NAS SVET KNJIGA
0|Page
NAS SVET KNJIGA
NAKON PADA II DIO Serijal Tri drugarice
PREVOD I OBRADA NAŠ SVET KNJIGA
Za J & C Vaša ljubav i hrabrost me inspirira. Druge prilike nisu date da se stvari urade pravilno, već su dane da pokažu da možemo biti čak bolje nakon što padnemo. NEPOZNAT AUTOR
1|Page
NAS SVET KNJIGA
Prvo poglavlje Margot NISAM BACILA pitu. I stvarno mislim da se svi trebaju fokusirati na sljedeće: vrhunska suzdržanost, kontrola slična onoj koju posjeduju budisti, jebena kraljevska priroda kojom sam blistala na dodjeli nagrade “Živahne Trešnje” i odlučila da to ne učinim. (Samo da se zna, razlog je košulja koju je nosio. Iako sam bila bijesna, čak i tad se nisam mogla natjerati da oskrnavim snježno bijelu savršeno uštirkanu Brooks Brothers košulju. Nisam čudovište.) Nije da bacanje punog pladnja kolačića— jedan po jedan, sa doduše slabim učinkom—na svog bivšeg dečka predstavlja ponašanje koje zaslužuje pohvalu. U potpunosti to razumijem. I svatko tko me dobro poznaje će reći da je to potpuno suprotno mom karakteru. Ja, Margot Thurber Lewiston sam ponosna na moju sposobnost da u potpunosti kontroliram svoje emocije. Zadrži gracioznost pod pritiskom. Ostani smirena i jebeno nastavi dalje. Moja smirenost rijetko kad poklekne, a sigurno ne poklekne u prostoriji punoj donatora za očevu senatorsku kampanju. Iskreno, nikad nisam bacala hranu u svom životu. Zapravo, nikad nisam bacala išto, što je vjerojatno razlog što sam imala poteškoća da pogodim metu (duboko sam se ispričala gospođi Biltmore zbog stolnjaka i Belleek vaze), a zasigurno ne bacam stvari unutar kuće. Obzirom da sam dobro odgojena i posjedujem manire. Dobre, stare tradicionalne “stari novac”1 manire. Mi vjerujemo u skromnost, kurtoaziju i nadasve – diskreciju. Bez obzira na sve, nikad nećemo prouzrokovati scenu u javnosti. Prema mojoj majci, Margaret Whitney Thurber Lewiston (svima znana kao Muffy), ništa ne pokazuje neukus—ili još gore, “novi novac”2 – kao što je to izazivanje scene u javnosti. 1
old money - Izraz kojim se obično opisuje klasa bogatih koji su bili u mogućnosti da zadrže svoje bogatstvo više generacija, često se odnosi na percipirane članova de facto aristokracije u društvima koja historijski nemaju službeno uspostavljen aristokratske klase (kao što je SADu). Obično izbjegavaju društvo „novih bogataša“ smatrajući ih neodgojenim i bez istančanih manira. 2 new money – izraz kojim se opisuju novi bogataši koji su se obogatili brzo i u novije vrijeme i ne posjeduju bogatstvo generacijama
2|Page
NAS SVET KNJIGA
Ona tvrdi da sam uzrokovala takvu, da će ljudi o njoj pričati i narednih godina. To je vjerojatno istina. Ali, mogu objasniti. BILA JE to poruka koju nitko ne želi primiti od bivšeg dečka utorkom u jedan sat poslije ponoći. Niti bilo kojim drugim danom, da budemo iskreni. Tripp: Moram te vidjeti. Vani sam. Ja: Prekasno je. Možemo li razgovarati sutra? Tripp: Ne, mora biti večeras. Molim te. Trebam te. Mršteći se na mobitel u mraku, zapitala sam se o čemu je riječ. Raskinuli smo prije više od godinu dana i iako smo održavali srdačan, ali krut odnos od tad, nismo imali privatan, licem u lice razgovor od noći našeg raskida. Dok sam razmatrala kako pristojno da riješim ovu situaciju, stigla mi je još jedna poruka. Tripp: Molim te, Gogo. Važno je. Omekšala sam malo vidjevši svoj nadimak, ne jer mi se posebno sviđao, već jer me je podsjetio na ljepše dane. Poznavali smo se dugo, naše obitelji su bliske i nekada davno vjerovala sam da ćemo ostatak naših života provesti zajedno. Mogu biti suosjećajna. Ja: OK. Stižem za minutu. Prednja vrata. Iskoristila sam minutu da ispustim kosu iz repa, obučem grudnjak ispod moje Vassar majice u kojoj sam spavala i uskočim u ružičasti par svilenih pidžama hlača. Teška ljetna kiša bubnjala je po krovu moje gradske kuće, pa sam požurila niz stepenice da otvorim prednja vrata, ali naravno, Tripp je bio savršeno suh. “Hej,” rekla sam stojeći pozadi, dok je zatvarao mokri kišobran i ušao u predvorje. Vrući, vlažni zrak ga je pratio pa sam brzo zatvorila vrata, sprečavajući ulazak vrućine, te sam upalila svjetlo. “Hej.” Spustio je kišobran u stalak pokraj vrata i prošao rukom kroz svoju uredno podšišanu tamnoplavu kosu. Nosio je ružičastu košulju sa podvrnutim rukavima i bijeli šorc na kojima su bili izvezeni kitovi u zelenoj boji. Posjedovao je i takve hlače, s malim, izvezenim kitovima u raznim bojama. Pogled mi se zadržao na poznatim Sperry cipelama koje je nosio bez čarapa. “Hvala što si me pustila unutra,” rekao je. 3|Page
NAS SVET KNJIGA
“Što se događa?” Prebacila sam svoju dugu kosu preko jednog ramena i prekrižila ruke na prsima. “Možemo li sjesti? Moram razgovarati s tobom.” U njegovom dahu sam osjetila dašak skoča, a nakon što sam pobliže pogleda njegovo lice, uočila sam da su mu oči zakrvavljene. “Možemo li razgovarati ovdje?” Vrpoljio se. “Gledaj, svjestan sam da nije u redu način na koji su se stvari odvile među nama.” “To je bilo prošle godine. Preboljela sam to, Tripp.” To je uglavnom bila istina. Međutim, ponekad sam i dalje osjećala neki dašak tuge, kad bih razmišljala o te tri godine koje smo proveli zajedno i o gajenim nadama da ćemo do sad biti zaručeni, pa čak i vjenčani, ali moj terapeut me uglavnom uvjerio da nije bila riječ o gubitku njega, koliko o gubitku sna koji sam zamislila za nas. U povjerenju i dalje nisam bila sigurna gdje je tu bila razlika. “Pa—što ako ja nisam?” Odmahnula sam glavom, potpuno zatečena. “Molim?” “Što ako ja tebe nisam prebolio ili nas?” “Što misliš s time? To nema nikakvog smisla, Tripp. Ti si nas prebolio prije mene. Ti si bio taj koji je rekao da se ne želi oženiti mnome. Ja sam bila spremna.” “Nikad to nisam rekao. Nije bilo osobno protiv tebe.” Isturio je svoju krupnu bradu. “Samo sam rekao da nisam siguran da li se želim oženiti.” “Pa, ja sam bila sigurna. I nisam namjeravala čekati da se ti odlučiš jednom zauvijek. Nastavila sam dalje, Tripp. Kao što si i ti.” Nastavljanje dalje je možda bio prenategnut pojam, jer nisam izašla ni sa kim od našeg raskida. Pritom je on viđen u gradu s mnoštvom djevojaka iz koledž sestrinstava. U zadnje vrijeme je izlazio s nekim koga su moji prijatelji zvali Margot 2.0, obzirom da je bila mlađa, plavlja i sisatija verzija mene. (Prema Muffy ništa od toga nije bilo važno, jer je ona bila “nova bogatašica”; odnosno potpuno neprikladna u očima Trippovih roditelja, Mimi i Deuce. “Što je s tvojom djevojkom? Da li ona zna da si ovdje?” “Amber?” namrštio se. “Ne, ne zna. Ona misli da sam sa svojim ocem, a i bio sam s njim ranije... On...” Mrštenje se produbilo i Tripp je progutao teško. 4|Page
NAS SVET KNJIGA
“On što?” Po prvi put, počela sam osjećati zabrinutost. Deuce je imao preko sedamdeset godina, visok krvni tlak i sklonost ka debelim odrescima i jakim pićima. Imao je treći srčani udar krajem prošle godine. “Da li je tvoj otac dobro?” “Da. On je dobro. Ali—” prebacio je težinu s jedne na drugu nogu, a pritom su njegove mokre cipele zaškripale na drvenom podu. Sinulo mi je da nikad nisam vidjela Trippa ovako nervoznog i neugoda je isijavala iz njega. Bilo kojim drugim danom, on je bio Gospodin Samouvjereni, posebno nakon dobrog skoča—pucajući od samouvjerenosti jednog zgodnog, bogatog, Ivy Liga—obrazovanog3 bijelca. “Ispljuni, Tripp,” rekla sam, sakrivajući zijevanje. “U suprotnom o tome možemo razgovarati sutra. Umorna sam i moram ujutro na posao. Mogu ti pozvati prijevoz, ako ne možeš voziti kući, obzirom da osjećam miris kao da si—” “Udaj se za mene, Margot!” Bacio se na koljena ravno ispred mene. “Želim se oženiti. Tobom.” “Molim?” Moje srce je lupalo u grudima. Da li je ovo stvarno? “Udaj se za mene. Molim te. Tako mi je žao zbog svega.” Omotao je svoje ruke oko mojih nogu i zagnjurio svoje lice u moja koljena Udarila sam ga po ramenima. “Za Boga miloga, Tripp. Pijan si. Ustani.” “Nisam pijan. Znam što govorim. Moram se oženiti tobom.” Prestala sam ga udarati i zurila sam dole u vrh njegove glave. “Kako to misliš da se moraš oženiti mnome? Zašto?” Zaledio se na trenutak, a zatim oporavio. “Moram se oženiti tobom, jer sam shvatio da si ti jedina za mene. Mi smo savršeni jedno za drugo. Ti si uvijek bila ta, Margot. Uvijek.” OK, bio je to poprilično patetičan prizor, sa škripom njegovih cipela, krvavim očima i kitovima na njegovom šorcu, ali nekako sam suosjećala s njim. Tripp nikada nije bio dobar u iskazivanju svojih osjećanja. Ni sama nisam bila osobito dobra u tome. “Tripp, molim te. Ustani. Daj da razgovaramo o ovome.” “Prvo reci da ćeš se udati za mene. Vidi, imam prsten,” rekao je, kao da se tek sjetio da ga je kupio. Iz svog džepa izvukao je malu crnu kutijicu, petljao je malo s prstima i konačno ju je otvorio.
3
Ivy League je fakultetska atletska konferencija koja obuhvaća sportske timove iz osam elitnih privatnih institucija visokog obrazovanja u sjeveroistočnom dijelu SAD. Pojam Ivy liga ima konotaciju za akademsku izvrsnost, selektivnost priznanja i društvenog elitizma
5|Page
NAS SVET KNJIGA
Udahnula sam i rukama prekrila usta. Ogroman, brilijantom izrezan kamen mahnuo mi je sa vitkog dijamantom optočenog prstena. Morao je imati bar dva karata, prekrasne boje i jasnoće. “Stavi ga,” požurivao je, uzimajući ga s baršunastog jastučića. Željela sam. O Bože, željela sam. Ali nisam se htjela udati za Trippa. Bilo bi pogrešno da stavim prsten kad sam znala da ću ga odbiti, zar ne? Jer sam ga morala odbiti. Bez obzira što je rekao, mi nismo bili više jedno za drugo, zar ne? Nisam ga više voljela. Možda bih ga trebala probati samo da budem sigurna, rekla sam sebi. Mislim, što ako ga stavim na prst i iznenada se dvorana ispuni glazbom, dugama i sunčevim zrakama? Što ako ga i dalje volim samo toga nisam svjesna? Zagriznuvši usnicu, ispružila sam svoju lijevu ruku i dozvolila mu da navuče prsten na moj prst. Pristajao mi je savršeno. Zadrhtala sam kad se podignuo na noge. Ali, nije bilo glazbe. Nije bilo duga, niti sunčevih zraka. Samo kiša, zvuk tih škripavih cipela, koje su ostavljale lokvice po mom divnom drvenom podu i taj pakleni šorc s izvezenim kitovima. Uzdahnuvši, pogledala sam svoju ruku posljednji put, prije nego sam počela skidati prsten. “Predivan je, Tripp, ali ja ne mogu—” Pokrio je moje ruke svojima, sprečavajući me da skinem prsten. “Ne govori to. Molim te ne govori to. Moraš se udati za mene.” Iznervirana, povukla sam moje ruke i skinula prsten s mog prsta. “Ne moram ja ništa.” “Preklinjem te, Margot. Molim te.” Glas mu je puknuo i u njegovim očima sam vidjela stvarni očaj. Nisam to vidjela u njemu od— “Tripp,” rekla sam polako. “Da li se nešto dešava s tobom?” Prije nekoliko godina, Tripp se borio s ovisnošću o kockanju, tonući u dug od više stotina tisuća dolara koji je na kraju njegov otac morao otplatiti. Koliko sam bila upućena, prestao je s kompulzivnim klađenjem do perioda kad smo bili zajedno. I zašto bi ga to uopće natjeralo da me zaprosi? Gutao je teško, njegova Adamova jabučica je zaigrala. “Ne. Iskreno, Margot. Riječ je o tome da sam očajan i usamljen otkad smo prekinuli.” “Nisi izgledao očajno i usamljeno” “Bio sam. Stvarno sam to bio. I bio sam totalni kreten prema tebi.” “Pa, bar se tu mogu složiti s tobom.” “Žao mi je.” Povukao me je u neprijatan zagrljaj, te sam zadržala ruke uz svoje tijelo, dok je prsten bio zarobljen u njegovoj šaci. “Mi smo zaista 6|Page
NAS SVET KNJIGA
stvoreni jedno za drugo, znaš da jesmo. Zajedno činimo smisao. I uskoro oboje punimo trideset godina tako da se trebamo prestati zajebavati okolo.” Odgurnula sam ga od sebe, zakoračila unatrag i ponovno prekrižila svoje ruke “To nije romantično. Uopće. I ti si jedini ovdje koji se zajebavao naokolo.” “Žao mi je. Loš sam u ovakvim stvarima, znaš da jesam... Ali... ali..” Izgledao je na sekundu inspirirano. “Dopunjuješ me, Margot.” Boreći se s porivom da ga ne izbacim van zbog njegove evidentne krađe riječi Jerry-ja Maguire4, zgrabila sam kutijicu i (pomalo nerado) vratila prsten unutra. “Slušaj, ovo je suludo. Prekinuli smo prije više od godinu dana. Ne možeš se samo pojaviti iz ničega i zaprositi me.” “Ali ja se želim oženiti tobom,” zacvilio je, dok mu je pogled odlutao ulijevo. “Onda bi me možda prvo trebao izvesti na večeru.” Ispružila sam kutijicu s prstenom prema njemu, osjećajući navalu zadovoljstva zbog načina na koji sam riješila ovu situaciju. Samo godinu dana ranije, već bih slala sliku mog zaručničinog prstena Jaime i Claire. Kimnuo je smrknuto i vratio kutijicu u svoj džep. “Svakako. OK.” Na vratima sam mu dodala njegov kišobran, te ga impulzivno zagrlila. Shvaćala sam činjenicu koliko je ovo moralo biti teško za njega—nije bilo lako tipu poput Trippa priznati da je pogriješio i da zatraži oprost. Pokazala sam visinu i zrelost u ovome, nisam li? “Razgovarat ćemo opet za dan ili dva OK? Moram da razmislim.” Otvorila sam vrata i on je izašao bez da je išta više rekao, otvarajući kišobran i štiteći se od nemilosrdne kiše. Nakon što sam ugasila svjetlo, prešla sam u dnevni boravak gledajući kroz prozor kako ulazi u auto. Kiša se slijevala u slapovima niz prozorsko okno, zamućujući njegov oblik. Nakon što su farovi automobila izgubili u mračnoj noći, vratila sam se stepenicama u krevet. Sveto sranje, razmišljala sam dok sam ponovno klizila natrag pod pokrivače. Kakav lud slijed događaja se večeras odvio. Ni za milion godina nisam mogla zamisliti da će Tripp doći pred moja vrata usred noći, s dijamantnim prstenom i preklinjati me da se udam za njega. To je bio takav preokret u njegovom stavu od prošle godine.
4
Jerry Meguire je glavni lik filma „Jerry Meguire“ kojeg je glumio Tom Cruise u kojem je izjavio ljubav Dorothy Boyd (Renee Zellweger) riječima „you complete me“
7|Page
NAS SVET KNJIGA
Dio mene bio je ljut zbog toga što je sad odlučio da smo stvoreni jedno za drugo, dok se drugi dio pitao da li mu je samo trebalo više vremena. Da li sam bila u krivu što sam vršila pritisak na njega kad jednostavno nije bio spreman? Da li sam ishitreno uputila “sad ili nikad” ultimatum? Jesam li previše inzistirala da se stvari odvijaju prema mom vremenskom planu? Ali, prokletstvo, razgovarali smo o svemu. Tri godine smo fantazirali zajedno o našem vjenčanju u kantri klubu, o kući u kolonijalnom stilu s centralnim ulazom, o dvoje djece, jedrilici, King Charles španijelu... nisu to bile samo moje želje. Bile su i njegove. I nisam li i dalje isto željela? Trebam li razmisliti o njegovoj ponudi? Bez obzira koliko je iritirajuće bilo što je spomenuo moj trideseti rođendan, na neki način je bio u pravu. Moj društveni krug je malen, nisam upoznala nikog u posljednjih godinu dana tko me je privlačio— koliko dugo sam namjeravala čekati prije nego što započnem sljedeću životnu fazu? Muffy mi je često govorila, Thurber žene se udaju i imaju djecu prije tridesete Gogo. Čak i lezbejke. Nije bilo da sam nesretna. Imam divne prijatelje, bliska sam s obitelji, novi posao koji sam voljela i predivan dom. Zašto sam onda osjećala da mi nešto nedostaje? Bila sam umorna, ali sam ležala budna netko vrijeme, igrajući se s četvrtim prstom moje lijeve ruke.
Naš svet knjiga
8|Page
NAS SVET KNJIGA
Drugo poglavlje Margot “TI SE ŠALIŠ.” Jaime je zastala s čašom prljavog martinija na pola puta do svojih usta. Claire je djelovala jednako šokirano, s tim da je ona uzela dodatni gutljaj svog koktela. “Ne šalim.” Odmahnula sam glavom i nasmiješila se. “Zašto nisi ništa ranije spomenula?” zahtijevala je Jaime. “Vidjele smo se jutros u uredu i nisi ništa od toga spomenula!” Jamie i ja smo od prošle godine radile zajedno u Shine PR, tvrtki koja se bavila marketingom i odnosima s javnošću i koju smo zajedno osnovale prošle godine. Njena diploma iz psihologije i marketinga i njeno iskustvo u reklamiranju se sjajno dopunjavalo s mojim iskustvom iz oblasti odnosa sa javnošću i socijalnim vezama, te je naša mala kompanija do sada bila veliki uspjeh. Već smo zaposlile asistenta, koji je upravljao sektorom društvenih medija za nekoliko naših klijenata i planirale smo angažirati još jednog iduće godine. “Zbog toga što smo jutros bile poprilično zaposlene, a ti si popodne imala sastanke s klijentima. Zaključila sam da ću vam objema reći večeras. “Pa, drago mi je da si pričekala,” rekla je Claire. Bio je to naš tradicionalni ženski izlazak srijedom. Sjedile smo u Buhl Baru nešto ranije nego uobičajeno, jer sam kasnije morala prisustvovati večeri za prikupljanje novca u svrhu kampanje mog oca. “Sad kad vas dvije zajedno radite i vidite se svaki dan,” nastavila je Claire, “Strahujem da propuštam pola tračeva uživo. I znači, zaista te zaprosio?” Kimnula sam. “Na koljenima, sa ekskluzivnim dijamantnim prstenom.” “Kakvo iznenađenje!” ciknula je Claire. “Kakav seronja,” rekla je Jaime. “Nadam se da si mu rekla da si gurne taj prsten tamo gdje ni sunce ne sija.” Pijuckala sam svoj džin martini i odgovorila nakon pažljivog razmatranja. “Nisam učinila ništa takvo. Bila sam ljubazna i puna razumijevanja i olakšala mu cijelu stvar.” “Zašto?” Jaime je nastavila da zuri u mene širom otvorenih plavih očiju. “Bio je takav kreten pred kraj vaše veze.” 9|Page
NAS SVET KNJIGA
“Zato što imam manire. Da, bio je,” priznala sam, “ali shvatio je to. Rekao mi je da mu je žao i praktično me preklinjao da mu se vratim. U stvari rekao je mnogo lijepih stvari.” Zbog Jaimienog buljenja osjećala sam se neugodno i fokusirala sam se na svoje piće. Poznavala me je previše dobro. To i jest problem kad si s nekim najbolji prijatelj od devetog razreda—čak i za nekog poput mene koja je obično bila ekspert u skrivanju svojih osjećaja. Takvi prijatelji jednostavno vide unutar tebe. “Pa, lijepo je što je konačno uvidio što je imao,” ponudila je Claire, vječiti optimista. “Čak iako je malo prekasno za to.” “Da li je prekasno?” upitala sam hrabro, dajući konačno zvuk pitanju koje se cijeli dan vrtio u mojoj glavi. Nastala je tišina kad su obje shvatile što sam rekla. “Kako to misliš?” Jaime-in ton je rekao znam što misliš, ali ne možeš to ozbiljno misliti. “Pitam se, da li ti misliš da je prekasno za nas?” “Jebote da. Mislim.” Lupila je šakom po šanku tako da se površina mog pića zatalasala. “Pa, čekaj. Možda nije,” rekla je Claire čeznutljivo. “Ja obožavam dobre romance nastale iz druge prilike.” “Ovo nije film,” inzistirala je Jaime, okretajući se prema Claire. “Ovo je stvarni život i bio je totalni seronja prema njoj.” “Ali ljudi se mijenjaju,” uzvratila je Claire. “Pogledaj sebe i Quinna. Zaklela si se da nikad nećeš imati dečka, posebno ne njega, ali si Quinnu ipak pružila priliku.” “To je drugačije,” rekla je Jaime razdražljivo. “Uz to Quinn je luđački dobar u krevetu. Tripp je bio katastrofa, nije li Margot?” Trznula sam se. “Ne znam da li sam rekla katastrofa. Seks je bio malo... neinspirativan. Možda to ipak i nije najvažnija stvar. Možda ima važniji elemenata u vezi od dobrog seksa. ” Jaime je gledala u mene s nevjericom. Zatim je trepnula i rekla "Kao na primjer?” “Kao što su zajednički interesi,” rekla sam, uzdižući se na svojoj stolici. “I obiteljske veze. Zajednička povijest. Zajedničke vrijednosti.” Jaime je zakolutala očima. “Ok, vaše obitelji su zajedno dojedrile dovde na brodu Mayflower ili čemu već. Velika jebena stvar. Ukoliko nisi željela da strgneš odjeću sa njega kad je sinoć ušetao u kuću, nema nikakve kemije među vama.” 10 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Nakratko sam razmišljala sam o njenim riječima. Zatim sam se počela smijati na pomisao kako trgam onaj šorc s izvezenim kitovima i ružičastu košulju. “Mi jednostavno nismo takvi,” rekla sam. “Nikad nismo ni bili. Oboje smo više... rezervirani. Konzervativni, možda. Da li bih željela bolji seks? Naravno.” Slegnula sam ramenima. “Ali, imam skoro trideset godina. I možda trebam prestati da se brinem oko takvih stvari.” “Trideset nije staro,” rekla je Jaime s prijezirom. “I ne želim gledati kako se vraćaš u prošlost Margot. Prije godinu dana bila si tako nesretna. Toliko si napredovala od tada.” “Slažem se,” rekla sam. “Ali ispod svega toga, ja sam i dalje ista osoba. I dalje želim stvari koje sam željela i tada. Tradicionalna sam, ok? Želim tradicionalan život, život kakvim sam odrastala. Suprug. Kuća. Obitelj.” “I to je u redu,” umirivala me Claire, posežući preko Jaimenog krila za mojom rukom. “Ne osuđujemo te zbog toga što to želiš.” “I Tripp me kapira,” rekla sam iznervirana, jer je to bila istina. “Prsten koji je izabrao bio je savršen. On poznaje moj stil, ukus. Obrazovan je, ima dobar posao i dobru obitelj. Te stvari su mi važnije od dobrog seksa.” Jaime je odbijala da odustane. “Ali što je sa strašću? Što je sa fizičkom privlačnošću od koje gubiš pamet? Zar ne želiš one leptiriće u stomaku svaki put kad uđe u prostoriju? Onaj ubrzani puls svaki put kad ti se približi? “A što ako nisam stvorena za to?” pitala sam, izražavajući na glas svoj strah koji je obično vrebao u pozadini mog uma. “Što ako jednostavno nisam strastvena osoba? Što ako ja nisam osoba zbog koje netko može izgubiti razum? Da li to znači da moram biti sama?” “Ne,” rekla je Claire čvrsto, streljajući Jaime pogledom. “I ako želiš dati Trippu još jednu priliku, to je u potpunosti tvoja odluka. Mi ćemo stajati uz tebe što god da odlučiš.” Pogledala sam u Jaime. “Hoćete li?” “Naravno da hoću.” Njeno lice se raznježilo i spustila je ruku na moje rame “Žao mi je. Znaš da te volim Gogo. Samo želim da budeš sretna. Ako misliš da je Tripp onaj pravi, onda to učini. Ja ću uvijek biti tu uz tebe.” “Hvala. Još uvijek razmišljam o tome.” Pogledala sam na svoj mobitel i primijetila koliko je sati. “Oh, sranje. Bolje da krenem zbog događaja sa mog oca.” 11 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Neka večera?” Jaime je podigla svoje piće. “Ne, samo piće i desert s nekim donatorima koji su ispisali debele čekove za kampanju.” “Kako napreduje kampanja?” pitala je Claire. “Dobro, bar mislim da je tako. Nisam baš bila previše uključena, budući da su moja politička uvjerenja malo drugačija od onih mog oca, ali ne razgovaramo o tome. ” Jaime je odmahnula glavom. “Bože, obožavam tvoju obitelj. Lijepo se provedi večeras. Hoće li Tripp biti tamo?” Stavila sam dvadeseticu na šank i dovršila svoje piće. “Nisam sigurna. Ali znam da je Deuce glavni donator, tako da je moguće. Kako izgledam?” Bacile su pogled na moju mornarsko plavu pripijenu haljinu bez rukava, koju sam nosila uz štikle boje kože i moju omiljenu bisernu ogrlicu. Moja kosa je bila savršeno isfenirana, nokti manikirani, noge izdepilirane. Ruž ću popraviti u automobilu, budući da me je baka naučila da nikad šminku ne popravljam u javnosti. “Savršeno,” rekla je Claire. “Kao Grace Kelly.” Jaime je potvrdila kimajući. “Klasična Margot.” “Hvala. Vidimo se sutra. Nakon što sam svaku poljubila u obraz, odšetala sam na stražnji izlaz do parkinga. Dok sam vozila prema velikoj privatnoj kući smještenoj u Grosse Pointu gdje će se zabava za prikupljanje sredstava održati, imala sam čudan osjećaj u stomaku. Ne mogu tvrditi da su to bili stvarno leptirići, već više kao snažan instinkt da će se nešto u mom životu promijeniti. Imala sam sličan osjećaj kad sam si u frizerskom salonu dala odrezati kosu više od jednog inča, kao neka vrsta straha i istovremenog uzbuđenja. Nakon što sam skrenula na parking i predala ključeve dečku zaduženom za parkiranje—koji je čeznutljivo promatrao moj izvorni, blijedo plavi Mercedes iz 1972, koji mi je dala baka nakon što je konačno odlučila da će prestati voziti—ušla sam u kuću. Čudan osjećaj se pojačao kad sam ugledala Trippa kako stoji s moje desne strane u prostranom dnevnom boravku. Prostorija je bila ogromna tako da ni Steinway klavir širine devet stopa nije izgledao neprimjereno. Sofe i dvosjedi su bili raspoređeni u nekoliko konverzacijskih grupa širom prostorije, a namještaj, zavjese pa čak i tepih su imali onaj blijedi, blago otrcani izgled, koji samo kuće pripadnika “starog novca” imaju. To 12 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
je onaj izgled koji želi poručiti mi smo strahovito bogati, ali ne rješavamo se tek tako stvari, čije je svakodnevno korištenje ostavilo traga na njima i ne volimo stvari koje su sjajne i nove. Vidjela sam svog oca kako se rukuje s nekim u blizini kamina i svoju majku kako ispija džin-tonik, vjerojatno njen treći, na jednoj od sofa, ali sam krenula ravno prema Trippu da učinim sve što je potrebno da ovaj nervozni osjećaj pretvorim u leptiriće. Čavrljao je s grupom žena u blizini prozora i očigledno su bile oduševljene onim što je govorio. Kad sam se približila, koraknuo je unazad i vidjela sam da nije sam. Amber je također bila tu, u haljini koja joj je skoro pristajala i ispružila je lijevu ruku prema maloj grupi kao da je pokazivala — Oh ne. Oh ne, nije valjda. On to nije mogao.. On to ne bi. Ali jest. Pritom je prsten na njenoj ruci bio upravo onaj kojim je mene zaprosio prošle noći. “Bilo je tako, tako romantično,” rekla je vatreno. “Došao je do mene u sred noći. Rekao je da jednostavno ne može više čekati, jer je u potpunosti siguran da sam ja ona prava.” Skoro sam se ugušila. Povukla sam se neprimijećeno i tresući se od bijesa pronašla sam šank i naručila martini. (Jedna dobra stvar ljudi sa “starim novcem” je ta da nikad ne nedostaje dobrog džina.) Ošamućena, uzela sam svoje piće i izašla na terasu gdje me je uočio moj stariji brat, Buck i uvukao me u čavrljanje s hrpom muškaraca u odjelima čija imena sam istog trena zaboravila. Dok sam stajala tamo, pijući i napola slušajući pošalice o politici i brodovima, samo sam mogla razmišljati o tome kakav gad je Tripp. Mora da je odmah po odlasku od mene produžio kod nje. Koji kurac nije u redu s njim? Na koncu su muškarci odšetali da napune svoje čaše skočem, a Buck se okrenuo prema meni. “Što je s tobom. Bila si potpuno tiha za vrijeme konverzacije i tvoj izraz lica izgleda tako da Muffyjen “Odmaram Kuju Pogled” djeluje stvarno prijatan.” “Oprosti. Razmišljam o nečemu.” Nacerio se samouvjereno prije nego je nagnuo svoj viski s ledom.. “Da pogodim. Trippove zaruke? Ne dopusti da te to dotiče.” 13 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Zašto ne? Na neki je način napravio budalu od mene, nije li? Svi znaju da smo prekinuli, jer sam htjela vjenčanje, a on nije želio” Nisam još bila sigurna da li mu želim ispričati za prošlu noć. Uzeo je još jedan gutljaj i odmahnuo glavom. “I dalje ne želi. Ali Deuce je promijenio uvjete u vezi s njegovim nasljedstvom jer je potpuno sjeban kockanjem. Duguje oko tristo tisuća dolara ili nešto blizu tome. I ako želi taj novac, Deuce zahtijeva da prestane da se zajebava okolo, da se skrasi i oženi.“ Moja donja vilica je pala. Da se prestane zajebavati okolo i oženi? To je zvučalo i suviše poznato. “Šališ se.” “Nimalo. Čuo sam to danas od jednog tipa koji radi za Deucea i čuo je kako razgovara s odvjetnicima o tome.” Nasmijao se. “Kakav kreten. Ako se ja pitam, izbjegla si metak.” Kucnuo je svojom čašom moju. “Živjeli” Pušeći se od bijesa, nagnula sam glavu unatrag i iskapila svoje piće. “Ispričaj me.” Spustila sam praznu čašu na pladanj poslužitelja koji je prolazio i uputila sa direktno prema šanku da naručim još jedno. Zaključala sam se u toaletu na prvom katu, uzela gutljaj svog pića i sjela naslanjajući se na mramorni kamen. Disala sam teško, zureći u svoj odraz u ogledalu. Psovala sam sama sebe. Mrzila se. Ti jebena glupačo! Naravno da te nije htio! Rekao ti je prošle godine da te ne želi! On je samo želio svoj novac i ti si bila karta da to postigne. Ti smiješna, luda, naivna ženo koja si razmišljala o tome da mu pružiš drugu šansu. Ali, nisam. Hvala Bogu nisam. Međutim, sad sam bila puna džina i frustracije i strašno bijesna—na Trippa, na sebe, pa čak i na Amber što sam bila tako slijepa na njegove obmane. Željela sam da samo jednom mogu biti ona vrsta osobe koja će osloboditi svoje osjećaje u javnosti, pa da odem tamo i javno ga ponizim zbog onog što je učinio, da javno izjavim koliko je ljigav i očajan, da iznesem sve njegove laži, da otkrijem svima kakav je zapravo. Željela sam to toliko snažno da sam se tresla. Ali nisam mogla. Tako je, nisam mogla dok nisam uočila Trippa i Amber u blagovaonici kako i dalje zabavljaju grupu prolaznika sa svojom romantičnom pričom o iznenadnim zarukama. “On se nije ni želio oženiti prije nego što je sreo mene,” hvalila se. “Zar ne dragi?” 14 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Sigurno da nisam, lutkice.” Lutkice. Kakav kreten. Spustila sam svoju treću praznu čašu na pod— bar mislim da je to bio pod. U tom trenutku pojedini predmete nisam vidjela jasno, već pomalo mutno. “Pretpostavljam da je bilo potrebno da pronađem savršenu ženu koja će promijeniti moje mišljenje.” Gledao je u Amber s lažnim obožavanjem. “I kad je pronađeš, jednostavno znaš.” Savršena žena. Mislim da sam frknula na to, jer se nekoliko ljudi okrenulo i gledalo u mene. Ali ja sam ih ignorirala, razgledavajući ponudu deserta na glavnom stolu i bočnim pomoćnim stolovima, praveći se kako tražim savršen desert poslije večere. “Prsten je predivan,” reče netko. “Nije li?” reče Amber razdragano. “Dao ga je specijalno, po narudžbi napraviti za mene.” Po narudžbi za nju. Moja ruka je zadrhtala dok su mi se oči zaustavile na srebrnom pladnju punom biskvit kolačića. Omotala sam prste oko jednog pladnja i skenirala potencijalnu putanju. “Tako je.” Tripp joj je poljubio nadlanicu “Samo za tebe.” Sekundu kasnije, bacila sam svoj prvi kolačić, koji je promašio svoju metu—njegovo samodopadno lice—i pogodio ga u prsa. Iznenađen, podigao je pogled taman na vrijeme kad se drugi kolačić odbio o luster i sletio na njegova stopala. “Što je ovo dođavola?” Ljudi su počeli da se okreću i sklanjaju s puta što je bila dobra stvar, jer je treći kolačić oborio vazu sa stola, koja je pala na pod i razbila se pred Trippovim stopalima. Konačno je pogledao u mene. “Margot, što to dovraga radiš?” Okrenula sam se i dohvatila još jedan. “Tri godine!” Eksplodirala sa kad sam ga pogodila u čelo. Konačno! Pokušala sam opet, ali taj je otišao u smjeru Amber koja ga je izbjegla sagnuvši se. “Tri godine sam morala slušati tvoje dosadne priče o golfu, gledati tvoje hlače s malim izvezenim kitovima i trpiti tvoj sitni nesposobni kurac!” Kroz gomilu je prošao zvuk smijeha. Tripp je stajao nepomično, potpuno zapanjen. Iskoristila sam priliku i gađala ga još jednim kolačićem koji ga je pogodio u prsa. “A joj!” rekao je, što je meni bilo presmiješno. “Prestani s bacanjem! I moj kurac nije malen! I nije nesposoban!” 15 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Jest!” Bacila sam još jedan na njega, ali se pomaknuo pa sam ga u potpunosti promašila i kolačić se odbio od zid. “Ne znaš ni jednu jedinu stvar o ženskom orgazmu! Uglavnom sam se morala sama za sebe pobrinuti kad me vratiš kući, kretenu!” Čula sam prigušeni smijeh kad sam bacila sljedeći kolačić, koji je oborio vitki elegantni svijećnjak na kojem je, nažalost gorjela svijeća. Plamen je progorio rupu u bijelom stolnjaku prije nego što ga ne netko ugasio plamen. “Margot, jesi li ti jebeno poludjela?” derao se Tripp preko stola s rukama preko lica kao da bacam granate, a ne kolačiće. “Možda,” uzvratila sam hvatajući sljedeći kolačić, ali napipala sam samo prazan pladanj. “Možda i jesam, jer sam ti namjeravala večeras reći da sam odlučila razmisliti o tvojoj prosidbi.” Tripp je problijedio. “Kakva prosidba?” upitala je Amber, gledajući naizmjenično mene pa njega. Otvorila sam usta da progovorim i vidjela kako se uzvrpoljio. Bilo je fantastično. “Margot, molim te. Ne čini to.” Očima me je preklinjao za milost. “Osramotit ćeš nas oboje. Razgovarat ćemo u privatnosti. Imam dobar razlog za sve ovo.” Nisam imala ikakvu želju da razgovaram s njim u privatnosti ikad više, jer sam već svakako znala za njegov jebeno “dobar razlog”. Ali imao je pravo—ako kažem što se dogodilo sinoć i sama ću biti osramoćena. Upravo sam objavila da sam došla ovdje voljna da uzmem u razmatranje njegovu prosidbu, koja je svakako bila lažna. Bacivši pogled dole, ugledala sam pitu od trešanja. Zavukla sam dlan ispod pladnja s pitom i nakratko razmatrala svoj finalni ponižavajući potez. Netko u gomili je udahnuo. Ali pogledala sam Trippa opet i osjećala nevjerojatan nalet snage, koji je prouzrokovao da povratim svoju samokontrolu. Moje dostojanstvo. Moje manire. Ja sam Margot jebena Thurber Lewistorn i imala sam stila. Nitko mi to nije mogao oduzeti. Povrativši svoj pripiti razum, nabacila sam hladan izraz lica i podigla glavu “U stvari, nikad više ne želim razgovarati s tobom. Ugodna večer svima. Lewiston za Senat.” Dok sam odlazila čula sam njegove riječi. “Isuse. Koja luda kuja.” Znam što mislite. 16 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Trebala sam baciti jebenu pitu!
Naš svet knjiga
17 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Treće poglavlje Jack NISAM MOGAO ZASPATI. Nije da je to bilo netko iznenađenje. Nisam dobro spavao već odavno, ali mjesec kolovoz je uvijek bio najgori. Imao sam sreće, ako uhvatim nekoliko sati sna. “To je zbog vrućine,” rekla je moja šogorica Georgia prošlog tjedna. “Zašto ne dođeš kod nas na nekoliko noći?” “Još bolje, ugradi klimatski uređaj u tu staru kućicu,” dobacio je moj mlađi brat Pete. “Ne bi trebalo biti naročito skupo.” Nije bilo zbog vrućine. “Možda je zbog svjetla,” rekla je Georgia prošle godine. “Možda bi se s ugašenim svjetlom puno bolje odmorio.” Ali meni je svjetlo bilo potrebno. Ponekad sam se osjećao kao da ne mogu disati, dok god sunce ne izađe. Trudio sam se da se ne ljutim na svoju obitelj kad bi predlagali jednostavna rješenja za moje probleme, kad su stvarni uzroci bili nešto toliko komplicirano da nikad ne bi razumjeli. Ali nisam uvijek bio dosljedan u tome da prvo razmislim prije nego što nešto kažem, a da ne spominjem kontrolu nad mojim temperamentom. Baš sam se jučer iskalio na Peteu, jer mi se prišuljao sa leđa dok sam popravljao ogradu duž granice imanja u šumi. Kad vratim film unatrag, bacanje Petea na tlo derajući se na njega, jer je “kurčev jebeni seronja sa sranjem od mozga” vjerojatno je bilo malo pretjerano, ali prokletstvo— trebao je znati da tapkanje po ramenu, kad nisam svjestan da je u blizini nije najbolje rješenje. Glavni razlog zašto ne slušam glazbu dok radim jest da budem svjestan svoje okoline. Ne volim biti iznenađen. Jedina osoba ikad koja je razumjela taj dio mene bila je Steph. Prije nekoliko godina, moja obitelj je planirala zabavu iznenađenja povodom mog tridesetog rođendana, vjerojatno jer su znali da ću reći jebeno ne svakoj vrsti društvenog događaja koji zahtijeva razgovor s ljudima, pa se Steph postarala da me unaprijed uputi u svaki mogući detalj. Uporno se trudila da uvjeri moju braću i roditelje da je zabava iznenađenja grozna 18 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
ideja, ali oni su inzistirali da je “izlazak iz kuće” i “slavljenje mog života” dobro za mene. Učestvovao sam iz jednog jedinog razloga, jer me je Steph preklinjala. Prvo sam bio bijesan i odbijao da uopće razmislim o tome, ali onda mi je objasnila kako će moja majka i tetka doletjeti s Floride, kako je moja šogorica napravila cassata kolač i kako je moja nećakinja Olivia samo za mene naučila svirati “Happy Birthday” na klaviru. Bilo je teško oduprijeti se Steph kad je sa srcem bila u nečemu. Dodatno, to jutro mi je pružila fantastično pušenje u krevetu. Ona je znala sve moje slabe točke. Ležeći tako u mraku, vrtio sam svoj vjenčani prsten oko prsta. Tri godine. Činilo se kao nemoguće da je prošlo toliko vremena. Njene naočale su još uvijek stajale na noćnom ormariću, njena odjeća se i dalje nalazila u ormaru i još uvijek sam očekivao da će biti tamo kad se preokrenem u našem škripavom starom krevetu sa namjerom da ušuškam njeno maleno tijelo uz svoje. Ali istovremeno kao da je prošla čitava vječnost otkad sam je posljednji put čuo kako pjeva pod tušem ili je gledao dok se sprema za spavanje ili otkad sam se izgubio u njenom tijelu. Uvijek je činila da počnem polako, tvrdeći da je zabrinuta zbog moje veličine, čak i nakon što smo godinama bili zajedno. Vjerojatno mi je samo laskala (uspijevalo je svaki put), premda je bila sićušno malo stvorenje s oblinama na pravim mjestima. Nikad mi nije smetalo onih šest—sedam kila viška na čijem gubljenju je inzistirala—zapravo sam ih obožavao, kao i činjenicu što joj je tijelo bilo meko dok je moje bilo tvrdo. Osjećaj njenih oblina pod mojim rukama, usnama i jezikom, način na koji bi se omotavala oko mene... Bio je divan osjećaj brinuti se za nju. Jebemu, nedostajao mi je seks. Nedostajalo mi je sve. “Moraš se opet pustiti u promet,” rekao je moj stariji brat Brad, budući da je bio upućen u sve. “Dozvoli mi da te upoznam s April, novim agentom za nekretnine u agenciji. Stvarno je zgodna i mislim da bi se s njom lijepo proveo. Ili se bar dobro poševio.” Rekao sam mu da odjebe! “Daj čovječe,” spomenuo je to prošlog tjedna, dok smo trčali zajedno prašnjavom ulicom koja graniči s našim posjedom veličine četrdeset šest jutara. “Prošlo je tri godine. Ti se više i ne trudiš da nastaviš dalje. Kad je namjeravaš preboljeti?” 19 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Jebi se Brad,” odgovorio sam i nastavio dugim, brzim trkom ostavljajući ga u prašini. Nisam se trudio da nastavim dalje? Svaki jebeni dan koji preguram značilo je da nastavljam dalje. Svako ustajanje iz kreveta ujutro značilo je da nastavljam dalje. Svaki prokleti put kad uzmem idući dah, značilo je da nastavljam dalje. Nikad je neću preboljeti, tako da može paradirati s beskrajnim brojem zgodnih i vrućih žena preda mnom i to bi bio samo gubitak vremena. Već sam upoznao ljubav svog života. Poznavao sam je od kad smo bili djeca. Oženio sam je i izgubio. Od toga nije bilo predaha. Nije bilo oporavka. Nije bilo druge šanse. Nisam je ni želio.
Naš svet knjiga
20 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Četvrto poglavlje Margot “Jesi li sigurna da želiš preuzeti ovo sada?” Jaime je zaobišla moj radni stol i dodala mi fasciklu novog klijenta s upitnim izrazom na licu. Upravo sam se dobrovoljno javila da preuzmem novi posao koji je uključivao nekoliko dana putovanja, mnogo istraživanja i ne baš puno novca. Novi klijent je bila mala obiteljska farma koja se fokusirala na održivu poljoprivredu. Savršeno mjesto da pobjegnem iz grada kako ne bih naletjela na nekog koga poznajem. “Farma se ne čini kao nešto za tebe.” “Što da ne?” pitala sam, gurajući fasciklu u moju torbu. “Nekad sam se bavila jahanjem, sjećaš se? Mislim da mi negdje naokolo još uvijek leži par jahaćih čizama.” “Držala si svog konja u lovačkom klubu. Ovo je farma.” “Misliš da tu ima razlike?” Odmahnula sam rukom u zraku. “Sigurna sam da mogu završiti posao s tom farmom. I kao što sam ti rekla, Muffy kaže da je najbolje da napustim grad na netko vrijeme, bar dok se tračevi ne smire.” “Dok se tračevi ne smire?” Jaime se nacerila i prekrižila ruke. “To će poprilično potrajati, Kolač-bacaču.” Nije se šalila. Prošlo je već skoro tjedan dana, ali Kolač-bacač je i dalje bila nevjerojatno popularna priča među elitom iz kantri kluba, koji nisu svjedočili dobroj sceni mjesecima. (“Svo to lijepo ponašanje je tako dosadno,” žalila se moja baka na večeri prošlog tjedna.) Priča se prepričavanjem nešto izmijenila pa je uključivala i to da je Tripp primio kolačić u jaja (promjena koja mi se sviđala), ali i da je Amber bacila pladanj krafni na moj glavu (promjena koja mi se nije sviđala). Kolačići su se rasprodali u lokalnim pekarama, a pekara koja je ispekla one koje sam ja bacala promijenila im je ime u napuštena nasljednica, (odbila sam s njima zaključiti posao odobrenja) dok su ljudi na svim koktel zabavama bili skloni ponavljati “Osveta je udaljena samo za jedan zamah kolačićem”. Moja majka je bila van sebe (“Stvarno, Margot, tko će na zemaljskoj kugli htjeti biti viđen s tobom nakon ovog?”) iako se moja baka s radošću 21 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
smijala kad je čula priču. Moj otac je izgledao poprilično zbunjen oko cijele te stvari, a Buck je bio razočaran što je cijelu aferu propustio. Ali svi smo se složili da se nakon iskrenog ispričavanja gđi Bilmore (učinjenog narednog dana kad sam se vratila da pokupim svoj Mercedes koji je ostao, jer sam bila suviše pijana da vozim) trebam učiniti nevidljivom do kraja ljeta. “Ili bar dok se netko drugi ne napravi scenu,” šapnula je baka. “Bacit ću malo oko na to. Niko ne obraća pažnju na starije dame i mi sve vidimo.” “Pa reci mi što znaš o tom novom klijentu,” obratila sam se Jaime, pakujući ostatak stvari koje su mi bile neophodne za naredna dva tjedna. Farma braće Valentini bila je smještena u centralnom dijelu Michigana, udaljena oko dva sata sjeverno od Detroita. Unajmila sam malu kućicu na jezeru Huron, koja je bila oko jedne milje udaljena od farme, pa sam namjeravala slobodno vrijeme provesti opuštajući se u stolici za plažu, čitajući knjigu i razmišljajući o nekoliko stvari u vezi sa svojim budućim životom. “Ne puno,” priznala je Jaime, naslanjajući se na moj stol. “U vlasništvu je tri brata. Quinn je upoznao jednog od njih, Petea i njegovu ženu Georgiu na lokalnom sajmu farmera i počeli su razgovarati. Znaš kakav je Quinn. On svugdje sklapa prijateljstva.” Zakolutala je očima, ali vidjela sam crvenilo na njenim obrazima, koje se uvijek pojavljivalo kad ga je spominjala. Jaime nije željela vjerovati da je romantična, ali bila je preko glave zaljubljena u Quinna. “U svakom slučaju, tip je natuknuo da se muče s promocijom njihovog brenda i s povećanjem broja kupaca—iako to nije tako formulirao—i Quinn je naravno odmah bio u fazonu, ‘Oh, moja djevojka vam može pomoći. Ona se upravo bavi takvim poslom!’ Dao im je moju vizit kartu i Georgia me nazvala prošlog tjedna. “Ali oni znaju da dolazim ja umjesto tebe, je li tako?” Gurnula sam nekoliko olovaka i markera u torbu zajedno za zalihom samoljepljivih stikera za napomene. “Da. Ne smeta im. Mislim da jedva čekaju da dobiju bilo kakav savjet.” “I oni su farmeri?” U mojoj mašti vidjela sam par koji je izgledao kao tetka Em i ujak Henry iz filma Čarobnjak iz Oz—a. “Ne. Mislim da Pete radi na farmi, ali je drugi brat nadležan za sve. Georgia i Pete su u stvari kuhari.” Nakrivila je glavu “Ili su bili. Većinu 22 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
toga sam dobila iz druge ruke preko Quinna, tako da ćeš definitivno htjeti pročitati formular za nove klijente koji su ispunili, a koji sam ti poslala e—mailom ovo popodne. U njemu su svi podaci.” “Hoću.” Preklopila sam svoj laptop i uvukla ga u njegovu torbu, te ugasila lampu koja je stajala iza mene. “Čut ćemo se dok sam tamo, a sigurno ću te zvati da se konsultiram s tobom.” “Zvuči dobro.” ustala je s nestašnim osmjehom na usnama. “Trudit ću se da te slikovito zamislim na farmi. Muzeš kravu, jašeš na traktoru. Možda i nekog kauboja.” Kolutajući očima, prozujala sam kraj nje. “Jedino što ću eventualno jahati je možda konj. Nemam nikakvog interesa u jahanju traktora ili kauboja.” “Nikad se ne zna,” rekla je Jaime isprativši me iz mog ureda. “Možda je valjanje u sijenu s mladim mišićavim kaubojem sa seoskim naglaskom baš ono što ti treba da se izvučeš iz te začarane suše.” Napola puta prema izlazu, okrenula sam se stavljajući ruke na kukove. “Idem tamo da odradim posao Jaime. Zatim ću se sakriti negdje vani kako bih mogla slobodno disati netko vrijeme i ne treba mi pomoć muškarca za to, bio on mišićav ili ne.” Coknula je jezikom sa sjajem u oku. “Ti si totalna kolačić hladna kuja, znaš li to?” Okrenula sam se prema vratima tako da ne vidi osmijeh na mom licu. STIGLA SAM do Lexingtona nešto iza sedam sati navečer, pogriješivši samo jedno skretanje, što sam smatrala čistom pobjedom. Kao sve Thurber žene imam nula osjećaja za orijentaciju. Ozbiljno nisam imala pojma kako bi se bilo koja od njih snalazila bez GPS—a. “To se tad zvalo vozač,” rekla je baka. Upravitelj kućica je rekao da će je nazvati čim ja stignem kako bi mi mogla predati ključeve. Dok sam je čekala, prošetala sam oko jedne strane kućice i spustila se na šljunkastu plažu. Bilo je toplo i vjetrovito, valovi su pljuskali žustro na stjenovitu obalu. Pridržavajući kosu da mi ne pada po licu, kliznula sam iz svojih sandala i prošetala do obale. Voda koja je dotakla moje bose noge bila je led ledena. Udahnula sam vlažni zrak, miris jezera i algi, kao i roštilj u blizini. Stomak mi je zarežao. Da li sam ručala? Nisam se mogla ni sjetiti. Što god to bilo, mirisalo je fantastično. “Haloo?” zazvao me glas u pozadini. “Gospođice Lewiston?” 23 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Okrenula sam se i ugledala zdepastu ženu, srednjih godina sa šeširom i sunčanim naočalama kako mi maše, s ključevima u svojoj ruci. Penjući se uz plažu njoj u susret, odlučila sam je pitati da li u blizini kućice postoji roštilj. Doduše nikad nisam koristila roštilj, ali bila sam sigurna da ću se uz malu pomoć Google-a već nekako snaći. Svakako je bilo je vrijeme da izađem iz svoje komforne zone. Bez bacanja stvari. UPRAVITELJICA, Ann mi je predala ključeve i provela me kroz kućicu—nije da je bilo puno toga za pokazati. Spavaća soba i kupaonica straga, veliki dnevni boravak s kuhinjom nalazio se sprijeda, s velikim prozorima duž zida s pogledom na jezero. Ali sve je bilo čisto i sjajno, novouređeno u tematici plaže i gotovo sam osjećala vibru poluotoka Cape Cod5. Osjećala sam se kao kod kuće. Nakon što sam se smjestila otišla sam u malu trgovinu koju sam uočila dok sam prolazila kroz grad, da kupim neke namirnice. Doista je postojao malen roštilj u dvorištu kućice, ali Ann je rekla da nema pojma da li postoje negdje upute za korištenje. “To je samo standardni roštilj na drveni ugalj,” konstatirala je kao da je to imalo ikakvog smisla za mene. “Možda čak ima i uglja i zapaljive tečnosti u ormaru s potrepštinama.” Zapaljiva tečnost? Dobri Bože, za kuhanje? Zvuči opasno. Zahvalila sam joj se i rekla da ću pogledati, ali zaključila da je bolje da se držim onog što znam u kuhinji, što je u biti bilo pritiskanje odgovarajuće tipke na mikrovalnoj pećnici, prokuhavanje vode i mazanje kikiriki putera i marmelade na kruh. Završilo je tako što sam jela pripremljenu pileću salatu koju sam kupila, ali uspjela sam skuhati grašak koji sam pokupila usputno, jer je prema etiketi bio lokalnog porijekla i bili su slasni. Isto je bilo i sa breskvom koju sam pojela za desert s nešto sladoleda od vanilije. Zapitala sam se da li je povrće ili voće, a možda čak i piletina proizvedena na farmi braće Valentini, razmišljajući kako je čudno da se nikad, ali baš nikad u životu nisam zapitala odakle potiče hrana s mog tanjura.
5
Cape Cod, poluotok u državi Massachusetts, USA
24 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Ali upravo to je dio mog izazova zar ne? Da navedem ljude poput sebe da postanu svjesni odakle potiče hrana koju jedemo? Uvjeriti ih da je važno? Razmišljala sam o tome dok sam jela, a kasnije sam pregledala fasciklu kako bi zapamtila što više o farmi i obitelji u čijem vlasništvu je ona bila. Pročitala sam popunjeni obrazac za nove klijente koji mi je Jaime proslijedila, pretražila pojmove poput “certifikat organskog porijekla” i “održiva poljoprivreda” i guglala farmu braće Valentini. Odmah sam uočila probleme. Nisu posjedovali profile na socijalnim mrežama, a web stranica je definitivno trebala biti obnovljena, ako ne i potpuno iznova konstruirana. Bila je potpuno pretrpana i zastarjela, komplicirana za pretraživanje i sa minimalnim privlačnim sadržajem. Nikakve osobnosti u svakom slučaju. Ali, postojala je obiteljska fotografija. Zumirala sam je i proučavala svaku osobu pitajući se tko je tko. Najstariji brat je već gubio kosu, ali bio je visok i zgodan i u pristojnoj formi sa samo blagim naznakama stomaka. Njegova ruka nalazila se na ramenu djevojčice razmaknutih zuba, koja je imala oko sedam-osam godina. Do njih stajao je par za koji sam pretpostavljala da su Pete i Georgia. On je definitivno bio najniži od trojice braće, ali s neodoljivim osmjehom i gustom tamnom kosom. Njegova supruga svijetle put, jedina plavokosa na fotografiji, bila je lijepa i nešto viša od njega. Njene ruke odmarale su na njenom ogromnom, trudničkom stomaku i zapitala sam se koliko je beba već stara. Na kraju je bio treći brat, jedini član obitelji koji se nije smiješio. Zumirala sam sliku nešto bliže. Sranje. Možda ću ipak jahati kauboja. Bio je visok, širokih grudi i uskih bokova. Njegove farmerice su bile uske i zbog načina na koji je nakrivio svoje tijelo na fotografiji, kao da se sklanjao od kamere, mogla sam vidjeti obline njegove stražnjice. Rukavi njegove košulje bili su podvrnuti, otkrivajući mišićave podlaktice i imao je istu gustu tamnu kosu kao i niži brat, mada ju je nosio nešto dužu. Njegova puna usta su bila uokvirena sjenama brade, a konture njegove vilice ukazivale su na tvrdoglavost. Uočila sam dvije male vertikalne bore između njegovih obrva, koje su njegovo lice činile namrgođenim. (Muffy bi rekla da mu treba “tretman ljepote” što je bila šifra za niz skupocjenih stvari koje joj je dermatolog ubrizgavao u lice svakih nekoliko mjeseci.) 25 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Da li je bio zlovoljan kao što je izgledao ili ga je samo kamera uhvatila u lošem trenutku? Možda mu je sunce išlo u oči ili tako nešto. I dalje razmišljajući o njegovoj stražnjici, zaspala sam uz zvuk valova i sanjala kako berem ogromne zrele breskve s drveća, kušajući ih sa halapljivim užitkom.
Naš svet knjiga
26 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Peto poglavlje Jack “SAČEKAJ TRENUTAK. Stani točno tu.” Moja braća i ja sjedili smo za kuhinjskim stolom Petea i Georgije prelazeći naše troškove, kad je Pete rekao nešto o proračunu za marketing. “Zašto nam dovraga treba proračun za marketing?” “Pa, kao prvo PR savjetnik stiže sutra i poprilično sam siguran da želi biti plaćena za svoj rad,” rekao je Brad. Zurio sam u obojicu. “Kakav PR savjetnik?” “Onaj kojeg smo angažirali prošlog tjedna da nam pomogne da promoviramo ono što radimo,” reče Pete. “I možeš li molim te spustiti glas? Cooper je konačno zaspao.” “Nemam pojma o čemu pričate,” odbrusio sam, iako sam se trudio da snizim glas. Moj jednogodišnji nećak, Cooper teško bi zaspao u noćima kad je Georgia radila. Obožavao sam ga—i suosjećao s njim. “Nikad nisam pristao na jebenog savjetnika.” “To je točno, nisi.” Brad je bio luđački smiren. “Ali mi smo te preglasali. Nas troje smo suvlasnici ovog posla i svaki od nas ima jednako pravo glasa kako će se posao voditi.” “Pa mi niste ni spomenuli da to planirate?” Opet sam se derao, ali jebote nisam si mogao pomoći. Mrzio sam kad me tako poseru. “Hej, ti si bio onaj koji je izjurio van nakon što nisi dobio ono što si htio,” rekao je Pete. “Sjedili smo ovdje i raspravljali o tome netko vrijeme. Odlučili smo da je dodatni trošak vrijedan toga da angažiramo nekoga da nam pomogne da se promoviramo.” Prekrižio sam ruke. “Ne možemo si to priuštiti.” “Ne možemo si ni priuštiti da ne činimo ništa,” rekao je Brad. “Tata je bio dobar farmer s idejama ispred svog vremena, ali je bio grozan biznismen, tako da smo naslijedili ogroman dug. Zatim smo morali otkupiti mamin dio kad se preselila na Floridu.” “Nisam jebeni idiot,” odbrusio sam. “Sve to već znam.” “Mi također imamo obitelj i svojstvene račune koji moraju biti plaćeni.” 27 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Oni su imali obitelj. Ja nisam i taj podsjetnik mi nije pomogao. “Hej, nije moj problem što imaš bivšu ženu koja te je tužila za plaćanje alimentacije. Možda si trebao razmisliti prije nego što si se jebavao okolo.” “Hej.” upozorio me Pete. “Ne budi seronja. Radimo dobre stvari ovdje Jack, ali organski uzgoj nije jeftin. I što će nam dobra volja i težak rad donijeti ako ne možemo držati svjetla upaljenima, jer nam je isključena struja?” “A i konkurencija je jača sada,” rekao je Brad. “Tržište postaje prezasićeno. Moramo učiniti sve što možemo da se istaknemo.” Potonuo sam dublje u stolicu s mrkim izrazom lica. Nije mi trebao podsjetnik o konkurenciji, zasićenosti tržišta, dugovima, hipoteci ili bilo kojeg drugog razloga na listi zbog kojeg farmeri imaju najveću stopu propadanja od bilo koje druge profesije. Pete je stavio ruku na svoja prsa. “Slušaj. Ja sam kuhar, a ne biznismen, Jack. Ti si bivši vojni narednik s poljoprivredom u krvi i predanošću da sve radiš odgovorno. Ali ako želimo da ovaj posao nastavimo, moramo početi razmišljati o ovome kao o biznisu.” Glas mu je postao nježniji. “Znam da je ovo uvijek bio tvoj i Stephin san. Ali sada je ovo više od sna, Jack. Ovo je stvarnost. Za sve nas. Iako želiš da zadržiš taj san, moramo investirati u njega.” “Gledaj, mi znamo da ti...,” reče Brad. “Svi smo mi svjesni da preferiraš da stvari radiš sam, na svoj način. I dopustili smo ti da doneseš svaku važniju odluku do sada, podržavajući tvoju viziju čak i kad smo znali koliko će to sve skupo biti. Jebemu, bio sam spreman prodati cijelo ovo mjesto kad je onaj soja-tip pokazao interes. Nikad nisam želio biti farmer.” “Ni ja,” rekao je Pete. “Vidio sam uspone i padove s kojima su se mama i tata borili iz godine u godinu i želio sam nešto stabilnije za svoju obitelj. Ali ti si imao viziju i to dobru viziju. To je bilo dovoljno da me uvjeri da se preselim ovamo nazad i pomognem. A imamo i povijest ovdje. Mi želimo da ovo mjesto napreduje. To se neće dogoditi, ako ljudi ne saznaju za njega.” S monitora u kutu oglasio se Cooperov plač i Pete je udahnuo. “Prokletstvo.” Počeo je ustajati, ali ja sam bio brži. “Ja sam kriv. Pusti mene.” Zahvalan na predahu od diskusije, ugasio sam monitor u kuhinji i krenuo stepenicama prema Cooperovoj sobi. 28 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Moje loše raspoloženje se popravilo čim sam ga ugledao. Podignuo sam ga iz kolijevke. “Hej druže.” Nastavio je plakati kad sam posegnuo u kolijevku da uzmem malu mekanu dekicu koju sam mu poklonio kad se rodio. Bila je male veličine, svijetlo plave boje sa slikom zečića u jednom kutu. “Zeko” je bila jedna od rijetkih riječi koju je Cooper rekao, i rijetko kad ste ga mogli vidjeti bez nje, stisnutu u njegovim malim ručicama. Raširio sam Zeku preko svog ramena, privio sam Coopera bliže. Položio je svoj mali obraz na deku, gurnuo palac u usta i utišao se. Spustio sam se i sjeo u stolicu za ljuljanje koja se nalazila u njegovoj sobi, držao samo njegovo malo toplo tijelo uz svoje trljajući mu leđa i tiho mu pjevušio. Bio je nemiran u početku, ali nakon nekoliko minuta osjetio sam kako mu se tijelo opušta i kako mu disanje postaje sporije i dublje. Poljubio sam njegove nježne smeđe kovrče i udisao slatki miris dječjeg šampona, rastrgan između osjećaja sreće što sam ujak i slomljenog srca što nikad neću biti otac. Bio sam blizak sa svojim ocem i njegovu smrt sam teško podnio. Desilo se iznenada, niti šest mjeseci nakon što sam napustio vojsku. Bio sam u jebenom rasulu tada, još uvijek se boreći da obradim stvari koje sam vidio i učinio u Iraku i Afganistanu. Trudio sam se da se uklopim u život kući, iako je sve što sam htio bilo da se potpuno izoliram. Još uvijek sam se osjećao na rubu panike svaki put kad bi vidio plastičnu vrećicu na rubu ulice. Previše sam pio, gubio sam strpljenje previše lako, borio sam se s noćnim morama i konstantnom tjeskobom. I onda, u sred svega toga, moj otac je doživio srčani udar. Osjećao sam se tako bespomoćno. Želio sam odustati od svega. Steph je bila ta koja me vratila s ruba. Samo Bog zna zašto, budući da sam bio emocionalno oštećen i sjeban, a nikad se prema njoj nisam ponašao lijepo dok smo bili mlađi. Uvijek je bila tu za mene, snažna i jaka tvrdeći da me voljela od kad je imala šest godina i nije namjeravala stati sada samo zato što prolazim kroz teške trenutke. “Neću ti dozvoliti da se uništiš, Jack Valentini,” rekla je svojim najstrožim glasom sa svih svojih 158 centimetara. “Obećao si mi da ćeš se vratiti i jesi, a ja sam obećala tebi da ću biti tu i evo me.” Njen glas je postao nježniji. “Ostani sa mnom.” S njenom podrškom, otišao sam doktoru zbog mojih problema s nesanicom, terapeutu zbog mog poremećaja post traumatskog stresa i prestao sam piti. Razmislio sam o tome što činim svom tijelu i počeo 29 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
čitati o prednostima konzumiranja i uzgoja organske hrane. Sjetio sam se očevih uvjerenja o odgovornom uzgoju hrane i istraživao moderni pristup održive poljoprivrede manjeg obima proizvodnje. To mi je dalo svrhu. Osjećao sam se kao da na taj način odajem počast svom ocu, osjećao sam povezanost s prirodom koju nisam osjećao prema ljudima. Trebalo je netko vrijeme, ali bivao sam bolje. Ne potpuno iscijeljen, ali bolje. A Steph je bila tu čitavo vrijeme. Vjenčali smo se naredne godine, teško radili na farmi s planom da otkupimo vlasničke udjele moje braće u roku od pet godina. Manje od dvije godine kasnije, Steph više nije bilo. Bože, tako mi jebeno nedostaješ Steph. Trebala bi biti tu sa mnom. Uvijek sam se osjećao bolje s tobom pored sebe. Sada ću tu zaglaviti sa nekim strancem, koji će mi govoriti što trebam raditi, miješati će se, želeći uvesti neke promjene kako bi se farma mogla istaknuti. Vjerojatno će skovati neki usrani publicitet fazon i očekivat će da učestvujem u tome. Pa, ja nisam želio da se istaknemo. Samo sam želio raditi ono što sam radio do sada i voditi miran život. I nije da smo bili siromašni. Nismo bili bogati, ali išlo nam je sasvim dobro. Svakako bolje nego što je išlo našim roditeljima. Mršteći se, ustao sam i oprezno spustio Coopera u njegov krevetić. Poljubio sam vrhove njegovih prstiju i dotakao njegovo čelo prije nego što sam napustio sobu. “Da li je zaspao?” Pete me pogledao pun nade kad sam ušao u kuhinju. “Jest.” Ponovno sam upalio monitor. “Hvala. Tako si dobar s njim.” Slegnuo sam ramenima, mada mi je potajno bilo drago što sam znao s Cooperom. Bio sam usran prema odraslim članovima svoje obitelji. Što to govori o meni? “Jesi li imao prilike da razmisliš o onome o čemu smo razgovarali?” pitao je Brad. Stajao sam tako s rukama u džepovima. “Ja jednostavno ne mislim da je to potrebno, a i kladim se da je skupo. Kako će dođavola neka gradska cura znati kako da nam pomogne ovdje?” “Možda nikako,” priznao je Pete. “Ali na putu smo da saznamo. Doći će sutra na sastanak i ručat ćemo zajedno. Dolaziš li?” Namrštio sam se. Nisam želio da prisustvujem njihovom vražjem sastanku, jer bi to značilo popuštanje. Međutim ako se ne pojavim, to bi moglo rezultirati time da završim bez prava glasa i bez informacija o 30 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
tome o čemu su se dogovorili ili koliko su joj naknadu ponudili. Što je bilo gore? Odlučit ću sutra, ali nisam htio pokazati nikakva napuknuća u mom oklopu. “Kako god. Vas dvojica se bavite njome. Ne želim da imam ništa s tim.” Krenuo sam ljutito kroz kuhinju na stražnja vrata, ali bio sam oprezan da ih ne zalupim, kako ne bih opet probudio Coopera. Sunce je zalazilo iza drveća dok sam hodao preko dvorišta. Živio sam u staroj lovačkoj kolibi, koja je bila uvučena u šumi, što mi je savršeno odgovaralo. Lovačka koliba nalazila se već tu kad su moji baka i djed kupili ovu zemlju i moji roditelji su živjeli tu kad su se vjenčali. Poslije je korištena kao gostinjska kuća. Kad sam se vratio, njena jednostavnost i privatnost me je privlačila pa sam zamolio roditelje da je uzmem u zakup. Uradio sam neka građevinska poboljšanja na njoj i kad se Steph uselila, provela je svaki mogući trenutak da je učini još ljepšom—bojom, jastucima i uramljenim fotografijama. Zvala je ovo mjesto, naše malo skrovište od ostatka svijeta. Nije da se ona htjela skrivati od svijeta, obzirom da je bila pravi društveni leptirić, ali je znala da mi je to ponekad bilo potrebno i bila je u redu s tim. Nikad nije pokušavala da od mene učini nešto što nisam bio, za razliku od ostatka moje obitelji. Čim sam ušao u kolibu, Stephina mačka je skočila s prozorske daske i omotala se oko mojih nogu. “Hej, Bridget. Jesi sretna što me vidiš?” U trenutku kad sam kleknuo dole da je pomazim, osjetio sam kako se moj gnjev stišava. Uvijek sam bi tip za pse, ali Steph je bila alergična na pseću dlaku. Kad se jedan dan vratila kući s mačkom u rukama nekoliko mjeseci nakon našeg vjenčanja, negodovao sam, ali proklet bio ako ta mačka nije bila stvorena za mene. Kad god sam imao noćne more, skočila bi na krevet, puzala po meni tiho predeći. To me podsjećalo na Stephino umirujuće šaputanje za vrijeme tih dugih, mukotrpnih i znojem okupanih noći, dok me je kružnim pokretima trljala po leđima. Nakon što je Bridget dobila dovoljno pažnje odšetala je u kuhinju, a ja sam pogledao naokolo nadajući se da ću ugledati neki nedovršeni posao, neki zadatak da me odvrati od odlaska u krevet. Ali nije bilo ničeg. Uvijek bi oprao suđe čim završim s obrokom, a nikad nisam dozvoljavao nakupljanje prljavog rublja. Kupatilo sam očistio prije dva dana, a kuhinjski pod oribao preko vikenda. Police su bile uredne, namještaj očišćen od prašine, a prozori čisti. 31 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Georgia je uvijek bila zadivljena zbog načina kako sam održavao kolibu. “Tvoj brat bi mogao uzeti neke instrukcije kod tebe,” rekla je . “On je tako aljkav.” Postojao je samo jedan zadatak koji sam odbijao odraditi, a to je sklanjanje Stephine odjeće iz ormara. Georgia se ponudila da to uradi, Stephina sestra Suzanne također. Čak je i moja majka izjavila da bi joj bilo drago da doleti ukoliko želim da se netko drugi pobrine za njene stvari. Ali uvijek sam odbijao. Koji bi smisao bio u tome? Da si olakšam život bez nje? Nisam želio da bude lakše. I ako moja obitelj to nije mogla razumjeti, pa tko ih jebe. To je bila moja bol. Zaslužio sam je. I čuvao sam je blisko.
