gdjespava. Nadnese se viS' njega, pa poteze i svoju i onu drven'll sablju i zamahnu obaJdvjema da ga posi:jeee onako na spavanju. Zatim se predomisLi, jer je sramota tako udanti na junaka, vee ga valja probuditi, da zna od koga gine. Brie probudi Casu i dok on slroCi q poteze sablj'll, Bibert.ic ga lupi objema sabljama. I nuto cuda - ona njegova sablja ni obrezala ga l1'ije, a ona drvena pres.i:jece ga na dvilje polovine i zahvati joo sedam pedalja zemlje. Onda se BiberOic wati u dvor i povede sve cetJiri sestre, pa opet na onu mpu, gdje su ga ddvovi spustili. Naj· pniJje re pusti;ti da ViUiku gore djevojke, pa anda njega.

264

265

I njemu osta'Vi div od olma topuz, cakmak Ii kremen. Bilbereic stane

I'

.;1

,

I:'

Tako divovi izvuku jednu djevojku, pa drugu, pa trecu. Kad do­ de reda na najmladu, ona ce reCi: - Hajde ti prije mene, jer ako i mene izvuku, tebe ce ostaviti. - Aja, BiberciG nece da poslusa, vele6i da su mu se zakleli, da mu nece hinlu ucini:ti. I tako divovi izvulm i najmladu djevojlw, pa onda baee uzeta i s djevojkama poou naMag kmCi, a Bri:berCica ostave da se sam spasava i izlazi kako moze. Kad v.iJdje Bibercac sta bi, nade se u cudu, pa stade mis:lliti Ma ee i kako ee. Pok'aja se e ne poslusa djevojku, ama slta ce, tako je ZlaT sudeno. Ortalen ,se Uiputi kroz oDO polje, pa hajde, hajde, dok ne ugleda nekakav seher. Krene pravo kako ee u seher. Kad dode bfuu sehera, ugleda jedno brdo i na brdu se nesto CI1l1II.. Kad se primace blize, ima sta i vidjeti: djevojlka sjedi na brdu, u emu se futu zamotala, a svu je futu suzama natopila. Ispod brda opet iskJUpio se si!m.i. sVlijet 'sa matamma, ougumima, libnieima Ii drugim sud.ima za vodu. Bibercie pode djevojci. DosavSli do nje, nazva joj boga i upita je sto place. Dje
izbavitelj moje kceI1i - Ii pokaze mu Arapina. Na to ce Ampin reei: - Odakle da on onolisni pogubi onoliku aZdahu? Ta, eno, nema ni silaha. - A BiberCic rece: - Moj je silah ostao u tome i tome hanu, a ako ne vjerujeS, idd pa ga donesi. Arap skQOi i ode u han. snjuhaj po hanu i tama i ovamo, nide silaha, a na topuz se pred hanom i ne osvrce. Pun radosti doleti eapu i k0.ze da nije mogao naci s:ilaha, a kad mu nema SlHalla, onda on, znaoi, nema nikakvaopuzja. - E, sad ces videti - veli Bibereic pa otrCi pred han, dQkopa svoj topuz pa pred oara. Za6udd se oar siN i topuzu, ali mu opet rece: - Tijem se ne sijeku aZldahe: Kamo ti znak da si je posjeko, ko sto je Arap donio? - A sto je danio Arap? - upita BiberoiG. I kad mu kazase i pokazase, a HiberCic pukom u dZep i izvadi svdh sest uha i baci ih pred eara. - Eto glava, a evo usi, pa reei sad, ko je posjekao aidahu? U 'tom i'Zade i eareva kCi i pregledavsi percirn u B:ibereiea, nade SVlOj prsten IS muhurom i kaze eaJIlU, da je to onaj junak sto je od smrti izbavJo. Uvjerli se u to ~ car, pa naredi da StIIlaknu Arapa, a njega stane grlliti i ljuhlitli ko sirna rodenoga. funudi car Biiberci6u kcer, a on mu, ·zahvalivSli se, rece, da Illece ndkaJkve druge TIagrade, nego da ga kako iznese na gornJ!i svi­ jet. Pogleda ga car zacudeno, pa ce reCi: - ISci sto hoces drugo, a to ti ne mogu uCiniiti. - BiberCic mu 'kaie da nece nista drugo. Onda car, zamilslivsi se, rece: - Jedno dva sahata odavde lima jedna tliea, ko aZdaha velika - Qna ima svake godine po dva tiCa, ko dva bivola, ali ih nikad ne moze pothraniti. Neki davo stama­ ni joj tice, da lIl!i sarna ne zna sta bude s njima. Idi tamo, pa jQj saouvaj tice, Ii ako te ona Ille -iznese na gornjli sVlijet, ja ne znam ko ce drugi. Vee ,~di Qdmah pa se dogovorl s njom, a sto god ti zaisce, dodi mend j:a cu ti da:ti. Bibercic se otale krene Ii ponese svoju tOPUZlirnU. Karl dade do onog mjesta, nade grdnu vrbu i na njoj gnijezdo koliko dva velika guvna, a u gnijezdu dva velika ,tJica, ko dva naj-veca ·bivola. Matere im nema, nekuda otisla, no tiOi sami leZe. Kad ti6i rvidjese Bibe!r'Ce­ ca, pisnuse ko da ih neko kolje i polete na drugi kraj gnijezda. Nije maIo potrajalo dok ti se poce wba dizarti, a tiCi polete Bi­ berOieu. ~ad .on pogleda, ali ima sta ,i vidjetli: velikaOka aidaha po­ monla glaVIU da tlice poMere. Potegne ·solm, a:Li ne moze, dok po­ rnoli i drugu glavu, povuce oolwk, aH Qpet ne mQZe. Onda pomoli trecu .glavu i povukavSli soluk, potegne Ii vrbu Ii piHce i njega i Slve - a Biberme bde bolje topuz pa njoj zaglavi celjusti, trgne sablju i otsijeee joj sve m glave. PoH ~rvi iz aZdahe ko rijeka, dQk se istom naoblaci. TiCi se skleptaju oko BiberciGa i sakriju ga pod SlVoja krilla. Ne prode malo, dok eto rti .one tieuone. 6im se ptrimace gnijez­ du CVI1ktnu, a ti6i se ne pomiou. CVl1knu i drugi, pa i tre6i put, <10k tliCi potIrOaSe prerna njoj. Kad tica ugleda BiberOiCa, reCi ce: - Ha, Iijo, sad si dolijala! Ti Ii moje tice davis? - A tiCi joj stanu prieati sm je 4 ka:ko je bilQ. RazveseH se tliea karl Cu sta se desiIo, pa ce Bibercicu: - ISti sta hoces da ti darn sto si mi djeeu spasiQ!

266

267

A BliberOic odgovori: da nece nisra drogo, nego da ga liiznese na gomji svi:jet. T'ica Iga pogleda illv}je, pa ce red: - Tebe bill nekako i mogla iznijeti, ama taj tVO] topuz ne mogu. - A ja opet bez topuza nikud ne idem! - odgovori BiberOie. Onda mu tica rece: - Meni treba ceteres dana da se dobro wa!llli:m. Za rto cet:eres dana treba mi svaki dan po OVl31l1 - lt~ je ceteres ovnova. Pri 'polaskru trebalo bi jos ceteres ov:nova, ceteres pogaca i ceteres tuluma vode. Onda metni topuzinu na moja leila, a ti ulijaSi na to'JYUZiDlU, pa eeuno, u ime bozje klfenuti na gornji svijet:. U putu, kad se obazreun desono, daees mi ovna i po­ gatu, a karl se obazrem lijevo rtulum vode. Sad, a.ko mores sve to naba'Yiti i tako uciniti, moo ee nesta 1 him. BiberCie obeea da ee sve na.baviti sto godtica tTaZi, pa se odmah vrne Calru d S'Ve rou oispcipovti:jedi. Car rou cia S'Ve sto mu je trebalo i Bibercie ode hraniti ticu. Kad se navrsi cetrdeset dana, spremi jos cetrdese( ovnova, cetu;deset pogaoa i cetroeset tuluma vode. Srve to natovari. na mou, ozgo namjes1Ji svoju topuziinu, uzjaSe na nju, pa, u ime bozje, tica poleti. Karl god se mea obazni desno, a on joj podaj pogaeu i ovna, a kad se obazri 1:ijevo, a on podiaj
BHa jedna udovica sa jednijem mal~jeun sill1Cicem. Nije imala mgdje msta osim jedne male lkuedce i jedne basce. Siro.ta udoV'ica nije mogla nista lraditi, jer je hila sakata, nego je od rnilostinjc illvjela i dijete hramla Posto se mali dokopa sooge, reCi ee jedan dan matm: - Vala, mati, sramota je da mi prosimo, karla sam ja, hvala Bogu, poodra­ stao; nego daj da mi prodamo ono malo baSCice pa da kupimo konja, mogao bib ja vee drva goni
268

269

Jako se sad obrarlova Bibercic, pa nije zatio sto je toliko bela­ ja pretu11io, samo karl je nasao braeu i sesrtre. Onda ispriea materi sve: kud je TSao i na 8tO je udarao. Kaze joj i za divovc, za cosu i one njegove ceNci sestre, pa sv·akom bratu da po jednu, a sebi ostavi najmladu. I tako ostanu da sVii zajedno zive u zadovoljstvu i svaikoj tSreCi.

CUDOTVORNI PRSTEN

peCinu, dodose na jedno velika polje, a nasred polja veliki sto, a na njemu se zmijski car kurisao, a cijelo polje pdtisle svakojake zmijurine. Bogme kada zm~je ugledase carsku keer, nacinise joj poSirok put, te se mali malo oslobodi, a bijase se prepao kad je ugIedao onolillku gamad. Kada azdaha dode do oca, sve mu ispruca ilta je bilo i kako je bilo, kako je ovo momce kutatlisalo i kako ga je pobratila, i kako ga je evo dovela njemu da ga za to daruje. Kada za to OU car, reci ee odmah mladtma da se momku natovari dvadeset tovara bIaga i dade, ali n11to cuda, momak neCe na to ni da pogleda, no ee caru: Hvala ti, care, na blagu. Ako ees mi dati sID, daj mi prsten s mke, a ako mi prsten neees dati, ja ti neeu nista p.rogo. r- Car mu je davao sto hoee drogo, sarno ne prsten, ama on zapeo na jednu: pvsten te prsten. Car mu naposljetku odgovori. da mu pI\Si1:en ne !lUOze dati, a on se oklrenu pa pode i rece cam i carskoj keeri zbogom. Kada mali pode, a zmija, caI"ska kd, pode za njim. Kuda ees ti? upita otac. Kako kuda? Idem sa pobrati!lUOm glavom po svijetu, kada ga ti ne htjede darivati onako kailro je zas.JuZio. - Caro bi zao keeri, kan' ti kad mu je jedna, pa povrati mla:dJi.6a i dade mu ,traZeni prsten. Tada ga zm~ia posestrima ispratJi do onoga mjesta gdje su se prvi put sastali,pa ee mu: - Kad god ti sto UlStreba, ptinesi prsten k vatvi, pa ees svega imati. - Mali je u mislima za konja, a ne misld na prsten; a kada dode gdje mu je konj pripet bio, ka:d ni konja ni od konja glasa, same sa:mar d cetiri ploee, a cijela konja vulrovi pojeli. K'o jadan k'o zalostan, ne imajuCi kud kamo, uprti samar na leda, a cetiri ploee metnu za pas, pa jedva ni tiv ni mrtav u mrtvi aksam dode ku6L Sve je dobro do sada; ali da vddis sada jada, kada ga mati opazi bez konja, pa jos saznade da ga je vuk pojeo, stade ga grditi i ruZiti na pasja preskakaJa, pa da se i na tom razminu, no dokopa stapinu, pa odovud pa otud, k'o vola u kUpusu. Ne da mu niMa ni vecerati, lIl~ti u lSobi spavati. On jadan, zalostan, uhijen i prebijen, glada:n i pregladan, savi se pa matko onako umora:n zaspa, 31111a klida po njemu poeese crijeva kreati i gudjeti, probudd se. Tad se tek sjeti pI1stena, pa ga prinese k va1Jri, a dva Arapa pa preda nj: - sta zapovijedaS, gospodaru?­ Zapov~jedam da mi podosta donesete, i to odtmah, svake zahire, i punu avliju dr.a, sve suhovilIle, nekami ima mati su cijem pariti haljine. - Sve ee biti gospodaru. Poklonise se i odose. Ne bi sto IIlO se roce dlanom 0 dIa:n udario, a to se sve ispuni kao sto je on naredio, a on onako glada:n primate se pa se one razne dakomje nadavaBa, a one puste suhovdnestace na vatru, pa uza nju leze i zaspa k'o zaklan. Ujutro mu mati poranila, jer se, bogme, ni njoj mje dalo spavati - nije sala, ode, konj, ode zivljenje! ­ pa azide pred k'llou, kad ima Ma vidjeti: puna avldja drva. Povrati se sad da budi sma, kad pogleda oko njega eudo i zahiru, probudi ga pa mu (foce: - A sta je ovo, s:iJnko? - E110 vidis, mati, to sam ti me­ kao za konja. - A sto ti to ne kaza svojoj mated sinoe, nego te on~o izbih? - Eva ti kaZem sad, 'Ilego kaZi ti meni jesmo li se sad pomirili. - Jesmo, sine, jesmo, - pa ga stade grliti i Ijubiti. Till ti je on neko vrijeme s maierom u irobilju Zivio, pa se jednom pI1isjeti i reee: - S110 bih ja Zivdo u ovatko tijesnoj kuCiai? - pa

prinese prstcn k vatri, a dva Arapa pa predanj: Zapovijedaj, gospodaru! Zapovijedam da mi na to'j i toj merajJ nac~nite saraj kao .sID je u cara, a u saraj namjestaj koo 'sto je u cara, pa kada sve bUde gotovo, da mene Ii mater tamo presciite. - Tu se oni poklone i odu, a on sa materom za'Iloci u SV10jOj malloj kuCici, a kad se probudi, ima sta i vidjeti: kao sto je god naredio, sve onako ucinjeno, pa jos i njega i mater mu prenijeli, a on niti je sta cuo ni vidio. Sada ti se istom on kurisa u sarajima, pa naredi mated da nikoga ispno:d saraja ne propusti, nego ko je gladan, da ga nahra:ni, ko je Zedan, da ga napoji, ko je bos, da ga obuje, ko je go, da ga zaodjene. - Kad je, veli, nama Bog dao, neka i sirotinja zi'Vi. Jedno veeeni ovako sjedeCi, reCi ee sa:m ",ebi: A kad je meni ovako bog dao, zaSto se ja ne bih i oien:i.o, da nijesam sam? - pa se misli, misli, dok nesto s9sli, pa prsten te k svijeCi, a Ampi kao i V1azda: Zapomjedaj, gospodaru. - Zapovijedam da mi d011esete su1taniju, carsku najljepsu keel'. - Oni. se pokloniSe i nestade ih, i za tili cas evo ih gdje donesose sultaniju. Tu je Qn Hjcpo doeeka i stade milovatJi, a bogme i ona kad se vidje u onakvom isrom dobru kao i kod oca, pomisli da je on ja CalI' ja carevic, pa stade i ona njega milovati, te ti se tu lijepo po zakonu vjenease i lijepo ;'ijivise. Kada car opa2li da mu nema keeri, stade je traZiti i raspiti­ vati, aU je nilgdje ne moze prona6i, kao da je u vodu iIi u zernlju propala. Tada car poce obeeavati veliko blago ko mu kcer prozna, a to cu jedna stara badza-vjestica, pa od grada do grada, od vrata dO' vrata, dQk je nade i pozna, pa se odmah vratJi cam i pogodi se s njime za vel1ko blago da mu keel' Zivu dovede. Posto to seve lijepo ugovori, uzme baka nekalrovu kozu i sipku, pa hos bos _opet od vrata do vrata, dok opet doue pred onaj dvor. Kada je bila blizu dvora, opazi je onaj bivSi siromaiSak, pa ee zern: - Eno nekakove strote zene, gale i bose, nO' reci mateni. nelka je swati, pa neka je obuce, obuje nahrani. - Prodi se, Boga ti, starijeh babetina! ­ stade ga zena razbijati, a on joj veli: - Neeu ja da niko prode mimo moju kuCu gladan i go. Kad je meni Bog dao, sto ja ne bib sirotJinji? - Zena kao Zena, e biva ono i '1Jreba da poslusa muza, Qde dolje pa svrati staru, a !.Svekrvi rece da joj donese zahirre i haljme. Kada svekrva ode da trati haljine, vjestica ee: Boga ti, sultanija, mi1luje Ii ,te kako mm? - Sultanija se zacudi, pa ee joj: - Boga mi, miJuje, ama mi je za cudo olden ti znas da sam ja sultanija? Kako ja ne bih znala, kad ja svasta znam! Ta ja sam to' i prupomogla da ti clodes zanj. Nego cu Ii me, hajde ti donesi om !Iljegov prsten da ja u njemn nesto proucim, pa ee te deset pUJta vise milovati nego do sada. - Davno se reklo: u zene duga kosa a kratka pamet, te 10i ona povjerova babi, pa Weee bolje brZe k njemu u odaj'll. Po njegovoj nesreCi on bijaSe zaspao, te mu ona ponajlak snimi prsten s prsta, a svoj mu namace na prst, pa sa !Iljegovijem prstenom te babi. Kada se baba dokQpa p'l'stena, reei Ce jQj: - HQdi ISjedJi., duSo, za me na ow kofu! - Ona sjede, a baka sipkom puc po kQZi, i obje odletise. Nije salla, brate, vje­ stiea i njezina sila, nalet je bilo od nas i nase kuce! Ona ti tako leti, dok doletiSe do eara, te mu baka preteslimi kcer i uze peskes.

270

271

Kad se si,romasak probudi, zovnu zenu. Jest, aLi nje nema. Zovnu

mater, pa pita za zenu, a!li mu ona odgoVOJ.1i: - Bogrne ja ne znarn, ja odoh da patraiim onoj babi 5to odijela, a kad se vratih, ne nadoh ni jedne, te pomi!slih da nije ttl s toborn u odajo.. E vala, gdje je da je, ja eu je dobawti, pa hrie bolje za prsten, a kad pogleda, kad nema njegova prstena no mu ienin na prstu. Sada najedanput kao da ga grom riz vedra neba udari, ko je ialosniji od njega? Vidje gdje je prevaren, ama je zatvrdo driao da ga zena nije prevarila, pa se brie bolje preobuce u skomaSke haljine i ode gIavom po ISvi­ jel.1U. Kud god je hodio, dode u Stambol, ama kako ee sad da se sastane sa sultanijom?Mis1i, misli, pa srnisli te ode pravo pred cars~i dvor i prisIoni se uz v-rata. Carski ga ascibasa spazi, pomisli da je gladan, te ga upita: Sta ti tu cekas? Nemam posIa, pa bih rad da me primite u tu asCinicu makar i za hranu, a mogao bih vi ako nista sude prati. - Dobro, dobro, rece rnu ascibasa. - hajde unutra, dobices posla. - Tu 'm Ise on sadakiurisa i namje­ sti i za nelroliko mjeseci nauci zanat, i postade prvi ascija iza asCibaSe. Posto je bio jabandiija, a ostale a.scije iz mjesta, to su sve a.sci;je isle s'OOjim kueama na konak, a on sam ostajao u ascinici. Da mu ne bi bilo neobieno samu po noei, nabaVii jednu macku i jedno pseto, koje je dobro gledao i milovao. U carskom saraju bila je jedna robinja, koja je iz ascinice u harem nosila jelo, te ti se on s njome dobro upoma i pobratirni. Jednom ce on njoj: Vala, posestrimo, ja bih te neSto molio, ako mi das vjeru da 0 tome neees nilrome nista kazati. Tv:rda vjera od kamena, pobro, kazuj slobodno. - Onda ee on njoj: V~diS ovaj prsten? Ja eu ovaj prsten metn'Uti evo na ovaj ~raj pilava i sahana da dode pred carev-u kcer. - Hoeu, pobratime, da je i sta VliSe. - Tu ti on metJn'U onaj sultanij:in prsten u pilav, a posestI1ima dobro uoei gdje ga je metn'Uo, pa okrenu onaj kraj pred !sultaniju, carsku kcer. Carska kCi kada zahvam drugi put pilava, ugleda prsten u ka.sici. ehn, ga v-idje, odmah ga poznade, a kako i ne bi poznala svoj najmilijd adidar? Brie bolje vjeSto saJkri prsten da ne bi jos ~o viOOo, pa ga spusti u diep. Uvecer kada ode spavati, zovnu onu robinju sro ularl u aSCinicu pa je upita: - Ti ula:ziS u asmnicu, znas Ii, ima Ii kakav jabandiija tamo. - Imade, veli, jedan, ima tri cetiri mjeseca doSao, pa ga asoija 1UZe0 za 'Sevalp, a on sada nauoio zanat pa je prvi do aSCibaSe. - A zna.s li gdje I[loeiva? Znam, nOCiva u a.sCinlici. A noeiva Ii jos ko s njime. Jok, niko, SaIIllO Mo ima stene i macku. A zna.s Ii 'n sto za ovaj prsten? ­ Pa joj wadi prsten i pokaza. Robilnja se malko osrrrjehnu, pa ce: - Znam bogme. On je dobar i posten i50vjek, pa sam se s njime pobratila, te me je on, posto sam mu zadala Boiju vjeru da necu Dikome kaza1Ji, zamoll'O da pila'V okrenem tako da prsten dode preda teo - Dobro je, nego sada da :i meni vjevu zada.s da ces suti1li, pa OIl ti nesto kazalti, a bezbeli ees i ti sa mnom sre6na ostan. Tvrda vjera nego kamen stjena, slobodno govori. - E kad je tako, znajda je ono moj bivsi Covjek, nego uzmi ove ienske haljine pa mu nasi u a.sciniou, neka se preobuce i neka s tobom dode k meni. - U mladeg nema pogovora, nego bosfu pod pazuho pa pobratimu u asCiniou. Kad je njemu sve kazala, Diko sreooiji od njega ­

272

obuce 5e u zemke haljine pa polagano za robinjom te zeni u odaju. Je Ii iko srecniji no njih dvoje kad 5e sastadose, ama kad prode prva radom zapi1taee on ieou gdje je onaj njegov pl'sten. - Bogme ga odnijela ooa baka, - pa mu onda .sve isprica s.ta se je i kako dogociilo. - Zlo i naopalro, - odgovorJ on, - nikad se viSe ne­ cemo moCi na.soj kuei povratin! - Pa nroiemo se mi ~ ovdje oVaJko tajno Isastajati i lijepo z1vljeti. - Taka je i bilo. On ti preko­ dan u asc1n1cu, a preko noe k sultaniJi. Ne pro(1e mnogo vremena - e, sta ees, svasto na svoje vrijerne kada car nekako za to saznade, i bi mu velika muka: nije sala taka bruka u cal'skom dvoru. Car je toHko Isluga namuCio i posjekao, ama sve uzalud: nece rulro da ukahuli ono S1:o nije utinio. NajposMje car zovne onu 11StU badzu,pa ce njoj sve kazan, a ona ce mu: - Irnades u asoinici jednoga jabandziju. On je onaj isti sto ti je keer odveo bio, ja sam ga odavno pomala. - Car odmah zovne aSoibasu, i naredi mu da mu dovede jabandiiju sto je u ascinici. Kada su toga jabandiiju pred oara izveli, car bez suvalla bez dzevapa osudi jabandziju na smr:t. Badia ee nalto caru: - Daj, care, meni dva dielata, pa cu ga pogubiti. - Car joj dade, te ti moga si:rotlog jabandi6.ju pove­ dose dZelati s badilom u jednu veliku planum, i dovedose ga [lad jednu veliku IUpU. T'U badZa narooi te ga baoiSe u Impu, a za baoise jednu veliku stijenu. Za nji:m bijase pristaia macka i kuce, te po babinoj naredbi i njib dvoje za nj~rn bacille u jamu. Ama kome Bog pomaie, ne more mu nilro nauditi, te tako bi i njemu. Kad ga baoiSe u jamu, ne ova:nisa na dno no se ustavi na jednom opecku j malo skioni, dok ona stijena protutnji, u tom i kuce i mace padnu pored njega. Jest, ama su sad rnnke, nema se sta jesti. a ne rmoie 'Se iziei, te u svome jadu stade milovati stene i maaku i s D!jima se gladnijtm.t gladan razgovarati. Tako je proolo dva dana, kad jednom u onome mraku popipa oko sebe, kad mu nema rnacke ni steneta. Sada mu jos teze bijase snositi svoju sudbinu, ali ne potraja dugo, dok se opet oni iStadose oko njega urniljavam. Kada :ili poee milovati, opazi ~mpo tJrbtisima da su siti, pa ce sam sebi: - Bogme su onl negdje [laSli neMo te se najeli; cekacu dok ogladne, pa Cu za nj,ima, ne bili 1d i ja nasao selameta. - Do nekoliko krenu kucka i [llaeka opet da rou, a on 1:i se lijepo uhvati stenetu za rep, pa za njima ponajlak pobaucke. Nijesu dugo Jsli, kad dooooe na aistinu, u nekakav vilajet. Ttl ti nigdje niSta nema no sami misi. Macka i stene, kan' ti gladni odmah skooiSe pa poceSe dawti, a misi svi pobjegose k Carll. Kad car opazi njega, zaV'iikace: - Anum, gospodaru, ustavi tu vojsku, a iSlJi sro god hoces. - On viknu na macku i stene te dodose k njernu, pa ee caru: - Neeu ti niSta drugo, nego od te i te bake taki d taki prsten! - Car odmah viknu dva stara milla, te ih posla, i ne potraja dugo a oni danesose preko pedeset prstenova razne velicine, a to sve sto 'Seu od iste badie pokupili. On razgleda sve prstenje, ali njegova pns1ena tu ne bijase. - Nerna ovdje moga prstena, nego odrmah ja pr.sten ovam, ill Cu poslati sada ovoga jednog slugu po veliku voj'SlJw. Nema u babe vise ni jednog prstena, osim jed­ nog soo ga vazda drii pod jeziikom, pa ga mi ne mozemo mkako

18

Narodni humor i mudrost Muslimana

273

ukrasti. - Brie prsten kako god znate, iii ell sad poslati po vojsku! Na to ee jedan ma1i ISaJkabi mis, 'koji se bojao aka se voJska pusti dJa je on prvi na redu: - Ne pustaj, aka Boga mas, ja eu ici, pa sto god Bog dade! Nego, care, daj mi dva pouzdana i jaka diuga, Iooji Ce me nositi, jera ja kao sakat ne IYih mogao otiOi. - Car mu odmah dade, i oni ga uprtiSe, te badZi u sobu. Tu se mali pomokri u ~e1l1je za vratilma, pa u to smetlje zamelja rep, i rece drugavrima: - Cim ja zgrabian prs'ten, zgrabite vi mene pa hjeZite, - pa onda ponajlak pI1ivuce se babi koja spavase na pl'sa i bradu, pa joj ona.ko mokar i praSljiv rep sulmu u nos. Baba kihnu, a iz usta joj izleee prsten. Hromi scepa brze bolje prsten, a ona dva druga hrornoga, te umakose prije nego se baba osvijesllila - ute­ kase sre6no i ,veselo, i odnijooe 'Pl1sten da i drugove ovesele. Kada s]romaSak spazi pI'sten, obradova mu se veoma. Jest, ali sada nema vaWe, a hez vatre se ne moze niMa. Misli se sta ee, dok se neSto prisjeti pa stade prebirati dZepove i po njegovoj sreci nade jednu dvije kresavice pa ukresa i prilnese prsten, a Arapi odmah: Zapovijedaj, gospOOaru. - ZapovjJjedam da iznesete na ani svijet mene, 1Il1a6ku i ruoku. - I &to bi dian 0 dian, svd lSe na vrh jame obreSe. Sada opet ukresa pa naredi Arapima ·te odmah donesose babu, pa onda izvaJdise onu veliku lStijen'll sto je baba za njim u jamu badla. Najprije bacise babu u jamu - jallah, d'lls@ drzi se zubima za vjetar! - pa za njom zakoturaSe sUijenu. Leti baba, lebi stijena, dok odjednom dolje 'll bezdan bub, osta za uVijek. Sada on rahat uze prsten pa dode bli!zu Stambola i zano6i u jednoj kahvici. Uvece posto svi pospu, primate prsten k vatri, a kad Arapi iskoOise, naredi ill te ga odmah prenes'll k lSultaniJjd u odaju. Kada ga ona vidje, i obeseli mu se i ozalosti: obeseli sto ga opet vidi Ziva, a oZaiLosti bojeCi se da ce saznaM car, pa da ee ih oboje posjeci. - Ne boj se msta vise, - rece joj on, - ja sam ope! prsten kutarisao, - pa joj poee pr10ati 8ta je sve pretrpiJo, i kako je babu ubio i do prstena opet doSao. Tu se oni rahat ucindse, a kad ujutru svanu, on nece da ~de, te ga sluge pripoznase i javiSe earu. Car odmah uze sobom dva dZelata, pa dode da ih oboje pogubi. Kad on opazd eara i ·dZelate, brZe bolje prik£resa pa prsten k vatni; AI'arpi ]skoCise, a on naredi te njegova ce1li.ri dzelata spram carska dva stadoSe. Kada car viJdje to Cudo, mvi!ka mu: - Ustavi ti smje dZelate, a ja en svoje, da se malo porazgovaramo. - On to jedva dOCeka, .te ustavi drelate, a ear ga upita ko je i oklen je. On earn sve lisprica po :redu kio je i oklen je i Ma je dozivio ovako kao ja varna - pa mu najposliije reCe: - Ces1jJti gospodaru, mene je Bog do sada Ouvao, atvoja kei kol~ko je mend mila, toliko sam i ja njoj, nego da nam i ti clades dow pa da se uzmemo. ­ Car se malo proID!islii, pa ce mu: - Tako je sudeno. Dajem ti je. samo pod tijem ugovorom da ostanes uza me. - Lijepo, Cestiti gospodaru, sarno ceil mi da1li. izun da odem po mater, da je obra­ dUjem i ovamo dovedem. - Car mu to dopu:sti, te on dovede mater, pa carr uCini veliikd senIuk i vjenca ih. Ako SlU z,i,v~, i danalS su dobro.

274

PRAVDA I KRIVDA Ono ti je bio jednoc covjek vrIo zgodan i illao tri sina. Posto u tom gradu ndje hilo dobre vode, on sagradi dobru eesmu sa dva­ naest fiskija i dovede vodu iz dva dana hoda. Na samoj Cesmi sagrardio jednu kulu i na njoj dvanaest pl'Owra, a na sredini golemo kube. Kad je i to sve bilo gotovo i eesme protekle, poceo dolaziti svijet, da gleda veliki hajr sto je on sagradio. Dolazio svijet i eudio se, i zahvaljivao hajr-sabibiji. Naposljetku dode jedan dedo i posta svc razgleda, rekne onom covjeku, jos da mu je bulbul-p1li.ca, da tu u kuli pjeva, sve bi onda bUa kao sto treba. Hajr-sahibija bio dobar eovjek i htio da mu sve bude podtaman, pa nitje druge vee naredi sinovima svojim, da idu po sV'ijetu, da nadu bulbul-p1li.cu. U mladega pogovora nema, Ii sva tri- mu se sina zaputi u svijet traZiti bulbul'ptieu. Bli su dugo jednim putem, kad najedanput dodu do jednog raskl'SCa. Sad se tu razdijele i sVaki krene jednim putem, a pmje nego ·se raroijele, usadi 'svaki lIla svom putu po jedan jablan. Kad se 'Povrate, ako koj-i bude umm, jablan ee njegov usahnu1li.. I tako se ralStanu. Ahl starijem bratu brzo dajadi hodanje, pa eUn dade u prvu kasabu, odmah se tu najmi u jednog ta:govca. Srednji isto tako nije dugo tra;hlo bulbul-p1Jiee, vee se i on negdje u nekak'Va bega pI1ibi:je i tu ostane ;k:onje timareCi. Najmladi asao svojim putem dugo i naposljetk'll /Ilabasa na nekakiViU golu gorieu. Kako b~jaSe umornn, tu pade da se odmoJ:1i, pa ~~e 'sam sebi: - Ah, kako je lijepa ova suma! I tim je on to izgovorio, bozjim hiemetom, ona gora prolista. Iza toga nastavi put i dode do neke vode, koja bijase gorka. On opet rekne: - Ah, kako je sla1lka ova voda! - a voda odmah bude slatka i on se napi-je. Sad ga put nanese lIla nero Mu, koja bijase debelim i visokim zidom ogradena. Kad dode pred kapiju, :relrne: - Ah, s10 se ova vrata lako otvaraju! a vrata se sama otvare. Kad u avliju, nalbasa na velika eudo: na jednoj stram arslan, a na drugoj konj. Pred konjem bijahu kosti, a pred arslanom lSijeno. On, ne budd lijen, 1l2l1Ile sijeno pa me1ne pred konja, a kosti ipred arslana, pa onda ude u klul'll. Kad u pI'VU sobu, a tu djevojrka, lijepa ko vtilJ:a, a u roci joj bulbul-ptiea. On odmah uze djevojku za ruku i povede je sa sobom, a po­ nese i bulbul-pticu. Djevojka mu u tom dadne nekakvu kutijicu i rekne, neka to ponese, da bi mu mogla valjatri u nevolji, pa onda pobjegn'll. Brzo iza toga probudi se gore na kuld diiv, sto je njegova kiula i ona djevojka s bulbul-pticom, pa kad vidje, da mu nema djevojke, odmah sikOCi u potjeru za njOID. S1Jigne ih u avJiji, pa vdkne na arslana: Drzi arsIane, ne dajmi djevojke! - a a:l'Slan ni da se makne. Ouda Wkne konja: Ha ;ti, konju, ne daj im da pobjegnu! - a:hi. uzalud. Ha, V1I'ata, zatvoritte se; rijeko, potopi ga; gom ne daj mu! - ali Dista se ne mice sa svog mjesta. Onda div ostane jadiilrujuCi, a momak odvede djevojku i odnese bulbul-pticu sa sobom. 18*

275

Kad dode na 000 raskrsce iv,iJdi da ni jedan jablan nije usah­

U jednoj varosi zivio neki eovjek dosta siromaski. Uz sirotinju svoju i.mao tni sma Ii tn kcerli, koji su mu slabo sm pomagali, te se za svoga zivota dosta napatio i namucio. Kada mu SJlll'1Jni Cas docre, te ga na bo}ji svijet pozvaSe, skupi on oko sebe svoju djecu, te im ovaj amanet daJde: - Deco moja! Ja Varn nemam rusta ostavilli do ove kucice. Nju ostavljam vama trojioi mus]cica zauVlijek, a vama kCeri moje, da morete u njoj stajati dok vas hairli sreca nacre. Sarno jos ovo upamtite: ko vas god pI'Vii zaaste, pocHe, nemoj.te se ustezati; a i vi sinovi moji, podajte ih, nemojte im s;reCi na put stajati! - KaJd ovo izgovori, odmah izdahnu i umriJe, te ga sinovi po adetu i zakonu spremise Ii ukopase. Nije proslo ni petnaest dana od njegove smrti, kad neko, oko gluha doba noCi, zakuca halkom na vratima_ Braea ce u cudu pogledaSe, te se sva tri digose, da otvore vralta Ii vide lko je. Kad otvomse walta, uljeze neikakav nepoznat covjek i n8JZove boga: ­ Dobra voce! - Dobra ti sreea! - Dosao 'Sam po on8Jj amanet Sito mi ga je vaS otac ostavio. - Kakav amanet? - Da mi date vasu

najstGlJIliju sestru. A ko si ti? Ja yam ne mogu kazati. No, ako hoeete dati, dajte, a ako necete, da idem, jer ne mogu dugo cekati. Kad neees da kazes ko si i otkuda si, ja ti je ne mogu dati - reee najstariji brat. - Ni ja mu je ne dam, - doda srednji Ja, bogme, new gaaJiti rahmetH oeevu lakriliju pro­ govol'i najmIadi - 'Pa eu mu je dati. Onda skoCi, dovede najstariju sestru i dade je nepoznatome coV'jeku, koga sa sestrom za tili cas nestane a oni se poV'rate u ku6u. Opet ne prock ni petnaest dana dok evo ti drugog stranca da iSte srednju sestru. Opet dvojica starija ne dadu, a najmladi dade. Tako bi i sa treeom sestrom. Posta braca razudaju tako sestre, zdogovore se i prodadu ku6u, te kupe konje i oruije, pa krenu u sV'ijet, datraie sestre. Idu, idu tako ougo vremena, dok ne docru do jedne velike planine kraj nekakva jezera. Tu su, oko toga jezera, cijeli dan loy 10vili, dok 'se nijesu dabro umorili i pod veeer, pokraj jezera, pali na konak. NaIoZiili va,tru - da reknes, nije im ni ruZno, sta ees, u pust~nji su: veeerali, porazgoV'arali se, a kud ees vise u onoj pustinji. Dvojica mlacra legli da spavaju, a naj'Starijega ostaviIi da cuva straiu. On sjedne kTaj vatre, prigledava bracu i uzme pa zapali. Da (['ekileS: stJ1ah ga je, - nije, ama mu je opet nekako neobicno. Do po noCi sve tiho, mimo. Kad bi u po noel, imaS sta vidjeti: zaljulja se jezero, a iz njega se pomoli aidaha, pa onaj cas put brace da ih prozdere. Ali najstariji brat, ne budi Iijen, pomenu boga, sk1ne sablju... kIep! Odsijece joj glavu. Onda onako, ko da D!ista ruje nl bilo, osijece uSi od glave i strpa ih u dzep od dolame, a trup se povrati natrag u jezero. Kad bi pred zoru, potakne vatm, ispece kahvu, probudi bracu, pa opet, kad se razdani, po'Vede loy s braeom oko jezera, u mislima, da i drugu noe ouva straiu, ne bi Ii jos stogod v.idro. Kad uveee ve~erase i porazgovarase se, reCi ee on braci, da ce on i te noCi straiu cuvati. - Neees, brate! - reCi ce mu srednji, - moja je reda. Nije ni pravo da ti uV'ijek euvas. - Hoeu! - Ne­ ces! - Hocu! Ama neces, brate, beli, nego ja! - Epa, de, eto cuvaj! - Legne najstari1i i najmlacti, a srednji ostane na straii. Kad bi oko po nom, zamuti se jezero, a iz njega se pomoIi aidaha sa dvije glave, ,te sunu put brace, da ih proidere. Srednji brat pomene boga, trgne sablju, te odmah put nje. Udri, udri, nekako je svlada i osi:jece joj obadvije glave, osijece im uM i metne ih u dZep od dolame a llijelo se povrati natrag u jezero. U zorn stace vat­ ru, ko da nista nije ni bilo, ispece kahvu, probudi bracu da ustaju: sve kao i stariji brat proslog jutra_ TreCi dan opet provedu u lovu, kao i prva dva_ Uvece legnu starija dva brata da spavaju, a najmlaffi ostane da cuva strafu, jer nije dao da srednji cuva, koji je htio jos stogod vidjeti ri jos jednu noc cuvatL Kad bi oko ponoCi, zaljulja se i zamuti jezero, a iz njega isJroCi aidaha sa tri glave, te poletti put brace, da ih prozdere. NaJmladi brat pomenu boga, trle sablju, te udari na aidahu i osijece joj svetlI1i glave. Otkide usi od sve tni gla'Ve, pa ih metrnu u dZep od dolame, glmre baoi, a tijelo se sarno skotrlja u

276

277

nuo, on krene s djevojkom trazeCi bracu svoju. Dosavsi u prvu kasabu, nade najlstarijeg bralta [ povede ga sa sobom. Onda odu drugim putem i nadu sred.n:jeg brata, pa i njega povedu i tako sva

tri zajedno krenu kuei. Ali u putu starijem isrednjem bratu bude muka, 8to je mladd brat naSao bulbul-ptiou i on8Jkvu djevojlm, te se oni dogovore i bace najmladeg brata u jednu jamu, pa podu s djevojkom kudo Ali nisu dugo isli, pa se i njih dva posvade za djevojku, pa stariji ubije srednjeg j sam odvede djevojku. Kad diode kuCi, kaie da su mu braca u putu umrla. Otac zalio sinove, pa naposljetJku i preboli:o, a bulbul-pticu metne u kulu na eesmi. Ali vidi euda: ptica nikako nece da pjeva, a i djevojka opet nece s njim da govori. Najmladi bralt u jami hao da se kaJrogod iskopa iz jame, ali niikaJko ne moze. NaposljetJku na um pane mu ona kutijica, sto mu je djevoJka dala. Uzme je Ii otvori, ali iz nje izleti Amp i upita ga, 8to zeli. On mu ;rekne, da ga odvede njegovoj k'llci. Arap ga odmah izvede iz one jame i uputi Imei. Kad dode u svoju kasabu, on ne htjedne svojoj kuCi, vee se obkona6i u jednoj kahvi. Sjutradan pocre da vidi babinu eesmu: kad tamo, puno svijeta, i sam car dose da osejru oosmu Ii kulu i bulbul-pacu u njoj. Svakom 0010 zs.fudo, sto ptica nece da pjeva. Ali vidi euda: eim 00 UJDide u kulu, ptica odmah zapjeva. Svakome to bude za­ eudo, a i ca:r.u, te od:m.ah pozove najmlacreg brata k sebi, a on mu sve kaie po Tedu. Karl to i ona djevojka potvrdi, onda caT naredi, da 'Se stariji bralt bad u tanmicu, a mlacri da se ozeni djevojkom. Tako Ii bi. Ako su ~ivi i danas im je dobro.

ATES PERISA

jezero. Kako trupina jako pljusnula u jezero, popljusnu voda iz jezera te svu vatru pogasi. Sad se on tek nade u nevolji. Nije sala, braea njega docekala s valir'om i kahvmn, a on nema 6ijem vatru naloziti, da im ispece kahvu. Ko jadan, ko zalostan, ne znajuei sta ee, opazi prema sebi, u jednom brijegu vatru, te onarrno pohiti, ne bi lrl jedTIIU glavnju isproSlio. Kad dode vatrj, Dma sta wdjeti: oko vatre zasjeli divovi pa se griju. PoSto im nazva boga, zailska vatre, ali mu divski star.jesina reee: - LakSe, momce, lakse! Niije odaVllen lahko vatre dobiti. Nego, 31100 mislis glavu izmijeti, hajde pogubi cara u Stambolu, pa Cemo ti dati vatre, a drukCije neees ni glave iznijeti, a kamo Ii vatre! - Prodite se toga, ako boga znate! - odgovori im on. Kalko eu ja pogubiti cara, kad odavde do Stambola ima ceteres konalka? - Niista rza to, - odgovori lTIIU divski starjesina. - Ja eu ti dati divsku postu, koja ee te za tri dekike odnijeti u carsku 0000. Kad se on v,ide u cudu i neimade kud, poJase diva i za ti:lrl cas s1Jignu u StamboI. Tu ga di-v skide sa sebe i rece mu: Hajde sada polahIro, pa snm carll sablju iznad glave i njome ga posijeai! Momee se primace carll, sni:mi sablju, razmalmu na cara, a udari diva, te ga na dva komada presijece. Onda ostavi sablju, snimi carll polahko prsten s ruke i pokrade se iz odaje. Karl se braea pokraj jezera probudise i brata ne nadose, pomislii.se da ga je aidaha izjela, te se tUz.nl i zalosni razidose na dva kraja sVlijeta. A kad 5e car ujutlro probudi i vidje diva, za6udi se cud-om, te naredi da mu traie .iz.baVlitelja, ali ga nigdje naCi ne mogose. Onda car skupi sobet, na kome se dogovore, da po svom carstvu podignu hanove, u Kojima ce svak dzabe prenoCiste i hranu do­ biti sarno da isprica sto je u zivotu dozivio. Nakon nekoHJco godina sastanu se u takom jednom hanu u Stambolu sva tri brata, a da jedan za drugoga nije ni znao i da se ndjesu mogH poznati. Od sve trojdce dade najprije na red najstariji brat da rpriea, te p06ne svoje doZivljaje pritati, kao sto je vee u ovoj pmpovjetci do sada reeetlO: kaka je imao braeu i sestre, kako su sestre rnzudali, kako je na jezeru afd:ahu ubio i jednog brata izgubio. A za dokaz svega toga izvadi iz dZerpa liSi od afdahe i pokafe w. Kad je dosaa red da priea srednji brat, on isprica sve kao i naj'stariji Ii za pawrdu svega toga dzvadi dvoje uSii od dwje glave afdahine i rece: Ovo ee, mutlak biti moj brat! - te skoci i izljubi se sa najstarijim bratom. Onda poce najmladi pricati sve sto je dozivio. Kada poce pricati 0 divovima, uzvrpolji se handZija, te zavika: - Pricaj brtb, ako boga ZI.1aS! - Kad on sve isprica izva­ di, za potvrdu svega, troje usi od glave aidahlne i carski prsten. Kad handZija sve sasluSa i vide prsten, hoeaSe ga odmah voditi }>rOO cara, alii. on ne htjede, nego se najprije poznade sa braeom i izljubi, pa onda sva troj
Mula·Mustaf&, tako mu je biola ime, kao muhur-sahibija i capski ,zet Ii ljubilmac, uzivao je sva blaga zemaljska, ali ill ovo ne potraje dugo. Poslije godinu dana spremi se car na eabu. Na po­ lasku dade zetu svome sve kljuceve ad prostranijeh saraja i je­ dan kljuc za pas od »celik kule«, za koju mu strogo zaprijeti da je ne otvara po zivu glavu, jer je, veti, u nju zatvorio AteS PeriSu, koji mu je bio ugrabio sultaniju, biva njegovu zenu. - Pola me - rece, - carevine moje stao, dok sam ga uhvatio i u onu kulu zatvorio. Posto car otide na put, mUhur;sambija pregleda sve magaze i odaje od salTaj'a, koje do tada nije bio vidio. Najposlije uze kljuc ad »celik kule«, pa rece u sebi: - Karl se ll!ijesam bojao aidahe i kad sam mogao svladati oova, a remu bih se bajao toga Ates Perilla? - I nadari ga davo te otvopi kulu; ali eim se vrad:a otvoriSe, AteS Pemsa puhne, te ga preko zidi:na dvorskih preturi, uleee u saraje, ugrabi mu suItanoi:ju i pobjeze s njome, bog te sam pito kuda. Kad se car povratJi sa eabe i vide sta se dogodilo, zoo mu bijaSe veoma keeri, ali ni njemu ne mogase nriMa: s1:a ees, zivot mu je izbavio. Ali Mula-Mustafa ne htjede mirovati, nego zamoli cara, da mu dade dosta blaga da ide potraii1i Ates Penisu. Car ga od toga dugo odvraeao, ali se on ne dade ni osoliti, no hoee svakako da ide. Kad to vidje CalT, dade mu dosta blaga, pa ga pusti da hairli krene u svijet. Putovao je dugo, i svukud je za Ates Perisu raspitivao, ali mu iI1iko ne umjede za njega kaza.tJi. Najpos1ije dode na jedno velii.ko, simko, pusto polje. Na cijelom tom polju nije nigdje nista bilo osim nasred njega jedna kula od sedam tavana, na kojoj nije bilo nigdje vrata, do pod vrhom nekoliko pendzera. Pred kulom wela bistre vade, a viSe njega jabuka rumenika. Onako umoran i zedan sjedne on pod jabuku da se odmari i da se vode napije. Ne potraja dugo, otvori se na kuli pendZer i pomoli se momki­ nja. eim ona vidje Mula-Mustafu, povrati se natrag u kulu i dozove hanumu: - Hanuma, hanuma! Da vidis pod kulom jednog mom­ kal Koliko je naIik na tebe, ja bib rekla da ti je brat! - Hanuma se primace pendzeru i pozna brata. - Jest, vaIlahi, bas moj brat, najmladi i najdraii, Mula-Mustafa! Tu mu se ona javi, pa, kad se poznadose, ISpustd mu nekakvu spravu, te ga izvuku gore u kulu. PoSto se za zdravlje upitaSe rece joj brat otklen je i zaSto je doSao, a ona mu odgovori: ­ One noCi, kada ste me dati, odvede me moj Covjek nekakvom cudnovatom silom, te me zatvori ovde. Moj je covjek car od gavra­ nova. Meni je lijepo. Imam svega. Samo sam se vas uieljela, pa, eto, sueur bogu, Ii ta mi se zelja ispuni. A td traiis Ates Perisu? - Da! - Bogme ceS ga muCno na6i. Moj ga covjek trai;i sa svom svojollil silom, ama mu ne mOre Dista. Sad ce mi Covjek doei. Nego ee, moZe biti, doei Ij-ut iz boja, pa se sa.kri u ovu drugu odaju, da te sto ne urezili.

