MILJENKO JERGOVIĆ
OTAC
RENDE
Umro mi je otac. U četvrtak je zvonio telefon, javila se žena koju sam upoznao jednom davno, na književnoj večeri u Dubrovniku, rekla je da su ga jutros smjestili u bolnicu. Inače, ona je sestra očeve žene, koju nikada nisam sreo. Pitam šta mu je. aže! dijabetes, a tvrdi i da mu je koža puna melanoma, ali to mu nije dijagnosticirano. "sim toga, ima dekubitus. aže! popodne mu idem u posjetu, negdje oko dva, pa bi# vas nazvala, nazva la, da razgovarate s njim. $ako je uznemiren zadnji# dana. %elefon zvoni malo poslije dva, u autu sam, na veliko&goričkoj cesti. 'kre(em na )%ifonovu* benzinsku pumpu, stajem pokraj stroja za provjeru ulja i tlaka u gumama, i javljam se. "na kaže! evo ti tate. +udno mi je čuti tu riječ, ne vezujem je za sebe, nisam ju izgovorio barem trideset godina, otkako sam ušao u pubertet. $edva mu prepoznajem glas. ao da se pretvorio u balon i kao da netko jako stoji na tom balonu, gnječi ga i pokušava ga probušiti. probušiti. Učinilo mi se da govori besmislice! 'ad sam s#vatio šta znače itlerovi koncentracioni logori, kaže, ovo je jedan od nji#. ako si- pitam ga, kao da je sve normalno. riv sam, kaže, nikada ti nisam mogao pokazati svu svoju za#valnost. a štaa tvoje pisanje. a ispravnost. 'amo se ti čuvaj, moraš se sad oporaviti, govorim mu u nelagodi. atim šutimo, šutimo, izme/u izme/u nas bruji telekomuni telekomunikacij kacijski ski svemir, telegrafske žice bruje, kralj nam Petar poručuje - pomislim, pa kažem & dobro, onda
zdravo, i čuvaj se, moraš se oporavljati.
atim se javlja ona, kaže & eto, čuli ste se, s vama je bio mirniji & kao da njega nema tu, u sobi, ili kao da je ve( otišao tamo gdje odlaze, nakon što se dobro izmuče, starci za koje se, umjesto zemaljskog pravorijeka, kaže da imaju dekubitus. U nedjelju ujutro, dočekala me je '0' poruka! Dobro je noćas umro. Primi naše saučešće. II
1ismo bili bliski, iako su mi oduvijek govorili da sam isti on. Dobio me je s navršeni# trideset osam, ve( ugledni sarajevski doktor, kojega su slava i položaj rano postarali, ali ve( nakon dvanaestak mjeseci, čim sam pro#odao, govorilo se da sličimo! glava, čelo, oči, izraz lica... Dječači(, pa da bude toliko nalik sredovječnom čovjeku, to vjerojatno ima samo kod nas, na apadu ne poznaju taj kult sličnosti, ili neke vrste trajnoga sladostrasnog ču/enja pred činjenicom da dijete sliči svojim roditeljima, ili barem jednom od nji#. 2io sam isti otac. 're(om, jer ako bi# bio isti majka, postavljalo bi se pitanje tko mi je otac. "d tog pitanja počinje naša cjeloživotna potraga za identitetima, porodična i društvena povijest, nekoliko zajednički# i odvojeni# nacionalni# #istorija prorešetani# ratovima, kao njegovo staračko tijelo metastazama3 od pitanja tko je djetetu otac, koje nikada nije retoričko i koje se postavlja i nakon što bi odgovor na njega trebao biti do kraja izvjestan, počinju narodnooslobodilačka borba, zajedno s pet stolje(a pod %urcima, nekoliko srpski# ustanaka i #rvatska seljačka buna3 da nije njega, tog prvoga našeg pitanja, koje obično prva postavi svekrva & dakle majka nesu/enog oca, ili oca čija je povijesna i biološka uloga upitna & a zatim se pitanje prenosi kao plu(na kuga, od uzda#a do uzda#a, sve dok na kraju ne dovede do krvoproli(a, ve(ega ili manjeg, porodičnog ili nacionalnog, koje je vazda i uvijek u nas nastajalo kao
najprimitivniji oblik krize identiteta3 da nije tog pitanja, mi u stvari ne bismo ni znali tko smo i šta smo, niti bismo znali da se u ovome našem, balkanskom i srednjoeuropskom svijetu, u ovoj tužnoj katoličkoj vukojebini, na divljem pravoslavnom i islamskom zapadu, ljudi dijele na one koji sliče na matere i one koji sliče na očeve. ' time da se na oca uvijek nedovoljno sliči. %a se sličnost cijeloga života mora dokazivati. rvna grupa 4 dominantna je nad krvnom grupom 5. nači, vjerojatnije je da (e dijete naslijediti od jednoga roditelja 4, ako je drugi 5. 1ajstariji je to, i najprimitivniji medicinski način dokazivanja očinstva. 1e daj 2ože da se dijete rodi kao 2, jer to znači da mu otac nije ro/eni otac. Iako je moja majka 4, a otac je 5, ja sam, ipak, naslijedio njegovu 1ulu. 1aslijedio sam sve njegove nezdrave sklonosti, karakterne mane i slabosti, neke socijalne talente, jedino za što sam ostao uskra(en, a čega je u njemu bilo obilato, jest talent za matematiku. Da mi ga je namro i u genima zaviještao, ne bi# ovo pisao niti bi# se bavio svojim identitetima. %ada bi moj identitet proizlazio iz matematike, kao što su neki od njegovi# identiteta proizlazili iz matematike. 2io je internist, #ematoonkolog, bavio se leukemijama i crtao mi, kao malome dječaku, s#eme pomo(u koji# mi je #tio objasniti vrste i prirodu leukemija, a te su s#eme, činilo mi se, bile načinjene od sušte matematike. 6ripa se liječi vitaminom 7, upala grla antibioticima, a leukemija, od svi# bolesti najstrašnija, liječi se matematikom. Donekle mi je to zvučalo utješno. 'pecijalizirao je, nekad davno, u 8aršavi, i mikrobiologiju, pa mi je, pod kraj srednje škole, premda je znao za moje jedinice iz matematike i fizike, i za višegodišnje, uzaludne instrukcije kod razni# profesora, predlagao da studiram mikrobiologiju, jer je u mikrobiologiji budu(nost. U svemu drugom bio sam isti on, ali u onome što bi me izmijenilo i sa čime bi#, pretpostavljam, danas mirno i anonimno živio u nekom 2ostonu, 7#icagu ili %orontu, i ne bi# više znao za
'rbe i rvate, sanjao bi# na engleskom ili francuskom, a ne na ovom kljastom jeziku, koji tako/er ima problema s identitetima, u tome me je moj otac uskratio. 0imo svoje krivnje, naravno. 'amo u toj stvari i nije bilo njegove krivnje. U svemu drugom bio mi je kriv. 4 kako sam isti on, krive(i njega, krivio sam sebe. III
"tac i majka rastavili su se malo nakon moga ro/enja. 'lužbeno su se, pred sudom, rastavili nekoliko godina kasnije. %ada je ona izbrisala njegovo prezime, koje je bila pridodala svome, nadaju(i se da bi tako mogla u(i u još jedan život. "n se s rastavom dugo nije mirio. $ednom je tako, dolaze(i nam u posjetu, vidio na našoj terasi saksiju s ma(u#icama što i# je baka posadila. %akve (emo i mi imati u svome stanu & rekao je mojoj mami, a ona se zacrvenila od bijesa, ali nije ništa rekla. %ada su ve( dugo bili rastavljeni. U to vrijeme nas je posje(ivao svakoga tjedna, obično petkom. $ednom mjesečno donosio je alimentaciju. Ispod stola bi brojao novce & što je baku silno nerviralo, govorila je da gospoda nikada ne broje novce ispod stola & potom bi i# stavljao u iskrzanu plavu kovertu. U unutrašnjem džepu sakoa imao je cijeli bunt plavi# koverata, za alimentaciju. I tu sam sklonost od njega naslijedio! džepovi su mi prepuni koječega, uglavnom stvari koje mi jednom zatrebaju, a onda i# nikada ne izbacim van. atim bi plavu kovertu stavio na kredencu, ispod grčke vaze, jeftinog suvenira koji smo nekada od nekog dobili. U tom ostavljanju alimentacije bilo je nečega istovremeno vrlo konspirativnog i vrlo administrativnog.
%ako je izgledao drugi moj važan identitet! dijete rastavljeni# roditelja. 1isam ga intenzivno osje(ao, ali jest moja majka. 1joj je to bilo važno. "na je, za#valjuju(i meni, bila samo#rana majka. %ako bi se to reklo u ključu političke korektnosti našega socijalizma. U tradicijskome ključu, ona je bila raspuštenica. 1aš društveni život je, gotovo u svim elementima, bio sačinjen od ta dva ključa & ili slikovitije rečeno & pomo(u nji# se svakodnevno otključavao. 1aš je socijalizam, iako smo se #valili njegovim ljudskim likom, pa smo govorili i da je po mjeri čovjeka, te ga i danas smatramo liberalnijim od svi# drugi#
istočnoeuropski# socijalizama, zapravo bio neki čudan spoj ardeljevi# Pravaca razvoja socijalističkoga samoupravljanja i epski# narodni# pjesama o
raljevi(u 0arku i njegovim nevoljama s %urcima. Dobro pamtim kako mi je, s pet&šest godina, zvučala riječ raspuštenica. 9aspuštena žena, kao što se za djecu o kojoj se nitko ne brine, niti i# tko odgaja i vaspitava, govorilo da su raspuštena, i da (e na kraju završiti u popravnom domu, nakon što nekome pra(kom izbiju oko ili nakon što obiju trafiku. %ako je
i raspuštenica žena za popravnoga doma, pa kad netko za moju majku govori da je raspuštenica, on zapravo kaže istu stvar što i za nekoga klinca koji samo što nekome nije pra(kom izbio oko. %ako je epska riječ raspuštenica zvučala u vrijeme kada sam ju prvi puta čuo. :1e spominjem to iz sentimentalni# razloga, da bi# naslikao kako sam se osje(ao kada sam prvi puta čuo da je moja majka raspuštenica, jer ti razlozi i ne postoje, osje(ao sam se sasvim dobro, bilo mi je svejedno. 8ra(am se djetinjem razumijevanju riječi zato što mi se danas čini kako je ono najbolje i najtačnije, pa ako za čime žalim, tada je to zauvijek izgubljeno, pobjeglo vrijeme kada sam na dječji način razumio riječi.; I naravno, tko god da je moju majku nazvao u ono vrijeme raspuštenicom, u primisli mu je bilo upravo ono značenje riječi koje se dječjim u#om tako tačno moglo čuti.
4li nju to nije činilo nesretnom. 2ila je radni čovjek, a biti ženski radni čovjek značilo je biti mučenica. 1eka novozavjetna, koja je Isusu činila dobro, a svi su je smatrali kurvom. "sim toga, bila je samo#rana majka, što je u socijalističkome govoru, naravno više nego u društvenoj stratifikaciji, zvučalo neobično važno i po#valno. 2ila je to jedna od oni# neformalni# uloga kakve su često bile probitačnije i od formaliziranog društvenog položaja. 'amo#rana majka skoro da je smatrana ženom budu(nosti, pa je nesamo#ranim majkama moglo biti ve( pomalo neugodno, jer one kao da su bile nedovoljno majke i nedovoljno socijalističke, kao što su, recimo, radni ljudi i gra/ani koji nisu bili rudari ili radnici u neposrednoj proizvodnji, bili nekako nedostojni puta u komunizam.
%o nikako ne znači da su u socijalizmu samo#rane majke na bilo koji način bile povlaštene & taman posla, one su, ipak, bile raspuštenice, dakle starozavjetne kurve & niti su povlašteni bili rudari i radnici. 1ji#ova je uloga bila mitska i legendarna, recimo kao uloga siroma#a u ibliji i u društvenim zajednicama koje se na tu knjigu poziva#u kao mi na 0ar
crkvenoga pravila po kojemu se jednom ustanovljena veza muškarca i žene mogla razvrgnuti samo u ekstremnim okolnostima kakva je, primjerice, erektivna disfunkcija. 9astavljaju(i se, parovi su u socijalizmu činili nešto društveno korisno, prkosili su tradiciji i konzumirali slobodu. 1aravno, potreba za tom slobodom stizala je kao posljedica manje ili ve(e privatne nevolje, nesklada i nesre(e, ali
to se ve( nije ticalo društvene zajednice. 1ije se ticalo ni mene kao djeteta rastavljeni# roditelja. 1ikada o nji#ovoj rastavi nisam razmišljao kao o nevolji ili nesre(i. 8jerojatno i zato što mi je ve( kao sasvim malome dječaku na živce išlo to majčino busanje u prsa & samo#rana majka. ' dječjom okrutnoš(u, od koje ve(e okrutnosti do Pol Potove i nema, sudio sam da joj je do rastave bilo tako jako stalo, i da je odbacila očevo i moje prezime samo da bi mogla biti samo#rana majka. IV
"tac je ro/en =>?@. u 'arajevu. 1jegova majka, 'tefanija $ergovi(, imala je pet sestara i brata, dvije godine mla/eg od moga oca. 1ji#ov otac 0arko $ergovi(, po zanimanju poštar, u 'arajevo se doselio iz Aičkoga Aeš(a. 2io je strastven kockar. 7ijelu bi pla(u utukao na barbutu, kartama i lutriji, pa se često do sljede(e pla(e gladovalo. 2ili su puka sirotinja, u gradu u kojem nisu imali ro/aka koji bi i# barem na#ranili. 4 onda se dogodi čudo da 0arko $ergovi( dobije na lutnji. 2io je to najve(i lutrijski dobitak u povijesti 'arajeva, najve(i u dotadašnjoj, istina kratkoj, povijesti raljevine 'rba, rvata i 'lovenaca. " tome su pisale sve novine, pradjed 0arko davao je izjave, njegova slava širila se do agreba i 2eograda. 6odinama nakon rata, čak i tokom sedamdeseti#, u vrijeme moga djetinjstva, živo je bilo gradsko se(anje na poštara 0arka koji je stekao bogatstvo na lutriji. a dio ti# novaca kupio je dvije ku(e. nam da je jedna bila pod 2istrikom. 1ekoliko naredni# mjeseci, možda i čitavu godinu, dobro se i bogato živjelo u ku(i $ergovi(a. 0oja baba Btefanija, mala djevojčica, poželjela je klavir. "tac je kupio
klavir, premda djevojčica nije bila muzikalna. 0arko $ergovi( ubrzo je prokockao sav preostali novac, pa jednu za drugom i obje ku(e. Ponovo su bili sirotinja, ali sada ona još gora, oja/ena gubitkom, ali i živim saznanjem kako je to imati, kako je biti bogat, cijenjen i ugledan. 0ožda umišljam, ali mi se čini da je moju babu Btefaniju upravo to saznanje doživotno prozlilo, te da je kockarska sklonost pradjeda 0arka, skupa s tim nesretnim dobitkom na lutriji, bila važna u životnome formiranju moga oca, te da je odredila njegovu, a dijelom i moju sudbinu. 1ekoliko godina pred rat jedna je sestra pobjegla od ku(e, da se uda za visokoga poštanskog činovnika, solunskoga borca i nositelja ara/or/eve zvezde drugoga reda 2udimira Dimitrijevi(a. vala se 0elanija, a ja sam ju kao dječak zvao teta 0ila. "d cijele očeve porodice najbliži sam bio s tetom 0ilom i čika 2udom. "statak obitelji bio je užasnut 0elanijim bijegom, ali još više time što se udala za 'rbina. Dugo godina, uključuju(i i Drugi svjetski rat, nisu #tjeli znati za nju i njezinog muža. 2ili su ogorčeni katolici. 1ešto od te nji#ove jergovi(evske ogorčenosti sam, čini mi se, naslijedio, pa je često uzalud pokušavam gušiti. %o je ona ljudska sklonost, ispunjena olovnim samosažaljenjem, da se svaka stvar, svaki vedar i svijetao životni trenutak, zagorča uvjerenjem kako ti netko čini nepravdu, kako nisi nagra/en po svojim zaslugama i kako, sve u svemu, jadnijega i nesretnijeg od sebe okolo i ne vidiš. %ako se kvari vlastiti život, zamara se i oja/uje bližnje3 tako se ostaje sam, jer je s ogorčenima teško živjeti. %o ja o sebi znam, i to je tako/er moj identitet. Pritom, moja ogorčenost nema ideološkog koda, ili mi se samo čini da ga nema, dok je nji#ova bila krš(anska i katolička, te se nužno ticala nebeske, a ne samo zemne nepravde, i lako je utje#u i ostvarenje nalazila u šovinizmu.
1apokon, bile su to dvadesete i tridesete godine, u orijentalnom 'arajevu, na samome rubu rimskoga krš(anstva, mjestu vrlo živi# i krvavi# antagonizama, ali i žive pučke i crkvene dogme o tome kako su Cidovi razapeli Isukrsta, dok su pravoslavci op(enito raskolnici, šizmatici i neznabošci. 0oj siroti pradjed, tvrdi Aičanin, koji je na kocki izgubio sre(u svoje obitelji, nije mogao zbog toga biti ogorčen na sebe, nego je bio ogorčen na Cidove i pravoslavce. Prvi su udarili na 'ina 2ožjega, a drugi su mu oteli k(er, pa zar tu stvar nije savršeno jasnaV
2aba Btefanija voljela je sarajevskog prosvjetitelja, suvlasnika privatne škole u kojoj se, izme/u ostalog, podučavalo i o budizmu, uvjerenog da (e masovno opismenjavanje usre(iti svijet. vao se 6jorgjo 8idovi(, a zajedno s bratom 0iljenkom, bio je jedna od me/uratni# sarajevski# legendi, dobra prilika za curu iz sirotinjske ku(e. 4li 6jorgjo očito nije volio Btefaniju. ao u kakvom socijalnom igrokazu za neuku publiku, na brzinu ju je iskoristio, napravio joj dijete i pobjegao iz njezina života. 'arajevo je malen i uzak grad, stiješnjen izme/u brda, pa se oduvijek čini da svatko svakoga zna i da se ljudi svakodnevno sre(u. 4li do kraja života, a umro je u vrlo dubokoj starosti, sredinom šezdeseti#, djedu 6jorgju uspijevalo je da više ne sretne ni Btefaniju, ni njezinoga sina, moga oca Dobroslava. ad mislim o tome, biva mi ga žao. 4li ne moga oca, koji je odrastao bez oca, nego djeda koji je morao paziti kojim se ulicama i u koja doba kre(e. "sje(am njegovu živu muku što je 'arajevo tako uzak grad.
VI
"ja/ena i prevarena, baba Btefanija je s početkom rata dočekala bolja i pravednija vremena. 8elika vjernica i župna aktivistica, pritom žarka rvatica, koja je ve(inu svoji# životni# poniženja uspijevala udjenuti u priču o kraljevini vlaški# kravara i svinjara ara/or/evi(a te se tako tješiti, morala je biti oduševljena kada se u posljednja dva tjedna aprila =>=, na katolički Uskrs vaspostavljena 1ezavisna Država rvatska proširila na 'arajevo i dalje, na istočnu 2osnu. 2io je to, pretpostavljam, vr#unac njezina života, onaj trenutak koji se ve(ini ljudi i ne dogodi, kada se čovjek, istina nakratko, na/e usred Pepeljugine čarolije, u kojoj bundeve postaju kočije, a miševi konji bijelci. " tim travanjskim tjednima =>=. često razmišljam, još od rani# srednjoškolski# godina, kada sam čitao sve što se u knjižarama moglo na(i o 4nti Paveli(u i njegovoj državi. ako se ti# dana osje(ala baba Btefanija, što je radila, s kime je razgovarala, gdje se kretala- Bto je govorila dok je, još prije ulaska njemačke vojske i dolaska ustaša u grad, gradska #alaša, uglavnom & strašne li ironije & 7igančad s 6orice, provaljivala i pljačkala jevrejski templ- $e li stajala tu i gledala i#- 6dje je bila dok su po čaršiji razbijani izlozi srpski# du(ana- $e li bacila kamen"dgovornost za #olokaust dio je društvene, dakle kolektivne odgovornosti. "dgovornost za genocid počinjen u 1D nad 'rbima, $evrejima i 9omima, tako/er je dio društvene, kolektivne odgovornosti. "dgovorni su oni koji su tog časa bili rvati, nji#ova djeca, unuci i praunuci, svi i uvijek, bez obzira na to jesu li bili fašisti ili antifašisti, pa čak bez obzira na to jesu li nji#ovi bližnji ubijeni zajedno sa 'rbima, $evrejima i 9omima. 1a suprotnoj strani od društvene i kolektivne odgovornosti nije
kolektivna nedužnost. 1a suprotnoj je strani neodgovornost. 4li osim kolektivne odgovornosti postoji i ono drugo, ono što je dio naši# obiteljski# povijesti i sentimenata, ku(ni# priča i legendi, postoji ono od čega je, dijelom, načinima ruka koja ovo piše i glava koja ovo misli. Pa iako se zlo, ili sklonost zlu, ne prenosi genima & premda ja, recimo, jesam naslijedio neprestanu ogorčenost svoje babe Btefanije & postoji veza, živa i krvava, izme/u nas dvoje. ao što sam naslijedio progeniju donje čeljusti, koju su zatim godinama popravljali sarajevski ortodonti, tako sam naslijedio i nešto što je, barem posredno, u dalekoj intenciji, fiziološkome poreme(aju ili mentalnoj zadatosti, djelovalo na moju babu Btefaniju da se raduje rušenju jevrejskoga #rama. U tom je smislu moja odgovornost drukčija. "na je intimnija. Btefanija $ergovi( aktivno se uključila u ustaški pokret, kroz ženska i omladinska društva. 2ila je sasvim u skladu s modom svoga vremena, ideološkom i svakom drugom, pa kada se, recimo, me/u boljestoje(im sarajevskim gospo/ama iz agreba proširio običaj koji je, opet, ranije bio uvezen iz 1jemačke, od nacističke partijske elite, da se usvajaju djeca koja su u četničkim klanjima, partizanskim odmazdama ili savezničkim bombardiranjima ostala bez roditelja, Btefanija je, bez obzira na to što je i dalje bila prilično siromašna, usvojila jednu djevojčicu. 1ije to učinila zato što je bila dobra srca, nego zato što se očajnički trudila postati dio društvenoga sloja i klase kojoj je nakratko pripadala kada joj je otac dobio na lutriji, a možda i kada je obljubila bonvivana 6jorgja. 0isle(i o njoj, vazda sam mislio o sebi. "na je, u negativnom smislu, utjecala na oblik i vrstu moje društvene i klasne svijesti, na nelagodu koju uvijek osje(am kada se nalazim u boljem društvu, recimo na otvaranjima izložbi i premijerama, ili kada mi se osobno iskazuje neko ceremonijalno poštovanje, te s druge strane, na vedrinu i unutarnji mir koji me obuzmu s jednostavnim, socijalno deklasiranim ljudima.
1o, istovremeno, misle(i svi# ovi# godina o njoj, toliko sam se uživljavao u njezinu ulogu, pokušavao osje(ati njezinim srcem i misliti njezinom glavom, da se danas, pred neispisanom bjelinom kompjuterskoga ekrana, mogu unijeti u uloge ustaše, zlosretnoga #rvatskog malogra/anina koji (e ve( u sljede(oj epizodi pristati da se u njegovo ime ubija, pa i samog pokrovitelja svi# zločina 0aksa Auburi(a, i u tim ulogama kroz tekst i priču dugo živjeti, nalaze(i im dramaturška opravdanja, psi#ološka i emocionalna objašnjenja, a da mi ta ista stvar, formiranje književnoga lika i život u njemu, idu puno teže, nesigurnije i neizvjesnije, kada pokušavam misliti i osje(ati kroz perspektivu ustaške žrtve, ili naprosto nekoga običnog i očajnog sarajevskog antifašista iz =>=. %o, kao i moje rano interesovanje za iščitavanje svega što ima veze s 1D, zasluga je babe Btefanije. VII
0oga oca, sedamnaestogodišnjega gimnazijalca, početkom aprila =>E. pokupila je na ulici, dok se vra(ao iz škole, neka partizanska jedinica. 0obilizirali su ga, strpali u stočni vagon, pa u kamion, i poslali na arlovac, gdje se u jednoj krvavoj i bezglavoj bici, sličnoj onoj poznatijoj koja se raniji# mjeseci vodila na 'remskome frontu, probijala posljednja linija obrane 1D, znamenita u ustaškoj propagandi kao vonimirova crta. "tac mi nikada nije o tome pričao. apravo, s ocem nikada nisam razgovarao o njegovome životu. 've što znam ispričali su mi drugi. "n se na svako pitanje smješkao, grlio me dok mi ne popucaju rebra, šakom mi stiskao nadlakticu, tako da sam danima imao modrice pa bi majka i nona mislile da sam se tukao u školi. Do kraja života bio je fizički puno jači od mene. $ednom je u lunaparku, da se napravi važan pred majkom, udario čeki(em po onoj spravi za mjerenje snage, zvonilo
je zvono, svijetlila je šarena reklama, trube su svirale tuš, u ruke mi je sinula kiša mentol bombona, kao nagrada najjačem čovjeku na svijetu, bilo i# je četiri& pet kila, nisam i# #tio ni sa kim dijeliti, bili su to bomboni moga oca, trajali su dugo, dok se nakon godinu&dvije nisu ulijepili, pa su na moj užas i uprkos silnom plaču morali biti bačeni u sme(e. $edan je, ipak, ostao zalijepljen za dno ladice. 1jega sam čuvao sve do rata, a poslije više ne znam što se dogodilo s njim. %u je svoju srdačnu snagu otac koristio protiv svi# moji# pitanja koja bi se ticala njegovog života. 9ado je, me/utim, odgovarao na sva druga pitanja! kako se prave djeca, kako se dobiva rak, šta je to abortus, šta su to pederi & muškarci koji umjesto žena vole druge muškarce, odgovorio je, a mogu li ja biti peder, pitao sam dalje. U vrijeme kada sam postavljao takva pitanja mogao sam imati pet ili šest godina. 2io je sretan što ga ne pitam ono drugo, pa je s viškom entuzijazma, zanemaruju(i moj uzrast, govorio o onome o čemu u našoj civilizaciji roditelji ne razgovaraju s predškolskom djecom. 1e znam što se s njime doga/alo nakon što je probijena vonimirova crta, je li bio u jednoj od oni# jedinica koje su bandu tjerale preko 'lovenije, sve do 4ustrije- 0ogu(e je da jest, koliko god da sam, naslijepo, po bibliotekama i spomenicama partizanski# jedinica pretraživao očev ratni put, nadaju(i se da (u jednom negdje prona(i njegovo ime ili fotografiju, sve je vodilo prema 'loveniji i 4ustriji, tamo gdje se zarobljavalo, a zatim zarobljenike strijeljalo po nekim šumama i jarugama, tokom katinskoga zločina naši# partizana, koji (e u novoj #rvatskoj #istoriografiji narasti do mitski# razmjera & partizani su tada pobili i poklali cijeli jedan #rvatski narod koji, čini se, nije ništa manji od #rvatskoga naroda koji je ostao živ. Prvi puta sam na priču o 2leiburgu i rižnome putu, i poslijeratnim masovnim partizanskim likvidacijama narodni# neprijatelja, ustaša, domobrana, belogardejaca, četnika... slučajno nabasao u sarajevskoj 8ije(nici, narodnoj i
univerzitetskoj biblioteci, gdje sam po internome knjiškom i časopisnom fondu proučavao lik i djelo 4nte Paveli(a. 2ilo je ljeto =>@F, imao sam sedamnaest godina, moji su op(enito bili zadovoljni ranim znanstvenim i knjiškim interesovanjima svoga /aka, preko veze su mi sredili da mogu njuškati po biblioteci, dramatično pogrešno uvjereni kako od toga ne može biti nikakvog zla, jer je bolje da čitam, nego da pijem ili se, nedajbože, drogiram. 1ije lako opisati kako se u tim prvim posttitovskim i prilično liberalnim, ali ipak socijalističkim godinama, osje(ao jedan ideološki nevin i čist omladinac, kada je naišao na priču o tome da su partizani ubijali razoružane ljude. Aaže neprijatelj, to je jasno, ali ta njegova laž pada na želudac kao da si ste(ak progutao, ne možeš ga danima i mjesecima probaviti, a ne smiješ ni sa kim o tome razgovarati, jer si uvjeren, možda i sasvim ispravno, da bi završio u zatvoru čim bi netko saznao da si, pa makar i u biblioteci, čitao neprijateljske laži. $e li otac bio tamo, u 'loveniji i 4ustriji =>E"dma# mi je i to na um palo. arlovac je blizu. "sloba/aju(i zemlju, glavnina jedinica kretala se upravo tim pravcima. "p(enito, je li moj otac nekoga ubio- 8jerojatno jest, ratovalo se. Imao je sedamnaest godina, i sve petice u školi, onoj istoj Prvoj gimnaziji koju sam i sam po#a/ao, istina s puno manje uspje#a. 8jerojatno su ga negdje sklonili nakon arlovca, njega i njegove vršnjake, u neku napuštenu kasarnu ili tko zna gdje. nam samo da je demobiliziran krajem ljeta. Do 'arajeva je stigao poluživ, bolestan od pjegavog tifusa. 2aba Btefanija jedva ga je pustila u ku(u, jer je otišao s partizanima da ubija rvate. Aežao je u postelji i buncao, a ona mu je govorila neka crkne. ao u narodnoj epici & detalj posve neupotrebljiv u literaturi i nevjerojatan u životu & nije mu #tjela pružiti čašu vode, a on je bio neprestano žedan.
U tom času dvije su Btefanijine sestre ve( bile u izbjegličkome logoru u Italiji, odakle (e, naravno uz pomo( nekog sve(enika, emigrirati u 4rgentinu. %re(a je sestra, Paulina 'lavka, bila u samostanu u 'arajevu, kao časna sestra. +etvrta je bila doma(ica, a petoj, teti 0ili, došla je sloboda, jer se više nije morala plašiti kad (e do(i ustaše i odvesti čika 2udu u neki od svoji# jasenovaca. 'tefanija i tri njezine sestre nikada ne(e prežaliti 1D. +etvrta, Paulina 'lavka, vjerovala je u 2oga i pokušavala i# štititi od nji#ovi# karaktera, a peta, 0ila, 1D (e pamtiti kao spoj društvenoga i intimnoga zla. ao i mnogim drugima u nji#ovoj generaciji, 1D je bila porodična činjenica, a ne samo država. 1ačin na koji su s Paveli(em i njegovim djelom te žene bile intimizirane razlikovao se od onoga što je postojalo kao društveni i obiteljsko&društveni model u nacističkoj 1jemačkoj. Ima u tome i ponešto od naši# južnjački#, balkanski# mentaliteta! dok su 1ijemci emocionalno distanciran svijet, mi smo u svojim identifikacijama i bliskostima vreli i agresivni. a razliku od 1jemačke, u kojoj je zločin bio organiziran na savršeno kontroliranom i birokratiziranom industrijskom principu, u 1D zločin je bio manufakturnog karaktera. %o je razlog zašto žrtava nije bilo više, ili čak zašto i# je po maksimalistički postavljenim kriterijima poslijeratne jugoslavenske propagande bilo nedovoljno, pa u $asenovcu nije pobijeno sedamsto tisu(a ljudi, kako smo sedamdeseti# u 'arajevu učili iz udžbenika povijesti za osmi razred, nego oko stotinu tisu(a ljudi, dakle, demonskom matematikom izrečeno, čak sedam puta manje. 0anufakturni karakter ustaški# radionica smrti s jedne i# strane čini manje monstruoznima od nacistički#, jer je, naprosto, likvidirano razmjerno manje ljudi, ali s druge strane, svaka je manufaktura osobnija i intimnija od industrije, svaka je manufaktura ručni rad, u koji su uneseni emocije pojedinca, njegova znanja i stremljenja, te njegova inicijativnost, koja vazda nadilazi ono što sustav proizvodnje od njega traži i očekuje.
'amim tim, ustaški je zločin počinitelju bliži i u počinjenju osobniji od nacističkoga. ao što su i oni koji su zločin samo promatrali, ili su bili dobri i pošteni, obični gra/ani, u 1D bili prisutniji nego u nacističkoj 1jemačkoj. 4usc#Gitz je bio tajno mjesto, za koje ljudi u 2erlinu ili 0unc#enu doista nisu znali :1ijemci su samo znali da im susjedi netragom nestaju, morali su znati i da nestanak može značiti samo smrt, ali za razliku od rvata, oni o mjestima na kojima su umirali nji#ovi susjedi uglavnom nisu znali ništa;, dok je $asenovac bio javan, za njega su znali svi. 0ožda je i u toj manufakturnoj, intimiziraju(oj prirodi ustaškoga zločina razlog zbog kojega, šezdeset pet godina kasnije, rvati tako teško i mrzovoljno, uz silne primjedbe i protuoptužbe, pri#va(aju razgovor o svome ličnom, originalnom i lokalnom #olokaustu i genocidu. Uvijek im je u toj stvari drugi kriv! jesu li to 1ijemci, koji su, po nji#ovome, donijeli nacizam u rvatsku, kao 4merikanci coca colu, a rvati, zlosretnici, nisu imali nikakva izbora, nego da coca colu piju i nacizam primjenjuju3 ili su krivi, možda, Hnglezi, koji su =>E, negdje u 4ustriji, na 2lajburškome polju rvate izdali i prevarili, te i# zatim nabijedili za nacizam, i onda preko svoji# obavještajni# službi desetlje(ima, sve do današnjega dana, širili laž o zločinima ustaške države i lokalnoga #rvatskog nacizma, kojeg, kao ni takve, zločinačke države, znamo to mi, nije ni bilo, nego su se rvati tokom cijeloga Drugog svjetskog rata samo molili 2ogu i, na čelu s blaženim 4lojzijem 'tepincem, spašavali Cidove, premda se, zapravo, ne zna od čega su i#, od koje to nepoznate pogibelji, morali spašavati3 ili su krivi komunisti, 'rbi, $ugoslaveni i razne posrbice, koji stvari naprosto preuveličavaju ili promatraju izvan vremena i povijesnog konteksta, pa tako ono što se dogodilo prije skoro sedamdeset godina prikazuju i pokazuju kao da se dogodilo jučer, i kao da ova generacija rvata može biti odgovorna za nešto što su činile & a možda i nisu činile & pret#odne, djedovske i pradjedovske generacije.