Naš svet knjiga
32 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Šesto poglavlje Margot POKUCALA sam na drvena ulazna vrata na Peteovoj i Geoginoj slikovitoj bijeloj seoskoj kući u jedan poslijepodne radi našeg poslovnog ručka. Dok sam čekala na trijemu, pogledala sam okolinu. Kuća je bila smještena oko stotinu stopa od glavne ceste, na zapadnoj strani, ali okrenuta istočno prema jezeru i iako sam se dovezla autom, komotno sam mogla doći i pješice. Kuća se činila starom, ali dobro održavanom— svježa bijela boja fasade, viseće korpe s cvijećem na trijemu i udobne stolice s obje strane glavnog ulaza. Lijevo od kuće uočila sam stabla breze, ljuljačku za bebe i neke druge igračke razbacane po travnjaku. Golema štala u crvenoj boji bila je smještena odmah iza drveća i još jedna bijele fasade iza nje. Desno od kuće nalazila se garaža, a do nje prostirao se niz drveća posađenih u urednim redovima. Možda stabla jabuke? Iza njih nalazio se makadamski put, a preko puta njega masivna stara viktorijanska građevina. Po boji koja se gulila sa fasade i zaraslim vrtovima, izgledala je napuštena. Već sam naumila ponovo pokucati kad je plava žena koju sam vidjela na fotografiji otvorila vrata, s debeljuškastim malim dječakom na njenom boku. Kosa joj je bila znatno kraća, dosezala joj je do brade, a tijelo mnogo vitkije. “Ćao. Georgia?” Pozdravila me osmijehom. “Ti si sigurno Margot. Izvoli ući.” Zakoračila sam u predvorje i ispružila ruku. “Margot Lewiston.” Nakon što mi je čvrsto stisnula ruku, zatvorila je ulazna vrata i prebacila svog sina na drugi bok. “Georgia Valentini. A ovo je Cooper. Upravo sam ga namjeravala odnijeti da malo odspava.” Nasmiješila sam se dječaku bucmastih obraza. “Slatki snovi, Cooper.” “Produži tamo do kuhinje,” rekla je Georgia pokazujući rukom niz hodnik. “Pete nam upravo pravi nešto za ručak. Jesi li jela?” “Zapravo nisam. Čak nisam ni doručkovala.” “Odlično. Pridružit ću vam se za pet minuta.” Krenula je uz škripave stepenice, a ja sam produžila do kuhinje, gdje sam našla Petea za pultom, koji je s pregačom na sebi sjeckao rajčice alarmantnom brzinom.
33 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Ćao.” Nasmiješila sam se kad je podigao pogled. “Ja sam Margot. Tvoja supruga mi je rekla da ti se pridružim.” “Naravno. Dobrodošla.” Spustio je nož, obrisao ruke kuhinjskom krpom, zakoračio iza šanka i rukovao se sa mom. “Pete Valentini, drago mi je. Izvoli sjesti.” “Hvala.” Sjela sam na jednu od stolica za šankom i razgledala okolo. “Lijepa velika kuhinja. Da li je od početka ovako izgrađena?” Pete je odmahnuo glavom i vratio se sjeckanju povrća. “Ne, moji roditelji su dodali ovaj dio prije nekih dvadeset godina. I kao što sama vidiš od tad ništa nije mijenjano.” Nasmijala sam se. “Nije toliko loše.” Dekor je pomalo zastario, ali ja sam bila naviknuta na kuće u kojima se dugi period ništa nije mijenjalo. “Kad je kuća izgrađena?” “Stara je otprilike stotinu godina. Kakav ti je bio put?” “Uopće nije bilo loše. Manje od dva sata vožnje.” “I smještena si u blizini?” “Pravo preko puta ulice i par blokova niže prema jezeru. Imala sam sreće. Netko je rezervirao kućicu za cijeli mjesec kolovoz i na kraju otkazao rezervaciju u zadnji tren.” “To je prava sreća. Trenutno je vrhunac sezone kod nas.” Divila sam se samopouzdanju kojim se kretao kuhinjom. “Čula sam da ste oboje, i ti i Georgia kuhari?” “Bili smo kad smo se upoznali u New Yorku, ali trenutno Georgia radi kao menadžer jednog restorana u gradu, gdje i sam kuham, ali samo dva puta tjedno zbog posla ovdje na farmi i brige oko Coopera. Kad smo se preselili ovamo prije tri godine, nadali smo se osnivanju “od farme do stola restorana”, ali...” Udahnuo je kad je Georgia ušla u kuhinju. “Nismo još stigli dotle.” “Stići ćemo, dušo,” rekla je. “Idemo polako, jedno po jedno.” Sviđao mi se način na koji mu se smiješila, kao da su pogledom komunicirali bolje nego riječima. Dok je Georgia postavljala stol, čavrljali smo malo o njihovoj sredini, kakve trgovine i restorane preporučuju i kako su upoznali Quinna. Ubrzo nam se pridružio i najstariji Valentini brat, Brad, koji mi se ljubazno smiješio, ali djelovao znatno više poslovno od njegovog mlađeg brata i šogorice. Nosio je odijelo, dok su njih dvoje bili odjeveni u farmerice i majice. Stalno sam pogledavala prema stražnjim vratima 34 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
pitajući se kad će se treći brat pojaviti. Obzirom da se nije pojavljivao, Pete je predložio da počnemo s jelom. “Ne bi li trebali sačekati Jacka?” pitala je Georgia, gledajući kroz prozor prema stražnjem dvorištu Pete i Brad su razmijenili pogled, ali nitko od njih nije ništa na glas izgovorio. “Nisam siguran da li će doći,” konačno je rekao Pete. “A ja imam zakazana razgledavanja danas, tako da je za mene bolje da ne čekamo.” Brad je skinuo svoj sako i objesio ga oko naslonjača stolice prije nego je sjeo. “Oh. OK.” izgledajući blago poraženo, Georgia me uputila na jednu stolicu i napunila četiri tanjura sa kriškama domaćeg peciva s jajima, preprženom šunkom i svježim povrćem. “Sve što vidiš na tanjuru pred tobom je s ove farme,” rekla je ponosno. “Jaja od naši kokoši, šunka od naših svinja, povrće iz našeg vrta.” “Vau.” Nasmiješila sam se, rastvarajući salvetu i stavljajući je preko svog krila. “To je zaista—” Bum! Zvuk lupanja kuhinjskih vrata natjerao me da poskočim. Podigla sam pogled i bio je tamo. Jack Valentini. Djelovao je još viši i impozantniji nego na fotografiji s interneta. Možda je djelovalo tako, jer sam sjedila. Možda je to bilo zbog znojne majice s natpisom ARMY (da li je bio veteran?), koja je grlila njegov uski struk, široka prsta i izbočene bicepse. Ili je to možda bilo zbog načina na koji je stajao—razdvojenog koraka, izbačenih prsa, šaka naslonjenih sa strane tijela. Da nisam bolje znala, zaklela bih se da je došao ovamo tražeći priliku za dobru borbu. A zbog načina na koji me je fiksirao pogledom, imala sam poprilično jasnu ideju tko bi mogao biti protivnik. (Da sam znala, ponijela bi pladanj kolačića.) “Jack, drago mi je da si uspio doći,” rekla je Georgia vedrim glasom. “Dođi i sjedni. Donijet ću ti tanjur.” “Neću se zadržati.” “Pa bar reci zdravo Margot Lewiston.” Pete se jako trudio da zvuči opušteno, ali mogla sam osjetiti tenziju u zraku. “Ona je žena o kojoj smo razgovarali sinoć.” “Shvatio sam.” Jack je zurio u mene, prekrižio ruke na svojim ogromnim prsima, ali mi nije ponudio riječ zdravo. 35 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Njegov izraz je bio zaklonjen rubom njegovog crnog kačketa, ali njegova stisnuta vilica je bila jasno vidljiva. Da li je bio kreten ili je samo imao loš dan? Kako god, bio je klijent. Podigla sam se, uključila svoj šarm i ispružila ruku putanjom malog talasa. “Drago mi je da smo se upoznali. Radujem se radu s tvojom obitelji. Zaista posjedujete predivno mjesto.” “Baš sam spomenula Margot da sve što vidi na svom tanjuru potiče s naše farme,” rekla je Georgia, očigledno se trudeći da ga uključi u razgovor. Nasmiješila sam mu se. “To je tako impresivno. Dok sam sinoć večerala, baš sam razmišljala o tome da mi nikad nije palo na pamet da se u restoranu ili trgovini zapitam, gdje i na koji način je ta hrana uzgojena.” “Nisi jedina,” rekao je Pete, vadeći četiri čaše vina. “Ali vjerujem da ako bi više ljudi bilo upoznato s opasnostima masovne industrijske proizvodnje i što ona čini—ljudima, životinjama, okolišu—puno više njih brinulo tome odakle potiče njihova hrana.” “I hrana kojom hrane svoju djecu,” dodala je Georgia dok je sjedala pored mene. “Jack me toliko toga naučio o štetnom utjecaju pesticida, antibiotika i dodacima koji se stavljaju u hranu.” Tužan jecaj koji je dopreo od monitora na pultu natjerao nas je sve da pogledamo u tom smjeru. Georgia je uzdahnula i ustala. “Znala sam da se činilo predobro da bi bilo istinito, kad je onako lako zaspao. Vraćam se odmah.” “Ja ću.” Jack je prebacio tipku na monitoru i uputio se u smjeru iz kojeg se čuo udaljeni zvuk dječjeg plača. Kad je prolazio pored mene, pogledi su nam se sreli. Istog trena skrenuo je svoj pogled, ali nedovoljno brzo da me spriječi da vidim koliko je zgodan—ili bi bar bio kad bi skinuo namrgođeni izraz s lica. Ostala sam blago bez daha i trebao mi je trenutak da povratim svoju pribranost. “To mi savršeno odgovara.” Georgia je sjela i podigla svoju vilicu. “Jack je tako dobar s Cooperom, posebno kad je riječ o tome da ga treba uspavati.” “Nemamo pojma što radi tamo gore.” nasmijao se Pete. “Mislim da ga drogira.” “Oh, šuti,” rekla je Georgia. “Samo je nježan i strpljiv. Pjeva mu.”
36 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Pjeva mu? Nisam to mogla ni zamisliti. “Da li Jack ima djecu?” Pogledala sam u smjeru stepenica, znatiželjna u vezi s zgodnim, grubim farmerom, koji je kako se činilo imao i meku stranu. “Ne.” Nešto u Georginom glasu natjeralo me da zastanem. To je bio odgovor u jednoj riječi, ali osjećala sam da iza toga postoji čitava priča. “Hajde da jedemo,” rekao je Brad nestrpljivo. Zadubili smo se u svoje tanjure kad se Jack vratio nekoliko minuta kasnije i produžio prema stražnjim vratima, bez zaustavljanja. Ipak, nisam propustila pogled koji mi je uputio i koji je natjerao moje srce da malo poskoči. Georgia je progovorila. “Zašto ne sjedneš s nama na par minuta?” “Zato što sam zauzet,” odbrusio je, spuštajući ruku na ručku vrata. “Izgleda da sam jedini koji danas nešto radi.” “I mi ovdje radimo, Jack,” rekao je Brad. Jack je ispustio zvuk, nešto između frktanja i stenjanja. “Rekao sam vam sinoć da ne želim imati nikakve veze s ovim.” S ovim, bilo je jasno mislio je na mene, budući da je gledao pravo u mene, dok je to govorio. To je bio kao šamar posred lica i moji obrazi su se zažarili. “Onda se vrati napolje.” Bradov ton je bio oštar. “Vrlo rado.” Jack je izašao bez ijedne riječi i čim je zalupio vratima za sobom, Pete je uzdahnuo. “Izvini zbog ovog... Jack ima... neke probleme.” Još sam se oporavljala od svega trudeći se da vratim svoju ravnotežu. “Mislim da mogu da pogodim koji je jedan od tih problema. On ne želi da me angažirate?” “Nije riječ o tebi,” rekla je Georgia brzo. “Jack je samo strašno zaštitnički nastrojen prema farmi. Postane strašno razdražljiv kad misli da mu ljudi žele određivati kako da obavlja posao.” “Posebno ako ti ljudi nisu odavde.” Razumjela sam njegov otpor da prihvata savjet nekog autsajdera, ali to nije bila isprika za njegovu neljubaznost. Kakva šteta tog zgodnog lica. “Jack ne shvaća da mi ne vodimo samo farmu, već i biznis,” rekao je Brad iziritirano. “A biznisu je potreban marketing.” “Nemamo mnogo dodatnog novca.” srela sam Peteov pogled i uočila iskrenu brigu u njegovim očima. “Ali ako zaista misliš da nam možeš pomoći, pronaći ćemo način da to platimo. Jack bi bio zadovoljan da radi u prljavštini, vodi brigu o životinjama i nikad ni sa kim ne progovori, ali Georgia i ja imamo svoje snove.” 37 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Od farme do stola restoran.” Nasmiješila sam mu se, s namjerom da izbacim Jacka iz svoje glave. Ovo je bio moj najdraži dio posla kojim sam se bavila—pomoći ljudima da stvore svoj biznis i postignu svoje ciljeve. Mogla sam pomoći ovoj obitelji, bila sam sigurna u to. Ili bar onim članovima koji su željeli moju pomoć. “Želim da čujem više o tome. I sigurna sam da možemo smisliti nešto što će se uklopiti u vaš proračun. Međutim, prije nego što dođemo do toga, želim saznati više o vama, vašoj obitelji, prošlosti i što su vaše nade za budućnost. To će mi mnogo pomoći.” Uživala sam u svakom zalogaju ručka, dok su mi njih troje ispričali kako je došlo do toga da postanu vlasnici farme. Bilo je jasno da je Brad bio najmanje entuzijastičan oko svega, ali voljan da pruži svojoj braći priliku da uspiju. Spomenuo je da se nada da će biti u mogućnosti da otkupe njegov dio jednom. “Plan je bio pet godina, ali nakon Stephine smrti, nitko nije htio Jacka s tim uznemiravati.” Po prvi put za stolom je nastala neprijatna tišina. “Tko je Steph?” pitala sam. “Jackova supruga.” Georgin glas je bio toliko tih, da sam mogla čuti kucanje kazaljki sata na zidu iza mene. “Umrla je prije tri godine.” Moj dah je zastao. “Kako?” “Udario ju je automobil. Pijani vozač.” “O moj Bože. To je strašno.” Nešto moje antipatije za njega je nestalo. Brad je pročistio grlo. “Bili smo strpljivi s njim. I kao što ćeš vidjeti i sama, to mu i treba. Ne uzimaj previše k srcu ako bude kratak u odgovorima, ili potpuno tih u početku. Međutim, Jack nije glup. Svjestan je da ako želi zadržati farmu, morat će prihvatiti savjete. Samo mu se to ne sviđa.” Kimnula sam glavom, nadajući se da sam spremna na taj izazov, želeći se dokazati sama sebi. “Učinit ću najbolje što mogu. Dozvolite mi da vam postavim neka pitanja i pribilježim neke stvari.” Dok sam posegnula za torbom da izvadim svoj rokovnik, Georgia je ustala i počela skupljati tanjure sa stola. “Samo da sklonim ovo sa stola i onda ću ti se pridružiti.” “Zvuči odlično. Zahvaljujem se na ručku. Bilo je preukusno, i uživala sam slušajući priču ovog mjesta. Već sam uzbuđena da počnem s radom.” Skinula sam poklopac svoje olovke. “Hajde da pričamo o vašem brendu.” “Kojem brendu?” zbunjeno je trepnuo Pete. 38 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Nasmiješila sam se. “Točno.” KASNIJE, Georgia me otpratila do mog automobila. “Hvala ti što si došla,” rekla je. “Mi to zaista cijenimo.” “Bilo mi je zadovoljstvo. Imate divan dom i radujem se što ću vidjeti ostatak svega. Misliš li da bi me mogli provesti u obilazak da vidim cijelo imanje?” “Naravno. Pete bi te mogao sutra provesti po imanju.” Namrštila se. “Jack bi u tome bio puno bolji, ali...” Pobjegao joj je uzdah s usana. “Tako je teško nekad s njim.” “U redu je.” Nisam htjela prouzrokovati još više problema kad je bila riječ o srednjem Valentini bratu. Nije bio sretan mojim boravkom ovdje od početka—tako da sigurno neće htjeti izdvojiti vrijeme i provesti me okolo. Georgia je odmahnula glavom. “Nije u redu. Žao mi je što je bio neljubazan danas. Ispod površine, on je dobar dečko, ali to vješto krije. Posljednjih nekoliko godina su bile tako teške za njega.” Budući da sam bila tipična znatiželjna žena, odlučila sam saznati više o njemu. “Primijetila sam da je nosio majicu vojske. Da li je u vojsci?” “Bio je,” rekla je, povlačeći svoju plavu kosu iza ušiju. “Bio je u vojsci oko šest godina. Ali služio je u Iraku i Afganistanu i kad se vratio, on—” tražila je prave riječi. “Pa, bilo mu je teško da se prilagodi.” “Koliko teško?” “Borio se s tjeskobom. Moj otac je također bio u vojsci, služio je u Vijetnamu kad je bio mlad. To je utjecalo na njega čitav njegov život. Ponekad me Jack podsjeća na mog oca.” Glas joj je bio sjetan. “Promjene raspoloženja, mrzovoljnost, defanzivnost. Teško im je da se povežu s ljudima. I zadržavaju svoje osjećaje zaključane unutar sebe. Moj otac je bar imao moju majku, ali Jack nema nikog, a njegova braća nekad znaju biti nestrpljivi s njim. Oni ga ne razumiju. Tako da se ja zaista mnogo trudim da budem netko kome se može obratiti.” Nešto teško mi je stisnulo srce. “Jako je tužno što je izgubio suprugu.” “Razarajuće. Toliko su bili zaljubljeni. Ali svejedno.” Podigla je ruku u zrak. “To mu ne daje pravo da bude zloban prema tebi.” “Ne, ali barem mogu bolje shvatiti otkud takvo ponašanje. Hvala što si mi rekla. Tretirat ću to povjerljivo.” Nasmiješila se. “Hvala ti.” Pozdravile smo se i rekla sam joj da ćemo se čuti sutra. 39 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dok sam vozila natrag kratku udaljenost do svoje kućice, razmišljala sam o onome što je rekla. Toliko su se voljeli. Kakav je to osjećaj? Tripp i ja smo bili zajedno tri godine, ali nikad se nisam osjećala “toliko zaljubljeno” u njega, niti sam mogla zamisliti njega da na takav način razmišlja o meni. “Toliko zaljubljeni” zvučalo je tako strastveno. I moralo je biti vidljivo ostalim ljudima. Možda nisu mogli držati ruke podalje jedno od drugog. Na trenutak sam si dozvolila da se zapitam kakav je Jack bio u krevetu. Grub ili sladak? Sebičan ili velikodušan? Brz ili spor? To tvrdo, mišićavo tijelo... kako bi izgledao gol? Kako bi bilo osjećati njegovu težinu na sebi? Da li se dobro ljubio? Da li je koristio svoje ruke? Da li je imao velik kurac? Stomak mi se stisnuo i iznenada sam shvatila da sam od zamišljanja Jacka s njegovom ženom otišla u zamišljanje njega sa sobom. Što dođavola nije u redu sa mnom? Taj čovjek mi danas nije ponudio ni osmijeh! Što više, bio je poprilično neljubazan! Mišići su bili lijepa stvar, ali maniri su mnogo važniji, a Jacku maniri bolno nedostaju. Ipak, ono što mi je Georgia ispričala o njemu, natjeralo me da pomislim da je u njemu bilo mnogo više od neotesanog tipa. Netko tko je toliko snažno volio, morao je imati veliko srce, čak iako je zakopano ispod bodljikavih slojeva tuge i gorčine. Dat ću mu još jednu priliku.
Naš svet knjiga
40 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Sedmo poglavlje Jack OSTAO SAM VAN kuće cijelo popodne, iako me je izluđivalo razmišljanje o njima kako unutra razgovaraju o mojoj farmi i kuju planove koji bi mogli imati utjecaja na njenu dobrobit. Planovi koji će utjecati na mene. Sigurno, tehnički sam bio vlasnik samo trećine farme, ali ni jedan od moje braće nije uložio svoje srce i dušu kao što sam ja. Peteu je samo bilo stalo do njegove ideje o restoranu, a Brad bi bio sretan da rasparača zemlju i proda je na komade. Pa idi unutra i zauzmi se za sebe. Spusti svoju čizmu na pod. Reci ne. Ali nisam to mogao učiniti. Bilo je dva protiv jednog i nisam mogao pobijediti. I sada su na svojoj strani imali i tu jebenu Barbiku. Kako su dođavola mogli zamisliti da ona ima ikakvog pojma o poljoprivredi? Izgledala je kao da nije znala razliku između pijetla i kokoške. Možda ću je pitati. Ta pomisao mi je u stvari izvukla osmijeh na lice dok sam napuštao štalu nakon provjeravanja jednog od starijih konja koji se činilo se mučio s podnošenjem nesnosne vrućine više od ostalih. Da li si ikad ranije vidjela pijetla6, Barbie? Smijuljio sam se dok sam zamišljao njen izraz lica. Njene obraze koji bi se obojili u ružičaste. Njene oči širom otvorene. Imala je lijepe oči, morao sam priznati. Ogromne i svijetloplave. I lijep osmijeh, također. Ali nije bila moj tip. Sviđale su mi se prirodne žene. Potpuno. Bez šminke. Steph je praktično živjela u farmericama i čizmama, nos joj je bio pjegav od sunca i čak mislim da nije imala sušilo za kosu. Uvijek je puštala svoju tamnu, kovrčavu kosu da se osuši na zraku. Barbika je nosila neku vrstu poslovnog odijela, vjerojatno i cipele s visokom potpeticom. Njena koža je izgledala kao da nikad nije izašla iz kuće, a usne umjetno ružičaste boje. Kosa joj je bila lijepa, zaista, svilena, zlatna i sjajna. Kakav bi bio osjećaj proći prstima kroz tu kosu? Da je omotam oko svoje šake? Da me očeše preko golih prsa?
6
Igra riječi: pijetao se na engleskom kaže „cock“, riječ koja označava također i „kurac“
41 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Kad je moj kurac odgovorio na pitanje trzajući se u hlačama, natjerao sam se da prestanem razmišljati o njoj i pređem na slijedeći zadatak. Ništa mi nije predstavljala. OKO PET SATI, Pete je izašao i došao do malog staklenika koji sam napravio zajedno s našim ocem i našao me kako pripremam neke sadnice kelja za sadnju. Morao sam rotirati neke sadnice ovog vikenda. “Hej. Trebaš pomoć?” “Upravo završavam ovdje. Ali mogla bi mi koristiti tvoja pomoć pri popravci ograde duž zapadne granice imanja, ukoliko imaš vremena.” “Imam.” Uzeli smo naše vozilo na četiri kotača i odvezli se u tišini. Umirao sam od želje da saznam o čemu se diskutiralo na sastanku, ali suviše tvrdoglav da pitam. Pete je vjerojatno pokušao smisliti način kako da pokrene temu, bez da mu skinem glavu s ramena. Ja sam prvi popustio. “Kako je prošlo s Marketing Barbikom?” Pete je udahnuo. “Ona je vrlo draga, Jack. I pametna također. Mislim da će nam moći dosta pomoći.” “Za koliko novaca? Jesi li vidio što ona vozi? Klasični Mercedes u odličnom stanju. Imaš li pojma koliko nešto takvo košto?” “Ne.” “Ni ja. Ali kladim se jebenu tonu novca.” “Znaš, ne moraš biti takav seronja oko ovoga. Nitko se nije urotio protiv tebe ili ti želi nešto oduzeti.” “Što bi mi jebeno mogli uzeti? Kao što si rekao, ne posjedujem ovu farmu, ne posjedujem svoju kuću, nemam čak ni svoju obitelj.” Bacio sam mu njegove riječi natrag u lice, dok sam skretao prema ogradi koja je trebala biti popravljena i parkirao. Pete je zurio u mene nekoliko sekundi i zatim odmahnuo glavom. “Odbijam se s tobom raspravljati dalje. I sit sam toga da pokušavam da te uključim u ovo. Želiš znati koje su njene ideje, možeš je sam pitati.” “Ne želim znati,” lagao sam. “Dobro.” Iskočio je na tlo. “Hajde da završimo s ovim.”
ZAVRŠIO SAM S RADOM za ovaj dan, počistio i napravio sebi večeru. Međutim, osjećao sam neku napetost sjedeći sam u kolibi, tako da sam odlučio otići do grada na pivo. Izabrao sam mali pub naziva 42 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Sidro”, sjeo na kraj šanka i nadao se da neću sresti nikoga koga poznajem. Nema ništa gore od toga kad samo želiš pijuckati svoje pivo i stalno bivaš prekinut od strane ljudi koji žele čavrljati. Pitali su kako sam sa onim suosjećajnim izrazom u očima, ali nisu željeli čuti istinu. Htjeli si čuti da sam dobro i nastaviti dalje do sljedećeg gradskog trača, ili još bolje čuti neki novi, kako bi ga brže bolje mogli proširiti. Bio je petak večer i pub je bio pun, ali srećom posljednja dva stolca na kraju šanka su bila slobodna, a na televizoru iznad upravo su prikazivali baseball utakmicu. Pijuckao sam svoje pivo i trudio se izgledati zadubljeno u utakmicu Tigrova, tako da nitko ne bio sjeo pored mene s namjerom da razgovaramo. Moj plan je funkcionirao otprilike na deset minuta. “Ispričavam se. Jack Valentini, zar ne?” Pogledao sam preko ramena i tamo je stajala. Izbliza, bila je još ljepša nego što se činila u kuhinji što nije pomoglo mom raspoloženju. “Daa?” Nasmiješila se, otkrivajući savršeno ravne, bijele zube između svojih našminkanih usana. “I mislila sam da si to ti.” Ispružila je svoju ruku prema meni. “Ja sam Margot Lewiston. Iz tvrtke Shine PR? Upoznali smo se danas kod Petea i Georgie?” Nisam je želio dodirnuti, ali nisam vidio načina da se izvučem iz toga. Njeni prsti su bili svijetli i vitki i moja ruka se lako omotala oko njih. Naši pogledi su se sreli i nešto čudno se dogodilo u mojim grudima— neki trzaj. Povukao sam svoju ruku. Što to dođavola bi? Vraćajući svoju pažnju ponovno na ekran, nadao sam se da će shvatiti poruku, otići i ostaviti me samog. Ne. “Da li je ovo mjesto zauzeto? Umirem za hladnim pićem.” Bez da je sačekala odgovor, kliznula je na stolicu. Krajičkom oka pogledao sam te noge, počev od kratkog šorca do kraja njenih sandala sa trakama koje su bile omotane oko njenih nogu poput vinove loze. Pomaknuo sam se nervozno na svojoj stolici kad joj je šanker pristupio s osmjehom na licu. “Zdravo, koje vrste džina imate?” pitala je. Izrecitirao je neke nazive, koji očigledno nisu odgovarali njenim standardima. “Hm. Može li vinska karta?” Predao joj je jednu i pregledala ju je kratko prije nego ju je gurnula prema meni. “Neke preporuke? Vidim da imaju neka lokalna vina. Bi li trebala probati netko od njih?” 43 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Uzmi što god želiš.” Trudio sam se da je ne pogledam dok se naginjala prema meni. Isuse, osjećao sam miris njenog parfema—nešto cvjetno, ljetno i seksi i vjerojatno košta stotine jebenih dolara po mililitru. Zadržao sam dah. Pogledala me na trenutak i zatim se naslonila na svoju stolicu. Izdahnuo sam. “Mogu ti ja dati preporuku ako želiš,” ponudio se šanker, jebeni klinac, koji se vjerojatno nadao da će ući u njene gaćice večeras, ukoliko joj ponudi pravi rizling. “To bi bilo divno,” rekla je, vraćajući mu vinsku kartu. Nekoliko minuta kasnije, pijuckala je čašu lokalnog Pinot Noira, pa sam brzo dovršio svoje pivo, osjećajući da se moram skloniti od njene nazočnosti, što prije to bolje. Nešto u vezi s njom činilo je da se osjećam neugodno. Pa, ne ona konkretno, već reakcija mog tijela na nju. “Ne želiš me ovdje, je li tako Jack?” rekla je nakon što sam spustio dvadeseticu na šank. “Nije to. Samo sam završio sa svojim pivom. Spreman sam da krenem.” Hrabro sam je pogledao. “Ne mislim u ovom baru, već u ovom gradu. Na farmi. Ne želiš da radim za tvoju obitelj.” smiješeći se čvrsto. “To je poprilično očigledno. Nema svrhe da poričeš.” Namrštio sam se dok sam stavljao ostatak novca u svoj džep ostavljajući napojnicu. “Gledaj, to nije ništa osobno. Ja jednostavno mislim da nema potrebe da trošimo novac na publicitet. Postoji dosta stvarnih stvari koji nam trebaju.” “Ali publicitet je stvarna potreba.” Odmahnula je glavom. “Što dobro će donijeti sve tvoje investicije, ako ljudi ne čuju za tvoju farmu? Za hranu koju proizvodiš? Za životinje koje uzgajaš? O prednostima jedenja i kupovine hrane od lokalnih farmi kao što je tvoja? Provela sam cijelo poslijepodne istraživajući poljoprivrednu djelatnost, troškove i povlastice i opasnosti industrijske proizvodnje. Ljudi nisu upućeni u te stvari, Jack. Možeš im pomoći da nauče.” Otvorio sam usta da nešto kažem, ali prekinula me s rukom u zraku. “Nemoj mi reći. Ne želiš biti učitelj. Ok, dobro. Onda dozvoli meni da to učinim.” Dotakla je svoje grudi odmah ispod biserne ogrlice koju je nosila. (Moj um je odmah pošao u neovlašten obilazak.) “Ili mi dozvoli da postavim strategiju za tebe i članove tvoje obitelji, koji to mogu učiniti. Zaključak je da su tvoja braća u pravu. Samo na osnovu 44 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
inicijalnog istraživanja koje sam do sad poduzela, zaključila sam da konkurencija postaje sve jača i potrebno je da se istakneš.” “I učinim što?” Prekrižio sam svoje ruke na prsima, koja su je, kako se činilo omela na trenutak. Zurila je u njih solidnih pet sekundi, njeni obrazi su se blago zacrvenili, prije nego što je odgovorila gledajući me u oči opet. “Što je s seoskim turizmom? Da li si to ikad razmatrao?” “Misliš da prostituiram svoju farmu tako da ljudi mogu po njoj skitati i žaliti se na visoku cijenu mojih rajčica koje smiješno izgledaju, kad su oni u supermarketi znatno jeftiniji i ljepši? Ne.” “To je jedna od najbrže rastućih segmenata turizma!” nastavila je kao da ništa nisam rekao. Bila je uporna, to sam joj morao priznati. “To je prilika, ne samo da educiraš ljude i povećaš profit, već i da ponudiš doživljaj. Postoji čitava generacija mladih ljudi—koji su, mnogo više zabrinuti o hrani koju jedu i voljni su platiti više da dobiju zdravije opcije—koji cijene doživljaj više od stvari.” “Kako to misliš?” pitao sam, zbunjen onim što je rekla. “Mislim da cijene da dožive nešto—pokazujući fotografije sebe i svojih doživljaja—više nego auta, nakita ili elektronike. I oni su voljni za to platiti. I tako bi oni došli na farmu, imali kojekakvo divno i autentično iskustvo koje bi im ponudili i onda bi postavljali fotografije sebe na socijalnim mrežama s hrpom zabavnih heštegova, koje bi njihove prijatelje i pratitelje natjerali da kažu, ‘Hej! I ja to želim učiniti, ili jesti ovo ili kupiti ono, kakogod. I tako ti oni pružaju reklamu. Besplatno!” Osmijeh joj je osvijetlio lice. “Zar to ne zvuči dobro?” Dobro? Posljednja stvar na svijetu koju sam želio je hrpa ljudi na mojoj farmi, tražeći od mene da im pružim zabavu. Zajebi to. Nije da sam imao izbor—već sam mogao zamisliti kako se Brad, Pete i Georgia zapaljuju za ovu ideju. To je bilo dovoljno da opet postanem ljut i ogorčen, a dodatno sam i dalje osjećao njen miris, te nisam mogao prestati gledati tu bisernu ogrlicu na njenom vratu i svaki put kad su se naši pogledi sreli, moj stomak se stegnuo. Morao sam otići. “Ne. To zvuči kao jebena noćna mora. Moram ići.” Ignorirajući ubod u želucu kad sam vidio kako joj je lice klonulo, prošao sam preko bara i izašao kroz vrata. Želio sam je maknuti iz svog vidnog polja.
45 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Osmo poglavlje Margot “PA KAKO IDE?” pitala je Jaime. Nazvala sam je dok sam hodala prema kući. “Ide dobro, bar mislim tako. Upoznala sam klijente danas i bili su vrlo ljubazni—pa, bar veći dio njih.” “Uh oh. Netko nije bio ljubazan?” “Ne prema meni, u svakom slučaju. Mislim na srednjeg brata, Jacka.” Zamislila sam ga kako sjedi pored mene u baru i moje srce je brže zakucalo. Svojim tijelom je popunjavao majice u čas posla. Da li je primijetio način na koji sam piljila u njegove grudi? Sviđale su mi se i njegove oči. Bile su tamne, ali sa zlatnim mrljicama. I nije mi promaklo kako je odmjerio moje noge, trud koji je poduzeo da mi se ne približi previše i iskra koja se zapalila kad je primio moju ruku. Nešto je bilo tu. Zašto je morao biti takav kreten? “Da li je to onaj opasno zgodni? Vidjela sam obiteljsku fotografiju.” Zagrizla sam usnicu. “Misliš da je opasno zgodan?” “Daa. Ti?” “Pretpostavljam da jest,” rekla sam oprezno, a zatim brzo nastavila sa, “ali uopće nije moj tip.” “Zašto ne?” “Uh, osim činjenice što je grubi i znojni farmer kojem treba šišanje, on je tvrdoglav, mrzovoljan i neotesan.” Iskreno, nije mi smetala njegova kosa, grubost ili znoj ranije tog dana. A večeras, bio je čist, sređen, očešljan i obrijan, mirišući pomalo na veliku logorsku vatru na nekoj plaži. I dalje sam imala želju da se naslonim na njega i pomirišem ga. Jaime se nasmijala. “Zbog čega je mrzovoljan?” Dok sam šetala, opisala sam joj današnji sastanak s obitelji i što su mi ispričali o Jacku. Kad sam došla do dijela o njegovoj ženi, ona je udahnula. “O moj Bože, kako?” “Prometna nesreća. Pijani vozač.” “To je tako tužno!” 46 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Nije li? I dalje nosi svoj vjenčani prsten.” To sam odmah primijetila večeras. “Georgia je rekla da su bili toliko zaljubljeni.” “Bože, kakvo sranje. Jadnik. To je razlog zašto se ljudi ne trebaju vjenčati. Loše se stvari dogode.” Morala sam se nasmiješiti. “Da li to Quinn aludira opet da te namjerava zaprositi?” “Da. Bože, ako to zaista učini, jebeno ću ga ubiti.” “Ne budi luda. Ludo ste zaljubljeni, zajedno ste godinu i po dana, a zajedno živite mjesecima. Zašto se ne želiš vjenčati?” “Zato što smo sretni!” eksplodirala je, kao da je time sve objasnila. “Zašto se zajebavati s tim?” Uzdišući, pogledala sam okolo. Zar mi je za šetnju do bara zaista toliko trebalo? “OK, kakogod. Nemoj se vjenčati. Mislim da sam se izgubila.” “Izgubila gdje?” Prestala sam hodati i okrenula se za puni krug, sigurna da nisam vidjela taj park ranije. Nema ništa jezivije od igrališta po mraku. “Izgubila se hodajući od grada nazad do moje kućice. Zaboga, nije bilo ni toliko skretanja.” Jaime se nasmijala. “Prekini pričati sa mnom i koristi Google kartu ili tako nešto. Zatim mi pošalji poruku kad stigneš kući da se ne brinem da lutaš sama u mraku negdje. ” “OK.” “I nazovi me sutra tako da možemo više razgovarati o tvojim idejama za strategiju.” “Hoću. Želim poduzeti više istraživanja i bombardirati se idejama, ali već imam neke zamisli. Njihov proračun nije naročito velik.” Uzdahnula je. “I mislila sam.” “Ali to je u redu. Znaš što? Zaista im želim pomoći. Učinit ću to besplatno.” “Moraš prestati činiti stvari besplatno,” kritizirala me je Jaime. “Ne radiš više za taticu. Ti si odrasla žena sa svojom vlastitom kompanijom.” “I svojom vlastitom zakladom.” nasmijala sam se malo. “Ne smeta mi da činim stvari zbog dobrog razloga, a njihov razlog mi se sviđa. Uzgred, nije to samo zbog njih, to je za cijelu zajednicu, ekonomiju i opće dobro! Jesi li znala da postoji nešto poput nesigurnost hrane?” “Što je do đavola to? Rajčica koji ima problema s povjerenjem?” 47 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Nedostatak pristupa adekvatnoj, hranjivoj i pristupačnoj hrani. I to ne samo u urbanim sredinama, već i u ruralnim. Ljudi koji žive okruženi farmama možda nikad neće pojesti nešto što je uzgojeno i ubrano u njihovim stražnjim dvorištima! Mi izvozimo ono što uzgojimo, a uvozimo ono što jedemo. To je ludo!” Nasmijala se. “Počinješ zvučati pomalo ludo.” “Oprosti. Uvučena sam pomalo u to danas dok sam istraživala održivu poljoprivredu i pravdu za hranu.” “Pravda za hranu?” “Pravo zajednica da uzgajaju, prodaju i jedu zdravu hranu. To je ogroman pokret, za koji nisam ni znala da postoji, ali sada sam potpuno inspirirana time. Želim se uključiti u to.” “Gah. Ti si takav mekušac. Javi mi kad stigneš kući.” “Hoću. Noć.” završila sam s razgovorom i ubacila adresu kućice u Google kartu. Dok sam čavrljala s Jaime, nastavila sam hodati pravo kad sam trebala skrenuti i promašila sam svoju ulicu za oko tri bloka. Vratila sam se, našla put kući i poslala joj poruku da sam uspjela naći put. Petnaest minuta kasnije, isključila sam svjetlo i otišla u krevet, sklupčajući se na jednu stranu. Čim sa sklopila oči, Jack Valentini je iskočio u mojim mislima i tvrdoglavo odbijao otići. Kako predvidljivo od njega. Okrenula sam se na leđa. Otežavao mi je. Da li će oboriti svaku ideju koju budem imala? Pitala sam se da li je oduvijek bio takav. Da li se ikad smijao? Da li je bio drugačiji prije smrti svoje supruge? Prije vojske? Da li je postojala neka stvar koja ga činila tako drugačijim od njegove braće ili je to bilo sve zajedno? Naprasito sam uključila lampu ponovo, ustala i zgrabila svoj laptop. Donijela sam ga u krevet i stavila ga pred sebe, prekrižila sam noge, trudeći da se ne osjećam jezivo dok sam guglala Stephanie Valentini. Prva pretraga nije dala nikakve rasvjetljujući podatke, tako da sam dodala Michigan i smrt uzrokovana vožnjom u pijanom stanju u pretraživač, osjećajući se još gore zbog onog što sam radila. Ali, upalilo je. Naposljetku, pronašla sam članak lokalnih novina o nesreći i kliknula na link. Pojavile su se dvije fotografije na vrhu stranice i prekrila sam usta jednom rukom. Na lijevoj je bila slika lijepe, tamnokose žene sa ogromnim smeđim očima i rupicama na licu. Na desnoj je bila fotografija 48 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
vjenčanja Jacka i Steph i zapanjila sam se vidjevši ga kako se smiješi sretno, toliko zgodan da je oduzimao dah. Naslov je bio hladan: Muškarac s dvije ranije osude zbog vožnje u pijanom stanju ubio lokalnu ženu i pobjegao. Detalji su bili mučni. Završila je svoju smjenu u baru odmah na glavnom putu i njen auto se pokvario na putu kući. Baterija njenog mobitela se ispraznila, pa je hodala tih pola milje do farme, kad ju je pijani vozač, s ranijim osudama i otvorenom bocom alkoholnog pića, udario. Nastavio je dalje voziti, ali je uletio u jarak ni dvije milje dalje. Drugi vozač je svjedočio nesreći i pozvao hitnu pomoć. Steph je helikopterom prebačena u bolnicu, ali je nekoliko sati kasnije podlegla svojim ozljedama. Vozač je odveden u zatvor i određena mu je jamčevina od milion dolara. Pročitala sam članak još jednom i zurila u fotografiju s vjenčanja dugo vremena. Konačno, zatvorila sam kompjuter, ponovo ga priključila na punjač i kliznula ponovno pod pokrivače. Nije ni čudo, pomislila sam. Nije čudo što je bio takav. Takav gubitak, plus gubitak oca i što god je doživio u vojsci može otvrdnuti bilo koga. Osjećala sam se loše što mu je moje prisustvo uzrokovalo još više nevolja. Previše sam ga stisnula večeras. To je bila moja greška. Morala sam ga uvjeriti da mi je iskreno stalo do onog što radi i da zaista želim pomoći, ali potreban mi je manje izravan pristup. Što je bilo potrebno da učinim da me počne gledati na drugi način? Da me vidi kao prijatelja? Ili nešto više... Ne. Zaustavi taj vlak točno tu i siđi s njega, Margot. Zaboga, on je klijent! I još uvijek nosi vjenčani prsten! Pomalo te privlači, da. Suosjećaš s njim, dobro. Želiš pomoći njegovoj farmi, sigurno. Ali, ostavi to na tome. Uzdišući, okrenula sam se na stomak i pokušala prestati razmišljati o njemu. Nisam uspjela i ostala sam budna cijelu noć. U PET I TRIDESET, odustala sam od spavanja i navukla šorc za trčanje, majicu na bretele i tenisice. Ako nisam mogla spavati, bolje je da malo vježbam. Namjeravala sam krenuti glavnom cestom, zatim skrenuti i nastaviti uz makadamski put pored Valentini farme. Da malo izvidim okolinu. 49 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Podigla sam kosu, zaključala vrata, zavukla ključ kućice u mali skriveni džep na mom šorcu, prije nego sam krenula laganim trkom. Iza mene, sunce se tek počelo probijati i izvirivati preko jezera, bojeći nebo u predivnu narančasto-ružičastu boju. Kažnjavajuća vrućina dana bila je udaljena satima i zrak koji je dodirivao moje ruke i noge bio je hladan i osvježavajući. Nasmiješila sam se šetaču psa koji je uranio i starom paru koji su šetali držeći se za ruke, ali moje dobro raspoloženje se pokvarilo kad sam stigla do glavne ceste i shvatila da sam trebala otići u toalet prije nego što sam izašla. Oh, dobro. Izdržat ću ovo malo trčanje, zar ne? Samo ću napraviti krug oko njihovog imanja i vratiti se natrag. Koliko velika može biti “mala farma”? Kako se pokazalo, prilično jebeno velika. Skrenula sam zapadno na makadamski put—prošla sam voćnjak, velike parcele sa zasađenim povrćem, pašnjake i konačno gustu šumu. Do trenutka kad sam skrenula lijevo do same granice njihovog posjeda, morala sam hitno u toalet, jer je pritisak u mjehuru brzo eskalirao od lošeg do goreg. Ugrizla sam usnicu i uočila šumu iza Valentini ograde s lijeve strane i otvoreni pašnjak druge farme s desne strane, prije nego što sam se okrenula i osmotrila smjer iz kojeg sam došla. Nigdje nije bilo žive duše. Ali... ali ipak sam bila na otvorenom. Da li bih zaista mogla? Mislim da nije potrebno da naglašavam da nisam baš vanjski tip djevojke. Moja ideja teškog života je hotel s tri zvjezdice, zasigurno ne idem na kampiranje i jedini put kad sam morala koristiti pokretni toalet bilo je na koncertu na koji me je Jaime odvukla. Mislila sam da ću umrijeti od gađenja. Ili od bakterijske infekcije. Da li će piškenje vani poput životnije biti gore od pokretnog toaleta? Čime ću se obrisati? Čula sam i ranije priče o djevojkama koje su imale ovakvo iskustvo, ali očito im nisam poklonila dovoljno pozornosti! Da li je trebam dovoljno okapati da se osuši? Upotrijebiti list? Ali, moja koža je osjetljiva! I što ako slučajno upotrijebim otrovni bršljen? Ili neku drugu opasnu biljku? Nije li postojalo nešto što se zvalo otrovni hrast? Nisam znala kako tako nešto izgleda! Zašto nisam ponijela svoj mobitel? Bacanje kolačića je bila jedna stvar, ali ovo je bilo nešto što sam i dalje nalazila strašno neukusnim. Skakutala sam s noge na nogu, očajnički želeći da se pojavi netko drugo čarobno rješenje tako da se ne moram odreći svog dostojanstva ili 50 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
predati svoju vaginu nekakvim otrovnim biljkama. Međutim, nijedno se nije pojavilo tako da sam se popela preko Valentini ograde i sakrila se među drveće, proklinjući sama sebe što sam tako van sebe napustila kućicu. Žureći kroz šumarak pun lišća i borovih iglica, kretala sam se što dalje od ceste, sve dok mi se nije izgubila iz vida. Taman sam namjeravala da čučnem (nebesa, kakva neelegantna riječ) kad sam čula pljuskanje vode u blizini. Dahtajući sam se uspravila i pogledala oko sebe, mahnito povlačeći svoje gaćice nazad. Kad sam čula još jednom to pljuskanje vode, oprezno sam krenula u pravcu odakle je dolazio zvuk. O moj Bože! Nedaleko od mjesta na kojem sam se namjeravala olakšati nalazila se čistina među drvećem, a iza njega malo jezero. Na malom drvenom pristaništu uronjenom u jezero stajao je Jack Valentini, mužjak s kojeg je kapala voda, i to jebeno gol. U tom trenutku kao da se neki električni prekidač upalio unutar mene. Iznenada me je vodio samo instinkt: Potreban mi je bolji pogled. Uočila sam žalosnu vrbu oko dvadeset stopa bliže jezeru i bez razmišljanja sam jurnula prema njoj i popela se na jednu od nižih grana. Da, zaista sam se popela na drvo. Držeći se za granu iznad moje glave, oprezno sam zakoračila sa strane i provirila kroz lišće. S jezikom stisnutim među zubima, promatrala sam kako svoju mokru kosu sklanja natrag s lica, te se malo proteže s rukama iznad glave. Hmm, Hmm, farmerova preplanulost je zaista dobra stvar. Moje oči su se automatski spustile dole, a zatim mi je vilica pala kad sam vidjela veličinu njegovog kurca. Ako je bilo toliki u opuštenom stanju, koliki mu je tek kad se digne? Iznenada sam se osjećala poput djeteta kojoj je rečeno da smije vidjeti svoju rođendansku tortu, ali je ne smije probati. Stotine iracionalnih—i iskreno perverznih misli napalo je moj mozak. Željela sam ga vidjeti tvrdog. Željela sam ga dodirnuti. Željela sam omotati svoja usta oko njega. Željela sam promatrati dok se dira. Prokletstvo, bio je ogroman. Željela sam biti jebana s kurcem poput ovog. Kladim se da bi me mogao prepoloviti. Kriste, vjerojatno bi me mogao jebati od tamo.
51 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Ne! Ne, trebao bi me naći ovdje. Trebao bi me otkriti u šumi i naljutiti se. Tad bi me morao kazniti zbog špijuniranja. Bio bi nemilosrdan. Shvatila sam da sam zadihana. Što je dođavola bilo sa mnom? Nikad nisam imala ovakvu vrstu misli o nekome, a kamoli o nekom strancu. Da li sam doživljavala krizu srednjih godina s dvadeset devet? Okrenuo se od mene, davajući me priliku da pogledam njegovu divnu okruglu stražnjicu, koju sam primijetila još na fotografiji, ali i mišićava leđa i ramena, te tetovaže koje su vijugale oko njegovih rebara s desne strane. Kakve su bile? Nikad nisam upoznala muškarca s tetovažama, bar ne osobno. I definitivno nisam nijednog vidjela golog. U stvari, nisam vidjela veliki broj golih muškaraca uopće. Možda je to bio moj problem—fasciniranost, na neki način kao da je bio muzejski izložak ili egzotična životinja ili cirkuska nakaza. Muška tijela koja sam ja vidjela uživo bila su svijetla i vitka—ni nalik ovom predivnom primjerku prirode ispred mene, koje je imalo izbočine i definirane linije, dok je jutarnje sunce bojilo njegovu kožu u broncu. Željela sam— TRAS! Grana na kojoj sam stajala je pukla i pala sam na tlo u negracioznom pokretu ravno na stomak. (Također sam se možda malo i upiškila. Samo malo.) Podigla sam pogled, šokirana vidjevši kako je njegovo tijelo palo na drveno pristanište, njegovo tijelo doslovno spljošteno uz drvo. Sekundu kasnije pogledao je prema gore i vidio me. Nije baš bilo otkriće iz moje fantazije koju sam zamišljala izdaleka. Oo, Isuse. Ovo je još gore od rata s kolačićima. Kako ću dođavola ovo objasniti?
Naš svet knjiga
52 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Deveto poglavlje Jack PRVO, horor. Pun adrenalina, srceparajući, krvopumpajući utroboiskrivljujući horor. Zatim, ljutnja. Što nisam bio dovoljno oprezan. Što su mi promakli znaci opasnosti. Što sam uprskao. Konačno, svjesnost. Da sam na sigurnom. Da su svi ostali na sigurnom. Da se ništa nije dogodilo. Pa, bar ništa opasno. Otkucaji mog srca su se smirili, disanje usporilo i zatim sam ugledao scenu—Margot Lewiston, spljoštena na stomaku—i shvatio da je zvuk koji me prestravio bio zvuk pucanja grane, koja se očigledno predala pod njenom težinom. “Jebem ti,” promrmljao sam, osjećajući se blesavo kao što sam se uvijek osjećao kad bi se ovo dogodilo. A to je bilo kad nisam bio gol. Skočio sam i navukao svoj znojni šorc za trčanje, koji je ležao na pristaništu pored mojih čarapa i patika. Obzirom da je Pete jutros preuzeo brigu o životinjama, odlučio sam da si priuštim kratko kupanje nakon trčanja. Nisam računao na publiku. Nakon što sam obukao šorc, uspravio sam se stisnutih šaka spreman da je rastrgam zbog ometanja posjeda, špijuniranja i zbog toga što me je na smrt prestravila. Zbog toga što je odbijala da izađe iz mojih misli. Ali samo jedan pogled na način kako je skočila na noge i počela trčati prema meni—na prstima, skupljenih koljena, s rukama na preponama—bio sam momentalno zapanjen. “O hej, Jack,” rekla je opušteno, kao da se slučajno našla u susjedstvu, “Znam da se vjerojatno pitaš što radim ovdje. Sigurna sam da mogu objasniti. Ali prvo, mogu li molim te do tvog toaleta?” “Uh, OK.” Iziritiran kakav sam bio zbog invazije na moju privatnost, umalo sam se nasmijao naglas njenom čudom trku prema stražnjim vratima kolibe. Trčao sam ispred nje, puštajući je unutra i pokazujući prema vratima toaleta. “Hvala ti ,” oglasila se dok je protrčala kraj mene. Dok je ona bila u toaletu, stajao sam na stražnjem trijemu, osjećajući se neugodno zbog pomisli da ostanem sam s njom u kolibi. Što je 53 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
dođavola radila ovdje? Dovoljno je loše što sam proveo neprospavanu noć, trudeći s da ne mislim na njene noge, oči i onu jebenu bisernu ogrlicu. Ali ne, odmah ujutro se morala pojaviti u tom sićušnom šorcu i majici. Moj kurac je počeo lupkati prema gore i učinio sam najbolje što sam mogao da ugušim njegove nade, razmišljajući o rotaciji sadnica, sistemima za navodnjavanje i dugoročnim vremenskim prognozama. Srećom, imao sam se potpuno pod kontrolom do trenutka kad se vratila sa osmijehom olakšanja na licu. “Vauu,” rekla je, zatvarajući mrežasta vrata za sobom.. “Ovo je bilo blizu. Hvala ti mnogo.” “Nema na čemu.” prekrižio sam ruke, želeći da sam se sjetio da obučem majicu. “Hoćeš li mi reći što si radila tamo vani?” Njeni obrazi su se obojili. “Um, trčala sam.” “Na drvetu?” Nasmijala se nervozno. “Ne. Pa nisam počela na drvetu. To je došlo kasnije.” Nageo sam glavu, ne mogavši odoljeti činjenici da joj ovo učinim još težim. Nisi baš tako sigurna u sebe sada, zar ne Barbiko? “Oh daa?” “Da. Vidiš, slučajno sam napustila kućicu koju sam unajmila bez da sam jutros koristila toalet,” počela je, uvijajući svoje prste, “i planirala sam otrčati krug oko farme, ali puno je veća nego što sam mislila.” “Ah. Tako da si tražila toalet u šumi?” “Pa, da.” Progutala je. “Na neki način. Ali onda sam čula prskanje vode i vidjela tebe…” Njeni obrazi su sada bili praktično ljubičaste boje. Pravio sam se glup. “Vidjela me što?” “Vidjela te golog, OK?” izvalila je, bacajući ruke u zrak. “Priznajem— vidjela sam te golog.” Nisam imao problem s golotinjom, ali sam bio prokleto ozbiljan oko svoje privatnosti i ljudi koji se šuljaju oko mene. Ali njena osramoćenost je bila zabavna. Ona dva ranija puta kad sam je vidio bila je uglađena i staložena. Osjećao sam se dobro da je postavim na mjesto. “Tako da si se popela na drvo da dobiješ bolji pogled, ili?” Spustila je glavu i kopala je svojom tenisicom po drvenim daskama trijema. “Tako nekako.” Zatim je podigla pogled prema meni i udahnula. “Stvarno mi je žao. Nisam to trebala učiniti. Htjela sam—Mislim, htjela sam—Ja nisam—” Udahnula je i nakratko zatvorila oči. “Nemam opravdanje za to. Hoćeš li prihvatiti moju ispriku?” 54 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Bila je ljepša bez šminke, zaključio sam. I način na koji je nosila kosu, sklonjenu od lica istaknuo je veličinu njenih očiju, kut jagodičnih kostiju i luk njenih obrva. Ni njenim usnama nisu trebala sva ona svjetlucava sranja. Bile su perfektno ružičaste i pitao sam se da li su zaista tako meke kao što su izgledale. Sranje. Nisam nikog poljubio tri godine. Pročistio sam grlo i zakoračio unatrag. “Daa. U redu je.” Sada nestani odavde, pomislio sam. Nije se pomakla. “I ne namjeravaš me otpustiti?” “Ja te nikad nisam ni zaposlio.” “Znam. Ali ja zaista želim ovaj posao. Mislim da mogu pomoći, Jack. Znam da mogu.” “Radi što hoćeš.” Moje ime na njenim usnama je bila nevolja. Trebajući distancu od nje, krenuo sam prema pristaništu da uzmem svoje tenisice i čarape, ali ona me slijedila. Bože, bila je napast. Podsjećala me je na Steph, koja je pratila nas dječake dok smo bili djeca, želeći da je uključimo u naše igre. “Hoćeš li biti ovakav cijelo vrijeme dok sam ovdje?” pitala je. “Kakav to?” “Neraspoložen i nekooperativan?” “Vjerojatno.” “Zašto? Zar me toliko mrziš?” “Ja nikog ne mrzim. Samo ne vidim razlog zašto bi platili nekoj gradskoj curi, koja nikad nije zakoračila na farmu, da nas savjetuje.” Stigli smo do pristaništa i sageo sam se da pokupim svoje stvari. “Ja čak i ne tražim da budem plaćena, zato odjebi!” proderala se, dok je voda nosila njen glas. Uspravio sam se. “Oh, zar ti radiš besplatno?” “Da!” “Onda si idiot. Ili toliko bogata da ti ne treba novac.” “Ja nisam idiot ,” rekla je kroz stisnute zube. “Znači bogata si.” Ni sam ne znam zašto sam bio takav seronja. Iz nekog razloga, nisam joj želio dozvoliti da vidi neku drugu stranu mene. “Trebao sam pretpostaviti.” Prekrižila je svoje ruke. “I što to treba da znači?” “To znači da izgledaš kao da si vodila čaroban život. Kao da ti je servirano sve što si ikad poželjela. Kao da nikad nisi isprljala ruke.” “Pa isprljaj ih onda.” 55 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Umalo sam pao sa pristaništa. “Molim?” “Isprljaj ih. Nauči me radu na ovoj farmi. Želim naučiti.” Da li je ozbiljna? Zadnja stvar koja mi je bila potrebna je da vučem njenu guzicu okolo cijeli dan, objašnjavajući joj stvari. Ili zuriti u njenu guzicu cijeli dan, zamišljajući stvari. Ali samo jedan pogled na njeno prkosno lice i odahnuo sam glavom. “Zašto osjećam da ćeš mi nastaviti dosađivati, iako kažem ne?” Nasmiješila se i sklopila ruke na leđima, ljuljajući se naprijed i nazad na prstima. “Zato što hoću. Ne volim da da mi se kaže ne.” “Naravno da ne voliš.” Isuse, bila je nevolja. Kao loša jabuka—svilena i sjajna izvana, razmažena i pokvarena iznutra. Ali iako nije bilo razumnog objašnjenja, našao sam se kako popuštam. “Dobro. Presvuci se.” Nacerila se. “Gdje ćemo se naći? Trebat će mi oko pola sata da otrčim kući, presvučem se i vratim se ovdje.” “Nemam pojma gdje ću tada biti. Morat ćeš me pronaći.” “Pošteno.” Pogledala je preko ramena prema drveću. “Koji je najbliži put da se vratim. Kroz drveće?” “Ne. Kreni putem prema kući da dođeš do glavne ceste.” Okrenula se u krug. “U kojem smjeru je kuća? Orijentacija mi nije jača strana.” “Isuse. Onim putem.” Podigao sam palac u zrak i pokazao preko jednog ramena. Zaključio sam da je bolje da joj ukažem na pravi put, inače ću je zauvijek čekati ovdje. “Možeš proći kroz kolibu. Hajde.” Vratili smo se u kolibu i slijedila me je kroz kuhinju u glavnu prednju sobu. “Hej, sviđa mi se tvoja koliba. Udobna je i tako čista.” “Hvala.” Mačka je skočila dole s prozorske daske i stala pred nama ispitujući situaciju. Margot je čučnula dole da je pomazi. “Kako je slatka. Kako se zove?” Napravi sam grimasu. “Bridget Jones.” Prasnula je u smijeh. “Imaš mačku koja se zove Bridget Jones?” “Da. Što je tu toliko smiješno?” brecnuo sam se. “Ne znam. Smiri se. Samo se činiš više kao osoba za pse.” “I jesam,” priznao sam i nešto tenzije je napustilo moj glas. “Mačka je pripadala mojoj supruzi.” Otvorio sam prednja vrata, nadajući da će Margot krenuti, ali nisam bio iznenađen kad nije. 56 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Jesi li uvijek živio ovdje?” “Od kad sam napustio vojsku.” “Kad je to bilo?” “Prije šest godina.” Kimnula je, podigla se na noge i razgledala prostoriju. Pogled joj se zaustavio na uramljenim fotografijama s vjenčanja koje su bile obješene na zidu. “Oh, kako su divne. Smijem li ih pogledati?” “Pretpostavljam da možeš.” Pustio sam da se mrežasta vrata zatvore kad je otišla da ih pogleda. Bože, koliko dugo je prošlo otkad ih je netko drugi gledao? Osjećao sam nervozu zbog toga, ali i zadovoljstvo, jer ih je uočila. Bilo ih je tri—jedna obiteljska fotografija, jedna s nama tijekom ceremonije vjenčanja, na kojoj smo se držali se za ruke ispod cvjetnog luka i treća, koja je snimljena u štali na kojoj Steph stoji na bali sijena kako bi joj glava bila u ravnini s mojom dok sam je ljubio. Kad je Margot stigla do te, nasmijala se. “Ovo je divno! Vidi kako je sićušna bila—i nosila je kaubojske čizme sa svojom velikom vjenčanicom, baš mi se sviđa!” Pokazala je na način na koji je Steph podigla rub vjenčanice da pokaže svoja stopala. “Da. Obožavala je svoje čizme. Rekla je da nije tip djevojke za visoke potpetice u pravom životu, pa ne treba ni biti na dan svog vjenčanja. “I dalje je mogu čuti kako to objavljuje, bez imalo ispričavanja u glasu. Margot je kimnula. “Ja sam tip djevojke za visoke potpetice.” “Ma nemoj mi reći.” “Ali svako treba da bude slobodan da bude ono što jest na dan svog vjenčanja. Sviđa mi se što se nije bojala da bude ono što jest.” “Ona se nije bojala ničega.” Generalno, nisam bio vrsta tipa koji se otvara ljudima koje ne poznajem. Ili ljudima koje poznajem. Ali bio je dobar osjećaj razgovarati o Steph pred Margot. Osjećao sam se sigurno. “Ne izgledaš ni ti loše ovdje. Vidim da si i ti nosio čizme.” “Aha, nisam baš tip za ekstravagantne cipele. Ili odjeću. Ali Steph je rekla da moram nositi odijelo.” “Dobro si ga nosio.” “Hvala.” Nakon kraće tišine rekla je “Žao mi je zbog onog što se dogodilo.” Nastavila je zuriti u fotografiju. “Mora da ti nedostaje.” “Da. Nedostaje.” 57 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Udahnuvši, okrenula se. “Pa, pretpostavljam da je bolje da se krenem presvući.” Kimajući, otvorio sam ponovo vrata i dok je prolazila pored mene, njeno rame je okrznulo moja gola prsa. Jeza je prošla dole niz moje ruke i bradavice su mi se stvrdnule. Brzo sam zatvorio mrežasta vrata ispred sebe prije nego što sam joj dao upute. “Kreni prema onom drveću i ostani na puteljku koji prolazi kroz njih. Vidjet ćeš kuću s druge strane. ” “Shvaćam.” krenula je niz stepenice. “I budi oprezna pri prelasku glavne ceste.” Na kraju stepenica je zastala i pogledala me. “Hoću. Obećavam.” Odlazila je trčeći pristojnim tempom, a ja sam se borio protiv želje da joj pogledam stražnjicu. Imao sam osjećaj da ću tu bitku voditi cijeli prokleti dan.