278

279

1ek sto se on sklonio i mrak se poceo hvatati, dolete vrana

i pade na kul:u, a ci;jel0 polje pmmste jato gavranova. Onaj s10 je bio pao na kulu, strese sa sebe perje ~ osta covjek kao i ostali Ijudi, i uljeze u kucu. Cim je uljegao u kruu, zavika zeni: - Meni ovde mirise :ilnsansko meso. Ko ima u kuIi? - Ima moj brat. - A je Ii naj'starl'iji? - Niije no najmlallJi. - E, kad je najmladi, hajde ga zovni da dode. A da bijase najstariji, ne bi viSe stariji bio! Kad se zet i sura sastadose, 0 s'Vacem su se razgovarali. Mula­ -Mustafa ispricakako mu je Ates Perna zenu odveo, pa kako je po­ sao da ga trail. I zamoIi ga za :porno<:. - E, moj magi, - reCi ce mu car od ga'V'ranova, ja o1i za njega ne mam niSta kazati. Nego ujutro porani, pa se uputi uprav istoku! Do podne ces, ako dobro uzJdes, na6i ovako jedno polje, ali mnogo viSe i na njemu kulu od devet tavana. Tu ti je srednja sestra za zmaJskim earem. Ako on sta ne znade za Ates Perisu, dlrugi ti ne more kazati.

i

I

Mula-Mustafa j edva doeeka zorn, te se pozdraVii sa sestrom i zetom,inasta'V'i put daije. Oko podne stiZe na jedno veliko, pusto polje. Nasred polja kula od devet tavana, a pod njom vrelo bistre vode i jabuka rlllIIlemka. Mula-Mustafa sjede ukmj vode, pod jabulru da se odrooI1i i vode napije. Ne potraja dugo, otvori se na kuli pendZer i opet se pokaie monikiinja, kao i prije. Oim ona vddje Mula-Mustafu, vra
-Dobra! Ujutro podrani iz moje kule, pa ces do podne 8tiCi na jedno polje, mnogo vise i prostranije od ovoga moga! Na polju je kula od dvanaest tavana. Tu ti najmlada sestra za orlujskim carem. Orlovi daleko dopiru. Moglo bi biti, da ce ti oni stogod za Ates Peri­ 'su kazati. Sjutra ranD ustane Mula-Mustafa, pozdravi se sa zetom i se­ strom, te nastavi put dalje. Kada bi oko podne, oore se on na jednom velikom nepreglednom polju. Nasred polja kula od dva­ naest tavana; ni od kuda vrata, same pod vrhom nekoliko pendzera. Pod kulom vrelo bistre vode, a vise njega jabuka rumenika. Taman on sjeo i odmorio se pod jabukom, dok se istom otvori pendzer, a ukaza se na njemu momkinja, pa zavika: - Hanuma, hanuma! Da vidis jednog covjeka pod jabukom! Ja bih se sto puta zaklela, da ti je brat. Kad hanuma pogleda dolje, odmah pozna svoga brata: Jest, vallahi, Mula-Mustafa, najmladi i najrlrili moj brat! Onda njih dvije spuste njamu zembilj, te ga nekako gore izvuku. Kad Mula-Mustafa vidi svoju sestru i upita se za Zidravlje sa njom, zapita je, 'kaiko joj je. - Meni, sueur bQgu, lijepo, ne more biti Ijepse! Samo sam zeljna nasega svijeta. Imanl svega. Moj je covjek orlovski car, pa se ima nekoliko dana pojavio nekakav Ates Perisa, pa se jutros diZe da ga gonl. Bogme i ja traiim Ates Perisu, ­ odgovori joj Mula-Mustafa, pa joj sve redom isprica sta jc dozivio. - Ukloni se u oV'U drugu odaju. More biti da ce mi covjek iz boja ljutit doti, pa hi te mogao sto ureziliti. Istom se Mula-Mustafa skloni, a kula se zadrma. Na kulu pade orlusina, a cijelo polje orlovi pritiskose. Orlusina pregleda orlove i strese sa sebe orlovske haljine, pa osta covjek kao i ostaIi ljudi, te uljeze zeni u odaju. Cim u odaju uljeze, zavika: - Ovde tma pitomoga mesa. - lana moj brat. - A koji je? Je Ii najstarij·i? - Nije nego najmladi, Mula-Mustafa! - E, dobro, kad je najmladi, neka dode! Da je najstariji, ne bi 5e 'ViSe glave nanosio! - Hanu­ rna se rue, zovne orata da uljegne cam. On ga Iijepo doceka.

Sad rou njiih dvije spuste brle bolje nekakav konopac, te ga izvuku gore. Posto je gore iziSao 1 sa sestrorn se upi:tao za zdravlje, .is.prica onS'V'e sestr.i poradi cega je' dosao, a ona njemu kako su je dobro udomiH. - Ja sam, - rece, - udata za zmajskog cara. Svega imam. Jedino sam vas pozeldla. Moj je Covjek otisao jutros sa zmajevima da trati Ates Perisu, koga i ti traZis. No se ukloni u drugu odaju! More doci Jjunt iz boja, pa se bojim da te ne ureZiili! 1ek se Mula-Mustafa uklonio u drugu odaju, tStade jeka iz p:nijeka. Zmajevi se poceSe po polju iskupljaJti, a car zmajski pade na kWu, pregleda zmajeve, skide sa sebe zmajsko oddjelo, te asta covjek kao i omaIi ljudi, pa uljeze u kulu. Oim uljeze zew u odaju, zavilka: - Ima Ii ovde pitornoga mesa! -:- Ima rooj brat. - A koji je? Je Ii najstariji? Nije, no najmladi! - E, kad je najmladi, zow gal Neka dode amo. A da bijase najstariji, ne bi ga vise gIe­ daila. - 2:.ena se diZe, te ~OWlu Mula-Mustafu. On uLjegne, a zmajski . ga car Iijepo doeeka i sa njime se upita. Posto vecerase, isp'riCa Mula-Mustafa 'Sve zmajskom earn radi cega je dosao i zamoIi ga da ron kaie ako zna sta za Ates Perisu. - Prodi se ti njega! ­ rete mu zmajski car. - Kad ja sa svojim zmajevima ne 1IIl0gu na kraj sa njime izaCi, niti saznati kuda luta. - Onda ga staue sva­ kako odgovarati od toga puta i nagovori ga da se vrati kueL Ali se Mula-Mustafa ne da nagovoriti, no jednako bote za Ates Perisom. Kad zmajski car wdje da ga ne more ra2ibiti da ne ide, rece mu:

Mula-Mustafa jedva doceka zorn. Kad se podobro svanu, izide s carem iz kule, pa car zviznu na nekakvu veliku ko~curinu, a &'Ve polje pritiskose orlusine. - E, more, znade Ii koji, gde je kula Ates Perise? - zapita car orlove. Orlovi gledaju. Nema. Ne zna ill jedan. - Jeste Ii se svi skupili? Ima li jos koji da je ostao? - Ima jedan starL Ostario je, pa nije lIIlogao doei, nego je ostao za morem pijesak zobljucL - Odmah da ste ga donijeli! - Car ko car. Njegova se sluSa. PodiZe se desetak orlova, te ti onoga, 5to bi dlanom 0 dlan udario, donesose. Car ga zapita: - E, stari, waS Ii ti 8ta, gde je !kula A1:eS PeriSina? - Znam. - A bi Ii mogao ovoga Co'V'jeka do kule odnijeti? - Bogmene bib, jer sam opao i obrdao. E, da ja mogu dokiule doCi, odmah hi se pomladio, jer lIla

280

281

Za veeerom isprica Mula-Mustafa orlovskom earn zbog cega je dosao i zamoli ga da mu kaie ako sta zna 0 Ates PeriSi. - Ja mu kraja ne mogu da nadem, - odgovori orlovski car, - ama ima . u mojoj vojsci 'Star.iJjih orlova, da ako koji wadbudne.

putu imaju dvije planine koje se jedinom u godini rasklapaju, pa ko bi tamo bio kad se rasklope, onda bi mogao lahko praei. A medu njima ima ziva voda, pa ko se u njoj ok!upa, odmah postane mlad. Ja, sto ne bih izio deset ovnova, da mi .krila narastu, ne bih se smio tamo uputiti. - Kad to Mula-Mustafa zacu, odmah povika: Kolji zaboga! Ja eu sve platiti. Car pristane i za deset dana zakolje starom orIu deset ovnova. Poslije deset dana, zapita car staroga, hoce Ii i6i, a on mu odgovori da bi mu trebalo joo barem pet ovnova izjesti, da mu se mlado perje dobro utwdi, pa da bi onda krenuo. Car pristade i na to, te zakolje starome jos pet ovnova. Kad ito izjede, reee Mula-Mustafi, da mu se ispenje na leda i ponese sa sobom pusku i malo baruta. Kad (krenuile na put, zamole mari orlovi svoga druga, .da injima donese mvoworne vode, te mu objese oko vrata jednu bocicu. Orao se sa Mula-Mustafoan podiie, te 'su sre6no putovali. Taman oni k onijem stijenama, kad 5e stijene na njihovu sreeu oworiiie. Oni sreeno produ izmedu njih, a orao se okupa u vodi, te se odmah pomladi, a svojijem drugovima natoei vode u bocicu. Nijesu mnogo dalje putovali, kad dodose do jedne velike stijene. Orao tu spusti Mula-Mustafu i reee mu: - Eto ti :k:ule Ates Perisine! Onda 5e digne i ostaV'i sarna Mula-Mustafu. Mustafa se prikri u jedan siprag, blizu stijene, te cekase olden ee Ates Perisa izaei iIi uljeei. Kad bi pred vecer stade tutanj zemlje. Eto ti Ates Perise na njegovu tronogu konju. Kad dode do stijene, sjaha sa konja, te rukom podize stijenu, te se i on i konj uvukoile, a stijena se namjesti kao i prije. Ne Zilla se, Hi se je Mula-Mustafa viSe zaeudio iIi prepao, ali pomenu boga i veH: - Idem pa idem, pa ilta bilo, da bilo! Tu, u sipragu, nalozi vatm i prenoCi, a ujutro, posto se dobro sabra, krenu upravo pedni Ates Perisinoj. Oko pedne stane na sve strane gledati, dok najposlje ne vidje jednu rupu. Kad pogleda kroz nju, ima
Tako ona uCini, pa kad dode uVeCe AteS Perisa i vidi metlu uVl'h sobe okieenu, zapita je: - Sta si ovo uradiJa? - E, pa eta, tvoju snagu sain oklitila, jer ibez tvoje snage ja ne bi imala sto imam. - E nije moja snaga u ovoj metli, nego u ovome mom cibu­ ku, - reee Ates Peri~a. Kad se sultanija sastala drugo jutro s Mu­ la-Mustafom, rece mu sta je Ates Perisa rekao, da njegova snaga nije u metli nego u cibuku. - Kusa te, jesi li mu vjerna, a laZe. Ama, svejedno! Snimi sve one nakite sa metle, pa ih metni na cibuk, i dobro pazi ~ta ee ti red! - Tako ona ueini a Ates Perisa joj r06e da njegova snaga nije u metli, ni u cibuku, nego u onome velikom bardaku, sto se iz njega vino pije. Treei dan isprica ona Mula­ Mustafi sta je Ates Perisa rekao a on joj odgovori, da nakite skine sa eibuka i metne ih na bardak, pa opet da dobro pazi sta Ce joj re­ ei. To ona tako ueini a kad Ates Perisa uvidi da mu je vjerna, reee joj: - E, 7.enska glavo! Vidim da si mi vjerna i da me volis. Stoga eu ti kazati da Illloja snaga nije niti u metli, niti u eibuku, niti u barda­ lru, nego u mome ,konju tronogu. Tu dolje, na nize, ima jedno jezera. Iz njega izlazi svake godine kobila te se ozdrijebi. Ko bi ubio kobilu a zdrijebe uhvatio, bio bi jaci od mene, jer ja nisam kobilu ubio, nego zdrijebetu jednu nogu odbio i tako ga uhvatio. To ona sve lijepo Uipamtl i sjutra ispriea Mula-Mustafi. Kad to on eu, potpraSi pusku i uputi se k jezeru. Tek sto je on sjeo i otpocmuo pokraj jezera, uzmuti se jezero, a iz njega iskoci kobila i ozdrijebi se. On skoei, nanisani, opaIi pusku put kobile, puSka sastavi, puee posred oeiju. Hal E sad je lahko. Poleti te uhvati zdrijebe i metne ga u jednu peCinicu blim peCine Ates Persine. Jest, ali eim ees sad Mrijebe hraniti? Jos je Iudo, pa neee trave. Ko jadan, ko zalostan, olide na mpu, te zovne zenu. Kad ona dade, zalpita je ima Ii sta s mlijek:om. - Imam, - r06e, - jednu kravu, pa se od nje svi hranimo i suvise konj tronog. - A bi Ii meni mog­ la dati? - Bi, - veli, - pa makar meni i manjkalo. Te skoci i donese ruu nekoliko u Cas! i kroz mpu mu dodadne.

Kad uveCe dode AteS Perisa ikruCi, stane mu se zena ulagivati. Zena ko zena. Ta ona je prevarila i pejgambera Adema. Stane ga milovati i ljubiti, dok ga najpo~lje ne zapita: - U eemu ti je, bo­ ga ti, snaga? - A ~to to pitaS? - E, kako ne bi pitala! 8to god imam, sve mi je tvojoan snagoan steeeno. - E, pa kad si rada znati, moja je
Kad on stade sa tim mlijekom zdrijebe hraniti, zacudi se . eudu, jer za petnaest ,dana uzraste veliki konj, veei nego i AteS PeriSin tronog. Kad ovo vidje Mula-Mustafa, rete u sebi: - Vala Cu sad uzjahati i svoju snagu okusati.,- 8to smisli, to i uCini. Uzj~e, doeera pred peeinu i pokusa hili je mogao podignuti. ,Kad, tllU euda: sto je AteS PeriSa mogao na jednoj 'ruci dignuti, to on digne na malom prstu. sad gde si, Mes Perisa? Evo me, da ti izadem na mejdan! Priceka ga pred pecinom. Kad se uveee Ates Perisa vraeao knei, opazi Mula-Mustafu gdje ga Ceka nasred puta. Odmah se sjeti prevari; ama ne imade kud, kamo, do prikupi dizgine tronogu i udari na Mula-Mustafu. Ali Mula-Mustafa ne budi lijen, no ga do­ eekaj, ubi, i obori s konja. - Ej, kuku menil Ko god reni vjerovao, ovako proso! - imsti Ates Perisa pri zadnjem uzdahu. Mula-Mustafa uzme njegova tronoga, uzjaSe na njega svoju zenu sultaniju te odjuri u Stambol. Tu su lijepo Zivjeli sve do svoje smrti. Ako jos nisu umrli, onda su fivi i danas. Gdje su, da su, nije im ruZno.

282

283

Bio car, pa imao vrIo Iijepu kcerku koja je svaku noc iscijepa­ la po jedne haljine i poderala po jedne zute Cizme. To se dodija caru, te pocne raspitivati sIuskinje, da Ii znaju, da ona, moze birti, De izlazi kuda po Doci, pa tako podere haljme i cizme. Sluskinje su ga uvjeravalc da carcva kCi nikuda ne iziazi. Ali im on ne vjerovase, nego postavi strazu koja ee po cijelu noe stajatipred vratima i paziti, izlazi Ii mu kei noeu iz sobe. No i to ne pomoze. Cizme i haljine svako bozije jntro poderane, pa po­ derane. Railjuti se car, pa, da bi kako usao u trag, poslje glasnika da narodu objavi: Ko bi mogao kazati, kuda njegova kci noeu ide i kako haljine cijepa, da ee mu je dati za zenu. Kad se ovaj glas raznese po carstvu, 'poCmu daIaziti junaci sa svijeh strana da cuvaju carevukcer. Ali niko iIlije mogao dokuCiti kuda se ona noeu dijeva. Toliko se 'Samo doznalo, da 5e ona svaIko vece tako lijepo obuce, da je nestane, a niko ne mogase vidjeti kad ni kuda: u zoru je zateku u sobi s pocijepanim haljinama i podera­ nim cizmama. Pode najposlije neki siromasak da cuva carevu kcer, ne bi Ii ga sreca posluiiIa, da sto sazna. U putu dode na jeduo siroko polje i nade tn brata koji hoee da se iskrvt: tukuci 5e. Posto im nazove boga, zapita ih, zalito se tuku. - E'>to nas pitas, vele mu braca, kad nam pomoci ne mozes? - Moze biti da mogu, odgovori siromasak, samo mi kaiite oko cega ste 5e pobili. Onda mu najstariji brat kaie, kako im je posJije oeeve smrti ostalo tri stvari: cHimac, kapa i paIica, pa nikako ne mogu izmedu sebe da ih podijele. Nasmija se siromasak, pa im re6e: - Pa oko tijeh sitnica se vi bijete? - Nijesu to sitnice, brate, odgovorise braca, nego stvari od velike i velike vrijeduosti. Svaka ad njih· ima asobitu silu. Kad sjednes na cilimac, mozeS otiCikud zelis; ·kad ustaknes kapu na giavu niko te De vidi; a palicom mozeS probiti kroz kamen i ze­ Ijezo. - E, kad je tako, onda medu varna mira nema, niti se vi sami mozete podijeliti. Nego, ako cete mene posiusati, ja cu vas casom izmiriti i podijeliti da ce svima b1ti pravo. - Pa de kaii 'kako? rekose I$va trojica u jedan gIas. - Evo ovako. Izmaknite se na one brdaSce, pa oodje stanite u red. Kad ja rukom mahnem, vi potrcite, pa koji prvi do mene dode, onome eu dati cilimac, koji drugi stigne, ooome cu dati kapu, a poSljeduji ce dobiti palicu. Zamisle se zavadena braca, pa, najzad, sloze se i pristanu na to. Predadu skomasku svoju oeevinu pa se upute na brdasce. Kako su se oni odmak!nuli, siromaSak brie bolje metriu kapu na glavu, sjedne na cilimac, pallen U2lIIle u ruke, pa pomisli da mu je biti u carevu dvoru,.:i u taj mah ga nestane.

Ka:d je doletio pred carey dvor, skine s glave rkapu, side sa cHimca, lijepo ih savije i metne u njedra i 'prijavi se caru, da je dosao da ouva njegovu kcer. Car mu dopusti. Kad dode ,vece i sve se u dvoru smiri, Iegne siromaS8lk pred vrata careve kceri, izvadi iz njedara kapu, metne je na glavu i t8lko, nevidljiv, poce motriti i siaktiti. Oko neko doba noei otvorise se tiho 'sobna vrata, aizsobe se pomoli careva kCi Iijepa kao gorska vila. Novo odijelo sve trepti na njoj. Cim prekoraOi prag, navuce tute Cizme, pritvori za sohom vrata, pa necujno, kao sjenka, prode kroz dvor i izade nap-oIje, ada je niko ne vidje - osim siromaSka. Odmah ti on izvadi i ciIimac iz njedara, sjede na nj, palicu stiste u ruke i pozelje, ,da se st'Vori ,kod nje. IziSavsi iz carskoga dvora, iSIisu dugo vrijeme jedno za dru­ gim, careva kCi Iebdeci najprijed a za njom siromasak pod nevi­ dljivom ,kapom. T8lko dode careva kcerka u jednu Jijepu livadu, pa rrece: Skioni se, travo, da prodem. Na to se trava ra2JIIlakne i carevakceICka prode, a siromasak za njom. SiromaSak se masi d uzbere trave, pa je metne sebi u njedra. Na to trava progovori: - I dosad 'si, careva cerko, prolazila, ali mi rujesi mete cinila. Careva se cenka zacudi, sta te to biti, oba:crije se, ali ne vidje nikoga za sobom, pa pode dalje. Potom dode careva kCi u jednu divotnu bastu a kojoj je bilo svakojaikih drveta sa voeem ad zIata i dragog 'kamenja. Careva kill progovori: - Uklonite se,drveta, da prodem. Odmah rse voCke maknuSe u stranu i naciniSe joj stazu. Siro­ masak sve za njom, maSi 5e za grane i uzbere voca od zIata i dra­ gog kamenja, pa ga metne sebi u njedra. No drveta odmah na to progovorise: _ I dosad si, careva cerko, prolazila, ali nam nijesi stete ciniJa. Zacudi 5e careva kCi, sto to moze biti, pa se obazre ali za sobom ne opazi ni zive duSe, pa pode dalje. Malo zatdjem dade careva kci na more, pa re6e: - Ukloni 5e, more, da prodem. Voda se odmah razmakne i careva kCi pode kao po 'Sahu, pa i siromasak za njom. Tu siromasak vidi nadnu liIjepih bisernih skoljaka, uze nekoliko zrna bisera i metne !ih u njedra. Onda more progovori: - I dosad 5i, careva cerko, prolaziIa, ali rni nijesi stete cinila. Na to se trgne careva kCi i uplasi, pa pornisli, ilta bi to moglo biti, kad ona nije nikakve stete uoinila. Opet se obazre, ali, kad nikog ne spazi, umiJ:i se i pode dalje. Kad !izadose na brijeg, puce pred njima poljice a na sred njega ,stoji visok jablan a kod korijena mu .k:amena ploea. Careva kci udari triput cizmom po ploci, ploca se dize, a pred njom se otvori jaz.. Ca.reva kCi se spusti u jaz, a ploca se nad njom za­ tvori.

284

285

NOCNICA

I:\Ji

:'j

Onda siromasak potegne svojom palicom, udari po ploci, a kOO se ona otvori, side i on dolje, pa za djevoj\kom nazorice. Kad dolje, ima tu ilta i v,idjeti! Krasni dvori, visoki pa prostrani: odaje i dvoJ:1Dke se niru jedna za drogom u nedogled, au njima sve trepti 00 zIata i dragog kamenja. SvjetilJke kao sunca oSlvjetljuju ove dvore, sve se sjaji i bljesti, da ne mozeS oCima gledati. Vas dvor je pun nekog svijeta, sve same vile i vilenjaci. Stuge kao na krilima lete ovamo onamo i posluiuju goste. U jednijem sobama su postavljene bogate sofre za goste. Sve najljepsa jela i pica u zlatnom posudu na soframa u najvecem izobilju. Gostli zasjedose prvo za stolove, te se zaloziSe jelom i pieem. Siromasak sve to gleda, pa pomisli, sto bi gladan ovdje stajao 'kad oVaJ~vog jela, pase ponudi sam. Poane uzimati sa stoIa sve najljepse zalogaje, bas sve sto mu srce zaz.elje, i piti nuneni\ku vinoiz ilrojeg iskre skacu. Gosti glede kako ispred njih jela nestaje, kako se case pune i prazne, glede pa se cude, jer ne vide ko to cud. No jos se vecma zacude kad odjcdnom nestade ispred njih zlatnih casa ,iz .kojih su pili. Dok ISU se oni cudHi, siromasak je te dragocijenosti trpao sem u njedra. Carevu ,keer je joS na vratima doeekao jedan mladic, Bjep kao upi;san. To je bio sin vilinskog cara. Kako je OiIla uSia, uzese se pod ruku i sjedose u jedan ugao. Tu su 8e razgovarali, saHli i smijali, dok SlU drugi jeli i pili. Njima nije 'trebalo ni jeIa ni pica, nego bi gledali jedno u drugo d gladni i zedni. U to zagude odnekuda neka nebeska svirka. Svi gosti poustaja­ se 00 stolova i ipOdose na glas svirke, pa i careva kci sa sinom wlinskog cara, a siromaSak za njUna. Udose u veliku, veliku dvor­ nicu. Unaokolo stubovi od slonove kosti, na stubovUna se nadvio svod kao nebo, a na svodu sjaje na srijedi sunce, a oko njega mjesec i zvijezde. Odozgor broJi sviI1ka kao da andel~ s neba u harfe sviraju. Vile i vi.lenjaci se pohvatase u kolo i poceSe igrati. Povede se kolo vildnsko, >isprva lagano, pa 'sve brie i brie. tini se !kao da i.graci ne staju nogama IDa de, kao da kolo lebdi, kao da ga zvuci svirke leLujaju tamo i ovamo. Svirka broji Bve za­ nosnije, a igraci i igraeice igraju sve plahovitije. Najzad, kao da ude bijes u njm, pocese skakati. Medu svjema careva kCi kao da dode u pomamu. Uhvatila se do sina vili.rJiskog cara, jedno drugo potsticu, sheu, skatu, povode se Cas desno cas lijevo. Na carevoj kceri odi,jelo sve puca a Eute cizme se sve raspadaju. Od Hjepe haljine koju je obukla kad kuce visili su sada samo dronjci. Tako se igralo sve do bijele zore. A kad zapjevaSe prvi pijetli, svdrka se odjednom ugasi, kolo se raskOOe, vile i vilenjaci podose iz dvomke u sporedne sol'Je i za ·tili Cas ih svijeh nekuda nestade. I careva ,kti pode a prati je njen igrac. Na izlaskru iz podzemnog dvora LSe zagrlise
286

Kada svane isunce grane, pozove car simmas.ka preda se, pa ga zapita, eda Ii je ~to doznao. Siromasak mu kaie sve sto je vidio, isprica kuda mu je kCi noeas iSla, sta je radila, zasto su joj haljine pocijepane i kako je on nju na nocnom putu pratio. Car se neobicno zaCudi, kada je sve ovo Cuo, te dozove i kcer pa je zapita, gdje je noeas bila q kako je haljine pocijepala. Om mu odgovori da je cijelu noc bila u iSvojoj sobi. Onda car namignu na siromaska, te ovaj djevojci sve u oei kaz.e, gdje je nocas bila i sua je radila. tujuCi sve ovo, care\'a se kCi u prvi mah veoma iznenadi ali, misleei da je sve to sarno zamka, jer ovkuda ovaj siromasak iii iko na svije1lu moze nju pratiti na njenoj nocnoj setnji i dospjeti u podzen:mi dvor, uda:ri u bah i osta pri tom da noeas nikuda iz dvora nije I1zlazila. Onda joj siromaSak sasvijem potanko we kud je iSla, sta je govorila, sta su rekli trava, drveee i more, i izvadi ;jz njedara dokaze da je i on isao za njom i;stijem putem, pokaie joj caSe i posude s gozbe i kaz.e joj s kim je '~grala i kako je bilo na igranci u pod:zemnom dvoru. Sada i careva kCi razumjede zaSto joj se tu­ zila trava, drveee i more, sto sinoe nije razumjela. Vide da su joj uhvatili trag i da vee nemakud, zastide se ,i ode u svoju 8000. A car, uvjerivsi se da je sve istina sto je siromasak rekao, ucini sto je obeeao i da mu svoju kcer za zenu.

PIJEVAC NA DIVANU

\

I

I

Bio ded i baba, pa baba imala kokos a ded pijevca. Pa kokos babi snijela nekoliko jaja, a ded vddio pa zaiS1ka u babe dva tri da mu dade. Ababa mu veli: - Ne dam, Boga !llli, ni jednoga; eto ti pijevca pa ga oeeraj nek Vi donese jaja. - A kad ded cuje, iScera pijevca pa ga zacera preko polja. A pijevac pomisli: - Kud eu ja sad? Vjere mi, idem caru na divail1 pa eu mu pjevati. - Pa otale pode preko polja, pa srete lisiou. A ll~sica pita pijevca: ­ De ces to, rpjevo? - Idem caru na divan. - I ja eu s tobom, - rete Usica. - Hajde, ama ceS 'sustati. - Neeu. E hajde kad neceS. Iduci putem zavika lisica: Ja sustak pjevo! - Pa hajde se meni zavtici pod krilo! Te mu se zavuce pod knHo. lduCi pjevo dalje sre· te vuka pa ga vuk pita: - De ces to, pjevo? - Hoeu cam na divan. - I ja eu s tobom, moj pjevo. - Sustaces ti. - Necu! Kako On ja sustati na eetiri noge, a ti na dvije? - Pa ha:jdel - I otale po­ dose iduCi daIje, dok zavika vuk: - Sustak ja, pjevo! - E hajde mi se zavuci pod krilo. - Pa muse vuk zavuce. IduCi dalje sretu mijeh vode de se valja, pa zapita pijevca: - De ces to, pjevo? - Idem caru na divan. - I ja eu s toborn, moj pjevo. - SuiStaCell! - Neeu! Kako eu ja sustat,i valjajuei se? - Pa podu iduci nekoliko,

287

dok zavika mijeh: - Sustak ja, pjevo! - E hajde mi se ispenji na lena menu krila pod perje, pa lezi. - Mijeh serspenje, pa leie medu ikrila pijevcu pod perje. IduCi malo dalje pjevo, sretu ga cele pitajuci ga: - De ces to, pjevo? - Hoeu caru na divan. I mi cemo s tobom, moj pjevo. Sustacete. Kako emno mi krilate sustati? - E pa kad neeete, hajte! - Iduci putem dok za· vikase cele: - Sustasmo mi, pjevo! E hajte mi se zavucite l.l perje. - cele se zavukose, a pijevac pone malo dalje, dok ugleda careve dvore. Pa done pred dvor i zapjeva: - Kukurijeku! Carn na divan, earn za inad! - Kad to cuje car, zavika svoje s1uge: ­ !dire ufatite onu pjevcine, pa ga metnite menu moje gigove i tukce neka ga ubiju! - Sluge odmah ufatiSe p1jevca, pa ga metnu· se u gigove i .tukce. A pjevo pusti lisicu pa sve pognjavi gigove i tukce. Fa opet zapjeva: Kukurije1ru! Carn na diNan, carn za inad! - To cuje car pa zavika: - !dire ga nosite u moje hatove i moje konje, nece Ii ga ubiti. - SLuge uzmu pjeva, pa ga tl.lre u hatove, pa odu. A pjevo pusta vuka, pa sve pokla hatove i ostale konje, pa opet zapjeva: - Kukurijeku! Za inad, earn na diiVan! A car opet zavika: Ama idite ga ufatite, pa nalozite vatrn, pa ga metnite pod sac nek se ispece, kad ga nijesu sceli ubiti gigovi ni tukei, niti pogarriti moji hatovi ni konji! - Sluge casom naloze vat· ru, pa uzmu sae te ga zaprecu. A pjevo pusta mijeh vode te svu vatrn pogasi, pa se izvuee. Fa opet zapjeva: - Kukurijeku na divan, caru za inad! - Kad ,to euje car, pra&D.u na svoje sluge: - 8to vi ne ueini'ste Sto yam ja rekoh? Sluge reku: - Ama smo ucinili, Boga nam, arna sveooo evo cuda! Turi ga u gigove i tuke, pa sve pobio. Ni to nam nije voma za eudo. Vet nam je za eudo kako je pokl'o hatove, a za sve kako je pogasio vatru. - Car zavilka: - Zar je to I$ve on ucinio? - Jeste care, tako nam Boga! - Brie amo doneste ga, ja Cu njemu kJazati. - Donesose ga a carsjede na njega da ga udusi. A pjevo pusta cele, a cele pocese cara zacati, a car se rnskrivi pa $koCi: - Aj, ziatni pjevo! Kupi za Boga! Na svaku eu ti peIlku 'Svezati po dukat. A kad to cuje pjevo, pokupi cele, pa car odmah dozva sluge te mu na svaku perku dukat ·sve· zase. Pa otale pode pjevo, pa hajde, hajde, dok dode svojoj kuCi, pa izleti na pante, pa zovnu svoga deda: Steri, dedo, kabanicu, da ti tresem dukate! - Kad to cuje dedo, U2lIl1e kabanicu pa pro­ strije, a pjevo se trehne a dukati pospu dedu po ikabanici dok mu po nje natrese rlukata. A baba ,to vide, pa iska dva tri dukata. A ded joj reee : - Ne dam. Boga mi, nijednoga, - nijesi ni ti mem dala jaja. Vee lijepo oceraj i ti SNOju kokoS u svijet k'o 5tO sam i ja svoga pjeva. - Ababa odmah prizajmi kakoS oko kuce, a kokos se nede sakrije. Baba ode u kueu, a kokos nade kusturn gvoodenu, pa izleti na pante, pa stade kokotati: - Steri, baba, kabaniou da ti prospem dukate! - A baka eu, pa izleee, a nemade kad iznijeti kabanice, vet pogleda gore, a kokos pusta kusturu, pa babu u glavu!

288

LISICJI SUD Neki covjek iduci kroz sumu euje, kako na jednom stablu cvrce mali ptici u svom gniijerou. Misleei da ih lItije napala koja pozdrljivka gume stapom u gnijezdo,. da ih izbarvi. Tada iz gnijezda izide zmija, spuzi niz onaj stap te omotavSi se eovjeku oko vrata rcce: - Sad eu tebe ujesti! - On sc prestrasi, ali predomislivsi se malo zamoli zmiju, da ga postedi, dok bar koga upitaju, bi Ii bilo pravo, da ga ona ujede. Zmija na to pristane. Utome naide jedan covjek, koji bojeCi se svojoj glavi 'Osudi, da zmija ujede onoga Covjeka, koji ju je uznemirio. Osuneni opet zamoli zmiju, da cekaju jos koga. Sad dode lisica. Dna rekne, da ne moze tako na niskom mjestu suditi, nego neka idu za njom do obliinjeg panja, gdje ce se ona popeti. Kad se je popela na panj, reee zmiji, neka i ona stane na zemljuusporedo sa svojim protivnikom. Kad su 'se tako smjestiIi, ,reee lisica covjeku: - Eto, moja budalo, stap ti u ruci, a pamet u glavi: udri dusmana po glavi!

MACEHA U stara vremena zivJo jedan Covjek, po imenu Orner. On je imao vrio eestitu zenu i kcer, kojoj hijase ime Fatima. Fatima je bila wlo lijepa djevojka i iSla je svako jutro lIlekoj zeni, »hodZi­ nici«, i u nje uCila Ova hodZiniea bijase udoviea i zena na glasu sa svog znanja i pobofuosti, a ZllaIla je i svasta, i svijet iSao njoj i pitao zasvaSto. Ali njena poboinost joj je sluzila da pokrije svoja nedjela. Jednog dana upita hodZinica lijepu Fat.imu: - Draga Fatimo, eim tebe hrani tvoja mati, pa si tako lijepa i napredna? Dna odgovori, da je mati hrani medom i kajmakom. - A gdje ti mati drZi taj med i kajmak? - upita je opet hodZiniea. - DrZi u sanduku, - veli Fatima Kad hodziniea to fuje, onda lIlagovori Fatimu, kad joj mati poene vaditi moo i ka} mak iz sanduka, nek Fatima prihvati kapak od sanduka, pa nek najedanput spusti, da joj udri mater po glavi i da je ubije. Onda ce joj ona biti drnga mati i jos bolje ce je hraniti. Kako hodziniea Fatimu naputi, onako ona i ueini; kad joj mati vadila med iz sanduka, ona prihvati kapak, pa ga odmah pusti i tako njezina mati pane od tog udarea i umre. Orner siromah zalio svoju eestitu renu, ali doskora preboli. U to udovica opet nagovori Fatimu, da rekne oeu, da nju dovede. da se njom ozeni, a otac ueini svojoj keen na volju. Nekoliko vremena iza toga maceha je pazila Fatimu, kako je i obrekla, a poslije poce nagovarati muZa, da je kako bilo ukine. J adnom Dmern dotuie tuibe zenine, te obeca da ce gledati, da je kakogod smakne. Jednog dana, kad je posao u drva, povede Fatimu sa sobom. Kad su dosH u jed.nu veliku gustu sumu, otac je ostavi kraj jednog debla i rete joj, da sjedi tu kraj toga drveta, dok euje da sjekira sijeee, i da se nikud ne mice, - a karl ja, - ve1i on, - nasijecem dIva, onda eu doci po te i povesti c.u te sa sobom kuCi.

19

Narodni humor i mudrost Muslimana

289

Ona ostade pod on:i!ln drvetom cekajuCi svoga ~Ca, kad ce prestati sjeei, a on naJpra'Vi nekakvu spra'V'll, koja daje glas od sjekire, da se ne bi Fat:i!lna uznemiravaIa, dok on zamakne do svoje kute. Fatima, cekajuCi i pogledajuCi svoga oca, doCeka :i noc. Ona je polaiko ustala ,ispod onog stabla i nasia sebi u jednom grmu za-lclona od di:vlje Z'Vjeradi, 5to se tuda po sumi sldta. Su­ tradan jos nije ni zora zabijelila, a ona je vee po sllmi poceia tllma­ rati i trafiti gdjegod svoje srece. IdllCi tako i tllmarajuCi izade na jedno polje i tu spazi jednll veliku kulu. Od radosti pohrli sto bde onamo, a kad tama dode nade otvorena vrata te U!I1iae tmutra. Kad U!I1ide unutra, nade svega i svaceg, sto god treba za kuee. Samo jedno joj je bilo zatudo, 5to nije mogla vidjeti nilkako zenskih halj~­ il.1a, nego sve muSke. Ona u ikiuli sve li1epo uredi, pa se sakrije, da vim, ko te na veeer doci. KaJd bude pred veeer, alii evo ti u wiu devet braCe. Karl 'Vide, da je sve uradeno, ZiaCude lSe te najposUje povikne jedan izmedu njih: - Ukafi se, ko si, mi ti necemo niSta uciniti; ako si musko brat si naill, a ako si zensko, sestra si nam. - Onda ona izade pred njih, te je oni ostave kod sebe kao svoju rodenu sestru. Tu je il.1joj bilo vrlo lijepo i Zivjela je bolje nego kod svoje klute. Mi naikon nekog vremena mOuje njerina llllaCeha za nju, kako je om doSla do svoje sreee, te ode jednoj staroj zeni i lkaZe jOj, gdje je i kalko je Fatima, te joj dade nekakav pl'sten, da joj odnese na poklon. Hodajuci ona zena nade onu kulu, u kojoj je bila Fati­ ma, pa j'Oj dade na pokJon 0D.aIj pmten. Fatima uze prsten :i metne ga na svoj pm, ali odmah parle kao mrtva na zemlju. Pred veCer kad dodu ona devetorioa braCe i spare da .irrn sestra leZi, rponlisle da je umrla, pa u velikoj zal'Osti htjednu da je uko­ paju. Ali prd:je nego je poenu spremati, skilllu joj onaj pl'sten s ruke, a ona, kao da nije ni lezala, odjednom skoCi. Braca se obve­ sele t'Oj il.1enadanoj radosti te ian ona isprica, Si'O joj se dogodilo. Tada joj braea reknu, da se drugi put cuva. Dug'O je vremena Fatima u miru Zivjala, dok jed:nom ne cuje i opet njezina maeeha, da je ona ostala u zivotu, te opet patraZi drugu jednu zenu i dade joj jednu jabuku, da je ona zena odnese Fatimi .na poklon. Onauzme jabuk.u, zagrize je i odmah pade mrtva na zemJiju. Ka:d joj dodu braea i spaze svoju nesretnu sestru, gdje len mrtv<.1 na zemlji, joo se veema raZaloste. om, llllisle6i da je m:r:t'Va, iznesu je pred kWu na jednu klupu i tu ostave. Doskora naide tuda jedan beg na konju, pa kad opazi djevojku, prepa:ne se. On se aprezrno pribliZi i apazi da se djevoj'ka udavila jabuJrom. On odmah izVadj onaj komad jabuke iz grla njeZiina, a djevojka se odmah prene kao h'a sna. Onda je beg upi,ta: ....:.. Ko si tli, zenska glavo? - Ja sam djevojka, - odgovori Fatima. - A bi Ii htjella hlti mem zena? - upita beg. - Bib, §to ne bib, - odgovori Fatima. On je onda metne za se na iIroIlIja, pa je odvede svome dvoru i njome se oiem. Tako je sremo iiV;jela s begom dvije godine i

290

rodila rnu sina. Kad su proS-Ie dvije-tri godine, zacuje opet njezina rnaceha za nju, pa se sad sprerni ona Sarna sobom, da je potraZi. HodajuCi neko vrijerne dode u ono rnjestJo i nade Fatimu. U to vrijeme bijase beg oroiSao u loy. Fatima bila dobra srca, te pri­ m~la macehu - ne poznavajuCi ko je. Dok: su tako jedna s druJgom razgovarale, dotle maceha zabode Fatimi u glavu nekakvu sooju rglu, a ana se odmah pretvori u pticu i odleti kroz prozor DaJpolje, a rnaceha brle-bolje obuce njezine i postavU. se koo da je Fatima. Kad je dosoo beg iz lova nije mogao poznati, da sad ima novu zenu. Od onog dana, kad je Fatima postala pticom, svako jutro bi doletjela na jednu ruiu, koja je bila kod begovih prozora, pa Cim bi pala na jednu granCicu, rekla bi: Kako Ii je beg i njegov sin; jesu Ii zdraoo, - pa bi odmah odletjela. To cuje begov sluga, koji je tuda raidio, pa se po:tJuZi begu: Dragi beg, evo nekoHko dana nekakva ptica dolazi ovdj~ na ovu granciou i pita, kako si ti i tvoj sin. E pa dobro, - reee beg, gledaj pa :mi uhvati tu pticu. Druge jutro kad je bilo vrijeme, sluga namafe onu granCicu smolorn, a ka:d ptica doletli i i2lgovori one spomenute rijeei, on prnrCi, uhvati pticu i predade Ije svome hegu. Begu se omiljela ona ptica, jer je bila odvise lijepa. U to se vrljerne r8l2lboli Fatrlmina maceha, begova il.1ova zena. Beg zapita, moie Ii ista jesti, a ona odgovori da ne maZe nista, drogo, nego od one ptice mesa, i kafe, da10j se Cini, da bi odmah ozdravila. Begu se zao rastati is ptioom, a nije >druge, valja mu, te je on odnese da je zakolje i i'Spece. Noseei je pogla:di je po gla'Vi, a nesto ga bocnu u l.1uku. Karl on jos bolje pregleda, spazi da je igla. On izvadi iglu, a od ptlice se stoori zena i sakdje se pod skut njegove gomje >ha:1jine. Poslije il.11U isprica ISve 5tO 1e bila i kafe mu, da je ono njezina maceha, sto je ostala na njezinu mjestu iza nje. Beg posijeee nje1!itnu rnacehru, a ooi su jos dugo wemena iza toga Zivjeti sretni i rahat.

VUK I KOZA Uhvati vuk 'kozu, koja je bHa Iegla na lcraju osim 'Ostalijeh koza, pa pode da je izjede, a ona mu se IStaIDe mol:i:ti govoreei da je .sad mrsava, Illego da je ostavi do jeseni, dok utije, pa onda neka dode i neka je :izjede. Pristadi kurjak na to, zaJpi1:a kozu kako Ce je naCi kad drugi put dode, a ona rnu odgovori: Meni je ime Patila, tako kad dades, ako Illle ne nal1e§ na ovome mjestu, a 1:i me zovni po imenu, pa 6uti ja iziti. - Potom kurjak otide, ali koza vise nigda ne legne na kraju, nego sve usred srijede drugijeh kOila. Kad jedno veee kurja!k, misleCi da je koza vet debela, dode i ne naSavsi· je na onome mjesru stane je mati: - 0 Patila! 0 Patila - ona mu iz srijede odgovori: - Da nijes3ll11 patila, De bib se u srijedu spratila.

19*

291

SILJALI VUKA NA CABU U nekakvom 1Jurslrom selu ufatili ziva vuka, pa ga za nekoliko dana hranili eda bi se pripitomio, i lIle bi li pogazio na so i na bljeb, pa poslije ne lcl.ao 'Ovce. Jedan da!l1 kad su iZaS>li Turd iz diamije, clogovore se da skupe u selu vuku harac i da ga posalju s 'Ostalim hadiijama na cabu, pa tobozkadse s cabe vrati naucice i druge vu:k'Ove da zl'O seljanima ne rade. Opreme vuka, i 'On se vrati hadiijom, pa reee seljanima: - He, m'Oja braco! ja viSe nijesam kurjak, nego hadii-Vujo, pak mi sad treba da pouem u planinu i da naueim svu zvjerad da 'Ovce ne k'Olju i insanu :llI'O da ne rade. Kad doue 'll planinu, zaurlice i 'sva mu ziv'Otiinja cetveronozna douu na P'Oklon i na h'Osaeldiju, ali lisice ne douoSe, osim sarno jedna stara, koja poi2ldaleka gledaSe sto zvjerad i drugo eetveronoZno einjahu i govorahu vuku. Vuk se tome poslu :lJacudi, pa upita onu staru lisiou: - Sto je to, lijo, 'Od tebe i od tv'Ojih drugarica? Bogme, efendi-Vujo, svaka 0 svom poslu radi da po jednu kokos ufati i da tebi na peskes donese, da nam ne bi po cern od glada skuisao posto si se odrekao da neees vise Jdati 'Ovce; a ja ne mogah od starosti otiCi, negQ me k tebi na pokl'On poslaSe. - A stQ ce reci da ti ne pristupaS k meni, negQ odalje st'OjiS? - Pravo ti reCi, rudn'Ovato mi se emi vidjeti hadiiju su cetiri noge, a rep i zubove ka'O u vuka.

MATERINE SUZE Utmrl'O jednoj mladoj materi prvo dijete Qd deset mjeseci.