U svakom slučaju, teško je na(i odrasloga, emocionalno normalno razvijenog i mentalno pribranog rvata, koji bi ovoga trenutka, u zimu ?5=5, u danima kada mi je umirao otac, i malo nakon što je njegov grob prvi puta prekrio snijeg, vjerojatno posljednji prije dolaska prolje(a, bio spreman do kraja, i do posljednji# konsekvenci, razgovarati o specifičnome, manufakturnom #rvatskom nacifašizmu, a da nijednom ne sjecne priču s nekim & ali koji (e je, zatim, preusmjeriti prema drugim malim narodima i nji#ovim fašizmima, prema našim susjedima, a pogotovo prema 'rbima, koji su, kao i mi, jadni, nesretni i primitivni, pa su zato tako lako i pri#vatili modu iz 1jemačke. VIII
"tac nije umro od pjegavog tifusa. "stao je živ, a majci je oprostio. apravo, nije joj oprostio, nego se ni tada a ni kasnije nije doveo u emocionalno stanje iz kojega bi joj imao što praštati. %ada, i uvijek, ona je bila u pravu. 1e znam kako je do toga došao, šta je osje(ao, čega se plašio, nisam mogao s njime o tome razgovarati, a s kime god da sam pokušavao, bilo s onima koji su ga znali ili s onima koji op(enito nešto znaju o bezuvjetnoj ljubavi ili emocionalnoj ovisnosti, ve( nakon druge& tre(e rečenice spopadali bi me nekom pedagoškom mudroš(u, psi#ijatrijskom uzrečicom ili ne#otičnom sentencom Paula 7oel#a, iz čega bi# zaključivao da odgovora nema i ne može ga biti. Da nije bio toliko jači od mene ili da me nije grlio čim bi# ga nešto pitao, vjerojatno bi# znao barem kakav je osje(aj tifusara kojega ro/ena mater optužuje za ideološko zastranjenje, a on joj ne zamjeri. 1ije me se ova epizoda emocionalno ticala. Pričam ju kao da se dogodila tu/emu ocu. "na je književna i dramaturška zagonetka, literarni sudoku, ništa više od toga. ad god bi# ju pokušavao pretvoriti u fikcionalni tekst, nalazio bi# se pred nerješivim problemom.
ako tu stvar napisati da ne djeluje patetično na način rani# socrealistički# poslijeratni# proza 1a kraju, kako ju napisati a da ne zvuči lažnoU našem književnom iskustvu & a ne postoji nikakvo drugo iskustvo unutar neke kulture i jezika & nema narativnog obrasca, nema epskog deseterca, koji bi mogao podnijeti ovakav oblik majčinskoga zlostavljanja i familijarizacije revolucionarne ideologije. 2ivalo je da brat ubije brata, štoviše, na tome je u nas uvelike i zasnovan pojam bratstva! da nije aina koji ubija 4bela, skoro da se ne bi ni znalo čemu bra(a služe. 'vaki je naš rat u posljednji# pet stolje(a bio bratoubilački. 2ratoubilaštvo predstavlja tragični aspekt ratovanja op(enito. Da nije toga, naši ratovi bili bi & da se poslužimo jezikom astrologa & isključivo pozitivno aspektirani. Iz nji# bi izlazili isključivo kao žrtve i mučenici, a ne i kao bratoubojice. 4li na tom se naše iskustvo, književno i #istorijsko, i zaustavlja. 'cena majke koja polumrtvoga sina optužuje za izdaju 2oga i domovine nije mogu(a. I nije s#vatljiva. %ako ni moj otac svojoj majci nije mogao zamjeriti ono što je nezamislivo i nemogu(e unutar društvene zajednice i kulture kojima je pripadao. 1išta što se ne može zamisliti, ne može se ni dogoditi. +esto sam gledaju(i one preduge 2ergmanove filmove, recimo Personu ili "utnju, žalio što nemam tu vrstu talenta, ili što nisam genijalni metafizički mistifikator poput 2ergmana, jer bi# tada, mislio sam, znao priču o tifusu pretvoriti u zamornu i potresnu kazališnu dramu, u kojoj bi postojala samo dva lika, majka i sin, i koja se ne bi mogla završiti, niti bi gledatelji mogli iza(i van iz teatra, dok se, poput posuvra(ene rukavice, ne otkriju motivi oba lika! nje koja njega, polumrtvog dječaka u ognjici, optužuje za nacionalnu izdaju i komunizam, i njega koji joj to nije u stanju ni zamjeriti. Cao mi je što nisam 2ergman. U 'tock#olmu sam jedne zime vidio divlje
patke kako plivaju izme/u poslovni# zgrada. 1ije me se, kažem, ova epizoda nikada osobno ticala tako da bi# zbog nje osje(ao sram, da bi# se zbog nje crvenio ili birao društvo u kojem (u je ispričati. 1aravno, nisam je pričao, jer sam znao da bi to njega moglo povrijediti. 4li da sam je umio pretvoriti u neku priču ili roman, rado bi# to učinio, iako sam znao da bi on u literarnom tekstu prepoznao svoj život. I da bi ga prepoznali drugi, svi kojima je znana epizoda s tifusom. %o je bila mjera moje literarne slobode i intimne okrutnosti prema ocu! pisao sam stvari iz njegovoga života, ono što ga se moglo ticati, ili što je bilo prepoznatljiv dio životnoga iskustva i karaktera, pretapaju(i sve to u neku drugu, izmišljenu ili tu/u priču, u neki život koji više nije bio njegov, pa sam tako komunicirao s njim, razgovarao i postavljao mu pitanja, ali puno češ(e obračunavao sam se s njim, govore(i mu, u tim poluizmišljenim pričama, da je slabi( i nikogovi(, i da mi nije pružio priliku da budem nikome sin. "tac bi knjigu pročitao, pa bi mi telefonirao i #valio me. 6ovorio je što su mu sve drugi rekli o mojoj novoj knjizi, što je o njoj pročitao u novinama ili čuo na televiziji, i nikada nije izrekao nijednu stvarnu zamjerku. 4ko bi nešto i zamjerio, bile su to primjedbe stilske naravi. 1eki dio činio mu se malo razvučenim. Ili je neki lik bio suvišan. 'je(am se, nedavno mi je tako rekao da bi# se trebao podu#vatiti 'rebrenice. 8elika je to tema, rekao je, a nitko je od nji! ne može napisati. Piši o 'rebrenici dok imaš snage, o ovom drugom (eš i poslije mo(i. 1ije me se njegov tifus osobno ticao, ali je na mene formativno djelovao. 1a njega nije, on je ostao isti. a priču sam čuo nekoliko godina pred rat. 2ila je to za mene važna porodično&ustaška memorabilija. $edan od povoda za odgovornost. Ustaše u mome životu bili su vazda s ove strane ku(noga praga. 1ji# nisam mogao istjerati van, niti re(i da nisam zainteresiran i zatvoriti vrata, kao ispred oni# putuju(i# trgovaca čarobnim mikserima i preparatima protiv starenja.
IX
1a dan ?@. prosinca =>E. u 'arajevu je, pred 8ojnim sudom Beste armije, okončan proces velečasnom Ivanu +ondri(u i fra ranji Blaf#auzeru, te još dvadesetero gra/ana, sve(enika, časni# sestara i običnoga svijeta, redom katolika, optuženi# za pokušaj rušenja vlasti i za pomaganje ilegalni# grupa, ustaša & koji su se nakon rata u pučkome govoru prezvali u križare & što su se još uvijek skrivali po bosanskim šumama. 'u/enje je tempirano baš pred katolički 2oži(, a ro/aci i prijatelji u#apšenika šaputali su po gradu da im se sudi zato što su pjevali )9ajska Djevo, kraljice rvata* ili )Do nebesa nek se ori*. 6olema je bila nji#ova povrije/enost. I još je ve(i bio nji#ov stra#. 'u/enje je bilo javno, ali se, naravno, dobro kontroliralo tko u sudnicu ulazi i tko iz nje izlazi. 'amo nazočenje ovakvim procesima, čak i ako bi se radilo o rodbini, u to se vrijeme smatralo oblikom kontrarevolucionarnoga i neprijateljskog samorazotkrivanja. %u je vrstu revolucionarne opresije u nas najbolje opisao, istina kroz alegoriju, 0eša 'elimovi( u romanu Derviš i smrt. 9aspituju(i se za sudbinu utamničenoga brata aruna, derviš 4#med 1urudin čini najteži prekršaj prema državi i društvenome poretku. U jednom je trenutku tužitelj upitao fra ranju Blaf#auzera što misli o Poglavniku. ra ranjo imao je dvadeset šest godina, ro/en u Donjim +evljanovi(ima, u željezničarskoj, kuferaškoj obitelji, službovao je kao kapelan u enici. avršio je slavnu francusku gimnaziju u 8isokom, a 2ogosloviju u 'arajevu. U trenutku u#i(enja jedva da je imao dvije godine sve(eničkog službovanja.
1a tužiteljevo pitanje odgovorio je posve mirno, bez emocionalne ustreptalosti! )4nte Paveli( je bio dobar čovjek. Dok se god #rvatska vlast ne vrati u 2osnu i do rijeke Drine, ne(e biti mira u ovim krajevima.* ra ranjo Blaf#auzer i velečasni Ivan +ondri( osu/eni su na smrt i strijeljani. Po sarajevskim i zeničkim crkvama pričalo se da su im nudili pomilovanje, samo da napuste sve(eništvo i da se ožene. 4li nji# dvojica to nisu pri#vatili. Ajudi su u takve stvari vjerovali. +udan je, i neopisan, taj poraženi katolički underground. 4 zajednička nam je ta epska čežnja za #erojskim samožrtvovanjem, u kojem je princip važniji od žive glave. 0e/u osu/enima, ali na samome dnu liste, našli su se 0arija $ergovi(, koja je dobila petnaest mjeseci lišenja slobode, s prinudnim radom, te Btefanija $ergovi(, šest mjeseci, s prinudnim radom. X
"ca su rasporedili da studira agronomiju, i bio je očajan. Pisao je molbe, pozivao se na odličan uspje# u školi i na besprijekorne vojne karakteristike, i na kraju su mu dopustili da studira medicinu. %ada, u ti# nekoliko mjeseci koliko je trajala njegova borba za životni poziv, moj se otac po prvi put suprotstavio životnim okolnostima i učinio nešto na što se netko drugi, možda, i ne bi odvažio. Ili (e studirati medicinu, ili ne(e studirati ništa, nego (e raditi kao fizički radnik. Iako mu je majka tada bila u zeničkome zatvoru, što je, naravno, ulazilo u njegove karakteristike i postavljalo mu socijalna ograničenja, on se suprotstavio sustavu.
1ikada više nije učinio ništa tome slično. 2io je oportunist, premda iz oportunizma nije činio zlo. "sim onima koji su mu bili najbliži. U toj jednoj jedinoj pobuni u životu bio je sličan 4#medu 1urudinu. ' tom razlikom što je njegova pobuna, začudo, bila uspješna. Postao je član Partije, i do kraja je ostao njezin pasivni član. 1ikada nije biran na položaje, niti je za tim pokazivao ikakvog interesovanja. animalo ga je da bude liječnik. 1akon što mu je majka izašla iz zatvora, živio je s njom i s onom usvojenom djevojčicom, koju (e smatrati sestrom & ali ne baš sasvim & u jednoj staroj, sirotinjskoj austrougarskoj zgradi, pri vr#u 1emanjine čikme, u nečemu što bi se, uvjetno, moglo nazvati garsonijerom. 2ila je to soba srednje veličine, pregra/ena zastorom iza kojeg je improvizirana ku#inja. a#od i kupaonica bili su zajednički za čitav kat i nalazili su se u dnu #odnika. Pola sobe zauzimao je klavir, onaj što ga je poštar 0arko $ergovi(, kada je dobio na lutriji, kupio svojoj nemuzikalnoj k(eri. Ispod tog klavira i po njegovome zrcalno&crnom furniru moja (e baba Btefanija rani# sedamdeseti# slagati tegle sa zimnicom. 'latko od ruža stajalo je u prozoru, na suncu, povezanu celofanom i gumicom, sve dok se dovoljno ne uše(eri. Civo se tog mjesta sje(am. Imao sam četiri godine kada sam prvi i posljednji put, s tatom, mamom i nonom bio tamo. 2aba 'tefanija rekla je! Do/i teti# 4 ja, što (u, došao sam. Iako sam bio isti otac, isti njezin Dobro, bila je sigurna, i govorila je to okolo, da nisam njegov sin. tjela je da mama i nona to čuju, pa je rekla do/i teti.
1ije ga #tjela dijeliti s nekim. 1jezino vrijeme konačno je zastalo u danima pada 1ezavisne Države rvatske, kada je izgubila posljednju nadu da na ovome svijetu može biti ikakve pravde, osim nebeske, 2ožje, katoličke. 1ije joj preostalo ništa drugo, nego da, koliko je to bilo u njezinoj ograničenoj ljudskoj mo(i, kažnjava one koji su za sve to bili krivi, jer su imali namjeru da nastave živjeti. $a sam, iz perspektive babe Btefanije, bio grije# komunizma prema njoj osobno i prema 6ospodinu našemu Isusu ristu. XI
2aba Btefanija sina nije #tjela dijeliti. Pogotovo nije s mojom majkom, koja ju je ve( samom svojom pojavom mogla podsje(ati na starozavjetnu bludnicu. 2ila je lijepa. 2ila je plavokosa. U vrijeme kada se ovo doga/alo, i kada su se zbili biokemijski procesi koji (e dovesti do moga ro/enja, imala je samo dvadeset tri godine. Priče o svekrvama i sna#ama važan su dio naše pučke mitologije. " tom su se odnosu smišljali vicevi & do prije zadnjega rata, nakon čega je novi# viceva nestalo, ali to je neka druga priča. U vicevima, svekrva je bila zla i priglupa, mrzila je sna#u. Prigovarala joj je da ne zna ku#ati, da ku(u ne drži čistom ili da je rasipna, a ustvari bila je ljubomorna, nije joj #tjela prepustiti sina. %i vicevi su, kao i svi drugi, trebali biti smiješni, i vrlo su često i bili smiješni, ali je od smije#a važnije bilo ono što se u njima podrazumijevalo. 2io je to zadati model društveni# i porodični# uloga, koji je odre/ivao smisao i značenje pojedini# riječi. 9ecimo, ružna riječ svekrva! sve&kriva. ' jedne je strane, u tim vicevima, stara žena bila sve kriva, ali bila je i u
pravu, njezina se riječ slušala u svakoj prilici, a na sna#i je bilo da šuti, radi i trpi, ili da je katkad & kad bi vic bivao naročito subverzivan & pokuša prevariti. U tom pojednostavljenom, epskom i stripovskom svijetu bosanski# i jugoslavenski# narodni# skečeva, od šezdeseti# do devedeseti# godina, lik svekrve sabirao je u sebi najve(i porodični autoritet. 1ije važno što je bila glupa i zla. "na se morala poštovati, jer je na tom poštovanju opstajala porodica, koja je, kako smo učili na časovima marksizma, osnovna ćelija društva. 1aše se patrijar#alno društvo i u socijalizmu znalo relaksirati uzdizanjem kraljice majke, u liku svekrve, na počasno mjesto. 1itko, nijedan muškarac, mladi ili stari, pa ni političar, uključuju(i i %ita, nije bio tako nedodirljiv kao ona. 1aravno, socijalna stratifikacija u društvu 'ulje i 0uje nije bila precizna kopija društva u kojemu smo doista živjeli. 'vijet vica karikiran je i zakrivljen, iz njega je protjerano sve ono što nije smiješno, a svjetonazor iz kojega se vicevi projiciraju krajnje je stiliziran i idealiziran. bog toga su, recimo, vicevi bili antipatrijar#alni :ata je uvijek jača i pametnija od 0uje;, antisistemski :gotovo svaki politički vic bio je & kao što se to govorilo & za zatvora; i okrutni do šovinizma prema svemu i svakome što je branilo i održavalo društveni poredak :recimo, lik milicionera...;. U tako zakrivljenom svijetu viceva nitko nije mogao biti iznad svekrve. Povlašteno mjesto, premda ne uvijek i moralno uzorno, svekrva je imala u poučnim pričama svake vrste, televizijskim dramskim serijalima i filmskim komedijama. 0o(nija od svoji# muškaraca, ona je presu/ivala o dobru i zlu, i u tome obično nije bila pravedna, čuvala je ku(no ognjište da se ne ugasi, a u vrijeme ratova, kada se prolije krv sinova, svekrva bi najednom mijenjala ime i ulogu, pa bi se o njoj, gnjevnoj, žalosnoj i uplakanoj, govorilo kao o majci paloga junaka, čija bi joj se sna#a, skupa s ponešto nejači, vrzmala oko nogu, ali ona više ne bi bila svekrva, jer taj je pojam, to ime, lišeno prava na tugu i tragiku.
Btefanija je bila svekrva od leda. 1išta ju nije pokolebalo. Uzalud ju je sin uvjeravao kako njegova odabranica nije laka žena samo zato što je plavokosa. Uzalud se sna#a ponižavala, pristaju(i da pokuša još jednom. Btefanija je sinu obe(ala da (e ovog puta sve biti drukčije, ali nije mogla održati obe(anje. XII
1jezina nebesa bila su načičkana nebeskim serafima, što lepršaju oko 6ospodnjega prijestola i ispunjavaju 1jegove naloge. "na je s njima bila u stalnome živom doslu#u, i ništa što je činila nije, po njezinome dubokom uvjerenju, bilo stvar #ira ili nesigurne i slijepe ljudske volje, nego je nastajalo iz kontemplacije i molitve, iz beskrajnoga nebeskog bruja, u kojemu je sudjelovala sa svim krštenim dušama, svima koji su se ikada rodili. Civjela je u svijetu svetaca, redom mučenika, isprobadani# i dekapitirani#, ku#ani# u ključaloj vodi i prženi# u vrelome ulju, a u svakome uglu po jedna 2ogorodica, koja svakoga dana u godini ra/a sina jedinca, kojega zatim, svakoga dana u godini, muče i razapinju. Civot u samosažaljivome i #isteričnom iščekivanju uskrsnu(a. ada u emisijama pobožnoga sadržaja na rvatskoj televiziji slušam kako su rvati marijanski narod, sjetim se Btefanije. $eza me #vata pred kičastim kipekima 0ajke 2ožje po katoličkim crkvama zemlje u kojoj živim. %aj skrušeni pogled, što seže negdje mimo promatrača i djetešca koje u naručju drži, i kao da se spušta niz promatračevu lijevu nogavicu, tako podsje(a na ženu koja mi je onomad milo rekla! do/i tetiJ "tac se nije mogao od nje otrgnuti. 2io je slab, toliko slab da ga nikada nisam ni doživio kao oca, ili je u
mome unutrašnjem svijetu figura oca različita i neusporediva s ocem i očevima kakve sam gledao oko sebe, ili i# poznajem iz filma i književnosti. 1ije se uspijevao otrgnuti i zato što je iza babe Btefanije stajala jača ideja. 'tajao je metafizički autoritet, čitav jedan nebeski centralni komitet, kojemu on nije imao koga suprotstaviti. Dragi 2og i 0ajka 2ožija, i njezin snuždeni i pravedni sin Isus, 7rkva i sva crkvena vjerovanja, dogme, sveta prikazanja, pripovijesti i razna čudesa, rimski papa, mučenik 4lojzije 'tepinac, nadbiskup Ivan Hvan/elist Bari(, negdje u emigraciji, i što je najstrašnije, sve to u službi Dobra, jer atolička crkva ni o čemu drugome i ne govori, ništa drugo i ne zagovara nego Dobro i samo Dobro. Pa tko bi onda bolje od nje mogao znati što je za njega Dobroada ga je optužila da je otišao s komunistima da ubija rvate i bori se protiv 2oga, onda je, u to nema nikakve sumnje, vjerovala u Dobro. ato mu i nije dala da se napije vode. "n se nije znao suprotstaviti Dobru. XIII
Btefanija $ergovi( umrla je sredinom sedamdeseti#. 1e pamtim godinu, vjerojatno je to bilo =>KE. Imala je previše kilograma, slabo se kretala, 1emanjina čikma strma je ulica, nije lako uz nju se uzverati, pa godinama nije izlazila van. 4ustrougarske zgrade imaju široke erkere na prozorima, katkad takve da bi čovjek komotno mogao da prilegne izme/u dva prozorska stakla. Prozor u Btefanijinom stanu nalazio se iza klavira sa zimnicom. U prozor je poslagala jastuči(e, da joj bude mekše, pa bi se popela na stoličicu & bila je niska, jedva metar šezdeset & i naslonjena na jastucima po cijeli dan gledala bi šta se zbiva na ulici, tko prolazi. ada bi se nagnula i izvirila, mogla je, niz svoju čikmu, vidjeti i
1emanjinu ulicu, kroz koju je tekao promet, djeca su išla u školu, zuboboljni su išli zubaru, jer je odma# tu, nekoliko desetaka metara niže, bio novosagra/eni lijepi 'tomatološki fakultet, s poliklinikom. %u su sedamdeseti# radili najbolji sarajevski stomatolozi. ada bi# s nonom išao zubaru, dok bismo prelazili 1emanjinu čikmu, zamišljao sam kako me sad gleda baba Btefanija. +ak i da me je vidjela, ne bi me prepoznala, iako sam bio isti Dobro. XIV
1e znam kako je bilo u drugim dijelovima $ugoslavije, ali u 2osni se, u 'arajevu, i osamdeseti# još vodilo računa o tome kako su se nečiji bliži preci držali u vrijeme 1arodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije. I tako, kada sam krajem =>@L. pozvan na informativni razgovor u 'lužbu državne bezbjednosti, jedno od glavni# pitanja na kojima su insistirali isljednici & jedan nježan, a drugi grub & ticalo se moje dvije pratetke, emigrantice u 4rgentini, i babe Btefanije, osu/ivane zbog neprijateljske djelatnosti. %o je bila moja metafizička, ili nasljedna krivnja, a stvarna se sastojala u tome što sam bio prisutan na ro/endanu jedne prijateljice, na kojemu su, pored drugi# bizarnosti, majonezom po krekerima bili iscrtani kukasti križevi. Izme/u ti# krekera i vremena kada je moja baba, na vr#uncima svoji# životni# snaga dušu zaviještala Poglavniku, proteklo je četrdeset pet godina. Isljednici su, me/utim, spojili dvije krivnje, jednu koja je genetski posredovana i drugu koja je poprilično mutna, jer zašto omladina ne bi smjela crtati kukaste križeve po krekerima- I to majonezom. Iako ja, zapravo, ništa nisam ni crtao. 1isam te krekere čak ni jeo, jer ne volim majonezu. 4li nisam ni otišao u prvu stanicu milicije i prijavio kako su na jednome ro/endanu vi/ena nacifašistička obilježja od majoneze.
%o mi je bila dužnost & poučavao me nježni isljednik & pogotovu zato što bi# se morao dokazati, )s obzirom na specifičnu porodičnu situaciju i suradnju bliski# ro/aka s okupatorom*. Da me je tada, jedva dvadesetogodišnjaka, upitalo odozgor s nebesa želim li da nestane komunizma i $ugoslavije, rekao bi# & da, naravno, samo neka se sruše i propadnu. 1alog ideološkoga dokazivanja, koji sam primio od radnika 'lužbe državne bezbjednosti, predstavljao je onaj oblik poniženja za kakav do tada nisam znao. 2io je to novi osje(aj, emocija s kojom (u se, u nekim drugim okolnostima i vremenima, ve( potpuno suživjeti, i koja (e, na stanovit način, postati prevladavaju(a u mome životu. "djednom nisam više pripadao zajednici, grupi, školskome razredu, navijačima gradskoga nogometnog kluba, onima koji čekaju pred blagajnom u samoposluzi, nego sam se, zbog babe Btefanije i njezini# sestara, trebao dokazivati. 4 to je proces koji se nikada ne prekida, nego traje dok je čovjek živ, to je njegova stigma, njegov društveni status i identitet. Dali su mi priliku da razmišljam o tome kako su osamljena djeca narodni# neprijatelja. " tome razmišljam do danas, premda se su se narodni neprijatelji u me/uvremenu pretvorili u dobre domoljube, a neprijateljima su postali neki drugi. la misao o komunizmu i $ugoslaviji trajala je kratko. %rajala je onoliko koliko je trebalo da se stiša jedna medijska afera, budu(i da je priča o ro/endanu dospjela i do novina. 4li nakon što se na nju zaboravilo, nakon što sam nastavio i(i na fakultet i pisati za novine, život i misao o životu vratili su se u pre/ašnji okvir. 'lužba državne bezbjednosti opet je bila zgrada kraj koje se ne prolazi, jer nije usput, i o kojoj se ne misli, jer što bi se o tome i moglo misliti. 2io sam neprijatelj dok su me smatrali neprijateljem. 4li moglo je i drukčije biti.
%vrdnja da bi# se trebao dokazivati zbog djedovski#, to jest bablji# grije#a, mogla je biti dovoljna da u duši i po uvjerenju ostanem neprijatelj. U tom slučaju ne bi# bio osamljen, kao što mi se danas čini da sam osamljen. Pripadao bi# zajednici, istina ne tako brojnoj, koja je prkosila ideološkome i društvenom sustavu i koja (e, kada se uskoro zarati, preuzeti primat i u tren oka, u samo nekoliko mjeseci tokom =>>5, postati vladaju(im i jedinim društvenim sustavom. I pritom bi mi, navodno, savjest bila mirna! rekli su mi da se moram dokazivati, jer mi je baba bila narodni neprijatelj. 0ogao sam biti dobar ustaša, jer sam o ustašama znao ono što se iz knjiga moglo znati. 4li poznavao sam i porodične sentimente toga svijeta, načine na koji je on me/usobno komunicirao, njegov kriptični jezik, i taj savršeno složeni proces, o kojemu bi se trebala pisati proza, duga, mračna i sasvim epska, kroz koji se ratni zločini i koncentracijski logori propuštaju u krš(anski i katolički pojam metafizičkoga, 2ožanskog Dobra. roz tu ušicu igle ne(e prolaziti deve, nego (e, čim zatreba, pro(i i cijeli jedan koncentracioni logor, skupa s barakama, stražarskim tornjevima, bodljikavom žicom i masovnim grobnicama. I uop(e to nije teško! samo se valja sjetiti svi# nepravdi koje su nam činjene, od raspe(a Isusovog do zatvaranja prozora kada se nešto govori & da ne čuju susjedi, i ve( sve ide svojim tokom, logično i bez imalo mržnje. $er 2og je ljubav. XV
"tac je bio ateist. 1ije išao u crkvu, niti mi je 2oga ikada spominjao. 0ožda se na kraju nešto promijenilo, to ne znam, ali ako je bilo tako, ako je, recimo, primio
bolesničko pomazanje i od ovog se svijeta rastajao uz socijalne ceremonijale atoličke crkve, on, kao ni toliki drugi iz njegovoga naraštaja, nije prestao biti ateist, nego je samo pri#vatio običaje novoga vremena i pristao na retrofolklor. 2io je ateist, bez obzira na to što mu je majka, od koje se nije mogao otrgnuti, bila vjernik. 2io je bez ikakvi#, ali doista bez ikakvi#, nacionalni# ili rasni# predrasuda i zastranjenja. 8jerovao je da su ljudi onakvi kakvim su i# zamišljali komesari komunističkoga internacionalizma. 'vi isti, različite su im samo krvne grupe i rezus faktor. 2io je takav, bez obzira na to što mu je majka vladala cjelokupnim repertoarom mržnji i prezira koji krasi i obilježava njezinu socijalnu, nacionalnu i vjersku skupinu. I još pokojom sasvim osobnom mržnjom, pride. 4li krivo bi bilo misliti da ga je preodgojila Partija. 1joj nije dugovao ništa, osim stra#a i poniznosti. Politički, ideološki i op(enito društveni stavovi moga oca bili su u izravnoj vezi s njegovom profesijom. 0ože se re(i da su, glavninom, proizlazili iz studija medicine, i da su nadogra/ivani njegovom specijalizacijom i subspecijalizacijom. $ednakost me/u ljudima proizlazila je iz jednakosti nji#ovi# tijela. Istina, ta su se tijela trošila na različite načine, različit je bio i pojedinačni čovjekov odnos prema vlastitome tijelu, rastrošnost s kojom je prema tijelu postupao, štedljivo raspolaganje jetrom i bubrezima, ili briga o prostati, ali ništa od toga nije se moglo ticati vjere, rase ili nacije. U prosekturi, na Institutu za patologiju bila je, što se njega tiče, nedvosmislena potvrda teza komunističkoga internacionalizma. $ednom me je, kao trinaestogodišnjaka, odveo da mi pokaže to mjesto. 1ije me pitao želim li to, niti me je na bilo koji način pripremio za ono što (u vidjeti.
2io je veseo & moraš nešto da vidišJ & rekao je & ve( si dovoljno odrastao za to & rekao je, i odveo me u nekakav podrum, gdje je bio bazen u kojemu su plivali mrtvi ljudi i dijelovi ljudski# tijela. U teglama, na policama, kiselila su se, poput paprika punjeni# kupusom, nero/ena djeca. Pokazivao mi je ljudski mozak, plu(a izjedena karcinomom, oko iz kojega je virio repi(. XVI
2avio se leukemijom. 9ekao je da žali što ne(e doživjeti vrijeme kada (e se znati kako leukemija nastaje i zašto neki ljudi obolijevaju, a drugi ne. Hkstatično mi je, po stoti put, objašnjavao tipove bolesti i crtao po papiru leukocite, trombocite i eritrocite. Pričao je zanimljivo, izlagao je dramu koja je bila zbilja uzbudljiva, i nikad joj se nije znao kraj, ali ništa od svega toga ne bi# mogao prepričati, niti sam o leukemiji išta naučio. "sim da se radi o matematičkoj bolesti. 9azlikovali smo se u vrsti talenta, koja je onda odre/ivala i vrstu znanja koje bismo mogli primati. $a sam osje(ao samo dramu, osje(ao sam pripovijest, koja je tog časa mogla biti ve(a i važnija od svega drugog što je postojalo izme/u nas. 0oj nemo(ni i slabi otac, stara, nesolidna #ulja, koja me se u važnim trenucima toliko puta odrekla, ili me zatajila, u svojim se predavanjima o leukemiji pretvarao u titansku figuru, u #ladnokrvnog i požrtvovanog gorostasa socijalizma, koji je sabranoš(u i okretnoš(u pobje/ivao snage entropije. Aeukemiju sam zamišljao kao dugi niz nesretni# slučajnosti, koji se doga/a u apstraktnome, matematičko&fizikalnom prostoru, izvan mo(i čovjekove mašte i imaginacije, i koji na kraju rastvori i rastoči sam život, uništi tijelo i misao o njemu, ubije čovjeka i sve što je čovjek mislio, čemu se nadao, što je volio i što je zamjerao drugim ljudima.
