Kognitivna psihologija

Ko gn i tiv na p s ih o I o gij a

SADRZAJ

1.

POGLAVUE

UVOD U KOGNITIVNU PSIHOLOGIJU

1

Prouiavanje kognitivne psihologiie Defi nicija kognitivne psihologiie Filozofski prethodnici psihologije: racionalizam nasuprot empirizmu Psiholo5ki prethodnici kognitivne psihologiie

2 2

Rana dijalahlka u psihologlti kogniciie Praktidne primjene kognitivne psihologije

..

tstraiiva6ke metode u kognitiVnoj pslhologiii Ciljevi istrallvania SboctllEne IstniivaEke metode U laboratoriju Ludyja T. Benjamina, ml.

Osnovna anatomska podjela mozga: prcdnJi, srcdnjl

strainji mozak

RazmiSljanje o miSljenju: 6injdnl6na; analitidka,

lseativna i praktiEna Bitania KljuEni pojmovi Dodatna literatura Cogl,ab: Moidana asimetrija

t2

B

Klju6na pitania i podru6ia u kognitivnoi psihologiji

21

Klju6ne tems u kognitivnoj psihologiii

22

2l gt

Saietak

27

FiazmisUanje o mlsljeniu: 6inleni6na, analltl6ka, kreativna I Praktidna Pltanja

ut

Kljudni pojmova Dodatna literatura

63 63 64

13

l5

NaJave poglavlJa

62

't1

PAZNJA I SVIJEST

65

Proudavanje kognitivne psihologije

,.

Istraiujemo kognitivnu psihologiju

20

'TemelJna pltanJa u Eutavanlu kognftfune psihologlie

51

6

14

IsnaZujemokognitivnupsilologiju

/*5

kon I lokalizacija funkclJa

6

:

M

I

SaZetak

10

Ran a u log a pslh obio lo glie Dodal mo daiak tehnologlie: lnlenlotstvo I ratunalsttro

&

'U laboratoriju Johna Gabrietja

3

10

Poiava kognltivne psihologije

Kogniciia u mozgu: moZdana kora idruge strukture

MoEdana

8

Od asocliacloitlana do blheviorimra Gestalt psihologlJa

i .

/n /o

StatiEne tehnlke sllkovnog prikazivanJa Tehnike slikowog prlkazlvanja metaboliEke aktivnosti

Prlroda paZnje i svijesti PrcdwJesno prceslnnJe

68 70

. . Kontrclinni nasuprctautomat*im prcesimp

.71

Habifrncija

,7:i/,

Fraktitrne primjene kognitivae psihologije

28

N

78

ig

Palnia Dotakcija slgnala

nt

Prircda detekcije slgnah

&)

fummost

8l

Traienje

2. POGLAVUE

31

KOGN ITIVNA NEUROZNANOST Prou6avanje kognltivne psiholo gije Od neurona do mozga: organizaclja ilvdanog

sustava Praktidne primjene kogrritivne psihologije Obd u kcijska i straiiva nJa I Straliva ni a na hiv oti nia m a Sn i ma

nia el ektrii n e a ktfu n osti

32 32 33 35 )t

StruKura I funkclia lfutane stanlco Razlno otganEacile u livEanom sustavu

Metode istraZivanJa moidanih struktura

82

Selektivna paZnja i distribucija painje

:

| fu

nkcfia

38

I'

39 39

90

Osnovne pandigme za IstnElvanje seleffiivne palnje Fittarteorije i teorije uskog gda sele*Jime pa2nle

TeorijeresulpalnJe

Dodatna raznatranla u seleHivnoj paZnji Distribucija painje

90 92 95 97 s8

i

Kognitivni neuroznanstveni pristupi paZnji i svijesti Sustavi palnje PrtmJena evocinnih potencijala za mjetenje Psih of a rm a ko ! o5ki p ri stup Veze izmedu pelcr'pcijo,paZnJe

paZnb

t svljesf

Saietak Razmi5ljanje o mi5ljenju: 6injenidna, analitiEka, kreativna i praktiEna pitania KUuEni pojmovi

66

06

U laboratoriju Johna F. Kililstroma

.

'66

.

1m

..

iln

,101

iln t&t

't04 105 106

Sadrlaj

Oodatna literatura

147

Cog[,ab: Treptaj painje Coglab: Stroopov efekt Coglab: Simonov efekt Cogl,ab: Prostorno urmadavanje

4.

Elugorodno

skladifte

Alternativna gledi5ta, alternativne metafore

109

Pnou6avanje kognitivne psihologlie

11CI

0d osjeta do reprezentacije

119

Nbki osnovni pojmovi Konstara tnost pe rc e p c ii e

113

t75

,t9 tzt

Ferccpctrjadublna Piaktidne primj enc kognitivne p siholo gij e Go$taffisfidki prfstupi percepciJi oblikA U laboratoriju Stepbena Palmera

123

126

TeoriJski pristupi percepciii

126 t27 r37

Pristup odozdo-prcma-goto: Iztavns percepcija Frtstup odozgol- prcma-dollar Konstrukcljska percep,cija Sali m anle dvat u p ristupa Rafiunalna teorija percepciJe

r@ 14{'

Poreme6aji percepcije SaZetak Razmi5ljanle o mi6lienju: 6injeni6na, analitidker,

1&

K[u6ni poimovi

145 14tt 147

142

kreativna I praldldna pitanja

Dodatna literatura Pronalalenje olijepe pjege

IstraZujemo kognitivnu psihologiju

Zadac! za mjerenie pam6enia Zadacf dosJeaanja nasuprot zadaclma prepomavanlat Zadaci implicitnog nasuptot zadacima aksplicitnog

. '

udenje

lnfamacija iz kratkoroinog pam*enja u

Pronalaienje Prcna I aEanja iz kmtkorc tn og pam fu nja

IsraZujemo kognitivnu psihologiju Fronalaienje iz dugaroEnog pamaenja

'150

Procesi zaboravljanja i pogre5ke pamdenja

150

Teorija intedarcncije nasuprot teortii osipanja IstraZujemo kognitivnu psihologiju

150 152 152

16V

roe rFe 170 173

175 177

',vv

,t7v

,

POGLAVIJE

dugorohno pamtenje Praktidne primjene kopitivne psihologije

149

165

r06

Razmi5tjanje o mi6ljenju: 6injeni6na, analifi6ka, :kreativna i praktidna pitarija Kljudni pojmovfr Dodatna literatura

Prllenos

-.

1A

Sai6tak

Vrste kodlranla

_ _

16i

i,neuropsihologija

Coglab: Opseg pamienja Cogl-ab: Djelomidno izvje!6e Coglab: Apsolutra identifrkacija Coglab: Opseg operacije Coglab: Implicimo

159

161

.lwa i rcdno pa mtenje: mnemonlsti , N aruleno pm 6anje: amnedlja ,Uloga hipokampusa i druglh struRura

PROCESI PAMcENJA

PAMdENJE: MODELI I ISTRAAvA*KE METODE Frou6avanje kognitivne psihologije

.

164 157 158 tSgl

Parn6enje koje odstupa od prosjeka

Prou6avanje kognitivne psihologije Kocliranje i prijenos informacija

1.1"i61a3 6dlrrke

s"-.PgsLAVLrE

'

Dubina procesiranja Praktilne primjerie kognitivne psihologije Fladno pamaente Model sustava viiestrukog pamtenJa U laboratoriju M. K. Johnson I(?on e kci on i sti 6 ko glediSte F. amtenje u stvamom Zivotu

6.

a"

Prividno gibanje Metakontastno maskiranje Miller-Lyerova varka Detekcija sipala Vizualno traZenje

pamtenja

1&3

$enzorno sklacll$te KratkorcCno skladigte

PERCEPCIJA

Receptivna polj

Kognitivnapsiholagija

Tradiclonalni nrodel pam6ernja

POGLAVL.,'E

Coglab; Coglnb: Coglab: Coglabr Cogtab: Cogtab: Coglab: Coglab:

xii

Konstrukcijska pniroda parn6enja Awtob i o g nf sko p a m 6e nj e Pagrelka pamtanja U laboratoriju Elizabeth Loftus UdlnCi konte*nt;t na kodiranJe I prcnala/enje

179 180 181

t8t

tffi 186

189 189 190

r92

193 t93 196

198 t98 t99 202

2B

SadrZaj

SaZetak Razmi5ljanje o mi6ljenju: 6injeni6na, analiti6ka' kreativna I praktidna Pitania

206

xiv

207

Kljudni pojmovi Dodatna literatura

208

Kliu6ni pojmovi Dodatna literatura Coglab: Coglab: Coglab: Coglab:

B.

Pogre$no pamdenje Mjesto u nizu Stembergovo traienje Von Restorffov efelt

250 i251

Coglab: Mentalna rotacija

209

CogLab: Brown-Peterson

Kognitivna psihologija

POGLAVLJE

REPR EZENTACIJA I

ORGANIZACIJA

ZNANJA

Cogl.ab: Specifi dnost kodiranja

253

Proudavanje kognitivne psihologije

254

IstraZujemo kognitivnu psihologiju

Organizacija deklarativnog znanja

POGLAVUE

REPREZENTACIJA ZNANJA: PREDODZBE t PROPOZICIJE

Pojmovi i kategorije Modeli se mantiike mre2e

211 212 2tl2

Frou6avanje ko gnitivne psihologiie Meritalna reprezentacija znanja

213

Van|ske reprczentaclle: slike nasuprot dieiima IstraZujemo kognitivnu psibologiju Predo6avanJe IstraZujemo kognitivnu psihologiju Toortja dvoinog kodlrania: analogne prcdodibo nasuprct

slmbollma U laboratoriju S. M. KosslYna IstraZujemo

2t4 216

2t7

2t7 2t8

.

'

kopitivnu psihologiju

Ptopozlctlska teorija

Mentalna manipulaciia predod:bama Mentalne rotacija

R4zmiSljanje o mi5ljenju: 6injeni6na, ai,raliti6ka, ' kreativna i praktidna pitanja Klju6ni pojmovi Dodatna literatura

230 231

IshaZujemo kognitivnu psihologiju

Isbahrjemo kogpitivnu psihologiju Skenlranje prcdodlbl

Sinteza predodibi i propozicija Eplf enomenl I oi6eklvanla ekspedmentatora Joh nson-Lal dovl mantal modell Neuropslhoto$ki dokazi vllestrukog kodiranla p n ffi en e N ml en-e lioS n Efr tt s p Ih o b 0 A

il

e-

Prostoma kognicija i kognitivne mape Stakori, ptale i ljudi Mentalne prealce Tekstovne mapo

It &l

Coglab: Prototipovi

253

9.

w %7

JEZIK: PRIRODA I USVAJANJE

241

Obitiei,iaiezika

------241 241

2.t41

246

SaZetak

28

Razmi5ljanje o mi5ljenju: dinienidna, analiti6ka' kreativna i prakti6na Pitanja

250

265 266

266 268

ztr'

Modeli koji setemelje na tjudskom mozgu IstraZujemo kopitivnu psihologiju Paralalna obrada: konekcionistiiki model U laboratoriju Jamesa L. McClellanda Koliko je kognicija opdenita iti specffiEna za podruEje?

Saietak

2!'

Skalinnie pftdodthl

Reprezentacije proceduralnog znanja Integrativni modeli reprezentacfle deklarativnog i nedeklarativnog znanja Ko m b i n i n nj e rcp rcze ntacij a : ACT- B "

?2F

%

2t58

2& 2p

. She m atske re p reze nta ciJe IstraZuj emo kognitivnu psiholo giju Praktidne primjene kopitivne psihologije

2't9

226

Istralujemo kopitivnu psihologiju

i

219

254

255

271 LIJ

z.75

279 280

?41

282 28il 288

POGI-AVL'E

Proudavanje kognitivne psihologije OpGl opls

Temeljni aspeffilJaika IstraZujerno kognitivnu psihologiju

Procesi razumijevanja jezika Perc,epcija govota SemanUka i sintdksa IstraZujemo kognitivnu psihologiju U laboratoriju Stevena Pinkera

285 ?a6 287

af ?.ee

292

N3 I

a7 298 299

Sa&Uaj IstraZujemq kognitivnu psihologiju Praktidne primjene kopitivne psihologije

xv 300 305

306

Usvaianje iezika Faze usvalanialazika

Utiecal naslljeda nasuprat utieeaju okollne

306 308

arc

Nakon pmih godina

Saietak

31.1

RazmlSljanje o misljonju: 6injeni6na, analitiEka,

kreativna i praKidna pitanla Klju6ni pojnrovi Dodatna literatura Coglab: Kategorijalna percepcija Cogtabl Kategorijalna percepcija Coglab: Efekt sufiksa

315 316 316

-

identifrkacija diskrimiaacija

1O POGI AVI-IE JFZIK U KONTEKSTU Proudavanje kognitivne psihologije Sitan;e: Procesi odoedo-prema-gore i

,odozg(}-prerna"dofie

Jezik i mi5ljenje Rali,ike iznotlu jezika Btli n gvlzam (dvolazifinost) t

Govomooma$ke Metatortfikl Jazlk

Jozik u dnu$tvenorn kontekstu Ishalujemo kognitivnu psihologiju Konve rza cli skl pos f uleff U laboratoriju Richarda Gerriga

Spol tiezik Praktidne prim.jene kognitivne psihologije Dfiskurc I razum$avanie

filtanla

Istraf ujemo kopitivnu psihologiju IstraZujemo kogrritivnu psihologiju Istraitjemo kognitivnu psibologiju

Neuropsihologija

917 318

319

w, gn @

w 336 &97 338

&tE

Govomiakti

jezika'

Istraiivanja leziia I hotencilali vaaanl uz dogatlal Druge rnetode

Dodatna literatura

.uI

343

w

345 3/t5 346 346 )+I

350 35'' 353

SaZetak Razmi5ljanje o mi5ljenJu: dinjeniina, analitiEka,

355

kreativna i praKidna pitanja Kljudni pojmovi

356 357

3{t7

Coglah Superiomost rijedi

11. POGLAVL'E RJESAVAhIJE PROBLEMA I KREATIVNOST

359

Proueavanje kognitivne psihologije Ciklus rie5avanja problema V.rste problema

361 3&t,

Zapreke ipomo6 u rie5avanju problema

w

dlJatefr.J;i

Kognitivnapsihologija

Dohro stn dctuttm ni prchlam I IstraZujmo kogritivnu psihotogiju LoSe sfrukfunianl probleml i uloga uvida

318

Porceptlvna pltanJa prl Eitaniu Leksfdki procesf p rl dft a nJ u

xvi

Mentalni sotovl, uvrilarenost i fiksaciia N eg atlv n t I pazttlv n transfer Ishalujmo kognitivnu psihologiiu Istrah{eoo kognitivnu psihologiju U laboratori.iu Keitba Holyoaka

lnkubaciia

3U 354 s71

378 378

ffi

381 381

384

385

Praktidne primjene kognitivne psihologije

.Stru6nost znanie i rie$avanje problerna 0ryanizacfia pwnJa Uroilenl talonll

360

f

stodone uio9tine

Kreativnost je koliko prclanadite ' Krcativnost Rteativnost je $to znate ' Krcatlvnost ja f*oJesfe lfraativnosf 1b ttdje sto lfreatlvnost/o sve n avedeno Vrste kreatlvnilr doprinosa

Satetak Raami5$anje o mislienju: 6injeni6na, anatitiGka,

kreatiwa I praktidna pitanja l(|juini polmovi Dbdaha literaftrra

.386

386 9e0

ryz 3Sr 393 395 ;396 396 397

398 999 401 401

402

CogLab: Monty Hali

12. POGLAVUE OSLUEMANJE I REZONIRANJE Prou6avanje kognitime psihologije Is*aiujeno kopitirau psihologiiu Prosudivanje i odlu6ivanje Ktrasifin a teartja

Zadovoljenb

odlutlva nja

,!03 N4 404

405 /16 41).6

SadrZaj

xvll zn7

Eliminacija po obiljeZlima Heuristici i pristranosti Istraiujemo kognitivnu psihologiju IstraZujemo kognitivnu psihologiju IstraZujemo kognitiwu psihologiju U laboratoriju Gerda Gigerenzera

&s) 410

4t4 4t4 418

Deduktivno rezoniranje

xviii

Kognitivnapsihologija

Razmi5ljanje o miSljenju: dinjenidna, analiti6ka, kreativna i prakti6na pitanja

Kljudnipojmovi Dodatna literatura

419 4't9

Uvjetno rezoniranje

425

14. POGLAVLJE LJUDSKA I UMJETNA INTELIGENCIJA

rezoniranju

z*31

Praktidne primjene kognitivne psihologije

+)z

Prou6avanje kognitivne psiholo gije

Si I o g i stl Eko rezo

n

424

i ra nj e

IstraZujemo kognitivnu psihologiju Ostala pomodna sredstva i zapreke u deduktivnom

Induktivno rezoniranje Ka uza I n o

+32

4U

zaklj u iiv a nj e

/Kt7

Kate g or idko za klj u Eiva nj e

/48

Rezoniranje po analogiJi

Alternativno gledi5te o rezoniranju

z[38

SaZetak Razmi5ljanie o mi5ljenju: dinjeni6na, analitidka,

440

kreativna i praktidna pitanja

MI

Klju6nipojmovi

M2

Dodatna literatura

442

Coglab: fuzidne odluke

PoviJest testl ranla i mjere nja intellgan cije Skale tnteligencije Fakto rska a n a liza i nte I ige n c ije

Procesi obrade informacija i inteligencija Teorije brzine obrade lnfoimacija U laboratoriju Iana Dearla Radno pamAanJe Komponentna teorija i rjelavanJe sloienih problema B i ol o i ke osnove i nteli gen ciJ e

Altemativni pristupi inteligenciji Gar'd n en Vil est ruke i nteligen cij e Ste mb e rg : Trija rh ijsk a teorila

Praktidne primjene kognitivne psihologije

449

Proudavanje kognitivne psihologije Glavni pristupi tumadenju kognitivnog razvoja

444 444

Temeljna naEela kognitivnog raztrcla SazrljevanJe III maturac\a procesa mi5ljenja Istraiujemo kognitivnu psihologiju Sociokulturalnl utjecaJi na misagne pracese

446

Razvoj sposobnosti obrade informacija

461

.

Metakognitivne sposobnostf i raarcj pamdenja U laboratoiiju Susau Carey Kva ntitativ n e s po sob no sti

sposobrostt

InduKivno rezoniranje

Neurofiziolo5ke promjene u razvoju Povedana neuron ska sloienost SazrlJevanJe struktu ra srcdi5njeg iivEanog sustava

Kognitivni razvoj u odrasloj dobi

/146

Umjetna inteligencija: ra6unalne simulacije Mole li ra6unalnl program hiti "intaligentanu?

PftanJa o Inteligenciji lnteligentnlh ptogrcma

Pobolj5avanje inteligencije: u6inkovite, neudinkovite i upitne strategije IstraZujemo kognitivnu psihologiju

455

SaZetak

455)

Razmi5ljanje o miSljenju: dinjenidna, analitidka, kreativna i praktidna pitanja

4q 465

itdl 468 470

4V2 .472 472

475

Obrasci rasta i opadanja Praktidne primjene kopitivne psihologije

475

Mudrast i starenje

479

SaZetak

Mjere i struktura inteligencije

Kulturalni kontekst i inteligencija

13. POGLAVLJE KOGNITIVNI RAZVOJ

Wd n o p ro sto m e

IstraZujemo kognitivnu psihologiju

478

479

Kljudnipojmovi Dpdatna literatura Rjednik Literatura Kazalo autora Kazalo pojmova

480 481 481

483 484 484

,ts6 446 488

/$1

494

4g

495 498 499 501

503

ffi

506 508 511

511 512 517

520 520

522 524 524 525 527

539 593 609

Ko gnitivna psiholo gij a

NASTAVNIKU Svake sam godine kockao i svake godine izgubio: mnogo sam puta podudavao kognitivnu psfiologiju tijekom 20 godina na Yaleu, i nikad nisarn isti udibenik upotrijebio dvaput. Iz razliditih razloga mojim se studentima nikad nije narodito svidjeia nijedna od knjiga koje sam izabrao, a nije ni meni. I{njige su bile ili

3.

Teorije u kognitiwo-neuroznansfvenim pristupima paZuji i svijesti (3. poglavlje) cirganizirane su s obzirom na glan:e ideje, a ne s obzirom na

4.

IzPercepcije (4. poglavlje)je izbadeno gradivo o teoriji oblikovanjapro-

5.

Upoglavlju Pamde4ie: modeli i istraiivadke metode (5. poglavlje) u Baddeleyew teoriju radnog pamdenja dodauaje nova komponenta, kao 5to autorpredlaZe u svojem dlanku i2.2000. godine,.a dodanaje i nova graila o dijagnosticiranju Alzheimerove bolesti.

6.

U poglavlju Procesi pamdenja (6. poglavlje) smanjenaje kolilina gradiva o skeniranju pan6enja, a dodanaje nova grada o svjedodenju odevida-

istraZivade. storno-wenenskih granica, koje

prete5ke ili prelagane, ili preuske ili preSiroke, ili zastarjele ili previde bendovske. Bile su to solidhe knjige, ali ne i prave knjige. Konadno sam odludio sdm napisati knjigu. U ovom predgovbru opisujem svoje ciljeve i zatreie izdanje i narodito za prvofni tekst.

Sto;e novo u treiem izdanju?

' 7.

Kratki oBis opdegpristupa ove kn"iige

8.

Swha ove lcrjige jest da pruti sveobuhvatan prergled gradiva za kolegije iz kogdtivne psihologije (ili kognicije). Itujiga nastdi pokriti istraiivanja u rasponu od laboratorija do stvamog Zivota. Pokriva'teoriju,'laboratorijska i terenska istraiivanja, te pririijbne na svakodner"ni Iivot: Kritidka pitaqja pomaiu shrdenti-

9. .

,

i vile je

prostora

llpoglavljuR.jelavanje problema i kreativnost (i1. poglavlje) dodanaje rasprava o Simontonovu istraZivanju kreativnosti, evolucijskim teorijama keatiy,.nosti, vrstpr-na kreativnosti i powiinskoj nasuprot dubinskoj strukhralnoj obradi informacija. Odludivanje i rezoniranje (12^ poglavlje) izbadenoje gradivo o istinosnim tablicama, koje su recenzenti smatrali pretegkim za studente.

Okviri "U laboratoriju..;'. Kad ditaju psiholoike udtbenike shrdenti

1.

U poglavlju Kognitiwi razvoj (l 3. poglavlje) dodano je gradivo o teoriji uma, Deloachesow radu i nadinima na koji djeca utjedu na svoju okolinu.

12.

U poglavlju Inteligencija (14. poglavlje) izbadena je stara grada o umjetndj inteligenciji, dodano je gradivo o radnom piundenju i inteligenciji, o bmoiionalnoj inteligenciji, te o velidini mbzga i inteligenciji.

1

tre-

sto ne dobiju pravu predodlbu o tbme kako zapravo izgleda psiholodko is{ativanje, Takva predotlZbaje narodito bifrra u kognitivno.! psihologiji, jer se ovo podrudje uglavnom temelji na laboratorijskim istrativanjima.

Svako poglavlje u tre6em izdaaju sadrti okvir 'U laboratoriju..." koji prikazuje istraZivanja znadajnih kognitirmih psihologa opisana qiihovim rijedima-

3.

Gradivo o ditaqju prebabeno je.iz.poglavlja.Percepcija u.poglavlje Jezik kontekstu (10. poglavtrje), dodanaje rasprava o k5enju konverzacijskih

10. Iz poglavlja l/rto obuhvatno osuvremenjivanje. Podrudje kognitivne psihologije razvija se strelovitom brzinom. U treCern izdanju naCi Cete sfotine novih referenci.

2.

ca"

Reorganiziran je ulomak o stjecanju jezika i dodana je nova grada o metakogniciji u,.jeziku u poglavlju Jezik: priioda i usvajanje (9. poglavlje).

postulata, povedana raspraya o udeqiu drugog jezika; posvedeno kognitivnoj .newozranosti jezika.

glavne promjene u odnosu na drugo izdanje:

L

ezoteridnim.

.u

ma da razmiiljaju o gradiw. TreCe izdanje ffogz itivne psihblogije osuwemenjeno je na viBe nadina- I-Ikupa:r broj promjena je prevolik da bismo ih sve spomenuli. Ovdje navodimo samo

su recenzenti smatrali previEe

Coglab.Mnog;nastamici iele da studenti kognitivne pbihologije steknu iskustvo u laboratorijskom radu. Wadsworthov Coglab pruZa tu mogudnost, i povezan je s poglavljima u o,voj knjizi.

Usto je u pojedinim poglavljima proveden niz specif,rdnih ianjena.

1.

U Uvoduu kogaitivnu psihologiju (1. poglavlje) dodane su "Kljudne teme u kopitiwoj psihologiji". Te se teme zatim nastadaju lroz ditavu lctji-

2.

Znatno je izmijenjeno poglavfie Kognitirna neuroznanost (2. poglavlje) u skladu s prinjedbama recenzsnata cla se previBe poklapa s uvodnim tekstovima o tom podmdju - grada je reduciraua, 3to je poglavije udinilo lakXe savladivim po opsegu i ra-sponu

Osnovni ciljevi ove knjige Kad sam zapodeo pisanje ove knjige, znao sam kakav udibenik lelim i znao sam $to iele moji studenti, ili sam barem mislio da mam.Z,eljeli smo knjigu koja Ce postidi niz ciljeva:

l. . ?-.

Kombinirati iitljivost s cjelovitoitu. Birao sam knjige koje su bile roliko iilave da su samo najsnainiji Zeluci mogli probaviti njihov sadrZaj, a birao sam i one koje su se topile poput Se6eme vune. pokuiao sam napisati knjigu u kojoj 6e studenii imari ito Zvakati, ali koju 6e mo6i s lako6om probaviti. Uravnotei,itijasan prtkaz najznaiajnijih pitanja kognitivne psihologije

s

uvaiaianjemtainijih detalja u podrui7a. Vjemjatno ni ujednom drugom predmetu nijejednako vaino i drve6e i 5uma, kao itoje to sludaj s kogni-

Nastavniku

xxi

tivnom psihologijom. Najbolja i najtrajnija istraZivanja u podrudju potaknuta su trajnim i temeljnim pitanjima. Medutim, ta istraiivanja takoder vode raduaa o detaljima metoda i analize podataka potrebnih da bi se dobili smisleni rezultati. Da bih postigao ravnoteZu, svako poglavlje zapodinjem pregledom znadajnih pitanja kojima 6emo se.baviti u tom poglavlju, a zavriavam saZetkom onoga 5to smo naudili u vezi sa svakim od tih pitanja. Unutar poglavlja u pisanju sam se rukovodio znadajnim pitanjima, usto prenose6i shrdentima one detalje na koje kognitivni psiholozi moraju obra6ati paZnju i u svojim teorijama i u istraiivanjirna.

xxll

Ko

gni tiv na ps

.

{Jravnoteiiti uienje gradiva s razmiiljanjem o gradivu. Iskusan kognitivni psiholog zna rnnogo o podrudju, no takoder moZe upohijebiti to znanje. Znanje bez razmi5ljanja je beskorisno, no misao bez znanja je pra-

knjigqa

nice ditave ljudske

5.

ne nalaze kao zasebna poglavl.;:a.

spjelan, ( I 3. p.oglavlje) je ukljudenjer podrudja kognitivne psihologije i kognitivnog razvoja sve viSe postaju dio iste osnovne cjeline. Prije dvadeset godina je podrudjem kognitivnog razvoja joi uvijek dominirao pijagetovski pristup, koji je imao relativno malo zajednidkog s glavnim pitanjima kojima se bave kognitirni psiholozi. Danas je vedina ishaiivanja koju provode razvojni kognitivni psiholozi manje-vi5e jednaka onima koje proVode kogaitimi psiholozi koji proudavaju odrasle, osim Sto su prilagodena djeci, Podrudja kognitivne psihologije i kognitivnog razvoja su se praktidno spojila, tako da bi suwemeni kognitivni psiholog morao biti svjestan da podrudje kao cjelina ukljuiuje ne samo

ishaZivanja odraslih, nego i djece.

Ljudska i umjetua inteligencija (14. poglavlje) postaju sve vainlje za podrudje kognitivne psihologije. Prije dvadeset godina podrudjem ljudske inteligencije dominirali su psihometrijski (na testovima utemeljeni) pristupi. Podrudjem umjetne inteligencije dominirali su programi koji su flrnkcionalno bili dosta udaljeni od ljudskih misaonih procesa. Danas su oba podrudja istraZivanja inteligencije zaatno viSe pod udecajem kogni-

kogniqije,

,

je kop.itivua psihologija nastala u tom deset!e.6u. CiIj ove knjige je uje_ dnaditi navoclenje i opisivanje klasidnih israZivanja, a ieanatu iaZnju posvetiti i novijim 'rzbudljivim doprinosima u podrudju. Pakazati temeljnojedinswo kognitivne psihologije. Sjedne sEane se kognitivni psihplozi ne slaiu o razmjeru u kojeql- su mehaniani kopicije opdeniti ili specifidni za podrudje. S druge shane, smatram da gotwo svi kogaitivn! psiholozi vjenrju da postoji te$eljno funkcionalno jedinswo ljudske kopiciie. To sejedinswo,po mom vjerovanju, izraZava dozpojam

ljudske inteligencije.

Kognitivna neuroananost (2. poglavlje)je ukljudenajer se granica izmedu kognitivne psihologije i psihobiologije sve vi5e gubi. Velik dio zanimljivih ishaiivanja odvija se danas u sudeljavanju ovih dvaju polja. Dok bi se kopitiwi psiholog prije 20 godina mogao provudi bez poznavanja biolodkih osnova, vjerujem da bi danas takav kognitirmi psiholog bio neu-

Kognitivni razvoj

tivnih modelanadina na koji ljudi obrarluju informacije. Ljudsku i umjetnu intqliggnciju ukljuiio sam u isto pogiavljejei vjerujem da su njihovi ciljgvi naposljetku isti - razumjeti ljudsku kqgniciju Iako knjiga zawlava poglavljem o inteligenciji, inteligencijatakoder ima velikuulogura.poEetku i u sredini knjigebudu6i dajioua organizirajudi okvir unlgr kojegje predstavljena kognitivna psihologija: fal otvlr niie post4vljen pod vidom fiadicionainih psihometrijskih modela inteligen_ oije, vcd vi5e pod vidom inteligencije kao temeljne, organizirajude ofos_ Poku$ao sam ne samo uavloteZiti tradicionalre i.novije teme, ve6 tako_ cler starije i novije refeSence. Neke knjige kao da sugeriraju da se gotovo niSta novo nijc dogodilo u prollom desetg-edu, dok druge kao da tvrde da

zna. Poku5ao sam uravnoteZiti odnos ptema gradiw i odnos prema njegovoj uporabi. Svako poglavlje zawlava razliditim pitanjima koja naglaSavaju razumijevanje gradiva, kao i analitidko, keativno i praktiEno miSljenje o tom gradivu.

Ukljuiivanje i tradicionalnih i suvremenijih trendova u podruiju..Ova knjiga sadrZi sve tradicionalne teme koje nalazimo u ve6ini udibenika, ukljuduju6i prirodu kognitivne psihologije (1. poglavlje), paZnju i svijest (3. poglavlje), percepciju (4. poglavlje), pamCenje (5. i 6. poglavlje), reprezentaciju znanja (7. i 8. poglavlje), jezik (9. i 10. poglavlje), rjelavanje problema i lffeativnost (11. poglavlje), te odludivanje iiezoniranje (12. poglavlje). Takoder samukljudio tri poglavlja koja se obidno u drugim

ih o logij a

6.

Pojam ipteligengije moie se smatrati onim koji pruta ujedinjavajudi kilo_ bran pleko kojeg moZemo razumjeri adaptivnu priroOu gudste [ogrlci5e. Kroz taj je{instven! pojaq dru$tvq, kao i psihoio5ka znanost, priziajuia koliko god kognicija bila raznowsna, ona se ujodinjuje u pruianju irnkcronalno Jedinswenog nadina shva6anja okoline i prilagoilavanja toj okoIrni Dakle, jqdinswo kognitivne psihologije, kakvo je iaaleio lr;oz pojam inteligencije, sluZi kao integrirajuda tema ove knjige.

urawtoteiiti razliiite oblike uienja i poduiavanja. Studenti najbolje ude kad gradivo usvajaju na razridite nadine i s razriditi.h stajarista. s tom sam n1ryj91om nastojao postidi ravnoteZu izmedu tradicionalnog predstavljanja teksta, razliditih vrsta pitanja o gradivu (dinjenidnibl anatitilkih, i praktidnih), demonshacija kljudnih ideja u kogpitivnoj psi_ te predloiene dodafne litetature u kojoj studenti m-ogu naCi viSe

F:"lirr+ hologiji,

informacija o odredenoj tgmi. prikaz pogtavlja na poletku svakog poglavlja tdkoderJe namijenjen podetnoj organizaciji teksta koji slijedi. Uvodna

nitgjlj

zakljutni odgovori pomaZu studentima da uode glavna pitanja u

podrudu, kao i napredak koji je postignur u haZenju odgovora na tapi_

tanja. Sam tekst'naglaiava kako zu suwemene ideje evoluirale iz prollih, te kako te ideje usmjeravaju na kljudna pitanja na koja kopitivni psiholozi u svojim istraZivanjima pokulavaju odgovoriti.

ZAHVALE Zahvaljujem osobama koje su pridonijele nastanku ove knjige. To su: Richard A. Block, Montana State University

Mark S. Hoyert, Indiana University l.{orthvrest Matthew J. Sharps, Califomia State University, Fresno David G. Elmos, Washitgton and Lee University Rosemary T. Horaak, Meredjth College Thomas Alley, Clemson University James Hunsicker, Southwestem Oklahoma State University.

n/s

STUDENTIMA se sje6amo ljudi koje smo upoznali prije mnogo godina, a ponekad naizgled zaboravimo gradivo odmah nakon Sto smo poloZili ispit (ili, joS gore, neposredno prije)? Kako na zabavi uspijevamo razgovarati s jednom osobom, te istowemeno prislulkivati drugi, zanimljiviji razgovor u blizini? Zaito su ljudi tako desto sigurni da su to6no odgovorili na pitanje kad zapravo nisu? Ovo su samo tri od rnnogih pitanja kojima se bavimo u podrudju kognitivne psi.hologije.

Ko gnitivna psihologij a

9.

Zaito

Kognitivni psiholozi proudavaju kakq ljudi percipiraju, ude, pamte i misle. Iako je kognitivna psihologija jedinsfveno podrudje, koristi se spoznajama iz mnogih drugih podrudja, prvensweno neuroznanosti, radunalstva, lingvistike, antrbpologije i filozofije. Dakle, u ovoj 6ete knjizi naii neka od rami5ljanja iz svih ovih podrudja. Stovi5e, kopitiwa psihologija je u interakciji s drugim podrudjima psihologije, poput psihobiologije, razvojne psihologije, socijalne psihologije i klinidke psihologije. Na primjer, danas je tedko biti klinidki psiholog bez solidnog znanja o suwemenim spoznajama u kopitivnoj psihologiji jer se dijelovi i dijagnostike i terapije koriste idejama kognitivne psihologije. Kopitivna psihologija je takotler psiholozima prulila mogudnost eksperimentalnog proudavanja nekih od uzbudljivih ideja koje su sejavile u klinidkoj teoriji i praksi, poput ideje o nesvjesuom miSljenju. Kognitivna de vam psihologija biti vaZna ne tek sama po sobi, veC i kao pomo6 u va5em cjelokupnom radu. Na primjer, poaravanje kopitirte psihologije moZe vam pomodi da bolje razumijete npr. kako bolje uditi za testove, kako udinkovito diFti, te kako zapamtiti teSko gradivo. Medutim, da biste ito bolje stekli to znanje, morate se kciristiti sijede6im pedago5ki'n obiljeZjima ove lnjige:

l.

Pregled poglavlja, koji se nalazi na podetku s-vakog poglavlja, sumira glavne teme koje se obraduju u tom poglavlju i na taj nadin vam unaprijed pruia pregled sadriaja.

2, 3.

Uvodna pitanja naglatsavaju glavne teme kojima se poglavlje bavi. Masno otisnuti pojmovi,popisani na kaju poglavlja i definirani u rjedniku, pomaZu vam u stjecanju rjednika kopitivne psihologije.

4.

Saietak na kraju poglavljawala se na uvodna pitanja i prikazuje nale trenutadno znanje o tim pitanjima.

5.

Zavrlnapitanjavanpomaltdaprovjerite i jeste li naudili osnovno gradivo i moZete li o njemu razrni5ljati na raziidite nadine (analitidki, keativno i

6. 7. 8.

prakti6no). Dodatna literatura upuiuje vas na druge izvore u kojima moZete nadi informaciie o temama poiedinih poglavlja. Istraiuiemo kognitivnu psihologiiu jesu demonstracije koje se javljaju unutar poglavlja i pomaZu vam da vidite kako se kognitivna psihologija moZe upotrijebiti za demonstraciju razliditih psiloloSkih fenomena.

Praktiine primiene kognitivne psihologije jesu demonstracije koje vam pokazuju kako moZete kognitimu psihologiju primijeniti u svakodnevnom Zivotu.

"U

y niit-l

laboratortju- .'l koji vam pokazuju liako zaista izgledaju istraZivanja u kognitivnoj psihologiji. Israknuti istraZivadi svoliniriieiima opisuju istraZivanja kojima se bave koji su im istrazivadkl probiemi

-

najzanimljiviji i na koji nadin istrahrju te probleme. L0. coglab. Izdavad ove ro{ige, wadsworth, nudi uzbudrjiv niz laboratorij-

skih demonstracija koje su vezane uz ovaj tekst. Mozeie aktivno sudieroi tako iz prve rirke nauditi kako je to uiti sudionikom kognitiwo-psiholoSkih isrraZivanja. Jedna tema u ovoj lcrjizi ujedinjuje sve razlidite teme iz pojedinih poglavlja: ljudska kognicijaje evoluirala tijekom wemena kao sredswo prilagoaue na o'tofiou, a tu sposobnost prilagodbe okolini moZemo nazvati intetigenctj.om. pomodu inteligencije mi se na jertinstven i adaptivan nadin suodauami s mnogim izazovi-uoa iz okoline.

vati u tim demonstracijama

Iako se kopitivni psihotozi ne slaZu u mnogim pitanjima, postoji jedno pita_ nje u kojem se gotovo svi slaZq a to je da nam kogpicija omoguduje d" se usp.j"lno prilagodimir okolini u lojoj se nademo. Oat
na svim {aptivng ryoutavanja kognitivne psihologije. Na primjer, razlidite mjere psiho6_ zioloskog funkcioniranja Ijudskog mozga pokazuju torilaciie , ,"^ltuii-, ou nizu testova inteligencije, selektivna painja, sposobnostda se usmjerimo na odrer1z1ry1pa

i iskljudtrno druge, takoder.ye povezana s inteligen-ciio., trj, e"t inteligentan pojedinac onaj koji ana na koju seLfo.ro".iiu'rnoru usmjeriti, a koju zanemariti. Razliditejezidne vjestine i vjestine rje5avanja problema takoder su povezane s inteligeniijom, ugiawiom bez obzira na to tato.)e mjerino Ukatko, ljudska inteligericija moZe se smaftari entitetom koji ujedinjuje i usmjerava rad ljudskog kogmtivnog sustava. dene podrbZaje

redeno.da

je

Nadam se da 6ete uzivati u ovoj lorjizi, i nadam se da 6ete uvidjeti zasto samja oduievljen kognitivnom psihologijom i ponoian 5to sam kognitivni psiholog.

Rrs

Ko gnitivna p s iho lo gij a

UVONU KOGNITIVNU PSIH.OLOGI'JU

'1.

Sto

je kognitivna psihologija?

2. Kako se psihologija razvila kao znanost? 3. Kako se kognitivna psihologija razvila iz psihologije? 4. Kako.su druge discipline pridonijele razvoju teorija i istraiivanja u kogni_ tiwroj psihologiji?

5. Koje metode kognitivni psiholozi rabe da bi proudavali kako ljudi misle?

6. Koje PROUdAVANJE KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE DEFINICIJA KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE

FILOZOFSKI PRETHODNICI PSIHOLOGIJE: RAiIONALIZAM NA$UPROT EMPIRIZMU PSIHOLOSKI PRETHODNICI KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE " Rana dijaleKika u psihologiji kognicije Od asocijacionizma do biheviorizma " o Gestalt psihologija POJAVA KOGNITIVNE P$IHOI-OGIJE ',i,

Rana uloga psihobiologije

* Dodairno da6ak tehnologije: in2enjerstvo i raeunalsfuo

ISTRAZIVAEKE METODE U KOGNI-

su suwemene teme i razlidita podrudja irudavanja u kognitivnoj psi_

holbgiji?

TIVNOJ PSIHOLOGIJI o Ciijevi istraZivanja

r Spesifine istraZiva6ke metode KLJUENA PITANJA I PODRUEJA U

DFFINIC1JA KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE

KOGNITIVNOJ PSIHOLOGIJI

Sto 6ete uditi iz udlbenika kognitivne psihologije?

Temrlljna pitanja u izudavanju kognitivne psihologije KKJUENE TE[48 U KOGNITIVNOJ PSI. o

l.

Kognicija: Ljudi misle. .Kognittvna psihologija: Znanstvenici razmisljaju o tome kako ljudi misre. 3. studenti kognitivne psihorogije: Ljudi razmidljaju o tome kako znanstvenici razmi5ljaju o tome kako ljudi misle.

2.

t-{oLoGUt o Najave poglav$a

4. Nastavnici koji poduiavaju studente o kognitivnoj psihorogiji:

SAZETAK RAZMISLJANJE O M$L'ENJU: EINJENIENI\ ANAIITIEKA, KREATIVNA I PRAKTIENA PITANJA

Jasno vam

iF

Daiudemo precizniji, kognitivna psihotogija se bavi nadinom na koji ljudi percipiraju, ude, dosjeiaju se i razmi5ljaju o irrformac.ijama. Kognitiwri priholog mc'le proudavati kako ljudi percipiraju razlidite oblike, calto se sje6aju nekih dinjenica, a zaboravljaju druge, kako udejezik, iri kako rannisljaju dok igraju 3ah ili rjeiavaju svakodnevne probleme. Zaito u magri predmeti izgledaju uaaqe"r;i nego 5to doistajesu, Sto ponekad zavaravoza.te i dovede do prometne nesre6e? ZaSto mnogi ljudi zapamte neko pojedinadno iskusrvo (npr. kako su vidjeli policijske automobile koji su na autoputu hvatali bijeli ford bronco o.J. simpsona), a zaborave imena ljudi koje su poznavali godinama? Za5to se mrogi ljudi vile boje putovanja avionom nego automobilom, kad je vjerojatnost ozljede ili smrti znatno ve6a u automobilu nego u avionu? To su neke vrste pitanja na koja moZemo odgovoriti izudavanjem kognirivne psihologije.

KUUcNI PCIJMOVI DODATN,A LITERATUM

.

ovo poglavije predstavlja podrudje kognitivne psihologije opisuju6i intelekfualnu povijest proudavanja ljudskog mi5ljenja., s posebnim naglaskom na nekim pitanjima i probiemima koji se javljaju kad razmisljamo o rome kako ljudi misle. Po'ijesne perspektive slijedi kratki pregled glavnih metoda, piranja i podrudja

kogniti'ne psihologije. Ideje koje su prikazane u ovom poglavlju pruzit 3e temeij za razumijevanje tema iz kognitivne psihologije koje su obradene u preostalim poglavljima.

Za5to uo6e proudavati povijest ovog, ili bilo kojeg drugog podrudja? Kao prvo, ako znamo odakle smo dosli, mogri bismo bolje raaunjeti kamo idemo. Kao drugo,

mogli bismo uditi iz prodlih pogrelaka, tako da kad mi pogrije5imo, to budu nove, svjeze Srogreske, a ne uvijek iste stare. usto, mnoga pitanja kojima se danas bavi-

I.

Uvod u kognitivnu

psihologiju

3

Kognitivn a ps iho mo u kognitivnoj psihologiji, kao i u dnrgim podrudjima, imaju duboke korijene u na5oj ranoj intelekfualnoj povijesti. S wemenom, naii nadini bavljenja tim pita-

I o gij a

njima su se promijenili, no neka od temeljnih pitanja ostaju uglavnom ista. Naposljetku, promatranjem vlastite intelektualne povijesti moZemo uoditi obrasce u razvoju ideja * zapravo, moZemo uditi o tome kako ljudi misle, proudavanjem

koji

nadina na

.

su

ljudi razmiiljali o miSljenju.

Jedan od obrazaca koji se pojavljuju iz proudavanja inteiektualne povijesti je zapaianje da napredak ideja desto ukljuduje dijalelrtiiki proce.t. U dijalekici se predlaZe teza (firdnja ili vjerovanje). Na primjer, jedna Skola je dugo smafala da mnogim aspektima ljudskog ponaSanja (npr. inteligencijom ili lidnoldu) u potpunosti upr4vlja ljudska priroda (Stemberg, 1999.). Drugi mislioci razrnatraju tu tezu, i ako im se dini da ona pobolj$ava razumijevanje, ideja moZe biti prihva6ena. No nakon nekog wemena drugi mislioci uode odite nedostatke te teze, te se konadno (ili moZda dak i vrlo bno) javlia antireza (tvrdnja'koja se suprotstavljir ranijoj tvrdnji ili vjerovanju). Na primjer, jedna altemativna Skola mi5ljenja postuliialaje da su mnogi aspekti ljudskog ponalanja gotovo u potpunosti odredeni ' utjecajem odgoja - okolinskog konteksta u kojem smo podizani i u kojem kasnije djelujemo kao odrasli.

Prije ili kasnije Ce rasprava izmedu teze i antiteze dovesti do sinteze,koja ujedinjuje najuvjerljivije znadajke dvaju glediSta. Na primjer,. u raspravi o utjecaju naslijeela i okoline, potvrdenoje da su razliditi aspekti ljudskog ponalanja odretlbni interakcijom izmedu na5e.uroclene prirode i odgoja koji smo primili od okoline. Najiire prihvadeno suvremeno gledi5te jest da su i shvadanje o prevladava' ju6em utjecaju naslijeala i shva6anje o prevladavajudem utjecaju okoline nepotpuna. Naslijede i okolina zajednidki djeluju da bismo postali to 5to jesmo. r,

;

Ako se dini da si:rteza unapreiluje na5e videnje problema, ona tada siuli kao nova teza, za kojom slijedi nova antitezS, zatim nova sinteza, i tako dalje; Ovakvo vitlenje dijalektidkog napretka ideja predloiio je Georg llegel (1770-1831), njemadki filozofkojije do svojih ideja dolao sintezom nekih gledi5ta svojih intelektualnih prethodnika i suwemenika.

FILOZOFSKI PRETHODNICI PSIHOLOGIJE: RACIONALIZAM NASUPROT EMPIRIZMU Gdje je

i

kada

je zapodelo proudavanje kognitivne psihologije? Odgovor na ovo

pitanje zapodinje

s

razumijevanjem pojave samog podrudja psihologije. MoZe se

koliko god unatrag u pro5lost sezali naii povijesni podaci, ti dokumentirani prikazi ne pokrivaju najrauije ljudske poku3aje da se razumrje kako ljudi misle. Usprkos tome, najranije korijene psihologije obidno nalazimo u dva razlidita pristupa razumijevanju ljudskog ,,ma: (a) filozofiii, koja nastoji razumjeti

twditi

da,

ispiti' (odintro', 'prema unuf4 vnrtaf i-spectare,

opEu prirodu mnogih aspekata svijeta, prvenstveno pomo6u introspekciie,

vanja unutarnjih ideja i iskustava

"gledati, promatrati"); i (b) fziologiji, znanstvenom proudavanju funkcija odrZavaaja Zivota u iivoj tvari, prvenstveno putem empirijshh (na opaianju ute-

,*r.ro ,*iili*i".

(a) Prema ractowlistimg, jedint put do,istin" i" ie paililuo opaimJe' Kogvitivna psthologga, poput dmgih

1b1

f *iii^pi*rnf,ffi,

nanisti, ovit o dopiiosu i racioialista i

ehpirista.

meljenih) metoda. Cak i danaspitanja koja se postavljaju u ta dva podrudja i dalje nafin razvoja psihologije. Zapravo, mnoga od temeljnih pit*;u o n_

uJjgdu.n_.a

ziologiji i filozofiji su i dalje mecru temeljnim pitanjima koja-se postavrjaju u psihologlji danas. Na prin:jer, kognitivni psiholozi i dalje pitaju .,Jesu

li ljudske psiholo5ke osobine, te dak ljudsko znanje, urodeni (naslijedeni od natih roditelja i drugih predaka) ili steceni (naudeni k,oz nade interakcije r n"ieti-'l druiwenim okolinama)?" "Koji je najbolji nadin da pionacrlmo ""s;i shvatimo odgotapitanja- opazirnjem putem uporabe na5ih osjetila ili koriitenjem logidfih

vore na

sredstava.tumadenja dostupnih .informacija?" 'Dva grdka filozofa, Platon (oko 429 - 34g. pr. Kr.) i njegov udenik Aristotel (3s4-322. pr. Kr.), snaZno su utjecali 'o ,u*i-rnu'rh;6unjn " ;;ih"l;;lj;-; mnogrm drugim podrudjima. platon i Aristotel su imali razliditu snvaea";a Jp;_ rodi stvamosti (Robinson,2000.). platonova dualistidka rcortja oblikawrdila je da se stvamost ne nalazi u konkretnim predmetima (npr. stolicama i stolovima) koje percipiramo svojim tjelesnim osjetilima, ve6 u uprtuktni- oblicima koie ti predmeti predstavljaju. Stoga, prema ovom giedi5tu, realnost nije sad.Z*" u tilo kojsm predmetu (npr, stoli_oi) koji vidimo ili dodirujemo, ve6 u vjednim apstrak_ nimidejama o predmetima, koje postoje u nalem umu. Nasuprot tome, Aristotel je vjerovao da sd stuarnost nalazi iskf uiivo u konkrehom svi.ietu predmeta koje nada tijela doZivljavaju, re da su Platonovi intelektualni ottici 1t1. iaeia stotice; zapravo izvedeni iz konketnih predmeta. Platon i Aristotel su

se

takoderrazlikovali

idejajerje svaki preferirao

s obzirom na nadin izudavanja svojih drugaErje metode ishaZivanja. Dakle, ne samo da-se

nisu slagali u tome sto je.istina, ve6 i u tone kako je pronaii. prema platonu, opazanjq nesawienih, koni:emih predmeta i djelovanja navela bi nas na raivi pui i odvela nas od isrine- Stogaje njegov pristup tio pisrup racionali.k koja vjeruje daje put do zna:rja Iogidka analiza. Suprotno tome, Aristotel (kojije osil filozgfa bio i prirodoslovac i biolog) vjerovaoje da su opaZanja u*jrtog svijeta jedini nadin da se dorle do istine. Stoga je njegov. pristup bio i;rtup emi

-;r;;;

I pirista

-

'

Uvod u kogrutivnu

psihologiju

5

Kogni t iv n a p s i h o I o gij a

osobe koja vjeruje da znanje stjedem6'kbz empirijske dokaze, priku-

pljene iskustvom i opaianjem.

Aristotelovo gledi5te, dakle, vodi izravno do emfiirijskih istraZivanja u psihologiji, dok Plat0novo glediite prethodi razlifitim uporabama rezoniraqia u razvoju teorije. Racionalistidke teorije koje ne bi bile povezane s opaZanjinia ne bi mogie biti valjaae, no brda opalenih podataka ne bi bila smislena bez organizirajudeg teorliskog okvira. Platonov racionalistif.ki pogled na svijet moZemo pro-

PSIHOL;OSKI PRETHODNICT KOcNtTtVNE PSIHOLOGIJE

matrati kao tezu, a Aristotelov empirljski pogled kao antitezu. Vedina suvremenih psihologa nastoji postiii sintezu: empirijska opaZaqia temelje na teoriji, no zatim ta opaianja koriste da bi revidirali svoje teorijt;.

U sredajem vijeku je veii dio kogniti'nne psihologije, kakva je tada postojala, bio pokuiaj razrade Aristotelovih ideja (Kemp, 1996., 2000.). Takoder se pokulavao pronaCi smjeBtaj kognitivnih procesa u mozgur. Pokazalo se da ti poku5aji nisu imali m"ogo zajednidkog

danaInjim razumijevanjem mozga. Na primjer, jedan prikazje smahao da glava sadrli fii komore, ispunjene tekudinom. Osjetni podaci se Balju u prednju komoru, zatin odlaze u srednju te na kaju u straZnju komoru. U sedamnaestom stoljedu ponovno se javljaliu suprotstavljene ideje, pojavom Saacuskog racionalista Renda Descartesa (i596-1550) i britanskog empirista Johna Lockea (1632-1704). Descartos se slagao s Platonom u tome $toje i:rtrospektivnu metodu i razmi$lja4je smatrao superiomirna empirijskim metodama. taienja istine, dokje Locke dijelio Aristotelovu naklonost empirijskom opaianju (Lealey, 2000.; lvlanent, 1998.; Smith, 1997.). Descartesovaracionalistiika filozoiija znatnoje pridonijela suvremenoj fiiozofiji urna (ilrethodnici psihologije), a njegova glediSta israla su i brojne druge implikacije za psihologiju. Za razlilar od Descartesa, Lockeovo aristotelovsko (i vjerojatro aotikartezijansko) vrednovanjc empiriiskog opaZanja prirodno je pratilo 4iegovo glediBte da su ljudi rodeni bez 'anardE te stoga moraju traliti znarje putem empirijskog opaianja. Lockeov naziv za ovo gledi5te j e tabula rasa (latinski naziv koji znadi "praaa ploda") - iivqt i iskustvo po nama "piSu" znanje. Za Lockeaje, dakle, proudavanje ude4ia kljudno za razumijevrthje ljudske psihe. Onje vjerovao 'da urodene ideje uopde ne postoje. U osamsaestom stoljedu je msprava o empirizmu nasuprot racioualizmu dosegla vrhurac. Njemaeki filozoflmmaouel Kant (1724-1804) zapodeoje proces dijaiektidke sinteze ovih pitanja. Raspravljaju,0i o racionalizntu'nasuprot empirizmu, teje li znalje urodeno ili pasivno stedeno lsoz iskustvo, Kantje ustvrdio da ima nf esta i za racionaliz."m i za empirizam. I jedan i drugi moraju raditi zajedno u potrazi za istinom s na5im

li Kant zauvijek razrlielio te rasprave? Svakako da nije. Znanstvenici 6e se uvijek boriti s odredenim aspeklirna tih problema - to je priroda intelektualne analize. No Kant jo u{inkovito redefinirao mnoga pitar{a s kojina su se mudili filozofiprije njega. Kantov golemutjecaj na filozofiju, u interakcijisarnanstvenim isrativanjima tijela i njegovih mehanizamil u 19. stoljedu, odigrao je velilu ulogu u uspostavtjaqiu psihologije kao discipline u 1800-tima te kognitiwe psiJe

hologije mnogo godina kasnije, u kasnin 1950-ima i raninr 1960-ima.

.

Glavni psiholo5ki gravci izgraduju se na temeljirna ranijih.pravaca i reakcijama naniih. Diialektidki proces prisutan kroz ditavupovijest filozofije i rane psihologije takoder se provla6i kroz suwencnu psihologiju. Rani psiholozi postavili sujol jedno temeljno pitanje koje i dalje zb.njuje kognitirne psihologeiHoiemo li uspjeti shvatiti ljudsku psihu proud,avanjem struktura (kao rto proudavamo tjelesne strukture in$avajuli anatomiju) ili proudavanjem funkctja (kao Ito p.o.rdluu-o tjelesne procese izudavajudi fiziorogiju?). Iako kognitivna psihologija nije bila prepoznata kao odvojena grana psihologije sve do druge polovice duud"r"tog ,tolje6a, pitanja kojiml se ona bavi bila su glavna pitanja kojima su se bavilr psiholozi u pruoj polovici tog srolieia (Leahey, 1997.; Morawski, 2000.).

Rana dijalektika u psihofogiji kognicije Strukturalizam

lilj fruktura-Iiana-, bavila miBljenjern,

opdenito smatranog prvorn psihologijskom bkolom koja se

bio je razum.ieti srruftrara (konfiguraciju elemenata) psihiikog i qiegovi_h percepcija, ra5dlanjivanjem tih percepcija na komponente oI

kojih

su sastavljene.

Strukturalisti bi uzeli npr. percepciju cvijeta i anali_

zirali tu percepciju s obzirom na sastavne.boje, geonoetrijske obiike, odnose velidina. itd.

VaZan zadetnik stnrkturaiizma bio je njemadki psiholog Wlhelm Wundt(1832-1920). Wundt je smatrad da je najboljametoda kojom osobu moZemo uvjeibati da analizira stnikturu psihidkog proudavanje os_ jetnih iskustava putem introspekcije. Za Mrndta je introspekcija erLa{ila gledanje prema unutra na dijelove informacije koji prolaze kroz svijest, kao-tto su osjeti koje doZivljavamo kad gledamo cvijet. Mi pr^uo

"

analiziramo vlastite percepcije. Wilhelm Wundt nije bio dobar udenik, dozivljavao le deste neuspjehe i c6sto bio pr6dmet lsmiiavania drugih u6enika. NoWundi je kasnije pokazao da

na osnovi {kolskog uspleha ne moZer:ro uvijek predvidleti uspjeh u karijeri budu6i da ga srnatraju jednim od najutjecajnijih psF hologa.

Wundt je imao brojne sljedbeniice, popur svojeg ameridkog udenika _Edwarda Titchenera (1867-1927). Titchener (19i0.) je vjerovao da se ditava sviiest moZe svesti na tri elementama stania. To su osr'etr _ osnov_ ni elernenti percepcije (vidi 4. poglavlje), predodZbe slike koie stvara_ mo u svojoj psihi da bismo.opisali ono fto percipiramo (vidi 4. i 5. poglavlje) i osjetaji sasravni dijeiovi duvstava poput ljubavi i mrZnje. No iako su rnnogi Wundtovi sljedbenici prigrlili strukturalizam, drugi rani psiholozi kritizirali su i metodu (inhospekciju) i glavnu ideju (elementame strukhue doiivljaja) strukruralizma.

-

Fu n kci o na liza m : a lte rn

ativa struktu ra lizm u

Altemativa strukturalizmu predlagala je da bi se psiholozi rebali usmjeriti miilienja, a ne na nje gove sadrZaje. Funkcionalisti su pitali: :7pro:e:? "Sto ljudi tine i zaito to dine?',, dok su stnrknualisti pitali: ,,Koii su

I.

.-1 . /. ,', '/, .

,/

'a/

Uvod u kognitivnu psihologiju

elementarni sadrZaji (saukture) ljudske psihe?"tFunkcionalisti su smatrali daje kljud za razumijevanje ljudske psihe i pona5anja proudavanje kako i za5to ljudski um radi onako kako radi, a ne proudavanje strukruralnog sadrZaja i elemenata psihidkog. Funkcionalisti su se bavili Sirokim pitanjem kako i zaito um radi tako kako radi traZe6i funkcionalne veze iznedu specifidnogranijegpodrai,aja (nedega Sto potide aktivnost; laliuski nazivje stimulus, Stoje bio naziv za naoitreni Stap kojim su Riniljani podbadali lijene Zivotinje) i specifidnog odgovora koji slijedi (akcije ili reakcije kojaje u vezi s podraZajem). Funkcionalisti su bilijedinsweni u vrsti pitanja koja su postavljali, no ne nulno i u odgovorima koje su nalazili ili metodama koje su rabili da bi prona6li te odgovore. Mogli bismo dak re6i da su bili jedinslveni u shvaCanju daje mogu6e rabiti razlidite metode, sve dok odredena metoda pomaZe u traienju odgovora na specifidna postavljena pitanja.

Budu6i da su funkcionalisti vjerovali u kori5tenje bilo koje metode kojaje najbolje odgovarala pitanju koje je postavio odredeni istraZivad, dini se prirodnim daje funkcionalizam doveo do pragmatizma. Pr.agmatilari vieruju da

. , -.

valjanost znanja ovisi o njegovoj korisnosti: "Sto moZeS uiiniti s tim?" Pragmatidare ne zanima samo znati sto ljudi dine, veC takocler 5to moZemo udiniti sa svojim znanjem o tome sto ljudi dine. Na primjer, pragmatidari vjeruju .u vaLnost psihologije udenja i pamienja, djglomidno zato 5to moZe pomo6i u poboljianju djgdjeg Skolskog uspjeha.

I

Wllliama Jamesa,

lijednika, lilozofa, psF

hologa

i

tirui ob1_azpvli psiholozi. danqs govore temelji se na onom Sto je Dewey rekao ! podetkop 20, stolj96a. Na primjer, prema Johnu Deweyu, da bismo udilkovito udili, moramo vidjeti swhu svojeg obrazovanja - njegow praktiEnu uporabu. Dewey i drugi,pragmatidari postavili su jo5 jedno pitanje koje je i dalje izvor kontroverzi.medu kognitivnim psiholozima. Treba li istraiivanje vrednovati s obziromnanjegowfoenutadnuupotrebljivostu svakodnevnoj primjeni ili s obzirom na njegovu dubinu uvida u razumijevanje ljudske kognicije?

Asocijacionizam: integrativna sinteza Asocijacionizam je, poput funkcionalizma, manje bio kruta psihologijska Bkola, a.viSp.jedan ugecajan nadih midljenja. Asocijacionizam istrazuje kako dogadaji ; ' ili ideje mogu u psihipostati'povezbni jedni s drugima i dovesti do oblika uEenia. Na primjer, asocijhcije mogu naStati zbog dodira ili kontigvitera (povezujemo .stvari koje se pojavljuju zajedno u otprilike isto vrijeme), sliinosii (povezujemo sfvari sa slidnirn svojstvima) ili kontrasta.(povezujemo stvari koje iskazuju sulrotnost, npr, viuie/hladno, svjetlo/tama,Ldan/noi).

.

U kasnim l800-timaje asocijacionist Hermann Ebbinghaus (1g50-1909) bio

brata pisca

HenryjaJamesa, mno-

gi kognitivni psiholozi i danas smatraju jednim od najvecih psihologa, iako se dini da je sdm James odbacio

psihologllu kasnije u Zivotu.

Predvodnik u usmjeravanju funkcionaiizma prema prag-

matizmu bio je William James (1842*1910), diji je glawi funkcionalni doprinos podrudju psihologije bilajedna knjiga: njegova znamenita Naiela psihologije (1890/1970.). Cak i danas kogaitivni psiholozi desto upu6uju na Jamesove tekstove u raspravi o srZnim temama u ovom podrudju, kao 5to su paZnja, svjesnost i percepcija. Jambsje dokazao dajedno utjecajno djelo, kao i ugled njegova autora, mogu pomodu u oblikovanju podnrdja. John Dewey (1859-1952) bio je drugi od ranih pragrnatidara koji je duboko udecao na suvremenu kognitivnu psihologiju. Deweya pamtimo prvenstveno po njegoru pragmatidnom pristupu miSljenju i obrazovanju. Mnogo toga 5to kogni-

Zastanimo na trenutak da bismo primijenili ideju pragmatizma. Razmislite o nadinima da infomacije koje udite u ovom predmehr udinite kodsnijima za sebe. Dio posla je ved uEinjen - uoEavate da poglavljc podinje pitanjima koja infomacije iine suvislijima i korisnijima, a saietak poglavlja wa6a se tim pitanjima. Odgovm li tekst upjeino na pitanja postavljena na podetku poglavlja? Smislite vlastita pitanja i nastojte organizirati biljeSke u obliku odgo-

Ka gn itivna p s iho lo gij a

I vora na svoja pita;ja. Na;tojte takoder povezati ovo I gradivo s drugim predrnetima ili aktinostima u koji. I ma sudjelujete. Na primjer, prijatelj vas moie zamo| liri da mu objasnite kako da koristi novi program za | radunalo. Dobar bi podetak bio da pitate tu osobu ima I li ona kakvih pitanja. Na taj nadin infomacija koju | pruZate imwije koristi vaiem prijatelju, umjesto dg | prisiljavate tu osobu da infomaciju koju treba traii u | dugom, jednostauom predavanju.

prvi eksperimentato.koji je sustavno primijenio asocijacionistiika nadela. Ebbinghaus je proudavao i opaiao vlastite mentalns procese, koristeci znatno stroze eksperimentalne tehnike(1'sustavna eksperimentalna introspekcija", poput brojenja

svojih pogreiaka i biljeZenja vlastitih vremena reakcije) ndgo.sto iu Ult" Wunatove introspektivne metode. Krirz svoja samoopazanja Ebbiighaus je proudavao kako:ljudi ude i paihte,gradivo koje treba nauditi putem sviesnogpoioitianja tog gradiva. Izmedu ostalog, on je doSao.do prijeloinnbg eksperimentalnog otkiia I da desto ponavljanje,mciZe jade,udvrstiti mentaine asclcijacije u pamdenju, Sto nadalje znadi da ponavljanje pomaZe pri udenju (vidi 6. poglavlje).

Drugi udecajni asocijaoionisr, Edward Lee Thorndike (1874-1949), smafrao

je dale uloga "zadovoljenja'r kljudna u oblikovanj'u asocijacija. Thorndike je to nadelo nazvao zakon efeda (1905.) - podraZaj 6e tijekom vremena imati tenden_ ciju izazivanja odretlene reakcije, ako je organizam nagraden za tu reakciju. Thorndikeje vjerovao da organizam udi reagirati na odredeni na6in (efekt) u odredenoj situaciji, ako se za to ponovljeno nagraduje (zadovoljenje, koje sluZi kao podralaj za budu60 djelovanje). Stoga 6e,dijete kojeje nagradivano za todno {eSavanje aritrnetidkih problema nauiiti todno r,jesavati te probleme jer swara asocijacije izmeclu todnih {e5enja i nagrada.

Od asociiacionizma do biheviorizma Drugi istraiivadi, Thomdikeovi suvremenici, koristili su eksperimente na Zivotinjama da bi ispitali odnose podraZaj-reakcija na nadine koji su se razlikovali od onih Thorndikea i njegovih kolega asocijacionista. Ti su istraZivadi prekoradili granicu izmeclu asocijacionizma i nastaju6eg polja biheviorizma. Neki od tih ishaZivada su, poput Thorndikea i drugih asocijacionista, prudavali reakcije koje bile voljne (iako r4oZda nisu ukljudivale svjesno miiljenje, kao u Thomdikeovu radu), no drugi su proudavali reakcije koje su iiazivane bez utjecaja volje, kao odgovor na ono 3to je izgledalo kao nepovezani vanjski dogaelaj. su

i e Uvod n kognitivnu psihologiju

9

U R.usijije nobelovac lvan Pavlov (1849-1936) proudavao nenamjemo ponalaborp: torijskog tebnidara koji ih brani, prije no 5to vide tlonosi li on uopCe hranu. Za Pavlovaje ta reakcijaupu6ivalana oblik udenja, nazvaaklasiino uujetovanje,rad kojim psi nisu imali svjesnu kontrolu. U pse6i:j psihije neki oblik nenamjernog udenja povezao tehnidara s hranorn (Pavlov, i955.)" Pavlovljev prijelomni rad poplodaoje put za razvoj biheviorizma. Od poriebnogje interesa kasnije opaZanje Roberta Rescorle (1967.) da klasidno uvjetovanje ne ukljuduje samo veal uteme' ljenu na vremenskom dodiru (npr. pojavljivanle hrane i uvjetovanog podraZaja u otprilike isto vrijeme). Udinkovito uvjetovanje zahtijeva povezanost (t!. da pojava hrane bude povezana s pojavom uvjetovano,g podraiaja; Rescorla i A.R. Wagner, 1972..; A.R. Wagner i Rescorla, 19?2.).

10

Sanje udenja te vrste, podevdi od svojeg opaIanja da psi sline kad ugledaju

Biheviorizam, koji se moie smatrati ekstrernnom verzi;iom asocijacionizma, u potpunostije usmjeren na vezu izmedu okoline i ponaianja koje se mole opaZati. Prerna strogim, ekstremnim ("radikalnim") bihevioristima, bilo kakve hipoteze o unutarnjim mislima i nadinima mi5ljenja nisu niSta vi5e od spekulacije, te iako mogu pripadati podrudju filozofije, nipolto im dje ejesto u psihologiji.

Predstav nici bi h eviorizm a Ocem radikahrog biheviorizma obidno se smatra Jobn Watson (18?8-1958)" Za Watsona su unutarnji mentalni sadrZaji ili mehanizmi bili posve beskorisni budu6i daje vjerovao da bi se psiholozi morali usmjeriti samo na proudavanje pona$anja koje je moguie opaiati (Doy1e,4000.). Odbacio je mi$ljenje kao subvokalni govor. Kao ito opisuje filozof Herbert Fiegl (prema M. Eysenck i Keane" 1990.),

Watson 'Je u svom duiniku zakijudio da nema um". No iako

je

Watson

omalovaZavao kljudne aspekte fimkcionalizma, bio je pod jasnim utjecajem funkciona]ista u naglaiavanju onoga 5to ljudi iine i $to uzrokuje njihovo djelovanje. Biheviorizam se takoderrazlikovao od raoijih polaetau psihologiji po tome ito je pomalnuo naglasak eksperipeltulnih istraiivrrnja s ljudi na Zivotinje kao ispitanike. Povljesno giedano, mnogo bihevioristi{kih istra}ivaqja provedeno je (i jo5 uvijek se provodi) na laboratorijskim Zivotinjama, poput $takora, jer te Zivotinje omoguiuju znatno veiu biheviorafiru kentrolu odnosa izrnedu okoline i ponabanja koja se javljaju kao reakcija oa tu okolinu. $to je organizam emocioualno i fizioloikijednostayniji, to malje istraiivad mora brinuti o bilo kakvim interferencijama koje mogu swarati telkoCe u istraiivaqjima na ljudima. Meclutim, postoji jedan probiem yezan uz koriiteqje iivotinja kao ispitanilca, a taj je odredivanje moie li se ist.ralivanje generaliziratinaljude (tj. primijeniti opienitije na ljude, a ne sarno na one vrste iivotinja koje su prouEavane).

Od 1960-ih je radikalni biheviorizam postao gotovo sinoni4 za jednog od njegovih najradikalnijih zagovomika, B.F. Skinnera (1904.'1990). Skinner je smatrao da se doslovno svi oblici ljudskog ponaSanja, a ne samo udenje, mogu objasniti ponaianjem koje se odituje kao reakcija na okolinu, 3to se mole u6inkovito prouEavati opaZanjern ponaianja Zivotinja. Skinnerje odbacio mentalne rnehanizme i vjerovao da operantno uvjetovanje - koje ukljudujejadanje ili slabljenje ponaSanj4 ovisno o prisuhosti ili odsutnosti potkrepljenja (nagrada) ili kazni - moZe objasniti sve obiike ljudskog ponaSanja. Skimer je svoju eksperimentalnu analizu ponaianja primijenio na gotovo sve, od udenja preko stjecanjajezika, rjeia-

Kognitivnapsihologija vanja problema te dak kontrore ponaianja u drusrvu. uglalnom zbog Skianerove izraiene prisutnosti, biheviorizamje nekoliko desetlje6a dominirao p*sihologrjom, ukljudujuii metode i podrudja zanimanja..

"

tsiheviaristi koji su se usudi/i zaviriti u crnu kutiju Dok su se mnogi bihevioristi klonili zavirivanja u ..cmu kutiju" ljudske psihe, usmjeravaju6i se umjesto toga iskljudivo na ponaianje koje se moze opaiati, neke psihologeje podeo zanimati sadrZaj tajanstvene kutije. Na primjer, Edward rolman (I886-1959), rani biheviorist, smatraoje da se ni ponasanje zivotinja ru ponaSanje ljudi ne mogu razumjeti ako ne uzmemo u obzir svrhu i plan tog ponaianja. Tolman (1932.)ie vjerovao daje sve ponasanje usmjereno piema nJ
ieii pobje6i.iz neugodne situacije. Tolman se stoga moze smatrati pradiedom suvremene kognitivne psihologije.

Novija lcitika biheviorizma takoder ga smaha pretjerano ogranidenim @andura, 1977.b), no zbog drugih razloga. Ta kritika tvrdi kako se 6ini da udenie niie rosljedica tek izravnih nagrada za ponaSanje, vei da ono takoder moie riu soci;atno, proizlazeti iz opai,anja nagrada ili kazni koje su dobili drugi. ovo gredidte rraglaSava kako opaz?mo i oblikujemo svoje ponadaqie prema ponasanju-drugih, udenjem po modelu. ovo uzimanje u obzir socijalnog uilenja otvara put razmat unyu onoga 5to se dogada unutar psihe pojedinca.

Gestalt psilhologija Od nurogih loitidara biheviorizma, geStaltisti bi mogii biti medu najZeiiima. prema (iistaltpsihologiji, psiholoSke fenomene iemo najbolje razumjeti ako ih promatftimo kao organizirane, strukturirane cjeline, a ne ulo t" f"no-.oe razrliielimo na manje dijelove. Gestalt pokretje zapravo bio reakcija ne sarno na tendencije ranog biheviorizrna daponaianje objasni pod vidom uljetovanja, ve6 takoderprotiv strukturalistidke tendencije da se mentalne procese raidlani na. elementarne doZivljaje. Izreka "cjelina se razlikuje od zbroja svojih dijeiova" prikiadno re-

zimira geitartistidko glediste. Da bismo npr. razumjeli percepciju cvijeta, morali bismo uzeti u obzir cjelinu tog iskustva. Ne bismo mogri razumjetitakw percepciju samo u kategorijama opisa oblika, boja, veridina, itd. Utjecaj Gestart psi-

hologije bio je najdublji u odnosu na proudavanje percepcije obiika inpr. Krihler, 1940-) te proudavanje uvida, iednog aspekta rjeiavanja problema (nir. Krihrer, 1927.; Wertheimer, 1945., 1949.)

POJAVA KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE Sve do sada smo nagra3avali firozofski i psihoroski razvoj kojije doveo do pojave kognitivr:e psihologije. Razvoj u drugim podrudjima takoderje pridonio razvo.lu kognitivizma (vjerovanja da ve6inu rjudskog pona5anja razumieti ako prvo shvatimo kako ljudi misle) i suvremene kognitivne'noz"'no psihologije. rtoruqa

1 e Uvod u kognitivnu

psihologiju

l1

koja su najviSe pridonijela pojavi kognitiwe psihologije jesu znanstvena podmdja poput psihobiologije (koja se takoder naziva i "bioloSkapsihologija", "fizioloSka psihologija" iti dak "biopsihologija"), lingvistike i antropologije, te tehnolo$ka podru6ja poput komunikacijskih sustava, inZenjerstva i radunalswa.

12

Taj jeradpretjeranoprosirio skinnerove okvire, omogu6ujudinapadnanjega. I naps{je zaisrausiijedio" LingvistNoah Chomsky (1959,) napisao je ostru L:ritiku skimerovih ideja. u svojem dranku chomsky je nagrasio i bioloiku osnovu i keativni potencijal jezika - neizmjeran broj rerenica koje moiemo proizvesti s lakoiorn - koji se opiru-bibevioristidkom,shva6anju dajezik udimo putem potkepljenja, cak i mala djeca stalno proizvode nove rldenice za koje u proSlosti nisu mogla biti potkrijepljena: chomsky je wrdio da je nase razumijevanjejezika ogranideno ne toliko onim 5to smo duli, vei'nutamjim uretlajem za s{ecanje jezika, (LAD od engl. language acquisition device, nap. prev.l koji svi 'ljudi posjeduju. Taj uredaj,omoguiuje djeteru da koristi ono bto duie,da bi r zakljudivalo o ,gramatioi svojeg JingvistiEkog okruZenja. ono Kto LAD narodito dinijest da aktivno ogranidavabroj dopultenih gramatidkih konstrukcija. stogaje psihidkog, a,ne struktura okolinskih uvjeta, ono bto vodi na5e stjecanje :tr_"kt"*

vidomokolinski!.utjegaja.

Rana uloga psihobiologije Ironidno, jedan od bivSih Watsonovih udenika, Karl'spencer Lashley ( I 890- i958), bio je medu prvima (na simpoziju odrZanom I 948. godine) koji 6e izraziti potrebu da psiholozi izadu izvan biheviorizma, da proudavaju teme koje nije moguid lako objasniti samo uvjetovanjem, te da prihvate i druge metode, a ne samo ekspenmentalnu manipulaciju okolinskih utjecaja (Gardner, 1985.). Lashleyajejako zanimala neuroanatomijd t)rovdavanje moZdanih strukrura) i nadin na koji organizacija mozga upravlja ljudskom djelatnoS6u. Lashleyje drsko doveo u pitanje bihevioristidko glediSte daje ljudski mozak pasivni organ koji samo reagira na okolinske promjene izvan pojedinca. On je smatrao da je mozak aktivan, dinamidki orgalizator pona5anja. Lashley

je nastojao razumjeti kako rnakoorganizacija ljudskog

i

u mozgu mijenjakao posljedicaudenja. Njegov glavni dopri-

nos sastoji se u tome da je kao osnolu udenja u mozgu predloZio skupove slanica, koordinirane Zivdane strukture koje se razvijaju kroz desto podraZivanje. Skupovi stanica razvijaju se s vremenom, s pove6anjem sposobnostijednog neurona (Livtane stanice) da izazove aktivaciju s njim po-

jez*a.

Qodajr.lro da5ak tehnologije: inZenjeratvo rratunalsfuo

i

'". :.

mozga omoguiuje takve sloZene, planirane aktivnosti kao Sto su glazbeno izvodenje, igranje igara i uporabajezikaod kojih se nijedna, po njegovu shvaianju, ne moZe objasniti pod vidom jednostavnog uvjetovanja.

U istom duhu, ali na razliditoj razini analize, Donald Hebb (1949.) je bio prvi psiholog koji je pruZio detaljnu, p rovj erlj vu teorij u o nadinu na koj i mozak moZe podriavati kognitirne procese. Njegov utjecajan rad pruZa snaian temelj za neke od suvremenih trendova u koguitivnoj psihologiji. Hebba je zanimalo kako se struktura neuralnih veza

Kognitivna psihologija

Ulric Neissgr Je pro-

fesor psihcil.6gije na SveudiliStiJ Cornell. Niegova kniiga Kogn'' tivna pslhologija odigrala je znadajnu ulogu u poketanju kognitivne revoluci.ie u psihologiji. On je tako-der

bio istaknuti zagovornik ekolo5kog pristupa kogniciji i upozorlo je na vainost izu-

vezanog neurona. Mentalna reprezentacija nekog vanjskog davania kognitivnlh dogadaj a bila bi predstavljena hij erarhijskom stnrkturom procesa u ekoloski vavi(estrukih skupova stanica. Na primjer, va3a mentalna ljanom kontekstu. reprezentacija va3e bake mogla bi se sastojati od skupova stanica za njezino lice, povezanih sa skupovima za njezin glas, povezanih sa skupovima za druge njezine osobine. Kad mislite o njoj, aktivirate te skupove koji su odgovornizanjezino predstavljanje. Hebbov rad izalao je iz okvira bihevioralnih pristupa udenja smjeStanjem mentalnih dogadaja u kontekst integrirane aktivnosti iivdanog sustava'

Biheviorizam nije iskoristio moguinost da se sloZi s teoretidarima poput Lashleya i Hebba. Zapravo, biheviorist B.F. Skinnner (1957.) napisao je ditaw knjigu u kojoj opisuje kako se stjecanje i uporaba govora mogu objasniti iskljudivo pod

Hepqrt

A. Simon bio

je piofi:sor .ra6unal'stv:i'i psihologije

na Carnegie-Mellon sveu-

6ilistu. Poznat je po svojem plonlrskom radu, zajedno s Allbnom

Newellom i suradnicF ma; na konstrukciji i

testkanju radunalnih modela koji simulira.ju ljudbko mi5ljenje, te po

svojim eksperimentalnim provjeramatih modela. On je takoder bio veliki zagovornik metode glasnog mi5ljenja u proudavanju kognltivne obrade, Simon je preminuo2001. gbdine.

Tehnoloiki razvoj.je, uz znanstveni razvoj, takoder podeo utjecati na nadinna koji su psiholozi promatrali ljudqku psihu. Tehnolo5ki napredak u telekomunikacijama, u irtenjers.tvu, te digitalnim radunalima doveo je do analogrog razvoja upsiholo5koj teoriji, narodito s obzirom na obradu inform-acrja. Slijedg6i brojaa pitanja postavljena u kompjutorskoj obradi inforr-nacija, psiholozi su podeli govoriti o informacijskim kodovima (sustavima simbola ili signala koji predstavljaju informacije), o ogranidenjima kapaciteta 7a obradu, te o obradi informacija koja moZe biti sery's/ro (iednapojedna destica ili korak, kao u digitalnom radunalu) iti paralelna (viSe odjedne destice odjedanput, kao kod viiestnrkih zvudnih valova u telekomunikacijskim sustavima). Do lraja 1950-ih neke psihologe je zainteresirala primamljiva ideja da se strojevi mqgu programirati za demonstraciju inteligentne obrade informacija (Rychlak i Struckman,2000.). Turing (l950.jje izjavio da 6e uskoro biti teiko.razlikovati komunikaciju strojeva od komunikacije ljudi. On.je predloZio test, koji se danas naziva "Turingov test,', kojim se radunalti program ocje4juje kao uspje5an, narazini na kojoj ljudi neCe mo6i razlikovati njegov proizvod (output) od ljudskog. Drugim rijed,ima, kad biste komunicirali s radunalom i ne biste mogli prepoznati daje to radunalo, to bi radunalo pro5lo Turingov test. Do I 956. u na5 je rj ednik u5la nova sintagma: umjetna inteligencija (AI - od engl. artificial intelligence), koja predstavlja pokuSaj ljudi da konstruiraju sustave koji pokazuju inteligenciju te, narodito, inteligentnu obradu informacija (Meriam-ll'ebster b Collegiate Dictionary, 1993.). Medutim, prve strudnjake koji su radili na razvoju AI viSeje zanimalo maksimalno poveianje udinkovitosti obrade informacija nego simulacija ljudske inteligencije i nadina na koji ljudi {eiavaju probleme. Na primjer, rani programi za igranje Sahd ili za demonstraciju strudnosti pokazivali su svoju ',inteligenciju" rabe6i procese koji su potpuno razliditi od procesa koje koriste ljudi.

i . Ijvod.

u kognitivnu

psihologiju

i3

Dana6nji programi, poput program a Duboko plavetniks (Deep BIue), koji je i 997. pobijedio svjetskog Sahovskog prvaka Garyja Kasparova, takoder funkcioniraju na nadin koji je rrlo raziiiit od nadina na koji lju

wlo

te5ke.

Do ranih 1960-ilje razvoj psihobiologije, lingvistike, antropologije i umjetne inteiigencije, zajedno s reakcijama protiv bihei.iorizma od shane mnogih psihologa pripadnika sredi5nje struje, stvorio a8rosfent:Zrelu za revoluciju. Rani kognitivisti su twdili (npr. Miller, Galanter i Pribram, 1960.; Newell, Shaw i Simon, 195?.b) da su tradicionaina bihevioristidka obja5njeqla ponalanja neprikladna, upravo zato Sto ne katu niSta o tome - zapravo ignoriraju -.kako ljudi misle. Knjiga Ulrica Neissera Kognitivna psihologi7'a (Neisser, 1967.) bila je posebno znadajna u dovodenju kognitivizma na istaknu.to mjesto, obavjeitavajuCi studente, poslijedipiomce i dlanove akademske zajednice o novom podrudju koje se razvija. Neisser je kognitivnu psihologtju definirao kao proudavanje nadina na koji ljudi ude, struknxiraju, pohranjuju i koriste znanje. Nakon njega su Allen Newell i Her'bert Simon (i972.) predlolili detaljne nrodele ljudskog miiljenja i rjelavanja problema, od najosnowijih do najsloienijih razina. Do 1970-ih je kognitivna psihologija postala Siroko prinata kao vaEno podnr0je psihologijskog proudavanja, sa svojom specifidnom skupinom istra:[ivalkih meioda.

ISTRAZIVACKH NNHTODE U' KOGNITruT{OJ

pstHoLOGrJI

{}iljevi istnaZivanja Da bismo i:olje razumjeli specifidne metode koje koriste kognitivni psiholozi, prvo moramo shvatiti ciljeve istraZivanja u trrognitivrtoj psihologiji, od kojih su neki istaknuti ovdje. Ukratko, ti ciljevi ukljuduju prikupijanje podataka, analizu podataka, razvoj teorija, formuliranje hipoteza, provjeru hipsteza,te moZda dak i primjenu u situacijama izvan istrativadkog okoliSa. trshaiivadi desto jednostavno nastoje prikupiti najveii mogudi broj informacija o odredenoj pojavi. Oni mogu, ali i ne moraju imati unaprijed postavljena oliekivanja o tome 5to 6e pronadi prikupljaju6i podatke. U svakom sludaju njihovo se istraZivanje usmjerava na opisivanje odredenih kognitivni.h fenomena, kao npr. kato ljudi prepoznaju lica ili kako postaju strudni u odredenom podrudju. Prikupljanje podataka odratava empirijskii aspekt znansfvenog irada. Kad prikupe dovoljno podaaka o kognitivnom fenonnenu koji ih zanima, kognitivni psiholozi koriste raelidite meJode da bi iz tih podataka izvukli zakljudke. U idealnom

Kognitivna ps iholo gij a sludaju oni rabe konvergenhle v$te dokaza da bi poduprli svoju hipotezu. ponekad ve6 i letirnidan pogled na podatke dovodi do intuiti'nih z4kljudaka o obrascima koji se pojavijuju u tim podacima. No a'ratno je uobidajenije da ishaiivadi koriste razlidite statistidke metode za analizu podataka.

Frikupljanje podataka i statistidk a analiza pomaiu iskaiiva6ima u opisivaniu kognitivnih fenomena. Bavljenje znanoiiu ne bi mogio daleko odmaknuti bez takvih opisa. Medutim, ve6ina kognitivnih psihologa ieli u podrudju kognicije razunnjeti vise od odgovora na pitanje .flo. ve6ina njih takorler zeli,u2*1"ti i kako lzaito.Dragim rijedima, istraZivadi traie nadile da kogniciju ne samo opidu nego i objasne. Da bi presri granice opisa, kognitivni psiholozi moraju koristiti rezoniranje da bi preskodili rarmak ianedu onoga ito je izravno opaieno i onoga o demu se moZe neizrawo zaklju6ivati na osnovi opa-tanja. P.ir.tpostavimo da Zelimo proudavati jedan aspekt kognicije, npr- kako ljudi razumiju podatke u udZbenicima. Obidno podinjemo od teorije (organiziranog sustava op6ih eksplanatornih nadela koja se tidu fenomena koji proudavamo), te nekih razurnih hiptiteza (provizomih prijedloga u vezi s odekivanim empirijsiiim

posljedicama teorije, kao sto su ishodi ishazivanja) postavljenih na o.noui teori.l" o tome kako ljudi razumiju informacije u udzbenicima. Zatim nastojimo provje-

riti teoriju i vidjeti ima li

ona moi predvidanja odrecrenih aspekata ispitrvanog fenomena. Drugim rijedima, na$ misaoni proces je sljede6i: ,,Ako je nuio t.orill todna, tada se svaki put kad se pojavi .r, treba kao posljedica javiti 2.,, Nakon toga svojri hipotezu provjeravamo eksperimentima. cak i ako se dini da odreileni potwduju dah; hipotezu, nalaze treba podvrgnuti statistidkoj analizi da bi 'alazi se odredila njihova statistidka madajnost. Mjere statistitke znaiajnostt upucuju na vjerojatnost da dobiveni nalazi ne predstavrjaju tek sludajne varijacije u podacima. Nakon Sto su naie hipoteze eksperimentalno provjerene i statistidki analizirane, nalazi iz tih eksperimenata mogu dovesti do sljedeieg prikupljanja podataka, njihove anaiize, razvoja teorije, formuliranja hipoteze, te njezine proui.i". Unogi

kogniti'ni psiholozi se usto nadaju da 6e uvide stedene u istrazivanjima moii upotrijebiti da bi pomogli ljudima u koriltenju kognicije u razliditim situaciiama u stvarnom Zivotu. Neka istraZivanja u kognitivnoj psiho.logiji su primijenjena od samog podetka, nastojeii pomo6i tjudima da poboljiaju svoj Zivot i uvjete u kojima zi're. Terneljna istraZivanja stoga mogu dovesti do svakodnevnih piimjena. Za svaku od ovih svrha, razlidite istraZivadke metode imaju razlidije prednosti i ne-

dostatke.

Specificne istraiivadke metode Kognitivni psiholozi koriste razlidite metode da bi isrraZili kako liudi misle. Te metode ukljuduju sljede6e: (a) laboratorijske

ili druge kontrolirane eksperimenre, (b) psihobioloska istrazivanja, (c) samoiskaze, (d) srudije sludaja, (e) opazanja u prirodnim uvjetima, i (f) radunalne simulacije i umjetnu inteligencijulu tabrici 1.1. navedeni su opisi i primjeri za svaku od ovih metoda). Kao sio se vidi iz tablicer, svaka metoda ima odredenih prednosti i nedostataka.

I.

Uvod u kognitivnu psihologiju

t5 IstraZivadke m€tode

Populama psihologija - ina je swgdje! Janost je voli, psiholozi je mrze. Onaje lema za televiziju, filmove, krjige, drame i iasopise. U ameriEkom Zivotu onaje wlo proiirena svp od devetnaestog stoljeCa kad su ftenolozi mjerili kwge na glavaru ljudi da bi ih savjetovali o izboru zanimanja, ltziognomidari analizimli crte lica (npr oblik brade ili nosa) da bi rukovoditeljima pomogli u donoienju odluka o tome koga treba zaposliti ili unaprijediti, ili grafolozi proudavali uzorke rukopisa da bi pojedincima pomogli u pronalaZenju prikladnih bradnih partnera. Kadje haj€m devetnaestog stoljeia nmstvena psihologija stigla na ameridka sveudililta, ti novi psiholozi su nastojali izgurati staru psihologiju, pokuSavaju6i.uvjeriti javnost u valjuost svojeg pristupa i apsudnost onoga ito su nazivali pseudopsihologijama.

U nalem istraiivadkom programu ispitujemo mzlike izmedu ovih dviju psihologija, pokuiavajudi razumjeti zasto janost nastavlja prihvaiati tvrdnj e nemanstvene psihologije.Na! progw istmZivanja je povijesni; dlo rastuCeg amja o drultvenoj povij*ti i povijesti nanosti, Sto ukljuduje povijest psihologije. Kao povijesno istraiivmje, na5 md je empirijski, ali ne i ,eksperimentalan. Proudavali smo Populamu psi,hologiju na nekoliko nalina, ukljuduju6i analizu enciklopedijskib dlanaka iz devetnaestog i ranog stoljeCa (Benjamin i sur., 1997.) i rumatranje mmih pregleda slike koju janosti ima o ,psihologiji (Wood, Jones i Benjamin, 1986.), Trenutadno smo usmjereni na amerilke populam€ psi-

hologijske dasopise (viSe od 30 ruliditihnaslova) koji su objavljeni ime(u 1920. i 1960. Ti su casopisi promicali vjerovanje da ie njihov sadrZaj pomoCi iitate-

Kognitivhi psihcilozi u proudavaniu kognitivnih fenomena rabe eksperimente u kontroliranim laboratorijskim uvjetima' psihobioloska isva:ivanja, samdiskaze; studije sludaja, opazanja u prirodnim uvjetima:i raeunalne simulacije METOOA

ljima da dodu do zdmvlj4 sre6e i uspjeha (Benjamin i Bryant, 1997.),

Do danas smo pregledali stotine lih dasopisa, proudavajuii njihove dla1rke i reklame. PokuSavamo ustmoviti koje su teme, poput braka, odgoja djece, seksa i zadovoljswa poslom, staluo zastupljene u razliditim dasopisima u istom rudoblju no mogu se promijeniti tijekon vremena, i usporetlujemo te teme s onim Sto je istowemeno objavljivano u nanstvetroj psihologiji te s onim Stojc bilo pro5ireno u smeridkoj kulturi tog wemena. Na primjer, 1920-e su onadile prelcetnicu u ameridkoj povijesti u Pogledu prilika koje su se pruZale Zenama. Devetslaesti amandmm-je .lenama dao pravo glasa, a nagli ekonomski napredak je povedao broJ mogu6nosti za zapoSljavanje Zena.

Ustanovili smo da su populami psihologijski {asopisi govorili u prilog tim ienama, no maloje psihologa ili psihologijskih Easopisa koji su pokmli bilo kakav interes za tu temu. Te razlike bi sigumo mogle biti djelomidno odgovome za to sto je jawost priglila frdnje populme. psihologije, istowemeno odbacujuCi suprotne navode znmstvene psihologUe. To po: drudje je animljivo ve6 smo po sebi, no othivanje uzroka privladnosti populame psihologije ima i vecu vaZnost. Talaio mzunijqvanje je kljuEno da bi suwemena psibologijska amost i praksa ikad mogle u6inkovito doprijeti do jawosti.

Opis metod€

EKSPERIIIENTUKON.

prike

Valjanost kaualnog zakl.ju- Obldno da divanja; slud4nl Espored

Uei: velidina

Mogu bhi bilo

Uzorci: repr€zentativnost

Mogu

Podacl o individualniri

ralikama Jake stran€

varijable (ishode). Kod primjene eksperirtrentalne metode, eksperimentator mora koristiti reprezentativni uzorak populacije koja ga zantma.i strogo kontrolirati eksperimentalne uvjete, rasporeduju6i sudionike ir eksperimentdlnu i kontrolnu skupinu po sludajnom rasporedu. Ako su ispunjeni ti preduvjeti za eksperimentalnu metodu, eksperimentator'6e moii donositi zakljudke o vjerojahoj kauzahoj vezi - udincima nezavisne varijable (trehnana) tra zavisnu varijablu (ishod). Ako su ishodi u skupini podvrgnutoj trehanu statistidki znadajno razliditi od ishoda u kontrolnim

Nije primjenjivo

Vjerojatno ne

Vjerojatno

reprezentativni

Moguda; ovisi o zadatku i kontekstu na koji se primjenju.is

nlsurepr€zentativni Mogu Nije vjercjatna pod odred€nim okolnostima

reprezentalivni

Mozda: vidi.iake i slabe strane

Oblino manje vaini

Lako6a primjene, bodovanja i statistidks analize 6ins niihovu primjenu na repiezentatlvns uzorke populaciie relativno iednostamom; relailvno visoka vjercjatnost donoSenja valjilih zakljudaka o

uzoano-pclj6dtdnim

Eksperimenti u konholiranim laboratorijskim uvjetima su vjerojatno ona metoda na koju ve6ina ljudi pomisli kad razmi3lja o znanstvenom istraZivanju. Vjerojatnb se sje6ate, iz uvodnih psihologijskih kolegija ili uvodnih kolegija drugih znan' swenih podrudja, da u kontroliranom eksperimentu eksperimentator provodi istraZivanje u laboratorijskim uvjetima u kojima kontrolira 5to je mogu6e veii broj aspekata cksperime(talns situacije. Eksperimentator manipulta nezavisnim varijablama, kontrolirajudi udi*e irelevantnih varijabli, te opaZa udinke na zavisne

ia.ieslala sudiohika o vlaslitoj kogniciji, bilo trenutadnoj bilo po siedanju

Vrlo se ralikuje od istrazivania do lstrativanja, ovisno o specifiino.i tehnlci

6ivanja;oksperim€ntalna kontrola neavisnih variabli

vauanosl

SAMOISKAZI, POPUi VERBALNIH PROTOKOLA" SAMOPROCJENA; DNEVNTKA

mozga (vidi 2. pqgt-)

Obi6no ne

Va[anost kaualnog zaldju-

ama

Eksperimentalna istraiivania liudskog pona5ania

PSTHOBIOLOSKA

TROLIRANIM LABORA- ISTBAZVANJA TOR'JSKIM UVJETIMA Prikupuanj€ uzqaka ponaProudavanje :lvotintskih Sanja u odredeno vrijsme i ljudskih mozgova, na odredmom mjestu uporabom obdukciiskih metoda i razlioitih psihobie loskih metoda slikovnih

v6-

moguCs generalizirati rezultate lzvan sprcifi6nog mj€sta, vremsna I 0vj€ta zairatka;.n€suglasja izmsdu ponasanja u stuarnom Zivotu I ponagdnia u laboratoriju

David Meyer i Roger Schvaneveldt (t 97 t t raviti su laboratorijski adatak u kojem su vrlo kratko ispitanicima prikazali dva niza slova (rijedi ili nerijedi) i od njih traiF li da za svaki niz odluds radi li ss o pravoj rijedi tti da odredd pripada li rij€6 n€koj unaprij€d odredenoj kategoriii

PtuZaiu "tvrde' dokaze kognilivnih fu nkcija pov6zuiu6i ih s fiziolosk
uzorci; mnoga istra.Zivaja t€melje se na prouaavanju abnormalnih tti Zivotinjskih mozgova, tako da je moguCnost generalizacije n'a nor-

Pristup lntrospektivnim uvidima sa sudionikova todke gledisia, sto moZe biti n€dostupno.kod koristenia druglh sr€dstava

procisima kojl se odvljalu lzvan svjesnosti Verbalni protokoli i samoprocjene:. prikuptjanje podataka moZe-utjecati na kognitjvne

proc€se o kojima se iajestava. Dosledanje: Mogude nesukladnosti imsdu stvilne kognjcij€ i apamCenih kognitivnlh proc€sa i produkata

Elizab€th Warington i lim U proudavanju predodtbl Shallico (1972.; Shallice i Stephen Kosslyn i sur. (Kosslyn, Warrington, 1970.) zamijetili Seger, Pani i Hillger, 1990.) tra:ili su da su powede u liievom su od studenata da tjedan dana tj€menom reZnju mo:ga vode dn€vnik u koji su zaplslvali povszane s ozbiljnim , sve svoje predod:be iz svih def icitima kratkorodnog osjetnih modaliteta pamdenia, dok ie dugorodno pamdenje saduvano, a osobe s lezijama u srednlim sljepooanim reZnjsvlma imaju relatavno nomalno kratkorodno pmdenje, no tegke poremeiaje dugorodnog pamdenja (Shallice, 1 979.; Warlngton, 1982.)

Ko gnitivna p s iho I o gij a

STUDIJESLUEAJA

OPAZANJE U PRIRODNIM UVJETIMA

RA6UNALNE SIMULACIJE I UMJE'TNA TNTELTGENCIJA {AI}

lntenzlvno proudavanje i€dnog poi€dinca, le donosenje opcenitih zakljucaka o ponasanju

OpaZ€nje situacija u stvamom Zivotu, npr. u raredu, radnoi okolini ili kod ku66

Simulacije: pokusaji da se radunalno simulira liudski kognitlvni uradak na ali6itim zadacima At: pokusaji da radunala postignu int* ligentan kognitivni uradak, bez obzira na sli6e li procesi tjudskim kognitivnim

Vrlo oevjerojatna

Nijs primjenjivo

ka iz udZbenika

Nije primjenjivo

teksta).

aimaju

Gotovo sigumo nrali Nijs vjercjatno da de biti

Mogli bi biti reprezentatimi

primjenjivo

r€pr6zontativni

a

Nlje primienjivo

Visoka ekoloSka valianost individualne slud4eve; slaba moEudnbst EeneElizaci.ie na druge

Moguci, no naglasak je na okolinsklm znadajkama, a na na indivi-

Da: podaci o pojedincu vrlo

bogati'detaljima

Nije primjenjivo

dualnim ralikama

Pristup podacima o pojedincu koji su bogati detaljima, ukljueujudi

pe

datke o povljesmm i lrenutadnom koritdkstu, koji moZda ne bl bill de stuprii uporabom drugih sredstava; mogu dovestl do spsijaliziranih primjena na grupe izuzetnih pojedinaca (npr. nadarenih, osoba s mo-

Pristup obilju kontokstualnih informacia, koje mogu biti nedostupno primjenom drugih sredstava

Dopusta izueavanjo Slrokog €spona mogudnosli modeliranja kognitivnih procesa; dopuita jasnu provjeru da li hipoteze toino predvidaju ishode; moze dovesti do Sirokog mspona praldidnih primjena (npr. robota za izvod€nje zaLdaiaka ili za ad u rizidnim okolinama)

Zdanim oStecenjem)

Nedostatak nsr€prezintalivni uzorci obidno ogEnidavaju mogu6nost genemliacije na i

mogudi utjeoaj prisutnosti opaZaca na prirodnost ponasanja

populaciju

Howsrd Grub€r (1974/1981 ) ie provm studiju sluoaja Chariesa Dffiina, da bi dubinski istraiio psiholo3ki kontekst izuetne intelektualna keativmsti

Mlcha€l Cole (Cole, Gay,€lick iSharp, 1971.) is prouaavm clanove afriekog plemena Kpelle, uspor€duju6i njihove dsfinicijs Inteligencije I tradicio' nalnim zapadnjaEklm definicijama, kao i na6in na koil kulturalne definiciis inteligenciie mogu utjecatl na inteligentno pona5anjo

Na primjer, pretpostavimo da ielimo provjeriti da li glasna, ometajuCa buka u!'ede na sposobnost izvrsavanja odredenog kogrritivnog zadatka (npr. ditanja ulom-

olocst'ma

Potpuna.kbntrola variiabli koie nas

Vrlo nEvjercjatna

eksperimentatoi mote donositi zakljudke o vjerojatnosti uzrodno-pos..".ujl1i*u' ljedidne veze izmedu nezavisne i zavisne varijable. Budu6i da eksperimentator moze ustanoviti vjerojatnu kauzalnu vezu iznedu nezavisnih i zavisnfi varijabli, eksperimenti u kontroliranim laboratorijskim uvjetirpa predstavljaju izvrsno sredstvo za testiranje hipoteza.

oprem€ (npr, raduflalnog hardwarea) saftwarea (programa koje su napisati lstratlvaiD; ralike imEdu ljudsk€ i strcjne inteligenclje - iak i u slmulaciiama kojo ukljuiuju sofisticirsne tehnik€ modelimnja, simulaeijo mogu nesavr$sno oponaSati na6in na kojl ludski mozak misli

Simulacie: Detalinim proracmima Davld Msr (1982.) je pokusao simuliratl liudsku vidnu percepciju i predloZio.je teori.iu vidn€ porcepoije utmeljenu na svoiim Edunalnim modolima. Al: Napisanl su razlioiti programl umjetno inteligenc'rje kojl mogu demonstrirati struonost u odr€denom podru6iu (npr. igrali 3€h), no oni to vJ€rciatno 6ino preko druga6iiih pro@sa od onih koj6 koriste ljudi - stru6njaci u tim podrud.iima

i

odgovaranja na pitanja koja provjeravaju razumijevanje tog

u idealnim uvjetima prvo bismo izabrali sludajni uzorak sudi;ika

;

uku:

pne populacije koja nas zanima. Tada bismo sudionike po sludaju rasporedili u eksperimentalnu i kontrolnu skupinu, te bismo sudionike iz eksperimenialne skupine izloiili nekoj giasnoi, ometajudoj buci, a ispitanike iz kontrolne skupine ne. Zatim bismo objema grupama sudionika zadali kognitivni zadatak,.mjereci na odredeni nadin njihov uradak (npr. odredivanjem brzine i todnosti odgovaranja na pitanja razumijevanja). Naposljetku bismo stiistidki analizirali svojJrezultaie da bismo vidjelije li razlika izmedu dviju skupina statistidki znadajna. Ako bi uradak sudionika u eksperimentalnoj situaciji bio statistidki znadajno losiji od uratka ispitanika iz kontrolne situacije, mogli bismo zakljuditi da je glasna ometaju6a buka zaista utjecala na uspjednost obavljanja tog odrcdenog kognitirmog zadatka.

u kognitivno-psiholoikim istraZivanjima zavisne varijabre mogu biti vrro raznolike, rro one obidno ukljuduju razlidite mjere todnosti (npr. broj pogreSaka), vre_ mena reakcije, ili i jednog i drugog. Medu tisucama moguiih nezavisnih variiabli su svrjstva siruacije, zadatka ili sudionika; npr. svojsfva situacije mogu ukljudivati pxisutnost nasuprot odsutnosti odreclenih podraZaja, kao npr. sugestije tijekom zadatka {elavanja problema. svojstva zadatka mogu ukljudivati diianje nasuprot

slu$anju nizova rijedi, te zatim odgovaranje na pitanja o razumijevanju. svojiwa sudionika mogu ukljudivati dobne razlike, razlike u obrazovanju ili razlike koje se temelje na testovnim rezultatima.

Dok se svojsfvima situacije rasporeda sudionika u kontrolnu

ili ili

zadatka moZe manipulirati putem sludajnog eksperimentalnu skupinu, svojstvima sudiJ

nika nije lako eksperimentalno manipulirati. Na primjeq ako eksperimentator ieli proudavati udecaj starenja na brzinu i todnost rjeiavanja problema, istraZivad ne po slud4ju rasporediti sudionike u razlidite dobne skupine jer se ljudskorn T91" dobi ne moZe manipulirati (iako se sudionike razliditih dobnih skupina rnoie oo

sludaju rasporediti u razlidite eksperimentalne uvjete). U takvim situacijama istraiivadi obidno koriste druge rrrste istraZivanja, poput istrazivanja koja ukijuO$r ko1el1ljry (statistidku vezu izmedu
I

o Uvod u kognitivnu

psihologiju

i9

odnosima, tako da mnogi kognitivni psiholozi iziazito preferiraju eksperimentalne podatke u usporedbi s korelacijskima

P si h

o b i ol

l.

oika i straiiv a nj a

Psihobioloihm istraiivanjima istraZivadi ispituju vezu izmedu kognitivnog uratmoZdanih procesa i struktura. Drugo poglavlje opisuje razlidite specifidne tehnike koje se rabe u psihobiolodkim istraZivanjima. Te se tehnike obidno dijele u tri kategorije; (a) tehnike za obdukcijska istraZivanja mozg'a pojedinca (posl mortem istrzLivanja, koja se provode nakon smrti pojedinca), pri demu se kognidvna filnkcije odredene za'Livota tog pojedinca povezuju sa svojstvima mozga kojaje mogu6e opaZati; (b) tehnike za proudavanje slika koje pokazuju strukturu ili aktivnost,mozgapojedincaza kojeg se:ma daima odredeni kognitirmi deficit; ili (c) tehnike za prikuptjanje podataka o moZdanim procesimb tijekom normalnog izvodenja kognitivne aktivnosti.

ka

i

Obdukcijska istraZivanja pruZila su neke od prvih uvida u nadin na koji odreiii ozljede u mozgu mogu biti povezane s odredenim kognitivnim deficitima, a takva istraZivanja nam i dalje pruZaju korisne spozriaje o tome kako rnozak udede na kognitivne funkcije. Noviji tehnolo5ki razvoj takoderje poboljfao mogu6nosti'in vivo (dok je pojedirrac Ziv) proudavada pojedinaca s pozratim [ognitivnim dbficitiina. Proudavanje pojedinaca s abnormalnim kognitivnim frrnkcijama koje su povezane s patoloikim promjenama mozga dgsto pobolj5ava nale razumijevanje normalnih kbgnitivnih funkcij a. dene lezije

Nadalje, psihobiolotska istraZivanja proudavaju neke aspekte normalnog kog-

nitivnog funkcioniranja proudavanjem moZdane aktivnosti na Zivotinjama. IslraZivadi desto koriste Zivotinje kao ispitanike za eksperimente koji ukljuduju neurokirurSke postupke koje se ne moZe provoditi na ljudimajer bi takvi postupci bili teiki, neetidki ili nepraktidni. Na primjer, istraZivanja mapiranja neuralne ak-

tivnosti u moZdanoj kori provodena

lolko istraZivanje nadina

na

su na madkama

koji mozak reagira

i majmunima (npr. psihobiovidi 4. pogiav-

na vidne podraZaje;

lje). Neki kognitivni psiholozi dovode u pitanje moguinost generalbacijenalazao

kognitirr:om i moZdanom firnkcioniranju Zivotinja i abnormalnih ljudi na kognitivno i m-oZdano firnkcioniranje zdravih pojedinaca. Odgovori psihobiologa na ove primjedbe su razliditi, pri demu vedinom izlaze iz ofuira ovog poglavlja (vidi poglavlje). Da navedemo samo jedan primjer, za neke wste kognitivne aktivnosti dostupna tehnologija omoguCuje istraZivadima proudavanje dinamidke moZdane aktivnosti normalnih sudionika tijekom kognitivne obrade (vidi opis tehnika slikovnog prikazivanja mozga u 2. poglavlju). 2.

Samoiskazi, studije slubaja iopaianje u prirodnim uvjetima Individualni eksperimenti i psihobioloika istraiivanja obidno se usmjeravaju na preciznu specifikaciju todno odredenih aspekata kognicije kod razliditih pojedi naca. Da bi se prikupile detaljima bogate informacije o tome kako odredeni pojedinci misle u Sirokom rasponu razliditih konteksta, istralivadi mogu koristiti scmoiskaz (iskazpojedinca o vlastitim kognitivnim procesima), slldye sluCaja (du-

Ko gni t ivna ps iho

20

Io

gij a

Ne gledajuii u svoje cipele, pokuiajte glasno navesti mzlidite korake ukljudene u vezivmje pela.

2. Naglas

se prisjetite

ito

navodeii korak po korak. Uodavate

c!

ste radili na svoj zadnji

rodendu. 3- Sad uislintr veZite svoje cipele (ili nelto dngo, poput uzice zavezate oko noge stola), glasno

liku imedu l. i3.

4.

li

neku raz-

zad,atka'l

Naglas irijestite kako ste doveli u svijest korake ukljudene u vezivmje svoje cipele ili sjedanja na

svoj zadnji rodendm. MoZete li tolno izviiestiti kako ste doru-kli infomacije u svijesr? Moiete Ii izijestiti koji jc dio vaieg mozga bio najaktiwiji tijekom svakog od ovih zddtaka?

binske shrdije pojedinca) i opazanja u prirodnim uujetima (detaljno proudavanje izwiavonja kognitivnog zadatka u svakodnevnim sinracijama i nelaboratorijskom kontekstr:). Dok su eksperirnentalna isfazivanja najkorisnija za, testiranje hipoteza' isfiaiivanja koja se temelje na samoiskazima, studijama sludaja i opaza.,lu u prirodnim uvjetima su desto posebno korisna za formuliranje hipoteza.^

. _ Powdanost podataka koji se temelje na razliditim wstama samoiskaza ovisi o iskrenosti 9r19ifltl koji izvje3tavaju. dak i kad su sudionici potpuno iskeni u svojim izvjestaiima, oni izvjeitaji koji ukrjuduju podatke koli se oalu po sjedanju (nl1 ayynjci, rg.lrospektivni prikazi, upitnici i pregledi).marro su manje pouzdani od.izvjsitaja koji_se daju tijekom same kognitivne obrade koju istraZolemo ie, sudionici ponekad zaborave ito su radili. u izudavanju slozenih kognitivnih piocesa, poput rjesavanja problema ili donodenja.odluka, istrazivadi desto koristc verbalni protokol, u kojem sudionici nagras opisuju sve svoje misri i ideje tijekom izw5avanja zadanog kognitivnog zadatka. qNu p.i*i"., .,Mie bih uoiio ko6u , bazenom, no to si tre mogu prirrititi, pa 6\ zato izabrati...'). . -Altemativa verbalnom protokolu je da sudionici izvjeitavaju o specifidnim informacijama koje se odnose na odredeni aspekt njihove kognitivne obrade. Na primjer, u isfraZivanju rjelavanja problema uvidom (vidi 11. poglavlje) od sudionika je traZeno da svakih l5 sekundi daju numeridku procjenu koja pokazuje koliko smatraju da su blizu nalazenja rjesenja problema. Na nesreiu, 8ak i ove metode samoiskaza imaju ogranidenja jer se kognitivni procesi mogu izmijeniti samim dinom davanja izvjedtaja (npr. procesi koji ukJjuduju katkorodne oilike pamienja; vidi 5. poglavlje), a takoder se kognitivni lrocesi mogu javiti izvan svjesnosti-(npr. procesi koji ne zahtijevaju svjesnu paZnju ili koji se dogadaju tako brzo da ih ne uspijemo zamijeriti; vidi 3. poglavlje). Da biste dobili predoaziu o nekima od tesko6a kod samoiskaza,izvriite zadatke iz okvira "Istrazujemo kognitivnu psihologiju" i razmislite o svojim iskuswima sa samoiskazom.

Racunal4e simulacije i umjetna inteligencija MoZe

se

reii

da su digitalna ra6unala odigrala temeljnu ulogu u proudavanju kog_

niti'''e.psihologije. Njihov je utjecaj i neizravan - looz modere ljudske kognicijl

utemeljene na modelima radunalne obrade inform aclja ne simulacije i umjetnu inteligenciju.

i

izravan

-

kroz rad'nal-

U radunalnim simulacijama istraZivadi programiraju radunala da oponaiaju odredenu ljudsku funkciju ili proces, poput wienja odredenog kogniti'nog zadatka (npr. manipulacije predmeta u trodimenzionalnom prostoru) ili izvodenja odre,
1

" Uvod u kogrutivnu

psihologiju

2l

pokuIali izraditi radunalne modele diiave kognitivne arhitekt-ue tjudskog uma, i njihovi su modeii potaknuli uzavrele rasprave o tome kako bi ljudski um mogao funkcionirati kao cjelina (vidi 8. poglavlje). Porrekad rairlika izmedu simulacije i umjetne inteligencije uije sasvim jasna, kao u sludaju odnedenih programa koji su osmilljeni da istovremeno simuliraju ljudski u:adak i rnaksimaliziraju ftinkcio-

22

Ko gnitivna psiho

2. Racionalizam nasuprot empirizmu: Kako bismo trebali otkriti istinu o sebi

niranje.

3'

Kognitivni psiholozi desto pro3iruju i produbljuju svoje razumijevanle kognicije putem istraiivanja u kognitivnoj znanosti, interclisciplinarnom podrudju koje rabi

se

hebamo usmjeriti na procese

l.1ud-

4. opdenitostnasuprotspeci,{iinostizapodrutije:jesuliprocesikojeopazamo ogranideni na pojedina podrudja ili su op6eniti u razliditim podruelimaf Mogu li sc opaianja u jednom podnidju primijeniti i na aruga podrud.ia, ili ona wijede samo za spccifidno podrudie koje smo opaLall,!

ideje i metode kognitivne psrhologrje, psihobiologije, urnjetne inteligencije, filozofrje, lingvistike i antropologije. Kognitivni Zoanstvenici koriste te ideje i metode da bi se usmjerili na proudavanje nadina na koji ljudi sdedu i koriste znanje' Kognitivni psiholozi takoder imaju korisii od suradnje s psiholoziraa drugih usmjerenja, poput socijalnih psihologa (npr. u interdisciplinamom podrudiu socijalne kognicije, psihologa koji proudavaju motivaciju i emocije, te ergonomskih psihologa (npr. psihologa koji proudavaju interakcije dovjek-stroj). Suradnja s ergonomskim psiholozima ilustrira medusobno djeiovanje temeljnih kognitivnopsiholoSki.h istraZivanja i primijenjenih psiholo$kih istrr#ivanja.

'

5-

llaljanost kawalnih zakrjuiaka nasup,ot ekotolraj varjanosti: Trebamo ii proudavati kog'iciju koriltenjem'risokokontroriranih eksperimenata koii pove6avaju vjerojatnost donoienja valjanih zakljudaka o uirodnosti, iti trebamo koristiti viSe nafirralistidke tehnike, koje poveiavaju vjerojatnost pri\upljanja ekolo5ki valjanih nalaza, no moida na radun eksperimentalne kontrole?

6. Primijenjena nasupr:t.

temelj nim is traiivanj ima: Trebamo li provoditi istrazivanja temeljnih kognilivnih procesa ili proudavati nadine na koie moZemo pomoii ljudima da u6inkovito koriste kogniciju u prakridnim situ-

KLJUENA PITAN..IA I PODRU6;N U KoGN lTlvhloJ psl l{oteclJl

acijbma?

7. Bioloike nasuprot biheviorarnim metodama: Trebamo li izravno proudevati mozak i njegovo funkcioniranje, moida 6ak skeniraju6i ga aot 6ua;

Kroz ditavo ovo poglavlje spominjali smo neke od kljuenih tema koje se javljaju upodruljukognitivnepsihologije.Mnogaodtihpitanjaimajudugupovilest,koja zapodinje ranim filozofskim razmakanjima. Druga'se javljaju uglavnom kao reo"ril*g .uda u'pbdrudju. Buduci da se nelce od tib tema ponovljeno javljaju ^ltut u raztriditim poglavljima ovog udzbenika, slije,di njihov saZetak. Neka od ovih srZ

i o svijetu oko nas? Trebamo ri to udiniri pokuiavaju6i logidki zakljudivati, na osnovi onoga Bto veC znamo, ili opaianjem i poouj-rruouni"* ,uolil opaianja onoga 5ro moZemo percipirati osjetilima? strukture nasuprot procesima: Trebamo ri proudavati strukfure (sadriaje, obiljeZja i proizvode) ljudskog uma ili skog miSljenja?

Faveziva ni e svega n avede n ag

pitanja zadiru u samu

I o gij a

prirode ijudske psihe

Temeljna pitania u izudavaniu $
izvode kognitirme zadatke? Ili trebamo proudavati ponaianje rjudi u toinitivnim zadircima, rabeci mjere poput postotka todnih odgovora i urem-.na reakcije?

Iako su mnosa od ovih pitanja postavijena u ,.ili-ili,' obliku, zapamtite da se ili metoda pokaZe korisnijom od jednog ili drugog ekstremnog stajaiiSta. Na primjer, na5a priroda mo2e-pruiitinastlkeni okv], nale "u specifid'e osobine i obrasce milljenja i djelovanja, no odgoj moZe oblikovati specifidne nadine na koje popunjavamo taj okvir. MoZemo koristiti emoiriiske metode za prikupljanje podataka i testiranje hipoteza, no takoder mozemo ioristi-

-

desto sinteza glediSta

ti racionalistidke metode za interpretaciju podataka, konstruiranje teorija i fonnulaciju hipoteza utemeljenih na teorijama. Nase razumijbvanje kognicije produbljuje se kad se bavimo i temerjnim istrazivanjem osnormih kognitivnih procesa i primij_enjenimistrazivanjem udinkovitih uporaba kognicije u sinracijama u srvarnom zivotu. sinteze stalno evoluiraju: ono ito danas smaramo srntezom, sutra moie izgledati kao eksremno gledi5te, ili obrnuto.

-

KI...IUCNE TEME U KOGNITIVNOJ

p$tHoLoctJl

dini se da se u kognitivnoj psihologiji stalno pojavrjuju odredene kljudne reme, bez obzira na specifidan fenomen koji proudavamo. bva3e navodimo pet tema

1 o Uvod u kognitivnu

psihologiju

23

koje moiemo smatrati glavnima. Prva tema se tide osnove za razumijevanje kognicije. Druge dvije teme odnose se na bit kognitivne psilologije. Cetvrta se tema bavi metodama u kognitivnoj psihologiji. Peta temaje u vezi s uporabom kognitivnog znanja. 1. Podaci u kogaitivnoj psihologiji mogu se u potpunosti razumjeti samo u kontekstu eksplanatome teorije, no teorije su prazne bez empirijskih podataka. Znanost nije samo zbirka empirijski prikupljenih podataka, ved prije moZemo redi da ona sadrZava takve podatke koji su obja5njeni i organizirani znanswenim toorijarna. Teorije daju znadenj e podacima. Na primjer, pretpostavimo da znamo kako je sposobnost ljudi da prepoanaju informacije koje su vidjeli bolja od njihove sposobnosti da sp dosjete tih informacija (tj. bolje 6e prepoznatijesu li duli odredenu rijed kojaje bila na listi nego se dosjetiti te rijedi ako im se ona ne kaie). To je zanimljiva empirijska generalizacija, no zranost od nas traii ne samo da bu{emo u stanju formulirati generalizacije, veC takoder da razumijemo za3to pam6enje funkcionha na takav nadin. Vaian cilj znanostije obja5njavanje, a empirijska generalizacij4 ako u svojoj osnovi nema teoriju, ne pruia objainjenje. Nadalje, teorija nam pomaZe razumjeti ogranidenja empirijskih generalizacija te kada i zaito se oncjavljaju, !.ta primjer, teorija Tulvinga i T.h."tgli (1973.) predloZila je da, zapravo, prepb4avanje ne bi hebalo uvijek biti bolje od dosje6anja. VaZan cilj aranostije i predvidanje. Tulvingbva i Thomsonova teorija dovelaje do predvidanja okolndsti u kojima ie dosjg6anje biti bolje od prepoznavanja, a kasnije prikupljeni podaci pokazali su da su bili u praw: u nekim okolnostima dosjeianje je zaista bolje od prepoznavanja. Teorija je stoga predloiila u kojim Ce se uvjetima, od mnogih uvjeta koje bismo mogli ispitivati, javiti ogranidenja generalizacije. Teorija nam dakle pomaZe i u objainjavanju i u predvitlanju.

Istolremeno, teorija bez podataka je prazna. Gotovo svatko moZe sjediti u naslonjadu i predloZiti teoriju - i to dak takrru koja zwdi prihvatljivo. Znanos! medutim, zahtijeva empirijsku provjeru talcvih teorija, Bez provjere teorije ostaju tek spekulativne. Stoga teorije i podaci ovisejedni o drugima. Teorije potidu prikupljanje podataka, koji pomaiu ispraviti teorije, 5to vodi do daljnjeg prikupljanja podataka, i tako dalje. Kroz ove iteracije i interakcije izmedu teorija i podataka poboljiava se znansweno razumijevanje. 2. Kognicija je opienito adaptir.na, ali ne

u.

svim specifidnim sludajevima.

Kad uzmemo u obzir sve nadine na koje moZemo pogrije5iti, zapanjujuCe je koliko dobro rade naSi kogritivni sustavi. Evolucijaje dobro postupala s nama oblikujutirazvoj kognitivnog aparata kojije u stanju todno dekodirati i okolinske i unutarnje podraZaje i na najbolji moguCi nadin iskoristiti informacije koje su nam dosrupne. Mi moZemo percipirati, uditi, sje6ati se, rezonirati i rje5avati probleme s velikom todnoiiu- I mi to dinimo usprkos tome Sto smo stalno zasuti obiljem podraZaja, od kojih nas bilo koji moZe lako omesti i sprijediti u pravilnoj obradi informacija. Medutim, isti procesi koji nas i vedini situacija vode do percipiranja, pam6enja i todnog rezoniranja, mogu nas takoder navesti na lcivi put. Na.!a pamienja i procesi rezoniranja, na primjer- podlofoi su odredenim dobro poznatim, sustavnim

Ko grzitivn a ps iholo gij a

pogreSkama. Na primjer, skloni smo precijeniti informacije koji su nam lako dostupne, dak i kad te informacije nisu najvaZnije za protlem koji moramo rijeiiti. Opienito, svi sustavi - prirodni i umjetni _ temelje se na ustupcima. Ista svojsfva koja ib 6ine visokoudinkovitima u dirokom rasDonu situacija mogu ih udiniti neudinkovitima u nekim posebnim okolnosiima. . Sustav koji bi bio izuzetno udinkovit u svakoj posebnoj okolnosti bio bi neudinkovit u $irokom rasponu okolnosti jednostavno zato Sto bi postao pretjerano glomazan i sloZen. Ljudi stoga predstavljaju visokoudinkovitu, no nesalrdenu prilagodbu na okoline s kojima se suodavaju.

3. Kbgnitivni procdsi

su u medusobnoj

interakciji, te u interakciji

s

nekogni-

tirmim procesima. Iako kognitivni psiholozi nastoje proudavati i desto izolirati funkcioniranie specifidnih kognitivnih procesa, oni zraju da ti procesi jeluju zajedno. Na primjer, procesi pamdbnja ovise o perceptiwim procesima: ono dega se sje6ate djelomidno ovisi o onome lto percipirate. Slidno tome, procesi miiljenja djelomidno ovis! o procesima pamCenja: ne moZete razrnilljati o onome dega se ne sje6ate. No hekbgnitivni procesi su takoder u interakciji s kognitivnima. Na primjer, bolje utite kad ste rnotivirani za udenie. Medutim, vale Ce udenje vjerojamo biti loSije ako ste zbog nedeg uzrujani i ne moZete se koucenhirati na zadatak udenja. Kognitivni psiholozi stoga nastoje istraiivati kognitivne procese ne samo izolirano, vei i u interakciii jednih s drugima, te s nekog4itivnim procesima. Jedno od irajuzbudljivijih podrudja kognitiwe psihologije danas jest sudeIjavanje kognitivnih i ponalajnih razlina analize. Zadnjih godina je, na primjer, postalo mogude lokalizirati aktivnost u mozgu koja je pou"r*u , razliditim wstama kognitivuih procesa. Metlutim, moramo biti oprezni u pretpostavkama da je bioloSka aktivnost uzrok kognitivne akiiwosri. IstraZivanja pokazuju da uienje uzrokuje promjene"u mozgu - drugim rijedi D&, kognitivni procesi mogu ut'ecati na biolo5ke struknuejednako kao ito biolo3ke strukhue mogu utjecati na kopitivne procese. Interakcije izrnedu kognicije i drugih procesa odvijaju se na mlogim iazinama. Dobri kopitivni psihol6zi ude o drugim podrudjima psihologijejer znaju da kognitivni sustav ne djeluje izolira:ro - on radi u interakciji s drugim zustavima. 4. Kogniciju treba proudavati razliditim zranswenim metodarna.

Ne postoji samo jedan ispravan nadin proudavanja kognicije. Naivni istraZivadi ponekad tra\e "najbolju" metodu kojom 6e proudavati kogniciju. Njihova 6e potraga neizostavno biti uzaludna: sve kognitivne procese treba proudavati putem razliditih konvergentnih operacija - tojest, razlidith metoda istraZivanja koje teZe zajednidkom razumijevanju. Sto je vi3e ra-

zliditih wsta tebnika koje dovode do istog zakljudka, to moZemo imati vi5e povjerenja u ispravnost tog zakljudka. Na primjer, ako istraZivanja koja koriste vrijeme reakcije, broj pogreiaka i obrasce individualnih razlika, sva vode do istog zakljudka, moZemo imati znatno vi5e povjerenja u doneseni zakljudak nego ako je do njega dovela samo jedna metoda.

Kognitivni psiholozi moraju nauditi niz razlidirih wsta tehnika da bi dobro obavljali svoj posao. No sve te metode moraju biti znanstvene. Znanstvene metode se od drugih metoda razlikuju po tome 5to pruZaju osnovu za samo-

i ' Uvod u kognrtiwu psihologiju ispravijaju6u prirodu ananosti: svoje greilke ispravljamo zato

5to narn

25

unan'

25

Ko gnitivna ps ihol o gij a

stvene metode omogu6uju da opowgnemo svoja odekivanja onda lcad su ta o6ekivanja pogreSna. Neznanstvene metodehemaju to svojsfvo. Na primjer' rnetode ispitivanja koje se pri utvrdiva4iu istine jednostavno oslanjaju na

'

4.

Sto

osjetila primaju?

5. poglavlje Pamtenj

povjerenje iii autoritete mogu imati odredenu vrijedaost u na$im livotina, no one nisu znanstvene i stoga nisu u sranju ispraviti same sebe. Uistinu, rijedi jednog autoriteta moZemo sutra zarmiieniti rijedima drugog autoriteta, a da se pritom ne naudi niita novo o fenomeau na koji se te rijedi odnoseKao Sto je sviiet odavno naudio, to 5to su neki uglednici twdiii da jeZemlja u srediStu svemira nije tu twdnju udinil: istinitom.

iirformacija (npr.

e : mod eli i is trativaike metode - Kako su razlidite vrste na5a iskustva povezana s nekim traumatskim dogadajem,

ili

imena predsjednika drZave 6e4iu?

,

nadin voZnje bicikla) reprezentirane u pam-

pamienja- Kako pohranjujemo informacije u pamCenju, zadrLavano ih tamo i prizivamo iz pamdenja kad su nam potrebne? 7, poglavlje /?eprezentacija znanja: predodibe i propozieije -Kako mentalno reprzentiramo informaiije u svojem umu? Cinimo li to rijedima, slikama i1i nekim drugim oblikom reprezentacije znadenja? Ili moZda posjedujemo viSestruke nadine , 6. poglavljeProcesi

5. Sva temeijna istraiiva4iau kognitivnoj psihologiji mogu dovesti do razliditih primjen4 a sva primijenjena istraZivanja mogu. dovesti do temeljnih spozna-

ja.

.

Poiitidari, a ponekad 6ak i znanstvenici, vole jasno razlikovati temeljna i primije4jena istraEivanja; no iinjenicajr: da razlika desto uopie uijejasna. Isfraiivanja .za koja se dini da 6e biti temeljna desto dovode do izrawih primjena,rdok isbaiivanja za koja se dini da 6e biti primijenjena ponekad brzo dovedu do'temel,inih spoznaja; bez obzira na to jesu li one odmah primjenjive. I'Ia priq{er, temeljna spoznaja iz is,tnativanja udenja i pamCe' njajest da je udenje boije kadjg,lasp.gretleno u Yremenu nego kadje zgusnuto u kra-tkom vremenskom razdo.blju. Taj templjni nalaz ima izravnu primjbnu na sratbgije udenja. Istowemen.o, istralivanje o svjedr:denju olevidaqa, koje naizgled djeluje kao vrlg,prrr4ienjeno, poboljbalo je na6e te-

8.

reprezentacije?

poglade Reprezentdcija i organizacija znanja - Kako mentalno organiziramo ono Sto znemo? Kako'manipulir'amo i baratamo rnanjem - dinimo li to

serijski, paralelnom obradom.ili nekom kombinacijom procesa? 9. poglavlje Jezik: piroda i usvajany'e - Kako izvodimo i proizvodimo znade4ie putem jezika? Kako usvajamo jezik - i materi4ji i druge jezik!? 10. poglavlje Jezik u kontekstu

na5im nadinom miSljeqja? na3om uporabom ;jeiika?

- Kakoje

na5a uporabajezika u interakciji s

U kakvoj je interakciji na3 druStveni svijet

s

1i. poglavlje i!eJavanje problema i krcativnost -Kako {eSavamo probleme? Koji nam procesi pomaZu ili oteiavaju pronalalenje rjelenja problema? Za3to su neki od nas lrrearivniji od drugih? Kako postajemo i ostajemo kreativni?

meijno raeumijevanje sustava pamdenj4 i razmjera u kojima ljudi konstruiraju vlastita pam6enja, a nc samo reproilucirdju.ouo 5to se dogada u okolini. Kad uiite o kognitivnoj psihologiji morate stoga biti oworen-i raemiSijanjima kako temeljni nalazi mogu postati primijenjeni te kako primijenjeni nalazi mogu imati temeljnih implikacija. Prijq nego $to zakljudimo ovo poglavljer, razmislite o nekima od podnrd.ia kognitivne psihologije, opisanih u sdededim pog,lavljima, na lcoja se mogu primijeniti ova kljudna pitanja.

poglavlje Percepcija -Kako ljudski um percipira ono Kako postite razlikovanje oblika i obrizaca?

\2. paglavTje Odluiivanje i rezoniranje - Kako donosimo va*ne odluke? Kako donosimo razumne zakljudke na osnovi dostupnih informacija? Za5to i kako toliko desto donosimo neprikladne odluke i dolazimo do netodnih zakljudalca?

poglavlje(ognitivni razvoj -Kako se na$e midljenje mijenja tijekom ZivoKoji dinitelji pridonooe tim promjenama? 14. poglavlje Ljdska i ililjetna inteligencija - Zalto neke ljude smatramo inteligentnijima od drugih? Za5to se dini da su neki ljirdi sposobniji posiidi Ito god Zele u podrudjima kojima su se odludili baviti? Poku$ao sam u ovoj knjizi naglasiti ideje i teme koje su zajednidke razliditim aspektima kognitivne psihologije, a ne tek iznijeti dinjenice. Slijedio sam taj put 13.

la?

h{ajave poglavlia Kogdtivni su psiholozi ukljrrdeni u proudavanje $irokog fenomena,

raspona psihololkih

ukijuiujudi ne salno percepciju, urlenje, pam6enje i miKijenje, ved i

naizgled manje kognitivno orijentiraue fenornene poput emocija i rnotivacije. Zapravo se gotovo svaka tema od interesa za psihologiju moZe proudavati s kognitiwog stajali$ta. No ipak postoje neka glavna podrudja ilteresa kognitivnih psihoioga. U ovom udi.benilar pokudat 6enno opisati neke od preliminamih odgovora na pitaqja koja postavljaju istraiivadi u gla.rni.m podnrdjina interesa kognitivne psihologije.

2. poglavl.je Kognitivna neuroznaftost * I{oje su stnrkture i skorn mozgu u osnovi struktura i procesa ljudske

3.

poglav\ie Painja f svryasf

- Koji

obrado informacija na najvi$oj razini?

kopicije?

psihidki procesi koji upravljaju psihu, aaiu svijest i na$e procese

su temelljni

naiinom na koji informacije ulaze u na5rr

procesi u ljud-

da bih vam pomogao uoditi znadajne smislene obrasce unutar podrudja kognitivne psihologije. Takocler sam vam poku5ao prikazati kako kognitivni psiholozi misle i kako strukruriraju svoje podrudje u svakodnevnom radu. Nadam se da 6e vam taj

prisfup pomoii da razmi5ljate o problemima kognitivne psihologije na dubljoj razini nego 5to bi to inade bilo moguCe. Pokuiao sam prikazati kognitivnu psihologiju kao dinamidnu disciplinu, a ne kao podrudje koje sadrZi statidni niz podataka za koje se molemo samo prewarati da nikad ne0e promijeniti ili sagledati iz drugadije perspektive. Kognitivni psiholozi stalno razmiSljaju o nadinima poboljlanja wojeg rada i napretku u svom podrudju. Moida 6e dio tog rada dovesti do ideja za olak5avanje iivota studentirna koji se se

trude razmi5ljati i shvatiti ditavo podiudje znanja rmutar jednog semestra. MoZda dak ipoznajete nekoga rko bi mogao imati koristi od takvih informacija.

I o Uvod u kognitivnu psihologiju Ko gnitivna p s iho I ogij a

1, Sto je kognitivna psihologija? Kognitivna psihologija je proudavanje nadina na koji ljudi percipiraju, ude, pamte i misle o informacijama.

2, Kako

se

psihologija razvila kao ananost?

Podevii od Platona i Aristotela ljudi su razmi5ljali o tome kako spoznati istinu. Platon

je

smahao da racionalizam nudi

izravan put do istine, dok je Aristotel prihvatio empirizam kao put do znanja. Stoljedima kasnije Descartes je proiirio Platonov racionalizam, dokje Locke razradio

Aristotelov empirizam. Kant je ponudio sintezu ovih naizgled suprotstavfienih sta-

jali$ta. Desetljedima nakon Kantove sinteze, Hegel je primijetio kako se dini da povijest ideja napreduje l
3. Kako

:

cese '

.(funkcionalizatn). Iz ove dijalektike

proiza5ao je as o cij acionizarn,koji su zagovarali Ebbir:gbaus i Thorndike, te utro put

biheviorizmu svojim umanjivanjem aada-

kao posebne discipline, s istahrutim imenima poput Neissera na delu.

4. Kako su druge discipline pridonijele razvoju teorija

i istraiivanja u kogni-

tiwoj

psihologiji? Kognitivna psihologija ima korijene u filozofrji i fiziologrji, koje su se spojiie da bi oblikovale sredi5nju psihololku struju. Kognitivna psihoiogija je, kao posebno podrudje psihologije, takotler imala koristi od multidiscipli:ramih istraZivanja u lingvistici (npr. U kakvoj su interakciji jezik i miSljenje?), biolo5koj psihologiji (npr. Koje su biolobke osnove mi5ljenja?), antropologiji (npr. Koliko je kuttualni kontekst vaZan za kogniciju?) i

drudja istrafrvanja u kognitiwoj psihologiji? Neke od glawih tema u ovom

ja mentalnih asocijacija ili veza. Drugi korak prema biheviorimu bilo je Pavlovljevo otkri6e nadela klasidsog uvjetovauja. Watson, te kasnije Skiqner, bili su glavni zagovomici biheviorizma,koji se u potpunosti usmjerio na opaZanje veza izmetlu ponaianja organizrria i odredenih okolirsh-h uvjeta koji poveiavaju ili smanjuju rjerojahost ponortog javljanja o&edenih pona3atrja. Mnogi bihevioristi su u potpunosti odbacivali ideju da ima koristi od na-

podrudju usmjerene su na nadin stjecanja spoznaja. Toje moguie uporabom i racfo-

stojanja psihologa da razumiju 3to se

donoienja zakljudaka o uzrodno-posljedidnim odnosima) i visok snrpa:rj ekoloike valjanosti (Sto omogudava bolju generalizaclju nalaza na uvjete izvan laboratorija), provodenje temeljnih istraZivanja koja tragaju za osnovnim uvidima o kogniciji i primijenjenil istraZivanja koja tragaju za

dogada u psihi pojediaca tijekom odredenog ponaSanja. No Tolman i kasniji bihevioristi prepoznali su ulogu kqguitivnih procesa u utjecaju na ponaianje. Konver-

gencija razvoja u mnogim podrudjima dovelaje do poj ave kogtitivne psihologije

nalizma (kojije osnova za razvoj teorija) i empi;rizma ftoji je osnova za prikupljanje podataka), naglaiavanjem vaZnosti kog:ritivnih struktura i kognitivnih procesa, nag-

Kognitivni psiholozi proudavaju biololke osnove kogniciie kao i paZnjri, svjesnost, percepciju, pamCenje, predodZbe, jezik,

pruZa najbolje od svakog od suprotrrih gle-

u kogriciji tijekom Zivota, ljudsku in-

di6ta.

teligenciju, rrrnjetnu inteligeuciju i razlidite druge aspekte ljudskog miSljenja.

1. Opiiite

tebnoloikih napredaka pop:ut umjetne inteligencije (npr, Kako ra6unala obraduju informacije?) 5. Koje metode kognitivni psiholozi rabe da bi proulavali kako ljudi misle? Kognitirrri psiholozi rabe Siroki raspon metoda, ukljuduju6i eksperimente, psihobiolo5ke tehnike, samoiskaze, studije sludaja, opaZanja u prirodnimu{etima; te radunalne simulacije i umjetnu inteligenciju. 6. Koje su suvremene teme i razliEila po-

udirkovitom uporabom kog4rcije u okolnostima sfi,arriog Zivot4. Iako se stajalilta o ovim temama mogu diniti dijamekalno suprotnima, desto su se naizgled suprotstavljena gledi5ta sintefizirald u oblik koji

glavne povijesne psiholo5ke $kole

koje'su dovele do razvoja kognitivne psihologije.

2.

OpiSite neke od nadina na koje su

j4

filozofi-

lingvistika i r"njeura inteligencija pridonijele razvoju kognitivne psihologije.

3. Usporedite i suprots-tavite Platonov i Ari.

stotelov utjecaj na psihologiju.

4. Analizirajte kako razlidite istraZivadke metode u kognitivnoj psihologiji odraZavaju empirijski i racionalistidki pristup srJecanju znanJa,

5. Osmislite u grubim

crtama nacrt kognitivno-psiholo5kog istraZivanja koje uklju-

laiavanjem proudavanja obrade koja je opienitzzarazlidita podru6ja ili pak speci-

asocijacionizam bihevioriz'am ekoloEka valjanost

fidna za pojedino podrudje, nastojanjem da se postigne visoki stupanj eksperimental' ne kontrole (3to poboljiava mogudnost

empirist furkcionalist Gestalt psihologija hipoteza

kognitivizam

rjeSavanje problema, kreativnost, donoSenje odluka, rezoniranje, razvojne promjene

duje jednu od metoda opisanih b ovom poglavlju. Naglasite i prednosti i nedostatke uporabe te odredene metode u vaiem

iskaiivanju

6. Ovo poglavlje opisuje kognitivnu psihologiju onakvom kakva,ie danas. Kako zami$ljate da bi se to podrudje moglo promijeniti u sljededib 50 godina?

7. Kako bi

spozn-aje iz temeljnih istraZivanja mogle dovesti do praktilnih primjcna u

svakodnevnom okruZenju?

8. Kako

bi

spoznaje

iz

primijenjenih

istraiivanja mogle produbiti razumijevanje temeljnih svojstava kognicije?

kognitivna psihcilogija kognitivna znanost pragmatidar

racionalist strukturalizam teorija !,mjetna inteligencija

I

Dennett D. (1991.). Cansciousness explained" Boston: Little, Brown. Iedno od glavnih suwemenih djela o prirodi svijesti, koju na jednostavan, iaicima razumljiv nadin objaSnjava vodedi fiiozofi kognitivni anansfvenik dvadesetog stolje6a.

Sternberg, R.J. (Ed.) (1999.). The nature of cognition. Cambridge, MA: MIT Fress. Eseji o razliditim vaZnim pitanjima u suvremenoj kognitivnoj znaoo$ti.

?omasello, M. (2001). The cultufa! origiw of human cognition. Carirbridge, MA: Har-

o

Uvod u kognitivnu psihologiju

vard University Press. Zanimljiv prikaz o tome kako se razlike imredu ljudske kognicij e i kognicije drugih organizama temelje na kulturi, koja se pak djelomidno te-

meiji na sposobnosti ljudi darazumijukako drugi pripadnici njihove wste mogu pridonijeti njihow intelektuahorr razvoju. Wilson,

A. i Keil, F.C: (Eds.) (1999.). rfre erccyclopedia of cognitive sciences. Cambridge, MA: MIT Fress. Natuknice o ditavom rasponu iema koje dine proulavanje lcopitivne znanosti.

Mf{

R..

Ko gn it ivna psiho lo gil' a

KOGNITIVNA NE.UROZNANOST

Koje su osnovne stnrkture i procesi u moZdanim stanicamaf Kako ishaiivadi proudavaju glavne moidane strukture procese? i Sto su istraZivadi otlrili proudavaljem mozga? Drevna indijska legenda (Rosenzw-eig i leima, 19g9.) govori o Siti, Zeni koja se udaje zajednog mu3karcq no privlaiile arugi. ra ava fruitrirana muikuru"u oa,ou,

PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE OD NEURONA DO MOZGA: ORGANIZA-

CIJAZVEANOG SUSTAVA

.

.

Struktuia i funkcija Zivdane stanice Flazine organizacije u Zivdanom sustavu

METOD E ISTRAZIVANJA MOZDAN IH STRUKTURA I FUNKCIJA e

Obdukoijska istraiivanja lstra2ivanja na Zivotinjama . Snimanje eleKridne aktivnosti . Statidn€ tehnike slikovnog prikazivanja . Tehnike slikovnog prikazivanja metabolieke aktivnosti o

.

Sita, liiena obojice, odajniSki mJ[ boginju Kali da ih wati u iivot. Siti dopu3tenojojje da glave ponovno spoji s tijelima, U Zurbi da oba muikarca wati u tivot Sita pogre5kom ra,ri.ierrl gtuui i spo.;i ih,

:i glly.:

KOGNICIJA U MOZGU: MOZDANA KO-

" Je zeqa rspunJena r

RA I DRUGE STRUKTURE o Osnovna anatomska podjela trlozga:

tijelima.Zakogir je

prednji, srednji istrainji mozak MoZdana kora i lokalizacija funkcija SAZFTAK RAZMISUANJE O MISLJENJU: EINJENIENA, ANALITICKA, KREATIVNA I

.

PMKNENA PITANJA KL'UENI POJMOVI DODATNA LITERATUM

sad ugata?

itoie

p";;J;;

tkof

i tjelesnog odavno zanima filozofe i ananstvenike. psihidko, akoJe uopie tamo? Kako psiha i tijelo stupaju lljel:Tjesieqo u interakciju? Na koji nam je nadin omogu6eno da mislimo, govorimo, pfanirumo, rezoniramo, udimo i pamtimo? $to su tjelesne osnove nalih'kognitivnih nosti? ,,Pitanje odnosa.psihidkog

C$: j"."

,t";;;:

za odno.som izmectu kognitivr:e psihotogije i neurobiT.1Cuiu ^,^|li Tgly:u *"fluilrll.psiholozi pokuralay na njih odgovoriti pioudavanjem illfl{?:l 1_": broros*h osnova kognicije. Kognitivne psihologe narodito zanima nadin na Loji anatqrnija.(tjelesn-e strukhue) i fiziologija (tjelesne ftrnkcije i.procesi) Zir;";;; sustavaut1'edunaljudskukogniciju,iobmuto,kakokognicilautjedenanjih. -'

Kamen temeljac suwemene kognitivne psihologije je vjerovanje da jemozak sjedi.te psihidkog te stoga izvor ljudskog ponalanji. fogoiti*, istraZivanja koje povezuje *o"ut I d*!" aspikt" Zivdanog sustava's Kognttlvnom obradom te, naposlj.etku, s.ponaSanjem. Meclu pwima koji su predlotili daje Tozak sjediite psihidkog bioje greki llefnit Hip;kat (okor6b377. pr. Kr.) i stoljedima zu ananstvenici uodavaf da mozak u{ede na kogniciju. U stolje6u su znanswenici (npr. njemadki nziolog lonanni 9:::ql:r]"* MUttei, 1801-1858) podeli spokulajimaotlcivanjalostoji Ii lokalizacija furkcija u mozgu specifidna-podrudja mozga upravljaJu specifidnim sposobiostima ponlLunJtTu: uak I danas je pitanje lokalizacije moidanih funkcija vruia rema isn-azivanja. No prije nego se usredotodimo na mozak, razmotrit iemo kako se on

n"*o;;"r;i;

l:d*:j.

ti'j" I

ii

uklapa u ukupnu organizaciju Zivdanog sustava.

OD NEURONA DO MOZGA: ORGANIZACIJA ZV6NruOG SUSTAVA Zivlani sustavje

osnova na3e sposobnosti da percipiramo, prilagodavamo se i (Gazzaniga, 1995., 2000.; 1998.). ovog sustava-mi primamo, obradujemo i zatim reagiramo na informacije iz okoline (pink er, 1997 .;ifugg, 1992). U 6vom odjeljku pwo Cemo razmotriti temeljnu gradevnu jedinicu iivEanog sustava _ Zivdanu stanicu ili neuron detaljnim prJgredom n"dinu nu koji se informacije ki6u zivdanim sustavom na stanidnoj razinu. Zatim iemo razmotriti razlidite ra-

u interakciju sa svijetom koji nas oknrZuje *p*9 preko Gazzaniga,Ivry i Mangun,

2 e K.oenitivna

neuromanost

33

zine organizacije u Zivdanom sustavu. U kasnijiim odjel.jcimausmjerit demo se na whovni organ Zivdauog sustava - rnozak - s posebnim naglaskom na moZdanu koru, koja upravlja nnogima od nafih raisaorrih procesa. No raimotrirno prvo kako se obrada inforrnacija odvija na stanidnoj razini.

Ko gni tiv na

den.po afsonu.

Onje rasporeden u segmentima koji su prekinuti Ranvierovim qrstenol'ima; ryalim prekidima mijelinske ovojnice uzdui aksona, 6to sluii dodafoom pove6anju bsine prijenosa: Druga wsta aksona uop6e nema mijelinsku o19j1icu, Ti nemijeliniairani-aksoni su obidoo manji i trrra6i ltao i sporili) od mijeliniziranih aksona, tako da njima nije potrebna pove6ana trzina p**agl-

$truktura ! tunkcija iivCane stanice: Da bismo razumjeli kako ditav iiviani sustav oibraduje informacije, naorarno ispitati shrkhrm i fimkciju sta:rica od kojihje Ziviani sustav izgraden. Pojedine Zivdane staaice, neuroni, prenose elektridne signale sjeclnog na dnrgo mjesto unutar iivda-

nog sustava (Bear, Corrnors i Paradiso, 1996.; Carlson,2000.; $hepherd, i991., 1999.): Najve6u koncenh'aciju iivdanih stanica nalazimo u neokorteksu, dijelu rnozga kojije povezan sa sloZenom kognici"iom. U tom tkivu moZe se nalaziti i do 100.000 neurona po kubidnom milimetru (Sejnowski i Churchland, 1989.). Livttnte stanice se raziilaiju po svojoj stmk.turi, no gotovo svi neurorri imaju detiri osno'rna dijela, kao 5to je prikazano na sijci 2.1. 'fo su stanidno ti.leio, dendriti, akson i zavrlne kvrZice Stanilno tijelq ili soma, koje sadrZi jezgnr (sredi5nji dio koji bhavlja metaboliike i reprbduktivne funkcije stanice) odgovomo je za lir.roq,givdane stanice i povezuje dendiite d aksonom. Brojni razgranafi dendriti primaju i:nfonnacije s drugih iiydanih stanica, a stanidno tijelo te informacije integrira. Udenje je povezano sa stvarar.rj€m novih Zivd;inih veza te, stciga, pove6a.qijm slolenodCr.r grananja dendrita u mozgu. i{kson je dugadka, tanka cij evkojarztaziizsomc (i nekad se razdvaja), i oh reagira aa iriformaciju, kadje to prikladnb,.preiiolenjem elekfi'okemijskog signala koji putuje do;kraja akbcina, gdje se signal moie prenijeti drugimr f iv6anim st,rnicama.'' Postoje dvije, otprilikejednako deste, wste aksoaa, koje se razlikLrju po prisutnosti odnosno odsutnosti'mijelina, bijele masne fvari (koja djelomilno obja$njava zaito je bijela fvar u mozgu bijela):-Neki irlaoni su mijelinizirani (obavijeni mijelinskom ovojnicom), 5tq izoliia i $titi dulje aksone od elektri-Ene interferencije s drugim neuronima u okolini i ubrzava prijenos infonnacija. Zzpravo, pAjenos u mijelini2iranirn aksonima moie dosbdi brzinu i do lO0'metara u sekundi (5to je otpriiike 350 kilometdra na sat). Nadalje, mijelin nije kontinuirano raspore-

1t s i It o I o g $ a

vosti koju mijelin pruza durjim aksonima. Multipla skieroza,ledna od autoimunih bolesti, povezana je s degeneracijom mijelinske ovojnice uzduz aksona u odredenirn five1aa, 5to dovodi do poreme6aja koordinacije i rar,noteze. bolest je smrtonosna.

jevina

u tedkim

sluda-

Zdw5ni dvoriCl su male.kwlice na krajevima aksonskog razgranjenja. Oni ne dodiruju izravno dendrite sljedeCeg trewona, vei postoji wto m1h pukotina, si_

napsa, koja sluii kao spoj izmedu zawlnih tvrzica;eanog ili vi5e neurona s dendritima (ili ponekad stanidnim tijelom) jednog ili vi6e d.rugih neuona (Carlson, 2000.b; Nicholls, Marlin, Wailace i Kuffle r, tSlZ' Rosenzweig, Leiman i Breed_ love' 1 996'; slika 2.1 .), sinapse su vaZne za kogniciju, Kocr xtafora se tuo postl"dica uEenja javlja poveianje i broja i velidine moidanih sinapsi grirner I Greeno'rgh, 1985"). Smanjeno k.ognitiwo funkcioniranje, kao,u sludaju Alzhei_ merove bolesti, povezuje se sa smanjenom udinkovitojdu sinaptidkog prijenosa

fivfanih impulsa (Selkoe, 1991.). Do prijenosa signaia izmedu neurona dolazi

dvori6i otplste jedan ili vile neurotraismitera (neuroprijenosnika) pukotinu. Ti neurorransmiteri sluZe kao kemijski glasnici ia prijenos infoqnacija preko sinaptidke pukotine ao aenbrita sljedeleg n"*onu to;i L inforrbaciju primaju (Cooper, Bloom i Roth, 1996.; Wurunan, 1999.).

I^-9-1.r1 lt u slnapheku

je . Iako znanstvenicima poanato vei vi5e od 50 tvari koje sudjeluju u prijenosu Livlanog uzbudenja, dini se vjerojatnim da imajoi ooil to.i.-t"t t.Uu ott iti. Isnaiivadi u podruejim2 mediqine i psihologije rade na otkrivanju i razumijevanju neurolransmitera i nadind na.koji su ooiu iot".uk"ili s rijekovima, :porolnostima Slnjhl, zlveanr_h rmpulsa

i percepcijama. Iako znamo mnog'o o

rasiolomrn"";zr"u prijenosa

u iivcima, jo$ uvijek znamo relativno malo o odnosu i
trt#iB;

tu&se dini da postoje tri wste kemijskih wari koje su ukljudene u prijenos -. ?^ uzbudenja: (l) monoaminski iivlanog neurotransmiteri, koji se srntet iztajuulivla-

uYrjl* putem djelovanja enzima na jednu od aminokiselina (gradevnil ilT dinica bjelandevina, poput

Oblik Avdano st€inice odreden le njezinom funkcljom, No svaka 2fu6ana stanlca ima ietu strukturu: $taniena tijelo, dendrite, akson i zavrSne dvoride.

je_ kolina, tirozina i triptofana) koje uaosimo.hrano* q"pr. aqetilkolin, dopamin i serotonin); (2) arninokisetine, toie dobivamo izravno iz hrane bez sinteze (npr. gama-aminobuturidka ili gama-aminomasladna ^daljnje t t-r"-tt11 - GABA); te (3) neuropeptidi, koji su peptidni lanci.(molekule gradene od dijblova dviju ili viie aminokiselina)- u tautici 2.i navedeni su neki primjeri neurotransmitera, njihove tipidne funkcije u iivdanom sustaw i njihova veza s kognitivnom obradom.

Acetilkolin je povezan s funkcijama pam6enja, a gubitak acetilkolina kod Arzieimerove bolesti povezuje se s poremerlenimpamZenjem kod pacijenata obo_ ljelih od ove bolesti. Acetirkolin takoder ima vainu ulogu u spavanju pobudenosti. i probudimo, Kad se dorazi do porasta u aktivnosti takozvanii korin"rgidkft nrurona u bazalnom prednjem mozgu i moZdanom deblu @ockland.2000.).

,

-t 2 Dopamin je povezan

s

r Kognitivna neuroznanost

35

pahrjom i udenjem. Takotter je ukljuden u motivacijske

potkepljenja. Slizofreni pacijenti imaju vrlo visoke raztne dopamina, ito je neke istraZivade navelo da smahaju kako bi vispke razine dopamina mogle biti djelomidno odgovorne za shizofreniju. Lijekovi kojima se lijedi shizofrenija desto inhibiraju dopaminsku aktivnost (Wurhnan, 1999.). Su' protno tome, oboljeli od Parkinsonove bolesti imaju wlo niske razine dopamina.

36

Ko gdi tiv n a p s i h o I o gij a

procese, poput nagrade i

Serotonin ima vahru ulogu u hranjenju i regulaciji {elesne teZine, te u agresiji i regulaciji impulzivnosti (Rockland, 2000.). Lijekovi koji blokiraju serotonin imaju

EEEL.

-:.'i.-.:i=i:-.i=r.

Neurotransmiteri su odgovorni za komunikaciju mettu stanicama Zivdanog sustava. U ovoi tablici naveden ja samo dio poznatih neurotransmitera"

NEURoTMNSMITER Acetilkolin

(Ach)

tendenciju pojadavanja agresivnog ponaianja.

Prethodni opis pretlstavlja drastidno pojednostavljenje sloZenih mehanizama stalne medusobne komunikacije Zivdanih stanica. Ta sloZenost oteiava razumijevanje onoga Sto se dogada u normalnom mozgu dok mislimo, osjeiano i u interakciji.smo sa svojom okolinom. Mnogi istrazivadi nastoje shvatiti normalne informaeijske procese u mozgu da bi odredili Ito je poremo6eno u mozgovima ljudi koji pate od neurololkih i psiholodkih poremedaja. Kad bismo mogti razumjeti 51o je po$lo nakrivo - koje su kemijske tvari u neravnoteZi - moZda bismo mogli domisliti kako da ponovno uspostavimo ravnoteZu dodavanjem potrebnih neu' rotransmitera ili inhibicijomudinaka onih kojih ima previle.

oopamin

(DA)

opts

opCA

uClnaka

stmptomi shlzofi€nije pe vozani su s pEvelikom

kolidlnsn Epinefrin i

norepinefrin

S€rotonin

o tg a n iza

Veiinu kognitivnih psihologaprvenstveno zanima sredi$nji Zivdani sustav' koji dijela, mozga i kaljeZnidke moZdine, smjeltenih unutar $upljina kostiju. Mozak i lcraljeZnilka moZdina nisu za$tideni samo kostima, ve6 ih od manjih ozljeda Stiti i tekudina koja se stalno ludi u mozgu. se sastoji od dva

Dok tvrda lubanja i cerebrospinataa tekuiina smanjuju mogu6nost ozljede mozga zbog vanjskih napada, jo5 jedna fiziololka struktura $titi mozak od unutamjih napada koji bi mogli dodi putem krvotoka. Za takvu za5titu na3a fiziologija nudi vrlo softsticiranu prepreku. Krv koja dolazi u na3 mozak, umjesto da .ulazi kroz jednu veliku Zilq mora pro6i kroz krvno-moZdanu barijeru - mreZu sitnih kwnih Zila koje spredavaju ulaz nekim tvarima, dok druge prolaze s lakocom' Na primjer, barijera ne propulta velike molekule topive u vodi, kao ito su sloZene

DA"

Homoni (poaati

mit€ri

kao adr€narin I noradre- udrnke povmne s borbal nalin) ukljudBni u regulaciju bijeg rsakcijama, bilosom i

Ii.nflrctrmssintstiziffi iz

pobudenosti.

Monominski neurotn mit€r sint€tizim iz

spavanje i

1a

snjmjo,

inhi_

bici.iski, no ima I n8kih

citaciiskih

ukljud€ni u raztidite

tiel;

.stmhom.

aspoloienje; obldno

c ii a

Osnovna strukhua Zivdanog Sustava prikazana je na slici 2.2. Kao 5to se vidi, Zivdani sustav sastoji se otl dva glu*u di.j"lu, sredi5njeg Zivdanog sustava (SZS) i perifemog Zivdanog sustava (PZS). Periferni livlani sustav sadrZi sve iivdane stanice osim onih u mozgu i kaljeZnidkoj moZdini. Naziv "periferni" ima dva znadenja: "pomodni" zato Sto PZS pomaZe SZS-u, te "udaljen oi srediSta" jer se perifemi Zivci (snopovi Zivdanih vlakana) ne nalaze unutar SZS-a. PZS sadrZi spinafne ili moZdinske iivce, koji izlaze iz lcaljeZnidke moZdine (odlazedi npr. prema rukama, nogama i trupu) i kranijalne ili moZdane Zivce, koji izlaze s pow!io" *orga (odlaze6i npr. prema licu i u!ima). Glavni zadatak PZS-ajest prenoSenje informacija izrnettu SZS-a i iivdanih struktura koje se nalaze izvan njega, poput onih u nalim vanjskim osjetnim organima (npr. koZa, u5i, odi) i na5im unutamjim dijelovima tijela (npr. ieludac, mi3i6i).

takod€r

Mgnoamln

triptofana St r u kt u ral n a

spEctFtcNl PB|MJEBI

Monominski neurctran$ Dieru.i' na pokote, pa:niu p"*in"o*u uor*"t, r. xoli mit€r sintetizi'n iz tirczina r i u6enj€; ugtavnom j6 inhii6 svojstv€n tremor i bicijstd, no.ima i nekih eks- rigidnost. mtsi6a, posliedi€ ja premale koli6ine DA Nskt citaciiskih

lirczim

Razine organizaciie u iivdanom sustavu

FUNKoUA

Mmoarninski ngurotrans- Ekscitacijiki d m@gu, Vi"rri" a, i" *fiuC* u miter sintetizinn iz korina a u drugim dii€rovrma tijera pmdenje "" zbog visokitr ili eksbitacijski (na skelet- koncentracijaAch nadenih nim misiiima) ili inhibicijski u hipokanipusu (Squire,

udinaka

inhlbjra snjanie; poremedaj serctonergiSkog suslan su s iegkom

eks- poveani

depresijom

GABA (gama-

minm*radna kiserina)

Arninokiselina

opci neuromoduraciiski rrenura6no se smatn da udinci kao posl.ieilica

bicijskih utimia ha napti6ke

Glutamat

Arninokiserina

.

aksons

uti€Ce na odr€dme m€ha_ nizmo.u6enji i pmdenja (tzquierdo |.M€dlna, 199SJ

opci neurcmoduraoijski rrenuiadno

sE smatra da

udincikaoposlj€di@€ke uljeEenaodrEdenamehacitacijskih sinaptidke

Nsuropeptidi .

inhi-

prsi-

utjffiia

na

aksone

pre-

nizme u6enja i pam66nia 0zqui6rdo i Medina, 1995J

Peptidni lrci koji sltrze Opdi neuromodutacljski gnaomni i."ju ,fog* kao neurotransmiteri udinci kao pos[edla utje- smanjeniu doiivljaia boti @ja na postsinapti6ke . membEns

bjelandevine i mikroorganizrni zakoje postoji veia vjerojatnost da 6e izazvati 3tetu, dok glukozu (ednostavni Seier) i druge male molekule topive u vodi, kao i ve6inu molekula topivih u mastima propusta relativno lako. sre6a je da glukoza moZe pro6i lcroz krvno-moidanu barijeru jer glukoza opskrbljuje tijelo enirgijom i takoder se trosi kad smo usmjereni na neito i mislimo o kognititmim zadacima s kojima se suodavamo u svakodnermom Zivotu.

Mozakje organ jama

u na3em

tijelu koji naizravnije upravlja naiim mislim4 emoci-

i motivacijom (Gloor, 1997.; Rockland,2000.; Shepherd, 1999.). O.mozgu

obiino razmiSljamo kao o whu

q-elesne

hijerarhije

-

kao o gazdi, koje.m su odgo_

vorni svi drugr organi. No, kao svaki dobar gazAa, on sluia svoje podrettene _ druge tjelesne organe - i dopuita im da utjedu na qiega. Stogaje mozak i reaktivan

2

.

Kognitivna neuroznanost

3't Ko gnitivna p s iho lo gij a

Tmutadno wlo poprlaran dodatak u ameridkim pi6ima je ginseng, biljni ekstrakt koji se odawo koristi u

| mozak slide udincima homona, Iako zasad ne mamo I mogo o tome kako toEno ginseng djeluje s farmakouijskimkultummzbogsvojihmogihpojaiawjudih I tolkog glediSta, ustanovljmo je da pospjeiuje luiefirnkcija - neke od glawih tvrdnji su da ginseng po- | nje nemtransmitera acetilkolina (Ach) i pove6ava bolj5ava mmtalno frnkcionirmje (narodito pam6e- | njegov metaboliam. BuduCi da je Ach ukljuEen u nje), ublaZava umor, pojadava otpomost na bolesti, I pm{enje ftao Stoje opisano u tablici 2.1), neke od pomate u kontroli visokog lrvnog pritiska, smanjuje I navedenih twdnji mogle bi biti toine. Me
i

Osnovna podjela Zivcanog sustava SrediSnil zivdanj sustav (SZS), zasticen kostima, sastoji se od mozga i kraljeznicke mozdine. Periferni

iivdani sustav (PzS), koii nile za5ti6en kostima, sadrzi zivce autonomnog i somatskog sustava. Au-

lonomni sustav pronosi poruke izmedu mozga i unutamiih organa, dok somatski sustav prenosi poruke ,izmetlu mozga i osietnih te motorlckih suslava povezanih sa skeletnim misidima'

i

direktivan. Shematski prikazi u udZbenicima koji prikazuju mozak

i

njegove

veze moraju donekle pojednostavniti strukture da bi otkrili njihove temeljne elemente i medusobne qdnose. Stoga takve sheme ne mogu prikazati sve medusobne

veze izmedu mozga i drugih organa ili izmettu srediSnjeg i perifemog Zivdanog sustava, no takve sloZene veze postoje.

METODE ISTRAZVANJA MOZDANIH STRUKTURA I FUNKCIJA Znanstvenici mogu rabiti ruroge metode za proudavanje ljudskog mozga. Te metode ukljuduju obdukcijska (post mortem,od.lainskog "nakon smrti") istraZivanja te in vivo (od latinskog "Zinr6i") tehnike i na ljudima i na Zivotinjama. Svaka tehnika pru.Za vatre informacije o struldiri i funkciji ljudskog mozga. Cak i neka od najranijih obdukcijskih istraZivanjajoi uvijek utjedu na naie shvadanje nadina na koji mozak izvodi odredene funkcije. Medutim, suvremeni trend je usmjeravanje na tehnike koje pruZaju informacije o ljudskom mentalnom funkcioniranju tijekom njegova odvijanja, a ne na pronalaZenje ljudi s poremeCajima i proudavanje njihovih mozgova nakon smrti. Budu6i da predstavljaju temelj za kasniji rad, prvo eemo razmotriti obdukcrjs-kaistraZivanja, a zatim prije6i na suvremenije in vivo tehnike.

Peritemi iivdanl sustav

Obdukcijska istraZivanja

SomaBki Autonomnl {senzoridkli (bezvolinekontrole) motoridklZlvci, n pod vounom / \ kontrolom) / \

/\ /\

Simpatlckl (aldivlra se

pod strsom)

Parasln

(odrtava

Stoljedima su istraZivadi mogli obavljati:sek6lju (odvajanje dijelova da bi se pregledali) mozga nakon smrti pojedinca. eak i danas se sekcija desto rabi za proudavanje odnosa izmeilu mozga i pona-$aqja. hnatitaii paZljivo promatraju ponaianje ljudi koji za Zivota pokazuju znakove moZdtii,rog65te6enja. U takvim studijama slueaja wlo iemeljito se biljeZi ponaiinje pacijenta. Kasnije, nakon pacijentove smrti, isrdZivadi pregledaju pacijegtov mizak tmZedi lezije (mjesta na kojima je tkivo oltedeno, zbog ozljede ilj boleq{). Tada isrraZivadi zakljuduju da bi ozlijedena podrudja mogla biti u wzi s poua'Sanjein:koje je bilo naru5eno. Na taj nadin istraZivaEi moiiu.pronati vezu izrreilu opaZenog oblika pona5anja Jedan od ranih primjera je duveni pacijent Paula Broce (1824-1880), Tan (kpjije dobio ime pojedinom slogu kojije mogao izgovoriti). Tanje imao ozbiljnih govomih te5ko6a, koje su bile povezane s ozljedama u dijelu deonog rehja koji se danas zove Brokino podrudje i koji se smatra odgovomim za odredene ftrnkcije ukljudene u proizvodnju govora. U novije su wijeme obdukcijski pregle di irtava Alzheimerove bolesti (bolesti koja uzrokuje razome gubitke pamdenja; vidi 5. poglavlje) omogudili istraZivadima da identificiraju neke od moZdanih struktua ukljudenih u pam6enje (npr. hipokampus, opisan u sljedeiem ulomku ovog poglavlja) i neka od mikroskopskih odstupanja povezanih s bolesnim procesom (npr. specifidna klupka vlakana u moZdanom tkivu). Iako ove tehnike koje se temelje na lezijama pruZaju temelje za razumijevanje odnosa mozga i ponaianja, one su ogranidene utoliko 5to se ne mogu koristiti

i anomalija na odreilenim mjestima u mozgu.

2'Kognitivnaneuroznanost

39

na Zivom mozgu, tako da ne pruZaju uvid u specifidnije fiziolo5ke moZdane procese. Za prikupljanje te wste informacija potrebne su nam in vivo tehnike poput onih, ali ne iskljudivo tih, koje 6emo opisati sljedeie-

lstraZivanja na Zivotiniama Znanstvenici takotler Zele razumjeti fiziolo5ke procese i funkcije LivogmozgaDa bi istraZivali promjenjiw aktivnost Zivog mozga, manswenici moraju koristiti in vivo istraZivanja. Mnoge starije in vivo tehnike prirnjenjivane su iskljudivo na Zivotinjama. Na primjer, istralivanje vidne percepcije kojeje nagradeno Nobelovom nagradom (npr. Hubel i Wiesel, 1963., 1968., 1979.) proiza5loje iz in vivo istraiivanja koja su proudavala elektridnu aktivrtost pojedinadnih stanica u odredenim podruEjima Zivotinjskog mozga (vidi 4. poglavlje).

''

U ovoj se vrsti istaZivanja u mozak Zivotinje (obidno majmuna ili ma6ke) umefiru elektrode da bi se dobile snirnke aktivnosti pojedinadnih moZdanih neurona. Na taj nadin znanstvenici mogu mjeriti udinke odredenih wsta podraZaja, poput vidno prikazanih crta, na aktivnost pojedinih neurona. Druga isfraZivanja na Zivotinjama ukljuduju selektivno ozljedivanje dijelova mozga ftirur5kim odshanjenjem ili o5teiivanjem) da bi se opaiali funkcionalni poremedaji koji ie se javiti kao posljedica ozljede. Odigledno je da se ove tebnike ne'mogu primijeniti na ljudima, a takoder je nemogude istolremeno snimati aktivnost svake Zivdane stanice. Stoga su generalizacije na osnovi ovih istraZivanja donekle ogranidene, teje :azvijen niz manje invazivnih tehnika slikovnog prikaz ivanja mozga koje se mogu koristiti na ljudima. Te su tehnike opisane u sljede6im odjeljcima.

Snimanje elektridne aktivnosti IstraZivadi i praktidari (npr. psiholozi i lijednici) destb snimaju elektridnu aktivnost mozga, koja se javlja u obliku valova razlidite frekvencije i amplitude' Elektroencefalogram @EG), koji reglstira te frekvencije i amplitude, moZe se snimati tijekom relativno dugih razdoblja da bi se proudavala moZdana aktivnost koja upu6uje na promjene mentalnih stanja poput dubokog spavar{a ili sanjanja. Da bi se snimio EEG, elektrode se smjeitaju na nzlitita mjest4 na povr5ini lubanje i snima se elelctridna aktivnost moZdanih podruEja ispod elektroda. Stoga informacije nisu dobro lokalizirane na specifidne stanice, ali su vrlo osjetljive na promjene u vremenu. Na primjer, EEG snim-ljen za vrijeme spavanja pokazuje promjene obrasca elektridne aktivnosti koje ukljuduju ditav mozak, pri demu se tijekom sanjanjajavljaju obrasci koji su razli€iti od onih u dubokom spavanju. Da bi se elektridna aktivnost povezala sa specifidnim dogadajem ili zadatkom ili sluSanjem redenica), moZe se izradunati prosjek EEG valova na osnovi velikog broja (npr. 100) poku5aja da bi se otkrili potencijali vezani uz dogadaj (ERP - od engl. event related potentials, nap. prev.), koji (npr. videnjem bljeska svjetlosti

pruZaju vrlo dobre informacije o vremenskom tijeku moZdane aktivnosti vezane uz zadatak, uprosjedivanjem i izdvajanjem aktivnosti koja nije vezanatz zadatakTako dobiveni val oblikuje karakteristidnc Siljke koji su povezani s vremenskim slijedom elektridne aktivnosti, no pruZa tek opCenite podatke o mjestu odvijanja

40

Kognitivnapsihologija te aktivnosti (zbog niske prostorne rezolucije, ogranidene smje5tajem eleknoda na lubanji). ERP tehnika se koristi u Sirokom rasponu istraZivanja, ukljuduju6i istraZivanja inteligencije (npr. Caryl, 1994.), koja su odredena svojsfva ERp_a pokuiala dovesti u vezu s rezultatima na testovima inteligencije. Nadalje, visok stupanj wemenske rezolucije koju pruZa ERp moZe se koristiti kao nadopuna . drugim tehnikama koje imaju bolju prostomu rezoluciju, no manjka im wemenska. Naprimjer, Posner i Raichle (1994.) sukoristili i ERP i pozitronsku emisiisku tomografiju @E! o kojem iemo uskoro detaljnije govoriti; da bi to6no odredili podrudja koja su ukljudena u verbalne asocijacije. Uporabom ERp-a ustanovili su da se kod sudionikajavilapojadana aktivnostu odredenim dijelovima mozga (lijevi lateralni deoni korteks, lijevi sfraZnji korteks i desni inzulami korteks) kad su davali brze asocijacije na zadane rijedi. Kao i bilo koja druga tehnika, EEG i ERp pruZaju samo letimidan pogled na moZdanu aktivnost i najkorisniji su kad se ko_ riste zajedno s drugim tehnikama da bi konvergirali na odreilena moidana podrudja uklju6ena u kogniciju.

Statidne tehnike slikovnog prikazivanja Psiholozi takoder rabe razlidite tehnike da bi dobili statidne slike koje otkrivaju moZdane strukture (Buckner, 2000.; Posner i Raichle, 1994.; Rosen, Buckner i Dale, 1998.) (slika 2.3). Ove tehnike ukljuduju angiogram, kompjutoriziranu aksijalnu tomografiju (CT) i pagnetsku rezonanciju (MR). Tehnike koje se temelje narentgenu (angiogram i CT) omogu6uju opaZanje velikih abnormalnosti mozga, poput o5teienja nastalih zbog inzulta ili tumora. No njihovaje rezolucija ogranidena, te ne mogu dati mnogo podataka o manjim leztjama i odstupanjima.

Od statidnih tehnika, kognitivnim psiholozirna je vjerojatno najzanimljivija

MR, koja pruZa relatirmo visoku rezoluciju moZdanog tkiva, dime olaklava in vivo otkivanje lezija, poput onih povezanih s odredenim jezidnim poremedajima. Kod MR-a jako magnetsko polje ptolazikrozmozakpacijenta, a rotiraju6i skener otkriva razlidite obrasce elektromagnetskih promjena u moZdanim molekulama (Malonek i Grinvald, 1996.; Ugurbil, 1999.). Radunalo analizirate molekulame promjene i proizvodi trodimenzionalnu sliku mozga koja ukljuduje detaljne infor. macije o njegovim strukturama. Metlutim, ova tehnika je vrlo skupa i ne daje .mnogo podataka o fiziolo5kim procesima. Posljednje.dvije tehnike koje iemo raspraviti u sljede6im odjeljcima su relativno nove i razlikuju se od ranijih tehnika po tome Sto se mogu koristiti na ljudima za prikupljanje podataka o fiziololkim procesima, a imaju relativno visoku i vremensku i prostornu rezoluciju.

Tehnike slikovnog prikazivanja metabolidke aktivnosti Ova vrsta tehnika temelji se na promjenama koje se odvijaju unutar mozga kao posljedica pove6ane potro5nje glukoze ili kisika u aktivnim podru6jima mozga. Osnovna ideja jest da za vrijeme obavljanja nekog zadatka aktivna podrudja u mozgu trbse vise glukoze ili kisika od neaktivnih, re da bi podrudje koje je specifidno potrebno za obavljanje zadatka trebalo biti aktivnije tijekom tog zadatka nego tijekom opienitije obrade. Znanstvenici nastoje todno odrediti specijalizirana podrudja za pojedini zadatak koriStenjem metode oduzimanja, koja ukljuduje

2

.

Kognitir.na neuroznanost

4l 42

Ko gn il ivna ps i ho

logij a

Slikovni prikazi mozga Razvijene su razlidite tehnike za slikovno prikazivanJe struktura - i ponekad procesa - u mozgu. (a) Mozdani angiogram prikazuje krvne Zile u mozgu. (b) CT tehnika koristi niz rotirajudih skenera (od kojih ie jedan prikazan na ovoj slici) da bi proizvela trodimenzionalni prikaz mozdanih struktura. (c) Niz rotirajudih MR skenera (od kojih jeiedan prikqzan na slici) daje jasniju trodimenzionalnu sliku moZdanih slruktura od CT-a. (d) Ove statidne fotogra{ije PET snimaka mozga pokazuju razlidite metabolidke procese tiiekom razliditih aKivosti. PET skeniranie omoguduje proucavanje fiziologije mozga. (a)

Angiogram (rentgen)

P€kretni i4or rentgenskih zraka

(c)rMR

oduzimanje aktivnosti tijekom op6enitij egzad,atka od aktivnosti tijckom zadatka se zatim statistidki analizira da bi se odredilo koja su pqdrudja odgovoma za obavljanje odredenog zadatka iznad i izvan opienitije aktivnosti. Na primjer, da bi se odredilo koje je moZdano podrudje najvaftrije zapronalalenjeznadenja rijedi, eksperimentator ie morati oduzeti aktivnost tijekom zadatka koji se sastoji od iitanja rijedi od aktivnosti tijekom zadatka koji ukljuduje fizidko prepoanavanje slova t ijedi. Za razliku izmcdu tih dviju aktivnosti pretpostavit 6e se da odralavaprniv nradenja. No vaZno upozorenje koje treba zapamtiti o ovim tehnikama jest da znanswenici ne mogu utwditi je li konadni udinak te aktivnosti ekscitacijski.ili inhiligijsli (er su neke Zivdane stanice inhibirane neurohansmiterima drugih Zivdanih stanica). Stoga tehnika oduzimanja otkiva kolilinu moZdane akivnosti u odredenim podrudjima, ali nam ne govori je li utjecaj tog podnrdja pozitivan ili negativan. Nadalje, metoda pretpostavlja da se aktivacijajednostavno zbraja- da se moie otkriti putem metode oduzimanja. Takav opis uvelike pojednostavljuje metodu oduzimanja, no pokazuje na op6enitoj razini kako znanstvenici odreduju fiziolo3ko firnkcioniranje odretlenih podrudja uporabom tehnika slikovnog prikazivanja koje iemo sada opisati.

koji ih zanima. Rezultirajuia akivnost

Pozitronska emisijska tomogralija @ET) osniva se na poveianoj potrolnji glukoze u aktivnim moZdanim podrudjima tijekom odredenih vrsta obrade informacija (Buckner i sur-, 1996.; Raichle, 1998., 1999.). Da bi se pratila uporaba glukoze, sudionicima se daje blago radioaktivni oblik glukoze (koja tijekom metaboliziranja emitira pozitrone). Nakon toga se mozak skenira (da bi se otkrili pozitroni), a radunalo analizira podatke da bi proizvelo.slike fizioloikog funkcionii4nja aktivnog mozga. Na primjer, PET snimk_e su kori5tene da bi se pokazalo povecanje dotoka krvi u zatiljnapodrudja'mozga za,wijeme vidne obrade (posner, Petersen, Fox i Raichle, 1988.). PET snimke su takotlerkoriStene za komparativno proudavanje mozgova ljudi koji postiZu niske odnosno visoke rezultate na testovima inteligencije. Kad sudionici diji su rezultati na testovima visoki rjelavaju kogr-ritivno zahtjevne zadatke, njihovi mozgoviizgleda udinkovitije koriste glukozu u podrudjima mozga koja su visokospecifilna za zadatak, dok mozgovi ljudi s niiim rezultatima izgleda koriste glukozu difuznije, u Sirim moZdanim podruEjima (Haier, Siegel, Tang, Abel i Buchsbaum , 1992.; vidi 14. poglavlje). Najnovija tehnika, funkcijska magnetska rezonancija (IMR), temelji se na MR-u (opisanom ranije), no za konstrukciju slika moZdane aktivnosti koristi pove6anje potrolnje kisika. Osnovna idejaje ista kao kao PET-a, no flvlR ne zahtijeva uporabu radioaktivnih destica. Dok sudionik obavljazadatak, smjestenje unutar fMR aparata. Aparat stvara magnetsko polje koje izaziva promjene u destica-' ma atoma kisika. Aktivnija podrudja privlade viSe kisikom bogate krvi nego manje aktivna podrudja u mozgu. Razlike u kolidini utroienog kisika dine osnovu za fMR mjerenja, koja se tada radunalno analiziraju da bi se dobila trenutno najpreciznija moguda informacija o fizioloSkom firnkcioniranju mozga tijekom obavljanja zadatka. Ova tehnika je manje invazivna od PET-a i ima bolju vremensku rezoluciju - mjerenja se mogu w5iti za akivnost koja traje djelii sekunde, a ne samo za aktivnost koja traje minutama ili satima. No veliki nedostatak ove metode je njezina skupoia i novost fMR-a - mali je broj istraZivada koji imaju pristup potrebnoj aparaturi, a ispitivanje sudionika je dosta vremenski zahtjevno. Pogledajte sliku 2.4 da biste izravno usporedili razlidite tehnike slikowog prikazivanja rnozga s obzirom na njihotu prostomu i vremensku rezoluciju.

2

.

Koenitivna neutozlanost

43 Ko gnitivna ps

do Mozak mozemo promatrati na razliditim razinama prostorne rezolucije u rasponu od molekule javliaiu u vremenu i traju od nekoliko ditavog mozga, dok psihu mozemo zamisliti kao dogadaie koji se miliseiundi lvrijeme potrebno jednoj Zivdanoj stanici da komunicira s drugom - pa sve do 6itavog Zivotnog viieka. U posljednja dva desetljeda znanstvenici su razvili impresivan.niz tehnika koie se moguei -og, liori.iiti u prou6avanju pitanja odnosa mozga i psihe. Na ovo; slici grafi6ki ie sumiran prikazan na dofiinos tih razlfuitih tehnilia iazumi.ievaniu ovog odnosa, tako da le mozak logaritamski s apscisi, a psiha (takoder logaritamski) na ordinati. Zatim su u prikaz smjeSiene pojedine tehnike otzirom na njihovu vremensku i prostornu preciznost. U lijevu smo sliku smiestili sve dostupne tes hnike, uktjud;iu6i rentgenski CT, MR, PET, EEG, ERP, elektrokortikografrlu (Eq - EEG snimlien poursinu -org" tiiek;m kirur5kog zahvata) i ele6ronsku mikroskopiju (EM). Na desnom prikazu jasno da Ce istraZivanje eliminkali smJsvetehnike koje s- ne mogu Primueniti na ljudima. lako ie i CTodnosa mozga i psihe kod ljudi ovisiti o tehnikama slikovnih prikaza mozga poput MR-a, PET-a tog odnosa a u kombina;iji s tehnikam; snimanja elektri6ne aktivnosti, na5e konadno razumiievanje zahtUevat 6e integraciju podataka sa svih raziria istra2ivanja. tzvor M.l. Posner i M. E. Raichle (1994.). lmages of the mind' New York: Freeman MOZAK Veli6lna (log milimeta€)

toi-23{.7

MOZAK Veliaina (log mlllmeiaE) 1o-1-2-34-7

P duf Fts

Tehnika fMR kori3tena je za identifdcaciju aktivnih moZdanih podrudja tijekom razlid,itih funkcija, poput vida (Engel i sur., 1994-), paZnje (J. D. Cohen i sur', 1994.) i pamCenja (Gabrieli i sur'' 1996.). Na primjer, pomodu fMR je pokazano daje lateralno prefrontalno podrudje kore wlobitro za radno pam6enje, dio pam6enja koji se koristi za obradu informacija koje su u aktivnoj uporabi u odredenom ffenutku (McCarthy i sur.' 1994.). uodavate kako nevjerojatan napredak nasih mogu6nosti da vidimo fizioloSke strukture i procese u mozgujos nije doveo dojednoanadnog mapiranja odredenih firnkcija u odredene mozdane strukture, podrudja, dak ni procese' Ustanovili smo da su neke specifidne moZdane strukture, podruija ili procesi, izgleda' ukljudeni u odredlene kognitivne funkcije. NaSe trenutno razumijevanje nadina na koji su odredene kognitivne funkcije povezane s o&edenim moZdanim strukturama ili procesima dopusta nam samo da zakljudujemo o mogu6im pokazateljima neke vrste njihovih medusobnih odnosa. Koriiteqiem sofisticiranih analiza mozemo zakljudi-

ih o

lo gij a

vati o sve preciznijim odnosim4 no jo5 nismo stigli alo todke na kojoj moZemo ustanoviti specifidnu uzroblo-posuedidnu vezu izmedu neke moZdane struknue ili procesa i odredene kognitivne funkcije, djelomidno zbog toga 5to na odredene funkcije mogu djelovati viSestruke noZdane strulctme, podrudja ili procesi. Naposljetku, ove tehnike pruiaju nam najbolje podatke samo zajedno s drugim eksperimentafnim tehnikamazaraa&nijevanje sloZenosti kognitivnog firikcioniranja.

KOGNICIJA U MOZGU: MOZDANA KORA DRUGE STRUKTURE

I

Do sada smo raspravili kako znanstvenici odreduju strukturu i funkciju mozga uporabom razliditih obdukcijskih te in vivo tehnika. Sada 6emo raspraviti 5to su znanstvenici otkdli o najvi5em organu Zivdanog sustava, ljudskom mozgu. Mozak moZemo podijeliti u tri glavna podrudja: preddi mozak, srednji mozak i straznji mozak (slika 2.5 itablica2.2). Ove oznake ne odgovaraju popuno todno smje5taju pojedinib podrudja u glavi odraslog dovjeka, pa 6ak ni djeteta,jerje terminologija proizaSla iz rasporeda tih dijelova na dimenziji od naprijed prerna natrag kakvu nalazimo kod embrija u razvoju. U podetkir jerprednji mozak smjeSten posve naprijed, prema dijelu od kojeg ie se razviti lice, iza njegaje srednji mozak,

Sve 5to mamo jestili u-le5im genima ili je niriCeno iskustvom. No sjeCamo se samo nekih iskustava. Bzo zabomvljamo velik dio svojih Zivota: Odabir onoga 5to 6emo zapamtiti i onoga 5to demo zaboraviti je stoga vazan za to tko 6emo postati, u sto 6emo vjerovati i uiemuiemobiti uspjeSni. Sjeianja na prollost oblikuju naiu buduinost. Kako nm na5 mozak dopu5la da selektiwo pamtimo iskustva? Postao sam fasciniran tim pilanjem kad sam, kao student postdiplomskog studija, dobio priliku provoditi istraZivanja s moZda najpoaatijim neuopsiholo5kim pacijentom dvadesetog stoljeea, H- M.- om. Zbog opemcije iaedene 1953. s ciljem lijedenja njegove epilepsije, H. M. je postao globalno amnestidan pacijent koji nije mogao zapamtili nikakve nove dogadaje ili dinjenice. Nakon nekoliko selnudi on bi zaboravio sva nova iskustva, ukljudujudi gradu s kojom se susretao u laboratorijskim eksperimentima, najpoznatije jawe dogatlaje te najvaZnije osobne dogadajepoput smrti svojih roditelja. H.M.-ova operacija ukljuCivala je uklmjanje nia struktura mjestenih u medijalnom, ili uutamjem, dijelu tempomlnih reirjev a. lz rjegova sludaja bilo je te5ko zakljuiiti koju ulogu te rulidite strukture imaju u nomalnom pam6enju i je li njihova uloga kritilna upoEetroj regishaciii (kodimju) pamimja

(nasuprot pohranji'1ui;iju iti lasni;em pio*irazf'iiju tih

infomacija). Neinvazivnim tehnikama slikovnog prikazivanja moZdane aktiwosti putem funkcijske magnetske rezonmcije mogli smo istraiiti ta pitilja na nomalnom ljudskom mozgu. Tijekom snimmja aktivnosti nomalnog ljudskog mozga sudionici bi gledali slike ramih interijera i ekterijera, a mi smo pritom snimali njihove moldane reakcije na svaku sliku. Nakon toga bi uslijedio neolekivani tesi pam6aja u kojem su se pojavljivale slike prikazane tijekom snimanja

i

nove slike.

Ponekad su sudionici toino prepoaavali sliku koju su ranije vidjeli (zapamieno iskustvo), no u drugim sludajevima ne bi prepoznali sliku koju su ve6 vidje)i (zaboravfeno iskustvo). Ruina moZdane aldimosti u parahipokampalnom podruEju moZdane kore, koje je dio nedijalnog sljepoodnog reZrja, u trenutku kad je sudionik vidio sliku bilaje dobarprediktor hoie li se osoba kasnije sjetiti le slike ili 6e je aboraviti. Tako smo mogli viaalizirati moZdanu aktimost u specifiinoj moZdanoj strukturi koja je odretlivala je li sudbina trenutadnog iskustva da bude dobro zapam-

6eno u buduCnosti

ili

osutteno na nboravljanje za

nekoliko trcnutaka. Na neki nadin mogli smo vidjeti radaje pam6mja i selektiwo biljeZenje iskustava dija je sudbina da budu zapam6ena i utjeEu na budu6e pona5uje.

2

.

Kognitivna neuroznanost

45

46

Ko gnitivn a p s i h o logij a

Snimke ljudskog mozga Kako mozak zapravo izgleda? Ovdie mozete vidjeti mozak snimljen sa strane i odozgo. Dalinie slike ishematski prikazi (tj. poiednostavljeni dijagrami) detaunije prikazuiu neka od glavnih obiljezja mozga.

Glavne strukture ifunkcije mozga Prednji mozak, srednji mozak i stra:nji mozak sadrze strukture koje obavljaju osnovne funkcije za prezivljavanie, kao i za mi5ljenje i osje6aie na naivi5oi razini. PODRUdJE MOZGA

GI.AVNE STRUKTURE

Pr€dnji rnozak

Moidana kbe {vanjski slo.i mozdanih hemisfeE) Baalnl gangliji. (natuplnq iezqaE i Zvdanih vlakana) Llmbi6ki sustav (hipokampus, migdaloidne,jezgre i septum)

FUNKCIJA STRUKTURA Ukljudena u piimmje i obradu osjetnih infor mi6ljenje druge kogriitiyne procese, t6 plairmje i slanj€ rctqidkih intmacija Kljudni za tunkciju.motorldkog+ustava macija,.

ukliuden u uebnie; amocjjd i motivaciju (hipo-

kmpus naroeito.utjede na udenje i pamCenje, amigdaloidnelegr€ na bijes i agresiju, a septum na bi€s i strah) Talamus

Glavna relejna stanlca za o-sjelne intomacije koje ulue d moak prenoslinfomacije na dno odr€dena mjesta u.moidanoj kori putem prcjekcijsklh vlakana koja lz talamusa odlae u specifiena konikalna podrudja; saddi nekoliko jezga€ (nakupina :ivdanih stanica) koie primaju specifiEne vrste informacija i projioiEju te informacij€ u specitidna kortikalm podrulja, ukljuiuosjetne informacie: .iudi eetiri ,ezgre kljudne (1) iz vidnih r€ceptora prsko vidnog :ivca do vidnog podru6ja u kori, sto nm omoguduje vid: (2) iz slusnih r€ceptora putem sluSnog Zivca do slusnih podrudja u kori, sto nm omoguduis sluh; (3) iz receptora somatskog iivdffog sustava do primilnog somatosenzornog podrudja u kori, $to nam omoguduj€ doiivljaje pritiska i boli; | (4) iz malog mozga do primmog motoridkog podrudja, sto je v€zano uz motoridke funkcije

te

a

strainji mozak je najudaljeniji od prednjeg mozga, blizu straZnjeg dijela wata (slika 2.6 a). Tijekom razvoja se relativni smjeltaj tih struktura mijenja" tako daje na kraju prednji mbzak gotovo kao kapa na vrhu srednjeg i straZnjeg mozga. No navedeni se nazivi ipak koriste za opis podnrdja potpuno razvijenog mozga. Slika 2.6. (b i c) prikazuje promjenu smjeitaja i odnosa prednjeg, srednjeg i straZnjeg mozga tljekom razvoja od embrija nekoliko tjedana nakon zade6a do fetusa u dobi od 7 mjeseci. a

Osnovna anatomska podiela mozga: prednii, srednii straZnji mozak

Upravlja endokrinim sustavom; upravlja autonomnim Zivdanim sustavom, poput regulacij€ ljelesne temperature, regulacije hrajenja i pijenja, te drugih kljuenih funkcua; ukljueen u regulaciju ponaianja povezanih s odr:anjem vFte (narodito ponasanja borbe, hranjenja, bijega i parenja); ima ulogu u kontroli svjesnosti (vidi RAS): uldjuden u emocije, ugodu, bol i reakcie na stres

Gomji kolikuli Donji kolikuli Reti kulffi i aktivacijs K suslav (RAS; proteZe se i u svaznji

LJkljudeni u vid (narodito Ukljudeni u sluh

i

Prednji mozak Prednji mozakje podrudje mozga smje5teno u njegovu gomjem i prednjem dijelu (slika 2.?), koje sadrZi moZdanu koru, bazalne ganglije, limbidki sustav, talamus i hipotalamus. MoZdana kora je vanjski sloj moidanih hemisfera i ima toliko vaZnu ulogu u na5em mi5ljenju i drugim mentalnim procesima da zasluZuje poseban odjeljak, koji slijedi nakon ove rasprave o glavnim struktrama i funkcijama mozga. Bazalni gangliji su nakupine iivlanih stanica kljudnih za motoridko funkcioniranje. Poremedaj u funkciji bazalnih ganglija moZe dovesti do motoridkih deficita - ukljuduju6i tremor, nehotidne pokrete, promjene u tjelesnom drZanju i mi5i6nom tonusu, te sporost pol
Hipotalamus

Srednji mozak

vidne reflekse)

Vaian u kontroli sviesnosti (spavanje, pobudenost), paznje, srdanih i disnih funkcija i pokreta

moaK,

lvil, cvena jezgn, substffitja nigtA ventnlno podrueje Siva

Straznii

moak

Mali

a

moak

Mo^dili m6t

Vaini u kontroli poketa

(lakoder sadrzi

dio RAS-a) Produljena moZdina

lzuzetno vazan ravnoteiu, koordinaciju i tonus miSie Ukljuden u svjesnost (spavanjo i pobuclenost); premos6uje prijenos Zivdanog uzbudenja iz jednog u drugi dio mozga; povean sa Zivcima lica

Slu:i kao spoi na koiem zivci prelue s jedne sliane tijela na suprotnu stranu mozga; ukljude na u srdane i di6ne funkcije, probavu i gulanje

2

.

Kognitivna neuroznanost Kogni tivna ps

48

ih olo gij a

Razvoj ljudskog mozga Tijekom razvoja embrija

i

fetusa mozak se sve vi5e specijalizira, a smle5taj i relativni odnosi stra:njeg,

Strukture prednjeg, srednjeg istrainjeg mozga

srednjeg i prednjeg mozga mijeniaju se od zadeda do poroda.

Prednji, srednji i strainii mozak sadr2e strukture koje obavljaju iznimno vaine funkcije za preZivljavanle kao i za miSljenje i osjeCanje na visokol razini.

Srednji mozak

Hipokampus

mozak 'MallI most

Septum (utjede na bijes

Produljena

!

mo:dina

st€h)

(utlede na udenje

Talamus

pamdenje)

(prenosi osjetne intom'acUe u moidanu koru)

i

Hipotalamus

Kraljeini6ka

(reguliE tjelesnu temperaturu, hranjenje, spavanje i €ndokrini sustav)

moZdina

Amlgdaloidn6 iezgre (utjedu na b|les i agresiu)

(a) 5 tiedana (lntrauterino)

Hlpofiz6 ilijszda endoklnog sustava) (glavna

(b) 8

tiedana (lntiauterinol

Srodnli moak (reilkulml aktlvacijski sustav: pren€i poruke o spavanju i pobudgnostl)

Moidani most (prenosl lnfomacijo

imedu mo:dane koro I

malog mozga)

Mali mozak (koordinira linu motoriku, odrzava ravnote2u) ProduUeha motdlna (regulira srdanl rltam, disanje)

KEUeinldka mo:dina (prenosi zivcan€ impulse izmodu mozga I tljela, kontrolira,ednostavne reflekse)

Limbidki sustav je valanza emocije, motivaciju, pam6enje i udenje. Zivotinje poput riba i gmazova, kdje imaju relativno nerazvijen limbidki sustav, reagiraju na okolinu gotovo iskljudivo po instinktu. Sisavci, a posebno ljudi, imaju razmjer-

(c) 7 mjes€ci (lnt€utorlno)

no razvijeniji limbidki sustav koji nam, izgleda, dopu5ta da potisnemo instinktirme reakcije (npr. impuls da udarimo nekoga tko nam je sludajno nanio bol). NaSi limbi6ki sustavi dine nas sposobnijima da svoje ponaSanje fleksibilno prilagodimo u odnosu na promjenjivu okolinu. Limbidki sustav sadrZi tri sredi3nje medusobno povezane moZdane strukrure: amigdaloidnejezgre, septum i hipokampus. Amigdaloidne jezgre (amygdala) imaju ulogu u bijesu i agresiji, a seprum je ukljuden u bijes i strah. PodraZivanje amygdala obidno dovodi do straha, koji se moZe oditovati na razlidite nadine, na primjer lupanjem srca, te zastra5uju6im halucinacijama ili bljeskovima sje6anja (Frackowiak i sur., 1997.; Gloor, 1997.; Rockland, 2000.). OStedenje (lezija) ili odstranjenje amigdala moZe dovesti do

2

.

Kognitivna

neuroznanost

49

neadaptivnog pomanjkanja straha: Zivotinja se bez oklijevanja i straha priblDava potencijalno opasnim objektima (Adolphs, Tranel, Damasio i Damasio, 1994.; Frackowiak, Friston, Frith, Dolan i Mazziota, 1997.). Druge dvije posljedice o5te6enja amigdala mogu biti vidna agnozija (nemoguinost prepoznavanjapredmeta) i hiperseksualnost (Stefannaci, 1999.).

Hipokampus (od grdke rijedi "morski konji6", zato 5to mu je slidan oblikom) ima vrlo vainu ulogu u oblikovanju pam6enja (Cohen i Eichenbaum, 1993.; Dusek iEichenbaum, 1997.; Eichenbaum, 1999.;Gluck, 1996.).Ljudikojimajehipokam-

pus o3te6en ili uklonjen i dalje mogu prizvati postoje6a sje6aqia (npr. mogu prepoznati stare prijatelje ili mjesta), no ne mogu stvarati nova (nakon nastanka moZdanog oiteienja). Nove informacije - nove situacije, ljudi i mjesta - ostaju im zauvijek nove. Pacijenti s Korsakovljevim sindromom, koji se moZe javiti kao posljedicauZivanja aikohola, pokazuju gubitakfiinkcije pamienja zakoji se vjeruje daje povezan s propadanjem hipokampusa. eini se da hipokampus takoder prati gdje se stvari nalaze i kako su prostomo povezane jedne s drugima drugim

rijedima, 5to je gdje (McClelland, McNaughton

i

Ko gnit iv n a p s iho lo gij a

50

[[s[fl formacije IME

JUGRE.

Schacter, 1994.). eini se da poreme6aj u radu foipokampusa dovodi do deficita deklarativnog pamdenja (d. pam6enja za informacije), ali ne i proceduranog pamienja (tj. pam6enja za tijek aktivnosti) (Rockland, 2000.). Todnu ulogu hipokampusau pam6enju i oblikova4ju pam6enja tek treba utvrditi. Jednaje hipoteza da hipokampus pru2a svojevrsnu kognitivnu mapu, koja predstavlja prostor u kojem se organizam mora snalaziti (O'Keefe i Nadel, 1978.). Drugoje stajali5te daje hipokampus vaZan za fleksibilno ulenje i uodavanje odnosa metlu desticama koje se ude (Eicheribaum, 1997.; Squire, 1992.;). Ulozi hipokampusa vratit 6emo se u 5. poglavlju. Ve6ina osjetnog ulaza u mozak prplazikroz talamus (smjelten blizu sredi5ta mozga, otprilike u visini odiju). Talamus prenosi ulazne osjetne informacije preko skupina neurona koji se projiciraju u odgolarajuia podru ja moZdaue kore. Da bi smjestio sve te razlidite wste informacija koje moraju biti ra2vrstane, talamus je podijeljeir u niz jezgara (skupina neurona sa slidnom funkcijom), od kojih svaka prima informacije izrspecifidnih rebeptora i povezanaje s odgovaraju6im specifidnim podrudjima moZdane kore . (Tablica2.3 ukljuEuje imena i uloge razliditih jezgara.) Talirmus takoder pomaie u kontroli spavaria i budnosti. Kad je funkcija talamrisa porenieiena, posljedice mogu biti umor, tremor, amnezija, jezidni poreme6aj te poreme6aj spava:rja i budnosti (Rockland, 2000.; Steriade, Jones i McCormick, 1997.). Male dimenzije hipotalamusa (od grdke rijedi hypo-, "ispod"; smjeiten na bazi prednjeg mozga, ispod talamusa) protuslove njegovoj vaZnosti u kontroliranju mnogih tjelesnih funkcija (Vi(e podataka o tome u tablici 2.2). Hipotalamus, koji je u interakciji s limbidkin sustavom, takoder regulira ponaianje kojeje povezano s preZivljavanjem-wste: bgrbu, bijeg, hranjenje i parenje. Nije iznenadujude daje hipotalamus takotfer akrivan u regulaciji emocija i reakcija na stres.

PRIMA INFORMACIJE

IZ

Corpusgeniculatum Vidnih tocsptoEputom lateEle vidrcgllvca geniculatum mediale

slu6nogtivca

Ventropctedomajegra

Somatskggtivdanogsustava

Corpus

Slusnih

tseptora

pdem

PROJICIRA SE IPRENOSI INFORMACTJE} PBVEI'ISTVENO U

FUNKCIONALNA KORIST

Vldnapodrudlakore

Omogudujsnm vid

velikog mozga Stugna podrueia velikogmozga

kore

ventolateralna

jezgra

Malog mozga

mozgu)

(u

stEinjem

Omoguduje

nm

stuh

PrimdnasomatosoEoma Omogudujenmosjetepritiskal

podrucjakor€

-

O'Reilly, 1995.; Tulving i

eetiri glavnetalamidke jezgre*

eetiri kljudne talamiEke jezgre prenose vidne, slusne, somatosenzome i s ravnote2om povezane In-

boli

P.imma motoriclc podrudja sudjeluie kore velik€ mzga polreta

u

organiacljl voljnih

' Ostale talamldko jozgro takoder imaju valnu utogu. + ndivi 6e odnoso na relativni smjeltai iezgro unutar islamusa: laleElno znadl ud6m ili ulijwo od medijaln€ jqgr€; ventEtno le bliie lrbuhu n€o vrhu glave: posteriorno .le otraga, vontropostsriomo pr€ma trbuhu (q. pEma dolj€) i prema natrag; no prematrbuhu i sastrare. Goniculatum zna6i "koljen6to,.

vstiqlat€EF

i koordinaciji. Tablica 2.2 navodi nekoliko struktura (i njima pripadajudih flrnkcija) srednjeg mozga, no nesumnjivo najvaZnija od tih stmktura je retikulami aktivacijski sustav (RAS, naziva se jo5 i "retikularna formacija"), mreZa Zivdanih stanica neophodnih za regulaciju svjesnosti (spavanja, budnosti, pobutlenosti i u odredenoj mjeri i paZnje) te vitalnih funkcija poput srdanog rada i disanja. vaca srednji mozak pomaZe u kontroli pokreta odiju

RAS se zapravo proteZe i u straZnji mozak. I RAS i talamus su neophodni da bismo bili svjesni svojeg postojanja i imali kontrolu nad njim. Srednji mozak i straZnji mozak zajedno dine moidano deblo, koje povezuje prednji mozak s kraljeZnidkom moZdinom. Stmknua koja se naziva periakveduktalna siva war (PAG, od engl.p eriaqueductal gray,nap. prev.)nalazi se u moZdanom deblu. Cini se daje to podrudje kljudno za odredene wste adaptivnog ponaianja. Injekcija malih kolidina ekscitacijskib aminokiselina ili elektridno podraZivanje ovog podrudja dovodi do jedne od sljedeiih reakcija: agresivne reakcije sukobljavanja, izbjegavanja ili reakcije brjega, pojadane obrambene reaktivnosti, ili pak smanjene reaktivnosti kakva se doZivljava nakon poraza kad osoba osje6a beznacle (Bandler i Shipley, 1994.; Rockland, 2000.).

Srednji mozak

Lijednici donose odluku o moZdanoj smrti na osnovi funkcija moZdanog debla. Todnije, lijednik mora uwrditi daje moZdano deblo tako tesko oitedeno da razliditih refleksa glave (npr. refleksa zjenice) nema u razdoblju duljem od 12 sati, ili da mozak ne pokazuje nikaloru elektridnu aktirnost (5to se vidi iz EEG^a) ili moZdanu cirkulaciju (Sto pokazuje angiografija) (Berkow, 1992.).

Sred4ii mozak j e vaLnlji kod vrsta koje ne spadaju u sisavce nego kod sisavaca' Kod vrsta koje nisu sisavci on je glavni izvor kontrole z.a vidne i sluine infor-

Strainjimozak StraZnji mozak obuhva6a produljenu moZdinu, moZdani most i mali mozak. produljena moidina je izduLena unutamja struktura smjeltena na mjestu na kojem

2'Kognitivnaneuroznanost

.

.

51

kaljeZnidka mozdina ulazi u lubanju i spaja se s mozgom. Produljena mozdina, koja sadrzi dio RAS-a, pomaze da ostanemo zivi. ona upravlja srdanim radom i ,rvelike upravga disanjem, gutanjem i probavom. Produljena moZdina je takoder mjesto na kojan Zivci s desne strane tijela prelaze na lijevu stranu mozga, a Zivci s lijeve strane tijela prelazc na desnu stranu mozga. ' MoZdani most (lat. pons) sluZi kao odrealena vrsta relejne stanice jer sadrzi Zivdana vlalna koja provode signale iz jednog dijela mozga u drugi (funkcija premosdivanja po kojoj je i dobio ime). Most takoder sadrzi dio RAS-a te Zivce Loji inerviraju dijelove glave i lica. Mali mozak (lat. cerebellum) upravlja koordinacijom tijola, ravnoteZom i mi5i6nirn tonusom, kao i nekim aspektima pam6enja koji ukljuduju prema cilju usmjerene pokrete (vidi 7. i 8' poglavlje)' Zanimljivo je da prenatalni razvoj ljudskog mozga kod svakog pojedinca otprilike odgovara evolucijskom razvoju ljudskog mozga unutal vrste kao cjeline. je i Straznji mozak, koji je prvi dio mozga koji se prenatalno razvija, takoder errolucijski najstariji i najprimitivniji dio mozga. srednji mozak, koji se razvija nakon strainjeg, pod vidom evolucije predstavlja relativno noviji dodatak mozgu. Konadno, prednji mozak, koji se posljednji razvija u prenatalnom razvoju, ujedno je i evolucijski najmladi dio mozga. Nadalje, tijekom evolucijskog razvoja naie vrste, kod ljudi sejavio porast teZine mozga u odnosu na teZinu tijela. Medutim, tijekom razvoja nakon rotlenj a proporcija ieZine mozga opada, tako da je teZina mozga kod novorodendeta proporcionalno znatno .,r"6u ttrgo telinamozga odrasle osobe. od djetinjstva do odrasle dobi razvoj mozgaje uglavnom usmjeren na organizacijsku sloienost veza_unutar mozga (vidi 13. poglavlje). Razvojni porast neuralne slozenosti kod pojedinca paraielan je evoftijskom razvoju naie vrste, no promjena teZine mozga u odnosu na teZinu tijela nije. Za kognitir,ne psihoioge je najvaZniji od tih evolucijskih trendova poveianje neuralne sloZenorii *o"gu - ono je vaZnije od promjena u.propolcionalnoj te7ini

mozgailidaksekvencijalnograzvojanoZdarrihstruktura-Nokopitivnimpsi-

holoiima je jos zanimljivije pitanje kako nam je evolucija mozga omogudila pove6anu sposobnost voljnog kontroliranja ponaSanja te dak planiranja i razmattanja razliditih mogrrinosti djelovanja, sto 6emo rasplaviti u sljede6em odjeljku s obzirom na moZdanu koru.

MoZdana kora i lokalizacija funkcija MoZdana kora (cortex cerebri) oblikuje 1-3 milimetra debeli sloj koji omata povr$inu mozga donekle slidno kori drveta koja omata deblo. Naboranost kore ljudtazlilita elcmenta: brazde, koje su pli6a udubljenja' skog mozga vezana je uz pukitine, koje su dublje, te vijuge, koje su izbodenja izmeclu susjednih brazdi ili putotina (slika 2.5). Ti nabori znadajno povecavaju povriinu mozdane kore: kad Lismo izravnali naborani ljudski mozak, on bi zauzimao oko 2 kvadratne stope (cca 18.6 dm2, nap. prev.). MoZdana kora dini 80% ljudskog mozga (Kolb i Whishaq 1990.). SloZenost moZdanih funkcija poveiava se s povrSinom korteksa. Ljudska moZdana kora omogu6ava nam da mislimo - da planiramo, usklailujemo misli i aktivnosti, percipiramo vidne i sluine obrasce, koristimo jezik,itd'Beznje je naz ivamo siva ne bismo bili ljudi. Powlina mozdane kore je sivkasta, i ponekad

ti

52

K o gn i tiv na p s i ho I o gij a war, jer prvenstveno sadrZi sivkasta tijela Zivdanih stanica koje obraduju informacije koje mozak prima i Salje. Nasuprot tome, bijela tvar moZdane unuha5njo_ sti, koja se nalazi ispod kore, sadrZi uglavnom bijele mijelinizirane aksone, MoZdana kora oblikuje vanjski sloj dviju polovica mozga lijeve i desne moZdane hemisfere (Davidson i Hugdahl, L995.; Gazzaniga i Hutsler, 1995., 1999.; Hellige, 1993., 1995.; Levy,2000.; Mangun i sur., 1994.). Iako dvije hemisfere izgledaju vrlo slidne, one razlidito funkcioniraju. Lijeva hemisferaje specijalizirana za neke vrste aktivnosti, a desna za druge vrste aktivnosti. Na primjer, kozni receptori na desnoj strani tijela uglavnom dalju informacije kroz produljinu mozdinu u lijevu moidanu hemisferu, a receptori s lijeve strane salju informacije u desnu hemisferu. Slidno tome, lijeva moZdana hemisfera upravlja motorikom desne strane tijela, a desna motorikom lijeve strane tijela. Mettutim, sav prijenos informacija nije kontralateralan (na suprotnu stranu), ve6 postoji i oaredeni ipsilateralni (na istu straru) prijenos. Na primje5 nju5ne informacije iz desne noinice idu prvenstveno u desnu stranu mozga, a otprilike polovica inforrnacija iz desnog oka ide u desnu stranu mozga. rJz ovu optu tendenciju ka konhalateralnoj specljalizaciji, hernisfere takoder medusobno izravno komuniciraju. Corpus callosum (iuljevito tijelo ili velika komisura), gusta nakupina Zivdanih vlakana, spa_ ja dvije hemisfere omoguiujuii prijenos inforrnacija iz jedne u drugu (slika 2.7). Nakon 6to je informacija stigla u jednu hemisferu, corpus callosum je prenosi u drugu. Akoje corpus callosum presjeden, dvije m6Zdane hemisfere ne mogu medusobno komunicirati.

