Kaktus Ona je živjela u stalnom strahu da će nešto važno i lijepo u životu propustiti. Često je putovala, a još češće patila jer ne putuje. Smatrala je da su pravi provod i sreća uvijek negdje drugdje, stalno je bila puna planova kako da ih uhvati za rep, kako da u stalnom gibanju pronađe onaj kristalni trenutak kada se, barem tako kažu snovi, život pretvara u bajku. on!em prosin!a te "##$. odlučila je da %ovu godinu s gomilom nepoznatih ljudi dočekamo na &varu. 'una oduševljenja, odluku je iznijela kao prijedlog, ja sam imao nekih primjedbi, no one su je tako žalostile da sam odluku na kon!u prihvatio kao zajedničku. 'retposljednjeg dana te godine okupili smo se na (arijindvoru. )ilo je rano, rano jutro, još nisu počeli kružiti tramvaji. *poznao sam se sa gomilom blaziranih tipova i djevojaka u svečanim haljinama koje me bez greške podsjećaju na pijanstvo. %as dvanaest plus gomila stvari plus vesela ženka boksera rasporedili smo se u tri auta. +va gola su išla naprijed, a iza njih poluraspadnuta diana. * njoj smo trebali putovati nas dvoje, proćelavi student elektrotehnike, njegova debela ružna djevojka i pas. -uto je bio izlijepljen natronskom trakom kojom se omataju paketi, puhalo je sa svih strana, a noge su gotovo propadale kroz pod. ukli smo se nepodnošljivo sporo !estom prema jugu, debela djevojka je pričala o pariškim paremima, a pas je neprestano puštao glasne smrdljive vjetrove. oketno bih se svaki put nasmiješio, stavio neku opću primjedbu i vraški se trudio da moja djevojka misli kako se baš dobro osjećam. *z /van0planinu diana je milila dvadesetak kilometara na sat, da bi u onji!u dvaput kašlju!nula i konačno stala. )okseri!a je opet glasno odvalila po našim nosni!ama i veselo zalajala. * svakoj kombina!iji mi smo ispadali višak. / kada je već odlučeno tko će nastaviti vlakom a tko autima, uhvatio sam je za rame i šapnuo1 0 - da se mi ipak vratimo2 %ije me ljutito pogledala kao što sam očekivao, slegnula je ramenima i uzdahnula. 0 3ko će im reći2 0 4e!i ti, ti si muško. 0 )olje ti, ipak ih poznaješ. Osim toga, ako ja kažem, ispast će da se zbog nečega ljutimo. %aravno, ona je pro!vrkutala da se mi vraćamo u Sarajevo. / ugodne i neugodne odluke uvijek sam znao lijepim riječima preba!iti na nekog drugog. +o vlaka nam je ostalo dva i pol sata. Sjeli smo u hladnu h ladnu i praznu hotelsku salu. 'ogledmo ispitivali jedno drugo, vodili igru sitnih nježnih dodira. 0 )aš šteta5 6 slagao sam. Ona je okrivljivala sebe da mi je upropastila %ovu godinu. (ilovanjem i malim muškim lukavstvima uvjeravao sam je da nije tako. 0 7ao mi je i zbog poklona. *vijek sam volio da mi nešto poklanjaju p oklanjaju pa sam insistirao da se taj čin obavi tu u onji!u. Ona se opirala jer joj se prigoda nije činila baš svečanom. 8oš uvijek se nadala onom kristalnom trenutku. %o već sam rekao da sam majstor u nagovaranju. 'ažljivo je otvorila rana! i još pažljivije izvukla kutiju od jubilarnog vinjaka. 0 Otvori5 utija je bila lagana, tako da je postalo jasno da u njoj nije bo!a. - i bilo bi glupo. *nutra
je bilo nešto, lijepo umotano u bijeli papir. 'rstima me je upozoravala da otvaram što pažljivije. * minijaturnoj lončani!i bio je isto tako minijaturni kaktus. %e veći od pal!a tek rođenog djeteta. %ikada joj nisam rekao da mrzim biljke u sobama. One traže pažnju i urednost, traže da misliš na njih, a ja nisam znao kako treba misliti ni o ljudima koje volim. ada je baka umrla, sve biljke u mojoj sobi osušile su se. )ilo mi je tužno mada ih nisam podnosio. %asmiješio sam se, poljubio je i izgovorio par riječi oduševljenja. ad je povjerovala da su iskrene, izvukao sam 9hannel : ;kupovao sam ga naravno, misleći na (arseje o otograiji Susan Sontag. %ikada joj nisam poklanjao samo knjigu jer je, vjerovatno ispravno, smatrala kako knjige poklanjam misleći na sebe, a ne na nju. aktus sam smjestio na poluosunčano mjesto svoje sobe, do gipsane statuete svetog laha i oblutka s rupom na sredini koji donosi sreću. 