Naš svet knjiga
58 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Deseto poglavlje Margot POŽURILA SAM NATRAG u kućicu, uzbuđena i više nego što sam trebala biti zbog dana koji je preda mnom. Zaboga— Jack i ja jedva da smo mogli provesti pet minuta zajedno, bez da jedno drugom idemo na živce. Ali nešto u ovome je bilo poput pobjede za mene. Naletjela sam na njega iz ničega—moj plan je bio da ga ubijem ljubaznošću, ali umjesto toga sam ga špijunirala i to prije nego što sam ga nazvala neraspoloženim i nekooperativnim. Bio je tako frustrirajući! Pokušavala sam mu pomoći! Čudna stvar je u tome što se činilo da se uopće ne ljuti zbog cijele scene s drvetom. Baš suprotno, izgledao je zabavljen cijelom tom pričom—mogla sam se zakleti da sam vidjela skoro pa osmijeh u jednom trenutku. Zašto me je to tjeralo da se nacerim, pojma nemam. U kolibi, skinula sam svoju vlažnu odjeću i odlučila da ću uštedjeti vrijeme, ako se ne istuširam. Nisam htjela da Jack iskoristi moje kašnjenje kao razlog da me ne provede u obilazak danas, a i nije bilo razloga da brinem da će mi prići bliže. Nikad nisam upoznala muškarca kojem je bilo toliko neprijatno u mojoj blizini. Uvijek je uzmicao ili se udaljavao, prekrstivši ruke na prsima. Navukla sam čisti donji veš i čarape, uske farmerice i košulju i povukla elastičnu gumicu s mog konjskog repa. U kupaonici, oprala sam zube, počešljala kosu i otvorila zatvarač moje kozmetičke torbice. Tada sam se uhvatila. Što to radiš, Margot? Ovo nije sastanak. Ne treba ti maskara u štali. Ponovo sam je zatvorila, ali sam ipak stavila svoju bisernu ogrlicu... i špricnula malo parfema. Djevojka mora imati bar nagovještaj ljepote, zar ne? Prije nego što sam krenula, uskočila sam u svoje stare čizme za jahanje, zahvalna što ih se nisam riješila. Bile su od prekrasne smeđe kože i još uvijek su bile u dobrom stanju. 59 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Izjurila sam kroz vrata samo petnaest minuta nakon što sam stigla i krenula zadovoljna u pravcu svog auta. Ne samo da ću više naučiti o farmi, što će mi znatno pomoći da odradim svoj posao, već sam imala priliku da dokažem Jacku da nisam bila neprijatelj. Poštovala sam njegov rad i iskreno sam željela pomoći. I ako je to potrebno da bi me gledao u boljem svjetlu, pa... neka bude tako. Bila sam odlučna u namjeri da ga natjeram da se stvarno nasmije.
Naš svet knjiga
60 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Jedanaesto poglavlje Jack “JESI SIGURAN U VEZI S TIME?” Margot je provirila u prvu kutiju za gniježđenje u kojoj su tri jaja ležala na sijenu. “Da. Samo posegni unutra, uzmi jaja i spusti ih u svoju korpu.” Pomislio sam da bi skupljanje jaja bilo najlakše mjesto za početi, ali Kriste Svemogući, počeo sam se pitati da li je i to previše za nju. Bila je prava gradska cura—premda je izgledala slatko u tim uskim farmericama i maloj košulji. Sviđao mi se način na koji je podigla svoju kosu u dugu pletenicu, koja joj je padala niz leđa. Čizme su joj bile urnebesno smiješne, neka vrsta konjanički čizama za jahanje, koje su izgledale kao da pripadaju u neki film o bogatoj djevojci koja ima vlastiti poni šou. Barem se nije našminkala. Ali vjerovali ili ne, stavila je svoju bisernu ogrlicu. To me je ubijalo. “Hajde,” poticao sam je, više iz iritiran sobom nego njom. “Pokupi jaja, imamo još posla za obaviti.” “Neće li se naljutiti?” Gledala je po kokošinjcu, nervozno promatrajući kokoške iznad naših stopala. “Ne. Navikle su na to.” “OK.” Posegnula je unutra, uzela dva jaja i nježno ih spustila u korpu. “Uspjela sam!” rekla je, smiješeći se ponosno. Umalo sam joj uzvratio osmijeh, prije nego sam se zaustavio. “Odlično. Sada nastavi dalje ili ćemo ovdje biti cijeli dan.” Uzela je i treće jaje, nježno ga spustila kraj ostalih i proučavala ih. “Znači smeđe kokoške nose smeđa jaja, a bijele kokoške bijela jaja?” “Ne. Možeš utvrditi koje boje će biti jaja prema boji njihovih ušiju.” Oči su joj se raširile. “Nema šanse!” “Ali tako je. Hajde sada, požuri. Ovako.” Posegnuo sam u sljedeću kutiju, brzo izvlačeći tri jaja s jednom rukom, spustio i u korpu i nastavio prema sljedećoj. “Vau, stvarno si dobar u ovome.” “Imao sam puno prakse u ovome. Ti si na redu sa sljedećom.” 61 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Pomjerila se ispred mene, nagnula se i pogledala u kutiju. “Netko je unutra.” “Posegni ispod nje i uzmi jaja.” Borio sam se da držim oči podalje od njene stražnjice. “Mislim da ne bih trebala. Upućuje mi zao pogled.” “Isuse Kriste. Pomjeri će, ja ću pokupiti ostatak.” Uhvatio sam je za struk i okrenuo je u stranu da je sklonim s put, ali kad sam jednom spustio ruke na nju, nisam je želio pustiti. I pošto sam seronja koji ne može odoljeti, i nisam. Ostavio sam ih tamo nekoliko sekundi predugo. “Jack?” Pogledala me je preko ramena, sa zbunjenim izrazom lica. Spustio sam ruke. Koji kurac to radiš? “Samo mi daj tu korpu,” naredio sam grubo, povlačeći je iz njene ruke. Okrenula se. “Jesam li učinila nešto pogrešno?” “Ne.” Sklonio sam se od nje i počeo kupiti preostala jaja, ljuteći se sam na sebe. Ovo je bila loša ideja. OVO JE BIO DUG DAN. Kao što sam i sumnjao, Margot nije imala pojma o ničemu i postavljala je gomilu blesavih pitanja. “Znači ne muzeš bika?” “Zašto ti treba električna ograda?” “Koliko veliko je jedno jutro zemlje?” “Da li su to koze?” “Što je CSA7?” “Zašto moraš rotirati sadnice?” “Nije li čudno zaklati životinju, koju si gledao da odrasta? Da li si ikad htio zadržati one najslađe?” “I tako, kokoške snose jaja iz svojih stražnjica?” Dao sam najbolje od sebe da odgovorim na njena pitanja, nadajući se da što više bude shvaćala koliko ne zna, veće su mogućnosti da odluči da ne može pomoći. Međutim, učila je brzo i do kasnog popodneva, njena
7
community supported agriculture – poljoprivreda postaknuta subvencijama zajednice
62 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
pitanja su postala smislenija, njene ruke smirenije, a njen tempo rada brži. Uhvatio sam se kako sam zadivljen njenom znatiželjom o farmi, njenoj volji da se uhvati u koštac sa svakim poslom koji sam joj dao i činjenice da se ni jednom nije žalila na sunce, vrućinu, smrad ili na prljavštinu ispod njenih noktiju ili đubretu na njenim fensi čizmama. Međutim najgora stvar je bila što sam je i dalje želio dodirnuti. Nisam mogao prestati razmišljati o tome što sam uradio u kokošinjcu i morao sam se nekoliko puta zaustaviti da ne uradim to opet. Što je dođavola bio moj problem? Konačno sam priznao da po prvi put od Stephine smrti osjećam ozbiljnu privlačnost prema jednoj ženi. Bilo je to gotovo kao olakšanje. Nisam bio sretan zbog toga što je i bilo logično, ali sam znao da je to samo biološka potreba i da ne trebam biti suviše strog prema sebi, posebno, jer je njen boravak ovdje bio privremen. I koga Margot ne bi privukla? Bila je prelijepa, pametna i ljubazna. I na stranu njeno neznanje o svijetu izvan mjehurića u kojem je živjela, bilo je lijepo imati ju u svojoj blizini. Smijala se na svoj račun, pokušavala iznova ukoliko ne bi uspjela prvi put i bila je stvarno dobra s konjima. Pitao sam se da li je imala iskustva s tim ranije. “Da li se baviš jahanjem?” pitao sam je dok smo bili u štali krajem dana. “Imala sam konja kad sam bila mlađa,” rekla je, milujući vrat kobile za koju sam jučer bio zabrinut. “Naravno da jesi. Bogata i razmažena djevojčica.” Nisam mogao odoljeti da prstom ne gurnem njenu pletenicu. Ono što sam stvarno želio je bilo da je omotam oko svoje šake. Povučem joj glavu unazad. Poljubim njen vrat. Sranje. Prestani. “Hej,” rekla je, dureći se. “Ništa od toga. Uradila sam danas sve što si tražio od mene, zar ne?” Izgledala je tako puna nade, s mrljom prljavštine na znojnom čelu. Nisam imao srca da joj ubijem tu nadu. “Bila si dobra,” rekao sam joj, trljajući konju nos kako bi zadržao svoje ruke zauzetim. Ali moj kurac u hlačama je rastao, kao da je privlačnost koju sam osjećao prema njoj probuđivala usnulu zvijer. I glas u mojoj glavi se nikako nije htio utišati. Rado bi te malo protrljao—točno između nogu sa mojim jezikom. 63 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Hvala ti. I hvala ti što si me vodio danas sa sobom. Zaista to cijenim.” “Nema na čemu.” Kako bi cijenila moj veliki tvrdi kurac u svojoj pičkici? “I pogledaj!” nasmijala se. “Uspjela sam isprljati ruke!” “Oo daa? Da vidimo.” Zgrabio sam njena zapešća i okrenuo njene dlanove između nas, proučavajući ih. “Pa, vidi to. Prljave su.” Cerekala se. “Sva sam prljava. Ne mogu dočekati da si priuštim vruć... Glas joj je zamro dok je zurila u moje prste, koji su kružili po njenim zapešćima. Zatim je pogledala u mene. Širom otvorenih očiju i blago otvorenih rozih usana. Taj blijedi vrat koji me pozivao. Znao sam što ću uraditi i prije nego što sam to uradio. Znao sam da je to bila loša ideja. Znao sam da ću požaliti. Ali ipak sam to uradio. Dok mi je srce lupalo u grudima, povukao sam je prema sebi, dok joj usta nisu bila toliko blizu da sam osjećao njen dah na usnama. I zatim sam je poljubio—prvo polako, moje usne su se jedva oslanjale na njene, a zatim čvršće, otvorenih usta dok su mi ruke klizile preko njenih leđa i stražnjice. Povukao sam je i čvrsto pritisnuo uz svoje bokove, sa zarobljenom erekcijom između nas. Ovila je ruke oko moga struka i podigla se na prste, pritiskujući svoja prsa na moja. Naši jezici su se sreli i kušao sam je gladno, kao da mi nikad neće biti dovoljno. Njen ukus me podsjetio na djetinjstvo i kad smo Pete i ja pojeli sav sladoled od vanilije koji je naša majka kupila za Bradov deseti rođendan. Uradili smo to noć prije njegovog rođendana. Znali smo da ne bi trebali i zaslužili smo biti uhvaćeni i kažnjeni, ali prokletstvo, bio je tako ukusan da nismo mogli stati. Margot je imala takav ukus—sladak i zabranjen u isto vrijeme. Samo mi dozvoli ovo jednom, pomislio sam dok me je savjest bockala. Samo jednom. Omotao sam njenu pletenicu oko jedne ruke i povukao joj glavu unazad, pomičući svoje usne dole na njen vrat, uživajući u baršunastoj koži ispod mojih usana, te slatko slankastom okusu. Udisao sam miris njene kože. Uklizao sam s jednim bedrom između njenih nogu, prošao sam jezikom po biserima, koji su odmarali na njenom vratu. Njeni prsti su se zakopali u moja leđa. “Jack,” prišaptala je. Moje ime—šaputano od strane druge žene 64 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Pogrešne žene. Ovo nije u redu. Skloni se od nje.
Naš svet knjiga
65 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dvanaesto poglavlje Margot LJUBIO ME JE kao što me nitko nikad nije ljubio. Kao da ide u rat. Kao da mu nije stalo do disanja. Kao da je nešto u njemu trebalo nešto od mene tako očajno, da je to morao naći ili umrijeti pokušavajući. Nije da mu nisam bila voljna to dati. U tom trenutku, bacila bih svoje gaćice preko štale kao i kolačić na političkog donatora. Bio je toliko drugačiji od bilo kojeg muškarca kojeg sam ikad poljubila—iz njega je izbijala takva snaga i gruba muškost. Njegova prsa su bila široka, njegove ruke tako mišićave, njegov kurac tako tvrd, njegova usta tako zahtjevna, dok su se spuštala niz moj vrat. Bilo je tako opijajuće. Dozvolila bih mu da radi sa mnom što god hoće, samo da osjetim kako je biti u milosti takve snage. Isuse Kriste, odakle je ovo došlo? Osjećala sam njegovo zagrijavanje prema meni tokom dana, a tu je bio i onaj električni trenutak u kokošinjcu kad je spustio ruke na mene, ali ovo... Ovo. Okrenuo je moje tijelo tako da sam se naslonila na njegovo bedro, povukao je moju glavu unazad i klizio jezikom duž niza bisera na mom vratu. Moj klitoris je pulsirao. Ruke sam zakopala u njegova leđa. O moj Bože. O moj Bože, svršit ću. U štali. Sa farmerom. Kojeg sam upoznala jučer. I bit će TAKOOO. DOBRO. Prišaptala sam njegovo ime... i on me gurnuo od sebe. Kao da je zvuk njegovog imena signalizirao kraj scene koju smo snimali, spustio je ruke na moja ramena i zakoračio unatrag, razdvajajući nas. Zurili smo jedno u drugo u tišini, naše grudi su se dizale i spuštale zbog ubrzanog disanja. Njegove oči su bile zamućene nečim što nisam mogla pročitati—vidjela sam u njima želju, ali i bol. Spustio je svoje ruke. “Trebala bi otići.” “Jack, molim te, možemo li—” 66 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Idi!” zagrmio je, hvatajući se za glavu. “Samo odjebi odavde, Margot! Odmah!” Povrijeđena i zbunjena, istrčala sam iz štale preko dvorišta, osjećajući kako mi suze peku oči. Napravila sam širok krug oko kuće, nadajući se da me Pete i Georgia neće vidjeti i izjurila na ulicu gdje sam parkirala. Kad sam stigla do sigurnosti svog auta, bez da sam viđena, otvorila sam vrata auta, sjela unutra i srušila se na volan. Nekoliko suza je krenulo niz moje obraze, a ja sam ih obrisala sa svojim prljavim rukama, ljuteći se što sam se toliko uzrujala zbog jednog glupog poljupca. “Jebi se, Jack Valentini. Bila sam u pravu u vezi tebe od samog početka. Ti nisi ništa nego loše odgojen seronja.” Pa što ako je zgodan, kad je ispod toga samo grubost i prljavština? Pa što ako je imao veliko, slomljeno srce negdje unutar tih masivnih grudi? Pa što ako ima veliki kurac i vjerojatno ga zna upotrijebiti? Bio je seronja. Ali bio je klijent. Ali taj poljubac... taj poljubac. Zašto je najbolji poljubac koji sam ikad dobila morao biti s njim? “Prokletstvo!” Udarala sam glavom po volanu nekoliko puta, a zatim se sabrala. U svojoj torbici sam našla maramicu kojom sam obrisala oči i nose, uplašena količinom prljavštine koja se skinula s mog lica. Zurila sam u nju, primjećujući da se ugravirano mornarsko plavo slovo M mog monograma zamrljalo. Bacajući uprljanu maramicu u stranu, upalila sam auto i odvezla se natrag u kućicu, grdeći sama sebe cijelim putem. Što sam dođavola mislila? Nije bilo važno kako je izgledao gol, kako se ljubio ili zašto me je gurnuo. Ja sam radila za njega, i to je granica koja se nije smjela prijeći. Vjerojatno je i sam to zaključio. Trebalo bi ti biti drago što je došao sebi prije nego što si počela s bacanjem gaćicama okolo. Po povratku u kućicu, priuštila sam si kažnjavajući vruć tuš obećavajući sebi da ću izbaciti Jacka iz svojih misli i koncentrirati se na posao koji moram uraditi. Imala sam sutra dogovoren sastanak s Peteom, Bradom i Georgiom i željela sam doći tamo pripremljena. I više nego pripremljena—ukoliko im je Jack rekao za moje neprofesionalno ponašanje, morala sam se tome suprotstaviti, dokazujući da sam bila dobra u svom poslu. 67 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Kad sam konačno bila čista, obukla sam svoju pidžamu, izvukla iz zamrzivača porciju jadnih, zamrznutih lazanja koje su vjerojatno proizvedene prije šest godina i otvorila bocu vina. Dok sam čekala da se lazanje odmrznu u mikrovalnoj pećnici, nazvala sam Jaime. “Hej,” rekla je. “Kako ide?” “Odlično.” Prisilila sam se da zvučim raspoloženo. “Potpuno sam fokusirana. Imam mnogo ideja.” “Odlično. Pucaj.” Podijelila sam s njom neke ideje koje sam imala—pored onih očiglednih kao kreiranje loga, rekonstrukcije web stranice i upotrebe društvenih mreža. Podijelila sam s njom ideju o agroturizmu i zašto mislim da bi im to odgovaralo. “Istraživala sam i nema puno mjesta u okolici koja nude unikatne doživljaje... Namjeravam sutra razgovarati sa Peteom i Georgiom o mogućnosti otvaranja malog restorana, koji bi davao i časove kuhanja, organizirao vjenčanja i druge specijalne događaje. Mislim da bi njihova farma mogla biti prava destinacija.” “Zvuči odlično. Što je s namrgođenim? Da li će prihvatiti tako nešto?” Udahnula sam dok sam izvlačila lazanje iz mikrovalne pećnice. U sredini je i dalje bila smrznuta, dok je po rubovima već ključala. “Ne. Vjerojatno ništa od toga.” “Uh, kakav smor. Možeš li raditi dok je u blizini?” “Tko zna? Praktično mi je rekao danas da ga nije briga što ja radim, dok god on u to nije uključen. Naravno, možda je ljut, jer sam ga vidjela golog.” “Molim?” Dok sam vratila lazanje da se malo dopeku, ispričala sam joj što se dogodilo tog jutra i ona se smijala.. “Što se s tobom dešava? Trideset godina živiš taj perfektni, dobro odgojeni život, a sada bacaš kolačiće i penješ se na stabla da špijuniraš golog muškarca.” Ponovno sam izvukla svoje lazanje, zabola viljuškom u njih, te promatrala izgorene rubove. “Možda sam se umorila od dobrog ponašanja u svako doba. Eksperimentiram sa puštanjem svoje naravi na površinu.” “Od srca aplaudiram tom eksperimentu. Uvijek si se i previše dobro ponašala. Zabavi se! Bacaj kolačiće. Špijuniraj golog muškarca. Učini i više od toga, ako to želiš.” 68 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dok sam žvakala zalogaj bezukusnih gumenih lazanja, razmatrala sam mogućnosti da povjerim Jaime što se dogodilo u štali. Obično nisam bila tip osobe koja će poslije poljupca o tome pričati, ali možda ako porazgovaram s Jaime o tome, nađem neki smisao u svemu tome. “Zapravo, učinila sam danas malo više od toga.” Uputila sam je u sve i bila je tiha cijelo vrijeme. “Vau,” rekla je kad sam došla do dijela gdje se derao da odem. “To je baš zamršeno.” “Znam.” Ostavila sam lazanje na trenutak, i uzela vreću mladih mrkvica iz frižidera, koje sam grickala umjesto svog obroka. Podsjetile su me na obrok koji smo jeli kod Petea i Georgije za ručak—ukusnu salatu, sve iz njihovog vrta osim kozjeg sira (ali se pravi u Michigan mljekari) i svinjetinu sa roštilja u sosu napravljenom od lokalnih breskvi. Gledala sam u mrkvice iz vreće, savršenih oblika bez ikakve osobnosti. Perfektno može biti tako dosadno. “I on je klijent,” podsjetila me Jaime. “Znam. I sama sebi to govorim. Ali nekako… Privučena sam njime iz nekog razloga, bez da ti mogu reći što je to,” rekla sam iziritirano. “Mogu ti navesti deset razloga zašto ne bih trebala biti.” Nasmijala se. “Reći ću ti koji je razlog. On je jebeno vruć. Evo ti još dva—ima veliki kurac i ti se nisi poševila još od Trippa.” Zastenjala sam. “Hvala što me podsjećaš.” Sjećanje na Jackov kurac pritisnut uz moju pelvičnu kost, činila je da se moja unutrašnjost zategne. “Izvini, Gogo. Ne bih te trebala zezati. Pa, što ćeš uraditi?” “Zaboravi na njega. Što se drugo može uraditi?” Udahnula je. “Tako je vjerojatno najbolje. Potpuno te podržavam u izlasku iz svoje komforne zone, ali farmer-udovac koji je uz to i klijent je možda malo previše izvan zone.” “Daleko izvan.” Za sada to i nije toliko važno. “Jesi dobro? Da li želiš da dođem tamo i preuzmem sastanak?” “Ne. Dobro sam.” Trudila sam se da zvučim samopouzdano. “Obećavam ti da ova stvar neće utjecati na moj posao.” “Znam da neće. Ti si perfekcionist. To se nikad neće promijeniti.” Napravila je pauza. “Zar si zaista danas hranila svinje?” To me natjeralo na osmijeh. “Naravno da jesam. I krave i konje i koze. I skupljala jaja. Jesi li znala da ih legu iz svojih stražnjica?” “Ne. I stvarno nisam morala to znati.” 69 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Coknula sam jezikom. “Jaime Owens, trebala bi stvarno obraćati više pažnje odakle dolazi tvoja hrana.” “U ovom slučaju mislim da je neznanje blaženstvo. Hoćeš li me nazvati sutra?” “Hoću. Noć.” “Noć.” Ostatak večeri sam provela pripremajući se za sastanak i trudeći se držati Jack podalje iz glave. Ali to je bilo nemoguće. Proživljavala sam taj poljubac hiljadu puta. Osjećala sam njegove ruke oko mog struka. Njegov jezik na mom vratu. Njegovo bedro između mojih nogu. Sklapajući oči, zamišljala sam ga u njegovoj maloj kolibi. Što je upravo radio? Da li je razmišljao o meni? Da li mu je i dalje noću nedostajala supruga? Da li je ikad pokušao otkloniti samoću s drugom ženom? Osjećala sam ubod zavisti prema svakoj ženi koja je bila s njim, kao i ujed čežnje toliko žestok da me je to šokiralo.. Da, njegove promjene raspoloženja mi se zavrtjelo u glavi, ali bio je muževan, jak i stvaran. Bio je vojnik. Stvoren za preživljavanje. I radio je za ono što je imao—radio dugo i teško sa svoje vlastite dvije ruke. Nije se libio da se uprlja. To je bilo seksi. Nikad u životu me ni jedan muškarac nije tako privlačio. Ali nije postojalo išto što bi povodom toga mogla učiniti.
Naš svet knjiga
70 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Trinaesto poglavlje Jack ŠTO SAM TO DOĐAVOLA uradio? Znaš dobro što si uradio. Spustio si svoj gard. Izgubio si kontrolu. Zajebao sve. Zajebao sam. I to jako. Bio sam totalni seronja prema Margot, koja to nije zaslužila. Petljao sam sa ženom koja radi za mene. I izdao uspomenu na Steph. Osjećao sam se krivim zbog svega. Moram razgovarati s nekim... nekim tko me poznaje, netko tko će me razumjeti. Nije bilo da sam tražio oprost—to nikad neću ni dobiti—već više potrebu da se podsjetim sam sebe tko sam ja. Tako da sam nakon završetka posla u štali otišao kući, očistio se, ubrao buket divljeg cvijeća koje je raslo ispred kolibe i odvezao se na groblje. Pokopali smo Steph u skladu sa željama njene obitelji. Ona i ja nikad nismo razgovarali o našim željama u slučaju pokopa—tko razmišlja o smrti kad ste mladi i svježe vjenčani? Kasnije sam bio u takvoj magli tuge i žaljenja da sam sve odluke prepustio njenim roditeljima i sestri. Od toga gdje će biti pokopana, do toga u kakvoj odjeći će biti pokopana. Jedina stvar koju sam molio jest da joj dozvole da nosi svoje čizme. “Hej, dušo.” Spustio sam se u travu ispred njenog spomenika i objesio ruke preko koljena. “Donio sam ti ovo.” Spustio sam buket divljeg cvijeća ispred ružičastog mramornog spomenika, te iščupao nekoliko grančica divljeg korova, koji je izrastao oko njega tijekom proteklog tjedna. Kladim se da Margot voli luksuzne ruže, a ne divlje cvijeće. Sklanjajući korov sa strane, namrštio sam se i izbacio Margot iz misli. Koncentrirao sam se da zamislim Steph ovdje kraj mene, da mislim na sve poznate stvari koje sam volio kod nje i koje su mi nedostajale, sve dok me srce nije zaboljelo. “Trenutno je neki težak period za mene. Kolovoz je uvijek težak za mene. ” Kad bi sklopio oči, mogao sam čuti njen glas i uvijek sam znao što će reći. 71 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Spavaš li dobro? “Skoro pa nikako.” Što je s lijekovima? “Ne uzimam ih.” Tada bi se razljutila… Jack. Moraš ih uzimati! Pomagali su ti! Konačno si s njima uspijevao prespavati cijelu noć. “Jebeš spavanje.” Jesi li došao ovamo da se raspravljaš sa mnom? Prošli smo ovo tisuću puta. “Ja sam kriv. Sve je moja krivnja.” Nisi ti vozio auto koje me udarilo. Sklopio sam oči i vidio je kako hoda duž glavne ulice, kako se svjetla farova spuštaju prema njoj u tami i osjećao kako me pukao osjećaj krivnje jačine pet tisuća kilograma metala i stakla. Nisi ti vozio auto koje me je udarilo, Jack. Odmahnuo sam glavom, sa suzama u očima. “Nema veze koliko ćeš to puta ponoviti. Ja sam kriv.” Zašto to misliš? U mojim mislima još jedan auto se kretao u tami—ovaj put prema meni. “Znaš ti zašto. Ti si jedina koja zna zašto.” Prestani. “Ono što je on učinio, treba biti učinjeno i njemu.” Jack! Nikad neću u to povjerovati. Nikad. Uradio si što si morao uraditi. Grlo mi se steglo. Pokušao sam ga pročistiti, ali glas mi je pukao. “Cijena je bila previsoka.” Bila je tiha. Naravno da je bila. Ona je uvijek vidjela samo ono dobro u meni. Ali ipak, ono što sam uradio, koštalo ju je života—bio sam siguran u to. Čak i u mojim dobrim danima, nosio sam taj teret sa sobom. Istina je bila da nisam zaslužio da spavam mirno. Nisam zaslužio ljubav i brigu svoje obitelji. I sigurno nisam zaslužio da se predam svojoj želji za drugom ženom. Bez obzira koliko sam to želio. KASNIJE TE VEČERI, sjedio sam na stražnjem trijemu, gledajući zalazak sunca s pivom u ruci, kad se Georgia pojavila s jedne strane kolibe. U rukama je držala tanjur prekriven folijom. 72 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Hej,” rekla je. “Donijela sam ti večeru.” “Hvala.” Popela se na trijem. “Kucala sam na prednja vrata, ali nisi otvarao” “Izvini. Nisam čuo.” “Da li je sve OK?” “Dobro je.” zadržao sam svoj pogled na obitelji pataka u ribnjaku. Georgia je bila tiha netko vrijeme. “Jesi išao na groblje danas?” Kako je dođavola znala, nisam imao pojma. Ali nisam imao snage da zaniječem. “Ahaa.” Kimnula je polako, i na sekundu sam se nadao da će me pitati o mom odlasku tamo ili reći nešto o Steph, priznati njeno postojanje—ili bar uspomenu na nju—na neki način. Ljudi su to rijetko činili. Sve što žele znati je kako sam ja i kako se osjećam. Da li su mislili da će izbjegavanje te teme spriječiti da osjećam bol? Sigurno da jesu, jer je Georgia promijenila temu. “Da li si jeo da ovo ostavim u frižider?” Podigla je tanjur i nacerila se. “Pržena piletina. Njam, njam.” “Jeo sam. Može u frižider.” U stvari nisam jeo, ali nisam bio gladan. Osjećao sam se loše zbog onog što sam uradio i još gore, nisam mogao prestati razmišljati o onom poljupcu s Margot. Koliko mi se svidio osjećaj njenog tijela uz moje, njena kosa u mojim rukama, njena koža ispod mojih usana. Koliko jako sam se želio omotati u njenoj savršenoj, mirisnoj slatkoći i zaboraviti na netko vrijeme. Koliko jako sam želio da to mogu. Ne možeš. I zato jebeno prestani razmišljati o tome. Georgia je uzdahnula, ali ipak otišla u kolibu i čuo sam zvuk otvaranja frižidera. Zatim zvuk otvaranja boce. “Smeta li ti da popijem pivo s tobom?” “Ne.” U stvari sam želio biti sam sa svojim jadom, ali nisam želio biti seronja prema Georgiji. Uvijek je bila dobra prema meni. Možda će me njeno prisustvo odvratiti od toga da mislim na Margot. Vratila se van i spustila u stolicu pored mene. “Kakav je bio ostatak tvog dana s Margot?” Toliko o toj ideji. “Bilo je u redu.” “Dovodi te do ludila?” Sranje, da dovodila me do ludila. I još uvijek to čini. “Ahaa.” Georgia je uzela dug gutljaj svog piva i zatim se nasmijala. 73 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Znam da to nije lijepo, ali stalno se prisjećam kako radi poslove u svom malom outfitu, sa fensi čizmama i nakitom.” Osmijeh je prijetio izaći iz mene. “Farmerska Barbika.” Georgia se udarila po nozi. “Zar ne? Ali ipak, jako je slatka. I lijepo je od nje što je toliko zainteresirana i što je ponudila pomoć. Ne misliš li tako?” “Nije bila baš neka pomoć,” promrmljao sam zajedljivo. “Nisam ni ja bila kad sam tek stigla ovdje. Sjećaš li se koliko ste se smijali mom pokušaju da se popnem na konja?” “Ha. Da.” Ali me je sjećanje na naš zajednički smijeh učinio pomalo tužnim. Steph je tad također bila s nama. “Bili smo sigurni da za tebe nema nade.” Posegnula je prema meni i ubola me blago prstom. “Ali sam naučila.” “Jesi.” Otpio sam malo svog piva, razmišljajući o tome kako Margot jaše konja. “U stvari, mislim da Margot zna jahati.” “Oh?” “Da, rekla je da je imala svog konja dok je bila mlađa. Bila je poprilično opuštena s našim konjima danas.” Pogledala me je i blago nakrivila glavu. “Ma nemoj mi reći, izgleda da vas dvoje imate nešto zajedničko. Trebao bi je pustiti da jaše tebe dok je ovdje.” Umalo sam se ugušio. “Što?” “Rekla sam, trebao bi je pustiti da jaše s tobom dok je ovdje. Možda jedan dan ovog tjedna.” “Oh.” Isuse, sad je pomisao na Margot kako me jaše bila zaglavljena u mojim mislima. Nisam mogao imati jedan jebeni moment mira! “Možda.” “Navratit će sutra ujutro da prođemo s njom neke ideje koje ima.” Ne baš suptilna sugestija upućena meni. “Hmm.” Georgia je udahnula i zavalila se u stolicu, predajući se evidentno, bar za sada. Pili smo u ugodnoj tišini dok se sunce spuštalo, udarajući komarce koji su se povremeno pojavljivali i slušali cvrčke. Nakon što smo ispraznili naše boce piva, ustala je. “Pa, trebala bih se vratiti. Hvala na pivu.” “I drugi put. Hvala što si mi donijela večeru.” I ja sam ustao. “Mračno je. Otpratit ću te nazad.” “Ne moraš.” 74 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Da, moram.” Znala je da je bolje da se ne raspravlja. Ukoliko je bilo mračno, nikad neću pustiti da žena hoda sama. Kad smo stigli do kuće, kratko me je zagrlila. “Razmisli o tome da dođeš sutra, ok? U devet sati. Pravit ću ono jelo od francuskog tosta koje toliko voliš.” Zastenjao sam. “Sa smeđim šećerom i bananama? Stvarno si zlobna.” Nasmijala se i potapšala moj obraz. “Nisam zlobna, samo pametna. Onda, možda se vidimo ujutro.” “Možda.” “Noć.” Promatrao sam dok je ulazila u kuću i zatvorila vrata, prije nego sam se okrenuo i pošao natrag. Dok sam hodao kroz stabla, sjetio sam se kako je Margot jutros pala sa vrbe i odmahnuo glavom. Sada kada je poznajem nešto bolje, bio sam zadivljen što se uopće uspjela popeti na stablo. Stvarno je žarko željela taj bolji pogled. Nasmiješio sam se kratko, pitajući se što li je mislila kad je dobila bolji pogled. Da li joj se svidjelo ono što je vidjela? Zatim sam se zapitao što li je pomislila o načinu na koji sam pao na tlo, nakon što je pukla grana. Vjerojatno je mislila da si jebeni luđak, ali zašto bi to bilo uopće važno. Što misli o ičemu—tebi, ovoj farmi, onom poljupcu—ne znači jebeno ništa. Ali nisam mogao prestati razmišljati o njoj. Kako je ljubim. Kako je dodirujem. Kako je bolje upoznajem. Da li je bila samo razmažena, bogata djevojka koja je samo htjela da bude sve po njenom ili je bila puno više? Da li sam je zaista privlačio ili se samo zezala okolo sa štalskim momkom, da tako kažem? Da li je mislila da sam totalni seronja što sam je onako zgrabio? Da li je mislila da sam seronja što sam je onako odgurnuo? Što bi se dogodilo da nisam? Nije bitno. Ona nije bila bitna. Za nekoliko dana, ona će napustiti grad i vratiti se u Detroit gdje i pripada i nikad je više neću vidjeti. Nešto u meni se stisnulo. Nikad je više neću vidjeti... osim ako odem sutra na taj sastanak. Nemoj. Pogled na nju samo će uzrokovati nevolje. Možda. Ili možda ako je vidim opet i zadržim kontrolu nad sobom i svojom željom mogu dokazati sebi—i njoj—a je ono jučer je bio samo trenutak slabosti. Sjest ću direktno preko puta nje, gledat je mrtav hladan u oči i natjerati sebe da ne osjećam išta. I dalje sam bio vojnik, zar ne? 75 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Mogu to učiniti. Moram.
Naš svet knjiga
76 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Četrnaesto poglavlje Margot PRVA STVAR koja me izbacila iz takta bio je Jack, koji je već bio tamo kad sam stigla u kuću Petea i Georgie iduće jutro. Sjedio je za kuhinjskim stolom sa šalicom kave, izgledao je pomalo umorno, ali privlačno i seksi do pakla. Od pogleda na njegovu majicu, koja je grlila njegove mišićave ruke, osušila su mi se usta, a gaćice navlažile. Sve o čemu sam mogla razmišljati bile su te ruke oko mene jučer u štali. Naši pogledi su se sreli—i oboje smo odmah pogled skrenuli u stranu. Mahnito sam pogledala u ostale. Da li je bilo očigledno koliko je neugodna situacija između nas? “Dobro jutro, Margot,” zacvrkutala je Georgia, stavljajući na stol ogromnu staklenu posudu nečega što je izgledalo i mirisalo neodoljivo. “Nadam se da si gladna.” “Uh, da. Ovo izgleda sjajno.” Srce mi je lupalo i okrenula sam se od stola i spustila moju torbu u jedan kut prostorije, govoreći sebi da ostanem smirena. Ovo je bio poslovni sastanak i bila sam profesionalac. Morala sam se tako i ponašati. Hajde, Margot. Ti si dobra u ovome. Budi graciozna pod pritiskom. Nekoliko dubokih udaha kasnije, vratila sam se za stol. “Zašto ne sjedneš ovdje, Margot?” rekla je Georgia, pokazujući na stolicu preko puta Jacka. Krasno. Spustila sam se u stolicu i zagladila svoju suknju. Prošla rukom kroz kosu. Dodirnula svoju ogrlicu. Ogrlicu, na kojoj je bio njegov jezik prije manje od 24 sata. Riskirala sam pogled i uhvatila ga kako zuri u vrhove mojih prstiju, koji su dodirivali ogrlicu. Stomak mi je zalepršao. Što je ovo jebemu? Sad su se leptirići pojavili? Nisam se mogla nositi s leptirićima sada! Pa prestani gledati u njega. Ali nisam si mogla pomoći. I kad sam ga pogledala ponovo, našla sam ga kako mi uzvraća pogled. Tvrdih očiju. Zaključane vilice. Stisnutih vratnih mišića. Skoro kao da je ljut na mene. 77 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Progutao je. Uspravio se na stolici i izbacio svoja ramena. Što dođavola? Što sam mu ikad uradila? Potpuno neočekivano, oči mi se napuniše suzama i furiozno sam ih treptanjem tjerala. I nešto se dogodilo—njegove oči su na sekundu postale nježne, usne se kratko odvojile prije nego ih je stisnuo u ravnu liniju. Bože, ispunjavao je cijelu prostoriju. Da li me je želio poljubiti ili udariti? Samo se pretvaraj da nije ovdje. Nije bilo lako. Iako ništa nije rekao, konstantno sam osjećala njegove bijesne oči na sebi. Toliko sam bila svjesna njegove prisutnosti, da sam komotno mogla sjediti i u njegovom krilu. Ali zadržala sam masku raspoložene nonšalantnosti na licu, hvaleći jelo, pijuckajući kavu s mlijekom i čavrljajući s Peteom i Georgiom o New Yorku. Ispod maske ipak, bila sam nervozna olupina. “Ovo je tako ukusno. Da li je ovo francuski tost?” Molim te ne dozvoli da mi obrazi budu previše ružičasti. “Možeš li mi dodati mlijeko, molim te?” O Bože, rekla sam to preglasno, zar ne? “Obožavam taj restoran! Nude predivan izbor za doručak.” Vidi njegove podlaktice. Kriste, ogromne su. Nakon što smo završili s doručkom, počišćen je stol. Koncentrirala sam se na izvlačenje mojih bilješki iz torbe i pripremala na razgovor. Ne gledaj u njega. Koga briga što zuri u tebe, kao da se ne može odlučiti da li te želi rastrgati u komadiće ili ti ipak rastrgati odjeću s tijela? Njega ionako nije briga za ovo. Fokusiraj se na stavke i strategiju. Možeš ti ovo. Kad su svi opet sjeli, počela sam. Pripremila sam strategiju od tri koraka za kreiranje svijesti o brendu kao i povećanje prihoda. Prva točka uključivala je osnovno: potreban im je logo, treba im nova web stranica, potrebni su im profili na socijalnim mrežama kao i netko tko će ih voditi. “Napravila sam listu kontakata nekoliko grafički dizajnera koje poznajem, ali Vam savjetujem da kontaktirate eventualno i nekog lokalnog,” rekla sam. Brad je nabrojao nekoliko imena, Pete je postavio nekoliko pitanja i zapisivao neke bilješke, dok mi se Georgia smiješila dok je ljuljala Coopera u svom krilu. Jack je međutim, sjedio sa svojim prekriženim rukama i upućivao mi zlobne poglede. Ignoriraj ga. Nastavi dalje. Druga točka uključivala je kreiranje sadržaja—morali su biti spremni na ulaganje mnogo rada i truda da privuku potencijalne kupce kao i to 78 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
da postignu da ljudi pričaju o njima. “I ne mislim samo da govore kako ste divni, već mislim na slike i priče o tome što radite ovdje—vaše neuspjehe i uspjehe. Pokažite to povrće smiješnog izgleda! Pričajte o periodu kad niste uspjeli sa pčelarstvom ili nečemu drugom! Priznajte da je vaš prvi pokušaj pravljenja domaće pite bio katastrofa! Ljudi se pronalaze u tome. Natjerajte ih da osjećaju nešto, natjerajte ih na smijeh, natjerajte ih da se zapitaju. Ovdje nije riječ o vama—već o njima.” Jack je frknuo. “Sviđa mi se to,” rekla je Georgia, gađajući Jacka pogledom preko Cooperove glave. “A i također volim da pišem.” “Savršeno.” Nasmiješila sam joj se sa zahvalnim olakšanjem. “Dozvolite im da vas sviju upoznaju. Budite stvarni, zabavni, vidljivi. Vaš brend će ih asocirati na vas kao ljude, napraviti tu ljudsku vezu.” “Moramo li svi biti vidljivi?” namrštio se Brad. Slegnula sam ramenima. “Ne ukoliko to ne želite biti. Ali mislim da je cijeli koncept obiteljske farme jači, ukoliko je cijela obitelj uključena. Posebno zbog naziva farma braće Valentini.” Nije mi promaknuo način na koji su pogledali u Jacka, ali ja sam oči držala podalje od njega. “Ja volim fotografiju,” rekao je Brad. “Moja kćerka Olivia također. Možda bi nas dvoje mogli napraviti fotografije za web stranicu?” Pucnula sam prstima. “Eto ga. To je savršeno. Možda bi tvoja kćerka mogla imati mali kutak na web stranici, mali blog gdje piše o stvarima za djecu. Uči ih o lokalnoj i organskoj hrani.” “I lakim receptima,” dodala je Georgia. “Ona voli da kuha. Ovo je divno, Margot.” Jack je pucketao zglobovima na prstima. “Nastavimo,” rekla sam, upućujući mu ovaj put jasan pogled, “hajde da razgovaramo o agroturizmu. Mnogo manjih farmi se bavi njime kao dodatku za povećanje svojih prihoda.” Objasnila sam koncept i svi osim Jacka su bili uzbuđeni oko toga. “Ne možemo organizirati vjenčanja ovdje. Nemamo mjesta za to.” Čak iako je to što je rekao bilo prepirački, osjećala sam skoro kao olakšanje što je uopće išto rekao, a ne samo sjedio tamo nakostriješeno. “Tvoje vjenčanje je bilo ovdje,” podsjetio ga je Pete. “To je bila jednokratna stvar.” “Svejedno ima pravo što je zabrinut oko prostora,” rekla je Georgia. “Za njegovo vjenčanje unajmili smo svečani šator. Da li bi klijent to morao učiniti svaki put?” 79 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Jack je zastenjao. “Tako ćemo imati ljude ovdje koji će, gazeći svuda postavljati šator svaki vikend? Ketering kamione? Pokretne toalete? Ne.” Pokušala sam pomoći. Bog je znao da ni sama nisam voljela pokretne toalete. “Što je s nekom polutrajnom strukturom ili prostorom samo za tu svrhu? Što ako investirate u kupnju velikog šatora koji bi ostajao postavljen cijelo ljeto?” “Mogli bi to učiniti,” rekao je Pete oduševljeno, zarađujući prljav pogled Jacka. “I ne bi bili potrebni ketering kamioni.” Uspravio se na svojoj stolici. “Mogli bismo sami da organiziramo ketering. Ali potrebno je da dobijemo licencu za to.” Georgia je kimnula mrko. “Kuhinjska inspekcija. A i generalno, kućna kuhinja to svakako ne bi mogla pokriti.” Razmišljala sam na trenutak. “Kad zamišljate svoj od “farme do stola” restoran, gdje bi on bio? Negdje na imanju? Pete i Georgia su se pogledali. “U jednom trenutku smo imali jednu ideju,” Pete je počeo oprezno, “o tome da kupimo staru kuću preko puta ulice. Prazna je, već godinama. I pripadajuća zemlja bi imala dovoljno mjesta za šator, možda čak i staju, za događaje.” “Staru Oliver kuću?” Jack je zvučao šokirano. “Krov će vam se srušiti na glavu. Ta kuća se raspada.” “Ipak, stare kuće imaju dobre kosti,” ubacio je Brad. “Ta kuća je solidna. Nisam znao da ste vi ljudi zainteresirani za to. Moj ured za nekretnine ima dokumentaciju.” “To je zaista samo ideja s kojom smo se razbacivali okolo,” rekla je Georgia. “Ionako si to sada ne možemo priuštiti.” “Ali mogu vidjeti kako bi to funkcioniralo,” rekla sam, dok se moj um punio slikama o intimnim stolovima za večeru u prostorijama s visokim stropovima. “Morali biste ubaciti potpuno novu kuhinju, sigurna sam i— ne ” “To je suludo. Znaš li ti koliko nova profesionalna kuhinja košta? I to još na cijenu kupovine kuće!” brecnuo se Jack. “A pritom nema ni garancija da će se ljudi htjeti vjenčati ovdje.” “Ti jesi,” istaknula sam. Pogled koji mi je uputio mogao bi rezati željezo. “To je zbog toga što ja pripadam ovdje. Meni ovo mjesto nešto znači. Drugi ljudi žele fensi dvorane sa mramorom i staklom, a ne neki šator odmah pored neke štale.” 80 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Smiri se. Vrijedno je da se ovo bar uzme u razmatranje, Jack,” rekao je Pete. “To je ono što radimo. Razmatramo ideje.” “Znam ja što vi radite. Vi se trudite promijeniti stvari ovdje, nastojite od farme napraviti nešto što nikad nije trebala biti i nije vas briga što ja o tome mislim.” Ustao je, škripajući stolicom po drvenom podu. “Samo naprijed, napravite vašu web stranicu, napravite fotografije ili kakvo god sranje u koje vas ona uvjeri da će donijeti uspjeh, ali ona jebeno ne zna ništa o ovoj farmi ili ovoj obitelji. Ona je ovdje, koliko—dva dana? Ne možeš se samo pojaviti negdje i petljati u ljudske živote tako.” Gledao me je bijesno preko stola i odjednom sam znala o čemu je ovdje riječ. “Hej!” Pete je također ustao. “Ispričaj joj se odmah sad. Ona je gost u ovoj kući i nemaš pravo da se tako ponašaš prema njoj.” Jackovo lice je još više potamnilo, dok je ruke stiskao u šake. Njegov izraz lica je bila neka mješavina bijesa i srama, ali njegov stav je jasno poručivao Jebi—Se—Ja—Se—Neću—Povući. Nema šanse da će se ispričati. Umjesto toga, okrenuo se i izjurio van, lupajući stražnjim vratima za sobom. I moja vlastita narav se zapalila—i nisam trebala pladanj kolačića da ih bacim na njega, imala sam dovoljno riječi za to. “Ispričajte me,” rekla sam svima za stolom. Zatim sam pojurila za njim. “Hej!” viknula sam, jureći ga, dok su se moje visoke potpetice zabijale u travnjak. “Želim da razgovaram s tobom!” Nije se čak ni okrenuo. Potrčala sam. “Rekla sam da staneš!” Sustigla sam ga na puteljku kroz šumu i povukla ga za ruku. Okrenuo se ljutito, otresajući moju ruku. “Ne želim da razgovaram s tobom, Margot. Odlazi od mene.” “Što je dođavola tvoj problem?” zahtijevala sam. Oči su mu bile tamne i izmučene. “Moj problem si ti, u redu? Došla si ovdje sa tim svojim fensi idejama, skupom odjećom, sjajnom kosom i tim plavim očima i svi te vole i to me jebe u mozak. Sve u vezi s tobom me jebe u mozak. Samo me ostavi na miru.” Okrenuo se i otišao. “Vrati se ovamo!” viknula sam. “Nismo završili!” Nije me ni pogledao dok je nastavio marširati kroz šumu prema svojoj kolibi. Prokletstvo. Prokletstvo! Ugušila sam vrisak koji je prijetio naći put iz mog grla i zabila ruke u svoju kosu. Bio je tako frustrirajući! Tako 81 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
tvrdoglav! Tako iracionalan! Zašto ne može vidjeti da njegova obitelj nije pokušavala da uništi njegov san, već su pokušavali da ga učine boljim? I nisam se trudila da se zajebavam s njim, već samo radim svoj posao. Nije moj dolazak ovamo bio moja ideja—oni su me angažirali! I što je dođavola bilo ono u vezi mojih očiju i kose? Što hoće od mene, da stavim vreću preko glave? Nisam ja bila kriva što sam ga privlačila! Da li je mislio da ja uživam išta više u tome što i on mene privlači? Jer nisam! Željela sam da ga moje oči nikad nisu vidjele! Bjesneći, promatrala sam kako nestaje iza zavoja u šumi. Smiri se, Margot. Saberi se. Nakon nekoliko dubokih udaha, odšetala sam polako nazad u kuću, trudeći se da pronađem način da objasnim što sam to upravo uradila. Isuse, bila sam katastrofa ovih dana. Što se dešavalo sa mnom? ISPALO JE, da su članovi obitelji koji su ostali za stolom bili dvostruko više poniženi nego što sam se ja osjećala i pognute glave su se ispričavali za Jackovo ponašanje, uvjeravajući me da su im se svidjele moje ideje i preklinjajući me da ne uzimam njegove riječi k srcu. Rekla sam im da mi je žao što sam izjurila van, obećavajući da sam u redu. Zamolila sam ih da me kontaktiraju za koji dan, nakon što budu razmislili o svemu što sam predložila. “Imam nekoliko dana godišnjeg odmora, tako da ću se parkirati u ležaljci na plaži,” rekla sam, nadajući se da je moj osmjeh izgledao iskreno. Georgia me ispratila van, inzistirajući da ponesem ostatke od doručka. “Molim te uzmi,” rekla je, pružajući mi plastičnu posudu. “Osjećat ću se bolje.” “Nema razloga da se osjećaš loše, Georgia.” “Ali ipak se osjećam tako.” slegnula je bespomoćno ramenima. “Sinoć sam otišla vidjeti Jacka i na neki način ga zamolila da dođe danas. Mislila sam da će saslušati otvorenog uma.” “Stvarno?” Mogla sam joj i ja reći da neće. “Da. On nije uvijek ovako loš, to je...” Udahnula je i sklopila oči na kratko.. “Ne znam što mu je. Nešto se dešava s njim, ali ne želi o tome da razgovara.”
82 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“On je tvrd orah, teško ga je razbiti, slažem se.” I nisam namjeravala trošiti svoje vrijeme pokušavajući. Možda izgleda kao odrasla osoba izvana, ali imao je narav tvrdoglavog derišta. “Hvala na ostacima. Doručak je bio savršen.” Vratila sam se natrag u kućicu s namjerom da obučem kupaći kostim, zgrabim kremu za sunčanje, ručnik i knjigu i sjednem u pijesak. Zaslužila sam, zar ne? Čitat ću, plivat ću i relaksirati se—ono što neću učiniti, jest potrošiti i jednu sekundu razmišljajući o Jacku Valentiniju. Bar sam se trudila da ne mislim na njega. Obukla sam kupaći kostim, namazala se kremom za sunčanje i sjela na svoj ručnik s knjigom u rukama. Međutim, jedino što sam uradila bilo je zurenje u istu stranicu, proklinjući njegovo ime i dozvoljavajući da se moj bijes rasplamsava. Mislim, kakav seronja! Kako se usuđuje tako se ponašati prema meni! Kako se usuđuje davati one usrane opaske nakon što sam se toliko trudila da mu ugodim jučer! I nakon onog poljupca—koji je on inicirao! Poprilično sam bila dobra u tome da držim svoje ruke dalje od njega. Za ovo je on kriv, ne ja. Bacajući knjigu u stranu, prekrižila sam ruke i namrštila se ispod oboda svog ljetnog šešira. To je bio njegov problem. On je ljut sam na sebe, a istresa se na meni. Nije bila riječ o vjenčanjima na farmi. Ovdje je bila bit u tome što se nije znao nositi s činjenicom da ga privlačim—i to netko koga vidi kao razmaženu, pokvarenu, bogatu gradsku djevojku, koja uvijek dobije ono što želi. Pa čak iako mu se nisu svidjele moje ideje, to mu ne daje za pravo da bude neljubazan. Ni plivanje u hladnjikavom Huron jezeru nije ublažilo ni dio moje ljutnje. Taj seronja mi je dugovao ispriku—i bilo je potrebno da čuje što ja imam da kažem! Možda bi stara Margot ostala hladna, otklonila to od sebe, izabrala drugi put, ali ona je zamijenjena u zadnje vrijeme s Novom Margot. I Nova Margot se nije suzdržavala! Ona je govorila što misli. Ona je bacala kolačiće. Ona je ustajala i zauzimala se za sebe. Nakon što sam provela cijeli dan umirajući da kažem Jacku Valentiniju što mislim o njemu (i cijelo večer pijući vino i jedući ostatke koje mi je Georgia dala), istuširala sam se ispirajući sa sebe pijesak i kremu za sunčanje, navukla sam na sebe odjeću i izjurila u mrak prema njegovoj kolibi da upravo to i učinim.
83 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Petnaesto poglavlje Jack LEŽAO SAM na kauču, utapajući se u svom jadu, kad sam čuo da se netko približava kolibi. Odmah na oprezu, ustao sam i osluškivao. Moji prozori su bili otvoreni i čuo sam zvuk. Ženski glas. U početku je bio tih, kao da netko mrmlja sam sa sobom, ali se pojačavao kako se približavala. “…tako da možeš ići u pakao seronjo. Nikad nisam bila ovako bijesna na nekoga u cijelom svom životu. Kako se usuđuješ da kažeš takve stvari nakon onog što si uradio jučer? Trebao bi se stidjeti sam sebe. ” Margot. Da li je dolazila ovamo da mi se nagovori svega i svačega? Ako jest, zaslužio sam to. Prešao sam svaku granicu jutros. Ali tako me je jebeno sredila—tako sam se jako trudio da uradim ono što sam rekao, da je gledam ravno u oči i ne osjećam ništa, ali nisam uspio. Sve u vezi nje me obuzelo—ta duga plava kosa, te oči, blijeda koža, biserna ogrlica, te graciozne ruke. Nisam mogao vidjeti njene noge ispod stola, ali svejedno su me izluđivale. Zatim su tu bile i druge stvari, čak nisu ni bile fizičke—zvuk njenog glas, uzbuđenje u njenom osmijehu, samopouzdanje koje je imala u sebe i svoje ideje, iskreni entuzijazam za našu farmu. Osim nekoliko nervoznih pogleda ranije, jedva da ju je dotakla moja prisutnost. A ja sam bio jebeni nered. Tako da sam se istresao na nju, na sve njih. Tjerao sam ih da osjećaju krivicu za uništavanje mog sna, iako sam znao da se oni samo trude da ga izgrade. Prokletstvo! Nisam želio da se stvari promjene. Nisam želio da farma bude nešto novo i drugačije. Ja nisam htio biti netko nov i drugačiji. A Margot, kojoj nikad nije rečeno ne u životu nije razumjela kako je to bilo kad osjećaš da gubiš kontrolu nad onim što ti je važno. Nitko od njih nije! Nije se radilo samo o vjenčanjima na farmi. Radilo se o svemu u mom životu i osjećaju da mi odjednom klizi iz ruku. O tome da se ne mogu držati za ono što je važno. Udahnuo sam, sklapajući oči dok se približavala. 84 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Ali nisam se trebao onako ponašati prema njoj. Nije ona bila kriva što sam bio tako privučen njome. Ona nije imala pojma o tome da je ona bila dio razloga zbog kojeg sam bio tako nestabilan. Dugovao sam joj ispriku, ali nakon toga, morao sam s kloniti nje. Otvorio sam vrata prije nego je uopće pokucala i njena usta su se otvorila od iznenađenja. I ja sam bio iznenađen—izgledala je tako drugačije. Njena kosa je bila mokra, i iako je nosila cvjetnu ljetnu haljinu, na njoj nije bilo nimalo šminke ili nakita. Moje srce je udaralo od moja rebra. Bila je prelijepa. Prelijepa i jebeno bijesna. Zatvorila je usta i suzila oči. “Imam nešto da ti kažem.” “Pa reci onda.” Pridružio sam joj se na trijemu, zatvarajući vrata za sobom, tako da mačka ne može izaći van. Shvatio sam da sam dugovao Margot da se istrese na mene. Što mi može reći što nisam sam sebi nisam već rekao? Prvo je parkirala svoje ruke na kukovima, a zatim me ubola prstom u grudi. “Ti nisi ljubazan.” Skoro sam se nasmijao. “Nisam?” “Ne. Ne znam što je to što imaš protiv mene, ali ja nisam ovdje da bih te činila mizernim, ja sam ovdje da radim svoj posao. I meni je žao zbog onog jučer kao i tebi, ali nisi morao biti takav kreten prema meni danas.” “Ne, nisam morao. I žao mi je.” “I tebi je—” žmirkala je prema meni. “Što?” “Žao mi je. U pravu si. Bio sam kreten danas. Nisi to zaslužila.” Pogledala je u stranu, a zatim ponovo u mene. “To je to? Nećeš se raspravljati sa mnom?” “Jesi li došla ovamo tražiti svađu?” “Ne znam. Jesam.” “Pa nema se tu oko čega svađati. Bio sam kreten.” Gurnuo sam ruke u džepove i koraknuo blago unatrag. Margot, slatka i divna u sred bijela dana je bila dovoljno iskušenje—ali Margot ovako živahna i spremna na svađu u mraku je bila čista opasnost. “Zašto si to uradio?” pitala je. “Teško je za objasniti.” “Da li mi to vraćaš zbog mog špijuniranja?” “Ne.”
85 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Žvakala je donju usnu. “Što je s onim stvarima o mojoj sjajnoj kosi i plavim očima koji se zajebavaju s tobom? Što s onim što si rekao da sam ja tvoj problem?” “Nisi ti moj problem. Pogrešno sam se izrazio.” Moj problem je način na koji se osjećam kad stojim ovako blizu tebe. Nije izgledala uvjereno. “Što je s onim što se dogodilo jučer? U štali. Hoćemo li ikad razgovarati o tome?” Slegnuo sam ramenima. “To je bila pogreška.” Time sam zaradio kolutanje očima. “Pričaj mi.” “Pa zašto onda pitaš?” Čelo joj se namrštilo. “Ne znam. Zato što me zbunjuješ. Nikad ne znam na čemu sam s tobom. Jedne minute se ljubimo, a sljedeće se dereš na mene da odem. Ovog jutra si bio seronja, a večeras se ispričavaš.” Uhvatila se rukom za čelo. “Ne mogu te pratiti.” “I ne moraš. Zar ne odlaziš uskoro?” Molim te reci da. Ne mogu nastaviti ovako, želeći te. “Za oko deset dana.” Sranje. Nisam bio siguran da ću uspjeti. Iznenada sklopila je ruke preko svog lica. “Bože, što ja radim ovdje? Mora da sam luda. Ti si klijent.” Sišla je s trijema i počela žuriti niz puteljak dalje od kolibe. “Margot, čekaj!” Laknulo mi je što je odlazila, ali nisam je mogao pustiti da ide sama. “Otpratit ću te do tvog auta.” “Nisam došla s autom,” doviknula je, nastavljajući prema drveću. Grudi su mi se stisnule i ubrzao sam prateći je u tamu. “Margot, stani! Ja ću te odvesti natrag. Ne bi noću trebala sama hodati.” “Dobro sam.” “Hej.” Stigavši je, povukao sam je za lakat i okrenuo. “Neću te pustiti da hodaš sama noću u blizini glavne ulice, jesi li me razumjela?” Mjesečina se probijala kroz drveće taman dovoljno da vidim da su joj oči pune bijesnih sjajnih suza. “Jednostavno me pusti.” “Ne.” Počeo sam je vući natrag prema kolibi, kako bih mogao uzeti ključeve, ali borila se protiv mene. “Ostavi me na miru,” rekla je kroz stisnute zube. “Ne!” zagrmio sam, hvatajući je za nadlaktice i povlačeći je unutra. “Ne mogu.” I bez da sam i razmislio o tome, spustio sam svoja usta na njena. 86 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Meškoljila se u mom stisku na sekundu i ja sam pomislio da je i dalje pokušavala pobjeći, ali kad sam popustio svoj stisak, bacila je svoje ruke oko mene. Posegnuo sam ispod ruba njene haljine i zgrabio je za stražnji dio bedara, podižući je s tla. Omotala je svoje noge oko mene, povlačeći svoje prste kroz moju kosu, stružući noktima po mom skalpu. Jeza je prošla niz moje ruke i vratila se natrag gore. Bio je tako dobar osjećaj da te netko opet tako dodiruje, da te netko želi—bio sam već zaboravio koliko je bio dobar i to je zapalilo vatru unutar mene, koja je već davno ugašena. Pomilovala je moj jezik svojim, poljubila moju vilicu, moje čelo, vrat i cijelo moje tijelo je bubnjalo potrebom da budem unutar nje, da budem okružen toplinom njene želje. To je bilo dovoljno da isključim mozak—samo sam osjećao. Pomaknuo sam se s puteljka, i naslonio je uz široko deblo stabla, zabijajući je uz njega, pritiskujući izbočinu u mojim farmericama između njenih nogu, kružeći mojim bokovima kako bi se trljao o nju. Koristila je svoje noge da me još više približi sebi. Minute su prolazile, naše disanje se ubrzavalo, a naša tijela su postala zahtjevnija. “Da,” prišaptala. “Želim to. Želim to.” Deset sekundi kasnije i nakon što smo se ispetljali iz odjeće, uklizavao sam u nju, s rukama ispod njene guze, dok su njene počivale na mojim ramenima. Njena usta, odmah iznad mojih bila su otvorena. “O Bože,” zacvilila je dok sam je spuštao na svoj kurac. “Želim to, ali ne znam mogu li podnijeti.” “Podnijet ćeš,” rekao sam joj. Oči su joj bile sklopljene dok sam zakopavao i posljednji centimetar u njenu usku, vlažnu pičkicu. Okrenula je glavu u stranu. “Toliko si velik da me boli.” “Želiš li da stanem?” Nemoj reći da, nemoj reći da, nemoj reći da. Oči su joj se otvorilo i zurila je dole u mene. “Jebi se. Želim ovo. Čak ni ne znam zašto želim ovo ovako očajno, ali želim.” To je bilo dovoljno za mene. Jer sam trebao ovo—trebao sam da budem nekome ovako blizu, trebao sam da čujem njene uzdahe i jauke, trebao osjećaj njene vreline i mekoće, trebao da izbacim svu tenziju iz sebe. Trebao sam to toliko očajno, da nisam bio u stanju da vidim ispred sebe. Gurnuo sam je natrag na drvo i zabio se u nju, jako, brzo i duboko. Vrištala je prilikom svakog potiska toliko glasno, da sam prekrio rukom 87 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
njena usta, tako da netko tko bi nas mogao čuti ne pomisli da nekog napada neka divlja životinja. Osjećao sam kako me napada životinjska želja—skoro da sam žedan krvi. Dahtala je ispod moje ruke, njene oči su bile divlje i širom otvorene. Osjećao sam kako jezikom miluje moj palac i kad sam kliznuo u njena usta, ona ga je sisala, lizala i grickala. Svaki mišić u mom tijelu se stegnuo i osjećao sam trnce unutar svakog od njih i znao sam da neću izdržati još dugo. Spustio sam ponovo obje ruke ispod nje, držeći je čvrsto i koncentrirao se da budem što manje sebičan, pritiskujući je uz svoje tijelo i vrteći svojim kukovima da joj ponudim najbolji ugao, trljajući njen klitoris korijenom svog kurca. I ovo mi je nedostajalo— dovesti ženu do svršavanja, osjećajući tu vrstu moći i zadovoljstva. “Da! Upravo tako,” jecala je, sklopljenih očiju. “Nemoj stati, molim te nemoj stati.” Spustila je glavu na moje rame i uronila zubima u moje meso, stežući mi jednom šakom kosu, a drugom moj biceps. Noge su joj se opustile, cijelo tijelo umirilo, a ja sam je privukao još bliže, koristeći svoje ruke da je vrtim u malim krugovima na svom kurcu. Njena pičkica je ritmički pulsirala oko mene i ja sam zamalo izgubio svu kontrolu. Počeo sam režati kroz stisnute zube, dok je moj orgazam dolazio brutalnom jačinom. Jebao sam je barbarski i strastveno, kao da sam je mrzio, kao da sam je volio, kao muškarac kojeg je potpuno obuzeo instinkt, a ne razum ili osjećaj. I kad sam svršio, eksplodirajući u njoj nasilnim blaženstvom, s njenim licem duboko zakopanim u mom vratu, sve oko nas se zacrnilo i utihnulo. Spoticajući se unatrag, potrošen i omamljen, potonuo sam na koljena povlačeći Margot sa sobom. Ona je zacvilila i sklupčala se uz moj vrat poput djeteta, dok sam padao unatrag leđima na prljavo tlo. Smijao sam se.