Hemisfema specijatizacija Kako

su psiholozi otkrili da dvije hemisfere imaju razlidite odgovomosti? proudavanje hemisfeme specijalizacije u ljudskom mozgu zapodelo je s Marc Daxom, francuskim seoskim lijednikom kojije 1836. iznio slabo zapaZeno izlaganje na sastanku medicinskog udruZenja (Springer i Deutsch, 19g5.). Dax je lijedio vi5e od 40 pacijenata koji su patili od gubi&a govora kao posljedice moZdanog oS_ teienja. Taj poremeiaj, nazvan afazija (od grdkog ..bez govora") bioje poznat vei u antidkoj Grdkoj- Daxje uodio povezanost izmetlu gubitka govora i strane mozga kojaje ozlije
Sljede6a znadajna lidnost u proudavanju hemisfeme specijalizacije bio je paul Broca (1824-1880). Na sastanku Francuskog antropoloikog druSWa 1g6i. godi ne, Broca je iznio da je njegov pacijent koji je nakon moZdanog udara patio od afazije imao leziju u lijevoj moZdanoj hemisferi, Sto se pokazalo tijekom autopsije nakon smrti pacijenta. Usprkos podetnim hladnim reakcijama, Brocaje uskoro postao sredi5nji likuzawele kontroverze o tome jesu li funkcije, naroEito govor, zaista lokalizirane u odredenim moidanim podrudjima, a ne generalizirane po ditavom mozgu. Do 1864. Broca se uvjerio da je lijeva moZdana hemisfera kljudna za govor, Sto je glediSte koje se odrZaio do danas. Zapravo, specifidno podrudje kojeje tsroca identificirao kao ono koje pridonosi govoru naziva se Brokinim podrudjem (slika 2.8). Drugi vaZan raniistralivaE, njemadki neurolog Carl

2

.

Kognitivna neuromanost

53

Ko gnittv na

ps iholo

gij a

Brokino i Wernickeovo Podru6le Neobidno je da iako ljudi s ozliedama u Brokinu podrudiu ne moou tedno govoriti, oni mogu koristiti svoi glas da bi plevall ili vikali.

lvlotoridko ^^dr'

Asocijativno

'iia

Somatosenzorno podrudje Asocijativno podruCje

podrueie Slusno

podruaje Brokino podrudje (govor)

Wernickeovo

podruije (raumijevanje govora)

dostupne u to doba trebaloje svaki put nanovo ugraditi. Lashleyje paZljivo ponovno

ugrailivao elektrode na mjesta koja je smatrao identidnima mjestina iz prethodnog eksperinenta, no ustanovio je da naizgled jednaki smje5taj elektroda dovodi do razliditih rezultata, a da razlidito smje5tene elektrode ponekad paradoksalno daju iste rezultate (npr. vidi Lashley, 1950.). Kasniji isnaZivadi su, uporabom mikroelekhoda koje nije trebalo uklanjati izrnedu pokusa, ustanovili da odredene lokacije koreliraju s odredenim reakcijama u viSestrukim ponavljanjima pokusa. Odiglednoje da su Lashleyeva istraiivanja bila ogranidena tehnologijom koja mu je u to doba bila dostupna, Lashleyaje takodet posebno zanimalo moie li na6i specifidne lokacije u mozgu u kojimaje sqieiteno pam6enje za stedene navike. U ovim ishaZivanjima koristio je neSto drugadiji pristup. Nakon Sto je kod Zivotirje uspostavljena odredena na-

vika, primjenjivanaje ili ablacija (uklanjanje tkiva) ili presijecanje kako bi se prekinula komunikacija izmetlu osjetnih i motoriEkih neurona preko Zivdanih putova u korteksu, te time uklonilo pam6enje. Nakon vi5e desetljeCa marljivog istraZivanja (itoje ukljudivalo stotine eksperimenata), Lashleyje naposljetku pretpostavio (1950., prema Kolb iWhishaq 1990., str. 525) da "nije mogu6e pokazati lokalizaciju fragapam6enia igdje u mozgu". Otada su psiholozi identificirali brojne moZdane strukture koje su ukljudene u pam6enje, no tek moraju prona6i specifidne lokacije za specifidna pam6enja - ako one uop6e postoje. Usprkos vrijednim ranim doprinosima Broke, Lashleya i drugih, za suwemenu teoriju i istraiivanje hemisfemih razlika najzaslulniji je nobelovac Roger Sperry (1920-1994). Sperry (1964.)je wrdio da se svaka hemisfera u odredenim aspektima ponaia kao poscban mozak. U klasidnom eksperimentu koji podrZava ovu wrilnju Sperry i sur. su presjekli corpus callosum, koji povezuje dvije hemisfere ma6jeg mozga. Zatim su dokazali da informaciju koja se vidno prikaie jednoj hemisferi druga hemisfera ne moZe prepoznati. Slidna istraZivanja na majmunima upudivala su na isti odvojeni uradak dviju hemisfera (Sperry, 1964.) i sugerirala da je relativno sigumo provoditi ovaj postupak na primatima. Neke od najzanimljivih informacija o tome kako radi ljudski mozak, te poseb-

no o ulogama pojedine hemisfere, proizalle su iz istraZivanja na epileptidnim pacijentima kojimaje presjeden corpus callosum. Kirurlko presijecanje ovog neu-

Wemicke (1848-1905), proudavao je pacijente s govornim poremeiajima koji su mogli govoriti, ali je njihov govor bio besmislen. Poput Broke, on je smatrao da sujezidne sposobnosti smje5tene u lijevoj hemisferi,.iako na drugom mjestu, danas poznatom kao Wemickeovo podrudje (slika 2,8).

U to dobaje Karl Spencer Lashley (1890-1958), desto opisivan kao otac neuropsihologije, 1915. zapodeo istraZivanja lokalizacije, ito je nastavio izudavati ditavog Zivota. U mnogima od svojih istraZivanja Lashley je kiruriki ugraclivao elektrode (relativno velike u usporedbi s mikroelektrodama kakve su danas dostupne) u odreilend podruEja mozgaLivotinje, te bi zatim elektridki podraZivao ta podtu6ja i snimao reakcije, poput npr. motoridkih odgovora. Da bi provjerio je li zaista lokalizirao odredenu motoridku reakciju, Lashleyje ponavljab postupak na istim Zivotinjama u nekoliko navrata. Relativno krupne elektrode kakve su bile

rolodkog mosta (komisurotomija, nap. prev.) $predava Sirenje epileptidkih napada s jedne hemisfere na drugu i time jako smanjuje teZinu napada. Medutim, taj postupak takoder dovodi do gubitka komunikacije izmedu dviju hemisfera, kao da osoba ima dva odvojena specijalizirana mozga koji obraduju razlidite informacije i obavljaju odvojene firnkcije. Pacijenti na kojima je izvedena ova operacija nazvani su split-brain pacijenti (engl. "podijeljeni mozak", nap. prev.). IstraZivanje na komisurotomiziranim pacijentima

otkilo je fascinantne mogu6nosti proudavanja nadina na koji misli

tvrdili da je jezik lokaliziran u lijevoj hemisferi, a vidnoprostome sposobnosti u desnoj (Farah, 1 988.a, 1 988.b; Gazzani ga,1985.;Zildel, 1983.). Cini se da otprilike 90% odrasle populacije ima jezidne tunkcije predominantno lokalizirane unutar lijeve hemisfere. Kod viSe od 95% deinjaka i otprihke 70% ljevaka lijeva hemisfera je dominantna za jezik. Kod ljudi kojima nedostajejezidna obrada u lijevoj hemisferi,jezidni razvoj u desnoj hemisferi zadrZava fonemske i semantidke sposobnosti, no pokazuje nedovoljnu sintaktidku kompetenciju (Gazzaniga i Hutsler, 1999.). Jerre Levy (ledna od Sperryjevih udenica) i mo. Mnogi istraZivadi su

2

.

Kognitivna

neuroznanost

55

njezini suradnici (Levy, Trevarthen i Sperry, 1972.) ispitivali su vezu izmcdu moZdanih hemisfera i vidno-prostomih nasuprot jezidnim zadacima kod pacilenata na kojima je izvrbena komisurotomija. Lijeva hemisfera nije vaZna samo za jeztk, vei i za kretanje. Kod ljudi s poreme6ajem voljne motorike , apral
Kogni tiv na ps iho

Io gij a

Zanimljive podjele U jednom lstra2ivanju od sudionika js zafiazeno da usmieri pogled na sredinu ekrana. Zatim je na ekranu prikazana himera (lice sastavlieno od liieve polovice iednog i desne polovice drugog lica). Sudlonik je zatim trbbao izjaviti sto je vldio, bilo verbaino bilo pokazivaniem iednog od vise ponudlenih normalnih (ne-himaridkih) llca.

Desna hemisfera je uglavnom "nijema' (Lery, 2000.). Ona slabo razumije gramatiku i fonetiku, no ima vrlo dobro semantidko znanje i ukljudenaje u praktidnu uporabujezika. Ljudi s ozljedama desne hemisfere obidno imajutelko6a u pra6enju razgovora ili prida, dono5enju zakljudaka na osnovi konteksta, t€ u lszumijevanju metaforidkog ili ialjivog govora (Levy,2000.). -

U istraZivanjima poput onog prikazanog na slici 2.9, pacijenti s komisurotomijom tipidno nisu svjesni da su na dvije polovice slike vidjeli kontradiktorne informacije. Kad se od njih traii da rijedima odgovore.5to su vidjeli, izjavljuju da su vidjeli sliku koja se nalazi na desnoj polovici. Imaju6i na umu kontralateralne veze izmedu hemisfera i strana tijela, iini se da lijeva hemisfera upravlja njihovom verbalnom obradom (govorom) o vidnim informacijama. Nasuprot tome, kad se od njih haZi da prstima lijeve ruke (koja ialje informacije kontalateralno u desnu hemisferu, a takoder ih i prima iz nje) pokaZu Sto su vidjeli, sudionici biraju

slikuiz lijevepolovice. Taj nalazpokazuje dadesnahemisfera, izgleda,upravlja prostomom obradom (pokazivanjem) vidnih informacija. Stogaje taj zadatak klju6an u odretlivanju za koju sliku sudionik misli daje prikazana. Michael Gazzaniga - jo5 jedan od Sperryjevih studenata - distancirao se od glediita svojeg bivleg uditelja, Sperryja, i svojih suradnika, poput Levyjeve. Gazzaniga se ne slaZe s njihovom fvrdnjom da dvije hemisfere funkcioniraju posve odvojeno. No on ipak drZi da svaka hemisfera ima komplementarnu ulogu. Na primjer, prena Gazzanigi, jezidne obrade u desnoj hemisferi nema (osim u rijetkim sludajevimarane ozljede lijeve hemisfere), a vidno-prostorna obrada se odvija u desnoj hemisferi. Kao primjer toga, Gazzanigaje ustanovio da prije komisurotomije ljudi mogu crtati trodimenzionalne predmete objema rukama (Gazzaniga i LeDoux, 1978.). Medutim, nakon komisurotomije oni mogu pribliZno nacrtati kocku samo lijevom rukom. Kod svih pacijenata je desna ruka crtala slike

koje nisu

ni slidile kocki niti bile fiodimenzionalne. Ovaj

nalaz 1e

vaLat zbog

kontralateralne povezanosti izrnedupojedine strane tijela i suprotne moZdane hemisfere: bududi da desna hemisfera upravlja lijevom rukom, a lijeva ruka je jedina kojom kbmisurotomizirani pacijent moZe nacrtati prepoznatljive predmete, taj eksperiment podrZava twdnju da je desna hemisfera dominanbra u nalem razu-

mijevanju i ishaZivanju prostomih odnosa. Gazzaniga (1935.) wrdi daje rnozak, a narodito njegova desna hemisfera, organiziran u relativno neovisnejedinice koje rade paralelno. Prema G""zanigi, svaka od mnogobrojnih odvojenih psihidkih jedinica djeluje relativno nezavisno od drugih, Iesto izvan na5e svijesti o tome. Dok se odvijaju te:azlilite neovisne i 6esto podsvjcsne aktivnosti, lijeva hemisfera nastoji tim aktivnostima pripisati znalenle. dak i kad lijeva hemisfera percipira da se pojedinac ponaia na nadin koji sam po sebi nema nekog madenja, ona i dalje nalazi nadina da tom pona$anju pripiSe neko znaEenje.

Osim proudavanja hemisfernih razlika u jeziku

i

prostornim odnosima,

istraZivadi su pokuiavali odrediti misle li dvije hemisfere na razliEite nadine. Levy G97a.) je na5la neke dokaze da lijeva hemisfera nastoji obradivati informacije analitidki (dio po dio, obidno u nizu), dok ih desna hemisfera nastoji obradivati holistidki (kao cjelinu). Medutim, takvo tumadenje podataka dovedeno je u pitanje. Gazzaniga (1985.), na primjer, vjeruje da se podaci iz eksperimenata koji pokazuju razlidite nadine obrade u dvjema hemisferamamogu tumaditi i na drugadiji nadin.

2

.

Kognitivna neuroananost 58

Ko gnitivn a ps iho lo gij a

MoZdani reZnjevi Mo:dana kora je podijeljena na deoni, tjemeni, sliepoobni i zatilini rezanj. ReZnjevi imalu specifidne funkcije, no takocler stupaju u interakciiu da bi obavliali sloZene procese' Desna

hemisfera

Motoridki homunculus Mapa primamog motoridkog podrudja mo2dane kore cesto se naziva homunculus (lat, ,,aovjeduljak')

Lijeva hemisfera

u&nl

Motoriako podruCle kore

rewl Fissum longitudinalls SrsdiSnja

bteda Tjmeni reiary

longitudinalls

(a)

Anatomska podrueja (pogled s liieve aiHnel

(b) Anatomska podrudia (pogled odozgo)

(Somatosenzorno podrudio korc)

ReZnjevi moZdanih hemisfera Iz praktidnih se razlogamoldanehemisfere, odnosno koru, dijeli u Eetiri refirja' Ti reZnjevinizu odvojenejedinice, vei arbitrama anatomska podrudja. U svakom reinju su identifrcirane odredene funkcije, no reZnjevi su takoder u interakciji. eetiri reZnja, koji su dobili nazive po kostima lubanje koje se nalaze izravno izrad ajih (slika 2.10) Michael Posner ie jesu deoni ili frontalni, tjemeni ili parijetalni, sljepoodni ili profesor psihologiie na Sveucilistu Oregon. temporalni te zatiljri ili okcipitalni reZanj. Najopienitije N,egovo prijolomno isgovoredi, motoridka obrada i viii misaoni procesi, poput LraZivanie pruZilo ie SoreZnju. se u Ceonom apstraktlog rezoniranja, odvijaju snaine dokaze o Pomatosenzoma obrada (osjeti izkoie i mi5i6a tijela, soma-) vezanosti kognitivnih odvijaju se u tjemenom reinju. SluEna obrada se obavlja u operaci.ia i lokaliziran€ mozdane aktivnosti. sljepoodnom, a vidna u zatiljnom reZniu. Njegov rad le pomoPodrudja u kojima se odvija osjetna obrada nazivaju se gao u uspostavUaniu projekcijska podrudja jer osjetna vlakna koja prenose oszajedni6kog eksperF jetne informacije idu u talamus, izkojeg se osjetne informentalnog ibioloskog pristupa proudavaniu macije projiciraju u odgovarajuCa projekcijska podrudja u vise mozdane aktivodredenom refnju. Slidno tome, projekcijska podruEja pronosti. jiciraju motoriEke informacije prema dolje koz kraljeinidku

jalizirani za razlidite vrste osjetne i perceptivne akivnosti. Na primjer, u t-jemenom reZnju, primarno somatosenzorno podruije (smjeiteno neposredno iza pri-

moZdinu do odgovarajudih mi3i6a putem PZS-a.

mamog motoridkog podruEjau deonom reZnju) prima informacije

Ceoni reZanj, smjeiten na prednjoj strani glave (prema licu), ima ulogu u prosuilivaqiu, rje5avanju problema, lidnosti, te voljnim poketima. On sadrZi primarno motoriEkopodruEje, kojeje odgovorno zaplaniranje, kontrolu i izvoctenje pokreta; narodito pokreta koji ukljuduju bilo koju vrstu odgodene reakcije. Kad bi vai motoridki korteks bio elektridno podraZivan, reagirali biste pokretima odgovaraju6eg dijela tijela, ovisno o dijelu va5eg motoridkog korteksa kojije podraZen. Kontrola razliditih ltsta pokreta tijela smje5tena je u kontralateralnom primarnom motoridkom podrudju. Slidna inverzija postoji i na dimenziji gore-dolje, tako da se repre2entacije donjih ekstremiteta nalaze u gomjern dijelu motoridke kore, dok se reprezentacije gonlih dijelova tijela nalaze u donjem dijelu motoridke kore.

Informacije koje odlaze u susjedne dijelove tijela takoder kre6u iz susjednih dijelova motoridke kore. Stoga je mogrr6e izraditi mapu motoridkog podrudja i pokazati gdje i u kojoj proporciji su zastupljeni pojedini dijelovi tijela (slika 2.1 1). Preostala tri reZnja udaljenija su od prednjeg dijela glave. Ti reZnjevi su speci-

temperaturi

i boli. Kad bi vaie

o

somatosenzorno podrudje

pritisku, dodiru,

bilo elektridno

2

.

Kosnitivna neuroznanosl

59

Somatosenzorni homunculus Poput primamog motoridkog podru6ia u 6eonom reZnju, homunculus somatosenzornog podrudja prikazuje obrnuto okrenute dijelove tiiela iz kojih kora prima informacije.

Ko gnitivna ps iho logij a

oka u lijevu moZdanu hemisferu te iz desnog oka u desnu moidanu hemisferu, dok se druga vlakna kriZaju u optiCkoj hijazrni (od grdkog'vidni X" ili "vidno krizanje:') i odlaze kontralateralno, u suprotnu hemisferu (slika 2.13). Makna iz lijevih polovica vidnog polja oba oka odlaze u desnu shanu vidnog podrudja u kori, dok vlakna iz desnih polovica vidnog polja oba oka Salju informacije u lijevu stanu vidnog korteksa.

Asocijativna podruhia Oni dijelovi moidanih reinjeva koji ne pripadaju somatosenzomim, motoridkim, sluinim ili vidnim podrudjima jesu asocijativna podrudja kore. Naziv asocijativno podrudje proizalao je iz vjerovanja da je funkcija tih podrudja da poveZu (asociraju) aktivnost osjehih i motoridkih podrudja. Kod ljudi asocijativna podnrdja zauzimaju oko 75Yo moZdane kore, iako su kod ve6ine Zivotinja znatno manja. Kad se asocijativna podrud,ja elektridno podraZuju, ne moZemo opaziti nikalcvu specifidnu reakciju. (Stogaje u ranim pokuSajima uporabe podraZivanja da bi se odredila lokalizacija, vjerojatnost bila da se u tri od betiri sludaja podraZivanja nede javiti nikakva reakcija.) Mertutim, ljudi s ozljedama u asocijativnim,podrudjima 6esto ne djeluju, govore niti misle norrnalno, pri demu specifidno abnormalno pona5anje ovisi o mjestu ozljede. Cini se da asocijativna podrudja na neki uadin integriraju odabrane dijelove informacija iz osjetnih podrudja i Salju integrirane informacije u motoridka podruEja, potidu6i swsishodno pona5anje i inaLavanje logidnog, raarmnog mi5ljenja.

po&aZivano, vjerojatno biste izjavili da osje6ate kao da vas je netko dodimuo (slika 2. l2). :Ako pogledate Eovjeduljke (slike 2.l l i 2.12), uodit 6ete da je odnos tunkcije i oblika primijenjen u razvoju primamih motoridkih i somatosenzornih podntdja kore. Sto namje potrebnija uporaba, osjetuivost i fina kontrola oclretlenog dijela tijela, to 6e vede podrudje kore biti posve6eno tom dijelu. Na primjer, mi ljudi, koji u svojoj interakciji sa svijetom izuzetno ovisimo o svojim rukama i licima, imamo odgovaraju6e velike proporcije moZdane kore posve6ene osjetima i motoridkim reakcijama ruku i lica. Podrudje moZdane kore koje se odnosi na sluh smjebteno je u sljepoodnom reZnju, ispod tjemenog. Taj reZanj obavlja sloZenu sluinu analizu, kakvaje potrebtazarazrmijevanje ljudskog govora ili slu5anje simfonije. I samo sluSno podru6jeje specijalizirano: neki dijelovi su osjetljiviji na zvukove vi3e frekvencije, drugi na z'*'ukove niZe frekvencije. SluSno podrudje je uglavnom kontralateralno, iako oba slu5na podmdja primaju barem neke projekcije i iz lijevog i iz desnog uha. Kad bi vaSe slulno podrudje bilo elektridno podraZivano, izjavili biste da dujete neku wstu zvuka.

Vdno podrudje moZdane kore smjeSteno je prvenstveno u zatiljnom reZnju. Neka Zivdana vlakna koja prenose vidne informacije vode ipsilateralno iz lijevog

eini se da su frontalna asocijativna podruija u |eonim reZnjevima kljudna za rjelavanje problema, planiranje i prosudivanje. Brokino i Wernickeovo govomo podrudje takoder se nalaze u asocijativnim dijelovima kore. Iako uloga asocijativnih podrudja u mi5ljenju nije potpuno razjadnjena, dini se da su upravo to mjesta u mozgu u kojima je sjediSte razliditih intelektualnih sposobnosti. Rad Stevena Petersena, Michaela Posnera i njihovih suradnika (npr. S.E. Petersen, Fox. Posner, Minnrn i Raichle, 1988., 1989.; Posner, Petersen, Fox i Raichle, 1988.) prikazuje funkciju asocijativnih podrudja u integraciji informacija iz

razliditih dijelova moZdane kore. Ti su istraZivadi koristili PET tehniku da bi proulavali regionalni protok krvi u mozgu tijekom nekoliko aktivnosti koje ukljuduju ditanje pojedinadnih rijeEi. Kad su sudionici gledali rijed na ekranu, njihova vidna podrudja pokazivala su visoke razine aktinosti; kad su izgovarali rijcd, njihov motoridki korteks je bio visokoaktivan; kad su duli izgovorenu rijed, aktiviralo se njihovo slu$no podrudje; kadje od njih zatraZeno da izgovore rijed koja je povezana s rijedima koje vide (ito traii visoku razinu integracije vidnih, sluSnih i motoridkih informacija), najve6a se aktivnost javila u asocijativnim podrudjima kore, S obzirom na sve aktivnosti mozga, vjerojafno vas ne6e iznenaditi podatak da, iako mozak tipidno tezi tekjednu detrdesetinu ukupne teZine tijela odrasle osobe, on koristi oko jedne petine cirkuliraju6e krvi, petinu dostupne glukoze i petinu dostupnog kisika. On je, metlutim, whunski organ kognicije, te je razumijevanje i njegove strukture i njegove funkcije, od neuronskih do moZdanihrazina organizacije, kljudno za razumijevanle kognitivne psihologije. Novija dostignu6a u podrudju kognitivne neuroznanosti, usmjerena na lokalizaciju funkcija, ponovno konceptualiziraju pitanje odnosa tjelesnog i psihidkog o kojem smo raspravljali

2 o Kosnitivna neuroznanost

bl Ko gnitivna p s iho

62

I o gij

a

Optidka hijazma Neka Zivdana vlakna prenose vidne informaciie ipsilateralno iz svakog oka u istoimenu moZdanu hemisferu, dok se druga vlakna kriZaju u opti6koi hijazmi iprenose vidne informacije kontralateralno, u suprotnu hemisferu.

Vidno podrudje kore

1. Koje su osnolrle strukture i procesi u stanicama ljudskog mozga? Neuron je Zivdana stanica. Dijelovi neurona su stanidno tijelo, razgranati dendriti i akson.' Neki aksoni su obloZeni rnijelinom, dok drugi nisu. Na zal'r5etku svakog aksona nalaze se zaw5ni dvori6i. Izmedu zaw5nih dvori6a jedne Zivdane stanice i dendrita sljedede Zivdane staniceje sinapsa. Proces o kojem ovisi provotlenje Zivdanog

impul-

je akcijski potencijal; koji je sve-ili-ni5ta reakcija stanice do koje dolazi samo sa

ako je elektridni naboj Zivdane stanice dbsegao prag ekscitacije. Iako amplituda pojedinog akcijskog potencijala u neruonu ne varira, ono Sto varira je frekvencija Zivdanih impulsa. Stoga aa intenzitet poOptidka

draZaja moZe upu6ivati frekvenclja

hijffia

livda-

nog uzbudenja, ali ne i amplituda Zivdanog impulsa unutar pojedinadnog neurona. Komunikacija izmedu newona ovisi o aktivnosti kemijskih neurotransmitera. Neurotransmiteri se lude iz zavr5nih dvori6a aksona i prenose se kroz sinapsu do

Vldnl zlvac

//)r\ na podetku ovog poglavlja. Pitanje se promijenilo od "gdje je psihidko smjelteno u tijelu' na "gdje su odredene kognitivne operacije smjeStene u tvdanom susta-

vu". I nadalje demo se u tekstu vra6ati na ova pitanja vezano vz pojedine kognitiwe operacije koje ie biti detaljno opisane u sljedeCim poglavljima.

dendrita drugog neurona.

Neutotransmiteri mogu na postsinaptidkom neuronu izazvati ili ekscitaciju (poveiavaju6i vjerojatnost aktivacije neurona) ili inhibiciju (smanjujuii vjerojatnost aktivacije neurona). Ekscitacija i inhibicija op6enito imaju komplementarne uloge. Pretjerana kolidina neurotransmitera na sinapsi moZe se mehanizmom ponovnog unosa apsorbirati natrag u zawlni dvoriC ili se kemijski deaktivirati razgradnjom putem enzima. Poznato je viSe Wari koje imaju ulogu neurotransmitera. Monoaminski neurotransmiteri ukljuduju acetilkolin ({,ch), dopamin i serotonin; aminokiseline ukljuduju glutamat i GABA-u. U neuralni prijenos takotter su ukljudeni neuropeptidi, poput endorfma i mnogih kemijskih tvari koje sudjeluju u fiziolo5koj regulaciji Zedi, gladi, te reproduktivnih funkcija.

Zivlani sustav, kojim upravlja ljudski mozak, dijeli se na dva glavna dijela: sre-

di5nji Zivdani sustaq koji se sastoji od mozga i kraljeZnidke moZdine, i perifemi

koji dini ostatak Zivdanog iivci u licu, nogama, rukama

Zivdani sustav, sustava (npr.

i utrobi).

2. Kako istraZivaii prouiavaju glavne moidane strukture i procese? Stolje6ima su zransfvenici promatrali mozak tako da bi ga secirali. Suvremene tebnike sekcije

ukljuduju uporabu elektronskih mikroskokemijskil analizaza ispitivanje tajni pojedinadnih moZdanih stanica. Usto se desto koriste i kirurSke tehnike na Zivotinjama (npr. uporaba selektivnih ozljeda i snimanja aktivnosti jedne Zivdane stanice). IstraZivanja na ljudima ukljuduju elektridne analize (npr. elektroencefalograme - EEG i uz dogadaj vezane potencijale - ERP), tehnike koje se osnivaju na primjeni rentgena (npr. angiogrami i CT), tehnike zasnovane na radunalnoj analizi magnetskih polja u mozgu (magnetska rezonancija - MR) ili krvnog protoka i metabolizma u mozgu (pozitronska emisijska tomografija * PET i funkcijska magnetska rezonancija - fMR). pa i sofisticiranih

3. Sto su istraiivadi

otkrili prouCavanjem

mozg ? Glavne moZdane strukture mogu sepodijelitina

one koje dineprednji mozak (npr. moldana kora, talamus, hipotalamus i limbidki sustav, ukljuduju6i hipol6ampus), srednji rnozak (ukljudujuii dio moZdanog debla) i shaZnji mozak (ukljuduju6i pro-

duljenu moZdinu, moZdani most i mali mozak). Vrlo naborana mozdana kora okruZuje unutrainjost mozga i osnova je

veiine ljudske kognicije. MoZdana kora pokriva lijer.u i desnu moZdanu hemisferu, koje su medusobno povezane strukturom koja se naziva corpus callosum. Op6enito, svaka hemisfera kontralateralno upravlja suprohom stranom tijela. Na osnovi opseZnih istraiivanja komisurotomija mnogi istraZivadi smatraju da su dvije hemisfere specijalizirane: dini se da kod ve6ine Ijudi lijeva hemisfera prvenstveno

+,'r!:.

2

vi5e razine.

meclu mozga i kognicije mijenjala tijekom

vremena?

vaSem mi5ljenju, neka otkriia popu.t onog Marca Daxa, prolaze neza' paZeno? Sto se moZe udiniti da se poveda mogu6riost ZapaZanja kljudnih otkri6a?

6. Zaito, po

istraiivade zanima lokalizacija firnkcija u

5.

Zaito su, po va$em mi5ljenju, straZnji, srednji i prednji mozak evoluirali (kod ljudske vrste) i razvijaju se (u ljudskom

7.

,prgnatalnpm razvoju) onim redoslijedom kojiije opisln u ovom-ippglavlju? [J svoj

8. Kgjg

kdmentar ukljudite fuhkcije navedenih dijelova mozga. IstraZiva6i aaju daje nedostatak acetilkolina u hipokampusu u vezi s Alzheimerovom bole56u. S obzirom na to da ie do

Kognitivna psihologija

limbidki sustav

Ranvierovi prstenovi

lokalizacija tunkcija

reZnjevi

magnetska rezonancija (MR)

sinapsa

mijelin

sljepoodni reZanj srediSnji Zivdani sustav (SZS) srednji mozak stanidno tijelo shaZnji mozak talamus

mozak moZdana kora (korteks) moZdane hemisfere moZdano deblo

neurotransmiter optidka hijazma perifemi Zivdani sustav @ZS) pozitronska emisijska tomografija @ET) prednji mozak prinamo motoridko podrudje prlmamo somatosenzorno podrudj e

lttuZri t"

C

o,ffi

deoni reZanj

dendriti elektroencefalogram (EEG)

zatiljni reLanj zavrdni dvori6i iivdana stanica (neuron) Zivdani sustav

na adresi http //co glab. wad sworth. com. :

obzirom na funkcije pojedinih moZdanih relnjeva, kako se moZe otkriti ozljeda u jednom od njih? S

sp podruEje

kpp..rgijg moZe udinko-

vito prouEavati opaZarijem squktuig

ili

funkcije ljudskog mozgd? Opi5ite kako bi istraZivadi za proudavdnje tog podrudja kognicije mogli upotrijebiti jednu od tebnika opisanih u ovom poglavlju.

Gazzaniga, M. (Ed.) Q000.). The new cogni-

tive neurosciences (2nd ed.). Cambridge, MA: MIT Press. Vjerojatno najobuhvatniji od trenutno dostupnih pregleda kognitilre neuroznanosti. Razina teksta je vrlo visoka.

Gazzaniga, M., Ivry, R.

akson amigdaloidne jezgre 'asocijativna podru6ja corpus callosum

tjemeni reZanj

iiiediti Alzheimerovu bolesti?

nabrojite glavne moZdane stnrk-

'' ljudskom mozgu.

4.

64

hipokampusa telko doprijeti a da se pritom ne izazovu druge wste moZdanog o5teienja, kako bi istraZivadi rnogli pokuiati

1. Kako ru." s6ynf,anja o prirodi odnosa iz-

twe i funkcije. 3. Navedite neke od razloga zbog kojih

63

pravlja plirniranjem, kontrolom i izrnlavanjem poketa. Unutar tjemenog reZnja, primarno somatosenzomo podrudje odgovorno je za osjete na osnovi podataka iz mi5i6a i koZe. Pojedine dijelove ovih dvaju podrudja moZemo povezati s to6no odre' denim dijelovima tijela. Asocijatina podrudja u pojedinim reZnjevima izgleda povezuju ahivnost motoridkih i osjetnih podrudja, omogu6ujudi kognitivne procese

upravlja govorom, a desna hemisfera vidno-prostomom obradom. Dvije hemisfere takoder mogu razlidito obradivati informacije. Drugi nadin izudavanja kore jest ustanovljavanje razlika izmetlu detirijq reZnjeva. Grubo govore6i, vi5i misaoni i motoridki procesi odvijaju se u deonom reinju, somatosenzorna obrada u tjemenom reinju, slulna obradau sljepoodnom, a vidna u zatiljnom reZnju. Unutar deonog reZnja, primarno motoridko podrudje u-

2.Itlkitko

. Kognitiwa neuroznanost

funkcijska magrretska rezonancija (fMR) hipokampus hipotalamus

ipsilateralno komisurotomrja kontralateralno krr'no-moZdana barij era

B. i Mangun,

G.

(1998.). Cognitivne neuioscience: The biologt of the mind. New York Norton. Citljiv prikaznovog podrudja kognitivne neuroznanosti.

Nelson, C. M. i Luciana, M. (Eds.) (2001.) Handbook of developmental cognitive neu-

roscience. Cambridge, MA: MIT Press. Sveobuhva+"n pregled razvojnih aspekata kognitivne neurozr anosti. Pinker, S. (1997.). How the mind works. New York: Norton. Zabavan i dalekoseZan, iako

ponekad spekulativan, prikaz moguie primjene evolucijske psihologije na proudavanje kognicije. Rugg, M. D. (Ed.) (1997.). Cogditive neuroscience. Hove East Sussex, IJK: Psychology Press. Prilidno suwemen i Sirok uvod u kognitivnu znanost s prilozima whunskih strudnjaka iz tog podruija.

66

PAZNJA I SVIJEST

Ko gnitivna psiholo gij a

l.

Moiemo li aktivno procesirati informacije iako nismo svjesni da to dinimo? Ako da, Sto radimo i kako to radimo?

2. Koje

su neke od funkcija paZnje?

3. Koje su neke od teorija koje su kognitivni psiholozi razvili kako bi objasnili ono 5to su zapazili o procesima paZnje?

4. PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE PRIRODA PAZNJE I SVIJESTI

. .

Predsvjesno procesiranje Kontrolirani nasuprot automatskim procesima

.

Habituacija

. Veze izmedu percepcije, pa2nje i

PAZNJA

.

'

Detekcija signala

o Priroda detekcije signala

.

Pozornost

.

TraZenje

SELEKTIVNA PAZNJA PAZNJE

KOGNITIVNI NEUROZNANSTVENI PRISTUPIPAZNJI ISVIJESTI . Sustavi paZnje . Primjena evociranih potencijala za mjerenje paZnje . PsihofarmakoloSki pristup

I DISTRIBUCIJA

svijesti SAZETAK RAZMISLJANJE O MISLJENJU: EINJENIENA, ANALINEKA, KREATIVNA I PRAKTIENA PITANJA

Sto su kognitivni psiholozi naudili o paZnji istraZuju6i ljudski mozak?

opetovanonapisitesvojeimenalistpapira_dok,*ilviteusvolunog,"zatimtrupomdosuprctnogrameiljate svc cega se moZete sjetiti o sbi u kojoj ste spavana i niz swju ruLi. Katve osjete dozivlj*ur;1piriIi kad vm je bilo l0 godina. Dok pilete svoje ime i | sak pooroe", .uo:if I

"ip;-iit-;6;;i#J;J"

zmisljatesvojustaruspavadusobu,podmitesvjesni

mentalni put kako biste zmijetili svoje tjelesne o- losieiatei6oitJesreliidaljeusrmjupisatisvojeime | dok se dosjecate slika i obra6ate paznju na suiasnle sjete, podcvSi najednom od noinih palaca pa nasta| osjetet

KLJUENI POJMOVI DODATNA LITERATURA

. Osnovne paradigme za istra2ivanje seleldivne pa:nje Filtar teorije i teorije uskog gda o Teorije resursa pa:nje . Dodatna razmatranja u selektivnoj

'.

paznji

.

Distribucija paZnje

PRIRODA PAZNJE I SVIJESTI O

painji govorimo kadjedan od viSe mogutih

ili niza misli zagospodari umom na j as an i iiv naiin. Ukljuiuj e zanemarivanj e j ednih stvari kako bismo se uiinkovito bavili predmeta

drugima. - William James, Nadela psihologije MoZda vam se prethodni zadatak udinio teikim, ali ne i nemoguiim. Sto dini tai zadatak te5kim, ali mogu6im? Painja je sredswo kojim aktivno procesiramo ogra_ niden broj informacija iz golemog broja informacija koje dobivamo preko na5ih osjetila, iz pohranjenog pamienja i drugih kognitivnih procesa (Duncan,1999., Motter, 1999., Posner i Femandez-Duque, 1999.).lIklju6uje svjesne i nesvjesne procese. Dokje u vedini sludajeva lako izudavati svjesne procese, teZeje istraZivati nesvjesne procese jednostavno zato Sto ih niste svjesni (Jacoby, Lindsay i Toth, 1992.,.Merikte,2000.). Naprimjer, iako vam je uvijek upam6enju dostupno sjeianje gdjg s1e spavali kad vamje bilo 10 godina, vjerojatno rijetko aktivno procesirate tu informaciju. Slidno, obidno varn stoji na raspolaganju mnoiwo osjetnih

3 rPaZnjaisvijest

67

Pairya Painja je sredstvo kojim se ograni6eni mentalni resursi usmjeravaiu na informacije i kognitivne procese koji su u datom trenutku najvazniji.

informacija (npr. u ovom dasu iz vaieg tijela i va5eg perifemog vida), ali u odretlenom trenutku obra6ate paZnju na samo ogtaniden broj dostupnih informacija (slika 3.1). Nadalje, imate wlo malo pouzdanih informacija o onome Sto se dogada dok spavate. Osim toga, sadrZaji paZnje mogu biti u svijesti ili izvan nje (Davies, 1999., Davies i Humphreys, 1993., Metzinger, 1995.). Mnoge su prednosti postojanja neke vrste procesa paZnje. I laici i kognitivni psiholozi slaZu se da postoje barem neka ograniienja nalih mentalnih resursa i da postoje granice u kolidini informacija na koje te mentalne resurse moZemo u datom trenutku usmjeriti. Postojaqie psihidkog procesa koji zovemo painja omoguduje nam razborito kori6tenje naSih ogranidenih mentalnih resursa. Smanjujuii osvijer ljenost mnogih podraZaja izvana (osjeta) i iznutra (misli i pamdenja) moZemo jade osvijetliti podraZaje koji nas zanimaju. Ta pove6.ana usmjerenost povedava vjerojatnost da brzo i todno reagiramo na zaninljive podraZaje. Povedana.paZnja takoder utire put procesima pam6enja, tako da postoji ve6a vjerojatnosl da demo pamtiti informacije na koje smo usmjerili painju nego informacije koje smo zanemarili. Svjesnost ukljuduje osje6aj svjesnosti i sadrZaj svijesti koji dijelom moZe biti u fokusu paZnje (Block, Flanagan i Gtizeldere, 1997., Bourguignon, 2000., Chalmers, 1995., 1996., Cohen i Schooler, 1997., Farthing, 1992.,2000., Marcel i Bisiach, 1988., Nolkin, 1996., Peacocke, 1998., Velmans, 1996.). Zato painjai svijest 6ine dva djelomidno preklapajuia fenomena. Nekada su psiholozi smatrali da jepalnja identidna svijesti. Danas, medutim, uvidaju da je mogu6e usmjereno aktivno procesiranje osjetnih informacija, informacija u pamdenju i kognitivnih informacija bez prisutnosti svjesnosti (Shear, 1997., Tye, 1995.). Na primjer, u ovom razdoblju va5eg Zivota pisanje vlastitog imena ne zahtiieva vaSu svjesnost i moZete ga pisati dok ste svjesno ukljudeni u druge altivnosti - iako neiete mo6i pisati ako ste potpuno bez svijesti. Dobrobiti painje narodito su izraiene kad govorimo o svjesnim procesima paLnje. lJz opCenitu vaZnost paZnje svjesna paZnja ispunjava tri zadatka imaju6i kauzalnu ulogu u kogniciji: 1. nadgledanje na5e interakcije s okolinom tako da smo svjesni koliko uspjetsno se prilagotlujemo okolnostima u kojima se nalazimo, 2. povezivanje naie prolloSti (pamienje) i sadaSnjosti (osjeti) tako da doZivljavamo kontinuitet na5eg iskustva, 5to moie sluiiti kao osnova naieg osobnog identiteta i 3. kontrola i planiranje na5eg budu6eg djelovanja na osnovi infomracija o nadgledanju i povezivanju sje6anja sa sada5njim osjetima.

68

Kognitivnapsihologija

Predsvjesno procesiranje Neke informacije koje su trenutno izvan na5e svjesnosti ipak mogu biti pristupadne svijesti ili barem kognitivnim procesima. Infonnacije koje su dostupne kognitivnom procesiranju, ali su trenutro izvan svjesnosti postoje na predsvjesnoj razini. Predsvjesne informacije ukljuduju informacije uskladiStene u pamdenju koje u datom trenutku ne koristimo, ali ih po potrebi moZemo dozvati. Na primjer, ako se to od vas traZi, moZete se sjetiti kako izgleda vala spavaia soba, ali o6ito ne mislite ditavo wijeme svjesno o vaBoj spavaioj sobi (osim moZda ako ste jako umomi). I osjeti se mogu prevesti iz predsvjesnog u svjesno doZivljavanje. Na primjer, prije nego 5to ste proditali ovu redenicu,jeste li bili potpuno svjesni osjeta u vaSoj desnoj nozi? Vjerojatno ne. No, ti su vam osjeti bili na raspolaganju. Kako moZemo proudavati ono Stb nam je trenutno izvan svjesnosti? Psiholozi su rijeSili taj problem proudavajuii pojavu poanatu pod nazivom udelavanje (engl. priming), kadje procesiranje odredenih podralaja olak5ano prija5njim izlaganjem istim ili sliinim podraZajima. Katkada smo svjesni udeiavaju6ih podraZaja (npr. sad ste udeSeni za ditanje o istraZivanju udbSavanja). No, udeiavanje se dogada i kadje udeiavajuli podralaj zadanna nadin koji ne dopuSta njegov ulazak u svjesnost - zadanje u preslabom intenzitetu, uz previle "Buma u pozadini (tj. preveliki broj drugih podraiaja odvraia svjesnu paZnju od njega), ili je trajao prekratko da bi bio registrhan u svjesnom doZivljavanju. Na primjer, u nizu istraZivanja Anthony Marcel (1983.b, vidi i 1983.a) promatrao je procesiranje podraZaja koji su bili zadavani tijekom prekratkog vremena da bi bili wjesno detektirani. U tim istraZivanjima, rijedi su zadavane ispitanicima vrlo kratko (mjereno u milisekundama, ili tisu6inkama sekunde), a nakon toga je svaka rijed zamijenjena vizualnom maskom.koja ne dopusta ostanak slike rijedi naretini (shaZrf a pow5ina oka koja sadrii vidne osjetne stanice). Marcel je projicirao rijedi tako kratko (20 do ll0 milisekundi) da je bio siguran da ih ispitanici nizu mogli svjesno detektirati. Kadje od ispitanika traleno da pogode koju su rijed vidjeli, njihovo pogadanje nije bilo bolje od sludajnog. U jednom od istraZivanja Marcel je ispitanicima prezentirao niz rijedi koje je trebalo klasif,icirati u kategorije (npr. noga-dio tijela, bor-biljka). U tom istraZivanju udelavaju6i podraZaji bile su rijedi s vi5e odjednog znadenja (npr. list riroZe biti dio biljke ili riba). U jednim uvjetima ispitanici su bili svjesni da su vidjeli rijed koja ima dva znalenla. Za te ispitanike izgleda da se aktivirao mentalni put samo za jedno od dva znadenja, tj. jedno od znadenja pokazalo je efekt udeSavanja, olakSavajuii (ubrzavaju6i) klasilftaciju idu6e povezane rijedi. No, drugo od dva znadenja pokazalo je neku vrstu negativnog efekta udebavanja, kodedi (usporavaju6i) klasifikaciju idu6e nepovezane rijedi. Na primjer, ako je rijed "palm" (engl. palma i dlan) bila dovoljno dugo prezentirana, tako da su ispitanici bili svjesni da su je vidjeli, ta je rijed ili olakiala ili oteZala klasifikaciju rijedi "wrist" (eng. rudni zglob), ovisno o tome jesu li ispitanici rijed "palm" asocirali s drvom ili rukom. Odito, ako je ispitanikbio svjestan da je vidio rijed "palm", bio je aktiviran mentalni put za samo jedno znadenje, a mentalni put za drugo madenje bio je inhibiran. Ali, ako je rijed "palm" bila prezentirana tako kratko da ispitanik nije bio svjestan daje vidio rded, izgleda da su bila aktivirana oba puta, Sto je olakaialo kasniju klasifikaciju, tj. za oba znatenja postojalo je udeiavanje.

3oPahrjaisvtjest

69

Drugi primjer moguieg efekta udeiavanja i predsvjesnog procesiranja je istraiivanje opisano kao test intuicije, upotre$om zadatka "dijade trijada" (Bowers, Regehr, Balthazard i Parker, 1990.). Ispitanicima su prezentirani parovi (dijade) skupova od tri rije6i (truade). Jedna od trijada u svakoj dijadi je potencijalno bila smisleni skup, a druga trijadaje obuhva6ala sludajne i nepovezane rijedi' Na primjer, rijedi u skupu A, koherentnoj trijadi, mogle su biti rijedi "igranje"' 'kedit" i "zemljopis", a rijedi u skupu B, nekoherentna kijada, mogle su biti "ti5ina", "stranice" i"glazb{'. Nakon prezentiranja dijade trijada ispitanicima su pokazani razliEiti mogu6i izbori detvrte rijedi povezane sjednom od dviju trijada. Od ispitanika se traZilo da oznade 1. kojaje od dviju trijada bila koherentna i povezana s detvrtom rijedi i 2. kojaje dewrta rijed povezivala koherentnu trijadu. U prethodnom primjeru rijedi iz skupa A mogu se smisleno povezati s Eewrtom rijifi 'Urta- (igra6a karta, kreditna karta, zemljopisna karta). Rijedi u skupu B nisu tako povezane.

Ako se ispitanici nisu mogli domisliti zajedniEke Eetvrte rijedi za odretleni par trijada, traZilo se od njih da oznade kojaje od dviju trijada bila koherentna. Kad ispitanici nisu mogli na6i zajednidku rijed, ipak su mogli prepoznati koherentnu trijadu na razini znadajno ve6oj od sludajne. Izgleda da su imali neke predwjesne informacije koje su ih navele na izborjedne od trijada, iako nisu svjesno zrali koja rijed povezuje tu trijadu. Na Zalost, katkada prebacivanje predsvjesnih informacija u svijest nije lako. Na primjer, vedina nas je doZiVjela fenomen na whu jezika, kad se poku5avamo ne6ega sjetiti za Sto znamo daje pohranjeno u pamienju, ali ne moZemo to prona6i. Psiholozi su pokuiali razraditi eksperimente u kojima bi se ta pojava mjerila tako da se uwrdi koliko se ispitanici mogu sluZiti informacijama koje kao da su zaustavljene na predsvjesnoj razini. U jednom istraZivanju (R. Brown i McNeill' 1966.) ispitanicimaje proditan velik broj rjednidkih defuricija i onda se traZilo da identificiraju odgovarajuiu rijed koja ima to zradenje. Na primjer, mogao im se dati znak "instrument koji nautidari koriste za mjerenje kuta izmetlu nekog nebeskog tijela i horizonta". U istraZivanju, ispitanicima koji nisu mogli imenovati rijed, ali koji su smatrali daje znaju, postavljenje niz pitanja o rijedi, kao npr. da imenuju prvo slovo, kazu koliko ima slogova ili pribliZno kako rijed zvudi. Ispitanici su tresto nat^pitania toEno odgovarali. Mogli su npr. kazati da naziv prije spomenutog instrumenta podinje slovom s, da ima dva sloga i zvudi kao sekstet. Na kraju su se neki ispitanici dosjetili da je traZena rijed "sekstant". Ovi rezultati pokazuju da su odredene predsvjesne infomracije, iako nisu u potpunosti pristupadne svjesnom miiljenju, ipak dostupne procesima pahje. Predsvjesna percepcija opaZena je i u ljudi s.lezijama nekih podrudja vidnog korteksa. Obidno su bolesnici slijepi za dijelove vidnog polja koji odgovaraju oltedenim podrudjima korteksa. No, neki od tih bolesnika pokazuju "slijepo viilenje", tragove vidnih perceptivnih sposobnosti'u slijepim podruijima. Kad su primorani pogadati o podraiaju u "slijepom" podrudju, todno pogailaju poloZaj i orijentaciju predmeta bolje od sludajnog pogadanja (Weiskrantz, 1994.). Slidno, kad moraju dohvatiti predmet u slijepom podrudju "kortikalno slijepe osobe ...6e todno prilagoditi svoju ruku velidini, oblikq orijentaciji i poloZaju u prostoru predmetau slijepompolju", no ne pokazuju voljno pona5anje, kao 3to je uzimanje

70

Ko gnitivn a p s iho lo gij a

i kad su Zedni (Marcel, 1986., srr. 4l). Odretleno vizualno procesiranje zbiva se i kad ispitanici svjesno ne doZivljavaju vidne osjete. da5e vode u slijepom podrudju, 6ak

Prethodni primjeri pokazuju da se barem neke kognitivne funkcije mogu ja-

vljati izvan svjesnosti. lzgleda da osjeiamo, percipiramo i dak i reagiramo na

John Kiblstrom radi u Odsjeka za psihologiju SveudiliSta lklifomija, u Berkeleyu. Profercrje psihologije u Odsjeku a psi-

hologtu i 6lm Institute for Cognitive md Bnin Stu-

dis i Institute forPsonality and Social Reseuch. Godine 1987. objavio je znadajan md u dasopisu Science "The Cognitive Unconscious" (Kognitivno nesvjesno), za koji ie smatra da je ponovo pobudio animmje istraZivada za nesvjesni mentalni Zivot nakon gotovojednog stolje6a od pojave Freudova udenja (Kihlstrom, 1987.). Osnowi cilj Kihlstromovih istraiivanja je upotreba metoda kognitivne psihologije za razumijevanje fenomena hipnoze, posebnog stanja svijesti u kojem pojedinci mogu vidjeti predmete kojih nema, ne vidjeti ono iito postoji i reagimti na posthipnotidke sugestije, a da ne maju sto mde i asto. Mogude je da se kasnije ne sjeCaju onog 5to su radili pod hipnozom - fenomen posthipnotiEke amezije, koja je bila glani cilj Kihlstromova istrdZivanja. No, pruo istraZivadi morajunaii pogodne ispitanike. Postoje velike individualne razlikeu podloinosti hipnozi, ili sposobnosti da se hipnoza doZivi. Iako su osobe podloZne hipnozi sklone drugim ma5tovitim i zanimljivim iskustvima, nema upitnika lidnosti koji moZe pouzdano predvidjeti tko moZe doZivjeti hipnoa, a tko ne. Jedini naiin otkrivanja koga se mole hipnotiziratijest primijeniti hipnozu i vidjeti uspijeva Ii. U tu svrhu laboratorij koristi skup standardiziranih skala za mjerenje osjetljivosti na hipnozu. To su testovi uratka, sliEno kao i testovi inteligencije. Svaka skala podinje uvoctenjem hipnoze, tako da se od ispitanika trazi da se opusti, usmjeri pogled i paZljivo slu5a glas hipnotizem. Zatim se ispitanicima sugerira niz hipnotidkih doZivljaja. Njihove rcakcije na te sugestteprocjenjuju se na osDovi standardiziranih, ponalajnih kriterija i dobiva ukupan realtat koji pokmje sposobnostpojedinca da doiivi hipnozu. U nastavku Kihlstromovi pokusijednaki su pokus! ma drugih istraZivada, samo sto su njegovi ispitanici

hipnotizirani. U jednom istraZivanju, koristeCi pomatu paradigmu verbalnog udenja (Kihlstrom, 1980,), ispitanici su pamtili listu od 15 uobidajenih rijedi, kao lto st djevojiica tli stolsc i zatim imje sugerilana posthipnotidka amezita. Kao dio te su-

ukljudivao laak reverzibiliteta" da se poniSti zugestija amezije. Nakon budenja iz hipnoze, ispitanici iaazito podloZni hipnozi nisu pmtili gotovo nijednu rijed s liste, dok su ispitanici nepodloZni hipnozi, koji su proSli isti postupa( pamtili gotovo sve rijedi. To pokaaje daje pojava posthipnotidke amezije u visokoj korelaciji s podloZno56u hipnozi. Zatimje svim ispitanicima bio dan test rijedi-asocijacija u kojem su im zadane rijedi-nakovi i traZeno je da odgovore pruom rijedi koja im pada na pamer. Neki od tih aakova bile su rijedi kao djeiak i stol, a koje je postojala velika vjercjatnost da ie potaknuti "kitidne ciljne rijedi" s liste koja se ranije udila. Ostalo su bili kontrolni nakovi, kao sujetiljka i psi, za koje je postojala jednako visoka vjercjatnost da ie potalouti neuhalne ciljne rijedi kao svltlo imaike, koje nisu bile na listi koja se udila. Iako nisu pamtili rijedi koje su neposredno prije udili, amnestidki ispitanici su u istoj mjeri producirali kritidne ciljoe rijedi kao i neamneitidki ispitanici. To pokazuje da je posthipnotidka amnezija poreme6aj ep izoditkog, ali ae senantiikog pmienja. Endel Tirlving (1983.) citirao je ovaj pokus kao jedan od malobrojnih uvjerljivih istraZivanja koja upuiuju na razliku izmedu ta gestUe elsperimctrt je

dva sustava pam6enja.

Sto .je.ioi vaZnije, ispitanici su deiCe generirali kritidne od neutralnih ciljnih rijedi na testu slobodnih asocijacija. To je fenomen semantiikog udeiavcrjc, kad prethodno iskustvo, kao Stoje udenje liste rijeEi, olak5ava uradak na narednom zadatku, kao lto je generiranje rijedi na testu slobodnih asocijacija

(Meyer i Schwaveldt, 1971.). Velidina efekra udeSavanja bila je jednaka kod amnestidkih osoba podloZnih hipnozi i kod neamestidkih osoba koje nisubile podloine hipnozi. Drugim rijedima, posthipnotidka amnezija dovodi do disocijacije elsplicitnog i implicitnog pamieala (Schacter, 1987.). Kihlstromov pokus danas se smatra pnim istmZivanjem koje je pokzalo tu disocijaciju.

3

.

Painja i

svijest

71 Ko gnitivna psiholo gij a

mnoge podraZaje koji nikad ne ulaze u naiu svjesnost (Marcel, 1983-a). Koje wste procesa zahtijevaju ili ne zahtijevaju svjesnost?

sfisflfl Kontrolirani nasuprot automatskim procesima Mnogi kognitivni procesi mogu se razlikovati prema tome zahtijevaju

Verojatno postoji kontinuum kognitivnih procesa od potpuno kontroliranih do potpuno automatskih procssa. Navedena su svoistva za polamo ekstreme tog konlinuuma.

li ili

ne

svjesnu kontrolu (Schneider i Shiftin, 1977., Shiftin i Schneider, 1977.). Automatski procesi ne ukljuduju svjesnu kontrolu. Ve6im dijelom oni se odvijaju bez wjesnbsti (iako moZete biti svjesni toga da se odvrjaju), zahtijevaju malo ili nimalo napora ili dak namjere, odvijaju se kao paralelni procesi (tj. s mnogo operacija koje se odvijaju istovremeno ili barem ne odredenim sekvencijalnim redoslijedom) i relativno su brzi. Nasuprot njima, kontrolirani procesi ne samo da su dostupni svjesnoj konftoli veije i zahtijevaju. Ti se procesi odvijaju serijalno (sekvencijalno, korak po korak) i trebaju relativno mnogo wemena za obavljanje (barem u usporedbi s automatskim procesima).

i

Charles Snyder (1975.) pretpostavili su tri svojstva automatskih procesa. Prema definiciji, automatski procesi skriveni su za svijes! nenamjemi su i zahtijevaju malo resursa painje. Drugo shva6anje P"tnje pretpostavlja postojanje kontinuuma procesa od potpuno automatskih procesa do potpuno kontroliranih procesa. Raspon kontroliranih procesa tako je Sirok i razrolik da bi bilo te5ko karakterizirati sve kontolirane procese na isti nadfur (Logan' I 988.)' Slidne te5koie postoje u opisivanju automatskih procesa. Neki se automatski procesi nitako ne mogu prebaciti u svjesnost (npr. predsvjesno procesiranje ili udeSavanje), usprkos svim naporima da se to udini. Drugi automatski procesi (npr. vezanje Zniranaca na vaSim cipelama) mogu se namjemo kontrolirati, iako se s njima rijetko tako postupa. Na primjer, rijetko rami5ljate o svim koracima ukljudenim u obavljanje rnnogih automatsloh pona5anja. Automatsko ponabanje ne zahtijeva svjesne odluke o tome koje mi3i6e treba pokrenuti ili koje radnje obaviti, kao kad se zove poznati telefonski broj ili vozi auto u poznatom mjestu. No, oni se mogu dozvati u svjesnost i dosta lako kontrolirati (tablica 3.1 daje pregled svojstava konttoliranih procesa i automatskih procesa.)

Michael Posner

Kontrolirani nasuprot automatskim procesima

Ustvari, mnoge aktivnosti koje podinju kao kontrolirani procesi nakon nekog vremena postaju automatske. Na primjer, voZnja automobila je u podetku kontrolirani proces. No, kadjednom ovladamo voZnjom, postaje automatski proces u normalnim prilikama za vofur}u (na poznatim csstama, pri dobrom weinenu, s malo prometa). Slidno, kad zapodnete uditi govoriti strani jezik, morate prevoditi rijed po rijed s va5eg materinskog jezika, no nakon nekog wemena podinjete razmiSljati na shanom jeziku. To razmiSljanje vam omogu6uje preskakanje posredne prevodiladke faze i dopulta da proces govorenja postane automatski. VaSa svjesna paZnja moZe se usmjeriti na sadrZaj umjesto na proces govorenja- Do slidnog pomaka sa svjesne konhole na automatsko procesiranje dolazi pri usvajanju vjeStine Eitanja.

Molda ste uodili da su postupci koje ste naudili rano u Zivotu (npr. vezanje votojabiciklom ili daki ditanje) viSe automatizirani i manje dostupni svijesti

cipela,

od postupaka koje ste naudili kasnije. Op6enito, rutinski procesi i postupci stedeni nedavno manje su automatizirani i dostupniji svjesnoj kontroli. Proces kojim se

SVOJSryA KoliEina namj€mog napoa

KON1ROLIMNI

PROCEST

Zahiijevaiu namj€mi

napor

a-

. Stupani

svjesnosti

Upotr€ba paZnje Vreta

r€uFa

pre€sirilja

Zahtijevaju potpunu

Ttose.mnogB EsuFs

procesiranja

novost aktlvnosti Raina procesimja . Te:ina aktivnosti Relativna

painja

Obavljaju se s€rijalno (korak po

. Buina

svisnost

koralo

u obavl.iaprmso

aldF obi|j€Zja Dosta visoka razina kognltlvnog prcce siranja (zahtiievaju analizu ili sintszu) oblino slo2ene aktimosti Nove ili neuvjeZbms aktivnosti ili s mnago raliditih

vnsti

a

Najde56e se odvijaju iryan svjs$osti, iako neki automatski procssi mogu biti dctupni svijostl Tross zanemarivo kotidine

.

Zahtijevaju dosta vremem nj€ ! odnGu na.automatske

Zahtijevaju u maloj mjeri ilt uopde ne htij€vaju namieru | napor (nmjemi napor molg eak biti nuim izblsgavanjB automatskog ponatanJa)

rsuFa

paznjs

Odvljaju s6 pantslnlm procesiEnjem (rj. mnogo opsracija odviia se istovremeno ili barem ne odredenim s€kvBncijalnlm redoslijedom) Relatlvno su bEi Pozr'ato i dobro uvlbibme aktivnosti sa stalnim karalderistikffia aktivnosli R€latlvno nisk6

Eine

kognitivnog

proce

stEnja (minimatna analia ili sinteza) obidno jednostavne aktivnosti, ali i dosta slotsne aldivnosti mogu se automatiiEti nakon dostatne vlezbe

Proc€

stj€cania

S dostatnim uvjeZbavani€m mnoge rutine i relativno stabilni pGtupci mogu se automatizirall, tako da visokokontrolirai proc€si mogu postati djelomidno ili 6ak potpuno automalski. Naravno, kolidina vj62b6 nuine a automatizaciju zna6ajno se poveCava za wlo slo2ene aKivnostl

aktivnost mijenja od potpuno wjesne u relativno automatsku 2ove se automatizaciia (zove se i proceduralizacija). Kao lto ste mogli pretpostaviti na osnovi vlastitog iskustva, automatizacija se odvija kao posljedica vjeZbe, tako da se dobro uvjeZbane aktivnosti mogu automatizirati i mogu postati visokoautomatizirane (La Berge, 1975., 1976.,1 990. La Berge i Samuels, 1974.).

Kako dolazi do automatizacije? Siroko prihvadena prepostavkaje cla tijekom vjeZbe izvotlenje pojedinih koraka postaje uspjelnije. Postupno se kombiniraju pojedinadni koraci, koji zahtijevaju napor, u integrirane komponente koje se dalje integriraju, tako daje konadno Iitavprocesjedinstvena dobro integrirana aktivnost, ane skup pojedinadnih koraka (J. R. Anderson, 1983., LaBerge i Samuels, 19?4.). Prema tom shvadanju, dolazi do konsolidacije pojedinadnih koraka ujedinstvenu operaciju, koja zahtijeva malo ili nimalo kognitivnih resursa, kao Sto su painja, ili radno pamdenje (priwemeni oblik pam6enja koji ima ograniden kapacitet i trenutadno zadrLava samo ilformacije koje se u datom trenutku koriste za kognitivno procesiranje koje se odvija). U prilog ovakvom tumadenju automatizacije govore rezultati jednog od prvih istraZivanja automatizacije (Bryan i Harter, 1899.)

3

r Painja i svijest

73

u kojem je ispitano kako telegrafski operateri'postupno automatiziraju slanje

i

primanje poruka. Na podetku, novi operateri automatizirali su sla4ie pojedinainih slova. No, kad je transmisija slova postala automatizhana, automatiziralo se slanje rijedi, redenica i zatim drugih skupina rdedi.

Gordon Logan (1988.) predloZio je altemativno tumadenje, nazvano "teorija pojedrnadnog sludaja" (engl. "instance theory"), prema kojem do automatizacije dolazi jer postupno kumuliramo manje o specifidnim reakcijama na specifidne podraiaje. Na primjer, kad dijete podinje uditi zbrajati i oduzimati, primjenjuje op6i postupak - brojenje - na svaki par brojeva. Nakon ponavljane vjeZbe, dijete postupno pobranjuje zranje o pojedinim parovima pojedinih brojeva. Konadno, dijete moZe u pamienju prona6i specifidni odgovor za specifidnu kombinaciju brojeva, iako se po potrebi moZe vratiti i na opii udimo voziti, ilkumulirana specifidna iskustva dine osnow znanja u kojoj se moZe brzo pronaii specifrdni postupak nuzan za reagiranje na specifidni podraZaj (nprvozilo koje dolazi u susret, ili semafor). Neki preliminarni rezultati upuduju na to daLoganovateorijapojedinadnog sludajamoZe bolje objasniti specifidne reakcije na specifiine podraZaje (npr. izradunavanie aritmetidkih kombinacija), dok prer vladavaju6e stajalilte bolje tumadi op6enitije reakclje koje ukljuduju automatizaciju (Logan, 1988.). postupak (brojeq,e). Slidno, kad

74

Ko gni tiv ia p s i ho I o gij a

Krivulja negativne akceleracije Brzina povedanja udinka zbog vje2be slijedi kivulju negativne akcoleraci.je. Krivulia negativne akcsleracije pripisana udincimavjeibe sli6na je prikaza\oj krivulji, koja pokazuje da s6 bzina u6enja usporava s povecaniem kolidine ueenja i na kraju dostize stabilnu razinu.

g80 o

Eoo F €6 o

t t20 6

6 f

Udinci vjeZbe na automatizaciju pokazuju krivulju negativne akceleracije u su podetni uEinci vjeZbe veliki (tj. krivulja pove6anja udinka pokazuje nagli uspon), a kasnij a vjelba sve manje doprinosi stupnju automatizacrle (tj. krirulja kojoj

koja pokazuje povedanje udinka dostiZe plato, slika 3.2)- Odito, automatski procesi nalaze se u osnovi pozxlatih dobro uvjeZbanih alrtivnosti, a kontolirani procesi nalaze se u osnovi relativno novih aktivnosti. Osim toga, ve6ina automatskih Procesa nalazi se u osnovi relativnojednostavnih aktivnosti, a iaazito telke ahivnosti zahtijevaju kontrolirano procesiranje, iako s dostatnom vjeZbom dak i mnoge vrlo sloiene aktivnosti (npr. ditanje) mogu postati automatizirane. Budu6i da visokoautomatizirana ponalanja zahtijevajumalo napora i wjesne kontole, 6esto moZemo obavljati nekoliko automatskih altivnosti, ali rijetko moZemo obavljati viSe od jedne aktivnosti koja zahtljeva visok stupanj kontrole. Iako automatski procesi ne zahtijevaju svjesnu kontrolu, podloZni su takvoj kontroli. Na primjer, uvjeZbaaa artikulacija (govor) ili uvjeZbano tipkanje mogu se zaustaviti gotovo trenutno kad

pojavi signal, ili kao reakcija na opaZenu pogrelku No, svjesna konhola voziti bicikl tako da svjesno kontrolirate svaki svoj poloet. se za to

desto naruSava uvjeZbano izvotleqie automatskih aktivnosti. Pokulajte

Suwemeni kopitivni psiholog Donald Norman (1976.) naglasio je vaZnost automatizacije razliditih sigumosnih postupak4 narodito kod osoba s visokorizidnim zanimanjima (npr. piloti, ronioci i vatrogasci). Na primjer, ronioci novaci desto se Zale na udestalo ponavljanje sigumosnih mjera (npr- owaranje nespretnog pojasa s utezima) tijekom vjeZbe ubazenu. No,tajevieabavaana, kako 6e to novaci kasnije nauditi. Iskusni rodoci znaju daje vahro mo6i osloniti se na automatizirane radnje u sludaju panidnih reakcija do kojih moZe do6i kadje u dubini mora iznenada ugroLet Livot. U nekim prilikama automatski procesi mogu spasiti Zivot, ali u drugim ga mogu

ugoziti (Langer, 1997.). Ellen Langer (1989.) dalaje primjer ponalanja koje ona

zove'lnesmofenost". Godine 1982. jedan pilot i kopilot pro5li su rutinsku deklistu prije polijetanja, zamijetiv5i tako da je uredaj protiv smrzavanja iskljuden, kao 5to teba biti u vedini sludajeva, ali ne i u ledenim uvjetima u kojima su se oni pripremali za let. tetje zavriio padom aviona i 74 putnika su poginula. Sre6om za ve6inu nas nesqotreno kori5tenje automatiziranih procesa nema tako te5ke posljedice. Kad vozimo moZe nam se dogoditi da rutinski vozimo ku6i umjesto da se zaustavimo kod du6ana, kao 5to smo namjeravali. MoZe nam se dogoditi da natodimo dalu mlijeka i onda podinjemo kutiju s mlijekom stavljati u ormar umjesto u hladqiak. James Reason (1 990.) proveo je opSirnu analizu ljudskih pogrelaka i primijetio da se razlikuju pogrelke (engl. mistake) i omaike (engl. slip). Pogre5ka je posljedica krivog odabira cilja ili naCina kako ga posti6i. Omaika je posljedica neizvrlavanja namjeravanog nadina postizanja nekog cilja. Na primjer, ako ste

odludili da ne trebate uditi za ispit i namjerno ne ponesete ud.Zbenik na produljeni vikend, da bi u vrijeme ispita ustanovili da ste ipak trebali uditi, ondaje to pogre5ka. No, ako ste namjeravali ponijeti udZbenik i marljivo uditi tijekom produljenog vikenda, ali ste u h,ubi sludajno ostavili udZbenik kod kude, ondaje to omaika. Pogrelke ukljuduju pogrelne namjeme, kontrolirane procese, a omalke destoukljuduju pogreine automatske procese (Reason, 1990.). Reason (1990.) i Norman (1988.) opisali su nekoliko vrsta oma5ki (tablica 3.2). Op6enito, najveia je vjerojatrost pojave orna5ke 1. kad ffeba odstupiti od rutinskog postupka i automatizirani proces neodgovaraju6e nadomjeSta namjeme,

3.Painjaisvijest

75

omaske povezane s automatskim procesima

!!@!f

Powemeno kad smo ometani ili prekidani tijekom obavljanja automatskog procesa, dogadaju s€ omaske. No, u odnosu na to kako 6esto izvodimo automatske radnie svakog dana, omaske su relativno rUetke pojave (Reason, 1990.). VRSTA

POGRESKE

Pogreska

pr€vladavanja

ProDusti*

OPIS

POGRESKE

PRTMJER POGRESKE

Psiholog william James (1890--1970.' rupo- citirano u Lag€r, 1989') dao ie primier u kojem ie automatski slijedio znatom okru:enju, ali u trenutku kad svoju uobidajneu rutinu skidaja radtrebffio promijeniti aKivnost nedone odje6e, obladenia pid:ame i lijevolino paimo i ne kontrolirmo proces, tako da automatski pr@6s pre- ' ganja u kevet, da bi ustanovio kako je namjeravao skinuti radnu odjrcu' vlada nasim ponasaniem i prcpuobu6i odiielo i oti6i na ve'eru' Stmo odstupanig od rutine. Kad odlaitg u drugu sobu po neki Prekidanje rutinske aldivnosti moze dovesti do toga da se prsko6i iedan pr€dmet, ako vas neSto prekine (npr' zaaoni tBlefon), motst€ se vratiti L ili dva koEka u iaodenju dalinieg pruu sobu, a da niste uzeli predmet tijeka rutine. Namjeravamo odstupiti od neke tinske aktivnosti koiu iryodimo u

po koji ste posli-

Pereeveracije.

postupak postup-

Nakon 5to je automatskl zavniio, iedan ili vise koBka ka mogu se

ponoviti

omasks

opisa

omaske zbog novih .infomacia

oma$ke zbog

asocimne

aldivacjje

ponatoins obi€Ku'

Ako vas, nakon sto ste ukliudill motor automobila, neito omele, mozets ponovo okrenuti k|jud-

umrtmji opis namjeravanog Sania dovodi do lzvodenja radnje, ali na kivom

spremajudi stvari koje ste kupili u tigovlni, moie vam se dogoditi da sladolsd spremite u orma( a sapun u zamaryac,

osjetne informaclje mogu nadvladatl namjeravanb korake u automatskom slii€du aktivnosti.

Nmjeravaju6i poaati ponati telefonski brci, ako 6ui€t€ da netko drugi izgovara drugi niz brcjeva' moze so dogoditi da utipkat€ neki od tih brcj+ va umiesto onlh koje ste namjeravali'

ulzne

Jake docljacije mogu pokenuti gresnu automatsku

pc

nitinu.

od€kljuei da netko dod,s na vEta, ako za4oni t€lefon, moue se dogoditi da vikneie "Udit€!"

omaske zbog

aktivacije

gubitka

AKivaclja rutin€ moz€ bili da je se

avrsi.

nodostatna

vrlo 6esto od6mo u drugu sobu nesto u6initl' ali kad tamo stignemo' pitilo se: "Sto Edim ovdje?" Molda je jos gori unemiru.iudi osj66aj da neSto moramo udiniti. ali se no moiemo sietiti sto i dok nedto u nasm okruZenju n€ potakna nase Pm6enje, mo:emo s€ osjedati vrlo frustriEnima-

. Propusti i p€Feveracija mogu ss smatrati pogr€skama u sokv€ncioniranju automatskih pr@esa. sliena pogr€ska ukljuduj€ k|.ivo sekvencioninnje koraka, kao kad zelimo skinuti dilape prij€ nogo sto smo skinuli cipels-

76

Kognitivnapsihologija kontrolirane procese i 2. kad su automatski procesi prekinuti, obidno zbog vanjskih dogatlanja ili informacija, ali katkada i zbog intemalnih doga
nefto trebate obaviti na putu ku6i, ili moZete staviti predmete pred svoja wata koji ie sprijediti da bez njih izadete izk:ute,

Tijekom Zivota automatiziramo bezbroj dnevnih aktivnosti. No, jedan od najkorisnijihparova automatskih procesajavlja se tijekom nekoliko sati nakon roilenja: habituacija i njoj komplementami suprotni proces dehabituacija.

Habituacija U procesu habituacije kad se naviknemo na neki podra.Zaj sve manje ga opaZamo, tj. na njega obra6amo sve manje paZnje. Suprotan proces je dehabituacija, kod koje nas promjena (katkada i vrlo mala promjena) u poznatom podraZaju potakne da ga ponovo opaZamo. Oba procesa dogadaju se automatski, bez svjesnog napora. Ono ito upravlja tim proCesima je relativna stabihost i poznatost podraZaja. Svaki vid podraZaja koji izgleda drugadiji ili novi (nepoznat) dovodi do dehabinr-

acije

ili

ponajprije smanjuje vjerojatnost pojave habituacije. Na primjer, pret-

postavite da na radiju svira instumentalna glazba dok vi iz ud-Zbenika udite kognitivnu psihologiju. U prvo vrijeme vas zvukovi mogu ometati, ali nakon nekog wemena priviknete se na njih i jedva ih zamje6ujete. No, ako se glasno6a buke naglo znadajno promijeni, odmah ie doii do dehabiruacije. Do tada pozrati zvuk na koji ste se naviknuli postat 6e nepoznat i uii 6e u vaiu svijest. Habituacija nije ogranidena na ljude. Nalazimo je i kod tako jednostavnih organizama kao Sto je mekriac Aplysia (Castellucci i Kandel, 1976.) Obidno ne ulaiemo nikakav napor da bi doSlo do na5e habituacije na po&azaje

iz okoline. Ipak, iako obidno svjesno ne kontroliramo habituaciju, moiemo to udiniti. Zbog togaje habituacija fenomen paZnje koji se razlikuje od fiziolo5kog fenomena osjetne adaptacije, koja nije podloZna svjesnoj kontroli i koja se zbiva izrarmo u osjetnim organima, a ne u mozgu. Dok donekle moZemo svjesno kontrolirati ho6emo li opaziti nelto za Stoje do5lo do habituacije, nemamo svjesne

3.Painjaisvijest

s!@!$|

7'l

Ko gnitivn

78

a psiho lo gija

Razlike izmedu osietne adaptacije i habituacije

promjene koje ukljuduju fiziolosku adaptaciiu dogadaju se vedinom u nasim osietnim organima, dok se promjene koje uklju6uju kognitivnu habituaciju uglavnom dogaclaju u mozgu (i povezane su s u6enjem).

ADAPTACIJA

HABITUACIJA

Nijs dostupna svjesnol kontroli (Primler: Ne mozete odlueiti kako bzo iete se adaptirati na odredeni voni kod vas doslo do habituacije) ili odredmu prom.ienu u intenzitetu svietla.)

Dostupna svi€snoj kontrcli (Pimien Mozete odluaiii da 6ete postati svjesni pozadinskog wgovora na koji je

Habituacija nije bez mma. Osje6aj dosade tijekom predavmja ili dira4la udlbaika aak je habituaclje. Vala palnja moZe odlulati na pozdiroke mrkove, ili vam se moZe dogoditi da ste prci.ilali odlomak ili dva, a da se ne sjedaie sadriaja. SreCom, malim naporom mozete iffiati dehabituaciju. Slijedi nokoliko savjeta kako prevladati negatiwe udinke dosade.

l.

podraizia(Primier' Usko povezana s intenzitetom podrazaja(PimierSto Nije usko povuana s inteEitetom Ruina vase habituacije nede se mnogo @likovati u se inteMitet svjefla vise poveddva, to Ce s€ povodu djelovanja zvuka gl$nog venlilatora i tihog osietni organi jade adaptirati na

vasi

svjetlo.)

auka klima-uredajaJ Nije povezana s brcjem i duljinom pr€thodnih izlagania podraiaju, niti s vrmenskim @makom od prethodnog izfaganja podm2aj u. (Primj* os.ietni organi u soj koii reagkat 6e na prcmiene u t€mperaturi manie vise isti nadin boz obzira na to koliko ste bili izlozeni takvim promisnama i priie koliko vremena

vana puta

usko povezana s brcjem i duljinom prethodnih izlaganja pod€zaju i € wemenom koje je proglo od preihodnog izlagmj a (Pnmjen Do6i 6e do brze habituacijs na auk zidnog sata ako ste tom mku biliizlozeni dei6e, tijekom duieg vremena i nedavno')

2.

je mogude prekinite aktivnost ili se naimjence bavite mzliiitim aktimostim. Ako Ako

ne pmtite zadnjih nekoliko odlomaka u tekstu, uijeme je da nekoliko minuta prekinete 6itaqfeVmtite se, omaeite posljednje mjesto u tekstu koje ste zapamtili i odloZite knjigu. Cini li vam se da je prekid gubitak uenena, bavile se za to vrijeme nedim drugim. Dok iitate ili slulate, pmvire biljeike. Ve6ina ljudi to radi- Pmvljenje biljcZaka usmjerava painju na materiju it ve6oj mjeri nego kad se smo slula

ili

eita. Po potrebi pokuiajte prijedi s pisanih na Stampma slova, tako da vam zadatak bude zmi-

mljiviji. 3.

Usmjerite svoju pziZtrju tako da pove€ate

litet podraZaja. Govori

vuijabi.

li va! predaval

bez-

izralajnin glasom bez prekida? Pokulajte zmijetiti neka druga obiljeZja predavada, npr pokrete rukama ili tijelom, istouemmo pmtedi sadrzaj njegova izlaganja. Prekinite tijek njegov4 govon postavljmjem pitanja. Cak i samo podizanjc rukc moZe dovesti do promjene u nalinu izlagmja, Promijenite svoju ruinu pobutlenosti. Rmislite kako moZete primijeniti sadr2aj predavanja u svakodnewom iiyotu. Katkada i samo nekoliko dubokih udaha i awuanje odiju tijckom nekoliko sekundi moZe promiimiti valu unutamju mzinu pobudenosti.

ste dozivisli takve promjeneJ

kontrole nad osjetnom adaptacijom. Na primjer, ne moZemb se svjesno primorati da qsjetimo vonj na koji su se naii osjetni organi adaptirali. Niti moZemo svjesno primorati na5e zjenice da se adaptiraju, ili ne adaptiraju, na razlidite intenzitete svjetla. No, moZemo Cvjesno kontrolirati habifuaciju (npr. ako vas netko pita: "Tko je glavni gitarist u ovoj pjesmi", moZete ponovo zamijetiti pozadinsku glazbu). U tablici 3.3 pokazane suneke razlike izmedu osjetne adaptacije i habituacijeNeki od dinitelja koji utjedu na habituaciju su unutarnje varijacije potlraZaja i subjektivna pobudenost (arousal). Neki podraZaji ukljuduju ve6e unutarnje varijacije od drugih. Na primjer, pozadinski glazba sadrZi viSrj unutarnjih varijacija od stalnog zujanja klima-uretlaja. Relativna sloZenost podraZaja (npr. ulaaSeni, zamrBeni orijentalni tepih nasuprot sivom tepihu) izgleda nije tako vaZna za habituaciju kao Ito je to kolidina promjene u podraZaju tijekom vremena (npr. pokretna skulptura ukljuduje ve6e promjene od ukraiene, ali nepokretne skulptuie). Zato je teiko odrZavati stalnu habituaciju na zvukove iz televizije koji se stalno mijenjaju (s glasovima koji govore Zivo i sa snaZno moduliranom izraZajnoS6u).

Psiholozi mogu opaZati habituaciju koja sejavlja na fiziolo5kom planu mjere6i stupanj pobuclenosti. Pobudenost (arousal)je stupanj fizioloSke uzbudenosti, reagiranja na podraZaje i spremnosti na akciju u odnosu na neku podetnu osnovnu vrijednost. Pobudenost se desto mjeri u vidu pulsa, krvnog tlaka, elektroencefalografskih (EEG) valova i drugih fizioloikih varijabli. Na primjer, kad sc u nalem vidnom polju nalazi nepromjenjiv vidni podraZaj tijekom dugog vremena, na3a neuralna altivnost (kako to pokazuje BEG) pobutlena tim podraZajem smanjuje se (vidi 2. poglavlje). Neuralna aktivnost i druge fizioloike varijable (npr. puls) mogu se mjeriti kako bi se ustanovila povecana pobudenost u povodu percipirane

novosti ili smanjena pobudenost u povodu percipirane poznatosti podraZaja. Ustvari, psiholozi u mnogim podrudjima koriste fizioloSke indikatore habituacije za ispitivanje Sirokog raspona psihidkih pojava u osoba koje ne mogu dati verbalni iskaz o svojim reakcijama (npr. dojendad ili bolesnici u komi). Fiziolo3ki indikatori habituacije pokazuju istraZivadu opaia li uop6e osoba promjene u podraZaju (npr. promjene boje, strukture, veiidine ili oblika podraZaja) i koje promjene opaZa.

Medu razliditim pojavama, psiholozi su koristili habituaciju za istralivanje vizualne diskriminacije (detekcije razlika metlu podraZajima) kod dojendadi. Najprije izlaiu dojende nekoj vidnoj strukturi tako dugo dok ono vi5e na nju ne obra6a paZnju, 5to nati da je do5lo da babituacije. Zatim dojende izlaZu vidnoj strukturi koja se samo malo razlikuje od one na koju je do5lo do habituacije. Ako dojende moZe razlikovati te dvije strukture, ne6e pokazivati habituaciju na novu strukturu (9. opazit 6eje). Ako ih ne razlikuje, dojenEe 6e pokazivati znakove habituacije i na now sEukturu. Habituacil'a mnogo vi3e daje naiem sustavu paZnje nego 5to dobiva, tj. habituacija ne zahtileva svjesni napor i tro5i malo resursapaLnje. Usprkos zanerlrtarivom tro$enju resursa paZnje, znadajno podrZava procese paZnje omogu6uju6i nam da paZnju preusmjerimo s poznatih i relativno stabilnih podraZaja na nove i promjenjive. MoZemo pretpostaviti evolucijsku vrijednost habituacije. Bez habituacije na.5 sustav painje bio bi mnogo jade optereden. Kako bismo funkcionirali u nalem okoli5u ispunjenom podraiajima kad ne bi do5lo da habituacije na poznate podraZaje? Zamislite pr'a6enje predavanja bez habituacije na zvuk vlastitog disanja, dultanje papira i knjiga, te tiho zujanje fluorescentne rasvjete.

3.PaZnjaisvijest

79 80

Ko gnitivna p s iho Io gij a

eetiri glavne funkcije painje

s!$[ll|

Kognitivni psiholozi narodito su istraiivali distribuciju painie, pozornost, detekciju signata, trazenje i seleKlvnu paZnju.

painje

Distribuci.ia

poiomost

I

dot€kciia

slgmta

TEZenjs

seleKivna

.

PRIMJER

oPts

FUNKCIJA

Cesto usp'rjevamo obavljati vige radnji lskusni vozadi mogu u v€6ini prilika ragovaratl til€kom voznj€, ali ako lm so u6lni odjednom i raspor€dujemo svojs re. surss paZnj€ kako le potrebno. daje drugo vozilo kronulo ptema niima, bzo 6e pr€baciti pa.Znju s rogovora na voinju desto pozomo pokusavamo detektlrati U istraiiva6ko.i podmomlcl moZerno motrltl prisutnost n€kog signala, odredenog javl.iaju li so neobldnl sontrni mkovl, u citjnog podra:aja koii nas zdnima. Po- mE6noi ulici pokusavmo detektiEti poi€nzomom usmjereni:sdu na det€kcliu cilalno opasne zvukovE lli likovs, ili nakon signala 'udesBnl' smo m bzu rekciju potrsa paimo osiedamo li vonj plina ili dima. kad deteKiramo signal. Cesto aKlvno trazlmo

podraiaj.

paznja '

'

odr€deni

N€prekidno obavljamo lzbore podratuja na koje 6€mo usmjarlti nasu painju i onih koje Csmo zanomadti. Zansmarivanjem n€klh podrcrz\a,ili bar€m obradaniem manj€ palnje n'I niih, Gmjeravamo sa na odredene vain€ podEzaj€. KonGntriram usmi€tonost palnle na odredane valne podraials povodava na$a mogudnostl korlstgnja tlh podrataia a drug€ kognltivns Procese, kao sto su vetbalno razumljsvanie ili rje

DeteKiramo li dlm (ahvaljujudi nasoj pozomosti), motsmo aKivno tEzttl izvor dima' osim toga, nokl m€du nma slalne lra:s zamatnute kljut€v6, naocalg za sunoo i drugs predmote. Moi sin adol€scont 6esto "taii" predm€to u hladniaku (d€sto bszuspje5no' dok mu ih neiko ns Pokazo). Motemo usmjeriti paznju na ditanje ud:benika ili slusanje pradavanja, a istovremeno ne obazirati ss na podraZai€ kao sto su obliznji radio, ili t€levlzija' ili ono kojl kasn€ na predavanjo.

Savanie Probloma.

Za neka zanimanja pozornost je pilanje i,ivotd i smrti.

zadatka. Te su tri funkcije saieto prikazane u tablici 3.4. Kognitivni psiholozi istraZivali su svaku od tih funkcija da dobiju Siri uvid u paZnju s razliditih gledi; sta. U ovom odjeljku raspravljamo o detekciji sipala.

Koji dinitelji dopripose vaSoj sposobnosti detekcije vaZnih dogadaja u svijetu? Kognitivne psihologe zanima kako ljudi pretraiuju okruZenje kako bi detektirali vaZne podraiaje. Razumijevanje ove funkcije paZajeje od neposredne praktidne vaZnosti. euvar na plaZi punoj kupada mora stalno biti po"or"o. Slidno, ako ste ikad letjeli avionom, uvidjeli ste vaZnostpozornih kontrolora leta. Mnoga druga zvanja zahtijevaju pozomost, kao ona koja ukljuduju odrecleni broj koT'unikacijskih i alarmnih sustava, te kontrolu kvalitete u bilo kojem okruZenju. Cak i rad policijskih detektiva, lijednika i psihologa-istraZivada zahtijeva pozornost. Osim 5to s pozorno56u pratimo djelovanje vaLnlhpodralaja, moramo medu mnogobrojnim podraiajima pronalaziti i one koji su vainiji. U svakoj od tih situacija nuZno je da osobe ostanu pozorne kako bi detektirale pojavu podraZaja, usprkos prisutnosti distraktora i produljenih razdoblja tijekom kojih je podraiaj odsutan.

PAZN.'A Detekcija signala Habituacija podrLava nal sristav paZnje, ali taj sustav obavlja mnoge funkcije' a ne samo iskljudivanje poznatih podraiaja i lkljudivanje novih. Tri glavne firnkcije svjesne palnje su 1. detekcijasignala, ukljuduju6ipozomost (vigilanciju) itraienje kad moramo detektirati pojavu odredenog podrailaja,2. selektivna patnjt, kad po izboru usmjeravamo paZnju na neke po&a2aje, a zanemarujemo druge (Duncan, I 999.) i 3. disHbucija painje, kad razborito svoje raspoloZive resurse paZnje rasporedujemo tako tla koordiniraju na5e obavljanje istowemeno vi5e od jednog

Priroda detekcije signala Prema teoriji detekcije signala (TDS) postoje detiri mogu6a ishoda pokuSaja detekcije nekog signala (tablica 3.5): 1. detekcije, kad ispravno identificiramo prisutnost ciljnog signala, 2. lalne uzbune, kad pogreSno identifrciramo prisutnost signala kojeg nema, 3. propusti, kad pogreino propu5tamo detekciju signala koji je prisutan i 4. ispravna odbacivanja, kad ispravno identificiramo odsutnost signala. Obidno se prisutnost ciljnog signala tesko detektira, tako da prosudbe detekcije donosimo na osnovi nepotpunih informacija s nekim kriterijem detekcije ciljnog signala. Broj detekcija ovisi o tomekamo postavite svoj kriterij za prosudbu daje ne5to bila detekcija - koliko ste spremni donositi laZne uzbune. Na primjer, katkada su posljedice propusta tako velike da spuStamo kriterij za prosudbu daje neito detekcija. Na taj nadin poveCavamo broj lainih uzbuna da bismo poveiali

3.PaZnjaisvijest

81

82 Matrica detekcije signala koia se upotrebljava u teoriii detekcije signala Teoriia detekcije signala bita je jedna od prvih teorija koia js pokazala interakciiu izmetlu fizikalnog osjeta pobudenog podraiaiem i kognitivnih procesa kao sto ie donoSenie odluka.

DETEKTIRAN Detekciia Laina uzbuna

SIGNAL Prisutan Odsuttr

.

SIGNALJE

SIGNAL NIJE DEIEKTIRAN ProPust

lspravno odbacivanje

vjerojatnost detekcije. To se desto dogada medicinskim dijagnozama, narodito s vrlo osjetljivim testovimagdjb pozitivnirezultatildovodedo daljnjihtestova. Tako opienita osjetljivost na ciljne signale mora odraZavati mjesto fleksibilnog kriterija i mjeri se u terminima.detekcija umanjenih zalahte uzbune. TDS se desto koristi za mjerenje osjetljivosti za prisutnost ciljnog signala u uvjetima pozornosti i kad se trazi ciljni signal. Koristi se i u istrazivanjima pam6enja za kontrolu s

udinaka pogadanja.

Pozornost Pozornost (engl. vigilance) se odnosi na sposobnost pojedinca dausmjeri palnju na polje Fodraiaja tijekor.n duljeg vlemenskog razdotlja, tijekom kojeg nastoji detektirati pojavu odredgnog ciljnog poclraZaja. Kadje pozorna' osoba paZljivo 6eka da deiektira- signat kgje se moZe pgjaviti u nqpledvidivo wijeme. Pozornost je nuZna u iituacijama kad se odredeni podraZaj samg,rijetko javlja, ali zahtijevaneposrednu paZnju kad se pojavi. Vojne osobe ukljudene u motrenje ho6e li dodi do nuklearnog napada ukljudene su u zadatak pozomosti visokog rizika. Neka od najvaZnijil istraiivanja pozomosti zapodeo je Norman Macworth (1948.). Ort ispitanika je traZio da promattaju predodnik (vidni displej) koji je izgledao kao sat. Jedna kazaljka sata iromicala se kontinuiranim koracima i svako toliko kazaljka bi udinila dvostruki korak. Ispitanici su tribali 5to je brZe mogu6g pritisnutijedan gumb kad bi detektirali dvostruki korak. Udinak ispitariika po6eo se znadajno pogorBavati nakon samo pola sata motrenja. Ve6 nakon pola sata ispitanici su ptopu3tali gotovo Eetvrtinu dvostrukih koraka. Izgleda da pad pozomosti nije ponajprije rezultat smanjene osjetljivosti ispitanika (Broadbent i Gregory 1965). Pod vidom teorije detekcije signala izglecla da ti rezultati pokazuju da s vremenom ispitanici postaju manje skloni laZnim uzbunama. Umjesto toga grijele tako 5to propustaju izvijestiti o prisutnosti signala kad nisu sigumi da su ga detektirali i tako pokazuju povedanu udestalost propusta. VjeZba moZe pomodi u povedanju pozomosti (Fisk i Schneider, 198 l.), ali u zadacima koji zahtijevaju dugotrajnu pozornost umor smanjuje uradak, tako da se desti odmori ne mogu niEime zamijeniti Zeli li se pove6ati detekcija signala.

Procesi paZnje koji kontrolhaju detekciju sigrala su, izgleda, strogo lokalizirani i na njih snaZno utjede odekivanje (Motter, 1999., Posner, Snyder i David-

Kognitivnapsihologija son, 1980.). Neurolo5ka istraZivanja pokazuju da je detekcija signala vidnib poclraiaja najveia u todki gdje se odekuje da 6e se signal pojaviti, a todnost detekcije sigrala naglo pada Sto se podraZaj javlja dalje od lokusa paftrje (LaBerge iBrown, 1989., LaBerge, CarteriBrown, 1992.,MauguniHillyard, 1990.,1991). Tako zhposleni duvar na kupaliStu ili kontrolor leta mogu brzo reagirati na signal u uskom radijusu gdje odekuju da 6e se signal pojaviti, ali mogude je da signale koji se javljaju izvan koncentriranog raspona pozome patnje ne6e tako brzo i todno detektirati. U zadacima pozomosti odekivanja o poloZaju snaZno deluju na udinkovitost reagiranja (d. na brzinu i todnost detekcije ciljnog podraZaja), No, odekivanja o obliku podraZaja (npr. kakav oblik slova se moZe pojaviti u vidnom polju) ne djeluju (Posner, Snyder i Davidson, 1980.). Osirn toga, ako je ispitanik udelen na to da traZi ciljni podralaj na dva udaljena mjesta, to nede pove6ati udinak pozor. nosti za oba mjesta. RazliEita ishaZivanja pokazuju da se vizualna p alr\a moie usporediti s reflektorom (wlo grubo), tako da se podraZaji unutar podrudja ,.obasjanog" reflektorom pa*rje dobro detektiraju, ali ne i oni izvan tog podrudja (Norman, 1968., J. Pahner, 1990., Posner i sur., 1980.). Nadalje, slidno reflektoru, zraka usmjerene paZnje moZe se usko usmjeriti na malu powlinu, i.ti pro5iriti da obuhvati Sire difuznije podrudje (J. Palmer, 1990.). No, nagla pojava podralaja plijeni na5u paznju. Taj efekt sejavlja i kad su dinirelji kao stupanj osvjerljenja (svjetlina) kontrolirani (Yantis, 1993.). Prema tome, izgleda da smo ude3enr za primje6ivanje iznenadne pojave podraZaja u nalem vidnom polju. MoZemo raspravljati koju adaptivnu prednost je ova znadajka naie paZnje mogla pruZiti naiim precima lovcima-skupljadima, koji su morali izbjegavati razliEite grabeZljivce i

loviti razlidit plijen.

TraZenje Dok pozornost ukljuduje pasivno dekanje pojave sipalno g podrai,aja, naienje ukljuduje aktivno i desto vje5to traZenje cilja (pashler, 1998., posner i DiGirolamo, 1998., Posenr, DiGirolamo i Femandez-Duque, 1997., Wolfe, 1994.). Todnije, traZenje se odnosi na pretraZivanje postoji li u okruZenju nesto odreileno, na ak_ tivno traZenje nedega kad niste sigumi gdje 6e se pojaviti. pokubaj nalaZenja Zitnih pahuljica odredenog proizvodada na natrpanoj polici u du6anu, ili odredene kljudne rijedi u gradivom pretrpanom udZbeniku, primjeri su traZenja. Sliino kao i kod pozornosti, kad neito trazimo moZemo reagirati laZnim uzbunama- U slu6aju traZenja do laZnih uzbuna obidno dolazi kad naidemo na dishaktore (podraraji koji nisu ciljni, a odvlade na5u paZnju od ciljnog podral,aja) dok uaZimo ciljne podtalaje. Na primjer, kad ne5to traZimo u samoposluzi, obidno vidimo nekoliko proizvoda koji slide onome koji se nadarno na6i. Proizvotlari pakiranja koriste prednosti djelowornosti distraktora kad izraduju pakiranja za svoje proizvode katkada za manje pomati ptoizvod upotrijebe pakiranje slidno poznatom proizvodu.

Kao Sto moZete odekivati, broj ciljeva i distraktora djeluje na teZinu zadatka. Na primjer, pokulajte na6i slovo flnaslici 3.3 (a), zatim poku5ajte na6i ?na slici 3.3 (D). Velidina displeja odnosi se na broj iestica u odredenom vizualnom nizu

3

r Painja i svijest

83

velidinu poljau kojehje niz-prikazan)' Efektvelidine kojem broj destica u displeju zadrZava (usporuje) proces displeja je stupanj manipuliratrJen;u. faa s" ittroZu;u po;uvevizualnog traZenja, istraZivadi 6esto u"iiii"oln arpleja i ispituju tato razliditi dinitelji pove6avaju ili smanjuju efekt

84

Ko gnitiv na p s ihol o gij a

(ne velidinu destica, pa Eak ni

;

.;u

*H;*:::"fiekim

prilikama vise oteZavaju traZenje nego u drugim' TraZimo udaljenost li nekojasno obiljeZje [npr- boju, velidhu, blizinrr slidnim desticama' moZemo zakrivljenu/)' vodoravnu, /okomitu, orijentaciju otl razliditih destLaili okruZenje za to kad jednostavng obiljija, traZenje it"*"ri -p]-e1rY:Jeno distraktori iUir.;"2i" ili obitjezja (Treisman, tSee., tsSZ', i993')' U tom sludaju (c)' *to -"1o orporuvaju naie traZenje. Na primjer, poku5ajte na6i O u slici 3'3 se u tom.sklopu O displeju' u dishaktora I ju*o od razlikuje Budu6i da ,. O

po obiljeZjima istide. destice jedinswene po obiljeZjima, dakle Iestice toje se se na displeju (Yantis, 1993')' Kad su takve desistidu a*gil, oa t-fif.u ;"r"o ved ',i"" aU.i*i, one plijele na5u paZnju i tako dine da je. traZenje ne samo lako istide po svojim g" i" goarro n"oroiu6e izbjeii. N-a ialost svaka Eestica koja se plijeninasu p*nj", ot gufulu6i takrre destice koje su distraktori' podraiaj koji je destica s jedinstvenim obiljeZjem' destica. s *Zm"

;;ij.z6" ful

"if;ni a*gi-;"ai"t*"nl-

oUitj"Z.1.-koiaSe distraktor moZe nas omesti u pronalaZenju

(d)' Iako je ciljiog podraiaj (Theeuwes, 1992.). Na primjer, natlite ?na slici 3'3 po obiljeZju, prisutnost crnog (ispunjenog) kruga vjerojatno usporava vaSe traZenje.

i-J*ti*.i"ai"i*na

TeSkocasejavljakadciljnipodraZaj(npr.proizvoduodredenojkutijiilili. ili barem osebujna

jedinstvena menci na policitrgovine mjeloviiom robom) nema

obiljeZja. Utakvimprilikamajedino Sto moZemoudiniti jeprovestivezanotralenje (Treisman, 1991.). Kod objedinjenog traienja traZimo odredene kombinacije obiljeZja. Na primjer, jedina razlika izmedu 7 i I je odredena povezanost segmenata linija, a ne neko jedinstveno obiljeZje jednog ili drugog slova. Oba slova imajujednu vodoravnu ijednu okomitu crhr, tako da taZenje bilo kojeg od ta dva obiljeZja nede dati informaciju na osnovi koje bi ta slova bilo mogu6e razlikovati. Na slici 3.3. (a) morali ste provesti objedinjeno haienje da biste nalli ?, tako da ste vjerojatno utroiili viSe wemena za nalaienje slova Znego slova O na slici 3.3. (c).

Teo rij a i nteg racij e ob i lj eij a Prema Anne Treisman, teorija integracije obiljeija tumadi relativnu lako6u traZenja obiljeZja i relativnu teZinu obavljanja objedinjenog traienja. U modelu Treismanove (1986.), koji tumadi kako obavljamo vizualno traZenje, za svako moguCe obiljeZje svatko od nas ima mentalnu mapu za reprezentaciju odredenog obiljeZja u vidnom polju. Na primjer, postdi mapa za svaku boju, velidinu, oblik ili orijentaciju (npr. p, q, b, d) za svaki podraZaj u vidnom polju. Za svaki po&aiaj obiljelja se reprezentiraju u mapama obiljeZja odmah (bez dodatnog

vremena za dodatno kognitivno procesiranje), istovremeno (tj. sva obiljetja odjednom) ibez paLrje (d. bez. potrebe koriStenja resursa usmjerene paZnje). Zato tijekomtraienja obiljeZja kontroliramo relevantnu mapu obiljeija za prisutnost bilo koje altivacije bilo gdje u vidnom polju. Taj se proces moZe odvijati paralelno (odjednom) i zato ne pokazuje efekte velidine displeja. No, tijekom objedinjenog tralenja nuZna je jo3 jedna faza u procesiranju. Tijekom te faze

Vizualno traZenje Vizualno traZenje UsDoredit€relativnuteskocuunalaZenjuTu(a)i(b).Ve|i6inadisplejautiedenatokako|ako6ete obaviti zadatak.

I-r- r- r, r- t- t- L L L L L L L L LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLTLLL L!LLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL

U (c) nadite O, a u (O na(lite T.

L

L

LT

- nastavak

LLLLLLLLLLLLLLLL L L.L L L L L L L L L L L L L LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLOLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL LLLLLLLLLLLLLLLL

L

oooooooooooooooo oooooooooooooooo oooooooooooooooo oooooooooooooooo oooooooooooooooo oooooooooooTo-ooo ooooooooQooooooo oooooooooooooooo oooooooooooooooo oooooaoooooooooo oooooooooooooooo oooooooooooooooo oooooooooooooooo oooooooooooooooo oooooooooooooooo oooooooooooooooo

3rPalnjaisvijest 86

moramo koristiti naSe resurse painje kao vrstu mentalnog "ljepila" dapoveZemo dva ili vi3e obilj eLjaureprezentaciju nekog predrneta na odredenom mjestu. Taj proces paZnje moze istowemeno povezivati samo obiljeZja jednog predmeta. Zato 5to se ta faza mora obavljati sekven-

cijalno, povezuju6i svaki objekt, jedan pojedan, javlja se efekt velidine displeja (tj. ve6i broj objekata s obiljeZjima koje treba.povezati). Katkada ljudi uspje3no traZe informacrje iako je njihova paZnja podijeljena. Kako to mogu posti6i? Treisman i Sato'(1990.) pretpostavili su da.to omoguCuje nehanizam inhibicije obiljeZja, kojim se nevaZna obiljeZja, koja mogu oimesti traZenje ciljnog podraZaja; inhibiraju ili potiskuju. Postoje neki neuropsiholo5ki nalazi u prilog modelu Treismanove. Na primjet nobelovci David Hubel i Torsten Wiesel (1979.) otkrili su specifidne neuralne deteklore obiljeZjir, a to su kortikalni neuroni koji razlidito odgbvaraju'nzi podraZaje odredene orijentacije (okomite,

Anne TreismanJe pro-

fesor psihologije na Sveudilistu Princeton. Dobro su poznata njbzina istralivanja u razliditim podrubjimapa2nje i percepcije. Narocito ie poznata nlezina teoriia da ulazni signali bivaju oslablieni, a ne filtrirani tijekom Duta kroz sustave ko-

gnitlvnog procesiranja.

zakrivljene ili vodoraure). U novije vrijeme Mortimer Mishkin i sruadnici (npr. Bachevalier i Mishkin,1986., Mishkin i Appenzeller, 1987.' Mishkin' Ungerleider i Macko, 1983.) otkrili su dodatne kortikalnb procese ukljudene u

odretlene korake integracije obiljeZja nuZne za npr. prepoznavanje predmeta i vizualnu diskriminaciju. Utvrdili su daje tijekom vizualnog traZenja ukljudena razlidita neuralna aktivnost, ovisno o tome radi li se o identifftaciji obiljeZja na relativno niskoj razini, ili integraciji i sintezi obiljeZja na relativno visokoj

razini.

Ko g nitivna p s ih o I o g ij a

koja ih vi$e razlikuju. No, kao podetna slova redenice ili rijedi u naslovu velika slova se dosta razlikuju od malih slova. Kako biste uvidjeli kako distraktori koji se znadajno razlikuju oteZavaju vizualno traienje, poku5ajte naii veliko slovo.R na slici 3.3 (/) i (g). Osim toga, neki nalazi nisu u skladu s teorijom Treismanove. Na primjer, s jedne strane, Ken Nakayama (He i Nakayama, 1992.) slaZe se da vizualno traZenje ukljuduje mnogo vilu razinu vizualne reprezentacije od jednostavne detekcije obiljeZja. Nakayama se nadalje slaZe da neka oliljeZja (npr. boja i orijentacija) zahtijevaju procese paZnje za integraci;iu obiljeZj4.,No, Nakayama je (1990.) nalao da se neka obiljeZja (npr. velidina i boja) mogu lako spojiti i bez procesa paZ4ie i traZenje tog integriranog obiljeZja odvija serip-to tako brzo ka6 i traZen.ie nekog pojedinadnog obiljsZja, Na primjer, bilq bi gotovo jednako lako traiiti likove s objediqlenim obiljeZjima velidine i boje (npr. veliki crveni krugovi ciljni podraZajV, nasuprot malim crvenim krugovima, velikim plavi krugovima i malim plavim krugovima /distraktori/ kao i traiiti likove dije je obiljeije samo boja (npr. cweni krugovi /ciljni podraiaji/ nasuprot plpvim krugovima /distraktori/). Prema tome, teZina vizualnog traZenja ne ovisi samo o tome heba li pojedina obiljeZja integrirati, ve6 i o tome koja obiljeZja u odredenom traienju treba

integrirati.

Teorij a n avo ilen o g traZe nj a Na osnovi ovih i drugih nalaza Kyle Cave i Jeremy Wolfe (1990.) predloZili su altemativni model modelu Treismanove, koji su nazvali navocleno traZenje. Pre-

Teoriia slidnosti No, ne slaZu se svi s modelom Treismanove. Na primjer, John Duncan i Glyn Hymphreys (1989., 1992.) predloZili su altemativno objalnjenje mrogih rozultata Treismanove. Prema teoriji slidnosti rezultati Treismanove mogu se jednostavtro objasniti kao rezultat dinjenice da kako se povedava stdnost izmedu ciljnog podraZaja i podraZaja distraktora, tako se pove6ava i teZina detektiranja ciljnog podraZaj a. Zato je telko detektirati ciljue podraZaje koji su jako sliEni distraktoiima, a ciljni podraZaji koji se od njihjako razlikuju lako se detelfiraju. Na primjer, pokuiajte naii cmi (ispunjeni) krug na slici 3'3 (e). Bududi daje ciljni podraZaj jako slidan dishaktorima (crni kvadrati i bijeli krugovi)' telko ga

je na6i. Prema Duncanu i Humphreysu (1989) daljnji dinitelj koji olakiava haZenje ciljnog podraiajaje slitrnost (ujednadenost) distraktora. TraZenje oiljnog podraZaja napozadinirelativnoujednaEenih (ako slidnih) distaktorajedostalako, alitraZenje ciljnog podraZaja na pozadini izadto razlilitth distaktora dosta je telko. Prema Duncanu i Humphreysu, t&na tainnja ovisi o stupnju slidnosti izmedu ciljnih podra?aja, i distaktora i o stupnju razliditosti distraktor4 ali ne o broju obilleLia koje toeba integrirati. Na primjer, jedan od razloga za5to je lakie ditati dugadke nizove u telstu pisanom malim slovima od teksta pisanog velikim slovfuna jest da su velika slova slidnija jedna drugima po izgledu, dok mala slova imaju obi[g!j4

Vizualno traZenje - nastavak U (e) nadite cmi krug.

olololololotolol oooloootoootoool aloolotololotolo lol:ololololorol otootololotolol|| IOltoootolotoloo ororraototrtototo otololololol oott tol0lotololololo tlototolototolol lotolotoloaotolo oollololotototo tolotolotolotolo 0oIIololoIoloIol IOtOlotololotolo oloolololotorolo

I

3

'

Palnja i

svijest

87 88

da sva traienja' ma ovim istraZivadima, model navodenog traZenja pretpostavlja lilo t uZ"rrl" obiljeZja, bilo objetlinjeno traZenje, uk{judu1-u dvije susljedne faze: mentalnu reprezentaciju-svih 1. u paraleinoj fazi pojedinac irtol'r"-"no aktivira podraZaja na osnovi njihova posjedovanja svakog od obiljeZja poten"ijuf"in od "itjnih iir.i""g p"at"z^ia i i. u serijahtoj fazi pojedinac sekvencijalno evaluira svaki podraZaj pravi ciljni bira a zatim aktivacije, stufnju prema aktiviranih elemenata podetnoj iz aktiviranih elemenata. nr"mu nliholro modelu, proces aktivacije u drugoj u serijalnoj i selekcije evaluacije piocesa vodenju u pomaZe p"t"f"ft"; fazi fazi traZenja. pokuKajte naii bijele Da vidite kako bi navodeno traZenje moglo funkcionirati, su svi bijeli krugovi' a podraZaji ciljni sludaju, (ft). U ovom 3.3. na slici krugove da 6e paralelna tako obiljeZja), o traZgnju (radi se kvadrati

dis#alcori svi bijeli faza aktivirati sve krugove i nijedan kvadrat' Zato ie serijalnafazamotibrzo cmi krug' Distrakodabrati sve ciljne podraZaje. No, pokuiajte na slici 3'3 (i) na6i tome' paralelna tori ukljuduju bij"te Wuatut", Uiiele krugove i crne kvadrate' Prema prioriteta najvi5eg (aktivacija krug cmi ciljni za mapu mentalnu faza ee attiviraii Tijgliom krugove' i bdele kvadrate cme ,io,gu"t^luobiljeZja) i za distraktore ali 6ete t.fi"f"" iur. p*o eete cvaluirati cmi krug (kojije bio visoko aktiviran)' prije nego aktivirani) manje (koji subili krugove evaiuirati i cmi kvadrate i bijele lto ih odbacite kao distraktore. neka objedinjena Caveov i Wolfeov model navodenog fiaZenja predvida da su traienja(ukljudujuviSedesticasobiljeZjimakojasli6eobiljeZjimaciljnogpotlraZaja) maaje deitica s obiljezjima koja slide obiljezjima ciljnog

utsa oa arugin 1*t;uduju poAraz-aja).

ii

suistraZivadidobilipodrBku svommodelurazvojemradunalnih

Vizualno traZenje - nastavak

>/L\{}!@#$%^&'() D o W+ E + T > U I o A S P [ ! CFG / : \ { ) l@ UIOASPtIDQW+E+T> ;'ZNMXvBCFG O P I I A S O + lre n.lKL:'zxvBNMc< I' I ' t { } I @ # $ % ^ a' ( ) leso+owJKUlOASPtl

lacija svog modela i zatim usporedbom uratka simulacije sa stvamim uratkom ispi tanika koji su obavili takva traienja. U veiini sludajeva simulacije njihova modela dale zu rezultate koji su bili slidni rezultatima swamih ispitanika.

Teorija fiftra gibanja Peter Mcload, John Driver i sur. (Mcleod, Driver, Dienes i Crisp' 1991.) naBli sujbdno obiljeZje koja pokazuje protuslovne efekte kad se kombinira s drugim

obiljeZjima: gibanje. Gibanje katkada pove6ava lako6u i brzinu vizualnog

traLenja, a katkada gibanje inhibira vianalno traZenje. Kad se gibanje poveZe s razludnim obiljeZjem (npr. oblikom) ciljnog podraZaja, traZenje je lak5e i brZe od tralenja samo razludnog obiljeZja. Na primjer, gibanje narodito olak3ava vizualno traZenje kad je povezano obiljeZje razludan oblik (npr. Xnasuprot O, Mcleod, Driver i Crisp, 1988., Mcleod i sur., 1991.). Za manje izraZena obiljeZja (npr. vrlo mala razlika u orijentaciji) vianalno traZenjeje usporeno kadje gibanje vezano svojstvo.

Mcleod (Mcleod i sur., 1991., str. 55) pretpostavio je da posjedujemo mehanizan koji je nazvao filtar gibanja, koji "moie usmjeriti pahrju na podraZaje Eija je karakteristika zajednidko gibanje", nezavisno od drugih vizualnih obiljeZja. Na osnovi istraZivanja s lezijama Mcleod i suradnici (InIcleod, Heywood, Driver i Zihl, 1989.) dak su identificirali mogu6u cerebralnu lokalizaciju filtra gibanja: podruije u medijalnom temporalnom korteksu. Istralivadi Margaret Livingstone i su pretpostavku o postojanju flfia gibanja naSavli posebne neuralne putove za detektiranje dubine i gibanja, kao i posebne putove za

David Hubel (1988.) podrZali detekciju oblika i boje.

Vizualno traZenje - nastavak U (h) nadtito biiele (prazne) krugove, a u (i) nadite crni krug.

U (f) i(g) nadlte R'

ot Er r y u r o P t l A s D + FGHJKT:'Z XVB.NMC<

simu-

Ko gnitivna ps iho lo gij a

idlsPl r lgt: {}l@+$%^&'() l: wgyu I.zxhvn'mcb vb c f €h j' u loa i 'z nmx v b c I g< h ) ! / %^&'@)qw:\klmcop dqs > l: \ s ) l@#$ h^&"%) a ( d r qw jk u i o a s P [ (

llrtllltllrrlll'l rtlll ttllttrltlo lrrtllrllallllll trllllrllllrlrlr rrollllrrlrlrlll I r I I I I I I I I I r l a r.l llttttorrtrlrrr! tttallrlllllllll rrlortlrlltlarrr rrlrrllllrllrtlr rttlrorllllllltt ttlrrllrllllltrl roltltllttltrrrr rllrltrtrlllllll I I I t I t r I I I a I I I Ll r r r t I r I I I l'r I r I I I

troEtoltrIololtrt0f otrotoootoooloool otoololElotololo rolttrIolot.lqlol 0toololololololl tolltrooltrrolorq9 olo|ltlotoDlololD oolrnlol9ro!orol tolololtrlolololo llol6lololololor totolololooololo otrtrotololololol totolErololotolo troltolOlololtrlol toltrtolololololo o I o o I o I o I tr I o'l

o I tr

9

'Painja i wijest

89

Sinkrono gibanje pove6ava i vjerojatnost pogresn;h povezivanja' Korlpogre5nih povezivanja fogrelno percipiramo da odre
na obiljeZja koja se traZe u ciljnom podraZaju. Pogte5na povezivanja su posljedica dinjenice da pogreino veZemo razludna obiljeljakojazamjedujemo u distraktorima. Na primjer, traZimo li ciljni podraZaj koji je crveni trokut i perifemim vidom kratko zahvatimo crveni kvadrat i zuti trokut, mozemo pogresno formirati pogre5nu povezanost i vjerovati da smo vidjeli crveni hokut. Pogre5ne povezanosti predvida model Treismanove (1991., 1992.,1993.).

Kad se jave pogre5ne povezanosti i gibanje je obiljeije, distraktore moZemo idenrificirari kao ciljne podrazaje ako imaju neka obiljeZja ciljnih podrazaja i kreiu se sinkono i u istom smjeru s ciljnimpodraZajerr. Naprimjer, akoje ciljnipodraZaj crveni kvadraf ali opaZa6 zamje6uje crveni krug i bijeli kvadrat koji se zajedno kreiu u istom smjeru, opaiad moze pogre5no jedan ili oba lika identificirati kao crvene kvadrate, percipirajudi pogrelnu povezanost obilieija (Baylis' Driver i Mcleod, 1992.). Pogreine povezanosti vjerojamije su kad opaiad ima o$anidene resurse painje (npr. kad usmjerava paZnju na druge podraZaje, Treisman i

Sctmidt'

1982.) ili ima ograniden broj informacija (npr. nepotpuue, iskrivljene podraZaje, ili podraZaje koji nisu u fokusu). Varljive povezanosti igraju ulogu u percepciji oblika i struktura (vidi 4. poglavlje). Na takve povezanosti djeluju i druga obiljeZja okolnog konteksta, te prija5nje znanje i postojefe sheme (freisman' 1990.)' Na primjer, veoaje vjerojatnost da Cemo pogresno povezati obil.ieZja koja dovode do percepcije Zrite ban:ane i ljubidaste Sljive trego percepcije ljubidaste banane i Zute Sljive, osim ako ovo Eudno vode vidimo na nekoj slici zajedno s tllavim jabukama

i ruZidastim limunima.

Mzualno tr,aZenje, - nastavak U

$ nadite odstupajudi.podraiai

u svakom potpolju- U ft) i (l) nadite sva slova p i

b qd

r st hll xyz t!op

I I tt tltl I til | | ll

BBB BBB BBR BBB GGGG GGCG G G,GG

ooo ooo ooQ

ascl zxc 123 qw€ 450 zxo

a

Ko gnitiv na ps iho lo g ij a

ZakljuEna razmatranja Neka zawina razmatranja vizualnog haZenja ukljuduju opa:Zanje da ako unaprijed znamo podrudje u kojem moZemo odekivati daje podraZaj lokaliziran, lak5e 6emo nadi podraZaj (Posner i sur., I 980.). Na primjer, na slici 3.3 (7) kad jednom otkrijemo prostomi obrazac gdje moZemo odekivati ciljni podraZaj, naie traienje postaje lak5e. Prijalnje znanje udede i na naiu sposobnost kori5tenja razliditih shategija za objedinjeno traZenje. Na primjer, za vedinu ljudi starijih od 7 godina bit ie dosta lako naii slova a ip na slici 3.3 (ft). Slidno, svatko tko ima iskustva s tipkanjem na tastaturi lako 6e na6i ta slova na slici 3.3 (f. U oba sludaja prija5nje znanje moZe olak5ati vizualno traZenje.

SELEKTIVNA PAZNJA I DISTRIBUCIJA PAZNJE Osnovne paradigme za istraZivanje selektivne paZnie Postoji mnogo nadina istraZivanja selektivne paZnje (Egeth, 2000., Luck, Hillyard, Mouloua i Hawkins, 1996., Moore iEgeth, L997., Pashler, 1998., Pashler i Johnston, 1998., van der Heijden, 1992.). Jedan od najjednostavnijih podinje s naiim vlastitim iskustvom. Pretpostavite da ste na nekom banketu. Imate sre6u da sjedite kraj nekog tko prodaje 1 10 vrsta usisavada zapra$inu i sad vam zamarujude iscrpno opisuje prednosti svake pojedine vrste. Dok razgovarate s tim brbljivcem koji vam sjedi zdesna, postajete svjesni razgovora koji vode dva gosta koja vam sjede slijeva. Njihov razgovor mnogo je znimljiviji, pogotovo jer sadrZi interesantne, vama do tada nepoznate, informacije o va5em poznaniku. Pokulavate odrZavati privid razgovora s brbljavcem na va5oj desnoj strani, dok slu5ate dijalog s lijeve stra:re. Prethodni odlomak opisuje nahualistidki pokus sa selektiwom paZnjom koji je potaknuo istraZivanja Colina Cherrya (1953.), Cherry je taj fenomen nazvao

problem domjenka (cocktail party problem). Toje proces pra6enjajednog razgovora unatod istodobnim ometajudim drugim razgovorima. Osniva se na njegovu opaZanju da su domjenci desto prilike u kojima je vaZna selektirna paZnja, kao u prethodnom prin{eru. Cherry nije prisustvovao brojnim domjencima da istraZi konverzacije, ve6je ispitivao selektivnu paZnju u paZljivo kontroliranim eksperimentalnim uvjetima. Razvio je zadatak poznat pod nazivom slijedenje, u kojem slu3ate dvije razlidite poruke i onda trebate ponoviti samo jednu od njih Sto prije nakon Sto ste je duli. Drugim rijedima, morate slijediti jednu poruku (mislite na detektiva koji "slijedi" osurnnjidenika), a zanemaiti druga. Za neke ispitanike koristio je binauralnu prezentaciju (od latinskog bin-, "oba" i -aural, "povezano s uiima") kod koje je prezentirao dvije iste poruke (ili katkada samo jednu poruku) istovremeno na oba uha. Za druge ispitanike koristio je dihotilku prezentaciju (od grdkog dich- 'h dva dijela" i -otic, 'povezano s u5ima"), Sto znadi daje svakom uhu prezentirao

3.PaZnjaisvijest

9r

92 DihotiCko nasuprot binauralnom sluSanju Colin Cherry utvrdio je da je selekiivna paznja mnogo laksa tuekom dihotl6ke nego binauralne prezen: tacije razliditih poruka.

U lzletnidkoj kogtri imala i6 sendvide s

Kognitivna psihologija

Filtar teorije i teorije uskog grla Modeli selektivne paZnje mogu biti raznovrsni (Bundesen, I 996., 2000.,Logan, 1996.). Modeli se razlikuju po tome imaju li odredeni ,,filtar,, za nadolazeCe informacije, i ako imaju, gdje se u procesiranju informacija on javlja (pashler,

mda€m

I 998.).

od kikirikija i dokoladne koladide-..

Broadbentov model U jednoj od

U izletnldkol koiari imala je sendvide s maslacem knjiga, list, krov, uzorak,

madka, Siroko, dan, jabuka, prljatelj, svaki, odabran.

od kikirikija I dokoladne kolaEi6e

uvijek... Pradeno uho

razliditu poruku. (Slika 3.4 pokazuje kako rati.)

pwih teorija paZnje Donald Broadbent (1958.) pretpostavio je da se inforrnacije filtriraju odnah nakon Sto su registrirane na senzomoj razini (slika 3.5). Prema Broadbentow mi5ljenju, vi3ekanalni senzomi ulaz stiie do jedaog filtra paZde, koji dopu5ta samo jednom kanalu senzomih informacija.prolaz krofiltar i i"azivanje perceptivnih procesa pomodu kojih pridajemo znadinje nalim osjetirpa. Osim ciljnog podralaja, podraZaji s odredenim senzomim osobinama (npr. razlike u visini tona.ili glasnodi) molu proCi kroz sustav paZnje i tako stidi do viSih razina procesiranja kao Stoje percepcija" No, drugi podraZaji ie biti odbadeni na senzomoj razini i nikad ne6e prodi filtar paZnje da bi stftli do perceptivne razine. U prilog Broadbentovoj teoriji govorili su Colin Cherryevi nalazi da osjet: ne informacije (npr. muiki nasuprot Zenskim glasovima, tonovi nasuprot rijedima) mogu biti zamije6eni uhom na koje nije usmjerena pzLnja, ali da se infor-

Uho na koje nije usmjerena panF

se

taj zadatak slu5anja moZe prezenti-

Cherryevi ispitanici gotovo uop6e nisu mogli pratiti samo jednu poruku kad su im istowemeno binauralno prezentirane dvije razlidite poruke. Kao da kad usmjeravamo pifrrju na jednu stvar, odvraCamo paZnju od druge @esimone i Duncan, 1995., Duncaa, 1996.). Njegovi su ispitanici mnogo uspjelnije pratili razlilite porute u zadacima dihotidkog sluianja i u tim zadacima su vedinom dosta tobno pratili poruke. Tijelcom dihotidkog slu5anja ispitaaici su mogli opaziti fakalne, sauome promjene u porukarna na koje nisu usmjerili paZnju, kao kad se poruka promijenila u ton, ili se glas promijenio s mu5kog na Zenskog govomika. No, nisu opazili semantidke pror'ljene u poruci na koju nisu obraiali paZnju. Nisu dak ni opazili kad se poruka na koju nije bila usmjerena njihova paZnja promijenila s engleske na njemadku ili je bila prezentirana unatrag. Ako zamislite da ste na domjenku ili u nekom budnom restoranu, tri dinitelja vam pomaZu da selektivno usmjerite va5u paZnju samo na poruku ciljnog govornika (kojeg Zelite slu5ati): l. osebujno senzorno svojswo ciljnog govora (npr. visoki nasuprot niskom glasu, brzina, ritmidnost),2. ifienzitetzvuka (glasno6a)

Teorije uskog grla: rani mehanizmi filtriranja Predlozeni su razliditi mehanizmi prolaza ulaznih informacija kroz sustav paznje da bi stigle do viSih perceptivnih procesa. S€Momi r€glstar

zacije zv:Irla koja mijenja binauralno sluianje u dihotidko: okreCetejedno uho prema, a drugo od ciljnog govomika. (Uodavate da ovaj postupak ne povedava ukupan intenzitet zrrukajer ste jednim uhom bliZe govorniku, drugo je dalje od njega. Glama je prednost da na osnovi razlike u glasnodi moZete lokalizirati izvor ciljnog zvuka.)

Perceptiml procesi

Kmtkorocno pamCenjo

Brcadbent

o

U-r'

n

u

L

o

A

z+

o R

Ptrc€ptivni

i 3. lokalizacija izvon zvnka. UsmjeravajuCi paZnju na fizikalne osobine glasa ciljnog govomika moLete.izbjeti ometanje semantidkog sadriaja poruke govomika koji u tom prostoru nisu ciljni govornici. Naravno, glasnoda cilja takoder pomaZe. Osim toga, vjerojatno intuitivno moZete koristiti strategiju lokali-

S€l€ktivni llltar

pro€sl

u->

KElkoro6no pamC€njo

o D

G

o R

3

I

PaZnja

i

svijest

93 Ko gnitiv na p s iholo gij a

macije koje zahtijevaju vi5e razine perceptivnih procesa (npr. njemadke nasuprot engleskin rijedima, dak rijedi prezeatirane unatrag) ne opaiaju uhom na koje nije usmjerena paZnja.

Modificirana teorija uskog grla: kasni mehanizmi filtriranja Prema nekim kognitivnim psiholozima mehanizam filtriranja u procesima paZnje slijedi, a ne prethodi

preliminamim perceptivnim procesima.

Morayev model selektivnog filtra Sto je Broadbent predloZio svoju teoriju, provedena su istraZivanja koja su upufivala na to daje Broadbentov model pogre5an (npr. Gray i Wedderbum, 1960.).NajprijejeNevilleMoray(1959.)na$aodadakkadispitaniciizanemaruju vedinu aspekata viSe razine u ponrkama na koje nije usmjerena njihova

Nedugo nakon

pahrja (npr. semantidki aspekt), prepoznat 6e svoje ime u uhu na koje nisu usmjereni. Moray je pretpostavio da je razlog tog efekta dinjenica da snaZne, izr'azito vaine poruke mogu probiti filtar selektivne pahje, ali to ne nogu i dmge poruke. Modificiraju6i Broadbentovu metaforu, moZe se redi da, prema Morayu, selektiv-

ni filtar blokira ve6inu informacija na senzomoj razini, ali neke izrazito

SeEomi rsgistar

Perceptiwi procosi

SeleKivni tiltar

pamC6nie

o

u->

D

Deutschi L

G

Deutsch,

o

Noman A

o

vaZne

poruke tako su snaZne da probiju nehanizam filtriranja.

M od el

l(atkorodno

R

pri g u Senj a Trei s m a n ov e

U slidnom radu Anne Treisman (1960.) na5laje da dok ispitanik prati koherentnu porukujednim uhom i zanemaruje poruku u drugom rlhu, dogada se neito zanimljivo ako se poruka iz praienog uha odjednom prebaci na nepradeno uho: ispitanici pokupe prvih nekoliko rijeEi stare poruke u novom uhu. To upuiuje na to da kontekst dovodi do toga da ispitadci tijekom ka&og vremena prate poruku koju bi tebali zanemarivati. Treisman (l 964.a, 1964.b) je takoiler opazila da akoje nepradena poruka identiEnapracenoj, svi zu ispitanici to zamijetili, daki akojejednaporukabila neznatno vremenski desidcronizirana s drugom. Kad je zaclnje spomenuti efe*t podrobnije ispitan, nacleno je da ispitanici prepoznaju da se radi o istoj poruci kad je pradena poruka prethodila do 4,5 sekundi nepraCenoj, ilije bila do 1,5 sekundi nakon qie. Drugim rijedima, lakSe je prepoznati nepra6enu poruku kad prethodi pra6enoj nego kadje slijedi. Treismanje takoder na3la da kad se ispituju ispitanici koji dobro vladaju dvamajezicima (bilingvisti), neki de prepoanati identidnost pon:ka ako je nepradena poruka prijevod pradene. Morayeva modifikacija Broadbentova mehanizma filtriranja bila je nedostatna za obja5njenje ndlaza Treismanove (1960.) dobivenih u pokusu u kojima su poruke prebadene s pra(enog uha u nepra6eno bile kratko pradene. Nije bilo mogu6e objasniti niti njefie rezultate dobivene s bilingvalnim ispitanicima da su istoznadne poruke bile prepoznate u nepradenom uhu (Treisman, 1964.a,1964.b). Treisman je smatrala da njezini rezultati pokazuju da se barem neke informacije o nepradenin signalima analiziraju. Treisman je Morayeve nalaze objasnila pretpostavljajudi dz dolazi do neke obrade na viioj razini informacija koje dolaze u uho za koje se pretpostavlja da se ne prati. U protivnom ispitanici ne bi prepoznali da su poznati zvukovi vaZni, t'. ulazre informacije se ne mogu. filtrirati na senzornoj razini, jer u tom sludaju ne bi percipirali informaciju i procijenili da je ona

vaha. Na osnovi tih nalaza Treismanovaje predloZila teoriiu seleltivne pzinjekoja ukljuduje drukdiji mehanizarn liltriranja ftoji se razlikuje od njezine prije opisane

teorije integracije obiljeZja). Prisjetite se da u Broadbentovoj teoriji filtar blokira sve podraiaje osim ciljnih. U teoriji Treismanove mehanizam samo priguKuje (smanjuje intenzitet) podraiaje koji nisu ciljni. Za narodito intenzivne podraZaje udinci prigudenja nisu dovoljno snaZni da sprijede probijanje podraZaja kroz mehanizam slabljenja signala. (Slika 3.5 prikazuje mehanizam prigu5enja signala Treismanove.) Prema Treismanovoj, selektivna paZqia ukljuduje tri faze. U prvoj fazi, prije ukljudenja procesa pahrje, analiziramo fizikalna svojswa signala, kao 5to su g1a, snoia (intenzitet zvuka), visina (povezana s "frekvencijom" zvudnih valova), itd. Ti procesi koji prethode paZnji odvijaju se paralelno (simultano) na svim ulaznim senzornim informacijama. PodraZaji koji pokazuju ciljna svojstva prelaze u idu6u fazu. PodraZaji koji ta svojswa ne pokazuju prolaze samo oslabljeni. U drugoj fazi arraliziramo pokazuje li odretleni podralaj neki obrazac, kao Sto su govor ili glazba. PodraZaji koji pokazuju ciljni obrazac prelaze u iduCu fazu. PodraZaji koji taj obrazac ne pokazuju prolaze samo oslabljeni. U tre6oj fazi usmjeravamo paZnju na podraiaje koji su stigli do te faze i sekvencijalno evaluiramo ulazne poruke pridajudi odgovaraju6e znadenje odabranim podraZajnim porukama.

Model kasnog filtra Deutscha

i

Deutschove

Altemativa teoriji priguienja Treismanove bilajejednostavno pomicanje poloZaja flitra koji blokira signale s mjesta ispred na mjesto iza barem nekih perceptivnih procesa nuZnih za prepoznavanje znadenja podraZaja. Narodito su J. Anthony Deutsch i Diana Deutsch (1963.) i kasnije Donald Norman (1968.) predloZili modele paZnje u kojima je filtar za blokiranje signala postavljen kasnije u procesu, nakon senzome analize i nakon nekih perceptivnih i konceptualnih analiza ulaznih informacija (slika 3.6). Ovo kasnije filtriranje dopu3ta prepoznavanje informacija koje ulaze u nepra6eno uho, kao Sto je vlastito ime ili prijevod pra6ene poruke (za bilingviste). A-ko informacija perceptiwo ne udari u neku wstu strune,

3 o PaZnja i

svijest

95

Ko gni tiv n a p s i h o lo gij a

96

bit

6e izbadena u mehanizmu

filtriranja prikazanom na slici 3.6. U protivnom, kao Teorije resursa paZnje pomaZu u objaBnjenju kako mo2emo istowemeno obavljati viSe od jedne aktivnosti koja zahtijeva painju, pretpostavljajudi da imano odre-

je to sludaj sa zvutom vaZnog imena, obratit 6emo paZnju na nju. UoEavate da zagovomici i ranog i kasnog filtriranja pretpostavljaju da postoji usko grlo paZnje kroz koje moZe pro6i samo jedan izvor informacija' Dvamodela se razlikuju samo u pretpostavci gdjeje usko grlo sm.Jeiteno. 5to

'

kolidinu paZqje koju moZemo dodijeliti prema tome Sto aktivnost zahtijeva. Slika 3.7 pokazuje dva primjera takve teorije. Na dijelu slike (a) sustav imajedinstven izvor resursa koje se moZe raspodijeliti na razlidite zadatke (Kahneman, 1973.). clenu

Neisserova sinteza

No, izgleda daje takav model prejednostavanjer se paZnja moZe mnogo bolje raspodijeliti ako zadaci pripadaju razliditim modalitetima- Barem dio resuna paarje moZe biti specifidan za modalitet u kojem je zadx* prezentiran. Na pnmjer, ve6ina ljudi mole lako istowemeno slu5ati glazbu i koncentrirati se na pisanje, ali teie je sluSati vijesti na radiju i koncentrirati se na pisanje, jerje oboje uribulno alti';most. RijeEi sadrzane u vijestima interferiraju s rijedima o kojima raaisljate. Slidno, dvije vizualne aktivnosti 6e vjerojatno vi5e interferiratijedna s drugom od viaralne aktivnosti povezane q auditomom. Dio (b) slike 3.7 pokazuje model koji dopu3ta da su resursi paZnje specifidni za odredeni modalitet (Navon i Gopher, 1979.). Netko tko poku5ava pisati dok slu3a glazbu, koriSteniem dvaju razliditih modalno specifidnih resursapainje (auditomi za glazbu, vizualni zapisanje) vjerojatno nede imati veCih teikoca s painj66.

Godine 1967. Ulric Neisser sintetizirao je modele ranog i kasnog filtra, pretpostavivii da postoje dva procesa koja konholiraju paZnju: jedan proces koji prethodi paZnji ijedan proces paZnje. Automatski procesi koji prethode paZnji su brzi i odvijaju se paralelno. Mogu se upotrijebiti za zamjetivanje samo fizikalnih svojstavanepradeneporuke, alinezazahvatanjeznadenjailiodnosa.Konfiolirani procesi paZnje zbivaju se kasnije, odvijaju se serijalno, tro5e wijeme i resurse paZnje (npr. radno pam6enje), mogu se upotrijebiti zazarnjetivanje odnosa medu obiljeZjima i sluZe za sintezu dijelova u mentalnu reprezentaciju odredenog predmeta. Novija istraiivanja paZnje osnivaju se na Neisserovu razlikovanju procesa koji prethode paZnji i procesa paZnje i usmjeravaju se samo na svjesno kontrolirane aspekte paZnje (Cowan, 1995.). James Johnston i suradnici (npr. McCann i Johnston, 1992.) predloZili su druga[ije shvadanje dvaju procesa. Prema tim istraZivadima fizikalna analiza senzomih podataka odvija se kontinuirano, ali njihova semantidka analiza odvija se samo ako kognitivni kapacitet (u obliku raclnog pamienja) nije ve6 preoptere6en i
Teorije resursa paZnie Novije teorije preSle su s protpostavki o filtrima za blokiranje signala ili filtrima za prigu3enje signala na pretpostavku o raspodjeli ogranidenih resursa paZnje.

Teorija resursa paZnje oltro je kritizirana kao presiroka i nejasna (npr. S. Yantis, osobna komunikacija, prosinac 1994.). Iako sama ne moZe obiasniti sve aspekte paZnje, dobro nadopunja filtar teorije. Filtar teorije i teorije uskog grla su izgleda prikladnije metafore za konkurentne zadatke koji pod vidom paZnje izgledaju inkonpatibilni, kao Sto su to zadaci selektivne painje ili jednostavni zadaci disribucije paZnje koji ukljuduju PRP (psihololki refraktomi period) efekt (Pashler, 1994.). Za takve wste zadataka izgleda da se simultano javljaju

Teon'ja resursa painje Teorija resursa sadr2i pojedinadnu skupinu ili niz skupina odredenih po modalitetu. lako teoriiu resursa painje kritiziraiu zbog nepreciznosti, podupire filtar teodie u objasnjavaniu nekih aspekata paznie.

W Ulanlpodniaji

Ulazni podraZaii

t

Raspolozivi mentalni

rssu6i

I Stvami odgov,ori (a)

Raspoloiivl

rentalnl resursi

@@

3

r

PaZnja

i

svijest

97

98

Kognitivnapsihologija

neki procesi koji prethode paZnji, ali se procesi koji zahtijevaju paZnju moraju odvijati sekvencijalno, kao dajedan pojedan prolaze kozusko grlo paZnje. No, izgleda daje teorija resuisa bolja metafora za objainjenje fenomena distribucije paZnje na sloZene zadatke u kojima sejavljaju udinci vjeZbe. Prema toj metafori, kako svaki od sloienih zadataka postaje sve vi5e automatiziran, odvijanje svakog zadatka postavlja manje zahtjeve na ogranidene resurse paZnje. Osim toga, za obja5njenje fenomena povezaaih s.traienjem, teorije specifidne za vizualno traZenje (npr. modeli vottenog tralenja /Cave i Wolfe, 1990./ ili sliEnosti /J. Duncan i Humphreys, 1989.t) izgleda imaju yedu eksplikativnu moi od filtar teorija i teorija resursa, iako te teorije nisl potpuno inkompatibilne. Iako nalazi istraZivanja vizualnog traienja ne protuslove filtar teorijama i teorijama resuisa, teorije specifiEre za zadatke bolje opisuju procese u funkciji tijekom vizualnog traienja.

od zadataka koji se najdeS6e koristi u tu svrhu prvi je razvio John fudley Stroop (1935.), prema kome je Stroopov efekt dobio ime. Zadatak se sastoji u sljedeiem:

.

Vjerojatno 6e vam taj zadatak biti vrlo teZak. Svaka od napisanih rijedi interferira s va5im imenovanjem boje kojom je rijed napisana. Stroopov efekt pokazuje psiholoiku telkodu

Dodatna razmatrania u selektivnoi painii

selektivnog usmjeravanja paZnje na boju kojom su rijedi napisane i pokuiaja zanemarivanja smisla rijedi napisane tom bojon. Jedno od objalnjenja zaito Stroopov test moZe biti tako teZak, vama i ve6ini odraslih osoba,jest daje ditanje sada automatski proces koji nije lako podloZan va5oj svjesnoj kontro-

Uloga zadatka, situacije i varijabli li6nosti Neki koguitivni psihrlozi istidu da su postojedi teorijski modeli paZnje previ5e jednostavni i mehanidki za objainjenje sloZenosti paZnje. Na primjer, Michael

li (Macleod, 1991., 1996.). Zato.je te5ko namjemo suzdrZati

Eysenck (npr. M. Eysencki Byme, 1992., M. Eysenck i Calvo, 1992., M. Eysenck i Graydon, 1989.) napominje daje nadeno da anksioznost kao crta lidnosti i kao at-r-.:.- --^,--!.-t--^---.- uJgruJu 5@rJs !4 P(u{U.

nL^ ^t-l:l-^ e65ru4uJrr VU4 vur6a --1.-:^-^-d

-^-a^-'l:-:" ^-^-.:X--:. yvrsv !4Ju v5r{MweuJs

Drugi Cidtelji ukljuduju 1. opCu pobutlenost (umor, drem[iivost

Brzo glasno proditajte sljede6e rijedi: "smeile", "plavo", '2eleno", "cweno", "lju.bilasto". Jednostavno, nije li? Sad brzo imenujte boje prikazane u dijelu (a) na gomjoj slici na straZnjim koricama ove knjige, u kojoj boja kojom.su rijedi napisane odgovara imenu nupir*. boie. t ta.lje zadatak lagan. Sail pogledajte dio (c) na istoj slici u kojem se boja kojom su riledi riapisane razlikuje od imena napisane boje i ponovo Sto brZe moZete imenujte boju kojom su rijedi napisane.

ili

se od ditanja i umjesto toga koncentrirati se na boju kojom su rijedi napisane. Altemativno objaSnjenjeje da se odgovorjavlja kad je mentalni put za produkciju tog odgovora dovoljno aktiviran (Macleod, 1991.)" U Stroopovu testu rijed koja omaEava boju akivira kortikalni put za izgovaranje te boje, dok ime boje kojom je rijed napisana aktivira put za imenovanje boje, ali prvi put interferira s drugim. U toj situaciji treba vi$e vremena za postizanje dovoljno jake aktivacije da se dade odgovor za boju kojom je rije6 napisana, a ne za rijed

-. lJ@J --t-i" u. us

drogiranost mogu smanjiti paZnju, ali uzbutlenostje katkad povedava), 2. specifiCni interes za ciljni zadatak ili podraZaje nasuprot interesima za distraktore, 3. priroda zadatka (npr. izrazito teiki, slqZeni ili novizadacizahtijevaju vile resursa paZnje od lakih, jednostavnih ili dobro poznatih zadataka - teiina zadatkanarodito utjede na uadak kod distibuirane pafuje),4. kolidina vjeZbe u izvotlenju odredenog zadatka ili sklopa zadataka i vje5tina kori5tenja resursa paZnj e za zadatak ili zadatke (s povedanom kolilinom vjeZbe i vjeitinom pove6anja paZnje, Spelke i sur., 1976.) i 5. faza procesiranja kad se javlja potreba za patnjom (tj. prije, tijekom ili nakon odredenog stupnja perceptivnog procesiranja).

koja oznadava boju.

Distribucija painje

javljaju izvan naleg

svjesnog Zakljudno, iako se mnogi procesi paZnje doZivljavanja, mnogi drugi procesi podloZni su svjesnoj kontroli. Psihologijsko ishaZivanje paZnje ukljudiloje, medu ostalim fenomenim4 pozornost,frralenje, selektivnu paZnju i distribuiranu paZnju tijekom istowemenog obavljanja vi!estrukih zadataka. Za obja5njenje ovih razliditih fenomena paZnje postojede teorije prelpostavljaju dajedan mehanizam filtriranja upravlja nekim aspektima paZnje,

pairje utjedu na druge aspekte paZnje. Odito je da su nalazi kopitivnih istraZivanja dali vi5estruki uvid u painju, ali dodatna objalnjenja dobivena su istraZivanjem procesa paZnje u mozgu. dok ogranideni modalitetno specifidni resursi

Stroopov efekt Iakoje velik broj isuaZivanja selektivne paZnje bio usmjeren na auditorno procesiranje, mogu6eje ispitivaqje selektivne paftrje i kod vizualnog procesiranja. Jedan

,

Kod detekcije signala i selektivne paZnje sustav paZnje mora koordinirati traZenje istowemene prisutnosti mnogih obiljeZja - relativno jednostavan, iako ne i lagan ztdatak. Katkada, medutim, sustav paZnje mora obavljati dva ili vile razliditih zadatbka odjednom. Rana istraZivanja u tom podrudju proveli su Ulric Neisser i Robert Becklen (1975.). Njihovi ispitanici promatrali su videosnimku na kojoj je snimka jedne aktivnosti (tri osobe igraju ko5arku) bila na snimci druge aktivnosti (dvije osobe igraju igru udaranja ruku). Prvi zadatak bioje promatrati

jednu igru

i

ignorirati drugu

i

pritisnuti gumb kad god

se

javio neki kljudni

dogatlaj u praienoj aktivnosti. U osnovi, pwizadatakzahtijevaoje samo selektivnu paZnju. No, istraZivadi su zatim traZili da ispitanici prate obje aktivnosti istowemeno i signaliziraju kljudni dogaclaj u svakoj od dviju aktivnosti. Cak i kad su ishaZivadi prezentirali dvije aktivnosti dihoptidki (tj. ne u istom vidnom polju, ve6 tako daje jednu aktivnost promatralo jedno oko, a drugu drugo oko), ispitanici su imali

3

.

PaZnja

i

svijcst

99

velikih tesko6a u obavljanju obaju zadataka istovremeno. Neisser i Becklen pre! postavili

su da 6e do

se uradak u

poboljianjauratka do6i vjeZbom. Takotler

su

100

Kognitivnapsihologija

pretpostavili da

multiplim zadacima osniva na vjeitini (koja je rezultat vjeibe), a ne

na posebnim kogrritivnim mehanizafslx.

Idu6e godine Elizabeth Spelke, William Hirst i Ulric Neisser (1976.) korisu paradigmu dualnog zadatka za ispitivanje distribucije paZnje tijekom simultanog obavljanja dviju aktivnosti. Paradigma dualnog zadatka ukljuduje dvazadatka(zadatak A i zadatak B) i.tri uvjeta (samo zadatak A, samo zadatak B i zadaci A i B zajedno). IstraZivadi su usporedili latenciju (vrijerne odgovora) i todnost uratka u svakom od tri uvjeta. Naravno, du-ie latencije ztaile duZe vrijeme odgovora. Prijalnja ispitivanja pokazala su da su btzina i todnost istovremenog obavljanja dvaju zadataka dosta niski za simultano obavljanje dvaju kontroliranih procesa. U rijetkim sludajevirna u kojima ljudi pokazuju visoku razinu brzine i todnosti simultanog obavljanja dvaju zadataka, baremjedan od zadataka obidno ukljuduje automatsko procesiranje, a obidno oba zadatka ukljuduju takvo procesiranje. Kao 5to su odekivali, Spelke, Hirst i Neisser na5li su da je na pbdetku uradak bio dosta lo3 u dva kontrolirana zadatka koja su odabrali: l. ditanje s detaljnim razumijevanjem i 2. pisanje diktiranih rijedi. No, Spelke i suradnici imali su dva ispitanika koji su dva zadatka ponavljali 5 dana u tjednu tijekom mnogih tjedana (ukupno 85 sesija). Na iznenadenje mnogih, uz dovoljno vjeZbe uradak ispitarrika pobolj5ao se u oba zadatka. Pokazali su pobolj5anje u brzini ditanja i todnosti razuinijevanjaproditanog, mjerenoj testovima razumijevanja' te u prepoznavanju rijedi koje su pisali tijekom diktiran-ia. Na kraiu ie uradak ispitanika na oba zadatka dosegnuo istu razinu kakva je na podetku bila na svakom zadalkt za

stili

sebe.

Autori su zatim uveli subliste povezanih rijedi unutar punih lista rijedi koje su diktirane, kao 5to sri subliste rijedi koje su dinile redenicu ili su se rimovale. Traiili su da ispitanici "reproduciraju bilo koju diktiranu rijed, ili bilo koje 'opde svojstvo' liste" koje su zapamtili. Iako su se na podetku ispitanici prisjetili wlo malo rijedi i nisu se prisjetili nikakve veze medu rijeEima, nakon ponovljene vjeZbe, zamijetili sl rijeEi pov€zane superordiniranim kategorijama, rimom, redenicama (tj. niza rijedi koje su dinile relenicu) i katkad dak usta rijedi (gramatidkih kategorija kao Sto su glagoli ili mnoZine imenica). Nadalje, iako je istowemeno obavljanje sloZenijegzadatka diktiranih rije6i u podetku dovelo do pada uratka na zadatku ditanja s razumijevanjem, s ponovljenim uvjeZbavanjem uradak na tom zadatku je ubrzo dosegnuo prijainiu visoku ra2inu Autori su, zatim, modifrcirali zadatak diktiranih rijedi tako da su ispitanici katkada pisali diktirane rijeEi, a katkada ispravnu od dviju kategorija (npr. Zivotinje ili pokuCswo) kojoj su diktirane rijedi pripadale, a istorremeno su obavljali i zadatak ditanja s razumijevanjem. Kao i s prethodnim modifikacijama, u podetku je uradak na oba zadatkapao, ali se vratio na visoku razinu nakon vjeZbe. Spelke i suradnici prctpostavili su da ti nalazi pokazuju da se kontrolirani zadaci mogu automatizhati tako da troSe manje resursa paZnje. Nadalje, dva razlidita kontrolirana zadatka mogu se automatizirati tako da funkcioniraju kao jedan. Autori su naglasili da se zadaci nisu popuno automatiziralio jer ostaju namjbmi i svjesni, te zahtijevaju relativno visoke razine kopitivnog procesiranja.

Potpuno drugi pristup istlaZivanju distribucije paZnje usmjerio se na wlojednostavne zadatke koji zahtijevaju brze reakcije. Prema Haroldu pashleru (1994.), kad se pokuiavaju obavljati dvije preklapajuie brze alfivnosti, reakcija za jednu ili obje aktirmosti je gotovo uvijek polakla- Kad druga altivnost podne ubrzo nakon Stoje prvazapoi,elz, brzina se obidno smanjuje. Usporenje kojeje rezultat istowemenogobavljanja dvaju brzih,zadatakazove sePRp efekt, spomenutranije u ovom poglavlju. Prema Pashlerovu milljenju, nalazi istraZivanja pRp-a upu6uju na to da ljudi mogu dosta lako akomodirati perceptivno procesiranje fzikalnih obiljeZja senzornih podralaja dok obavljaju drugu brzu aktiwost. No, ne mogu brzo akomodirati viSe odjednog kognitivnog zadatkakoji zahtijeva odabir reakcije, pronalaienje informacijaupam6enju ili obavljanje raznih drugihkognitivnih operacija. Kad obje aktivnosti zahtijevaju obavljaqie bilo koje od ovih kognitivnih operacija, jedna ili obje aktivnosti pokazat 6e PRP efekt.

KOGNITIVNI NEUROZNANSWENI PRISTUPI PAZNJI I SVIJESTI Sveje viie radova o neuroznanosti painje. Michael Posner (posriei 1992., posner i Dehaene, I 994., Posner i Raichle, I 994.), jedan od vode6ih isrraZivada u podrudju neuropsihologije paZnje, pokuiao je saZeti razlidite radove, ukljudivo vlastita istraiivanja, o ispitivanjima procesa pahje u mozgu. Jedno je od pitanja kojima se Posner bavio: je li paZnja funkcija ditayog mozga ili je firnkcija posebnih modula u mozgu koji kontroliraju painju. Prema Posneru, sustav petnje u mozgu "nije svojstvo odretlenog moZdanog podrudja, ali ni ditavog mozga', @osner i

Dahaene, 1994., str. 75).

Dnrgi istraZivadi, ukljudujudi Marthu Farah (J. D. Cohen, Romero, ServanSchreiber i Farah, 1994., Farah, 1994.) pretpostavljaju da paZnja veCinom ukljuduje interakciju razliditih specifidnih moZdanih podrudja (Connor, Gallant, preddie i Van essen, 1996., Haxby, Horwitz, Ungeileider, Maisog, pietrini i Grady, 1994., Motter, 1999., Treue i Maunsell, 1996., Olshausen, iA,ndersen i Van Essen 7993., Zipser, Lamms i Schiller, 1996.) i da ne postoji specijalizirano podrudje odgovorno samo za specifiine funkcije painje. Rad Farahove s bolesnicima s kontralateralnim zaaemarivanjem, disfunkcijom paZnje kad bolesnici zanemaruju polovicu svog vidnog polja (uglavnom posljedica unilateralnih o5teienja parietalnog reZnja), upuiuje na to da te5ko6a moZe biti posljedica interakcije sustava koji se medusobno inhibiraju. Kadje samojedan od ukljudenih dlanovapara oSte6en (kao Ito je to sludaj s bolesnicima sa zanemarivanjem), bolesnici su ogranideni na jednu stra::u vidnog polja, jer viSe ne firnkcionira inhibicija koju normaho oswaruje druga polovica sustava.

Sustavi paZnie Posner(1995.)jena5aojedaa anteriomi (prednji) sustavpainjeu frontalnom rehju i posteriorni (shaZnji) sustav paZnje u parietalnom reZnju. Anteriomi sustav parnje

3

'Painja i svijest

101

postaje pojadano aktivan tijekom zadataka kojizahtijevaju svijest, u kojima se ispitanici moraju usqieriti na znadenje rijedi. Ovaj susrav uHjuEenje i u "paZnju za akciju" kad ispitanik planira ili bira aktivnost medu altemativnim tjekovima aktivnosti. Posteriomi sustav paZnje ukljuduje parietalni kortikalni reZanj, dio talamusa i neka podrudja srednjeg mozga koja su povezana s polretima odiju. Ovaj sustav je izrazito aktivan tijekom zaMichael Posner !e dataka koji ukljuduju vizuospacijalnu paZnju kad ispitanici profesor psihologile moraju prebacivati palnju (npr. vizualno traZenje ili zadaci na Sveudilistu u Orepozomosti) (Posner i Raichle, 1994.). PaZnja ukljuduje i gonu. Niegovo prineuralnu aktivnost u relevantnim vidnim, slu5nim, motoi€lomno istrazivanje podrudjima uHjudenim ridkim i asocijativnim kortikalnim pruZilo je snaine dokaz€ o oovezanosti u specifidne vizualne, auditome, motoriike zadatke ili zakognitivnih operacija i datke vileg reda @osner, Petersen, Fox i Raichle, 1988.). lokalizirane mo2dane Anteriorni i posteriomi sustav pa*nje izgleda pove6avaju aktivnosti. Njegov je na to da bi mogli upuduje paZnju u razliditim zadacima, Sto rad pomogao uspobiti ukljudeni u regulaciju aktivacije relevantnih kortikalnih stav[anju zajedni6kog kognitivno-ekspodrudja za specifidne zadatke (Posner i Dehaene, 1994.). perimentalnog i biopaZnje li se aktivnost sustava pitanje bilojejavlja Daljnje loskog pristupa izucakao rezultat pove6ane aktivacije za destice na kojeje usnljevanju visih mozdanih funkciia. rena paZnja, inhibicije i suprimirane aktivacije za destice na koje nije usnljerena paZnja, ili obaju procesa. Michael Posner i Stanislas Dehaene (1994.) predloZili su definitivni odgovor: ovisi. Mogudaje svaka od ovih triju moguCnosti, ovisno o odredenom zaciatku i moZ
ropsiholozi desto koriste pozitronsku emisijsku tomografiju (PET)' koja prikazuje regionalrri moZdani protok krvi (vidi 2. poglavlje za podrobniju raspravu o toj tehnici). U jednom takvom PET istraZivanju (Corbetta, Miezin, Shulnan i Petersen, 1993.) istraZivadi su nalli pove6aau aktivaciju podrudja odgovornih za svaki od odredenih atributa razliEitih zadataka traienja: za obiljeLja kao 5to su gibanje, boja i oblik i zarr"viete selektivne nasuprot distribuiranoj paZnji.

102

Kognitivna psihologija

i Nii?itiinen, 1993.) istraZivanje specifidnih uvjeta u kojima ciljni poclraiaji nasuprot distraktorima pobutluju ili ne paZ4ju. Na primjer, Niiiitiinen je naiao da su barem neki odgovori na rijetke, dwijantne slulne podraZaje (npr. neobidne promjene visine) automatski i do njih dolazi dak i kad ispitanik usmjerava paZnju na neki primarni zadatak i nije svijestan devijantnog podraZaja. Ovi automatski, predsvjesni odgovori na devilantne podraZaje dogatlaju se bez obzira na tojesu li podraZaji ciljni ili distraktori, te bez obzira na to razlikuju li se devijantni podraiaji znadajno ili samo malo od standardnih podraZaja (Cowan i sur., 1993., Paavilainen i sur., 1993.). Niiiitiinen (1990.) nije naiao pogor5anje uratka na kontroliranom zadatku koji bi bio rezultat automatskog odgovora na devijantni podraiaj, Sto upu6uje na to da do neke automatske pow5ne analize r odabira podraiaja dolazi a da se ne trole resursi paZnje. Paavilaiiren, Tiitinen, Alho

''

Mnoga prethodno spomenuta istraZivanja ukljudivala su normalne ispitanike, ali su kognitirni newopsiholozi mnogo naudili o procesima painje u mozgu ispitujuii osobe koje ne pokazuju normalne procese paZnje, kao Sto su to osobe sa specifidnim deficitima te funkcije i kod kojih postoje leziie ili poreme6en protok krvi u kljudnim moZdanim podrudjima. Op6i deficiti paZnje povezani su

s lezllama u frontalnim reZnjevima i bazalnim ganglijama (Lou, Henriksen i Bruhn, 1984.). Vizualni deficiti paZnje povezani su s posteriornim parietalnim korteksom i talamusom, te s podrudjima u srednjem mozgu povezanim s pokretima odiju (Posner i Petersen, 1990., Posner i sur., 1988.). Rad s bolesnicima kojima su prekinute veze msdu moZdanim hemisferama (npr. Ladavas, del Pesce, Mangun t Gazzaniga, 1994., Luck, Hillyard, Mangun i Gazzaniga, 1989.) takotlerje dao neke zanimljive nalaze o paZnji i funkciji mozga, kao 5to je opaZanje da je desna hemisfera vjerojatno dominantna za odriavanje aler[rosti, a da se sustavi paZnje ukljubeni u vizualno traZenje razlikuju od sustava ukljudenih u druge aspekte vizualne paZnje. Uporabom razliditil opisanih postupaka mogu6e istraZivanje paZnje koje jedan postupak sam za sebe ne omoguduje (Stuss, Shallice. Alexander i Picton. 1995.).

je

Psihofarmakolo5ki pristup Pri

miena evociranih potencij ala za mierenie paZnie Altemativni pristup istraiivanju p,inje u mozgu je primjena evociranih potencijala (EP, vidi 2. poglavlje) koji upuduje na male promjene elektridne alrtivnosti u povodu djelovanja razliditih podralaja. Risto Ndiitiinen (1988.a, 1990., 1992.) postaoje poznat po upotrebi EP zaistraiivanje procesa painje u mozgu. I PET i EP tehnike daju podatke o geografiji (lokalizaciji) mpZdane aktivnosti i lcronologiji moZdanih dogadanja. No, PET tehnika daje bolju rezoluciju za spacijalnu lokalizaciju moZdanih funkcija, a EP daju osjetljivije indikatore kronologije odgovora (u milisekundama, Nii?itiinen, 1 988 .b). Zato se u EP ishaZivanj ima mogu zahvatiti i ekstrenrno kratke reakcije napodraiaje. Osjetljivost EP na vrlo lcatke reakcije omogudila je Niidtiinenu i suradnicima (npr. Cowan, Winkler, Teder i Niiiitinen, 1993., Niiitinen, 1988.a, 1988.b'

Daljnji pristup razumijevanju procesa paZnje je psihofarmakolo5ko istraZivanje koje procjenjuje promjene paZnje i svijesti povezane s raznim kemijskim tvarima (npr. neurotransmiterima kao 5to su acetilkolin i GABA /vidi 2. poglavlje/, hormonima, pa dak i stimulatorima ili depresorima srediSnjeg Zivdanog sustava, npr. Wolkowitz, Tinklenberg i Weingarfner, 1985.). Osim toga, istraZivadi ispituju fizioloike aspekte procesa paZnje na globalnoj lazini analize. Na primjer, op6a pobuilenost moZe se opaLati na osnovi reakcija kao 5to su dilatacija pupile, promjene autonomnog Zivdanog sustava (vidi 2. poglavlje) i odretleni EEG obrasci. Podrudje kojeje dugo vremena smatrano kljudnim za op6u pobudenostje retikulami aktivacijski sustav (RAS, vidi 2. poglavlje). Promjene u RAS-u i speci fidnim mjerama pobutlenosti povezani su s habituacijom i dishabituacijom, te s orijentacijskim refleksom kad pojedinac refleksno reagira na iznenadne promjene orijentiraju6i poloZaj tijela prema izvoru iznenadne promjene (npr. iznenadni zvuk

ili svjetlo).

3.Pahrjaisvijest

103

Veze izmedu percepciie, paZnie i svijesti U ovom smo razmatranja

104

poglavlju usmjerili na paZnju i svijest. Prije nego Sto dow5imo ta podnemo s razmatranjem percepcije, upoznat 6emo stajali5te jed-

se

i

nog kognitivnog psihologa o interakciji svijesti i percepcije- Anthony Marcel (1983.a) predloZio je model za opisivanje kako osjeti i kognitivni procesi koji se zbivaju izvan na5e svjesnosti mogu utjecati na naiu svjesnu percepciju i kogniciju. Prema Marcelu, naSe svjesne reprezentacije onoga Sto percipiramo ;esto se kvalitativno razlikuju od nesvjesnih reprezentacija senzomih podraZaja. Izvan svjesnosti neprestano poku5avamo mijeti smisao u stalni tijek senzomih i:rformacija. Takoder izvan svijesti su perceptivne hipoteze o tome kako se sada5nje senzome informacije slaZu s razliCitim svojstvima i objektima koje smo u na5oj okolini prije susreli. Te se hipoteze osnivaju na znanju pohranjenom u dugorodnom pam6enju. Tijekom procesa usporedbe, integriraju se informacije iz razli6itih senzomih modaliteta. Prema Marcelovu modelu, kad postoji odgovaraju6e slaganje iznedu senzornih

podataka i perceptivne hipoteze o razliiitim svojstvima i objektima, o slaganju se izvijesti svjesnost "da se radi" o odredenim svojstvima i objektima. Svjesni smo samo o izvijeltenim objektima i svojsMma, a nismo svjesni senzomih podataka, perceptivnih hipoteza koje nisu dovele do slaganja, niti procesa koji konholiraju slaganje. Tako prije nego 5to se odredeni objekt ili svojstvo svjesno detektiraju (!i. o njima nesvjesni proces usporedbe izvje5tava svjesnost), odabrali smo zadovoljavajuiu perceptivnu hipotezu i odbacili smo razlidite mogu6nosti koje su na =rrir

rrrlr',r!irwai!'i!

ve6 znamo

Ko gnitivna psiho lo gij a

ili

-1;in

;?;a/.lnri'r'.lo

rrl.zaFe

(cnznme

nndatlrc

c nnim lfn

moZemo zakljuditi.

Prema Marcelovu modelu senzomi podaci i perceptivne hipoteze tra raspolaganju su i koriste ih razliditi nesvjesni kognitivni procesi, a ne samo procesi usporedbe. Senzomi podaci i kognitivni procesi koji ne dodu do svijesti ipak djeluju na to kako mislimo i kako izvodimo druge kognitivne zadatke. Siroko je prihva6eno stajaliSte da imamo ogranidene kapacitste paZnje (npr. vidi Norman, 1976.). Prema Marcelu, prilagodujemo se tim ogranidenjima kori5tenjem nesvjesnih informacija i procesa koliko god je to mogude, ograniEavajuii informacije i procesiranje koji ulaze u na$u svjesnost. Na taj nadin ne tro3e se neprestano nali ogranideni kapaciteti paZnje. Tako su nabi procesi paZnje usko povezani s na5im procesima percepcije. U ovom smo poglavlju opisali flnoge funkcije i procese paLnje. U sljede6em poglavlju usmjerit 6emo se na razlitrite aspekte percepcije-

1. MoZemo li aktivno procesirati informacije iak i kad nismo svjesni da to iinimo? Ako d4 3to radimo i kako to radimo? Dokpainja obuhva6a sve informacije kojima pojedinac barata (dio raspoloZivih informacija iz pam6enja, osjeta i drugih

.

ranih procesa. Dva automatska procesa koji podrZavaju naEu paZnju su habinracija i dehabituacija, koji djeluju na na5e reagiranJe na poznate r nepoznate podraZaje.

2. Koje su neke od funkcija painje?

Jedna

osoba svjesna da njimabarata. painja nam omogu6uje razborito kori5tenje na3ih ogra-

od glavnih funkcija ukljudena u paZnju je identifikacija vaZnih objekata i dogarlaja u okolini. IstraZivadil
nidenih aktivnih kognitivnih resrusa (npr. zbog ogranidenja radnog pamienja) kako

zadacima. Na primjer, pozornost se odno-

kognitivnih procesa), svijest obuhva6a samo uski raspon informacija za koje

je

bi brzo i todno reagirali na zanimljive podraiaje i pamtili vaine informacije. Svjesnost nam dopu3ta.kontrolu na5e interakcije s okolinom, povezivanje nale prollosti i sadaSnjosti i na taj nadin doZivljaj kontinuiteta nadeg iskustva, te kon-. trolu i planiranje budu6ih aktivnosti. MoZemo akivno procesirati informacije na predsvjesnoj razini, a da nismo toga svje-

sni. Na primjer, istraZivadi su ispitivali fenomen udeBavanja (eng. priming) kod kojeg odredeni po&aiaj pove6ava vjerojafirost brzog procesiranja sljede6ih srod-

nih (ili jednakih) podraZaja (ripr. pro-

nalaZenje u dugorodnom pamienju), Obrnuto; kod fenomena "na whu jezika", daljnjeg primjera predsvjesnog procesiranja, pronalaZenje Zeljene informacije u pam-

6enju ne uspijeva usprkos moguCnosti pronalaZenja srodnih informacija.

Kognitivni psiholozi opaiaju razliku

izmetlu svjesne i predsvjesne paLnje razlikuju6i kontrolirano i automatsko orocesiranje u obavljanju pojedinil zaiataka. Kontrolirani procesi su relativno polagani, po prirodi sekvencijaLni, namjerni (zahtijevaju napor) i pod svjesuom su kontrolom. Automatski procesi su relativno

brzi, po prirodi paralelni

i

najve6im

dijelom izvan svjesnosti. Ustvari, izgleda potpuno automatskih do potpuno kontrolida postoji kontinuum procesiranja, od

ljivosti ispitanika za ciljeve u razliditim si na sposobnost pojedinca usmjeraVanja paZnje na podraZajno polje tijekom duljeg

razdoblja, uz najde56e rijetku pojavu podralaja koji treba detektirati. Dok pozornost ukljuduje pasivno dekanje dogada-

ja,

traLenje

je aktivni izbor podraZaja.

Koristimo selektivnu pailnju za aktivno praienjejedne poruke i istovremeno zanemarivanje ostalih. Auditoma selektivna paZnja (kao Sto je problem domjenka) moZe se opaZati ako se od ispitan*at;raLi pra6enje informacije prezentirane dihotidki. Vizualna selektivna pa-Znja moZe se opaiati:u zadacima koji ukljuduju Snoopov efekt. Procesi paZnje ukljudeni su i tijekom dishibuirane paZnje kad pokuia-

vamo obavljati istowemeno viie od jednog.zadatka. Opienito, istovremeno obavljanje vi5e od jedho automatizirane aktivnosti jednostavnije je od istovremenog obavljanja vile od jedne kontrolirane aktivnosti. No, s vjeZbom, izgleda da je mogude istovremeno obavljati vile odjednog

kontroliranog zadatka, dak ako zadaci zahtijevaju razumijevanje i donoienje odluka.

3, Koje su neke od teorija koje su kognitivni psiholozi razvili za objainjenje procesa paZnje? Neke teorije paZnje ukljuduju filtar ili usko grlo paZnje, prema kojima se informacija selektitno blokira ili priguSuje na prijelazu s jedne razine procesiranja na drugu. Neke teorije uskog

3

r

PaZnja

i

svijest

105

traZenje, Osim toga, mnogobrojna

grla pretpostavljaju da se mehanizam blokiranja signala ili priguienja signala javlja neposreduo nakon pojave osjetq a

istraZivanja procesa paZnje u mozgu upuiuju na to da sustav painje ponajprije ukljuduje dva kortikalna podrudja, kao i talamus i neke druge subkortikalne struktue. Sustav paZnje kontrolira i razlidite specifidne procese koji se odvijaju u mnogim moZdanim podrudjima, naroEito u cerebralnom korteksu. Procesi paZnje mogu biti

prije bilo kakvog perceptivnog procesiranja. Druge predlaZu kasniji mehanizam, nakon Sto je do51o do barem nekog perceptivnog procesiranja. Teorije resursa paZnje daju alternativno obja5njenje paZnje. Prema tim teorijama imamo odredenu kolidinu resursa pahrje (koje moZda moduliraju senzomi modaliteti) koje pridjeljujemo prema percipiranim zahtjevima zadatka. Teorije resursa i tcorije uskog grla mogle bi biti komplementame. Osim ovih

moidanih podrudja,

ili

inhibirane aktivno-

sti dmgih moZdanih podrudj4

ili nekekom-

binacije aktivacije i ifibicije, IstraZivarja reagiranja na odredene podraZaje pokazala su da dak kadje pojedinac usmjeren na primami zadatak i nije svjestan procesiranja drugih podraZaja, njegov mozak reagira na rijetke, devijantne podraiaje (npr.

aienja.

Eudan ton). Koristenjem razliditih pristu-

4. Sto su kognitivni psiholozi nauiili o painji istraZujudi ljudski mozak? Rana

pa istraZivanju mozga (npr. PET, ER lez-

tr

ije, psihofarmakoloSka istraZivanja) istraZivadi dobivaju uvid u razlidite aspekte mozga i u moguCnosti su koristiti konver-

neuropsihologij ska istraZivanja dovela su do otkri6a deteltora obiljeZja, a u kasnijim istraZivanjima ispitani su
detekcije obiljeZja

koji

mogu

i

Kognitivnapsihologija

8. Kako oglaSivadi mogu koristiti neke principe vizualnog haZenja i selektivne paZnje

kako bi poveiali vjerojahrost da 6e njihove poruke biti opaZene?

posljedica pove6ane aktivacije nekih

op6ih teorija paZnje neke teorije specifidne za pojedine zadatke (npr. teorija integracije obiljeZja, teorija navorlenog haZenja i teorija slidnosti) pokulale su posebno obja-

sniti fenomen

106

automatizacija automatski procesi binawalna prezentacija dehabituacija detekcija signala dihotidna prezentacij a

pobudenost (arousal) pozomost problem domjenka (cocktail party) selektivna palnja signal Skoopov efekt

distribucija painje distraktori

svijest teorija detekcije signala (TDS) teorija integracij e obiljeZja teorija sliEnosti

fenomen "na vrhu jezika"

habituacija kontrolirani procesi objedinjeno tralenje osjetna adaptacija

trai,enje

traienje obiljeZja ude5avanje (priming)

paZnjt

oenlne nnstunke za frrmaienie nekih opaZenih pojava.

procesa integracije

biti ukljudeni u vizualno

e.fekt (Strobp Effect)

efekt(Simon Effect)

1. OpiSite neke dokaze za fenomen udeia-

5. Zamislite

2. Zalto

3. Usporedite i suprotstavite teorije vizualnog traZenja opisane u ovom poglavlju. paZnje i objasnite kako rez;riltzti istraZivanja detekcije

4. Odaberitejednu od teorija sipala, selektivne pahrje paLnje podrlavaju koju ste odabraii.

ili

i

distribuirane osporavaju teoriju

koji

se moZe pret-

aktivirati posteriorni sustav paLnje i zadatak koji ie aktivirati anteriomi sustav paZnje. postaviti da

vanja i predsvjesnu percepciju. habituacija i dehabituacijaposebno zanimaju kognitivne psihologe?

zadatak za

Prostomo naznadavanje (Spatial Cueing)

6.

Ce

Razradite nacrt pokusa za istraZivanje dis-

tribucije paZnje.

7.

Opi5ite neke praktidne postupke u kojima

moZete

koristiti 4ametajude funkcije i

druge strategije koje Ce smanjiti vjerojatnost da de automatski procesi imati za vas negativne posljedice u nekim prilikama s

koiima

se suodavate.

Cohen, J. D., and Schooler, J. W. (1997) (Eds.), Scientifc approaches to consciousness. Mahwah, NJ: Erlbaum. Pregled razliditih znanswenih pristupa istraZivanju i razumijevanju svij esti.

Ladavas, 8., del Pesce; M., Mangun, G. R., andGazzaniga, M. S. (1994.). Variations in attentional bias ofthe disconnected cerebral hemispheres. Cognitive Neuropsychologt, I 1 (l), 57 -7 4. Zanimljiv opis kako

3 'PaZnja

pojedina hemisfera usmjerava paZnju na podraZaje koji joj se prezentiraju. Pashler, H. (1998.). The psychology of attentron. Cambridge, MA: MIT Press. Izwstan

pregled literature o paZnji.

i

svijest

l0'l

Posner, M. I. and Raichle, M. E . (1994.). Images of mind.New York: Freeman. Izazov-

na integracija velikog dijela neuroznanstvenih rezultata

koji govore u prilog teo-

PERCEPCIJA

riji pahrje Michaela Posnera.

PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE OD OSJETA DO REPREZENTACIJE

. Neki osnovni pojmovi . Konstantnost percepcije . Percepcija dubine . Ge5taltistidki prislupi percepciji

RAZMISLJANJE O MISLJENJU: EINJE-

obli-

ka TEORIJSKI PRISTUPI PERCEPCIJI

. Pristup odozdo-prema-gore:

lzra-

vna percepcija

r Pristup odozgo-prema-dolje: KonstrukcUska percepcija

.

Sazimanje dvaju pristupa

.

Radunalna teorija percepcije

POREMECAJI PERCEPCIJE SAZETAK

NIONA, ANALmdKA, KREATIVNA PRAKNENA PITANJA KLJUENI POJMOVI DODATNA LITEMTURA

I

Ko gnitivna ps iho lo gij a

l-

Kako percipiramo nepromjenjive predmete u okolini pri promjenjivom podraZivanju?

2. Koja su dva osnovna pristupa objainjenju percepcije? J. Sto se dogada kad

ljudi s normalnim vidnim osjetima ne mogu percipirati

vidne podraZaje?

li vam ikad netko rekao da "ne moiete vidjeti neSto 5to vam je ravno pred nosom", ili "da od drveia ne moZete vidjeti Sumu"? Jeste li opetovano slu3ali svoju omiljelu pjesmu poku3avaju6i odgonetnuti rijedi? U svakoj od nabrojenih situacija radi se o sloZenom konstruktu, percepciji, skupu procesa kojirna prepoznajemo, organiziramo i dajemo smisao osjetima koje pobuduju pofuai;aji iz okoline (Epstein i Rogers, 1995; Goodale,2000a,2000b; Kosslyn i Osherson, 1995). Percepcija obuhva6a mnoge psiholo5ke fenomene. U ovom poglavlju usmjerit 6emo se na vidnu percepciju jer je to najbolje istraZen perceptivni modalitet (sustav odreclenih osjeta, npr. dodir ili njuh). Kako bi ispitali neke pojave u percepciji, psiholozi desto istraZuju situacije u kojima postoje teSko6e u osmiiljavanju naiih osjeta. Je

Proudite, npr., sliku koja je prikazana na slici 4.1. Ve6ini ljudi slika na podetku izgleda kao mrlja besmislenih osjendenja. Postoji prepoznatljiv swor koji ih gleda u lice, ali moZe biti da ga ne vide. Kad ljudi konadno otkiju 5to je na slici, s razlogom su zaprepaiteni. Na slici 4.1 slika krave skivena je u kontinuiranim promjenama osjenienja. Prije nego sto ste prepoznali sliku krave imali ste todne osjete pojedinih aspekata slike, ali joS niste te osjete organizirali u mentalni percept (mentalna predodZba podraZaja koji se percipira) krave kojim ste mogli smisleno zahvatiti ono o demu ste prethodno imali samo osjete. U slici 4.2 takocler 6ete vidjeti osjendenja, ali ona su isprekidana, na mnogim mjestima su samo todke. Ako kao pas slijedite tragove skrivenog predmeta na slici, najvjerojatnije 6ete ga nadi. Navedeni primjeri pokazuju da katkad ne moZemo percipirati ono lto postoji. U drugim sludajevima, pak, percipiramo ono 5to ne postoji. Na primjer, uo6ite cmi trokut u sredi5tu lijevog dijela slike 4.3 i bijeli u srediSru desnog dijela slike

4.3: oni vam se upravo name6u. Sad paZljivo pogledajte svaku polovicu slike. Vidjet 6ete da trokuti zapravo ne postoje. Crno koje dini srediinji trokut u lijevoj polovici slike izgleda tamnije, ili cmije od okolnog cmog, ali nije. Niti je bijeli sredi5nji trokut na desnoj polovici slike svjetliji ili bjelji od okolnog bijelog. Oba sredi5nja fokuta su optidke varke, koje ukljuduju percepciju vidnih informacija koje fizikalno ne postoje u vidnim podraZajima. Tako, katkada ne percipiramo ono 3to postoji, a katkad percipiramo ono Sto ne postoji. Katkad percipiramo neSto Sto ne moZe postojati. Razmotrite, npr. zavojite stube na slici 4.4. Slijedite ih dok ne dodete do vrha. Imate li te5ko6a u dosezanju vrha? Ova se iluzija zove "beskonadne stube" jer izgleda da se stalno ide prema gore, iako je takvo Sto nemogu6e.

Postojanje perceptivnih varki upu6uje na to da ono Sto zahvaiamo osjetima (osjetnim organima) nije nuZno ono 5to percipiramo. NaS um preuzima dostupne

4 r Percepclja Percepcija oblika

Ko gnitivna ps iholo gij a I

Sto moZete nau6iti o svojoj percepciji pokusavajudi identificirati predmet koji u vas gleda s ove slike? lz: Dallenbach, K.M, 1951 , A puzzle picture with a new principle of concealment. American Journal of P sychology, 54, 431 - 433.

lluzija trokuta Bez teSkoia moiete vidjeti trokute na slici - ili su trokuti samo iluziia?

Beskrajne stube Kako mozete sti6i na vrh ovdje prikazanog stubista?

Percepcija oblika ll Koie bi vam perceptivne promjene olaksale identitikaciju ovdje otisnutog lika?

senzome informacije i na neki nadin manipulira tim informacijama da bi stvorio mentahe reprezentacije objekata, svojstava i prostomih odnosa u naioj okolini (Peterson, 1999.) Osim toga, nadin kako reprezeniiramo te objekte ovisit 6e djelomidno o na5em gledi5tu u percepciji tih objekata (Tarr, 1995.). Tisu6lje6ima ljudimaje bilo poznato da se ono 5to percipiramo desto razlikuje od pravolinljskih osjetnih podraZaja koji djeluju na na3e osjetre receptore, kao Bto to pokazuje optidka iluzija u konstrukciji Partenona (slika 4.5). Da je partenon stvamo sagraden onako kako nam perceptivno izgleda (s potpuno pravocrtnim oblikom), izgled bi mu bio neobidan.

id'i. + -+':*.-- $ ' __

Arhitekti nisujedini koji su spoznali neke osnovne principe percepcije. Stoljeiima, slikari su znali kako postiii percepciju trodimenzionalnih percepta (3-D) kad se promatraju dvodimenzionalne (2-D) slike. Koji su neki od principa koji vode naiu percepciju stvarnih percepta i varki? Prvo 6emo razmotriti neke perceptivne informacije koje nam omogu6uju percepciju 3-D prostora iz 2-D sen-

4

.

Percepcta

113

Kognitivna ps iho lo gij a

lluziia Partenona Rano u prvom stoije6u poslije Krista rimski arhiteK Marcus Vitruvius Polio napisao je DeArchiteciura u koiem je opisao genijalnost grdkih arhitekata lctinusa i Callicratesa, koii su konstrukali Partenon (posve6en 2138. pr$e Krista), Stupovi Partenona su u sredini malo ispupdeni kako bi se kompenzirala tendencija perc€pcije paralelnih linija kao zakrivljenih prema unutra. Sliono su vodoravne liniie greda iznad stupova i najgom.ia stepenica prilaza hramu malo zaobfene prema gore kako bi se kompenzirala njihova percepcija kao malo zaobljenih prema dolie. Osim toga, stupovi su na vrhu neznatno nagnuti prema unutra kako bi se kompenzirala tendencija da s€ percipir4u kao neznatno nagnuto prema van kad na njih gledamo prema gore. Vitruvius je u svoioi raspravi o arhiteKuri opisao mnoge vidne varke isuvremeni arhitekti uzimaju u obzir ove distoziie vidne percepclje u svojim nacrtima.

Ery

PercePtivni kontinuurn

Do percepcije dolazi kad okolinski objekti djetuju na struKuru informacijskog medija koji na kraju podrazule osjetne receptore, Sto dovodi do internalne identifikacije objekta.

DISTALNI OEJEKT Vid (npr. bakino lice)

INFORMACIJSKI PROKSIMALM MEDIJ STIMULACIJA Svietlo koje se reflektira s Apsorpcija fotona na Sta-

PERCEPTIVNI

OBJEKT Bakino lice

bakina lica (vid|jivi etetdro- piCima i dunjidima mremagnelski Zni€, reeptome povrSine na stEznjem dijelu

valovi)

oka

Sluh (npr. stablo koje

pada)

Zwdni valoV koje ra stablo koje

generi-

pada

provodenje audnih

valo-

Stablo koJe pada

va na builamu mem-

b6u, Sinu

receptomu povru kohlsi unutrasnieg

una

Niuh (npr.

slilina

koja

se

P€ee)

Molekul€ koj6 oslobada Apsorpci.ia mol€kula slanina koia se stanicama njusnog epi_ tela, reoeptorne povrsine

na

pe6e

Slaina

u nosnoj Supljini

Okus zatim raspravljamo neke nadine na koje percipiramo stalne skupove percepta usprkos neprekidnim promjenama velidine i oblika onoga Sto opaZamo. Zaiim 6emo govoriti o teorijskirn prisiupirua pcruvpciji. Kotiaiiio, razmotrit 6emo neke rijetke poremeiaje noimalne vidne percepcije kod osoba s

zornih informacija,

a

(npr. sladoled u

ustima).

koje i

Molekule sladoleda se oslobadaju u zrak

top€ u

vodi

jeztKu I meKom nepcu, poveao s njusnim podra:ivajem (vidi pret-

ozljedama mozga.

hodni tekst)

Dodir (npr, tipkovtrica Edunala)

OD OSJETA DO REPREZENTACIJE Neki osnovni pojmovi Ako se u Sumi ruSi stablo i nikog nema u blizini da to duje, proizvodi li pad zrruk? Odgovor na tu staru zagonetku moZe se dobiti ako se zagonetka stavi u kontekst percepcije. U svom utjecajnom i kontroverznom radu James Gibson (1966., 1979.) dao je koristan okvir za istraZivanje percepcije uvode6i pojam

distalnih (vanjskih) objekata, informacijskog medija, proksimalne stimulacije perceptivnog objekta.

Kontakt molekula s oku- Sladoled snim pupoljcima, rec6p_ tornim.staicama na

i

Distalni (daleki) objektje objekt u vanjskom svijetu. U gomjem primjeru toje stablo koje pada. Taj dogatlaj namede odredeniobrazac na odretteni informacliski med[i. Informacijski medij je reflektirano svjetlo, n'udni valovi (ovdje, zvukpaclaju6eg stabla), kemijske molekule, ili.taktilne (povezane s dodtom) informacle koje dolaze iz okoline. Prema tome, preduvjeti za perqepoiju objekata u vanjskom svijetu podinju Iak prije uego 5to senzortre informac[ie djefuju na naie osjetne receptorc (neuralne stanice koje zu specijalizirane za primanje oclre
v!

raliditih u

podraZivanje Mehanidki pritisak i bracija na mjestu kontak- receptorskih stanica ta povrgine koze domisu, zadniem, unud8rmis) i trasniem sloju koie

(epitipkowice

Tipke na tipkovnici radunala

senzomih informacija). Kad informacije dodu u kontakt s odgovarajudim recep_ torima u oku, uhu, nosu, koZi ili ustima, javlja se proksimalna @liza) stimulacija. Konadno, do percepcije dolazi kad unutarnji perceptualni objekt na neki na8in odraiava svojstva vanjskog svijeta.

U tablici 4.1 salet je okvir za pojaw percepcije. Nabrojena su razlidita svoj_ swa distalnih objekata, informacijskog medija, proksimalnih podraZaja i percep_ tualnih objekata ukljudenih u percepciju okoline. Da se watimo na poEeho pitanje: ako stablo pada u Sumi i nikog nema ila to duje, nije proizveden percipirani zvuk, ali je proizveden zlruk. @rema tome, odgovor je da ili ne, ovisno o-tome kako gledate na pitanje.) Pitanje gdje povudi crtu izmedu percepcije i kognicije, ili dak ianedu osjeta i percepcije, potide mnoge rasprave i vilo malo slaganja. Umjesto toga, da budemo produktivniji, trebamo na te procese gledati kao na dio kontinuuna u kojem informacije prolaze kroz sustav s razliditim procesima koji odgovaraju na razlidita pitaqia. Pitanja o osjetima usmjerena su na kvalitativne aspekte podraZivanja. Je

4 o Percepcija 115

li ova nijansa crvenog wjetlija od crvene boje jabuke?

'.

Je

li zvuk onog padajuieg

stablajadi od zvuka groma? Kako dobro se zamjedbe boja ili_zvukovajedne osobe sla'ir sa zamjedbama istih boja ili zvukova drugih osoba? Ove iste informaclie o boji i zvuku odgovaraju na razlidita pitanjaza percepciju, naj6e56e pitanja o identitetu, obliku, strukturi i gibanju. Je li ona crvena stvarjabuka? Jesam li upravo dula kako stablo pada? Konadno, kognicija se javlja kad se te informacije koriste za daljnje ciljeve. Je li tajabukajestiva? Trebam li oti6i iz Sume?

Kognitivna p s iho lo gij a

Ponzova varka Percipiramo gornju liniju i gomje debJo u a i b kao duze od donje linije i donjeg debla, iako su gornta i donja linija, kao i gornle i donje deblo jednake duZine. poslebica je to di;ie;ice da bi u stvirnom trodimenzionalhom prostoru gomia liniia i gornje deblo bili duZi.

Bezobzianatokojapitanjapostavljamoookolini,uvijek6emosebaviti

nekim osnovnim atributom naseg odnosa sa svijetom, a to je inherentla varijabilnost proksimalne stimulacije. Nikad ne moZemo posredstvom vida, sluha, okusa' njuha i dodira dozivjeti potpuno isti sklop svojstava koji smo ranije dozivjeli. percepZato je jedno od fundamentalnih pitanja za percepciju: "Kako postizemo u! receptora". osjebdh razini na potpunu nestabilnost ovu uz tivnu stabilnost stinu, s obziromnaprirodunasih osjetnih receptora, promjenjivostje izgleda nuzna za percepciju.

Kod pojave osjetne adaptacije receptorne stanice adaptiraju se na stalno podraZivanje prestankom odaBiljanja zivdanih impulsa dok ne dode do promjene u podraiivanju. Zbog osjetne adaptacije moze do6i do prestanka detekcije podraiaja. Taj mehanizam osigurava stalno mijenjanje senzomih infomraclja..zbog osjetre adaptacije rnrefoice (receptome polr5ine oka), naie odi se stalno.i brzo

-alopokr"6u,dine6itzv.sakade,kakobisestalnomijenjalomjestoprojicirane

slike u oku. Za ispitivanje vidne percepcije bez sakada istraZivadi su razvili postukojim se slike mogu stabilizirati (slike se ne midu po retini jer slijede sakade). retinalnih stanica -^+-.-Jir- :^ L:-^i6,! ,t. "f'ln^ nniraiivenie r".-_*-_ __a_-__

pak

uPUr4Ud19lg[[NePUrYrurr4Jw!ryv!v4$ dovodi do nestanka slike (Ditchburn, 1980., Riggs' Ratliff, Comsweet i Corn. sweet, 1953.). Prema tome, promjene podraZivanja nuZan su uvjet za percepciju' _

Sto oteZava

objalnjenje percepcije.

Konstantnost percePcije poVaZan nadin kako se perceptivni sustav nosi s varijabilno56uje provotlenje drobne analize objekata u perccptivnom polju. Na primjer, zamislite da hodate kampusom na predavanj" iz kognitivne psihologije. Pretpostavite da dva studenta stoje ispred wata i brbljaju dok se vi pribliZavate. Kako se pribliZavate watima, velidina powsine na vasoj retini na koju se projicira slika ttl studenata povedava pove6avase. Ipak, usprkos tom proksimalnom senzomom dokazu da se studenti

ju, vi percipirate daje velidina studenata ostala ista. ZaKto? percipirana konstanhost velidine vasi-h kolega primjer je.konstantnosti.p€rcepcije. Konstantnost percepcije javlja se kad nala percepcija nekog objekta oriai" ista fak i kad se naii proksimalni osieti disialnog objekta mijenjaju (Gillam, 2000.). Bududi da se fizikalna svojstva eksJernalnog distalnog objekta vjerojatno perne mijenjaju i bududi da moramo udinkovito baratati vanjskim svijetom, nas ceptivni sustav ima mehanizme koji reguliraju nasu percepciju proksimalnih piaruZul". Tako percepcija ostaje konstanhra iako se proksimalni osjeti mijenjaju. Izmet" nekoliko wsta konstantnosti percepcije razmotrit 6emo dvije glavne: konstanhost veliiine i konstantnost oblika-

Konstanhost velidine je percepcija da neki predmet ne mijenja velidinu uspr_ velidine proksimalnog podrazaja. Velidina retinalne slike izravno ovisi o udaljenosti predmeta od oka. Isti predmet na dvije razlidite udaljenosti projicira na retinu slike razlidite velidine. Neke neobiEne varke nastaju kad su naii osjetni i perceptivni sustavi zavedeni istim informaciiama koie nam obidno

-kos promjeni

pomazu u ostvarivanju konstantnosti velidine. Na primler, na slici 4.6 rridimo ponzo-

nr varku u kojoj dva objekta izgledaju razlidito veliki, iako su zapravo jednake velidine. Ponzova varka posljedicaje znaka dubine koji pruZaju dvije konvergentne linije. Jednake

veliiine slika na razliditoj dubini obidno zrade objeke razlidite velidine. Jedna druga varkaje Mfiller-Lyerova varka, prikazana na slici 4.7. Ov_ dje dvije linije iste duZine izgledaju razlidito dugadke. Konadno, usporedite dva srediSnja kruga u paru skupova krugova na slici 4,8. Oba sredidnja lcuga su ustvari jednake velidine, ali odnos velidine sredi3njeg kruga i lcugova koji ga okruZuju djeluje na percepciju velidine srediSnjeg kruga. Slidno kao konstanhost velidine, konstantrost oblika odnosi se na percepciju udaljenosti, ali na razlidit nadin. Konstantnost veli6ine ukljuduje percipiranu udaljenost objella od opaZada, dok konstantnost oblika ukljuduje percipiranu uda_ ljenost pojedinih dijelova objekta od opaLa1a. Na primjer, na slici 4.9 prikazana je konstantrost oblika, kad percipirani oblik objeka ostaje isti usprkos promjenama njegove orijentacije i time promjene oblika retinalne slike. Kako se mijenja sfvarni oblik slike wata, izgleda kao da se udaljenost pojedinih dijelova vrata od nas razlidito mijenja. Mogu6e je upotrijebiti neuropsihologijsko slikovno prikazivanje za lokalizaciju dijelova mozga u ekstrastrijamom korteksu koji provode takw analizu oblika (Kanwisher, Chun, McDermott i Ledden, 1996., Kanwisher, Woods, Ioacoboni i Mazziota, 1997.). Todke na vanjskom rubu wata izgledaju

4r

Percepcrja ll7

kao da se brie pomidu prema nama od todaka blizu unutamjeg ruba. Ipak

percipi

118

Kognitivnapsihologija

ramo da wata ne mijenjaju oblik.

Konstantnost oblika

Mriller-Lyerova varka Kod ove varke takoder vidimo dvije jednako dugadke linije kao da su razlidito duga6ke. Okomite linije u dijelovima slike a i c izgledaju krade od linija u dijelovima slike b i d, iako su sve linije jednake duzine. Zadudo, ne moZemo sa sigurnoscu kazati za6to se iavua ova jednostavna varka- Katkada se varka s apstraktnim linijama (dijelovi slike a i b) obja6njava pomo6u dijagonalnih lini.ja na krajevima okomitih linija. Te dijagonalne linije implicitno mogu biti znakbvi dubine, sli6ni onima koje vidimo u percepciji vanjskog iunutarnieg dijela neke zgrade (Coren iGirgus, 1978., Gregory,'1966.)- U dijelu slike c, pogledu na vaniski dio zgrade, di.ielovi sa strane izgledaju kao da se pruZaiu u dubinu (s dijagonalnim linilama pod kutom prema okomitim kao u a, dok u d, pogledu na unutarnii dio zgrade, strane izgleda.ju kao da dolaze prema nama (s dijagonalnim linijarna pod kutom koji se pru2a od okomitih linija kao u b).

IIW (a)

(cl

(b)

Varka relativne velidine Pogodite koji sredisnji krug je ve6i (a ili b), a zatim lzmjerite promjer svakog od njih.

o

ffiHffi (a)

:@: c {b}

Ovdje vidite pravokutna vrata i watnicu koja pokazuie da su vrata zaVorena, malo otvorena, ia6e otvorena ili potpuno otvorena. Naravno, vrata ne izgledaju razliditog oblika na poiedinim dijelovima slike. Bilo bi nezgodno kad biste percipirali da vrata mieniaju oblik kad ih otvarate. No, oblik slike vrata na vasim mreznicama mijenia se kad se vrata otvaraju. Pogledate li na pojedine dijelove slike, vidiet 6ete da ie nacrtan oblik vrata na svakom dijelu razlieit.

I

4. Percepcrja

119

Percepcija dubine Kad se kedete u svojoj okolini stalno gledate naokolo i vizualno se orijentirate u 3-D prostoru. Kad gledate ispred sebe u daljinu, gledate u tre6u dimenziju, dubinu (udaljenost od neke povrsine, obidno u odnosu na vlastito tijelo kao referentnu powsinu, kad se govori o percepciji dubine). Kad god pomidete svoje tijelo, dohvaiate neki predmsl ili njime baratate, ili se na neki drugi nadin postavljate u valem 3-D prostoru, morate koristiti informacije o dubini. Ovo kori$tenje informacija o dubini proteZe se i dalje od dohvata vaieg tijela. Kad vozite, koristite dubinu za procjenu udaljenosti automobila koji vam se pribliZava. Kad odludite

t20

Kognitiv na ps iho lo gij a

Monokularni znakovi dubine: moguie i nemoguie M C' Escher je upotriiebio svoie znanje o vidnoj percepciji za kreiranje paradoksalnih slika kao sto je slikaVodopad. Mozote li otkriti kako je koristio mztidite monokularne znakove dubine kako bi nas naveo da percipiramo nemoguCe?

dozvati prijatelia koji hoda niz ulicu, procjenjujete kako glasno 6ete ga zvati, ovisno o va5oj procjeni koliko je va5 prijatef udaljen. Kako uspijevate percipirati 3-D prostor kad proksimalne slike na vaiim mreZnicama obuhva6aju samo 2-D projekcije onog 5to vidite? Pogledajte ponovo nemoguie stube (slika 4.4) i pogledajte i druge nemoguie konfiguracije na slici 4.10. Jedan od zbunjujudih vidova nemogu6ih figura je da su informacije o dubini na razliditim dijelovima slike kontradiktome. Mali segmenti tih nemogu6ih figura izgledajunarh prihvatljivo jernemanedosljednosti u njihovim individualrim znakovima dubine (Hochberg, 1978.). No, kad poku5amo zahvatiti sliku kao cjelinu, makovi koji daju infoimacije o dubini na razliditim segmentima slike nisu uskladeni. Op6enito, zrakovi dubine mogu biti monokulami (mono- 'Jedan", ocular, povezani s odima) ili binokulami (bin- "oboje", "dva'). Jedan od nadina procjene dubineje pomo6u monokularnih znakova dubine, koji se mogu prikazati u dvije dimenzije i opaiati samo jednim okom. Slika 4.1.1 prikazuje nekoliko monokulamih znakova dubine definiranih u tablici 4.2., a to zu gradijenti teksture, relativna velidina, prekrivanje, lineama perspektiva, zradna perspektiva, poloZaj na slici i paralaksa zbog gibanja. Prije nego Sto ditate o znakovima u tablici ili opisu slike, pogledajte sliku i odredite koliko znakova dubine moZete sarni otkritijednostavno

paZljivo promatraju6i sliku. Tablica 4.2 opisuje i paralaksu zbog gibanja, jedini monokulami znak dubine koji nde prikazan na slici, jer paralaksa zbog gibanja zahtijeva kretanje i ne moZe se koristiti za procjenu dubine na nepokenroj slici. Drugi nadin procjene dubine ukljuduje binokularne znakove dubine, koji se osnivaju na pojavi da oba oka

Nemoguii likovi Koji znakovi vas mogu navesti da ove nemogu6e likove percipirate kao potpuno mogu6e?

primaju osjetne infonnacije @arker, Cumming i Dodd, 2000.). U tablici 4.2 saleti su neki monokulami i binokularni znakovi dubine koji se koriste u percepciji dubine. Glavna pretpostavka u osnovi binokularnih znakova dubine je da su vaie odi dovoljno razrnaknute da mogu davati dvije vrste informacija va5em mozgu: binokularnu disparatnost i binokulamu konvergenciju. Stalno se oslanjamo na znakove dubine koji se osnivdju na bini:kulamoj disparatnosti, kod koje va5a dva oka 5alju sve disparatnije (razliditije) slike u va5 mozak kako vam se predmeti pribliZavaju, a vai mozak interpretira stupanj disparatnosti kao indikator udaljenosti od vas. Osim toga, za promatrane predmete koji su nam relativno blizu koristimo anakove dubine koji se osnivaju na binokulamoj konvergenciji. Kod binokularne konvergencije vaia dva oka sve se vi5e okredu prema nosu kako vam se predmeti pribliZavaju i va5 mozak interpretira te mi5iine pokete kao indikatore udaljenosti od vas (slika 4.l2pokazuje odvijanje tih dvaju procesa). Percepcija dubine je dobar primjer kako nabu percepciju olaklavaju znakovi. Nema niSta intrinzilnogo relativnoj velidini Sto bi upudivalo na to da je predmet koji izgleda manji udaljeniji od nas. Mozak koristi te kontekstuahe informacije kako bi zakljudio da je manji predmet udaljeniji.

4. Percepcrja l2l 122

Kognitivnapsihologtja

@Monoku|arniibinoku|amiznakoilipercepcijedubine Razliditi perceptivni znakovi pomazu nasol percepciji trodimenzionalnog sviietaj Neki od tih znakova

Binokularni znakovi dubine

mogu se opaiati samo jednim okom, dok drugi zahtijevaiu oba.

PERCEPCIJE IZGLEDABLTZE

ZNAKOVI DUBINE

(a) Binokulama disparatnost Sto vam je predmet blizi, to je veia disparainost izmedu slika kole zamjeduiu vase odi, Mozete testirati te razlidite perspektive tako da drzite prst udaljen 2,5 cm od vrha vaseg nosa. Pogledajte prst najprije jednim okom pokrivenim, a zatim drugim: izgledat 6e kao da prst skade amo iamo.Sad udinite isto za predmet ko.ii je od vas udaljen oko 6 metara, pa oko 90 metara.

IZGLEDADAUE

Monokulmi makovi

S udafeno56u 6e se prividno skakanje, koje upucuie na binokularnu disparatnost, smanjivati-

dubine

teksture Relatima velidina Prekivanj€ Lin€ama peBp€ktlva

cEdij€nti

V€Ca

zrn€,

viso

maknuto

Manja zm@, vise pribliieno

Vee

Manje

Djelomidno prekiva druge

pedmete

Paralelne linije izgledaju kao da

se

ranieu (divergiEju) s udaljavanjem od Zraena

persp€ktiva

horizonta

Slike su jasnije, s vige jasnih

detalja

Drugi prsdmeti djelomieno prekrivaiu

PaElelne liniie izgledaju kao da se priblizavaju (konvsrgiEju) kad se priblizavaju horizontu

VaS

mozak informaciie o disparatnosti interpretira kao znakdubine. (b) Binokularna konvergencija: Budu6i da su vaSa dva oka na ponesto razlicitim polo2ajima na vasoj glavi, kad okreeete odi tako da slika pada todno na sredisnji dio oka, u ko.iem je najveia ostrina vida, svako se oko mora malo okrenuti prema unutra da se registriraiu iste slike. Sto su predmeti koje pokusavate vidjeti blize, to se vise vase odi moraju okretati prema unutra. VaSi mi5i6i Salju poruke u va6 mozak o stupniu u kojem su se va5e

odi okrenule prema unutra i te se poruke interpretiraju kao znakovi dubine.

Slike izgledaiu mutnije, s manje jasnih

detalia PoloZai

m

slici

ob.iekti su Paralaksa zbog

gibanja

na hqizonta

lznad horizonta obiekti su visi povrSini slike, a ispod

nEl

lznad horizonta obj€Kl su nizi na povrSini slike, a ispod horizonta objeKi su

n fr

visi

Predmeti koji se priblizavaju sve br2s ve6i (tj. veliki i bzo

pribliiavaiu)

postaju

Pr€dmati koji so udaljavaiu sve pola-

s€

giltie

se

smiliuju

(tj. mali i polako se

uda|lalaju)

Pogled lijevog

oka

Binokiami aakovi dublne Binokulama

kmverggncija oel se uz napor kredu

Binokllama

dispffitnost

pEma

nosu

Vslika ralika imeilu slike koju vidi li.ievo oko i slike koju vidi desno oko

Odi se uz opuslanie mi5i6a ke6u prema u5im

Udalreni predmet

h0

Na primjer, neki modeli dopuStaju snimmje sano nekih kutova ili orijmtacija. DugaEki nos moZe izgledati lca6i kad se snima malo ispod srednje linije lica (smo pogledajteneke slike Bilbare Streisanil iz rolidtih kutova) jer se most nosa malo pomide u daljinu. Nagncmo li se malo prcma naprijed, gomji dio tijela Einit 6e nagnemo

ponesto

nelto ve6i od donjeg i obmuto ako se natrag. Na skupnoj slici, ako stojite neke osobe, izgledat tete manji, a ako se

prem

ia

/\

/\

Minimlne Ezlike imedu slike koiu vidi

I I

liievo oko i slike koju vidi desno oko

Pogled liievog

Modili i glmci Cesto koriste. perceptiwe aakove dubine kako bi lto bolje izgledali na fotografijama.

x

Pogled desnog oka

stojite ispred, izgledat 6ete ve6i Kreatori Zerekih kdpadih kostima heimju kupaCe kostime po principu vidnih varki da naglase razliCita obiljeija tijela: dulje noge, uZi struk, naglalenije ili mmje naglaSone grudi. Neki od tih postupaka za mijenjmje percepcije tako su osno'ini da irmoge Zivotinje posjeduju posebna adaptivna svojstva razvijena da izgledaju vede (npr. pomienje paunova repa) ili da preruIe svoj identitet pred gnbeZljivcim. Razmislite Cauk kako bi vi za sebe korisno mogli upohijebiti perceptivne pro-

oka

\

Pogled d€snog oKa

x /\ ,/\

rA

2T''

L \r^ t-t, t t t

/ ^11 l\I| \\

Misidn€ naredbe

(ake)

I Neuralni signali

I

I

takD I

0

h, (slab€)

*""3i1""i*""

I

Slike ldu u moak gdie

ccs€-

(al Binokulama dlsparatnost

b) ginokulama konvergenci,ja

t

4o

Percepcija

123

Ge5taltisti6ki pristupi percepciji oblika Percepcija dini mnogo vi5e za nas od odrZavanja konstantnih velidina i oblika u dubini. Ona organizira objekte u vidnom polju u koherentne grupe. Jedan od nadina razumijevanja te organizacije potjede iz strukturalistidkog pristupa psihologiji, koji se osnivao na pretpostavci da jednostavni osjeti dine grailevne

jedinice percipiranih oblika. Strukturalistidki pristup pgrcepciji oblika je dekompozicijski (vidi 1. poglavlje), tako da se usmjeravao na razbijanje cjelina na osnovne komponente. Taj pristup se ne bavi pitanjem kako se odvija interakcija medu tim mnoitvom osjeta. Umjesto toga naglalava individualne elemente. Strukturalistidki pristup nije mogao dati uvid kako se, ili da li uop6e, dinamidka cjelina strukture (npr. poznata pjesma) razlikuje od sume svojih dijelova (npr. pojedinih tonova). Viie funkcionalno orijentitand geStalt psihologijska 5ko1a pojavila se kao reakcija na ekstreman pristup strukturalizma. Cilj geStalt psihologa bioje izravno ispitivanje globalnijih, holistidkih procesa ukljudenih u percepciju struktura u okolini.

Ikonoklastidki psiholozi kao Kurt Koffka (1886.-1941.), Wolfgang Kdhler (1887.- 1968.) i Max Wertheimer (1880.-1943.) osnivadi su ge5taltistiikog pristupa percepciji oblika (od njemadkog, Gestalt "oblik") osnovanog na pretpostavci da se cjelina razlikuje od zbroja svojih pojedinadnih dijelova (vidi 1. poglavlje). Ge3taltistidki pristup pokazao se narodito korisnim za razumijevanje kako percipiramo skupine objekata ili dak dijelove objekta kao integrirane cjeline (Palmer, 1999.a,1999.b,2000., Palner i Rock, 1994., Prinzmetal, 1995.). Prema geStalt zakonu pregnanosti neki odredeni vidni niz percipiramo na nadin koji najjednostavnije organizira pojedinadne elemente u stabilnu i koherentnu formu, a ne kao zbrku nerazumljivih, dezorganiziranih osjeta. Na primjer, postoji tendencija percipiranja fokalnog lika i ostalih osjeta kao pozadine za lik koji je u fokusu. Kad udete u poznatu prostoriju, percipirate neke predmete kao istaknute (npr. lica na fotografijama ili posterima), a ostale u pozadini (npr. neukraiene zidove i podove). Lik je bito koji objekt koji se percipira kao istaknut, gotovo uvijek na

Lik ili pozadina? U ovim dvjema gestalt slikama (a i b) nadite sto je lik, a sto pozadina.

Ko gnitiv na psiho

124

I o gij a

GeStaltistidki principividnepercepcije

Ery

Ge5taltisti6ki principi .blizine, slidnosti, stalnog slijeda, zafuorenosti i simetrije pomaiu na5ol percepciji oblika. GESTALTTSTIEKI

PRINCIP PRINGIP

SLIKE KoJE ILUSTRIRAJU PRINCIPE

Lik-pozdina

Slika 4.13 pokazuis lik-poadlna vau objekti [ikovi) izgledaju istaknuto, na kojoi j€dan nadin p€rcipiranja dovodi a ostali aspekti polja udaljuju se do loga da se j€dni objokti percipiralu u pozadinu. kao likovl, a drugi nadin percipimja pretvaE drugs objekte u llkove, a prile percipirme objelde kao likove pretvaE

Blizina

Palclplramo li veii broi objskata, Na slici 4.14 (a) srednja detiri kruga petr vidimo objekte koji su blizu kao oipiramo kao dva para kugova.

P€rclpimo li vidno

poljo,

neki

u pozadinu.

skuDinu.

Slidnost Stalni

objesli6n6ti.

Postoji tendencija grupkaja kata na osnovi njihove

slii€d

Na slicl 4.14 (b) opatmo eetiri stupca slova x i o, a ne detiri reda naizmje nidnih slova.

Postoji t€ndsciia percipimnja koo- Slika 4.14 (c) prikzuje dvije prekinute linuiranih oblika, a ne p€kinutih. 'kriwUe koje se kizaiu a perciplramo ih kao dvij6 glatke krivulje, a ne isprekidane.

Zatuorenost

Perceplivno zatvaramo ili nadopu- Slika 4-14 (d) prikauje samo prekinute, njui€mo obj€Ke koji ustvtri nabaHe diielove linija koje nadopunjujemo I zatvaramo tako da vidimo lrokd i kutnicu.

nisu

potpuni, Simetrija

zrcalne sredista.

Percipiramo objelde kao slike oko njihova

Na primjer, kad gledate sliku 4.14 (e),

vidite konfiguraciju zagrada kao da 6ine aetiri grupe zagrada, a ne osam poiedF nadnih Cestica, jer Integriramo simetriane elemente u koherenlne cieline.

nekoj wsti udaljenije, neistaknute pozadine. Slika 4.13 (a) ilustrira pojam likpozadina. Vjerojatno 6ete prvo zamijetiti obojena slova rijedi frgure (lik), koja percipiramo kao lik na okolnoj pozadini od tamnijih slova rijedi ground (pozadina). Slidno, na slici 4.13 (b) moZete vidjeti ili bijelu vazu na tamnoj pozadini ili dvije siluete, koje su licem olcenute jedna prema drugoj, na bijeloj pozadini. Uodavate daje gotovo nemogu6e vidjeti oba seta objekata odjednom. Iako moZete brzo prelaziti s percepcije vaze na percepciju profila i natrag, ne moiete i jedno i drugo vidj eti istovremeno. Jedan od razloga za5to svaki lik ima smislaje da su oba u skladu s gaitaltistidkim principom simetrije u kojem obiljeZja imaju uravnoteiene proporcije oko srediSnje osi i:li srediSnje todke. Tablica 4.3 i slika 4.14 daju pregled nekoliko geStaltistidkih principa percepcije oblika, ukljuduju6i percepciju lik-pozadina, blizinu, slidnost, stalni slijed, zatvorenost i simetriju. Svaki od tih principa u skladu je s nadredenim principom pregrrancije po tome 5to svaki ilustrira da postoji tendencijapercipiranja vidnih nizova na nadin koji najjednostavnije organizira odjelite

4 o Percepcrja llustracija ge5taltisti6kih principa percepcije Gestalti$ieki principi percepci.je oblika uldjuduiu percepcilu lik-pozadina, (a) blizinu' (b) slidnost, (c) stalni slijed, (d) zatvorenost i (e) simetriju. svaki princip ilustrira osnovni zakon pregnanbiie koji pretpostavlja da percepcijom ulediniujemo odielite vidne podraZa,ie u koherentne i stalne cleline.

elemente u stabilni i koherentni oblik. Pogledate li u svoje okruienje, percipirat 6ete koherentne, cjelovite i kontinuirane nizove likova i pozadina. Ne precipirate rupe u predmetima gdje vai udZbenik spredava da ih vidite. Ako va5 udZbenik pokiva dio ruba stola, ipak percipirate stol kao kontinuiranu cjelinu, a ne kao stol s rupama. Gledaju6i okolinu, percipiramo skupine blizih predmeta (blizina) ili slidnih predmeta (slidnost), cjelovite predmete a ne skup dijelova (zaworenost), kontinuirane linije a ne isprekidane (stalni slijed) i simetridne strukture a ne asimetridne. Postoji tendencija primjene ge5taltistidkih principa i kad se susre6emo s novim podraZajima. Palmer je (197:1.) pokaz'ao ispitanicima nove geometrijske oblike koji su bili ciljevi. Pokazao im je zatim fragm.ente i za svaki Aagment ispitanici su trebali re6i je li bio dio izvomog novog geometrijskog oblika. Ispitanici su brZe prepoznali fragmente kao dijelove izvomih ciljnih oblika ako su bili u skladu s ge5taltistidkim principima. Na primjer, trokut, koji pokazuje zatvorenost, bio je brZe prepoznat kao dio novog oblika nego kad su postojale tri linije koje su bile usporedive s trokutom, ali nisu bile zatvorene i stoga nisu bile u skladu s geStaltistidkim principom. Tako izgleda da primjenjujemo ge5taltistidke principe u naSoj svakodnevnoj percepciji neovisno o tome jesu li nam likovi na koje ih

primjenjujemo poznati

ili

ne.

su jednostavni, ali ipak karakteriziraju velik dio na5e percepfivne organizacije (S. Palmer, 1992.). Iako geitaltistidki principi daju wijedan deskriptirni uvid u percepciju oblika i sfiuktura, malo ili uopCe oe obja5njavaju te pojave. Da bismo razumjeli kako i za$to percipiramo oblike i sfiukture, moram.o razmotriti objasnidbene teorije percepcije.