~aIlila ona za njim dan. i noe i nikad ne prestajala placuei. TjeSile

je komsinice i g'Ovorile joj, da to ne valja, ali se ona nije dala lutjesiti. Jedne noei, tek sto se iza plata zavela u san, a njezin'O dijete pr'Oh'OdalQ i doslo nj'Ojzi. 1stQ je onako obucenQ, kao da je lefalo mrtvo, samo mu po obrazu i rukama velike erne pjege, kao .opekotine. Obradova se ona, kad ugleda, i poleee da ga zagrli, ali se dijete nikako ne da. - St'O bjeziS od mene, upilta ga ona, i 8t'O ti jeto po 'Obraru i rukama? Ovo je is tebe, veti joj ono, sto mi mrtvu ne daS da poCinem. Evo 'Ove rane, sve su to od tvojih suza, 5tO me peku kao ziva vatra. I tako ga nestade, a Qna ne pusti viSe ni jedne suze.

SUDBINA U jednome gradu zivjela tri brata. Dva su starija bila ozenjena, a mlaui noozenjen i vema rasipnik. Oni odiljele njegQv diQ &to je od oca nasHjedio i rekose mu: - Evo ti tv'Ojega imanja, pa ako hoees radi, s tobom zajedn'O vise neeerno. Ovaj mladi brat, post'O uzme svoj dio, ostajao je uvijek pri svojQj naravi, te vazda trQsio g'Ot'Ovinu, a nikad nije htio niSta raditi. Kad je vee sve svoje imanje uputio, prihije se 'Opet karl ~;,voje brace, te ga 0IIli mQlili. da se prode raskalasenosti, a da ce ga opet ka'O brata sa sobom primiti; n'O 'On se ni'je okanio. Najkasnije mu reee stariji brat: - Hajde, kud ti drago, mi te viSe necemQ hraniti! Onda ,on, P'Ost'O ga braea istjeraju iz kuee, P'Omtsli sam u sebi: Ne mogu raditi, jer nemarn nikakva zanata, a jaidem u svrjet, pa st'O mi bog dft. 1duCi kroz 1ednu planinu, ne zna ni kud ide, ni sta traZi, opazi na jednom brdu IStara eovjeka gdje se prignUQ, 'Pa rwSto bere. P'Omisli sam u sebi: - Idem onom Covjeku, ne6e Ii mi on kakav selarnet kazati. - Tak'O iduei, d'Ode do njeg, te rnu selam nazove, a dedo rou selam primi i ne obaziruCi se na njega jednak'O je bra'O nekakvu travu i trpa'O u t01'oo, koju je nosio objesenu 0 ramenu. Posto se vee mrak uhvatio, poile dedo, a za nji:rne i Qnaj siromah, jedan s drugim ni djeei ne gQvore, nego dedo napdjed ide, a siromah za njim iduci, sam u sebi miSljaSe: - Vala, kud OValj ded'O oklrene idem i ja, ne6e li biti kakva selameta. Tak'O iduei dodu pred jednu kolibicu, k'Oju ded'O 'Otvori'O, te oba uuu u nju. Onda ded'O wadi iz dQlafa k'Omadic hljeba, razlomi ga na dvoje, pa P'OI'Ovicu dade sir'Omahu, a P'Olovicu sebi, i t'O pojedu. Kad 1e ,bil'O vdjeme spavati ob'Oje legnu. Kad je bil'O 'OkQ pola n'Oei poobudi se siromah i euje, gdje neko dedu kao iz zemlje rove i kaZe m'll, da se iJXJdilo iste noei tolilko i t'Ohlko hiljada djece, a dedo zaviCe prema onmne glasu: - Neka je, da bog da, da im bude nafaka ka'O u mene noeas! Siromah, cuvsi to sve, nije se ni m
293

U j.utro UlStanu, pode dedo, a za njim siromah, te opet u plani­ nu, gdje je dedo brao travu, a za njim siTomah isao sve do veeeri. U vOCe pode dedo, te opet siromah za njim. Sad dodu pred jednu veliku lijepo sagradenu kuCu. Tu :ili momci doeekaju, uvedu Iih u rno prvu noc u koliJbi noCili, i vidje H, da je u tebe onakva nafaka, a ona hizmecarica Habiba, 8tO je u tvoje brace u naJjmu, ona se rodila OIlakve veeeri, kako nam je nocas bila, pa ceS biti sretan s njome. - JoS mu dedo rete: - Kad se ozenis sa Habibom, nemoj niposto reci, da je tvoje imanje, nego njezino. Siromah setome obradova, posto mu dedo isprica. Skoei na noge, poljubi dedu u ruku, pa ode pjevajuci svome zavicaju. Kad dode kuCi braca mu se obradovaSe - kao svome bratu, te ga rado opet primiSe, da zaJjedno :live. Istom sto se malo odmorio, poee pricati braei svojoj sve s'Voje dogadaje, i ka:ko ga je np.kakvi dobri dedo nagovorio, da se ozeni s njihovom sluSkinjom Habiborn. Kad braca to Me, bijaSe :im v:rlo teSko, da svog brata sa sluskinjom oiooe, nego ,su mu govorili, neka on probere djevojiku, koju mu drago, da ce ga odmah oieniti i kucu mu pripraviti; ali sve uzalud, on jednu, te jednu, da drugu neee ooim Habibe. PoSto braca vid1eSe, da ga niJkako ne mogu odvratiti od te namjere, ozene ga s Habibom i naprave mu malo kuC:ice na jedinoj njivi, da ill sa zenom Zivi, i ono malo njivice ore, te da sebe i zenu h.raru. Kad se vee oienio i preSao u novu kuCicu, uzore njivu, te oruCi izore cup dukata, cemu se oijelo selo zaeudi, ka:ko mu sreea pode.

294

PoSto je
Omoj dlallle - areCa ti ne gine!

ZUMBUL I KARANFIL Pobratime se Zumbul i Karallllf:il u proljece. Pri Ijubavi i dugu razgovoru pocnu jedan drugoga pitati:

- Jesi li se ozenio?

Odgovorice KaranfH Zumbulu:

_ Ja n~jesam joS, ama mislim, akobogda, dojduCe jeseni. - A gdje s:i isprosio djevoj-ku? _ Nije drueko, 1110 dan hoda. Cuo sam, Ika:ziva1i. su mi da raste jedna druzel pitoma Ruiica od mene visa i romenija, tamalll ce za mene wsati. _ Sretno .ti bilo! - rece Zumbul. - Ali se bojim, pobratime, da se ne pokajes jer Ruficu ne vidje, cud joj ne znas. Lijepa je, ali je iz tudega perivoja, a svaka ruza punana je draea; uberi je, bode te; pomiriS:i je, 1.1lbode ,te; ne mitisi je, ljuri 'se; bataliS Ii je, uvehnu til Ele presadenica IJJ.i:kad kao usadenical Ja - dalje veli Zmnbul - odabrao sam Kadifiou is Ikojom se evake godine gledam; zajedno usadeni, a zajedno podrasl:i. Pomao ja njezmu Cud, a ona moju, te aSilrujemo pa se i ja mi&lim, akobogda, 0 jeseni Zeniti. Prom:iIsli Karanfil pa reee: _ Istilna !Ii Ije, pobratime, sve sto govoriS, aili., bolan, gdje je Ijepota i miris rumene RuZice, gdje Ii smrdljive Kadifice? _ Ehe, moj pobratime, ja se vladam po pameti starijih ljudi. a ti po novoj pametL - Kakoto? _ Ljepota djevojaeka za maIo traje, a dobrota za uvijek.

295

NI U GORI ZLA NE GOVORI Ono ti se zdruii pas i vuk, pa podu zajedno. U putu nadu ovna gdje pase. Sad vuk upita psa: - Sta eemo s ovnom ,raditi? - Pas mu odgovori: - $to god ti hoees to i radiI - Onda ce ti vuk ovnu: - Lezi, da te zakoljem! - Ovan ce rou ;reo: - E nemoj. vala, da Hje:zem. vee zini a ja eu se zatrkati pa ti ziv u usta uleeeti. Prevari se vuk i zine, a ovan ti se zaleti pa ti moga vuka rogovima: grub, gmh! Otalen ti vuk i pas put pod noge, pa bjeZi, pa bjeZi! U putu naCi ce magarea gdje pokraj puta pase. Opet vuk upita psa sta ce s magareem raditi, no ti pas pusti njemu na volju. Vuk reee magarcu da legne, pa da ga zakolje. Magarae legne i zamoli vuka da mu sldne ploee s nogu. Vuk stane skidati, a magarae ti kletog vuju nogama odrapi! Elem, i .tu ti pas i vuk zle sreee bijahu. U putu reO. ee vuk psu: - Ma eujes, ja sam gladan. Bi Ii ti znao ima Ii gdje sta za jelo? - Pas mu odgovori da ima u varoSi u jednoj kuCi nesto mesa, ama slana. Sad ti njih obadvojica u varos i pro­ vuk:u se nekako u sobu gdje je meso bilo. Posto ti vuk I'>lano meso pokrha, upitaee psa: - Ima Ji se ovdje sta popiti? Cree .se od zede! - Pas mukaZe da ma, ali je, veli, ·kisela. Vuk lIle mari sto je kisela, nego stane lakati, a to bijMe ra:kija. Do malo ee ·ti vuk - Ej, ja bili same malo zavijao. - Pas ga odvracase, .govoreCi mu: - Mani se, bolan, toga posla: znas ti da je ovo yaros, skoeiee ljudi pa nas ubiti. - Jok, bos, vuk neee da psa sluSa, vee ce ti reCi.: - E, ta ja 6u 'samo malo u pod vijuenuti. - Pas uSuti, nehtjede niSta zboriti, a vruk ce 1'i iz svega grla: - Au! Au! Au! - Na to vukovo - Au! Au! - izlete ljudi, pa okupi psa i vuka! Pas ti nekako uteee, ama vruka dobro dzmlatiSe, pa .ti jedvauteee u gom. Kad je utekao, stane sam sebi zboriti: - E, vidi ti mene kaiko sam Iud! Prvo, moji stari nijesu se sa psima druZili. Drugo, nijesu cekali da im Ziv ovan u usta uleti. Treee, nijesu s magarca ploee skidali. Cetvrto, iIlijesu pilikisele vode. Vala sam zasluZ:io da me ko kocem po ledima aSIDe. - On ruje to ni izgovorio, a Covjelk iza bukve koeem: bub! bub! Opet ti vuk uteme, pa ce ti reei: - E, ni u gori zla ne govori!

je vise? - upita zacudeni gospodar. - Dolina viSe, - odgovori jejina. - Kako to? - Eto tako, de je god brdo, tu su dvije doline! - Tako je, biva, - rece on i zapita je za dmgi racun. Ona mu odgo­ vori: - RaeunaIa sam iIi ima viSe ljudi ili Zena? - Pa kojih ima vise? - upita zaeuueno gospodar. - zena ima vise, - odgovori jejirna. - Kako ima vise kad je sve CoV'jek i zena! - Jest, ali da nijesu i ·ljudi zene koji slusaju zooe. - On se sad sjeti da se to njega tieesto je poslusao zenu da gradi cardak od tiCijih kostiju. Smislivsi I'>e malo, gospodar pusti sve tice, a mane se cardaka. Sad druge tiee zapitaju jejinu: kadw se mogla tako dosjetiti? Ona odgovori: - E, moje droge, vi ste sve manje, a ja sam najveea, te bi od mojih nogu bile podumijente (temelj) a od vasijeh sarno dru­ gi komadi za kucu, te bi meni najteze bilo.!

PIJEVAC I LISICA Neka lisica zateee na jednom brefulj.ku vise sela pijevca, gdje se popeo na neko drvo i pjeva. - sta tu radi,s? - upita ga lisica. - Evo okujiSem, - odgovori joj pijevac. - Deder casalk: okujiSi, - reee mu ,fisica, - pa siai dolje, da dzematile klanjamo. Pijevac se dosjeti, da ga haee lisica da prevarl, te joj povice: - Evo dok ja okujiSem, utom ee se jos dZemata skupiti, pa cerno svi zajedno kllanjati. - A tko bi imao jos doCi? - upita ga lisica. - Eno pogledaj, - reee joj pijevac, - i pokaza joj prstom prema selu. Liska pogleda OIllamO i opazi lovca s dvoje kereadi, gdje se penju uza stranu. Kad lisica opazi pse, prepadne se i povice pj!jev'Cu: - Klanjajte vi, sada eu 5e ja vrat1ti, jer irlgubih abdest - i podbrusi wte.

KO SLUSA ZENE, GORI JE OD ZENE JAZAVAC I LISICA

U ojednog plaho zgodna Covjeka razboIi se zena. Covjek je sve cinio da kutarise i da joj sto bolje ugodi u bolesti. Tako bolesnica reee oovjeklu da bi ozdravila kad bi joj odticijili kostiju sagradio cardak na tome i tome brdu. BriZni covjek odmah ode i paCe sa­ vijati tice u jedno polje. ~da je sve t,iee savio, vide da joS nelllla jejine (sova). Odmah posalje slugu da zove jejinu. Sluga ode zvati jejinu, ali ona mu odgovori da ima posla, pa lIle moze daei. Tako 5e wati sluga i kaza gospodairu, ali ga on opet posla natrag u reee mu: - Ako ne dode, odmah je ubi. - Sluga ode po drugi put, te jejina dode gospodaru. On je oSttro zapita: - ZaSto nijesi odmah dosla? - Imala sam dva velika racUllla. - Kakva raOuna? - upita gospoclar. - RaCuna:la sam iIi ima viSe brda iiIi dolina. - Pa sta

Hodali po gori jazavac i lisica, i pogode se 5tO koji od njih dvoje prvo naae za jelo da wjele. Lisica je znala za jed.na zapeta gvofda i u njima dobar kOllllad mesa, pa navede jazavca, i pokaZe mu: - Vid'is Ii, brajo, kako je tebe tvoja seja lIlavela da jutros dobro rueamo? Nego ti si vjestiji od mene, hajde ti polako, digni meso tvojom vjeStinom, a ja eu Cuvat straru, da ne bi dosao iz seia oni te je zapeo gvoZda. - Jazavae od prve pristane i poCe da meso 5 Cengele i gvofua vadi, a u to gv&da ~klap! I njega za obje noge. Zapomaga jazavac: - Aarum, sejo, pogiboh! - A ana dotro da otpnca gvozda i poce ono meso jesti, govoreei: - Pritrpi se malo

296

297

dok ovo tude muke pojedem, dok nije ko iz sela dosao, pa cu ti onda noge kutarisati. Vide jazavae da ga je lisica prevarila, te on nju zubima za vrat, a u ,to dotrei seljak, pa zaviee jazavcu: - DrZ, - jazo sokole! v·jera ti je moja, sigurna ti je glava. - Ubije tlisicu i odere joj kom, a jazavcu reee: - Tebe pustavaID, jer tvoja koia ne vrijedi vise od dva grosa, a lisicja sest, i halaIimo se.

AGINA SCI

ii

I !.

Bio aga na krajini i imo seer. Dok mlad bio, ne bi mu druga med' !j'Ulllaci, al mu pod starost osiabila ruka za sab~ju, a tijelo za konjiea, ta bilo mu sedamdeset i toliko godina. Jednoe mu dade od eara femtan da ide na vojsku. Kad staticak proucio ferman, okupi plakati i Tete: - Mili bote, sto CU sada? Niti mogu ici, nit ne iti.

To mu CulasCi, pa reee:

- Ne ruguj, Mbo, van ,ti menika podaj svoje haljine i svoje

oruije, natrpaj mi dZepove dukatima i podaj mi iz podruma dobra dorata; ja Cu obuCi tvoje haljine, uzjaSit dorata i poCi mjesto tebe na 'Vojlsht. Aga ne zna 510 bi prigovorio, pa bome i spremi scer, kaiko je rekla, i posalje je na vojsku. Ode sci i kad bila na prvom konaku preteCe je aga, pane u busiju i vilkne joj: - Stoj junace, :iJl ces poginuti! Ali mu sCi za to mati i ne marl, pa ucini golom sabljom juris na agu; kad to ovaj vidi, zavice: - Ne sijeci, seen, ja 'sam!

- A sto rti tuj radiS, babo? - pirt:a ga sci.

- DoSO sam da vidim jesi Ii dobar Juna:k - veli aga.

Bolje bi cinio da si kucu Cuvo ,kaZe mu sCi - a sad de, idi kuci. SCi ode svojim a aga svojim putem. Kad sCi bila na drugom konaku, pretece je aga opet, zasidne u busiju i viikne joj: - Stoj junace, it ces poginuti! Al mu to sCi slusa i ne slusa, pa golotI1bom saibljom ucini na njega juris. Ne sTjeci, sceri - vi,kine aga - ja sam, tvoj ba:bo. Nato se sCi naljuti i rece: - De, babo, hajde ikuCi i Cuvaj dvorove, jer koga treei put u busilji nadem, ma ti bio, ne6u mu gbwi halaliti. To rekav ode ona svojim, a alga svojhu putem. Tako jeroeci parle agina sCi u seher na konak. Tuj prenoei, a sutradan prije nego Ce pOO, vice tela! neka se nidw od voj­ nika !Ili.'lrud ne mice, van lmd pao, nek ondje i ostane. Ne bHo i njoj na mo, te ostane u hanu gdje je konaciIa. Kadli neima nikakova daljega glasa od caJra, doml"Zille joj se sjedit u hanu i pode s handZijinim sinom setati. Kad se vrne handzijin sin k OCU, rece mu:

298

- Alaj, babo, krSne i zor divojke ovog naseg musafira.

- Kakove divojke? - pita ga handzija.

veli sin - de,

- Bome ovog junaka 5to na voj,sku iJde babo, ako boga znades, ozeni ju za mene. - I meni se nesto preHpa za 1unaka vidi - veH mehan­ dZija - al ko ce na pravdu boga kazati da je eura ne uvjeriv se; vee znas sta, sinko? Odvedi ga u baScu, ako je divoj'ka poei ce evice brati; ako je muSko, sisti ce kraj vode u hlado­ vinu, zapivati i zaZeliti ja virna ja rakije da se u vodici hladi <10k on u hladu poeiva. Tako i bi. Pode handZijin sin sa aginom sceri u bascu; SeCu po dulistanu, ona nit gleda dulove al kad dadose k 'Vo­ dici, baci se u hladovi'llu i zapiva tanko glasovito, pa well vina i .rakiJje, da je u vodici hladi dok ona ill hladu' planduje. Vrnu se iz baste i handzijin sin kaZe oeu da je u hladu za­ piIVaia i zaZelUa vina i rakije, a evite ni pogledala nije. Pa mu opet rece: - De, babo, a:ko boga znades oZeni me s ovim nasE musafirom. Opet ce mu mehandZija: - Tesko ,je, sine, na pravdu boga kazati je Ii muSko iIi zensko ne uvjeriv se; veeznas sto, sinko, povedl ga k mol'\l dubokomu, ako je zensko, sisti ce kraj mora i opirati noge; ako je muSka, popet ce se na stinu i .skociti u more. To poslusa sm i povede musafira k moru: sin side ikraj obale, a agina se sCi pope na stinu pa skOCi u more i opet dode na suho. To bilo mehandZijinu S'inu Zoo i ani se vratise kuci. Kad se opet desiSe u hanu, prosece agina sCi baScom, a pred sobom opazi zmiju. Zmija podigne glaviou i ireee: - Dobar insanu, idl k handZiji i kupi me od njega, a ja eu ti od velike koristi biti. To cuvsi agina sCi ode k handZiji i· zatraZi da mu prada :muiju. Handzija trafi pedeset dukata, a agina mu sci daje dvaest pet, tako se pogajali, dok i handzija ne obali cinu na dvaes' pet. Isplativsi dvaes' pet dukata, vrne se agina sCi u baseu, llmle zmilju a ova joj reee: Dobar insanu, u dobar si lSe ti na mene namirio, a ja na tebe; ja sam sin zmij:skoga cara. Uzmi ti meneka i odnesi na jedno Inilsto koje Cu ti ja pokazati; :ja 6u zazviZdnuti, a sve :muije Ce 5e slrupiti oko nas pa ee nas odllliti k momu ocu. Kad mi tamoka dademo, pitat ce te otae odalcle sam ti ja, a ti reci: »bog mi ga dao«; on ce reei: »ruje - meni ga je bog dao«; a ti reci: »ja SaID ga Jrupio«; on ce ti rea: »Karl si ga kupio, a ti mi ga prodaj«, pa ce ti davati sHu novca i dragog kamenja i svakog lIka i otrova i sve Sio smisIit mozeS, al ti me ne daj, vee mu Il'eci: »Ja De traiim DiSta, van malog do­ rata 810 imaS«. AlkiO ti dade domta za mene, podaj me; ako ti ga ne dade, a ti me nepodalj.

299

Tako i bi: zmija ga dovede na jedno mi5to, zvizdne, zmije dolete i odnesu ih k zmijskom caru, ovi daje za nju sve bogatstvo i zlato i drago kamenje i otrove i Iikove, al mu je za to agina sCi ne da, van ga traii malena dorata, nu zmijski kralj nikako i nikako ne tide dora.ta pregoriti. To vidivsi agina sCi metne opet svoju zmiJju u njedra i pone od njega. Kad to vidise zmijskog cara velikasi i rodbina, rekoSe mu: - Kad si neces rodenog sina da otkupiS, kako bi sto za nas uradio? I to cara okrene, pa zovne a.ginu seer i dade joj malena donlJta, a ona njemuka svoju zmiju i otide. Kad su odmakli, rece joj dorat: - Dobri sahib~ja u dobar lSe ti na mene, a ja na tebe namiri. Uzjasi me ired mi ,k8lIl10 cu te odniti, zafmiri i samo malo se u sediu rnakni te cerna zaeas ondje biti. Ona ga poslusa i reee mu da ju odnese u han u kom je nocila; uzjase na njega, zafuliri, makne se u sedlu i zacas ih eto u hanu. Od cara ne dosla joS nikakova zapavid. Agina sci proda svag prvog konja i zapita dorata sto jede, a on reee da jede sarno rezacije i pirinc, a vodu da pije. Ona ga nahrani i reee mu: - Evo jos ad cara nirkakove zapavidi, pa nit mam sto eu nit kamo CUi odnesi ti meneka u Stambol da vidim sto ce od vojske biti. To rekavM uzjaSe dorata, zafuliri, makne se u sedlu i istu vecer padose u Stambolu na konak. sece se agina sCi cetiri, pet Ii dana po Stambolu i sluSa sto ee telal telaliti, hoce Ii se boj ciniti. Jednoga dana pone telal uIicama viouc: - Oujlte i poeujte, dao car hendek iskopatii ko ga pre­ skoei, dat ee mu sultaniju. To euje agina sci i pripovidi dol'ai1:U, a ovi joj rece: - 1m pa pogledaj hendek i kaZi mi kakav je. Dna ode, pogleda. ga i povrnuv se rete: - Dorate brate, muCno ga je ocima pregledat, a kamoIi preskocit: ima deset arsina dubijine, a trideset sirine. Dorat joj na ,to re\}e: - Idi k telalu i reci mu da ces sutra hendek preskoeiti. To telal javi earn, a ovi UTeee obduljlll na sutradan po podne. Kad 'bilo sUllradan' po podne, navro svit oko hendeka, glava kraj glave, taman say Stambol vanka prohodao. I car na 60Ske SMO glavom da gleda.. Sad side agina sei na svag dorata, zafme ocima, makne se u sedlu, a dorat kano vila skoci i na jos onliku sirinu preskoci. Carn bilo d!rago sto je takova junaka naSo, povede ga u svoj seraj, dade mu sultaniju, pir ucinio i u derdek ih sveli. Sutradan pita sultanijlll mati kako joj je, a ona yell:

- BaS nikako. Tako bi i drugi dan. TreCi dan dode sultanija k mated rece joj: - Pobogu majko, iO.eka vil$e [le iJde k meni, jer eu u more skoeiti. TQ rece mati sultanu i oni tiCinise vijeee sto ce s njime. - I[laCe je zor junak - veti car - i zao mi ga pogubiti. Posaljimo ga po divsku kobilu, pa se sigurno viSe natrag nece vratiti. To i drugi. begenisaSe i rekQse carevu zetu da mu je lci po divsku kobilu, il glavu izgubiti. To aginoj seen plaho muano bilo i ona se potuZi doratu: - Brate dorate, sto eu sada, tiraju me po divsku kobilu. - ldi u earsijlll vell dorat - pa kupi t1'i bivolske koze, namisti od njih ular, pa eemo QtiCi na jedno jezero, ma vrlo golerno jezero; kraj jezera je drvo suho, povise od insan­ skog boja, ti ces se popeti na to drvo, ja eu zavriScat, jezerQ ce se za1:ilat,kobila divSlka Ce izioi, a ti joj red: "Sidi s mirorn, babo, ne diraj !\l mQje dite.« Tako rekav, kupi agina sCi tri bivolske koze, namisti ad njm ullllI', zajaSi dorata, zaZme oCima, malo se III sediu makne i sto bi dlanom 0 dIan, odietiise k jezeru. Tuj bi &ve tako kako se dogovorise. Agina sci se popne na suhQ drvo, uzme ular u ruke, a dorat zavristi. Sad se stane jezero gibati a jz jezera izadekob~letina, velika i velika, malone ko kiuea. Agina sci joj poV'iikne: - Sidi s mirom, babo, ne diracj u mQje di,te i spusti na IIllju ullllI'; kobila se smiri i Istane, bilQ joj telisem dQk ular pane na nju. Podu oni natrag u Stambol. Izaso svit pred njiha i sve se c.udi kako junak na males[lu doratu vom ogromnu kobi­ leOO'U i ,tQ bi COSU za svakoga i svak se nehote nasmije. Kad dodese k sultanu, ovornu bi u jednu ruku drago sto imade dilvsklUkobilu, a u drugu muCno sto mu se zet i nezet kluei vrno. Ode zet k svojoj sultaniji i tu konak konaCi, a sutradan Ce sultanija materi: - Il cu skocit u more, il neka vise k meni ne ide. TQ we mati sultanu i ueinise vijece. Zao bilo sultanu zeta i iTece: - Ne hi bilo pravo da ga u boga pravdi pogubimo, jer je zor junak ma i bio kukav zet; posaljimo ga k jenidunjal­ -divojki Sehsadi po Qgledalo u kom se vas dunjaluk vidi. Odanle se bell vise vrnut nece. Tako iTekQse i kazase zetu. To bilo aginoj sceri plaho tesko i potuZi se doratu; dorat joj rece: - sto cemo i kako cemo do njega, ne umim ti kazati, ali Casa <:asiti nije - podimo kud DaIS dobra sreea i naSa pravda dooelSe.

300

301

Uzjase dakle agina sci dorata, pa hajd, hajd vas bozji dan, 0 jaciji, a

dok ih i dan prevario a noe olruprla. Taman bilo i oni jos pod bozjim nebom po gorama jezde.

veli - Kuda cemo na konak, sta Ii cemo za ogledalo? agina sCi. - Sad cemo k onOlj vatri u gori - kaie dorat - i llaei cerno jednu divk:u; kad je zovnes, pomateri ju i ne boj se je. Prilspiju k vatn, na vatri vrije kazan insana, a kraj njega leZi divica i prebaci!la jednu sisru preko ramena. - Selamalejc, mati - vikne joj agina sci, a divica malo progleda. vikne joj po drugi put, a ona se - Selamalejc, mati! tek ma:kne. - Selamalejc, mati! vikne joj po treci put, a ona joj se odazva: - Alej6umu selam, jrunace! Da me nisi pomateno, ne bi i.iv odavle otiso; evo ima sedamdeset godina sto nije odavle rriko Zive glave iznio. Sad ju zapita agma sci: ~ Reci mi, velika divice, gdje je sehsade jenidrunjalije mea oj, ogledalo? To ti ja ne mogu kaizati - veli divica - ima od mene starija sestra u treeoj planIDi; otidi k njoj i upitaj je, mmebit ce ti ona Ito mati kazati. Tako budaV'si podu oni datje preko prve, druge i dodoSe na treeu p1aninu. Tuj vatra gori a lk:raj nje divi:ca lezi sve ko i na prvoj planini. Agina sci joj selaro dade: - Selamaleje, majko! A OIlla joj ga ne odvrati. I tako joj pet puta i selam dade i pet puta ju pomateri, dolt jru ona pogleda i reee: - Alejeumu selaro. Fall bogu sto si. me pomaterio, evo ima sto dv
302

Bred ces ovu goru veli divica - i pasti na raYno, a na sridi ravna \\vu gromade kamenja, nu to nije kamenje, van okamenjeni insarni; tuj ti sjaSi s konja, prouci njima pred duSu, pa opet uzjaSi i podi na vrh polja. Tuj 8U konaci jeni­ dunjall sehsade i na njima sedmera vrata. Pet vrata ces proCi i naei p:razna, na sestih vratih stoje h111:i a na sedmih konji; pred hrti ima hrpa sina, pa pred konji hI'pa kosti. Tuj sjasi, metni sino pred konje, a kosU pred hrtove; unidi u avliju, popni se u gornje odaje i tuj ces naCi sehsadu. Ogledalo joj je med pendzeri iradi ga se dobavit, a kad ga poneses, gon1t Ce te i konji i hI1to'Vi. Akopreues kamenje i panes na ravno, kutariso si glavu. To bilo aginoj seeri plaho drago, zafali divici i odjuri niz brdice i pade na il'avno. 'f,U1j nad:e gromade kamenja, sjaSe i prouCiv im pred dUiSu, uzjaSe, pa se pope u vrh ravnice i pade pred dvore Sehsadine. Tuj naue sve ko sto biSe divica rekla proue peter-a v.rata, na sestih naue hrtove, a na sedmih kOIllje pred hrtovi sino, a pred konji kosti. Ona metme pred hrtove tosti, a pred konje .sino, pa se Ulspne u goroje odaje. Tuj naae Sehsad'll zaspa!lu na 1ast'l.l!ku, a kralj nje med pendZeri ogle­ dato. ana polako uzme ogledalo, iSllese Iga u avliju, uzjaSe dorata i poleti na avliJs>ka vrata. Kad to :vide hrt.ovi i kOnji poletiSe u poeeru za njom; al ko ee stignuti njena domta. Sve bjeZ', bjeZ', poteci-poreni preko livade, pa kad pre/lose ka­ menje, zav:itk!aSe lwtovi: - A:ko lSi muSko, budi zenSlko! A konji: - Ako lSi zoosko, budi IDusko! Sad pode opet dalje rahat i stigne u Stambol. Uzme ogle­ dato i dade "ga sul"tanu, a ovi 5u1taniji To boo caru u jednu llUklu milo a u drugu nemilo, a. sultaniji 'll obe nemilo. Pade noc, a carev zet ode k svojoj sultaniji konacit; ta kud ce dru­ gud, s njom se ozenio? Karl sutradan 'lora svanu}a i sunce granulo, lupa sultanica na vratima: - Ustaj, seeri, sto si tako zakasnila? A ova joj odvikuje: Stani, majcice, sad Cu doCi! Kad1i sultanija iza/le iz lomuce, pi.ta j'll m3lti. - Kako ti je, seeri moja? A sultarJ.ija joj odgovori: - Dobro majko, bog mu dao zdravlje i od babinog zdravJja pola, od tvoga pola i od moga trece hlse.

IZ zbirke NARODNO RLAG,o koju je Mebmed-beg KapetanoviC Ljubufak sahpio po Rosni i Hercegovini i susjednim krajevima i objavio 1887. u Sarajevu. Ako hoces da si dobar, ne cini drugom sto tebi nije drago. Ako hoees da si predobar, ni u gori zla ne govori. (Ove dVJije poslovice jako mi se dopadaju i cini mi se cia bi mogle biti temelj za jednu veliku zgradu, pa zato sam ih naprijed potwio, a ne bi mogle po alfabeticnorn redu rullPrijed do6i). Ako dijete ne place, roajka rou sise ne daje. Ako i krivo vatra gori, pravo dim na badZu izlazi. (BadZa - dimrrjaik. Ovo se k~e kada tko ll1a tudem jezi,ku sto god procita pak to svojim materinjim jezikom protumaci i razjasni s,io 2lI1aci i gJasi baS onalro' kao !ito i jest, - onda ako je uno prvo i pogreSn:o proeitao buidu6 da je prav:hlno protuIDacio We se: ako i krivo vatra gori, pmVlO dim na badiu izlazi). Aka je daleko Bagdat, nije arSin. (Hvalio 'Se njek:aikav, cia je skaikao 25 arsma daljine, karla je bio u Babiloniji. Na to mu rekne drugi: »Brate, ako je daleko Bagdat, nije daleko arsin - deder skoCi, lasno cemo vidjet je Ii istina.«) Ako je i kusa munara na njoj je

cmC mujezin.

(CiSici, t:o je jedna porodica koja se broji medu pl'Ve u Herce­ govini. U Mostaru u njihovoj mahaii ima jedna munara, koju je vjetar davno do polovine srulHo, te je i dan danas kusasta pa se

20*

307

kaie u narodu: Ako je i kusalSta munara, na njoj je ciSic Iffiujezin.

Mujezin arap. r. ime onoga, koji objavijuje vrijeme kada treba ici Bogu se moliti udzaroiju; 5 tim se haee da roaie: akJo hnlava stolica - glasovit je onaj, koji na njoj sjedi).

Ako smo mi braca, nijesu nam kese sestre. Ako ti je dusmanin kolik mrav, cuvaj ga se kao lava. Ako ti kazem grijeh, necu ti kazati gresnika. Ako vuk i promijeni dlaku, neee cudi nikada.

Ako je hitnja mrijeti, nije kopati. Ako je pas izjeo pitu, ostaia je tepsija.

Aka zeUs posla, budi skrbnik, ako duga, budi jamac. At mi je daidza.

Ako je tko Iud, ne budi mu ti drug. Aka mu neces red da laZe a ti mu baremreci: To je od zemana Kulena bana. Ako neee »neco«, hoce »hoco«.

- konj, Mrijebac; daidza ujak. Pitali mazgu (katuru): »Tko ti otac?« Odgovori: »Konj mi je daidZa.« Ovako se kaie onomekoji se s materinim sojem hvali i sebe kazuje, a krije ocevu Istranu. I'stina, zdrijebac je katuri ujak t. j. materin brat, ali joj je otac Illiligarac, pak 2la to nece se da kaie po DCU, vee po mated; prava je kukavioa, tko sebe tako prilkazuje).

Alro nece zio od tebe, bjeZi ti od zia.

Aka ne cuvas one 5to imas, neces imati onoga sto nemas.

Ako ne doceka, ne dostiZe.

Ako ne mozes biti giavan i bogat, mozes posten i dobar.

Ako ne mozemo kako hocemo, a mi cemo kako mozemo.

Ako ne pokuci, ne dokuci.

Aka ne zna reCi, Glna leei.

(Govori se 0 zivotinji, tier ka:da joj dotuzi ne zna kazat da ne IniOze viSe vee sau.no Iegne).

AdZe Ramo dO'bar ti

hvala Bogu jer ne mogu.

(AdZe dolazi od AmidZe t. r. :zlnaCi stric; pdpovijeda se kako je njekad u Niksicu bio neki glasoviti junak i veUki hajduk: ime­ nom Ramo, pa kada je ovi Ramo veoma O'stario i poeeo vee 0 stapu hoditi, pristala bi mala djeca za njim govoreCi mu gore naznacenu izreku t. j. »Adze Ramo dobar ti si!« A on bi im odgovarao: »Hvala Bogu kad ne mogu.« Ovo se kaie onim ljudma, koji se kazu i grade da su dobri, posto im ne ide odruke da sto ucine a inace kada su mogli, cinili su i da mogu i opet bi cinrli svakojakih zlocina. Ali hvala Bogu kad ne mogu). Baba babi prela lan, da joj brie prode dan.

Ako nijesu celjad bijesna, nije kuca tijesna.

Babi se snilo 5to joj je milo.

Aka sam ti dao kravu, nijesam ti dao moga paSnjaka.

Bilbo klanja, majka se krsti, ja se kamenim.

(Prica se kako je nekakav seljak prodao jednome gradaninu kravu koja je davala svaki dan od 8-10 aka mlijeka. Nakon nekoliko vremena gradanin vidi seJjaka i reee mu: »(;ujes til Ona krava mi ne daje viSe od 2-3 oke mlijeka«, a na to mu odgovori seljak: »Dragi aga, aka ~ ti prodao mojukravu nijesam ti pro­ dao moga pasnjaka!« - To znati da je u seljaka bio dobar pasnjak u kojem je dobro pasJa pa je zailsta mogla davati toliko mlijeka, au gradu naravno nejma golemih pasnjaka kao po selima.)

(U KulaSitnu na crnogorskoj granici oct pau.ntivijeka postoji obieaj, da su Muslimani uzimali :i krseanke za zene, a ne bi ih poturtili, te bi ane slobodno svoju vjeru iZVTsavale kao i oni svoju, za to se priea da je reklo kulaSinsko dijete: »Majka mi se krsti, babo klanja, ne znam sto Cu, vee se kamenim«).

Banjaluka na Krajini hvala, niko ne zna nicijega hala. (Hal -

poloZaj, stanje).

Ako se ne nakusa, ne naliza.

Bez halata nije zanata.

Ako se zeliS razljutiti, plati 5to unaprijed~

Bez krila ni soko ne leU.

308

309

Bez mahne tko traii prijatelja, ostat ee uvijek bez njega.

Bolje je svoje tele, nego u ortakluku vo.

Bez muke nejma nauke.

Bolje zlato i mnogo harato, nego srebro iz nova kovato.

Bez starca nejma udarca.

Bolje je zlo trpjeti, nego zlo ciniti.

Bez uzdekonj se ne jase.

Bolje je znati, nego imati.

. Bolje vide cetiri oka nego dva.

Bjele pare za crne dane. Blago onom tko zna da ne zna, a hoce da zna.

Bolji je baht nego carey taht.

Blago prode, a pamet dode. Bog ce dati i SaIki gace, al se ne zna kad ceo

(Baht

sreea, tahf, carSika stolica, pdjestolje).

Bog sreeu dijeli, a ascija corbu.

Bolji je mrSav sulh (nagoda), nego pretila dava (parnica).

Bog te saeuvaj ljeporeka covjeka i bogomoljne zene.

Bolji je dobar glas nego zlatan pas.

Bogu bozje, earu carevo pa mirna Bosna.

Bolji je pametan ,du.smanin, nego Iud prijatelj.

Bolja je i prazna kuCa, nego vrag u njoj.

Bolji je vrebac u rud, nego zdral u zraku.

Bolje je biti i kramar nego kiridZija.

Brat je mio koje vjere bio, jer ga steze krvca i zemljica.

(Kramar je irne onome koji nadgleda kiridtije karla putuju; u Bosni je obieaj kada kirirlZije idu na put, da izabero izmeau sebe jednoga, kojega je zadaca nadgledati i brinuti se, pogaaati kiriju, a on je i sam kiri:dZi:ja kao i ostali, ali nas narod kafe da je ipak bolje biti i kramar nego prosti kiridZija).

Brz mlin, brzo se satare.

Budi dobra, neees 'biti modra.

BudZa (rupa) miSa spasava.

Car daleko, a Bog visoko.

Bolje je biti i mali gospodar nego veliki sluga.

B
(U nas MUISlimana ne smilje se

~

Bogu mjesto, vee ka­

zema da je Bog svagdje).

Bolje je da na te vicu, nego da te fale.

Bolje je .i ranjen nego ubijen.

Coravu nejma fajde namigivati.

Bolje je imati dva rrsta obraza, nego stotinu oka zadnjice.

Coravu ne namiguj, a JaSeu ne laZi.

BoJje je imati u glavi nego u sanduku.

Curci kadiji, gotovina feni, a zemlja djeci.

Bolje je gledati iz g1a.vice nego iz tamnice.

Bolje je samovati, nego s hrdavim drugovati.

Bolje je u kolibi pjevati nego u cosku plakati.

(Cook - u velike gospode posebna njeka odalja koja je njeko­ liik::o :i:sturena na ulicu odakle ima lijep jzgIed, te se zove oosk n. pro kao salon). 310

(Ova se govorilo od prvo meau nama u Booni, jer kada bi koji umro a ootavio bi iza sebe imanje i nejaike djece, morao bi kadija prepisati say ostatak i naplatiti za prepis taksu ,,resmi­ krsmet"; naravno, vi~e puta ne bi bilo gotovih novaca na srijedi, jer bi ih zena ugrabila i sakrila, te onda bi kadija na svoj raeun uzeo .iza pokojnog preostavse boode ill eurkove, a tako i na taj hi

naCin

S\aiIIIO

zemlja ostala djeci).

311

Casa iza case, a za njima istina.

Dobar savjet cijene nejma.

Cini covo sto hoces, ali neces dokle hoces.

Dobra hasa i hrdave sape pokrije.

Cim imam, tim klimam.

Cist racun, duga Ijubav.

Corbeg sjasi, A1ibeg uzjasi, dok doratu otpadose uda.

Covjek bez slobode, kao riba bez vode.

Covjek snuje a Bog boguje.

Cuvaj zdravlje za starost, a ljetinu za zimnicu.

Da budala zna da je budala, dvije bi parneti imao.

Da daju okaljanu do potoka doci, lasno bi se oprao.

Da ih je za njivom koliko za sinijom (sofrom), lahko bi se obradilo. Da je loy korlstan, hila bi Da bilo.

~

jehudija lovac.

pamet do kadije, kao sto je od kadije, drugajaCije bi

Da je radisa koliko grabiSa, ne bi bilo smutnje.

Da je raii koliko je lazi, ne bi svijet gladovao.

Da je srce od kamena, zlaro bi ga rastopilo.

Da mu sasijes usta, na strainjicu bi progovorio.

Dan po dan dok i smrt za vra t.

Da su u tetke muda, bila bi amidZa iIi daidZa.

(Hasa se rekne onome, cime se konj po sedl'll pokriva; naSki se kaZe abahi~a. Po starom obicaju, ova je bivaIo zlatorn r srebrom izvezeno, te se upotrebljavalo kod svatova i druge svecanosti; to znaci: Zlatna odjeca mnogu sramotu pokriva).

Dobra ovca malo bleji, al mnogo mlijeka daje.

Dobroj macehi i pastorci su sinovi.

Dobro je gdjekat i zenu poslusati.

Dobro mi je i boljem se nadam,

u cem hodam u tome i spavam,

kad veceram rucku se ne nadam,

Boie mio sto sam ti skrivio.

Dobru konju sto mehana, a hrdavu sarno jedna. Dogovor volove veie. (Ovo znaci: u jednog seljaka jedan YO, a u drugoga drugi; napose ni jedans jednim volom orati ne moze, izrnedu sebe ugo­ yore i dogovore se, te sveiu volove i izoru svoje njive).

Dok djevojka, bas ko sma, kad nevjesta, bas ni s mjesta.

Dok je 6ohe, bice cohodera, dok je corbe bice eorboloka.

Dok je meda, bice muha.

Dok mu se daje, dotIe haje.

Dok si mlad, trodi, a pod starost -

sudi.

Do podne Alija, od podne Ilija.

Da svako tane pogada, ne bi ni jedan vojnik fiv ostao.

Da te Bog sacuva od zla druga i ne~ana puta, i od kuce

kapavice, j od zene lajavice i od kuje koja mucem kolje. Delija se likom opasala a jos pita gdje je bolje vino.

(Ovo se kaZe u Bosni na HiD-dan koji dolazi na 20. jula; Muslimani ga ZOVIU Alija a hriSCani Ilija, a svetkuju ga i jedni i drugi).

Dragi se karnen i u smecu pozna.

Druga pamet macku pod rep.

(T. j. opotrebio, ofukario tak!o da se nejma Cime opasati nego li!kom, a opet zadire i diZe J€ l8IVU te pita: Gdje je skuplje vino).

(T. j. posto se vrati od ka.dide ali od kakva drugoga suda, moogi se kaje: Sto nijesam ovako rekao, ali macku pod rep).

312

313

Drugom jamu kopaj, a

sebi mjeri.

0

Drii se glave, a prodi se nogu.

Gdje Iaf ruea, ondje ne veeera.

Dva bez duse, treCi bel glave.

Gdje novae zveei, pravda jeCi.

Dva lava u jednom gnijezdu bit ne mogu.

Fajda i zarar -

II

Gdje horoz pjeva, kokosi su site.

brat i sestra.

Gdje se god naspu dvoja kola mudrosti, mogu i trem lu­

dosti.

Fala ti kao da si mi kueu zapalio.

Gdje se ati biju, magarci mrtvi ostaju.

Fali Covjeka gdje ne euje, a ruzi ga gdje euje.

Gdje viSe grmi, manje kiSe pada.

Fali zito u hambaru, fali zenu u mezaru.

Gine stoka bez svjedoka.

(Mezar t. r. znaCi grob. S ovom poslovrcom mectu nasimna­ rodom hoee se da kaZe to: Zito dole se god ne saspe u hambar ne moze se sigurno faliti, jer prvo nego se pozanje, moze se slucajno neMo dogoditi, pa da sve propadne i da ne bude od njega nikakve koristi. Talko ilsto i zena, koliko Ce god bliti kroz ISvoj cijeli zivot dobra i v8iljana, opet se maZe po nesreei pri m.ajposljednjem Casu nesto slumti, sto bi joj mOgtlo uniStiti cam i da ne bude dostoJna nikakove fale; dalkle kada pollteno legne u grob, a fito se saspe u hambar, tek onda je ilS'tom mirna krajina). Gatala baba da ne<;e biti mraza pa osvanuo snijeg.

Glas narroda, glas bozji. Glava u berbernici, a dupe u aseinici bit ne moze. GIedaj majku, pa joj uzmi eerku. Gluh 8to ne euje, to izmisli. Gost i riba treCi dan smrde. Goveda se priuzom vezu, a ljudi rijeeima. Gusle gudu -

da nije zaludu.

Hain haina zove, euvajmo se od ove.

Gavran grkee na jen, upitajte ga sto veli, gavran ,kafe i veli: nek se starac ne zeni.

(Hain -

illevjemik, zloOinac, varalica, izdajica).

Hajde pa hroj po Velebitu vrhunce.

Gdje dvoje dise, treCe se piSe. Gdje ima ljudi, ima i Iudi. Gdje je blaga, tamo je i vraga. Gdje je kauka, nema jauka. (Kauk. - jedna je VI'S'ta tulrbana Hi kape koje su smjeli nositi sarno odliCniji i zgodriiji. dosrojaillstvenici za vremena jalllitara; gdje je bio kauk, illaravno je da se nalarzila zgoda i blagostanje a nije bilo plaCa ni jauka). Gdje je mala, tu je i zijana. (Mal -

dobit, zijan -

steta).

314

(Ovo se ka!Ze cmome, koji nejma svojega posla, vee besposJen tude poslove razbira). Hajde pa delibaSi kaZi. (Deliba!la, turska rijec, znaci zapovijednik, delija, a deUje su neka vrsta oruZnika, koji su prvo bi'Vali kod turskih guvemera, pasa i vezira, od prilike kao Sto je danas straZa sigurnosti. Prica se kako je njekad u Sarajevu otisla jedna stara zena k deliba~i i potn2lila mu se na svoga sina imenom Mebmeda, da je nece da pazi i sluSa, vee da je veoma muCi i biJje. Na :to odmah zapovjedi gospodiIn deliba!la, da se Cim prije dovede Mehmed. Delije odu u grad i kroz kratko vrijeme uhvate i dovedu jadooga Mehmeda. Delibasa, cim ga spazi, veoma ga izgvdi i umjesto kazne natovari mu mater na leda, te mu zaprijeti, da je imade sobom kuCi odnijeti

315

i Hjepo je osela paziti. Tako Mehmed, noseCi mater ulicom kuCi, slucajno susretne brata kojiga upita: »Brate Mehmede, koga to nos]s?« On mu odgovori: »Hvo nosim nasu mater!« - »Bo1an, da Ii si poiudio, zar ne znas da je nasa mati vee davno umrhl.«? Na to rerone Mehmed: »Jest, ali hajde ti pa delibasi kaii; ja nijesam imao vrea:nena da mu :kaiem, jer sila nejma razloga.«)

I najostriji noi ne sijece pamuk. Insan je tvrdi nego gvozdena cuprija. I tvrdo drvo crv istoeL I u zloj sreCi mirna nevjesta dobro prode. Iz dvora bubanj, a iznutra susanj.