Naš svet knjiga
88 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Šesnaesto poglavlje Margot ZAVRŠILA SAM JAŠUĆI GA, s koljenima u prljavštini, rukama oko njegovog vrata. On se smijao. Smijao. Morala sam se nasmiješiti. Znači to je bilo potrebno? Orgazam? I kad već govorimo o orgazmima, moje cijelo tijelo je još uvijek pjevušilo od onog, koji me je upravo dao. Nikad nisam osjetila ništa poput ovog—tako duboko i intenzivno, da se nisam mogla ni pomjeriti dok sam ga doživljavala. I došao je tako brzo! Obično sam se morala poprilično koncentrirati da svršim tokom seksa. Pritom su određeni uvjeti morali biti ispunjeni, da bih se dovoljno opustila kako bi se to moglo desiti. (Totalna tama, mekana posteljina, potpuna privatnost. Uz to, nisam voljela biti gore, jer me to tjeralo da vidim muškarčev “O” izraz, a ti izrazi nikad nisu bili dostojanstveni. Također sam se pritom osjećala kao da me netko snima prilikom snažne vježbe na traci za trčanje, potpuno izloženo.) Ali sa Jackom, udarilo me je poput munje. Stvarnost onog što se dogodilo počela se spuštati na mene. Upravo sam pojebana naslonjena na drvo. Od strane farmera. Bez kondoma. O, Bože. Moje sandale su nedostajale. Upravo me ozbiljno izjebao iz mojih Jack Rogers sandala. A kora stabla je vjerojatno iskidala leđa moje Lilly Pulitzer haljine. Ali prokletstvo, bilo je dobro. Grubo, neuredno, mahnito. Potpuno ne-Margot, ali uživala sam u svakoj sekundi. Ustala sam, oslanjajući svoje ruke na njegova prsa i virila sam dole prema njemu. Izgledao je tako drugačije. Bilo je mračno, ali sam ipak mogla vidjeti način na koji su se njegovi mišići na licu opustili—nije bilo brazda po njegovom čelu, vilica opuštena. Njegova usta su izgledala još senzualnije, jednu stranu usta je podignuo u iskrivljeni osmijeh. “Je li ovo bila svađa koju si tražila?” pitao je. Nasmiješila sam se pokajnički. “Ne baš.” 89 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Bila si poprilično bijesna.” “Još uvijek sam bijesna.” Opet se nasmijao od čega su me nožni prsti zapeckali. Zvuk njegovog smijeha bio je predivan—dubok i topao i prijatan. “Ali i osramoćena,” priznala sam. “Zašto si osramoćena? Ja sam ovo započeo.” Nešto tenzije se vratilo na njegovo lice. “Jesi li OK?” “Dobro sam.” “Nismo koristili nikakvu…” Stisnula sam usne u ravnu liniju. “Ne, nismo. Ali smo u redu.” Bila sam na piluli, ali ipak, nikad nisam imala seks bez kondoma. Nemoj misliti o tome. Ili s klijentom. Nemoj misliti ni o tome. “OK.” Udahnuo je i njegove grudi su se pomjerale pod mojim dlanovima. Njegove ruke su i dalje bile na mojim bokovima. “Bože, Margot, žao mi je. Ne znam što me je obuzelo.” “Nema ti zašto biti žao.” Počela sam ustajati, osjećajući da će stvari postati neugodne. “Stvarno. Samo se… desilo.” Pomogao mi je da stanem na noge, pronašao moje cipele i dok sam navlačila svoje gaćice (i dalje su visjele oko jednog nožnog članka), on je navlačio svoje farmerice. “Pretpostavljam da sam samo... Prošao je rukom kroz svoju gustu tamnu kosu. “Izgubio kontrolu. Prošlo je puno vremena.” “Koliko dugo?” pitala sam prije nego što sam se mogla zaustaviti. “Oprosti—ne moraš mi odgovoriti na to.” “Od Steph.” Moja vilica je pala. “Toliko dugo? Tri godine? Vauu, mislila sam da sam te pobijedila. Kod mene je nešto više od godine dana.” Nije da je seks ikad bio kao ovo što smo upravo uradili. Nije mi ni nedostajao da budem iskrena. “I to je također dugo vremena.” Podigla sam svoja ramena. “Pretpostavljam da to sve objašnjava. Izgleda da smo morali izbaciti nešto iz naših sistema.” Kimnuo je, gurajući ruke u džepove. “Ahaa.” Stajali smo tako jedan trenutak dok su cvrčci cvrčali oko nas. Moje srce je lupalo malo prebrzo da bi se osjećala ugodno kad sam ga pogledala u mraku, znajući da sam ja bila prva žena s kojom je bio od 90 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
njegove supruge. To mi je stvaralo neki nered u glavi... Voljela bih da sam znala... Možda sam mogla pokušati da stvar učinim ljepšom ili nešto, možda da ne vrištim toliko. Ili da ga ne grizem. Mislim... prva žena poslije njegove supruge. To mi je značilo nešto. Ali nisam imala pojma što da uradim s tim. “I tako,” rekla sam žustro, kao da sam završavala poslovni sastanak, “Mislim da je najbolja stvar da se pravimo da se ovo nikad nije dogodilo.” Ponovno je kimnuo. “I ja također tako mislim.” “Jednostavno ćemo se složiti da je to bio moment ludila, napunjen naglašenom frustracijom, predložila sam, s potrebom da arhiviram ovo negdje u mom mozgu, a ne u srcu. “Točno.” Navukla sam osmijeh na lice, ali uopće se nisam osjećala sretno. “I sada, pošto je moment ludila prošao, bolje je da krenem.” “Molim te, dopusti da te odvezem.” Njegov glas je bio tih i ozbiljan. “Neću moći spavati ako to ne učinim. Nije da spavam dobro svakako.” “Ne spavaš dobro?” “Ne.” Bilo je to nešto malo, ali osobno i bila sam zahvalna na tom priznanju. Ipak sam oklijevala, bacajući pogled prema kući Petea i Georgie. “Neće li nas netko vidjeti i pitati se što radimo?” “Ne. Kasno je. Pete liježe rano u krevet, a Georgia radi večeras.” Kimnula sam. “Onda, dobro.” “Samo moram uzeti ključeve. Ideš sa mnom?” “Svakako.” Hodali smo prema kolibi u tišini. Jackove ruke su i dalje bile u džepovima, a moje ruke prekrižene preko grudi. Razmišljala sam o tome da ga pitam da mi dozvoli korištenje njegovog toaleta da se malo očistim, ali neki osjećaj me spriječio. Umjesto toga, sačekala sam ga na trijemu, a zatim smo se puteljkom kroz stabla vratili prema kući Petea i Georgie. Na parkingu, Jack je otvorio suvozačeva vrata svog kamioneta i popela sam se unutra. Taman je ulazio na vozačevu stranu kad sam povlačila stražnji rub haljine, što više sam mogla. Razmišljala sam o tome da ga pitam da li ima maramicu, ali nije izgledao kao netko tko ima maramice. “Što radiš to?” Pogledao me s komičnim izrazom lica. 91 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Trudim se da ti ne isprljam sjedište,” rekla sam, osjećajući da mi vrućina izbija u obraze. Toliko o tome da je seks neugodan. Smijuljio se i upalio je kamionet. “Ne brini se o tome. Stvarno. Reci mi gdje odsjedaš?” Dala sam mu upute, a nakon toga opet se spustila tišina između nas za vrijeme dvominutne vožnje. Hvala Bogu, pomislila sam. Jer što je više razgovarao sa mnom s tim slatkim, ozbiljnim glasom ili mi se smješkao i pokazivao da unatoč gruboj vanjštini unutra čuči džentlmen, više mi se dopadao. A nisam željela da mi se dopada. Kada se zaustavio ispred kućice, otvorila sam vrata. “Hvala na vožnji.” “Margot, čekaj.” Spustio je ruku na moju nogu. “Ne idi još.” Bolje je da me ne dodiruješ, Jack. “Da?” “Moje primjedbe na tvoje ideje za farmu nisu bile upućene tebi osobno. Mogu ti reći da si dobra u svom poslu.” “Hvala.” Sklonio je ruku s moje noge i protrljao svoju vilicu. “Ja jednostavno ne želim da se stvari promijene.” “Čak i ako te promjene imaju smisla? Ako će ti donijeti više novca? Ako će ljude učiniti sretnijima?” Nije mi odgovorio, ali vidjela sam kako se ponovo tvrdoglavost spusta na njegovu vilicu. Uzdahnuvši, gurnula sam vrata da se otvore i izašla van. “Laku noć, Jack. Hvala na vožnji.” Zatvorila sam vrata kamioneta i krenula prema ulaznim vratima kućice, dok je on čekao da sigurno uđem unutra, prije nego se odvezao. Još jedan pokazatelj učtivosti. Proklet bio. KASNIJE, ležala sam u krevetu, slušajući valove i boreći se da procesuiram večerašnja iznenađenja. Način na koji se Jack ispričao. Način na koji se složio da je bio zao i nepravedan. To iznenadno—i žestoko inzistiranje da me odveze kući. Šok prvog poljupca, kad me zgrabio za obje ruke, dok je njegova frustracija oslobađala put njegovoj strasti. Podnijet ćeš. 92 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Moj stomak se trznuo dok sam prisjećala načina na koji je ušao duboko u mene, toliko duboko da je boljelo. Nikad u svom životu nisam iskusila išta slično tom osjećaju, kad je taj oštar ubod prešao u dobar osjećaj. Kako bol može tako pratiti zadovoljstvo? Kako se tako dva suprotna osjećaja mogu spojiti unutar mog tijela tako neprimjetno da nisam mogla reći gdje je bol završavao, a zadovoljstvo počinjalo? Što je bilo što? I vrištala sam, dahtala, cvilila i grebala ga poput neke životinje. On je probudio nešto u meni, neki dio mene za koji nisam ni znala da postoji, dio koji je egzistirao u meni samo kako bih ga željela poput zvjeri i zbog čega ničeg drugog nisam bila svjesna—našeg grubog okruženja, našeg nedefiniranog odnosa, pa čak ni nepostojeće privatnosti. Nikad prije nisam morala brinuti o tome koliko sam glasna bila, niti sam se osjećala postiđeno zbog moje želje ili se prestala uzrujavati oko toga da dobro odgojene dame ne bi trebale uživati u seksu tako besramno. (Kladim se da sam prva Thurber žena koju je pojebao farmer u šumi.) Uživala sam u svakoj minuta. Čak i u njegovom “O” licu. Da li je seks s Jackom uvijek bio takav? Pitala sam se da li je taj ludi očaj bio samo rezultat toga što je kod oboje prošlo toliko dugo vremena ili je Jack uvijek bio tako grub i agresivan. Nikad nećeš saznati. Razumiješ? Iz ničega, Stara Margot je najavila svoje nepoželjno prisustvo. Oboje ste se složili da je to bila jednokratna stvar. Ostavi se toga. Namrštila sam se, čekajući da Nova Margot progovori i odbrani moje pravo na još jedan orgazam od kojeg će mi pamet stati, ali ta hladnokrvna kučka nije rekla ništa. Vidiš? Čak se i ona slaže. Ne postoji taj univerzum u kojem biste ti i Jack Valentini imali ikakav smisao. Dobro, nije kreten kao što si mislila da jest ovo popodne, ali razlozi zbog kojeg ga moraš zaboraviti i dalje egzistiraju, da ne spominjemo da nije pravio tajnu od toga da će mu biti drago da će te se riješiti kad odeš. Završi svoj posao ovdje i vrati se tamo gdje pripadaš. Udahnula sam, okrenula se stomak i sklopila oči. Stara Margot je bila u pravu. Za deset dana vratit ću se u svoj svijet i ovo će biti samo– “najluđa—stvar—koju—sam—ikad—uradila” priča, koje ću se sjećati i smijati joj se. Ili plakati zbog nje. Jedno od to dvoje. 93 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Sedamnaesto poglavlje Jack LEŽAO SAM u krevetu te noći, čekajući krivnju da me napadne. Čekao sam da me savjest zapeče. Čekao duhove da me proganjaju. Na žaljenje, suze i gorak ukus u svojim ustima. Na sve te poznate stvari koji su obično pratile besane noći. Ali ništa se nije desilo. Čak je i Bridget Jones ležala pored mene i mirno prela. Zar nije znala kakva sam grozna osoba bio? Ma daj, pomislio sam ljutio. Netko je morao vikati na mene zbog ovoga. Natjerati me da se osjećam loše. Zahtijevati da sazna kako sam mogao tako nešto uraditi. Natjeraj me da odgovaram za ovo Bože. Ne bih se trebao izvući iz ovog nepovrijeđen. Ali Bog je noćas šutio. Umjesto toga, glas u mojoj glavi pripadao je Margot. Čak i ne znam zašto ovo želim ovako očajno, ali želim. I meni samom je također bila misterija. Ta eksplozivna kemija između prelijepe, sofisticirane gradske djevojke i grubog seoskog tipa poput mene. Odakle je dolazilo tako nešto? I zašto je to imalo takav utjecaj na mene? Izluđivalo me što nisam mogao prestati misliti na nju. Sve što sam mogao uraditi jest moliti se da će je ovo večerašnje predavanje toj želji izvući ispod moje kože. Svakako je izgledalo da sam ja izvučen ispod njene. Bila je prilično brza u tome da odluči da se trebamo pretvarati da se to nikad nije dogodilo. Nije da se nisam slagao s tim—nije mi bilo potrebno da bilo tko iz moje obitelji sazna za to, a ja svakako nisam želio nastaviti neku vrstu veze s njom. Nisam bio slobodan da to učinim. Moje srce će uvijek, uvijek pripadati nekom drugom. Dao sam obećanje Steph i namjeravao sam ga održati. Ne samo to, želio sam biti vrsta muškarca na kojeg bi bila ponosna. Želio sam čuvati i poštovati uspomenu na nju. Želio sam poštovati nju. Razmišljajući o tome kako da to učinim držalo me budnim daleko u noć.
94 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
UJUTRO, nakon provjeravanja životinja, otišao sam kod Petea i Georgie na kavu. Mogao sam je napraviti i u kolibi, ali dugovao sam im oboma ispriku i htio sam skinuti taj teret s mojih pleća. Pokucao sam dva puta na stražnja vrata prije nego sam ušao unutra. “Jutro.” Georgia je pogledala preko svog ramena u mene, sjedeći za kuhinjskim stolom i pripremajući doručak za Coopera. “Jutro.” Ni njen ton, ni izraz lica nisu odisali posebnom dobrodošlicom. Očekivao sam to. “Da li je Pete tu negdje?” “On je vani ispred kuće.” “Da li je u redu da uzmem malo kave?” “Posluži se.” Nasuo sam si šalicu, razbarušio Cooperu kosu i izašao napolje do prilaza, gdje je Pete mijenjao ulje na terenskom vozilu. “Hej,” rekao sam. Pogledao me. Jedva. “Hej.” “Skoro gotov?” “Ne baš.” “Možeš li napraviti pauzu?” “Zbog čega?” “Imam nešto da kažem, i želim to reći i tebi i Georgiji istovremeno.” Moj brat se nasmijao, ali to nije bio sretan zvuk. “Mislim da si jučer rekao dovoljno.” Udahnuo sam duboko i polako, boreći se protiv mog instinkta da se naljutim i ne odbrusim mu. “Bio sam u krivu jučer i volio bih se ispričati.” “Trebao bi se ispričati Margot.” “Već jesam.” Pogledao me iznenađeno, štiteći oči od sunca. “Jesi?” “Da.” Vraćajući svoju pažnju natrag na uljni filter, bio je tih nekoliko sekundi. “Naći ćemo se unutra za pet minuta.” “Hvala ti.” Vratio sam se natrag u kuhinju i sjeo preko puta Coopera, praveći blesave grimase tako da se cerekao. Njegov smijeh bio mi je najdraži zvuk na svijetu. “Jack, trudim se da ga nahranim,” žalila se Georgia, ali i ona se smiješila. “Ti mi to otežavaš..”
95 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Ja ću to uraditi. Hajde nam donesi još kave.” Prošao sam oko stola, izbacio je iz njene stolice i sjeo. “Cooper će jesti za mene, nije li tako druže?” “Zeko!” rekao je sretno. “Rekao sam druže. Sada otvori vrata štalice, jer upravo dolazi konjić!” Iscrpio sam sve svoje najbolje konjić, motor i zrakoplov trikove da ga privolim da otvori svoja usta i uspio ga nahraniti ostatkom njegovih palačinki s borovnicama do vremena kad je Pete stigao. “Dovoljno je,” rekla je Georgia, sklanjajući plastični tanjur i brišući njegova usta krpicom. “Hvala.” “I drugi put. Mogu ga kasnije odvesti u park, ako želiš.” “To bi bilo odlično.” Spustila ga je na tlo, a ja sam se nasmijao kad je pobjegao punom brzinom, zabio se licem u zid hodnika, odmah ustao i dotrčao nazad. Klinci su bili tako elastični. “Imate li vas dvoje nekoliko minuta za mene?” Georgia je kimnula glavom i sjela preko puta mene, a Pete je sjeo u stolicu odmah do nje. “Pa što je bilo?” pitao je, podižući svoju šalicu kave do usana. “Želim da se ispričam zbog jučer. Imao sam loš stav još od početka i bio sam neljubazan prema gostu u vašoj kući. Žao mi je.” “I već si se njoj ispričao?” Pete je i dalje zvučao kao da mi ne vjeruje. Kimnuo sam. “Jesam. Sinoć.” Razmijenili su pogled. “Sinoć? Gdje?” pitala je Georgia. Budi oprezan. “Kod kolibe. Navratila je da razgovaramo o sastanku i ja sam joj rekao da mi je žao što sam bio takav seronja oko nekih stvari. Pokušao sam joj bolje objasniti.” Zatim sam je izjebao direktno iz njenih cipela. “Koji si joj razlog dao?” pitao je Pete. “Rekao sam joj da je dobra u svom poslu, ali da mi je teško da prihvatim bilo kakve promjene u vezi farme, koje nisu bile dio moje izvorne vizije.” “Ali Jack, njene ideje mogu biti dodatak tvojoj viziji,” rekao je. “Nitko ne želi da ti oduzme farmu ili da te zaustavi da radiš ono što voliš i u čemu si dobar. Ovo mjesto je tvoj san. Mi to znamo.” Stiskajući svoje usne, prisilio sam se da kažem ono zbog čega sam došao. “Vas dvoje zaslužujete istu priliku sa svojim snom. Tako da vam neću stajati na putu.” 96 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Bili su zapanjeno tihi na trenutak. Zatim je Pete rekao, “Jesi li ozbiljan?” “Da.” Udahnuo sam.. “Mnogo sam razmišljao prošle noći. I da je situacija drugačija i da Steph sjedi ovdje umjesto mene, znam da bi vam rekla da idete za svojim snom.” Georgia se nasmiješila, a oči su joj se zamaglile. “To je tako točno. Rekla bi.” “I najbolji način da joj iskažem čast, jest da uradim ono što bi ona uradila.” Pete je pročistio grlo. “To je divno, Jack.” “Ne obećavam da ću pristati baš na sve,” rekao sam brzo, “i ne želim da se netko miješa u ono što ja radim, ali sam voljan da razgovaramo o mogućnosti otvaranja restorana, možda da razmotrimo i mogućnost kupovine Oliver kuće. Ukoliko je to nemoguće, razmotrit ću mogućnost pronalaska mjesta na našem imanju da postavimo šator ili staju za vjenčanja. Ali vi ljudi ćete morati preuzeti poslove trčkaranja. Uvjerite me da neće biti užasno.” Georgia je kriknula i skočila na noge, obišla je stol i bacila svoje ruke oko mog vrata. Poljubila me u obraz i stisnula me tako jako, da sam se umalo počeo gušiti, ali osjećao sam se dobro. Duboko u sebi, nisam mislio da si možemo priuštiti Oliver kuću, i dalje sam prezirao ideju da stranci trčkaraju po mojoj voljenoj farmi, ali nešto što je Margot rekla sinoć je ostalo u meni. Čak i ako te promjene imaju smisla? Ako čine ljude sretnijim? Istina je bila da nije bilo važno što će se na farmi promijeniti ili neće— ja nikad neću biti sretan, ne poslije svega što se dogodilo. Ako su oni mogli biti, onda ih ne bi trebao sprječavati u tome. Oni nisu morali patiti zbog mojih grijeha. “Idem nazvati Brada,” rekao je Pete. “Možda nam može pribaviti neke informacije o Oliver kući.” “Bolje da se vratim na posao. Hvala na kavi.” Ustajući iz stolice, uzeo sam svoju šalicu i odnio je u sudoper, prije nego sam krenuo u pravcu stražnjih vrata. Nekoliko sekundi kasnije, čuo sam Peteov glas. “Hej, sačekaj sekundu.” Potrčao je da me sustigne. “Hvala, stari. Georgia je van sebe.” Slegnuo sam ramenima, gurajući ruke u džepove. “Nadam se da će uspjeti.” 97 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Otkud takva promjena kod tebe?” pitao je, podižući svoj kačket i namještajući ga ponovo. “Znatiželjan sam.” “Ne znam.” “Jesi sinoć nešto poševio ili što?” Zakolutao sam očima, a moj kurac se trznuo. “Isuse, Pete.” “OK, OK. Samo pitam.” Podigao je svoje dlanove kao da se predaje. “Djeluješ drugačije danas, to je sve. Nisi odavno izgledao opuštenije nego danas.” “Pa prestani me zajebavati prije nego opet poludim,” rekao sam, nastavljajući s hodanjem preko dvorišta. Zapravo sam se i osjećao mnogo opuštenije. Osjećaj olakšanja, pa čak i mira je zamijenio napetost u mom umu i tijelu. Moji koraci su bili lakši. Moja ramena opuštenija. Moji prsti oslobođeni stalne potrebe da ih stežem u šake. Da li je to bilo zbog seksa koji sam imao ili odluka koje sam donio ili isprike koje sam ponudio, nisam bio siguran. Nedostatak osjećaja krivnje zbog seksa koji sam imao s Margot me je šokirao—zapravo sam se gore osjećao nakon poljupca. Nekako je djelovalo osobnije. Jebanje u šumi djelovalo je više kao ispuštanje nakupljene pare. Bar je to bilo ono što sam sebi govorio. Ali pravo olakšanje tek treba da dođe za devet dana, onda kad Margot ode zauvijek.
Naš svet knjiga
98 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Osamnaesto poglavlje Margot BILA SAM na rubu sljedeće jutro. Od prevelike količine kave sam bila nervozna, premalo sna me ostavilo bez potrebnog odmora, i previše razmišljanja o Jacku me ostavilo uznemirenom. Nisam se osjećala dobro u svojoj koži. Provela sam jutro radeći na projektima za druge klijente, ali mučila sam se da se fokusiram. Ta nježnost između mojih nogu, osjetljivost mojih stomačnih mišića, sjećanje na moje noge omotane oko njegovog struka beskrajno su me ometali. Prestani! Nikad se nije dogodilo! Poslije ručka prošetala sam na plaži, nadajući se da će mi malo tjelovježbe i vitamina D pomoći. Nije. Pokušala sam malo odspavati. Taj pokušaj je bio čista katastrofa, budući da sam zapravo samo ležala i zamišljala svaki centimetar Jackovog golog tijela (dobro je što sam si priuštila taj pogled s drveta), i iznova i iznova puštala snimku svake sekunde Jebačine Koja Se Nikad Nije Desila. Iziritirana, ustala sam i zgrabila svoj telefon. Osjećala sam da bi trebala razgovarati s nekim o tome, ali sam oklijevala da pozovem Jamie iz dva razloga—prvo, rekla sam joj da neću jebati klijenta, i drugo, trebala bih se praviti da nisam. Pričanje o tome nije bio pravi korak u tom smjeru. Mogla sam umjesto toga nazvati Claire, pomislila sam. Morala bih krenuti od početka budući da ona ništa nije znala o Jacku, ali— Telefon je zavibrirao u mojoj ruci. Mama zove. Ustuknula sam. Moja majka je bila posljednja osoba s kojom sam sad željela razgovarati, ali sam sam poslušno prihvatila poziv. “Halo?” “Halo, Margot. Ovdje tvoja majka.” Bez obzira koliko sam joj puta rekla da ne treba da se predstavlja, nikad nije propustila da to učini. “Ćao, mama. Kako si?” 99 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Dobro. Igrala sam tenis jutros i upravo se spremam otići na ručak s tetkom Dodie.” “Zvuči fino.” Ništa se nikad neće promijeniti u njenom svijetu. “Tako da moram požuriti,” nastavila je, kao da ona nije bila ta koja je nazvala mene, “ali htjela sam te obavijestiti da možeš doći kući kad god želiš. Tripp je uhvaćen in flagranti delicto8 sa konobaricom u kantri klubu. I to u muškoj svlačionici! Zašto bi bilo koja žena željela ući tamo mi je potpuno nejasno.” Moja vilica se objesila. “Stvarno?” “Da, i svi samo o tome pričaju. Mimi Jewett je van sebe, ali ako pitaš mene, sama je to prizvala zbog načina na koji je tračala o tebi i Onom Incidentu.” “Tako znači.” “Ne znam koji su tvoji planovi, ali se vrati na događaj Povijesno Društvo za prikupljanje sredstava krajem ovog mjeseca. Mi smo domaćini, a i važno je za tatinu kampanju.” “Koja je tema?” “Gatsby.” 9 “Opet?” “Ljudi vole tradiciju, draga.” Uzdahnula sam. Bilo je beskorisno raspravljati se s Muffy o temi zvanoj tradicija. Njenim životom je vladala tradicija. I mojim, bar većim dijelom. “Bit ću tamo. Ćao, mama.” Spustila sam telefon i pogledala kroz prozor u jezero. I tako, zahvaljući Trippu (kakav idiot), mogla sam opet pokazati svoje lice kući. I iako sam kućicu platila za narednih devet dana, znala sam da je boravak ovdje, duže nego što je neophodno vjerojatno loša ideja. Jer što sam više razmišljala o Jacku Valentiniju, to sam ga više željela vidjeti ponovo, upoznati ga bolje. Opet ga poljubiti. Dodirnuti. Osjećati ga unutar sebe. Slušati ga kako mi šapuće u mraku. Pokušati shvatiti zašto je kemija između nas tako dobra. Da li je to bilo zbog one teorije da se suprotnosti privlače? Ili je tu bilo nečeg više?
8
in flagranti delicto, lat – biti uhvaćen na djelu roman Veliki Gatsby - Radnja romana smještena je u tzv. lude dvadesete, poslijeratno razdoblje koje je u američkom društvu obilježila prohibicija, ali i opća dekadencija te procvat organiziranog kriminala i ilegalnih poslova kakvima se vjerojatno bavi i lik iz naslova. Osim njegovih ljubavnih problema te kritike materijalizma i nekih drugih ljudskih osobina, u romanu su prisutne i teme vezane uz američku kulturu i način života kao što su ambicioznost, bogatstvo, glamur i dokolica viših društvenih slojeva. 9
100 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Uzdišući, odustala sam od pokušaja rješavanja zagonetke i priznala istinu. Nema šanse da ovo uspije. Trebala bih jednostavno otići. POSPREMILA SAM KUĆICU, spakirala svoje stvari i nazvala Georgiu objašnjavajući joj da zbog hitnih obiteljskih obaveza odlazim ranije nego što je bilo planirano, ali da ću biti dostupna na telefonu, Skypu ili FaceTimeu ili što god želi upotrijebiti da ostanemo u kontaktu. Zahvalila mi se na mom vremenu i rekla da će me kontaktirati čim uspiju o svemu prodiskutirati. Također sam nazvala Ann, upraviteljicu kućice da joj kažem da odlazim ranije nego očekivano, ali da sam svjesna da ne mogu dobiti svoj novac natrag. “Žao mi je što to čujem. Poslat ću Vam poštom ček za sigurnosni depozit.” “Hvala vam. Spremam se da krenem uskoro, pa ću ključ kućice ostaviti na pultu.” “Nećete valjda već večeras otići?” pitala je “Bar sačekajte do sutra ujutro. Sprema se velika oluja.” Mršteći se, pogledala sam kroz prozor, ali nisam vidjela nikakve naznake nadolazeće propasti. Možda je Ann bila poput moje majke, koja je vjerovala da je svaka mala kišica monsun. Međutim, moj auto je bio star i njegovi brisači nisu funkcionirali najbolje. Mogu sačekati do jutra. “Pretpostavljam da mogu sačekati do sutra.” “Mislim da je to najbolje, draga. Ako bi mi mogla poslati poruku kad kreneš, bila bih ti zahvalna.” “Učinit ću to. Hvala.” Suočena s činjenicom da ću provesti večer sama i bez hrane u frižideru, odlučila sam da prošetam do grada da prezalogajim nešto za večeru i popijem čašu vina. Na izlasku razmišljala sam da ponesem kišobran, međutim u kućici nisam pronašla ni jedan. No, dobro. U tom trenutku nebo je bilo relativno vedro, površina jezera mirna i samo se lagani povjetarac igrao za zavjesama. Ionako neću dugo ostati. Odšetala sam do grada, ponoseći se na sebe što sam zapamtila put, svjesno birajući drugi restoran od onog u kojem sam srela Jacka prije dvije noći. Izabrala sam jedan smješten odmah uz obalu. Bila je poprilična gužva, jer je bilo vrijeme večere i hostesa je izgledala pomalo zabrinuta da mi da stol za samo jednu osobu. “Mogu sjesti za šank,” rekla sam joj. “To mi ne predstavlja problem.” 101 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Pogledala me zahvalno. “Savršeno. Samo prođite ovuda u sljedeću prostoriju.” Istog trenutka kad sam ušla, vidjela sam ga. Možda sam se mogla okrenuti i otići, ali ugledao je i on mene. Sjedio je za šankom, s pivom u ruci. Okrenuo se i pogledao u mene kao da je znao da sam ovdje. Naši pogledu su se sreli i polako je ispraznio svoju bocu piva. Moji otkucaji srca su galopirali. Prokletstvo. Što sad?
Naš svet knjiga
102 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Devetnaesto poglavlje Jack PRAVITI SE DA SE NIŠTO NIJE DESILO. Znao sam da bih to trebao, ali pogled na nju uhvatio me nespremnog, i uhvatio sam sebe kako zurim u nju zapanjeno, sa bocom piva na pola puta do usta. Namjerno sam izabrao ovo mjesto, jer je prošli put bila u Sidru, a htio sam izbjeći da je sretnem. Ali sjedio sam ovdje razmišljajući baš o njoj, kad sam iznenada podigao pogled i vidio njen odraz u ogledalu iza šanka—kao da sam dozvao njen duh. Pogledao sam preko svog ramena i da, bila je stvarna. Stvarna i prelijepa i hodala je upravo prema meni sa iznenađenim osmijehom na licu. “Pa, ćao. Pretpostavljam da razmišljamo sličnije nego što izgleda.” Pravi se da te noge nikad nisu bile omotane oko tvog tijela. “Hej. Kako ide?” “Dobro. Namjeravala sam dobiti stol,” rekla je, pokazujući iza sebe prema sali za večeravanje, “ali nisu bili baš zainteresirani da izgube stol samo zbog jedne osobe.” Pravi se da te ruke nikad nisu bile u tvojoj kosi. “Aha. Baš je večeras gužva ovdje.” “Ima li mjesta za još jednu osobu za šankom?” Pravi se da nisi svršio u njoj tako jako, da su ti se koljena izvijala. Oporavio sam se dovoljno da pogledam oko sebe i primijetio da je stolica pored mene slobodna. Jebemu. Moje oklijevanje ju je zbunjivalo. “Odlazim sutra i već sam očistila frižider u kućici, pa—” “Sutra? Mislio sam da ostaješ duže.” Ako odlazi sutra, bit ću dobro. Možda. “Trebalo je da ostanem duže, ali moja majka je zvala popodne i riječ je o nekim obiteljskim stvarima...” Odmahnula je rukom u zraku. “U svakom slučaju, ne želim ti time dosađivati. Ali da, odlazim sutra. Tako da je ovo moja posljednja noć.” 103 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Ah.” Nešto mojih živaca se opustilo i mahnuo sam glavom prema slobodnoj stolici. Sada samo situaciju trebam držati ležernom. Laganom. Bez dodira. “Mjesto pored mene je slobodno. Ako nisi i dalje ljuta na mene, možeš sjesti.” Smijući se, ukliznula je na stolicu i spustila svoju torbicu na noge. “Nisam ljuta. Ispričao si se. Možemo biti prijatelji.” “Prijatelji, ha?” Pogledao sam je sa strane. “Ne znam mogu li biti prijatelj s gradskom djevojkom.” Nasmiješila se. “Ako ja mogu biti prijatelj s uobraženim, sveznajućim farmerom, možeš se i ti nositi sa slatkom gradskom djevojkom poput mene.” “Slatka—ha.” Uzeo sam dugačak gutljaj piva i proklet bio, ako nije zurila u moja usta čitavo to vrijeme. “Mogu li vam nešto donijeti?” pitao ju je šanker. “Uh.” Njeni obrazi su poprimili blago rozu boju, kada je shvatila da je zurila čitavo vrijeme. “Mogu li pogledati vinsku kartu? I jelovnik?” Dok je birala piće i jelo, promatrao sam je tajno. Nosila je sandale od sinoć sa rozim šorcem, koji je činio da joj noge izgledaju još duže i bijelu bluzu. Kosa joj je bila spuštena i valovita oko njenih ramena i morao sam se zaustaviti da se ne nagnem prema njoj i pomirišem je. “Da li si već večerao?” pitala me je. “Aha. Kod kuće. Samo sam došao da izađem malo iz kuće. Tu i tamo se moram podsjetiti da to uradim.” Kimnula je. “Razumijem to.” “Živiš li sama?” pitao sam je, osjećajući se hrabrijim budući da se njen odlazak bližio. Nema opasnosti da je upoznam malo bolje u ovom trenutku zar ne? “Da.” Zavrtjela je svoje vino u čaši. “Ali moja obitelj živi blizu. Ne tako blizu kao tvoja,” rekla je, cerekajući se, “ali blizu.” “Oni žive blizu mene—ponekad previše blizu.” Napravio sam grimasu i podigao svoje pivo ponovo. “Ali obožavam što je moj nećak tamo. On je tako jebeno sladak. Vodio sam ga u park danas.” Položila je ruku preko svog srca. “A joooj. Jesi li?” “Aha, on obožava ići u park. Nikad mu nije dovoljno.” “To je tako slatko. I tako si dobar s njim—čula sam da imaš magični dodir.” Pogledali smo se u oči. “Magičan dodir, huh?” Crvenilo na njenim obrazima se produbilo. 104 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Pogledao samu njene usne i moje misli su skrenule u pogrešnom smjeru. Bilo bi tako lako sada je poljubiti. Tako lako. Cijelo moje tijelo se stegnulo i stisnuo sam pivsku flašu još jače. Nisam mogao. Bili smo u javnosti, a s obzirom da je ovo mali grad, trač bi se odmah razletio gradom. Vjerojatno već sad leti samo zbog toga što sjedimo zajedno. Iskapio sam ostatak svog piva, trenutak je prošao i pročistila je grlo prije nego je otpila gutljaj vina. Samo razgovaraj s njom, seronjo. “Bit će ti drago saznati da sam se ispričao Peteu i Georgiji. Rekao sam im da sam voljan razmotriti njihove ideje. Tvoje ideje.” Uzdahnula je, dok je spuštala svoju čašu. “Stvarno? To je divno— kladim se da su bili presretni.” “Jesu.” Nagnula je glavu na stranu. “Mogu li pitati čemu ta promjena?” Uzeo sam si netko vrijeme prije nego što sam odgovorio. “Sinoć sam mnogo razmišljao. Nešto što si rekla je djelovalo na mene.” “Stvarno?” Ispravila se, a njeno lice se razvedrilo. “Što sam rekla??” “Rekla si nešto o tome da promjene čine ljude sretnijim i shvatio sam da ne želim biti taj koji će ih sprječavati da ostvare svoje snove.” Promatrao sam etiketu moje prazne pivske boce. “I razmišljao sam o tome što bi Steph uradila da je na mom mjestu.” “Oh.” Zadržao sam fokus na boci u mojoj ruci, naginjući je naprijed i nazad. “Znam da bi ih ona podržala. Ona je bilo potpuno nesebična.” Margot je otpila još jedan gutljaj vina i rekla, “Pričaj mi nešto više o njoj.” Zatreptao sam prema njoj. Ozbiljno? Željela je čuti nešto o mojoj preminuloj supruzi? Nije samo da je to djelovalo čudno zbog onog što smo uradili sinoć, nego i zbog toga što me nikad nitko nije pitao o Steph. “Što želiš znati?” Margot je sa smješkom slegnula ramenima. “Bilo što. Znam da je bila niska i slatka i da je obožavala svoje čizme, ali kakva je bila?” Izdahnuo sam i pokušao pronaći prave riječi koje bi je vjerno opisale. “Živahna. Energična. I tako prokleto pametna. Primljena je na tri različita medicinska fakulteta. Dodijeljene su joj stipendije za sva tri.” “Vau! Nisam znala da je bila liječnik.” “Nije bila. Nije nikad otišla na fakultet. Rekla je da se predomislila.” Za što su njeni roditelji krivili mene, iako to nikad nisu jasno pokazali. 105 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Uzela je još jedan gutljaj. “Pričaj mi više o njoj.” “Bila je pakleno tvrdoglava. Jednom kad bi stekla neko mišljenje o nečemu, nikad se ne bi pokolebala. Nitko od nas je nije mogao nagovoriti da ide na fakultet.” “Mora da je nešto drugo više željela,” naglasila je Margot. “Pretpostavljam.” Slegnuo sam ramenima, opet osjećajući krivnju. “Mene. Farmu.” “Koliko shvaćam, osjećaš se loše zbog toga?” Protrljao sam stražnji dio vrata. “Ponekad. Ali uvjerila me je da je to zaista ono što je željela. A kad je ona nešto željela, nikad nije odustajala i bilo ju je briga što drugi misle o tome. Bila je poput vatrometa.” “Ha. Sviđa mi se.” “Svima se sviđala.” Nasmiješila se opet, samo nešto tužnije. “Da li ste bili zaljubljeni još od srednje škole?” “Ne. Bila je dvije godine mlađa od mene i tada sam je doživljavao kao napast. Poznavao sam je još od kad smo bili djeca. I znao sam da je bila zaljubljena u mene, ali nikad je nisam gledao na taj način, sve dok nisam završio školu.” “Jesi li išao na fakultet?” Kimnuo sam kad mi je šanker ponudio još jedno pivo. “Išao sam godinu dana, ali to nije bilo za mene. Mrzio sam sjediti na nastavi. Bio sam nemiran i sve to mi je bilo dosadno. Zatim se desio napad 11.9. i pridružio sam se vojsci.” “Stvarno,” rekla je, kao da nikad za to nije čula. “I koliko dugo si bio u vojsci?” “Osam godina.” “Vau. I čekala te je?” Oči su joj se širom otvorile. Kimnuo sam, smiješeći se žalosno na sjećanje nje i njenog inzistiranja da će me čekati, iako sam joj rekao da to ne radi. “Jest. Zaklela se da hoće i zaista jest. Mislim, otišla je na fakultet dok sam bio odsutan, ali ostali smo u kontaktu, viđali smo se kad je bilo prilike.” “I vjenčali ste se kad si se vratio kući?” Kimnuo sam, otpijajući gutljaj novog piva. “Vjenčali smo se nakon što je moj otac umro. Prije otprilike pet godina.” Naslonila je lakat na šank i spustila svoju bradu na njega. “Pričaj mi kako si je zaprosio.” 106 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Nacerio sam se toj uspomeni. “U stvari je ona zaprosila mene.” Podigla je glavu s ruke, a usne su joj se otvorile od iznenađenja. “Nema šanse. Stvarno?” “Stvarno. Ona je znala da smo jedno za drugo, a ja nisam čovjek od velikih ceremonija. Ja bih je vjerojatno pitao u kokošinjcu ili tako nešto.” Margot je zakolutala očima. “Ti i taj kokošinjac. Hvala Bogu da je imala više osjećaja za romantiku od tebe. ” “Ne misliš da je kokošinjac romantičan?” Spustio sam svoj dlan na bradu. “Ja sam šokiran.” “Ne, ne mislim.” Ubola me prstom u prsa. “A sad nastavi.” “O čemu?” “O prosidbi!” Lupila me po ramenu ovaj put, kolutajući očima. “Hajde!” “Oh, dobro.” Ali bio sam ometen zbog načina na koji je nastavljala da me dodiruje. “Uh, pitala me je u kolibi. Donijela mi je doručak u krevet za moj rođendan i na pladnju je bila mala ceduljica na kojoj je pisalo ‘Oženi me.’” Opet je stavila svoju ruku preko srca s čeznutljivim izrazom lica. “Tako slatko.” Osjećao sam vrućinu na svom licu, sjećajući se kako su se stvari odvile poslije toga. Naravno da sam rekao da hoću—obećao sam da ću je voljeti i brinuti se o njoj zauvijek, kao što se i ona brinula za mene. Cijeli taj dan smo vodili ljubav, ponovo i ponovo. Na krevetu, podu, u tuš kabini, na kuhinjskom stolu. Nikad se nisam osjećao sigurnije i samopouzdanije nego kad bih se izgubio u njoj. Toliko mi je nedostajao taj osjećaj. I nedostajao mi je također osjećaj da se brinem o nekome. “Jest. Bilo je.” “Da li je bila tvoja prva ljubav?” Oklijevao sam prije nego što sam nastavio. Bilo je pomalo neobično razgovarati s Margot o ovome, ali istovremeno i nekako lijepo. I sve dok se naša konverzacija svodila na temu Steph i naš brak, bio sam siguran od drugih, manje časnih misli. “Definitivno. Bio sam tipični muški tinejdžer, potpuno nezainteresiran da se emotivno vežem. Ali pridruživanje vojsci me na neki način natjeralo da preispitam što je zaista važno u životu. Shvatio sam da je to ono što imam s njom. I kad sam napustio vojsku…” Napravio sam pauzu, osjećajući nervozu pri pomisli da otkrijem toliko o sebi, ali ipak nisam mogao poreći da je osjećaj bio dobar. Samo ostani 107 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
fokusiran na Steph. “Imao sam nekih poteškoća da se prilagodim, a gubitak oca je to nekako pogoršao. Steph je bila uz mene. Tjerala me da se oporavim.” “Zaista je morala biti posebna,” rekla je Margot nježno. “Bila je. Spasila mi je život, nema sumnje.” Uzeo sam dugačak gutljaj. “Ali ja nisam uspio spasiti njen.” Margotino lice se iskrivilo i zagledala se u stalak svoje vinske čaše. Zastenjao sam i spustio svoju čašu. “Što koji kurac—Oprosti Margot. Nisam te htio opterećivati time.” “Ne, ne, u redu je,” rekla je, dodirujući moju ruku. “Drago mi je da jesi. Oprosti ako te je moje ispitivanje o njoj učinilo tužnim.” “Ne ispričavaj se. Drago mi je da si pitala. Znaš što?” Prošao sam rukom po svojoj bodljikavoj vilici, želeći da sam je ipak malo skratio bradu. “Nitko ne pita. Nitko ne priča o njoj dok sam u blizini.” “Možda misle da je to previše bolno za tebe.” “Pretpostavljam. Ja radije pričam o njoj nego o sebi.” Pogledao sam Margot i shvatio da sam uzurpirao cijelu konverzaciju. “U stvari, ne želim više da govorim. Želim slušati. Pričaj mi o sebi.” Nasmiješila se. “Što bi želio znati?” Razmišljao sam kratko. “Pričaj mi o konju kojeg si imala dok si bila mlađa.” Oči su joj zasjajile i pričala mi je o Javorovom Šećeru, punokrvnom konju kojeg je imala od osme godine, pa sve dok nije otišla na koledž. Kad su joj oči zasuzile, ispričala se i rekla da je glupo da je tako sentimentalna zbog konja kojeg nije vidjela duže od deset godina. Ali ja sam shvaćao tu vezu između čovjeka i konja i to sam joj i rekao. Slušao sam o njenoj obitelji, očevoj utrci za Senat, kompaniji koju je osnovala s prijateljicom. “Da li si se oduvijek željela baviti marketingom?” pitao sam. “Ne. Ne baš.” Nasmiješila se. “Zapravo, nekad sam imala želju da budem socijalni radnik, ali Muffy je rekla da to ne dolazi u obzir.” Napravio sam grimasu. “Muffy?” “Majčin nadimak. Vidiš, sve prvorođene kćeri u njenoj obitelji, Thurber, dobiju ime Margaret ili neku varijaciju tog imena. Srednje ime mora biti majčino djevojačko prezime i teško onom tko se usudi prkositi toj tradiciji.” “Oh da?” 108 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Da. Možeš ići na tradicionalna imena, poput Margaret ili Marjorie. Francuske varijante poput Margot ili Marguerite, i možeš čak uvesti promjene u slovima, poput M-A-R-G-R-E-T, ali da se nisi usudila da uvedeš neka američka imena, poput Maisie, Maggie ili Greta, bar ne u rodnom listu. Moja rođakinja Mamie je nazvala svoju kćerku Marley, i prabaka Thurber je umrla, a da nije riječ s njom progovorila.” “Čekaj.” Ispružio sam ruku. “Mamie i Muffy mogu, ali Marley ne može?” Cerekala se, već pomalo pod djelovanjem druge čaše vina. “Mamie i Muffy su samo nadimci, nisu imena iz njihovih rodnih listova. Mi jednostavno moramo imati nadimke, inače bi nastala prava pomutnja. A i WASPi10 obožavaju nadimke.” Naslonio sam se rukom na šank. “Koji je tvoj?” Prekrila je rukom usta, smijući se nekontrolirano. Zvuk je bio djevojački i razigran i poslao je val vrućine kroz mene. “Hajde, reci mi,” rekao sam, ne mogavši spriječiti osmijeh. Spustila je ruku u svoje krilo, trudeći se da se uozbilji. “Gogo.” “Gogo?” Prasnuo sam u smijeh, naslanjajući se na leđima na stolicu. “Ozbiljno?” “Bojim se da je tako.” Gledala je u mene, očima punim nečeg dobrog—čudesne topline i naklonosti. Moj smijeh je zamro i shvatio sam da je gledam na isti način. Sviđalo mi se što se mogla smijati sama sebi. Kad bi stvari bar bile drugačije. Pročistio sam grlo. “Znači Muffy je rekla ne socijalnom radu, ha?” “Da. Rekla je, ‘Ne budi luda Margot. Thurber žene idu na Vassar11 i studiraju engleski jezik kao glavni predmet.’ Slegnula sam ramenima. “Tako sam i učinila.” “Da li si bila sretna s tom odlukom?” “Pretpostavljam. Zapravo nikad o tome nisam razmišljala. Dobila sam svoju diplomu, vratila se kući, počela raditi za svog oca... i to je bilo to.” “Da li ti se sviđao taj posao?”
10
WASP (White, Anglo-Saxon, Protestant – Bijelci, Anglosaksonci, Protestanti) – skraćenica za neformalni i pomalo podcjenjivački izraz za određenu grupu Amerikanaca više klase čije porijelo je britansko i koji imaju izvjestan finasijski, politički i društveni utjecaj u Sjedinjenim Američkim Državama 11 Vassar College – privatni, visokorangirani ženski fakultet, smješten u državi New York i poznat po studenticama pripadnicama protestantske elite. Tek od 1969.g. fakultet su mogli pohađati i muškarci. Prema Forbes listi iz 2016.g., koja je obuhvaćala 660 američkih fakulteta, zauzeo 33.mjesto.
109 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Da.” Razmišljala je kratko. “Puno toga što sam radila uključivalo je humanitarni rad i prikupljanje sredstava, a sviđala mi se pomisao da pomažem ljudima.” “Kako su tvoji roditelji reagirali kad si otišla i osnovala svoju kompaniju?” Nasmijala se tiho. “Bili su nekako zbunjeni sa svim što sam uradila prošle godine—raskinula sam s dečkom, počela se baviti jogom, prestala raditi za oca, osnovala Shine PR…” “Yoga?” Podigao sam obrvu prema njoj. Odmahnula je glavom. “Nije potrajalo.” “A dečko?” “Nema ga. I tako će i ostati.” Njena večera je stigla pa je pružila salvetu preko krila. “Zašto? Dozvoli da pretpostavim—Muffy ga nije odobravala?” Oklijevala je, mašući vilicom iznad svoje bijele ribe. “To je duga priča. Može se reći da smo oboje nastavili dalje. Tražim nešto bolje.” “Kao na primjer? Što Margot Thurber Lewiston traži u jednom muškarcu?” Zadirkivao sam je, ali sam istovremeno bio i znatiželjan. “Određenu količinu nula na svom bankovnom računu? Rolls Royce? Kuću u Hamptonsima?” 12 “Ne,” rekla je. “Nisam toliko plitka i pretenciozna, bez obzira što ti mislio.” “Tako znači?” poticao sam je. “Što onda?” Vilicom je stavila zalogaj u usta i žvakala dok je razmišljala. “Ne znam točno,” konačno je rekla. “I sama to još pokušavam shvatiti.” “Pošteno.” “Znam da želim da se udam i stvorim svoju obitelj. Zapravo, mislila sam da ću do to do sada već imati, ali…” Glas joj je zamro i ona je odmahnula glavom. “Ali pogriješila sam.” “Život je pun iznenađenja.” Trudio sam se da ne zvučim ogorčeno. Pogledala me je. “Što je s tobom? Misliš li da ćeš se opet oženiti?” “Ne,” rekao sam, a to sam i mislio. “Znam što sam imao. I takvo što se čovjeku ne dogodi dva puta.” “Pošteno.” Čavrljali smo još malo o farmi, njenoj i mojoj obitelji, o mjestima koje smo posjetili. Ona je voljela putovati i obilaziti velike gradove, a ja sam 12
Hamptons – poznato ljetovalište u blizini New Yorka, poznato kao omiljeno ljetovalište bogatih, elitnih Amerikanca sa Istočne obale.
110 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
preferirao mala mjesta, ali oboje smo se složili da je otok Mackinac13 prelijep, savršeno mjesto za ljetovanje. Što smo više razgovarali, to mi je lakše išao razgovor s njom. Margot je definitivno odrasla u drugačijem svijetu, ali nije bila snob. I bila je tako prokleto lijepa. Čak i način na koji je jela i pila je bio graciozan. Uhvatio sam se da sam hipnotiziran sitnicama—krivuljom njenog zapešća, ravnini njenih leđa, lukom njenog stopala. Imala je onu vrstu ljepote koja počiva u kostima. Kremasta koža, savršene usne, a velike plave oči su bile samo bonus. Zatim je tu bilo to tijelo—beskrajno duge noge, uski struk, male okrugle grudi, koje su stajale visoko na njenim prsima. Kako su izgledale? Nisam ih stigao ni vidjeti prošle noći. Da li je koža njenih grudi bila još svjetlija od nijanse njenog lica? Kakve su joj bile bradavice? Svjetlo ružičaste ili ipak poput ružičaste šećerne vune? Tamno ružičaste ili poput malina? Ili možda još tamnije, poput trešanja? Dok je čavrljala dalje o nekim stvarima vezanim za otok Mackinac, moj kurac se počeo dizati dok sam zamišljao kako ližem njenu kožu, koja ima ukus vanilije sve do njenih trešnjica na vrhu. Praktično sam ih osjećao na svom jeziku. Osjećao sam njen ukus. Bože, zašto ih nisam kušao prošle noći? Zašto sam žurio ka kraju kao jebeni tinejdžer koji se bojao biti uhvaćen? Zašto si nisam uzeo dovoljno vremena da uživam s njom? U kurac, jedva da sam je i dodirnuo igdje. Spustio sam pogled na salvetu u njenom krilu. “Jack?” “Što?” Pogledao sam oštro prema gore i ugledao njeno blago zabavljeno lice. “Da li želiš još jedno pivo?” Kimnula je prema šankeru, koji je stajao blizu čekajući. “Uh, oprosti.” Bio sam potpuno rastrgan. S jedne strane, bilo mi je lijepo u njenom društvu, i kad sam zadnji put radio nešto i uživao u tome? S druge strane, što sam duže sjedio ovdje s Margot, to sam osjećao veću privlačnost prema njoj. “Ne bih trebao.” “Ma daj, hajde. I ja ću još jedno, ako ćeš i ti. I zatim će svatko krenuti svojim putem i riješit ćeš me se zauvijek.” Odmahnuo sam glavom. “Ti baš ne voliš kad ti se kaže ne, ha?” Nasmiješila se đavolski, a njene plave oči su sjajile. Ponekad se pitam da li je taj osmijeh bio taj koji me je sredio. 13
Mackinac Island – otok smješten u državi Michigan, poznato ljetovalište
111 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dvadeseto poglavlje Margot MISLILA SAM da će biti neugodno pretvarati se da se ono nikad nije dogodilo. Mislila sam da bi moglo biti teško ostvariti komunikaciju s njim. Mislila sam da će biti sigurnije razgovarati o njegovoj supruzi— Mislila sam da će mi slušanje o njoj pomoći da se sjetim da je bio nedostižan. Ali bilo je zabavno. I lako. I predivno, drastično opasno. Kad sam prvobitno ušetala u restoran, bilo mi je pomalo neugodno, jer nisam znala kako će izgledati to pretvaranje da nismo učinili ono što jesmo. Ali me je zatim pozvao da sjednem, našalio se i konačno nasmiješio. I smijao se—Bože, njegov smijeh me činio tako sretnom. Željela sam valjati u tom smijehu, omotati se njime, kao svinja u blatu. Izgledao je tako dobro. Jedva sam mogla skinuti pogled s njega. Obožavala sam razuzdane kovrče njegove kose, i po prvi put uočila blage tragove sijedih. Oblik njegovih punih usana je bio predivan i bilo mi je teško odvojiti pogled od njih svaki put kad bi njima obuhvatio pivsku bocu. Obožavala sam način na koji su zavrnuti rukavi njegove plave košulje otkrivali te preplanule, mišićave podlaktice. Večeras je čak nosio i okrugli, tamnoplavi ručni sat s narukvicom od smeđe kože, koja je bila protkana bijelim šavovima. Također je nosio svoju burmu. I kad je spomenuo Steph, prihvatila sam to kao poziv da ga pitam za nju, iako sam bila iznenađena što je bio toliko otvoren. Stekla sam dojam da je i on sam bio iznenađen činjenicom da je otkrio toliko o sebi, ali usrećila me činjenica da je bio toliko opušten da mi se povjeri. I umjesto da se ugasi taj osjećaj privlačnosti, desilo se upravo suprotno—nakon što sam čula priču o njihovoj romanci, shvatila sam da sam još više zaintrigirana njime. On je bio taj ogromni, mišićavi, jak— poput—željeza bivši vojnik koji je pričao o svojoj prvoj ljubavi, koliko joj 112 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
je bio zahvalan i kako ga je spasila i moje srce je napuklo i izvjesni osjećaji prema njemu su počeli curiti unutra. Možda da nije pitao za mog konja. Možda da nije bio tako znatiželjan u vezi moje obitelji. Možda da mi nije rekao da se prijavio u vojsku poslije 11.9. ili pričao o svom nećaku s toliko ljubavi ili se s uživanjem nasmijao mom nadimku. Možda bih tad bila na sigurnom. Umjesto toga, uhvatila sam se kako ga želim opet—očajnički—i žaleći zbog okolnosti koji su tu želju činile lošom idejom. Trudila sam se da ne flertujem. Trudila sam se da ga ne dodirujem. Trudila sam se da se “pravim da se ono nikad nije dogodilo,” ali do trenutka kad je platio račun—inzistirao je da me počasti večerom—oboje smo bili polupijani i nemoćni da se sjetimo postavljenih pravila. “OK, Magellan,” zadirkivao me, okrećući me nakon što sam krenula pogrešnim putem, tražeći izlaz. “Nijedno od nas dvoje ne može voziti kući večeras, tako da ću te otpratiti natrag do tvoje kućice. Zatim ću pješice kući.” “Ne moraš me pratiti kući!” Podigao je ruku. “Molim te. Ako ti ne pomognem, vjerojatno ćeš završiti u susjednom Deckervilleu.” Cerekala sam se. “Što je s tvojim kamionetom?” “Bit će u redu. O, sranje.” Grmljavina se oglasila kad smo izašli u tamu na pločnik. Zrak je bio topao i vlažan, s blagim mirisom metala, ali još nije počela kiša. “Bolje da požurimo.” Morala sam dobro pružiti korak da ga stignem, i već sam bila zadihana, iako smo prošli tek nekoliko ulica. “Uspori malo,” dahtala sam, a zatim se nasmijala. “Uvijek si tako brz, u svemu što radiš.” Zastenjao je i zgrabio moju ruku dok smo prelazili ulicu, kao da je on bio roditelj, a ja dijete. “Sinoć nisam pružio svoje najreprezentativnije seksualne vještine.” “Hej, ja nemam nikakve pritužbe,” rekla sam, spoticajući se u rub pločnika. Uhvatio me za lakat i od njegovog dodira sam se stresla. Izgleda da je i na njega taj dodir djelovao, jer me pustio čim sam uspostavila ravnotežu i udaljio se, stvarajući malu distancu između nas. “Dobro.” “U svakom slučaju, nije se ništa dogodilo.” Ugrizla sam se za usnu da spriječim svoj smijeh. 113 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Ne, nije,” rekao je. “Ne u kući.” “Ne s mišem.” “Ne u kutiji.” “Ne s lisicom.” “Nije se desilo ni tamo ni ovdje.” “Nije se desilo nigdje.” 14 Munja je sijevnula i uhvatio me za ruku i počeo trčati, vukući me za sobom. I smijao se. A ja sam se cerekala toliko, da sam jedva uspijevala disati—činjenica da je Jack recitirao Dr. Seussa bila mi je urnebesna. Da li je čitao tu priču svom nećaku? “O Bože, moram u toalet,” stenjala sam, trudeći se da trčim u sandalama, dok sam skupljala svoje noge. “Tko je rekao da popijem i četvrtu čašu vina? Jesi li to bio ti?” Pokazala sam prstom prema njemu, optužujući ga. “Ne krivite mene, Gospođice I Ja Ću Još Jedno Ako Ćeš I Ti. Ako smočiš gaćice, neću ja biti kriv. I ovaj put nemam toalet, koji mogu ponuditi.” Zastenjala sam. “Ovo je baš neugodno.” “Znam. Ti si živi nered.” Pogledao je lijevo i desno i povukao me da pređemo još jednu ulicu. “Jesam, zar ne?” “Aha. Pogledaj se. Neprivlačna, ne previše pametna, neobrazovana, bez ikakvog pojma o poslu na farmi, prava špijunka, sa ozbiljnim problemom kontrole mjehura.” “A jooj.” napravila sam grimasu. “I spora si,” žalio se, vukući me za sobom. “Sranje, nemam baš puno toga na svojoj strani, zar ne?” Nekoliko kapi kiše počelo je padati po nama, dok me je povlačio na trijem moje kućice. “O, pa ne znam baš.” Stajali smo ispred vrata okrenuti jedno prema drugom, dok su kapi kiše počele padati brže. “Mislim da imaš nekoliko stvari na svojoj strani. ” “Kao na primjer?” Zrak oko nas je pucketao. Bio mi je tako blizu, da sam osjećala njegov miris, osjećala njegov dah na svojim usnama. Poljubi me, Jack. 14
„Not in the house, Not with a mouse, Not in a box, Not with a fox. It did not happen here or there. It did not happen anywhere“ – citat iz priče „Green Eggs And Ham“ poznatog dječjeg pisca Dr.Seuss-a
114 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Provukao je svoje prste kroz moju kosu, držeći moju glavu u svojim rukama. “Imaš prelijepe oči.” “Hvala ti.” “I usne.” Udar munje osvijetlio je kratko njegovo lice, prije nego što je grmljavina počela tutnjati iznad nas. “Hvala ti.” Moj glas je podrhtavao. “I da su stvari drugačije…” Sklopio je oči, dok je kiša lupala po metalnim olucima. “Da sam ja drugačiji…” “Ja ne želim da budeš drugačiji.” Podigla sam se na prste, podižući bradu, i sklopila oči čekajući da osjetim njegove usne na svojima. Međutim, umjesto usana poljubio je moje čelo. “Zbogom, Margot.” Sekundu kasnije, trčao je kroz kišovitu tamu. Stajala sam tamo u šoku, želudac mi je poskakivao, ruke su se tresle, dok se kiša slijevala niz moju kosu i odjeću. Otišao je. To je to. Razočarana, ušla sam u kućicu i zaključala vrata za sobom. Osjećala sam da se knedla stvorila u mom grlu i pokušala sam je progutati. Što si očekivala? On je to što jest i ti si to što jesi, i vas dvoje ne pripadate jedno drugom. Otišla sam u toalet i oprala ruke, razgovarajući s glasom razuma u svojoj glavi. Naravno da ne pripadamo jedno drugom. Znala sam to. Ali bila je tako lijepa večer i mislila sam možda… Ne. Nema nikakvog možda. Uzdišući, upalila sam lampu u prednjoj sobi i stala kraj prozora gledajući prema jezeru. Kiša je jako udarala po krovu kućice i ponovo sam zadrhtala kad je munja proparala mrak. Svjetlost lampe je treperila i pitala sam se što ću uraditi ako nestane struje. Od oštrog zvuka kucanja na ulaznim vratima sam poskočila. Oklijevala sam sekundu, a zatim pojurila prema zvuku. Da li je to bio on? Otvorila sam vrata i stajao je tamo—bez daha, napetog ali suzdržanog tijela, s kojeg je kapala kiša. Sekundu kasnije, skočili smo jedno prema drugom. Naša usta su se sudarila dok je zakopao svoje ruke u mojoj kosi. Nagnuo je moju glavu u stranu, dok je jezikom ulazio u moja usta. Stavila sam svoje ruke na njegove mokre grudi, a zatim sam ga zgrabila za stražnji dio vrata. Vratio se! Vratio se! Kretala sam se unatraške bez odvajanja svojih usana s njegovih, dok je on nogom zalupio vrata iza sebe. Mahnito smo trgali mokru odjeću s 115 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
naših tijela, ruke su nam radile istom brzinom kojom je kiša padala. Moji prsti su petljali s dugmićima na njegovoj košulji, te sam je konačno mogla svući s njegovih ramena. Prekinuo je naš poljubac samo na pola sekunde, kako bi mi mogao prevući bluzu preko glave. Otkopčala sam njegove farmerice, gurajući svoju ruku unutra i oboje smo zastenjali kad sam omotala svoje prste oko njegovog kurca. Bio je vruć i tvrd i još je više rastao u mojoj šaci. Otkopčao je moj šorc i gurnuo svoje ruke otraga, ispod donjeg veša, stiskajući moju stražnjicu. O Bože, vratio se onaj osjećaj—očajnička potreba da se grčevito stišćem uz njega, da ga grebem noktima, ližem i grizem i povlačim sebi. Način na koji sam ga željela nagrizao je moju utrobu kao da je bilo zatočen, pa je sad odlučio pobjeći. Dio mene je umirao da sazna što ga je natjeralo da promjeni svoje mišljenje, ali nema šanse da prestanem i pitam ga. I ništa u njegovom ponašanja nije ukazivalo na to da nije bio siguran u ovo što radi—ni način na koji me ljubio, ni snaga u njegovom rukama, ni nasrtaji njegovog kurca unutar mojih prstiju. Jačina njegove želje uvećavala je moju vlastitu, jer sam znala koliko odlučnosti mu je trebalo da se vrati večeras, da prizna da nismo uspjeli ugasiti tu iskru među nama i da joj da još jednu šansu da gori. Vjetar je urlao pritiskujući prozore, dok smo skidajući cipele, farmerice, šorc i donji veš pali na tepih. Dočekao se na ruke iznad mene i ispružila sam se na leđa, dok je pritiskao svoje kukove između mojih bedara. I tad smo se prvi put prestali ljubiti, gledajući jedno u drugo. Munja je osvijetlila na sekundi sve oko nas, a zatim je jak prasak groma protresao tlo ispod nas. Nestalo je struje, ostavljajući nas u tami. Jack je pogledao oštro prema kutu sobe na kojoj je stajala lampa i njegovo tijelo se napelo. U mislima sam vidjela sliku njega kako pada na tlo pristaništa, nakon što je pukla grana na kojoj sam stajala. “Hej.” Obuhvatila sam njegovo lice, tjerajući ga da me pogleda u oči. “Sve je u redu.” Poljubila sam njegove usne, obraze i opet usne. “U redu je. Ostani sa mnom.” Pritisnuo je svoja usta na moja i obuhvatio me oko leđa jednom rukom, a ja sam izvila leđa, omogućavajući mu da otkopča moj grudnjak. Čim ga je bacio u stranu, spustio se na moje grudi, ljubeći ih, lizajući, sisajući i gnječeći ih rukama. Uplela sam svoje prste u njegovu kosu, povlačeći je jako kad je obuhvatio jednu bradavicu među svoje zube i brzim pokretima jezika prelazio po njoj. Uzbuđenost je bubnjala među 116 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
mojim nogama i izdahnula sam od zadovoljstva kad je kliznuo unutar mene, prvo jednim prstom, a zatim dodao i drugi. Dok su njegova usta milovala moju kožu iznad rebara spuštajući se prema stomaku, ljuljala sam svojim bokovima, stiskajući se o njegovu ruku i topeći se od njegovog dodira. Palcem je nježno prešao preko mog klitorisa, polako, kružnim pokretima, od čega je moja koža zaigrala, a stomak se zatezao. Spustio se niže, namještajući glavu između mojih bedara. Sklopila sam oči i zadržala dah. Nitko mi to već godinama nije radio. Nakon što se činilo kao da je prošla čitava vječnost, dugim, sporim potezom jezika prešao je čitavom mojom dužinom, povlačeći jezik od dna ka vrhu i gurajući svoje prste dublje u mene. Zastenjala sam glasnije nego što sam namjeravala i zagrizla donju usnicu. Kada je to ponovio, zadržavajući se ovaj put na mom klitorisu i zadirkujući ga vrhom svog jezika, vrisnula sam još glasnije potpuno se prepuštajući. Podigla sam se na laktove, promatrajući njegovu tamnu glavu između mojih blijedih bedara. Da li je ovo uopće bilo stvarno? “Morao sam te kušati.” Njegov glas je bio tih i hrapav i jedva se probijao do mene kroz zvukove oluje. “Bio sam na pola puta do kuće, mokar do kostiju i odlučio te izbaciti iz svoje glave, ali sve o čemu sam mogao razmišljati je bilo kušanje tebe.” “Tako mi je drago što si se vratio,” šapnula sam “Nisam htjela da odeš.” “Slatka si jednako kao što i izgledaš,” nastavio je, pauzirajući kako bi kružio jezikom sporim spiralnim pokretima. “Kao jagode u lipnju.” Prelazio je jezikom preko moj klitorisa brzim, jakim dodirom. “Trešnje u srpnju.” Usisao ga je u svoja usta. “Breskve u kolovozu.” “Kriste, činiš da čak i voće zvuči seksi.” “To si ti.” Nagnuo je glavu u drugu stranu, vrteći jezikom iz potpuno drugog ugla. “Sve si to ti.” Željela sam mu reći da nisam—da nisam mogla biti—želeći rukama dodirnuti njegovo tijelo, želeći ga lizati, sisati i kušati, želeći ga dovesti do ludila kao što je on doveo mene—ali nisam mogla izustiti na riječi, nisam se mogla pomjeriti, niti disati. Vodio me ka visinama, sve dok se nisam ljuljala na vrhu blaženstva, a zatim uplovila u to blaženstvo, dok mi je klitoris pulsirao na njegovom jeziku. Očajnički želeći osjetiti njegovu težinu na sebi, uhvatila sam njegova ramena pokušavajući ga povući gore. Uzeo si je vremena, zadržavajući 117 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
se između mojih bedara kao da je to bio njegov omiljeni desert i nije želio da itko odnese pladanj, iako je već bio prazan. ”Dođi gore,” rekla sam. “Molim te.” Preko volje, popeo se uz moje tijelo, vrelih i vlažnih usana dok je ljubeći crtao put po mom stomaku, između grudi, uz moj vrat, sve dok nije spustio ruke iznad mojih ramena. Posegnula sam između naših tijela, pozicionirajući vrh njegovog kurca između svojih nogu, trljajući vrhom po mom klitorisu i puštajući ga da uklizi u mene. Cijelo moje tijelo je vibriralo od potrebe za njim. Podigao je svoje kukove, izvlačeći se iz mene. “Nisam ovo planirao. Nemam—” “U redu je.” “Jesi sigurna?” Kimnula sam. “Molim te. Želim te ponovo osjetiti tamo.” “Osjetiti me gdje?” Uklizao je u mene, polako i kontrolirano. Nasmiješila sam se zlobno i pomjerila svoje ruke na njegovu stražnjicu da ga privučem još bliže sebi. “Tako duboko da boli,” šaputala sam u njegovo uho. “Želim da me rastrgaš. Ostavi me u modricama. Označi večeras moje tijelo.” “Ne bi mi to trebala govoriti.” Udahnula sam kad je ušao još dublje, oštar ubod me natjerao da poskočim. “Bože, obožavam način na koji se krećeš. Kao da me želiš tako očajnički da se ne možeš suzdržati.” “Ne mogu. Bez obzira koliko teško sam se trudio—a jebeno sam se trudio.” Kretao se malo brže, kružeći svojim bokovima preko mojih. “Ali zavukla si mi se pod kožu.” Zatim više nisam mogla progovoriti jer je spustio svoje usne na moje i pustila sam da moja želja preuzme kontrolu—zabijala sam nokte duž njegovih leđa, jezikom grickala njegovu donju usnu, povlačila njegovu kosu, uvijala se, dahtala i stenjala. Zadovoljstvo je haralo svakim nervnim završetkom mog tijela, kao da je stvaralo živu energiju. Kad sam opet svršila, vrisnula sam njegovo ime, zabijajući prste u njegovu stražnjicu, dok je moje tijelo pulsiralo oko njegovog uronjenog kurca. Osjećala sam se divlje, neukroćeno i nesmetano—slobodna da kažem, učinim i osjećam bilo što. Dok su se valovi zadovoljstva smirivali, Jack je iskliznuo iz mene i okrenuo me. “Na koljena.” 118 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dok je srce i dalje lupalo o moja rebra, podigla sam se na dlanove i koljena, cvileći kad je zgrabio moju kosu. Povukao je moju glavu unazad dok je ulazio u mene—da! Uhvatio je jedan bok, držeći me stabilnom dok me je jebao tako žestoko da sam mogla čuti kako njegovi bokovi udaraju od moju stražnjicu—da! Svršio je brzo, cijelo tijelo mu se napelo, zarežao je duboko iz grla dok je svoj kurac ponovo i ponovo zabijao u mene—da! Pustio me je i pao naprijed, dočekavši se na svoje ruke položene pored mene. Njegovo čelo je počivalo na stražnjem dijelu moje glave. Osjećala sam njegov topao i nježan dah na vratu, dok je kiša i dalje lupala po krovu kućice. Nijedno od nas nije progovaralo. Trenutak kasnije zagrlio me jednom rukom oko stomaka, držeći me blizu. Moje grlo se steglo. Željela sam reći nešto. Željela sam reći da je bio najbolji kojeg sam ikad imala. Željela sam pitati da li je dobro. Željela sam znati da li sam ublažila išto u njemu. Željela sam da zna koliko očajno sam i ja željela da su stvari drugačije. Željela sam da zna da nikad neću požaliti zbog ovog, da ga nikad neću zaboraviti, da se nikad neću prestati pitati što ako. Otvorila sam usta, ali on je prvi progovorio. “Nemoj ići sutra, Margot,” rekao je, stiskajući svoju ruku oko mene. “Molim te. Nemoj ići.”