Aeukemija nije bolest, nego je način neprimjetnog uništavanja stvarnosti. 0oj otac se u stvarnosti nije snalazio, ali je zato vladao svijetom koji je stvarnosti pret#odio, gdje se u nekim meni nezamislivim okolnostima, u matematičkim jednadžbama i apstrakcijama, odvijala drama ljudskog postojanja. 8jerojatno bi# prema njemu bio puno stroži da nije bio tako dobar s leukemijom. 0ože li se leukemija izliječiti- pitao sam ga jednom. Pojedini tipovi da. 4 drugi tipovi%reba bolest iz akutne prebaciti u kroničnu fazu, odgovorio je s ponosom 4lije 'irotanovi(a. "čito, to je bio ve(i doseg i od izlječenja, jer se izliječi samo ono što je malo bolesno, ili što je izlječivo, ali pravi uspje# je tešku i fatalnu bolest pretvoriti u kronično stanje, u život i u trajanje. Cao mi je što nakon početka rata više nisam s njim razgovarao o leukemijama. XVII
Posljednji# tridesetak godina nisam ušao u njegov dom. 1e znam kako je izgledala njegova soba, nisam bio u njegovom #austoru, ne znam kakva su bila vrata njegovog stana, šta je na njima pisalo. nao sam samo adresu. Ulica se nekada zvala asana 2rki(a, danas se zove oševo. ' njegovi# prozora vidio se stadion. ada je, malo nakon rata, na tom stadionu bio koncert U?, znao sam da nas moj otac gleda s prozora. 2io sam jedna od pedesetak #iljada glava. $ednom je, druge godine rata, granata uletjela u njegovu sobu. 2io je,
kažu, sav bijel od prašine i stra#a. XVIII
'astajali smo se kod njega u bolnici. Prva interna, odjeljenje za #ematoonkologiju. 'tara zgrada, unutar golemoga bolničkog kompleksa, projektiranog i izgra/enog u austrougarsko doba, s parkom i stazicama izme/u sivi# višekatnica, onako kako se u to vrijeme zamišljao prostor u kojem (e čovjek što bezbrižnije i lakše bolovati. "samdeseti# godina koševska je bolnica, sa svim svojim klinikama i odjeljenjima, cvrkutom ptica i drve(em odijeljena od grada, izgledala kao industrijski pogon za proizvodnju svi# poznati# bolesti. Pritom, kako je sa svi# strana bila ogra/ena jednoobraznom betonsko&žičanom ogradom, s nekoliko ulaza, s rampama i ku(icama za portire, bolnica se činila kao druga država, u kojoj vladaju druga pravila i običaji, i iz koje se tako lako ne izlazi nakon što se jednom u/e. Ulazio sam uvijek s istočne strane. Pokraj portira se, obično, prolazilo bez riječi. 'jedio je unutra uz upaljenu grijalicu, čitao $slobo%enje ili Politiku, i ne bi me ni pogledao, ili bi dizao i spuštao rampu, propuštaju(i bolnička kola i liječnike u osobnim automobilima. 0e/utim, doga/alo se, povremeno, da se granica iz sigurnosni# razloga zatvori. Prvi put sam na dan smrti Hdvarda ardelja doživio da me portir ne pusti unutra. 2io sam tek dvanaestogodišnjak, nisam imao ličnu kartu, pa je portir telefonirao ocu, da do/e po mene. Drugi je put granica bila zatvorena mjesecima. Počelo je nakon 1ove =>@5. godine, i trajalo je sve do poslije %itove smrti. %i# sam dana, na očevu urgenciju, dobio službenu bolničku propusnicu. 2io je to prvi dokument sa slikom koji sam imao u životu. 0alo nakon %itove
smrti izvadio sam ličnu kartu. %ek sam navršio četrnaest, što je, zakonski gledano, bila donja granica za va/enje lične karte. 1akon što bi se prošlo portira, ulazilo se u bolnički krug, me/u pješačke staze i izukrštane i asfaltirane kolne puteve, koji su se, nekome tko je tu prvi put & recimo zato što nikada ranije nije bio bolestan, a upravo ima upalu slijepog crijeva & činili nerazmrsivim, bez obzira na brojne putokaze. Aako se bilo izgubiti, pogotovu kad čovjeka u#vati panika & a gdje bi nas prije i mogla u#vatiti nego u takvoj jednoj #oror&utopiji kakva je bila ta koševska država bolesni# & iako je sustav staza i puteva zapravo bio jednostavan i lako razumljiv, kao što je, samo kada se čovjek pribere, jednostavan i lako razumljiv svaki sustav koji smo naslijedili od 4ustro&Ugarske. "no što bi čovjeka svaki put dodatno obespokojilo bili su žitelji tog prostora. oliko god sam dugo, barem dvaput tjedno, ulazio u bolnički krug, a dolazio sam sam od navršene desete pa sve do početka rata, nikada se nisam navikao na nji#, nji#ovu socijalnu #ijerar#iju i odore. 0uški su bolesnici, u pravilu, šetali po parku, dolazili do ruba kruga, a katkad i bježali van, u onim starinskim prugastim pidžamama, plavim, zelenim ili sivim, ogrnuti prljavim frotirskim ogrtačima, šlafrocima i bademantilima, i s vječnim kariranim vunenim papučama bez obzira na to koje je godišnje doba. %e su papuče sedamdeseti# bile jedine koje su se uop(e mogle na(i u našim du(anima, a može i# se vidjeti i danas, u polupraznim izlozima obu(arski# firmi pred stečajem. 0ožda bi trebalo kupiti još jedan par, za uspomenu i pokazivanje mla/im generacijama. Cene su bile nešto raznolikije odjevene! mla/e u šarenim ku(nim #aljinama, gumom utegnutim u struku, dok su starije lutale bolničkim krugom u spava(icama i ku(nim ogrtačima. "ne koje su u bolnici kra(e još uvijek bi nosile civilnu obu(u, recimo zlatne natikače s visokom potpeticom, a tek kada bi se pomirile s boleš(u i s dugim ležanjem, nazule bi papuče, koje su začas, ve(
tokom prvoga tjedna, postajale ružne i prljave. %e su razgažene papuče sedamdeseti# i osamdeseti# bile grb, zastava i pasoš bolničkoga kruga. dravi su pred sobom imali zvijezdu petokraku, a bolesni su na nogama nosili iscufane vunene papuče s tankim gumenim donovima. 'ad mi na um pada nešto zanimljivo! ne sje(am se da je igdje u bolničkome krugu stajala zvijezda petokraka, ne pamtim jarbole sa zastavama, a siguran sam da nigdje nisu bile ispisane revolucionarne parole, uobičajene za to vrijeme, niti je na otvorenom prostoru stajala izvješena slika druga %ita. 'imbolima vanjskoga svijeta mogli su se smatrati samo mramorni postamenti, s brončanim glavama znameniti# doktora, osnivača pojedini# klinika, ali i nji# je bilo svega nekoliko. Aiječnici su se po bolničkome krugu kretali lakonogo i vedro, s obaveznim stetoskopom oko vrata, po kojem su se razlikovali od nižeg medicinskog osoblja. 4 zdravi od bolesni# razlikovali su se po tome što su okolo #odali u bijelim mantilima. +ak bi i posjetitelji, s najlonskim vre(icama punim naranača, morali osjetiti neku nelagodu, jer su po tome što nemaju bijele mantile nalikovali bolesnicima. U bolničkome krugu zdravi su samo liječnici i medicinske sestre, svi drugi su osumnjičenici za bolest. 8e(ina bolesnika bila je sivožute puti, bez obzira na to od čega boluju. oševski bolnički centar najve(i je u 2osni i ercegovini, a dugo je bio i jedini u velikome dijelu one stare, centralne 2osne, u koji je još u vrijeme ranje $osipa bio smješten najve(i dio teške industrije, te kemijska i drvno& prera/ivačka industrija, brojni rudnici uglja i pokoja cementara3 op(enito oni pogoni i poslovi od koji# se ljudi masovno razbolijevaju, a onda i# eto u 'arajevu, na oševu. Doseljavali su se u tu bolnicu sa svojim cirozama i silikozama, karcinomima plu(a, kroničnim upalama bubrega i kojekakvim drugim udarničkim bolestima, uglavnom da tu i umru.
Autali bi bolničkim krugom, bezubi i neobrijani pripadnici radničke klase, avangarde našega društva, koja (e uspostavom diktature proletarijata zauvijek izmijeniti društvene odnose i preokrenuti dotadašnji civilizacijski tok, s cigaretom me/u prstima, uplašenog pogleda koji bi zvjerao uokolo, u stra#u od doktora. ada bi ga ugledali, sakrivali su se iza drve(a i prepuni# kontejnera sa sme(em, ili su po rukavima svoji# pidžama skrivali žare(e opuške. Premda i# je ve(ina upravo umirala, najviše na svijetu plašili su se da bi i# doktor, nji#ov ili svejedno koji, mogao zate(i kako puše. %o je, vjerujem, bilo ono što je razlikovalo bolesnike u socijalizmu od bolesnika koji su bolovali u svijetu koji (emo naknadno zvati slobodnim, ili svijetom parlamentarne demokracije. 1ji# liječnici nisu lovili po bolničkim parkovima dok puše. Aiječnici na apadu nisu pla(eni da love bolesnike koji se aktivno neprijateljski odnose prema mogu(nosti svoga ozdravljenja. Danas, kada smo i mi apad, barem mi koje je dopalo da živimo u agrebu, liječnik se s ciničnim prezirom odnosi prema bolesniku koji potajice krši pravila. $er on doista i nije pla(en da u#odi i kažnjava svoje i tu/e pacijente. 4li za takvo što nisu bili pla(eni ni doktori u ono vrijeme, a svejedno im je svima, barem u 'arajevu, u bolnici )oševo*, bila dužnost da kršitelje pravila love po bolničkome krugu. 1eki su to činili s viškom entuzijazma, pa bi nalikovali 2ati 'tojkovi(u u alkanskome špijunu, a drugi bi, recimo moj otac, istu stvar radili diskretnije i
gospodstvenije, ali s jednakom strogoš(u i osudom prema prekršiteljima bolnički# i zdravstveni# pravila. 4li zašto su to radili, a da nisu bili pla(eni0islio sam o tome, ali svi# ovi# godina, mirnodopski# i ratni#, nije mi na um palo ništa drugo nego da su bolesnike koji puše lovili iz moralno&politički# razloga.
2io je to čin ideološke ispravnosti, koja nije bila jednokratna, nego se čovjek svakodnevno morao dokazivati pred samim sobom i pred društvenom zajednicom. 2io je to još jedan oblik budnosti, pred neprijateljem koji ne spava. Btoviše, neprijatelj puši, umjesto da bolesno tijelo okrepljuje snom. Umiru(i koji se skrivaju po parku da bi slobodno pušili i liječnici koji i# u#ode, a zatim sramote i denunciraju, činili su groteskan preslik vanjskoga, izvanbolničkog društva. "no na što su bili naviknuti, i što je činilo nji#ovu svakodnevicu i oblik nji#ove društvenosti, ljudi su, na odre/en način, morali čuvati i inscenirati i u tim izvanrednim, rubnim životnim situacijama, dok su bolovali ili dok bi, usporedo s liječničkom poslom, organizirali život bolničkoga i bolesničkog društva. 2ilo je u tome nekoga dirljivog egalitarizma. 2arem se iz današnje perspektive tako čini. Pokazuju(i prezir prema pacijentu koji puši, današnji liječnici & u skladu s pri#va(enim običajima apada & na njega gledaju s nebeski# visina svoga socijalnog položaja, ali i univerzalnoga zdravlja, kojim gospodare na isti način na koji popovi gospodare 2ogom. "novremeni doktori su se, pak, ponašali kao da su na ravnoj nozi sa svojim pacijentima, kao da s njima dijele isti svijet i pripadnost istoj društvenoj klasi, i samo su i# tako mogli loviti po parkovima i prijavljivati nji#ovim ordiniraju(ima. 1apokon, zaoštreno govore(i, svaki, i najokrutniji čuvar u 6ulagu, pa čak i zapovjednik logora, mogao je ve( sutra postati zatvorenik u logoru, pa koliko god zlostavljao one čije mu je stradanje stavljeno u zada(u, on je, ipak, bio s njima jednak. 4ko zgriješi, postat (e jedan od nji#. %ako je bilo i s liječnicima u koševskoj bolnici! kada bi se razboljeli, našli bi se u istome krugu, u istoj bolesničkoj ulozi, u samo malo elegantnijim
pidžamama i šlafrocima, s novijim papučama na nogama, pa bi se & kad zapale cigaretu u parku & osje(ali neugodno, ako se ve( ne bi i sakrivali s ostalim bolesnicima, da i# koji revan i zdrav kolega ne zatekne kako puše. 'ocijalizam je, ipak, bio ljudskiji i plemenitiji, čak i onda kada su doktori u#odili pacijente. 0ožda se i možemo osje(ati kao ljudska bi(a dok nas prate, u#ode, prisluškuju i špijuniraju, ali ne i kada nas otvoreno preziru jer smo to što jesmo. 9ecimo, jer smo pušači. U socijalizmu je postojalo i to pravilo da se bolesniku od neizlječive bolesti ne govori dijagnoza. 4ko je netko umirao od raka, dijagnozu je znala samo porodica, ili čak samo jedan njezin član. akve bi koristi, osim užasnog stra#a pred bliskom smr(u, mogao od istine imati nasmrt bolestan čovjekU nova, kapitalistička doba, pravilo je da se bolesniku saop(i dijagnoza. I to obično na način na koji autome#aničar mušteriji kaže da je njegovome vozilu prepukao blok motora, ili da je riknula radilica, pa popravke više nemaju smisla. Ili je autome#aničar u tome, ipak, nešto obzirniji, ostavlja mjesto nadi, napominje kako bi se na otpadu mogao na(i blok motora, kao nov2olesniku se u lice istresu sve loše vijesti, valjda da ga se upozori na to koliko mu je ostalo vremena da zatvori bankovne račune, poništi kartice ili napiše oporuku. 4 što se tiče stra#a od smrti, ili metafizičke strepnje pred ništavilom i pred trenutkom kad (e se ova misao pretvoriti u zrak, to je nešto što se, eventualno, tiče 7rkve. 4teistima je oduzeto pravo na utje#u. ada mi je sestra njegove žene u četvrtak javila da su oca smjestili u bivšu 8ojnu bolnicu, pomislio sam kako je to dobro. 1a oševu je bio doktor, i bilo bi ružno i degradiraju(e da tamo bude bolesnik, pa još terminalni. 8ojnu je bolnicu gradila $14, u neka bogatija socijalistička vremena, bez bolničkoga kruga, parka i ljudi koji lutaju okolo, ne bi li našli tajno mjesto da zapale cigaretu i, eventualno, potegnu gutljaj iz unučica s )2adelovim* vinjakom. "sim bolesnički# uniformi, i mirisi su sugerirali da se čovjek, nakon što
pro/e portirnicu, našao izvan svoga svijeta. Prvi, vonj bolničke ku#inje. Iznenada bi me zapa#nuo, uvijek na drugom mjestu, valjda ovisno od toga kako su, s koje strane i koliko jaki, pu#ali vjetrovi. "bično nisam stizao da uda#nem i da ne dišem dok ne pro/e val toga, uvijek istog smrada, koji nisam uspijevao razložiti i detektirati3 u njemu je bilo zaprške i kiselog kupusa što se zavlačio u sinuse, nekakvog gulaša, olovno teškoga biljnog masla, užegloga ulja i još koječega, a da, zapravo, nisi mogao biti siguran ni u jedan od ti# mirisa. 0ožda je vonjalo nešto što mi nikada nije na um palo, ali ono što bi me zbunjivalo i što me je uznemiravalo možda i više od bilo čega drugog u bolničkome krugu, bilo je to što se taj vonj, svejedno je li jesen ili je prolje(e, ljeto ili zima, nikada, baš nimalo nije mijenjao. "d tada se u mojoj privatnoj ideji o diktaturi ili negativnoj utopiji, za sva vremena, kao važan infernalni element, našla ku#inja u kojoj se FLE dana u godini, i svi# dvije tisu(e godina suvremene zapadne povijesti, ku#a isto jelo. Drugi, vonj bolničke praonice. 0alo nakon što se pro/e uspon pokraj parka, pa se krene kolnim putem, pa pokraj Urologije, oko jedne je zgrade, uglavnom iz njezina podruma, u svako doba godine kuljala vodena para. %a siva gra/evina, koja se ar#itektonski nije razlikovala od ve(ine drugi#, djelovala je kao da (e svakoga časa, poput kakvog )'putnjika*, biti lansirana u svemir. Ispod nje se nakupljala snaga potrebna za lansiranje, i tako godinama, uz nevjerojatan i posve neobjašnjiv smrad, koji je bio neusporedivo gadniji od smrada bolničke ku#inje. U ku#inji se, na neki nastran način, još i moglo uživati, i svaki put otkrivati što to tako grozno smrdi, dok je praonica tako zaudarala da bi se želudac dizao na povra(anje svakome tko tu nije bio dovoljno često. Premda bi se malo požurili i oni koji su pokraj praonice prolazili svakodnevno po nekoliko
puta. "d smrada bolničke praonice čovjeka je #vatala panika. 4li što može tako strašno smrdjeti iz praonice rublja 1avikli smo da mašine za veš mirišu na praškove i omekšivače cvjetni# mirisa, kakvi se & uz diskretnu notu i nagovještaj kemijskoga rata & osjete i u javnim praonicama i kemijskim čistionicama, pa nije lako zamisliti da bi praonica rublja uop(e mogla smrdjeti. 1o, moje iskustvo je takvo, pa ne guram prečesto nos u veš mašinu, jer se, ipak, pomalo plašim da bi me mogao zapa#nuti smrad bolničkoga djetinjstva. 1eprestano očekujem da mi odnekud još zasmrdi praonica, i tog očekivanja se ne pokušavam osloboditi, jer ne znam čemu bi takvo oslobo/enje služilo. Imam predrasudu prema praonicama rublja, vešmašinama & tim #rvatskim novoosmišljenim perilicama & i svemu što je u vezi s njima. I ta je predrasuda dio moga identiteta, ili je jedan od moji# identiteta & ja sam onaj koji se instinktivno i bez potrebe za udubljivanjem u problem ili upoznavanjem s njime, grozi praonica. 0oja je predrasuda, istina, bezazlena, moj protupraonički identitet još nikoga nije ugrozio, ali kada zamišljam kako je to dobivati negativnu fiziološku reakciju na ljude iz susjednoga sela, osje(aj dubinskoga i intenzivnog šovinizma predstavljam si vlastitim stra#om od praoničkoga smrada. U svojim lakšim, ceremonijalnim i socijalno uklopljenim oblicima, nacionalizmi i šovinizmi vrijedni su prijezira. U težim slučajevima vjerujem da bi trebalo imati su(uti da se s#vati o čemu je uop(e riječ. Istinske predrasude osje(aju se poput amputirani# udova. 4 da bi se znalo što je šovinizam, moralo bi se znati kako se šovinist osje(a. %ačno i pouzdano o ustašama može govoriti samo netko tko se identificirao s nji#ovim razlozima, motivima i osje(ajima. :1aravno, podrazumijeva se da govorim o književnome, a ne o političkom govoru. Politički je govor uvijek samo osu/uju(i, a osu/ivati je i lako i lasno.; 1akon što se pro/e praonica skrenulo bi se nadesno, pa još stotinjak
koraka uzbrdo, i stizalo se do Prve interne klinike. U prizemlju je bilo odjeljenje za #ematoonkologiju, na kojem je, ti# osamdeseti#, moj otac bio gospodar i kultna figura za koju se me/u bolesnicima, ali i u dijelu medicinskog osoblja, vjerovalo da odlučuje o životu i smrti. XIX
Do njegove kancelarije vodio je #odnik, koji se zatim lomio pod pravim uglom i produžavao dalje. Duž cijele dužine #odnika, s obje strane, bile su stolice na kojima su u neka doba dana, rano ujutro, a onda opet, oko jedan, sjedili bolesnici. 'ivi# i bezizražajni# lica, nalik logorašima u američkim ekranizacijama koncentracijski# logora, ne bi me ni primijetili, ošišanog skoro do gola, u pankerskoj kožnoj jakni i s tada ne baš uobičajenom naušnicom. U početku sam, možda, nešto i osje(ao za nji#, možda sam i# se plašio kao što se djeca plaše bolesnika i uniformirani#, ali s godinama sam se navikao na nji# i na nji#ovu prolaznost i anonimnost, i nisam razmišljao o tome da ve(inu ti# ljudi za mjesec&dva više ne(u vi/ati jer (e se preseliti na 4#iret, u čekaonicu za raljevstvo 1ebesko, ili (e naprosto, u skladu s ateističkim vjerovanjem, trunuti u bosanskoj zemlji. :Uzgred, nije li, možda, ovakav crkveni procvat na bivšem komunističkom Istoku, pogotovo u državama bivše $ugoslavije, dijelom posljedica lošeg marketinga! zar ateisti doista nisu mogli smisliti išta utješnije od tijela koje se raspada i duše koja umire skupa s njim-; "čeva kancelarija bila je uska i skučena, asketski ure/ena, uvijek ista nakon svi# modernizacija, širenja i preure/enja. Uza zid je stajao stari, zelenom kožom presvučeni otoman za preglede, naslije/en vjerojatno još iz vremena ranje $osipa. %u bi moj otac prilegao u glu#a doba, za vrijeme no(ni# dežurstava. Preko puta je bila školska klupa sa stolicom, i )"livetti* pisa(a mašina, na kojoj je ispisivao dijagnoze i recepte.
"bično sam se kratko zadržavao. 1ekoliko kratki# i op(eniti# rečenica, razmjenjivanje dviju nelagoda, koje bi se rijetko srele u jednoj. I tako barem dvaput tjedno. Dao bi mi džeparac :alimentaciju je tokom osamdeseti# slao poštom;, a katkad bi iz ormara izvadio i nešto od darova što su i# donosili za#valni pacijenti, bombonijeru ili veliku )rašovu* čokoladu seka i braco, zamotanu u onaj tanki bijeli papir. $ednom mi je poklonio muški novčanik, veliki, lijepi, od neke fine kože. 4li očito da pret#odno nije zavirio u njegove pretince i džepi(e. ada sam došao ku(i, našao sam duboko zavučen i skriven & dukat. 1ikada mu za taj dukat nisam rekao. 4 novčanik sam koristio dvadesetak godina, doselio sam se s njim u agreb, nosio sam ga sve dok se nije skoro raspao. 1e bi bilo loše kada bi mi se čudom vratili svi novci koji su kroz taj novčanik prošli. 4 dukat sam, čini mi se, negdje izgubio. 1aši bolnički razgovori postali su puno življi, duže bi trajali, i začudo su postali intimniji, koliko su ve( intimni mogli biti razgovori izme/u nas dvojice, kada se nakon "sme sjednice počela komplicirati situacija u $ugoslaviji, i kada sam, nekako u isto vrijeme, stasao u novinskoga komentatora. 2ili smo istomišljenici, osim što je on uvijek bio blaži u osudama i što je, za razliku od mene, vjerovao da (e sve jako loše završiti. XX
1ije podnosio plave koverte. 1ije dopuštao da mu pacijenti donose skupe darove. ato je i onaj dukat bio sakriven, jer je neki pacijent, nečiji otac ili majka, znao da doktor ne(e uzeti dukat, a njemu je, ili njoj, iz neki# razloga i vjerovanja bilo do toga stalo, pa je, bit (e, i mislio da je sramota i da liječenje nije sasvim uspjelo ako doktoru ne pripadne taj dukat za#valnosti, s kojim (e
on, zajedno s bolesnikom koji je sada dobro, i s njegovom kroničnom leukemijom, u(i u neku epsku pjesmu ili narodnu pripovijest, iz koje je taj dukat i izašao. 've je u životu radio da bude po zakonu. 4li ne vjerujem da je samo u tome razlog što nije podnosio skupe darove. 've je u njegovome životu bilo nekako ukrivo nasa/eno, a on je bio slab, ili nije imao volje, da pokuša mijenjati stvari, otrgnuti se iz okvira koji mu je bio porodično i društveno zadat. 4ko je u nečemu i bio strastven, trudio se da svoju strast suzbije. $edino u čemu je ostao ustrajan i nepokolebljiv bila je njegova liječnička i medicinska misija. Pacijenti su ga mogli nazivati usred no(i ako bi i# nešto zaboljelo, on bi skakao iz postelje i išao gdje treba. ao doktor bio je tako dobar da mu se činilo kako onda i u svemu drugom može imati mirnu savjest. 4 nije je imao, pa bi u bolnici radio još više, ne bi li je stekao. "d svega drugog, od vlastitog života, pa onda i od mene, u stvarnome i metaforičnom smislu, bježao je u medicinu. ada bismo ušli dublje u metaforu, što vjerojatno i nije najpoštenije prema ocu, ali je stilski privlačno, reklo bi se da je mnogima produžen život, i da je mnoga leukemija od akutne postala kronična jer doktor nije znao ni #tio biti otac. Pacijenti su se morali dobro domisliti što pokloniti takvome doktoru. 8jerojatno su najdirljiviji bili oni darovi iza koji# ne ostaje traga! korpice s doma(im jajima, prekrivene papirnom salvetom3 kačice travničkoga sira, mladi sirevi, umotani u prozirne bijele gaze3 očerupane kokoši, divlji i pitomi zečevi, pastrmke i još živi šarani, iz ribnjaka koji su sedamdeseti# bujali oko 'arajeva3 makovnjače, ora#njače, kuglofi i sitni uskršnji kolači3 darovi sirotinje sve tri vjere iz sela oko 'arajeva, kojoj se tada, prije nego što je televizija postala živim izlogom svi# boleština ljudskoga svijeta, leukemija prije činila
nebeskim prokletstvom, nekim strašnim urokom i 2ožjom kaznom, nego boleš(u od koje se ljudski boluje i, ako tako mora biti, u miru 2ožjem umire. "ni su doktora darivali onim jedinim što su imali, a što je, u iritantnoj i besmrtnoj jugoslavenskoj mitologiji i mitomaniji, bilo nemjerljivo vrijedno! doma(im jajima, doma(im mesom, doma(im kolačima... 1e(e pro(i tolike godine, ali (e provalija izme/u nas i svijeta postati dublja od one koju premoš(uje 'irat&(uprija, tanja od dlake i oštrija od sablje, kada (e & baš u vrijeme našega rata, oni# dana kada je otac odlazio u penziju & mit o doma(oj pre#rambenoj proizvodnji u punom smislu riječi dobiti svoj globalni i planetarni adekvat. Hkološki uzgojena #rana, slobodna od genetski modificirani# elemenata, na(i (e se na specijalnim odjelima svi# veliki# supermarketa, a ošugane i smežurane jabučice, nalik onima koje su u našim djetinjstvima rasle u sjeni visoki# dimnjaka novosarajevski# toplana, gušene smogom teške industrije socijalizma, bit (e višestruko skuplje od veliki#, rumeni# jabučetina, snažni# i zdravi# kao američki vojnik u Iraku, od koji# (e bogati svijet zazirati, kao što se i u naše vrijeme, za socijalističkoga samoupravljanja i politike ekonomske stabilizacije jugoslavenski# vlada od 8eselina Muranovi(a i 0ilke Planinc, do predratnoga 4nte 0arkovi(a, zaziralo od svega što nije doma(e, nego je tu/e i tvorničko. Iz tog zazora i mita ra/ale su se onda i neke zanimljive situacije. 9ecimo, banane su bile prokazane, kao da i# proizvode u tvornici vještački# boja i aroma ili i# svakodnevno prskaju pesticidima, premda su, istovremeno, pristajali uz kolektivnu viziju da banane rastu u prašumi. 4 ima li prirodnijega i, na neki način, doma(ijega ambijenta od prašume- 2anane nisu smatrane zdravima, bile su u istome, prezrenom, pre#rambeno&kulturnom rangu kao čokolada i #amburger, i tako (e ostati sve do propasti komunizma. 0ožda je razlog bio i u tome što je banana bilo tokom cijele godine, a ostalo vo(e i povr(e pojavljivalo bi se u skladu s ritmom godišnji# doba. Plodova iz staklenika, koji bi ra/ali
usred zime, gotovo da i nije bilo, pa su, možda, banane bile prezrene i zato što nisu poštovale prirodna pravila, ili su stizale iz svijeta u kojem takva pravila ne važe. Doma(e je, dakle, samo ono što iz zemlje izraste u ono doba godine kada je red da se zrije i raste. 've je drugo mimo reda i nije zdravo. "d pacijenata s Pala i 'okoca :o kojima (e u ovome oproštajnom eseju tek biti riječi; dobivao je najneobičnije darove! zaklanu prasad ili svinjske polovice različiti# formata, na čijoj bi koži, u skladu s nekim nikad nerazjašnjenim pravilom, tintnblaj olovkom, urednim štampanim slovima, kao na školskoj zada(i, bilo ispisano! )za doktora $ergovi(a*. 6rozio sam se, još kao mali dječak, ti# posveta. 4 otkrio sam i zašto, kada sam krajem sedamdeseti# po prvi puta gledao &uma. "na konjska glava na postelji podsje(ala me je na posvete s mlade
romanijske prasadi, ulovljene na prevaru i mimo sezone klanja, da bi se doktoru učinila velika čast. ašto su pisane te posvete0ožda zato što se darivalo doktora, učenoga čovjeka, i što je dar odlazio u grad, gdje sve što je važno biva zapisanoU to je vrijeme 9omanija bila znamenita po jednome travaru, koji je, kako se vjerovalo, liječio kad medicina od bolesnika digne ruke, i po jednome guslaru, navodno najboljem u $ugoslaviji. 4 najbolji je, izgleda, bio jer je u sedamdesetima ispjevao najviše deseteraca posve(eni# drugu %itu, Pokretu nesvrstani#, akonu o udruženom radu... ada je, početkom =>KK, u avionskoj nesre(i blizu 'arajeva poginuo predsjednik 'aveznoga izvršnog vije(a, jugoslavenski premijer Džemal 2ijedi(, uobičajeni cjelovečernji potpuri svi# koncerata ozbiljne glazbe koji su se našli u televizijskoj dokumentaciji prekinut je jednom nevjerojatnom snimkom, za kojom sam godinama tragao, raspitivao se i na kraju doznao da je prebrisana, tako da o tom čudu još mogu svjedočiti samo sje(anja televizijski# gledatelja! bez ikakve pret#odne najave, nakon nekoga, recimo, 0ozartovog 'e(uiema,
snimljenog na )2emusu* tko zna koje godine, na ekranima naši# televizora pojavio se osta Plakalovi(, u borbenoj narodnoj nošnji, s guslama koje su imale glavu u obliku avnojevskog grba sa šest baklji i petokrakom. 2ilo mi je nepuni# jedanaest, moj dojam ne može biti objektivan, ali ta njegova tužbalica, u kojoj je, prije nalaza forenzičara i prije nego što je u televizijskome dnevniku tačno i rečeno kako se nesre(a dogodila, opisivao stradanje druga Džemala i žene mu 9azije, ostalo je do danas me/u najintenzivnijim i najpomaknutijim mojim gledateljskim, čitateljskim i slušateljskim iskustvima. %aj je guslar pripadao istome svijetu kao oni koji su ocu poklanjali potpisanu prasad. +ak je mogu(e i da je barem jednom u životu bio njegov pacijent, a tada mu je, vjerojatno, poklonio prase. Pa ga je, bez obzira na usmeni karakter svoga stvaralaštva, i potpisao. %aj je potpis svakako bio ustupak gradu. I bio je potvrda kako i oni s 9omanije pripadaju istome svijetu, da mogu biti fini i pažljivi i poštovati gradske običaje. 4li gdje su to u gradu mogli vidjeti potpisanu svinju0ožda su pečate veterinarske inspekcije, kakvi su se sedamdeseti# ve( pojavili na butovima i ple(kama mrtvi# životinja, doživjeli kao neku vrstu potpisa i posveteIli su, što tako/er nije nevjerojatno, negdje vidjeli kako pisac & po definiciji gradsko čeljade & potpisuje knjigu & a od knjige ništa gradskije nije & pa su onda namjerili činiti isto, potpisuju(i ono što je, iz perspektive grada, kod nji# najdragocjenije i što je, na odre/eni način, važno obilježje nji#ovi# identiteta"tac nije razbijao glavu oko razloga zbog koji# bi za#valni pacijent po svinjčetu ispisivao njegovo ime, makar i u ljubaznoj posveti. 8ažno mu je bilo samo da ga nitko ne uznemirava plavom kovertom i ne ruši njegovu veliku i
plemenitu iluziju o sebi i svojoj misiji na ovome svijetu. XXI
1aravno, najčeš(e su mu donosili alko#ol. 4 tek je taj dar bio tačka precizne socijalne i staleške stratifikacije. 'eljaci, koji# je me/u pacijentima, ipak, bilo najviše, iz nekog razloga su smatrali da doktori nemaju isto poštovanje prema doma(oj rakiji kao prema doma(im jajima. Ili im se činilo da je nepristojno pretpostaviti kako bi doktor mogao biti poštovalac me#ke šljive i uživalac u njezinim opojnim čarima. 0ožda je u tome bilo i neke praznovjerne strepnje i stra#a za vlastito dobro! ako doktor, kao i oni, pije tu strašnu rakiju od koje sutra ujutro boli glava i nepodnošljivo zaudara govno, tada on, možda, i ne liječi nešto tako složeno, neprisutno, avetinjsko i gradsko kao što je leukemija. I tako su, strepe(i i zaziru(i iz ovoga ili onog razloga, seljaci doktora darivali pi(ima iz samoposluge. 4lko#ol je u nas, ipak, bio statusni simbol, a ne, kao recimo svinjska polovica, potvrda narodne genijalnosti. Pacijenti su, bez obzira na status i podrijetlo, najčeš(e donosili bocu stocka. rajem sedamdeseti# bilo je to visokorangirano pi(e, ne samo cijenom, nego i činjenicom da je stizalo iz uvoza & ili su svi mislili da je uvozno, a zapravo se flaširalo u 'plitu & da bi u osamdesetima stock postao jedan od amblema najbrojnije, niže srednje klase, zaštitni znak posljednjega desetlje(a jugoslavenski# krčmi i birtija. 1o, koliko god se stock raširio, ostao je dovoljno reprezentativan da bi se poklanjao doktoru. uda je sirotinja donosila )2adelov* ili )večevo* vinjak, ili onaj proleterski, )9ubinov*, kakav se točio po sarajevskim slastičarnama, koje nisu
pla(ale kafanski porez, pa su zbog jeftinijega pi(a postajale utočišta urbani# alko#oličara u nji#ovoj posljednjoj, ciroznoj životnoj fazi. Donosili su se i kojekakvi likeri, koji# je, tako barem izgleda u sje(anju, bilo više nego danas, raznovrsniji#, lu/i# i besmisleniji#, u svim bojama, nijansamaJ oblicima flaša. 8aljda su i# po jugoslavenskim punionicama kreirali i dizajnirali upravo zbog tog šarenila i oblikovnog kiča3 valjda su se boce s likerima i kupovale samo da bi bile lijepe poput zdjele s plastičnim bananom, jabukom, narančom i grož/em što je krasila jugoslavenske dnevne boravke toga vremena, i da bi se koristile u važnim ceremonijalnim prilikama, kakvi# je bilo na pretek, pogotovo u periodima socijalnoga blagostanja i formiranja nekoga novog gra/anskog društva. "sim toga, likeri su se činili idealnima u onome neobičnom i neponovljivom ritualu, koji je, nažalost, kao i toliko toga, iščeznuo s raspadom države i ratom, a u kojemu bi ceremonijalni dar, recimo bombonijera, išao od ruke do ruke, od ro/endana do ro/endana, pa i od liječnika do liječnika, sve dok mu ne bi istekao rok trajanja. 2oca s likerom mogla je, prenošena tako poput štafete, potrajati barem još jednu cijelu jugoslavensku povijest, i nitko je ne bi popio. 've do pred kraj osamdeseti#, kada su u svim ve(im gradovima otvoreni free s#opovi, u kojima se slobodno kupovalo i za dinare, viski se doktoru $ergovi(u iznimno rijetko darivao. "nima koji su za njega imali novaca, ili su bili u prilici da ga donesu iz inozemstva :u našim ga je samoposlugama ranije bilo samo pod nekim sumnjivim i nedopadljivim etiketama, ili je bio odbojno i nesimpatično skup;, darivanje viskija se, valjda, činilo previše #o#štaplerskim i nedelikatnim, pogotovo u blizini i kontekstu leukemije. Drugima koji nisu bili tako tana#ni, viski je ili bio nedostupan, ili ga nisu rangirali iznad stocka. 4 možda je prema tom pi(u postojala i neka ideološka predrasuda, budu(i da se u javnoj sferi, u novinama, na radiju i na televiziji, spominjao samo u dva
slučaja! pili su ga negativci u vestern filmovima i & što je puno zanimljivije & ispijanje viskija, ili čaš(avanje jataka viskijem, bilo je op(e mjesto u razotkrivaju(im reportažama o, istina rijetkim, aferama s temom takozvanoga privrednog kriminala. 8iski je me/u narodom spominjan i u jednom mitskom kontekstu! drug %ito je na 2rionima dočekivao goste, 9ic#arda 2urtona, Hlisabet# %aNlor i "rsona Oellesa & spomenimo one slavne i raspusne & s viskijem i kubanskim cigarama. 4li na taj smo viski bili ponosni, nismo mu imali prigovora, i kad jednom, krajem osamdeseti#, i sami krenemo ispijati tu imperijalističku rakiju & koju je pret#odno od ideološki# objeda u doma(oj štampi branio valjda jedini 2ogdan %irnani( & bit (e to zato što smo titoisti, a ne zato što bismo se priključili onima koji su moralno&politički zastranili po liniji viskija. Da je tako, potvrdit (e se nekoliko godina kasnije, kada u vrijeme rata, po antirežimskim novinama u 2eogradu, a zatim i drugdje, diljem bivše domovine, počnu izlaziti fotografije 'lobodana 0iloševi(a kako puši cigaru i kada se, naravno, u negativnom kontekstu, krene pisati o tome da mu je od svi# pi(a najmiliji viski. 2io je to, nažalost uzaludan i očajnički, pokušaj da se negativnim marketingom na zao glas dovede čovjek koji je došao glave i višenacionalnoj $ugoslaviji i njezinim mitologemama, što (e se, u kasnija doba, prera/ivati u leksikonima jugonostalgije, sve dok u nizu patetični# izvedbi ne budu svedene na op(a mjesta i tako predane konačnom zaboravu. Danas, u posljednjim trenucima jugoslavenske ere, ili u posljednjim trenucima sje(anja na nju, zanimljivo je konstatirati da se 0iloševi(a, kao i sve druge razbojnike i imperijalističke sluge, osu/ivalo zbog viskija, tako da mu čak ni njegovi bližnji nisu pokušavali priskrbiti pravo da se viskijem opija. $er kao što je nektar bio pi(e bogova, tako je viski bio pi(e druga %ita. 0oj otac, me/utim, nije ni pio.