HeCim lij eCi, a Bog zdravlje daje.

Iz mire dva sejtana Vireo

Hiljadu osniva, a ni jedne ne potkiva.

Izbirac nade otirae.

Hrani se kako mozes, a odijevaj se kako treba.

Izgorjele konjicke svijece hesabeCi sarajevsko blago.

Hrda jede gvoZde, a tuga srce. Hoee i peeenih divljaka.

.1

(PripoVlijeda se kako je bio u njekakva bega hrt, koji nije htio niSta drllgo Jesti no peeena mesa i bubrega; taj beg ostavi svogapsa kod nekakve babe, ,da ga ona hrani dok on dode iz Stambola, a karla se beg povratio reee mu baka, sada hoee tvoj pas i peeenih divljaka, jer je balm siromasna hilla, te ga nije imala s eirrne dovoljno hraniti, pa mu je za nevolju bilo pecene divljake jesti).

I baba bi kupila svasto, da imade za st~. I jarac ima bradu. (Pripovijeda se kako je nekada jedan star eovjek svjetO'Vo jednog mladica da zapus1Ji bradu, sto svaki Musliman po sve­ cevoj naredbi mora ueiniH. Mladit reee starcu, st'O ce mi brada kada u ISva:k:og jarca imade brada. Na to mu starac odgovori: »lstina je sinko, ali ni u kakva psa nejma brade!«)

(Konjic, time varos-ice, roja se nalazi na bosansko-hercegovae­ koj granici u Neretvi. Pripovijeda se kako !SU Konjieani ci~elu jednu z;imu sjediJ.i i raaunaLi, koliko je koji bOglllt i zgodan u Sa­ rajevu,pa zata da su im uzalud izgorjele svijece).

Izgubio stid, nasao sram'Otu. Izjela konJa trava. (Ovo se kaie kada se imade neSto platHi skuplje, nego je sami predimet vdjedan. Priea se kako je neki gradanin dao svoga konja jednom seljaku, da mu ga neko vrijeme prehrani, pa kada mu je seljak. kazao kooiko je potroSio na konja t. j. koliko imade za hranu platiiti, dva puta 1e s~uplje bilo nego 1i je sami konj vdjedio).

Jace selo od medvjeda.

Jadna Foeo sto si docekala,

Kos kadija, pasa Kukavica.

(FoCa, ime kotara na istOOnoj strani bUm crnogorSike gra­

nice u Bosni; priea lSe da 1e u tom mjestu njekad zapOV'jedao neki I jedan grijeh mnogo je, a hiljadu sevapa malo je. (Se
Ima ferka kad je kruska mehka.

pa§a roji se zvao KJUkavica, a u i:s1Jo doba bio je kadija komu je ime bilo Kos, pa je ta recenica odatlen potekia, jer nije bilo narodu po voljri stJanje s tim paSOID i kadijom).

Jadna Liko sto si docekala, da te Bosna kukuruzom hrani.

Jaoh nogam pod mahnitom glavom.

Javas aga hendek var.

(Ferk - razlika; IS OI/'om se reeenicOID hoee da kaie, kako i:made izmeau zrelih i zelenih kruSaka velika razliika, tako listo da je velika razlika'izmeau Zene boglllte i s1romaSne).

(JaV'aiS - polahko, hendek - jarak, var - imade; to se kaie onome koji se hvali da Ce Bog 2lIla sto ucmilti).

316

317

Ja zapovijedih psu, pas repu, rep diaci, idi dlaka ti si tanka.

Koga je moliti, nije ga srditi.

Jednu reci, a dvije cuj.

Koja izleti, ne uleti. (T. j. rijec izidje iz uSlta, ona se ne za,ustavj, vee ide da:lje od usta do usta).

Junakova djeca najvise platu. Kad je ciganin carem postao, svojeg je tacu objesio. Kad mene ne bude, makar gora biserom rodila. (Ov.im hoee da rekne: daj mi lito god u ziva usta, jer karl ja umrem, onda mem Illije nilkaikove korislli).

I i

Koga hoce Bog da kazni, da mu jedinicu za zenu.

Jeearn trCe a rakija viCe.

Jezik zenu bije.

!

Kod sHe, razloga nejma.

Koja se Cesto ogleda, siabo kucu nadgleda. Koji hrt dva zeca tjera, ni jednog ne uhvati. Koji priznaje svoje neznanje, taj je pametan. Kojoj vodi ne znas gaza, nemoj je ni gazitti.

Kad mozes biti svoj. ne budi tudi.

Koju vodu moras piti, nemoj je mutiti.

Kad se lijeni nakani, niko ga ne zaustavi.

Kome Bosna, tome dosta.

Kad smo ljudi, budimo uljudni. Kad vlah ogiadni, misli da se nece nikada najesti, a kad se najede, misli da nece nikada ogladniti. Kada god komsijska kuca, odmah pazi na svoju. Kakav imam, taki i dZemat. (Imam -

prednjark u molitvi, dZemat -

mjeSi:ani).

Kao da se ni na lbajram najeo nije. (Ovo se kaie onome kioji je kod jela nepristojalll, pa grabi da mu sto veei komad zapadne i mnogo jede). Kasalj, suga i ljubav sa1rniti se ne mogu.

.

Ko dobije na Kolijanu, dobio je i na ahcamu.

(Ova recenica moze se na dv()jaki naCin tumaCiti t. j. tko Bo­ snom vlada, dosta mu je, iIi tko s njom ratuje, dosta mu je; jedno i drugo je blizu istine)_ Komu je kadij'a davudiija, nek mu je Bog jardundZija. (Kadija - sudac, jardundZija - zaSi:itnik; ovim se hoCe da kaie, kame sudac hoCe da sum krivo, jedilIli ga Bog maze spasiti). Kosti moje, meso tvoje. (Ovako su imali obieaj reci roditelji hodZi iIi ucitelju kada bi dali svoje dijete u mejtef ill skolu da tamo uci. Ovo znaci, da ovlas­ euje roditelj hodZu. neka bije i wee dijete kako ga je volja t. j. djeti1llje meso poklalllja uchelju a koSti ostavlja za sebe. Rvala Bogu. ovaj obicaj vee se je poceo iskorjenjivati po svoj Bosni i HercegoViini).

.

Krpez i trpez fukaru uzdriaju. . ,

(Ova je .recenica potektla ad wemena Alii paAe RirLvalllbegovica karla se je god. 1821. sa svoj.im bratom HadZibegom tako ::ovanim HadZunam borio i tubo, koji da bude zapovjednik Stocu. Najveci sukob imadoSe bfuu Klek!a u stolackom kotaro, kod sela kioje se rove Kolijan. USljed toga priea se da su ne:kii pita;Ii HadZi bega: SID l;i Ce reei u Carigrardu v.:rhowIi sud (ahca.n:tiadlije), za ttl njihovu k:avgu, a on da im je odgovorio: »Vjera i Bog, tko dobije na Kol!i;jaalJU, dohlo je i u Stambulu«).

(Pnilpovijeda se, ,karla su jos Turd u Srbiji zapovijedali, da je bio u jednom se1u jednoga bega kao zaatuplIlilk t. j. sUlba5a imenom mali Haso koji je umro, nu poSto u selu ne bijaSe ni jednog Musli­

318

319

Kud god ides ostavljaj za sobom vrata otvorena. Kud svi Turd tud i mali Raso.

mana, rujesu znali seljaci kako da ga zakopaju. U tome jedan izmedu njih progovori i rece: mi'Slim da ce najbDlje biti, da isko­ parm'O r~u pa da spUJ9tim'O Hasu u nju, a kad ga zagrtati po6nem'O ja cu glasn'O g'OVOriti: »Kud svi Turd, tJud i mali. H3JS'O, a vi cete svi ostali dodavati, amin!« Taj prijedlog bio je primljen, te od tog doba postoji 'Ova poslov:ica).

Mala sjekrra velik dub povali. Mali lonac brzo pDkipi. MalDg lwnja hvali, a na velikog se uzvali. Mahnitu ili se ukloni iii pokloni. Manje znao, manje i patio.

Lasno je dairu skupiti, ali ju je mucnD razasuti. skup, Ilbor; s 'OVOID posloVlicom hoce da se kafe, da je lasno pozvati i sak'llpiti mnogo ·ljudi, ali da ih je muon'O po­ caSltiti i mdovoljne raSipUStiti). (Daira -

LasnD je okom mjeriti, ali da je nogom doprijeti. Lasno je poceti, da je doceti. Lasno je tumm kurcem gloginje mlatiti.

LaZ je debela ali je kratka, istina je tanka, ama je duga.

Mehak obraz, mDkra stegna. MiS ugadajuc strainjici, izgubi glavu. MejhandZiju bajramski top razveseli. (MejhandZija, birtas iii krcmar; bajrarn turska svetkovina, koja dode sVrSetkom ramazana; ramazan je u godini jedan mjesec, uz koji muslimani po danu poste, a jedu sarno na vecer; oni pak Muslimani koji inace piju zestoka pica dok ne prode rarnazan uskrate sebi to uZivanje. Cim osvane bajram obicno topovi navjeste poeetaik te 'Svetkovine, k'Ojom zgodom napune se krOme, uSljed cega doticni kremar prodaje S'Voje vino i rakiju, te ima razloga da se veseli bajrarmskom topu.)

Leti kao Tatar niz Bus'Ovacu. Mn'Ogi bi se poturciD kad bi znao da ce pDstati Orner-pasa. (Busovaea, mjes'to bLire TraMnika. Bosa'D'ske pase i vezm imadahu u TraV1ll~ku svoju st'Olicu, pa buduc nije bilo poste, to SiU Siva iz Sta:mbula dolazeca pisma, zapovjedi i fermani Tatarl nosili; kad bi takav jedan Tatar l1st'Onosa bio na domaku Busovaee, onda bi jos vise 'letro, samo da prije stigne u Travmk, pa je usljed toga i ova reeenica posta1a). Lijepa besjeda i gvDzdena vrata Dtvara. Lijepe kDla vode, a ruzne kucu kuce. Lice curu

udaj~.

(Ova recmca poslije pomatog Orner-pase potekla je menu narodom, je je Omer-paSu tako sreca posluiila, da je poturCivsi se, od prostog hrvatskog granicara, postao serdarekrem, 5to je kao maT-sal). MnogD je rnacku goveda glava. MDj vole bivole, na ti saku kukolja;

bjese mi ga davati dDk sam mogo Zvakati.

Mrtva glava nizam daje.

Liska je najmudrija zvjerka, al je njenih kDia najviSe na prodaju. Ludi bDj biju, a mudri serbe piju.

(Niza:m - reforma, ruredba, preustrojstvo. Dok ne bude mrtvih glava po srijedi, ne moze se potpUlIlO u starom selu novi obieaj postavJti ill kakYa uredba provesti).

Ludi pir cine, a mudd liZivaju. Ljubav i gDspodstvD druUva ne trpe. Ljubav za ljubav, a sir za pare.

Nad sUom sila je pravda. Na malog magarca svako zajase. Na tefericu se ne gleda.

Magarcu je mDre dD kDljena. (Valjda siromah misIi da D1iko nije pa:metan i golem kao 'On), 320

(Prilikom zabava ne smije covjek pa makar i malD k:rupniju Salu za uwedu uzeti; ne treba na svaku rijee paz~ti), 21 Narodni humor i mudrost Muslimana 321

Na tudim ledima lahko je breme.

(Pdpovjeda se, hIm je sin0i6 htio svoga oca prestrasiti u mraku, otae ga ud.arri po glavi cornagolIl. Sin zaplaCe, te ce svome bl:ijbi: - Ja sam oee, zast<> me udani tako zestoko? - A otae mu odvrnti gomjom izrekom).

Na vuka sva buka, a lisice meso pojedoSe.

Najbolje je vino koje se mukte pije.

(Ovome stitoo: Bolje je badava sirce nego za placu moo).

Ne grize iaba zecu usi, vee onaj sto se nad njime vije. (PripoV'jeda se, kako je zee lezao negdje u trnju, a imad njega se jedan veliki orao wjao, u isto doba dade mba i poene zecu u5i ~i, hvale6i se, kako je ona velika juna8na. No zee joj odgovori: - Hvali Bogu i moli u zdJravlje onaga, koji se eno nad nama wja; da nije njega, ne bi ti meni sad mojih uSiju grlzla).

Najela se giadnica, nazvala se banica.

Najmucnije je samoga sebe upoznati.

Najradije gleda macka na misju rupu.

NajveeeID ziu smrt je lijek.

Namjerila se vila na Halila.

Nejma plemena bez slavna imena.

Nasrudin je do podne sadio bob, a od podne cupao.

Nejma vina, nejma razgovora,

nejma para, nejma ni jarana.

Nas Huso, mi ga rodili, mi ga odgojili ami ga i ubili. (Pr~6a se, da se je to dogodilo u Krajmi kod BisCa u jednom sem, t.j. da je pogmuo jedan MusJi.11l.aIn, kojemu je b.i!lo lime Ifuso. Bihacki pasa izasalje svo$ mubasira [izaslanika] cia ispita doga­ daj i uhvalli ubojicu. eim je OD.aiIIJO pcispio, sakupi ako sebe seljake pa ih ispitivaSe s10 je po sr.i1edi, zaSto ,i 'ko je Husu ubio. Na to mu 'Seljani jednoglasoo OOgovore: - Ko ima pravo to pitati i :iJstra:mvati? NaS Huso, mi ga rodili, mi ga ocI.lmm:Iili a mi ga i ubID. - Time bude tilstraga dovrsena).

Nek je vitica od slame, al vjera do jame. (Kako Sto je kad mnogih nalI'Oda tako je i kOO nas obieaj kad hote da uzme djevoj'ku, dade joj prsten iIi kakvu viticu kao mnanet u mall: vjernosti da je nece prevariti. Taj amanet mole biti od mooe vrijednosti, ali se na to ne pazi, vee nek je vjera do jame t. j. do groba i motike tvrda i temelj:ilta, pa makar prsten hio i od ®lame). mom~

Nek zimu ne ceka ko ljeti ne prede. Nasla tendZera kapak.

Ne kazuj mi maglu na VeIeii.

Ne boj se SIDrti vee zla zivota.

(Hercegovacka 'Planina na kojoj nilkad magle ne manjka).

Ne boj se onoga kojem nisi dobra ucinio.

Nece ni miS uvijek u jednu rupu.

Ne kaZi sve sto mas, ne Cini sve sto mozeS, ne vjeruj sve sto cujes.

Ne ceka vojska dok se kobila ispiSa.

Nedaj ludome stapa u ruke, jer ce te udariti po glavi.

Neko se zakloni za list, a neko ne moZe ni za kladu.

Ne diraj pseto koje spava.

Ne kuha pitu ko masla ima vee ko se je naucio.

Ne gleda se kakva je kok08 vee koliko jaja nosi.

Nema

Ne gledaj me ko sam bio vee ko sam sada. Ne gledaj ko kaZe, vee sluSaj sto kaZe. Ne gradi od sebe plasUo.

322

\JtI

~'

0

draci somuna.

Nemoj u Lijevnu pjevati, u Posavini kooja jasiti nit u Sarajevu kese vaditi. (Jer u Lijevnu imade od vaj'kada dobrlh pjeva6a, u PoslWiini dobrih konja. a u Sarajevtu imu6nih Ijudi). 21*

323

Nemoj da te pita starost gdje ti je bila mladost.

NiSta je covjek bez zanata kao kuea bez hajata.

Ne moze se s jednom straZnjicom na dva pira iei.

Neko zna, a neko zja. Njih najviSe oplakuje majka koji sebe za junake kazu.

Ne moze se trcati i piSati.

Objahuje kao Kopeie Duvno.

Ne moze temre u harar. (Temre -

koplje, harar -

vreea).

Ne naucila se krava orati, pa poUtala jararn. Ne pJ1(li ni

liZ

gluha jer ima nos ako nejma uha.

Ne treba ni zacina preko naCina. Ne udaje se Fata, neg' KobUja Glava. (Prim se da je u Sarajevu bila jedna veoma ruina djevojka, imenom Fata, no jer je imala u selu zvanom Kobilja Glava svojih cifluka, pa je bila i osim toga imuena novcem, to se je udala za jednog prvaka; kad se je glas raznio da ee se ona naskoro udati, reko.se njezine koms:i.nice ttl .m:eku). Ne zna balija sto je halija. (U Bosni se reee balija Muslimanima koji u selima stoje, i koji [lose sukneno odijelo, jer Ise zove turski sukno aba. Haldja Z'IlaCi cilian iIi sag, iI:.j. ne zna seljak cijemti skup dlim vee gazi po njem kao i po ponjavi).

Ne zna rakija sto je kadija. Ni bratu se ne ide svaki dan na zijafet. (Zijafet -

goscenje).

(Pripovjeda se meau narodom u Bosni i Hercegovini, a ~sto i po turskoj hi,storiji doznaje se, da je neki glasoviti junak Alaj-beg Kopcue rodom iz Rame uhvatio u bitci jednog poljskog princa u 15. vijeku kad je sultan Sulejman s Poljacima ratovao. Beg Kopek kada je doveo pred swtana toga princa, kojeg mu je po.slo za rukom Ziva uhvatiti, ,rece mu sultan: - ISti sto hoces da ti darujem. Ovi mu odgovori: Cestiti sulitane! Neeu drugo nista, nego dat ees mi u duvanjskoj okoIici u mom rodenom mjestu, onoliko zemlje, kouko mognem za jedan dan na svome konju, »Mlikoti« objahati. - To mu je sultan rado i dozvolio. Kada se je vojska kuCi powatila, na odredeni jedan dan uzjaSi ["ano beg Kopek na svoga konja »Mlikotu«, te poene objahivati neka brda, planine i polja bas onudakuda je on heeo, a za njim su trcal:i. od vladine strane odredeni povjerenici koji su granice postavili kuda god je on na svome »Mlikoti« protreao. Zaista i dan danas gledajue na to ogromno zea:nljiSte i na. postavljene mede i granice ne hi nikad rekao da je moguee da jedan fuvjek za jedan dan moze to sve objaSiti. Taj cijeli teritorium raznovrsne zemlje nalazi se u posjedu potomaka toga junacine bega Kopcica,kojd Ii sad stanuju u prozorskom kotaru u selu Rami; imade ih i sad do 30 kuea koji se nalaze u dosta dobrom stanju. Taj glasoviti beg KopCiC kada je umro, sahranjen je u svom Todnom mjesru u selu Rami polcraj istaimenite vode Rame, gdje \SU mu potomci namjestili po tUil"skom obicaju jedan kamenilti velin spomenik [monument] »Turbe«. Malo nize ovoga spomenika, pakopan je Ii niegov konj »Mlilkota«, nad kojian je takoder jedan cetverouglastli kamen kao spomen postavljen. Bezi KopCiCi spadaju moou prve bosanske plemice; nJihov porodic­ ni grb ianade na.risan u onoj poZ'Ilatoj kujizi koju je pop RupOic u 15 vdjeku pisao i koja se i dan danas u lcresevskom samostanu kod franjevaca nalazi. Dakle gore spomenuta reeenica zato je odatle i potekla. te se i dan danas medu !Ilarodom upotreb1jaJVa).

W

Nije parnet u nogama nego u glavi.

obraza su sarno dva prsta, a guzice pune sake.

Nije siear para, dvije, vee je muka kad je nije.

Od hrdava zdrebeta mnogo puta dobar konj izide.

Nije siromah ko nij~ nikad nBta imao, vee je siromah koji

je imao pa nejma. Nikad mrava na praznu gumnu. Nijesu svacija usta kutija.

Od iskre je Moskva izgorjela. Od kantara boljeg kadije nejma. Od sutnje glava ne boli. Od mira boljeg a od rata goreg vremena nejma.

(To znaOi da ne treba svojlih tajna svakome kazilVati, jer sVak ne moie da muCi). 324

Od noza rana zaraste, a od jezika nikad. 325

Od smrti nejma lijeka.

Pala muha na medvjeda, a medvjed ni habera nejma.

Od svO'je kese bO'Ijeg prijateIja nejma.

'1,\.­

Pametan misli 8tO' govO'ri, a Iud govori Oil1O' stO' misli.

Od te kajde nejma fajde.

Pametnije je jutro od veceri.

Odakle si ti? -

Pasju krivicu ovee pIaeaju.

Odakle mi je i zena.

(KaZu da je tako Nasrudin odgovorio). Odjeven prikIadan, bogat pametan, a fukara budala.

(AkO' pas svoje stado valjano ne cuva, vee opruli repinu pak pod sva:k.im drverom u hladu spava, mnogo se je puta desHo da je V1U!k ill sume izJnenada koju ovcu drnUO').

Odvedi magarca u Stambol, magarac opet magarae.

o Mostaru, na zIu ti si halu, Na Dadieu i Ali BaHeu, I na Karl Karabegovieu. (Hal ZiJla6i. stanje. Balie i Krut'abegovit, to su imena njekih porodica kO'je i dan danas st.anuju u Mostaru; biva da su ove poro­ dice njekad zapovjedale u Mostaru pa se kaZe, da je bio tada Mostar u zlu stanju). Oni je mudar koji umije biti i Iud i pametan. OstaO' kaO' na Drini cuprija. Otae me prodaje, kadija me kupuje, kome eu plakati. OtiSo je kao Said u Kladanj. (Prica se kakG je nekad u SaIDajevu rekao nekJ. aga svojemu slugi imenOlID Said, da mu valja Sljullra U Kladanj poCi, zaSto ­ nije rou kazao, vee je hotio naknadno priO'pCiit mu cijel njegovGg putovanja, nu Said cim je zora svanula uputli se u Kladanj. Karl je tamo dosao, nade ortaka svoga age, te mu jaw. svoj dolaza:k:, na sto ga Gvaj upi,ta poMo je doSao, pa .kad IllU Said odgovoriti nije znao, natovari mu aga veltku cjepamcu luea pa ga spremi natrag u Sarajevo).

Pazi konja kao prijateIja, a jasi kao dusmanina. Pazi s kim i u dzamiju ides. PijanO'j nevi mili djeverovi. (ZaI1:G 'je zabmojeno kod nas MusLimana pi>ti rakije, vtina i drugo sve sto opija, jer tikG pije Gpice se, a pi:jan ce sVaSta uraditi, i tako pijana nevjesta 5e TadG siJjka sa djeveroVdma).

··PI~~l;nj~~~-~~ (Mlada zena kad prvi put ,ratia).

'­

/ /

PO' cirpiji kao Bubiea saramsak. (Bubic je preZime jednog Muslimana kGji stanuje u Mosta,ru. Pdpovjeda se da je on sadiG sararnsak (bijeli IlJJk) po kOIllOU, pa zato takG se Teikne, kada je 8tO pravilno poredano i u red stavljenG).

PO'd janjeoom korom mnogG puta vuk lezi. Podloznu glavu sablja ne sijece. Pokraj suha drveta i sirovO' izgori. Polet10 kaO' baba na kahar.

Ozeg za hiIjadu. (Ovo se kaZe karla tkG umre a iza smrti ostavi mnogo duga pa dodu vjeroVlllici te l'azvuku sve 8to je Gstalo).

(Kabar - Zailost, ogo.rCenje, IliIlZda. Ova se poslovica euje po najvecma u gomjGj HercegGvini; Gndje i dan danas kada tko umre, idu babe na ZaIlost, pa obicavaju jaditkovati i 'P1akati).

326

327

Po malo, MUjo, sutra ces suho.

Sarna ljubav brzo iScezne.

Posljednja pamet macku pod rep.

Potok huci, a cijeka muci.

Pozlatio mu dIan.

(Ovo se ka.ze kada tko koga lijepo daruje, dade mu baklliS, osobito onda, ako darovan novae u zlatu bude).

::Ii

l/\::.

(Ovo se kaie pri kakvo1 zenidbi, gdje se ne pari na ka:kvi imeta:k ili novae, vee sarno se traZi Ijubav i J.jepma. Zaista ova je posloviea oeirto 'Vjerojama, jer kad nije sto da se potroSi, bao prva zelja isplavi; ovome slieno vidi gdje pita mladozenja SNOjU zaruOniclt prvJ dan: jesi Ii mi lijepa, drugi dan: jes~ Ii dobra i mirna, a treci dan: ll,to si mi dorujela.) Sa svojim jedi i pij, a alis veriSa ne eini.

Prije ce slagati sijeda brada, nego gnojena njiva. (Alis veris -

kupoprodaja).

(Kada se njJva dobro nagrnojd, ltZore, uskopa i posije, nmavno je da rodi i lijep plod dade, a moze i sijed covjek sto prevariti). Sa zanatom junak je od ziata, bez zanata reseto krusaka. Prionuo kao gladna macka za dzigericu.

Prom se starog berbera i mladog hecima.

Selam ces Aliji u vojsku.

Promece se kao Nasrudin-hodza kroz mutap.

(Ovo se rekne onomu, koji sto neizvjesno ka.ze i govori).

(Mutap -

Sestra bratu kao grad, a brat sestri kao VJ1ag.

pokrovae od kostrijeti).

Puno se hoce, a malo se moze.

Siromahu je uhar i lijepa rijee

Pusci, konju i zeni ne treba vjerovati.

(Uhar -

dobro dosla).

Razumi se kao magarac u kantar.

Sirota je i na piru bez kasike.

Razvrlji pa prievrlji.

(Ova posloVliea jednaka je onoj laltinskoj »Div.ite et impera«. t.j. lI'azvrlj~ pa Jcraljuj).

Sila i pravda ne idu zajedno. Sina zeni kad hoces, a kcerku udaji kada moZes. Sita gosta tesko je eastiti.

Red jednu ali vrijednu.

Rijeci su 2Ja zene, a djela za mtiSke glave. \"'./

(Kada je covjek sit, mucno mu je pribaviti jelo koje bi on begeni:soo, ovome je protirvna poslovica: Gladan kruha ne dopice ili Zedan konj mume vode ne rambi:ra).

Riba s glave smrdi.

Rodu na 'gIas, "tebi na cast.

Ruku koju ne moreS odsjeci, a ti je poljubi.

Sadi 10m iz temelja, zeni sina iz plem.ena.

Sam je junak reseto dukata,

s rodom junak reseto kruSaka.

S jaOim se ne bij, sa sigurnijim se ne nosi. S kim se bijem, s tim vino ne pijem. SlroCila Pliva u Vrbas, pa izgubila svoj glas. Skupio se kao ljubuski dufnik.

(Ova se posWvdca najviSe euje u Sara.jevu, gdje gospode zele imaroi mub koji nejma mnogo porodiee). 328

Slade je svoje zelje nego tuda halva. 329

J

Slobodnu kDZU brzD vuk pojede.

S velikim Covjekom nije lahko tresnje jesti.

SmeD se kao Kurtusa kad je darove dijelila.

~Kmrtusa je ime jedne Muslimanke lroja je nekoe medu ro­ aacima darove dijelila, pak jOlj n'iJje doteklo koHko bi joj trebalo, te se je mdi toga smela).

!

Star bDluje, mlad mu ne vjeruje.

v"

StarD drvD mucnD je ispraviti.

(Ova je poslovica postala od tog vremena: kaiu da je njekoc jedain BoSnjaik u T["aVllliku s bosansklim veziJro:m zajedno ruCao, kad je boo te >su jeli 'tresnje, ovaj Bosnjaik iz tresanja mnage koStice nagomila pred sobmn, na sto ,se verlru zgarldlo, te mu zapD­ vjedi da mora sve kostice progut;;.N, sto je dakako i uCinio, jer mace otiSla bi glava. Po turskmn obi6aju karla se jedu oceSnje ne bacaju se kostice na Isofru vee se skirov1to OSlta'Vlljaju u ruku, ostave se na mjesto za to odreaeno).

Sve mi se vrti pOi glavi kao poDtegloj djevojci udaja.

l

Stoji graja kaD u Cifutskoj havri.

StDji mu na vDlju kaD sokcu PDst a vlahu molitva.

(Otegla djevojka, rece se onoj, koja se za nmogo vremena ne uda vee sjedi kad roditelja). '- /'

Su obje ruke cupa luk kaD hadiJija.

Iii, ,~

l'

Svezi konja gdje ti gospodar rekne. (Pripovjeda se tako je neki seljak zatekao u svojoj basci jednoga covjeka, 'koji mu je luk oupao; opazivsi ga dovikne mu: HadZija, nemoj mi luk cupati! - HadZija se okrene, pogleda selja­ ka, pa mu rece: - Oklen ti mas da sarrn ja hadzi~a? - Na sto mu sel}aik odgovori: - Eto wdim da objerucke eupas luk, a to je hadii!j,ski obieaj. - Ova je recenica potekla od tuda: Poznato je, da svakJi hadZi'ja iIi hodoeasnik, dok ode na Meku i dDk se natrag povrati, potrosi mnogo novaca. Nakon svoga povratka nastoji, da potrOiSeni novae nadoknadi, pa se zbog toga hadiijama pripisuje neka neopravdana stednja i lakomost).

Svacije kudi tko svoga nejma.

Svadile se zene za tude tele.

\.<'

Sva je dava OkDl' hodZina jorgana.

Svak Boga moli a sebe voli.

Svak dobar i posten, a moje kabanice nejma. ,,/

Svaka ptica ima svoga kDpca.

SVakDj hrdi ejvalah, osta glava celaya.

Sve beg made tko mu kDnje krade, al ne made tko julare

skida. /v A

( T.j. poznlllt je taj koji krade, ali ne zna tko ga podupire). 330

Svijet je jaka kDbila. SvijetaD obraz malo vode treba. \ Svila i kadifa u mutvaku vatru gase. (Mutvak - kiuhinja. Tko kupuje sw1u i karlifu, trosi mnogo novaca, pa se dDgaaa da nejrna zasto hrane kup1ti).

Svud su bezi pOi HercegDvini

a kad dode beze Ljubovieu,

onda bega ni jednDga nejma.

Sta i

sta mejita nad hastu dodu.

(Mej,irt; - mrtvo tijelo; hasta - bolesIriJk; t.j. mnogo zdravih ljudi dade bolesn'iJkiu u pohode, pak se dogodi. da bolesnik o:zxiravi, a onaj zdravi u:mre).

Stedi dok je puna vreea, jer poslije nije fajde. I~' Sto besika zaljulja, to motika zakopa. Sto ce meni diba kad eu biti blida. (Diba je neika vrsta dragocjenog i vooma skuipog svilen.og plat. na. Ovo se kafe pri lJ.lepovoljnoj udaji t.j. karla kaikav bogait starac hoee cIa uzme mladu djevojku, ona kaie: - Sto ce mi svila i kadifa, karl 6u biti bU:jeda i nevesela).

331

8to

CUO

ne

CUO,

sto vidio ne vidio.

1

(PriiSaju da ovako bosanski zidovi poducavaju Jos iz ma:lena svoj'll djeou da ovaJro govore t.j. sto sf Cuo ne kaZi, !ito si vidtio, zataJjd). 8to je dobro i sarno se fali, nije lazum da ga drugi kaie.

Tankom dlakom svezan za serijat. (Serijat pravda, praV'i put koga je Bog'll kuran'll ozna6io. Za to k!aze ,svaki poboZni Mus'lilman, da je tankom dlakom za serijat svezan q. time hote da kaZe, kako je podlozan zakonu i kolilko rou je staIo da se ne odvoji od serijatskog suda). Tara, ne boji se ni cara.

8to je proslo, ja te i ne pitam, sjasi s konja, dzaba ti kirija. 8to je ruha na njemu je, sto je kruha u njemu je. 8to jedan ludi pokvari, stotinu mudrih ne moze popraviti. 8to mjesec haje, kad na njega pas laje.

(Tara, ime jedne Irijeke koja teee duZ cmogorske gra.ruice u fo6anskam kotaru; zimi mnogo pridode, te se ne moze gazit ni piovit, zato je reeeIlo, da se ne boji ni cara). Tesko je kadijom postati, a med i maslo sarno ce doei.

8to sad proklinju, poslije ee blagoslivljat. (Prlea se kako je nekakav paSa nagoo.io BoSmjake da prave i bee put, a ovi ga prokUnjali. On :iII.ll rere: - 8to sad govorite, to nek bude vanna, a pos;lje sto budete govorili nek bude meni. Jer je naravno da kada bude put dow!ien da ce bIagosHjatti). 5to si se zanio kao divlji horoz (tetrib). 5uplje glave vjetrom se hrane.

(Ovo je moze bilti nekad hilo, ali danas vee toga nejma, ako zeli :iII.llam meda i masla, mom i kadija kupm za noYce, kao i svaki drugi, jer je baljdala vee prestala). Tesko meni i Omeru mome, kad ja nejmam u toboeu svome. Tesko mlliu zenu slusajuCi, a bez muza zeni kukajuei. Tesko onome koga vode iiva, a jos teie koga nose mrtva. Tesko onome ko je deverli glave.

8ute kao Bogomili.

Tesko onome ko ne zna da ne zna, vee misli da zna. (Ova poslovica ponajviSe cuje se oko Konjica na Neretvi. Moze biti da se proteze JDS od onog vremena, kada je narod veC:inom bio poprimio hog)UlD.i:lsIku vjeroispovjed. Kaie Klait u bo­ sanskoj POV1jesti, da su bogumiJi sasma malo govorili, ali su toliko ruli zavladali, da je mal ne sve bosansko-hercegovacko ;!;judswo bilo primilo njihovu [bogum.i.lsku] vjeru. Oko Ranne i Neretve ima i dan danas muslimansklih selj3ika, koji su saCuvali molitve iz bogumilskih vremena pa ~h u obiJteljskiim krugovima naizust mole). 8uti djevom, suti nevom; ja kada eu govoriti.

Tesko onome ko se zeni oeima, a ne ieni se usima. (T .j. tko sarno gleda na Ijepotu a ne pita niSta drugo, je Ii dobra, mirna, marljiva, postena itd.).

Tesko onome tko od sebe Salu zbija.

Tesko ovci s vukom ratujuei, i pametnu luda slusajuci.

TeSko punici na zetovoj ullci ..

Ti gospoja, ja gospoja, a tko ce kravu musti? (ObWno ;reee se u BOsall djevojoi: Ti Suti jer ne valja djevojka da govori, a ta!kooer se reee i nevjesti. koja se jak:o dovede, pak: valjda se je nekoj nevjesti dosadilo dugotrajno sutjeti, te mole hlti da je za to rekIa gornju izreku). 332

V

Tko brzo sudi, lahko se vara.

Tko hoce krivu ulicu ispraviti, treba mu mnoge kuce

oboriti. 333

Tko ima mnogo kobila i pod kenjce potura. (Ovo se lkaie i prirojecujepd onom'sIueaju kada u jednoga Covjeka wade 'riSe kceri, pa kaJd koja ode lZa kakVru svoju nepI1i<1iiku t.j. nepovoljno se uda, onda se kate ta meka). Tko izobila masla ima, i muda maZe. Tko je blizu granice, taj je blizu tamnice. (Ova se i7lreka ponajvi.se cuje govoriti dui cmogorske g;ra­ nice od TlI'ebinja do KuIaSina, gjdje zaista i jest neprestano borba i kij3lIIlet, a naravno je da se granicari malo gdje u miru naIaze). Tko je drag ehaIiji, drag je i valiji. (Ehalia - narod; vaJija - guvemer; dakle koga Ijubi naJI'od, toga voIi i ljubi i vlada, guverner).

Tko se u Osmanliju uzda, stapom se na vodu naslanja. (Ov'a se izreka ponajvise ouje oko Novog Paxara do Rogazne). Tko sto begeniSe, ono i eglenise.

Tko na malo gleda, malo i valja.

(Tko se za maIu stvar vrijedi).

!lla

Tko za salu ne ma, nek ne ide na sijelo. (Obicno medu naSim narodom kada je sijelo 11:i prelo, tada ima svake sale Ii eglena, pa koji ne 2l!la za sai!.u, mogo bi biti uvrijeden, zato je i receno, da tame za takvog mjesta nejma). Top puce, bajram prone.

Tko je svakome prijatelj, iii je odvec bogat, ili je predrta fukara. Tko leii sa psom, pun je buha.

v/

Traiit ce zec majku.

(Ovo se kate kada je, odvec velika Sltiudena noc pri velikoj vedrilni ~ burl).

Tko menikar hator pazi, Cuprija sam, nek me gazi.

Treba skvasiti gace, pa uhvatiti ribu.

Tko se ad mene benevreci,

Tria baba lan, da joj prone dan.

Od njega sam pedalj veci. Tko mnogo govori, malo misli.

putJu sva
1,/

Tko ne Cuva fesa, neee ni kalpaka. Tko nejma osjeeaja, nejma ni postenja.

t./'

T:rpei i krpei siromasni imetak.

Trpi tijelo, pamti duso.

Tuce mu orahe na glavLV

U beeara svakoga sicara, ponajviSe buha i uSiju.

Tko ne 1lraii nasihata, izjesce samar musibeta. (NSlSihat - savjet; mdsibet - kataJsl.TOfa, nesreea). Tko pravo govon, nek sna ne tvrdi. (BiJva da ce ga prognati, procerarlli, zato neka sua ne twdi vee nek: se v32Xla 'Il8 oprezu drZi; zato tiko istinu kaie, v:iJSe puta bude progjIlat).

334

(Beear - neozenjen besposlen skitalica po svijetu: Sicar ­ stecivo, oobita!k). U bijesna vuka golem slrok, a kratak vijek.

U cara je kula blaga, al mu je hedija draga.

(Hedija -

dar, peSkeS). 335

U jeziku je med i jed.

U svakom zitu bude crnadi.

U k?vaca crneruke, al je bijela pogaea.

U SVQju glavu koka kukurice.

U Livnu Cacan, u Duvnu Mecan, u Vinici Kurt se kudo

nejma

(Ova je poslovica potekla od vremena AJI:i,pase Stocevica, kada je gospodovao u HercegoV'ini kao mam car. U Livnu bio je zapo­ V'jed:nikom neki aga Caoon, u Duvnu Ali-efendiJja Mecan, a u Vinici Ahmed-aga Kurt, od kojih se posljednji i danas u zivotu nalazi. Ti Ijudi kupHi su harae i pobirali dumruk (oorinu) , pak su valjda njihovu s1uzbu strogo obnas.am te je u ml!I"odu ova poslovica postala).

~

(Dogada se gdje kad da kokos zakukurice kao pijetao; to

kukUJriJk:anje tumaCi. naS narod kao slutnju da ee se dogoditi

kakova nesreea t.j. da ce neko u obitelji umrijeti, te s toga

takvu kokos odmah zakolju).

U sutnji je pola mudrosti. Veceg brda od kucnog praga nema. (T.j. karla covjek odluCi iei na put i pre de kueni prag, sve

mu je drugo lahko, onda moZe preCi i velebitske vrhunce).

U nasiba peca na ocima. (Nasd:b znaei, 1300 je komu od Boga sudeno, to ee mu i biti. Peca reee
Vehdo krpi, konce harei. Vele je od recenoga do stecenoga. Velik mu je dim u glavi.

Velikoga gospodina i magarcu hator paze. (T.j. Ni ruagarou vemkog covjeka nije dobro uciniti nesto protiv rrjegove cudi). Vjeran sluga tuae kese gospodar. Vrijeme kule niz Kotare gradi, . vrijeme gradi, vcijeme razgraauje.

U petak jesi li mi lijepa, u subotu jesi Ii valjana a u ne· djelju imas Ii mi mala.

V

Volim vjerovati svojim ocima, nego tuaim ustima. (Muslimani se obieno u oei. petka zene. Kad osvane petak mladozenja drugo niSta ne pita :n.iJti zem vee sarno da mu je dje­ vojka lijepa, - u subotu je pita je Ii valjana a kad u nedjelju bogme pita lroliko si. mJ. donijela mala, t.j. novaca. Ovako ti se obicaj i kOO nag poeoo l\:emeljliti od kako je u Booni poeela eivi· ldzadja). U ploske je na dnu istina. Ustaknuo mu je culah na glavu. (T.j. prevario ga je na J:i:jep naCin, a on ne 7Jl1a). 336

,

Veliki ljudi i psi, vrata za sobom ne zatvaraju.

v'

_Za koga zena nije, onog zena bije. Zaludu je kula i pendzeri,

kada nije niSta u tendZeri.

Za malo su zenske suze. (Ova se poslovica moze protu:maCirti na v!se nacma: 1. Za maIu stvar zensko place. 2. Kratko vrijeme plaCe za mufem. 3. Plac zenski nilje va:7an, ne2ll1atan je, od male cijene. Vidi poslovicu: Dokle lonac izvan vatre vnije, dotle zena muia zali).

22

Narodni hUmor i mudrost MusUmana

337

Za sofrom ruku, a medu Ijudima jezik pokrati.

Zna on sta car vecera.

Za zivota govori se svasta,

suplja daska pokaze istinu.

Zulumu arsina nejma.

(T. j. dc;k je eovjeik Zi'll, govOiri se 0 njernu ~ njegovu ime
PU!I10

Zudurt hajire gradi, a neozenjen zenu bije.

(Zudur,t kaZe se onome, koji nejma nikakova :imetJka iii novaca. Hajir zadiUZbina t. j. koji covjek novaca nejma mis!i! i sanja, da im3m novca, namjestio bi i post,avio bi velike zadmbine, a dok se ne ozeni misli da bi zenu za malu pogresku bio i tukao, pak slu­ cajnQ kad pootane bogat 0 zaduzbinama rneee ni da misli, a tako rSlto kada ,se Qzeni, mnogog zerna ,tuee a ne Qn zernu).

Zapala mu sjekira u med. (T.j. posrecilo mu se odakle se nije ni nadao). Zapeo kao sehin jarac na kanari. Zavadio hi dva oka u glavi. \ /

Zena je jedna muka bez koje se biti ne moze.

Zena, vatra, mOire, ne zna se koje je gore.

Zena se u plac, a hrsuz u krive jemine uzda.

(Hrsuz

lupeZ, jemin -

zakIetva).

(Mutivoda koji laze i zavada neprestano). Zene se psuju a Ijudi sijeku.

Zja kaQ hanska vrata.

Zenit se mlsou, rano je, a staru, kasno je.

Zla se boj, a dobro ti dodijati noce. It/'/

Zivu se vuku rep ne mjeri.

Zlatan kljuc najtvrda vrata otvara.

Zao poci, a fao ne poCi.

Zlo je zvijere meded. (PriCa se, kako je nekakrva seljaka meded .teSik.o oe;1ijedio. satro i prignjeCio, da je seljak vise od godinu daJl1a marao bolovati. Posto je vee ozdravio, ustane, hoda ali ostane gluh. Pa ko bi ga god zaSto upi1:0 m hi mu Il'eko dobro j'Ultro iii dobra vecer, il1a sVaSto bi seljak odgovorio: »Hoee medo, hoee, jer je ono zio zvijere«). Zlu dobra ne ucini, da ti zlijem ne wati. Zlu se ukloni, dobru se pokloni. Zna Bog PQsto je aba. (Aba sukno koje .se veCinom u Bugarskoj, a gdjekad u Sara­ jevu tka. Po zaikQnu moraju Muslimani ISvake godiIne od gotova novca pa i od drugQg nekog paklretnog imanja odbro1irfli eetrdeseti dio i podijeliti fukari. Taj dio zove se turski: zeeat. Pripovijedaju kaiko je u SaIl'ajevu lIleki aga t:rgovac davao jednome siromahu ne­ koliko arsina abe iii sukna kao zeeat, ali s tim uslovom, da rou siromah primi svaki avSin UIIIljesto jedrnu stotinu grOiSa i da aga tako sebi uraeuna. Siromah mu rna tQ odgmroo: »Ja eu primiti bas ikako ti hoceS, ali zna Bog poStQ je alba«).

338

V

\

Pri svrsetku sakttpljene i dodate poslovice i neke izreke

Gonjaju se kao dan i noc. Iz ove se koze u drugu ne moze. Iz ropstva ikad a iz groba nikad.

Ako podem, nagledat se jada,

A ne podern, ja ne vidjeh dragu.

(Ovo je rekao neki mladie kada 5U ga zv-ali illa svadbu da dode, a njegova je bila jaUikHja t. j. ljubezmca koja se je udavala, za to mu je bilo muCno poCi a mucno ne poci). Ako zells prismociti, va1ja prvo poskociti. Bijelo Hlivno sokolovo gnijezdo. U tebi se soko10vi 1egu,

Ja iz bunara psa vadim, a on me ujeda. Jedne gace trojice brace. (P
Lai dobro ruea, ali zlo veeera. Laze, da je djed.

Sokolovi bezi Atlamici. (Ben Atlagi6i, to je bila jedna porodica od najstarijih i naj­ glasov1tijih bosanskih sojeva, u kojem plemenu .sve do skora hilo je i nailaziilo se toHko pasa, beglerbega, aila}bega d t. d. Od ovog ple­ mooa od pasa bio je najpos.Ijednji Mehmed-paSa Atlagit, koji je poginuo godine 1807. u Srbiji, pod Lozmoom, gdje ga je ubio top pod cadorom sjedeCi. Toga paSe unuk, tfunenom AUbeg AtIagi6, od sve porodice posljednji je i jedini potomak, te je i on 1861. god. u Hlivnu na svom iroanju uroro. Iza njega nije ostalo muske djece nego samo jedna kCi koja se je udala za Abdurahman-bega F:icrdusa u .tom mjestu. Moja je 'majka njegova rodena sestra, te je i:sti meni daddza (ujak) , Ta glasovi..ta i starn porodica tako je rizumrla, kao 5to ceroo svi pomrijeti). • Bogat je ko u drugoga ne iSte. Bolje se je kajati sto ne rekoh, nego sto ja rekoh. eudo pasa ujedose vuka; dva Ijesnika orahu su vojska. Da je tkati kao zjati, sve bi Sarajke svilene kosulje nosile. (Iz ove poslovice 'se razumije da ve6inom Sarajke puno hodaju i tefericeC dangube, a da malo kod kuee sjede i posluju).

Dva se me za kiku, a treci ih striZe.