Naš svet knjiga
119 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dvadeset prvo poglavlje Jack NJENO TIJELO ISPOD MOJEG SE UMIRILO. Zadržavala je dah. A zatim je progutala. “Želiš da ostanem? Jesi li siguran?” “Da.” Izvukao sam se iz nje i okrenuo je nježno na leđa. Način na koji je podigla pogled prema meni natjerao je moje grudi da se stegnu. “Ako to želiš.” “Jack.” Njene ruke su poletjele prema mom licu, palčevima je milovala moje jagodice. “Naravno da to želim.” Nasmiješio sam joj se, osjećajući da je ogroman teret pao s mog srca. “Dobro.” “Ali znam da su stvari komplicirane.” “Jesu.” Neću je lagati. “I ne mogu dati nikakva obećanja.” “Meni ne trebaju obećanja,” rekla je brzo. “Ne postavljam nikakve uvjete, ne treba mi neka etiketa da je nalijepim na ovo, ne moram znati kako će završiti. Meni se jednostavno sviđa biti s tobom.” Poljubio sam joj dlan ruke. “Hvala ti.” Nasmiješila je, puštajući da joj ruke klize po mojim ramenima. “Znaš, ovo je baš zabavno. Prvi put u svom životu dala sam sebi dozvolu da jednostavno radim ono što želim da radim, bez da se brinem kako će se to uklopiti u veliki plan mog života. Bez da se brinem da li je to ono što Thurber žene rade.” Počeo sam se smijuljiti. “Pretpostavljam da Muffy ovo ne bi odobrila.” Zacerekala se i odmahnula glavom. “Vjerojatno ne bi. Ali znaš što? Nije me briga.” Njeno lice je sjajilo u mraku. “Nije me briga. Samo želim ostati ovdje netko vrijeme i uživati.” “I ja isto.” Iako za mene ovo nije predstavljalo mjesto u fizičkom smislu. Bilo je to stanje uma, koje mi je dozvoljavalo da uživam neko vrijeme s Margot, bez da osjećam potrebu da se nekome ispričavam zbog toga. Bez osjećaja da je to potpuna izdaja. Bez krivnje. To je bilo stanje koje sam dosegnuo dok sam trčao kroz kišu prema svojoj kolibi, shvaćajući da mogu ili provesti još jednu besanu noć u samoći mučeći se mislima o njoj, ili mogu sebi dozvoliti mali predah od samoće. 120 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
I možda je za Margot to bilo slično—odmor od očekivanja i pravila koji vladaju njenim ponašanjem, prilika da uživa u svojoj manje... pristojnoj strani. Da uprlja ruke. S tim joj u svakom slučaju mogu pomoći. Ali to je sve što je moglo biti—mali predah, privremeno olakšanje. Bilo što drugo nije dolazilo u obzir. “PITAM SE kad će ponovo uključiti struju.” Margot je izašla iz kupatila noseći upaljenu svijeću. I dalje je bila gola—i to mi se sviđalo. “Misliš da ima struje u tvojoj kolibi?” “Nemam pojma.” Pomisao na to da ću provesti cijelu noć u tami nije me oduševila. Jesam li imao svijeće? Pokušavam sam se sjetiti dok sam zakopčavao svoju košulju. “Da li još pada kiša?” Osluškivali smo trenutak, i zasigurno, pljusak nije nimalo jenjavao. “Aha.” Mršteći se, pogledom sam tražio svoje čarape, koje su vjerojatno bile potpuno mokre. Sranje, mrzim mokre čarape.. “Želiš li ostati ovdje večeras?” Pogledao sam u nju, oklijevajući. Seks je bila jedna stvar, ali provesti cijelu noć s drugom ženom činila se previše. Ležati kraj nje. Gledati je kako spava. Probuditi se s njom. Ali, želio sam to. Samo ovaj jedan put bi bilo u redu, zar ne? “Bez pritiska.” Margot mi je prišla, dok joj je svijeća osvijetlila lice odozdo. “Ali poziv i dalje stoji. Razmišljajući o tebi kako ideš kući po ovom mraku me čini nervoznom.” Pogledi su nam se sreli i pitao sam se da li je razmišljala o autoputu. I one noći je padala kiša. Na jedan suludi sekund, pitao sam se zašto ne bih izazvao sudbinu. Da li bi dobio ono što sam zaslužio? “Nisi me htio pustiti da odem sama po mraku, sjećaš se?” Briga na njenom licu me je dirnula. “Sjećam se.” “Zato ostani.” Spustila je svijeću na stolić pored i zagrlila me oko struka. “Zbog mene. Znam da si ti jedan veliki i jaki vojnik i da se ne bojiš mraka, ali ja ću biti prestrašena ovdje, potpuno sama.” Nasmiješio sam sam i omotao svoje ruke oko nje. Nemaš ti pojma. Spustila je svoj obraz na moje grudi i ja sam je poljubio u vrh glave. Čak joj je i kosa mirisala slatko. Cijelu noć okružen njenim mirisom. Zvukom njenog disanja. Okružen činjenicom da nisam sam. “OK. Ostat ću.” 121 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Divno.” Promeškoljila se sretno u mojim rukama. “Bože, obožavam kad na kraju bude po mom.” Uštinuo sam je za guzu. “Ti si jedno razmaženo derište. Jesi li me to upravo izigrala?” “Možda.” “Isuse, mogla bi prodati vodu utopljeniku. Trebala bi ući u politiku.” “Ne, hvala. Ali bila sam poprilično dobra u prikupljanju sredstava ili bar u tome da natjeram bogate ljude da ispišu čekove za dobrotvorne svrhe.” “Nimalo u to ne sumnjam.” Zijevnula je i ja sam je zagrlio čvršće. “Umorna?” “Da. Iscrpio si me skroz. Ili je to možda zbog vina.” “Hajde da kažemo da sam to bio ja.” Podigla je pogled i nasmiješila se. “Definitivno ti.” Otišla je u kupatilo da opere zube, noseći svijeću sa sobom, ali je ostavila vrata otvorena tako da pronađem put do spavaće sobe. Do trenutka kad je izašla, ja sam već svukao odjeću i bio pod pokrivačem. Spuštajući svijeću na noćni ormarić, kliznula je pored mene i puhnula u svijeću da je ugasi. Ležali smo tako na trenutak, kiša je laganije padala, a miris dima ugašene svijeće širio se zrakom. Oboje smo ležali na leđima, bez da se i jedan dio naših tijela dodirivao. “Da li je čudno?” pitala je. Pogledao sam prema njoj. “Da li je što čudno?” “Biti u krevetu s nekim drugim.” Vratio sam pogled na strop i stavio ruke ispod glave. “Da, jest.” Okrenula se na stranu prema mene, gurajući ruke ispod obraza. “Drago mi je što nisi lagao i rekao da nije.” Ponovno sam vratio pogled na nju. “Neću te lagati, Margot. Obećavam.” “OK.” Njen glas je bio mekan. “Prala sam zube i razmišljala o tome da te nisam trebala pritiskati da ostaneš. Nije mi palo na pamet koliko bi ti to moglo biti neobično. Osjećam se loše zbog toga.” “Hej. Dođi ovamo.” Posegnuo sam za njenim tijelom i pomjerila se bliže meni, naslanjajući se na mene čitavom dužinom tijela. Njena koža je bila topla i meka i mirisala je na vaniliju. Moj kurac se trzao ispod pokrivača. “Ostao sam jer sam želio biti s tobom noćas. Točno je da je ovo prvi put nakon mnogo godina da ću provesti noć s nekim drugim osim Steph, i da, pomalo je nepoznato, ali nije neprijatno.” 122 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“OK.” Poljubila mi je grudi, milujući moj torzo. “Kad smo već ovako iskreni, moram ti reći koliko volim tvoja prsa.” Nasmiješio sam se. “A da?” “Da.” Protrljala je usnama moju kožu, klizeći rukom po mom prsnom košu. “Od trenutka kad sam te upoznala.” Razmišljao sam kratko. “U kuhinji?” “Da. Bio si mrzovoljan i grub, ali imao si to nevjerojatno tijelo. Imala sam osjećaj da me možeš jednim potezom prepoloviti, a i izgledao si kao da to želiš.” Vrhovima prstiju prelazila je preko moje bradavice i moj kurac je skočio tako visoko da su se plahte pomjerile. “Mislim da jesam.” O jebemu, sada je jezikom kružila oko moje druge bradavice, trzajući jezikom nježno po samom vrhu. Vrućina je oblila moje tijelo, peckajući moju kožu. “Možda to i dalje želiš.” Stisnula je bradavicu između svojih prstiju i ja sam oštro udahnuo. Osjećaj je bio tako jebeno dobar. To je bila jedna od onih stvari koje nikad nisam tražio da mi se radi, ali sam obožavao kad se desi. Njena ruka se polako pomjerila niz moj stomak. “Nikad nisam vidjela tijelo poput tvog. Tako čvrsto i mišićavo. Sve te definirane linije i izbočine.” Klizila je lagano svojim prstima po mojim trbušnim mišićima, izazivajući njihovo trzanje. “Nevjerojatno je koliko si jak. To me tjera da mislim o svim stvarima, koje bi mi mogao uraditi.” Samo nastavi, mislio sam, i jebeno nastavi pričati. Njena ruka se sklopila oko mog kurca, koji je bio potpuno tvrd i bolan. “A ovo,” rekla je tihim i tečnim glasom. “Kada sam te vidjela na pristaništu, potpuno golog, dok su kapljice klizile niz tvoje tijelo, moj pogled se spustio točno ovdje.” Pomičući rukom gore dole po mom kurcu, podigla je glavu i šaputala nježno u moje uho. “Zamišljala sam stvari koje nikad ranije nisam.” “Na primjer?” “Željela sam te gledati kako postaješ tvrd. Željela sam spustiti svoje ruke na njega. Željela sam te kušati.” “Jebemu,” rekao sam hrapavim glasom, tražeći jednom rukom njenu dojku, dok sam drugom vijugao niz njena leđa. “Bila sam tako zločesta,” šaptala je. “Željela sam da se dodiruješ i željela sam da me uhvatiš kako te gledam. Željela sam da me kazniš zbog toga.”
123 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Jesi? I kako bih to uradio?” Štipnuo sam njenu bradavicu dovoljno jako da zastenje i kliznuo svojim srednjim prstom u pukotinu njene stražnjice. Utihnula je. “U stvari, ne znam. Nisam stigla tako daleko.” “Nema veze. Nisi mogla ni u snu zamisliti što bih ti učinio.” “Reci mi,” preklinjala je. “Želim to čuti.” “Nema šanse. Dopustit ćeš da ti to serviram u obliku iznenađenja.” Spori, lukavi osmijeh razvukao se preko njenih usana. “Pošteno.” Pomjerio sam se brzo, okrećući je na leđa preko cijelog kreveta, zabijajući njena zapešća u dušek, klizeći svojim usnama po njenom tijelu. “Ne igram uvijek pošteno.” Osmijeh je nestao. Ali su njene oči svjetlucale.
KAD SMO KONAČNO BILI ZADOVOLJENI—što nije bio lagan podvig, jer je Margotin apetit za seksom bio približno sličan mom— kolabirali smo na zgužvanim plahtama. Njena glava počivala je na mojim prsima, a nogu i ruku je prebacila preko mene. Omotao sam jednu ruku oko njenog ramena i poljubio vrh njene glave. “Je li ovo u redu?” pitala je. “Ne znam da li si tip za maženje ili ne.” “U redu je.” “Noć,” promrmljala je pospano. “Noć.” Zaspala je za nekoliko minuta, njeno disanje je bilo duboko i ritmički, tijelo potpuno opušteno. Ležao sam budan neko vrijeme, slušajući zvuk kiše, osjećajući strahopoštovanje prema njoj, ovoj noći i sebi. Odluka da se vratim ovamo nije bila laka. Nije bilo lako da je zamolim da ne ode sutra. Nije bilo lako spavati u krevetu s nekim tko nije bio žena, koju sam oženio. Ali sve ostalo…sve ostalo je bilo lako. Pričati s njom. Dodirivati je. Slušati je. Biti u njoj. Što je to bilo? Kako je bilo moguće da se osjećam ovako ugodno s nekim koga sam upoznao prije nekoliko dana, s nekim koji je kompletno drugačiji od mene? Nije se činilo stvarno. Pa neka to bude san onda. Nemoj analizirati. Nemoj proučavati. Nemoj tražiti značaj koji ne postoji.
124 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Sklopio sam oči, zadovoljan time da budem s njom u privremenom svijetu snova gdje me nitko neće osuđivati—gdje ni jedno od nas neće osuđivati—zbog onog što smo željeli. Po prvi put u nekoliko godina, zaspao sam dok je noć još trajala. I prespavao cijelu noć.
Naš svet knjiga
125 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dvadeset drugo poglavlje Margot
MADRAC KREVETA se pomjerio i nevoljko sam otvorila oči. Zatreptala sam. Blijedo sivo jutarnje svjetlo probilo se u spavaću sobu. Jack je sjedio na krevetu potpuno odjeven. Njegova kosa je bila katastrofa. Nasmiješila sam se. “Hej.” “Hej. Moram ići.” “Nedostaješ svojim životinjama?” Razbarušio mi je kosu. “Aha. A tek moram da odem po svoj kamionet.” “O, točno. Koliko je sati?” “Tek je prošlo šest.” Razgovor koji smo imali sinoć pojavio se u mojim mislima i tjerao pospanost. “Moram im reći da ipak ne odlazim danas.” “Nadao sam se da i dalje želiš ostati. Koliko još možeš ostati?” Morala sam kratko razmisliti. “Koji je danas dan?” “Srijeda. Dvadeseti.” “Ovdje sam do dvadesetosmog. Znači još osam dana.” Dok sam bila suočena s činjenicom da ga se moram kloniti narednih osam dana, djelovalo je kao beskonačno dugo vremena. Sada je djelovalo tako kratko. “Dobro.” Nagnuo se i poljubio me u obraz. “Nemoj ustajati. Sam ću se ispratiti, pa se vidimo kasnije, važi?” “OK.” Nakon što sam čula da su se vrata zalupila, pokušala sam ponovo zaspati, ali nisam mogla. Kako je moguće da su se stvari toliko promijenile u samo dvadeset četiri sata? Da Jack nije bio ovdje kad sam se probudila, vjerojatno bih mislila da sam sve ovo sanjala. Okrenula sam se na leđa i lijeno protegla ruke i noge. Osjećala sam tupi bol na neočekivanim mjestima—u leđima, rukama i vratu. Bože sveti, taj čovjek je ženu mogao jebanjem poslati u sljedeću godinu. A njegov jezik, o moj Bože, znao je s tim jezikom. Doživjela sam četiri 126 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
orgazma sinoć—četiri! To je bilo više nego što sam doživjela u posljednjih šest mjeseci veze s Trippom! Morala sam nekome reći. I to odmah. Moj telefon je i dalje bio u torbici koju sam nosila sinoć, što je vjerojatno značilo da je baterija prazna. Da li je došla struja? Skočila sam iz kreveta, jurnula potpuno gola u prednju sobu, zgrabila telefon i punjač i uključila ga odmah pored kreveta. Trebao mu je koji moment, ali se ipak upalio i počeo se puniti. Čim je bilo moguće, izabrala sam Jamieno ime s liste posljednjih poziva. “Halo?” zvučala je nervozno. “Ja sam.” “Jesi dobro?” “Da, sve je u redu. Zašto?” “Zbog toga što još nije ni sedam sati.” “Oo! Oprosti. Nisam se ni sjetila da je ovako rano.” “Zašto si uopće budna? Zar ne bi trebala biti na svom polu— odmoru?” “Da. A budna sam, jer ne mogu spavati. A ne mogu spavati zbog onog što se desilo prošle noći.” “Što se desilo prošle noći?” “Četiri orgazma!” prasnula sam. “Jedan—dva—tri—četiri!” Uzdahnula je. “Čekaj da odem u drugu sobu.” “Ali i ja želim čuti o ta četiri orgazma,” čula sam Quinna. “Nije to za tebe, sada šuti.” Nastala je pauza i čula sam prigušeno disanje, prije nego što je ponovo progovorila. “OK. Počni. Ispričaj mi sve.” “Hoću, ali prvo…” Žvakala sam zglob jednog prsta. “Obećaj da se nećeš ljutiti.” Udahnula je. “Pravit ću se da ti je taj četverorgazam pružio netko drugi, a ne naš klijent. Može?” “Dobra ideja.” Uputila sam je u sve što se dogodilo otkad smo posljednji put razgovarale, od katastrofalnog sastanka—zastenjala je— seksa na drvetu—uzdahnula je—do četverorgazma—opet je uzdahnula. “To je fantastično, Gogo. Sretna sam zbog tebe. Ali sam i u šoku.” “Vjeruj mi, i ja sam.” Čak joj nisam mogla ni reći najšokantnije činjenice—masnice na mom tijelu, ugrizi na njegovoj koži, ogrebotine na njegovim leđima. O načinu na kojim sam ga preklinjala da bude grub ili kako je koristio svoju veličinu i snagu da me pokori. Potrebu da 127 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
istražujem svoju drugu stranu. Njegovu potrebu da izgubi kontrolu bez straha. Za to je bilo potrebno povjerenje—i nekako smo to povjerenje uspostavili u ovom kratkom vremenu koliko smo se poznavali. Možda je upravo to bilo najveće od svih iznenađenja. “I što sad?” pitala je Jaime. “Hoćeš li ga vidjeti ponovo?” “Bože, nadam se. Kad je odlazio, rekao je nešto o tome da se vidimo kasnije.” “Zašto je otišao ovako rano?” Nasmijala se. “Da li je i on plahoviti konj poput mene?” “Ha. Ne, mislim da je morao otići nahraniti životinje.” “Uvijek zaboravljam da je on farmer. Ti jebeš farmera.” “Znam i tako je seksi,” rekla sam ozbiljno. “Mislim, ne znam da li negdje vani ima i drugih poput njega, ali žene bi ozbiljno trebale posjetiti sajmove poljoprivrede u njihovoj blizini, za svaki slučaj.” “Hm. Možda bi trebale to reći Claire.” “Da! Učini to! Gdje je ona ovih dana?” “U lovu na kuću. Baš trebam ići s njom kasnije da pogledamo jednu.” “Ikakvih daljnjih sastanaka sa hokej igračem?” “Nije mi poznato. Saznat ću večeras sve.” “A točno, danas je Večer Djevojaka.” Osjećala sam se pomalo tužnom što ću propustiti naše standardno večer. “Žao mi je što večeras neću biti s vama.” Prasnula je u smijeh. “Jebeno začepi, nije ti žao. A ne bi ni meni bilo.” Nacerila sam se. “OK, nije mi žao.” “Samo nam sačuvaj sve sočne detalje. I sve ćemo ti oprostiti.” “Časna riječ.” Udahnula je. “Bolje da krenem pod tuš. Obavještavaj me o svemu. Pravit ću se i dalje da ne spavaš s klijentom.” Krivnja me natjerala da joj se malo dodvorim. “Ima li išto na čemu bih mogla raditi dok sam ovdje?” “Ne, ne brini o tome. Stižem sve bez problema. Uzmi slobodno nekoliko dana.” “Ti si najbolja.” Poslala sam joj sočan poljubac. “Ćao.” “Ćao.” Spustila sam telefon i sjedila jedan trenutak, pokušavajući da se odlučim da li sam dovoljno umorna da se vratim spavati. Ali bila sam puna lude energije—osjećala sam se kao da sam već popila šest šalica kave i pojela zdjelu omiljenih Froot Loops pahuljica, posute s 128 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
prstohvatom kokaina. Odakle je došla ovolika energija? Nisam spavala duže od šest sati, a obično mi je potrebno osam. Pitala sam se da li je Jack umoran ili je i on doživio ovu navalu energije jutros? Da li je spavao dobro? Sjetila sam se da je rekao da obično ne spava dobro. Da li je spavanje u mom krevetu bilo bolje ili još gore? Djelovao je jutros prilično raspoloženo, zar ne? Konačno sam odlučila da sam previše uzbuđena da bi mogla ovdje ležati i razmišljati o njemu. Ustala sam, obukla farmerice i majicu i zaključila da bi trebala otići do farme i pomoći mu, ili mu bar ponuditi pomoć. Morala sam se nasmijati dok sam navlačila svoje čizme, koje su i dalje bile umrljane blatom od neki dan. Da mi je netko rekao da ću provoditi odmor radeći farmerske poslove prije godinu dana—pa čak i prije mjesec dana—rekla bih mu da je lud. Sve u vezi mene je nekako bilo drugačije. Pa… skoro sve. I dalje sam nosila svoju bisernu ogrlicu, naravno. OBZIROM DA se već vani razdanilo, a i nije bilo previše vruće, odlučila sam prošetati do farme. Kiša je prestala padati, ali je nebo bilo oblačno, a zrak vlažan. Dok sam šetala ulicom, koja je vodila na glavni put, nazvala sam Ann i ostala iznenađena kad se javila na moj poziv, obzirom da je i dalje bilo poprilično rano. “O ćao, Ann. Namjeravala sam ostaviti poruku na sekretarici da sam ipak odlučila da ne odem kući ranije.” “O, divno!” rekla je. “Baš mi je drago. Jesi preživjela sinoćnji nestanak struje?” “Svakako da jesam. Upalila sam svijeću i povela lijepu večer. ” Želiš li čuti o mom četverorgazmu? “Drago mi je da to čujem. Uživaj u ostatku svog boravka i javi mi ako ti nešto zatreba.” “Hoću. Hvala ti.” Prešla sam glavni put direktno ispred Valentini kuće i vidjela Georiju kako izlazi na prednja vrata, noseći šalicu kave. “Dobro jutro!” doviknula mi je s trijema, mašući istovremeno. “Dobro jutro!” Mahnula sam joj natrag i krenula šljunkovitim putem prema njoj. 129 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Vidjela sam te dok si prelazila ulicu. Što te dovodi ovamo ovako rano?” Nasmiješila mi se preko ruba svoje šalice. Prokletstvo, što da kažem? Toplota je prešla preko mojih obraza prije nego što sam uspjela formulirati odgovor. “Uh, mislila sam Jacku ponovo ponuditi svoju pomoć.” Preko ramena sam pokazala u smjeru jezera. “Ništa od plaže danas.” “Ne.” Izgledala je pomalo zabavljeno. “Zna li Jack da dolaziš?” “Ne.” Gurnula sam svoje ruke u džepove farmerica. “Da budem iskrena, možda mi je rekao da ne smetam. Nisam sigurna da sam bila dobra pomoć neki dan.” Nasmijala se. “Svaki dodatni par ruku je pomoć. Ali zašto prvo ne uđeš na šalicu kave? On i ne zna da dolaziš, pa mu nećeš nedostajati, zar ne?” “Tako je.” Nasmiješila sam se, iako sam bila pomalo zabrinuta što ću ga ponovo vidjeti. “OK, hvala. Kava zvuči odlično.” Pratila sam je u kući, niz hodnik do kuhinje, gdje je Cooper sjedio na podu i igrao se sa plastičnim posudama i poklopicima. Promrsila sam njegove kovrče. “Hej, slatkišu.” “Šećer i mlijeko?” pitala je Georgia, sipajući mi šalicu. “Da, molim.” Sjela sam na stolicu za šankom, a ona je stavila pred mene šalicu crne kave iz koje se pušilo, te posudu s mlijekom i šećerom. “Evo izvoli. Ti si sama dodaj potrebnu količinu.” Dodala sam malo bjelih stvari u svoju kavu, dok ista nije poprimila nijansu bež boje, i uzela mali gutljaj. “Savršeno. Hvala ti.” Držeći svoju šalicu s obje ruke, naslonila se na laktove preko puta mene i smješkala se kao mačka, koja još nije pojela kanarinca, ali je točno znala gdje on živi. Ona je sumnjala nešto. Moje lice je ponovo okupala vrućina, i trudila sam se da sakrijem crvenilo iza moje šalice. “Nisam baš dobra u čuvanju tajni,” izlanula je. “O?” “Ne, ne kad sam ovoliko znatiželjna.” Spustila je svoj šalicu i ispravila se. “Sinoć kad sam se vratila s posla, primijetila sam da Jackov kamionet nije tu. Zatim sam ga ovo jutro vidjela kako se vozi prema kući. I 130 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
jednostavno sam se zapitala gdje je mogao provesti noć.” Bljesak u njenim očima mi je rekao da je već imala poprilično dobru ideju o tome. Počela sam se meškoljiti na svojoj stolici, obarajući svoj pogled na pult od bjelokosti. “Uh… Nisam baš sigurna, um, da imam slobodu da…” Sranje! Uopće o tome nismo razgovarali. Da li je Jack želio našu malu avanturu držati u tajnosti? “U redu je.” Podigla je svoju ruku. “Ne moraš mi ništa posebno reći. Samo da dozvoli da ti kažem da jučer kad je došao da se ispriča, i Pete i ja smo osjetili neku promjenu kod njega. Bio je puno opušteniji, imao volje da nas sasluša, manje tvrdoglav i mrzovoljan.” “Zanimljivo.” Pravila sam se hladna i uzela veliki gutljaj kave. “Da, jako zanimljivo.” Nasmiješila se dok se poigravala svojom šalicom. “Pete ga je izravno pitao da li se s nekim poševio.” Progutala sam prebrzo veliku količinu kave i počela kašljati. “I što je rekao?” pitala sam, kad sam uspjela opet progovoriti. “Niti je potvrdio, niti porekao.” Podižući ponovo šalicu do mojih usana, borila sam se s tim da održim neutralan izraz lica. Imala je osmijeh od uha do uha. “Onda dobro. Nastavimo s nečim drugim.” “Nastavimo.” “Da li ti je Jack ispričao divne novosti? Krećemo s planovima za ketering i restoran—mislim, bar ćemo istražiti sve opcije.” “To je divno,” rekla sam. “Tako sam uzbuđena. Razmišljala sam da kad postavimo novu web stranicu počnem pisati blog o čitavom projektu.” “Perfektno! To je upravo ta vrsta priče koju treba iznijeti ljudima.” “Brad bi nas danas trebao nazvati da nam kaže da li možemo pogledati kuću ovo popodne.” Lice joj se snuždilo. “Ali obično srijedom od tri do sedam prodajemo proizvode na Frankenmuth tržnici, pa nisam sigurna kako ćemo to izvesti. Možda ćemo morati pričekati.” “Može li netko drugi umjesto vas na tržnicu?” Slegnula je ramenima. “Jack ne voli ići, bar ne otkad je—” Kuhinjska vrata su se otvorila i on se pojavio. Moj puls je jurio. Moje ruke i noge počele su peckati. U stomaku se pojavilo tisuće divljih leptirića. Nisam mogla spriječiti da se nasmiješim, posebno kad sam vidjela njegovu kosu. Nije stavio kačket, vjerojatno jer danas nije bilo sunčano. I dalje je bila u neredu od sinoć. Zbog mojih ruku. 131 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Prekrižila sam svoje noge. “Hej,” rekao je, nudeći mi mali osmijeh, ali ipak osmijeh. “Otkud ti ovdje?” Uzvratila sam mu osmijeh. “Mislila sam da provjerim treba li ti pomoć.” “O. Ja sam navratio po kavu.” Pokazao je prema mašini za kavu, ali se nije pomakao, jednostavno je stajao tamo, gledajući me s tim malim osmijehom na usnama. Georgia nas je promatrala, čas u mene, čas u njega. “Mogu li ti donijeti šalicu, Jack?” “Ah, sam ću.” Krenuo je prema mašini za kavu, ali je ugledao Coopera i nagnuo se da ga pokupi. “Hej, druže!” “Pahk!” rekao je Cooper kad ga je Jack podigao u svoje naručje. “Želiš opet ići u park?” Jack ga je zadirkivao. “Nisi li se umorio od parka?” “Nikada,” rekla je Georgia. “Ali bez sladoleda kad ga idući put budeš vodio. Odbio je jučer večerati.” Jack je posjeo Coopera na pult i nježno štipnuo njegov nos. “Ne brini se, druže. Mi ćemo prokrijumčariti sladoled. Zato ujaci i služe.” Georgia ga je okrznula po ramenu dok je prolazio pored nje da se posluži kavom. “Upravo sam pričala Margot o tome da Brad pokušava urediti da popodne pogledamo Oliver kuću.” Promrmljao je nešto nerazumljivo, dok si je sipao kavu i Georgia i ja smo zakolutale očima. “Ali imaju problem jer su danas trebali otići na tržnicu negdje,” rekla sam “Frankenmuth.” Georgia se okrenula prema Jacku. “Od tri do sedam.” “Razmišljala sam, zašto mi ne odemo umjesto njih?” rekla sam vedro. “Nikad prije nisam bila na farmerskoj tržnici, i htjela bih da to vidim i naučim nešto o njima.” Jack se okrenuo i naslonio leđima na šank. “Ne. Ja to baš i ne volim raditi.” “Zašto ne?” pitala sam. “Tamo ima puno ljudi,” rekao je mrzovoljnim glasom. “O, za ime Boga. Naravno da ima—zovu se kupci,” rekla je Georgia. “Ja mislim da je to divna ideja. Trebali bi ići, Jack.” 132 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Podigao je šalicu kave prema svojim ustima i promrmljao nešto u nju, prije nego je uzeo gutljaj. “Molim te?” Spuštajući svoju šalicu na pult, sklopila sam ruke i ponudila mu svoj najbolji osmijeh. “Bit ću dobra.” On je izdahnuo, suzio svoj pogled prema meni, ali osmijeh se nazirao na njegovim usnama. “Pretpostavljam da i tebi moram kupiti sladoled.” Pljesnula sam dva puta rukama. “Jupiiii! Sladoled!” “To je super, hvala ti,” rekla je Georgia. “Javit ću vam svakako čim se Brad javi.” “Neka ostane ovako!” rekla sam uzbuđeno. “Bez obzira što bude, Jack i ja ćemo ići.” “Stvarno?” Georgia je trepnula i pogledala svog djevera. “To je ok s tobom?” “U redu je.” Jack je popio ostatak svoje kave i spustio šalicu u sudoper. “Bolje je da se vratim na posao, obzirom da ću moći samo pola dana raditi. Da li je sve spremno za tržnicu?” “Ne, ali ubrzo ću sve sortirati, oprati i spakirati. Možda mi i Margot može pomoći da sve spakiramo. Na taj način ću joj i pokazati kako da postavi sve proizvode. Sve što ćeš ti trebati uraditi jest utovariti sve u kamionet.” “Naravno,” rekla sam. “Pomoći ću što god treba.” “OK.” Jack me pogledao. “Želiš li mi pomoći s skupljanjem jaja, prije nego što počneš?” Nabrala sam nos. “Moram li?” “Da.” “Lijep provod, vas dvoje,” zacvrkutala je Georgia, pokazujući mi krišom podignute palčeve, dok je Jack otvarao vrata za mene. Dok smo hodali prema kokošinjcu, moje čizme su potonule u blato, nosnice mi je napao miris štalskog gnojiva i moja bojazan od uzimanja jaja ispod ljutih kokoški se vratila. Ali moje srce je kucalo s uzbuđenja zbog dana koji nas je očekivao.
Naš svet knjiga
133 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dvadeset treće poglavlje Jack ČIM SMO STIGLI iza štale i izvan vidokruga kuće, zgrabio sam Margot za ruku, zavrtio je da se okrene prema meni i poljubio je. Omotali smo ruke jedno oko drugog, naša tijela su se pokušavala što više zbližiti, kao da nije prošlo tek nekoliko sati otkad smo se vidjeli. Mirisala je kao sinoć—vanilija i seks. Jebemu, to je bilo tako seksi. Nisam razmišljao o ničemu drugom osim o ovom, otkad sam napustio njen krevet. Bio sam i rastresen kao pakao, pomjerajući se usporeno ili sam samo stajao i gledao u daljinu kad sam trebao da završim ova sranja. “Što je s tobom dođavola?” pitao me Pete prije sat vremena, kad me našao da stojim poput kipa u štali, držeći u ruci uže. O ništa, samo razmišljam o tome da vežem lijepu damu koja radi za nas, možda da joj i stavim povez na oči. Jebem njena usta. Uobičajeno. Kad sam je vidio u kuhinji, moje srce je lupalo tako jako i čvrsto— osjećaj na koji uopće nisam računao. Koliko vremena je prošlo otkad sam bio tako sretan da vidim nekog? Izgledala je tako lijepo sjedeći tamo, sa spuštenom kosom, bez šminke u jednostavnoj bijeloj majici. Sigurno da će se isprljati do kraja dana, ali mislim da je nije bilo briga. “Vau,” rekla je, hvatajući zrak. “Da li je ovo zbog toga što sam pristala da ti pomognem s skupljanjem jaja?” “Ne. To je zbog toga što mi je drago što te vidim. A i zbog sna koji sam sinoć dobio.” Lice joj se zasjajilo. “Namjeravala sam te to pitati. Rekao si da obično ne spavaš dobro noću.” “I ne spavam, obično. Ali prošlu noć, zaista jesam.” Trudio sam se da ne razmišljam mnogo o tome i jednostavno uživam u osjećaju što sam se konačno dobro odmorio. Ukoliko mom umu dopustim da razmišljao o razlozima zašto je to tako, morao bih si postaviti neka pitanja na koja nisam bio spreman da odgovorim. “To me čini sretnom.” Propela se na prste. Poljubio sam je ponovo, polako i nježno ovaj put, želeći da produžim ovaj trenutak što je više moguće. Ali kad su moje ruke počele lutati njenim tijelom i kad je 134 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
izbočina u mojim hlačama počela rasti, shvatio sam da je bolje da stanemo. “Radije bih radio ovo cijeli dan nego se bavio farmom, ali ipak moram završiti neke stvari ovdje prije nego što krenemo.” Nasmiješila se. “Potpuno sam tvoja. Zaposli me.” MARGOT JE I DALJE BILA beznadna u skupljanju jaja (“Ne mogu uzeti to jaje ispod kokoši... djeluje suviše osobno, i izgleda kao da ga stvarno želi zadržati.”), ali se sjetila svega što sam joj pokazao neki dan i definitivno radila brže. Poslije toga, Pete i ja smo izašli da provjerimo ograde, a Margot je ostala sa Georgiom da pripreme sve za tržnicu. Nisam bio ni na jednoj već godinama, a dok sam išao, Steph je uvijek bila tu da se pobrine da sve izgleda lijepo. Nadam se da će Margot zapamtiti sve što joj Georgia kaže. Nešto prije podne, utovarili smo sve u kamionet—uključujući i piknik korpu koju nam je Georgia pripremila za ručak—i krenuli u Frankenmuth. “Kakvu vrstu glazbe voliš?” Pitao sam je dok smo se vozili prema zapadu. Sunce se počelo probijati kroz oblake i izgledalo je kao da ćemo imati lijepo vrijeme, što je uvijek značilo da će i zarada biti bolja. “Oh, volim bilo što.” “Bilo što, ha?” Počeo sam vrtjeti radio stanice da vidim na što ćemo naletiti. “Vidjet ćemo što ćemo naći, ali ovaj kamionet je star i potpuno mu nedostaje vrsta opreme kakvu ima, recimo Mercedes.” Bocnula me prstom u rebra. “Moj Mercedes je iz 1972. Dodatna oprema kakvu poznajemo danas, nije ni bila opcija tada.” “Istina. A kome uopće i treba?” Uključio sam radio i spustio prozore, obzirom da klima uređaj nije radio. “Izgrebani Hank Williams15 u izlupanom Chevy kamionetu, vožnja sporednim putem, vjetar u tvojoj kosi…” Udario sam je po nozi i imitirao otezanje američkog južnjačkog naglaska, “Ne možeš dobiti više kantrija od ovog, draga.” Nasmijala se i zabacila glavu unatrag. “Jiihaaa!” I ja sam se smijao. Nisam se osjećao ovako dobra već dugo, dugo vremena.
15
jedna od prvih velikih zvijezda kantri muzike u SAD-u.
135 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
STIGLI SMO u paviljon oko pola dva, pronašli naše prodajno mjesto i istovarili kamionet. Margot je istovarila nekoliko teških paketa, brišući znoj sa svog čela nadlakticom i nakon što je sve bilo spremno, počela je s postavljanjem. “Mogu ja to učiniti,” rekao sam joj dok se mučila s tvrdoglavom nogom stola na rasklapanje. Uspravila se, otpuhnula pramen kose koji joj je pao na lice i uputila mi ciničan pogled. “Nisam potpuno bespomoćna, Jack. Mogu se izboriti sa stolom na rasklapanje.” “OK, OK.” Okrenuo sam se od nje da sakrijem osmijeh i raspakovao vagu. Kada su stolnjaci bili na mjestu i izgledali točno onako kako joj je Georgia objasnila, Margot se udaljila malo i kritički proučavala učinjeno. “Voljela bih kad bismo imali više razina na stolu. I više dubine. ” Namrštio sam se. “Dubine?” “Da. Sviđaju mi se korpe raznih veličina na tlu, kao i stare bačve. Ali što se tiče izgleda samih stolova, mislim da bi ga mogli poboljšati.” Prstom se tapkala po bradi. “Transparent mora biti preuređen nakon što dobijete novi logo, a i moramo ga premjestiti na prednji dio stolnjaka. Voljela bih da bude moderno i staromodno u isto vrijeme. Da bude u trendu, ali autentično.” “U čemu je razlika? Ne bi li kvaliteta samih proizvoda trebao biti taj koji će privući ljude?” Nasmiješila se popustljivo. “Kvaliteta proizvoda će ih natjerati da se vrate. Ali pogledaj koliko ljudi trenutno postavlja svoje stolove. Kako ćeš se istaknuti? Ljudi donose odluke na osnovu prvog dojma i to unutar jedne sekunde, Jack. Moraš uhvatiti njihov pogled s nečim vizualno zapanjujućim. Namamiti ih.” Počešao sam se po glavi. Nisam imao pojma kako to da uradim, ali ako se itko razumio u vizualno zapanjujuće, onda je to bila Margot. Zaobišla je stol i zgrabila svoju torbicu. “Vraćam se odmah.” “Gdje ideš? Zar ne želiš ručati prije nego se tržnica otvori?” “Daj mi deset minuta,” viknula je preko svog ramena, dok je žureći odlazila. Vratila se nakon pet minuta sa saksijama biljaka i cvijeća u različitim veličinama koje je postavila na stol, premještajući proizvode kako bi napravila mjesta. Udaljila se i ponovo proučavala izgled i kimnula glavom. “Bolje. A i taj bosiljak miriši tako dobro. Nakon što prodamo 136 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
neke proizvode, iskoristit ću prazne kutije da podupremo male gajbe na stražnjem dijelu stola, ali za sada može proći.” Podigao sam obrvu. “Ti si šef. Spremna za ručak?” “Da. U stvari, umirem od gladi.” Pojeli smo ručak za našim štandom, proždirući sendviče, kisele krastavce i kolačiće koje je nam je spakirala Georgia. “Nadam se da će uspjeti vidjeti kuću danas,” rekla je Margot, usta punih kolačića. Otvorio sam bocu vode i otpio gutljaj. Šutnula me je u stopalo. “Hej. Ti ne?” “Valjda.” Coknula je jezikom. “Baš si pravo govance. Pa, ja sam uzbuđena zbog njih. To je njihov san!” “Znam,” rekao sam škrto. “I ne mogu baš reći da mi se sviđa ideja da kupuju tu staru gomilu koja se raspada, ali mi se sviđa činjenica što ih to čini sretnim.” “To je zbog toga što ispod te tvoje mrzovoljne vanjštine kuca stvarno srce.” Uputila mi je superiorni pogled. “Priznaj—ti si u biti pravi mekušac.” Lice mi se razvuklo u grimasu. “Mekušac? Nisam siguran da mi se sviđa kako to zvuči.” “Bez brige, Namrgođeni Farmeru, tvoja tajna je sigurna kod mene.” Potapšala me po koljenu. “Neću nikome reći koliko si zapravo sladak.” Nagnuo sam se da joj šapnem na uho. “A ja nikome neću reći koliko si ti zapravo prljava djevojčica.” Uzdahnula je šokirano i počela se cerekati. “I bolje ti je.” “Jack?” Podigao sam pogled i ugledao ženu koja je zazvala moje ime i na zastrašujuću sekundu pomislio da vidim duha. Sveto sranje. “Suzanne.” Istog trenutka sam se naslonio natrag u svoju stolicu i pomjerio je malo od Margot. “I mislila sam da si to ti. Vidjela sam transparent i očekivala sam Petea i Georgiu.” Stephina mlađa sestra je pogledala u Margot, a zatim opet u mene. “Nisam te vidjela ovdje čitavu vječnost.” “Da, obično i ne dolazim.” Sranje, što je bila starija, sve je više ličila na Steph—ista boja kose i tena, ista visina i građa, čak i isti glas. Steph je bila tri godine starija, tako da bi Suzanne sad trebala imati trideset godina. Toliko je imala Steph kad je umrla. 137 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Pa dođi ovamo veliki čovječe.” Raširila je svoje ruke i ja sam ustao, obišao naš štand i dao joj neprijatan zagrljaj. Podigla se na prste na isti način kao što je to radila i Steph kako bi me mogla zagrliti i želudac mi se okrenuo. “Lijepo je vidjeti te.” “Također,” lagao sam, puštajući je i vraćajući se iza štanda što sam brže mogao. Bar nije mirisala poput Steph. Suzanne je mirisala na neki cvjetni parfem. Steph nikad nije stavljala parfem. “Ćao. Ja sam Margot Lewiston.” Margot je stajala i ponudila Suzanne svoju ruku i osmijeh. Da li je Suzanne oklijevala, prije nego je prihvatila rukovanje? Možda mi se samo učinilo. Moja ravnoteža je bila poljuljana i počeo sam se znojiti. “Suzanne Reischling.” Prihvatila je Margotinu ruku, i iako je nosila sunčane naočale i nisam mogao vidjeti njene oči, osjetio sam da skenira Margot od glave do pete. “Drago mi je što smo se upoznale,” rekla je Margot. “I meni.” Suzanne je povukla svoju ruku. “Jesi li ti nova zaposlenica na farmi?” Margot se nasmijala. “Na neki način. Radim neki marketing projekat za njih. Pomažem oko pravljenja brenda i odnosa sa javnošću, takve stvari.” “Zanimljivo.” Suzanne je prekrižila ruke. “Da li si negdje odavde?” “Ne, ja sam iz Grosse Pointe, koji je smješten sjeverno od Detroita.” “Znam gdje je to.” Suzannina reakcija na Margot je bila tako hladna, da me je trgnula i vratila u realnost. “Margot je u posjeti na tjedan dana ili tako nešto kako bi bolje upoznala naš posao,” rekao sam, osjećajući potrebu da je branim. “Da, i baš sam se danas priključila da vidim kako to izgleda. Nikad prije nisam bila na farmerskoj tržnici.” Margotin osmijeh je i dalje bio iskren, a ton njenog glasa prijateljski. Držeći ruke u stražnjim džepovima, ljuljala se na svojim stopalima. “Baš sam uzbuđena.” “Kako lijepo,” rekla je Suzanne bezizražajno. “Što je s tobom? Jesi li ovdje s tvojom mamom?” Okrenuo sam se prema Margot. “Gđa Reischling ponekad prodaje domaće marmelade, džemove i kolače na ovakvim tržnicama.” Još jedan razlog zašto sam izbjegavao dolaziti na iste. Nikad nije ništa rekla, ali kako me mogla ne kriviti za sve što se dogodilo? Zar nije umirala da vrišti na mene? Znao sam točno što bi rekla: Da tebe nije bilo, ona bi sada bila liječnik, 138 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
vjerojatno udana za drugog liječnika i živjela bi u lijepoj velikoj kući s bebom na putu. I bila bi u pravu za sve. “Ovdje sam s mamom, znam da bi voljela da te vidi. Navrati i pozdravi se?” nagovarala me Suzanne. Pogledao sam u Margot. Da li je shvaćala tko je ovo? Ako jest, njeno lice to nije otkrivalo. Bila je tako dobra u tome da ostane smirena i zadrži svoj jezik za zubima. Mogao bi kod nje na pouku. “Možda kasnije. Moramo dovršiti postavljanje ovdje.” “OK. Ipak, nemoj zaboraviti. Mi smo i dalje obitelj, zar ne?” To je gotovo zvučalo kao optužba. “Svakako.” Gurnuo sam svoje ruke u džepove, nadajući da neće opet pokušati da me zagrli. Nasmiješila se i toliko ličila na Steph, da mi se kralježnica ukrutila. “Vidimo se kasnije, onda.” Bez da je uputila ikakav pogled Margot, odšetala je od nas. Kad sam bio siguran da nas nije mogla više čuti, izdahnuo sam i spustio se u svoju stolicu. Podigao sam bocu vode i potegao veliki gutljaj. Margot se polako i lagano spustila na rub stolice. “Stephina sestra?” pitala je nježno. “Aha.” Kimnula je. “I mislila sam. Poprilično liče, ha?” “Aha.” “To mora da je teško.” Slegnuo sam ramenima. “Steph je stvarno bila drugačija od svoje sestre.” “Na koji način?” “Potpuno različite osobnosti. Različiti interesi.” Pogledao sam je.. “I Steph se nikad ne bi onako ponašala prema tebi.” Rubovi Margotinih usana podigli su se u tužan osmijeh. “Imam osjećaj da joj se nije svidjelo što sam ovdje s tobom.” “Vjerojatno zbog toga što sam obično ovo radio sa Steph.” Margot je nakrivila glavu u jednu stranu, zatim u drugu. “Pa onda je njena reakcija razumljiva.” “Možda. Ali to svejedno ne znači da je to u redu.” Uzdahnuo sam, sklapajući oči na trenutak. “Znaš, dok je Steph bila živa, njena obitelj me i nije toliko voljela.” “Stvarno?” Margot je zvučala šokirano. “Zašto?” 139 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Slegnuo sam ramenima. “Smatrali su da ona može puno bolje od toga da ostane ovdje i uda se za mene. Sranje, i stvarno je mogla bolje. Rekao sam joj to milijun puta.” Ljutito sam nagnuo svoju vodu, želeći da je riječ o viskiju. “Teško u to mogu povjerovati.” “Ne znam zašto,” rekao sam gorko. “Vidjela si iz prve ruke kakav seronja mogu biti.” “Zato što si dobar čovjek, Jack. Istina, znaš se naljutiti i istresti na nekoga. Kad te guraju, ti uzvratiš. I pakla mu, vidjela sam da znaš biti seronja.” Njen glas je postao nježniji. “Ali isto tako sam čula da se izvinjavaš. Vidjela sam kako tretiraš ljude i životinje s ljubavlju i brigom. Vidjela sam kako tretiraš prljavštinu s ljubavlju i brigom.” Skoro sam se nasmijao, i ona je to primijetila. “Uz to,” rekla je, naginjajući se da mi šapne na uho. “Imaš dobre ruke, nevjerojatan jezik i ogroman kurac. Što bi više djevojka mogla poželjeti?” Preko volje, dozvolio sam si mali osmijeh i odmahnuo glavom. Da li je stvarno vjerovala da veliki kurac može nadomjestiti sve ono što nisam mogao ponuditi? I to baš ona, od svih ljudi? “Hm, stabilnost? Financijsku sigurnost? Lijep auto? Veliku kuću? Skup nakit?” “Sam si rekao da njoj nije bilo stalo do tih stvari.” “Ali tebi jest.” Izletjelo mi je iz ničega. Zašto bih do đavola uspoređivao Steph i Margot? “Jebemu. Zaboravi da sam to rekao.” “Ne, slušaj.” Spustila je ruku na moju nogu. “Nisi u krivu s tim. Meni jest stalo do tih stvari. Ali nikad nisam oskudijevala u tome ili bilo čemu drugom što je novac mogao kupiti. Ali, znaš što?” Kriste, mi smo toliko različiti. “Što?” “Nešto nedostaje u mom životu.” Pogledao sam je. “Što? Što joj je moglo nedostajati u životu kad je imala sve što je ikad poželjela? A i ako ti nešto nedostaje, možeš otići i nabaviti to?” Zakolutala je očima. “Žao mi je što ti to moram reći, ali sreća se ne prodaje kod Bloomingdalea, Jack. Mnogo bogatih ljudi su jadni i nesreći, a mnogo siromašnih se osjeća ispunjeno.” “Pretpostavljam.” “Da li ste ti i Steph bili bogati?” Frknuo sam. “Ne.” “Ali ste bili sretni.” 140 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Da, jesmo. Previše sretni.” Nakrivila je glavu. “Kako to misliš?” Isuse, zašto sam to rekao? Istresati seksualno frustraciju s njom je bila jedna stvar, ali nisam se želio previše otvoriti i otkriti sebe. “Ništa, zaboravi.” “Nešto si mislio time, Jack. Reci mi.” Izdahnuo sam, osjećajući kako mi se neki teret vraća na ramena, koji cijeli dan nisam osjećao. “Mislio sam da ne može trajati, ta vrsta sreće koju smo imali.” “Zašto ne?” “Zato što je bilo previše dobro da bi bilo istinito. Nisam to zaslužio.” Zatvori svoja prokleta usta, Valentini! Što to do đavola radiš? Proučavala me jedan trenutak. “Zašto misliš da nisi?” “Kriste, Margot. Možemo li se ostaviti toga, molim te? Stvarno ne želim da razgovaram o tome. Nećeš razumjeti, a i svakako nema nikakve veze s tobom.” A i ne mogu početi pričati neke stvari. Jednostavno ne mogu. “Ali ja—” “Pusti to, rekao sam! Steph i ja nismo tvoja jebena stvar!” I pošto je moj temperament prijetio izbiti na površinu i pokazati ono najgore u meni i jer sam obično tada puštao svoja seronja usta da preuzmu stvar, skočio sam iz stolice i odjurio od štanda. Nisam imao predstave gdje idem. Samo sam želio napraviti distancu između nas. Marširao sam pored drugih prodavača u slijepom bijesu, skrenuo sam na javni parking i krenuo niz ulicu. Prokletstvo, zašto se morala upetljati u to? Bio sam tako dobro raspoložen danas. Čak i sretan. Zašto je to sve morala uništiti kopajući po mom bolu s jebenim žaračem? Samo zato što sam je jebao nije joj davalo za pravo da me pita o mojim osjećajima. Ona i ja se nećemo upuštati u osjećaje—bio je to sex do đavola, samo seks i ništa više! Nismo morali komplicirati stvari razgovarajući o našim prošlostima ili našem bolu ili o stvarima koje nam nedostaju u životu. U trenutku kad bi to počeli raditi, značilo bi da ovo pretvaramo u nešto drugo, nešto što ja nisam želio, nešto što njoj nije trebalo. Uzeo sam nekoliko dubokih udaha, prestao hodati i prekrstio ruke iza glave. Čekao sam da mi otkucaji srca počnu usporavati. Čekao da se moja uznemirenost ublaži. Da se moj sirovi bijes smekša. Nakon nekoliko minuta, bio sam smiren. 141 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
I posramljen. Ja sam bio taj koji je rekao previše. Što je to bilo u njoj da me tjeralo da ispljunem svoje tajne? Nisam to jebeno mogao uraditi. I opet, naljutio sam se na sebe, a istresao na nju. Kad ću konačno naučiti da se zbog istresanja na ljude koji samo žele pomoći osjećam samo gore? Margot nije imala pojma koliku krivnju osjećam zbog Stephine smrti ili zašto se osjećam odgovornim. I nisam joj ni namjeravao reći—ne samo da bi je to bespotrebno opteretilo i bacilo težinu na nešto što je trebalo biti zabava, već zbog toga što bi to bila prevelika izdaja. Seks je jedna stvar, ali naša povezanost treba ostati čisto fizičke prirode. Ljubaznost je bila u redu, romantika dovodila do ruba, a intimnosti je bila van svake rasprave. Što manje ona zna o meni, tim bolje. Moram biti oprezniji. Zbog nas oboje. Na putu natrag, zaustavio sam se da kupim Margot cvijeće. Nesiguran koja vrsta cvijeća joj je bila omiljena, izabrao sam mali buket plavih hortenzija, jer me je boja podsjećala na njene oči. Cvijeće je bilo lijepo upakirano u smeđi papir i učvršćeno odgovarajućom vrpcom. Kad sam je vidio kako sjedi sama za stolom, izgledajući nervozno i tužno, pomislio sam da sam trebao kupiti veći buket. Obišao sam stol i spustio se u stolicu pored nje, cupkajući svojim stopalima. “Hej.” “Hej.” Zadržala je pogled na svojim rukama, koje su odmarale na njenom krilu. “Ovo je za tebe.” pružio sam joj cvijeće. “Žao mi je.” Pogledala je u buket, a zatim u mene. Udahnula je. “I meni.” “Nema ti zbog čega biti žao.” “Ima, ima…” Odmahnula je glavom. “Nisam trebala uporno kopati dalje zbog onog što si rekao. Ja nikad nisam izgubila nekog kao što si ti i ne znam ni kakav je to osjećaj. Ja čak nisam nikog ni voljela kao što si ti.” Njene oči su se susrele s mojima. “Nemam nikakvo pravo da ti dajem savjete. Ne krivim te što si se naljutio.” “Nisi ti bila ta na koju sam se naljutio. Znam da djeluje da je zbog tebe,” rekao sam brzo kad sam vidio sumnju na njenom licu, “ali kunem se da ti nisi razlog. Bio sam ljut na sebe i istresao se na tebi. Ispričavam se.” “Isprika prihvaćena.” Nasmiješila se, a zatim zakopala nos u cvijeće koje je držala. “Obožavam hortenzije. Hvala ti.” 142 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Impresioniran sam što znaš koja je to vrsta cvijeća.” Njene oči su svjetlucale, gledajući me preko cvijeća. “Dobro.” “Boja savršeno odgovara tvojim očima. Zato sam ih i odabrao.” Spustila je buket i pogledala me iznenađeno, dok su joj obrazi crvenili. Njena usta su se lagano otvorila, kao da je htjela reći nešto, ali zatim ih je opet zatvorila. Gledajući u nju, osjećao sam kako mi srce počinje brže kucati, malo prebrzo da bi se osjećao ugodno, tako da sam pogledao na sat i primijetio da će uskoro tri. “Tržnica će se svaki tren otvoriti. Jesi spremna?” “Jesam.” Smješkajući se, spustila je buket nježno ispod stola i ustala. “Što trebam uraditi?” “Ne dozvoli im da odu, a da ništa ne kupe.” Uspravio sam se, dok su mi zglobovi pucketali. Nacerila se. “Ništa lakše. Mogla bih prodati vodu utopljeniku, sjećaš se?” “Sjećam,” rekao sam. “Na to i računam.” Podigla je palčeve u vis, a zatim je nekoliko ljudi pristupilo štandu. Promatrao sam je kako ih šarmira, smiješio se i rukovao kad me predstavljala kupcima i nabacio pet kad su otišli s torbama punim jaja i povrća. I ponovilo se, opet i opet. Margot je bila pravi prirodni talenat. Ljudi su bili privučeni njome. Slušali su je. Razgovarali s njom. Nije ni čudo što je bila tako dobra u svom poslu—bila je prelijepa, slatka i iskrena. Ljudi su joj željeli udovoljiti. I mogao sam reći da je obavila dobar posao istraživajući održivu poljoprivredu i prednosti organske hrane. Čak je i mene zadivila svojim znanjem, posebno jer sam znao da ga je usvojila u kratkom vremenu. Bila je pametna. I da li je sve ovo radila potpuno besplatno? “Ovo je izvrsno,” rekao sam joj. “Samo moram stajati ovdje i uzimati novac, dok ti obavljaš sav posao.” “Ne budi blesav. Ovo nije ništa. Ti radiš najteži posao, uzgajajući ovo sve. Iskreno, i dalje ne mogu vjerovati da nikad nisam razmišljala o tome odakle dolazi hrana koju jedem ili što je na njoj.” Treptala je tim plavim očima prema meni. “Osjećam strahopoštovanje prema onom što radiš. Plus, mislim da je zabavno!” Okrenula se i usmjerila svoju pažnju prema novim kupcima i nisam mogao odoljeti da je ne obuhvatim s leđa oko struka. “Budi oprezna, gradska curo. Inače ću željeti da te zadržim.” 143 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Nasmijala se i ja sam je pustio. Ali najstrašnije je bilo to, da sam se samo napola šalio.
Naš svet knjiga
144 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dvadeset četvrto poglavlje Margot NAKON ŠTO SE TRŽNICA zatvorila, utovarili smo kamionet. Jack je želio da me odvede na večeru kako bi se zahvalio na današnjem poslu koji sam obavila. Rekla sam mu da to nije potrebno, a sam zaista i sama uživala u tome, ali on je inzistirao. Mislim da se i dalje osjeća loše zbog onog malog ispada, iako ga nije više spomenuo. Ja sam se i dalje loše osjećala. Htjela sam ga samo uvjeriti da je bio dovoljno dobar za Steph i da je zaslužio da bude sretan, ali nisam ga trebala toliko pritiskati. Zamolio me da prestanemo pričati o tome. Ipak, to je bilo tako tužno—zašto je mislio da nije zaslužio biti sretan? Nikad nisam čula da netko tako o sebi govori. Zbog toga me srce zaboljelo. Nakon što me je ostavio kod štanda, mogla sam skoro zaplakati. Praktično sam ga natjerala da dođe na tržnicu, nešto što je radio sa svojom suprugom i još je pritom naletio na njenu sestru što je sigurno probudilo bolne uspomene, a ja sam sve pogoršala kopajući tamo gdje mi nije bilo mjesto. I kakav sam kreten bila, kad sam nudila plitkoumnosti poput toga da novac ne kupuje sreću! Kako sam mogla uspoređivati svoju situaciju, čiji je uzrok vjerojatno bila čista dosada s njegovim tragičnim gubitkom? Kakvo sam razmaženo derište bila, žaleći se da “nešto nedostaje” u mom životu. Bože, htjela sam sam sebe udariti! Mogla sam samo zamisliti kako to zvuči nekome poput Jacka, koji je točno znao kako je to kad se boriš, mučiš i patiš. Što sam ja znala o tim stvarima? I njegova isprika je bila tako slatka. Dobivala sam ranije ruže od Trippa, ali uvijek bi ih dao isporučiti. I iako sam cijenila klasičnu formalnost te geste kao i svaka žena, bilo je nečeg tako neodoljivog i ličnog u načinu na koji mi je Jack predao buket danas. U načinu na koji je na sebe preuzeo krivicu. U načinu na koji se spustio do mene i ponudio mi cvijeće. U tome što ih je izabrao, jer su odgovarale boji mojih očiju. To mi je značilo nešto. On mi je nešto značio. Samo nisam bila sigurna što.
145 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Nije otišao da pozdravi Stephinu majku, zbog čega mi je bilo drago. Vjerovala sam u društvenu ljubaznost, ali nakon što sam vidjela kako se Suzanne ponašala prema meni, nisam mislila da joj duguje bilo kakvu uslugu. Ona je učinila da se osjeća neugodno, iako je mogla jednostavno biti ljubazna. Na kraju, ja nisam bila prijetnja uspomeni na njenu sestru. Ja sam jednostavno željela da ga natjeram u smijeh, da se osjeća dobro, iako je to bilo samo privremeno. “Znam jedno mjesto u gradu koje će ti se svidjeti,” rekao je nakon što smo napustili parking. “A kako znaš da će mi se svidjeti?” “Zato što na jelovniku imaju stvari poput plata sa najboljim sirevima i suhomesnatim proizvodima kao i savršene koktele.” Podigao je svoj mali prst u zrak. “Veoma šik.” Pljesnula sam njegovu ruku dole. “O, prestani. Ja sam u redu sa svim. A zasigurno ne pripadam na mjesto koje je šik.” Povukla sam svoju majicu i odvojila je od tijela. “Ja sam ljepljiva, znojna i odvratna.” “I u tvom najlošijem danu ne bi mogla biti odvratna.” Nasmiješila sam se. “Hvala ti. Ali jesi li siguran da smo prikladno odjeveni?” “Siguran sam. Nema ovdje previše mjesta gdje postoje pravila odijevanja.” Odlučili smo večerati na terasi restorana pa smo smješteni za stol ispod niza malih lampica i crno—bijelog, prugastog suncobrana. Bio je to stol za četvero i bilo mi je drago kad je Jack sjeo pored mene umjesto preko puta. Naručili smo pića—martini za mene i viski s ledom za njega—i dok su nam ih pripremali, pregledali smo jelovnik i naručili pladnjeve sa suhomesnatim proizvodima, sirevima i drugim namirnicama. Naša pića su stigla i logo na salvetama je podsjetio na nešto što sam ga htjela pitati. “Hej, kako izgleda repa, nakon što bude ubrana?” Podignuo je obrvu na mene preko svoje čaše viskija. “Zašto?” “Zato što je moram nacrtati.” Okrenula sam salvetu i uzela olovku iz torbice. “Pokaži mi. Nacrtaj mi njih tri.” Pogledao me s komičnim izrazom lica, ali ipak skicirao trio repe na salveti. “Ovako?”