Ili bi se s nekim od prijatelja & bila su i#, možda, dvojica & oblokao za nekoga od oni#, meni oduvijek zagonetni#, muški# samouništavaju(i# ceremonijala. 4li i to mu se dogodilo, koliko znam, samo jednom ili dvaput za vrijeme moga djetinjstva. 1ije mu bilo lako riješiti se svi# ti# boca. 'edamdeseti#, dok je još dolazio k nama, donosio je cekere u kojima su zveckale flaše sa žestokim pi(ima. 1ona i# je slagala po policama u špajzi, iza tegli sa zimnicom. asnije bi meni, kada bi# mu došao na odjeljenje, uz novac za džeparac trpao u ruke najlonske kese s bocama. %ako sam mu godinama olakšavao tu neobičnu brigu kako se riješiti sveg tog alko#ola, špajza nam je ve( odavno bila kao u ruski# krijumčara, boca je bilo svuda po stanu, i samo su pogoršavale nerede naši# života, majčinoga i mog, pogotovu nakon što je umrla nona, a u nas se prestalo ku#ati, usisavati i brisati prašina. 7eremonijalni život nikad nam nije bio osobito aktivan, ne sje(am se da smo majka ili ja ikada prepoklanjali te očeve alko#ole. Da nije bilo 9adovana aradži(a, tko zna kako bismo se riješili njegovi# boca. "vako, pomogle su nam da preživimo rat. %ačnije, meni su pomogle. U šesnaest ratni# mjeseci, koliko sam proboravio u 'arajevu prije nego što sam otišao ili & kako se to sarajevski suptilno kaže & pobjegao u agreb, uspjeli smo se riješiti ve(ine pi(a. "stale su samo flaše s najsumnjivijim teku(inama, recimo šljivovica boje karamela nekoga slovenskog proizvo/ača, koja je imala tvorničko ime )6rom*, te je onako začepljena djelovala opasno, taman kao da (e oslijepiti taj koji se odvaži i onjuši je. ada bi mi došli prijatelji, donosio sam tu bocu, pokazivao im je i govorio da (u sam samcijat ispiti litru gromovače onoga dana kad 14%" intervenira u 2osni i zbriše aradži(a.
6odinama nakon rata pitao sam majku što je učinila s )6romom*, jer boce više nije bilo u špajzi, ali se nije sje(ala. 2it (e da ju je nekome poklonila, jer nju, za razliku od mene, rat nije naučio užitku u opijanju. %ako sam dijelom popio, a dijelom poklonio tu neobičnu kolekciju doktorski# poklona, s kojom je nekako minula i očeva liječnička karijera. 4li i u tome je bilo neke neobične logike, pa čak i poetičke dosljednosti! leukemija se, iz ratne i poratne perspektive, činila kao najmirnodopskija od svi# strašni# i fatalni# bolesti. 2lijeda i neprisutna, pretvarala je, u pučkoj predodžbi, krv u vodu. Aeukemija je urbana & seljaku je bilo teško objasniti da uop(e i postoji takva bolest, ali i da ona nije dio neke paklene zavjere kojeg od ar#ajski# i epski# neprijatelja, a ako ve( nije tako, onda je sigurno došla iz grada. I kako ve( biva s onim zagonetnim u našemu, balkanskome svijetu, leukemija je & širila se o tome priča, i bila je mo(nija od svake činjenice koja bi tvrdila suprotno & bolest dobre i vrijedne djece, ku(ni# an/ela, k(eri koje su upravo upisale fakultet u 'arajevu, očeva koji nikada nisu bili kod liječnika a mogli su se s medvjedom po#rvati, i onda im je jednoga dana samo briznula krv iz nosa... Aeukemiju nisu dobivali oni koji su bili nesavršeni. U ratu takva bolest ne bi imala smisla. "sim toga, u sarajevskom se ratu nije umiralo od bolesti. "d svi# koje smo znali, samo je jedan kipar umro od infarkta, i jednog je bibliotekara, bivšega fratra, udario auto. Drugi su ubijeni. 1akon rata leukemija se, kao bolest i kao metafora, vratila #itrije nego što smo mislili. 4li oca se to više nije ticalo, jer je bio penzioner. XXII
ao mladi liječnik, još je sredinom pedeseti# pri#vatio #onorarni posao na 'okocu i Palama.
6odine su prolazile, generacije se smjenjivale, on je napredovao u struci i uspinjao se na #ijerar#ijskoj ljestvici koševskoga bolničkog carstva, polagao specijalizacije i subspecijalizacije, pomalo bivao i na nekim stipendijama u inozemstvu, uglavnom u Poljskoj, u ona ledena i burna 6omulkina vremena, koja ga se, kao ni Oajdini filmovi, nisu ničim dodirnula, jer se on u 8aršavi bavio genima i inim najsitnijim sastavcima čovjeka i čovječnosti3 na kraju je postao i vrlo ugledan u društvenim krugovima narastaju(e bosanske prijestolnice, ali je i dalje, svakoga drugog utorka i četvrtka, nakon što obavi sve bolničke obaveze, te vikendom ako bi to bilo potrebno, a gotovo uvijek je bilo potrebno, odlazio na Pale ili 'okolac, obilazio bolesnike po okolnim selima, išao u 0okro, 8učiju Auku, nežinu, i liječio ljude od srčani#, plu(ni#, bubrežni# i ve(ine drugi# oboljenja iz opisa službe kakvoga liječnika op(e prakse, iz romana ruskog realizma. Aako se u ovoj epizodi očeva života prepustiti pijevnoj romantici jednoga udarničkog vremena. Iako je, u tim njegovim odlascima na Pale i 'okolac, koji (e trajati kroz tačno pola njegova života, više bilo neuroze i unutarnje slabosti, nego radnog aktivizma. 1ije znao kako da jednoga dana do/e tim ljudima i kaže im da više nije nji#ov doktor. 1ije vidio problem u onome što bi ve(ini liječnika bilo problematično, i što objektivno valjda i jest problematično, da ujutro liječi ljude od matematički složeni# i kompleksni# #ematoonkološki# bolesti, a da im popodne propisuje diuretike zbog nogu koje su počele naticati ili da zaviruje u gnojna dječja ždrijela. %ako je radio, a ja se njegovoga neobičnog načina sjetim kad se u novinskoj redakciji veselim redigiraju(i ili opremaju(i članke mladi# novinara, premda mi to nije posao, nitko to od mene ne traži i nijedan kolumnist ili novinar moga statusa takvo što ne radi. Umišljam kako je to neka naša karakterna sličnost.
I bez toga, romanijski dio očeve biografije obilježio me je u emocionalnom smislu, ili me je, barem, naveo da više mislim o stvarima koje bi inače, možda, prošle mimo mene. 4negdota koju često ponavljam, ispričao sam je u nekoliko eseja i intervjua, a plašim se da joj se ne(u oduprijeti i da (u o toj epizodi jednom napisati i fikcionalni tekst! u jesen =>LE, nakon obilaska paljanski# bolesnika, u koji je on te subote iz 'arajeva poveo i moju majku, otac i ona ostali su da prespavaju u tada jedinome, starom #otelu, sagra/enom u #absburška vremena, koji se zvao )Panorama*. %e no(i sam začet. U istom je #otelu, u aprilu =>=. prespavao kralj Petar, s /eneralom alafatovi(em & koji (e docnije potpisati kapitulaciju, prije nego što je napustio svoju voljenu zemlju i otišao u progonstvo, koje (e se na kraju, poput progonstava ve(ine europski# monar#a, pokazati doživotnim. Pedeset godina kasnije, u aprilu =>>?, u #otelu )Panorama* bit (e sjedište aradži(eve vlade. %u su se donosile operativne odluke o opsadi 'arajeva, prstenu od ognja i olova, s kojim (e & pored svega ostalog zla & zauvijek biti izmijenjene paradigme naši# života, koji (e potom promijeniti smjer, poput stabla što nai/e na stijenu i nastavi rasti na drugu stranu, onu na kojoj ga, da je sve bilo normalno, nikada ne bi bilo. Da nije bilo 9adovana, ni mene u agrebu nikada ne bi bilo. I tako, izme/u mladoga kralja Petra ara/or/evi(a i zreloga 9adovana aradži(a začeta je metafora iz koje sam ro/en. 4 da metafora nije šala, i da čitavi svjetovi nastaju i urušavaju se na kraju u metaforu, zna svatko tko je čitao )tari zavjet. 0ilan undera piše da naše civilizacije ne bi ni bilo da neka žena, po svemu drugom sasvim nevažna, iz nabujali# voda nije izvadila korpu u kojoj je bilo dijete osu/eno na smrt. %o je dijete odraslo u biblijskoga 0ojsija, od kojega je ovo i počelo.
1aravno, možda tog doga/aja u stvarnosti nije bilo, vjerojatno da nije, ali što bi uop(e bila prošla stvarnost, ona od jučer, od lani i od prije koju #iljadu godina, ukoliko nije čvrsto fiksirana u nedvosmislen povijesni dokument :a što bi tek to trebalo biti i kako se provjerava )čvrstina* povijesni# dokumenata-;, nego je prepuštena ljudskome sje(anju, fantaziji i legendi+ak i ako je provjerljiva, pa postoje ar#eološki ili forenzički nalazi, prošla je stvarnost samo metafora. Prošlost je metafora, kao i #istorija. njiževnost podrazumijeva umije(e organiziranja niza metafora i pretvaranja prošlosti u novu stvarnost. 0etafora je ono čega nema, a svejedno je živo, iz čega nastaje pripovijest, koja se pripovijeda u kupeu vlaka ili se pretače u tekst. Iz metafore je, kao iz prve čestice, sve nastalo, u metafori (e, kao u crnoj rupi, svega nestati. 0ogao bi# se sramiti činjenice da sam začet u #otelu )Panorama* na Palama. 1iti se uklapa u poželjnu paradigmu nacije koja me je dopala i koju sam svojim odrastanjem počastio, niti je moj pogled na svijet u skladu s jednom tako neotesanom okolnoš(u. "sim toga, riječ je, ipak, o slučajnosti. 1o, ta je slučajnost u svakom slučaju sudbinska. Da se te subote moj otac nije poželio dokazati, da nije uzeo sobu u #otelu, da moja majka nije pristala, ili da je sve odgo/eno za koji dan, ili za samo nekoliko sati, ja se ne bi# rodio. 'permij koji je začeo jajnu stanicu ve( bi bio jako star i umoran, i ne bi prvi stigao do cilja, pa bi na mome mjestu sad bio netko drugi ili & ugodnije mi je tako misliti & neka druga. 1adam se da bi ona dobro znala matematiku, bila bi slavna mikrobiologinja, živjela bi u %orontu i polako bi ve( zaboravljala ovaj jezik, a s njime bi isprala i svu njegovu gorčinu. Dakle, iako je riječ o slučaju, koji je dio jedne metafore, činjenica da sam začet u #otelu )Panorama* na Palama jedna je od važniji# moji# životni# okolnosti. 1aravno, mogao bi# se toga sramiti, pa prešutjeti. 4 moglo je biti i da mi majka nikada ne kaže gdje sam začet.
"tac mi ni to, kao ni išta što bi se ticalo njegove privatnosti, ionako nije rekao. 1ju sam pitao, pa mi je, iznena/uju(e vedro, i uz brojne detalje, rekla. Imao sam desetak godina. Da je prešutjela, ne bi# ništa o tome znao, kralj Petar i /eneral alafatovi( ne bi mi se nikada približili, ne bi bilo metafore. XXIII
1ajviše vremena u životu s ocem sam proveo na 'okocu i Palama. 8odio je mene i majku, od koje je odavno bio rastavljen, da se nadišemo zraka. atkad bismo nas dvojica išli sami. 2ilo je to nakon što je, tek sredinom sedamdeseti#, položio vozački ispit i kupio renault . 2io je siv, pamtim mu registarske oznake! '4 @?K&>L. 1akon renaulta, osamdeseti# je vozio 7itroen visu, i na kraju, koji mjesec pred rat, maruttija. %o su bila tri auta u njegovome životu. Dok se vozio, slušao je belcanto, 0arija Aanzu, 7#opina i 0ozarta, isključivo onu vrstu muzike u kojoj nije uživao, ali za kojom je, na neki naivan i čudan način, čeznuo. %ako su se klavirski koncerti nadglasavali s motorom njegove )četvorke*. 4 on bi u nekom naivnom, izmišljenom dječjem ritmu lupkao po volanu i pravio se da uživa. 6odinama je, prije polaganja vozačkog i kupovine prvog auta, na Pale i 'okolac odlazio autobusom. Ajudima je bilo neugodno što im se doktor dovozi onim smrdljivim, ras#rndanim /ačkim i radničkim autobusima koji su vonjali na sve i svašta, ponajviše na slabo sagorjelu naftu i izlučevine slabiji# želudaca, pa se katkad činilo kako je auspu# okrenut prema unutra, kao u onoj strašnoj beogradskoj dušegupki iz televizijskoga filma 'ave 0rmka. ato bi mu često slali op(insko
službeno vozilo, ali njemu to nije bilo drago jer bi se moglo pročuti da se vozi na državni račun. Priznao je da su mu nudili polaganje vozačkoga preko veze. Postoje ljudi koji (e to srediti. Doktor ne treba ništa da se brine. 0ajka je o tome govorila s prezirom, op(enito, o njegovim je socijalnim vještinama, strepnjama i frustracijama govorila s prezirom. 1a kraju, ne znam jesu li mu Paljani sredili vozački preko veze, ali je sigurno da ga nije polagao kao sav ostali svijet. 1aime, sedamdeseti#, kao i osamdeseti#, sve do rata, 'arajevo je bilo najgore mjesto u $ugoslaviji za stjecanje vozačke dozvole. Prosjek broja izlazaka na ispit kretao se izme/u pet i dvanaest, cvjetao je biznis koji bi se suvremenim rječnikom mogao nazvati javno&privatnim partnerstvom! instruktori vožnje & koji su, kao i taksisti, i u socijalizmu bili privatnici & i umirovljeni milicioneri, koji su sačinjavali komisije pred kojima se polagao ispit, imali su zajednički interes da kandidat što više puta padne. Instruktori bi napla(ivali dodatne sate vožnje, dok su članovi komisije bili pla(eni po broju izlazaka na ispit. I tako, zapravo nikome nije bilo u interesu da čovjek za života položi vozački i od kandidata postane vozač. "tac je ispit položio iz prve, što se nije dogodilo nikome tko nije imao vezu. I to jako dobru vezu. U to je vrijeme ve( bio u kasnim četrdesetim. Postao je vozač jer je jednostavno bio prisiljen na to. 4li kada je napokon provozio, radovao se poput djeteta tim kratkim putovanjima, slobodi koja se pred čovjekom rastvori kada sjedne u auto i krene. 9anije se nije usu/ivao. %u vrstu stra#a prepoznajem u sebi, ne znam je li posredovana genima ili socijalnim okolnostima, ali sam, kao i on, iz stra#a odustajao prije nego što bi# nešto i pokušao, lišio sam se mnogi# životni# zadovoljstava, mnogo toga nisam
se odvažio, misle(i da ja to ne mogu. "tac nikada nije naučio plivati. 1ije se usudio, ili se plašio da (e ga netko vidjeti. $a, ipak, plivam. XXIV
Uvodio me je u ku(e u kojima bi ležao netko bolestan. 1a debelim seljačkim perinama, kao u nekom bijelom moru, uglavnom su bili starci ili starice, kojima je on slušao plu(a i srce, napipavao jetru i #rabrio i# otprilike onako kako sam ja u prošli četvrtak #rabrio njega. I dok sam mu govorio kako se samo mora oporaviti, u nelagodi jer nas netko sluša, imao sam na pameti da je to isto & sad se morate oporaviti & on govorio tim romanijskim starcima, koji bi gledali u njega kao u 2oga. I znao sam da on dobro pamti te svoje riječi i da zna što one znače. 9azgovarali smo i tada, za posljednjeg telefonskog razgovora i kontakta u životu, kao dvojica očajni# ateista. "tac nije imao doktora u kojeg bi gledao kao u 2oga, jer za njega takav doktor nije postojao. U tim ku(ama u 0okrom ili u 8učijoj Auci, koje nisu imale fasadu, niti ograde na vanjskim stepeništima i terasama, živjeli su ve(inom 'rbi. U ono vrijeme to nije bilo važno, ali (e kasnije biti. I opet u jednoj, istina prilično krvavoj metafori! granate, mine i rakete dolijetat (e s mjesta na koja je, svakoga drugog utorka i četvrtka, te vrlo često i vikendom, tridesetak godina odlazio da liječi ljude. Ispaljivat (e i#, bolno često, njegovi pacijenti, nji#ova djeca i unuci. I ona koja mu je aterirala u dnevni boravak mogla je biti granata nekoga od njegovi# pacijenata. %o što je u turobnoj medijskoj, političkoj i epskoj patetizaciji postalo dijelom op(e nacionalističke retorike & da su bivši komšije, oni kojima smo činili dobro, #ranili i#, branili i pomagali, pucali po nama dok smo se goloruki skrivali po svojim domovima & mome se ocu stvarno dogodilo.
1esre(a je bila dvostruka! pacijenti kod koji# je ostavio pola života pokušavali su ga ubiti, a radio, televizija i novine stvorili su retoriku koja nemogu(im čini njegovu priču, jer se ona, kao propagandni kod, dogodila svima. 4 kako se ono što se dogodi svima zapravo ne doga/a nikome, tako, na kraju, ni njega nisu ubijali oni koje je liječio. XXV
' 9omanije pamtim neke od najstrašniji#, potpuno neobjašnjivi# prizora. "vaj (u pokušati da predočim onako kako sam ga tog dana doživio. 2ila je subota, otac me je poveo sa sobom, bilo je to još u ono vrijeme kada nije položio vozački. Došli smo u neko malo selo blizu 'okoca, ne znam kako se zvalo, pred ku(u u kojoj je neki mladi čovjek upravo umirao od srca. 'je(am se da su pričali kako je voda krenula prošlog vikenda, od gležnjeva pa prema koljenima, i da je zatim rasla i skoro (e do(i do srca. "tac je klimao glavom i mrštio se, neka starija žena, koja se u autu #itne pomo(i s nama dovezla iz 'arajeva, plakala je i grcala kad god bi njezin muž spomenuo tu vodu, a meni se usjeklo u pamet da ljudi umiru kada im se srce utopi. I danas mi je ta slika blizu kad god čujem da netko boluje od srca. Umjesto da me uvede u ku(u, otac me je ostavio vani. 0ožda se takvo što dogodilo još samo jednom, a možda i nikada. 2ilo je ljeto, mjesec august, široka, bujna livada, nasred koje su neki ljudi sa sjekirama, testerama i čeki(ima sklapali drvenu konstrukciju nepoznate namjene. 'jedio sam na panju i gledao i#. "ni su se smijali i nešto mi dobacivali. 2ili su neobrijani i krezavi, kao ve(ina stariji# 9omanijaca u ta doba, a meni su se svi krezavi ljudi činili nekako zlim i opasnim. Uskoro je stiglo još ljudi, sada mla/i#, parkirani su automobili, širilo se neko neobično raspoloženje. Uzbu/eno su o nečemu govorili, čuo se tranzistor s
prvim popodnevnim utakmicama. Pojavila su se četvorica, goli do pasa, vuku lancima sapetu životinju. "na ispušta glasove kakve do tada, a možda mi je pet godina, nisam čuo. Iza nji# ide čovjek u bijelome, doktorskom mantilu, s velikom kožnom torbom. Civotinju su dovukli do drvene konstrukcije, i sada je okre(u na le/a i vezuju lancima. 1a jedan, dva, tri, pokretom kao da lome debelo granje, četvorica su joj raskrečili stražnje noge i tako i# vezali za drvene grede. +ovjek u bijelom mantilu otvorio je torbu i iz nje izvadio nekakvu metalnu spravu, poput oni# iz očeve ordinacije samo puno ve(u, njome je za#vatio golema životinjska muda, stvor je prodorno kriknuo, a onda je čovjek dograbio golemi drveni čeki( i udario. $ednom. Drugi put. %re(i put. 'vaki put životinja bi učinila trzaj od kojega je poskakivala cijela drvena konstrukcija. 0uškarci su je pokušavali zadržati, ali bi onda i oni poskakivali zajedno s njom. rikovi mladoga junca, sada voli(a, neusporedivi su u sje(anju. Ili tako jezovit glas živoga stvora nisam u životu čuo, ili je sje(anje takvo da nešto strašnije više i nisam u stanju čuti. 'jedio sam na svome panju, gledao, i nisam znao što se doga/a. Ajudi su se ponovo smijali, životinja je tupo, ravnim, odsutnim, glasom i dalje tulila, bilo je gotovo. "ca dugo nije bilo. ada je izišao, znao sam da je mladi čovjek umro. Iz ku(e se čuo kriče(i ženski glas, ali puno slabiji i manje dojmljiv od glasa onog vola. 1isam ga ništa pitao, niti sam mu rekao što sam vidio. 1ikome tu priču nisam ispričao.
XXVI
Drugi neugodan doga/aj ticao se none. 0oja baka, koju sam zvao nona, majčina majka "lga 9ejc, ro/ena 'tubler, bila je iznimno gadljiva kada je riječ o #rani ili pi(u. Plašila se da bi ona, ili netko njezin, a najprije ja, jer me je voljela više nego oboje svoje žive djece, mogao preko pokvarene #rane ili neoprani# čaša navu(i neku tešku i neizlječivu boleštinu. U drugim stvarima nije bila takva čistunica, ali sa želucem je bila vrlo oprezna. 1ona je od neki# ružni# životni# doba bila izričit ateist, a oduvijek je bila antinacionalist. 1e bi# to napominjao da joj se nije dogodilo nešto zbog čega se odma# zatim ugrizla za jezik i što je kasnije, istina uzalud, stotinu puta pokušavala objasniti! imao sam devet godina, otac je nedavno položio vozački i kupio renaulta, i #tio me je voditi sa sobom u jednu od svoji# romanijski# bolesnički# vizita. "na, koja mu štošta u životu nije praštala i nije se lako nosila s njegovim slabim karakterom, strogo mu je rekla, prije nego što (e me predati u njegove ruke! Pazi da šta ne pojede kod 'rbaJ aprepašteno ju je pogledao, moja na viku vazda spremna majka je dreknula & mama, šta to govoriš pred djetetomJ & otac me je zgrabio i izvukao van, nastoje(i mi, kao da sam, recimo, retardirani trogodišnjak, odvratiti pažnju na nešto drugo, ne bi li se što prije zaboravio taj čudni ispad. 1aravno, ne samo da ga nisam zaboravio, nego mi se utisnuo kao još jedan identitetski znak, možda ne toliko važan, ali raspoznatljiv svi# ovi# godina. I naravno, opet nisam ništa pitao.
1o, ona je uskoro, misle(i da ne(u prepoznati povod, jedne večeri pred televizorom krenula pripovijedati o tome kako su 0uslimani, čak i kada su najsiromašniji, jako čisti i uredni, jer nji#ova vjera nalaže da se često peru i da stalno budu blizu vodi. ato se, govorila je, a da je nisam ništa pitao, kod 0uslimana može s poda jesti. 'rbe i rvate nji#ova vjera nije učila #igijeni, pa zato oni nisu čisti, i ne bi se kod nji# trebalo jesti ako i# čovjek jako dobro ne poznaje. Pa je nabrajala neku našu radničku rodbinu kod koje joj se gadi i kafu popiti, a kamoli nešto više od toga. %ako se opravdavala za jednu bizarnu, današnjim govorom rečeno & politički nekorektnu rečenicu, kojom je, mislilo se, zatrovala moju ideološki i na svaki drugi način nevinu dječju dušu. "tac, da bi popravio stvar, tog je dana pri#va(ao svako čaš(avanje, tjeraju(i me da kod svakoga jedem i pijem, kako u srpskim tako i u muslimanskim ku(ama, ne bi# li pri#vatio da su svi ljudi jednaki i da su svi jednako čisti. 1e znam prilazi li se danas na takav način odgoju djece, bilo gdje u zemljama rasturene $ugoslavije, ali i šire. Polaze(i od različiti# porodični#, ideološki#, pa i sudbinski# pretpostavki, moji su razdvojeni roditelji, kao i moja nona, bili uvjereni da gotovo i nema ničega važnijeg u odgoju djeteta nego naučiti ga kako su svi ljudi jednaki i kako nitko nije bolji ili pametniji zato što je ove ili one nacije. Uz to im je, čini mi se, bilo važno još samo da ne postanem lopov. 've drugo je bilo mogu(e i dopušteno. 2ili su inficirani jednim lijepim komunističkim vjerovanjem, ili i# je nešto drugo navodilo da se plaše prezira prema drugima- 8jerojatnije, ovo drugo.
XXVII
Postojala je mentalitetna razlika izme/u romanijski# 0uslimana i 'rba. "sim što je prvi# bilo manje & kao dijete nešto i nisam primje(ivao da su čiš(i od drugi# & oni su svoju za#valnost prema doktoru iskazivali na tiši način i unutar vlastita četiri zida. Pritom, valja znati da su tada gotovo sva društva bila mješovita, u kafani, domu zdravlja, autobusu ili na autobuskoj stanici, ve( tamo gdje su oca prepoznavali. %ako/er, neki su se 0uslimani ponašali sasvim kao 'rbi, dok su neki 'rbi bili ko upisani 0uslimani. %ako to jest u miješanim sredinama, ili je tako bilo jer danas u 2osni miješani# sredina gotovo da i nema, oni# u kojima se ne bi tačno znalo tko je ve(ina, tko manjina. 0iješana je samo ona sredina gdje se Drugi ne osje(a kao nacionalna manjina. 2rojevi i statistika nisu najvažniji. ato je vazda neugodno, i vazda čovjek ima neku potrebu da se ispričava čim krene govoriti da su jedni bili ovakvi, drugi onakvi, ali taj je govor, osim što je blizak predrasudi i stereotipu, katkad i tačan. 4 onda kada nije tačan, tada se u njemu krije nešto što je jednako važno! op(epri#va(eni stav o nekoj stvari ili pojavi. Postojalo je op(e mišljenje o tome kakvi su romanijski 0uslimani, a kakvi romanijski 'rbi. 0ožda i nije bio tačno, ali se živjelo kao da jest. 'rbi su svoju za#valnost pokazivali na burniji način. "sim što bi doktora počastili u svojoj ku(i, bilo im je stalo da učine nešto što (e se vidjeti i prepričavati. 'voga spasitelja i iscjelitelja #tjeli su pokazati u čaršiji, da ga svi vide i da svi znaju. vali su ga za kuma i predlagali mu da se bratime. "cu je i to, vjerojatno, prijalo. ada ti se svi dive, i sam pomalo prestaneš da se brineš.
Pale i 'okolac, 9omanija i podromanijski kraj, imali su zanimljivu povijest u Drugome svjetskom ratu. "sim što je tim krajem minuo mladi kralj u časovima kad mu se raspadalo kraljevstvo, i što je na samome početku ustanka komunist iz 9ijeke 'laviša 8ajner, nastoje(i da otme narod od četnika, preuzeo nešto od nji#ova outfita, pa je pustio gustu crnu bradu, nabio šubaru na glavu i udesio da ga zovu +iča, da bi zatim poginuo & kriptičnim žargonom socijalizma govore(i & u nerazjašnjenim okolnostima, 9omanija se pamti i po & tako/er kriptičnom & naslovu )kriza narodnooslobodilačkog pokreta*, iza kojega u službenoj povijesti onoga vremena ne stoji uglavnom ništa, nekoliko prazni#, neispisani# stranica, ali se podrazumijeva zapravo sve. 1aime, nakon što im je ubilo +iču, ili nakon što su ga ubili sami, 9omanijci su masovno mijenjali znakovlje na svojim šubarama, šajkačama i titovkama, skidali su petokrake i vra(ali kokarde, o čemu govori još jedna ironična povijesna činjenica! posljednji bosansko#ercegovački predratni film, 6luvi 2arut 2ate +engi(a, snimljen prema opi(evom mračnom i turobnom romanu, govorio je, kroz perspektivu potpunog razumijevanja i pripovjedačeve su(uti, o tim danima kada su se +ičini romanijski partizani pretvarali u četnike. U četnicima su ostali sve do pred kraj rata, kada su, sasvim bezbolno, ponovo mijenjali stranu. omunistička vlast nad 9omanijcima nikada nije provodila onu vrstu pedagoške vendete kao nad svijetom iz neki# drugi# krajeva koji bi pružao masovnu podršku ustašama, četnicima, suradnicima okupatora op(enito. I još bi za svaki državni praznik školski zbor pjevao onu! )Ide %ito preko 9omanije, i on vodi svoje divizije...* 4ko i# )i on vodi*, tada mora da je i netko drugi vodio svoje divizije, mislio sam, nemaju(i još uvijek saznanja o ritmičkoj strukturi pjesme, niti o tome da se, kako je genijalno objašnjavao 0arko 8ešovi(, u desetercu mora masno lagati da bi se moglo pjevati. 4 katkad se u takvoj laži zna na(i i neka zabranjena istina. Hto, ta s divizijama. 2ilo je to =>L>. ili =>K5, kad su ga poveli na čaš(avanje u )Panoramu*, i
kad su se u neka doba jako podnapijali, pa je pao prijedlog da se moga oca proglasi za vojvodu. U tom trenutku, njemu i nije na um padalo što bi to trebalo da znači i kakvo je to vojvodstvo čija čast mu je upravo ponu/ena. 'vjesno ili nesvjesno, odma# zatim zaboravio je taj doga/aj, pa ga se sjetio dvadesetak godina kasnije. 0oglo je to biti ono lažno dolaženje pameti, kakvo je malo pred rat ušlo u modu, pa su svi pričali neke anegdote, iznenada se prisje(aju(i svi# oni# situacija u kojima #i dobre komšije, prijatelji ili kumovi pokazali takozvano pravo lice, ali niti je otac takvim stvarima bio sklon, niti je njegova priča imala tu vrstu pouke. Pripovijedao ju je s nekim sitnim veseljem, kao da su ga Paljani tada, prije trideset godina, namagarčili na kartanju, a on je upravo otkrio prevaru. U svome su ga pijanstvu, sretni što imaju takvoga doktora, častili svojom velikom tajnom, a on se, poput Petera 'ellersa u filmu Dobro došli gospodine *!ance, samo dobro(udno smješkao i ništa nije razumio :ao dijete mislio sam
da imam ružnog oca, sve dok nisam vidio Petera 'ellersa. Drugi tu sličnost ne primje(uju, ali meni se i danas čini da je taj čovjek bio isti moj otac.;. 4 mogao je, barem tada i barem u jednoj društvenoj igri, biti četnički vojvoda. %ek da vidi kako i to izgleda. 1a kraju, nisu se Paljani pokazali ni toliko neza#valnima. 8e(ina 'arajlija početkom je rata doživjela frustraciju koja (e se na kraju pretočiti u konstitutivni mit, gotovo identitetsku stavku, nešto što 'arajlije obilježava i odre/uje do dana današnjega. "naj dobar prijatelj, komšija, kum, a u naročito atraktivnim slučajevima rod ro/eni, brat od tetke, zet ili punac, svi oni srpske nacionalnosti koji su mu valjali u životu, i kojima je on valjao, obično neka duša od čovjeka, ljudina, plemenit u svakome pogledu, dobrovoljni davalac krvi, istaknuti sportski radnik, samo je jednoga dana, krajem marta ili početkom aprila =>>?, bez
pozdrava nestao iz svoga stana, iz #austora, s ulice, iz zajedničke kafane... 'ljede(e što slijedi u tom mitu služi tome da istakne širinu duše i toleranciju onoga koji ovo priča! ne zamjera on njemu što je otišao na Pale, ako je budala neka ide, ne zamjera mu ni što je sada prvi do aradži(a, svatko sam bira svoju sudbinu, ali kako je mogao oti(i, a da svome najboljem drugu, kumu, rodu ro/enome ne kaže da odlazi i što (e se dalje doga/ati4li ni to naš 'arajlija ne bi njemu zamjerio, samo da je kazao! de, bolan, skloni djecu, bit (e sranjaJ I tako se, ve( skoro dvadeset godina jedni 'arajlije obračunavaju s drugim 'arajlijama, sve dokazuju(i preko tu/i# grije#a svoju moralnu i ljudsku ispravnost. 1a kraju, od jedne ozbiljne priče, od stvarnoga rascjepa u dušama mnogi#, koje su nji#ovi bliski i dragi bez riječi napuštali, odlaze(i tamo odakle (e se potom pucati na 'arajevo, nastao je nepristojno patetičan socijalni obrazac, čime je na svaki način karnevalizirana i ona važna i tragična privatna razina raspada multinacionalnog i multikulturnog 'arajeva, koji (e biti dovršavan skoro dvadesetak godina kasnije. I kojega (e dovršiti upravo oni 'arajlije koje drugim 'arajlijama nisu mogli oprostiti to što su izme/u ljudskosti i nacije odabrali naciju. Istina, oni svoje komšije krive nacije ne(e bez riječi napustiti i oti(i, nego (e od nji# svojim ponašanjem i držanjem načiniti drugorazredne gra/ane. "sim što je bio nesklon ceremonijalima javni# ispovijedi i moralnome samopotvr/ivanju, očeva priča bila je suprotna. %okom marta =>>?. telefonirali su mu ljudi s Pala i govorili neka se skloni. %o je bio način na koji su oni pokazivali za#valnost. 9adilo se o neobičnoj ponudi! protjeraj se sam prije nego što te mi protjeramo, a možda i ubijemo.