(Ovu sam recenicu najpI'Vo Cuo proste 2lime od pOZlllatog Aziz­ -bega PaloSa u Sarnjevu. Pnieao rnd je, .kako ga je iIleki blio nesto potvorio, pa on da rou je na sva usta rekao, taroo njemu u brk: »Lazes da si djed«! Ja sam odmah upitao Aziz-bega, koje i kada je bio taj djed? On roi odgowri: »Djed nece slagati, a ja ne znam, ni ko je, tm kada je bio.« Zato sam dugo mislio i predomisljao tko Ii hi bio taj djed, pa da je nail narod u njega toliko golemo povjere­ nje iroao. Dok roi na jedanput na um parle, da je bio u Bosni, U Bogumila iii Patarena djed, njihove crkve poglavdca i nj~hov naj­ vEii zakonosa od prilike kao sto je kod katolika biskup iii sada kad nas Musl!:iu:nana Reis-eI-'llIeroa. DaMe, odunah sam zakljuCio, da je ,ta recenica ostala jos od naSijeh nekadaSnjih ,pradjedova, tako zvanih Bogurnila. Sto se meau narodoro priea a sto i sarna istorija dokazuje baS je sasma vjerojatno, da su se Bogumill sV'i Hstom :iJSturCili pri padu Bosne kada je sultan Mehrned Bosnu osvojio, jer kako se razumije njihov zakon bHzu je biotuJ:1Skoroe, pak zato lasno je vjerovati da su 'svi drage volje Muhamedovu vjeru primili i s time se dugotrajnog progonstva osloboruhl.. Bosansko mal cie10 plerostvo,. i poslje pada Bosne malo se is to kao i prije nego je tursku vjeru primilo na primjer: KulenoV'ici, Ljubovici, Kositerovi6i, Soko­ IoviCi, zdralovi6i i AtlagiCi itd.).

Moj sinko, baS ti nikad covjek biti neees.

Fukara, hem zadrta.

(Ovo se reee kada tko ako svijece ill lampe sto mrda, pak je nehotimice ut:rne).

(PriCa se, kako je nekada bio nelci stari spahija u okolici visegradskog kotara, koji je diroao vrlo nemiJrna, vatTena i udarljiva smcica, te bi mu eesce puta obicavao reci: »Bas ti sinko nigda eovjek biti ne ces!« Taj mladic kada je stupio u sesnaestu, sedam­ naestu godinu, odluCi se od svog oca, ode III StaroboI U'll.id:e u Skolu, gdje je po t1.II'Skom oblieajukroz mOOo vremena pilIIlO i svasta nal.l:Cio. Dalje poshIfi rou sreta, srupi u carsku garou, te ikao ween,.

340

341

(Hem -

joste; sliono: Koza lipsaje a rep komi).

Gdje si bio kad je Sarajevo gorje10?

05trouman i vrstan mladie, malo po malo napredu~uCi, klroz nekoli­ ko godi!l.1a postalne velikim vezirom. Odmah 'sutra dan opremi u BOSi11lU 1:atara i dovede u Stambol svoga oca, izvede ga preda ,se pa ga 1.1p1ta: »Sjeeas II se ti, babo, kada hi meni ¥iSe pUJta rekao: »da ja nigda covjek birt:i [lecu!« a evo ia posta!doh velikiim veziTom.« Na to rou odgCYV'Ori otae: »Moj me, ja ti nijesam iD'ikad rebID, da ti ne ees biti veliki venr, vee SffiIl ti kazao, da neces biti nikada Covjek kao 51:0 i nijesi, jer da 'So. ti coV'jek, ne bi svoga oea pod starost tatarom jz Bosne u Cacigrad doveo.« Kada to euje vezlr, poljubi oca u ruku i reee mu: »Imas, babo pravo, ja odsele dJrukCije eu postupati i ti ceS kod mene ostati doik bude Zivota.«) Muka duse ne vadi vee sudeni sahat. Najdalje je sto je proslo, a najblize sto ce doc. Nejma slave bez mrtve glave. Nezvan doso, sramotan otiSo. Nije siromah tko malo ima, vee tko mnogo zeU. Niti eu hamala, nit eu bazerdJana, vee eu baNna akrana. (Hamal- nosac, bazerdjan - trgovae; akran - vrsnjak, ravan. Ova se iizreka ponajvise cuje od djevojaka u Sarajevu i mao da ne traZl bogatoga, a neee ni silromaha vee priliku s'Voga oca). Nudenu gostu brojeni zalogaji. (Iz ove se posloviice Hjepo ir'aZUIIli da ne valja gosta pr.i jel'll i pilu q;a sofTam mnogo iIluditi dl:\. jede Ii pije, kao 810 je kod mnogi­ jeh taj nesnosljivi obicaj. BaS bi valjalo to uopee zabaciti). Ono je tudin kojega niko ne poznaje. Ozeni ga da ne pjeva. Prodaje se doro od mejdana, Kupuje ga Omer Celebija, Za njeg daje hiljadu dukata.

Slava i propast jedno za drugim ide. Smeten trpi gdje se rodi, a pametan ide gdje mu

bolje.

Sto je drago moze omrznuti, sto je mrsko moze odraiati. S1:o ko Cini sve sebi. (Prica se kako je bila neka stara zena u FoCi, koja je mnogo goV'Orila pri svakom sliUcaju »$to ko en sve sebi!« zato je bHa i prozvana irrnenom: »Sveseba«. U iSitom mjestu bio je jedan beg koj,l je imao zenu Ii dva sma. Ova stara Sveseba, rna;! da ne bi svaki dan dosla do te begoviiee, da joj sto udijel!i, iIleprestano govoreCi Teeenu iNeku; za to hila je veoma dodijala begovki. Begovica je jedan dan sarna u sebi smisli!a i rece: vala eu se ja jedanput kurtarisati te Svesebe, i kazati eu joj da to nije istina ilto uvijek govori. Begovica uzme sitana, pom~jesa u mlivo .i sikuha jectnu malu pogacu. ObiCno sutra dan dode Sveseba, te joj da begoviea tu pogacu. Sveseba reee, 51:0 ko Cini, sve sebi, i ode Iku6i koju je imala na kraj grada. SutTa dan begovi Isinovi, vrativsi 5e po­ kasno iz lova, kad su bili pokraj Svesebine ku6e, rece jedan: »Daj, da se svra.timo :malo kod [laSe Svesebe, neee 'M imati malo bljeba da nam dade i vode da se IlaIpijemo.« Tako svrate se obojka. C:il!ll ili ugleda stara Sveseba odma zavclee: »Hodite mojd bezi dragi, jeste Ii se umorili i sustaLi? Sjete aa malo otpoCine1:e.« Sveseba dade·irrn po jedan komadi6 od one iste pogare koju je prvo na dan njihova ma­ ter njojzi dala. Bezi sjedu malo, pojedu hljeba napiju se vode i podu ku6i. Kada su bild taman na domak kuce, obojicu zabol:i sree, pOCIllU plaka:ti, prevrjati se, te kroz nekoliika minuta oba na sred puta umru. Za to cuje otae i dotrei odma, poslje dode i kadija te vide gdje Stl djeca naglo umda, kao da su otrovana. Pitaju slugu, kojli je snjirrna bio u lovu, gdje su bili i jesu Ii $to jeli? Sluga hie, kako su se svraeali kod Svesebe, i da su ondje jeli hljeba. Na to pozovu Svesebu, up;iltaju je, i ana svekaze ka.ko je bilo, da im je dala od iste pogace, koju je njojzi prvo na dan njihO'Va mater dala. Onda beg zenu zdapli za vrat, ka2Uj zeno, sto je u stvari? Zena mu kale sve kako je i sto je hotjela uciniti, eto tako posto je izgubila dva sina ana prirzna za zi.V'U istinu, »5to ko Cini, da je bas sve sebi«).

A u dZepu pare ni dinara. (Ovo se prispodablja onome koji hoee mnogo nesta da kupuje a u dZepu ni krajeera svoga [lej.made).

Tesk' onome kome se iz plijena vra6a.

(Ova se rere (kada 1lko h06e neSto da kiupi, a opet ZaJ.i trositi novaca, pail\. onda ne zna sto da uCini, drago kupirti, a zao po­ tro!irtli).

(Plijen zove se u Hercegovini ovce, koze, goveda i to kad se od neprijate1ja otme, ill neprijatelj zaplijeni. U Hercegov:ini dut crnogorske graniee hiD je obieaj, kada bi 5e Cije blago zapJijenilo i oeeralo, potrCale hi sve kOlllS.tje i priteikli u pOIDOC, te ako bi taj plijen ad neprijatelja oten d nazad ga povratili, onda bi po obicaju i narodnom pravu neSto sebi uzeli, a ostalo bi vlastniku povratliJi. Za to je reeeno: :l>TeSk' onome, kome se ~ pIijena vraea.«)

342

343

Rijeci treba mjeriti a ne brojiti. Slatke smokve a dragi dina'l'i.

Tko mnogo drobi, malo vrijedi. Tko po selu mnogo ide, ili ee ga psi ujesti ili ee na rucak nabasati. Tko rat zelio, kod kuce ga imao. Tko tudu kokos izjede, neka svoju odmah sveze. Tko uzme Sarajku, zaboravi oca i majku. To je na vrbi svirala. (ZnaCi, to je niSta, iIi: Jedna prazna au drugoj takoder nista. Ovome slieno je: To je na Velezi magla). Zemlja mu kosti izmetala. (Ovo je kao neka mala kletva, kada tko :koga proklinje, tako mu reee. Obratno onorne: Lahka mu zemlja gdje len!). Zimno stene i ljetna mlada ne valjaju. Zla se zena kazati ne moze. (0 zloj zeni mnogo se nesto medu narodom pnca. Izmedu ostalijeh pripovijedaka euo sam od jednoga kako je u nekog selja­ ka hila zla zena, 5tO bi joj god rekao da ueini, to bi ona sve obratno i naopako uradHa. Jednoe pode seljak u polje na njdvu, da obra­ dill!je svoje zito, te reee zeni: »Nemoj mi danas donositi rueka!" Kada je bilo podne, al eto ti zene i nosi mw,urueak. Ali bila je tude na njivi, jedna bezdana jama, koju je malo prvo njezin mm 6ilimom poknio. Posto seljak priani od zene ruCak, reee joj: nemoj ti zeno na anaj Cilim niposto sjesti, jer ees zlo proei. Na to zena odmah zaskoci se te sjedne na 6iLim i upane bez traga u jamu. Dode veeer, otide seljak kuOi, susretne ga njegovo dvoje malehne djece i pitaju ga s plaeem: »Babo kamo naSa majka?« Na to se seljaku raZali, te on sutra dan ode da iz jame vadi zenu. Spusti we u jamu i potegne gore, kad vidi, jedanstarac uhit:io se za me i moli seljaka da ga izvadi a da ee [JIlU dati jedan savjet, koji ee mu nebrojeno blago vrijediti. Na to seljak izvadi starca i upita ga Sta je i ko je? Rete starac: Ja sam (tamo on) vrag, bili smo u ovoj jami sed.merica, stanujemo ,]rna sto godiJna, pak jueer dode kod iIlas jedna zla zena, te oni SVii. ipObjegose, a ja ne mogoh, jer sam u jednu nogu sakat, te s toga sam evo od sinoe say posijedio.« Dalje reee vrag seljaiku: »Evo ,ti ova sipCica, a ja idem pak eu uniCi bi mru spasio dijete. U to u ca:revu keer, car ce trafiti svuda vrijeme mse prokaZi da je moZes 'Spasiti, i am njojzi dodeS, udari

tko

344

je tom s,ibeicom, ja eu odmah iz nje izaCi, za to ee ti car dati nebrojeno blago, ali viSe ne smijes to einiti, tako reee vrag i ode. Ne prode mnogo vremena, na jedan put euje se da je :vrag uniSo u carevu keerkiu, te car daje neizmjerno blago onome, ko bi je'Sipasio. Seljak rproglasi da on to moze ueiniti, ode tamo, kurtamse carevu keer i cia mu caT nei=jemo blago. Do nekoliko vremena euje se da je isto vrag uniSao i u kra­ Ijev:u keer. KTalj poruci Carll da mu posalje OIlog selja:ka, da mu spasi keer, ili da ee mu navjestiti rat. Car za izbjeei od rata odmah naredi i posaIje seljaka kralju. Kada dode seljak tamo, moli se bogu i udarr'i onom sibeicom, ali vrag iz nje neee da izade. Tako Cini za nekoliko dana, ali ,sve bude uzalud. Nakon jedne sedmice reee seljak IkTaljru, da svalci dan pale s grada po dva topa 5tO je i uCinjeno. Kada je bHo deseti dan, Toce seljak, te opali se ujedno preko pedeset topova. Na to stane pitati vrag j,z kraljeve kcerke seljaka: »Za sto je pucalo od toHko dana sarno po dva topa, a danas preko pedeset?« odgovori seljak vragu: »Za to, jer danas dolazi ana 7lla zena.« em to euje vrog u carevoj keem odmah rete seljaku: »Dakle ja bjeZim u Indiju, a ti bjeii kuda ZIlaS, da ti Bog bude na pomoei« S tim bude spasena i kraljeva keer).

Poslovice u stibovima Bez mahane tko trazi jarana, Uvijek ce ostati bez jarana. (Jaran - prijatelj) Budi vetil ako posla nejmas, budi tefil ako dtiZan njesi! (Vecil zastupnik, punomocnik; cefil - jamac)

Da su momei oko vatre lonei, sve bi cure kuharice bile. Dokle mudd cupriju iznade, dode ludi preko vode pride. Dok imadoh ja u dZepu svome, svak me fali i govori za me. Dok mi nesta iz dzepa dukata, svak me kudi i nemilo kara. Dok je corbe bit Ce corboloka, ~ok je oohe, bit ce cohodera. Nikad neee nestat ulizica. Gluhu saptat, slijepu namigivat, bas ko trijezan pjana svjetovati. Halat radi a majstor se fali, hecim lijeci a Bog zdravlje daje; covjek snuje a Bog odlucuje. Igra medo pred komsinskim vratim', on ce brzo i pred nasa doci. Kojoj vodi ne znas dobra gaza, ne treba je ni gaziti ludo. Kud god odeS, ostavljaj pendzera, nek se moreS opet povratiti. Miluj vranu dok steees sokola. Ne budali udbinski dizdare, San je klapnja, a Bog je istina, sve ce biti sto bude sudeno. 346

Od duhana kuc.a popljuvana, od rakije kuca poplakuje, a od vina kuca je nemirna. Od nevolje nema skole bolje.

o starosti, hrdavo oruZje, zao mrijeti, a mucno zivjeti. Od kako je svijet postanuo ­ njekom mati, njekom je maceha. Svaka krava svoje tele liZe. Svezi konja gdje gospodar kaze, pa makar ga raskinuli vuei. Tesko agi koga uce sluge.

u tudini neznanu deliji kesa -

kuma, torba -

posestrima.

Prispodobice Bos kao pas. Cakli se kao macje oko. Crne joj oci kao dvije trnjine. Ceka kao ozebo sunca. Dovezao ga se kao svrab straZ:njice. DrSce kao riba na ostima. Drfi ga kao malo V'Ode na dlanu. Drfi ga se kao pijan plota. Gotov kao baba na kahar. Hukce kao jejina. Jak kao mooed. Jak kao zemlja. J ede kao mecava. Klanja se kao vlaska mlada. LeZe ranjenici kao snoplje. Loji ocima kao maw kad stetu uCini. Ljulja se kao babini rubi. Namrgodio se kao da ce mu snijeg iz cela udariti. 347

Oblizuje se kao psina oko mUna.

Prionuo kao gladna macka na diigericu.

Pun besjede kao sipak zrnja.

Slatko kao dusa djevojacka.

SIozni kao nokat i meso.

Udara iz njega kao iz bacve.

U2)diSe kao siroce za materom.

Zagledao se kao tele u sarena vrata.

Bice misja rupa za dukat.

(Kad nevolja doae)

Bogatstvo prikriva horjatstvo.

Bog dao, Bog i uzeo.

Bog srecu dijeli, a viahinja surutku.

Bogu bozije, a earu earevo.

(Valja davati).

Protivne prispodobice Boli viahinju peta, da ne ceslja vune.

Bijeli se kao ciganska majka.

Dobro mu je kao raku na ugIjenu.

Faia ti kao da si mi kucu zapalio.

lma kao u zabe dlaka.

Pripravan kao bos u trnje.

BoIje je popa vezati nego za njim natezati.

BoIje je umjeti nego imati.

Bolje je iz daljega ljubiti nego iz bliza mrziti.

BoIji je dram sreee, nego sto oka pameti.

Bostandziji kTastavee prodavati.

Narodne poslovice, odabrane iZ zbirke Vuka S. Karadfpa

(Kazlvati sto onome koji one bolje zma).

Brada narasIa, a pameti ne donijela.

Ako rni ne meteS kuce, mekse rni je spavati, ako mi ne peres sudova, gusca mi je corba.

Brani se dok te Ijudi ne objasu, a posto te objasu

nije fajde braniti se.

(Kazao neunocan svekar zloj snahi).

Brat je mio koje vjere bio.

Ako ne mozemo kako hocemo, a mi cemo kako mozemo. Ako rekoh, ne posjekoh.

Bujrum Musa

Ako ces da se osvetiS Turcinu, moli Boga da pocne piti rakiju; ako ces da se osvetis Srbinu, moli Boga da ode u hajduke. (Jer Turcin kad poene piti, on pije dok ne propadne sasvim, a Srbin !kad ode u hajduke, vee je ik,u6u svoju raskuCio, a i glava mu je gotovo na koeu.) Po Vuku KaradZicu. Aferim je i magarcu, kad iz blata iznese. Begovae je begovae, ako nece imati ni novae; a magarac je magarae, ako ce imati i zlatan pokrovae. Besposlen Mujo fiseke savija. Bio i na situ i na resetu.

348

Budale kuce zidaju, a mudri ih kupuju. kupusa! - Mogu ja i mesa.

(Rekla baka gostukoji 3e grabio 1Z kalje sarno meso, a on joj odvratio na :svoj naCin). Carevae je earevae, ako nece imati ni novae; a magarae je magarae, ako ce imati i zlatan pokrovae. Car na eara bez velike nece. Crn ti obraz sutra na divanu, k!o sto ti je danas na mejdanu! Cija sila, toga i pravda. Cista se data hrda ne hvata. Covjek se uci dok je ziv, pa opet Iud umre.

349

Corbe cok, mesa jok. (Puno corbe nema mesa)

Vatra se zejtinom ne gasi.

Cuvaj bijele novee za erne dane.

Voda svasta opere do pogana jezika.

Celava je lasno obrijati.

Voda svasta opere do erna obraza.

Cor-beg sjasi, Mustaj-beg uzjasi, dok doratu grive otpadose.

Za nevolju i krmka daidZom zovnuti.

Veresija pedevsija.

Da zna kadija sto je rakija, on bi mjesto citaba driao

bardak pod glavom. Dva pehlivana na jednom konpeu ne mogu igrati.

Zdrav, Osmane, ako ti ostane. (Kad flasa okolo kola).

Danas vezir, sutra rezil.

Zima gizde ne gleda.

Dobar glas daleko ide, a zao jos dalje.

Zlatu ce se kujundZija naci.

Dobar konj iIi ce ohramiti iIi Ce ocoraviti.

Zlo je ko ne zna a uciti se ne da.

Dobro je (kadsto) i pametnu renu poslusati. Dok zmija zmiju ne prozdere, ne moze aZdaha postati. Dok je moj babo oblazio, donde je kuci dola\lio; a sad kako pode na precae, onako i zaglavi. Dok se jednome ne smrkne, ne moze drugome da svane.

Zlo cinio, sijaset primio. Zna se ziato i u dubretu. Igraju joj oei kao na zejtinu. Izbuljio oei kao sarajevski cifutin.

Dok se Iisici prouce berati, ode koza na pazar.

Izgorjese mostarrske svijece hesapeCi sarajevsko blago.

Doei ce vranae u tijesan klanae.

Izio pas talambas. Hrdava cast, a golem glas.

Doslo mi je haka glave.

Iz prepuna canka nije grjehota odsrknuti.

(To i to mi je tako dojadilo, da sam od toga vee gotov umrijeti).

IIi kupi halat, il ostavi zanat.

Drlati jaIovu kravu i sabat, to je svejedno. Drli se glave, a mabni se nogu.

I tu ima njegova masla.

Drheu mu ruke kao da je tud amanet pojeo.

Ja tebi glas, ti meni mustuluk.

Drugi dan druga nafaka.

J edan u klinae, a drugi u ploeu.

Drugome hater, a sebi zater. Djeca, budale i pijani istinu govore. De je svadba, da si deUbasa, de je sofra da si dolibasa. De je senluk, nek i hala gori.

I corava koka nade zmo.

Jedna glava, hilJadu jezika. Jedno misli pijanica, a drugo mehandZija.

J eftin espap kesu prazni.

De se prdi, ne da se klanjati.

Kad lisica preko leda prede, onda mozes topove voziti.

Zali boze tri oke sapuna sto poharci bula na Arapa.

Kad svi povicu: pjan sil Lezi ako i nisi.

Vatra i voda dobre su sluge, ali zli gospodari.

Kad se hrsuzi zavade, jedan drugog izdaju.

350

351

Kakvo gnizdo, takva tica; kakav otae, takva dica.

Ko ranD rani, dvije sreee grabi.

Kakvu ko pitu zeli jesti, onakve i juhke razvija.

Ko s vragom tikve sadi,

Kako ti je ime? -

Ko se fajdi nada, onaj mora i stetu da trpi.

Islam. - Tako sam ti i sam.

glavu mu se razbijaju.

0

Kantar kadija.

Ko se fali, sam se kvari.

Kao Nasrudin-hodZa!

Ko ti je mani, bio ti u najmu.

(Kad netko radi naopako).

Ko seer hoee pridobiti, mated valja da se umiljava.

Ko umije, njemu dvije.

Kao uoci kijametal

Lako je kavgu zametnuti, al je tesko kavgi dZevap dati.

(Kad je wlo TUfno vrijeme).

Lijepa laZ K.asapsko je meso po cetiri pare, Iovacko po gros, a hrsusko po dukat.

Lijepa (rijec) lijepu iSte.

Lijep debeo, zendZil pametan.

Kasalj, suga i asikovanje ne moze se sakriti. KiridZija, kamo ti 1cidja? -

Majmun je majmun, ma u kakve ga haljine obukao.

U handzije i u mehandZije!

Metnuli mu perdu na oei.

Ko besjedi sta hoce, mora slusati sta nece.

Miraz djevojku udaje.

Ko visoko leti, nisko pada.

Mleci evijet, a CaTigrad svijet.

Ko drugome jamu kopa, sam ce u nju pasti.

Moja mati i njegova mati na jednom se suncu grijale.

Ko zenu slusa, gori je od zene.

Nagazio na sugreb.

Ko zna bolje, siroko mu polje.

Nakvasi malo, nisam baS iz Sarajeva.

Ko zna - ne zja. Ko ima obraza -

siromaska sermija.

Na litre uhodi, na drame ishodi. (Bolest).

dobro zivi, a ko nema - jos bolje!

N.a ranu bi ga privio.

Koj.a vocka sarna pada, ne valja je mlatiti.

Na cijim se kolima voziS, onoga i konje hvali.

Koja kokos mnogo kakoce, malo jaja nosi.

Ne budi primijenjeno!

Ko jedanput ukrade, uvijek se za hrsuza ddi.

Ne da Coso Bosne.

Koji koga begeniSe, s onim i eglenise.

Nema smrti bez edZela dana.

Koji su bili torbonose, oni su sad barambase.

Ne moze biti hrsuzin bez jataka.

Kom je zIo, i gore mu se sprema.

Ne moze se (kriva) Drina ramenom ispraviti.

Ko nema parneti, ima noge. Ko od dvadeset godina ne zna, a od trideset nema, tesko kuCi koja ga ima. 352

Ne mozes dlanom sunce zakloniti.

Nemoj biti Ijuta, da ne budes ruta; veee budi dobra,

da ne budes modra. 23

Narodni humor i mudr05t Musllmana

353

Ne ortaci se s onim skim ces tesko hesapiti.

Pije krv na pamuk.

Ne padaju iz neba pecene musmule.

Po zlo ne valja elcije slati.

Ne staje on na truhlu dasku.

Pokomu glaw sablja ne sijeee.

(Zna sta radi)o

Pribira nafaku.

(Kad bolesnik pred srnrt rnnogo jede).

Ni beza, ni veza. Prije kadija iz Stambola,nego hodza iz Kotora.

Nije blago konji ni volovi, nit je blago srma niU zlato, no je blago sto je sreu drago.

Promece se kao hodZa kroz ponjaw.

Radi, ali ne ukradi.

Nije za svinju od kadife sedlo.

Razumije se kao magarae u kantar.

Nije onaj Iud koji je devet proha izio, nego onaj koji mu je dao.

Rugao se lonac tendferi.

Nikad nece imati tri jake za vratom.

(8to je crna).

Niko ne moze natkati mahrama, da cijelom svijetu usta poveZe.

Sacuvaj te Boze, kamkala, jer iskamka. Sacuvao te Bog s rogatim se bosti i s celavim cupati.

Ni kudi Heraka, ni hvali Petaka, oba su brata jednaka. Ni pomozi bog, ni selam alejkjum.

Sacuvao te Bog od Hasana dizdara i njegova krivoga kantara.

Nit se zna ko drobi, nit ko kusa.

Ni u tikvi suda, ni u Vlahu druga.

Svakoj susi: Ej, vala!

Osta glava celaya!

Obrlatio je hajgir coru.

Svacern irna prilika, a prijesnacu lopar.

Od domaceg hrsuzina teSko jesaC-Uvati.

. Od inata ,nema gqreg zanata.

S jednirn Vlahom jedi i pij za hastalorn, a drugoga vezi u vrecu pod hastalom: sto ti god rnisli onaj pod hastalom, to ti misli i onaj z~ ha~taiorrl:

Od incara nema boljeg ca
Smaza kao Fata pitu._. _

Od oea sermiju, a od Boga zenu.

Sreenom zene umiru, a nesrecnom kobile erk'avaju.

(Valja iskati).

od tebe sefte, a od Boga bericet.

Od te kajde nema fajde.

Od usta odvrzi, a na se vrzi.

o jarane, bole Ii te rane? -

(Pripovijeda se kako je neka:kvorn coeku, koji se u 'Dudiu zemlju bio doseHo, crkla krava pa za njom i kobila, Ii ni jedan ad njego­ vijeh susjeda, Kojima se tu.Zio, nije ,rekao da IIl1U naknaili koju· od tijeh steta; a kad im se stane tuZiti da rnu je umrla zena, svi navale da ga zene; onda on rece da je u onoj zernlji bolje da coeku umiru zene, nego da rnu crkavaju krave i kobile. Tvoj sevap, a naS dZevap.

Da ne bole, neb' se

Tele mnogo, koka malo, jagnje bo, te zetu jaje na taw.

Tele za tele, ako i nije Sa'l'eno.

rane zvale! Onaj mi je brat, koji mi je dobru md. 354

23*

355

TeSko Kolaku na zlu konaku.

Hitar budi sta cuti, a-tih govoriti.

Tiha v'Oda brijege nosi.

Haee kula izgoriti, ali ce i miSi s njome.

Top je puka'O i bajram je prosa'O.

Hoeemo se pomiriti, al se necemo viSe masalama pratiti.

Top puce, bajram prode!

Hrsuzin hrsuzina lahko pozna.

TraieCi iglu, izgubio cuvalduz.

Dzin baska, a sejtan baska.

Ttbuh je najb'Olji sahat.

Sto govoris, to meni, a sto misliS

Trbuh nema pendZera.

Stogod ko cini, sebi cini.

Tri stapa i cetvrt'O citab iz dZenetao su izasli.

Sto dalje, sve bliZe smrti.

Tudinu se hvali, a svojemu se pozali.

Sto besika zaljuljala, to motika zakopala.

Vdala se kurva za dZidiju, ad veeeras do jesenas.

Sto mi velis, nek mi bude, sto mi feliS, nek ti bude.

to tebi!

"

'Vzegla oei ka'O eengija. V zene ,je

~uga

Sto ce

kosa, a kratka pamet.

Vzeh vraga porad

~lag~;

,.

V jato golube. .

.\.

(Da: .te kobac odnese!)

blago propade, a vrag ostade.

jesenas, neka bude veeeras.

Sto umuz, to u guz. (Sto zaradito pojede).

Pitalice

V luda kmeta brza besjeda. V svak'Om hljebu ima mekinja. "

V snu se ne snilo.

Ustan1, lijeIrl - Bog srecu.dijeIiI Vcrn fefter 'koga'zapisati.·'

Reka'O neko Hodii: - Hodia, bolan, CUO sam da te se ne boje djeca? - Vallahl, ni ja djece, pa neka ide cudo za grdilo! Pitali su HodZu: - Kad ce biti kijamet? kad zene poenu zapovijedati i gate nositi! Pitali kadiju: mukte jede i pije!

Gdje se najbolje zivi? -

Vallahi onda Ondje gdje se

(Zapamtiti kao zla covjeka).

PitaU starca: - Kad je covjek u svom vijeku najveseliji? Dva puta: prvi put kad se zeni, a drugi put kad mu zena umre!

mama a ne oCima, valja se zeniti.

Pitali kiridiiju: - Bolan, sto si tako pretovario to kljuse? - Bogme mu ja nisam mv da je konj, i sto se ne bjeSe roditi beg ali aga.

Frk para, pamr te naSao! Hazur kola bez tockova. Hazur puska bez kremena. Hair je na Visegradu cuprija. Haturdiija ce najvise biti u dZehennemu.

356

Pitali ud'Ovicu kad se preudala: - Ali ti je ovi mm miUji, ali 'Oni prvi? - Prvi je bio, a ovi omilio! Pitali djevojku, zasto se vjenca za stara covjeka? - Bolje je uz starca papat, no uz mlada plakat!

357

Pitao brat brata: pjeva!

Sto tako rano ozeni sina? -

Da ne

Pitali staru djevojku: - Zasto se dosad ne udade? Bogme, car za me ne cu, a vezir ne vidje, a ja ne htjeh tako s reda! Pi~a1i Ciganina: Kako mate kad je u vas podne kad nemate sahata? - Po trbuhu!

Pitalo dijete oca: - Ali je lakse ugostiti sita ali gladna covjeka? - Lakse gladna, jer sve pojede, a sit izbira. Pitali TurCina: - Kakve je dlake najbolji konj? kupuj vranca, prod se alata, gizdaj dogata, a jasi dorata. Pitao magarcic oca: - Bite nestalo drva.

Ne

Sto te one danas zovu na svadbu?

Pitali Nasrudin-hodZu: - Koji su najdulji dani u godini? - Oni liZ ramazan kad se posti. Pitali hadZiju: tobolae.

Kako ti bi na 6abi? -

Najbolje mi zna

Pitali Nasrudin-hodZu, koliko je od neba do zemlje, a on odgovori: - Taman koliko je od zemlje do neba. R:azgovarali se hodZa i kadija, iIi je bolje rano umrijeti, Bolje bi oboJici bilo da se niste ni radali.

iii kasno, a cuvsi to kadijino dijete rece: -

Upita neko Nasrudin-hodZu: - IIi se je bolje zeniti rano iIi kasno, a on reee: - Mladu je bolje rano, a staru kasno. Nekakva djevojka stajaSe zamisljena na prozoru i rece: ­ Ah da .imam sina sabana, i kulu sa tri tavana, pa da mi se sin slomije s ovog pendZem, sta bi majka kukavica? - pa se od jada bad niz prozor i pogine.

Nekakva mati rekla je seeri: - Da znas, sOOTee, kako je muka Iroditi, nikad se ne bi udala,a ona joj odgovori: - Prijed nego se udam, ne vjerujem ti. Kad je umirao Nasrudin-hodZa, stane ga narod moliti da im ostavi pamet, a on odgovori: Ko sto ~ma, neka i cuva.

Zagonetke STA JE OTAC, STA LI SIN Hodio nekakav veziT u loy, pa ga zatece noe, te bi prinuden konacru u jednoj seoskoj kuCi, ali se ne kaZe, ko je ni Sta je. Po veeerisjede& ·krajem vatre vidi doma6ina gdje uze u krilo jednoga sinciea, i upiil:a domacma: - 8to ti je to dijete? - A on mu odgo­ vorl: - Ovo je moja zabava u besposlici .i u nevolji razgovor. Vezir sutra dan otide, i opet dode do pesest godina, pa upita domaCina: - Ko ti je ovo momce? - Ovo lUi je ortak odgovori mu. Vezir opet otide, Ii do peSest godina k1uCi 1,z lova swati kod istoga seljaka, pa, kad mu vidje sina, opet ga po treci put upita: Koji ti je ovo? - A on njemu: - Ovo de moj dJusmarn. - Zacudi se vezilr na ove ·domaCinove odgovore, pa mu .reee: - Kad sam najprvi put doSao u ,1Jvojru kueu, 'ja sam mao, da ti ,je one WO ISmcic, a poole tako isto, ali
OPKLAD OKOLO KOlE

Kad je poslao car turski Hercegovini novoga vezira, povice Coso, metnuvsi ruku na jatagan: - Ako mu je car dao, ne damja.

Nekakav covjek 'llbio u carS:iJji kra~, pa posto je meso prodao, prostre capru rpred S'Vojim dJueanmn da sesuSi. DucoodZ.ija, njegov komSija, rere nekoldcini koji su moll u dueoo'll sideLi: sjedite vi ovden, idem se lIlesto Ofikladiti is onim fuvjekom te je juce ubio kravu, pa ill ja ill on izgubio pieete i vi s nama. Pode k onome cija je bila kom, pak ga ozbiljno zapita: - Cija je oVo koza? - Moja. Valalj, n:i:je. - Va:laj, jest. - Da se opkladimo 'll oku vma da ruje. - Valaj, ho6u taman u dlvije. Opklade lSe, jer 'Be obadva mdaju da Ce dobiti. llitam ValS: to je ad. ove dvojice dobio opldad? Bogme oni cija je koZa bila, ada kako ne? - Jok, nijeste pogodili: koza nije bila njegova nego goveda.

358

359

Upitali Nasrudin-hodZu, koji je naJbolji Hjek od kuge, a on odgovori: - Kljuka i motika, - tj. ukopati. Pitali su Nasrudin-hodZu, ko najgrde psuje, a on odgovori: - Vlah s koca. - A ko nasrOanije Ijubi - Pjana snaha djevera.

OTAC I TRI SINA Neki Mu'S1i.man ostavi tiza svoje smrti svoj1m .1Jrlm sinovima 19 deva, pa razdjele tako, da najstariji sin dobije polovinu, srednji cetvI'1tinu, a najmladi peti!nu. Broca se ne mogahu !llikruko pri raz­ ddobi iUjedimti, te otidu lkadij:i, da 1m sudi. Kako,fun je kadija presudio? Kadija reee ovako: - Ja rimam u svojOljstali jednu staru devu,koja mi nije vise od koristi, pa varn. je poklanjam. Sad broji vasa bas.tina dvadeset deva. Najstarriji brat neka U2lIlle polov.inu deva, a to je 10. Srednji brat neka U2l.IDe eetvrti!nu, a to je 5 deva. Najrrniadi brat neka uzme petinu deva, a to je 4. Svoju stam devu OU ja natrag uzeti, jer je nijedan neee.

ARAPIN I DVA BEDUINA Jedan Arapin putovaSe po pustinji. Umoram dode do Satora, u kom su dva Beduina poeivala. Isti ,gu se baS spremali da rucaju. Bedu1n A iimao je rtri krusea, a Bedu1n B 5. Obojica pozovu Arapi!na da sjedne i s njima blaguje. om jedose ii 'Sve rpojedose. Arapin, bogat Oov;jeik, Ul"Uci BedWnima 8 dukata, da 'podi>jele. Be<;ltlin A, buduOi da je imao 3 klrusca, reee Bedninu B, da mu pripadaju 3 duka1a. Ovaj se ne htjede zadovoljiti zeleei 1malli je­ dna!k dio sa svojiro drugom, te se posvade i ouau lSueu, a ovaj im dosudri: da Beduin B ima dobiti 7 dukata, a A sarno 1 dukat. ZaSto je sudae tako sudio? Sudac je ovako sudio: Ne zna se, tko je vise oct vas pojeo. No uzmimo, da .ste jednako je}i, onda je od 8 kruhova pojeo svaki 8/3. Ti A, mao si 3kl1:usca, dakle 9/3, a sam si pojeo naxavski 8/3; iz toga sIijedi, da je putnik od tvoga hdjeba pojeo 1/3. Ti B, ~mao si 5 krusaca, t. j. 15/3 ; sam si naravslci pojeo 8/3, a putnik je pojeo tvojega kruha 7/3. Prip,ac),a tebi, B 7 dukata, a tebi, A, sarno 1.

OKLAD DVA TURCINA

pitu, ukrese, stakne vatn!, i u tavi poee praviti pitu, i 'kad bi gotova, saV'ije Doge na tursku poda se pa poce da jede. Mladi ustade u grob pa sa svom snagom zaprije ozdol u onu ploeu na koju mu drug sjedijaSe, a ov.i upita od ozgo: »Ko je to sto mi ille da IS m~rom veeerati?« A oni iz groba: »Mrtvil Da i on malo pite jede, miCi mi se s groba u kojemu poeivam iilma 20 godiJna, pa mi pita zamirrisa.« Gomji pomisH da Ise nije s ml'tvijem toliko santi, rpobjeZe i ostavi mu v,ise no po pite u tavi. Pitanje: »Ko je od ove dvojiee bio slo­ bodnijega ,srea? »Oni sto je bio u grobu.« - Nije istina nego ani sto je na grobu pravio phu, jer nije znao da je oni zivi u grobu bio, nego rmrtvi da se iz groba dignuo.

STA TREBA DOBRO POTKOVANU KONJU? Prekovao ciganin 'konja nekakvome begu i rekao da mu potkovacinu plati, no ciganin, ka ono ti ciganin promisli kako bi bega prevario, te mu rete: »Hej moj zlatni bezel Ako pogodis sto treba dobro potkovanu konju, halaliCu ti sto sam ti konja sad potkovao: a ako ne pogodis, da mi za svaku nogu platis toliko kolilko se plata za sve Cetiri potkovane noge.« - Hoeu valaj, odgo­ vori beg: »Bogme se hoce 4 potkova, 24 kIinaca, korac i, klijeSta; jesam Ii pogodio ali ne? - »Nijesi efendum, a ako ne vjerujes sidimo k tvome konju u podrrum pa da vidimo.« Podu obojica, a ciganin upita bega: »Je 1i. dobro ovi tvoj aogat potkovan ali nije?« Beg obiae sve cetiri noge konju i kad vidje da je dobro potkovan, odgovori: »Valaj jest dobra da balje ne moze« - »He, pa sta sad treba tvome dobro potkovaillome konju?« - »Valaj ne treba nista, ciganme :i oiganski sine, evo ti pare.('

TURSKE MAJKE DIJETE sikala jedna bUla svoje kutnje dijete u kolijevei pa mu pri­ pijevala: Nina, ninaj mog sina, sine, meni unuk i djever. Pitanje; sto je bilo ovo dijete onoj Turkinji: Evo kako: Turein uzeo djevojku po smrti prve zene, a sin mu vjenca malo poslije maj'ku ove djevojke da bi ,tako naslijedili sve sto je majka i keel' :ianala, jer nije bilo muSke glave u onoj kuru, dakle ova posljednja sikala je dijete svoje kcere, il:e joj po keeri dolazi »&inu mi sin, meni u,nuk« jer joj ga keer rodila, a »djever« t. j. kao da su zaove u jednoj kuCi udate.

Pri jed:nom sije1u zai!nade se dvojdea momCadi da je jedan od od drugoga j1l[laCnijega srca. Stariji ,reee mlademu: »Hajdel Ko od nas dva do veee pode u groblje i nad grobom jednoga mrtvoga nruoZi vatru pa 2lgotovi u .tavi pirt:u a pojede je a ne uplasi se, oni ce ibiti prarvi junak i srea junaCkoga.« Mladi pristane i Teee: »Hajde td sutta na veee i kad bude po noCi ponesi sobom sve sto treba za pnu, zgotov.i. je i rpojedi; evo dukat, a ako se prepade, ,td ga das meni,« Pred druS1JVom dadose jedam drugome ruku da ce svoju rijec obojica obdrZati. Mladi-odmah po akSamu podigne jednu plo­ eu i uvali se u grob pa ceka starijega, a ovi kad bi u ponoci evo ga gdje ide, nosi sobom brasna, masla, meda i sve drugo sto treba za

U neikakivome prestomome gradu naume veziri ubiti svoga eara ali se ubojaSe od jednoga koji mnogo bijaSe svome caiI:'U vje­ ran. Dogovore se da ga dozovu i da ga usiluju da se potpiSe kako i on IDa to IUbis1JVo rprirstaje. PoSto ga dobave, zatvore vrata od sobe i prikatu mu 0110 pismo na kojem su se svi bi1i. potpisali i zaikleli

360

361

POTPISAO SE DA UBIJE CARA, A NECE

da svoju z~daCu nad carem izvrSe, govoreCi IIl1:U ,,~ko se iti na ovo pi!smo ne potpiSes, poginuo si!« Kad prouei ppsmo, ni najmanje se ne uplasi, nego ravnodusno uzme pero i zapiSi ovako: »Ubiti Cara dobro jest, bojati se nemoj.te. Ako vii pristajete ja ne suprotivim se.« Pitanje: Sad mi kaiite je Ii i ovi pdstanuo na to ubistvo iIi nije? Jest, a da kako nije? - Nije, a eujte zasto ne. On odma potrCi i kaie SVOIIlU caru sto su ugovorili njegovi veziri, te car u ilsti cas dade sve hapsHi: no kad v~dje da se i oni njegov vjerni ljuhimac potlpisao kao i svi mugU, dozove ga k sebi i lI'eee rou: »A i ti 8i IS njima priS1:anuo, nevjemi sine da me ubijete? - Nijesam, odgovori mu [lego ovako (iste rijeci ali promijenivs,i znake pravopisa): "Ubiti cara, dobro jest bojati se, nemojte. Atko vi pristajete ja ne, suprotivim se«.

OD LUBENICE NEMA NO JEDNA Razbolio se nekakav beg, i na um palo mu na lubenicu, te posalje sina na pazar da mu j~ kupi, govoreCi mu: }}Meni ne treba no same jedna, ali ti valja kupiti toliko koUko moras dati dumruk­ cijama na Sestoro vrata, a da rnenesamo jedna dode.« Up~ta ga sin: »A po koliko uzimlju dumrukeije dumruka?« - »Bogme svi redom po polovicu od lubenice koliko ih goe bude.« Pitanje.· KoUko je morao lubenica kupiti za da jednu donese svome oeu? On ih je kupio 64. Prvi mu je uzeo 32, drugi 16, treei 8, cetvrti 4, peti 2, a sesti jednu, a jednu ponio oeu.

CAREVA I DERVISEVA POGODBA Igralo se carsko dijete u basei kraj bunara pak 'slucajno pane u bunar. Jedan DerviS, koji je bio dosao da prosf, ilead v~dje, potrei i ugrahi dijete iz vode, a car to gledaSe s pendZera od Saraja dozove DerVlisa, govoreCi mu: »Ti si moga s.i.na kurtarisao od sad trazi od mene sto goe hoceS da tipoklonim.« DerVlis se earu pokloni pa mu reee: }}Cestiti Padisa! Ja sam fukara i 0 milostinji zivim, pa ne traiim drugo osirn same da u tvome Saraju moLim Boga (la 40 dana, a ti mene da placaS ailuk prvi dan pa;ru, a do 40 dana 6vaiki dan da mi ailuk taman poIovicu umnoza­ vaS (t. j. I-vi dan paru 1, 2-gi 2, 3-6 4, 8 16, 32, 64 i t. d.). Cam se to ucini wlo malo i obeea mu. Kad se naVlI'sHo 40 dana, 2mate Ii koliko je iznosilo para? Iznosilo je 306 biliona, 877 miHona, 906 hi­ lljada, i 944 pare, !to Cini 7 biliona, 671 milian, 947 hHjada, i 673 fionina i 60 :k:rajcara austr. wednosti. Kad HaI2l1laJdar p:l1ine:se earu oW raOuiD., car se nade na veiliko eudo pa Teee Dervi§u: Za sad 'ne­ mam sve pare da ti isplatim, a moja se rijec ne porijece, nego nek' ti pare kod mene stoje na mteres dok si ziv; u mOIne ces Saraju konaOiti, jesti ii piti 'kao i ja, te mozemo Ii carevati zajedno. 362

SARAJEVO I SARAJLIJE

IZ putopisa Ev/ije Ce/ebije*

(amro 1657.)

Gradevine velikog sehera Sarajeva Na sjevernoj, sjevernoistocnoj i zapadnoj strallli ovog visokog grada na terenu i:spresijecanom brdima i dolinama, po pittomim hrezuljcima, s desne i s tiijeve siraille djeke Mil jack e, po vrtovi­ ma i bascama, nanizane su amfiteatralno u grupama, krasne i simpa1licne kuee sa dimnjacima (badZa) prizemne i na sprat. Pom­ vene su veOinom eererrritom, neke sindrom. Svaka kuea ima zivu vodu. Prema tefteru nacelnika grada (seher cehaje) Sarajevo (Saraj­ Bosna) ima u svemu cetiri stotine mahala. Od .toga u deset mahala stanuju Srbi, Bugari i Vlasi koji spadaju u raju. I Jevreji takoder imajusvoje dvije mahale. Grcl, Jermeni i Fra;nci (Evropljani), ukoIiko ih ima,nemaju ISvojih mahalla, 'jer oni ovdje sarno dolaze i odlaze.

Dzamije Ima sto sedamdeset i sedam bogomolja s mihrabom. U sedam· deset i sedam klanja se dZum'a-namaz. Prva je sultan-Fatihova diamija gore u gradn. TO' je pogO'dna, malena i S1k.romna dZamija. Dolje u §eheru lijepa je Ferhad-paSina dZamija koja je pokrivena olovom. U sredini sehera pokraj Sahat-kule nalazi se HtlISrev-begO'va dZamija. Ova ,dZamilja je dan-noe puna posjetilaca, jer se nalazi na naj­ Zivljem mjestu. To je staJ.'linska bogomolja s kamenim minarom, a sva je pod kupolama ·koje IS'U pokrivene olovom. Njen je osnivac bio jedan od zapovjednika Sulejmanova doba, a sagradio je bIagom dobivenim u ratovima; too je dZamija kQja odiSe duhom svog pokoj­ nog osnivaca. Kako su Illjeni .vakufi wIo bogati, njen je upraviteIj (mute­ veI1i) jednom prilikom kada je bila velika Ii. jarka zilla u Bosni na­ redio u ime vakufa da se za brojni dZemat grije voda u kazanima koji su veliki kao imaretski, pa je kroz sve hanefijske cesme prove­ dena topla voda kao rajsko vrelo Selsebil.

* Prema prijevodu Hazima Sabanoviea 365

Tu sv,j poboini muslianani uzimaju abdest,kad zavrse mDlitvu blagosiljaju dDbrotvDrra Husrev-bega. Jos nekDliko dzamija imaju ovwkve cesme s toplom vodom.

Medrese U Sarrajevu iima mnogo profesora (muderris) i turnaca Kur'ana (mufessir). Od svih medresa najljepsa je i najimpozantnija Gazi­ husrev-begDva medresa.