146 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Savršeno.” Grickajući usnu, dodala sam mali transparent preko njih i upisala riječi Ne Možeš Pobijediti16 Farmu Braće Valentini na njega. Pomalo stidljivo, okrenula sam salvetu prema njemu. Zastenjao je, ali i on se smješkao. “Što je to?” “Samo ideja za vaš logo. Ne bi li to bilo slatko na vašem stolnjaku i transparentu? Na majicama? Torbama za šoping?” Moje uzbuđenje je raslo. “A ove repe smo ja, Pete i Brad?” Kimnula sam sretno. “Možemo čak repama dati mala lica!” “Ubijaš me.” “Ja ti stvaram brend.” Uzela sam natrag salvetu i gurnula je zajedno s olovkom u torbicu. “Nadošlo mi je mnogo ideja danas.” “I meni isto. Ali, nijedna od njih nije uključivala repe.” Naši pogledi su se sreli i mala vruća struja je prošla između nas. I dalje me želi! Moje srce je zakucalo jače. Bila sam nervozna da će susret sa Suzanne danas, kao i onaj mali ispad kasnije prigušiti vatru između nas, ali ona je i dalje gorjela. Brzo smo večerali. NA PUTU KUĆI, pitala sam Jacka koje mu je omiljeno jelo. Imala sam tu ludu ideju da pokušam kuhati za njega—to će ga vjerojatno dobro nasmijati. “Hmm. Vjerojatno biftek sa žara. Dvostruko pečeni krumpir. I kao dodatak neko povrće iz našeg vrta.” Prokletstvo. To je bila teška narudžba. Moram naučiti kako se roštilja. I dvostruko pečeni krumpir? Što je to do đavola bilo? Zašto bi se krumpir pekao dva puta? Zar jednom nije bilo dovoljno? Pogledao me je. “Zašto pitaš? Namjeravaš li mi kuhati?” “Ne moraš zvučati tako zabavljeno.” Namrštila sam se blago. “Mislim da bih to mogla, ali nisam sigurna kako funkcionira roštilj u kućici.” “Zašto? Da li je kompliciran?” “Ne znam. Pitala sam upraviteljicu kako se pali roštilj i ona je počela pričati nešto o drvenom uglju i zapaljivoj tečnosti.” Odmahnula sam glavom. “To mi je zvučalo nekako opasno.” Prasnuo je u smijeh. Nikad mi neće biti dovoljno tog zvuka, čak i kad je na moj račun. 16
igra riječi – beet (repa) se na engleskom izgovara isto kao i riječ beat (pobijediti)
147 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Isuse. Stvarno si imala ušuškan život.” “Ne baš toliko ušuškan,” rekla sam obrambeno. “O ne? Hajde da zaigramo igru.” Pogledao me je iskosa. “Ja ću navesti nešto, i ako to nikad nisi radila, moraš skinuti jedan komad odjeće.” “Što?” rekla sam ogorčeno. “U redu, ali ako ja to moram uraditi, onda moraš i ti.” “Pristajem,” rekao je. “OK, onda počni.” “Promijenila probušenu gumu.” “O, ma daj molim te!” narugala sam se. “Počni s nečim lakšim. Tko to uopće sam radi?” “Mnogo ljudi. Trebala bi naučiti kako. Imaš to staro auto, što ćeš učiniti ako ti se na putu probuši guma?” “Nazvati pomoć na cesti.” “Što ako nemaš telefon?” Uzdahnula sam. “Jedan komad odjeće.” rekao je to poput upozorenja “Dobro.” svukla sam jednu čizmu. “Sljedeće.” “Natočila sama gorivo.” “Ha! To sam radila.” uperila sam prst u njega. “Skidaj nešto.” Nacerio se. “Pridrži volan.” I jesam, a on je svukao svoju majicu. Voda mi je potekla na usta. Čak i polumraku kamionove kabine, mogla sam vidjeti izbočine mišića na njegovim rukama i definirane linije na stomaku. Ponovo je zgrabio volan. “Bila konobarica.” “O, Isuse.” Skinula sam i drugu čizmu. “Nisam radila ljetne poslove. Putovali smo u inostranstvo.” Jack je mislio da je to urnebesno smiješno. “OK, OK. Evo nešto lakše. Očistila zaštopan toalet.” Skinula sam čarapu. “Pokosila travnjak.” Skinula sam i drugu. “Popušila džoint.” Odlepršala je i majica. “Spavala u šatoru.” Izvukla sam se iz svojih farmerica. On se smiješio. “Ovo je jebeno zabavno.” 148 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Nadam se da nas neće zaustaviti,” rekla sam, prekriživši ruke. “Možda ja stanem svakako.” Moji goli nožni prsti su zapeckali. “Učestvovala u tučnjavi.” Razmišljala sam kratko. “Kakva vrsta tučnjave?” “Tučnjava. Gdje udarci lete.” “Udarci ha? Ne kolačići?” “Što?” Pogledao me. “O čemu ti do đavola pričaš?” Počela sam se smijati. “Moj ljigavi bivši dečko je prije dva tjedna svratio u dva ujutro i zaprosio me. Sada, ni sama ne mogu vjerovati, ali na neki način sam razmišljala o tome. Odmah iduće večeri, on i njegova glupa djevojka su se pojavili na večeri prikupljanja sredstava za očevu kampanju i ona je nosila isti onaj dijamantni prsten s kojim je zaprosio mene. Mora da je odmah poslije mene, svratio kod nje.” “To je stvarno sjebano.” “Da. Saznala sam da mu je otac rekao da se mora prestati zajebavati sa svojim životom i uozbiljiti se i pretpostavljam da je mislio da bi ženidba pokazala da je to ozbiljno shvatio. Da nije, ne bi naslijedio svoju zakladu, koja mu treba da bi platio svoje kockarske dugove.” “Čovječe.” Jack je odmahivao glavom. “Pretpostavljam da bogatstvo ipak ne rješava probleme.” “Ne. U svakom slučaju, toliko sam bila bijesna te večeri da sam se počela derati na njega i gađati ga kolačićima.” Pogledao me. “Kolačići? To je bilo najbolje što si mogla? Zar tamo nije bila neka vaza ili tako nešto? U filmovima, bogati ljudi bacaju vaze okolo.” Udarila sam ga po goloj ruci. “Oborila sam jednu vazu. Zar se to ne računa? Oo! I slučajno sam zapalila stolnjak.” Jack je ponovo odmahnuo glavom, ali se cerekao. “Jesi li ikako pogodila metu?” “Jednom ili dvaput.” “Koliko kolačića si bacila?” Slegnula sam ramenima. “Možda desetak ili tako nešto?” Njegov osmijeh se proširio. “Za tebe nema nade. I ne računa se kao tučnjava.” Uzdišući, posegnula sam iza leđa i otkopčala svoj grudnjak. Visio je na mojim rukama trenutak, dok sam pogledala okolo. Bili smo na ruralnom putu, koji nije bio posebno osvijetljen. Nisam primijetila ni 149 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
puno drugih auta, ali ipak. Mogla sam čuti svoju majku kako govori Thurber žene se ne svlače u pokretnom vozilu. “Pa hajde, gradska djevojko. Pokaži mi što imaš.” Pustila sam da moj grudnjak sklizne i zauzela seksi mačkastu pozu. “Sretan?” Pogledao me brzo, a zatim se namrštio. “O, sranje. Nisam ovo dobro promislio. Ne znam da li mogu voziti dok si ti gola.” “Ha! Trebao si razmisliti prije nego što si započeo ovu malu igru.” Sljedeće čega se sjećam bio je Jack koji je usporio kamionet i skrenuo oštro na desnu stranu, niz uski prašnjavi put između dva polja. Ugasio je kamionet i obavila nas je tama i tišina. “Dođi ovamo.” I prije nego što sam se stigla pomjeriti, skliznuo je prema meni i podigao me na svoje krilo, namještajući mi noge sa svake stranu njegovih butina. Naše usne su se sudarile, dok su njegove ruke vijugale mojim leđima. Zgrabio me za stražnjicu i navlačio preko izbočine u njegovim hlačama. Ljuljala sam bokovima po njegovim preponama, osjećajući kako su mi se gaćice navlažile. Milovala sam rukama njegova prsa, ruke i stomačne mišiće, dok sam upijala njegov miris. Bila sam opijena njime, nama, i zbog ovoga što radimo ovu ludu, spontanu, vjerojatno ilegalnu, definitivno nesmotrenu stvar na tuđem imanju. Mogli bi biti viđeni. Mogli bi biti uhvaćeni. Mogli bi upasti u nevolju. Ja u stvari nikad nisam upala u neku nevolju. “Moj kurac je tako jebeno tvrd.” Podignuo je svoje kukove, podižući ih sa sjedala. “Obožavam to.” Riječi koje prije nikad ne bih izgovorila, izlazile su iz mene tako lako. “Želim da me jebeš s njim. Točno ovdje.” Posegnula sam za njegovim remenom. Unutar jedne minute, iskočila sam iz svojih gaćica, a on je svukao svoje farmerice samo onoliko koliko je bilo potrebno da njegov kurac iskoči na slobodu. Spustila sam se na njega, gledajući kako mu se oči sklapaju, osjećajući kako stišće moje kukove. Osjećala sam se tako moćno, čvrsto i tjelesno. Nikad nisam bila tako svjesna svog tijela ili tako vođena onim što mu je bilo potrebno. Nikad nisam iskusila glad ili žeđ ili premorenost do te točke, da je moje tijelo vapilo za hranom, vodom ili snom kao što je vapilo da bude ispunjeno ovim muškarcem. Spojeno s njim. Usidreno uz njega. Kada se zakopao u mene duboko, umirila sam se potpuno, želeći da pohranim ovaj osjećaj duboko u svoje pamćenje. 150 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Otvorio je oči. “Seks u autu?” Nasmiješila sam se i počela se kretati. “Nikada.” “Dobro. Ja sam jebeni pionir17.” Pomjerio je svoje ruke i usne na moje grudi dok sam kružila svojim kukovima iznad njega, tjerajući me svojim prstima, jezikom i zubima na izvijanje i stenjanje. Nisam imala baš iskustva s tim da budem gore, ali nekako je moje tijelo znalo što točno treba raditi, kako kružiti, izvijati se i trljati se iznad njega, kako trljati svoj klitoris o korijen njegovog kurca, krećući se tako da bi mogao pogađati to savršeno mjesto u meni. I kad sam svršila, bilo je poput nečeg što nikad ranije nisam doživjela—duboko, čvrsto, s valom kontrakcija dok se cijela moja unutrašnjost stezala oko njega, a svijet pred mojim očima se pretvarao u zlato. “Mogu te osjetiti.” prišaptao je u moje grudi. “Mogu osjetiti kako svršavaš i to me dovodi do jebenog ludila.” “Daj da i ja osjetim tebe.” jedva sam progovorila. Preuzeo je kontrolu, zgrabivši me za kukove i spuštajući me gore dole na svoj kurac, dok se ubadao u mene. Zatim se uspravio, držeći me čvrsto uz svoje tijelo, krećući se naprijed i nazad, čineći da moj klitoris ponovno počne zujati. “Svrši ponovo, za mene. Sada.” Sranje, obožavala sam kad mi je davao ovakve naredbe, dok mu je glas bio tvrd kao i sam kurac. “Da,” dahtala sam, dopuštajući mu da pomjera moje tijelo kao da ga posjeduje, kompletno se predavajući. “Natjeraj me.” Način na koji je znao kako da se služi mojim tijelom bio je poput magije, način na koji je moje tijelo pitalo, a njegovo odgovaralo. Način na koji je njegovo tijelo komandiralo, a moje slušalo. Podijelili smo sve— spiralni uspon, vrtoglavi vrh i slobodni pad…i dok smo se držali, psovali, ljubili i hvatali dah, nešto u meni počelo se rasplitati. BLAGI OSJEĆAJ nelagode pratio me dok sam se oblačila kako bi se mogli vratiti na cestu. Ali što je to bilo? Seks je bio nevjerojatan—svaki sljedeći bolji od onog prethodnog. Svaki put, osjećala sam se ugodnije što sam puštala svoje instinkte da preuzmu kontrolu. Svaki put sam osjećala više zadovoljstva dok sam mu se davala i uzimala od njega ono što sam
17
biti prvi u nečemu
151 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
željela. Ono što sam trebala. Da li sam se brinula da on ne osjeća jednako? Ne, to nije moglo biti to. I on je uživao jednako u svakom trenutku, kao i ja—mogla sam to čuti u načinu na koji je govorio, vidjeti to u načinu na koji me je gledao—osjećati u načinu na koji se kretao. Osjećali smo se slobodno jedno s drugim. Bilo je to kao da nam je privremenost našeg aranžmana davala dozvolu da budemo divlji koliko god smo to željeli. Nismo imali o čemu brinuti, nema drame, nema komplikacija. Ali smo imali rok. Rok isteka. Za tjedan dana, ova stvar između nas će završiti. Pogledala sam prema njemu i stomak mi se okrenuo. Što ako ne želim da se završi?
Naš svet knjiga
152 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dvadeset peto poglavlje Jack DOK JE KAMIONET pojurio niz cestu kroz mrak, zadržao sam pogled na cesti, ali moje misli su bile potpuno razbacane. Pitanja na koja sam izbjegavao odgovoriti jutros, sada su odbila da budu ignorirana. Zašto je ovo bilo ovako lako s njom? Zašto je seks bio tako jebeno dobar? Zašto sam se s njom osjećao tako dobro? Što je to bilo u Margot Lewiston, bogatoj gradskoj djevojci koja nije čak ni znala upaliti roštilj, što mi je toliko prijalo? Kad bih je pogledao, zašto sam imao osjećaj da je moram imati? Seks sa Steph je bio nevjerojatan, ali nije bio ovakav. Mrzio sam i samu pomisao da ih uspoređujem, jer su te dvije žene bile toliko različite i nije da sam osjećao da je seks sa Margot bio bolji, ali je nekako zadovoljavao neku drugu potrebu u meni. Seks sa Steph bio je strastven, jer smo voljeli jedno drugo, razumjeli se, brinuli jedno o drugom. To je bilo fizički izraz naše emocionalne veze i naše prošlosti. Prošli smo kroz toliko toga i htio sam je zbrinuti, zaštititi i razmaziti, čak i tokom seksa. Nikad nisam ni pomislio da budem grub s njom, da je počupam za kosu ili ostavim masnice na njenom tijelu. Zadržavanje kontrole nikad nije bilo ni dovedeno u pitanje, jer sam uvijek osjećao da je imam. Seks s Margot je bio također strastven, ali na potpuno drugi način— ako je seks sa Steph bio kao uranjanje u predivno plavo more, onda je seks s Margot bio kao spuštanje niz Niagarine slapove bez bačve. Bilo je grubo i burno, ispunjeno panikom i očajanjem. U bilo kojem trenutku, tu je moglo biti zadovoljstvo ili bol, strah ili olakšanje, tišina ili haos. Morao sam se boriti da zadržim kontrolu, postaviti se iznad nje, suzbiti osjećaj nemoći. Srećom, ta dinamika je i njoj odgovarala. Sviđalo joj se što je nisam tretirao kao da je bila delikatna, lomljiva i kad sam izdavao naredbe, ona ih je ispunjavala. Volio sam suprotnost između Margot koju je svako drugi vidio i osobe kakva je bila kad je sa mnom. Volio sam svaku prljavu riječ koju je šaptala, svaku ogrebotinu ili ugriz koji je ostavljala, svaki životinjski jauk i vrisak.
153 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Možda je to bilo to—možda je to između nas bilo toliko dobro, jer smo mogli biti baš ono što nismo ni sa kim drugim mogli biti. Ili je to možda zbog kratkotrajne prirode našeg odnosa, nešto poput osjećaja da je ljetna avantura bolja od svakodnevnog seksa. Možda sam uspijevao spavati pored nje, jer po prvih put u nekoliko godina bio sam u mogućnosti da zaboravim na netko vrijeme, da pustim nešto od svog bola. To je bilo u redu, zar ne? Obzirom da je bilo samo privremeno? Vratit ću ga potpuno čim ona nestane. Za sada, ostat ću fokusiran na sadašnjost. Na nju. Pogledao sam prema njoj i vidio da gricka nokat palca. “Tako ozbiljna. Da li si zabrinuta zbog toga što ću uraditi sljedeće da te izvučem iz tvog ušuškanog načina života?” Nasmiješila se i pogledala me iskosa. “Trebam li biti?” “Definitivno.” “Bičevi i lanci?” “Ha. To bi ti i htjela. Vodim te na kampiranje.” Osmijeh joj se otopio s lica. “Što?” “Čula si me.” “Kao... kampiranje gdje spavaš na tlu negdje u šumi?” pitala je kao da možda nije potpuno shvaćala koncept kampiranja. “Da. Je li te strah?” Posegnuo sam prema njoj i bocnuo je sa strane. “Da! Tamo su jeziva i puzajuća bića na tlu! I tamo nema kupaonica! Ili posluge u sobu! Ili mekane hotelske posteljine!” Smijao sam se. “Ne.” “I sve te životinje u šumi.” Prišaptala je, kao da ih ne želi upozoriti da dolazi. “Dušo, jedina životinja u šumi koje se trebaš bojati sam ja.” Bacio sam pogled prema njoj. Njene oči su bilo širom otvorene, njen izraz polu— zadovoljan, polu—prestrašen. “Zar ne možemo jednostavno otići u lijepi, mali staromodni hotelčić negdje u blizini?” “Gdje je tu onda zabava?” Skrenuo sam na Peteov i Georgin prilaz. “Ne, želim te odvesti jednu noć na pravo kampiranje. Možeš izdržati jednu noć bez luksuza zar ne?” Parkirao sam kamionet i pogledao je. “Jedna noć?” pitala je nesigurno. “Jedna noć.” Razmišljala je kratko, a zatim se uspravila. “OK. pristajem. Mogu podnijeti kampiranje na jednu noć. A ti,” nastavila je zapovjedački, 154 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“možeš podnijeti crnu kravatu na večeri prikupljanja sredstava za Povijesno Društvo. Tema je Veliki Gatsby.” “Crna kravata?” Pretvarao sam se da razmišljam. “Mislim da ne posjedujem tako nešto.” “Crna kravata znači da moraš obući smoking.” “Pa, jebeno sam siguran da takvo nešto nemam u ormaru.” Potapšala me po ruci. “Ja ću se pobrinuti za sve.” “Nema šanse. Ne idem na nikakve večere za prikupljanje sredstava.” “Uplašen da ću te gađati kolačićem?” Podižući svoj zglob, pretvarala se kao da cilja metu. Nasmijao sam se i otvorio vozačeva vrata. “Zaista bih to volio vidjeti.” Iskočila je iz kamioneta i sreli smo se kod stražnjeg dijela kamioneta i počeli ga istovariti. “Hajde, molim te? Bit će zabavno.” “Ne misliš to stvarno.” Sad se ona počela smijati. “Pa i ne baš. Ali ne mislim ni da će kampiranje biti zabavno.” Počeli smo hodati kroz mrak u pravcu šupe s rukama punim praznim kutijama i gajbama. “Zapravo, znaš što? Mislim da bi se zabavili na večeri za prikupljanje sredstava.” “O da? Zašto to misliš?” “Mislim da bi se mi zabavili bilo gdje.” Nasmiješio sam se, pitajući se tko bi se osjećao više kao netko tko se našao potpuno na pogrešnom mjestu—Margot u vreći za spavanje ili ja u smokingu? Bilo je zaista tijesno, ali mislim da bih ja pobijedio. Uz to, ja sam se osjećao ugodno provodeći vrijeme s njom samo zbog toga što će ovo, što god bilo među nama završiti kad ona ode. Nisam želio davati nikakva obećanja za bilo što poslije. “Žao mi je Margot. Ali ne.” Uzdahnula je. “Tako si nepravedan. Ja moram izaći iz svoje komforne zone zbog tebe, ali ti svoju nećeš da napustiš zbog mene?” “Ti ćeš napustiti svoju komfornu zonu zbog sebe. Namjeravam te naučiti vrijednim vještinama preživljavanja. Kao na primjer, kako zapaliti šibicu.” “I kad to treba da se desi?” “Da vidimo. Danas je srijeda, sutra večer ću čuvati Coopera, pa što kažeš na petak navečer?” “Dogovoreno. Treba li mi neka određena odjeća za kampiranje?” 155 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Stigli smo do šupe, i ja sam se počeo smijati dok sam otvarao vrata, zamišljajući je nacifranu od glave do pete u nekoj vrsti dizajnerskog odijela za kampiranje, komplet u bijelom. “Ne. Obuci bilo što. Ili nemoj obući ništa.” “Hej vas dvoje.” Poskočio sam i umalo ispustio ono što sam nosio. Moj nervni sistem je ubacio u veću brzinu. Georgia je hodala prema nama i nije nas namjeravala prestrašiti, ali mi je ipak trebao trenutak da počnem normalno disati. “Hej, Georgia.” Margot je pozdravila moju šogoricu, ali njen pogled je ostao na meni. “Kako je prošlo?” pitala je Georgia, s rukama gurnutim u stražnje džepove. Moje srce je i dalje prebrzo kucalo dok sam ulazio u šupu da složim kutije i gajbe uza zid. “Odlično,” rekla je Margot. “Stvarno sam se zabavila.” Sekundu kasnije osjetio sam njenu ruku na mojim leđima—bio je to kratki, ohrabrujući dodir. Nije ništa rekla, nije me čak ni pogledala, ali znao sam što mi želi poručiti... i cijenio sam to. “Jesi?” Georgia se nasmijala kad smo izašli. “Da. I imam hrpu ideja za tebe.” Hodali smo prema kamionetu i Georgia nas je slijedila. “Margot je prirodni talenat,” rekao sam joj. “Prodali smo sve što smo ponijeli.” “Stvarno? Vau!” “Da li ste uspjeli vidjeti kuću?” pitala je Margot. Georgia je odmahnula glavom. “Sutra u deset. Želiš li ići s nama?” “Voljela bih to!” Margot me pogledala. “Osim, ako sam Jacku potrebna za nešto.” Sranje, kako je slatka. Nasmiješio sam joj se. “Ne, možeš sutra dobiti slobodan dan.” Stigli smo do kamioneta i Georgia je provirila unutra . “Stvarno ste sve prodali danas, ha?” “Sve je to bilo zbog Margot,” rekao sam. “Kažem ti, ona ima neku magiju u svom osmijehu. Nitko joj ne može reći ne.” Margot je zablistala. “To je vrlo laskavo, ali ja sam samo prodala ono što ste vi uzgojili. To je prava magija.”
156 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Georgia je pogledala preko svog ramena u nas, i moje lice se zapalilo. Zašto sam rekao ono o njenom osmijehu? Sada Georgia vjerojatno sumnja nešto. “Hajde da završimo ovo.” Trudio sam se da zvučim poslovno, ali bio sam siguran da su se kotačići u glavi moje šogorice ozbiljno kotrljali. Bila je tiha ostatak vremena koliko nam je trebalo da istovarimo kamionet, a ona nikad nije bila tiha. “Pa, laku noć vas dvoje,” rekla je lepršavo kad smo završili s istovarom. “Hvala još jednom što se preuzeli tržnicu danas. Vidimo se sutra. O Jack, da li i dalje vrijedi dogovor da sutra večer čuvaš Coopera?” Kimnuo sam. “Aha.” “Odlično, hvala. Noć!” “Noć, Georgia,” odvratila je Margot. Čim smo ostali sami, pogledala me. “Ona zna.” “Tako izgleda.” “Da li je to u redu za tebe?” Trljajući stražnji dio vrata, razmišljao sam o tome na kratko. Nije mi toliko smetalo što Georgia zna, ali nisam želio da to kaže mojoj braći. Kakva bi to poslastica za njih bila. Sve bi uništili. Ali to nije bio Margotin problem. “Aha, ok sam. Georgia me kapira.” Kimnula je. “Čini se da je tako.” Stajali smo tako na trenutak dok nas je okružio zvuk cvrčaka i vjetra, koji je njihao obližnje breze. Usamljeni, noćni zvuci. Ali nisam želio biti sam noćas. Štoviše—nisam se želio rastati od nje. “Pa.” Prišao sam joj bliže. Nasmiješila se. “Pa.” “Što bi željela raditi?” “Iskreno? Stvarno mi treba tuširanje.” Podigao sam jednu obrvu. “Kakva koincidencija.” ZURIO SAM U KADU. “Ozbiljno? Kupka s mjehurićima? Mislim da se nisam kupao u kupki s mjehurićima trideset godina.” Navratili smo do kolibe—Margot je pričekala na trijemu—kako bih mogao uzeti čistu odjeću i zatim se vratili u njenu kućicu, gdje je kadu napunila s vrelom vodom i dodala kupku koja je stvorila pjenu i mjehuriće. Margot se cerekala. “Onda ti je vrijeme. Koliko imaš godina uopće?” “Trideset tri. Ti?” “Imat ću trideset sljedeći mjesec.” 157 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“I još uvijek se kupaš u kupkama s pjenušavim mjehurićima?” “Kad god je to moguće. I nigdje ne putujem bez moje pjenušave kupke.” Uvukla je zrak, sklapajući oči. “Zar ne miriši prekrasno?” Namirisao sam miris lavande. “Moram priznati da si u pravu.” “Vidiš? Malo luksuza je nekad lijepo.” Izgledala je zadovoljna sobom. Skinuli smo našu odjeću i Margot je ušla u kadu, ostavljajući me stojim i zurim u kadu. “Nema šanse da mogu stati unutra zajedno s tobom.” “Ima.” Pomaknula se prema stražnjem dijelu kade, pogledala prema meni i razbila nekoliko mjehurića. “Dođi da se igramo.” Nekako sam uspio ući u kadu bez padanja i proveli smo narednih pet minuta trljajući se i sapunajući nekim fensi gelom za tuširanje koji je također donijela od kuće. Mirisao je divno, baš poput njene kože, ali nisam mogao odoljeti da je ne zadirkujem. “Sutra ću mirisati kao djevojčica. Što se desilo sa običnim starim muškim sapunom?” Namrštila se. “Obični sapun nije dobar za tvoju kožu.” “Oo.” Počeo sam da perem kosu sa gelom za tuširanje, a ona me promatrala šokirano. “Jack! To nije šampon!” “U čemu je razlika? Bitno je da pjeni. Siguran sam da će mi kosa biti čista.” Posegnula je za flašicom na rubu kade. “Isperi to. Ja ću ti oprati kosu.” Zakolutao sam očima, ali sam je pustio da mi opere kosu sa njenim fensi šamponom, koji iskreno nije čak ni zapjenio onako kao što to čini ono jeftino sranje koje mi stoji u tuš kabini. To sam joj i rekao. Uzdišući s pretjeranom strpljivošću, počela mi je masirati vlasište. “To je zato što je tvoj jeftini šampon pun kemikalija koji se zovu sulfati i koji je zaslužan za to pjenjenje. Iskreno, iznenadio si me Jack. Znaš sve o izbjegavanju kemikalija u hrani, ali ne obraćaš pažnju na njih kad je riječ o tvojoj koži i kosi?” Jedva sam mogao progovoriti, osjećaj njenih prstiju na mojoj glavi je bio tako jebeno dobar. Svaki nervni završetak u mom tijelu se trznuo, dok se moj kurac počeo dizati. Možda sam čak i zastenjao. “OK, okreni se i nagni glavu unazad.” Morao sam ustati da bi se mogao okrenuti i ona se počela kikotati. “Što?” 158 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Tvoj…” Pokazala je na moj kurac, koji je bio uperen direktno prema njoj i prekriven pjenušavim bijelim balončićima. “Tako smiješno izgleda.” Stavio sam ruke na kukove. “Zaboga Margot. Možeš reći riječ kurac. Samo nemoj govoriti da izgleda smiješno.” “Žao mi je,” rekla je, nekontrolirano se smijući. “Ali te jednostavno takvog nikad nisam mogla ni zamisliti—stojiš u mojoj kadi, potpuno prekriven mojom lavanda pjenom sa poludignutim—o, Bože.” Odmahnula je glavom i pokušala se sabrati dok sam zurio u nju. “Sjetit ću se ovoga kada budemo u dubokoj šumi.” Okrenuo sam se i ponovo sjeo, te nagnuo glavu unazad. “Ne! Žao mi je. Nemoj me mučiti u šumi.” Iskoristila je posudu da polijeva moju glavu vodom, ispirajući šampon. “Eto ga. Sada ustani ponovo.” “Zašto? Da bi mi se opet mogla smijati?” Ali, ustao sam i pogledao je, vodeći ovaj put računa da nikakva pjena nije ostala na mom kurcu. “Ne.” Spuštajući se na koljena, krenula je rukama milovati moje noge. “Žao mi je.” Poljubila je moju desnu butinu. “Tvoj kurac nije smiješan.” Poljubila je lijevu butinu. “On je vrlo ozbiljan.” Poljubila je vrh mog kurca, koji je poskočio kao da joj je htio uzvratiti poljubac. “I savršen.” Prestao sam disati kao sam osjetio njen jezik—nježno, slatko lizanje prouzrokovalo je da mi utroba zadrhti, a noge zategnu. Bio sam potpuno tvrd u sekundi i ona je prelazila jezikom od kraja do vrha. Dobri, jebeni Bože, prošlo je tako dugo vremena... Pogledao sam dole u nju i vidio je kako me gleda sa osmijehom, tim zločestim malim osmijehom, koji se uvijek pokazao kao moja propast. “Na mene je red.” “Tvoj red za što?” Shvatio sam kad me uzela u ruke, usmjeravajući me prema svojim ustima. “Da te kušam.” Zavrtjela je svoj jezik oko samog vrha. “Da te dovedem do ludila.” Uzela je glavić među svoje usne i nježno sisala. “Da te natjeram svojim ustima da svršiš.” Zastenjao sam kad su se njene usne počele spuštati niz moj kurac, i dok je pola njegove dužine nestajalo u njenim ustima, prije nego se vratila istim putem. Onda je to učinila opet, i opet, nikad ne sisajući previše čvrsto, nikad se ne krećući previše brzo, bez da je ispustila ikakav zvuk. 159 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Osjećaj njenog jezika na meni je bio nevjerojatan, njena usta su bila vrela i mokra i sviđao mi se način kako je držala ruke na onom dijelu, koji nije uspjela obuhvatiti ustima, ali Margot mi je upravo pružala najpristojnije pušenje ikad. Suprotno onome kako se kretala tokom seksa, skoro je izgledalo kao da je uplašena da me ne povrijedi. Djevojka poput Margot vjerojatno ovo nije baš tako često radila. Možda joj se ovo nije ni sviđalo, možda je to radila samo da mi ugodi. Pa, sranje—što da radim sada? Moje ruke su skliznule u njenu kosu i prisilio sam se da zadržim kontrolu, da se suzdržim, ali svaki moj instinkt je želio preuzeti kontrolu. Ne, seronjo! Pusti nju da bude glavna! Samo zbog toga što voli grub seks ne znači da želi da se uguši s tvojim kurcem. O jebemu, sad sam razmišljao o tome. Moram sam se smiriti. Pustio sam njenu glavu, zurio u strop i brojao do deset. Ona je znala što sam radio. “Jack,” otezala je riječi. “Da li se ti to suzdržavaš?” Pogledao sam dole prema njoj i vidio te plave oči kako su se zagledale u mene optužujući me, dok je zaigrano trljala vrh mog kurca svojim usnama. Koža joj je bila mokra, a bradavice tvrde. Jebemu, bila je prekrasna. I slatka. Što je koji kurac bilo sa mnom kad sam je želio daviti kurcem? Jesam li životinja? “Ne želim te povrijediti.” “Nećeš.” “Ne želiš znati što ti u ovom trenutku želim uraditi.” “Reci mi.” Zastenjao sam, znajući da sam bio nesposoban da joj kažem ne. “Nauči me, Jack.” Njeni obrazi su se zacrvenili, dok je pozicionirala svoje ruke na mojim butinama. “Nemam baš puno iskustva u ovome, ali želim naučiti. Želim učiniti da se osjećaš dobro. Reci mi što da radim. Reci mi što želiš.” Progutao sam teško. Učvrstio svoje šake u njenoj kosi. “Otvori usta.” Otvorila je usta i ugurao sam ga unutra, što sam dublje mogao. “Želim tvoja usta toliko puna mog kurca da ne možeš disati.” Skočila je kad sam dodirnuo stražnji dio njenog grla i pomislio sam da se željela povući. Ali nije. Omotala je prste oko mog kurca i pogledala me, čekajući. 160 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Dobra djevojčica. Sada me slušaj. Želim da prestaneš biti tako jebeno pristojna. Koristi svoje ruke. Uneredi se. Pravi zvukove. Zaboravi da si kraljica maturalnog plesa i sisaj me poput pohlepne male drolje ispod školskih tribina. Kapiraš?” Kapirala je. O moj jebeni Bože, kapirala je. Obradila me poput porno zvijezde. Pet minuta kasnije, svršio sam tako žestoko da sam vidio rađanje novih galaksija na njenom stropu i pomislio da bi moje tijelo moglo odletjeti u svemir poput rakete, dok je ona željno progutala svaku kap. “Pa,” rekla je, teško dišući. “Da li je ovo bilo dovoljno pohlepno za tebe?” Posegnuo sam ispod njenih ruku i podignuo je da sjedne na rub kade. Zatim sam se spustio na koljena i raširio njene noge. “Jebeno da, bilo je.” Spuštajući svoju glavu među njene butine, pomilovao sam jezikom njen klitoris. “Ali, ja upravo postajem još pohlepniji.”
Naš svet knjiga
161 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dvadeset šesto poglavlje Jack “PRIČAJ MI O NJIMA.” Margotine ruke prešle su preko mojih tetovaža i poslale drhtaj niz moju kičmu. Bili smo u kadi već sigurno sat vremena. Pjena i mjehurići su nestali, a voda čak više nije bila ni topla. Ali ja nisam bio voljan izaći. Večeras nije padala kiša. Nisam imao razloga da ostanem. “To su lastavice,” rekao sam. “Mogu li ih pogledati?” Okrenuo sam se i sjeo tako da su moja leđa bila izložena. “To su dvije.” Prstom je slijedila obrise tetovaža. “Dvije ture dužnosti.” “Ah. Jesu li ti donijele sreću?” Sklopio sam oči. Čuo pucnje. Vidio tijela na prednjem sjedištu. Namirisao krv. Teško gutajući, stisnuo sam stomak i otjerao ružne uspomene iz mojih misli. Ovdje i sada. Ovdje i sada. Ovdje i sada. “Napravio sam ih tek kad sam se vratio.” “Dakle, one su bile više kao simbol okončanog putovanja, nego amajlija za sreću?” “Nešto tako.” “Je li ti drago što si to uradio? Mislim što si se pridružio vojsci?” “I sam sebi sam postavio to pitanje mnogo puta. I pretpostavljam da jest. Mislim, da moram ponovo odlučiti o tome, siguran sam da bih donio istu odluku.” “Ti si jedina osoba mojih godina za koju znam da je bila u vojsci.” Pogledao sam je preko ramena. “Ozbiljno?” “Aha. Mislim da je netko s fakulteta iz moje generacija otišao na Naval Akademiju, ali nikad nisam osobno upoznala pravog vojnika, osim ako ne brojiš veterane Drugog svjetskog rata.” “Vau.” Njen život je tako drugačiji od mog. Tako drugačiji. Poljubila je lopaticu mog ramena. “Nikad nisam upoznala nekog tako hrabrog poput tebe.” Frknuo sam, ali mi se kompliment sviđao. “Hvala.” 162 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Ili nekog tko radi tako teško ili zna tako puno o stvarima o kojima ja ništa ne znam.” “Ili nekoga čije ruke su prljave poput mojih svakog dana. Kladim se da većina ljudi koje ti poznaješ nose odijela na posao. Uglancane sjajne cipele. I uredne frizure.” Posjeduju brodove, golf klubove i portfelji dionica. Bilo je teško ne uspoređivati se s tim tipovima. “Hej.” Bocnula me u leđa. “Meni se sviđa što ti se ruke uprljaju svaki dan.” Nisam joj baš vjerovao. “A da?” “Da. To te čini drugačijim od onih muškaraca koje ja poznajem. Isto je i s tvojim tetovažama.” Uzdišući, omotala je svoje ruke oko mog vrata i naslonila se na rub kade, povlačeći me sa sobom. “Ja nemam tetovažu.” Moja leđa odmarala su na njenim grudima, a moja glava u pregibu njenog vrata. Napetost je napustila moje mišiće. Kad bar ne bih nikada morao napustiti ovu kadu. “Mislim da ih ne bi ni htjela.” “Zašto ne?” “Jednostavno ne djeluješ kao djevojka koja bi uradila tetovaže.” “I nisam,” rekla je nakon kraće pauze. “U pravu si. Iskreno, mislim da mogu biti prelijepe, ali djeluju jako egzotične i zabranjene su mi. One su nešto za ljude koji su hrabriji od mene.” “Zašto? Bojiš li se da ćete boljeti?” “Ne, ne baš. Više se bojim toga što bi ljudi mislili o meni.” “Jebeš ljude.” Uzdahnula je. “Muffy bi umrla.” “Ne, Margot. Ne bi.” “Možda ne. Ali bi mislila da sam poludjela.” “Neka misli. Nemoj trošiti svoj život brinući se što drugi ljudi misle o tebi, Margot. Takva vrsta straha je poput kaveza—zarobit će te zauvijek, ako ne budeš oprezna.” Nije odmah uzvratila. Zatim je postavila pitanje. “Čega se ti bojiš?” Nisam odgovorio, jer sam znao da ću reći previše. Bila je previše nježna, previše slatka i topla večeras. Bilo bi tako lako reći joj stvari koje nije trebala čuti, jer bi bilo previše sebično od mene da otkrijem stvari samo da bih s njom mogao podijeliti teret moje istine. Ona bi me samo pokušala uvjeriti da ja nisam monstrum kakav mislim da jesam, isto kao što je i Steph radila. Ali bio bi tako dobar osjećaj da joj se povjerim. 163 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Vjerojatno ničeg, a?” Stisnula se uz mene. “Ti si veliki, jaki vojnik. Ne bojiš se ničega.” Progovorio sam, prije nego što sam razmislio. “Bojim se da ću postati neprepoznatljiv.” Pauza. “Kako to misliš?” “Ništa,” rekao sam brzo. Što sam to do đavola radio? Čak sam pokušao i ustati, ali ona me je zadržala na mjestu, omotavajući svoje noge oko mene. “Što bi te učinilo neprepoznatljivim, Jack?” Izdišući, dozvolio sam sebi da se predam, samo malo. Samo ovaj put. “Da pustim.” “Što?” “Moju prošlost.” “Ne moraš da pustiš svoju prošlost—ona će uvijek biti dio tebe. Ali nemoj dozvoliti da te zarobi ili sprječava da nastaviš dalje.” Ona nije znala, nije razumjela. “Hej.” Stisnula se uz mene opet. “Pričaj sa mnom.” Bože pomozi mi, želio sam. Moje tajne su pritiskale moje srce toliko snažno, da sam mislio da će te tajne naglo otvoriti moje grudi i iskočiti van. Želio sam priznati svoju krivnju. Otvoriti rane. Krvariti za nju. Iskušenje me je pobijedilo. “Nesreća. Bila je to moja krivica.” “Ne razumijem.” Pokušao sam progutati, ali nisam mogao. “Stephina nesreća.” “O čemu ti pričaš? Nisi ti vozio auto koje ju je udarilo.” “Ne. Ali… postojao je i jedan drugi auto.” Moj glas je bio slab, a tijelo mi je počelo drhtati. “Prije nekoliko godina. U Iraku.” Margotina ruka počela je trljati moje grudi sporim, umirujućim krugovima. “Slušam te. Pričaj mi.” Moje grlo je bilo suho i stisnuto, ali priča je našla svoj put van. “Moj konvoj se kretao kroz zemlju i stali smo da se odmorimo. Nas trojica smo odredili mjesto i postavili kontrolnu točku. Auta su tada upotrebljavana kao kotrljajuće bombe i zato smo morali zaustaviti bilo koji auto, koji bi mogao ugroziti zonu gdje se vojnici odmaraju.” Zadrhtala je, kao da je znala što dolazi. Pritisnula je usnama moju glavu. “Imali smo znakove na perzijskom jeziku kojima smo upućivali vozače da stanu. Ako vozilo ne bi stalo, ispalili bi nekoliko hitaca upozorenja na razdaljini od šesto metara. Rijetko se dešavalo da bi vozila 164 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
pokušala proći, osim u slučajevima kad su nosili improvizirane eksplozivne naprave. Ali jedne noći…” Zastao sam. U mojoj glavi je vrištao glas da prestanem pričati, ali nisam mogao. Svaka riječ koja je izlazila iz mojih usta, oslobađala je neki pritisak u meni. Morao sam sve izbaciti van. “I jedne noći netko nije stao?” poticala me je. “Da li je bila bomba u autu?” Odmahnuo sam glavom, gutajući knedlu koja je prijetila da će me ugušiti. “Ne. Ali je moguće da je vozač pomislio da je pucnjava došla s leđa, jer je auto ubrzao čim su ispaljeni. Tako da sam pucao direktno u vozilo. Čak nisam ni zastao.” “Naravno da nisi.” Zvuk njenog glasa bio je čvrst. “Jack, nitko te nikad ne bi krivio. Radio si svoj posao i zaštitio ljude.” “Čak nisam ni vidio tko je bio u vozilu sve do idućeg jutra kad smo napuštali našu poziciju.” Moje oči su se napunile suzama. Ona je bila potpuno mirna. “I?” “Vozač je bila žena. I s njom je bilo troje djece.” “O moj Bože.” “Njih troje.” Moj glas je pukao i suze su počele kapati iz mojih sklopljenih očiju. “O, Jack.” Margotin glas se također rasprsnuo. Stisnula me jako. “To je moralo biti strašno za tebe.” Udahnuo sam, vraćajući kontrolu. “Znaš što? Nije bilo. Jedva da sam i registrirao. Sjećam se da sam se tada ponosio onim što sam morao uraditi.” Osjećao sam gorčinu od tih riječi. “Kasnije, kad sam se vratio kući, tek tad me udarilo što sam uradio. Bio sam poput olupine. Nisam bio u stanju da razgovaram, nisam se osjećao sigurno, nisam se mogao natjerati da se osjećam normalno. Svake minute sam čekao na odmazdu. Bio sam siguran da nema načine da ono što sam uradio prođe nekažnjeno. Ja sam želio odmazdu. Umalo da se desi da je sam izvršim.” Zagrlila me još čvršće i ja sam osjetio drhtaje njenog tijela dok je plakala. Poljubila je moja ramena, glavu i vrat. Milovala me je po prsima i stomaku kao da se mora uvjeriti da sam još uvijek ovdje. “Tako mi je žao. I tako mi je drago da si ovdje. I nisi učinio ništa pogrešno.” Nisam zaslužio njeno suosjećanje, niti njene suze. “Da li znaš koliko sam jebenih noćnih mora imao zbog te žene?” Pritisnuo sam svoj palac i kažiprst na kapke. “Stoji direktno ispred mene 165 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
i ja je preklinjem i preklinjem da stane, ali ona to ne čini. Budio sam se vriskajući i drhteći.” “Da li još uvijek imaš te noćne more?” “Ponekad. Jedno vrijeme je bilo bolje, nakon što sam bio kod liječnika. Počeo sam piti tablete od kojih sam zaboravljao što sam sanjao i više me nije bilo toliko strah da spavam. Ali prestao sam ih uzimati poslije Stephine nesreće.” “Zašto?” “Jer sam ja bio kriv.” Suočio sam se s istinom koja me je mučila, ponavljajući riječi koje su me proganjale. “‘Ono što je on učinio, treba biti učinjeno i njemu.’” “Ne, Jack. Nisi ti kriv.” Šmrcnula je i uspravila se. “Ono što si uradio je spasilo živote i nema nikakve veze sa Stephinom nesrećom. Nisi ti odgovoran za to.” Sklopio sam oči. “To je jedini objašnjenje u kojem vidim smisao.” “Nitko nikad ne može naći smisao u tragediji poput te.” “Ponekad sanjam taj događaj i u mom snu, vozač je Steph,” prišaptao sam. “U mojoj podsvijesti, ta dva događaja su zauvijek povezana.” Nježno me je ljuljala, a njene riječi su bile isprekidane tihim jecajima. “To nije bila Steph, Jack. Ona je bila ljubav tvog života i nikad joj ne bi naudio. Ti si je učinio sretnom.” “To sam i želio. Bože, to sam i želio.” “I jesi. I da je ovdje sada, sigurna sam da bi ti rekla ovo isto što sam ti ja rekla—nije tvoja krivnja.” Znao sam da je upravu—Steph bi to rekla, kao što je to učinila u mojim mislima već hiljadu puta. Ali joj jednostavno nisam mogao povjerovati. “I vjerojatno bi se naljutila zbog toga što kriviš sebe,” nastavila je Margot. “Ona bi željela da oprostiš sam sebi tako da opet možeš biti sretan. Ne misliš li tako? ” Naravno da bi. Stajala bi ispred mene i raspravljala se sa mnom kao što je to uvijek i činila. Ali opraštanje sebi bi značilo da dajem sebi dozvolu da nastavljam dalje, da budem sretan iako nisam zaslužio. Nikad neću ponoviti tu grešku ponovo. “Ne mogu.” Ljuljala me opet, ruku omotanih oko mene, usana pritisnutih na moju kožu. Kad je progovorila, njen glas je bio nježan. “Da li si ikad ikome ispričao o ovome?” 166 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Oklijevao sam. “Steph i moj terapeut su znali za Irak. Ali nikad, prije tebe, nisam razgovarao s nekim o tome da se smatram odgovornim za njenu nesreću.” Pustila je da joj se to slegne u glavi—oboje smo. Upravo sam s njom podijelio dio mene koji nisam podijelio ni s jednom živom dušom. Nisam čak bio siguran zašto joj toliko vjerujem, ali jesam. Ponovo sam zaključio da to ima veze s njenim privremenim boravkom u mom životu. To me oslobađalo da budem svoj u njenoj blizini. “Voljela bih kad bi postojalo nešto što bih mogla učiniti za tebe,” rekla je. Izdahnuo sam. Istina je izašla van. I dok se zbog toga nisam osjećao bolje ili pun nade, ipak sam se osjećao manje usamljeno. Spustio sam svoje ruke na njene. “Ovdje si. I saslušala si me. To je nešto.” “Ovdje sam. I drago mi je da si mi rekao.” “I meni isto.” Bilo je zapanjujuće kad sam shvatio da sam to i mislio. Nisam namjeravao otkriti toliko puno o sebi, ali prošlo je tako mnogo vremena otkad sam zadnji put osjećao ovu vrstu bliskosti s nekim, i to ona koja vas natjera da podijelite sve svoje tajne. Uzdahnula je i naslonila se natrag. “Hoćeš da čuješ nešto smiješno?” “Svakako.” “Jedini razlog zašto sam prihvatila ovaj posao jest što me majka natjerala da napustim grad nakon onog incidenta bacanja kolačića.” Podignuo sam vrat tako da bih mogao vidjeti njeno lice. “Molim?” “Istina je. Morala sam napustiti grad dok se tračevi ne utišaju.” “Isuse. I jesu li?” “Da. Zvala je jučer i rekla da mogu opet pomoliti svoje lice u gradu.” “Zato si namjeravala jučer otići ha?” “Da.” Bože, bilo mi je drago što nije. “Ali i dalje si ovdje.” “I dalje sam ovdje ” šapnula je. Poljubio sam je i osjetio kako njeni prsti miluju moju vilicu. Njene usne su bile tople i meke i imale su ukus lavande i ništa više nisam želio nego da živim u tom poljupcu zauvijek, da ga zarobim ispod stakla i ostanem unutra, odsječen od svih uspomena koje su me proganjale i budućnosti koja se nikad neće desiti. Želio sam to tako jako, da nisam ostao preko noći.
167 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dvadeset sedmo poglavlje Margot SLIJEDEĆE JUTRO sam nešto prije deset sati krenula prema kući Petea i Georgie. Nisam dobro spavala, pa sam se osjećala pomalo pijano dok sam izlazila iz kućice, ali osjećaj sunca na mojim rukama učinio je da se osjećam bolje. Udišući duboko, nadala sam se da će me svjež zrak probuditi, kad već tri šalice kave to nisu učinile. Miris stajskog gnojiva me zapuhnuo i naborala sam nos. Da li je to gnojivo? Uh, kako su se ljudi koji žive u blizini farmi navikli na ovaj miris? To je jedna od stvari koja mi neće nedostajati kad odem kući. Ali postojalo je nešto što će mi nedostajati—biti s Jackom. Posljednja 24 sata su bili nevjerojatni. Nešto se promijenilo između nas. Ono što smo podijelili više nije izgledalo kao beznačajna mala avantura. Osjećala sam bliskost s njim. Potrebu da ga zaštitim, I bila sam ponosna na njega. Bila sam fascinirana njime i načinom kako sam se zbog njega osjećala. Padala sam na njega tako brzo da je sve oko mene bilo mutno. Bilo je zapanjujuće. Nismo čak ni bili u vezi! U prošlosti mi je trebalo vremena da razvijem osjećanja za nekog. I ti osjećaji su proizlazili iz činjenice što sam provodila vrijeme s nekim uživajući u našim zajedničkim interesima, radije nego u intenzivnoj fizičkoj privlačnosti. Za Boga miloga, trebalo mi je šest mjeseci da spavam s Trippom! A nikad u životu nisam imala seks na jednu noć, a kamoli produženi festival jebačine s nekim tko nije moj dečko. Nikad nisam imala produženi festival jebačine, točka! A prošla noć je bila nevjerojatna. Još uvijek sam ga mogla čuti kako mi govori da se ponašam kao pohlepna mala drolja—da li je bilo grozno što me je to užasno napalilo? Kako je znao da je to ono što mi je potrebno—odobrenje da se tako ponašam s upaljenim svjetlima, dok me on promatra? To je ono što me činilo nervoznom. Prije toga smo uvijek bili u mraku, pa puštanje one druge strane mene da preuzme kontrolu nije izgledalo tako zastrašujuće. U početku sam imala tremu, posebno jer nisam imala posebnog iskustva s oralnim seksom. Ali željela sam to učiniti za njega. Željela sam da se osjeća dobro, na svaki mogući način. 168 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
I stvari koje je on činio meni… Prestala sam hodati na kratko. Spustila ruku na moj stomak. Hvatala zrak. Sve s Jackom je bilo drugačije. Sada sam znala o čemu je Jaime pričala kad je spominjala stvari poput fizičke privlačnosti od koje ti staje pamet. I nakon što sam je iskusila, nisam je htjela pustiti. Nije to bila samo fizička stvar. Ne više. Razmišljala sam o tome kako mi se otvorio sinoć, dijeleći sa mnom nešto što ni sa kim ranije nije, puštajući suze preda mnom, čineći sebe ranjivim… Bože, samo sam ga željela držati, ljubiti ga, plakati zbog njega, učiniti da sve izgleda bolje, usrećiti ga. Ali kako? Nadala sam se da će ostati preko noći, posebno jer je rekao da je spavao dobro u mom krevetu prošle noći, ali nisam ga htjela pritiskati. Pitala sam, rekao je ne i pustila sam. Otkrio mi je toliko toga o sebi, da je vjerojatno trebao netko vrijeme na samo da obradi to sve. Imala sam razumijevanja za to, a i naučila sam da ne stišćem previše njegove tipke na taj način—pukao bi i povukao se kad bi se pokušala previše približiti, skoro poput plašljivog konja. Nakon što sam ga poljubila za laku noć, zagrlila sam jastuk na kojem je spavao noć prije. San mi je izmicao satima, a provela sam ih tako što sam ponovo u mislima proživljavala svaki trenutak dana i večeri, mučeći se da zadržim svoje osjećaje pod kontrolom i gušeći se svaki put kad sam razmišljala o onome što mi je povjerio. Do jutra sam se suočila s istinom. Osjećala sam nešto za njega i nisam željela da ovo završi. Željela sam da postoji način da uspijemo. Da li je to bilo van svake rasprave? Ljudi su stalno vodili veze na daljinu, zar ne? Dva sata udaljenosti je praktično ništa! Većinu vremena mogla sam raditi i izvan ureda, a i sviđao mi se ovaj mali grad. Istina je da nije imao dućane s dizajnerskom odjećom, restorane s tri zvjezdice ili glamurozne salone, ali Glavna ulica je bila šarmantna, na plaži nije bilo gužve, a farme su bile prelijepe. Čak bih mogla opet početi jahati! Biti u blizini konja neki dan, podsjetilo me je koliko jako mi je to nedostajalo. Dok sam čekala da se promet na glavnom putu raščisti kako bi mogla prijeći, razmišljala sam o puno većem problemu od distance: Jack se nije htio opet ženiti. Nije mislio da opet nekog može voljeti. Nije htio pustiti svoju prošlosti. Dio mene je pomislio da sam luda što se uopće brinem o 169 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
vjenčanju, budući da tipa poznajem manje od sedam dana, ali drugi dio mene je inzistirao. Vidi kako su stvari postale intenzivne između nas nakon samo pet dana. Što ako bi ušli u vezu i stvari nastavile ići dobrim putem? Jesam li stvarno željela investirati vrijeme, energiju i osjećaje u nekoga tko na kraju nije želio isto što i ja? A i skoro mi je trideset—nisam željela toliko dugo čekati da osnujem obitelj. Ako za takvo nešto nije bilo šanse, koja je onda svrha toga? Dok sam žurila da prođem obje trake puta i krenula prema prilazu Peteove i Georgiene kuće, vidjela sam pred sobom Jackov vjenčani prsten, čula njegov glas u glavi. Znam što sam imao. I takvo nešto se ne dešava dva puta. Moje srce se stisnulo. Kako da se na kugli zemaljskoj uopće tome suprotstavim? JACK JE BIO U PRAVU vezano za Oliver kući na mnoge načine— mnogo rada je bilo potrebno, uključujući novi krov, ali i Brad je također bio u pravu. Kao sve stare građevinske ljepotice, imala je odlične temelje ispod sloja prašine, plijesni, oguljenih tapeta i boje, smrdljivog tepiha i truleži. Trebat će vremena, novca i ljubavi, ali mogla se obnoviti. Georgia je bila van sebe dok smo šetali nazad. “Znala sam. Znala sam da će mi se jako svidjeti.” Brad i Pete su hodali ispred nas, a Cooper je bio u tatinom naručju. Nasmiješila sam joj se. “Moglo bi biti divno. I tako lako se može izbiti stražnji zid kuhinje i na taj način ćemo je proširiti.” “Pete i ja smo razgovarali o tome da uz restoran napravimo i Krevet&Doručak,” rekla je. “K & D, divna ideja! I u cijelosti ima smisla ukoliko ćete organizirati vjenčanja na imanju.” “Točno. I ako izbijemo stražnji zid da proširimo kuhinju, mogli bi iznad smjestiti stambeni prostor za nas. To bi nam ostavilo pet spavaćih soba za goste u starom dijelu kuće.” Njen entuzijazam je bilo zarazan i primijetila sam da sam puna neke nove energije. “Da! O, Georgia, to je savršeno. Samo zamisli uređivanje ove kuće—mogla bi biti prelijepa.” “Znam!” Oči su joj zasvjetlucale. “Antikni kreveti, veliki stari stol u prostoriji za večeranje, staromodno posuđe i komadi srebra…” Zatim je uzdahnula. “Ali za to je potreban novac. A mi ga nemamo.” 170 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Što misliš o tome da prodate trenutnu kuću?” pitala sam. Georgia je odmahnula glavom. “Ne bi mogli. Ona je vlasništvo obitelji već jako dugo. Uz to je pod hipotekom zajedno s farmom, koja u jednakim dijelovima pripada Peteu, Bradu i Jacku. Novac od eventualne prodaje tehnički bi se dijelio na njih trojicu.” “Da li bi se Jack uselio u nju, ako vi odete?” Pitala sam se što je radio to jutro i da li je razmišljao prošlu noć kao što sam to ja činila. “Možda bi otkupio vaš dio.” “Ne vjerujem. Nema potreban novac, a i obožava tu prokletu kolibu.” “Čovjek bi pomislio da bi napustio tu kolibu, ako mu se pruži prilika. Zar uspomene tamo nisu bolne?” Čim sam to rekla, shvatila sam da nije važno—ostanak u kabini je bio jedan od načina da spriječi ostavljanje prošlosti iza sebe. “Da.” Uzdahnula je dok smo stigli do puteljka koji je vodio do njihovog prednjeg trijema. Ostali su već ušli u kuću. “On me ponekad zbunjuje, znaš? Način kako odbija krenuti dalje? On bira da bude nesretan i ja ne znam zašto.” Spustila sam pogled. Ja znam zašto, ali Jack mi je vjerovao u vezi svojih osjećanja. Nisam ga mogla izdati. “Mislim, Stephina odjeća je i dalje u ormaru.” Udahnula sam i ponovo srela njen pogled. To je bio detalj koji nije spomenuo. “Vau.” Odmahnula je glavom. “Ponudila sam mu da toliko puta da je sklonim, ali on ne dozvoljava nikome da je takne.” “Bože, to je tako tužno.” Rukom sam pokrila svoje srce. “Kako može živjeti tako?” “On kaže da je to ono što on želi. I kad god netko od nas pokuša pomoći, istrese sav svoj gnjev.” “Da, čini to,” složila sam se, sjećajući se kako je jučer na tržnici pukao. “Ali teško je ne pokušati, jer kad ga uspiješ upoznati, onda vidiš koliko je tužan. I želiš pomoći.” Georgia me je promatrala na trenutak. “Reći ću ti ovo. On je drugačiji otkad si ti tu. Bolje je.” “Ja?” Zakolutala je očima. “Da. Vas dvoje ste bili poput dva gugutajuća tinejdžera sinoć kad ste se vratili. Nemojmo se praviti da tu nema ničega.” 171 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Što bi tu moglo biti?” Pokušala sam se praviti blesava, ali ispalo je tako izvještačeno. Georgia se nasmijala. “Ne znam što je točno to što radite, ali nikad moj osmijeh nije nazvao magičnim. Nisam ga ovakvog vidjela već godinama. Stvarno je šteta je što živiš tako daleko.” “Aha.” Mršteći se, igrala sam se s repom pletenice preko jednog ramena. “U svakom slučaju ne znam da li bi to učinilo ikakvu razliku. Mislim, da li ikad ide na sastanke?” “Nikad,” priznala je. “A meni je rekao neku noć da se više nikad neće oženiti. Ne želi obitelj.” “Aha, to i nama također govori svaki put kada predložimo da izađe s nekim. Tužno je, jer bi bio tako divan otac. A i još uvijek je mlad.” Izdišući, pustila sam ruke da padnu sa strane. Pokušala sam sakriti svoje razočarenje izgovarajući laž. “O, u svakom slučaju mislim da svakako nisam njegov tip, a ni on u stvari nije moj.” “O, pa ne znam,” rekla je vedro. “Mislim da bi vas dvoje bili dobri zajedno. I ponekad se suprotnosti privlače, zar ne? Možda ti možeš promijeniti njegovo mišljenje.” Nasmiješila sam se. Suprotnosti se privlače, svakako, ali privlačnost nije bila naš problem. Imali smo je i više nego dovoljno. Naš problem je bio što je ta privlačnost postajala snažnija. Približavala nas je jedno drugom. Činila je da osjećam sa svojim srcem, a ne samo sa svojim tijelom. Ali on nije bio zainteresiran za moje srce. GEORGIA i ja čavrljali smo još malo o njihovom brendu i strategijama u vezi sa društvenim medijima koje sam pripremila za njih i bilo mi je drago čuti da su kontaktirali dizajnera za web stranice, te da su već popunili inicijalni upitnik. Ponovo me zamolila da im pošaljem račun za moje usluge, ali ja sam pristojno odbila. “Trebat će ti svaki dodatni dolar, a kupnju te kuće,” rekla sam joj. “Smatraj to mojom donacijom.” Zagrlila me je i ušla u kuću da razgovara sa Peteom i Bradom. Vjerojatno će i Jack biti uključen u diskusiju, ali nije došao da vidi kuću. Nadala sam se da će biti razuman u vezi s temom kupovine.
172 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Također sam se nadala da ću ga vidjeti danas. Nismo ništa planirali, ali upisao je moj broj u svoj telefon, prije nego je otišao prošle noći. Možda će nazvati. U međuvremenu, nisam htjela sjediti i ne raditi ništa, jer bi to značilo da ću trošiti vrijeme izjedajući se oko njega. Umjesto toga, istraživala sam neke svoje ideje vezano za njihov štand na tržnici, a zatim otišla u najbližu trgovinu alata i opreme da pribavim sve što mi je potrebno. Navratila sam i u trgovinu hrane, kupujući namirnice za sljedeći nekoliko dana. Kad sam ugledala krumpir, opet sam se pitala kako se to priprema dvostruko pečeni i napravila mentalnu bilješku da to provjerim. Možda bi mogla ići na neki tečaj za kuhanje ili tako nešto—to bi zasigurno bio još jedan izlazak iz komforne zone. Naučiti kuhati. Ponovo početi jahati. Počela sam praviti mentalnu listu stvari koje bi mogla raditi da malo promijenim svoj život, da budem sretnija i ispunjenija. Da prestanem biti opsjednuta svojim tridesetim rođendanom. Uključiti se u 'pravda za hranu' pokret. Pojela sam sendvič sa kikiriki puterom za ručak, a zatim provela rano popodne radeći na izgledu njihovog branda i razmišljajući o mogućim rješenjima za Peteov i Georgin novčani problem. Možda mali poslovni kredit? Ali moje znanje o procesu dobitka kredita je bilo ravno nuli, budući da mi nikad nije bilo potrebno da ga podignem. Baš kad sam printala cjenik, moje telefon se oglasio s porukom. Hej ti. Jack je. Želiš se naći s Cooperom i sa mnom u parku? Podigla sam telefon, cereći se blesavo. Naravno. Kada? Dvadeset minuta? To je bilo savršeno—taman sam imala vremena da završim ono što sam radila. Vidimo se! Spustila sam telefon i pjevušila neku melodiju dok sam završavala listu. Podigla sam je da se uvjerim da je napisano bilo čitko i uredno. Kad sam bila zadovoljna, brzo sam sve sklonila u stranu, oprala zube i popravila svoju šminku. U zadnji tren sam odlučila da obrišem ruž sa usana i zamijenim ga balzamom za usne od meda. Izgledalo je prirodnije, a imalo je i bolji okus. Dok sam šetala prema parku, moja stopala su bila sto puta lakša, nego što su bila jutros. Ništa se od tad nije promijenilo, ali samo činjenica da ću ga vidjeti je bila dovoljna da se uzbudim. A zatim sam ga vidjela, stajao je iza Coopera i ljuljao ga na ljuljački, a leptirići u mom stomaku su 173 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
se udvostručili. Ovaj osjećaj, razmišljala sam dok sam šetala preko igrališta prema njima. Ne želim ga izgubiti. Podigao je pogled dok sam prilazila i osmijeh koji mi je uputio pretvorio je moje noge u žele. “Ćao.” “Ćao.” Pogledao je preko ramena. “Je li to nisi bila u svojoj kućici?” Ustuknula sam. “Jesam, ali sam promašila skretanje, pa sam došla s druge strane. Nisam obraćala pažnju.” On se smijao, odmahujući glavom. “Udaljenost je otprilike tri ulice. Samo ti to možeš zabrljati.” “Znam, znam.” Dopustila sam mu da me zadirkuje koliko god je želio samo da bih mogla stajati tamo i promatrati kako ljulja svog nećaka. Njegova crna majica je isticala njegove ruke i prsa, uske farmerice su ga grlile na pravim mjestima, a njegove avijatičar sunčane naočale nošene bez uobičajenog kačketa davali su mu malo ispoliraniji izgled, malo više vojnički. Itekako je djelovalo na mene. Na moje gaćice. “Jesi li čuo novosti o kući?” pitala sam. Nakašljao se i nešto promrmljao. “Shvatit ću to kao da.” “Čuo sam. Imaju neku ludu ideju da otvore motel tamo?” Kolutala sam očima. “O, Isuse. To nije motel Jack, već Krevet&Doručak.” “Što god. Neću im stajati na putu, ali nema šanse da će uspjeti pribaviti novac koji im je potreban.” “To je i Georgia rekla. Misliš li da bi mogli dobiti mali poslovni kredit ili tako nešto?” “Pretpostavljam da mogu pokušati.” Nije zvučao kao da ima nade. “Željela bih da postoji način da im pomognem,” rekla sam sjetno. Kako grozno da imaš svoj san na dohvat ruke, ali ga si ne možeš priuštiti. Mene su mazili cijeli moj život. Nije da sam trošila neozbiljno i neodgovorno, zaista nisam—ali isto tako nisam znala kakav je osjećaj da u životu nemaš nešto što zaista želiš, jer si to ne možeš priuštiti. “To je lijepo od tebe, ali oni će nešto smisliti. Mi ćemo nešto smisliti.” “Znači ti si s Cooperom večeras?” Promrsila sam kosu dječaku kad se zaljuljao bliže meni. “Da. Pete i Georgia rade večeras.” “Što ćete raditi večeras?” 174 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Nahranit ću ga sladoledom za večeru, kupiti mu puno slatkiša i pustiti ga gleda televiziju, sve dok ne zaspe.” Nasmiješio mi se. “Uobičajene ujak aktivnosti.” “Zvuči zabavno.” “Želiš nam se pridružiti?” Moje srce je poskočilo. “Svakako. Rado.” Proveli smo još jedan sat u parku i bila sam zadivljena koliko dobro Jack brine o Cooperu. Spuštao se s njim niz tobogan, okretao ga na vrtuljku, pomogao mu da se popne na dječju konstrukciju za igranje. Kad je Cooper pao i ogrebao koljeno, Jack ga je podigao, obrisao mu suze i zagrlio ga čvrsto. Kad je došlo vrijeme da krenemo kući, Cooper je inzistirao da se još jednom spuste niz tobogan, Jack je jurio za njim. Dok smo šetali prema slastičarni po sladoled, Jack je malog dječaka stavio na ramena i držao ga za njegove ručice cijelo vrijeme. Kasnije sam promatrala kako pravi večeru za Coopera i daje mu svaki zalogaj s puno strpljenja. Gledala sam kako kupa dječaka—razmijenili smo zabavljeni pogled dok je punio kadu—oprezno kako voda ne bi došla do dječakovih očiju dok je ispirao šampon iz njegove kose. Gledala sam i dok je umornom mališanu stavio pelene i oblačio ga u čistu pidžamu, češljajući mu kovrče i sklanjajući ih s čela u neodoljivoj imitaciji svoje frizure. “Tako,” rekao je. “Kao tvoj ujak Jack.” Sve o čemu sam mogla razmišljati bilo je da ovaj čovjek treba biti otac. Kad je došlo vrijeme da se gasi svjetlo i da ide na spavanje, rekla sam da ću sačekati dole, poželjela Cooperu laku noć i krenula prema kuhinji. Čim sam ušla u kuhinju, čula sam Coopera kako doziva “Mama” i zatim Jackov glas na dječjem monitoru. “OK druže, vrijeme je za spavanje. Hajde da uzmemo Zeku.” Smiješeći se, stala sam ispred monitora i promatrala kako Jack uzima nešto iz krevetića i naslanja plačljivog Coopera na svoje grudi. “Želiš još malo zabave? OK, OK.” Nestao je s monitora. Nekoliko sekundi kasnije, plač je prestao, a pjevanje počelo. U početku je bilo nježno, i nagnula sam se prema monitoru da bolje čujem. Prvo nisam prepoznala pjesmu—nešto o nekoj ptici—ali nakon sljedeća dva stiha—prekrila sam rukom usta dok mi je srce lupalo. Bila je to pjesma Hanka Williamsa koju smo slušali jučer u kamionetu dok smo se vozili na tržnicu. I jučer ju je također pjevao. Imao je lijep glas—dubok i melodičan, sa savršenom mjerom hrapavosti u glasu. 175 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Jeza je prošla niz moje ruke. Spustila sam ruku iznad svog srca, iznenađena da se to mjesto i dalje sastoji od mesa i kostiju, jer sam se osjećala kao da se rastapam. Nikad u svom životu nisam čula nešto tako slatko. Knedla se formirala u mom grlu. Daj mi šansu da te usrećim, Jack. Dozvoli mi da pokušam.