XXVIII
0islim da nije ostao iz neki# čvrsti# i načelni# razloga. ada je počeo rat u 'arajevu, imao je šezdeset tri, bilo mu je još malo ostalo do penzije, a sve što je u životu napravio bilo je vezano za taj grad. Izvan 'arajeva u tim godinama više ništa nije mogao započeti. "stao je jer nije imao kamo da ode. U +epodnošljivoj lakoći postojanja , undera piše! )Civjeti u tu/ini znači kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje bez zaštitne mreže koju čovjeku osigurava njegova vlastita zemlja, u kojoj ima porodicu, kolege i prijatelje, gdje se lako može sporazumjeti sa svakim na jeziku koji zna iz djetinjstva.* %u vrstu rizika on ne bi mogao podnijeti, izme/u ostaloga i zato što je tada polako započinjalo njegovo umiranje. Uskoro (e prestati da radi, prestat (e biti ono što je u njegovome životu i identitetu jedino pozitivno odre/eno! biti doktor, liječiti ljude. "noga što ga je na negativni način odre/ivalo i što je u njemu stvaralo tjeskobu ve( se bio oslobodio! više mu nisam postavljao pitanja, nije me morao u nelagodi grliti, majka mu je bila ve( odavno mrtva, sa svijeta su nestali svi oni i sve ono što ga je činilo ucijenjenim, što ga je brinulo ili plašilo. 1jegova je patnja napokon bila nalik patnjama drugi# ljudi me/u kojima je u ratu živio. 8iše nije bilo ni Partije, i nikome nije bilo važno što je iz ustaške obitelji. Uskoro (e mu, me/utim, za#valjuju(i meni, sti(i nova javna stigma. 4li i s njom (e lako. Da je otišao, samo bi se izložio.
XXIX
a#valjuju(i meni, stigla ga je jedna od apsurdniji# objeda, ona da je zapravo 'rbin. Do rata se, dakle, morao snalaziti i domišljati kao ustaški sin, da bi malo prije kraja rata postao 'rbin. U obje situacije bila je to, za sarajevske prilike, najneugodnija socijalna pozicija. 'amo što se u prvome slučaju status mogao razriješiti članstvom u Partiji i odre/enim oblikom društvenoga dezangažmana :jednostavno rečeno, ustaškome sinu nije bilo preporučljivo da ikome da povoda pomisliti kako se negdje gura preko reda;, dok je prevo/enje u 'rbe bezizlazna i neusporediva nezgoda. ako i zašto bi čovjek rekao da nije 'rbinPogotovo nakon što su 'rbi počinili zločine i nakon što im je ime došlo na zao glas. ako se onda odnositi prema konstataciji da si 'rbinažeš li da nisi, mučit (e te savjest, jer (eš izdati vlastito načelo po kojem su svi ljudi i svi narodi potencijalno jednako dobri i zli. 4ko šutiš, to znači da pomalo ve( jesi 'rbin i da bi se, u vlastitoj koži, morao snalaziti i u toj ulozi, s tim identitetom. 4li zašto, ako to nije ni bolje ni lošije nego biti rvat4li da i nije tog silogizma, i da u tom istom 'arajevu nije bilo i oni# drugi# i drukčiji# 'rba, nego da su baš svi 'rbi pucali na 'arajevo, za mog bi oca bilo nedostojno da kaže kako 'rbin nije, nego je rvat. "sim što bi time sugerirao kako ima nešto protiv 'rba, da je i on u ratu postao nacionalist, gubio bi i ponešto od svoga stvarnog identiteta. +ovjek je rvat samo ukoliko to ne mora dokazivati & pogotovo time da nije 'rbin & jer onoga časa kada se takvi dokazi od njega zatraže, svaki je čovjek zapravo
$evrejin. 'amo što su drugi $evreji daleko, i nisu njegovoga jevrejstva svjesni. 1aravno, svatko, ili gotovo svatko, tko je na bilo koji način mogao glasno tematizirati njegovu nacionalnost, znao je da je moj otac rvat. 4li ne bi li se tim činom iskazao prezir prema njegovom sinu, a možda i ne bi li se sinu zaprijetilo preko oca simboličkim oduzimanjem onoga jedinog identiteta koji se u nas uop(e i broji u ljudske identitete, čisto su ga i nedužno u nekoliko navrata proglasili za 'rbina. %o je jedna od rijetki# stvari u vezi s kojima sam na njega ponosan! dobar je 'rbin u takvim situacijama bio moj stari. animljivo je i da se zna odakle je priča krenula! iz netom otvorenog veleposlanstva 9epublike rvatske u 'arajevu. Birili su je u )Imperijalu*, prvoj u ratu ure/enoj gradskoj kafani, neki krupni, (elavi i kvrgavi momci u diplomatskim odijelima, koji su tjednima, vrlo glasno, ali blagonaklonog tona, sa svakim tko bi želio slušati započinjali priču o doktoru $ergovi(u, divnome čovjeku, 'rbinu koji je ostao u svome gradu, za razliku od sina propalice i četnika, koji je pobjegao gdje, nego u rvatsku, pa još u agreb, gdje ga finansira Cidov 'oros. 1aravno, pozivali su se oni na svoje izvore i saznanja, pogotovo ako bi se našao netko da im što prigovori, i tako fascinirali prisutne lažnim i izmišljenim obavještajnim podacima, sve pla(aju(i pi(e svakome tko bi i# #tio slušati. %akvi# je u 'arajevu bilo na pretek, a i vremena su bila gurava pa se koristila prilika da ti netko plati pi(e. Puno kasnije, pogotovo nakon što je 2ošnjake desetak godina nakon rata ščepao nji#ov nacionalistički amok, koji se od srpskoga ili #rvatskog razlikuje, ipak, samo po vrsti i količini naoružanja i vremenu pojavljivanja, srbovat (emo moj otac i ja u nekim novim, sada muslimanskim interpretacijama. 1o, dok su se nadležni u rvatskome veleposlanstvu naprosto bavili izmišljanjem i laganjem, to jest kontraobavještajnom djelatnoš(u na način novokomponirane Buškove i %u/manove ustašije, ovi su se pozivali na
činjenicu da je moj otac radio na Palama i na 'okocu. 0islili su da on to, valjda, sakriva, pa su, da meni napakoste, slavodobitno otkrili stvar. I uop(e im nije bio potreban drugi dokaz! čim je tako ustrajno liječio 'rbe, i ponekog 2ošnjaka koji bi se tamo zatekao, mora da je doktor $ergovi( bio 'rbin. XXX
Početkom sedamdeseti# kupio je zemlju na %rebevi(u i počeo graditi vikendicu. %aj predio zove se 0ala elina, danas je u 9epublici 'rpskoj. Išli smo tamo, često i svi zajedno, mama, tata i nona. Da nas je netko gledao sa strane, djelovali bismo mu kao jedna sretna i skladna socijalistička obitelj. 1osili bi se cekeri s #ranom i pi(em, karirana dekica koja (e se rasprostrijeti na travi, i sve ono što je u to vrijeme činilo izletnika. 'je(am se, recimo, svi# oni# novotarija što su nadopunjavale rekvizitu i scenografiju, ili su nas podsje(ale na nešto što smo vidjeli samo na filmu. $ednoga su se dana, tako, u du(anima pojavili valjci s aluminijskom folijom. 0ožda u prvi ma# i nismo znali čemu to služi, ali onda je netko u foliju zamotao pile(e batake za na izlet, i tada smo mogli s#vatiti da je ta folija zapravo ono što smo vidjeli u nekom američkom filmu. 1ije dovoljno izumiti kotač, treba dokučiti da se on okre(e. Ili HurokremJ 0ožda baš iste godine kada je otac kupio zemlju i unajmio radnike da mu grade vikendicu & daleko od toga da je bio jedan od oni# koji bi sve svojim rukama napravili & )%akovo* iz 6ornjeg 0ilanovca je, po licenci neke talijanske firme, počelo naveliko proizvoditi Hurokrem, koji (e na kraju, u kolektivnom
doživljaju stvari i sentimentalnom odgoju dječji# naraštaja, postati eurokrem. Do tada, u $ugoslaviji je čokolada postojala samo u čvrstom stanju, a teku(a ili kremasta bila je, opet, samo u stranim filmovima i u bajkama :pamtim kako sam, kao četverogodišnjak, bio zadivljen kada mi je nona pročitala frazu iz neke, čini mi se, skandidavske bajke! )rijeka čokolade*;. %ako/er, postojao je mit za koji (e nas doživotno uvjeravati kako je utemeljen, a mi u njega ne(emo vjerovati ni nakon što povjerujemo da pušenje izaziva rak plu(a. %aj mit glasi! jedenje čokolade izaziva karijes. Ponesene
novinskim
člancima
sa
stomatološkim
preporukama,
objavljivanim po Praktičnoj ženi, )vijetu ili +adi, stotine (e #iljada jugoslavenski# majki početkom sedamdeseti#, prije pojave eurokrema, braniti djeci da jedu čokoladu. I onda se, kao neko svjetsko čudo, dogodilo da se u du(anima pojavi čokolada koja se ne grize zubima, pa onda, vjerovali smo, otpada i stomatološka objeda da i# može kvariti. 0ajkama je bilo teško dovoditi u pitanje nešto što je toliko logično, pogotovo kada je potvr/eno specifičnom dječjom verbalnom agresijom! ne može zube kvariti nešto što se samo grlom gutaJ 1aravno, pojavit (e se drugi načini za diskvalifikaciju teku(e čokolade, me/u kojima su dva najvažnija i tako karakteristična za eru socijalizma i njezin prate(i imaginarij. Pod jedan! eurokrem je skup, nemamo mi para za to, dijete treba rano da se uči ekonomiziranju materijalnim sredstvima, štednji i tome da se u životu ne može imati baš sve. I pod dva! eurokrem nije zdrav, jer je nezdravo sve što kod nas ne raste, od banana do viskija, i što ne postoji u varijanti koju bi nam poslali ro/aci sa sela. U svakom slučaju, u boljim se ku(ama eurokrem smio jesti samo u iznimnim prilikama. 9ecimo, u slučaju bolesti, pljuskavica, zaušnjaka ili rubeole, kad ti ionako nije bilo ni do čega, i jedva da bi se mogao radovati
eurokremu. Ili u pravilnim vremenskim razmacima, jednom tjedno, na primjer u petak. Ili, naravno, kad bi se išlo na izlet, u našem slučaju na %rebevi(. Dakle, da bi me odobrovoljili za %rebevi(, ili da bi# i ja mogao uživati u nečemu što je za nji# bilo veliki užitak, kupovali su mi kutijicu & ne onu najmanju, nego malo ve(u & s eurokremom. $oš bi# od 'arajeva zamišljao kako (u ga pojesti, i onda bi mi bilo zlo po onim trebevi(kim serpentinama. 1o, kad sam ve( kod eurokrema, vrijedilo bi se sjetiti i zanimljivoga psi#otesta koji je taj proizvod upisao u naše živote. rema je bila podijeljena na bijeli i sme/i dio. 2ijeli je, kako su tvrdili u reklami, bio načinjen od lješnjaka. 8jerojatno u $ugoslaviji nije bilo djeteta koje bi preferiralo bijeli pred sme/im eurokremom, ali pitanje je koji dio pojesti prvi, ako znaš da (eš se načekati do sljede(eg eurokrema. $edni bi, ispunjeni oduševljenjem, navalili na sme/i, a onda bi & takav je život & s ravnodušnoš(u prerano odrasle djece pojeli i bijeli. Drugi bi zamiješali sme/i i bijeli dio, i mutili ga kašičicom sve dok ne nastane neka nova krema, koja više nije tako fina kao sme/a, ali nije ni bezvezna kao bijela. $a bi# na brzinu smazao bijelu kremu, a onda bi# natenane, lagano i dugočasno, obra/ivao sme/u. Da mi što duže potraje, možda i cijeli život. %re(i važan izum socijalizma, koji se pojavio u vrijeme kada je otac počeo graditi vikendicu, bio je radiokasetofon. Do tada su postojali samo mali japanski tranzistori, i oni malo ve(i, radioaparati na baterije, ali ideja da na izletu slušaš muziku koja nije s radija činila se revolucionarnom. ao da na livadu doneseš gramofon i ploče, uključiš ga tko zna u šta, i slušaš ono što slušaš kada si kod ku(e. Pojava radiokasetofona bila je prvi korak ka onome što (e nastati nakon raspada $ugoslavije, kada otac ve( postane starac i kada ga se život, zapravo,
više i ne bude ticao! bio je to korak prema vremenu kada (e ljudi na livadama, osim muzike kao s gramofona uza se imati i telefone da telefoniraju i da na tim telefonima gledaju televiziju, ili neke svoje odabrane filmove, kao da su upravo u kinu. Imat (e op(enito sve što imaju kada su kod ku(e i nisu na izletu, ali ne(e time biti previše fascinirani. 'vakako ne onoliko koliko su bili kada se pojavio radiokasetofon. Problem s tom spravom sastojao se u nesolidnosti industrijske proizvodnje u socijalizmu i problematičnom stanju naši# energetski! potencijala, kao i op(enito socijalistički# zemalja, na čelu sa 'ovjetskim
'avezom, da prate napredak te#nički# dostignu(a, pogotovo u oblasti elektronike. 1aime, svi ti radiokasetofoni bili su japanske ili njemačke proizvodnje, a samo su baterije bile naše, uglavnom marke 7roatia ili %esla. U to vrijeme nigdje nije bilo uvozni#, 8arta baterija. 9adiokasetofoni rani# generacija bili su pogonjeni sa četiri do šest oni# najve(i# okrugli# baterija :od koliko volti, tko bi to sad znao-;. 'ilna energija, reklo bi se. 4li ve( nakon pola sata slušanja muzike kaseta je počinjala zavijati, soprani su se pretvarali u tenore, tenori u basove, Ajupka Dimitrovska u Aea 0artina, i nastupalo bi dugo, višesatno mučenje, od kojega ni djeca ni odrasli nisu željeli odustati, jer je kasetofonsko čudo bilo dojmljivije i od svoje, tako brze i iritantne zvučne degradacije. Iz nekoga neobjašnjivog razloga, baterije koje bi oslabile nakon pola sata još bi barem čitav sat bile dovoljno snažne da pogone to zavijanje. ako li su samo bili sretni oni kojima bi netko iz %rsta donio prave, njemačke baterije. I nakon što kaseta više ne bude, niti ikakvi# nosača zvuka čiji bi ton bio u vezi s bilo kakvim me#aničkim kretanjem, čovjeku ostaje taj zvuk u ušima, i čudan osje(aj da u televizoru, ipodu ili 7D&plejeru povremeno nešto počinje
zavijati, premda je to te#nički nemogu(e. 2it (e da to zavijaju du#ovi naše prošlosti. Dobro pamtim očev trebevi(ki kasetofon, iako sam ga posljednji put vidio prije trideset i koju godinu. $ednoga dana otac me je samo prestao voditi u svoju vikendicu. 1akon toga više nikada nisam bio na 0aloj elini, ne znam kako su napredovali radovi, ni kada je vikendica dovršena. 1i to jedan drugome nikada nismo spomenuli. XXXI
1e znam kako je i od koga stigla vijest da se otac oženio. 'amo se počelo živjeti kao da je oženjen i kao da je oduvijek tako. 1išta mi o tome nije rekao, samo je bio još prijazniji i veseliji, pun preventivni# zagrljaja. Cena moga oca pret#odno je, navodno, bila njegova pacijentica. 1ije bolovala od leukemije, nego od neke lake bolesti. 1ikada ju nisam sreo, premda 'arajevo nije tako veliki grad. 1jen glas nisam čuo ni preko telefona, jer se nekako podrazumijevalo da ga ne nazivam ku(i. 1e znam kakav je problem imala sa činjenicom da je imao sina, pogotovo jer ona nije imala djece. 0ogla je, bez puno truda, biti dobra pomajka. Imao sam dvanaest&trinaest godina, ve( odrasli dječak, jeftin i jednostavan za održavanje. U nekoj bern#ardovskoj, tjeskobnoj katoličkoj prozi, možda bi# je mogao opisati i oživjeti kao ženu koja je frustrirana time što nije mogla imati djece. 4li to bi, kažem, bila fikcionalna proza, bio bi to roman koji bi# mogao pisati jer se radi o nečemu što me se jako tiče, o čemu razmišljam cijeloga svog odraslog života i još koju godinu adolescencije, puberteta i kasnoga djetinjstva, i što mi je u svakom pogledu blisko. 2liski su mi motivi svi# likova u tom
romanu! slaboga oca, tjeskobne ma(e#e koja ne može biti majka, sina koji je u mnogo čemu nalik ocu, katkad skoro njegovo zrcalo... %o bi bio roman, a ovo je priča o jednoj stvarnosti koja je u nedjelju i biološki okončana. U stvarnosti ne znam doista ništa o ženi s kojom je otac živio duže od trideset godina. 1ikada se nisam ljutio na njega zbog ove izdaje. 1isam se ljutio što više ne mogu i(i na %rebevi(. 1i što mi nikada nije pokazao stan u koji se uselio malo prije nego što (e se s njom oženiti, i u kojem je, prema socijalističkim stambenim pravilima, dobio barem petnaestak kvadrata pride na to što ima dijete. 1isam se ljutio što mu mogu telefonirati samo kada je na poslu. 1isam se ljutio što se sve to nekako podrazumijeva, i što se podrazumijeva još toliko drugi# okolnosti i činjenica, i nikad u svemu tome nisam ništa pokušao promijeniti. 1aši me/usobni odnosi i životi mogli su se promijeniti samo na jedan način! da prekinem svaki kontakt s njim i uznastojim u životu biti sve suprotno od onoga što je bio on. 4li da bi# to ostvario, morao sam se najprije naljutiti. 4 ja se nisam mogao ljutiti na njega jer sam ga u svemu tome razumio, i jer mi je bilo žao što mu je život bio težak i što do smrti nije mogao rasteretiti svoju savjest. %ako me je rastužilo kad mi je u četvrtak rekao kako mi nikada nije mogao pokazati svu svoju za#valnost. a#valnost, za štaa ono što pišem, naravno. 2io je daleko od mene i nije znao ni kako bi me volio. Pa ga je onda i zbog toga mučila savjest.
XXXII
U bern#ardovskom romanu o ocu, ma(e#i i sinu, epska bi okosnica morala biti posve(ena očevom grizodušju. 2io je čovjek osjetljive savjesti, uvijek se zbog nečega osje(ao krivim, i nakon što mu majka više nije bila živa, i nakon što je, istina kasno, sasvim zagospodario svojim moralnim i emocionalnim bi(em. 1jegov osmije#, kojim me je podsje(ao na Petera 'ellersa, bio je osmije# grizodušja. 0oralna procedura katolički# zajednica zasnovana je upravo na grižnji savjesti, što se stolje(ima kosi i kultivira poput engleske trave. 6rije# je poput vode kojom se trava zalijeva, zajednica bi se raspala kada bi na čas presušili grijesi, ili kada bi se najednom grijesi kažnjavali po zakonu i po ljudskom srcu. "tac je, zbog nečega to stalno ponavljam, bio ateist. 4li bio je katolički ateist. 've je u njegovoj patnji, samooptuživanju i prijetvornosti bilo katoličko. atolička je bila i ti#a strepnja da bi ga na kraju mogla sti(i strašna kazna, od koje se branio liječničkom požrtvovnoš(u & kad god bi ga usred no(i budila rodbina umiru(eg bolesnika, on je skakao iz postelje, iskupljen za grije# što me više ne vodi na %rebevi(. 1ije ništa manje bio katolik od svoje majke, ili od strašnoga sarajevskog nadbiskupa Ivana Hvan/eliste Bari(a, koji je pisao ode poglavniku Paveli(u, a na istrebljenje $evreja i 'rba gledao je kao na žalosnu povijesnu potrebu, ili 2ožju kaznu za razapinjanje rista i crkveno raskolništvo. "sim što otac, za razliku od svoje majke i od njezinoga nadbiskupa, nije imao 2oga na svojoj strani. 1ačin na koji ga se njegov otac, a moj djed, odrekao, na neki je neobičan način odredio njegov odnos prema meni. "pet to ne mogu drukčije ispričati ili objasniti, doli prispodobom iz moga
nenapisanog bern#ardovskog romana, i u tom romanu odnos oca prema sinu predstavlja zrcalnu sliku odnosa njegovoga oca prema njemu. 've je tu isto i ponavlja se, svaki osje(aj i svaki stra#, osim stra#a od kazne i grižnje savjesti. Imaju(i pred očima, i u duši, grije# svoga oca prema sebi, imaju(i svijest da (e, po 2ožjim i po ljudskim zakonima, on ispaštati grije#e u vječnim, paklenim mukama, otac je prema sinu bolji, iako ponavlja istu matricu. $edna se fabula ne razlikuje od druge, a svijest o grije#u proizlazi iz svijesti o ponavljanju. Umjesto ljubavi prema svome djetetu, čovjeka vodi samo stra# od grije#a. XXXIII
Da li ja to upravo kažem da me otac nije volio 1isam razmišljao o tome, tok ovoga popodnevnog nedjeljnog eseja naveo me je i na to, ali mi se čini da me zapravo nije volio. 2io sam njegov stra# od grije#a. 1išta me u toj misli ne uznemirava, osim strepnje pred mogu(om patetikom, nakon što je sad napisana. 'ama misao nije bila patetična. U njegovome životu nekako su se skladno uklopile, kao u dječjem puzzleu s razglednicom 'arajeva, dvije velike patnje! privatna, obiteljska, koja s mjestom i vremenom nije nužno u vezi3 i #istorijska, koja se utisne u čovjeka, poput pečata s državnim grbom. Privatne okolnosti bile su istovjetne s povijesnim, i razlike skoro da nije bilo izme/u onoga čemu je stremio i u što je tonuo kockarski du# očevog djeda, poštara rodom iz Aičkoga Aeš(a, i onoga u što se pretvarala država u kojoj se otac rodio. 2račna nesre(a i frustracija moje babe Btefanije fatalno se potrefila s bračnom nesre(om i frustracijom rvatske i #rvatskoga naroda u
kara/or/evi(evskome kraljevstvu. "d tada, njezin je život, a zatim i život njezinoga slabog sina, a moga oca, bio trajno ucijenjen državnim prilikama i političkim promjenama. 1e znam kako bi bilo da je bilo drukčije. nam samo da onda ovo ne bi# bio ja. Da me je mogao voljeti, ili da je imao čime, da se znao otrgnuti od onoga što mu je životnim okolnostima bilo zadano, ne bi bilo ni ovog oproštaja. 4li ne bi, pretpostavljam, bilo ni one vrste moga interesovanja za politiku i za povijest dvadesetog stolje(a, uglavnom balkansku i jugoslavensku, koje je upisano u ve(inu toga što sam napisao, u knjigama ili u novinama. Da nije tog puzzlea koji se tako savršeno uklopio, načinjenog od povijesnoga zla i privatne nesre(e, sigurno bi# bio drukčiji pisac, ako bi# uop(e bio pisac. XXXIV
$ednog je dana, u mjesecu kada je u 'arajevu počinjao rat, on bio na klinici, i čuo je kroz prozor niz eksplozija. Dolazile su s istočni# strana, gdje su 2jelave i 0ejtaš, kraj u kojem sam živio. vatala ga je panika. Uključio je radio, da čuje gdje se puca. $avljeno je da su tri minobacačke granate pale na 'epetarevac. %o je ulica u kojoj sam živio. "tišao je do telefona i nazvao, ali se nitko nije javio. "stavio je pacijente, premda je za deset minuta trebala biti vizita, pa je onako u bijelome mantilu, s kemijskom olovkom zataknutom za džep na kojemu je pisalo dr $ergovi(, istrčao van, na ulice po kojima su, poput ljetne kiše, sve jače pljuštale granate, pa je trčao, onako vremešan i debeo, sve do 0ejtaša i 'epetarevca, izbezumljen mišlju da sam poginuo. ada je stigao, našao me je živoga. 2io je sretan.
8jerujem da on to ne bi mogao preživjeti, da bi mu se srce raspuklo. Ubila bi ga savjest da me je tada ubila granata. %akav je to bio trenutak. XXXV
1e postoji beskonfesionalni ateist, onaj koji nema svoj #ram, makar bio napušten od 2oga. 2arem u nas, i u Huropi, takvog ateista nema. 0ožda drugdje, gdje svačega ima, i taj ateist postoji. ato život bez 2oga, ili bez vjere u njega, i dalje podrazumijeva život unutar unu tar istog istogaa sustav sustavaa vrijed vrijednos nosti, ti, pravil pravilaa i cerem ceremoni onijal jala. a. 4teis 4teistt je obično obično obavezan da čini isto što i vjernik, živi poput njega, iste ga aveti progone, od isti# stra#ova stra#uje, samo što se nema čemu nadati, nema u što vjerovati i ne zna zašto je takav kakav jest. %o nije površna stvar, niti je 2og poput cigarete, pa da čovjek tek ne zna kamo (e s rukama nakon što prestane pušiti3 2oga se nekako i možemo osloboditi, pa umjesto beskraja apsoluta pri#vatiti beskrajnu prazninu, ali način na koji se 2ogu prilazi trajat (e još dugo nakon što ga više ne bude. Put ostaje i nakon što cilj više ne postoji. $a sam, recimo, odrastao uz ateiste muslimane koji nisu jeli svinjetinu. 1ji#ov je ateizam u svemu bio beznadno uvjerljiv, ali su se po tom detalju razlikovali od ateista katolika i pravoslavni# ateista. 1eki od nji# čak su i obrezivali djecu. I nisu to činili zato što bi im bilo važno što (e re(i svijet, ili zato da udovolje udovolje tradicional tradicionalnoj noj obiteljskoj obiteljskoj starčadi. 1isu to činili ni samo zato što je takav bio običaj. 1i samo zato što je to bio jedan od mogu(i# sadržaja nji#ovoga deklariranog deklariranog nacionalnog identiteta. identiteta. I kada 2oga za nji# više nije bilo, ostala je široka cesta po kojoj se prema njemu išlo i na kojoj se, puno važnije od toga, svakodnevno živjelo. 'pecifični nacionalni supstrat naši# naroda, ono što doista razlikuje rvate od 'rba, ili 2ošnjake od jedni# i drugi#, toliko je oskudan i siromašan, a sličnosti su nam,
od %riglava do 6evgelije tako fatalne, da bi ateistima ostalo malo od nji#ovi# nacija kada bi nekim čudom zaboravili običaje i mitove religija iz koji# su potekli. 1a kraju, čak i temeljito ateizirana balkanska multikulturalna društva temeljena temeljena su na vjerskim razlikama, razlikama, pa onda nije neobično ni da smo doživjeli doživjeli to da se vjerski ratovi vode me/u ateistima. Ili, recimo, katolički ateizam slovenskoga socrealističkog pisca ranceta 2evka. 1jegova &njiga o itu nalazila se u školskoj lektiri za četvrti razred osm osmolje oljettke ke.. U njoj njoj je na pris pristtup upač ačan an,, ali ali mitom toman ansski & da ne ka kaže žem m mitomanijački & način bilo opisano odrastanje $osipa 2roza. Dio materijala za knjigu 2evk je, navodno, pronašao u Dedijerovim Prilozima za biografiju osipa roza ita, a dio dio je otkr otkrio io samo samost stal alni nim m
istraživanjem. 8lad 8ladim imir ir De Dedi dije jerr svo voju ju je kn knji jigu gu de dem mon onst stra rati tivn vnoo zapo započe čeoo na nako konn rezolucije Informbiroa, s namjerom da raskrinka sve osobne uvrede i objede na %itov račun, a objavio ju je u godini 'taljinove smrti, usporedo u Ajubljani i 2eogradu. rance 2evk je &njigu o itu objavio dvije godine kasnije, =>EE. Do danas, i po 2evku, i po Dedijeru, i po svim drugim biografima i #agiografima, teško je znati što je u priči o odrastanju najve(ega sina naši# naroda i narodnosti vjerodostojno, a što je mistifikacija ili naprosto izmišljotina. 1o, njegovo ro/enje, djetinjstvo i odrastanje, kada i# 2evk iz Dedijerovog reportažnog diskursa pretvara u lijepu književnost, počinju frapantno podsje(ati na rane dane Isusa rista. +esto je mogu(e ustanoviti po kojim je dijelovima i motivima iz +ovoga zavjeta 2evk ispisivao svoj socijalistički palimpsest. palimpsest. $ednostavno, ali i posve krivo, moglo bi se zaključiti kako je pisac to činio s namjerom da svjesno manipulira s upisivanjem %ita u narodnu svijest, i to na mjesto na kojemu je u pret#odni# dvadesetak generacija i tisu(injak godina bilo upisano ime 'ina 2ožjega. 1o, prije (e biti da nesretnome 'lovencu, vjernome učeniku Ivana
7ankara, koji je, kao i toliki drugi, tokom rata izgubio vjeru u 2oga, evan/elja i ristovi životopisi ne samo da nisu bili ni na kraj pameti, nego i da bi se posramio ili uvrijedio kada bi nas čuo što o njegovome djelu govorimo i što u njemu nalazimo. 2it (e da je, u časovima svoje velike fascinacije %itovom osobom, te pod političkim, ali i književno&stilskim imperativima svoga junaka prikazao onakvim kakav bi, u njegovoj svijesti i njegovom doživljaju ljudski# vrlina i veličina, izgledao najve(i i najčovječniji čovjek na svijetu. I tako je rance 2evk prikazuju(i %ita prikazao 2oga, i to onakvoga kakav mu je bio najbliži i kojega je poznavao iz djetinjstva, premda u njega više nije vjerovao, 2oga po katoličkom nauku i kalupu. 4li zašto je onda prestao vjerovatiašto je cijeli partizanski naraštaj prestao vjerovati u 2ogaašto je moj otac, još nesvršeni gimnazijalac, ve( bio bezbožnik"bjašnjenje da je tako #tjela Partija bilo bi nedovoljno i krivo. Isto kao što je krivo zaključivati kako su ljudi ponovo postali pobožni nakon što više nije bilo omunističke partije. partije. Uostalom, ako je netko iz oca istjerivao 2oga, ili ako je & kako to vrlo tačno i slikovito utvr/uje narodna fraza & ubio 2oga u njemu, onda to nisu bili komunisti, nego njegova majka. 1akon što vrlo pobožna majka sinu na umoru odbija dati čašu vode, kažnjavaju(i ga tako za komunističko bezbožništvo, sin se, možda, i ne(e na majku smrtno naljutiti, ali (e sigurno pomisliti kako s njezinim 2ogom stvari ne stoje dobro. 4li i to je literarizirana pretpostavka. 0rtav je, pa o njemu ništa drugo više i ne mogu znati, osim onoga što nastaje iz literarne mašte. 0oj otac nestvarno je bi(e, #obit, raljevi( 0arko, trol i arrN Potter, 'aladin iz iljadu i jedne noći i las# 6ordon, gore na nebesima, pa sve što o njemu kažem, i o vremenu u kojem je bio živ, izmišljeno je. 1ema istine o
mrtvima, osim da su mrtvi i više i# nema, kao da i# nikada nije ni bilo. 4li i dok je bio živ, toliko sam malo o njemu znao da je za mene otac bio bi(e iz mašte. U ratnim godinama i u prvim godinama mira partizanske, pa komunističke vlasti dopuštale su slavljenje vjerski# blagdana. " partizanskim boži(ima potreseno je pisao i Hduard ocbek u svojim dnevnicima. 2ilo je to vrijeme kada se, prema zamislima velikoga 'taljina, borba za slobodu vodila kapilarno, kroz 1arodnu frontu, koju su sačinjavali svi antifašisti, patrioti i nevoljnici koje je u borbu potjerala pripadnost krivoj rasi ili naciji. omunistička partija trebala je biti zamašnjak te široko za#va(ene društvene skupine, diskretna u distribuciji svoji# ideološki# postulata, ali i & što bi bilo važnije & nije smjela u(i u provo/enje ideološkoga monopola i preuzimanje vlasti. 'taljinova volja i želja činila se paradoksalnom! od jugoslavenski# komunista očekivao je da se ne ugledaju na "ktobarsku revoluciju i godine stvaranja 'ovjetskog 'aveza. Iz strateški# razloga nije #tio uznemiravati zapadne saveznike u vrijeme kada su mu, tokom =>F. i =>, dostavljali oružje s kojim (e, uz stravične #erojske žrtve naroda 'ovjetskoga 'aveza, slomiti itlerovu 1jemačku i osvojiti pola Hurope. 4li nešto je bilo važnije! konačno osvajanje i sovjetiziranje $ugoslavije provelo bi se mimo slabe i nesamostalne omunističke partije. Ideološko prepora/anje trebalo je sti(i tek sa sovjetskim osloboditeljima. Dok oni ne do/u, avangarda radničke klase sudjelovat (e u božičnim i uskršnjim proslavama. 4 kad sovjetska bra(a stignu, lokalne omunističke partije više ne(e biti. 1a takav način okupiran je ve(i dio istočne Hurope. I tako je drug 'taljin, nadaju(i se da (e od $ugoslavije stvoriti uzornoga satelita, na koju godinu produžio život 2ogu u našim krajevima. Pa kad današnji antikomunisti govore da je %ito bio gori staljinist i
bezbožnik od samoga 'taljina, nisu baš posve u krivu. 1a kraju, za#valjuju(i tom njegovom #iperstaljinizmu i nepovjerenju prema ideji 1arodne fronte, za#valjuju(i tome što je insistirao na vode(oj ulozi omunističke partije, %ito je u nekoj ne baš tako dalekoj budu(nosti što (e nastupiti ve( sredinom šezdeseti# omogu(iti radikalnu liberalizaciju jugoslavenskoga društva. I postupio je kao dobar patriot. %ako bi to, opet, izgledalo u literarnoj interpretaciji. ao literarni paradoks. "tac je, dakle, postao ateist još u vrijeme kada to nije bio društveno& politički imperativ. 1ikada ne(u doznati kako je postao svjestan 2ožje neprisutnosti. Podijelio je jedno metafizičko iskustvo cijeloga svog naraštaja, ili barem najve(ega njegovog dijela. animljivo je, me/utim, da nji#ova du#ovna revolucija nikada nije postala temom jugoslavenski# književnosti ili kinematografije. 4 trebalo bi biti da je čudo otkrovenja 2ožje neprisutnosti jednako čudu 2ožjega ukazanja. 4teizacija ratnoga i poratnog jugoslavenskog društva velika je priča, koja se redovito pokušavala ispričati u sociološkom i društveno&političkom ključu, na način koji je 2ranko opi(, kroz usta 1ikoletine 2ursa(a, satirom rasteretio od svakoga dubljeg i privatnijeg značenja. 'cena u kojoj 1ikoletina po povratku iz borbe starici majci objašnjava kako 2oga nema i zašto ga nema, na kraju je postala amblematska, pa se tokom jugoslavenske #istorije razlistavala u desetine i stotine isti# a različiti# priča, skečeva, anegdota, pisani# i usmeni#3 od partizanski# igrokaza i komedija koje bi pisali lokalni učitelji, a izvodile su i# amaterske kazališne družine, do bezazleni#, na brzinu improvizirani# petominutni# scenski# prikazanja, kroz koja bi se, u televizijskim emisijama poput /nanja imanja, sela nadgornjavala u kulturno&umjetničkom stvaralaštvu. 2oga nema zato što ga nema, zato što je
komesar brigade rekao da ga nema i zato što se ni po čemu ne vidi da ga ima. 1iti se ikada vidjelo. 1a to bi se, nakon što ga oslobodimo opi(eva literarnog genija i socijalnog dara, mogao svesti 1ikoletinin poučak o 2ogu. 1a njega su se kasnije nadovezivali i komunisti, i antikomunisti, pa se sva jugoslavenska drama ateizacije svela, uglavnom, na seljaka s mitraljezom, koji (e, urbi et orbi, širiti i diktirati vjeru da 2oga nema, pri čemu (e krivovjernici imati posla s njegovim mitraljezom. ada se jednoga dana, početkom devedeseti#, jutro pred rat, 2og u $ugoslaviju vrati, ne(e to biti isti onaj 2og koji je izme/u =>F. i =>@, ili još nekoliko sljede(i# godina, napuštao duše naši# očeva, baba i djedova, nego (e taj novi 2og svjedočiti svoje prisustvo u ime nacije. Ukazat (e se svakoj od nji#, pa (e u 2osni, slijedom povijesni# i narodnosni# okolnosti, svoju svetu trojnost rasporediti na tri nacionalne nominacije. 1ovi 2og ne(e biti ni tako za#tjevan i striktan kao stari, niti (e od vjernika očekivati da vjeruju u mitove, legende i svete priče, u to da je 'vijet stvarao šest dana a sedmoga se odmarao, ili u to da je ain ubio 4bela. 2it (e to 2og nacionalnog poslanja, neka vrsta nebeskoga 'tarčevi(a, 'trossmaNera i ara/or/a, sasvim praktičan 2og, čije (e se ingerencije vršiti i provoditi po starinskome principu, kako budu napredovale njegove vojske, ali prema suvremenim metodima i saznanjima nauke i te#nike, koja su dovela do izuma savršeni# artiljerijski# oružja i oru/a, što 2ožje stvorenje uspijevaju prona(i i likvidirati na svakome mjestu na kojem se ono skrije u stra#u od smrti i patnje. 1ekoliko puta sam nakon =>>5. s ocem razgovarao o 2ogu i 7rkvi. ada bismo se našli, a kasniji# godina puno češ(e telefonom. 1isam ga to na takav način mogao pitati, ali me je zanimalo #o(e li se vratiti tamo odakle je jednom davno pobjegao. "sluškivao sam što (e o 1jemu re(i, iščekivao stanku u rečenici, nelogičnu jer nije na mjestu zareza ili tačke, u koju bi se udjenula njegova sumnja kako 1ešto, ipak, postoji.