Tekije U Sarajevu ima cetrdeset i sedam derviSkih tekija. Mevlevijska tekija nalazi se na Dbali rijeke Mil j a eke, na mjestu divnom kaD ra}9ka baSta. To. je vakuf-tekija [.reda] Dzelaludiln Rumije. lana dvoranu za obrede dervISa (sima hane), sobu za lfllZgQVOre(mej­ dan) i sedamdeset, osamdeset prostranrh derviSkih celija s gale­ rijom gdje derviSi svaraoju (muta:eban) s kuhilnjom (,imaret) i trpe­ zarijDm. Njen je starjesina (sejh) obrazovan derviS Cijim molbama bDg udovoljava. Starjesina njenih sviraca (najzenbaSi), kaligraf derviS Mustafaima prekrasa:n rukopis. T'll s'll jOs tek4'je: ~ejh Musa£ira, Albdulkadi:r GHanije, halve­ tiska tekija i tekija Bistrigi Ibrahim efendija.

MesdZidi U Sarajevu ima stDtinu mesdzida. Hadzi-OsmanDv mesdzid

kDji se nalazi vise Careve cuprije kreat je mnDstvom pDsjetilaca vise negD :ijedan drugi.

Darul-kurra (Skole za strucnjake u Citanju

Kur'ana)

Na osam mjesta predaje se memorisanje (hifz) i citanje casnog Kur'a'lla na sedam arapskllh dijalekata (!lciTii.'ati seb'a), ali malo ima hafiza (koji znaj'll Citav Kur'an napamet). Nema posebnihskoia za strucnjake u citanju Kur'ana (diiru1-kurra), smjestenih u velike zgrade i opSikl'bljenih bogatim vakufirna. Ali vdike dzamije dmaju nastavnike kiraeta (sejhu'l-kurra)

Daru'l-hadisi (Skole za izucavanje islamske

tradicije)

Na deset :rnjesta izucava se .ilsiamska tradicija ('ilmu'l-hadis). Profesori rslamske tradiciJje predaju besplatno u Carevoj dzamiji, Ferhadiji, Husreviji, u Kodza Mi-pasinoj i Isa-begovoj dZamiji i jos lila viSe mjesta. Ali, joS Iilije podignuta nar06ita Skola pod ku­ polom za izufuvanje :islams:ke ,tradicije.

Osnovne skole (sibjan mektebi) Na stotirnu i osamdeset mjesta postoje osnovne skole i odgaja­ )jista.

Uza svaku dZanrlju ima po jedna osnovna Skola (mekteb). Va­ ljarnoj i vrijednoj djeoi vaikuf daje odje6u.

366

Cesme U ovome seheru ima preko stotinu deset cesama i:z; kDjih tece

~ava voda. One uDpce nemaju slavme, nego teku stalnD kao

SeIseb11. Lma mnogo i drugih z1v.ih voda. V.relo ,lroje dolaz.i s C r rn i­

I a 'jekao voila zivota (ab'll hajat). Prema rijeCima poznavalaca Sara­

jeva u seheru ~ma hiljadu i sezdeset \Svjei:ih vrela i izvora, ali neka

za to. Ddgovara onaj ko mi je to kazao.

Sebilji Na tri stotine mjesta postoje sebilji (sebilhane) gdje zedni Ijudi piju vodu. Oni su podign'llti iz lj'llbavi prema mucenicima sa K e r bel e. Vecina ih je u carSiji i lila trgu. Impozantni su 'sebilji Ferhad-pasin, Husrev-begov, Murad-begov, Gm Isa-begov i drugih prvaka i ugledrnih Ij'lldi.

Bunarovi lrna sedam stotina bunarova. Kako se lIleke voile za vrijeme :zllime zailede, to lSe onda 'llpotrebljava voda d!z ovih bunarova. S1anov­ Dici Boone su po prirodi mudri pa rzimi p~j'll bunarrsku vod'll smatra­ juci da je to zdravo.

Vodenice Ima tu sto sedamdeset i sest vodenica- Vode koje se nalaze u donjem i gomjem rujel'll sehera, slivaju se jedne u druge i pokre­ 6u brze vodenice. Jedna vodenica za lIlaC same1je pedeset mjerica (:kiJ.e) sima pSen1ena braSrna. Na svim p'lltav:i:ma ,podignute 5U vo­ denice.

367

lavna kupatila (hamam) Ima pet prwla6nih javniih ,kupatila. Z~rada Careve banje je najsvjetlija i najljepsa. Ima jos oko sest 'Stotina i iSedarndeset ku­ patila u gospodskim kUeama, jer u svakoj kuCi ima pee, pa su u kueama prvaka i velhlcaSa podignuta raskosna kupatila. I ja sam se, siromah, s 'lliJivanjem k'llpao u mnogiim gospodskim 'kupa­ tilima.

Karavan-saraji i hanovi Na ,tri mjesta 5e nalazekaravan-saraji poput gostoljubivih domova. T'll besplatno konaee putnici i namjennici. Postoje joll dvadeset Ii tri impozantma, uredena, krasna i kao tvrdava .cv:rsta hana. Od svih su naj'poznatiji Hadzi-BeSirov i HadZi­ Tartarov harn, u sarnoj carSilji.

Mostovi Na rijed Milj aeki ima sedam tvrdih mostova. Izmedu svih istice 5e Careva cupnija. To 'je nizak ali wlo dJ.lgaeak most. DuZina mu je dvije s1oti
los nesto

Becarske sobe Postoj,i osam soba za samce. Njihovi kuew cuvari nepustaju nikoga u ove sobe sve dok ne dobiju jemstvo. Tu viada jaka disci­ plina. Onoga 'koji jednu noe ostane napoIju bez dozvole,
U ovome gradu staV'lja:j'll snijeg i led u slamu i cuvaju ih u podruunima. Kasnije, za ,vnijeme zestoke zege u mjesecu julu, vade ovaj kao kr.istal ci:sti led d staV'Ijaju ga ukompot oct visanja, te'tako prave kompot s iedom.

Boja, jizionomija i osobine stanovnistva

Carsija i bezistan U carsiji ima u svemu hiljadu i osamdeset ducana .koji su

UJZor ljepote. Sarna carsija je veoma privlacna i izgradema po plan'll. Svaki pojedini dio carllije je natkriven i:sto kao carilije u gradovima Hal e p i B r usa, sarno lito ti Movovi ni'Su gradeni od tvrdog materijala, nego sarno oct debelih greda. Glavne uliee su ciste i po­ kaldrmisane, a u jednoj krasnoj zgradi koja je sagradena od tvrdog materijala nalazi se bezistan. Tu se more vrio jefti'110 kupiti 'S'vakojake robe iz I n d i j e, Sin d a, A r a b i j e, Per z i j e, Pol j s k e iCe s k e. Kako su Dub r 0 'V n i k :i M lee i udaljeni od ovoga grada sarno dva do tri konaka, to se iz Z a d r a, Sib e n i k a i S p 1ita za dva dana doveze na komorskim konj,ima u ovaj grad bezgraniono mnogo raznih vrsta ;robe, skupocjenog sukna i finih svilenih tkaniua, koje se preJijevaju kao mrarnOT, pa se tu prodaju. Cohadziska (suknarska) carsija, svilarski i kazamlliski ,bazar su vrJo Zivi.

368

Kako je ovdje klima prijatna, ljudi su u lieu rumeni. Sa sve cetiri strane sehera su planinski pasnjaci, a zivih voda ima mnogo. Zbog toga je IStanovniJStvo krepko i zdravo. Cak ima viSe hiljada starih i dugovjecnih ljudi koji su bili i proilli, oronuli i iznemogli, Ijudi koji su prevalili prosjecni zivot od sedamdeset godina i postali nesposobni za polni odnos. Sve su ,to pak bogobojazljd'Vi Ijudi, cistog, ispravnog i nepomueenog vjerovanja. Oni su daleko od zavisti i mrliDje, a 'Svi su, staro i mlado, gospoda i sirotinja, istrajni u molitvd. Pa i kad u CairSiji, brojeei novae, cuju poz,i,v na molitvu (ezan), reknu: "Odazivam ti se, boze«, i ostavljajuci novae, onaka otvoreno, jatimiee hrie u ,dZamiju ne zatvorivsi ni duCana. Poslije, ,kad obave moJitvu, Yraeaju se i nastavljaju posao u trgovini, jer se svi stanovnici drZe izreke: »Trudbenik je Ijubimac bozjk 24 Narodni humor j mudrost Muslimana 369

Ijude bez ikakva Njlk8lko ne vole Slpore nepokretne zrumja, a postuju one koji posjeduju ma kakvo znanje. V1sOlko'lice­ n:im i moralnim Iljudiuna dajl1.l cak i zekat. Narod govori bosanski, tUI1S'ki, sppski, latin-ski, hrvatski i bugarski.

zenska imena su: Saliha, Saniha, Razija, Merzija, Merjema, Huma, Hava, Hasna, Umihana, Nad~ra i druga. Zene u ovom seheru odijevaju se u odjeeuod ervene i z,ute cohe, a na noge obuvaju :lute papuce i tomake. Na glavu stavljaju obicne d skUipocjene fes:iee od cohe, rube j kadiJfe, apreko '[)Jjih za­ vijace od tookog biJelog platna i erne pete. Vrio rijetJko setaju izvan kuee jer su cedne i cestite.

Imena bosanskih ljudi

Crkve

Narod u ovoj zemlji svoja imena izgovara skraceno, pa mjesto Mehmed kaZe Meho, mjesto Ahmed - Ahmo, Saban Sabo, Ibrahlm - Ibm, fulfilkar - Zuko, Has8lll - Haso, Husejin - Huso, Sulejm8lll - Sftljo, Rannadan - Ramo, AliJa - Aljo. Prezimena su im opet kao: Lubzade, Filip-zade, Koski-zade. Liifi-zade, Covo..zade, Junak-zade, Deso-zade.

Sve su erkve malene, nema erkve sa zvonom. Crkve srpskih i latinskih hriseana su u dobrom stanju. Evropejci, Franci i Grci (Rum) ta:kode ·v.rse svoje vjerske obrede u ovim erkvama. Ima i jedna jevrejska sinagoga.

Imareti Muska i zenska nosnja Ima vrlo mnogo prvaka (a'jiin) i velikaSa (kibar). Svi prvaci nose ogr.taee od saja-eohe, saja-kantoSe (navezena dZubeta) i samur· -Ctmkove. Zimi nose 6t.mkove postaV'ljene koZOOl od crvene bosanske lisice, 6l.wkove postavljene kO:lom od lisici}eg vrata i lkoSulje oct atlasa, jer su U oVOlj zemlji ooha i atlas vrlo jeftini. Obuea iun je potpuno rota. Calme su lim zavijene oko glave na carski naCin. Zav.i!jaju i saJre:ne zlatom :iz.vezene ·turbane. Ljudi srednjeg .iunovnog st;;mja nose pohabanu Cohu i idu u prostijoj obuci; zimi oblaee poznate dubrovacke curkove koji su postavljeni croom jagnjfltinam.

U seher.Sarajevu postoje na sedam mjesta javne knhinje (maret) u lkojiJ:na putn:ici i narrnjernici, daci i mu&avirrj dobivaju obilno besplatnu branu. Poznati su: Kodza Ferhadov, Husrev­ -begov i KodZa Mehmed-pasin ~maret. Ovaj posljednji imaret gradio je Simm-aga, glaMlli neimaJr (mdmar-basi) Sulejmanhanov.

lela Na glasu su im ova jela: uredeni bijeli latinski somun, i »rucka curek«, tj. jedna Vlrsta ma:snog eureka koji se jede uz dorucak - burek oct kokoSijeg mesa, .kajmak04balklava, lI'amowsne Conbe Old povrea, jaImija od ovCije i govede pastnme, suSooe na hrastovind, »lrupus.ka«, ·tj. kiseli ,kUipus i ISir od suruVke.

I ljudi siromas.nog starnja otaikode nose oohu, a mnogi stavljaju

Voce i pice

na glavu zelooe ·krajHike kalpake.

zene su im ljepotice, a cedne su poput R§.bije Adevije i pokriva:ju se. U ljepoti i prlkladnosti su jedinstvene, djeei su im odmjerene, govor mvarn, a rubi kao nanizani biser. Njihove poput zv:iJje2lda bllstave djevojlke su ~ako povucene i eedne. One su kao nerascvjetani pupoljci i skupocjeni biser. Osim oea i djeda nikakav dJ:ugi mus.kaJrac ne moze, valjda, cuti njihove rijeCd. 370

Od voea je poznato dobro erno »dZurha« grozde, tresnje mevleviske takije, viSnje, IkruSke jetibillsme, jaJhulke i sljive. S10 setiee ,piea, U ovame se seheru u proljeee, puna tid mjese­ ca, pravi na stOitine hiljada male buradi (fuei) surutke oct ·kozjeg mJijeka, tj. 'Vode od sira, koja 'Se prodaje u cail'\Siji i na trgu u mnogim caibnitima. Ova voda povOlljno uti-ce lIla probavu, a licudaje rumenu boju.

24*

371

Surutku dobivenu ad mlijeka ride koze uzimaju na jagmu i

piju. Stavise, prema rijecima Ijekara i u drug1m zemljama je kori­ sno u proljece P1ti mlijeko ad riae koze, jer one po njihovom misljenju u ljudskom orgarrrlzmu unistava tue, melanholiju, sputum (balgam) i s1. Sirup od v,iSanja, gOruSica (hardelija) i medovina takode po­ voljno utieu na raspolozenje (cejf). 1ma jos jedna vrsta pica ,koje se zove ramazanija. Ono ,se pravi On~ s nogu obara co­ vjeka. Najbolju vrstu ove .ramazanije imaju imami. To je prijatno pice kaje oovjeka jaca za molitvu. Mec!utim, onaj koji pije pravo vino (sarab) nesreCnik jekoga stanoVlIlici ovoga grada izbjegavaju i prezku.

oct @roZda kao i nevareno vino (muselles).

Basce i izletista Ovdje ima dvadeset i sest hiljada basca kao rajskih vrtova, a kroz svaku tece ziva voda. Ti su vrtovi krasnikao zemaljski raj (bagi irem). UikJraSeru su raznovrsnim hladnjaci:ma, bazenima i sadrvanima. JedDo izletiste je BaSCa mevleviske tekije na obali rijeke Mil j a eke. Iznad nje je izletiSte u Gaju male tekije. Tu ima naka vrsta tako soenog i ukusnog cmog groZda da ga se coV'jek ne moze zasititi. Zatim 1ma izletiSte na Vrelu Boone. Na abaIi te riJeke Iljudi i.e; cijelog seher-Sarajeva koji znalju cia uZivaju, raza.pnu manje i vece satore ·te u rnrefu love pastrmu, tesku po jednu aku. Od nje prave ukusne cevape, pa jeduci i pijuci uZivaju.

Rudnici U ovoj provinciji ima devet razlicitih rudnika kakvih nema u ostal:im lislamskim zemlja:ma. Iako jeu provindji Bosni postojao rudnik zlata, njega je Ferhad-pasa zatvorio stogasto mu prihodi nisu mogli pokrivati izda1!ke. U gradu S reb r e n i c i vadi se jedna vrsta Cistog srebra. Takvo cisto lSt"ebro bez ,iikalwe prlmjese ne :kopa :se Cak IIli ill kasabi Nov 0 B :rdo, ni u seheru S i d:retk a psi pokraj Sol un a (Selanik). U ovoj pokrnjini ima takode ti hrrnze (wsta depilatorijurna). A ima i lazurita (plavog kamena), koji se kao i evropski (frenk) preliva u hiljade boja i stotine nijansa.

372

Ima takode i rudnik olova Ii bakra. Sarno bakrene rude ima malo i ooa SadrM u sebi zlatnu bicu. Zeljeznih rudnika ima veoma mnogo. U fojni6kim planinama vadi se zeljezo bez mjere. U gradu se dnevno kolje civije bilj.ade brava. Na pocetku gadilne zakolju u pastrnlU a na dimu osuse po cetrdeset hiljada brava uhranjenih po planinskim pasnjacima. Pokisele za tursiju po nekoliko stotina hi:ljada buradikupusa, prave salamuru (rasol) , a zakolju nekoliko hiljada goveda u pastrmu. Za tri mjeseca proljeme sezone, proizvede se od mlijeka riaih koza po nekoliko stotina hiljada kaca surutke i sira. Ftrema tefteru trlnog nadzornika ~muhtesj,b-aga) svakog se dana pojede sest stotilna hiljada hljebova, a ni ra6Ulna ,nema koliko ill se u kucama lspece. To je, eto, veliki seher u kome ziv
Narjecje i narodna frazeologija Isticem prije svega da oni jelo sto ga svako jutra jedu, zovu »rucka«, aU ovaj izraz Osmanl
U nasim se krajevima doruCak zove »rucka«.

Kad kaZu »eestiiti pa·sa«, to 2lI1aCi pravedni paSa.

Bosnjaci iii Bosanci Narod se u ov
Turbeta u Sarajevu Prije svega nasred seher-Sarajeva u mauzoleju pod svijetlom kiupolom poklraj Husrev~begove dZamije pociva dobrotvor i dobra­ ,cwtelj Husrev-beg. Imad visokih vrata njegova mauzoleja na .cetverougaonom mramoru napisan je dZe1i-p~smom ovaj natpis:

»Njegov hronostih rece blagosiljatelj s molitvom.· Nek je milost bozja na njega svakog dana«. 948 (= 1541) Ovaj vezir Asafove upravljaOke mudrosti potice od svijetle zvijezde keeri \Sultana Bajezida Svetoga (Vel i). Bio je vrlo dugog vijeka i pune trudeset Ii tri godilJle kao valija upra'Vljao na serhatu Bosil1~.

J,z mletai)lcih ruleu sHorn je uzea stosedamdeset gradova. On je na serhat-Bosni osnovao cetrdeset .i jednu dZamiju u kojima se klanja dZuma-narnaz i preko tri stotine vakufa 5to sve i sada

374

postoji. Njegovo blagoSJloveno tijelo poc)iva u haremu (dvoristu) s lijeve strane njegove dzamije u naroCitomvisdkom turbetu, sto je vidan odraz njegovog v~sokog dostojanstva. Svi pra'Vovjerni 'kad ula.ze i iiIaze iz dZamije poiIIlole se bogu za njegoVJU dusu i rprolaze. Neka je bozja milost '$ nj&m! Uz mauzolej ovoga giizije III turbetu, koje je ta:kode pokriveno plavim olovom, nalae:i se grobnica M u r a d·b ega. Grobnica Mevla-oglan Mustafa efendije nalazi se u dvoristu Hursrev"begove dZamije. Kad sam ovaj seher, kol:ilk:o'Sam mogao, razglooao i razmotrJo, oprostih se sa Sari Ibrahim-agom, musellimom naseg gospodara Me1ek Aluned-paSe i ostalw prvadma i odoh iz Sarajeva u grad L i 'V n 0 naSem gospodaru Melek Aluned-paSi, koji se taano nalazio na Cuvanju gr:mice (muhafeza).

Mula Muslqfa Sevki - BaJeskija o Ijetopiscu Baseskiji znamo samo ono sto je on 0 sebi zabilje­ zio u svom Ljetopisu, pa je, prema tome, to i jedini izvor za upo­ znavanje njegova zivota i rada. Puno mu je ime Mula Mustafa Baseskija sa pjesnickim pseudonimom Sevki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodZe. Roden je u Sarajevu 1731. iii 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali. Pocetno obrazovanje dobio je u mektebu kod hodze Sulejman-efendije Arnauta. Da se Mustafa isticao u mektebu medu svojim vrsnjacima, vidimo po tome sto postaje kalfa. BaSeskija je izucio i kazaski zanat kod majstora SahinbaSi­ Ca, kazaza i imama jedne sarajevske dzamije, 0 kojem se ljetopisac ne izraZava najljepse. I nekog Mahmuta Zaimovica spominje kao svog drugog majstora u kazazskom zanatu. [zgleda da se Mula Mustafa kasnije nije nikako bavio kazazskim poslom, nego je, vjerojatno, produzio naukovanje u kojoj od sarajevskih medresa, pa je 1757. godine postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod Ferhadije dZamije. Dvije godine kasnije primio se i duznosti imama i hatiba Buzadzi hadzi-Hasanove dZamije. ~."" BaSeskija se nije zadovoljio ni sa mualimskom sluibom koju napusta i 1763. godine postaje narodni pisar. Ovo ce odsada biti njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova iznajmio jedan mali duean u Mudzelitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe, zalbe, ugovore, potvrde, popisivao ostavstine umrlih gradana i drugo. 0 tome da mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode, govori nam i cinjenica sto on kasnije iznajmljuje drugi, veei ducan i angazuje i druge pisare za pomoenike. Pored toga u dva navrata biljezi prihode i konstatuje koliko je papira utrosio za pisanje.

Svoje licno obrazovanje i usavrfavanje BaSeskija i dalje ne napusta, pa ga vidimo kako sIma preaavanja 0 serijatskom pravu i astronomiji kod muderisa Gazi-Husrevbegove medrese Mehmed­ -Razi VelihodZica. Kod sejha Hadzi-Sinanove tekije hadzi-Muhame­ da izucava misticizam i stupa u derviski red Kaderija. U svom ducanu, pored pisarskih poslova, poducavao je ucenike medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji i serijatskom nasljednom pravu. Osim toga on 1779. godine biljezi kako se sa nekoliko prijatelja jednom sedmicno sastajao u kuCi nekog Vilajetovica na Atmejdanu, gdje bi pored sijela i razgovora po pola sata posveeivali citanju knjiga.

377

IZ knjige: Mula Mustafa SetJki -Baleskija LJET 0 PIS (1746 - 1804) PrijctJod s turskog i komentar Mehmeda MujezinotJica. U Sarajevo je dovedena jedna zena iz unutraSllljosti koja od rodenja nije imala ruJru neg<> je !I.1ogama prela i obavljala druge poslove. Odvedema je u Istanbul da je tamo pokaZu. - OSIIDan-Sehdi-efendija Bjelopoljac, koji bijaiSe ugledan (;0vjek u Carigradu, sagradi u Carevoj mahali u Sarajevu biblioteku.* - KaliJgraf, misirsilci trgovac HaJSan-efendija dovede u Sarajevo jednog noja i dva (;udnovata ovna. Za njihovo pokazivanje svijetu uzeo je dosta novaea. - HadZi Ibrahim Tolo podigao je ces.mu na Atmejdanu, u koju ponovno dovede vadu s vlrela Pjenkovca na BendbaiSi, i ujedno sagradi ceSrnu ,kod bunara u medresi. Umro:

Dugi Ibrahim-efendija, kaligraf sitnog pisma. - U Bosnu je stiglo sedam stotina deva natovarenih barutom i kurSUIDOIlll.

#If

- Stigla je ca:rnka zapovijed kojom se Iiareduje da se ad bo­ sarnske raje odU2lIIle orufje, koje ce se po odobrenju kadije prodati, a novae uruCiti vlasnioima o.ruija. - Cijela rima bijaSe blaga. Jedino u tri navrata po tri dana bRo je hladno. Neka se to zapamti. "'Zgrada ove biblioteke nalazila se u lijevom uglu dvori~ta Careve dZamije. To je bila manja kamena gradevina sesterostrane osnovice i presvoaena kupolom. Njezin osnivaC Osman Sehdi je sin Mebmed­ -efendije Kadiea. Roden u Bijelom Polju. Kada je Hekimoglu Ali-paSa po treci put dosao u Bosnu za namjesnika, s njim je zajedno stigao ovamo i Osman Sehdija koji je postao mektubdZija a zatim sekretar ovog poznatog namjesnika. Osman Sehdi je imao sina kadiju koji je umro dosta mlad, pa je u znak sjecanja na svog sina osnovao ovu biblioteku i u nju iz Carigrada dobavio vrijednih knjiga. Zgrada biblio­ teke je poruSena 1910. godine, a knjige iz nje prenesene su u Husrev­ begovu biblioteku 1914. godine.

379

.

Ove goddne je lllaredeno da se od raje oduzme oruzJe, pa nakon ~to su ga bili oduzeli, opet raji trgovcima bude odobreno da smiju nositi oruzje, i tako se ovima povrati oruzje, a oni ga primi§e. Umro:

Trgovac, bazrdan, koji je od nekakvog dertaskocio u vodu na Bendba§i :i utopio se. -

17. safera (22. VI 1769) udari grom u kutu travnicke tvrdave

i zapali cetrdeset kantara baruta, uslijed cega je stradala tvrdava i

poru§eno 200-300 kuca. Navodno je stradalo :i 20-40 osoba. - 24. rebiul-ahira (28. VIII 1769) pojavila se zvijezda repatica u blizini VlaS:i:ca, u zvijezdu Djev.ice, a na dan 'smrti Merjemine. Njezin trag se povecao svake veceri. Ona bi se pojavila u 3--4 lSata a 'kasnije je bila vidljiva sve do zore. Umrli:

Starac Orner Muzur, notorni pijanica, uvijek je bio pijan, siro­ masan, svjetska :ma:skara, ali je bio pravi muzur, jer uvije:k bijase pripravan na odgovor. Kaligraf hadZi Hasan-efendija Mis:i:rlija, bazrdan. Imao je 10 kesa a:kci, koji je s mbom dosao u Sarajevo i ozenio se :kcerkom kl'§canma Kambera. Kroz kra1ko vrijerne je dao nekolicini ucenika diplome m kaligrafiju. Poslije je opet otiSao u Mi:sir, odakle se ponovo vratio u Sarajevo, .razbolio i umro. ImovJna mu je pdpala drlavi.* - Pogledajmo jedno eudo Bozje. Najednom se nenadano u dvori§tu Begove dZamije pod lipom pojavi Cetiri-pet zena, koje poslije zavrsenog klanjanja podne-namaza povikase da su siromaS­ ne, da nema i ne maZe se dobiti mesa, svijeea, ni masla, a, Ii. ako lima, sve je skupo. Ove zene zahtijevahu da gradSiki ajani postave red i poredak i konaeno pozvaSesvijet da idu lila mehkemu, kuda se zaista svijet zaputi. Medutim, u mehkerni lIle nadose muIa-efen­ diju, jer on bijaSe otisao u Travnik. - Dobrotvor hadZi Orner Zetica, abadZija i Salih-aga Smaj:Ia­ gic, kao zastupnik, poprav.ise vrelo Hrvatinske 'Vode :i napraviSe bazen. *20. muharemal184 {16.V 1770) g. izvrSen je popis ostavine umr­ ·log kaligrafa Hasan Vefai Misirlije, sina Abdulahova, 1Z Careve mahale. Naslijedile su ~ dvije :lene: Fatima, kci Abdulahova, i druga zena na­ stanjena u Misuu, Cije ime nije spomenuto. On je trecinu svoga imetka oporucio u dobrotvorne svrhe; iz tih sredstava je opravljeno nekoliko javnih objekata u Sarajevu. Sahranjen je u dvoristu Bakrbabine dZamije na Atrnejdanu kod Cumurije mosta, gdje mu se do pred drugi svjetski rat nalazio nadgrobni spomenik s natpisom.

380 j

I

- Hadzi Mehmed-efendija VelihodZic predavli\-o je u Husrev· -begovu mektebu Multeku i astronomiju slijede6im osobama: mula Ibrahimu AbadZicu i njegovu bratu mula Hasanu, zatim mula Ahmedu Saraeeviou, mula Sal:ihu ,katiibu u mehkemi i hafiz mula Mahmudu. I moja malenkost je prisustvovala ovim predavanFma. Umrli:

Mrsavi Hadzi Osman, sin hadZije Bektasa, tirjacija. Uvakufio je 12 kesa imetka za Cekrekcijinu dZamiju i u druge dobrotvorne svrhe. Suludi dervis Hasan, oblaCJo je 'svilenu kOOulju kao zensko i stalno i2lgovarao: - Allah !biJr - (Bog je jedan). Svakog, pa i djecu, bi ljubio u l.1IlIk!u i pri tom izgovorno: - Benim ikardasirn - (Brate mojl) Postao je sekban, otisao illa vojnu i poginuo. Imao je nekakav dert. 1z zaduZbme h~i Osmana HadiiibektaSev1Ca popravljene su ceSrne Ka'l'a·Mustafal'aSma :vakufa zakoje je posebno izradeno 8.000 ounkova. Svaiki. cUllak je stajao 7 akci .i hamajlrija po jednu akCu, a voda 'je dovedena iz vrela Pjenkovca. Iz iste zaduZbme izraden je i popravljen ipodzid od Kozje euprije do Alifakovca. Umrli:

Smajlagic, koJi 1e brijaobijelu bradu, odliean sahaCija, bogat, darezljiv, .preko cijelog Rmna:za:na davao bi iftare (veeere); uvakufio je kafanu koju je posjedovao; cemaluski muteveHja, iz 97. dZemata; UIllTO na vojilli. Ostavio je mnogo novaca od place. Siromah Huvo,tirjaCija, ha:Iac, po kahvama je zbijao sale. Bolesni starac siromah Ali-baSa, knj,igovezac. 1. muharema (4. IV 1772) prosirio sam moj ducan pod saha1:-kulorn :i zajedno sa mula Osmanorn 'nastaNismo pisarski posao, pa :smo i dva-tri. mladica poduCavali Jijeporn pisanju.

Ove godine je pokr&Vell1 olovom sadrvan u dvoristu Husrev­ -begove dZamije u kojusvrhu je utroseno preko hiljadu grosa. - Dva puta se vidalo ka:ko leN meteor :koji je bio veoma sjajan. - 9. zillrldZe 1186 (1. III 1773) povodom proslave Kurban­ -bajrama opali jedan djeeak s prozora iz puSkei rani u leda fenu kaligrafa Ahmeda, imama s Atmejdana. Ova :lena bijase dobra i pIe­ menita, pa izjavi da ce se pokoriti sudbini i da neee podnositi tuZbe nego ce se strpiti. Umro:

Mula Ahmed Karakulak Hubjaric, kojJ sebi nije mogao naCi pogodna ima:ma. za kojim bi klanjao. 381

-

Ove godilJ1e se dogodio hriSeanski i katolicki Uskrs u isti

dan. PonoVlJ1o je stigao turnadZJja cradi pozivanja illa 'Voj!l1u. Pos­ tawse dvojicu tela:la 'koji su u eavSiji pozivaH jkajaSe se sto su postavili telalle, jer oni koji Stl htjeli iCi na ·vojnu vee ru bili otiSli, a oni koji to nisu htjeli ni zeljeli, ni ovog puta ne odoSe. Umrli:

Bjelobradi Mustafa Zeher, telal, saljirvoina, mao je hebrejski, bi napamet Mevlud, veoma bistar; sto god bi zapamtio, ne bi zaboravljao; onadiundiija. UClO

Vdlajetovic iz Patadii Nesuhove mahale, popularan gasal, cinio bi dew. On bi ako hoces opremio umrlog za d'Vije pare pa i bes­ pIatno, jer je volio da se time zarnima. Ionao je mnogo djece, a uz to bio jalko dareZljdiv rovjek. SVaJke oi godme ;priTedivaa obilne gozbe na koje hi pozivao ulemu. Mene je neobieno 'Volio i pisao mi »Ahdname«. Volio je zene i za njima Ibi l.hZdisao. Po prirodi saljiv covjelk:. Imao je rut'll bradu. On je opremio najmanje pet, a mozda i deset biljada mrtvaca. EmiT Defterdar, poznat u Citavoj Bosni kao odliean ka1:igraf u mnogim vrstama pi\Sma, ueen covjek, imao je izmedu 80-90 god1na, a umro je u TraVlJ1iku. Ovom glasovitom 'kaligraf,u bilo je arne Sejid Muhamed-efen­ dija; sin je Ishak.efendije. Posjedovao je viSe nekretnina u sarajevo skoj caiI\Sij1 i kulu s bascom u Kosevu. 19. iredZeba 1187 (6. X 1773) izVlI'sen je popis njegove imowne koja je tiznosHa 364.800 alkCi, a tom prilikom se ,konstatuje da je umro u Travniku.

Imam dZlami:je illa Begovcu, PuSkin brat, starac u bijeloj hrki. Oko pola noCi bi izlazio na munaru i sasvim visokim glasom vikao: - AHah-Allah. - Bio je \S·iToma!1an. Njegovu sam ostarvinu popisao kada je umro a .imosHa je ako 8.000 du.zdi Mei. Abdulah-efendija Kantamirija, rvooma star, Mba, muderis, vaiz i bas..k atib u mehkemi, veoma uredan eovjek. N1je onu se niko svidao.* Starac AliJaga, kujundiija, rveliik,ebrade, rijetko bi klailljao; iz 45. diemata. Poznati hodZa Sofo, tirjaCija bez granice. Ponekad bi na konju silazio u carSijlU; wlo eudnovate naravi. Hadzi-Hasan Mavija, kazandZ1ja, koji je pjeSice otiSao u Meku. Ludi Mujo, nosio je devrek-turban, bio je bradat i omalesan. Djeca bi mu govorila - »Daj nam za jednu akcu brade«. - Uvijek bi nosio i citao nekakve knjige sliene »Melhemi« i, iako Iud, mnogo stosta je napamet illaucio, imao je placu iz 97. dZemata, molitvu ndje obavIjao, bio je pp}jav, za pojaJsorn hi nosio vel!ilki divit kao kakav nushadZija. Valio je halvu. Bio je celav. Omer·efendija ZaJiranija, zamjenik katiba u mehkemi, bijaSe poput kalkvog Osmanlije jordamH, ikaligraf ditVanije p.isma, zucka\Ste puti. - Ma\Sa premlati dvije prostitutike, i to Travnicku i AgIDicu, a zatim ih protjeraju u Skopje.

Umrli:

Mustafa, alemdar, zvani Tufo, iz DaVIUd eelebijine mahale, bravar, strastveni pusac. BijaSe vjest u otvaranju kataillaca bez kljuCa, pa bi ga u sv:vhu otvaranja du6ana svijet ikoji 00 rizgubio kIjuCeve pozivao .i ·traZio da im otvori brave. Isic, dugog stasa i bijele duge brade, ponekad bi ga snaslo ludHo i tada bi sva!1ta govorio, a u norma:lnom stanju se ponasao kao pametaTI Ii otmen covjek. Mustafa skoda, ilmjdgovezac, doselio se iz Rame. Pos,lovao je i s cUl1Setima 1 papirom. Hadii Ibrahlm·efendija HadZiduralkovdc, Dosio je nil. glavi catal·turban; bijase ohol, ne bi se pozdravljao.*

- Obnoc, kada je 20-30 ljudi tefericilo u Mevlevijskoj basCi, u bliziDd pociITIe, zacu se u peCini PJ'ema njima glas dim ,i bacanje kamenja, a culo se i pljeskanje rukama, sto je potTajalo Citava tri sata. Svi pl'isutilli su to CUM .i pripovijedali. CWo se i u zraku pucanje ·kudret·topova, a V'rijeme bijaSe bistro i lijepo. - Jednog dana, nakon sto je mujezin Kantar proucio ezan na munan Begove diamije, poeelo je jedno sareno pseto zavijati dosta vJsokian glasom. Zato sv
*Iz natpisa na jednom Disanu koji se ranije nalazio u dvoristu Haseci Hatun-dZamije vidimo da je tu sahranjen HadZi.lbrahim, sin HadZi-Durakov, umro U88 (1774-75) gooine.

*Abdulah-efendija je sahranjen u dvoristu Bakrbabine dZamije na Atmejdanu gdje mu se nalazio i nadgrobDi spomeDik s natpisom koji mu je ispjevao Mejlija. Sin je Ahmedov. Na Atmejdanu je sagradio zgradu za biblioteku i u nju uvakufio svoje knjige, pa je ova biblioteka i bila poznata po njegovom imenu: Kantamirijina biblioteka. Knjige iz ove biblioteke prenesene su u Gazi Husrev·begovu biblioteku.

382

383

'.

Umrli:

Muharem-aga, zvani Taslidzak, mUJe1ll:ll i mutevelija dzamije Buzadzi Hadzi Hasanove, zivio je u spomenutoj mahali sa svojim zenom punih pedeset godina. U njegovu kOmSiluku se nalazase je­ dan delikanlija, lapov, koji zavede Muharemaginu zenu i jedne noei uoci petka koneem casnog mjeseca Ramazana sa svojim oeem i jos nekim covjekom izbode nozem i ubi u postelji Muharemagu. Da bi sakrili zloein, natovare leS na konja Ii odnesu ga na Gor~cu, gdje ga baoise ill jedan naptiSteni bunar. Muhare.magina zena je, medutim, kazivala svijem, da joj mm otiSao na selo i da se otuda jos nije watio. Ona poSalje komS&ju MisiIrliju na Goricu da ga traiL Kada ovaj ode, pron.ade tamo JeSdnu i tome izvijesti mehkernu, a umrlog okupaju i pokopaju. Svijet se ovom dogadaju i2menadio. Na ikoncu se sama da jeto izV1."Seno sa znanje.m njegove Zene ikoju pll."edaju muteselim'll i ist'Uk,u je. Zena je stvar pl1i:?Jnala. Ukratko, spomenu­ tog delikanliju i njegova oca Ibrahlma Pakru, beogradskog jamaka, zadave, a fenu objese.

°

HadZi.-Osman. 'bakal, soJlija; prepisivao je mushafe. HadZi-53!lih .MisiIrlija, umro naikon povratka iz Meke; govorio je araps·ki. !mao je velik!u volju za naukom. Starac Hamza, papu&ja, pmvio je evrste papuce i po tome bio poznat; brzo bi govorio, brza jezika herif, sofija. Ali-beg Popovac, visok i star, na glavi je imao catal-turban i veoma se lijepo odijevao, ugodan covjek. Bio je vjeS1: u igr,isaha. J a, siromasni mula Mustafa, imao sam ducan pod sahat­ -kulom, kod javnih nufnika, za koji sam placao deset akci dnevno najarnnine. Moj ducan je pdstupaean za pi·sanje svima stanovnici­ rna grada. Okitio sam ga komadima papira izrezanog u obliku mje­ seca, zvijezde i drugog. Ducan mi je bio tako stalno okicen ... iz­ najmio sam jednu sliku, koja je predstavljala odlazak na vojnu jednog janjicarskog alaja pa sam je stavio u ducan. Osim toga, na jednom veliikom papiru bilo je jos zanimljtvih i eudnovatih slika koje ISU bile taiko :izrezane kao da ce ad sebe progovoriti. Ukratko, za ,vrijeme proslave svi gradani promatrahu moj ducan. Pored toga, vidio sam jos jednu vjesto jzvedenu stvar, tako da hi svako od ~uda uCio »Vela ha'Vle«. Natrne, dva handZara su tako bila postavljena da je izgledalo kao da stoje 'Il zraku. BHo je jos mnogo lijepo olcicenih duca:na, a osobito se istieahu ducaru hadZi Mebmeda-age Dzine Ii joS d'Vojice Zidova u Taslihanu. - 13. redZeba (28. VIII 1176) na dan Gospoj.iJne ,kada je SUllee bilo na petom stepenu zvijeZda Surnbul, priredise pekari na Jaliji blizu Pjenikovca teferic.kusanme, a bijase ih eetrdeset do pedeset. Pri polasiJru na teferic kriCani su isl:i na Celu alaja, a majstori na konjima. To se nije svidalo nekim ludama, pa jedan izmedu njih, po imenu Smajil Skono, potmi se cehaji, na sto kdcani bijahu 384

smijenjeni sa cela. Na ovo nemuslimani zamJense i prigovorise zasto im se to nije ranije saopCilo i da nije nikako parnetno sto su ih na ovaj nacin osramotili. Ali stvar se tako dogodila, a poznato je da neki pojedinci sebe smatraju vrIo pametnim. Medutim, ti isti ne· maju bas ni
Poznati asCija,aScij-skii cehaja, starac Jusuf-baSa. Njegove su pace bile na glasu. Slijepi Osman, ·koji je dvadeset, trideset, a maZda i eetrdeset godina potpuno slijep izlazio i penjao se na munaru Bijele dZamije, u Dolu na Vrntniku i uCio ezan, a i sv8lki dan hi silazio u carSiju, i to sam, pjesice. Pratio bi sprovode, stalno bi jezirkom slavio Alaha, a usna:rna je neprestano rrnicao. z,atlirn hadZi Mustafa Samsarija, iz Kracula, poz:nat sahaeija, koji je u svom zanatu slovio kao saV'.rSen majstor. Bog rrnu se smilovao!

Soeo, prekorno:rski
Narodni humor i mudrost Muslimana

385

-

I ci2medZije odose istog dana na Souk-bunar na teferic

i tu provedose pestemalj-kusanmu.