Naš svet knjiga
176 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dvadeset osmo poglavlje Jack PODIGAO SAM SE NA STOPALA, oprezno da ne probudim svog nećaka. Proklinjući drveni pod, koji je škripao pod mojim nogama, pokušao sam izbjeći mjesta za koja sam već od ranije znao da škripe i krenuo prema njegovom krevetiću. Nakon što sam ga spustio u njegov krevetić, poljubio sam vrhove svoje prstiju i nježno ga pomilovao po čelu, a zatim sam tiho napustio sobu. Pronašao sam Margot kako sjedi na kuhinjskoj stolici, s rukom položenom preko njenog srca. Kad me ugledala, preklopila je i drugom rukom isto mjesto. Izgledala je kao da će svaki tren briznuti plač. “Sranje. Zaboravio sam isključiti monitor, zar ne?” “Ne mogu pričati, ja sam otopljena.” Stenjajući, otišao sam do frižidera i zgrabio pivo. Samo sam želio položiti svoje ruke na nju (i druge razne dijelove tijela), ali nije bilo u redu da to učinim u Peteovoj i Georginoj kući, tako da sam morao naći nešto drugo da ih okupiram. “Ništa ne brini. Tvoja tajna slatkoća je i dalje sigurna kod mene.” Pogledao sam je, otvorio pivo i otpio gutljaj. “I bolje ti je. Želiš li pivo?” “Ne, hvala.” “Čašu vina?” Oklijevala je. “Glupo mi je da pijem Peteovo i Georgino vino.” “Zašto? Dobili su večeras dadilje besplatno.” Izvukao sam flašu sa stalka iznad frižidera i pokazao joj je. “Da li je ovo OK?” “Izgleda odlično. Hvala ti.” Otvorio sam bocu i nasuo joj čašu. “Jesi gladna? Namjeravao sam naručiti pizzu.” “Pizza zvuči savršeno.” Nasmiješila se i to je bilo savršeno. Njena kosa skupljena u tu dugu plavu pletenicu bila je savršena. Način na koji je držala čašu bio je savršen. Način na koji je sinoć poljubila moje rame i rekla mi da sam najhrabrija osoba koju poznaje bio je savršen. Pizza je bila samo jebeno tijesto, sa sosom od rajčice i sirom. Čak joj ni okus nije bio tako dobar, kao što je bio okus nje. 177 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Ležao sam čitavu noć budan razmišljajući o njoj. O nama. Mislio sam da ću se osjećati dobro što nisam popustio potrebi da ostanem ponovo s njom, da sam bio dovoljno jak da odolim iskušenju, ali umjesto toga sam se osjećao samo jadno. Nemirno. Usamljeno. U prošlosti sam pronalazio neku vrstu utjehe u tim osjećajima, ali ne i sinoć. Sinoć mi je samo nedostajala. Razmišljao sam o danima koje smo proveli zajedno, o načinu na koji me nasmijavala, način na koji me saslušala. Zapitao sam se kad ću je opet vidjeti, što će imati na sebi, što ćemo raditi. Postojala su mjesta na koja sam je htio odvesti, stvari koje sam joj želio pokazati, pjesme koje sam želio da čuje, hranu koju sam želio da proba. Postojale su obline na njenom tijelu koje sam želio poljubiti, prljave riječi koje sam joj želio šaptati, stvari koje sam joj želio raditi. Ali želio sam i ja saslušati nju. Želio sam čuti o njenim snovima, nadama i uspomenama. A nisam imao puno vremena—jedan tjedan i to je bilo to. Donio sam odluku da neću više gubiti ni trenutak. Jer kad ode, to će biti to. Spavat ću opet sam, svaku noć do kraja svog života. I patiti zbog svojih grijeha. Samoća će biti još gora nakon što sam imao ove dane i noći s njom, tako da će ona na neki način postati dio moje kazne. U vojsci mi je prijatelj jednom posudio primjerak knjige Prorok, koju je napisao Khalil Gibran, i koja je toliko utjecala na mene da sam kupio svoj primjerak kad sam se vratio kući. Razmišljao sam o jednoj određenoj rečenici mnogo: “Što dublje se ta tuga urezuje u vaše biće, više ćete radosti biti kadri da iznjedrite.” Tada, u to vrijeme dala mi je nadu. Kasnije sam shvatio da je i obrnuto isto: Što je vaša radost u nečemu veća, dublja će tuga biti kad ono nestane. A gubitak, shvatio sam, bio je neizbježan. NAKON ŠTO SMO JELI, iskopao sam špil karata i naučio Margot da igra remi. Suprotno od njenih napora u prikupljanju jaja, brzo je naučila osnove igre i poboljšavala se. Nekoliko puta je moj um odlutao u dublje vode, zamišljajući kako bi bilo lijepo kad bi bila tu tokom zime, kad su noći duge i hladne i kad se nema što raditi osim zapaliti kamin i igrati karte ili se sklupčati na kauču i gledati filmove. Morao sam se sam grditi. Nemoj. Ona odlazi idućeg tjedan i tako je i najbolje. Ako su Pete i Georgia i bili iznenađeni što su je zatekli ovdje sa mnom, nisu ništa rekli. Čavrljali smo s njima nekoliko minuta, pozdravili se i izašli na stražnja vrata. 178 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Dođi ovamo.” Povukao sam je u mrak iza kuće, dalje od prozora i spustio usne na njene. Ovila je ruke oko mog vrata i podigao sam je u zrak. Njene usne su imale okus kiše poslije suše. “Vauu, sačuvao si to za mene?” pitala je nakon što sam joj dopustio da uhvati zraka. Spustio sam je na tlo. “Da. Bojao sam se ako počnem tamo, neću biti sposoban da stanem.” “Mmm. Nemoj stati,” šaptala je, podižući se na prste i ljubeći moj vrat. Njen jezik na mom vratu poslao je iglice požude ravno u moj kurac, koji se nekontrolirano trzao. Bilo je to kao da je moje tijelo već znalo da vrijeme koje imamo lagano, ali sigurno otkucava. Pomjerila je ruku na moje prepone i trljala izbočinu u mojim farmericama dok je sisala moju ušnu resicu, a zatim se jezikom spuštala niz moj vrat i uronila zubima u moje rame. “O, jebemu.” Zgrabio sam je za ruku i poveo preko dvorište osvjetljenog mjesečinom. Jedva da sam i razmislio o onom što radim, samo sam znao da je moram odvesti negdje, prije nego što svršim u gaće kao tinejdžer. Potrčali smo puteljkom kroz stabla do kolibe i popeli se uz stepenice. Kad sam otvorio ulazna vrata i povukao je u mračnu prednju prostoriju shvatio sam da sam je doveo na mjesto koje je puno uspomena. Ukipio sam se, dok su mi prsti i dalje bili oko njenog ručnog zgloba. Mogu li to učiniti? “Hej.” rekla je nježno. “U redu je.” Okrenuo sam se prema njoj, dok se u mojim prsima odvijala bitka. “Sranje,” prišaptao sam. Spustila je svoju ruku na moju vilicu. “U redu je. Razumijem u potpunosti.” “Margot, žao mi je.” “Nemoj da ti bude. Znam da je ovo teško.” Izdišući glasno, uhvatio sam je i za drugu ruku i spustio svoje čelo na njeno. “Ne bi trebalo biti ovako teško. Želim te tako jako.” “I ja tebe želim.” Njen glas je bio napet. Mrak je bio tako gust da nisam mogao vidjeti ništa u prostoriji. Ali čuo sam njeno disanje, osjećao dizanje i spuštanje njenih grudi. Osjećao njenu kožu, toplu pod mojim dlanovima. Osjećao sam miris njene kose i taj miris je budio sjećanje na sinoć. A zatim su moja usta bila na njenom vratu, jer sam je morao okusiti. 179 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Jack,” šapnula je. “Ne moramo ovo—” “Ne želim biti sam noćas,” čuo sam sam sebe. “Tako sam jebeno umoran od toga da budem sam.” “Ne moraš biti.” Uplela je svoje prste u moju kosu i prekrila moje lice poljupcima. “Neću te napustiti.” Njene riječi su ostale u mojim mislima dok smo u žurbi skidali odjeću i spuštali se na koljena. Neću te napustiti. Dok sam je nježno spuštao na tepih i prekrio je svojim tijelom. Neću te napustiti. Dok sam milovao rukama i jezikom njene grudi, rebra i stomak. Neću te napustiti. Kad sam se zakopao u njoj, ritmično i duboko, s njenim rukama oko mog vrata, a usnama samo šapat daleko od mene. Neću te napustiti. Bože, kako bi to bilo? Kakav bi osjećaj bio da pustim krivnju, da pustim bol i strah? Da gledam u budućnost, a ne u prošlost? Kakav bi bio osjećaj da ponovo budem sretan? Da vjerujem da sam to zaslužio? Da vjerujem da to može potrajati? Borio sam se protiv tog ludog sjemena nade koji je puštao klicu unutar mene, ali njegovo korijenje je već bilo zastrašujuće duboko i snažno. Nešto što je dugo bilo zaključano u meni se otvaralo i osjetio sam navalu nečega što se puni njenom prisutnošću, njenim povjerenjem i razumijevanjem. Idejom da bi ona mogla osjećati nešto za mene. S nadom da će sve biti oprošteno. Obećanjem novog života. Novog početka. Nove ljubavi. Ne. Ovdje nije bila riječ o ljubavi. Ni o odrješenju ili čak oslobođenju. Ovo je privremeno stanje, zavoj na rani. Uskoro će biti poderan i opet ćeš krvariti. O, Bože… Osjećao sam se kao da sam se raspao na dvije polovice—jedna je tako očajnički željela drugu šansu, da voli nekog i da dozvoli sebi da bude voljen, dok je druga zahtijevala da odslužim doživotnu kaznu samoće u zatvoru koji sam sebi izgradio. Očajan da povratim kontrolu, fokusirao sam se na vrućinu i trenje između nas, na zvuk njenog glasa dok izgovara moje ime, na ubod njenih noktiju koji su se spuštali niz moja leđa. Koncentrirao sam se na to da je natjeram da svrši, trljajući se o nju na način koji je voljela, šaputajući joj prljave riječi na uho. Bio sam grub prema njoj, kao što sam bio i ranije. Ali bilo je drugačije ovaj put—kako da ne bude? Rekao sam joj sve. Bio sam ranjiv prema njoj na način na koji nisam bio ni pred kim. Sve joj je bilo otkriveno, sve moje tajne, sve moje patnje, svi moji ožiljci. 180 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
A i dalje me željela. Osjećao sam se kako padam. Mahnito sam se borio protiv svog orgazma, paničareći da će zajednički orgazam samo ojačati našu seksualnu kemiju i još više nas približiti. Ali držala me tako čvrsto, kao da me nikad neće pustiti i uzimala me tako duboko, a njeni krici su bili tako bespomoćni, a moj kurac tako tvrd da se nisam mogao suzdržati, nisam se mogao suzdržati da ne prođem kroz ogradu i pređem preko ruba zajedno s njom, dok je moja volja kapitulirala pred mojim osjećajima. Nemoj me ostavljati, pomislio sam sam svakim potiskom u njeno drhtavo tijelo, sa svakim otkucajem svog srca. Ne ostavljaj me. Trebam te da se osjećam živim. Dok su se naša tijela opuštala, a disanje usporavalo, otvorio sam oči— i shvatio što sam uradio. Pustio sam je unutra. Pustio sam je da se približi. Dopustio sebi da opet osjećam. I još gore, doveo sam drugu ženu na ovo sveto mjesto. Prekršio sam obećanje. Obeščastio zavjet. Nisam imao pravo na to. Nisam. Nada koju sam osjećao do prije nekoliko trenutaka zdrobila se pod težinom sramote. Natjerao sam sebe da prestanem pravdati svoje ponašanje i priznam istinu. Ovo se mora završiti. Noćas. NISAM REKAO NIŠTA dok smo se ponovo oblačili. Osjećao sam se kao da me topovski udarac pukao u grudi. Grlo mi je bilo stegnuto. “Smijem li u tvoj toalet?” pitala je Margot plaho. “Naravno.” Moj glas je već zvučao kruto. Dok je bila u toaletu, sjeo sam na kauč u tami, mrzeći sebe što sam dozvolio da ovo ode ovako daleko. Nikad je nisam trebao poljubiti. Nikad je nisam smio dodirnuti. Nikad je nisam trebao zamoliti da ostane. Sada sam je morao natjerati da ode, i znao sam samo jedan način da se pobrinem da ode zauvijek—podignuti zidove oko mog srca i biti potpuni i apsolutni seronja. Otjerati je. Povrijediti je. Natjerati je da me mrzi kao što i sam sebe mrzim. 181 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Izašla je iz toaleta, ostavljajući svjetlo upaljeno i sjela pored mene na kauč. Nije me dodirivala. “Jesi li OK?” Sranje, Margot. Nemoj sada biti tako slatka. “Aha.” “Ovo je baš bilo nekako... intenzivno.” Slegnuo sam ramenima, a moj želudac se svezao u čvor. “Ne misliš tako?” Pogledala me, vjerojatno pokušavajući da pročita nešto iz moj izraza lica. “Ne baš.” Tijelo joj se skupilo. “O. Pa… možda je samo meni bilo.” “Možda.” Nisam je mogao pogledati u oči, tako da sam zurio u njena koljena, koja je čvrsto skupila i obgrlila svojim rukama. Jednog dana, neko bogato kopile sa zakladom i Porscheom će staviti veliki debeli dijamant na njen prst. Imat će veliko, fensi vjenčanje iz njenih snova, praćeno luksuznim medenim mjesecom. Zatim će joj kupiti palaču koju će ispuniti prekrasnom djecom, koja će ići u privatne škole i zvati je mamice. Imat će sve što je ikad željela. Bit će tamo gdje pripada i bit će sretna. Spustio sam pogled na svoj vjenčani prsten. A ja ću biti ovdje. “Jack, što nije u redu? Nešto očigledno nije.” “Ništa.” Ustao sam. “Odvest ću te kući.” Zgrabio sam ključeve s police i izašao na prednja vrata, tako da nije imala dugog izbora nego da me prati. Zatvorio sam vrata iza nje i krenuo niz stepenice, ali ona me uhvatila za ruku. “Hej. Sačekaj minutu.” Pripremio sam se, a zatim pogledao u nju. “Što je?” “Jesi li ljut na mene?” “Ne.” Ja sam ljut na sebe. “Jesi li ljut što smo... učinili što smo učinili ovdje?” Spustila je ruku. “Jer nismo morali to uraditi. Rekla sam ti da razumijem.” “Nije to.” “Pa, nešto jest.” Spustila je ruku na svoj kuk. “Znam da si ćudljiv, ali ovo je i za tebe previše. Prije sata vremena nisi mogao držati svoje ruke dalje od mene, a sad me potpuno isključuješ. Reci mi što sam uradila.” “Nisi uradila ništa,” brecnuo sam se. “Onda mi reci o čemu razmišljaš. Reci mi što je pošlo naopako. Reci mi bilo što, Jack!” Glas joj je pukao. “Ne možeš me samo tako isključiti.” “Da, jebeno mogu!” vikao sam, bijesan na sebe, jer sam spustio svoj gard i na nju što je kopala po mom obrambenom zidu. “To sam ja, 182 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Margot. To je ono tko sam ja zapravo. I to je razlog zašto se nikad nismo ni trebali spetljati.” Tijelo joj je izgledalo kao će uvenuti. Da sam joj mogao vidjeti oči, znam da bi vidio svjetlucave suze. “Ovo nisi ti, ja te poznajem.” Podigao sam još jedan zid. “Misliš da me poznaješ zato što se jebemo? Ne poznaješ. Ovo je samo seks.” Odmahnula je ponovo glavom, kao da ne može vjerovati što čuje. “Zašto ovo radiš?” “Zato što je vrijeme, ok?” Moje ruke su se tresle. “Oboje smo znali da se ova stvar ne može nastaviti, tako da je možemo i sada završiti.” “Zašto ne može nastaviti? Ja ne živim toliko daleko, i…” Udahnula je. Imao sam osjećaj da ne želim čuti ono što će reći i bio sam u pravu. “Osjećam nešto prema tebi, Jack. I ne želim da ovo završi.” Morao sam biti nemilosrdan. Otkinuti flaster brzo. “Pa, ja želim.” Počela je plakati. “Zar ti ne osjećaš ništa prema meni? Zar ti ovih nekoliko dana ništa nije značilo?” Slegnuo sam ramenima, a ona je zagrlila svoj stomak, kao da sam je udario. Vjerovala je u moje laži tako lako. Jebeni pakao, ovo je bilo mučenje. “Bože,” plakala je, žureći pored mene niz stepenice. “Tako sam pogriješila u vezi tebe.” Proklinjući sam sebe, pratio sam je puteljkom kroz drveće, prolazeći kraj mjesta gdje smo prvi put gorjeli jedno u drugom, i ulazeći u Peteovo i Georigino dvorište. Vidio sam kako je pogledala prema mjesto gdje sam je poljubio strastveno samo prije dva sata i želio sam zabiti šaku u zid. Prokletstvo, nisi pogriješila u vezi mene. Ali ja se ne mogu nositi sa svojim osjećajima prema tebi. Nemam mjesto gdje da ih smjestim, ne uklapaju se unutar mene, ne uklapaju se u život koji moram da živim. Ja nemam izbora, Margot! Zar ne vidiš to? Nije ni pokušala sama otići kući—već me previše dobro poznavala što je bio još jedan udarac u moj želudac—već je marširala preko parkinga do kamioneta, ušla unutra i zalupila vratima tako jako da sam pomislio da će otpasti. Krećući se polako, kao da je zrak oko mene bio blato, sjeo sam za volan i upalio motor. Sjedila je što je dalje moguće od mene, prekriženih ruku i nogu i s isturenom vilicom. Nisam mogao vjerovati da sam prije sata bio u njoj i da mi je poželjela dobrodošlicu. Nikad to više neću doživjeti. 183 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Moji zidovi su se počeli urušavati. “Margot, vidi. Ja—” “Nemoj. Ne izgovaraj moje ime, ne razgovaraj sa mnom, nemoj me ni jebeno gledati.” Izdišući, okrenuo sam kamionet u rikverc i napustio parking. Trebao sam osjećati olakšanje što više nije plakala, što mi ovo neće još više otežavati i što će se vratiti u svoj lijepi svijet i zaboraviti da sam ikad postojao. To je bilo točno ono što sam htio, zar ne?
Naš svet knjiga
184 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Dvadeset deveto poglavlje Margot VOŽNJA natrag prema kućici bila je agonija. Nisam mogla vjerovati da se tako okrenuo od mene. U glavi mi se vrtjelo! To je bio samo seks! Da li je? Čekao je tri godine. On je došao za mnom. On me molio da ostanem. On se meni povjerio. On je podijelio sa mnom duboke, lične osjećaje. To nije bio samo seks! Dakle, otkud dođavola ovo iznenadno povlačenje? Razbijala sam svoj mozak, pokušavajući da spojim sve dijelove priče. Da li se jednostavno pretvarao da je dobar tip? Da li je ovaj seronja do mene pravi Jack Valentini? Da li je cijeli prošli tjedan bio samo jedna šarada kako bi se uvukao u moje gaćice? Bilo mi je teško to povjerovati, ali kotačići u mojoj glavi su se vrtjeli. Prije nekoliko sati još smo se smijali, ljubili i pričali. Što je pošlo po zlu? Zar su svi muškarci jednostavno bili manipulativna kopilad? Nisam mogla prihvatiti da je Jack isti kao i Tripp. Možda je seks u kabini bio jednostavno previše za njega. Možda je imao osjećaj da je to varanje. Možda je osjećao krivnju zbog svog uživanja. Unatoč tome što je rekao, bilo je nešto drugačije večeras. Nešto intenzivno, stvarno i veliko. Nešto dobro. Ja sam to osjećala, morao je i on također. Krišom sam ga pogledala i uhvatila kutkom oka njegov uobičajeni tvrdoglavi govor tijela i izraz lica. Ali bilo je tu nešto drugo… desnom rukom je nervozno lupkao po svom bedru. To nikad ranije nisam vidjela. Nešto je otvorilo njegove rane. Nešto ga je činilo nervoznim—čak prestrašenim. To je to. Odjednom me pogodilo. Njegov najveći strah—pustiti svoju prošlost. Možda ju je počeo puštati i to ga je užasavalo. Osjećaj tuge je ublažio moj bijes. Zašto je sam sebe mučio na ovakav način? Zašto nije želio oprostiti sam sebi i nastaviti dalje? Zašto mi nije dozvoljavao da mu pomognem? Zašto je bio tako jebeno lojalan svom bolu? I nakon svega što mi je rekao, zar je mislio da neću vidjeti što radi? 185 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Željela sam ga protresti. Zagrliti ga. Vrištati na njega. Moliti ga. Baciti optužbe u njegovo lice sve dok ne prizna istinu—osjećao je nešto prema meni. Ali kakvo će to dobro donijeti? On to nikad neće priznati. Zapravo bi ga takvo pritiskanje samo natjeralo da se povuče. Bilo je beznadno. Dok god ne donese svjesnu odluku da će nastaviti svoj život, nije bilo ničeg što sam mogla učiniti. A ako posljednjih nekoliko dana nije bilo dovoljno da ga uvjeri, onda se trebam suočiti s činjenicom da se to možda nikad neće dogoditi. Treptanjem sam pokušala otkloniti svježe suze. Kada je skrenuo prema kućici, moja ruka je bila na kvaki za otvaranje i prije nego što je stao. “Margot.” Sledila sam se. Odbijala sam ga pogledati. “Ja samo… želim da znaš. Ja sam…” Mučio se da pronađe prave riječi. “Vrijeme provedeno s tobom je bilo lijepo.” “O moj Bože.” Gledala sam ga bijesno. Njegove riječi su bile poput šamara posred lica. “Stvarno? To je ono što mi imaš sada za reći? ” Isturio je svoju bradu prema meni. “Što želiš da kažem?” “Želim da priznaš istinu, Jack!” viknula sam, proklinjući te proklete suze koje nisu htjele prestati. Kad sam postala ovako emotivna? “Ti osjećaš nešto prema meni i toga se plašiš.” “Ne govori mi ti što ja osjećam,” rekao je ljutito, vrpoljeći se na svom sjedištu. “Ti nemaš pojma kakav je osjećaj biti ja.” “U pravu si, nemam. Ali znam da si ti izabrao da budeš takav. Zatvoren. Jadan. Usamljen.” Obrisala sam svoj nos, stražnjom stranom svog zapešća i smekšala svoj glas. “Ne mora bit tako, Jack. Možemo biti dobri zajedno, ako dozvoliš sebi da nastaviš dalje.” Krenuo je nešto reći, a zatim stao. Stisnuo je desnu dlan u šaku. “One noći kad sam te zamolio da ostaneš, rekla si da ti nisu potrebna obećanja.” “I nisu bila potrebna! Ne trebaju mi ni sada—ja ne tražim obećanje, Jack. Ja tražim šansu. To je sve. Samo šansu.” Moje srce je mahnito tuklo u mojim grudima dok je vagao moje riječi protiv njegovih pogrešnih uvjerenja. Usne su mu zadrhtale, a zatim ih je čvrsto zatvorio. Njegovo čelo se naboralo. Prsti su mu se uvijali i izvijali. Mogla sam vidjeti kakva borba se odvijala u njemu, iskušenje da pristane suprotno njegovoj grižnjoj savjesti. Što će prevladati? Naši pogledi su se sreli i na sekundu sam pomislila da je izabrao mene. 186 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Ali nije. Okrenuo je pogled u stranu. “Nemam šansu koju bih ti mogao dati.” Slomljena, izašla sam iz kamioneta i utrčala u kućicu, gušeći se u suzama. Kad su se vrata zatvorila iza mene, zaključala sam ih i otrčala u spavaću sobu, bacajući se na krevet. Zgrabila sam njegov jastuk u naručje i jecala u njega satima, bar sam imala osjećaj da su prošli sati. Plakala sam zbog Jacka, zbog života koji je živio i života koji je odbacivao. Plakala sam zbog sebe, jer nisam bila dovoljna da promijeni svoje mišljenje. Plakala sam zbog pomisli da ću otići kući i pokušati zaboraviti da smo se ikad upoznali, ljubili i dodirivali. I plakala sam zbog onog što nikad neće biti, zbog šanse koja nikad neće biti iskorištena.
Naš svet knjiga
187 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Trideseto poglavlje Margot BILA SAM budna cijelu noć. Čak kad su i suze presušile, pitanje za pitanjem me ja nagrizalo. Da li je sam ja bila kriva? Da li sam ga previše pritiskala? Da li sam požurivala stvari? Da li sam umislila nešto između nas čega uopće nije bilo? Da li sam bila luda što sam se uzrujavala zbog nekoga koga poznajem samo sedam dana? Da li je nevjerojatni seks zamaglio moje rasuđivanje? Onda su tu bila ta silna možda. Možda sam romantizirala tu cijelu vrelu farmersku aferu? Možda sam bila privučena njime samo zato što je bio potpuna suprotnost Trippu? Možda je afera bila samo velika pobuna protiv pravila Thurber žena? Možda kad stignem kući shvatim da se on nikad ne bi uklopio u moj život, a ja nikad u njegov i zahvalit ću Bogu da je prekinuo stvari. Ali bilo je tu i mnogo onih što ako. Što ako sam došla ovdje s razlogom? Što ako je on bio ono što je nedostajalo u mom životu? Što ako ne bih trebala odustati od njega? Što ako nikad neću sresti nekog koji će učiniti da se osjećam onako kao s njim? Što ako nam je suđeno da budemo zajedno? Ova mentalna i emocionalna patnja je bila previše. Žudila sam za prisnosti svog doma, osjećaju da pripadam negdje. U šest sati ujutro sljedećeg jutra, spakirala sam svoje kofere, ostavila poruku i ključeve upraviteljici i odvezla se kući. Za vrijeme dvosatne vožnje, nalijevala sam se bijednom kavom s benzinskih postaja i trzala sam se u više navrata na sjećanje njegovog odbijanja. Bilo je to kao da oživljavam cjelokupan raskid s Trippom ispočetka! Što je to bilo sa mnom? Zašto me nitko nije želio? Da li sam bila fundamentalno nedostojna nečije ljubavi? Da li je ideja o budućnosti sa mnom bila tako grozna? Da li sam loše mirisala? Njuškala sam se ispod pazuha. Pošto je izgledalo kao da moj dezodorans djeluje, moralo je biti nešto drugo i do trenutka kad sam stigla kući, bila sam uvjerena da sam generalno bezvrijedna i odvratna.
188 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Bacajući torbe pored vrata, otišla sam pravo u svoju spavaću sobu i zamijenila svoj šorc i bluzu pidžamom i uskočila u krevet. Zbog količine kave koju sam popila u vožnji, spavanje je bilo nemoguće. Ležeći tako, svaka minuta koja je prolazila činila me još očajnijom, sve dok na kraju nisam odustala i nazvala Jaime. “Zdravo,” rekla je kad se javila. “Kakav je život na farmi? Da li si već dobila svoja četiri orgazma danas?” “Ni blizu. Čak nisam više na farmi.” Zamislila sam izlazak sunca iznad jezera, kako sija po konjima na pašnjaku, stvarajući sjene iza štale i stvarajući savršeno mjesto za ljubljenje. Da li je Jack bio budan? Da li je uopće spavao? Da li je već obavljao farmerske poslove sjećajući se kako sam mu pomagala? “Što se dogodilo? Zvučiš jadno.” “I jesam.” Sklopila sam oči. “Možda ne bih trebala biti, ali jesam.” “Želiš li razgovarati o tome?” “Da. Gdje je Claire? Možemo li na ručak?” “Sranje, ja ne mogu. A i Claire razgleda kuće popodne. Što kažeš na piće poslije posla? Oko šest?” “Gdje?” “Bar na Maraisu? Sigurno su ti nedostajao tvoj fensi martini.” “Ne baš,” rekla sam smrknuto. “Prokletstvo, ti si depresivna. Poslat ću poruku Claire.” “OK. Hej, možeš li mi učiniti uslugu?” “Naravno!” “Možeš li nazvati Georgiu Valentini i reći joj da sam hitno morala otići kući, ali da ću joj se javiti sutra? Proslijedit ću ti njene kontakte.” Nisam imala snage da s njom razgovaram. “Smatraj to završenim. Sada otiđi na masažu ili nešto. Manikuru i pedikuru. Ili na feniranje! To te uvijek oraspoloži.” “Bit ću ja u redu. Možda sam samo umorna.” To i nije bila laž. “Odspavat ću malo, pa se vidimo poslije posla.” Prekinule smo razgovor i ja sam joj poslala Georgin broj, prije nego sam bacila telefon u stranu. Nisam željela masažu, manikuru ili feniranje. Ništa od toga ne bi učinila da se bolje osjećam i zapravo bi me činila plitkom i ispraznom vrstom osobe, koja redovno uživa u takvim luksuzima. Zašto ne bih koristila svoje resurse za mnogo značajnije stvari? Što sam uopće radila sa svojim životom? Kako sam doprinosila 189 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
većem dobru? Milijuni ljudi žive u siromaštvu i ja nisam učinila ništa da im pomognem! Nije ni čudo što me nitko nije volio! Sklupčala sam se u loptu, povlačeći koljena na svoje grudi, a guzu isturila u zrak. “Ja sam grozna, beskorisna osoba,” stenjala sam u svoj jastuk. “Moj život nema nikakvu svrhu.” Konačno, kad sam osjetila glad, sišla sam niz stepenice da pronađem nešto za jelo, ali čak me i sadržaj mog frižidera deprimirao—sumnjiv sir, mlijeko kojem je istekao rok trajanja, tegla kiselih krastavaca, truli limuni, misteriozni paketi dostave hrane—a zamrzivač je sadržavao samo kocke leda, flašu džina i neka zamrznuta jela, koja su pričala priču mog samačkog života i nesposobnosti kuhanja. “Ovo je moj život,” rekla sam dok su oblaci hladnog zraka lepršali iz zamrzivača. “Džin, samoća i Lean Cuisine18.” Zvučalo je poput neke kantri pjesme. Uspjela sam u ostavi naći kutiju krekera koji su vjerojatno ostali od koktel zabave iz 2014. i jela sam ih sjedeći na podu kuhinje. Bili su ustajali i bez ikakvog okusa. Pomirisala sam sir i odlučila da nisam toliko očajna, tako da sam umjesto toga pojela čitavu teglu kiselih krastavaca. Poslije toga, vratila sam se u krevet i sakrila među pokrivače, gdje sam konačno zaspala. Probudila me zvonjava mobitela negdje oko pet sati. Georgia Valentini zove. Žvačući svoju donju usnu, dvoumila sam se da li da prihvatim poziv. Mogu li odglumiti vedro raspoloženje da je zavaram? Stara Margot o tome ne bi morala dva puta razmisliti. Da li je još uvijek bila negdje unutar mene? Učinila sam najbolje što mogu da je dozovem. “Halo?” “O, Margot, ćao. Mislila sam da ću dobiti tvoju govornu poštu. Tvoja poslovna partnerica je nedavno zvala i rekla da imaš hitan obiteljski slučaj. Nadam se da je sve OK.” Georgia je zvučala zabrinuto i ja sam osjećala krivnju zbog te laži. “Da, sve je u redu. Ispalo je da nije ništa strašno.” Samo moja vlastita egzistencijalna kriza. “Drago mi je da to čujem. Samo sam ti htjela reći kako smo zahvalni što si izdvojila vrijeme da dođeš ovdje i da nas pokreneš da povećamo napore u vezi s našim marketingom. Odradila si istraživanje, došla pripremljena, upoznala nas i zaista odradila svoj posao.” “Hvala.” 18
brend zamrznute hrane
190 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“I inspirirala si nas da se pokrenemo u vezi našeg sna za restoranom također. Čak iako Oliver kuća ne bude prava stvar, ti si nas motivirala da nastavimo u tom smjeru.” “Drago mi je da to čujem. Ima li ikakvih novosti u vezi s kućom?” “Ništa previše ohrabrujuće,” rekla je. “Ali bavimo se nekim procjenama koliko bi koštalo da se sve renovira i Brad nam pomaže da smislimo plan potreban da podnesemo zahtjev za poslovni kredit.” “Držat ću vam palčeve da uspijete.” “Cijenim to, hvala.” Napravila je kratku pauzu. “Margot, nadam se da neću preći granicu ako te pitam da li si OK? Zvučiš nekako drugačije.” Uzdahnula sam. “OK sam. Mislim, bit ću OK. Pretpostavljam.” Nasmijala se suosjećajno. “To baš ne zvuči tako dobro.” “Ja samo… položila sam nade u nešto što nisam trebala.” “Razumijem.” Prošlo je nekoliko sekundi “Margot, i on je također tužan.” “Sumnjam u to.” “Zašto?” Georgia je zvučala iskreno iznenađena. “Zbog toga što je on prekinuo sve. Ne želi me. U svakom slučaju, ne dovoljno,.” Uzdahnula je ogorčeno. “Itekako želi. Mogu to vidjeti. On je jednostavno tako prokleto tvrdoglav.” “U svakom slučaju,” rekla sam, “gotovo je. I to je ono što je želio.” “Žao mi je, Margot. Zaista bih željela da su stvari odvile drugačije.” “I ja isto.” Morala sam spustiti slušalicu prije nego opet briznem u plač. “Ćao.” Pozdravila je i prekinuli smo razgovor. Prekrila sam rukom oči i pitala se kako je znala da je Jack tužan. Da li je bio snužden jutros na kavi? Da li je bio ćutljiv s njom? Istresao se na nju? Ta pomisao me razljutila. Kako se usuđuje istresati se na druge ljude! Ovo je sam sebi učinio! Razdražljiva i depresivna odlutala sam do kupaonice i pogledala se u ogledalo. Jaoo. Moja kosa je bila slijepljena i zamršena, moje lice otečeno, a moje oči su bile crvene, s podočnjacima ispod. “Znaš što?” rekla sam svom odrazu. “Ovo sam prava ja i ako se ljudima to ne sviđa, mogu odjebati od mene.” Podigla sam kosu u rep, nabacila neke stare farmerice sa svojom Vassar koledž majicom, navukla čarape i uskočila u tenisice. Nisam se osjećala kao stara ja, pa zašto bih onda izgledala kao ona? 191 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Mercedes je već bio mali problem s mojim novim imidžom, ali o tome ću razmišljati sutra.
“VAU.” Jaime je treptala, gledajući u mene. “To se zove drugačijim izgledom.” Stigla sam prva u bar i sjela u baršunaste sofe duž zida. Moje prijateljice su upravo uklizale preko puta mene. “Osjećam se drugačije,” brecnula sam se. “Zašto ne bih tako i izgledala?” “Nema razloga,” rekla je s lažnim sjajem i bacila pogled prema Claire. “Želiš li nam reći što se događa?” “Ono što se događa jest da sam došla do zaključka da je moj život beznačajan.” “Margot, što dođavola?” pitala je Claire skupljenih obrva. “Tvoj život nije beznačajan. Zašto govoriš tako nešto?” “Zato jer je istina,” rekla sam, podižući svoj skupi martini s džinom do svojih usana. Nakon vise minutne borbe, odlučila sam da život bez svrhe nije opravdanje da pijem jeftinu cugu. “Ja ne doprinosim zajednici na bilo koji značajan način. Svijet je pun užasnih stvari poput siromaštva, gladi bolesti i zlostavljanja, a ja ništa ne poduzimam povodom toga. Ja ću živjeti i umrijeti, a humanost neće biti ništa bolja.” “Vau,” rekla je Jaime još jednom, dok je konobarica prilazila “Sačekaj, potrebno mi je piće za ovo.” Ona i Claire su naručile i ponovo se naslonile na svoje sofe. “OK. Što se dogodilo?” Nisam čak znala ni odakle da počnem. “Da li je riječ o onom farmeru?” Clairein izraz je bio upitan. “Jaime mi je ispričala o njemu, ali prema zadnjem što sam čula, stvari su se odvijale dobro.” “Jesu.” Uzela sam još jedan gutljaj. “Ali onda sam shvatila da sam ja razmažena gradska cura koja ne brine o ničemu drugom, osim o sebi.” “O, Isuse.” Jaime je zakolutala očima i nagnula se naprijed. “Trebam li te podsjetiti na tvoj besplatni rad, dok ja pokušavam da održim naš ured. Ti si najvelikodušnija osoba koju poznajem, Margot!” Claire je kimnula slažući se s tim. “Ti konstantno prisustvuješ humanitarnim ručkovima i volontiranju. Ne znam ni kako pronađeš vrijeme za to!”
192 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“OK, tvoja obitelj ima hrpu love,” rekla je Jaime, “ali postoji razloga zašto bolnica ima Lewiston krilo i zašto muzej umjetnosti ima Thurber galeriju. To je zbog toga što su velikodušni.” “I sjećaš s prošle godine kad sam spomenula prikupljanje sredstava u mojoj školi za onu obitelj koja je izgubila sve u požaru?” rekla je Claire. “Ti si prva stajala u redu da ispišeš ček i ja slučajno znam da je tvoj iznos bio najveći.” “Ali sve to je tako bezlično,” žalila sam se. “Ne osjećam da radim stvarno nešto važno, osim ispisivanja čekova. I vodila sam taj potpuno ušuškani život. Ja ne znam kako da pokosim travnjak, promijenim gumu ili upalim roštilj!” “Kakve to dođavola veze ima s bilo čim? Ti si dobra osoba, Margot.” Jaime je preko stola posegnula za mojom rukom. “Ti si mila, pametna, zabavna, uspješna i prelijepa.” Podigla sam jednu obrvu prema njoj. “Pa, dobro. Trenutno izgledaš malo poderano po rubovima,” priznala je, “ali na bilo koji drugi dan, ti si sve ono što svaka žena želi da bude.” “Onda zašto me on nije želio?” Sklopila sam oči i osjetila suze na mojim trepavicama. “Zašto me nitko ne želi?” “Nadam se da ne govoriš o Trippu,” rekla je Jaime. “Potrošila si dovoljno vremena na njega. A što se tiče Jack, ne znam dušo.” Njen glas je postao nježniji. “Možda jednostavno nije bio spreman da te želi. Možda još uvijek nije prežalio svoju suprugu.” “Pretpostavljam da bi to moglo biti tako. Mada nemam takav osjećaj.” Gricnula sam svoju usnicu na trenutak. “Pričao je o tome da ju je volio i nemam sumnje da mu je gubitak slomio srce. Ali nikad nije rekao nešto poput ‘nikad je neću preboljeti.’ Međutim, nastavila sam, dok su mi kutovi usana padali prema dole, “rekao je da se nikad više neće ženiti.” “Zašto ne?” pitala je Claire. Uzdahnula sam. “Rekao je da zna što je imao i da se takvo nešto ne događa dva puta.” “Možda je on lud.” Claire je posegnula i potapšala moju ruku. “Jer ja ne mogu zamisliti zašto bilo koji muškarac ne bi objeručke prihvatio šansu da bude s tobom.” “Pa, on nije.” Uzdišući, podigla sam svoju čašu do usana. “I to mi je stvorilo potpuni nered u glavi. Stvarno sam osjećala nešto prema njemu, ljudi.” 193 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Tako brzo?” pitala je Jaime dok je konobarica posluživala njihova pića na stol između nas. “Da. U početku sam mislila da je to samo veoma intenzivna fizička stvar, ali…” Zadrhtala sam, sjećajući se noći kad mi je istresao svoju uznemirenu dušu. “Bilo je također i emotivno. I osjećaj je bio tako dobar, bar za mene.” “Pa zašto je prekinuo sve?” čudila se Claire. “Iskreno, nije mi dao stvarni razlog za to. Jučer smo proveli odličan dan, a zatim…” Spustila sam malo svoj glas. “Prošle noć smo imali seks na podu dnevnog boravka njegove kuće, gdje je živio sa svojom suprugom i zaista je bilo intenzivno. Odmah nakon toga, on je iznenadno prekinuo cijelu stvar. Rekao da se nikad nismo ni trebali spetljati.” “Aha. Ti si ga uplašila.” Jaime je zvučala sigurno dok se naslanjala na sofu. “To je ono što sam ja radila prije Quinna. Sve dok je bio samo seks u pitanju, bila sam mirna, ali čim bi se pojavila neka šansa da se emocionalno vežemo, ja bih pobjegla.” “To si čak pokušala i sa Quinnom,” podsjetila nas je Claire. Jaime je kimnula glavom. “Totalno. A ja čak nisam ni imala teret koji ima Jack. Možda mu samo treba vremena i malo distance. Da stekne malo perspektive. To je ono što je meni bilo potrebno.” “Možda,” rekla sam. “Ali razmijenili smo sinoć nekoliko poprilično teških riječi. I ja sam ga bez okolišanja tražila da mi da šansu, a on me odbio.” “Pa, nemoj odustajati. Možda te iznenadi.” Jaime je pijuckala svoje piće. “A ako ne, onda je to njegov jebeni gubitak, jer si ti predivna.” “I snažna.” Claire je ponovo tapšala moju ruku. “Ti si jedna od najsnažnijih žena koju poznajem.” “Nisam,” rekla sam, osjećajući se kao prevarant. “Provela sam čitav svoj život radeći samo ono što mi je rečeno da Thurber žene rade, glumeći ulogu poslušne kćerke i debitantice društva. Ne mogu se sjetiti niti jedne odluke koju sam donijela zbog sebe i na koju sam ponosna ili netko poduzela nešto rizično.” “Ja mogu,” rekla je Jaime lojalno. “Dala si otkaz na poslu i došla raditi sa mnom. To je bio rizik.” “Ne zapravo.” Nisam im namjeravala dopustiti da me uvjere u to da volim sama sebe. “Ja nikad nisam mogla postati siromašna.” 194 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Kad je Tripp prošle godine rekao da se ne želi ženiti, ti si raskinula vezu. I rekla si mu ne kad te zaprosio, iako je dio tebe želio da kaže da,” dodala je Claire. “To nije bilo lako.” “Nisam se htjela udati za tog kretena,” rekla sam. “Samo mi se dopadao prsten, što me čini plitkom.” “Pa, trebala bi biti ponosna kao sam pakao što si bacala one kolačiće. Ja sam ponosna na tebe.” Jaime je odmahnula glavom. “Bože, želim da sam bila ondje.” Dozvolila sam si mali osmijeh, koji se razvukao mojim usnama. “Pretpostavljam da sam ponosna na to.” “Vidiš? A i dalje možeš uvesti promjene u svoj život. Ne moraš da glumiš ulogu koju ne želiš,” nastavila je. “Ako ne želiš da radiš više u Shine PR, reci mi. Možemo smisliti nešto.” “Ne, ja želim. Sviđa mi se posao. Sviđa mi se pomaganje ljudima da ostvare svoje snove.” Uzdahnula sam, vrteći posljednje gutljaje mog džina u čaši. “Nije to da mi se ne sviđa moj život. Ja volim svoju obitelj, prijatelje i posao. A i lagala bih kad bi rekla da je biti Margot Thurber Lewiston stvarno toliko teško. Jer nije. Mislim, što mi to stvarno nedostaje? Sebično je željeti više od onog što ja imam, zar ne?” “Margot, potpuno je u redu što želiš svoj život podijeliti s nekim,” rekla je Claire. “Nitko ne misli da si sebična, samo zbog toga što želiš nekog voljeti i koji će ti tu ljubav uzvratiti.” Knedla se ponovo vratila u moje grlo. “Ja to zaista želim. I koliko god ludo zvučalo, imala sam taj predosjećaj da bi taj netko mogao biti Jack. I jednostavno sam frustrirana i tužna što on to nije vidio.” Moje prijateljice gledale su me sa suosjećanjem. “Voljela bih kad bi imala više savjeta,” rekla je Jaime. “Ali ljubav je čudna. Kada je tražiš, točno zna gdje treba da se sakrije. Kad je ne tražiš, zaskoči te i izmlati te po glavi.” “Kao da ja to ne znam,” rekla je Claire, naginjajući svoje piće. “Možda je to ono što pogrešno radimo, Gogo. Mi tražimo.” Odmahnula sam glavom. “Žao mi je djevojke. Totalno svima kvarim raspoloženje i potpuno sam uzurpirala cijelu konverzaciju. Doživjela sam razočaranje, ali ću ga preživjeti.” Drhtavi osmijeh se pojavio na mojim usnama. “U stvari dok sam bila tamo, počela sam praviti listu stvari koje želim da učinim.” “Nešto poput liste stvari koje želiš da uradiš prije nego što umreš?” Jaime je jela jednu maslinu sa štapića svog martinija. 195 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Ne, nešto poput Margot Thurber Lewiston lista za Zabavniji i Više Ispunjeniji Život. ” Claire se nacerila. “Što si navela?” “Prestati se bojati tridesetih. Baviti se jahanjem. Naučiti kuhati. Uključiti se u pokret pravda za hranu. Napraviti tetovažu.” To je došlo iz ničeg, ali čim sam to rekla, shvatila sam da je istinito. “Vau,” rekla je Jaime po treći put danas. “To je poput potpuno nove Margot. Što se dogodilo s tobom tamo?” “Nije to samo zbog mog boravka tamo,” rekla sam. “Mislim, istina da sam definitivno imala intenzivan tjedan, ali kad pogledam unatrag na prošlu godinu, a možda i duže, mislim da je ovo buđenje nešto što se već duže spremalo.” Jaime je kimnula i podigla svoje piće. “Za Zabavnije i Više Ispunjenije Živote.” Claire i ja smo podigle naše čaše i kucnule se s njenom. Osjećala sam se bolje i bila sam zahvalna svojim prijateljicama, ali ipak me je mali dio srca bolio za Jackom. Možda će to i zauvijek.
Naš svet knjiga
196 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Trideset prvo poglavlje Jack JUTRO nakon što sam prekinuo s Margot svanulo je sunčano i toplo. To je pogoršalo moje stanje, jer sam želio vrijeme koje bi više odgovaralo mom mrkom raspoloženju. Odradio sam jutarnje poslove tromo, moje kosti su bile umorne, a mišići mlohavi. Bez ikakvog ponosa na svoj rad. Bez osjećaja ispunjenosti i zadovoljstva. Bez nade da ću pronaći nešto u čemu ću uživati danas. Samo praznina. Proveo sam cijelu noć mrzeći sam sebe zbog onog što sam učinio. Ali nisam imao izbora—znao sam cijelo vrijeme da je nisam mogao imati. Nije bilo važno što je bila voljna da mi da šansu… nisam je mogao prihvatiti. A i zaslužila je nekog cijelog, nekog savršenog, nekog poput nje. Ne bi trebala traćiti tu šansu na mene. Bio sam previše slomljen, previše oštećen. Ali Bože, mogao sam je voljeti. Lako. Duboko. Da sam bio netko drugi, da se moj život odvijao drugačije, da sa je sreo ranije. Kako bi taj alternativni život izgledao? Da li bi bili u braku? Da li bi imali djecu? Na trenutak sam si dozvolio da ih zamislim, mali dječak s kovrčama poput Coopera, djevojčica s plavom kosom i plavim očima. Progutao sam teško, zamišljajući kako ih ušuškavam navečer, čitam im priču, popuštajući njihovoj želji da im otpjevam još jednu pjesmicu, još jedan poljubac, još jedan zagrljaj. Zatim bi ostatak svoje noći proveo s Margot, dijeleći svoje misli, dijeleći svoje tijelo, dijeleći svoju dušu. Mogao sam se brinuti o njoj na sve načine koji su joj bili potrebni. Bili smo različiti, ali možda bi nas te naše razlike nadopunjavale. Mogli smo odgovarati jedno drugom kao dva dijela slagalice. Ona je bila načitana i imala osjećaj za biznis; ja sam imao fizičku snagu i zdrav razum. Ona je znala s ljudima; ja sam znao s prirodom. Ja sam znao kako uzgajati; ona je znala kako prodavati. Ona je bila uglađena gdje sam ja bio grub, ona je bila pričljiva gdje sam ja bio šutljiv, društvena gdje sam ja bio distanciran. Mogao sam je voljeti. 197 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Zbrinuti je. Razmaziti je. Mogao sam učiniti za nju stvari koje nije znala, naučiti je stvarima koje nije znala, pokazati joj stvari koje nikad nije vidjela. A ona je mogla biti moja veza s vanjskim svijetom, nudeći mi sklonište kad mi je potrebno. I ona je mene također mogla čemu naučiti—poznavala je umjetnost, književnost i povijest. Stvari na koje nikad nisam obraćao pažnju, ali nisam želio napustiti svijet bez učenja o tome. Mogao sam je voljeti. Mogao sam je pustiti da ona voli mene. Mogao sam biti otac. Mogao sam biti čak i sretan. Umjesto toga, bio sam sam. Ali barem je to bio moj izbor. NISAM ŽELIO to jutro otići kod Petea i Georgie, budući da će sigurno pitati nešto o Margot, ali nestalo mi je kave, a kofein mi je dovoljno očajno trebao, pa sam ipak riskirao. Od trenutka kad sam ušao, jasno sam dao do znanja da nisam raspoložen za priču. “Dobro jutro, Jack,” rekla je Georgia kad sam ušao u kuhinju. Ona je sjedila za stolom i hranila Coopera. Nakašljao sam se umjesto pozdrava i prešao prostoriju prema kave aparatu i nasuo si šalicu. Čak me i ova prokleta kuhinja podsjećala na Margot. Još uvijek sam mogao vidjeti kako je sinoć sjedila za šankom sa svojim vinom, kako jede za stolom, smije se kartajući. Možda bi ovo mogla bila naša kuća. “Što imaš danas u planu?” pitala je. “Ništa.” Ona bi hranila našu bebu za kuhinjskim stolom. “Da li ste Margot i ti već išli na jahanje?” “Ne.” Išli bi stalno zajedno na jahanje. “Možda je baš danas pravi dan za to.” “Nemam vremena za to,” brecnuo sam se. Ali bila je u pravu—bio bi lijep dan za to. Trebao sam je večeras voditi na kampiranje. Pogledala me je i podigla obrve. “OK. To je bila samo ideja.” Progutao sam veliki gutljaj kave, dopuštajući da mi oprži grlo, zahvalan na bolu. Pitao sam se da li je Margot i dalje spavala, da li će danas otići kući ili i dalje ostati ovdje. Nadam se da će otići. Mislim da joj ne bih mogao odoljeti ako ostane ovdje, a morao sam. Morao sam. “Da li ti i Margot želite sutra na tržnicu? Činilo se da je uživala prošli put.” “Ne.” 198 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Georgia me pogledala opet, malo duže ovaj put. “Da li je sve OK?” “Jest,” rekao sam. Ali nije bilo. Nisam mogao prestati misliti na nju. Gdje god sam se uputio na farmi, nešto me je podsjećalo na nju—kokošinjac, štala, pašnjaci. Šuma, jezero, koliba. Otišao sam do dućana s poljoprivrednom opremom, i kunem se u Krista da je čak i kabina mog kamioneta mirisala na nju. Naprasito sam se provozao kraj njene kućice, govoreći sebi da neću pokucati na njena vrata, već samo da vidim da li je njeno auto još uvijek tamo. Nije bilo, ali bio je mini bus i dok sam prolazio, ugledao sam ženu kako izlazi na prednja vrata, noseći nešto što je izgledalo kao kanta sa sredstvima za čišćenje. Otišla je. Bio sam ljut na sebe što sam osjećao razočaranje. Iziritiran zbog načina na koji su se moja prsa stezala. Uznemiren zbog bola u mom srcu. Što je dođavola? Ovo je bilo bolje, zar ne? Nisam želio da ostane iskušavajući me u svakoj prilici. Želio sam da ode iz grada, van dosega, da ode iz mog života. Kasnije sam odveo Coopera u park, nadajući se da će mi to popraviti raspoloženje, ali čak i to me podsjetilo na Margot. Kriste, zar nikad neće otići iz moje glave? Učinio sam ispravnu stvar! Kad ću biti nagrađen sa malo mira u mojoj glavi? Te noći sam bio toliko iscrpljen da sam zaspao rano, ali sam se probudio u dva ujutro iz noćne more, vrišteći i tresući se, dok je posteljina bila natopljena mojim znojem. Ustao sam, srce mi je lupalo furiozno, dok su mi se prsa stezala. Mahnito sam razgledao po sobi tražeći opasnost, ali nije je bilo. Kad su se otkucaji mog srca smirili, prebacio sam noge preko ruba kreveta i sjedio nekoliko trenutaka da dođem do daha, proklinjući moju jebenu podsvijest zbog ovog nepopustljivog napada. Nekoliko minuta kasnije, skinuo sam posteljinu sa svog kreveta i navukao čistu na madrac. Razmišljao sam o Margotinim rukama i kako je grčevito steže. Ostavljajući ih smotane i gurnute u stranu. Kako je držim ispod njih. Vratio sam se u krevet i ležao budan, zureći u strop. Pitao sam se da li ću je ikad opet vidjeti. Pitao sam se da li ću je ikad moći zaboraviti. Pitao sam se da li sam joj nedostajao jednako jako kao što je ona meni? Pitao sam se da li ću se ikad prestati pitati što ako? 199 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
NEKOLIKO BIJEDNIH DANA KASNIJE slomio sam se i nazvao je. Bila je prošla ponoć, što me je činilo još većim seronjom, ali nisam mogao izdržati niti jednu minutu duže, a da joj bar ne čujem glas. Stekao sam naviku da otvaram njenu sliku na web stranici Shine PR i ta slika me je dovodila do ludila—želio sam da te plave oči gledaju u mene. Želio sam da taj osmijeh bude upućen meni. Želio sam da ta duga plava kosa klizi kroz moje prste. Želio sam njenu svjetlosti, njen smijeh, njene usne. Više od toga, želio sam taj osjećaj koji mi je dala—osjećaj udaranja srca, stezanja utrobe i navale krvi koji je činio da se osjećam živim, vitalnim i muževnim. Čeznuo sam za tim. Ali to je bilo nemoguće, zar ne? Ona nikad ne bi pristala da me vidi. Ne, ako se ne ispričam i priznam da sam napravio pogrešku, a nije bilo moguće da to uradim. Nije bilo važno što sam želio da su stvari drugačije—nisu bile. Ovo nije bajka. Ova zvijer se neće pretvoriti u princa, a ona je zaslužila princa. Ali bio sam tako gladan nje. Bilo mi je tako potrebno da je kušam. Lupkao sam po krevetu dok sam slušao signal zvonjenja. Molim te, molim te javi se Margot, preklinjao sam u sebi. Govorna pošta bi bila u redu, jer bi bar čuo njen glas, ali razgovor bi bio još bolji. Želio sam opet osjećati tu bliskost s njom. Nije se odmah javila i moje nade su se počele smanjivati. Zašto bi se javila na tvoj poziv seronjo? Ali zatim je zvonjenje prestalo i čuo sam njeno disanje. Jeza je prošla niz moje ruke i noge. “Hej,” rekao sam tiho. “Ćao.” “Nisam bio siguran hoćeš li se javiti.” “Skoro i nisam.” Njen glas je bio prigušen i pitao sam se da li je već spavala. Moja krv se zagrijala dok sam je zamišljao ispod pokrivača. “Da li sam te probudio?” “Ne.” “Dobro. Ja sam …” Sranje. Sada kad sam je imao na vezi, nisam imao ideju što da joj kažem. “Žao mi je što te zovem ovako kasno.” “U redu je.” “Pa… kako si?” Sranje. Koja glupost. “OK. Ti?” 200 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Nije bila dobro. Mogao sam to čuti. A nisam bio ni ja. “OK.” Uslijedila je neprijatna tišina, tokom koje sam razmišljao kako nemam ništa što bih joj mogao reći i bar deset stvari koje nisam mogao reći, počev sa nedostaješ mi. Nedostaješ mi toliko da ne mogu disati. “Da li si stvarno OK?” pitala je. “Nisam,” priznao sam. “Ni ja.” “Tako očajnički te želim vidjeti,” izletio sam. “Nedostaješ mi.” “I ti meni nedostaješ.” zastala je. “Da li ovo… da li ovo znači da si promijenio svoje mišljenje?” Želio sam tako očajnički reći da, a sam osjećao da se gušim. “Ne,” rekao sam. “Onda te ja ne mogu vidjeti, Jack. Nikome od nas to ne bi donijelo ništa dobro.” “Molim te,” šapnuo sam prije nego što sam se mogao zaustaviti. “Trebaš mi.” “Ne. Spustit ću slušalicu. Ovo me previše boli.” “Ne, čekaj!” Panično sam ispružio ruku kao da me može vidjeti. “Molim te, nemoj Margot. Toliko mi jebeno nedostaješ. Sve o čemu mogu misliti si ti.” Prvo nije rekla ništa, a zatim sam čuo nježne, tihe jecaje. “Zašto mi ovo radiš? Ja pokušavam da te zaboravim.” Moje srce je puklo za nas oboje. “Žao mi je Margot. Znam da nisam trebao nazvati. Ja sam jednostavno…” zabio sam šaku u moju kosu. “…tako sjeban zbog ovog. Na znam što da radim.” “Što želiš da uradiš?” Izdahnuo sam, spuštajući se na krevet. Ono što sam ja želio je bilo tako jednostavno. “Želim se opet osjećati živim.” Grlo mi se steglo. “Onako kako sam se osjećao s tobom.” Sada je već otvoreno plakala i to je bilo mučenje za mene znajući da jedna moja riječ to može zaustaviti. Ali riječi nisu došle—nešto unutar mene ih je držalo zarobljenim. Strah? Krivnja? Sram? Sve navedeno? “Jack,” rekla je kroz suze, “Ja ne mogu ovo. Ja želim biti s tobom, ali ne ako nisi spreman da nastaviš dalje. Ja ne znam što je za to potrebno, ali to je nešto što moraš sam da shvatiš.” Bila je u pravu, naravno. Bilo je na meni da nađem put van ove hladnoće, samoće, mraka i pređem u njeno svjetlo. Ali osjećao sam se 201 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
nepokretno, okovan za prošlost i nesposoban da se oslobodim, čak ni zbog nje. Trenutak kasnije, prišaptala je zbogom. Psujući, spustio sam telefon sa strane i nagnuo se naprijed, s laktovima na koljenima, glavom u dlanovima. Umjesto da se osjećam bolje, osjećam sam se još gore. Tužan i ljut. Ono što sam želio je bila jedna stvar; ono što sam mogao je bila druga. Zašto to dođavola nije mogla vidjeti?
Naš svet knjiga
202 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Trideset drugo poglavlje Margot I AKO SAM NAPRAVILA ikakav napredak u zaboravljanju Jacka u posljednjih nekoliko dana, onda me je ovaj telefonski poziv vratio unatrag isto toliko, ako ne i više. Što je to pokušavao da mi uradi? Ili sebi? Ton njegova glasa, nježan i žalostan, mi je rekao koliko jadan je bio. Stvari koje mi je rekao su me razderali na komadiće—nedostaješ mi, želim te vidjeti, želim se opet osjećati živim. Bila je to agonija, jer smo oboje željeli biti zajedno, ali nam je njegova tvrdoglavost stajala na putu. Nikad u svom životu nisam htjela nekog istovremeno zagrliti i pogoditi ga kolačićem. Ali koliko dugo? Koliko dugo sam voljna čekati? U jednom trenutku postat će patetično držati se za nekog tko me nikad neće željeti na taj način. Morala sam to preboljeti. Morala sam ustati, skinuti prašinu sa sebe i pokušati opet s nekim tko nije tako prokleto istrajan u tome da ostane sam zauvijek. S nekim tko je želio sve što sam mogla ponuditi. Nekoga tko će priznati da se takva vrsta kemije koju smo imali ne pojavljuje često u životu. Počela sam se ljutiti. Proklet bio zbog toga što ne može vidjeti kakvi bi bili. Ustala sam iz kreveta i posegnula za maramicom na mom noćnom stoliću. Proklet bio što je bio kukavica baš kad mi je bilo potrebno da bude hrabar. Proklet bio što je tvrdoglav, kad treba da bude popustljiv. Ispuhala sam nos, bacila maramicu na pod i zgrabila još jednu. Nadam se da si još jadniji nego što sam ja, Jack Valentini. Jer je ovo tvoja krivnja. Nikad te nisam požurivala, niti pritiskivala. Meni je samo bilo stalo do tebe i jebi se što si previše uplašen da i tebi bude stalo do mene. Zaslužila sam bolje. Do trenutka kad sam zaspala te noći, moj nos je bio hrapav, moje oči otečene i glava me boljela, ali sam donijela odluku da neću više trošiti vrijeme na plakanje za Jackom. Da, bilo je tužno što je on mislio da ne zaslužuje biti voljen zbog svoje prošlosti, ali to je bio njegov izbor.
203 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Mnogo ljudi čak ni ne dožive da mogu napraviti takav izbor, Jack. Oni nikad neće iskusiti što smo mi imali. Proklet bio što si odustao tako lako. MOJ BIJES JE KLJUČAO tokom čitavog dana. Bila je nedjelja. Osjećala sam da se moram držati zauzetom da ne razmišljam o Jacku, pa sam provela dana perući veš, čisteći frižider, bavila se reorganizacijom ormarića u kuhinji i kupaonici, te otišla u kupnju namirnica. To me držalo okupiranom, ali nije nužno otklonilo Jacka iz mojih misli. Odjeća koju sam nosila na farmi podsjećala me na njega. Piće i hrana me podsjećala na njega. Moj šampon i kupka su me podsjećali na njega. Prokleti odjel s voćem i povrćem kod Krogera19 me podsjećao na njega. Popodne sam otišla u knjižaru i kupila neke kuharice za početnike i te sam večeri pokušavala praviti piletinu u limun sosu. Ispalo je poprilično dobro i to mi je dalo mi izvjesnu mjeru samopouzdanja, čak iako sam se osjećala pomalo usamljeno slaveći moj prvi kulinarski trijumf sama. Kasnije te večeri, ležala sam u krevetu i čitala novi ljubavni roman koji sam pokupila u knjižari (koji sam izabrala po osjećaju, a ne zato što je tip na naslovnici izgledao poput Jacka, kunem se), kad se moj telefon oglasio. Zove Jack Valentini. Odbijala sam da se javim, a telefon je odbijao da prestane zvoniti. “Jebi se,” rekla sam. Ali moje srce je bubnjalo. Tako jako sam željela čuti njegov glas. Što ako je promijenio mišljenje? Što ako zove da se izvini? Što ako je shvatio a mi zaslužujemo priliku? Zgrabila sam svoj telefon. Ufff. Ostani mirna. Dozivajući Staru Margot, udahnula sam i javila se na poziv. “Halo.” “Hej.” Njegov glas je pukao, a time i nešto moje pribranosti. “Kako si?” Budi jaka. Nema suza večeras. “Dobro,” rekla sam hladno. “To je dobro.” Tišina. Moje strpljenje je puklo. “Što želiš, Jack?” “Samo da te čujem.” Sklopila sam oči i progutala. Znači ovo nije poziv isprike. Proklet bio! “Zašto? Da se mučiš?” “Pretpostavljam.” 19
lanac američkih supermarketa
204 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Ja neću igrati ove igrice, Jack.” Moj glas se kolebao. “Ako se želiš valjati u svom vlastitom bolu, samo naprijed, ali ja neću doprinositi tome. To me previše boli.” “Žao mi je, Margot. Nikad te nisam namjeravao povrijediti. Tako bih jebeno želio da sam netko drugi.” Zagrizla sam tako jako svoju usnu da sam očekivala okusiti krv. “Ja ne bih željela nekog drugog. Kako to ne možeš vidjeti?” “To kažeš sada, ali ti ne znaš kako je biti ja.” Njegov glas je bio čvršći. Čak i ljut. “Jer nećeš da mi se pokažeš! Ti si kukavica! Ja čak i ne znam čega se ti toliko bojiš! Sve što ja znam jest da ti odbacuješ šansu da budeš sretan, a samim time oduzimaš i meni priliku za to.” “Ja te pošteđujem!” izlanuo je. “Ti pošteđuješ sam sebe! Trebat će puno truda da se nastavi dalje, Jack. Znam to. I znam da neće biti lako.” Smekšala sam svoj glas. “Ali ja ću biti uz tebe. Zar ne želiš pokušati?” Tišina. “Ti nikad ne bi bila sretna sa mnom.” Udahnula sam i još jednom ponudila svoje srce, moleći se da ga on ne zgazi. “Daj mi šansu da ti pokažem da si u krivu, Jack. Neću opet pitati.” “Ne mogu,” prišaptao je. “Želim, ali jebeno ne mogu.” Izgubila sam bitku sa suzama i sad su vrele suze klizile niz moje obraze. “Onda reci zbogom, jer ovo je sve što ćemo ikad biti.” “Margot, molim te—” “Spusti slušalicu!” viknula sam. “Želim da bude potpuno jasno da si ti onaj koji odlazi, Jack. Ti si onaj koji misli da me ne može voljeti.” “Ja znam da te mogu voljeti,” rekao je bez oklijevanja, glasom punim tjeskobe. “Ja to samo ne zaslužujem.” Smirila sam se. Natjerala sam sama sebe da ostanem smiren. “Onda reci zbogom i spusti slušalicu.” Zadržala sam dah, držeći se tanku nit nade da će reći nešto—bilo što—osim zbogom. Ali nije. Naš svet knjiga
205 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Trideset treće poglavlje Jack MARGOTINE RIJEČI su me duboko zasjekle. Istina to uvijek čini. Ti si kukavica. Ti pošteđuješ sebe. Ti odbacuješ šansu da budeš sretan. Bio sam kukavica. I budala. I seronja. Znao sam da je drugi poziv pogrešna stvar, ali bio sam tako prokleto usamljen i depresivan da nisam mogao pravilno razmišljati. Bio sam povrijeđen i htio sam se osjećati bolje—ona je bila jedina koja je mogla učiniti da se osjećam bolje i nazvao sam je. To je bila logika jebenog djeteta. Nisam je krivio što se naljutila i što me vrijeđala. Neki dio mozga se vjerojatno nadao da će to i učiniti. Bio sam tako sjeban. I bio sam pakleno ljut na sebe. Koje pravo sam imao da je zovem, da joj govorim one stvari i iznova je povrjeđujem? Ja sam jedino razmišljao o svom bolu. Ali i njen je također bio stvaran. Mogao sam to čuti u njenom glasu. Rekao sam sam sebi tisuću puta u ovih posljednjih nekoliko dana, da je moja agonija cijena koju sam morao platiti što sam pustio da mi se približi, ali što je s cijenom koju ona plaća? Ubijala me pomisao da je ona bar upola jadna kao što sam bio ja. Da li je stvarno vjerovala da je napuštam, jer je nisam mogao voljeti? Bilo je upravo suprotno! Legao sam na krevet i prekrio lice rukama. Što dođavola da radim? Nisam mogao živjeti ovako, razapet između prošlosti i budućnosti, između dva života, između dvije moje ličnosti. Bilo je to kao da stojim na križanju ulice—jedan put je vodio nigdje, jednostavno kružeći natrag u sebe u neprekidnoj spirali samoće i iste svakodnevnice. Drugi je vodio naprijed, i iako nisam mogao vidjeti što se nalazi na kraju puta, znao sam da nudi mogućnost da budem opet sretan. Ali što je bilo potrebno da počnem osjećati da zaslužujem drugu šansu?