Geitaltistidki principi percepcije oblika wlo

t26

Ko gnitiv na ps iho lo gij a

Cilj jednog od pmjekata na kome se sada mdi u mojem labomtoriju je utvrditi gdje ge5taltistidki principi gmpimnja finkcioniraju u tijeku vidnog procesiranja. Ve6ina teoreliiara je pretpostavila da dinitelji grupimnja ftao blizina, zatvorenost i sliEnost oblika i boje) djelqiu na mini dvodimenzionalne (2-D) retinalne slike, prije pojave perepcije dubine i perceptime konstantnosti. Zeljeli smo ustanoviti mozc li se grupirujejaviti nakon procesirmja dubine i konstmtnosti. Logika naSih pokusa je da ako moZemo pokaati da informacije o dubini i perceptimoj konstantnosti djeluju na gnrpirmje, onda do gnrpiranja, barem djelomidno, mora dodi ratoz dubine i konstantnosti. Slika a pokzrje na5 podnZajni displej za koji smo pitali ispitanike da li se srednji stupac (u sivom podruiju) gropim sa stupcima na lijevoj ili na dosnoj strmi. Na roini 2-D slika ti likovi su ovalni i trebaju se grupirati s ovalnim likovima na dcsnoj snani prema 2-D slidnosti. Na kasnijoj mzini trodimemiona! ne (3-D) percepcije centralni likovi su lcugovi nagnuti u dubinu i trebaju se grupirati s krugovima na lijevoj sfrani prema 3-D slidnosti. Naii ispitanici per-

cipirali su da se srediSnji stupacjade gmpiraslcugovima na lijevoj strani, ito je u skladu s nasom hipot€zom da dinitelji gnrpiranja mogu biti u funkciji nakon 5to su percipirani dubina i konstmhrost. (Konholni uvjeti prikazmi u slici 6 pokmju da kad su glani makovi dubine i konstantnosti uklonjeni, sredi5nji stupac jade se grupira s desnom shanom zbog 2-D slidnosti.) Drugi noviji pokusi u naiem laboraloriju pokanju da do gnrpirmja dolazi prije procesimnja dubine i konstantnosti kao i nakon tog procesiroja.

l. .i

ol}.-.-51 ojf,io

.

la--m;;

oi io o offio o o1

a atlto o o1 1O O OSo o o1 .l lo . .iti. . or io o oifto o oi i. o.jti.. ol lo 3 sigio oo oo, lo o olf;l'o lo o o[,flo o .r l. o .iii' ' 'l io r rl#io tO 'o

TEORIJSKI PRISTUPI PERCEPCIJI Geitaltistidki principi percepcije usmjereni

su na aspekte podraZaja

koji utjedu na

percepciju. Mnoga druga teorijska obja5njenja percepcije podinju odozdo, razmatrajuti fizikalne podraZaje, lik ili stuktwu koji se opaZaju, i onda razmatraju kognitivne procese viSeg reda; kao 5to su organizacijski principi i pojmovi. Teorlle kojima je u osnovi takav pristup zovu se teorije odozdo-prema-gore ili katkada teorije koje se osnivaju na podraZajima. No nisu svi teoretidari usmjereni na senzorne podatke perceptivnih podraZaja. Mnogi teoretidari preferiraju teorije odozgo-premadolje, usmjerene na kognitivne procese viSeg reda, postoje6e znanje i prija5nja odekivanja koji djeluju na percepciju, a zatim idu prema dolje razmatraju6i senzome podatke kao Sto je perceptivni podrai.aj. Odekivanja su vaZna. Kad odekujemo da 6emo ne3to vidjeti, moZemo to vidjeti iako toga nema ili viSe nema. Na primjer, odekujemo li da 6emo vidjeti od,redenu osobu na odreilenom mjestu, moZemo vjerovati da tu osobu vidimo, iako vidimo nekog drugog koji samo malo slidi odekivanoj osobi (Simons, 1996.). Pristupi odozgo-prema-dolje i odozdoprema-gore primijenjeni su na gotovo sve aspekte kognicije. Primijenjeni na percepciju, postoje dvije glavne teorije percepcije koje pokazuju pristupe odozdoprema-gore i odozgo-prema-dolje. Te se teorije obidno prikazuju kao suprotstavljenejedna drugoj, iako se u izvjesnoj mjeri bave razliditim aspektima iste pojave. Na kraju 6e cjelovita teorija percepcije morati objediniti oba procesa: odozdoprema gore i odozgo-prema-dolje. Podinjemo pristupom odozdo-prema- gore.

4

.

Percepcrja

Pristup odozdo-prema-gore: lzravna percepcija Kako prepoznajete slovo A kad ga vidite? Lako pitanje na koje je teiko odgovoriti. Naravno, to je A jer izgleda kao A. No, 5to dini da izgleda kao A, a ne kao H? Postajejasno kako je teiko odgovoriti na to pitanje kad pogledate sliku 4' 1 5' Vjerojatno iete rijedi u slici 4-15 vidjeti kao'THF:CAT" (engl. cat "madka"' nup. pt"u.;. No, II u "THE" jetlnako je A u "CAT"- Sto subjektivno izgleda kao jednostavan proces prepoznavanja strukture sigumoje vrlo sloZen proces' Kako povezujemo ono 5to percipiramo s onime Sto je pohranjeno u na5em umu? Geitalt psiholozi govorili su o tom problemu kao o Hoffdingovoj funkciji (Kdhler' 1940.), prema danskom psihologu iz 19. stolje6a Haraldu Hoffdingu, koji se pitao moZe li se percepcija svesti najednostavno asociranje onoga 5to se vidi s onim 5to se zapamtilo. Utjecajan i kontroverzan teoretiEar' kojije takotler postavljao pitanja o asocijacionizmu, je James J. Gibson (1904.-1980'), dija teorija o izrarnoj percepciji u potpunosti defrnira pristup odozdo-prema-gore' Osim iiravnog pristupa, detiri glavne teorije odlzdo-prema-gore percepcije oblika i strukturajesu teorije predloZaka, teorije pratipova, teorije obiljeija i teorije strukturalnog opisa. Prema Gibsonovoj teoriji izravne percepcije, niz informacija u naSim osjetnim receptorima, ukljuduju6i senzorni kontekst, je sve 5to je potrebno za percepciju bilo dega. Drugim rijedima, ne trebamo kognitivne procese viSeg reda, ili bilo ito drugo 5to 6e posredovati izmedu osjetnog iskustva i percepcije' Postoje6a vjerovanja ili inferencijalni misaoni procesi vi5eg reda nisu n:uLni za

percepciju. Budu6i daje Gibson vjerovao da u svijetu oko nas ima dovoljno kontekstualnih ihformacija za dono5enje perceptivnil prosudbi, smatrao je da nam nisu potrebni intelektualni procesi vi5eg reda za objainjenje percepcije. Na primjer' slika 4. l6 pokazuje da nam nije potrebno prethodno iskustvo s odretlenim oblicima da bismo percipirali oblike. J. J- Gibson (1979.) smatrao je da koristimo te kontekstualne informacije izravno, u osnovi smo bioloski za njih udeseni. Prema Gibsonu, kad zamijetimo znakove dubine, kao 5to je gradijent tekshrre, ti nam znakovi pomaZu u izravnoj percepciji relativne blizine ili udaljenosti predmeta ili dijelova predmeta. Na osnovi na5e analize stabilnih odnosa medu obiljeZjima objekata i okruZenja u svijetu oko nas, izravno percipiramo naiu'

Koje su rijedi? Kad 6itate ove rijeei, v.ierojatno nemate teskoca u razlikovanju A i H. Tocniie pogledajte ta dva slova. Po kojim se obiljeZjima razlikuiu?

TAE CHT

128

Ko gnitivna p s iho lo gij a

Percipirani amorfni oblici Percepcija ovih amorfnih oblika u skladu je sa sta,alistem Jamesa Gibsona o izravno.i percepcfli, prema kojem su kontekstualne intormacije dovoljne za percepciju, bez dodatnog znanja i mi6ljenja na visoj razini. Pri.jasnje znan,je o kontekstu ne dovodi do nase percepciie trokuta i kruske.

4tr

ea ?) ()

U

okolinu (J. J. Gibson, 1950., 1954./1994., Mace, 1986.) bez pomo6i sloZenih procesa miBljenja. Takve kontekstualne informacije nijejednostavno kontrolirati u laboratorijskim pokusima, ali takve informacije su vjerojatno dostupne u stvarnom svijetu. Gibsonov model se katkada smatra ekoloSkim modelom zbog Gibsonova bavljenja percepcijom kako se ona javlja u svakodnevnom svijehr (ekolo5kom okruienju), a ne u laboratorijskim uvjetima, gdje ima manje kontekstualnih informacija. Ekoloika ogranidenja ne odnose se samo na podetne percepcije vei i na konadne intemahe reprezentacije koje se stvaraju iz tih percepcija (Hubbard, 1995., Shepard, 1984.) o kojima se raspravlja u kasnijim poglavljima. Eleanor Gibson (1991., 1992.) nastavlja Gibsonov rad. Onaje provela neka vaZna istraZivanja percepcije dojendadi u kojima je naila da se kod dojendadi (koja sigurno nemaju mnogo prija5njeg znanja i iskuswa) brzo razijaju mnogi aspekti percepcije, ukljudivo percepciju dubine.

Stajali5te o iaavnoj percepciji ne integrira procese inteligencije, kao 5to se to obidno misli, s procesima percepcije. Prema tom stajali5hr, informacije koje trebamo za razumijevanje onog 5to vidimo sadrZane su u podraZajnim informacijama. Ipak, inteligencija ima neku ulogu u kognitivnom procesiranju, ali nakon $to je perceptivno procesiranje zawieno. Tako taj model vidi ulogu percepcije i inteligencije kao odijeljenih procesa, moZda sekvencijalnih, dok ih stajaliSte o konstrukcijskoj percepciji vidi u interakciji. U nastavku, prije nego Sto prijetlemo na stajali5te o konstrukcijskoj percepciji, razmotrit iemo neke odozdo-prema-gore pristupe prepoznavanju struktura koji nisu Gibsonovi.

Teorije predloZaka Jedna teorija kaie da imamo pohranjeno bezbroj predloZaka koji su izuzetno detaljni modeli struktura koje moZemo prepoznati. Prepoznajemo sfukturu usporetluju6i je s naiim skupom predloZaka i onda odabiremo todan predloZak koji

4

' Percepcrja

129

se u potpunosti slaZe sa strukhuom koju opaZamo (Selfridge i Neisser, 1960.). Vidimo primjere usporedbe s predloZcima u na5em svakodnevnom Zivotu. Otisci

prstiju usporeduju se na taj nadin. Strojevi brzo obraduju otisnute brojeve na dekovima usporecluju6i ih s predlolcima. U sve ve6oj mjeri proizvodi svih mogu6ih vrsta identificiraju se na osnovi univerzalnih kodova proizvoda koje radunala u wijeme kupovine mogu skenirati i identificiiati.

U svakom od spomenutih primjera, cilj nalaZenjajednog savr5enog slaganja i zanemarivanja nesawsenih slaganja zadovoljava zadatak. Bili biste zabrinuti kad biste ustanovili da sustav prepomavanja brojeva u vaSoj banci nije registrirao poloZeni novac na va5em radunu, jerje programiran tako da prihvati neki nejasni anakkao najboljuprocjenu. ZausporedbupredloZaka samo popuno slaganje dolazi u obzir, Sto je todno ono Sto traZite od radunala u banci. No, u svakodnevnim uvjetima va5 bi perceptivni sustav rijetko funkcionirao kad biste traZili todna slaganja za svaki podraZaj koji trebate prepoznati. Zamislite, na primjer, nuznost posjedovanja predloZaka za svaki mogu6i percept lica nekog kog volite: za svaki izrazlica, za svaki kut gledanja na lice, svaku upotrebu Sminke ili njezina odstra-

Ko gnitivna ps iho lo gij a

130

Usporedba s prototipom - cak i bez prototipa (a) Ove konfiguraciie todaka sli6ne su onima koie

su u pokusima koristili Michael Posner i suradnici

(Posner, Goldsmith i Welton, 1967., Posner i Keele, 1968.). @) Jako polednostavljeni crtezi lica slidni su onima koie je koristio Stephen Beed (1972.). (c) Ova lica slidna su onima kreiranim u pokusu Robena Solsoa i Johna Mccarthya (1 981 .). (d) Ovo je grafidki prikaz Solsovih i McCarthyevih rezultata koji pokazuje frekvenciju percipiranog prepoznavania svakog lica, ukljudu.iu6i propoznavanie lica-

prototipa koje ispitanici nisu nikad vidieli.

StruKure prototipovi

I

I

I

njenja, svaku frizuru, itd.

Slova abecede jednostavnija su od lica i drugih sloZenih poclraZaja, pa ipak teorije predloiaka ne mogu objasniti neke aspekte percepcije slova. Te teorije, npr. ne mogu lako objasniti naiu percepciju slova i rije6i na slici 4.15. Prepoznajemo dva razlidita slova (A i H) na osnovi samo jednog fizikalnog oblika. Hoffding je (1891.) zamijetio druge te5ko6e. MoZemo prepoznati A kao A bez obzia ne varijacije u velidini, orijentaciji i obliku u kojoj je slovo napisano. MoZemo li vjerovati da imamo mentalne uzorke za svaku mogu6u velidinu, orijentacijui oblik slova? Osim toga, uz glomaznost pohrane, organizacije i pronalaZenja tako velikog broja predloZaka u pamdenju, kako bismo mogli predvidjeti i kreirati tako mnogo predloZaka zasve mogude objekte naSe percepcije?

lzoblidenja trokuta a

a rl aa a aa o aa Itl

a

t o ro aa

'e p

't Y

.3t '

a

Teorije prototipa Glomaznost i rigiditet teorija predloZaka ubrzo su doveli do altemativnog objaSnjenja percepcije struktura: teorije prototipa. Prototip nije kruti' specifidni, konkretr:i model. To je najbolji mogudi primjer kategorije srodnih objekata ili struktura koji integrira najtipidnija (najdei6e opaZena) obiljeZja nekog oblika ili strukture. To anadi da je prototip dobar predstavnik neke strukture, ali nije identidan sa svim stnrkturama za koje je model. Rezultati mnogih istraZivanja govore u prilog teoriji prototipa (npr. Franks i Bransfor4 1971.). Model prototipa izgleda moZe objasniti percepciju konfiguracije todki (npr. trokuta, slova F i M, nasumce rasporedenih todki, Posner, Goldsmith i Welton, 1967., Posner i Keele' 1968.)' jednostavnih crteZa lica pomodu linija (S. Reed, 1972.),pahki dobro definiranih lica kreiranih poligijskim tehnikama koje se koriste za identifikaciju sa strane svjedoka (Solso i McCarthy, 1981., slika 4.17). Iznenatluju6e je da su rnnogi istraZivadi koji ispinrju perceptivne prototipove, naili da mozemo formirati prototipove dak i kad nismo nikad vidjeli strukturu

prototipom. Izgleda da prototipovi koje stvaramo integriraju sva najtipidnija obiljeZja neke strukture, 6ak i kad nikad nismo vidjeli sludaj kad su sva tipidna obiljehja istowemeno integrirana (Neuman, 1977 -)" Da ilustriraju koja se todno slaZe

s

l@%75% @%

tuM4

Slidnst

%* 75\ q*

25%

&wffi

O*

s prototipom

tu dinjenicu, neki ishaZivadi su generirali razlidite serije struktura, kao Sto su strukture na slici 4.17 (a i c) koje se osnivaju na prototipu. Ispitanicima su pokazali serije generiranih struktura, ali ne i prototip na kojima su se strukture osnivale. Kasnije su ispitanicima opet pokazali serije generiranih struktura i neke dodatne strukture koje su ukljudivale disfraktore i prototip. U tim uvjetima ispitanici ne samo da su identificirali prototip kao strukturu koju su prije vidjeli (npr. Posner i Keele, I 968.), ve6 su dali i narodito visoke procjene svog uvjerenja da su prototip ve6 vidjeli (Solso i McCarthy, 1981.).

Teorije obiljeija Daljnje objainjenje percepcije strukura i oblika moie se naii u teorijama usporedbe obiljeija, prema kojima pokulavamo usporediti obiljeZja neke strukture s obiljeZjima pohranjenimu pam6enju, a ne cijelu strukturu s predloSkom ili prototi-

4

r Percepcrja

131

pom. Jedan od tih modela usporedbe obiljeZjanazvanje "pandemonijum", a'osniva se na pretpostavci da metaforidki "demoni" sa specifidnim zaduZenjima primaju i analiziraju obiljeija nekog podraZaja (Selfridge, 1959J' kako to pokazuje slika 4.18.

Model olivera selftidgea opisuje "slikovne demone" koji prosljerluju retinalne slike "demonima obiljeZja". Svaki demon obiljeZja uzvikne kad postoje slaganja izmedu po draiajai odredenog obiljeZja. O tim se slaganjima dovikuje dekoji -oni*u na idu6oj razini hijerarhije, "kognitivnim (misle6im) demonima", viknu kad postoje skukture pohranjene u pam6enju koje se u jednom ili vi5e obiljezja slazu s obiljezjima koja su zamijetili demoni obiljeZja. "Demon odluke" po' sluSa pandemonijum kognitir,nih demona i odluduje 5to se vidjelo na osnovi slaganja (tj. najvi5e koji ima vikao je najde56e demon kognitini datka koji

132

Ko gni tiv n a p s i h ol o gij a

Pandemonijum Prema,modelu olivera selfridgea prepoznajemo struKure na osnovi usporedbe opazsnih obi|.iezja s obiljeiiima pohranjenim u pam6enju. prepoznajemo strukturu za koju smo nasli najve6i broj staganla.

Demoni obilje2ja (deko-d-iEju.-..

spsmdnaobilie4a)

Koanitivni demoni (.utikuju. kad Drime

odredenukomtiinaciju obiuetja)

obiljeZja). su i drugi ve6 i obiljeZja samo razna razlikuje ne obiljeZja modela ve6ina obiljezja. modeli razlidite wste obiljeZja, kao Sto su globalnanasuprot lokalnim obiljezjima. Lokalna obiljezja dine mali ili detaljni aspekti odredene strukture. Iako nema slaganja u tome Eioje lokalno obiljeZje, ipak najdesce moZemo razlikovati takva obiljeZja od globalnih obiljeZja koja strukturi daju opdi oblik. Pogledajte, na primjer' podraZaje prikazane u slici 4.19 a i b. To su vrste podtaLaja koji se koriste u nekim istraZivanjima percepcije struktura (Navon, 1977.). Globalno podraZaji u slikama a i b dine slovo H. U slici a lokalna obiljeZja (mala slova H) odgovaraju global-

Iakoje Selfritlgeov modeljedan od najpoznatijih modela, predloZeni

nom, dok u slici 6, koja obuhva6a mnogo lokalnih S, ne odgovaraju' David Navon traLio je da ispitanici identificiraju podraZaje na globalnoj ili lokalnoj razini. Kad su lokalna slova bila mala i gusto poredana, mogli su brZe itlentifiiirati podraZaje na globalnoj razini nego na lokalnoj. Osim toga, kad su ispitanici trebali identificirati podrazaje na globalnoj razini, nije bilo vaZno slaZu

lokalna obiljeiias globalnim. Jednako su brzo odgovarali kadje globalno H bilo sastavljbno od lokalnih H ili lokalnih S. No, kad su ispitanici hebali odgovarati na lokalnoj ruzini,brle su odgovarali kad su se globalna obiljeZja slagala s lokalnim. Drugim rijeiima, polakse su odgovarali kad su trebali identifrcirati lokalne S sloZene tako da dine globalno H nego kad su trebali identi' ficirati lokalne H koji dine globalno H. Taj obrazac rezultata zove se efekt pred-

li

se

nosti globalnog. Obmuto. kad su slova vi5e razmaknuta, kao u dijelovima a i b na slici 4'20' je obrnut i javlja se efekl prednosti lokalnog. To zna'i da ispitanici brze identificiraju lokalna obiljezja pojedinih slova od globalnih i lokalna obiljezja interferiraju s globalnorn rekogricijom u sludaju kontradiktomih podrazaja (M. Martin, 1979.). Druga ogranidenja (npr. velidina podraZaja) takoiler postoje, a i druge wste obitjeZja utjedu na percepciju. Neki rezultati koji govore u prilog teorijama obiljeija dobiveni su u neuro' loSkim i frzioloskim istrazivanjima. Narodito su nobelovci David Hubel i Torsten Wieset (1963., 1968., 191 9.),koriStenjem tehnike snimanja altivnosti pojedinadnih stanica na Zivotinjama, paZljivo mjerili odgovore pojedinih neurona u vidnom korteksu i biljezili one neruotre koji su odgovarali na vidne podrazaje koji su se efelrt

nalazili na odredenom mjestu u vidnom polju (vidi 2. poglavlje)' Njihovo

Slikovni dmon (prima senzomi

Domon odluk€ ('slusa' koji je udik

ula)

u pandemoniju

R

identificira s€nzoml

ffi

naiglasniiida

ula)

signala

4

.

Percepcrja

133

134

Ko gnitivna ps ihol o gij a

Efekt prednosti globalnog Usporedit€ sliku a (ijtoOalni H koji se sastoii od lokalnih H) sa slikom b (globalni H koji se sastoji od lokalnih S):'Medu svim lokalnim slovima postoii vrlo mali razmak.

ss ss ss

HH HH HH HH HHHHHH

SS SSSSSS

H

H

H

H

H

H

H

H

ss SS ss S,S

(b)

istraZivanje pokazalo je da specifidni neuroni u vidnom korteksu odgovaraju na razlidite podraZajp prezentirane specifidnim podrudjima retine koja odgovaraju tim neuronima. Svaki pojedini kortikalni neurgn odgovara specifidnom receptivnom polju na retini s disproporcion4lno Sirokim vidnim korteksom koji je povezan s receptivnim poljima u podrudju fovee (qredi5nje jamice). Ve6ina stanica u kor'teksu ne odgovara jedn6stavno na svjetlosni izvor, ve6 na "specifidno orijentirane segmente linija'' (Hubel i Wiesel, 1979., str. 9). Osim toga, te stanice pokazuju hijerarhijsku shukturu u stupnju sloZenostipodrainjata koje.odgovaraju. Opienito, velidina receptivnog polja pove6ava se s pove6anjem sloZenosti podraZaj anthtimzarzazivanje odgovora kad se udinci podraZaja kre6u do viiih razina korteksa. Kao dokaz te hijerarhije Hubel i Wiesel

klrz vidni sustav

izolirali su dvije vrste neurona u vidntirm korteksu (slika 4.21): 'Jednostavne stanice" i "sloZene stanice". Iednostavne stanice dobivaju signale iz talamidkih neurona (vidi 2. poglavlje) i odgovaraju na linije koje imaju odretlenu orijentaciju i nalaze se na odredenom

poloZaju u receptivnom polju i ta se.orijentacija i poloZaj mijenjaju od stanice do stanice. Pojedina stanica moZe i najbolje odgovarati na odredene granice svjgtlotama, svijetle linije na tamnoj pozadini ili obrnuto, dak i debljina linije moZe utjecati na to ho6e li stanica odgovoriti na podraZaj. Hubel i Wiesel zovu razlidite linije "obiljeZjima" tako da se neuroni koji ih detekiraju i na njih odgovaraju zovu "detektori obrlleLj{'.

Hubel

i

Wiesel (1979.) pretpostavili su da skupine tih jednostavnih stanica

Salju informacije u sloZene stanice (slika 4.22). Svaka sloZena stanica odgovara na linije odredenih orijentacija (smje5tenih bilo gdje u receptivnom polju skupine

jednostavnih stanica) o kojima odredena sloiena stanica dobiva informacije. SloZene stanice mogu odgovarati na ulazne informacile iz samojednog oka ili oba (Hubel i Wiesel, 1979.) i izgleda nisu osjetljive na.odretlene kontraste wjetlotarna segmenata linija, tako dugo dok je.segment ispravno orijentiran (Carlson; 1992.). Neke sloZene stanice reagiraju samo na segmente linija odredene orijentacije i odreitene duZi:re u vidnom polju. Na osnovi Hubelova i Wieselovarada drugi istraZivadi na5li su detektore

obiljeija

koji odgovaraju na kutove (DeValois i DeValois, 1980., Shapley i Lennie, 1985.). U nekim kortikalnim podrudjima neke narodite sloiene stanice (katkad nazvane hipersloZene) maksimalno odgovaraju samo najako specifidne oblike (npr. ruku ili lice) bez obzira na velidinu odredenog podraZaja. Sto podraZaj manje slidi optimalnom obliku, to je manja tjerojabost da 6e se te stanice aktivirati.

U drugim radovima o vidnoj percepciji nadeni,su posebni neuralni putovi u cerebralnom korteksu za procesiranje razliditih aspekata istog podraZaja (De Yoe i Van Essen, 1988., Ktihler, Kapur,-Moscovitch,.$lnooour i.Houle, 1995.) nazvani "Sto" i "gdje" putovi. "Sto" put spu3ta se:iz primame vidne kore u okcipitalnom relnju (vidi 2. poglavlje) u temporalne reZnjerre-iodgovoranje uglavnom za procesiranje boje, oblika i identiteta vidnih podraZaja. "Gdje" put penje se iz okcipitalnog reZnja u parietalni i odgovoranje za procesiranje informacija o poloZaju i gibanju. Prema tome, informacije o obiljeZjima ulaze u najmanje dva razlidita sustava za identifikaciju objekata i dogatlaja u okolini.

Efekt prednosti lokalnog Usporedite slike a i b u kojima su lokalna slova Siroko razmaknuta. U kojoi slici (slici 4.19 ili 4.20) zamje6uiete efeK prednosti globalnog, a u koioi efeK prednosti lokalnog.

H

H

H

H

ss ss sss

H

H

SS

H

H

SS

H

HH

Hubelovi i Wieselovi detektori obilieiia David llubel i Torsten Wiesel naSli su da se stanice u na5em vidnom korteksu aktiviraiu samo kad deteKiraiu segmente linija odredene oruentaciie.

€

P."m

oo "'t""41i4'l-1+ lsk|Jucffi uldjudeno

44il+,/#fiilt lskljuderb

lk|luaeno

4 o Percepcrja 136

Kognitivna p s iho

I o gij

a

Hijerarhijska struktura deteKora obiljeZja lzgleda da proces vidne percepcije ukljuduje nalmanje tri razin€ hijerarhijski organiziranih neurona: iednostavne stanice, slozene stanlce, hiperslozene stanice.

Biedermanovi geoni lrving Biederman je dopunio teoriiu usporedb€ obiljBzja predloiivii skup osnovnih komponenti struktura koje se osnivaju na varijacUama trodimenzionalnih oblika izvedenih iz stosca.

,,,,,M

v t

ffi .ffi

d

I

I

Slozene stanice

i

+ SloZene stanice

Drugo slozene stanice

t

t

Y

*

stawe stam€ lednostanlce stani€ stawe

ffi;;;G ffi-;;;D stavne stawo iedno-

stsics slanlce slilne

ttt ll,t +t+ t--,*,-^il;-\ /-_--ltl

VYY

'-*-*".'J-*l da&nom ntdu !

tatarcK neurcnl

AAA

ttl +t*

-srryffimsrr-

a-

stanico

AAA

ltl t++ /-,-;;;*,."

ttt ttl +*+ /-.r----*il]

I

\

(")

-tw

ffi&J ffi ,ffiL-

IstraZivadi poput Hribela i Wiesela pomogli su nam u razumijevanju kako percipiramo linije razlilite duZine i orijentacije, kao i sloZenije konfiguracije segnenata linija, na osnovi rada mozga. No, ni oni ni drug neie wrditi da njihovo razumijevanje detektora obiljeLja moZe protumaditi bogatstvo i sloZenost vidne percepcije. Nakon Sto su analizirana pojedina svojstva prema orijentaciji, kako se ona integriraju da moZemo prepoznati odretleni objekt?

Irving Biederman (1987.) pretpostavioje da stabilne 3-D mentalne reprezentacije predmeta moZemo formirati na osiovi nekoliko jednostavnih geometrijskih oblika. Todnije, Biedennanje (1990./1993.b)predloZio skup 3-D geona(za geometrijske ione) "kao Sto su prizme, cilindri, klinovi, sto5ci i njihovi odgovaraju6i oblici zakrivljenih osi "(str. 314). Prema Biedermanovoj teoriji prepoznavanja na osnovi komponenata brzo prepoznajemo objekte zamjeiujudi njihove rubove i onda objekt rastavljamo u geone, koji se mogu sloZiti i u altemativne skupoveKao 5to se pomodu malog skupa slova moZe sastaviti bezbroj rijedi i redenica, tako se i mali broj geona moZe upotrjebitrzaizgadnju mnogih osnovnih oblika, a onda bezbroj osnovnih objekata (slika 4,23).

q@

@@ f *Wffir

miedu u

Teorija struktu ralnog opisa

w

&e

slavne stavn€ lednostili€ stawe

stanice

odddon

&r

@.

I

stanice

f++ ltl

€

v

I I

C;r** "[) AAA ttl

w

A

A

r/\vl (bl

lrving Biederman ie profesor kognitivnih neuroznanosti naSv+.

udilistu Ju:ne Kalifor-

nii6. Naipoznatiii su niegovi radovi o vidnim procesima vi5eg reda, narotito prepoznavaniu oblika. Njegova teoriia geona po-

kazuje mogudi na6in na koji s6 vidne slike obiekata mogu rasta-

vili na skup osnovnih jedinica.

Bududi da su geoni jednostavni i invarijantni s obzirom na todku gledanja (tj. mogu se prepoznati s razliditih todka gledanja), objekti sastavljeni od geona mogu se lako prepomati iz razliiitih perspektiva, usprkos vidnom Sumu. Prema Biedermanu (1993.a), njegova teorija prepoznavanja na osnovi komponenatapo principu parsimonije tumadi kako prepoznajemo opCu klasifrkaciju brojnih objekata brzo, automatski i todno usprkos promjenama todke gledanja, pa dak i u mnogim situacijama kad je podraZajni objekt na neki nadin naruSen. Biedermanova teorija tumadi kako moZemo opienito prepoznati stolce, svjetiljke i lica, ali ne tumadi na odgovaraju6i nadin kako prepoznajemo odredene stolce ili odretlena lica (npr. vlastito lice ili lice vaieg najboljeg prijatelja/prijateljice).

I sam Biederman prihvatio je da aspekti njegove teorije taZe datjnji rad. Prema njegovim rijedima, "Kako treba opisati odnos izmeclu dijelo-

4e

Percepcrja

137

va nekog objektajoi uviiekje piunje" (Biederman, 1990J1993.b, str. 16). Daljnja teSkoCa s Biedermanovim pristupom i opdenito s pristupom odozdo-premagoreje kako protumaditi djelovanje odekivanja i okolinskog konteksta na neke fenomene percepcije strukhra.

Pristup odozgo-prema-dolje: Konstrukcijska percepciia

Kognitivna p s iho lo gij a U primjeru sa znakom zaustavljanja osjetre informaeije lkljuduju da je znak niz dudno rasporetlenih suglasnika bez znaEenla. No; va5e prija5nje udenje vam kaie ne5to vaino - da znak tog oblika i boje postavljen na raskrl6u putova i koji sadrZi ova tri slova u ovom redoslijedu vjerojatno znadi da hebate prestati misliti o dudnim slovima i stisnuti kodnicu- Kljudna karakteristika konstrukcijske percepcijeje da uspjeina percepoija zahtijeva inteligenciju i mibljenje u kombiniranju osjetnih rnformacija sa znanjem stedenim prija5njim iskustvom.

Nasuprot pristupu percepciji odozdo-prema-gore nalazi se

odozgo-prema-dolje, konstrukcijski pristup. Kognitivisti Jerome Bruner (1957.), Richard Gregory (1980.) i Irvin Rock (1983.), polazedi od ranleg rada Hermanna von Helmholtza, bili su glavni arhitekti pretpostavke o konstrukcijskoj (konceptualno osnovanoj) percepc[ii. U konstrukcijskoj (tugradbenoj) percepciji opaZad gradi ftonstruira) kognitivrio r.azumijeranje (percepciju) podraZaja koristedi osjetne informacije kao osnow za strukturiranje, ali i dnige izvore informacija za stvaranje percepcije. Ovo gledi5te poznato je i kao inteligentna percepcija jer smaha da miSljeqje vi.5eg reda igra vaZnu ulogu u percepciji.

138

lrv(n Rock bio je pridruzeni profesor psihologiie na Sveuoilistu Kalifomiia, Berkeley. Poznat ie po radovima o ulozi rjeSavanja problema u per-

cepci,i i tvrdnji da je percepcija indirektna. Takodler i6 zapoeeo s istra:ivanjima udenja u iednom poku5aju I dao

je zna6aine priloge is-

tra:ivanlu mJeseca i Na primjer, zamislite da vozite niz cestu kojom nikad drugih perceptivnih prije niste prolazili. Kad se pribliZavate nepreglednom varki. raslr56u, vidite osmerokutni crveni promefri nak s bijelim slovima "ST P", na kojem se jako narasli izdanak vinove loze nalazi izme
Jedan od razloga davanja prednosti konstrukcijskom pristupuje dinjenica da teorije percepcije odozdo-prema-gore ne mogu u potpunosti objasniti efekte konteksta (ufecaj okruZenja na percepciju, npr. percepcija "THE CAT" na slici 4.15.). Izraziti utjecaji konteksta mogu se eksperimentalno pokazati @ieder.man, 1972., Biederman, Glass i Stacy, 1973., Biederman, Rabinowitz, Glass i Stacy, 1974).U jednom istraiivanju od ispitanika je traZeno da identificiraju objekt nakon ito su ga vidjeli u odgovarajuCem ili neodgovarajuiem kontekstu (S.E. palmer, 1975.). Na primjer, ispitanici mogu vidjeti kuhinju i nakon toga su slijedili podraiaji kao kruh, po5tanski sandudi6 i bubanj. Predmeti koji su bili usklatteni s uspostavljenim kbntekstom, kao npr. kruh u ovom primjeru, brZe su prepoznati od predmeta koji nisu bili u skladu s uspostavljenim kontekstom.

MoZda je jo5 dojmljiviji kontekshralni efekt poznat kao efek superiomosti konfiguracije (Pomerantz, 1981.). Fretpostavite da ispitanicima pokaZete detiri podralaja, detiri dijagonalne linije Tri linije su nagnute najednu stranu, ajedna je nagnuta na supr[tnu stanu. Ispitanici trebaju kazati koji se podraZaj razlikuje o(l ostalih (slika 4.24 a). Sad pretpostavite da ste ispitanicima pokazali detiri podraZaja od kojih se svaki sastoji od tri linije (slika 4.24 c). Tri podralaja imaju oblik hokuta, a jedan ne. U svakom sludaju podraZaj je dijagonalna linija (slika 4.24.a) plus druge linije (4,24 b). Tako su podraZaji u drugom sludaju sloZenije inadice podraZaja u prvom siudaju. Ispitanici mogu brZe procijeniti koji se od trosfianih likova razlikuje od ostalih nego koja linija se razlikuje od ostalih. Na slidan nadia Naomi Weisstein i suradnici (Lanze, Weisstein i Harris, 1982., i Harris, 1974.) pokazali su efekt superiornosti objekta kod kojeg je linija koja dini dio crteia 3-D objekta todnije identificirana od linije koja dini dio nepovezane 2-D strukture. Ovi nalazi u skladu su s nalazima istraZivanja prepoznavanja slova i rijedi.

Wsisstein

Stajali3te konstrukcijske izmeclu percepcije

ili inteligentne percepcije pokazuje dominantan

odnos

i inteligencije. Prema tom stajali5tu, inteligencijaje integralni

dio na5eg perceptivnog procesiranja. Ne percipiramojednostavno ono Stoje ..vani u svUetu", vee na na5u percepciju utjedu odekivanja i druge kognicije koje unosimo u nasu interakciju sa svijetom. Pod tim vidom, inteligencija i perceptivni procesi su u interakciji u stvaranju na5ih vjerovanja o tome svakodnevnim kontaktima sa svijetom u Sirokom smislu.

ito

susre6emo u na5im

Ekstremno odozgo-prema-dolje glediste bi takojako podcijenilo vaZnost osjetnih podataka da bi biti podloZni velikim netodnostima percepcije. desto bismo swarali hipoteze i odekivanja koja neodgovaraju6e procjenjuju dostupne osjetne podatke (npr. odekujemo li da 6emo vidjeti prijatelja i ugledamo nekog drugog, mogli bismo zanemariti perceptivnu razliku izmedu prijatelja i stranca). Tako bi ekstremno konstrukcijsko glediSte o percepciji bilo snaZno podloZno pogrelka-

4

.

Percepcrja

139 140

EfeK superiornosti konfiguracije lspiianici mogu bolie prepoznati razlike lzmedu integriranih konfiguraciia veceg brqa liniia

dina6nihlinila(a).Naovoi

slici linijeubdodanesulinilamauaidobiveni sulikovi

(c)

Kognitivna p sihol o gij a

od poje-

"B.mom" (namlava

vizualno podraZivanje analogno auditornom $ruei.m lanim sumu). vjerojaho koristimo kombinaciju informacija iz osjetnih receptora i pro3log znanja za osmi5ljavanje onog lto percipiramo.

ucitimeiec

slozeni.ie od a.

I

/

,/.

__l __l

/\

I I

I I

I

/

A \

i bilo bi nedjelotvorno. No, ekstremno odozdo-prema-gore stajali5te ne bi dopustilo nikakav udecaj prollog iskustva ili znanja na percepciju' Za5to pohranjivati znanje koje ne koristi opaZadu? Nijedan ekstrem nije prikladan za obja5njenje percepcije. Bolje je razmotriti na koje nadine odozdo-prema-gore I odozgo-prema-dolje procesi mogu biti u interakciji za stvaranje smislenih per-

ma

cepata.

SaZimanje dvaiu pristupa Oba teorijska pristupa dobila su empirijsku potporu (usporedi Cutting i Kozlowski, 1977. prema S. E. Palmer, 1915.) pa kako se odluditi za jedan? Na jednoj razini izgleda kao da je teorija o konstnrkcijskoj percepciji, koja je vi5e odozgo-prema-dolje, u suprotnosti s teorijom izravne percepcije, kojaje vi5e odozdo-prema-gore. Konstruktivisti naglalavaju vaZnost prijainjeg znanja u kombinaciji s relativnojednostavnim i nejednoznaEnim inforrnacijama iz osjetnih receptora. Nasuprot tome, zastupnici teorije o izravnoj percepciji naglaSavaju potpunost informacija u samim receptorima, pretpostavljajudi da se percepcija javlja jednostavno i izravno, bez velike potrebe za sloienim procesiranjem informacija. Umjesto gledanja na ta dva teoretska pristupa kao inkompatibilna, moZemo dublje sagledati percepciju smatrajudi da su ta dva pristupa komplementama' Osjetne informacije mogu biti viSe informativne i manje nejednozradne u interpretaciji iskuswa nego 5to to smatraju konstmktivisti, ali manje nego Bto to wrde teoretidari izavne percepcije. Slidno, perceptivni procesi mogli bi biti sloieniji nego 5to to pretpostavljaju Gibsonovi sljedbenici, narodito u prilikama kad se osjetni podraZaji javljaju samo kratko ili su naru3eni. NaruSeni podralaji su manje informativni iz vi5e raz loga" npr. podraiaji mogu biti djelomiEno nejasni' oslabljeni zbog slabog osvjetljenja, nepotpuni, ili iskrivljeni varljivim znakovima ili

Ra6unalna teorija percepciie David Marrje (1982.) predloZio teoriju vidne percepcije koja uzima u obzir bogatswo osjetnih informacija ne zanemarujuii u potpunosti wijednostprijalnjeg znanja i iskustva u percepciji. Iako se Marr ne moZe smahati konstruktivistom, on je uodio slozenost kognitivnih procesa potrebnih za percipiranje mentaln" reprezei-

'

tacije okoline, koja se osniva na osjetnim podacima. osim toga, Marrova teorija sadrii neke deskriptivne principe percepcije, kao Eto su znakovi dubine, perbeptivna konstantnost i geStaltistidki pri_ncipi percepcije oblika.

Marr je pretpostavio da se osjetni podaci iz retine oka mogu organizirati uporabom triju vrsta obiljezja: rubova, kontura i podrudja slidnosti. Rubovi 6ine granicu izmedu objekta i okoline i dijelova objekta. Konture omo€iu6uju razli_ kovanjejedne vrste povrsina od drugih. Na zemljopisnoj karti, na piimjer, linrje

kontura upu6uju narazhke u uzvisinama zemljidta. slidno, na retini iazlidiie vrste koutura daju razlidite informacije. Na primjer, jedna vrsta kontura pred_ stavlja konveksnu powsinu, kakvu nalazimo na okrugloj lopti od gline, a druga vrsta kontura predstavlja konkavnu povrsinu (zakrivljenu prema unutra) kakvu bismo naili kad bi netko jako udario u loptu od gline i napravio znadajno udubljenje (slika 4-25). Podrudja slidnosti su povrline koje se ne razlikuju po jasnim

obiljeijima. Marrje pokazao kako

se model percepcije moZe dovoljno detaljno razraditi da simulirati na rad,nalu. Zato se njegov pristup smatra radunalnim modeIom. Prema Manu (1982.), ljudski mozak koristi proces od tri koraka za izradunavanje 3-D percepta onog ito vidimo. Najprije, mozak stvara 2_D prvu skicu od osjetnih informacija koje su stigle u oko. skica predstavlja objekt, npr. stolac, samo u dvije dimenzije. zatim mozak stvara 2 r/2-D skicu podataka, koja rtzimau obzi makove dubine i orijentaciju povr5ine. Na primjer, sada percepcija stolca ukljuduje neke aspekte dubine, ali dmge ne, tako daje skica nepotpuna s obzirom na informacije o dubini. Ta skica pokazuje i orijentaciju stolca na slici (npr. desna strana okrenuta prema gore, amoida dak i prema natrag). Konadno mozak stvara 3-D model koji predstavlja 3-D objekte i prostome odnose medu njima. Promotrimo sada podrobnije ove aspekte.

se moZe

Najpnje osjetni receptori u retini Salju informacije u moZdana vidna podrudja koja stvaraju 2-D prvu skicu onog itoje promatrano. Ta skica uzima u obzir osjer ne podatke o promjenamajadine osvjetljenja i sadrZi rubove, konture i podrudja slidnosti koji se u potpunosti osnivaiu na osietima oromatrada s odre(lene rodke gledanja. Na primjer, zdjela s voiem na stolu moze uiti skicirana kao struktura rubova izrnedu i oko voda, izmedu zdjele i stola i izmedu stola i pozadine. Kon_ hrre se mogu opaziti u konveksnosti okruglog vo6a, kao ito su narande, groZde, breskve. Podrudja slidnosri mogu se detektirati u pozadini, u powlini stola koja okruZuje zdjelu s vo6em, itd.

4

.

Percepctia 1ia

Percepcija kontura Jesu li ove konture konkavne ili konveksne? Sad okrenite stranicu prema dolje i recite jesu li konture konkavne ili konveksne? Naia osjetljivost za obiljeZja kontura nagla5ena je u ra6unalnom modelu percepcije Davida Marra.

Kognitivna psi ho logij a

percepciju (npr. znanje da vjerojatno postoji detwta noga stola, iako se sada ne vidi), iako Marr nije specificirao kako se takav u$ecaj ostvaruje. Da zakljudimo: Postojeie teorije o nadinu kako percipiramo struktue tumade neke, ali ne sve, pojave koje susreiemo u istraZivanju percepcije oblika i struktura. S obzirom na sloZenost procesa, impresivno je da razumijemo tako rnnogo. Istovremeno, job 6emo pridekati na sveobuhvatnu teoriju. Ta 6e teorija morati u potpunosti protumaditi opisane kontekstualne efekc. Posebna vrsta percepcije struktura bilaje predmet interesa kognitivnih psihologa, a to je kako percipiramo rijedi i dulje odlomke teksta.

POREMECAJI PERCEPCIJE Kognitivni psiholozi velik dio spoznaja o normalnim perceptivnim procesima dobivaju istraZivanjem percepcije na normalnim ispitanicirna. No, desto se uvid u i proudavanjem ljudi diji se perceptivni procesi razlikuju od norme (Farah, 1990., Weiskrantz, 1994.), kao 5to je to sludaj s osobama koje pate od agnozije (od grdkog a- "nedostatak" i gnosis "znanje"), te5kih deficita u percipiranju osjetnih informacija (Moscovitch, Wincour i Behrmann, 1997.). Postoji mnogo vrsta agnozija i sve nisu vidne, iako iemo ovdje promotriti nekoliko specifidnih deficita u viilonju oblika i struktura u prostoru. Osobe s vidnom agnozijom imaju normalne osjete o onome Sto se nalazi ispred njih, ali ne mogu prepoznati 5to vide. Agnozije su desto posljedica moZdanih lezija (Farah, I 990., 1 999.).

percepciju dobiva

ffi.ffi U drugom koraku mozak pretvara prvu skicu u ono ito je Marr nazvao 2 l/2-D skicu, koja upotpunjuje 2-D prvu skicu uzimaju6i u obzir promatradev pogled na orijentaciju povrlina, te znakove dubine kao Sto su prekrivanje, gradijent teksture, gibanje i binokulame znakove. Na primjer, prekrivanje i drugi znakovi dubine pokazuju koje vo6e ili koje noge stola su bile bliZe opaZadu, a koje dalje od njega. U tre6em koraku mozak dalje razracluje 2 ll2-D skicu za inadu 3-D modela koji ie u potpunosti reprezentirati 3-D oblike predmeta i prostorne odnose medu percipiranim predmetima. Taj 3-D model ukljuduje prostorni odnos opaZada s predmetima, ali ne ovisi u opaZadevoj todki gledanja. Na primjer, svako vo6e bit de predstavljeno kao diskretni 3-D predmet usprkos tome Sto opaZad vidi samo jednu povriinu predmeta. Predmeti koji se nisu mogli vidjeti, kao 3to su predmeti na shainjoj strani zdjele i detvrta noga stola, ipak 6e biti reprezentirani u 3-D modelu. U stvaranju 3-D modela prijadnje ananje i iskuswo opaiada djeluju na

Sigmund Freud (1953.),

kojije specijalizirao neurologiju prije nego Stoje raz-

vio psihodinamsku teoriju lidnosti, opazio je da neki od njegovih bolesnika ne mogu identificirati poznate predmete, iako nije izgledalo da imaju neke odredene psihidke poremeiaje ili odtedenja vida. Uswari, bolesnici koji pate od predmetne vidne agnozije imaju osjete za sve dijelove vidnog polja, ali predmeti koje vide niita im ne znade (Kolb i Wliishaw, 1985.). Na primjer, jedan agnostidki bolesnik vidjevdi naodale, najprije je zamijetio da postoji krug, pa onda jo5 jedan krug, pa preika i konadnoje pretpostavio da vidi bicikl, koji swamo ima dva krugai predku (Luria, 1973.). Lezije u odretlenim vidnim kortikalnim podrudjima mogu biti odgovome za predmetnu vidnu agnoziju. Poreme6aji u temporalnim reZnjevima korteksa mogu dovesti do simult agnozlje, kad bolesnik ne moZe istowemeno usmjeriti paZnju na viSe od jednog predmeta. Na primjer, kad bi bolovali od simultagnozije i pogledali sliku 4.26 (a) ne biste mogli vidjeti sve nacrtane predmete, ve6 biste mogli izvijestiti da vidite deki6, ali ne i druge predmete (M. Williams, 1970.). Kod spacijalne agnozije, koja je posljedica lezija u parijetalnom reZnju, osoba ima velikih teikoia u snalaZenju u svakodnevnom prostoru. Na primjer, bolesnik sa spacijalnom agnozijom moZe sc izgubiti na putu lrt6i, krivo skretati na putu do poznatih lokacija i ne prepoznati i najpoznatija mjesta. Takve osobe imaju i velikih te5ko6a u crtanju simetridnih obiljeZja simetridnih objekata (Heaton, 1968.). Prozopagnozija fuovezana s o5te6enjem desnog temporalnog reZnja) odituje se u velikim te5ko6ama prepoznavanja ljudskih lica (Farah, Wilson, Drain i Tanaka, 1995., Feinberg, Schindler, Ochoa, Kwan i Farah, 1994., McNeil i Warrington, 1993.). Prozopagnostidar, na

4

.

143

Percepcrja

144

Poreme6aji PercePcije

t" nekoliko predmeta koji.se preklapaju' osobe l-IlE*," ""u sliku, vidite J.1".0""s "iT:Ygl:^{:: percepcuom pllglji.g:.Y*;-';:T^:r5j'lli*om ;;;;Ei;;;".""o vidjeti vise rikovima (b)' reverzibirnim u ilffi #ffi5nJ;;;;"is;"d fi;;g;redmeta

* ne

Ko gnitivn a p s iho logij a

domene i informacijske odiieljenosti, tj. ne smiju joj doprinositi drugi informacijski procesi, interferirati s njom, niti biti zajednidki s drugim perceptivnim procesima- Osim toga, neurolo5ka osnova prozopagnozije nije jo5 jasna i zahtijeva daljnja istraZivanja prije konadnih zakljudaka o neuralnoj arhitekturi prepoznavanja lica.

nji dokazi specifidnosti

Iako kognitivne psihologe iDlzetno zanima dinjenica da su neki ljudi prozopagnostidari, joS vi5e ih fascinira da ve6ina nije. Kako prepoznajete va5u majku ili trajboljeg prijatelja/prijateljicu? Osim toga, kako prepoznajete mnogo jednostavnije i manje dinamidne oblike i stmkture slova i rijedi u ovoj redenici? U ovom poglavlju raspravljani su samo neki aspeki percepcije koji zanimaju kognitivne psilologe. Narodito su zanimljivi kognitivni procesi kojima swaramo mentalne reprezentacije onog Sto se osniva na nalim osjetima koriste6i prija5nje manje, zakljudivanje i specijalizirane kognitivne operacije da tomu dademo smisao. Kognitivne psihologe takotler zanima kako pamtimo ono Bto percipiramo. O pitanjima pamienja raspravlja se u idu6a dva poglavlja.

Osim toga' postoje neki' vrlo primjer, moZe ne prepoznati vlastito lice u ogledalu' ne mogu prepoznatr ljudska koji riietki, sludajevi proropugno"ii"kad bolesnici je zivotinja na farmi, 3to upu6uje na to da teiko6a porezanirnljivi ovaj 1993')' Warrington' lica (McNeil i lica i u posljednj". Tj"T" identifikacije je rsraZivanja mnoga potaknuo me6aj 1985'' Farah' percepcrje r"ritJ"l" *Jrs"i, p."a*"t i't'uii'oanja vitlne i ranaka'@amasio' UngerHaxby' 1995'' lir"t", isgs., ru,;n, wilson, Drain Funkcija gynrsa fusiformisa 1996,). i ctudy, n"pfupott Maisog, leider. Horwitz, prozopagnoz{u' u desnoj hemisferi snaZno je ukljudena u dovodi do pitanja specijalizacije' defroita ova vrs.ta ekstremno specifidnih ili modlli za odredenerridove perprocesiranja pojeclinicentri li poso;" foenl.j", procesa prema rirznun os' perceptivnih dijeljenja ocl dotl" pli-:e iie percepcije)' i.slu5ne ".p"ii,ti'r" ietnim modalitetima (npr. ,u'titu'i'-"Au-"ldni li ,p""ir'e; za o&edene zadatke bez otzira na to ukljuduju j" p"t""ptrja boja) ili integraciju vidnih i sluinih procesa poCt"llj-9:jeT (kao u nekim aspektima gouo* o tto3irnu 6e se raspravljati.u 10' je u potpunostr poje koja k"jigu napisao filozof, suwem-eni procesa' Da bi neki proces bio sve6ena prikazu nulnih karakteristii
ir'#;;;;:;;;",i ;"?'d;;;'lilska

lii"i'+i'

l""l"ri"l

Y:dI=i

;;;;i;;;;iko;iru ;;;;;iL;o'sio ffi;'r,*"r""

,wu*o iroa"f"ran'

J"i.i":"

su gruAe (npr' osnovnakatego-

zna,2.izlaznettformacijemodula centralnim procesima (npr'dje "U* rizacija)i njihova obrada og,*lf"oo 1" iostupna specifidrri za domene' precrzno zu moduli 3' ui"cai,, svijesne paZnje), (oje toriste, informacijski odijeljeni od drugih informffi na obzirom s udeleni podupire fiksirana neuralna arhitektura modula i kognitivtih procesa i i' module pot"tetaja'Iztth nzlogat !1 i zato se nalaze u osnovi karakteristidnih obturu.u pravim modularnim procesom' nuftti su dalj-

n

p;b;"

iir. p*.tp"li"

lica mogla smatrati

1. Kako percipiiamo nepromjenjive objekte u okolini pri prothjenjivom po-

meta koji gledamo) i binokulama konver-

draZivanju? Perceptivni doZivljaj ukljuduj e detiri elementa: distalni objekt, informacijski medij, proksimalno podraZivanje i perceptivni objekt. Budu6i da se proksimalno podraiivanje stalno mijenja zbog varijabil-

moramo okrenuti odi jedno prema drugom kad nam se predmeti priblilavaju). Per-

okuienja i fizioloikih procesa koji trebaju nadvladati osjetnu adaptaciju, ne prirode

percepcija se suodavas osnovnim pitanjem konstantnosti. Perceptivna konstantnost (npr. konstantnost velidine i oblika) javlja se kad na3a percepcija predmeta ostaje konstantna iako se podraZaji koje regishiraju na3i osjetni

organi mijenjaju. Nekim perceptivnim

gencija (osniva se na stupnju u kojem

cepciji dubine pridonose

i

monokularni

znakovi, kao Stoje gradrjent teksture, relati'r'na velidina, prekrivanje, linearna perspektiva, zraina perspektiva, poloZaj na slici i paralaksa zbog gibanja. Jedan odprvih pristupa percepciji oblika i struktura je geStalt pristup percepciji oblika. GeStalt zakon prepancije omogu6io je nrmadenje nekoliko principa percepcije oblika, kao

Sto su lik-pozadina, blizina, slidnost, zatvorsnost, stalni slijed i simetrija, koji odreduju kako perceptivno grupiramo razlidite predmete ili dijelove predmeta.

konstantnostima moZe upravljati na5e znanje o okolini (npr. odekivanja kako pravolinijske struktue obidno izgledaju), ali

2. Koja su dva osnovna pristupa obja3-

na konstantnost utjedu i invarijantni odnosi

cesa kojima prepoznajemo, organiziramo

medu objektima u njibovu okolinskom

i

kontekstu.

moZe se promatrati sa stajali5ta dvaju os-

Jedan od razloga da moZemo percipirati 3D prostorje postojanje binokulamih znakova dubine. kao Sto su binokulama disparahost (osniva se na dinjenici da svako

novnih teoretskih pristupa: odozdo-premagore, izravne percepcije ili odozgo-prema

oko prima malo drugadiju sliku istog pred-

teligentne) percepcije drZi da opaZad kon-

njenju percepcije? Percepcija, skup prodajemo smisao podraZajima iz okoline,

dolje, konstrukcijske (izgradbene) percepcije. Gledi5te konstnikcijske (ili in-

4'Percepcrja struira

ili gradi podraZaj koji percipira ko-

riste6i prija5nje znanje, kontekstualne

i

osjetne informacije- Nasuprot tome, gledi5te iza.me percepcije smatra da se sve informacije nrine za percepciju nalaze u osjetnim ulaznim informacijama ftao onima iz retine) koje primamo.

Tri glavna odozdo-prema-gore teoretska pristupa percepciji strukhra ukljuduju teorije usporedbe s predlolcima, teorije us-

poredbe s prototipovima i teorije usporedbe obiljeZja. Neki rezultati u prilog teorijama usporedbe obiljeZja dobiveni su u neuropsihologijskim istraZivanjima tzv. "detektora obiljeZja" u mozgu. Izgleda da su razliditi konikalni neuroni povezani sa specifidnim receptivnim poljima na retini. Razliditi kortikalni neuroni odgovaraju na razlidita obiljeZja, kao 5to su segmenti li-

nija ili rubovi razlidito prostomo orijentirani. Mdna percepcija ovisi o tri razine sloZenosti kortikalnih neurona, a svaka razina sloZenosti se sve viSe razlikuje od uiaanih informacija iz osjetnih receptora. Daljni odozdo-prema-gore pristup, teorija prepoznavanja komponenti, podroblije tumadi skup obiljeZja ukljuEenih u percepciju oblika i struktura. Iako odozdo-prema.gore pristupi tumade neke aspekt€ percepcije oblika i struktura, drugi aspekti zahtijevaju pristupe koji barem u nekom

stupnju uzimaju u obzir odozgo-premadolje procesiranje perceptivnih inforrnacija. Na primjer, odozgo-prema-dolje pristupi bolje, iako nepotpuno, objainjavaju fenomene kao 5to je efekt konteksta, u-

kljudujudi efekt superiomosti lika superiomosti rijedi.

i

145

efekt

Alternativa obama pristupima pretpostavlja daje percepcija sloZenija nego 5to to poimaju teoretidari izravne percepcije, ali da percepcija moZe ukljudivati i djelotvomiju uporabu osjetnih podataka nego Sto to smatraju teoretidari konstrukcijske percepcije. Jedan radunalni pristup percepciji pretpostavlja da naS mozak stvara 3-D perceptivne modele okoline na osnovi informacija iz 2-D osjetnih receptora iz retine;

3. Sto se dogatla kad osobe s normalnim vidnim osjetima ne mogu percipirati .vidne podraiaje? Agnozije, koje su obidno povezane s ozljedama mozga, jesu deficiti percepcije oblika i struktua. Osobe s agnozijom ne mogu prepoznati objekte koji su u njihovu vidnom polju usprkos

146 5. 6.

Kognitivnapsihologija

Razradite demonstraciju koja 6e ilustrirati fenomen perceptivne konstantrosti. Razradite pokus kojim 6ete testirati teoriporedbe obiljeZja.

agnozija

percepcija

binokularni znakovi dubine

percept

dubina

predloici

ge5taltistidki pristup percepciji oblika

prototip

izravna percepcija

receptori

konstantnost percepcij e

teorija prepoznavanja na osnovi komponena-

konstrukcijska percepcija kontekstualni efekti

teorije odozdo-prema-gore

lik-pozadina

teorije odozgo-prema-dolj

imati osjete za sve dijelove vidnog polja, ali im predmeti koje vide niSta ne znade. Osobe sa simultagnozijom ne mogu istowemeno usmjeriti paZnju na vi5e od jednog predmeta. Osobe sa spacijalnom agnozijom imaju velikih tebko6a u razumijevadu odnosa svog tijela i prostorne konfiguracije okoline. Osobe s prozopagnozijom imaju velikih teSko6a u prepoznava-

monokulami znakovi dubine

zakon pregnancije

Nabrojeni deficiti doveli su do pitanjajesu li specifid.ni perceptivni procesi modularni, tj. specijalizirani za odredene zadatke.

na adresi http://coglab.wadsworth.com.

pjege (Mapping the Blind Spot) vna polja (Receptive Fields)

(Apparent Motion) maskiranje (Metacontrast Masking)

Miller-Lyerova varka (Miiller-Ly er lllusion) Detekcija signala (Signal Detection)

Leksidka odlvka (Lexical Decision)

poglavlju. J

OpiSite odozdo-prema-gore i odozgo-prema-dolje pristupe percepcij i.

ta

normalnoj vidnoj osjetljivosti. Osobe s predmetnom vidnom agnozijom mogu

nju ljudskih lica, ukljudivo vlastitog.

Kako mogu deficiti percepcije, kao 5to su agnozijg davati uvid u perceptivne procese?

i suprotstavite gestaltistidki pristup percepciji oblika i Manovu radunalnu teoriju.

4. Usporedite

udenje?

Za(to?

ju usporedbe s pratipovima ili teoriju us-

Vizualno lualenje (hsual Search)

Ukatko opi5ite svaki monokulami i binokulami znak dubine naveden u ovom

7. U kojoj mjeri percepcija ukljuduje

.

e

4 r Percepcrja

Anderson, R. C. and Pichert, J' W. (1978). Recall of previously unrecallable information following a shift in perspective. Journal of verbal Learning and Verbal Behavior 77, l-12. Ovaj rad pokazuje vaZnost na5eg mentalnog seta u udenju. Narodito, stav koji zauzimamo u udenju odredenih informacija utjede na to kako uspje5no demo ih nauditi. Biederman, I.

nents:

(1 978).

Recognition-by-compo-

A theory of human image under-

standing. Psychological Review, 19, 115-

147. Ovaj poznati rad obraduje Biedermanow teoriju prepoznavanja objekata na osnovi temeljnih perceptivnih komponenti koje Biederman zove "geonima".

t47

Farah, M. J. (1990). Visual agnosia: Disor' ders ofobject recognition and what they tell

us about normal visioa. Cambridge, MA:MT Press.Izazovan i ditakprikaz kako istraZivanje bolesne populacije, u ovom sludaju s vidnom agnozijom, moZe dati podatke o normalnom firnkcioniranju.

Palmer, S. (1992). Modem theories of Gestalt perception. lnc. W. Humphreys @d.),Un-

derstanding vision: An interdisciplinary perspective: Readings in mind and language (pp. 39-7o). Oxford, England: Blackwetl. Osuvremenjen i proliren opis ranih gestalt ideja, koji usporetluje ge5talt pristup s istrazivanjima u neuropsihologiji i modelima neuralnih mreZa u percepciji.

PAMCENJE: MODELI

IISTRAZVNcKE

zuju o sfrukturi pamCenja?

2. 3. 4.

PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE ZADACI ZA MJERENJE PAMCENJA Zadaci dosjedanja nasuprot zadaci-

ma pr€poznavanja o Zadacl za mj,erenje

implicitnog pam-

6enja nasuprot zadacima za mjerenje

eksplicitnog pam6enja TRADICIONALNI MODEL PAMCENJA o Senzorno skladiste . Kratkorodno skladiste . Dugorodno skladiste ALTERNATIVNA GLEDISTA, ALTERNA-

{

TIVNE METAFORE

. . .

Dubine procesiranja Radno pamdenje Model sustava vi5estrukog pamienja

. .

Ko gnitivn a p s iho Io gij a

1. Nabrojite neke zadatke za ispitivanje pamdenja. Sto pojedini zadaci poka-

METODE

.

150

KonekcionistiOko glediSte Pamdenje u stvamom Zivotu

PAMCENJE KOJE ODSTUPA OD PRO. SJEKA I NEUROPSIHOLOGIJA . lzvanredno pam6enje: mnemonisti . Naruseno pamcenje: amnezija . Uloga hipokampusa i drugih struktura SAZETAK RAZMISLJANJE O MISLJENJU: EINJENIENA, ANALITIEKA, KREATIVNA I PRAKTIENA PITANJA

KL'UENIPOJMOVI DODATNA LITERAIURA

Opi5ite prevladavaju6i tradicionalni model strukture pam6enja. Opidite neke od glavnih altemativnih modela strukture pam6enja. Sto su psiholozi naudili o struknri pamienja ispitujudi pamienje koje odstupa od prosjeka i fiziologiju mozga?

Tko je prcdsjednik Sjedi4jenih Am;ridkih Drtzva2 Koliko jc l38xul2 Koji je &na6nji datum? Kako izgleda va5 najbolji prijatelj/prijateljica i kako mIi

| I

njegov/njezin glas? Kakva su bita neka vala iskuswa t"a ste poe eti it"airati? Kako v€lete svojo inimca?

Kako znadete odgovore na pre.thodna.pitanlia, ili,.uostalom,rna hilo-kakva pitanja? Kako pamtite bilo koju od infonnacija koje neprekidno koristite dok ste budni? Pamdenje nam omoguduje zadrZavanje i pronalaZenje u na5em iskustvu informacijakojekoristimousadadnjosti(Ttrlving,2000.b,TulvingiCraik 2000.).Kaoprcces pamdeqie se odnosi na dinamidni mehanizam povezan sa zadrZavanjem i dosjecanjem infomracija o proSlom iskusMr (Crowder,l976.). Kopitivni psihcilozi otkrili su tri uobi0ajene operacije pam6enja: kodiraqie, pohranu i pronalaienje @addeley, 1998., 1999., 2000.b, Brown i Craik, 2000.). Svaka operacija predstavlja fazu u procesu pamdenja. Pri kodiranju pretvarate seDzome podatke u neki oblik mentahdh reprezentacija, pobranaje zadrZavanje kodiranih infomracija u pamCenjra pri pronalaZenju pronalazite ili koristite informacije pohranjene u pam6enju. O ovina procesima pam6enja iscrpno se govori u 6. poglavlju.

U ovom poglavlju govori se o nekim zadacimakoji se koriste za ispitivanje pamdenja, koji upuduju na tradicionalni model pamdenja koji obuhvada senzome, kratkorodne i dugorodne sustave skladi5tenja. Iako ovaj modeljol uvijekimautjecaja na to kako se danas razmi3lja o pam6enju, razmotrit 6emo i neka zanimljiva altemativna gledilta prije nego 5to raspravimo pamdenje koje odstupa od prosjeka i spozraje koja nam pruZa neuropsihologija.

ZADACI KOJI SE KORISTE ZA MJERENJE PAMCENJA Zaispitivanje pam6enja ishaZivadi su razvili razlidite zadatke koji traZe da ispitanici pamte arbitrame informacije (npr. brojeve) na razlidite nadine. Buduii da se

5

.

Pam6enie: modeli i istraZivadke metode

151

152

Kognitivna psihologija

Vrste zadataka za mjerenje pam.enja

ffi! Neki zadaci pam6enja ukljuduiu dosje6anje ili prepoznavanje

eksplicitnog pam6enja deklarativnog znania. Drugi zadaci uklju6uju implicitno pamdenje i pamCenje proceduralnog znanja. ZADACI KOJI ZAHTIJEVAJU OPISSTO ZADACI EKSPLICITNOPAMcENJE ZAHTIJEVAJU DEKLARATIVNOG ZNANJA

eksplicitnog pamd€nja Zadaci deklffitiwog Zadaci

Morate se prisjetiti

plicitno pamienje.

PRIMJER

Morato se svijesno prisj€titi dene Infomaclje.

odre-

dinjenica

Zadaci dosj ecanj a nasuprot zadacima prepoznavanj a

Tkoje napisao Hamleta? Kako

gl6i

vase prezims?

znill€ Zadaci

dosjedanja

ili pamdenja.

Morata dozvati dinjenicu, rije6 drugi podatak iz

Zadaci dopunjavanja zahtij€vaju da se dosjetite podataka iz pamdenja- Npr. "Naiv za osobu s izrazito nilusenim pam6enjem je ."

seriialnog dosj&anja

Morat€ ponoviti cestice s liste istim redoslijedom kako ste ih 6uli ili

slobodnog dosiedilja

Morate ponoviti deStice s liste kojim r€dom kojim ih sa

Ako vam je zadana lista rii€6i "pas, olovka, vrijsme, kosa, majmun, restoa", bio bi todan odgovor npr. "majmun, restoEn, pas, olovka, vrijeme, kosa."

Morate zapmtiti listu parova e6tica i kad vm i€ adm iedan dlm pffi moEte se prisjetiti drugog

Pretpostavimo da vam je adana lista ptrova: "vrlimegrad, magladom, prekida6-papir, zaiam-dan, laka {blak, brd-gmna". Kad vam ie kasnijs zadtr podraiai "prekida6", morate odgovoriti "papir'', itd.

Zadatak

Zadatak

Zadatak dosjeCanja .uz.aak.

prodilali. prisjetitj

bilo mozeto

dlila. Zadaci

prepoaavanja .

lmplicitnog pmdenja

Zadacl

Morate izabEti ili na drugi

na6in koji

Ako su

vm pokume mammks

2-8-7-1-6-4, morate ih ponoviti todno tim redoslijedom "2-8-7-1-6-4'.

Zadaci visestrukog izbora ili "todno-

p€pomavilj€.

onadlti da se Edi o podatku

neto6no" traie

ste priie

osobu s izanrednim pamnjem je '1. amnsiida, 2. s€mantidar, 3. mnemonist ili 4. debil

naudili

Morat€ doryati infomaciie pamdenia a da toga niste

'Nalv

iz svijsni.

a

ukljuE{iu ailje

pr@duElrc

.

Npr.

U adacima dopunjawja rijedi pamC€nia odituie s6 implicitno pamdenie. Zadaiu vm s€ npr. 3 pm slova rijeEi a vag je adatak da dovrsite tai dio rij€6i pruom riioEi koia vam pada na pmet. Npr. od vas se da upisete detiri slova koja nedostaju u rije6i me-e. Buduei da ste nedavno vidjeli riiet pam6enje, ve6a je vierojatnct da 6ete iabrati stova p, a, e, nj u odnosu na n€kog kojl nii6 n€davno bio lzlo:en toJ rijedi.

tE

Zadaci koii

*

Morate se sjotiti nauEsne vjsStine Ako se od vas lrat da pokaZote n6ku ili automatskog ponasanja, a vi€gtinu, mi€te se npr. w.ie:bavati u slaganiu slagali€ ili ditanju zmlnog pisma. Nakon toga ie se traiiti da pc kaiete sto ste upffitili ili kako koristit€ ts vj€5tine. lli so od v6 moZo lra:iti da naudite lli polctete prije nau66n€ motqioke vjestine (npr. voinju biciklom ili sklizanje)

dinjenia

ne

u ovom poglavlju Eesto pozivamo na te zadatke, podinjemo ovaj odjeljak organiziranim pregledom tih zadataka, tako da 6ete znatr kako se pam6enje istraZuje. Zadaci zahtijevaju dosje6anje odnosno prepo2mavanje i implicitno odnosno elis-

Ako vamje dan zadatak koji zahtijeva dosjedanje izparf,enja,traii se od vas da reproducirate neku dinjenicu, rijed ili drugu desticu iz pam6enja. Zadaci dopunjavanja zahtijevaju dosje6anje podataka iz pam6enja. Ako vamje dan zadatak koji zahtijeva prepoznavanje, trebat iete izabrati ili na neki drugi nabin prepomati podatak koji ste prije naudili. (Pogledajte tablicu 5.1 s primjerima i tumadenjirna pojedinih vrsta zadataka.)Zadaci viSestrukog izbora ili'1odno-netolno" ukljuEuju prepoznavanje. Prema Lockhartu (2000.) vrste zadataka dosjedanja koji se koriste u eksperimentalnim istraZivanjima su serijalno dosje6anje (u kojim se dosjedate destica u todnom redoslijedu kako su vam bile prezentirane, vidi Crowder i Green, 2000.), slobodno dosjedanje (u kojem se dosjeiate destica bilo kojim redom) i dosje6anje uz znak (u kojem vam se destice prezentiraju u parovima, a tijekom dosjeianja prezentira vam se samo jedan dlan para kao znak, a va5 je zadatakda se dosjetite drugog dlana; zove se i "dosje6anje Eestica u parovirna"). Psiholozi mogu mjeriti i ponovno udenje, Sto je broj poku3aja nuZnih da se ponovo naude destice koje su bile prije naudene. Prepoznavanje je obidno uspje5nije od dosje6anja (iako postoje neke iznimke koje 6e biti raspravljene u 6. poglavlju). Na primjer, Lionel Standing, Jerry Conezio i Ralph Haber (1970.) nalli su da ispitanici mogu prepoznati pribliZno 2.000 slika u zadacima prepoznavanja, dokje te5ko zamisliti da se netko moZe prisjetiti 2.000 destica bilo koje vrste, ako se samo traZilo da ih upamti. Kako 6ete vidjeti kasnije u ovom odjeljku, u kojem se raspravlja o izvanrednom pam6enju, i nakon dugohajnog uvjeZbavanja najbolji izmjeren uradak iznosi oko 80 destica.

Razliditi zadacipamtenjaupu6uju rarazlitite razine udenja. Zadaci dosje6anja obidno ukljuEuju dublje razine od zadataka prepoalavanja. Neki psiholozi smatraju da zadaci prepoznavanja uputuj,tnareceptivnonnnje,azadacidosje6anja kod kojih morate producirati odgovor zahtijevaju ekspresivno znanje. Razlike izrnedu receptiv.nog i ekspresivnog znanja postoje i u drugim podrudjima osim u jednostavnim zadacimapam(,enja (npr. jezik, inteligencija i kognitivni razvoj).

Zadaci i mplicitnog nasuprot zadaci ma eksplicitn o g pamdenia Svi prethodni zadaci ukljuduju eksplicitno pamdenje. Kako bi rijelili zadatak, od ispitanika se traii svijesno sje6anje - dosje6anje ili da prepoznavanje rijedi, dinjenica ili slika iz odredenog prija5njeg sklopa Eestica. Kognitivni psiholozi nastoje razumjeti i fenomen implicitnog pamdenja (Schacter, 1995.,2000., Schacter, Chiu i Ochsner, I 993., Schacter i Graf, I 986.a, I 986.b) kod kojeg uratku u zadatku pomaZe prijainje iskustvo kojeg se ne nastojimo svjesno ili namjemo sjetiti. Svaki dan obavljate niz zadatakakoji ne ukljuduju svijesno sjeCanje infor-

5

r

Pam6enje: modeli i ishaZivadke

metode

153

macija. Cak i kad {itate ovu knjigu, nesvjesno se ljeCate znadenja pojedinih rijedi, nekih kognitivno-psiholo5kih pojmova o kojima ste ditali u prethrdnim poglavljima, pa dak i kako ditati.

U laboratoriju eksperimentatori katkada istraZuju implicitno pamdenje ispituju6i uradak ispitanika u zadacima dopuqiaqja rijedi koji ukljuduju implicitno pam6enje. U zadacina dopunjanja rije6i ispitanicima se zadaju dijelovi rijedi, kao npr. ti prva slova rijedi, i od njih se traZi da ih upotpune prvom rijedi koja im pada na pamet. Na primjer, pretpostavimo da se od Vas tafi da na prazra mjesta upi5ete sedam slova i sloZite rijed: . Bududi da ste nedavn o vidjeliijel impli-

154

Ko g ni tiv n a p s i h o lo gij a

Model triju skladi5ta pam6enja Richard Atkinson i Richard Shiffrin predloZili su teoretski model tijeka informacija kroz procesor informacija kod dovieka (Prema Atkinson i Shiffrin, 1971.).

imp

cilzo, postoji veia vjerojauost da iete prazrine ispuniti slovima "li,c,i,gn o" u odnozu na osobu koja nedavno niJe bila izloZena tgj rijedi. Ova facilitacija vaSe sposobnosti da pruZite informaciju koja nedostaje zove se ude$avanje (engl priming). Opbenito, uradak ispitanikaje bolji ako su vidjeli rijed na nekoj nedavno pokazanoj. listi, iako im nije bilo eksplicitno redeno da parnte rijeEi s te liste (Tulving, 2000.a).

TRADICIONALNI MODEL PAMCENJA Ispituju6i arnnestidare, mnemoniste i osobe s normalnim pam6enjem posebnim zadacima pamdenja kognitivni psiholozi prikupili su vaZne podatke o pam6enju. Kako organi'iraju te podatke da bi razumjeli kako pam6enje funkcionira? Kao 5to ste mogli pretpostaviti, razliditi kognitivni psiholozi mogu interpretirati iste rezultate na razliEite nadine. Osnovna razlika nedu tim razlid.itim gledi5tima odnosi se na metaforu koja se koristi za konceptualizaciju pam6enja (Roediger, 1980.b). Metafore desto imaju vainu ulogu u organiziranju idej a i tako pomaZu isnaZivadima u konceptualizaciii pojava kako bi ih mogli ispitati. Kako isfiaZivanje nalreduje metafora (mentalni model) koja predstavlja neku psihidku pojanr moZe se mijenjati kako bi se slagala s novim podacima, ili drugi israZivadi mogu predloZiti altemativne modele. Sredinom 1960-ih polaze6i od tada poznatih rezultata, Nancy Waugh i Donald Norman (1965.) predloiili su model pam6enja razlikujudi dvije strukture pamdenja koje je prvi predloZio James (1890.-1970.): primamo pamCenje, koje zadtLava priwemene informacije koje se u datom trenutku koriste, i sekundamo parndenje, koje infonnacije zadtiava trajno ili barem tijekom wlo dugog vremena. Kasnih 1960-tih Richard Atkinson i Richard Shitrrin (1968.) predloZili su alternati\"nu netaforu koja je konceptualizirala pam6enje u terrninima triju skladi5ta pamCenja: 1.

senzorno skladiSte u kojem

pobraniti relativno ogranidena kolidina informaclja tijekom vrlo kratkog wemena, 2. kratkoroEno skladiSte u kojem se informacije mogu pohraniti tijekom ne5to duiih razdoblja, ali je njegov kapacitet takoder ograniden i 3. dugorolno skladi5te vrlo velikog kapaciteta u kojem se informacije mogu pohraniti tijekom vrlo dugog vremena, moZda dak i beskonadno.

i Shiftin razlikova[

se moZe

su stnrkture koje su nazvali sHadiitima i informacije pohranjene u strukturama koje su nazvali p amienje. No, danas kognitivni psiholozi najiedc.e opisuju tri skladi5ta kao senzomo parnienje, kratkorodno pam6enje i dugoroEno pamdenje. Atkinson i Shiftin nisu smatrali da su tri skladi5ta

Atkinson

odredene fiziolo3ke stmkture, ve6 da su skladiSta hipotetiiki konstrukti - pojmovi se ne mogu izravno mjeriti ili opaZati, ali mogu posluiiti kao mentalni modeli za razumijevanje kako se psihidke pojave, kao npr. parn6enje, odvijaju. Slika 5.1

koji

pokazuje jednostavni model obrade informacija u tim skladi5tima (Atkinson i Shiffrin, 1971.). Kako ta slika pokazuje, Atkinson-Shiftinov model naglaSava pasivna spremiSta u kojima se inforrnacije pohranjuju, ali upuiuje na neke kontrolne procese koji upravljaju prijenosom infonnacija izjednog skladi3ta u drugo.

No, model triju skladiita nije jedini nadin konceptualizacije pamdenja. Nakon biti opisano 5to zumo o pam6enju pod vidom modela triju skladi5ta, u ovom poglavlju bit 6e izneseni neki altemativni nadini kako se moZe konceptualizirati pam6enje. No, za sada 6emo podeti sa senzomim skladiStem u modelu triju Sto 6e

skladiSta.

Senzorno skladi5te Vjeruje se da je senzorno skladiite podetno spremi3te za velik broj informacija koje kasnije ulaze u kratkorodno i dugorodno skladi5te. Jaki dokazi (iako i osporavani, vidi Haber, 1983.) govore u prilog postojanja ikonibkog skladi5ta. Ikoniiko skladiSteje odjeliti vidni senzorni registar, nazvan tako jer se vjeruje da su informacije pohranjene u obliku ikona (vidnih slika koje ne5to predstavljaju, ikoni obidno slide onome Sto predstavljaju).

Ako ste ikad 'hapisali" svoje ime svjetlosnim pokazivadem na tamnoj podlozi, doZivjeli ste perzistenciju vizualnog pamienja, tj. tijekom kratkog vremena "vidite" svoje ime, iako svjetlosni pokazivad ne ostavlja fizidki trag. Ova vidna perzistencijaje primjer vrste informacija pohranjenih u ikonidkom skladiStu. MoZda 6e vas iznenaditi daje postojanje ikonidkog skladiSta prvi otkrio harvardski student George Sperling (1 960.) u svojoj doktorskoj disertaciji.

5

.

Pamienie: modeli i ishaZivadke

metode

155

Sperlingovo otkriOe Sperling se bavio pitanjem koliko informacija moZemo kodirati jednim laatkim pogledom na sklop podraiaja. Projiciraoje maficu slova i bojeva na ekan tijekom samo 50 mitisekundi (tisu6inki sekundi). Od ispitanika se traZilo da identificiraju i lokaliziraju onoliko simbola koliko su mogli upamtiti. Sperling je mogao biti siguran da su ispitanici na brojeve bacili samo jedan pogled, jer su prija5nja isnaZivanja pokazala daje 0,050 sekundi dovoljno wijeme za samojedan pogled na zadane podraZaje.

Kogni tiv na ps iho lo gij a

Udinci odgode na vizualno dosje6anje Slika pokazuie prosjedan broj slova (desna ordinata: podaci naneseni na lijevoj strani izraieni u postocima) kojih se jedan ispitanik dosjetio u postupku djelomidnog izvje56a u funkciji duzine intervala izmedu pr€zentacije slova i poiave tona, koji je signalizirao kad ispitanik treba podeti izvje6dem. Stupac u desnom kutu pokazuje prosjedan broj upamdenih slova kad su ispitanici koristili postupak cjelovitog izvjesda. (Prema Sperling, 1960.)

Sperling je na5ao da kad je od ispitanika traZeno da izvijeste 5to su vidjeli, pamtili su samo pribliino detiri simbola (potwduju6i Brigdenov nalaz iz 1933.).

Broj upam6enih simbola je bio manje vi5e jednak bez obzira na broj projiciranih simbola. Neki Sperlingovi ispitanici napomenuli su da su sve podraZaje jasno vidjeli, ali dok su izvje5tavali 5to su vidjeli, zaboravili su ostale podraZaje. Sperling se tada domislio kako 6e mjeriti ito su ispitanici vidjeli. Postupak koji je upohijebio R. Brigden i u prvim pokusima Sperling 1e postupak potpunog izvje.iia u kojem ispitanici izvje56uju o sva,ton simbolu koji su vidjeli. Sperlingje zatim uveopostupak djelomiinog izujeita u kojem ispitanici trebaju izvijestiti samo o dijelu onog Sto su vidjeli. Sperlingje na5ao nadin kako 6e dobiti uzorak znanja svojih ispitanika i ondaje s uzorka ekstrapolirao na ukupno znanje, slidno kako se Skolsko ispitivanje koristi kao uzorak ukupnog znanja udenika iz nekog predmeta. Sperling je projicirao simbole u tri reda; po Eetiri simbola u svakom redu. Slika 5.2 prikazuje matricu slidnu onoj koju su Sperlingovi ispitanici mogli vidjeti. Sperling je rekao ispitanicima da 6e morati izvijestiti o samo jednom redu matrice. Taj je red bio signaliziran visokim, srednje visokim ili niskim tonom, ovisno o tome je li ftebalo izvijestiti o gomjem, srednjem ili donjem redu. Da procijeni trajanje ikonidkog pamienja Sperlingje mijenjao interval izrnedu pojave matrice slova i zadavanja tona. Raspon frajanja intervala kretao se izmetlu 0,10 sekundipnJepojave mahice do 1,0 sekunde z akonzawletkapojave matrice. Postupak djelomidnog izvjeSca uvelike je promijenio broj simbola kojih su se ispitanici mogli prisjetiti. Sperling je broj upam6enih simbola pomnoZio s tri, jer su se ispitanici trebali prisjetiti samo fre6ine prezentiranih informacija, ali nisu unaprijed znali o kojem od tri reda ie trebati izvijestiti.

Sperlingov test ikoni6kog pamCenja Ova mavica sli6na je onoj koju je George Sperling koristio u zadacima vizualnog dosiedanja.

HBST AHMG ELWC

d

o

8

E@

cnS

( e

-.10

0

.15

-.30

1.0

odgoda polave tona (sekunde)

Koriste6i postupak djelomidnog izvje!6a, Sperlingje nalao da ispitanici mogu reproducirati 9 do 12 simbola, ako su znak o kojem redu trebaju izvijestiti dobili neposredno prije ili neposredno poslije pojave matrice. No, ako su taj znak dobili 1 sekundu nakon nestanka matrice, njihova reprodukcija se smanjila na 4 do 5 od 12 prikazanih destica, broj koji odgovara onome dobivenom postupkom cjelovitog izvje56a. Ovi rezultati upuduju na to da se u ikonidko skladiSte moZe pohraniti oko 9 destica i daje njihovo osipanje vrlo brzo (slika 5.3). Prednost postupka djelomiEnog izvjeS6a naglo se smanjuje odgodom od 0,3 sekunde i gotovo nestaje odgodom podetka tona od 1,0 sekunde. Sperlingovi rezultati pokazuju da se infomracije brzo gube iz ikonidkog skladiita. Zaito subjektivno nismo svijesni tog fenomena osipanja? Prvo, rijetko smo idoZenipodraiajimakoji traju samo 50 milisekundi i ondanestaju, ami ih se trebamo prisjetiti. Drugo i vainije, ne moZemo razlikovati ono Sto vidimo u ikonidkom pam6enju od onog 5to stvarno vidimo u okolini. Smatramo da se ono 5to vidimo u ikonidkom pamdenju nalazi u okolini. Ispitanici u Sperlingovu pokusu su obidno izvje3tavali dajo5 mogu vidjeti maticu do 150 milisekundi nakon Stoje ona nestala. Iako domiSljat, Sperlingov se postupak djelomidnog izvje5Cajo5 uvijek, iako u maloj mjeri, susretao s problemom potpunog izvjeSda: ispitanici su morali izvjeltavati o ve6em broju simbola i tijekom tog izvjeltavanja moglo je dodi do osipanja pam6enja. Postoji moguinost interferencije izlaznih informacija, dime produkcija izlazrih informacija (u ovom sludaju, verbalni izvjeltaj o ve6em broju simbola) interferira s pojavom koja se ispituje (u ovom sludaju, ikonidkim pam6enjem).

5

Kasnija

.

Pamdenje: modeli i istraZivadke

pobolj5ania

usljedecimistrazivanjima(Averbachicoriell,

metode

157

158

.

1961.)ispitanicimasubilapoka-

zana dva reda od osam sludajno odabranih slova u trajanju od 50 milisekundi.

U

ovom istraiivanju pojavio se mali znak neposredno iznadjednog od mjesta gdje se pojavilo stovo iiti se trebalo pojavrti), u razli6itim wemenskim intervalima prije ili nakon prezentacije slota. Ispitanici su trebali izvijestiti samo o jednom Jo*, tako da je interferencija bila minimalna. Ovi straZivadi su naili da ako se znakpojavio neposredno prije ili p6slije prezentacije podraZaja, ispitanici suto6no

odgovaraliuT5%sludajeva,takodasuizgledazadrZavalioko l2desttca(7'V'od 16) u senzomom pam6enju. sperlingova procjena kapaciteta ikonidkog pamcenja

je zato moZda bila podcijenjena. Rezultati u ovom istraZivanju pokazuju da, kad

je

izlazna interferencija znaEajno smanjena, kapacitet ikonidkog pamdenja moZe

imositi 12 destica. Ujednom drugom ishaZivanju (Averbach i Coriell, 1961') natienoje drugo vafoo svojstvo ikonidkog pamdenja: moZe biti brisano. To svojstvo ikonid.kog pam6enja dini naSe vidne osjete primjerenijima. Imali bismo velikih telkoda kad 6i sve ito vidimo u okolini perzistiralo tijekom dugog vremena. Na primjer, ako brzo prelazimo pogledom po okolini, vidne informacije moraju nestajati brze nego Sto to Sperlingovi pokusi pokazuju.

Averbach i Coriell (1961.) na$li su da kad je podralaj zadan nakon ciljnog slova na istom mjestu kojeje zauzimalo to slovo, on moZe izbrisati vidni ikon. Ova vrsta interferencije - postavljanje potlraZaja na mjesto na kojem se prije po-

Kognitivnapsihologija Obidno sadrZaji ostaju u kratkorodnom skladiStu oko 30 sekundi, ako ih ne ponase uglavnom pohranjuju akustidki kako zrrude, a ne vizualno - kako izgledaju.

vlamo kako bismo ih zadriali. Informacije

Koliko destica.rnoiemo zadriati u kratkorodnom pam6enju u odredenom trenutku? U klasidnom radu George Miller (l 956.) naveo je da je na5 neposredni (kratkorodni) kapacitet pam6elja vefeg broja destica oko 7 destica, plus ili minus 2. Cestica moZe biti neStojednostavno, kao Itoje to znamenka, ili ne$to sloZeno, kao Sto je to rijed. Ako razdijelimo niz od recimo 20 slova ili brojeva u 7 smislenih cjelina, moZemo ih pamtiti, dok ne bismo moglipamtiti 20 destica i odmah ih ponoviti. Na primjer, ve6ina nas ne moZe u kratkorodnom pamdenju zadriati ovaj niz od 2l broja: 101001000100001000100. No, ako ga podijelimo u ve6e jedinice, kao npr. I 0, 1 00, 1000, 10000, 1 000 i 1 00, vjerojaho iemo bez teikoda mo6i reproducirati 2l broj kao 6 destica (usporedi G. A. Miller, 1956. glede binamih nasuprot osmocifrenim brojevima). I drugi dinitelji utjedu na kapacitet privremene pohrane u pam6enju. Na primjer, broj slogova koji izgovorimo za svaku Eesticu utjede na broj destica koje moZemo upamtiti. Kad svaka destica ima vedi broj slogova, moZemo pamtiti manji broj destica (Baddeley, Thomson i Buchanan, 1975., Naveh-Benjamin i Ayres, I 986., Schweicker i Borutr, 1986.). Osim toga, svaka odgoda ili interferencija moie djelovati tako da se na5 kapacitet od sedam destica smanji na oko,tri. Zapravo, opienito

javionekidrugi -zoyesevizualnomaskiranjeunatrag.lstrailaEisunailidaako

uzev5i, granica kapaciteta moZe biti bliZa 3 do 5 nego 7 Eestica (Cowan,200l.).

prezentira na isto mjesto kao i slovo unutar 100 miliqekundi od prezentacije slova, maskirajudi podraZaj se superponirao na slovo (n-pr F koji je siijedio nakon tr bio bi E'). Kod duljih intervala izrnedu ciljnog slova i rraskirajude gpodraZaja, maskiraju6i podraZaj izbrisao je prvotri podraZaj (npr' ostao bi

Nancy Waugh i Donald Normani1965.) predloZili sq matematidki postupak za procjenu kapaciteta katkorodnog skladilta, kojije primijenjen na zadatake slobodnog dosje6anja liste destica. Proradun koje se osniva na njihovu postupku upu6uje na to daje u tim uvjetima kapacitet kratkorodnog skladiSta pribliZno dvije do

samo

tri destice.

se maskirajuCi podraZaj

z ako su bili prezentirani F i onda.L). Kod jo! duljih intervala iznedu ciljnog slova i maskirijudeg podralaja,maskirajuCi podraiaj viSe nije interfcrirao, vjeiojatno zato.!to se ciljno slovo ve6 prenijelo u trajniju pohranu u pamienju' Da zakljudimo: izgleda da vidne informacije ulaze u nas sustav pamdenja kroz jedno ikonidko skladiste koje zadraava informacije vrlo katko wijeme. u norlantnim prilikama te se informacije prebaouju u drugo skladiSte ili briSu ako se na njih superponiraju druge informacije prije nego Sto je bilo dovoljno wemena za prebacivanje informacija u neko drugo skladi5te pam6enja.

Kratkorodno skladi5te Iako veCina nas ima malo ili uopde nema introspektivnog pristupa na5im senzomim skladiStima pamdenj4 svi imamo pristup u naie katkorodno skladi5te pamCenja koja zadrZavaju informacije nekoliko sekundi, a katkada i nekoliko minuta. Na primjer, moZete li se sjetiti imena istraZivada koji je otkrio ikonidko skladiste? Kako se zovu istraZivadi koji su kasnije usavr5ili njegov rad? Ako se moZete sjetiti tih imena, koristili ste neki od kontrslnih procesa pam6enja. Prema Atkinson-Shiftinovu modelu kratkoroEno skladiSte ne sadrZi samo nekoliko 6estica ved i obavlja neke kontrolne procese koji upravljaju tijekom informacija u i iz dugorolnog skladi5ta u kojem moZemo zadtlavati informacije dulje wijeme'

Dugorodno skladi5te Iako tijekom na5ih svakodnevnih aktivnosti neprestano koristimo kratkorodno pam6enje, kad ve6ina nas govori o pam6enju obidno govorimo o dugorodnom pam6enju u kojem zadrZavamo informacije tijekom dugog wemena, moZda beskonadno. Svi se mi snahro oslaqiamo na dugorodno pam6enje. Tamo zadrZavamo informacije koje nam omogu6uju svakodnevno funkcioniranje: imena ljudi, gdje se nalaze naie stvari, kakav imamo raspored za pojedine dane, itd. Zabrinuti smo kad nam se dini da na5e dugorodno pamienje nije zadovoljavajuCe. Koliko informacija moZemo zadtiati t dugorodnom pam6enju i koliko te informacije traju? Pitanje kapaciteta pohrane moZemo brzo odbaciti, jerje odgovorjednostavan: ne znamo i ne znamo kako bismo to mogli uwrditi. MoZemo razviti nacrte pokusa u kojima iemo ispitati granice kratkorodnog pam6enja, ali ne znamo kako ispitati granice dugorodnog pamCenja i tako ustanoviti njegov kapacitet. Neki teoretidari su pretpostavili daje kapacitet dugorodnog pamdenja beskonadaa, barem u praktidnim terminima (Bahrick, 1984.a, 1984.b,2000., Bahrick i Hall, 1991., Hinrzman, 1978.). Izgleda da na pitanje kako dugo se informacije mogu zadrZati u dugorodnom pam6enju takoder nije lako odgovoriti, jer za sada nema dokaza da postoji apsoluha gomja granica kako dugo se inforrracije mogu pobraniti.

5

r Pam6enje: modeli i istraiivaEke metode 159

Jedno neuobidajeno (iako bez konadne dokazne wijednosti) istralivanje dugorodnog pamienja provedeno je kako bi se izravno provjerilo dto je pohranjeno u mozgu. Wilder Penfield , ittodeti operacije na mozgu epileptiEkih bolesnika, koji su bili pri svijesti, elektridkije podraZivao razne dijelove kore velikog mozga kako bi utvrdio osnove teikoda pojedinog bolesnika. Uswari, njegov rad omogu6io je lokalizaclju motoridkih i senzomib podrudja u korteksu opisanih 1 drug661 poglavlju ovog udZbenika.

Tijekom takvog podraZivanja Penfieldje (1955., 1969.) na5ao da su se bolesnici katkada sje6ali dogatlaja iz djetinjstva o kojima nisu ramiiljali dugi niz godina. (Obratite palnju daje bolesnike bilo mogu6e podraZivati tako da se sjete dogadaja iz djetinjstva, ali ne i dinjenica kao npr. irnena predsjednika Sjedinjenih Ameridkih Driava.) Penfield je smatrao da ovi rezultati pokazuju da dugorodno pam6enje moZe biti trajno. Neki istraZivadi (npr. Loftus i Loftus, 1980.) osporavali su Penfieldovo tumadenje dobivenih rezultata, upozoravaju6i na mali broj takvih izvjeitajg s obzirom na stotine bolesnika kojeje Penfield operirao. Osim toga, ne moZemo biti sigumi da su se bolesnici swarno dosje6ali tih dogattaja, a ne izmi5ljali ih - moZda nenamjerno, kao u snu. Drugi istraZivadi, koriste6i empirijske postupke na starijim ispitanicima, na5li su konhadiktorne rezultate.

Harry Bahrick ie profesor psihologije na Sveudili5tu Wesley u Ohaiou. Najpoznatija su n egova istrazlvanja doZivotnog pam6enja informacija u semantidkom pam6enju. Pokazao Je da se 6injenice koje se ne ponavljaiu mogu zadrZati u pamdeniu detvrt stoljeda, pa i dulje, kao

sto ie to npr. prepoznavanie suudenlka iz srednje 5kole, koie se nije vidjelo od zavr5etka skole, niti se o njF ma razmiSlialo.

Zanirnljivo istraZivanje pam6enja imena i lica proveli Harry Bahrick, Phyllis Bahrick i Roy Wittlinger (1975.). Ispitivali su koliko ispitanici pamte imena i fotografije suudenika iz srednje Skole. Cak nakon 25 godina u velikoj mjeri zadrZani su neki aspekti pamdenja: ispitanici su prepoznavali da imena pripadaju njihovim suu6enicima, a ne nekim drugim osobama. Pam6enje u vidu prepoznav^nja manifestiralo se u dosta todnom uparivanju imena i maturalnih fotograffa. Kao Sto moZete pr€tpostaviti, dosje6anje imena upu6ivalo je na viSi stupanj zaboravljanja. Na osnovi ovog i drugih istraiivanja Harry Bahrick skovao je termin stalna pohrana (engl. permastore) za wlo dugo zadrZavanje barem nekih informacija, kao itoje to znanje stranogjezika (Bahrick, 1984.a, 1984.b, Bahrick, Babrick, Bahrick i Bahrick, 1993.) i matematike @ahrick i Hall, 1991.) su

ALTERNATIVNA GLED6TA, ALTERNATIVNE METAFORE Dubine procesiranja Radikalno odstupar{e od modela triju skladiStaje model dubine procesiranja, koji su prvi predloZili Fergus Craik i Rober Locl
160

Kognitiwa psihologija

Ery Medu razinama

ModeldubineProcesiranja dubine procesiranja koje su predlo:ili Fergus Craik

akustldka i s6manti6ka razina prikazane u tablici. DUBII'IA PRoCESIRANJA OSNOVA

Fizikalna

PROCESTFANJA slova

Mzualns eobine

i

Endel,Tulving jesu fizikalna,

PR|MJER

Filqrj STOL pitilj€: Jeltt1ee napisma velikim slovima?

Akustidka S€mantl6ka

glasova povezana sa slovima (nPr. rima) Znadenjo rijeci Kombinaciis

Rijee.MACKA pitanJe: Rimujo li

so

riie6 s .yO/OCKA"?

Fit?d.UUAN pitanlb: Je li rljed vrsta bitike?

na varira uzduz kontinuirane dimenzije u vidu dubine kodiranja. Drugim rijedima'teorijski postoji neizmjemi broj razina procesiranja na kojima se deitice mogu kodirati i nemajasnih granica izmedu pojedinih razina. uodavate da ie u ovot modelu-naglasak na procesiranju kao krjudu pohrane. Razina na kojoj ce informacija biti pohranjena ovisi u velikoj mjeri o tome kako je kodirana. osim toga, 5to je dublja razina procesiranja, toje u pravilu ve6avjerojatnost da 6e destica b-iti pronarlena (Craik i Brown,2000.). Craik, zajedno s Endelom Tulvingom (1975.), proveo je niz istraZivanja kako bi potkrijepio glediSte o dubini procesiranja. Ispitanicim; j e zadanarista;jeii u kojoj je svakoj rijedi prethodilo pitanje. pitanja su mijenjanja tako da su poiicala tri razlidite dubine procesiranja, od niiih prema visim:/zikalnu, alustiSku i semantitku. Primjeri rijedi i pitanja pokazani su u tablici 5.2. Rezultati niihova isfrazivanja bili su jasni: Ktoje pitanje poticaro dublju razinu procesiranji, to je dosje6anje bilo bolje. U Rusiji p. I. Zinchenko (1962., 1981.) ie neorrisno doblo slidne rezultate: rijedi koje su bile logidki (npr. taksonomski) pJvezane (npr. pas i iivotinja) lak.3e su pam6ene od rij edi Eija je vezabila konkretna (npr. pasi nigo), a rijedi koje su bile konkrehro povezatre lakie su se pamtile od nepovezanih." JoB jadi poticaj za dosje6anje nazvan je efektom vrastitosfi (engl. seif-reference effect) (Rogers, Kuiper i Kirker, 1977.). Ispitanici pokazuju visoku razinu dosjecanja kad se od njih trazi da rijedi na smislen nadin poveiu sa sobom tako da uwrde opisuju li ih zadane rijedi. cak i rijedi za koje ispitanici procijene da ih ne opisuju wlo se dobro pamte, sto je posljedica promisljinja opiiuju ii ih rijeEi ili ne. No, najbolje se pamte rijedi za koje ljudi drie da ih opisuju. Slidneifekte vlastitosti nasli su mnogi istraZivadi (npr. Bower i Gilligan, I 9i9., p. Brown, Keenan i Potts, 1986., Ganellen i Carvea 1985., Ha$in, puff, Mason i Mar.torr, i984., A. N. Katz, 1987., Reeder, McCormick i Esselman, 1987.). Neki istraZivadi smatraju daje efekt vlastitosti zaseban fenomen, ali drugi (npr. . Mills' 1983-) smatraju da je on lako objainjiv u okviru modela dubine procesiranja ili drugih uobidajenih procesa pamienja. svaki od nas ima wlo iazradenu shemu o sebi, organizirani sustav rmutamjih znakova koji se odnose na nas, nale atribute i naia osobna iskustva . zato moiemo detaljnije i razradenije kodirati informacije koje se odnose na nas od informacija o drugim sadrZajima (Bellezza,

"

-

5 o Pamienie: modeli i istraZivadke metode

161

r62

I on I

StrategUe€laboracqeinajupmktiEnuprimjmu:kod moZere oclabiati nadin kodiranja tako da se slaZe s nadinom kako detc sadrZaj trebati kasniie prcducirati. Osim toga, tsto sadrZaje rmttenije i

ulmja

re- I ra- | aicitii" rcai.t"uo5e 6ete ihreproduciratiu roliditim I situacljama: Samo opetovano pregledavanje sadrZaja I

Kognitivna p s iholo gij a

naistinadinmanjcjeudinkovitoodprcralaZenjadle nacina kako ga nauEiti. Alo 6e kontelst dosje6mja truZiti Aobto rutuniievmje informacde, Sebate nadi nadine za kodiranje informacija na dubokim razinama procesinnja, kao sto je to nPr- postavljmje smislenih pitmja o sadrZaju'

T_

radicionalna nasuprot netradicionalnim gledistima o pam-

ieniu

Nakon sto su Richard Atkinson i Richard shiffrin predlo2ili model prema kojem pam6enje obuhvaca tri skladiste (to se moze smatratitradicionalnim gledistem na pam6enje) preilozeni su i d'rugi modeli.

TradicionalDo glediste

1984., 1992.). Takoder, moZemo lako organizirati nove informacije koje se odnose na nas. Kad se druge informacije mogu takoder lako organizirati, moZemo dobro pamtiti i informacije koje se ne odnosenanas (Klein iKihlstrom, 1986.). Ko.;ndno, kad stvorimo nase vlastite znakove, pokazujemo znadajno viSe razine dosjedaqia nego kad nam ih generira netko drugi (Greenwald i Banaji' 1989'). Usprkos mnogim potkrepljujudim rezultatima model dubine procesiranja kao cjelini ima protivnike. Kao prvo, neki istraZivadi smatraju da odredena dubina moZe ukljudivati

cikulamu defrniciju, kad

se razina definira kao dublja

jer

se

z pa';ili

tri skladigta

ftaik

1977.).

Pod vidom ovih prigovora i nekih kontradiktornih rezultata model dubina procesir4nja revidiran je tako da ukljuduje opazanje da sekvencija razina kodiranja

mozda nije tako vazna koliko slaganjo izmedu vrste elaboracije kod kodiranja i vrste zadatka koji se traZi kod dosjedaqia (Morris, Bransford i Franl$' 1977')' osim tog4 izgleda da postoje dviie vrste sfiategija za elaboraciju kodiranja: 1. elaboracijaunutar destice, kad se elaborirakodiranje unutarpojedine destice (npr. rijedi ili druge dinjenice) u terminima njezinih svojstava, ukljudujudi razlidite dubine pro' cesiranj4 2. elaboracijamedudesticama, kad se elaborirakodiranje tako da se svojstva destice (opet na razliditim dubinama) poveZe sa svojstvima destica koje su ved pobranjene u pamdenju Tako, akq zelite biti sigurni da 6ete neSto zapamtiti, mozete to elaborirati na razliditim dubinama u svakoj od dviju strategija.

Radno pam6enie Neki psiholozi (npr. Baddeley, 1990.a" 1995., Cantor i Engle, 1993., Daneman i Carpenter, 1980., Daneman i Tardit 1987 .,Engle, l994.,Etgle, Cantor i Carullo, 1992,) inaju drugadije gledi5te o katkorodnom i dugoroEnom pamdenju. U tablici 5.3 Atkinson-shiftinov model suprotstavljen je drugadijem glediltu. Mozete

o

Altematima shvaiania pam6€njar

Radno pmienje dru'gi je nuiv Radno pamcsnje (aktivno pandenjo) i€ kmtkoro6no pmdenje koje onaj dio dugorodnog purJ*j" toi" oUrralikuje od dugorodnog pam6enja. hva6a poznavais svih 6lni6nica i postu_

Tsrminologija:

se

a

paka koji su nedavno akilviEnl u pm6e nju, ukliudu.iuci kratkot€jno, prolano kratkoroino pamd€nje I njegovs sdrraje.

a p'dstaodnos

Katkoro.no pm.enje se

M€tafom vljanjs

su neke informacija bolje pamti i obrnuto. osim toga, neki ishazivadi paradokse u za&Zavanju informacija. Na primjer, u nekim uvjetima strategiio kori5tenja rime (usmjeravanje na povrsne glasove, a ne na znadenje) dovele su do boljeg pamdenja od onih kadje upotrijebljeno semantidko ponavljanje (usmjera-

vanje na ponavljanje ukljudenog znadenja). Kad kontekst dosje6anja ukljuduje 'usmjeravaoje nd fonoloika (akustidka) svojstva rijedi (npr. rinu), uradakje bolji kad kontekst za kodirar{e ukljuduje ponavljanje osnovano na fonolo$kim svojswima nego polavljanje osnovano na semantiekim svojstvima rijedi @isher i Craik' L977.,1980.). Ipalq kad se usporede semantiEko dosje6anje, osnovano na semantidkom kodiranju, i akustidno (rima) dosje6a4je, utemeljeno na kodiranju na osnovi rime, uradakje bolji za semantidko dosje6anje nego za akustidko (Fisher i

definicia pmdenja

skladi5ra

mo'e

predstaviti kao odiierjsno od dugc rodnog, bilo da se nalai uz njega ili je hijerahijski s njim pov€zano.

Kraikorodno pm6€n1", .Ono p"rffi dugoroeno pamdsnje mogu spredstaviti kao sklop koncentridnih krugova u koiem radno pmdenje

sdrii

samo nedavno

aKiviEn€ dijelove dugorodnog pamdenia, a kratkoroCno pm6ede sadrZi

mdi,

a la€tainfonr.racija

Infomacije se izravno prenose iz dugorcanog u kratkorodno pamdenje, a onda natrag, ali ss nikad ne nalae istovr€meno na oba mjsla.

Metafora nje

.

lstaknuto

svojstvo

prolai

smo wlo

dio Ednog pamdenia

Infomacije se nalae u dugorcdnom pmdenju. Kad se aktiviaj.u, infomaci.ie prelae u specljaliziEni dio dugorodnog pfldenja: Edno pm6enje. Radno pam_ Conj€ aldivno prenosi infomacije u i iz sktadista kmtkorodnog pamdenja koje je

Ralika inedu dugor@nog i kratke Uloga aktivacije u pril"no"u infor-*iju u pamdenja. radno pamd€ni€ i uloga radnog pmconja

roenog

u procesima pam6onja. 'Pn'mj€ri ist.zivanla koja

atupaju

ovo gledist€: Canto, i Engle, .1993., Engte, 1994.. EngL?, Cantor i Caruilo. 19g2.

uoditi semantidke razlike, razlike u metaforidkim rep rezentacijaiairazlike u ono_ me sto se istide u pojedinom glediitu. Kljudno svojstvo altemativnog gledista je radno pamCenje koje se definira kao dio dugoroinog pamdenja, af of*vaCa i

katkorodno pam6enje. Prema tom shvaianju, radno pam6enje sadrZava samo nairecentnije aktivirane dijelove dugorodnog pamdenja i prebacuje te aktivirane elemente u i iz lcatke, priwemene pohrane u pamienju.

Alan Baddeley (1990.b,1992.,1993.,1997., Baddeley i Hitch, 1974.)predtoiili su integrativni model pam6enja koji sintetizira model radnog pamienja s modelom dubine procesiranja. U osnovi, on smatra da je model dubine procesiranja proSirenje modela radnog pam6enja, a ne njegovo nadomjeltanje. Narodito je Baddeley u podetku pretpostavljao da radno pam6enje obuhvaCa .. sljedede: 1. vizuospacijalni "blok za skiciranje", koji kratko wij eme zadriavaneke vizualne slike, 2. fonolo5ku petlju, koja tijekom kratkog vremena zadrZava unutarnji govor zayerbalno razumijevanje i za akustidko ponavljanje ftez kojeg se akustidke informacije osipaju nakon orprilike 2 sekunde), 3. srediinjeg izvr$Iite-

5

e Pamdenje:

modeli i istraZivadke

metode

163

lja, koji koordinira procese paZnje i upravlja reakcijama i 4. vjerojatno niz drugih "pomodnih sustava" koji obavljaju druge kognitivne i perceptivne zadatke (Baddiley, 1989., str. 36). U novije vrijeme Baddeley je (2000.a) dodao jo5 jednu komponentu radnog pamdenja: epizodiiki rneiluspremnik @uffer). Ta je komponentajedan sustav ogranidenog kapaciteta koji moZe povezivati informacije iz pomo6nih sustava i dugorodnog pamdenja ujedinstvenu epizodidku reprezentaci-

znanja u dugorodnom pamdenju). Mozemo konceptualizirati razlike u shvaianjima s razriditim metaforama, kao ito je usporedba glediita o tri skladilta sa skradiStem u kojem.3e infomracije pasivno pokanjuju, gdje je ,rnro_o .pr"riSt" uretlaj za uskladi5tavanje, kratkorodno pamdenje poa*fj" oto tog *"au;'u gA;, ," informacije priwemeno pohraniqru dok se ne prenesu u ili iz todne toti'cile u skladiStu. Metafora za model radnog pam6enia moze biti multimedlrt" pr"J.*;ska kuca koja neprekidno stvara slike i zwkove, njima manipuliraioorainiiui,rei integraciju slika i zvukova u smislene sklopove. Kad sulednom slike,zrrukovi i druge informacije pohranjeni, oni su i darje dostupni za fonnatiranje i rlintegr"crju na novi nadin kad se pojave novi zahtjevi i nove informacije.

ju, tj. ta komponenta integrira informacije iz razliditih dijelova radnog pamdenja tako da one za nas imaju smisla. modelom Craika za skiciranje" moZe se upotrijebiti za Craikovo fizikalno procesiranje, a Baddeleyeva fonoloika petlja moZe se upotrijebiti za Craikovo akustidko procesiranje. Kako bi integrirao razlidite dubine procesiranja, Baddeleyev sredi3nj i izvr5itelj prenosi destice u i iz kratkorodnog pam6enja i integrira informacije koje dolazeia osjetnih organa i dugorodnog pamBaddeleyev model moZe se povezati

s

i Lockharta. Baddeleyev vizuospacijalni "blok

Model sustava vi5estrukog pamdenia j:.yile,, penfied podraZivao mozgove svojih bolesnika, bolesnici su desto izjavljivali da se zivo sje.aju nekih epi;da i do;a;"ii"ii i semantidkih dinjenica koje su bile nepovezane s nekim odretreniir aogua"3em. Ovi nalazi upuduju.na to da bi mogli postojati posebni sustavi p"rne"niu?orgu_ nizaciju i pohranu informacija koje se odnose na odredeno vrernensko razdoblje (npr. ,,Sto ste juder rudali?-,;'ko ie bila pwa osoba koju ,t" i..rt o"uia3"iif;) razliku od informacija koje se ne odnose na odredeno wileme "u 1..rto brti prrholozi koji su prvi predloZili model triju skladiSta p#C"r:"f,f Podsjetite se da kad

6enja.

Neuropsihologijski postupci, natodito postupci slikovnih pxikaza mozga, mogu znadajno pomo6i u razumijevanju prirode pam6enj a (Buckner, 2000., Cabeza i Nyb erg, 1997 .' Markowitsch, 2000., Nyberg i Cabeza, 2000., Rugg i Allan, 2000., Ungerleider, 1995.). Potpora razlikovanju radnog od dugorodnog pam6enj a dolazi iz neuiopsihologijskih istraZivanja. Neuropsihologijska istraZivanja dala su niz dokaza za postojanje kratkotrajnog metluspremnika (koji se koristi za privremeno pam6enje informacija) koji se razlikuje od dugoro6nog pamdenja (koje se koristi za pamienje informacija tijekom duljih vremenskih razdoblja, Schacter, 1989.a, E. E. Smithi Jonides, 1995., Squire, 1986.' Squire i Knowlton, 2000.). Osim toga, u nekim obe6ava-

ju6im novim istraZivanjima u kojima je primijenjena

pozitronska emisijska tomografija dobiveni su dokazi o

*

Alan Baddel€y je bio direktor MRC odjela za primijenjenu psiholo-gi.iu, u Cambridgeu,

Engleska i profesor ie kognitivne psihologije na Bristolskom sveu6ili$tu. Najpoznatiji je niegov rad na pojmu radnog pamdenja koii je pokazao da se radno pamCenje moZe

monist?').

.

Na osnovi ovih nalaza Endel rurving (1972.) predlozio je razlikovanje semantidkog pam6enja. (op6enito znanje - nale pam6enje eio;.ni.u to;J oi.u svoJswene samo nama i kojih se ne dosje6amo u nekom odredenom wemJnskom kontekstu) i epizodiikog pam.enja (dogarlaji ili epizode t o1" ,,oo-oroUno dozivjeli). prema Tulvingu, koristimo epizodidko

smatrati medusklopom meilu razllditim aspeKima kogniciie.

postdanju odjelitihmoZdanih podru6ja uHjudenih u razlidite aspekte radnog pam6enja. FonoloSka petlja, koja sadrZi informacije pov-zlne s govorom, izgteda ukljuduje bilateralnu aktivaciju frontalnih i parijetalnih lobusa (Cabeza i Nyberg, 1997.). Zanimljivo je da vizuospacijalni skiciranje" izgleda aktivira poneito razlidita podmdja ovisno o trajanju "btok "" intervala zadrlavanja. Kra6i intervali aktiviiaju podrudja u okcipitalnom i desnom &ontalnom lobuzu, a dulji intervali aktiviraju podnrdja u parijetalnom i lijevom

frontalnom lobusu (Haxby, Ungerleider, Horwitz, Rapoport

*

i

Grady' 1995')'

Konadno, sredisnje izrnsne firnkcije vjerojatro ukljuduju aktivaciju uglavnom frontalnih lobusa (Roberts, Robbins i weiskantz, 1996.). Iako su ti nalazi zanirnljivi i uzbuciljivi, treba ih prihvatiti s oprezom dok ih dodatna istrazivanja ne powlde. Dok gledi5te o tri skladi5ta naglaBava strukturalna spremi$ta za pohranjene informacije, model radnog pam6enja naglaiava funkcije radnog pam6enja u upravljanju procesima pam6enja, kao 3to su kodiranje i integriranje informacija (npr'

krbsmodalna integracija slulnih i vidnih informacija, organiziranje informacija u smislene cjeline, povezivanje novih informacija s postoje6im reprezentacijama

",S":"'rn""-

ili kad se trebamo prisjetitinedeg

'

utho

pamcenSe taa riste Bto nam se dogod-iro u neko odrea"""

;i"ei

Jj.-, ili

u nekom odredenom kontekstu. Na primjea akJ moram upamtiti da sam Harriso-

na Hardimanowitza vidio juder kod arbara, posruzit cu se epizodidkirrrpu-e"njem. No, ako se moram sFtiti imena osobe koju sad vidim u t.t"oni"l 1:flu1rlson Hardimanowitz"), posruzit iu se semantidkim pam6enjem. w"-u oa."i"o" vremenske oznake povezane s dinjenicom daje imeie osobi Harrison, ali posto.li vremenska oznaka povezana s dinjenicom da sam ga juder vidio kod zubaia.

Tulving (npr. 1983- 1989.) i drugi (npr. Shoben, I 984.) prikupili s dokaze za razlikovanje semantidkog i epizodiEkog pamienja koji se'osnivaju r.*"r"Skim istrazivanjima (npr. istrazivanja s eiektridnim pootuziuuni"m, "u rrt uziu*1u na bolesnicima s poremedajima pam6enja i istrazivania s proiokom kwi lcoz mozak) i kognitivnim istrazivanjima. Na primjer, rezije u frontarnim lobusima izgleda djeluju na pamienje kada je neki podra'aj bio prezentiran,

t

"; d;fu,

na dosje6anje i prepoznavanje da je odredeni podraiajiio ptez"ntir* "li 1s.i*,"., 1989'a). Ipak' nije jasno- da su semantidko i epizodidlo parnieqie a"u oauo:"n" srtstava, iako izgleda dakatkada firnkcioniraju na razlidite natine. tr,tnogi to'gni-

tivni psiholozi (npr. Bad-deley, 1984., M. Eysenck i Keane, 1990., Huiphriys, i Pike, 1989., M. K. Johnson i Hasher, 19g7., Ratcritri rra"rl"", rs;6., Richardson-Klavehn i Bjork, l9gg.) smatraju da je to razlikova"j. Brain

ravaju6i na nejasna podrudja na granici izmetlu ie dvije wste

G;;";*

pim6"o.;",l"iio"

5

r

Pam6enje: modeli

i istraZivadke metode

165

r66 mentalno iskustvo a Sje6anje koie s€ srnatra daje todna r€Pr€zentacija dogattaja koji se zbio u na5oj proSlosti. SjeCanja mogu biti pogreBna u relativno mald mjeri (nPr'

je

adnji

vieruiemo da smo kljudeve *, uiai"ti u kuhinji, a da se oni

,aoruvo tal^ze u dnevnom bo'

koje ravku), ali mogu sadrZavati i velike pogreike (npr' mogu imati znalajne posljedice a nas i druge uoieino mislimo da je neka ideja naSa vlastita' ili ui"iui.-o au smo kao dijete bili seksualno zlostavpam' ljani, a da to nije bio sludaj)' Ovakve pogre3ke inora ienia uou6uiu m nesawsene procese ftontrcle aktivi' - oio""r" koii.u ptovodimo atribucije izvom

u mentalnom iskustw' Pogre5ke eksterkonhole izvon ukljuduju brkmje intenalnih i iznalnih inom informacija i razliditih elsternalnih pervora (npr akibuiranje nedeg 5to je zmilljeno

,-ih iofo*u"ij"

6emu smo ceociii, namierc swmoj aktiwosti, nedeg o ,"-o C*li ne6emu 5to smo vidjeli, nelega 5to smo koji vidieli u tabloidu televizijskoj misiji, dogadaja

mj estu B ili uese zbio na mjestu A ili u wemenu A prinenu B). Nu.ha je integmcija infomacija' koje

oadaiu osobnom iskustvu' iz

ruliiitih i?ora za svaku

viSeg reda' No, ta kreatiwost Eini jer kalkada hivo atnsje6mja podloira pogreSkama, buimo izvor inforrnacije koja nm padne na pamet' usta pokmtelja uPuduje m to da prefron-

itlz.no -i.uo Nekolito

irotalni,korteks igra kljudnu ulogu u identifrkaciji kir€ ra mentalnog iskustva: oltefenja pr€frontalne deficiiovode do difrcita u pam6e4iu izvora' Pojava se ta pamcenja iflora vjerojatnija jc kod-dje1.fetji tJoatni."Zttj""i potuto iuoiiultl i toC starijih odraposlih osoba (kod kojih s pove6mjem dobi Postoji r"e-" qerolutoosipaiologije preftontalne kore)' Disfimkciie preiiontalne kore mogu igrati ulogu u shizokoja katkada ukljucuje izrazitc deficite konfreniji,

tole izvora u vidu deluija' U mom laboratoriju koristimo postupak magnetske rezonancije kako Lismo utwdili moZdma Podrudja ukliud"n*kont olo irom. Ujednoj wti istraZivanja (slike i irpitu^i"i ,u vi jeli dvije mte nia Eestie koji je im je bio dat test

rijeli). Kmnije

sidrZavoo neie tijedi koje su

Pmdenja odgovarale Predmetim

s rijedikoje su rmijevitljeli (stare 6estice) pomijelme koji s mu koie niiu odlotarale nijednom Fedmetu prij. *iAj"ti (no* eestice). Usporedili smo moidmu kad ." oa ispitanika traZilo da procijene iz-

"lri*ott vor (npi.

recite "d5'' za Eestic€ koje ste rmije vidjeli njih smo tao stike) s moZamom aktivnoiCu kad se od u testu traZilo cla odlule da li im je pojedina iestica Domata (recite "da" a prije prczentiranu desticu)' korii,{aili smo vedu aktinost u lijevoj preftontalnoj kod identifikacije izvora u odnosu na situaciiu staro/ prefrontalnovo (i katkad ve6u aktivnost i u desnoj iz' noi toi). oti* toga, nekoliko drugih laboratorija slidnim realtatim, lto Pruiavi5estruke u Cu 1" lijevi prcfrontalni korteks ukljudm

viiestiloie

aot*"

o

uoravlimieinompmdenja

Zminljivojc

da kad smo

Ko g ni tivna p s ih o I o gij a

Squireova taksonomija pamdenja Na osnovi mnogobrojnih neuropsihologijskih istrazivania Larry squire pretpostavio ie da pamdenje obuhvada dvi.ie osnovne vrcte: deklarativno (eksplicitno) pam6enje i razlidite vrste nedeklarativnog (implicitnog) pamdenia. Svaka vrsta moze se povezati s odredenim moZdanim strukturama i procel sima.

N

Semantidko

ldinjenlcel

bolesnicima koji konpiegledali objavljene brcj i'uUititulo, nusti t.o da je postojao podjednak bolesniia s oltedenjim desnog i lijevog frontalnog koji reZnia. To ie u sklatlu sa shva6anjem da procesi ,Uiuuio u a"tnoj i lijevoj prefrontalnoj kori dopriradove o

ed6kl

ilativno

/'\ \ \------,,t \ ,/\\ ,/\\_ viestine Udesavmjs Uvjetovsje Nesoclailmo

Epizodi6ko tdogadaii)

Prcc€duraln_o

\npr,

trptoncke,

perepttune,

lparceptjvrc,

kognitivnel samntidko)

(habituaclia.

iemitiaitid\

,"

pricjeni iuors mentalnog iskustva,-m.oZda na rzlidinaein i dale derojaho vaZna interakcija lijeve nose

jedan od ciljeva desne hemisfere. Prema tome, kompobuclu6ih istnZivmja je todnije povezivmje u nentnih procesa pam6enja s obtascim aktiwostt razliditim podrudjima preftontalnog korteksa'

i

Pr€DoruC€na literatura False memoJohnson, M. K. md Raye, C. L' (1998)' ries and confabulation' Trends in Cognitive Scien'

ces,2,137'145. fotrnmn, U. K., Hayes, S. M', D'EsPosito' M'-and Raye, C. L. (2000). Confabulation' In J' GraAnan r. gorr"i, Haidbook of neurcpsvchologl (7t "ii Ed.\ Yol. 2 Memory and lts Disotders' L' S' Cer' mak (Ed.), pp. 359-383. Amsterdam, Netherlands: Elsevier Science' M' Ranaganath, C., Johnsorr M.K' md D'Esposito' (2OdO1. Let preftontal activation increases with deperceptual infomation' -"nas to rcall spccifrc Journal ofNeurcscience' 20, RC 108, l-5' J'' Nolde' S' Raye C. L., Johnson, M. I(, Mitchel, trL

PFC F: and D;Esposito, M. (2000). Left and right conhibutions to episodic remembering: An fMRI slrdy. P sy c h o b iol o gt, 28, 197'206'

poseban

je epizoclidko pamdenje samo metodololke tesko6e nekih dokaz a'Moi'da je otvoreno' iifii.-t..""tiftog pamdenja (Tulving, 1984'' 1986')' Pitanje i epizodidkog pamsemantidkog razlikovanje Otkadje Tulving prvi predloZio

zore

koji se katkad 1TJ"' ima kljudnu uloc."j";di"lti trJei oalinti sustav za j'proceduralno mozak mali da Izgleda 1985 ;;;;;;i"; p"mtenie'(Tulvitg, likovanju epizodiEkog gr; ,;i;i ffi; "ii*2" '*tii]uod dokaL u prilos razi kognitivni dokazi koji neuropsiho6gijski pame"nia pamdenja i semantidkog

.

potvrduju postojanje proceduralnog pamienja mnogo su uvjerljiviji (N. J. Cohpn, Eichenbaum, Deacedo i Corkin, 1985., N. J. Coheni Squire, 1980., Rempel-Clower, Zola, Squire i Amaral, 1996., Squire, 1987., Squire, Knowlton i Muien, 1,993.), Larry Sqirire (1986., 1 993.,) predloZio je alternativnu taksonoriliju pam6e4ja (slika 5.4) u kojoj razlikuje deklarativno (eksplicitno) pamie4ie od razliditih rrsta nedeklarativnog (imFlicitnog ) pami.enja koje obuhva6a proceduralno parn6enje, efekte udedavanja (priming effects), jednostavno klasidno uvjetovanie, habitu4iiju, senzitizaciju i perceptivne paefekte. schacterje (2000.) predloziojE pastojanje ukupno pet sustava pamdenja: epizodidko, semantidko, perceptivno (U. pre_ , poznavanje predmeta na osnovi oblika i,strukture), prooeduralno i radrio. ,

Konekcionistidko gledi5te Model mreia daje strukturalnu osnovu za model paralelno distribuiranog procesi_ ranja @DP), koji se desto zove konekrionisti1ki model. prema pDp modelu kljud reprezentacije znanja je t vezama medu razliditim dvorovima, a ne u pojedinom dvoru. (Ovo shvi{anje o vezama kao osnovi reprezentacije podsjeda na Hebbov rad o sklopovima stanica o demu je raspravljano u 2. poglavlju.) Osim toga, aktivacijajednog dvoramoZe potaknuti aktivaciju s njim povezanog dvora i taj proces Sirenja aktivacije rnoZe potaknuti aktivaciju dodarnih dvorova. pDp model dobro slaZe s pojmom radnog pamdenja koje sadrZi aktivirani dio dugorodnog pam1e 6enia. U ovom modelu aktivacija se Siri kroz dvorove rnreZe tako dugo dok aktivacija ne prijede glanice radnog pamtenja. evor koji aktivira s njim povezani lvor zove se ude3aval (engl, prime), a rezultiraju6a aktivacija efekt udelavanja (engl. priming effect). Na efekt udeiavanja upuiuju mnogobrojni nalazi (npr. prije spomenuta istraZivanja ude5avanja kao aspektu implicimog pam6enja). Osim toga, neki rezultati govore u prilog shvaianju da se u osnovi udesavanja nalazi Sirenje akivacije (npr. McClelland i Rumelhart, 1985., 1988.), ali ne shh se svi u tumadenju mshanizma efeha udesavanja (npr. vidi McKoon i Ratclitr, 1992.b). Konekcionistidki modeli zanimljivi su zbog svoje mogu6nosti integracije ra_ zliditih suwemenih shvacanja pam 6enja: radno pamtenje obuhva(a alctivirani dio

5

r Pamdenje: modeli i istraZivadke

metode

167

dugorodnog pamienja i frrnkcionira barem djek;midno putem paralelnog prcce' siranja,; iirenje aktivacije uklju6uje istowemeno (paralelno) aktiitanje (udeiavanje) mnogostrukih veza medu ivorovima t mreii. Mnogi kognitivni psiholozi koji zastupaju ovo integrirano stajali5te istidu dajejedan od razloga zaito ljudi tako udinkovito procesiraju informacije dinjenica da mogu obavljati mnoge operacije istovremeno- Zato se suvremena shva6anja kognitivnih psihologa radnog pam6enja, modela pamienja u vidu mreia, aktivacije koja se Siri, udeiavanja i paralelnog procesiranja medusobno potkepljuju i podrZavaju. Neka istraZivanja diji rezultati govore u prilog konekcionistiEkom modelu pam6enja jesu eksperimentalna istraZivanja na ispitanicima koji su u laboratorijima rje3avali kognitivne zadatke. Konekcionistidki modeli dobro tumade efekte udeSavanja, stjecanje vje5tina (proceduralno pam6enje) i neke druge fenomene pam6enja. Do sada, medutim, konekcionistidki modeli nisu mogli jasno predvidjeti i protumaditi dosjedanje i prepoznavanje do kojih dolazi nakon jedne jedine epi' zode ili jednog nlaganja semantidkim informacijama.

kopitivni psiholozi koristili simulaciju razliditih aspekata obrade informacija. Model triju skladiita osniva se na serijalnom (sekvencijalnom) procesiranju informacija koje se moZe simulirati na radunalu koje najednom moZe obavljati samujcdnu operaciju. Model paralelnog procesiranja radnog pamienja, koji ukljuduje istowemenu obradu multiplih operacija, ne moie biti simuliran na jednom radunalu. Osim primjene laboratorijskih pokusa na ljudima

su radunalne modele za

.

Paralelno procesiranje zahtijeva neuralnu mreZu u kojojje povezan ve6i broj radunala koja rade zajedno, ili posebno radunalo koje radi s paralelrrim mreZama. Mnogi kognitivni psiholozi danas daju prednost modelu paralelnog procesiranj a za opisivanje pam6enja. Model paralelnog procesiranja potaknutje opaZanjem da ljudski mozak vjerojatno obraduje informacije tako da se viSestruki procesi odvijaju istovremeno. Osim Ito supotaknularazvoj teorijskihmodelapam6enja, neuropsihologijska istraZivanja dala su uvid u procese pamieqia i dokaze o razliditim hipotezama kako pam6enje kod ljudi funkcionira.

Pam6enje u stvarnom Zivotu Prije nego predemo na raspravu o pamdenju koje odstupa od prosjeka i neuopsihologiji trebamo se usmjeriti na joi jedan suwemeni vid istraZivanja pam6enja koji zahtijeva veCi pomak u promatranju pojave koja se istraZuje i terminologiji koja se koristi za tumadeqie pamCenja. Taj prisfup zapodinje pitanjem kako se pam6enje koristi u svakodnevnim situacijama i demu pam6enje sluZi . Zato je preporuka da se pamienje istraZuje u stvamom svijetu, a ne u laboratoriju (G. Cohen, 1989., Neisser, 1978.,1982.). Osnovna zamisao je da istraZivanje pamienja mora imati ekoloSku valjanost, odnositi se na prirodne fenomene pamdenja u prirodnom okru-Zenju. U tom kontekstu nema mjesta distirn laboratorijskim istraZivanjima. Postupci koji se koriste ispituju prirodna okruZenja upotrebom samoiskaza i upitnika. Iako su ovom pristupu upudeni prigovori, jer mu nedostaje kontrola i mogu6nost generalizacije @anaji i Crowder, 1989.), ipak je doveo do nekih zanimljivih novih konceptualizacija u istraZivaqlu prirode pam6enja. Na primjer, nedarui teoretski rad Koriata i Goldsmitha (1996.) traZi promjenu metafore koja se koristi za konceptualizaciju pamCenja, a ne promjenu okruienja

168

Kognitivnapsihologija istraZivanja. Koriat i Goldsmith istitu da tradicionalna metafora si ladiita,kojom se pam6enje poima kao sprerniite informacija i dogadaja, neizostavno dovodi do pitanja kolidine - koliko destica se moze pamtiti u odretlenoj prilici ili se mogu

upot{ebiti? Laboratorij je najprilagotlenije okruZenje za ovakav pristup jer

se

moZe kontrolirati varijabla kolidine. Nasuprot tomu, svakodnevni pristup ili pristup realnog svijeta vi5e zahtijeva metaforu korespondencijekojom se pamdenje

poima kao sredstvo interakcije sa stuamim svijetom. zato se pitanje pomide prema todnosti reprezentacije prollih dogadaja - kolikoje pamienje u skladu s odredenim dogatlajem?

Kako Koriat

i

Goldsmith (1996.) istidu, vaZno pitanje nijAokruZenje

istraZivanja, laboratorij ili stvami svijet, ve6 vrsta metafore. Smatraju da metafora korespondencije vi5e uzima u obzir fi:nkcionalne aspekte pam6enja. osim toga, korespondencija se moZe ispitivati i u laboratorijskom i prirodnom okruZenju. smatraju da se mnoga neslaganja izmedu zagovomika laboratorijskog i prirodnog

okruZenja mogu izgladiti promjenom metafore, a ne promjenom okruZenja ishaZivanja. Ta bi promjena dala novu strukturu za razumijevanje pam6enja _ strukturu u kojoj bi se na pamdenje gledalo kao na pojavu koja ispunja odredenu swhu u interakciji s okolinom. I stvarno, moZe se vidjed da se taj novi pristup Siri kako se veci broj istrazivada zanima za funkcionalna svojstvapam6enja. Neki obe6avaju6i novi uvidi u pitanje demu pam6errje sluzi daju neke konketne prefpostavke o strukturi pam6enja. Na primjer, nedavni rad Arthura Glenberga (l 997.) traZi sustav pamienja osnovan na interakciji organizrra s i:kolinom. Korespondencija sa swamim svijetom ostvaruje se posredswom reprezentacija koje odrazavaju stnrktualni odnos izmedu organizma i vanjskog svijeta, a ne kodiranjem apstraktnih simbolidkih reprezentacija. Slidno, Baddeleyeva (1 997.) knjiga osuvremenjuje njegov model radnog pam6e_ nja govoredi o tome demu fonoloika petlja i ..blok za skiciranje" sluie i pro5iru_ ju6i razmatranja o mnogim fenomenima pam6enja na pitanje njihove funkcije.

Vidjet 6emo ho6e li taj pristup postati dominantan u istraZivanjima pam6enja 6e ga nadvladati sna.zna laboratorijska metafora skladidta. sto god bude, nove metafore i prijepori nuzni su za preZivljavanje podrudja - bez stalnog dotoka novih

ili

ideja (ili novih promi5ljanja starih) znanost bi stagnirala

i

odumrla. prisrup

isnaZivanju pam6enja koji podinje dominirati je neuropsihologijsko istrazivanje pamienja koje se razvilo iz ispitivanja ljudi s pamdenjem koje odstupa od prosjeka.

PAMCENJE KOJE ODSTUPA OD PROSJEKA I NEUROPSIHOLOGIJA Do sadaje rasprava o pam6enju bila usmjerena na zadatake i strukture koji ukljuduju normalno funkcioniranje pam6enja. No, ima rijetkih sludajeva ljudi s pam6enjem koje odstupa od prosjeka (bilo izrazito dobrim, bilo naruIenim) kojidaju zanimljiv uvid u prirodu pamienja op6enito. IstraZivanje pam6enja koje odstupa od prosjeka izravno dovodi do neuropsihologijskog istraZivanja fizioloikih mehanizama u osnovi pamienja.

5

.

Pamdenje: modeli i istraZivaEke

metode

169

lzvanredno pam6enie: mnemonisti Zamislite kakav bi vam bio Zivot da imate izvanredne sposobnosti pamdenja - na pnmjer, kad biste mogli zapamtiti svalu rijed otisnutu u ovoj knjizi. U tom sludaju smatralo bi se da ste mnemonist, osoba koja pokazuje izvanredne sposobnosti pam6enja, koje se obidno osnivaju na kori5tenju posebnih tehnika za poboljSanje pam6enja. MoZdaje najpoznatiji mnemonist bio dovjek zvan "S.", kojegje opisao ruski psiholog Aleksandar Luria (1902.-1977.). Luria (196S.) opisao je kako se S. jednog dana pojavio u njegovu laboratoriju i raZio da se testira njegovo pamienje. Luria gaje testirao i ustanovio da njegovo pam6enje gotovo nema granica. S. je mogao reproducirati izuzetno dugadke nizove rijedi, bez obzira na to koliko je wemenaproilo od wemeua kad su mu rijedi bile prezentirane. Luriaje proudavao S.-a tijekom 30 godina i naiao da dak kadje S.-ovo pamCenje bilo mjereno 15 ili 16 godina nakon sesije u kojoj je naudio rijedi, on ihjejo5 uvijek mogao reproducirati. S. je na koncu postao profesionalni zabavljad, zapanjuju6i publiku svojom sposobno56u prisje6aqia bilo dega $to se od njega

traiilo

U demu je bio S.-ov trik? Kako je tako mnogo parntio? Odito se slaZno oslanjao na mnemoniku vidnog predodavanja. Pretvarao je sadrZaje koje je trebao parntiti u vidne slike. Na primjer, izvljestio je da kad se od njega traZilo da zapamti ije1 zeleno, predodio si je zeleni lonac za cv$ete, za ijeE crveno zamislio je Eovjeka u crvenoj koSulji kako mu se pribliZava. Cak su i brojevi izazivali slike. Na primjer, 1 je bio ponosan, dobro graden dovjek, 3 je bila potiStena osoba, 6 dovjek s natedenom nogom, itd. Velik dio vidnih predodZbi u pamienju S. nije upotrebljavao namjemo, ve6 su one bile rezultat rijetke pojave, sinestpzije (syn - "zajedno", esthesid - 'bsjet") kad se doZivljavaju neki osjeti u osjetnom modalitetu koji se razlikuje od modaliteta kome pripada podraZaj. Na primjer, S. je automatski pretvarao zvuk u vidnu sliku i dakje izvjeStavao da doZivljava okus i teiinu rijedi. Svaka rije[ koju je trebao zapamtiti:nawala jenizosjeta koji su se kod S.-a javljali automatski kad se trebao prisjetiti te rijeEi.

170

Kognitivna psihologija

ki. No, qiegovo pamdenje se znadajno pogorlalo kad su mu eksperimentatori nnmjemo zadali nizove znamenki koje se nisu mogli prevesti u vremena trajanja sa S.F.-om upuduje na to da se osoba s prosjednim sposobnostima pam6enja moZe, barem u nadelu, pretvoriti u osobu s izvanrednim pam6enjenr, barem u nekim podrudjima, nakon dugotrajne sustavne vjgZbe.

hka. Rad

Mnogi bi od nas voljeli imati sposobnosti pam6enja kao S. ili V.P., jer nam se da bismo bez napora odlidno prolazili na ispitima. No, moramo imati na umu da S. nije bio narodito zadovoljan svojim Zivotom, dijelom zbog svog izvanrednog pamienja. Izvjeltavaoje da njegove sinestezije, koje su velikim dijelom bile nenamjeme, interferiraju s njegovom sposobno56u slu5anja ljudi. Glasovi su izazivali gomilu osjeta, 5to je interferiralo s njegovorn sposobnoS6u pradenja razgovora. Osim toga, njegovo snaZno oslanjanie na predodZbe stvaralo nu je teikoda u razumijevanju apstraktnih pojmova, kao npr. neizmjerno ili niita, koji se ne mogu lako pretvarati u vidne slike. Takotlerje katkada bio preplavljen slikama dokje ditao. Ranija sjedanja su se katkada.nametala kasnijim. Naravno, ne moZemo znati koliko su S.-ove Zivotne te5kode bile posljedica njegova izvamedna pam6enja, ali je odito da je S. vjerovao da njegovo izvanredno pamdeqje ima loie strane kao i dobre, i desto mu je isto toliko smetaio koliko mu je pomagalo.

iini

Ovi izvanredni mnemonisti daju odredeni uvid u procese pam6enja. Svaki od ovih koje smo opisali - svijesno ili gotovo automatski - prevor[li su arbitrarne, apstraktre besmislene informacije u smislenije ili senzomo konkretnije. Bilo da su prevedene informacije bile fajanje trka, datumi i dogatlaji ili vidne slike, klju6no je bilo njihovo zna6enje za mnemonista. Obidno sposobnost pam6enja smatramo zajemdenom kao i zrak koji udi3emo. No, kao 5to postajemo svijesni vaZnosti zraka kad ga nemamo dovoljno za disanje, tako postaje manjom vjerojatnost da pamCenje smatramo zajamdenim kad promahamo ljude s te5kim poremedajima pamdenja.

Naru5eno pamdenie: amneziia

Drugi mnemonisti upotrebljavali su drugadije strategije. V.P., ruski imigrant (Hunt i Love, 1972.) mogao je zapamtiti dugi niz destica sloZenih npr. u stupce i redove brojeva. Dok se S. ponajviSe oslanjao ua vidne predodibe, V.P. se izgleda vi5e oslanjao na verbalno prevodenje. Izvjeltavao je da brojeve Pamti pretvaraju6i ih u datume i.onda razmi5ljao Sto je tog dana radio.

Jedna uznemirujuda vrsta am:rezije (teZak gubitak pam6enja) je retrogradna amnezija, kad osoba gubi nanjemo pamdenje dogatlaja koji su se zbili prije uaume kojaje dovela do gubitka pamdenja (Squire, 1999.). Blagi oblici retrogradne amnezije javljaju se dosta desto kadje osoba doZivjela potres mozga. Obiino se lole pamte dogailaji koji su se zbili neposredno prije potresa mozga.

SliCnu strategiju prevodenja koristioje mnemonist kojeg iu ispitivali K. Anders Ericsson, Witliam Chase i Stbve Faloon (1980.). S.F., njihov mnemonist, pamtio je duge nizove brojeva dijele6i ih na grupe od po tri do detiri znamenke i kodirajudi ih kao vremena trajanja razliditih trka. Buduii daje i sam bio iskusan fkad na duge staze, S.Z.-u su bila poznata vremena koja su bila vjerojatna za razlidite trke. Ono 5to je posebno zanimljivo, S.F. nije doiao u laboratorij kao mnemonist, ve6 je bio izabran kao predstavnik sudenata prosjednih po inteligenciji i sposobnosti-

W, Ritchie Russel i P. W. Nathan (1946.) izvijestili su o teZem sludaju retrogradne aurnezije: 22.-godilnji odrZavatelj igrali5ta za golf pao je s motocikla u kolovozu 1933. ljedan dana nakon nesreie mladiije mogao voditi raaunne razgovore i izgledalo je da se oporavio. No, brzo;ie postalo odito daje kod njega doilo do te5kog gubitka pam6enja dogadaja koji su se zbili prije traume- Kad ga se pitalo za datum, izjavio je daje veljaEa 1922. i vjerovaoje daje 5kolarac. Nije se sjefao kasnijih godina. Tijekom idu6ih nekoliko tjedana njegovo pamCenje proSlih dogadaja polako se wa6alo, podev od ranijih prema kasnijim dogattajima. Deset tjedana nakon nesreie watilo mu se pamdenje za veiinu dogaclaja iz prethodnih godina i konadno se mogao sjetiti svega 5to se dogodilo do nekoliko minuta prije nesrede. Kod retrogradne amnezije sje6anja koja se vradaju, u pravilu, zapodinju s ranijim dogadajima i ke6u se prema wemenu taume. Cesto se pam6enje dogadaja neposredno prije traume nikad ne vra6a.

ma pamieqia.

U podetku je S.F. pamtio niz od oko 7 znarnenki, Sto je prosjedan tez:ultat za studente. Nakon 200 uvjeZbavanja tijekom razdoblja od 2 godine S. F. je deseterostruko pove6ao svoje pamCenje znamenki i mogaoje reproducirati 80 znamen-

5

r Pamienje: modeli i isfiaZivadke

metode

171

DrugavrstaamnezdekojugotovosvimidoZivljavamojeinfanti|naamnezi-

ja, neriogu6nost dosj;6anja dogatlaja koji su se zbili kad smo bili wlo mladi ne onoga Sto nam se dogodilo iSp"ur, rizS.). op6enito, sje6arno se malo ili uop6e prije dobi odoko 5 godina i izuzetno rijetko se netko sje6a.I4pogo togaito se ioiodilo prije tre6eg rorlendana. IzvjeS6a o sjedanjima iz djetinjsWa obidno un3"ueu3u

p*e*j"

aadajnih dogadaja (spr. rottenje brata ili sestre, $nrt jednog

roait"ija, fi"ustti Hamond, 1991.). Na primjer, neke odrasle osobe sjedale su se godine, a smrti svog btiavka u bolnici ili ro
-nogi

ako su moZJ titi upitna Eak i neposredno nakon ito su dogadaju zbili, narodito sadrZajima' upamdenim o prikrivenim sugeqtijama otvorenirn-ili izloLina djeca (b nepouzdanosti naleg pam6enja op5imije se raspravlja u idu6em poglavlju') izvijestili Jedan od najpoznatijih sludajeva amnezije je sludaj H'M', o kome su William ScoviiG i Brenda Milner (1957.). H.M. je bio podvrgnut operaciji mozga zbog teskih epileptidkih napadaja koje nije bilo mogu6e kontrolirati. operacijaje

krajnjenepredvidivim porq.di"u.u. il wijeme operacije H.M. imao je 29 godina i bio je iznadprosjedno 'iot.iig"nturr. je od Nakon operacije dobro se oporavljao, uz jednu iznimku. Patio teikeinterogradne amneziie - imao je velikih te5ko6a u pamdenju dogatlaja koji se su se zbili oukoo op"tapije. No, dobro (iako ne u potpunosti) sjefao logafzu.a prije operacije. H.M.-ov gubitak pamienja snaZno je utjecao na njegov Zivot' Jedsam se ncim je p;tilon primijetio: "Svaki dan jp sam za sebe, bez obzka demu je u"r.1-io i 3to me je Zalostilol' (Milner, Corkin i Teuber, 1968', str' 217)' Odito je H.M. izgubio sposobnost namjernog dosje6anja bilo dega Sto slijedilo nakon

obuilj"oa t. rulna tesl. ibltajeuvelikoj mjeripokusna,

operaclje, tako daje

iivio

s

stalno zarobljen u sada5njosti'

Amneziia i raztikovanie eksplicitnog i implicitnog pam6enia psiholozi istrazuju bolesnike koji boluju od amnezije djelomiEno zato da dobiju uvid u op6enito i:nkcioniranje pamdenja. Jedan od uvida dobivenih ispitivanjem koje bolesnika koji boluju od amngTijs js tuzlikaimedu eksplicitnog pamdenja, udesavanja (npr. efekti pamdenja i implicitnog amnezije je u pravilu naruSeno kod "kod zadataka upotpunjanja rijedi i proceduralno pamienje za zadatke koji ukljuduju vjestine) toi" o iru"it" oije naru$eno. Odito sposobnost svijesnog dosjeian;, p;idni"g iskuswa, koju zahtijwaju zadaci kojiukljuduju eksplicitno pame.+ i"tflutivnog #enja, razlikuje se od sposobnosti obavljanja naudenih za-

dataka na automatskj nadin, bez svijesnog pam6enja procesa udenja @addeley' je uradak na vedini 1989.). Ustvari, dak i bolesnici koji,boluju od amnezije, diji gotovo normalan ili pokazuju normalan lo5, wlo pamcenja zadataka eksplicitnog im'licitno pam6enje, kao Ito zu zadaci dosjedauradak na zaiaci-u toji "tguUulu (Badd9; nja uz znak (Warrington i Weiskrantz, 1970.) i zadaci upotpunjanja rijedi

ley,1989.)No,nakonzadatkadopunjanjarijedi,kadseamrestidarepitajesuli

p;;e vialen rlled koju

su upravo

nadopunili, obidno

se ne

sjeiaju da su rijed vid-

Stark, 1982')' Osim toga' je ne mogu eksplicitno prepoznati rijeEi bolje nego po sludaju. Iako

jAi tCtut, Mandler i Haden,l992., Tulving, -amnestitari

Schacter

i

172

Ko gni tivna ps iho I o gij a

i eksplicitrog pamCenja jasna kod amnestidara bolesnici i normalni ispitanici pokazuju postojanje implicitnog pamdenja. razlika izrnedu implicitnog

i ti

Bolesnici koji boluju od amnezije pokazuju paradoksalni uradak na zadacima

koji ukljuEujuproceduralno znanje ("mati kako" - vjeitine kao 5to su voZnja biciklom) u odnosu na zadatke koji zahtijevajt deklarativno znanje ('mati da" informiranost o dinjenicama kao 5to su pojmovi u udZbeniku iz psihologije). S jedne shane, bolesnici koji boluju od amnezije mogu imati wlo slab uradak na tradicionalnim zadacima pain6enja koji zahtijevaju dosjedanje i reprodukciju deklarativnog znanja.. S druge strane, mogu pokazati pobolj5anje uratka - zapamieno uvjeZbavanje - u zadacima koji.zahtijevaju proceduralno zranje, kao 5to je slaganje slagalica, uEenje ditanja zrcalnog pisma i svladavanje motoridkih vje5tina @addeley, 1989).

Amnezija i neuropsihologija IstraZivanje arnnezija daloje niz podataka o tome kako pam6enje ovisi o uspje5nom radu pojedinih moZdanih.struktura. Povezuju6i odredene ozljede mozga s odrealenim deficitima pamienja istraZivadi su dobili uvid u normalno firnkcioniranje pam6enja. Ispituju6i razlidite kognitivne procese u mozgu neuropsiholozi desto fiaZe disocijacije firnkcija, kad je kod nomialnih ispitanika prisutna neka funkcija (npr. eksplicitnopam6enje), akodbolesnika s odredenom ozljedommozga te funkcije nema, usprkos normalnim fimkcijama u drugim moZdanim podrudji ma (npr. implicitno pamienje).

Ispituju6i osobe s porerne6ajima pamdenja, na primjer, znamo da je pam6enje nepostojano i na njega mogu djelovati udarac u glavu, poreme6aj svijesti, kao i niz ozljeda ili patololkih promjena u mozgu. No, ne moZemo utwditi specifidnu uzrodno-posljedidnu vezu izmedu odredene strukturahe lezije i odretlenog deficita pamdenja. dinjenica da je odredena struktura ili podrudje pou""-o s por"me6ajem neke funkcije ne anadi da je samo to podru6je odgovomo za kontrolu te firnkcije. Za odrecfenu funkcijumoZe biti odgovomo viSe strukturaumozgu. Siroka fiziolo3ka analogija moie protumaditi teSko6u lokaliziranja na osnovi opaienog deficita. Normalno funkcioniranje dijela mozga (retikulamog aktivacijskog sustava) nuZno je za odry'avanje Zivota, no Eivot ne ovisi samo o funkciji moz9a sumnjate li u vainost dnigih struktua, pitajte bolesnika s nekim srdanim ili plu6nim oboljenjem. Zato, iakoje retikulami aktivacijski sustav nuZan za o drLavanje Livota, srnrt neke osobe moZe biti.posljedica disfunkcije drugih tjelesnih stnrktura. Povezivanje neke disfunkcije u mozgu s odredenom strukturom ili podruEjem sli6na je te5koia.

Kad se promatraju jednostarme disocijacije, razlidite altemativne hipoteze mogu objasniti vezu izmedu odretlene lezije i odredenog firnkcionalnog deficita. Mnogo pouzdanije potpore nekoj hipotezi o kognitivnom funkcioniranju mogu se dobiti promatranjem dvostrukih disocijacija, kad osobe s razliditim wstama neuropatoIoSkih promjena pokazuju opredne obrasce deficita. Za neke funkcije i neka moZdana podrudja neuropsiholozi su utvrdili prisutnost dvostruke disocijacije. Na primjer, neki dokazi za razltkovanje kratkoroEnog pam6enja od dugorodnog osnivaju se upravo na takvim dvostr.ukim disocijacijama (Schacter, 1989.b): osobe s ozljedama u tijevom parijetalnom moZdanom reinju nisu u mogudnosti zadfiavati inforrracije u kratkorodnom pamdenju, ali ne pokazuju deficite dugo-

5 r Pamdenje: modeli i istraZivadke

metode

173

dug-

rodnog pamdenja. one i dalje kodirajra pohranjuju i pronalaze informacije u orodnom pam6enju bez vidljivih te5ko6a (Shallice i Warriugton, 1970., Warnngton i Shallice, 1972.) Obrnuto, osobe s lezijama medijalnih temporalnih moZdanih

podrudja imaju relativno normalno kratkorodno pamCenje verbalnog materijala (npr. slova i rijedi), ali imaju velikih te5ko6a u zadrZavanju novih verbalnih sadrZaja u dugorodnom pam6enju (Milner, Corkin i Teuber, 1968., Shallice, 1979.,Watrington, 1982.). Iako dvostruke disocijacije pruZaju snaZnu potporu pretpostavci daje odredena moZdana struktura od odluduju6e vaZnosti za pam6enje (Squire, I 987.) i poreme6aji ili lezije tih podrudja uzrokuju teike deficite pamdenja, ne moZemo reii da je pamienje - ili dak dio pam6enja - lokaliziran u tim strukturama. Ipak, ispitivanja bolesnika s ozljedama mozga daju neke informacije i upuduju na to kako bi pam6enje moglo funkcionirati. Za sada; neuropsiholozi su naSli da dvostruke disocijacije govore u prilog razlikovanju kratkorodnog i dugorodnog pam6enja, deklarativnog (eksplicitnog) i nedeklarativnog (implicitnog) pam6enja i preliminarno upuCuju najol neka razlikovanja.

Uloga hipokampusa i drugih struktura Jedno od sredi5njih pitanja u neuropsihologiji pamCenja bilo je sljedeie: Gdje je u mozgu pam6enje pohranjeno i koje su moZdane strukture i podruEja ukljudeni u

procese pam6enja kao Sto su kodiranje i pronalaZenje? Mnogi podenri pokulaji lokalizacije pamienja biti su bezuspjeini. Na primjer, nakon doslovno stotina pokusa poznati neuropsiholog Karl Lashley je nevoljko izjavio da nije mogao naii specifidna moZdana podrudja koja bi bila povezana sa specifidnim oblicima pamdenja. Tijekom desetljeCa nakon Lasbleyeve izjave psiholozi su mogli lokalizirati brojne moZdane strukture ukljudene u pamienje, kao 5to su hipokampus i druge okolne strukture. No, frziolodka shukhua moZda nije takva da 6emo lokalizirati specifiine ideje, misli ili dogatlaje, ito je Lashley bezuspjeSno pokuSao. Cak su Penfieldovi nalazi o vezama izmedu elektridnog podraZivanja i epizodidkog pamdenja dogatlaja prijepomi. Neka istraZivanja dala su ohrabruju6e, iako preliminarne rezultate o strukturama koje su, izgleda, ukljudene u raalilite aspekte pamdenja. Prvo, specifidna senzoma svojstva odredenog doZivljaja st1 izgleda, organizirana u razliditim podrudjim moZdane kore (Squire, 1986.). Na primjer, vidna, spacijalna i njulna svojstva nekog doZivljaja pohranjena su svako u onommoZdanom podrudju kojeje odgovomo za obradu pojedine vrste osjetnih informacija. Prema tome, moidana kora izgledaigravahtnulogu u pamCenju pod vidom dugorodne pohrane informacija (Zola i Squire, 2000., Zola-Morgan i Squire, 1990.). Osim togq hipokampus i neke povezane susjedne strukture su, izgleda, vaZne doiivljaja i drugih deklarativnih informacija i izgleda da hipokampus ima kljudnu ulogu u kodiranju deklarativnih informacija (Squire i Zola-Morgan, I 99 1., Thompson, 2000., Thompson i Krupa, 199 4., Zola-Morganl Squire, 1990.). lzgleda da je njegova glavna funkcija integracija i konsolidacija za eksplicitno pam6enje

odjelitih senzornih informacija i, Ito je najvaZnije, prijenos novosintetiziranih informacija u dugorodne strukture deklarativnog znanja, moZda kao sredstva povezivanja inforrnacija pohranjenih u razliditim moZdanim podrudjima (Rebea

174

Kognitivna ps iho

I o gij a

i Squire; 1996.; Squire, 1986., Squire, Cohen i Nadel, 1984,). Osim toga, hipokampus, izgleda, igra kljudnu ulogu u sloZenom udeuju (McCorrnick i Thompson, 1984.). Amigdala vjerojabro takoder ima vahru ulogu u konsolidaciji Knowlton

pamdenja, narolito kad su ukljudeni duvstveni doiivljaji (Cahill, Babinsky, Markowitsch i McGaugh, 1995., Cahill i McGaugh, 1996., Ledoux, 1966., McGaugh, 1999., Packard, Cahill i McGaugh, 1994., Roozendaal, Cahil i McGaugh, 1996.). Pod vidom evoluqlje, pnje spomenute strukture (narodito kora velikog mozga su nove strukture i moZe se smatratf daje deklarativno pam6enje novija pojava. Istowemeno, druge strukture pamienja odgovome su za

i hipokampus) relativno

nedeklarativno pam6enje. Na primjer, bazalni gangliji su, izgleda, osnovne strukture za kontrolu procedurblqog pamienja (Mishkin i Petri, 1984), iako ne i za ktntrolu efekta udelavanja (Heindel, Butters i Salmon, 1988.) na koji mogu ude" cati razlid,ite druge vrste pam6enja (Schacter, 1 989.b). Nadalje, izgleda da i mali mozakimakljudnuuloguukontroliklasidnih uvjetovanihreakcija i op6enito doprinosi razliEitim kognitivnim zadacima (Cabeza i Nyberg, I 997., Thompson, 19g7.). Prema tome, izgleda da su razliditi oblici nedeklarativnog pamienja povezani s

razliditim moidanim strukhrama. Uz ove pwe spoznaje o strukturama pamdenja na makorazini podinjemo razumijevati i strukuru parn6enja na mikoraz ini. Na primjer, znamo da ponavljano podraZivanje odpetlenih neuralnih putova pove6ava vjerojatnost njihova akiviranja, tj. na odreclenim sinapsama se izgledajavljaju promjene.na dendritima pos! sinaptidkih neurbna, pove6avaju6i vjerojatnost dostizanja limena za njihovo ponovno aktiviranje. Znamo, takoder, da neki neurotransmiteri narusavaju pohranu pam6enja,

a

drugi

je pospje5uju. Serotonin i acetilkolin izgleda pospjeSuju neuralnu transmisiju povezanu s pam6enjem, a moZda to 6ini i noradrenalin. Velike koncentaciie acetilkolina nadene su u hipokampusu normalnih osoba (Squire, 198?.), ali niske u bolesnika koji boluju od Alzheimerove bolesti - bolesti koja uzrokuje te5ke gubirke pamienja. U bolesnika s Alzheimerovom bolei6u nalaze se velika olte6enia moZdanog tkiva koje ludi aeetilkolin. Usprkos velikom broju istraZivanja u tom podnidju, istraZivadi tek trebaju otkriti specifidni uzrok Alzheimerove bolesti. Za procjenu boluje li netko od Alzheimerove bolesti mogu se koristiti testovi pam6enja, iako je konadna dijagnoza mogu6a tek na osnoi analize moZdanog tkiva (u kojem se, u sludaju bolesti, nalaze amiloidni plakovi i neurofibrilna klupka). Ujednom od testova (Buschke i sur.,1999.) osobe vide list papira s detiri rijedi od kojih svaka pripada razliditoj kategoriji. Ispitivad kaZe ime kategorije za jednu od rijedi i osoba treba pokazati odgovaraju6u rijed. Na primjer, ako je kategorija Zivotinja, ispitanik moZe pokazati rijed krava. Nekoliko minuta nakon lto su rijedi bile pokazane, ispitanici se pokulaju prisjetiti svih rijedi koje su vidjeli. Ako se ne mogu prisjetiti neke rijedi, kaZe im se kategorija kojoj rijed pripada. \TaLi r-^ ^^ t-^r^ irliri i.^i+^-i^i irpiuiiiui iiu iliiBu su ^^ -:^+:.: -: t.^t sJcriii i:^x: nJcci nt Kao :* im se iraze rategolija. Bolesrrici koji boluju od Alzheimerove bolesti postiZu znatno slabije rezultate na ovom testu od

drugih osoba. IstraZivadi Su uspjeli bolje objasniti uzrokjednog drugog poreme6aja pam6enja, ali nisu uspjeli naii nadin kako ukloniti taj deficit koji se moZe izbje6i: pokazalo se da konzumacija alkohola narusava aktivnost serotonina i tako naruiava

5 'Pam6enje: modeli i istraZivadke

metode

L75

pamdenje (Weingarhrer, Rudorfer, Buchsbaum ilinnoila, 1983.). Ustvari' produljena zloporaba alkohola dovodi do Korsakovljeva sindroma, te5kog oblika anterogradne amnezije koju desto prati i djelomidna refiogradna amnezija (Parkin, l99i., Shimamura i Squire, 1986.). Korsakovljev sindrom povean je s o5te6enjem diencefalona (podrudja koje obuhva6a talamus i hipotalamus) u mozgu (Jemigan Schafer, Butters i Cermak, 1991., Langlais, Mandel i Mair, 1992')' te disfunkcijom i o5te6enjem dmgih podrudja (Jacobson i Lishman, 1990'), kao 5to sl frontalni (Parsons i Nixon, 1993., Squire, 1982.) i temporalni (Blansjaar' Vielvoye, Van Dijk, Gert i Rinders, 1992.) kortikalni lobus.

176

Kognitivnapsihologija

kodiranja, te model sustava viiestrukog pam€enjaprema kojem trebarazlikovati ne samo proceduralno i deklarativno (semantidko) pam6enje ve6 i sernantidko i epizodidkopamienje. Psiholozi supredloZili i druge modele strukture pam6enj4 kao Sto je model

pamtiti. Glavni oblici amnezije su atrt9rogradna amnezija, retrogradna amnezija i infantilna amnezija. Ovaj posljednji oblik amnezije kvalitativno se razlikuje od drugih oblika ijavlja se kod svakog pojedinca. Ispitujuiifunkcijepam6enja kod osoba s pojedinim oblikom amnezije, biloje moguie razlikovati razlidite aspekte pamdenja" kao 5to

paralelno distribuiranog procesiranja ftonekcionistidki model). Taj model obuhva6apojmove radnogpam6enja, mreZe semantidkog pamcenja, alrivacije koja se Siri, udelavanja i paralelnog procesiraqja informacija. Konadno, mnogi psiholozi taZe potpunu promjenu konceptualizacije pam6enja usmjeravaju6i se na fimkciju pamdenja u stvamom svijetu. Taj pristup dovodi do promjene metafore od tradicionalnbg skladiSta do suvremeniie metafore korespondel-

Drugi frzioloiki dinitelji takoiler utjedu na pam6enje' Neki od prirodnih hor-

mona p;ve6avaju kolidinu glukoze koju mozak ima na raspolaganju i tako potiiu pamdenje. Ti su hormoni desto povezani s dogadajima koji znadajno povedavaju pobudenost, kao Sto su traume, uspjesi, pwa iskustva (npr. pwi strasweni folju-

tac), krize ili drugi vaZni trenuci (npr. donoSenje vaZne odluke).i mogu.igrati ulogu u pam6enju tih dogatlaja. Iako su brojni kognitivni teoretidari i drugi istrazivadi bili zainteresirani za neuropsihologiju pamienja sadrzaja znanja, velik

broj zanimljivih isnaZivanja bio je usmjeren na strategije koje se koriste za pafi6enje. Sffategije pam6enja i procesi pamdenja predmet su idu6eg poglavlja'

su dugorodno pamdenje i

IakojoS nisu nadeni specifidni tragovipamienja, bilo je mogude lokalizirati mnoge specifidne stnrkture ukljudene u funkcije pam6enja. Za sada izgleda da subkortikalne stukture povezane s pamCenjem ukljuduju hipokampus, talamus, hipotalamus i dak bazalne ganglije i mali mozak Korteks takocfer upravljavelikim dijelompobrane deklarativnog pam6enja- Neurohansmiteri serotonin i acetilkolin zu, izgleda, ntsini za pam6enje. Druge kemijske wari, stnrktrue i procesi takoder igraju vaZnu ulogu,.'iako su daljnja istraZivanja n.uLna za obja5njenje njihove uloge.

crje.

4.

Sto su psiholozi nauUili o strukturi pam6enja istraZujudi pam6enje koje odstupa

od prosjeka i fiziologiju

mozga?

IstraZivanja provedena na mnemonistima pokazala su, izmedu ostalog, vaArost pre-

L..Nabrojite neke zadatake-koji se koriste za ispitivanje pamdenja. Sto pojcdini za-

daci pokazuju o strukturi pamdenja? Medu mno5tvom zadataka koje kogritivni psiholozi upotrebljavajuneki od glavnih su zadaci za ispitivanj e eksplieitrog dosjethnj a informaciia (npr. slobodno dosjedanje, serijalno dosje6anje, dosjedanje uz znak) i zadaci za ispitivanje eksplicitrog prepoznavanja informacija. Usporedbom uratka na ovim eksplicitrim zadacima i uratka na implicitnim zadacima (npr. zadaci dopunjavanja rijedi) kognitivni psiholozi su naili razll(ilte sustave ili procese pamdenja koji su u osnovi dviju wsta zadataka (npr. kako to pokazuju istraZivanja na amnestidarima).

2. Opi3ite prevladavaju6i tradicionalni

model strukture pamdenja? Pam6enje je sredstvo koje omogu6uje upotrebu pro5log znanja u sadainjosti. Premajednom modelu, pamdenje ukljuduje tri skladiSta: l. senzomo, ukojem se moZepohraniti ogranide-

doiivarija .za parhCenje konhetnih informacija i vainost nalaZenja ili stvaranja smislenih veza medu desticama koie neba u-

na kolidina informacija tijekom wlo kratkog wemenskog razdoblja, 2. hatkorodno skladi3te, u kojem se moZe pobraniti mali

priwemeni oblici

pam6enj4 proceduralno i deklarativno pam6enje, te eksplici66 | imFlicihro pamCenje.

broj informacija tijekom nebto duljih wemenskih razdoblja i 3. dugorodno skladiSte, u kojem se mogu pobraniti velike koliEine informacija gotovo beskonadno. U senzornom skladi3tu ikoniEko skladi5te odnosi se na vidno senzomo Pamdenje.

1. OpiSite po dvije osobine

3. Opi5ite neke od glavnih alternativnih modela strukture pam6enja? Jedan od altematiwih modela koristi pojam radnog pam6enja, koje se obidno definira kao dio dugorodnog pamdenja koji takoder obuhva6a katkorodno pamienje. Prema tom glediStu, ratlno pamdenje sadrZi samo zadnje akivirani dio dugorodnog pam6enja i provodi taj dio u i iz katkorodnog pam6enja. Daljnji modeli ukljuduju model dubi' ne procesiranja, prema kojem se razlike u sposobnosti pamfenja osnivaju na dubini na kojoj su destice bile elaborirane tijekom

tata? Kako bi trebalo organizirati daljnja

senzornog pam-

6enja, kratkoroEnog pam6enja

i

istraZivanja kako

dugo-

rodnog pam6enja.

2.

bi

se pove6ala po-

uzdanost interpretacija rezultata?

$to su dvostruke disocijacije i zaSto su one vaLne za razumijevanje odnosa izmetlu kognitivnih funk cij a i mozg{!

3. Usporedite i suprotstavite model triju skla-

5

,

PredloZite nacrt pokusa za ispitivanje nekih aspekata implicitnog pam6enja.

6. Zamislite kako bi bilo oporaviti

se od

jed-

nog od oblika amnezije. Opi3ite svoje

diSta pamCenja s jednim od altemativnih

doZivljaje i reakcije na oporavljeno pam-

modela pamCenja. U 6emu

6enje-

se

razlikuju?

4. kitidki

se osvrnite na jedan od eksperimenata opisanih u ovom poglavlju. U lemu

vidite teikode iznijetih interpretacija rezul-

7. U demu bi se vaS iivot promijenio kad biste na neki nadin mogli znadajno poveiati svoj e sposobnosti pamCenja?

5 o Pam6enje: modeli i ishaZivadke metode

177 178

kratkorbdno skladiKte mnemonist model dubine procesiranj pamienje

amnezija anterogladna aonezija dosjedanje dugorodno skladiSte efekt ude5avanja eksplicitno pamdenje epizodidko pam6enje

hipotetidki konstrukt ikonidko skladi5te implicitno pam6enje infantilna anmezija

tte

CW

a

neuron to behavior (pp. 219-227). New York: Oxford University Press. Izvjeitaj o wlo cijenjenoj Squireovoj teoriji organizacije ananja u pamdenju.

udelavanje

na adresi http ://co glab.wad sworth.com.

pamlffiMemorySpan) izvj e$6e (P artial Rep o rt)

identifikacija (l

bs

olute ldentifi cation)

tmplicitno udenle (Implicit Learning)

R (2000). Shortaerm ard working memory. In E. Tulving and F. I.

Baddeley, A.

M.Craik (Eds.) The Oxford handbook of memory @p.77-92). New York: Oxford University Press. SaZet prikaz nalegmanja o radnom pam6enju i njegolrr odnosu s katkorodnim pamCenjem. Koriat, A. and Goldsmith, M. (1996). Memory metaphors and the everyday-laboratory controversy: The correspondence versus the storehouse conceptiorxi ofmemory. Behavioral and Brain Sciences, 19, 167 -228. Uzbudljiv novi pristup organiziranju isua-

Zivanja pamdenja koji daje podroban uvid u ulogu metafora u organiziranju

ps ih olo gij a

Ono, L. R. Squire, M. E. Raichle, D. I. Perrett and M. Fukuda (Eds.), Brain mechanisms ofpercqttion and memory: Frcm

prepoznavanje racno pamcenJe retrogradna amnezija semantidko pam6enje senzomo skladi5te ude5avajuCi podrainj

epizodidki meduspremnik

Kognitivna

istalivanja.

Schacter, D. L. and Curran, T. (2000). Memory without remembering aud remembering without memory: Implicit and false memories. In M. S. Gazzaniga (Ed.), The

new cognitive neurosciences (pp. 829840). Cambridge, MA:MT Press. Dobar pregled istraiivanja imflicitnog pamdenja i pogre5aka pamdenja (o kojima se raspravlja u sljedecem poglavlju). Squire, L. R. (1993). The organization ofdeclarative and nondeclarative memorv. In T.

Tulving, E. and Craik, F. I. M. @ds.)'(2000). The Oxford handbook of memory. New York: Oxford University press. Ovaj udZbenik vjerojatno daje najobuhvatniji pregled fenomena pamienja koji danas postoji.

ffi

PROCESI

PAMCENJA

q&w

180

Ko gnitiv n a p s i h o I o gij a

Sto su kopitivni psiholozi pohranu u pamde4ju?

0

2.

otlnili o naiinu kako kodiramo i;f"r-".ii"

*

Sto utjede na na$e sposobnosti pronalaienja inforrnacija u pamdenju?

3. Kako ono Sto znamo ili

Sto udimo utjede na

to ito pamtimo?

je zapravo dosta jednos.tayan. Najprije sloiite Eestice u razliEite slatpine- Naravno, moZe biti dostatna i samo jedna hrpa, ovisno o tome koliko toga treba uiiniti. Morate Ii iii nekamo druga_ mo zbog nedostatka uredaja, to je sljedeti korak, inaie, dobro ste Postupak

pRoueRvRrrrJE

KocNllvNE

PSt-

KODIRANJE I PRIJENOS INFORMACIJA

. Vrste kodiranja

.

Prrjenos informacija iz kratkorocnog u dugorodno pamienje

PRONALAZENJE

.

PronalaZenje u kratkorodnom pam6enju

. Pronalaienje u dugorodnom

pam-

6enju PROCESI ZABOMVLJANJA

Sxe pRudeutn o

KONSTRUKCIJSKA PRIRODA PAMCeru.rR

HOLOGIJE

I

POGRE-

Teorija Interferencije nasuprot teoriji osipanja

proili.

Vaino je ne pretjerati; to jest, botje je uiiniti odjednom pre_ malo nego previie. U lcratkom razdoblju to ne mora izgledati bitno, ali lako moie doti do komplikacija. pogreika moie biri i skupa. U poietlcn iitdy postupak izgledat ie sloien. No, ubno te postati samo joi j.edna strana iivota. Teiko je predvidjeti prestanak nuhnosti tog posla u neposrednoj budutnosti, no nikad se ne zna. Kadje postupik gotou stvdri se ponoio rasporeiluju u razliiite skupine. Onda se mogu staviti na odgovarajuie mjesto. Prije ili kasnije ponovo ie se upotri_ jebiti i iitdv postupak te se morati ponoviti. No, to je dio i,ivota.

r Autobiografsko pamcenje

. .

Pogre5ke pam6enja U6inci konteksta na kodiranje i pronalaZenje

SAZETAK RAZMISUANJE O MISLJENJU: EINJENIENA, ANALITEKA, KREATIVNA I PRAKTIENA PITANJA KLJUENI POJMOVI DODATNA LITERATURA

John Bransford i Marcia Johnson (1972., str. 722)

ftaiili su

od,svojih

ispit nika da

proditaju prethodni odlomak i onda reproduciraju ukljudene korake. iirkb biste dobili uvid koliko je ispitanicima bilo lako to udiniti, pokusajte se sami prisjetiti tih koraka. Bransfordovi i ispitanici Johnsonove (a vjerojatno i vi) imaii su velikih teskoda u razumijevanju odlomka i dosjedanju ukljudenih koraka. sto taj zadtak Eini tako teBkim? Koji su mentalni procesi ukljudeni u taj zadatak! Kao Sto je bilo spomenuto u prethodnom poglavlju, kopitivni psiholozi obidno sTatraju da procesi pamienja ukljuduju tri osnovne operacije: kodiranje, pohra_ njivanje i pronalaZenje. Svaki od njih predstavlja faan u procesiranju f".e"6u. KodiranJe se odnosi na to kako pretvarate frzikalnq senzorne ulazne informaciie u neku wstu reprezentacije koja se moZe pohraniti u pamdenju. pohranjivanje se odnosi na to kako zadrZavate kodirane informacije u pamCenju. pronalaienje se odnosi na to kako vam informacije pohranjene u pam6enju postaju dostupne. Iako 6e naglasak u razmatranju ovih procesa biti na pam6enju verbalnih i slikovnih sadrZaja, nemojte zaboraviti da pamtimo i druge wste podraZaja, kao npr. vonjeve

(HerziEngen, I996.)

- Kodiranje, pohranjivanje i pronalaZenje se iesto smatraju fazama koje slijede i"9? ^ drugom tako da najprije usvajamo informaciju, zatim je jedno wijeme _

zadrLavamo ionda kasnije koristimo. No, postoji interakcija medu tim procesima i oni su meduzavisni. Na prirnjer, pokuiavaju6i kodirati informacije u podetnom odlomku ovog poglavlja, moZda ste imali u tome te5ko6a. Zato je biloleSko po_ hraniti i prisjetiti se tih informacija. No, verbalna oznaka moze olakiati kodiranje, a time i pohranu i pronalaZenje. Ve6ina ljudi ima bolji uradak ako se odlomak naslovi "Pranje rublja". Pokulajte se sada prisjetiti koraka opisanih u odlomku. Verbalna oznaka pomaZe nam u kodiranju, a time i u pam6enju odlomka kbji se inaEe dini nerazumljivim.

6 r Procesi

pnmdenja

181

182

KODIRANJE I PRIJENOS INFORMACIJA

Kognitivna ps ihologij a Snjeno je i razradeno dodatuiim istraZivanjima koja su pokazala da se u nekim prilikama mogu koristiti i dodatai oblici kodiranja

Vrste kodiranja

DugoroEna pohrana

KratkoroEna pohrana

Kao

No, kad je usporedio uradak za liste semantidki slidnih rijedi (tpr. vetib du' gaiak, lirok, prostran) s uratkom za liste rijedi koje su se semantidki razlikovale (npr. sfar; truo, knsni, vrut, jak) nadena ja mala razlika u dosje6anju ianetlu tih lista: Daje uradak za semantidki slidne rijedi bio innogo slabiji, to bi upuiivalo na to da su ispitanici bili zbunjeni semantiEkom sli6no!6u, $to bi znadilo da rijedi procesiraju semantidki. No, uradak za semantidki slidne rijedi bio je samo malo slabiji nego za semantidki razlid.ite rijed.i. Sljedeii radovi, koje su proveli Harvey Shuhnan (1970.) i Delos Wickens i suradnici (Wickens, Dalezrnan i Eggemeier, 1976.) u kojima je ispitano kako se informacije kodirajuu kratkorodnom pamienju,jasno supokazali dapostoji odrededo semantidko kodiranjeulratkorodnompamdenju. Prematome, iako jekodiranje u kratkorodnom pamdenju izgleda ponajprije akustidko, vjero.iatno postoji i neko sekundamo semantidko kodiranje. Osim toga, Michael Posner (1969.) i suradnici @osner, Boies, Eichelman i Taylor, 1969., Posnor I Keele, 1967.) na5li su da katkada privremeno kodiramo informacijei vizualno, iako izgleda da je vizualno kodiranjejo5 kratkotrajnije (oko 1,5 sekunde) i podloZnije osipanju od akustidkog kodiranja. Coruadovo izvomo stajali5te daje podetno kodiranje akustidko razja-

je

spomenuto, informacije priwemeno pohranjene u radnom pam6enju

pronalaZenju rijedi u kratkorodnom pamienju, pogreske odraZavaju brkanje zvu_ kova. Kako se informacije kodiraju u oblik koji se moze prenijeti u skladilte i da se kasnije mogu prona6i?

ve6ina informacija pobranjena u dugorodnom pamdenjuje izgleda semantidki kodirana, tj. kodirana na osnovi znaleija rije6i. Rezultati koji govore u prilog semantidki kodiranim infomracijama pohrarfenim u dugorodnom pamdenju vrlo uvjerljivi, narodito stoga 5to nekoliko slidriih operacija upudujJna takav k6d. 1u To jest vedi broj razliditih pokusa daje isti rezultat: u dugorodnom pam6eqiu koristi se semantirko kodiranje. Razmotrite prikupljene rbzultate koji upuiuju na

,

{,1)

5to

ponajprije su kodirane u akustidkom obliku. Zato kad dinimo pogreike-u

Kad kodirate infonnacije za privremenu pohranu, koju vrstu k6da koristite? R. Conradje (1964.) razvio nacrt kljuinog pokusa za odgovor na to pitanje. Conrad je ispitanicima prezentirao nekoliko serija od po Sest slova brzinom od 0,75 sekunde po slovu. Slova koja su se nalazila u razliditim listama bila su B, C, E M, N, E S, f, ZiX. Neposredno nakon ito su im slova pokazana, ispitanici su trebali napisati svaku listu od po Sest slova onim rgdom kako su im bila zada:ra. Conrada su " narodito zanimale pogre5ke u dosje6anju. Obrazac pogredaka bio je jasan. Uspr.kos dinjenici da su.slova bila prezentirana vizualno, postojalaje tendencija da se pogre5ke osnivaju na akustidkoj zamjenjivosti. Drugim rijedima, umjesto da se dosje6aju pokazanih slova, ispitanici su slova zamjenjivali slovima koja su po zvukubilaslid,natodnimslovima. Tako suFzamjeqiivalisa,S,E sa [,P.saB, itdKako bi potlcijepio svoje nalaze, Conrad je od druge skupine ispitanika samo traLio da sluSaju pojedina slova uz buku u poz4dini. Ispitanici su trebali odmah izvijestiti o slow koje su duli. Naden je isti obrazac zamjene kao i u zadatku vizualnog pam6enja, 5to upu6uje na to da vizualno prezentirana slova kodiramo na osnovi njihova zrnrka, a ne izgleda. Iako Conradov eksperiment pokazuje daje za kratkorodno pamienje akustidki k6d vainiji od vizualnog, njegovi rezultati ne isklju.duju postojanje i drugih kodova - na primjer semantiikog koda (koji se osniva na znadenju rijedi). Alan Baddeley (1 966.) krenuo je tim smjerom u istraZivanju i utwdio da je u kratkorodnom pam6enju vaZniji akustidki k6d od semantidkog. Kadje usporedio dosje6anje za liste rijedi koje su se mogle brkati na osnovi zvuka (engl. map, cab, mad, man, cap) s dosjecanjem liste akustidki razliEitih rijedi (engl. cow, pit, doy, ring, bun), naiaoje daje uradakmnogo loiiji za vizualno prezentirane po zvuku slidnih rijedi.

semantidki kdd. Jedan 9d nadina ispitivanja kodiranjaje promahanje obrazaca pogrebaka kako je to udinjeno u istraiivanjima kratkorodnog pam6enja. Leonard Grossman i Mor_ ris.Eagle (1970.), na primjer, trazili su od ispitanika da naude listu od 4l razlidite rijedi. Pet,minuta nakon udenja ispitanicima je dan test prepoznavanja. U test prepoznavanja bili su ukljudeni distraktori (destice koje izgledaju kao opravdani izbori, ali su pogredni, tj. destice nisu zadane ranije). Devet distraktora bilo je semantidki povezano s rijedima u listi, a devet nije. promatrane su laZne uzbune na distraktore, f. odgovori kojima su ispitanici pokazivali da su vidjeli distraktore, iako to nije bio sludaj. U prosjeku ispitanici su pogre5no prepoznali 1,g3 sinonima, ali prosjedno samo 1,05 nepovezanih rijedi, ito upu6uje ni veiu vjero_ jatnost semantidkog brkanja.

.

Drugi pristup koji upuiuje na semantidko kodiranjeje upotreba setova seman_ tidkipovezanih testnih rijedi, a ne distraktora. Weston Bousfield (1953.), na primjer, trazio je od ispitanika da ude listu od 60 rijedi koje su sadrZavale 15 zivotinja, 15 zvanja, I 5 vrsta povr6a i 15 imena ljudi. Rijedi su zadavane sludajnim redom tako da su dlanovi razliditih kategorija bili dobro pomijeSani. Nakon ito su ispitanici duli rijedi' raiilo se od njih slobodno dosje6anje lisre rijedi redoslijedonr-po njihow izboru. Bousfield je zatim aralizirao redoslijed kojim su rijedi reproduci_ rane- Pitanjeje bilo ho6e li ispitanici redom reproducirati rijedi iz iste kitegorije de56e nego 5to bi se to moglo odekivati po sludaju. Rezultati su pokazali da je sukcesiwo dosje6anje rijedi iz iste kategorije bilo mnogo de56e nego sto bi to biio po sludaju. Ispitanici su pamtili rijedi svrstavajuii ih u kategorije. Kodiranje informacija u dugorodnom pamienju nije iskljudivo semantidko. Postoje dokazi i o vizualnom kqdiranju. Nancy Frost (1972.), na primjer, pokaza_ la je ispitanicima 16 slika predmeta, ukljuduju6i detiri odjevna predheta, detiri Zivotinje' detiri promeura sredstva i detiri vrste poku6swa. Frostje manipulirala ne samo semantidkim kategorijama ved i vizualnim. slike su se razlikovale u vizualnoj orijentaciji, tako da su detiri bite nagnute nalijevo, detiri nadesno, detiri su bile horizontalne, a detiri vertikalne. cestice su prikazane po sludajnom rasporedu i od ispitanika se traZilo slobodno dosjeianje. Redoslijed ispitanikovih odgovora pokazao je udinke i semantiikih i vizualnih kategorija, ito upuduje na to da su ispitanici kodirali i vizualne i semantidke informaciie.

6

r

Procesi

pamdenja

183

du-

IstraZivanja su dak pokazala da se uz semantidke i vizualne informacije ti gorodnom pam6e4lu mogu kodirati i akustidke informacije (L Nelson i Rothbart, 1972.).Izrlhrentltata proizlazi daje nadinkodiranja informacijakoj ezadtLavamo tijekom duljih vremenskih razdoblja dosta fleksibilan. oni koji iele znatijedan todan nadin kodiranja informacija traZe odgovor na pogre5no pitanje, jer nema todnog nadina. Korisnije je pitanje: "Na koje naiine kodiramo informacije u dugorodnom pam6enju?" No, s neito viSe psiholo5kog stajaliSta najkorisnije je pitatje: "Kada kodiramo informacije na odredeni naEin?" Drugim rijedima, u kojim uvjetima koristimo jedan nadin kodiranja, a kojim drugi? Ta su pitanja predmet sa
i buduCih istraZivaqia.

obzirom na osipanje i interferenciju kako prenosimo informacije iz katkorodnog pam6enja u dugorodno? Nadin prijenosa informacija ovisi o tome ukljuduje li ona S

ili nedeklarativno pam6enje. Neke wste nedeklarativnog pam6enja (npr. udelavmje i habituacija)jako su nepostojane i brzo se osipaju. Drugi nedeklarativni oblici (npr. proceduralno pam6enje ijednostavno klasidno uvjetovanje) bolje se zadriavaju, narodito kad su rezultat ponavljane vjeZbe (postupka) ili ponavlj anog uvjetovanja (reakcij a). deHarativno

su procesi ukljudeni za ulaz u dugorodno deklarativno pam6enje. Jedan ciljaje promiSljeno usmjeravanje na informaciju daje se

od nadina postizanja tog

razumije. MoZdajo! valniji nadin ostvarenja tog ciljaje stvaranje veza ili asocijacija iznedu nove informacije i onoga Ito ved znamo i razumijemo. Te veze stvaramo integrirajudi nove informacije s postde6im shernama pohranjenih informacija. Taj proces integriranja novih informacija s pohranjenim zove se konsotidaciJa. Kod ljudi proces konsolidacije deklarativnih informacija u pamienje moZe trajati niz godina nakon podetnog iskustva (Squire, 1986.). . Prekid konsolidacije uspje3no je proudavan kod amnestidara, narodito kod osoba koji su doZivjele kratke oblike amnezije koja je posljedica elektrokonwlzivnih Sokova (Squire, 1986.). Za ove amnestidare izvor traume je jasan' Utjecaj ometaju6ih varijabli koje bi jo5 mogle djelovati na konsolidaciju mo-

gu6e je u velikoj mjeri izbiet'i, mole se dobiti povijest bolesti prije traume i mogudeje pratiti stanje bolesnika nakon traume. Na osnovi istraZivanja bolesnika koji su dobili elektroSokove, drugih amnestidara i normalnih osoba zakljuduje se da su tijekom procesa konsolidacije procesi pamdenja podloZni prekidu i

distorzijama. Da se odrZi

ili pove6a integritet pamdenja tijekom konsolidacije,

moZemo ko-

ristiti razlidite metamemoriEke strategije (Koriat i Goldsmith, 1996., Metcalfe, 2000., Nelson i Narens, 1994., Schwartz i Metcalfe, 1994.). Te strategije ukuudu-

ju razmi5ljanje o naiim procesima pam6enja pod vidom poboljianja naleg pam6enja, kao Stoje npr. prijenos novih informacija u dugorodno pamdenje njihovim ponavljanjem. Metamemoridke strategije su samo jedna komponenta metakognicije, naSe sposobnosti da razmidljamo o i konEoliramo naXe vlastite procese

miSljenja i nadine kako da pobolj5amo nale mi5ljenje.

Ko gnttivna p s iho lo gij a

Ponavljanje Jedan od postrtpaka koji se koriste za odriavanje infoimacija aktivnim je ponavljanje, opetovano govorenje destice. Udirici takvog ponavljanja zovu se udinci vjeZbe. Ponavljanje moZe biti oruorezo i u tom sludajuje obidno glasno i moZe ga opaziti svaki promatrad, ili prikriveno i u tom sludaju je tiho i skriveno. Samo vi5estniko ponavljanje rijedi nije dovoljno za uspjelno ponavljanje (Tulving, 1962.). Treba i razrriSljati o djedima i o njihovim moguiim vezama. Kod bilo oworenog bilo prikrivenog ponavljanja koji je najbolji nadin rasporeilivanja wemena ponavljanja novih informacija?

Prijenos informaciia iz kratkoro6nog u dugorodno pamcenie

Razli6iti

184

Prije vi5e odjednog stolje6a Hermann Ebbirighaus (1885., citirano u Schacter, 1989.a) opazioje da raspored udenja (ponavljanja) u vremenu utjede na konsolidaciju informacija u dugorodnom pamCenju. U novije wijeme Harry Bahrick i Elizabeth Phelps (1987.) powrdili su Ebbinghausova opaZanja rezultatima svojih istraZivanja dugorodnog dosjedanja Spanjolskih rijedi, koje su ispitanici udili prije 8 godina. Bahrick i Phelps utwdili su da se informacije duZe pamte ako su vjeibe rasporedene u vremenu ne gokadsunagomi/ane u wemenu (cjelovito udenje). Sto je ve6a rasporetlenost udenja u vremenu, to su ispitanici viSe pamtili tijekom duljih vremenskih razdoblja.

Arthur Glenberg (1917.,1979.) podrobno je ispitivao udinak udenja rasporedenog u vremenu (bolje dosje6anje za dishibuirano udenje). I on i drugi istraZivadi (Leicht i Overton, 1987.) povezali su efekudenja rasporeilenog u wemenu s procesima konsolidacije pam6enja u dugorodnom pam6enju. Efekt rasporeclenog udenja moZe biti posljedica dinjenice da se kod svakog udenja kontekst kodiranja moZe mijenjati, tako da se mogu koristiti razlidite strategije i zrakovi za kodiranje i na taj nadin proiiriti i elaborirati sheme za informacije. Vahro je voditi raduna o efeknr udenja rasporedenog u wemenu prilikom udenja: u prosjeku iete dulje pam-

titi informacije ako udenje nekog predmeta rasporedite u wemenu i mije.njate kontekst kodiranja, umjesto da mnogo uEite tijekom kra&og wemenskog razdoblja. ZaEto bi udenje rasporedeno tijekom nekoliko dana bilo udinkovitije? Jednaje mogu6nost da se informacija usvaja u razliditom kontekstu, ito pomaZe njezinu snaZenju i podetku konsolidacije. Drugi mogu6i odgovor daju istraZivanja utjecaja spavanja na pamdenje. Neki istraZivadi (npr. Karni, Tanne, Rubenstein, Askenasy i Sagi, 1994.) na5li su da na udenje utjede kolidina REM spavanja (faza spavanja koju karakteriziraju brzi pokreti odiju, sanjanje i brzi moZdani valovi) u noii nakon udenja. Narulenje RBM spavanja smanjilo je poboljSanje u zadatku vizualne diskiminacije do kojeg je dollo nakon normalnog spavanja. Izostanak pobolj3anja nije nailen nakon naruSenog stadija 3 ili stadija 4 spavanja (Kami, Tanne, Rubenstein, Askenasy i Sagi, 1994.). StoviEe, u drugim istaZivanjima natlenaje pove6ana proporcija REM spavanja nakon udenja (C. Smith, 1996.). Prema tome, izgleda da dobro spavanje tijekom noii koje uklju6uje mnogo REM spavanja potpomaZe konsolidaciju pamienja.

Dogada li se ne5to posebno u mozgu Sto bi moglo objasniti zalto je REM spavanje tako vaZno za konsolidaciju pam6enja? Neuropsihologijska istraZivanja udenja kod Zivotinja moida mogu dati odgovor na to pitanje. Sjetite s€ daje nadeno daje hipokampus vaZna stnrktura za pamdenje. U istraZivanjima u kojima je snimana aktivnost hipokampalnih stanicanatlenoje da se hipokampalne stanice, koje su

bile aktivne tijekom podehog udenja, ponovo aktiviraju tijekom sljededih

6

.

Procesi

pam6enja

185

razdoblja spavanja, kao da se u njima ponovo odviiaju epizode podetnog udenja da bi doSlo do konsolidacije u dugorodno skladiite (Scaggs i McNaughton, 1996., Wilson i McNa.ughton, 1994.). U nedavnom preglednom radu McClelland, McNaughton i O'Reilly (1995.) pretpostavili su da je hipokampus brzi sustav udenja u kojem se priwemeno pohranjuju nova iskustva dok se na odgovaraju6i nadin ne asimiliraju u polaganlie neokortikalne sustave reprezentacija. McClelland i suradnici tvrde da je takav pomo6ni sustav nuian za todniju reprezentaciju strukture okoline u pamdenju. Koristili su konekcionistidke modele udeqia kako bi pokazali da prebrza integracija novih iskustava dovodi do poreme6aja u sustavima dugorodnog pam6enja. Povoljni udinci distribuiranog udenjajavljaju se zato fto imamo relativno brz sustav za udenje u hipokampusu koji se aktivira trjekom spavanja. S ponavljanim izlaganjempodraZajima tljekom susljednih danaiponavljanom aktivacljomt'rjekom susljetlnih razdoblja spavanja ova brza udenja bivaju integrirana u hajnije sustave dugorodnog pam6enja.

Iako rasporedivanje vjeZbe u vremenu utjede na konsolidaciju pamienja, raspored udenja unutar jedne sesije udenja izgleda ne utjede na pamdenje. Prema hipotezi ukupnog vremena koliEina nauEenog ovisi o wemenu provedenom u smislenom ponavljanju materije bez obzira na to kako je to vnjeme rasporeileno unutarjednog razdoblja udenja. No, hipoteza ukupnog vremena ne lrijedi uvijek. Stovi$e, hipoteza ukupnog wemena ponavljanja ima dva odita ogranidenja (Cooper i Pantle, 1967.). Prvo, ukupno vrijeme predvideno za ponavljanje stvamo se mora utroliti u tu svrhu. Dntgo, za ostvarivanje povoljnih udinaka ponavljaqie treba sadrlavati neku od razliditih wsta elaboracije ili mnemotehnidka pomagala

koja mogu pospjeliti dosje6anje. Za prebacivanje sadrZaja u dugoroEno pamdenje nuZno je elaborirano ponavljanje tako da se destice elaboriraju na nadin da budu smislenije integrirane u ono 5to se vet zn4 ili da budu smislenije povezanejedna s drugom i na taj nadin lak$e pamtive. (Sjetite se efekta povezivanja kad se mnoge manjejedinice informacija poveniju u veie jedinice integriranih informacija i tako bolje pamte.) Pri ponavljanju, kad se destice koje treba ponovitijednostavno samo ponavljaju, one se privremeno pohranjuju u kratkorodno pamienje bez prenosa informacija u dugorodno pamdenje. Bez ikakve elaboracije informacije se ne mogu orga-

Kognitivna

186

Moiete primijeniti suedede shat€gije pmdenja de

l.

vm

pomodi

uudsju

Organizacila informacija

ili

pokudswa), ispitanici

ispite:

koje | 2.

6mja'

I

PoveZite nove infomacije s onim Sto veC mare smisleno ponavljajudi nove informacije i orgmiziraju6i nove infomacije tako da ih pdvezete s

a.gi- sadrZajima predmeta koji u8it" ili poI druEjima valeg Zivora I | 3. primijenite rolidite mnemotehnidke postupke prikazane u tablici 6.1. I

rijedima, ispitanici stvaraju svoju osobnu dosljednu organizaciju

i

onda pri

dosje6anju grupiraju odgovore na osnovi subjektivnih jedinica koje su stvorili. Iako ve6ina odraslih osoba spontano grupira destice u kategorije, rasporeilivanje u kategorije moZe se i namjemo koristiti kao sredstvo boljeg pam6enja.

MnemotehniEka pomagala su specifidne tehnike koje vam pomaZu u pam6enju lista rijedi. U osnovi takve tehnike daju smisao inade besmislenim ili arbitramim listama destica. Kako pokazuje tablica 6.1, razliditi postupci - swstavanje u kategorije, akronimi, akrostihovi, interaktivne predodZbe me
. .

.

Kod svrstayanja u kategorije destice se raspodijele u odredeni broj kategorija. Na primjer, lista za kupovinu hrane moZe se organizirati prema vrsti namimica koje treba kupiti (npr. vo6e, pow6e, meso). Kod interaktivnog predoiavarya treba predmete koje rijedi oznaduju, a koje treba upamtiti, predoditi (5toje moguie Zivlje) u nekoj aktivnoj interakciji. Na primjcr, hebate li zapamtiti da morate kupiti darape, jabuke i bkare, moZete predoditi da darapu u kojoj se nalazi jabuka reZete Skarama. U sustayu kltnova asocira

se pojedina rijed s nekom rijedi iz prije naudene liste i stvori interaktivna predodZba medu njima. Na primjer, moZete nauEi-

ti listukao Stoje'Jedanje keks", "dvaje cipela", "trije drvo,'itd. (engl. "One is a bun", "Two is a shoe", "Three is a tree"). Kako biste upamtili da trebate kupiti darape,jabuke i Ikare, moZete si predoditijabuku izmetlu dva keksa, darapu utrpanu u cipelu i Skare za rezanje drveta.

.

.

U "metodi mjesta" vizualno zarti5ljamo Seurju prostorom u kojem se nalaze istaknuta mjesta koja dobro poznajemo i onda se destice koje trebamo upamtiti povezuju s tim mjestima. Na primjer, ako na putu do fakulteta imate tri karakteristidna objeka - ku6u dudnovatog izgleda, drvo, nogomeho igraliSte -moZete zamisliti darapu na whu kude umjesto dimnjaka, ikare koje reZu drvo, jabuke na mjestu golova.

Kod uporabe akronima stvaraju se rijeEi ili izridaji u kojima svako slovo oma(ava neku odredenu rijed Ameridke DrZave.

ie prilikom reprodukcije

spontano kategorizirati riiedi, iakoje redoslijed prezentacije bio sludajan. Slidno, Endel Tulving (1962.) pokazao je da ispitanici pokazuju konzistentre obrasce redoslijeda rijedi u protokolima dosje6anja, iako nema neke odite veze medu rijedima u listi. Drugim vo6a

za

udite tijekom ditave Skolske godine, a ne u no6i prije ispita. Tako rasporedeno udenje u w.menu potpomaze konsolidaciju u trajnije sustave pam-

nizirati i prebaciti.

Pohraqiene informacije su organizirane. Jedan naCin kako se ta organizacijamoi,e pokazatije posredswom r4jerenja subjektivne organizacije u slobodnom dosjedanju, koje upuCuje na nadine kako pojedinac organizira informacije. Da bi utwdili subjektivnu organizaciju, istraZivaEi mogu dati ispitanicima nekoliko puta zadatak slobodnog dosjedanja i ispitanici u viSe poku5aja trebaju nauditi reproducirati bilo kojim redom listu nepovezanih rijeEi. Podsjetite sedaje WestonBousfield (1953.) pokazao da ako se nizovi testnih rijedi mogu rasporediti u kategorije (npr. nazivi

ps iholo gij a

.

ili

pojam. Na primjer, SAD za Sjedinjene

Kod akrostihova umjesto samo jedne rijedi sastavi se redenica koja 6e pomo6i u pam6enju novih rijedi. Na primjer, ako trebate zapamtiti tri osnovne vrste valova koji se javljaju na elektroencefalografskoj snimci (alfa, beta, delta), moZete zapamtiti reienicu: "Avion bno dolijele" .

6

r

Procesi pamCenja

187 Ko gn i tiv n a p s i h o I o gij a

188

Ery

Neke mnemotehnike

Mettu mnogobrojnim mn6mot€hnikama one oplsane u ovoj tabllci osnivaju se ili na organizaciil informacija u smislene cjeline, kao sto su svrstavanje u kategorije, akroniml i akrostihovi, ili na vizualnom predo6avanlu, kao Sto su interakivne predodzbe, sustav klinova ili metoda m,esta.

IEHNIKA OBJASNJENJryOPIS u Organiziranjo liste e8stlca u niz kat€gorls kat6gorija

Svrstavanj€

Int€raktivno

predodibe

Stvorlt€ Intsratdivne

predodtb€

koJe povezuju lzollrane rijedi

listl

Sustav kllnova

PHIMJER Trebate li kuplti jabuke, mlij€ko, graham' grozde, jogurt' kiflu, lvicarski sir, limun, Ie6u, bolj€ 6ets upamtiti ito trebate kupiti ako pokugat€ zapamtltl d€stlce u kategoriiama: vode: jabuko, groZd6, llmun, mliieanl prolxodl: mlijsko, jogurt, 3vi'carski slr, kruh: graham, klfla, povr6e: l€6a'

u

Asockajte svaku novu r|Jad s le6ju s prij6 zapamdene llst6

rlI

stvorlte Int€raKivnu Pr€dodibu izm€du te dvlle rleol

M€toda mJesta

tr€bai€

Akronlmi

lsdobro pokois

Zamlsllte Setnju podruClem s taknutim mjestlma kols poznajgte i onda povoIlte jsdlna mjgsta s dssticama

zsoamtlti

Prstpostavite npr. da tr€bate apamtiti listu n€povezanih riie6l'. mravoiad, stol, olovla, knllga' ndio, Kanzas' ki5a, elek' td'na struia, kamen, bg/€dalo. Boljs 6et€ ts rij€6i upamtiti ako stvorit€ interaldlvns predodibe. Na prlmjer, mozete zamblifi mravoleda kako sjBdi na sto/u I driedi u Sapama olovku pi5o knilgu, dok klga lijeva u Kansaso I pada na €dlo koji je smjesten na kamanu, Eto slvua elel
lll lzrldal u kojima Zellte ll npr. apamtiti mn€motehnlka oplsane u ovom poglavlu, moZ€ vam u tome pomo6i akronim "SISMAAS"' Svr" Co svako slovo ozna6avatl odr€denu r|166 lll poiam (npr. SAD, stavanJs u kat€gorlj€, ,nt€raKivno predodlbs, sustav klinova, Metoda mjosta, Akronlml, Akrostlhovl, Sustav kljudnih lQ, las€r) rlj€61. Ova J€ lohnika'bolja ako se prva slova rij€6i koj€ treba zapamtlti mogu slo:iti u n€ku r€d€nlcu ill nesto slidno reeeStvorlto

ktjurij66i

Umj€sto j€dne riledl stvorlte reeonlcu koja 6e vam pomodl u pamc€nju novlh rljeii

predodzbu

Sustav

Stvorllg Inleraktlvnu

6nih

kola pov€zuje iluk strane rij€Cl sa zvukom I 6eni6m poznalo

lz

Zswskl

laadenJo znarli€el

P. ;

Mnemotehnike:komparativnaudinkovitost

Henry Roediger provoo je istratlvanle dosje6ania u kojem je dosjecanje nlza Eestica bilo usporeeleno s dosjedanjem n'akon kratkog wjezbavanja s razliditim mnemotehnikama. za slobodho dosjedanie i za seriialno dosje6anig uvjelbavanje s inter€iktivnirh predodavanjem, metodom mjesta i sustavom klinova bilo,e u6inkovitije od Olaboriranog (verbalnog) ponavljanja i predo6avanja izoliranih 6estica. No, prednosti vjezbo bile su nallzrazitiie za seriialno dosje6anje. Za slobodno dosjedanje predo6avanje izoliranih 6estlca bilo je ne5to udinkovitiie od elaboriranog (verbalnog) ponavljanja, ali za serijalno

dosje6anje elaborirano (verbalno) ponavljanje bilo je nesto udinkovitije od predodavania izoliranih 6esllca. SLOBODNO DOSJECANJE

SERIJALNO DOSJEcANJE

PrcsjeEan broj todno upameenih destlca nakop vjeibe

Prosledan brol todno upamd€nih 6esd€ nakon vjeiba

aioi toCrc reproduci-

mih Is-

VFt wjelbavano

Brcl lspltanlka

mngmotahnik6

Elabori6o{verbolno)

d6 p.ije vi6tb6

Bro, toEno

Neposr;d- Dosio6ani.

dosio6anie

no

reproduclEnlh E@- Neposrcd- Dosl6d€nt6

nakon 24

ri€ priis

sata

vjolbe

no dosJF nakon d6nlo $b

6,3

7,0

5.8

1,3

4.8

1,0

32

'13.2

|

25

12.4

t3,1

6.8

31

r3.0

t5,6

7,6

29

12,6

15,3

10,6

6,8

33

13,1

14,2

a,2

7,7

t2,s

13,9

8,6

1,4

24

ponavlianis

fzoll@e poledinih

F€dod:b€ a6stl€

pr6do-

Int€Ektlho veama

aavanJe (s

jedn€ C€stico 6 idudom) Metoda Suelav

mjsta klinova

Prcsjeca uradak

13,6 12,5

4,9

9,4

3,6

u 6vlm oblicima

vjerbe

laoc Prilagodeno proma Mffio.y, 6 (5), 558-567.

Roediger, H. L(1 9E0,a). Tho Effoctlvenoss of lour mnomonlG In ord

eing tball. JEP: Humn

Lwing

&

r|JeO

nioi, Cak ako rij€d lli redenica n€maiu smisla kao u ovom prlmj€ru.

Akrostlhovl

s[sffl

Pslholdlla Dmdslq

I

Na prlml€r, ako tr€bata zapamtiti tri osnovno vrste valova koji se Javljaju na eleKroencefalografskoj snimcl (alfa, beta, d€lta), moz€te zapamtltl rsdenlcu "Avion bzo dollbee".

a'

Na primjer, tr€bat€ naucitl da engleska rije' pawn znabi log, alo:enl predmet, Najprije mozet€ uooltl da "pawn" zvu6i slldno kao "paun". Zatim 6ete asocirati kljudnu rijec paun s P€wn u j€dnoi slioi lli rseenici. Na prlmjer, mozste zamlslltl kako paun id€ u zalagaonicu i zalaz€ J6dno svoje p€ro. Kasnue 6€ paun biii znak za dosje'aria pawn.

ua€hla 'NaKads Slap', Jaalrcbdsko, 2002

.

U sustavu kljuinih rijeii stvaru se interaktivna predodZba koja povezuje zvuk i znadenje strane rijedi sa zvukom i znadenjem poznate rijedi. Na primjer, da zapamtite rijeE pawn, Sto na engleskom jeziku znali zalog, zaloZeni predmet, moiete tu rijed asocirati s hwatskom rijedi .,paun,, izami-

sliti kako paun ide u zalagaonicu i zalaZe jedno svoje pero. Henry Roediger (1980,a) ispitivao je komparativnu udinkovitost razliditih mnemotehnika, ukljudriju6i verbalno elaborirano ponavljanje, mentalno predodavanje izoliranih iestic4 interaktivne predodZbe (povezivanje niza destica), metodu mjesta i sustav klinova (tablica 6.2). Roedigerje nalao da na relatirmu udinkovitost metoda kodiranja utjede wsta zadatka (slobodno dosje6anje ili serijalno dosjeCanje) koji se zahtijeva prilikom dosje6anja. Roediger predlaZe da kad se bira metoda kodiranja informacija za kasnije dosjeianje, treba voditi raduna o swsi dosje6anja informacija. Treba izabrati ne samo strategije koje 6e ornoguiiti uspje5no kodiranje informacije (prebacitije u dugorodno pamCenje), ve6 i shate-

6r

Procesipam6enja

189

gije koje 6e dati odgovarajude znakove koji de olaklati pronalaZenje kad ono bude potrebno. Na primjer, prije polaganja ispita iz kognitivne psihologije, kori$tenje strategije za pamdenje abecednog popisa po"natih kogni.tivnih psihologa bit 6e vjerojabro manje udinkovito od primjene strategije za povezivanje pojedinih teoretidara s kljudnim postavkama njihovih teorija.

Ko gnitivna p s iholo giJ a

190

bio I

Zapamtiti sljedeCi niz brojeva 6, 3, 8, 2, 7. Ie Ii 8 na listi? Stmberg je htio ispitati kako se donosi od- |

Upotreba mnemotehnike i drugih tehnika za pobolj5anje pamdenja ukljuduje metamemoriju. Ve6ina odraslih osoba spontano koristi svrstavanje u kategorije, tako daje uvr5tavanje tog postupka u mnemotehniku samo podsjetnik da se koristi ta uobidajena strategija pam6enja. Ustvari, svatko od nas koristi razlidite wste podsjetnika - vanjskih pomagala za pamienje - za povedanje vjerojatnosti da ie se vaZne informacije zapamtiti. Na primjer, do sada stp sigumo uodili korist vanjskih pomagala za pam6eqie, kao 5to su pravljenje biljeZaka tijekom predavanja, pisanje lista za kupovinu,-upotreba alamrnih uredaja i tajmera, pa dak i traZenje da vam drugi ljudi pomognu u pamdenju nekih stvari. Osim toga, kognitiwi psiholog (i dizajner) Donald Norman (1988.) predloZio je da svoje okruZenje uredimo tako da nam pomogn€ u panienju vaZnih informqcijapomolu neizbieinih radnji' fuidkim ogranidenjima koja ie sprijeEiti da zaboravimo neku kljudnu informacrju. Na primjer, da budete sigumi da dete na predavanje ponijeti biljeZnicu, moZete nasloniti biljeZnicu na vrata koz koja morate proii kad idete na predavanje.

projicirana testna znamenka, a ispitanici su hebalikazati je li se ta znamenka pojavila u nizu koji su tebali zapamtiti. Tako, ako je lista sadrZavala zname*e 4,1,9, 3 i znamenka 9 bilaje katko projicirana na elaan, ispravan odgovor bio bi ,.da". Ako je umjesto toga tesha aamenka bila 7, ispravan odgovor bio bi "ne". Znamenke koje su bile zadane nazvane su pozitivni set, a one koje nisu n egativni set. Saula Stemberga i druge kognitivne psihologe zanimalo je pronalaze li se deili sekvencijalno (serijalno procesiranje). Ako se pronalaze serijalno, postavlja se pitanje: "Pronalaze li se sve destice, bez obziranazadatak (pronalalenje od poEetka do kajaniza) ili se ono zaustavlja dim se udini da destica {e5ava zadatak (samozavr5avajuCe pronalaLenje)?" stice odjednom (paralelno procesiranje)

Paralelno nasuprot serijalnom procasiranju

Najde56e nastojimo poboljSati svoje retrospektivno pamienje, pEur6enje proS1o-sti. Katkadapokuiavamo poboljlati.iprospebtivno pamtenje,pam6enje onoga ito trebamo zapamtiti u bududnosti. Na primjer, moramo se sjetiti nekoganazvati, kupiti Zitre pahuljice u samoposlwi i zawSiti domaCu zadadu za idu6i dan. Primje-

:

njujemo razliEite strategije za poboljlanje prospektivnog pam6enja, kao Sto je to npr. popis onog 5to trebamo udiniti, naZenje da nas netko podsjeti da ne5to udinimo, ili vezanje dvora na maramici koji 6e nas podsjetiti da ne5to treba napraviti. Zanimljivo je da su istraZivanj a pokazala da, ako neito trebamo redovito {rdiniti odredenog dan4 to ne znadi nuZno pobolj5anje prospektivnog pamienja za taj posao, ali novdano potkrepljenje za udinjeni posao obiEno poboljlava prospektivno pam6enje (Meacham, 1982., Meacham i Singer, 1977.).

luka poput ove, proudimo podrobnije njegov rad.

Kao Ito je bilo prije spomenuto, paralelno procesiranje odnosi se na istowemeno obavljanje veCeg broja operacija. Primijenjoro na kratkorodno pamCenje, zradilo bi da se sve destice pronalaze odjednom, a ne jedna za drugom. Predikcija u slici 6.1

Sternbergov zadalak skeniranja pamdenia. slika a pokazule nalaze koji upuduju na paralelno proceslranje, b na serijalno proceslranje, c na serlialno proceskanje od podetka do kraJa niza, a d na samozavriavajud6 ssrijalno procesiranJs. (prema S. St6rnb6rg, 1 966.)

g

PRONAUZEruUE

Is I

E

Iftd jednom pohranimo informacije, kako ih pronalazimo kad to Zelimo? Ako imamo teSko6a u pronalaZenju informacija, kako znamo da smo ih uopCe pohranili?

PronalaZe nie iz kratkorodnog pamcenia Kad je informacija kodirana i pohranjena u kratkorodnom pamdenju, kako se pronalazi? Klasidni niz isfraiivanja o tom problemu proveo je Saul Stemberg. Pojava

kojuje ispitivaoje skeniranje (brz pregled, nap.prev.) kratkorodnog pam-

E

9 o

8

Cenja, dime provjeravamo sadrZaje na5eg kratkorodnog pamdenja.