- MutabdZije se vratik s teferica u cetvrtak, posto su podi­ jelili sesnaestoriCi majstora po cohu. I meni, siromahu, za pisarske poslove dadose <:etm d po arsina cohe. - cir2lmedZijska povorka bijaSe :v:rl0 velika i ronogobrojlla, sto sluti na kJugu, jer naroda hijaSe veoma mnogo, djece bezb.roj, a i majstora bijaSe mnogo. S rnaj,stol1ima ,i krufama hilo je na ovom .tmemcu moroa biljadu dusa, a kako vele, samih Ikonjaruka u po­ 'Yord bilo je 219. Sunce se tada nalazilo u zvijezdu Sumbul, na eetvrtom stepenu. U defter SIll upisane 33 kalfe. - Ovi teferiCi su obavljani za lijepog vremena. Na sara6ki ta­ feriC je obooe dolarzi..lo mnogo svijeta da posmatra. Ovom tefel1icu je pnsustvov·ao d jedan covjek iz neke ·kasabe koji je pravio va­ tromet. On 1e .sbarutom :izvodio mnoge stvari, a '5 vatrom je wo­ dio i lIIDoge igre. Utu svrhu je saikupio nmogo novcaIlJih priloga. Umrli:

Mula Orner, zvani Cajo, iz 97. dZemata, ostrouman, a imao je i !DeSto sreee u ilivotu. Sagr:adio je HadZi-Beskev han, bio pavje­ reni'k kOO gradnje mehkeme, zatim postade mutevelija Ca.I1:Sij-skog hamama. HadZi Alija sljivo, misirsJd trgovac, utopljo se u morn. Sin je Alije, iz HavadZe Kemaludinove mahale. Umro je na putJU u Egipat (MWilr) iJruda je bio ot15ao t:rgovahkim poslom. Starac Mula-Ibrahim, tevecelija, bacba, iz Nove mahale. Kako je nesto mao arapski jezak, ponekad .bi upuCivao neke neznaIi:ce i nepismene i drlao bi ~m vazove. NUegovi slusaoci ne bi ga shvacali ll!i. rarumjedi njegove vazove. Rao:misljao sam 0 tome da Ii je on licemjer, a AIah nafbolje ma! Bio je lj-Ulbitelj zena, pratio bi spro­ vode, za jednu~iVije pare bi opremio umrlog, a poduCavao je i djecu. Siromasni starac Kolar, coso, halvedZija, zbivao je sale i stalno bi mao: »T~ halvu peko i u S'tmjaku sepetu mijeSo«. P'ado, sagrdZija, brat Avdage DZine, irnao je unuka od kCeri; bijaSe onizak, siromaSan, u kratikom dZubetu, ii statim salvararma, Iud, ali ne ,sasvim. ISao hi'sasvim brzo. Djeca i deli'kanlije, kada bi pored njega prolazili, pljunuli bi, a on hitada hvatao za noz i vikao: »Vaj haluna«. sejh HadZi-Muhamed, sin HadZi-Hasanov, u 80. godini, sejh HadZi-SiIIlanove 'tekije, koji slmbu je obavljao preko eetrdeset go­ dina. Imao je brojnu porodicu i svak se cudio odakle se izdriavao, jer vakuf ne bijaSe bogat, a on je mnogo trosio. Od kadicevaca je svakaikve neugodnosti Ii prlgovore domvio i slusao, ali on to nije srcu prilIllao, nije uikoga napadao ni grdio, nego hi govorio: »Strasti

386

su zavodljive«. Ponekad bi u obliku price ispripovijedao kako on ne voli prljave poslove. Mene, ovog SJiromaha, jako je volio i davao bi mi na cttanjeknjige na ampskom jeziiku napiosane, a i druge knjdge. Lijepo bi pisao, knjigu ne bi odmicao ispred sebe i oi1anja se ne bi rri:kada zasitio. Bio je ueen, vjeM u astronomijd, znao je vefk !j reml, nai2ust je znao ,ronogo dova i munadata, bio je vjest arapskom i perzijskom jeziku. P,rema potCinjenima je b.io zestok, tako da su to neznahlce smatrali ljutitoscu, ali je on sarno ddao red. Bijase mrsav i brz; mnogo je proputovao, bio je cak i na indijskoj skeli. Bijase pravi sejh, ali neznalicama tajne nije ot­ krivao. Starac HadZi-Ahmed Cupo, iz 10. buljuka, pametan heIif. »Mogao je ii. paM odgovor dati«. HadZi-Salih Semiz, postade ortaik u ducanima, majdanima i hanovdma III Varesu; cesto je putovao i tako sabra nesto :ilrnetka, Bijase junacan covjek. Jedno vrijeme je petkom na Bakijama pred­ njacio u igl1i devekusa, u bacanju kamena s Tamena. U bacanju so­ he i kamena bio je ispred trideset do pedest drugova. Na Crnoj Gori mu je u tijelo unisao puscani metak i tako nestao. Iza toga do neko1iko godina otvori mu se na tome mjestu rana. Sejid Hasan MisdrliJa, iz provmcije, ali 'se nastanio u Sarajevu u Kebkebirovoj mahali. Orenio se :kcerkom Kaukcije i otiSao u nje­ zinu kuou. BijaSe covjek osrednj:hl:J. godina,a kuca mu sasvim ured­ na i dotjerana. U avliji je wao viSe ceSama i sadrvana, zastore, jastuke, sofe, kaldrmu. To bijase jedna rijetkost. Mahmut Neretljak, alemdar, :iz nase mahale, iz 50. dZemata,. kujundzija, jedno vrijeme je izradivao i faisifikovao bakrenjace pare i zato je kainjen i protjeran. Bio je staIno pijan, ali bez stete po druge ljude, krnpan covjek, pravi Neretljak. Imao je veliku glavu. Pametno bi govorlo. U mjesecu muhru-emu (30. I - 29. II 1778) pao je crven snijeg na dva-1l!'Ii mjesta u selima u okolici Sarajeva, 5to je istina, jer 0 tome stigose vijesti s viSeS'trana. - Ove god:i!Ile .su jagode veoma TOrule, tako da SIll ih u Sara­ jevo donosili tovarom, a bll!kali :hl:J. kremili po sest ,para lIla oiku, zatim po osam dinara, pa ceuiri pare. Tako sam ja od jednog seljaka kupio oko tri oke za osam para. Umrli:

Rob Crnogorac Husejin, rob Hadii-Bege Sabure, delikanlija, bistrog uma; imao je veUkiu volju za naukom, pa je lijepo uznapre-­ dovao u perzijskom jeziku. Posao je sa svojim agom u Meku na hodoeasce, aili se u Damasku (Sam) razbolio i pao u agoruiju tako da su mislili da je mrtav. Medutim, kada su ga zamotali u refine, poeeo je micati nogama. Zbog toga je ostao u Diunasku iIle obavivSi hadZa, a zatim se zajedno sa svojim agom povrati kuci, nakon cega je sarno pet dana bolovao i umro. 25*

387

Hasan-efendija, zvani Zuti-hafiz, bijase od djetinjstva slaba zdravlja, zut, onizak, slaba glasa, ali je imao dobro pamcenje, a u govoru bijase njezan, slab; becar, nije se nikad zooio, sirmpatisao je dervise i volio sejhove u tekijama. Bio je pismen i nacitan, a stanovao je u jednoj kuei gdje bi ga uz Bajrarm mnogo svijeta po­ sjetilo. Graaani su ga postJivali. NeldJrn bolesnicima hi davao vodu, a nekima bi i istihare kla!Iljao za Qzdravljenje. Svoje goste Castio bi jednim findzan.om serbeta ~ sa malo zulbije, pite ill drugog cega st.o hi .od svijeta 'primi.o na dar. Neki su smatrali da je vidovit Covjek i 'll t.o su vjer.ovali. UkTatk.o reCeno: Ovaj herif nije irmaD nikakvih strasti, ali mu je i tjelesni sastav bio takav. Pred smrt je zavjestao 400 grDsa, i tD: za KDstrinD turbe, za hatiba Ali pasine dZamije, za hatiba dzamije vise SinanDve tekije i za samu hadZi Si­ nanovu tekiju. Za sve DVO je uvakufio 400 grosa. Bio je malo mu­ vesvis i njezan, cllvao hi s'Voje papuce od prasine; oct sVaikog mirisa bi zacepljao n.os. mjase s'labaSan (zai.f), klanjajuei bi zaspao. Baseskiija 97. ,dZemata Kara-Ibrahlrm, sin H~i-Mustafe Tosu­ na, miran covjek, erne brade, junak. Umro je naprasno istDg dana naveCer kada se vrati.o i:z Meike. Dakle, ohnoe bijaSe Veseli, a iz­ jutra Crni Ibrahim. Dervis Meho, r.odorn iz Foee, siromah, pr.osjak, u 6ulahu i hrki, samjast, hrzo i bi g.ovorio, mnDg.o 'je primaD milostinju od pasa i zabita. PetkDm za vrijeme hutbe stavljao bi u dzamiji pred posjetioee u safove papire na kojim je bilD napisano: »Milo­ stinja odbija nesreee i produfava :biv.ot«. T.om pI1ilikom hi govorio: "UdijeHte milostinju!« Neka se jos i ovo zna: Djeca bi ucila: "Vela havle vela kuvete illa billahi«. (Alah je najmocniji), a .on bi ih proklIDjao. Veoma mnogD je ,pus1o i sigurno bi, da je imaD n.ovaca, dnevno pQpuSio Htru duha!Ila, ali je bio strpljd.v, dDbar i pobozan <:ovjek. Oblacio bi nekakvu bijelu odjecu, ali veoma staru i prljavu. Bio je sasijast, pa kada bi gledao u covjeka, oei bi mu bile uprte na drugu stranu. Bio je moj prijatelj. Bog mu se smilovao! Sasvim stari coban sabin. Na sebi je imao sarno jednu odjeeu .od abe, otvorenih prsa, peeen covjek, izdrlljiv na studen, nasmijana Hea, siromaSan i strpljiv. Kratko recenD, u svojoj osamdesetDj ill devedesetoj godini nije mu nista smetalo m kiSa ni snijeg pri sje­ cenju drva, dobarcovjek. Kada bi is kim razgovarao, 'smija.o lSe. - Ove godine smo se sastali ilIa »Sohbet-halvu« ukuCi saraca Hasan-base na Atmejdanu. Svi koji su prisustvovali ovom druStvu davali su i ~eli halvu, a to bijase kod bakalskog duCana. OV.o drustvo su sacinjavali: sarac Hafiz-Mula-efendija Sarac-begovic; saracki kal­ fa basa Ahmed, kucedomacin Hasan i njegov ortak bakal Mustafa; sarac Bekir-basa ('~abevija; imam Buzad2i HadZi-Hasanove dZamije Mula-Fazlija Seoo; tiadZi-Ismail Comarn; ham Mahmut, bibliote­ kar; Mula-Hasan. Vilajf:toViic; Sarae Tabutae; Osmanov ortak spo­ menuti Hasaill; bevber Mula-Omer i, kDnaen.o, ovaj grijesm siromah 388

Mula-Mustafa, katib. Ovo drustvo bi nakon obavljene vecernjc mo­ litve zasjelo u kolo i jedno pola sata bi kao u tekiji llcili tevhid, Kuran, salavate, a zatim jedno pola sata bi citali iz knjige. To smo cinili jedn.om ,sedmicno i to uoci cetvrtka. Sedmi dan proljeca jc telal Praco oglasio po carsiji da niko ne kupuje na carsiji zita vise od pola sini:ka, zatim da se ne pro· daju djevreci, buza, ~imit i Cahije; ascije da ne uzimaju hljeba nego neka svak sa sobom ponese hljeba, zatim da pekari naizred kuhaju Ii da 'se svako jutro ide s mektebskom djecom na dovu za kiSu. Ali svemu ima uzrok, to jest Alah ne mijenja svoje odredbe, a visoki duhovni svijet je povezan sa zemaljskiIIl. Da bi kisa pala tomu ima jedan drugi ,uzrok koji je poznat aSironomima, a malin za ildsu je sarno mak pokomosti i slufenja Bogu, dok to nrje naj­ preci uzrok za padanje kiSe, jer kada bi se svaka molitva uslisala, svijet bi propao, a nama nisu otkrivene tajilIe. Meautim, kada se pribliZi vJ:1ijeme kisi i neko tada ucini dovu, svijet ga nazDve dobnim cDvjekom cija se molba IUsliSava. Tako je bil'O J. ovog puta: mollio se za ikiSu iduCi od Ijedne do drugedZamije i ikonacno zalclju­ ciSe da ce joo tri dana iei na dovu kak'O je to preporucio lmami­ -Azarm. MeautJian, ja grijesni siromah hijah CUO prije mjesee dana od jednog astronoma da ce upravo kroz mjesec dana nastatispajanje zvijezaa i da ce se »vrata otvoriti«, to jest da ce nastupiti kiSno vrijeme, sto se i dogodi. Tako neznaliee poeese ~zvoditi razne za­ kljuoke, a da zakljuouju i IIIlisle kak.o hote tome nema nilkakve sme­ tnje, jer biva 'Ono sto Alah hoce, 7lIlali mi to Hi ne. _ Kaiko mi je tesko biljeZiti i.zda1ke koje napravim. kroz go­ dinu dana za 'kucne potrebe, to sam u nekoliko deftera biljeZio dnevne dohotke, sto sam ih primao u mom ducanu pod sahat­ -kulom piSuci svijetu temesuke, pisma, Zalpise, teskere, a te mi je prihode bil'O ~aldle OiljeZiti. PoCev .od 6. hazirana 1192. godine pa do 5. hazirana 1193. godine, to jestkroz 365 dana, zaradivao sam dnev­ nD prosje6no po 125 akOi, sio za godinu .imosi 45.625 akci. Ako tome dodamo jedan peSkir koji sam primio, a koji vrijedi 95 akci, to onda moj prihod iznosi 45.725 akCi ill 190 grosa. Od toga sam u kucu troSi.o. _ U RUIIl1eliji su razbojcici usmrtili trDjicu sarajevskih tr­ govaoca. Umrli: Temba§ic, visoka !'asta, mlad, Begin unuk. Njegova majika, jedna stara :lena, mnogo je cinila sihd.r, rastavljala je v.oljene a i druge je sihlre CiIrrila. DZino, knjigovezae i knjigovezacki cehaja, iniao je pamet poput zene, ali u knjigovezaCkom zaillatll bijaSe pravi m3'jstor; bio je covjek iz naroda, uspravan. Umro je od starosti i ~emoglosti. 389

Starac Mustafa-basa, iz Kracula, koji je radio i trgovao s Aus­ trijom. Konacno je iduCi na va'sar ubijen u mjestu Lugovima. Ovog sam pogreooo ubiljezio, jer ga kasnije vidjeh kako na ducanu s Hasan-baSom sjedi i razgovara. Ovdje se zapravo radi 0 jednom drugom Mustafa-basi, koji bijase snazan, bradat i umro je kao du.Znik. HadZi dervis Mehmed, kazaz. Stanovao je u Kosevu, zapao jc u asik i otisao bez putnog troska u Meku i postao hadzija. Kada je ostalo upraZnjeno mjesto sejha u sejh Alijinoj tekiji, ovaj je kao derviS uzeo tekiju i tamo se s porodicom preselio, a i nadalje se bavio kazaskim
Ahmed-efendija Cesrija, star pedeset i pet godina, iz kadijske porodica, pisar u mehkemi, petkom poslije dzume drZao je vazove u Begovoj dZamiji. I'sticao se kao
cesrija vrlo vjest u pisanju. Dobro je poznavao pitanja iz seri­ jatskog prava, a bio je sposoban i u drugim gran.ama nauke. Nje­ gOY pjesnicki pseudonrm je Razi, jer je pjevao i sastavljao krona­ grame. NiSta ne hi citaD sporo i tes.ko. Kada bi mu neko dao kakvo djeIo, 'kmjigu u roke, on bi je citao sasvim brzo i teeno, kao vodu. vjestak. U matematici je Zbog svega toga prozvaSe ga MarJJfetli bio brz i taean. Svake godine je na osnovu kretanja zvrjezda sasta­ vljao kalendare-takvime, pa mu kao astronomu nije bilo premca u Bosni. UCio je .pred Begimamom, aili je i njega nadmailio, jerpoma­ se joil i perzijski jezik. Imao je sasvim lijep i dopadljiv rukopis. Svojom rukom je prepisao Vankulin rjeenik. I on je, kao i dvojica naprdjed spomenutih hodZa, imao prek:o pedeset godina. Najpr.ije je ibio pripravnik. Njernu je lime HadZi-Mehmed-efen­ dija. Predavao je djeCacima i IUcenicima Iianikaha. Ne bi 1Sao po dZamijama ri nrje se praV!io licemjer. Bio je ibogat i dva puta je iSao u Meku. Zatiun jos jedan sasvim stan H3JdZi-Ahmed-efendija Garibija. I on je, Ikao i mufhlja, bio mjeSt8ll1in. Imao je mnogo knjiga, pre­ davao je gramati"!>:u i sintaksu, a ddao bi i vazove. Kako je bio zle cudi, ostavi ga njegova okolma, pa se kao neienja povukao i staMm se ibavio .pisanjem. Imao je izmedu osamdeset i devedeset godina. Kuramja, tiji je pjesniCkd pseudonim Mejli, 'kosati derviS u culahu od ugledne porodice, ueen i obrazovan, odIican pjesnik, tako da mu ravnog nije bilo u citavoj Bosni. I on je bio mjestanin. Bjese nerenja, bijele brade, pametan, bis'tra pamcenja, odgojen i ueen. Bio je slikar. Konacno, iako bijase dobar poznavalac arapske gramatike i sintakse, nije se isticao kao poznavalac arapskog jezika. Krasno je pisao pismo talik.

HadZi-Mehmed-Razi Velihodzic, muderis Husrev-begova hani­ kaha, takoder mjestanin. Bio je vjest i sposoban u serijatskom nasljednom pravu. Zapravo se moze reCi da je u tDj nauci bio veliki znaJac i majstor. Bio je pisar u mehkemii klao spomenuti

Evo nas jos kod jednog naseg hodze Mula-Mahmuta, bibliote­ kara i s:iJbjan-mualima, koji je stanovao i bio imam u bJ.izini pa­ sini'h saraja. On je rodeni Neretljak. Otae mu bjeSe seljak. Jedno vrijeme je boravio u Istambulu, a bio je i hafiz. Po dolasku u Sarajevo posudivao bi i mnogo eitao knjige, a kako bijaSe darovit i dobrog pameenja, to se oj ibez ucitelja usavrsi u naud, a uistinu je bio u svim granama nau:ke jaoi od svih gore spomenutih ueen.ih ljudi. Medutim, on bijaSe stidljiv i bavio se svojim poslom, a uz to je bio siromasan d Hcio je na seljaka. U svim znanostima on bi rjeSavao najteZa pitooja, koja nisu mogli rjes.iti astali uceni ljudi. Osobito je bio sposoban u astronomiji, taiko da se slobodno moze reCi da je on drugi Ptolomej. Nije imao lijep rukopis, ali u sabira­ nju, mnozenju, dijeljenju i oduzimanju i u drugim vrstama raeUDa postoje njegovi napisani primjerci. NiSta mu ne bi promaklo i is­ pravno bi rjesavao sva pitanja. Volio je dervise.

390

391

Ahmed-efendija Dupnicanin, muderis Husrev-begove medrese, koji, ,kao i malooas spomenuti Ahmed-efendija, ne bi uzalud raspra­ vIjao niti se bez razloga rjutio, nego je sa svijetom blago postupao. Obojiea su predavali blagim glasom. I ovome je dme Ahmed-efen­ dija, ali je od Cesrije bio neSto mladi. Ni za jectnu granu nauke ne bi rekao da je ne pomaje. Mec1utim, ne bijase sposoban kao sp
sto se tire MENE, ovog gresnog siromaha, bio sam sawim st~dljiv i povucen. Zato nisarrn predavao, a niH sam ddao propo­

vijedi. Jedino sam predavao ueenicima medresa koji s,u mi dolazili. Nakon izvjesnog vremena, druZe6i se sa sejhom Sinaoove tekije i CitajuCi djela 0 tesavufu, sve vise sam se na'sladivao. KoH:ko Ii tego­ be podnose nasi muderisi predajuCi konkretne znanosti, a koje znanosti nisu dovoljne bez misticizma; kao 5tO illi ptica ne moze letjeti s jednim krllom, tako nispomenuti ueem ljudi ne mogu doCi do dlja. Nakon sto samsavladao stvanne znaoosti zaronio sam u nauku misticizma i razmHljajuci danonoeno trudio sam se i nisam sus'tao dok mi se ikonacno ne otvorise vrata. Eto, ,talko sam spozIlao SllSllinU :rnistic~ma. Sve sam drugo napustio, jer mi se otkrila tajna i meni je poznata bitnost i stvarnih znanosti kao i misticizma. I zaJista ,bi meni hilo zaJbranjeno ["eCi da stvari ne po­ znajem. I to shvati. - U 1194 (1781}-81) godini je jedna skupina mladih kadija­ ·efendija: Hadzimusic Abdulah.efendija, Allkadici, muftijin zet Ku· revija, Cemerlic, Pinjo Abdurahman i Salih-aga, Lutfulah CurCic, Mutevelic, Sulejmao Alblagija, Ismail HandZtic, Dukatar, Faz!agic, Cigic .i d.rugi - njm sedamnaest iIla 'broju, priredivalo po dogovoru dva puta lSedmieno 'Soobet-
Hafirz.-Halil-efendija, liz Gumuldiine, kojeg je mutevelija Hus­ rev-begova vakufa doveo u Sarajevo. Bijase dobar hafiz, :lijepa glasa. Bio je imam Begove dZamije. U roladosti je mnogo putovao. Postao je povjerenik i zamjenik mutevelije spomenutog vakufa i kao takav sudjelovao je u vakufskim poslovima Ii stekao imetak. Otisao je u Meku, vra1'io se, ostario. Rio je malena !l"asta, a po7Alato je dasu svi maleni Ijudi smutiljivci. Bio je Salj1vema, zanesenjak, navodno je bio Ii karija, mao je nesto arapslci ~ pemijsJci. Pripadao je ulemi, a pravi nemalioa u tesavufu. Umro je i sahranilii su ga na Bakijama. DeIija Salib-aga Ramie; imao je prave muSke ikretnje, pravi janjiicar, mao je ItUrsiki, sebe je smatrao pametnim a pametno hi i govorlo. Imao 1e bijelu brndu, eesto se ponaSao kao deIija, a pone­ kad bi pio. Bivao je cehaja cizmedZijskog esnafa, druZio se s bafiz Halil·efendijom, iz 97. dZemata.

392

sahinbasic, hodZa, kazaz, :imarrn iz TaviI HadZi-Mustafine maha­ Ie, oct ,kojeg sam UlZeo ,test111'. Spoeetka bi mi davao u posao eskiju, i tako iz dana u dan. Imao je sedamdeset godina kada mu je umrIa Zena, pa se zatim oZenio isto tako starom zenom, koja je irnala Cifluke Ii on je ,saojao 0 tome kako ce ti Cifluci njemu ostati. Punih petnaest goctina je spletkarenjem nesto poklanjao. Bojao se vlasti toliko da se to ne da opisati. Ponekad bi navratio meni u ducan i pitao me za savjet da Ii ima gdjeha ako bi 0 nekom Covjeku iznio ~vjesne stvari. Bijase oniska rasta, s glavom nagnutom na stranu. ItSao bi brzo, a imao je izmedu osamdeset i devedeset godina. Veei­ nom je bio zdrav. Ueenim i drugim videnijim ljudima ukazivao je paZillju. Svi rekose da je dobar covjek, pa, evo, Ii ja kaiem neka je za Injegovu dusu Fatiha! Mula Mustafa Visoeaoin. Htio je sve da Zilla, bio je sahaCija, imao je kokoSji vid, puno je govorio i bio hatib Ahmed-telebijtine dZamije. Lmao je mnogo djece. Ukratkoreeeno, bio je cudnovat Covjek, da mu se u hiljadu godina ne moze pr1mjoc nad. - Deset dana u Hamsmu bila je velika studen, tako da su na Bendbasi popuoale 'VIisoke stijene i uslijed toga se odronile. Po cijelu noe bi lSe culo puaketanje
Mladi ucenjak i!Z Hanikaha, Emir, iiIZ Zenice, bio je neko vI'i­ jeme imam u FeI'herliji diamiji. Sa&vim mlad, joS je mirisao na majcino ml!ijeko. Starac de:rrvis Mujo sa Hrida, beearj nije se ni:kada zenio. Bijase pobozan, siromaSan, imao je zensku narav, pa je volio da se sa staricama i uopce sa zenama druZi i s njima bi ucio tevbide. Postio je i mnogo je Alaha spominjao. Prao bi svijetu cebad, Cllime, duSemeta Ii drugo na Miljacki. Baba-Alija, koji zapravo ne bija.se baba. To je herif kojem se ne bi mogao nati prirojer u hiljadu godina. Bio je siromaSnog stanja, ranije je bio pekar, a kasnije sltdbeni telal. Bio je rpobozan, na glavd je imao 'ast31". Njegove kretnje i govor bijahu kao u kakvog junaka. Bio je pravi i do najviSeg stepena maskaradZija. Osobito je mao pjevati bosan.ske junaoke pjesme lIZ tamburu ill bi umjesto tambureuzeo komad drveta. Tom prilikom hi hvalio junake, a dusmanima sjekao glave. Pri tome bi pravio kretnje rukama i Citavim tijelom. Tako su ga jednom, karla je rno u Dubrovniku, na­ slikali karla 8U vidjeli njegovu vjeStinu. Svijet mu se mnogo smijao. HadZi Idris bodZa, bogat, muame1edZija. Zakupio je han u Ko­ luku, ali ga je ikasnije prodao. PIlipadao je kaderij5'kom denniSkom redu, prodavao je u Carsiji voce, koje bi u sepetu snosio iz svoje baSCe. Bio je i!Z 50. dZemata, pao je s kruSke i nakon toga je cetiri­

393

pet godina iSao s dvije sljake. Umro je u osamdesetoj godini. Prilikom njegova devra i meni je dat jedan talilr. Grob mu se nala· ;cio na p.rrijinom Hrijegu. Bog mu se smilovao! Starae derviS Mehmed Mejli·efendrja Kuranija, pjesnik, nije se zenio, kaderija, mnogo jeslavio Alaha, a druzio se s ljudima iz visih krugova i s nj ima razgovarao. Sasvim ludi FazllihodZie "PoskoCi Huso«, niSta mao. Kada bi mu djeca govorila »Poskoei Huso«, on bi to svaki put cinio, pa makar to bilo i eetrdeset puta. Ahmed·aga caluk, iz SO. dZemata u vel~kom od bijele lisice eurku, poput paSiIl10g 6urka, volio je da se 1i:jepo odijeva. Sva· kame bi nazivao sela:m, ali. je malo govorio. Bijase junak. - Pocela je gJ:'adnja mosta na BendbaSi iz zadutbine hadZj· -Mehmed-age DZine. Moot je graden da bi se drva mogla lakse plaviti i do'Voziti u Sarajevo. I ovo sedogodilo 'na Jurjev-dan. Na Alidun se pojavi kuga u selu Ljubogosti, gdje umrije cetiri..pet osoba. Pet-sest dana nakon toga umri~e i jedna djevojka u celjigovieima, a i na VTatniku biSe dva-tri .smrtna slucaja. Makon toga kuga prestade haran. Tomu je svakako razlog sto su u isto vri­ jeme haJ:'ale dvdje bolesti, ikuga i djeeje ospice, pa tako dvije vatre ne mogu gorijeti na jednom ognjiStu. Umrli:

Jedan starae Iutalica, zapravo je bio rodom iz Pocitelja. Imao je ervene oene kapke. Bio je satjivc1na. Ljudi bi ga zadiPkivali, a on bi pucao prstima 0 prste.. Noslo bi u rud topuz i nenadano, ali iz sale, naval:jivao bi na Ijude. Bio je dabar Covjek i saljivCina. Ahmed·aga, iz 97. dZemata, imao je oko devedeset godina. Na Banjoluckoj vojni postao je aga i prvi je ill'avalio na nepI1ijateIjS'ke redove prabivsi carku..felek. Ukratko reeetlo, bio je cuven junak, visoka stasa i naoeit aga. Dugo vremena je zamjenjivao muteve­ liju Isa·begova vakufa. Volio je piee a pod stare dane. Umro je 20. dana prije proljeca 1196 godill1e (1. III 1782).*

Zimija Risto, ali ne zapravo Risto, primjera mu na svijetu nije hi,lo. Na lIljemu su salvare, dolama, pas i na glav.i taca, sve iskrplje· no sa stotinu i hiljadu svilenih zakrpa. Brzo bi iSao, mistik, pravi kriSeanin, pobozan, Iud, ali nije imao obieno nego vjersko ludilo. Izueio je eurCijski zan-at; znao je kupovati i prodavati i novae UilJimati. On nije llikoga uznemiravao. Imao je kueu na Varos,i, koja je pripala drlavi, jer pokojnik nije imao nasljednika. Ne bi nikoga psovao ni napadao. la, srromah, ostavio sam moj veHki duean, 'koji preuze mula Ibrahim pisar, a ja sam tada oNsao u Zgooeu i tame bio hodZa oko godill1u dana. Po povratku u Sarajevo nisam se zelio'svaaati i citavu godinu dana radio sam u 'jednQm malom duoanu u blizinni spome· nutog dueana koji sam napustio. Ali, Bozjom odredbom, umrije mula Ibrahim, koji je bio bolestan nekoIiko druna, i tako duCan ostade upraZnjen, pa ga ja iznajmih od njegova vlasnika, hadzi dervis NUmana, i opet se tamo preselih u utorak dne 13. dzumadeI· -evela 1197, lIla 19 dana prije lurjeva 1197 (26. IV 1783) godine. Za.i.sta je BozJa milost velika! -

Dvojicu kradljivaea objesiSe, a jednom odsijekose ruku.

Umrli:

Ibrahim, odabaSa, sarac, dobar i ugodan covjek, malo ljutit, ali pametan, i to u svakom pogledu. Melli je pomogao u pisanju pisama za dobivanje vojnickih plata. U pismu bi nakon pozdrava napisao: - Posaljite plaeu! - KaZe da moljakanja nikakva nisu potrebna. Mehmed-basa, tarakcija, pohlepan za zaradom, a imao je u MudzeIit1ma dva ducana, u kojima se za novae mriglo dobi:ti sto god zelis: baruta, meda, loja, sira, svile, opijuma, gajtana i furde. Sve je to prodavao. Dobar covjek; malo se obogatio. Pisar mula Ibrahim, iz Gacka, vrIo ugodne rijeCi, ponizan. Pisao je pismo divaniju; polako bi pisao. Znao je naizust mnogo titula i fraza, koje bi stavljao na potrebna mjesta u pismima. Imao je kuru na Banjskom Brijegu. Mula Mustafa Sofo, knjigovezacki eehaja ad Rame i Pirozora, nastanjen u Sarajevu u coban-Hasanovoj mahali. Ako bi zelio jednu rijec da Iii. kaze, izgovorio bi uz to jos cetrdeset ,rijeoi, mnogo je 'govorio. Volio je da govori turski, ljubitelj uleme, sofija, kadi­ cevac, moj dUCanski komSija. Smail Karle, bajraktar, umro u devedesetoj godini, starl odmet· nik, Ijubitelj 'lena.

*U velikom groblju Nadkovacima stajala je ranije spomen·ploCa s natpisom u kojoj se spominju Ahmed-aga Kandelija i Rizvan Gejlan kao bajraktari koji su pokazivali veliko junastvo na banjoluckoj vojni 1150 (1737) 'godine. Obojica su urnrll 1196 (1781) g., amali su po devedeset godina, a sahranjeni su u spomenutom groblju. Baseskija ih, kako vi­ dirno, obojicu spominje i ukazuje na njihovo junacko djelo. Na Kande­ liju se saCuvao spomen i u narodnoj pjesmi.

Starac, visoka stasa, krdZalija s Vratnika, uspravan. Slut­ bovao je skoro citav Zivot na aginoj kapiji. Snaine Ijude bi on dovodio u zatvor na .i!zdrZavanje ,kazne, ali nije bio nimalo smutljiv; bijase Ciste unutraSnjosn. Bio je poznat pod imenom Lalo.

394

395

Hadzi Ibrahim-efendija, abadZija, koji je ot,isaQ kao zarnjenik (bedel) u Meku Ii tamo pregodinio. BijaSe tanak, saljivCina, razumio se poneSto i u astronorniji; bio je derv,is i pismen. Moj prijatelj. Umro je u Kairu.* Janjicax, iz 97. dzemata, kojeg su zvali Sutrabeg, veliki saljiv­ cina, tomrukCija, dugo vremena je hrijo bradu. Mladi Jabja-efeooija, pisar u mehkemi, kadija, erne brade, bogat, zet hase6ije hadii Mahmeda Dzine. Kod mene siromaha ucio je serijatsko lIlasljedno pravo. Ueenik medrese Dzumhrur, liz Nevesinja, bijase vjeSt u ligri saba.

I

Smrknut1,kazandzija HadZisaibanoviC, mlad, jako bogat, ali mu se lIla lieu niJcada II1i:je mogao pnimijetiti osmjeh.

Ovih dana Emira jazidziju prognase iz naseg sehera, ito, kazu, bez ikakve kl'ivice, ali svakakQ njegovu izgnanstvu irna neki uzrok. On bijase pisar sarajevskih aga dvije-trigodine. Rodom je iz Istanbula. Ove godine je hio poeeo pred Begimamom i VelihodZicem uciti astronomiju, izuCavat1 usturlab, rubtahtu, a pisao je i zejdi i u 'svakoj od ovih struka bijaSe sposoban. Za ove je nauke !i.mao volju i od ranije.

Urnrli.· Delija Zuka, jz 50. dZemata, stalno je ,govorio nepristojne rijeci, an je tbio poznat kao junak, jer je jednorn pI1ilikom rastjerao razbojnike. KaSlll'ije je jako osiabio, obnce hi spavao u jednom rusevnOIll ducanu u carsiji. Umro je od starosti.

I

:1

J

1

Had2rl. Orner zetica, aibadZija i tJrgovac, pohlepan lIla zaxadivanje, bogat, dobrowor Hrvatma. Osam lkesa novea je potrosio u dobra1!Vorne svrhe; bez djece. Mula Avdija, ta5ar, koji je lIla vojm naucio neSto malo pisati ta1i:k i divaniju pismo, zbog cega su ga u ortakluku hvaIili i listicali l1'jegovu vjestinu. Nosio je janjicarsku odjecu, bio je Ijubitelj derviSa i ponekad bi zalazlio u tekiju. Bijalle bIlkat. Nikome ne bi nista prigovarao. Nesto malo je ucio gramatilke, sintakse i perzij­ ski, a bijase i bistar. Mula Jasar satie, koji je meDIi siromahu mnoge stvari pisao i citao. Pisao je talik, divaniju i neshi pi,smo, dakle poznavao je tri vrste pisma. Otvorio je ducan u kome se lIlekoHko godina bavio pisanjem i tako je stekao ugled. Pisao je lijepim talik pismom potvrde, pisma, i drugo. BijaSe stidljiv. Pri pisanju volio je stavljati brojne rijeei. Mladi Menzilovic, hafaf, visoka IStasa, stalno je izradiivao i nosio robu iz kasabe u kasabu; Ijubitelj derosa. Konacno je otiSao u Kairo, a odatle odmah u Mekute, iako siromaSan, postade hadZija.

,

:1

Zatim omalesni hadZi Alija Bego, saIjivOina, koji je poCeo lijeCiti ludake'I po tome postao poznat. On je zapravo imao Ijedan talisman, prsten, pakada bi ga bacio, sakupili bi se
Ludi Osman, kojemu su jednom prillilkom podmetnuli jednog muskarca preobucenog u zensko odijelo i doveli ;lrao mladu s lkojom on treba da ide u derdek, jer je on muSkarae. Ove saljivOine pri­ premahu Osmanovu alatku za rad, ali se ni ne pomaknu, ;jer je Osman bio nemoean. BijaSe teve6eldja, malouman, ali dobre naravi. Roden je na VogosC:i pokraj Sarajeva, nije bio nimaIo pohlepan, ne bi ni prosio. BijaSe l>gusav« i ·tepeli nosa, iIi, kako se to bosanski kafe »gunjkaJV«.

Kaligraf mula Ahmed..ceiebija, sintrgovca hadZi Hasana, imam s Atmejdana, ali je vee odavno prodao imamsku duZaost. Stalno je po kafanama pisao, bio je potpuno gluh, pa bi se mimikom i pisa­ njem ISporazumijevao. U mladosti su mu hutbe bile na glasu. Plio je. U starosti se meDio mladom djevojkom. Na glavi je imao eataI­ -turban. Valio je raditi oko satova. Sin je trgovca hadZi Hasan­ -eelebije.

., Iz sidZila od 22. dZumadel-ahira 1197 (25. V 1783) g. vidimo da je ovaj abadiija, sin Mustafin, iz Orue-Pehlivanove mahale, umro u Kairu na povratku iz Meke. U ostavini je upisano i 27 svezaka knjiga.

Kum Salih, sa'l'ac, koji je upotrebljavao opijum. Jednom sam ga lIla sjedenju kod moldtve wdio kako mu je glava klOlIlula. Konae­ no je napustio upotrebu opijuma, a prosao se i duhana.

396

397

Mgt<>, belukcija, glasoviti mujezin Kebkebirove diamije. U zoru bi recitovao hvalospjeve i svojim glasom bi naptmio grad. Bijase b jelobrad. * Hasan.,basa, sarac, rodomiz Gacka. Naslijedio je oca, brata i punca u Gaoku. Bio je poslovan Covjek ri mnogo se trudio, a uz to saljiveina. P02lIlavao sam ga joS od mladosti; sagradio je kuce u Turovim, lijepo ih uredio i oboj10. Bio je misirski trgovac. Volio je zene i l
[,; '1'\

r~1 !

!

il

11

tl

Hadfi Ibrahim, rz:vani MiIjaska, cudnovato S'tvorenje. Dugi niz godina je u teknetu cistio (ferize i meterize. Sakupljao bi stare klince, a ni najmanje se nije ustrucavao od neeisti. Jednom prili­ kom sam ga vidio kako u salvarama do pasa stoji u derizu i necist izbacuje rukama kao kakav ribar. sto god bi ko izgubio u nuZniku on bi to nalazio. Mnogi ljudi, gledajuci ga iz daljine, cudili bi se ilta ovaj radio Ali, eto, i ovakav siromasni eovjek, sto se one kaZe: co­ vjek od jednu paru, otisao je u Meku i nakon povratka kuCi opet je nastavio svoj posao. Bio je ugodne naravi, dobar covjek.

Soco, prekomorS'ki trgovac stokom. BijaSe bije1e brade. Zivot je proveo iduCi po Veneciji ~ talijanskim zemljama i na svom Cifluku kOO Sarajeva. Zato ga u Sarajevu nije skoro Diko ni vidao. clni mi se da je bio dobw: covjek, a bijase i veoma bOgat. Osman, bajraktar, poznat pod imenom Crna Rlijeka. On je jos posljednji od banjoluCik~h illtijara i jedan od stotilllu bajraktara banjolucke vojne i kao takav umro je posljednji. Bio je kujundZija, ali 'siromaSan, prosio je, iz 10. buluka. Starac Beeic, u hrkd, mev.levija, siromasan. poznavao je naizust mnogo naboznih pjesama, koje bi recitovao lijepim kalbi-glasom. Haw Salih, knjigovezac, koji u svom zanatu bijase pravi majstor. ~je bio ni prarule ruke; stekao je neSto imetka. Bio je pravi ~ potpuni sofija, Ijubitelj derviSa i bogougodnika, a i sam je bio bogougodnik. Nosio je ,na glavi catal-turbaJIl, bio je imam. lako nije bio ueen, ipak se vladao po nauci. Imao je njeZall glas i govor. Ibrabim-efendija, imam Husrev-begove diamije, poznat pod imenom Begimam, ali vee odavno nije liOno obavljao ovu dumost, nego su ga drugi zamjenjivali. Bio je glasovit astronom, kakvom ne bijaSe primjera od Istanbula do Bihaca. Bogat, starac, trgovac. Umro je 14. zilhidie 1204. iIi 8. agistosa (25 VIII 1791). Hadii I'brahim Misirlija, coso. Cesto je putovao u Misir trgo· vaokim posloviroa; bijase ,razgovoran eovjek. Starac Jasar-basa, koji je nekom priUkom Zlbog neke potrebe obukao fellinu feredZu i zbog toga mu ostade ime Feredia-JaSar. On bi 5e ,toga stidio. Bio je tenija. seho, ·kopae grobova, sirO'illah,

0

sebi pri sebi, dobar covjek.

Hasan Kozar, u osamdesetoj godini, ali se od svoje cetrdesete do sedamdesete godine na Bl'ijegu na Bakijama bacao kamena s ramena, a bacao je i sohu. Svakegodine hi od proljeea do Kasuma i to petkom od podne do aksama, spomenuti popularni Hasan bio prisutan :igrama. On je bio sa Vratnika, a s Bjelava poznati baJrak­ tar Pinjo od svoje sezdesete pa sve do danas zamijenio je spome­ nutog Hasana u bacanju kamena, sohe, igre jataganom i puSkom. Ahmed-efendija, Mosto, znao je citati perzijske knjige. Bio je mualim na Kovaeima, bogat, starac, lijepe eudi. Sin je Omerov, iz Jalrub-pasine mahale. Imao je biblioteku s fondom od 140 s'Vezaka klnjiga.

*Ime mu je Mehmed, sin Jusufov. Koliku je populamost kao rou­ jezin svojim glasom stekao medu Sarajlijama vidimo po tome lito se dZamija Kebkebir hadZi Ahmedova, u kojoj je ,bio mujezin, prozvala njegoviru imenom Miscina mahala i dZamija. Sahranjen je u groblju prema' Miscmoj dZamiji, gdje se i danas nalaze dva zelena msana koje tradicija oznacuje kao njegov grob.

Mehmed"baSa Tambur. U starosti je uslijed siromaStva mnogo nevolje podnio, bio je (futurum, znao je praviti sazove, a i 'Svirati UiZ saz; u tome mu u eitavoj Rumelij:i nije bUo premca.

398

399

Vlisoki Karie, lijepo odjeven, volio je da nosi turban omotan na misirski nacin a tako i da se oblaci; veoma star i poznat misirski trgovac, velike brade. Zbog male neprijatnosti bi plakao. Desetgodisnji Halil, koji bi svog slijepog oca vodio za ruku. Djecakov hodZa hadZi Sadik hodZa istukao je ovog djecaka stapom, od cega dijete oboli lIla nogama i od toga umre. Eto, takav je posao nekih nepametnih i zaguljenib. hodZa. Poznati Alijaga Tago. Protivno svim propisima i zakonima, postao je zaim, jer je zelio da dvije karpuze drZi pod jednim pazuhom. Bio je deb eo, crven i nawit. Glava i lice su mu izgledali poput pendZera. Bio je stalozen. Umro je naprasno. Halil, hamamdZija, ta:butdZija, dzamdzija. U drvorezbarstvu je bio odlican majstor. Jedan bicakCija; izradivao je makaze i u tom poslu mu nije bilo ravna. Umro je naprasno. Vrljika, zarobljenik s vojne, veoma star i krupan covjek, sahacija, a bio je sahacija i Sahat-kule. Volio je derviSe. Lijepim kalbi..glasom recitovao bi hvalospjeve. Znao je da svira liZ naj. Vjerovatno,ovako star Covjek rokon njega nije ostao u Sarajevu. Jedan kaukCija, iz Ahmed..celebijine mahale, poznat starac. wao je tIi vjencane zene; bio je utidZija. Zvalisu ga T'atwr amidZa. Ezan bi nCio krupnim glasom, pa ga prozvaSe Horozar. Delikanlija Vilogorac ubio je u visockoj nahiji dvojicu -trojicu raja zimija, koji SU, navoooo, na njega napali i htjeli ga ubiti, pa ih je u odbrani ubio. SVijet mu je ovo odobrio. Ovaj je rodom iz trebinjske nahije. Uhvatio ga je stolacki serdar. Nakon toga je iz Sarajeva otpremljena jaka strata i spomenutog ubojicu dopremila do 1van1l1anine, pa ga tu zadavise iz bojazni da ga drugi ne bi oslobodiLi. 1 0 ovom se dogadaju puno pIicalo, ali vrijedi 000 pravilo: - Ko ubije drugog bite ubijen. Tahmiscija;imao je lijepu sarenu odjeeu na sebi. Nelci su mu predbacivali j dira1i ga da je pederast, a da to IIljemu, navodno, nikako ne dalikuje, jer da je on varen gospodin i otmen Covjek. Hadzismajlovic, koji je preko trideset goruna krao i konaeno ga jedne noCi uhvati strata u trenutku kada je liz jednog mlina nosio vrecu brasna. U earapama na nogama su mu nasli vise kljuceva i sutradan ga objesise. - Stigao je ferman kojim se, nareduje da se na svaku oveu i kozu naplaeuje po jedna para, zvana »tibuk«, ali BoSnjaci izjavise da nece davati ovaj porez. 400

- Dvo}icakolukCija zaveli su jednu siromasnu djevoj'ku, beskucnicu, obecavali joj ·da ce je negdje srnjestliti i da se ona nece viSeskitati posokaeima, pa su je obnoc odveli na Bendbasu i silovali. Obojicu su uhvatili ,i objesili. - Neko].iko osoba sakupi novae od prvaka i namjesto halvi, koji se obicavahu praviti preko z~me, sazovu svijet na izlete, pa su nekeage Ii iSle na ove teferice. To je ras'ipnost. Umrli:

Starae Mrav-hodZa, populami nushadzija. Medutim, on nijed­ nog pisma nije poznavao. Ali seljaci i zene to ne mogu uociti i ne razlikuju znanje i neznanje, i tako je Mrav-hodZa pomotu njih :livio. Nekakvim bi znakovima napisao po nekoliko redaka. Ime mu je Ahmed. Ahmed Begic, 'koji je imao dvije sestre za zene, iz 97. dzemata. Husej'in Kahl"manovic. Naikon sto se ozenio s dvjema zenama, pobjeze u svijet i stiZe glas da je umro. Mula Am Pekara, koji se mnogo saIio. Salih Smailagic saka, alemdar, slabunjav covjeculjak. Znao je svirati. Pjevao je narodne pjesme. Bio je siromaSan i pred smrt je postao nushadzija Q faldZija, a zatim umro od stiSiee, iz 50. dzemata. HadZi Hasan, rodom iz Prozora, koji se ozenio u osamdesetoj godini. Bio je dobar covjek. Na deset godina prije smrti dao je oznaCiti svoj grob, a ja, siromah, napisao sam mu natpis na nad­ grobni spomeni-k. Jasar Sukric, koji u svadama bijase prvi, borben covjek. Bio je star i siromasan, ali je u svadama i borbama uvijek bio prvi. 1mao je odloiikovanje (niSan). Sve junake s Krejine i njihove cete nabrojio bi u jednoj pjesmi naizust. Zapamtio je sve junacke pjesme i u tome bio hafiz Hi tome nesto sticno. Mula Ahmed Sudzuka, zenio se nekoHko puta, a trgovao je u ducanu u Bezistanu; trg.ovac raznom ;robom. Bi.o je star, ali se kretao kao ,kakav mladic, sasvim uspravan. 1zrOOio je 20-30 djeee. Poznati bogataS grada Sarajeva, iz 10. buluka, ,koji je bia dobro poznat u svm cetrdeset i osam ·kadiluka u Bosni, a cijenjen je i lJIVaZen oj .od strane vezira i .kapetana. U njegovom ·konaku u Sara­ jevu ,boravili bi 'ka.o gosti, pored osta1ih i mnogi propovjednki i Arapi. Bio je poznat Ikao dareZljiv i gostoljubiv Covjek. U Sarajevu i okolici ucinio je mnogo dobrih djela: popravio je nekoLiko dZa­ miJa, koje su stradale u pozaru, zatim nekoliko mostova. Nije zelia da bude seroenge6dija, jer je i po svom 1menu bio dobro po2ll1at, a prezoivao se je HadZi BeSlija Mustafa. Bio je debeo, lijepe 26 Narodni humor i mudrost Muslimana

401

i eLste vanjstine, bijele brade. Imao je sedamdeset godina. Sprovodu mu je prisustvovalo mnostvo svijeta. Posjedovao je viSe saraja i cifluka. Bio je ozenjen i od prve zene je iza njega ostao jedanaesto­ godisnji 'SID.

- 8. safera 1213 (22. VII 1798) gOOne, u petak, doSli 'SU U Sarajevo pehlivani, ali im dva·tri kadicevca pokvarise planove i ne dozvolise im da pokazuju svoje vjestine, pa su ovi morali otiCi u Visoko. Za pehliivanima je otisIo i mnogo svijeta. Kadicevci koji pehlivanima ne dozvoliSe boravak u Sarajevu, mnogo su svijeta namucili zbog odlaska u Visoko da bi pehlivane vidjeli. Od kadice­ vaca i dolaze sarno potes,koce. Umrli: DeJ:ija Mujo, -imao 95. godina, seljak, a nastanio se u Sarajevu; govor mu i bijase kao u seljaka. testo je sjedeci pjevao seooke bosanske pjesme. Drezio se stamo sa seljadma. Nije bio ikakve pameti. Bekri Mustafa, pisao je 'kal:igraf.ski pojedine sastave i prodavao. Nevjerovamo je lijepo crtao, !iako ne hijase pravikaligraf. Jedan covjek divanija, zvani Muharemija. Po carsiji bi zvao

na molitvu i govocio da prodaje mulinu kucu, cemu se svijet smijao.

BIBLIOGRAFIJA

,/

Antologija na'rodnih umolvorina, izbor i predgovor Milivoja V. Kneze­ vica, izdanje Matice srpske, Novi Sad i Srpske knjiZevne zadruge Beograd, 1957. Antologiia srpskih narodnih pripovedaka, priredio Milorad Panic Surep, Nolit, Beograd, 1957. Baseskija Mula Mustafa: Ljetopis (1746-1804); prevod s turskog, uvod i komentar Mehmeda Mujezinovica; izdanje »Veselin Maslesa«, Sarajevo, 1968. Dizdar Hamid: Narodne pripovijetke Bosne i Hercegovine, Seljacka knjiga, Sarajevo, 1952. Evlija Celebija: Putopis, prijevod, uvod i komentar Harima Sabanovica, "Svjetlost«, Sarajevo, 1957. Etnografski zbomik srpske kraljevske akademije; Rasprave i grad.e, Knj. 1, uredio Veselin Cajkanovic, Beograd, 1934. Hrvatske narodne pjesme, ienske; uredio dr Nikola Andric, Matica hrvatska, Zagreb, 1909. Hrvatske narodne pjesme, knjiga sedma; Matica hrvatska, Zagreb 1929. Hrvatske narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne; sakupio Kamilo Blagajic, Zagreb, 1886. Hrvatska narodna sala, uredio Josip PasariC, Matica hrvatska, Zagreb, 1923. Hrvatske narodne pjesme i pripovjetke iz Bosne, skupio N. Tordinac, Vukovar, 1883. Hrvatske narodne pjesme, Zagreb, 1943. Hrvatske narodne bajke: Drvo__ nasred svijeta, priredila dr Maja BoskoviC-Stuli, Skolska knjiga, Zagreb, 1968. Izabrane narodne pjesme, ienske, priredio dr Nikola Andric, izdanje Drulltva hrvatskih srednjoskolskih profesora, Zagreb, 1913. Jovanovic dr Vojislav: Srpske narodne pripovetke, antologija, Beograd, . 1925. Kapetanovic Mehmed-beg Ljubusak: Narodno blago, Sarajevo, 1887. KaradZic Vuk Stefanovic: Srpske narodne poslovice, izdanje "Nolita«, Beograd, 1969. KaradZic Vuk Stefanovic: Srpske narodne pripovetke, »Nolit«, Beograd, 1969. KaradZic Vuk Stefanovic: Srpske naradne pesme, "Prosveta«, Beograd, 1952. KreSevljakavic Hamdija: Esnafi i obrti u starom Sarajevu, »Narodna prosvjeta«, Sarajevo, 1958. MaZuranic Matija: Pogled u BOS/1U, putopis, tisak Narodnih novina, Zagreb,1938. Muslimanske tenske pjesme, priredio Alija Nametak' Sarajevo, 1944. Nametak Alija: Od besike do motike, narodne lirske i pripovijedne pjesme bosansko-hercegovaekih Muslimana, vlastita naklada, Sa­ rajevo, 1970. 26*

403

Narodne pripovijetke, skupio Vuk vitez Vrcevic; naklada knjizare Dragutina Pretnara, Dubrovnik, 1886. Narodne gatalice i varalice, skupio Vuk vitez Vrcevic, Dubrovnik, 1883. .Narodne lirske pjesme, uredio dr Branko MagaraSevic, Prosvjeta, Zagreb, 1951. Narodne pjesme, izdanje Lavoslava :tupana, Zagreb, 1848. Narodne pjesme, lI, izbor i redakcija Osman Hadzic, "Veselin MasleSa", Sarajevo, 1969. Narodne poslovice i zagonetke, priredio dr Branko Magarasevic, Prosvjeta, Zagreb, 1952. Narodne poslovice i zagonetke, priredio dr Tvrtko Cubelic, skolska knjiga, Zagreb, 1957. Narodne podrugaCice, skupio Vuk vitez Vrcevie, Dubrovnik, 1888. Narodne pripovetke, uredio dr Vojislav £lurie, Prosveta, Beograd, 1948. Narodne pripovijetke, izbor i redakcija Subhije Hrnjevic, izdanje ,>Veselin MasleSa«, Sarajevo, 1970. Narodne pripovijetke, priredila Maja Boskovic-Stulli, Zora i MH, Zagreb, 1963. Narodne pripovijetke priredio dr Tvrtko Cubelie, skolska knjiga, Zagreb, 1963. Narodne pripovijetke, uredio dr Branko Magarasevic, Prosvjeta, Zagreb, 1951. Prodanovic M. JaSa: Antologija narodnih pripovedaka, SKZ, Beograd, 1951. Popa Vasko: Od zlata jabuka, rukovet narodnih umotvorina, »Nolil«, Beograd, 1958. Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine, prikupio, izbor i redakciju izvrsio Sait Orahovae, "Svjetlost«, Sarajevo 1968. Skaric Vladislav: Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo, 1937. Srpske narodne pripovetke, uredio Veselin Cajkanovie, Beograd, 1929. Srpske narodne pripovijetke, ponajviSe kratke i saljive; skupio Vuk Vrcevic, Beograd, 1868. 101 Nasrudin-h'Pdzina saJa, izdao Resad Kadic, Sarajevo, 1968. Saljive narodne pjesme, izbor i redakcija Hamid Dizdar, Sarajevo, 1953. Saljive narodne price, izabrao Dusan Makavejev, Prosveta, Beograd, 1963. 'Saljive narodne price, odabrao i priredio Alija Bejtic, Seljacka sloga Zagreb, 1955. Saljive narodne price, priredila Cveta Kotevska, Narodna knjiga, Beograd, 1964. Saljive narodne pripovijetke, priredio dr Stjepko TeZak, skolska knjiga, Zagreb, 1965. skaljic Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Saraje­ vo, 1965. Truhelka dr eiro: NaSi gradovi, Sarajevo, 1904. Velika narodna lira, priredio Ivan Ceneric, Narodna knjiga, Beograd, 1953.