Bpijunirao sam ga tako, slao mu lažne signale, pa ga navlačio i pomalo lagao o vlastitoj vjeri i nevjeri, a on bi mi govorio kako o svemu tome valja ti#o, diskretno i nikako drukčije, jer su ovi novi vjernici zastrašuju(e agresivni i brojni3 govorio je da im se ne smije davati povoda za sva/u, da i# se treba čuvati i izbjegavati bilo kakve rasprave s njima3 govorio je da u agrebu trebam biti još puno oprezniji nego u 'arajevu, jer su u agrebu samo jedni, samo su katolici, dok drugi# nema, pa se katolici nemaju uz koga navikavati da drugi i drukčiji postoje, što i# čini još zatucanijim i radikalnijim3 govorio je, pred rat u 'arajevu, kada su po gradu osvanule naljepnice s natpisom )4bortus je ubojstvo*, kako se plaši da takvu propagandu šire budu(i ubojice, ali me je molio da o tome ne pišem... 2io je ti# i bio je trpe(i, pravi katolički ateist, nije ga obasjala 2ožja milost novoga, nacionaliziranog 2oga. 1i o tome ga nikada ništa nisam upitao, ali mislim da nije izvadio #rvatsku domovnicu, na koju je, kao i svi bosansko#ercegovački rvati, prema %u/manovim zakonima imao pravo. 4ko je to, možda, i učinio, moglo je to biti samo na ženin nagovor. 2io je star, nigdje mu se više nije išlo, odbijao je da se seli u sretniju domovinu, a domovnica bi mu bila korak ka iseljenju. 4li da je to učinio, da je tražio #rvatsko državljanstvo, morao bi se poslužiti praktičnim društveno& političkim licemjerjem. Priznaju(i tako da 2og postoji, morao bi, kao i svi drugi bosansko#ercegovački rvati, priložiti krštenicu atoličke crkve kao jedini dokument što im ga #rvatska država priznaje u dokazivanju #rvatstva. XXXVI
Imao sam dvadeset četiri godine, kada su moje pjesme uvrštene u 0ntologiju !rvatskoga pjesništva koju je za sarajevsku )'vjetlost* priredio
pjesnik 0ile 'toji(. 2ila je to =>>5. U vrijeme zajedničkoga, dvovarijantnog jezika, pisao sam i govorio, kao i danas, neortodoksnom, ali i nedvojbenom zapadnom varijantom. Pisao sam, dakle, #rvatskim jezikom. "d rana sam, bilo u novinama ili u svojim pjesmama & pošto sam prije rata objavljivao samo knjige pjesama & tematizirao svoje porijeklo na način iz kojega je prilično nedvosmisleno proizlazilo da sam u nacionalnom smislu rvat. U ljeto =>>=. i početkom =>>?. supotpisao sam dva javna proglasa, što i# je sastavljao uglavnom Ivan Aovrenovi(, u kojima se prosvjedovalo protiv %u/manove politike prema 2osni i apeliralo na njega da se predomisli i da poštuje subjektivitet 2osne i ercegovine. Potpisnici su se deklarirali kao )#rvatski intelektualci iz 'arajeva*. ašto bi# se na takav način i na tom mjestu izlagao ukoliko nisam rvat0oje prezime je markantno #rvatsko. U vrijeme moga odrastanja i školovanja nisu postojali dokumenti u kojima bi# & ili u kojima bi netko drugi u moje ime & deklarirao svoju nacionalnost, ali u vjenčanom listu moji# roditelja, na primjer, ili u nji#ovim rodnim listovima i krštenicama jasno piše da su rvati. Početkom devedeseti# postojali su praktični razlozi zbog koji# se isplatilo imati #rvatski pasoš, ali načelno govore(i, zašto bi netko tko nije rvat tvrdio da jest rvatIpak, kada sam ljeta =>>F. stigao u agreb, i to kao čovjek sa & što bi se ono reklo & stalnim radnim mjestom, budu(i da sam od =>@>. bio zaposlen kao novinar u )lobodnoj Dalmaciji, nisam imao dokument kojim bi# dokazao da sam bosanski rvat, a ne, recimo, bosanski 'rbin ili bosanski 0usliman. 1isam ga ni mogao imati, jer za razliku od svoji# roditelja, nisam bio kršten u katoličkoj, ni u bilo kojoj drugoj crkvi. Prema metafizičkim izvjesnostima i neizvjesnostima nisam toliko
ravnodušan da bi# se mogao na brzinu krstiti iz praktični# razloga. 2ilo bi to samoponiženje, ali i izraz odsustva svakog poštovanja prema 2ogu i onima koji u 2oga vjeruju. $a ne vjerujem, ali zašto bi to moralo značiti da 2oga ne poštujemI nije mi išlo u glavu da bi# mogao biti rvat po tome što sam katolik. U glavu mi nije išlo da bi itko mogao biti rvat po tome što je katolik. atolištvo i #rvatstvo bili su, u ta moja rana i naivna doba, jasno odijeljeni pojmovi, koji su se dodirivali samo u kulturnim identitetima. $ednom davno, katolištvo je postalo dijelom #rvatskoga nacionalnog identiteta, ali je ono dijelom kulturnoga identiteta i oni# ljudi i naroda koji me/u rvatima žive a nisu rvati. 'koro onoliko koliko su islam i pravoslavlje dio mog identiteta. 2io sam smrtno ozbiljan mladi(, i tako mi se sve to činilo. 1isam se namjeravao krstiti, nego sam živio s privremenim dokumentima i po agrebu tražio vezu koja (e mi pomo(i da nadležni uvaže moju neospornu pripadnost #rvatskome nacionalnom korpusu. 1apokon, mislio sam, nije pošteno da i mene i moga oca nadležni za komunizma sumnjiče jer je baba Btefanija bila ustašica, te što su joj sestre kao ustašice emigrirale u 4rgentinu, a sada mi ti isti nadležni, koji su katkad i bukvalno isti ljudi, postavljaju pitanje jesam li uop(e rvat i za#tijevaju crkvenu potvrdu o toj stvari. 4li vezu nikako nisam nalazio. Prijatelji i poznanici zbunjeno bi zurili u mene, nudili da me nji#ov prijatelj sve(enik krsti, a kad to nisam #tio, nudili su mi i fiktivna uvjerenja o krštenju, i nikako da s#vate što ja, zapravo, želim i zašto odbijam tu jednostavnu i razumnu ponudu. 1e moraš učiti katolički katekizam, molitve i te stvari, rekao mi je jedan moj i danas dobar drug, misle(i, valjda, da se plašim kako bi me vjerske knjige mogle zaraziti kakvom duševnom bolesti. 've to bolje znam i od tebe i od toga tvog popa, bjesnio sam. %i# dana, mjeseci, pa i koju godinicu, počesto sam znao upasti u gnjev,
pa viču(i, da me svi što bolje čuju, psovati 2oga, 7rkvu, popove, i sve druge koji mi ne daju domovnicu. vučalo je sablažnjivo. ato sam to i činio. Inače 2oga nisam psovao, i mislim da ga nije u redu psovati. 0ože se takvom psovkom nekoga bespotrebno uvrijediti ili uplašiti. "sim toga, to je ona vrsta psovke koju samo uzda# dijeli od molitve. "psovati se može samo ono što postoji, barem ovim našim balkansko& slavenskim psovkama. 0ožda negdje postoje i psovke kojima bi se psovalo ništavilo i #ulila praznina, ali naše su psovke vrlo konkretne, čak i onda kada su bogate metaforama. 0i psujemo isključivo nekoga tko je prisutan, u nama, oko nas ili nad nama. 2oga se psovkom doziva. ad god bi# ga opsovao, potvr/ivao sam njegovu sveprisutnu "sobu. 4ko postoje ljudi koji su u stanju da 2oga psuju, a da ga pri psovci ne osjete, nego se u sljede(em trenutku više i ne sje(aju što su to i koga upravo opsovali, tada su oni idealni ateisti. %akav očito nisam. 1a kraju, nitko od oni# koji su mi mogli, ili #tjeli pomo(i, nije s#vatio zašto želim domovnicu bez krštenice. U jednom je trenutku priča došla i do D. B, #rvatskoga lirskog pjesnika delikatne duše, za #rvatske ratne prilike još delikatnijega seksualnog opredjeljenja, koji je, od prvi# %u/manovi# dana, navikao voljeti rvatsku kao golemu i rodnu majku, me/u čijim se golemim grudima njezini sinovi i k(eri iskupljuju od svakoga zla. Pisao joj je pjesme, posve(ivao i# #rvatskim braniteljima i stradalnicima, te je po Aondonu i diljem svijeta agitirao za domovinu. 1a kraju, vr#ovnik ga je uzeo u 0inistarstvo vanjski# poslova, gdje je, u vrijeme kada sam pokušavao do(i do nekrštene domovnice, bio na dovoljno visokom mjestu da mi je pribavi u roku od dvadeset četiri sata. 1apokon, baš preko tog su ministarstva, u isto vrijeme, domovnice i važe(e pasoše, katkad i više nji# s različitim imenima, dobivali i istaknuti me/unarodni kriminalci, koji s rvatskom i s #rvatstvom nisu imali nikakve veze, a kao najistaknutijega
me/u njima pamtit (emo stanovitoga 'emjona 0ogiljeviča, jednoga od vr#ovni# vo/a ruske mafije. %akve domovnice i putovnice imali su, čitamo u novinama, i ubojice orana Min/i(a. D. B. bio je prijatelj jedne moje prijateljice, obe(ao je da (e provjeriti što se može za mene učiniti, a prijateljica je rekla da to može značiti samo jedno! pobijedila je moja principijelnost i tvrdoglavost, dobit (u domovnicu bez krštenice. $er kad on kaže da (e nešto provjeriti, to znači da je posao ve( skoro završen. "sim toga, kolege ste pisci, rekla je, a ni to nije nešto na što bi takav čovjek mogao ostati neosjetljiv. Dobro, taj mi se argument baš i nije svidio, jer D. B. nikako nije bio pisac i pjesnik po mojoj mjeri i volji. 4li #ajde, nakon što mi sredi papire, nikada o njemu i njegovoj književnosti ne(u ništa loše govoriti. %oliko mogu učiniti za zajedničko dobro i za #rvatsku književnost, u znak za#valnosti i u ime prijateljstva. Pa kao što je 0ile 2udak rleži spasio glavu u ustaškome agrebu, tako (e i meni D. B. srediti uvjerenje da sam rvat. Istina, takvo uvjerenje rleži nije bilo potrebno, ali ni meni ne visi glava o koncu, kao što je njemu visjela. Prošli su mjesec, dva i tri. Pjesnik se nije javljao, premda mu je zajednička prijateljica ostavila moj broj, da mi se javi kada sve bude sre/eno. 4 onda sam slučajno sreo nju. 9ekla mi je da ju je on zvao prije nekoliko tjedana, i da je bio jako nesretan i tužan. Dobro, lirik njegove vrste uvijek je nesretan i tužan, u trenucima kada to nije, on prestaje biti pjesnik. 4li zbog mene je bio nesretan i tužan. aže da mi ne može pomo(i i ne može mi srediti domovnicu, jer da sam & o tugo i nesre(o #rvatske književnosti & u svim dokumentima napisao da sam po nacionalnosti & $ugoslaven.
Prijateljica je zvučala nekako su#o. Poput ručno ra/ene #artije, što je dvjestotinjak godina čamila izme/u knjiga u kakvoj crkvenoj knjižnici, i sada se, pri prvom dodiru ljudski# ruku, osipa i pretvara u pra#, tako da ne(emo ni saznati što na njoj piše, tako mi se rasipala pred očima. 1isam ju ni dodirnuo, da je sasvim ne izgubim. Uglavnom, ne reko# joj nikad da u životu nisam imao tu čast da ispunjavam dokumente u kojima bi# se nacionalno deklarirao, tako da se nisam mogao deklarirati ni kao $ugoslaven, premda mi se sad, evo u ovome trenutku, dok pred njom stojim, i u sljede(em, dok ovo pišem, ideja o tome da u ponu/enu rubriku ispišem tu omrznutu, neprijateljsku riječ, čini sasvim pri#vatljiva i bliska. $er ako D. B, taj nesretni i tužni #rvatski lirik, ne bi za mene učinio ni djeli( onoga što je ratni zločinac 2udak učinio za rležu, nego me još lažno denuncira kao $ugoslavena ne bi li to čula Ustaška nadzorna služba iz četrdeset prve, tada mi se čini da je ovoga časa pred njim i njegovima jedino časno i biti samo $ugoslaven. 1išta joj od svega toga nisam rekao, nego sam se pošteno uplašio. %elefonirao sam prijatelju, jednome od oni# pravi# i doživotni#, inače bosanskome franjevcu, i iznio mu svoj problem. "n je učinio sve što je bilo potrebno. Došao je u agreb i krstio me svojeručno u jednoj novozagrebačkoj crkvi. ' tom sam krštenicom otišao po domovnicu, putovnicu, osobnu iskaznicu... Uvukao sam se kao uljez i ostao tu u sve vrime godišta. 2arem administrativno, više me ne mogu izbaciti. Povremeno bi# znao sresti D. B.&a u gradu, nakon njegovi# dugi# i naporni# misija u širenju istine o rvatskoj i njezinoj borbi za slobodu. $ednom nas je, ne znaju(i ništa, netko i upoznao, dok smo obojica sudjelovali u osnivanju novoga, antinacionalističkoga društva pisaca.
Pružio mi je ruku, i ja sam neko vrijeme držao i otresao tim njegovim malenim, vlažnim i mlitavim udom, neprijateljski srdačan i odsutan, baš kao da u glavi upravo slažem sonet. 8last u zemlji bila se promijenila, %u/man je umro, ali D. B. je ostao na visokim diplomatskim položajima. Istinu o rvatskoj širio je po Indiji i $apanu, i sastavljao lirska sočinjenija o čistoj i gracilnoj ljepoti toga siromašnog svijeta. 4 kada bi došao doma, grozio se divljaka koji na stadionima pjevaju! )"j #rvatska mati, 'rbe (emo klati...* $er, nismo mi 2alkanci. ad god ga vidim na televiziji, prepoznam u njemu neki tik, boju glasa ili uljudnost moje ustaške babe, pa mi nije draga njegova lirika prilago/ena novim političkim okolnostima. "p(enito, takve me #rvatske personae vazda okrenu epici. XXXVII
9o/en sam u braku kršteni# roditelja, čiji su roditelji tako/er bili uredno kršteni, po obredu 'vete rimske katoličke crkve. Po onom uobičajenom redoslijedu stvari, i po logici jugoslavenski# ateizama, nisam trebao ostati nekrst. 4li, evo, kako je bilo! 9oditelji me nisu krstili, jer su imali pametnija posla & upravo su se razvodili & jer su bili aktivni nevjernici i jer u nji#ovoj generaciji nije bio običaj krstiti djecu. 1o, u ve(ini slučajeva, zapravo uvijek, našla bi se neka pobožna baka, ili neki djed, demobilizirani domobran i stari mačekovac, koji bi, što iz vjerski#, što iz buntovni# razloga, potajice ili javno, ali svakako bez prisustva roditelja, krstili dijete. %ako je došlo do toga da golema ve(ina moji# vršnjaka bude krštena, ukoliko su katolici, ili obrezana, ako su muslimani. %ek bi se me/u 'rbima našao poneko da ga nije škropilo svetom vodicom
ili umakalo u svete vode rijeke $ordana. $e li to bilo društveno&političko i vjersko licemjerjeapravo i nije. 4ko se ve( nije vjerovalo u 2oga, nije se moralo zaklinjati protiv njega. 'veta vodica nije otrov, obrezivarije je, kažu doktori, zdravo iz #igijenski# razloga, pa ako je babama i djedovima sve to nekakvo veselje, ako i# podsje(a na mladost, onda neka im bude. "sim toga, rekosmo da smo se po krštenjima i sune(enjima i nacionalno razlikovali. 8e(i dio godine živjeli smo u Drveniku kod 0akarske. 1ono, nona i ja. 1ono je bio otac moje majke, bolovao je od srčane astme, pa je za magloviti# i smogoviti# zimski# mjeseci morao živjeti na moru. 'arajevo bi ga ubilo. 2io sam vezan za nji# dvoje, puno više nego za majku i oca, i to (e trajno ostati tako. I danas, u mnogo čemu, majku doživljavam više kao sestru. I to mla/u sestru. 1ono i nona tako/er su bili ateisti. "n se, govorio je, rodio kao nevjernik. Iako se školovao u %ravniku, u isusovačkoj gimnaziji, ni kao dječak nije vjerovao da (e ga strašno prokletstvo sti(i ako zubima dodirne #ostiju. rabro bi sažvakao %ijelo ristovo, i nije mu bilo ništa. U Prvome svjetskom ratu bio je, kao i ve(ina 2osanaca, na talijanskoj fronti, na 'oči, blizu svoga zavičajnog %olmina. 0ožda je sreo Hrnesta emingGaNa, kada je on kao novinar prolazio tim ratištem, jednim od najkrvaviji# u 8elikome ratu, koje (e mu, potom, biti inspiracija za niz ratni# scena u više njegovi# knjiga. 0ožda je, kažem, emingGaN vidio noneta, s puškom, bajunetom i s fesom 2osanske regimente na glavi, pa je, možda, barem u nekoj rečenici, riječi ili zarezu, nono živ u knjizi velikoga američkog pisca. Pao je u talijansko zarobljeništvo, o kojem je cijeloga života pripovijedao kao o lijepim i dobrim vremenima, naučio je talijanski i sprijateljio se s ljudima
iz razni# dijelova razvaljene 0onar#ije. 7ijeloga života imao je ratne drugove, ali u 2oga nimalo nije vjerovao. 'amo bi se svake godine svečano uredio, pa je odlazio na pono(ku u sarajevsku katedralu, da se dobro ispjeva. 2ožične su ga pjesme podsje(ale na majku, koja je mlada umrla. 4 pjevati nije znao. 1ona je nekad bila vjernica, premda nije bila iz religiozne obitelji. Imala je sina, moga starijeg ujaka, o kojemu često pišem. 0obiliziran je, kao unuk narodnosnog 1ijemca i materinji govornik njemačkoga jezika, u jedinice Oe#rmac#ta. Poginuo je u 'lavoniji, u kasno ljeto ili ranu jesen =>F. %ako je nona postala ateist. ažnjavala je 2oga tako što u njega više nije vjerovala, niti je ulazila u crkvu. 4ko bi i ušla, da meni pokaže šta ima unutra, ponašala se kao da je kročila u bilo koju gra/evinu u kojoj nema nikoga. 9ecimo, kao u muzej. "na me je naučila svemu što je zaista važno. 8e(inu drugoga naučio sam sam. "voga se sje(am dobro! imao sam četiri godine, šetali smo 'tradunom, pitao sam je postoji li 2og. "nima koji vjeruju, postoji, a onima koji ne vjeruju, ne postoji. Postoji li tebi 1e postoji. 4 postoji li meni%o (eš sam znati. adaad budeš #tio. 1ono je bio poliglot. 6ovorio je pet&šest jezika, i stalno je učio neki novi. Družio se s ljudima koji su dobro igrali preferans ili su znali voditi ozbiljne razgovore. a drukčije ljude bio je previše nervozan. Drvenik je zimi bio sasvim pust. Dio ljudi, demobilizirani partizanski oficiri, odlazio bi u gradove koje su naselili, najviše i# je živjelo u 2eogradu,
dio je radio u 0akarskoj i 'plitu, bilo i# je i po 4ustraliji i 1ovom elandu, mladi su kojekuda išli u škole i studirali, tako da u selu osim nas, ponešto staraca i kojeg ribara s porodicom, nikoga nije ni bilo. 4li djed nije volio samovati, nego je tražio nekoga od svoje vrste. %ako je pronašao fra 4leksandra, redovnika iz drevnog samostana u obližnjem aostrogu, koji je u malenoj drveničkoj crkvici služio nedjeljne mise. Počeli su se me/usobno posje(ivati, fra 4leksandar bi dolazio kod nas, pogotovo u vrijeme burni# politički# doga/aja, pa su nji# dvojica zajedno slušali radio i raspravljali o katastrofi što se približava. 4 uvijek se približava neka katastrofa i nailazi neki sudnji dan. 'je(am se dobro i onoga ljetnog dana i no(i =>L>, imao sam tri godine, kada je fra 4leksandar došao da s mojim djedom sluša direktni radijski prijenos spuštanja čovjeka na 0jesec, iako ga je, kod sebe u aostrogu, mogao gledati na televiziji. 0i, pak, nismo imali televizor, pošto djed nije dopuštao da televizor u/e u njegovu ku(u, i vrlo je agresivno i nemilosrdno zastupao tezu kako ta sprava odvlači pažnju, razbija koncentraciju, razara čovjekov privatni život, otežava misli i tko zna što sve još. Prvi televizor kupit (emo tek nakon što, u jesen =>K?, moj nono umre. atkad mi je žao, katkad mislim da je dobro što sam tu dugu raspravu o ljudima na 0jesecu doživio kada sam imao samo tri godine, pa je štošta u njoj, vjerujem, u sje(anju nadopisano i pridodano, i u svemu je više mirisa, boja i dojmova nego što (e i# biti u sličnim doga/ajima iz kasnijega života. 'je(am se kako su, tokom razgovora, izlazili van, me/u oleandere, kako su gledali u nebo i raspravljali. Uvala je bila posve ti#a, vladala je bonaca, a nji#ovi su glasovi odjekivali sve do punte i do puntina, pa i# je nona pokušavala utišati, jer tko zna što (e svijet čuti u nji#ovoj raspravi o 0jesecu. 0ogao bi netko pomisliti da se to šjor rane sva/a s fratrom. 1ono je bio konzervativan! astronautika je za njega bila isto što i ša#, lijepa, ali beskorisna igra, danguba važna samo zato što su 4merikanci odlučili
da u njoj nadjačaju 'ovjete. ra 4leksandar je vjerovao da to čovjek, s 2ožjom pomo(i, kre(e na putovanje prema zvijezdama. 1ono se smijao i govorio mu da su zvijezde daleko, a 0jesec je tu, na do#vat ruke, bliži od 0akarske, i zašto bi se mi sad uzbu/ivali što su 4merikanci u 0akarsku stigli prije 'ovjeta. Uživali su u tom nadgornjavanju, ali ja sam ve(inu toga zaboravio. 1ji#ove sam razgovore slušao do navršene šeste godine, a poslije djeda više nije bilo. a neke stvari bio sam premalen da bi# pamtio, ili da bi# razumio o čemu govore, ali druge su mi se usjekle, više po atmosferi, bojama i osje(ajima, nego u riječima i rečenicama koje bi se mogle prenijeti na papir. Postoji i ono nešto što je u čovjekovom životu važno, što je, možda i presudno, utjecalo na njegov svjetonazor, nešto što je jedan od njegovi# identiteta, ali se ne da pretvoriti u riječi. Oittgenstein, možda, nije u pravu! postoji i to nešto, što se nikako ne da izre(i, a o čemu je, istovremeno, nemogu(e šutjeti. njiževnost, izme/u ostaloga, i služi tome da se cijeloga života iznova pokušava re(i ponešto od onoga što se ne da utjerati u riječi, a piscu se uvijek čini da mu je na vr# jezika. $edna od knjiga za koju se pripremam otkako me je upustilo me/u pisce, iako je, vjerojatno, nikada ne(u napisati, kratki je roman o spuštanju ljudi na 0jesec, u Drveniku, uz radio. 1ono i fra 4leksandar jedini su živi likovi. %u je još dječak koji šuti i sluša, i nona koja ispunjava ukrštene riječi, i samo i# pogleda mrgodno kad u žaru rasprave dižu glas. $edan je u #abitu, drugi u sivom ku(nom džemperu na zakopčavanje, premda je ljeto. 0irišu borovina i coppertone, iz kampa s druge strane uvale čuju se glasovi, mla/arija pjeva uz gitaru. %akav bi to bio roman, ali treba prona(i način da se prenese osje(aj one no(i, čijeg iskustva nema u riječima, ne postoji u konkretnim doga/ajima, nema ga u opisima.
" 2ogu nisu razgovarali. 'vakome od nji# troje bilo je jasno kakav je čiji odnos s 2ogom. 4li fra 4leksandar je jednom poželio da me krsti. 1ji# dvoje nisu se protivili, ali nona je vjerojatno rekla da bi trebalo upitati moje roditelje jesu li protiv toga. 1isu imali ništa protiv, bit (e da su i oni slegnuli ramenima. 4 bilo bi lijepo da se ku(nome prijatelju ispuni želja. 1a kraju, ne znam zašto me fra 4leksandar nije krstio. 8aljda nije #tio biti napastan, jednom je spomenuo krštenje, poslije više nije, pa su moji to nekako smetnuli s uma. Poslije je nono počeo pobolijevati, došlo je ljeto =>K?, a onda ga više nije bilo. Btošta o rvatima ne bi# saznao da me je fra 4leksandar krstio. " rvatima i o tome kako se biva rvatom. 1aravno, nitko od nji# nije mogao ni zamisliti kako bi mi jednoga dana pitanje krštenja moglo biti od životne važnosti, i kako bi se na njemu mjerili i vagali svi moji tobože principijelni stavovi. Da nisam oportunistički popustio, da sam ostao ono što sam mislio da mogu biti, danas bi#, pretpostavljam, bio državljanin anade, i vjerojatno se više ne bi# bavio književnoš(u. 2io bi# previše ogorčen da bi# mogao biti pisac. Da su to znali, naravno da bi me krstili. 4li u to je vrijeme, krajem šezdeseti# i početkom sedamdeseti#, 2og u nji#ovim katoličkim životima, dušama i svjetonazorima bio tako neprisutan, a zemlja u kojoj su živjeli činila se mirnom, vječnom i postojanom, skupa s ideologijama oni# koji su njome upravljali, da nitko ne bi mogao zamisliti kako (e se za samo dvadesetak godina vratiti u srednji vijek, pa (e krštenice odre/ivati sav čovjekov identitet, i razliku u odnosu na barbare, a rvatska (e, poput Irana i Izraela, biti teokratska republika u kojoj barem dio njezini# žitelja pravo gra/anstva može ste(i isključivo vjerom u propisanog 2oga. Da su takvo što slutili moji dobri nono i nona, krstili bi me bez imalo
femkanja, nacionalnog i vjerskog prenemaganja, i u katoličkoj i u pravoslavnoj crkvi, i još bi me dali obrezati. ra 4leksandar bio je partizan, prvoborac i zanesenjak. 2io je dalmatinski radikal, u punom smislu riječi. ada je narod krenuo uz 'avku i %ripala, njemu se to nije svi/alo. 4 kada su na zaostrošk zaostroškoj oj rivi pristalice pristalice rvatskoga rvatskoga prolje(a držali veliki miting, sve s #rvatskim zastavama )bez socijalistički# obilježja*, fra fra 4lek 4leksa sand ndar ar i# je glas glasno no be bešt štim imao ao.. a asn snij ijee (e to prer preras asti ti u lege legend ndu, u, zlonamjernu i neistinitu, ali iz današnje perspektive meni dragu, po kojoj se u vrijeme mitinga popeo na vr# svoga zvonika pa je zapucao iz puške, malo iznad glava uplašeni# demonstranata. 8olim tu sliku, premda je izmišljena, jer ga mogu jasno vidjeti s puškom na zvoniku, kako nišani i puca, i mogu zamisliti ljude sa zastavama kako trče uz obalu, bježe(i pred poma#nitalim fratrom. %aj prizor, bez ijedne kapi krvi, kao da je snim snimio io i reži režira raoo ede ederi rico co ell ellin ini, i, u ne neko kojj od svoj svoji# i# južn južnja jačk čki# i# i mediteranski#, posve katolički# evokacija. 4li zanimljivo je da su iz dokone mržnje fra 4leksandrovi sumještani izmislili baš takvu priču, sa zvonikom i popom koji zlorabi crkveni prostor da bi pucao po ljudima. "sim što je ideja priče borbeno ateistička ona se na paradoksalan i zastrašuju(i način realizirala u stvarnosti, tačno dvadeset godina kasn ka snij ije. e. U ljet ljetoo => =>>=, >=, prav pravda daju ju(i (i mitr mitral alji jira ranj nje, e, mini minira ranj njee i arti artilj ljer erij ijsk skoo djel djelov ovan anje je po ka kato toli ličk čkim im sakr sakral alni nim m ob obje jekt ktim ima, a, ka katk tkad ad i star starim im ba baro rokn knim im crkvam crkvama, a, u 'lavon 'lavonij iji, i, Inform Informati ativna vna služb službaa 6en 6enera eralš lštab tabaa $14 $14 upo uporno rno je, u stot stotin inuu va vari rija jaci cija ja,, po pona navl vlja jala la istu istu prič pričuu o )u )ust staš aški kim m tero terori rist stim ima* a* ko koji ji zloupotrebljavaju crkve i zvonike, da iz nji# pucaju po golorukoj vojsci, te srpskim selima i tamošnjoj nejači. Praktično svaki crkveni toranj, najprije u rvatskoj, a zatim i u 2osni, srušen je uz isti apsurdni refren. %ako sam na kraju ostao nekrst, što me umalo ne učini i ne#rvatskim življem. U ratna vremena, i u doba krize, ve(ina naslova čovjekovi# identiteta
započinju započinju s prefiksom prefiksom ne. 9adikalna 9adikalna is#odišta is#odišta tako komponirani# komponirani# identiteta identiteta su azili za strance i osobe bez državljanstva, ali i ludnice. +ovjekova je duša od papira. Po papiru na kojem je ispisano njegovo ime i prezime, čovjek se razlikuje od zvijeri. ada ostane bez tog papira, on je potencijalni duševni bolesnik. 4li ne zato što je lud, nego zato što je radikalno različit. 1jegova različitost ugrožava druge ljude, u njima budi nevjericu. XXXVIII
I danas, kada se navikavam na to da više nemam oca, da je mrtav i da je mrtvo, u prošlosti, sje(anju i fikciji, ve( skoro sve, i ve( skoro svi, koji me vezuju za moj rodni grad, rvati ro/eni u 2osni i ercegovini na jednak način mogu da steknu državljanstvo 9epublike rvatske. 1ji#ovo je #rvatstvo i dalje crkvena stvar, i nitko se protiv toga ne buni & osim, ispoti#a, ve( skoro dvadeset godina, mudriji me/u sve(enstvom, koji s#va(aju koliko je nepravedno, ali i bezbožno prvi 'veti sakrament pretvarati u uvjerenje o državljanstvu, i nitko, osim osim mene mene i ne neko koli lici cine ne meni meni slič slični ni#, #, izra izravn vnoo zain zainte tere resi sira rani ni#, #, nika nikada da nije nije napisao niti izrekao ni riječi o tom grdnom poniženju. 'koro da se i može razumjeti što su za ovaj problem nezainteresirani ljudi koji su ro/eni u rvatskoj, ali zastrašuju(a je, ipak, sva snaga i agresivnost nji#ove nezainteresiranosti. 0ožda tek kada bi im iz 2ru
odjeljenju ikad pomislio da bi im molitva mogla pomo(i, a umirali su na strašan način, često od nezaustavljivog iskrvarenja3 da je povjerovao kako se protiv leukemije bori još nešto osim volje bolesnika i njega koji u cajtnotu pokušava riješiti nemogu(u situaciju na ploči, vjerojatno bi# na vrijeme bio kršten i manje bi#, kao odrastao čovjek, mislio o 2ogu i o naciji. 0anje bi# mislio o našim zajedničkim identitetima, o onome što nas dvojicu sjedinjuje i onome što nas dijeli. 1e bi mi, vjerojatno, vjerojatno, nikad na um palo ni to da me on, zapravo, nije volio, i da sam mu bio grižnja savjesti. 4 onda ni to da ni ja njega nisam volio onom ljubavlju koja bi nalikovala sinovljevskoj, nego sam ga volio kao što se voli književni lik, ili kao što se voli onoga koga se dobro poznaje. U odre/enom smislu, bio mi je posve nepoznat. 4 opet, poznavao sam ga kao samoga sebe. 1jegova duga patnja, prema kojoj sam i mogao biti ravnodušan, često je bila moja patnja, ali bez boli, anestezirana. Previše njegovi# mana i ljudski# nedovršenosti mogao sam prepoznati u sebi. Patio je vrlo često zbog ti# mana, ali ja nisam osje(ao njegovu patnju, premda je bila moja. moja. 1ije to jednostavno, ali je zamamno. ao što je zamamna i moja današnja tuga, uz misao i živ, premda ne i bolan osje(aj da mi je umro umro otac. 0noge druge stvari više su boljele. 9ecimo, njega ti njegovi dekubitusi. Dok je radio, kada bi po Palama i 'okocu obilazio svoje bolesnike, nji#ovim je bližnjima držao predavanja o dekubitusima, i kako i# izbje(i. 'vijet ga je slušao zbunjeno, otvoreni# usta, pretvaraju(i njegove riječi u motive svoji# novi# deseterački# legendi. +ovjek je živ, i živjet (e sve dok mu se po tijelu žive rane ne otvore. Dogodi li se to, a na bližnjima je da spriječe, malo mu toga još može pomo(i. 1a kraju, eto, umro je s dekubitusima.
