Interpretativni školski esej
Honore de Balzac:Otac Goriot
Otac Goriot djelo je značajnog francuskog realista Honorea de Balzaca.Realizam u dolazi samo 40 godina voedoj,francuskoj književnosti javlja se 1830. godine,a kraj mu dolazi poslije.Kako mu samo ime kaže, realizam realizam je obio obio ime zbog nasto janja a se stvarnost stvarnost opiše što istinitije.Likovi su obični ljui iz svakonevnog života, iz svih ruštvenih slojeva, a opis interijera u kojima borave, aje nam uvi u njihovo psihološko stanje.Upravo tako je Honore de Balzac, bez uljepšavanja stvarnosti, u svom velikom ciklusu romana, Ljudska komedija, prikazao život francuskog ruštva 19. stoljeda, a jeno o njih je upravo Otac Goriot.
Otac Goriot u tom jelu okarakteriziran je kao bivši tvorničar tjestenine koji je svojim raom i znojem, zarađivao novac kako bi svojim kderkama omogudio sve što je njihovo srce poželjelo.Njegove kderke Delphine Delphine i Anastasie, bile su mu sve na svijetu, a njegova ljubav prema njima bezuvjetna i bezgranična.Tretirao bezgranična.Tretirao ih je kao najvede bo gatstvo svijeta, te su iz male, nevine jece, vije sestre postale razmažene i sebične žene.Njihova jeina ljubav na ovom svijetu bio je novac, a Goriotu je njihova sreda bila jeini zaatak koji se obvezao ispuniti.Šteio je na sebi i avao njima, kako bi se u amoralnom ruštvu onog oba mogle iskazati u punom sjaju, te kako bi mogle ržati korak s bogatim francuskim ruštvom.Njihova zaslijepljenost novcem, bila je jednaka zaslijepljenosti srca njihova oca.Otac Goriot za svaki
njihov nepromišljeni, pogrešan postupak, uspijevao je pronalaziti opravanje, tješedi samog sebe kako de ipak one ka tad, pa makar to bilo na njegovoj samrti, pokazati svoju pravu stranu – ljubav prema vlasititom ocu,koja je bila tako uspješno skriva na dugi niz godina.Tragičnost lika oca Goriota krije se upravo u njegovom lažnu naanju u bolje sutra, u kojem de ga njegove kderi voljeti i poštovati, kao što je bilo za vrijeme njihova djetinjstva, ok je njihova uša još bila ječji čista i nevina: „Ka su bile u Ulici Jussienne, nisu ni o čemu mislile, nisu ništa znale, i mnogo su me voljele. Moj Bože! Zašto nisu ostale zauvijek male?“ Ipak, na kraju ovog romana, u dijelu Očeva smrt, otac Goriot na bolesničkoj postelji nije
očekao olazak svojih kderki.Njihova ljubav prema materiji i želja za uspjehom te poštovanjem u ruštvu, nadvladala je ljubav prema roditelju, koji ni u posljednjim trenutcima, ne uviđa svoju zabluu, što nam aje aje o znanja njegov monolog.Tim subjektivnim monologom, Goriotova ljubav prema kderkama posebno olazi o izražaja: „One nisu imale pojma o mojoj bolesti, zar ne? Inače, ne bi b i plesale, male janice!“ Upravo zbog takve, usuila bih se nazvati, luđačke ljubavi Goriota prema kderkama, Goriotu se često pripisuju naimci Krista očinstva te Vječnog oca. Njegova ljubav prema svojoj djeci,
bezuvjetna je i bezgranična. Svojim kderkama nesebično je pružao ljubav, novac, cijeloga sebe i nije se obazirao,bolje rečeno nije uviđao njihove pogreške p ogreške i mane.Baš kao što je činio i sam Krist, ljubio je svoju djecu bezuvjetno, a grijehe im je opraštao. Zbog svih tih osobina, Goriot zasigurno zaslužuje nositi naziv Vječni otac, jer bez obzira na sve, ljubav prema svojim kderkama mu ništa i nitko nije mogao ouzeti, pa čak ni bolesnička postelja iz koje je bio spreman ustati i podi raiti, samo a bi njegove kderi bile sretne: „Otidi du u Oesu, praviti rezance. Lisac sam ja, zarait du milijune!“
Honore de Balzac, ovim romanom zacijelo je obradio jednu vrlo osjetljivu temu, kojom je htio dokazati kako u svemu valja biti umjeren, pa i u ljubavi. Ljubav oca i majke,
ouvijek je bila ona najteže raskiiva ljubav, koja prelazi preko mnogih prepreka, ali nika ne slabi.Upravo je ta ljubav ona koju prvu osjetimo, o prvog ana našeg života ona je tu i ok odrastaju, djeca steknu naviku biti voljeni, a kaa je steknu, običavaju idi o krajnosti u iskušavanju te ljubavi.Takva je bila i priča oca Goriota, koji je svu svoju ljubav arovao svojim kderkama, njegovo srce bilo je toliko zaluđeno njima, a nije uviđao greške koje rai prilikom njihova odgoja.Svojoj djeci, otac Goriot je pružao sve, sve, a zauzvrat nije obivao ništa.Ali, ako sve uzmemo u obzir,za takvo ponašanje zacijelo ne možemo kriviti njegove kderi , one nisu znale za bolje.Otac Goriot tako je primjer anas sve češdeg oblika roitel ja.On ja.On je sam skrojio skrojio svoju subinu, ogojivši, onosno ne ogojivši svoje kderke, na način a su sve u životu dobivale servirano na pladnju, dok za znoj i muku nisu znale, a prema tome, nisu je ni mogle znati cijeniti.