E

Stembergova (1966.) osnowa paradigma bila je jednostavna. Ispitanicima je zadavao kratke liste odjedne do Sest znamenki i odekivaoje da Ce ih ispitanici modi zadrZati u kratkorodnom pam6enju- Nakon laatke stanke, na ekranje kratko

'g mJgsto slmbola u llsll

6 'Procesi

Pamdenja

191

(a) pokazuje Sto bi se dogodilo kad bi u Stembergovu zadatku skeniranja pam6enja u funkciji paralelno procesiranje. Vrijeme odgovora trebalo bi bitijednako bez obzira na veiidinu pozitivnog seta, jer bi se sve.usporedbe udinile odjednom' Serijalno procesitanje odnosi se na operacije koje se obavljajujedna za druqom' Drugim rijefima, u zadatku dosjedanja aramenki, aramenke bi se pronalazile sukcesivno, a ne odjednom (kao u paralelnom modelu). Prema serijalnom modelu trebalo bi viSe v*men" zaproialaLenje detiriju znamenki od pronalaZenja dviju

192

tiio

:

[kao tto je prikazano u slici 6.1 (D)].

Procesiranie od po6etka do kraia niza nasuprot sa m ozavraavai u 6em procesira niu

raje duZe.

PobJednik - seriiatni model prccesiranJa od pofietka do

kraja niza - s nekim lanlifikaciiama je saul sternberg analizirao svoje rezultate, obrazac je bio kistalno jasan. Rezujtati su bili kao oni na slici 6.1 (b) i (c). Vremena odgovora linearno su so povedavala s velidinom skupa destica, ali nisu ovisila o mjestu u nizu' Kasnije Stemberg jc (1969') ponovo dobio takav obrazaarcntltata, Osim toga, prosjedno vrijeme 6dgovon zi pozitivne i negativne odgovore bilo je uglavnom 5to takoder-govori u irilog serijalnom modelu procesiranja od p-odetka 9".^Eql niza. StembJrgje (1966.) na5ao da usporedbe trgju otprilike 38 milisekundi (0,038

Kad

j:4tkl'

sekunde) po 6estici.

Iako su Sternberg i mnogi drugi smatrali daje na pitanje o paralelnom nasu' prot serijalnomprocJsiranju datjasanodgovor, D' W. Corcoran je (1971,) predlotio paralelan modil koii bi moggo objasniti dobivene remltate' Zamislite konjsku irku, koja ukljuduje paralelno procesiranje' Trka nijc gotova dok i posljednji konj ne prijeie oiljnu ortu. Kako trci dodajemo vilelonja, duljina trke (od starta-po aof postjeanji kooj ne prijede ciljnu ortu) vjerojatno 6e se poveCati. Na primjer' ako su kinji izabrani po siuEaju, najpotaganiji konj u trci osam konjaje vjerojatno polaganiji od najpilaganijeg konja u trci detiriju konja, tj. s vgdim tonja vjerolatan.le viei raspon trzina,tako da te Eitavatrka trajati dutje, jer nije gotova dok i najpolaganijikonj ne prijede oiljnu crtu. SliCno, kad se paralelni

lrojl!

model primijeni na zadatak pronalaZenja koji ukljuduje vi5e destica, vjerojatanje veci raspon brzinapronalaienj4.razliditih Eestica, a ditav proces pronalaienja nije zavrlen dok i posljednja destica nije pronadena. James Townsend (1971.) matematidkije dokazao da je jednoaadno razlikovanje paralelnih i serijalnih modela nemoguie, jer 6e uvijekpostojati neki paralelni model koji u svojim predikcijama oponala neki serijalni model i obmuto. Oba modela ne moraju biti jednako prihvatljiva, ali ipak postoje. Osim toga, izgleda da wsta procesa koji 6e netko upotrijebiti djelomidno ovisi o podraZajima koji se procesiraju (npr. Naus, 19?4., Naus, Glucksberg i Omstein, 1922.). IstraZivanje Saula Stemberga i mnogih drugih isfaZivada biloje.usmjereno na pamdenje lista brojeva i drugih izoliranih ftagrnenata inforrnacija..Ustvari, velik broj ranih istraZivanja bio je usderen na strukhue koje su u osnoVi pamienja (5. poglavlje) i mehanizrne pam6enja. U novije vrijeme neki kognitivni psiholozi 1npr. Bruce, 1991:) predloZili su da trebaishaZiti ne samo pitanje kako u procesima pamdenja nego izaito procesi pamienja, tj. kojaje funkcija pamdenja za pojedinca i ljudsku wstu? Da bi se razumjela firnkcija pam6enja, treba istraZivati pam6enje relativno slozenih informacija, kao i odnos izmedu pojedincu prezentiranih informacija i drugih informacija koje ima na raspolaganju, bito unutar informacijskog konteksta, bilo kao posljedicu prijalnjeg iskustva.

Kad bi procesiranje informacija bilo serijalno, postojala ti dva nacina kako bi se moglo iodi do podt"Zula: pto.".iranje od podetkadols,ajanizaili samozavrSavaju6! procesiranj e. Ser{1alio procesiianie od poietka do kraja niza znatilo bi da ispitanici uvijc[ usporittuju testnu znamenku sa sy lm znamenkama u pozitivnom rrtu, iuko jt ttag*j. nadJno i nakon pregledavanja samo jednog dijela liste'

Takvo procesiranje predvitlalo bi obrazac rezultata prikazan na slici 6'l (c)' Uodavate da bi za svi pozitivnc odgovore trebalojednako vremena,bez obzirana mjesto u nizu pozitivni testne znamenke. Drugim rijedima, kod traZenja od.podetka do kraja niza trebalo bi vam jednako vromena za pronalalenje ztamenke,bez obzira gdje se ona na listi nalazi. Samozaw1avaiute serijalno procesiranje znali da ispitanici usporeduju test(d1 nu zramcnku samo s onim znamlnkama nuZnim da se dade odgovor' Slika 5'1 pokazuje da bi se vrijeme odgovora sad linearno poveCavalo u funkciji mjesta iestne inamenke u poiiti*om sttu. Sto je mjesto u nizu kasnije, vrijeme odgovo'

Kognitivnapsihologija

PronalaZenje iz dugorodnog pamcenia IstraZivanje koje su proveli Endel Tulving i Zena Pearlstone (l 966.) lijepo pokazuje kakoje te5ko razdvojiti fenomene pohrane i pronalaZenja. U tom istraZivanju ispitano je pam6enje ispitanfka za liste kategoriziranih rijedi. Ispitanici su duli rijedi unutarjedne kategorije u listi i dak im je kazan naziv kateGrodon H. Bowerprogorije prije nego Sto su im pripadajuCe destice prezentirane. Na primjer, fesorie psihologije na ispitanici su mogli duti kategoriju "odjevni predmeti", a slijedile su rije6i Sveudilistu Stanford. "ko5ulja, darape, hlale, pojas." Zatim je odredeno ispitanikovo dosje6anje. Niegovi pr./i radovi bili su iz matematidkih teDosjedanjeje ispitano na dva nadina. U prilikama slobodnog dosje6aorUa udenia. Kasniiej€ nja ispitanici su se trebali prisjeriti 5to je mogu6e ve6eg broja rijedi bilo s Johnom Andersokojim redom. U prilikama dosjedanja uz zrak ispitanici su ispitani katenom razvio teoretski goriju po kategoriju. Kao znak dan im je naziv pojedine kategorije i model za povezivanle onda su 3e ispitanici trebali prisjetiti 5to vi5e rijedi unutar kategorije. laboratorijskih istraZiKritidni rezulatje bio daje u prosjeku dosje6anje u prilikama tz znak vanja verbalnog pam6enja s psihollngvibilo mnogo bolje od slobodnog dosje6anja. Da su israZiva6i ispitali samo stiakim teorijama pamslobodno dosjeCanje, mogli bi zakljuditi da ispitanici nisu pohranili tako Cenja. lstraZivao je i rrnogo rijedi, no usporedba s dosjeCanjem tz znak pokazala je da su kako emocionalna stapropusti pamdenja bili najve6im dijelom posljedica pronalaienja, a ne nia utiedu na pohranu pohrane. i pronala:enje u pam6eniu.

Gordon Bower i suradnici (Bower, Clark, Lesgold iWinzenz,1969.) pokazali su kako kategoriziranje moZe znadajno utjecati na pronalaZenje. Dali su ispitanicima na udenje liste kategoriziranih rijedi. Rijedi su prezentirane sludajnim redom, ili kao hijerarhijsko dwo koje je pokazivalo organizaclju rijedi (npr. s kategorijom "minerali" na vrhu, zh kojom je slijedila kategorija ..metali i kamenje" itd.). Ispitanici kojimaje dana hijerarhijska organizacija prisjetili su se 65%o ijeEi, a ispitanici kojima su rijeii zadane sludajnim redom samo l9/o.

6 . Procesi

pamdenja

se javlja u istraZivanjima pam6enja je tumadenje telkoia u pronalaZenju informacija. Kognitivni psiholozi

Daljnji problem koji katkada imamo

193

za5to

imaju te5koda u nalaZenju nadina razlikovanja raspolofivosti (postojanje informacija u dugorodnom pamdenju) i dostupnosti (stupanj u kojem su nam raspoloZive informacije u pamienju pristupaEne). Uradak pamdenja ovisi o dostupnosti informacija koje heba zapamtiti. IstraZivadi pam6enja Zeljeli bi uwrditi raspoloZivost informacija u pam6enju" ali se moraju zadovoljiti utvrtlivanjem dostupnosti tih informacija.

PROCESI ZABORAVLJANJA I POGRESKE PAMCENJA Zaito tako lako i brzo zaboravljamo telefonske brojeve koje smo upravo pogledali, ili imena ljudi s kojima smo se upravo upoznali? PredloZeno je nckoliko teorija koje objaSnjavaju zaSto se zaboravljaju informacije pohranjene u radnom pamdenju. Dvije najpoznatije su teorija interferencije i teoriJa osipanja' Do interferencije dolazi kad konkurentne informacije uzrokuju da ne$to zaboravimo, a do osipanja dolazi kad proteklo wijeme uzrokuje da ne5to zaboravimo'

Teorija interferenciie nasuprot teoriii osipania .:. Jedna od najpoaratijih eksperimentalnih paradipi u psihologiji pamdenja,

amoglo cijeloj psihologiji je "Brown-Petersonova" paradigma' nazvana prema njezinim autorima Johnu Brownu (1958.), te Lloyd i Margaret Peterson (sada Margaret Intons-Peterson) (1959.). Iako ni Brown ni Petersonovi nisu pripisali

bi

se re6i i u

Brown-Petersonova paradigma: Dosjedanje trigrama Postotak dosje6anja triju suglasnika (trigrama) naglo opada ako se ispilaniclma ne dopusta pona' vuani€ trigrama.

50 40 20 '10

194

Ko gnitivna psiholo

gij a

desto

svoje nalaze interferenciji, oba istrazivanja smatrana su dokazom postojanja kratkorodnog skladi5ta pamcenja (koje sada mnogi istrazivaUi smatraju istovjltnim s radnim pamdenjem ili njegovim dijelom) i teorije interferencije, prema kojoj do zaboravljanja dolazijet nove informacije interferiraju sa starima u kratkorodnom pamdenju i na kaju ih izmjelaju. Petersonovi (1959.), psiholozi na Sveudililtu Indiana,trahili su od svojih ispitanika dosjedanj e trigrama (nizova od tri slova) u intervalima od 3, 6,9, 12, L5 i 18 sekundi nakon lto imje pokazano zadnje slovo. petersonovi su koristili samo suglasnike tako da trigrame nijc bilo lako izgovoriti, npr. .,K, B, F". Svaki ispitanik ispitan je osam puta za svaku od Sest duljina intervala za ukupno 4g trigrama. slika 6.2 pokazuje postotak ispravnih dosje6anja nakon razliditih inte rvala. zalto se dosjedanje tako brzo smanjuje? Zato ito su nakon svake oralne prezentacije Petersonovi traLili da ispitanici broje unazad odbijanjem broja tri odtroznamenkastog broja koji im je kazan odmah nakon trigrama. Razlog zalto se traZilo da ispitanici broje unazad bio je da ih se sprijedi u ponavljanju tijekom intervala retencije, vremena izmedu prezentacije zadnjeg slova i podetka faze dosjedanja u pokusu. Standardno tumatrenje ovih rezultata je relativno jednostavno. Odito se trigram gotovo potpuno zaboravlja nakon l8 sekundi ako ispitanicima nije dopulteno da ga ponavljaju. Bennet Murdock (1961.) pokazao je, nadalje, da selakvo

zaboravljadejavlja kad se umjesro slova za dosje6anj ekaopodralajizadaju rijedi. Rezultati pokazuju da je brojenje unazad interferiralo s dosjeCanjem iz katkorodnog pamCeqia, Sto govori u prilog interfcrenciji kao uzroku zaboravljanja u kratkorodnom pam6enju. u ono vrijeme neki istrazivadi,bili su iznena
Retroaktivna interferencija (ili retroaktivna inhibicija) uzrokovanaje aktivnoldu do koje je doilo nakon Ito smo nesto nafiil| ali prije nego se haZi da se nedeg prisjetimo. Interferencija u Brown-Petersonow zadatku izgleda da je retroaktivna, jer se brojenje utazadjavlja nakon udenja trigrama. Ono interferira s na5om sposobno56u dosjedanja infonnacija koje smo prije naudili. Druga vrsta interferencije je proaktivna interferencija (ili proaktivna inhibicija). Ova vrsta interferencije javlja se kad se interferirajudi materijal javlja prije, a ne nakon tlenja materijala koji treba zapamtiti. le li proaktivna interflrencija u funkciji kod zaboravljanja materijala pohranjenog u katkorodnom pam6enju? IstraZivanje koje su proveli Geoffrey Keppel i Benton Underwood (l 962.) upu6uju na to dajest. Keppel i Underwood smatrali su daje zaboravljanje u BrownPetersonovoj paradigmi posljedica proaktivne, a ne retroaktivne inhibicije. Ova interpretacija moZe na prvi pogled izgledati nelogidna, ali pretpostavimo da je interferencija u Brown-Petersonovoj paradigmi stvamo proaktivna. To znaEi da su trigrami, koji su bili prije naudeni, interferirali sa sposobnoldu ispitanika da zapamti kasnije trigrame. Ako je to bio sludaj, bile bi mogude dvije predikcije osnovane na dvije osobine proaktivne inhibicije, koje su ranije utwdene. prvo,

I 6 o Procesi pamdenja

195

196

s[@f!!|

Bartlettova legenda

Proditajte legendu opisanu u ovol tablici, zatim okrenite stranicu i pokusaite se prisjetitl legende u cijelosti. (Prema Bertlett,l 932.) (Al

tiloRNl

(B) TIPIENA REPRODUKCIJA JEDNOG ENGLESKOG STUDENTA

TNDIJANSKI MIT

Ral duhova

Rat duhova

Jedne no6i dva su mladlCa iz Egulaca otisla na rij€ku lovitituljan€ idoksu bilitamo spustila s€ magla ibilo jo mimo. Zatlm su duli ratne poklide i pomislill: "MoZda

Dva 6ovjeka lz Edulae otisla 6u u rlbolov. Dok su tako bili apoBlenl uz rijsku 6uli su iz dallno buku.

to drustvo ratnika'. Pobjegli su na obalu i skili se iza jednog d6bla. Pojavili su se kanui, duli su buku v€sala i jedan kanu kr8nuo i6 pr€ma njima. U kanuu su bila oetori€ mugkara€ i oni su kaali:

J6

"Sto mlslite? Zelimo vas povesti. Odlazimo uzvodno i ratovat 6€rno s Uudima." Jedan od mladiea je kaao: "Nemam drijele." "Strij€le su u l€nuu",

kaali

su.

"Ja nsdu podl. Mogao bih biti ubijen. Mojl rodaci ne inaiu kamo sam otisao. All ti", kazaoj6, okrenuvli so drugome, 'mo:es podi s njima." Tako je

j€dil

mladld otisao, ali drugl s€ vratio kudi.

Ratnici su otisli uaodno do grada na drugoi strani Kalams. Ljudi su s€ spustili do rijeka I pocali su se boriti. Mnogl su bill ubljeni. No, odj€dnom je mladid 6uo kako je j6dan Etnik l€ao: "Bzo, otidimo kudi, ',onai lndijanac js pogod€n." Sad j€ pomislio: "Oh, pa

to su duhovi". Njie se IoSs osje6ao, ali

kull

su daie

'Zvu6i kao uzvik", kazao je jedm i uto su se pojavili n€ki u kanuima, koji su lh poilall da im se prldruZs u pustolovini. J.gdan mladid ni.ie htlo podi, zbog pov6zanosti s obitelji, all drugi i€ pristao i6i. "No, nema sljijela", kazao re. "Stri.i€ls su u 6amcu", bio Jo odgovor. svojE mj€sto, a nj8gov priiateli je otF sao kudi- Drugtvo js odvoslalo uwodno do Kaloma I podelo s€ iskrcavati na obale rl.leke. Neprijatelj ja navallo na njih i uslijsdila i€ ogtE borba. Odj€dnom js netko bio Enj€n | 6uo se uzvik da su neprijateljl duNa to je

auz@

hovi. Drustvo se vratilo niaodno i mladi6 je stigao ku6l ne osje6aiudi se loss zbog svoleg doZivljaja. ldu66 jutro u svitanio pokusao le oplsati svoju pustolovinu. Dok l€ pri6ao, n65to cmo mu js lscurilo iz usta. odlednom je uzviknuo i pao. Prijat€0| su s€ okuplll oko njega. No, bio je mrtav.

pogod6n.

Tako su se kanui vmtili u Egulac I mladid ie otlsao kudi iapalio vatru. svimaie lsprldao i kmo: " GledaJte, pntio sam duhove i krenuli smo u borbu. Mnogi nasl su blll ublj€nl I mnogi od onih koil su nas napall bili su ubij6ni. lGzali su da um pogodsn i nisam ss loge osl€6ao." isptidao iondajg utihnuo. Kad jegtrulosuncs, pao js. N€Sto cmo iscutilo mu jo lz usta. Lice mu so lzobli6ilo. Ljudl su skodlll I vikali. SvE je

Bio.i6 mrtav.

razina pamdenja trebala bi biti to niZa 5to je broj prije ispitanih slogova bio ve6i. Drugim rijedima, (to je veii opseg prijalnjeg materijala koji se udio, to je hterferencija izraZenija. Drugo, povedanje zaboravljanja u funkciji broja prije naudenih slogova trebalo b ibiti ifraZefiie za duZe intervale retencije nego Takraee. Kad su Keppel i Underwood (1962.) testirali svoju hipotezu, na3li su da proaktivna, a ne retfgaktivna inhibicjja utjede !a pamdenje. Nii, druga istiaZivanja upudivala su na to dabi retroaktivna inhibicija mogla djelomiEno takgder utjecati na zaboravljanje(npr. Reitman, 1971., Shiftin, 1973.,WaughiNoqan, 1965')' Bilo

Kognitivn a p s iho lo gij a

bi lijepo kad bismo

sa sigumosiu mogri tvrditi da je retroaktivna ili proaktivna inhibicijau ftrnkciji uBrown-Petersonovoj paradigmi-Zasada,izgleclida su obje wste interferencije u funkciji u toj paradigmi, ali da proaktivna interferencija ima

v€ii udio

od rehoaktivne interferencije. U ranijem radu Frederick.Bartlett (1932.), za ruzlikl od mnogih psihologa u njegovo wijeme, uvidioje vaZnost ispitivanja pronalaZenja u pamdenju poveza_ nih tekstova, a ne samo nepovezanih nizova namenki, rijedi ili besmislenih slogova. Zatoje od svojih ispitanika traZio da naude neki tekst i onda ga reproduci_ raju. Bartletta je takoder zanimalo je li pam6enje nekog materijala pod uf ecajem prethodnog (npr. kulturalno uvjetovanog) razumijevanja. Bartlettje od svojih ispi_ tanika u velikoj Britaniji trazio da naude za njih stranu i za razumijevanje telku legendu sjevemoameridkih Indijanaca pod imenom .,Rat duhova". (Citav tekst je u tablici 6.3.)

Bartlett je naSao da su njegovi ispitanici iskrivili svoje sje6anje kako bi si pridu udinili razumljivijom. Drugim rijedima, njihovo prethodno znarje i odeki_ vanja znadajno su utjecali na sje6anje. Bartlett je prelpostavio da u zadatke pam_ 6enja'nosimo ve6 postojede sheme, ili orgauizirane relevanb:e sbukhre znanja koji utjedu kako pamtimo ono 5to smo utili. Kasnija ishaZivanja, u kojima je primijenjena Brown-Petersonova paradigma, potvrdila su pretpostavku da prijainje znanje znadajno udede na pam6enje i katkada dovodi do iaterferencije i iJkivIjenja. Osim Brown-Petersonove paradigme, jedan drugi postupak, koji se desto koristi za utvrdivanje zasto se zaboravlja, ukljuduje izvodenje predikcija iz laivulje mjssta u nizu. Krivulja mjesta u nizu prikazuje vjerojatnost pamienja odredene rijedi ovisno o njezinu mjestu u nizu (redoslijedu prezentacije) na listi. pretpostavimo da vam je zadana lista rijedi i trazi se da je reproducirate. Mozete to udiniti i sami uz pomo6 okvira "IstraZujemo kogritiurupsihologiju".

Ako ste poput ve6ine ljudi, na6i 6ete da najbolje pamtite destice na kraju ili blizu kraja liste, zatim one blizu podetka liste, a najslabije one u sredini liste. Tipidna krivulja mjesta u nizu prikazana je na,slici 6.3. Bolje pam6enje zadnje rijedi i rijedi blizu kraja liste zove se efekt novosti. Bolje pam6enje prve rijedi i rijedi blizu podetka liste je efekt pwenstva. Kako pokazuje slika 6.3. i efekt novosti i efekt prvenswa utjed,u na pamrlenje. Kriwlja mjesta u nizu ima smisla pod vidom proaktivne i rehoaktivne interferencije. Rijedi na kraju liste podloZne su proaktiwoi, ali ne retroaktivnoj interferenciji. Rijedi na

podetku liste podloZne su retroaktivnoj, ali ne proaktimoj interferenciji. fijedi u sredini liste podloZne su objema vrstama interferencije. Zato se moze odekivati da 6e se najslabije pamtiti sredina liste, Sto je todno.

Proaktivna inhibicija se obidno pove6ava s produljenjem vremena iznedu prezentiranja informacije (i kodiranja) i njezina pronalaZenja (Underwood, 1957.). Takotler, kao Sto se moZe odekivati, proaktivna interferencija povedava se s po-

ProEitajtejednom sljedecu listu rijedi i odmah zatim pokr3ajte reproducirati sve rijeii bilo kojim redom a da ih ne gledate: stol, oblak, knjiga, dno, koiulja,

I I

naika, sujerlo, klupa, kreda, cvijet, sat, siimii, sag, sapun, jastuk

6

Teor'rjska

.

Procesi pamdenja

197

198

kivulja mjesta u nizu

kraia liste (efekt.1oJ9tt0' Kad se od nas trazi da zapamtimo listu rijedi, vrlo dobro pamtimo rijedi blizu pamtimo riiedi u sredini liste' dosta dobro riie6i blizu poeetka liste (efekt prvenswa), a prilidno lose

-

E

1.00

Kogaitivnapsihologija Reitman je (197-4.) vinalnoispitanicima prezentkala pet rijedi. projekcija je fiajala2 sekunde. Cim je bila prekinuta, ispitanicima je zadanzadatak detekclje tonova tijekom 15 sekundi, nakon dega su se pokulali prisjetiti Itoje mogu6e vile od pet zadanih rijedi. Reitman je na5la da se dosjedianje smanjilo za oko 24%o

tijekom 15 sekundi. To smanjenje priFisalaje osipanju. Zakljudno, postoje dokazi za interferenciju i osipanje, barem u kratkorodnom pamdenju. Dokazi za osipanje nisu potpuno sigumi, ali su sigumo sugestivni. Dokazi za interferenciju su dostajaki, ali za sada nije jasno koliko je interferencija refoaktivna, proaktivna, ili oboje. Osim toga, interferencija djeluje i na mate-

o

B t.E

o

g Io

rijal u dugorodnbm pam6enju,

Sto dovodi do pogreSaka u pamdenju.

a P

-o

KONSTRUKCIJSKA PRIRODA PAMGENJA (Greenberg i ve6anjem kolidine prijaSnjeg - i moguie interferiraju6eg - udenja

u Undefoood, 1950.). Iako izgleda da udinci proaktivne interferencije dominiraju danas inhibicija retroaktivna proaktivna je odgodeno, dosje6anje uvjetima kad i zabose"promatraju'kuo ko-pl"*"r.t"me pojave. Daljnja teorija za objasnjenje je osipaqia teorija informacija ravljanja a Prema teoriji osipanjainfotmacije se zaboravljaju zbog postupnog nestanka' jedna da smatra interferencije teorija dok pam6enja. Tako, ne izmjeitanja traga posinformacija blokira drugu, teorija osipanja smatra da se. izvorna informacija promijeni' ne ona se da ne udini neSto gubi se ako tupno Izrazito je teSko testirati teoriju osipanja- ZaSto? Prvo,,u normalnim prilikama te5koje sprijediti da ispita:nici n. ponuutiulo informacije' Ponavljanjem ispitanici u4" u p"*ienju informaciiu koju treba zap"-ti'i'Ak
,"a.

"""u-j".oponavljatidautestupostignuStoboljirezultat.No,sprijeEiteliihu ponavlianlu,lavljaie moguinost interferencije: zadatak koji koristile za sprjedaritroaktivno interferirari

s

izvomim pamdenjem'

ri""i,tfi*:a "*:tPokusajtenpr.nemislitinabijeleslonovedokditateidudedvijestranice.Kad moZe

trazi da ne rnislite na njih, bit ie vam dosta teiko to ne uEi:riti' dak i ako je pokus sam po sebi Zelite slijeaiti uputu. Na Zalost, kao test teorije osipaqia taj je ponavljanje. jer sprijediti teSko bijeli slon, se od vas

za

Usprkostimteiko6ama,JudithReitman(1971,tD7a')predloZilajepostupak koji se nadala da 6e biti dosta todan test teorije osipanja. Smatralaje da ono $to

je nrino za testiranje teorije osipanjajest rnetluzadatak izmedu udenja i testiranja toji 1. sprjedava ponavljanje i 2. ne predstavlja interferiraju6e udenje' Meduzaaaiat lAetetci;a tonovaizahtijevaoje dosta napora.i paZnje, ali ne i novo udenje' Vrlo tiir ton prezentiran j e putim slu5alica, a ispitanici su svaki put kad su duli ton morali pritiinuti jedan gumb. Naravno, nije bilo zajamdeno da ispitanici nede uop6e ponavljati,lti da nikakva nova informacija neie udi u njihovo katkoro6no je pamdenje. No, sivorila je uvjete koji su bili najblDe idealnim uvjetima koje

bilo mogu6e sworiti.

VaZno je uoditi da pronalaZenje u pam6enju nije samo rekonstrukcijsko, koje ukljudujerazne stategije (npr. fraZenje arakovq izvodenje zakljudaka) zapronalaZenje izvomog traga pamCenja naleg iskustva i zatim rekonstrukcija izvornog iskuswa kao osnove za pronalaZenje (vidi Kolodner, 1 983., za model rekonstnrkcijskog paur6eqia koji se osniva na inteligenciji). U svakodnevnim uvjetima pamienje

'mjetnoj je konstrukcijsko, jer prija5nje iskustvo djeluje na to kako pariitimo i Bto pamtimo (Grant i Ceci,2000.). Podsjetite se istraZivaqja Bransforda i Johrisonove (1972.), citiranog na podetku ovog poglavlja, u kojem su ispitanici dosta dobro pamtili odlomak o pranju rublja, ali samo ako su shvatili da se radi o pranju rublja-. U daljnjim isfaZivanjima koja su upuiivala na konstrukcijsku prirodu pam6enja John Bransford i Marcia Johnson (1973.) haZili su od ispitanika da ditiju nejednoznadni odlomak koji se mogao shvatiti ili da govori o promahanju povorke mira s detrnaestog kata neke zgrade, ili o svemirskom letu na nenastaqjeni planet. Ispitanici su ispustili razlidite detalje ovisno o tome lto su smahali daje predmet odlomka. Na primjer, postojala je veia vjerojatnost da de redenicu u kojoj je spomenuto da atmosfera nije zahtijevala no5enje posebne odje6e pamtiti ispitanici koji su smatrali da se u odlomku govori o svemirskom letu oa onih koii su smatrali da se govori o povorci mira.

Sliino

su u

drugon podrudju pokazali Gordon Bower i suradnici (Bower, Kar-

lin i Dueck, 1975.). Onr su ispitanicima pokazali 28 razliditih besmislenih slika se mogle interpretirati na razlidite nadine (pogledaje i 10. poglavlje, sliku 10.2). Polovici ispitanika je dato obja5njenje koje im je omogudilo davanje nriva

koje su

onome $to vide. Drugoj polovici nije dato objainjenje koje je poticalo davanje naziva. Ispitanici u grupi s nazivom su todno reproducirali gotovo 20% vide slika od ispitanika u konnolnoj grupi.

Autobiografsko pamcenie Autobiografsko pamdenje se odnosi na pam6enje vlastitog iskustva. Autobiografsko pamdenje je konstrukcijsko. Ne pamtimo todno ono 5to se dogodilo, ve6 vlastitu konstrukciju ili rekonstrukciju onog 5to se dogodilo. Autobiografsko pam6enje je obidno dosta dobro, iako je podloZno iskivljenju (o demu 6e biti govora kasnije). No, razlidito je dobro za razlilita razdoblja Zivota. David Rubin ( I 982.,

6 o Procesi

Pam6enja

199

bolje pante dogatlaje 1996.), naprimjer, naiao je da odrasle osobe s.redhje dobi doga
iz

200

Ko gni tivn a p s i h o I o gij a Sto ustvari ne dujemo. Na primjer, wjetloEenje odevidaca je katkada pomu6eno onimr Sto mislie da ima smisla da su vidjeli, umjesto da izresu sto su swarno vidjeli.

neito dujemo

e":lli'-Y

Jedan

timistraiivanjimapojedinci,destoistraZivadi,vodeiscrpneautobloglalu.e(npr. je tijeko,m 6Linton, 1982., wug"n"uua t 9i6';' Linton, na primjer' vodila dnevnik

5.

t"tlTl,lf*-

godisnjeg razaotS?ui5eie6i barem dva doZivljaja q"To:? pokusala se sjetiti dogadaja ma. Svaki mjese"1ruur'Jui" auije kartice po sludajui

kojejezabiljeZitutotu.ti"n

"idatumakadsu.se-dogodili'.ZiltTj:-p,t^":tl^":t]: i emocionalni sadrZaj pojedinog sje6anja' Imenadujuie 1e- da Je .nJezlna

"uho*t brzina zaboravlj*i" Uii" line""na, u n" iuktiuS"oo'

5to

je obidno

:lyi"j'

su desto pristrani u svom dosje6anju. Na primjer, osobe koje sada doZivljavaju kronidnu bol, vjerojatno 6e se sjedati da su i prije patili odboli,bez obzira na to jesu li je swamo doZivljavali ili ne. Za osobe koje sada ne doZidavaju bol po-stoji manja vjerojatnost da 6e se dosje6ati boli iz proS,losti, bez obzira na njihovo swamo proSlo iskuswo.

6. Prisffanost. Ljudi

?tg*

znadajno zaboravljanje 1tj:FITI:tkm duJJth razdoblia, zatim se zaboravljanje usporuje tUekoT Tementakav oDrazacpokaz-wala nije Lintonove skih intervala. No, krivulja zaboravljanja jednaka tije$m eitiiiq-|9"^::-tU'"-C Njezina brzina zaboravljanja bila je gotovo r emoclot-dob6u- Takoder, na5laje malu povezanost izmeilu procjena vaznostl

rijedima,

tipidna#""f:"p"tte""iapokazuje

i

*.*.n.tii

je

. .,

r

Pogre5ke Pamcenia (Ayers i Reder' 1998'' Balota Postoji tendencija pojave distorzija naieg-pamdenja Golf i Roediger' 1998'' 1996'' Sh"t-*' l'otus i sur., 1999', C".ti, l'r"t"itg, Raye, 1g98., Norman i schacter, 1997., Roediger Heaps i Nash, rsi'd., 2000')' Na primjer' dovofii McDermott, 2000.,'schacter, l99j', Schacter i Curran' pove6a vjerojatnost da smatrate pa se da dugodilo, otlto oo je du va- s" kuZ, dn t" i Ztagoza' da se to stvamo dogodilo, bez obiira je li se dogodilo ili Qtktt se taiskrivprema .1po.to;isedamspecifidnihnadinakako Schaci.* 1993.). 1iOOf ih naziva "sedam grijehova pamdenja")'

i

ilh"r*'i

.

l:

t,".t" pu-e"oiu olitoo;uufin;o lS"nacter Evo Schacterovih "sedam grijehova":

l.

P ro I azno s t. Pam6enj e brzo blij

edi' Na primjer' iako ve6ina.ljudi ma

da

je

y1i

njegove Zene' O.J. Simpson bio osioboden uiudskom postupku zbgq su to anali' ali Nekad presudu' oslobatlajuiu za tu ,-nuto tutol" o"

^nviSe ne. sada

2-

ve6 udinili' ili utlemo Rastresenost.Katkada peremo zube nakon lto smo to traZimo' fto zaboravili u sobu i onda otkrijemo da smo

3.Blokiranje.Znamodabisenedegatrebalisjetiti,alinemoZemo.Kaodaje itf"r-^"ij;;;;th" jeztkt, alini moiemo je prona6i' Na primjer' vidimo nekog

uu-o pt i;ititi moZemo sjetiti.

4.

sjetiti njegova imena'.ili se pokuiaznamo da on postojt' all ga se ne rije6' neku za sinonima

ko! poznamo]ati

7

bila

i sama njihova pamienja' Tako nalnoSti upamce"n aoluAu:u i "spjeinosti inenadena onime Sto je pamtila i tsto nije pamtila' Sehulster (1989) U jednom Orugom istrativanju autobiografskog pam6enja je prisustvovao u Metropoliten operi pokuSao .;" aor;"t"iti ." predstav'a kojima 'tij"to- is goainu.-utop"o zg4 preistava.bile su predmct istrativanja. sehulOpere koje je sterovi r€zultati ilti su uiie u sttadu s tradicionalnim odekivanjima. je pamtio (efekt mjesta u bolje razdoblja 25'godi$njeg kaju poeettu i na vidio nizu). Vibije predstave bolje je pamtio od manje vainih'

se ne moZemo

tre5to duli ili Pogrelna atribuciia' Cesto te ne moZemo sjetiti gdje smo ili da proditali. Katkada misliio da nesro vidimo sto zapravo ne vidimo'

Sugestibilnosf. Ljudi su podloZni sugestiji, tako da ako im se sugerira da su nelto vidjeli, mogu misliti da se sjedaju da su to swamo vidjeli. Na primjer, u Nizozemskoj, pita li ih sejesu li na televiziji vidjeli film o padu aviona na stambenu ku6g, mnogi kaZu da su ga vidjeli. Nije bilo takvog filna-

.

{Jstrajnost.Katkada se sje6amo nekih dogadaja kao va}nih, iako u Sirokom kontekstu nisu vaZni. Na primjer, netko tkoje poludio mnoge.uspjehe, ali i jedan znadajna nelspjeh, moZe se tog neuspjeha bolje sje6ati od brojnih uspjeha.

Koji

su neki od specifidnih nadina ispitivanja pogre5aka pam6enja?

Paradigma sviedo6enia oEevidaca Neki od najjadih dokaza konstrukcijske prirode pam6enja dobiveni su u istraZivanjima valjanosti svjedodenja odevidaca. U sada vei klasidnom istraiivanju Elizabethe Loftus, Davida Millera i Helene Bums (1978.) ispitanicima pokazan je niz od 30 dijapozitiva u kojem se crveni datsun vozio niz ulicu; stao kod znaka zaustavljanja, skrenuo desno i ondaje izgtedalo da je sruBio pjelaka koji je prelazio preko obiljeZenog prijelaza. Cim su ispitanici vidjeli dijapozitive, trebali su odgovoriti na 20 pitanja o nesre6i. Jedno od pitanja sadrZavaloje informaciju kojaje bila u skladu ili nije bila u skladu s onime Sto im je pokazano. Na primjer, polovicu ispitanika se pitalo "Je li neki drugi auto prolao kraj datsuna dokje stajao kod znaka zaustavljanja?" Dnrgoj polovici je postavljeno isto pitanje, alije ijeEpropui tanj e up otrebljena umj esto rij edi z aus tavli ani e. Dntgim rijedima, informacija u pianju drugoj polovici ispitanika nije bila u skladu

E

vidjeli.

Elizabeth Loltus ie

s

profesor psihologije na Washingtonskom sveudilistu. Znataino je pridoniiela istrazivanju liudskog pamCenja, narodito u po-

Nelto kasnije, nakon 5to su se ispitanici bavili aktivnostima koje nizu bile u vezi s prikazanim diapozitivima, svim ispitanicima pokazana su dva diapozitiva i pitalo ih se koji su dijapozitiv vidjeli. Na jednom je bio znak zaustavljanja, a na drugom mak prolaza. Todnost na tom zadatku bila je veta za34o/o zaispitznke kojima je postavljeno uskladeno pitanje

drudjima svjedo6enia o6evidaca i tzv. potF snutom pam6eniu za koie smatra da se ne' svjesno moze Lrtisnuti u pam6enie, tako da

(pitanje sa znakom zaustavljanja) u odnosu na ispitanike kojimaje postavljeno neusklatleno pitanje (pitanje sa ztakom prolaza). Ovaj eksperiment i drugi (npr. Loftus, 1975., 1977.)pokazao je veliku podlohrost pogrelnim izjavalrna odevidaca. Iako te pogre3ke mogu biti posljedica pojava koje nisu samo konstnrkcijsko pam6enje, one pokazuju da nas se lako rnoie navesti na konstrukciju pamdenja koje se razlikuje od onog 5to se stvamo dogodilo. (MoZda ste se pfepirali s prijateljem o dogadaju kojem ste oboje nazodili, ali se vaie pam6enje tog dogadaja moie anadajno razlikovati, iako ste o6o7e uvjereni da se toEno sje6ate Sto se dogodilo.)

pojedinao vjeruje da se sle6a nedega sto stvarno nije doZivlo.

onim 3to

su

6 'Procesi

pamdenja

201

Loftus (npr. Loftus i Ketcham, 1991., Loftus; Miller i Bums, 1987., Wells i Loftus, 1984.) medu prvima je upozorila na mogu6nost pogrelnih osuda kad se koristi svjedodenje odevidaca kao jedina ili glavna osnova za osuilivanje osoba

202

optuZenih za kriminalna djela. Ona, nadalje, naglalava daje svjedo6enje odevidaci desto snaian dinitelj koji odreetuje ho6e li porota osuditi optuZenika. Udinakje narodito izraLen ako izgleda da su odevici jako sigumo u svoje wjedodenje' iako mogu clati samo malo percipiranih podataka i daju proturjedne odgovore' Ljudi katkada dak misle da se nedega sje6aju, ali to je samo zato sto iu si to predodavali ili su o tome razmisljali (Garry i Loftus, 1994.). Procjenjuje se daje godi5nje dak 10.000 osoba krivo osudeno na osnovi poglelnih wjedodenja odevidaca (Cutler i Pernod, 1995., Loftus i Ketchman, 1991.). Opdenito, moZe se kazati da su ljudi izrazito podloZni pogreikama i uvjerenju da su nesto vidjeli 3to nisu vidjeli (Lof-

Sjeeate li se kad ste bili dijete i va5a je obitelj i5la u Disneyland? Vrhunac valeg izleta bioje v85 susr€t s Mikir4ausbr4 koji se rukovao s vm? Sj e{ate se toga? PmdavaCi koriste autobiografsko oglaSavanje poput ovog kako bi sworili Zeljua svojim.proizodima. S dvoje suadnika, Kathy Bmun i Rhiannon Ellis, ispitali smo moZe li takvo navodenje djelovati da ljudi vjeruju da su kao djeca doZivjeli ono 5to se spominje u reklanama (Bmun, Ellis i Loftus, 2001.)- U naSem ptrorn istraZivanju ispitmici su vidjeli reklamu a Disneylmd koja je sugerimla da su se kao djeca rukovali s Mikimausom, Kasnije su odgovrali na pitanja o tome Sto su kao djee doZivjeli kod Disneya. U odirosu na kontrolne ispitmike oglas je povedao njihow sigmost da su se kao djeca osobno rukovali s Mikimausom u Disneylandu. Namwo, bilo nm je jasno da je povedma sigumost mogla biti posljedica ili l. oZivljavmja pmvog sje6anja, ili 2. swamnja novog, pogreinog. Budu6i da su neki ljudi stvmo mogli sresti Mikimusa kod Disneya, oboje je mogude. Tako smo proveli drugo istnZivmje u kojem su naii ispitmici vidjeli lainu reklmu za Disneya koja je sugerimla da su se rukovali sa Zekoslavom Mrkvom, sto Dije bilo mogude. Opet, u usporedbi s kontrolnim ispitanicima, reklam je poveeala sigmost da su Se kao dijete osobno rukovali u Disneylmdu s nemogudim likom. Iako nije bilo mogude da se to dogodilo,jerje Zekoslav Mrkva lik iz filmova Wamer Brothersa i ne bi se mogao pojaviti u Disneylmdu, 16% ispitanikaje kasnije izjavilo da se sje6aju ili znaju da im se to dogodilo. Zanimalo nas je je li reklama stvorila krivo sjedmje

tus, 1998.). Wells (1993.) p-okazao je kako identifikacijski red potencijalnih podinitelja krividnog djela moZe dovesti do pogrelnih zakljudaka. O6evici pretpostavljaju da je podinitelj kaznenog djela u identifikacijskom redu. No, to niie uvijek sludaj' Kad podinitelj namje5tenog kiminalnog djela nije bio u identifikacijskom redu, postojala je tendenciia kod ispitanika da nekog drugog omade kao podinitelja' jednostavno zato dau identifikacijskomredumogu nelagptepozrnti kao podinitelja kaznenog djela. Izgled osoba u identifikacijskom redu koje nisu podinitelji takotter moZi utjecati na prosudbu (Wells, Luus i Windschitl, 1994.). Drugim rijedima, hode li neka osoba biti oaradena kao podinitelj moZe ovisiti o ostalim osobama u identifrkacijskom redu. Odabirom osoba "distraktora" policija nenamjerno udede na vjerojatnost ho6e li dodi ili ne do identifikacije i na to ho6e li identifikacija biti pogreSna. John Brighamn, Roy Malpass i drugi (npr. Bothwell, Brigham i Malpass, 1989.' Brigham i Malpass, 1985., Shapiro i Penrod, 1986.) pokazali su daje identifikacija sa strane odevidaca narodito lola kad identificiraju osobe koje pripadaju rasi koja se razlikuje od njihove. Iznenadujudeje da dak i na djecu, kad se prisjedaju svojih doZivljaja, djeluju informacije koje slijede nakon dogadaja, kakoje to pokazalo njihovo ponaianje u pokusu s operantnim uvjetovanjen (Rovee-Collier, Borza' Adler i Boller, 1993.). No, ne gledaju svi s toliko skepticizma na svjedodenje odevidaca (npr. vidi Zangoza,McCloskey i lamis, 1987.)' Ostaje otvoreno pitanje je li informacija o izvomom dogadaju izmje5tena susljednim obmanjuju6im infomracijama ili se s njima samo nadmede. Judith McKenna, Molly Treadway i Michel McCloskey (1992.) smahaju da psiholozi moraju znati mnogo viie o uvjetima koji negativno djeluju na svjedodenje odevidaca prije nego pobijaju takvo svjedodenje pred po-

rotom. Za sada, nemajol presude o svjedodenju odevidaca. Isto se moZe kazati za potisnuto pam6enje (represiju) koje 6e sada biti razmotreno.

Kolikogod wjedodenje otlraslih odevidaca moZe biti valjano, ono je sigumo upitno kod djece (Ceci i Bruck, 1993., 1995.). Djedja sjecanjapogotovo su podloina dostorzijama, narodito ako se djeci postavljaju sugestivna pitanja, kao 5to je to sludaj u sudnici. Ceci i Bruck na5li su nekoliko dosljednih dinjenica o takvom svjedodenju. Prvo, 5to je dijete mlade, moZe se oEekivati da 6e njegovo svjedodenje biti nepouzdanije. Narodito djeca pred5kolske dobi podloZnija su sugestivnim pitanjima, kojima ih se nastoji navesti na odreden odgovor, od djece Skolske dobi i odraslih. Drugo, ako je osoba koja postavlja pitanja nasilna, ili samo

Kognitivna ps iholo gij a

ili bi svako nedamo videnjc

Zakoslava Mrkve imalo isti uEinak. Na primjor, ako su ispitanici nedavno vidjeli crtani film sa Zekoslavom Mrkvom, bi li kunije

tudili

da su kao djeca sreli Zekoslava na izletu u Disneyland? S lacqueline Piclrrell proveli smo istralivanje kako

bismo odgovorili na to pitanje (Pickrell i Loftus, 2001.). Svi ispitanici procijenili su rcklme i kasnije odgovarali na pitanja o svojim djeijim dofivljajima u Disneyludu. Jedla grupa je pioditala iaomu reklamu a Disneyland u kojoj nisu bili spomenuti likovi iz crtanih filmova. Druga grupa iitala je istu reklamu u prostoriji u kojoj je bio veliki lik Zekoslava Mrkve izradcn od ljepenke. Tre6a gnrpa iilala je laiau reklamu za Disneyland u kojoj se spominjao Zekoslav Mrkva i opisano je kako su se s njim susreli i rukovali. No, u sobi nije bilo lika iz ljepmke. Opetje reklama moge navela da kasnije twde da su osobno sreli Zekoslava i s njim se rukovali. Zekoslav od ljepenke nije doveo do pogrelnog pam6enja. Ovi nalui upu6uju na to da reklame koje se pozivaju na autobiogmfske diqienice mogu djelovati na na5e pamCenje dogatlaja iz djetinjswa. Iako ogla5ivaii yj€rcjatno.re spominju. laire pojedinosti, spominju. pojedinosti koje bi mogle biti istinite. No, one nisu istinite za svakog. Mogli ste vidjeti sliku Mikimausa kad ste bili u Disncylmdu, ali ga nilcad niste stvamo sreli i s njim se rukovali. Reklma moZe utjecati tako da vam se lini da jeste. Bududi da vidimo tisuie reklma tijekom uobidajenog mjeseca, jesmo li svi nesvjesni ispitanici umasomom eksperimentu o distozijama pamdenja?

izgleda da Zeli odretleni odgovor, djeca mogu biti vrlo podlohra davanju odgovora koji odrasla osoba Zeli duti. S obzirom na pritisak ukljuden u sudbeli postupa! takva pitanj4 na Zalost, mogu prevladati. TreCe, djeca mogu vjerovati da se sjeia-

ju kako su vidjela dogattaje za koje su im drugi kazali da su ih vidjeli. Drugim

rijedima, duli su pridu o nedem 5to se dogodilo i vjeruju da su promatrali ono Sto se navodno dogodilo. MoZda dak vi5e od svjedodenja odraslih svjedodenje djece treba prihvadati s rnnogo opreza.

Potisn uto pam6enie (represija) li mogude da ste kao dijete doZivjeli neku traumu, ali ste bili tako haurnatizirani tim doga
6 o Procesi

pam6enja

203

Memon, 1996., Roecliger i McDennott, 1995.,i2000.), dok su drugi prema toj pojavi u najmanju ruku vrlo skeptidni @owers i Firvolden" 1996.). Kao prvo, ieiapeuti nenamjemo mogu kod svojih klijenata stvarati pogre5na sje6anja-na doga{aje koji se nikadnisu stvamo dogodili. RoedigeriMcDermott (1995') poka' zali su daje stvaranje pogesnog pamdenja dostajednostavno dak i kod ljudi koji nemaju neke o&etlene psihidke teSko6e i to upotrebom obibnih podraZaja koji nc izazivaju duvswa. Drugo, desto je jako teSko pokazati da su to pogre5na sje6anja budu6i da ti pretpostavljeni dogattaji desto zavrSavaju, kao Stoje to sa seksualnim zlostavljanjem u djetinjstvu, samo suprotstavljanjem izjave jedne osobe izjavi druge (Schooler, 1994.). Za sada, nema uvjerljivih dokaza za postojanje takvog pam6enja, iako psiholozijo$ ne mogu potpuno iskljuditi njegovo postojanje' Zato za sada nije mogu6e dondetijasan zakljudak. ,,

Roediger-McDermottova (1995.) paradignia, koja je preuzeta iz Deeseova (1959.) rada, jasno pokazuje udinke distorzlje pam6enja. Ti su istraZivadi ispitanicima zadali listu od 15 rijedi povezanih s kritidnom, ali nezadanom rijedi' Na primjer, ispitanicimaje moglo biti zadano 15 rijedijasno povezanih s rijedju "spavanje', ali im nikad nije zadana rijed "spavaqie". IstraZivadi su nasli daje destina prepoznavanja nezadane rijedi (u ovom sludaju rijedi "spavanje") bila usporediva zadane rijedi, iako u ovom sludajq rijed "spavaqie" nikad nije bila r onozadana.

"u

Udinci konteksta na kodiranje i dosiedanie Kako pokazuju isuaiivanja konstrukcijskog pamcenj4 na5 kogritivni kontekst za pam6enje jasno utjede na naSe procese kodiranja, pohrane i pronalaZenja informacija u pamdenju. IstraZivanja pamdenja strudnjaka u nekom podrudju takoiler pokazuju kako postojeCe sheme mogu pruiati kognitivni kontekst za kodiranje' pronalaZenje novih informacija. Strudnjaci obidno imaju razatlenije ihepae od novaka u svom podrudju struEnosti (npr. Chase i Simon, 1973', French i Stemberg, 1989.). Te sheme stvaraju kognitivni kontekst u koji struEnjaci dosta lako integriraju i organiziraju nove informacije, upotpunjuju praznine kad dobiju djelomidne ili dak iskrivljene informacije, vizualiziraju konkretne aspekte verbalnih informacija i koriste odgovarajude metakognitivne strategije za otganizaciju i ponavljanje nove infonnacije. Jasno, strudnost pov€dava naiu sigumost u

pohranu

i

na$e sje6anje.

Daljnji dinitelj koji poveiava na5u sigurnost u dosje6anje je percipirana jasno6a - Zivost i bogatstvo detalja - doZivljaja i njegova konteksta. Kad se dosjedamo odreilenog dozivljaja, desto povezujemo stupanj percipiranih detalja i intenziteta sa stupnjem todnosti pamienja tog dogatlaja (Johnson' Foley, Suengas i Raye, 1988.,Johnson, Hatroudi i Lindsay, 1993., Johnson, Nolde i De Leonardis, 1996., Jobnson i Raye, I 98 l.). Osjedamo vedu sigurnost daje nabe sjeianje todno kad ga percipiramo s vecim bogatstvom detalja. Iako je taj heuristik za kontrolu realnosii obi6no djeloworan, Ulric Neisser (1982.) i drugi pokazali su situacije u kojima drugi dinitelji, a ne todnost sjeCanj4 mogu dovesti do Zivosti i potankosti

na5ih sje6anja.

'

Jedan od desto ispitivanih oblika Zivog pamdenja je "blic'pamdenje (flash; bulb memory), pamCenje nekog dogatlaja tako znadajnog da osoba pamti dogatlaj

204

Kognitiv na ps ihologij a tako Zivp kao daje neizbrisivo zadrZan na filmu (R. Brown i Kulik, 1977.). Osobe koje su dovoljno stare da pamte napad na Pqarl Harbor ili ubojstyo predsjednika Joha Kennedya mogu imati "blic" parn6enje za te dogadaje. Neki ljudi imaju i "blic" pamienje za eksploziju svemirskog broda Challenger, ru5enje Svjetskog trgovadkog cenha ili iz.azito maLajnih dogatlaja i" osobnog.iivota. Na osnovi

nekih rezultata istraZivanja "blic" pamdenja izgleda da duvstveni intenzitet nekog doZivljaja moZe pove6ati vjerojapgst da to iskustvojako dobrg i moZda todno pamtimq (y g$osu na druga iskustva) (Bohimnon, 1988.) Srodno gledi5te je da ce pamdenje najvjerojabrlje postati "b!ic" pam6enje, ako je vaZno za pojedinca, iznenatluju6e i kad koil njega izaziva duvstvl (Conwdy, 1995.).

Dok neki istraiivadi sugeriraju duvstvenog. intenzitet4

druli


"blic" pamdenje moZe biti Zivo zbog svog

kaZu daje Zivost dosjeianja udinak ponavljanja,

jer

ili

barem tiho ra"rni5ljamo o tako znadajnim dogatfajima. MciZda nile preprillyanje takgiter pojadava peiceptir'rii intenzitet naleg dosjedanja (Bohanncin, 1988.)'l Drugi nalazi pokazujri:da "bliC' parndenje moZe biti perceptrvng bqghto (Neisset iflarlch, iff.; i aale dosje6anje pove2ano s vedim stupqiem.sigrnostiunjegovu todnost (Wdaver, 1993.), ali stvamo nije pouzdano todnije od drulog pam6enja (Neisser i Harsch, 1993., Weaver,'1993.). Ako je "blic" pam6enje stvamo de5de predmet razgovora ili dak tihog raaniSljanja;'moZda kod svakog prepridavanja dogadaja reorganiziramo i konstruiramo naSe pam6enje tako da se todnost dosje6anja stvamo smanjuje dok se percipirana Zivost dosj96q"ltja tijekom vremena povedava: Za sada se istraZivadi iirdno spore lje li istraiivanje takvog pamdenja kao posebnog procesa bespredmetno (npr. Cohen, McCloskey i Wible, 1990.), ili daje novi uvid u procese pam6enja (npr. Schmidt i Bohannon, 1988.). desto prepridavamo

duvstveni intenzitet znadajnog dogaclaja nije jedini nadiu kako duvstva,

i st4nja svijesti mogu djblovati na parrl6enje. NaSa raspoloZenja i stanja svijesti mogu odredivati kontekst za kodiranje koje kasnije djeluje na pronalaZenje semantidkog pam6epj1, d- kad kodiramo semantidke informacije tijekom odredenog raspoloZenja ili stanja svijesti, thoZemo lakle pronafi te informacije kad snio opet u istom stanju @addelen 1989., Bower, 1983.). Sto se tide st4qia svijesti, nedeg Sto je koriirano kad smo pod utjecajem alkohola ili drugih droga lak5e 6emo se dosjetiti kad smo pod utjecajem istih tvari (E. Eich, 1995., J. E. Eich, 1980.). Op€enito, ipak, "glavni efekt" alkohola i mnogih clrogajadi je od interakcije. Drugim rijedima, negativni udinak alkohola i mnogih droga na pam6enje ve6ije od facilitiraju6eg udinka na dosjeCanje nekog sadrZaja kad smo u istom drogiranom stanju u kojem smo ga kodirali. raspoloienja

Sto se tide raspoloieuja, neki istraZivadi (npr- Baddeley 1989.) prepostavili dinitelja koji podrZava depresiju moZe biti dinjenica da depresivna osoba uspje5nije pronalazi u pamienju prijainje Zalosne dogatlaje, Ito moZe poticati daljnje trajanje depresije. Ako psiholozi ili druge osobe mogu prekinuti taj zadarani krug, osoba se moZe podeti osjeiati sretnijom, ito dovodi do toga da se i druga sreha sje6anja lakle pronalaze, Sto dalje umanjuje depresiju, itcl MoZda narodna mudrost "misli o sretnim mislima" nije bez osnove. U laboratorijskim prilikama ispitanici se todnije dosje6aju destica s ugodnim nego destica s neugodnim asocijacijama (Matlin i Underhill, 1979.). su dajedan od

euvstva, raspoloienja, stanja svijesti, sheme i drugi vidovi naieg unutrainjeg kontekstajasno djeluju na pronalaZenje u pamienju. Osim toga i nai vanjski kon-

6

.

Procesi

pam6enja

205

tekst moZe djelovati na nale dosjeianje informacija. Izgleda da se bolje dosje6amo informacija kad smo u istom fizikalnom kontekstu kao u onom u kom smo udili neki sadriaj (Godden i Baddeley, 1975.). Ujednom pokusu 16 ronilacaje trebalo nauliti listu od 40 nepovezanih rijedi kad su bili na obali ili kad su bili oko 6 metara ispod povrline mora. Kasnije, trebali su se dosjeiati rijedi u istom okruZenju u kom su udili, ili u dnrgom okruienju. Dosje6anje je bilo bolje u istom okruieqiu u kome se i udilo.

U novije vrijeme Carolyn Rovee-Collier i suradnici @utler i Rovee-Collier, 1989.) nalli su da se dak i kod dojeniadi moZe pokazati udinak konteksta na pam6enje. Rovee-Collier ispitivalaje te udinke u pokusu s operantnim uvjetovanjem u kojem je dojendad mogla udarcem pokenuti jednu igradku u kolijevci. Kad je dojendad stara 3 mjeseca (Butler i Rovee-Collier, 1989.) i 6 mjeseci (Borovsky i Rovee-Colier, 1990.) mogla udariti odredenu potiebru igradku u istom kontekstu (tj. kad se na stijenci kolijevke nalazio odredeni odbojnik) u kojem su ih udili udarati, ili u razliditom kontekstu, jade suje udarali u istom koirtekstu. Dojendad je igradku mnogo manje udarala u drugom konteksnr ili kad im je data druga pokretna igradka.

Ovi rezultati pokazuju da takvo udenje znadajno ovisi o kontekstu. No, ujednom nizu istraZivanja dojenEad stara 3 mjeseca (Rovee-Collier i DuFault, 1991.) i 6 mjcseci (Amabile i Rovee-Collier, 1991.) operantro je uvjetovana u udaranju odretlene igradke u razliditim kontekstima. Neposredno nakon toga stavljena su u novi kontekst ftoji se razlikovao od svih u kojima su bila uvjetovana). IstraZivadi su naili daje dojendad zapamtila radnju i velikom udestalo56u udarala igradku u novom kontekstu. Prema tome, kad se informacija kodira u razliditim kontekstima, ona se i lak5e pronalazi u razliditim kontekstima, barem kod minimalnog vremenskog razmaka izmetlu konteksta u kojem se odvijalo uvjetovanje i novog konteksta- No, kad se novi kontekst pojavio nakon duljeg vremena, dojendad nijejade udarala, iako jejoi uvijek pokazivala pamdelje ovisno o kontekstu za udaranje u poznatom kontekstu (Anabile i Rovee-Collier, 1991.). Svi prethodno opisani udinci konteksta mogu se promatrati kao interakcija ianedu konteksta za kodiranje i kontelcsta za pronalaZenje kodirane informacije. Rezultati razlilitih ishaZivanja pronalalenja u pamdenju pokazuju da nadin kako

206

Ko gn i tiv n a p s i h o I o gij a

odgovora. Dosjecanje uz znak izrosiloje 73%. Takoje dosje6anje bilo uspjeinije odprepoznavanja.zaEto? zatortopremahipotezi o specifiEnostikodiranj

je bolji aak za rijed od same rijedi buduii da su riiedi udene kao ^pi*uzu: up-ene aso"ii jacije. Kao Sto je spomenuto ranije (vidi 5. poglavlje),Anthony Greenwald i Mahzarin Banaji (1989.) naili su da veza izrnedu kodiranja i pronalazenja moze protumaditi i efekt vlastitosti. Todniie, glavni uzrodnik tog elekta nisu jedinsweni znakovi vlastitosti ve6 opienitiji principi kodiranja i pronalaienja. Kad pojedinci stvaraju vlastite znakove zapronalazenje,ti anakovi su mnogo snazniji nego kad ih stvaraju drugi. Drugi su istraZivadi poWrdili vaZnost swaranja znatouu, toli su za poje_ dinca smisleni, kako bi se pobolj5alo pam6enje. Na primjer, Timo Manryla (19g6.) nasaoje da kad su ispitanici sfvarali vlastite zrakove za pronalaZenje, pamtili su, gotovo bez pogre$ke, liste od 500 i 600 rijedi. Za svaku rijed na tisti trazilo se da isFitanici generiraju drugu rijed (znak) kojaje za qiih bila primjeren opis ili svojswo ciljne rijedi. Kasnije im je zadana rista njihovih rijedi-znakova i trebari rr r" dosjetiti ciljne rijeii. Manryla je nalao da su zrakovi bili najkorisniji kacl su bili kompatibilni s ciljnom rijedi i osebujni, t'. da nije bilo moguie prona6i velik broj sro
pam6enje u interakciji, kao kad prethodno ananje uqiede na kodiranje pronaraZenje. i

Idu6adva poglavlja opisuju kako reprezentiramo znanje, nagla5avajudi uloiu

mentalnog predodavanja

i semantidkog znanja.

su destice kodirane snalno utjede na to kako i kako uspjedno se destice pronalaze. Endel Tulving i Donald Thomson (1973.) govorili su o tom odnosu kao o specifiEnosti kotliranja: ouo dega se dosjedamo ovisi o tome 5to smo kodirali. Izraziti

priqjerspecifidnostikodiranjapokazali suMichel Watkins i Endel Tulving (1975.). Znamo daje.prepoznavanje gotovo uvijek boljri od dosjeianja- \a primjer, prepoznati rijed koju ste udili lakie je nego je se dosjetiti. KonaEno, kod prepoznavenja samo trebate kazati jeste li rijeE vidjeli, dok kod dosjeianja morate generirati rijed i onda mentalno potwditi da je to rijed koja se pojavila na listi. U jednom pokusu W'atkins i Tulving traiili su od ispitanika da naude listu od 24 para asocijacij4 kao Sto su t/o-i ladno i korica-kolai. Ispitanicimaje reieno da naude asocirati svaki odgovor (kao Stoje hladno) s pripadajufom podraZajnom rijedi ftao Sto je f/o). Nakon Sto su ispitanici udili parove rijedi, zadan im je irelevantan zadatak. Zatimim je zadan testpreiloznavanja s distraktorima. Ispitanici su aebali samo zaokruZiti rijedi koje su prije vidjeli. U prosjeku su prepoznali 60% njeEi s liste. Zatim su zadane 24 po&aLajne rijedi i trebali su se dosjetiti

1. Sto su kognitivni psiholozi otkrili o naiinu kako kodira.mo informacije za pohranu u pam{enju? Izgleda da je kodiranje informacija u kratkorodnom pamdenju ponajvile, iako ne iskljudivo, akustilko, kako to pokazuje podloZnost informacija u kratkorodnom pamdenju akustidkom brkanju, tj. pogrelkama osno-

vanim na zvukovima rijedi. Nadeni su dokazi i o vizualnom i semantidkom

kodiranju informacija u kratkorodnom pamienju. Informacije u dugorodnom pam6enju su ponajvi5e kodirane u semantidkom obliku, tako da do brkanja dolazi u smislu. a nc u zvuku rijedi. Osim toga. neki rezultati upu6uju na postojanje vizualnog

kodiranja, kao

i

akustidkog kodiranja u

dugorodnom pam6enju,

Transferinfonnacija u dugorodnu pohranu biti olakSan ponavljanjem inforrnaci-

moZe

6

ja (narodito ako

se informacije smisleno elaboriraju), orgaaiziranjem (npr. swstavanjem u kategorije) inforrnacija, koriStenjern mnemotehnike ili vanjskih pomagala za pani6enje (npr. pisanje listi ili biljeZaka). Osim toga, bolje se pamti kad se udenje rasporedi u veii broj sesija, a ne kad se ditav materijal udi odjedrtom, iako

rasporedivanje vremena tijekom jedne sesijb ulcnja ne utjede na transfer u dugorodno pam6enje. Udinak rasporedenog udenja mogao bi biti posljedica mehanizma vezanog zahipokampus koji dovodi do brzog kodiranja novih informacdakoje neba integrirati s postoj e6im sustavima pam6enja, moZda tijekom spavanja.

2. Sto dleluje na nalu sposobnost pronalaZenja informacija u Pamdenju? Istraiivanje pronalaienja u dugorodnom pam6enju sloZeno je zbog tedko6a u razlikovanju pronalaienja od drugih procesa pamCenja; kao -

i u razlikovanju

pristu-

painosti i dostupnosti informacija. ?ionalaZenje informacija u kratkorodnom pamdenjuje vjerojatno po obliku serijalno procesiranje od podetka do kraja niza,

'5to

znadi da se uvijek sekvencijalno

provjeravaju sve informacije na listi, iako neki rezultati upu6uju na to da moZe postojati i samozawSavaju6e serijalno procesiranje, pa dak i paralelno procesiranje'

ili

djeluje na to ito pa6"no? Dvije odglavnih

3. Kako ono

Sto znamo

Sto udirno

teorija zaboravljanja u lcratkorodnom pam-

6enjujesu teorija osipanja i teorija inter-

. Procesipam6enja

207

ferencijei Teorija interferencije razlikuje

208

retroaktivnu interferenciju i proaktivnu interferenciju. Iako je ispitivanje efekta

5.

osipanja, uz iskljudenje efekata interferencije i ponavljanja, mnogo teZe, nadeni su pokazatelji jasnih efekata osipanja. Interferencija izgleda djeluje i na dugorodno

pamienje, barem tijekorn razdoblja konsolidacije, koje se moZe protegnuti na nekoliko godina nakon prvotnog iskustva koje se pamti. Pam6enje najvjerojatnije nije samo rekonstrukcijsko (reprodukcija onoga Sto se naudilo, koja se osniva na upamCenim podacima i interferenciji samo tih podataka), ve6 i konstrukcijsko (pod utjecajem stavova, kasnije stedenih inforrnacija i shema koje se osnivaju na prija5njem znanju). Kako pokazuju udinci postoje6ih shema na konstnrkciju pam6enja, sheme djeluju na procese pam6enja, kao i drugi unutamji kontekstualni dinitelji, kao sto su duvstveni intenzitet upam6enog doZivljaja, raspoloZenje, pa dak i stanje svijesti. Osim toga, makovi okolinskog konteksta prisutni tijekom kodiranja izgleda djeluju na kasnije pronalaZenje informacija. Specifidnost kodiranja odnosi se na dinjenicu da ono dega se sjeCamo znadajno ovisi o onome $to je kodirano. Kako su informacije kodirane tijekom udenja znaEajno utjede na kasnije dosje6anje. Jedan od najudinkovitijih nadina poboljianja dosjedanja je

Kognitivnapsihologija

Pretpostavite da ste odvjetrik koji brani klijenta optuZenog samo na osnovi svjedodenja oEevidaca. Kako biste poroti mogli pokazati slabosti svjedoEenja odevidaca? 6. Koristite Brasfordov i Johnsonov primjer na podetku poglavlja kao ilustaciju na osnovi koje 6ete opisati neki uobidajeni postupak, ali ga neiete imenovati. Da.ite nekom da prodita va5 opis

i onda ga reproducira.

pobrana (u pam6e4je) ponavljanje

cjelovito udenje

proaktivna fuiibicija

dostupnost

pronalaZenje (u pam6eqiu) raspoloZivost

interferencija kodiranje konsolidacija konstrukcijsko metakognicija

rekonstrukcijsko retroaktivna interferencij specifidnost kodiranja

teorija osipanja udenje rasporeileno u vremenu

'& na adresi http://coglab.wadsworth.com.

(Serial Position\

Stembergovo traienje (Stembetg Search) Von Restorffov efekt (Von RestorffEffect) Specifi dnost kodbaorrja (Encoding

dloZena mehanizma kojima zaboravljamo

informacije? 4.' Usporedite i suprotstavite neka shvadanja o

"blic"

pamCenju?

a

teorij a interferencij e

metamemorija mnemotehnika osipanje

stvaranje smislenih znakova za kasnije pronalaienje informacij a.

3. Koja je osnoura razlika izmedu dva pre-

jednu od mnemotebnika opisanih u ovom poglavlju i opiSite kako bisteje upofijebili za pam6enje liste destica. Budite o&eileni. 8. Koje tri stvari ste naudili o pamdenju koje vam mogu pomo6i u udenju novih informacija tako da ih moZete uspje5no pamtiti tijekom dugog vremenskog razdoblja?

autobiografsko pam6enje

pamienje (False Memory)

kratkorodnu pohranu, a u kojem za dugorodnu pohranu? Koji su dokazi za specifiEnost kodiranja? Navedite barem tri wste dokaza.

Sastavite listu od 10 ili viSe napovezanih destica koje trebate zapamtiti. Primijenite

t'blic" pamCenje

tunin

U kojem obliku kodiramo informacije za

7.

Specifcity)

6

Loftus, E. F. (1998). Imaginary memories. In M. A. Conway, S. E. Gathercole, and C' Comoldi (Eds.), Theory of memory IItOp' 135-145). Hove, England: Psychology Press. Zanimljiv pregled sklonosti ljudi da se sjeCaju onog 5to se nikad nije dogodilo' McClelland, J. L., McNaughton, B. L., and O'Reilly, R. C. (1995). Why there are complementary leaming systems in the hippo' campus and neocortex: Insights from the succ€sses and failures of connectionist nodels of leaming and memory. Psycho' logical Review, 102, 419-457. Nije za neambiciozne, ali ovaj radje svakako vrijedan da se prodita (moZete preskoditi stranice s fomtulama), jer daje dobar pre' gled razliEitih istraZivanja uloge hipokampusa u konsolidaciji Pam6enja.

.

Procesi pamienja

209

Roediger, II. L., andMcDermott IC B. (2000)Distortions of memory. In E. Tulving and F. I. M. Craik (E ds.), The Oxford handbook

of memory @P.la9-162). New York: Oxford University Press. Izrnstan pregled raSova o distorzijama Pamienja. Rubin, D. C.(Ed.) (1996). Remembering our

past: Stud.ies in autobiographical me' mory.New York: Cambridge University Press. Odlidan rad ojednoj od najzanimljivijih tema u ljudskom pam6enju, autobiografskom pamdenju. U dijelu rada raspravlja se o tome kako [iudi konstruiraju pam6enja nedega 5to im se nikad nlie dogodilo.

212

REPREZENTACIJA ZNANJA: PREDODZB'E I PROPOZICIJE

Ko gni tiv n a p s ih o lo gij a

1. Koje su neke od glavnih hipoteza o nadinima mentalnog rcprezentiranja manja?

2. Koja 3.

su neka od svojstava predodavanja?

Na koji nadin i analogne predodibe i simbolidke propozicije koriste reprezen-

taciji znanja?

4. Kako konceptualno

znanje

i

odekivanja mogu utjecati na nadin koriitenja

predodZbi?

PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSI. HOLOGIJE M

ENTALNA REPREZ ENTACIJA ZNANJA

. Vanjske reprezentacije:slike nasuProt riiedima Predodavanje r Teorija dvojnog kodiranja: analogne predodzbe nasuprot simbolima . Propozicijska teoriia MENTALNA MANI PULACIJA PREDODZBAMA r Mentalne rotacije e Skaliranje predodZbi . Skeniranje predodzbi SINTEZA PREDODZBI I PROPOZICIJA

.

r Epifenomeni i odekivanja eksperimentatora

r Johnson-Lairdovi mentalni modeli

.

Neuropsiholoski dokazi vi5estrukog kodiranja

PROSTORNA KOGNICIJA MAPE

I

KOGNITIVNE

.

Stakori, pdele i ljudi . Mentalne preeice . Tekstovne mape

SAZFTAK

RAZMISLJANJE O MISUENJU: EINJENIENA, ANALITIEKA, KREATIVNA I PRAKTIENA PITANJA KLJUENIPOJMOVI DODATNA LITERATUFA

Pailjivo pogledajte fotografije prikazane na slici 7. l. Opilite sami sebi kako dvo3e od ovih ljudi izgleda i zvudi. Jasno je da nijedna od bvih osoba ne moZe uistinu postojati u fizidkom obliku u va5em umu. Kako ih moZete predoditi i opisati? Mora da u valem umu postoji mentalna reprezentacija (ne3to Sto predstavrya ne5to drugo) onoga 5to znate o njima (Thagard, 1995.; Von Eckardt, I 993., 1999.).

Opienitije, vi koristite reprezentacije znanja, oblik za ono lto znate o stvanma, idejama, dogatlajima, i sl. koji postoje izvan vaieg uma

MENTALNA REPREZENTACIJA ZNANJA U idealnim bi uvjetima kognitivni psiholozi voljeli moii izravno opaZati kako svatko od nas reprezentira znanje, kao kad bi npr. videokamerom ili fotoaparatom snimili trenutadne reprezentacije nranja u ljudskom umu. Na nesre6u, izravne empirijske metode opaZanja reprezentacija znaaja danas nam nisu dostupne, i je vjerojatno da 6e biti dostupne u bliZoj bududnosti (iako se nikad ne zna). Kad su nedostupne izravne empirijske metode, preostaje nam nekoliko altemativnih metoda. MoZemo, na primjer, pitati ljude da nam opilu vlastite reprezentacije alanja i procese njihova nastajanja. NaZalost, nitko od nas nema svjesni pristup vlastitim procesima reprezentacije ananja, tako daje samoiskaz o tim promalo

cesima wlo nepouzdan (Pinker, 1985.).

Druga mogu6nost je racionalistidki pristup, u kojem logidkom dedukcijom nastojimo dodi do najrazumnijeg prikaza nadina na koji ljudi reprezentiraju znanje. Stoljeiima su filozofi dinili upravo to. U klasidnoj epistemologiji (proudavanju prirode, porijekla i granica ljudskog znanja), filozofi su razlikovali dvije wste struktura znanja: deklarativno znanje (znanje o dinjenicama koje moZemo iskazati, npr. datum rodenja, ime najboljeg prijatelja, izgled zeca, i sl.) i proceduralno znanje (posfupci koji se mogu primijeniti, npr. pojedini koraci u postupku vezivanja cipela, zbrajanja stupca brojeva ili voZnje automobila)- postoji razlika, kakoje formulirao filozofGilberRyle (1949.), izmeduznatineito iznatikako. Iako su kognitivni psiholozi u velikoj mjeri koristili racionalisti6ke uvide kao podetru todku za razumijevanje kognicije, oni su rijetko kad zadovoljni samo racionalistidkim opisima. Umjesto toga, oni traZe neku vrstu empirijske potvrde navoda predloZenih u racionalistidkim opisima kognicije. Dva su glavna izvora empirijskih podataka o reprezentaciji znanja: standardni laboratorijski eksperimenti

i neuropsiholo3ka istraZivanja.

7

.

Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije

2t3 214

Ko gnitivna p s ih olo gij a

PredodZbe i zamislite dviie od prikazanih osoba Pailjivo pogledajte svaku od ovih fotografiia. zatim zatvorite o6i glasove i izgled dviju osoba koje ste usporedite pjeiaiu. Mentatno govore iti kako osoue i
_

Promotrite sliku 7.2. Kakavje oblik rijedi ',madka',? Kakav je oblik slikc madke? Prelcijte dio rijedi i objasnite u kakvom je odnosu ono 5to je preostalo sa

svojstvima madke. Prekrijte dio slike i objasnite u kakvomje odnosu ono 5to je preostalo sa svojsMma madke.

Neke ideje je bolje i lak5e reprezentirati slikama, a druge rijedima. Na primjer, ako vas netko pita: "Kojegje oblika kokodjejaje?", moglo bi vam biti lakie odgovoriti crteZom nego opisomjajeta. Za mnoge geometrijske oblike i konkretne pridmete slike iaaZavaju mno5tvo rijedi o predmehr u ekonomidnom obliku Medutim, Sto ako vas netko upita; "Sto je pravda?" fako je wlo td$ko rijedima opisati taj

apshakhi pojam, udiniti to crteZom bilo bijo5 teZe: Ka9 5!o pgku"uju slike 7.2. (a) i (b), iako se za predsravljanje srvari i ideja mogu koristiti islike i rijedi, nijedan oblik reprezentacije zaprav,g nc zadrlava sva svojstva onoga Stoje reptezentirano. Naprimjer, ni rijed .,madkat'niti crteZ madke ne jedu zaista ribu; ne rnijaudu niti predu kad ih se mazi. I rijed ..madka" i slika te nradke su razliEite reprezentacije "maEkastosti" i svaki taj oblik reprezentacije ima razlidita svojstva. Kao Sto ste upmvo zamijetili, slika je relativno analogna stvarnom predmehr koji,predstavlja buduCi da prikazuje konlretna svojsrva (npr. oblik i relativnu velidinu) koja su slidna svojstvima i osobinama stvamog predmeta koji slika predstavlja. Cak i ako prekijete dio slike madke, ono Sto preostane. jo5 uvijek slidi dijelu rnadke. U tipidnim3e uvjetima ve6ina aspekata slike moie zahvatiti istovremeno, iako moZete i pregledavati sliku, pribliiiti se da bisteje pogledali izbliza ili

Slike, rije6i i propozicije

e nmja U eksperimentalnom radu istraZivadi izravno proudavaju reprezentacij

opJuju6ituto r.iudi rjelavaju razlidite kognitivnizadatke koji zahtrjgvaj3.mqinu' istra2ivanjima iJciju"*"ntut ro repiezentiranim z"anj;' U neuropsiholoikim na razlidite kognitiwe zadatodgoy*u normalni kako opaZaju ili isu*ivafi -o""k

Stvari i ideie mozemo reprozentirati slikama ili rijedima. Ni slike ni rijeii ne zahva6'alu sva svojstva onoga sto predstavljaiu. I jedne i druge bo|je zahvaeaju iednu vrstu informacija od nekih drugih vrsta. Neki kognitivni psiholozi su predloZilida imamo (a) neke mentalne reprezentacije koie naliklju $afidkim, analognim slikama, (b) drugo mentalne reprezentaciie koie su visokosimbolidne, poput rijeci, te mozoa dak (Q temel.lnije propozicijske reprezentacije koie su u 6isto apstraKnom "mentalnom" koje nije ni verbalno niti slikovno, a koie kognitivni psiholozi 6esto prikazuju ovakvim vrlo polednostavljenim skm6enim navodom.

kekojiukljuduju rcprezentacrjeznanjailiopaZajuvezeiznedatazlilitihdeficitau i s njima povezanim patolo5kim procesima u mozgu' ,"pr"L^tuLiii

^anja

Vaniske reprezentaciie: slike nasuprot riieGima koje je reprezentira' U ovom ocljeljku usmjerit iemo se na razliku izmetlu znanja oblicima' poput r" pt"a"aZ6"." i znanja kojeje reprezentirano u vi5e simbolidkim uglavnom zanipsrhologe kopitivne piopoAiilu-N-u*o, riiJA ifi apstrakfirih to *uo-:e, miotatne reprezentacije onoel lto znamo' no da bismo riO" "oS" reprezentacije u obliku se vanjske kako raznotriti prvo 6emo hkle razumjeli, rijedi razlikuju od reprezentacija u obliku slika'

(b) Madka j€ ispod stota. (c)

tsPoD (MACKA SroU

7 o Reprezentacrjaznanja: predodZbe i

propozicije

215

udaljiti da biste zahvatili cjelinu slike. No ;ut i 6a pregledaVate sliku ili se usmjeravate na jgdan njezin dio, ne morate slijediti nikakva arbitrama pravila za

216

Kognitivnapsihologija

se

promahanje osqbina slike odozgo prema dolje, slijeva nadesno, itd. Za razliku od slike madke, rijed l'madka" je simbolidka reprezentacija: odnos iznetlu rijedi i onoga 5to ona predstavljajejednostavno arbitraran, tj. proizvoljan. Nema nidega inherentno madjeg u toj rijedi. Ako prekrijete dio rijedi' ona vi5e nema ni simboliEku vezu s bilo kojim dijelom predmetakojipredstavlja. Nadalje' budu6i da su simboli proizvoljni, njihova uporaba zahtijeva primjenu pravila. Na primjer,u oblikovanju rijedi avukovi morajubiti poredani premaodredenim praviliina (npr. "m-a.d-k-a'1, a ne "d-a m-k-a" ili "k-a-m'd-a'l), a u oblikovanju redenica rijedi moraju biti.poredane prema pravilima (npr. "madka je ispod stola", a ne "stol madka ispod jei').

Simbolidke rbprezontacije poput rijedi "nadka" obuhvadaju neke vrste informacija, ali ne i neke dnige wster Rjednik definira "madku" kao 'sisavca mesojeda (Felis,catus)koji je odawro pripitomljen kao ku6ni ljubimac za hvatnnje Stakora i miieve" (Meniam-Webster's Collegiate,Dictionary,1993'). Ako nale reprezentacije znadenja rijeEi sliEe onima iz rjednika, rijed "madka" ima konotacije Zivotiqie kojajede meso ("mesojed"), doji svoje mlade ("sisavac"), i tako redom. Te informacije su apstraktne i op6enite i mogu se primijeniti na Eitav niz specifidnih madaka koje imaju kao razliditih boja i uzoraka. Da bismo predstavili dodatna svojstva, moramo upotrijebiti dodatne rijeii (npr. cma, perzijska ili Sarena). Slika madke ne prenosi nijednuod onih apstrakhib informacijakoje rijed prenosi, kao npr. Sto ma6ka jede, doji li mladunbad" itd. Mettutim, slika prenosi velik dio konloetnih informacija o toj specifidnoj madki, kao Sto je todan poloZaj madjih nogu, kut pod kojim gledamo madht duljinu madjeg repa, jesu li oba njezina oka otvorena. itd. Slike i rijedi takoder na razlidite nadine predstavljaju odnose. Slika 7.2 (a) pokazuje prostomi odnos izmedu madke i stola. Za svaku pojedinu sliku koja prikazuje madku i stol prostomi de odnos (npr. pored, izrad, ispod, iza) biti konkretno predstavljen u slici. Nasuprot tome, kad rabimo rijedi, prostorni odnosi imetlu stvari moraju biti izrijekom navedeni odredenim simbolom (npr. rijedju poput ,prijedloga) na primjer: "Madka je ispod stola". No apshakbriji odnosi, poput pripadnosti wsti ili kategoriji, desto su implicirani znadenjem rijedi (npr. madke su sisavci, stolje dio namje5taja), no rijetko kad su implicirani u slici.

-

Da rezimiramo: Slike prikladno zahvadaju konlcretne i prostorne informacije kojije analogan onome Sto predstavljaju, dokijelizahvafiaju apstraktne i kategorijske informacije na nadin kojije simboliEan za ono Sto predstavljaju. Stkovne reprezentacije istowemeno prenose sva svojstva. Opdenito, bilo koje pravilo za stvaranje ili razumijevanje slika odnosi se na analogni odnos imedu slike i onoga Sto ona predstavlja, osiguravaju6i najve6u moguiu slidnost. Rijedi kao reprezentacije obidno prenose informacije sekvencijalno, u skladu s arbihamim pravilima koja nemaju puno veze s onim 6to slika predstavlja, ali u velikoj mjeri ovise o shiricturi sustava simbola za uporabu rijedi. Svaka vnta reprezentacije je prikladna za neke svrhe, ali ne i za druge. Na primjer, nacrti i fotografije za dokumente imaju razliditu swhu od eseja i podsjetnika.

na nadin

Sada kad smo stekli neke preliminame ideje o vanjskim reprezentacijamama' nja, moZemo se usmjeriti na razmahanje unutamjih reprezentacija znanja. Odredenije, kako je ono 5to znamo reprezentirano u naiem umu? Imamo li mentalne

scenarije (slike) i mentalne pride (rijedi)? U sljededim poglavljima o obradi informacija i jeziku raspravit iemo razlidite vrste simbolidkih mentalnih reprezentacija. U ovom poglavlju usmjerit 6emo se na predodibe.

Predo6avanje Predodlbaje mentalna reprezentacija stvari (npr. predmetq dogailaja, olcuZenja) koje trenutadno tre doZivljavamo osjetnirn organima (Behrman, Kosslyn i Jeannerod, 1996.)-Naprimjer,prisjetitesejednogodsvojihprvihiskustavanafakultetu. Koje zu bile prve slike, zvukovi ili dak mirisi (npr. poko5ena trava ili drvored) koje ste tada osjetili? lslq6 vem ti doZivljaji nisu dostupni ovog trenutka, ipak ih moZete zamisliti. Zapravo, predodZba moZe predstavljati sfvari koje nikada niste doZivljeli svojim osjetilima: zamislite, na primjer, kako bi izgledalo putovati rijekom Amazonom. PredodZbe mogu dak predstavljati swari koje uop6e ne postoje izvan uma osobe koja stvara predodZbu: na primjer, zamislite kako biste izgledali kad biste na sredini dela imali tre6e oko. PredodZbe mogu ukljudivati mentalne reprezentacije u bilo kojem osjetnom modalitetu (npr. sluhu, njuhu, okusu). Zamislite vatrogasnu sirenu, svoju omtljenu pjesmu ili nacionalnu himnu; zamislite miris ruZe, prZene slariine ili luka; 'zamislite okus limuna; kiselog krastavcrilisvojeg:omiljenog'slatkiSa: Barem hipotetidki, mogu6eje istraZivati svaki oblik mentalne reprezentacije, i neki istraZivadi su proudavali sve osjetne reprezentacije (npr. Intons-Peterson, 1992.; lntons-Peter-

son i sur., 1992.; Reisberg, Smith, Baxter i Sonenshine, 1989.; Reisberg,

Wilson i Smith, 1991.; Smith, Reisberg i Wilson, 1992.). Stephen M, Kosslyn

No ve6ina istraZivanja predodZbi u kognitivnoj psihologiji ipak je

je profesor psihologi.

usmjerena na vidno predodavanje, mentalnu reprezentacijuvidnog z:anja

ie na Sveudilistu Har-

(npr. predmeta ili situacija) koje trenutadno nije vidljivo nalim odima. dini se da.su istraZivadi upravo kao i drugi ljudi; veCina'nas je svjesnija vidnih predodZbi nego drugih oblika predodibi. Kad su Stephen Kosslyn i njegovi suradnici (Kosslyn, Seger, Pani i Hillger; 1990.) zafiaLili od studenata da vode dnevnik o svojim predodZbama, studenti su izvijestili o znatno vedem broju vidnih nego sluEnih, njuSnih, dodimih ili okusnih slika.

vard. Najpoznatiji je po

svojim istraZivanjima kolima je pokazao da predodavanje nije je-

dinswena, nediferencirana sposobnost, ved ukuuduie niz odvojenih procesa. Znacajanjei njegovdoprinos neuropsihologiji jer ie identifickao mo:dana podrudja koja su

Prema Kosslynu (1990.; Kosslyn i Rabin, 1999.), mi koristimo vidne slike da bismo rije5ili probleme i odgovorili na pitanja koja ukljuduju predmete. Stoje tamnije crveno - treinja ilijabuka? Kolikoje prozora u vatsoj kudi ili stanu? Kako dolazite od ku6e do fakulteta? Kako slaZete povezana sa specikomadi6e slagalice ili dijelove nekdg stroja, zgade ili modela? Prema fidnim procesima preKosslynu, da bismo rije5ili probleme i odgovorili na pitanja poput ovih, dodavanja. mi vidno predodavamo predmete na koje se pitanja odnose, swarajudi mentalne reprezentacije njihovih slika u naiem umu. Mnoge psihologe koji se ne bave kognitivnom psihologijom zanimaju primjene predodZbi u drugim podrudjima psihologije; kao npr. u koriStenju tehnika vodenog predoEavanja za kontrolu boli, jadanje imunololkih reakcija i druge oblike po-bolj5anja zdravlja, te zaprevladavanje psiholo5kih pioblema poput

i drugih anksioznih porernedaja. Psiholozi koji se bave primijenjenim podrudjima psihologije opaZaju da dizajneri, biokemiEari, fizidari i mnogi dnrgi znan-

fobija

7

.

I

217

Reprezentacija znanja: predodzbe i propozicije

218

sa- |

pogledajre svoje lice u oglerlalu. Glaw okcnite svim urlesno (tako da se virlite tuevlm pqit*im dom) i ztim je postupno on"eit" aokfe;

vi l I te isto to ponovite na dilreuiji blia;;;"

sawim ulijevo, daleko. Zatim naEinite nekoliko

wliiiiih izrm

lica,

|

pojaEali moz
li* {tkt Tl9]!1f}11:11",5,1: ivojeg lica ili niz.oawj{n 1{
it".siq nekog

stveniciit€hnolozikoristepr€dodavanjedabirazmiSljaliorazliditimstruktulama rada' Medutim' wim pojedini procesima i rjesavali problme u svojem po
,wo'iti

na io da su neki od nas sposobniji Heuer i Fischman' 1986')' Culver' a*gin oA predodZb" @tisberg, swarati ekU kojem obliku mi reprezentiramo slike u svojem umu? Premajednom kao todne pohianiti se mogu osjetimo 6to ikad sv"ga slik" gledistu, sve

rodnirn

i futttutoti:.tito oujtti'o upuiuju

stremnom

topii"rlzitaoin.ul*.n.alistidnogledano,poliranitisvakuopaZenuslikuumozgu mozgate-strukture i pro6ini se nemogu6im, jednostavno s obziromnatapacitet

tJ,itti (Kottty", 1981'; Kosslyn i Pomerantz' 1977')' primj"t o okui- 'ltttaZui"mo kognitivnu psihologiju ''

cese koje mozak

jednostavan

Pogledajte

Teorija dvojnog kodirania! analogne predodZbe nasuprot simbolima (1.969'' 1971) jl : U kasnim 1960-ima i ranim 1970-ima Allan Paivio '

Pr.efloZio

t*iu

i,itk" a;

prolaskuvremeni

oPaZamo' PoclraZaj ima koj e

zaiieei su.uglavNasuprot tome' prema Paiviju, naSe mentalne repr ezontacie kojaje proinomrepre ze*iiiJistuboli1komkddu(obliku reprezentacij.eznanja percepttTo:" koja i nelto oznadava da odabrana zvoljno :lidi:TTry-g:lti:: da br predstavro vljaj. Kao Sto digitalni sat koristi arbitram3 siinbole @rojeve) (rije6i i kombinacije rijedi) da prolaz vremena,-i"J"- mriui arbitrarne.simiole bipredstaviomnogeideje.SimbolmoZebitisvestojeproizvoljnoodreitenoda je samog sebe' Na prinjer' iako prepomajemo da predstavlja

*devet", piedstarljajuci kolidinuod_Y"j:::9l,ttnt" ""st"-ff.g" "tim "s" iimor r" p"iupoput

znadenje. P_ojmovi u tom simbolu ni na loji nadin ne upuduje na njegovo ovaj simbol pravde i mira r"pr""r"ti."iu ," simtoueti._proizvoljno smo odredili ga mi rabimo za 5to zato samo znadenje ima "9" poiam,-oo ia bi predstavljuo rePrezentaciju dubljeg Pojma'

Paiviojetakoderua5aoodredenuempirijskupotporusvojemstajalistuuoda. ," n"iUuf"" informacije izglida obraduju razli.ito od slikovnih. Na

vanjem dd

if Piy ch oio g P ag e, ttini-s etfp sy chi I o gt o rg Inndtivno se Eini da se vedina kognitivnih ftnkclla poput pm6enja, percepciie, rezoniranja ili predoia_ vaja - postiZe individualnim sposobnostima. Mealutim, istraZivmja u podruiju kognitivne neuS

roaanosti pokzala su da te sposobnosti nisu jediristvone i nediferencirme, ve6 da odgovamju skupini odvojenih funkcija, Novija ishafivanja u na5em laboratoriju umjerena su na otlcivmje elementanih sposobnosti vidnog ixedodavmja. Na primjer, pokulajte odgovoriti na sljedeia pitanjaJesu li neka od njih lak5a od drugih?

' . . .

tlna li

pimida aobljai

wh?

li znak Coca-Cole napism kuuivom? Je li Nevada sjevmo od Oregona? Jesu li Zice na gitari dulje oii Zica na violini? Preru naSoj teuiji, iako postoji lendencija da u svim Je

ovim sludajevima koristimo predodibe, za odgovmanje na ova pitanja trebali bi se koristiti roliditi moldani prccesi. Pna dva pitmja odnose se na svojstva

informacija koristimo i teoriju dvojnog toCl,*iu, prema kojoj z4leprezentaciju organiziraju pr"dlAzue i uoulne toOove' ra dva koda Tf"t-::ll-:," 1Tj" "" nadin pohraniti' te dak kaosnovi kojeg moZemo -djelovati, koje moZeml na neki Prema Paiviju' predodZbe su analogni kodovi au6o;" snije prizvati "potut"'kojem su "u eerc€P-|:t1 llojstva (oblik reprezentacije ;aluyala.Slavl " opaZamo u svojoj okolini' onog Sto je t"pr"rJ",i*oi fizikaLin podraZaja koje sto su pokreti k?f,aljki na analognom satu_ayloeni poput drve6a predodZbe koje swaramo u svojem urnu analope su frzikalnim

f.;

Ko gni tivn a p s i h o I o gij a

oblika, a kljudnu ulogu u obradi oblika im donii dio sljepoodnih reZnjeva. Druga dva pitanja ridu sc pre stomih odnosa, a u obradi rakvih infomaciia kliudna je uloga stahjeg dijela tjemenih reZnjeva. Metlutim, mi Zelimo dodatno mzlikovati svaku od ovih wsta predoCavanja. IstraZivanja hemisfeme specijalizcije (npr. Chabris i Kosslyn, 1998.; Kosslyn, 1987.) upuCuju na postojanje tendencijc da lijeva hemisfera bude bolja od desne u kodimju kalegorija, a desna bolja od lijeve u kodirmju specifilnih primjm. Lijen hemisfem bolje od desne kodin,,kate-

gorijilne prostome odnose,' poput lijevo/desno,

ili

gorddolje. Kao i we kategorije, takva obrada gnrpim ruliditepodraZaje u klme i postupa s njimakao da su ekvivalmmi (npr. bzobzim na to kolikojene5to imad nedeg drugog, onoje u kategoriji ..iznad',). Nasuprct tome, desna hemisfera kodira specifidne kontinuimne udaljenosti bolje od liieve. Postoji pmlelno rulikovauje za kodiranje kategorija oblika (..psi') nasuprot

specifidnim primjerima oblika (npr. odredena pudlica). Stoga postavljamo hipotea o 2 x 2 tablici: u redovima su oblik nasuprot ptostomom odnosu, a u stupcima su kategorije nasuprot pojedinadnim primjsim.

Vratite se nadetiri postavtena pitanja: ptro zahtijeva vinalizaciju kateguije (opimita pirmida, ne ncka odredena), dok trede pitmje zahtijeva vinalizacrlu kategorijalnog prostmog odnosa (,sjevmo od,), Na-

suprot tome, drugo pitanje zahtijeva vizualizaciju specifidnog primjera oblika (logotipa Coca-Cole), a zadnjepitmje zahtijeva viaalizaciju specifidnogprostomog odnosa (metridka duljina iica). Jcsu li ove detiri wste predoiavanja zapmvo roiidite? Da bismo to usianovili, koristimo fiDkoionalnumagtrotsku rcrcnatrciju da bismo pmmatrali mozgove ljudi koji na njih odgovaraju. Ako smo u praw, ne samo da bismo fiebali pronadi rulike u kolilini aktivaciy'e imeelu sljepoodnih reZajeva i straZnjih dijclova tje_ menih reinjeva, ve6 bismo takottcr trebali na6i mzlike imedu lijove i desne hemisfere. Takve sustavne rolike pokazale bi da su detiri tipa predodavanja uistinu ru lidita.

prirnjer, u jednom istraZivanju (paivio, 1969) sudionicima je pokazan bni niz slika i niz rijedi. zatim je od njih traieno da se dosjete rijedi ili slika bilo slurainim redoslijedom (prisjecaju6i se sto ve6eg broja, bez obzira na redoslijed kojim suiestice bile prikazane) ili todnim slijedom. Iako su se sudionici lakle prisjedali slika kad irq je bilo dopu5teno da to dine bilo kojim redom, bolje ,o ," p.i.1.6uli redoslijeda kojim su prikazane rijedi nego slike. Drugi istrazivadi su takoder podrZali shvaianje dazareprezentaciju verbalnih infomracija i reprezentaciju slikovnih informacija rabimo razlidite susrave. Na primjer, pretpostavljeno je da stvama vidna percepcija moze interferirati sa simultanom vidnom predod.Zbom i da potreba za davanjem verbalnog odgovora moZe interferirati sa simultanom mentalnom manipulacijom rijedima. Lee Brooks (1968.) ie provjerio ovu postavku u istraZivanju u kojem su sudionici obavrjari bilo vidni zadatak (odgovarali na pitanja koja su zahtijevala prosudivanje o katko prikazanoj slici) ili verbalni zadatak (odgovarali na pitanja koja su zahtijevala prosutlivauje o lcatko prikazanoj redenici). Zatimje od sudionika zatrazio da svoie odgovore izraze verbalno (glasnim izgovaranjem rijedi ..da', ili .,ne"), vidno (poka_ zivanjem odgovora) ili manualno (lupkanjemjednom rukom kad se slaZu, u d*gobili su vidni zadatak koji je zahtijwao

kad se ne slaZu). Dva omeduda uvjeta

7

r

Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije

2t9 220

Da biste intuitivno osjetili kako moZete koristiti svaku od dviju wsta reprezentacija, rmislite o tome kako

metrtalno rcprezentirate sve Ciqjenice koje znate o madkama na osnovi svoje mentalne definicije rijedi 'tnadka" i sve zakljuike koje moiete im6i iz svoje mmtahe slike madke. Koja usta rcprezentacije je korisnijaa odgovannjena sljede6apitanja: Je li ma8kiD

,

rep dovoljno dugaiak da dosegne wh njezine njuike ako se maEka potpuno rastegne? Vole li madke jesti ribu? Iesu li prednje i straZnje noge madke potpuno jednake velidine i oblika? Iesu li maike sisavci? Sto

je

Sire - mackino oko ili nos? Koje uste mentalnih reprezenlacija su vam bile najkorisnije u odgovamnju na pojedina od ovih pitanja?

vidni odgovor (pokazivanjem) i verbalni zadatak kojije zahtijevao verbalni odgovor. Bfooks je ustanovio da se ve6a interferencija (tj. dulja vremena reakcije) javila kod obavljanja zadatka predodavanja kad se od sudionika trazilo da odgovole putem interferiraju6eg vidnog nadina, u usporedbi s odgovaranjem na nadin koji nije bio interferiraju6i (tj. verbalno ili manualno). slidno tome, njegovi su sudionici pokazali veeu interferenciju u obavljanju verbalnog zadatka kad se od njih trazilo da odgovore verbalno, u usporedbi s uratkom u situaciji kad su odgovarali manualno iii pokazivanjem. Dakle, odgovor koji ukljuduje vidnu percepciju moie interferirati sa zadatkom koji ukljuduje manipulaciju vidnom predod.zbom. slidno tome, odgovor koji ukljuduje verbalno inalavanje moze interferirati sa zadatkom koji ukljuduje mentalne manipulacije verbalnom tvrdnjom. ovi nal^zi sugeriraju uporabu dvaju razliditih kodova za mentalnu reprezentaciju znanja: slikovni (analogni) k6d i verbalni (simbolilki) k6d-

sfisffl

No ne slaZu se svi s teorijom dvojnog kodiranja. John Anderson i Gordon Bower su (1973.), na primjer, predloZili altemativnu teoriju rcprezentacije znanja koja se ponekad naziva konceptualno-propozicijskom teorijom ili samo propozicijskom ieorijom. Prema ovom gledi3tu, kao i shvadanju nekih drugih autora (npr. Pylyshyn, 1973., 1973., 1981., 1984.), mi ne pohranjujemo mentalne reprezentacije u obliku slika, ved te reprezentacije vi3e slide apstrakfirom obliku propozicije. Propozicrja je na(enje koje je u osnovi odredenog odnosa medu pojmovima' Prema

ovom stajaliitu, predodZbe su epifenomeni, sekundarni fenorneni koji se javljaju kao rezuitat drugih kognitivnih procesa. l{nderson i Bower su se udaljili od svojih prvobitnih postavki, i danas nijedan od njih ne vjeruje u ideju da su propozicije u osnovi svih mentalnih reprezentacija. No neki drugi, poput Pylyshyna, i danas ostaju dvrsto pri tom stajaliStu. Kako bi funkcioniralapropozicijskareprezentacija? Razmotrimo jedanprimjer' Da biste opisali slikri 7.2 (a) mogli biste reii: "Stol je iznad madke". Mogli biste takoder redi: "Madkaje ispod stola". Obje ove twdnje upuduju na isti odnos kao i "Iznad madke je stof'. Uz malo truda vjerojatno biste mogli smisliti jos desetak nadina da verbaln o izrazite ovaj odnos, koji je slikovno prikazan na slici 7 '2 (a)'

Naravno, teoretidari predodavanja odbacili bi ova objalnjenja i objasnili vidne fenomene uglavnom u tenninima vidnog predodavanja i neuropsiholo5kih mehanizama koji su u njihovoj osnovi (Farah, 2000.; Farah i Ratcliff' 1994.; Hampson, Marks i Richardson, 1990.; Kosslyn, 1994.; Kosslyn i Thompson' 2000'; Logie i Denis, 1991.).

PropoziciJskereprezentacijeosnovnogznadenja

Propozicii€ molemo kofistiti za predstavljanje bilo koje vrste odnosa, ukljudujuii aldivnost, atribute, proslorne poloZaie, pripadnost klasi, ili bilo kojl drugi mogudi odnos. Mogudnost kombinirania propozicta u slozene propozicijske reprezentaciiske odnose dini uporabu takvih reprezentacUa vrlo fleksibilnom i Siroko primienjivom. VRSTA ODNOSA

REPREZENTACIJA

PROPOZICIJSKA

IZRAZENA RIJEdIMA

REPREZENTACIJA

Aklivnost

MiS

Atrlbutl

Migevl su kz n6ni

[svojstvo vanjske povrgino] (kBen latdbutl, mig lobiekt]

Prostorni

Madka je ispod stola.

lokomlto vlsi poloiaj] (stol, madka)

Madka j€ :lvotinia.

lpripadnct kalsgoruil (tivotinja lkategorijal, madka [6la])

lo ugrhao madku.

ugrizao

[akiwos{ {miS [subjek aRivnostil, ma6ka [objektl)

SLIKOVNA REPFEZENTACIJA

+4Ir

odnosi

Pripadnost klasi

Propozicijska teoriia

Ko gn itiv n a p s i ho lo gij a

'

U ovoj tdblici propolciis su izrazene u kratkom obliku (poznatom kao "radun predlkatB-') koll se obldno Ebl za ia^2evani6 cnovnog znaeonla. NamJera ovog skradenog obllka je smo davsld odr€ds6 ideie o nadinu na koji bi moglo liti reprezentlrano osnovno znaaenJe 4anJa. Ne smatE se da je owj oblik dGlowo obllk u kojem lo aa66njo roprozontlrano u umu. Opdonito, sk€C€ni oblik r€prez€ntacij€ propoziclia jo sljed€ci: lodnos modu olomentlmal (olem6nt s!bjsK], [6]€ment obJekt]).

Logidari su osmislili kratak nadin (koji se naziva "radun predikata") za izraZavaqje temeljnog znadenja odnosa, koji poku3ava ukloniti razlidite powiinske razlike u nadinina na koje opizujemo dublje znatenje propozicije: fOdnos izmedu elemenata) (lElement subj ektl, lElement obj ekt)\

Logi(ki izraz za propoziciju koja je u osnovi odnosa izrnedu madke i stola prikazanje na slici7.2 (c). Ovakav logidki izrazmozakbi,jasno, trebao prevesti u oblik prikladan za njegovu unutarnju mentalnu reprezentaciju.

Uporaba propoziciia Lako je uvidjeti za5to je hipotetidki konstrukt propozicija tako Siroko prihvaden medu kognitivnim psiholozima. Propozicije se mogu koristiti za opis bilo koje vrste odnosa, poput aktivnosti, atributa, poloZaja, pripadnosti klasi, itd., kao 5to se vidi u tablici 7.1. Usto se bilo koji bro-i propozicija moZe kombinirati da bi se izrazili sloZeniji odnosi, predodZbe, ili nizovi rijedi (npr. "Krzneni mi5 ugrizao je madku, koja se sada skriva pod stolom'). Kljudna idejaje da propozicijski oblik mentalne reprezentacije nije ni u rijedima niti u predodZbama, ved u apstraktnom obliku koji predstavlja osnovno znadenje znanja. Stoga propozicija za reEenicu ne

.

7

'

Reprezentacrja znanja: preAodZbe i

propozicije

221

bizadr?alaslusna ili vidna svojsrva rijedi, a propozicija za stiku nebiza&Lala todan perceptivni oblik slike (H. H. Clark i Chase,1972'). Prema propozicljskom stajali5tu (H. H. Clark i Chase, 1972-)' i vidne predocEbe (npr. slika-madke i stola na slici 7.2 a) i verbalne tvr
mentalno reprezentirane u terminima svojeg dubokog znadeuja, tj. kao propoziciie, a ne kao specifldne predodibe ili twdqje. Prema propozicijskoj teoriji, slikovne i verbalne informacije kodirane su i pohranjene kao propozicije. Kad informaciju zelimo prizvati iz spremiSta, pronalazi se propozicijska reprezentacija i iz nje naii umovi ponovno relativno todno stvaraju verbalni ili slikovni k6d'

222

Kognitiwa psihologija Dvosmisleni likovi

Pogledajtepaz.iivo zeca, zatim ga pokrijte rukom i zamislite ga. Mozete li, samo mentalnom promjenom parspektive, na ovoi slici vidjeti drugu 2ivotinju? (b) Koju Zivotinju vidite na ovol slici? Predo6ite si ovaj lik i pokusajte zamisliti prednji dio ove zivotinje kao straznji'dio druge zivotinje, i rep ov€ zivotinie kao prednji dio druge iivotinje. (c) Pogledajte Zivotiniu na ovoj slici i stvorite njezinu predodZbu. Zatim pokrijte sliku i pokusait€ reinterpretirati svoju mentalnu sliku kao drugadiju vrstu zivotinie (obje Zivotinie su vjeroiatno okrenute u istom smjeru). (a)

Ogranidenja analognih reprczentaciia Neki podaci upu6uju na ogranidenja analognih reprezentacija predodZbi' Na primjer, brzo pogledajte sliku 7.3 i zatim skenitepogled. SadrZi li sli*:a7 -3 paraleTogram(tewerokutkoji imadvaparaparalelnih shanicajednake duljine)? Stephen jesu li Reed (1974.) je od sudionika traZio da pogledaju slike slidne ovoj i odrede odredeni oblici (npr. paralelogram) dio prikazanog lika. Ukupan uradak bio je tek neito bolji od sludajnog. einilo se da sudionici ne mogu prizvati preciznu analognu predodzbu i upotrijebiti je da bi pratili liniie i utwdili koji sastavni oblici jesu ili nisu dio ditavog lika. Za Reeda su ti nalazi upu6ivali na uporabu propozicijskog k6da (npr. "Davidova zvijezda" ili "dva obmuta trokuta koji se preklapaju')' a ne analognog. Smatram da je vjerojatnije objainjenje da ljudi imaju analogne predodibe, ali da su one u nekim aspektima neprecizne Deborah Chambers i Daniel Reisberg (19S5., 1992.), koji su u svojim istraZivanjima iesto koristili likove poput onog na slici 7.3, utvrdrli su jos neka ogranidenja analognih reprezentacija. Pogledajte sada sliku 7.4 (a) i zarnislite zeca prikazanog na slici. Lik kojije ovdje prikazanj ezapravo dvosmisleni lik, Sto znadi da se moie interpretirati na viSe odjednog nadina. Dvosmisleni likovi se desto rabe u isfrazivanjima percepcije, no ovi istrazivadi zu odludili upotrijebiti takve likove da bi odredili jesu l-i mentatne reprezentacije slika uistinu analogre percepcijdma fizidkih objekata. MoZete li, a da ne pogledate ponovo slikq odrediti altemativno

Naposljetku su autori predloZili sudionicima da na osnovi pam6enja nacrtaju svoje mentalne reprezentacije likova. Bez ponovnog gledanja slike, skicirajte sliku

Odnosi dio-cjelina Bzo pogledajte ovu sliku i zatim je pokrijte rukom. Zamislite lik koii ste upravo vidieli. Sadrli li paralelogram?

tumadenje slike 7.4. (a)? Kad su sudionici u istraZivanju Chambersa i Reisberga imali te5koia, istraZivadi su im pomagali na.anakama, no dak ni sudionici s visokim vje5tinama vizualizacije desto nisu bili u stanju prizvati altemativno tumadenje.

7.4 (a) na osnovi vlastite mentalne reprezentacije. Nakon Sto ste dovr5ili skicu,

on

pokuSajte jo5 jednom prona6i altemativno tumadenje lika. Ako ste nalik ve6ini Chambersovih i Reisbergovih sudionika, ne6ete mo6i pogoditi altemativnu interpretac|u sve dok ispred sebe ne budete imali stvami perc ept (objekt percepcije)

lika. Ova istraiivanja upu6uju na to da mentalne reprezentacije likova nisu isto i percepti tih likova. U sludaju dajoS niste pogodili, alremativno tumadenje zeca je patka, pri demu zedje u5i predstavljaju padji kljun. JoI jedno tumadenje Chambersovih i Reisbergovih nalaza - malo vjerojanro tumadenje -jest da ne postoji poseban slikovni k6d. Altemativno i vjerojatnije objaSnjenje jest da u nekim okolnostima propozicijski k6d moZe nadvladati slikovni k6d, tj. da podetno hrmadenje lika u propozicijskom k6du moZe nadjadati slikovni k6d za odredeni lik. Znatno starije isaaZivanje (Carmichael, Hogan i Walter, 1932.) predlaZe da semantidke (verbalne) informacije (npr. imena likova) imaju tendenciju iskrivljavanja vidnih slika u smjeru njihova znadenja. Na primjer, Sto

za svaki od likova u srednjem stupcu slike 7.5., pogledajte altemativna tumadenja reproduciranih likova koja se temelje na razliditim nazivima koji su im pridodani.

7

r

Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije Ko gn it iv na p s i h o I o gij a

Propozicijski nasuprot slikovnom k6du Semanti6ke oznake jasno utje6u na predodlbe, kao sto ie ovdie prikazano razlicitim crtozima koji se temelje na predodzbama predmeta kojima su pridodane razlidite semanli6ke (verbalne) oznake. (Prema Carmichael, Hogan iWalter, 1932.) Verbalna oznaka

ReprcduciHni

rv]

ffi7

f? v & @

+ r-F V

2

9:{

Prozor sa zavjesama

Podmiai

rFl K) ll-l:l (

Sedm

-._

Komilobroda

+

Pjesdanlsat

+Gnh + +

L--/I V

n

Q, 8or

Pugka

Dva

\l/ ,/ \

Roprcducirani

:;*L':" -Dijammtu detverokutu

+ -

Cetiri

+

Sunce

+

stot+

Kanu+ Lopata

+

Metla+

W-

2 ()

osm+

E tl

r* X EJ A

d 8

Ogra n iEenja propoziciia Suprotno prethodno opisanom istraZivanju, Ronald Finke, Steven Pirker i Martha Farah (1989.) naili su neke dokaze u prilog pretpostavci da se predodavanjem moZe manipulirati izravno, a ne putem propozicijskog k6da- Ovi istraZivadi su od sudionika traZili da manipuliraju predodZbamir kombi::iranjem dviju razliditih slika da bi oblikovali popuno drugadiju predodZbu. (Ova manipulacija predodZbama moZe se promatrati kao Gestalt iskustvo s predodZbama, u kojem se cjelina dviju kombiniranih predodZbi razlikovala od zbroja njihovih dvaju dijelova.) Finke i njegovi suradnici ustanovili su da se u nekim situacijama predodZbe mogu ueinkovito kombinfuati (npr. slovo H i slovo X) da bi se dobile predodZbe geometrijskil oblika (npr. trokuta), slova (npr. M) ili predmeta (npr. leptir kravate). Cini se daje vjerojatnost utjecaja propozicijskih kodova na slikovne manja kad sudionici swaraju vlastite predodZbe nego kad su im prikazane slike koje si moraju predoditi. Mettutim, propozicijski k6dovi mogu utjecati na slikovne kad je slika koju se koristi za stvaranje predodZbe dvosmislena (kao na slicil .4 a'c) ili dosta apstraktna (kao na slici 7.3).

Nastavljajudi Finkeova.istraZivanja (Finke

i

sur., 19g9.) o konstrulranju

predodibi, Mary Peterson injezini suradnici (M. Peterson, Kihlsfom, Rose i Glisky, 1992.) pnkanli su drugadije rurnadenje Chambersovih i Reisbergovih nalaza o pitanju manipulacije dvosmislenim likovima (vidi sliku 7.4. a). prema petersonovoj i sur., mentalna reinterpretacija dvosmislenih likova ukljuduje dvije manipulacije: (l) mentalm pomak referenidnog okvira (tj. pomak smje5taja likova na mentalnoj "stranici" ili "ekranu" na kojemje predodZba prikazana; na slici 7.4 a straZnji dio patke je prednji dio zec4 a prednji dio patke je strahrji dio zeca; i (2\ mentalnu re&ozstrukciju geinterpretaciju) dijelova lika (npr. padji kljun su zeEje u5i). Iako nije vjerojatno da 6e sudionici spontano manipulirati predodibaina da bi reinterpretirali dvosmislene likove, takve manipulacije se javljaju kadje sudionicima zadan pravi kontekst.

M. Peterson i njezini suradnici su u nizu eksperimonata ispitali nekoliko uvjeta pod kojima su sudionici mentalno reinterpretirali svoje predodibe lika patkazec (slika 7.4 a) i nekih drugih dvosmislenih likova. Eksperimenti su se razlikovali po vrstama sugestija kojima su istraZivabi pomagali sudionicima. U svim provedenim eksperimentima je od 20 do 83% sudionika bilo u stanju . reinterpretirati dvosmislene likove, uporabom jedne ili vile od sljede6ih sugestija:

l.

Implicitnasugestijareferenitnogoloira-ukojojjesudionicimaprvopokazan drugi besmisleni

lik koji ukljuduje pomak referenidnog okvira

(npr.

vidi sliku 7.4 6: jastrebova glava je guskin rep, a jastrebov rep je guskina glava).

2. Eksplicitna sugestija refereniinog okvira-ukojoj je od sudionika zaf:alerro da promijene referenidni okvir tako da razurohe ..shaZnji dio glave iivotinje koju su ved vidjeli kao prednji dio glave neke druge iivotinje (M. peterson i sur. 1992., sfr. I 11, Sto se smatra konceptualnom sugestijom) ili ,,prednji dio sFari koju vidite kao strainji dio nedeg dnrgog" (M. peterson i sur., 1992., str. 115, Sto se smatra apshaktnom sugestijom).

3. Sugestija usnjeravanja painje

- u kojoj su sudionici upudeni na to da se usmjere na dijelove slike na kojima se trebaju dogoditi pomaci ili rekonstrukcije.

4. Konstrukcije iz "dobrih" dijelova- u kojimje od sudionika zatraZeno da konstruiraju predodZbu iz dijelova za koje je odretleno da su .,dobri" (i prema objektivnim [geometrijskim]

i empirijskim [slaganje medu procjenjivadimal laiterijima), a ne iz dijelova za koje je odredeno da su .,lo5i" (prema sliEnim kriterijima).

Usto se moZe dogoditi odredena spontana reinterpretacija predodZbi dvosmislenih likova, narodito za slike ili oblike koji se mogu reinterpretirati bez pomaka referenidnog okvira (npr. vidi sliku 7.4 c, koja mole predstavljati ili diavog puZa ili slonovu glavu ili moZda dak i pticu, kacigu, list ili Skoljku). Mary Peterson i sur. (1992.) predlaZu da su procesi koji su ukljudeni u konstrukciju i manipulaciju predodZbama slidni procesima ukljudenim u perceptivne procese, poput prepoznavanja oblika (o demu se govori u 4. poglavlju). Ne slaZu se svi s ovim stajali5tem, no odredenu poiporu Petersonovaje dobila od kognitivnih psihologa koji smatraju da su predodavanje i vidna percepcii afunkcionalno

7

.

Reprezentacijaznanja: predodZbe i

propoziclie

225

ekvivatentni (koristedi otprilike iste operacije da bi posluZile u oprilike iste swhe u svojim podrudjima). Sveukupno, dini se da podaci vi5e upuduju 1a po-1toj-"o1-:

vi5estrukih kodova nego samo.jednog koda, no konlroverza Barsalou, 1994.),

se,

nast4vlja (vidi

MENTAI.NA MANIPULACIJA PREDODZBAMA Prema hipotezi funkcionalne ekvivalentnosti, koju podizavaju mnogi kognitivni psiholozi (npr. Farah, 1988.b; Finke, 1989.; Jolicoeur i Kosslyn, 1985'a' 1985'b; Rumelhart i Norman, 1988.; Shepard i Metzlat 1971.), iako vidnp predgtravanje nije identidno vidnoj percepciji, ono joj je funkcionaho ekvivalentro, tj' kao sto je paivio predloZio piije vi5e desetljeia, iakb ne konstruiramo predodZbekoje su popuno identidne perceptirna, mi konstruiramo predodZbe koje su funkcionalno ekvivalentre perceptima. Te funkcionatno ekvivalentre slike su analogne fizidkim perceptima koje predstavljaju. Finke (1989.) je predloZio neka nadela po kojima

vidno preclodavanje moze biti funkcionalno ekvivalentno vitlnoj percepciji. Ta nadela se rlogu koristiti kao vodid za osmi3ljavanje i wednovanje istraZivanja predodZbi. TablicaT.2 prikazuje ideju za neka od istraZivadkih pitanja koja se mogu postaviti na osnovi Finkeovih nadela.

226

Ko gtt i tivna p s iho lo gija

Nadelavidnogpredodavanja:pitanja

[[s[fl

Prema hipotezi funkcionalne ekvivalentnosti, mi koristimo predodavanie na na6in koji Je funkcionalno ekvivalentan onome za fizidke percepte. Ronald Finke je predlozio nekoliko na6ela vidnog predo6avanja koia se mogu koristiti kao vodi6 za istrazivanja i razvo.i teoriie.

NAeELo

MoGU6A inANJA KoJA pRotzt.AzE tz NAdELA

1' NaSe mentalne transformaoiie predodibi i nase mentalno ketanje od pr€dodzb' do predodibo odgovm sli6nim trasfomacijma i medu fziekim obj€ktima perceplima.

i

k€taniu

sliluo" ti n"sr

p*0ffi

zimo kod fiziEkih percepata? Na primjer, ie ri potre'bno dutle vrijeme arotaciju predodlbe pod vecim kutom mgo pod manjim?Js li potrebno dulje vrijere a pr€lazenje vecs.udaljenosti u predodzbi nego a prelaienje manj8 udaljonosti?

?' Prostomi odn6i mgdu stemsntima

J€, su il svojstua,predod:br anaro(rna slojsMma pffip:aia? Na prividns predodzte analogni su tim od- mjer, j6 li rakse vldjeti detarje ve6ih predoozbi nego detatie manjih? nosima u sivamom fizidkom svijefu. Jeu li predmeti kdji su perlusobno blile u fizi6kom prostoru takoder prsdod:bi prostoE? bliz€ u

do'

3. Predod:be se mogu koristiti za Nakon $to je od sudionika atraieno da oblikuju predodzbu, mogu ri bivilj€ infomacija ko.ie nisu eksplici- oni odgovaEti na pitanja koja od njih :ahtijeva.iu da na cnovi predotno pohrsjene wijerile dZti€ iaedu akljudak o informacijaina koje nisu specifldno kodi€ne u vrij€me kad su stuaEli pradodibu? Na primjei, pretpostavimo da so od ispitanlka tEZi da afiiisls tenistcu. Mogu li oni kasniie odgovarati na pltanja poput: "Koliko tenisica,ima ruDlcaavezice2"

a

kodiEnja,

j€

Mentalne rotaciie Osnovni fenomeni Klasidni eksperimetrt u kojem je proudavana hiPoteza funkcionalne ekvivalentnosti je ekspiriment Rogera Shepharda i Jacqueline Metzler (1971.) s mentalnim rotacijama. Od sudionikaje zatraleno da opaZaju parove dvodimenzionalnih (2-D) slika koje su prikazivale trodimenzionalna (3-D) geometrijska tijela (slika 7.6). Kao Sto sd Roger N. Sh€pard le Ray Lyman Wilbur zavidi na slici, tijela su bila rotirana od 0 do 180 stupnjeva, sluZni profesor drustbilo u ravnini slike (tj. u 2-D prostoru, kao na slici:l.6 a)ili venih znanosti na Sveu dubinu (tj. u 3-D prostoru, kao na slici 7.6 b). Usto su uellistu Stanford. Shesudionicima prikazani oblici koji su bili distraktori, tj. koji pard le na.ipoznatiii po (kao 7-6 c). slici podraZaja na prvobitnih nisu bile rotacije svojim istra2ivanjima predodZbi, kao i Po Od sudionika je z.atim zataieno da kaZu je li oclredena slisvojem radu na multika rotacija prvobitnog podraZaja ili nije. dimenzionalnom sl(aKao 5to se vidi na slici 7.7, vremena reakcije za odgo' liraniu, ustanovljavastupnja u varanje na podraZaje bila su linearna funkcija niu opdih zakona kogkojem su podraZaji bili rotirani, tj. za svako povecanje stupnicije ividnom mislienJu opdenito. nja rotacije podraiaja, postojao je odgovarajuii porast vremena reakcije. Nadalje, nije bilo zrralajne razlike izmetlu rotacija u ravnini slike i rotacija u dubinu' Ovi nalazi su funkcionalno ekvivalentni onome Sto bismo nogli odekivati da zu ispitanici rotirali konkrebe predmete u prostoru: za rotiranje predmeta

4- Konstrukcija predodzbi analogna Je Ii potrebno vlle vrerena i
a

percipirati.

a

a

5. vidno predodavanje je tunkcionalno Jsu li u mmipuraciiu predodzbama ukljudena ista moidaa podru61a skvivalentno vidnoj perc€pciji u kao I u manipuraciju vidnim perceptima? Na primj6r, jsu ri sridna monima procesa koje vidnl $stav koristi Zdana podrudja aktivirila kad mentalno manipulimmo predodZbom u j6dn€ a ia usporsdbi s onima koja uldiudena kad fiziiki manipullEmo

druge.

temF i

s

predmatom?

pod ve6im kutom pohebnoje dulje vrijeme, a svejednoje rotiraju li se predmeti u smjeru kazaljke na satu, u smjeru suprotnom od kazaljke na satu ili u neioj dimenziji dubine: Nalaz povezanosli izmedu stupnja rotacije i wemena reakcije repliciran je viSe puta s razliEitim vrstama podraiaja (npr. Jordan i Huntsman, 1990.; Van Selst i Jolicoeur, 1994.; vidi takorler Tarr 1999.).

Da biste se i sami okulali u mentalnom rotiranju, provedite demonstraciju opisanu u okviru "IstraZujemo kognitivnu psihologiju', (prema Hinton, 1979.). Drugi su istraiivaEipo&Lalinalaze Sheparda i Metzlera u ostalim israzivaniima mentalnih rotacija - na primjer, u rotacijama 2-D likova, poput slova abecede

Zamislitckockukojaplutauprostonispredvas.sada

I toduoispoduglauvasojdesnojruci(kaodaoblikuI jete okomitu os oko koje ie se Locka oketati). Koliugao I ko se ugrova imaginame kocke nalui u ,r"iioi 1gdesnom rukom. Dok menrarno_drzire te ugrove, I totito itr nc drzire rukama?) opiiite poloraj uglova. kocku tako da ugao u vaIoj lijevoj nci

mentalno dohvatire lijevi prednji donfi ugao svojom lijevom rukom, a desni straznji.gomji kocke

kocke

bude

TI

?

.

Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije

227

228

Kognitivna

ps iho logij a

Mentalne rotacije: demonstracija Za koje od ovih parova geometrijskih tijela slika na desnoj strani prikazuje toenu rotaciiu tijela na liievol strani?

(Jordan i Hrmtsman, 1990.) i kocki (Just i Carpenter, 1985.). Usto se pokazalo da . su wemena reakcije d,,slja za degradirane

podraiaje (t'. podraiaje koji su muiri,

Depotpuni ili na drugi nadin manje informativni; E, Duncan i Bourg, 1983.) nego za potpune podraZaje, i dulja su za nepoznate nego za poznate likove (Jolicoeur, Snow i Munay, 1987.). Prednosti pove6ane poanatosti mogu takoder dovesti do udinaka vjeZbe

ianja uratka koji

- pobolj-

povedava s uvjeZbavanjem. Kad sudionici vjelbaju mentalnu rotaciju odredenih oblika (5to pove6ava qiihovu pozratost), njihov se uradak pobolj5ava, no dini se da se to pobolj5anje ne prenosi na zadatke rotacije novih podraZaja (Jolicoeur, 1985.). Na primjer, malo ljudi ima iskustva u rotiranju stvarnih geometrijskjh kocaka. Stogau demonstraciji s mentalnom kockom ve6ina ljudi zami3lja da postde jo3 detiri ugla kocke koju dr1e za dva ugla i da su sva ta detiri ugla poravnata u horizontalnoj ravnini, paralelno s tlom. Zapravo, ostaje Eest uglova, a u bilo kojem trenutku samo sl dva poravnata s vodoravnom ravninom (paralelnom s tlom). (PokuSajte to sami, koriste6i bilo kakvu swamu kocku koja vamje se

pri ruci.). Radovi Sheparda i drugih istraZivada u podrudju mentalne rotacije pruiaju izravnu vezu izmedu istraiivanja u kognitivnoj psihologiji i istraZivanja inteligencije. Vrste problema koje su proudavali Shepard i njegovi suradnici wlo su slidni problemima koji su mogu nadi u uobidajenim psiho'metrijskim testovima prostornih sposobnosti. Na primjer, Test primamih-mentatnih sposobnosti Louisa Thurstonea i Thelme Thurstone (1962.) zahtijeva mentalnu rotaciju dvodimenzionalno prikazanih predmeta u ravnini slike, a slidni se zadacijavljaju i u drugim testovima. Shepardov rad upuiuje naznadajan doprinos kopitivnih istraZivanja naSem razumijevanju inteligencije - todnije, identifikaciji mentalnih reprezentaoija i kognitivnih procesa koji se nalaze u osnovi prilagodbi okolini te stoga, u konadnici, ljudskoj inteligenciji.

Mentalne rotacile: Nalazi Vremena reakcije na pitanja o mentalnim rotacijama geometiijskih tiiela pokazuju lineamu povezanost s kutom rotacije, i ta povezanost se ne mUenia bez obzira na to iesu li rotacije u ravnini slike lll u dubinu.

o o o o o

o o

e o E o

E

o

20 40 60 80 100 120 140 160 Kut rotaciie (stupnisvl)

0 20 40 8o

80 t00

121)

Kct rotaclj€ (stupnjov0

140 160

N e u ro psi h olo5ki do kazi Postoje li fiziolo5ki dokazi mentalne rotacije? IstraZivadi desto ne mogu izravno proudavati moZdanu aktivnost povezanu s m:rogim kognitivnim procesima u Zivom ljudskom mozgu. Ponekad moZemo steii uvid u te procese proudavanjem mozgova primata, iivotinja diji moZdani procesi,izgledaju najsliEniji na3ima. Apostolos Georgopoulos i njegovi suradnici (Georgopulos, Lurito, Petrides, Schwartz i sur., 1989.) su, koriste6i snimanja na pojedinadnim neuronima u motoridkoj kori majmuna, nalli neke fiziolo$ke dokaze mentalne rotacije kod majmuna. Svaki je majmun bio uvjeZban da fizidki pokrene ruEicu u smjeru koji je okomit i obmut od smjera kazaljke na satu u odnosu na ciljno svjetlo, kojeje kori5teno kao referenidna todka. Kad god se pojavilo ciljno svjetlo, majmuni su trebali upotrijebiti to svjetlo kao referenidnu todku za fizidku rotaciju rudke u opisanom smjeru. Tijekom tih fizidkih rotacija snimana je elektridna aktivnost moZdane kore majmuna. Kasnije, kad rudke nije bilo, ponovno je prikazivano ciljno wjetlo i snimana kortikalna aktivnost. Tijekom tih zadavanja ciljnog svjetla, aktivnost u motoridkoj kori pokazivalaje da su iste pojedina6ne kortikalne stanice imale tendenciju reagiranja kao da su majmuni anticipirali pokrete odredenih rotacija povezanih s odredenim poloZajem ciljnog svjetla.

7 o Reprezentacija znanja: predodZbe i

propoziclie

229

Preliminami nalazi na osnovi istrazivanja ira primatima sugeriraju da portrudja moZtlane kore sadrze mape koje sliEe 2-D prostornom razmjestaju vidnih ,"""itoru u mreinici bto luiai Kosslyn, lgg4.). Te mape se mogu shvatiti kao relaiivno opisne (Cohen, Kosslyn, Breiter i sur', 1996'; Kosslyn, Thompson'

KimiAlpe*,1995.).MoZesespekuliratida,akosuistakortikalnapodrudja

aktivna kod ljudi tijekom izvotlenja zadataka mentalnog predodavanja, mentalno predodavanje moze biti na slidan nadin opisno u svojoj reprezentaciji. Napreda dak suvremenih tebnika slikovnog prikazivanja mozga dopusta istraZivaEima neinvazivno vizualiziraju ljudsku moidanu aktivnost da bi ispitali te spekulacije (vidi raspravu o tehnikama slikovnog prikazivaqja mozga u 2' poglavlju)' Na

230

Kognitivna ps ihologij a

Promtlite veliku policula lcijigc fuo mogudnosti od poda do stropa, a ako nemate takw policu, opqt4jte sadrZaj velikog hladnjaka I otvor€nim mtima)..Stanite koliko god je moguie blEe polici a da je pritom

vidite ditalt.

su ukljudena u percepciju takoeler ukljudena u zadatke inentalne

rotacije.

Stoga'nesamodajeupsiholoSkimistraZivanjimaustahovljenodasupre-

doiavanjeipercepcijafunkcionalnoekvivalentni've6ineuropsiholoska istraZivanjapowrdujuekvivalentnostdemonstriranjempreklapanjamoZdane

aktivnosti.Mettutim,ukljudujelipredodavanjeistemehanizmekaoiprocesi

.

pamdenja?Akojetako,hipotezafunkcionalneekvivalentnostizapercepciju izgutita ti dio popore. Ako je predodavanje "funkcionalno ekvivalentro" svemu, onda zapravo nije ekvivalentlo nidemu. Suvremeni pregled Georgopoulosa iPelluzen-(1995.) navocli mnoga psiholorka istrazivanja koja nalaze razlike izrneetu ljudskog predodavanja i zadataka pamienja. Georgopoulos i Pellizzer se nadalje osvrdu na istrazivanja primata snimanjem aktivnosti pojedinadnih neurona da bi se potvrdila razlika izmedu predodavanja i pam6enja. ukratko, postoje konvergentni dokazi, kako iz tradicionalnih tako i iz neuropsiholo5kih o firnkcionalnoj ekvivalenfirosti izmealu percepciji i predodavanja. O drugim neuropsiholo3kim istraZivanjima bit 6e rijedi kasnije ri ovom Poglavlju.

ist uZlvanja, toji pruiaju potporu hipotezi

Skaliranie predodibi je Roger shepard bio kljudni istraiivad koji je pokrenuo istrazivanja roStephen Kosslynje pokrenuo istraZivanja s&aliranja predodibi pt"dodZti, tacii" skeniranja predodibi' kao 19!. lfenomena povez"'ii. s velidinom predodZbe)'i razumij"vanje nadinana koji stvaramo mentalne reprezentacije predodzbi swa "a manipuliramo. Kliudna ideja u osnovi istrazivanja o velidini predodlbi i njima jesi da mi reprezentiramo i koristimo predodibe na nadine koji su funkcionalno ekvivalentni naiim reprezentacijama i uporabi peicepata' Na primjer' u vidnoj Kao

5to

percepcijipostoj eogranilerrjarezo/zcye (sposobnosti darazlikujemo pojedinalne perelemente, poput dijelova predmeta ili susjeclnih predmeta) ilijasnode kojom cipiramo dltalje onoga Bto opaZamo. Op6enito, vitfenje detalja velikih predmeta pt9tlu jeiak5e nego videnje takvih detalja manjih predmeta, i brZe reagiramo "1 o velikim fredmetima koje opaZamo nego na pitanja o malim predmetima koje opaZamo. 3toga, ako su predodibene reprezentaciie funkcionalno ekviv-aleltne percepciji, sutlionici bi takotler trebali brZe teagfuati na pitanja o svojswima

na koju ste usmjerili svoju percepciju?

proiitajte najmanja slova na naj-

predodZbeno velikih predmeta nego na pitanja o svojstvima onih predodZbeno mali.

primjer,unovijemistraZivanjusfunkcijskommagnetskomre.zonancijomCoien, Kosslyn i 4jihovi suradnici (cohen, Kosslyn, Breiter, DiGirolamo i sur., 1996.; vidi takoder Kosslyn i sussman, 1995.)"ustanovili su da su ista mozdana

pod*ija koja

Sada

mmjoj knjizi na polici. MoZ:te li, a da ne promijei dalje vidjeti iitavu policu? MoZete li prolitati naslov lcrjige kojaje najudallenljaod lcqjige nite fogled,

.

koji

su

Medutim, kad se pribliZimo predmetima da bismo opaZali detalje, prije ili kasnije dolazimo do todke na kojoj vile ne moZemo vidjeti 6itav pi"G"i. nu bismo ponoviro vidjeli Citav predmet, moramo se udaljiti. pogledajte okvir "IstraZujemo kognitivnu psihologiju,'da biste sami opaiali pojavu perceptivnog "zumiranja". Istrazivadi mogu relativno lako konholirati velidinu percepata u istrazivanjima percepciie. Me
Iedna od stategijaje bila uporaba relativne velidine kao sredstva za mani_ pulaciju velidinom predodTbe. odredenije, Kosslyn je trazio od sudionika da zamisle detiri para livotipja: slona i zeca, zeca i muhu, zeca i muhu velidine,slona, 'l,zlidita te zecai slona velidine muhe. Zatim je sudionicima postavljao specifiina pitanja o svojswima zeca i mjerio vrijeme reakcije njihovih odgovo_ ra. Kao Sto je predvidio, bilo je potrebno dulje vrijeme za opis detalja manjih gbjelrata (npr, zeca u pqru sa slonom ili s muhom velidine slona; n"jo za oiis detalja velikih objekata (npr. zeca u paru s muhom ili sa slonom velidine muhi). Kosslyn (1983.)je upohijebio metaforu da bi objasnio ovaj fenomen: na na5em mentalnom ekranu za predodibe rezolucijaje bolja i detaljnija za objekte koji zauzimaju veie podrudje mentalnog elaana nego za objeke koji za'zimajumanje podru0je. Koristedi metaforu ekrana, Kosslyn (Kosslyir i Koenig, l992.f e uodio neke zanimljive udinke velidine predodZbe, kao sto 6emo vidjeti iz sijede6eg istraZivanja.

U drugom istraZivanju Kosslyn (l 976.) je proudavao odgovore udenika prvog i cetvrtog razreda te studenata na pitanja o tome imaju li pojedine iivotinje oarei dena fiziCka svojstva (npr. "Ima li madka pandLe?,,,,.Ima ii madka glavu?). U jednoj situaciji od sudionika je traZeno da vidno predode svaku zivotinju 'i da koriste tu predodzbu da bi odgovorili na pitanja. U drugoj siruaciji od sudionika nije traieno da koriste predodZbe, te se pretpostavilo da koriste verbalno-propozicijsko zranje da bi odgovorili na verbalna

pitanja.

U situaciji s predodavanjem svi sudionici su brZe odgovarali na pitanja tjelesnim svojstvima koja ma

o

su veia (npr. madja glava) nego na pitanja o ivoliwi_ koja su manja (npr. madja pandZa). U uvjetima bez predodavanja dobiveni

su drugadiji rezultati. Kao 5to je odekivano, udenici detvrtog razreda i odrasli su brZe odgovarali na pitanja o delesnim svojstvima koja su povezana sa speci_ fidno!6u Zivotinje. Na primjer, brZe su odgovarali na pitanJa o tome imaiu li

.

o Reprezentacrja

i mulu na slici 7.8. Zatvorite odi i zmislito ih oboje. Sad u mislima pogledajte smo Pogledajte zeca

muhu i o&edite todan oblik njezine glave. Primje6ujete li da vamje potrebno odreileno rnijenc kako biste se pribliZili da "vidite" detaljna svojstva mube? Ako ste poput veiine ljudi, molete pribliZiti fokus svoje predodibe da biste svojstvima predneta dali ve6i dio svojeg mentalnog elaaa, sli6no kao 5!o biste se fizidki pribliZili predmetu koji Zelite poblile promotriti.

'

Sad pogledajte zeca i slona i zamislite i jednog i drugog. Zatim zaworite o6i i pogledajte slona. Zamislite da hodate prema slonu, promatrajuei ga dok vam postaje sve bliZi. Naluite li da u odretlenom trenutku

viie ne moZete vidjeti zea ili 6ak ni Eitavog slona? Ako ste poput vedine ljudi, ustanovit dete da 6e predodZba slona naizgled preplaviti veliEinu n5eg

Velidina predodibe: demonstracija Stephen Kosslyri (1983) je tra:io od sudionika da zamisle ili zeca ilimuhu (da biopalao "pdblizavanle" kako bi se "vidjeli" detalji) ill zeca i slona (da bi opazao moze li priblizavan e dovesti do prlvidnog preplav[ivanja predodzbenog prostora).

predodZbenog proston. Da biste 'lidjell' Eitavog slona, vjercjatno se momte ponoyno mentalno udaliti.

madke pandie (5toje specifiEno) nego na pitanje imaju li madke glavu (ito nije narodito specifrdno.za madke). Fizikalna velidina svojstava nije imala nikakvog udinka na uradak u situaciji bez predodavanja ni za udenike detvrtog razreda niti za odrasle. Suprotno tome,.udenici priogruzteda su brZe odgovarali na pitanja o ve6im svojswima, kako u ;ituaciji s predodavanjem, tako i u onoj bez predodavanja' Kad

ih se pitalo o njihovim odgovorima, nnoga od te mlade djece navodila su da su koristila predodZbe i kad nisu dobila takvu upuhr. Nadalje, u obje su situacije odrasli odgovarali brZe od djece, no ftzhka je bila znatno ve6a za situaciju bez

.

,

predo6avanja nego za situaciju s predodavanjem- Ti nalazi podupiru hipotezu o funkcionalnoj ekvivalenbrosti jer fizikalna velidina utjede na sposobnost perceptivne rezolucije. Nalazi takoder pruZaju potporu shva6anju o dvojnom kodiranju, temeljeni na korii to na dva nadina: (1) za odrasle i stariju djecu su se odgovori Stenju predodZbi (slikovni k6d) razlikovali od odgovora temeljenih na propozicijama (simbolidki k6d); i (2) razvoj propozicijskog znanja i sposobnosti ne odvija se istom brzinom kao razvoi predodLbenog znanja i sposobnosti. Razlika u brzini razvoja pojedinih oblika reprezentacije takoder podupire Paiviovo stajaliSte o dva

razlidita kdda.

Skeniranje predodZbi IstraZivanjima skeniranja predodZbi Kosslyn je dqbiq dodatnu potppru svojem shva6anju o uporabi slikovnih reprczent^ciia. Kljudna ideja u osnovi istraZivanja skeniranja predodZbije da se predodZbe, kao pro-.stome reprezentacije' mogu skenirati, na slidan nalinkao Xto moZemo skenirati fiiikalne percepte. Nadalje, odekuje se da ie nale strategije i reakcije kod skeniranja predodZbi biti funkcionalno ekvivalenfile onima koje rabimo kod perceptivnog skeniranja. Nadin da provjerimo fi.rnkcionalnu ekvivalentrost skeniranj a predodZbi j e opaZanje nekih aspekata uatka tijekom perceptivnog skeniranja i usporedba tog watka s uratkom kod skeniranja predodZbi.

Na primjer, skaniranje ve6ih udaljenosti u percepciji zahtijeva dulje vrijeme od skeniranja kra6ih udaljenosti. Ujednom od Kosslynovih eksperimenata (Kosslyr, Ball i Reiser, 1978.) sudionicima je pokazana mapa zanri3ljenog otoka, koju

moZetevidjeti na slici 7.9. Mapaprikazuje razlidite objekte na otoku, poputkolibe, stabla i jezera. Sudionici su proudavali mapu sve dok je nisu mogli todno repro-

Skeniranje predodibe Stephen Kosslyn i nJegovi suradnici koristili su mapu zamislienog otoka s razliditim objektima da bi odredili le li.mentalno skeniranje predodZbo.funkcionalno ekvivalentng peroeptivnom sksniraniu p€rcipirane mape.

7

.

Reprezentacija znanja: predodZbe i

propozicije

ducirati po sjedanju, smjeStaju6i polofuj svakog od lest objekata na mapi

233

najvile

6 mm od njegova todnog poloZaja. Nakon zavr$etka ove faze eksperimenta u kojoj se traiilo zapamiivanje mape, zapodelaje kljudna faza.

Sudionici su dobili uputu da, kad im se prodita naziv nekog objekta, moraju zamisliti mapu, mentalno je skenirati izravno do spomenutog objekta, te pritisnuti prekiilad dim su do njega stigli. Eksperimentator je tada proditao sudionicima naziv prvog objekta. Nakon pet sekundi proditao je ime sljededeg objekta. Sudionici su ponovno morali mentalno skenirati mapu do todnog smjeitaja i pritisnuti prekidad kad su na5li objekt. Taj se postupak ponavljao niz puta" pri demu su se sudionici u uzastopnim pokuSajima mentalno kretali izmedu razliEitih parova objekata. Eksperimentator je biljeZio wemena reakcije pritiska na prekidad u svakom poku5aju, Ova wemena reakclje su upudivala na wijeme koje je bilo potrebno sudionicimada skeniraju -apu od jednog objekta do drugog. Kljudni nalaz je gotovo savr5en lineami odnos izmeclu uda[ienosti koja dijeli pojedile uzastopne parove objekata na mentdlnoj mapi i kolidine vremena koje je sudionicima bilo potrebno da pritisnu prekidaE. Drugim rijedima, dini se da su sudionici kodirali mapu u obliku slike i zapravo skeniiali tu sliku na nadin koji je bio potreban za odgoior. Nalazi koji podrZavaju slikovni k6d dobiveni su u nekoliko drugih podrudja. Na primjer, Steven Pinker (1980.) je dobio isti obrazac rezultata za skeniranje objekata u tri dimenzije. Njegovi sudionici su opaZali i zatim mentalno reprezentirali niz 3-D objekata- igadaka koje su visjele u otvorenoj kutiji - a zatim su mentalno skenirali od jednog objekta do drugog.

SINTEZA PREDODZB' I PROPOZICIJA U ovom poglavlju raspravljali smo o dva razlidita gledi3ta o reprezentaciji znanja: (1) teoriji dvojnog kodiranja, koja smatra daje znanje reprezentirano i slikama i simbolima, te (2) propozicljskoj teoriji, koja smatra da je znanjo reprezentirano samo propozicijama koje su u njegovoj oSnovi, a ne u obliku slika, rijedi ili drugih simbola. Prije nego Sto razmotrimo neke predloZene sinteze ovih dviju hipoteza, pregledajmo jo5 jednom nalaze koji su opisani do sada, s obzirom na Finkeova nadela vidnog predoEavanja (Tablica 7.3). U raspravi smo do sada razmotrili prva tri od Finkeovih kiterija za slikovne reprezentacije. Cini se da je predodavanje funkcionalno ekvivalentno percepciji na vi5e nadina, kao 5to je pokazano u istraZivanjima mentalnih rotacija te skaliranja i skeniranja predodZbi.

Meclutim, istraZivanja koja ukljuduju dvosmislene likove i nepoznate mentalne manipulacije sugeriraju da postoje ogranidenja analogije percepcije i predodavanja.

Epifenomeni i odekivanja eksperimentatora Iako se dini da postoje dokazi u prilog postojanju i propozicija i predodZbi fKosslyn, 1994.), rasprava nije zavr5ena. Margaret Intons-Peterson (1983.) je predloZila

234

Kogtlilivnapsihologija. ..,,

.

da neki od rezultata isFaZivaqia predodZbi mogu biti posljedica odekivanja ekspenmentatora, tj. eksperimentatorov-a olekiv4qja u pogledu uratka sudionita u -da odredenom zadatku stvaraju imFlicitri zahtjbv da se sudionici pona5aju onako kako se od njih odekuje.

Intons-Petersonovaje. pitaju6i se bi li taj dinitelj mogao utjecati i na njezine rcniltate, odretleriijg proudavala utjecaj eksperimentatorovih odekivania naishod istaZivanja. ona je manipulirala eksperimentatorovim odekivanjima tako da je jednoj, grupi eksperimentatora rekla da se odekuje bolji uradak u perceptivnil nego u predodZb_enim zadacima, dok je drugoj grupi eksperimentatora sugerirala s rprotni iqhod. ust4noyila je da su ekspevir.nentatorova odekivanja utjecala na odgoyore sudienika. u skenr-anju predridZbi, mentalnoj rotaciji te-u joi jednom ze{-athu,yngledilanjp pel€eptiwog s piedodZbenim uratkom. Kad su eksperimentatori odekivali da 6e uradak u qituaciji s piedo.ribama biti bolii od u*tku u p6rceptivnoj siru4ciji, sudionici su oigovarali u pkJadu s tim odekivanjem, i obrnuto -.takav rezultat dobiven je dak i kad eksperimentatori nisu bili prisutni dok su sualibhici cidgovriiali i kad su podaci pie2Entirani putem radunala. sudionici u eksperimentu koji obarljaju zadatke vtzualizac4e mogu dakle reagirati djelomidno u skladu sa svojswima zahtjeva zadatka, zbog eksperimentatorovih odekivania u pogledir ishoda.

Piene Jolicoeuri Siephen Kosslyn (1985.a, l9g5.b) su odgovorili na nalaze Intons-Petersonove tako Sto su proveli dvije razlidite wste eksperimenata koristedi paradigmu skeniranja predodzbe. U jednom nizu eksperime'n"" rr""zi*er su izmijenili postupak na nadin da su potpuno izostavili sve upute sudionicima da skeniraju predodZbu. Nadalje, pitanja koja su ukljudivala odgovore koji predodZbe bila su.pomijelana s pitanjima koja nizu 1lreniranjp zahtijevala nikakvo skeniranje predodzbe. dat i kad skeniranje predodzbe nije bio implicitni zahtjev zadatka, odgovori sudionika su i dalje pokazivali da se predodZbe skeniraju na nadin koji je analogan onome kod perceptivnog ske_ nirarija.

zahtijevaju

U drugom nizu eksperimenata Jolicoueur i Kosslyn su naveli eksperimentakoji ie se razlikovaii od onoga kojije analogan

tore da odekuju obrazac odgovora

perceptivnom skeniranju. Todnije, naveli su eksperimentatore da odekuju obrazac odgovora u obliku U kilulje, umjesto linearne fiukcije. I u ovom su ishaiivaniu odgovori i dalje pokazivali lineami odnos izmedu udaljenosti i .,'emena, a ne obrazac odgovora u obliku u laivulje koji su odekivali eksperimentatori. cini se da hipoteza o funkcionalnoj ekvivalentnosti predodibi i percepcije ima snaZnu empirijsku potporu.

Neki smahaju da je rasprava izmeilu propozicijske hipoteze i hipoteze o funk_ cionalnoj ekvivalentnosti nerazrjeiiva na osnovi sadasnjeg znanja (Keane, I 994.). Za svaki empirijski nalaz koji podrZava gledilte daje predodavanje analogno per_ cepciji rnoie se ponuditi racionalistidka reinterpretacija, koja nudi eruga;ijc oujainjenje tog nalaza. Iako racionalistidka altemativa moZe biti manje 5tedljivo objainjenje od empirijskog, ne moZemo je u potpunosti odbaciti. Stoga se rasprava izrnetlu gledi5ta o funkcionalnoj ekvivalentnosti i propozicijskog giedilta moze svestl na raspravu izmedu empirizrn a i racionalizma.

?

.

235

Reprezentacijaznatja: predodZbe i propozicije

236

Kognitivna psihologija

Nadelavidnogpredodavanja:nalazi

@@

Koliko lstraZivanja o ko,ima smo govorill u ovom poglavlju zadovoljava kriteriie koji proizlaze iznalela vldnog predodavanja Ronalda Finkea?

Johnson-Lairdovi mentalni modeli Philip Johnson-Laird (1983., 1989., 1999.; Johnson-Laird i Goldvarg, 1997.)je

NAcELO

MOGUcE HIPOTEZE KOJE PROIZLAZE IZ NAEELA

l. NaSE m€ntalns transformacije predodibi i nase m€ntalno krstanjB koz

Mentaln€ rotaciie su uglavnom Podlotne lstim akonima k€tanja i prostora koji su opazeni kod lizi6kih percepata (npr. shepard i sma' Mobl€r, 1971.), te 6ak pokzuju opadanje uratka poveano njenigm kvaliieto podraiaja (E, Duncan i Bourg, 1983.; usp. takodor 4. poglavlje, za uspor€dbe s perc€ptivnim podEzajima). Medutim, dini se da za neke predodZbe mentalne rotacije predoE€nih obi€kata ne

predodzb€ odgovara slidnim trensfotr macijama I kretanju kod fizidklh kata I

obje-

psr@pala

s

prsdstavljaju potpuno I todno fzieku rotaciu percipiranih obiekata (npr. Hinton, 1979J. Stoga sedini da u odredenim situacijama utjedu neks reprezantacij€ aania iti kognitivne strategije koje nisu slikovn€. Kod skoniranja predodZbi pohebno le dulie vrijeme a skeninnjs ve6ih n€go manjih udalienosti u predodzbi Kosslyn, Ball i R€iser, 1978.).

2. Prostomi odnosi lzmEtlu €l€menata Cinl ss da su kognitivns manipulacije pr€dodibi analogne maipupredodZbe analogni su odnosima u lacljama p*cepata u isiElvanilma koja su se bavila velieimm pre dodzbs. Kao i kod vidns p€rcepcija, u predodzbi postoje ogranieenja stvamom fizidkom prostoru. rszolucii€ d6talja, kao I ogrmidenia vsli6ine prostora (analogno vidnom polju) koja se mogu uviiok "opazitl". Da bi se mogli detaljnija opatsti poiedini prgdmeti ili njihovi dljelovi, istovremeno sa moG smanlltl v€tiEina ill broi predmetd itl brci dij€lova pr€dm€la koji ss opaiaju, i obmuto (Kosslyn, '1975.). U lslmlivmiu pov€anom s tim problamm (Kosslyn, 1976.) dinilo so laKim vldjeti v€66 dijelov€ ptedodZbi (npr. madju glavu) od meiih dij€lova (npr. madiih pandz0. Cinlse takoder da, kao sto opatamo fizicku bllzlnu predm€ta koji su smj€steni blizu u stvamom Prosioru, takodsr mi5ljamo blizinu predodZbi u svoj€m m&talnom pcdod:b€nom prostoru (Kosslyn, Ball i Roiser, 1978.).

predloZio altemativnu sintezu podataka iz literature. On smatra da se mentalne reprezentacije nogu javiti u bilo kojem od tri oblika: kao propozicije, mentalni modeli ili predodZbe. Johnson-Laird odreclenije definira propozicije kao potpuno apstraktne reprezentacije znadenja, kojeje mogude verbalno izraziti.Kiterij mogu6nosti verbalnog ina1avatja razlikuje Johnson-Lairdovo shvadanje od onog drugih kggnitivnih psihologa. Mentalni modeli su strukture znanja koje pojedinci konstruiraju da bi razumjeli i objasnili svoja iskuswa (Ilalford, 1993.; Schaeken, Johnson-Laird i D'Ydewalle, 1996.; Tversky,2000.). Modeli su ogtuoi6sni imflicitnimteorijamapojedinaca o timiskustvima, koje mogu biti manje ili vi5e todne. Na primjer, moZete imati mentalni model za obja5njenje kako avioni lete nebom, no taj model ne ovisi o fizikalnim i drugim zakonima, ve6 vi5e o vaSim vjerovanjima o tim zakonima. Isto vrijedi i za stvaranje mentalnih modela na osnovi teksta ili problema simbolidnog rezoniranja @yrne, 1996.; Ehrlich, 1996.; Gamham, 1987.; Garnham i Oakhill, 1996.; Rogers, Rutherford i Bibby, 1992.; Schwartz, 1996.; Stevenson, 1993.; Zwaan, Magliano i Graesser,1995.). PredodZbe su znatlo specifidnije reprezentacije, koje zadriavaju rnnoga perceptivna svojstva odredenih objekata, gledanih iz odre
Kannan Mani i Philip Johnson-Laird (1982.) su nekim sudionicima dali tolrio gonsrlmls intomacija koje ntsu €ks- odgovantl na neks vFt6 pitanja koja od nilh ahtlj6v4u da na cnovi plicltno pohmjsn€ tijekom kodiranja prododtb€ Evod8 akliudkg o inform&ljama kojs nisu bll€ specifidno kodlrane u vrll€m€ l€d su stvmli predod:bu. lstElivilja S. Resda (1974.) le.Chffibersa i Rolsberga (1985J sugsi€ju da bi u tom€ mG 'gie imatl ulogu propoziciisko r€prezsntacljo, dok istmtivanja Finke (1989.) to M. Petffion I sur- (1992') sugorinju da su za donos€ni€ kludaka pomkad dovoljne slikovn€ reprazsntaciio.

a-

4. Konstrukolja predodzbe analogna tstrazivanJa m l.iudima koji su.dltavog tvota sliiepi sugerlEju da se je konstrukclji vidnepsrc€ptlvnlh prsdodZb€ u obliku prostomih rasporsda mogu konstrui€ti i na Gne vi haptidkih, a ne samo vidnlh InJomaoiJa. Na temeliu nalffi o kogniobllka tiwim mapma (npr. Hirtts i Mascolo, 1986.; Saarlnen, 1987.; Stovons I Coup6, 1978.: B. Tvareky, 1981) dini se da I propozicijsko i slikovne reprszgntacijo aania uti€€u na konstruiGnis prostomih Gsporeda

oblrcm korHi, vldnoj

5. Vidno predoCavanje je, s na procese koje vidnl s6tav

tunkcionalno elsiyalentno

par€pciji.

Cini se da bi n€ka od mozdanih podrudia koia su ukljudena u maipulaclju vidnim pereptima takoder mogla bltl ukljuEena u manipulaciju predodlbama (npr. vldi Ferah, Hmmond i sur., 1988.; Famh, P€ro-

nnet i sur. , 1988), no takoder s 6ini da bi prostomo i vidno prede cavanj€ moglo bru radl6ito reprezentirano u mozgu.

odretlene opise prostomog razmjeltaja (u kojimaje bio precizno naveden smje5taj pojedinih objekata u prostoru), a drugim ispitanicima neodredene opise prostor-

nog razrnjeltaja (u kojima su podaci o smjeltaju objekata bili neodretleni). Na primjer, relativno odretlen opis smjeltaja Washington, D.C.-a jest da leZi izmedu Alexandrije, Virginije i Baltimorea u Marylandu, dok je neodredeni opis njegova smjeStaja da se nalazi izneclu Trhog i Atlantskog oceana. Ovi istraiivadi su ustanovili da su ispitanici koji su dobili odredene opise prostomog poloZaja objekata donosili zakljudke o dodatnim prostornim informacijama koje nisu bile sadrZane u opisu, no nisu se dobro sje6ali doslovnih detalja. einjenica da su mogli zakljudivati o dodatnim prostomim informacijama upuduje na to da su sudionici sworili mentalni model informacija. To Sto se nisu sjedali doslovnih opisa vrlo snaZno sugerira da zu se u swaranju mentalnih reprezentacija oslanjali na mentalne modele, a ne na verbalne opise. c.---^L-.--^ t--J --- --J: rupruuru ruure, o' dobili neodredene opise prostomog razmje5taja ^d. ".'onici objekata, rijetko kad su 2akljudivali o prostornim informacijama koje nisu bile sadrZane u opisima, no bolje su se dosje6ali doslovnih opisa. Autori predlaZu obja5njeqie da sudionici nisu izveli mentalni model za neodredene opise zbog velikog broja mogu6ih mentalnih modela za dobivene informacije. Ideja o mentalnim modelima kao obliku reprezentacije znanja primijenjena je na Siroki ra-

7

.

Reprezentacija znanja: predodibe i

propozicije

237

razumije-

spon kognitivnih fenomena, ukljudujudi vidnupercepciiu, pam6enje, vanje ulomaka teksta i rezoniranje. Jobnson-Laird (1983., 1989.) je vjerojatno najpoznatiji upravo po svojim teorijskim prinjenama mentalnih modela u re-

zoniranju (vidi 12. Poglavlje). MoZda uporaba mentalnih modela moZe pruZiti objainjenje nekih nalaza koje nije moguie u popunosti objasniti vitlnim predodavaqiem. u nizu eksperimenata

NancyKen(1983.)jeproudavalaljudekojisurodenislijepi.Budu6idatisudionici nikad nisu dozivjeli vidnu percepciju, mozemo pretpostaviti da nikad nisu oblikovali vidne predodzbe (barem ne u uobidajenom smislu). Karrje prilagodila neke od Kosslynovih zadatakatako da buduprimjenjivi i na sudionicimaaoji vide

i na slijepim sudionicima. Na primjer, za zadatak skeniranja mape Kerr je upotrijebila plodu s topografskim svojstv.ima i oarakama koje je bilo mogude opipati, te je od sudionika traiila da stvore predodibu te:plode. U zadatku slidnom Kossllnov.im zadacimavelidine predodzbe, Kerrova je od sudionika traiila da zamtSljaju razlidite uobidajene predmete razliditih velidina.

Iako su slijepi ispitanici u svim zadacima bili sporiji od sudionika koji vide, pokazivali su slidne obrasce odgovora. Njihova wemetra reakcije bila su lra6a kad su skenirali manje udaljenosti nego ve6e i kad su odgovarali na pitanja o predodZbama vedih piedmeta nego o predod-ibama mar{ih. eini se da prostomo predodavaqie, barem u odretlenim aspeltima, ne ukljuduje reprezentacije koje su iodno analogne vidnim perceptima. Uporaba haptidkog ftoje se temelji na dodiru) "predolavanja:' sugerira altemativne modalitete mentalnog predodavanja. Predodibene reprezentacije se takoder mogujaviti u slusnom modalitetu- Na

primjer, Margaret Intons-Peterson i njezini suradnici (Intons-Peterson, Russel i Dressel, 1992.) ustanovili su da sudionici izgleda imaju slusne predodZbe, kao sto imuju vidue. Precizirje, sudionicima je trebalo dulje wijeme da mentalno pomaknu zvuk po visini od niskoftekventnog predeqia madke do visokofrekventne zvonjave telefona nego da naEine pomak od predeqja madke do tikatakanja sata' Relativna vremena reakcije bila su analogna wemenu koje je fizidki potrebno da bi se frekvencijazvukapromiienilapremaviSoj ili niZoj. Suprotno tome, kadje od sudionika zaf;aheno da potlraZaje razlikuju psihofizidkim metodam4 bilo im je potrebno dulje wijeme da odrede je li predenje niZe frekvencije od tikatakanja (dva relativno bliska podraZaja) nego da odredeje li predeqie niZe frekvencije od zvonjave (dva relativno udaljena podraZaja). Psihofizidki testovi slu3nih osjeta i percepcije daju rezultate koji su analogni navedenima.

Neuropsihoto5ki do kazi viSestru kog kod irania Iako se moZe wrditi da eksperimentatorova odekivanja mogu utjecati na wadak u kognitivnim zadacima, Eini se malo vjerojatnim da bi takvi dinitdi utjecali na

rezaltatepsihobiololkih istraZivanja. Na primjer, prelpostavimo da ste zapamtili waku rijei u 2. poglavfu o tome koji dijelovi vaieg mozga upravljaju odretlenim percqtivnim i kognitiwim funkcijama (ne{erojatna pretpostavlo i za vas i zz veCinu sudionika u psihobiololkim istraZivanjima). Kako biste se vi prilagoilavali odekivaajima eksperime,lrtator4 izravno.konnolirajudi aktivnost i fulkcije svojeg nozga, tako da simulirate ono Sto ekslterimentator odekuje u vezi s odredenim

238

Ko gnitivna p siholo gij a

ili kognitivnim funkcijama? Slidno tome, pacijenti s oStedgnjima mozga ne znaju da se prepostavlja kako odredene ozljede dovode do odretlenih deficita - zapravo, pacijenti rijetko kada anaju gdje je ozljeda sve dok se ne otkrije deficit. Zato newopsiholo5ki nalazi mogu zaobiii pitanja eksperimentatorovih odekivanja u rjeiavanju kontroverze o dvojnom kodiranju (iako takva istraZivanja ne uklanjaju eksperimentatorovu prisfanost u odabiru gdje 6e traZiti ozljede ili njima odgovaraju6e defi cite). perceptivnim

Late ral izacii a f u n kcij a Slijedeii dugogodiSnju tradiciju proudavanja obrazaca moZdanih ozljeda i povezivanja tih ozljeda s kognitivnim deficitima, Alexander Luria (1976.) i Brenda Milner (1968.) uodili su kako se dini da ozljede u odredenim dijelovina mozga utjedu na na funkcije manipulacije simbolima poput jezika, dok se dini da ozljede u drugim podrudjima mozga utjedu na funkcije manipulacije predodibama poput sposobnosti prepoznavanja lica. Odredenije, ozljede u desnoj hemisferi viSe su povezane s poreme6enim vidnim pamdenjem i vidnom percepcijom, a ozljede u lijevoj hemisferi s poremeCenim verbalnim pamCenjem i razumijevanjem govora. Podetna psihobiololka proudavanja predodavanja proiza5la su iz istraZivanja pacijenata s utvrdenim ozljedama i pacijenata na kojima je izw5ena komisurotomija (vidi 2. poglavlje). Kao Ito je spomenuto u 2. poglavlju, u istraZivanjima na pacijentima kojima su kirur5ki razdvojene lijeva i desna hemisfera, Michael Gazzaniga i Roger Sperry (1967.) ustanovili su da je desna hemisfera izgleda uspjelnija u reprezentiranju i manipulaciji znanja vidnoprostome prirode na nadin koji bi mogao biti analogan percepciji, dokje lijeva hemisfera izgleda uspje5nija u reprezentir4qiu i manipulaciji verbalnog ananja i drugih znanja koja se temelje na simbolima.

U novije wijeme je Michael Corbalis (1989.) otitsao tako daleko da predloii kako moZdana asimetrijaima evolucijsko porijeklo: kao i u mozgovima drugih sisavaca, desna hemisfera ljudskog mozga predstavlja ananje nanadin kojije analogan na5oj fizidkoj okolini, no za razliku od mozgova drugih sisavaca, lijeva hemisfera samo u ljudskom mozgu ima sposobnost manipulacije predodZbenim komponentama i simbolima (npr. zvukovima samoglasnika i suglasnika te geometrijskim oblicima). Corballis sugerira da samo ljudi mogu zamisliti ono 5to nikad nisu percipirali: Medutim, noviji pregled nalaza istraZivanja lateralizacije naveo je Corballisa da donekle izmijeni svoje gledi5te (Corballis, 1997.). Detaljnije, novija neuropsiholoSka istraZivanja mentalne rotacije i kod iivotinja i kod ljudi pokazuju da obje hemisfere mogu biti djelomidno odgovome za obavljanje tih zadataka. Corballis sugerira da bi prividna dominacija desne hemisfere opatena kod ljudi mogla biti posljedica toga 5to su funkcije lijeve hemisfere zasjenjene lingvistidkim sposobnostima. Stoga, iako bi bilo lijepo imati jasne dokaze o nzlikovanju moZdanih hemisfera izmedu analognib funkcija predodavanja i simbolidkih propozicijskih fimkcija, znanstvenici 6e morati dublje prouditi funkcioniranje mozga prije nego Sto se to pitanje razrijeSi do kaja.

7

I

Reprezentacija ananja: predodZbe

i

propozicije

239

Vidne nasuprot prcrstomim predodibama

240

Pokulavaju6i shvatiti prirodu vidnog predodavanja, Marta Farah (1988.a, 1988.b; Farah, Hammond, Levine i Calvanio, 1988.) je naila dokaze da vidno predoda' vanje (uporaba predoitibi koje predstavljaju vidna svojstva poput boja i oblika) moZe biti reprezentirano raziidito od prostornog (predodZbi koje predstavljaju prostorna svojstva poput dimenzije duMarta Farah Je profebine, udaljenosti i orijentacije). U sludaju 36-godi5njeg L. sorlca psihologile na H., ozljeda glave u dobi od 18 godina dovelaje do lezija u SveudiliStu Pennsyldesnim i lijevim sljepoodno-zatiljnim podrudjima, desnom vanla. Najpoznatua ie sljepoodnom reZnju i donjem dijelu desnog deonog reinja. po svojam radu u poKao lto ste mogli pogoditi, na osnovi ishaZivanja hemidrudiu predocavania i povezanostl predoeasfeme specijalizacije, L. H.-ove ozljede impliciraju mogu6i vanja s odredenim poporeme6aj njegove sposobnosti da rcprezentira i manipudrudjima u mozgu. Polira i vidnim i prostornim predodZbama.. primjer, Usprkos L. H.-ovim ozljedama, njegov je vid bio saduvan, Sto se vidi po uspje5nom precrtavanju razliditih crtoZa

kazala ie, na da su kod pr€docavanja aktivni mnogi d[elovl mozga koji su aktlvni i kod percspcue.

(stika7.10 a ib). Medutim, onnijemogao prepoznati nijedan od tih crteZa. Drugim rijedima, on nije mogao povezattvep balne oznake s nacrtanim predmetima, a kad je od njega zatraleno da verbalno odgovara na pitanja koja zahtijevaju vidno predodavanje (npr. u vezi s bojom ili oblikom), bio je wlo neuspje5an. No iznenatlujude je da je L. H. pokazao relativno normalne sposobnosti izvoclenja zadataka koji su ukljulivali (l) rotacije (2'D slova, 3-D predmete); (2) mentalno skeniranje, skaliranje velidina, pam6enje matrica i uglova slova; te (3) poloZaja drZava (slika 7.10

Ko gnitiv na p siholo gij a

Ozljede i predodavanje: studija slu6aja L. H.je mogao todno nacrtati razllclte predmete. slika (a) prikazuje ono sto mu je pokazano, a slika (b) ono sto ie L.H. nacrtao. Medutim, nijo mogao prepoznati predmete koje le precrtao. Usprkos L H.ovim teskim deflcitima u zadacima vidnog pr€dodavanja (slika c: boje, veliEine, oblicl, itd.), njegova sposobnost rlesavanja zadataka.prostomog predodavanja bila je normalna (slika d: rotacije, skeniranje, skaliranje, itd.).

Ir-H.

d\d. @

ciA

Farah i njezini suradnici (Farah, Peronnet, Gonon i Giard, 1988.) u svojim su istralivanjima takotterkoristili ERP (potencijale vezane uz dogadaj, vidi 2. poglavlje, tablicu2.l) da bi usporedili moZdane procesepovezane s vidnompercepcijom s moZdanim procesima povezanima s vidnim predo6avanjem. Kao Sto se vjerojatno sjedate, primamo vidno podrudje smjelteno je u zatiljnom dijelu mozga. Tijekom vidnog percipiranja u tom su podrudju ERP'i op6enito povedani. Ako je vidno

It

tl tl

predodavanje analogno viclnoj percepciji, mogli bismo odekivati da 6e se tijekom zadatakakoji ukljuEuju vidno predodavanje javiti analogno pove6anje ERP-a u

il

H

zatiljnom podrudju.

U ovom istraZivanju ERP-i su mjereni za vrijeme zadatka ditanja. Uje
tl Il lx

\0/ V (al

(b)

W ZdEv kontrclnl sudlonlk

E

I

E

* o

7

.

Reprezentaoija znanja: predodrbe i propoziciie

241 Ko gnitiv na psihoto gij a

Kakvajc.korist od.posjedovmja dvaju kodova

u

reprezentaciju rnanjri? Iako se dvojni kod moZe Einili redmdantnim i neuEinkovitim, imti k6d za malog' na fizidkai pmstorna svojswi kolile mzlidit od kdda za simbolidno prcpozicijsko amje zapravo moZe biti ulo djelotvomo. Rmotrite kako uEite gradivo kognitime psihologije. Ve6ina ljudi i odlazi na predavanja, gdje dobivaju informacije od ndtamika; i Eita gmdivo iz udibenikq kao 5to vi sada dinite. Kad biste

irnali smo malogni k6d arepremtacijuamja, bilo bi vm znahoiteze,infegrirati verbalne infomacije

koje ste dobili od nastamika na predavapjp s otisutim infomacijam4-.r? ydgg udZbenika- sve vase infomaciie bile. bi u obliku sluino-vidnih slika pri-

kupljenih slulmjem i promatrmjem nesta:vnikana prc: davanju i vidnih slika rijeli u udZbeniru* Stoga simbolilki k6d, koji je roliEit od andlognih svojstava kodimnja, pomaZe u integmciji roliEitih oblika-stjecanja amja. Nadalje, malogni kodovi Cuvaju vaZne aspelle iskustva, a da pritom ne interferinju s propozicijskim infonnacijama koje su u osnovi. Da bismo bili uspjelni prilikomrjelavaja tcsta, potpunoje .svejeclnoje.li. info:macija dobivena na predavmju ili iz tel6ta, no kasnije bivam nogla ntebati provjera r iryon informecije 4,biste,vidjeli jeste li todno odgovorili, u. kojem sluEaju bi malogna infomaciia mo-

EdwardTolman je ustanovio dasu Stakoritiiekom eksperimentavierolatno oblikovali mentalnu mapu.

. ,gla,biti od po-5pl6i

:;'ti+'

strukhrru predmeta s:pbziipm naiajinovtroCimCnz: lni smjegtaj:u prostoru." Oni kojitiale uloguprppoijcijskih.reprezentatiijamoglibi':takotl-elupIiti da znanje o,oznakama predmeta (prepoznavanje predrnetapo ime,ny) i qiihorih dtributa (odgovaranje na pitaqia o svojiwima predmeta) angar.ira propozicijsko, simbolidko z,rLfrnjg ornacrtalii4,Bfedm-e.lillla. Suprotno:tome; sposdbnost manipulacije orijenQcijo4(rotacija) ili veliEinom slika angaZira ilikovno, a4alogno znanje o predm.$ime. Stoga se dini da oba oblika reprezentacije odgovriraju na odretlena pitanja o uporabi znanja.

PROSTORNA KOCruICUA I KOGNITIVNE

MAPE

1

sposObnost $takora da naude labirint poput onog prikazanog na slici 7.1 1. Stakore su

podiielili u tri skupine:

l.

Stakori, pdele i ljudi

,,

Ve6ina do sada opisanih istraZivanja bavila se nadinom.na koji reprezentiramo slikovno znanje na osnovi. onoga 5to smo percipirali gledanjem te zaim TamiSljanjem vidnog podraiaja. Druga ishaZivanja slgerimju da bismo mogli obliko' vSti slikovne mape samo na osnovi svojih fuidkih interakciia s fizidkim okolinama i na osnovi kretanja kroz njih, dak i kad nikad nemamo Sansu "vidjeti difavu slrku", kao npr. na fotografijiizzr:efr;a ili mapi. Te unutarqje reprezentacije na3e fizikalne okoline, narodito usmjerene na prostome odnose, desto se nazivaju kognitivne mape. Cini se da te kognitivne mape pruZaju unutamje rcprezefizcije

kojc simuliraju oriredena prostoma svojstva naSe vanjske okoline (R.urueihiti i Norman, 1988.). Neka od najranijih proudavanja kopitivnih mapa proveo je Edward Tolman tijekom 1930-il, kadje, za psihologe, pokulaj razumijevanja kognitivnih procesa koji se ne mogu izravno opaZati ili mjeriti, smatran gotovo nepristojnim. U jednom istraiivaqiu je Tolmana i njegova suradnika C. H. Honzika (1930.) zanimala

U prvoj skupini Itakori su trebali nauditi labirint, a njihova nagrad a zaprolazak od starta do cilja bilaje hrana. Stakori su naposljetku naudili protrdati labirintom bez pogreiaka (tj. bez pogrelnih sketanja ili ulazaka u sllepe hodnike). skupina Stakora tako
2, Drvga

vane skupine. Takvi rezultati nisu iznenadujudi: odekivali bismo da nagradena skupina ima vi5e poficaja za udenje. 3

.

KonaEno, razmotrimo tredu skupinu. Ovi $takori nisu dobivali nagradu prvih

l0 dana udenja. Nojedanaestog danaje prvi put na cilj staVljena hrana. Uradak tih Stakora se dramatidno promijenio sa samo tim jednim pothepljenjem, tako da su prolazili labirintom gotovojednako uspje$no kao Stakotzpme skupine, nakon manjeg broja poku5aja.

i

Sto su todno udili Stakori u Totnanovu i Honzikovu eksperimentu? Cini se malo vjerojatnim da sujednostavno udili "ovdje skreni desno, ovdje skreni lijevo", i tako dalje. Tolmauje ustvrdio da su oni vjerojatnije udili kognitivnu mapu, unutamju reprezentaciju labirinta. Tom twdnjom Toknanje postaojedaa od naj-

7

.

Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije

ranijih kognitivnih teeretidara, zalain|i se za vaZnost.mentalnih reprezentacija

Kogn i tlvn a p s i h o lo gij a

244

koj e omogu6uju pona5anje.

Desetlje6ima kasnije pokazalo se da 6ak i vrlo jednostavna stvorenja mogu oblikovati neke vrste kognitiwih mapa. Ona dak mogu prevoditi slikovne reprezentacije u primitiwie, analogne te moZda dak simtolidke oblike. Na primjer, Karl von Frisch (1962., L967.), njemadki znanswenik, nobelovac, proudavaoje ponaSanje pdela kad se wa6aju u kobnicu nakon 5to su prona5le izvor nektara. Cini se da pdele mogu ne samo oblikovati slikovne mape da bi doile do izvora hrane ve6 takoder mogu koristiti donekle simbolidki oblik prenoienja te infoimacde drugim pdelama. Odretfenije, razliditi obrasci plesa mogu se koristiti za predstavljanje razliditih znadenja. Na primjer, ples u krugu upu6uje na izvor koji je od koinice udaljen manje od 90 metara. Ples u obliku osmice upuduje na izvor hrane kojije udaljeniji. Iako se pojedinosti plesa (npr. obrasbi krivudanja) razlikuju od jedne

Znanje puta nasuprot kartografskom znanju 'l:-..

'

Koiile grad bliii Stumburgu: Schmeeville ili.schmooville? Cini se da naSa uporaba koqnitivnlh maDa naglasavakon'stanJe znanla o putu, dak i kad le ono u kbntradikciji s kartografsklmLanlem 1u'cNamaa, Ratcliff i McKoon, 1984.).

do druge vrste, dini se da su osnovni plesovi isti kod svih vrsta pdela. Ako dak i primitivna pdela izgledamo|e zamisliti put do nektara, kakve se wste kognitivnih .mapa mogu zamisliti u ljudskom umu?

dini se da ljudi prilikom oblikovanja i kori5tenja kognitivnih mapa koriste tri wste znanja: (l) znanje o knrakteristitnim objektima u okolini (Thomdyke' 1981 .)' koje predstavlja informaciju o odredenim obiljeZjima na nekom mjestu i koje se moZe temeljiti i na slikovnim i na propozicijskim reprezentacijama; (2) znanje puro (Thomdyke i Hayes-Roth, 1982.), koje ukljuduje specifidne putove za kretanje odjednog mjesta do drugog i koje se moZe temeljiti i na proceduralnom i na deklarativnomznanju;i(3)kartografskoznanje(T\omdykeiHayes-Roth' 1982.), koje ukljuduje procijenjene udaljenosti izmedu karalleristidnih objekata, slidno

i koje se moZe reprezentirati slikovno ili propozicionalno (npr. u brojdano specificiranim udaljenostima). Ova i slidna opaianja'sugeriraju da za predodibene reprezentacije poput slika mapa ljudi koriste i analogni i propozicijski k6d (McNamara, Hardy i llirtle, 1989.; J. A. Russel ozriakama na ka(ografskim mapama'

i Ward, 1982.).

Mentalne predice Kad koristimo tri lrste znanja (znanje o karakteristidnim objektima, aranje puta i pregledno znanje) dini se da ponekad koristimo mentalne prelice koje utjedu na naie procjene udaljenosti. Te mentalne predice su kognitivne strategije l zvaae heuristicima, desto opisivane kao "pravilo palca:' (engl. fraza koja oanadava pravilo koje se temelji na iskustvu ili praksi, a ne na teoriji, nap. prev.). Na primjer, kod znanja o karakteristidnim objektima, 6ini se da gustoda tih objekata ponekad udede na na5u predodZbu nekog podrudja. Odredenije, s pove6anjem gusto6e objekata na nekoj udaljenosti na odgovarajuii nadin raste i procjena te udaljenosti, tj. ljudi imaju tendenciju iskrivljavanja svojih predodZbi na nadin da se njihove menialne procjene udaljenosti pove6avaju u odnosu na broj karakteristidnih objekata koji se tu nalaze

(Thomdyke,

198

l.).

U procjeni udaljenosti izmetlu specifidnih fizidkih lokacija (npr. gradova), desto se dini da znanje puta ima ve6u teZinu od kartografskog znanja, Eak i kad sudionici oblikuju predodZbu na osnovi promatranja mape (lrdcNamara, Ratcliffi Mc-

Koon, 1984.). Odreclenirje, kadje od sudionika zatraieno da pokaZujesu li se neki gradovi pojavili na mapi, vremena reakcije za njihove odgovore bila su ka6a za imena gradova koji su bili bliZi s obzirom na duljinu puta nego gradova koji su bili fizidki bliii po zralnoj liniji, u euklidskim udaljenostima (slika 7.12). Prema Barbari Tversky (1981.), uporaba heuristika u manipulaciji kopitivnim mapama sugeriia da propozicljsko znanje utjeEe na predodZbeno znanje, barem u

sludaju kad ljudi rje5avaju probleme i odgovaraju na pitaaja o slikama. U nekim situacijama konceptualne informacije izgleda dovode do iskrivljavanjapredodibi. U tim situaciiama propozicijske strategije mogu bolje objasniti odgovore ljudi nego predodlbene strategije. Opdenito, Cini se da ta iskrivljenja odraZavaju sklonost da se svojstva mentalnih mapa udine pravilnijina, tako da su kutovi, crte i oblici reprezentirani vi5e nalik distim geometrijskim oblicima nego Sto doistajezu.

1. Pistranost pravog buta: Ljudi imaju sklonost reprezentirati kriZanja (npr. kriZanja ulica) kao da sri pod kutom od 90 stupnjeva i u sludajevina kad se ne radi o pravim kutovima (Moar i Bower, 1983.)

2. Heuristiksimetrije:Ljl&imaju

sklonost reprezentirati oblike (npr. ddava) kao vi$e simetridne nego 5to zapravo jesu @. Tversky i Schiano, 1989.).

3. Heuristikrotacije:Kadreprezentiraju oblike i granice koji

su lagano nagnuti (npr. kosi), ljudi imaju tendenciju iskriviti predodibe tako da budu vije vodoravne ili viSe okomite nego 5to zaista jesu @. Tversky, 1981.).

4. Heuristikporavnavanja: Ljudi

su skloni reprezentirati karakteristidne objekte i granice koje nisu poravnate tako da iskrive predodZbu na nadin da bude bolje poravnata (npr. mi iskrivljujemo nadin na koji je poredan niz slika ili predmeta; B. Tversky, 1981.).

5. Heuristik relativnog poloiaja: Ljudi su skloni reprezentirati relativne polaiaje odredenih karakteristidnih objekata

i

granica iskrivljavanjem

7

'

Reprezentacija znanja: predodZbe i

propozicije

245

predodZbe na nadin koji todnije odraZava njihovo konceptuatno znanje o kontekstu u kojem su ti objelcti i granice smjelteni' a ne swame prostorne

konfiguracije. Da biste

246

Kogni tivna ps iholo gij a

Heuristik relativnog poloZaja

vidjeli kako djeluje heuristik relativnog poloiaja, zaworite odi i zami-

slite kartu Sjedinjenih Ameridkih DrZava; Je li Reno u Nevadi zapadno ili istodno od San Diega u iGlifomijif Albert Stevens i Patty Coupe (1978') su u nizu eksperimenata postavljali sudionicima pitanja poput ovog i ustanovili da velika vecina ljudi smatra daje San Diego zapadnlje od Renoa, odnosno za ve6inu nas menje zapratalna mapa izgleda otprilike poput one na crteZu a na slici 7' I 3 ' No Reno vo zapadnije od san Diega, kao sto pokazuje todna mapa na crtezu 6 na slici 7. 1 3.

Koia od ovih dviju mapa (a ili b) toinije prikazuje relativni polo2ai Renoa u Nevadi i San Diega u Kaliforniji?

se wrditi da neki od ovih heuristika takoder utjedu na na$u percepciju i oblika (vidi 4. poglavlje). Na primjer, dini se daje heuristik simetrije jednako snaZan i u pam6e4ju i u percepciji (8. iversky, 1991.). No ipak postoje iazlike izmetlu perceptivnih procesa i reprezentacijskih procesa (predodZbenih

Moie

prostora

ili propozicijskih). Na primjer, dini

se da heuristik relativnog polozaja znatno

rouZoil. utjede na mentalne reprezentacije nego na percepciju @' Tversky' 1991.).

Timo Saarinen (1987.)je naiao dokaze snaZnih utjecaja semantidkog ili propozicijskog znanja (ili vjerovanja) na slikovne reprezentacije karte svijeta. od stuaenatu iz Z t naselja u 49 zemalja zatraaeno je da nacrtaju skicu karte svijeta. ve6ina njih (dak i AzijcD nacrtali su karte koje pokazuju eurocentridno videnje svijeta, mnogi Amerikanci su crtali americentriine karte, a nekoliko drugih nacrtalo je kaJe koje su odraZavale videnje svijeta kojem su u sredi$tu bile nji hove vlastite ze.ile 1stit" Z. t+ pokazuje jedno australocentridno vitlenje svijeta). usto je ve6ina studenata nacinila umjerena iskivljenja koja su pove6avala isiaknutije, dobro poznate dtZave, a smanjivala velidinu manje poznatih (npr' u

Afiici). Konadno, rad Stephena Hirtlea i njegovih'suradnika sugerira da propozicijsko znanje o semantidkimkategorijamamoZeutjecatina slikovne reprezentacije mapa. U jeinom istraZivanju (Ilirtle i Maxcolo, 1986.) autori su proudavali utjecaj semantiEkog grupiranja na procjenu udaljenqsti. Hirtleovim sudionicima pokazana mapa s mnogim igpdama i od njih jq,zatim zatraleno da procijene.uda,ljenosti

.je

su bili skloni iskivljavanju udaljeno' sti u smjeru procjena udaljenosti kao manjih za sliEne objekte, te kao vetih.za manie siifne otlekte. Stephen l{irtle i Iohn Jonides (1985.) nalli su slidna iskrivljenja u studentskim mentalnim mapama grada u kojem zive (Ann Arbor u Michi-.

imedu razliditih parovazgrada. Sudionipi

ganu).

IshaZivanja kopitivnih mapa jo3 jednom pokazuju kako ispitivanje predodavanja moZe pOmoii nalem razumijevanju ljudskb prilagodbe okolini - tj. ljudske inietigencije-. Da bismo preZivjeli, moramo se snalaziti u okolini u kojoj zivimo. Moraio si ketati od jednog mjesta do drugog i ponekad zami5ljati put koji 6emo morati prijedi &r bismo se kretali unutar svoje okoline. Predodavanje nam pruZa kljudnu osnovu za ovu prilagodbu. U nekim je druStvima (Gladwin, 1970') sposobnost snalaZenjauz pomo6 vrlo malogbroja informacijapitanje zivota i smrti Ako pomorci to nizu u stanju, naposljetku de se izgubiti i mozda dak i umrijeti od gladi debidracii". Stoga su na(e sposobnosti predo6avanja mogu6i kljulni Einitelji naSeg preZivljavanja i onoga Bto nas Iini intetigentnima u svakodnevnom zivotu.

ii

Postoje takotler i spolne razlike u prostomim i s njima pcivezanim sposobnostima. Zenama je lakie zapamtiti gdje su neito vidjele (pamienje prostornog smjeStaja), dok je muSkarcima lak5e obavljati mentalne rotacije prostornih predodZbi (Silverman i Eals, 1992.). No kako veCina testova prostornih sposobnosti ukljuduje mentalnu rotaciju, mu5karci obidno postiiu bolje rezultate od Zena na uobidajenim testovima prostomih sposobnosti.

Tekstovne mape Do sada smo raspravljali o konstrukciji kognitivnih mapa koja se zasniva na proceduralnom znanju (tj. slijetlenju odredenog puta, poput Stakora u labirintu), na

7

.

Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije

248

Kognitivna p siholo gij a

Mentalne mape: pogled odozdo* MoZeie li na osnovi ove karte koju je nacrtao australski student zakljuiiti da on mentalno reprezentira svijet na isti nadin kao'i vi? ' Engl. a view from dow under. Down unds je dngl. kolokviialiu m za Australiju i Novi Zeland (nap. prevJ.

urrhti&)

A*tttlilt

n,

i6t

acs4J

0

..au

t,ii.ct. , ^. t4D .t! t otor;No Ne ft8ltn.

nr-taltn)

5/

^nt'*' f"q;ii -t-iierakr*-

0 ll io

-^-gttitft-

\' t

cv

PgJF:*

.nn,s,

./

\r\t/*,'^

b

1/ e

a,

rcprezentacija ponekad se smatraju medusobno iskljudivima. Drugim rijedima, mi razmiSljamo s obzirom na pitqnje "koja reprezentacija informacija je todna?" No desto stvaramo pogreSne dihotomije, sugerirajudi da su altemative medusobno iskljudive, kad bi one, zaptavo, mogle biti komplementame. Na primjer, modeli koji postuliraju predodavanje i oni koji postuliraju propozicije mogu se promatrati kao medusobno suprotstavljeni. Medutim, ta suprotlost nije svojsWena prirodi stvari, ve6 prije na5em konstruiranju odnosa. Ljudi moZda mogu rabiti obje reprezentacije. Zasta, iako bi propozicijski teoretidari moida voljeli vjerovati da su sve reprezentacije u osnovi propozicijske, sasvim je moguie da su i predodZbe i propozicije usputne stanice na putu prema nekom osnovnijem i primitivnijem obliku reprezentacije kojl aam je zasad nepoznat. Postoje dwsti argumenti u prilog i propozicijskih i predodZbenih reprezentacija znanja, pri iemu nijedne nisu osnovnije od drugih. Pitanje kojim se moramo baviti jest kada koristimo koje od njih.

-vn-;n-- D A^tn

- -

AtLe,allc

oc4N

u. 5. n.

tru* ATLANT'I

ilrLiiri

1. Koje su neke od glavnlh hlpoteza o

zarcprezentaciju znanja: jedan za slike, a

naiinima mentalnog reprezentiranja

&ugi za rijedi i ostale simbole. Slike

propozicijskim informacijama (npr. uporabom mentalnih heuristika), te opaZanju grafidkih mapa. No prema Barbari Tversky i njezinim suradnicima (Franklin i B. Tversky, 1990.; Taylor i B. Tversky, 1992.a,1992.b),usto bismo mogli oblikovati mentalne mape na osnovi verbalnih opisa, i te bi kognitime mape mogle biti jedndko todne kao i one nastale promatranjem grafidkih mapa. Drugi su dobili slidne rezultate u istraZivanj ima razumijevanja teksta (Glenberg, Meyer i Lindem, 1987.). RazmiSljajuii o svojem radu, Tversky je uodila da su njezina istraZivanja od ispitanika traLila da sebe zamisle u nekom okruZenju kao sudionike, a ne kao promatrade pizora. Zapitala se bi li ljudi mogli drugadije stvarati predodZbe i njirna manipulirati kad bi sebe zami5ljali kao objektir.ne promatrade situacije, a ne kao dio te situacije, 5to je bio sludaj u r{ezinim istralivanjima. Tversky se pitala bi li propozicijske informacije mogle imati ve6u ulogu u mentalnim operacijama kad razmi5ljamo o situacijama u kojima smo sudionici, u usporedbi sa situacijama u kojima smo promatradi. Kao 5to pokazuje destica 4 u tablici 7.3, nalazi o kognitivnim mapama sugeriraju da bi stvaranje predodZbe moglo ukljudi' vati i procese analogne percepciji i procese koji se zasnivaju na propozicijskim reprezentacijama. Nije jasno moZe li se rasprava o propozicijama nasuprot predodZbama rije3iti u okvirima u kojima je tradicionalno prikazivana. Razliditi oblici mentalnih

gan.

i deklarativne (znati 5to) i nedeklarativne (aati kako) oblifte ananja. Putem predo{a-

Altemativno stajaliSte o slikovnoj reprezentaciji, koje su iznijeli A:rderson i Bower, a snaho podrZao Pylyshyn, jest propozicijska hipoteza, koja sugerira da su i

vanja stvaramo analogne mentalne struk-

ture koje predstavljaju stvari koje trenutadno ne doZivljavamo svojim osjetilima. Predodavanje moZe ukljudivati bilo koji osjotri sustav, no oblik predodavanja o kojem laici najdeS6e govore, a kognitivni psiholozi ga najdeSCe proudavaju, jest vidno predodavanje. Neka istraZivanja (npr. istraZivanja slijepih sudionika i neka isnaZivanja mozga) sugeriraju da bi i samo vidno predodavanje moglo ukljudivati dva odvojena sustava mentalnih reprezentacija: jedan koji ukljuduje vidne atribute koji

nisu prostomi (npr. boju i oblik) i drugi koji ukljuduje prostorne atribute (npr. smjeltaj, orijentaciju te velidinu ili skaliranje udaljenosti). Prema Paiviovoj hipotezi dvojnog kodira-

nja, postoje dva odvojena mentalna k6da

se

reprezentiraju na nadin koji je analogan obliku koji percipiramo putem osjetila. Nasuprot tome, rijedi i pojmovi su kodirani u simbolidkom obliku, koji nije analo-

znanja? Reprezentacij a znanj a ukljuduj e razlifite nadine na koje nali umovi stvaraju i mijenjajumentalne stlkhue koje predstavljaju ono 5to znamo o svijetu koji nas okruZuj e. Repre zentacija manja ukljuduje

slike i rijedi reprezentirane u propozicijskom obliku. Propozicija zadrLava znadenje koje je u osnovi .

i slika i rijedi,

a

da pritom nema perceptivna svojstva ni jednih ni drugih. Na primjer, ne pohranjuju se slulna svojswa zvukova rijedi, kao ni vidna svojswa boja ili oblika slika. Nadalje, dini se dapropozicijski kodovi, viSe od slikovnih, utjeiu na mentalnu reprezentaciju kad se sudionicima prikaiu dvosmisleni ili apstraktni likovi. Po svemu sudefi, uporaba vidnih predodibi ne vodi uvijek do uspjelnosti u delav.anju zadataka koji tra2e mentalnu manipulaciju bilo apstrakt

nih bilo dvosmislenih likova, osim ako kontekst ne olakiava njihovo {e5avanje.

7 r Reprezentacija znanja: predodibe i 2.

Koja su neka od svojstava predoCavanja? Na osnovi modifikacije

stajali5ta o

dvojnom kodiranju, Shepard i ilrugr autori prihvatili su hipotez,u frrnkcionalne ekvivalentnosti, koja tvrdi da su predodibe reprezentirane u obliku kojije funkciona: lno ekvivalentan percepcijama. IstaZivanja m€ntalne rotacije, skaliranja i skeniraqla slika sugeriraju daje uradak u zadaci mapredodavanja fimkcionalno ekvivalentan uratku u perceptivnim zadacima. Cini se da je dak i uradak u nekim zadacima koji ukljuduju usporedbe slu$nih predodZbi funkcionalno ekvivalentan uratku t zadair' ma koji ukljuduju usloredbe slu5nih percepata. Dgleda daje utjecaj propozicijskih kodova na mentalne reprezentacije manje

vjerojatan od ufecaja slftovnih kodova kad sudionici imajumogu6nost sami stvoriti vlastite predodZbe, kao npr. u zadacima koji ukljuduju usporedbe velidine pre-

dodibi

ili

mentalne kombinacije zamiSljenih slova. Neki istraZivadi su predloZili tumadenje po kojem su odekivanja eksperimontatora mogla utjecati na kognitivna istraZivanja predodavanja, no drugi su odbili takva tqmalenja. U svakom sludaju, psihobioloika istraZivanja nisu podloZna takvim utjecajima i dini se da podrZavaju hipotezu frrnkcionalnc ekvivalent-

nosti na osnovi nalaza u preklapanju moZdanih podrudja koja su ukljudena u vidnu percepciju i mentalnu rotaciju.

3. Na koji naEin i analogne predodibe i simboliEke propozicije koriste reprezentaciJi znanja? Kosslyn je objedinio ove razlidite hipoteze kako bi predloZio da predo{Zbe mogu ukljudivati i analogne i propozicliske oblike reprezentacije znanja te da oba oblika utjeEu na nabe mentalne

reprezentacije

i

manipulaciju predodZ-

bama. Dakle, ne5to od onoga lto znamo o

propozicije

249

predodZbama reprezentirano je u obliku kojije anplogan percepciji, dokje Srygo Sto znirmo rgpiezentirano u propozicijskom obliku, Johnson-Laird je predloZio alter-

nativnu sintezu, sugerirajuii da znanje moZe biti reprezentirano u obliku propozigija koje se mogu verbalno izraziti,rt obliku donekle apstraktnih analognih mentalnih modela ili u obliku visokokonkretnih i analognih mentalnih slika.

4. Kako koncepfualno znanje i odekivanja mogu utjecati na nalin koriitenja predodZbi? Ljudi imaju tendenciju iskiivljavanja vlastitih mentalnih mapa na nadine koji mntga svojswa mapa dine pravilnijima, poput nastojanja da zamisle prave kutove, simetridne oblike, granice koje su ili okonite ili vodoravne (ne kose), te poravnate likove i predmete. Ljudi su takoder sHoni iskriviti svoje mentalne mape

na nadine koji podupiru njihovo propozicijsko znanje o razliditim karakteristidnim objektima, nastoje grupirati te objekte, odvojiti one koji se razlikuju, te izmijeniti relativni smje5taj tako da se slaZe s konceptualnim znanjem o karakteris' tidnim obje.ktima. Usto ljudi im. du sklonost iskrivljavanju svojih mentalaih mapa na rradin da s pove6anjem gusto6e karakteristiCnih objekata imedu dviju krajnjih toEakapovedavaju procjene udaljenosti

imedu

tih toEaka.

Neki od heuristika koji utjedu na kognitivne mape podrZavaju shvaCanje da propozicijske informacije djeluju na slikovne reprezentacije. Utjecaj propozicijskih informacija moZe biti narodito iaaienkad se sudignicima ne pokaZe gratdkamapa, veC se rifjesto to gaodqrhzatali da proditaju opis i zamisle da su sudionici u situ-

aciji koja je opisana.

250

l.

Kognitiwa psihologija

Opi5ite neka od svojstava slika u usporedbi s rijedima kao vanjskih oblika reprezen-

tacije znanja.

2. Koji bi dinitelji mogli dovesti do toga

da

mentalni model neke osobe bude netodan s obzirom na to kako radioprijenos omoguduje ljudima da duju glazbu putem radioaparata?

6. Neki ljudi izvjeitavaju

da nikad ne doZivljavaju predodZbe, no ipak mogu t'e5avati probleme mentalne rotacije. Kako bi oni mogli rijeliti takve probleme?

7. Koje

su praktidne implikacije posjedova-

nja dvaju kodova reprezentacije znanja? Navedite primjer kojije primjenjiv na va5a iskusWa, poput npr. primjene na udenje za

3. Po demu je predodavanje analogno (ili funkcionalno ekvivalentno) percepciji?

4. Na koje naiine propozicijski oblici reprezentacije znanja utjedu na uradak u zadacima koji ukljuduju predodavanje?

5. Koje su slabe i jake strane istraZivanja u

ispite;

8. Na osnovi heuristika opisanih u ovom poglavlju, navedite neke od distorzija koje mogu utjecati na vaie kognitivne mape mjesta koja su van pomata (npr. fakultet ili rodni grad).

kojima se koristi snimanje ERP-a (potencijala vezanih uz dogadaje)?

analosno I(ogmtrlTle mape deklarativno znanje teorija dvojnog kodiranj a hipoteza fimkcionalne ekvivalentnosti predodavanje

reprezenlaclje znanja proceduralnci zqgqje propoTicrj ska

simbolidno

na adresi http://coglab.wadsworth.com.

(Mental Rotation)

tdiiiija

7

r

Reprezentacija znanja: predodZbe i propozicije

Farah, M. J., Hammond, K. M., Levine, D. N.

i Calvanio, R. (1988.). Visual and

spatial mental inagery: Dissociable systems of representation. Cognitive Psychologt, 2 0, 439-462. Provokativan dlanak koji wrdi da postoje dva razlidita nadina predodavanja

vidno i prostomo - koji se mogu odvijati u razliditim moZdaaim hemisferama.

-

Intons-Peterson, M. I. (1992.). Components of auditory imagery. U: D. Reisberg (Ed.),

Kosslyn,

S.

M. (1994.). Computational theo-

ry of imagery. U: M. W. Eysenck (Ed.), The Blaclwell dictionary of cognitive psychologt (str. 177-181). Cambridge, MA: Blackwell. Kratak, no vrlo ditak prikaz

poku5aja da se oblikuju radunalni modeli ljudske obrade predodibi. Kosslyn, S. M. iKoenig, O. (1992.). Wetmind: the new cbgnitive neuroscience, New York:

i

ditak prikaz prii bioloSke psihologije u proudavanju kognitivne neuFree Press. Iznstan

Auditory imagery Gtr. 45-71). Hillsdale,

bliiavanja kognitivne

NJ: Erlbaum. Izwstan primjer istraZivanja koje pokazuje da ljudi nemaju samo vidne

roznanosti.

ved

i

sluSne predodibe.

251

REPREZENTACIJA ORGANIZACIJA ZNANJA PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE ORGANIZACIJA DEKLARATIVNOG ZNA-

NJA . Pojmovi i kategorije . Modeli semantieke mre2e o Shematske reprezentacije REPRFTENTACIJE PROCEDURALNOG ZNANJA INTEGRATIVNI MODELI REPREZENTACIJE DEKLARATIVNOG I NEDEKTARATIVNOG ZNANJA

.

Kombiniranje reprezentac0a:

o Modeli

. .

ACT-R

koji se temelje na ljudskom

mozgu Paralelna obrada: konekcionistidki model Koliko je kognicija opeenita ili specitiEnaza podrudje?

I

SAZETAK

RAZMsLJANJE O MISUENJU: EINJENIENA, ANAUTIEKA, KREATIVNA I PRAKTIENA PITANJA KLJUENI POJMOVI DODATNA LITERATURA

254

Kognitiv na p s iho lo gij a

l.

Kako zu reprezentacije rijedi i simbola organiiirane u na3em umu?

2. Kako reprezentiramo druge oblike znanja? 3. U kakvoj su interakciji deklarativno i proceduralno znanje?

Nakon 5to smo reprezentirali aanje, kako ga organiziramo na nadin koji nam omogu6uje da ga prizovemo i upotrijebimo? U prethodnom poglavlju opisali smo kako znanje moZe biti reprezentirano u obliku prgpozicija i predodZbi. U ovom poglavlju nastavljamo s raspravom o reprezentaciji zranja, Iiredi je tako da ukljudi razlidite nadine organizacije deklarativnog zranja koje moZe

biti izraZeno rijedi

ma i drugim simbolima (npr. "znati Sto"). Na primjer, va5e znanje iinjenica o kognitivnoj psihologiji, o povijesti svijeta, o vaSoj osobnoj povijesti, o matemarici, oslanja se na va5u mentalnu organizaciju deklarativnog znaqia. Ovo poglavlje usto opizuje nekoliko razlilitih modela zareprezentaciju proceduralnog znanja, a toje znanje o tome kako trebamo slijediti razlidite proceduralne korake u izvodenju aktimosti (npr. "znati kako"). Na primjer, va5e znanje o tome kako se vozi bicikl, kako se potpisati, kako voziti automobil do poznatog odredi5ta te kako uhvatiti loptu, ovisi o valoj mentalnoj reprezentaciji proceduralnog znanja. Neki teoretidari su 6ak predloZili integrativne modele za reprezentaciju i deklarativnog i proceduralnog znanja. Da biste dobili ideju o tome kako deklarativno i proceduralno znanje mogu

biti

u interakciji, uzmite list papira i olovku te isprobajte demonstraciju u okviru "Istraiujemo kognitivnu psihologiju".

Osim Sto nastoje shvatiti iro (oblik ili strukturu) reprezentacije znaqia, kognitivni psiholozi takoder nastoje zahvatiti talo (procese) reprezentaciie i manipulacije znanja, tj. utwditi koji su op6eniti procesi kojima odabiremo i kontroliramo neorganizirani niz sirovih podataka koji su nam dostupni putem osjetila: kako povezujemo te osjeure informacije s informacijarna koje su nam dostupne iz unutamjih izvora (tj. naSeg pamdenja i misaonihprocesa)? Kako organizfuamo i reorganiziramo svoje mentalne reprezentacije tijekom razliditil kognitivnih procesa? Putem kojih mentalnih piocesa baratamo znanjem koje imamo? U kojim su razrnjerima ti procesi op6eniti (eng. domain-general) - zajedntdki vilestrukim wstama informacija, kao 5to srr verbalne i kvantitativne informacije - a u kojim su razrnjerima specifidni za podrudje (engl. domain-specific) - rj. koriste se samo za specifidnu vrstu informacija, kao Sto su verbalne ili kvantitatirqne informacije?

NajbrZe i najditkije 5to moZete napiSite svoj uobiiajeni popis, od pwog slova imena iio posljednjeg slova prezimcna. Nemojte zastajkivati da biste mmislili o tome kojeje slovo sljede6e, ved samo piiiti: Ito je blZe moguie. Okenite papir, i mjbrZe i najditkiie lro moZete napilite svoj potpis matrag, od adnjeg slova prezimena do prog slova imem-

Sad usporedite ova dva potpis&

Koji

ste

nalinili lak5e

i todnije? Za oba ste potpisa imali eksteuiwo deklaratiuro znanje o tome koja slova prethode drugima ili ih. slijede, no u prvom zadatku mogli ste se takoder osloniti na procedualno nmje, utemeljeno na godinma iskustva u pisanju vlastitog imena.

8

.

Reprezentaciia i organizacija

znanja

255

Reprezentacijom i obradom znanja bavili su se ishaZivadi iz nekoliko razliditih disciplina. Medu njima su kognitivni psiholozi, znanstvenici iz podrudja radunalsWakoji prouEavajuumjetnu inteligenciju (AI- engl. artifcial intelligence,polatiaji da se strojevi programiraju tako da mogu inteligentno djelovati) i neuropsiholozi. Ovi razliditi pristupi istraZivanju reprezentacije znanja promidu izuEavanje Sirokog raspona fenomena, potidu viiestruka vitlenja sliEnih fenomena i nude snagu konvergentnog djelovanja (uporabe vi5estnrkih pristupa i tehnika izuEavanja problema) poku5avaju6i rije3iti neke od zagonetki ljudske reprezentacije

256

Kognitivna psihologija

Pojmovi i kategorije Kategorije koje se osnivaju na obilieZjima: glediite koje se temelji na definirajudim obiljeijima Klasidno shva6anje pojmovnih kategorija ukljuduje rastavljanje pojma na skupinu komponentnih obiljeii4 od kojihje sviko za sebe neophodno, a zajedno dovoljna za definiranje kategorije (J. J. Katz, 1972.; I. J.Kau,iFodor, 1963.). Drugim rijedi_ mq svako obiljezjeje osnovni eler4ent kategorije, azajeduo ta obiljeijajednoanadno definiraju kategoriju. Te komponente moiemo smatrati definirajudimobiljeijima jer one tvore definiciju kategorije, prema komponentrom stajalibtu odnosno sta.lalistu koje se temelji na obiljezjima. Definirajude obilje{ieje neophodno: da bi neka stvar bila'X", ona mora imati to obiljeZje. Ako ga nema, nije ..X'.

,

znanja. Osim Kto Zele zadovoljiti svoju znatiZelju, zaito tako mnogo razliditih ishaZivaEa Zeli razunijeti kako je znanje reprezentirano? Oni to iele znati 7'ato Sto nalin na koji je znanje reprezentirano snaZno utjede na to koliko lako, todno i udinkovito moZemo manipulirati znanjem da bismo obavljali razlidite kognitivne zadatke. Dabismo ilustrirali utjecaj reprezentacije znanjavrlo grubom analogijom, pokuBajte rijeiiti sljede6i zadatak rrnoienja, koristedi reprezentaciju izlrahenu bilo u rimskim bilo u arapskim znamenkama:

CMLIX x LVIII

959

x58

ORGANIZI\CIJA DEKLARATIVNOG ZNANJA Temeljnajedinica simbolidkog ananja je pojam - ideja o nedemu koja prufu nadin razumijevaqia wijeta (Bruner, Goodnow i Austin, 1956.; Fodor, 1994.; Hampton' 1997.b, 1999). Cesto jedan pojam mrcle biti izraZen jednom rijedju, poput npr. jabutra. Svrkipojam je u vezi s drugim pojmovima" poputcmeno, olcruglo ilivoie. Jedan nadin organizacije pojmova moie se zahvatiti idejom kategorije - kojaje i sama pojam, dija je funkcija organiziranje ili isticaqle svojstava ekvivalentnosti medu drugim pojmovisa na osnovi zajednidkih obiljeZja lli slidnosti s prototipom (Coley, Atran i Medn,1997.; Hampton" 1995.; Mayer,2000.; Wattenmaker' 1995-; Wisniewski i Medin, 1994.; Medin i Agurlar, 1999.). Naprimjer,ijeEjabukamoLe predstavljati i kategoriju, na nadin da obuhvaia razlidite vrstejabuka, i pojam unu' tar kategorije voie. Raspravit 6emo niz razliditih nadina organiziranja pojmova u kategorije, ukljudujuii uporabu definiraju6ih obiljeija, prototipova i primjeraka, te hijerarhijski organiziranih semantidkih mreZa. Kasnije u ovom poglMju raspravit 6emo kako se pojmovi takoder mogu organiTirati u sheme (od grd. sl emat jednsni; shemata inmolini), mentalne okvtre zarcptrezettzciju znanja koji obuhvaCaju uiz pojmova medusobno povezanih u smislenu organizaciju (Bartlett, 1932.; Brewer' 1999.). Na primjer, moZemo imati shemu za hrhinju, koja nam kaZe koje bismo rrste predmeta mogli na6i u krrhinji i gdje bismo ih mogli nadi. Problem sa shemama jest taj da one mogu d.ovesti do stereotipa. Mogli bismo' na primjer, imati shemu.za wstu osobe za koju vjerujemo.da je odgovoma za nzaranje Svjetskog trgovinskog centra 11. rujna 2001. Ta shema moZe lako stvoriti stereotip odretienih grupa ljudi kao moguCih terorista'

'

Raznotrimo, na primjer, pojam n eienja. Osimito mora biti dovjek, neZenja se moze promatrati kao osoba koja ima tri obiljezja: muskarac, neozenjen i odrastao. Budu6i daje svako pojedino obiljeZje neophodno, nedostatak dak ijednog obilieZja kategoriju dini neprimjenjivom. stoga neozenjeni muikarac koji nije odrastao ne6e biti nezenja - neoZerijenog 1S-godiinjaka nedemo nazvati nezerf om jer nije oclrastao. Niti 6emo bilo kojeg odraslog mulkaraca nazvati nezenjom akoje oZenjen, ne uklapa se. Ni neudana odrasla Zena nije neZenja. Nadalje, budu6i da su ta ti obiljeZja zajednidki dvovoljna, ako osoba ima sva hi obiljeZja, onaje automatski neZenja - prema ovom stajali$tu, ne moZete biti mulkarac, neoZenien i odrastao, a da istouemono ne budete nelenla. Ovo glediSte utemeljeno na obiljeliima ne wijedi, naravno, samo za navedeni pojam. Na pimjer,pojam suptaga zasniva se na obiljeZjima udana, iena i odrasla, a pojam suprug sadfr obiljeija oienjen, muikarac i odrastao.

stajaliste koje se temelji na obiljeijima uobidajenoje narodito inedu lingvistima, znrhstvenicima:koji proudavaju jezik (H. H. Clark i Clark, 1927.)- Ovo stajali5te je privladno jer dini da kategorije zrade4ia izgledaju wlo wedno. NaZalost, ono iie fi:nkcionira tako dobro kao 5to se dini na prvi pogled. Neke kategorije nije

, mogude lako analizirati s obzirom na obiljeZja. Jedna takva kategoijaje igra. Filozof Ludrrig wittgensrein (1953.)ie istaknuo rla je tesko,prona6iobiliezje ioje je zajednidko svin igrama. Neke su zabavne, ali nike nibu. Neke ukljuduju viie

igrada, a neke, poput pasijansa, srrriojednog. Neke su natjecateljske, a neke, poput djed;lih igara u krugu (npr. ringe ringe raja) nisu. Sto vi5e razmi$ljate o pojmu igre, to vi5e 6ete se pitati postoji li uop6e neko obiljeZje koje wijedi za ditavu katego-

riju. No iako nijejasno postoji li ijedno definirajuie obiljeije igre, mi svi znamo, ili mislimo da zrlamo, 5to podrazumijevamo pod rijedju rgra.

No iako se moZe diniti da mnoge stvari imaju jasna definirajuda obiljeZja, obiljeija izgleda ne mijenja kategoriju koju koristimo da bismo ih definilali. Raanotrite zebru (vidi Keil, 1999.). Svi aamo da je zebra krSenje tih dehniraju6ih

cmo-bijela prugasta Zivotinja slidna konju. No pretpostavimo da netko oboji zeb-. ru u crno. Cmo obojenoj zebri nedostaje kljudno svojstvo pruga, no i dalje bismo

je zvali zebrom. s istim problemom se susre6emo kod ptica. Mozemo smatati da je sposobnost letenjakliudnazapticu, no sigumo 6emo se:sloZiti daje cwentlai kojem su krila podrezana i dalje crvendai i ptica, kao Sto je to i noj, koji uop6e ne leti Primjeri crvendada i noja upozoravaju na drugi problem u teoriji koja se te_ melji na obiljezjima. I crvenda6 i noj dijele ista definirajuda obiljezja ptica, te su

8

r

Reprezentacija

i

organizacija zmanja

257

258

sfisffl

Barbara.Malt i Edward Smith (1984.) nasli su goleme razlike u procienama tipieflosti razlicitih vrsta ptica 0li flvotinia slicnih pticania). (Prema Maft | smith, 1984.)