Ispada da o toliko toga nikada ne bi# mislio da su me krstili, da su otac ili majka posumnjali u vlastiti ateizam, ili da je fra 4leksandar bio barem malo nametljiviji i agresivniji. XXXIX
%elevizijska emisija, u danima nakon njegove smrti. 8isoki krupni čovjek arijevski# crta lica, kao da ga je 0eštrovi( u kamenu tesao, ili kao ustaški legionar koji se =>?. sprema na 'taljingrad, govori o me/usobnim me/unarodnim tužbama rvatske i 'rbije za genocid. "n je šef nekakvog braniteljskog instituta za povijest, ili se to nekako drukčije zove. Iako govori s neospornim patriotskim autoritetom, takvim da jedino njega me/u pet&šest učesnika u emisiji voditelj nijednom ne prekida, nego ga pušta da do kraja izrekne ono što misli, on svaki# nekoliko rečenica što i# s mukom i mucanjem slaže i povezuje, ima potrebu da kaže & )ja kao povijesničar*. %ako uz onaj jedan autoritet, koji se u emisijama %8&a nitko nikada ne usu/uje osporiti, i ravan je autoritetu partizanski# #eroja na mitinzima tokom pedeseti#, pa čak ni onda kada neki branitelj javno slavi 1ezavisnu Državu rvatsku ili ustaški pokret, ili kada nalazi opravdanje za likvidaciju dvanaestogodišnje djevojčice 4leksandre ec, on nalazi potrebu da uspostavi i drugi autoritet, epski i guslarski, u #rvatskome slučaju! znanstveno&povijesni. Pritom, tip i nije od takvi# koji bi #valili ustaše, ni pravdali zločine, on bi sebi samo pridodao na važnosti, kao dobar pionir druga %ita koji nakon drugoga teži i tre(emu, ordenu 1arodnoga #eroja :Uzgred, jeste li kada pomislili da bi moglo biti skandalozno što $osip 2roz nije i četvrti, a zatim peti put proglašen za narodnoga #eroja- 1akon što mu je dodijeljen i drugi orden, svaki je sljede(i bio nedostatan, sve do beskonačnog broja ordena. Ili se na broju tri stalo zbog iste simbolike 'vetoga trojstva koju je slijedio i rance 2evk-;.
2ranitelj, koji je pritom i povjesničar, a zapravo je šef nekakvog fantomskog instituta, svjedoči, naravno, o nepravdi koju me/unarodna zajednica čini prema rvatskoj i svim njezinim ratnim stradalnicima. 1ema on problema sa srpskom kontratužbom. a njega je to besmislica, o kojoj se nema što ni razgovarati. 2rine ga ova naša tužba, jer je, kaže on, me/unarodna zajednica redefinirala neke pojmove iz me/unarodnoga prava, pa je sada )ljestvica genocida jako visoko podignuta*. ada je to izgovorio, nitko u studiju nije pokazao znakove uznemirenosti. 8oditelj je mirno nastavio voditi emisiju, branitelj povjesničar nastavio je izlagati svoje teze, gledatelji su i dalje zurili u svoje ekrane i nitko ni sutradan ni sljede(i# dana ne(e pokazati da je čuo i razumio frazu koju je taj čovjek izumio i javno upotrijebio. Ajestvica genocida jako je visoko podignuta. tio je re(i da je, nakon što su 2osna i ercegovina pa rvatska, podnijele svoje tužbe protiv 'rbije, me/unarodna zajednica & a me/unarodna zajednica je sve ono što zapadno od rvatske odlučuje o nečemu, od eurovizijske pobjede do is#oda svi# ratova & izmijenila pravno tumačenje pojma genocida. Poželio je to što slikovitije kazati, jer slikovitost u izražavanju, vjeruje se u nas, čini intelektualca, dakle povjesničara, pa se prisjetio sjajne #rvatske i europske skakačice u vis 2lanke 8laši(, koja, evo, ve( nekoliko sezona najavljuje rušenje svjetskoga rekorda 2ugarke Btefke ostadinove, koja je taj rekord postavila valjda u vrijeme kada se moj otac drugi put ženio, ali za 2lanku ljestvica svjetskoga rekorda još uvijek je )jako visoko podignuta*. 4li ona se trudi, svakoga tjedna skače na ponekom mitingu, i cijela se rvatska nada da (e do(i dan kada (e 2lanka preskočiti zadanu visinu. Potom slijedi grandiozan doček u agrebu i 'plitu, odlikovanja predsjednika države, prijemi kod premijera i predsjednika Parlamenta, i sve ono čime mala rvatska časti svoje najve(e sinove i k(eri.
1aš branitelj povjesničar svoju ulogu doživio je na zanimljiv način. "n je poput 2lankinog trenera, a )trenira* žrtve domovinskog rata, tačnije sve one za čiju bi smrt, ako se cijela rvatska dobro potrudi, me/unarodni sud mogao osuditi 'rbiju. 0e/utim, me/unarodna zajednica visoko je podignula ljestvicu. 4li ni svjetski rekord se ne obara svaki dan, pa se ne(emo jako ljutiti na me/unarodnu zajednicu. 1o, što bi nas u svemu tome moglo koštati da ne )ostvarimo* ili da ne )osvojimo* genocid- %o što žrtve ne(e biti u stanju da dovoljno visoko skočeIli to što su nas 'rbi opet prevarili, pa nisu pobili dovoljnu količinu ljudi 1ema sumnje da je branitelj povjesničar beš(utan i prilično glup čovjek. 4li u rvatskoj nema onoga tko bi mu takvo što rekao. "p(enito, u rvatskoj nema previše ljudi koji bi slušali druge ljude pa bi čuli kad netko kaže! )ljestvica genocida jako je visoko podignuta*. Utješno je pomišljati da ovakve fraze nastaju zbog nepoznavanja, ili pasivnog poznavanja, materinjeg jezika. 1e, to jezik samo slijedi misao i emociju govornika. "suda 'rbije za genocid počinjen u rvatskoj, iz patriotske, ustvari nacionalističke tačke gledišta, ravna je situaciji u kojoj (e 2lanka 8laši( oboriti svjetski rekord. I još je malo više od toga. 4ko bi 'rbija bila osu/ena za genocid, tada bi svi koji se u rvatskoj zalažu za suradnju i razumijevanje sa 'rbima i 'rbijom, po onome kako stvari razumijeva naš branitelj povjesničar i kor njegovi# istomišljenika, tako/er bili osu/eni za genocid. 2io bi to veliki uspje#. I garancija da (e izme/u rvata i 'rba niknuti veliki i vječni zid, na vr# kojega (e biti bodljikava žica, kroz koju (e biti puštena naizmjenična struja onoga 'rbina s #rvatskom domovinom, 1ikole %esle. "vi# dana to je istina o zemlji koja je trebala ponijeti odgovornost za činjenicu što je moj otac četrdeset pet godina života nosio pečat krivnje jer je
bio iz ustaške obitelji. 4li ta zemlja odbija biti odgovorna, njezini najodličniji sinovi, oni koji su je branili kada je =>>=. bila napadnuta, odbijaju biti odgovorni. Umjesto toga, oni se sa svojim bivšim ratnim protivnicima bore za titulu svjetski# prvaka u genocidu, za osvajanje velikoga prelaznog pe#ara koji bi slavnome #rvatskom imenu pružio satisfakciju za sve pret#odno počinjene zločine. $er kada bi 'rbija bila osu/ena za genocid u 8ukovaru, istočnoj i zapadnoj 'lavoniji, u Dalmatinskoj zagori, Aici, 'kabrnji i Drnišu, tada se više ne bi smjeli ni spomenuti $asenovac, $adovno i ozara, ne bi bilo spomena iščezlim zagrebačkim 'rbima i $evrejima, slobodno bi se ubudu(e pjevale ustaške pjesme, ime 4nte Paveli(a spominjalo bi se samo po dobru. %ako naš branitelj povjesničar, tako #rvatska nacionalistička elita zamišlja su/enje za genocid pred 0e/unarodnim sudom pravde u aagu, i samo zato, vjeruju oni, #rvatska država taj proces i vodi. 1ji# ne zanima četrdeset pet godina krivnje moga oca. a nji#, on je danas kriv iz neki# drugi# razloga. 1ije doživio obra(enje, niti se =>>5, zadnjega dana komunizma, pokajao i odrekao svega onoga što je četrdeset pet godina bio. "dbio je pri#vatiti da njegov život nije bio onakav kakvim ga je živio, odbio je tu/a sje(anja pri#vatiti kao svoja, i spoznati da je živio u srpskome ropstvu. 1astavio je #odati pognute glave, umjesto da se u novim okolnostima ponosi svojim porijeklom. 4 nije bio #rabar čovjek, bio je slabi( i kukavica, ponizan u svim životnim prilikama, idealan oportunist u ono veliko i glavno vrijeme naši# života i našega vijeka, o kojem (emo jedinom bez prestanka govoriti dok god smo živi, u vrijeme $ugoslavije, komunizma i druga %ita. Po svemu je bio nalik svome naraštaju, osim što je odbio lažno svjedočiti o sebi. 4 da je to učinio, kao što je mogao, da se u ljeto =>>5. barem priključio D&u, kada su ga, pred nekoliko tisu(a prisutni#, na jednom veličanstvenom predapokaliptičnom skupu u dvorani )'kenderija*, osnivali bosansko&
#ercegovački rvati, odazvavši se još jednom, kao ono =>=, zovu agreba, i da je sjedio za onim dugim stolom na pozornici, dvanaest puta dužim od stola za kojim je, rist večeravao s apostolima, jer mu je tu po njegovim zaslugama, po značaju me/u sarajevskim rvatima i po njegovome mučeničkom ustaškom porijeklu, svakako bilo mjesto3 da je samo to učinio, moj otac bi me grdno ojadio. 'tavio bi na kušnju moj karakter, nemo( da prešutim ono što bi se svakako moralo prešutjeti, pa bi# mu, zgrožen tom strašnom slikom, uzvra(ao poput kakvoga mladog skojevca što se obračunava s ocem izdajnikom. 2io sam, kao dopisnik splitske +edjeljne Dalmacije, toga augustovskog popodneva u )'kenderiji*, gledao i slušao ono što puno pitomije djeluje i zvuči kada se čita u novinama ili gleda na televiziji. 9ecimo, ljude u demodiranim odijelima, s razdrljenim kravatama, umorne i podbu#le, upravo pristigle iz anade, 4ustralije, 4merike, 1ovog elanda, %asmanije, da u domovini u kojoj nikada nisu bili, čiji jezik jedva da razumiju, dižu ustanak protiv komunizma kojeg više nema i da svome #rvatskome narodu s vrata smaknu srpski jaram. %ada sam prvi puta uživo čuo sintagmu srpski jaram, koja se ve( nekoliko mjeseci mogla pročitati u pojedinim zagrebačkim novinama, i bio sam začu/en i uplašen kako je ti ljudi engleski# naglasaka, koji nisu pošteno ni znali #rvatski jezik, izgovaraju s dubokim uvjerenjem. 2io sam jako mlad, i nisam je čuo na način na koji je danas čujem, niti sam znao u što (e se ta sintagma s vremenom pretvoriti, ali imao sam neku unutrašnju potrebu da im prilazim nakon što bi sišli s govornice, povlačim i# za rukav i kažem im da nisu u pravu, da je možda nekada tako i bilo, ali danas je drukčije, u zabludi su, i sami (e s#vatiti da je tako, neka samo malo prošetaju po 'arajevu i raspitaju se kod ljudi koje je tko nacije i šta koga muči i tlači... 1aravno da to nisam činio, ali kažem, imao sam potrebu da razjasnim stvari. Bta bi# da je tada moj otac bio me/u takvim ljudimaDvadeset godina kasnije, u nedjelju, na dan kada on leži mrtav u
frižiderima bolničke mrtvačnice, nalik onim nepoznatim mrtvim ljudima koje mi je kao dječaku pokazivao, i čeka da u srijedu bude pokopan, mene u sintagmi srpski jaram zanima još samo slika koju ona pred očima stvara, a za koju sam kao mladi( bio slijep. Pa ti su domoljubi iz dalekog svijeta svoj dragi narod, s kojim su se prvi puta sreli kada su na butmirskome aerodromu izašli iz svoji# aviona, zamišljaju kao vola. $er tko bi još, i zašto, nosio svejedno čiji jaram, osim volova0ogao je moj otac biti tada u )'kenderiji* me/u govornicima koji su, poput Davora Perinovi(a, #valili 1ezavisnu Državu rvatsku i 4ntu Paveli(a. Učinio je to Perinovi( u govoru kojim se kandidirao za predsjednika stranke, a zatim je ve(inom glasova i izabran. 0ogao je, poput slavnoga zagrebačkog lingvista Dalibora 2rozovi(a koji je kao ro/eni 2osanac došao da u %u/manovo ime pozdravi skup, urlati za mikrofonom kako više nikada 'rbin ne(e držati ruku u #rvatskome džepu. 4 mogao je i samo sjediti i šutjeti, sa stranačkom značkom zataknutom za rever. 0ogao je nakon toga mjesecima, a zatim godinama, svjedočiti kako su ga izdali i izigrali njegovi pacijenti, romanijski 'rbi, uz čije je postelje ostavio dio života. 8rijedna bi to priča bila, koju bi rado čuli mnogi zagrebački, a zatim i sarajevski novinari, mogao se od nje načiniti još jedan život, i jedan od uspjeliji# #rvatski# patriotski# vodvilja. 'amo zamislite tu priču! sarajevski liječnik, rvat iz poštene, siromašne i bogobojazne obitelji, bez obzira na sve muke koje su on i njegovi doživjeli od četnika i komunista, trideset godina, barem četiri dana u svakome mjesecu, a da nikada ne izostane ni zbog godišnjega odmora, odlazi liječiti djecu i unuke bivši# četnika, odlazi liječiti i nji# lično. 4 onda dolazi rat, i u dnevnu sobu stiže mu nji#ova granata. 1ije to učinio, pa su pomislili da je, možda, 'rbin.
XL
%eta 0ila i čika 2ude stanovali su u ulici Palmira %ogliattija u 1ovom 'arajevu. "na je bila očeva tetka, crna ovca u obitelji, jer je prije Drugoga svjetskog rata pobjegla od ku(e i udala se za 'rbina. +ika 2ude je bio visoki poštanski činovnik, 'rbijanac koji ni nakon pola stolje(a života u 2osni nije izgubio svoju ekavicu. 1ije tako govorio zato da time izrazi neki stav, ili da se on različit ne izgubi u masi isti#. 0lijeko je njemu bilo mleko, a sneg kad čaršiju pokrije bio je lep, zato što ni nakon strašni# godina Drugoga svjetskog rata on nije pri#vatio, ili nije s#vatio, potrebu za tim op(erazumljivim lukavstvom, za tom poniznoš(u u lukavstvu. U mladosti je često mijenjao mjesto službovanja, direktorovao je u poštama po rvatskoj i 2osni, i nije se ni oko čega previše brinuo. 2io je visok, lijep i elegantan čovjek, bonvivan po mjeri onoga vremena. 1ji# dvoje živjeli su i provodili se daleko od tame i leda njezine obitelji. %ako je to bilo prije rata, u raljevini $ugoslaviji. "sim što je bio obrazovan i vičan poštanskim poslovima, 2udimir Dimitrijevi( bio je 'olunac. Imao je vojni čin i svečanu uniformu, sablju, orden ara/or/eve zvezde drugoga reda, i bio je u vrijeme čarlstona i okretni# igara, 9udolfa 8alentina i 0arijana 0atijevi(a, najjačeg čovjeka na svijetu, cijenjen i poštovan čovjek. ao svaki ozbiljan poštanski službenik, sakupljao je marke. "n i njegova 0ila nisu marili za komuniste i ustaše, 0ussolini i itler bili su samo likovi iz karikatura Pjera rižani(a objavljivani# u Politici, koju je čitao cijeloga života, a rat koji se bližio bio je tužna i zabrinjavaju(a okolnost, ali pred kojom čovjek ne bi smio gubiti nadu i vjeru. U tom (e ratu, opet, netko postati 'olunac, i poslije (e na državne praznike nositi orden i svečanu sablju.
%ako se to njemu činilo. %ko bi pomislio da (e se ovaj rat razlikovati od svi# pret#odni#. "sim što (e biti krvaviji, bit (e intimniji, u(i (e u porodicu, a 'olunski front spuštat (e se niz grane porodičnoga stabla i niz čovjekovu kičmu, tako da ni rat ne(e mo(i da bude okončan mirom, nego dugim tinjaju(im primirjem. Dok je 0ila 2udu spašavala i sakrivala od ustaša, sestre i dalje nisu #tjele za nju znati. "sim jedne, Pauline 'lavke, koja je bila časna sestra, doista je vjerovala u 2oga, molila se za sestru i njezinog muža, ali je pokušavala i da im pomogne na druge, praktičnije i konkretnije načine. +ika 2ude se u novim okolnostima pokazao savršeno nesposobnim. 1ikako nije mogao s#vatiti situaciju u kojoj se našao, nije pri#va(ao da ustaše baš tako i toliko mrze 'rbe kao što se priča, nije umio izgovarati riječi s je i ije, pa kada bi ga teta 0ila izvela iz ku(e da se nadiše čistoga zraka, naredila bi mu da šuti, a on bi se onda trudio. 4li onda bi vidio neku mladu majku kako pred sobom gura kolica s djetetom, lijep je i sunčan dan, a ona se smije. $ao, 0ilice, vidi kako lepo dete, kao neki beli an/elakJ & izgovorio bi dovoljno glasno da mama čuje njegov džentlmenski kompliment, ali čuo bi ga i mamin pratitelj, neki debeljuškasti plavušan u odori domobranskog pukovnika. 1a kraju ga više nije izvodila u šetnju, jer je bilo preopasno. +uvala ga je kao neku skupu i vrijednu stvar. "n je u tom čuvanju bio, uglavnom, potpuno pasivan i nesvjestan opasnosti koja mu prijeti. +udo je što ga je sačuvala. +ika 2ude bio je pričljiv čovjek. " svemu je volio govoriti, osim o 'arajevu u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Pred tom bi pričom ostajao zbunjen, kao da nije bio tu, ili je pijan prespavao rat, i zapravo nije znao šta bi se o tome moglo ispričati. Iz njegove perspektive ovaj rat je bio jedan veliki nesporazum, jer vojske nisu ratovale jedne protiv drugi#, nego je netko greškom imao nešto protiv
njega i nekolicine drugi# ljudi, uglavnom civila, koji su se onda morali sakrivati po tavanima i podrumima. " tom bi vremenu pričala teta 0ila, a on je morao šutjeti. 1akon rata, kada su dvije sestre završile u zatvoru, dvije u 4rgentini, a peta je bila u samostanu, sestre su se pomalo počele miriti s 0ilom. 1ije baš da su joj oprostile što se udala za 'rbina, ali ipak i# je ganulo što se brinula za nji# kada su bile u zatvoru, i što je Dobri, mome ocu, ostala pri ruci u to teško i gladno vrijeme. %eta 0ila Dimitrijevi( bila je neobičan karakter, posve netipičan za $ergovi(e, i žao mi je što mi u genskom ruletu nije pripala njezina priroda, ili barem nešto od te prirode. ao što se nije plašila sakrivati muža po ustaškome 'arajevu, tako se nije plašila ni brinuti se o sestrama, narodnim neprijateljima, u komunističkom 'arajevu, niti i# posje(ivati u zeničkom zatvoru. 4 bile su to godine =>L. i =>K, kada su narodne vlasti slabo razabirale razliku izme/u neprijatelja naroda i nji#ove bra(e i sestara. $edino što se očekivalo bilo je da i# se odreknu. 4li još više joj zavidim na tom nerazrušivom dostojanstvu, koje joj je dopuštalo da im u trenu oprosti što joj u vrijeme rata nisu pomogle da sačuva čika 2udu, nego su puštale da nji# dvoje gladuju. onačno, lako im je i vedro, kao da prije rata pleše čarlston u nekom dekadentnom beogradskom lokalu, oprostila i to što one nisu opraštale njoj što se udala za 'rbina. %etu 0ilu se nije moglo poniziti. 1akon što su puštene iz zatvora, sestre su preko nje ostvarivale vezu sa svijetom i s novim društvenim kontekstom, koji se, suprotno očekivanjima, nadama i molitvama pokazao trajnijim od nji#ovi# života. U sarajevskoj kotlini, s tri strane zatvorenoj planinama, u gradu barem petsto kilometara udaljenom od prve državne granice, i u 2osni, zemlji u kojoj se odigrao nemjerljivo najve(i i najkrvaviji dio narodnooslobodilačke borbe i
socijalističke revolucije, ali i genocida nad 'rbima i $evrejima, nji# dvije živjele su kao u zatvoru. 1ji#ova je krivnja, kao i krivnja svakoga drugog narodnog neprijatelja, bila ogledna. 2ila je izložbeni eksponat jugoslavenskoga realsocijalizma. 1ešto što (e cijela kasaba znati, nad čime (e se nasla/ivati i tu/om krivnjom braniti i potvr/ivati svoju čistu savjest. oga god je zanimalo, mogao je do(i i gledati kako slobodno žive oni kojima su Pokret i Partija velikodušno oprostili nji#ova sagrješenja. Pritom, živjele su u 'arajevu, kao pripadnice neugledne, u me/uvremenu ozloglašene #rvatske manjine, gdje je bilo puno neugodnije i teže imati ustaški pedigre nego, recimo, u zapadnoj ercegovini ili Posavini, krajevima u kojima su rvati činili ve(inu. %o ne znači da je tamo vladala manja državna i policijska represija nad narodnim neprijateljima :Upravo suprotno, sve do sredine šezdeseti# i emancipatorske političke akcije što ju je predvodio Džemal 2ijedi(, u zapadnoj se ercegovini, uz pomo( policijski# službi, provodio neselektivan, osvetnički teror, a ljudima iz ti# krajeva dugo nije pružena mogu(nost bilo kakve društvene integracije, osim integracije u & zatvorski sustav.;, ali razlika se sastojala u tome što narodne neprijatelje, tamo gdje su bili pripadnici nacionalne ve(ine, nitko nije promatrao kao uljeze ili kao primjerke egzotičnoga, nepoželjnog, nepripadaju(eg i neuklopivog društvenog sloja. %amo gdje su bili ve(ina, imali su, kao i svi drugi, pravo na ideološku mimikriju ili pokušaje da se dopadnu novim vlastima, da pokažu rezultate vlastitoga preodgoja ili da se naprosto izgube u masi. U 'arajevu im to nije bilo dopušteno iz još jednog razloga, o kojem se do dana današnjega nije govorilo ili pisalo. 1aime, tačno je da su rvati nakon aprila =>E. bili samo signifikantna manjina u 'arajevu, ali nekoliko mjeseci ranije, možda još u martu =>E, ili sve do trenutka kada je postalo jasno tko (e biti ratni pobjednici, rvati su u 'arajevu činili golemu ve(inu. "sim što je 4nte Paveli( bosanske muslimane smatrao rvatima, ili
)cvietom #rvatskoga roda i naroda*, golemi dio nji# u 'arajevu, skoro svi koji nisu pošli u partizane ili nisu pripadali statistički zanemarivoj skupinici vjerski# intelektualaca koji su se ilegalno zalagali za neki maglovit oblik nacionalne izdvojenosti, spremno su pri#vatili ponu/enu im nacionalnu pripadnost. %ako su postupili i oni koji su, u načelu, bili protivni ustaškome zločinu, kao i ve(ina oni# koji su, poput ve(ine u svakoj zajednici u ratna doba, u svakome pogledu bili pasivni. "sim što je to bio izraz socijalnoga i egzistencijalnog oportuniteta, sarajevskim i bosanskim muslimanima u to vrijeme i nije bilo osobito teško pri#vatiti ovakvu ponudu, jer se & što je zapravo i najvažnije & nisu morali ničega odricati, pošto se još uvijek nisu bili nacionalno samodefinirali i izdvojili. 0e/utim, onoga dana kada su partizani ušli u grad, logika oportuniteta naglo se izmijenila. 1ajednom više nikome pametnom nije bilo do toga da bude rvat. 4ko, naravno, zaista nije rvat. 4 zaista rvati opet su bili, kao i prije rata, u velikoj ve(ini rvati katolici. ao što su lako pri#vatili Paveli(evu ponudu, tako su je se sarajevski muslimani još lakše odrekli. :Dok se prema ljudima koji su obukli ustaške uniforme, svejedno koje vjeroispovijesti bili, teško može imati razumijevanja, nad činjenicom da su, kada je trebalo, pri#va(ali neku, svejedno koju, nacionalnu pripadnost, i da su je se kasnije odricali, čovjek se nema razloga zgražavati.; +etrdeset pet godina kasnije, kada se #istorija nanovo bude pisala, izmišljala i krivotvorila, oni isti koji (e u augustu =>>5. održati velebni osnivački skup u )'kenderiji* gnjevno (e i oja/eno ustvrditi kako je do takvog ras#rva(enja bosanski# muslimana došlo pod pritiskom partizana, ili preciznije rečeno, 'rba me/u partizanima. ao, u aprilu =>E. 'rbi su ušli u 'arajevo i zaprijetili muslimanima da ne smiju više biti rvati, a muslimani su i# poslušali. "sim što je bilo lasno i lako odustati od nečega sa čime, kao musliman,
nisi bio ni jako sro/en i identificiran, odricanje od #rvatstva ticalo se & čak i ako ljudi to nisu znali ili nisu toga bili svjesni & pojma kolektivne odgovornosti. 1aravno, u nizu slučajeva ticalo se i konkretne osobne krivnje, jer su se rvatima prestajali zvati i oni muslimani koji su, baš poput moje babe i njezini# sestara, bili vrlo aktivni u kojekakvim ustaškim udrugama, te staja(im ili pokretnim vojnim i političkim formacijama. 4 tko nije rvat, mislili su, taj ne može biti optužen ni da je bio ustaša. apaljena ekipa iz 'kenderije muslimanima ovo nije lako praštala, premda su tog ljeta s muslimanskom 'D4 u zajednički čvor vezivali stranačke zastave. 4li nije ta simpatija mogla potrajati... 1ije im to ras#rva(enje praštao ni ranjo %u/man, koji je dugo, skoro u svakom svoj intervjuu za doma(e i strane novine, kakve je davao izme/u =>@>. i =>>=, govorio kako je zasebna muslimanska nacija u $ugoslaviji komunistička izmišljotina, kao što je i 2osna i ercegovina umjetna tvorevina, nastala kao posljedica osmanski# osvajanja, jer je to nekada bila #rvatska zemlja, kao što su i bosanski muslimani ustvari rvati. ada muslimani nisu pri#vatili ponudu da još jednom budu rvati, ranjo %u/man je preko struktura rvatske vojske i obavještajni# službi u ercegovini otvorio niz koncentracijski# logora u kojima su završavali svi muslimani iz pojedini# sela i gradi(a, bez obzira na spol ili uzrast. %i logori zatvoreni su tek kada su 4merikanci vrlo ozbiljno zaprijetili da (e rvatskoj biti uvedene iste sankcije koje su provo/ene nad 'rbijom. Dogodilo se to početkom =>>. 4li golemi broj, vjerojatno i ve(ina, ljudi iz %u/manovi# koncentracijski# logora u ercegovini nije se vratila u svoje ku(e, nego su završili u izbjeglištvu, uglavnom u skandinavskim zemljama. 1a kraju, bilo je nečega modernog, važnog i dubokog, nečega sa čime se, kao što se vidjelo i u ratovima devedeseti#, rvati do dan&danas ne znaju nositi, u toj činjenici da su se =>E, u posljednjoj fazi formiranja #rvatske nacije i trenutnome ugasnu(u stoljetne fantomske ideje o rvatima islamske vjere, samoodre/ivali kroz pojam kolektivne odgovornosti.