RJECNIK* A

Abdest, avdest, abdes - pranje Alemdar - bajraktar ruku, nogu i liea pred molitvu Alidun - Ilindan Ackati - ubvatiti, uloviti Alim - ucenjak, vjerski ucen covjek Adet obicaj, navika Adidzar, jadidZar - dragulj, dragi Al-katmer - erveni karamfil Almas, elmas dijamant kamen Alterlsavati - podizati cijenu Aferlm - bravo, izvrsno At uCiniti - oprostiti Arnan - pobogu, zaboga, ako boga ZllaS! Aga - prvak, veleposjednik Ahar-odaja - soba za goste Amanet - povjerenje, zalog Ahdnama povelja, politicki u- Amber veoma mirisljava mate­ rija govor Amidia - strie Abmedija - ealma, turban Anasena siti od Anasini siktim Ajekterija - put, poputbina turska psovka Ajluk, ailuk - mjesecna placa Akca - para, novcie Anlaisati - razumjeti. shvatiti Akran, akram - vrsnjak, prija- Anterija gornja haljina s ukra­ sima telj Arslan - lay AkSam - sumrak, prvi mrak Arsin - stara mjera za duzinu AkSam bajrosum - dobra vecer soba za primanje Aksamluk - vecernja sjedeljka Arz-odaja Arzubal, arzohal molba, preduz piCe i mezu stavka AI - otvoreno erven, ruZicast AlabaSakast sarenoglav, pjegav Asi, asija - obijestan, siledzija Asker - vojnik, vojska Alah, allah - Bog Aspra - srebren novae Alah emanet - zbogom AIahu kudretile - s bozijom po­ Astar - postava moti Ascibaila - glavni kuhar AIab-rahmetile - rahmetejle AsCija - kubar boze, smiluj mu set Aliicare - ja~, oCigledno Alaj - svjetina, parada, svecana Asik dragi, momak povorka; u vojnickom smislu Asikovati - voditi ljubavni ra­ - pukovnija zgovor Alaj-beg - komandant, pukovnik Aslama - tresnja Alajli - sveCani, paradni At, hat - konj plemenite pasmine Alat - konj rilfaste dlake Aleador - crveni btor Atlija - konjanik AIeak mangup, vragoljan Avaz - glas Alejkumu selam - pozdravljam AvaziIe - glasno, na say glas vas, bozja milost na vas! Azgin obijestan, nemiran

*Uz najveci dio objaSnjenih njecl 1 pojmova U ovom rjeCniku izostala su tumacenja nekih izraza za koje nisam nasao sigurnu inter­ pretacijn.

404

405

uznemiravati Anail - andeo koji uzima dusu Bihuzuriti Bilabi boga mi AZdaha - zmaj, ala Bir - jedan, cim, kako Birdem - odrnah B Biva - tako Bonluk - izobilje Babo otae Bos - prazan, uzalud BadZa dirnnj ak Bosea rubae, stolnjak Baht - sreea Bosealuk - da~e mladoBahtli - srecan '. zenjinoj bra6 I sestrama Bahtsuz - nesretan 'BOMuk - j}rnzruna --Baildisati se pasti u nesvjest Brena pera - pera za letenje Bajdala - dzabica, one sto je BudZak - kut, ugao badava Bujnun - izvoli, izvolite Bajram godisnji vjerski praz- Bujruntija - zapovjedno pismo nik pase Bardak - zemljani sud za vodu BnIa - vjeroueiteljiea Basamak - stepenica, preeaga Bulbul slavuj na Ijestvama Burundiuk - koprena BaS - glava Butum, butun - sav, citav, cio BaSkali - odvojeno, posebno Buza, boza - osvjezujuce piCe BaSlija - igla s glavom, ukrasna pribadaca C Batal pokvaren, neupotrebljiv Bataliti - pokvariti, okaniti se Cakar - raznobojnih ociju, raz­ Baterlsati - izgubiti rok Bazrdan, bazer4an - trgovae Cakmak kresalo, ognjilo Betar - neoienjen Cakmali, cakmakli - sjajne, erne Beden, bedem - zid tvrdave i pravilna luka obrve Bedevija - kobila arapske pas- CakSire - hlace siroka tura i mine uskih nogaviea Beg feudalae; plemic Calgija - svirala Begenisati - izabrati po svom Calma - platno oko fesa, saruk ukusu Camasir ves, rublje Begluk - begovsko imanje, sje- Capra - kola diste bega iIi pase Cardak lijepa, visoka kuCa, ljeBekri, bekrlja - pijaniea tnikovae Bekrijanje raspusan zivot carltu - felek, felet - ratna za­ Belaj - nesreca, zio preka; vrsta topa Belajisati - patiti se, mucno zi- Cata! - dvostruki jular iIi uzda vjeti sa dva povodea BeleDZUka - narukviea, karika Catali - racvast, viljuskast, zaBeli - zaista, sigurno mrSen Ben - madez na lieu iIi tijelu CalIS - podoficir BenIuk, beluk jelek. prsluk Cehra lice, izgled, fizionomija Bensilab - siroki kozni opasac, Cehreli - lijepa izgleda u lieu, ve­ pojas za oruZje dra liea Benzer sliean, nalik eeiz - djevojaeka oprema Berat carski ukaz, povelja Cejreeiti - komadati, raskidati Bericet - izobilje eejrek - eetvrtina Besleisati - hraniti, izdrlavati Cekma - prozorsko krilo, ladica BeSika - kolijevka Cekmedie, CekmedZa - koveeZic Beter - los Covjek Celebija gospodin, dZentlmen Bezbeli - zaista, naravno eengele od eengel gvozdena Bezistan - pokrivena earilija kuka Bigair hak - na pravdi boga fevkenl - ukrasni rukavi na do­ Bihuzur - ometan lami

406

eevrrna, cevra rubae od finog beza Cibuk - kamis, cijev sa lulieorn za puSenje Cifak par Cifluk feudalni posjed Cipeija od Cifcija krnet, beze­ rnljas CUte, od eift par, dvoje dvo­ struki Ciftijan, Ciftijane - zenske gace, vrsta dimija Cikti-dikti - doslo-proslo Cirak, Cirjak - svijecnjak, svje­ tiljka Cirpija - u boju namoceni konae CiUuk, Cifluk - begovsko imanje Civija - klin Civit - modrilo, indigo Ciza - graniena erta, rnjera Cohodar dvorjanik Cok - rnnogo, puno Cust bitar, spretan

Citab knjiga, zakon, sveta knjiga corluctti - prkositi corluk - prkos, inat cosati - aSikovati, saliti se, nad­ mudrivati se Cosli - smijeSno coso - llIusko rijetke brade i br­ kova coSe ugao; cose-efendija - covjek s ugla uliee cufur, kufur - bezvjerstvo, nevje­ rovanje u jednog boga cuJanija - vragoljan culah - kapa eurak - bunda, kozuh curcija - majstor za curkove, krznar curdija - gornji dio odjece po­ stavljen mnoIIl curs - govornica

D

c Caba - sveta zgrada u Meki cafir, kafir - nevjernik, nemu­ slirnan cage papir, hartija Cahija - vrsta peciva, zasladeni krulI car - dobitak, zarada casa - dublja posuda za corbu, rnlijeko catib pisar, cinovnik cefenak, cepenak - krilo, kanat starinskog dueana cefln, tefini, kefini bijelo platno, sifon u koji se zamotava mrtvae za sahranu cebaja, eaja - pomoenik, zastup­ nik ceif, cejif, cejf, eef, kejf nasla­ da, uiivanje, zelja, prohtjev Cejfiti uZivati u neeemu ceifsuz - neraspolozen, maIo bo­ lestan cernal - savrSeIlOst, vrhunae mo­ o i slave cemer - komi ili platneni pojas u kojem se nosi novae cevap - jelo od mesa s umakom Cibarast dopadljiv, lijepa iz­ gleda cifta - trgovcic, skrtae, filistar

DaidZa, dajidZa, dajo, dajko, daja - ujak. materin brat Dajanisati (se) - podnositi. trpje­ ti, odolijevati Dajanli, dojanli - izdrlljiv, tra­ jan, cvrst Dalga - val, talas Dava, davija - tuzba, optuZba, parnica Davranisati se - oporaviti se Davudiija, daudiija - tuZitelj Defter, - kao tefter - biljeznica Degeneeiti - batinati Degenek - batina, sipka za ba­ tinanje Deliba§a najbolji junak, prvak mOOu delijama Delija junak, junacina De1ikanlija - mladiC u punom jeku, u punoj snazi Dembel, tembel - lijencina, ne­ radnik Demek - dakle Demir - gvoide, zeljezo Demirli zeljezan, ad zeljeza Denjiz more DeredZa - stanje, poloZaj Derja - velik, sirok, ueen, bogat Derman - spas, Hjek, pomoe Demek - vaSar, sajam, narodni zbor

407

Ders - nastava, predavanje Deft - jad, briga, muka, bol Dertli - zalostan DerviS - pripadnik sekte u islam­ skoj vjeri Devar, devr - otkup grijeha Dever - tegoba Deverati - proiivljavati, patiti se Deverli - tegoban, teZak, mucan DevekuSa - noj Devlet, devljet - carevina, car­ stvo, driava Devletiti se - cUditi se Diba - vrsta teske svilene tkani­ ne s cvjetovima, brokat Dibiduz - potpuno, sasvim, do­ kraja DUber - dragan, ljubavnik; lijep, krasan Dimije - zenske siroke pumphla­ ce koje se nose umjesto suknje Dimiskija, damaskinja - sablja iz Damaska Din vjera, vjerozakon Dieek - greda, stup, stoier; gla­ var, prvak Divan - razgovor, vijeee, skupsti­ na, savjet Divanija - vrsta arapskog pisma kojim su pisani carski fermani Divanhana, divhana, divanana ­ prostorija za razgovor, vijecanje Divit pernica sa mastionicom zajedno Dix, diza - red, niska, struka Dixdar zapovijednik tvrdave Dohaberiti - dojaviti, obavijestiti Dohakati doci kome glave, u­ propastiti, uciniti kraj necemu DolaI, dolap - nepomicni ormar sa policama Domuz svinja, krmak Dorat, dorusa - konj, kobila za­ tvoreno crvene boje, crvenosme­ de dlake Dorcol, Dortjol - raskrsce Dost - prijatelj Dova - molitva bogu, blagoslov Dovale, dovalje, ejdovale - Zbo­ gom, s bozjim blagoslovom! Dram - mjera za tezinu, tacno: 3,207 grama Dramaluci, drame earape mu­

ske i zenske od najljepse !anke vune

Duduk - svirala, mala jednocjev­ na ili Qna koju djeca u proljece prave ad vrbove kore Duman - dim, magI a, prasina; briga, polusan Dunder - tesar i zidar Dunjak, dun'aluk, dunjaluk (du­ najluk) - ovaj svijet, ljudstvo na zernlji Durati - trpjeti, podnositi DuSema - kucna prostirka Dusmanin - neprijate1j, protivnik Duvak yeo nevjeste, tanka ko­ prena za mladu Duvar - zid DuveJ - Car, kralj; carstvo, kra­ ljevstvo, driava Duz ravan, uravnan Duzenli - dotjeran, ureden, nagiz­ dan Duzina - svezanj, snop, tuce ne­ kih predmeta Dvizac ovan iii jarac od dvije godine Dt Dtaba, dZabica - besplatno, dato na poklon Dtada cesta, drum Diahll neznalica, nepismen co­ vjek Dtam staklo, prozorsko staklo DZamija muslimanska bogomo­ lja Dian dusa Dianum benum uzreClca: duso si mi draga, duso moja! Dzefa - svada, prepiranje, gala­ rna Dzehenem pakao Dzelat - krvnik Dtelep, l'telep, l'teljep - stado, kr­ do stoke Dzelepcija, dZelebdZija - trgovac stokom Dzemadan, dZamadan - vrsta mu­ !§kog zatvorenog prsluka od cohe iIi kadife D-lemat - sktipstina, drustvo, za­ jednica, opCina DZematiIe - skupno, zajedno u drustvn DZemre, dZemreta - topia zraena struja u proIjece DZenabet - poganac, nevaljalac, spadaJo

408

Dienaza, dZennaza muslimanski sprovod Dienet - raj Dienetlija - onaj koji ce u raj, koji je zasluiio raj DZenjak, dzenak, dZanak, dZenek - bitka, okrsaj, borba Dzevap, dZevab, - odgovor Dievapiti, dievabiti odgovarati Diezva, dZevza - bakrena posuda za kuhanje kafe DZida - koplje, tanko i dugaeko DiidZa - igracka za djecu, zvecka na­ DZidZali, dZidiajli, dZindiali kicen, nadiidian Dillicija - bacae dzilita, igrae dZilitom Diilit - comaga, kratak stap s kvrgom na jednom kraju; vrsta viteske igre u kojoj se sluzi dZi­ litom DZilt - povez, korice uvezane u kozu DZimrija - skrtac, tvrdica; pro­ palica, prosjak Diin - duh, demon, .dobar iii zao Dtomba - provalija, ponor, bez­ dan Diomet, dZormet - darezljiv Diube, dZuba - adora, mantija muslimanskih svecenika, obieno od crne cohe Diuma, dZurnaj, dZumaja - po­ dnevna sveeana molitva petkom DZumbus, dZumbuS - sala, vese­ Ije, zabava Il Dahkad - katkad, ponekad Ilaur, tfaurin, tfavur - nemusli­ man, nevjernik, krseanin Ilecerma, jecrma, jeeerma, geeer­ rna - vrsta prsluka sa tokama Deisija, l'tejisija, 4ejsija - odjeea, ruho, odijelo Del, ltela hodi, dobro dosao! Dela maSalah - Oh dobro mi doSao, hodi! dode, stize Deldi Dem - mala, metalna preeaga konju u ustima DemidZija ladar, brodar, spla­ var Demija, gemija - lada, brod Dene - opet, joll i jos

Derdan, gerdan, gendar ogrlica, nakit oko vrata Derdek, gerdek - lozruca, soba u kojoj mladenci provedu prvu bracnu noc Derdef, derdev - postolje na ko­ jem djevojke razapinju platno i vezu Derz, gerz - momak, mladiC Ilerzovanje, gerzovanje mornac­ ko doba, momkovanje Devrek-turban - vrsta turbana zamotanog na kolute Ilidija, dido, dida - objesenjak, zivahan mladic; junak Ilogat, 4ogo - bjelkast konj, bi­ jelac, bjelas Doja - toboze, bajagi Doz aka; okno na prozoru Dozluci - naoeale Dugum - veci bakreni sud za vodu I)u] Ma, ruZica, cvijet 1JumiS, dumui - srebro DumrukCija, l'tumrugdZija - ca­ rinik Dumruk carina Dunah, gunah grijeh DundeJuk, 4unduJuk - dnevnica, nadnica Duture, 4uturlce - sve ujedno, u­ kupno, pausalno Duturum nesposoban za kreta­ nje od starosti iIi bolesti Duvegija, 4uveglija - mladozenja Duvezlija svileni konac Duzdan - noveanik Duzel, 4uzeli - lijep, krasan Duzeluk ljepota

E EbJehu, habJehu, hableho - luc­ kast, budalast, caknut Edepsuz - nevaspitan, neodgojen, neuljudan £diel - smrt, sudni cas, usud, kob Efendi, efendija - gospodin, go­ spodar; muslimanski svecenik Eglen, jeglen razgovor, zabava u razgovoru Eglenisati, jegJenisati, eglendisati - razgovarati Ehalija - mjestani, narod Ejdovale, dovale - Zbogom! s bo­ zjim blagoslovom

409

Ejsahadile, ejsadile, ejsahatlle, ej­ sabtile - u dobar cas posao! Ejvalah, ejvala - dovidenja, zbo­ gom; hvala, bas ti hvala Ekmekcija - pekar Ekser kIinac, Cavao Eksik, jeksik - nepotpun, manj­ kay, faliean, naeet Elem, od helem - tako, na koneu Elhamdulilab - hvala bogu Emer, emr - zapovijed, nalog, od­ redba, naredba Ememama, emarnama - pismeni nalog, zapovijed, naredba Emin covjek od povjerenja, po­ uzdanik Emir prvak, voda, vlastelin; vladar Eniierija, kao Hemiierija - ze­ mljak, sugradanin Erbab, erbap vjestak; sposo­ ban, okretan E~ hrana, opskrba Eskija starudija Esnaf zanatlija, udruZenje za­ natlija Espap oprema, roba za pro­ daju Esrar - tajne Esmer·lica - poput Misirke Evlad - porod, djeea, potomak, rodeno dijete Evlija sveti (;ovjek, "dobri« Ezan poziv, zov mujezina s mi­ nareta na molitvu Ezberleisati napamet nautiti Ezijtiti smetati, mueiti, F

fJ

I.,r~

"~

Faiz - kamata, prirastaj Fajda, vajda - korist, dobit FaI, faIe - gatanje, predskaziva­ nje Falake - naprava za sibanje po tabanima Faletat, faletanje gatati, ga­ tanje Farz - stroga islamska vjerska zapovijed, ono sto je strogo oba­ vezno Fatih - osvajac; Mehmed II osva­ jac Carigrada Fatiha - molitva za wnrle Fenjer - ruena svjetiljka na pe­ trolej ili je unutra usad:ena svi­ jeea

Feredza - zenski ogrtae, mantiI od erne iii modre eohe za ulieu Ferkli, farldi - drugeiji, odabraniji Ferman - sultanov ukaz, nared· ba, earska zapovijed; dugacko pismo Fermen dio stare narodne nos­ nje, vrsta prsluka od eohe, ka­ dUe iIi sajaka Fes, resie - muslimanska kapa s kicankom Fetva - uputa, propis, odredba vjerskog karaktera Fidije, Hd'ja - otkupljenje, ot­ kupnina za dusu umrloga Fil, filj - sIon FindZan, fildZan - soljica za emu kavu Firale starinska laka plitka obuca Firaun, Hraunka - Ciganin, Ci­ ganka Fise billab - udijeli u ime boga Fisldja sIavina, strcaIjka za vodu Fistan, vistan, fustan - zenska su­ knja; muska narodna nosnja u obliku suknje Fitne smutljivac, intrigant, spIetkar Fitnlja smutljivka, namiguSa, vragoljanka Frea - eetka, kefa Fukara - siromah, sirotinja Fukarastina siromastina Funduklija vrsta starog turskog dukata Fursat zgoda, prilika, zgodan eas; samovolja Fortutma, frtutma, fertutma ­ zbrka, metez, trka Furuna, vuruna - pec, limena; zemljana pekara Futa - pregaea, kecelja, zastirac G

Gajip, od gaib, gajb, vidljiv, odsutan Gajret, gairet, garjet pomoc; privdenost Gajtan - pamucna upletena vrpca ia odjeee Ganiluk - bogatstvo

410

gajp -

ne­

nastojanje, iIi svilena ukraSavanje

Garlb stranae Gasal od gasul .- kupanje wnrlog Gazap srdzba, bijes; nesreenik Gazapluk nesreea Gazi, gazija - heroj, ratni junak, pobjednik Gerz od derz - momak, mladic Gibet - ogovaranje Gida - mjera, obrok Gigo - veliki pijetao zutih nogu GondZe pupoljak, nesto milo i drago Granalija puska Cija je cijev izvezena na grane Greblje - groblje Gurabija - okrugli slatki kolae Gurbetluk - peealba, skitanje po tudini H

Haber, babar, aber vijest, glas, obavijest Hadum - evnuh, u~kopljenik Ham - hodoeasce u Meku, sveto mjesto Muslimana Hadiija - hodocasnik; HadZilejlek - rada s cabe Hadilluk - hodoCaSCe Hafiz - onaj koji zna kur'an napamet Hain, bajin, hajinin izdajica, nevjernik; nevjeran, zloban, prepreden Hair, hajir, hajr - sreea, dobro; dobrota, korist; dobrotvorna ustanova, zaduzbina Hair-dova - blagoslov, bogu upu­ cena molitva za nekoga Haire graditi - zadliZbine podizati Hair-haSa - ne, ne dao bog Hairli, hajirU - sretnol neka je sretno! Hairlija - sretan eovjek, sretnik Hair·sahibija - javni dobrotvor Hairsuz, hajirsuz - nevaljalae, nevaljast, nesretan, neposlusan Hairat, hajrat dobro djelo, dobrotvorna ustanova, zaduZbina Hajati - mariti Hajrola, bajru1a - koje dobro? dabogda prema dobru, 8to ima? Hajvan - zivotinja, stoka Hat pravo, pravda, istina; zasluga; dio prinosa koji Cifcija daje agi godisnje

Hakare, hakara, hakaret - grdilo, rugoba, sramota Haldk, akik - crveni poludragi, kamen, karneol Haldm, haCim - sudija, kadija Haksuz nepravedno, bespravno Hak·tal od hak·teala - uzvi~eni bog Hal stanje, prilika, okolnost, situac.ija Halac pucar, pamuka i vune prosto, blagoslovljeno, HalaI dozvoljeno Hala1iti oprostiti, pokloniti Halhala, ha1ha1 - narukvica u obliku koluta od zlata iii drugog metala Halik - stvoritelj svijeta, bog Halis cist, pravi, nepatvoren kolut, karika, Halka, atka obruc; krug; burma, vitica Halva - slatko jelo od brasna, masla i secera Halvaluk dar, nagrada, bakSis Halvat - velika prostrana saba u prizemlju starih kuca, intimna obiteljska soba HamajIija - zapis zavijen u platno iii kozu Hamal - nosac Hamam - javno kupatilo; kupao­ na u kuCi HamamdZinica sluskinja u ku­ patilu; Haman - gotovo, skoro Hambar, ambar zitnica, silos, spremiste Han - svratiSte i prenol:iSte za putnike HandZar - dugi siljasti nOl s ostricom na obje strane HandZija - vlasnik iii zakupac hana Hanikah - tekija s internatom za derviSe Hanuma - muslimanska gospod:a; zena, supruga Harab, harabat, haraba rusevan, razvaljen, zapusten Hara<: - glavarina, vrsta lil:nog poreza Haram - po vjeri sto je zabra­ njeno; nedopustivo, nepravedno HarambaSa - voda hajduka, haj­ ducki poglavica Haramija razbojnik, bandit, bajduk

411

Haran - stidan, lijepo odgojen; vrijedan, valjan, cestit Haranija manji bakreni kazan Harar - vreca od kostrijeti Harb - rat, boj, borba Hare trosak Hareiti - trositi Harem - zensko odjeljenje u mu­ slimanskoj kuCi; ogradeno dza­ mijsko dvoriSte Harvanija, havranija vrsta ogr· taca erne boje u turskoj vojsci Has - osobit, poseban, pravi, ori­ ginalan Hasna korist Hasta bolesnik, bolestan Hastal stol Hasura - prostirac od meke trs­ tike iii rogozine HMa - niposto, ne dao bogl Haliati - porieati, nijekati HaSarija nemirni, obijesni Haliluk trosak, novae za tro­ senje

Hat pismo, rukopis; od at ­ konj arapske pasmine

Hater, hatar, hator, hator sje­ canje, pamcenje; volja, zelja; pristranost Hatib - propovjednik, imam

Hatma jedno eitanje citava

kur'ana Hava vazduh, zrak Havizati se - dosjetiti se HavIija - mekani rutavi ruenik, frotir Hama - blagajna, riznica, blago Hamadar blagajnik Hazreti - sveti, uzviSeni, posto­ vani Hazur gotov, spreman, prisu­ tan Heeim lijeenik Hefta - sedmica, tjedan Hegbe - bisage Helae - propaliea, propao upro­ pasten Hele - napokon Hemliirija, hemlio zemljak, iz istog kraja ill mjesta Herif objesenjak, prostak Hero, Ero - Hereegovac Hesap, od hesab - raeun, broj, proejena Hesabiti - raeunati, misliti, sma­ trati IUcmet mudrost

Hila, hilla varka, prijevara, podvala Hise, hisa - dio Hizmet - sluzba, dvorba, Hizmetac, hizmeear; hizmeearica - sluga, sluskinja Hodaja od odaja - soba Hodia - muslimanski svecenik, vjeroucHelj, protesor u medresi Horjat, horjatin, hojrat, hojratin neotesanae, prostak, seljak, prost eovjek Hobf, hosap - kompot od voca, izvareno voce Hosdieldija dobrodoslica; HolldZeldum, holi geldum dobro dosao Hrka - gornja haljina podlozena pamukom (za zimu) Hrsuz - lopov, kradljivac; Hrl!um povika, ljutnja Hucum - sudenje Hucumet - drlava, rezim, vlast; Hucum-murasela - sudsko uvje­ renje Huja - cud, nervoza, srditost, Ijutina Hurija - rajska ljepotica Hutba propovijed za svecane moIitve petkom

Iman - vjera u jednog boga, vje­ ra islam Imdat, indat - pomoe u noveu, hrani, Ijudstvu Imdi - dakle load prkos, kapric, tvrdoglaYost Inaditi se - svadati se, prepirati se lnear, inkar - nijekanje, pori· canje IndZil evantielje, sveta knjiga Insan covjek Inllalah, im~ala - akobogda Islam muslimanska vjera; po­ uzdanje u boga i Muhameda Istifan - vijenac nevjeste Istihare - klanjanje prije sna u kojem treba otkriti rjesenje Istintak preslusavanje, ispiti­ vanje Haret znak dat gestom iii mi· mikom llitah apetit, prohtjev za jelom ItIak - otpustanje, odresenje, oslobodenje Izun - dozvola, dopustenje, pri­ vola, pristanak

I

Ibret - eudenje, neobicna prica, bajka Ibretiti se - snebivati se, euditi se Ibrik sud za vodu od bakra Ibriliim - svileni konac Ieindija - molitva izmedu pod­ neva i zalaska sunea (Cram - cast, poeast, doeek, po­ goseenje Idara - izdrlavanje, alimentacija, snabdijevanje Igbal - sreea Ihtijar starac Iklim klima, kraj zemlja IladZ - lijek I1idia - toplice Ilika - petlja, rupica na odijelu Ilum - znanje, nauka, znanost Ilumli - ueen, obrazovan Imam - glavar, svecenik pred­ vodnik u molitvi Imam - predvodnik molitve u diamiji

412

,

,

J Jabana, jabanac - stranae, tudin; strana, drugi kraj Jabandiija - stranac, tuiiin, ne­ srodnik Jacija - molitva dva sata nakon zalaska sunea Jadidar - dragulj, dragi kamen, nakit, skupoejenost Jafta, japta - tabla s natpisom, cedulja, etiketa, pismeni ras­ pored Jag mirisavo ulje koje hadtije donose iz arapskih zemalja Jagluk - duguljasti rubae zlatom izvezen na jednom kraju Jagma - grabljenje, otimanje, pijacka Jagmiti (se) - grabiti, natjecati se u neeeillu Jagrz - konj cmomaljaste, ke­ stenjaste boje Jahnija - vrsta jela od bravetine s Iukom Jallab - boze pomozi! Jalan - , Wan, potvoren, imita­ cija Jalduzll - pozlata, pozlacen

Jalija - obala, pust prostor uz rijecnu iii morsku obalu Jamak bajraktarov zamjenik, zastavnicki adutant Jamiti - uzeti, ukloniti Jandal, jandan - na strani, po strani, sa strane Jangija - pozar, vatra Jangi-kula pozarniea Jankesa kozna torba 0 boku, sarpelj Japija drveni gradevni materi­ jal, graiia; gratia tijela Jii rabi sueur hvala ti boze Jaramaz - nevaljalac, nepristojan Jaran - pripatelj, drug Jaranica - prijateljica, drugarica Jardum, jardun - pomoc Jasin - naziv 36. poglavlja kur'a­ na, uei se za dusu umrlih Jalimak - koprena od bijelog mu­ slina Jatagan - dugi krivi no:?: poput sablje, hand:l:ar Jauklall - dragi, momak koji se voli Jauklija draga, voljena djevoj­ ka, odabranica JavaS blag, spor; polako, pola­ gano, tiho Jazi-eage - eedulja s tekstom Jazija - pismo, pisanje, natpis, one sto je napisano Jazldiija - pisar Jarok - steta, zaliboze Jedek - povodac od julara; rezer­ va, konj koji se vodi za rezervu, ako ustreba Jedekile - s rezervom, rezervnim konjima Jediek - jelo, hrana, jestivo Jehudija - Jevrejin Jelek - prsluk Jemek - jelo, pripravljena hrana Jemenija - rubac od tankog pIa­ tna isarana evjetovima i gra­ nania Jemin - zakletva Jendi·bula, jenda, jengija - dje­ veruSa, svatovka, obieno zena starijeg brata Jendiluk Zensko djeverstvo, ulo­ ga djeveru~e Jenidunjal· divojka djevojka iz novog svijeta Jenji-Pazar, od Jenipazar Novi Pazar, grad u Sandiaku

413

1enjisati, jenisati, kao jendisati ­ nadvladati, nadjacati, nadhrva~ tati, nadigrati 1eribasma - vrsta soene krupne kruske 1esir - zarobljenik, suzanj Jetbn siroce, dijete bez jednog iIi aba raditelja 1etbn-sabiluk - djetinjstvo siro­ eeta 10k ne, njje, nema Jol put, staza 101daS suputnik, drug JoldZija putnik lordamiti - ponositi se JordamJi - ponosit, upet, ohol Jozija Azija Jumak mosur za namatanje konea K

Kabajet od kabahat - kriviea, krivnja Kabil mogucan, moguee Kabul primljen, uslisan, pri­ hvacen Kabul-dova uslisana molitva Kabuliti prihvatiti, usvojiti, uslisati Kabur - grob Kada, kaduna - gospoda, ugledna :lena, dobra domacica Kadar, kader mogucan, sposo­ ban, mocan Kaderije pripadnici jednog derviSkog reda Kadifa - svilena barsunasta tka­ nina Kadija sudija Kafez, kafaz, kavez krletka Kaftan - vrsta duge gornje ha­ ljine, bez postave, obicno od cohe Kahar - zalost, tuga, briga Kaharan, kaharli Zalostan, bri­ zan, neveseo Kabrlman - junak Kai1, kajll - sporazuman, spre­ man, voljan Kajmekam, kajmakam - zastup­ nik vezira iIi valjje Kajnak - izvor, vrel0 Kalabaluk - mnostvo, mnoZlla, puno, brojno Kalauz - putovoda, vodic Kalem - olovka, pero od trstike Kamara - hrpa

Kanafa, kanaf - uzica od kano~ plje Kanara - klaoniea Kanat - hila prozora, krilo peJ'­ nate zivotinje Kandilj - kandilo, uljena svje­ tiljka KanIi - krvav, erven kao krv Kantar - starinska zeljezna spra­ va za mjerenje tezine KapidZija - vratar Kara-ern Karaduzen - mala tamburica Karakol - nocni strazar, straZar Karaslame - erne tresnje Karati - koriti Karija - onaj koji pravilno iz­ govara rijeci iz kur'ana Karisik - smjesa, mjesavina; smjesa dviju vrsta zita Kasaba - Yaros, manji provincij­ ski grad Kasavet - tegoba, nevolja, briga, ialost

Kastile - namjerno, narnjerice

Kat red, sloj; struka;

za jedne haljine Katana - husar, naoruZani voj­ nik-konjanik Kalil krvnik, ubojica Kauk kapa od debele vunene iii pamucne tkanine Kaurin nevjernik Kaval svirala Kavaz strazar, pandur, sudski pozivar Kazaz svilar, zanatlija koji od svile pravi gajtane, sirite, kite i ostal0 Keran izvezen Kesim zakupnina Kidisati okoneati zivot; nava­ liti

Kijamet sudnji dan, smak svi­ jeta KiridZiJa. kirijas, prevoznik ro­ be s kolima i konjbna Kna, kma svadbeni obieaj bo­ jenja ruku, noZnih prsta i koze mlade prije prve bracne noei Kobajagi kao bajagi - toboze Kodiaman, kodZamit - velik, kru­ pan, ogroman KojasiU se - mnoziti se Kola4ele, kojal4ele - dabogda s lakoeom da ti bude; na zdravlje, dobar tek

414

Kolaj - lako, bez napora Kolansuz - bez pojasa Konak - prenociSte, nociSte; je­ dnodnevno putovanje; kuca u­ glednog covjeka; muliko odje­ Ijenje Koparan - tijesan i kratak halje­ tak s rukavima Kolilja - trka Kovanluk - pcelinjak Krdisati razbiti, slomiti, isjeci Krmzi - erven Krsmet kao kismet - sudbina Krzli-eiftljane - crvene dimije Kubura - mala puska, piStolj; teskoea, nevolja Kudret - pomoc Kuhija kao kujija - duboki bu­ nar, jama, eatrnja Kujisati kao okujisati - s muna­ re pozivati na molitvu KujundZija - zlatar Kulali konj sivopepeljaste boje Kulkuma bocica za mastilo, tin­ tarnica Kum pijesak Kumaii vrsta starog svilenog atlasa Kumaiili od svilenog atlasa Kundure cipele Kur'an muslimanska sveta knjiga Kur'an·hamajIija - knjiiica citata iz kur'ana koja se nosi kao ha­ majlija, u limenoj kutijici Kurban - zrtva, bravce iii goveee koje se kolje na kurban-bajram Kurisatl se, kurdisati - postaviti, namjestiti, napraviti Kurtarisati (se) - spasiti se, izba­ viti se, osloboditi se, Kustura - noZina Ktdlukovati rucati Kuvet - snaga, sila, jacina Kuzum eeremile jagnje drago Kvartati se - mijesati se L

Laf - govor, razgovor; prazan go­ vor, nadgovaranje Lafad2ija - razgovoran covjek Lafozan - momak, udvarae Lakrdija - rijee, govor Lal - tuZicaste boje kao rubin, rumen

Laia - tulipan; dvorski dostojan­ stvenik, carski dvorjanik Laziti - plaziti, puzati Lazum - potreban, potrebno Leden - lavor za umivanje Lejlek - roda, strk Libada - zenska kratka haljina, srebrom i zlatom ukraSena Licina - uZe, konopac Liman - luka, pristaniste Llna musira - znak marsala LondZa - mjesto sastanka, vije­ eanja

Lokma - zalogaj

Lud-a - malodoban, -bna

M

Madiarija - madZarski zlatnik Magaza - skladiste Magbul - cijenjen, drag; uvafen, uslisan, usvojen Mahala - gradska cetvrt, dio gra­ da iii sela Mahana - mana, greska Malnnuran - bunovan poslije mi­ vanja alkohola Mahrama - ubrus, rucnik, peskir Mahsuz - naroeit, specijalan, osobit Mabzar - peticija, kolekivna mol­ ba iIi tuzba; izvjeStaj Majdan - rudnik Mal bnanje, imovina, imetak Maman - obijestan, vatreo, obi­ eno konj MandaI - zavor, drvena iii zeIje­ rna sipka kojom se zatvaraju vrata iznutra Mangala, mangal - sud od bakra, pleha iii zemlje u kojem se drli zeravica radi grijanja sobe Mani zavidan, protivan ManidZija - zavidnik Manija znacenje, smisao, tn­ maeenje Marifet znanje, umijeee, vje­ stma Marifetli - vjest, snalaZljiv Maslahat pribor, jestivo Maliala - baldja, luca, zublja Malialah, maliala - izraz cudenja iIi dopadanja, izraz radosti pri doeeku gosta; zapis protiv uroka M~trafa casa ukraSena sara­ rna iIi brulienjem

415

Mavi plav kao nebo Mazgal - puskarnica na karnenoj kuli, prozorcic Medet, meded - avaj, pomagaj, upornoC! grad u Saudijskoj Ara­ Medina biji Medresa - muslimanska vjerska skola Meder - dakle, bogme Megara - peCina, spilja Mehana, mejhana krema, go­ stionica Mehlem, melem - mast koja se privija na rane, kraste, uboj Mejdan, megdan - povelik prazan prostor; vasariste; boj, dvoboj, duel MejdandZija, megdandZija - onaj koji izlazi na dvoboj Mejit, meit - mrtvac, tek umrli covjek Mejtef, mekteb - muslimanska osnovna vjerska skola Mejtefari - ueenici mejtefa Mekter, mehter - muzikant, clan orkestra Mekterhana, mebmerhana - tur­ ska muzika, banda Melee, melek, melaiee, melaike andeo Mem, memla, nem nem1a - vlaga Mem1eeet memleee, memleeet ­ drZava, zemlja, zavicaj; mjesto, grad Memli - vlafuo Menduh, menduhe - nausnice Menzil, menzul - tatarska, posta; tatarski konj na kojem se posta prenosila Menzilhana, menziIana - turska postanska stamea Meraja - utrina, ledina, pasnjak Merak - naslada, ufivanje, ugod­ no osjecanje, ugodno raspolo­ zenje Meram - zelja, volja Merdevine, merdiven - stube, ste­ peniee, ljestve MerdZan - koral MerdZanldnja - mala puska ukra­ sena merdZanima Merhaba - dobro dosao! Merbamet, mebramet - samilost, mHost ,milosrde Mesdiid - manja dZamija Mestve - Iagane kratke cizme

Mescema, mehkema, meheema ­ sud, sudnica Meteriz opkop od zemlje, rov, sanae Mevlud - rodendan Muhameda Mezar - grob Mezarluk - groblje Mibrab - ovalno udubljenje u procelju dZamije Milet - narod Minder - slamnjaca iii silte vu­ nom napunjeno na seciji Miskal - stara mjera za tezinu (dram i po); mjera za cistoeu zlata (1 wishI - 24 karata) Mizrak, mizdrak - koplje ciji bo­ dez ima oluke; koplje od baj­ raka Mor - ljubieast, modar Muavin - pomocnik Mubarec, mubarek - veselje, sla. vlje; sreean, blagoslovljen; do­ bar covjek, lijepe naravi covjek Muderis - nastavnik, profesor medrese Muftija - muslimanski svecenik najstariji po rangu u okrugu iIi pokrajini Muhabet - razgovor Muhur-sahibija - cuvar carskog pecata (veliki vezir) Muhzur - sudski cinovnik, izvrs­ ni organ suda ili uprave vlasti Mujezin - dZamijski slufbenik koji s munare poziva na mo­ litvu Mukadem - muski pojas bolje vrste od posebne tkanine Mukajet, mukaet - zainteresiran pailjiv, obazriv; mukajet biti ­ obratiti painju na nesto Mukte - badava, besplatno Mula, mulla, munla - ucen Co­ vjek, teolog; kadija u veCim gradovima; titula koju je sulta."l dodjeljivao ucenim Ijudima Muluc - kralj, vladar Mumin - vjernik, musliman Munadiat - sveeana pjesma bogu Munara, minara, minaret, minare - visoki vitki toranj dZamije Munasib, munasip - umjesno, zgodno, shodno; povoljno MunedZiba§a - glavni astronom, astrolog MunedZim - astronom, astroIog

416

I,

Murasela - poslanica, sluzbeno Nasuliti (se) - izmiriti se, poml­ pismo kadije, pozivnica, nalog riti se, nagoditi se, naravnati se Mureeep, mureeef - crnilo, vrsta Nebaht - nesreca, zao udes crnog mastila, tinte Nefer - obicnik vojnik, vojnik­ Murtat, murtatin - izdajica -pjeSak

Musaf, mushaf, - sveta knjiga, Nesw - porijeklo kur'an NiCah - brak, vjencanje, gotovina Musafir - gost, putnik, namjer­ koju muf daje zeni prilikom nik sklapanja braka Muselim - isto ~to i kajmekam Nijet - namjera, nakana, naum - zastupnik pase Nimet - bozja blagodat, bozji Mullebak - drvena resetka na dar; hljeb

prozorima starih muslimanskih Nisan - cilj, meta; biljeg, znak kuca na tijelu, madd; orden, odli­ MuSema - ovosteno platno kovanje; nadgrobni kamen na Musir - marsal muslimanskom grobu Mulltuluk, mustuluk - billiS, na­ Nizam - regularna vojska u tur­ grada za dobru, radosnu vijest skoj carevini Mutabdiija - onaj koji pravi po­ Nobecija - stratar, redar krovee NobM~r - kandirani, zuti serer Mutaf, mutap, mutab - pokrovac Nokta - tacka od kostrijeti Nushadiija - spravljac zapisa, Mutevelija - upravitelj vakufa amuleta Muteselim - kotarski nacelnik Nur, Durak - svjetlo, svjetlost, Mutlak, mutlaka - po svoj priIici, svjeZina; plamen koji se javija sasvim vjerojatno na grobovima poboZnib (narodno Mutvak, mutfak - kuhinja vjerovanje) Muzur od muhzur - sudski c1- Nuto - eno, gle novnik

o N

Naeve - sanduk za brasno Nadvor - napolje NadZak - sjekirica na dugom drSku Nafaka - ono sto je covjeku sudeno da pojede i popije NahiJa - rupa, upravna jedinica manja od kadiluka NaJ - vrsta inStrumenta Nalbant, Dalbanta, Dalbantin _ potkivac konja Nalbantnica - potkivacka radnja Nalet te bilo - proklet bioI Nalune, nanule, nalule - vrsta drvenih natikaea Nam - glas, popularnost Nama - pismo, dopis Namaz - muslimanska molitva

koja se obavija pet puta na dan

u odredeno vrijeme Namus, namuz - cast, eestitost, postenje Nana, Dena - baka, oCeva ill materina mati

27

Narodni humor i mudrost Muslimana

Obdulja - konjska trka Obeznan1ti se - onesvijestiti se Obispatiti - posvjedoCiti OdadZija - sobar, sobarica, po­ sluiitelj

Odaja - soba OdZak - dirunjak; ognjiSte; kuca, dom; porodica, koljeno, rod be­ govska kuea uvijek otvorena za putnike namjernike OdZakIija - soba, prostorija kOja ima ognjiSte sa zidanim dim­ njakom OgraJisati, ogralsati - nagaziti na cine; naici na kakvu neprijat­ nost, na zio udariti, nastradati OgraS, ogro~ - borba, okrSaj Ojsadile od ejsadlle - sretno Oka - stara mjera za tezinu, Okaharlti (se) - oZaIostiti (se), snuiditi (se) Oklagija - obli stap za razvijanje jufke Okorno - osorno Okuisati - pozivati na molitvu Opepeliti - progovoriti

417

, OpharCiti se - istroSiti se Ordaga - aga ordije; visoki cin u janjicarskoj vojsci Ordija - vojska, armija u turskoj earevini Orta - sredina, srediste; mejdan, pozornica; srednji Osanisati se - dosadivati se razgJedati, Osejiriti, osejriti prcgledati P

PaCe, paea - noZiea, pihtija, hladetina Padi/lab - car, vladar Pafte, pavte - spone, kopce Paj - dio Paja - poloiaj, em, Cast, stepen Parmak - gruoo otesana daska Hi letva koja sluii za ogradu Pasa - visoki vojni dostojanstve­ nik u rangu generala Pasalija - Covjek u sluibi paSe Patisati - zastati, prestati, smi­ riti se Pazar - pijaca, pijacni dan; ku­ prodaja, trgovanje Pazar-bula - trgovka Peea koprena na lieu Pehlivan, pelivan - akrobata na iici iIi uzetu Peik, pejik - glasnik, kurir; brz, okretan

Pejgamber - boziji poslanik, pro­

rok Muhamed Peke, peke dianum - po volji,

I I

\1

I

kako itellS

PendZer - prozor Penga, penjga - slika, portret Perde, perda _ zavjesa, zastor na prozoru, yeo, pregrada, zaklon Pervaz - ograda, omr, optok; drveni omr za vrata ill prozore PeSkeS, peSi:eS :- dar, poklon PeJlkir, peJl15ir rucni otirae, ubrus, marama PeStema1j - zastirac kojim se kupac zastire u hamamu Pijade - pjeSak, vojnik-pjesak Pilav, pilar - jelo od dinstane

rue

PJ.riru!, pirindZ - futa bronza Pirlitanke - duge izvezene puSke Piru ihtijar - covjek u dubokoj starosti

PiSman (se uciniti) - pokajati se, odustati Pismaniti se - predomisljati se Pod taman - potpuno Pohareiti - potrositi Ponajlak - polako PopiSmaniti se promijeniti misljenje Populan - ukraSen pulama-zutom dugmadi od kovine Porediija - poreznik Posuliti (se) - pomiriti se, izmi­ riti se Porkulja - svinja Preteslimiti - predati nesto dru­ gom Priuza :....- spaga za vodenje govo. Ceta Promuhabetiti - porazgovoriti Provaziti - progovoriti PrtIjati - seliti, putovati Pull, purli, pulali ukrasen malim zutim iii srebrnastim du­ gmadima od kovine Pusat, puset - oru:ije; konjska odora Pustekija, pusteeija - prostirac od koze bravceta s krznom Pusula - eedulja, pisamee, potvrda Putalj konj bijelih nogu do koljena R

Rabun, rabum Alah - gospode boZe, na svemu ti hvala! Rade, rada - pauk Raf, rafa - polka, pregrada u ormaru ili stalaii Rahat - zadovoljan,' miran, spo­ kojan Rahatluk - zadovoljstvo, sreea Rahmet - bozja milost, pokoj Rahmetile, rahmetejle pokoj dusi umrloga Rahmetli - pokojni Raht - konjska oprema, nakit konja Rahvan - vrsta konjskog hoda, dresirani kas konja Rakam - brojka, racun Ramazan - mjesec posta kod muslimana Reeat - dio muslimanske molitve - namaza

418