PTICA &v$dad Pfa\d drozd Galeb VEbac Sokol Arneridki drczd ("ptioa

ercrak Sm ' P@itre

Fu

rugalica")

PROGJENA'

PnCA

PROCJEAIA'

6.89 ,

L€sinar Vivak

4.U

6.42 6,26 6.16 5-74 5.47 5.16

Pile

Plammac Albatros Pingvin Sismi5

4.47 3.95 3.37 3.32

2.63 1.53

5.00 vrsfl6

Kognitiv na ps iho lo gij a

Procjenetipienostiptica

na

ljEtvici od 7 stupnjeva, prl Cqnu le 7 qz.Eaavalo mjve& ripiemst'

oni stogaptice. No, slobodnrje govoredi, nekako se dinidaje crvenda6boljiprimjer ptice od noja. Zaista, ako bismo od ljudi zatraZili da procijene tipidnost crvenda6a i noja kao ptica, crvendad de gotovo uvliek dobiti vi3u procinu od noja (Malt i Smith, 1984.; Mervis, Catlin i Rosch, 1976.; Rosch, 1975.). Stovi5e, djeca naude tipiEng piimjere kategorija ranije nego atipidne (Rosch, 1978.). Tablica 8. I prikazuje neke procjene tipiEuosti za razlidite wste ptica iz istraZivanja Barbare Malt i Edwarda Smitha (1984.). Odito je da posfoje golbmrc razlike. Na ljestvici od 7 stupnjeva, kakrru su Maltova i Smilh koristili za procjenu tipidnosti ptica, Ii5mi5 je procijenjen s 1.53, usprkos Einjenici da, stroSo uzev6i, 5i3mi$ uopie nije ptica.

Zakljudno, teoriiakoja se temelji na obiljeZjima inanekiliprivladnih obiljeZja, no dini se da ne objaSnjava kategorije u potpunosti. Neki specifidni primjeri kategorije poput p/rce st izgleda bolji primjeri od drugih, usprkos dinjenici da svi imaju ista definirajuda obiljeZja. Medutim, razliditi primjeri mogu na razlitrite naEine biti tipidni za kategoriju ptica, 5to je Cinjenica koju uzima u obzir teorija prototipova. Stoga nam je potrebna teorija reprezentac[ie aanja koja bolje opisuje kako ljudi zaista reprezentiraju ananje.

Teortja prototipova: gledi5te koie se temelii na kteristiEn i m obi lieZii m a

ka ra

Tegrija prototipova sugerira da se kategorije stvaraju na osnovi karakteristidnih obiljdja, koja opisuju (karakteriziraju ili tipiziraju) tipidan (zapravo, prototipskiJ model kategorije. Karakteristidna obiljeZja su obidno prisutna u primjercima pojmova, no nisu prisutna uvijek. Na primjer, prototip igre mrgao bi ukljubivati da u njoj obidno uZivamo, da ima dva ili viie igrada te da predstavlja odredeni stupanjlzazova. No igra qe mora biti. takva da u njoj uZivamo, ne mora imati dva ili viSe igrada i ne mora predstavlj atr aazov. Slidno tome, ptica obidno ima krila i leti. Ova teorija uvodi novi zaoketu nai poku5aj razumijevaqia organizacije mania na nadin da kategorizaciju temelji na prototipu. Prototip je obldno prvobitna destica na kojoj se temelje daljnji modeli, no u ovoj teorijiprototip moZe biti bilo koji model koji najbolje predstavlja klazu na kojoj sek'ategonja z.asniva. Ova teorija moZe izadi na lcraj s diqienicama da (1) igre naizgleduop6e nemaju definirajudih obiljeZja, i (2) da je crvendad izgleda bolji primjer ptice od noja

Da biste shvatili kako se rje5avaju ti problemi, morate razumjeri pojam karakteristidnog obiljeZja. Definirajude obiljeZje je ono koje ima svaki dlan kategorije, Sto ne mora biti sludaj s karakteristidnim obiljeZjem. Umjesto toga, mnogi ili ve6ina primjeraka ima pojedino karakteristiEno obiljeZje. Stoga je sposobnost letenja tipidna za ptice, ali nije definiraju6e obiljeZje ptica. Prema teoriji prototipova, zbog toga 5to noj ne moZe letjeti (i nedostaju mu neka druga karakteristilna obiljeZja ptica), on manje slidi na pticu od crvendaia koji moZe letjeti. Slidno tome; tipidna igra je ona u kojoj uZivamo, no to ne mora biti tako. Zaista, kad od ljudi zatraZimo da navedu obiljeZja kategorija kao 5to su voie ili n amjeitaj, veiina obiljeZja koja navode su karakteristidn4 a ne definirajuda (Rosch i Mervis,1975.). Razmi3ljajuCi o tome kako ljudi misle o pojmovima i kategorijama, psiholozi su zakljudili da postoje dvije razlidite vrste kategorija: klasidni pojmovi i neodretleni pojmon. Klasidni pojmovi su kategorije koje je mogude lako definirati njihovim definiraju6im obiljeZjima, poput pojma neZenja. Neodredeni pojmovi su kategorije koje nije tako lako definirati, prvenstveno zato Sto su granice onog ito ih dini neodredene. Klasidni pojmovi su desto nazivi koje su str.udnjaci osmislili da bi arbitramo oaradili klasu koja ima zajednidka definirajuCa obiljeija, dok neodredeni pojmovi imaju sklonost da se prirodno razviju (E. E. Smith, 1988., 1995.). Stoga je pojam neZenje arbirami pojam koji smo rri izmislili. Nasuprot tome, iako taksonomi mogu sugerirati da njeE uote koristimo za bilo koji dio biljke koji ima sjemenke, pulpu i i ko{r, nai prirodni, neodredeni pojam vo6a se ipak obidno ne proteZe na rajdice, tikve i krastavce. Provjerite u rjedniku definicije za rajdice, tikve i krastavce, ako sumnjate u to {a zu vo6e. Svi su oni zaista podrerleni pojmovi svojoj nadredenoj kategoriji, kojaje voie.

Dok se klasidni pojmovi i kategorije - i rijedi koje ih ozradaraju - mogu temena definiraju6im obiljeZjima, neodredeni pojmovi i kategorije izgraduju se oko prototipa, Prema glediStu o prototipovima, predmet 6e biti klasificiran kao dlan kategorije akoje dovoljno slidan prototipu. Sto se todno podrazumijevapod slidno56u s prototipom moZe biti sloieno pit"nje, te zapravo postoje razlidite teorije o tome kako bi nebalo mjeriti tu sliinost @. E. Smith i Medin, 1981.). Za svoje potrebe mi promatanio slidnost u terminima broja obiljeZja koja neki predmet dijeli s prototipom. StoviSe, mnogr psiholozi sugeriraju da bi neka obiljezja nebn[a imati vecu teZinu jer su bitrija za prototip od nekih drugih obiljeija (npr. Komatsq 1992.).

ljiti

Zapravo, neki psiholozi (npr. Ross i Spalding, I 994.) predlaZu da bismo umjesto koriStenja jeclnog prototipa zakategorizaciju pojma, trebali koristiti vi5estuke primjepke (engl. exemplar) - nekoliko altemativnih tipidnih predstavnika kategorije (Mgrphy, 1993.; Ros,2000.). Na primjer, u slu6ajuptica mogli bismo raaniSljati ne sarno o prototipu ptice pjevice, kojaje mala, leti, gradi enijezdo, pjeva, itd., vei takotlcro primjercimaptica grabljivica" velikilpticakojeneiete, vodenih ptica srednje velidine, i sl. Robert Nosqfsky i suradnici koriste ovaj prisrup u obja5njavanju nadina na koji se kategorije i formiraju i koriste u situacijama koje zahtijevaju brzu klasifikaciju (Nosofsky i Palneri, 1997.; Nosofsky,'palmeri i McKinley, 1994.; vidi takoder Estes, 1994.). Odrcdenijg kategorije se formiraju stvaranjem pravila te zatim pohranom izuzetaka kao primjeraka. Kasnije, tijekom prepozravanj4 primjerci se utrkuju u pamdenju, pri demir je brzina destica odretlera-sliino56u s ciljnom desticom, te vjerojatri kandidati zatim ulaze u proces odabira. Stogaje kategorija koherentna i stabilna, a pohrana izuzetaka omogu6ava da kategorije ostanu fleksibilne. Ross i Spalding sugeriraju da, ako imamo viiestruke primjerke, kad vidimo neku pticu moZemo je fleksibilnije usporediti s prikladnim primjerkom nego s jedinim prototipom.

8

r

Reprezentacija

i organizacijaznanja 259

Sinteza: kombinaciia teoriia koie se temelie na

260

obiljeZjima i teoriia prototipova

Modeli semantidke mreZe

Zanimljivo je da izgleda iak i klasidne kategorije imaju prototipove. Raznrotrimo dva klasidna pojma koja su proudavali Sbaron Arrnshong, Lila Gleitman i Henry Gleitman (1983.): neparni broj i geometriiski lik Oba ova pojma je lako definirati, Na primjer, neparni broj je svaki broj koji nije djeljiv s 2. Armstrongova i njezini suradnici su pokazali da ljudi smatraju kako su razliditi primjeri ovih kategorija manje ili vi5e prototipovi svojih kategorija. Na primjer, brojevi 7 i l3 su tipidni primjeri nepamih brojeva koji se doZivljavaju kao rrlo bliski prototipu nepamog broja. Nasuprot tome, brojevi 15 i 21 se ne doZivljavaju tako prototipski nepamima. Drugim rijedima, ljudi doZivljavaju 7 i 13 kao bolje primjerke za neparne brojeve nego 5to su to 15 i 21, iako su sva detiri broj^zapravo nepama' SliEno tome, trokut se smatra prototipom geometrijskog lika, a elipsa ne. Cinjenica da dak i klasidne kategorije imaju destice koje variraju po tipidnosti dovela je Armstrongow, Gleitmanovu i Gleitrnana do zakljudka da sveobuhvatna teorija kategorizacije mora kombinirati i definirajuia i karakteristidna obiljeZja (vidi takoderHampton, 199?. 1; E. B. Smith, Osherson, Rips i Keane, 1988'; B' E' Smith, Shoben i fups, 1974.; Wisniewski, 1997., 2000.). Ovi autori predlaZu da bismo svaku kategoriju mogli promatrati kao onu koja sadrZi i prototip i srZ' Sri se odnosi na definiraju6a obiljeZja koja neki objelt mora imati da bismo ga smatrali primjeiom kategorije. Suprotno tome, prototip se odnosi na karalderistidna obi5iZja, kola imaju tendenciju biti tipilna zapojedini primjer, no nisu nuina da bi se neka destica smatrala primjerom. Razmotrimo npr. pojam pljadkaia. SrZ tog pojma zahtijeva da netko oznaden kao plja6kaS bude osoba koja bez dopu5tenja uzima od drugih. No prototip nastoji

identificirati odredene ljude kao vjerojafirije da budu pljadkaii. Kriminalce tzv. "bijelog ovratdka" je teZe uhvatiti, djelomidno ?to .tl ne izgledaju kao na5i protoiipovi pljadkala, bez obzra na to koliko kali od dntgih ljudi - izravno ili neizravno. Nasuprot tome, zapuiteni stanovnici gradova desto budu uhap5eni zbog zlodina koji nisu podinili, djelomidno zato sto se bglje slazu s policijskim prototipom pljadkala, bez obzfranato kradu li ili ne. Frank Keil i Nancy Batterman (1984.) provjerili su ideju da va*rost definiraobiljeZja razumijemo tek kad odrastemo. Postavili su hipotezu da mlada djeca uglavnom promatraju kategorije u terminima karakteristiEnih obiljeZja' Keil i Batterrnan su djeci u dobi od 5 do 10 godina prikazali razlidite opise; medu kojima su bili i "smrdljiv, zao stari dovjek s piStoljem u dZepu, kojije dobao u wo;u kuCu i odnio televizor koji tvojim roditeljima vile nije trebao, pa su mu rekli da gamoZeweti" i "vrlo simpatiina i vesela Zena koja te zagtlila, no onda je bez dopuitenja odnijela vaiu WC Skoljku, koju ne namjerava uatiti". Mlada djeca su obitrno smatrala da prvi qpis bolje oznadava pljadkaSa od drugog opisa. Tek su u dobi od skoro l0 godina djeca poEela birati drugu osobu kao onu koja viie slidi pljadka5u. Drugim rijedima, mlada djeca su osobu smatrala pljadka5em, dak i kad nije ni5ta ukrala, akoje imalakarakteristidna obiljetja pljadka5a. Medutim, zapamtite da prijelaz nikad nijb potpun: mogli bismo pretpostaviti da je za prrnr osobu baremjednako vjerojatno kao iza drugu da ie biti uhap5ena. Stoga pitanje kate-

juiih

gorizacije i samo ostaje donekle neodredeno, nb dini se da ukljuduje neke aspekte definirajudih obiljeZja i neke aspekte prototipidnosti.

Kogttitivna psihologija

i Ross Quillian su objavili nalaze svojeg duvenog istraZivanja koje je sugeriralo da je ananje reprezentirano u obliku hijerarhijske semantidke (povezane sa znadenjem koje je izraienojezikom - tj. u lingvistidkim simbolima) mreie metlusobno povezanih elemenata. Elementi, nazvani ivorovima, predstavljaju pojmove. Veze izmedu dvorova sa oznaieni odnosi,koji rnogt ukljudivati pripadnost kategoriji (hpr. odnos'fest" koji povezuje "svinju" i "sisavca"), atribute (npr. povezuju6i."kranen" sa "sisavac"),zi1i neki drugi semantidki odnos. Na taj nadin mreZa pruZa sredstvo za organizasiju p6j6eva. ToEan oblik semantidke mreie razlikuje se od teorije do teorije, no vedina mreZa izgleda poput wlo pojednostavljene mreie prikazane na slici 8. I . Oznadeni odnosi oblikuju veze koje pojedincu omoguduju da na smislen nadin poveile ruzliLite dvorove. Godine 1969. Allan Collins

U ishaZivanju Collinsa i Quilliana sudionicima su prikazaric tvrclnje koje povezuju pojmove, poput 'Crvendad je ptica" i "Crvendad je iivotil\ia", i od njihje zaftaleno da provjere istirdtost twdnji. Collins i Quillian su koristili iskljudivo wrdnje pripadanja t/asi, u kojima je subjeW (ijet, rijedi ili fraze o kojima redenica govori) bio jednaijel,apredik4t (dio rcEenice koji ne5to govori o subjektu) imao je oblik "je [imenica koja oanadava kategoriju]." Neke od twdqii su.bile istiniae, a neke nisu. Kljudni nalaz u Collinsovu i Quillanovu istraZivanju bio je da se s hijerarhijskim udaljavanjempojmovne kategorije predikata od kategorije subjekta twduje produljuje vrijemg pohebno za provjeru istinitosti twdnje. Stoga moZemo odekivati da ie ljudima trebati dulje wijeme da provjere istinitost twdnje "Cwenda6je Zivotinja" nego tvrdnje "Crveqdadje ptica" jer jE ptica kategorija kojaje nep'osredno nadredena cnendaiu, dokje Eivotinjaudaljeriija nadredena kategorija: Collins i Quillirin iu zakljudili da hrjer4rhjjska mreriireprezentacija, poput one prikazane na slici 8.2, adekvatro objainjava wimena reakcije dobivena u'njihovu iShaZivanju. Piema ovoin modelu, organiziiana rep'iezentacija aranja poprima oblik ifijagrama u obliku hijerarhijskog stdbla. Hijerarhijski iiodel se dinio idealnim jer uriutar hijerarhije moZemo udinkovito pohranjivati informacije'koje,riu primjenjive na sve dlanove kategorije na najvi5oj noguboj'r'a.ifii: i,hijerarhiji, a da pritom uopde ne ino'ramo ponavljati tu infomiaciju na svim niZim razinama hijerarhije. Stoga hijerarhijski model ima visbk shrpanj.kopiti.lne.ekonomidnosti, tj. sustav dopu5ta.maksimum udinkovite uporabe kapacitet4 s minimumom redundantnosti. Stoga, ako aiate da su madke i psi sisavci, pohranjrijete sve Sto znate o sisavcima (npr. imaju krzno, radaju Zive mlade koje doje).na razini sisavbca, a da tu informaciju ne morate ponavljati na

Jednostavni mrezni model reprezentacije znanja U iednostavnoi semantidkoj mre2i dvorovi slu2e kao spojevi koji predstavliaiu pojmove povezane

ozna6enim odnosima: (a) temelrna mre;na struKura koia pokazuje da odnos O povezuie dvorove a i b; (b) iednostavni mrezni dijagram redenice "Mary ie udarlla loptu".

(al

a

R

-------+ b sbiekt

obleK

(bl Mary-------+ jeudarila +loptu

8

r

Reprezentacija i organizacija znanja

261 262

Model semantidke mreZe Allan Collins i Ross Quillian razvili su model za reprezentaciiu semantidkih informacija u terminima hijerarhljske mreze koia naglaSava kognitlvnu ekonomidnost. lako je Collinsov i Quillianov model u po6etku izgledao obedavaju6e, kasni|e se pokazalo da ima nedostataka. No niihov mreini model doveo je do razvoja daunjih modela, koii bolje obiaSniavaju dostupne podatke;

Ko gttitivna ps iho lo gij a

Model semantidkog pamienja koji se temelji na obiljeZjima Ahemativa hi.ierarhijskom mreznom modelu semantidkog pam6enja ukliuduje reprezentacije koje naglasavaju usporedbu semantidkih obitiezia. Medutim, ni ovaj model koji se temetji na obiiieijima ne mozeob,iasniti sve podatke o semantiikom pam6enju.

Zlvotlnja

MoZe letj€ti

Moto ugristi Morski

pG Opssan jo

Ru2i6ast je Jestiv j€ Pliva uBodno da polot iaja

hijerarhijski niZoj razini pasa i madaka. Sto god se zna o desticama na vi5im razinama hijerarhije, moZe se primijeniti na sve Iestice na niZim razinama hijerarhije. Ovaj koncept nasljedivanja, po kojem destice s nide tazine nasljeduju svojstva destica s vile razine, kljuianje za ekonomidnost hijerarhijskih modela. Radunalni modeli mreZe jasno su demonstrirali vrijednost kognitivne ekonomiEnosti.IstraZivanje Collinsa i Quilliana potaknulo je Eitav. wz istraZivanja stukture semantidkih mreia. Medutim, mnogi psiholozi koji su proudavali Collinsove i Quillianove podatke nisu se sloZili s njihovim tumadenjima. Kao prvo, modelom nije bilo mogu6e objasniti brojne nepravilnosti u podacima. Na primjer, sudio' nicima je bilo potrebno dulje wijeme za provjeru istinitosti tvrdnje "Lav je sisavac" nego "Lav je Zivotinja", iako je po strogo hijerarhijskom glediStu provjera trebala biti brZa za tvrdnju o sisavcu nego za twdnju o Zivotinji jer je kategorija sisavac hijerarhijski bliia kategoriji /av nego lto je kategorija Zivotinja. Edward Smith, Edward Shoben i Lance Rips (1974.) predloZili su altemativnu teorijupremakojojjeannje organizirano naosnoviusporedbe semantilkih svojstava, a ne na osnoVi stroge hijerarhije pojmova. Ova teoriia se razlikuje od teorije kategorizacije utemeljene na obiljeijima po tome Sto se obiljeZja razliditih pojmova usporeduju izravno, a ne kao osnova za stvaranje kategorije. Razmotrimo' na primjer, dlanove skupine naziva sisavaca. Nancy Henley j e 1969. pokar-ala da se nazivi sisavaca mogu reptezenthati u terminima psiholoikog prostora organiziranog trima svojstvima: velidinom, surovo$du i ljudskol6u. Lav bi, na primjer, bio smje$ten visoko na sva tri svojstva, dok bi slon bio posebno visoko po velidini ali ne tako visoko po surovosti. Stakor bi bio mali po veliEini no relativno visoko

po surovosti. Slika 8.3 prikazuje kako bi informacije mogle biti organizirane unu. tar nehijerarhijske teorije koja se temelji na obiljezjima, kaloru precllaiu smith i suradnici. Uodavate da i ova reprezentacija ostavlja mnoga pitanja bez odgovora.

Na primjer, kako se uklapa sama rijed sriavac? Cini se da se ona ne ,rklupa u prostor naziva sisavaca. Gdje bi se uklopile druge vrste objekata? , Nijedna od plstho.lnih dviju teorija reprezantacije ne specificira u potpunosti kako bi se sve infonnacije mogle organizirati u semantidkoj mreii. MoZda se koristi neka vrsta kombinacije reprezentacija (npr. Collins i Loftus, 1925.). Drugi modeli mreZa nagla5avaju mentalne odnose o kojima de56e razmi5ljamo (npr. veza izmeilu ptica i crvendada ili vrabac a,ili mrela izmedu ptica i letenja), umjesto tek bilo kojih hijerarhijskih odnosa (npr. veze izmedu prica i purana ili pingvina, ili veze izmetlu ptica i stajanja na dvije noge). Eleanor Rosch (1978.) i swadnici uoiili su da pojmovi izgleda imaju osnovnu razinu (koja se ponekad naziva prirodnom razinom) specifidnosti unutar hijerarhije, koja je preferirana u odnosu na _druge razine (Medin, proffitt i Schwartz, 2000.; Rosch, 1978.). Na primjer, ako vam pokaiem crveni, okuglasti jestivi predmet koji ima stabljiku i potjede sa stabla, vi ga mozete karakterizirati kao vo6e, jabuku,jabuku sorte deli5es, jabuku sorte crveni deliSes, itd. No veCina ljud.i 6e taj predmet karakterizirati kao jabuku. Osnovn4 prefenrarranznale jabuka. Op6enito, osnovna razina nije ni najapshaktnija niti najspecifiCnija. Naravno, tu osnovnu razinuje mogu6e mijenjati kontekstom ili strudno56u (Tanaka i Taylor, 1991.).

Drugim rijedima, kad bi taj objekt bio postavljen na itandu na kojem se prodaju iskljudivo jabuke, mogli biste ga opisati kao jabuku sorte crveni aeU3es, ia bisie ga razlikovali od drugihjabuka koje ga okruZuju. Slidno tome, uzgajivad jabuka

8 'Reprezentacija i organizacija

znanja

263

koji razgovara sa studentom hortikulture mogao bi biti otlredeniji od uzurbanog kuPca.

Kako moZemo odrediti kojaje osnovna iazina? zastoje oslovnarazinajabuka. ane cmeni deliies ilivoie,i|i zalto krava, a ne sisayac ili simentalka? Rosch

Kognitivna p sihologij a

imaju nekoliko svojslava koja osiguravaju Sirgku fleksibilnost u njihovoj uporabi:

1.

injezinisuradnici(Rosch,Mervis,Gray,JohnsoniBoyes-Braem,1976')predlaZu

dajeosnovnarazinaonakojaimanajveiibrojspecifidnihobiljeZja,koja-razlikuju iojam od drugih pojmova na istoj razini. ve6ina nas bi naSla vise razlikovnih j.abuk ouiU"z.;u izrnedu npi. ;arut" i krave nego izmedu jabuke crveni deliSes i pogufol"", ili lsave simentalke i holstein krave' No, kao i u navedenom sludaju uzlajivada, ne bi svi ljuiti nuforo imali istu osno'nu razinu. Medutim, ve6ina ljudi bi je-imala, te je za na$u svrhu osnovna razila ona koju vedina ljudi smatra mak-

2.

simalno razlikovnom.

je znamo rystraktnija od.ghggrp,zayafalca ili iak sheqe zavoie. Lloyd Komatpu (19p2.)jq predloiio. da pheme takoder mogu sadrZavati infor-

Rosch i njezini suradnici (1g76.) su ustanoviii da ljudi, kad im se pokazu slike predmeta, prepoanaju te predmete na osnovnoj razini brZe nego 5to prepoznaju predmete na vi3im iti niZim razinama. dini se da se predmeti prepoznaju. prvo u ierminina svojeg osnovnog obiljeZja, a tek kasnije se swstavaju u terminima kajestivog predmetegorija viSe iii ni?'eraztne. Stoga de slika okruglastog, orvenog,

tasastablavjerojatnoprvobitiprepoznatakaojabuka,atekzatim,akojepotreb' no, kao vode

ili

kao crveni deli5es.

LloydKomatsu(1992.)inekidrugiautorisugerirajudabismosvojerazumijevanje pojmova mogli dodatno prosiriti ako razmotrimo ne samo hijerarhijske i

pojam sadrZi' osnovne razmepojrira, ve6 ineke druge informacije o odnosimakoje odredenije, mogli bismo bolje razumjeti naEine izvorlenja zna1enla pojmova

{

akorazmotrimlnjihovodnossdrugimpojmovima,kaoiodnoseizmeduatributa koji su u pojmg sadrZani. Keil moZda najbolje opisuje ovo gledilte kad kaZe:

.f.it;.6*

se pojedinadni pojam ne moZe razumjeti bez o&edenog razunijevanja njegova odnosa s drugim pojmovima" (Keil' 1989'' str' 1)'

Shematske reprezentaciie Sheme Jedan od glavnih pristupa razumijevanju nadina na

.

Sheme mogu sadrZavati druge sheme- na primjer, shema za Zivotinje sactrZi shemu za krave, shemu za majmune, itd.

koji su pojmovi povezani u

umujestputemshema'kojesuvrloslidnesemantitrkimmreZama,osirnpotome je shema mentalni bto su sheme desto vi5e oriJentirane na zadatak. Prisjetite se da ol*i za organtzaciju znanja, koji swara smislenu strukturu povezanih pojnova' Naravno, i pojmovi i sheme mogu se promatrati na razliditim razinama analize,

ovisno o pojedincu i konteksru @arsalou, 2000.). Na primjer, ve6ina nas vjerojatno doilivijavakravn kao temeljni pojam unutar, moZda, sloZenije sheme doma6ih zivotinja. Medutim, za stodara ili mljekara krava ttopte ne mora biti temeljni pojam jer oni mogu poznavati mnogo razliditih wsta krava, od kojih svaka ima 6,igadija razlikorna obiljeZja. Sliino tome, ve6ina ljudi nema razradenu shemu zaiognitivnu psihologiiu.Me1unm, za ve6ind kognitivnih psilologa je shema za kognitivnu psihotogiiu tako bogato razradena da obuhva6a brojne subsheme za

itd. PaZnju, Pam6enje, PercePcliu, ortony (1977.) napisali su opseznu analizu shema. i Ardrew David Rumelhart

Drugi istrazivadi (npr. Thomdyke, 1984.) doEli su do slidnih zakljudaka. sheme

Sheme obuhva6aju tlpidne, opCe dlnjenice, koje se mogu neznatro razlikona primjer, iako shema za rdot qrugog

vati od jednog specifitrnog sludaja

;

sisavce.ukljuduje op.6u dinjenicu,da sisa,vci tipidno imaju.lazno, ona obuhvada i ljude, koii su rrradq dlakavi,od vedine drugih sisavaca, i dikobraze, koji izgledaju vi5e bodljikavi nego @911.

3.

Sheme mogu varirati po stupnju apstrakcrje-; na primje4 shema za pravdu

macije o odnpsima. Neke od tih informacija ukljuduju odnose izrnedu sljede6eg:

. . .

Pojmova.(npr., vezu izmedu kamiona i automobila) Atributa'.unutar pojmova (npr. visinu i teZinu slona)

Atribute povezanih pojmova (irpi. crvenu boju trelnje

i

crvenu boju ja-

buke)

. .

Pojmove i odredene kontekste (npr- ribu

i

ocean)

Specifidne pojmove i op6e znanje (r!pr. pojmove o odredenom predsjedniku SAD-a i op6e "nanje o vladi i povijesti SAD-a). Odnosi unutar shema koji posebno zanimaju kognitivne psihologe su kauzalni, pripjer, !4Sa shema zastaklo vjero1i. uzrodno-posljedidni ("ako-tada') odnosi. Na jatno specifrcira da a,ta predmet napravljen gd stakla padne na tvrdu povr3inu, taila bi se taj predmet mogao razbiti. Shlme takoiler ukljuduju inforrnacije koje moZemo koristiti kao osnovu za donbSenje zakljuiaka u novim situacijama. Na primjer, pretpostavimo da 75-godiSnja Zena,45-goditsnji muikarac, 30-godi!nja opatica i 25-godiSnja Zena sjede na klupama koje okruiuju djedje igrali5te u p4rku. Malo dijete padne s vrtuljka i vikne: "Mama!"Koga dijete zove? Vjerojatlo Cete, da biste odgovorili na ovo pitanje, mo6i donijeti zakljudak pozivaju6i se na svoje sheme majki, mu5karaca i iena, ljudi razliiite dobi, te Eak ljudi koji pripadaju

vjerskim redovima. U Europi su rane zamisli o shemama bile usmjerene na na6in reprezentacUe informacija u pam6enju (npr. Bartlett, 1932.) irarvoj kognitivnog razumijevanja svijeta kod.djece (Piaget, 1928., 1952.,1955.). U Sjedinjenim su DrZavama istraZivadi koji se bave umjetnom inteligencijom usvojili pojam sheme da bi ga uklopili u razliEite radunalne modele ljudske inteligencije. Ove istraZivade je zanimao razvoj radunalnih modela nafina reprezentacije i uporabe znanja, Stoje dio njihova Sireg iD:tercsa za tuz1loi radunalnih modela inteligencije.

Scenariji Na SveuEili5tu Yale su istraZivadi Roger Schank i Robert Abelson (1917 .) ramili ideju o shematskim reprezentacijama koju su nazvdli scenarij. Schank i Abelson definiraju scenarij na sljededi naCin:

... struktura koja opisuje prikladne sljedove dogatlaja u odredenom kontekstu. Scenirij je sastavljen od utora i zaht'eva koji definiraju

8

r

Reprezentacrja

i orgenizn6ijz

21*1u

265

266

ispuniti te utore. Strukturaje metlusobno povezana cjelina, i ono ito se.nalazi ujednom utoru utjede na to 5to se moZe nalaziti u drugom. Scenariji se bave stiliziranim svakodnevnim situacijemn. Oni nisu narodito podloZni promjenama, niti pruZaju aparat za snalaZenje u potpuDo novim situacijama. (str. 4l) Sto moZe

i

slijed

dogatlaja za koje se odekuje da 6e se desiti.

Razmotrimo onaj scenarij koji je najvjerojabrije najiire raspravljen u Schankovoj i Abelsonovoj knjizi, scenarij restorana. Scenarij se moZe primijeniti najednu odredenu vrstu restorana, kafeteriju. Scenarij ima nekoliko svojstava: (l) rekvizite - stolovg,jelovnik, hranu, radun i novac; (2) uloge - gost, konobar, kuhax, blagajnica i vlasnica; (3) podetne uvjete za scenarij - daje gost gladan te da ima novac; (4) scene - ulazak, narudivanje, konzumacija, izlazak; i (5) rezultate - da gost ima manje novca, da vlasnica ima vi$e novca, da gost viie nije gladan, te, ponekad, da su gost i vlasnica zadovoljni: Provedena su razlidita empirijska istraZivanja da bi se provjerila valjanost ide-

je scenarija. Jedno od najcitiranijihje istraiivanje Gordona Bowera, Johna Blacka

i Terrencea Tumera (1979.). Ovi istraZivadi su sudionicima prikazali

18 krat-

kih priEa- Razmotrimo jednu od njib, koja predstavlja scenarij lijeEnidke ordinacije, u okviru "Istraiujemo kognitivnu psihologiju".

U istraZivanju Bowera i sur. sudionici su trebali proditati 18 prida, a kasnijeje od njih zatraZeno da iz'n5e jedan od dva zadatka. U zadatku dosjedanja, sudionici su se trebali Sto bolje prisjetiti sadrZaja svake od prida. Kljudni rezultatje bio da su sudionici imali znadajnu sklonost da se doijete, kao dijelova pride, elemenata koji zapravo nisu bili sadrZani u priii, ali su dijelovi scenarija koje su priEe predstavljale. U zadatku prepoznavanja sudionicima su prikazane redenice i od njihje zatraleno da na ljestvici od 7 stupnjeva procijene koliko su sigumi da su vidjeli pojedinu redenicu. Neke redenice su bile izprila, a druge nisu. Od redenica koje zisr.r ile iz priEa, neke su bile iz relevantnih scenar{ja, a druge ne. Kljudni rezultat jest da su sudionici bili skloniji procijeniti neke reEenice koje nisu bile iz prida kao da su bile u pridama, u sludajevima kad su te redenice bile relevantre za scenarij, legou sludajevima kadredenice nisu irnale veze sa scenarijem. Istraiivanje Bowera, Blacka i T[mera postalo je na neki nadin Hasidno jer je sugeriralo da

LUEONIK

I

John se osjedao lole te je odlu6io otiii obiteljskom Iijedniku. Prijavio se na iecepciji i atim listao medi-

I |

dogodilo

s

Nadatle, sestraje u odredenom trenutku vjercjatno Pozala Johna i ispratila ga do ordinacije, vjerojatno

dio.Naposljetkujidoilamedicinskasmt*il".ofi Ia ga da se svu6e. Lijednik je bio wlo ljubazan.

I I

PrepisaojelohnuneketaUtere.ZatimjeJohnotisao iz ordinacije i henuo ku6i. Ic li John swkao octjeiu?

lmuj.eimjailatemperaturuikrwitlaktega,izvagtje

Ovaj "scenrij" Uodavate da u ovom opisq kao Ito bi se vjerojatno

tinosti? Po demu se rulikuju vali scenriji - po strukturi ili po detaljima? Pokulajte imijeniti svoj scenrij, bilo u detaljima bilo u shuktui, i pogledajte kako on funkcionira. Na primjer, mogli biste ustuoviti da ujutro irrite kako biste stigli u Skolu ili na

posao izabomvuate stvtri ili kasnite. Osimodigledne

prilagodbe rmijeg ustajanja, analizirajte strukruru svojeg scenarlja da bislevidjeli moZete li kombinirati ili ukloniti neke komke. Mogli biste pokuiati pripremiti odjedu i sloiti torbu naveEer, kako biste pojcdnostavili jutamju rutinu. Sto to nadi? Najbolji nadin da poboljlate svoje scenarije jest da ih pwo analizirate, a zatim ispravite.

scenariji, dini se, vode ljudsko dosje6anje i prepoznavanje znanje.

-

u konadnici, ljudsko

U slidnom kontekstu scenariji takoder mogu imati ulogu u nadinima na koje strudnjaci medusobno razgovaraju i pi5u jedni za druge. Jasno je da strudnjaci dijele isti Zargon - specijalizirani rjednik koji se uobidajeno rabi unutar grupe, poput struke ili zvaqia. No strudnjaci usto dijele i zajednidko shvaianje scenarija koji su poznati pripadnicima tog podrudja strudnosti, a nepoanati onima koji to nisu. Kad pokudavate shvatiti tehnidke upute i|i razgovor izvan svojeg podrudja strudnosti, moZete se susresti s telko6ama povezanim s rjednikom i nedostatkom informacija zato sto nemate odgovaraju6i scenarij za tumaEenje jezika kojim se govori. Usprkos nedostacima modela scenarija, kognitivni psiholozi su stekli uvid u organizaciju zna4ia opaianjem da nam scenariji mogu omoguiiti uporabu mentalnog okvira za djelovanje u odredenim situacijama u kojima moramo ispuniti odite praznine u zadanom kontekstu. Bez pristupa mentalnim scenarijima vjerojatno se ne bismo mogli snadi kad bismo prvi put u$li u novi restoran ili now lijednidku ordinaciju - zamislite kako bi izgledalo kad bi nam medicinska sestra

morala objasniti svaki korak. Kad svi ljudi u o&erlenoj situaciji slijede slidan scenarij, dan se odvija glatko. Kad prihvatimo pojmove kategorija, semantidkih rireZa ili shema, ono dto je bitnojest daje znanje organizillio, a ti oblici organizacije mogu sluiiti u razlidite swhe. Najadaptivnija i najfleksigilnija uporaba zndnja dopustila bi nam da rabimo bilo koji oblik organizacije, ovisno o situaciji - potrebno nam je neko sredswo da definiramo aspekte situacije, da poveZemo te pojmove s drugim pojmovima i kategorijama, te da odaberemo prikladan tijek akrivnosti za tu situaciju. A sada 6emo prijeCi na razmatranje teorija o reprezentacijama proceduralnog znanja.

bilo kojim verbahim opisom scenarija, ne-

alstaju neki deralji, koje je govonik (ili, u ovom sludaju, pisac scenuija) proputio spomenuti. Stoga

ciuskeCasopisekojisubilinastoluk.ajkojegjesje- lneamozsigurnojeliJohnzapravoswkaoodje6u.

I | posjeta lijeEniku je prilid'no tipiian. I

Obmtite piinju na scenaije koje mbite u svakodnevnom Zivotu. Je li va! scenarij odlmk na nastaw rolidit od scenarija za odlazak na rudak ili dnge ak-

z

Stoga su scenariji opdenito znatno manje fleksibilni od shema. Meilutim, sce-

nariji ukljuduju predodredene nrijednosti za glumce, rekvizite, scenu

Kognitivna psiholo gij a

la, Iijednik vjercjahro zahaZio od Johna da opiSe svoje simptome, it4 No diSta od toga ne aamo sa

sismosCu.

REPREZENTACIJ E PROCEDU RALNOG

ZNANJA Neki od najranijih modela reprezentacija proceduralnog znanja dolaze iz isnaZivanja umjetne inteligencije i radunalnih simulacija (vidi l. poglavlje), u kojima istraiivadi pokuSavaju posti6i da radunala obavljaju zadatke inteligenmo, narodito na nadine koji simuliraju inteligentan uradak dovjeka. Zapravo, kognitivni psiholozi su mnogo naudili o reprezentiranju i uporabi proceduralnog znanja

8

I ReprezentacTjaiorganizacijaznanja

267

zbog posebnih problema koji se postavljaju u nastcijlmju da raiunala primijene postupke koji se temelje na.nizu uputa sakupljenih unutar programa. Kroz niz pokuiaja i pogre3aka da se radunala navedu da simuliraju inteligentne kognitivne procese, kognitivni psiholozi su shvatili neka od sloZeirih pita4ia ljudske obrade informacija. Rezultat tih njihovih napora jest da su razvili niz modela reprezentacije i obrade informacija. Svaki od tih modela ukljuduje serijsku obradu informacija, u kojoj informacija prolazi lineami slijed operacija, jednu za drugom. Jedan od nadina na koji radunala moglr reprezintirati i organizirati proceduralno znanje u obliku je skupova pravila koji rukovode produkcijom (stvaranjem i izvoilenjem postupka). Odredenije, radundlna simulacija produkcije slijedi pravila produkcije (r'ako-tada" piavila), koja sadriavaju "ako" klauzulu i "tada" klauzulu (Newell i Simon, 1972.). Ljudi bi mogli rabiti isti oblik organiziranja znanja ili neki oblik koji mu je vrlo blizak. Na pnmjer,'ako vaB automobil skre6e prema lijevoj strani ceste, tada morate okenuti volan udesno, ako Zelite izbje6i udarac u rubnik. "Ako" klauzula sadrZi niz uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi se primijenila "tada" kaluzula. "Tada" klauzulaje aktivnost ili niz aktivnosti. Svaki uvjet za odredenu klauzulu moZe sadrZavati jednu ili viBe varijabli, za svaku od kojitr moZe postojati vi5e mogu6nosti. Na primjer' akb Lelite nekamo i6i automobilom, i ako matevozitt, i a/ro imate vozadku dozvolu, i ako imate automobrl, i ako nema drugih ogranidenjzr (npr. nemate Hjudeve, nema benzina, motor je pokvaren, akumulator jeprazar),tadamoieteiz.ttiiti aktiwostvohrje automobilorn Kao 3to moZete zamisliti, kad su prdvila precizno opisana i zabiljeZeni svi relevantni uvjeti i aktivnosti, potebalje golem broj pravilaza izvotlenje dak i

vrlo jednostavnog zadatka. Ta su pravila orgatiznana u strukturu rulind ('rpnta koje se odnose na postupke za izvottenje. z4datka) i.subtutina (upttta za izvotlenje podzadatka unutar Sireg zadatka kojim upravlja rutina), od kojih svffioge iterd' tivne (ponav.ljaju se nnogo 'puta tijekom izvodenja zadatka.). Razlidite rutine i subrutine izwSavaju dijelove zadataka i podzadataka koji su potrebni zaizvodenje glavne produkoije. Prema Johnu Andersonu (1983..) i drugim- au!91ima (npr \i"*"lliSi-oo, 19?2.),dabiseizrn5ioodredenizadatakiliupotrijebild
cweno svjetlo -+ stani zeleno svjetlo -+ kreni kreni i lijeva noga na plodniku + zakora6i desnom nogom kreni i desna noga na plodniku -+ zakoruEi lijevom nogom

U ovom produkcijskom sustavu pojedinac prvo provjeravaje li svjetlo na se-

maforu crveno. Ako je crveno, osoba stane i ponovno provjerava je li svjetlo crveno. Ova sekvenca se ponavlja sve dok svjetlo ne postane zeleno, a tada se poiinje kretati. Ako se osoba ke6e, a lijeva nogaje na plodniku, osoba 6e zakoraditi desnom nogom; ako se osoba kede, a desna nogaje na plodniku, osoba 6e zakoraiiti lljevom nogom.

Produkcijski sustavi ponekad, poput radunalnih programa, sadrZe "bugove" (gre5ke u uputama za uvjete ili za irwiavanje aktivnosti). Na primjer, kad bi u programu za prelaZenje ulice zadnji redak glasio "lreni i desna noga na plodniku -+ zakoradi desnom nogom", osoba kojaje izvrlitelj ne bi stigla nikamo. Prema modelu produkcijskog sustava, ljudske reprezentacije proceduralnog znanja povremeno mogu sadrZavati i'bugove" (Vanlehn, 1990.). Kako je pokazala prikazana rasprava, svo do sredine 1 970-ih istraZivadi koje zanimala reprezentacija znanja slijedili su jedan od dva osnovna tijeka istraiivanja: istraZivaEi umjebre inteligencije i obrade infonnacija pobolj5avali su razlidite modele reprezentacije procedurahog znanja, dok su kognitivni psiholozi i drugi istraZivadi raz.matrali razlidite altemativne modele za reprezentaciju deklarativnog znanja. No pri kraju 1970-ih podeli su se javljati neki integrativni modeli reprezentacije znanja.

je

INTEGRATIVNI MODELI REPREZENTACIJE DEKLARATIVNOG NEDEKLARATIVNOG ZNANJA

I

Kombiniranje reprezentaciia: ACT-R John B. Andereon je profesor psihologile na Sv€u6ili5tu Carn€gie-Melon. Naipoznatiii 16 pb Svolem

ACf

modelu ljudsk€

kognicije. Anderson Je

takoder znatno pridonio primieni psihologij€ u realnim situacliama udehia, kao npr. kod udenia raiunalnog jezika LISP.

Izvrstan primjer teorije koja kombinira razlilite oblike mentalnih reprbzintacijajest ACT model (od adaptiue-control of thought - adaptivna kontrola misli) reprezentacije znanja i obrade informacija, diji je autor Jobn Anderson (1976.; 1993.). U svojem ACT modelu Anderson je sintetizirao neka od obiljeija modela serijske obrade informacija i neka od obiljeZja modela semantiEke.mleZe. U ACT-u je proceduralno znatje reprezentirano u obliku produkcijskih sustava, dok je defuarativno znanje.,reprezentirano u obliku propozicijskih mreZa. (A:rderson je 1985. definirao propoziclju kao "najmanjujedinicu znanja koja se moZe odvojeno izjaviti". Prisjetite se iz 7. poglavlja da su propozicije apstraktna znadenja koja se nalaze u osnovi odnosa medu eleme4tima.)

Andersonje namjeravao razviti toliko obuhvatan model da ponudi teoriju koja 6e sjediniti Citavu arhitekturu kognicije. Prema Andersonovu stajali5tu, pojedinadni kognitivni procesi (npr. pamderfe, razumijevanje jezika, rjeSavanje problema i rezoniranje) tek su varijacije srediSnje teme, odraiavajudi sustav kogricije kojije u osnovi.

ACT je zanimljiv primjer evolucije teorije. Kad je Arderson bio postdiplomac, predloZio je model slobodnog dosje6anja u asocijativrioj mreZi, koji je nazvao "FRAN" (od engl. y'ee recall in an associative network) (J. R. Anderson, 1972.). Meilutim, taj je model bio vrlo ogranidenih nioguinosti. Zbog toga je Anderson suradujuii sa svojim mentorom sa Sveudili3ta Stanford, Gordonom Bowerom, nastojao proizvesti opden;tiji model ljudskog asocijativnog pamCenja - HAM (od engl. ftuman associative rzemory; J. R. Anderson i Bower, 1973.). No ubrzo su se pokazala ogranidenja HAM-a, Sto je Andersona navelo da formulira

8

.

Reprezentacija i organizacija znanja

269 Kognitiv na ps iholo gij a

Andersonov ACT-R model Nalnoviia verziia ACT-F| modela Johna Andersona, koja ukljuduje detdarativno znan e fdeklarativno pamdenie"); proceduralno znanje ('produkcijsko pam6enjeJ i radno pam6enie (aktivirano znanje de' stupno za kognitivnu obradu, koje ima ogranideni kapachet).

Ka9 Ito ste mogli pogoditi, s obzirom na osjetljivost svakog dvora na podraZivanje od strane susjednih dvorova, akivacija se moZe l.akq pro5iriti sjednog 6vora na drugi. Uodavate da se Aldersonov model zasniva na ideji da postoje ogranidenja u kolidini informacija (broju dvorova) koje u odredenom trenutku mogu biti aktivirane. Unutar ogranidenog kapaciteta ukupnog kognitivnog sustava, ova Sireia aktivacijamoie zahvatiti skupinu dvorova unutar odredene mreZe. Naravno, dtoje vi3e dvorova aktivirano i ito se aktivacija proliri dalje od svojeg podetnog izvora,to onapostaje sve slabija. .-,, Andersonov model takoder sugerira nadin na koji se mreZa mijenja kao posljedica aktivacije. Kao prvo, 5to se de56e koriste odredene veze izme
kojima

se

aktivacija rijetko Siri.

Razmotrimo analogiju. Zamislite sloZeni sklop vodovodnih cijevi koje medusobno povezuju razlidita mjesta. Kad se najednom mjestu otvori voda, ona se podinje kretati razliditim cijevima na nadin Iirede altivacije. Na razliditim dvorovima ventili su ili otvoreni ili zaworeni, bilo dopuitajuii toku da nastavi bilo ske6u6i tok (aktivaciju) na druge veze. Van ski svijet

Da bismo proSirili analogiju, procesi poput painje mogu utjecati na razinu Ce se u vodovodnom sustaw, Stoje ve6i pdtisak vode, voda Siriti dalje po cijevima. Da bismo ovu metaforu ponovno povezali sa Siredom aktivacijom, kad razmi5ljamo o nekom problemu te nam na pamet padaju razlidite asocijacije u vezi s tim problemom, odekujemo iirenje aktivacije putem dvorova koji predstavljaju naie znanje o razliditim aspektima problerna, te,

allivacije u ditavom sustavu. Stoga

ACT. No i ACT je imao nedostataka, 3to je dovelo do njegovih uzastopnih revizija, od kojih su nnoge ugntlene u noviji model, ACT-R, model obrade informacija koji integrira mreZnu reprezentaciju za deklarativno znanje i reprezentaci-

ju u obliku produkcijskog sustava za proceduralno manje (J. R. Anderson, 1983.; slika 8.4). Na primjer, u ranom ACT modelu Andersonove mreZe deklarativnog znanja sadrZavale su samo proiozicije. U sljede6im ACT* modelima njegove mreie ukljuduju i predodZbe predmeta i odgovaraju6e prostome konfiguracije i odnose, kao i vrpmenske informacije, poput odnosa koji ukljuduju redoslijed aktivnosti, dogadaja te Eak redoslijed pojavljivanja Cestica. Anderson vremenske informacije naziva "lremenskim nizovima", napominjuii da one sadrZe informacije o relativnom wemenskom slijedu (npr. prije/poslije, prvi/drugi/treci, juder/sutra), za razliku od apsolutnih wemenski,h odrednica (npr. 14 sati, nedjelja,4. srpnja, 1999.). Model se stalno revidira i henutno ukljuduje informacije o statistidkim pravilnostima u okolid (J. R. Anderson, 1991.; J. R: Anderson, 1996.; J. R. Anderson i Fincham, 1996.). A:rdersonov model deHarativnih mrei4 poput mnogih drugih mreZnih modela (npr. Collins i Loftus, L975.), sadrii mehatrizam kojim se informacija moZe

prizvati i strukturu za pohranu informacija- Prisjetite se da su unutar semantidke mreie pojmovi pohranjeni na razliEitim dvorovima nreZe. Prema Andersonovu modelu (i razliditim drugim mreZnim modelima), dvorovi u odredenom trenutku mogu biti aktivni iti nealcivni. Aktivni dvor je onaj koji je, na neki na6in, "ukljuden". Cvor moZe biti ukljuden - aktiviran - bilo izravno vanjskim podraZajima (npr. osjetima) ili unutamjim podraZajima (npr. procesima mi3ljenja ili pamdenja), bilo neizravno, aktivnoidujeclnog ili vi5e susjednih dvorova.

mogu6e, njegovu rje5enju. Zapravo, da bismo lakie objasnili neke aspekte iireie aktivacije, zamislite cijevi kao fleksibilnije od normalnih cijevi. Te se cijevi mogu postupno Biriti ili suzavati, ovisno o tome koliko se desto kdriste. Cijevi uzduZ putova kojima se desto putuje mo€u se proSiriti da bi pove6ale lako6u i brzinu putovanja tim rutama. Cijevi uzduZ putova kojima se rijetko putuje mogu se s wemenom suziti. Slidno tome, kod direnja aktivacijejadaju veze koje su desto u uporabi, dok veze koje se rijetko upotrebljavaju slabe. Tako se unutar semantidkih mrela tnoie uditi i odrzavati deklarativno znanje putem poj atavanja veza, zbog deste uporabe.

Kako Anderson obja5njava stjecanje proceduralnog zranja koje je reprezentirano u produkcijskim sustavima, a ne u semantidkim mreiama? J. R. Anderson (1980.) je postavio hipotezu da se reprezentacija znanla proceduralnih vjeitina odvija u tt faze: kognitivnoj, asocijativnoj i autonomnoj. Tijekom kognitivne faze mislimo o eksplicitnim pravilima za primjenu postupka. Tijekom asocijativne faze uvjeZbavamo uporabu eksplicitnih pravila, obidno na vrlo dosljedan nadin. Naposljetku, tijekom autonomne faze, ta pravila koristimo automatski i implicitno, s visokim stupnjem integracije i koordinacije, kao i brzine i todnosti. Na prirnjer, dok- smo u kognitivnoj fazi udenja kako voziti automobil s rudnim mjenja{em, mor,tmo eksplicitno misliti o svakom pravilu pritiskanja papudice kvadila, gasa ili kodnice, dok istovremeno moramo pokusati misliti nato kad i kako treba promijeniti brzinu. Tijekom asocijativne faze paZljivo i ponovljeno uvjeZbavamo ta pravila na dosljedan nadin. Posfupno se sve vi5e upoznajemo s pravilima, udimo kada treba slijediti koje od njih te kada primijeniii koji-postupak. Na kraju dosegnemo autonomnu fazu, Sto anadi da smo intesrirali sva rizlidi-

8

r

Reprezentacija i organizacija

znanja

271

pravila u jedinstveni, koordinirani niz aktivnosti. ViBe nc moramo razmi5ljati o tome koje korake treba poduzeti da bismo promijenili brzinu i umjesto toga se moZemo koncentrirati na sluianje omiljene radiopostaje, kao i na ketanje prema svojem odrediSnr, izbjegavanje nesreia, propu5tanje pje3aka, itd. Prema Arrdersonu, na5 napredak kro z ov e faze je proceduralizacija, koja predstavlja ukupan proces kojim pretvaramo spore, eksplicitne informacije o postupcima ("znati $to") u brze, implicitne primjene tih postupaka ("znati kako"). (Prisjetite se rasprave o automatizaciji u 3. poglavlju, Sto je termin koji rabe drugi kognitivni psiholozi da bi opisali u osnovi isti proces.) Jedno od sredstava kojima obavljamo ovu transformaciju je kompozicija, tijekom koje konstruiramo jedinsweno produkcijsko pravilo koje udinkovito obuhvada dva ili viSe produkcijskih pravila,smanjujudi tako broj pravila potrebnih za izvr3avanje postupka. Na primjer'

272

Kognitivna psiho lo gij a

ta

kad udimo

voziti automobil

s

mjenja6em, moZemo komponirati jedinstven poshr-

pak za prethodna dva odvojena postupka za pritiskanje kvadila i kodenje kad dodemo do znaka "stop". Drugi aspekt proceduralizacijeje "podeSavanje produkcije", 5to ukljuduje dva komplementarna procesa generalizacijei diskriminacije. Mi udimo generalizirati (primjenjivati informacije iz specifidne situacije na Siroki raspon siruacija) postoje6a pravila da bismo ih primijenili na nove uvjete. Na primjer, moZemo generalizkaii svoju uporabu kvadila, kodnica i gasa na razlidite modele automobila s mjenja6em. Konidno, udimo diskriminirati (razlikovati vaZne informacije od nebir nih podataka) nove kriterije za suodavanje s uvjetima u kojima se nalazimo' Na primjer, nakon Sto smo ovladali voZnjom odredenog modela automobila, ako vo;imo automobil s razliditim brojem brzina ili razliditim poloZajem za kretanje unatrag, moramo diskiminirati bihre informacije o novim poloZajima brzina od nebitnih informacija o starim poloZajima btzina. Do sada su se modeli reprezentacije znanjaptikazani u ovom poglavlju temeljili uglavnom na radunalnim modelima ljudske inteligencije. No kako 6e daljqla rasprava pokazati, teorije obrade informacija koje se osnivaju na radunalnim simulacijama ljudskih kognitivnih procesa uvelike su unaprijedile na5e razumijevanie ieprezentaciie znanja i obrade informacija kod ljudi. Altemativni pristup razumijevanju r epiezentaiiiaznanja kod ljudi bioje proudavanje samog ljudskog *o"gu. Btolnu piihobiolosku i.ttaiivanlaprulilasu dokaze da mnogi postupci u tjudJkom mozgu ne obraduju informacije korak po korak. Cini se da se ljudski mozakangaZiiau vi3estrukim procesima, djelujuii istovremno na tisuie djeli6a znanja. Takvi modeli ne moraju nuZno biti u suprotnosti s modelima korak po korak. Kao prvo, dini se da ljudi rabe i serijsku i paralelnu obradu' Drugo, na razliditim razinama mogu se odvijati razlidite vrste procesa. stoga bi nasi mozgovi mogli simultano obradivati viSestruke dijelove informacija koje se kombiniraju u poliain od koraka kojih smo svjesni kad informaciju obradujemo korak po korak.

Modeli koji se temelje na liudskom mozgu se tradicionalno opisuje kao deklarativno ili proceduralno. Proceduralno znanje obidno ukljuduje odredeni stupanj vjeStine (npr ui.stitt" rjeiavanja problema, numeridke, lingvistidke ili glazbene vjestine), koji raste kao iezultat vjeZbe sve do stupnja na kojem izvedbau vedini okolnosti zahtije-

Kao sto je ranije spomenuto, znanje

(vidi 3. poglavlje). Na primjer, znanje o telefonskom brodeklarativno znanje. Tnanje o tome kako zapamtiti telefonski broj ukljuduje proceduralno znanje. Do sada ste postali tako g'e5ti u manju kako da zapamtite informacije, da vi5e niste svjesni mnogih postupaka koje rabite da biste to udinili. No kad ste bili dijete, dok ste udili kako da mentalno reprezentirate proceduralno nianje zapamtenjejednostavnih dinjenica, vjerojatno ste bili lrlo svjesni da udite kako se to radi. va malo svjesne palnje

juje

Psihobiolog Larry Squire (1986.; Squire i sur. 1990.) proKirioje tradicionalno razlikovanje deklarativnog i proceduralnog znanja. on smatra da bi nedeklarativno znanje moglo obuhva6ati Siri raspon mentalnih reprezentacija, a ne samo proceduralno znanje. Odredenije, prema Squireu, uz deklarativno znarje mi men_ talno reprezentfuamo sljedeCe oblike nedeklarativnog znanja:

. . . .

Perceptivne, motoridke i.kognitivne vjeltine (procedwalno znanje) Jednostavno asocijativno manje (klasidno i operantno uvjetovanje) Jednostavno neasocijativno znanje (habituaciju

i senzitizaciju) Udelavanje (temeljne veze s mreiom znanja, u kojima aktivacija infor_ macije uzduZ odredenog mentatnogputa olaklava pronala.ienje infonnacije uzduZ s njim povezanog ili dak istog puta; vidi 3. pogtavlje)

P1_"-l Squirzu, svi su ovi oblici nedeklaratiwrog atanja obidno implicitni nije ih lako eksplicirari. (_2)

i

Squireova glavna inspiracija za njegov model potekla je iz (l) vlastitog rada; Sirokog raspona neuropsiholo5kih istraZivanja drugih autora (npr. Baddeley i

Warrington, 1970.; Milner, 1972.)"poput istraiivanja amnestidkih pacijenaL, istraZivanja na Zivotinjama te istraZivanja mikroantatomije mozga Soistenje mi_ kroskopa za proudavanje moZdanih stanica); te (3) kognitivnih eksperimenata na ljudima. Na prirnjer, istraziva4ja na amnestidkim pacijentima otlcrivaju jasnu razliku izmedu neuralnih sustav'a 2a reprezentariju deklarativnog znanja i neuralnih sustava za neke od nedeklarativnih oblika znanja. Na primjer, amnestidki pacijenti desto i dalje pokazuju proceduralno ananje dak i kad se ne mogu sjetiti da fosji
J! takvo znanje.

8 o Reprezentaciia

i organizacija

zranja

273

Drugi paradoks ljudske reprezentacile znanja takoder se vidi kod anrnestidkih pacijenata. Iako oni u ve6ini situacija ne pokazuju normalne sposobnosti pam6enja, kod njih sejavlja efekt udelavanja. Prisjetite se iz 3. poglavlja da kod ude$avanja odretleni znakovi i podraZaji, dini se, aktiviraju mentalne putove koji pojadavaju pronalalerle ili kognitivnu obradu povezanih informacija. Na primjer, ako netko od vas zatrazi da slovkate rijed srgftt, {erojaho 6ete to uEiniti drugadije ako ste pripremljeni da mislite o osjetnim modalitetima ('s-i-g-h-t", engl vid), mjestu arheolo5kog iskopavanja ("s-i-t-e') ili popisu referenci ("c-i-1e", engl. citirati). Iziienaduju6e je da kod amnestiikih pacijenata, dak i kad se ne sjedaju ude3avanja i ne mogu eksplicitno prizvati iskustvo tijekom kojig se ono dogodilo, to ude$avanje svejedno udeEe na njihovu izvedbu. Ako imate barem dva (a po moguinosti vi5e) dobrovo|aca, poku5ajte provesti eksperiment ude5avauja iz okvira "IstraZujemo kognitivnu psihologiju". On od vas traZi da upotrijebite svoje skladi5te deklarativnog znanja. Prethodni primjeri ilustriraju situacije u kojima jedna destica moZe biti udeiavaju6a za drugu desticu koja je na neki nadin povezana po znadenju. Michael Posner (npr. Posner, Petersen, Fox i Raichle, 1988.) predloiili su da zapravo moZemo razlikovati dvije wste udeSavanja: semantidko, kod kojeg smo udeieni smislenim kontekstom smislene informacije (npr. vo6e ili Zuti predmeti mogu biti ude5avajudi za "limun") i ude5ava4ie ponav[anjem, kod kojeg prethodna izloienost nekoj rijedi ili drugom podraZaju udelava sljederie pronalaZenje te informacije (npr. kad dujemo rijed'!limun", to udelava sljede6e podraZivanje rijedju "limun"). Proveden je golem broj istraZivanja o obje wste. ude5avda, no semantidko udeSavaljeje ono koje narodito desto zanima kognitivne psihologe. Na primje4 Gail McKoon i Roger Ratcliff (1980.) pruZili su dokaze ude5avanja na osnovi istrafivanja na normalnim sudionicima. Oni su proudavali udeia.vanje metodom kojajejetlnostavna, ali wlo domi5ljata. Sudionicima su prikazana dva kratka ulomka teksta. Nakon Sto su ih proditali, sudionicimaje zadan zadatak prepoznavanja. Morali su odgovoriti jesu li vidjeli odredenu rijed u jednoj od prida, a pritom je biljeZeno vrijeme reakcije,za njihove odgovore. Neke od rijedi bile zu izjedne od prida koje su sudionici proditali, dok druge nisu bile ni izjedne pride. Kljudan aspekt eksperimentajestje li zadanoj rijedi prethodilaijet u iste pride ili ijeE tz drage pride. Prva situacija je poku$aj s ude5avanjem, a druga situacijaje poku5aj bez ude5avanja, kontrolni pokuiaj. Ako se pojavi udelavanje, tada bi sudionici trebali brZe odgovarati na desticu kojoj je prethodila destica iz iste pride nego na desticu kojoj je prethodila destica iz druge pride. Ovo predvittanje je pofvrtleno u nizu eksperimenata.

274

Kognitivna

ps iho lo gij a

Mnogi kognitivni psiholozi (npr. Meyer i Schvaneveldt, 1971.) objainjavaju efekt udeSavanja u terminima Sireie aktivacije unutar mreZnog modela reprezentacije znanja,no Gail McKoon i Roger RatcliffprecllaZu alternativno oblu3oi"nje. McKoon i Ratcliff (i 992.b; Ratcliff, 1 990.; Ratcliff i McKoon, 1 988., 1 994.) efekt udeiavanja pripisuju procesu pronalaZenja koji ukljuduje ono 5to oni naziva|u sloienim znakom, tj. povezivanjem cilja i ude$avajudeg podraZaja (aktiviranog dvora) u phr koji se koristi za pronalaZenje informacije u pam6enju. Prema njilovoj teoriji, za efekt ude5avanja kljudnaje mentalna reprezentacija ude5avaju6eg podralaja i cilja kao jedinstvenog sloZenog znaka, a ne pojedinadni dvorovi. SloZeni znakovi nastaju kao funkcija stupnja u kojemje pojedincu blisko istovremeno drZanje i ude5avaju6eg p odraLaja i cilja t radnom pamtenju (aktivnom, priwemenom obliku pam6enja za infomracije koje se trenutadno kognitivno obratluju). Prema ovim istraZivadima (Ratcliffi McKoon, 1988.), sloZeni znak se Salje kroz sustav pamdenja da bi prizvao svaku informaciju koja se podudara s obje destice. IstraZivadi se protive ideji da znak podraZuje Sire6u aktivaciju u rnrcZi, vq6 sugeriraju da sloieni znak ili "sludajno 5e6e" strukturom pam6enja (Kto moZe i ne mora biti mreZa):ili se difizno Siri ditavim sustavom pam6enja. po njihovu shvacaaju, do efektaudeSavar{a dolazi zato Sto se reakcije pronala.Zenja cilja mnoZe

s reakcijama pronalaZenja udeBavaju6eg podraZaja, zbog Eega nastaje znatno snaZnija reakcija.nego za svaki od njih pojedinadno. Jedan naEin prikazivanja fenomena sloZenih znakova mogao bi biti da zamislite kako ste se jeclnogjutra probudili u nepomatoj okolini i ne moZete se sjetiti nidega o sebi. Ako besciljno lutate ukolo, pitaju6i svakoga koga sretnete da vam kaZe 5to zna o vama, mogli biste dobiti neke informacije,o sebi. Ova situacija bila bi ekvivalentna zadatku pronalaZ enja bez ude5avanja. Kao metaforu za zadatak pronalaZenja s udeiavanjem, pretpostavite da se i vi i vai prijatelj probudite u stranoj okolini, te da se ne moZete sjetiti nidega ni o sebi niti jedan o drugome. Ako oboje lutate uokolo trale6i od ljudi da vam kaZu neke informacije o vama, moZda 6ete dobiti ne samo dvosti.uko vi5e informacija, ve6 i vi5estruko vile jer moiete zajednidki raditi na tome da sakupite vi5e podataka nego Xto bi mogao ijedan od vas sam, ili dak viSe nego 5to biste mogli sakupiti da oboje radite posve nezavisno. .

Model sloZenog aaka ima potporu u rezultatima nekih istraiivanja (npr. RatMcKoon, 1988.), npr. taj model mole objasniti kako kontekstualno ude5avanje desto pove6ava brzinu i todnost odgovora (Chawarski i Stemberg, 1993.). Nadalje, i model sloZenog znaka i model iireie aktivacije izgleda mogu objasniti ve6inu do danas poznatih podataka (Ratcliffi McKoon, 1994.; Ratcliff i McKo-

cliffi

on, 1997.). Pcdijelite woje dobrovoljce u dvije skupine. Od pwe skupine zatrdfite da rije5e sledeie anagmme (premetaljke, zagonetke u kojima heba pronadi redosllied slova koji daje smislenu rije6): ZAZIB KUSAN, HRUK HAru, TASALA, IRS, Oddruge skupine atraZite darije3i sljede6e anagrame: LONS, FAZIRA BERZA, MANIV{UI MIZJA, IRS.

U prvoj skupini todni odgovoi st pia4 iunka, kruh, juha,salata iSestaijed. U drugoj skupini toEni odgovori w slo4 Zirafa, *bra, maj mun, zmija, i5esta rijed. Sesta rije€ u obje grupe moZe biti ili sir ili ris. Jesu li vali dobrovoljci pokazali tondonciju da iaberujedan ili drugi odgovor, ovisno o prethodnoj listi kojom su

bili udelmi?

Prema teorijama Sirede aktivacije, kolidina aktivacije imetlu udeiavaju6eg podraiaja i odredenog ciljnog dvora je funkcija broja veza koje povezuju udelavajuCi podraZaj i cilj te relativne snage svake veze. prema ovorn shvadanju, pove6anje broja inlerveniraju6ih veza ima tendenciju smanjenja vjerojatrosti efekb ude5avanja, no poveCanje snage svake od veza imedu udedavajudeg po dralaja i njegova cilja ima tendenciju povecanja vjerojahosti javljanja efekta udeiavanja. Ovaj model ima dobru potporu (npr. McNamara, 1992,). Nadalje, ve6ina psihologa smatra da javljanje gdelavanja putem direde attivacije predstavlja potporu

8

.

Reprezentacija

i organizacijaztmja 275

mreZnom modelu reprezentacije znanja u procesima pamdenja. Ideje efekata udeiavanja putem Sirede aktivacije u mrehrom modelu naroiito su utjecale na pojavu onoga Sto nazivamo konekcionistidkim modelom ieprezentacije znanja.

276

Kog ni t iv n a p s iho I o gij a neuronima, koje zapravo ne predstavljaju ni pojmove ni propozicije niti bilo koju drugu vrstu infonnacije. Sioga obrazac veza predstavlja..nNle,-ane specifidne jedinice. Ista ideja vodi nalu uporabujezika: pojedinarna slova zvukovi) rijedi

lili

Paralelna obrada: konekcionisti6ki model Teorije obrade informacija nadahnute radunalima pretpostavljaju da ljudi, poput radunala, obraduju informacije serijski, korak po korak. Iako se neki aspekti ljudske kognicije mogu objasniti u terminima serijske obrade, dini se da psihobiolo3ki nalazi i druga kognitivna istraZivanja upuduju na to kako drugi aspekti ljudske kognicije ukljuduju paralelnu obradu, u kojoj se istovremeno odvijaju vi5estmke operacije. Kao 5to je radunalna obrada informacija posluZilakao metafora zamnoge modele kognicije, tako i naie sve bolje razumijevanje nadina na koji ljudski mozak obraduje informacije sluZi kao metafora za mnoge od novijih modela reprezentacije znanja kod ljudi. Budu6i da se tini kako ljudski mozak istovremeno obavlja mnoge operacije i obraduje informacije iz viie izvora - paralelno - mnogi suvremeni modeli reprezentacije znanja naglalavaju vainost paialelne obrade u ljudskoj kogniciji. (Kao rezultat zanimanja za paralelnu obradu napravljena su neka radunala koja simuliraju paralelnu obradu, poput tzv. neuralnih rnreia ili uzajamno povezanih radunalnib procesora.)

relativno se neinformativni, no obrazac slova (ili zvukova) je visoko informativan. Slidno tome, nijedna jedinica sama po sebi nije narodito informativna, no obrazac medusobnih veza medujedinicama je visoko informativan. slika g.5 ilusfira kako se samo Sestjedinica (toiaka) moZe upotrijebiti za oblikovanje znatno

viSe od Sest obrazaca veza medu todkama.

PDP model pokazuje jo! jednu razliku izmedu modela nadahnutog mozgom i onpga nadahnutog.radunplom: mzliditi kognitivni procesi obavljaju.",azti;itlobrascima aklivacije, a nisu posljedica razliditih uputa iz rad.nalne sredilnie iedinice obrade. u svakom trenutku odredeni neuron u mozgu moZe biti neakt-ivan,

ekscitirajuii ili inhibirajudi.

i McClleland, 1989.) ili konekcionistidkim modelima (Mcle-

od, Plunkett i Rolls, 1998.; Plaut, 2000.). Prema ovim modelima, mi moZemo obraclivati infonqacije ovako udinkovito kao Sto dinimo zato ito moZemo istowemeno baratati vrlo velikim brojem kognitivnih operacija putem mreZe kojaje distribuirana preko nebrojenih lokacija u mozgu. Ralunalo mole podeti odgovarati na odredeni ulaz unutar nanosekundi (milijuntih dijelova sekunde), no pojedinadnoj Ziv6anoj stanici moZe trebati i do 3'milisekilrde da bi se aktivirala reagiraju6i na podraZaj, tako da bi serijalna obrada u ljudskom mozgu bila daleko prespora da bi savladala kolilinu informacija kojima barata. Na primjer, vedina nas mole prepoznati sloZeni vidni podraZaj unutar otprilike 300 milisekundi. Kad bismo podraZaj obradivali serijski, samo bi nekoliko stotina Zivdanih stanica imalo wemena za reakciju. Prema PDP modelima, distibucija paralelne obrade bolje objainjava brzinu i todnost ljudske obrade informacija. Mentalna stnrktura za koju se Vjeruje da se unutar nje odvija paralelna obrada jest mreZa, opisana ranije u kontekstu semantidkih mreZa deklarativnog "nanja. U konekcionistidkimmreZama su svi oblici znanja reprezentfuaniunutarmreineshuknre. Prisjetite se da je dvor temeljni element nueZe. Svaki dvor je povezan s mnogim drugim dvorovima. Ovi medusobno povezani obrasci dvorova omogu6uju pojedincu da smisleno organizira znanje sadrZano 'v vez'ama izmed'u razlilitih dvorova. U mnogim mreZnim modelima svaki dvor predstavlja pojam.

Medutim, u PDP modelu koji su predloZili James McClelland i David Rumelhart (1981., 1985.; Rumelhart i McClelland, 1982.), mreZa sadrZi jedinice slidne

Neaktivni nanroni nisu podraZeni do razine svojeg limena ekscitacije te ne otpuStaju neurotransmitere u sinapsu.

'

Ekscitacijski neuroni otpustaju neurotransmitere koji podraZuju receptivne neurone ua sinapsi, povedavaju6i vjerojahost da Ce neuroni.koji primaju neurotransmiter dosegnuti svoj limeu ekscitacije. Inhibicijski neuroni otpu5taju neurofransmitere koji inhibiraju receptivne neurone, dime smanjuju vjefojatnostda Ce neuroni koji primaju n"*&*smiter dosegnuti svoj limen ekscitacije.

' .

. Mnogi psiholozi trenutadno istraZuju ogranidenja modela paralelne obrade, koji se desto nazivaju ili modelima paralelno distribuirane obrade (PDP - od engl. parallel distributed processing) (vidi McClelland, Rumelhart i PDP istraZivadka skupina, 1986.; Rumelhart, McClleland i PDP istraZivatrka skupina, 1986.; Seidenberg

'

James L, McClelland je profesor psihologije i ra6unalswa na Sveudilistu Camegie-Melon ijedan od direktora Centra za neuralnu osnovu kognicije. McClelland je naipoznatiji po tome Sto je zajedno s Davidom RumeF hartom uveo PDP (konekcionisti6ke) modele u sr€disnJe psiholoske tokove i po lome

5to je pokazao da se takvi modeli mogu for-

mulirati, primijeniti i provjeriti u nizu razli-

6itih podrudja kognitivnog funkcioniranja.

Nadalje, iako se Zivdani impuls u neuronu ponaia po zakonu sve ili ni5ta, kolidine izludenih neurotransmitera i neuromodulatora mogu va_ rirati, kao i frekvencijajavljanja Zivdanih impulsa, ito utjede na stupanj ekscitacije ili inhibicije dnrgih neurona na sinapsi. SliEno tome, u McClellandow i Rumelhartovu pDp modelu pojedinadnejedinice mogu biti neaktivne, ili mogu slati ekscitacijske ili inhi_ bicijske signale drugim jedinicama. To ne znadi da pDp model zaista upuduje na specifiine neuralne putove reprezentacije aanja. Jo3 uvijek smo jako daleko od spozraje kako mapirati specifidne neuralne infor_ macije. Bilo bi todnije re6i da pDp model koristi moZdane fiziololke procese kao metaforu za razumijevaqie kognicije. prema pDp modelu, veze mettu jedinicama mogu imati razliditi stupnjeve potencijalne ekscitacije ili inhibicije, dak i kad su veze henutadno neaktivne. Sto se de56e aktivira odredena veza, toje veia snaga te veze, bilo daje ekscitacija ili inhibicijska.

Prema PDP modelu, kad god rabimo znanje, mijenjamo svoju repr.ezertaciju tog znanja. Stoga reprczentacijamanJa zapravo nije konad_ ni proizvod veC prije proces ili dak potencijalni proces. Ono Sto je po_

hranjeno nije odredeni obrazac vez4 ve6 obrazac potencijalnih eksciili inhibicijskih snaga veze, koje mozak koristi da bi obnovio obrasce kad je potalcrut da to udini. Kad primamo nove informacije, *t"d.l: aktivacija iz tih informacija ili jada ili slabi veze medu jedinicama. Nove informacije mogu potjecati od okolinskih podraLaja, iz pam6enja ili iz kognitivnih procesa. Sposobnost stvaranja novih infonnacija izvodenjem zakljudaka i wie-

tacijskih

8

.

Reprezentacija

i organizacija znanja

277 278

Kognitivna psiho logij a

Veze i obrasci diranu informaciju. Usto kognitivni psiholozi poku5avaju pomo6u tog modela objasniti specifidne kognitivne procese, kao ito su percepcija, rezoniranje, ditanje, razumiievanjejezika; udelavanje i druge procese pamCenja (npr. Etnan, Bates, Johnson, Karmiloff-Smith,'Parisi i Plunkett, 1996.; Hinton, 1991.; Hinton i Shalice, 1991.; O'Reilly, 1996.; Plaut, McCleiland, Seidenberg i Patterson, I 996.; Plaut

Svaka poiedina6na iedinica (todka) relativnoje neintormativna, no kad sujedinice povezane u razlieite obrasce, svaki obrazac moze biti visoko informativan, kao Sto se vidi iz obrazeica u gomjem duelu

slike. Slidno tome, pojedinadna slova su relativno neinformativna, no obrasci slova mogu biti visoko informativni. Kombiniraniem samo tri slova mozemo na6initi mnoge razlicite obrasce, poput DAB, FED i drugih obrazaca prikazanih u donjem dijelu slike.

(\_-/\*+*{-\ L_l /\ v.) " z\>/\aLl\. \--l \-/\-< \1 lt

r-

Obrzac

Ob|%c

Obrac B

A

E

Obrazac

F

Obrdzac

Ob|%c

G

A<-B rc \.o aE

.".s."

C

-

Obroac

H

Obrazac

A*.

//.ooF

rE

BED

- meilusobno povezani

obrazac zareprezentaciju nekog zuadajnog dogadaja (poput npr. den4 kad smo diplomirali).

Slidno tome, konekcionistiEki modeli ne mogu na zadovoljavajudi nadin objasniti kako desto "odudimo" uspostavljene obrasce veza kad narr se prikaZu kontradiktome informacije @atcliff, 1990.; Treadway, McCloskey, Gordon i Cohen, 1992.). Na primjer, zamislite da vam je redeno kako je kriterij za klasifikaciju dijelova biljke kao voda taj da moraju imati sjemenke, pulpu i koZu, te dije svejedno jesu li slatli od drugih dijelova biljke. Ako nakon toga.dobijete zadatak da razlidite fotografije dijelova biljaka rasporedite u grupe onih koji jesu i onih koji nisu voCe, smjestit 6ete rajdice i bundeve zajedno sjabukama i drugim voiem, 6ak i.ako ih prije niste smatrali vodem.

I

oF

CAB

.B

/ \

jD

\"

aF

.c

pamCenje) na5im pobranjivanjem znanja kroz postupno jadanje

obruz.acavezaunutar mreZe. Medutim, mnogi aspelcti modela nisu job dobro definirani, i model je manje udinkovit u objaSnjavanju kako ljudi mogu zapamtiti pojedinadne dogarlaje (Schachter, 1989.a), tj. kako odjednom konstruiramo ditav novi

.D .E

.c

ju percepciju i

B

/

tru

Iako konekcionistidki modeli reprezentacije znanja objalnjavaju mnoge fenomene reprezentacije i obrade znanja, oni nisu bez mane. Ti modeli obja5ujavaju mnoge kognitivne procese, koji se mogu postupno uditi (poput onih koji ukljudu-

Obrazac D

ar

BAD

i Shalice, 1994.; Smolensky, 1999.).

\

U svojem novijem dlanku McClelland, McNaughton i O'Reilly (1997.)

-/ oF

.E

ADE

njem generalizacija dopuEta gotovo neogranidenu raznolikost u reprezentaciji manipulaciji znanjem.

i

Ta raznolikostje ono Sto trini ljude - za razliku od radunala - sposobnima da se prilagode nepopunim i iskrivljenim informacijama. Informaciju koja je nepotpuna ili iskrivljena smatramo degra diranom-PremaPDP modelu, ljudski um je fleksibilan i ne zahtijeva da svi aspekti obrasca precizno odgovaraju da bi mogli aktivirati obrazac. Stoga nas, ako je drugim atributima u opisu aktivirano dovoljno specifidnih aspekata odredenog obrasca (a ne nekog.drugog obrasca), degradirana informacija ne6e sprijediti u obnavlja4iu todnog obrasca. Ta kognitivna fleksibilnost takoder znatno pove6ava naiu sposobnost udenja novih infonuacija.

UporabomPDP modela kopitivni psiholozipokuiavaju objasniti razlidita opda svojstva ljudske kognicije, poput na5e sposobnosti da reagiramo ptilagodljivo, dinamidno, brzo te relativno toEno, dak i kad imamo tek djelomidnu ili degra-

poku3avaju zaobi6i te nedostatke konekcionistidkog sustava tako.Sto predlaZu poptojanje dvaju sustava za udenje u mozgu. Jedan sustav odgovara konekcionistidkom modelu po odupiranju promjeni i po svojoj relatir.noj trajnosti. Komplementami sustav se bavi brzim stjecanjem novih informacija, zadrZava informacije katko wijeme, a zatim integrira novije informacije s onima u konekcionistidkom sustavu. McClelland i suradnici navode dokaze iz neuropsihologije i konekcionistidkog rnreZnog modeliranja za koje se dini da su u prilog ovom shva6adu. Dakle; konekcionistidki sustavje po5teden, no potreban namje zadovoljavaju6i prikaz drugog sustava udenja. Navedeni modeli reprezentacije aranja i obrade informacija su odito imali koristi od tehnolo5kog napretka u radunalstvu, slikovnom prikazivanju mozga i psihobi-

oloikim istraZivanjima aktivnog ljudskog mozga

- tehnikama za koje bi prije detrdeset godina malo tko predvidio da 6e biti tako obe6avaju6e. Stoga bi bilo presrqielo predvidjeti da 6e nas neki pravci istraZivanja odvesti u odredenom smjeru. No ipalg odreileni pravoi istraZivanja jesu obeiavaju6i. Naprimjer, uporabom nodnih mdunala istraZivadi pokulavaju sworiti modele paralelne obrade putem neuralnih rnreZa. Sve sofisticiranije tehnike za proudavanje mozga nude zanimljive mogudnosti istraZivanja: Studije sludaja, istraZivanja u prirodnim uvjetima i tradicionalni laboratorijski eksperimenti u podrudju kognitivne psihologije takoder nude bogate mogudnosti za daljnje iskaZivanje. Neki ishaiivadi nastoje isnaiiti visokospecifidne koglitivne procese (npr. slu5nu obradu govornih zvukova), dok

8

.

Reprezentacija

i organizacija znanja

279 280

U naiem labmtoriju pokuiavlmo shwtiti inplikacije ideje da ljudski koguitimi procesi proizlue iz interakbije iivdanih stanica u mozgu. Razvijamo radunal-

ne modele koji imwo iryode neke ljudske kognitiwe zadatke koristedi jednostame jedinice obrade, slidne fivCanim stanicama. Neki psiholozi i kognitivni newonanstvcnici su pretpostavljali daje pogreino brinuti o prirodi hardvera. Prema njihoru pristupu, ljudske kognitime procese treba mjeti na apstrakhrijoj wini analize. No moji suradnici i j a vjeroj emo da svoj stva hardvera koji j e u osnovi obnde imju vaZne implikacije na prirodu i

organiaciju kognitivnih procesa u mozgu. Jedan takav vaZan sludaj je proces kojim se rijeEima u mgleskom jeziku pridodaje problo wijeme' Rzmohite oblikovanje pro5log wemena za like, take i gleat (gledt fiJe engleska rijed, ali mogla bi biti. Na primjer, mogli bismo izmisliti rijeE gleal da bismo opisali odredeni nadin pozdravljmja). U svakom sluEaju, ve6ina ljudi se slaZe da je prollo wijeme od Eke fiked, proslo wijeme od, take ie toolc, a prollo vijeme od gleatie gleated. hijepostojanja modela neualne meZe, svi upodmdju su pretpostavljali da bi za oblikovmje pro5log wemena novog glagola poputg/eat bilo posebno pmvilo,(npr. da bi imio pro5lo wijeme rijeEi dodaj - [e]d). .Nadalje, rmojni psiholozi su opazili da mala djeca poE€meno Eine animljivc pogreske govoreei t4f€d

Fiksna mr6ia

Povezivani€

kodhilja

/ook, i to sltumadili kao pokaatblj da djem primjmjuju pnvilo za tvorbu problog uemma. Oni su takoder pretpostavili da bi za ispramu tvorbu prollog wemena glagola koji je inimka , pop\t take (tj. da bi rekli took), djeca trebala uPmtiti ttr o&ealenu Eesticu. Za ponate ali pravilnc rijedi poput like, moglo bi se koristiti bilo pravilo bilo mehanizam tr-aiaja. Dave Rmelhart i ja (1986.) smo ramiSljali o tom pi'

Kognitivna

ps

ihologij a

wjesto

tanju i opzili da modeli neualnih meia imaju skle nost da budu osjetljivi i na opia pmvila i specifidne iaimke. Na osnovi toga zakljuiili smo da bi se jedinsw€ni mehaniam u mozgu mogao koristiti za tu'orbu prollih uemena i pravilnih i iarimih iestica. Da bismo istraZili ow mogumost, osmislili smo jednostamodel newalne meZg prikun na slici l. Ulaz u model je obmzc altimosti koja predsravlja sadainje

wi

wijeme glagola, a proiuedeni izlz je drugi obraac aktimosti koji predbtavlja pro3lo rijems glagolaMreza mdi tako'da Iiti aktivacliu odjedinim ulm do jedinica izlm. Ono Sto o
glagola. Nakon 5to smo je uvjeZbali s I 0 najftoji m ve6inom iairrke), mreZaje aala kako pmizve sti proSlo uijeme tih glagol4 no nlje nadeldih glagola

la 5to da radi s drugim glagolima- Zatim smo je u$eibavali s l0 iestih ijot 400 glagola, koji su ve6inom bili pmvilni, i utanovili smo daje u ranim stadijim vjelbe nreZa bila sklomprc!'mo prcvoditi pmvila te ih primjenjiyati i na iaimke (tpl rcHa je taked mjesto ,oo,t), dak i kod onih glagola koje je mije obmtlivala toino- Uvjdbavali smo je jo5 wlo dugo i na haju uvjeZbavmja mtila joj se sposobnost toCnc tvorbe inimaka, a da je pritom i dalje navodila pmvilna prcSIa uemaa za pnvilne glagole poput fi'ta i z moge novo poput g/eat Dakle, do prue aproksimacije modelje objainjavlo mojni obroac po kojem djeca upodetkuiodno izlre nalcaj s iaimkam; atimmde tvorbu pravilnih rijedi i novih rijeii, no pmvila primjenjuju i na iaimke; naposljetkq kad su starija, todno obavljaju tvorbu proilog uemena i pmvilnih glagol4 i novih glagola i iaimaka.

NaI nodel, dakle, ilusbira da u nemlnoj meZi nije ne ophodno imti odvojene mehmizme za pnvila i za inimke. Nadalje, ro ilustrim op6i zakljudak da priroda shoja koji obavlja obradu moZe imati implikacija za svojstva

kognitinih

ni. MedDtim, momo bih

proresa koja su na vi5oj mzi rojmniti da naS podetri md

niposto nije rijelio to pitanje. Nekoliko kriticara poZuriloje stati u obrmu dvoprocesnog pristupa, kitizinjudi nekoliko svojstava na5ih modela @inker i Prince, 1988.; lachtil i Bevcr, 1988.). Drugi zu na te kritike odgovorili poboljlanim modelima nrualnih mrala (MacWhimey i Leinbach, 1991.; Plutett i Mrehman, 1991.). Rropmva o tim pitanjima i dalje jc otvorena @inker, 1999.; McClelland i Seidcnberg, 2000.). Stoga na! rad na modelirm,ju nlje u potpunosti dje5io to pitmje, v€6 jc jcdtrosla\.no pruiio altematin nnijim konceptualiacijama i sugerino da ne molmo zmemrivati prirodu mehmima obmde koji su u osnovi i dija aktivnost omoguduje kognici-

ju.

dnrgi nastoje istraZiti temeljne prooese koji nicije. Koja je vrsta istraZivanja wednija?

se qalaze u osnovi svih aspekata

kog-

Koliko je kognicija op6enita ili specifidna za podrudje?

M€Za d€kodiranjatueania

obr%ca

Promisjlvo veze

pomth

Bi li kognitivni psiholozi trebali poku5ati pronaii skup mentalnih procesa koji je zajednidki svim podrudjima reprezentacije i obrade.znanja"

ili bi trebali prouda-

vati mentalne procese koji su specifidni za odr€deno podrudje?,U ranim isftaZivanjima umjehe inteligencije israZivadi su vjerovali daje ideal napisati pro,l

A I

I

Fonolo5ka

Fonolo5ka r€prez€ntacija proslog wemsa

reprsentacija korijena riieii

t Repreentaciia KOrU6na nJeq

t R€prezentacla proSlog

vremfla

Modeln€uEln€ mre:s koli Rumelhart iMccl€lland Ebe a modelimje tuorb€ prcslog vremenaenglskih glagola. Fiksna mr€Za koditrja I flksna mre:a dskodimja koristene su a kodimnjs i dekodiranje obffi€ aktivacijs koii odgovaEiu sdaEnism i proslom vremenu glagola. Vezs u obmscima asocijaciia uviezban€ u prikzivanjem kodimnog sdaSnjeg vremena glagola zajedno s kodimlm oblikom njegow prcslog vremena, a zatim su veze prilagodavana tako da bi mreia imala tmdenciju da sma proiryeds isp€vno prcElo wijeme kad .ioj se kao ula adasdasnje vriiemo 0z: D. E. Rumelhart iJ. L Mcoleltmd, [1986J. On loaming the pasttenss of English verbs. U: J. L. McCteilad, D. E. Rumelhart iPDP Bsearch Grcup [L.'r.l, Paralleldistributed prcsing. Eplontions in the micrcstructuB of cognition. Vol.2- Psychotogicaf and btological moders [str. 2221. Cambridge, M/at Mff Pros.)

game koji 6e biti najopdenitiji mogudi. Iako nijedan od programa nije zapravo radio u svim podrudjima, predstavljali su debar poEetak. Slidno tome, u Sirem podrudju kognitivne psihologije, u 1960-ima i 1970-ima postojaoje trend da se postigne op6enito razumijevanje kognitivnih procesa (npr. G. A. Miller, Galanter i Pribram, 1960.; Simon, 1976.). U kasnim 1970-ima i 1980-ima klatno se nap.ulo prema specifidnosti za podrudje, djelomidno zbog zadivljujudih demonstracija Adriaana De Groota (1965.) te Williama Chasea i Herberta Simona (1973.) o ulozi specifidnog znanja u igranju Saha (vidi 1. poglavlje). Jedna od najutjecajnijih knjiga u podrudju kopitivne znanosti u i 980-ima bila je Modularnost uma (The Modularity of Mind) Jerry1a Fodora (1983.), kojaje pruZila arglmente za ekstremnu specifidnost po po&udjima. Fodor je tvrdio da je um modularan, podijeljen u odvojene module koji djeluju manje-vi5e nezavisno jedan od drugog. Prema Fodoru, svaki neovisno fi:nkcionirajuii modul moZe obradivati samojednu vrstu ulaza (iezik - npr. rijedi, vidne percepte - npr. lica, i sl.).

8

r

Reprezentacija i organizacija

znanja

281

Fodorje utvrdio modulamost procesa niZeg reda, poput osnovnih perceptivnih procesa koji su ukljudeni u jezidni ulaz (vidi 4. poglavlje). Medutim, Howard Gardner (1983.) jeproSirio primjenu modulamosti i navi5e intelektualne procese. Fodor je takotler nagla5avao modulamost specifidnih kognitivnih funkcija (npr. IeksiEkog pristupa znadeqlu fijeti, za razliku od znadenja rijedi o kojem se zakljuduje na osnovi konteksta) koja je opaZena u kognitivnim eksperimentima. Mettutim, pitalrje modulamosti bilo je vaino i u psihobioloikim istraZivanjirna, kao i u opaZanjima razliditih patologija koje su povezane s odredenim kognitivnim de-

782

tovremeno rasporeclena po razliditim moZdanim regijama. Na mikroskopskoj razrni analize neuroni u mozgu mogu biti neakivni ili mogu biti ekscitirani ili inhi-

ili inhibicije, a ne pojedinadnih jedinica. Vedina PDP modela takoder objalnjava efekt udeiavanja predlaZu6i mehanizam 5ire6e aktivacije, no neki modeli umjesto toga sugeriraju da se udeSavanje javlja zbog mehanizma sloZenih signala, kod kojeg udelavajudi podraZaj i cilj tvore sloZeni mak, koji ima umnaiajuCi udinak na brzinu i laobrazaca snaga ekscitacije

birani aktivnolCu drugih neurona s kojima dijele sinapsu. Konadno, isfiaZivanja nadi-

na na

ficitima. U novije je wijeme bilo

Kggnitiunapqihologija

koji mozak obraduje informacije

pokazala su kako neki poclraZaji, izgleda, ude5avaju reakciju na sljedede podraiaje, tako da obrada tih sljedeiih podraZaja postaje lak5a.

pokuiaja integracije ovih razliditih perspektiva u i obradi znanja. U svojoj teoriji inteligencije, na primjer (R. J. Stemberg, 1985.a; vidi takoder R. J. Stemberg, 1989., te 14. poglavlje ove knjige) ja raspravljam i o op6enitim i o za podrudje specifidnim procesima. U sljededim poglavljima moZda 6ete poZeljeti razmisliti o tome jesu li opisani procesi i oblici reprezentacije znanja prvensweno op6eniti ili prvenstveno specifidni za podrudje. viSe

na5em razmiSljanju o reprezentaciji

ko6u pronalaZenj d infciiinacij

Model ljudske reprezentacije z.narya i obrade informacija koji se temelji na ono-

znadilo da razliditi centri aktivnosti djeluju relativno neovisno jedni o drugima. Metlutim, drugi kognitivni psiholozi vjeruju da ljudsku kogniciju vode mnoge temeljne operacije i da su specifidne kognitivne funkcije samo varijacije na temu. Najvjerojatnije je da kognicija ukljuduje neke mo.

me 5to znamo o mozgu jest model paralelno distribuirane obrade (PDP model), koji

naziva i konekcionistidkim modelom. Osnovnapostavka takvih modela jest da jedinice nalik neuronima mogu biti ekscitirane ili inhibirane akivno56u drugih je{inica, ili pak mogu biti neaktivne..Nase joS

dalje,.znbnje

1.'Kako su reprezentacije rijedi i simbola organizirane u nalem umu? Temelnajedioica simbolidkog znanja je pojam. Pojmovi migu biti organiz,irgnf u kategorije, ,:kgje mogu sadrZavati druge kategprije; nogq biti olgriaii;iraui u sheme, kole.mogg sadrZavati druge sheme; mogu se razliko.vati po primjeni i po apshakbrosti; ltlogu saclrZavati info.rmaclig o odnosirla izmedu pojmova, atributa" konteksta'te opds manje

i informacije

o uzrodno-posljedidnim

odnosima, Postoje razlidite op'de tggrije kategorizacije, ukljuduju6i definiraju6e kategorije koje se temelje na obiljeZjima i kategorije koje se temelje na prototipovima i sadrZe pristupe zasnovane na primjercima. Jedan od predloZenih oblika sheme je scenarij. Ahemativni model organizacije znanja je semantiEka mreZ4 koja ukljuduje mreZu szns[snih odaosa imedu pojmovnih ivorova- Rani mreZni model bioje snogo hijerarhijski, zasnovan na ideji kognitivne ekonomidnosti, no kasniji modeli naglaiavaju ftekvenciju kojom se koriste odredene veze.

a.

Mnogi'kognitivni psiholozi vjeruju da je um barem djelomidno modularan, Sto bi

dularne procese,:specifldne za podrudje; neltb. iemeljne, opienite procese.

je reprezentiiano u qbliliu

i

2. Kako reprezentiramo druge oblike znanjz? Mnogi kognitivni psiholozi su razvilimodele

za proceduralno

aanje, ute-

meljenq na radunalnim simrllacijarra takvih rgprezentacija. Primjer takvog modela je produkcijski sustav.

3, U kakvoj su intenrkciji deklarativno i proceduralno, nanJe? Razvijen je model,za reprezentaciju i proceduralmg znanj4 (u obliku produkcijskih sustava) i deklarativnog znagja (u obliku semantidke mreZe): ACT, kao i qiegove razliiite suwemrcnlie revizije, ACT+ i ACT-R. U svakom seod ovih mbdela metafora zarazttnijevanje i reprezentacije manja i obrade informacijatemelji na nadinu na koji raEunalo obraduje informacije . Na primjer, ovi modeli naglaiavaju serijsku obradu informacija. IstraZivanja obrade informacija u ljudskom mozgu pokazala su da mozak, zarEzliktt od raEunal4 koristi paralelnu obradu in-

formacija. Nadalje, dini.se da vedina obrade informacrja nije lokalizirana samo u odredenim podrudjima mozge, ved je is-

1i Defrniiiijte: deHarativfoiiir pt6ceduralno aanj

e i.

navedite primjere iarsvako. ddqi ih.

2. Koji scenarij rabite u svakodirevriom'Zivotu?'Kako biste ga mbgli poboljlati?

3

Opi5ite neka.od svojstava shemi te usporedite i duprbtstavite dva modela shema opisana u ovom poglavlju.

4. Zaito su, po

vaSem mi5ljeaju, mnogi od modela reprezentacije znanja potekli od ljudi s izuzetnim zanimanjem za umjetnu

inteligenciju?

5. Koje

su

-ndala

prednosti i nedostaci hijerarhijskih ra-'cza-r"^ii-

-"-i.t

6. Kako biste osmislili eksperiment kojim biste provjerili moZe

li

se odredeni

kogni-

|

..tivnii2ddatil{:.bolje obja'sriiti pbd viilom mo'duldrnih kcimponbfiti'ili pod vidom

'

r :n"ikih'

temeljnih o'ttdeiiitilii procdsa?,

7. Navedite neke praktidne primjere oblika

'

hddeklarativnog znanjd u Sq-uireovu modeh?;(Ideje o'uvjetovanjupotrirZite u l. podldniju; a ideje o hibituqciji i udelavanju u 3.ipoglavlju-)

S. koto biite mogli upotrijebiti semantidko udelavanje da biste po-ve6ali vjeiojatnost da ie osoba misliti o nedemu o demu vi Zelite da misli (npr. valem rodendanu, restoianu u koji biste mogli oti6i ili fitmu koji biste mogli pogledati)?

8

.

Reprezentacija

ACT-R

poJam

6vorovi definiraju6a obiljeZja

primjerci

kategorija

scenarij serijalna obrada

konvergentno dj elovanje modeli paralelne obrade modularan

sheme srZ 5ire6a aktivacija

t:reZe osnovna razina paralelno distribuirana obrada (PDP) paralelna obrada

Cffi

283

produkcija produkcijski sustav

karakteristidna obilj eZja

straZujte

i organizacija znanja

teorija prototipova Zargon

na adresi bttp://coglab.wadsworth.com.

Anderson, J. R. (1983.). The architecture of cognition. Cambridge, MA: Harvard University Press. Ova knjiga, jedan od klasi-

ka suvremene kognitivne psihologije, istraZuje ujedinjeni model gotovo ditave ljudske obrade informacija. Komatsu, L. K. (1992.). Recent views on conceptual structure . Psychological Bulletin, I I 2, 500-526. Odlidan pregled literature o razliditim pristupima nadinu na koji ljudi

razumiju pojmove

i

reprezentiraju ih u

pamienju. Ratcliff, R. i McKoon, G. (1997.). A counter model for implicit priming in perceptual

word identification. P sycho logical Review, I 04, 319-343. Suwemeni teorijski prikaz koji twdi da postoje podaci koje tradicionalne teorije Sirenja aktivacije ne mogu objasniti, no mogu6e ihje objasniti alternativnim modelom koji autori predla.Zu

Rumelhart, D. E., McClelland, J. L. i PDP Research Group (1986.). Parallel distri' buted processing. Explorattons in the microstructure ofcognition: Vol. I Foundafions. Carnbridge, MA: MIT Press. Vrlo te5ko Stivo, no klasidan rad kojije posluZio kao osnova za velik dio konekcionistidkog

modeliranja koje je uslijedilo.

JEZIK: PRIRODA

I

USVAJAN.JE

Ko gnitivna p s iho Io gij a

1.

Koja obiljeija karakteriziraju jezik?

2.

Koji

su procesi ukljudeni

ujezik?

3. Kako usvaj amo sposobnost koriStenja j ezika?

Mirno sam snjala, a moja je iitava painja bila usmjerena na pokrete njenih prstiju.

PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSIOBILJEZJA JEZIKA . OpCi opis . Temeljni aspekti jezika

SAZFTAK RAZMISLJANJE O MISLJENJU: EINJENIENA, ANALITIEKA, KREATIVNA I PRAKNENA PITANJA KLJUENIPOJMOVI

PROCESI RAZUMIJEVANJA JEZIKA

DODATNA LITERATURA

HOLOGIJE

Iznenada postah sujesna osjetaja kao ne[ega zaboravljenog - uzbudenje misli koja se vratala; nekako mi se otlcrila zagonetkajezika. Tada

znala da "y-o-d-a" znaii divno, hladno neito ito je teklo preko mojih rulal Ta je iiva rijei probudila moju duiu, dala joj sujetlo, radost, oslobodilajel..- Sveje imalo ime i svakoje ime rodilo novu misao. Kada smo se vratile u kutu, iinilo se da svaki predmet koji sam dotakla trepert iivotom... Toga sam dana nauiila mnogo novih rijeii...rijeii koje ie .sam

r Percepcija govora

.

Semantika i sintaksa

USVAJANJE JEZIKA

. Faze usvajaniajezika . Naslijecle ili okolina . Nakon prvih godina

uiiniti

da mi svijet procujeta.

Helen Keller, Prida moga Zivota

Helen Keller, kojaje oslijepila i oglulila l9 mjeseci.nakon rodenja dovelaje u osjetilni, mislima ispunjen i razumljivi svijet njena uditeljica Anne Sullivan. Cudotvorka je drZala Heleninu ruku pod slavinom iz koje je po njoj tekla voda, i za to wijeme znakovnom abecedom "izgovarala"po Heleninoj drugoj ruci osvjeltavajuCu rijed "v-o-d-a". Jezik - upotreba organiziranih nadina komliniplia rijedi da bi se komrmiciralo - dini nam mogudim komunikaciju s drugima oko nas, kao i to da mislimo o stvarima i procesima koje trenutno ne moZemo vidjeti, Euti, osjetiti, dotaknuti ili mirisati, ukljuduju6i ideje koje ne moraju imati ikakav opipljivi oblik- Kako je Helen Keller pokazala, rijedi koje koristimo mogu biti napisane, izgovorene ili ozradene nekako drugaCije (npr. znakovnim jezikom)t. StoviSe, ne svodi se sva komunikacija - razmjena misli i osje6aja - na jezik; komunikacija obuhva6a takva neverbalna sredswa poput gesti (npr. uljepiavaqla ili pokazivanja), pogleda (npr. ubiladkih ili zavodljivih), dodira (npr. rukovanja, udarci i zagrljaji) i slidno. Tri su podrudja istraZivanja umnogome pridonijela razumijevanju psiholingvistike -psihologije na5ega jezika u interakciji s ljudskim umom. Ona ukljuduju (l) lingvistiku - istralivanje strukturejezika i promjene; (2) neurolingvistiku- odnos izrnedu mozga, kopicije i jezika i (3) sociolingvistiku - odnos izmerlu socijalnog ponaianja ijezika (D. W. Canoll, 1986). Ovo poglavlje prvo ukratko opisuje oeka op6a obiljeija jezika. U idudim odjeljcima raspravlja se o jezidnim procesima, ukljudujuii i to kako razumijevamo znadenje odrerlenih rijedi i potom kako strukturiramo rijedi u smislene redenice. Potom se u posljednjem odjeljku u potpunosti ;iEliilr isto

rtoli e^erikan Sign Lmguage (ASL), lro doslono baii ameriiki hakovni jezik, no naravno da a aakohi jezik bilo kojega drugoga jezika (nap. prev.)

wijedi

9

.

Jezik: prirocla i

usvajanje

287

razraduje lingvistidki pristup jeziku, opisuju6i kako je svatko od nas usvojio barem jedan jezik. Kao 5to moZete odekivati, ova rasprava donosi polemiku o utjecaju naslijeda i okoline koja se tako desto javlja u vezi s psiholodkim temlma' no ovdje se usmjerava na medusobni odnos stefenih sposobnosti i iskuswa' Deseto poglavlje opisuje Siri kontekst u kojem koristimojezik, ukljuduju6i psiholoiki i socijalni kontekst jezika.

288

Kognitivna psihologija

ffi

ffiffi rw w,w

ffi re

OBILJEZJA JEZIKA Op6i opis Koja obiljeZja karakteriziraju jezik? Odgovor na to pitanje ovisi o tome koga pitute i ti"g"isti mogu ponuditi ponesto drugadije odgovore od kognitivnih psiLologa. Medutim, dini ie da postoji odretleni konsenzus u pogledu Sest obiljeZj-a kojaiu distirktivnaza jezik (npr. R' Brown, 1965; H. H. Clark i Cluk' 1977; Glucksberg i Danks, 1975). Odredenije, jezik je: l. Komunikativ an: Jezik nam omogutuj e komunicitanj e s iednom ili viie osoba s kojima imamo zajedniiki iezik. odnos izmedu sirrrbola i onoga na Sto se odnosi: ideje, predmeta, procesa' odnosa ili opisa.

2. Arbitrarnto simbolitan:Jezik swara arbifrarni

3. Pravilnostrukturiran:lezikimastrukhrru,samovrloodredeniobrasciporetka simbola imaju znadenje, a razliditi poredci nose razlidito znadenje' na viie razina: Struktura se jezika moie analizirati na viSe od jedne razine (npr. po glasovima, jedinicama znadenja, rijedimq frazama)' 5- Generativan, produktivan: Unutar granica lingvistidke strukture, korisnici jezika mogu proizvoditi nove izraze, a mogu6nosti za swaranje novih izra-

4. Strumuriran

za su doslovno bezgranidne. se stalno razvijaju.

6. Dinamiian: Jezici

Komunikacijsko obiljeZje jezika je navedeno prvo budu6i da je, osim Sto je najoditije obiljeZj e jenka,takoder i najznadajnije. Naprimjer, ja mogr pisati ono St; nisiim i o;je6am tako da vi moZete Eitati i razuqieti moje misli i osje6aje' To jezik"ane nadi dane postoje povremene pogrefke u komunikacijskom obiljei,'jtt nebrojeni kognitivni psiholozi i drugi posve6uju svoj zivot istrazivanju komunikacijskih neuspjehaputem jezika. Medutim, unatoE frustracijama i krivim komunikacijam4 sposobnostjedne osobe dakoristijezikkakobi komunicirala

s

drugom

je impresivna. Ono Stoje iznenadujudejest drugo obiljeZjejezika- to 3to komuniciramo kroz zajednidki sustav arbitamih simboliEkih znakova za swari, ideje' procese, odlose i opise. Arbitrama priroda sustava zladi da ne postoji nijedan razlog za'abo1 odietlenog simbola (ne5to Sto predstavlja, upuiuje ili sugerira neito drugo) koji predstavlji (upu6uje ili aludira) odredenu stvar' proces lli opis - poput profesor, zabavtjati ili briljantno. Konsenzualnim slaganjem odredena kombinacija slova ili glasova moZe nam biti smislen4 no otlredeni simboli ne vode sami po sebi do milenjarijedi; konbinacija glasova je proizvoljna' Sto je moguce vidjeti iz dinjenice da razliEiti jezici koriste wlo razliEite glasove da bi omaEili istu stvar (npr. baum, arbol, drvo\.

Znakovi koji na odredeni naiin nalihuju onome na ilo se odnose aw se ilone. Ovi su piktograf ikone koJe su se korhtile u hliercglifna staroga Egipta. Suprctno tomu, najvedi diojezika ukljuC4je manipulaciju simbolima koji su u semo arbitrarnom odnosu prema stvaima na koje se odnise.

Sve su rijedi simboli - stvari Sto predstbvljaju, odnose se na, stoje umjesto ili sugeriraju neSto drugo. Prikladna osobina kori5tenja simbola jest da simbole moZemo koristiti da bismo oznadili stvari, ideje, procese, odnose i opise koji nisu trenutadno prezentni (npr. rijeka Amazona), koji nikada nisu postojali (npr. 2majevi ili vile) ili koji postoje u fizidki neopipljivom obliku (npr. ra6un, istina, pravda). Bez proizvoljne simbolidke reference bili bismo ogranideni na simbole koji nekako nalikuju na stvari koje bi tebali simbolizirati (npr. simbol koji nalikuje na drvo predstavljao bi drvo). Frema Clarku (1993, 1995), dva nadela koja su u podlozi znadenja rij e[i slnaielo konyencionalnosti inaielo suprotnosli. Prvo nalelo jednostavno kaZe da su znalenja rijedi odrecfena konvencijama- drugim rijedima, rijedi znade ono 5to su konvencije odredile da znate. Prema drugom nadelu, razlidite rijedi imaju radidita znadeqia. Swha postojanja razliCitih rijedijest upravo to da simboliziraju stvari koje su barem malo razlidite. Tre6e obiljeZje, pravilna struknrrajezika, omogu6uje taj zajednidki susrav komrmikacije. Kasnije u ovompoglavlju specifidnije opisujemo strukturu jez:*la.Za sadaje, metlutim, dovoljno Sto ve6 anate: (1) da odretteni poredak zvukova ili slova tvori smislene rijedi, ali sludajan poredak glasova ili slova obiino ne i (2) da odredeni poredak rijedi wori smislene redenice, odlomke ili govor, dok veiina drugih nema smisla.

detvrto je obiljeije viSestrukost strukture: svaki se smislen i inaz mole analizjrati na vi5e od jedne razine. Kasniji odjeljci opisuju nekoliko razina na kojima moZemo analizirati struktunr jezika. Te razlidite razine prenose razlidite sfupnjeve smislenog sadrZaja. Naprimjer, psiholingvisti proudavaju jezik narazninrr;friova, poput p ili t; na razini rijeli, npr. put, hrp, top, pat, na razini redenica npr. 'Na putu je stajao top" i na razini veiihjedinicajezikapoput ovog odlomka ili 6ak ove knjige.

Peto obiljeZje jezika je produktivnost (katkada ga.se naziva gerierativnost), izrazzanaEuneogranidenu sposobqost kreativnog stvaranjajezika; tojest, premda na.5a uporaba jezika ima svoja ogranidenja - moramo se pokoriti odredenoj strukturi i koristiti odretleni zajednidki sustav proizvoljnih simbola - jezik moZemo koristiti da bismo proizveli neograniden broj jedinstvenih redenica i drugih smislenih kombinacija rijedi. Prernda broj glasova*(npr. j u rijedi najjadi) koji se ko-

9

Jezik: priroda i

usvajanje

289

jeziku moZe biti ograniden, razliditi se glasovi mogu beskajno kombinirirti da bi se oblikovale nove rijedi i nove reienice meitu kojima su mnogt ggE izridaji je jezik -jezidni iztazikoji su sasvim novi i koje nitko prije nije izgovorio. Tako inlerentno kreativan, upravo zato 5to nitko od nas nije prije mogao 6uti sve redenice koje smo u stanju proizvesti i koje doista stvaramo u svakodnevnom Zivotu. StoviSe, dini se da svakijezik ima potencijal da se njime iskaZe bilo koja ideja koja moZe biti iskazana i u bilo kojem drugom jeziku, premda lakoda, jasno6a i jezgrovitost iskazivanja odiedene ideje moZe jako varirati od jezika do jezika. Takoje heativni potencijal razliditihjezika, dini se, otprilikejednak. KonaEno, produktivni aspektjezika sasvim prirodno vodi do dinamidke, evolucijske prirode jezika. Fojedinadni korisnici jezika kuju rijedi i fraze i mijenjaju uporabujezika, a Sira grupa korisnika jezika ili prihva6a ili odbacuje promjene' Zamisliti da se jezik nikada neie promijeniti je jednako neshvatljivo kao i zamisliti da se ljudi i okoline ne6e nikada promijeniti. Na primjer, modemi engleski jezik kojim sada govorimo razvio se iz srednjoengleskog, koji se pak razvio iz riste

'

.

staroengleskog. Premda moZemo odrediti razlidita obiljeilja jezika. vaZno je uvijek imati na Sto je glavna svrha jezika - naime, pospje3iti naie sposobnosti oblikovanja mentalnih predodZbi situacija, Sto nam omoguiuje razumijevanje situacije i komunikac{u o qioj (Budwig, 1995; Zwaan i Radvansky, 1998). Drugim rijedima, nb kraju se kod jezika radi primamo b kori$teirju, a ne o jednom ili drugom

umu ono

.

nizu obiljeZja. Da zakljuEimo, premda postoje brojne razlike medu jezicima, postoje neka zajeilnidka obiljeZja; medu kojima su komunikacija; proi2voljna simbolidka re" ferencija, pravilnost sfukture, vi5eslojnost stiukture, prodirktiVost i promjenjivost. Sada demo detaljije razmotriti kako sejezik koristi.te potom neke univerzalne aspekte toqe kako ljudi usvajaju woj primami jezik.

. .

aspekti iezika, Temeljni : ;..,,,,; ,t : r',

290

Kognitivna p s iho logij a

u

.

r

l

Bazidno,postoje:dva fundamentalna aspekta jezika: (1) razumijevanje primljenog

idekodiranjelfezi6noga,tlazvil(2)ekspresiwo.kgdir4pjeiproirvo.dnjajezilnog izlazzi;.Dekadruanje se odnosi,na izvotlenje zrialetrla iz ma;kojeg''simbolidkog referenitrnog,sustava koji serkoristi (npr. za wij-e,mgrsluianja ili litanja). U petom i Sestompoglav[iukoristili smo pojam kodiianja da bismo oznadili i semantidko i nesemantidko kodiranje informacija u obliku.u kojem riogu biti pohranjene u pam6enju. Primijenjeno na jezik, kodiranje ukljuduje transformacrju nalih misli u moZe biti izraLenkao lingvistidki izlaa (npr- govorenje, pjevanje ili ottit pisaqie). U ovom poglavlju pojmove kodignje i dekodiranje koristimo da bismo

tiji

opisali samo semaitidko kodiranje i dekodiranje' Katkada istraZivadi koriste pojmove verbalno razumijevanje (sposobnost primatelja da razumije napisani ili izgovorenijezidni ulaz, poput rijedi, redenica i odlomaka), te verbalnu fluentnost (ekspresivnu sposobnost swaranja takvog lingvistidkog izlaza).Kada je rijed o govomoj komunikaciji, moZemo govoriti o vokalnom razumijevanju ili fluentnosti. Thurstone (1938) je smatrao da su verbalno razumijevanja i verbalna fluentnost odvojene sposobnosti i dini se daje to todno. Ljudi mogu dobro ranmjeti jezik, no ne producirati ga dobro i obratno' Ta odvojenbst postaje posebno odita u sludaju drugoga jezika. Na primjer, mnogi

sfisffl

Fonetski simboli hrvatskoga knjiievnog jezika'

Foneme nekog jezika 6ini repertoar najmanjih jadinica glasova koji se mogu koristiti da bi se, u datom ieziku, razlikovao iedan smisleni izraz od drugoga. (Prema H. H. Clark iClark, 197fl SUGLASNICI

lbl lcl lA lA Idl ldll ldl ffl lSl lhl fn frl M lV

SAMOGLASNICI

brcd cipela davka duk dvorac diep Cluratim frak glava hreak igla jais

lil \u\aeka lnl maika lnl nqa lnj,l

njega

/p/ p6l

hl rast /V stiek /V Skola lV toga M vitez lzl zlato lrl zi:tot

/a/ lel lV lol /u/

automobil Englez

DIFTONZI (dvoglasnik ije u npr. bijelo)

igla

oko uho

kuda lovac

'U tablicisu

prikai glevl

hmtskogaidika, dok

su u lryorniku, dakako,

gl4oviengteskogaielka

(nap.

prev)

ljudi iirom svijeta mogu razumjeti znauru kolidinu engleskoga, a da ga ne mogu ditati ili pisati kako keba. Jezik se moLe ruzloLiti u mnoge manje jedinice, vrlo slidno kao ito kemidari raidlanjuju molekule na temeljne elemente.,Najmanja jedinicx *ono-ot zvukaje glas, kojijejednostavno pojedinadni vokalni zvuk i koji moZe i ne mora biti dio govomog sustava nekogajezika. Pokret va(egajezika, pu6kanje obraza ili zvuk klokotanja moZe biti glas. Najmanjajedinic4 govqrnog zvuka koja se rhoZe upotrijebiti za razlikovanje jedn og iztaza u nekom jeziku od drugoga jest fonem_ U engleskornejezilaf fonemi:se prav€,od glabova sarnoglasnika isuglasnika, npr. ,r.azlikuj€mo,l'sat" od "bat7', "glas'r od "stas", pa su glasovi. s, b, a sve fonemi u engleskom jeziku (kao i Q3, Ti se glasovi proizvode naizmjenilnim slijsdsnx 61varanja i zatvaranja glasovnog aparata. Razliditijezici koriste razlidit broj i kombinacije fonema. Havajski jezik ima oko 13 fonema, dok neki afiidki dijalekti i:naju do 60. Sjevemoameridki engleski ima oko 40 fonema, kako je pokazano u tablici 9- I , SljedeCi niz primjera osvjetljava razliku izrnedu gl:isova i fonema. U engleskom jezikttraillka izmeilu glasova /p / t /b/ je valna distinkcija. Ovi glasovi fi.inkcioniraju u engleskome kao fonemi, jer upuduju na rzlike i-metlu razliditih rijedi.a Istowemeno, postoje i neki glasovi koje govomici engleskoga mogu proizvesti, ali nemaju firnkciju razlikovanja rijedi i zato u engeskome ne sluZe kao fonemi. desto se nazivaju alofonima ili glasovnim varijantama istoga fonema.

tfffiGiin;ezitu, 3

'

takoder (nap. prev) Isto se odnosi i na hryatski jezik (qap. prev.) Slidno wijedi i za hrvatski jezik. Na primja,

rcCeni€ 'Natupilo je wdoblje

piti ima drugadije aadenje od biri, ili mk od bnk4

mka", mamije

drugadije od rcdenice .T.Iohrpilo je mzdoblje

pa se

baka-

'

9

.

Jezik: priroda i

uwajanje

291

Za ilustraciju razlike izmetlu alofona glasa /p/, pokuSajte staviti otvoreni dlan oko 5 cm ispred usta i glasno izgovoritis : Pljadka5 je pobjegao na proplanak Ako ste i vi kao ve6ina govomika hrvatskogajezika; osje6at 6ete malen dalak zraka kada izgovorite glas lpl na podetku rijedi, no ne i {a9ak kada izgovorite /p/ u sredini rijedi. Ako biste na neki naiin uspjeli prigu5iti da5ak zraka izgovarajuii p na podetku rijedi, a ispustiti dasak izgovaraju6i p u sredini rijedi, proizveli biste turiidit" (alo)fone, no ne biste udinili smislenu razliku u fonemima - nema smislene razlike izmedu lpl u rijedi pljadka5 i glasa /p/ u rijedi proplanak' suprotno

razlici od lp/iti

i

lbliti. Meclutim, u nekim jezicima (npr. Thai), razlika koja

se

292

Ko gn i tivn a p s ih o I o gij a

Utwdite koje su od sljedeiih imeniEke frue: (l) Okugla, cruena lopta na uglu; (2) i; (3) okrugla i crvena; (4) vodma; (5) lopta; (6) se ke6u bzo. (Pomod: Irnenidke frue mogu biti subjekt iti objekt reEenice,

npr'__(tr1)___bacio=.IF Utndite koje

su od

idu6ih glagolske

.') ftze: (l) djelak

je bacio loptui (2) i kohljajuCi topra; (3) sc kohuala; (4) piella prekd sobe; (5) dao joj je loptu; (6) bzo trdi; @omod: Glagolske ftue sadrie glagolc, kao i bilo lto na Sto glagol djeluje [ali ne subjekra mdnje]. Npr.;'lStudent psihologije GF .")

smatra irelevantnom u engleskome, u tim je jezicima smislenajer je razlika izmetlu a ne naprosto alofonidka (Fromkin i Rodman' 1988).

/p/ fonemidka,

Proudavanje odredenih fonemajezikaje fonemika, a istraZivanje toga kako se ili kombiniraju glasovi govora ili kako se predstavljaju pisanim simtofima je fonetika. Lingvisti poput Petera Ladefogeda desto putuju u udaljena sela da Li opaLali biljeZili i analizirali raztidite jezike, od kojih neki nestaju jer pripadaju napuitenim plemenskim podrudjima' a u korist urbaniziranijih podruija. fto"favan;e fonemskog inventara razliditihjezikajedanje od nadina na koji lingvisti stje6u uvid u prirodujezika (vidi Ladefoged i Maddieson, 1996)'

Gildea, 1987). Prvolkolci u Sjedinjenim Dr4avama imaju u svojem vokabularu nestb viSe od l0 000 rijedi. Do ttetega rcneda maju oko 20 000. Do 5. nzreda dglegnu 40 000, ili polovinu njihova laajnjeg postignuia kao odraslih (Angtin, 1993). Kombiniranjem morfema vedina odraslih engleskih govomika ima vokabular (repertoar riiedi) od stotina tizuda rijedi. Npr. dodavanjem samo nekoliko morfema korjjenu sadriajnog morfema uiiti, imamo uienik, uieno, uien, uieti, uienost.Yokabular se izgratluje polako, izlaZudi se vi5estruko razliditim rijedima i znakovima njihova znadenja (Akhtar i Montague, 1999; IIotri Naigles, 1999; Woodward i Marlsnan, 1998). Jedan od nadina na koje se engleski pro5iruje da bi obuhvatio rastu6i vokabular jest kombiniranjem postdedih morfema na nove naiine. Neki ka-iu da dio geniialnosti Williama Shakespearea leZi u dinjenici da je uZivao stvarati nove rijedi kombinirajuii postojeCe morfeme. Onje navodno sko-

proizvode

Na idu6oj razini hijerarhije su morfemi - najmanje jedinice koje prenose zna6enje unutar odredeno g jezlka. Udenje engleskoga moZda vas je upoznalo s dva obiika morfema: (1) korijeni rijedi, kojima dodajemo (2) afrkse'sufftse, koji slijede nakon korijena rijedi, te prefikse koji prethode korijenu rijedi' Sama rijed afrksi sadrZi (1) korijen fiks, (2) preffts "a-" i (3) sufiks "-f'koji upu6uje na mnoiinu. Rije1 prepuniti sadrZi dva morfema, "pre" i "puniti" Lingvisti analiziraju strukturu morfema i rijedi na nadin koji nadilazi analizu korijena i afiksa. Lingvisti oznadavaju rijedi koje prenose vedinu znadenja kao sadiZa3ne morfeme. Morfemi koji dodaju detalje i nijanse znadenja sadrZajnim morfemima ili koji pomaiu sadrZajnim morfemima da se uklope u gramatidki kontekstjesu funkcionalni morfemi (npr. u engleskomjeziku sufiks "- st'' "preveznik "i" ili dlan "the")e . Podskup funkcionalnih morfema su infleki frks

-de'i

sije, uobidajeni sufiksi koje dodajemo rijedima kako bi se uklopile u Ctu-uqEF kontekst. Na primjea vedina ameridkih djedjih vrti6a dodaje posebne sufikseT da bi skrenula pozomost na sljedede:

. .

Glagolsko vrijeme: desto uEiS; Udio

si

ju6er; UdiS sada

Glagol i broj imenice: Profesor daje doma6u zadadu; asistenti daju domaiu zadadtt.

. .

Posvoine imenice: Studentov udZbenik je privladan. Komparaciia pridjeva: Mudriji od dva profesora podudavao

je najmud-

rijeg od tri studenta.

Lingvisti koriste pojam rjeinika ili Ieksika da bi opisali cjelokupni skup morfema u datom jezit'u ili u lingvistidkom repertoaru neke osobe. Prosjedan odrastao govomik engleskoga ima rjednik od oko 80 000 morfema (G. A' Miller i jeziku. Buduci da je sinrcija se objalnjaw rolika imedu alofona fonema /p/ u cngtekome sliCna i u bratskomc, donosimo primjcr iz nalcgajaika' (up- prcv') 5 U hrvatskom j@iku npir. sufiks -t; prcfiks od- itdt U hwatskom jeziku sliClo jc iuogu& pokaati dodavsjm Ntavaka z ruoZiot! trpf, Ovo jc stol' Ovo 3u stolovi. Ili ryr. kod konjugacijc glrgoh: ja uliltr ti uEi!, oni udc. (nap. pffi')

, u l.r."rtk"

[[s[[fl

Sumami opis jezika

Svi se ljudski Jezici mogu analizirati na mnogo razina. JEZ|CNI

ULAZ

JEZIENI ZT-AZ

Foneml (distinktimi podslrupovi svih mogudih glaeE)

..JV + lal +

Morfemi (iz distinktivnog lsksika

u€ti (sdriajni

morfffi)

morfm mnolne)

Fiiedi (z distinldivnog vokabulaE riJodD

Potrebno + ie + mnogo + smisla + da + bi + se + napisala + dobra + b€smisli€

lkl

+

lsl

..--

morf€m) + li (funkclonatni

Fte: I

renieke ftm llF : imai€ i njsi deskiptori)

IF

Glagobl@ frae (GF, glagol i ono na sto se Ednia odnct

GF: potrebno ie mnogo ffiisla da bi dobra bemislie.

Redenie (zasnovm na siniaksi iuika - slntaktidkoi skuRuo

Potebm je mnogo smisla da bi besmisli€.

DiskuB

s

"Potrsbno ja mnogo smish da bi

$

$

mpisala

napisala dobm

mpisala

dobn bsnislie' pM.ie napiw Mark Tmin (lfderer, 1991, srr- 131) BAZUMIJEVANJE

JEIKA

'U idmiku rcl€nl€ glai: "lttak6 a tFjp ols€e towdlo good rc|ls€@". te u toi reasici imoldkafru lt ($bjekf .6dfiic6). l€ U hi*lskom6 prlevodu rod6nl6 gl6i: "pobebno le mnogo sisla da H s mpisala dob€ besmi6li,E ebjdd sMvfi. pa , F imedal'uttm u hmtskome m @om p.lmiBru m rcIflo odredlt, No, to bi mogla biti npr- dlea ekm, tciifa-H rela'r:glaslta 'Sukome je pot€bno mnogo smisla da bi $ napl$la dobE b6misli€,,

9 o lezik: priroda i vao vi3e od 1700 rijedi

-

8.570 njegova pisanog vokabulara

ukljudujuii i samu rijed bezbrojan (Ledere4 1991).

Zalingiste, idu6a

se razina analize zove

-

usvajaqie

293

i bubrojne inaze

-

sintaksa, 5to se odnosi na nadin na

koji korisnici odretlenogjezika slaZu rijedi kako bi stvorili redenice. Sintaksa ima glavnu ulogu u naiem razumijevanju jezika. Redenica obuhvada najmanje dva dijela: (1) imeniCku frazu, koja sadrZi najmanje jednu imenicu (desto subjekt redenice), te ukljuduje sve relevantne deskriptore imenice; i (2) glagolsku liazu, koja sadrZi najmanje jedan glagol i sve ono na Sto se glagol odnosi, ako se na ne5to odnosi. Glagolsku se fraru moZe oaraditi i kao predikat, jer potwiluje ili izjavljuje nedto o subjekru, obidno radnju ili osobinu subjekta. Lingvisti smataju daje istraZivanje sintakse temeljno za razumijevanje strukturejezika, a o sintaktidkoj strukturi jezika se govori kasnije u poglavlju. Komplementarna sintaksi je semantika, istraZivanje znadenja u jeziku. Semantika bi se bavila time kako ijeEi inaLavaju znadenje (tema koja je takotler razmatrana u prethodna dva poglavlja). Konadna nzina analize je razina diskursa, koja obuhva€a uporabu jezika na razini iznad redenice, poput razgovora, odlomaka, prida, poglavlja i cljelih knjiga. Tablica 9.2 sumira razlidite aspekte jezika, a u idu6em se odjeljku rasprav[a o tome kako razumrjevamojezik preko percepc{ie govora i daljnjih analiza- Raspravu o diskursu rezervirat 6emo za deseto poglavlje, zajedno s druSwenim kontekstom jezika.

PROCESI RAZUMIJEVANJA JEZIKA Kako razumijevamo jezik, uzimaju6i u obzir vi5estrukost kodiranja? Jedan pristup ovom pitanju usmjerava se na psiholo5ke procese ukljudene u percepciju govora i na to kako slu5adi izlaze na lcraj s posebnostima koje proizlaze iz akustidkog

(onoga koji se odnosi na zvuk) prijenosajezika. Viie lingvistidki orijentiran pristup usqierava se na opise grariiatidkih struliturajezika. Konadno, tre6i pristup ishaZujepsiholingvistidke procese uHjudene u razumijevanjejezika na makorazini analize diskursa. Sva se tri pristupa u odretlenoj mjeri preklapaju i nude zanimljive uvide u prirodujezika i njegovu uporabu.

Percepc'rja govora li ikada bili u situaciji kada ste s nekim trebali komunicirati preko telefona, no govor koji ste duli bio je iskivljen zbog loleg telefonskog prijenosa? Ako jeste, sloZit 6ete se da je percecija govora temeljna za uporabu jezika u svakodnevnom Zivotu. Zaista, potrebnoje samo 6uti ljude koji govore preko lo5eg telefona da bi se shvatila vainost percepcije govora. Razumijevanje govoraje kljudno za ljudsku komunikaciju. Dabismo razunfeli percepciju govora,razmatramo neke zanimljive fenomene govora i pitaqje je li govor nekako poseban mettu svim raznolikim vrstama zvukova koje moZemo percipirati. Jeste

Govor smo u stanju percipirati zadudujudom brzinom. Dok smo u statrju percipirati dak 50 fonemau sehndiljeziku na kojem smo fluentni (Foulke i Stricht,

294

Ko gni tiv n a p s i h o I o gij a

1969), moZemo percipirati svega dvije tre6ine glasova u sekundi ne-govomih zrukova (Wanen, Obusek, Far-mer i Warren, 1969). Jedna od stvari.koja strane jezike dini te5kima za razumijevanje kada ih dujemo, dak i kada ih moZemo ditati, jest da glasovi 4jihovih slova i slovnih kombinacija mogu biti razliditi od glasova istih slova i sloynih kombinacija u nalem materinjem jeziku. Na primjer, moj 5panjolski avuli "ame,r,idkil', jer sam sklon reinterpretirati Spanjolske glasove prema fcnetidkom sustavu ameridkog engleskog, a ne prema Spanjolskom. Kako to {a smo u stanju percipirati 50 fonema u sekundi ako smo, paradoksalno, u stanju percipirati manje od jednog glasa u sgkundi kada je rijed o ne-govomim zvukovima? Jedan odgovor na to pitanje leZi u dinjenici da govomi zvukovi koartikuliraju: to jest, fonemi se proizvode na nadin da se wemenski preklapaju, 5to znadi da jgdan ili viSe fonema podinje dok se drugi foaemi joi uvijek produciraju - artikulacija koincidira. Ne sa-o da se fonemi unutar rijedi preklapaju, nego se i granice rijedi u kontinuiranom govoru takoder preklapaju. Premda se moZe diniti da to preklapanje govomih zvukova stvara dodatne probleme za percepciju govora, koartikulaciia se smatra nuinom za udinkovit prijenos govomih informacija, s obzirom na ranije spomenute manjkavoiti u percepciji drugih zvukova (Liberman, Cooper, Shankweiler i Studdert-Kennedy,1967): Tako se periepcija govora sritatra razliditom od drugih perceptivnih sposobnosti i zbog lingvisti6ke prirode informacija i zbog posebnog nadina na koji informacije moraju biti kodirane za udinkovit prijenos.

Kako, dakle, govor percipiramo s takvom lako6om? Kao Sto moZete zamisliti, postoje brojne altemativne teorije percepCije govora. Te se teorije uglavnom razlikuju po tome smatraju li percepciju govora posebnom ili uobidajenom u odnosu na druge vrste auditome percepcije.

Stajaliite o percepciji govora kao uobidajenoj percepciji Jedan prishrp izjednadava procese percepcije govora s procesom slu5ne percepcije

drugih zvukova. Ove vrste teorija nagla5avaju ili procese podudar4nja obrazaca ili detekciju obiljeZja. Ove teorije postuliraju da postoje distinktivne faze neuralnog procesiranja, pri demu se u jednoj fazi zvukovi govora analiziraju po svojim komponentama, a u drugoj fazi te se komponente analiziraju s obzirom na postojanje pravilnosti i provjerava se podudaranje s prototipovima ili obrascima (npr. Kuhl, 1991; Massaro, 1987; Stevens i Blumstein, 1981). Jedna teorija te vrste je teorija fonetidkog prodi56avanja (Pisoni, Nusbaum, Luce i Slowiaczek, 1985), kojakaLe da zapodinjemo analizom sluSnih osjeta i prebacujemo se na vile razine procesiranja, identificiraju6i rijedi na temelju sukcesivnog uparivanja s obzirom na mogu6nosti za uparivanje izmedu svakog od fonema i rijedi koje ve6 imamo u pamdenju. Prema ovoj teoriji, podetni glas koji uspostavlja niz mogudih rijedi koje smo duli ne mora biti samo prvi fonem. MoZda ste i sami opazili ovaj fenomen na svjesnoj razini. Jeste li ikada gledali frlm ili sluSali predavanje kada vam je trebalo nekoliko kenutaka da shvatite Sto mora da je govomik zapravo rekao budu6i da ste duli samo iskrivljen zvuk? Da biste odludili 5to ste duli, moZete pro6i koz svjestan proces fonetidkog prodi3Cavanja. Slidna teorijska ideja uklopljena je i u model raga (McClelland i Elman, 1986), prema kojem percepcija govora podinje s tri razre detekcije obiljeZja: razinom akustidkih obiljeLja, nzinom fonema i razinom rijedi. Prema ovoj teoriji, percepcijaje govora visokointeraktivna, pri 6emu niZe razine utjedu na viSe razine i obmuto.

9

t

Jezk: priroda i

uwajanje

295

Crta kojaje zajednidka ovimteorijamajest da 3ve zahtijevaju procese dono5enja odluke koji nadllaze detekciju obiljeZja i podudaranje obrazaca. Tako se govor koji percipiramo moZe razlikovati od govomih zvukova koji zapravo stiZu do naiih uSiju bududi da kognitivni i kontekstualni faktori utjedu na naiu percepciju osjet-

nih sipala. Na primjer, efekt fonemidke obnove (Samuel, 1981; Wanen, 1970; Warren i Warren, 1970) ukljuduje integriranje onoga Sto znamo kada percipiramo govor.

s

onime 5to dujemo

Pretpostavite da ste bili u eksperimentu, sluiajudi redeniculo kojaje glasila Za posljednju rijeE jeclna je od sljedeiih kako slijedi: "*rak je bio bila umetnuta: dist, poslrrda, nov, upitan. Osim tog4 govomik je umetnuo kaialj umjesto podetnoga glasa gdje se pojavljuje z'tjezdica u rijedi *rak. Gotovo svi ispitanici su nesvjesni daje suglasnik bio izbrisan i da se glas za koji se sjedaju da su ga 6uli razlikuje ovisno o kontekstu, tako da se ispitanici sje6aju da su duli "Zrakjebio trst',"Mrakjebio posvuda", "Fraftje bio nov", '?ra&je bio upitan".

_."

Fonemidka obnova je slidna vidnom fenomenu zatvorenosti, zasnovanom na nepopunim vidnim informacijama. Doista, jedan od glavnih prishrpa slu5noj percepciji pokuiava proSiriti ge5taltistidke principe vidne percepcije (npr. simetrija, blizina, slidnost) na razlidita akustidka dogactanja, ukljuduju6i govor @ergman, 1990). Tako teorije koje percepciju govora smatraju uobidajenom koriste op6e principe detekcije obiljeZja i geitaltistidke psihologije da bi objasnile kako sluSadi razumijevaju govor. Druge teorije, medutim, gledaju na percepciju govora kao na posebnu.

Stajali5fe o percepcijigovora kao posebnoj percepciii Fenomen u percepciji govora koji vodi ideji specijalizacijejenalazkategorijalne percepcije govomih zvukova; tojest, premda govomi zvukovi koje zapravo dujemo obuhvadaju kontinuum varijaciia zvudnih valova, mi percipiramo diskontinuirane kategorije govornih Zrrukova. Ovaj se fenomen moZe vidjeti u percepciji kombi' nacija suglasnik-simoglasnik, pa da, ga. Akustidka razlika izrnedu ovih slogova usmjerenaje na razlidite obrasce varijaclja u govomom signalu, pri demu neki obrasci vode do percepcije ba, dngi do percepcije da, a trE6i do percepciie ga. Stovi5e, unutar svake slogovne kategorije postoje razlike u zvudnim obrascima za razliEite instance koje ne utjedu na percepciju govora - 6a koje ste izgovorili juder, razliluje se od 6a koje kaZete danas, no ne percipiraju se razliditima. Taj kategorijalni oblik percepcije nije primjenjiv na negovome zvukove, poput tonova, gdje se kontinuirane razlike u visini (koliko je ton visok ili nizak) duju kao

kontinuirane i razlidite.

,

U,klasidnom istraiivanju, istra.Zivadi su koristili govomi sintetizator kako bi imitirali ore prirodne obrasce slogovne akustike i kontrolirali akusti|ke razlike izmedu slogova (Libemran, Harris, Hoffnan i Griffith, 1957). Odrerlenije, Libermaa i swadnici su sworili serije zrrukova suglasnik-samoglasnik koje su mijenjali u jednakim inkementima od 6a preko da do ga. Metlutim, ljudi koji su sluSali sintetizirane slogove Euli su iznenadnupromjenu od zrrudne kategorije 6a do arudne kategorije da (i slidno od kategorij e da do ga).Nadalje, ova razlika u oznadavanju slogova dovela je do loSije dishiminacije unutar fonemske kategorije i poboljlala

t

nitj-o F

i^ij*j*

u odtrosu

m ontj

u

inomiku

kako bi hwatskim

litstctji@

imao sEisla. (nap.

pfl.)

296

Kognitiwa psihologija diskriminaciju preko fonemskih granica. Tako iako su oznake bile fizikalnojednake u akustiEkoj udaljenosti jedna od druge, ljudi su Iuli kao razlidit samo aak koji se razlikovao i u fonetskoj oznaci. Diskriminacija dva susjedna ba je bila lo54 dokje diskrininacija Da od susjednoga dc bila oduvana. Budu6i da pri normalnom perceptivnom procesiranju treba jednako dislaiminirati izmedu svih jednako udaljenih parova razliditih oznaka duZ kontinuuma, istraiivaEi su zakljudili da se govor percipira putem specijaliziranih procesa. Ovi i drugi nalazi naveli su Alvina Libermana i suradnike da istraZe ideju da se percepcija govora oslaqia na posebne procese i predloZili ranu, nojol uvljik utjecajnu motoridku teoriju percepcije govora (Liberman, Cooper, Shankweiler i Studdert-Kennedy, 1967; Libermau i Mattingly, 1985). Teorija je razvijena kako bi objasnila kako sluSadi savladavaju kontekstualno osjetljive fonetske sep.ente, kojiproizlazeizkoartikulacije, te rezultiraju fenomenima kategorijalne percepcije. Da se vratimo na raniji primjer, /b/ izgovoren u ijeEi brat, razlikuje se akustidki od /b/ izgovoren;og u ijef zub. To u mrogoj mjeri proizlazi iz razl*a koartikulacijskog konteksta dvije instance fonema - preklapanje /b/ s ostatkom rijedi rcl nasuprot zu u drugoj rijedi uzrokuje to da /b/ zrnrdi drugadije. Kako, dakle, /b/ u obje varijante smatramo istim fonemom? Prema motoridkoj teoriji, percepcija govora ovisi o tome 5to dujemo da govomik artikulira i o tome 5to zakljuEujemo daje namjeravana artikulacija govornika. Tako slu3ad koristi specijalizirane procese ukljuEene u produkciju govora da bi percipirao govor, svladavajudi efekte koartikulacije, 5to dovodi do fenomena kategorijalne percepcije . Od wemena ranih istraiivanja Libermana i suradnika, f-enomen kategorijalne percepcije pro5irenje i na percepciju drugih vrsta podraZaja, poput boje i emocionalnih inazalica, slabe6i twdnju daje percepcija govora posebna (Jusczyk, 1997). Metlutim, zagovaratelji stajali5ta govor:je-ne3to-posebnojoi uvijek smatraju da dnrge wste dokaza upu6uju na to da se gdvor percipira specijaliziranim procesima. Jedan takav distinktivni aspelr percepcije ljudskoga govora mogu6eje vidjeti u takozvanom McGurk efektu (McGurk i MacDonald, 1976), koji ukljuduje uskladenost vidnih i slu5nih percepcija. Zamislite da gledate film. Sve dok zvudna

vrpcaodgovara govomikovimpokretimausta, nrcmaproblema. Medufim, pretpostavimo da zvudnavrpca kirZe jedno (npr. /a) u isto wijeme kada su glumdeve usne jasno udinilepokete zadrugi zvuk (npr. Da). Vjerojabio je dadete dutikompromisni zvuk (npr. pa), koji nije ni ono 3to"st9 iuli ni ono 3to ste vidjeli. Nekako sintetizirate sluine i vidhe infomiacije, dolazedi do rezultata koji je takoder dmgaEiji od njih. Zbogtognzloga lo5e sinkronizirani shani filmovi mogu biti tako zbunjuju6i.

U normalnom razgovom koristimo ditanje s usana kako bismo pojadali svoju percepciju govora, posebno u situacijama u kojima pozadinska buka moZe oteZati percepciju govora. Motoridka teorija iumadi tu integracijuvrlo jednostavno bududi da artikulacijska informacija ukljuduje i vidne i slu5ne informacije. Met1utim, oni koji vjeruju u druge teorije interpretiraju ove nalaze kao po
9.

Jezik: priroda i

usvajaqie

297

percepcrjg.

gdje se raspravlja o percepciii govora, u kontekstujezika ili u kontekstu Tako je ramolikost stajaliBta o prirodi percepcije govora mogude vidjeti kao da odraZava razlike u tome kako ishaZivadi tetiraju govor - kao obiine aklstidke signale ili kao posebnije fonetske poruke @emez, 1994).

298

guduje nam da prikladno reagiramo, ovisno o tome 3to smo vidjeli. Jasnoje daje sposobnost razumijevanja pojmovnih znadenja rijedi vaZna. Me
rijedi kombiniraju da prenose nadenje?

Semantika i sintaksa

Sintaksa Jednako vaZan dio psihologije jezika jest analiza lingvistiEke stnrkture osobito sintakse, sustavnog naCina na koji se rijedi mogu kombinirati i nizati tako da 6ine smislene iaaze i reEenice (D. W. Canoll, 1986). Dok se upercepciji govora uglav-

-

Jezikje vrlo teiko prenijeti u rijeii. Voltaire

nom izudava fonetska struktura jezika, sintaksa se usmjerava na izudavanje gramatike izraza i redenica - drugim rijedima, pravilnosti strukrure.

Semantika

Premda ste nesumnj ivo

U uvodu ovog poglavlja vidjeli smo kakoje Helen Keller iskusweno spoznala da rijeEi imaju znadenje. Vi se vjerojatno ne sje6ate trenutka kada su rijedi za vas oZivjele, no va5i se roditelji sigumo sjedaju. Zapravo jedan od najve6ih uiitaka roditeljstvajest promatrati nevjerojatno otlai6e djece da rijedi imaju znadenje. U semantici katkada strogo {ednidko znatrenje rijedi oznadavamo kao denotaciju, dok emocionalne prizvuke rijedi, pretpostavke i druga neizravna nadenja oznada' vamo kao konotaciju rijedi. Kako zapravo razumijemo znadenja rijedi? Prisjetite se iz prethodnih poglavlja da znadenja kodiramo u pam6enju preko pojmova - ideja (mentalnih reprezentacija) kojima moZemo pridruiiti razlidita obiljeZja i s kojima moiemo povezati razlidite druge ideje - kao i preko slika i moZda motoriEkih obrazaca za primjenu odredenih postupaka. Ovdje se bavimo samo pojmovim4 posebno rijedima kao

tim kako ljudi rrebc-

Psiholingvist Steven Pinker (l 994) daje.sljede6i primjerredenice koja ilustrira kontrast izmetlupreskriptinnog i deskriptivnog pristupa.gamatici: Kada je Junior vidio da otac nosi gore neprivladnu knjigu za ditanje pred spavanje, reagirao je: "Tata, zaito si ponio gore tu knjigu za koju nikako nedu da mi se dita iz nje?" (str. 97). Premda bi takvo iaaLavanje izaz'ralo.uZas svakog preskriptivnog grarnatidara, Juniorova sposobnost da iskaZe taloru sloZenu redenicu s takvim zamrsenim unutradnjim meduvezama zadovoljila bi desloiptivne gramatiEare.

Zaito sintaksa pobuttuje takvo zadovoljstvo? Uglavnom iz dva razloga. Prvo, proudavanje sintakse dopuSta analizujezika u prikladnimjedinicima, koje se stoga, relativno lako proudavaju, te drugo, pruZa neogranidene mogu6nosti za israZivanje. Praktidki ne postoje granice mogu6ih kombinacija rijedi koje se mogu koristiti da bi se stvorile redenice (obiljeZje produktivnostijezika). U engleskome, kao i u svakom jezikq moZemo uzeti odrerleni skup rijedi (ili todnije, morfema) i odretleni skup pravila za kombiniranje destica i sworiti ogroman broj smislenih iskaza. Iztu,evii namjeme citate, kada biste oti5li u Ameridku kongresnu knjiZnicu, nasumce odabrali bilo koju redenicu iz neke knjige i tada potraZili jednaku redenicu u bezbrojnom nizu redenica koje su tamo u knjigama, vjerojatno ne biste pronaili istu takw (Pinkler, 1994).

SvaobiljeZja stolova Sve 5to moZete raditi sa stolovima

Sve druge pojmove koje moZete povezati sa stolovima (npr. stvari koje

ili u stolove ili mjesta gdje

s

ali i suiavaju6i se do razine izgovora i znadenja pojedinadnih rijeEi. Tijekom udenja engleskogajezika moZda vamje predstavljena preskriptivna gramatika, koja propisuje "todne" nadine na koje se strukturira upotreba pisanog i govomog jezika. Psiholingvisti zu jako zainteresirani za deskriptivnu gramatiku, u kojoj se pokuiavaju opisati strukture, funkclje i odnosi rijedi u jeziku.

Primjere stolova koji postoje samb u valoj maSti

moZete ua6i stolove)

Postojanje ijeli za ne5to pomaZe nam da dodamo nove informacije na5im postojeCim informacijama o tom pojmu. Na primjer, bududi da vam je dostupna rijed stol, kada imat€ neka nova iskuswa povezana sa stolovima ili na drugi nadin saznate nove stvari o stolovina, vi imate rijed oko koje organizirate sve te povezane infomracije. Pris.ietite se takoder konstrukcijske prirode pamdenja, pri kojoj postojanje rjednidkih omaka (npr. "prati odjedu"n "mirovni mari") (1) pospje5uje lakodu razumijevanja i dosjedanja odlomka teksta, (2) pospje$uje ispitanikovo dosjeiaqie oblika "Sare" i (3) utjede na todnost svjedodenja odevica. Brian Ross i Thomas Spalding (1994) dak sugeriraju da nam postojaqie rijedi kao pojmova za stvari pomaZe u svakodnevnimneverbalnim interakcijama. Na primjer, Ross i Spanding navode da nam p ojmovi tvora i psa omogu6uju lakSe prepoznavanj e razlika medu njim4 trak i ako Zivotinl'u vidimo samo na tenutak. To brzo prepoznavenje omo-

gramatika duli prije u vezi

diskursa,

Zapravo,kadao rijedima mislimo kao o pojmovima, rije6i su ekonomidni nadini na koje manipuliiamo povezane informacije. Na primjer, kada mislite o pojedinadnoj rijedi sfol, moZete takoder dozvati sve ove stvari: Sve primjere stolova koji bilo gdje postoje

moZeto staviti na

rqed,

/u stn"rktudrati svoje redenice, psiholingvisti rabe rij ed, gramatikananeito drugadiji nadin. Gramatikaje proudavanje jezika tako da se biljeZe pravilni obrasci. Ti se obrasci odnose na funkcije i otlnose rijeEi u redenici - pro5iruju6i se sve do razine

proizvoljnim simbolima za pojmove.

. . . . .

Ko grtitivna ps iho lo gij a

Oaadite njezdicom rcEenice koje nisu gramatidne, neovisno o tomejesu li reEenice smislene ili toloe:

l. Udaik

lcrjiga.

knjigu.

2. Kupio 3. Kupio udenik 4. Krjigaje kupljena od

knjigu. ulenika.

| | I

5. Od koga je kupljma hrjiga? 6. Od u[enika kupio knjiga. 7. Ueenik je kupljm od knjige.

| |

9. Itujiga je kupila udenika.

I

t. Tkole tupio fnligut 10,

Knjigaje k-upila.

9

.

Jezik: priroda i usvajanje

299 300

No to se ne dogatta kada 'tsporedujemo uobiEajene pravilne glagole poput hodao sam s onim manje uobidajeiima poput zadrhdo sam. Pretpostztlja se da je zadriao sam generinn primjenjujuii pravilo, tako da mu Einjenica da ima slabi

Moja istraZivmja pokuSavaju osvi-

jetliti jezik istraZujudi pojedini

fenomen pbmo6u swke amislive tehnike. Pmvilni glagoli poput waii - walked tvore prollo wijeme na predvidiv naCin, do davatjem+d' i ljudi slobodno stvilaju nove. Kada

su novi glagoli poPut sPaz i drs u5li u engleskijezik, nitko n|e trdao weti rjednik da pogleda njihovo pro5lo uijeme, svatko je nao da

i

dissed. Suprotno tome, nepmvilni glagoli su idiosinlratidni i trebao ih pojedinadno nauditi. Jednosla-vna je teorija da ljudi proizvode pravilne oblike ncsvjesno primjenjujudi pnvilo, a nepravilne oblike inladrci ih iz pam6enja. Bududi da su pnvitni i nepmvilni oblici izjednadeni u nadenju (proslo vrijeme) i duljini (edna rijei)' njihova nam uporedba dopuita da odvojimo uloge primjene pmvila i pretraZivmja pm6enja u obmdi jezika. Postoj€ slternative td jednostavnoj teoriji. Neki konekcionisti vjeruju da su pmvilni i nepmvilni oblici pohmnjeni u asocijatimom pamdmju koje mdi po malogiji, a neki lingvisti vjeruju da se objo mte ob' likuju prem pmvilima. Medutim, kombinacija metodologija upu6uje na to rla je teorija pravileplus-pmglase spammed

6enje todna.

,Stalistiika lingvlstika: nepmvilni glagoli su takoder i najde5Ci glagoli, poput biti, htjeti, noCi - kao Ito bi se i odekivalo, kad se ved nepravilni glagoli . moraju pmtiti jer se Ce!(e koriStenc Cestice lak.sc

I i . pamte.

Eksperimentalna psihologii a: Uobidajeni nepmvilni .glagoli poput reeo sam mde priroclnije i brZe se producimju od neuobiiajenih nepravilnih glagola pop\t stupao sam,Eto uPuduje na to da oni ovise o tragovima pamCenja koji mogu bitijadi ili slabiji-

trag pamdenja ne 5kodi. Razvojna psihologya: Djeca desto rade pogreike,

dodavanjem nastavaka na nepravilne glagole." Analizimli smo 20000 oblika pro5loga uemena u prijepisima djedjega govora i na5li po&iku zajednostawo objainjertie- Djcdje pmdenje a nepmvilne oblike je nepouzdano, no kada jednom usvoje pravilo proiloga wemena, mog! ga primijeniti kadgod pani6enjb zataji i zato katkada dodaju nastavak nepmvilnom glagolu. Lingvistiika teoriia: Zaito se nepravilni glagoli ponekadjavljaju u pmvilnim oblicima? Odgovor je u tome da su to glagoli koji su iredeni od imenica ('\rdariti muhrt''; 'lrapraviti lcug'). Imenice ne mogtl imati pohmjene oblike a pro5lo wijeme' pa se pam6enje premoSduje; igrrorinju se slilni nepravilni oblici i umjesto toga se primjenjuje pravilo. Kognilivna neurcznanost Ako se regulami oblici izvode, a nepravilni oblici pamte, trebali bi biti procesirani u ruliiitim dijclovima mozga. Zaist^, pacijenti s osteciljem dijelova mozga odgovornog za pamCenje rijedi (od moZdanog udara ili Alzheimerove bolesti), teze tvore nepmvilne oblike; pacijenti s o5teCe4jem dijelova odgovomih a grmatiku imaju viSe teskoda s pravilnim oblicima. Ishazivanja koja su mjerila elekhiEne potencijale vezane u dogatfaje pokmju da ncpravilni oblici aktivinju dijelovo mozga koji reagimju na rijedi, dok pnvilni oblici aktivimju dijelove koji reaginju na gramtidke kombinacije.

Irujet je o rvorti preieritra i padicipa pErfekir u agl6kom jeziku, dodov-ujm notavka *d kod pBvilnih glagol& roa o* dlcc!' @ino, pnve slidae pogrelke s molinom imoic4 tpr' iouJek' sc odnosi na cnllaki

Joil

" fooowo dovje*r,

ili ujcsto liudt kati liudoi'

(asp. prce.)

Tendenciia sintakse Drugi razlog zbog kojega sintaksa inhigira.kognitivne psihologe, kao i lingviste, sintaklestiatuduluei ,top*j-ao kojega ljudi pokazuju vjgitinu razumijevanja iieke stru,r
ju", ili su sastavljene odbesmislenih rijedi, kao u djeluJabberwoclELewisaCar iolia: "Tvas brilig i sliti toves su gire i gimbl u vabi"-e

iE6frr po6vc

,**i*

glsi -Iw* brillig ud

b6Eislas, stavljma

je thc stithy tovc,s did€)re md gimble iD the wab€". RcC@i@ rije[i, ao slijcdi pnvihu gmatiCku struktud'

od DcpostojeCih

Ko gttitiwa ps iho I o gij a

Takotler, kao

Sto

pokazujemo semantidko udeiavanje (engl.priming) malenja

rijedi u pamdenju, pokazujemo i sintaktidko udesavanje reEenidnih sn'ktura, io jest skloni smo spontano koristiti sintaktidke snulure slidne stnrlcturama redenica koje smo upravo duli (Bock, 1990; Bock, Loebell i Morey, 1992). Na primjer, y.lerojatnrje je da ie govomik upotrijebiti pasivnu konstrukciju (npr. Studeni je bio pohvaljen od profesora,) nakon 5toje 6uo pasivnu konstrukciju, eat i kaaa se teme redenice razlikuju.

Drugi dokaz za na5u dudosnu sposob.nost za sintaksu odituje se u govomim pogre3kema koje dinimo @ock, 1990). Cak i kada sludajno zamijenimo mjesto dvijr rijedi u redenici, jo5 uvijek oblikujemo gramatiEnu redenicu, premdaje besmislena i bez znadenfa. Gotovo redovito zamjeqiujemo imenicu za imenicu, glagol za glagol, prijedlog za prijedlog i tako dalje. Na primjer, moZemo r€6i ..Stavila sarn pednicu u kolad", no vjerojatno nedemo reii ,.Stavila sam kolad pednicu u',. Obidno dakpridruZujemo (ili pak rnidemo) prikladne firnkcionalne morfeme kako bismo udinili da 2amijenjene rijedi pristaju svojim novim pozicijama. Na primjer, Zele6i reti'NoZevi za maslac su u ladici", mozemo re6i ..Ladice ,n murlu" su o

noZu", mijenjaju6i "ladica" u mnoZinu, a "noZeve,'ujedninu kako bismo oduvali gramatidnost redenice. dini se da su sintaktidke kategorije pri supstitucijskim pogre5kama oduvane dak i kod takozi"anih agramatidkih afazidara, koji imaju iz_

nimne te5koie i u rlrzumijevanju 1987; Ganeft, 1992).

i

u produkciji jezika @utterworth

i

Howard,

Cini,se da prethodni primjeri upuduju na to da mi ljudi imamo neki mentalni rijedi prema sintaktidkim kategqrijama i raj je kla_ Odvgjel od znadenja rijedi @ock, 1990). Kada sasravljamo redenice, dini se da,analiziramo redenice, pridruiujuii prikladne sintaktidke kategorije (desto se nnTivaju "vrste rijedi", npr. imenica, glagol) svakoj kompo_ nenti redenicer Tada koristimo sintaktidka pravila jezika da bismo konstruirali gramatidne nizove analiziranih komponenata. za klasificiranje T:!*i?q sifikacijski mehanizam

Ranije u plallom ptqljeCu lingvisti koji su izudavali sintaksu u velikoi su se rrrjeri usmjerili na to kako se redenice mogu analizfuati na temblju sekv en;i fraz (npr. ranije spomenute imenske skupine i glagolske skupine) i kako se frzue mozu analizirati u razlidite sintaktidke kategorde (npr. imenice, glagoli, pridjevi). Takve suanalizenazvane gramatlkomfraaih stTuktura, jerprouCavaju strukturu stukturu fraza onako kako se one koriste. Pravila po kojima se slaZu sekvence rijedi nazvana supravilafraznih struktara. Da bi proudili mectusobne odnose fraza unu, tar redenice, lingvisti desto koriste dijagrame stabla iti granate dijagrame, poput onoga prikazanog na slici 9.1, premda su predlozeni i raani dnrgi modeli (npr.

Koristrci sljedefih l0 rijeli, napnvite pet nizova rijedi koji dine gramatiEne redenice i p€t sekvenci rijedi koji narulavaju sintaltiEka pmvila gramatike: lopta, koiarkz, odskodila je, u, stayiti, crueno, otkolrljana, viloko, ta, ienaDa biste rijesili prethodni zadatak, nmtalno ste kla-

sificinli rijcCi u sintaktidke karegorije (dak i da niste znali ioine oaake kategorija) i ta& ste porcdali rijeli u gnmtiEue skvence prema sintaktidkim katogori-

jama za

rijeii i prema svome implicitnom manju sintaktidkih pmvila. Prijc nego si ilda5ite rame od silnoga taplatrja, vidjet dete kashije u poglavlju da veCi na aetvtrogodisnjaka moie pokuati istu sposobnost swstavanja rijedi u kategorije i njihova organiziranja u grmatidne redenice, premda vedina detvuogodiSnjaka vjerojatno ne moze imenovali sintaktidke kateguijc za bilo koju od rijedi.

r

9

Jezik: priroda i usvajaqie

301

302

Ko gn itiv n a p s i ho

I o gij a

Granati dijagram (dijagram stabla) dviju fraznih strul
S = Di€rciaica js glodqh djeaaka u dmol trElict V?= jo gl€d.Ja djeaalG u NP= DjwojElca

|t/\

/^\

NVNP Didojal€

I n ie

Sl€dah

dJeaaka u

maflcl-

>----

AIVNPP

N

mol

qwEI nElld,

gl€daja dj€aara ffiJ tttN |ATVNPAP | | t\

OJdord€

ie

I I

N

Djcvdllct

gl€d8la dlocek

to

ttttt--\ ttttt-\

I

I

u

ffil

P u

AdJ

halid.

1957. godine Noam je Chomsky revolucionirao istraZivanja sintakse sugerirajuCi da kako bismo razumjeli sintaksu, moramo ne samo promaEati medusobne odnose fraza rmutar redenice, nego i sintaktidke odnose izmedu redenica. Chomskyje opazio da odredene redenice i njihovi granati dijagrami pokazuju posebne odnose.

AAVN lo glodala

N

rEjld.

u

relacijska gramatika, D. Perlmutter, 1983; leksidko-finkcionalna gramatika, Bresnan, 1982). Granati dijagram pomale otkriti meduodnose sintaltidkih klasa unutar fraznih struktura u redenici @ock, 1990; Wasow, 1989). Specifidno, takvi dijagrami pokazuju da redenice nisu samo organizirani lanci rijedi, sekvencijski nani venih Tajsdno, ved su organizirane u hijerarhijske strukture uklopljenih fraza. Upoheba granatih dijagrama pomaZe nam rasvijetliti mnoge aspelcte toga kako rabimo jezik, ukljuduju6i i nale lingvistidke vje5tine i na3e telko6e u kori5tenju jozika. Pogledajte ponovno sliku 9.1, usmjeravajuCi se na dva mogu6a granata dijagrama zajednu redenicu koja pokazuju njena dva moguia znadenja. Proudavaju6i granate dijagame dvoznadnih redenica, psiholingvisti mogu bolje otkriti izvor zabune.

Razmotrimo, na primjer, sljede6e redenice:

s S

I

h\"

N

tltl I ,,T\

ITTi

tl

lo gledr

s

Zaludo, gramatika fraane strukture ne bi pokazala bilo kakav poseban odnos izmedu redenica S1 i 52 (Slika 9.2\.Zaista, analiza fraznih struktura 51 i 52 izgledala bi gotovo sasvim razlidito. Ipak, dvije se redenice razlikuju samo u staqiu, pri derru je prva redenica izra?ena u aktivu, a druga u pasiw. Prisjetite se iz sedmog poglavlja da se propozicije mogu koristiti za ilustraciju toga da sejednaka znaienja u podlozi mogu derivirati putem altemativnih nadina reprezentacije. Prethodne dvije redenice predstavljaju istu tvrdnju: 'Jela (pohlepno) (Susie,

krokodil)."

NP

Razmotrimo drugr par parafraziranih redenica:

VP

l,/\

NVNP

n

OJqdCIca

1: Susie je pohlepno pojela krokodila. Ikokodilje pohlepno pojeden od Susie.

52:

x't

NP

>.--t-

tl

PN

tl

J€ Olodal6

dleC.ka

!

l€lcd(opo.rl

53: Krokodilje pohlepno pojeo Susie. 54: Susie je pohlepno pojedena od krokodila. Gramatika ftaznih strukura slidno ne bi pokazala postojanje ikakvoga odnosa imretlu 53 i 54. Stovi5e, gramatika fraznil struktura pokazala bi neke slidnosti porrlinske strukture izmedu odgovaraju6ih redenica u prvom i drugom dijelu (S I i 53; 52 i 54) - koje imaju sasvim jasno razlidita znadenja, posebno za Susie i laokodila- Prikladna bi

NP

|

VP

l./\ NVNP

,/\

AI t{l

F !Ld'b 4raqt
PP

PN

tltl

(8,

irlcrbeo.l

(Nap.prw.:Kori*tackrati@$intemciomlnciozulavajusljedc&:S-rcCenie;N-immiqV-gl0gol;Adj-pridjev;

Adv-prilog;NP-immkaskupina:VP-glagobkaskupim:AP-pridjwskaskupina;P-prijedlogPP-prijedloha skqina: Au - poEoctri glrgol)

se gramatika, odito,

bavila dinjenicom daredenice

sa

slidnom

povrlinskom strukhrom mogu imati lrlo razlidita znadenja. Ovo opaZanje, kao i druga opaLanla medusobnih odnosa izmedu razliditih fraanih strukhua naveli su lingviste da idu iznad pukog opisivanja razliditih pojedinadnih fraznih struktura i da painju usmjere na meduodnose izmetlu razliditih fraznih struktura. Nadelno, Chomsky (1957) je sugerirao da lingvisti mogu bolje razuqieti sintaksu istraZujuii odaose izmedu fraaih struknua koje ukljuduju transformacije elemenata unutar redenica. Chomskyje sugerirao proudavanje transformacijske gramatike, koja ukljuduje dopunu proudavanja fraarih struktura s proulavanjem transformacijskih pravila koja rukovode nadinima na koje temeljne propozicije mogu biti raznjeitene kako bi oblikovale raznolike frazne strukture.

9

.

Jezik: priroda i usvajanje

303

Granati dijagrami i odnosi izmedu razliditih fraznih struktura

304

Kognitiyna psiho l o gij a

chomstyje koristio pojam dubinska struktura koji se odnosi na sintaktidku strukturu koja je u podlozi i koja povezuje ruzlilite frazne stnrkture pr.imjenom razliiitih transformacijskih pravila; pojam povrsinska struktura kurtio.ye ca ri oanadio bilo koju od razliditih fraznih struktura koja mohe proizali iztakvil transformacija. Mnogi su usputni ditaterji chomskoga pogrelno protumadili njegove pojmove sugerirajudi da dubinske strukture oznadavaju temeljna zradenja loja su u podlozi reienica, a da se povrsinske strukture odnoie samo na povrdnJ interpretacije reEenica. chomsky je samo htio pokazati darazlititefrantestrukture mogu imati vezuaoja nlie neposredno vidljiva iskljudivo korilteqiem gramatike frazie sfukture ft1o pnlleru "Susig je pohlepno pojela notodita-" i ..Krokodil je -u pohlepno pojeden od susie"). Dd bi se otkrila vJza u podlozi izmedu dvije fiazne strukture, moraju se prirnijeniti transfonnacijska pravila.

Gramatika lraznih struKura pokazuie iznenaduju6e razli6itosti izmedu Sl i S' a iznenaduiu6e slldnosti

izmedu s, i s3' te lzmedu s' i so. Noam chomsky le sugerirao da, kako bismo razumieli sintaksu, moramo tikoder razmotriti nadine promatrania odnosa izmedu razli6itih fraznih struKura.

NP

VP-

I

,//\.-=. Au Adv

N

v

NP I

N I

kokodlla.

| ./T-=-

lltt

NAqAdvvPP

Odnosi izmedu sintahidkih

l--

PN

tl

Krckodll le poht€pno polod6n od

Su6to.

s

..\-/\ NP I

N

VP

,/,.R---..=V Arr( Adv

NP

I I

NP I

N

Susl6.

le

VP

/'/f\.-=

Aa

Adv

V

,,aoaaj _ea normalnog sintaktidkog pravila za tvorbu prollih vre-eni 1ti. 2

prezentskoj osnovi).

PP

PN Swiq lo

pohlepno

tt

poJodoE od

kokodila-

Jednostavan nadin na koji se moze promatrati chomskyeva transformacijska gramatika kaZe: '"Transformacije... su pravila koja preslikavaju granate struktwe o d*g" gr*ut. strukture" (Wasow, 1989, str. i70)' Na primjer' transformacijska gramatika r^matra kako su medusobno povezani dijagrami granatih strukfura na slici 9.2. Primjenjujudi transformaciiska pravila" granata struktura Sl moZe se prikazati kao gtanata struktura 52, a struktura 53 moZe se prikazati kao granata

struktura 54.

teksiEkih struktura

Na primjer, postojali bi odvojeni reksidki urazi zaijel iirenje/liriri kategoriziranu kao imenicu i kag glagol:I' svaki leksidki ulaz takoder bi upu6ivao ia to koja sintaktidka pravila reba koristiti za pozicibniranje rijedi, ovisn-o o tome koja je kategorija bilq pryqignjiva u datom"kontekstu. Na prinjer, kao glagol, Jinri ne bi slUedio nakon odrettenog dlanart, premda bito bilo mogude kod imenice .firen7'e- cak bi i posebnosti sintakse za dani leksillkiulaz bile pohranjene u leksikonu. Na primjer, leksiEkt .olaz za glagol.iinri upudivao bi na to da taj glagol odstupa od

N

Kokodll

i

Chomsky (1965, citirano u Wasow, 1989) ie takoder potaknuo i pitanje kako sin_ taktidke strukture mogu biti u interakcirji s leksidkim struktu.u-u. Napose, chomsky je sugerirao da naI mentalni rjednik sadrzi vile od semantidkih aradenja pridruienih wakoj rijeii (ili morfemu). prema chomskome, svaka leksidka desiica takoder sadrzi i sintaktidku informaciju- Ta sintaltidka informacija za svaku leksidku Eesticu upu6uje na (l) sintaktidku kategoriju desrice (npr. iminica nasuprot glagolu)' (2) prikladne sintaltidke kontekste u kojima se odredeni morfern koristiti (npr. zamjenice kao subjekti nasuprot direktnim objektima) i (3) 1929 bilo kdju idiosinkratidku informaciiu o sintaktidkoj uporabi morfema (npr. postupanje s nepravilnim glagolima).

|

MoZda se pitate za5to bismo zakrlili na5 mentalni rjednik s toliko mnogo sintaktidkih inforrnacija. Postoji jedna prednost u,pridmZivanju sintaktidki-h, kontekstualno osjetljivih i idiosinkratiEkih informacija desticama u nasem mentalnom rjedniku: ako dodajemo slozenosti naseg mentalnog rjednika, mozemo drastidno pojednostavniti broj i sloienost pravila koje trebamo u naloj mentalnoj sintaksi- Na primjo, pridruzivanjem idiosinkratidkog postupka za nepravilne glagole natsem mentalnom dedniku ne moramo ztdrLavatirazlilita sintaktidka pravila za svaki glagol. Cinedi nai rjednik sloZenijim, omogudujemo da nala sintaksa budejednostavnija, tako da odgovaraju6e transformacije mogu bitijed-

li.^t" ili llritire u mgleskoh ,\@ Misli e na odredmi Ele u rI

12

j€ziku im isri oblik ke imai ca i krc gtrgot - qtead mglekom j@iku - ,re Redi se o pnvilu tvo6e pretedta u engtskom jeiku, dodavanjcn mrsvkr prcantskoj osnovi. Glagol spread (Siriti) je nepnvilm i u svim glagolskim wemaima ostaje neprcmijojcn,

{d

9

r lezik: priroda i usvajanje

305

306 per- | naii- | nima ua koje biste degim mogli olaklati percepciju I onoga 5to govorite. Ako mzgovarate s nekim iiji je I Imajufi u vidu ono 5to sada znate o procesima cepcije govom,

smrtici

i sintaksi, promislite o

predugi- Koristite jednostavnije redeniine konstrukcije - wlomite duge i slotme rcEmice u mmje jedinice. Umetnite dulje paue imedu redmica da

Kognitiynapsihologija

USVAJANJE JEZIKA

ostavite osobi dovoljno remma da prevede reCenrcu prijezikroliditodvdiega,pokulajteusporitigovor luredeniEnioblikKommikacijamoZebitimpomija, i povedati uemenski rzmak imetlu rijedi. Pailjivo I no vjerojatno 6e biti udinkovitija.

izgovmjte suglasniike glasove i neka vokali

ne

U proSlosti su se rasprave o usvajanjujezika usmjerile na isto pitanje kao i rasprave o usvajanju bilo koje sposobnosti - na pitanje je li za jezik odgovomo naslijede ili okolina. Medutim, sadainja promi5ljanja o usvajanju jezika ukljuduju shvaCanje da usvajanje jezika zaista ukljuduje prirodni dar izmijenjen okoli nom @ates i Goodman, 1999;Mac Whinney 1999; Wexler, 1996). Na primjer, socijalna okolina u kojoj djeca koriste svoje socijalne vjeitine za interakciju s drugima pruZa jedan izvor informacija za usvajanje jezika (Carpenter, Nagell i Tomasello, 1998; Snow, 1999; Tomasello, 1999). Tako se pristup istraZivanju usvajanja jezika sada vrti oko otlirivanja urodenih sposobnosti i toga kako se te sposobnosti mijenjaju pod utjecajem okoline djeteta - proces koji je prikladno nazvan "udenje voileno naslijedenim" (vidi Elman, Bates, Johnson, KarmiloffSmith, Parisi i Plunkett, 1996; Jusczyk, 1997). Prije nego istraZimo raspravu o naslijedu i okolini, pogledajmo niz faza zakoje se dini da su univerzalne u usvajanju jezika.

budu

nostavne i relativno neovisne o kontekstu. Jednom kada znamo osnovnu sintaksu jezika, pravila 1noZemo jednostavno primijeniti na sve destice na5ega rjednika. Tada moZemo postupno pro5irivati rjednik, kako bismo omogu6ili sve vedu sloZenost i vjeltinu.

Ne slaZu se svi kognitivni psiholozi sa svim aspektima Chomskyevih teorija (npr. Bock, Loebell i Morey, 1992; Garrett, 1992; Jackendof, l99l). Mnogi se posebno ne slaZu s njegovim naglasavanjem vaZnosti sintakse (oblika) nad semantikom (znaienjem). No, nekoliko je kognitivnih psihologa predloZilo modele razumijevanja i produkcijejezika koji ukljuduju ideju da leksidki elementi (morfemi) sadrZe razlieie vrste sintaktidkih informacija, upueujudi na pdkladne sintaktidke kategorije, idiosinkratidka odstupanja od sintaktidkih pravila (npr. nepravilni glagoli ili zbime imenice), posebnosti u pogledu prikladnih kontelcsta za uporabu i tako dalje.

Faze u usvajaniu iezika

.

Kako povezujemo ove elemente u svom mentalnom {edniku s elementima u na5im sintaktidkim strukturama? PredloZeni su razliditi modeli za takvo premo56ivanje (npr. Bock, Loebell i Morey, 1992; Jackerdoff, 1991). Prema nekima od tih modela, kada analiziramo redenice po sintaktidkim k4tegorijama, swaramo utor za svaku desticu redenice. Na primjer, u reCenici: "Juan je.dao Mariji lcnjigu s police", postoji utor za imenicu upotrijebljenu kao (l) subjekt (Juan), (2) kao direktri objekt (kqiigu), (3) kao indirektni objekt (Mariji), i (4) kao prepozicijski objekti (polica). Postoje takoder utori i za glagol, prijedlog, te za llanove. Powatno, leksiCke destice sadde informaciie u vezi

s vrstama utora u

koje

se

koje Eestice mogu ispuniti. Tematske uloge koje postoje ukljuduju aktera ("dinitelja" neke radnje), Eestice mogu staviti, zasnovane na rrstama tematskih uloga

primate[ia (izravnog primatelja radnje), korisnika (indirektrog primatelja radnje), instrument (sredstvo kojim se radnja Eini), mjesto (mjesto gdje se radnja dogada), izvor (otkuda radnja potjeEe) i cilj (kamo radnja ide; Bock, 1990; Fromkin i Rodman, 1988). Prema ovom stajalilnr o povezanosti sintakse i semantike, razlitriti sintattidki utori (npr. subjektne imenice) niogu biti ispunjeni leksidkim ulazima s korespondenbrim tematskim ulogama (npr. aker). Na priqier, imenice koje mogu ispuniti ulogu aktera mogu biti umetnute u utore za subjekte fraza; uloge primatelia korespondiraju utorima za direktne'objekte; uloge korisnika odgovaraju indirektnim objektima i tako dalje. Imenice koje su prepozicijski objekti mogu biti ispnnjene razliEitirri tematskim ulogama (npr. mjesta - na plaZi; izvon -'u kuhinje; cilja - u udionicu). Do sada smo se koncentrirali na opis strukture i procesajezika u njegovu najrazvijenijem stupnjq no kako stjeEemo tu nevjerojatnu

Cini se da ljudi Sirom svijeta usvajaju svoj primami jezik u uglavnom jednakom slijedu i na oprilike jednak nadin. Posljednjih godina istraZivanja razvoja percepcije govorapronalla sujednaki cjelokupni obrazac napretka- od op6ih k specifidnijim sposobnostima. To jest, kao dojendad inicijalno smo u stanju razlikovati sve mogu6e fonetske kontraste, no s wemenom gubimo sposobnost razlikovanja kontrasta koji ne pripadaju nalem jeziku u korist onih koji se koriste u na$oj prirodnoj jezidnoj okolini (vidi Jusczyk, 1997). Tako se neki aspeki djedje percepcije govora i sposobnosti reprodukcije medusobno ncale, rczvTjajtCi se od onih opienitijih k onim specifidnijim sposobnostima. Cini se da su djeca od prvoga dana prograrrirana da se prilagode svojoj lingvistidkoj okolini sa specifidnim ciljem usvajanjajezika. Trenutadno se vodi polemika oko togaje li ta sposobnost posebna u udenju pojmova i njihova znalenja, veza izmedu pojmova i njihova malenja ili oboje (Fodor, 1997; Marcus, 1998, Pinker, 1999; Plunken, 1998). Bilo kako bilo,jasnoje da djeca imaju iarimno sn,he sposobnosti udenjajezika, ve6 od rane dobi (Marcus, Vrjayan, Bandi Rao i Vishton, 1999; Pinker, 1997, 1999).

.

Na primjea dini se da novorodendad reagira naklono56u na majdin glas (Dei Fifer, 1980) i da motoridki reagira sinkronizhano s govorom skbnika koji je s njima u izravnoj interakciji (Field, 1978; J. A. Martin, 1981; Schaffer, 1977; Snoq 1977; D. Stern, 1977). Djeca takoder preferiraju sluiati onoga koji govori najeziku koji 6e biti njihovprimamijezik a ne buduie drugejezike, vjerojabro se usmjeravajudi na ritmidku stnrkturu jezika (Bertoncini, 1993; Mehler, Dupoux, Nazzi i Dehaene-Lambertz, 1996). Kada biste snimali na video djedje motbridke reakcije doksluiajunekogatko imgovori, dinilobi sedanjihovipokreti ple5uuritmu govora. Emocionalna se ekspresija dojendadi takoder, dini se, podudara s onom njihovih skrbnika (Fogel, I 991). Casper

'.

sposobtrost?

'

Tijekom prve godine Zivoa, dini se da mi, ljudska bi64 napredujemo sljedede faze produkcijejezika:

lroz

9 1.

.

Jezik: priroda i

usvajanje

307

Gulianje, koje obuhva6a uglavnom samoglasnidke glasove

2. Brbljanje, koje obuhvaia i suglasnidke i samoglasnidke glasove; za u5i vedine ljudi brbljanje dojendadi koja odrasta medu govomicima iz razliditih jezidnih grupa zvudi vrlo sliEno (Oller i Eilers, 1998). od jedne rijedi; ti su izrazi ogranideni i u samoglasnicima i u suglasnicima koje koriste Qngram, 1999).

3.lnazi 4.lnazi

od dvije rijebi i telegrafski govor.

5. Osnovna redenidna stnrktura odraslih (prisutna u dobi od oko 4 godine) s nastavljanjem usvajanja vokabulara (vidi Bloom, 2000., za raspra\u o mehanizmima toga usvaj anj a). Razmotrimo ove faze detaljnije. Poznato je da djecaproizvode i zvukove sama od sebe; najoditiji komunikacijski aspekt plakanja - bilo namjemo ili ne - funkcionira sasvim dobro. U terminima usvajanja jezika, medutim, gukaqle dojendadi je ono 5to najvitse intrigira lingviste. G-ukanjeje djedji oralni inazkoji istraZuje produkciju samoglasnidkih glasova. Gukanje dojenladi Sirom svijeta, ukljuduju6i i gluhu dojendad, ne razlikuje se kako metlu djecom tako ni me
Gubitak sposobnosti diskriminacije,nije ograniden samo na japansku djecu. Janet Werker'(1994; Werker i Tee, 1994) je prona5la da djeca koja odrastaju u domovimau kojima seggvoriengleski jezikmog,u rano u Zivotu razlikovati foneme koji su razliEiti u indijskom jeziku hindi, alirnisu razliEiti u engleskom. U engleskom fonemi su alofoni glasa /tl.:Specifrdno, djeca engleskog govomog podrudja mogu diskriminirati s pribliino 95o./p todnosti izrnedu Sestog i osmog mjeseca svoga Zivota. Izmedu osulogi de$etog.mjespca, djedja,se todnostgpultana 70%, a izrnetlu 10. i 12. mjeseca na jedva 20%. Olito je da djeca, kako poitaju starija' gube sposobnost diskriminacije koja nije relevantna za njihov jezik

U fazi brbljaqid,,gluha dojbnEadiVi5e i,e;vokaliziia;:lliGoii;:koje proizvode

308

Kognitivna psihologija rlied. Na primjer, opdi pojam za muikarca moZe biti .,tata,' - Ito za novosa oca moZe biti vrlo uzremiruju6e u jarmim situacijama- a op6i pojam za bilo koju diweronoznu zivotinjumoze biti'6uko". Lingvistidki pojam za ovuprilagodbuje pogreikapreko:mjemog pro5irivanja. Mala djeca moraju prekomjemo prosiriti aa8enja riieSi koje poznaju budu6i da u svom vokabularu imaju malo rijedi. Kako odluduju koju od rijedi upotrijebiti kada prekomjemo proliruju zudenja rijedi koje zrajui Hipoteza obiljezja sugerira da djeca stvaraju definicije koje ukljuEuju premalo obiljeZja (E. V. 1973). Tako dijete madku moZe nazvari psom zbog mental_ nog pravila da ako Zivotinja ima takvo obiljeije kakvo je detiri noge, 6d";" to "6uko". Altemativna fimkcionarna hipoteza (IC Nerson, 1973) sugerira da djeca pwo naude koristiti rijedi koje opisuju vaznb firnkclie ili swhe: lampe daju svjetlo, pokrivadi nas utopljavaju. Prema tom stajalistu, pogrelke prekomjemog prosirivanja proizlaze iz fi.rnkcionalne zbunjenosti. I pas i maika iine slidne sw-i i slut" istoj svrsi da budu ljubimci, pa je r{erojatno da 6e ih diiere pomijeiati. premda se na funkcionalnu hipotezu otidno gleda kao na alternativu hipotezi obiljeZj4 vjerojatno oba mehanizrna mogu djelovati u djedjem prekomjernom proliriwanju. Postupno, u dobi imedl 1,.5 i 2.5 godine djeca podinju kombinirati pojedi_ nadne rijedi i stvaxaju izraze od dvije rijedi. Tako podinje razumijevanje sintakse. ove rane sintaktidke komunikacije izgledaju vile kao telegrami'negokao razgovor budu6i da se dlanovi, prijedlozi i drugi funkcionalni morfemi obiEno ispustaju. Stogalingvisti o ovimianim izrazima s,rudimentamom sintakson govoie kao o telegrdfskom govoru Zapravo, pojam telegrafcki govor moze se ko-ristiti da bi se opisali inazi od dvije ili tri rijedi, kao i oni malo duZe, ako u njima postoji karakteristidno ispultanje nekih funkcionalnih irnorfema.

llaft

Rjednik raste,brzo, uroStrudujuii se od:oko 300 rijedi u dobi od 2 godinc do oko 1000 rijedi u.dobi od oko 3 godine. Gotovo nbvjerojatro, u dobi od 4 godine djeca usvajaju'temelje sintnkse i jezidne strukt're'odraslih (tabliea,9,3). je u stanju i razumjeti i producirati prilidno sloZene

veCina djece

redenirnekonstlkclie, ado

10. godine

D; i

5. godine,

neuobidajene

djedjijet'ebikubitijednakonome

u odraslih.

Utiecaj nasliieda nasuprot utiecaju okoline

djeca koja duju mijenjaju se. Djeca su sklona brbljajudi proipvoditiuglavnom one distinktivne foneme - i Sanioglasnike i suglasnike - koji su kar'dkteristidni za djetetov vlastitijezik (npr. J. t. Locke, 1994; Petitto i Marent6ttg I 991). Tako, premda

Ako ni ufecaj naslijetla ni ug'ecaj okoline ne objalnjavaju samostalno na primjeren nadin sve aspekte usvajanja jezi*a, kako onda naslijede moZe facilitirati ufiecaj

je ggkanje djece Sirom'svijeta u bitijednako, djedjeje brbljanje mnogo diferenciranije. Kako je prethodno sug€rirano, sposobnost djete&i da percipir4 ali i proi

je da ljudska biia imaju urotleni uredaj za usvajanje jezika (LAD

zvede nefonemidkg. glasove d6kom ove fdze se gubi. Konadno, dijete izgovara svoju prvu rijed - te ubrzo zatimjo5jednu ili dvije, a wlo brzo i joS koju. Dijete koristi ove izraze od jedne rijeii - koji se nazivaju holofraze - da bi komuniciralo namjere, Zelje ili zahtjeve. Obidno su rijeEi imenice koje opisuju poznate predmete koje dijete opaZa (npr. auto, kniiga, lopta, beba, nos) ili teli (npr. mamq tato, sok, kelcs).

Do dobi od 18 mjeseci djeca tipidno imaju vokabular od 3 do 100 rije6i (Sie-' glea 1986). Budu6i da vokabular malog djetetajo5 nc moZe uHjudivati sve opise djedjih Zelja, dijete priliEno vje3to prekoqierno proiiruje amdenje rije6i u svojemu postojecem rjednifu kako bi obuhvatilo stvari ili ideje za koje nema novu

9ko-lin;

u_tgmglocesu? Spomenuti lingvistNoam Chomsky (1965, 1972)

prepostvio

- id "igl.

tor_ guage acquisition device), koji pospjeluje usvajanje jezika; to jest, dini se du smo mi, ljudska bi64 biololki predisponirani da usvojimo jezik. lmajudi na umu sloZenu newopsihologiju drugih aspekata ljudske percepcije i milljenja, pomisao da smo neuropsiholo5ki predisponirani na usvajanjejezika ne dini se apsurdnom. W.e.\ofitg zamjedbi o ljudskim bi6ima podupire ideju da smo predisponirani usvojiti jezik. Prvo, ljudska percepcija govoraje zaista zadudujuCa imaluii na umu prirodu sposobnosti auditomog procesiranja za druge zvukove. Sto.ri5", sva djeca unutar Sirokog normalnog raspona sposobnosti i okolina usvajaju jezik nwjerojatnom brzinom. Zapravo, gluha djeca usvajaju znakovni jezili otpiitit" na isti nadin i jednakom brzinom kao ito djeca koja 6uju usvajaju govomijezik. Ako ste se ikada borili s usvajanjem drugog jezika, mozete cijeniti relativnu lako6u i brzinu kojom, dini se, mala djeca usvajaju svoj prvijezik.

9

r

Jezik: priroda

i usvajanje

309 310

s!s!!l|

Neovisno ojeziku koii dieca usvajalu, 6ini se da djeca Sirom sviieta slUede iste razvojne faze u otprilike isto.i dobi.

PRIBUZNA

DOB

Prenatalna Pruih nekoliko

mjeseci

OBIUEZJA

DOBI

Responztunost na

glasove

INTERAKCIJAS OBRADOM INFORMACIJA

tjudske

Gukanj6, kojs obuhvada

uglav-

Kako zvukovi Postaiu smisl€niji' diedia psc€pcija zvukova postaje selektivnija i raste djeeja sposobnost dosjodanja

aukova

rcm smoglasnike Drugih

sst missi nakm

rcdenja

Brbljanje, koje obuhva6a dis-

tinKivne fon€me - samoglasnik€ i suglasniko - koii obiljezavalu

primaml

oko

1

do 3

.

godine

jeik

djeteta

rije6i rljeii govor

lzrazi od jedna

lzwi

od dviie

Telegrufski

S povedanjem fluentnqsti i razumijwilja' raste sposobnost menldnog manlpulirania lingvistlckim simbolima kao I razvoj pojmova: iavljaju ee pogr€ske prekomjemog prosirivania kada di6€ pokusavaiu primi'

ienlti svo.i ogranleeni ri€dnik na ralldite situacije, no kako djedil riecnik postaje sPecijalF ziraniii, ov€ so pogresko rieds.iavljaju. oko 3 do 4

godine

Jednostavn€ r€oenics kore odEiavaju novj€rcjatno progirlvanjs rjsdnika, kao i

amietrE

Rj€anik i poimovi s€ nastavlj4u prosirivati i u raumiiwanju i u fluentnosti' a dijet6 Int€mallzka pravila sintakss; pogregke Prokomjeme

primjene pravlla pruZaju wid u to tcko djeca viestim sintaks€, usprkc pogr€skama prekornjeme primjss oblikuju pEvila o jezienim struKuEma' omvila. Do oko 4.

Kognitivna

ps iho I o gij a

Razvojne promjene povezanes usvajanjem jezika

godine

Buicna re6eniena

struktura

odEslog; odretteflo povadanje slol6no3ti struKur€ nastavtia s€ liiekom adolescenclioi ri€enik nmtavlja rasti, pr8mda sporlo

Dje6ji jslcni obrasci i stratsgije a usv4anje jezika koii udi su lsti kao i oni u odr6lih; me dutlm niihove melakognitivns strategije za usvajanie riednika sve so vise usavrSavaju tiiokom dietinjstva'

Ovo postiguu6eje posebno znadajno, imaju6i u vidu da se djeci nudi relativno skomna kolidina i raznolikostjezidnog ulaza (bilo govomog' bilo znakovnog) u odnosu na wlo usavrlenu htemaliziranu jezidnu strukturu koju dijete swara. Cini se da djeca posjeduju vje5tinu usvajanja implicitnoga razumijeva4ja nurogih pravila jezitrne strukture, kao i primjene tih pravila na novi vokabular i nove kontekste. Meduti-, -oogi odrasli jo5 uvijek mogu nauditi trove jezike sasvim dobro ako su stavljeni u pravi kontekst, poput pro$ama uranjanja. Njihovo udeqie moZe biti dobro, premdaje vjerojatno da Cezadri.atinaglaryk koji odraZava foneme njihova prvogjezika kada govore nolijezik Na primjer, Spanjolac koji udi engleski moZe govoriti engleski Spanjolskim naglaskom, kao 5to bi i Amerikanac vjerojatno govorio Ipanjolski s ne5to ameridkog akcenta. Metakogaicija- razumijevanjei kontrola nad naSom kognicijom - pruta nam ponajbolju pomod u udenju jezika. Preclnost koju kao odrasli imarno u udenju jezika jest u tome da bolje poznajemo stulinuu jezika nego kada s.lo mali..Stujezik je iaql u kolem metakognicija pomale, medutirn, ovisi o tome koliko novi

slidan jeziku koji vei znamo. Na primjer, vedina o&aslih govomika engleskog jezika smana Spanjolski mnogo lakiim za usvajanje od ruskoga bududi daj'e struktura Spanjolskoga nrnogo sliEnija onoj engleskoga nego strukturi ruskoga. Kineskije, u prosjekq jo5 teZi za usvojiti,jerjejo3 razliiitiji od engleskoga nego ruski.

Ono 5to jo5 vi5e iznenaduje jest da, dini se, gotovo sva djeca usvajaju ove aspekte jezika jednakom progresijom i u vi5e-manje isto wijeme. Medutim, jezidna okolina igrajasnu ulogu u procesu usvajanja jezika. Zapravo, dini se da postoje kritidnarazdoblja- wijeme brzoga razvoja tijekom kojeg se odretlena sposobnost mora razviti da bi se uop6e primj ercno raz.'ila - za stjecanje ovih razumijevanja ujeziku (Stromswold, 2000). Nitko ne zna za5to postoje kritidna razdoblja. Newport (1991)je sugerirao da nala djeca mogu biti u prednosti u uEenjujezrta jer im ogranidenja u njihovim sposobnostima percepcije i pam6enja omogrtdavaju da obraduju manje dijelove govomih informacija- Ti manji dijelovi, kako ona sugerira, olakSavaju im da vide strukturujezika. Ovo stajalilte, medutim, nije ni u kom sluiajujediroglasno prihva6eno (Rohde i Plaut, 1999), kao ni bilo koje drugo o postojanju kritidnih razdoblja. Tijekom tih razdoblja, okolina igra kljuEnu gu.Na primjer, dini se da su faze gukanja i brbljanja kritidno razdoblje za usvajanje diskriminacije izvornoga govomika i produkciju distinktivnih fonema odretlenogajezika; tiiekom toga hitiinog razdoblja, djetetov lingvistidki kontekst rnora pruZiti te distinl$ivne foneme.

uL

'

Cini se da postoji kritidno razdoblje i za usvajanje prirodnog razumijevanja jezidne sintakse. Mozda najsnahrija podrSka za to stajalilte dolazi iz istrazivanja odraslih korisnika znakovnogjezika. Mecfu odraslima koji su znakovnijezik koristili 30 i viSe godina istrazivadi su jasno mogli razlikovati one koji su znakovni jezik usvojili prije 4. godine, iz:redu 4. i 6. godine, te nakon 12. godine. Usprkos tridesetogodiSnjem kori5tenju znakovnog jezika, oni koji su ga usvojili kasnijc u djetinjswu pokazivali su manje temeljito razumijevanje distinktivne sintakse znakovnog jezika (Meier, 1991; Newport, 1990). Istrativanja lingvistidki izolirane djece, dini se da pruZaju dodatnu podr5ku ideji o interkciji fiziololkoga sazrijevaaja i okolinske poclrske. Od malobrojne djece koja su bila lingvistidki izolirana, ona koja su spalena u mlailoj dobi usvojila su naprednije jezidne strukhue od djece spa5ene u starijoj dobi. (Istraiivanja kritidnih razdoblja usvajanja jezika su mnogo dvojbenija za dodatne jezike, na-

kon usvajanja prvoga; vidi Bahrick, Hall, Goggin, Bahrick i Berger, 1994; vidi takoder i 10. poglavlje.) Dva dodatna opaZavarija, primjenjiva na sva ljudska biCa svih dobi takoder podupiru ideju da naslijede pridonosi usvajanjujezika prvo, ljudi posjeduju nekoliko fizioloikih strukhra koje nemaju drugu swhu nego produkciju govora (G. S. Dell, osobna komunikacija, studeni, 1994), i drugo, dokumeniranoje ditavo rnnoStvo univeizalnih obiljeZja u wlo raznolikim jezicima. Od 1963. kada je jedan lingvist dokumentirao 45 univerzalnih obiljefia u 30 jezka (npr. finskom, hindiju, svahiliju, kveduanskom i srpskom), dokumentirano je stotine univerzalnih obrazaca n jezicima Sirom svijeta (vidi Pinkeq I 994). Cini se da ni naslijede, niti okolinski dinitelji ne mogu sasvim objasniti usvajanjejezika. Jedan takav postulat, koji se naziva provjera hipoteza, zugerira integraciju faktora naslijeda i okoline: djeca usvajaju jezik mentalno formirajuCi priwemene hipoteze u vezi s jezikom, zasnovane na njihovu naslijedenom alatu zawvajanje jezika (naslijerle) i tada provjeravaju te hipoteze u okolini (okolina).

9.

Jezik

prirodaiusvajanje 3ll

Smatra se da primjena tih procesa slijedi nekoliko radnih nadela (Slobin, 1971, 1985). U formiranju hipoteza, mala djecatraie i obra6aju paZnju na sljede6e stvari:

l. 2. 3.

Obrasce promjena.u oblicima rijedi. Morfemidke infleksije koje signaliziraju promjene znadenja, posebno sufiksi. Sekvence norfema, ukljuEujudi i sekvence prefiksa i korijene i nizove rijedi

u reienici. Osim toga, djeca ude izbjegavati iatimke, te pronalaze i raanolike druge obrasce karakteristidne za njihov materinji jezik. Premda ne podupiru svi lingvisti ovo stajali5te o provjeri hipoteza, fenomen prekomjeme regulacije (uporaba i katkada prekomjema primjena pravila) i produktivnostijezika (stvaranje novih izraza na temelju neke wste razumijevanja toga kako se to dini), dini se, podupire je. ElisaNewport (1990) dodaje malo drugadiji pogled stajaliitu provjere hipoteza, sugeriraju6i da dok djeca usvajaju jezik, ne obracaju Painju na sve aspekte jezika. Namjesto tog4 djeca se usmjeravaju na perceptivno najistaknutije aspekte jezika, koji su u najvecem broju sludajeva i oni koji su najsmisleniji. hemda su njena iskaiivanja usmjerena na usvajanje znakovnogjezika gluhe djece, ovaj se fenomen moZe primijeniti i na govomi jezik. Zaista, u jednom je istraZivaqju pronadeno da djeca koja duju obradaju painju na istaknute akustidke zrakove u redenici koji oaadavaju gramatidki kritidne atribute redenica (Hirsh-Pasek i sur., 1987). Premda malo psihologa (ako koji uop6e) tvrdi daje jezik u cijelosti rezultat naslijed4 mnogi istraZivadi istidu genetsku komponeutu (npr. Gilger, 1996; Pinker, 1994; Stromswold, 1998, 2000). Neki istraZivadi i teoretidari usmjeravaju se na okolinske mehanizme koje djeca koriste za usvajanje jezika. Tri takva mehanizma su imitacija (opona5anje), modeliranje (oblikovanje) i uvjetovanje.

Imitacija Pri imitaciji djeca rade todno ono Sto vide da rade drugi. Katkada -djeca oponalaju jezidne obrasce dmgih, posebnosvojihroditelja. Medutim, imitaclja sama po sebi ne bi bila dovoljna za usyajanje jezika. Djeca moraju diniti ne3to viSe. Puno de$de djeca slotodno slijede,ono Ito duju, a ovaj se fenomen naziva'modeliranje.

Modeliranje Cak i amatersKpromahadi djece zamje6uju da su djeEji govomi obrasci i vokabular modelirani obrascima i vokabularom ljudi u njihovoj okolini. Od dojenadke dobi djeca slubaju i pokuiayaju imitii?ti govor4g glasove koje duju (Kuhl i Meltzoff, 1997). Tapravo, dini se da ig$itelji vrlo*male djece ne Zale truda kako bi djeci olaklati da iuju i razumiju ono 5to oni'govote. Gotovo bez razmi$ljaqia roditelji i drugi odrasli govore vi5im tonom no obidno, kako bi pojadali glasovnu modulaciju svojega govora (tj. pove6avanje i sniZavanje visine i glasnode vi6e nego je normaln6), te koriste jednostavnije redenidne konstrukcije kada govore s dojendadi i malom djecom (Rice, 1989). Ovaj distinktivni oblik govora odraslih naz'tan je majiinski govor, ili moZda todnije govor usmjeren prema djetetu. Na primjer, majka moZe redi djetetu: "Beba dode mami", poku$avajudi se obratiti djetetu na nadin koji

ie dijete razumjeti.

Putem govora,usmjerenoga prema djetetu odrasli, dini se, nastoje jezik udiniti zanimljivim i razumljivim dojendadi i maloj djeci . Njihov je cilj uspjelno komunicirati sa svojom djecom (Acredolo i Goodwyn, 1998). Na taj nadin, takotler,

312

Ko gn itiv n a p s i h o lo gij a

omoguCuju djeci da modeliraju aspekte ponalanja odraslih. I zaista se dini da djeca preferiraju slu5anje govora usmjerenog prema djetetu u odnosu na druge oblike govora odraslih (Femald, l9St. eini se da ta pretjerivanja odrZavaju djitetovu patnju, signaiiziraju mu kada preuzeti vokalizaciju i komuniciraju afekt (informacije koje se odnose na emocije). eini se da roditelji u razliditim kulturama koriste ovaj specijalizirani oblik govora, dalje ga kroje6i prema specifidnim okolnostima: koriste6i povi5enu intonaciiu da bi pridobili djedju pahrju, sniiavajudi intonaciju da bi ih ug'eSili, koriste6i kratke, isprekidane, rafalne eksplozije govora da bi upozorili na zabranjeno ponalanje (Fernald i sur., 1989).

Cini se da roditelji modeliraju dak i todan format verbalnih interakciia. Rane govome interakcije skrbnika i djeteta obiljeZene su naizmjenidnim govoiom, pri demu skrbnik ne5to kale i tada koristi glasovnu infleksiju kao znak djetetu da odgovori, dijete brblja, kiSe, glasa se ili na koji drugi nadin proizvodi zvudnu reakcijq slobnik prihva6a bilo koji zvuk koji dijete proizvede kao valjani komunikacijski izridaj i odgovara, a dijete dalje odgovara na arak - i tako dilje sve dok oboje pokazuju zanimanje da nastave. Roditelji se takotlerjako tude razumjeti djetetove rane izridaje, pri demu.se jedna ili dvije rijedi mogu upotrijebiti za imenovanje ditavog niza pojmova. Kako dijete raste i usvaja sve sloZeniji jezik, roditelji postupno daju manje lingvistidke podrike i zahtijevaju sve precizrije inaze od djeteta. Oni u poEetku daju skelu od koje dijete moZe konstuirati zgradujezika, a kako se djetetovjezik razvija, roditelji postupno skelu midu. PruZaju li roditeljski modeli jezika glavna sredstva kojima djeca usvajaju jezik? Mehanizam imitacije je wlo privladan u svojoj jednostavnosti; naZalost, on ne objaSnjava mnoge aspekte usvajanjajezika. Na primjer, ako je imitacija primami mehanizam, zaSto djeca univerzalno zapodinju s produkcijom inaze od, jedne rijedi; potom dvije rijedi i drugih telegrafskih izraz4 a kasnije s cijelim redenicama? Za5to ne zapoien ditavim redenicama? Osim toga, moZda se najuvjedjiviji argument protiv same imitaciie odnosi na naSu lingvistidku produktivnost. Shakespeare je moida bio produktivniji od ve6ine nas, no svatko od nas je prilidno kreativan u govoru koji stvaramo. Ve6ina izraza koje produciramo su takvi da ih nikada prije nismo niti duli niti proditali. JoI jedan argumentprotiv same imitacijeje fenomen prekomjerne regulacije, koji sejavlja kad mala djecapodinju razumijevati kakojezik obidno funkcionira i tada podinju primjenjivati op6a pravila jezika na posebne sluEajeve koji se razlikuju od nonne. Na primjer, umjesto imitiranja obrasca roditeljske redenice: "MiSevi su pali iz rupe i pobjegli ku6i", malo dijete moZe prekomjemo primijeniti pravilo i reii: "Mi5ovi su pali iz rupe i pobjegli ku6i". Cinjenica da djeca kaZu stvari poput "miBovi" pokazuje da idudi mehanizarn koji se r^zmatra - uvjetovanje - ne moZe ispridati cijelu pridu o usvajanjujezika.

Uvjetovanje Mehanizam uvjetovanja je takoder neobidno jednostavan: djeca duju iaaze i povezuju te izraze s odredenim objektima ili dogadajima u svojoj okolini. Nakon toga produciraju te inaze i zato ih roditelji i drugi nagratluju. U podetku njihovi izrazi nisu savrieni, no putem sukcesivnih aproksimacija djeca podinju govoriti jednako dobro kao i odrasli govomici njihova materinj eg jezika. Napredovanje od brbljanja, preko izraza odjedne rijedi do sloZenijih izraza poduprlo bi ideju da

9

.

Jezik: priroda i

usvajanje

313

djeca zapodiirju jednostavnim asocijacijama, te da njihovi izrazi postupno rastu po sloZenosti i po stupnju u kojem aproksimiraju govor odraslih.

314

Da bi je napravili, stave sladoled u wlo vnrdu pe6nicu. Sladoled u Pedenoj Aljasci se otopi kada postanejako vnrde. Tada izvade sladoled iz pednice i odmah ga posluZe. Kada prave Pedenu Aljasku, sladoled ostaje dwst i ne topi se.

Kao i imitacija, jednostavnost predloZenog mehanizma uvjetovanja nije dovoljna da objasni u potpunosti usvajanje jezika. S jedne strane, vjerojatnije je da ie roditelji reagirati na dinjenidni sadrZaj djetetova govora, tj. je li izjava todna ili po$eina, nego na relativnu todnost djetetove gramatike i izgovora (R. Brown, Cazden i Bellugi, 1969). Osim toga, dak i ako roditelji reagiraju na gramatiiku todnost djetetova govora, njihove reakcije mogu objasniti zaito djeca na kaju prestaju s prekomjemom regulacijom u svojem govoru, no ne i za3to su ikada s time podela. Takotler, kao Sto se lingvistiEka produktivnost opire tumadenju o samoj imitaciji, suprotstavlja se i uvjetovanju: djeca neprestano koriste nove izraze za koje nikadaprethodno nisubila nagradivana. Ona neprestano primjeqiujurijeii ijezidne strukhue koje ve6 znaju na nove situacije i kontekste za koje nikada prije nisu dobila potkrjepljenje. Tako, putem kombiniranil efekata naslijedem danih lingvistidkih sposobnosti i izloZenosti lingvistilkoj okolini, djeca usvajaju jezik automatski i, dini se, bez napora.

Zamje6ujete da odlomak sadrZi oditu unutrainju kontradikciju, navodedi i da topi i da se ne topi. Gotovo polovina male djece koja su vidjela odlomak uopde nisu zamijetila kontradikciju. Cak i kada su unaprijed bili upozoreni o problemima s pridom, mnoga od najmlatle djece jod uvijeknisu otkrila nedbsljednost. Tako, mala djeca nisujako uspjeSna u motrenju razumijevanja, dak i kada im se dao znak da budu svjesna nedosljednosti u tekstu koji su ditala. VaZan aspekt razvoja svih kognitivoih vjeltina , ukljuduju6i pra6enje razumijevanja, jest poboljlanje koje ljudi pokazuju kori5tenjem tih vje5tina. se sladoled

l.

Nakon prvih godina

Ko gnitivna p s i hol ogij a

Koja su obiljeZjajezika? Postoji barem Sest obiljeZja jezika, kori5tenja organizi-

Prethodno navedene teorije pruiaju objainjenja kako djeca usvajaju temelje jezi6ne strukture oclraslih do oprilike 4. godine. Mettutim, kao 3to su zadivljuju6a jezidna postignuda detverogodiinjaka, a ona zaistajesu nevjerojatna, tako malo tko od uas ne bi priznao da se vokabular i lingvistidka sloZenost kod EetverogodiSnjaka razlikuje od one kod ve6ine starije djece i odraslih. Koje se promjene dogatfaju u koriStenju jezika nakon 4. godine i Sto te promjene podrazumijevaju u pogledu razvojnih promjena kognicije? Da bismo razuqjeli te promjene, iskaZujemo i verbalno razumiievanje i verbalnu fluentnost. Op6enito, djeEja sposobnost razumijevaqia jeztka (i obrade informacija) udinkovito raste s dobi (npr. Hunt, Lunneborg i Lewis, 1975; Keating i Bobbitt, 1978). Starjia djeca takotler pokazuju vedu verbalnu fluentrost od mlade djece (npr. Sincoffi Stemberg, 1988), Osim porasta verbalnog razumijevanja i fluentngsti koja se razvija s dobi, razvoj najbolje moZemo razumjeti uzimaju6i u obzir ne samo djetetow dob, nego i strategije koje dijete odredene dobi koristi za razumijevanje i generiranje verbalnog materijala. Mnogo od toga 5to se razvija nije samo verbalna sposobnost; toje takoder i sposobtrost stvaraqiakorisnih strategija za verbalno razumijevanje i fluentrost. Te su strategije na razmetli usvajanja jezika i metakognicije i predstavljaju vaZne aspekte ljudske inteligencije (R. J. Stemberg, 1985a).

zonimljiv aspektistraZivaqia strategija verbalnog razumijevanjaje istraZivanje o motrenju razumijwanj a (monitoring) Qvlarkman, 1977, L979), koje pretpostavlja daje motrenjejedan od na6ina na koji pobolj5avamo nale razumijevanje verbalnih informacija{provjera todnoSti, {ogiinosti, kohezivnosti) onoga 5to dujemo i tritamo,Da bi prouditri utjecaj motrenja razumijevanj4 isnaZivaEi su opaZali djecu

i odrasle i poku5al.i koqeliiati vjeltine.pra6enja razumijevanja nog razumijevanja,

s

procjena-a ukup-

.

Razmotrimo tipidni Cksperiment. Djeca u dobi izmedu 8 i 11 godina slu5ala su odlomke koji su sadrZ'ivali kontradiltorne informacije. Opis toga kako se pravi desert PeEena Aljaslo je'primjer (Markman, 1979, str. 656):

ranih nadina kombiniranja rijedi da bi se komuniciralo. (l) Jezik nam dopulta komirnikaciju s jednom ili vi$e osoba s kojima dijelimo isti jezik. (2) Jezik stvara proizvoljan odnos imedu simbola i onoga na lto se odnosi - ideje; swari, procesa, odnosa ili opisa. (3) Jezik ima pravilnu strukturu; samo odredene sekvence simbola,(glasova i rijedi) imaju zqadenje. Razlidite sekvence dajurazlidita aradenja. (4) Struknrajezika moZe se analizirati na viSe razina (npr. fonemskoj i morfemskoj). (5) Unatod ogranidenoj'shukturi, korisnici je-

zika mogu producirati nove izraze; mogudnosti za,stvaranje novih izraza su doslovno neogranidene. (6) Jezik se neprestano razvija.

Jezik ukljuduje verbfio razumijevanje sposobnost razumijevanja pisanog i govornogjezidnog ulaza, poput rijedi, redenica i odlomaka i verbalnu fluenhost - sposobnost produkcije jeziEnog izlaza. Najmanje glasovne jedinice koje proizvodi ljudski glasovni aparat su glasovi; fonemi su naj. manje glasovnejedinice koje se mogu koristiti za razlikovanjc maEerya u nekom jeziku. Najmanja semantidki smislena jedinica u jeziku je morfem. Morfemi mogu biti korijeni ili nastavci (prefiksi ili sufiksi), koji mogu biti ili sadrZajni morfemi (koji prenose temeljno znaienje rijedi) ili

funkcionalni morfemi (koji uvedavaju znadenje rijedi). Leksikje repertoar motfema u danom jeziku (ili kod odreclenog korisnika jezika)- Proudavanje smislenog

nizanja rijedi unutar fraza i redenica u nekom jeziku je sintaksa; a ve6e jezidne jedinice obuhvaiene su proudavanjem diskursa.

2. Koji su to neki od procesa ukljuEenih u jezik? Kod percepcije govora, slu5adi moraju svladati. utjecaj koartikulacije (preklapanja) fonema na akustidkoj struk-

turi govomog signala. Kategorijalna percepcija, fenomen pri kojem slu5aEi percipi-

raju stalno promjenjive govome zrrukove kao distinlitivne kategorije, daje poclrlku ideji da sb govor percipira putem specijaliziranih procesa. Motoridka teorija percepcije govora poku3ava objasniti ove procese u odnosu na procese ukljudene u produkciju govora. Oni koji vjeruju daje percepcija govora uobidajeni proces tumade percepciju govora u terminima detekcije obiljefia, prototipova i ge5talt teorija percepcije. Sintaksa je isnaZivanje lingvistidke strukture redenice. Gramatika strukture fraza analizira redenice u terminima hijerarhijskih odnosa izmetlu struknrra razliditib redenica. Transformacijska gramatika ana-

lizira redenicu u terminima transformacijskih pravila koja opisuju medusobni

9rJezik:prirodaiusvajanje \

odnos izmedu strukturb razliditih redenica. Neki su lingvisti sugerirali mehanizam povezivanja sintakse sa semantikom, pri demu gramatidna redenica sadrZi odredene utore za sintaktidke kategorije; ti se utori mogu ispuniti rijedima koje imaju posebne tematske uloge unutar redenice. Prema tom stajaliltu, svaka destica u leksiku sadrZi informacij e glede prikladnih tematskih uloga, kao i prikladne sintaktidke kategorije.

3. KakostjeCemo

sposobnost uporabe jezi-

ka? Cini se da pri usvajanjujezika ljudska bi6a prolaze sljedede faze: (l) gukanje, koje obuhva6a sve mogu6e glasove; (2) brbljanje, koje obuhva6a samo distinktine foneme koji karakteriziraju primami jezik dojendeta, (3) inaze odjedne rijedi, (4) tzrne od dvije rijedi i telegrafski govor, (5) osnovnu strukturu redenice odraslog (prisutna u dobi od oko 4 godine). Ovaj napredak ukljuduje promjene u percepciji koje smanjuju broj fonema

315

koji

se mogu razlikovati, prilagoilavajudi se onima koji su u prirodnoj jeziinoj oko-

316

Kognitiwa psihologija

lini.

Tijekom usvajanja jezika djeca dine pogre5ke prekomjemog proiirivanja, pri demu proliruju aradenje rijedi kako bi obuhvatili viie pojmova nego ih sama rijed zaista obuhva6a. Niti samo naslijede niti sam utjecaj okoline ne mogu objasniti usvajanje jezika u ljudi. Mehaniz:m provjere hipoteza sugerira integraciju mehanizama naslijetla i okoline: djeca usvajaju

jezik rnentalno oblikujudi privremene hipoteze u vezi s jezikom (zasnovano na naslijerlu) i tada provjeravaju te hipoteze u okolini (zasnovano nau$ecaju okoline).

U postavljanju ovih hipoteza djeca sri vodena urodenim uredajem za usvajanje jezika, koji pospjeiuje usvajanje jezika.