Iako nismo krivci, to jest krivci su samo neki od nas, naš nas je veliki zločin učinio narodom kakvi jesmo. :U toj je činjenici nešto tako intenzivno da sam, skoro ne#otice, i prvi put, udjenuo i sebe u #rvatsku gramatičku i narodnu množinu. 1apokon, može se čovjek, i treba se ogra/ivati od naciona dok god nacion nekoga ili nešto slavi, ali bilo bi #uljsko ogra/ivanje od njegove odgovornosti. 1apokon, zar se od te odgovornosti u nas ne ogra/uju upravo najgori nacionalisti- Igor idi(, primjerice, kunst#istoričar i ugla/eni vo/a 0atice #rvatske, ustanove koja je dvijetisu(iti# potonula u nekakav gotovo muzealni, frankovački nacionalizam, uvijek govori o nama rvatima, osim kada ga, u rijetkim trenucima, netko na televiziji ili u novinama pritjera uz temu o #rvatskim zločinima iz Drugoga svjetskog rata. %ada idi(, u skladu s vladaju(im bontonom, procijedi riječ&dvije o njima ustašama.; 'amo što onda iz činjenice da i# je zločin do kraja nacionalno zaokružio i definirao ne proizlazi zaključak da su rvati gori od ostali# naroda & možda su i# okolnosti vodile u zlo onda kada su druge iste te okolnosti od zla izbavljale & ali moralo bi proizlaziti nešto drugo! takvo povijesno optere(enje ili (e rvate, a zapravo #rvatsko društvo, činiti odgovornijim od drugi#, ili (e i# činiti ve(im ološem. 1akon što su =>E. dovršeni kao nacija, oni su neprestano suočeni s tim izborom. 1o, u 'arajevu su nakon =>E. bili izloženi dvostrukom prijeziru. ao pripadnici nacije koja je, jednim svojim ne baš beznačajnim dijelom, bila najkompromitiranija zbog samoinicijativnog i vrlo kreativnog pristanka uz 'ile osovine. %e drugo, kao bivši sunarodnjaci muslimana, koji su našli načina da se ratosiljaju svoje privremene nacionalne pripadnosti i skinu sa sebe i svoje zajednice bilo kakvu odgovornost za ustaške zločine. $edni su i#, dakle, prezirali jer su u ratu bili na drugoj strani, dok su i# drugi, često još i više, prezirali jer su s njima bili na istoj, ustaškoj strani. U odre/enom smislu, sarajevski muslimani su se, uz dobar dio
bosansko#ercegovački# muslimana, zatekli u ulozi 4ustrijanaca nakon Drugoga svjetskog rata. ao što oni više nisu željeli imati nikakve veze s itlerom, ali ni sa činjenicom da su se koji mjesec ranije osje(ali 1ijemcima, tako ni muslimani više nisu imali veze s Paveli(em, ni s vlastitim dojučerašnjim #rvatstvom. 'arajevski rvati su u toj analogiji bili u položaju fiktivne njemačke nacionalne manjine u 2eču. I onda, kako bi se osje(ala njemačka manjina u 2eču, da je slučajno postojalaDakle, mojoj babi Btefaniji i njezinoj sestri 0ariji sasvim sigurno nije bilo lako. $oš od prije rata bile su puka sirotinja, do posla su teško dolazile i mora da su u godinama nakon rata bile više gladne nego site. 1e mogu zamisliti kako je moj otac pored nji# dvije studirao medicinu, kakav je bio njegov društveni život, šta je mislio i osje(ao, od čega se sastojao njegov identitet- Bto je još bio osim što je bio liječnikXLI
"d kraja rata, pa sve do početka sedamdeseti#, na zanimljiv se način izmjenjivala struktura sarajevski# rvata. 8e(ina oni# koji su kolaborirali kroz sustav 1ezavisne Države rvatske, uključuju(i i takve koji su samo, svejedno kako, sudjelovali u javnome životu, a nisu bili sudski osu/eni za kolaboraciju, tražili su i nalazili načine da se isele, uglavnom prema agrebu i drugim dijelovima rvatske. Isto su činili i oni koji su bivali oslobo/eni nakon izdržavanja kazne. "stajala je sirotinja, koja nije imala kako i sa čime i(i, te ljudi koji su tokom rata sura/ivali s partizanima ili s ilegalnim pokretom u gradu. U nekom je smislu to bio prirodan proces! manjina se, pogotovo u krizna ili revolucionarna vremena, povlači tamo gdje (e biti ve(inom. 0e/utim, istovremeno su se u grad, i to vrlo često po kazni, doseljavali
neki drugi rvati. Aiterarno najzanimljivija, i najslikovitija, vjerojatno je priča o klasičnim glazbenicima. Iz čudni# i teško objašnjivi# razloga, ovaj ce# se, za razliku od, primjerice, glumačkoga, u agrebu masovno angažirao na strani ustaša. Istina, nji#ov angažman nije bio dramatičan, i uglavnom se svodio na sviračke i propagandne usluge režimu, povremeno španciranje u odorama domobranski# :rje/e ustaški#; časnika i koncerte po 2eču i 2erlinu, na kojima se pred publikom tisu(ljetnoga njemačkog reic#a demonstrirala tisu(ljetna #rvatska kultura i uljudba. :Danas me, u novoj #rvatskoj državi, odnos vlasti prema sportu, sportašima i nji#ovim me/unarodnim uspjesima, često podsje(a na tu glazbenu promociju 1D. 1o, dok je Paveli(eva propaganda nastojala dokazati kako su rvati jedan od najkulturniji# europski# naroda, ova današnja takvu potrebu nema, valjda zato što se još od Paveli(evi# vremena ta #rvatska kultiviranost podrazumijeva, nego na isti način i uz isto omalovažavanje svi# drugi#, nastoji dokazati kako su rvati najjači, najokretniji i za sve sportove najdarovitiji ljudi na svijetu. 1aravno, 9epublika rvatska supstancijalno je neusporediva s ubilačkom i zločinačkom mašinerijom 1D, ali propaganda, marketing i mentalitet vladaju(e klase vrlo su slični.; ačudo, prema glazbeničkim grijesima revolucionarni sudovi i nisu bili osobito strogi. Dok bi za slična djela poneki novinar, književnik ili kulturni radnik osu/ivan na dugogodišnju robiju, te na socijalnu, a katkad i fizičku smrt, muzičari bi, u pravilu, nakon nekoliko mjeseci izlazili na slobodu, a onda su i# slali u provinciju, obično u 'arajevo, katkad i u 'kopje, da oživljavaju glazbeni život i stvaraju kulturne institucije. %ako su bivši kulturtregeri ende#aškog muzičkog života, koji su zabavljali Poglavnika i krijepili vojnicu po povratku s fronte, ili pred nacističkim vr#om u 2erlinu izvodili petominutne dajdžest potpurije sveukupni# djela #rvatske glazbene povijesti, najednom postajali komunistički
prosvjetitelji, koji bi partizansku publiku po 'arajevu učili da se ne aplaudira izme/u stavaka u simfoniji. "ni su postavljali prve opere, osnivali 0uzičku akademiju, organizirali muzički život po radnim kolektivima, uz teku(u traku i usred livničke žege, ali i u klasične #armonijske obrasce i aranžmane salijevali partizanske borbene pjesme, pisali oratorije na tekstove najistaknutiji# pjesnika revolucije i stvarali soundtrack jednoga vremena. Izgleda da su komunisti imali predrasude prema ljudima koji sviraju i tamburaju, i onda su nekima od zagrebački# glazbenika te predrasude spasile glavu. 0uzičari su po njima bili svijet bez intelektualnog, ideološkog i moralnog sadržaja. abavljaju one koji imaju novca da i# plate. abavljaju svakoga tko je na vlasti. ' vremenom vlasti se mijenjaju, dolaze crveni i odlaze crni, ali muzičari ostaju. Pa je onda i =>E. bilo prirodno da ostanu. Ili da i# se pošalje u 'arajevo da privedu čaršiju 0ozartu i 2ac#u. Pjesnike, književne prevoditelje, filozofe, komunisti su više cijenili. Pa bi i#, ve( iz poštovanja, skratili za glavu, premda su u propagandi režima sudjelovali manje aktivno nego muzičari. Uglavnom, sve do rata =>>?, pa i kasnije, u ratu i malo nakon rata, jedna od rijetki# gradski# institucija u kojoj su rvati, iako najmalobrojniji narod u 'arajevu, činili apsolutnu ve(inu, bila je 0uzička akademija. %o više nisu bili oni glazbenici koje je partizanija potjerala iz agreba da u 2osni širi kulturu, nego nji#ovi sinovi i k(eri, ne(akinje, ne(aci, čitave porodične dinastije, ili lokalni, bosanski, rvati. ao posljedica toga što su poslije rata zagrebački grešnici ravnali sarajevskim muzičkim životom, ro/eno je uvjerenje, koje se potom usjeklo u mentalitet, da je rvate i katolike 2og blagoslovio klasičnom muzikalnoš(u. I onda, što su 7igani za (emane i za kafanu, to su rvati za fagot i violončelo. Auckasto jest, ali nigdje se više, nakon što bi se izašlo izvan kruga
od stotinjak kilometara koji sačinjava centralnu 2osnu, nije tako obra(ala pažnja na taj iznimni, karakteristično #rvatski, glazbeni dar. +ak je, sve do rata, živ bio i metajezik sarajevski# klasični# glazbenika. "sim probranog, često radikalno #rvatskog leksika, podrazumijevao je karakteristične naglaske, koji su se opirali onim lokalnim, sarajevskim, i koji su, više od najprobraniji# riječi, trebali potvrditi da se govornik izdvaja i razlikuje od drugoga svijeta. %i su naglasci bili dirljiva imitacija ili interpretacija zagrebačkog govora, i načina na koji su govorili nji#ovi stari, odavno ve( umirovljeni profesori. %aj metajezik imao je i svoju intonaciju. Pomalo unjkavu, kao da govornik ima devijaciju septuma i kao da (e se svakoga trenutka rasplakati, koja je & vjerovalo se & pridonosila govornikovom gospodskom držanju, a sarajevske klasične glazbenike i profesore akademije činila je pomalo nalik katoličkim sve(enicima i biskupima, koji su insistirali na tom govoru poluzačepljenim nosom i na čistome #rvatskom jeziku. Iz tog bi se glazbeničkog metajezika mogla romansirati povijest klasične glazbe u 'arajevu. Aijepa bi i tužna bila ta knjiga. ao neka o 4rmencima i 6rcima u Izmiru. U vrijeme kad i glazbenici, u 'arajevo su iz agreba stizali i drugi školovani #rvatski kadrovi, sa zadatkom da ožive i iz ratni# ruševina podignu različite segmente društva. 4li jedino su muzičari došli po kazni. Drugi su bili provjereni, režimu odani ljudi, često partizanski borci i komunisti, koji su pokretali industrijske pogone, sudjelovali u osnivanju Univerziteta, bivali imenovani za prve profesore na ilozofskome, 4r#itektonskom, 8eterinarskom, 0edicinskom i drugim fakultetima. 8e(ina nji# su po nacionalnosti bili rvati. 4li takvi rvati s kojima baba Btefanija i njezina sestra nisu imale ništa. +ak ni s onim glazbenicima koji su, kao i one, jednom bili vjerni Poglavniku.
4li to se doga/alo u agrebu. 8ijest o nji#ovoj krivnji do 'arajeva nije stizala. "stavili su je za sobom, u svojim pret#odnim životima. I nisu imali namjeru podsje(ati na nju sebe ili druge. "vo je bio novi život, na koji dvije $ergovi(ke nisu imale pravo, jer nisu imale novca da se presele u agreb, gdje se za nji#ovu krivnju ne bi znalo. 1ji#ova sestra 0ila i njezin muž 2ude dugo su im bili jedina veza s ve(inskim, moralno&politički ispravnim svijetom. 1e vjerujem da su im bile za#valne. I na kraju, ne mogu da preskočim jednu sliku koja s ovim esejom, možda, i nema veze. Pred kraj života, a umro je u osamdeset i kojoj, čika 2udu je sasvim uzela neka staračka demencija. Betao bi gradom, i odjednom više nije znao gdje se nalazi. %ipični 4lz#ajmer, reklo bi se. 4li mislim da nije to. "n se gubio samo me/u novim zgradama, po ulicama i kvartovima izgra/enim u posljednji# četrdeset godina. +im bi se našao pred ku(om koja je bila tu i prije =>=, odma# je znao gdje se nalazi. 8rlo je selektivno zaboravljao dijelove svoga života, ljude koji mu nisu bili simpatični, komšije s kojima je desetinama godina živio vrata do vrata. "sim ako su bili njegovi# godina! nji# ne samo da nije zaboravio, nego bi razgovarao s njima na stubištu, raspitivao se za zdravlje, kao da je sve normalno. $ednom je tako umro netko iz porodice, možda je to čak bila moja nona, i trebalo je po(i na sa#ranu. +ika 2ude se spremio i uredio, govorili su mu da ne ide sam, ali nije i# slušao, i krenuo je na groblje. 4li ne na 2are, na kojima su se ve( dvadesetak godina pokopavale 'arajlije svi# vjera i nacija, nego na 'vetoga $osipa, gdje se posljednji sa#ranio prije četrdesetak godina. Betao je tako, jadničak, po groblju, sve zaraslo u neku duboku travuljinu, nigdje sprovoda koji traži, ali puno ga je više potreslo nešto drugo! tolika poznata imena na spomenicima, sve njegovi drugovi iz 6lavne pošte i iz ilatelističkog društva, nji#ova rodbina, i neke lepe mlade žene koje su pevale u
katoličkom zboru. I svi su oni umrli a da on nije imao pojma.
2io sam tu kada se vratio s groblja. 1ikada nisam slušao nekoga toliko tužnog čovjeka. Ubrzo je umro. "d starosti, reklo bi se, ali ja mislim od tuge. XLII
Paulina 'lavka $ergovi( bila je najneobičnija od svi# očevi# tetki. +asna sestra, dugo godina nadstojnica malenog samostana u 7ankarevoj ulici, na 0ejtašu, koji se nalazio iza zida školskoga dvorišta "snovne škole )'ilvije 'tra#imir ranjčevi(*, u koju sam i ja išao. ada bismo na času fizičkoga igrali nogomet, pa kad bi lopta preletjela zid, bila bi vra(ena i prije nego što bismo stigli povikati, ili & ne daj 2ože & preskakati zid. Imao sam dojam da s one strane strane uvijek dežura jedna časna sestra, sestra, čija je zada(a samo to da loptu baca preko samostanskog zida. U to vrijeme, početkom sedamdeseti#, teta Paulina više nije bila tu. Preselila se u agreb, u neki zagrebački samostan. 1ekoliko puta godišnje dolazila je u posjete sestrama, i uvijek bi zvala moju majku, nonu i mene da se svi zajedno na/emo kod tete 0ile i čika 2ude. Imala je strogo držanje, koje nije umjela dobro sakriti ni kada bi sa nama razgovarala. 1ije bila baš jako šarmantna, ali bila je dobra i moralna osoba. 0ojoj je majci rekla da je njezina sestra, moja baba Btefanija, grešna prema nama. 0ajci je to puno značilo. I danas se toga sjeti, pa onda naglas mora re(i što joj je teta Paulina govorila. I teti 0ili je rekla da je baba Btefanija bila grešna prema njoj i čika 2udi. Pokušavala je moralno ravnati svojom porodicom, jako se trudila oko toga, ali nikada nije bila indiskretna. 9ecimo, zapamtio sam, i do danas to silno cijenim, premda je i teta Paulina ve( odavno mrtva, da u razgovorima sa mnom,
a puno smo razgovarali izme/u moje pete i petnaeste godine, nikada, ni n i u aluziji ili uzrečici, nije spominjala 2oga. I ničim mi nije stvarala nelagodu. "sim što me je osobno poštovala, znala je poštovati i način na koji sam odgojen. :%aj odgoj svodi se na onu anegdotu s nonom, kada ju pitam postoji li 2og a ona kaže kako za nekoga postoji, za nekoga ne postoji.; 1ije postavljala neumjesna metafizička pitanja, niti se bavila misionarstvom tamo gdje bi misionarenje bilo nepristojno. 1a taj je način, više nego itko drugi, utjecala na moja gra/anska očekivanja od 7rkve i od sve(enika. Da nije bilo nje, možda ne bi# ni primje(ivao, ili bi# tolerirao, onu spec specif ifič ičnu nu po popo povs vsku ku indi indisk skre reci ciju ju ko koja ja se ispo ispolj ljii u javn javnom omee i medi medijs jsko kom m prostoru kada ljudi u mantijama i #abitima vlastite metafizičke i du#ovne kompetencije nadre/uju tu/im. 'vaki čovjek, koliko god bio mentalno ili duševno oskudan, odnosom prema sebi i svome postojanju, a samim time i prema 2ogu, jednak je svakome drugom čovjeku, pa makar taj drugi bio 0artin eidegger ili rimski papa. 'vaki rasizam i svaki fašizam kre(u od negacije te činjenice. %eta Paulina me je tome indirektno naučila. "na je važan akter moga katoličkog, ateističkog i osobnog identiteta. XLIII
'redinom sedamdeseti# očeva tetka lata dolazila je posjetiti domovinu. 1isam još imao navršeni# deset, po svemu sam bio primjeran %itov pionir, osim, možda, po tome što sam ve( previše znao, ali moji toga nisu bili svjesni, pa su me morali uputiti na zanimljiv niz okolnosti koje su tetu latu odvele sve do 2uenos 4iresa, a da pritom ničim ne zatruju moju dječju dušu. 1aravno, otac u tome nije sudjelovao. ratak tečaj porodične povijesti, s posebnim naglaskom na niz ideološki#
i politički# aspekata, majka je preuzela na sebe. 0ora 0orala la mi je ob obja jasn snit itii zašt zaštoo su dv dvij ijee oč očev evee tetk tetkee => =>E E.. bjež bježal alee u 4rgentinu. Pritom, trebala i# je ideološki markirati, ali ne na takav način da se uplašim i zgrozim. nači, moralo mi se re(i, ali nekako lijepo, da su tetke petljale s ustašama. 4li ustaše se nisu smjele spomenuti, jer bi me ta riječ sigurno uplašila. 4 ako se ne spomenu, kako (u onda znati da je riječ o ustašama%ako/er, neprimjereno bi bilo upotrijebiti neku aluziju, iz koje bi mi onda bilo jasno da se radi o ustašama, jer bi me tek to uplašilo. 1i iz taktički# razloga nije joj bilo dopušteno relativizirati povijesnu ulogu ustaša. 1e samo da bi takvo što moglo ostaviti trajne posljedice na mene, nego ne go joj joj je bilo bilo jasn jasnoo da sam sam toli toliko ko pa pame meta tann da osje osjeti tim m taka takavv po poku kuša šajj manipulacije. I još bi# mogao pomisliti da je sišla s uma i počela #valiti ustaše. 8olio bi# da se sje(am kako je razgovor tekao i šta mi je govorila, ali sam zaboravio sve, osim da mi je jednoga popodneva, dok se vra(ala s posla, uz Dalmatinsku i uz 'epetarevac, sva zadi#ana jer se radi o velikom usponu, objašnjavala zašto su teta lata i njezina sestra emigrirale u 4rgentinu. 'lušao sam je, iako sam sve to ve( odnekud znao. animalo me je kako (e se majka izvu(i iz svoje priče. 4 onda me je 2og kaznio, pa sam sve zaboravio. %eta lata bila je starica na kojoj se nije primje(ivalo da je bila u ustašama. %o je ono što me iznena/ivalo. 0islio sam da bi suradnici okupatora i doma(i izdajnici morali izgledati nekako posebno. 9ecimo, baba Btefanija je, na neki način, izgledala posebno. +ini mi se da ve(ina ljudi takvo što misli i danas. 1a licu zločinca mora biti nešto što ga čini čini zločincem! neki trag, stigma, zao izraz lica. lica.
Umjesto toga, teta lata izgledala je kao svaka starija sarajevska gospo/a, a tako je bila i obučena. +ak je i govorila onim karakterističnim sarajevskim govorom, uz tek poneku ar#aičnu riječ, koja se više nije koristila. 4ko je ona nekada bila u ustašama, tada je i bilo koja druga starija žena mogla nekada biti u ustašama. 2ilo je šokantno, zbog nečega i prilično neugodno, to otkri(e. "ni se, naime, ne razlikuju od nas, kao što su se razlikovali u filmovima i televizijskim serijama. 1akon što su godine prošle, svi smo isti, iste su naše bake i djedovi, isti su nam očevi, a možda su bili isti i dok je trajao rat. Pomisao da je razlika, možda, samo u uniformama i u djelima i nedjelima, djelovala je subverzivno. 1itko me na nju nije pripremio. Ili se svima, osim meni, podrazumijevalo da ne postoji fizička razlika izme/u dobri# i zli#, izme/u partizana i ustaša. U ti# desetak dana koliko sam se uz tetu latu vozio na zadnjem sjedištu očevog renaulta, bio s njom na %rebevi(u, kod tete 0ile i na nekoj večeri u madžarskome restoranu, ona nije rekla ništa što bi me podsjetilo na ustaše ili što bi zvučalo ustaški. 4, naravno, vrebao sam svaku njezinu riječ. 0ožda se s godinama popravilaIz dječje perspektive, sve je još uvijek bilo jako živo, Drugi svjetski rat, partizani, ustaše i četnici. 0oj um nije funkcionirao na takav način da bi# mogao pomisliti kako su u me/uvremenu nji#ove karakteristike izblijedjele. Htičke kategorije & a ratne pripadnosti bile su, u mojoj glavi, jedino tako kategorizirane & nikako se nisu mogle promijeniti ili nestati s protokom vremena. 1isam imao svijest o protoku društveno&političkoga vremena, za mene se vrijeme mjerilo samo godinama naši# života, nisam mogao zamisliti mogu(nost da je neki fašist u me/uvremenu postao dobar čovjek. ada bismo prošli pored neke katoličke crkve, teta lata bi se prekrstila. 1ikada nisam vidio da to netko radi. %a je ceremonijalna gesta bila usporena i teatralna, da svi vide.
Poslije su mi obje tetke iz 2uenos 4iresa slale pisma. "dgovarao sam na nji#, jer su majka i nona insistirale na tome. 6ovorile su da je to pristojno i da su nji# dvije same u 4rgentini, pa im u pismima trebam praviti društvo. 'je(am se da su mi napisale kako (e se na ljeto :=>K@.; u 4rgentini održati svjetsko prvenstvo u nogometu, a da (u ja sigurno gledati utakmice. %o se doga/a jednom u sto godina. )ada sljede(i put prvenstvo svijeta bude u 4rgentini, svi (emo ve( biti mrtvi.* Upamtio sam tu čudnu, jezovitu rečenicu. XLIV
Iza šest sestara $ergovi(ki, ostalo je samo jedno dijete, moj otac. 1eke nisu mogle imati djece, druge su i od udaje i od djece odvratile životne okolnosti, a jedna se predala 2ogu. %ako se ta velika porodica, nalik na zečinjak, koja je, za#valjuju(i ocu kockaru živjela u minijaturnoj garsonijeri, pretvorila u niz samo(a i grobova. 1e znam kada su, ni kako, umrle očeve tetke u 2uenos 4iresu. 1isu se udavale i cijeloga su života ostale zajedno, u malome stanu u centru grada. $edna je radila u tvornici čarapa, druga je bila sekretarica. 1išta u životu nisu imale, i ni od čega drugog nji#ov se život nije sastojao, osim baš od onoga što je nakon =>>5. mjera #rvatskoga nacionalnog identiteta! ljubav prema Domovini i ljubav prema 2ogu. oje li samo nesre(e, koje pustošiJ 1a kraju, nekim cinizmom povijesti, ja živim u zemlji u kojoj su se ostvarili skoro svi nji#ovi snovi, i vrlo se često tako i osje(am.
XLV
9ijetki trenuci kada smo bili jedna, opet sastavljena obitelj, nastupali su kada bi se netko s majčine strane jako razbolio. apravo, kada bi umirao. ako je me/u njezinom rodbinom bilo tetaka, stričeva i ujaka, skoro svi preko sedamdeset, umiralo se tokom moga djetinjstva, u prosjeku, svake dvije godine, a nekad i češ(e. " kojoj god bolesti da je riječ, nazivalo bi se oca. "n je preuzimao brigu o bolesniku, smještao ga na najbolju kliniku, kod najboljeg specijalista, tješio ga, obilazio, uz njega provodio no(i i, najčeš(e, ispra(ao iz života. %i# je dana često boravio u našem stanu, noni je mjerio tlak, s mamom razgovarao o bolestima onoga koji odlazi, razmjenjivali su latinske riječi kao što drugi parovi razmjenjuju ljubavne izjave, i samo tada u njezinom držanju prema njemu nije bilo optužbi. 1jega tada nije mučila savjest i bio je sretan. ao i uvijek kad nije morao biti ništa drugo osim liječnika. atim bi, nekoliko dana kasnije, bolesnik umro. %o se uvijek doga/alo usred no(i, on je dolazio kod nas u bijelome liječničkom ogrtaču preko kojega bi ogrnuo kišni mantil. 'vi bismo bili budni i obučeni. +ekali smo da se nešto dogodi. 0ajka bi sastavljala novinsku smrtovnicu, nona preturala po ormaru i sparivala crninu u skladu s godišnjim dobom. atim bi dolazila sa#rana. "n je stajao u prvome redu, kao da nisu rastavljeni i kao da smo jedna cijela obitelj. I to bi bio kraj. Do sljede(eg umiranja, za dvije godine. 0islim da sam se za prvi# smrti nadao da (e se i nakon sprovoda
nastaviti ta iznenadna bliskost. Ili toga ima samo u sje(anju. 1a kraju, pomrli su svi starci. XLVI
amilijarne veze, i op(eniti pojam porodice, za mene je oduvijek bio povezan sa starcima. 0oja familija, moja porodica, nalik je staračkome domu. 8rlo je brojna i raznovrsna, pogotovo s majčine strane, a čine ju generacije oni# koji su ro/eni izme/u =@@5. i =>?@. 1eke sam upoznao, druge nisam, jer su umrli koju godinu prije moga ro/enja, ali u sje(anju, i u mojoj uobrazilji, živi su i prisutni. Povijesna razdoblja u kojima su živjeli, carevine, kraljevine i državni poglavari, mode u oblačenju, kultne kafane i #oteli, odlasci u 2eč i 2udimpeštu, nedjeljni ručkovi, način na koji su komunicirali, nji#ov društveni ugled i položaj, pozorišne predstave, premijere, balovi i nedjeljne zabave, ratovi u kojima su učestvovali, godine gladi i blagostanja, epidemije gripe i tuberkuloze, sve te činjenice nji#ovi# života i svi biografski podaci dio su, i to onaj najživlji i najprisutniji, moga vlastitog sje(anja i identiteta. U biti, intenzivnije mi pripadaju nego činjenice vlastitoga života, one koje sam, navodno, doživio. %o je jedan od razloga, premda nije najvažniji, moji# nesporazuma sa zajednicom u kojoj živim. 1jima su, recimo, 4nte Paveli(, 0ilan 'tojadinovi(, 'tjepan 9adi( ili ranjo $osip #istorijske ličnosti, čija se neprisutnost malo razlikuje od neprisutnosti 4dama, Hve, ara/or/a i 0atije 6ubca, a meni su sve to ljudi iz moga života. 8iše me se tiču ideali, opsesije i strepnje nji#ovoga vremena, nego sve što se doga/a danas. Pred ovim što je danas ja sam odsutan du#om. 0ožda je i moje ustrajavanje na kolektivnoj odgovornosti naroda manje uzrokovano činjenicom da su mi baba i njezine sestre bile me/u ustašama ili da
mi je ujak bio u Oe#rmac#tu, a više time što sam u tom vremenu bio prisutniji nego u ovome u kojem stvarno živim, jer sam tada imao tako veliku, razgranatu i kompliciranu familiju. asnije, u svome stvarnom životu, pogotovo kada sam odrastao, više nisam imao skoro nikoga. 0ogao sam imati, ali nisam #tio. 2ili su premladi. Uvijek se osje(am krivim kada čujem onu frazu, tako čestu u posljednji# dvadesetak godina, da se moramo okrenuti budu(nosti. 0ene budu(nost nikada nije zanimala. $oš od vremena kada sam išao u osnovnu školu, budu(nost se sastojala u tome da je sutra ponedjeljak, a prvi sat matematika. 2udu(nost pripada samouvjerenim i lakomislenim. Pripada onima koji znaju što bi sa sobom, onima kojima je zakržljala mašta. $er mašta je uvijek okrenuta prošlosti, velike priče zamišljaju se u vremenu koje čovjek poznaje i u kojem se osje(a sigurno jer je to vrijeme prošlo. ato )cience fiction i jest samo subliterarni žanr, koji se iznimno rijetko uzdiže u veliku književnost, ali čak i kada se to dogodi & kao, recimo, u 0utostoperskome vodiču kroz galaksiju Douglasa 4damsa & riječ je o priči u
kojoj je budu(nost samo krinka za neku klasičnu, u prošlost uronjenu priču, za komediju, sagu i grotesku, za šašavu interpretaciju starozavjetne pripovijesti o 'udnjemu danu. 4 #istorijski roman, čak i kada je loš, ili kada je pisan bez ambicija da bude velika literatura, u sebi ima nečega što je prisno i privatno, nečega što je u mašti, ili izvan nje, doživljeno i fiksirano u čovjekovom identitetu. 2udu(nost, a s njome i )cience fiction, pripada matematičarima, fizičarima, prirodnim znanstvenicima op(enito. Pripada onima koji našu galaksiju poznaju kao svoj džep, i koji s#emu zvjezdanog neba umiju rekonstruirati jednako precizno kao i s#emu vrsta i oblika leukemije. 4li nikada ne(e primijetiti da te s#eme sliče.
0ome ocu, bez obzira na to što je u nedjelju umro, pripada moja budu(nost, dok meni pripada njegova prošlost. $a živim u onome od čega je on zazirao i čega se plašio, dok on živi u onome o čemu ja ne želim znati ništa. raza da bismo se trebali okrenuti budu(nosti opasno je glupa, osim što je progresivna, te su je, u ključnim trenucima, izgovarali svi koji su nastojali pobijediti 0iloševi(a ili %u/mana, ili obojicu. 'amo se u prošlosti da razriješiti nešto što se u prošlosti i dogodilo. U budu(nosti toga nema. U budu(nosti se razrješava ono što je budu(e ili, vjerojatnije, ono što se ne(e ni dogoditi. 8alja postupiti kao Indiana $ones u 'pielbergovim pripovijestima, treba se vra(ati u prošlost cijeloga života, e ne bi li se promijenilo nešto što se ve( dogodilo. 1aravno, matematičari, fizičari i astronomi su u pravu, ništa se ne može promijeniti, ni u privatnoj ni u društvenoj povijesti, ali ne može se drukčije nego cijeloga života, dok god su živa sje(anja naraštaja, a u naše doba, kada prošlost na životu održava filmska vrpca i televizijska dokumentacija, možda i zauvijek, treba pokušavati mijenjati doga/aje iz prošlosti. %o je jedini način da oni ne budu krivotvoreni, i da iz krivotvorina ne nastanu nove, još nakaznije metastaze prošlosti. Izmišljanje junačke prošlosti, u kojoj su naši bili #eroji ili žrtve, dok su na drugoj strani bili sve sami zločinci, prošlosti u kojoj su naše majke i očevi bili poput majki i očeva u prvoškolskim doma(im zada(ama iz materinjeg jezika, neizbježna je reakcija svakoga čovjeka i društva, odlučni# u nakani da se okrenu prema budu(nosti, a prošlost da prepuste #istoričarima. U takvom budu(nosnom društvu #istoriografske se knjige čitaju poput vremenske prognoze. "no što u njima piše uputa je za budu(nost, #o(emo li iz ku(e iza(i s kišobranom ili s mitraljezom.
1a poprišta takve povijesti nakon #istoričara sti(i (e ar#eolozi i forenzičari, da svaki na svoj način i iz perspektive vlastite znanosti potvrdi istinitost nalaza krivotvorene i izmišljene povijesti. 1i jednima ni drugima to ne(e biti problem, jer se laž neke #istoriografije ne sastoji u tome što izmišlja srednjovjekovne kraljeve i kraljevske gradove, niti što mijenja lične karte leševima po masovnim grobnicama. %o rade samo diletanti i amateri&#istoričari po radnim organizacijama. Prava laž, laž ozbiljni#, u tome je što se previ/a tu/e kraljeve i zaobilazi one masovne grobnice koje su leševima prepuni# naši #eroji. Aaž je u tome što su jedna nacija, jedna država i jedan kulturni prostor vazda u centru pažnje, tako da tisu(ama kilometara unaokolo nema naroda, države ili kulture koji su u isto povijesno vrijeme živjeli i postojali. 1a geografskim mapama te sasvim nedavne prošlosti postoje samo 8elika 'rbija, 8elika rvatska, 8elika 0adžarska, i svaka od nji# toliko je velika da ni za šta drugo i ni za koga drugog, osim za ponekog 2arbarina i ratnoga zločinca, nema mjesta, nitko drugi tu više ne stane. I svaka od ti# 8eliki# Domovina podrazumijeva društvo okrenuto prema budu(nosti. " prošlosti se, naime, sve zna. U prošlosti su 8elikonarodi mogli biti samo #eroji ili mučenici. "ni su, u vrijeme svoje najve(e slave i arkadijske idile, što je trajala tisu(ama godina nji#ovoga narodnog zrenja, živjeli potpuno sami, zašti(eni svojom samo(om. 0inuo bi samo, za #ladniji# no(i, sluga s nokširom, ili sobarica s papučama i termoforom za gospodu pretke. +ežnja za 8elikom 'rbijom, ili za bilo kojom drugom 8elikom, istovremeno je čežnja za idiličnom samo(om, kada opet više nikoga, tisu(ama kilometara unaokolo, ne(e biti. ato je i $asenovac, zato 'rebrenica ili 8ukovar, a ne zato što su neki zli ljudi željeli kopirati itlera, ili se osve(ivati onima koji su kopirali itlera. 1aša su stratišta vrlo originalna, kao i naši razlozi za klanje. 0asovne su grobnice
čežnja za samo(om. ato ima smisla živjeti u prošlosti i ne nadati se budu(nosti. XLVII
"tac je umro i s time smo gotovi. 1a sprovod nisam išao. 9ekao sam majci kako nema smisla da sre(em očevu ženu, ako ju ve( nikada u životu nisam sreo. Pravi razlog je taj što nisam želio da me itko u 'arajevu vidi pri tom posljednjem, simboličnom, susretu s ocem. 0ene u 'arajevu više nema, i važno mi je da tako i bude. Prema sprovodima ne osje(am ništa. Aoše se osje(am pri onim ceremonijalima kada ljudi jedni drugima zaviruju u lica, i pritom misle da nešto vide. 1išta tako ne ugrožava čovjekovu intimu i dostojanstvo kao ta simbolična situacija u kojoj ga netko gleda u trenucima kada pokušava pri#vatiti da nekoga njemu bliskog više nema. %akav je pogled vazda bezdušan. 1e pri#va(am ni takvu simboliku ni tu vrstu ceremonijala. 1e želim da me itko gleda i pretpostavlja da nešto vidi. "tac mi je olakšao stvar jer je bio takav kakav je bio, pa sam mogao na(i socijalno pri#vatljivo objašnjenje zašto mu ne idem na sprovod. XLVIII
0ajka me je pitala treba li ona i(i. tjela je da to netko odluči umjesto nje. 9ekao sam joj neka svakako ide. 1je se sprovodi tiču, ona i# razumije. a mene su groblja poput dokumentacijski# ar#iva i stari# telefonski# imenika. 8olim groblja i grobove, ali ne u vrijeme ukopa.
XLIX
1ikome nisam rekao da mi je umro otac. nala je samo 4. Drugi bi saznavali slučajno, s posljednji# stranica sarajevski# dnevni# novina. U nedjelju smo, nakon što sam na zaslonu mobilnog telefona pročitao vijest, otišli na tržnicu, kupili meso i povr(e za ručak, a onda, kao i svakoga dana, sve #rvatske dnevne novine. 'jeli smo u gostionicu u koju dolazimo svake nedjelje. "tvorio sam novine u kojima radim. Aistao i# sve do velike duplerice, na kojoj je, preko četiri stranice, bio feljton o 4nti Paveli(u. Preko prve stranice bila je fotografija Poglavnika, kako na koljenima drži unučicu. Dirnut je i zagledan u tu svoju budu(nost. ao i svaki djed, vječan i velik za svoje unuče. 4li mi baš ne bismo da budemo Paveli(eva unučad. 2arem ja to ne bi#. Ispod je stajao teški olovni naslov! )+etnici pokušavaju ubiti Poglavnika*. 1ikada ne(u zaboraviti ni izbrisati iz memorije moji# kompjutora uvredu koja mi je '0' porukom stigla kada sam pokušao upozoriti onoga tko je najodgovorniji, i s kojim sam osje(ao i neku bliskost, da tu, s tom slikom i naslovom, nešto nije u redu. 1e, nije me ta poruka dojmila ili potresla u mojoj strateški odabranoj zagrebačkoj i op(enitoj samo(i, nego su te riječi bile ne#otičan, ali u svojoj preciznosti ubitačan #ommage mome ocu. %o vječno suočavanje s identitetima.