206 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
NEKOLIKO NOĆI KASNIJE, Georgia me pozvala na večeru. Prihvatio sam, zahvalan da mogu pobjeći od usamljene tišine u kolibi. Brad i Olivia su također bili tu i poslije večere smo izašli u prednje dvorište, gdje su moja braća skakali sa svojom djecom po trampolini. Georgia i ja smo sjeli na trijem, pili viski s ledom i promatrali Petea kako pokušava napraviti salto. “Slomit će si vrat,” rekao sam, smijuljeći se malo. “O Bože, da nisi ni pomislio tako nešto.” Pogledala je prema meni.. “Dobro je čuti tvoj smijeh. Bio si nekako loše ovih dana.” Nagnuo sam i otpio nešto viskija. “Aha.” “Vjerojatno nema svrhe da pitam, ali učinit ću to svejedno. Želiš li razgovarati o tome?” Na trampolinu, moja braća su skakala i smijala se i slikala svoju nasmijanu djecu u zraku. Želim to—želim to tako jebeno jako. “Ja vam tako zavidim,” rekao sam. Kutom svog oka vidio sam kako polako kima glavom. “Razumijem te.” “Mislio sam da ću živjeti nekad u ovoj kući, osnovati obitelj, sve to.” “Još nije prekasno za to, znaš.” “Ne misliš da je prekasno?” “Nipošto.” Razmišljao sam na trenutak, tjerajući se da budem hrabar. “Georgia, mogu li ti nešto reći?” “Naravno.” “Razmišljao sam u posljednje vrijeme da sam bio u vojsci s momcima koji se nisu vratili. Momcima koji su bili jači od mene. Hrabriji. Pametniji. Ponekad se pitam zašto sam ja preživio, a oni nisu. Zbog čega je to bilo tako?” Pogledala me, ali nije rekla ništa. “Nekada sam mislio da je to bilo zbog Steph. Zbog obitelji koju ćemo imati. Ali nakon što je otišla, činilo se opet besmisleno.” “Ne misliš li da bi se mogao opet zaljubiti? Imati obitelj?” Oklijevao sam. “Nikad nisam mislio da hoću.” “A sada?” “Sada…” Udahnuo sam i izdisao polako i sreo njen pogled. “Sada je tu Margot.” Nasmiješila se, a oči su joj se zasvijetlile. “Pa što te zadržava?” 207 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Mnogo stvari.” Zurio sam u kockice leda u svojoj čaši. “Sjebao sam stvari poprilično jako, Georgia.” “Znam.” Nešto se pokrenulo u mojim grudima. “Razgovarala si s njom?” Georgia je oklijevala i osjetio sam da nije htjela izdati Margotino povjerenje. “Da.” “Zaista mislim to kad kažem da sam sjebao stvari. Povrijedio sam je.” “Traži oprost.” Njoj je to zvučalo tako jednostavno. “Što ako kaže ne?” “Što ako kaže da?” Georgia je uzvratila. “Ona može imati puno bolje. Nekog s novcem i autima i—” “Ona želi tebe. Vjeruj mi.” Pogledao sam je u oči i rekao istinu. “Bojim se.” “Znam to. I trebat će dosta truda, ali kladim se da će biti vrijedno toga. Ja znam da će biti vrijedno toga, Jack. Čak iako Margot nije ona prava, ti to moraš uraditi radi sebe. Vrijeme je.” Kimajući potvrdno, pustio sam da se njene riječi slegnu. “Sutra je tri godine.” “Znam,” rekla je nježno, dok su joj se oči punile suzama. “Ali Jack, Steph bi bila prva koja bi ti rekla da joj ne odaješ počast tako da odbijaš krenuti dalje.” Ispružila je ruku i dotakla moju. “Koristio si je da kazniš sebe. Vrijeme je da je pustiš. Znam da to boli, ali vrijeme je.” Moje grlo se steglo i morao sam skloniti pogled s Georgijinih suza, prije nego što moje vlastite krenu padati. SLJEDEĆEG DANA, otišao sam na groblje. Sjedeći ispred njenog spomenika kao što sam uvijek činio, zamišljao sam Steph pored sebe i koncentrirao se na zvuk njenog glasa. “Hej. Moram razgovarati s tobom.” Što ima? Moje grlo se steglo. “Ovo je teško.” Pričaj sa mnom. Progutao sam teško. “Upoznao sam nekog.” Dobro. “Da li je?” Zašto ne bi bilo? “Zbog toga što zbog nje sumnjam u sebe. Ona me tjera da razmotrim odluke koje sam već donio.” 208 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Na primjer? “Poput toga da se opet s nekim upustim u nešto. Da dopustim sebi da se opet zaljubim. Da provedem život s nekim umjesto da budem sam.” Zvuči ozbiljno. Kakva je? “Ona je nemoguća. Razmaženo derište. Ona je 'znam sve' gradska djevojka.” Smijeh se odbijao o kamenje. Netko tko te može postaviti na svoje mjesto, huh? “Voli to da pokušava.” Udahnuo sam. “Ona je također i ljubazna, pametna i prelijepa. Nasmijava me.” Osjećaš li nešto prema njoj? “Osjećam, ali… Ja ne znam da li to želim osjećati.” Zašto ne? “Kao prvo, dovodi me do ludila što ti nije ni nalik. Osjećam se krivim—kao da izdajem uspomenu na tebe što padam na nekog tko je tako suprotan svemu što si bila ti.” Ne izdaješ me, Jack. Ja želim da ti nastaviš dalje i budeš sretan. Suze su navrle u moje oči i pritisnuo sam svoje kapke s palcem i kažiprstom. “Ja također želim da budem sretan, ali jednostavno se čini da ne mogu shvatiti kako da dođem do toga i budem OK s tim.” Pa, prvo, treba opet da kreneš na terapiju. Vrijeme je da priznaš da si prestao ići, jer ti je to pomagalo, a ti nisi želio da ti bude bolje. Treptao sam. Nikad o tome nisam razmišljao na taj način. U mojoj glavi sam prestao ići, jer je postalo previše bolno da pričam više o svojim osjećajima. Da li je Steph bila u pravu? Da li sam sebe doveo do toga? Da li je prestanak terapije bio samo još jedan način da sabotiram svoj oporavak? Ti znaš da sam ja u pravu. Sljedeće, moraš da očistiš tu kolibu. Moraš skloniti moju odjeću. Baci ta moja sranja. Skini moje slike s tog jebenog zida. Ili još bolje, iseli se skroz. Sve je to samo dio zatvora koji si stvorio za sebe, i znaš što? To i mene također zarobljava. To je bio kao udarac u moju utrobu. “Što?” Čuo si me. Moraš me pustiti, Jack. Jeza je prošla niz moje ruke. Stražnji dio vrata me peckao. “Ali, ja—” Ne odgovaraj mi. Ako si me volio— “Ti znaš da jesam. Više od ikoga. Ti si bila ljubav mog života, Steph.” Ja sam bila ljubav tvog života koji si imao tad, Jack. Ja sam bila tvoja prva ljubav… ali ja nisam tvoja posljednja. 209 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Vjetar je njihao stabla u blizini dok sam ja puštao da se te riječi slegnu i riješe posljednje sumnje u meni. Ona me puštala na slobodu i ja sam morao to isto učiniti za nju. Težina je spala sa mene. “U pravu si.” Naravno da jesam. Sada imam još jedan zahtjev: Nazovi tu ženu i izvedi je na večeru. Ta jadno biće je vjerojatno svezano u čvor, pitajući se što se do đavola dešava u toj tvojoj tvrdoj glavi. Reci joj da razumijem. I mene si izluđivao također. “Žao mi je, Steph. Za sve.” Znam, Jack. Opraštam ti. Jesi spreman da to uradiš? Kimnuo sam. “Mislim da jesam. Ne mogu reći da se ne bojim, ali mislim da znam što moram uraditi.” Dobro. Idi i živi život koji ti je namijenjen. Ti imaš mnogo toga da daš, Jack Valentini. Nemoj to zaboraviti. “OK,” šapnuo sam, dok je drhtavica uhvatila moje cijelo tijelo. “I Steph… hvala ti. Ti si anđeo.” Čekao sam na odgovor, ali ona je bila već otišla. Osjećao sam njenu odsutnost jednako kao što sam osjećao njenu prisutnost samo trenutak prije. Nekako sam znao da se više neće vratiti. Poljubio sam vrhove svoji prstiju, dodirnuo vrh njenog spomenika i rekao zbogom.
KASNIJE TE VEČERI, stajao sam u svojoj spavaćoj sobi i razgledao okolo. Izgledala je isto kao i svaki drugi dan, ali osjećaj je bio drugačiji. Prvi put sam prepoznao ono što je Steph zvala—zatvor. Steph je tako bila prisutna ovdje—njena odjeća u ormaru, njene knjige na policama, njen šampon u kupaonici, naše slike na zidu. Ali nije to sve bila zbog uspomene na nju: to je bila kazna. Doživotna kazna koju provodim u samici. Ali ipak sam ovdje doveo Margot. Ljubio je. Dodirivao je. I kad je ponudila da prestanemo, ja sam bio taj koji je nastavio. Želio sam je više, nego što sam želio sačuvati svetost ovog mjesta. Da li će mi oprostiti? Da li još uvijek želi šansu za koju me pitala? Zamislio sam je i nešto težine je spalo s mog želuca. Želio sam opet biti sretan. Po prvi put u nekoliko godina, osjećao sam ta će to biti moguće. Pogledao sam dole u lijevu ruku, gdje je vjenčani prsten i dalje obuhvaćao moj prst. Polako sam ga svukao s prsta, gledao ga nekoliko trenutaka i zatim ga spustio ga u ladicu mog noćnog ormarića. Osjećao 210 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
sam blagu mučninu u stomaku, ali nakon nekoliko dubokih udaha, bio sam opet OK. Bilo je vrijeme. TOKOM SLIJEDEĆEG TJEDNA, obavio sam četiri važna telefonska poziva. Pozvao sam svog terapeuta, kojem je bilo drago što me čuje, i zakazao termin za nekoliko dana. Sljedeći poziv uputio sam Georgiji, koja je rekla da će biti sretna da mi pomogne u razvrstavanju i uklanjanju Stephinih stvari iz kolibe. Treći poziv uputio sam Suzanne Reischling. Ostavio sam poruku na njenoj govornoj pošti, rekavši joj da ću konačno početi raščišćavati stvari iz kolibe i da me nazove ako želi doći ovog tjedna da pogleda da li ima išto što bi željela uzeti. Četvrti poziv sam uputio Bradu—želio sam sjesti s njim i vidjeti postoji li neki način da pomognem Peteu i Georgiji s kupovinom kuće. Imalo je najviše smisla da otkupim njihov dio kuće i uselim se tamo, posebno, jer sam se svakako planirao odseliti iz kolibe—previše uspomena je tu, a bio sam ozbiljan s namjerom da nastavim dalje—i želio sam mjesto gdje će mi biti ugodno s Margot. Bradu je rekao da će mu biti drago da se sastanemo, a bio je ushićen ukoliko bih ja uspio otkupiti njegov dio. “Razgovarat ću s bankom,” rekao je. “Objasnit ću im situaciju, zatražiti iznos i onda možemo sjesti nekad ovog tjedna.” “Zvuči dobro,” pristao sam. “Ali nemoj još ništa govoriti Peteu i Georgiji. Ne želim im prerano davati nade.” MOJA PRVA SEANSA terapije je bila bolna, ali obećao sam sebi da ću biti iskren. Po prvi put rekao sam terapeutu kako se stvarno osjećam u vezi Stephine smrti, o načinu kako je to u mojoj glavi povezano s incidentom u Iraku i kako me krivnja sprečavala da nastavim dalje. Iako nije mogao moju savjest kompletno olakšati, dao mi je upute kako da se suočim sa svojim osjećajima i krivnjom i upozorio me da koristim lijekove da bih dobio više sna. Također me informirao o tjednim grupnim terapijama za veterane koje je organizirao tokom prošle godine i počeo sam učestvovati u njima. Slušajući druge kako pričaju o svojim osjećajima, pričaju svoje priče, priznaju kako se bore s osjećajima krivnje i anksioznosti isto kao ja, učinilo je da se ne osjećam više tako sam. Ponekad sam čak i sam pričao na tim seansama i to je također bilo OK. 211 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Čišćenje kolibe je bilo teže. Uspio sam se izboriti s tim uz pomoć Petea i Georgije, sjećajući se Stephine želje da želi biti slobodna i gledanjem Coopera kako se igra s Bridget Jones, dok smo mi radili. Ali nije bilo ni lako, ni brzo. Radili smo u srijedu večer i cijeli dan u četvrtak. Bilo je trenutaka kad sam se gušio, kad sam suzdržavao suze, pa i trenutaka kad sam morao izaći iz kolibe i duboko udahnuti. Čak i tad, nije bilo sumnje u ono što radim. Znao sam u svom srcu da radim ispravnu stvar. U četvrtak navečer navratila je Suzanne i njene oči su se zamutile kad je vidjela sve torbe i kutije u prednjoj sobi. “Stvarno si to učinio,” rekla je, stavljajući ruku preko svog srca. “Morao sam,” rekao sam tiho, ali čvrsto. Njene oči su skenirale cijelu prostoriju. “Sklonio si i slike. Zašto?” “Jer mi je zbog njih previše teško da nastavim sa svojim životom, Suzanne.” Pogledao sam je direktno u oči i primijetio da večeras ne liči toliko na Steph. To je bilo olakšanje. “Oh.” Prešla je rukom po površini jedne od kutija. “Da li nastavljaš dalje sa onom plavušom?” “To te se ne tiče.” “Oprosti,” rekla je krotko. “Ovaj tjedan je tako težak.” Suosjećanje je smekšalo malo moj ton. “Znam. Ali ona ne bi željela da sjedimo ovdje i opet tugujemo za njom. Ona bi željela da slavimo njen život tako što ćemo nastaviti s našima.” Kimnula je tužno. “Moja majka želi sve, ali bila je previše uzrujana da dođe.” “Ja ću ti pomoći da sve utovariš. Imam ovdje farmersko vozilo na četiri kotača i s njime sve možemo prenijeti do tvog auta.” “OK.” Sklopila je oči i uzdahnula. “Stvarno mi je žao zbog onog što sam rekla. U pravu si. Steph bi željela da nastavimo dalje. Samo mi toliko nedostaje, a pomaže mi da mislim da i tebi jednako toliko nedostaje kao meni.” “Isprika prihvaćena. I u redu je da ti nedostaje, Suzanne. I meni također nedostaje. Ali trebalo mi je mnogo vremena da dođem do ovoga gdje sam sada i mislim da bi bila ponosna na mene.” “Bila bi. Sigurna sam u to.” Suzanne je šmrcnula, a zatim se i nasmijala kroz suze. “Bila je puno ljubaznija osoba od mene.”
212 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
TRI TJEDNA nakon što je otišla kući, bio sam spreman da se ispričam Margot i zatražim još jednu šansu, ali nisam bio siguran kako to da uradim. Isprika preko telefona nije bilo isto, kao što je doći i u lice nekog zamoliti za oprost. Priznati da si pogriješio. Izložiti se. Ako namjeravam tražiti drugu šansu, moram to uraditi osobno. Ali kako? Što sam mogao reći što bi je uvjerilo da se sastane sa mnom, bez da odam svoje namjere? Cijeli petak sam razmišljao o tome, trudeći se da smislim nešto romantično i pametno—ali romantično i pametno nikad nije bila moja stvar. Potrebna mi je pomoć. Progutao sam svoj ponos i otišao kod Georgie. Nacerila se. “Nisam sigurna što bi trebao uraditi, ali poznajem nekog koga možeš pitati.” Zgrabila je svoj telefon sa šanka i tipkala po displeju nekoliko puta. U tom trenutku je moj zavibrirao u džepu i izvukao sam ga van. Poslala mi je kontakt s brojem. “Jaime Owen?” pitao sam. “Tko je to?” “To je Margotina bliska prijateljica i poslovna partnerica. Nazovi je.” Namrštio sam se. Umiješati još jednu ženu u ovo? “Nisam baš siguran.” “Nazovi je.” Georgia je stisnula moju ruku. “Sigurna sam da će znati što točno treba da uradiš.” Rekao sam joj da ću razmisliti o tome, ostao još malo da se poigram s Cooperom, a zatim otišao kući da razmislim o tom pozivu. Georgia je vjerojatno bila u pravu, ali bilo me je tako jebeno sram… bila je jedna stvar nazvati Margot i objasniti joj. Ona me poznaje. Ali nazvati ovu Jaime ženu je potpuno druga stvar. Bog zna kakve joj je Margot priče ispričala i što misli o meni. Sam si kriv za to. Nazovi je seronjo. Zastenjao sam djetinjasto i birao broj. “Halo?” “Halo, da li je to Jaime Owen?” “Da, jeste. Mogu li vam pomoći?” “Moje ime je Jack Valentini. Ja sam—” “Oh.” ‘Oh?’ Što to znači? “Ja sam prijatelj od—” “Znam tko si ti.” Ton njenog glasa nije bio neljubazan, samo malo rezerviran, ali to sam i očekivao.
213 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Vjerojatno je čula toliko toga o meni da bi se najradije izderala na mene, ali tehnički sam još uvijek bio klijent. Nisam bio siguran kako da nastavim. “Georgia mi je dala tvoj broj.” “Da li imaš neko pitanje vezano za vaš marketing projekt?” “Ne, ne zovem zbog toga. Ja…” Udahnuo sam. “Ja moram da vidim Margot.” “Zašto?” “Da joj se ispričam.” “Zašto onda ne zoveš nju?” “Zbog toga što moram učiniti više od obične isprike—moram se iskupiti za svoje ponašanje prema njoj i za stvari koje sam rekao.” “Povrijedio si je, znaš.” Sklopio sam oči. “Znam. Siguran sam da ti je rekla da sam bio totalni kreten prema njoj. Ali to je bio jedini način da je natjeram da ode.” “A bilo ti je potrebno da ode, jer nisi više ništa osjećao prema njoj?” “Ne, nego jer sam osjećao i previše,” izletjelo je iz mene, pitajući se kako ću joj sad to objasniti. Ali, iznenadila me je. “Znala sam!” “Što?” “Znala sam da je to bilo u pitanju.” Odjednom je zvučala jako sretno. “Počeo si padati na nju tako da si se morao povući—ili u našem slučaju, morao si Margot otjerati, da se ne bi previše približila. Ali zapravo nisi mislio stvari koje si rekao.” “Aha,” rekao sam zbunjeno. Sklonio sam telefon s mog lica i zurio u njega na sekundu. Da li je ova žena vidovita? “Bio si uplašen,” nastavila je. “Jer pustiti je unutra značilo bi da na neki način moraš dio sebe ostaviti. A mislio si da za to nisi sposoban.” “Isuse,” rekao sam. “Tko si ti?” Nasmijala se. “Netko tko razumije. Pa, što sad?” “Moram je vidjeti. Volio bih je nekako iznenaditi, ali nisam siguran kako to da učinim.” “Iznenaditi je, huh? Hmmmm.” “Da. I mislim da bih trebao otići do nje. Dokazati joj da—” “O moj Bože!” prasnula je iznenadno. “Što radiš sutra navečer?” Osim posla, nisam imao nikakve planove. “Ništa,” priznao sam, osjećajući se malo patetično. “Dobro. Margot će ići na koktel prijem u IUD. To je večer skupljanja sredstava za otvaranje nove izložbe u Lewiston Galeriji.” 214 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“IUD?” Nisam bio siguran što je to značilo. “Institut Umjetnosti Detroita. Njena obitelj svake godine donira mnogo novca.” “Ah.” Naravno da to čine. Pripremio sam se na ono što sam mislio da dolazi. “I?” “I postoji li bolji način da joj dokažeš da želiš biti dio njenog života od toga da se pojaviš tamo? Ja imam ulaznicu, ali dat ću je tebi. Neću joj ništa reći.” “Ne postoji li neki manje… društveno neugodni način da je vidim? Ne snalazim se baš u gužvama, a i ne posjedujem prikladnu odjeću za to.” “Imaš li odijelo?” Ustuknuo sam. “Ne. Pretpostavljam da bih mogao sutra kupiti, ali… da li će mi zaista pristajati? Što ako ga budem morao zamijeniti?” Posljednja stvar koju sam želio bila je da se pojavim na fensi koktel prijemu u odijelu koje mi ne pristaje. Bit će mi dovoljno neugodno i u onom koje mi bude pristajalo. “Slušaj, ja poznajem neke ljude,” rekla je. “Prepusti to meni. Možemo li se naći sutra ujutro u gradu?” Ovo će očigledno biti cjelodnevna stvar, možda čak i dvodnevna, i definitivno će mi biti potrebna pomoć Petea i Georgie sa poslom oko farme. Ali bio sam poprilično siguran da će zbog ovoga preuzeti moj dio na sebe. “Mislim da mogu.” “Dobro. U poruci ću ti poslati vrijeme i adresu. Trebaš li frizeru ili tako nešto? Mogu ti zakazati termin.” Prošao sam rukom kroz kosu i namrštio se. “Vjerojatno. Hvala.” “Nema problema. Stvarno mi je drago da si me nazvao, Jack. Radiš pravu stvar.” Zahvalio sam joj se ponovo i rekao da ćemo se vidjeti sutra. Nakon što sam spustio slušalicu, nazvao sam Petea i Georgiu i pitao ih mogu li pokrivati poslove na farmi na dva dana. Georgia je trebala raditi ovaj vikend, ali Pete me uvjerio da se ne brinem i da Brad uvijek može uskočiti pomoći. “Radiš pravu stvar,” rekao je, ponavljajući Jamiene riječi. “Sretno.” “Hvala,” rekao sam. “Trebat će mi.”
215 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Trideset četvrto poglavlje Margot IMATI ZABAVNIJI i više ispunjeniji život bilo je lakše za reći, nego učiniti, posebno sa slomljenim srcem. Nakon što me je Jack odbio i drugi put, obećala sam si da ću učiniti točno ono što sam od njega željela—nastaviti dalje. Osjećao je nešto za mene, ali očigledno nije bio voljan ostaviti svoju prošlost iza sebe i nisam bila sigurna da li će ikad biti. Svaki put kad sam o tome razmišljala, plakalo mi se, ali nisam ga mogla spasiti od njega samog. Mogla sam samo raditi na sebi. Fokusirala sam se na svoju listu. Upisala sam časove kuhanja. Gledala tutorijale na internetu. Čitala kuharice, koje sam kupila. Pravila listu stvari koje sam trebala u svojoj kuhinji i napunila svoje ormariće i ladice s neophodnim priborom za kuhanje i ostalom opremom. Prilikom kupovine sam uvijek kritično promatrala proizvode, birajući lokalne i organske proizvode kad god sam mogla. Prestala sam jesti vani kad god je to bilo moguće. Pozivala sam prijatelje da probaju moj pesto, začinjenu piletinu na talijanski način i moj gratinirani krumpir. Sto puta sam se morala zaustaviti da ne slikam svoje kulinarske uspjehe i pošaljem ih Jacku, kako bi vidio moj kulinarski napredak i bio ponosan na mene. Otišla sam na jahanje tri puta i donijela odluku da ću kupiti vlastitog konja. Bilo je nešto u toj vezi što mi je zaista nedostajalo. Opet sam se borila protiv nagona da pozovem Jacka i podijelim s njim svoje uzbuđenje—nije postojao nitko u mom životu tko bi razumio vezu između konja i čovjeka, kao što je to razumio on. Preko jednog prijatelja, uključila sam se Mrežu Poštene Hrane, neprofitnu organizaciju koja se bavila pružanjem podrške farmerima, jačanju lokalne ekonomije i omogućavanju boljeg pristupa zdravoj hrani. Jedan od njihovih ciljeva je povećanje sredstava za “Double Up Food Bucks”, koji pomaže obiteljima s niskim primanjima da imaju zdraviji izbor hrane i kupuju kod lokalnih farmera. Iskoristila sam svoje obiteljske veze da osiguram sredstva i podršku, a također sam volontirala u pravljenju marketinškog materijala koji su trebali pomoći 216 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
da se raširi svijest o tom programu i da informiraju ljude o ekonomskim i zdravstvenim prednostima konzumacije i kupovine lokalne hrane, te pronalazak i reklamiranje lokalnih tržnica gdje bi mogli iskoristiti prednosti programa. Da li sam vlastoručno ukidala siromaštvo? Ne, ali rad me ispunjavao i osjećala sam da pridonosim općem dobru. I… tetovirala sam se. Tetovaža je bila inspirirana jednom od mojih omiljenih priča, Buđenje, autorice Kate Chopin. Prvobitno sam namjeravala napraviti malu ptičicu negdje na leđima—mali simbol mog vlastitog buđenja. Ali sam potom shvatila da je neću moći vidjeti. Odlučila sam se na unutarnju stranu moje ruke, i ipak odlučila da to budu riječi umjesto simbola. Tetovaža je bila veća i upadljivija, ali zar to nije bila i svrha? Sada kad pogledam dole, vidim ove riječi tetovirane u moju blijedu kožu: Ptica koja će lebdjeti iznad tradicije i predrasuda mora imati jaka krila. Sedam redova elegantnog rukopisa, koji me podsjećao da ne dozvolim da me zarobi strah od toga što će ljudi misliti ili očekivati. Ja sam bila svoja i mogla sam donositi vlastite izbore. Snaga je bila predivna stvar. Naravno da sam bila i inspirirana od strane Jacka i željela sam više od ičeg da je može vidjeti. Svake noći sam u svojim mislim analizirala i tražila razlog zbog kojeg je sve pošlo po zlu, ali nisam ga mogla pronaći. Bili smo potpuno drugačiji, ali to nam je davalo onu našu iskru. I dalje sam osjećala onaj nalet energije kad sam razmišljala o njemu. I dalje sam osjećala čežnju za njegovog kožom na mojoj. I dalje mi je nedostajao način na koji je razgovarao sa mnom, smijao se i zadirkivao me. I dalje sam ponekad plakala kad sam razmišljala o njegovoj prošlosti. Jednom, kad sam razgovarala sa Georgiom o njihovim obiteljskim fotografijama za novu web stranicu, dala mi je nejasnu informaciju da Jack “radi na sebi.” Iako mi nije dala nikakve detalje, moje nade su 217 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
ponovo procvjetale. Ali kad su se dani pretvorili u tjedne, a i dalje nisam čula ništa o njemu, nade su počele opadati. MUFFY se, očekivano, umalo onesvijestila kad je vidjela moju tetovažu. “Što si to na kugli zemaljskoj sebi uradila? Hoće li se to skinuti?” “Ja ne želim da se skine, majko. Meni se sviđa.” Pile smo koktele pokraj Rivera umjetnina pri IUD i panično je gledala oko sebe, pokušavajući me sakriti kao da sam gola. Prostorija napravljena u stilu špilje, bila je puna bogatih, dobro odjevenih ljudi koji su ispijali svoja pića slušajući gudački kvartet, ali samo jedna od njih se zgražavala na moju tetovažu. “Ja te jednostavno ne razumijem u posljednje vrijeme, Margot. Prvo ona stvar s kolačićima, zatim taj volonterski rad u skloništu za beskućnike, a sada tetovaža?” Odmahnula je glavom. “Čija si ti kćerka?” “Smiri se, mama.” Potapšala sam je po ramenu. “Trebala bi biti sretna zbog tetovaže. Htjela si da diplomiram engleski jezik, nisi li? Buđenje je čisti klasik.” “Margot Thurber Lewiston, to nije poenta. Tvoje iracionalno ponašanje jest.” “Objasnila sam i ispričala se za onaj kolačić incident već stotinu puta. A počela sam volontirati u skloništu, jer mi se sviđa da pomažem ljudima. I to me stoji samo mog vremena, ničeg više.” Muffy me je gledala kao da sam poludjela. “Mi doniramo novac takvim mjestima da ne moramo tamo provoditi vrijeme.” Uzdahnula sam. Nije bilo svrhe da i dalje pokušavam da joj objasnim. “Pa, meni ne smeta da provodim tamo vrijeme. Što bih drugo imala da radim?” “Ja sam se nadala da bi opet mogla izlaziti i upoznati muškarce.” Uzela sam još jedan gutljaj. “To nije tako jednostavno.” “Jeste. Ti si jednostavno previše izbirljiva.” “Što je loše u tome?” “Ništa, kad je riječ o zapošljavanju kuhara, vrtlara ili sobarice. Ali pronalazak pravog muža ne bi trebalo biti tako teško.” Stisnula sam zube. “Neću se skrasiti, mama. Želim da se zaljubim.” “Ne budi smiješna. Svi se skrase u braku, Margot,” rekla je, kolutajući očima kao da sam rekla nešto djetinjasto. “Čak i Thurber žene?” 218 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Posebno Thurber žene.” Opet me je pogledala kao da sam luda. “Svaka Thurber žena koju sam ikad poznavala se skrasila. Bit braka nije ljubav. Riječ je o spajanju dvaju obitelj da bi se stvorila još bolja. Riječ je o očuvanju i lozi. O tradiciji.” Šmrcnula je. “Ljubav je za djecu i siromašne ljude.” Da nisam odrastala slušajući ovakve blesave komade Muffijinih “mudrosti,” možda bih bila zgrožena. Ali, nije si mogla pomoći, jer je takva bila. U njenoj glavi je zaljubiti se bilo vjerojatno bilo slično kao Prouzrokovanje Scene u Javnosti. Glasno, neuredno i indiskretno. Ali nisam namjeravala prenositi njena čudna poimanja. Ja ću svoju kćerku naučiti drugačije. “Žao mi je što tako misliš, majko. Ova Thurber žena se neće skrasiti.” Bila je to možda mala stvar, da Muffy odgovorim tako, ali za mene je to bilo ogromno. Trebale su mi godine da pronađem glas da to uradim. “Držat ću se onoga što želim.” “A što je to što ti želiš?” Muffy je zvučala iziritirano. “Princa od Wales?” “Ni blizu. Nije mi potreban princ, majko. Samo dobar muškarac. Netko tko će—” Preko Muffynog ramena, primijetila sam nekog tko mi je išao u susret. Nekog visokog, tamnog i zgodnog. Nekog obučenog u crno odijelo. Nekog tko mi je oduzeo moć govora, razmišljanja i disanja. Moja koža je počela peckati. Moja usta su se otvorila. Treptala sam. Nije moguće. Da li je? Što je on radio ovdje? Osjećala sam vrtoglavicu, zaljuljala sam se i majka me zgrabila sa ruku. “Margot, jesi li dobro?” “Nisam sigurna,” rekla sam, i dalje promatrajući u nevjerici kako se Jack približava. Pogledi su nam se sreli. “Osjećam malu vrtoglavicu.” “Vrtoglavicu? Nikad nisi osjećala vrtoglavicu, prije te tetovaže,” rekla je promatrajući je sumnjivim pogledom. “Možda te truje.” “Nije to zbog tetovaže,” rekla sam. “Ispričaj me na trenutak.” Krenula sam prema njemu i moje srce je lupalo jače sa svakim korakom. Isuse Kriste, bio je predivan. Kroj njegovog odijela je naglašavao njegov vitki torzo i široka prsa. Njegova ramena su izgledala još šire. Ošišao je svoju kosu, te je s nekim kozmetičkim proizvodom bila zaglađena van njegovog lica. Njegova brada je također bila obrijana. Izgledao je ispolirano i sofisticirano. I nervozno kao sam pakao. Osjetila sam neki zaštitnički nagon. Mrzio je gužvu. Mrzio je sređivanje. Ovo čini zbog mene. 219 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Ali sam osjećala i nekog preostalog bijesa i sumnje. Da li je ovo bila još jedna ‘moram te vidjeti’ stvar? Da li je ovdje došao samo po još jednu dozu? Ili da kazni sam sebe? Nisam namjeravala igrati tu igru. Sreli smo se na sredini prostorije i stajali gotovo prsa uz prsa. Moje emocije su bile raštrkane po čitavoj prostoriji, moje disanje ubrzano. Netko iza mene je ispustio čašu i na zvuk lomljave, brzo i oštro je pogledao u tom smjeru. Srce me zaboljelo gledajući njegov tjeskobni izraz lica, napetost u njegovom vratu i oznojeno čelo. “Hej.” Suosjećanje me natjeralo da kliznem svojom rukom u njegovu i zaključam svoje prste s njegovim. Bila sam ljuta na njega, ali sam također shvatila koliko je ovo bilo teško za njega. “Pogledaj me.” Mišići njegovog lica su se blago opustili kad se fokusirao na mene. “Oprosti.” “Što radiš ovdje, Jack?” “Došao sam da se ispričam.” “Za što?” Zadržavala sam dah. “Zbog toga što sam te lagao. Zbog toga što sam prekinuo. Zbog toga što sam bio kukavica.” Napravio je grimasu. “Bila si u pravu. Bojao sam se onog što sam počeo da osjećam. Toga što je to značilo.” Unutar mene nada je eksplodirala poput vatrometa. “Što je značilo?” “Značilo je da moram pustiti stvari—moju prošlost, moju krivnju, moj bol—i dati sebi dozvolu da nastavim dalje. Nisam bio spreman da osjećam na taj način. I vjerojatno još ne bih bio da nisam sreo tebe.” Oči su mu plašljivo šarale prostorijom i on je progutao. “Margot, imam ti toliko mnogo toga za reći, ali ja nisam dobar u ovim gužvama.” “Onda idemo odavde.” Namrštio se. “Obećao sam sam sebi da to neću učiniti—ako je ovo tebi važno, onda je i meni važno.” “Jack, trenutno mi ništa nije važnije od toga da čujem što mi imaš za reći.” Olakšanje mu se ocrtalo na licu. “OK.” “I ja tebi imam neke stvari da kažem.” Opet je izgledao napeto. “Slijedi me. Naći ćemo netko mirno mjesto da sjednemo.” Moje srce je lupalo divlje dok sam ga vodila izvan prostorije. DRŽALI SMO se za ruke dok smo silazili niz promenadu i kroz galerije, tražeći pravo mjesto. Konačno smo pronašli praznu prostoriji s 220 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
klupom u sredini i pustila sam Jacka da me odvede do nje. Bilo je slabo osvijetljeno da bi se zaštitile umjetnine, a tamno crveni zidovi su činili da prostorija izgleda toplo i romantično. Leptirići u mom stomaku su bili van kontrole i morala sam se podsjećati da ostanem mirna. Rekao mi je dobre stvari, ali da li je zaista bio spreman da bude sa mnom? Jack je zadržao moju ruku u svojoj i gledao je u naše isprepletene prste na njegovom krilu. “Napravila si tetovažu?” Posegnuo je za mojom rukom kako bi mogao pročitati riječi. “Prelijepa je. Sviđa mi se.” “Hvala ti. I meni isto.” “Što te potaknulo na to?” “Odlučila sam da si bio u pravu. Bilo je vrijeme da prestanem brinuti o tome što drugi ljudi misle. Bila sam umorna od toga što će ljudi reći ukoliko uradim nešto drugačije.” Kimnuo je polako glavom, spustio moju ruku i ponovo uhvatio moj dlan. “Što je Muffy rekla?” “Ona misli da sam luda.” Naši pogledi su se sreli i oboje smo se nasmiješili. Nešto moje sumnje se raspršilo. Ovo je divan osjećaj. Molim te da bude stvaran. “Znaš, smiješno je što si ti odlučila da sam ja bio u pravu s nečim,” rekao je. “Bio sam u krivu sa skoro svim što sam rekao.” Pogledao je dole u naše ruke, milujući moj dlan svojim palcem. “Bila si u pravu. One noći u kolibi.” Njegove oči su srele moje. “Osjećao sam nešto za tebe.” Nisam mogla disati. “Počeo sam osjećati za tebe toliko puno da me to prestravilo. Osjećao sam se kao da gubim kontrolu, kao da gubim sebe. Uspaničio sam se. Povukao. Pokušao postaviti zidove. Ali…” Podigao je svoja ramena. “Bilo je prekasno.” “Prekasno?” “Da. To što sam osjećao nije nestalo samo zato što sam ja pokušao da te isključim. Nisam se osjećao jače ili pod kontrolom samo zato što si ti otišla. Povrjeđivanje sebe je bila jedna stvar, ali povrjeđivanje tebe učinilo je da se osjećam okrutnim i slabim. Osjećao sam se kao sam slomio nešto krhko, mlado i prelijepo što s se nije znalo obraniti.” “To je točno ono što si uradio.” On je morao znati kako sam se ja osjećala. “I sve što sam mogla uraditi jest bilo da promatram. Osjećala sam nešto prema tebi. Osjećala sam nešto među nama. Ali što sam mogla uraditi? Zamolila sam te da nam pružiš šansu i ti si odbio. Dva puta!” Moj nos je zapeckao i borila sam se protiv suza. 221 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Jack je odmahnuo glavom, očiju punih bola. “Žao mi je, Margot. Mrzio sam sebe što sam te odbio. Želio sam tako jako da mogu reći da. Neprestano si mi nedostajala. I nastavio sam razmišljati o načinu kako sam se osjećao kad sam bio s tobom. Zamišljao sam kakav bi bio moj život s tobom u njemu, i očajavao zbog svog izbora da ostanem sam.” Sklopio je oči nakratko. “Konačno, shvatio sam koliko sam glup bio. Koliko sam pogriješio što sam otišao od tebe. Koliko jako sam želio da ti dam šansu, koju si tražila.” Uzeo je obje moje ruke u svoje i stisnuo ih jako. “Došao sam ovdje nadajući se da ćeš i dalje biti voljna dati mi tu šansu.” Moji strahovi su nestajali, ali morala sam pitati. “Kako ću znati da si sada ozbiljan? Kako da znam da se opet nećeš uspaničiti i podići ponovo svoje zidove?” Stisnuo je moju ruku. “Nećeš znati. Morat ćeš se uzdati u tu šansu i u mene. Ali ja te preklinjem da je prihvatiš.” Pokušavala sam progutati knedlu koja se formirala u mom grlu. “Ti si spreman? Mislim da nastaviš dalje?” Kimnuo je, gledajući me pravo u oči. “Da. Posljednjih nekoliko tjedana sam zaista napravio dobar pomak u tome.” “Kako to misliš?” “Vratio sam se na terapiju. Očistio sam kolibu. I rekao sam zbogom,” završio je tiho. Znala sam što je mislio i to me natjeralo da se nasmijem kroz suze. I on se također smiješio. “Ja želim novi početak, Margot. I želim te tamo sa mnom. Reci da ćeš mi dati šansu.” “O, Jack,” rekla sam nježno. “To je sve što sam ikad željela. Znam da ne mogu biti tvoja prva ljubav, ali—” “Ššš.” Stavio je prst preko mojih usana. “Ja ne tražim svoju prvu ljubav. Ja tražim svoju posljednju.” Nagnuo se i spustio svoje usne na moje. Bio je to sladak, nježan i miran poljubac—ali bio je toliko više od toga. To je bilo ispričavanje, obećanje, novi početak. Poruka puštanja prošlosti, nastavljanja života i zaljubljivanja. Zadrhtala sam i Jack me zagrlio jednom rukom. “Da li ti je hladno?” “Nimalo,” rekla sam, osjećajući topli val kako juri mojim tijelom. “Sada želim znati kako si me pronašao.” Jack se nasmiješio stidljivo. “Tvoja prijateljica Jaime.” 222 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“Jaime!” zacvilila sam. “Rekla je da je previše bolesna da bi došla večeras!” “Dala mi je svoju ulaznicu.” Odmahnula sam glavom, pokušavajući da spojim sve kockice. “Znači nazvao si je?” “Jesam. Sinoć. Trudio sam se da smislim način kako da te iznenadim i Georgia mi je dala njen broj.” Zakikotala sam se, dok su mi trci prolazili niz tijelo. “O moj Bože, sve se to desilo za jednu noć? Uspjelo je. Iznenađena sam.” On se samo smiješio jedan trenutak, skoro pa malo tužno. “Nedostajao mi je taj smijeh. Bio sam uplašen da ga više nikad neću čuti.” “Sada ga možeš slušati koliko god želiš.” “Želio sam ti još nešto reći.” Pročistio je svoje grlo. “Preselit ću se u kuću. Odlučio sam da ću otkupiti dio kuće koji pripada Peteu i Georgiji tako da si mogu priuštiti Oliver kuću.” Ciknula sam i bacila svoje ruke oko njegovog vrata. Mirisao je divno i udisala sam njegov miris duboko. “O moj Bože, to je nevjerojatno! Tako sam ponosna na tebe.” Njegove ruke su se sklopile oko mene. “Hvala. Ništa od toga ne bih učinio, da nije bilo tebe.” Ne želeći ga pustiti, zadržala sam svoje grudi pritisnute na njegove. “Imam osjećaj da moramo toliko toga nadoknaditi.” “To su sve dobre stvari.” “Pete i Georgia su sigurno tako sretni.” “Jesu. I sve je to moguće zbog Brada. On je rekao da će sačekati malo duže na mene kako bi mogao otkupiti njegov dio, tako da mogu si mogu priuštiti sve to.” Nevoljko sam ga pustila i sjela natrag. “Tako sam sretna zbog tebe. I zbog njih. I to što je Brad uradio je također predivno.” Jack je kimnuo. “Po prvi put u nekoliko godina osjećam da mogu disati. Kao da imam nešto čemu se mogu veseliti.” Osmijeh nije silazio s mog lica. “Nemaš pojma koliko me ovo usrećuje.” Povukao me i posjeo u svoje krilo i ja sam ga zagrlila oko vrata. “Nemaš pojma koliko si prelijepa kad si sretna. Želim ti taj osmijeh na lice staviti svaki dan.” Njegovo čelo se smrklo. “Ali se nadam da ne moram nositi ovo odijelo da bi to postigao.” 223 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Smijeh je izletio iz mene. “Možeš to učiniti obučen u bilo što, vjeruj mi—činit ćeš to.” “Pakla mu, hoću,” otezao je riječi. “Što prije, to bolje.” “Ne tako brzo kauboju. Nosiš pakleno odijelo i moram se dobro nagledati, prije nego što ti skinem komad po komad.” Nagnula sam se unatrag i divila mu se, dok je moj stomak zalepršao. “Nisam ni znala da imaš odijelo.” “I nisam.” Moje obrve su se podigle. “Jaime?” “I Quinn. Fin tip. Zna mnogo o odjeći.” Odmahnuo je glavom. “Uglavnom sam samo stajao mirno i pustio njih da me oblače.” “Dobro su učinili. Kad sa te vidjela da šetaš preko prostorije prema meni, počela sam padati u nesvijest. Umalo sam pala preko tebe.” “Ja bih te uhvatio.” Njegove ruke su se stegle oko mene. “Ja ću te uvijek uhvatiti.” I ja ću tebe također uvijek uhvatiti, pomislila sam dok su nam se usne srele. Sada dopusti sebi da padnemo.
Naš svet knjiga
224 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Trideset peto poglavlje Margot NISAM HTJELA OSTATI predugo na događaju, ali htjela sam upoznati Jacka s mojom obitelji. Našli smo mog oca kako zadivljuje nekoliko glasača u Velikoj dvorani i on se rukovao s Jackom entuzijastično kad je čuo da posjeduje farmu. Tata je vjerojatno mislio da mu “podupirem glasačku bazu” s ovim upoznavanjem, ali to je bio OK. Objasnit ću mu da Jack nije Big Ag20 i da vjerojatno nema iste poglede na politiku poljoprivrede kao on, ali za sada je bilo dovoljno da su se upoznali. Moj brat Buck podignuo je obrvu na mene kad sam mu predstavila Jacka kao moju pratnju, možda zbog toga što nisam dovodila pratnju na ovakve događaje još od Trippa. Ali pošto je uvijek bio šarmer, pružio je Jack svoju ruku i potapšao ga po leđima kao da su stari školski drugovi. Kad je moj brat saznao da Jack živi u blizini jezera Huron, razgovarali su nekoliko minuta o ribolovu na Velikom jezeru, nešto u čemu su obojica uživala. Nema veze što je kao dijete Jack radio na brodovima, dok je Buck takve unajmljivao—bilo je to nešto što su imali zajedničko i bilo mi je drago zbog toga. Poklanjajući Bucku zahvalni osmijeh, nastavili smo do moje majke. Muffy je još uvijek stajala kod Rivera umjetnina. U blizini bara, naravno. “Majko, ovo je moj prijatelj Jack Valentini. Jack ovo je moja majka, Muffy Lewiston.” “Drago mi je da smo se upoznali.” Muffy je ispružila ruku i Jack ju je prihvatio dok ga je ona pomno proučavala. “Valentini, rekli ste? Zaboga, koliko slogova u prezimenu.” Zakolutala sam očima. Muffy je imala teoriju o slogovima u prezimenima. Jedan ili dva su bili idealni, tri su bili u redu samo ako nisu završavali samoglasnikom, ali četiri—sa samoglasnikom na kraju— je jednostavno bilo previše. “Uh, da.” Jack me pogledao tražeći pomoć. “Jack posjeduje i vodi Farmu Braće Valentini u Lexingtonu. To je mjesto gdje sam nedavno bila.” 20
velike farme u vlasništvu korporacija koje diktiraju cijene poljoprivrednih proizvoda i imaju politički utjecaj
225 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Muffy je reagirala kao da sam rekla nešto apsurdno. “Ti si bila na farmi?” “Da. Radeći posao za Shine PR. Rekla sam ti to, majko.” Ponovo ga je proučila. “On ne izgleda poput farmera.” “I ja sam isto pomislila kad sam ga upoznala.” Dala sam mu brzi osmijeh. “Hoćeš nas ispričati? Mislim da ćemo polako poći prema izlazu.” “Naravno.” Muffy nas je otpustila s kimanjem glave. “Drago mi je da smo se upoznali,” ponudio je Jack. “Vau,” rekao je kad smo napustili prostoriju. “Tako mala žena, a izgleda da ima kosti od željeza.” Nasmijala sam se i uputila prema muzejskom službeniku. “Možda i ima.” “Kakav sam bio?” “Fantastičan. Jesi li bio nervozan?” “Sav sam se preznojio. I dalje imam osjećaj da svi gledaju u mene.” “A jooj.” Podvukla sam ruku pod njegovu i privukla ga sebi. “Nemaš zbog čega brinuti. Bili su očarani tvojim izgledom i činjenicom da se pojavilo novo lice. Na ovakve događaje uvijek dolaze isti ljudi.” “Da?” “Da.” Nakon što smo predali naše ulaznice muzejskom službeniku, izašli smo ispred čekajući da nam dovezu auta. Okrenula sam se prema Jacku i zagladila njegove revere. “Hvala ti što si došao večeras. Znam da ti nije bilo lako.” “Ovo je drugačiji svijet, to je sigurno.” “Kao ja u kokošinjcu.” Nasmijao se i spustio brzi poljubac na moje usne. “Točno. I ti znaš što to znači, zar ne?” “Što?” “Kampiranje.” Nabrala sam nos. “O da. Ali ne večeras, zar ne?” Nasmijao se opet, i znala sam da mi nikad neće dosaditi taj zvuk sve dok sam živa. “Ne večeras. Večeras imam luksuznu kraljevsku sobu u MGM Grand hotelu,” zadirkivao me. “Da li bi željela ostati sa mnom?” “Da li si ti to rekao luksuz? To mi je omiljena riječ.” Rukama sam mahala da se rashladim i šapnula, “Tako sam napaljena upravo sada.” “Dobro.” Povukao me bliže. “Jer imam planove za tebe.” Zadrhtala sam. “Kakve planove?” 226 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
“One planove gdje ću te natjerati da svršavaš cijelu noć, vrištiš moje ime i moliš za još.” Krenula sam pasti u nesvijest. Ovaj put me uhvatio. LIFT U HOTELU MGM je bio pun i Jack me povukao na sebe. “Tako puno ljudi,” rekao je tiho na moje uho. Ja sam mislila da je želio reći da je previše ljudi da bi se osjećao ugodno, ali zatim je rekao, “Da li misliš da oni znaju što ću ti uraditi?” Smrznula sam se, a moj lice je probila vrućina. “Da li znaju koliko brzo će moj jezik biti između tvojih butina?” Usta su mi se otvorila. “Da li oni znaju kako te želim natjerati da glasno vrištiš?” Nisam mogla disati. “Da li oni znaju koliko duboko ćeš me primiti?” Moje noge su se počele tresti. “Da li oni znaju kako mi postaje tvrd upravo sada, dok razmišljam o načinima na koje te želim jebati večeras?” Slatki Isuse. Okrenula sam se i šapnula mu u uho, “Kad bih nosila gaćice, bile bi potpuno mokre.” Udahnuo je oštro. Deset sekundi kasnije, vrata su se otvorila i on me zgrabio za ruku i grubo povlačio za sobom. Toliko brzo je hodao hodnikom da sam ga jedva stizala u svojim potpeticama i u trenutku kad su se vrata hotelske sobe zatvorila iza nas, gurnuo me na njih. Moja večernja torbica pala je na pod. Njegova usta prekrila su moja, njegov jezik je kliznuo između mojih usana dok su njegovi prsti podizali moju haljinu preko mojih kukova. Zastenjao je kad je shvatio da sam rekla istinu, prelazeći dlanovima preko moje gole stražnjice, sve do mojih butina. Skidala sam njegov sako, zaboravljajući svoju namjeru da ću si uzeti vremena da ga skinem i razmišljajući samo o onome što je ispod slojeva odjeće. Morala sam osjetiti njegovu golu kožu na svojoj, morala sam osjetiti njegove tvrde mišiće kako se izvijaju iznad mene, bila mi je potrebna njegova snaga, moć i veličina da me ispuni. Pustio je da mu sako padne na pod i moji prsti su petljali s čvorom njegove kravate. Bilo je tako teško koncentrirati se jer je pomjerio jednu ruku između mojih nogu i njegov dodir me paralizirao—klizio je prstima 227 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
naprijed i nazad po mom centru i kružio nježno po mom klitorisu. Konačno sam odvezala prokleti čvor, točno u tom trenutku gurnuo je dva prsta u mene i ja sam se stisnula za njegova ramena, stapajući se s njim. “Želim biti točno ovdje.” Njegov glas je bio tih, sirov i intenzivan. Gurnuo je svoje prste duboko. “Da,” cvilila sam, jašući njegovu ruku. “I ja te želim tu.” Prešla sam svojim dlanom po izbočini u njegovim hlačama, želeći da mogu to predivno odijelo rastrgati u komade svojim zubima poput vuka. Bože, kako mi je nedostajao ovaj osjećaj, ova druga ja. Puštajući da druga ja preuzme je bilo olakšanje i zadovoljstvo kakvo nisam mogla ni zamisliti. Jack se spustio dole i zakopao svoje lice između mojih bedara. Njegov jezik je kružio po mom klitorisu. Moje noge su se tresle i on je prebacio jednu, a zatim i drugim preko svojih širokih ramena. Zatim je ustao, dok su moja leđa klizila uz vrata i dok ispruženim rukama nisam dodirnula strop. Sveto sranje, on je bio tako jak! Držeći me tako na svojim ramenima i pridržavajući moj struk, sisao je moj klitoris i trzao jezikom po njemu sve dok se nisam počela uvijati i stenjati glasno. Bila sam sigurna da su nas ljudi u liftu mogli čuti, bez obzira na kojem katu su bili. Vjerojatno su nas ljudi i u lobiju hotela mogli čuti, a možda čak i oni koji su ostali u IUD. I da—vrištala sam njegovo ime i preklinjala za još. Spustio me je na pod i bacila sam se na njega poput olujnog ciklona, povlačeći njegovu kravatu, košulju i skidajući mu hlače. Nakon što sam se izmigoljila iz svojih cipela i haljine, gurnula sam ga i hodao je unatraške prema krevetu, gdje sam svukla ostatak njegove odjeće. Penjući se na njegovo tijelo, opkoračila sam njegove kukove, uzela njegov kurac u ruke i vrhom trljala svoj centar. “Nemaš pojma koliko mi je ovo nedostajalo.” “Jebeno si luda, ako misliš da ne znam,” rekao je, stenjući dok sam klizila na njegovu dužinu. Njegove ruke su se pomjerile prema mojim grudima. Palčevima je trljao moje bradavice. Zagrizla sam usnicu kad sam ga primila duboko i počela kružiti svojim bokovima. On se podigao i sklopio svoje usne oko jedne tvrde bradavice, dok je drugu štipkao. Sisao je, lizao i zadirkivao, podižući svoj kukove ritmično meni u susret, i kretali smo se sve brže i brže. Kad je rekao moje ime, znala sam da je blizu. “Jack,” šaptala sam. “Želim te gore.” 228 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Za dvije sekunde prebacio me na leđa i prekrio moje tijelo svojim. Da, da, da, pomislila sam dok je njegova težina zakucala moje bokove za krevet i dok je njegov tvrdi kurac klizio u mene duboko i dok su mišići njegovih ruku, prsa, leđa i stražnjice radili iznad mojih lutajućih ruku. Voljela sam njegovu težinu, snagu koju je isijavao, kažnjavajući potisak njegovih kukova. Voljela sam režanje u njegovom glasu, znoj na njegovoj koži i grubost njegovih ruku u mojoj kosi. Obožavala sam što je došao ovdje po mene, što me je želio u svom životu, tolik da je voljan da napravi tako drastične promjene u svom životu. I dok se nakupljena tenzija u našim tijelima oslobađala u snažnim kontrakcijama koje su zaustavile naše disanje, zamaglile naš vid i razbijale svaki preostali zid između nas, nekako sam duboku u srcu i duši znala da ću voljeti ovog čovjeka zauvijek. Zacijelit ću ga, razmaziti i obožavati. Vjerovat ću u njega, podržavat ću ga i raditi s njim. On će biti ljubavnik, muž, otac. I ostat ću s njim ostatak mog života. Ali za sada, uživat ću u padu.
Naš svet knjiga
229 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
EPILOG Jack PROBUDIO SAM SE čak i ranije nego uobičajeno, ali nisam bio iznenađen. Danas je veliki dan. Nakon provjere da Margot i dalje spava, kliznuo sam iz našeg kreveta, bez da sam je bar u obraz poljubio kao što sam želio. Nisam mogao riskirati da je probudim. Brzo i tiho, požurio sam niz hodnik. Kad sam prolazio pored sobe koja je nekad bila Cooperova, nasmiješio sam se. Trenutno je bila prazna i Cooper je spavao u svojoj novoj “veliki dječak” sobi preko puta ulice, ali nadao sam se da će uskoro u njoj ponovo biti krevetić i stolica za ljuljanje. Možda čak i u roku od godinu dana. Moje srce je poskočilo od uzbuđenja kad sam silazeći niz stepenice preskakao po dvije, oprezno da ne nagazim na one koje su škripale. Poznavao sam ovu kuću tako dobro—to poznavanje mi je ulijevalo utjehu. Prvobitno, kad sam se selio iz kolibe, bio sam zabrinut da ću imati osjećaj da je prevelika za mene. Mislio sam da će me moj samački život u toj kući učiniti tužnim, podsjetiti me da nemam svoju obitelj s kojom je mogu napuniti. Ali nisam bio dugo sam. Nekoliko mjeseci Margot i ja smo vodili vezu na daljinu, ali do Dana zahvalnosti pitao sam je da se preseli kod mene. Već je provodila po nekoliko dana sedmično ovdje. Njena odjeća je bila u ormaru, četkica za zube u kupaonici i stol u radnoj sobi za posao. Pakla mu, imala je konja u mojoj štali. Obožavao sam kad je bila tu i mrzio kad bi otišla. Moj dan je uvijek bio bolji kad bih je poljubio za dobro jutro, a moje noći uvijek bolje kad bih je čvrsto zagrlio. Još uvijek sam se ponekad borio s anksioznošću i noćnim morama, ali Margot se s tim dobro nosila. Ona je bila moj mir, moja stijena, moje utočište. Pritiskala me je kad je to bilo potrebno i puštala da slobodno dišem kad nije. Razumjela me je. Voljela me je. I ja sam volio nju. 230 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Zatvarajući tiho vrata kuhinje iza sebe, sjetio sam se kad smo si prvi put rekli te riječi, nedugo nakon što smo ušli u ozbiljnu vezu. Pomogla mi je da se uselim u kuću i poslije dugog dana čišćenja, prenošenja, raspakiranja i organiziranja rekla je da ima iznenađenje za mene. Bila je to pjenušava kupka. Smijao sam se dok me svlačila i rekla da uđem u kadu. Miris kupke i mjehurića i dodir njene mokre kože ispod mojih dlanova vratio me natrag u onu noć prije nekoliko mjeseci, kad sam osjećao dovoljnu bliskost s njom, da joj kažem sve. Nešto u meni je tad već moralo znati. I dok je odmarala svoje tijelo na mom, položene glave na mojim grudima, zagrlio sam je i osjetio taj preplavljujući osjećaj mira, topline i zahvalnosti što sam živ i zdrav i što sam s njom. “Volim te,” rekao sam ni iz čega. Potpuno se umirila i zatim podigla svoju glavu. Njene oči pretraživale su moje i vidjele da sam ozbiljan. “Jack,” prišaptala je. “Te riječi teško dođu do mene i vjerojatno ih neću izgovoriti ni približno često koliko bih trebao, ali želim da znaš da te volim.” Njene oči su se napunile suzama. “Znam. I ja volim tebe.” Činilo se da Margot nije smetalo što te riječi ne govorim često, iako sam ih mislio—osjećao ih—stalno. U stvari, rekla mi je da joj se sviđa što to nije nešto s čim se tek tako razbacujem. I možda riječi nisu tako olako dolazile, ali osjećaji sigurno jesu. Volio sam samo jednu drugu ženu, a poznavao sam je tako dugo da se nisam mogao sjetiti da sam na nju pao na ovakav način—brzo i jako, preko glave. Volio sam Steph duboko, ali Margot sam volio nekim intenzitetom koji me je šokirao. Nisam znao da sam za tako nešto sposoban. To je činilo da želim neke stvari—prsten na njenom prstu, moje prezime na njenoj vozačkoj dozvoli, kuću punu djece. Nikad neću biti bogat, nikad neću biti u mogućnosti da joj pružim stvari s kojima je odrastala, nikad neću posjedovati ljetnikovac u L’Arbre Croche ili Mercedes Benz. Ali znao sam Margot dovoljno dobro do sada da znam da joj do tih stvari nije toliko stalo kao što joj je stalo do mene. Do nas. O, i dalje je bila gradska djevojka, čak kad je nosila farmerice i čizme, ali dođavola, bila je moja gradska djevojka i volio sam je neopisivo. Nasmiješio sam se kad sam ušao u kokošinjac i kliznuo rukom u džep. 231 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Ja nisam volio iznenađenja, ali Margot jest. Želio sam joj pružiti iznenađenje života.
Margot PROBUDILA SAM se i posegnula za Jackom. Obećao mi je da će ovo jutro ostati malo duže u krevetu, jer je danas bio poseban dan— godišnjica našeg upoznavanja. Ponekad se prisjećamo tog dana i smijemo se načinu na koji smo stajali tamo u kuhinji i zurili jedno u drugo, on zamišljen i grub, a ja pokušavajući biti šarmantna. “Da li je to bila ljubav na prvi pogled?” pitaju nas ljudi ponekad. “Pakla mu, ne,” Jack bi se zezao. “Ja nisam želio da se neka bogata gradska cura smuca tu okolo.” “A ja ga nisam podnosila,” rekla bih ja. “Bio je prljav, znojan i neljubazan.” Ali mi smo pripadali jedno drugom i kad se sve uzme u obzir, nije nam trebalo dugo vremena da to shvatimo. Ja sam neko vrijeme vozila tamo i natrag, ali sam bila oduševljena kad me pitao da se uselim k njemu. Život na farmi je zahtijevao na početku malo prilagodbe—mirisi, rano ustajanje, beskrajna lista farmerskih poslova koji se moraju uraditi—ali sam počela da cijenim stvari koje je pružao život na selu. Obožavala sam tišinu ujutro, slab saobraćaj, šarm malog grada, izlazak sunca iznad jezera, noćno nebo puno zvijezda. Kad su mi nedostajale trgovine, barovi, saloni i restorani, brzo bih zapalila u grad da se sastanem sa svojim prijateljicama čitavo popodne ili večer. Ali otkrila sam da mi život u gradu i nije toliko nedostajao, a i obožavala sam opet biti u blizini konja. Najteže mi je bilo ostaviti Jaime i Claire i naš tjedni Izlazak Djevojaka, ali viđala sam ih bar jednom mjesečno i bile su sretne zbog mene. U početku sam zadržala svoj posao u Shine PR sa smanjenim radnim satima, pomažući Georgiji u novoj kući i pripremajući otvaranje Valentini Farma Krevet & Doručak, te brinući se o tome da marketing teče kako je i planirano. Nakon što je Krevet & Doručak otvoren u svibnju, napustila sam Shine PR i posvetila se potpuno marketinškim poslom u vezi s farmom. Također sam volontirala za Fair Food Mrežu, 232 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
upoznajući farmere i obitelji u regiji s programom i nastavljajući pomažući širenju svijesti o tome. Nikad nisam bila sretnija, što je malo zbunjivalo moje roditelje, ali se činilo da su oni zadržali fokus na političkoj karijeri mog oca—pobijedio je na izborima—i pustili me na miru. Jack je također djelovao sretan, i neizmjerno smo se zbližili, otkad sam se uselila kod njega. Njegova neraspoloženja i tišine sam bolje razumjela, a s njegovom anksioznošću se lakše nosila. Njegove noćne more su bile rijetke, ali zastrašujuće i uvijek sam željela da postoji nešto više što bih mogla učiniti za njega, ali on se kune da je dovoljno samo što sam tu. Volio me—osjećala sam to, čak iako to nije govorio tako često. Uspravila sam se u sjedeći položaj u krevetu i pogledala po sobi. Ostavio je roletne spuštene, tako da je u sobi bilo poprilično mračno, ali sunce je provirivalo oko njih. Pogledala sam na sat i vidjela da je tek prošlo osam sati. “Jack?” pozvala sam. Ništa. Nema šanse da je zaboravio jer smo o tome razgovarali prije nego što smo zaspali. Nije mu bilo nalik da prekrši obećanje. Ponovo sam se ispružila u krevetu i dala mu još deset minuta, a zatim sam udahnula i bacila pokrivače sa mene. Možda se desilo nešto hitno u kući preko puta? Navukla sam farmerice i majicu i spustila se niz stepenice. Prednja vrata su bila otvorena, tako da sam pogledala na trijem. Na trijemu nije bilo nikoga, ali sam primijetila da njegov kamionet nije bio na parkingu. Što do đavola? Izgleda da je zaboravio potpuno na mene. Čangrizava što od jutra u krevetu neće biti ništa, otišla sam u kuhinju. Nije čak ni kavu napravio! Ljutito sam nasula vodu u aparat, uključila ga, a zatim prekrižila ruke, napućila usne i čekala da kava počne da curi. Glupoj starudiji je trebalo dovijeka, ali Jack je bio smiješan kad je bila riječ o tome da zamijenim neke stvari u kući. Ne zato što je bio vezan za njih, već zato što mu je bilo teško da gleda da ja kupujem nešto za kuću. “Ja živim ovdje,” stalno sam govorila. “Zar ovo nije i moja kuća?” Uvijek bi rekao da jest, naravno da jest, grlio me i ispričavao se. Nedavno smo imali dugi razgovor o renoviranju kuhinje, a kad se usprotivio cijeni kamenog šanka i kamenih pločica, ja sam postavila stvari na svoje mjesto. “Slušaj. Ja ne pokušavam da kupim tvoju ljubav. Ja pokušavam samo da dodam malo više luksuza u naše živote, jer mi se 233 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
to sviđa i mogu si to priuštiti, a i razmažena sam OK? Ne dozvoljavaš mi da otkupim Bradov dio, pa bar dozvoli da kupim jebene kuhinjske plohe.” On je gunđao oko toga i na kraju popustio, te je čovjek trebao doći ovog tjedna da uzme mjere. Bila sam uzbuđena zbog toga—sviđalo mi se živjeti ovdje s Jackom, ali nedostajalo mi je nekoliko stvari iz mog starog života. I neki završni radovi na ovoj prelijepoj staroj farmerskoj kući će samo učiniti stvar boljom. Mogla sam ga slatkorječivošću nagovoriti na stvari. Bila sam dobra u tome. Od mirisa svježe kave sam živnula i okrenula se da uzmem šalicu. Zatim sam primijetila poruku na šanku. Morao sam izaći. Vraćam se kasnije. Možeš li pokupiti jaja? Zastenjala sam. Ne samo da je zaboravio na svoje obećanje, nego me još zamolio da obavim meni najmanje drag posao na farmi. Iz nekog razloga se nikako nisam mogla opustiti. Te kokoši su me mrzile. Ali poslušno sam obukla svoje čizme, zgrabila korpu i otišla u kokošinjac. Kokoši su odmah počele kokodakati kad sam ušla. “Da, da. Dobro jutro i vama.” Provjerila sam prvu kutiju i tamo je bilo samo jedno jaje. Posegnula sam prema njemu, pokupila ga i spustila ga u košaru. U drugoj kutiji je također bilo samo jedno jaje i kad sam ga spuštala u korpu, primijetila sam da je na njemu nešto napisano. Ti si prelijepa. Morala sam se nasmiješiti. Okrenula sam i prvo jaje i moj osmijeh se proširio. Dobro jutro. Rukopis je bez sumnje bio Jackov, i pogledala sam oko sebe, očekujući da ću ga vidjeti negdje. Nije ga bilo. Otišla sam do treće kutije i izvukla jaje. Zar si mislila da sam zaboravio? Počela sam se cerekati i otkucaji mog srca su postali brži. Sjetio se! I vidi ga što je pametan i romantičan! Sa osmijehom na licu, posegnula sam za četvrtom kutijom i izvukla jaje. Volim te. A na slijedećem … Uvijek ću te voljeti. 234 | P a g e
NAS SVET KNJIGA
Moje ruke su se počele tresti kad sam posegnula prema posljednjoj kutiji u nizu. Okreni se. Dahtajući, okrenula sam se. I bio je tamo—spuštao se na jedno koljeno. Moje srce je stalo. Otvorio je kutiju s prstenom i ispružio prema meni. Izraz njegovog lica bio je iznenađujuće miran, njegove tamne oči su svjetlucale. “Ne kažem da te zaslužujem, Margot Thurber Lewiston, samo kažem da ću se truditi koliko god mi to dopustiš. Nikad nisam nikoga ili ništa volio ovako kako volim te. Vratila si sve ono dobro u moj život—vratila si mene u život i ja ga želim provesti s tobom. Hoćeš li se udati za mene?” Stajala sam tamo, doslovno se tresući u mojim čizmama dok sam pokušavala pronaći način da se pomaknem, pričam, dišem, bilo što. Nekoliko suza je kliznulo niz moj obraz. “Da,” zacvilila sam, još uvijek držeći korpu. “Želiš li spustiti jaja dole, dušo?” pitao je, dok se osmijeh razvukao na njegovim usnama. Kimajući, spustila sam posljednje jaje oprezno u korpu, a zatim i korpu na tlo. Zatim sam se približila Jacku i ispružila svoju ruku, dok su jecaji potresali moje tijelo. Prsten mi je namigivao iz crnog, baršunastog Tiffany jastuka. Predivan okrugli kamen u platinastom prstenu. Moja ruka se tresla dok ga je navlačio na moj prst. Mislila sam da je prsten koji je Tripp odabrao bio savršen, ali ovo— ovo—je bio moj prsten. Jednostavan, ali izuzetan. Moderan, ali ipak klasik. Perfekcija. “Obožavam ga,” jecala sam bez zaustavljanja. Podigao se na noge, smijući se pomalo. “Drago mi je. Zbog načina na koji plačeš, već sam se zapitao.” Bacila sam svoje ruke oko njega i stisnuo me jako, podižući me od poda. “Volim te,” rekao je u moje uho. “Želim ovo zauvijek.” “I ja isto,” rekla sam i zakopala lice u njegov vrat. Moje srce je bilo toliko puno, da se iz njega već prelijevalo. “Zauvijek.”
Za ovaj divan prevod zaslužna je naša Neky, voli vas Naš svet knjiga 235 | P a g e