Tijekom ranroja jezilna sloienost, voka-

brbtl-anje denotacija diskurs duboka struktura

leksikon morfemi pogrelka prekomjemog pro3irivanja povr5inska stmktura

fonemi funkcionalni morfemi

provj eravanje hipoteze

glagolska fraza goVor usmjeren prema djetetu gramatika gramatika frazne struktue gukanje imenidka fraza

jezik kategorijalna percepclj a

psiholingvistika sadrZajni morfemi semantika sintaksa telegrafski govor tematske uloge transformacijska gramatika wed,aj za usvajanje jezika

verbaho razumijevanje verbalna fluentnost

koartikulacija komunikacija konotacije

vokabular

bular, pa dak i strategije za usvajanje vokabulara postaju sve savrienije.

ijalnfficepcija - identifikacija (Categoical ijalna percepcija

1. OpiSite Iest kljudnih obiljelja jezika.

2. Koji dokazi postoje u vezi s tim da i naslijede i okolina u$eEu na usvajanjejezrka?

3. Zaito, po vaSen mi3ljenju, neki smatraju da je percepcija govora poseban proces,

lju (dinitelja, prinatelja, korisnika, instrument, mjesto, izvor i cilj). 7. U orrom smo poglavlju vidjeli da se pasivne redenice mogu transformirati'u ak-

som?

Koje su to druge vrste redenidnih struktura koje su povezane jedne s drugima? Svojim rijedima iskaZite transformacijska pravila koja bi regulirala promjene odjednog oblika do drugog.

ju altemativna znadenja dvosmislenih redenica?

- Identification) - Discrimintation)

redenicu koja ilushira neke od tematskih uloga spomenutih u ovom poglav-

tivne koriste6i transformacijska pravila.

5. Kako dijagrami fraznih stn:ktura otkriva-

Perception

diskriminacija (Categorical Perception

6. Snislite

dokje drugi smatraju uobidajsnim ptoce4. Usporedite stajaliSta govor-je-uobidajen nasuprot govoru-kao-posebnom-procesu, posebno u odnosu na kategorijalnu percepciju i obnavljanje fonema.

-

8. Navedite nekoliko inaza koje opravdano moZete odekivati da dete ih duti od 18mjesednog djeteta.

Bloom, P. (2000). How children learn the meanings ofwords. Cambridge, MA: MIT Press. Cjelovito i empirijski potkrijepljeno

objainjenje usvajanja rjednika kod male djece. Jusczyk, P W. (1997). The discovery ofspoken language. Carnbridge,

MA: MITPress. dvrsto obja5njenje razvoja percepcije govora u prvoj godini Zivota, koje posebno nagla5ava nadin na koji iskuswo mijenja urodene perceptivne

Vrio koherentno

soosobnosti.

i

Karmiloff, K. i Karmiloff-Smith, A. (2001). Pathways to language: Fromfetus to adolescent (the developing child). Cambidge, MA: Harvard University Press. Cjelovito obja5njenje lingvistidkog i pojmovnog razvoja. Pinker, S. (1994). The language instinct.New

York: Morrow. Zanimljivo i wlo ditljivo objainjenje psihologije jezika, s posebnim naglaskom na urodene aspekte.

3r8

JEZIK U KONTEKSTU

Kognitivna p s ihologij a

l. Kako jezik utjede na nadin

na

koji mislimo?

2. Kako naS druSweni kontekst utjede na to kako koristimo jezik?

3. Sto moZemo saznati ojeziku proudavanjem ljudskoga mozga istraiivanja pokazuju?

. PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE

OttRruJe: PRocESt oDozDo-PREMA GORE I ODOZGO-PREMA-DOLJE

.

Perceptivna pitanja pri eitanju

. Leksieki procesi pri ditanju JEZIK I MISLJENJE

. .

Razlike izmedu jezika

Dvojezi6nost (bilingvizam) i dijaletcti

. Govorne omaske r Metaforidki jezik JEZIK U DRUSTVENOM KONTEKSTU . Govorni aKi o Konveaacijski postulati

. Spol ijezik

.

Diskurs i razumijevanje Citanja

NEUROPSIHOLOGIJA JEZIKA . lstraZivanja lezija i potencijali vezani uz dogadaj . Druge metode SAZFTAK RAZMISLJANJA O MISUENJU: EINJENIENA, ANALmEKA, KREATIVNA I PRAKTIENA PITANJA KLJUENI POJMOVI DODATNA LITEMTUM

i

Sto takva

'Moj je kirurg mesar". "Njegova je kuda Stakorovo gnijezdo."

"Njezine

su

propovijedi pilule za spavanje".

"Onje prava

Zaba krastada

i uvijek hoda s pravim psima."

'Zlostavljana su djeca hodaju6e tempirane bombe"

"Moj je 5ef tigar na sastancima odbora, no prava je maca

sa

mnom". "Reklamni panoi su madeZi na pejzahi'.

'Moj je rotlak biljka". "Johnova zadnja djevojka gaje proZvakala

i ispljunula".

Nijedna od prethodnih izjava nije doista istinita, no ipak 6e fluentni ditatelj engleskoga jezika imati malo teSko6a u razumijevanju ovih metafora i drugih nedoslovnih oblika jezika::Kako ih razumijevamo? Jedan od razloga zbog kojih moZemo razumjeti nedoslovnu uporabu jezika jest da moZemo interpretirati rijeEi koje dujemo unutar Sireg lingvistidkog, kulhualnog, drulwenog i kognitivnog konteksta. U ovom 6emo se poglavlju prvo usmjeriti na kognitivni kontekstjezika. IstraZit iemo kako ljudi koriste jezik u kontelstu da bi naudili ditati i postali vje5ti ditadi. Potom 6emo istraiiti interakcijujezika i mi5ljenja. Potom 6emo raspraviti odredenje uporabe jezika u druiwenom kontekstu i konadno neke neuropsiholo5ke uvide u jezik. Premda su teme u ovome poglavlju Sarolike, sve one imajujedan zajednidki element: sve se one dotidu pitanja kako koristimo jezik u svakodnevnim kontekstima u kojima ga trebamo da bismo komunicirali s drugima i da bismo svoju komunikaciju udinili 5to je mogu6e smislenijom.

CrnrulE: PRoGESI oDozDo-PREMAGORE I ODOZGO-PREMA.DOLJE Budu6i daje Eitanje tako sloZen proces, rasprava o tome kako se ukljudujemo u taj proces bi se mogla smjestiti u bilo koje poglavlje u ovoj knjizi. eitanje, u najmanju ruku, ukljudujejezik, parnCenje, mi5[e4ie, inteligenciju i percepciju (Adams, I 990; 1999; Adams, Treiman i Pressley, 1997; Just i Carpenter, 1987). Sposobnost ditanja je temeljna u nalem svakodnevnom Zivotu i ljudi s disleksijom te5kodom u odgonetavanju, ditanju i razumijevanju teksta - mogu uvelike patiti u druStvu koje na

10

I

Jezik u

kontekstu

319

320 visoko mjesto stavlja tedno ditanje (Galaburda, 1999; Nacionalno vijece za ditanje, 1998; Shankweiler i sur., 1995; Spear-Swerling i Stemberg, 1996; Sternberg i Gligorenko, 1999; Stemberg i Spear-Swerling, 1999; Torgesen" 1997; Vellutino i sur., 1996). Raznolike vrste disleksije i njeni specifidni pretpostavljeni uzroci nadilaze svrhu ovoga udZbenika, no pretpostavlja se da problemi u fonoloikoj obradi, a time i u identifikaciii rijedi jesu "temeljni kamen spoticanja u udeqiu Eitanja'' (Pollatsek i Rayner, 1989, sh.403; vidi takotler Rayner i Pollatselq 2000).

Perceptivna pitanja pri 6itanju Ako promatrate vlastitu obradu teksta, moZete vidjeti da je sposobnost ditanja zaista iznimna: nekako uspijevate percipirati toEno slovo kada je prezentirano u zaista razliditim nadinima i oblicima, kao veliko ili malo slovo, pa dak i u kurzivu. Ti procesi ukljuduju percepciju ortografskih (onih koji se odnose na vizualne oblike) aspekata tiskanih rijeii. Potom morate prevesti slovo u glas, swarajuCi fonolo3ki kod (koji se oclnosi na zvuk). Taj je prijevod posebno teZak u engleskom, gdje nema uvijek izravne korespondencije izmedu slova i glasa- George Bemard Shaw, dramatiEar i oboZavatelj engleskoga jezita istaknuo je nelogidnost engleskoga pisanja kadaje sugerirao da bi u engleskom bilo sasvim razumno izgo' voriti "ghoti" kao "fish". Izgovorili biste "gh" kao u rijedi rough (raf), "o'l kao u rijedi women, a "ti" kao u rijedi nation. To owata joS jednu zbrku "anglima": kako izgovarate "Ough"? Poku5ajte s rijedima dough (ditaj dou - tijesto), bough (ditaj bau - grana), bought (6itaj bo:t - kupio sam) , through (ditaj tru: - koz) i cough (ditaj kof- kasalj) -je li vam to dosta?t Nakon 5to nekako uspijete prevesti sve te vidne simbole u glasove, glasove morate posloZiti kako biste oblikovali rijeE; potom trebate identificirati rijedi i otkriti Sto ona znadi; konadno prelazite na novu rijedi i cijeli se proces ponavlja. Nastavljate ovaj proces s rijedima koje slijede kako biste formuliralijednu redenicu i taj proces nastavljate sve dok ditate. Jasno je da nonnalna sposobnost Eitanja uop6e nije jednostavna. Oko 36 milijuna odraslih Amerika:raca joS uvijek ne zna ditati na razini udenika osmoga razreda (Conn i Silverman, 1991). Premda nas statistita o slaboj pismenosti i nepismenosti treba alarmirati i potaknuti na akciju' molda trebate ponovno promisliti o naSoj mogu6oj nepovoljnoj procjeni onih koji jo5 nisu usawSili zadatak 6itanja. Odgovoriti na taj izaz.ov - u bilo kojoj dobi zaistaje te5ko. Kad podetnik udi ditati, on mora svladati dvije osnovne vrste perceptivnih proi procese razumijevanja. Leksiiki procesi rabe se za prepoznavanje slova i rijedi, a takoder aktiviraju relevantne informacije o tim rijedima u pamienju. Procesl razumijevanja rabe se da bi se shvatio tekst kao cjelina (i o njima demo govoriti kasnije u ovom poglavlju). Razmatrajuii leksidke procese pri 6itanju, vidjet 6emo nzdvaianje i integraciju pristupa percepciji odozgocesa: leksidke procese

prema-dolje i odozdo-prema-gore.

t Po$*a je u tomc da sc

glruna

skupim 'ough" b uvededm

rijotim wijek lita &ugptiio (aap. ps-)

Kognitivna psihologija

Leksidka obrada pri ditanjii Fiksacija i brzina Eitanja Kada ditnmo, nase se odi ne kre6u glatko dui stranice, pa dak niti duzjedne linije teksta. Naie se odi kre6u u sakadama brzim uzastopnim pokretimu pri fikrir-ju sukcesivnih dlielova teksta. Keith Rayner (pollatsek i Rayner, l9g-9) ie opisala

fiksacije kao serije "snimaka". patricia carpenter i Marces lusrirgsl) su proudavali sakadidne pokrete studenatd koji su ditali tekst i pronaili da zu frksacije razlidito duge. ditaterji fiksiraju vise wemena dr';e rijeE' od kra6ih, te manje poznate rijedi (tj. rijedi koje se manje desto javljaju u engleskom jeziku) od poznatijih (tj. rijedi ve6e udestarosti). Zadnja se rijed u redenici takorrer, dini se, posebno dugo fiksira, o iemu cardenter i Just govore kao o "vremenu zamatanja redenice".

stovi5e, istrazivadi su prona3ri da, premda se rxxoge rijedi fiksiraju, ne fiksiraju se sve. citatelji fiksiiaju oko g0% sadrZajnih rij;di (npr. imenice, glagoli i druge rijeii koje prenose znadenje) u tekstu. (FunkcionahJ rijedi, popui ei-ana i prijedloga, imaju podupiru6u ulogu za sadrZajne rijedi). No,-kakav;" jedne "a"foiiz opseg od takvih frksacija? cini se damoZemo iarudi korisne informacije perceptivnog prozora znakova (slova, brojeva, znakova interpunkcije i razmaka) koji obuhvaia detiri znaka nalijevo od todke fiksacije i oko 14 do lS:nadesno od nje. Sakadidni polceti preskadu u prosjeku sedam do devet anakova izrnedu sukcesivnih fiksacija, ta\9 ql neke informacija koje izvladimo mogu biti pripremne 9d zaidttfut fiksaciiu (pollatsek i Rayner, l9g9; Raliner, sere'ro, iesch i pollatsek, 1995). Kada studenti brzo ditaju, imaju manje i kra6e fiksacije (Just, carpenter i Masson, 1982), no odito je da ve6abriina ide na u3trb razumijevanja biio dega viSe od biti odlomka (I{oma, 1 983).

Leksidki pristup vazan aspekt ditanjaje leksicki pristup identifikacija rijedi koja nam dopulta pristup znacenjurijedi upam6enju. ve6inapsihologakojiproudavajuditanje vjeruje da je leksidki prisrup interakivni proces, koji kombinira informacije r t-iieitin razina obrade, poput izgleda slova, samih slova i rijedi koje sadrZe slova (npr. J. Morton, 1969). Razmotrimo neke od osnova interaktivno-aktivacijskog *od"lu Davida Rumelharta i Jamesa McClellanda (1981, 19g2), koji prepostavlja da se aktivacija odretlenih leksidkih elemenata javlja na vile razina i da je aktivnost sysks 1e ziae interaktivna.

Rumelhart i Mcclelland razlikuju ffi razine obrade kbje slijede vidni ulaz: razina obiljezja, razina slova i razina rijedi. Model pretpostatlja da su informacije na svakoj razini predstavljene odvojeno u pamienju i da informacije prelaze s jedne razine na drugu u dva smjera. Drugim rijedima, obrada je i odozdo_premagore (podevii od osjetnih podataka i napredujudi do viiih razinakopitivne obrade) i odozgo-prema-dode fuodevii od kognicija viie razine koje se zasnivaju na ranijem znanju i iskustvimapovezanima s datimkontekstom, slika r0.1). Interaktivno sta-

jali5te podrazumijeva da ne samo da koristimo senzomo-perceptivna obiljeija

slova koja nam pomaZu identificirati rijedi, nego takoder koristimo obiljeZja ;j;i koja vei znamo kako bismo identificirali srova. zato se ovaj model naziva lin-

l0rJezikukontekstu

JZ I

322

lnteraktivno-aktivac$ski model prepoznavanja rijedi David Rumelharr i James McQlelland upotrijebili su ovu sliku kako bi ilustrirali nadin interakcije aKivacije razine obilje2ja, razine slova i razine rijedi tijekom prepoznavanja rijedi. Na ovoj slici crte koje zavrsavaiu strelicarha pobuduju aldivaciju, a crte koie zavrsavaiu to6kama (cmim krugovima) pobuduiu inhibiciiu. Na primjer, obilje2le tamne vodoravne pruge na whu slova dovodi do aklivacue slova l, iti do innibiciie slova N. Sli6no, na razini slova aKivaciia slovaT kao prvog slova vodi do aktivacije rijediTRAP (zamka) iTRIP (put), ali do inhibicije rijeciABLE (mo60. lduci od vrha prema dolie, aKivacF ja rije6iTRAP dovodi do inhibicije slova A, N, G i s kao prvih slova, alido aKivaciie slovaT kao prvog slova:

Kognitivna psiholo gij a podrudja mozga aktiviraju tijekom pasivne vidne obrade oblika rijedi, semantidke analize rijeii ili dak izgovorenih rijedi.

. _Oj,T or*uprihololke podrlke, najmanje su dva modela prepoznavanja rijedi (McClellandov i Rumelhartov model, te model koji je predloZio paap sa surad_ nieima, 1982) sirol;4a ft.mFiutorski. oba su modela uspjesno predvidjela efekt superiomosti rijedi ftao i efeLrf superiomosti pseudorijedi), koji je slidan efektu superiomosti konfiguracije, kao i efektu superiomosti objekta (spomenutom u vezi utjecajima na percepciju odozgo-prema-dolje). Kod efekta iuperiornosti 1 rijeEi, slova se ditaju mnogo lakie kada su uklopljena u rijedi nego kadi su prezentirana izolirano ili sa slovima koje ne dine rijedi. ovaj je efekt prvi spomenuo James McKeen cattell (r860-1944), koji je opazio da rjudima trela anurro duz" da proEitaju nepovezana slova nego da proditaju slova koja dine rijed (lgg6). (cattell je takoder pronalao da je ljudima potrebno otprilike dvostruko duz" au pro6itaju nepovszens rijefi nsg6 rijedi u reienici.) Efekt su potom demonstrirali Gerald Reicher (r 969) i Daniel wheeler (r 970), pa se katkada naziva "Reicher-wheelerov efekt". Efekt superiomosti rijedi tipi6no se oaaia u eksperimentalnoj paradigmi poznatd kao zadatak teksiekog odlutrivanja. U toj paradigmi, niz se slova prezentira wlo katko i tada se ili ukloni ili prekrije maskom, a sudionika se pita da odludi o kojem je nizu slova rijed.

.

{istazilPjrm-a,efekta superiomosri rijedi sudionicima

se vrro lrarko prezenrijed ili pojedinadno slovo i potom se prekriju. sudionika se potom stavi pred izbor od dva slova, te on mrcra odluditi koje je upravo vidio- Na ako

tira

ili

lrimjer,

je podraZajna rijed *RAD-, altemative mogg biti . . _ _ k" i _ _ O-. eto p io* ^i,q slovO "K'', altemative mogu biti..D" i..K.. Sudionici su mnogo todniji u izboru todnog slova kadaje ono prezentirano u kontekstu rijedi nego kada je prezen$rano izolirano (npr. Johnson i Mcclelland, L9T). cak se i slova u izgovorivim pseudorijedima (npr. :'MARD') identificiraju toinije od izoliranih srova, dok nizovi slova koji se r€ mogu izgovoriti kao rijed (npr. ORWK) ne pomazu identifikaciji @ollatsek i Raynea 1989).

teraktiwim". Stovi3e, aspekt modela koji se odnosi na obradu odozgo-premadolje dopu$ta efekte generaliziranog kontekSta (vidi takotler Plaut, McClelland, Seidenberg i Patterson, 1996).

Drugi teoretidari (npr. Meyer, Schvaneveldt, 1976; Paap, Newsome, McDonald Schvaneveldt, 1982) sugerirali su altemative modelu Rumelharta i McClellanda, no razlike izmedu interaktivnih modela nisu predmet ovog uvodnog teksta' Podrska za mbdele prepoznavanja rijedi koja ukljuduje odvojene razine obrade dolaziiz ishaZivanja cerebralne obrade (npr. Petersen, Fox, Posner, Mintun i Raichle, 1988; Posner, Sandson, Dhawan i Shulman, 1989). IstraZivanja mapiranja metabolizma mozga (npr. ona koja koriste pozitronsku emisijsku tomografiju i tehniku ftnkcijske magnetske relonancije (fMR) upuCuju na to da se razlidita

i

J. M. cattell (1886) ie takoiler zamijetio pojavu koja se moZe nazvati ..Efekt superiornosti reienice"; taj su efekt powrdili kasniji istrazivadi (perfetti, l9g5; Perfctti i Roth, 1981). Naprimjer, pretpostavimo da ditatelj wlo kratko vidislabije ditljivi podraZaj. Njed, prozor, na primjer, moie se pokazati u slabije ditrjivol obliku (slika_10.,2),Kada rijed stoji zasebno u rom obriku, nnogo se teze prepoznaje nego kadajoj prethodi rerenidni kontekst poput: "potrebnoje udiniti nekoliko popravaka. Prvi je popraviti @erfetti, l9S5). postojanje smislenog konteksta podraZajapomale ditatelju da ga percipira.

_,'

eini

se, takoder, da

efelti konteksta firnkcioniraju i na svjesnoj i na predsvjesNa svjesnoj razini imamo aktivnu kontrolu nad koriltenjem konteksta kako bismo odredili znadenje rijedi, dokje na predsvjesnoj razini koristenje konteksta vjerojaoro automatsko i izvan aktivne kontrore (Stanovich, rggi; vidi takotle.r.Posner i Snyder, 1975). Niz eksperimenara koji ukrjuduju zadatak leksidkog odludivanja pruiaju dokaz za efehc konteksra pri donoienju leksidkih odluka (Meyer i Schvaneveldt, l97l; Schvaneveldt, Meyer i Becker, 1976). Cini se da sudionici donose leksidke odluke brZe kada im se prezentiraju nizovi stova koji zu yoj

ryini

l0rJezikukontekstu

5ZJ

324

Graduiranost neditljivosti po druiaia

Kogni tivna psiholo gij a

tlene nadine na

posve neditljive. Postotci se odnose na graduiranost ne6itliivosti-

oo,/o papar

prozor

papar

prozor

.(rJ.p€f

lrfs:,1of

sr'kn*ejezika takoder

Sintaktidke

se razlikuju. Gotovo svijezici imaju odremdnji, vrsiteljima radnje iliobjektima radnje (Gerrig i Banaji, 1994). ono Bto se razlikuje u jezicima jist pot"duk subjekta, glagola i objekta u tipidnoj izjavnoj reEenici i opseg gramatitkih promienu i drugih znakovakoje govomici moraju uHjuditi kiro kljudne elemente redinic". wap.infea pri opisivanju prosle radnje u engleskom naznadujemo je ri se radnja dogodila u pro5losti promjenom (sprezanjem) glagolskog oblika (npr. dodavanjem nlastavka -ed kod pravilnih glagola). U ipanjolskom i njemadkom, glagol iakoder mora naznaEiti je li wSitelj radnje ujednini ili mnoZini ije li uprvom, i'rugom ili tredem licuz . u turskom, glagolski obrik mora naznaditi proslu rianjq jedninu ili rrnozinu, je lice, te li govomik izravno svjedodio ili doZivio radnju ili ju je zabiljeiio neizravno. ut1'edu li - ili mozda dak ogranidavaju - te razlike u obvezatroi sintaktidkoj strukturi korisnike tih jezika da o stvarima misle razlidito zbog jezita toji

-

sllka pokazuie rijedi prozor i riiedi papar, pri demu su rijeci jasno 6ituive, donekle ditljive ili gotovo

koji

se

komunicira

o

koriste dok misle? uobidajeno povezani parovi rijedi (npr. lijednik- sestra, kruh - maslac); oni reagiraju sporije kada im se prezentiraju nepovezani parovi rijeEi, parovi ne-rijedi ili parovi koji ukljuduju rijed i ne-rijed.

Lingvistidka relatiinost: Sapir:Whorfova hipoteza je lingvistidka rerativnost, twdnja da govomici razliditil jezika imaju razlidite kognitivne sustave i da ti razliditi kogn'ltivni sustavi ufedu na nadiire na koje .ljudi koji govore razlidite jezike misle o svijetu. Tako bi, prema stajali5tu relirtivnosti, Garoi o rizi misrili drueadiie neso mi. Na primjer, Garoi bi razvili vitse kognitivnihkaregorija zanat id, svojih-engleskih partnem. Kada Garoi zami3ljaju rizu, oni je posljediEno i vide drugadije itozda slozenije misle6i o njoi, od engleskih govomika koji irnaju svega nekoliko rijedi za nht. Tako bi jezik oblikovao midljenie..xostoje, odredenidokazi dado udenia Pojam relwantan za ovo pitanje

Koliko dobro ditamo uvclike je odredeno time koliko promiSljamo i mislimo o tome xto Eitamo. Kakva je veza izmedu jezika na kojem je materijal prezentiran bilo vizualno ili verbalno - i naieg mi5ljenja?

JEZIK I MISLJENJE Jedno od

najzanimljivijih podrudja u istraiivanjujezikaje odnos izmetlujezika

i

mi5ljenja. O tome su odnosu postavljena brojna razlidita pitanja, a samo neka od njih 6emo ovdje razmotriti. od brojnih nadina isEazivanja ovog odnosa,_kognitivni psiholozi i psiholingvisti su posebno zainteresirarii za istralivanja koja usporeduju i suprotstavljaju govomike razlllitth jezika temelj ovoga poglevlj a.

i

dijalekata. Ta su istraZivanja

Razlike izmedu iezika

rijedi moze doii, barem djelomidno, kao rezultat jetetove mentalne diferencijacije razliditih wsta pojmova (Carey, 1992; Xu i C arcy,1995;1996): Tako moZda ima smisla da djeca koja susrecu ra"nolike objekte zbog kulture u kojoj odrastaju, moida stvaraju i razlidite wste mentalnih diferencijacija. o hipotezi lingvistidke rerativnosti govori se katkada kao o sapir-whorfovoj -. hipotezi, prema dva dovjeka koji su bili njeni najupomiji zagovaratelji. Edward Sapir (1941/1964) ie rekao da mi ,.umnogome vidimo, dujemo i na duge nadine dozivljavamo na nadin na koji to dinimo zbog toga sto nas jezidne naiike nase okoline predisponiraju na odredene izbore interpretacija" (str. 69). Benjamin Lee Worf ( I 956) je ovo staj aliSte zastupao jos snaZnij e;

Mi analiziramo prirodu dui okvira koji su nam postavljeni na5im izvomim jezicima. Kategorije i wste koje izdvajamo iz svijeta fenomena ne nilazimo tamo zato 5to one gledaju u lice svakom

jezika

ZaSro u svijetu postoji toliko razliditih jezika i kako koriStenje bilo kojeg opienito i kori3tenje nekog odredenogjezika utjede na ljudsko miiljeqie? Kao Sto

sa&ie razlidite rjednike i koriste razliiite sintallidke struk"ri"i ture. ove razlike desto odraZavaju razlike u fizidkin i kulturalnim uvjetima u kojima zu jezici nastali i :rrzvlli se. Na primjer, govore6i o rjedniku' Garoj na Burmi razlikuju mnoge vrste rize, Stoje razumljivo budu6i da su oni kultura koja je da ovi ljudi uzgaja rizu. Nomadski Arapi imaju vise od 20 rijedi zt deve. Jasno poimaju rizu i deve puno specifidnije i na sloZeniji naiin od ljudi izvan njihovih iorlto*ih g*pu. Kao rezultat tih iezldnihrulikz,misle li Garoi o riZi drugatije od znate, razliditi j

nas

pronatradu; suprotno tome, svijet je predstavljen kaleidoskop_ skom plimom impresija koje na5 mozak mora organizirati _ i io velikim dijelom lingvistidkim sustavom naiega uma. (sh. 213)

Sapir-Whorfova hipoteza je jedna od najspomirfanijih ideja u dru5tvenim i _ . bihevioralnim znanostima (Lonner, 1989). Medutim, nele od njenih implikacija

i Arapi o devama drugadije od nas? '?

Isto

je i u hnabkom

juiku

(nap,prw)

l0 o Jezikukontekstu 325 su, Eini se, dosegnule mitske razmjere; na primjeii innogi su dru3tvuii znanstvenici toplo prihvatili i rado propagiraju ideju da E.s.(imi imaju mnoitvo rij ei,'i zaied' nu rijed - szg'eg. Odbijajudi mit, antropolog Laura Martin (1986) t\ndi da, suprot-

no populamom vjerovanju, Eskimi nemaiu brojne rijedi za snijeg. Prema G. K. Pullumu (1991),'hitko tko iSta zna o Eskimima (ili todnije redeno o obitelji povezanihjezika Inuita i Yupika koji se govore od Sibira do Grenlanda) ne bi to twdio" (str. 160). Martin, koja je uEinila viSe od bilo koga drugog da razbije mit, razumije za5to njene kolege ovaj mit mogu smatrati Sarmantrim, no bila je prilidno 'irazodarana reakcijama svojih kolega kadaje upozorila na zabludu; vedina

je,kaie ona, zarzela poziciju da je to, bilo todno ili netodno, 'sjajan primjer"' (Adler, 1991, str. 63). OEito je da moramo biti oprezni u svojim interpretacijama nalaza koji se odnose na lingvistidku relativnost. BlaZi oblik lingvistidkog relativiana jest da jezik moZda ne odretluje mi5ljenje, ali jezik sigurno moZe utjecati na mi5ljenje. Naie je mi5ljenje i na5 jezik u mnoiwu interakcija od kojih sada razumijemo samo neke' Jasno je da jezik pospjeSuje miSljenje, pa dakutjede na percepciju i pam6enje. Jedan je razlog tomu da imamo ogranidena sredstva kojima manipuliramo nelingvistidke slike (Hunt i Banaji, 1988). Ta ogranidenja dine poZeljnima kori5tenjejezika da bi se pospjelila mentalna reprezentacija i manipulacija. dak se i besmislenih slika ("Iara'') dosje6amo i ponovno ih crtamo razlidito, ovisno o verbalnim oznakama koje su dane slikama (npr. Bower, Karli i Dueck, 1975). Da biste vidjeli kako taj fenomen fi:nkciouira, pogledajte sliku 10,3. Daje ona, umjesto tako kako je nazvana, nazvana "niska bisera", moida biste je percipirali

Medvjed se penje s druge strane stabla Kako oznaka za ovu sliku utiece na valu percepciiu, mentalnu predodibu i pamd€nie slik€ (prema Glucksb€rg, 1988).

326

Kognitivna psiholo gij a

Utjecaj verbalnih oznaka na pam6enje l(ad se lzvoma slika (u sredini) crta po siedaniu, postoii tendencija da crteZ budu iskrivljeni na na6in da vi5e sli6e verbalnim oznakama. (Prema Glucksberg, 1988)

R€producima sllka

Vefudna

oaa&

R

/j\

B@a

L-J

/'a

((

Mhdimjesec

NaoCa16

liloma slika

E K

tr

Vsrbalnl

Reproducirana

Strmen

I

aak

Slovo C

Utezl

slilc

'A\ F"

\-

o{

razlidito. Meclutim, kadaje odredena oznakajednom dana, percepcija iste figure iz drugadije perspektive je znadajno teZa (Glucksberg, 1988). Psiholozi su koristili druge dvosmislene slike (vidi 3.poglavlje) i d95li su do slidnjh rezultata. Slika 10.4 ilustka tri druge slike kojima se mogu dati altemativrie oznake. Kada je sudionicilna dana odreaiena oznaka (npr ili naodale ili utgzi), desie su po sje6anju crtali sliku tako da je bila slidnija danoj oznaci. Jezik i na druge nadine utjede i na to kako kodiramo, pobranjujemo i dozivamo infomracije. Prisjetite se primjera iz 6. poglavlja o tome kako je oznaka "pranje rublja" poboljiala dosjedanje ljudi i razumijevanje pitanja o odlomku teksta (npr. Bransford i Johnson, 1972; L973). Etizabeth Loftus (npr. Loftus i Palner, 19?4) je opseZnim ishaZivanjem pokazala daje svjedoEenje odevidaca pod snaZnim utjecajem razlidito formuliranih pitanja koja su im postavljena. Jonathan Schooler i Tonya Engstler-Schooler (1990) su pronaSli da 6ak i kada su sudionici generirali svoje vlastite opise, tolnost njihova kasnijeg svjedodenjaje opala; to jest, ovi zu ishazivadi prona5li da to6no dosjeCanje zapravo opada ako slijedi nakon opisivanja promatranog dogatlaja, odredene boje ili odretlenog lica. Kada im je dana moguinost da identificiraju izjave o dogatlaju, sfvamoj boji ili licq zudionici su to dinili manje todno ako su ih prethodno opisali. Paradoksalno, kadaje sudionicima dano dovoljno wemena za odgovaranje, njihov je udinak bio jo3 manje todan nego kada su bili prisiljeni odgovarati brzo; to jest, ako im je dano wemena da promisle o svojim odgovorima, sudionici su u ve6oj mjeri odgovarali u skladu s onim 3to su rekli ili napisali nego s onim 5to su vidjeli. Je Ii Sapir-Whorfova hipoteza relevantna za svakodnevni Zivot? Gotovo je sigumo da jest. Ako jezik ograniiava naie mi5ljenje, tada moiemo ne vidjeti rjeSenje problema, jer nemamo odgovarajuCih rijedi da bismo iskazali ta rje5eqia.

10

Ako

se ne razumijemo s

. Ieziku kontekstu

ljudima koji govore druge jezike (kako

327

se desto dogada u

328

Ko gni tiv n a p s i h o I o gij a

Ujedinjenim narodima), nerazumijevanje moZe proiza6i iz dinjenice dajezici drugih analiziraju rijedi drugadije nego mi- Trebamo biti zahvalni qa tome da eksffemne verzije Sapir-Whorfove hipoteze nisu potvrtlene,jer bi takve verzije upudivale na to da smo, figurativno redeno, robovi rijedi koje su nam dostupne.

Lin

gvistidke u niveza I iie

.

Postoje neka istraZivanja koja su proudavala lingvistiike univerzalije - karalferistidne obrasce u jezicimarazllditih kultura - i relativnost. Prisjetite se iz 9. poglavlja da su lingvisti identificirali stotine ligvistidkih univerzalija koje su u vezi s fonologijom (proudavanjem fonema), morfologijom (proudavanjem morfema), semantikom i sintaksom. Podrudje koje dobro ilustrira mnoga od tih istraZivaja usmjereno je na imena boja. Te rijedi pruZaju posebno pogodan nadin provjere univerzalija,jerje za odekivati da su ljudi u svakoj kulturi izloleni, makar poten-

cijalno, uglavnom jednakom rasponu boja. U stvamosti, razliditijezici imenuju boje vrlo razlidito, nojezici ne dijele spektar boja proizvoljno. iini se da sistematski obrazac univerzalno upravlja imenovanjem boja ujezicima. Dva antropologa, Brent Berlin i Paul Kay (1969; Kay' 1975) su istraZivali nazive za boje u raznolikimjezicima. Oni su iznijeli na vidjelo dvije odite lingvistidke univerzalije o imenovanju boja u razliditim jezicima' Pwo, svi istraZivanijezici uzeli su svoje osnovne nazivezabqeiz skupa od samo 11 naziva za boje: cmo, bijelo, crveno, Zuto, zeleno, plavo, smecle, purpumo, ruZidasto, narandasto i sivo. U jezicima se koristi od svih 11 naziva, kao u engleskome, do samo dva. Drugo, kada se koriste samo neka od imenaboja, imenovanje boja slijedi hijerarhiju od pet razina: (1) cmo, bljelo; (2) crveno; (3) Zuto' zeleno, plavo; (4) smede, (5) purpumo, ruiiEasto, narandasto i sivo. Tako, ako jezik imenuje samo dvije boje, one 6e biti crno i bijelo. Ako imenuje tri boje, to 6e biti cmo, bijelo i crveno. Cewrta 6e boja biti uzeta iz skupa Zute, zelene i plave' Peta i Sesta Ce takoder biti uzete iz tog skupa i tako 6e se nastavljati odabir dok ne buds imenovano svih 11 boja.

Osim proudavanja semantidkih razlika, poput upohebe

:ijetiza boje,

psiho-

lingvisti proudavaju kako sintaktidke sfiukturalne razlike u jezicima mogu utjecati na miSljenje. Na primjer, Spanjolski ima dva oblika glagola 6iti - ser i estdr; medutim, oni se rabe u razliditim kohtekstima. Maria Sera (1992; sludajno serana Spanjolskome mali bit le) poudavala je upotrebu ser i estar kod oclraslih i kod djece i u vrlo stnrkturiranim situacijama (tj. kao reakcije na shematizirane redenice u kojima je upotrijebljeno ili ser 7li estar) i u relativno prirodnim situacijama (tj. kao reakcije na otvorene zahtjeve da se opiSu objeliti ili sinracije)' Kada biti upu6uje.na identitet nedega (npr. u engleskom "Ovo je Jose") ili na pripadnost klasi nedega (npr. Joseje stolar) i odrasli i djeca koriste glagolski oblik ser. StoviSe i odrasli i djeca su koristili razlidite glagolske oblike kada je birr upu6ivalo na obiljeZja stvari: serje kori5ten da bi se uputilo na stalne atribute (npr. Maria je visoka) a estar je kori3teno za priwemena obiljeLja (npr. Maria je zaposlena). Kada su oblici 6llikori5teni za opis mjesta objekata (ukljuduju6i ljude' Zivotinje i druge swari), i odrasli i djeca su koristili est4r. Medutim, kada se oblici 6iti koriste za opis mjesta doga
(1992) interpretira ove nalaze na nadin da upuduju na dvije stvari: pwo, .Sera Eini se da se ser koristi primamo za naznadavanje stalnih obiljezja (npr. identiteta, kategorijalne pripadnosti i relativno stalnih, stabilnih obiljeZja stvari), dok se es/ar koristi primam o zananralavanje priwemenih uvjeta (npr. katkorodnih obiljezja swari i mjesta objekata koji se Eesto mijenjaju od mjesta do mjesta). Ovaj je nalaz bio u suglasju s drugim radovima i relativno ;je neiznenadujuCi. Njezin je drugi aal32 2animljiviji. Djeca tretiraju lokaciju dogatlaja na isti nadin kao i iokaciju objekata (tj. kao privremeoe, pa stoga sugerira upohebu estar), dokodrasli ra-

zlikuju.dogatlaje i objekte. Odredenije, odrasli smatraju lokaciju dogatlaja nepromjenjivom (tj. stalnom, $to zahtijeva upotrebu ser). Sera (1992) je zamijetila da drugi isfiafivadi upu6uju na to da mala djeca imaju te5ko6a u razlikovanju objekata i dogatlaja (npr. Keil, 1979) i u prepoznavaqiu stalnosti mnogih obiljeZja (npr. Marcus i Overton, 1978). Tako razvojne razlike u pogledu upohebe ser za opisivanje mjesta dogadaja mogu upudivati na raz-tojne razlike u kogniciji, Rad Serae upu6uje na to da razlike u uporabi jezika mogu zaista upu6ivati na razlike u mi5ljenju. Meilutim, njeno istraZivanje ostavfa otvorenim psihololko pitanje imaju li izvomi spanjolski govomici diferenciraniji osjeCaj priwemenog i stalnog nego izvomi engleski govomici, koji rabe isti glagoiski oblik da bi izrazili oba oblika 6tri. Za sada je odgovor nejasan Drugi sujezici takoder kori5teni u istrazivanjima lingvisticke relativnosti. Na primjer, u navahojeziku izbor glagola ovisi o obliku objekta kojije ukljuden u radnju glagola, dok u engleskome to nije sludaj (J. B. Canoll i Casagrande, l95g). MoZe li uporaba razliditih glagolskih formi za razlidite oblike upu6ivati na to da 6e Navaho djeca riauditi percipirati i organizirati informacije s obzirom na oblik ranije nego djeca koja su govoinici engleskoga jezika? Rana istraZivanja upu6ivala su na to da mala djeca, engleski govomici, grupiraju objekte po boji prije nego ih grupiraju po obliku @rian i Goodenou gn, ISZbl. Suprotno tome, djeca koja govore navaho prije 6e od Navaho djece koja su engleski govomici klasificirati objekte na temelju oblika. Merlutim, ri su nalazi problematidni jer djeca engleski govomici iz Bostona izvode radnje slidnije Navaho djeci koja govore navaho nego Navaho djeci koja govore engleski (J. B. Canoll i Casagrande, 1958). StoviSe, novly'a istraiivanja koja su usporedivala djeCje i odrasle generalizacije novih imenica medu novim objektima pronaila su da 6e mala djeca govore engleski zapravo prekomjemo koristiti oblik u klasifiiiranju objekata loja (L. B. Smith, Jones i Landau, 1996). Sto bi se dogodilo kod ljudi koji govoie oba istraZivana jezika? Razmotrimo jo! jednu dinjenicu: djeca koja ude mandarinski kineski deiie koriste glagole od imenica, dok djeca koja usvajaju engleski ili tal! janski koriste Ce56e imenice od glagola (Tardif,1996; Tardi{, Shatz i Naigles, 1997). Nadalje, djeca koja govore korejski glagole koriste prije od djece koja govore engleski, dok djeca koja govore engleski usvajaju ranije op5imiji vokabular imenovanja od djece koja govore korejski (Gopnik i Choi, 1995; Gopnik, Choi i Baumberger, 1 996).

Kakve su razlike u mi5ljenju mogu6e kao rezultat ovih razlika u usvajanju? . Nitko to sa sigurnosdu ne zna. Curt Hoffman, Ivy Lau i David Johnson (1986) zamislili su intrigantan eksperiment postavljen tako da ocijeni mogu6e efekte lingvistidke ielativnosti proudavajudi ljude koji govore viSe odjetlnogjezika. U kineskomjeziku, jedan

10

r Jezikukontekstu

329

pojam, s&i gE, specifiCno opisuje osobu kojaje "wjetovna, iskusna, socijalno vje$ta, posve6ena obitelji i poneito rezervirana" (str. 1098). U engleskome sigumo nema usporednog jedindtvenog pojma koji bi obuhva6ao ovako raznolika obiljeZja. Hoffman i suradnici su sastavili ulomke tekstova na engl€skom i kinesko'n opisuju6i razlidite osobe, ukljuduju6i i sli gE stereotip (pri demu, naravno, nisu izravno spomenuli pojam shi gE u opisima). Potom su istraZivadi upitali sudionike fluentne u engleskom i kineskom da proditaju ulomke ilina kineskom ili na engleskom i tada procijene razlidite izjave o osobama, pod vidom vjerojatnosti da je izjava o osobi todna. Neke od izjava ukljudivale su stereotip osobe koja je shi gE.

Ci:ri se da njihovi rezultati podupiru ideju o lingvistidkoj relativnosti pod vidom dinjenice da su sudionici de56e procjenjivali razlidite izjave u skladu sa sii gE stereotipom kada su ulomke ditali na kineskom nego na engleskom. Slidno, kada se od sudionika traZilo da napi5u vlastite dojmove o osobama, njihovi su opisi bili bliZi sii gE stereotipu ako su prethodno ditali ulomke na kineskom. Ovi autori ne sugeriraju dabi za engleske govomike bilo nemogude da razumiju si; gE stereotip, nego to da kada je taj stereotip dostupan, to pospje5uje njegow

330

Ko gnitivna psiho lo gij a

radiiite jezidne grupe, razlidite elsperimentatorove pristranosti mogle zu pridonijeti nekoniistentnosti u literaturi. Hakuta kaZe da literatura upuduje.na to da se na ovo pitanje ne moZe odgovoritijednostavno. On navodi da kada su bilingvalni uravnoteZeni s obzirom na bilingvalnost (otprilike podjednako fluentni u oba jezika) i kada dolaze iz srednjeg sloja, nalaze se pozitivni efekti bilingvizma, no pod drugim uvjetima dolazi do negativnih efekata. Sto moZe biti uzrok ovih razltk{! Michael Cole ie profesor pslhologije i komunikologije na Kalifornijskom sveuailistu u San Diegu. Poznatje po svoiem doprinosu kulturalnoi i metlukul-

turalnoi kognitivnoi

mentalnu manipulaciju.

psihologiii ier ie pokazao datestove koji su r valjani u jednoJ kulturl.

IstraZivar{a lingvistidke relativnosti dobar su primjer dijalektike na djelu. Prije Sapira i Whorfa pitanje kako jezik ogranidava niSljenje nije bilo zanimljivo psiholozirna. Sapir i Whorf su tada iznijeli tezu da jezik umnogome nadzire mi5lje4ie. Nakon ito su oni iznijeli ovu tezu, brojni su psiholozi pokulali dokazati antitezu - da oni nisu u praur i dajezik ne konholira mi5ljenje. Danas mnogi psiholopi vjeruju u sintezu - da jezik ima odretleni utjecaj na mi5ljenje, no ni pribliZno takav ekstremni utjecaj u koji su vjeroyali Sapir i Whorf.

prevesti i izravno preniieti u drugu kulturu, a da pritom ostanu valjani. U proteklih dvadeset godina Cole je takoder ozivio interes psihologa za rad Lava Vigotskog.

Pitanje da

li lingvistidka relativnost postgji i u kojem stupnju,

ostaje otvoreno.

Moje razumijevanje dokaza jest da postoji blagi oblik relativnosti, pri demu jezik moZe utjecati na mi5lje4ie. Meclutim, tzrai,eniji, deterministidki oblik relativnosti, pri demu jezik odreduje razlike u mi5ljenju imedu pripadnika razliEitih kulnrra, gotovoje sigurno u nesuglasju s postojefim dokazima. Kona6no, vjerojatnoje da su jezik i mi5ljeqje u interakciji tijekom ditavog Zivota ($gotsky, 1986).

Bilingvizam (dvojezi6nost) i dijalekti IstraZivanja Hoffinana i suradnika oworila su npka pitanja koja su zadivila psiholingviste: ako osoba moZe govoriti i misliti na dva jezika, misli Ii ona razlidito na ljudi koji govore dva jezika svakom jeziku? Zapravo, misle li biltngvalni drugadije od monolingvalnih - ljudi koji govore samo jedan jezik? (Multilingvalni govore najmanje dva i rirogu6e vi$ejezika). Koje razlike, ako neke uop6e, proizlaze lz Einjeuce dostupnosti dva jezka nasuprot jednome? MoZe li biligvizam utjecati na inteligenciju, pozitivno ili negativno?

-

-

Kenji Hakuta (1986)je u svome pregledu literature o tome pitanju doiao do nekih zanimljivih nalaza. Razmotrimo neka od pitanja koja se postavljaju u tome podruEju. Prvo,, otphavalibilngitzsm milljetje u bilo kojem jeziku ili pak pospjeiuje misaore procese? Hakuta je nadinio pregled stotina istraZivanja i pronaiao da su podaci proturjedni. RazliEite populacije sudionika, razlidite metodologije,

niie mogude samol

James Cummins (1976) je sugerirao da moramo razlikovati ono 5to moZemo nazvati aditivirim nasuprot suptraktir.nom bilingvizmu. Kod aditivnog bilingvizma, drugi sejezik usvaja kao dodatak relativno dobro razvijenom prvom jeziku. Kod suptraktivnog bilingvizma, elementi drugog jezika zamjeqjuju elemente prvog jezika. Cummins jepretpostavio da

aditivni oblik rezultira upojadanoj sposobosti miSljenja, dok suptrak-

tifhi oblik rezultira slabljenjem misaone sposobnosti. Mogude je

da postoji ne5to kao efektpraga: pojedinci bi trebali biti na odretlenoj, razrnjerno visokoj.razini kompetencijb na obajezika da bi se prona5li pozitivni efekti bilingvizma. Djeca iz nilega socioekonomskoga sloja (SES) de!6e su suptraktivno bilingvalna od djece iz srednjega sloja; tako njihov socioekonomski status moZe biti faktor 3to su ona oiteiena, a ne u prednosti svoj im bilingvizmom.

Istraiivadi takoder razlikuju

sirza

ltani bilingvizam koji sejavlja kada

djeca ude dva jezika od rodenja, te sekvencijski bilingvizam, do kojega dolazi kada pojedinac pwo naudi jedan, a potom drugi jezik (Bhatia i

Ritchie, 1999). Bilo koji oblik udenja jezika moZe pridonijeti fluentnosti, ovisno o specifidnim okolnostima u kojima se jezik udi (Pearson, Fernandez, Lewedeg i Oller, 1997). Poznato je, medutirn, da dojendad podinje brbljati u otprilike istoj dobi, neovisno o tomejesu li dosljedno izloZena jednom ili dvajezika (Oller, Eilers, Urbano i Cobo-Lewis, 199X).U Sjedinjenim Drlavamt, mnogi ljudi prave veliko pitanje od bilingvizma, moida stoga 5to relativno malo Amerikanaca rodenih u Sjedinjenim DrZavama i diji roditelji nisu imigranti naude drugi jezik do visoke razine fluentnosti. Medutim, vaZno je prisjetiti se daje u drugim kulturama udenje vi5ejezika ne5to Sto se uzima kao samo po sebi razumljivo. Na prinjer, u nekim dijelovima Indije ljudi tako mogu nauditi dak detiri jezika (Klubchandani, 1997), a u dijelovima Belgije gdje se govori flamanski mnogi ljudi naude barem neSto francuskog, engleskog ili njema6kog. eesto naude jedan ili vi5e od tih jezika do visoke razine fluentnosti. Znalajan faktor za kojega se vjeruje da pridonosi usvajanju jezika je dob. Neki istraZivadi sugeriraju da se vjeitina u nekim aspektima drugog jezika koja nalikuje na onu izvornoga jezika rijetko postiZe nakon adolescencije. Harry Bahrick i suradnici (Bahrick, Hall, Goggin, Bahrick i Berger, 1994) ne slaZu se s tim stajali5tem, 5to zasnivaju na vlastitim istraZivanjima bilingvlizma na nedavnim useljenicima u Sjedinjene DrZave i na onima koji su dugo tamo. Bahrick i suradnici su prona5li da se neki aspekti drugogjezika (npr. razumijevanje rjednika i fluentnost) stjedu, dini se, podjednako dobro nakon adolescencije kao i prije. Nadalje, suprofrio ranijim nalazima (npr. J. S. Johnson i Newport, 1989; 1991; Newport, 1990), ovi su istraZivadi pronaSli da se dak i neki aspekti sintakse usvajaju spremno nakon adolescencije, premda se dini da vjeltina izvor-

10

.

Jezik u

kontekstu

331

noga izgovora ovisi o ranom usvajaqju (npr. Asher i Garcia, 1969; Oyama, t9?6).

MoZe se diniti iznenaduju6im da uEenje sasvim novih fonema u drugom jeziku moZe biti lakSe od udenja fonema jako slidnih fonemima prvgga jezika (Flege, l99l). U svakom sludaju, dini se da ne postoji kitidno razdoblje za usvajanje drugoga jezika (Birdsong, 1999), osim, moZda, za usvajanje izvomoga naglaska. iini se da je odraslima teZe nauditi drugi jezik, jer svoj jezik mogu zadrltti kao dominantan, dok mala djeca koja obidno moraju i6i u Skolu na novom jeziku mogu promijeniti dominantan jezik i tako nauditi novi jezik do viSe razine

usvojenosti (Jia i Aaronson, 1999). Kakva iskustva udenja pospjeduju usvajanje drugogajezika? Ellen Bialystok

i Kenji Hakuta (1994) tvrde da na ovo pitanje nemajednog, todnog odgovora. Jedan razlbg tomuje da svaki pojedinadni udenik jezika unosi distinktivne kognitivne sposobno'sti i zranja u proces u6enjajezika. Osim toga, Bialystok i Hakuta sugeriraju da vrste iskustava udenja koje pospje5uju usvajanje drugogajezika trebaju odgovarati kontekstu i upotrebi drugoga jezika kada je on jednom u-

svojen.

Uzimimo za primjer detiri razlidita pojedinca. Caitlin, malo dijete, moZda ne treba bogatstvo rjednika i sloZenu sintaksu da bi se slagala s drugom djecom. Ako je usawsila fonologiju, nekajednostavna sintaktidka pravila i temeljili vokabular, moZe se smatrati fluentnom. Slidno, Jose, kojemu treba samo toliko da se provude u nekoliko svakodnevnih situacija (npr. trgovina, obavljanje rutinskih transakcija obiteljskog posla, prolaZenje gradom) moZe se smatrati vje5tim- nakon usvajanja jednostavnog rjednika i sintakse, te ne5to pragmatidnog u vezi s kontekstu"-rlanja alno prikladnim nadinima komunikacije. Kim Yee, koja mora biti u stanju komunicirati u vezi sa svojim specijaliziranim lshnidkim podrudjem, moZe se smatrati fluenhom ako je usawsila tehnidki vokabular, primitivni.temeljni vokabular i rudimente sintakse. Od Srrmesha, shrdenta koji sfudira drugi jezik u sveudiliSnom okruZenju, moZe se odekivati da dobro razumije sintaksu i da ima Siroki, premda

povrlan, rjelnik. Svaki od ovih udenika jezika moLe zahtijevati razliiite wste iskustva uEenja da bi postigli ftaZenu fluentnost. Razlitrite vrste iskustava mogu biti pofiebne da bi se poboljSala njihova kompetencija u fonologiji, vokabirlaru, sintaksi, te pragmatici drugoga jezika. Kada govomici jednoga jezika ude druge jezike, smatraju ih razlidito te5kima. Na primjer, izvomom engleskom govorniku je u prosjeku mnogo lak5e nauditi Spanjolski kao drugi jezik nego nauditi ruski. Jedan od razloga tomu je 5to engleski i $panjolski dijele viSe korijena od engleskog i ruskog. Osim toga, ruski je daleko ovisniji o sklanjanju od engleskog i Spanjolskog, dok su engleski i Spanjolski mnogo ovisniji o redu rijedi. TeZina udenjajezika kao drugogajezika, dini se, nema vez€ s njegovom teZinom kao prvogajezika. Ruska djeca ude ruski vjerojatno jednakom lakodom kao 3to ameridka djeca ude engleski (Maratsos, 1998).

Hipoteze jedinstvenog i dvojnog susfava je da primijenimo ono Sto smo naudili iz kognitivno-psiholo3kil istraiivanjanapraktidnapitanjauvezi s tim kako pospjeiiti usvajanje drugog jezika. Drugi je nadin proudavati bilingvalne pojedince da bisJedan nadin pristupanja bilingvizmu

332

Kognitiv na psi hologij a

'

mo vidjeli kako nam bilingvizam moZe dati uvid u ljudski um. Na primjer, neki su kognitivni psiholozi bili zainteresirani da iznadu kako su dvajezika predodena u bilingvalnom umu. Hipoiezajedinswenog sustava sugerira da su dvajezika predodena u samo jednom sustaw. Altemativna hipoteza dvojnog sustava sugerira da su dva jezika predodena na neki nadin u odijeljenim sustavima mozga (De Houwer, 1995; Paradis, l9Sl). Na primjer, mogu li informacije iz njemadkoga jezika biti pohranjene u fizidki drugom dijelu mozga nego infomraciie iz engleskog jezika? Slika 10.5 shematski prikazuje razlike imedu ova dva stajali3ta. Jedan nadin da se odgovori na ovo pitanjejest proudavanje bilingvalnih osoba koje supretrpjele o5te6erije mozga. Ako bilingvalna osoba ima oStedenje mozga u njegovu specifidnom dijelu, zaHjudak u skladu s hipotezom dvojno! sustava bio bi da Ce pojer{inac. pokazivati razlidit stupanj teskoCa u dvajezika, dok bi stajali3te ojedinstvenom sustavu sugeriralo otprilike podjednake telkoie u obajezika. Logika ovih istraZivanja je uvjerljiva, metlutim ne i rezultati. Kada je proudavan oporavakjezika nakon traume, katkada se prvo oporavio prvijezik, katkada drugi, a katkada je oporavak bio podjednak za oba jezika (Albert i Obler, I 978; paradis, 1977),,Na temelju te metodologije zakljudci koje je mogu6e izvudi su dvosmisleni, premda se. dini da rezultati upuduju na odretlenu dvojnost strukture.

Jedna druga metoda istraZivanja dovela je do alternativne perspektive o bi-. lingvizmu. George Ojemaim i Harry Whitaker (1978) mapirali su podrudja cerebralnog korteksa relevantna za uporabujezika kod dva svoja bilingvalna pacijenta koje su lijedili od epilepsije. Kora svakog pacijenta bila je podraZivana slabim

Hipoteze jedinstvenog i dvojnog sustava Koncepbija iedinswenog sustava pretpostavlia da su oba jelka predodena u ,edinstv€nom kognitivnom sustaw. Kohcepbfa dvojnog sustava bitingvalizma pr€tpostavlia da Je svaki lezik predod€n u posebnom kognitivnom sustavu. Jedlnswenl $stav

Engloski Table (stoD Bread (kuh)

Butt€r

Dvolnl sustav

.

10

.

Jezik u

kontekstu

333

elektridnim podr a?ajima.Elektridno podraZivanje inhibira aktivnost podrudja na koje je primijenjeno, 5to dovodi do smanjene sposobnosti imenovanja objekata 6ija su imena pohranjena u onim dijelovima koji su podraZeni. Rezultati su kod oba pacijenta bili isti i mogu pomo6i u objaSnjenju kontadikcija u literaturi. Neka podrudja mozga pokazala su jednaku te5koiu imenovanja objekata u oba jezika, no druga su podrudja pokazala razlidite te5kode ujednom ili drugomjeziku. Rezultati su takoder sugerirali daje slabljijezik duZ korteksa bio difuznije reprezentiran od ja6ega jezika. Drugim rijeEima" postavljanje pitarija jesu li dva jezika reprezentiranajedinstveno ili odvojeno, moZe naprosto biti pogreino postavljeno pitanje. Rezultati ovog istraZivanja sugeriraju da neki aspekti dvajezika mogu biti reprezentirani jedinsweno, a drugi odvojenoDa sumiramo: Cini se da dva jezika dijele ,4eke, ali ne sve aspekte mentalne reprezentacije. Udenje drugoga jezikaje iesto dobitak, no vjerojatnoje najkori snije ako se udenje drugogajezika odvija u okolini u kojoj se to udenje dodaje, a ne oduzima od udenja prvog jezika. StoviSe, da bi se pojavili korisni efekti, drugi

jezikmora bili dobro nauden. Pristup uobidajen u Skoiama, pri demu udenici ude drqgi jezik dviie ili tri godine u nekoliko sati tjednrc, vjesgjatno nede biti dovoljan da bi se javili povoljni efekti bilingvizma. Metiutim, dini se da takvo udenje jezika ima povoljne efekte na usvajaniq sintakse, posebno kada se drugi jezik usvaja nakon adolescencije. Nadalje, ulenici trebaju odabrati posebne wste tehnika za usvajanjejezika koje bi odgovarale njihovim sposobnostima i sklonostima, te njihovim osobnim ciljevima za uporabu drugog jezika

334

Kognitivna psihologija

Iike fenomene kao

a.

Katkada se razliditim dijalektima pripisuje razlidiii socijalni starus, pri demu standaidnioblici iinaju viSi'status odn:bsian:diiritnr4; nazlika imedu standardnih i nesiandaidniil oblika jezika moZe postati pogubna kada govornici jednot dijalekta sebe,podinju doZivljavati kao govornike supeiiomog'dijalekta. ObiEno je standardni dijalekt iinaj dru$tevrioga sloja koji inia najveCu politiiku i priwednu mod. Doilbvno se'svaka misao mohe i^szitinabilo-kojem dijalektu.

Govorne oma5ke

oli moZda nalikuju na evolucijski raniji oblikjezika, kojije nazvao protojezikomPostojanje jezidnih novoworina poput "pidZina" i kreola i moZda piotojezika podrZava ideju o univerzalnosti raspravljenuranlje; to jest lingvistidkaje sposobnost toliko prirodna i univerzalna da ako im se pnrZi pritika, ljudi zapravo izmi5[iaju nove jezike vrlo brzo.

fiegio-English jc

ju ogt€sku rijel bEinm

iskvmi

(oap.

mglcski jczik Nuiv je dobio preru mtinu na koji Kinezi izgovm-

prev)

' ag. @le. lG@lski jzici su jezidae mjelaviac domorodaikih jzika u iaueuropskim remljama u kojima je mogo el@o8t8 ilopskih jezik4 a rutali s kao rerultat kontakta domorcdadkih nmda i wropskih doseljmika (Ep. pd.)

ili barem to poku5avaju - na todan nadin. Podnrdje pbsebnoga interesa kognitivnih psihologa jest, metlutim, ljudsko koriStenjejezika na netodan nadin. Jedna od nerodnih uporaba;lezika jest,kroz govoile omdlke,'nehotidne,jezidire pogre5ke u onome 5to govorimo; a koje se mogujaviti na bilo kojoj razini lingvistidke analize: na razini fonema, morferna ili ve6ih jezidnih jedinica (Cr)'stal, 1987; McArthur, 1992). U takvim sludajevima ono Sto.mislimo i Zelimo re6i ne odgovara onome ito zaista kaZemo. Psihoanalitidari freudistidkog usmjerenja smatraju da kod freudovskih omaiki verbalne omalke-odraZavaju neke nesvjesne procese koji imaju psiholoSko znadenje, desto,oznadavaju6i potisnute emocije. Npr. poslovni konkurent moZe redi: 'Tadno mi je 5to sam.vas upomao", a zaptavo je namjeravao re6i "Drago mi Do sada glavnina rasprave pr.qtpostavlja dq ljoCi kqrlqtg jezik -

Dvojezidnost nije izvjestan ishod lingvistidkog kontakta med! razliditim jezidnim grupamir. Ponekad, kada su ljudi dvije razlidite jezidne grupe u duljem mettusobnom kontakq korisnicijezika iz dvije grupe podinju dijeliti dio vokabulata koji se dodaje najezidnu sintaksu svake od grupa, rezultirajuii onime Sto nazivamo :'pidZitr'l.3 S wemenom se ta mje5avima moZe razviti u distinktivan jezidni oblik s vlastitom gramatikom, postaju6i keolskim jezikoma. Lingvist Derek Bickerton ( I 990) je proudavao slidnosti u razliditim kreolima i pretpostavio da modemi he-

ilffir.

slulna diskriminacija, nzvoj testova, te druStvena dis-

Dijalei
MijeSanje jezika i promjena

Kreolskijezici ijezidnenovotvorine nastaju kada se susretnu dvije lingvistidki raznolike grupe. Varijanta - dijalekt -javlja se kada se jedinstvena lingvistiika grupa postupno razdvaja na donekle razlilite varijante. Dijalekt je regionalna varijantajezika koja se razlikuje po obiljeZjima poput vokabulara, sintakse i izgovora. Kopitivni psiholozi proudavaju dijalekte kako bi stekli uvid u tako razno-

Sto su

liiminacija.

.

'

je

Sto sam vas upoznaol?.

Suprotno psihbanalitidkom stajaliStu, veiinaje psiholingvista i drugih kognitivnih psihologa zainteresirana zajezidke orna5ke, jer narn nepostojanje podudarnosti im'edu onog4 5to je miBljeno i onoga }to je izgovoreno mqZe re6i ne5to o tome kako se stvara jezik. Pri govorenju im4mo mentahi plan onoga Sto 6emo re6i. Ponekadje, fedutim, taj plau prekinut kada nai mehanizam za produkcrju, stvaranje govora ne suratluje s na5im kognitivnim mehanizmom. Cesto takve pogrelke proizlaze iz upacla drugih misli ili podraZaja iz okoline (npr. radijske emisije

ili

susjednog razgovora; Garrett, 1980). Govome omaSke se mogu uzeti kao pokazatelj da se jezik misli donekle razlikuje od jezika kojim izraZavamo na5e misli (Fodor, 1975). destoje misao ispravna, no njeno izraZavanje ispadne laivo. Katkada dak nismo ni svjesni omalke dok nas na nju ne upozore, jerje ujeziku misli, Sto god on bio, misao ispravna, premdaje elspresija bila nehotidno kriva.

Victoria Fromkin (1973; Fromkin i Rodman, 1988) kasificiialaje razlidite wste oma5ki koje ljudi obiCno dine u razgovoru:

I

I

l0

.

o Jezik u

kontekstu

335

Kod anticipacije govomik koristi jezidni element prije nego bude prikladan u redenici, stoga Sto odgovara elementu kpji 6e kasnije u reienici biti potreban. Naprimjer, urnjesto dakaie "podetna teza", govomik moZb re6i "zaw5-

336

Kognitivna psihologija glaiene rijedi (crystar, l98z). Nadalje, dak i kada se grasovi zamijene, osnovni obrazac rituia i tonaje obidno oduvan. eak i na razini. rijedl, des6e zu i,sti dijerovi govora ukrjudeni u greske koje

na teza".

.

Kod perseveracije govomik koristi jezidni element koji je bio prikladan

. .

. .

pravimo (npr- imenigg interf'eriraju s drugim imenicama, gtagoti s gl"goii-u; eort, I 990; Boclt, Loebell i lvlorey, l9!2). Na primjer, u arugom spunerlzmu io;i je

primjer, govomik moZe re6i: "Tamo smo vidjeli velidanstYenu Zenu", umjesto: "velidanstvenu stijenu". Kod supstitucije govomik zamjenjuje jedan jezidni element drugim, kao na primjer kad4 koga upoTorite cla udini neSto "prije nego Bto bude prerano", a ranije u redenici, no kasnije vi5e nije prikladan

-

na

citiran, spoonerje uspio odurati sintaktidke kategorije (lnenice kolieno

mislili stg "prije nego Sto bude prekasno" Pri premetanju (naiiva se takotler i transpozicija) govornik zamjenjuje poziciju dvajezidna elementa; poput obrata kod kojeg kadar postaje darak, pri demu to premetanje moZe tako zaokupitijezikkorisnika da postane preferirani oblik. Katkada premetarija mogu postati sluiajno prikladna' pa dine spunerizme, kod kojih se premetnu podetni glasovi dvije rije6i, a dobiju se dvije sasvim razlidite rijedi. Pojam je nazvan po vele6asnom Williamu Spooneru, kojije po njima postao slavan. Neke od njegovih probranih greSaka su: "lztlldali ste sve moje misteriozne govore"s i "Lak5e 6e deva pro6i lcoz kledanje idola6 " (H.H. Clark i Cla*, 1977).

Kod malapropizma jedna je rijed zamijenjena drugom koja je slidna po !bob", umjesto zvuku, ali razlidita po znadenju (npr. konjuiarje konju dao "zob") Osim tog4 do omalki moZe do6i zbog umetanja glasova (npr. ljudovi umjesto ljudi) ili drugih lingvistidkih elemenata. Suprotno toj vrsti oma3ke je ispuitanje (npr. procesiranje, umjesto proeesuiranje, kada govorimo o pro' votlenju kaznenog postupka); takva ispuitanjaiesto uklju6uju spajanjarijedi (npr. svaput,umjesto svaki Put).

javiti na razliditim hijerarhijskim razinama lingvistidke obrade @ell, 1986); to jest, na.akustidkoj raziri fonema (npr. "veliEanstvena Zena", umjesto "velidanswena stijena"), na semantidkoj razini morfema (npr."prije nego Sto bude prerano", umjesto "prije nego Sto bude prekaSvaka wsta jezidnih omaSki

moie

se

sno"), pa i naviSim razinama (npr. "zanesi lonac", umjesto "donesi lonac"). Obrasci pogre5aka (npr. premetanja, supstitucije) na svakoj hijerarhijskoj razini su paralelni (Dell, 1986). Na primjer, pn fonemskim greikama poEetni suglasnici su u inter-

akciji s podetnim suglasnicima (npr."vratiti trijeme" umjesto "tratiti wijeme")' kajnji suglasnici s krajnjim suglasnicima, prefrksi s prefiksima itd. Takoder pogrelke na svakoj razini lirigvistidke analize daju odredeni uvid u to kako produciramo govor. Na primjer, kod fonemskih greiaka nagla5ena rijed (naglaiena govomim ritmom i tonom) vjerojatnije 6e utjecati na druge rijedi od nena-

r Primjer ima smisla u mgleskome jeziku, gdje se prenetanje dogodilo u rijcci "mistoioai", na engleskome "mystery", I vjsojdho je milljmo 'rutcg/' (mjstorcko, mjbolic). (D!p' prw.) d tzvoiEi biblijski citrt gtasi: "Easiir for a cuel to go tbrcugh th€ E[e ol tle rcedle" (l*se * dcva prc€i krq ulio iglc" / nego bogatsi u kraljwstvo ncbsko), e vcleisi Spms ga jc prcmettruo u: 'Esiq for a

to go through the be of oi idoF,laje mogudc prwcsi oqrilike kako jc uciajeno u tebtr Slitra primja u hmtskon mlazimo kod Zvodmin Balog8, koji '!o€nc mrc- zove 'mo6oe oorc- (oap'p*")

@cl

i iiot),

kao i gramatidnost redenic_e. cak i u sludaju zamjene rijedi, sintaktidke su karegorije oduvane. Kod govomih gresaka semdhtiike kategorije takodermogubiti oduvane, npr. pri imenovanju kategorije kada smo zapravo namjeravali-imenovati dlana kategorije v.o.!fa z,a jabuku); pri imenovanjupogreinog dlaou kur"go_ Qn1 rij" (breskvazajabuku) ilipri imenovaqfu dlanakateggrije kuda sio narnjeravali

imenovati ditaw kategoriju (npr. breskva uo6ko-; c'anett, tllz;. pdaaci iz ishaZivanja govomih pogrcsaka mogu nam "u pomoii u boljem razumijevanju normalne obrade jezika. aspekt jezika koji nam nudi drugadije videnje jest -Drugi ishaiivanje metaforidko g jezrka.

'

Metafori6ki jezik Do sada smo.razmatrali ponajprije doslovnu uporabujezika. No barem kolikoje zanimljivo pjesnicima, toliko je i meni i mnogim drugima 2animljiva njegoia sveprizulna. fi gnrativna uporaba - posebno uporaba metafo ruku* nalia izaiaianja misli. Metafore stavljaju dvije imenice jednu uz drugu na nadin koji pozitivno istide njihove slidnosti, a pri tome ne opowgava njihove razliditosti; ioredbe su sliEne metaforama, osim 3to one uvode rijedi popit i kao u usporedbu. Mctafore sadrZe detiri kljulna elem. enta: dvije destice koje se wporetluj', sadrzaj i sredstvo, i dva nadina na koje su &stice povezane. Sadrzaj j" L-u -"t"ror", u sredstvo je ono u terminima iega je sadrZaj opisan. Na prirdlr, u izreci *oglasni

.

p3lj T.t*d"yce na pejsaZu", vica". Slidnost imedu sadrZaja

sadrZaj je ..oglasui p*b", sredsrvo je .b-rada_ sredsWa naziva se osnova metafore. a razlike

i

i

metlunjimanapetostumetafori. Mozemo pretpostaviti dajekljuEna slidnost imedu oglasnih panoa i bradavica u tome sto su neprivladni. naaieitosti lzmedu ova dva pojma ima mnogo,.ukljudujuCi i tu da se oglasni panoi pojavljuju na zgradama, uz autopute i na drugim javnin mjestima, dok se bradaviie pojavljuju & razridi'tin mjes-'na na koZi osobe. Glavna ftadicionalna stajalidta, medu mnogim predrozenin teorijama koje nastde objasniti kako metafore funkcioniraju, naglalavaju ili sliEnosti iiettu i "i*loiu ili merlu qiirna. Na primjer, tradicionalno poredbeno stajalilie -razlike os{et{javavainostusporedbe, azanemarujekomparatirme sfidosti i enalogpi-odnos izrnetlu sadriaja i sredswa (Malgady i Johnson, 1976; G. A. Mlleq 1979] ortony, 1979; usp. takotter R J. Stemberg i Nigro, 1983). prinijenjeno na metaforu,.Zlo, stavljana djeca su hodajude tempirane bombe", poredbeno bi stajaliste podciienilo slidnost izmedu e_lemenata: njihov potencijal dieksplodiraju. suprotno torni, stajalilte o anomaliji ili nepravilnosrimr naglaiava razrcitostiizmeeu sadrzaja i sred1962; Bickerton, 1969; H. H. Clmt i Lury, 1975; Gerrig :1".("q.:^!"geley, He{x..19.8.3; Lyons, W7; Searly, 1979; van Dij! 1975). Stajalifb o *onluiiii naglasilo bi mnoge razlike imedu zlostavljane djece i tempiranih StajafiSje,g interakcti podrudja integrirapojedine aspekte prethodnih stajali_ Sta, upu6ujudi na to daje metafora viie od usporedbe i vi5e odanomalije. prema

.t:t*"

i

bombi.

-

.

l0.Jezikukontekstu

337

tom stajali5tu, metaforaukljuduje odredenu interakc{iu imedupodrudja(podrudje znanja, po,plt Zivotinja, strojeva, biljaka) sadrZaja i podrudja sredstva (!lack, 1962;

Iles$e,1966).

'

338

Ko gni tivn a p s ih o I o gij a

.l

Todari se oblik ove interakcije razlikuje od jedne do druge teorije. Roger Tourangeau i ja (Touangeau i Sternberg, 1981, 1982) smatramo da je metafora udinkovitija kada sadriaj i sredstvo dijele mnoge slidne karakteristike (npr. potencijalnu eksplozivnost zlostav{iane djece i temSiranih bombi), no podrudja sadrZaja i sredstva su wlo razlilita (npr. podruEje ljudskih biia i podrudje oruija). Sam Glucksberg i Boirz Keysar (1990) su pak sugerirali drugo stajalilte o tome kako razurnijwamo metaforu, a zasnivaju ga na op5imoj analizi metafora navodenih u drugim istraZivanjima (npr. neka od prije spomenutih ishaZivanja: Black, 1962;

H. H. Clark i Lucy,1975; Ottony, 1979; Searle, 1979; Tourangeau i Sternberg, 1981). Glucksbert i Keyser tvrde da su metafofe u biti nedoslovni oblici izjava o ukljudivanju dlanova, pri demuje sadrZaj svake metafore dlan klase, karakteriziran srpdstvom date metafore; to jest, metafore razumijevamo ne kao izjave o usporedbi, 'nego kao izjave. o Elanstvu u katogoriji, pri demu je sredstvo prototipidni dlan kategorije. Naprimjer, kada,kaZem: '?arhrericamojeg kolege je santa leda" kaZem dapartnerica pripada kategoriji stvari koje su obiljeZene nedostatkorh osobne topline, iznimnom kruto5Cu i sposobnoS6u da ohlade $to j e u njihovoj okolini. Da bi metafora dobro firnkcionirala; ditateli freba pronadi da su istaknuta obiljeZja sredstva (santa leda),neodekivano relevantna kao obiljeZja sadrZaja (parmerica moga kolege); to jest, ditatelj treba biti barem umjereno iznenaden da istaknuta obifie{la sredswa mogu karakterizirati sadrZaj, no nakon razmatranja bitate[i se heba sloZiti da ta obiljeZja zaistaopizuju sadrZaj. Dapozrajeteparhericumogakolegg slofilibiste se. Metaforb obogaduju naS jezik na nadin na koji se doslovne redenice ne mogu eini se da nale razumijevanje metafora zahtiieva ne samo neku wstu usporedbe; nego i interakciju podrudja sredstva i podrudja sadrZaja. eitanje metafore moZe imijeniti nalu percepciju oba podrudja i stoga nas moZe poduditi na nadin koji je moZda teZe prenijeti doslovnim govorom. podudarati.

Metafore mogu obogatiti nai jezik u druStvenom kontekstu. Na primjer, ako nekome kaZemo !'ti,si prins",.vjerojatno ne mislimo daje osoba zaistaprinc, nego da ima osobine princa. Kako, opCenito, koristimo jezik da bismo ga uskladili s dru5tvenim kontekstom?

JEZIK U DRUSTVENOM KONTEKSTU IshaZivanje drultvenog kontekstajezika relativnoje novo podruEje lingvistidkih istraZivanja, Sve vile su, riedutim, istraZivadi jezika postali zaintereskari z pragmatiku, istraZivanje toga kako ljudi koriste jezik, ukljudujudi sociolingvistiku i druge aspekte dru3tvenog kontekstajezika. SliEno, ko.gnitivni psiholozi postaju sve vi3e zaintercsiani zadruStveni kontekst u kojem ubvajarno i koristimo jezik.

U vedini prilika (suprotni su primjeri prvi *sudat'' ili ""poj naslijepo') mijenjate svoje kori3tenjejezika-kao odgovorna kontekstuatne nakove, a dapri tome

Da biste st€kli uvid u to kako mijenjate svoje korilteqie jezika ovisno o kontekstu, pretpostavimo da

Cetesena6isprijateljemneposrednonakonposla. Pretpostavimotakoderdajenesto ishslo i da morate nazvati prijatelja kako biste promijenili wijeme ili

mjestosureta.Kadanevete.prijateljanaposao,javi se njegov PretPostavljetri i ponudi da 6e prenijeti poruku. Sto 6ete todno redi prijateljew pretpostav-

| I

ljmom, e da biste bili siguni da ie prijatelj nati a promjcnuwemmilimjesta?fbtpostavimomedutim

ldasejavljadewercgortiinjisinpretpostavljenoga.Sto iete todno reii u toj situaciji? Konaino, pretpostavimo da se javlja va5 prijatetj. Kako Cete modificirati

I I

lsvojjezikuvakomkontekstu,prmdajevaianmjm

I |

Goruku kolu

j"

u podlozi) u sva tri konrekta jedta-

ka?

o tim promjenama ne razmiSljate previ5e. Na slidno nesvjestan nadin mijenjate svoje jezidne obrasce kako bi odgovarali razliditim kontekstima.

'

Napriqier, u razgovoru sa sugovomikom tralite uspostavljanje zajednidkog temelja, zajednidke osnove za zapodtnjanje razgovora (H. H. Clark i Brennau, 1991). Kada smo s ljudima s kojima dijelimo porijeklo, znanje, motive, ciljeve, uspostavljanje zajednidkih osnova je lako i jedva zamjetljivo. Mettutim, kada je malo toga zajedniEko, moZe biti tebko prona6i tu zajednidku osncivu. Neki sociolingvisti izudavaju naiin na koji lludi koriste nelingvisridke elemente u razgovornom kontekstu. Na primjer, sociolingvisti i psiholingvisti zainteresirani za to kako rabitejezik u kontekstu bili bi zainteresirani za to kako koristite geste i vokalne infleksije, kao i za to kako koristite druge oblike neverbalne

komunikacije. Jedan aspekt nevcrbalne komunikacije je osobni prostor - udaljenost izmedu ljudi u razgovoru ili drugim interakcijama koju dlanovi odredene kulture smatraju odgovarajuiom. Formalni.pojam za istraZivanje interpersonalne distance (ili njene suprotnosti, proksimalnosti)je proksemija (relativna udaljenost i pozicioniranje vas i vadeg sugovornika). U Sjedinjenim DrZavama prikladnim se smatra udaljenost izmedu 45 i 60 cm (Hall, 1966). U Skandinaviji je ta udaljenost veia, dokje na Bliskom istoku, u JuZnoj Europi, te JuZnoj Americi manja (Sommer, 1969; O. M. Watson, 1970). Kada smo na vlastitom tlu, stajaliSta o osobnom prostoru nade kulture uzimamo zdravo za gotovo; tek kada dotlemo u kontakt u osobama iz drugih kultura primje6ujemo razlike. Na primjer, kada sam bio u Venezueli, zamijetio sam da su moja kulturalna odekivanja u sukobu s odekivanjima onih oko mene. Cesto sam se na3ao u komidnom plesu udaljavanja od osobe s kojom sam razgovarao, dok se ta osoba nastojala pribliZiti. Unutar dane kulture ve6a blizina opienito upuduje na to: (l) da se ljudi doZivljavaju bliskima, (2) da ljudi sudjeluju u druStvenoj situaciji koja dopuita naruSavanje nalnog balona koji dini osobni prostor, poput plesa u paru, ili (3) da "upadad" u zradni balon dominira interakcijom.

Govorni akti Izravni govorni akti Drugi kljudan aspekt nadina na koji koristitejezik ovisi o tome koju svrhuplanirate posti6ijezikom. U ranijem primjeru, koristili stejezikkako biste osigurali da vas

10 o Jezik u

kontekstu

339

prijatelj sretne na drugom mjestu i u drugo vrijeme. Kada govorite, Sto moZete

Ko gnitivna ps

posti6i?

l.

Filozof John Searle (1975a) predloZio je teoriju govornih akata koja dotide pitanje toga 5to moZete posti6i govorom. Prema Searleu, svi govomi akti padaju unutar pet temeljnih kategorija, zasnovanih na swsi akta. Teorija smafa da u osnovi ima pet swari koje moZete posti6i govorom - ni viSe, ni manje. Tablica l0I upuiuje na te kategorije i daje primjere za svaku.

ih o

lo gij a

P-rvl ka.tegonja govomih akata su reprezentativi. Reprezentativ je govomi akt kojim osoba prenosi uvjerenje daje data prepostavka todna. Govornik moZe upotrijebiti iazlidite izvore informaclja da podupre dato uyjerenje, no sama izjava nije ni vile niti manje od tzjave o uvjerenju. Moiemo doiati

razlidite kvalifikacije da bismo pokazali svoj stupanj sigurnosti, nojos uvijek iskazujemo uvjerenje koje moZe i ne mora biti dokazivo.

2. Druga kategorija govomih

akata su direktivi koji preclstavljaju pokuiaj govomika danavede sru$ateda da nesto u6ini. ponekarr su direktir'irurui. neiaavni. Na primjer, gotovo svaka rebenica sbukturirana kao'pitanje vjero_ jaho ima dire}:tivnu tunkciiu. Svaki pokulaj taienjabilo kakve pomoCi, ma kako neizravan bio, spada u ovu kategoriju. 3. Tre6a su kategorija komisivi. pri izrdzavanju komisiva govomik se obvdzuje na neku budu6u akciju. Obedanja, obvezivaja, ugov6ri,jamswa, uvje_ ravanja i sliino dine koinisive. 4. detvrta k4"eo1:1 qgyo-in akata su ekspresivi, Btoje i{ava u vezi s go_ vomikovim psihololkim stanjem Upravo uZivam raspravljati o govom-im -

Govorniakti

@[$[$[

Pet osnovnih kategorija govornih akata obuhvabaju raznolike zadatke koji se mogu postidi govorom (ili drugim nadinima koriStenja jezika) GOVORNI

AKTI OPIS

Reprezentativi

PRIMJER

qMarkiz de sade je sadist", prenosim svoje uvje Govomi aldi kojim osoba Ako karem: prenosi uvjersje da je renje da je makiz u2ivao gledatl kako drugi pate' Mogu koridila pretpostavka todna stlti rolidite lzvore infomaciia kako bih podupro svoja uvi* renia, ukliuduju6i dinjenicu dale rjie6 sadist iaedena iz markizom imena. Medutim, izjava nije ni vise nltl manje od iziave o wj€reniu. Sli6no, mogu iziaviti ne5to Sto je mogude izravnije provjeriti, poput: "Kao Sto moZets vidieti na ovom temometru, vaniska temperature je 31

oir"niui ' ':

-

-

Komisivi

stupilj

aktima.

5.

kod_kojgga sama izjava proizrrgdi namjeravano novo stanje s&ari. Kada sve6enik kaZe; ,'Progla5avam vas muZem i Zenom',, taj je govomi akt de_

Fahrenheita."

da da da

Ja mogu svogasina moliti da mi pomogne ocistiti snijeg na ialldito nadine' od kojih su neki izavniji od drugih, poput: "Mollm te, pomozi ml o6istitl sniieg" lli: "Bilo bi lijepo da mi odgovori na postavljeno pomognes odistlti snlieg" ili: "Ho6eS mi pomodi ocistit snF pitmje ieg?" Svi povniinski enoliki oblicl pokugaj su da ga navedem da mi pomogne. Neki 3u direKivi sffivim neizravni. Ako pitm: "JB li prestalo ki6iti?", jos uviiek lzEiavam direltiv, u ovom sludaju lelim Infomaciju, a ne pomo6. zapravo' gotovo svaka reeenica slrotdurirana kao pitsje vierojatno ima direKivnu

klarlcijalel

Pokusaj govmika navede slusatelia negto u6ini, npr.

ce u buducrcsli podueti odtedenu akciju.

obveza govomika da

Peta kategorija govomih qkatS su deklaracije, a radi se o govomom aktu

je jednom taj govorni akt izveden, obred vjendanja je -kada zawlen. Deklaracrje se nazivaju i performativima (H. H. Clark i Ciari. r977).

funkcliu.

Privladnost searlesove taksononijeje u tome sto krasificira gotovo svaku izjavu koju je moguie dati. Ona detaljno pokazuje, na barem jednoj razi_ni, Sto se sve u govoru moZe postidi. Takoder pokazuje i blizak odnos imedu sgukhx.e.jsrik, I funkcijejezika, poput vjerojabxosti da redenica strukturirana kao pitanje ina direktivnu fimkciju. Ne biste li se slolili?

Ako moi sin odgovori: "sada sm zauet, no kAnije cu ti pomodi odistiti snijeg", on izratava komisiv, jer obeCava pomod u buduinosti. Ako tada moia kdi kaze: "Ja 6u ti pomodi", ona takoder izmlava komisiv, jer pomod obe6ava uda' Obe6mja' obvezlvanja, ugovorl, imstva, uvjeravanja i slidno 6ine ko-

Katkada su govomi akti neizravni, Bto radi da svoje ciljeve postiZemo govoreci na posredan nadin. Jedan. nadin posrednog kom'niciranja je putem

misive,

Neizravni govomi

afti neizrarnih

1n_{ev1,!9jima postavljamo zahtjev, ali ne orvoreno (Gordon i Lakoff, l97l;

Ako kAnlje katem sinu: "zaista sam lmjm sto nisi dosao pomodi mi oclstitl sniieg", to bi takoder bio ekspresiv' Ako moj sin kate: "Zao mije sto nism bio ovdje da ti pomognem"' takodtr iua:ava ekspresiv. Ako moia kdi kate: 'Tata, dmgo mije da sam mogla pom6i", ona izazava ekspresiv.

|:arle, 1975b). Postoje deriri osnovna nadina postavganja indirektnog -,n6"uu, (1) prtaju6i ili izjavljuju6i nelto o sposobnostima, (2) izjavljujudi Zetiu]1f; naiav_ ljujudi budu6u akciiu i (4) navode6irazloge.primjeri ottitu ioait"ttoih;hjl* grikazani su u tablici 10.2., g{e je svrha indirektnog zahtjeva da govomik od konobarice dobije informaciju gdje se u restoranu nalazi toalet.

je Dektfficije (takotler Govomi akt kod kojega Pretrcstavlmo da ste po4mi u ured svojega Sefa i da vam gto ie vasa tvrtka izgubila se neiv4u i par- sma izjava prciryodi redeno da ste odgovomi za to nmjeravilo novo stanie 50 o0o dolar4 te vam tada sef kaie: "otpusteni ste". Govomi fomatiw) aK urokuje da ste vi u novom stmju - to jest nezaposleni' stvan.

K_1d1 s.9 indirektni govomi akti interpretiraju doslovno, a kada sluiatelj ra_ zumije indirektno znadenje? Istrazivanje Raymonda Gibbsa (1979) upu6uje ia to da kada se indirekmi govori akt poput: "Mora5 li otvoriti prozor?" uputi izolirano, prvo se obidno interpretira doslovno (kao: "Trebas li otvoriti prozor?"). Kada se isti govomi akt uputi u kontekstu pri6e koji poja5njava indireitno znaeenje, prva

Ekspresivi

lzjava u vezi s

govomi-

psihololkim stmim. kovim

Tada moZets tedi svoiemu Sefu: "U redu, jer sm vam juder napisao p'smo u koim kalffi daie novac Egubljen zbog vase oiite nsposbno€tj, a re moie, te sm dao ostavku'. Time ste takoder lrekli deklaraciiu.

redenica interpretira pod vidom indirekmoga znadenja. Na primjeq daje osoba pnci prehlailena i upita: "Moras li otvoriti prozor?", to bi bilo interpretiiano kao indirektan zahtjev:'Nemoj otvoriti prozor,'. se

u

l0 r Jezikukontekstu

I[fEE4[fl

341

Neizravni govorni aKi

Jedan od nadina koristenja govora je neizravno, a ne izravno komuniciranie. VRSTA INDIREKTNOG PRIMJER NEIZRAVIIOG ZAHTJEVA ZA TNFORMACIJOM GOVORNOG AI(IA

Sposobnosti

2elia Bududa

Ako konobeici u restomu kazete: ,,Moiete li mi e6i gdje je toalet?" i ona vm kalr "Da, nilavno da mogu", sva je prilika da niie shvatila- pitanie o njenoi sposobrcsti da vm kaie mjesto gdjs ie toalat bilo je indirektan zahtjev da vm kate gdje se toalet mlai.

342

Ko gni tiv na ps iho lo gij a

EEfE4$fl

Da bi maksimalizirali komunikaciju koja se javlia tuekom konvezacije, govomici opdenito slijede 6etki maksime. MAKSIMA

POSTULAT Maksima

kolidire

Ralozi

PRIMJER

Udinite woi doprinos konvs- Ako vas tko upita o vanisko.l tempenturi i vi odgovorite: zaoiji inlomativnim koliko "Vmi je 31.297868086298 stgpnjeva.,' krSite maksimu to potrebno, ne infomativni- kolidine, jer d4ete vise infomacija n€o se od v6 tEiilo. U sluoi seiii Zvjezdane staze, gospodin Spock, iim nego je

je

prikladno.

"Bio bih vam zahvalan da mi kaiete gdje je toalet". VaSe ahvaUivmje unaprijed zapEvo ie na6in da nekoga navedete da udini mo gto Zelite.

akcija

KonveaacijskiPostulati

'l/ulkil" s kompjutockim mozgom, izalva sliegmje rmenima kada pri odgovamju na pitanja daje vise in-

"Biste li mi rekli gdje je toalet?" VaSe pitalje na na6in da podraumiieva budu6u akciju jos je jeda naein da iskazete indirektan ahtjev. Ne moEte izgovoriti Eloge, a da bi se podrazumijevalo da postoje dobri razlozi da se udovolji ahtjew. Na primjer, konobarici moiete posiaviti ahtiev koji Ce implicirati da imate dobre Ezloge da vam kaie gdje ie t€let goyffidi: .Trebao bih smati gdje ie toalet."

tomacija nego sto je bilo tko odekivao ili Zelio, kao sto je to u prethodnom odgovoru o tempemturi. Maksima

kvalitete

VaS

Maksima

odnosa

VaS doprinos

doprinos ragovoru treba Jasno, postoje 6udre okolnosti u kojima nismo sigumi u biti isken; od vs so odekuie to koliko se isk€nosti tEii, kao Sto ie pri odgovamJu da kaiete ono a sto vjerujete na pitanje; "Dragi, kako izgledm?" U vedini prjllk4 me da ie istinito dutim, komunikacija ovisi o pretpostavci da su obje stmne u komunikaciji iskren€.

biti relevanttr

Kasniji rad Gibbsa (1986) pokazao je da indirekrni govomi alti 6esto anricipiraju potenciialne prepreke koje moZe postaviti respondent i izravno se dotidu tih preprekaputem indirektnog govomog akta. Naprirnjer, pitanje: "Mogu li..." dotide potencijalne prepreke za dopu5tenje; "Bi li vam smetalo..." dotide potenci-

ve@cie.

agovoru lr€ba

a

svrhu

' Maksima

naiina

tenc[jalnu prepreku dostupnosti.

Na gotovo svakom velikom sGtanku na kojem sffi pritko nflgava ovu maksimu. Taj netko redovito skrene u dugu digresiju koja nema nikakve veze sa svrhom sGtaka i stmak se odDi. Slo me je poosjetilo na pri6u,koju mi'ie.ispri6ao.prijateli o sstanku na koiem je on jednom bio i .,..

kon- suta lma netko

i nmiemo

Trebate izbjegavati dudn6 Fizidtr, nobelovac Blchtrd Feynmm (1985) optsao je nejsne iz@e, te kako ie.jednom ditao:rad pomatoga s@iologa i niie ga zamu6ivmje onoga 5to ielite mogao uhvatiti ni za glavu ni rep. Jedna ie od ree+ nie gt*ih popritici ovakb: " Svaki pojedtmdni elan druStvme zajednice 6esto prima inJormaoije preko vidnih, simbolidkih kilala" (str. 281). Feynman je zakljudio da je, zapEvo, $ciolog n4!io maksimu nadlna, kada je

a

redi.

.

Konverzaciiski postulati

Feynmil shvatio da je recenica aaeila: "Ljudi ditaju".

Kada razgovaramo jedni s drugima implicitro uspostavljamo odnos suradnje. Zaistq ako ne suraclujemojedni s drugimakada razgovaramo, desto razgovaramo usput, a ne jedni s drugima i ne komuniciramo ono lto srno namjeravali. H. P. Grice (1967)je istahuo da razgovor napreduje na temelju nalela suradnje, prema kojem nastojimo komunicirati na nadin koji de na5em slulatelju olak5ati da shvati ono trto mislimo. Prema Griceu, uspje5an razgovor slijedi detiri maksime: maksimu kvantitete, maksim-u kvalitete, maksimu odnosa i maksimu naiina. @ri4ieri ovih maksima dani su u tablici 10.3).

ili kolidine, svoj doprinos konvenaciji tebate uEinise to zi\htijeva, ali ne informativnijim nego je prikladno. Na primjer, pretpostavite da vein netko kaZe "Bok, kako si?", a vi nastavite s ftosatnim solilokvijem o tome kako va! Livotzapravo iije ono 5to ste se nadali da Ce biti. Tu naru5avate maksimu kolidine. DmStvena konvencija je da odgovorite kratko, dak i ako Zelite biti detaljniii. Katkada narusavamo maksimu kolidine zbog specifiinog cilja. Ako traZin priliku da prodelniku na5ega otlsjeka kaZem.o problemima,koje vidim u vezi s naiim obrazovnim prograPrema maksimi kvantitete

ti onoliko informativnim koliko

mom, prodelnik preuzima veliki rizik pitajudi me: "Sto je novo?", nadaju6i samo kratkom odgovoru.

se

Prema maksimi kvalitete, vai doprinos razgovonr treba biti iskren. Od vas se odekuje da kaiete ono 5to smatrate istinitim. Ako ste ikada upitali za pravac u nepoznatom gradu, pozrajete osjeiaj iznimne frustracije ako ljudi nisu iskreni u tome da kaZu dazapravo ne znaju gdjeje odredena lokacija. MoZe se diniti da su ironija, sarkazam i iale iz"zetci od maksime kvalitete, ali nisu: od slu5atelja se odekuje da prepozna ironiju ili sarkazam i da zakljudi 5to je govomik zapra\o mislio svojom izjavom. Slid4o tome, lala treba posti6i odredenu svrhu i korisno pridonbsi razgovoru kadaje t'a svrha svakomejasna. Prema maksimi odnosa, svoj doprinos razgovoru trebate udiniti relevantnim za svrhu razgovora. Katkada, naravno, ljudi namjemo narulavaju tu maksimu. Ako vam romantidni partner kaZe: "Mislim da trebarto razgovarati o na5em odnosu.", a

vi odgovorite: "Vrijeme je tako lijepo danas",

naruSavate maksimu da izrayno

l0 .

Jezik u

kontekstu

343

kaLete danelelite razgovarati o odnosu. Kada to? Iinite, ne pokazujete spremnost na suradnju i dok se vas dvoje ne sloZite oko toga kako dete defrnirati razgovor, razgovarat 6ete jedno mimo drugog i imati wlo frustrirajuii razgovor. Prema maksimi nadina, trebate biti jasni i nastojati izbjegavati neobidne i nejasne rzraze, te namjemo zamudivanje onoga 5to Zelite reii. Griceovim ietirima

maksimama mogli bismo dodati joi jednu (Sacks, Schegloffi Jefferson, 1974):t odredeno wijeme govori samo jedna osoba. Uzimaju6i u obzir tu maksimu, situacijski kontekst i relatir.na druStvena pozicija govornika utjedu na izmjenjivanje govomika (Sacks i sur., I 974). Sociolingvisti su zamijetili brojne nadine na koje govomici signaliziraju jedni drugima kada i kako preuzeti rijed; Hawey Sacks i suradnici su spomenuli razlidite bliske parove - pozive koji odreduju koja 6e osoba govoriti ili s-amozvani zahtjev da se zapodne.govoriti. Govornici takoder koriste nekoliko drugih strategija za upravljanje temom razgovora i odredivinjem tko 6e govoriti, poput onih koji privlade patoju, onih koji prekidaju razgovor, onih koji owaraju ili zatvanjurazgovor ili neku temu (8. Keller, 1976).

Katkada ijudi zaobilaze konverzacijske postirpke da bi ostavili dojam. Na pjimjea ako netko k,ite: cMoji su roditelji upravitelji:', ne daje punu informaciju (Sto, zapravo, znadi da su roditelji upravitelji?), no dvoznadnostje namjema. Ili katkada kada tema razgovora postane prevnr6a, netko mole namjemo promijeniti temu i podeti govoriti o nebitnim stvarima. Iednil swha togajest da se razgovor

Zmislite

da se vozite u autobuu ili avionu i slulale qzgovor izfnetlu dvije osobe koje ne poaajete. Neke od stvui koje ti ljudi izgovore bit dc vam saulmo -.smislone: l'Voljela bih da smo ve€ tano!" Druge Ce va stvtri ost8viti u maku: 'lSjeCaJ sc 5to sm ti rckla? Opetje tonapmvila!" Svakiputkaddujeterogovor, postanet€ svjesni kako efikasna upomba jezika ovisi o tolnoj procjeni nanja koje dijelite s drugin ljudima. Mnoga istralivanja koja provodimo posvedena su rmijevmju kognitiwih procesa koji su u podlozi Uudske sposobnosti da sekofiste zalednitHm temelTieir - ajednidkim amjem - u nadinu nd koji ko, riste jezik Rmotrimo kako je rugovarati nekoliko puta s prijatefem o filmu koji Zelite gledati idu6i qedaf- Svaki put kad zapoEnete razgovor, vjerojatno imate osjc6aj da molete nastaviti mzgovor na mjeshr gdje se zrdnji put stali. fijekom nekoliko proteklih godina Gail McKoon i ja (Genig i McKoon, 200 I ; McKoon, Genig i Greene, 1996) proudavali smo menblne procese koji pomaiu ljudima daju6i taj osjedaj moguduosti nastavka u odnos na ajeduidki temeu. Precinue, na-ii su eksperimetrti istraZivali proces pam6enja koji se nuiva raonancija- YaLan aspekt rczonucijejest daje brza i pasivtra: nakovi pamdeqla rezoniraju bro hoz dugoroino pamdmje kako bi udinili dostudnim iirfomsiii€ vezDe za te

aakove, U ptal$i to znad.i da va5 prijatelj sluZi kao makkojipomaZe da infomacije iz pamdenja o valem prethodnom razgovoru postanu dostupne. U nalim eksperimentima koiistimo lcatke pride da bismo demonstrirali rezonanciju na djelu. Sudionioi ditaju tekstove koJi sadrie hi epircde. Pm epizoda uvodi dva lika i dilemu. Na primjer, u jerlnoj pridi Jane se Zali svojoj cimerici Gloriji da ne Zeli vederati sa svojom rotlakinjom. U sredi5njoj se epizodi dva lika rudvajaju. U finalnoj epizodi dva se lika ponowo susredu. Ako rezonancUa djelde, odekivali bismo da pojmovi iz priie blijede i izoStravaju se u Citateljew pamienju tijekom priEe. Mjerimo dostupnost pojmova pitajudi ditatclja da kale 5to je prije moguceda li serijed popfi rcttakinJa pojavilaupridi. U primjeru pride, pojamrcdakinJa jenestao tijekom sredilnje epizode. Medutim, rodaki nj a postaje ponovno visoko dostupna kada se Jane wa6a ku6i s vedere. To je todno dak i onda kada redenica koja ponowo povenje dva lika ne spominje iravno mtlakinju (npr. "Glorijajejol bila budna kada se Jan€ oko ponodi mtila ku6i"). Kada iduii put budete nzgovarali s prijateljem, pokuiajte zastati na trenutak i rzmisliti kako vasje

rwomcija pripmila ste zavdili.

dazapoinete upmvo tamo gdje

344

Kognitivna ps iho lo gij a

usrqferi na drugu, sigumiju temu. Zamje6ujete da kada zaobilazimo postulate, time Saljemo wlo jasnu poruku: postulati ostaju wlo vaZni jer je njihova odsutnost tako zamjetljiva.

Spol i iezik Govore li mu5karci i Zene u natsoj kulnrii razliditim jezikom? Nadene su spolne razlike u sadrZaju onoga 3to kaZemo. Mlade 6e djevojke de5Ce traZiti pomo6 od mladi6a (Thompson, 1999). Stariji adolescenti i mladi odrasli mu3karci preferiraju razgovarali o politidkim stajaliStima, izvorima osobnog ponosa i o tome 5to im se sviila kod druge osobe, dok iene te dobi preferiraju govoriti o osjedajima prema roditeljima, bliskim prijateljima i Skolskim kolegama, te o svojim strahovima (Rubin, Hill, Peplau i Du:rkel-Schetter, 1980). Takoder, opCenito, dini se da iene vi5e otkrivaju o sebi od muikaraca (T. U. Morton, 1978). Deborah Tannen (1 986, I 990, 1994) opseZnoje sociolingvistidki istraZila razgovore m-u5karaoa i Zena i njena suje istraZivanja dovela do stajali5ta da konverzaciju mulkaraca i Zena onadi kao medukulturalnu komuniftagiju. Tannen je sugerirala da djevojkg i mladi6i ude razgovomu komunikac-iju u bitno razdvojenim kulturalnim okolinama svojih istospolnih prijateljstava. Kao mu5karci i Zene prenosino konverzacijske stilove koje smo naudili u djetinjswu u svoje kbnverzacije koje imamo kao odrasli. Tannen je sugerirala da se mu5ko-Zenske raziike u konverzacijskom stilu uvelike kre6u oko razliditog razumijevanja ciljeva konverzacije. Ove kulturalne razlike rezultiraju suprotstavljbnim stilovima komunikacije koji mogu dovesti do nesporazuma, pa dak i prekida pri pokulaju partnera da donekle peuspjeSno nastoji razumjeti onoga drugoga: Prema Taruren (19.90, 1994), muikarci vide svijet kao hijerarhijski drultveni poredak, pri 6emu je svrha komunikacije isposlovati bolju poziciju, saduvati nezavisnost i izbleti neuspjeh. Svaki mu5karac nastoji nadma5iti drugoga i "pobijediti" u nadecanju. Suprotno iome, lene nastoje uspostaviti vezu iznetlu dva sudionilia, dati drugima podrSku i priznanje i postidi konsenzus u razgovoru.

Dabi postigle svoje konverzacijske ciljeve, Zene koriste konverzacijske strategije koje minimaliziraju razlike, uspostavljaju jednakost i izbjegavaju izgled bilo kakve nadmodi nad drugim sugovomikom. Tene takocter naglaiavaju vaZnost odnosa i odanost i rje5avaju razlike u mi5ljenjima na nadin da se postigne konsOnzus koji promoviia odnos i osigurava da obje strane imaju barem osjeCaj da su njihova miKljenja uzeta u obzir, dak i kada nisu sasvim zadovoljne dogovorenom odlukom.

Muikarci uZivaju u povezanosti i prijateljstvu, no budu6i da su odgojeni u "mu3koj" rodnoj kulturi u kojoj status igra vaZnu ulogu, drugi ciljevi imaju prednost u konverzaciji. Tannenje sugerirala da muSkarci nastoje odrZati svoju nezavisnost od svog razgovomog partnera, Sto jasno upu6uje na njihov nedostatak popustljivosti na zahtjeve drugih (5to bi upu6ivalo na nedostarak modi). Mu5karci takoderpreferiraju informaciju (dime upu6uju na vi5i status autoriteta) od konzultacije (6to upu6uje na niZi status) sa svojim konverzacijskim partnerima. Tako mu5karac u bliskom odnosu moZe svoju partnericu obavijestiti o njihovim pla-

l0rJezikukontekstu 346 Promislite' o tbme kako vaS. spol ulede na vaS konverzacijslii stil i domislite neke nadine a udinkoviti-

| | jukommikacijus ljudima suprotnoga spola. Kako se I vaSi govorni akti i konveracijski postulati wlikuju? | Ako ste muikarac, koristite li ie56e i preferirate li I diroktive i deklaacije pred ekspresivima i komisivi- | ma? Ako ste Zena, koristite li CcI6e i preferinte li eks- | presive i komisive pred direktivim i deklamcijam? | Ako je tako, rogovor s ljudima suprotnog spola moZe I dovesti do hivih interpretacija naEmja, asnovanih I na mzlikama u stitovima. Na primjer, kada Zelite I

Ue da koriltite stil koji imwlje odraZa€.stil dmge osobe - koriltenje direltiva s muikaicima ('Hode! li

otidi u trgovinu?"), a ekspresiva sa Lercna ("Zaista uZivam i6i u kupovinu"). Takoder se prisjetite da vasr

odgovoritrebajuodgovaratiodekivmjimadrugeosobe u vezi s tim koliko Cete pruZiti infomacija, iskmosti, relevantnosti i imwosti. Umjetnost ueinkovite kommikacije zaista ukljuduje paZljivo slu5anje druge osobe, opaianje govom tijela i todno inter' pretimnje ciljeva osbbe. To se moZe posti6i samo s wemenom, naporom i osjetljivoidu.

navesti drugu osobu da nesto ueini, mozdaje najbo-

novimq dok iena odekxje da ju se konzultira o njihovim planovima. Kad su u raznospolnoj komunikaciji, ukriiani ciljevi mu5karaca i ilena desto rezultiraju nesporazumimajerje svaki partner pogresno interpretfuao namjere onoga drugoga. Tannenje sugerirala da kada mu5lcarci i Zene postanu svjesniji svojih metlukulturalnih stilova i tradicija" baremje manje vjerojatno da 6e pogreino interpretirati konverzacijske interakcije onoga drugoga. Tako 6e za oboje biti vjerojatrije da 6e posti6i svoje individualne ciljeve, ciljeve odnosa, te ciljeve drugih ljudi i institucija koje su pod utjecajem njihova odnosa. Takva je svjesnost vaZna ne sarno u konverzaclji izrnedu mu$karaca i Zena, nego i u razgovoru dlanova obitelji opcenito (Tannen, 2001). Tannenje moZda u pravu, no za sada su, osim njenoga sociolingvistidkog pristupa zasnovanog na sludajevima, potrebna i konvergentna istraZivanja koja bi udvrstila valjanost i generalnost njenih zanimljivih nalaza.

Diskurs i razumijevanje 6itanja U prethodnim smo o-djeljcima raspravljali o nekim ocl opdenitijih aspekata socijalne uporabe jezika. Ovaj odjeljak odredenije raspravlja procese uldjudene u razumijevanje i uporabujezika u druSwenom kontekstu dislarsa. Diskurs ukljuEuje komunikacijskejedinicejezika koje su veie od pojedinadnih redenica - u razgovorima, predavanjima, novel"-a, esejima, pa i udZbenicima. BaS kao 5to su gramatidke reEenice strukhrirane prema sustavnim sintaktidkim pravilima, odjeljci diskursa su takoder strukturirani sustavtro. Do odrasle dobi vedina nas dobro iazumije nadin na koji redenidni sliied dini strukturu diskursa. lzpoztavanja stn knrre diskusa moZemo derivirati mabenja redenidnih elemenata koja iz nolianih redenica nisu vidljiva. Da biste vidjeli kako neki od tih o diskursu ovisnih elementa firnkcioniraju, proditajte redenice o futi i Thomasu u okviru "IstraZujemo kognitivnu psihologiju" o potom odgovorite na pitanja koja slijede.

Kopitivni psiholingvisti koji analiziraju diskurs posebno su zaintereqirani za to kako moiemo odgovoriti na pitanja postavljena u prethodnom primjeru. Kada razumijevamo znadenje zamjenica (npr. ona, ona, njega, nju, ono, oni; njima, mi, nas), kako znamo na koga se (ili na Sto) zaqienice odnose? Kako znamo znadenja

Ko gnitivna psiho lo gij a

Sljededinizredmicauetjeizpriie O.Henrya(Wil-

| 4. BillijasmoshvatilidabiseEbenaz,erftstopio?a otkupninuoddvijetisudedolm,doposljednjeg | centa. | nicajenetolm. Nemjudi ista dngo opridi, pokusajte I Pomo6: O. Hmryje bio majstorironije i do krajapriEe pogoditi todan redoslijedrcdenica. I potilcijalni su otrniEari platili ocu veliku otkupninu l. Otac je bio ugledan i dwst hipotekami bankar i I da lme sina natrag, kako bi mogli pobjedi od djedamrk, pravedm dovjek koji je imao zaclnju rijed. I fo. 2. Za nalu smo ftvu odabrali jedino dijete istaknu- | Niz koji je upotijebio O. Henry, bivli osutlmik i tog gradanina im€nom E$merer Dorsel I wtan pripovjedad bio je 3, 2, 1, 4. Jesle li i vi ocla3. Bili mo tamo na jugu, u Alabmi - Bill Driscoll i I brali taj poredak? Kako ste aali todan niz tib reEenija - kada nas je zaokupila ta ideja o otrnici. I ca? limSydneyPorter, 1399-1953)naslovljene"lzbavljenje cwmog Sefa". Zapmvo, sljededi poredak rede-

krnjthinaza (npr. "Da, defrnitivno")? Sto kori5tenje odredenog dlana rfre (nasuprot neodredenom dlanu a) koji prethodi imenici naznaduje sluSatelju i vezi s tim je li imenica pretlodno bila spomenuta?? Kako znate na koji se dogadaj odnosi glagol 6initi? Zna5etje zamjenica, l<:njih inaza, odredenog dlana, oznaditelja dogadaja i drugih posebnih elemenata u redenici obidno ovisi o strukturi diskursa unutar kojeg se ti elementijavljaju (Grosz, Pollack i Sidner, 1989). desto se pri razumijevanju diskursa oslanjamo ne samo na na5e znanje o strukturi diskursa, nego i na na5e poznavanje 6ireg fizidkog, druiwenog ili kulturalnog konteksta u kojem je dislcrrs prezentiran. Na primjer, obratite paZnju na koji je nadin vaie razumijevanje znadenja ulorrka pod utjecajem vaSeg postojedeg znanja i vaiih odekivanja. Na primjer, ovaj 6ete udZbenik kognitivne psihologije u prosjeku lak5e ditati ako ste sluiali uvodne psihologijske predmete nego ako ih niste sluiali. Dok budete ditali sljede6e redenice u okviru "IstraZujemo kop.itivnu psihologiju" na sfi.347, zastanite izmedu redenica i promislite Xto znate i 5to odekujete na temelju svoga znanja.

Semantiilko kodiranje: pronalaZenje znaeenja rijeEi u pam6enju Semantidko kodiranje je proces'kojim prevodimo osjetne informacije u smislene reprezentacije koje percipiramo, a zasnovano je na nalem razumijevanju made-

Rita je dala Thomasu knjigu o rjelavmju problema. Zahvalio joj je na knjizi. Ona je upilala: "Je li to ta koju si htio?" Odgovorio je odulevljeno: "Da, definitiwo". Ritaje upitala: "Ho6ei da ti nabavim i pmte6i primjerak o donolenju odluka?" On je odgovorio: "Da. molim te."

7

U dngoj i heCoj redmici tko su Uudi i stvari oaadene mjenicma on, om i ta? Za5to je imenici knjiga pret-

hodio u pnoj redcnici neodredeni Elm, a u drugoj redenici odredeui dlan?3 Kako aate Sto Tomasov odgovor:'Da, ilefinitivno."aadi. Koja se akcila trali odgovorom: 'Da, molim te."

gnmatilkih pravila o koriltcnju odredenog i ncodGdmog Ilma u oglskomjaiku. Odredeni Clm sq u ostale sludajeve, koristi uz imeoicu i kadeje ona prcthodno ved bi)a spomenuta. Neodredeni Elm koristimo liada !e opda immica spominje pwi put (nai: prw-) I "a" i "thc" u i?oniku (oap. prcv.) Jedoo od

l0rJezikukontekstu

347 348

1. Susan jc bivala sve tjeskobnija tijekom priprema za ispit iz prirodnih nmosti. (Sto znate o Susan!) 2. Nikada prije nije imala pismeni ispit i nije bila sigma u to kako napraviti test koji 6e biti primjeren manju studenata. (Sto se u vaiem miSljenju o Susan promijenilo?) 3. Posebno je bila iznewirana time 5to je rawatelj uopde haZio od nje taj pismeni ispit. 4. Od strudne se suradnice ne bi trebalo odekivati da preme adatak pisanja testa, iak ni a wijeme mstavnidkoga Shajka: (Kako su se vasa odekivanja mijmjala tijekom ove detiri redenicc?) U prethodnom primjeru vaie je roijevilje na sva'

koj roini diskursa bilo pod utjecajen postdefeg nanja i oiekjvapja, zasnovanih na valem iskustru mutar odredenog konteksta. Na taj nadin, kao 5to nam prethodna odekivanja i iskustva mogu pomodi u leksidkoj obradi teksta, tako nam mogu pomo6i i u rmmij evanju teksta smoga. Koji su temeuni procesi ra-

mijewnja

proditanoga? Proces

mijevmja

proii-

predmeti i mno5wo knjiga posvedeniiskljudivo toj temi, no mi 6emo tanoga

je tako

se ovdje

sloZen da su

unjcriti

mogi

samo na neke procce: semantidko

kodiranje, usvajmje rjednika, mijevmje ideja u teksh! stvarmje mentalnih modela teksta i raamijevanje teksta.?asuovano na kontekstu i stajalistu-

nja rijedi. Pri leksidkom pristupu mi identificiramo rijedi na temelju kombinacije slovaitako aktiviramo svoje pamCenjeupogledrrijedi. Pri semantidkomkodiranju poduzimamo sljede6i korak i pristupamo znadenju rijedi pohranjenom u pamdenju. Ako ne moZemo semantidki kodirati rijed, jer njeno znadenje ne postoji u pam6enju, moramo pronaii drugi nadin na koji 6emo derivirati znadenja rijedi, poput zamjeiivanja konteksta u kojem ih Citamo. Da bi se angalirao u semantiEkom kodiranju, ditatelj treba z:ati 3to dana rijed znadi. Pozravanje znaeenja rijedi (vokabulara) je blisko povezano s razumijevanjem teksta: 5ua1 toii Aotro zna.lu znadenja rijedi su dobri ditadi i obratno' eini se daje razlog postojanja te povezanosti u tome da Citateljijednostavno ne mogu razumjeti tekst dokne poznaju znadenje sastarDihrijedi. Na primjer' u jednom se istraiivanju dosje6anje semantiEkog sadriaja odlomka razlikovalo za 8olo izmetlu dvije grupe ispitanika koje su se razlikovale u poanavanju vokabulara rel€vantnoga za odlomak zagVo @eck Perfetti i McKeown' 1982).

Kognttivla psihologij a Naprimjer, akopoku5ate pronadi ije(frozej t 4etniku, netieteje tamo n Ci. Iz strukture redenice vjerojatno ste pogodili da je frozej imenica, a iz okolnog konteksta ste vjerojatno pogodili da ta imenica ima nek€ veze s rijedima ili vokabularom. Zapravo,frozej je besmislena rijed koju sam podmetnuo umjesto rijedi ryeii kako bih pokazao da moZete dobiti prilidno jasnu ideju o nadenju rijedi na temelju njena konteksta.

Maartje van Daalen-Kapteiins i Marianne Elshout-Mohr (1981; vidi takotler R. J. Stemberg i Powell, 1983) su ispitivali odrasle sudionike koji su razumijevali znadenja'rijedi iz konteksti redenica i prona5li da su visoko verbalni i nisko verbahi ispitanici (odnosno ljudi s velikim ili malim vokabularom) razumijevali znadenja rijedi razlidito. Msoko verbalni sudionici su dublje analizirali moguinosti za znadeqia novih rijedi od nisko verbalnih sdis1ift2. Visoko verbalni ispitanici koristili su dobro formulirane stoategije za pogatlanje znaEenja rijedi, dok se dinilo da nisko verbalni zudionici nemaju uop6e jasnu strategiju.

Razumijevanje ideja u tekstu: propozicijske

reptezentacije Walter Kintsch je bio zainteresiran posebno za faktore koji udedu na m5e razumijevanje onoga 5to ditamo, te jerazviomodel razumijevanjatekstanatemelju svojih opatanja (Kinrsch, 1990; Kintsch i van

Dijk, 1978).

z^drlati koliko god je mogude informacija u,radnom (aktivnom) pamdenju kako bismo razumjeli to Sto ditamo. Metlutim, ne poku.Savamo.pohraniti todne rijedi koje Eitamo u radnom (aktivnom) pam6enju. Namjesto tog4 nastojimo izrrudi temeljne ideje iz grupe rijedi i pobraniti te temeljne ideje u pojednostavljenom reprezentativnom obliku u radnom Prema Kintschu, tijekom ditanja nastojimo

pamdenju.

Earl Hunt (1978) je pretpostavio da ljudi opsehijega rjednika mogu brZe pri' stupiti teksidkim informacijama nego oni manjega vokabulara. Budu6i da se verbalne informacije obidno prezentiraju brzo - bilo sluSaju6i ili ditajudi - pojedinac koji moZe leksidkim informacijaqa pristupiti brzo moie obraditi vi5e informacija u jedinici wemena od onoga koji sporo pristupa leksiEkim informacijama.

I Reprezentacijski oblik za te temeljne idejeje propozicija. Fropozicije su detaljnije defmirane u 7. poglavlju; za sadaje dovoljno re6i daje propozicija najkraia jedinica jezika za koju se nezavisno moZe utwditi je li todna ili pogre5na. Na primjer, reEenica: '?ingvini su ptice i pingvini mogu letjeti" sadrZi dvije propozicljejer molete nezavisno verificiratijesu li pingvini ptice i mogu li pingvini letjeti. Op6enito, propozicije postsvljaju ili radnju (npr. letenje) ili odnos (npr.

llsvaianje rjeEnika: deriviranie znadenia rtieEi iz konteksta

dlanswo pingvina u kategoriji ptica).

Drugi nadin na koji posjedovaqie ve6ega rjedmka pridonosi razumijevanju teksta je putem spoznavanja iz konteksta. Kada god ne moZemo semantidki kodirati rijed' bodndi du o;"oo zna6enje nije ved pohrarijeno u pamdenju, moramo pribjedi nekoj strategiji deriviianja aadenja iz teksta. Opdenito, moramo ili potraZiti znadenje iznekog vanjskog izvora (poput rjednika, ili dapitamo uditelja) ili pak formulirati znadenje na temelju postoje6ih infonnacija pohranjenih u pamCenju i koristeCi pri tome makove iz konteksta.

Heinz Wemer i Edith KaPlan (1952) su twdili da ljudi ve6inu svoga vokabulara usvajaju indirektno, ne koristeii vanjske izvore, nego pogadajuii matetje frozeja iz okolnih informacija.

Prema Kintschu, bududi da radno pam6enj e zadriava propozicije, a ne rijedi, njene zu granice postavljene velikim brojem propgzicija, ane nekim odredenim broje4 rije6i (Kintsch i Keenan,1973). Tako kada niz rijedi u tekstu zahtijeva od nas da zadrZimo veliki broj propozicija u radnom pamdenju, imamo teSkoCu u razumijevanju teksta. Kada infomracije dulje vrijeme stoje u radnom pamCenju, bolje ih razumijemo i kasnije ih se bolje dosje6amo. Medutim, zbog ogranidenja radnog pamdenja, neke informacije moramo maknuti iz njega da bismo napravili mjesta za nove. Prema Kintschu, propozicije koje su tematski centralne za razumijevanje teksta os.tat fe u radnom pam6enju dulje od propozicija koje su irelevantne za temu

ulomka teksta. Kintsch tematski kljudne propozicije naziva makropropozicijama, a prevladavajudu tematsku strukturu ulomka teksta makrostrukturom. U jednom

10

r Jezikukontekstu 349

eksperimentukojije provjeravao njegovmodel, Kintsch injegov suradnik (Kintsch i van Dijk, 1978) traZili su od sudionika da proditaju ulomak teksta od 1300 rijedi i potom sumiraju kljudne liropozibije u ulomku odmah, jedan mjesec i tri mjeseca mjesbca sudionici su se sjefali makropronakon ditanja uloriika. eak i nakon pozicija i.ukupne makr3strukture ulomka otprilike jednako dobro kao i sudionici koji su ih sumirali neposredno nakon Iitaqia. Mettutim, propozicija koje su davale netematske detalje o ulomku nisu se mogli dobro prisjetiti nakon mjesec dana, a

350

Kognitivnapsihologija

Kada su rijedi jednom semantidki kodirane ili je qlihovo z:naienje derivirano iz joi urijek mora stvoriti rdentalni model teksta koji dita, Sto potid€ dinjenicu da opisujemo svije! a ne da koristimo neku odredenu rijed da bismo ga bpisali (K. Craih 1943; vidi Johnson-Laird 1989). Mentalni model moZe uporabe konteksta, ditatelj

je opisana u tekstu

kako ga ditatelj razumijeva. Drugim rije6ima, ditatelj sti'ara neku vrstu mentalne reprezentacije koja sadrZi glavne elemente teksta, za kojeje poZeljno da su organizirani na nadin koji je lako razumjeti ili bar da su,jednostavniji ili konlretniji od samoga teksta. Na primjer, pretpostavimo da ditate reEenicu: "Glasnije pucanj uplaSio Alice". MoZete oblikovati sliku Alice, upla5enu glasnim zvukom ili pristupiti propoziciji pohranjenoj u pam6enju koja se odnosi na efekte glasnih pucqieva.

Obratite paZnju na to da za oblikovanje mentalnih modela morate donijeti barem provizomi zakljudak (preliminarni zak{iudak iliprosudbu) o tome Sto se mislilo, ali nije izredeno. U prvom dete sludaju {erojatno prepostaviti daje eksplodirala guma; u drugom sludaju moZete zakljueiti na netko puca iz pu5ke, premda nijedna od tih stvari nije izredena eksplicitno. Konstrukcija mentalnih modela ilushira da

osim razumijevanja samih rijedi, takoder moramo razumjeti kako se rije6i kombiniraju u smislene integrirane reprezentacije pripovijesti ili ekspozicije. Prema Johnsonu-Lairdu (1989) ulomci teksta koji jednoznadno vode do pojedinadnog mentalnog modela lakle se razumijevaju od ulomaka koji mogu voditi viSestrukim mentalnim modelima.

Zakljudci mogu biti raznoliki. Jedan od najvaZnijih je onaj koji Susan Haviland i Herbert Clark (1974) nazivaju zakljudak premoS6ivanja, 5toj9 zakljuEak kojemu pribjegavaju ditatelj (ili slulatelj) kada se dini da reEenica ne proizlazi izl:avno iz redenice koja joj prethodi. U biti, novost u drugoj redenici ide korak iznad onoga Sto je dato u prethodnoj redenici. Razrnotrite, na primjer, dva para redenica:

je uzeo ko5aru iz kamiona. Pivo je bilo toplo. je iwadio pivo iz kamiona. Pivo je bilo toplo.

Premda mnogi istraZivadi naglaSavaju vafirost zakljudivanja pri ditanju r razumijovairju jezika (npr.tGraeser i,Kreuz, 1993), ne sniatraju to svi. Prema minimalistidkoj hipotezi, ditatelji donose zakljudke samo na temelju iaformacija koje su im lako dostupne i samo onda kada,trelaju donijeti takve zakljudke kako bi im susjedne,redenice imale smisla (McKoon i Ratcliff, 1992a). Smatram da ve6ina dokaza u vezi s minimalistidkorn pozicijom upu6uje n: to da je sama suvi5e minimalis.tidka: ditatelji ipak donose vi5e zakljudaka nego $to to stajalilte sugerira (Suh i Trabasso, 19t3; Trabasso i Suh, 1993).

Reprezentiranje teksta u mentalnim modelima

PremaPhilipuJohnson-Lairdu (1983), neki ulomakteksta ili Cak neki niz propozicija (da se watimo na Kintscbov model) moZe odvesti do ViSe od jednog mentalnog modela. Na primjer, moida iete trebati modificirati svoj mentalni model, ovisno o tome je li iduda reEenica: '?oku5alaje nastaviti voziti autocestom, a da ne izgubi kontolu nad vozilom" ili: "Sagnula se kako bi izbjegla daje ustrijele". U predodavanju glasnoga zwka koji je uplaiio Alice, mogude je vi5e od jednog mentalnog modela i ako zapotnete modelom,kojije razlidit od onogakoji se zahtijeva za neki ulomak, va3a sposobnost razumijevaqia teksta ovisi o va5oj sposobnosti da oblikujete novi mentalni model.

John

Citateljimaje trebalo oko 180 ms vi5e da proditaju prvi prvi par redenica nego drugi. Haviland i Clark su zakljudili da je razlog tog duljeg wemena pofiebnog za obradu u tome Sto se kod prvog para o informaciji treba zakljuditi (kolara je sadrZavala i pivo), dokje u drugom paru ona iaavno redena.

lo5ije nakon tri mjeseca.

se predoditi kao vrsta unutarnjeg radnog modela situaciie koja

John

I

ti

joi

.

2.

Razumiievanje teksta na temelju konteksta

.

i stajaliSta

Ono dega se sjeiamo iz nekog ulomka teksta desto ovisi o nalem stajaliStu. Na primjer, pretpostavimo d,i ditate ulomak teksta o domu imu6ne obitelji, koji opisuje mnoga obiljeZja kude (npr. krov koji proki5njava, kamin, merntjiv podrum i njegov sadrZaj (wijednu numizrnatidku zbirku, srebrninu, televizor). Na koji bi se nadin va$e kodiranje i tuuniijevanje teksta razlikovalo da ga ditate sa stajaliSta kupca ku6e ili sa stajaliSta provalnika?.U.istraZivanju u kojem je kori5ten upravo takav ulomak, ljudi koji su ditali ulomak sa stajali5ta provalnika sjetili su se daleko viIe sWari iz doma, dok su se oni koji su ditali sa stajali5ta kupca sje6ali viSe o stanju ku6e (R. C. Anderson i Picherl I 978). Da sumiramo: naSe razumijevanje onoga Sto ditamo ovisi o nekoliko sposobnosti: (l) o pristupu znadenju rijedi, bilo iz pam6enja, bilo na temelju konteksta, (2) o deriviranju zradenja iz kljudnih ideja onoga 5to ditamo, (3) o stvaranju mentalnih modela koji simuliraju situacije o kojima ditamo i (4) o ekstrahiranju kljudnih informacija iz teksta, na temeuu konteksta u kojima ditamo i nadina na koje namjeravamo koristiti to Sto ditarno. Do sada smo raspravili druStveni i kognitivni kontekstjezika. Upotrebajezika s miSljeqjem, no ne odreduje sasvim prirodu miSljenja te druSwene interakcije utjedu na nadine na koji sejezik koristi i razumije u diskursu i ditanju. Sada Cemo rasvijetliti neke od uvida koje smo stekli proudavanjem fiziololkog konteksta jezika. Odretlenije, kako na5 mozak obraduje jezik?

je u interakciji

NEUROPS! HOTOGIJA JEZ! KA Prisjetite se iz 2. poglavlja da se neki od naiih najranijih uvida u mozgovnu lokalizaciju odnose na povezanost izmedu specifidnih jezidnih deficita i specifidnih organskih olteCenja mozga, kako su to prvi otkrili Marc Dax, Paul Broca i Carl Wemicke. Brokina i Wemickeova afazija posebno su dobro dokumentirane di-

l0

o Jezik u

kontekstu

351

poglavlje).

njenice o tome kako moZdane lezije utjedu najezidne funkcile (vidi 2. Proudavanjem pacijenata s moZdanim lezijama istraZivadi su puno saznali o odnosima izmedu o&etlenih podrudja mozga (podrudja lezije kod proulavanih pacijenata) i odredenih jezidnih funkcija (opaZeni deficit kod pacijenata s powedama mozga).

lstraZivanja lezija i istraZivania potenciiala vezanih uz dogadai Na primjer, moZemo Siroko generalizirati da su mnoge jezllne firnkcije lociraue primarno u podrudjima koje su otkrili Broca i Wemicke, premda se danas smatra da oSteienje Wemickeova podrudja u straZnjem-korteksu dovodi do mnogo ozbiljnijih posljedica za jezidnu funkcijunego oiteienje Brokinapodruija, bliZeg prednjem mozgu (Kolb i Whishaw, 1990). Takoder, istraZivanja lezija su pokazala da su lingvistidke firnkpije upravljane mnogo ve6im podruijem posteriornog korteksta od onoga koje je identificirao Wemicke. Osim.toga, dmga podrudja kore mozga takoder imaju ulogu, poput drugih asocijativnih podrudja korteksa u lijevoj hemisferi i dijelova lijevog temporalnog korteksa. Stoviie, novija istraZivanja posthaumatskoga oporavka jezitrnog funkcioniranja metodom slikovnih prikza.mozg nalaze da se neuroloSko lilgvistidko fi:nkcioniranje preraspodjeljuje na druga moZdana podrudja, ukljuduju6i analogna podrudja desne hemisfere i neka frontalna podrudja. Na taj nadin, olte6enje glavnih podrudja iijeve hemisfere odgovornih zr jezilno finkcioniranje moie katkada dovesti do jadeg ukljudivanja drugitr podrudja tijekom oporavkajezidnog funkcioniranja- kao da prethodno uspavana ili zasjenjena podrudja preuzmu duinosti koje su ostale upraZnjene (Cappa i sur., 1997; Weiller i sur., 1996). Konadno, neke subkortikalae strukture (npr. bazalni

gangliji i posteriorni talamus) takoiler

su ukljudene u

jezidno funkcioniranje (Kolb

i Whishaq 1990). Geschwind (1970) je predloZio model, poznat katkada kao Geschwind-Wernickeov model, koji govori o tome kako mozak obraduje jezik' Prema tom mode' lu, govomi zl'ukovi koji predstavljajujezidne signale putuju u unutamje uho. Slu5ni Zivac potom prenosi ove sipale u primarno slusno podrudje temporalnog refoja. Odatle signal putuje u asocijativno podrudje mozgai regiju u kojoj se spajaju temporalrri, okcipitalni i parietalni reZanj. Ovdje razunijevamo ono 5to je bilo redeno. Drugim rijedima, ovdje se pripisuje znalenje. Odavde obradena inforrnacija putuje u Wemickeovo i potom u Brokino podrudje. Premda je model, kako je izvomo formlliran, lokalizirao ra?rmijevanje jezika u Wemickeovo podruEje' a produkciju govora u Brokino podrudje, za to se stajali5te sada zna da je pojednostavljeno u tom smislu 5to Wemickeovo podruEje, dini se, sudjeluje i u produkciji j ezika, a Brokino podrudje u razumijevanju jezika (Zuri| I 990). Potencijali vezaniuz dogattaj ili ERP (vidi 2. poglavlje) takoder se mogu koza proudavanje obradejezika u mozgu' S jedne strane odredeni ERP nazvan N400 (negativni potencijal 400 milisekundi nakon zadavanja podraZaja) tipiEno sejavlja kada pojedinci duju iskrivljenu redenicu (Kutas i Hillyard, 1980). Tako, ako se ljudima prezentiannnormalnih reEenirca, ali i iskivljenih (poput: "Leopardje vrlo dobra salveta"), islrivljene ie,redenice potaknuti N400 potencijal.

ristiti

352

Kognitiv na ps iho

lo gij a

$toviSe, Stoje redenica islcivljenija, to je jadi odgovor pokazan u drugom ERp, P600 (pozitivni potencijal 600 milisekundi nakon zadavanja podraZaja; Kutas i Van Patten, 1994).

Cini se da muikarci i Zene procesiraju jezik razlidito, barem na fonololkoj razini (Shaywitz i sur., 1995). U istraiivanju u kojem je koriStena funkcijska magnetska rezonancija (fMRI) od sudionika, mulkaraca i Eer4 traLilo se da izvedu jedan od detiri zadatka: 1. Da kaZu je li par slovajednak.

2. Dakaht imaju li dvije rijedi jednako znadenje. 3. Da kaZu da li se dvije rijedi rimuju. 4. Da usporede duiinu dviju crta (kontrolni zadatak). Istra.Zivadi su pronaKlidaje i kod muSkaraca i kod Zenapri izvodenju zadataka prepoznavaqia slova i prepoanavanja anaderlia rijedi aktivan lijevi tempslelni rcianj

mozla. Kada su, medutim, rjeSavali zadatak rimovanja, kod muikaraca je bila aktivirana samo inferiorna (niZa) frontaLra.regija lijeve hemisfere, dok je kod iena bila aktivirana inferioma frontalna regija i lijeve i desne hemisfere. Ti rezultati upu6uju na to da mulkarci lokaliziraju svoje fonololko procesiranje vi5e od lena. Proudavanjem mulkaraca i Zena s poviedam amozga,Doreen Kimura (1987)

je opazila neke zanimljive spolne razlike u nadinima lokalizacije lingvistidkih funkcija umozgu. Mu3karci koje je Kimura proudavala pokazivali zu ve6u dominaciju lijeve hemisfere za lingvistidke funkcije od, Lena, Zene zu pokazivale vile bilateralan, simetfidan obra:Zac lingvistidkih fiurkclja. Nadalje, diui se da se ldkacije mozga povezane s afazijorn iazlilcuju u mulkaraca i Zena: veiina afazidnih Zena imala je lezije u anteriomom podni8ju, premda su neke afazidne Zene imale lezije u temporalnom podrudju. Suprotno tome, afaziEni muSkarci imali su vi5e varijacija u lezijarna, te su kod muikaraca lezije bile de56e u posteriomim nego u anteriornim regijama. Jedna interpretacija Kimurinih nalaza jest da uloga posteriomog podrudja u lingvistidkim funkcijama moZe biti iazlidita kod mulkaraca i Lena; druga je interpretacija da buduii da iene pokazaju manju lateralizaciju lingv! stiEkih funkcija, one mogu bolje kompenzirati bilo koji gubitak funkcija zbog lezija u lijevoj posteriomoj hemisferi putem funkcionalnog ukljuEivanja desne posteriome hemisfere. Mogu6nost da moZda postoje i subkortikalne spolne razlike u lingvistidkoj flrnkciji dalje komplicira jednostavnost interpretacije Kimurinih nalaza (prisjetite se takotler ranije raspiave o komunikacijskim razlikama izrnedu

mu5karaca

i Zena).

Spolne razlike nisu jedine individualne razlike koje sri zanimale Kimuru. Proudavala je i hemisferidnu obradu jezika u ljudi koji koriste znakovni, a ne govomi jezik za komunikaciju (Kimura, 1981). Pronalla je da lokacija lezija za koje bi se odekivalo da naru5e govor, takoder narulavaju i znakovni jezik. Nadalje, hemisferidni obrazaclezljapovezan s deficitima zrakovnog jezika jednak je obrascu vidljivom pri govornim deficitima; tojest deSnjaci s deficitima znakovnog jezika imaju lezije u lijevoj hemisferi, kao i veCina ljevaka, no neki ljevaci sa znakovnim deficitima imaju lezije u desnoj hemisferi. Ti nalazi podrZavaju stajali5te da je moZdano procesiranje i znakovnog jezika i govora slidno u pogledu

10

r Jezik u kontekstu 353

njihove jezidne funkcije, a odbacuje stajaliSte,da znakovi ukljuduju spaciialno procesiranje ili neki drugi nelingvistiEki oblik kognitivne obrade. Fostoje o&edeni dokazi da su moZdani mehanizmi odgovorni za udenjejezika razliditi od onih odgovomih za uporabu jezika u odraslih (Stiles, Bates, Thal, Trauner i Reilly, 1998). Op6enito, 6ini se daje lijeva hemisfera bolja u obradi dobro udeZbanih navika, dok je desna hemisfera bolja u obradi novih podralaja (Mills, Coffey-Corina i Neville, I 997). MoZda povezan nalaz j e i taj da poj edinci koji su kasnije u Zivotu nauiilijezik pokazuju veiu ukljudenost desne hemisfere (Neville, 1995), moZda stoga 3to im jezik ostaje neSto veda novina nego drugima. Ovaj nalaz nagla5ava da ne moZemo precizno mapirati lingvistidko firnkcioniranjb, niti druge vrste firnkcioniranja hemisfera na naEin koji bi wijedio za sve ljude. Mapirarija se donekle ra2likuju od osobe do osobe (Zuri{, 1995). Unatod brojnim nalazima koji su proiza5li iz istraZivanja pacijenata

s

oz[iedama

tri

su kljudne telko6e s izvladenjem zakljudaka utemeljenih samo na istraZivanjima pacijenata s lezijama: 1. Prirodno nastale lezije desto nisu lokalizirane na odredeno podruEjemozga, bez ikakvih efekata na druga podrudja. Na primjer, kada krvarenje ili nedovoljni dotok krvi (zbog potebko6a sa zgruSavaujem) uzrokuje leziju, lezije mogu utjecati i na druga podrudja mozga; tako mnogi pacijenti koji imaju ko:tikalna olte6enja imaju takoder i odredena oitedenja u subkortikalnim skukturama, koja nalaze o kortikalnim o5teCenjima mogu udiniti

mozga,

.

nejasnima.

2. IshaZivadi mogu proudavati lingvistiEke firnkcije Stoje lezijauzrokovalao$te6enje,

'.,

a

pacijenata samo nakon daobidno ne mogu dokumentirati lingvis-

tidke funkcije paciienata prije oSte6enja.

.

3. Budu6i da bi bilo

neetidno stvoriti lezije samo da bi se vidjeli njihovi efekti na paciiente, istraZivadi mogu proudavati udinke lezija samo u onim podrudjima gdje su se prirodno dogodile, te zato druga podrudja nisu izudavana.

Druge metode Premda su istraZivanja lezija wijedna, ishaZivadi su proudavali mozgovnu lokalizaciju jenErre funkcije i drugim metodama, poput procjene lingvistitrke funkcije nakon elektridnog podraZivanja mozga (npr. Ojemann, 1982; Ojemann i Mateer, 1979). Pomodu istraZivanjapodraZivanjem, ishaZivaEi supronaBli dapodraZivanje odrealenih todaka u mozgu proizvodi ogranidene efekte na odredene lingvistidke funkcije (poput imenovanja objekata) kroz ponavljane, sukcesivne poku5aje. Na primjer, kod neke osobe, ponavljano podraZivanje jedne odretiene todke moZe

dovesti do telkoda u prisje6anju imena predmeta u svakom pokuiaju, dok podraZivanje druge todke moZe dovesti do netodnog imenovanja predmeta. Osim toga, informacija glede moZdanc lokacije kod jedne osobe ne mora vrijediti za druge pojedince. Tiako za neku osobu odredena todka podraZivanja moZe utjecati na samojednu odredenu lingvistidku funkcliu, no kod vile pojedinaca te odreiiene lokalizacije funkcije Siroko variraju. Efekti elektriEnog podraZivanja su prolazni i lingvistidka funkcija se vraia u normalno stanje nakon Eto se podraZivanje

354

Kogni tivna p s iho logij a prekine. Istraiivanja s podraZivanjem mozga pokazuju, takoder, daje mnogo viSe podruEja korteksa ukljudeno ujezidnu funkciju nego Sto se prije smatralo.

Koristedi tehnike elektridnog podraZivanja, George Ojemann je takoder proudavao spolne razlike u lingvistidkim firnkcijama i prona5ao pone5to paradoksalnu interakciju jezika i mozga: premda iene op6enito imaju bolje verbalne sposobnosti od mu5karaca, mu5karci imaju proporcibnalno vede (difuzrije ra5ireno) jezidno podrudje mozgaodiena. Ojemann je, suproho onome Sto bismo oiekivali, zakljuiio daje velidinajezidnog podrudja mozga u obmutom odnosu sa sposobnoSiu koriStenja jezika. Cini se da je ova'interpretacija dodatno ojadana Ojemannovim nalazima s bilingvalnim osobama, koje smo spomenuli ranrje, u vezi s difuzrom distribucijom nedoninantnogjezika nasuprot koncentrira4ijoj lokalizaciji dominantnog jezika.

JoI jedan pravac istraZivaqja ukljuEuje istraZivanja metabolidke aktivnosti mozga i protoka krvi u mozgu za vrijeme izvorlenja razliditih verbalnih zadataka. Na primjer, preliminama istraZivanja metaboliana i protoka krvi u mozgu (npr. S. E. Petersen i sur., 1988) pokazala su da su mnoga podrudja mozga ukljulena simultano tijekom lingvistidke obrade. Medutim, vedina istraZivanja potwduje vedu aktirnost lijwe hemisfere kako su to pokazala istraZivanja s lezijama (vidi Cabeza i Nyberg, 1997). Ovakvim vrstama isralivanja istraZivadi mogu prouditi vi$estruke simultane moZdane procese koji su ukljudeni u raanolike lingvistiEke zadatke. Razlidite metode proudavanja mozga podupiru stajali5te daje kod svih deinja-

kai zave6inu ljevaka lijeva hemisferamozga jasno ukljudenau sintahidke aspekte lingvistidkog procesiranja, a nuZnajezagovor inrakovni jezik. Lijevaje hemisfera takoder, iini se, kljudna za sposobnost pisanja. Medutim, izgleda daje desna hemisfera sasvim dobra u auditomom razumijevanju, posebno u terminima semanfidkog procesiranja, te donekle u razumijevanju ditanja i posthalmatskogjezidnog oporavka. Desna hemisfera je takoder vaZna u nekoliko finih aspekata lingvistidkog razumijevanja i izraZavaqia, poputrazum4-evanja i izralavanja vokalnih infleksija i gesti i razumijevanja metafora i drugih nedoslovnih aspekatajezika (npr. Sala i sarkazama; Kolb i Whishaw, 1990).

Konadno, dini

se da su i

neke subkortikalne strukture, posebno bazalni gangliji

i posteriorni talamus ukljudene u lingvistidke funkcije. Prije vi5e od jednog stoljeia istraZivadi su zamijetili da je talamus ukljuden u lingvistidke firnkcije (npr. Hughlings-Jaclaon, I 866/1932), posebno pri koordiniranju aktivn65li l66gilstnih podrudja ukljudenih u govor @enfield i Roberts, 1959). Od wemena tih ranih opaianja, Ojemann (L975) i drugi povezali su lezije u talamusu sa specifidnim te5ko6ama govorenja (npr. perseveracija ili o5te6enje brzine, fluentnosti ili imenovanja). Talamus takotler moZe imati ulogu u aktiviranju korteksa 2a razumijevanje i prisjedanje jezika. Zbog teEko6a proudavanja subkortikalnih struktura, specifidnaulogatalamusai drugihsubkortikalnih strukturanijejoS dobro definirana

(Kolb i Whoshaw, 1990). Velik dio ovoga poglavlja otkrio je mnoge nadhe na koje su jezik i miiljenje u interakciji. Idudeje poglavlje usmjereno na rjeiavanje problema i lcreativnost, no takotler nadalje otkriva medusobnu povezanost nadina na koji koristimo jezik i nadina na koji mislimo.

l0rJezikukontekstu

355

Kognitiwa psihologija

1. Na koji su naCin perceptivni procesi u interakciji s kognitivnim procesima iitanja? Teiko6e ditanja kod ljudi s disleksijom desto su povezane s problenima u perceptivnim aspektima ditanja. Citanje

Govorne oma5ke mogu ukljudivati nehotiine verbalne pogreike u fonemima, morfemima ili ve6irn jezidnim jedinicama. Govome oma5ke ukljuduju anticipacije, perseveracije, obrate (ukljuduju6i spune-

obuhva6a dvije temeljne vrste procesa: ( 1)

riane), supstitucije, urnetanja i ispultanja.

leksidke procese, koji ukljuduju sekvence frksacija odiju i leksidku dostupnost; te (2) procese razumijevanja.

ju

2. Kako jezik utjede na naiin kako mislimo? Prema stajaliStu lingvistidke relativnosti, kognitivne razlike koje proizlaze iz koriStenja razliditih jezika uzrokuju da ljudi koji govore raznolike jezike percipiraju svijet razlidito. No, stajaliSte lingvistidkih univerzalija nagla5ava kognitivne slidnosti izrnedu razliditih korisnika jezika. Nijedna pojedinadna interprctacija ne objaSnjava sve dostupne dokaze glede interakcije jezika i rnilljenja.

Ishativonja bilingvalnih osgba pokaz.uju da i:okolinski faktbri utjed'una intera\cijl jezika i mi6ljenja- Na primjer, aditivne bilingvalne osobe imaju dobro razvijen primami jezilr, drugi jezik pridonosi njihovim lingvistidkim, d moZda dak i kognitivnim sposobnostima. Suprotno tome, supraktivne'bilingvalne osobe nisu jo5 uvijek dobro razvile svoj primarni jezik kada su im dijelovi drugog jezika djelomice zamijenili primarni jezik; ta zamjena moZe dovesti do te(ko6a u verbalnim sposobnostima. Teoretidari se razlikujuu svojim stajali$tima da li bilingvalne osobe dva ili vi5e

jezika pohranjuju odvojeno (hipoteza

ili zajedno (hipotezajedinsfvenog sustava). Neki aspekti vi5ejezidvojnog sustava)

ka vjerojatno mogu biti pohranjeni odvojeno, a drugi jedinstveno. Dok keolski jezici i "pidZini" nastaju kada dvije ili vi5e razliditil lingvistidkih grupa do
varijantajezika postane razlidita s obzirom na obiljeZja poput distinktivnog vokabulara, gramatike

i izgovora.

referiraju zrrrtjenice i nejasne fraze. Diskursni kontekst takoder moZe utjecati na semantidkU interpretaciju nepoznatih rijedi u odlomku i pomoii u stjecanju riovog vokabulara. Prorpozicijske rejrrezentacije info-rmacija u odlomku mogu biti organizirane u menthlne modele za razumijevanje teksta. Konadno, stajali5te osobe takoder ut'ede ria ono dega 6emo se do-

3. Kako

sd

jezika kao suradnidke aktivnosti, obu-

pqglavtrju kakvu .bistg: praktidnu uputu mgli dati koja bi mogla olak3ati Citanje nekone tko,s.ditanjem ima te5koda? , ,

bjegavaju razliditin strategljama koje signaliziraju preuzimanje rijeEi u r:tzgovoru.

2. Zaltosu istraZivadi zainteresirani za broj ijedi za boje koje se koriste u railiditim

Sociolingvistidka istraZivanja upuduju na to da se mu3ko-Zenske razlike u konverza-

3.

cijskom stilu uglavnom svode na Einjenicu da muikarci i Zene razlidito razumijevaju ciljeve konverzacije. Sugerirano je da mulkarci svijet vide uglavnom kao hijerarhijski druStveni poredak, pri demu njihov komunikacijski cilj ukljuduje potrebu da zadrZe visoki status u druSWenom poretku. Suprotno tome, Zene uglavnom vide komunikaciju kao sredstvo za uspostavljanje i odrZavanje povezanosti sa svojim komunikacijskim parherom: da bi to udinile,fiaile nadine kako 6e pokazatijednakost.i podriku i posti6i konsenzualni dogovor.

kulturama? Opisite pet temeljnih.wsta govornih akata koje je predloZio Searle?

4. Ifuko bi kopitivni psiholozi interpretirhli dokaze o lingvistidkim univerzalijama s obzirom na hipotezu o jezidnoj relativnosti?

5.

USporedite

i

suprotstavite wste uvida do

kojih je mogu6e dodi istraZivanjem govomih gre5aka nomralnih ljudi i onih do kojihje mogude do6i israiivaqiem govora ljudi koji imaju odretlene lezije mozga.

elektridno podraZivano

ili

kada

se

pekata kori5tenjaje_zika, poputvokalne infleksije, gesti, metafora, sarkama, ironije

specifidnim

klaracije. Neizravni zahtjevi, nadini da neSto zamolimo ne dinedi to iz-ravno, mogu se odnositi na sposobnosti, Zelje, budude aktivnosti i razloge. Konverzacijski postulati, koji su sredstvo 2a uspostavljarlie

hvadaju nekoliko maksima, ukljuduju6i maksime kvalitete,'kolidine, odnosa i nadina. Sociolingvisti su opazili da ljudi pri-

ili

Sto o jeziku moiemo saznati istraiujudi ljudski inozak i Ito nam ti istiaZivanja otkrivaju? Neur_opsiholozi, kognitiimi psiholozi i dmgi isiraZivadi uspjeli su p9-

vezatiniz jezilnih funkcija

Govbrni akti obuhva6aju reprezentative, direktive, komisive, ekspresive i de-

strukturama u mozgu,

proudava njegova metaboliEka aktivnost. Za sada, r azliEite metoda izudavanj a mozga podupiru stajaliSte daje zave6inuljudi lijeva hemisfera mozga od vitahog znaEenja za govor, te da utjede na mnoge sintaktidke aspekte i neke semantidke aspelcte obrade jezita. Desna hemisfera kod vedine:ljudi upravlja ogranidenim:brojem lingvistidkih funkcija, ukljuduju6i slu5no razumijevanje semantidkih informacija,.kao i razumijevanje i izraiavanje nekihn3doslovnih as-

sje6ati.

4.

ili

uglavnom registrirajudi Sto se dogada kada je odretleno podrulje mozga poVrijetleno

Eto

Altemativna stajali5ta o metafori ukljuduporedbeno stajali5te, stajaliSte o anomaliji, stajaliSte o interakciji podrudja i stajaliSte o ukljudivanju klase. na3 dru5tveni kontekst utjeie na uporabu jezika? Psiholozi, sociolingvisti i drugi koji proudavaju pragmatike zainteresirani su za to kako sejezik koristi unutar dru5wenog konteksta, ukljuduju6i razlidite aspekte neverbalne komunikacije.

podruCjima

U razumij evanju diskursa i ditanj a koristimo okotni kontekst da bismo zakliudili na

i

Sala..

e.,w"iijit,iin.i.:eq *gouo;pa;iazinu .

7.

i pa kreolskom iznedu dvoje ljudi, usmjemjuii sega i4zlike izqetlu nidfura.i $eolskog.

gkiqirajte,primjer kratkog dijaloga;imedu muikarca.i .iene koji mogu pogtelno razumjeti,jqdno, drugo na temelju njihoyjh razliditih uvjeregja u ve?i s ciljevirna komunikacijq.

8- Pretpostavimo da ste uditelj engleskog kao drugog jezika. Sto biste Zeljeli znati o svojim udenicima kako biste odredili koliki 6ete naglasak u svojgj poduci staviti na fonologiju, vokabular, sintaksu i pragmatike?

9. Navedite primjer humoristidnog naru5avanja jedne od Griceove detiri maksime us-

pjeine konverzacije.

l0.Jezikukontelstu

357

lingvistidka relativnost lingvistitrke univerzalij e

bilingvalne osobe

dijalekt disleksija efekt superiomosti rij ebi govomaomaika govomi akti hipoteza dvojnog sustava

metafore

hipoteza j edinswenog sustava

poredbe procesi razumijevanja

monolingvalne osobe nadelo suradnje neizravan zahtjev

pragmatike

leksidki pristup

leksilki procesi

web-stranici http://coglab.wadsworth.com

Bialystok, E.

i

Hakuta,

K. (1994). In other

wotds: The science ofsecond-language acguislfioz. New York Basic Books. Trenut-

no najcjelovitija i najlakle ditljiva knjiga koja se moie naCi o tome 5to znamo o usvajanju drugogjezika. Tannen, D. (2001). I only say this because love you: How the waY we talk can make or break family relationships throughout our lives. New York: Random House.

I

Analiza meta-poruka

ili skivenih

poruka

u nadinima na koje komuniciramo s dlanovima obitelji i kako te skrivene poruke

mogu pomo6i odnosima.

ili

naskoditi obiteljskim

Tomasello, M. (1999). The cultural origins of human cognitiozs. Cambridge, MA: Harvard University Press. Ova knjiga raspravlja o ulozi kulture u evoluciji ljudske kognicije, s posebnim naglaskom najezik.

Vygotsky, L. S. (1986). Thought and lan' guage. Cambidge, MA: MIT Press. Vrlo zanimljivo, promi5ljeno i posebno tumadenje - Vygotskyeva teorija s Podetka dvadesetog stolje6a o interakciji mi5ljenja

i jezika tijekom razvoja izdvaja se od drugih. Osigurajte si izdanje iz 1986. godine jer je popunije od ranijih uedenih izdanja.

RJESAVANJE PROBLEMA I KREATIVNOST

neki od kljudnih koraka u rje5a-v,4nju problema? Koje su razlike izmetlu problema kod kojih je put do {eSenjajasan i problema kod kojih to nije sludaj?

1. Koj.i su

J.

Koje

su neke od prepreka

i pornodi u rje5avanju problema?

A

Kako strudnost utjede na q'eSavanje problema? 5. Sto je kreativnost i kako ju je mogu6e poticati?

PROUCAVANJE KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE

CIKLUS RJESAVANJA PROBLEMA VRSTE PROBLEMA

. .

Dobro strukturirani problemi LoSe strukturirani problemi

uvida ZAPREKE

i

uloga

I POMOC U RJESAVANJU

Mentalni setovi, uwijeZenost ifiksaci-

ja

.

Negativni i pozitivni transfer Inkubacija STRUENOST: ZNANJE I RJESAVANJE

.

PROBLEMA

. Organizacija znanja

.

. Kreativnost je koliko proizvodite . Kreativnostje 6to znate . Kreativnostje tko jeste o Kreativnost je gdje ste

PROBLEMA

r

KREATIVNOST

Urodeni talenti i stedene vje5tine

r Kreativnost je sve navedeno VRSTE KREATIVNIH DOPRINOSA

SAZFTAK RAZMISLJANJE O MISLJENJU: EINJENIENA, ANALITIEKA, KREATIVNA I PRAKTIENA PITANJA KLJUENIPOJMOVI

Kako rje5avate problqme koji se javljaju u vaSim odnosima s drugim ljudima? Kako biste rije5ili problem "dvaju konopaca" prikazan na slici 1 1 .1 ? Kako uopde bilo tko de5ava bilo koji pioblem? Ovo se poglavlje bavi procesom rje5avanja problema, kao i nekim sryetrjama i pomo6i pri rje5avanju problema; diji je cilj prevladavaffe zapreka koje pr.ijeEe put do rjeienja.@eed, 2000,). U mnogim situacijama probleme moZe,qo bolje rjeSavati kori5tenjem znanja (ukljuduju6i zranje kako se ne5to radi, poputvjcltina, i faktografsko znanje) ili koriStenjem kreativnog uvida. U ranijiin smo poglavljima ishaZili mnoge uporabe znaqja osim njegove primjene u rje5avanju problema. Slidno tbme, lreativnost moZe sluZiti i u diuge swhe, a ne samo biti cilj rjeiavanja problema. Na kraju ovog poglavlja raspravljamo o samoj kreativnosti. U ditavom poglavlju raspravljat iemo o tome kako ljudi izvode "mentalne skokove" (Holyoak i Thagard, 1995.) koji ih vode od zadane skupine uvjeta do rjeSenja problema.

DODATNA LITERATURA RjeSavanje problema Zamislite da sie vi osoba koja sioji u sredini ove sobe, u kojoj sa stropa vise dva konopca, Vag je cilj da ih zavezete, no nijedan od niih nije dovoljno dugadak da biste mogli posegnutl i dohvatiti drugi konopac dok drzite iednog od niih. Na raspolaganju vam ie nekoliko distih detki za bojenja, kantica bole i te3ka platnena cerada. Kako iete zavazati dva konopca?

11

.

Rje5avanje problema i

trreativnost

361

Iako je ovo poglavlje usmjereno na rje5avanje problemakod pojedinca, vrijedda grupni rad 6esto olak5ava rje5avanje problerna. Rjeienja do kojih dode skupina ljudi desto su bolja od onih koja predloZe pojedinci (Williams i Stemberg, 1988.). Stoga svoj teret rje5avanjaprbblema moZemo olakiati ne samo pobolj5anjem vlastitih vjestina, ve6 takoder i rade6i s drugima koji 6e svojim vjeStinama pridonijeti rjeBavanju problema s kojim smo suodeni.

362

Ko gnitiv n a p si hologij a

no je zapamtiti

Ciklus rje5avanja problema Koraci u cikiusu rjesavanja problema ukljuduju identifikaciiu probtema, definiciju problema, oblikovanje stratsgie, organizaciju informacija, raspodielu resursa, pra6enje i evaluaciju.

CIKLUS RJESAVANJA PROBLEMA Rje5avanjem problema bavimo se u situacijama kad morarho savladati prepreke da bismo odgovorili na pitanje ili postigli cilj. Ako moZemo brzo prona6i odgovor u pamdenju, nemamo problem. No ako ne moZemo trenutadno pronaii odgovor, imamo problem koji moramo rije5iti. Ovaj odlomak opisuje korake u ciklusu rjeSavanja problema, koji ukljuduje identifikaciju problema, definiciju problema, oblikovanje strategije, organizaciju informacija, raspodjelu resursa, pradenje i evaluaciju (ciklus rjelavanja problema prika2an je na slici 1 1.2; vidi Bransford i Stein, 1993.; Hayes, i989.; R. J. Stemberg, 1986.a).

RazmatrajuCi pojedihe korake, upamtite takoder vaZnost fleksibilnosti u slijedenju pojedinih korakau ciklusu. Uspje3no rjc5avanje problenia moZe ukljudivati povremenu nesigurnost o tome kako je najbolje nastaviti. Rijetko kad moZemo rijeEiti problem tako da slijedimo bilo koju od optimalnih sekvenci koraka- StoviSe, moZemo se wadati na pojedine korake, promijeniti njihov poredak ili dak preskoditi ili dodati neke korake kad se to dini prikladnim.

I. Identifikacija prcblema: Koliko god to dudno anudalo, identificiranje situacije kao problemske ponekadje teZak korak. MoZemo propustiti prepoznati da imamo cilj (npr. moramo se izmaknuti automobilu koji dolazi, a nismo ga zamijetili), da je naI put do cilja sprijeden (npr. moramo znaditi vi5e novca jer nemamo dovoljno da bismo kupili ne3to 5to Zelimo), ili da rje5e-

nje na koje smo radunali ne firnkcionira (npr. posao koji smo odekivali da 6emo ga dobiti viSe nam nije dostupan). Ako se va5 problom sastoji u tome da morate napisati seminarski rad, prvo morate odrediti temu kojom 6e se va5 seminal baviti' 2.

Definicija i reprezentacija problema; Nakon Sto smo ustanovili da problem postoji, i dalje ga moramo dovoljno dobro definirati i reprezentirati da bismo razumjeli kako da ga rije5irno. Na pri::{er, pripremajuei se da napisete svoj seminarski rad, morate dovoljno dobro definirati temu da biste mogli odrediti koje podatke morate prikupiti i oblikovati op6u strategiju pisanja. Korak definiranja problemaje kljudanjer ako netodno definirate i reprezentirate problem, manje ste ga sposobni rije5iti (Funke,l991.; Hegarty, 1991.). Zapravo, u rjelavanju problema prikazanog na slici I l. l, ovaj je korak HjuEan za nalaienje odgovora; tj. jeste li u rje$avanju problema dvaju konopaca ogranidili svoj odgovor na nadine koji ogranidavaju vaiu sposobnost rje5avanja tog problema?

3. Oblikovanje strategije:Nakon5to ste udinkovito definirali problem, sljede6i korakje planiranje strategije kojom 6ete ga rijeiiti. Strategija moZe uklju-

Eivati analizu - rczbijanle cjeline sloZenog problema u manje dijelove. Umjesto toga, ili moZda usto, strategija moZe ukljudivati komplementarni proces sinteze - sastavljanja razliEitih elemenata da biste ih sloZili u nesto korisno. U pisanju svojeg seminarskog rada morate analizirati komponente svoje teme, istraZiti razlidite komponente i zatim sintetizirati teme u grubi nacrt svojeg rada. Drugi par komplementamih strategija ukljuduje divergentno i konvergentno miSljenje. Kod divergentnog mi5ljenja nastojite proizvesti niz razliditih mogudih rje5enja problema. No nakon Sto ste razmotrili niz mogu6nosti

morate konvergentnim milljenjem suziti vi5estruke mogudnosti da biste se usmjerili na jedan, najbolji odgovor - ili barem na onaj odgovor za koji

i koji iete prvi isprobati. Kad ste smilljali temu svojeg seminara,.pwo ste koristili divergentno miSljenje da biste proizveli niz moguinosti; a zaiim konvergentno misljenje da biste izabrali najprikladniju temu koja vas zanima. U rjeSavanju problema u svakodnevnom Zivotu mogli biste nebati i anaiizu i sintezu, te divergentno i konvergentno miSljenje. Ne postoji jedina idealna stategija za rjedavanje svakog problema, ve6 optimalna strategija ovisi i o problemu i o osobnim preferencijama osobe koja {e5ava problem. vjerujete daje najvjerojatniji,

4. Organiziranje informacija:Nakon 5to ste oblikovali strategiju (barem provizornu), spremni ste za organiziranje dostupnih informacija na nadin koji

vam omoguduje primjenu strategije. Jasno da tijekom ditavog ciklusa 4'eSavanja problema stalno organizirate i reorganizirate dostupne informacije.

1

I'

Rje5avanje problema i

kreativnost

363

No u ovom koraku informacije organizirate strate5ki, nalazeti reprezentaciju koja vam najbolje omogu6uje primjenu vade strategije. Na primjer, ako je va5 problem organiziranje informacija za seminarski rad, moZete izraditi nacrt da biste organizirali svoje ideje. Akoje va5 problem nalaZenje mjesta, moZda trebate organizirati i reprezentirati dostupne informacije u obliku mape. Ako se vai problem sastoji u tome da do odredenog datuma morate zaraditi odredenu svotu novca, moZete reprezentirati dostupne informacije u obliku rasporeda za pojedine ranije datume do kojih morate zaraditi odredeni dio ukupne svote. 5. Raspodjela resursa: IJz ostale probleme, ve6ina nas se suodava s problemom ogranidenih resurs4 ukljudujudi vrijeme, novac, opremu, prosto! itd. Neki problemi zahtijevaju mnogo vremena,i drugih resursa, dok je za druge potrebno malo resursa. Stoviie; moramo znati kada raspodijeliti koje resurse. IstraZivanja pokazuju da su strudnjaci u rjeSavanju problema (i botji studenti) skloni posvetiti vi5e svojih mentalnih resursa globalnom (op6em) planiranju nego 5to to dine oni koji su neiskusni u rjelavanju problema. Neiskusni pojedinci skloni su utro5iti vi5e wemena na detaljno planiranje nego strudnjaci (npr. Larkin, McDermott, Simon i Simon, 1980.; R. J. Stemberg, 1981.). Na primjer, vjerojatnije je da 6e bolji. studcnti provesti vile vremena od lo5ijih studenata u podetnoj fazi, odluduju6i kako da rijele problem, a manje wemena uistinl ga rjelavajudi (Bloom i Broder, 1950.). Utro5kom ye6e kolidine Vremena na to da unaprijed odlude Sto 6e raditi, uiinkoviti 6e studenti teie upasti u zamku pogreSnog podetka, krivudavog puta i svih drugrh wsta pogreSaka. Kad osoba utro5i viSe lesulsa za globalno planiranje, moZe uBtedjeti wijeme i energiju, i sprijediti kasniju frushaciju. Stoga iete, piSuii svoj seminarski rad, vjerojatno potroliti mmgo wemena u provodenju istaZivanja, organiziranju bilje5ki i planiranju rada. 6.

364

Kognitivnapsihologija

VRSTE PROBLEMA Kognitiwii psiholozi

su

kategorizirali probleme

s

obzirom na to imaju li jasan put

do rje5enja. Problemi sjasnim putom do q'eienjaponekad se nazivaju dobro

struk-

turiranim problemima (drugi naziv je dobro definirani problemi; npr. "Kako 6ete izradunati powSinu paralelograma?"). Ptoblemi koji nemajujasne putove do rjeienja su loie strukturirani problemi (nazivaju sejo5 i lo5e definiranim problemima; npr. "Kako 6etezavezati.dva obje5ena konopca, ako nijedan odnjih nije dovoljno dugadak da biste dri6dl. ga mogli dose6i onaj drugi?"). Naravno, u stvarnom svijetu problema ove dvije kategorije rnogle bi prije predstavljati kontinuum jasno6e {eEavanja problema nego dvije odvojene vrste odijeljene jasnom granicom. No kategorije su ipak korisne u razumijevanju nadina na koji ljudi rjesavaju probleme. Razmotrit 6emo zasebno svaku od navedenih wsta problema.

Dobro strukturirani problemi U Skolskim testovima nastavnici su od vas haZili da rijeiite bezbroj dobro stnrknriranih problerha iz specifiCnih podrudja (npr. matematike, povijesti, zemljopisa). Ti problemi su imali jasne - iako ne nuZno lagane - putove do rje5enja. U psiholo5kfun istraZivanjima kognitivni psiholozi mogli bi od vas traZiti da rijesite dobro strukturirane problemc koji nisu toliko specifidni po sadrZaju. Na primjer, kognitivni su psiholozi desto proudavali odrei[enu wstu dobro strukturiranih problema: tzv. probleme poteza, koji su nazvani takojer dolaZenje do rjelenja zahtijeva niz poteza. MoZda najpoznatiji od problema poteza je onaj koji ukljuduje dvije suprotstavljene strane, koje iemo u okviru "IstraZujemo kognitivnu psihologiju" ndzvati "uubitelji suma" i'?alitelji suma".

Pratenje: Promi5ljeno troSenje vremena ukljuduje pradenje procesa rjeiavanja problema. Udinkoviti rje5avali problema ne lcredu na put do {eIenja te dekaju dok nisu stigli na kraj puta da bi provjerili gdje su (Schoenfetd, 1981.), ved provjeravaju kretanje ditavim putem kako bi bili sigumi da se pribliZavaju cilju. Ako ustanove da se ne pribliZavaju, ponovno procijene ono ito dine, vjerojatno zakljude da su pogreBno zapodeli' negdje skrenuli s puta ili da dnrgi smjer obedava vi5e. Ako pi5ete seminarski rad,' Zeliet&tepatiti woj napredak; Ako qe naprtdljete, Zeljet 6ete ustanovi-

ti 7

.

zaIto.

i

Evaluacija: Kao Sto morate pratiti problem tijekom procesa njegova rje3avalja, morate na kaju procijeniti odnosno evaluirati svoje rjeienje. Dio evaluacije moZe se dogoditi odmah, a ostatak ne$to kasnije, ili dak mnogo kasnije. Na primjer, nakon 5to ste napisali prvu verziju svojeg seminarskog rad4 vjerojatno 6ete procijeniti tekst, revidirati ga i ureilivati viSe puta prije nego 5to ga predattil U procesu e-valuacije desto se dogodi kljudni napredak. Tijekom evaluacije mogu se prepoaati novi problemi, problem se moZe redefinirati, mogu sejaviti nove stategije, mogu sejaviti novi resursi ili se postojefi mogu uEinkovitije koristiti. Ciklus je, dakle, zaw5en kad dovede do novih uvida lpofne ispodetka.

Tri palitelja sma

i tri ljubitelja luma nalaze

se

na I | I

momju prijeCi na drugu obalu. Na mspolaganju imje maleni €amac s veslima u koji stane obali rijeke

i

nuti. Kao pruo, problem se moze rijesiti u najmanje I I potea, ukljuduju6i podehro izardno stanje. Drugo, rjeienje je po svojoj prirodi u osnovi lineamo - po-

tekdvojeUudi.Nopostojiproblem.Akojebrojpalitelstojismojedmvaljuipotz(povezivanjedvijutodalja lma na bilo kojoj obali veCi od broja ljubitelja I ka) u vedini koraka do rjelenja problema. Na svim Suma na toj obali, oni 6e uniitifi Sumu na drugoj stra| koracima do rjeimja, osim dva, moguie je naliniti ni rijeke dabi napravili veliko parkirali5te. Kako svih I smo jcdnu.pogreSku, a da se ne prekrSe pravila proSestero ljudi moie prije6i na drugu obalu rijeke na I blema pbteza: iCi iaamo unahag u rjesenju. Na dva nadin koji osigumva da 6e sma ostati netaknuta? | komka postoje dva moguCa poteza unaprijed, i oba Ovaj problem jc slikovho prikazan na slici I l 3. I vode prema todnom odgovoru. Stogaje, ponovo, nagPoku5ajte ga rijeliti prije nego nastavite ditati. I vlercjatnrjapogebka waianje na mniji konk u felaRjeienje problema prikazanoje na slici I 1.4. RjeSe- | vanju problema. nje ukljuduje nekoliko svojstava kojaje wijedno istak-

I1 . Rje$avanje problema i kreativnost Kognitivna p s iholo gij a

Palitelji Suma i ljubitelji Suma: problem poteza Kako svi mogu prijedi na drugu obalu, a da Suma ostane netaknuta? (Opis problema proditajte u okviru.)

Ljubitelji Suma i palitelji Suma: Rje5enje (ObjaSnjenje rjesenja poaaZite u okviru.) Sto moZete nauditi o vlastitim metodama riesavanJa problema iz nadina na koji ste pristupili ovom odredenom problemu?

PPP

LJLJ I

TJ

LJUU P I

L.'!U

Druga vrsta pogreSkeje nedopu5teni potez,tj. onq koji nije dopuBten pravili ma postdvljenog problema. Na primjer, potez koji bi doveo do toga da u damcu budu vi5e od dvije osobe bio bi hedopulten. Prema autorima koji su proudavali ovaj problem (npr. Greeno, 1974.; Simon i Reed, 1976.; J. C. Thomas, 1974.), glavne wste pogreiaka koje ljudi dine jesu (1) nehotidno kretanje unatrag, (2) nedopusteni potezi, (3) neshvadanje prirode sljedeieg dopustenog poteza.

LJUI,J PP

Jedna od metoda za proudavanje nadina rjelavanja dobro definiranih problema jest razvoj radrmalnih simulacija u kojimaje zadatak istraZivada da izrade radunalni program koji moZe rije5iti te probleme. Prema ovom pristupu, razvojem uputa koje radunalo mora izvr5iti da bi rijeKilo probleme, istraZivaE moZe bolje shvatiti kako ljudi rje5avaju slidne vrste problema. Na osnovi ranih istraZivanja radunalnih simulacija rje5avanja problema, Allen Newell i Herbeit Simon (1972.) razvili su model rjeiavanja problema.

PremaNewell-Simonovu modelu, rje5avatelj problema (koji moZe rabiti ljudsku ili umjetnu inteligenciju) mora promatrati podeho stanje (problem) i ciljno stanje (rjelenje) unutar problemskog prostora - univerzuma svih mogu6ih aktivnosti koje se mogu primijeniti na {e5avanje problema, po5tujudi sva ogranidenja

LJ=Uubltetji

luma

S

P=

palltelJl

-'"f,#"

11

rRjesavanjeproblemailaeativnost

36'7

koja vrijede za rjeSenje tog problema- Prema ovom modelu, temeljna strategija rje5avanj4problemaje razbijanje problemskog zadatka u niz korakp, koji 6e e-ventualno dovesti do {ebenja zadanog problema. Svaki korak ukljuduje niz pravila za,, postupke ("operacije") koje se mogu primijeniti. Pravila su organizirana hijerarhijski u programe koji sadrZe razlidite r'rnutamje razine potprograma (nazvanih

Kognitivna

368

ps iholo gij a

trry

detiriheuristika

Ova se detiri heuristika mogu upotrijebiti u rjesavan.ju problema poteza prikazanog na slici

"rutine" i "subrutine").

No, za razliku od radunala, ljudski um nije specijaliziran za wlo brze izradune mnogosfrukih mogu6ih kombinacda. Ogranidenja naBeg radnog pamienja onemogu6avajunamistowemeno ramatranje viBeodnekoliko mogu6ihoperacija. Newell i Si-on su uodili ta ogranidenja i zamijetili da ljudi moraju koristiti mentalne kralice za{eSavanje problema. Te mentalne kratice nazvane su heuristici - neiormrlne, intuitivne, spekulativne strategije koje ponekad dovode do udinkovitih aponekadne (Fischoff, 1999.; Holyoak, 1990.; Ko{ 1999'; Stemberg,

HEURISTIK

DEFINICIJA

HEURISTIKA

HEURISTIKA NA POTEZA 19S8.)

PBIMJER PRIMIJENJENoG PROBLEi/I (GREENO I STMON,

sr€dstvo-cilj

Rjesavad analizlra problem Pokusati na suprotnoj obali Pokusali smanjiti udali€nosl tako da vidi kaj - cilj koji treba imati sto viss, a na podetnoj izmodu kude i odredlsta. postidi - I zatin pokugava obali sto manj6 ljudi.

smtriitl udaljonost izmedu trenutadnog poloZaja u i:re blemskom prostoru i hajnjeg cilja u tom prostoru.

i problemod kaia'

Rad unaprijed Rjesavad ki€ie od podetka n$toii riiesiti poEetka do

Pafl.iivo procieniti situaciju sa Sestliudi najednoiobali.i zatim ih pokGati korak po korak prebaciti na drugu obalu

iOOO.j.

stanja. Razliditi drugi heuristici rjeiavanja problemajes]urad unaprijed,radufiatralte smisli tproujeri.Tablica 1l.l ilustrira kako t'ebavad problema moZe primi1988.) i na leniti te heuristike na ranije opisani problem poteza (Greeno i simon, uobidajenije svakodnevne probleme (Hunt, 1994.). Slika I 1.5 prikazuje temeljni problemski prostor za problem poteza, ilustriraju6i kako moZe postojati mnogo

mogudih strategija njegova rje3avanja.

Ulazite u knjiZaru traZedi odretlenu knjigu, "Zaradite milijunu mjeiec dant', Hortense Hortigan. Niste sigumi gdje biste u knjiZari mogli pronaii tu knjigu' akoje uop6e ima. Koji bi bio algbritam za rjesavanje ovog problema? A heuristik? Jedini algoritam koji osigurava da 6ete otkriti je li knjiga u knjizari jest da provjerite svaku knjigu u lnjizari sve dok niste nasli Hortiganidinu knjigu ili iezuspje5no pretraiili sve naslove. Medutim, postoji mnogo mogu6ih heuristika koji moZete primijeniti: (l) za;tt^iliti pomo6 od prodavada; (2) pregledati popis knjiga u knjiiari, ako postoji; (3) zapoCeti potragu u vjerojatnijim odjeljili samopomod) i tek nakon toga prije6i na manje vjerojatne cima

lfinancile

OD SVOJE KUdE DO NEKoG oDREDISTA KOFISTECI NAJIZMVNTJI MOGUcT PUr 6UNT, t994.)

Analiza

{e5enja,

eto u dugorodno pam6enje pohranimo nekoliko jednostavnih heuristika koje mozemo primijeniti na razlidite probleme, mozemo olaklati teret naSem radnom pam6enju kojejg ogranidenog kapaciteta. Newell i Simon su zapazfli da, kad su rjelavadi problema bili suoEeni s problemom za koji nisu odmah vidjeli rjeSenje, udinkoviti rjesavadi su koristili heuristik analize sredstvo-cilj, strategiju u kojoj rjelavad stalno usporeduje trenutadno stanje s ciljnirn stanjem i poduzima korake koji smanjuju razliku izmetfu tih dvaju

,3 i 1 1.4

PRIMJER.HEURISTIKA PRIMIJENJENOG NA SVAKODNEVNI PROBLEM: KAKO PUTOVATI AVIONOM

Mriogi od programa niZe razine su algoritrni, slijedovi operacija koje se mogu opetovano koristiti (tj. ponavuati vi5e puta uzastopno; Hunt, 1975.) sto, teorijski, osigurava rjesenje problema (Stemberg, 2000.). Op6enito se algoritam uzastopno ponavlja sve dok ne zadovolji uvjet odreilen programom (npr. "ponavljaj ove koiuk" ,,r" dok se ne dosegne ciljno stanje" ili "ponavljaj ove korake sve dok ne prestanu smanjivati udaljenost izmedu ciljnog stanja i henuta6nog stanja')' Ako je radunalu zadan dobro definiran problem i odgovaraju6a hijerarhija (program) operacija koje su organizirane u algoritme, radunalo moZe izradunati sve mogude operacije i kombinacije operacija ulutar problemskog prostora i odrediti najbolji mogudi slijed koraka potrebnih za rjelavanje problema.

11

Rad

unatEg

Rjesavad poeinje na |faiu pokusava ri.ieSltl problm d€Ci

unatrag.

i ra-

Podeti konadnim stanjem

i pokusati Editi unatrag podetnog

stanja.

i provjeri Smisli

Rjesavad jednostamo smislja altemativne nadlne deEavanja, ne nuino na sustavan na6in, zatim za svaki tijek aKivnosti provjeava hode li

i

niEti.

funkclo-

-

svi ljubitelji Suma i palitelji Suma su na suprotnoj obali -

do

dobE

Ova metoda je dosta za problem poteza jer u vedini koraka u prceu rje$avanja postoji samo jedan dopusteni

ne mogudnosti, koie 6e obje na k€ju dovosti do riesenia. potoz unapri.jed, a nikad postoj€ vise od dviie

Pronadleogudezadne rute

kojevodeoQkuiedoodredi-..

a

dta, i izabrati qn€ koje se 6ini da do odredigtayoda n4itavnurm pur8m. Nadi mogude zradne\rule koie vodg do odredista i raditi unatrag da bi se ustilovilo za kole od njih s€ moze najizfwije odredhl da poclnju od k0de. Prcna6i razli6ite mogude alternatlvne ruts kojd v/de od. kuCe, zatim vidjeti kojey'e od njlh mogu lskoristiti da bi se stlglo do odredlgta- lzabrati najizEvnlju rutu. Na ne$66u, s obzirom na broi mogudih kombinacija ruta m6nog putovanja, ovaj heurislik vjercjatno nede biti

naroailo kodstm.

odjeljke, itd. No ako upotrijebite heuristike a ne nadete knjigu, ne moZete biti sigurni da knjiga nije tanio (npr. mogla bi biti zametnuta ili jo5 nije uvedena u popis). No ne gubite vrijeme: takva knjiga ne postoji, a kad bipostojala, moZete biti sigurni da bi tvrdnja bila laZna ili bi se odnosila na milijun nedega, ali sigumo ne dolara.

I

I.

Rje3avapje problema i kreativnost

t69 370

Ko gz,i tiv na p s ih o I o g ij a

Problemski orostor Problemski prostor sadrzi sve mogu6e strategiie ko,ie vode od pod€tnog problemskog stanja do rjeSenja (ciljnog stania). Ovaj problemski prostor, na prim,jer, pokazuje 6etiri heuristika koii se mogu rabiti u rje5avanju problgma poteza prikazanog na slikama 1 1.3 i | 1.4.

lzomorfni problemi Usporedite probleme ilustrirane u igrama (a) "scrabbte', s brojevima, (b) krizi6-kruZi6, i (c) darobni Na koji nadin su ovi problemi izomorfni? Kako razliks u prikaz ivaniu utjedu na lakodu reprezentirania i rjesavania tih problema?

kvadral

2ll 3 ll 4ll t-----i 5 ll| 6 ll| 7 ll| I- lltt e | 1 Ili----:---(a)

'Ssabble" s brc.ievlma (Nevetl i Simon, 1972J: Niz kmta na kojima su znamenko od

I

|

1 do 9 smjesten

js licem prema gore in€du dvaju lgra6a. Cilj igr€j is biti prui igrad koii de u ruci imati tri karte sa aam€nkama diji is zbroj 15. 0gEd takodar mois driati tednu ili dvii€ dodatne karte, koje ne ulae u zbroi) lgradi ndmjtrcs uzimaju po jednu kartu. Ako vise nma kaata, a nij€dan igE6 nema niz od triaamenke 6ijij6 zbrci 15, nema pobjednika.

(bl Kriiid-kruii6: Dva nainjenco

u

igra6a l0adrate upisuju svoj

znak, pri 6emu

jsdd

igGE upisujo

kiz6e, a drugl krutido. Pobjednik

js prui igrad koii uspije sloziti tri

Izomortni prablemi Opisaniproblem ljubiteljanasuprotpaliteljima Sumaprikazanje i na druge nadine: kao problem s misionarima i ljudoZderima, u kojem ljudoZderi mogu pojesti misionare, te kao problem hobita i orka, u kojem orci pojedu hobite ziko ih ima manje. Ovi alternativni nadini prikazivanja dovode nas do drugog pitaaja o problemima. Ponekad su dva problema izomorfna (rso-, "isti"; -morph, "oblik") njihova formalna strukturaje jednaka, a razlikuju se samo po sadrZaju. Ponekad, kao u sludaju problema s ljubiteljima paliteljima Suma, misionarirna i

-

i

ljudoZderima, hobitima

i

svojaaaka vodoEvno, okomito ili dijagonalno. Ako su svi kvadEti popunjeni, a

niisda

igmd nije

*-

tavio niz od tli malc, n6ma pobjednika.

(cl earobni kvadrat: Ako igrate nastojte sloziti nmenke od

wi,

1 do 9 tako da u svim smierovima (tj. vodoravnom, okomitm i dijagnonalnom) zboi bud6 15. Ako igE-

ju dva ign6a, onl nainjenc€ upisuju

mmmke

od 1 do 9. Pobjed-

nik je prvi igrae koji uspie slotri vodoravan, okomit ili dijagonala niz aamBnki diji ie zbrci 15- Ako su svg mnke upism ( svi kiladEti popunjent, anijedil igEe nua slozio niz 6iji i€ zbrc.i 1 5, nffia pobjednika.

orcima, izomorfrzam je odigledan. Slidno tome, lako

moZete otkriti izomorfizam mnogih igara koje ukljuduju sastavljanje rijedi od pomije5anih slova. Slika 1 1.6 takoder pokazuje skupinu izmorfoih problema, koji ilustriraju neka od pitanja vezanih uz izomorfoe probleme. Prema Stephenu Reedu (1987.; Reed, Dempster i Ettinger, 1985.), wlo je teSko opaziti temeljni strukturalni izomorfizam problema i modi primijeniti strate-

gije rjeiavanja jednog problema (npr. primjera iz udibenika) na drugi problem (npr. pitanje u testu). Naroditoje malo vjerojanro da {e rje3avadi problema otkriti izomorfizam kad su dvaproblema slidna, ali ne i strukturalno identidna. Nadalje, kadje razlik4 u sadrZaju povrlinskih svojstava problemaizrazita. o{aivanje izomorfizma strukture problema je teZe. Na primjer, djeci $kolske dobi moZe biti telko vidjeti strukturalnu slidnost izmedu razliditih problema s rijedima koji su umetnuti u razlitrite pride. Slidno tome, studentima fuike moLe biti te5ko vidjeti

strukhualne slidnosti medu razliditim fizikalnim problemima kad se koriste razlidite vrste gradiva- Problem prepoznavanja imrnorfima u razlidirim kontekstima ponovno nas wada na teikode u reprezentaciji problema.

Problemi u reprezentaciji problema Koji je kljuEan razlog zbog kojeg je neke probleme lakie rijeliti od drugih, qjima izomoifirih problema? Kenneth Kotovsky, John Richard Hayes i Herbert Simon (1985.) opseZno su proudavali zaltoje neke izomorftie oblike lakle rijeSiti od drugih. Narodito zu izudavali razlidite verzije problema poznatog kao Hanojski tomjevi, u kojem {eEava6 mora u nizu koraka premjestiti odretleni broj kolutova (obidno tri) s prvog od ti Stapi6a na tre6i, u 5to manjem broju poteza (slika 1 1.7).

I1

.

Rjelavanje problema i lneativnost

Jtl

Hanojski tomjevi Tri koluta nejednake velidine smie6tena su na lijevom od tri Stapida, i to tako da je naivedi kolut na dnu, srednii u sredini, a najmanli na vrhu. VaS le zadatak da sva tri koluta preselite na desnl Stapi6, koristeii po povebi srednji 5tapi6 za privremeni smjestai kolutova. MoZete pomicati uviiek samo po jedan kolut, i nikad ne smiiete vedi kolut staviti na manji.

RjeSenle problema dvaju konopaca Mnogi liudi pretpostavljaiu da moraiu pronadi nadin da se primaknu jednom i drugom konopcu te da ih spoje. oni propuste razmotriti mogu6nost nalazenja nadina da se iedan od konopaca primakne njima, poput npr. da nesto.zavezu za iedan konopac, zanjisu ga kao njihalo i dohvate u treirutku.kao se pribli:i drugom konopcu. Nista u ovom problemu ne sugerira da se mora pokrenLrti osoba, a ne konopac. No vecina ljudi sveiedno pretpostavi da to ogranidenje postoji. postavljajuci nepotrebno i neopravdano ogranidenje, ljudi problem u6ine nerjegivim.

U svojem istraZivanju oni su sudionicima prikazali taj isti osnovni problem u vr5e razliditih izomorfirih varijanti. Iako su mnogi dinitelji utjecali na njihove nalaze, autori su zakljudili daje glavna odrednica relativne teZine problema bio nadin na koji je problem predstavljen. Na primjer, u obliku prikazanom na slici 11.7, razlidita veliEina kolutova olak5avala je mentalnu reprezentacdu ogranidenja postavljanja manjih kolutova na ve€e, dok ostale varijante problema nisu.

Sjetite se problema dvaju konopaca postavljenog na podetku poglavlja. RjeSenje ovog problema prikazanoje na slici 11.8. Kao 5to slika prikazuje, problem dvaju konopaca mogude je rijesiti, Mettutim, mnogim ljudima je izuzetno teSko do6i do rjelenja, a mnogi nikad ne uspiju, koliko god se trudili- Ljudi koji problem smatraju ne{esivim desto grijele u drugom koraku ciklusa rje5avanja problema, nakon 6ega se nikad ne uspiju wititi na pravi put, tj. definiraju6i problem kao takav u kojem se moraju primaknuti jednom konopcu dqk drze drugi' oni postave ograniEenje koje problem Cini praktidki nerjelivim. Na nesredu' ve6ina nasje s vremenanawijerre sklonapogrelnom definiranjuproblem4 kao ito pokazuje sludaj problema dvaju konopaca.

l

Umilljeni Harry i jo$ nekolicina nezaposlenih traZili su posao stolara. Nadglednik na gradililtu daoje svakom kandidatu dva Stapa (iedan itap dimenzija2,54x 5,08 x 152,4 cm, a drugi 2,54 x 5,08 x 109,2 cm) i sponu od 5,08 cm (slika 11.9; owor spone dovoljno je Sirok da se u njega umetru oba i da ih se udvrsti pritezanjem spone). Nadglednikje svakog od kandidata uveo u prostoriju velidine 365 x 407 cm, sa stropom visine 244 cm. Na strop su pri6vr56ene dvije grede 30 x 30 cm, koje ga po duljini dijele na Stapa

LoSe strukturirani problemi i uloga uvida Problem dvaju konopaca primjerje lo!e strukturiranog problema. Zapravo, iako ponekad moZemo pogredno tumaditi dobro strukturirane probleme, znatno je vjerojatnije da 6emo imati teSkoda s reprezentacijom lole strukturiranih problema. Prije nego objasnimo prirodu loSe skukturiranih problema, poku5ajmo rijeSiti joS nekoliko takvih problema. Sljedeii problemi ilustriraju neke od teSkoda koje nastaju reprezentiranjem lole strukturiranih problema (prema R. J' Sternberg' 1985.a). Svakako probajte rijeliti sva tri problema prije nego proditate njihova rjeSenja.

tre6ine. Rekao imje da de zaposliti onoga koji prvi uspije izgraditi rjeialicu za 5e5ire na koju 6e moCi odloZiti svoju kacigu, koristeii samo dva 5tapa i sponu. Kako moZe zaposliti sarno jednu osobu, preporudio im je da ne pomaZu jedni drugima. Sto Harry ueba udiniti?

2. lenakojaje

Zivjela u malom gradu vjendalaje 20 mu5karaca u tom istom gradu.t Svi su oni joi uvijek Zivi, a ona se nikad nije razvela ni od jednog. No nlje prekriila nijedan zakon. Kako je to nogla udiniti?

Gfrfr-Ut"r i vjmtrati

t"SLo3e

prcvGti na bnatski jer u @glskom j€ziku glagol .ro D{4y''aaEi i udari

(nap- prcv.)

se

i ozcniti

F

I

I.

Rjeiavanje problema i kreativnost

373

374

Ko gn itiv na p s iho

I o gij a

Problem vje5alice za Se5ire Rje5enje problerna vje5alice za Se5ire

Kako mozete sastaviti vjesalicu za Sesire u ovoj sobi, koristedi samo materiial koji ie prikazan na slici?

Jeste li uspieli izmijeniti svoiu definiciju dostupnog materiiala na na6in koji vam je pomogao rijesiti oroblem?

2,5ax5,OSx152,4cm

@

u omjeru od pet cmih na svaku smettu darapu, Koliko darapa momte uzeti iz ladice da biste bili sigurni da imate par iste boje?

3. U ladici imate mnogo cmih i smedih darapa,

I problem dvaju konopaca i sva tri prethodno navedena problema prir\ieri su lole strukturiranih problema, za koje ne postoji jasan, odmah dostupan put do rjesenja. Loie strukturirani problemi po definiciji nemaju dobro definirani problernski prostor, tako da rje5avadi problema imaju teSkoda s konstruirar{em prikladnih mentalnih reprezentacija za modeliranje tih problema i njihovo rjeiavanje. Glavnina teSkoda kod takvih problema sastoji se u osmiSljavanju plana za uzastopno slijettenje niza koraka koji se postupno pribliiavaju rjelenju. Ova tri odredena loie strukturirana problema nazivaju se problemima uvida jer, da biste rije5ili svaki od njih, morate sagledati problem na novi naEin razli(ito od onoga kako ga vjerojatno vidite na podetku, i rnlidito od onoga kako biste vjerojatno op6enito rje5avali probleme, tj. morate restrukturirati svoju reprezentaciju pro-

-

blema da biste ga mogli rijeBiti.

Uvid je specifrdno i ponekad naizgled 2nenadno razumijevanje problema ili strategije koja pomaZe u rfegovu rje5avanju. Uvid desto ukljuduje ponovnu konceptualizaciju problema ili strategije za njegovo t'efavanje na potpuno nov nadin, te uodavanje i kombiniranje relevantnih starih i novih informacija da bi se dobilo novo videnje problema ili njegova rjelenja. Iako uvid moZemo do2ivjeti kao izrenadan, on je obidno rezultat miogo prethodnog razmilljanja i te5kog rada, bez kojeg se uvid nikad ne bi dogodio. Uvid se mole javin u rje$avanju dobro strukturiranih problema, no desieje povezan s neravnim i krivudavim putem do rje5enja koji je svojstven lo5e strukturiranim problemima. Ve6 mnogo godina psiholozi koje zanima rjelavanje problema nastoje shvatiti pravu prirodu uvida.

Da biste raanmjeli neka alternativna glediita o rjelavanju problema uvidom, moglo bi vam koristiti poznava4je {eSenja prethodno navedenih problema. Sto se tide problema s vje5alicom za SeIire, Harry ga nije uspio rije5iti prije Sally, kojaje wlo brzo sklopila vje5alicu poput one prikazane na slici I l.10. Da bi rijesila pro. blem Sallyje morala redefinirati svoje videnje materijala na 4adin kojijoj je omogu6io da sponu zamisli kao drZad za 5eiir. Zena kojaje bila ukljuSena u mnoge brakoveje matidarka. Kljudan element za rjelavanje.ovog problema jest shva6anje da se rijed ,.vjepdati"2 moZe upotrijebiti za opis vrienja ceremonije vjendanja, tako daje matidarka vjendala 20 mu3karaca, no nije se udala ni za jednog od njih. Da biste rijeiiti taj problem, morate redefinirati svoje tumadenje terminafieniati. (Drugi su predloZili jo5 neke dodatne mogudnosti - npr..da je Zena bila glumica i vjendal4 se s mu5karcima samo na pozomici ili da su njezini brakovi ponilteni tako da se nikad tehnidki nije morala razvesti ni odjednog od njih.) A 5to se tide darapa, morate rizeti samo tri darape da biste bili sigumi da imate par iste boje. Informacija o omjeru je nevaZna. Kad uzmeteprve dvije darape, bez obzira na to slaZu li se po boji ili ne, treda 6e sigurno odgovarati po bojibarem jednoj od prvih dviju.

Ra na g

eita It i sti Eka

shv-a6 anja

Gestalt psiholozi su nlgla5avali vaZnost cjeline kao viSe od zbroja dijelova. U pogledu rje5avanja problema, Gestalt psiholozi su smakali da problemi s uvidom

trale od rjelavada theimer pisao

da

percipiraju problem kao cjelinu. Gestalt psiholog Max Wer-

je o produktivnom misljenju (Wertheimer, 1945/1959.), koje u-

ll.Rjeiavanjeproblemaikreatirmost

375

kljuduje uvide izvan granica postoje6ih asociiacij'a, i razlikovao gaje od reproduktivnog mi5ljenja, zasnovanog na postojeiim asocijacijama koje ukljuduju ono 5to je ve6 pdznato. Prema Wertheimeru, produktiwo- mi5ljeqie (mi3ljenje s uvidom) u osnovi se razlikuje od reproduktivnog niiSljenja. U {e5avanju problema s uvi dom navedenih u ovom poglavlju, morali ste se odvojiti od svojih postojeiih asocijacija i sagledati svaki problem u potpuno novom s{etlu. Produktivno mi5ljenje takoder se moZe primijeniti na dobro strukturirane probleme. Wertheimerov kolega Wolfgang Ki;hler (i927.) proudavao je uvid kod primata, narodito dimpanze po imenu Sultan. Prema Kdhlerorr: mi5ljenju, dimpanzino

pona5anje upu6ivalo je na uvid. Za Kdhlera i druge ge5taltiste uvid je poseban proces, koji ukljuduje mi5ljenje koje se razlikuje od normalne, lineame obrade

informacija. Gestalt psiholozi su opisali.primjere uvida i razmahali nekoliko nadina na koje uvida mogao dogoditi: mogao bi biti posljedica (1) proiirenih nesvjesnih skokova u miiljenju, (2) znatno ubrzanih meatalnih procesa, ili (3) neke wste prespajanja normalnih procesa rezoniranja (Perkins, 1981.). Na nesre6u, rani ge5taltisti nisu pruZili uvjerljive dokaze za bilo koji od ovi,h mehanizama, niti su todno specificirali 5to uvid jest. Stoga moramo razmotriti i altemativna gledi5ta.

bi

376

Ko gnitivna ps iho lo gij a

da procijene koliko smatr-aju da su blizu ('ltoplo") ili daleko ("hladno,') od rjelenja. Kod rutinskih problema (npr. algebarskih, Hanojskih tomjeva, deduktivnog

mi5ljenja) sudionici su pokazivali postupno jadanje dotivljaja topline

s

pribliZavanjem todnom rjeienju. No kod problema koji zahtijevaju uvid sudionici nisu pokazivali takav postupni porast. Slika 1 1. I I prikazuje usporedbu izjava zudionika o doZivljaju toplog za rje5avanje algebarskih problema nasuprot problemima s uvidom. Pri rjeiavanju problema s uvidom sudionici nisu pokazivaiijadanje doZivljaja toplog sve do nekoliko trenutaka prije nego 5to bi naglo shvatili rjeienje i todno rijesili problem. dini se da nalazi Jariet Metcalf podrZavaju ge5taltistidko gledi5te da postoji ne5to posebno u rje5avanju problema uvidom, za razliku od rutinskog {e5avanja problema koje ne ukljuduje uvid. No specifidnu priiodu i temeljne mehaniane rje5avanja problema uvidom tek treba istraZiti.

se poseban proces

G/edi5te "niilta posehno" Prema glediStu "niSta posebno", uvidje samo prolirenje uobidajene percepcije, prepoznavanja, ridenja i shva6anja. Ovo gledi5te zastupaju David Perkins (1981.), Robert Weisberg (1986.; 1995.) te Pat Langley, Herbert Simon i njihovi suradnici Langley, Simon, Bradshaw i Zytkoq 1986.). Oni smatraju da Gestalt psiholozi nisu uspjeli objasniti uvid zato lto ne postoji poseban proces miiljeqia koji bismo nazvali "uvidom". Usto, dini se da ponekad ljudi rljeie takozvane probleme uvida, a da pritom ne doZive nikakvo izrenadno mentalno restrukturiranje problema, dok u drugim sludajevima naizgled pokaZu iznenadno mentalno strukturiranje takozvanih rutinskih problema (Weisberg, 1995.). Uvidi su samo znadajni proi-

zvodi uobidajenih procesa mi5ljenja.

N e o g e5ta lti st i Eko g I e d i 5te Janet Metcalfe (1986.; Metcalfe i Wiebe, 1987.) i njezini suradnici ustanovili su da se rjeiavanje problema uvidom moZe na dva nadina razlikovati od {e5avanja problema koje se ne temelji na uvidu. Kao prvo, kad im se zadaju rutinski problemi, {e5avadi iskazuju izuzetnu toEnost u svojoj spbsobnosti da predvide vlastiti uspjeh u rjelavanju problema prije nego Sto ga poku5aju rije5iti. Nasuprot tome, kad su im zadani problemi koji zahtijevaju uvid, rje5avadi loie predvidaju vlastiti uspjeh prije podetka rje5avanja. Ne samo da su uspjeini rjeSavadi bili pesimistidni u pogledu svoje sposobnosti da rijeie probleme s uvidom, ve6 su i neuspjeini rjebavadi desto bili optimistidni u pogledu svoje sposobnosti rjeSavanja. Usto je Metcalf upotrijebila domi5ljatu metodologiju da bi opaZala proces rjeSavanja problema dok su sudionici t'eSavali ili rutinske probleme ili probleme zastali koji zahtijevaju uvid. U ramacima od po 15 sekundi ispitanici bi n

Troprocesno gledi$te jedno gledi5te o uvidu specifidno je usmjereno na moguCe mehanizme {e$avanja problema uvidom @avidson i Sternberg, 1984.). Prema gledi5tu koje smo predloZili Janet Davidson ija, postoje tri wste uvida, koje ukljuduju tri razliEita procesa: selektivno kodiranje, selektivno usporeilivanje i selektivno kombiniranje. Mi se u odretlenoj n{eri slaiemo s teoretidarima "ni5ta posebno" stajalilta, u tome da se tri procesa za koje smatramo da dine osnovu triju vrsta uvida mogu takocler rabiti svakodnevno i bez uvida.Zapravo, selektivno kombiniranje dovodi se u vezu s rje5avanjem rutinskih problema, kao i s rjeSavanjem problema uvidom (Davidson, 1995.). JoS

Medutim, Davidson i ja se takoder slaZemo s Gestalt psiholozima po tome Sto smatramo da postoji nelto posebno u uvidu. Kad se tri procesa primijene s uvidom, oni izlaze iz granica konvencionalnog miSljenja i ukljuduju konstrufuanje ili rekonstruiranje problema na nov nadin. Iako se svaki od procesa moZe koristiti odvojeno, oni se takoder mogu nadoprinjavati kad se koriste zajednidki.

Uvid putem selelrtivnog kodiranja ukljuduje razlikovanje bitnih od nebitnih informacija. Prisjetite se iz ranijih poglavlja da kodiranje uklju6uje reprezenrftanje informacija u pamienju. U danalnjem svijetu svima nam je dostupno znatno viSe informacija nego Sto moZemo obraditi. Stoga moramo izabrati one informacije koje zu valne zandl cilj, anevaftre ilinebitne informacijemoramo filtrirati. Selektivno kodiranje;ie proces kojim se to filrriranje obavlja. Na primjer, kad na predavanju piSete bilje3ke, morate selektivno kodirati podatke koji su kljudni, one koji podrZavaju i objalnjavaju redeno, te one koji nisu pbtrebni. Uvid putem selektivnog usporeilivanja ukljuduje nove percepcije nadina na koji se nove informacije mogu povezcti sa starima. Kreativna uporaba analogda je oblik selektivne usporedbe. Kad 4'e5avamo va2ne probleme, gotovo se uvijek trebamo poznati na svoje postojeCe znanje i usporediti te informacije s novirn znanjem o trenutaEnom problemu. Uvidi na osnovi selektivne usporedbe osnova su za takvo povezivanje. Na primjer, pretpostavite da morate savladati ditav popis novih naziva za predavanje iz kognitivne psihologije. Neke od naziva moZda 6ete moii usporediti sa sinonimnim rijedima koje ve6 znate. Da biste definirali neke druge nove nazive, moZda 6ete takoder mo6i pro5iriti i elaborirati rijedi koje vei zJ.ate.

1l

e Rje5avanje problema

i kreativnost

5tt

378

Kognitivna psihologija

Uvid u posebnom procesu: doZivljaj topline Kad je Janet Metcalfe sudionicima zadala rutinske probleme i probleme koji zahtijevaiu uvid, pokaza-

la se jasna razlika u nlihovu doZivljaiu topline s pribliZavanjem rie3eniu problema. Ovi histogrami frekvencija (grafidki prikazi pomodu stupaca u koiimavisina stupca upuduie na frekvenciiu za odrecleni vremenski interval) pokazuju usporedbu dozivljala topline u cetiri intervala od po 15 sekundi prije rie5avanja problema. Kad su rje5avali problerne koji zahtiievaju uvid, kod sudionika nile bilo postupnog pove6anja doZivljaja topline, dok su tijekom rje5avanja rutinskih problema ispitanici pokazivali jasne postupne poraste doziv|jaia topline, Rutinski problemi uklludivali su algebarske probleme poput "(3x + 2x + 10) (3x) ='. Problemi koji zahtiievaju uvid uklju6ivali su probleme poput "Zatvorenik je poku5avao pobjedi iz tornja. U 6eliji je pronaSao konopac koji je bio upola kradi od dufine koja bi mu omogu6ila da se sigurno spusti na tlo. Podilelio.ie konopac na dva dijela, zavezao ih i pobjegao. Kako je to uspio udiniti?" (lz Metcalfe i Wiebe, 1957., stt. 242,2451

Algebra

Uvid putem selelctivnog kombiniranja ukljuduje odabir selektivno kodiranih usporedenih djelida relevantrih inforyacija i kombiniranje tih informacija na nov, produktivannadin. Cesto nam za rjeiavanje problema nije dovoljno da analiti6ki identifrciramo vaZne infonnacije, vei takotler moramo smisliti kako iemo ih sintetizirati. Na primjer, da biste rije$ili bilo problem vje5alice za Se5ire bilo problem dvaju konopaca, morato prona6i nadin da sastavite dostupni materijal na novi nadin. Da biste napisali seminarski rad, morate sintetizirati svoje bilje5ke na nadin koji je usmjeren na sredi5nji problem va3eg rada.

i

Dodatni uvidi u uvid Stephen Smith (1995.) je predloZio drugo viclenje {edavanja rutinskih problema nasuprot {e5avanju problema s uvidom. On razlikuje iskustvo uvida, kojeje poseban proces koji ukljuduje naglo mentalno restrukturiranje, i uvid koji predstavlja razumijevanje koje moZe ukljudivati bi[o posebno iskustvo uvida bilo normalne kognitivne procese koji se dogatlaju postupno, a ne naglo. Stoga rutinski problemi mogu zahtijevati uvid, no ne moraju zahtijevati iskustvo uvida. No problemi koji se rjeSavaju uvidom zahtijevaju iskusWo uvida. Stoga, prema Smithu, uvidi ne moraju biti nagla "aha" iskustva. Oni se mogu odvijati postupno u vremenu, 5to se desto

'15

o o

sekundi

- 30 sekundi

i dogada.

Na nesre6u, uvidi - poput mnogih drugih aspekata ljudskog mi5ljenja - mogu biti i zapanjujude briljantni i potpuno pogrelni. Kako upadamo u mentalne zamke koje nas u.poku3aju da dodemo do {e5enja odvedu pogreSnim putovima?

ZAPREKE I POMOC U RJESAVANJU PROBLE]VIA

e

L

45 sskundi

Proudavajqii izomoifueprobleme, KotovskyrHayes i Simon (1985.) su ustanovili da nekoliko dinitelja ometa rjeSavanje problema: (i) viSe novoiti (npr. novi predmeti, nova pravila, nove operacije ili manipulacije, novo znanje), (2) ve6i broj pravila, (3) veda sloZenost pravila, i (4) vi5e pravila za koja se dini da se protive zdravom razirmu ili onome 5to deiavai zna ili zakljuduje. Nadalje, sjetite se da su ovi istraZivadi ustanovili da nadin na koji ljudi reprezcntiraju problem udede na lakodu njegova rje5avanja. Probleme koji su apstraktnlji ili postavljaju viSe te5koia u oblikovanju ili koriBtenju mentalnih reprezentacija bilo je2natno teZe rijeSiti.

- 60 sekundi

Mentalni setovi, uvriieZenost i fiksacija Mnoge probleme, a narodito probleme koji zahtijevaju uvid, te5koje rije5itijer su rjeSavaCi skloni u novi problem unijeti odredeni mentalni set - okvir koji ukljuduje postoje6i model za reprezentaciju problema, kontekst problema ili postupak za njegovo rje5avanje.Druginaziv za mentalni set je uwijeZenost. Kad t'e5avadi problema imaju uvrijeZeni mentalni set, oni se f*siraju na strategiju koja obidno

ll

r Rjeiavanje problema i kreativnost

379

dobro firnkcionira u rjeSavanju mnogih probletna, ali koja nije uspje5na u rjeSavanju tog odreilenog problema. Na primjer, u problemu dvaju konopaca moZete se fiksirati na strategije koje ukljuduju vade pomicanje prema konopcu, uqiesto pomicanja konopca prema vama.

380

Kognitivnapsihologija skupinuproblemanastavilo {e5avati probleme ovom manjejednostavnom strategljom. Mettutim, samo je I do 5Vo sudionika iz konholne grupe, koja nije {eiavala prvu skupinu problema, propustila primijeniti jednostavnije {e3enje na drugu skupinu: kod njih se nije uspostavio mentalni set koji bi interferirao s viclenjem situacije na nov i jednostavniji nadin.

Mentalni setovi takoder mogu utjecati na rje5avanje prilii.no rutinskih problema. Na primjer, Abraham Luchins (1942.) je izwsno demonstrirao fenomen mentalnog seta u problemima kojeje nazvao "problemi vrda za vodu". U tim Luchin-

Druga vrsta mentalnog seta ukljuduj e fiksaciju na odredenu uporabu (furkciju) nekog predmeta. Odreilenije, funkcionalna fiksiranost je nemogudnost uvitlanja da se predmet dija nam je odredena funkcija poznata moZe takoder upotrijebiti za obavljanje drugih funkcija. Funkcionalna fiksiranost spreCava nas u rjefavanju novil problema koriStenjem starog oruda na novi nadin. Oslobadanje od funhcionalne fiksiranost jest ono Sto je opogu6ilo ljudima da upotrijebe savinutu vje$alicu da bi udli u zakljudani automobil, te lopovima da owore jednostavne brave pomo6u kreditne kartice. To je takoder ono Sto bi vam moglo omoguCiti da o udZbeniku iz kognitivne psihologije razmi5ljate kao o izvoru kriminalnih ideja!

sovim problemima sudionike su pitali kako bi izmjerili odredenu kolidinu vode rabe6i hi razlilita vrda, od kojih svaki moZe sadrZavati razliditu kolidinu vode.

Tablica 11.2 prikazuje probleme kojeje Luchins koristio. Ako ste poput mnogih ljudi koji rjeSavaju ove probleme, pronadi 6ete formulu koja wijedi za sve preostale probleme: napupite wd B, zatim iz njega izlijete kolidinu vode koja stane u vrd A, a zatim dvaput izlijete kolidinu koja stane u vrd C. Formula je, dakle, B - A - 2C. Metlutim, probleme od 7 do l1 mogu6e je rijeSiti na znatno jednostavniji nadin, koriStenjem samo dvaju wdeva. Npr. problem 7 moZe se rijeliti s A - C, problem 8 s A+C, itd. Ljudi koji su rje5avali probleme od I do 6 obidno nastave rabiti formulu B - A - 2C i za probleme 7 do 11. U Luchinsonr eksperimentuje od 64 do 83% sudionika koji su rijeSili prvu

Luchinsovi problemi vrdazavodu

E$ry

Kako 6ete izmjeriti todnu kolidinu vode koristedi vrdev€ A, B i C? Trebate upotrijebiti do trl vrda da biste odredili traienu kolidinu vode (izraZenu u Salicama - ameridkoj mjeri za tekudinu: 1 cup - 0,23 I, nap. prav.) u posljednjem stupcu. Stupci A, B i C pr'lkazuiu zapremninu svakog vria. Prvi problem, na primj€r, zahtUeva od vas da odmjerite 20 galica vode koriste6i samo dva vrda: vre A zapremnine 29 Salica I vrc B, zaprbmnine 3 Salice. J€dnostavno: samo napunite w6 A a zatim iz nlega izvadit€ Salica vode, tako da wdem B triput izvadit€ po tri Salice. Nl drugi problem nije narodho teZak. Napunite vrd B sa 127 Salica, zatim izvadite 21 Salicu koristedi wd A te ios 6 Salica, koristedi vrd C dvaput. Sad pokusajte sami r||esiti preostale probleme. (Prema Lutchlns, 1942)

I

.

Druga wsta mentalnog seta smatra se aspektom socijahe kognicije: to su stereotipir vjerovanja da postoji sklonost pripadnika socijalne gnrpe da svi manjevi5e podjednako imaju odredena svojswa. Cini se da mnoge stereotipe naudimo u djetinjstvu: na primjer, meclukulturalna istraZivanja djece pokazuju njihovo sve ve6e zranje i uporabu spoln h stereotipa tijekom djetinjswa (npr. Neto, Williams i Widner, 1991.). Stereotipi se desto javljaju na isti nadin na koji se razvijaju i drugi oblici mentalnih setova: opazimo jedan ili nekoliko sludajeva ofuedenog obrasca, te na osnovi tih ogranidenih opaianja donosimo pretjerane generalizacije i pretpostavljamo da 6e i svi bududi sludajevi na slidan nadin pokazati taj obrazac. Naravno, kad se stereotipi koriste da bi ciljali na odredene Zrtvene jarce u druSwu, za one koji.su ciljevi stereotipa dolazi do teikih dru5tvenih posljedica. No ti ciljevi nisu jedini koji pate zbog stereotipa. Poput drugih vrsta mentalnih setova, stereotipi umanjuju sposobnost rjeiavanja problemapojedinaca koji ogranidavaju svoje miSljenje njihovom uporabom.

VRCEU KoJE MoZETE KORISTITT REDNI BROJ PROBLEMA 1

b

7 8 9 10 11

A

2930 21 '14 18 9426 20594 2349s ls393 25763 18484 14368

B

c

TRAZENA KOLIEINA {IZRAZENA BROJEM SALICA) 20

127 163 4g

3

100

25

99

1o

31

20

td 25

22 6

Negativni i pozitivni transfer Kad ljudi imaju odredeni mentalni set koji ih potide da se usmjere najedan aspekt problema ili jednu strategiju njegova rje5avanja, iskljuduju6i dmge moZda relevantne aspekte ili strategije, 6esto znanje ili strategije za rjeiavanje jedne wste problema prenose na drugadiju vrstu problerna. Kognitivni psiholozi rabe naziv transfer da bi opisali Siri fenomen svakog prijenosa manja ili vje5tina iz jedne problemske situacije u drugu (Detterman i Sternberg, 1993.; Gentile, 2000.),Transfer moZe biti i negativan i pozitivan. Negativni transfer se javlja kad je rjelavanje odredenog problema oteZano rjedavanjem nekog ranijeg problema. Ponekad raniji problem navede osobu na pogre5an put. Na primjer, policija ngo_Ze imati te5koia u rjeiavanju politidkog zloEtna jer se takav zlodin znatno razlikiije-od onih s kojima se uobidajeno susredu. Pozitivni transfer sejavljakad rjeienje ranijeg problema olakSava g'e3avanje novog problema, tj. ponekad transfer mentalnog seta moZe pomodi u rjeiavanju problema. Promatrano iz Sire perspektive, moglo bi se re6i da pozitivni transfer ukljuduje transfer faktografskog znanja ili vjeltina iz jedne situacije u drugu. Na primjer,

ll . Riesavaqie problema

i kreativnost

381

382 Zamislite da ste lijednik koji lijeEi pacijenta oboljelog od maligaog tumora Zeluq. Tmor nije opembilm, no ako ga na neki nadin ne ui5tite, pacUent ie ltrijeti. Mogli biste upotrijebiti rentgenske zrake visoke gustode da uistite tumor. Na nesredu, intenzitet reutgenskih zmka koji je neophoda da bi se

| | I I | I

wiJtilo tumor takoder 6e unistiti zdravo tkiv6 koz koje zake moraju pro6i. Rmtgmske zmke manjeg intenziteta po5tedjet de zdmvo tkivo, no ne6e biti dovoljno snaine da uniEte tumor. Vai je zadatak da smislite postupak koji 6e unistiti tumor, a da pritom ne uni5ti zdravo tkivo oko tumora'

Kogtritivna ps iho lo gij a

Problem rentgenskih zraka Rje5enJe problema rentgenskih zraka ukljuduje dispeziju ili rasprsivanje. ldeja ie da se iz vi36 todaka izvan tiiela usmjere slabe rentgenske zrake prema tumoru. Nijedan pojedinadni snop zraka nije dovolino snaian da uni5ti ni zdravo tKvo ni tumor. Medutim, zrake treba usmjeriti tako da sve konverglralu na j6dno mjesto u tijelu - mjesto na kojem se nalazl tumor. ovo rjesenie se zaista koristi u n-ekim tretmanima zradeniBm, s tom razlikom da se za rasprSivanje zraka koristi rotirajudi izvor rentgenskih ztaKa.

svoje op6e znaqie o psihologiji i vje5tine udenja za ispite koje ste stekli tijekom Zivota moZete primijeniti na problem udenja,za ispit iz kognitivne psihologije. No uZe gledano, tijekom pozitivnog transfera vi rltinkovito primjenjujete strategiju ili tip rje5enja kojeje bilo djelotvomo za odretieni problem ili skupinu problema kad pokuSavate rijeiiti analogni problem. Kako ljudi shvate da su odredeni problemi analogni te da se mogu rije5iti putem pozitivnog transfera skategija ili dak rjeSenja?