'oslije nekoliko mjese!i počeo je rat u &rvatskoj, ?pegeljov ilm, 'litvi!e, )orovo Selo@. *redno sam ga zalijevao svakih pet dana i pazio da ga ne pomičem. %ekada davno baka mi je rekla kako se kaktusi ne smiju premještati. Oni mogu biti samo na jednom mjestu. %ije naročito važno kakvo je to mjesto i je li najljepše, važno je da je njihovo. odio sam računa o tom kaktusu i samom sam se sebi čudio kako to da ne griješim prema njemu. / umjesto da ugine, kako već ugibaju svi ti simpatični poklončići koje trgov!i namjenski iznesu pred praznike, on je počeo rasti. ?irio je bodlje, nježne kao u sasvim malog ježa, debljao se i blago povijao za sun!em. iše nije bio kao dječiji pala!. ad bi došla u sobu, ona je bila sretna što se kaktus nije utopio u mome nemaru. 0 'očinje sličiti tebi. 0 aktus2 0 Aapravo ne tebi, nego jednom dijelu tvoga tijela. 8a takvo što, priznajem to, nisam primjetio, ali nakon što mi je rekla počeo sam ga gledati takvim. aktus je postao mala vesela pojedinost u našem životu, ona pojedinost kroz koju sve ljubavi izlaze iz zadanog okvira i postaju vrijedne za uspomenjivanje. Onih dana kada je uništen ukovar osjetio sam nešto kao ledeni dah za vratom. 7ivot je postao jako ozbiljna stvar, različita od svega što sam o njemu znao. Svaka greška mogla je biti sudbinska, osjećao sam to, mada mi još uvijek nije bilo jasno ni kako ni zašto. 'osljednjih dana ožujka "##B. ona je otišla iz grada. Činilo se da odlazi onako kako se odlazilo na ekskurziju. )ez rastanka. 'rvih dana travnja preselio sam se u podrum. * krošnju jabuke pala je minoba!ačka granata. 'rozori su popu!ali, a geler ne veći od zrna riže razbio je staro austrijsko ogledalo na psihi pokraj ormara. Staklo je !iknulo s pravilnošću meridijana na zemljopisnoj karti. 3eleoni su još uvijek radili i pokušao sam joj to ispričati. %ije razumjela. jerovatno je mislila da sam ja malo !iknuo u glavi. Svakih pet dana išao sam na kat i zalijevao kaktus. Sada je bio izvijen prema četničkim položajima. 'lašljivo sam pogledavao prema sun!u i svakoga trenutka očekivao metak. +olje je bilo toplo, vlažno i prisno. onjao je truli krumpir, ugljena prašina grizla je oči. jerovatno ni u uterusu nije ljepše. Ona je povjerovala da smrt postoji samo u Sarajevu. 'ostala je patetična i sasvim daleka. 'itala me je hoću li da idemo u %ovi Aeland. Odgovorio sam joj da sam u podrumu, da je ta zemlja jako daleko i da ne mislim kako bih u njoj bio osobito sretan. Aa kaktus nikada nije pitala. 8a ga nisam htio spominjati. Cjudi se mijenjaju kada su sami u mraku. 3o se događa neosjetno. Anam za priču o
čovjeku koji je sasvim uredno legao u krevet i ujutro se probudio potpuno sijed. %ikome nije znao reći što je to sanjao. 3ih dana živio sam u očajničkom strahu od zime. 8ednog jutra, onog petog dana, sva voda u stanu bila je zaleđena. 3ek tada mi je palo na pamet da kaktus ne podnosi zimu. *zeo sam ga i odnio dolje, u podrum, nasuprot peći u kojoj smo ložili ugljenu prašinu. %i preblizu ni predaleko. *pravo onako kako sam mislio da odgovara kaktusima i ljudima. Sutradan on je ležao preko ruba lončani!e. ako ležao2 'a lijepo, vrhom nadolje, kao da je sun!e negdje ispod. Aalio sam ga poslednji put, mada mi je bilo jasno da je to kraj. 4at me je naučio vještačkom smirivanju osjećaja i živa!a. ada počnete pričati o nekim stvarima koje bi me mogle naročito potresti, negdje unutra mi se upali !rvena lampi!a, kao ona što otklanja šumove s magnetoonske vrp!e, i ja više ne osjećam ništa. %o kad pomislim na taj kaktus, ništa ne pomaže. On je kao neki sitni derivat tuge, naizgled bezopasan, kao gorki badem !ijenkalija. %eke je ljude nekada davno rastuživalo što konji umiru stojećki, a mene rastužuje što kaktusi klonu poput dječaka u onoj Doetheovoj pjesmi. 3a stvar i nije tako važna, osim kao upozorenje da se u životu treba čuvati detalja. / ničeg drugog. (iljenko 8ergović