Transfer analogija Mary Gick i Keith Holyoak (1980.; 1983.) su osmislili neka elegantna istraiivanja pozitivnog transfera koji ukljuduje analogije. Da biste mogli procijeniti njihove rezultate, momte se upoznati s problemgm kcji je prvi upotrij€bio Karl D.uncker (1945.), koji se desto naziva "problem zradenja", a opisanje u okviru "IstraZujemo kognitivnu psihologiju" na whu stranice. Kao optimalno rje$enje ovog problema Duncker je zamislio odredeno de5enje uvidom, kojeje slikovno prikazirno na slici 11.12. Prije zadavanja Dunckerova problema zradenja, Gick i Holyoak bi sudionici1984., maprikazalidrugi,jednostawijiproblem,nazvan'Aojniproblem"(Holyoalq str. 205), opisan u okviru "IstraZujemo kognitivnu psihologiju" na dnu stranice. Tablica 11.3 prikazuje slidnost imedu problema zradenja i vojnog problema, su vrlo slidni, iako ne u potpunosti. Pita4je je hode li rjeienje konvergencije grupa kod vojnog problema pomoOi sudionicima da rijele problem aadonja. Ako je sudionicima zadan vojni problem s rjeSenjem pomo6u konvergencije, a zatim im je spomenuto da ga na neki nadin primijene na problem naierlrja, oko 75o/o sudionika todno je rijeiilo problemzraler;ja, u usporedbi s manje od 10% sudionika kojima nije prikazan vojni problem, ve6 su umjesto njega duli nevainu pridu

koji

ili

'

piSta.

U drugom eksperimentu sudionici nisu dobili konvergentno rjelenje vojnog problema, ve6 su ga morali sami smisliti. Oko 50% sudionika postiglo je kon-

Geneml Zeli osvojiti tvr
I I I

fo3u t"eu skupina de detonimti mine. Stoga je ma-

sowi izrani ueiniti?

napad nemogU6. Sto bi general trebao

vergenhorje enjevojnogproblema,aodtihsudionikajenjih41%doilodoparalelnog rjeienja problema nale1ja, tj. pozitivni transferje bio stabiji kad su sudionici sami doSli do prvobitnog {elenja nego kad su t'elenje prvog problema dobili od istraZivada (41% u usporedbi sa75%\.

Gick i Holyoak su ustanovili da je korisnost vojnog problema kao analogije problemu zradenja ovisila o izazvanom mentalnom setu s kojimje rjelavad pristupio problemu. Akoje od sudionika zatraZeno da zapamte vojnu pridu pod izlikom da se radi o eksperimentu dosjedanja pride, te im je nakon toga zadrn problem zradenja, samoje 30% ispitanika doSlo do konvergentnog rje3enja problema zra6enja. Gick i Holyoak su takoder ustanovili da se pozitivni transfer poboljlao ako su ispitanici prije problema zradenja dobili dva analogna problema, a ne samojedan. Holyoak i suradnici su prolirili te nalaze da bi obuhvatili i druge probleme osim problema zralenja, i ustanovili kako je bilo vjerojatnije da ie sudionici uvidjeti i primijeniti analogiju ako su podrudja ili konteksti dvaju problema bili slidniji (vidi Holyoak, 1990.).

11

.

Rje5avanje problema i kreativnost

383 384

Ko g ni tiv n a p s iho I o gij a

wSlidnostizme€luprob|emazraEenjaivojnogproblema. je mogude izw6i na je Sto je zaiedni6ko ovim dvama problemima i koja

osnovna syategiia koiu osnovi usporedbe dvaiu problema? (Prema Gick i Holyoak, 1 983.). VOJNI PROELEM Po6etno stanie Cilj: Upoirijebiti vojsku da osvoji tvrilavu

R6suci: Dovoljno velika vojska Ogranidenje: Nemogu6nost upudivanja 6itave voiske jednom

€stom

Phn degenjt lslouremeno poslati manie grups na vise cesla ,shod; Voiska je zauela tvrdavu PROBLEM ZMcENJA Poaatno stmie Cilj: Upotrij€biti zrak€ da bi so unistio tumor

Ja sam profesor kognitivne psihologdc na Kalifomijskom sveuiiliStu u r,os Angelesu. Moja su istralivanja pridonijela mmijevanju ljudskog rezonirmja, rjesavmja problema i odludivmja. velik dio mojeg rada usmjerenje na pitanje kako ljudi rabe

| I | I | malogijedabirije5iliproblemeimmjelinovesitu- | acije. U mojem laboratdiju trenutadno kombinira| mo nekoliko roliditih pristupa da bismo iatavali I miSljenje i rezoniranje uporabom meloda kognitiwe I aanosti i kognitine neuoaanosti. I U nekim kognitimim ishafivanj'ima od studenata se I trazidaustmoveukakvomsuodnozuanalognesitu- | acije, te da upotrijebe analogije za donoienje zaklju| Eaka. Ova se istralivmja dopujavaju slilnim neu|

ropsihotoSkimekspedmmtimaspacijentimakojisu pretrpjeli mozdano oitecmje, u kojima se pokuiava odrediti kako ljudski mozak podrZavamisljenje. Ovi su ekspaimenti ptrenstveno usmjereninauloguprefrontalne moZdane kore, dijela ljudskog mozga koji je evolucijski najmlatli. Naposljetku, rabe se i modeli radunatne simulacijc da bi ie doilo do detaljnih objarnjenja mcina na koji se niiSljenje obavlja mutu ogmnidenja postavljmih naBim ogrmidmim mdnim pamCmjm. Sveobuhvahri cilj ndau mojem labomlorijujestkombiniranje amja prikupljenog tim rzliditim pristupima da bi se do5lo do poemijcg ruijevmjaljudskog ma i njegova neuralndg supstrata..

R6suFi: Dovoljno snaine zraka Ogranidenje: Nemogudnost primjen€ zaka visokog intenzit€ta iz samo iednog smiera Ptan degenia: lstovrem€no primijeniti zEke niskog Intenziteta iz vise smjsrova ,shodi ZEke su unislile tumor

la ponekad biti i previ5e oprezan i ne zakljuditi odmah da su dva naizgledjednaka problema uistinu je4"aki (Ben-Zeev, I 996.).

SHEMA KONVERGENCIJE PoEetno

stuje

Cilj: Upotriebiti silu za svladavanje sredisnis mete Resurel: Dovoljno velika sila Ogranidenje: N€mogudnost primiene dltave sile smo iednim smjerom Plan deiqjd lslov(emeno primi.i€niti slabije sile iz vise smjercva

,stpd.' Sita j€ savladaii sredi5nju metu

Namjerni transfer: traienje analogija TraZe6i analogije moramo biti opreani da nas asocijacije izmedu dviju swari koje su nebitne za analogiju ne bi navele na krivi put. Na primjer, Georgia Nigro i ja smo proudavali djedja rjeienja analogija u obliku "A je prema B kao C prema X", u kojimaje djeci ponuden vi5estnrki izbor za X. Ustanovili smo da 6e djeca desto

izabrati odgovor kojije asocijativno blizu, ali analogno netodan. (J predodavarfu analogija dvotodka floznadava inaz"je prema", a dvostruka dvotodka izraz [::] "kao".) Na primjer, u analogiji

Slidni obrasci rezultata dobiveni su uporabom razliditih vrsta problema koji se bave elektricitetom (Gentner i Gentner, 1983.) i u ishaZivanjima matematidkog uvida (Davidson i Stemberg, 1984.). MoZda najvatniji aspekt ovih istraZivanja jest da ljudi imaju te5ko6a da zamijete analogiju, ako im eksplicitno niie redeno da je haZe. U istraiivanjima koja su ukljudivala fizikalne probleme, pozitivni transfer s rije5enih na nerije5ene primjere bio je vjerojatniji medu studentima koji su pokulavali shv atrtizalto su odredeni primjeri bili rijeieni tako kako su rije5eni, u usporedbi sa studentima koji su samo pokuSavali.shvatitika/co se rje5avaju odretfeni problemi (Chi, Bassok, Lewis, Reimann i Glaser, 1989.). Na osnovi ovih nalaza, moZemo re6i da opCenito moramo traZiti analogije da bismo ih na3li' desto ih neCemo na6i ako ih izridito ne traZimo.

Iako ljudi ponekad ne prepozraju povrlinske slidnosti problema' u drugim ih sludajevima povriinske slidnosti zbune tako da povjeruju da su dvije tazlilite vrste problema jednake (Bassock, Wu i Olseth,.1995.; Gentner, 2000-; Gentner i Markman, 1997.). Ponekad dak i iskusni rjelarladi problema budu navedeni na stranputicu, vjeruju6i da slidna powiinska struktura upuiuje na usporedive dublje strukture. Na primjer, rje3avadi mogu upotrijebiti verbalni sadrzaj umjesto matematidkih operacija koje se tra.Ze u matematiEkon problemu da bi ga swstali medu probleme odredene wste @lessing i Ross, 1996.). Stoga, na neki nadin, ima smis-

b.

ti

ODVJETNIK : KIIJENT :: LIJECNIK: (A. MEDICINSKA SESTRA, PACIJENI c. MEDICINA, d. SPECUAIIST), djeca bi mogla izabraodgovor a. jer je MEDICINSKA SESTRA snaZnije asocirana s

LIJECNIKOM nego todan odgovor PACIJENT (R.

J. Stemberg i

Nigro,

1980.). Dedre Gentner (1983.; 2000.) je twdila da analogije izmetlu problema ukljuduju mapiranje odnosa medu problemima, a da su stvami atributi

Dedre Gontner ie profesorica psihologije na

Odsjeku za psihologiju Northwestem sveucilista. Narodito ie poznata po svojem radu na mentalnim modelima i izudavanju analogija.

sadtZaja problema nevaZni. Drugim rijedima, ono 5to je vaZno kod analogija nisu slidnosti u sadrZaju, ve6 koliko medusobno slide njihovi strukturalni sustavi odnosa. BuduCi da smo naviknuti razmahati vaZnost sadrZaja, tesko namje gurnuti sadrZaj u pozadinu, a staviti oblik (strukturalni odnos) u prvi plan. Na primjer, razlidit sadrZaj oteZava prepoznavanje analogije izmedu vojnog problema i problema natenja i prijedi pozitivni transfer s jednog problema na drugi. Suprotni fenomen, u kojem ljudi zbog sliinosti sadriaja vide analogije tamo gdje ih nema, Gentnerova naziva transparentnost. Kad stvaramo analogije moramo biti sigumi da se usmjeravamo na odnos izrnedu dvaju pojmova koje usporetlujemo, a ne sarno na njihove powBinske sadrZajne atribute. Na primj er,kad utite za zavrSne ispite iz dvaju psiholo5kih predmeta, moZda 6ete tebati razlliite strategije za udenje ispita koji se sa-

1l . Rjeiavanje problema i keativnost 385 386 stoji u pisanju eseja i onog koji se sastoji od pitanja tipa vi5estrukog izbora. Transparentnost ili sadriaj mogu dovesti d9 negativnog transfera izmedu problema koji nisu izomorfrri, ako se ne potrirdimo izbje6i takav hansfer.

lnkubacija Glavna prepreka u rjeiavanju mnogih problema nije potreba za nala/enjem prikladne strategije za pozitivni transfer, ve6 izbjegavanje.prepreka koje proi zlaze iz negativnog tansfera. Inkubacija - jednostavno odlaganje problema na neko wijeme - nudi jedan nadin umanjivaqia negativnog tansfera. Na primje4 ako ustanovite da ne moZete rijeliti problem i nijedna od shategija koje moZete domisliti n'e vrijedi, pokulajte odloZiti problem na neko wijeme da bi inkubirao. Tijekom inkubacije ne smijete wjesno razmiSljati o problemu. No postoji moguinost da 6e se problem obraclivati newjesnb. Neki istraZivaEi koji se bave rjeiavanjem problema dak tvrde daje inkubacija wlo bitan stadij u procesu t'e5avanja problema (npr. R. B. Caftell, 1971.; Helmholtz, 1896.). Drugi (npr. Baron, 1988.) nisu uspjeli na6i eksperimentalnu podr5ku za fenomen inkubacije, iako postoji opseZna anegdotalna podrSka (npr. Poincar6, 1913.). Neki autori pak sugeriraju da inkubacija moZe biti narodito korisna u rje5avanju problema koji zahtijevaju uvid (npr. S. M. Smith, 1995.). PredloZeno je nekotko moguiih mehanizama za korisne udinke inkubacije, poput sljede6ih;

1. Kad ne3to vi5e ne drZimo u aktivnom pamienjq rje$avamo

se

nekih nevaZnih

detalja, a u pam6enju zadrZavamo samo smislenije aspekte. To nam omogu6uje rekonstrukciju na osnovi tih smislenijih aspekata, s manjim brojem ogranidenja ranijeg mentalnog seta (npr. B. F. Anderson, 1975.).

2.

S prolaskom vremena novlja pamdenja postaju bolje integrirana s postoje6im pamdenjem (npr. J. R. Anderson, 1985.), a tijekom te reintegracije moZe doii do slabljer{a nekih asocijacija mentalnog seta.

3.

novi podraZaji - i unutamji i vanjski - mogu aktivirati nova vittenja problema, slabedi udinke mentalnog seta (npr. Bastik, S prolaskom wemena

1

982.).

4. Vanjski ili unutamji

podraZaj moZe rje5avada navesti da uodi analogiju izmetlu sadainjeg problema i nekog dnrgogproblema, tako da rjeSavaE moZe spremno na6i ili usporedivo rjeienje ili moZda dak jednostavno primijeniti

poznato rjeienje (Langley tano i Yaniv, 1995.).

5.

i Jones, 1988.; Seifert, Meyor, Davidson, Pala-

je rje5avad u stanju niike kortikalne pobudenosti (npr.

za wijeme tukevetu, u $etnji), povedanje raspona paZnje - a moia dak i kapaciteta radnog pamdenja - moze omogu6iti istovromenu percepciju i zadriavatje u radnom pamCenju udaljenijih podataka. Osoba koja je opuStena moZe se poigravati podacima koje bi u stanju visoke kortikalne

Kad

Siranja, u

pobudenosti (npr. dok aktivno pokuSava rije5iti problem; Luria, 1973./1984.) mogla percipirati kao nevahre ili ometajude. Neki od prethodnih mehanizama takotler mogu biti u interakciii, moLdaktoz proces 3ire6e aktivacije ili neku vrstu efekta udeSavania.

Ko gnitiv na psiholo gij a

Ovi savjeti se mogu imno upohijebiti da vam pomognu u rjelavmju svakorlncwih problema- Ako ste dobili neki zadatak koji morate imliti do odredmog roka, odmah, din ste dobili zadalak, odvojite wijeme da biste izradili plan djelovoja. Na primjeq prilikom pisanja seminamkog rada, paZljivo prcditajte literaturu F tog predmeta da biste.pronaili o;i6u temu koja vas zmima. Zatim rumoaite koliko je dostupnih infomacija o vasoj temi, a da ne morate previSe ulziti l detalje - taj vm postupak moZe pomoCi u suiavanju izbora. Za kmdi seminar moicla je bolje iabrati temu koja vam je relatiwo neponata, jq je za po atije teme vjercjatnije da 6ete imati neko uwijeZene ideje ili fiksacije (a osim toga Cete nauliti nesto novo). Metlutim, svakako pokusajte postidi pozitiwi trms-

fer glavnih tema u mzlilitim podrudjima - na primjer, nasuprot naudenom Cesto se javUa u roliiitim psiholo5kim temama. Konadno, temu na neko wijeme ostavitepo strili i dopustite da se gradivo integrira s vaSim postojeiim mmjem i idejma koje se raaijajq pritom moZda prikupljajudi neku

pituje mdenog

relevantnu literatun. Zatim, otprilike 2-3 tjedna priSto morate predati seminar, polnite mditi na prooj veziji, kgju tako
je nego

Craig Kaplan i Janet Davidson (1989.) nadinili su pregled ishaZivanja o inkubaciji i ustanovili da se pozitir.ni udinci inkubacije mogu pojadati na dva nadina: (1) podehim ulaganjem dovoljno wemena u prollem, kao moida ishaiivanjem svib aspekataproblema i nekoliko mogu6ih nadina njegova rjelavanja, i (2) dovoljno dugim vremenom inkubacije kako bi se omogu6ilo da donekle oslabe stare asocijacije koje su posljedica negativnog transfera. LoIa strana inkubacdejest Eto ona traje. Ako problem morate rije5iti do odredenog vremena, morate ga poEeti rjeiavati dovoljno rano da biste ga rijelili na wijeme, ukJjuduju6i vrijeme potrebno za inkubaciju.

STRUENOST: ZNANJE I RJESAVANJE PROBLEMA i 6ai koji nisu strudnjaci za kognitivnu psihologiju uodavaju da znanje, narodito strudno znanje, uvelike pobolj5ava rjesavanje problema. Strudnost ili eksp.ertnost ukljuduje superiorne vjeitine ili postignuda koja odraZavaju dobro razvijenu i organiziranu osnovu znanja. Ono Sto zanima kognitivne psihologejest Cat<

razlog zbog kojeg strudnost poboljlava rjelavanjeproblema. Za5to skudnjaci mogu uspjelnije od podetnika rijeiiti probleme u svojem podrudju? Znaju li oni viie algoritama, heuristika i drugib strategija za g'eSavanje problema? Imaju li eksperti boue shategije ili samo te strategije de56e koriste? Sto to strudnjaci znaju Sto njihove procese rje5avanja problema dini udinkovitijima od onih kod podetnika u podrudju? Je li to talent ili samo stedena vje5tina?

Organizacija znanja william chase i Herbert simon (1973.)

su pokubali otlaiti sto to strudnjaci znaju i dine, tako da utvrde razlike izmedu strudnjaka za Sah i podetnika. U jednom od

11

.

Rjeiavanje problema i

kreativnost

387

svojih istraiivanja chase i Simon su Sahovskim majstorima i podemicima nakratko pokazali sliku Sahovske plode s odrddenim poloZejem figura, te zatim od njih zatraZili da se prisjete poloZaja figura na plodi. Iskusni Sahisti su opdenito postigli bolje rezultate od podetnika, no samo u sludaju kad su figure bile u poloZaju koji je bio smislen na nadin stvarne Sahovske partije (vidi takoder Vicente i De Groot, 1eSO.;. eto su figure bile sludajno rasporedene po plodi, dosjedanje majstora nije

bilo niSta bolje od dosjeianja podetnika (slika 1l .13),

Ko gni tiv na p s iho lo gij a

388

Strudnost u'Sahu Kad je od majstora i podetnika zatrazeno da se dosjet€ realistibnih razmjestaia Sahovskih figura, kao na slici (a), uradak majstora blb je znatno bolji, kao Sto se vidi izpikaza (b). Medutim, faA je oO

majstora i po6etnika zagazeno da se dosjete sludalnih rasporeda figura, kao na slici (c), uradak majstora nije bio ni6ta bolji od uratka podetnika, kao Sto se vidi iz prikaza (d).

M=maistor

Elaboraciia znania IstraZivanja chasea i Simona, u kombinaciji s ranijim

istrazivanjima Adriana De Groota (1965.), sugeriraju daje ono Sto razlikuje strudnjake od podetnika kolidina, organizacija i uporaba znanja. Oba Sahovska zadatka - i onaj sa sludajnim i onaj sa smislenim rasporedom figura - zahtijevala su od strudnjaka uporabu heuristika za pohranu i.pronalaZenje informacija o poloZaju figura na Sahovskoj plodi. Prema navedenim autorima, kljudna razlika bila je u tome Sto

Stvami poloiaiitrgum na plo6i

&I B

{

su Hahovski majstori u pam6enju imali pohranjene i organizirane desetke tisu6a odrectenih poloZaja frgura. Kad bi vidjeli smisleni raspored figura, oni su mogli

lrrIB n H

upotrijebiti zranje koje su imali u pamCenju da im pomogne u pam6enju rafigura kao integriranih, organiziranih blokova informacija. "iiditil,aspoteda No za sludajni raspored figura na plodi njihovo strudno znanje nije bilo od koristi, tako da nisu imali prednost pred podetnicima. Poput podetnika, i oni su

0

Bt

morali poku5ati zapamtiti odredene medusobne odnose izmedu mnogih pojedinadnih figura i poloZaja. Relativno noviji niz radova Gobeta i Simona (1996. a' b, c) potvrduje ranije nalaze Chasea i Simona, pokazuju6i da procesi pronalaZenja koji ukljuduju prepoznavanje rasporeda figura imaju ulogu u uspjehu Sahovskih velemajstora u usporedbi s podetnicima. Cak i kad se velemajstorimazada vremensko ograniEenje, tako da su procesi predvidanja skraieni, njihov ogranideni uradak ne razlikuje se bitno od igre koja nije ogranidena. To zaapi daje za uspje5nost Sahovskih majstoraorganizirani sustav znanja relativno vaZniji Eak i od procesa koji su ukljudeni u predvidanje budu6ih dogadaja.

Michelene Chije Profesorica psihologiie na Sveu6ili5tu u Pittsbur-

ghu. Najpoznatiia ie po tom6 sto ie pokazala da strudnjacima njihova organizaciia znanja u vlastitom po-

drudlu strudnostl omogu6uje da to znanie reprezentiraiu temeljit'rje od podetnika.

Ona j€ takoder poka-

Nakon Chasea i Simona, niz drugih istraZivada (npr. zala da poeetna orgaReitman, 1976.) podeo je proudavati brojne strudnjake u nizaci.ia ueenikova znanla moZe biti u osrazliditimpodrudjima (npr. radiologiji -Lesgold i sur., 1988.; novi pogresna, tako fizici - Larkin, McDermott, Simon i Simon" 1980.), i nalazi da spredava udenika u su se uvijek ponavljali: ono Stoje razlikovalo strudnjake od razumu€vaniu pravog problema za rje5avanje podetnika bile su njihove sheme znadenia pojma. unutar vlastitog podrudja strudnosti (Glaser i Chi' 1988'). Sheme strudniaka sadrZavale su velike, medusobno vrlo dobro povezanejedinice znanj4 organizirane u skladu s temeljnom strukturalnom slidno56u medu jedinicama znanja. Nasuprot tome, sheme podetnika sadrZe relativno male i nepovezane jedinice aaqia, organizirane prema slidnostima (npr. Bryson, Bereiter, Scardamalia i Joram, 1991')' To

iowlinskim

Bijeli

E

trs B

e

c o o .E

o Y

HB

234567 PokuSaji

(a)

rnrt l*

(b)

Sludajnl poloiaii figun na plodi

Cmi

I

tB

E

ll

s$nnt

u ft

Qu&*

d o o

'. 'o

345 PokuSaji

Aijeli (cl

(d)

P=podetnik

I

I.

Rje5avanje problema i

keativnost

389

s podenricima (l) klasificiraju razliEite probleme (Chi, Glaser i Rees, 1982.), (2) opizuju osnovnu prirodu razliEitih problema (Larkin i sur., 1980.) i (3) odreduju i opisuju metodu za t'elavanje razliditih problema (Chi i sur., 1982.). se moZe

uoiiti u zapaianjima kako stuEnjaci u risporedbi

Postavllanje ppbtema i

podetnika moZe se opaziti ako od rjb3avada traZimo da glasno 2vjeKtavaju o demu misle dolc pokuiavaju rije3iti razlidite probleme (Bryson i sur., 1991.; De Groot, 1965.; Lesgold 1988;): OpaZaEi mogu usporediti izjave {e3avaia ('aerbalne protokole'), vrijeme uto$eno na razlidite aspekte problema ("latencije") i odnos ianedg,str{.ggija rjeiavanj-a problema i postignutih rj95enja. Na osnovi takvih ishaZivanja iini se da strudnjaci provode i--jemo vi5" *emena od podetnika odretlujubi kako da retrirezentiraju problem Druga razlikzr izmetlu strudnjaka

(Lesgold, 1988.; Lesgold i sur., 1988.), no znatno manje wemena od podetnika u n,lmjeni stratelije 7a rjeluudd.

:wo-oj

,

,.

Razfike izqredu strudnjaka ipodetnika u njiFgYq utrolku vremenlmogu se prgmp,!4ti s obzirom na Zqilte i smjer njihova {e!ava+i1 problema. eini se da strudAiaci provode relativng vi5e wemena od podetnik4 smiiljaju6i kako da iuformaiije koje suzadare u problemu ('iSto znam o problemu?') usporede s vlastitim postojefim shemama ("Ikko ta informacija odgov.ara o.nome 5lo ve6 znam na osnwi svoje skudnosti?"). Kad strudpjaci uspiju prona6i o$govaraju6u informaciju' oni mogubrzo.prizvatii primijeniti strateg|u rje5av-anja.problema. Dakle, dini se da strudnjaci mogu raditi prema naprijed od zadane infprmagije ("Sto znam?") da bi prona5li nepoaatu informaciju ("Sto moram saznati?'r), primjeqjujudi todan redoslijed koraka, utemeljenih na sfategijama koje su pronaili.u svojim shemama u dugorodnom pam6enju (Chi i sur. 1982.). Razmotrite, n4 pri4ier, nadine na koje lijednik strudqjak i neiskusan student medicine mogu pristupiti pacijentu koji ima odrerteni aiz sfunptqma. Podetnik nije siguran Sto.bi zakljudio.na osnovi simptoma, te done$e nasumce traii niz dugotrajnil' i skupih plstrnga u nadi de s potpunijim nizom simptomatskih informacija mo6i postaviti todnu dijagnozrr No iskusnlii 69 lijednik yjerojatno odmah prepoznati simptomc kao one koji odgovaraju nekom dijapostiEkom obrascu ili jednom od nekoliko dijagnostidkih obrazaca'i[aj t'ehjelntkzafraliti samo mali broj usko usmjerenih pretraga da bi od ogranidenog broja mogu6nosti izabrao todnu dijagnozu , a zatim zapoCeo lijedenje dijagnosticirane bolesti. Nasuprot tome, 6ini se da podetnici provedu relativno malo vremena u nasto-

janju da reprezentiraju probleln, te umjgsto toga odabinr rad unatrag od nepozriate informacije ("Sto moram ustanoviti?") prema poznatoj informaciji ("Koje informacije imam i koje strategije znam koje mi mogu pomo6i u pronalaienju informacija koje mi nedostaju?'). Podetrici desto rabe analizu sredstvo-cilj (vidi Hunt, 1994.; prisjetite se da su Newell i Simon opisali ovu strategiju kao heuristik za odabir nadina rje5avanja dobro definiranih problema). Dakle, podetnici desto razmatraju vi5e mogudih strategija od strudnjaka (vidi Holyoak, 1990.). Analiza sredstvo-cilj strudnjacima sluZi samo kao pomodna strategija kojoj se okredu ako na osnovi svojih postojedih shema ne mogu prona6i odggvaraju6u strategiju.

390

Kogaitivna

p s iho lo gij a

Sfudnjaci, dakle, ne samo da imaju vi5e znanja, Vedje ono bolje oiganizirano, omogu6uje udinkovitiju uporabu vlastitog znanja. Nadalje, sheme strudnjaka ukljuduju ne samo veie deklarativno znanje o podrudju iz kojeg je problem, ve6 i vi5e proceduralnog znanja o strategijama koje su relevantne za to

ito im

podrudje. MoZda zbog boljeg zahva6anja traZenih strategija, strudqjaci todnije od podetnika predvidaju teiinu rje5avanja probloma (Lesgold i Lajoie, 1991.). Strudnjaci takoder puZljr-j" od podetnika prate svoje strategije rje5avanja proble*a (Schoenfeld, 198 l.).

Automatski stru6ni procesi Kroz vjeZbu u primjeni strategija struEnjaci mogu automatizirati razlidite operacije, koje mogu s lako6om pronadi i izrrr5iti dok rade unajirijed (vidi Vanlebn, 1989.). Kroz procese shematizacije (razvoja bogatih, visokoorganiziranih shema) automatizacije ftonsolidacije nizova koraka u rutine koje zahtijevaju malu ili nikakrru svjesnu kontrolu), strudnjaci mogu teret rje5aVanja problema prebaciti iz radnog pamdenja bgranidenog kapaciteta u dugorodno pamdenje neogranidenog kapaciteta, dime pbstaju znatno udinkovitiji i todniji u t'esavanju problema. Oslobadanje kapaciteta'njihova radnog pamCenja moZe im omoguditi bolje pra6enje napretki i todnosti tijikom {e5avanja problema. Nasuprot tome, podetnici moraju koristiti svoje radno pam6enjeda bi poku5ali zadrLati ViSestruke karakteristike problema i:razliEite mogude strategije. MoZe se dogoditi da im taj napor ostavi piemalo radnog pain6enja dostupnog za praienje todnosti i napretka prema rjeSenju problema.

i

Dobar primjer khko automatizacija pobolj5ava uradak moie se vidjeti u istraZivanjima sposobnosti ditanja. Wagner i Stanovich (1996.) raspravljaju pitanje strudnosti u ditanju u pokuSaju da objasne individuahe razlike u sposobnosti ditanja. ZaSto su neki ljudi, narodito djeca koja ude ditati, bolji od drugih? Wagner i Stanovich istidu kako se smatra da ditanje ukljuduje dva razlidita procesa: (l) proces konverzije iz ortografskog k6da (vezanog uz vidni doZivljaj slova) u fonoloSki k6d (koji je vezantz jeziEne zvukove) i (2) proces prepoznavanja rijedi koji se zasniva na fonologiji. OpseZno izlaganje tekstu moZe poboljiati konverziju iz ortografskog u fonolo5ki k6d pove6anjem automatiziranosti na toj razini obrade. Stoga se dini daje dio razlika u sposobnosti ditanja posljedica povedane automatiziranosti pretvaranja ortografskog u fonoloSko kodiranje rijedi putem intenzivnije vjeZbe ditanja (vidi Samuels, 1999., str. i76179; R. J. Sternberg i Wagner, 1982.). Metlutim, automatiziranost str.udnjaka moZe zapravo ometati {e5avanje problema kad se strudnjaci susretnu s problemima koji se struknralno razlikuju od onih kakvima se uobidajeno bave (Frensch i Stemberg, 1989.). Podetnici mogu na poietku biti uspjelniji od strudnjaka kad problemi izgledaju strukturalno razliditi oduobiEajenih. No naposljetku uradak strudnjaka obidno dosegne i preteloe uradak podetrika (Frensch i Stemberg, 1989.; Lesgold, 1988.), moZda zbog bogato razvijenih shema i poboljlanih vje5tina samomotrenja. (Tablica 11.4 prikazuje razlidita svojswa strudnog rjeiavanja problema.)

1l . Rje5avanje problema i kreativnost

391

392

s[$[$|

lako mnoge aspekte strudnosti tek treba istraiiti, otkriveno je nekoliko svoistava stru6nog riesavanja oroblema.

STRUENJACI

POEEINICI

veliku podrudju.

lmaju relativno siromasne sheme koje sadrze r€lativno malo dekla€tivnog znanja o podrudju.

lmaiu velike, bogat8 sheme koj6 sadrze kolidinu deklarativnog znanja o

i

lrimju jadinics rm.ia kois su dobro organizirane medusobno vrlo dobro oovezme u sheme.

lmaju lo5e organizirds, slabo pov%ne, Ebacane jedinlcs znania.

Provode proporcionalno vise vremena odlueuju6i Provodg proporcionalrc vise vremena tazedi i itrSavajudi strategiju za rjbsavanje problemd nego u odludivanju kako 6e reprezentirati problem nego u tEzenju i kako 6s reprsentlEti problem. iarsavanju stEtegiie za rjesavanie problema.

Raijaju

sofisticiran€ repreentacie problema, s€ tsmelje m slruktuElnoi slidnGd

koj6 Raijaju

medu

relatlvno lose inaivne reprezentacije problema, koje temBlje na povr$inskim sli6nostima medu probtamima.

primi& nepoznatih-

Rado unalrag, od usmjeravanja na neponato, da bi pronasli stat€gije dasavanje kojima 6e iskoristiti poznate

problemima.

Fade unaprijed, od poaatih infomacija, niuiu6i strategije nalazenje

a

$

a

Inrmacls.

a

sloze.

rjesaC€sto koriste analizu sr€dstvlcili kao stEtegiju Op6enito biEju strategiiu koja se temelji na riesavilje problemai koriste vanj€ v€dln6 probl€ma; ponokad biEju slEtegiiu koia se noj sh€mi straibgia riegavilie. problema -anallzu sredstvecilj samo kao pomodnu strategiju temelii na Pomvtriu statsgija

a

ia

a

rjasavmje nmblEnih, atlpldnih problem&

o a podrudie.

Sh6mo edrls mnogo prmedualnog znanja strategijama koj6 su rsl€viltne

Automatizimli su mnoge nizove koml€ strategija a riegavilie prcbl€ma

unutar

Vdo u6lnkovlto rlesavaju problEms. Kad slr m€lnuta womenska ognni6enja, probleme Savaju brzs od poEatnlka. Todno predvidaju terlnu rjegavmja

probl€ma Pailjivo pEte.vlstite stEt€gije i vanja

Kognitivnapsihologija

Stoiesvojstvenostrudnosti?

prcblema.

nari+

odredenih

Shsme sadrie Glativno malo pmc€duElnog podruije. strategiiama koj€ su r€lsvmtno

maja

o

a

Slabo su, ili uop6€ nisu, automaliziEli nizove koEka unutar stmt6giia rjegavaniB prcblema

a

Rslativno n€udlnkovito d€Eavaju probleme. Probleme

rjeiavaiu sporije od strudniaka.

Ne predvidaju toeno t€Znu

riedaHia odredenih

prcblema

prcse rjesa-

Vrlo su todni u pronala:eniu prikladnih

rjes€nia.

LoSi su u pmdenju vlastitih skategiia i procesa riesawnia prcblema.

znatno su maie todni od struEniaka u.pronalaienju prildadnlh desenia.

l(ad su suodeni s vrlo neobicnim problemima koji lmaju atipicna sirulduralna obili€Zia, tr€ba im Miemo vise vrem€na nego podetnicima i z reprdentaciiu probl€m i a pronalatenie pdkladnih strategiia za niegovo rjegavmje. Kad dobiju nov6 infomacija koje su

proturjedne

podeinoj reprez€ntacti problma, pol€zuiu fleksibilnost u pritagodavsju na prlkladniiu strategiju.

Kad su suodeni s vdo nsblenim problmim koji imaju alipicna struktualna obiliazj4 tr€ba im Emjemo manje vr€mena nego slruEnjacima i a reprezentaciiu problema ia promlaZenie prikladnih strategiia z nj€govo

riesavaie. Mmje w sposobni prilagoditi se novim infomacijama kols su prcturiedne podetnoi r€prezentaoiji problema i strategiji njegova ri€SavmJa

Urodeni talenti i stedene vie5tine Iako je bogato raztad.eni temelj znanja kljudan za strudnost u odretlenorn podrudju, i dalje ostaju razlike u uratku koje nije mogude objasniti samo razliditom razinom znanja. Mnogo se raspravlja o tomejesu li razlike izrnedu podetnika i strudnjaka te izmedu razliditih strudnjaka posljedica uroilenog talenta ili kvalitete i kolidine vjeZbe u podrudju, pri demu mnogi prihvadaju stajaliSte "vjeZba dovodi do savrBenstva" (vidi Ericsson, 1996,1999.; Ericsson, Krampe i Tesch-R6mer, 1993.; Ericsson iLehman, 1996.; Sloboda, Davidson, Howe i Moore, 1996.; Sloboda, 1996.; R. J. Stemberg, 1998.). VjeZba bi hebala biti namjema ili usnjerena, nagla5avajudi sdecanje novih vje5tina, a ne besmisleno ponavljanje onoga 5to strudnjak koji se razvija ved zna.raditi. Me{lutim, neki zastupaju alternativni pristup koji priznaje vafoost vjeZbe u stvaranju temelja znanja i vjeStina, dok pritom umarjuje vaZnost nedega poput talenta. Zaista, interakcija izrnedu uro
dini se daje genetsko naslijede vaZno u stjecanju barem nekih wsta strudnosti. IstraZivanja nasljednosti npr. poieme6aja ditanja izgleda upuiuju na snainu ulogu genetskih faktora kod ljudi s poreme6ajima dita:rja (vidi DeFries i Gillis, 1993.; Olson, 1999.). Nadalje, Wagner i Stanovich (1996.) predlaZu da bi razlike u fonolo5koj osvije5tenosti koje su ukljudene u sposobnost ditanja mogle barem dijelom biti genetske. Prisjetite se da izloZenost tiskanoj gradi iz9led^ pove6ava automatiziranost aspekta ditanja od ortografskog do fonolo5kog kodiranja. Suprotno tome, Wagner i Stanovich izvjeltavaju.da povedanje vjeZbe ne utjede na fonolo5ke sposobnosti, a da su poremeCaji litanja dini se povezani s fonololkim sposobnostima. eini se, dakle, daje neki aspekt komponente ditanja koji se odnosi na fonololku osvijeBtenost najbolji kandidat za onog dinitelja ditanja koji predstavlja talent, te barem djelomidno ima genetsku osnow. Opienito, kao Sto naglalava Shiftine (1996.), dak i kad se ustanovi da se vjeZbom moZe objasniti velik dio strudnosti u odredenom podrudju, doprinos genetskih dinitelja preostalom dijelu strudnosti mogao bi biti presudau u svijetu intenzivnog natjecanja. Primjena strudnosti na rje5avanje problema op6enito ukljuduje konvergenciju na jedino todno {elenje iz iirokog raspona mogu6nosti. Dopunska wijednost strudnosti u rje5avanju problema ukljuduje kreativnost, u kojoj pojedinac liri raspon mogu6nosti da bi ispitao one koje jo5 nikad nisu istraZene. Zapravo, mnogs je probleme mogu6e rije5iti samo izumom ili otkrivanjem strategija koje mogu odgovoriti na sloZeno pitanje.

I1

.

RjeSavaqie problema i

kreativnost

3

93

394

Kognitivn a p siho I o gij a

KREATIVNOST Def in

.

Jedno od najteiih pitanja koje se postavlja kognitivnim psiholozima koje zanima kreativnost jest sljede6e: Kako uop6e moZemo kreativnost definirati kao jedinstveni konstrukt koji ujedinjuje rad.Leonarda da Vincija i Marie Curie, Vincenta van Gogha i Isaaca Newtona, Toni Morrison i Alberta Einsteina, te Wolfganga Amadeusa Mozarta i Nikole Kopemika? Iako moZe biti onoliko uskih definicija kreativnosti koliko je ljudi koji razmi5ljaju o keativnosti (slika 11.14), vedina istraZivada u ovom podrudju Siroko bi definirala kreativnost kao proces protzvodnje nedega 5to je istovremeno i originalno i wijedno (Csikszentmihalyi, 1999., 2000.; Runco, 1997., 2000.; Stemberg i Lubart, 1996.).To neito moZe biti teorija, ples, kemijski element, proces ili postupak, prida, simfonija ili gotovo bilo Sto

icije kreativnosti

Ovdie su prikazani neki originalni i vrijedni nadini definiranja kreativnosd. Kako vi definirate kreativnosf? (fonance, 1988., str.50-53). lz knjige E. P. Tonancea Piroda kreativnosti: Swremene psiholoike

perspeffiive (Ihe Nature of Creativit)f Contemporary Psychological Perspectives). Tiskano s dopuStenjem autora i Sveudilista Cambridge.

KOPATI DUBLJE

drugo.

Stoje potrebno da bi se sworilo neito originalno i vrijed:ro? Kakvi su kreativni ljudi? Gotovo svi 6e se sloZiti da kreativni pojedinci pokazuju kreativnu produktivnost, proizvode6i izume, pronicava otkri6a, umjetniika djela, revolucioname paradigme, ili druge proizvode koji su i originalni i wijedni. Op6e je prihva6eno miSljenje da wlo kreativni pojedinci imaju i lrbativni Zivotni stil, kojem je svojstvena fleksibilnost, ponaSanje koje nije stereotipno i nekonformistidne stavove. Koje osobine kognitivni psiholozi uodavaju kod lcreativnih pojedinaca? Odgovor na ovo pitanje ovisi o stajaliKtu psihologa kojeg pitate. Ovaj dio poglavlja opisuje psihometrijske i kognitivne pristupe, motivacijske pristupe i one utemeljene na lidnosti, te druiWene i povijesne pristupe razumijevanju kreativnosti. Poglavlje zavrsava s nekoliko integrativnih pristupa, koji pokulavaju spojiti kljudna obiljeZja drugih pristupa keativnosti.

Kreativnost ie koliko proizvodite

POcLEDATI DVAruT

IEMMOdJT.-

sLUSArr^lrRrsE

^-m 1l

ri.]d

*t;E

€eve*rESLUSATr rwrdru

PREKRT:rrr PooRESKE

Da li kreativni pojedinci jednostavno proizvode vi5e? Iako tek moramo razviti metodu kojom 6emo na prvi pogled prepoznati visokokreativnu osobu, psiholozi su ustanovili da visokokreativni pojedinci imaju nekoliko obiljeZja. Psiholozi

diji je pristup psihometrijski (- metric, mjerenje), poput J. P. Guilforda (1950.) naglalavaju uradak na zadacima koji ukljuduju specifidne aspekte kreativnosti, poput divergentne produkcije, proizvodnje raznolikog asortimana prikladnih reakcija. Prema tome, keativnost jednostavno zvede vi5e.

Kako moiemo rulikovati osobu koja je visolokreativna od neknga tl@ je rumjerno manje kreativan? Kalo iz' gtedajuloeativni ljudi? stikepnkzzuju(a)fvitarastephenaHukinga, (b) IemiiarkuMaiecune, i(c) kniEevnicu Toni Monison.

odralla

sposobnost da se proi-

Na primjer, Paul Torrance (1988.) je ustvrdio da lseativni pojedinci imaju visoke rezultate na testovima kreativnosti (ukljudujuii njegov Torrance test kreati'vnog miiljenja, 197 4., 1 984.) koji mjere raanolikost, brojnost i prikladnost odgovora na otvorena pitanja - kao npr. da smislite sve rnogude naline na koje se moZe upotrijebiti spajalic4 ili kemijska olovka. Torranceov test takoder procjenjue kreativne slikovne odgovore. Na primjer, pojedinac dobije list papira koji prikazuje neke krugove, drlkarije ili linije, a testom se procijeni na kolikoje razliditih nadina upotrijebio zadane oblike da dow3i crtei. Procjena uratka na Torranceovu testu narodito uzima u obzir koliko je u dowlavanju crteZa pojedinac upotrijebio neobidnih ili bogato razradenib detalja.

ll

oRjeiavanjeproblemailreativnost

395

Kreativnost je Sto znate Drugi istraZivadi u podrudju psihologije (npr. Finke, 1 995.; Langley i Jones, 1 988,; S. M. Smith, 1995.i Weisberg, 1988., 1995., 1999) usmjerili su se na krearivnost kao kognitivni proces, proudavanjem deSavanja problema i uvida. Jesu li kreativni ljudi pametniji od nas? Robert Weisberg (1988., 1995., 1999.) smatra da je ono ito razlikuje izuzetno kreativne pojedince od manje znamenitih ljudi njihova strudnost i posve6enostkreativnom stvaranju. Visokokeativni pojedinci rade dugo i te5ko, proudavajudi rad svojih prethodnika i suvremenika, da bi postali whunski strudnjaci u svojem podrudju. Zatim nadograduju na svoje znanje i divergiraju od njega da bi stvorili inovativne pristupe i proizvode. Za Weisberga kreativnost sama po sebi nije niSta posebno - procese koji su ukljudeni u kreativnost svi mi svakodnevno rabimo u rje5avanjuproblema. Ono Sto razlikuje ianzetno odsvakodnevnog se ti uobidajeni procesi odvijaju. Ova nas tvrdnja vra6a na ono 3to je ranije redeno o strudnosti i, zaista, lcreativnost se 6esto smara povezanom sa stru6no!6u.

je izvanredan sadrZaj na kojem

'

396

Kognitivnapsihologija

Kreativnost je tko jeste Drugi psiholozi su

se ohenuli od kogpicije da bi razrnoaili ulogu lidnosti i motivacije u kreativnosti. Postoji li kreati.,'r:a lidnost - ilije imate ilije nomate? Frank Banon (1988.), na primjer, nagla5ava ulogu stila lidnosti:

"...otvorenost prema novim naEinim4 gledanja, intuicija, budnost za uodavanje prilika, naklonost k sloZenosti kao izazovu da se pronatlejednostavnost, nezavisnost prosutlivanja koja pretpostavke dovodi u pitanje,.spremnost za preuzimanje rizika, nekonvencionalnostmi5ljenja

Baron takoder spominje ulogu osobne filozofije u kreativnosti, predlaiuii da fleksibilna vjerovanjai Siroko prihvatljivi stavovi prema ilrugimkulturama, rasama i religijama pove6avaju heatiwost.

.

Teresa Amabile i suradnici (npr. Amabile, 1996.; Collins i Amabile, 1999.; Hennessey i Amabile, 1988.) usmjerili su se na vainost motivacije u l:reativnoj

No ne slaZu se svi kognitivni psiholozi s Weisbergovim'hiSta posebno" gledi5tem o kreatiimom uvidu. Na primjer, za Ronalda Finkea (1995.) "uvid je ono Sto razlikuje ... inspirativno od umanjujuieg, darobno od osrednjeg" (sE. Z25). Finke nastavlja opisivati dvije wste kreativnog miSljenja: (l) kod konvergentnog uvida pojedinac konvergira na'ujedinjujudi obrazac ili strukturu unutar rasprienog asortimana podataka, a (2) kod divergentnog uvida pojedinac divergira od odretlenog oblika ili stmkhue da bi istraZio njihove mogu6e uporabe. Finke je u svojem radu istraZio kako se ideja divergenmog uvida moZe upotrijebiti za razlrmijevanje razliditil kreativnih pothvata, poput arhitektonskog dizajira, fizikalnih ili biolo5kih modela, razvoja proizvoda ili znanstvenih izuma. Patrick Langley i Randolph Jones (1988.) usmjerili su se na kreativnosr koja se iskazuje u znanstvenom uvidu. Ovi istraziv.adi prgdlaZu da procesi pam6enja, poput Sirede aktivacije (vidi 8. poglavlje), i procesi mi5ljenja, poput rezoniranja po analogiji (vidi 12- poglavlje), objalnjavajuvclikdio znanstvenoguvida. Steven Smith (1 995.), koji razlikuje znanstveni uvid i iskustvo uvida, sugerira da naglost

prodlktivnosti. Amabile razlikuje intrinzidnu i ekstrinziinu motivaciju. Na primjer, intrinzidni motivi mogu biti uZivanje u kreativnom procesu ili osobna motivi mogu biti npr. Zelja za slavom bog4tstvom. Prema Amabile, intrinzidna motivacija je neophodna za kreativnost, dok ekstrinzidna motivacija moie zapravo prijediti kreativnost u mnogim, ali ne i svim okpl4ostima. Psiholozi koji se bave individualnim razlikama mogli bi dodati i neka druga obiljeZja kao odretluju6a ili barem tipidna Zelja da se problem rije5i, dok ekstrinzidni

ili

za kreativne pojedince.

Kreativnost je,gdje jeste

iskuswa uvida moZe biti posljedica naglog oslobatlanja od mcntalnog seta (poput

npr. firkcionalne fiksiranosti). Pre{na Smithovu stajaliStu, to naglo oslobadanje vjerojatnije bi se moglo javiti nakon razdoblja inkubacije u kontekstu koji je drugad,iji od onog u kojem je pojedinac postao fiksiran na problem Boden (1999.) i Langley usmjerili su se na radunala kao sredstvo postizanja kreativnosti. Zaista, postoje neki radunalni programi koji mogu izvoditi rad koji se moZe smatrati kreativnim, poput skladanja glazbe (Jobnson-Laird, 1988.) ili ponovnog otkrivanja znanstvenih nadela (Langley, Simon, Bradshaur i Zytgow, 1986.). No pitanje koje si moramo postavitijestjesu Ii njihova postignuda uistinu usporediva s onima kreativnih ljudi ijesu li procesi koje oni rabe da bi bili kreativni isti kao oni koje koriste ljudi. Na primjer, program Langleya i suradnika (1986.) ponovno je otkrio znanstvene ideje, a nije ih otkrio po prvi put. Cak i Duboko plavetnilo (Deep Blue), radunalni program kojije pobijedio svjetskog Sahovskog prvaka Garyja Kasparova, to nije uEinio igraju6i Sah kreativnije od Kasparova, ved zahvaljujudi svojoj golemoj moci brzog radunanja.

koja dopulta swaranje neobidnih veza, - sve ovo, zajedno s moti-

i,iva patnja i poriv da se pronade obrazac i znadenje vacijom i hrabro5Cu za stvaranje." (str. 95)

.

Uz ove intrinzidne osobine kreativuih pojedinaca, neki se istraZivadi usmjeruju na vainost vanjSkih Einitelja koji pridonose keatimosti. Morate Ii biti na pravom mjestu u pravo wijeme? Prema Mihalyju Csikszentmihalyiju (1988., str. 325), " ne moZemo proudavati heativnost izolirajudi pojedince i njihov rad od druitvenog i povijesnog olcruZenja u kojem se odvija njihova djelatnost ... ono 3to nazivamo kreativnim nikad nije rezultat samo djelovanja pojedinca." U vezi s kontekstom za kreativnost, Csikszentmihalyi nas potide da razmotrimo i podrudje (postoje6e znanje u odredenom podrudju kreativnih nastojanja, poput fzike destica ili slikarswa) i okruienje (dm5tveni kontekst, ukljuduju6i i mreZu suradnika u podruIju i Sire druiwene i javne institucije) u dijem se okrulenju odvija keativno nastojanje.

Dean Simonton (1988., 199., 1997., 1999.) izlazi iz okvira neposrednog druStvenog, intelektualnog i kulturalnog konteksta da bi ukljudio ditav povijesni razvoj. U svojem sveobuhvafirom prikazu izuzetnosti Simonton (1994.)je ispitao vi5estruke unutamje i vanjske dinitelje koji se moraju kombinirati da bi pridonijeli visokokreativnoj produktivnosti. Iako priznaje ulogu povijesnih pokreta i kul-

turalnih trendova u poticanju odredenih znanstvenih, umjetnidkih ili drugih kreativnih ranoja, Simonton naglaSava vaZnolt pojedinca swaratelja. Nadalje,

ll

o Rjeiavanje problema

i

kreativnost

397

iako nam pogled unatrag dopu5ta da vidimo kako su prethodni dogatlaji mogli dovesti do kreati'rnog rada, keativni doprinosi, gotovo po definiciji, nisu predvidivi jer kr5e norme koje su postavili prethodnici i suwemenici stvaratelja. Medu mnogim znadajkama kreatiwih pojedinaca koje Simonton navodi jesu i sposobnosti dolaZenja do otkida zahvaljujuii srehim okot:rostima i aktivno nastavljanje rada na tim otkriCima. U svojem novijem radu Simontonje (1998., vidi takoder Cziko, 1998.) primijenio evolucijsko miEljenje na izudavanje keativnosti. U osnovi takvih modela je shvaianje da kreativne ideje evoluiraju slidno kao organizmi. Osnovna ideja, koja se zasniva na modelu koji je prvi predloZio Donald Campbell (1960.), jest da se kreatirmost javlja kao ishod procesa slijepih varijacija i selektivnog zadrLavanja. Kod slijepih varijacija stvaratelji prvo generiraju ideju ne znajuii hode li ona biti uspje5na (izabrana) u svijetu ideja. Rezultat togajest daje najbolji nadin za osiguravanje proizvodnje trajnih ideja taj da ih proizvodi u velikim kolidinama. Neke od tih ideja & ratim biti wednovane u svojem podruiju, tj. bit 6e selektivno zadri,ane zato 5to su oznadene kao kreativne.

Kreativnost ie sve navedeno

'

Howard Gardner (1993.a; Policastro i Gardner, 1999.)je pokuiao sintetizirati razlidite aspekte istraZivanja kreatiwosti i formulirati integrirano shva6anje o obiljeZjima keativnih pojedinaca. Poput nekih istraZivada koji su radili na studijamasludaja(npr. Gruber, 1974./1981.; GruberiDavis, 1988.), koristio je dubinske studijenekoliko (sedam) keativnihpojedinaca. Poput Simontona, pokulaoje te kreativne pojedince dovesti u vezu s povijesnim kontekstom u kojem su se razvijali i radili, uodavajudi da su veliki stvaraoci izgleda bili na pravom mjestu u pravb vrijeme za revolucioname promjene u svojem podrudju. Poput Csikszentmihalyij4 Gardner je proudavao kako i podrudje (npr. fizika, politika, glazba) i okruZenje (npr. swadnici, mentori, suparnici) utjedu na nadin na koji keativni pojedinci iskazuju lreativnost. Usto, kao razvojni psiholog, Gardnerje proudavao

398

Kognitivnapsihologija doprinose ovisilo je o specifidnom podrudju bavljenja, pri Eemu je to bilo manje vjerojatno za pjesnike i znanstvedke nego za glazbenike i slikare.

Altemativna integrativna teorija kreativnosti, koju sam razvio zajedno s Toddom Lubartom (R. J. Stemberg i Lubart, l99l.b, 1993., 1995., 1996.) sugerira

je preduvjet pojave kreativnosti konvergencija vi5estrukih individualnih i okolinskih dinitelja, odnosno ono Sto razlikuje visokokreativnog pojedinca od tek umjereno kreativnog je zdruZivanje viSestrukih dinitelja, a ne ekstremno visoka razina bilo kojeg pojedinadnog dinitelja ili dak posjedovanje nekog posebnog obiljeZja. NaSa teorija (R. J. Sternberg i Lubart, 1995., 19;96.) nazvana je investicijskom teorijom kreativnosti jer je ono 3to ujedinjuje sve te razlidite dinitelje swaraladki pristup idejama koji bismo mogli nazvati "jeftino kupi i skupo prodaj". Kodjeftine kupovine stvaralac uodava skriveni potencijal ideja za koje ostali smatraju da vrijede malo. Kreativna osoba tada uspjerava paZnju na tu ideju, koju suwemenici ne prepoznaju ili ne cijene dovoljno, ali koja ima veliki potencijal za kreativni razvoj. On (ili ona) tada razvijaju ideju u smisleni, znalajni kreativni doprinos, sve dok naposljetku i ostali ne prepoznaju wijednost te ideje. Nakon lto je idejajednom razvijena i njezina vrijednost prepoznata, stvaralacje skupo prodaje, te kre6e u nove projeke i traZi skriveni potencijal drugih podcijenjenih ideja. Stoga kreativna osoba najvi5e utjede na podrudje time Sto je uvijek korak ispred ostalih. da

Usprkos razliditosti stajaliSta, vedina bi se istraZivada sloZila da je glavnina navedenih individualnih obiljeZja i okolinskih uvjeta neophodna, te da nijedno samo po sebi ne bi bilo dovoljno. Zapravo, mogu6e je da je izuzetna laeativna produktivnost toliko rijetka upravo zato 5to se u jednoj osobi mora sastati tako mnogo varijabli, u todnim kolidinama. Dodatna komplikacija je u tome Sto mnoge od tih varijabli ne pokazuju linearan odnos s keativnoSCu, u kojem bi sludaju porast odreclenog obiljeZja ili uvjeta bio uvijek povezan s pove6anjem kreativnosti. Naprotiv - dini se da mnoge pokazuju paradoksalne udinke i druge nelineame odnose.

i vrste ranih iskustava koje dovode do heativnih postign.uea te rauvoj keativnosti tijekom Zivota. Sto se tide ranih iskustava, Gardoerje ustanovio da postoji tendencija da rani obiteljski Zivot kreativnih pojedinaca pruZa umjerenu podr5ku, ali da bude dosta shog i relativno hladan (tj. da mu nedostaje tople priwZenosti i brige). Vedinaje iskazivala rani interes u svojem odabranompodrudju, no uglavnom se nisu narodito isticali. Nadalje, iako su opdenito pokazivali rani interes za istraZivanje nepoznatih teritorija, tek nakon 5to su savladali svoje odabrano podrudje (nakon otprilike jednog desetlje6a rada) postigli su svoj prvi revolucionarni napredak. dini se daje ve6ina stvaralaca dobila barem neku emocionalnu i intelektualnu podr5ku u vrijeme tog napretka- Medutim, nakon tog podetnog pomaka (a nekad i prije), visokokreativni pojedinci uglavnom su svu svoju energiju usmjeravali na rad, te su u odrasloj dobi napuitali, zanemarivali ili iskoriitavali sve bliske odnose. Otprilikejedno desetljeCe nakon prvog kreativnog postigruCa vedina stvaralaca kojeje Gardner proudavao naiinila je drugi bitan pomak, koji je bio obuhvafriji i integrativniji, ali manje revolucionaran. Je li stvaralac nastavio proizvoditi znalajne

VRSTE KREATIVNIH DOPRINOSA Moji suradnici i ja (Stemberg, 1999.c; Sternberg, Kauanan i Pretz ,2001,2002) predloZili smo model koji smo nazvali pogonski model vrsta kreativnih doprizosa. Oslovna ideja ovog modelaje da su kreativni doprinosi na neki nadin "pogonska snaga" koja unaprecluje podrudje - oni su rezultat lceativnog vodstva svojih

stvaralaca. Pogonski model je opisna taksonomija osam razliditih wsta keativnih doprinosa. Iako se tih osam vrsta moZe razlikovati po razmjerima kreativnih doprinosa, ne postoji a priori nadin vrednovanj a koliiine krcativnosti na osnovi yrsfe

kreativnog doprinosa. Odredene vrste kreativnih doprinosa vjerojatno, u prosjeku, imajutendencijudonijeti vi5enovogaod ostalih. Naprimjer, replikacije uprosjeku nisu narodito nove. No keiitivnost takoiier ukljuduje i kvalitstu rada, a wsta kreativnog doprinosa postigrrutog tim radom ne mora nuZno biti prediltorkvalitete rada.

11 o Rje3avanje problema i

kreativnost

399

400

Osam wsta kreativnih doprinosa su sljededi:

1. Replikacija.Kreativni doprinos predstavlja napor da se pokaZe kakoje odreCleno podrudje tamo gdje bi trebalo biti. Motiv djelovanja jest da se podruije zadrZi na sadainjem poloZaju,

2.

a ne da ga se pomakne.

Redefnicija-Kreativnidoprinospredstavljanapordaseredefiniratrenutadni poloZaj podrudja. Trenutadno stanje u podrulju se, dakle, sagledava todke gledi5ta.

3.

s

nove

Unapretlenje. Kreativni doprinos predstavlja pokuSaj da se podrudje unaprijedi u smjeru u kojem se ve6 kre6e, a doprinos dovodi podruEje do todke koju su i drugi spremni prihvatili kao smjer napredovanja u podrudju.

4. Izrazito unapredenje.Kreatitni

5.

infomracija, raspodjela resursa, pra6enje i e-valuacija. U svakoduevnom isklstvri ovi se koraci mogu primjenjivati wlo fleksibilno, tako da se mnogi od njih mogu ponavljati, moZe se imijeniti njihov redoslijed

ma kod kojih to nije sluiaj? Iako dobro strukturkani problemi mogu imatijasan put do rje5enja, slijetlenje tog puta svejedno moZe biti tesko. Neki dobro

Kreativni doprinos predstavlja poku5aj da sada5njeg poloiaja pomakne u novom i razliditom smjeru.

strukturirani problemi mogu se rijeiiti uporabom algoiitama, dija primjena moZe biti naporna, no koji 6e vjerojatno dovesti do

P reusmj eravanje.

se

podrudje sa

doprinos predstavlja pokuSaj da se podrudje pomakne na poloZaj na kojemje bilo ranije (rekonstrukcija proilosti) tako da bi s te todke moglo krenuti naprijed.

7. Ponovni poielafr. Kreativni doprinos predstavlja poku5aj da se podru je pomakne na drugu i ranije nedostignutu podetnu toEku, te da se s te todke pomakne u novom smjeru.

B. Integracija. Kreativni doprinos predstavlja pokuSaj da se podrudje pomakne tako da

se ujedine aspekti

dvaju

ili

vi5e proSlih vrsta loeativnih doprinosa se smatraju

koji su ralije smatrani razliditima ili dak suprotnima, no sada sintetiziranima (Stemberg, 1999.a).

.

Osam wsta opisanih kreativnih doprinosa smatra se kvalitativno razliditima. Meilutim, unutar svake vrste mogu postojati kvalitativne razlike. Na primjer, unapredenje moZe predstavljati relativno mali korak unaprijed ili pak znadajan pomak u odredenom podrudju. Ponovni podetak moZe ispodetka pokrenuti ditavo podrudje ili tek njegov mali dio. StoviSe, odredeni doprinos moZe zahvadati vile kategorija. Kad ljudi imaju nove ideje, moraju upotrijebiti svoje vje5tine rezoniranjadabi anahzirali te ideje te naposljetku odludili jesu li one zaista keativne. Kako se odvija to rezoniranje i odludivanje? Ova pitanja raspravit 6emo u sljede6empoglav-

lju.

1. Koji su neki od kljudnih koraka u rjeSavanju problema? Rje5avanje problema ukljuduje mentalni rad diji je cilj prevladavanje prepreka koje

stoje na putu do cilja. Kljudni koraci u rjeSavanju problema su identifikacija problema, definicija i reprezentacija proble-

ma, oblikovanje strategije, organiziranje

3. Koje su neke od prepreka

todnog rjelenja ako su primjenjivi na zadani problem. Dokje za radunala vjerojatro da 6e rabiti algoritamske strategije rjelavanja problema, ljudi 6e pri de5avanju problema vjerojafrrije rabiti dosta neforrnalne heuristike (npr. analizu sredstvocilj, rad unaprijed, rad.unatrag te smisli i provjeri). Kad{eiavamo lode suukturirane

probleme, izbor prikladne reprezentacije problema snaZno utjede na lako6u dolatcqia do todnog rjeienja- Usto, kod {eSavanja lo5e strukturiranih problema ljudima moZe zatrebati vi5e od heuristika ili - moZda 6e biti

algoritamske strategije potreban uvid.

Mnogi loSe struknrirani problemi ne mogu se rijetsiti bez kori5tenja uvida. Postoji nekoliko altemativnih glediSta o nadinu na kojise odvija rjelavaqie problema uvidom:

(l) prema geitaltistidkom i

neoge-

Staltistidkom stajali5hr, f elavanje problema uvidom je poseban proces koji sadrZi vi5e odjednostavnog zbroja svojih dijelova i moLe se prepozrati po iznenadnosti shva6anja rjelenja; (2) prema gledi5tu ..ni3ta posebno", {e5avanje problema uvidom ne razlikuje se od drugih vrsta rje5avanja problema; a (3) prema troprocesnom gledi3tu uvid uklju6uje posebnu uporabu triju procesa: selektivnog kodiranja, seleti

tivnog kombiniranja redbe.

i

selektivne uspo-

i pomo6i u

rje.

Savanju problema?

ili se mogu primijeniti interaltivno. 2, Koje su razlike izmethr problema kod kojih je put do rJelenja jasan i proble-

doprinos predstavlja pokuiaj da se podrudje unaprijedi u smjeru u kojem se ve6 kre6e, no doprinos vodi podru6je preko todke koju su drugi spremni prihvatiti.

6. Rekonstrukcija - preusmjeravanje. Kreativni

.

Kognitivna psihologija

.

Mentalni set (koji se jo3 naziva uvrijeZenost)je stategija kojaje bila djeloworna u pro5losti, no ne wijedi za odredeni problern koji sada rje5avamo. Posebna wsta mentalnog seta je funkcionalna fiksiranost, koja ukljuduje nemogu6nost da uvidimo kako neito za 5to znamo demu sluii moZe posh'7iti i u druge swhe. Transfer, koji mole biti ili pozitivan ili negativan, odnosi se na prenobenje vjeitina rje5avanja problema s jednog problema ili vrste problema na drugu. Pozitivni transfer kod izomorftrih problema rijetko se dogada spontaro, narodito ako se problemi naizgled razlikuju po sadriaju ili kontekstu. Inkubacija, koja slijedi razdoblje intenzivnog rada na problemu, ukljuduje odlaganje problema na neko wijene te zatim wa6anje problemu, lto omogu6uje nastavak nesvjesnog rada na njegovu.rjeiavanju, dok ga svjesno zanemarujemo.

4. Kako

shuCnost utjeEe na rjelavanje pro-

blema? Strudnjaci se razlikuju od podetrika

i

kolitini i po oryanizaciji znanja koje

:uno-

po

se u rjelavanje problema u svom podrudju. Mnogi aspelti rjedavanja problema

kod strudnjaka mogu biti vodeni automatskim procesima. Takva automatizacija obidno poboljSava njihovu sposobnost rje3avanja problema u odretlenom podrudju struCnosti. No kad problemi sadrZe nove elemente koji zahtijevaju nove strategije, automatiziranost pojedinih procesa moZe zapravo pijediti rje5avanje problema, barem priwemeno. Stru6nost u odredenom podruEju promatra se uglarmom sa stajali sta "vjeZba dovodi do sawsensJva". Metlutim, mnogi istiit da se talent ne smije ignorirati i da on vjerojatno znaho pridonosi razlikama izmedu razliditih snudnjaka.

5. Sto;e kreatirnost i kako ju je

rnogude

poticati? Kreativnost ukljuduje proizvodnju nedcga Sto je i originalno i wijedno. ObiljeZja koja

I

visokokreativnim pojedincima jesu (l) izuzetno visoka motivacija da se bude keativan u odredenoj djelafrrosti (npr. zbog samog uZitka u keativnom procesu); (2) nekonforrnnost u kSenju pravila koja bi mogla inhibirati kreativni rad i su svojstvena

posvedenost odrZavanju visokih standarda i samodiscipline povezane s kreativnim radom; (3) duboko vjerovanje u vrijednost keativnog.rada, kao i spremnost da se on

I . \leiavanje

problema i kreativnost

401

kitizira i popravi; (a) pailjiv izbor pro-

blema ili tema na koje se usmjerava heativna paZnja; (5) misaoni procesi za koje je svojswen i uvid i divergentno miSljenje; (6) preuzimanje rizika; (7) Siroko

402

Kognitivna psihologija

uvid

uvid putem selektiwiog kombiniranja

uvid putem selektivnog kodiranja

uvid putem selektivnog usporedivanja

znanje o relevantnompodruEju; i (8) duboka predanost kreativnom nastojanju. Usto,

povijesni kontekst kao i podrudje Zenje

i

okru-

$eativnih nastojanja takoder utjedu

na izraiav ani e heativno sti. .na adresi http://coglab.wadsworth.com.

Opilite korake u ciklusu rjelavanja pro-

OSmislite problem dije rjelavanje zahtije-

blema i navedite pojedan primjer za svaki korak.

6. Osmislite kontekst za rjeiavanje problema

Koje su neke od kljudnih osobina strudnjaka u {e5avanju problema? 3. Koji su neki od uvida u rjeiavanje problema do kojih se do5lo proudavanjem radu-

va.uvid,

koji bi olakiao pronaldZenje rjelenja. 7. S obzirom na ono 5to mamo o zaprekama

nalnih simulacija rje5avanja problema?

pri {elavanju problema, kako biste, u rjeSavanju problema s kojima se susreCete, te zapreke sveli na najmanju mogucu mjeru?

Kako pristup koji se temelji na raEunalima moZe ograniditi mogudnosti razumijevarfa rjelavanja problema kod fudi?

8. S obzirom na neke idej e o keativnosti prikazane u ovom poglavlju, Ito moZete udiniti da biste pove6ali vlastitu laeativnost?

Usporedite i suprotstavite razlidite pristupe

Ericsson, K. A. (Ur.) (1996.) . The road to excellence. Mahwah, NJ: Erlbaum. Razlidita vi
sva naglaSavaju ulogu namjernog

uvjeZbavanja). Gardner, H. (1993.). Creating rzjrds. New

York: Basic Books. Zanimljivo vidbnje slidnosti u kreatiynom mi5ljenju sedam najvedih mislilaca dvadesetog stolje6a: Sigmunda Freuda, Alberta Einsteina, pabla Picassa, Igora Stravinskog, T. S. Eliota, Marthe Graham i Mahatme Gandhija.

kreativnosti.

Stemberg, R. J. (Ur.) (1999.). Handbook of creativity. New York: Cambridge Univer-

algoritam analiz ciklus { eiavanja problema

loie struktuilrani problemi

divergentno milljenje dobro strukturirani problem

pozitivni fansfer

fi:nkcionalna fiksiranost heuristik inkubacija izomorfan konvergenfiro mi5ljenje kreativnost

mentalni set negativni transfer problemski prostor produktivno miSljenje rje$avanje problema sinteza

stereotipi bansfer transparenhost

sity Press. Jedan od najobuhvatnijih pregleda ditavog podrudja keativnosti. Stemberg, R. J. i Davidson, J. E. (Ur.) (1995.).

The nature of insight. Cambridge, MA: MIT Press. Pregled gotovo svih razliditih pristupa razumijevaqju rje5avanja proble-

mauvidom. Ward, T. B., Smith, S. M-

i

Vaid, J. (Ur.)

(1997.). Creative thought: An investigation of conceptual structutes and processes. Washington, DC: Anerican Psychological Association. Prikaz raznolikih surremenih

kognitivnih pristupa razumijevanju kreativnosti.

ODLUCIVANJE REZONIRANJE

404

I

Kognitivna p s iholo gij a

l. Koje suneke.od strategija koje vode [udsko odludivanje? ) Koji su neki od oblika deduktivnog rezoniranja koje ljudi mogu koristiti i koji dinitelji pospje5uju ili prijede deduktivno rezoniranje? ljudi koriste indukivno rezoniranje da bi izvodili zakljudke o uzrodnoposljedidnim vezama i donosili druge wste zakljudaka?

J. Kako

4. Postoje

PROUEAVANJE KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE PROSUDIVANJE I ODLUEVANJE

. Klasiena teorija odlueivanja . Zadovoljenje

.

Eliminac'rja po obiljeZjima o Heuristici i prristranosti DEDUKT1VNO REZONIRANJE

.

Uvjetno rezoniranje

r Silogistidko rezoniranje

,

. Lineami silogizmi . Ostala pomodna sredstva i zapreke u deduktivnom rezoniranju

li

altemativna gledi5ta o rezoniranju?

INDUKTIVNO REZONIRANJE

. .

Kauzalno zakljudivanje

Kategoridko zaHjueitanje

o Rezoniranje po analogtji

ALTERNATIVNO GLEDISTE O

RE.

ZONIRANJU SAZETAK RAZMISL'ANJE O MISUENJU: dNJENIENA, ANALITIEKA, KREATIVNA I PRAKNdNA PITANJA

Linda ima 3 lgodinu;aeudanajei otvorena i wlo bistra, Diplomimla je filozofiju Dok je studimla, bila je wlo rogafirma u pitanjima dislaiminacijc i dnitvene Favdc tc je takoder sudjelovala u antinukleamim demonstracijama. (Tvmky i Kahnem, 1983., str. 297) Na osnovi navedenog opis4 navedite vjercjatnost da su pbjedine od sljecledih tvrdnji o tindi to6ne:

Liuda je uditeljica u osnonoj lkoli. Linda mdi u knjiZari i pobatla tedaj jogeLinda je aktiwa u feministidkom pohetu. Linda je psihijatrijski socijalni mrlnik. (c) Linda je Elmica Zemke udruge glasada. ($ Linda je bankoma sluZbeuie. , (g) Lindaje zastupnica osigwavajudeg druStva.

(a) (b) (c) (d)

(h) Linda je bankoma slulbenica i a*tivna je u feministi6kom poketu.

KUUENI POJMOVI DODATNA LITERATURA Ako ste poput 85% ljudi koji su sudjelovali u istraZivanju Tverskog,i Kahnemana, vjerojabrost twdnje (h) procijenili ste ve6om od vjerojatnosti wrdnje (f). No zastanite na trenutak i zamislite veliku dvoranu za sastanke u kojoj se nalazi ditava populacija bankovnih sluZbenica i raanislite o tome koliko njih bi se nalazilo u hipotetskom odjeljku za bankovne sluZbenice koje su feministice - podskupu ditave populacije bankovnih sluZbenica. Ako se Linda nalazi u odjeljku za bankovne sluibenice koje su feministice, ona mora, po definiciji, biti u dvorani za sastanke bankowih sluibenioa. Stoga vjerojatnost da se Linda nalazi u odjeljku (tj. da je bankovna sluibenica koja je feministica) logifuo ne moZe biti ve6a od vjerojatnosti daje u dvorani za sastanke (tj. daje bankovna sluZbenica). Usprkos tome, s obzirom na Lindin opis, intuitivno nam se dini vjerojatnijim da 6emo je nadi.u odjeljku nego u dvorani. Ovaj intutitivni osje6aj je primjer logiike pogre.Ske u prosutfivanju i rezoniranju. U ovom 6emo poglavlju razmotriti mnoge nadine na koje donosimo prosudbe da bismo dolli do zakljudaka. Prvi dio poglavlja bavi se nadinom na koji biramo i prosudujemo. Cilj prosuttivanja i odluEivrrja jest da odaberemo izmeilu ponudenih mogu6nosti ili da procijenimo prilike (npr. da za svotu novca kojom raspolaZemo odaberemo automobil koji nnm se najvile svida). Drugi dio bavi se razliditim oblicima rezoniranja. Cilj rezoniraqiaje izvudi zakljudke deduktivnim putern iz nadela (npr. primijeniti op6e fizikatre zakone da bismo donijeli zakljubke o mehanici odreclenog autornobilskog motora) te induktiwim putem iz podataka (npr. ditanjem statistidkih izvje5taja za. potoSade da bismo samali kakva je pouzdanost, ekonomidnost i sigurnost razliditih

i odluke i koristimo rezoniranje

automobila).

12

.

Odludivaqie i

rezoniranje

405

PROSUDIVANJE I ODLUCIVANJE U svojem svakodnevnorn Zivotu stalno prosudujemo i odludujemo. Jedna od najvainijih odluka koje ste donijeli vjerojanroje ona ho6ete li i kamo 6ete i6i na fakultet. Nakon Sto ste se upisali, morali ste odluditi koje 6ete predmete izabrati, te kasnije, koje 6ete usmjerenje izabrati. Donosite odluke o prijateljima i partnerima, o odnosima sa svojim roditeljima, te o tome kako 6ete potro3iti novac. Kako donosite te odluke?

Klasidna teorija odlu6ivanja Najraniji modeli koji su poku5ali objasniti kako ljudi dgnose odluke nazivaju se l'klasidna teorija odludivanja". Ve6inu tih modela osmislili su ekonomisti, statistidari i filozofi, a ne psiholozi. Stoga, one odraZavaju jake strane ekonomskog gledi5ta - poput lako6e razvoja i uporabe matematidkih modela ljudskog ponaSanja. Medu ranim modelima odludivanja nastalima u dvadesetom stolje6u bio je model ekonomskog muSkarca i Zene, kojije pretpostavliao da su donositelji odluka,(l) u potpunosti obavijelte4i o svim mogu6im opcijama za svoje odluke i o svim mogu6im posljedicama tih opcija, (2) izuzebro osjetljivi na suptilne razlike izmedu tih opcija, te (3),potpuno racionalni s obzirom na svoj odabir (Edwards, 1954.; vidi i Slovic, 1990.). Pretpostavka o izuzefrroj osjetljivosti znaEi da ljudi mogu procijeniti razliku izrneilu dvaju ishoda, bez obzira na to koliko suptilne bile razlike medu opcijama- Pretpostavka o racionahosti znadi da ljudi biraju tako da maksimaliziraju ne3to wijedno, 3to god to bilo. K-ao primjer ovog modela, zamislite da donositelj odluke razmatra koju od dviju ponuda za posao da prihvati, pod pretpostavkom,daje u oba sludaja podetna pla6a ista. Pretpostavite takotter da zaposleni u Twtki A imaju 507o ianse da 6e u prvoj godini dobiti povi$icu od 20%, dok zaposleni u ffrtki B imaju 90% Sanse da Ce u prvoj godini dobiti poviSicu od l0%. Donositelj odluke 6e izraduuati oEekivanu vrijednost za svaku od opcija, koja iznosi vjerojatnost x odgovaraju6a vrijednost ftorist), 5to je ovdje poviSica pla6e (0.50 x 0.20 = 0.10; 0.90 x 0.10 = 0.09). Za svaku od moguiih pogodnosti (pribrajanje) i svaki od mogu6ih tro5kova (oduzfunaqie)r osoba 6e izraditi slidan proraiun i zatimizabratiposao s najve6om odekivanomwijedno56u- onaj koji nudinajvi5u izradunatu koristi najniZi izradunati trosak. Pod pretpostavkom da su svi drugi uvjetijednaki, trebali bismo izabrati Tvrtku A. Velik broj ekonomskih istraZiv4qia proveden je na osnovi ovog

modela.

Altemativni model vi5e uzima u obzir psiholoSke aspekte svakog pojedinog donositelja odluke. Prema teoriji subjektivne odekivane koristi, cilj ljudske aktivnosti je haZenje ugode i izbjegavanje boli. Prema ovoj teoriji, pri donoBenju odlukaljudi 6e nastojatimaksimatiziratiugoduftoja senazivapozitivnom wijednoiiu) i minimalitirati bol ftoji se naziva negativnom wijednoS6u). No dine6i to, svatko od nas izradunava i subjektivnu vrijednost (koja se zasniva na osobnom procijenjenom ponderu wijednosti, a ne na objeltivnim kriterijima) i subjektivnu vjerojatnost (koja se zasniva na osobnim procjenama vjerojatnosti, a ne na objektivnim statistidkim proradunima).

Ko gni tivna ps iho logij a

Razmotrimo primjer funkcioniranja ovog modela. Donoseei odluku o tome Ce ljudi svakom obiljetju pojedine ponude pridodati razlidite subjektivne pozitivne ili negativne wijednosti. Zena koja ima muZa i deWero djece mogla bi dati ve6u pozitivnu wijednost

koju od dvije ponude za posao da prihvate, razliditi

pogodnostima kao Sto su zdravstveno osiguranje, stomatoloska skrb, trajanje godi5njeg odmora, pla6eni praznici, itd., nego 5to bi to udinio samac koji je usmjeren prvenstveno na karijeru. Slidno tome, Zena koja ima obitelj mogla bi dati ve6u negativnu wijednostupozorenju daposao ukljuduje rnnogo putovanja, ito od zaposlenika traZi da svakog mjeseca provede vi5e dana u inozemstyu.

Dvde osobe koje traie posao takoder bi razliditim pozitivnim i negativnim wijednostima mogle pridodati razlidite subjektivne vjerojatnosti. pesimist bi vjerojatno odekivao ve6u vjerojatnost negativnih vrijednosti, a manju.vjerojatnostpozitivnih nego'optimist. Dakle, prema teoriji subjektivne odekivane wijednosti, svaka 6e osoba mnoZiti svaku subjeltivnu vjeiojatnost sa svakom zubjektivnom pozitivnom wijedno56u za pojedino ponudeno radno mjesto, od toga odweti izradun subjektivne vjerojatnosti za svaku subjektivnu negativnu wijednost, te donijeti odluku na osnovi relativnih odekivanih wijednosti dobivenih ovim proradunima. Bira se opcija koja ima najve6u o6ekivanu wijednost. Iako teorija subjektivne wijeilnosti uzi-a u obzir rnoge subjelrivne varijable koje se pojavljuju kad su u pitanju ljudi, teoretiEari su uskoro uodili daje donoienje odluka kod ljudi znatno sloZenije nego 5tci to implicira dak i ova modificirana teorija. Ako uzmemo u obzir da zd ve6inu odluka ne postoji savrbena opcija koju 6e izabrati svi ljudi, kako moZemo predvidjeti optimalnu odluku za odreclenu osobu? Prerna teoriji subjektivne odekivane vrijednosti, ako znamo subjeltivne odekivane wijednosti tog pojedinca (zasnovane na subjektivnim procjenama vjerojatnosti i subjektivnim ponderima koristi i toikova), moZemo predvidjeti optimalnu odluku za tu osobu. To se predvitlaqie temelji na vjerovanju da ljudi nastoje donijeti promi5ljene odluke na osnovi (l) razmatranja svim mogu6ih poznatih opcija, pri demu mogu postojati i nepredvidive opcije, (2) uporabi najve6e mogude kolidine dostupnih informacija, pri demu neke relevantne informacije mogu biti nedostupne, (3) paZljivoj (iako subjektiwoj) procjeni mogudih trolkova (rizika) i korisri kod svake,opcije, (4) patljivom (iako subjektivnom) proradunu vjerojatrosti razliditih ishoda, pri demu izvjesnost ishoda ne moZe biti poznata, te (5) najve6em mogu6em stupnju zdravogiezoniranj4 na osnovi razrnatranja svih ranije navedenih dinitelja A sada iskreno odgovorite: kad ste zadnji put primijenili pet navedenih prethodnih dinitelja optimalnog odludivanja, dak i kad uznete u obzir ogranidenja svojeg manja i nepredvidive elemente?

Zadovoljenje u 1950-ima neki su psiholozi dovodili u pitanje ideju neogranidene racionalnosti. Ne samo da su ti psiholozi uodili da ljudi ne donose uvijek idealne odluke te da obidno u odludivanje ukljuduju subjektivne razloge, ve6 su takoder kazali da ljudi pri odludivanju nisu potpuno i bezgranidno racionalni. Naroditoje Herbert Simon (1957.), koji Ce kasnije dobiti Nobelow nagradu za ekonomiju, nagla. Savao da ljudi nisu nuzno iracionalni, ve6 cla pokazuju ogranidenu racionalnost - mijesmo racionalni, ali unutm odretlenih granica. Ve6

12

.

Odludivanje i

rezoniranje

40'l Ko gnLtiv n a ps iho Io gij a

Simon smatra da tipidno rabimo shategiju odludivanja koju je nazvao zadovoljenje. Kod zadovoljenja mi ne razmatramo sve mogu6e opcije, pa zatim pailjivo radunamo koja 6e od ditavog univerzuma opcija maksimalizirati na5 dobitak i minimalizirati gubitak. Umjesto toga razmatramo opcije jednu po jednu, te zatim izabiremojednu dim pronademo onu kojaje zadovoljavajuia ilijednostarT ro dovoljno dobra da bi zadovoljila na5u najniiu razinu prihvatljivosti. Dakle, mi 6emo nz' motriti najmanji mogu6i broj opcija da bismo donijeli odluku za koju vjerujemo da udovoljava nalim minimalnim zahtjevima. Naravno, zadovoljenje je samo jedna od nekoliko strategija koje su ispod razine optimalnog, a koje ljudi mogu koristiti'

opcije s obzirom na to obiljeZje, te opet odbacimo one opcije koje ne zadovoljavaju kriterij. Taj uzastopni proces odbacivanja nastavljamo primjenjivati razmatraju6i niz obiljeZja sve dok nam ne preostane samojedna opcija (Dawes, 2000.). Na primjer, kad biramo automobil koji 6emo kupiti, molemo se usmjeriti na njegovu cijenu kao prvo obiljeZje, ne obra6aju6i paZnju na dinitelje poput trolkova odrZavanja, troikova osiguranja ili druge dinitelje koji bi mogli urjecari na kolidinu novca koju 6emo morati potroiiti na automobil uz njegow osnovnu cijenu. Nakon 5to smo odbacili opcije koje ne udovoljayaju naiem kriteriju, izabiremo drugo obiljeZje, postavljamo kriterij te odbacujemo opcije koje mu ne udovoljavaju. Nastavljamo taj proces, postupno odbacuju6i opcije s obzirom na pojedina obiljeZja, sve dok nam ne preostane samojedna opcija. Cini se da bismo u stvarnom Zivotu mogli rabiti neke elemente eliminacije po obiljeZjima ili zadovoljenja svq dok broj opcija ne svedemo na tek nekolifo, a zatim upohijebiti neku od potpunijih i paZljivijih strategija (npr. one koje predlaZe teorija subjektivne o6ekivane wi.jednosti) za izbor izmedu tih nekoliko preostalih opcija @ayne, l9?6.).

Pretpostavite, na primjer, da traZite polovni automobil. Vjerojatno u va5em gradu ima mnogo trgovina polovnim automobilima, a vi vjerojatno nemate ni vremena ni volje sve ih obi6i i izabrati automobil koji vam se dini najboljim s obzirom tra mnoge dimenzije na kojima moZete prosuilivati automobil. Stoga odlazite u jednu trgovinu i pogledate Sto se nudi. Ako tamo vidite automobil koji smatrate zadovoljavaju6im s obzirom na svoje glavne kriterije, kupujete ga. Ako ne nadete automobil kojije dovoljno dobar, odlazite u sljede6u trgovinu. Traiite samo dok ne nadbte autornobil'koji zadovoljava va5e potrebe' i tada gakupite. Sjedne strane, vjerojatno niste odabrali optimalni automobil od svihponudenih, no, s druge sffane, niste potro5ili Eetiri mjeseca obilaze6i sve trgovine u gradu

Tversky nije bio zadovoljan samo opaZanjem da desto donosimo odluke na osnovi strategija koje su lo5ije od optimalnih. Dodajudi sol na ranu, Tversky i jedan njegov suradnik opazili su da desto rabimo mehtalne predice te dak pristranosli koje ogranidavaju i ponekad islcivljuju naBu sposobnost donoienja racionglnih odluka. Jedan od kljudnih nadina uporabe mentalnih prebica usmjeren je rihrnale procjene vjerojatnosti. Razmotriti, na primjer, neki ocl strategija koje statistidari rabe kad radunaju vjerojatnost, prikazane u tablici 12.1.

Zadovoljenje takoder moZete koristiti kad razmatrate istraZivadke teme za semestralni projekt ili seminar. Od bezbroj mogu6ih tema vjerojatno razrnatrate dostavelikbroj, no tada odabirete zadovoljavaju6u

ili

dak

wlo dobnr temu,

a ne nastavljate svoje pretraZivanje unedogled. Usto, donositelj odluke moZe odluditi da prilagodi minimalnu razinu koju smatra prikladnom za zadovoljeqie, ako ustanovi da vrlo rnnogo opcija nije uspjelo dosedi taj podetni minimum prihvatljivosti. Na primjer, ako odludim da teliq kupiti novi luksuzni automobil s izwsnim kritikamapotro5ada, koji usto malo tro5i, za manje od 20.000 kuna" moglo bi mi se dogoditi da moram spustiti svoju minimalnu razinu prihvat-

ljivosti.

Eliminacija po obili eZiima U 1970-ima Amos Tversky (1972.a,1972.b) je prolirio Simonovu ideju ogranidene racionalnosti i opazio da ponekad rabimo radiditu strategiju kad smo suodeni sa znatno vedim brojem opcija od onog za koji nam se dini da ga moZemo ramotriti u wemenu koje imamo na raspolaganju. Utakvim situacijama mi ne poku5avamo mentalno obraditi sve ponderirane atribute svih dostupnih opcija, ved rabimo proces elirninacije po obiljdjima. Usmjerimo se na jedno obiljeZje

(atribut) razliditih opcija i postavims minimxhi krifslij 2a to obiljeZje. Zatim odbacimo sve opcije koje ne zadovoljavaju taj kriterij. Nakon toga odaberemo sljedede obiljeZje za koje postavinq minimahi f,Titerij, razmotrimo preostale

Pravilavjerojatnosti

W qtatist!6ari iedovito rabe pravila vjeroiatnosti opisana u ovoj tablici. M6alu1im, ve6ina ljudi koji

nisu statistieari, prilikom proclene vjerojatnostl odredenih dogadaja lll proc.iene vjerojatnog ishoda od vi6o ponudenih opcija ne uspijeva pratiti ve6inu ovih pravila.

Pokoini Amos T,versky bio je Davis-Brack orofesor bihevioralnih znanosti na SveudilF 3tu Stanford. Tverstry je najpoznatiii po svojim istrazivanjima Uudskog prosudivania i

odludivanja, ukliu6u-

judi rad s Danielom Kahnemanom o heuristicima i pristranostF ma kod prosudivanja u

uvietima nesigumosti. Tversly je takoderznatno oridonio istraZivaniima slidnosti I psiho. lo5kim mierenjima.

STO SE ODREOUJE

vjorcjatnost

MATEMATTEKI IzRAz VJEROJATNOSTI

(A)

Vi€rciainost da is se iaviti odrodeni dogadaj (A) tj. koia je vj€rciatnct (A)?

p

dogadaja

Negacija dogadaia

vjercjatnosti (A)

Vjercjatnost da se odredeni dogadaj (4 nade iaviti - tj. koia je vjercjatnost neA (zmteno kao

p(A)

JednGtavna

(A)

=r-p(n)

.,4,,1?

Kombinirana vjercjatnost Ako je poiava dogddaja A medusobno iskljuEiva dvaju mealusobno iskliudivih s pojavom dogadaja B (ti. vjercjatnost da de se javiti oba je 0), koja j6 vjsrojatnosi da Ce ss javiti bilo koji od njih?

p (4 +p

(B)

Kombinirana vjerojatnost Ako.ie vjercjatnost dogadaja A noovisna o javdvaju nezavisnih dogadaja ljanju dogadaia B, koja ia vjerciatnost da Ce so javiti oba?

p (4 xp

(B)

dogadaja

12

r Odludivanje i rezoniranje

409

Modi 6ete lako izradunati jednostavnu vjerojatnost pojavljivanja odredenog

410

trolka ili koristi (Sto je prikazano u prvom retku tablice), kao ijednostavnu vjerojatnost da do odredenog tro5ka ili koristi neie doii. Medutim, izradunavanje kombiniranih vjerojatnosti za pojavljivanje ili nepojavljivanje razliditih trolkova koristi moZe biti prilidno nespretno (pogledajte tre6i i detvrti redak u tablici).

donose odluke na osnovi pristranosti i heuristika (predica) nego 5to se to dinilo na osnovi ranijih istraiivanja. Te mentalne predice olakiavaju kognitivno optereienje donodenja odluka, no takoder znaEe i zrafrro ve6e Sanse za pogrelke. Tversky, Kahneman i njihovi suradnici u podrudju istraZivanja donobenja odluka ispitali su nekoliko heuristika i pristranosti koje desto rabimo kad donosimo odluke i druge prosudbe. Neki od njih opisani su u sljede6em ulomku.

i

Druga vjerojatnostje uvjetna vjerojatnost, odnosno vjerojatnost da de sejedan javiti, ako sejavi drugi. Na primjer, mogli biste htjeti izraiunati vjerojatnost dobivanja odlidne ocjene iz kognitivne psihologije, po uvjetom da dobijete odlidan na pismenom ispitu. Formula za izradunavanje uvjebrih vjerojatnosti na osnovi podataka, poznata kao Bayesov teorem, vrlo je sloZena, tako da je ve6ina dogactaj

ljudi ne rabi u svakodnevnim situacijama rezonirania. Usprkos tome, takvi

Reprezentativnost Prije nego 3to podnete ditati o reprezentativnosti, pokulajte blem Kihnemana i Tverskog (1972.).

su

proraduui neophodni za evaluaciju znanstvenih hipoteza, dono5enje realistiEnih medicinskih dijagnoza, analizu demografskih poclataka i obavljanje mnogih drugih zadataka.(Zawlo ditljivo obja5njeqie.Bay-osovateorema, vidi M. Eysencki Keane, 1990., str. 456.458; za detaljan opis Bayesova teorema s kognitivno psiholo5kog stajaliita, vidi Osherson, 1990.)

Ko gnitiv na p s iho lo gij a

rijeliti sljededi pro-

I

U jedlom gradu ispitme su sye obitelji koje imaju toEno Sestero djece. U 72 od tih obitelji todan redoslijed rotlmja muSke i Zenske djece bio je L M Z

je vaia procjena

vjercjatnosti brcja obitelji u kojina je redoslijed rcdenja bio M Z M M M M? Koja

MMZ.

Heuristici i pristranosti Amos Tversky i Daniel Kahneman (npr. Kahneman i Tversky, 1972.,1990.;Tversky i Kahneman, 1971., 1993.) promijenili su sliku istaZivanja prosudivanja i

odludivanja svojom sugestijom kako bi moglo biti znatno vjerojafirrje da ljudi

Ve6ina ljudi koja procjenjuje broj obitelji s redoslijedom rodenja M Z fr4

U

V

Mprocjenjujedajetajbroj manjiodT2-Ztpravo,najboljaprocjenabrojaobitelji s tim redoslijedom rodenja je ?2, jednako kao i za redoslijed Z Vt 2 U U /,. Odekivani broj za drugi redoslijed jednak je onom za pwi jer je spol djeteta u svakom porodu nezavisan Cbarem teoretski) od spola u svakom drugorn potodu, a

u svakom poroduje vjerojatnost da ie se roditi djedak (ili djevojdica)jedan od dva. Stogajeje svaki redoslijed rodenjajednako vjerojatan (1/2)

2Ltti:laMMMMM.

6;EakiZ,L22

Zaito mnogi od nas vjeruju daje neki odrecleni redoslijed rotlenja vjerojatniji od drugih? Kalneman iTversky smatraju dajeto zato 3to rabimo heuristik reirezgnHTPOTETTEKI PRIMJER

IZFAEUNAVANJE VJEROJATNOSTI

|.3€ .is j{rdan od 10 visoko rangiranih kandidata koji se natjeeu a jednu stipendiju. Koie su Leieve Sanse da dobiie stipmdiju?

L€ieva Sansa da dobiie stipendiitt i€ 0.1.

Ako ja Ls jeda od 'l0 visoko mngiranih kildidata koji s€ natj€du a iednu stipendiiu, koje su ni€gov€ gans da ne dobije

1-0.1 =0.9 l€ejeva Sans da ne dobiie stipendiju i€ 0.9.

0.1

stipendiju. Ko.je su Sanse da 6e jedan od njih dvojice dobiri stipendiiu?

stipBndiju ie 0.2-

s

eetiri paE cipela: plave, biisla, me smede, i miioia ih slud{nim rasporedmlGje su Sre da Ce jeda od dvoiie pn'jatelja dobiti sdpendiju i da Cs L€s tog dma

neitimcip€le?

reprezentativniji

s obzirom na

broj mu5karaca i Zena u populaciji, i; drugo, izgleNo za svaki je redoslijed, naravno, jedna-

da viSe sludajan od drugog redsslijeda.

ko vjerojatno da

se

pojavi po sludaju.

Slidtro tome, ako od ljudi zatraZimo da procijene vjerojatrost da ce bacanje novdi6a

L€s i niegov prijateli su medu 10 visoko rangimih sludenata koji natjebu za jednu

i

s

(l)

stupanj odite slidnosti ili reprezentativnosti za populaciju iz koje je izvuden, i (2) stupanj u kojem odraiava salijentna obiljeija procesa kojim je generiran (poput sludaja) (vidi takotler Fischhotr, 1999.; Job:rson - I aird, 2000.).

obzirom na

Na primjer, ljudi vjeruju da je prvi redoslijed rodenja vjerojahiji jer je, prvo,

stipsdiu?

Ls im

tativnosti, u kojem vjerojatnost nekog nesigumog dogatlaja procjenjujemo

+0.1 =0.2 da 6e jedm od njih dvoiice dobiti

Sans

025xO2=0.05 Visoiatnost da de jedm od dvoiico priiatelja dobiti stipendiju i da 6e [€e tog dana nositi crne cipele iaosi 0.o5.

dati niz G P G G P G (G = glava, p:pismo), vedina ljudi tetajniz proglasiti vjerojatnijim od niza G G G G P G. Ako odekujete da niz bude sludajan, skloni ste vjerojatnijim proglasiti niz koji "izgleda sludajno". Uistinu, ljudi desto komentiraju da brojevi u tablici sludajnih brojeva "ne izgledaju sludajno" jer podcjenjuju broj pojavljivanja istog broja koji 6e se javiti potpuno sludajno. eesto rezoniramo razmatraju6i dini li se da neito predstavlja niz sludajnih dogatlaja, umjesto da zapravo raanotrimo pravu vjerojatnost sludajnogjavljanja tog dogadaja. Ta nas sklonost dini podloZnijima rnakinacijama madionidara, Sarlatana i prevaranata, koji preuvelidavaju svoje predviclanje realistidne vjerojatnosti dogatlaja koji izgleda kao da nije sludajan. Na primjer, vjerojatnostje 9 prema I da ie dvoje ljudi u grupi od 40

12

r Odludivanje i rezoniranje

411

(npr. u udionici ili publici malog noinog kluba) imati rodendan istog dana (istog dana i mjeseca, ne nuZno iste godine), a u grupi od 14 ljudije vjerojatnost da 6e dvoje ljudi imati rotlendan dan za danom veda od 50% (Kmntz, 1992.).

Drugi primjer heuristika reprezentativnosti je kockarova logidka pogre5k4 u

kojoj kockar pogrelno vjeruje da je vjerojatnost odredenog sludajnog dogattaja (npr. dobitka ili gubitka u igri na sre6u) pod utjecajem ranijih sludajnih dogatlaja. Na primjer, kockar koji izgubi pet oklada zaredom mogao bi vjerovati daje zbog toga dobitak u iestoj okladi vjerojatriji. No jasno je da je svaka oklada (ili bacanje novdi6a, i sl.) zrpravo nezavisni dogadaj te daje vjerojatnost dobitka i gubitka jednaka. Nije ni5ta vjerojatnije da de kockar dobiti na Sestoj okladi nego ito je na prvoj - ili tisudu i prvoj. Slidna logidka pogreskaje po$e5no vjerovanje "danasje sretne ruke" u koSarci. Cini se da i profesionalni i rekeativni koiarka5i, kao i njihovi navijadi, vjeruju da su igradeve Szmse da postigne ko5 vede nakon 5to je prethodno dao kod nego akoje promaiio, iako statistidka vjerojatnost (i swami zapisi o postignutom broju koleva pojedinih igrada) ne pokazuju takvu tendenciju (Gilovich, Vallone i Tversky, 1985.). Parnetni igradi 6e iskofistiti ovo vjerqvanje i pa4jivo duvati protirTrika neposredno nakon 5to je postigao ko5 jer 6e drugi protivnidki igradi vjerojatnije nastojati dodati loptu tom igradu za kojeg se percipira daje "sretne ruke".

Ne bi trebalo biti narodito iznenaduju6e.da se desto oslanjamo na heuristik reprezentativnostijer gaje lako koristiti i desto djeluje. Na primjer, ako prije izlaska 'iz kuie nismo 6uli wemensku prognozq nefomralno procjenjujemo vjerojahost da ie padati kiSa na osnovi toga,koliko obiljeZja tog:d63 (npr. 4ieseca u godini i prisutnosti ili odsutnosti oblaka na nebu) dobro reprezentiraju obiljeZja daaa kad kiSi. Prema Tverskom i Kahnemanu(1971.); drugirazlog za destuuporabuheuristika reprezentativnostijest da pogre5no vjerujemo kako mali uzorci (npr. ljudi, dogada ja, obiljeZja) po svemu slide ditavoj populaciji iz kojeje uzorak odabran. Narodito smo skloni podcijeniti vjerojatnost da obifie{a malog uzorka populacije (npr. ljudi koje dobro poznajemo) ne reprezentiraju adekvatno obiljeZja ditave populacije' Takoder smo skloni EeICe rabiti heuristik reprezentativnosti kad su nam dobro poznati anegdotalni podaci koji se zasnivaju na vrlo malom uzorku populacije. Richard Nisbett i Lee Ross (1980.) takvo oslanjanje na anegdotalne podatke nazivaju tvrdnjom "dovjek koji". Kad nam se prikaZe statistika, te podatke moZemo odbaciti na osnovi vlastitih opaZanjapoput: '?oznajem dovjekakoji...". Na primjer' kad smo suodeni sa statistidkim podacima o srdanim bolestima i prehrani bogatoj kolesterolom, ne&o bi se mogao suprotstaviti tvrdnjom: "Pozrajem Eovjeka koji je jeo tu6eno vrhnje z.a dorudak, rudak i veiiru i doZivio 110 godina, kad ga je potpuno zdravog ustrijelila ljubomoma ljubavnica". Jedan od razloga zbog kojih ljudi pogre$no rabe heuristik reprezentativnosti jest taj da ne uspijevaju shvatiti pojam tcmeljnog omjera - zastupljenosti nekog dogaclaja ili obiljeZja unutar njegove populaoije dogadaja ili obiljeZja. U svakodnivnon odludivanju ljudi tresto zanemaruiu informacije o tdmeljnom omjeru, iako su one vahe za udinkovito prosudivanje i dono5enje odluka. U mnogim zanimanjima je uporaba informacija o temeljnom omjeru neophodna za dobro obavljanjeposla. Naprimjer, ako lijedniku kaZete da l0-godi5nji djedakimabolove u prsnom koSu" znanro je manje vjerojatro da de se lijednik zabrinuti zbog prijete6eg srdanog udara nego kad bismo mu rekli da 5O-godi5nji muikarac ima isti simptom. Zalto?.Zato 5to je temeljni omjer pojave srdanog udara aatno viEi kod

412

Kogni tiv na ps iholo gij a

50-godiSnjihmulkaracanegokod l0-godi5njih djedaka. Naravno, ljudi rabe i druge heuristike, no mogu6e ih je nauditi kako da rabe temeljni omjer da bi pobolj5ali svoje odludivanje (Gigerenzer, 1996.; Koehler, 1996.).

Dostupnost Veiina od nas barem powemeno rabi heuristik dostupnosti (Tversky i Kahneman, 1973.) u kojem prosudujemo na osnovi lako6e kojom moZemo prizvati one sludajeve nekog fenomena koje smatramo relevantnima (vidi takotler Fischhoff, 1999.; Stemberg, 2000.). Umimo, na primjeq slovo R. Postoji li u engleskom jeziku viSe rijedi koje podinju slovom R ili onih u kojimaje R freie slovo? Vedina sudionikaje odgovorila da ima vi5e rijedi koje podinju slovom R (Tversky i Kahneman,1973.). Za3to? Zato ito je lakle smisliti rijedi koje podiqiu slovom R nego one u kojima je R treCe slbvo. Zapravo, u engleskorn jeziku.ima vi5e rijedi u kojimaje R tre6e slovo. Isto wijedi i za neka druga slova poput npr. K L, N i V. Heuristik dostupnosti takotlerje opaien u svakodnevnim situacijama. Michael Ross i Fiore Sicoly (1979.) su odvojeno ispitali bradne partnere i traiili od njih da izjave koji od partrera obavlja veii dio svakog od 20 ku6anskih poslova (npr. kupovina 1ami6ie3, priprema dorudka, itd.): Svaki parher je izjavio da on (ili ona) de36e obavljaju 16 od 20 poslova. Kad bi i jedni i drugi bili u pmvu, za obavljarije 100% ku6anskih poslova svaki.'bi morao obaviti 80% rada. Autori su

dobili slidne rezultate kad su ispitali dlanove fakultetske kodarkaSke momdadi i dlanove skupine koja zajedno radi u laboratoriju. Kod svih sudionikaje veia dostupnost vlastitih aktivnosti dirvela do toga da im se dinilo da obavljaju ve6i dio posla u zajednidkim zadacima. Iako je jasno da

80%+80%? 100%, moZerno razumjeti za5to bi ljudi upotrije-

bili heuristik dostupnosti kad.im potw
o sebi. Mettutim,

ljudi takotler rabe heuristik dostupnbsti kad njegova uporaba dovodi do logidke pogre$ke koja nije u vezi s njihovim vjerovanjima o sebi. Od dviju grupa sudionika zatraleto je da procijene broj rijedi odredenog oblika za koje odekuju da 6e se pojavitiu ulonku od2000 rijedi. U jednoj grupi oblikje bio ____ ing (d. rijed od sedam slova koja zavrlavana-ing), a u drugoj gupi _ _ ___ n _ (tj. rijel od sedam slova u kojoj je predzadnje slovo z). Jasno je da ne moZe biti vi5e sedmeroslovnih rijeli koje zaw5avajuna -ingnego sedmeroslovnih rijedi ukojimaje n predzadnje slovo, no veia dostupnost prvog oblika dovelaje do procjena vjerojatnosti koje su bile viSe nego dvostruko ve6e od procjena vjerojatnosti pojavljivanja drugog oblika (Tversky i Kabneman, 1983.). Ovaj primjer ilustrira kako heuristik dostupnosti moZe dovesti do logiEke pogre5ke podudamosti, pri kojoj pojedinac daje vi$u procjenu zajedan podskup dogadaja (npr. pojavu -rzg) nego za ve6i skup dogailaja koji sadrii zadani podskup (npr. pojavu z kao predzadnjeg slova). Ova je pogreika takoder ilustrirana pridom o Lindi na podetku poglavlja. Tversky i Kahneman (1983.) su pokazali da jo5 jedan heuristik - heuristik

reprezentativnosti - takoder moZe navesti pojedince na logiEku pogreSku podudamosti tijekom zakljudivanja o vjerojatnosti (vidi takoiler Dawes, 2000.). Ovi autori su studetrtima postavili sljededi zadatak:

Molimo vas daprocijenite sljedede wijednosti: koliki je postotak ispitanika u zdravswenom istraZivanju imaojedan ili vi5e srdanih

12 o Odludivanje i

rezoniranje

napada? Koliki postotak ispitanikaje bio stariji od 55 godina ujedno imaojedan ili vi5e srdanih napada)? Gtr 308)

413

i

414

Ko gnitiv n a p s i h o I o gij a

Ostali fenomeni prcsudivanja

Prosjedne procjene su iznosile l8% za prvo pitanj e i30Yo za drugo. Zapravo je 65% sudionika dalo viSe procjene u drugom pitanju (za koje je sasvirnjasno da se odnosi na podskup skupine iz prvog pitanja).

Heuristik povezan s dostupno5iu je heuristik usidravanja i prilagodbe. Prije nego nastavite ditati, brzo (u manje od 5 sekundi) napamet izradunajte odgovor na sljede6i problem:

Medutim, ljudi ne podlijeZu uvijek pogreici podudamosti. Samo je 25% sudionika dalo ve6e procjene za drugo pitanje kad su pitanja bila preformulirana tako da se odnose na frekvencije (tj. broj ispitanika unutar zadanog uzorka iz populacije) umjesto na postotke. Usto su autori utvrdili daje pogreika podudamosti manje vjerojafira

8x7x6x5x4x3x2x1 A

lx2x3x4x5x6x7x8

kad su podudarnosti definirane.preklapanjem konkretnih klasa (npr. wsta predmeta ili pojedinaca poput pasa ili pudlica) nego kad su definirane kombinacijom obiljeZja (npr. svojstva predmeta ili pojedinaca poput koinzervativnosti ili feminizma). Iako su klase i obiljeZja ekvivalentni s logidkog stajali3t4 oni uzrokuju razlidite mentalne reprezentacije u kojima su transparentna razlidita pravila i odnosi. Formalna ekvivalentnost obiljeZja i klasa odito nije programirana u laidkom mozgu. (Tversky i Kalneman, 1983.,

Tversky i Kahnernau (1974.) su od dviju skupina ispitanika zatraZili da procijene urnnoZakjednog ili drugog od navedenih dvaju nizova od osam brojeva. Prosjedna (medrjan) procjena sudionika koji su dobili prvi niz brla je 2250, a sudionika koji su dobili drugi niz 512. (Todan umnoZak je u oba sludaja 40 320.) Dva umnoika su ista,.kao 5to i moraju biti jer subrojevi potpuno isti (primjenom zakona komutacije pri rnnoZenju). Usprkos tome ljudi daju ve6u procjenu za prvi niz nego za drugi jer njihov izradun sidrilta prvih nekoliko medusobno pomnoZenih brojeva - dovodi do viSe procjene na osnovi koje prilagodavanjem dolaze do konadne procjene.

-

sf. 309)

Varijanta pogreSke podudarnostije pogre5ka ukljudenja, u kojoj pojedinac prosutluje kako je vjerojatnost da svaki dlan neke kategorije (npr. odvjetnici) ima odretleno svojstvo ve6a od vjerojatnosti da svaki dlanpodskupa te kategorije (npr. sindikalni odrjetrici) ima to svojstvo (Shafir, Osherson i Smitb, 1990.). Na priqier, sudionici su kao znahr ve6u procijenili vjerojatnost daje "svaki pojedini sdvjslnik' (tj. svaki odvjelnik) kon4ervativan nego vjerojatnost daje svaki pojedini sindikalni odvjetnik konzervativan. Prema ovim autorima, skloni smo procjeqlivati derojatnost da Clanovi odredene klase (npr. odvjetrici) ili podklase (npr. sindikalni odvjetniqi) imaju odrc
sad brzo izraEunajte odgovor na sljede6i problem:

Drugo pitanje u teoriji odludivanjaje utjecaj efekata okvira, u kojima nadin na su prikazanb razlidite opcije utjdEe na odabir opcije (Tversky i Kahnenan, 1981.). Na primjer, skloni smo odabrati opciju koja pokazuje izbjegavanje rizika, kad smo suodeni s opcijom koja ukljuduje rrogu6i dobitak, tj. skloni smo izabrati opciju koja nam nudi mali, ali siguran dobitak prije nego onu koja nudi veCi, ali nesiguran dobitalg osim ako je riesiguran dobitak ili nei2iirjerno vedi ili tek umjereno manje nego siguran. Primjei u okviru "Istrahijemo kognitivnu psihologiju" tekjeneznatno izmijenjen zadatakkojirsutbotrijebiliTversky i Kahneman (1981.).

koji

postoji vjercjatnost od :33 da cebpasiti svih 600 ljudi, no istowemeno ivjercjahost od .66 da 6e svih 600 ljudi umijeti: Koje biste cjepivo iabrali?

hetpostavite da su vam rekli krko postoji rizik da od odretlene bolesti. Cjepivo Amoglo bi sproiti Zivote 200 ugroZenih osoba. Za cjepivo B 600

ludiume

Metlutim, kad smo suodeni s opcijama koje ukljuduju mogu6e gubitke, skloni smo izabrati opcije koje pokazuju r:alenje rizika, t'. skloni smo izabrati opcije koje nude veliki, ali nesiguran gubitak prije nego one u kojimaje gubitak manji, ali siguran, osim ako je nesiguran gubitak ili izrazito ve6i ili tek umjereno manje nego siguran. SljedeCi okvir "IstraZujemo kognitivnu psihologiju" pruZa zanim-

ljiv primjer.

Pretpostavite da Ce od 600 ljudi kojima prijeti odretlena bolest njih 400 mrijeti ako primijenimo cjepivo C. Medutin, ako primijenimo cjepivo D, postoji '

| | I

vjercjatnost od .33 da riitko neCe mijeti, i vjercjatnost od .66 da 6e svih 600 ljudi mijeti. Koje cjepivo biste izabrali?

12 o Odludivanje i

rezoniranje

415

U prethodnim situacijama ve6ina ljudi 6e izabrari cjepivo A i cjepivo D. A sada usporedite broj ljudi diji 6e iivoti biti izgubljeni ili spaieni primjenom cjepiva A ili C. Slidno tome, usporedite broj ljudi diji 6e Zivoti biti izgubljeni ili spaSeni primjenom cjepiva B ili D. Naia sklonost izbjegavanju rizika nazuprot haZenju rizika dovodi nas do sasvim r:rzliditih izbora na osnovi okvira u kojem je odluka prikazana, dak i kad su swami ishodi izbora identidni.' JoSjedan fenomen u prosutlivanjuje iluzorna korelacija, kod koje smo skloni

ili

odretlena obiljeZja i kategorije doZivljavati kao povezane da to dinimo (Hamilton i Lickel, 2000.). U sludaju dogada' ja, moZemo vidjeti spuriozne uzrodno-posljedidne odnose. [I sludaju obiljeZja, moZemo rabiti osobne predrasude da bismo oblikovali i koristili stereotipe (moZda kair rezultat uporabe heuristika reprezentativnosti). Na primjer, ako irdekujemo da pripadnici neke politidke stranke imaju odrettena intelektualna ili moralna svojstva, za sludajeve u kojima.ljudi pokazuju ta svojstva vjerojahost da budu dostupni u,pam6enju i lakle prizvani bit 6e veda nego za sludajeve koji su u suprotnosti s na5im prisEanim odekivanjima. Drugim rijeEima, mi percipiramo korelaciju izmetlu politidke Stranke i odretlenih obilje7ia. odredene dogatlaje

jer smo predisponirani

Loren Chapman i Jean Chapman (1967 .,1969.,1975.) su pokazali da iluzome koielacije mogii utjecati dak i na psrhijatrijske dijagnoze zasnovane na projektiviim testovima poprit Roilchachova testa i Testa nacrtaj dovjeka:. U svojem su istraZivanju predloZili lahuk
odgovora. Ljudi su

bili

pretjerano samopouzdani. Na

bili

100% sigpmi u todnost svoiih odgovoLjudi su op6enito skloni precijeniti todnost svojih prosudbi (Kahneman i Tversky, 1996.). To pretjerano samopouzdanje moZe djelomidno proizlaziti iz toga Sto ljudi ne shva6aju koliko malo aaju, ne shvadaju koliko pretpostavljaju kad sc pozivaju na svoje znanje ili ne znaju da njihove informaciie po$edu iz nepouzdanih izvora (Carlson, 1995.; Griffin i Tversky, 1992.).

primjer, kad su ra,

bili

su u pravu u svega 80% sludajeva.

4t6

Kognitivna p s iholo gij a Zbog pretjeranog samopouzd4nja ljudi desto.donose lo5e odluke, na osnovi neprikladnih informacija i neudbkovitih strategija donoienja odluka. Nije jasno zasto smo skloni pretjerano vjerovati u svoje prosudbe -jedno odjednostavnih objainjenja jest da ne volimo razmi5ljati o mogu6nosti da smo pogrijeSili (Fis_

cbhoS 1988.) Jedna od dosta destih pogre3aka u prosurlivanju je pogre.ifta propalog

(Dupuy, 1998., 1999.; Nozick, 1990.), a radi

troika

o odluci na nastavimo ulagati u ne5to samo zato 3to smo u to vei. ulagali i nadamo se da 6emo.vratiti svoj ulog. Na primjer, zamislite da ste kupili automobil koji ne valja. Ved ste urozili tizuie kuna da biste ga popravili, a sada mu treba joi jedan veliki popravak. .Nemate razloga vjerovati da 6e taj.popravak biti zadn$i u nizu popravaka. Razmisljate koliko ste novacapotrolili qg popravke i rezonirate daje bolje da platite joljedan popravak nego da kupitg novi,automo-bil, da biste opravdali izms koji ste ve6 potrolili na popravke. Upravo, ste upali u pogredku propalog tro5ka. problemje da ste zaista izgubili novac na t9 popravlqe. Tro5enje dodatrog.noyqa napopravke nece watiti onaj-ved poto5eni. Bifo bl najbolje da taj ved potro5epj novac smatrate .,propalim troSkom" i hrpite novi automobil. Slidno tome, Tamislite da odete na godiinji odmor za koji ste planirali da haje dva {edna, No nije vam hjepo i razrriigate o tome da se watite ku6i tjedan dana.ranije. Trebate li se vr-atiti ranije? odludite da se

ne, da biste op_ravdali ono 5to ste ve6 ulolili u odmor. ponovno ste upali u pogre5ku propalog trolka. Umjesto .da novac promatratp jednosfavno kao potro3en na lo5u otlluku, odluEili ste potratitijos novca bez ikakve nade da 6e vam na goclilnjem odmoru postati ljep5e.

Kod prosudivanjaje takocler vaiho uzeti

u

obzir toikove prtlilce, Sto su tro5_

koJi koje pla6ate da.biste se okoristili odredenom prilikom. pretpostavite, na

Baruch Fischhoff je profesor. drugtvenih znanosti i znanosti o procesu donoSenja odluka, i6 piofeEor inzenierstva i drustvenog odludivanla na Sveudiligtu Carnegie-

Msllon. lstraiivao ie psiholoSke procese

popt rt pristranosti po-

gleda unatrag, percepcije rizika i proc+. sa vrednovanja. Takodler le sudjelovao u dono5enlu smjernica za dru6tveno suo6a-

vanjesrizlkomlko.iStenjem fizidke okoline.

primjer, da ste dobili sjajnu ponudu za posao u San Francisku, graclu u kojem ste oduvijek Zeljeli zivjeti, te da ste je spremui prihvatiti. No prije nego to urinite morate se zapitati dega 6ete se sve morati odre6i da biste iskoristili ovu priliku. To bi npr. mogla bid S?.sa.da sa svojom pla6om iivite u velikom stanu ili iansa da zivite u gradl u kojem nedete morati brinuti o potresima. svaki put kad iskoristite neku prilik',lavljaju se i tro3kovi teprilikp, koji u nekim sludajevima mogu dovesti do toga da ono Stoje izgledalo kao dobra prilika, odjednom vi5e uopCe ne djeluje tako privladno. u idealnim biste uvjetima morali pokurati nepristrano razmoaiti te tro5kove prilike.

Naposljetku, pristranost kojoj smo svi desto podloZni je pristranost pogleda unafrag, odnosno pristranost u sudenju o dogadajima koji su se zbili u proSlosti. Odredenije, kad situaciju promatramo retrospektivno, moZemo s lakodom vidjeti sve znakove i dogatlaje koji vode prema odredenom ishodu (Fischhofl 19g2.; Wasserman, lsmpert i Hastie, 1991.). Na primjer, kad od ljudi traZimo da pred_ vide ishod psiholoikog eksperimenta prije nego ito je eksperiment proveden-, njihovo predvidanje je rijetko kad bolje od onog po sluEaju. Medutim, kad ljudima kaiete ishode psihololkih eksperimenata, oni 6esto komentiraiu da su ti ishodi oditi i da ihje bilo lako unaprijed predvidjeri. Slidno tome, kad postoje problemi u intimnim odnosima, ljudi desto ne zamje6uju zrakove te5ko6a sve aok proUtern ne dosep.e krizne razqjere, ponekad dovodeii i do raspada veze. No gledajudi retrospektivno, ljudi se udare po delu i pitaju se: ,.Kako nisam vidio da 6e se to dogoditi? Biloje tako odiglednol Trebao sam uoditi znakove.',

12

r Odludivanje i rezoniranje

417

Veiina istaZivaqia prosudivanja i odludivanja usmjerena je na pogrelke koje dinimo. Istralivanja Tverskog i Kahneman4 kao i Fischhoffa i suradnika, jasno pokazuju da je ludska racionalnost q$addbnq Ng,. kao tsto je istalsr-uo Jonathan Cohen (1981.), ljudska iracionalnostje takoder ograniten.a jer u mnogim sludajevimapostupamo racionalno. Osim toga, svatko od nas moZe vjeZbom poboljSati svoje odludivanje, narodito ako dobivamo specifidne powahe informacije o tome kako da popravimo svoje skategije odludivar{a Drugi kljudan nadin pobolj5avanja odludivanjajest prikupljanje tod.nih inforrnacijaza izradunavanje vjerojatnosti i prikladna uporaba vjerojatnosti u donoSenju odluka. Usto, iako nam je jasno da teorija subjekivne odekivane vrijcdnosti nudi loi opis swamog donoSenja odluka kod ljudi; ona pnrZa vrlo dobre preporuke za pobolj3anje udinkovitosti odludivanja kad smo suodeni s dono5eqjem odluke kojaje dovolino vaZna da bi opravdala potrebno wijeme i mentalni napor (Slovic, 1990.). Nadalje, moZemo nastdati izbje6i pretjeranopolzdavaqjeusvoje intqitfimopogatlaqie optimalnih izbora. Jo5jedanodnadina da poboljSamo svoje odludivanje jest kori3tenje paZljivog rezoniranja u donoieqiu zakljud.aka o razliditirn opcijama koje su nam dostupne.

Istraiivanja heuristika i pristranosti upuduju na valnost razlikovanja intelektualne kompetencije i intelektualnog postipuda koje se odituje u svakodnevnom Zivotu. Cak i struEnjaci za vjerojatnost i statistiku mogu u svakodnevnom Zivotu upasti u pogrelne obrasce prosudivanja i odludivanja. Ljudi mogu biti inteligentni u konvencionalnom smislu, zasnovanom na testovima, no pokazivati potpuno iste pristranosti i pogreike u rezoniranju kao i netko sa znatao.nitim testovnim rezultatom. Ljudi 6esto u svakodnevnom Zivotu re uspiju u potpunosti iskoristiti svoju intelektualnu kompentenciju. Stoga, alto Zelimo biti inteligentni u vlastitim svakodnevnim Zivotima, a ne samo na testovima, moramo pailjivo primjenjivati svoju inteligenciju na probleme s kojima se stalno suodavamo. VaZnoje shvatiti da nas heuristici ne vode uvijek u pogrelnom smjeru. Oni su ponekad zadivljujuie jednostavni nadini donoSenja pravilni.h odluka. Na primjer, Gerd Gigerenzer i suradnici (Gigerenzer i Goldstein, 1996.; Gigerenzer, Todd i ABC ishaZivadka skupina) pokazali su dajeclnostavni heuristik, uzmi najbolje, moZe biti zadivljujude djeloworan u situacijama odluEivanja. Pravilo je jednostavno. Prilikom odluiivanja odaberitejedan, za vas najvainiii kriterii u dono3enju te odluke. Na primjer, kad birate novi automobil, najvafuiji dinitelj mogla bi biti njegova ekonomidnost, sigumost, izgled ili ne5to drugo. Gegerenzer i suradnici su pokazali da ovaj heuristik, koji bi se naizgled mogao diniti neprikladnim, desto dovodi do vrlo dobrih odluka - u mnogim sludajevima dak i boljih nego rurogo sloZeniji heuristici. Heuristici se, dakle;.mogu koristiti i za dobro i za loie odludivanje. Zaista, kad uzmemo u obzir ljudske ciljeve, heuristici su desto iznenatiujuie udinkoviti (Evans i Over, 1996.). Prosudivanje i odludivanje ukljuduju procjenu prilika i odabir jedne opcije. Slidna wsta mi5ljenja, poaata studentima logike, je rezoniranje. Rezoniranje se odnosi na proces donoienj

a

4t8

Ko gnitivna psiholo gij a

Koji'grad ima vi5e staiovnika, San Diego ili Sm Antonio? Dvije tredine sildmata SveudiliSta u Chicagu odgovorilojc toEno: Sm Diego. Zatim smo isto pitanje postavili njemadkin studentima koji zu zrali ulomalo o SmDiegu, amnogi odnjihnisu nikad ni Culi a Sm Antonio (Goldstein i Gigereuer,2002.). Sto mislite, koliki je postotik njemaEkih studenata koji su toCno odgovorili? 100%. Kakoje mogude da ljudi koji o temi znaju maqie daju vise tocnih odgovon? Obja5njmjeje da nj€madki studenti upotri:

il

jebili heurislik prepomavanja. Za navedeni sludaj ovaj

hruiirik

glasi:

Akojejedan od dva objekta prcpoznat, a drugi nije, zrkljuii da prcpoaati objekt ima ve6u wijednost s obzirom na krituij. Uodavate da mqidki studcnti nisu mogli upotrijebiti heuistik prepoaavaqia jer su duli a oba gmda.

Onj su se.morali osloniti na dosjedmje

lidenica),

-"nja (tj.

Heuistik prepoznavanja mogu koristiti.smo ljudi koji imaju dovoljm stupmj nemanja, tj. oni koji preponaju a ne na prcpozuavanje.

smo neke, ali ne i sve objekte. U takvim slutrajevima moZe dodi do efekta "mmje je viEe", tj. manje aanja moZe dovesti do toEnUih prosudbi- Slidni inenaitujudi realtati dobiveni su prilikom predvitlmja ishoda utaknicd britanskih nogometnih klubova (npr. Mmchesterunited protiv SkewburryTowm) u Dnglcskoj i Tirskoj. Heuistik prepomavanja mbi se i prilikom kupovine u velikim trgovadkim centrima kad kupac mora izabrati jedan medu mogim slidtrim proizvodima - prcferirat 6c onaj prcinod Cije je ime luo. Owj se heuristik koristi u rcklmma, poput onih Bmnettonovih, koje ne daju nikakve infomacije o proinodu, ved jednostawo nastoje poboliSati prepomavaje imena. Konadno, heuistik preponavanja bio je uspjelan i ua butzi, gdje je u odabiru investicija uspio nadmaliti glawe ajedniEke fondove i Dow @orges i sur., 1999.). No hewistik prcponavmja se ne mole uvliek primijeniti, niti moZe uviekdovesti do toanih zakljulaka. Uiinkovitost naizgled pretjemno pojednostavljenog hewistika ovisi o njegovoj ekoloikoj racionalnosti: njegovoj sposobnosti da iskoristi strultm informacija u prirodnim okuZmjima. Haristik je upje5an kad je neaanje - odredenije, nedostalak

prepomavaqia- sustavno, a ne sludajno rasporedeno, tj. tadje u snaZnoj korelaciji s kritbrijem. Eksperimentalna ishaiivmja pokmju da se 90% ili viSc sudionika oslauja na heuistik prepoaavanja u situacijma kad je ekoloiki racionalmU Crntru a adaptino ponaiaqje i kogniciju (ABC, odengl. Adsptive Behavior and Cognition) na Mu Planck institutu za ljudski raioj, proudavamo ne samo ovaj lreuistik ,vel Eitaw adaptivnu hliju olata hcuislikb (engl. a daptive toolbox), Rad u labomtoriju je zilimljiv dijelom zbog interdiscipliname priro$e ABC skupine. Psiholozi swailuju, izmedu ostali\ s ckonomistima, mtmatidilima, racunalnim nahstvmicima i evoluiijskhi biolozima, KoriStenjemviSestrokih metoda pokulavmo oworiti adaptint kutiju alula: Adaptivna kutila alataje, u dva aspelcta" dryinovska metafom

a

donolenje odluka. Kao pno,

woluija

nc

slijedi neki velidamtveni plm, ve6 dovodi do kolaia

z

specifiCne problme. Isto rijedi za kutiju hruistici nisu opdi, ved specifihi apodrudje. Kao drugo, heuristici u adaptivnoj kutiji alata nisu samipo sebi dobri ili lo!i, mcionalni ili ircionalni. ved su takvi smo u odnoru m odredmu okolinu kao lto n i prilagodbe v6zue u kontekt. U ova dva ogranidmja nalui e njihov potincijal: hruistici mogu funkcionirdti zapmjuju6e dobro kad se nbe u odgo vmjudoj okolini. Rrcionalnost adaptinc kutije alara

rjelmja

alata: njezini

nije logilka, ve6 plije ekololka. Cilj ABC prognma je pruluje osnonih elmenata ili, ako vm se to vise svi
mglcio

ono 5to zovemo ekololkom racionalnoSdu. Jedna oltrica Skara predstavlja um, a druga okolinu. Da bismo razumjeli kogrriciju, proudavamo slaganje izmedu struktue kognitinih beuistika i okolinehoudavanje samojedne o5trice, kao Ito to danas Eini velik dio kognitimih manosti, nce nam otkriti z5to i kako kognicija finkcionira.

zakljudaka na osnovi podataka prema odredenim nadeSto je poznato da bismo

lima (Wason i Johnson-Laird , 1972.), polazeti od onoga donijeli novi zakljudak ili procijenili predloZeni.

Rezoniranje se desto dijeli na dvije vrste - deduktivno i induktivno remnhaqie. Deduktivno rezoniranjeje proces rezoniranja koji polazi odjedne ili viSe opdenitih tvrdnji o onome Sto je poznato da bi se doilo do logiEki sigumog zakljuEka (Johnson-Laird, 2000.; Rips, 1999.; Mlliams,2000.). Ono Eesto ukljuduje

rezoniranje od jeclne ili viSe op6enitih twdnji o onome Sto je poznato prema specifidnoj primjeni opce twdnje. Nasuprot tome, induktirno rezoniranje je proces rezoniranja od specifldnih 6injenica ili opaZanja prema donolenju vjerojatrog zakljudka koji bi mogao objasniti te dinjenice, a taj se vjerojatni zakliudak zatim moZe upokijebiti za poku5aj predvitlanja budu6ih specifiEnih sludajeva (Johnson-Laird, 2000.). Kljudno obiljelje koje radikuje induktivno od deduktivnog rezoniranjajest

12

.

Odludivanje i

rezoniranje

419

induktivnog rezoniranja nikad ne moZemo dodi do logidki sigumog zakljumoiemc doseii samo narodito dobro utemeljen ili vjerojatan zakljudak.

da kod dka

-

DEDU KTIVNO REZONI RANJE

..

Deduktivno rezoniranje osniva se na logidkim sudovima- Sud je u osnovi twdnja koja moZe biti toina ili netodna - na primjer: "Studenti kognitivne psihologije su sjajni", "studenti kognitivne psihologije nose cipele" ili: "Studenti kognitivne psihologije vole maslac od kikirikija". U logidkom zakljudivanju se sudovi o kojima se zakljuduje zovu premise. Kogririvne psihologe posebno zanimaju sudovi koji bi mogli biti povezani na nadine koji od ljudi traL,e da donose valjane zakljudke. Drugim rijelima, ono 5to deduktivno rezoniranje dini zanimljivim i koriinim jest to da ljudi povezuju razlidite sudove da bi donosili zakljudke. Kognitivni psiholozi iele znati kako ljudi povezuju sudove da bi donosili zakljuike, od kojih s1 neki valjani, a neki nisu.

Uvjetno rezoniranje Jedna od glavnih rrsta deduktirmog rezoniranja je uvjetno rezonir"niel, kod kojeg se konkluzija (zakljudak) mora donijeti na osnovi hipotetidkih zudova akoonda. Hipotetidki ako-onda sud twdi da 6e, ako je zadovoljen prethodni uvjetp' uslijediti posljedidni dogatlaj q. Na primjer: "Ako studenti marljivo ude, dolit 6e visoke ocjene na ispitima.l' Pod odredenim uvjetima 6ete, ako ste postavili hipotetidki sud; mo6i izvesti valjanu konkluziju. Uobidajeni hipotetidki sud na osnovi kojeg moZete doaijeti v.aljanu konkluziju je "ako p; onda q. p' Dakle, q. "Ova konkluzija ilustrira deduktivnu valjanost po tome Sto logidki slijedi iz sudova na kojima se osniva. To vrijedi i za s.$edede: "Ako studenti jedu pizzu, dobit 6e visoke ocjene ng ispitima. Studenti jedu pizzu. Da$e, dobit 6e visoke ocjene na ispitima." Kao Sto ste mogli pretpostaviti, deduktivna valjanost nije isto ito i istina. MoZete donijeti deduktiqo valjane konkluzije koje su potpuno neistinite u odnosu na swarni svijet. Je li konkluzija istinita, ovisi o istinitosti premisa, Zapravo, vjerojahrije je da 6e ljudi pogreino prihvatiti nelogidni argument kao logidan ako je konkluzija dinienidno istinita. No zasad 6emo zanemariti pitanje istinitosti i usmjeriti se samo na opravdanost - deduktivnu valjanost - rezoniranja. Jedan oblik sudova i njihovih konkluzija je zakljudak "&o p, onda q- p. Dakle, q.", i taj se obliknazivamodus ponens zakljudak. U modus ponens zakljudku afinniramo (potwdujemo) altecedens. Uzmimo, na primjer, zakljudak; "Ako ste suprug, onda ste oZenjeni. Harrisonje suprug. Dakle, onje oZenjen." Kratak oblik zapisaza "ako p, irnda q" je "p -+ q." Iftatki oblik za"dakJe" je".'." Kratki oblik modus ponens zakljuika je " p -+ Q rp. .'. r<1."

Sidoviza modus ponens zakJjn(ak prikazani su u tablici 12.2. Kao Sto se vidi iz tablice, osim modus ponens z'ahjtdka, moZete izw6i i drugi valjani zakljudak '

akljudivoja u logici se wiva hipotcti{ko*ategoridki silogia (prcma Gajo Petrovid [2002.]' lngik4Tagleb: Elwmt. Sva Iogidkt temimlogija u ovom pogtavlju pleueta jc iz Mvedmog udlbeoika' nap. prcv)

Ovaj obtik

Ko gnit iv n a p s i h o lo gij a

EEEEEEI

,,l^1,[,[ilffifnje:

deduktivno valjane konkluzije ideduk-

Dvije vrste hipoteti6kih sudova vode do valjanih kolkluzijg, a drugo dvije da logiEkih pogres,rka.

VRSTAZAKUU.KA

WJETNI

PosToJEGI

WJET

.

KoNKLUZIJA

(HTPOTEIIEKD SUD

Modus

pon#

p+q Ako ste majka, onda imate dljate.

Drkla im.ra diiar6

Majka ste.

Deduldivno valjane konkluzije

. p+q tolleB Ako ste majl€, onda imate dijete. . p+q Negacija Ako ste mjka, onda mt€c€dms imatB d[eteModus

-

q Nemat€

diete.

,'

.-

p Dakle, niste

majka.

ap Niste

majka

.-.rq Dakl6, n€mate dijete.

Deduktimo pogresk€

p+q Afimaclja

konzekvens

Ako ste majka, imatodijete.

q

onda

tmate diete.

Dakle, j€ste majka.

iz hipotetidkog suda, pbd uvjetom da je drugi,zud razlidit: ,.Ako p, cinda q. Nije q. Daklb, nije p". Ovaj zakljudakjotakoder dbduktivao valjan; a.ovaj odrerlani skup sudova i konkluzi.ie'tiazfua:se ibdus tollens,za[jthk;ukojern onaj,koji zakljuduje negirakoirzektens: riAko steriupiug, oiida ste oZenjeni. Harrisonnije oZenjen. Dakle, on nije supnig." Kratki oblik modus:tollens zakljudka je ..p -+ q. -q. ,.

-P," Tfllga

12.2 prik4zuje ne samo dva uvjeta y kojima se moZe donijeti valjana konkluzija; ve_f i{va uvjbta u kojima se ne moZe doii do takvelkonkluzije. Kao 5to primjeri ilqshilaju, neld zakljudci doneseni na osnovi hipotetidkog rezoniranj1 su ggerrcSk_e..' oni dovode do kgnkluzija koje nisu deduktivno valjane. Kad rabimo hipcitetidke sudove, nb moZemo do6ido dpduktivrio valjane konkluzije ni na osnovi negaciie antecedensa, niti na.osnovi ahrmacije korzekvensa. Vratimo se sudu: "Ako ste suprug, onda ste oZenjeni". Mi ne moZemo ni powrditi ni odbaciti sud koji se temelji na negaciji antecedensa: "Joan nije suprug. Dakle, ona nije udata." Cak i kad uwrdimo da Joan nrje suprug, ne moZbmo zakljuditi da ona nije udata. Slidno tome, ne moZemo donijeti valjani zakljudak na osn'6vi afirmacije konz. ekvenS4: "Joan je udata. Dhkle, ona je zuprug." dak i at
Peter Vy'ason (1968., 1969., 1983.; Wason i Johnson-Laird, 1970.,1972.) je proudavao uvjetro rezoniianje u laboratorijskim uvjetima, uporabom zadatka k;ji je naanao"zadatak selekcije". Svaki sudionik dobije tetiri dvostrane karte. Svaka karta na jednoj skani ima broj, a na drugoj slovo. Prema gore su okrenuta dva slova (samoglasnik i suglasnik) i dva broja fiedan paran i jedan neparan). Na primjer, sudionicima se moZe pokazati ovaj nizkarata:

S3A2

12

.

Odludivanje i rezoniranje

421 422

Kogni tiv na p s iholo gij a

Uvjetno zakljudivanje: Wasonov zadatak selekcije U svojem zadatku selekcije Peter Wason je sudionicima dao po detiri karte pomodu koiih su morali provieriti valianost odredenog suda. Tablica ilustrira kako bi sudionik mogad provjeriti hipoteti6ki sud (p ? g): "Ako karta s iedne strane ima suglasnik (p), .gnda s druge strane ima parni broj (q)" SUDOVI NAOSNOVI ONOGA PROVJERA Sto se vrot NA KARTAMA p Karta s jedne stHe ima suglmnik (npr. S, F, V ili P)

lma li karta s druge strae pami brcj?

Modus

ponffi Deduldivno valjani

-q

...rp

lGrta s iedne strane nema pami brcj. To jest, karta s jedne strane ima nepami brc, (npr.3i 5, 7 ili 9)

Nema li karta s druge strane suglasnik? To let, ima li karta s druge strane smoglasnik?

zakljueci Modus tollere

rp Karta s jedne strae nema suglasnik. To jest, l€rta s jadno

stane ima samoglasnik (npr. E, riil o)

A

Nema li karta s druge stEne pffii brci? To.iestr imall li lcrta s druge stmne nepami brcj?

Negacija

mTtreqens DeduKivne logidke Pogreske

lGrta s iedno strane ima parni broj (npr. a 4,6 ili 8).

lma li karta s druge suglasnik?

stffe

Afimacija

koflekv6ns

Svakom sudioniku se zatim kaZe hipotetidki sud, poput: "Ako karta najednoj strani ima suglasnik, onda je s druge strane par4n broj." Zadatak sudionifta je odrediti je li hipotetidki sud istinit ili laZan, na osnovi oketanja todnog broja karatakojije nuian zaprovjeru hipotetiikog suda. Dakle, sudionicine smiju okrenuti nijednu kartu koja nije valjana provjera suda, ali moraju okrenuti sve karte koje jesu valjana provjera hipotetidkog suda. Tablica 12. 3 ilustira detiri moguie provjere koje sudionici mogu udiniti. Dvije provjere (afirmacija antecedensa i negacija konzekvensa) su obje neophodne i dovoljne za provjeru hipotetidkog suda, {. da bi evaluirao dedukciju sudionik mora preokrenuti kartu koja prikazuje suglasnik, da bi vidioje li s druge srane parni broj, dime afirmira antecedens (zakJjulak modus ponens). Usto mora preokrenuti karhr s nepamim brojem (tj. ne s pamim brojem) da bi vidio ima li s druge strane samoglasnik (tj. ne suglasnik), dime negira kbnzekvens (zak{iu6ak modus tollens). Druge dvije mogude provjere (negacija antecedensa i afirmaciia konzekvensa) jesu iielevantne, tj. sudionik ne treba preokenuti karnr koja pokazuje samoglasnik (tj. ne suglasnik, da bi negirao antecedens) ni karm koja prikazuje parni broj (da bi afirmirao konzekvens). Wasonje ustanovio da vedina sudionika zna prwjeriti modus ponens zakljtdak. Medutim, mnogi sudionici nisu uspjeli provjeriti modus tollens zakJjulak, a neki od njih su, da bi provjerili hipotetidki sud, umjesto toga pokulali negirati antecedens. Cini se da vedina ljudi svih dobi (barem od podetka osnovne $kole) nema mnogo te3koda u prepoznavanju i primjeni zakljudka nrodus ponens. Medutim, malo du-

di spontano uvida potrebu za rezoniranjem putem rnodus tollera z*Jjudk4 i mnogi ljudi ne prepoznaju logidke pogre5ke negacije antecedensa ili afirmacije konzekvensa, barem u sludaju kad su te pogreske primijenjene na apstraktne probleme rezoniranja (Braine i O'Brien, 1991.; fups, 1988., 1994.; Rumfi, Connell i Braine, 1983.), Zapravo, neki nalazi sugeriraju da dak i ljudi koji su u Skoli sluSali logiku ne uspijevaju deduktivno rezonirati u razliditim situacijama (Cheng, Holyoak, Nisbett i Oliver, 1986.). Medutim, veiina ljudi uspijeva uvjetno rezonirati u uvjetima koji minimaliziraju mogu6e jezidne dvosmislenosti ili koji aktiviraju sheme (mentalne okvire za organiziranje informacija o svijetu, na osnovi ranijih iskustava) koje pruZaju smisleni kontekst zarczoniranje.

Na primjer, Barbara Rumain, Jeffrey Connell i Martin Braine (1983.) su ustanovili da i djeca i odrasli mogu udiniti pogrelku afirmacije konzekvensa ili negacije antecedensajer ih na to navedu zakljuEci koji slijede iz razumijevanja pogodbenih redenica u uobidajenom diskursu. Na primjer, pretpostavite da moj izdavad objavi oglas: "Ako kupite ovaj udZbenik, dobit 6ete popust od $5". U svakodnevnoj situaciji vjerojatxo dete todno zakljuditi da, ako ne kupite udZbenik, ne6ete dobiti popust od $5, iako bi formalno deduktiwo rezoniraqle ovu negaciju antecedensa smatralo pogre5nom. Slidno tome, moZete zakljuditi da mora da ste kupili udZbenik (afirmacija konzekvensa), ako ste dobili g5 popusta od izdavada. Obje konkluzije su, prema formalnom deduktivnom rezoniranju, pogreine, no obje su posve razrunni zakljubci u svakodnevnim situacijama. Kadje formulacija hipo. tetidkih problema takva da ni eksplicitno ni implicitno ne navodi na takve zaklju€ke, i odrasli i djeca su manje skloni udiniti navedene logidke pogre5ke. Demonstracijauvjetrogrezoniranjaje takocterpod utjecajem prisutnosti kontekstualnih informacija koje problem iz podrudja apstrakbrog deduktivnog rezoniranja prenose u podrudje svakodnevnog Zivota. Na primjer, Richard Griggs i James Cox (1982.) dali su sudionicima i Wasonov zadatak selekcije i modificiranu verzljutogzadatka. U modificiranoj verziji od sudionika

se traZilo daprepostave da

koji poku5avaju primijeniti zakon koji brani todenje alkohola maloljetnicima- Pravilo koje je trebalo primijeniti bilo je: "Ako osoba pije pivo, onda je osoba starija od 19 godina". Svaki sudionikje dobio detiri karte: (1) "pije pivo", (2) "piie kolu", (3) "16 godina' i (4) "22 godine". Sudionik je zatim dobio sljesu policajci

de6u uputu: "Odaberite kartu ili karte koje svakako morate preokenuti da biste ustanovili kr5e li ljudi pravilo ili ne" (str. 4 14). Iako nijedan od Griggsovih i Cox-

ovih sudionika nije todno odgovorio na apstraktnu verziju Wasonova 2adatka selekcije, impresivnih 72o/o je todno odgovorilo na modificiranu verziju zada&a.

Novija modifikacija ovog zadatkapokazalaje da vjerovanja o plauzibilnosti (vjerojahosti) utjedu na to ho6e Ii ljudi izabrati modus tollens zakljudak (d. negaciju konzekvensa provjeravanjem ne pije li pivo osoba koja nije starija od 19 godina). Odredenije, ljudi su znatno skloniji pokuiati negirati konzekvens kad se provjera sastoji u tome da se provjeri pije li I 8-godi5njak pivo nego da se provjeri pije li 4-godi5njak pivo, iakoje logidki zakljudak isti u oba sludaja (Kirby,1994.). PatriciaChengiKeithHolyoak (1985.) sutakoderistraZivalikako ljudi rabe deduktivno rezoniranje u realistiinim situacijama. Ovi su istraZivadi predloZili da, umjesto uporabe foimalnih pravila zakljudivanja, ljudi radije rabe sheme pragmatidnog rezoniranja. Sheme pragmatiCnog rezoniranja su opCa organizirajuda nadela -

12

r Odludivanje i rezoniranje

423

s odredenim lrstama ciljeva, poput dopu5tenja, obveza ili uzroka. Ponekad se te sheme nazivaju i pragmatidnim pravilima. Pragmatidna pravila nisu tako apstraktna kao pravila formalne logike, no dovoljno su op6a i Siroka da

pravila*povezana

bi

se mogla

424

Kognitivnapsihologija vrstamentalne sintakse zarezoniranje. Pailjiva analizarazliditih empirijskih studija rezoniranja (E. E. Smith, Langsto .n i Nisbetl 1992.) podrialaje ideju da ljudi desto primjer{uju sljedeia pravila rezoniranja: zakljudak modus ponens, ugovorna pravila (npr. dopu5tenja i obveze), uzrodna pravila te statistidki zakon velikih brojeva. @rema zakonu velikih brojeva, Sto je vedi uzorak, to je vjerojatnije da efekt odredene velidine nije posljedica sludajnih varijacija.) Istowemeno druga istraiivanja, poput onih Johnson-Lairda i Savaryja (1999.) te Garcia-Madruge, Morena, Carrieda i Gutierreza (2000.), dovode u pitanje objalnjenja ljudskog rezonhanja koja se temelje na pravilima. Bududi da renltati nisu jednoznadni,

primijeniti na iiroki raspon specifidnih situacija.

Nadalje, uradak sudionika moZe ovisiti i o "efektima perspektive" - odnosno sagledava li on problem iz perspektive policajca ili osobe koja pije alkohol (Almor i Sloman, 1996.; Staller, Sloman i Ben-Zeev, 2000.). Dakle, ne moraju biti vaZna dopu5tenja sama po sebi, ve6 stajaliite koje osoba zatzima kad rjeiava takav problem. Stoga se u situacijama u kojima nam naie ranije iskustvo i1i postojeie znanje ne mogu re6i sve 5to Zelimo znati, moZemo osloniti na sheme pragmatidnog rezoniianja da bi nam pomogle deducirati ono 3to bi moglo biti istinito. Odredene

situacije ili konteksti aktiviraju odretlene sheme. Na primje! pretpostavite da hodate gradom i vidite nekoga tko izglecla vrlo mlado kako otkljudava automobil, ulazi i odvozi se. Ovo opaZanje bi aktiviralo va5u shemu dopu5tenja za voinju: "Ako snlijete voziti, morate imale najmanje 18 godina". Na osnovi toga mogli biste deduktivno zakljuditi da osoba koju ste vidjeli ima barem 18 godina. Ujednom od svojih eksperimenata, Cheng i Holyoak (1985.) su ustanovili da 62% sudionikatodno odabkemodus ponensimodus tollens zakljudke, bez dviju logidkih pogreiaka, kadje zadatak hipotetidkog rezoniranja prikazan u kontekstu sudova o dopuitenjima, no samo njih 11% je to uspjelo kad je zadatak bio prikazan u kontekstu proizvoljnih tvrdnji:koje nisu bile povezane sa shemama pragmatidnog rezoniranja.

U novije su vrijeme Griggs i Cox (1993.) proveli obuhvatnu analizu koja usporeduje standardni apshaktni Wasonov zadatak selekcije ("Ako karta s jedne strane ima A, s druge strane mora imati 4").s apstraktnim oblikom problema dopu5tenja (npr. "Ako netko Zeli udiniti A, prvo mora zadovoljiti uvjet P"). Ovi autori su ustanovili da je uradak u apstraktnom probleml dopuitenja i dalje bolji (49% tolnrh. odgovora) od watka u standardnom apstraktnom zadatku (samo 9% todnih odgovora), dak i kad su autori standardnom zadatku dodali twdnju koja ga je stavila u kontekst pfovjeravanja (npr. "Zamislite da ste predstavnik vlasti koji provjerava poltuju li se odredena pravila"), tvdnju koja pojaSnjava pravilo (npr. "Drugim rijedima, da bi na jednoj skani karta imala A, na drugoj strani mora imati 4") ili elaplicitru negaciju (npr. 'NE A" i "NE 4" umjesto implicitrih negacija za A i 4 - odnosno, B i 7). U raspravi o svojim rezultatima autori su se sloZili s drugim istraZivadima (Manktelow i Over, 1990., 1992.) u zakljudku da iako i standardni zadatak selekcij e i zadatakvezatuz dopu3tenje ukljuduju deduktivno rezoniranj e, ta dva zadatka zapravo postavljaju razlidite probleme. Usprkos svojoj eksplanatomoj snazi za neke oblike hipotetidkog rezoniranja

koji

se odnose na dopu5tenja i obveze, sheme pragmatidnog rezoniranja ne objaSnjavaju u potpunosti sve aspekte hipotetidkog rczontanja (Braine i O'Brien, 1991.). Te sheme ne uspijevaju objasniti ni zbunjuju6e uspjehe u odsutnosti prikladnog konteksta vezanog tz dopuitenja ni neuspjehe u prisutnosti prikladnog konteksta (Braine i O'Brien, 1991.). Neki teoretidari (npr. Braine, 1978.; Braine, Reiser i Rumain, 1984.; Rips, 1983., 1988., 1994.) predloZili su da, iako ljudi ne pokazuju formalno logidko rezoniranje, gni pokazuju pdrodnu logiku, kojaje neka

istraZivadi stalno traZe altemativne pristupe. Fotpwio drugadijipristup hipotetidkom rezoniranjupredloZilaje

Leda Cosmides

(l 989.; Cosmides i Tooby, 1996.). Prema Cosmidesovoj, kognitivni bi psiholozi trebali kognicijupromatrati s evcihiciiskog stajaliSta i razmotriti koje bi wste vjeStina mi5ljenja ljudima prutile prirodnu selekcijsku prednost u prilagodbi na okolinu tijekom evolucije. Da bismo dobili uvid u ljudsku kogniciju, moramo pokuiati vidjeti koje bi wste prilagodbi bile najkorisnije ljudima koji su livjeli u lovadko-sakupljadkim zajeclnicama tijekom milijuna godlna evolucijskog razvoja kojeje prethodilo rdlativno nedavnom razvoju poljopriwede:i, wlo nedavnom razvoju industrlializiranih drultava.-

'

,

. .

Kakoje evolucija utjecala na ljudsku kogniciju? Kao ito je Noam Chomsky predloZio da ljudi posjeduju urotleni ruedhj za usvajanje jezika, koji olakSava naiu sposobnost da brzo naudimo strukfuru svojeg materinjegjezika (vidi 9. poglavlje), Cosmicles predlalg:da ljudi posjeduju ne5to poput uredaja za stjecanje shem4,5to pospje5uje na5u.,sposobnost da iz svojeg iskusWa brzo izwdemo vaZne . informacije i o.rga4izi1amo ih u smislene okvire. Cosmidesova smatra da su te .. ,shemp vrlo, fleksibilne, no ujedno i specijalizirane za odabir i organizaciju informacrj4 koje ie nan najudinkovitlje pqmodi u prilagodbi na situacije s kojima se quodqv4qo..Prema Cosmidesovoj, jedna od poqebnih prilagodbi ljudskih lovaca i sakupljada dogodila seu podrudju drulwene razmjene. Dakle, evolucijski razvoj ljpdpke kognicije nebao bi pospjeEiti stjecanje shema koje su povezane s drugtvenom razmjenom. Prema Cosmidesovoj, dva od zakljirdaka kojq pospjeFuju sheme dru5wene razmjene su zakljudci vezaniuz odnose dobitak-tro3ak i zakljudoi koji ljudima pomaZu u otkrivanju d,a netko yara u odredenoj druitvenoj razryrjeni. U nizu od devet eksperimenata Cosmidesova je usporedila uradak. sudionika u zadacima deduktivnog rezoniranja koji sq temelje na teoriji socijalne razmjene s uratkom na standardnom Wasonow zadatku selekcije i uratkom u zadacima koji zahtijevaju uporabu shema dopultenja. U devet eksperimenata sudionici su pokazali deduktivno rezoniranje koje je potwdito predvidanja teorije drultvene lezmjene, a ne predvidanja na osnovi shema povezanih s dopu5tenjima ili nadelima apstrakhog deduktivnog rezoniranja.

Silogistidko rezoniranje Osim uvjetnog rezoniranja, postoji jo5 jedan kljudni oblik deduktivnog rozonirdnja, a to je silogistidko rezoniranje, koje se temelji na uporabi silogizama. Silogizmi su deduktivni zakljudci koji ukljuduju dono3enje konkluzije na osnovi dvi-

12

r

Odludivanje

i rezoniranje

425 426

Vi ste pametniji.od svojeg mjboljig prijateUa. Vats najboljiprijatelj je pametniji od va5eg kolege. Koji od vasjc najpametniji?

ju premisa (Rips, 1994., 1999.). Svi silogizmi uklju6uju ve6u premisu, manju premisu i konkluziju, (Nanesre6u, konkluzijaje ponekad danaosnovi dviju zadanih premisanije rnogu6e donijetikonkluziju.) Dvije glavne vrste silogizama- linearni silogizmi i kategoridki silogizmi - detaljno su opisani u ovom poglavlju, no u deduktivnom rezoniranju rabe se i druge vrste silogizama.

Lineami silogizmi Svaka od dViju preririsa u silogizmu opisuje odredeni odnos imedu dvaju pojmova, a beirem jedan od pojmova je zajednidki objema premisama. Pojrnovi mogu biti predmeti, kategorije, atributi ili gotovo bilo 5to dnrgo Bto se moZe s nedim dovesti u vezu. Logidari prvi pojam ve6e prenise oznadavaju kao subjekt, zajednidki pojam kao srednji pojam (on se pojavljuje u obje premise), a drugi pojam manje premise kao predikat.

U lineamom silogizmu je odnos mettu pojmovima linearan, ukljuduju6i kvantitativnu ili kvalitativnu usporedbu, u kojoj svaki pojam pokazuje vi5e ili manje odredenog atributa ili kvalitete. Pretpostavimo, na primje.r, dd vam je prikazan problem iz okvira "IstraZujemo kognitivnu psihologiju". Svaka od dviju premisa opisuje linearni odnos izmedu dvaju pojmova. Tablica I 2.4 pokazuje pojmove i odnose medu pojmovima u svakoj premisi. Zadatak deduktivnog rezoniranja u lineamom silogizmu jest odrediti odnos izmettu dvaju pojmova koji se ne pojavljuju unutar iste premise. U navedenom linearnom silogizmu rjelavad mora zakljuditi da ste vi pametniji od svojeg kolege, da bi shvatio da ste vi ndjpamebiji od sve trojice.

Kadje lineami silogizam deduktivno valjan, njegova konkluzija logidki slijedi iz'premisa, i mi s potpunom sigumoS6u moZemo todno deducirati. da ste vi najpametniii od sve trojice. Meclutim, vai kolega ili vai najbolji prijatelj mogu upozoriti na slabu todku vaie konkluziie. Cak i konkluzija kojaje deduktivno valjana ne mora biti objektivno todn4 iako u ovom primjeru ona to, naravno,jest.

Kognitivna p silo lo gij a Kako ljudi rjeBavaju lineame silogizrne? PredloZenoje nekoliko razliditih teor!ja. Neki istraiivaii (npr. DeSoto, London i Handel, 1965.; Huttenlocher, 1968.) smatraju da se linearni silogizmi rjeiavaju prostorno, putem mentalnih reprezentacija linearnih kontinuuma. Osnovna idejaje da ljudi zamisle predodibu slaZu6i pojmove na lineami kontinuum. Na primjer, premisa: "Vi ste pametniji od svojeg kolege" rnogla bi biti mentalno reprozenfirana kao predodZba okomitog kontinuuma na kojem je vaie ime iznad imena va5eg kolege. Linearni kontinuum se obidno zami$lja kao vertikalan, iako se moZe zamisliti i kao horizontalan. Prilikom odgovaranja na pitanja ljudi konzultiraju kontinuum i odabiru pojam koji se nalazi na todnom mjestu na kontinuumu. Drugi istraZivadi (npr. H. H. Clark, 1969.) smatraju da ljudi rjelavaju lineame silogizme uporabom semantidkog modela koji'ukljuduje propozicijske reprezentaciie. Na primjer, premisa: "Vi ste pamehiji od svojeg kolege'r mogla bi se reprezentirati kao [pametniji (vi, va5 kolega)]. Prema ovom stajali5tu, ljudi uop6e ne koriste predodibe, vei kombiniraju semantidke propozicije. Tre6e stajali5te (npr. R. J. Sternberg, 1980.)jest da ljudi pri rje5avanju silogizanl,a rabe kombinaciju prostomih i propozicijskih reprezentacija. Na podetku

ljudi rabe propozicije da bi reprezentirali svaku od premisa, a zatim oblikuju predodZbe koje se temeue na sa&Zaju tih propozicija. Provjera modela i5laje u prilog kombiniranom (ili mijeianom) modelu;-vitse nego iskljudivo propozicijskim ili iskljudivo prostomim reprezentacijama (R. J. Sternberg, 1980.). No zasad se dini da nijedan od tri modela nije u potpunosti todan jer svi predstavljaju prosjedan uradak mnogih sudionika. No dini se da postoje individualne razlike u shategijama (R. J. Stemberg i Weil, 1980.), pri.dernu su neki ljudi skloni rabiti viSe predodZbene, a drugi viSe,propozicijske strategije. Rezultat upuduje na vaZno ogranidenje mnogih psiholo3kih nalaza: ako ne razmotrimo svakog pojedinca zasebno, riskiramo donoienje zakljudaka na osnovi grupnih prosjeka koji ne moraju nuZno biti primjenjivi individualno na svaku osobu (vidi Siegler, 1988.a). Iako bi ve6ina ljudi mogla rabiti kombiniranu strategiju, ne rabeje svi, ijedini nadin da saznamo koja osoba to dini, a koja ne,jest da ispitamo svakog pojedinca.

KategoriEki silogizmi Vjerojatro najpoznatija vrsta silogizama su kategoridki silogizmi. Poput drugih vrsta silogizama, kategoridki silogizmi sadrZe dvije premise i konkluziju. U sludaju kategoridkih silogizarha premise tvrde neSto o pripadnosti pojmova odredenim

Linearni silogizam Koji logidki zaklju6ak moZete donijeti na osnovi premisa u ovom lineamom silogizmu? Je li deduKivna valjanost isto sto i istina? PRVI

Premis Premis

A B

js naipametniii? Konkl@ija: Tko

POJAM

M Vas najbolji

priiatelj

LINEARNI

ODNOS

st€ pametniri od je pametnijiod jelste naipamehiji od sve

trojie-

DRUGI POJAM svojeg najboljeg priiai€lja. vaSeg kolege.

kategorijama. Zapravo, svaki pojam predstavlja sve, nijednog ili neke dlanove odredene klase ili kategorije. Kao i kod drugih silogizama, svaka premisa sadrZi dva pojma, od kojih jedan

morabiti srednji pojam, zajednidki objema premisama.

Prvi i drugi pojam u svakoj premisi su povezani kategorijalnom pripadnoS6u pojmova - tj. jedan pojam je dlan klase na koju upuduje drugi pojam. Kako god premise bile izreEene,oneanlavaju da neki (ili svi ili nijedan) dlanovi kategorije prvog pojma jesu (ili nisu) dlanovi kategorije drugog pojma. Da bismo odredili slijedi li konkluzija logidno iz premisa, moramo oclrediti kategorijalnu pripadnost pojma. Prirnjer kategorijalnog silogizma bio bi sljede6i:

12

.

Odludivanje i

rezoniranje

427

Svi kognitivni psiholozi su pijanisti.

428

Ko gnitiv n a p s ih o I o gij a

Svi pijanisti su sportaii. Dakle, svi kognitivni psiholozi su sportbii.

tivni (npr. 'Neki kognitivni psiholozi nisu fizidari"). Ovi oblici premisa prikazani su u tablici 12.5-

I,ogidari 6esto rabe kruine dijagrame da bi ilustrirali pripadnost klasi i da bi se li odredena konkluzija logidki valjaqa. Konkluzija za ovaj silogizam logidki slijedi iz premisa, kao Sto se vidi iz lauZnog dijagrama na slici 12.1. Medutim, konkluzijajg netodnajer su premise netodne. U navedenom kategoridkom silogizmu subjektje "kognitivni psiholozi", srednji pojamje "prjanisti", a predikatje "sportaii". U obje premise uswrdili smo da su svi pripadnici kategorije prvog pojma pripadnici kategorije drugog pojma.

U svim wstarna silogizama neke kombinacije premisa vode do zakljudaka koji nisu logidki valjani. Kod kategoridkih silogizama ne moZemo donijeti logidki valjane zakljudke iz silogizama s dvije partikulame premise ili s dvije negativne premise. Na primjer: 'Neki kognitivni psiholozi su ljevaci". Neki ljevaci su pametni.'l Na osnovi ovih premisa ne moZete zakljuditi da su neki kogrritivni psiholozi pametni (iako, jasno, mi znamo da jesu) jer ljevaci koji su pametni ne moraju biti oni isti ljevaci koji su kognitivni psiholozi. To jednostavno ne znamo. Uzmimo negativni primjer -'Nijedan student nije glup. Nijedan glup dovjek ne jede pizzu". Na osnovi ovih dvijupremisane moiemo zakljuditi niSta o tome jedu li studenti pizzu. Kao 5to ste mogli pretpostaviti, dini se da ljudi imaju vi$e teSkoia (rade polaganije i imaju viSe greSaka) kad pokulavaju deducirati konkluzije na osnovi jedne li vi5e partikularnih ili negatimih premisa.

moglo lakBe odreditije

Twdnje oblika "Svi A su B" ponekad se nazivaju univerzalno-afirmativni sudovi jer izridu poZitivnu (afrrmativnu) trdnju d'svim dlanovima klase (univerzalno), Osim rijih postoje jo5 tri vrste moguiih sudova u kategoridkom silogizrnu: univerzalno-riegativni (npr. !'Nijedan kognitivni psiholog nije flautist"), partikularno-afi rmativni (npr.'Neki kognitivni psiholozi su ljevaci") i partikulamo-nega-

PredloZene su razlidite teorije koje nastoje objasniti kako ljudi rjebavaju kategoridke silogizme. Jedna od najranijih je bila teorija o "pristranosti zbog at-

KruZni dijagram silogizma Kruini dijagrami mogu se rabiti za reprezentiranje kategoridkih silogizama poput ovog: "Svi pijanisti su sportasi. Svi kogntivni psiholozi su pijanisti. Dakle, svi kognitivni psiholozi su sportasi."

[$s[$[!

Kdegoridki silogizmi: vrste premisa

Premise u kategoridkom silogizmu mogu biti univerzalno-afirmativne, univezalno-negativne, partlkularno-af irmativne i partikulamo-negativne-

VRSTA

OBLIK

PREMISE

PREMTSE

Univezalne

Svi Asu

afimtivna

OPIS

B.

PRIMJERI

Premis pozitivno (atir- Svi muSkarci Svi prlpadnlcl mugkog roda su rotivno) tvrdi da su svi su muSkog muskarci. * dlmovi prve kategorij€ roda. lrcvszibilno. (univmlno) Clanovi Svi A su B.

.

druge

kategsie.

Svi B su A.

mugnagalivna Svl kate- kaac niie iengori.le niie dan drug6 A nisu B.) skog roda. katsgorlie. iti Univomlne

Nijedan A niie (Altgmaiivaa

B-

Premisa tvrdi da od dlaova prue

nijGdan Niiede

Nijedan muskanc nija ienskog rcda = Nljedna prlpadnie tonskog roda niis muska€c.

Svimuskarcl eRevaEibilnG nisu Z€nskog Nijedm A nlia B. =

roda. NekiAsuB. Premisatvrdidasu Nekspripadafimativna smo neki dlilovi prus nic6 tenskog kategoriie uiedno elaroda su Zm6. novi drugs'kat€gorijB. Partikulame

Nijedm B nije A. NekepripadniceZenskogroda su Zene.

*

N€k6:€n€ su ienskog rcda

lrcvszibilno, N€kl A su g. Neki B su A.

Partikulamo- N6ki A nisu

negativna

B.

r

Pramisa tvrdi da n6ki Neke Zens nlsu Nek€ pripadnico Zenskog roda dlmovl prve katggorije :Bmkog roda. nisu Z€n€. I nisu 6lanovi druge

tegorije 'U {otmalrcj logici /ijed nokl znati "neki, a f,ozdai svi"- No

ka-

lrevenlbllno. Neki A nisu B. Neki B nisu A.

*

u svakodnovnom govoru, kao i u kognitivnoj pGihologiji. neki "neki, a ne svi". Stogabiu {ormalmi logicipartikulamo-afirmtlvnisud bio rweuibilan, noa nasu wrhu nijo.

aadi

12 o Odludivanje i

predloiili Robert Woodworth

rezoniranje

429

i

Saul Sells (1935.), a kasnije razradili Ian Begg i J. Denny (1969.). Osnovne su ideje ove teorije da 6e ljudi, ako je jedna od premisa negativna, biti skloni negativnom rje5enju, a ako je jedna premisa partikulama, partikulamom rje3enju. Na primjer, ako je jedna od premisa: "Nijedan pilot nije dijete", ljudi ie radije birati rjeSenje koje u sebi sadrZi negaciju. No postoji velik broj odgovora koje ova teorrja ne moZe dobro objasniti. U kasnim su 19?0-ima Philip Johnson-Laird i Mark Steedman (t 978.) predloZili wlo obuhvahru teoriju silogistidkog rezonirar{a, koja moZe objasniti veliku proporciju odgovora. Njihova se teorija temelji na ideji da ljudi rje3avaju silogizme uporabom semantiEkog (na mi$ljenju zasnovanog) procesa koji se temelji na mentalnim modelima (Johnson-Laird, 1997.; Johnson-Laird, Byme i Schaeken, 1992.; JohnsonPhilip Johnson-Laird je profesor psihologiie Labd,Legretlzi, Giroto, Legrenzi i Cavemi, 1999.; Johnsonna SvzudiliStu PrinceLaird i Savary 1999.). Jobnson-Lairdovo shvadanje o reton. Na,poznatijije po procese utemeuene na zoniranju koje ukljuduje sernantidke svojem radu u podrumentaldm modelima moZe se usporediti s procesima koji 6ju mentalnih modela, se temelje na pravilima ("sintaktidkim procesima'), poput deduKivnog rezoniranla i kreativnosti. Njeonih u formalnoj logici. Mentalni model je unutamja govaie narodita zaslureprezentacija informacija koje analogno odgovaraju onome ga sto je pokazao ka5to je reprezentirano (vidi Job:rson-Laird, 1983.). Za neke ko se pojam mentalnih mentalne modele je vjerojatrije da 6e dovesti do dedukmodela moZe primitivno valjane konkluzije llrego za druge, a neki mentalni jeniti na razumiievanje broinih raznotikih modeli mogu biti narodito neudinkoviti u odbacivanju konpsiholoskih proce_sa. kluzija koje nisu valjane. Na primjer, u Johnson-Lairdovu istraiivanju od sudionikaje traZeno da opitsu svoje konkluz{ie i svoje mentalne modele za silogizam: "Svi umjetnici su pdelari. Neki od pdelara su pametni." Iedan od sudionika je rekao: "Raai$fao sam o nmogo malih....umjetnika u sobi i zamislio kako svi oni imaju pdelarske Se5ire" (Johnson-Laird i Steedman, 1978., str. 77). Slika 12.2 prl'fiazd;je dva razliEita mentalna modela za ovaj silogizam. Kao ito se vidi na slici, izbor mentalnog modela moZe u$ecati na sposobnost rjeSavada da dqnese valjanu deduktivnu konkluziiu. Buduii da su neki modeli bolji od drugih za rje5avanje odredenih silogizama, vjerojatntje je da 6e osoba doii do deduktivno valjane konkluzije ako rabi vi5e odjednog mentatrog modela. mosfere", koju su prvo

Mentalnimodel koji je na slici prikazan pod (a) moZe dovesti do zakljudka da .u nski rrmjernici pametni, koji nije deduktivno valjan. Opahnjem altemativnog modela (b) moZemo vidjeti altemativno videnje silogizn:a, koje pokazuje da samo na osnovi navedenih inforrnacija ne moZemo dedukcijom do6i do konkluzije da su neki umjetrici pametni. Odredenije, moguie je da pdelari koji su pametni nizu isti oni pEelari koji su umjetnici.

Logidari desto rabe dvije wste rcprezettacija silogizama. Kao Sto smo ranije spomenuli, kruZni dijagrami se Eesto koriste za reprezentaciju kategoridkih silogizama. Kod krutr;h dijagrama moZete rabiti laugove koji se preklapaju, koji su koncentridni ili koji se ne preklapaju da biste prikazali ilanove razliditih kategorija (slike l2.l i 12.2). Altemativna reprezentacija koju logidari desto rabe je istinosna tablica (ili tablica istinosnih wijednosti), kojom moZemo predstaviti isti-

430

Ko gni tiv n a p s i h o I o gij a

Mentalni modeli silogizama Philip Johnson-Laird i Mark Stesdman su postavili hipotezu da ljudi rabe razlieite mentalne modele da bianalogno repr'ezentirali poimove u silogizmu. Neki mentalni modeli su udinkovitiji od drugih, te je mogu6e da nam za postizanje valjane dsduktivne konkluzije moZe biti potrebno vi5e od jednog modela, kao Sto se vidi na slici. (Objasnjenje potrazite u tekstu.)

(a)

444 A A

ftji:l"ij

@ r t/

-v-

l(AtKjx

t1

444 ffi ffi A

{bG)ru}d

nosnu vrijednost radiditih kombinacija sudova, na osnovi istinosne wijednosti svakog od komponentnih sudova. Prema Johnson-l,airdu i suradnicima (Johnson-Laird, Byme i Schaeken ,1gg2.), teZina mnogih problenia deduktivnog rezoniranja povezanaje s brojem mentalnih

modela koji su potrebni za adekvatiu reprezentaciju premisa deduktivnog zakljudka. Zakljudci koji ukljuduju samo jedan mentalni model mogu se rijeliti brzo i

todno.'Medutim, aatno je teZe dodi do todnih konkluzija u zakljudcima koji se temelje na sudovima koje je mogu6e predstaviti viSestrukim altemativnim modelima jer to postavlja velike zahtjeve na radno pamienje. U tim sludajevima pojedinac mora u radnom pamdenju drZati svaki odiazliditih modela da bi dbiao do konkluzije ili da bi evaluirao konkluziju. Dakle, Johnson Lairdovo stajaliSte sugerira da u osnovi barem nekih pogre3aka koje opaZamo u ljudskom deduktivnom rezoniranju mogu biti ogranidenja radnog pamienja (Jobnson-Laird, Byrne i Schaeken, 1992.).

Drugi dinitelji takoder mogu pridonijeti lako6i oblikovanja odgovarajuCih mentalnih modela. Catherine Clement i Rachel Fatrnagne (1986.) su ustanovile

12

.

Odludivanje i

rezoniranje

431

432

kako se diri da sudionici todnije i lak5e rje5avaju logidke probleme kad pojmovi imaju visoku predodZbenu wijednost- Sto vjerojatno olakSava njihovu reprezentaciju. Sli[no tome, autorice su ustanovile da su sudionici mogli lakle i todnije rijeiiti probleme i procijeniti todnost rjeienja u sludajevima kad premise pokazuju visoku povezanost u smislu mentalnih slika (npr. kad je jedna premisa o madkama, a druga o psima, a ne jedna o psima, a druga o stolovima). Na prirnjer, bilo bi lakSe rijesiti silogizam kojemje svojstvena visoka predo6ljivost i visoka povezanost premisa, poput: 'Neki umjetnici su slikari. Neki slikari rabe cmu boju", nego silogizam niske predodljivosti i niske povezanosti premisa, poput: 'Neki tekstovi su proza. Neka proza je dobro napisana". Prema Clement i Falmagne, visoka predodZbena wijednost i visoka povezanost premisa olakiavaju pronalaZenje suprotnih primjera

Cak

Ko gni tiv n a p s i ho

i

I o gij a

bez vjalba molete pobolj5ari vlastito deduk-

tiwo rczoniranje raojem

strategija za izbjegavanje pogresaka. Provjerite koristite li ispmnu strategiju kodrjeiavaja silogima - sjerite se da obrati wijede samo kod mivezalno-negatiwih sudova. Ponekad vam moZe pomodi prevoilenje apstrakrnih pojmova u k@ketne (trpr. slovo K u lcave). Nadalje, osiguajte

dovoljno wemem za mzmatranje suprohih primjem i nadinite yiSe mentalnih modelia. Sto vi;e mmtalnih

modela upohijebite zazadileprcmise, to moiete biti da d€te, ako vai zakljulaknijewlm, to uoEiti i odbaciti ga Dakle, upomba vi5estrukih mentalnih modela povedava vjercjahost izbjegavuja trrcgreIa-

sigmiji

ka. Uporaba vi5estrukifr mentalnih modela takoder

vam pomale da izbjegnete sklonost pristranosti

potrafivilja. Kruini

dijagrami takoder mogu bili korisni u rje5avmju problema deduktiwog rezonimnia-

koji otkrivaju da zakljudak nije deduktivno

valjan. Neki problemi deduktiwogrezoniranjasadrZe vi5e oddvijupremisa. Naprimjer' problemi tranzitivnog zakljudivanja, u kojima rjeSava6i moraju poredati vi5e pojmova, mogu sadrZavati bilo koji broj premisa koje povezuju velik broj pojmova. Matematidki i logidki dokazi su po svojoj prirodi deduktivni i takoder se mogu sastojati od mnogo koraka.

la. Analiziraju6i verba'he protokole rjesavada (opise vlastitih procesa koje poje_ dinci daju tijekom kognicije), ishaiivadi su ustanovili da ie eksplicitra usmjerenost painje na premise vjerojatrlje dovesti do valjanih zakliudaka, dbk de eks_ pliciua usmjerenost na irelevantre inforrnacije desie dovesti do zakljudaka koji se temelje na randim vjerovanjima u vezi s uvjerljivo56u konkluzije (Evans i sur., 1983.). Da bismo pobolj5ali svoje deduktivno rezoniranje moZemo pokulati ne samo izbjegavati heuristike i pristranosti koji iskrivljuju na5e rezoniranje, ved tako6er

Ostala pomocna sredsWa izapreke u deduktivnom rezoniraniu

vjeZbati ono 5to pospjeSuje rezoniranje, kao npr. produljivanje wemena 2a donoleili evaluaciju zakljudaka. Ljudi koji uspjelno rezoniraju takoder raznatraju vi5e razliditih konkluzija nego 5to to iine'oni koji su neuspjesiri (Galofti, Baron i Sabini, 1986). Nadalje, dini se da vjeZba pove6ava uradak u zadacima rezoniranja, iako je korist od uvjeZbavanja izgleda ve6a kad se ono odnosi na sheme prag_ matidnog rezoniianja (Cheng, Holyoak,'Nisbett i Oliver, 1986.) ili ou podroe;n kao Sto su pravo i medicina @ehman, Lempert i Nisbett, 1987.) nego na apstrak_ tna logidka pravila (vidi Holland, HulyouL, Nisbett i Thagard, 19g6.; Holyoak i Nisbet[ 1988.).

nje

Prilikom deduktivnog rezoniranja, kao i u mnogim drugim kognitivnim procesima, koristimo brojne heuristidke prebice, 5to ponekad dovodi do netodnih zakljudaka. Osim ovih predica, desto na nas utjedu pristranosti koje iskrivljuju

ishode na5eg rezoniranja. Heuristici u silogistidkom rezoniranju ukljuduju pogrefke pretjeranog pro5irivanja, u kojima uporatu strategija koje su djelotvorne kod nekih silogizama pro$irimo na silogizme u kojima nas te strategije iznevjere. Na primjeq iako obrat dobro funkcionira kbd univerzalno-negativnih premisa, on ne vrijedi za dnge vrste premisa. Nadalje, moie do6i i do udinaka iskljudivanja, kad propustimo razrnotriti sve mogudnosti prije donolenja konkluzije. Na primjer, moZemo propustiti razrnisliti o suprotnim primjerimakad donosimokonkluziju na osnovi partikulamih ili negativnih premisa' Usto, udiriak formulacije premise (npr. redoslijed pojmova, uporaba odredenih atributa ili negativni oblik redenice) mogu utjecati na nale deduktivno rezoniranje, na nadin da 6emo na brzinu donijeti zakljudak, a da nismo adekvatno razmislili o deduktivnoj va[janosti silogizma. Pristranosti koje utjedu na deduktivno rezoniranje opdenito su u vezi sa sadrZajem premisa i uvjerljivoS6u zakljudka, kao i sklono36u pristranosti potvrtli vanja - tj. prema haZenju potwdivanja prije negoli nepotvrdivanja nedega u Sto ved vjerujemo- Kad sadrZaj premisa i konkluzije izgleda istinit, skloni smo vjerovati u valjanost zakljudka, Eak i kadje logika pogreina (Evans, Barston i Pollard 1983.). U manjoj mjeri ljudi takotterpokazuju sxprotnu sklonost odbacivanju valjanosti konkluzlje u sludajevima kad je konkluzija ili sadrZaj premisa u zuprotnosti snjihovimpostoje6imvjerovanjima@vans i sur., 1983.; Janis iFrick' 1943-)To ne araii da ljudi pri deduktivnom rezoniranju ne uzimaju u obzir logidka nade-

,

INDUKTIVNO REZONIRANJE Usprkos procrjepu izmedu teorije i prakse deduktivnog rezoniranja, kod deduktivnog rezoniranjajb postizanje logidki sigurnih- deduktivno valjinih zakljudaka barem teoretski moguie. Kod induktivnog rezoniranja, koje se temelji na naiim opaZanjima, nije mogude donoie4ie nikakvih logidki sigurnih zakljudaka. Najviie demu mozemo tefiti je samo 5nazan ili visokovjerojatan zakljudak (Johnson-Laird, 2000.; Thagard, 1999.). Na primjer, pretpostavite da ste zamijetili kako su svi studenti koji su upisali kolegij kognitivne psihologije na dekanovoj listi najboljih studenata- Na osnovi ovog opaZanja mogli biste induktivno zakljuditi da su wi studenti koji upisuju kognitivnu psihologiju izrnsni studenti (ili barem i-aju ocjene koje na to upu6uju). Metlutim, osim ako ne moZete opaZati prosjedne ocjene svih studenata koji zu ikad upisali ili 6e upisati kopitivnu psihologiju, ne6ete modi dokazati svoj zakljudak. Nadalje, samo jedan loi student koji je upisao kogpitivnu psihologiju

12 o Odludivanje

i

rezoniranje

433

osporit 6e vas zakljudak. No ipak, nakon tisu6a opaiaqia, mogli biste zakljuditi da ste prikupili doroljan broj opaZanja da biste mogli induktivno rezonirati' U ovoj situaciji, kao i u mnogim drugim situacijama koje zahtijevaju rezoniranje, nemate jasno izredene premise ili odite, sigume odnose izmedu elemenata, $to bi vam omogu6ilo dedukciju sigurnog zakljudka. U takvim situacijama uop6e ne moZete dedukcijom doii do logiEki valjanog zakljudka, ved je potrebna druga vrsta rezoniranja: induktivno rezoniranje. Induktivno rezoniranje je rezoniranje kod kojeg ne postoji logidki siguran zakljudak. ono desto "kljuduje rezoniranje ocl specifidnih dinjenica ili opazanja k op6em zakljudku koji bi mogao objasniti te dinjenice.

Kljutno obiljeije indulcivnog rezoniranja, koje oblikuje osnovu empirijske metode,jest da ne moZemo udiniti logidki skok s wrdnje: "Svi do sada opaZeni X su Y" na tvidnju: 'Dakle, svi X su Y". Uvijek je moguie da sljedeii opaZeni X ne bude Y. Nadalje,bez obzia na broj opaZanja ili valjanost rezoniranja, nijedan induktivno doneseni zakljuEak ne moze se powrditi. Tbkve zakljuEke je moguce samo, u ve6oj ili manjoj mjeri, podrZati dostupnim podacima' Dakle, ponovno moramo razmotriti vjerojatnost. Kod induktivnog rezoniranja moramo svaki zaklju6ak o hipotezi izraziti u terminima vjerojatnosti, poput: l'Postoji 9$o/" ian:i da ie sutra padati kiia" ili: "Vjerojatnostje samo .5 daje nul-hipoteza to6na, tj' da su ovi nalazi posljedica sludajnih varijacija."

Kognitivni psiholozi se vjerojatno slaZu oko baremjednog od razloga zbog kojih.ljudi koriste induktivno rezoniranje: $ bi mogli bolje shvatiti golemu raznolikost u svojoj okolini ,i da bi predvitlali dogatlaje u okolini, smanjuju6i time njihovu nesigurnost. Dakle, kognitivni psiholozi viSe nastoje razumj etikal
fu I y

Tijekom generalizacije mi opazamo da odredena svojstva zajednicki variraju u

razlilitim sludajevima pojma ili

cla otlretfeni.postupci

kovariraju u razliditim

dogartajima, te iz tih kovarijacija induciramo n6ka op6a.nadela. Velika zagonetka induktivnog rezoniranjajest kako mi obidni smrtnici uspijevamo zakljuditi o korisnim op6im naleliba na osnovi tisuda opaZanja kovarijacija kojima smo stalno izlozeni. Ljudi ne pristupaju indukciji sa zapaqiujucim sposobnostima kakve imaju radunala, da izradunaju svaku mogucu kovarijaciju i donesu zakljudke samo na osnovi najEesiih

ili najplauzibilnijih kovarijacija- Umjesto toga, dini se da ovom

zadathtpristupamo kao 5to pristupamo mnogim drugim kognitivnim zadacima: traZimo pre6ice. Kocl induktivnog rezoniranja, kao i kod drugog probabilistidkog rezoniranja, rabimo heuristike poput reprezentativnosti" dostupnosti, zakonavelikih brojeva te heurisrik neuobidajenostl Kad rabimo heuristik neuobiiajenostg posebnu paznju obra6amo na neuobidajene dogttaje, i kad se dva neuobiEajena

434

Kognitivnapsihologija dogadajajave zajedno ili sejave blizujedan drugome, skloni smo pretpostaviti da su ta dva dogactajana neki naiin poyez^na (kao npr. kad zakljudimo daje prvi neuobidajeni dogadaj'lr;uzvao drugi; Holyoak i Nisbeft, 1988.).

Kauzalno zakliu6ivanje Jedan pristup u proudavanju induktivnog rezonir"nja je ispitivanje kauzalnog zaktjudivanja (otkrivanja uaodno-posljedidnih veza mectu pojavama) - tj. ispitiyanje nadina na koji ljudi donose zakljudke o tome da li neSto uzrokuje nelto drugo (Cheng, 1997., 1999.; Cheng i Holyoak, 1995.; Koslowski, 1996.; Spellman, 1997.). Jedan od prvih ishaZivada koji su predloiili teoriju o tome kako ljudi kauzalno zakljuduju bioje John Stuart Mill (1887.), kojije predloZio niz metoda - Siroko prihva6enih heuristidkih nadela na kojima ljudi mogu temeljiti svoje prosudbe. Na primjer, jedna od Millovih induktivnih metoda - "metoda slaganja" ukljudivalaje izradu odvojenih popisa mogudih uzroka koji su prisutni i koji su odsutri kad dode do odredenog ishoda. Ako je od svih mogu6ih uzroka samo jedan prisutan u svim sluEajevima odredenog ishoda, opaZad moZe induktivno zakljuditi daje uzrok koji je prisutan u svim sludajevirna pravi u:rok, tj. usprkos svim razlikama izrnedu moguiih uzroka, postoji slaganje'u smislujednog uzroka i jedne posljedice.

Na pririjer, ako niz ljudi u odredenoj zajednici.oboli od hepatitisa, lokalna zdravsWena slu.Zba nastojat 6e ustanoviti razliEite mogude nadine na koji se svaki od oboljelih mogao zaraziti. Ako se pokaZe da Zive u razliditim dijelovima grada,

kupuju u razliditim trgovinama ZiveZnih namimica, imaju razlidite lijednike i zubare, te op6enito,vode vrlo razliEite Zivote, no da su svi iste v.ederijeli u istom restoranu, zdravswene sluibe 6e vjerojatno,indu}1iv.no.zakljuditi da su se zarazili hepatitisom'ka(l sujeli u tom restoranu.

Druga Millova metoda je "metoda razltke", u kojoj opaZate da su sludaju u kojemu se odreelena pojava dogatla isludaju u kojemu se pojava ne dogatla zajednidke sve okolnosti osim jedne. Na primjer, pretpostavite da odredena skupina studenata Zivi u istom domrl jede istu hranu u istoj blagovaonici, spava po istom rasporedu i ide na ista predavanja - osim Sto neki s.hrdenti pohaclajujedan seminar, a ostali studenti drugi seminar. Studenti koji pohatlaju seminar A svi dobivaju ocjenu odlidan, a studenti koji pohactaju seminar B, ocjenu dobar. Mogli bismo induktivno zakljuditi da se na seminarima dogada ne5to 5to dovodi do te razlike. Cini li vhm se ta metoda poznatom? Kad bi opaZad manipulirab razliditim aspektima ove metode, mogli bismo je nazvati eksperimentom: sve varijable osimjedne drZali biste konstantnima, a tu jednu varijablu biste mijenjali da provjerite je Ii ona povezana s razliditim ishodima. Zapravo, Jerome Bruner (J. S. Bruner, Goodnow i Austin, i956.)je davno izjavio da se induktivno rezoniranje moZe smatrati provjerom hipoteza. Miriam Schustack i ja (Schustack i Stemberg, 1981.) ishaZivali smo kauzalno zakljudivanje dajuii ljudima scenarije poput onog prikazanog u tablici 12.6. Zadatak sudionikaje bio da upotrijebe informacije koje opisuju posljedice po svaku tvrtku da bi otkrili ho6e li vrijednost dionica wrtke pasti ako se za njezin glavni proizvod posumnja daje kancerogen. Ustanovili smo da su sudionici za kauzalno zakljudivanje koristili detiri dijela informacije. Odredenije, bili su skloni potwdi-

l2 . Odludivanje i rezoniranje

435

OpaZanja analitidara trZi5ta o proizvodladima kozmetidkih

proizvoda Kako biste na osnovi ovdje prikazanih informaciia odredili uzroino-posljedidne veze? Tvrtka

'l

Slulbenici tvrtke organizirali su se i pridruZili se Doslo je do iazitog pada vri.iednosti dionica sindikatu. Glavni proiaod tvrtke bio je pod sum- tvrtke. njom da je kanercgen.

Tvrtka

2

Slu:benici tvrtke nisu se organizirali i pridruUili sindikatu. Glavni proiaod tvrtke bio j6 pod sumnjom da je kancercgenl

Do5lo je do tvrtke.

Ustanovlj€noje da su delnici tvrtkB ilegalno pomagali predizbomu kampanju. Glavni proiaod tvrtke nlje blo pod sumnjom da je kancercgen.

Nije bilo tvrtk€.

Tvrtka

3

slsf$fl

izaiiog

izaitog

pada vri.iednosti dionica

pada vruednosii dionica

detiri osnove za zakljueivanje o kauzalnosti

Cak I liudi koii nlsu logi6ari mogu udinkovito upotrijebiti dostupne informacije kad procjenjuju uzro6noposljedi6ne odnose.

KAUZALNI OSNOVAZA

OBJASNJENJE

PRIMJER

ZAKLJUEAK ZAKIJU6AK Potvrdivanje

Zajednidka prisutnost Ako posloji t€ndgncua mogud€ Eodn6 da se neka pojava jave i neki ishod dogadaiu zatedno, ljudl su skloniil vjerovatl da pojava uzokuje ishod.

Ked bi neka druga tvrtka Imala glavni proidod kojl je pod sumnjom da.je kancere g€n, i kad bl vrijednost njezinih dionim pala, io uparlvmis dinjsnica povecalo bi viercvanje ljudi da proglasavanje glavnog proizvoda

Zalsdnidka odsdnost Ako ss ishod ne javlja mogucs uzroans poja- u odsutnostl mogude ve i ishoda urodn€ pojavs, liudi su skloniji v.ierovati da ta pojava uzrolrujs

Ako wijednost dionica drugih tvrtki nije pala kad su njihovi proi4odi proglaseni l€nce rogenima, tadajs odsutnost kancsrog€na medu proiilodima i pada vrlj€dnosti dionie

pG

I

ishoda

. Potvrdivanl€

Odbacivanje

la

Prisutnost

mogu6e ali ishoda

uro6n6 pojave, odsulnost

kancerogenim spusta vrij€dnost dionica.

ishod.

brem u sldadu s idejom da bi'proglasavan is proiiloda kancercganim moglo dov€sti do pada vrijsdnostl dionl€.

Ako je moguda uzrodna pojava prisutna, ali ishod niie, ljudi manje skloQi vj€rovati da ta pojava

Ako su glavni prokvodi drugih h/rtki proglas6ni kancarog€nima, ali vriiednct niihovih dionica nije pala, ljudi 6e vjercjatniie akliuCitl da proglasenje glawog proiaoda kancerogenlrir ns dovodi do pada vrijednosti

su

dovodi dlonioa. ishoda. Odbacivanje Odsutnost mogude Ako se ishod javi u Ako le vrl.iednost dionica drugih tvrlki pala, a uzloin€ pojave, ali odsutnostl mogude da nisu imals proiryode koii su proglas€ni prisutnost ishoda Eodne pojave, ljudi ka€rogenima, ljudl de biti manjs skloni zakljuditi da proglagavanjo proiryoda kanc€rosu manje sklonl vje genlm dovodl do pada vrijednosti dionica. rovati da je pojaw do

dovsla do ishoda (Ovo je jedna od Millovlh m€toda indukcri6.)

436

Kognitiv

n

a p s iho logij a

ti daje neki dogadaj sludajan na osnovi ili zajednidke prisuhrosti mogudeg uzodnog dogatlaja i ishoda ili zajedniike odsutnosti mogudeg uzrodnog dogailaja i ishoda. Bili su skloni odbaciti uzrodnost odredenog prethode6eg dogaelaja na osnovi ili prisutnosti moguieg uzrodnog dogatlaja, ali odsutnosti ishoda, ili odzutnosti mogu6eg uzrodnog dogadaja, ali prisutnosti ishoda. Na taj nadin ljudi mogu biti prilidno racionalni u dono5enju uzrodno-posljedidnih zakljudaka" razumno koriste6i dostupne podatke.

Metlutim, desto potpadamo pod utjecaj razliditih uobidajenih pogreiaka induktivnog rezoniranja. Jedna uobidajena pogredka indukciie vezana je uz zakon velikih brojeva. Pod nekim uvjetima prepoznajemo da veii broj opaZanja pove6ava vjerojatnost nadih zakljudaka. No u drusim prilikama ne uzimamo u obzir velidinu uzorka koji smo opaZali kad procjenjujemo snagu ili vjerojatnost odredenog zakljudka. Usto, vedina nas je sklona zanemariti informaciju o temeljnom omjeru, te se umjesto toga usredotodujemo na neobidne varijacije ili salijentne anegdotalne primjere. Ako smo svjesni tih pogre5aka, to nam moZe pomo6i da pobolj5amo svoje dono5enje odluka.

Moida najveda naia pogreSkajest ona koja zahvala psihologe, druge znanstvenike i nemnnsgysaile: pokazujemo pristranost potwdivanja" koja nas moie dovesti do pogrelaka poput iluzornih korelacija, koje su uodili Chapman i Chapman (1957., 1969.; 1975.). Nadalje, desto gri;ie5imo kad samo na osnovi korelacija nastojimo odrediti uzrodno-posljedidne veze. Kao Sto je rnnogo puta redeno, podaci o korelaciji ne mogu upudivati na smjer uzrodno,posljedidne povezanosti. Kad postoji korelaciia izmeclu varijable A i varijable B, moguCe je da varijabla A uzrokuje varijablu B, da varijabla B uzrokuje varijablu d ili da neka tre6a varijabla C uzrokuje da se A i B javljaju zajedno. S time povezana pogrelka javlja se kad propustimo uvidjeti da mnogi fenomeni imaju vi5estruke uzroke. Na primjer, prometnu nesre6u 6esto uzrokuje nekoliko uzroka, poput nepalnje nekoliko vozada, a ne samojedan rurok. Nakon 5to smo ustanovilijedan od mogu6ih uzroka odretlene pojave, moZemo prestati traZiti altemativno obja5njenje ili druge dinitelje koji toj pojavi pridonose, dine6i time pogrelku zanemarivanja, odnosno neuzimanja u obzir drugih mogu6nosti. Pristranost potwdivanja moZe imati velikog udecaja na nalu svakodnevnicu. Na primjer, molemo upoznati nekoga o6ekujudi da nam se ne6e svidjeti. Posljedica toga moZe biti da demo se prema njemu ponalati na nadin koji je radidit od nadina na koji bismo se prema njemu pona5ali kad bismo odekivali da 6e nam se svidjeti. On tada moZe odgovoriti na nesimpatidniji naEin, "powrduju6i" nale podetno vjerovanje da nije simpatiEan. Pristranost potwdivanja stoga moZe imati veliku ulogu u ikolovanju. Nastavnici desto malo odekuju od studenata kad ih smatraju neposobnima. Studenti tadapruZaju malo, Sto "powrtluje" nastavnikova podetna vjerovanja (R. J. Stemberg , 1997.). Neka istraZivanja Woo-kyoung Ahna i suradnika (Ahn i Bailenson, 1996.; A-hn,

Kalish, Medin i Gelrnan, 1995.) ispituju odnos izmedu kovarijacije (korelacije) informacija i kauzalnih zakljudaka. Da bi neka informacija pridonijela kauzalnom zakljudku, ona nuino mora biti u korelaciji s dogactajem, no ta informacija o kovarijaciji nije dovoljna da bismo preqrostavili uzrodno-posljedidni odnos. Ahn i suradnici predlaZu da informacija o kovarijaciji takoder mora pruiiti podatak o mogu6em uzrodnom mehanizmu putem kojeg informacija pridonosi kauzalnom zakljuEku. Da upotrijebimo njihov primjer: u pokuiaju da odredimo uzrok Ia-

12. Odlulivanje i rezoniranje

.

437

neine sino6nje prometne nesre6e, mogli bismo upotrijebiti samo informaciju o kovarijaciji poput: "Za Jane j€ vjerojatnije nego za druge ljude da 6e doZwjeti prometnu nesreiu" ili: "Sino6 je vjerojataost prometne nesrede bila ve6a". Meclutim, Ahn i suradnici su pokazali da ljudi preferiraju informacije koje se specifidno odnose na uzrodne mehanizme, poput: "Jane sinod nije nosila naodale" ili: "Cestaje bila zaledena", kad pridbdajuuzrodno 2nadenje informac{jama koje samo kovariraju s prometnorir nesre6om. Obje navedene informacije o Janeinoj nesre6i mogu se smatrati informacijama o kovarijaciji, no opisi pruiaju dodatne informhcije o uzrodnim mehanizmima. Chengov (1997.) dlanak nadograduje ideju o ruzroEnim mehanizmima nastojedi objasniti kako [iudi odabiru odredene kovarijate kao moguie uzrodne dinitelje, s obzirom na to da nikad ne moZemo izravno opaZati kauzalaost. Dethlji modela su izvan dosega ovog teksta, no Cheng opdeni-

438

Kogttitivnapsihologija

Rezoniranje, po analogiji lndukivno rezoniranje moie se primijeniti na siri raspon situacija nego sto su one koje zahtijevaju kauzalno ili kategoridko rezoniranje. Na primjer, induktivno rezoniranje se moZe primijeniti na rezoniranje po analogiji, kao u analogiji: ,.Vatra je prema azbestu kao voda prema (a) vinilu, (b) zraku, (c) pamuku, (d) slavini',. U rezoniranju po analogiji moramo opaZati prvi par destica (u ovom p.i*;.* to .u "vatra" i "aztest") i indukcrjom iz tih desrica doii do jednog ili vi5e odnosa (u ovom sluiaju to je povr5inska otpomost buduii da su powline pokrivene azbestom otpome na vatru). Zatim moramo taj odnos primijeniti na drugi dio analogije. ,.vinil', jer U navedenom pnmjqru izabirano su powsine pokrivene vi_ "je5enje nilom otporne na vodu.

to predlaie da ljudi djeluju kao naivni znanstvenici u postavljanju teorijskih uzrodnika koje nije mogu6e opaZati da bi objasnili kovarijacije koje moZemo opaZati. Dakle, ljudi su donekle racionalni u dono5enju uzrodnih atribucija na osnovi pravih wsta informacija o kovarliaciji.

Neki su istraZivadi koristili metodu vremena reakcije da bi otkrili kako ljurli {eiavaju induktivne probleme. Na primjer, uporabom matematidkog modelira_ nja, ja sam uspio razdijeliti na komponente kolidinu vremena koje sudionici hole na razlidite procese rezoniranja po analogiji. Ustanovio sam da se ve6ina wemena potrebnog za rjelavanje jednostavnih verbalnih analogila tro5i na kodipnje poj_ mova i odgovaranje (R. J. Stemberg , 1977.). Samo mali dio vremena se iapiavo troli na operacije rezoniranja na tim kodiranim pojmovima.

Kategori6ko zaklju6ivanje Na kojoj osnovi ljirdi donose zakljuEke? Prema Keithu Holyoaku i Richardu Nisbettu (1988.), ljudi u tu svrhu rabe i strategije odozdo prema gore (na osnovi inforrnacija iz svojih osjetnih iskustava) i strategije odozogo-prema-dolje (na osnovi onoga ito vei znaju ili su ranije zakljudili). Strategije odozdo-premagore temelje se na opaZanju razliditih sludajeva i razmatranju stupnja varijabiliteta medu tim sludajevima. Iz tih opaZanja mi izvladimo prototip (vidi poglavlja 6 i 9), kategoriju koja sadrZi pravila ili klastere pravila, ili kategoriji slidnu mreZu povezanih obiljeZja koja kovariraju. Nakon 5to je indukcijom doiao do kategorije, pojedinac moZe rabiti usmjereno biranje primjera da bi dodao nove dlanove kategoriji, uglavnom se usmjerujuCi na svojstva koja su u proSlosti omogudila korisno razlikovanje. Strategije odozgo-prema-dolje ukljuduju selektivno haZenje konstanti imedu tisudu varijacija i selektivno kombiniranje postojedih pojmova i kategorija. Daniel osherson i njegovi suradnici (Osherson, Smith, Wilkie, Lopez i Shafir, 1990.) predloZili su hipotezu koja se odnosi na vjerojatnost da 6e ljudi indukcijom izrru6i zakljnEak iz zadane premise (twdnje koji se odnosi na opaZanje) ili skupine premisa. Prema njihovoj hipotezi slidnosti, dva dinitelja povedavaju vjerojatnost da de ljudi indukcijom dodi do zakljudka o kategoriji: (1) visoki

stupanj slidnosti izmedu kategorija u premisama (Npr. "vrapci jedu lcukce" i "guskejedu kukce") i kategorije zakljudka (npr. "sokolovijedu kukce") i (2) visokog stupnja slidnosti izrnedu kategorije premisa i dlanova inkluzivne kategorije najniZe razine (tj. kategorije koja je najniia u hijerarhiji, a ukljuduje i premise i konkluzrju). Kao primjer drugog dinitelja, za iste dvije premise ('vrapci jedu kukce" i "guskejedu kukce"), osoba koja induktivno rezonira vjerojatrije ie indukcijom do6i do konkluzije "pticejedu kukce" nego konkluzije"iivotinje jedu kukce" jer su dlanovi inkluzivne kategorije najniie xazine za ptice (tj. razlidite wste ptica) slidniji kategoriji premisa (tj. pticama) nego dlanovi inkluzivne kategorije najn%e razine za iivotinje (npr. razliEite vrste sisavaca, gmazova i vodozemaca, kao i ptica).

Kodiranje moZe postati dak i teZe u razliditim zbunjuju6im analogijama. Na primjer, u analogiji RIS : SIR :: KRI : (a. MLIJEKO, b. SISAVAC. c. TRK. d. REP)' teskoca je u' kodiranju analogije kao one koja ukljuduje obrnuti redoslijed slova, a ne semantidki sadrZaj. U problematidnoj analogiji poput SMION : PLAS_ LJIV:: UBLMITI: (a, EKSpLORIRATI, b. EGZACERBIRATI. c. KONTESTT_ RATI, d. EVISCERIRATI), te5ko6aje u prepoznavanju znadenja rijedi. Ako osoba koja rezonira zna ntalenja rijedi, vjerojatno 6e joj biti relativno lako uvidjeti da su rijedi antonimi, tj. da je odnos medu njima suprotnost. (Ie li ovaj primjer smiono egzacerbirao va5e te5kode u rje5avanju problema koji lkljuduju analogije?)

ALTERNATIVNO GLEDISTE O REZONIRANJU Do sada ste razumno zakljudili da se kopitivni psiholozi desto ne slazu- ponekad dosta Zestoko - o tome kako i za5to ljudi rezoniraju onako kako to dine. Predloieno je altemativno gledi5te o rezoniraqiu, koje ie zasigumo pokrenuti poticajnu raspravu i daljnja istraiivanja. Steven Sloman (1996.)je proudio empirijske podatke o tome kako ljudi rezoniraju i zakljudio da je mogude razlikovati dva komplementama sustava rezoniranja: (1) asocijativni sustav, koji ukljuduje mentalne operacije na osnovi opaZenih slidnosti i wemenskog dodira (tj. tendencije da se stvari dogatlaju blisko u wemenu), i (2) sustav koji se temelji na pravilima, koji ukljuduje manipulacije na osnovi odnosa medu simbolima.

.

.

Asocijatir.ni sustav moze dovesti do. brzih odgovora koji su visokoosjetljivi na obrasce i op6e tendencije. Putem ovog sustava otkrivamo slidnosti imedu opaienih obrazacai obrazacapohranjenihu pamienju. Moiemo obratiti vilepahqie ou iulileotnaobiljeZja (f . onakoja

su

wlo tipidna ili wlo atipidna)

nego na

definial:u6aobiljeija

12

.

Odludivanje i

rezoniranje

439

obrasca. Ovaj sustav postavlja prilidno labava ogranidenja koja bi mogla inhibirati odabir obrazaca koji se lolije slaiu s opaienim obrascem, u koristupam6enih obrazaca

koji

se bolje slaZu s opaienim obrascem. Dokazi o asocijativnom rezoniranju ukljuduju uporabu heuristika reprezentativnosti, efekata prishanosti S obzirom na vjerovanja (kad se viSe sla-Zemo sa silogizmima koji potwduju na5a vjerovanja, bez

obzira na to jesu li logidki valjani), efekte plauzibilnosti u hipotetidkom rezoniranju i pojadanje hipotetidkog rezoniranja u praktidnim kontekstima.

Primjer djelovanja asocijatinog sustava mogao bi biti efekt lainog konsenzusa, kod kojeg ljudi vjeruju da su njihovo pona5anje i prosudbe uobidajeniji i prikladniji nego oni drugih ljudi (Ross, Greene i House, 1977.). Na primjer, ako ljudi imaju stav o nekom pitanju, oni vjeruju da 6e, zato 5to je to njihov stav, i drugi ljudi misliti tako i smatrati taj stav ispravnim. Nararmo, postgji odrqdena dijagnostidka valjanost vlastitih mi5ljenja, u smislu daje posve rnogu6e da i drugi ljudi zaista vjeruju u ono 5to pojedinac vjeruje (Dawes i Mulford, 1996.; Krueger, 1998.). No, sve u svemu, povezivanje tuctihmiSljenja s vlastitima samo zato 5to su nalaje upitna prirksa. Sustav koji se temelji na pravilima obidno zahtijeva vi5e namjeme te ponekad napome postupke za donolenje zakljuEaka. Kroz ovaj sustav paZljivo analiziramo relevantna svojstva (npr. definirajuda svojstva) dostupnih podataka, na osnovi pravila pohranjenih u pamdenju. Ovaj sustav postavlja Clrsta ogranidenja koja iskljuduju mogu6nosti koje kr3e pravila. Dokazi o rezoniranju na temelju pravila ukljuduju sljede6e: (1) moZemo prihvatiti logilke zakljudke kad nam budu objaInjeni, (2) moZgmo prepoznati potrebu za kategorizac{om na osnovi definiraju6ih svojstava usprkos slidnostima u tipidnim svojswima (npr. prihvatiti da novdid promjera 8 cm koji izgleda todno poput I kune mora biti kivotvoren), (3) molemo odbaciti ono Sto je nemogu6e (npr. da maCka omaci St€naQ i (4) moZerro,prepoznati mnoge stvari koje nisu vjerojatne (tpr..da 6e Sabor. donijeti zakon po kojem 6e redoviti studenti dobivati punu godi5nju pladu). Prema Slonanu, potrebna su nam oba komFlementama sustava. Moramo brzo i s lakodom odgovarati na svakodnevne situacije, na osnovi opaZenih nzlkai vremenskog dodira, no takoder nam je potrebno i sredstvo za promiSljenu evaluaciiu vlastitih odgovora.

Slomanje predloZio da

se ova dva

sustavamogukonceptualiziratiunutarkonek-

cionistidkog shvadanja. Asocijativni sustav se moZe s lakodom reprezentirati pod vidom obrazaca aktivacije i inhibicije, koji se uklapa u konekcionistidki model. Sustav koji se temelji na pravilima moZe se reprezentirati kao sustav proizvodnih pravila (vidi 1 1. poglavlje). Altemativno konekcionistidko glediSte predlaZe da se deduktivno rezoniibnje moZejaviti kad odredeni obrazac aktivacije ujednoj skupini dvorova (npr. onima koji su povezani s odredenom premisom ili nizom premisa) proizvede odredeni obrazac aktivacije u drugoj skupini dvorova (fups, 199a.). Slidno tome, konekcionistiEki model induktivnog rczonftanj,a moZe ukljudivati ponovljenu akfivhciju niza slidnih obraz:'ca u razliditim pojedinadnim sludajevima. Ova ponavljana aktivacija moZe zatirn ojadati veze izmedu aktiviranih Evorova, dovodedi do generalizacije i apsftakcije tog obrasca za niz razlilitih sludajeva. Konekcionistidki model rezoniranj a i ra2lltiti drugi pristupi opisani u ovom poglavlju nude razlidita videnja dostupnih podataka o tome kako rezoniramo i prosudujemo. Za sada ni jedan teorijski model ne obja3njava dobro sve podatke, iako svaki model zadovoljavaju6e obja5njava barem neke od podataka- Usprkos

440

Kogni tivna psiho logij a tome, ono Etoje zajednidko i Sto ujedinjuje sve empirijske podatke i teorijejest njihova usqjerenost na to kako odrasli misle, rezonirajq odluduju i zakljuduju i njihovo zanemarivanje nadina na.koji.to drne djeca. Do. sada smo rekli malo o tome razmi5ljaju li djeca drugadiie od odraslih i kako? Sljede6e poglavlje bavi se pitanjem razvoja kognicije tijekom Zivota-

-

i njezin ishod je poaat, moZemo potpasti pod utjecaj pristranosti pogleda unatrag, iskivltjujudi svoju percepciju ranijih podataka s ob2tom na konadni ishod. No moZda je od svih nalih mentalnih pristranosti najozbiljnije pretjerano samopouzdanje, koje

1. Koje su nekb od strategiia koje vode ljudsko odluEivanje? Rane teorije su bile usmjerene na obliko-

vanje pralitidnih matematidkih modelb bdludivanja i pretpostavljale su da su donositelji odluka popuno informirani, izlrzetno osjetijivi na informacije i potpimo racio' nalni.'Daljnje teorije zu podele uzimati u obzir dinjenicu da ljudi Cesto rabe subjektivne kriterije pri donoSenju otllukq,da elementi sludaja desto utjedu na ishode odluka, da ljudi desto rabe subjektivne procjene u ra2mafianju ishoda te da pri odludivrmju nisu bezgranidno racionalni. Cini se dalju. di desto rabe strategije zadovoljenja, pristaju6i na prvu minimalno zadovoljavirju6u opcrju, te strategije koje ukljuduju proces eliminacije po obiljeZjima da bi smanjili prevelik broj opcija.

Iedan od najuobidajenijih heuristika koji veiina nas koristi je heuristik reprezentativnosti. Padamo u zamkupogre5nog vjerovanja d2r mali uzorci iz populacije po svim obiljeZjima sli6e Eitavoj populaciji. NaIe nerazumijevanje temeljnog omjera i drugih aspekata vjerojatrosti desto nas vqdi i do drugih mentaftih prelica, poput onih kod Fo8rpdke podudamosti i pogre5ke ukljudenja. JoI jedan uobiEajeni heuristik je heuristik dostupnosti, kod kojeg donosimo prosudbe na osnovi informacija koje su nam odmah dostupne u pamdenju, a da se ne potrudimo potraZiti manje dostupne informacije. Uporaba heuristika poput usidravan-

ja i prilagodbe, iluzome korelacije i efekata okvira takotler Cesto umanjuje na5u sposobnost donoienja udinikovitih odluka. Nakon 5to smo donijeli odluku (ili jo5 bolje, nakon Stoje netko drugi donio odluku)

je izgleda nevjerojatno otporno na dokaze o vlastitim pogre5kama.

2, Koji su nelii od obllka dedutttivnog re. zoniranja koje ljudi mogu koristiti i koji Cinitelji pospjeSuju ili prijeCe deduktivrio rezoniranje?

Dediktivno rezonirarje dkljriduje donoSenje z4kljudaka na osnovi niza uvjetnih ili hipotetidkih.sudova ili na osnovi dviju prenrisa u silogizmu. Metfu radiditim vrstama silogizama zu'lineami silogizmi i kategoridki silogizrri. Dedultivno rezoniraqie usto moZe ukljudivati i sloiene probleme

tranzitiwog zakljudivanja ili matematidke

'

ili logidke dokaze koji ukljuduju velik broj pojmova. Dedukivno rezoniranje takoder moZe ukljulivati uporabu shema pragmatidnog rezoninnja u praktidnim, svakodnevnim situacijama. Prilikom dono5enja zakljudaka na osnovi hipotetidkih sudova, ljudi spremno primjenjuju zakljudak m o dus p on ens, nar otito kod univerzalno-afirmativnih sudova- No ve6ina nas ima viSe te3ko6a s uporabom modus

tollens zd,JjrEka

i izbjegavanjem logiikih

pogre(aka poput afinnacije konzekvensa

ili

negacije antecedensa, narodito kad smo suodeni s tvrdnjama koje uHjuduju partikulame ili negativne sudove. Kod rje5avanja silogizama imamo slidnih te5koia s partikulamim i negativnim premisama i pojmovima koji nisu prikazani uobiiajenim redoslijedom. Kad pokulavamo donijeti za-

12

kljudak, Eesto neopravdano generaliziramo strategiju iz situacije u kojoj ona dovodi do deduktivno valjanog zakljudka na situaciju u kojoj dovodi do logidke pogre5ke. Takoder moZemo prihvatiti odredeni zakljudak prije nego Sto smo razrnotrili ditav raspon mogu6noSti koje na njega mogu utjecati. Ove mentalne preEice mogu se pojadati u situacijama u kojima dolazimo pod utjecaj pristranosti potvrclivanja (sklonosti da potvrdiriro vlastita vj erova4j a).

dono5enje induktivnih zakljuEaka. Kod donolenja kategoridkih zakljudaka ljudi su dolje i strategije odozdo-prema-gore. Procesi induktivnog rezoniranja op6enito dine osnove znanstvenih istradvaaja i testiranja hipoteza kao naiina dono5enja kauzalnih'zakljudaka. Usto, kod rezoniranja po analogiji ljudi desto trole vi6e wemena na kodira:rje pojmova u problemu negoli na provodenje samog induktivnog rezon! ranja. eini se da ljudiponekad mogu rabiti rezoniranje koje se zasnivd na sustavi-

ma formalnih pravila, poput primjene pravila formalne logike, a ponekad rabe rezoniranje koje se zasniva na asogijacijama, poput uodavanja slidnosti i wemenskog dodira-

4. Postoje

rezoniranjem ne mozemo

su dva logidka zakljudka i dvije 1okoji se vezuju uz hipotetidko rezoniranje poput onog u Wasonovu zadatlo selekcije?

2. Koja

giEke pogre3ke

odgovor.

4. Neki kognitivnih psiholozi dovode u pitanje korist od proudavanja formalne logike, poput lineamih

ili kategoridkih si-

Kognitivnapsihologija

procjene, ili recite zaito mislite da 6e ljudi dati realistidne procjene vjerojatnosti.

7. Pretpostavite

da morate unajmiti stan. Kako biste postupili da pronadete onaj koji najbolje zadovoljava vale potrebe i Zelje? Koliko va5a metoda slidi metodama ooi-

deduktivno rezoniranj e deduktivna valjanost

eliminacija po obiljeZjima heuristik dostupnosti induktivno rezoniranje iluzoma korelacija kategorilki silogizrni kauzalno zakljudiva4ie lineami silogizmi logidkapogreSka mentalni model ogranidena racio:ralnost prenusa

medu simbolima-

uf

sanima u teoriji subjektivne vrijednosti, zadovoljenju ili eliminaciji po obiljezjina?

8. Navedite dva primjera koji pokazuju kako u svakodnevnom Zivotu koristite rezoniranje utemeljeno na pravilima i asocijativno

rezoniranie.

pretj erano samopouzdarje

pristranost pogleda unatrag prosutlivanje i odludivanj e reprezentativnost rezoniranje sheme pragmatidnog rezoniranja silogizam

subjektiwa {erojatnost subj ektivna. wij ednost sud

uvjetno rezoniranje zadovoljenje

adresi http:i/coglab.wadsworth.com,

logizama- Sto vi mislitE,sto moZemo,ilobiti

pioud4yanjem nadinb na.koji ljudi rezoniraju prilikom rj eSavanj a sil o Eiz.ama? 5. Na osnovi informacija iz ovog poglavlja, osmislite nadin na koji biste studentima

mogli pomodi da udinkovitije primijene dedullivno rezoniranje na probleme s koji-

3. Koji od razliditih pristupa hipotetidkom (uvjetnom) rezonfuanju najbolje objadnjava postojeie nalaze? Obrazloiite svoj

alternativna glediSta o re-

Steven Sloman je sugerirao da ljudi imaju dva odvojena sustava rezoniranja: asocijativni sustav kojije osjetljiv na opaZene slidnosti i wemenski dodir te sustav koji se temelji na pravilima i ukljuduje inanipulacije koje se zasnivaju na odnosima

do6i do logiEH Sigtimih zakljudaka, paZljivim rezoniranjen moZemo dpii do ba-

OpiSite neke od heuri,stikai pril$auosti,koje ljudi rabe pri p;ozudivaqju i'odluEivanjir.

li

zoniranJu?

uzroino-posliediCnim vezams i donosili druge vrste zakljuEaka?

1.

442

slloni koristiti i strategije odozgo-prema-

3. Kako ljudi koriste induktivno rezoniranje da bi izvodili zakljudke o

i*6 ioa"tti*ln

441

rem vrlo vjerojatnih zakljudaka. John Stuart Mill je prije vi5e od jednog stolje6a preporudio uporabu razliditih strategiia za

Svoju sposobnost dono5e4ia ispravnih zakljudaka moZemo pove6ati na mnogo nadina, kao npr. da utro5imo dovoljno vremena na paZdivu evaluaciju premisa ili sudova te oblikujemo vi$estruke mentalne mgdele premisa i njihovih odnosa- Thkoder moZemo imati koristi od uvjeZbavanja uiinkovitog deduktivnog rezoniranja. Vjerojatnost da 6emo doii do dobro promi(ljenih zakljudakaje veda kad ti zakljudci izgledaju plauzi. bilni i korisni u praktidnom kontekstu" kao npr. u dru5tvenim kontaktima

r Odludivanje i rezoniranje

ma se suodavaju

6.

Osmislitepitanje, poputonih iz istraZivanja Kahnemana i Tverskog, koje od ljudi traZi da proclj ene subj ektivnu vjeroj atro st dvaju razliditih dogadaja. Upozorite na pogre5ke za koje moZete odekivati da utjedu na

Dawes, R. (1994.).House ofcards. NewYork: Free Press. Pronicavo i koritroverzno raz-

matranje nadina na koji pogreike u rezoniranju mogri proZeti prosutlivanje, dak i psihologa. Gigerenzer, G., Todd, P. M. i ABC israiivadka grupa (1999.). Simple heurtsfics that make

us smarL New York: Oxford University Press. Pogled.na nadin na koji wlo jednostal'ni heuristici - poput donolenja sloZenih odluka na osnovi sarnojednog raznatanja desto funkcioniraju ianenaduju6e dobro te dak bolje od sloZenijih heuristika.

-

Plous, S. (1993.). The psycholog ofi udgment and decision making. Philadelphia: Temple University Press. Izvrstan pregled literature o odludivanju koji pokriva sve glavne heuristike i prisfanosti. Stemberg, R. J. i Ben-Zeev, R. (2001.). Con-

plex cognition: The psychologt ofhuman thought. New York: Oxford University Press. Pregled tema iz podrudja sloZene kognicije, ukljuduju6i odludivanje i rezoniranje.

KOGNITIVNI RAZVOJ

Kognititna psiholo gij a

t,

Koje su neke od glavnih teorijskih perspektiva u vezi s kognitivnim ra-

2.

Sto su istraZivadi pronaSli istraZujudi razvoj sposobnosti obrade informaci-

zvojem?

ju?

3. Kakve se promjene dogattaju tijekom razvoja mozga? 4. Koje su neke od razvojnih promjena u kogniciji koje sejavljaju tijekom PROUEAVANJE KOGNTTIVNE PSIHOLOGIJE

GLAVNI PRISTUPI TUMAEENJU KOGNITIVNOG RAZVOJA o

Temelina nadela kognitivnog razvo-

ja

.

Sazrijevanje procesa mi5uenja

. Sociokulturalni utjecaji na misaone procese RAZVOJ SPOSOBNOSTI OBRADE INFORMACIJA . Metakognitivne sposobnosti i razvoj pam6enja

.

:'

Kvantitativne sposobnosti

. Vidnoprostome sposobnosti

.

Induktivno rezoniranje

odrasle dobi?

NEUROFIZIOLOSKE PROMJENE U RA. ZVOJU

.

Nikada ih ne grlite i ne ljubite, nemojte im nikada dopustiti da vam sjede u krilu. A-ko morate, poljubite ihjednom u Eelo za laku no6. Rukujte se s njima ujutro. Pogladite ih po Eelu ako su iaimno dobro obavili wlo teZak zadatak. Probajte. Zatjedan dana vidjet 6ete kako je lako biti savrieno objektivan prema svom djetetu i u isto vrijeme ljubazan. Bit 6ete duboko posramljeni osjet-

Porast neuronske slozenosti

. Sazrijevanje struktura sredisnjeg Zivianog sustava KOGNITIVNI RAZVOJ U ODRASLOJ DOBI

. .

Ijivim, sentimentalnim nadinom na koji ste postupali.

Obrasci rasta i opadania Mudrost i starenje

SAZETAK

RAZMISLJANJA O MISL'ENJU: EINJENIENA, ANALmEKA, KREATIVNA I PRAKNENA PITANJA KLJUENI POJMOVI DODATNA LITERATUM

John Watson, PsiholoiH odgoj dojenieta i djeteta

je da se nadin na koji psiholozi doZivljavaju djecu drarnatidno promijenio od 1928. kadaje John Watson objavio ovaj proglas. Priznajemo i da su djeca Jasno

slidna odraslima u svojoj potrebi za toplinom i ljubavlju i da se djeca razlikuju od odraslih po mnogo Cemu, posebno u nadinu na koji misle. Psiholozi koji nastoje razumjeti kako se mi5ljenje mijenja tijekom iivota proudavaju kognitivni razvoj, ishaZivanje toga kako se mentalne sposobnosti grade i mijenjaju s pordstom fiziololke zrelosti (sazrijevaqia ili maturacije) i iskustva (udenja). Kopitivnorazvojni psiholozi proudavaju razlike i slidnosti izmedu tjudi razliEitih dobi, nastoje6i otkriti kako i za5to ljudi misle i pona5aju se razlidito u razlidito wijeme svojega Zivota. Te razlike i slidnosti rezultat su gena, okoline i posebno njihove interakcije @lomin, 1999; Plomin i Ruttea 1998).

Kognitivni razvoj ukljuduje kvalitativne promjene u miSljenju, kao i kvantitativne promjene, poput ve6ega znanja i sposobnosti. Ve6ina se kognitivnih psihologa slaZe da razvojne promjene nastaju kao rezultat interakcije maturacije (naslijeda) i udenja (okoline). Metlutim, neki kognitivni psiholozi stavljaju znatno ve6i naglasakna maturaciju, koja se odnosi na svaku relativno stalnu promjenu u mi5ljenju ili pona5anju do koje dolazijednostavno zbog starenja, bez obzkana neko posebno iskuswo. Drugi, medutim, podvlade vaZnost udenja, koje se odnosi na svaku relativno stalnu promjenu u mi5ljenju koja nastaje kao rezultat iskustva. Imajte na umu tu interakciju naslijetla i okoline tijekom ditanja o razliditim teorijskim perspektivama kognitivnog razvoja. Interaktivan u{ecaj naslijetla i okoline zapodinje u dojenadkoj dobi @omstein, 1999). Sasvim mala djeca su urodeno predisponirana da obra6aju paZnju na podraZaje koji su umjereno novi - tojest, ni tako poznati da su podraZaji nezanimljivi, niti toliko novi da djeci nisu smisleni (McCall, Kennedy i Appelbaum, 19?7). Okolina koja djecipruZaumjereno novepodralaje pomo6i 6e im darazvijuveiinu svojih urotlenih preferencija. Neki su istraZivadi sugerirali da djedja preferenclja

.

13

r Kognitivnirazvoj

445

umjerene novosti objalnjava to kako djeca ude o stvarima onda kada su na to spremna. Djeca ne gube vrijeme bave6i se sasvim poaatim stvarima ili stvarima koje su preplavljujude nove. Neki su ishaZivadi (npr. Bomstein i Sigpan, 1986; Leviis i Brooks-Gunn, 1981) sugerirali da su djeca koja u ve6oj mjeri preferiraju odrealeni stupanj novosti inteligentnija od djece koja manje preferiraju novost. Neki nalazi (npr. Bomstein, 1989; Fagan, 1984, 1985; Fagan i Montie, 1988) upu6uju na to da je vjerojatrije da ie mala djeca s jakim preferenciiama novosti imati vi5e rezultate na testovima inteligencije u dobi od dvije do sedam godina, no drugi bi istraZivadi (npr. L. G. Humphreys i Davey, 1988; Kagan, 1989; McCall, 1989) savjetovali da ovdje ne brzamo sa zakliudcima. Premda obidno mislimo kako su djeca pod utjecajen svoje okoline, vaino je prisjetiti se da djeca utjedu na okolinu (Goodnow, 1999), posebno u okrulenju svoje obitelji i prijatelja- U odredenom stupnju prilike na koje nailaze upravo se one koje ona stvaraju tim utjecajen na okolinu. Na primjer, dijete moZe dobiti poduku iz glazbe ili uqjetnosti ne zato $to su roditelji za njih tako odludili, nego stoga Sto su sama iruistirala na tome. Na taj nadin djetetov glazbeni, uqietnidki ili neti drugi rawoj proalazi iz djetetova u{ecaja na okolinu u kojoj ono Livi. Zanimljivoje d4 dini se, na kogrritivni razvoj najvi5e utjedejedinstvena, a ne zajednidkaokolinaunutarobitelji (Harris, 1995; Plomin, 1999; Plomin, Fulker, Corley i DeFries, 1997). Drugim rijedima, kada brada i sestre odrastaju u istoj obitelii,

dini se da ono Stoje najvaZnije za njihov razvoj nisu oni aspekti okoline koje oni dljele, nego oni aspekti okoline koji su jedinstveni za svako dijete, poput idiosinkratidkih nalinana koji roditelji postupaju sa svakim djetetom te odretleni prijatelji izvan obitelji koje svako dijete stjeEe. Na taj nadin, izeleda" hdividualne razlike meclu djecom nastaju djelomice zbog razlika u okolini unutar iste obite[i porljekla @jorkluird, 2000). U ovom du poglavdiu najprije raspraviti neke teorijske pristupe kognitivnom raz.toju, potom 6u ramotriti kognitivni razvoj u specifidnim podruijima, poput pamieqia i perceptivnih sposobnosti, te neurofiziolo5kog sazrijevanja. Konadno, kratko du razrnotiti kogniciju odraslih - precizrije, vaZne kopitivne pro4jene koje nastaju nakon adolescencije. Premda Ce naglasak u poglavlju biti na kopiciji pojedinca, vaZno je imati na umu da je veliki dio kognicije kolaborativan, pri demrr se ljudsko udenjejavlja kao rezultat grupnog nastojanja da se naudi i razumije (Rogoff, 1998).

GLAVNI PRISTUPI TUMACENJU KOGNITIVNOG RAZVOJA Teorije kognitivnog raztoja su raznovrsne. Premda ovo poglavlje ne moZe obuhvatiti sve te teorije, raspravit 6emo neke od najutjecajniiih teorija u ovom podrudju. Kako budete ditali o procesima koji zu ukljudeni u kopitivni razvoj,razmiSljajte o tome koji vam se od njih dine najsmislenijima- T,amijent bete da moZete pronaCi prednosti i nedostatke u svakoj od teorija i da nijedna pojedinaEna teorija nijejo! objasnila sve aspekte kognitivnog razvoja. Pristupi koji su ovdje ukljude-

446

Kognitivna psihologija ni predstavljaju najbolje poku5aje teoretidara psihologa da objasne ljudski kognitivni razvoj. Ovo 6e poglavlje raspraviti kognitivno-razvojni pristup Jeana Piageta i teoretidara neopiagetovske tradicije, pristup Leva Vigotskog, te teoretidara pristupa obrade informacija- Nakon proudavanja kognitivno.razvojnih fenomena u djetinjstvu, razmatram i dodatro stajaliSte o kognitivnom razvoju, zasnovano na neurofrziolo5kim istraZivanjima. (Za kratki pregled toga kako svaka od teorija opisuje karakteristidan napredak kognitivnog razvoja pogledajte tablicu 13.l).

Temeljna na6ela kognitivno g razvoia Neovisno o odredenom teorijskom pristupu - piagetovskom, vigotskijanskom ili pristupu obrade informacija - pitanje je koja se to temeljna nadela isprdpliCu u istraZivanjima kogritivnog razvoja i povezuju ih? Pregled istraiivanja upu6uje na neke mogude odgovore (R. J. Stemberg i Powell, 1983). Prvo, tijekom razvoja, dini se da ljudi stjedu sve sofisticiraniji nadzor nad vlastitim mi3ljenjem i udenjem. Kako ljudi stare, tako ptistaju sve vje5tiji u sloZenoj interakciji miSljenja i pona$anja. Drugo, s dobi ljudi postaju sve temeljitiji u obradi informacija. Starija djeca kodiraju vi5e informacija iz problema od mlade djece i stoga je vjerojatnije da de probleme rije5iti todno. dak i tijekom qtkasle dobi ljudi nastavljaju do lcaja Zivota kumulirati znaqie. Tre6e, ljudi tijekoq razvoja postaju sve vi5e u stanju razumijevati sve sloZenije odnose. Konadno, s vremenom ljudi razvijaju sve ve6u fleksibilnost u koristenju strategija i drugih informacija. Kako ljudi stare, postaju ma.4evezanizakoriStenje informacijau samo jcdnom kontekstu i udeprimijeniti ih u ve6oj raznolikosti konteksta. tjudi.mogu,posti6i'dak,i veCu,,mudrost-'uvidu same sebe i svijet oko njih. Kako budete ditali o razliditim fenomenima kognitivnog razvoja, razmiSljajte o tome kako se:mijenja kopitivna komlleksnost u wakom od proudavanih podrudja.

Sazrijevanje ili maturaciia procesa mi5ljenja Prenaglasiti vainost Svicarskog psihologa Jeana Piageta (1896-1980) u razvojnim istraZivanjima bilo bi zaista te5ko. Njegova se teorija op6enito smatra najcjelovitijom teorijom kognitivnog nz'toja. Premda su neki aspekti Piagetove teorije dovedeni u pitanje, a u nekim sludajevima i opowgnuti, teorija je jo3 iznimno utjecajna. Zaista, doprinos njegove teorije, kao i drugih, viSe se vidi po utjecaju koji je imala na druge teorije i istraZivanja nego u njenoj krajnjoj todnosti.

Piagetje na poseban nadin revolucioniiao istraZivanja razvoja pojmova i inteligencije kod djece uswrdivii da isnaZivadi jednako mogu nauditi o djedjem intelektualnom razvoju istraZujuCi njihove netodne odgovore na zadatke, kao i na temelju njihovih todnih odgovora. Putem ponavljanog opaZanja djece, ukljuduju6i i njegovu vlastitu, i posebno istraZujudi poge5ke u njihovu rezoniranju, Piaget je zaHjudio da su u pbdlozi djedjeg mi5ljenja koherentni logidki sustavi. Ti sustavi, smatraoje, razlikuju se od logidkih sustava koje koriste odrasli. Ako Zelimo razumjeti razvoj, moramo identificirati distinktivna obiljeZja tih sustava. U ovom odjeljku prvo ramratramo neke od Piagetovih opiih nadela razvoja, a potom raspravljamo pijagetovske faze kognitivnog rantojg'.

13

r Kognitivni razvoj

447 448

Kognitiwa psihologija

Karakteristi6ni napredakkognitivnog razvqa

@!f$[

Razlidite teorije kognitivnog razvoja nude nadopuniuiude informacije o napredovaniu kognltivnog razvoja od rodtenia do adoloscencije TEORETIEAR

PhgBt

m1.

1.DOZ

zoo+

4.rc5-

eDo&

&m10,

GOD.

GOO,

GOD.

GOO.

ooo.

GO.

SeMomotoridka: obilj€Iena je nadogradi-

Prcdop€Ecimalna:obi-

vffj€m

p€rimsti@jem

na rofl€ksne

na

N

fizi-

c|lo I ponaSdjem u-

6kim dbjektlma, uldiu-

mslpulacijffiaunu-

sml@nim na zadrra-

dujudi svo

int€Eivniis

tarnjih repr@enlacija

vanje ili ponavljmje animljivih podEzaja (glavno postignu6o: staF

promiSlj60plsiEnj€ i

konkelnlh ob.iekata;

unutamje reprsentaoi je

mote

Nt

SkoCa u

fizil$h qbid€ta; ima

objekata)

te

GOD.

Fomalnih opemdid apstraKno misljdie

i

logidko r@onimje

d@ntriEti, u-

zed u obzlr vlSB od

je

dec€nfriEnju, ujnioju u obzir vi$o od

dre k@ldeisllke od-

iedie kaakteristike odi€dnom Glamo posti-

gnud6: konzeRaciJa

gnuc€:

12mla

1z

GOD.

Konkrotnih operacija: oblljetona wo sofisticimnijim mentalnim

UeZeJtanmi€mim €ks-

ak-

to,

ledrcin Glavno postikoli6ine)

l€l6ni i pojmov-

ni ra3voj)

T@rotidai pste

Seuomotod6ka(vidl

fus

Piag€t)

Cse

swomotoridka

(vidi

Prcdop€Ecionalna (vldl Piaget)

Kokretnih opeEciia

Fom?lnihoPorcija

Jeal Pizgetie mnogo nauiio o djeijem mi{Aeilju opsiqju:ii vlutitu djecu i posvetujuti mnogo painje onome lto se

(vidi Piag€g

(vidi PiagF0'

Cinilo kto da w pogreJke u njihow

Relacijske struKur€:

Omeuijgke struKutg:

Apstmktn€ struldur€: apstraktnl poimovi mogu so @mjoti odvoi€no od konkretnih p|edmeta

obi|Jet€na svo vedim

Piagst)

E-

obiljs:ena sve vedlm

@mijo@jmProd-

zumljwaniem odnos iaedu prodmeta i poi-

meta i poimova pod vldom nllhovih direr

mva

Piagetje vjerovao da se razvoj javlja u fazama koje se razvijaju putem ekvilibracije, pri demu djeca naZe ravnoteZu (ekvilibri) imedu onoga $to susre6u u svojoj okolini i kopitivnih procesa i struktura koje unose u okolinu, te izmetlu sarnih kopitivnih sposobnosti. Ekvilibracija ukljuduje tri procesa. U nekim su situacijama djedji postoje6i nadin mi5ljenja i postoje6e sheme (mentalni okviri) primjereni za suodavanje i prilagodbu naizazove okoline; takoje dijete u stanju

4^ fi$hq

ApstEklna

Reprez€ntacijska

S€Eomotoidka (vldl Piag€t)

Intem€liaclja I svs vode sposobncti unutal zone prckalmalnog

MSor8ty

Sve veda

Tryetdati

Svo

sofsticitrljg kodlriljg, kwbiniaje, stl€canj€

obEde Infomcila

ff

omodifi ciEiud€ prcdukcij€:

Sve v€6a mogudnost

re

boue

@llkowja

|@mij6vsje

paivida od

mj4

r4oja

$momott9ni6, poiEtna vea I suslavi

konClne:

zmje, te kontrola I kap@itet psdenJa, sve v€6a mentalna spoebn6t obl€kata u prostoru: Svo ve6a kontrola nad strat€lima rleSavdja ffoblema; Sv€ veda Eposbnost deduktlvrcg, lndiildivnog i ualognog r*oni6ja

Tsstidad Fto teo predtozlll Ngtfofislrcg mlsloJa, .

6u fazu

kognftihog

|8ofa

koja slljedl nakon

fuo fomalnlh opdaclla. O€

Jd

mffipulimia

f@,

u neklm

t6djffi, ,a

dvoeCnosti

Piagetje vjerovao daje funkcija inteligencije pomodi u prilagodbi na okolinu' Prema njegovu mi5ljenju (1972), sredstva prilagodbe dine kontinuum koji ide od relativno neinteligentnih, poput navika i refleksa, do relativno inteligentnih' poput onih koji zahtijevaju uvid, sloZene mentalne reprezentacije i mentalnu manipulaciju simbolima. Sukladno svojoj usmjerenosti naprilagodbu, vjerovao je da uz kognitivni razvoj dolazi do sve sloZenijih reakcija na okolinu (Piaget' 1972).Piagetjedalje uswrdio da s porastom udenja i sazrijevanja i inteligencija i njene manifestacije postaju diferencirane sve specijaliziranije u l'az|l.Eitim

-

podrudjima.

ekvilibrija. Na primjer, prepostavimo da dvogodi3nji Jimmy koristi rijed "peso", koja obuhvada sva ietveronoZna krznena sworenja koja su poput njegova psa; sve dok su sva detveronoZna sworenja koje Jimmy susreCe poput pasa koje je ve6 vidio, Jirnmy ostaje u stanju ekvilibrija.

stvanosti, ws ve6a v€rbalna flu€trtrcsl | @umljevdie,

Sv€ v€d6

woniranju.

,

U drugoj je prilici, metlutim, dijete izloZeno informaciji koja se ne uklapa u njegove postoje6e sheme, te raste kognitivna neravnoteZa; to jest do neravnoteZe dolazi kada su djetetove postojede sheme neprimj erenezanovejz:uove kojimaje izloLeno. Dijete posljedidno nastoji uspostaviti ravnoteZu pomodu asLnilacije uklapanja nove infomlacije u djetetove postojede sheme. Na primjet protpostavimo da je Jimmyev pas velika doga i da Jimmy ide u park i vidi pudlicu, koker $panijela i aljaskog malamuta. Jimmy mora asimilirati now informaciju u postojede sheme za "peru" - to nije velik problem. Pretpostavimo, medutim, da Jimmy ide u zooloiki vrt i vidi wka, medvjeda, lava, zebru i devu. Pri pogledu na svaku now Zivotinju, Jimmyje zbunjen i pita mamu '?esu?" Svaki puta mama kaZe: '11e, ta Zivotinja nije pas. To je _ (imenuje Zivotinju)." Jimmy ne moZe asimilirati ta raznolika stvorenja u postojeiu shemu za pese; mora nekako modifieirati shemu koja bi dopustila nove informacije, moZda stvarajudi nadredenu shemu za Zivotinje, u koju 6e uklopiti postojeiu shemu za pse. Piaget bi rekao da Jimny modificira postojeCe sheme putem

13'Kognitivnirazvoj

449

akomodacije-mijenjanjapostojedih shernakako bi odgovarale relevantnimnovim informaciiama o okolioi. Zui"doo, procesi asimilacije i akomodacije rezultir-aju u sloZeniioj razini miSljenja od one ko.la je bila mogu6aranije' Osim toga, ti procesi reruttiruju u pooovnom uspostavljanju ekvilibrija, omogudujudi pojedincu-poput Jimmya- viie razine prilagodbe: Prena Piagetu, ekvilibrijski procesi asimilacije i akoqodacije objasnjavaju misve promjene koje su pou."uo. s kognitivnim razvojem' Premaliagstolu to faza; prijelaza razdoblja tijekorn vjerojatnijejaviti ee se Sljenju, dlsekvifitrii nastavlj4ju tij-gk:m ekvilibriiski.proeesi je se da ustvrdio Piaget ;est iremda ii"tioirwu tnko se djeca kontinuirano prilagodavaju na svoju okolinu t{lder je smatrao da razvoj ukljuduje odijeljene, diskontinuiranr faze. Preciznije, Piaget koje su ovdje \t}ey ir9lZ13e podiletio kognitivni razvoj uEetiri glavne fazeopeiacija i faza sumirane: senzomotoridka, predoperacijska, fiza konkretnih

Kognitiwn psihologija

450

Dojaie

reagira na demoutraciju s,alnosti objekata, je objekr n6!ao iz vida-

pri

iemu se objekt sskriie

in

zulona. Doiaie odvraea

pogled iim

formalnih operacija.

Senzomotoribka faza

Prva faza razvoja, senzomotoriika faza, ukljudr4ie porast u broju i slolenosti osjetrih lulaznin) i motoridkih (izlaznii) sposobnosti tijekom dojenadke dobi opritit",'oa rodenja pa do dobi od dvije godine. Prema Piagetu, djedje su najranije prilagoclbe ieflikso". Postupno, djeca stjedu svjesnu, namjem.-r1 kontrolu ponovila naA snoiirn rnotoridkim ponaSanjima. Isprva ona to dine da bi zailrZala ili svijet i fizidki svoj istrazuju aktivno ona medutim, zanimlj-ive podrazaje. Kasnije,

-

trale nove i zanimljive podraZaje. Tijekom podetaka senzomotoddkog kognitivnog nzvoja, djeija se kognicija' cini se, usmj'erava na ono lto djeca mogu neposredno percipirati svojim osjetilima. Djeca ne poimaju niSta Ito im nije nepdsredno opazivo' Prema Piagetu' dak dojendad nema ideju stalnosti objekta, ideju da objekti nastavljaju postojati ,i aiio nisu djeci vidljivi. Na prin{er, prije dobi od oko 9 mjeseci djeca koja promatraju neki objekrkoji im se poton sakrije, vi$e ga neie fiafiti' Kada bi vas ju nakon ceweroqiesedna beba promatrala kako sakivate zvedku ispod deke, ona toga ne bi nastojala potraZiti ispod dekice, dok bi devetomjesedna beba to udinila' frimda su kasnlja iitraZivanja dovela u pitanje neke od Piagetovih interpretacija u vezi sa stalnos6u objekata, djeca, izgleda, nenaju istu ideju o stalnosti objekata kao odrasli.

Ideja stalnosti objekata zahtijeva neke unutarnje, mentalne reprezentacije objekta iat i kada se ne vidi, ne duje ili ne percipira na koji drugi nadin. Reakcije maloga djeteta ne zahtijevaju koncepciju stalnosti objekata ili bilo koje druge mi5ljeqie usrnjereno je samo -"ot"lo"i"pt""*ocije objekata ili akcija. Djetetovo (dob na osjetru percepciju i motoriEka ponasanja. Do kraja senzomotoriEke faze 8-24 mjeseca) djeca podinju pokazivati znakove reprezentacijskog miSljenja unutasnji.h reprezentacija vanjskih podrazaja. u ovom prijelazu k predoperacionalnoj fazi dijl-ete podinje biti u stanju misliti o ljudima i objektima koji nisu u

-

datom trenutku nuZno oPazivi.

piagetje vjerovao da se obrazac rasta sposobnosti oblikovanja unutrasnjih mentutibrepieznntacija nastavlja tijekom djetinjswa. Drugi karakteristi6an

od obrazac kognitivnog razvoja ukljuduje Einjenicu da se djeca sve viSe odmidu

usmjerenosti na sebe i prebacuju interes na druge; to jest, kako djeca odrastaju, postaju ma4je egocentriina ili.manje usmjerena na same sebe. Egocentrizam, kako ga razumijeva Piaget, kognitivna je karakteristika, a ne crta lidnosti. Na primjer, najranije prilagodbe koje se javljaju tijekom dojenadke dobi sve se zadiLavajri ta djetetovu vlastitom tijelu (npr.. refleks sisanja moZe biti prilagoden tako da ukljuduje sisanje palca ili noZnog prsta)' Kasnije prilagodbe' medutim, ukljuduju i objekte u okoliai izvan djetetova tijela. Slidno, rane mentalne reprezentacije ukljuduju samo dijete, lo kasnije ukljuduju i druge objekte. Piagetje smatrao taj rani trend indikativnim za 6iri trend prisutan u djece svih dobi da postaju sve svjesnija vanjskoga svijeta i toga kako drugi mogu percipi-

rati taj svijet. P re dope racion al n a f aza U predoperacionatnoj fazi, od druge do

Seste ili sedme godine, dijete podinje aktivno razvijati unutra5nje mentalne reprezentacije koje podinju pri kraju senzomotoridke faze. Prema Piagetq nastanak reprezentacijskog furedodZbenog) miSljenja tijekom predoperacionalne faze utire put za kasniji razvoj logidkog miSljenja tijekom faze konkretnih operacija. S predodZbenim miSljenjem dolazi verbalna komunikacija (vidi 9. poglavlje za rasplavu o usvajanju jezika)' Meclutim, komunikacija je uvelike egocentridna. MoZe se diniti da konverzacija uop6e nije koherentna. Djeca kaZu ono 5to im je na umu' uglavnom nevezano za ono Ito je netko dnrgi rekao. Kako se djeca raanijaj"t, tako sve viSe uzimaju u obzir 3to su drugi rekli kada daju vlastite komentare i odgovore. Sposobnost manipulacije verbalnim simbolima za objekte i akcije - dak i egocentridna - prati sposobnost manipulacije pojmovima i predoperacionalna fazaje

obiljeZena intenziwim konceptualnim razvojem. Ipak, djetetova sposobnost manipulacije pojmovirna je tijekom predoperacionalne faze job uvijek ogranifsaa. Na primjer, tijekom ove faze djeca pokazuju centraciju -tendenciju da se usmjeravaju na samo jedan posebno zamjetljiv aspek sloZenog predmeta ili situacije.

13

r Kognitivni

razvoj

451

Piaget (1946) je proveo seriju eksperimenata koji su pokazali djedju centraciju. On je djeci pokazao dva modela vlaka na dva razlidita paralelra kolosijeka, kako je pokazano na slici 13.1. Koristio je razlidito vrijeme poketanja i zaustavljanja za svaki vlak i svakije vlak vozio svojim kolosijekom razliditom brzinom. Tadaje postavljao pitanja, poput koji je vlak putovao duZe ili brie. Prona5ao je da su djeca u dobi detiri do pet godina bila usmjerenija najednu dimenziju, obidno na todku na kojoj je vlak stao. Ta bi djeca rekla da je vlak koji se odvezao dalje duZ kolosijeka putovao brZe i duZe, neovisno o tome kada je vlak kenuo ili stao. Dakle, djeca se u predoperacionalnoj fazi usmjeravaju na jednu specifidnu dimenziju problema - kao 5to je konadna pozicija vlakova - ignorirajudi druge aspekte situacije, Cak i kada su oni relevantni. Mnoge se razvojne promjene dogatlaju tijekom predoperacionalne faze. Djedje aktivno i namjemo eksperinentiranje jezikom i objektiina u njihovoj okolini rezultira nevjerojatno intenzivnim pojmovnim i jezidnim razvojem. Ovaj razvoj pomaZe utrti put daljnjem kognitivnom razvoju tijekom faze konkretnih operacija.

Djeca tijekom predoperacionalae faze usvajaju zanimljive oblike mentalnih reprezeniacija. Judy Deloache i suradnici pokazali su kako mentalne reprezentacije djece u ovoj fazi mogu biti dobro podeiene (Deloache, 1987; 1991; DeLoache, Kolstad i Snderson, 1991). Mato je dijete promatralo kako je minijaturna igradka psi6a skrivena na posebno mjesto u maketi sobe. Maketaje odgovarala stvarnoj sobi. Nakon togaje djetetu pokazana stvama soba. Hoie li dijete moCi pronaii gdje je veda igradka psi6a skrivena u stvamoj sobi? U dobi od dvije i pol godine vrlo malo djece bilo je u stanju obaviti zadatak. Medutim, u dobi do tri godine ve6ina djece moZe udovoljiti zadatku. IstraZivanje pokazuje da rnlacfa djeca razumiju model sobe, ali ne i to u kakvom je on odnosu prema stvarnoj sobi dijaje on maketa. Starija su djeca otkrila tu podudamost. Drugim

Ko gn i tiv n a p s i ho I o gij a

rijedima, mlacla djeca ne mogu istowemeno misliti o manjoj sobi kao o maloj sobi i kao o maketi vede sobe. Starija djbca mogu misliti o njoj na oba nadina

(Deloache, 1987).

Faza konkretnih operacija U fazi konkretnih operacija, u dobi od oko 7 ili 8 godina, pa do ll ili 12, djeca postaju sposobna mentalno manipulirati unutrainjim reprezentacijama koje su sworila tijekom predoperacionalne faze. Drugim rijedima, ona sada ne samo da irnaju ideju objekata i da ih pamte, nego s tim mislima i sjedaujima mogu izvoditi mentalne operacije. Medutim, ona to mogu diniti samo u vezi s konkretnim objektima (npr. misli i sjedaqia na aute, branu, igradke i druge opipljive stvari) otuda i ime "konkretne operacije".

Moida najdrarnatidniji dokaz promjene od predoperacionalnog miSljenja do reprezentacijskog miKljenja u fazi konkretrih operacija vidljiv je u Piagetovim klasidnin eksperimentima (1952, 1954,1969). s konzervacijom kolidine. Kod konzervacije, dijete je mentalno u stanju konzervirati (zadrtau u mislima) datu kolidinu, unatoi opaZenim promjenama u izgledu predmeta ili tvari. Ovi su eksperimenti ispitivali djedje odgovore na to je li kolidina nedega (npr. broj Zetona, duljina Stapa ili volumen tijesta) ostala konzervirana, unatod promjenama u izgledu (tablica 13.2). U podetku se djeca oslanjaju na svoje neposredne percepcije stvari kakvima se dine; postupno ona podinju fonnulirati unutlaSnja pravila u vezi s tim kako svijet flmkcionira i na kraju koriste ta unutamja pravila koja vode njihovo rezoniranje, namjesto toga da koriste samo izgled. MoZdaje najpoznatiji Piagetov.eksperirnentkonzervacije

onaj&oji demonstri-

ra razvojne proqiene u konzervaclii kolidine,tekuCine. Eksperimentator pokazuje

djetetu dvije niske dale s tekudinom u njima. Eksperimentator poziva dijete da se u daSama nalazi ista kolidina tekudine. Potom, dok dijete promatra, eksperimentator izlijeva teku6inu iz jedne da5e u tre6u, koja je. vi5a i tanja od druge dvije. U novoj da5i, tekudina se u uZem volumenu penje do viSe razine od one kojaje u drugoj niZoj i Siroj da5i.

potwdi da Centracija: Vlak miSljenja Premda je Jean Piaget pokazao djeci da vlakovi kedu u razli6ito vrilame i putuju razliditom bzinom, djeca nisu uzela u obzir te variiable ier se nisu mogla decentrirati od iedne dimenzile da je jedan vlak

oti5ao dalie od drugoga.

Upitano je li kolidina teku6ine u dvije pune dale ista.ili razlidita, dijete u predoperacionalnoj fazi kaie da je sada vi5e tekudine u viSoj tanjoj da5i, jer je teku6ina u toj dali dosegla perceptivno vilu razinu. Preoperacionalno dijete je vidjelo eksperimentatora da izlijeva svu teku6inu izjedne u drugu, bez ikakva dodavanja, no dijete ne razumije daje kolidina konzervirana, unatod promjenama izgleda. Dijete u fazi konkretnih operacija, medltim, kaZe'da da5e sadrZe istu kolidinu teku6ine, na temelju djetetove unutra5nje sheme u vezi s konzervacijom tvari. Sto dijete u fazi konkretnih operacija moZe Sto dijete u predoperacionalnoj fazi ne moZe? Dijete u faz i konkretnih operacija moZe manipulirati unutrainjim

reprezentacijama konkretnih objekata i tvari, mentalno konzervirajudi ideju kolidine i zakljudujudi daje, unatod razliditom fiztCkom izgledu, kolidina ista. S jedne strane, dijete u fazi konkretnih operacija moZe decentriratijednu dimenziju visine teku6ine u daii kako bi uzelo u obzir i Kirinu da!e. Stovi5e, mi5ljenje u konkretnim operacijama je reverzibilno: dijete u fazi konkretnih operacija moZe procijeniti da su kolidine jednake, jer razumije da se potencijalno tekuii-

13 o

Kognitivni razvoj

453 454

[fisf$fl

Ko gnit iv na p s i h o lo gij a

Konzervacijakolicine

njekom predoperacionalne faze djeca imaiu te5ko6a u konzeruiranju kolidine kada dolazi do p€rgeptivnih promjena. Kada promatraju eksperimentatora kako izlijeva teku6inu iz Siroke, plitke da5e u visoku, uZu, predoperacionalno dijete tvrdi da le u visokoj 6a5i vi5e teku6ine nego u Sirokoj. lGda prornatraju eksporimentatorada mijenia oblikgrumenagline, predoperaclonalno dijete je sklono tvrditi da ima viSe gline tamo gdie se po volumenu 6ini da ie gline vi5e (npr. u obliku dugaCke zmiie). Kada promatra eksperimentatora kako mijenja raspored zetona iz guSCeg rasporeda u razmaknutiji, predoperacionalno dijete je sklono tvrditi da vi5e Zetona ima u razmaknutilem msporedu nsgo kada su poredani gu5de. Kada promatra kako eksperimentator mijenia relativnu pozic[u Stapova, predoperadonalno diiete je sklorio wrditi da su 3tapovi dulji kada se 6ini da se protezu daue u lednom smjeru nego kada ne. Kada promatra eksperimentatora kako preslaguje drvene kocke, predoperacionalno dijeteje sklono tvrditi da rasp6eniji raspored pokrivave6u povrsinu. Kada promatra eksperimentatora kako rnijenja oblik grumena gline koji zamjenjuje teku6inu u daSi, predoperacionalno dijete je sklono tvrdili da ie vi5e gline u obliku diji volumen izgleda vedi (npr. "paladinka" od gline pr€ma glinenoi

![[s[$[| vRsTA

Konzervacija kolidine - nastavak

DJETETU

SEpoKAZE

dviie plods sa

ko€ka I dijsto

DTJETE oDGovAF,A:

""'pFdopeEcionalno Sst drvsih Esiri plo6e m jednoj plo6i i direte: kocke se slot da ko- pita ima tl na koloi ploei vise na plo6l B auzimaiu visa prcsto

cke na obie plod€ Jednak

EKSPERIMEi{TAToR:

auzimaju auetoga prGtoB

prostor

imaiu

jsdnak

ili

obje

r

Dijets u

f4i

opffi-

konketnlh

cla: auimaju istu kotidnu stoE

.

pc

lopg.

VRSTA q'ETETUSEPOKAZE: EKSPERIMENTATOR:

DIJETE.ODGOVARIg

Tekudina

li

glins ss stave u dvlis splosti iednu loptu i pita ho6s p€dop€Eclonalrir distE: voda u daie iednako lspun eno vodm @ina vode biti i€dnaka u obi6 6a.Si a splostenlm komadom neds i kaze ss da is Ejna u obio biu tako Msoko kao voda u dnjgei 6ati. Dijete u I'azi kmkstnlh ope. Eclla ntsta 56 nije pmjj€nllo, @i E 6e btfl iodmka u obie CaAe. dviJe lopto

dnaka . .:-

Slroke da kolldlnu

iltok€ upita li j€dna 6a5a vode visa

idij€va vodu iz nisks,

dvile l€dnake nlsk€, Cd!6 vode I diiete s€ stoti

dale u visoku, tanku i

*drZe jednaku

sdrzi

vode od drugE ilij€ u jednaka kolieha

oblema

Predope€c'Dndrc dlioto: viska sdrti vit€. Dijete u fazi konkctnih opeEclja: obie sadrZs i6d€Aa

dnsku koli6inu.

Y @W @*

di- iednu loptu prewori u kobaC- P€dopeEcionalno dij€te; duga6ki igdnake. d i plta ima ll u koloJ viss gti- oblik ima viss gline. D[€te u fEzl ne ill oba obllka sadrze kmkctnih opeBcira: oba oblil€ *drie lednaku koliSnu. tednako.

dv|lelednaks lopls gline i jeto ss sloZi da su

BrcI

@ @ @

@

@ @ @

@

@

@

l€tong I dlj€t€ se slot da oba nia sadrie isti

dE

nlza

bol.

@

@

@

je- dage

na moZe ponovo uliti u izvornu daiu (niZi pehar), na taj nadin ..vraiaju6i" radnju. Kada dijetejednom shvati moguinost reverzibilnosti radnje i 6sltalno moZe izvesti tu konkretnu operaciju, ono moZe pojmiti logidku implikaciju da se kolidina nije promijenila. Zamrjetit iete, medutim, da je operacija konkretna to jest,

-

kognitivne operacije izvode se na kognitiwim reprezentacijama stvarnih fizi-

@

@

@

Ed I plta lma li koii Predoperacionalno dii€t6: dulji red ima viSe Zet@a- Dijsts u ldd rcd vls€ l€tona illls u oba . konkretnih opsEciia: broi Z€tom iedmld boj ragiri drugl

.

u svakom

cdu

niie ss prcml€nlb.

DuZim dva Stapa i dli€to su oba iednake

$

sloz

duzn€

da

isu dutne

pomakns donji Stap i pita li

ioi

uuj€k iedmk€

PEdopercioElno dlets: donii Stap i€ duA. Dl.let€ u fazi kon-

k€tnih op€€ciia: lst€

s

duiine. Ova diooiiica sudjeluie u Huiinom piagetovskom zadatku n kojem istraiivaii mjerejednakt kolitinu teh6ine u dvije identiine iaie, a potom izlievaiu lekueiru izjedne u viiu 6alu. Joi uvijek u predoperacionalnojfui, djoojii-

cq ne moie koremirati koliiinu lekuiine, tako da ne moie prepoznati da je koliiina komeruirana, unalot povrinim promienama u izgledu koliCine- Na zadnjoj fotografii djevojiica.drZi visoku iaiu ntdeii da sadrii viie tekutine od niske- Kada dj*ojiica dosegnefazu konkretnih operacija, spremno 6e lonzenirati kaliiinu tetartine

13 o

Kognitivni

razvoj

455

dkih dogaclaja- Konadna faza kognitivnog razvoja, prema Piagetu, ukljuduje pretih konkretnih operacija i primjenu istih nadela na apshaktne poj-

*:|;:*j.

Faza formalnih operacija Faza formalnih operacija, od oko 1 I . ili 12. godine pa nadalje, ukljuduje mentalne operacije na apstrakcijama i simbolima koji ne moraju imati fizidke, konlcretne oblike. Stovi3e, djeca podinju razumijevati neke stvari koje nisu sama izravno

doZivjela(InhelderiPiaget, 1958).Tijekomfazekor*retnihoperacij4djecapodinju razumijevati perspektiw drugoga ako je altematirmom perspektivom mogude konkretno manipulirati. Na primjer, ona mogu pogoditi kako neko drugo dijete moZe vidjeti prizor (npr. prizor sela) kada djeca Sjede na suprotnim stranama stola na kojem je prizor pokazan. Tijekom faze formalnih operacija, medutim, djeca su konadno sasvim u stanju preuzeti perspekivu dmgih koja j e razlllita od njihove, dak i kada ne rade s konkretnim objektima. Nadalje, ljudi u fazi forrnalnih operacija namjemo nastoje stvoriti sustavne mentalne reprezentacije situacija s kojima se susre6u.

Piagetje koristio nekoliko zadataka kako bi demonstrirao ulazak u fazu formalnih operacija. Razmotrite, na primjer, nadin na koji zami3ljamo permutacije (varijacije u kombinacijama). Zastanite na tren i poku5ajte odgovoriti na pitanja u okviru "lstraZujemo kognitivnu psihologiju". Ukratko, Piagetova teorija kognitivnog razvoja ukljutruje faze. Za Piagetafaze

sejavljaju u otprilike istoj doti u razlidite djece i svaka se faza nastavlja na prethodnu Faze se javljaju u stalnom redu i ireverzibilne su: kadaje dijete jednom uilo u novu fazu, ono misli na naCin koji je karakteristiEan za tu fazur neovisno o podrudju zadatka, specifidnom zadatku; pa dak i o kontekstu u kojem je zadatak zadan. Ono nikada ne misli na nadin kojije karakferistidan za raniju fazu kognitivnog razvoja. Drugi teoretidari (npr. Beilin, 1971; R. Gelman, 1969), ukljudujudi i neke neopiagetovce (npr. Case, 1992; Fischer, 1980) ne bi se slofili s tim stajali5tem, sugeriraju6i da je moguda yeda fleksibilmst kognitivno-razvojnog napredovanja krozrazlidite zadatke i podrudja zadataka od onoga Stoje sugerirano Piagetovom teorijom. Drugi teoretidari takoder imaju drugatrija stajaliSta o pojmovnom razvoju Naprimjer,jedno neopiagetovsk! stajaliStejest daje razvoj pojmova mnogo lokalniji, a ne globalan proces, kako je smatrao Piaget, ali da je waka lokalnavrstakonceptualnog razvoja (npr. uodnosuna slovq rijedi ili brojeve)

Koje su sve mogude pmutacije slova A, B, C, D?. Kako ste pristupili ovomproblemu? Osoba u fazi formalnih opmcija roislit e sustav, moZda pwo vuimju6i mjesto posljednjeg slov4 nakon toga predadnjega i tako a"lje. Lista osobe u fazi fmalnih ope

ruijamoZcpodcti: ABCD,ABDC,ADBC, DABC... Osoba u fzi konlretnih opmcija e vjaojahije redati kombimcijc sludajno, bez nekog sustanog pla-

m: ABCD. , DCBA ACBD, DABC i tafto dalje. lvlnogi w drugi ropekti deduhiwog i indulliwog rczmimnja takoda mijaju tijckom mzdoblja fomalnih opemcija. Sposobnost koriStenja fomalno-logidkog i natcmatidkog reanimja takodtr 6te tijekom toga rodoblja- Osin tog4 sve veia sloZmost pojmome i lingvistidke obrade takodtr mstavlja nsti.

456

Kognitiwa psihologija limitirana opdim ogranidenjima podrudja (Case, 1999).

ili pravilima koja

su primjenjiva na sva lokalna

Evaluacija Piagetove teorije sazrijevanja misaonih procesa Piagetova metodologija bila je umnogome klinidka (Thomas, 2000), a kori5tenje klinidke metodologije katkada moZe ograniditi valjanost zakljudaka do kojihje Piaget doiao. Jedna kritika izravno dovodi u pitanje Piagetow tvrdnju da se promjene u djedjoj kogniciji javljaju ponajprije kao ishod maturacijskih procesa. Premdaje Piaget opazio da razvojni procesi proizlaze iz djetetovih prilagodbi na okolinu, smatraoje da unuhaidji maturacijski procesi, a ne okolinski konteksti ili dogadaji, odreduju slijed kognitivno-razvojnog napretka. Dokazi o okolinskim utjecajima na djedju izvedbu piagetovskih zadatalia proturjebe toj premisi. Tako se piagetovskoj teoriji suprotstavljaju dokazi (npr. Fischer i Bidell, l99l; R Gelman, 1972; Gottfried, 1984) da odredena iskustva, vjeZba i drugi okolinski utjecaji mogu promijeniti izvedbu piagetovskih zadataka. Javlja se i druga kritika bududi da mnogi teoretidari razvoja dovode u pitanje Piagetow temeljnu pretpostavku da se kognitivni razvoj javlja u nepromjenjivom nizu diskontinuiranih ubrzanja u rmolikim podruEjima zadataka, wstama zadataka i konteksta. U pogtedu razvojnog diskontinuiteta mnogi teoretiEari (npr. Brainerd, 1978) vjeruju daje kognitivni razvoj kontinirirani proces, ne diskontinuirani ntzfazanzvoja. Osim toga, prikupljeni dokazi (npr. Beilin, 1971; vidi takocler Bidell i.Fischer, 1992; Case, I992).pronrjede pretpostavci da unutar neke . faze razvoja.djeca pokazuju.samo,onerrazihe.izvotleqia'koje supriHadne za tu .fazu;..Sada se Cini'da mnsgi'sspskti:,djetetove fizidke isocijalne okoline, djetetovo ranije iskustvo sa zadatkom i testovnim materijalom, pa dak i nadin na koji eksperimentator prezentira zadatak, mogu dovesti do odite nejednakosti u kognitivnom razvoju.

i isfaZivadi doveli su u pitanje Piagetove interpretacUe u uzrokuje te5kode kod djece u odredenom.piagetovskom zadatku. Piagetova teorija naglasilaje razvoj deduktivnog i iriduktivnog rezoniranja i Piagetje smafrao dadjedja tigranidenja u sposobnosti rezoniranja uzrokuju njihove te5ko6e u rjelavanju odredenih kognitivnih zadataka. Drugi su teoretidari sugerirali da druge vrste ograniEenja mogu barem djelomidno utjbcati na djedju izvedbu piagetovskih zadataka. Ta ogranidenja ukljuEuju djedju motoridku koordinaciju (J. M. Mandler, 1990), kapacitet radne memorije (npr. Bryant i Trabasso, l97l; Tre6e, teoretidari

vezi s tim

Stci

Kail, 1984; Kail i Park, 1994), strategije pamdeqia (Chen i Siegler,2000, Siegler, 1991) ili verbaliro razumijevanje pitanja (npr. R. J, Stemberg, 1985p), Naprimjea neki su ishaZivadi sugerirali da je mogu6e da djeca desto moZda nisu razumjela Piagetova pitanja, tako da su ti eksperimenti moZda propustili potaknuti djeije cjelokupne sposobnosti (slika 13.2). Op6enito, dini se daje Piaget u svojoj teoriji podcijenio vaZnostjezika i njegova razvoja. dewrto, mnogi

su teoretidari

doveli

u pitanje todnost Piagetovih procjena dobi

kojoj ljudi pokazuju vjeEtinu na piagetovskirh zadacima. Piagetje i sam naglasio vaZnost zamjeiivanja sekvence nz'toj4 a ne procijenjene dobi u kojoj se taj razvoj javlja. Op6enito, trend je bio takav da je pokazao da djeca mogu neke u

13

r Kognitivni

razvoj

457

stvari udiniti u mladoj dobi nego 5to je Piaget mislio da je to moguce (vidi npr. Baillargeon, 1987; Brainerd, 1973; R. Gelman, 1969; R. Gelman i Baillargeon, 1983). Piagetove procjene dobi moZda su iskrivljene fime Stoje koristio poneito "Siroke" metode istraZivanja.

458

Ko gnitivn q p ;,i h.g I o gtj a

Na drugoj strani spekEa, dak ni adolgscenti niti odrasli pod mnogim okolnostima ne pokazuju mi5ljenje u forrnalnirn oper,acijana (Dasen i Heroi, lg8l; Nei ma*, 1975). Cini se da oni desro misle aiocijativno, ane logidno (Sloman, 1996). Goiline 1972. Piaget je modificirao'svoju teoriju prihvativii da faza formalnih operacija moZe biti vi5e proizvod ekspertnosti pojedinca u odretlenom podrudju, zpsnoyanoj naiskustvu, nego mahracijskih procesa kognitivnog iazvoja.

Dokaz koji se navodi protiv faza obiino se odnosi na djedju nedosljednu sposobnost da dobro izvedu zadatke za koje se smatra da su iznad njihove faze razvoja. Medutim, Thelen i Smith (1994) predstavljaju novi pristup razvoju koji uzima u obzir mnoge od tih oditih problema za Piagetovu teoriju. Thelen-Smithov dinamidki sistemski prish.rp u kojem se diskontinuitet javlja kao dio prirodne interakcije nelineamih dinamidkih sustava (sustava s wlo sloZenim fizidkim obiljeZjima - u ovom sludaju djece i njihovb okoline), predvida upravo proturjeinosti izvedbe

Ko4adno, yarijaciia u dobi u kojoj se stiede vleltina u adredelllln kognitivnim zadacima pokazuje da vedinp nap imq girok raspon izvedbi tako da se ono Ito bismo optimalno bili sposobni izvesti mole razlikovati od onoga 5to ve6inu wemena ugfaynom iinimo. Kontqkqt u kojem tipidlro demonstilamg lr,qgnitivnu izvedbu ne mora biti swami pokazatelj onoga 5to smg optimalno u dtanju posti6i i obrah:o. Jedan naEin glqdanfu na te oEiie kontradikcije jest opisati Piagetovu teoriju kao primama teoriju komnretpncije - teorjju o tome ito su ijudi odredene dobi maksirmalno u stanju udin-i!!,Drugi teoretilari prefgrirhju razmatrati kognitivni razvoj u termini$a teoriie izvcdbe - teorije o tgme_,ltg ljudi razlidite dobi prirodno Eine u svakodnevnom Zivotiu (vidi Davidson i Sternberg, !985).

koja se moZc vidjetiu djece na rubuprljelazaizfaz-etfan.Zaista,Thelen i Smith naglaSavdju da je nestabilnost nulna, e da bi se razvile nove sposobnost - sustav mora sadrZavati varijabilitet u svome ponalanju kako bi se selekcionirala nova pona5anja. Prema Thelenu i Smithu, djeca se kredu od ekvilibrija u razini sposobnosti do toErika nestabilnosti u izvedbi, pri Eemu u nekim kontekstima variraju u izvedbi zadataka koji su iznad qiihove trenutne faze. Nadalje, taje neravnoteZa dio prirodne interakcije nelineamih dinamidkih sustava ukljudenih u djedju interakciju s njihovon okolinom. Tako razvojni pristup dinamiEkih sustava ukljuduje suprotne dokaze u novi okvir - djeca zaista napreduju koz faze, ali ne iskljudivo kroz sazrijevanje. Diskontinuirane faze kojeje predloZio Piaget i oditi konflikti u djeEjoj izvedbi napijelazrfazaproizlaze iz prirodne interakcije i.metlu djece i

-

t,

Neopiagetouski teoretiEari: alternativna stajaliilta o sazriieva nj u m isaon i h.pnocesa: Neopiagetovski (neo - novi) teoretidari nastavljaju u Sireni smislu'Piagetovu teoriju kognitivnog razvoja. Premda se neopiagetovci methtsdbno razlikuju, ve6ina neopiagetovaca (a) prihvaca Piagetow opiu ideju o razvojnim fa2aap kognitivnog razvoj4 @) usmjerava se na ananstvene ili logidke aspekte kognitivnog razvoja (Eesto promatiajuCi djecu u mniigima od zadatata.kojb je korisgg'fi4get)li (c) zadrlavaodredene veze s idejom da se kognitivni iazvoj doga
njihove okoline.

Inkluzija klase U jednom piagetovskom zadatku Jean Plaget ie trazio da djeca promatraiu skup Spekula poput ovih koie su ovdjs prlkazane. Gamlslite da su svijetlo osjen6ane Spekule plave, a cmo osjendane Spekule zelene boje.) Tadd Je djecl postavio pitanle o inkluziji klase: !e li ovdle vise plavih Spekula ill Spekula?' Djeca u pr€dop€racionalno, fazi desto su odgovarala: 'Vise ie plavih 5pekula." Neki su istraZivadi upozorili da djeca nisu zapravo razumjela to prili6no dudno pitanle. Mogu6e ie da su djeca mislila da ie Piaget trazio da usporede plave i zelene Spekule D to Jest dva podskupa klase, a ne podskup klase s klasom koja ukfuduje podskup. (Prisjetfte se iz rasprave o reprezentativnosti heuristika koji se koriste u donosenju odluka da odrasli.ima.iu teskoda s inkluzijom klase kada razmatraju vjerojatnosti)

o

@@

o

@

@o @

TeoretiEari pete faze ne postavljaju sasvim drugadiju teoriju kognitivnog razvcija; namjesto toga ohi se nadovezuju na Piagetove detiri,fiurb suge'rifajudi petu fazu nakon formalnih operacija. Patricia Arlin (1975)kade daje feta faza kogpitiwog razvoja pronalaienje problerira.'U toj petoj fazi poje
w

-

@

Nekoliko je teoretidara sugeriralo da logidko rezoniranje izvan piagetovskih fonnalnih operacija moZe prijeCi u petu fazu dijalektidkog mi5ljurja (vidi 1 . poglavlje). Dijalektidko mi5ljenje podrazumijeva da u Zivotu uglavnom nb postoji jedan konadan, todan odgovor, nego razvoj uvjerenja, pri demu prvo predlaZemo neku vrstu teze, nakon toga uvidarno njenu antitezu, ito konadno rezultira nekom vrstom sinteze njih dviju, koja potom sluZi kao nova tezazanastavaktazvoja misljenja. Na primjer, odrasli koriste dijalektidko mi5ljenje kada razmatraju jedno ekstremno stajaliste, potom drugo i potom ukljuduju samo najbolje elemente svakog ekshema.

13

.

Kognitivni

razvoj

459

Psiholozi poput Deirdre Kramer (1990), Gisele Labouvie-Vief(1980, 1990), i Klausa fuegela (1973) tvrde da nakon faze formalnih operacija dostiZemo fazu postformalnog mi5ljenja u kojoj podrazumijevamo neprestano razvijanje i napredak miiljenja poput dijalektike kojuje izvorno formulirao filozof Georg Hegel. Postformalno milljenje dopu5ta odraslima da mentalno manipuliraju kapricima i nedosljednostima u svakodnevnim situacijama u kojima su jednostavni i jednoznadni odgovori rijetko moguii. Putem postformalnog mi5ljenja rnoZemo razmotriti i odabrati altemative, razumijevajudi da druge alternative mogu donijeti prednosti koje nisu mogu6e na temelju izabtane

460

Kognittuna psihologija

Juana Pascual-Leone (1984, 1990)

podlozi (kompetencije), a koji nisu izravno oditi (slika I 3.3). Kada lto tipidno opaiamoje sposobnost koju zu razvila kroz interakciju naslijetla i okoline. Medutim, mi smo u velikoj mjeri zuntereshani za ono lto dijete zaista moZe udiniti - kakvi bi bili njihovi potencijali da su oslobodeni stega okoline koja uistinu nikada nije optimalna- Prije negoje Vigotski predloZio svoju teoriju ljudi nisu bili sigurni kako mjeriti taj latentni kapacitet. su u

opaZamo djecu, ono

altemative. TakodermoZemo uzeti u obzir i sociokulturalni kontekstu kojem donosimo svoje odluke.

Sociokulturaln i utiecaj i na procese miSlienia Kognitivno-razvojni teoretidar Lav Vigotski (1896-1934) umroje od tuberkuloze

u 38. godini. Unatod ranoj smrti, Vigotski se smaha drugim, nakon Piageta, u pogledu vaZnosti za podrudje kognitivnog ranoja. StoviSe, utjecaj tog ruskog psihologa je tijekom posljeclnjih godina naxastao. Dok je Piaget dominirao razvojnom psihologijom tijekom 1960-ih i 1970-ih, Vrgotskijevje rad ponovno otkriven kasnih 1970-ih i 1980-ih, teje i danas u$ecajan. Premdaje Vigotski imao .rnnogo plodonosnih ideja, dvije su posebno vaine da ih ovdje razmotrimo: internalizacija i zona proksimalnog razvoja.

U Piagetovoj teoriji, kopitivni se razvoj uglavnom dogada "iznutra prema van" procesom maturacije. Okolina moZe ubxzati ili sprijediti razvoj, no Piagetje nagla.Savao biolo5ke i na taj nadin maturacijske aspekG razvoja. Vigotskiiva teorija (1934/1962, I 978) zauzirna savim drugadiji pristup'u nagla5avanju uloge okoline na djedji htelektualni razvoj. Vgotski je sugerirao da se kopitivni razvoj dogaifa u velikoj mjeri izvana prema unutra putem intefnalizacije - apsorpciie nanjaiz kontelsta. Na taj su nadin socijalni, a ne bioloSki utjecaji kljudni u Vigotskijevoj teoriji kognitivnog razvoja Tako se, prema Vigotskom, djeEje udeqie runnogome odvija laoz interakciju djeteta s okolinom, Sto uvelike odreduje ono Sto

dijete internalizira. Zamislite, na primjer, malu djevojdiou u tnrckaju6em vlaku. Premda vlak po-

i hoda prolazom. Pretpostavimo da njena mamajednostavno autoritativno kaZe "Sjedi", bez objainjenja. Mogu6nost za udenje je izgubljena. Dijete de moZdapropustiti zakljuditi o razlogu kojije bio u podlozi majtnazahtleva. Medutim, pretpostavimb da majka kaZe: "Sjedi, jer vlak moZe tznuti ili se naglo zanjihati i moZe$ pasti". Dijete sada ima priliku ne samo izmijeniti svoje ponaianje, nego i nauditi kako te izmjene moZe koristiti u drugim prikladnim situacijama. Tako roditelj ili drugi u djetetovoj okolini mogu proliriti djetetovo znanje i pospjesiti djetetovo udenje kroz interakciju s njim. skakuje; ona

se ustaje

Interaktivni oblik udenjapovezanje s Vrgotskijevim (1934/1962,1978) drugim glavnim doprinosom edukacijskoj i razvojnoj psihologiji - konstruhom zone proksimalnog razvoia (ZPR), koja se katkada naziva i zona potencijalnog ranroja- Zo:rla proksimalnog ranroja je raspon potencijala imedu opazive razine djetetovih ostvarenih sposobnosti (izvedbe) i djetetovih'latentnih kapaciteta koji

Mnoge od ideia o tome kako djeca misle koje je postavio teoreti6ar kognitivog razvoja Lavvlgotskl vaZne su ne samo psiholozima nego i pedagozima. Jean Piagetje

zapodeo studirajuCi zoologiju; tako njegove teor|l€ imaju primletljivu blolo3ku notu.. Suprotnolomu, Mgotski je studirao druge druStvene znanosti do 28. godine, kada se niegova painia usmjerila na psihologiju. Ti.iekom idudih 10 godF na Vlgotski ie razvio 6i-

tavu teoriiu.kognitivnog razvoia, prou6avao odnos izmedu iezika i misljenia, te bio mentorAlexanderu Lu-

riji (vidi poglav[a 7.

I

8.). Piaget, roden iste godine kao i Vigotski, Zivio je 46 godina nakon njegov6 smrti i na-

stavio ie objavljivati temeljne radove desetlje6ima nakon Vigotskijeve smrti. MoZemo samo zamisljati Stoje Vigotski sve mogao posti6i da je 2ivio tako dugo kao Piaget.

Vigotski je tvrdio da moramo preispitati ne samo to Sto mislimo o djedjim kognitivnim sposobnostima, nego i o tome kako ih mjerimo. Tipi6no djecu testiramo u statidnoj okolini za procjenu u kojoj ispitivad postavlja pitanja i odekuje od djeteta da na njih odgovori. Neovisno o tome odgovara li dijete todno ili netodno, ispitivad prelazi na drugo pitanje ili zadatak u testu. Poput Piageta, Vigotski je bio zainteresiran ne samo za djedje todne odgovore, nego i za njihove netodne odgovore na pitanja. Tako je Vigotski preporudio da se prebacimo sa statidne okoline za procjenu na dlnamiEku okolinu za procJenu, pri demu interakcija djeteta i ispitivada ne piestaje kada dijete odgovori, pogotovo ne ako dijete odgovori netodno. U statidkom testiranju kada dijete da netodan odgovor, ispitivad prelazi na idudi problem. U dinamidkoj procjeni kada dijete da netodan odgovor, ispitivad daje djetetu stupnjevanu sekvencu vodenih nagovje5taja kako bi pospjelio t'elavanje problema. Drugim

rijedima, ispitivad sluZi i kao uditelj i kao onaj koji testira. Ispitivad omogu6uje djeci potporanj ili skele s kojih mogu krenuti od bilo kojeg mjesta u rjelavanju problema na kojem se nalaze do idu6ega koraka iznad onoga na kojem se nalaze. Op6enito, ulenje napreduje mnogo udbkovitije kada se omogu6i potporanj koji osigurava da djeca imaju nuZne preduvjete za napredovanje iznad razine njihova trenutnog razumijevanja. Sposobnost upotrebe nagovjeltaja je osnova za mjerenje ZPR-a, bududi da ta sposobnostupu6uje na opseg u kojem dijete moZe i6i iznad svojih sposobnosti opazivih u wijeme testiranja. Dvoje djece moZe odgovoriti na zadani problem netodno. Medutim, dijete koje moZe profitirati od uputa potencijalno moZe dalje, dok je za dijete koje ne moZe nalo vjerojaho da.stekne vjestine nuZne za rje5avanje ne samo zadatka koji se trenutro ispituje, nego i s njim povezanih z.adataka. Nekoliko je testova konstruiran o za mjercnle ZPR-a (npr. A. L. Brown i French, l979; Campione, 1989; Campione iBrown, 1990), od kojih je najpoznatiji onaj Reuvena Feuersteina (1979): "sredstvo za procjenu potencijala za udenje".

iii

ZPR je jedan od najuzbudljivijih pojmova u kognitivnoj razvojnoj psihologiji jer nam omoguiuje da isku5avanro sposobnosti iznad djetetove opazive izvedbe. Stovi5e, kombinacija testiranja i podudavanja privladnaje mnogim psiholozima i pedagozima. Pedagozi, psiholozi i drugi istraZivadi bili su zaokupljeni Vigotskijevom idejom da moZemo pro5iriti i pospjeiiti djedji razvoj kognitivnih sposobnosti.

13

. Kognitivni razvoj

461

Zona proksimalnog razvoja (ZPR) ZPR ie raspon sposobnosti u kojem diiete moze svladavati granice svoje izvedbe kako bi se todnije

aproksimirala nlegova potenciialna kompetenciia.

462

Kogtritivna psihologija

toansferirajq kombiniraju, pohranjuju i dozivaju), posebno onda kada {e5avaju izaz.ovne mentalne probleme. Na podetku treba reii da tipidni teoretiear obrade informacije ne tvrdi da daje cjelovito i posve integrirano objaSnjenje kognitivnog razvoja kao ito je to dinio Piaget, pa i Vigotski. Metlutim, teoretiiari obrade informacija, uzevli u cjelini, razmbtraju ditav raspon kognitivnih procesa manipulacije informacijama u ljudi svih dobi (Klahr i MacWhinney, 1998). (Prisjetite se rasprava o teorijama obrade informacija u vezi s reprezentacijom znanja, pam6enjem, obradom teksta i drugog lingvistidkog materijala, t'eiavanjem problema i uvidom i u drugrm kognitivnim podrudjirna.; Svaka mentalna aktivnost koja ukljuduje zamje6ivanje, ulaz, mentalnu manipulaciju, pohranjivanje, kombiniranje, dozivanje ili pona5anje na temelju informacija spada u domenu pristupa obrade informacija: kako se na5i procesi, strategije ili nadini reprezentiranja ili organiziranjainformacijamijenjajus vremenom, ako seuop6emijenjaju? Akopromjene postoje, Sto ih uzrokuje?

Teoretidari obrade informacija zanzimajujedan od dva temeljna pristupa proudavanju oblade informacija: pristup opdeg podrudja ili pristup specifidnog podruEja. Teoretilari pristupa opdeg portrudja nastoje, u op6im terrninima, opisati kako mentalno obradujeno informacije. Oni nastoje pokazati kako se op6a nadela obrade informacijaprimjenjuju i koristeu

raznolikimkognitivnirn funkci-

jama, od perceptivnih prosudbi do razumijevaqia pisanoga teksta, ditanja karata

i rjeiavanja radunskih problema. Mnoge od tih teorija nagla5avaju razvojne promjene u kodiranju, samomotrenju i koriStenju povratnih informacija. Teoretidari specifidnog podrudja nagla5avaju ulogu razvoja kompetencija i znanja u specifidnim podrudjima, tvrde6i daje glavnina razvoja specifidna u odnosu na podru6je.

I Piaget iVigotski

-

za koje se

twdi da su daju$ecajniji razvojni psiholozi do

- pozivaju nas da ne budemo zadovoljni time da registriramo jesu li dedji odgovori na piq{a i zadatke toEni. Snaga ova dva razvojna psihologa leZi u njihovu interesu da ispituju 3to je ispod powSine kako bi razumjeli zaito se djeca pona5aju i reagiraju na nad.in na koji to dine. I kao 5to je istina za gotovo bilo koji danas

znanstveni doprinos, tako se i ideje Vigotskoga i Piageta mjere viie po tome koli-

ko su nas navele da pro5irimo svoje znanje nego po tome predstavljaju li savrleoo, potpuno i konadno tumadenje razvoja ljudskoga nma. MoZda je najvile 5to moZemo raZiti od teorije to da je vrijedna dalj4jeg istraZivanja. Sada 6emo razmotriti kognitivni razvoj kako je proudavan s obzirom na sposobnost obrade informacija,

U pogledu kodiranj4 djeca odrastaju6i mogu mnogo potpunije kodirati obiljeija svoje okoline i kodiranje mogu organizirati mnogo udinkovitije (npr. Siegle4 I 984;

1996; Siegler i Chen, 1998; R. J. Stemberg, 1982a, 1984b). Tijekom djetinjstva djeca sve bolje mogu integrirati i kombinirati kodirane inforinacija na sloZenije naEine, stvaraju6i sve razra
informacija.

Metakognitivne sposobnosti i razvoj pam6enra Neki

su istraZivadi takoder sugerirali da starija djeca moZda imaju ve6e resurse za

(Kail i Bisanz, 1992), poput painjei radne memorije, Sto moie biti u podlozi njihove ukupne ve6e brzine kognitivne obrade. Prema tom stajali3tu, razlog zbog kojeg starija djeca, dini se, mogu brZe obradivati informacije od mlade djece moZe biti u tome Sto starija djeca mogu zadrZati vi5e informacija za altivnu obradu. Tako, osim Sto su u stanju organizirati informacije u sve ve6e i sloZenije jedinice, starija djeca mo gt. i za&Lati viSe jedinica informacija u radnoj memoobradu

RAZVOJ SPOSOBNOSTI OBRADE INFORMACIJA TeoretiEari obrade inforrnacija nastoje razumjeti kogrritivni ramq s obzirom na to kako ljudi razlidite dobi obratluju informacije ($. Irako ih dekodiraju, kodiraju,

tiji. Cini

se da djeca

razvijaju i sve vi5e koriste sposobnosti meta-memorije i raao-

like druge vrste metakognitivnih sposobnosti (ukljuduju6i razumijevanje i kontrolu kognitivnih procesa), poput praienja i modificiranja vlastitih kognitivnih

13 procesa za wijeme rada na

il.[-*,

197-0).

kognitivnll

. Kognitivnirazvoj

463

L'.Brown' 1978; Flavell

i

464

Kognitivna psiholo gij a

?ditTi(A' za Mnogi su isf,azivadi obrade informacija bili zainteresirani

nim strategijama,poputpgnavljanja- Maladjecaozbiljno precjqrfujusvoje sposobnosti dosje6anja informacija i rijetko spontanrc koriste strategije ponavljanja kada se zatraZi da ih se dosjete; to jest, dini se da mala djeca ne znaju rirnoge strategije koje poboljSavaju pam6enj e.

Primjer su istraZivan-ja rasDecifidne metakognitivne sposobnosti starije djece' f.k"" j. 5to naizgled i zapiavo' Na primjer' detverogodi3njacispuZve koja je iz*" I p.togoai*jacima su pok--! imitacije predmeta.poput su dopustili Istrazivadi u" kamen (Flavell, Flavell i-Green, 1gg3). gi.aui" nisu objekti da jasno uvjeriti mogla se su da tako :."i a" se igraju imitacijom, su s njima temeljito upoznati' Nakon toga jesu mogu da se i da j. Zg-f"ialo Sto o'oo Nakon toga se od tljece objektijesu' ito tome o pitanja na A:"ru o"U"fu'oagovoril je izmijenio periJito au promu=tralu pr"d-ete icroz plavi komad plastike' koji djece se traZilo i da Od objekti' boje su koje da kaZu i ;;iranu toiu otlelata su bila sadok su predmete promatrala kroz povedalo' Djeca

ffi;""*j;;

Osim toga, dak i kada znaju za te strategije, ne koriste ih uvijek. Na primjer, dak i kada ih se uvjeibava da koriste strategije ponavljanja ujednom zadatktt, vedina ne transferira koristenje te strategije, ve6 na'stavlja udenje od zadatka do zadatka (Flavell i Wellman, 1977). Tako mala djeca ne samo da ne znaju strategije, nego ih i ne nastoje koristiti dak i kada znaju da postoje. Starija djeca razumiju da je zazadd,,ava ieijedi u kratkorodnom pamienju nuZno ponavljati ih; mala djeca to ne znaju. Uftratko, mala djeca nemaju metamorijske sposob-

#*

;;;ij"t".o"tel*

pomagala' svimiu.le.nu da objekte promatraju kroz ta posredna

nosti. To da Ii djeca ponavljaju nije samo swar dobi. Ann Brown i suradnici (A. L. Brown, CamFiote, Bray i Wilcox, 1973) pronaili suda je kodmentalno retardftane djece marlie vjerojatno da 6e spontano ponavljati nego kod djece normalne inteligencije. No ako setal:'ru djecuuvjeZbavauponavljanju, njihov seudinakmoZe znadajno poboljiati (Bplmont i Butterfield, 1971; Butterfield, Wambold i Belmont, 1973). Medutim, mentalno retardirana djeca nede uv.ijek spontano transferirati u6enje na drugi ?ailatak. Na primjer, ako se djecu uEilo ponavljanje s listom brojeva, a potom irn se prezentira lista Zivotinja, mogu6e je da 6e ih se morati inovb u6iti ponavljanju s novom listom destica, kao i sa starom.

su dvije. temeljne Djedje su pogreske pokazale zanimljiv obrazac'.Postojale (o predswaflosti o iskaze dati vrste greBaka. S jedne strane, kada su Lebali o tome kako se dinilo da izvjeitavala katkada su djeca zaista), su metima kakvi

plastiku ili kroz pove6aot:"f,*i Zgf"aoju (onako kako su izgledali kroz plaw djeca su katkada "naizgled"' izgledu pitaio o ih se kud" u*, .t bi. i;*;" rijedima' Drugim izgledali' zaista predmeti ir't:Xt"""f" o tome kako su onoga

jasno percipirali razliku izmedu detverogodi$njaci i petogodiinjacinisu lto se dini i da mala djeca desto ne Zapravo,mnogi bi se piagetovci sloZili s opYTJtT neuspjesnostukonzewiranjukolidine njihova oO twi-osti; r" fioi 5to o* o ,u"ffi na promjene u izgledu' a ne na takodei se moZe pripisati njihovoj usmjerenosti informacija i na kraju powalih stabilnost kolidine. Djeca ,u" viSe ptofttitaju od u kodiranju' promjene o4po* iognitivnih svojih ih i traZe u vezi s ishodima inforpovratne i kori5tenju I'g-."Or Ja-erniu i pon *iiua"i"l ryt"ry+iciji u mnogim specifiEnim-porazvoj kognitivni ajefii na utj"eu da t" -iaii" ti"i promjene specifidne d*Ejit"". Osim toga, 6ini se a^ tu "eti tognitivno-razvojne pam6enja' sposbbnosti razvoj raspra-i'iti 6emo Satla poO*fj". ," i mnogih drugih strateKori3tenje vanjske pomo6i kod pam6enja, P-glavljanja prirodnin da moZemo toliko prirodnim' gii" p^*i"il" Citi n"- *t kno odraslima no nismo' Lynne Appel i njeni riniti; to oduvijek smo zL zdravo uzeti Eotovotta .dj""1 ,*"a"i"i tf SZZiosmislili su eksperiment -ria bi otkrili u kojoj mjeri T31o. djegt

stvamosti'

3

. powari tu obojene slike uobidajenih nredmeta 1 .tn Djedje"l u prvom razr-edui djeci u petom'razrrcdu' prea*otcima, dobne skupine: za imena da ili "upamte" slika 15 imena

;;";;; i;t"tij"jt ." a"tif" "" kasniji test.

upoto

iti

da

"proiatraju"

slike' gotovo nijedno dijete Kada su djeca clobila uputu da samo promatraju mala djeca ponavljala- Cini neka su poo"utjuio. U uvjetima pam6enjat 1190 oij. -r. ponavljati ako ie kasnije-biti dobro ti tito aa pr"d5kol""o ai *Ai U-.i ^u predSkolaca nije bio bolji u se dosjete informacija' Stovi5e, udinak promatranJa' uvjetima u nego uvjetima zapam6ivanja i drugih podatata' Joha FlaStarija su djeca imala bolji udinak' Na osnovitih glavne da su M. Wellman (197i) zakljuEili

;;;;

vell i H.

J"a"i

t"i.ii.tt

tt"" r "ot'*fml

y$".i"*td" l"--:-"ii" u nauEe-

tisuuteme{inimmehanizrnima' nego

.

Kultur.a" iskuswo i 6[6linski zahtjevi takoder utjedu na stratsgije pobolj5avanja pamdCnja, Na primjer, djeca na Zapadu, koja op6enito imaju vile formalnog Skolovanja od nezapadnjaEke djece vi6e vjeibaju&ori3tenje'strategijaponavljanja za prisje6anje izoliralt jedinica informacija. Suprobo tome, gvatemalska djeca i djeca australskih aboridZina opdenito imaju viSe mogutnosti da postanu vjeiti u koriSle4iu shategija zapobolj5avanjepamdenja koje se oslanjajuna lokaciju u prostoru i raspored objekata (Kearins, 1981; Rogoff, 1986).

Drugi aspekt metam:norijske sposobnosti ukljuduje kognttivno motrenje, pri demu pojedipac stijedi i, ako je potrebno, prilagodava poslojgii slijed misli. Kognitivno rrotrenje moZe,se sastojati od nekoliko povezalih sposobnosti (A. L. irown, 1978; viei tako.ler A. L. Brown i Deloache, 1978). Na primjer, uvidate "ono Sto znate i ono Sto ne znate;'(A. L. Brown, 1978, str. 82). Udite biti svjesni vlastih misli i stupnja vlastitog razumijevanja (Ilolt, 1964). Novija istraZivanja razvoja koglitivog motrenja predlaiu razlikovanje samomotrenja i samoregulacijskih strategija (T. O. Nelson i Naren, 1994). Samomotrenje je proces odozgo-prema-gore, pri iemu se prati trenutro razumijevanje, ukljuduju6i poboljiavanje sposobnosti predvidanja rirogu6nosti pam6enja- Samoregulacijaje proces odozgo-prema-dolje, pri demu postoji sredilnja izrn5na kontrola nad planiranjerr i evaluacijom. Djeca imaju koristi od uvjeZbavanja tih kognitivnih procesa pra6enja, kako bi poboljlala upotrebu prikladnih strategija (vidi Schneider i Bjorklund, 1998). Prisjetite se takotler da fizioloSko sazrijevanje mozga i sve vedi sadriaj znanja mogu djelomice objasniti zalto odrasli i starija djeca imaju opdenito bolji udinak na testovima pam6enja od mlaile djece. Te fziolo5ke promjene i promjene zasnovane na iskuswu uvefavaju promjene u procesima pamdenj4 poput sve ve6eg

l

13 o

Kognitivni razvoj

465 466

Teorijri razvoja pojmova 2apoiinje objaliijbnjem cilja raaoja - stanjmu kojemzuodrasli. Monmo specificirati 5to ob-

ja5njavamo. Moja su istmzivanja u radiciji ."teorij e

tedje"

pojmo-

va. Prema teoriji tedje, rclatiwo mali bmj okvimih teorija (intuitim biologi-

ja, intuitima teorija uma, intuitivna mehmilo itd.) line na5a kaualna obja5njenja razmijewnja wijeta i sve prirodne vnte.pojmova su stukturime tim okvimim teorijma Zadatak teorije pojmomog rovoja je objasniti porijeklo i stjemje tih okvimih teorija. ditav se moj rad ortnosi na kmktsizaciju i usvajmje intuitiwih tedij4 odnose intuitivnih reorija prcma intuitivnoj matematici, ulogu intuitivnih teo-

-

rija u menalnom Zivotr i na odnose ianedu inruitivnih teorija i mzvijmih amstvenih teuija. Ovdjc mrtavan novi pmvac istraZiviuja - pitanje medukulhtralnih varijacua u intuitivnim teorijma svijeta. S.tvuaju li mzliCitc kulttue okvimc teorijc, poput intuitiwc biololke tborije - koje su mdikalno drugadije jedna od diuge? Irnaju'li pripadnici roliEitih kultura radikalno ruliditc konccpie? Kao uvod u oVo pitarije, razmotite sljed€ci razgovorianedu djevojdice preiilkolske dobi i njene maj.te,*oji je uet iz dnbwika vodenog u istraZivaju pitaja "zaito'kod male djece (Callanan i Oakes, 1992); D V eE : Za(to tat4 I arnes (stuiji bmt) i ja imamo plave odi, a ti imas zelae? Mana: (KaLe joj da om ima odi na tatu. Tada joj je poZeljela laku nod i napustila sobu).

Dijete: (Zove mmu pet minuta kasnije.) Ja volim Pee Wee Hemuna i imam plave odi Tsta voli Pee Wee Hennana i ima plave odi, Iames voli Pee Wee Hemma i im plave odi. Da ti voliS Pee Wee Hermm4 i ti bi mogla imati plave odi. Mczc.' (Rekla sam da je za to da ja imarn plave odi potsebno vise od toga da volim Pcc Wce Hemm. Vidjela sm da me niie raarmjel4 pa sam joj objasnila da mi jc Bog dao tu boju oCiju i da se to ne moz€ promijeniti.) Djaojiica: MoZeS li poku5ati avoljeti Pee Wee Hemma, pa da vidimo ho6e li ti oIi postati plave? Zariljefit eeirc prvo da se ovo dijete uputilo u apshaktno teorijsko rezonimnje, iak elqlicitno pokanjudi induktimo zkljudivanje, lto je suprotno Piagetow opisu "predopemcionalne fze". Drugo, iz ove anegdote mozemo zaHjuditi da dijetc ne mmije vaian dio inhritime biologije-biololkiposredovmo msljedivmje individualnih tjelesnih kmkteristika. I zcista, opseZna sustavna cksperimentalna is-

tr.aiivanja pohrilujU dir uheriika djeca normalno-g maoja to ne rmiju do dobi od 6 ili 7 godina. Springer i Keil (1989) su pok&ali da djeca do te dobi ne uimaju o obzir da su roditelji dobili neke kmkieristikc tako Sto su s njina rorlmi ili zbog neke nesreCe kada procjenjuju hoCe li njihovo dijete imti te kamktoistike. Solomon, Johnson, Zaitchik i Caey (1996) pokazali s da do te dobi djem ne mzlikuju adoptivno i biololko rodit€ljsteo, te ueetrje kao mehanizam kojirir se uspostavlja slidnost uvjaenja u obitelji od bioloikog nasljedivaqia kao mehmima kojim se uspostavlja obiteljska sliinost u" recim, boji odiju Nadalje, Solomon i Johroon (2000) su pokzali da je uiinak na Springuow i Keilow adatku" te na zadatku'solomona i sumduika visoko povezao, kako to ahtijew stajaliSte prcma kojm dijete mrija intuitimu teuiju biololkih fenomma. Mnogi me{tusobno povezmi fenomeni, ukljuduju6i rctlenj e, rep rcdukciju i bioloiko mditeljstvq moraju seusvojiti zajedno,jer se njihove definicije isprcpliru. Bar u na$oj kulturi usvajanje ovih pojmova dogada se rwojno dosta mo, premda nije dio onoga 5to smo naslijedili- Ti pojmovi u naloj kulturi dine temeu esenctalistidkog rmijevmja lrsta i ljudskog rcda: Mi raamijemo da je neki pas pas zbog neiega Itojeduboko u njemu, zbog slcrivenebiti naslije.tlene od njegovih rcditelja, ito gkoder odrealuje i neke od njegovih individualnih osobinaNo,Itoje s drugim kulhtrma? Antropolozi nam kaZu da ovaj dio intuitiwe biologije nije mbdukultwlno univenslan, Ne konstruiraju sve kulnre roditeljstvo kao primmo biololki odnos. Na primjer, u plemenima Vso i Zafiminari m Madagukuu sv€ odrasle Zene u selu nazivaju se "majkom"; ne postoji pojam koji bi izdvojio biololku majku. I te su kultue odludno auti-esencijalistidke u odnosu na individualna obiljelja i ljudsku vrstu, ukljudrijudi spcl, chidki ili rasni identitet (vidi Bloch, Solomon i Carey, 2991 i Astuti, 2001 za literatm u tom podrulju). Osobaje u procesu pronjene ili postajmja tritav Zivog uglavnom hoz okolimke utjecaje. Osoba postaje Vezo udedi biti iaistan ribar i utredi sudjelovanje u Vezo dtualnom ZivotL Osoba postaje Kmni (lokalni prodavadi pakiqtanskog ponjeklp) uEefi sudjelowti u trZnoj okonomiji i usvojiv3i Kumi rcligijske obidaje. Ribaretri tijelo Vezoa poprim odredene kmkteristike ukljufujufi boju koie, aspekte oblik4 oZiljke i slidno. Drugo su tjelesne kraktsistike.odre
Kao primjer etnografskih podataka na koje se mrropolozi poziwju u kmllaizciji takvih vjerovanja Mauie Bloch nudi megdotu s tereffkog bonVka meiluZafimimijirna Dvije godinemo{evcio je u svom dZipu mladi trd u glawi gra4 Ito je bio

Ifugni tiv n a p s i h o I o gij a

wlo aadajan dogadaj bududi da se ni jedno od njih ruije nija vozilo u autu, niti bilo u glawom gmdu. Zenaje bila u mnom stadiju trudnoCe, 5to Bloch nije aao. Sada kada se mtio n selo, nekoliko mu je ljudi ubudeno govorilo kako Ce biti iaenatlm kada vidi dijete,jer ono izgleda i hoda toeno poput Djega, a nr n iinjeuicu pripisali volnji diipom. (Oni definitiwo nisu aludirali na to da Bloch ima i3ta s bioIoSkim nmtankom toga dj€teta i dijeteje apmvo bilo mo kao i njegovi roditelji, ne bijelo poput Blocha, pmda su mu ljudi govorili daje d{ete "bijelo"poput

njega) Sto moZmo akljuditi iz ove vrste etnografskih po-

dqt^k* Zil Zafmimi i Vezoi zaista nemaiu biololku teoriju nasljedivilja? Cak i akoje imaju, kada i kakoje djeca konsnuimjrl uevli u obzir aadajnu koliiinu infomrclju koju primju u vezi s neesmcijalistiikim konstrukcijama o pojedincima i ljudskoj vrsti. Ova su pitanja od srediSnjeg interesa u smdnidkom radu Mauricea Blocha i Rite Astuti (antopologa), te Grcgga Solomona i mcne (mzvojnih psihologa). Naii preliminmi tearltati koji su prezentirani u Astuti (2001) i Bloch i w. (2001) iznemrtuju i atopologe i ncke

mojne

psihologe. Kada smo

isprobavali zadatke koje psibolozi koriste da bi ufitrdili teorijsko ruijevuje (sutawe promjene m upimicima o porijeklu, pr! iemu se pita koje osobine djeteta dc nalikovati onina roditelja koji ga je

stvorio,

a

koje de osobine nalikovati roditelju koji ga

je odgojio), odrrli iz ovih kultura doslovno se ne mogu rulikovati od odraslih u na{oj kultui. Djeca se, medutim, aatno rolikuju. Umjesto da konstruireju ow teoriju u dobi od oko Sest ili sedm godina, djcca to ne iine do adolescencije. Nadalje, rezultati olceCu naglavce prihvaienu etnografsku priiu An-

tiesencijlnlizm o ljudskoj wsti Vezoa i Zafiminuija ovisi o teoriji biolo5kog naslje
vilja. U buduCim 6mo istnizivujima istraziti detaljniie odnosc izmedu konceptualnib struktura koje su u podlozi oditih metlukulturalnih rolika naglalenih u ettrograftkim studijma, s jedne, i kultualno zjednidkih (i u Madagaskm i u Sjedinjenim Havaro) intuitimih teorija, s druge straue. Takotler ielimo razumjeti kako djcca koja ne idu u Skolu konstruiraju uobidajenu nuodnu bioloiku teoriju, uimajudi u obzir aatne infomacije koje primaju u vezi s kul-

turalno specifidnim vjcrovmjima i etnografski nemjedjive infomacije koje primaju u vezi s uobidajmim nuoclnim tumadmjima biologije.

poztravanja i sklonosti da se koriste metamemorijske strategije. Cilj takvih strategija je mo6i na kraju po volji dozvati pohanjene informacije. VaZan metakogmtivni raz-voj je usvajanje teorije uma - to jesq razumijevarje kako um firnkcionira (Keil, 1999; Perner, 1998; 1999). Kako djeca postaju starija, njihova teorija uma postaje sve sloZenija. Raanotrite primjer @emer, ]SSS, itr. 207): "Maxi stavlja svoju dokoladu u kuhinjski ormar. Odlazi se van igrati. Za to wijeme ne moZe vidjeti da dolazi majka i premjeita njegovu dokoladu u ladicu stola. Ona je nakon toga otilla u posjet prijateljima. Kada se Maxi vrati ku6i cla uzme dokoladu, gdje 6eje prvo pohaiiti?" Djeca ispod tri godine tipidno daju pogre5an odgovor, vjeruju6i da 6e Maxj traZiti dokoladu u ladici, gdjc ona zaista jest. U dobi od tri godine djeca podinju razumijevati problem. U dobi od detiri godine, vedina djece de5ava problem todno, premda neki petogodi5njaci i Sestogodi5njaci jo! uvijek dine greike (Ruftnan, Pemer, Naito, parkin i Clements, l99g).

Autistidna djeca nemaju ili imaju znadajno narulenu teoriju uma @aron-Cohen, Leslie i Frith, 1985; Perner, 1999).

13

. Kognitivni razvoj

467

468

Kvantitativne sposobnosti

Kognitiwa psihologija l

Vidnoprostorne sposobnosti

Jedan pristup razumijevanju kvantitativnih sposobnosti odnosi se nh sposobnost radunanja. Razmotrimo, na primjer, zadalak zbtajatja"2 + 3 ?". PredloZeno je

:

Pravila aritmetidkog zbrajanja kolidina (sposobnosti koja dovodi do razumijevanja algebre) nisu,jedine matematidke sposobnosti koje se razvijaju.tijekoir ranoga djetinjstva. Mala djeca razvijaju i temeljno razum{iewanje prostora koje dini temelj za geometriju. Iedno je takvo bazidno shva6anje prostomavizualizicijasposobnost da se orijentiramo u okolini i da mentalno manipuliramo slikama objekata (vidi poglavlja 4 i 7). premda se npnogg istrazivalo prostom-u vizualizaciju u djece (npr;.Huttenlocher, Hedges:i Dunkan, 1991; Huttenlocher i presson, l9Z3; i979; Kail, 1991, 1997; Mamro6 t975,t97.7), ovdje je dan samo jedan tipidan primjer takvih istraZivanja (Kail, Fellegrino i Carter,, I 9g0). sudionici u 3., 4. i 6. razredu te na fakurtetu procjenjivari sujesu li parovi podraiajajednaki ili su zrcalne slikejedni dnrgih (prisjbtite se nekih od zadataka mentalne rotacije koje je koristio Roger Shepard, opisanih u 7. pogl.). Jedan je podrazaj u svakom paru prikazan u uspravnom poloiaju, a drugijl bio rotiran za

nekoliko modela obrade informacija koje tumade kako djeca rjeiavaju probleme ove wst€ (npr. Groen i Parkrnan, 1972; Suppes i Groen, 1975; probleme oduzimanja proudavhli su i Woods, Resnick i Groen, 1975,te Siegler i Siegler, 1984; vidi takoder i Resnick, 1980). Raniji modeli opisali su neku vistu men&ihog brojada koji zapodinje na nekoj wijednosti (odretlenoj Zadatkom zbrajanja) i tada dodaje dodatak kojije potreban (takoder odreden zadatkom zbrajanja). Prije svakog dodatka (tj. pribrajanja odredene jedinice) mentalni test brojije li dijete ve6 dodalo potreban broj dodataka. Ako je, proces dodavanja prestaje, i dijeteje doslo do odgovora. Akq uje, dijete dodaje dodatkejedan pojedan, sve dok se potrebni dodaci (u ovom sludaju tri) ne

pribroje.

Robert S, Siegler

Je

Theresa Heinz profesor naSveudill6tu Carnegie-Mellon. Dao Je

v6lik doprinos u ra-

Model Roberta Sieglera (1991; Siegler i Shrager, 1984) poboljiava ranije modele dodaju6i drugu glavnu komponentu procesrl Kada su dj ecajednom kodirala problem, prvo poku5avajri prona6i todan odgovor u pam6enju. Ako odgo-

vor koji su prona5li nadmaiuje njihovu raniju razinu si-

zumilevaniu d.ie6leg miSljenja temeljenog na pravilima i razvio metodo za procienu

'

pravila, strategija i selekcije strategiia koje djeca koriste u

gumosti g toEnost odgovor4 navode odgovor koji su proriesavanlu problema. na5li. Ako ne, ponovo poku3avaju pronadi todan odgovor u pam6enju. Oni ponavljaju ovaj proces dok ili ne pronadu odgovaraju6i odgovor koji nadilazi njihow razinu sigumosti ili dok ne premade prethodnb utvrdeni broj poku5aja pronalaZenja ili dosjedanjaAko prijedu ranije utwdeni broj pokuSaja dosjedanja, okredu se pomodnoj strategiji (wemenski zahtjevnijem no pouzdanijem nadinu postizanja odgovora, koji se primjenjuje kada se brZim metodama ne mogu posti6i zadovoljavajudi rezultati). Za problem zbrajanja ta je dodatna strategija brojad dodataka koji je spomenut u

drugim modelima. Siegler je takoder primijenio

i

150 stupnjeva iz standardne okomite pozicije. parovi podrazaja

f

- poput q, S, i d _ iti o"poznati apstraktni geometrijski oblici (slika 13.4). Robert Kail i suradnici (19g0) naili su da se brzina mentalne rotacije povetava s dobi i sa stupnjem poznatosti objekata. Tako su stariji sudionici mogli mentalno rotirati brze, a svisudionici mogli su rotirati poznate objekte brze nego ito su mogli rotirati nepoznate ob-

Nalazi su potaknuli nekoriko pitanja, no dva su posebno zainteresirala istraZivade. Prvo, zalto se brzina mentalne rotacije moZe pobolj5ati s dobi? IstraZivadi su sugerirali da mala djeca moraju rotiraii ciieli poarazaj, dok starija djeca mogu podraZaje rotirati vile analitidki, tako da svaku ft6mpOnentu mogu rotirati odvojeno i mozda ftebaju rotirati samo dio podrazaja. Na taj nadin promjena u kognitivnom razvoju mozda ukliuduje vi5e od jednostavne promjene u brzini obrade- Dnrgo je pitanje zaito su sudionici kodirali i rotirali neobidne geometrii-. ske oblike sporije odpoznatih, alfanuineridkih. Razlikaje mozda u aktivaciii vec

model odabira strategije

postojedeg, lako dostupnogobrascaupam6enju zapoanate objeLte, nasuprotzahlie_ vu da sudionici oblikuju novupredodZbu ia nepoznate objekte.

U pregledu literature koja se odnosi na razvoj matematidkih sposobnosti Ginsburg (1996)je predloZio raznolike temeljne principe matematidkog udenja. Ovdje raspravljam o nekoliko kljutrnih ideja o razvoju kvantitativnih sposobnosti. Prvo, dak i dojendad imd neke temeljne ideje o kolidini unutar dosega manjih brojeva. Cak i djeca u prelingvistidkom razdoblju, Eini se, razumiju da dodavanje dovodi do vedih kolidina, a da oduzimanJe rezultira manjim kolidinama. Stovi5e, dini se da mala djeca nadogradujri na to temeljno znanje kako bi ih primijenila na ap-

Kail (Kail i Par( 1990)ie takoderpronalao da djeca i mlatti odrasli imaju brze wijeme reakcije na zadacima mentalne rotacije kada i- se da mogudnost za uvjezbavanje (slika 13.4). Nedavno (1991) ie Kail zamijetio da se udinak djece Skolske dobi, te mlatfih odraslih na zadacima mentalne rotacije nije pogoriao u

fimkciji njihova angalmaa4 o" ,lorultanom zadatku kojije uklj;div;o doiieeanie. Kail je interpretirao ove nalaze tako da upucuju na to da je mentaha rotacija

straktrije matematidke koncepte u radunanju i rezoniranju o zbrajanju i oduzimanju. Ne samo da djeca koriste strategije brojenja i pamdenja koje su ranije denom vrstom brojdanog niza. Na primjer, udenje pravila kombiniranog s vjeZbanjem brojenja po pet omoguduje djeci da lakle usvoje nadela mnoZenja @aroody, 1995). KonaEno, kontekstualni efekti poput formuliranjaproblemarijedima do kulturalrrih utjecaja znaiajno utjeCu na matematidko udenje preko formuliranja neformalnih strategija.

ili

jekte.

(dosjedanje-pomod) na druge djd6je matematidke radune, poput mnoZenja (Siegler, 1988b).

raspravljene, nego djeca takoiter deriviraju apstraktna pravila iz iskustva s odre-

0, 30, 60, 90' 120

bili su ili alfan'meridki (slova i/ili brojevi) simboli

-

mozda automatski pioces kod djece Ekolske dobi i mladih oclraslih. Imaju6i u vidu da poznatost objekata i vjeZba s mentalnom rotacijom, dini se, poboljla-va wlieme reakcije, qiegovo istrazivanje.koje upu6uje na to daje mentalna rotacija moZda autornatski proces dopuita nam zakljuiak daje poboljsavanje wemena reagiranja

moida rez'ltat povedane automatizaciie (vidi 3. pogl-) zadatka u djetinjstvu i adolescenciji. Nadalje, takvi automatski procesi mogu biti znak efikasnijih vizualnospacijalnih qie5tin4 jer je veca brzina povezana s ve6om todnos6u prostornog pam6eqia

(Kail, 1997).

13

r Kognitivni

razvoj

469

Na drugom dobnom kaju Itiel Dror i Stephen Kosslyn (1994) istraZivali su ut'edu li brzina obrade i drugi faktori na s dobi povezane promj€ne u mentalnoj rotaciji odraslih. Dror i Kosslyn su prona$li da su stariji sudionici (55-Tl.godinu; prosjedna dob 65 go
470

Kognitivnapsihologija

Induktivno rezoniranie Prisjetite se iz 12. poglavlja da induktivno rezoniranje ne dovodi do jednoga, logidki sigumoga t'elenja problema, nego samo do moguinosti koje imaju razlidite razine plauzibilnosti. Pri induktivnom rezoniranju, osoba stvara opia nadela zasnovana na temelju specifidnih opaZanja. Susan Careyje oplimo proudavala induktivno rezoniraaje kod djece i uodila odretlene razvojne trendove. Na primjer, dini se da deverogodiSnjaci ne stvaraju generalizirana bioloika nadela o Zivotirjama kada im se da specifidna informacija o jedinki (Carey, 1985). Do dobi od 10 godina djeca to podinju diniti. Na primjer, ako se detverogodilnjacima kaie da psi i pdele imaju odredeni delesni organ, oni joi uvijek pretpostavljaju da samo Zivotiqje slidne ili psima ili pdelama imaju taj organ, a druge Zivotinje ne. Suprorno od njih, desetogodi3njaci bi zakljudili da ako Zivotinje koje su toliko razlidite poput pasa i pdela imaju taj organ, vjerojatno ga imaju i mnoge druge Zivotinje. Takoder, desetogodi5njaci Ce mnogo vjerojatnije od detverogodi5njaka stvoriti biolo5ka nadela koja povezuju ljude i druge Zivotinje. Slidno, kada petogodiSnjaci nauEe nove infomracije o specifilnim vrstama Zivotinja, oni ih dodaju svojim postoje6im shernama za odredenu vrstu Zivotinja, ali ne modificiraju cijelu shemu za Zivotinje niti shemu biologije u cjelini (vidi Kail, 1989, 1999). Medutim, djeca u prvom i drugom razredu pokazuju sposob4ost izbora, te dak spontano stvaraju prikladne provjere za prikupljanje indirekmih dokaaa koji de powrditi ili nefe powrditi altemativne hipoteze (Sodian" Zeitchik i Carey, 1991).

vi5e nego na druge.

Autori su takoder analizirali svoje podatke mentahe rotircije, skeniranja predodZbi, i dva druga zadatka s predodibama (stvaranje ili zadrZavanje mentahe slike unutar vidnog podrudja, te odgovor na pitanje ho6e li slika prekriti test podraZaj unutar tog podrudja). Autori su zakljudili da op6i efekti starenja mogu dovesti do skadivanja vremena reakcije na svim zadacima. Medutim, zakliudili su da dobne razlike u omjeru pogrelaka moZda nastaju zbog specifidnih efekata starenja, koji selektivno mogu utjecati na odredene aspekte mentalnog predoiavanja. Autori su takoder prefpostavili da ako bi se sudionike upozorilo da minimaliziraju svoj omjer pogre6aka, rnoZda bi stariji ispitanici imali dak i sponje

vrijeme reakbije kako bi osigurali manji broj pogresaka. Metlutim, druga istraZivanja (Hertzog, Vemon i Rypma, 1993) koja su izravno testirala ovu pretpostavku iisuje potvrdila. Drugi su istraZivatri sugerirali darfaltor koji pridonosi za zadatak specifidnim razlikarna u padu'mentalnog predodafanja d9 kojeg dolazi s dobi jest: zahtljevali zadatak vi5estruke simultane transformacije ili vi5estruke sekvencijske transformacije (Mayr i Kliegl, 1993).

Susan Gelman (198411985; S. A. Gelman i Markman, 198?) je zamijetila da dak i tako mala djeca kao Sto su trogodi5njaci stvarajuneka op6a nadela iz specifiEnih opaianja, posebno ona naCela koja se odnose na taksonomske kategorije

za Livo'nie. Na primjer, predikolci su bili u stanju uvesti nadela koja todno pripisuju uzroke fenomenima (poput rasta) prirodnim procesima, a ne ljudskoj intervenciji (S. A. Gehnan i Kremer, 1991; Hickling i Getman, 1995). U jednom istraiivanju povezartory. s ovim, pred5kolska su djeca todno rezonirala dh 6e,se kosovi prije pona5ati kao flamingo nego kao Si!mi5, bucluCi da su i kos i flamingo ptice (S. A. Gelman i Markrrian, 1987). Zamjetujete naovom primjeru da ju predikolci i5li protiv svoje percepcije o ve6oj slidnosti kosa i ii5mila nego kosa i flaminga, zasnivaju6i svoje prosudbe na dinjenici da su oboje ptice (premda valja priznati daje efekt bio najjadi kadaje pojam "ptica" upotrijebljeni, za flamiga i za kosa).

Mentalna rotacija alfanumeridkih parova Robert lGil i6 pronasao da se brzina rotacije povedava i s ve6om poznatoScu oblika i s dobi sudionlka.

no eN

EEES

.

Premda je swharijeii uglavnom da prenesu aaEe4ie - na primjer da se oaadi psa upotrebom rijedi "pas" ili flaminga upotrebom rijedi ..flamiugo" - postoje dokazi da proces nije u potprmosti jednosmjeran. Katkada djeca koriste rijedi tije znaEenje ne razumiju i tek postupno usvajaju todno znadenje nakon 5to su veC podela upotrebljavati rijedi (Kessler i Shaw, 1999). Nelson (1999) naziva ovaj fenomen "upotreba bez maEeqa".

Druga ishaZivanja Gelmana (S. A. Gelman i Markman, 1986) podupiru stajaliSte da predikolci mogu donijeti odluke na temelju stv6lsnih spiih nadela a ne na temelju perceptivne slidnosti

-

na primjer oni mogu stvoriti taksonomske katego-

13

. Kognitivni razvoj

47L

rije na temelju funkcija (poput toga da nesto sluZi za disanje), prije nego perceptivne slidnosti (poput slidne teZine). Kada su im dane inforrnacije o unutralnjim dijelovima objekata u jednoj kategoriji, predikolci generaliziraju da ie drugi objekti u istoj kategoriji vjerojatno imati iste unuha5nje dijelove (S. A. Gelman i O' Reilly, 1988; vidi takotler S. A. Gelman i Wellman, 1991). Medutim, kada stvaraju nadela od pojedinadnih informacija, pred5kolci 6e de56e nego starija djeca nagla5avati vanjske, pow5ne karakteristike iivotiqla nego 3to ie davati teZinu unuha5njim struktualnim ili funkcionalnim obiljeZjima. Takoder, kada im se da ista specifidna informacija, starija djeca swaraju bogatije zakljudke u pogledu bioloikih obiljeZja od mlade djece (S. A. Gelman, 1989). U novijem pregledu Wellrnan i Gehnan (1998) naglalavaju vaZnost zadrtavanja oba oblika zna4ja - i onoga zasnovanog na izgfedu i onoga nadelnoga - za fleksibilnu upotrebu u raznolikim situacijama i podrudjima. Znanje o dubokim unutraSnjim firnkcionalnim odnosima je vaLno za uvotlenje obiljeija objekata, no slidnost u izgledu je takoder vaZna pod drugim okolnostima. Wellman i Gelman twde da se usvajalje znanjarazvijakroz upotrebu okvimih teorija ili modela za izvladenje zakljudaka o okolini u raznolikim podrudjima (poput fizike, psihologije i biologije). Welhnan i Getnan navode brojna istraZivanja koja pokazuju djedje rano i brzo stjecanje eksperftrbsti u razumijevanju fizikalnih objekata i kauzalnil odnosa izmedu dogatiaja, psiholo5kih pojava i uzro6nog tumadenja, te bioloSkih pojava i sila Promjene u rezoniranju o faktorima u tim podrudjima pokazuju sve vede razumijevanje odnosa izmedu izgleda i dubljih firnkcionalnih nadela. Na taj nadin djeca koriste temeljno znanje unutar razliditih podrudja kako bi izgradila okvimo razumij evanje svijeta.

Ukratko, 6ini se da su razvojni psiholozi joi jednom podcijeniJi kognitivne sposobnosti male djece. Osim toga, suportivni kontekst za indukciju moie umno'gome poboljlati djedju sposobnost indukcije prikladnih nadela (Keil, 1989). Medutim, 6ini se da postoji razvojni trend prgma sve ve6oj sloZenosti u indukciji op6ih nadela iz specifiCnih infonnacija i prema sve vedem oslanjanju na fmija obiljeZja iirformacija na kojima se takve indukcije zasnivaju. Nadalje, to sofisticirano znanje moZe biti organizirano u opde okvire za razumijevanje rmutar vaZnih podrudja fizike, psihologije i biologije. U prethodnom sam poglavlju pokuiao dati kratalg ali ramolik pregled bogatih ishaZivanja o kognitivnom razvoju pod vidom teorija obrade informacija. Ove teorije umnogome elaboriraju teoretiziranje Piageta-dajudi deta!e o izvedbikoju Piaget nije speciflcirao - i pokazuju6i daje Piagetov model vi5e primjenjiv na idealne kompetencije nego na svakodnevnu izvedbu. To Siroko podruCje ishaZivanja obuhva6a daleko vi$e od onoga Sto se moie ukljuditi u ovaj uvodni tekst o kopitivnom razvoju, no materijal dat ovdje pruZa dobru osnoyu za daunje istraiivanje. Razrolike kognitivno-razvojne perspektive nisu medusobno iskljudive; neke su stvorene istodobno, neke su se razvile kao reakcija na druge, a neke su izdanci drugih. Tablica 13. 3 sumira nadine na koji se te teorije mogu usporedivati, suprotstaviti i metlusobno povezati. Sve ove teorije kognitivnogranroja pridonose neprekidnom procesu razumijevanja toga kako i zaito mi, ljudska bi6a, mislimo na nadin na koji to dinimo. JoS jedno stajaliSte o kognitivnom razvoju renatxafrirolo5ki razvoj nozga i fivdanog sustava.

472

Kegnitivna psihologija

NEUROFIZIOLOSKE PROMJENE U RAZVOJU Pove6ana neuronska sloZenost Slika 13.5 ilustriralsls 6d yairihpromjenanamikrorazini uneuralnim mreZama mozga do kojih dolazi tijekomprva dva tjedna nakon rodenja. U tom ranom razdoblju brzog neuralnog rasta, rast do kojega dolazije primamo u obliku rasta dendrita

i

aksona postojeiih stanica. Ovdje je jasno primjenjivo nadelo "koristi ili 6eI izgubiti" * stanice koje nisu potrebne i koje ne stvore veze s drugim stanicama

.

zapravo umiru. Slidno tome, sinaptidke veze izmedu neurona koje se ne koriste se koriste. Medutim, nakon prvih nekoliko godina, brzina neuralnog rasta i razvoja dramatidno opada. Zapravo, 90% neuralnog rastaje zavrleno do Seste godine. Prisjetite se da se dokazi za kritidno razdoblje za stjecanje jezika podudaraju s tim razdobljem. MoZda sloZenost usvajanja jezika (zajedno s drugim sposobnostima koje se usvajaju rano) zahtijeva pove6anu plastidnost i fleksibilnost mladog Zivdanog sustava koji se razvija. Promjene u strukturi i na miko- i na makrorazini pokazuju porast kompleksnosti tijekom nzvoja.

bit 6e nadjadane vezama koje

Sazrijevanje struktura sredi5njeg iivdanog sustava Drugo poglavlje (vidi sliku 2.10) ilustrira fzioloBkepromjene makrorazineu strukse javljaju tijekom prenatalnog razvoja. Po ro
turi mozga koje

Podrudja mozga koja se razvijaju najbrZe nakon roclenjajesu ona u motoridkom i senzornom korteksu; nakon toga asocilativna podrudja povezana s rjeiavanjem problema, rezoniranjem, pamdenjem i razvojem jezika. Prethodni odjeljak ovoga poglavlja veije sugerirao da fizioloiki materijal pomo6u kojega mislimo mora postati sve sloZeniji i da senzomotoriEki razvoj prethodi sloZenijim kognitivnim procesima.

Slidno, fiziololke promjene u frontalnom reZnju prate kognitivne promjene. Kod dojendadi sazrijevanje frontalnog relnja, dini se, prati znadajan kognitivni razvoj toga rczdoblja koji je zamijetio Piaget (Diamond, 1993; vidi tako
13

r Kognitivni razvoj

473 474

s!sf$[|

Kako teoriie koie su iznesene u ovom poglav[u objainjavaju pitania poput dileme nasliiede ili okolina, kontinuitet nasuprot diskontinuitetu, opcenitost nasuprot specifiinosti podrud.ia te razvo,ne procese?

tLt oKoLrNA?

rEoRlJA

KotlrlNUlRANo

NASLTJEDE

piag€t

Ko gnitivna ps thologij a

sazetakkognitivno-razvoinihteorija

Biotoska matuEcija kljuana; okolina sekundamu, ali

FAiZq? ie

PRocEs KoJIM oPdEluzA Dotizt Do PobRUdJE SPECIFICNO? RAZVOJA?

@oja uglavnm Ekvilibmciiski pr@sl dolei simultilo u svim asimilacije i akomopodrudjimi prmda su dacije.

Postoie eetiri diskontinu- Do

igm lme faze' vainu

utogu.

Nsoptagetovcl Naglagavajir

lll

DISKoNTINUIHANo

Neuralne mre2e ljudskoga mozga koji se r.azvija Zamjedujete sve vedu slozenost neuralnih veza od (a) roclenja, (b) u dobi od 3 mjeseca, (c) u dobi od 6 mjeseci i (d) u dobi od 24 mjeseca. R. V. Kail, J. W. Pellegrino i P. Carter (1980), "Developmental Changes in Mental Rotation", Joumal of Experimental Psychology, vol. 29, str. 102-1 1 6. Pretiskano s dopustenjem Academic Press.

u nekim Podrudjlma promisg mogude malo ispcd drugih.

ulogu od

okoline nesto vise

Edolei

Neh dodaju petu fazu; Kao I Piag€t (tj, do dola uglavnom dovod€ u pitani€ dob

a

Piassta. HlgTff.:*tn iliffi:#lffpp-

t(ao i Piaget $. elryilibBGimilacii€ i cijski akomodaciie).

pffil

n€kim podruelima migre mgue€ malo ispr€d drugih).

fzi6l€ Kontinuim tdjucnu ulogu; maturcijska sprmnost dej€ 6i€ pmmstre (zom prcksimslnog |Boi4 unuta.:koiih sljalna qkolins dstemlnin n-

Mgotski

DruStvena i

okolim imaiu

'

ru-

Zona pEkslmdrcg 4oia mo2€ 8s primilenitl m mrcga podruqa, no okolina mo:e dovolino podriko a B-

dati

aoi

u

lntemaliaciia koia prollz inteEkciF lzmedu

zlul

poiedinca i okoline, a ,av|la se unutar poiedlnewe zono proksimglnog

smo odr€denim ffiola.

podrudlma, uqeaudi na taj naoln m Ezvq.

40D. Toorils

obnde

rlnfomacija

'

. .

Prloda daie fizioloSke suuktuF t funkciie

Kontinuim

pmugeokollreku poiediniz-

(npr. kapacitet d€nla), a okolinskl call prula.iu podrsku koja ru mluduje da war mMS€ od post}

N€ki su

try€tiaati

aint€Esimi

e

koii

na

sE

$

blll

a pme

g6mEliziEiu

podrudie, drugl usmisili svoia istra:iwla I t@die na spe' clfldna

$

podrud.la'

Unut-asnle promiere u

kognltlml obBdi lao

|gftat

fdologke matuEciie, dogadala u okolinl, ali I potsdlneevo vla' sdto obnkovill€ kognltivnlh pr@s

iedih struktuE i

funkclja

hemisfernoj specijalizaciji

zaiezilur vje5tinu (Segalowitz,

Wagner

i

Menna,

1992). Posebno intrigantni nalazi o hemisfernoj specijalizaciii takoder mogu pruZiti uvid u ponavljano pitanje u istraZivanjima kognitivnog razvoja. Neka istraZivanja Roberta Thatchera i suradnika elektroencefalografskoC @EG) obrasca 577 ljudi u dobi od dva mjeseca do rane odrasle dobi pokazuju razlidite razvojne obrasce u desnoj i lijevoj moZdanoj hemisferi (Ttratcher, Walker i Guidice, 198?). Cini se da se u desnoj hemisferijavljaju kontinuirane, postupne promjene u EEG obrascu povezane s dobi. U lijevoj hemisferi, meilutim, dini se da se javljaju nagli obrati u EEG obrascu, barem do rane odrasle dobi (slika 13. Q.

Dodatna istraZivanja razvoja moLdane grade i EEG, obrazaca pronalaze naizmjenidnost u rastu sinaptidkih veza lijeve i desne hemisfere - razvoj ujednoj hemisferi napreduje puno brZe nego u drugoj u odredeno vrrjeme, a potom se obrazac prebacuje na dominantnost druge hemisfere. Takva ntiizmjenidna asimetridnost u razvoju hemisfera moZda moZe biti u podlozi hemisfemih razlika u sposobnostima u o&asloj dobi - jezidna dominantnost lijeve hemisfere u odraslih rnoZda odraiava stjecanje tih vjeltina tijekom wemena dqminantnog rasta lijeve hemisfere. Slidno tome, mogude je da su povezane i individualne razlike u relativnom pristizanju razdoblja usvajanja vjeltina i razdoblja hemisferne dominacije. Stovi5e, anteriorni dijelovi ftontalaog reZnj a, kroz veze s posteriomim podrudjimq.reguliraju, dini se, sinaptidku reorganizaciju posteriomih podrudja. Na taj nadin, ne samo dapostoje razvojne promjene lijevo-desno, nego postoje i proqiene na dimenziji naprijed-otraga (Thatcher, 1991,1992,1994). U razmananju tih razliditih promjena vahro je razumjeti da, kao Sto mozak moZe utjecati na kognitivno funkcioniranje, kogritivno funkcioniranje takoder moZe utjecati na mozak. Mozak je u odredenom stupnju preoblikovan iskustvom koje imamo i time kako ga interpretiramo (Johnson, 1999). Osim dobrih vijesti povezanih s naiim poveianim kognitivnim sposobnostima, jedan razvojni fiend naBe fiziologije donosi lo5e vijesti: izmedu whunca neuralnog rasta (u ranoj odrasloj dobi) i do dobi od oko 80 godina, gubimo oko 5% na5e moZdane teiine. Meflutim, promjene u neuralnim vezama pomaZu kompenzirati gubitak stanica (Coleman i Flood, 1986); to jest, tijekom Zivotamozak pokazuje kontinuirani porast specifidnosti neuralnih veza (sve dok smo mentalno aktivni i ako nemamo patoloSke abnonnalnosti). To 5to te fiziololke promjene mogu

13

. Kognitivni razvoj

475 476

Ftazvojne promiene u moZdanim valovima Grafidki prikaz promjena EEG-a pokazuje pojadanu elektridnu aktivnost u obje moZdane hemisfere. Zamjecujete, medutim, da dok ie piavac razvoja u lijevoi hemisferi diskontinuiran, pokazuju6i skokove i platoe, pravac razvoja u desnoj hemisferi ie kontinuiran. (Prema Thatcher, Walker i Giudice, 1

987)

6

F

1oo

E

-9

so

!

Snn o-6

8so Dob (godine)

znaditi s obzfuom na kognitivni razvoj tijekom odrasle dobi tema odjeljka.

je

sljede6eg

KOGNITIVNI RAZVOJ U ODRASLOJ DOBI Do sada se ovo poglavlje usmjerilo primamo na kognidvni razvoj djece..Meitutim, kognitivni razvoj ne prestaje u adolescenciji. Mnogi kognitirmi psiholozi proudavaju'promjene u sposobnostima do kojih dolazi tijekom Zivota. Prije nego zakljudim ovo poglavlje, objalr{avam kognitivni razvoj odraslih.

Obrasci rasta

''.

iopadanja li

Prestaje li ikada kognitivni razvoj? Rastu rcnitart na testovima kognitivnih sposobnosti unedogled? Dostupni podaci upuduju na to da to nije tako @erg, 2000). Kognitivni psiholozi desto razlikuju fluidnu inteligenciju sposobnosti kognitivne obrade koje nam omogu6uju manipuliranje apstraktnim simbolima, kao u matematici - te kristaliziranu inteligenciju - na3e pobranjeno znanje, koje je unnogome deklarativno, poput rjednika" no moZe biti i proceduralno, poput eksperbrosti Sahovskog majstora. Pokazuje se da, premdaje kistalizirana inteligencija u prosjeku viia kod starijih negokod mladih odraslih, fluidna inteligencijaje

-

Ko gnitiv n a p s i ho I o gij a

u prosjeku viSa kod mladih odraslih ncgo kod starijih (Horn i Cattell, 1966). U studentskoj dobi i fluidna i kristalizirana inteligenclja rastu. U kasnijem iivotir, medutim, slika se desto mijenja. Na primjea dini se da je izvedba starijih ispitanika na mnogim zadacima obrade informacija sporija, posebno na sloZenimzadacima (Bashore, Osman i Hefley, 1989; Cerella, 1990, 1991; Poon, 1987; Schaie, 1989). Op6enito, dini se da kristalizirane kogpitivne sposobnosti rastu tijekom cijelog Zivota, dok fluiclne kognitivne sposobnosti rastu do dvadesetih, tridesetih ili moZda detrdesetih i nakon togapolako opadaju. Oduvanje kristaliziranih sposobnosti upu6uje na to da su dugorodno pamdenje i struktua i organizacija reprezentacije znanja oduvane tijekom Zivota (Saltlouse, 1992,1996). StoviSe, mnogi odrasli pronalaze nadine da kompenziraju kasnije de-ficite u vje5tinama tako da njihov swami udinak ostaje reoEteicn. Na primjer, stariji tipkadi mogu tipkati manje b-o, no pri tipkanju gledaju vi5e uuaprijed kako bi kompenzirali gubitak u brzini obrade (Salthouse, 1996). Ili, ako su zaboravni, de3de si pi$u biljeSke nego Sto su to dinili kada su bili mlaiti. Premda se psihometrijska isfaZivanja ne slaZu oko dobi u kojoj fluidna inteligencija podinje opadati, mnogi se istraZivaEi slaZu da, u prosjeku, na kraju zaista dolazi do odredenog pada. Brzina i stupanj opadanja znatro variraju od dovjeka do dovjeka. U prosjeku, neke kognitivne sposobnosti takoder, dini se, opadaju pod oaheatedm okolnostima, no druge ne. Na primjer, udinkovitost izvedbe na nekim zadacima t'elavanja problema, dini se, pokazuje pad povezan s dobi (Denny 1980), premda se dini da i katko uvjeZbavanje poboljlava rezultate na zadacima {eSavanja problema kod starijih odraslih (Rosenzweig i Bennett, 1996; Willis, 1985).

Medutim, ne opadaju sve kognitivne sposobnosti. Na primjer, novija knjiga (Cerella, Rybash, Hoyer i Commons) u 20 poglavlja opisuje istraiivanja koja pokazuju malo ili nimalo intelektual.og pada u razliditim podrudjima kognicije, ukljuduju6i percepciju objekata i rijedi, razumijevanje jezika i rje5avanje problema. Neki su isfativadi (npr. Schaie i Willis, 1985) naSli da su neke wste sposobnosti udenja porasle, a drugi (Graf, 1990; Labouvie-Viefi Schell, 1982; M. Perlmutter, 1983) da sposobnost udenja i dosjedanja smislenih vje$tina i infonnacija pokazuje mali pad. Takoder, dak i ujetlnom podrutju poput pamdenja opadanje ujednoj vrsti izvedbe ne mora znaEiti i pad u drugoj. Na priqier, premda uEinak u kratkorodnom pamCeqiu, dini se, opada (Hultsch i Dixon, I 990; West, I 986), dugor
Neki istraZivaEi (npr. Schaie, 1974,1996) dak dovode u pitanje mnoge od S jedne strane, nala stajali3ta o starenju mogu biti zamudena podacima o patoloSkim promjenama koje sejavljaju kod nekih starijih odraslih. Takve promjene ne proizlazeizopteg intelektualnog opadanja, nego iz specifidnih neuropsiholo5kih poremedanja. Takvi neurofrziolo$ki poremedeji, poput Alzheimerove bolesti, prilidno su neuobidajeni dak i medu najstarijima. Preventivna sredstva za otkrivanje Alzheimerove bolesti, koja maksimalizfiaju razlike u tipidnim sposobnostima starijih odraslih trenutno sd istraluju s mje5ovitim uspjebom (Mirmiran, von Someren i Swaab, 1996).

dokaza za opadanje intelektualnih sposobnosti.

pamd€nju

i

13

r Kognitivnirazvoj

477

Drugi prigovor nalazima o padu u starijoj dobi je koriStenje fransverzalnih istraZivaEkih nacrta, koji ukljudlju testiranje razliiitih kohorti (generacija) pojedinaca u isto wijeme. Takvi nacrti precjer{uju stupanj propadanja kognitivnih sposobnostijer iznepoznatihnzloga novije generacije pokazuju vi3e kognitivne sposobnosti, barem one mjerene kvocijentom inteligencije (Flynn, 1984; 1987), nego prija$nje generacije. PosljediEno, niZi IQ starijih pojedinaca moZe biti generacijski efek, a ne efekt dobi. Zaista, longitudinalni istraiivadki nacrti kod kojih se isti pojedinci ponavljano testiraju kroz dulje vrijeme, rrpuduju na manji pad mentalnih sposobnosti s dobi. Ta istraiivanja, metlrttim, mogu podcijeniti stupanj pada koji rezultira 2 selektivnog otpada ispitrmika. Maqie sposobni sudionici otpadaju iz istraZivanja tijekom godina moZda stoga $to smatraju da je testiranje kognitivnih sposobnosti obeshrabruju6e ili dak poniZavajude. Premda se rasprava o padu intelektualnih sposobnosti s dobi nastavlja, pozicije ipak donekle kowergiraju: Na primjer, postoji opdi konsensus (npr Cerelln 1990; 1991; Kliegl, Mayr i Krampe, 1994; Salthouse,1994,1996) da do odredenog usporavanja brzine kognitivne obrade dolazi tijekom odrasle dobi, a dokazi o usporavanju ostaju dak i kada eksperimentalna metodologija i analize odbace neproporcionalnu reprezentaciju dementnih odraslih mettu starijima (npr. Salthouse, Kausler i Saulis, 1990). Od op6ih faktora za koje se smatra da pridonose s dobi povezanom usporavanju komitivne obradejest opCi pad u firnkcioniranju sredi5njeg iivdamg sustava (Cerella, l99l), pad u kapacitetu radne memorije (Salthouse, 1993) i pad u resursima p#nje (vidi tlom i Hofer, 1992).

Salthouseje nastojao objasniti zaito usporena obrada moZe dovesti do kogni-

tivnih deficita istiduii dva pitanja kognitivnog.funkcioniranja povezana s brzinom

- ogranideno

vriieme

i

simlltanosL Usporeno procesiranje noZe sprijediti

izvo
tar ogranidene koliCine wemena i operaciie se moZda preklapaju zbog ogranidenja pohranjivanja. Na primjer, kod slulnog pamdeda dolazi do naglog gubitka, 5to vodi do nuinosti brze klasifikacije slulnih signala. Usporavanje obrade na viSim razinama moZe dovesti do nepotpune ili netodnr obrade slu5nih signala. lnajiril ou u-.r polu-paralelnu prirodu velikog dijela kognitivnih proces4 kao i prirodu sinaptiEkog prijenosa, nije iznenadenje daje brzina valna- takvaje obrada jako ovisna o wemenu. Osim ovih opdih faktora, mnogi su kognitivno-razvojni psiholozi sugerirali da specifidni faktori takotler utjedu na promjene u kognitivnoj obradi povezane s dobi i razliditi specifidni fahori razlidito mogu u{ecati na raznolike kognitivne zadatke- Na primjer, specifiCni faktori tkljuduju vede usporava4ie kognitivnih procesa viieg reda nego senzomotoridkih procesa (Cerella, 1985), diferencirano usporavanje nazadacimavisoke nasuprotniskoj sloZenosti (Kliegl, Mayr i Iftampg 1994), vede usporavanjerazrdacima koji zahtijevaju koordiniranu kompleksnost (zihtijevaju simultano procesiranje vi5eshukih podraiaja), od onih koji zahtijevaju sekvencijalnu kompleksnost (zahtijevaju sekvencijalnu obradu vi5estrukih podraiaja;Mayr i Kliegl, 1993), te ve6i s dobi povezani pad u procesima dozivanja informacija nego u procesima kodiraoja (vidi Salthouse, 1992). Osim toga, kod efekata udelavatja(engl primtng,nap. prev.) i zadatakakojizahtijevaju implicitno pam6enLje, dini se, dolazi do malenog pada ili u njima uop6e ne dolazi do

478

Ko gnitiv

n

a p s i ho lo gij a

pada, no do pada povezanog s dobi dolazi u zadacima koji uktjuduju eksplicitno pamdenje (vidi Salthouse, 1992).

Na temelju postojedih istraZivanja, sugerirana su tri temeljna na6ela kognitivnog razvoja u odrasloj dobi (Dixon i Baltes, I 986). Prvo, premda fluidne sposobnosti i drugi aspekti obrade informacija mogu opadati u kasnijoj odrasloj dobi, taj je pad uravnoteZen stabiliziranjem ili dak i nipretkom dobro uvjeZbanih i pragmatidkih aspekata mentalnog funkcioniranja (kristalizirane sposobrlosti). Drugo, unatod s dobi povezanim.propadanjem obrade informacije, dovoljan rezervni kapacitet dopu5ta barem priwem"ni porast udinka, posebno ako je stariji odrasli motiviran za dobar uEinak. TreCe, kada odrasli gube ne5to od brzine i fuioloSki uaokovane efikasnosti obrade informacija, to na nekom zadatku desto kompenziraju s drugim vjeltinama obrade informacija koje sb zasnivaju tru znunlu i strudnosti (Saltholse, 1991, 1996; viditakoderi Salhouse i Somberg, 1982). Drusim riledima, stariji odrasli razVijaju praktiene strategije kako bi odrZali relativno visoku razinu fimkcioniranja @erg, Meegan i Deviney, 1998; Berg, Strough, Calderone, Sansone i Weir, 1998; Stemberg, Grigorenko i Oh, 2001). Oni takotfer

'mogu koristiti praktidna znanja koja mlacfi ljudi moZda nemaju (Berg, 2000; Colonia-Willner, 1998; Torffi Stemberg, 2001).

Premda su dokazi u vezi s dobi povezanim razlikama u selekciji kognitivnih strategija mjesoviti, dini se da ne postoje s dobi povezane razlike u samomotrenju kognitivnih procesa (vidi Salthouse, I 992), tako da stariji odrasli mogu udinkovito koristiti infonnacije o tome kako pobolj5ati.svojir kognitivnu izvedbu. Takoder kada se u izvedbi zadatka vi5e raZi todnost nego brzina, stariji ispitanici mogu barem djelomidno kompenzirati deficit brzine s ve6om paZljivo3du i upomo5du (vidi Hom i Hofer, 1992). Nadalje, tijekom cijeloga Zivota postoji anatna plastilnost- promjenjivost- sposobnosti (Baltes, 1997; Baltes i Mllis, 1979; Mirmiran i sut:, 1996; Rosenzweig i Berurett, 1996). Nitko od nas nije zaustavljen na oclretlenoj razint lzvedbe. Svatko moZe poboljiati udinak.

h[nogi su istraZivadi podeli vjerovati da kopicija odraslih ne samo da ne opada, nego se nastavlja razvijati i pobolj5avati. Prisjetite se, na primjer, karakteristika postformalnog mi5ljenja opisanih kod nekih pospiagetovskih teoretidara pete faze. Oni koji podupiru ideju o postformalnom mi5ljenju navode neke nadine na

Ako Citate ow knjigu, po svoj prilici niste iskusili ove s dobi povczane'promjenc svojih mentalnih sposobnosti, no nije premno da se pripremite za bududnost. Dobre jczapotreti sa swamjem navika

I I I I koje vam mogu pomodi da izbjegnete gubitak svoje I kognitiweoltrine-Naprimjer,iitmjcjejednavabta I itrt€lektualna aktimost koju moitte smanjiti ili dak I stati s njom kada napustite Ekolu i posvetile se ka- | rijeri (osim ako va5a karijera ne podraannijeva dita- | nje).Dobrojedanastaviteditanjesffarikojenisuve| zdre smo s vaiim poslom ili da se upustite u bilo I

kakve mentalno izazome

altiwosti

kako bi svoie

kognitime vjeltine odriali ugodenima. Citanje je jedmodnadinadasenslayiteizlagatiroliditimidejama i buduii da iitanje podrmijeva mnoge bne kognitivne opemcde, ova yrsta aktiwosti moZe pomoii i da se odgodi usporavmje kognitinih operacija.Dapade,joljeboljaidejadasenasravireaktimo obroovati cijeloga Zivota upisujuii neke teEajeve ili intenziwo proudavajuCi teme koje vas zaninaju. Ako koristite svoje mentalne sposobnosti tijekom cijeloga

Zivot4mnogojemmjevjerojatnodadereizgubitire sposobnosti.

13

rKognitivnirazvoj

479

koje stariji odrasli mogu pokazivati wstu mi5ljenja koja je kvalitativno razlidiui od mi5ljenja adolescenata i moZda i mladih odraslih (Moshman, 1998). Premtla stariji odrasli nemaju'op6enito istu brzihu obrade informacija koju imaju mlaili odrasli, oni mogu biti u prednosti koriste6i vrijeme da bi razmotrili altemative i proSla iskuswa prije nego donesu odluku - 5to je vjeitina koju se desto naziva

480

je vidljivo i u drugim aspektima kognipostaju manje egocentridna - to jes! manje usmjerena na sebe i sposobnija vidjeti stvari iz perspektive drugih. Neki su teoretidari predloiili i pehr fazu nakon Piage-

tove izvorne detiri. Takva postformalna

Mudrost i starenje

faza ukljuduje pronalaZenje problema (a ne

Posljednjih godina razvojni su psiholozi postali posebno zainteresirani za razvoj mudrosti u odrasloj dobi (vidi R. J. Stemberg, 1990). Ve6inaje teoretidara tvrdila da mudrost raste s godinama, premdapostoje iznimke (Meacham, 1990). Psiholo3ke definicije mudrosti su raznolike. Neke (Baltes i Smith, 1990; Baltes, Staudinger, Mdercker i Snith, 1995) definiraju mudrost kao izniman uvid u ljudski razvoj i pitanja Zivota, ukljuduju6i iznirirno dobre prosudbe, savjete i komentare o teskim Zivotnim problemima. Nadalje, mudrost se moZe promritrati i kao odraz poZitiVnih dobitaka u kulturalno utemeljnim kogaitivnim pragmatikama (smislenom koriStenju kognitivnih vje5tina) unatod vi3e fizioloEki kontroliranim gubicima kognitivne mehanike (Baltes, 1993). Druga istraZivanja (R. J. Stemberg, 1985b) su prona3la Sest faktora na temelju kojih ljudi konceptualiziraju mudrost: sposobnost rezoniranja, ostroumnost (pronicavost), usvajanje ideja i udenje iz okolhe, prosudivanje, ekspeditivno kori5teqie inforrnacija i sposobnost uvida (posebno o3tra svjesnost, percepcija i uvid). Kod mudrosti j e vatno nnti i ono Sto ne znate (Meacham, 1983; 1990). Kakva god bila definicija, istraZivanje mudrosti predstavlja uzbudljiv novi smjer za otkrivanje koje se sposobnosti mogu razviti fijekom kasnije odrasle dobi, u isto vrijeme kada fluidne sposobnosti ili mehanidki aspelli obrade informacija mogu slabjeti. Ova su istraiivanja usko povozana s istraZivanjima inteligencije, teme sljededeg i posljednjeg poglavlja ove knjige.

spektiva o tome kako dolazi do kognitivnog razvoja? Jean Paigetje kazao da se kognitivni razvoj usmjerava na sve sloZenije adaptacije na okolinu, temoljene' na promjenama koje proizlaze iz fiziololkog sazrijevanja. Odredenije, do

primamo

kognitivnog razvoja dolazi uglavnom putem dva procesa ekvilibracije: asimilacije i akomodacije.

p4m6enja povezan sa spontanim kori5tenjem strategija ponavljanja. Konadno, razvoj drugih sposobnosti, poput kvantitativnih, vidnoprostomih i sposobnosti rezoniranja, dini se, ukljuduje sposobnost kori5tenja procesa temeljenih na pravilima kao i suptilnijih strateglia.

tivnog razvoja. Nadalje, kako djeca rastu,

mudroS6u.

1. Koje su neke od glavnih teorijskih per-

Kognitivna psihologija

Piagetje naveo detiri faze kognitivnog razvoja: senzomotoridku fazq predoperacionalnu fazq fazu konkretrih operacija i fazt formrJnih operacija. Pri kaju senzomotoridke:faze djeca polinju razvijati reprezentacijsko miSljenje, ukljudujudi reprezen-

tacije ljudi

i

objekata koje ne mogu treDutno vidjeti, duti ili percipirati na kakav drugi nadin - ono je isprva jasno vidljivo u usvojenosti stalnosti objekata no kasnije

rjelavanje problema) tidkom mi5ljenju.

ili

sklonost dijalek-

3. Kakve se promJene

dogadaju s razvojem mozga? OpCenito, neurofiziololki razvoj

podrazumijeva sve ve6u sloZenost neuronskih veza, ali ismanjivanje stvamog broja newonamozgakoji se koriste. Sazrijevanje strukhua sredi5njeg Zivdanog sustava takocfer pokazuje sve vedu sloZenost struktura, a neka istraiivanja pokazuju ciklidki

Teorija kognitivnog razvoja Lava Vi. gotskog snaZnije naglaiava vrinost socijaltrog konteksta, a ne fiziolo5kog sazrije. vanja, kao odrednice kognitivnog,nz.toja.

Njegova teorija naglalava vahost internalizacije i zone proksimatnog razvoja. Opdenito, razvoj se moie promatrati kao interakcija biololkih i okolinskih faktora koja vodi sve ve6oj kognitivnoj kompleksnosti i fl eksibilnosti.

obrazac diskontinuiranog razvoja hemisfera.

4. Kojd su to neke od razvojnih promjena u kogniciji do kojih dolazi tijekom odrasle dobi? Cini se da fluidne sposobnosti- ukljudene u brzu kognitivnu obradu

2.Sto su istraiivaEi prona5li istraiujudi razvoj sposobnosfi obrad.e informacija? Teoretidari obrade informacija nastoje razumjeti kognitiwi razvoj s obziromna to kako djeca u razliditoj dobi obra
l.

Prenia Piagetu, koje su glavne faze kognr-

tivnog razvoja?

2.

Krcje su neke od kljudnih fiziolo5kih promjena koje prate kognitivni razvoj?

3. Usporedite i suprotstavite Piagetovu i Vigotskijevu teoriju.

kao reakciju.na nove kognitivne zada&e

-

prvo rastu, a potom poEinju opadati na . nekoj.todki.kasnije u Zivotu, dok laistalizirane sposobnosti - reprezentirane akumuliranim znanjem - rastu.tijekom cijelog Zivota ili se barem postupno stabiliziraju u kasnijoj odrasloj dobi. Osim toga, mudrost (Siroko definirana kao izniman uvid istaknuta wjesnost i imimno prosudivanje) opdenito raste s dobi, premda postoje iznimke. Idude poglavlje ponovo propituje neka od tih sloZenih pitanja u razvoju oclraslih.

4.

Kako neki od nalaza unutar teorije obrade informacij a nadopunjuju nalaze zasnovane na Piagetovoj teoriji?

5. Odaberite podrudje kogrricije koje vas zanima i osmislite eksperiment koji bi koristio pristup obrade informacija u prouda-

13

6.

vanju razvojnih hendova u tom podrudju kognicije. Osmislite zadatak koji se moie upotrijebiti u dinamidkoj okolini za procjenu. U-

Hjulite niz postupnih nagovje5taja koji bi se

?.

mogli dati testiranoj osobi.

Prema Piagetu, egocentrizam je karakteristika kopicije. Na koje nadine opaZate tu karakteristiku u vlastitom miljenju i miiljenju osoba koje poznajete?

. Koguitivni

razvoj

481

da se votla radne grupe koja se sastoji od dvije grupe dobrovoljaca: srednjo5kolaca koji 6e dobiti dodbtne bodove za dobrovoljni rad i umirovljenih radnika koji Zele dobrovoljno raditi za svoju zajeclnicu. Pretpostavljajudi da su trendovi u vezi s fluidnom i kristaliziranom inteligencijom primjenjivi na te pojedince,

8. Pretpostavite

kakve biste vrste zadataka dodijelili mlarlim i starijim radnicima kako biste iskoristili sve prednosti njihovih sposobnosti?

akomodacija

asimilacija centracija' dinamidka okolina za procjenu egocentridno mi5lj enje

ekvilibracija faza forinalnih operacij a intemaliZacija

kopitivni

razvoj

plastidnost predoperacionalna faza reprezentacijsko miBljenj e

reverzibilnost senzomotoridka faza stalnost objekata statidna okolina za procjenu teoretidari pristupa obrade informacija teorija izvedbe

konkrehe operacije konzervacija mudrost

teorija kompetencija zona prolcimalnog razvoja (ZPR)

Bennett, M. @d .) (1999), Developmental psy-

Cjelovito, nesto naprednije tumadenje kognitivnog razvoja. Siegler, R. S. (1996). Emerging mrzds. New York: Oxford University Press. Cjeloviti pregled Sieglerovih pionirskih istraZivanja kognitivnog razvoja.

chology: Achievements and prospects. Philadelphia, PA: Psychology Press. Dobar pregled novijih teorija i nalaza o kogitivnom razvoju, kao i drugih podruEja ra-

zvojne psihologije. Damon, W. (Series Ed.), & Kuhn' P', & Siegler, R. S. (Vol. Fds.). (1998). Handbook ofchildpsycholog: Vol. 2. Cognition, perception and langucge. New York Wiley.

Stemberg R J. & Berg, C. A. (Eds.). (1992). Intelectual development. New York: CambridgeUniversity hess. hegled gotovo wih modemih teorija inteleknralnog razvoja.

LJUDSKA I UMJETNA INTELIGENCIJA

484

..

Kognitivna psihologija

1. Koja zu kljudna pitanja u mjerenjtr mjerenju inteligencije? Kako razliditi istalivadi i teoretiEari pristupaju tim pitanjima? 2. Koji su neki od pristupa inteligenciji koji se temelje na obradi informacija?

3. Koja

4. PROUCAVANJE KOGNITIVNE PSIHOLOGIJE MJERE I STRUKTUBA INTELIGENCIJE

. Povijest testiranja i mjerenja inteligencije Skale inteligencije r Faktorska analiza inteligenc'rje

.

OBRADA INFORMACIJA

I

INTELIGENCI.

JA

. Teorije baine obrade

informac'rja

.

Radno pamienje

o

Komponentna teorija

i

rjesavanje

sloZenih problema

. Bioloske osnove inteligencije ALTERNATIVNI PRISTUPI INTELIGEN. ctJl

r Kulturalni kontekst i inteligencija

. .

Gardner: Vi5estruke inteligencije Sternberg: Trijarhijska teorija

su neka od altemativnih gledilta o inteligenciji?

Kako zu istraiivadi pokuiali simulirati inteligenciju uporabom strojeva poput radunala?

5. MoIe li UMJETNA INTELIGENCIJA: RAEUNALNE SIMUTACIJE . MoZe li radunalni program biti "inteligentan"? . Pitanja o inteligencUi inteligentnih programa

POBOLJSAVANJE INTELIGENCIJE: UEINKoVITE, NEUEINKOVITE I UPIT. NE STRATEGIJE

PRAKTIENA PITANJA KLJUENIPOJMOVI DODATNA LITEMTUBA

inteligencija, i ako da, kako?

Prijenego sto prcditate kako kognitiuii psiholozi !hvadaju inteligaciju, pokuiajte rijeliti nekoliko.zadataka koji od vas traZe.da upotrijebito vlistitu inteliga-

ciju:

l.

Svijedaje prema loju kao automobilska guma pre(a) automobilu, ft) okuglom, (c) kauduku, (d) Supljem. Dopunite niz: lO0%, 0.7 5, l/2; (a) cljelo, (b) jedna osmina, (c) jedna Cetvrtina.

m

SAZETAK

RAZMISUANJE O MBLJENJU: EINJENIENA, ANALmEKA, KREATIVNA I

se poboljSati

2.

Pwe tri Eesticc worc jedm iriz, Douiite ualogni drugi niz koji podinjc dehtrtom eestiaom. 4. Nazabavi steudru5truislrenihilaZljivaci Iskeni uiijek govorc istinu, a latljivci uvijek lalu Upe nali ste nekog novog. On vm kaZe kakoje upravo duo wgrivor u kojem je djevojka rckla da je laZljivica. Je li osoba koju ste upomali iskrena ili laZliivac? 3

.

or'Eo'gn"An o n I n l.r--r o.---___l

31\ E/\:L__l At___l (a)

(d)

Vjerqie se daje za svaki od prethodnih zadatka (to vjeruju barem neki kognitivni psiholozi) potreban odredeni stupanj inteligencije. (Odgovori se nalaze na kaju ovog ulomka.) Inteligenciju moZemo smahati pojmom koji povezuje ditavu kognitivnu psihologiju. No Stoje zapravo inteligencija? Kad su 1921. urednici dasopisa Journal of Educational Psychologt Eetrnaestorici poznatih psihologa postavili to pitanje, odgovori su se razlikovali, no op6enito su sadrZavali dva aspekta: inteligencija ukljuduje (1) sposobnost udenja na osnovi. iskusfva i (2) sposobnost prilagodbe okolini. Sezdeset i pet godina kasnije R. J. Sternberg i Detterman (l 986.) postavili su to isto pitanje dvadeseideworici kognitivnih psihologa, strudnjaka za istraZivanje inteligencije. I oni su naglasili vaZnost udenja iz iskustva i prilagodbu okolini. Takotler su pro5irili defrniciju inteligencije da bi naglasili vaZnost meta-

14

.

Ljudska i umjetra

inteligenclia

485

kopicije *

fiudskog razumijevanja i konfrole vlastitih misaonih procesa. Suwemeni strudnjaci takoder viSe naglaSavaju ulogu kulture, istidudi da se ono 5to se u jednoj kulturi smatra inteligentirim, u drugoj kulturi moZe smatrati glupim (Serpell, 2000.). Da salmemo: inteligencija je sposobnost udenja iz iskustva, upora' se poboljialo udenje, te sposobnost prilagodbe okolini, Sto moZezahtijevatirazlidite prilagodbe unutarradiditih druSwenih i kulturalnih konteksta. Prema Oxford English Dictionary, rijed inteligencija u5la je u engleski jezik otprilike u 12. stolje6u. Danas moZemo potraZiti rijed inteligencija u brojnim rjednicim4 no veCina nas i dalje ima svoje implicitne ideje o tome 5to znadi biti pametan, tj. irnamo viastite implicitne teorije inteligencije. Svoje implicitne teorije rabimo u brojnim druStvenim situacijama, kao npr. kad upoznajemo ljude ili opisujemo ljude koje poznajemo kao vrlo pamefite ili ne ba5 pametne. Unutar svojih implicitnih teorija inteligencije takotler prepoznajemo da inteligencija ima razlidito znadenje u razliditim kontekstima. Pametan trgovac moZe pokazivati drugadiju vrstu inteligencije od pametnog neurokirurga ili parnetnog radunovode, a.svi oni pak mogu pokazivati drugadiju wstu inteligencije nego pametni koreograf, kompozitor, sportaS ili kipar. eesto rabino svoje implicitne i o kontekstu ovisne definicije inteligencije da bismo procjenjivali inteligenciju. Je li vai mehanidar dovoljno pametan da ustanovi gdjeje kvar na vaiem automobilu i popravi ga? Je li vai lijednik dovoljno pametan da dijagnosticira i lijedi va5 zdravstveni problem? Je li ova privladna osoba dovoljno pametna da zadrZi va5

486

ono Sto se testira mora nuzno biti odredeno prirodom inteligencije. stovile, ono 5to razliditi testovi inteligencije ispituju nije uvijek isto. Razliditi testovi mjere

donekle razlilite konstrukte (Daniel, 1991.,2000.; Kauftnan,2000.; Kauftnan i Lichtenberger, 1998.), tako da nije mogu6e definirati inteligenciju kao ono 5to testovi mjere, kao da svi oni mjere istu stvar. Iako veiina kognitivnih psihologa ne ide u takve ekstreme, tradicija pokuiaja razumijevanja inteligencije mjerenjem njezinih razliditih aspekata ima dugu povijest.

bom metakognitivnih procesa da bi

interes u razgovoru?

Implicitne teorije inteligencije mogu se razlikovati od kulture do kulture. Na primjer, postoje podaci koji pokazuju da Kinezi u Tajvanu u svoju zamisap inteligencije uk[juiuju interpersonalne (metluljudske) i intrapersonalne (razumijevanje samog sebe) vje5tine (Yang i Sternberg, 1999.). Pojam inteligenciie u seoskim podrudjima Kenije ukljuduje i moral i kognitil'ne vje$tine (Grigorenko i siu.' 2001 ). Stoga bi se ono Sto smahamo obuhvatnom procjenom inteligencije moglo razlikovati od kulture do kulture (Sternberg i Kaufinan, 1998.). dak su i u Sjedinjenim DrZavama mnogi ljudi u novije wijeme podeli sinatrati vaZlima ne samo kogqitivne aspekte inteligencile ved i njezine emocionalne aspelte. Mayer, Salovey i Caruso (2000.) definirali su emocionalnu inteligenciju kao "sposobnost percepcije i izraLavanja emocija, asimilacije emocda u mist1-eqie, razumijevaqia irezoniranja s emocijamai regulacije emocijakod sebe i drugih" (str. 396). Postoje dokali u prilog postojanju neke wste emocionalne inteligencije (Ciarrochi, Forgas i Mayer, 2001.; Mayer i Sirlovey, 1992; Salovey i Sluyter' 1997.),iako podaci nisujednoznadni (Davies, Stankov i Roberts, 1998.). Pojam emocionalne inteligencije takotlerje zadnjih godina bio vrlo populariziran (Goleman, 1995., 1998.). S njim je povezan pojam socijalne inteligencije, koja predstavljd sposobnost razumijevanja i interakcije s drugim ljudima (Kihlstrom i Cantor, 2000.). Istraiivanja takotler pokazuju da su varijable lidnosti povezatre s inteligencijom (Ackerman, / Eksplicitre definicije inteligencije takoder su de\to usmjereie na procjenu. Zapravo, neki supsiholozi, poput EdwinaBoringa (1921.),bltzadovoljni definiranjem inteligencije kao onoga Sto mjere testovi inteligencije. No taje definicija, na nesre6u, cirkulama jer je prema njoj priroda inteligencije ono Sto se testira, ali

1996.).

.

Kognitivna psihologija

' .

Usput redeno, odgovori na pitanja s podetka poglavlja su sljede6i: 1. Svije6e se desto rade od loja, kao 5to se automobilske gume Eesto rade od (c) kauduka.

2.

l00o/o,.75 i " su kolidine koje se uzastopno smanjuju za IJ, tako da je todan odgovor koji dopunjava niz (c) jedna detvrtina, koja predstavlja daljnje smirnjenje za f,.

3. Prvi nizje

sadrZavao krug i kvadrat, zatim dva kvadrata i lcug, zatim tri kruga i kvadrat. Sljede6i niz podinje s tri trokuta i kvadratom,,nakon kojih slijede (b) detiri kvadrata i trokut.

4.

Osoba koju ste upoznali je lailjivac. Kad bi djevojka o kojoj ta osoba govori bila islaena, rekla bi daje iskrena. Kad bi bila lailjivica, lagala bi, i rekla da je.iskena. Dakle, bez obztra na to je li djevojka islaena ili laZe, rekla bi daje iskrena. Buduii daje dovjek kojeg ste upoznali rekao kakoje djevojka rekla da je laZljivica, on sigurno ne govori istinu te je, dakle,

laZljivac.

MJERE I STRUKTURA INTELIGENCIJE Povijest testiranja i mjerenja inteligencije ZaEetke suvremenih mjera inteligencije obidno moZemo nadi u jednoj od dvije vrlo razlidite povijesne hadicije. Jednaje tradicija bila usmjerena na sposobnosti nil.e razine, psihofizidke sposobnosti (poput osjetre oltrine, tjelesne snage i motoridke koordinacije), dok je druga bila usmjerena na sposobnosti viie razine, sposobnosti prosudivanja (koji tradicionalno opizujemo kao one koje su povezane s miSljenjem). Zastanite na trenutak da biste razmislili o sebi i nekim bliskim osobama. Kako biste procijenili svoju inteligenciju i inteligenciju tih osoba? Cini li vam se da su u tom procjenjivanju vaZnije psihofizidke sposobnosti ili sposob-

nosti prosu
14

.

Ljudska i umjenra

inteligencija

487

ujedinile razlidite dimenzije inteligencije s psihofizidkom osnovom. No na Wisslerovu veliku Zalost, nije bilo mogude otlciti nikakve ujedinjavajuce veze. StoyiSe, na osnovi psihofizidkih testova nije bilo mogu6e predvidjeti uspjeh u studijd. gtogaje psihofiziiki pristup procjeni intetgencije ubrzo gotovo fotpuno pao u zabo.rav, iako 6e se ponovojaviti mnogo godina kasnije.

Altematiw psihofizidkom pristupu razvio je Alfred Binet (1857-1911). On je sa svojim suradnikom, Theodoreom Simonom, takotler pokulao procijeniti inteligenciju, no njihovje cilj bio aratno vi5e praktidan negoli posve znansweni. Od Bineta su zattaLili da osmisli postupak za razlikov-anie norrnalnih od mentalno relardiranih udenika @inet i Simon, 1916). Stoga su Binet i Simon zapodeli mjeri'ti inleligenciju kao funkciju sposobnosti udenja u akademskom okruienju. Prema Biiretovir shvaCanju, za inteligenciju,je klju6no prosudivanje, a ne psihofizidka ,i-1 , oStrina, slaga ili

vje$tina.

'

,

Prema Binetu (Binet i Simon, t916), inteligenbra misao (mentalna prosudba) ukljudujetri razlidita elementa: usmjerenost, prilagodbu i kritidnost. Rairnislite o tome kako vi sami ovog trenutka inteligentno koristile te elemente: usmjerenost ukljuduje znanje o tome lto treba udiniti i kako to udiniti, prilagodba se odnosi na prilagotlavanje strategte za izrnBavanje zadatka i zatim pra6enje te strategije tijekom njezine pri4iene, a kritidnostje va5a sposobnost kritidkog vrednovanja vlastitih misli i altivnosti. VaZnost usmrjerenosti i prilagodbe zasigumo se uklapa u suwemen4 glediSta inteligencije, a Binetova ideja o lritiEnosti zapavo izgleda vidovitom, ako uzmemo u obzir suwemeno uvaZavanje metakopitivnih procesa kao kljudnih aspekata inteligencije.

U podetku, dok su Biaet i Simon tek razvijali qvoje testove inteligencije, zanimalo ihje da prona(fu neki nadin za usporedbu inteligencije odredenog djeteta s inteligencijom druge djece iste konolo5ke dobi. U tu svihu odludili su odrediti mentalnu dob svakog djeteta- prosjelnu razinu inteligencije za bsribu odredene dobi. Dekle, mentahra dob od 7 godina odnosi se na razinu mi5ljenja kojuje dosegao prosjedni sedmogodi5njak. Mentalna dobje bila dobarpokazate{i za uSporedbu bdredenog sedmogodi5njaka s drugim sedmogodiSnjacima, no uporaba ment'lne 6o6i oteZala je'usporedbu relativne inteligencije djece razlidite konoloSke

dobi.

William Stem (1912)je predloZio da umjesto toga pSocjenjujemo inteligenciuporabom kvocijenta inteligencije (IQ): omjera mentalne dobi (MD) i

ju ljudi

lcronolo3ke dobi (KD)pomnoZenim sa 100 (slika 14.1). Ovaj omjer se moZe matematidki izraziti na sljededi nadin IQ = GrV{DIKD) 100. Stoga, ako Joanina mentalna dob od 5 go{ina odgovara njezinoj laonoloikoj dobi od 5 godin4 njezin 6e kvocijent inteligencije biti prosjelan i iznosit 6e 100, buduci daje (5/5) I00 = 100. Kad je mentalna dob vii.a od konololke dobi, omjer 6e dovesti do IQ-a ve6eg od 100, a kadje laonoloika dob vi3a od mentalne, omjer 6e dovesti do IQa manjeg od 100. Kvocijenti inteligencije koji su izraZeni kao omjer mentalne i kronolo$ke dobi nazivaju se klasidni kvocijenti inteligencije.

Klasidni kvocijenti inteligenci*je takoder su se, iz razliditih razloga, pokazali nepriHadnima. Na primje4 povecanje mentalne dobi usporava se otprilike u dobi od 16 godina. OsmogodiFnjak s mentalnom dobi od 12 godina vrlo je bistar, metlutin" jeste li sigurni da je 40-godi5njak s mentalnom dobi od 60 podjednako inteligentan, iakoje IQ omjerjednak ked obojice? Sto znaii mentalna dob od 60?

Kognitiwa psihologija

488

Normalna distribucija devijacijskih lwocijenata inteligencije Ova sllka prlkazuJe normalnu dlstrfbuciju primljanjenu na lQ, ukuucujudl ld6ntlflcir4u66 oznake kole se ponekad rabe za opis razlldltlh razlna lQ-a. Vaznoje da to oznake n6 shvatita pruozbiljnojsr su ons samo pribliZni, a ne znanstvonl oplsi uratka.

PrblBnlpctotak poJ€dlm6 u pol€dlnh dlelovlma

nmdm krlw[e

Siandsdno dovl.ladlo lO

@uhd

PiFtotak

25e10

25

17fi 63 75 84 et960A

Danas psiholozi rijetko rabe kvociiente inteligencije koji se zasni-r,aju na mentalnoj dobi. Umjesto toga, istraZivadi su se usmjerili.na usporedbe n{era koje se

osnivaju na pretpostavljenim normalnim distribucijama testovnih rezultata u velikim populaciiama. Rezultati koji se zasnivaju na odstupanjima (devijacijama) od prosjednog rezultalia u normalnoj distribuciji testovnih rezrrltata na testu inteligencije nazivaju se devijacijski kvocijenti inteligencije. IVkrogi kognitivni teoretidari vjeruju da kvociienti inteligencije pruZaju samo nepotpuou mjeru inteligencije, kao 5to demo raspraviti kasnije.

Skale inteligencije Lewis Terman sa SveudiliSta Stanford oslonio se na rad Bineta i Simona u Europi, te konstruirao najraniju verziju onoga 5to 6e postati poznato kao Stanford-Binetove skale iuteligencije (Temran i Merrill, 1937., 1973.; R. L. Thomdike, Hagen i Sattler, 1986.; tablica 14.l). Godinamaje Stanford-Binet test predstavljao standard za testove inteligencije i jo! uvijek se Siroko primjenjuje. No vjerojatno se joS vile primjenjuju konkurentske Wechslerove skale, nazvane po svom autoru Davidu Wechsleru. Postoje tri razine Wechslerovih skala inteligencije, ukljudujuCi tre6e izdanje Wechslerove skale inteligencije za odrasle (WAIS-ru , Wechsler Adult Intelligence Scale), trede izdanje Wechslerove skale inteligencije za djecri (WISC-U, Wechsler Intelligence Scale for Children) i Wechslerove skale inteligencije za djecu pred$kolske i rane Skolske dobi (WPPSI, WechSler Preschool and Primary Scale oflntclligenoe). Wechslerovc skale daju tri rentlttta: verbalni rezultat, ne-

14.Ljudskaiumjcbainteligencija

p[![[$[

489

490

Stanford-Binetovaskalainteligencije

Primjeri pitanja koj€.rabimo kroz dltavo ovo poglavlje nisu stvama pltania iz bilo koi€ od skala, ved je njihova svfia samo da ilustrir4u vrste pitanja kola bi se mogla javiti u svakom od glavnih sadrZainlh podru|ia testa. Kako blste vl odgovoriti na ta pitanja?,Sto vaSi odgovori govore o vasoj Intellgenciji.

OBJASNJENJE ZADATAKA/PITANJA

PODRUE'E SADFZAJA

sfisff,fl SADRZAJA

zna6eni6.ij66i.

Shva6anjs

Sto znaol rijs6 marliiv? Dotlnlratl ZaSto {udi ponekad posuduiu novac? Pokazatl razumlovanie aSto se doga(h tako kako 3o dogada. Pronadl apsurdno ili n@bieno obiljszJo (Uooiti da hokoiagi ne klEu naiezaru u kolo lstow€milo skadu pllvaGl u kuPs-

Apsurdl

n€6to

predmeta od

odnosi

Rsdl po 6emu su dva ili td m€dusobno sll6na, a razllcita Csh/dog ptsdmota.

rwtitull brolova

Ra&fianJo

dlm kostknkna) (tJoClti da

Sto haei l€d ljudi kazu: "Bolj6 sprijeiiti nego tiie 6iti"? ZaSto osudenl ziodinci idu u avol?

Obavijestenost

PruZiti opd€po:nate informacijo.

lsstlvE, sli Salica nij6.)

Ra&maniB

Oblasniti po domu su dva prcdmet lll poima sli6ni. Rijegiti j€dnostavne v€rbalno iza-

I,

brojava.

RiJe6itl ,€dnoEtavno

v€rbalno

problem€.

izralona

Ako s€ niz sastoil od brcleva 1, 3, 5, 7, koJi d€ Uol biu sli€d661 u nlzu? Ako Madla lma 6 labuka, a leli ih pravt dno pod[elltl lzm€du sebo I dvliu svollh prliat€Ulaa, kollko C€ iabuka datl Evakol

ktol

pot€bno

Sestavito ove dilslov€ tako da oblikuiu lo kombinlratl diloloro goome,triisklh llkova (g@mat|lsld lll0. I stavttl lh igko da oblikuiu odl€donl Rljsgitl olagalicu u

Rspon pm6enja

Slulatl nlz aamenki (brojeva), a

aammK

atim

ih ponovitl lli unapriled ili unatag ili ijedno i drugo-

Sa6tavlianie pr€dmEta

Sastaviti dij6lov6 slagalica tako da prilczuj€ odrcdeni uobi6aj6ni pr€dmet,

Slagania kocki

Upotruebiti dvobojns k@ke slagaje Eorka koji j€ id6nti6an predlosku,

goorn&ijsld lik

a

aamonki predmeta

Saslugdl rscanicu I ponovitl le tocno onako kEkolu le lopitlvac prodl{ao,

Ponovlt€ 3U€dECu rsCanicu: 'Harlsn Jo kasno otisao spavati, asfi€dgd8g se iutra

larc probudio." Saeh6ad nlz amenki (bro,iova), a zatlm Pmovhe w6 brcjsvs unahag: '9, lh pono/hilllnavedenlm redosliiedom lll 6.' unatrag lll i unaprijsd i unatrag. Glsdatl lGko lspttivaE pol@uJe nlz prcdmota na slici, a zqtim pol@zatl to prsdmst€ btlm rodoclii€dom lco 6to jg to isPiti\raC u6lnlo.

Ponovit6 ove brcjilo unatEg: "9, 1, 8, 3, 6." Ponovite ove broieve.istim redom koiim du ih ja redi: "6,9,3. 2.8".

prikauje.

X

X

Slolite kocke s lljeva strfls tako da odgovaEju prodlosku s dsne siEn€.

aztzvt

Dopunjav;inje sllka

Redi gto nedostaie na svakoi slici.

Sto nsdostaje na ovoi slici?

Slagaje slika (strip)

Poredaii sliko nallk stripu krcnole Skim redom, tako da prikaju kG herentnu pri6u.

Poredaito ove sliks tako da prikaju pri6u, a zatim rmit€ sto s€ dogada u toj priel.

Na osnovi kljuCa po koj6m sakom simbolu odgovara odredsni broj,

Pa.:ljivo pogledaita kljue a Sifdranjs, koil pokazuje kojm simbolu odgova€ koji brci. U prona polja ispod svakog simbola upi$ite odgova€iu6i broj-

1, 3,

(Pol(alite mrftvu, zatlm motlku, zatlm cvil€t, zatim stasilo, zatim loptu.)

Sifrimle iliamlmlivanja znakova

otisnutim simbolima pridodati bpjeve.

verbebi. rezultat i ukupni rezultat. Verbalni rezultat zasniva se na subtestovima po'put rjednika i sliEnosti, u kojima ispitanik teba redi po demu su dvije stvari sliEne. Nevertalni rezultat se zasniva tra testovima poput dopuf,javatja slika, koji zahtijevaja identifikaciju dijela koji nedostaje m slici nekog predmeta, te slaga' nja slika (snip), u koj€m se od ispitanika traZi da poreda izmije ane crteZe nalik

Sastavite ove dielovs olagalics tako da nelto.

IITI

pananle

.e6€nlca

Sto aadi rij€6'upomn"? Sto znadi rijse "arhsologl.ia"? Kako ss zove supruga pr€dsjednlka dr:avs? Koja su tri najveda gEda u Hrvatskoj? Po 6€mu su slieni noj i pingvin? Po 6€mu su slidni svjetiljka i grijali€? Ako P€ul ima 14.40 kuna i lspi dva sgndvlda, od koiih svaki kogta 5.25 kuna, koliko ds mu novaca ostati? Ako putujste brzinom od 60 kr/h, ra koliko C6te sati prije6i 1200 km?

Neverbalna sle,la

@nlE,nle

't'l.dlaot[.zs

PamCenle

Odgovodtl na pitania iz podru6ja zdravorzumskog i pEktidnog reDetiniEti maeenjo riiadi.

0nformacije) Sli6nosti

et,abuka, banana i naranca

.pr|lalsljlcl?

Parnd€nie

PRIMJER MOGUCEG ZADATKA/PITANJA

iang radunske prcbleme. Dopunltl nlz

ralunske

Pamdenle

OBJASNJENJE ZADATAKA/PITANJA

Rj€dflik

Ktnntl&,tlwto

f\//.8fl{or.od7p

vrsta pitanja, Wechslarova skala razlikuje

zoniranja.

slika.

Sllrpvnolapsaakfr7p

i

Verbalm slala

Rjecnik Shvadsnlo

Nizovl

Wechslerova skala inteligencije za odrasle (WAIS)

Po 6emu sa, na osnovi ovdj€ prikazanih podrudjasadrzaja od Stantord-Binetove? PODRUEJE

PRIMJER MOGUcEG ZADATKA/PITANJA

VetbalNvoninnie

Vortahi

Kogttitivna psihologija

M \t/

-'F .6

?

14

,

.

Ljudska i umjetra

inteligencija

491

onima iz stripa tako da daju koherentnu pridu. Ukupni rezultat je kombinacija verbalnih i neverbahih rezultata. Tablica 14.2 prikazuje vrste destica,i? svakog od Wechslerovih subtbstova za odrasle, koje iete moZda ieljeti usporediti s onima u Stanford-Binetovim skalama. Wechslerova koncepcija inteligencije je, poput Binetove, nadilazila ono Sto mjere njegovi testovi. Iakoje Wdchsler odito vjerovao u wijednost pokuSaja mjersnja inteligencije, svoju koncepciju inteligencije nije ogranidavao na testovne tezultate. Wechslerje vjerovao daje inteligencija srediSnja u na5em svakodnevnom Zivotu: Inteligenciju ne predstavljaju ni samo testovni rezultati niti dak nai uspjeh u skoli. svoju inteligenciju ne rabimo sarno za rjesavanje testova i pisanje doma6ih zadada, vei takoderu svojim odnosima s drugim ljudima, udinkovitom obavljanju svojeg,posla i opdenito u upravljanju svojim Zivotom. Usmjerenost na mierenje inteligencijeje samo jedanod nekoliko pristupa teoriji i istraZivanju inteligencije. U ranijim poglavljima ove ftrrjige, vezano uz druge teme kognitivne psihologije, pojavila su se barem dva od kljudni! pitanja pristupa istraZivanju inteligencije. Kognitivni psiholozi narodito desto pitaju (l) hebamo li se usmjeriti na mjerenje inteligencije ili na intelektualne proceso? (2) 3to je u osnovi inteligencije: genetsko naslijede pojedinca, njegova stedena obiljeZja ili neka wsta-interakcije ovih dinitelja?

Kognitivna psiholo gij a

492

Usporedbe medu nekima od strukturalnih pristupa inteligencul lako su Spearman, Thurstone, Guilford i Vemon svi koristili faktorsku analizu da bi odredili faktore koji su u osnovi inteligencije, svaki od njih dosao le do drugacijih zaktiucaka o struKuri inteligencije. Koji

model naijednostavnije, a ipak najobuhvatnijs opisuie strukturu inteligencije onako kako je vi shva6at€? Kako pojedini modeli oblikuiu nage shvadanie inteligencije?

Sp*ifidne

ffi

Psiholozi koje zanima struktura inteligencije oslanjali su sp na faktorsku analizu kao neophodno sredswo za svoja istraZivanja. Falrtorska analiza je statis{dka metoda za podjelu konstrukta - u ovom sludaju inteligencije - na viXe hipotetskih faktora ili sposobnosti za koje ishaZivadi vjeruju da trine osnovu individualnih razlika u uratku na testu, Dobiveni spe-olfidni faktori, naravno, i dalje ovise o 1- rspecifidnim postavljenim pitanjima i

zadacima:

Faktorska analiza zasniva se na proudavanju korelacija. Osnovnaje.ideja da Sto su dva testa u viBoj korelaciji, to je vjerojahrije da mjere istu stvar: U istraiivanjima inteligencije faktorska analiza moie,sadrZavati sljede6e korake: (1) na velikom broju sudionika primijeni se nekoliko testova sposobnosti, (2) izradunaju se korelacije meclu tim testovima, i (3) te se korelacije statistidki analiziraju da bi se svele na relativno mali broj faktora koji sum.iraju uradak sudionika na testovima. IstraZivadi u ovom podrudju uglavnom se slaZu oko ovog postupka i primjenjuju ga, no dobivene faktorske strukture inteligencije ipak su razlidite kod raznih teoretidara. Medu mnogim konkurentskim faktorskim teorijama vjerojatno su najvaZnije Spearmanova, Thurstoneova, Guilfordova, Cattellova, Vemonova i Carrollova. Slika 14.2 suprotstavua detiri od navedenih teorija.

Spearman: og" faktor Charlesu. Spearmanu (1863-1945) obidno se pripisuju zasiuge za izum faktorske analize (Spearmano 1927.). Koriste6i faktorsko-analitidka istraZivanja Spearman je zakljubio da kod inteligencije moZeno radikovati jedan generalni (op6i) fak-

"@@

ffiwm K

w E

-

I

Verbalm @umij6vanie

Faktorska analiza inteligenciie

sposobnosti

"oo3$io",,

Verbalna

I

I

I

I

I

Broievi

PGtor

Pam6€nie

Induldivno

PBrceptima

rsonlranle

DUtna

fluentnost (b)

OpoEcljo Kogniclja Pan#enle

Dlvqgsh

produkclja

Konvdgblna prcdukcla Ewluaclja Grupnl faktod visag r6da

P,oduko

Grupni fakiorl nEeg

Jedlnl@

Kage

bd6

Odnosi Sustavl

Sp*ili6nl

Tnns{@lj6

laktorl

lmplikaciio

il

ilil

il 1il tl

(o

ilil ililil

il il

ililil ilil t

Sad'Irll Simboll6kl

56mntlaki PoGga.lr{ Slusnl Mdni -

tor,

koji sudjeluje

u uratku na svim testovima mentalnih sposobnosti, te niz speci-

fidnih faktora, od kojih svaki sudjeluje u uratku na samojednoj vrsti testova mentalnih sposobnosti (npr. aritrnetidkim zadacima). Prema Spearmanovu gledi5tu, specifidni su faktori manje zanimljivi zbog svoje uske primjenjivosti. Za Spearmanaje generatd faktor, kojije nazvao "g", onaj kojije kljutan za razumijevanje inteligencije. Spearman je smafiao da "g" odraZava "mentalnu energiju". Mnogi psiholozi i danas vjeruju daje Speannanova teorija u osnovi todna (npr. Jensen, 1998.; vidi eseje u Stemberg i Grigorenko,2002.).

14

Th u

.

Ljudska i umjetna

inteligencija

493

494

rstone: Primarne mentalne sposobtosti

Kognitivna psihologija

Nasuprot Spearmanu, Louis Thurstone (1887-1955)je zakljudio da srZ inteligencije ne dini samo jedan, ve6 sedam faktora, koje je nazvao primarnim mentalnim

Vemon (1971.), kojije nadinio opdu podjelu na praktidno-mehanidke i verbalnoobrazovne sposobnosti.

sposobnostima (Thurstone, 1938.). Prema Thurstoneu, primarne mentalne sposob-

U novije je vrijeme John B. Canoll (1993.) predloZio hijerarhijski model inteligencije koji se temelji na njegovoj analizi viBe od 460 nizova poclataka prikupljenih izmeclu 1927 . i 1987 . godine. Njegova analiza obuhvada vi5e od 130.000 ljudi iz razliditih slojeva te dak i razliditih zemalja (iako su zemlje izvan engleskog govomog podrudja slabo zastupljene). Model kojije Carroll predloZio na osnoyi ovog monumentalnog pothvata je hijerarhija koja sadrZi ai sloja: I.sloj, koji uk$uduje brojne uske, specifidne sposobnosti (npr. sposobnost sricanja, brzinu rezonira4ia); II. sloj, koji ukljuduje razliEite Siroke sposobnosti (npr. fluidnu inteligenciju, kristdliziranu inteligenciju) i ltr. sloj, koji predstavlja opdu inteligenciju, slidnu Spearmanort g. Najzanimljiviji od ti_h slojeva je srednji sloj, koji nije ni preuzak ni pretjerano obuhvatan.

nosti su sljede6e:

1. Verbalno razumijevanje: mjeri

2- Verbalna fluentnost: rnjeri

se testovirna

rjednika

se vremenski ogranidenim testovima u kojima

se od sudionika fraZi da smisli ito je moguCe vi5e rijedi koje podinju odredenim slovom

3. Induktivno

rezoniranje: mjeri se testovima kao Sto su analogije vanje nizova brojeva

4. Prostoma vizualizacija: mjeri

se testovima

i dopunja-

koji zahtijevaju mentalnu ro-

taciju slika predmeta

5. Numeridka sposobnost: mjeri se testovima radunanja i rjelavanja jednostalrrih matematidkih problema

6. Pam6enje: mjeri

7.

se testovima

dosjeianja rijedi i slika

Perceptivna brzina: mjeri se testovima koji od sudionika zahtijevaju da prepozna male razlike u slikama ili da prekriZi slova as u nizovima razliditih

slova

Osim fluidne i kristalizirane inteligencije, Canol u srednji sloj ukljuduje udenje i procese pam6enja, vidnu percepciju, sluSnu percepciju, lakodu produkcije ideja (slidnu verbalnoj fluentnosti) i brzinu (koja ukljuduje i op6u bzinu odgovaranja i brzinu davanja todnih odgovora). Iako Carroll ne donosi nilta bitro novo,

buduii da su mnoge sposobnosti iz njegova modela ve6 spomenute u drugim teorijama, on majstorski integrira Siroku i raznoliku faktorsko-analitiiku literaturu, dajuii time svojem modelu veliku teZinu. Dok je faktorsko-analitidki pristup nagla5avao strukturu inteligencije, informacijski pristup nagladava procese.

G u i lfo

rd : Stru ktu ra i ntel ekta

Ekstremna suprotnost Spearmanow modelu g-faktoraje J. P. Guilfordov (1967., 1982., 1988.) model struldure intelekta (SOI model, od engl. structure-of-inteIlect), koji, u jednoj verziji teorije, sadrli i do 150 faktora. Prema Guilfordu" inteligenciju moZemo shvatiti kao kocku koja predstavlja presjeke triju dimenzija (slika 14.2): razliEitih, operacija, sadrZaja i produkata. Guilford operacije smatra jednostavnim mentalnim procesima, poput pamdeqia i evaluacije (procjenjivanja i prosudivaqja, poput odredivanjaje li odredenatwdnja dinjenica ili stav). SadrZaji su vrste termina koji se javljaju u probleriru, poput semantidkih (rijedi) i vidnih (slike) sadrZaja. Produtti su wste traZenih reakciia, poputjedinica (pojedinih rijedi, brojeva ili slika), Hasa (hijerarhija) i implikacija (slika 14.2).

Ako smatrate da je viSe od 100 faktora previ5e, niste jedini. S vama se slaZe povelik broj psihologa (npr. H. J. Eysenc! 1967.; Hom i lfuapp, 1973.). MoZda najwedniji Guilfordov doprinos jest sugestija da u svojem shva6anju i procjeni inteligencije moramo uzeti.u obiv razlidite wste msatulnih operacija, sadrZaja i produkata.

Cattell, Vernon i Canoll: Hijerarhijski modeli Stedljiviji nadin baratanja nizom faktoraje hijerarhijski model inteligencije. Prema jednom od takvih modela, koji je razvio Raymond Cattell (1971.), op6a inteligencija sadrZi dva glavna subfaktora, koji su opisani u 13. poglavlju: fluidnu inteligenciy-u (brzinu i toEnost apstraktnog rezoniranja, narodito kod novih problema) i kristaliziranu inteligenciju (akumulirauo znanje i rjednik). Ti glavni subfaktori obuhvadaju druge, specifiEnlje faltore. Slidno gledi5te predloZioje i Philip E.

PROCESI OBRADE INFORMACIJA INTELIGENCIJA

I

Kao 5to smo vidjeli u pretlodnim poglavljima, teoretidare obrade informacija zanima kako ljudi mentalno manipuliraju onim Sto ude i znaju o svijetu. Nadini na koje razliditi istraZivafi procesa obrade informaciia proudavaju inteligenciju prvenstveno se razlikuju s o$zirom na sloZenost procesa koji se proudavaju. Ovaj pristup zastupaju, izmeClu ostalih, Ted Nettelbeck, Arthur Jensen, Earl Hunt, Herbert Simon ija. Svi navedeni istraZivadi smatraju da su brzina i todnost obrade informacija vaZni d.initelji inteligencije. Uz brzinu i todnost obrade, Hunt je r"matrao i verbalnu nasuprot prostomoj sposobnosti, kao i sposobnost palnje.l Simon ija razmatrali smo inteligentnu obrddu relativno sloienih kognitivnih zadatka, poput onih povezanih s rjeSavanjem problema. No razmotrimo najprije brzinu.

Teorije brzine obrade informacija Vrijeme inspekcije Ted Nettelbeck i suradnici (npr. 1987.; Nenelbeck iLally,1976.; Neuelbeck i Rabbitt, 1992.; vidi takoder Deary, 2000.; Deary i Stough, 1996.) predloiili su pokazatelj inteligencije povezan s brzihom, koji ukljdduje kodiranje vidnih informaclja za laatku pobranu u radnom pamienju. Kad bists primjenjivali Nenel-

14

.

Ljudska i umjetna inteligencija

495 496

su neki ljudi bistriod drugih? To pitanje mudi mislioce joS od antidkil wem€na, a odgovor je u velikoj mjeri i daljc nepoznat. Poku5avajuii odgovoriti na ovo pitanje, oni medu nma koji se bave podrudjem individualnih rulika zapravo postavljaju aqtno specifiinije pitanje: kojeje porijeklo vmijance psihometrijskih testova inteligcncije. IstraZivalki nalazi su ramoliki (vidi Deary, 2O00.a za kritiSki pregled). ldeja koja potiEe istraZivmjajest da bi mogao postojati odretleni skup elemenJamtih psiholoSlcih ili bioloSkih procesa u kojima postoje individualne rolike, kojc su onda u korelaciji 5 realtatima na testovima kognitiwih sposobnosti. Te elemmtame procese traZimo u kognitiwoj arhitektud, u psihofiziEkim adacims te u nia mih fizioloikih i anatomskih mjera. Ovdje 6emo romotriti samojedan od tih procesa: wijeme inspekcije. Da bisterffijeli Sto je uijeme inspekcije i kako se procjenjujc, pogledajte sliku. Ona prikmje tipidan signal,.podraZaj i mku, kakvi se nbe u postupku odredivanja vremena impekcije. Signal upozonva sudionika da de ulijediti podraZaj. Podraiaj (edna pd prikuaih opcija) prikazuje se u tr4anju koje moZe va'rirati od nekoliko milisekundi do nekoliko

stotinir niiliselandi. Muka amjcnjuje podrhZaj neposredno.nakon njegova zauBetka. Sudionik odgovam koji je od draju podrqiaja bio prikuan tako da

kaie na kojoj je strani bila dulja linija. Buina odgovora nije vaina - ne mjeri rc wijeme reakcijp i sudionici.odgovmju bzinom koja ini odgovara. Jedino 5to se biljelijest todnost njihovih odgovom za svaki podnZaj: Tijgkom zdatka sudioniku se prikaZe na stotine podmlaja s roliiitim trajmjiaa, od laganih do te5kih- Ukupm realtat sudionika na uemenu inspekcije je mjua koja pokaje koliko dobro on moZe ixrliti vidnu diskririinaoiju pod uvjetima ogrmidenog trajmja podmZaja. Ponekad sc kaZe da su pojedinci s dobrim realtatima na wemenu impekcije '"bolji u rmoj vidnoj obmdi", a ponekad se Aate tek da imaju'leliku bzinu obrade infomaci la -U usporedbi s kognitiwom obradom kocl odgolmnja na pitalja u testovima inteligcncije, wijeme inspekcije jc wlo jednostawo; to jesg 6ini se da ono mjeri anaho j€dnostavniju sposobnost koja ukljuddje udinkovitost prijenosa infomacija od receptom do prcesa odluke. Stogaje iznenatlujudi nalaz da po-

n[_l tt-tt

beckow tehniku za mjerenje wemena inspekcije, udinili biste sljedeie: za svaki u nizu podraiaja na radunalnom zaslonu prvo se prikaze fiksacijska todka (todka na mjestu na kojem 6e sejaviti ciljni podraiaj) u frajanju od 500 milisekundi, nakon toga slijedi pauza od 360 milisehrndi, zatim prezentacija ciljnog podra iaja o&e_ tlenog hajanja, te naposljetku vidna maska (podraZaj koji brile nag u ikonidkom pamdenju).

Vdjemo inspskcije

Zalto

ji

tr Signal

tltt

il

Podftlaj

Vil6re

K ognitiv na p s iho lo gij a

Ciljni podraiaj sadrZi dvije okomite linije nejednake duljine (npr. 25 mn i 35 mm), koje su na vrhu poravnate vodoravnom poprednom linijom. Kra6a liniia moZe biti smje3tena na lijevoj ili na desnoj strani podraZaja. Vidna se maska sa_ stoji od para linija koje zu deblje i dulje od Iinija ciljnog podrifiaja. Zadatak je sudionika dapregleda ciljni podrazaj i odgovori na kojoj je strani bila ka6a linija, tako da pritisne lijevu ili desnu tipku prekidada povezanog s radunalom koje biljezi odgovore.

stoji tendencija da ljudi koji su bolji u zdatku uemena inspekcije postiZu vile realtate na psihomelrijskim testovima inte'ligencije. To su pri ustanovili Ted N€ttelbeck i Martin Lally 1976. godine, a otada je repticirmo imogo puta (vidi pregled u Deary i Stough, 1996.). Korelacija imedu uemena inspekcUe i rezultata na testovima kbgnitivnih sposobnosti je oko 0.4- ne visoka, ali dovoljna dabije bilo roimljivo i wijedno istaZiti. U istraZivrojima su se pokuiali naii mci korclaciie imedu uemena inspekcije i psihometrijske inteligetrcije. Jedm pravac istraiivanja umjerenje na olhivanje.moZdanih procesa koji su prisutni i kod izvottda adatka wemena inspekcije i kod rje5avanja zdataka u kognitimim testovima- Na primjcr, aamo da 6b, ako mozak deprivimo glukoze, do6i do 6padojamnogih kognitiwih fimkoija vi5eg reda, a takoiler i do pogorimja uem€na inspekcije (Strachm i sur.,,2001.)' A-sa{a imamo podatke da s neka od mot@nih podrutja koja su altivna tijekon zadatka uemma iaspekcije ujcdno ona koja su ahivna prilikom rjelavmja znthbka

koji

su pokaatelji

opie'inteligencije @eary i su., u tisku). Opi$ju6i realtate istrativanja wemem impekcije

i

provodenih- tijekom nekoliko godim, nastojao sam istaknuti sljededih nekoliko todaks. (l) dinjenica da postoji korelacija imetlu wemena inspekcije i psihometrijske inteligencije je izn€nadujuea i animljiva. (2) Kotelacija sama po sebi ne otlniva

inteligf,cije

ni5ta o mehanizrnima rzlika u ljudskoj inteligenciji, ved prije pruia mjera daljnja istaZivmja. (3)Novi-

ja

istraZivanja u podrudju genetike, psihofamakologije i slikowih prikm mozga ispituju osnove a povczanost imetlu wemena inspekcije i inteligencije i komk po korakunapreduje nale nmijwanje wloga zbog kojih su neki ljudi bishiji od drugih

u

Kljudna varijablaje trajanje prikazivanja ciljnog podtaiaja., a ne bniria odgovorapritiskom na tipku- Nettelbeck je operacionalno definirao wijeme insp€kciie kao duljinuwemenaprikazivanja ciljnogpodrazaja nakon koje sudionikjoiuvijik pokazuje stranu na kojoj je bila lsa6a linija s todnoidu od najmanje 90%. Netielbeck (1987.) je ustanovio da Su kra6a vremena inspekcije u korelaciji s vi5im rezultarima na testovima inteligencije (tj. razliditim subtestovima wAis-a) u razliditim populacijama sudionika. Drugi istraZivadi potwdili su ovaj nalaz (npr. Deary i Stough, 1996.).

Vrijeme izbome reakciie Aithur Jensen (1979., 1998.) naglasava drugi aspekt brzine obrade informacija. odreilenije,

on

je sugerirao

da se

inteligencija moze tumaditi u smislu brzine neu-

ralmg prijenosa. Drugim rijedima, pametna osoba je ona Ciji neuralni krugovi brzo preaose informacije. Kadje Jensen izlozio ovu idej., nije bilo moguce izavno mjeriti brzinu neuralnog prijenosa, tako da je on prvenstveno izudavao najblizu lamjgnu za mjerenje brzine neuraftre obrade: vrijeme izbome reakcije (wijeme '

' koje je potrebno da od nekoliko mogu6nosti i2abiremo jedan odgovor). Na pri4ier, pretposravite da ste jedan od sudionika u Jensenovu pokusu. Sjedite ispredplode nakojojje niz svjetala (slika 14.3). Kad sejedno od njih upali, od vas se odekuje da ga ugasite Stoje brZe mogude pritiskom na odgovarajuiu tipku koja se nalazi ispod njega. Eksperimentator 6e tada i-zmjeriti vasu brzinu u izvotlenju ovog zadatka. Jensen (1982.) je ustanovio da su sudionici s vi5im kvocijentom inteligencije (a vi biste, naravno, bili jedan od njih) inali laa6e wijeme reakcije (VR) od zudi-

onika s niZim kvocijentom inteligencije, pri Cemu je VR wijeme od trenutka kad se upali svjetlo do trenutka kad se prst pomakne sa sredilnje tipke. U nekim

istrazivanjima su sudionici s vi5im kvocijentom inteligencije takoiler imali krade vrijeme pokreta (d. wijeme izmedu trenutka kad se prst makne sa sredilnje tipke i pritisne tipku ispod wjetla). Na osnovi takvih zadataka su T. E. Reed iJensen (1991., 1993.) predloZili objainjenje prema kojern bi njihovi nalazi mogli biti posljedica povedane brzine sredi$njeg neuralnog prijenosa, no to obja5nje4ie za_

oskje spekulativno. U novije wijeme istraZivadi su predloZili da bi na razhtite nalaze u vezi s wemenom izbome reakcije mogao utjecati broj opcija za odgovaranje i zahtjevi sad

14

r Ljudska i umjetna inteligencija

497

498

Kognitivnapsihologija

Jensenova aparatura jednadibe oduzeo wijeme za usporedbu po fizidkim svojswima. Za Hunta je wijeme reakcije kod odludivanja da su "A A'fizidki identidni nevaZno. Ono Sto ga zanima js sloZenije vrijeme reakcije - ono za prepoanavanje imena slova. Hunt i suradnici ustanovili su daje studentima s niZim verbalnim sposobn6stina potrebno dulje wijene za postizanje pristupa lelsidkim infomracijams nsgo studentima s vi5im verbalnim sposobnostima.

Za mjerenje'vremena izborne reakcije Jensen je koristio aparaturu poput ove prikazane na slici.

l.zboma tipka

Earl Hunt i Marcy Lansman (1 982,) su takoder proudavali sposobnost ljudi da podijele svoju paZnju kao firnkciju inteligegcije. Na primjer. zamislite da od vas traze da g'e5avate matematidke probleme i istovremeno pdtisnete tipku svaki put kad dujete odretleni ton. MoZerno odekivati,da biste udfukovito riieSili matematidke probleme i ujedno brzo odgovarali svaki put kad dujete ton. Frema Huntu i Lansmanu, hteligentniji ljudi mogu bolje dijeliti wijeme izmedu dvaju zadataka i udinkovito obavljati oba.

za vidno pretraZivanje koje postavlja Jensenova aparatura, a ne sama brzina reakcije

(Bors, Macleod i Forrin, 1993.). Bors i suradnici su ustanovili da promjene broja svjetala i velidine vidnog kuta na aparatu mogu smanjiti korelaciju izmetlu kvocijenta inteligencije i vremena.reakcije. Stoga veza izmedu vremena reakcije i inteligencije ostaje nejasna.

Brzina leksiikog pristupa i brzina slmultane ohrade Poput Jensena, Earl Hunt (1978.) je predloZio mjerenje inteligencije s obzirom na brzinu. Medutim, Hunta je posebno zanimala verbalna inteligencija, tako da se usmjerio na bninu lel
dugorodnom pam6enju. Za.mjerenie te brzine Hunt je predloZio uporabu mjerenja wemena reakcije u zadatku usporedivanja slova (Posner i Mitchell, 1967.).

Zamislite, na primjer, da sud;ielujete u Huntovu

istraZivanju. Pokazali bi vam parove slova poput'A A", 'A a" ili 'A b". Za svaki par morali biste odrediti jesu li slova koja ga dine istog imena (npr. "A a" su slova abecede koja

imaju isto ime, dok 'A b" nisu). Takoiler biste {eSavali r jednostavniji zadatak u kojem biste morali odrediti jesu li slova fizidki identidna (npr. 'A A" su fizidki identidna slova, dok "A a" nisu). Hunta bi narodito zafiifiala razlika u brzini iznedu prvog niza zadataka, koji sadrZi usporedbu po imenu, i dr',tgognza zadataka, koji sadrZi usporedbu po fizidkim obiljeZjima. Huntbi razmotrio razliku u valim wemenima reakcije za svaki od zadataka da bi dobio qieru va5e brzine leksidkog pristupa. Dakle, on bi iz svoje

Earl Hunt je profesor psihologile i pridruZeni profesor radunalstva na Sveudili5tu Washingrton. Proveo ie

izrredu wemena inspekcije i inteligencije.mozda nije povezana s udenjem. Narodito suNettelbecki suradnici ustanovili dapostoji razlika ianetlupodetnogpronalaZenja i stvamog dugorodnog uCenja - dokje uradak u poeetnom pronalaZenju posredovan brzinom obrade (stariji, sporiji sudionici pokazali su deficite), dugorodno zadrtavanje novih informacija (saduvano kod starijih sudionika) nije posredovano brzinom obrade, vei drugim kognitivnim procesima, ukljuduju'6i strategije ponavljanja. Stoga brzina obrade inforrnacija moie utjecati na podetni uradak u zadacima dosjedanja i wemena inspekcije, no brzina nije povezana s dugorodnim uienjem. MoidabrLa obrada informacija pomaZe sudionicima u onim aspektima zadatzka u testovima inteligencije koji su vezani uz samo rjeiavaqie, a ne pridonosi stvamom udenju i inteligenciji. Jasno je da je u ovom podrudju potrebno joS istrazivanja da bi se odredilo u kakvoj je vezi brzina obrade s inteligencijom.

ma-

dajna istraZvanja modela radunalne simulacije induktivnog re. zonirania, prirode inteligencije te promiena pamdenja i rezoniranja izaaranih

ZakljuEno, teorije brzine obrade infor-macija poku5avaju razlike u iateligenciji objasniti razlikama u brzini razliditih oblika obrade informacija - vremenu inspekcije, izbomom wemenu reakcije i vremenu leksidkog pristupa, za koje je sve ustanovljeno da su u korelaciji s mjerama inteligencije. ovi nalazi sugeriraju da bi viia inteligencija moglabiti povezana s brzinom razliditih sposobqosti obrade informacija, ukljudujudi: (1) brZe kodiranje informacije u radno pamCenje,.(2) brZe pronalaienje informacija u radnom pamdenju i (3) brZe odgovaranje. Zaito bi brze kodiranje, pronalaienje i odgovaranje bili povezani s vidim rez,pltatima na testovima inteligencije - da Ii oni koji brZe obraduju informacije ude vi5e? Novija istraZivanja udenja kod starijih ljudi proudavala su postoji li veza iznedu s dobi povezanim usporavanjem obrade informacija i (1) podetnin kodiranjem i pronalaZenjem informacija i (2) dugorodnim zadrZavanjem (Nettelbeck, Rabbin, Wilson i Batt, 1995.; vidi takotler Bors i Forrin, 1995.). Nalazi zugeriraju da veza

li*otina-

Radno pamcenje Novija ishaZivanja sugeriraju da bi kritidka komponenta inteligencije moglo biti radno pamienje. StoviSe, Kyllonen i Christal (1990.) su fwdili da bi inteligencija mogla biti tek ne5to vi5e od radnog parnienja. Daneman i Carpenrer (1933.) su traZili od sudionika da proditaju nizove ulomaka teksta, ta da se, nakon Sto su qroditali ulomke, nastoje sjetiti posljednje rijedi svakog ulomka. Tumer i Engle (1989.) su od sudionika traZili daizvrlenizzadataka radnog pamdenja. Ujednom

14

.

Ljudska i

umjetnainteligenciia

499

zadatku, na primjer, sudionicimaje pokazan nizjednostavnih aritmetidkih problema, a nakon svakog od njih slijedilaje rijed ili broj. Primjertakvog zada&a bio bi "Je li (3 x 5) - 6:7? STOL". Sudionici bi dobili nizove od dva do Sest takvih

problema i sve ih rije5ili. Nakon rjeiavanja problema u nizd pokuiavali su se sjetiti rijedi koje su pratile problem. Broj rijeii kojih su se dosjetili bio je u visokoj korelaciji s iznjerenom inteligencljom. Stoga se dini da bi sposobnostpohrane i baratanja informacijama u radnom pamdeoju mogla biti vaian aspekt inteligencije, iako vjerojatro nije sve ito Eini inteligenciju.

Ko gni tiv na p s iho lo gij a

Komponentna analiza programa za problem analogfie Prilikom rieiavanja problama anatogiie, rlesavad prvo mora kodlrati problem A je prama B kao C prema D- Zatim mora zakljuditi u kakvom su odnosu A i B. s[€deci korak Jo mapiranjo tog odnosa izmedu A i B na odnos izmedu c i svakog.od mogu6ih riesehja analog{e. Naposljetku rpsavad mora primijeniti odnos da bl lzabrao koje od mogudih deBonia piedstavlja to6no rJesenje problema.

Komponentna teorija i rje5avanie sloZenih problema U svojim ranim istraZivanjima inteligencije zapodeo sam rabiti kognitivne pristupe za proudavanje obrade informacija u sloienijim zadacima, poput analogija, problema nizova (npr. dopunjavanja brojianih ili slikovnil nizova) i silogizama (R J. Stemberg,1977.,1983.,1984.a; virli 12. poglavlje). Moj je cilj bio ustanoviti 5to je to 5to neke ljudi dini inteligentnijim procesorima informacija od drugih. Idejaje bila da uzmemo vrste zadataka koji se rabe u konvencionalnim testovina inteligencije te da izdvojimo lomponente inteligencije - mentalne procese koji

se koriste u obavljanju tih zadatka, poput prevodenja osjeurog ulaza u mentalnu reprezentaciju, pretvaranjajeclne pojmovne reprezentacije u drugu i prevodenja pojmovne reprezentacije u motoridki izlaz (R. J. Stemberg, 1982.b). Otada su mnogi autori razradili i pro3irili ovaj osnovni pristup (Lohman, 2000.).

Komponentna anallza razbija wijeme reakcije i postotak pogre5aka u zadacima s obzirom na procbse koji dine zadatak. Ova vrsta analize otkrila je da bi

nijim sudionicima trebalo je vitrc vremena za globalno planlranje - kodiranje problema i formulaciju opde strategije za pristup tom problemu (ili nizu proble-

ljudi

ma) - no manje wemena za lokalno planlianJe ja za detzlje z,ada&a (R. J. Stemberg, 1981.).

Razmotrite analogiju oDVJETNIK: KLIJENT :: LIJECNIK: (a. PACIJENT b. MEDICINA). Da biste rije5ili ovu analogiju, trebate kodirati svaki pojam u problemu, Sto ukljuduje percipiranje pojma te priziv informacija o tom pojmu iz pamtenja.Zatimzakljutujeteo odnosupojmova odvjetnik i klijent-daprvipruZa strudne usluge dru gom. Zalin mapirate odnos izpwe polovice analogije na drugu polovicu analogije, pazeti da ukljuduje isti odnos. Naposljetkuprrzriienite tzi odnos da biste dobili zavrini pojam u analogiji, Sto dovodi do todnog odgovora PACIJENT. (Slika 14.4. prikazuje kako bismo primijenili komponenbru analizu na problem analogije A je prema B kao C prema D, pri 6emu je D rje5enje.) Proudavanje ovih komponenata procesa obrade informacija otkiva vi5e od samog mjerenja mentalne brzine.

Prednost ved€g utolka wemena na globalno planiranje jest povedana vjerojatnost da de op'6a strategija biti todna. Stogq kad trosenje wemena donosi prednost, pametnijim ljudima de trebati dulje wljeme da nelto u6ine nego onima koji su manje pametni. Na prinjer, pametnija osoba Ce utro5iti vi3e wemcna na istralivanje i,planiranje potrebno zapisanje seminarskog rada, ali manje wemena na samo pisanje. Ista takva razlika u raspodjeli vremena pokazanaje i u drugim zadacima (npr. kod rje5avanja fizikatnih problem4 Larkin, McDermott, Simon i Simon, 1980.; vidi R J. Stemberg, 1979., 1985.a). Drugim rijeEima, Cini se da pamehiji ljudi utro5e viie vremena na planiranje i kodiranje problema s kojima su suodeni, ali manje wemena na bavljenje drugim komponentama inodenjazadatka. To bi moglo biti u vezi s ranije spomenutim mctakog4itivnim obiljeZjima koja mnogi autori ukljuduju u svoje shvadanje inteligercije. U slidnom kognitivnom pristupu Herbert Simon je prouEavao hteligentnu obradu informacija kod ljudi u situacijama rjesavanja sloZenih problema, poput igranja laha i izrade logidkih izvocla (Newell i Simon, 1972.; Simon, 1976.). Na

analogije i slidne zadatke uporabom nekoliko komponentnih 'nogli {e5avati procesa, medu kojima su (1) kodiranje pojmova u problemu, (2) zakljudivanje o odnosima iznedu barem nekih od pojmova, (3) mapiranje tih odnosa na druge pojmove za koje se pretpostavlja dapokazuju slidneodnose, i (4) primjena odnosa o kojimaje ranije donesen zakljudak na nove situacije.

Mjereii samo brzinq dobio

sem znaEajne korelacije imredu brzine izrrriava-

nja tih procesa i uratka u drugim, tradicionalnijin testovima inteligencije. Metlutim, znatno zaaimljivije je bilo otlcide cla sudlonici koji na fadicionalnim testovima inteligencije postiZu vi$e rezultatc trebaju dulje wijeme za kodiranje pojmova u problemu nego manje inteligentni sudioniol no to nadoknaduju to5enjem manje wemena na izvodenje preostalih kompone'nti zaclatka- Opienito, inteligent-

- oblikovanje i primjenu

sffategi-

primjer,jedrrostavan, kratki zadatak mogao bi od sudionika zahtijevati da pogledaju brojdani ili geometijski niz, zakljuie kojeje pravilo u njegovoj osnovi, te pogode koji bi broj ili geomerijska figura m6gli biti sljedeii u uzu. SloLeniji zanaci mogli bi ukljulivati neke od onih spomenutih u I l. poglavlju (npr. probleme w6eva za vodu; vidi Estes, 1982.).

U Simonovim istraiivanjima s Allenom Newellom i suradnicima izradene su radunalne simulacije koji bi rjelavale ovakve sloZeneprobleme. Njihovaje zamisao bila da se inteligencija shvati kroz rjelavanje vrlo sloZenih problema u kojima se

14 e Ljudska i umjetra

inteligencija

501

zanima-

wijeme rjelavanja mjeri minutama, a ne sekundama, Simona su natolito la ogranidenja koja postavlja radno pamdenje i nadini na koje inteligentnlii ljudi organiziraju i rasporeduju procese kojima rjelavaju probleme' Upravo kao 3to umjetno inteligentr[ii radunalni programi mogu biti izvedeni tako da udinkovitije obavljaju razlidite postupke, inteligentniji bi ljudi trebali modi uEinkovitije koordinirati baratanjementalnim postupcima. Jedan od nadina 2a prou6avanje mentalne udinkovitosti jest pomoCu bioloike analize;

Bioloike osnove inteligenciie Iakojejasno daje ljudski mozak organ kojije odgovoran

za

ljudsku inteligenclju'

rana istraZivanja (npr. ona Karla Lashleya) koja su nastojala nadi biolo5ke poka' zatelje inteligencije i drugih aspekata mentalnih procesa bila su potpuni proma5a' ji, usprkos velikim naporima. No s razvojem sofisticiramjih mctoda prouEavanja mozga podinjemo uvidati mogudnosti nalaZenja fiziololkih indikatora inteligencijo. Neki istraZivaEi (npr. Matarazzo, 1992.) vjeruju da 6emo vrlo rano u ovom tisudljedu imati klinidki korisne psihofizioloSke pokazatelje inteligencije, iako d.e ztrantoj Siroko primjenjivih pokazatelja trebati jo5 dosta wemena U mirduwemenu, biolo5ka istraZivanja kojima danas raspolalemo uglavnom su korelacijska, pokazujudi statistiEku povezanost izmetlu biololkih i psihometrijskih ili drugih mjera inteligencije. IstraZivanja ne utvrduju uzrodno'posljedilne odnose. Jedan pravac ishativanja ispituje odnos veliEine mozga i inteligencije (vidi Jerison,2000.; Vernon, Wickett, Bazana i Stelmack, 2000.). Nalazi sugeriraju da kod ljudi postoji skomna, ali znalajna statistidka povezanost izmetlu velidine mozga i inteligencije. Medutim, te$ko je znati Ito ta veza n:,adi bududi da vedi mozak moZe uzrokovati vi3u inteligenciju, vila inteligencija moZe uzrokovati ve6i mozak, ili ijedno i drugo moZe ovisiti o nekom treCem dinite$u. Stovi5e, vjerojatno je valnije koliko se udinkovito mozak upotrebljava nego kolika je njegova velidina. Na primjer, mu5karci u prosjeku imaju veCe mozgove od Zena, no kod Zena su dvije mo2dane hemisfere bolje medusobno povezane vlaknima corpus callosuma. Stoga nijejasno koji bi spol, u prosjelu, bio u prednosti - a vjerojatno ne bi bio nijedan. VaIno je uofiti da odnos ianedu velitrine mozga i inteligencije ne vrijedi za sve vrste (Jerison, 2000.), ved se Cini da vile vrijedi odnos izmedu inteligencije i velidine mozga, relativno u odnosu na opdu velilinu organizma. Zasad neka suwemena ishaZivanja nude privlaEle moguCnosti. Na primjer, dini se da sloleni obrasci elektridne moZdane 4f,tivnosti, kojaje izazvana specifi0nim podraZajima, koreliraju s rezultatima na IQ testovima (Barrett i Eysenck, 1992.). Nekoliko jc istraZivanja (npr. McGarry-Roberts, Stelmack i Campbell' 1992.;P. A. Vernon i Moi,1992.) u poEetku sugeriralo da bi brzina provotlenja ZivCanog uzbutlenja mogla biti u korelaciji s intoligencijom qierenom IQ testovima- No u nastavku isnaZivanja Mckett i Vemon, 1994.) nije pronadena snaha veza izrrtedt brzine neuralnog prijenosa (kbja je operacionalizirana kao brzina neuralnog prijenosa u glavnom Zivcu ruke) i inrcligencije (4ierene Multidimenzionalnom bateriiom sposobnosti) .Iznerrafttiftn jeda je brzina neuralnog prije'nosa izgteda bolji prediktor IQ rc itat^ zs mnbkarce nego za Zene, tako da bi se neke od razlika u podacima mogle objasniti spolnim razlikama Mckett i Vemon' I 994-). Potrebna su dodatnaishaZivanja i na mu$karcima i na lnnama

502

Ko gnitivna ps iho Io gij a

.

Altemativni pristup izudavanju mozga sugerira da bi neuralna udinkovitost mogla biti povezana s inteligencijom. Takav se pristup temelji na ishaZivanjima nadina na koji mozak metabolizira glukozu (iednostavni Seier neophodan za moZdanu aktivnost) tijekom mentalnih aktiwosti (vidi2.poglavljezaopis pozitronske emisijske tomografije i drugih tehnika slikovnih prikaza mozga). Richard Haier i suradnici (Haier, Siegel, Tang, Abel i Buchsbaum, 1992.) citiraju nekoliko drugih istraZivada koji podrZavaju njihove nalaze daje vi3a inteligencija u korelaciji sa sniZenom razinom metaboliTma glukoze tijekom zadataka rje5avanja problematj. pametniji mozgovi tro5e manje Sedera (i stoga ulaZu manji napor) nego manje pametni mozgovi prilikom t'e3avanja istog zadatka. Nadalje, Haier i suradnici su ustanovili da se moidana ud.inkovitost pove6ava kao rezultat udenja na relativno sloZeuom zadatku koji ukljuduje vidnoprostome manipulacije (npr. raduaalna igra Tetris). Kao rezultat vjeZbe, inteligentniji sudionici pokazuju ne samo niZi ukupni moZdani metabolizam glukoze, ved takoiler specifidnu lokalizaciju metabolizma glukoze. U vedini podrudja mozga je metabolizam glukoze kod pametrijih sudionika bio niii, no u odredenim podrudjima (za koje se vjeruje da sl vaha za rjelavanje tog zadatka) oni su imali viSe razine metabolima glukoze. Stoga se dini da su inteligennriji sudionici mogli nauditi kako da udinkovitije koriste svoje mozgove da bi usmjerili misaone procese na zadatak koji moraju rijeSiti. Metlutim, novija istraZivanja Haiera i suradnika sugeriraju da bi odnos izmedu metabolima glukoze i inteligencije mogao biti sloZeniji (Haier i sur., 1995.; Larson, Haier, LaCasse i Hazen, 1995.). Dok Haier, Chuehi suradnici (1995.)potwtluju rante nalaze pove6anog metabolizma glukoze kod manje pametnih sudionika (u ovom sludaju blago retardiranih), u istraZivanjima Larsona i suradnika (1995.), suprotno ranijim nalazima, ustanovljeno je da pametniji sudionici imaju povedani metabolizam glukoze u usporedbi

s

prosjednom komparabilnom skupinom.

Jedan od problema s ranijim istraZivanjima jest da kori5teni zadaci nisu bili prilagotteni po teZini grupama p'metdh i prosjednih pojedinaca. Larson i suradnici su koristili zadatke koji su bili prilagocteni razini sposobnosti pametnijih i prosjednih sudionika i ustanovili zu da pametriji tro5e vi$e glukoze. StoviSe, metabolizam glukoze bioje najviSi u desnoj hemisferi inteligentnijih sudionika koji su rje5avali te5ki zadatak - Sto ponovo upuduje na selektivnost moidanih podrudja. Sto bi moglo biti uzrokom povedanja metabolizma glukoze? Trenutro se dini da bi kljuEni dinitelj mogla bifi subjbltivna tebrnazadatka., sto bi zmadilo da su pametnijim sudionicima iz ranijih istra,iivanja zadaci jednostavno bili prelagani. Cini se da prilagodavanje teiine zadatka sposobnos''ma sudionika pokazuje da pa4etniji sudionici pove6avaju metabolizam glukoze onda kad zadatakto taii.

Preliminarne nalaze u ovom podrudju treba dodatno istraZiti prije nego doneseno bilo kakve konadne zakljudke.

Sto

Neka neuropsiholoSka isnaZivanja (npr. Dempster, 1991.) zugeriraju da uradak na testovima inteligencije moZda ne upuduje na kljuEni aspekt inteligencije: sposobnost postavljanja ciljeva, planiranja kako da se postignu i izrniavanja tih plaoova. Odreclenije, ljudi s ozljedama deonih reZnjeva desto sasvim dobro {e5avaju stan-

darizirane IQ testove, koji zahtijevaju odgovore u visokostrukturiranoj situaciji,

ali ne zahtijevaju narodito postavljanje ciljeva ili planiranje. Ako inteligencija ukljuduje sposobnost ulenja iz iskustva i prilagodbe okolini, ne smijemo zanemariti sposobnost postavljanja ciljeva i provodenja planova, Osnorrri aspell po-

14

r Ljudska i umjetna inteligencija

503

stavuanja cilja i planiranja jest sposobnost prikladnog usmjeravanja na relevanti zanemarivanja ili odbacivanja irelevanfirih-

504

Ko gni tivna ps iho lo gij a

ne podraZaje

dini prikladnima ili neprikladnima i neke podraZaje relevantirelevantnima? Kljudan je kontekst u kojem se javljaju. Odre
Sto neke reakcije

nima

ili

moZemo realistidno proudavati mozak ili njegove sadrZaje i procese ako ih proudavamo izolirano, a da pritom ne uzmemo u obzir ditavo ljudsko bi6e, ukljuduju6i interakcije tog ljudskog bi6a s ditavim okolinskim kontekstom unutar kojeg osoba

inteligentno djeluje. Stoga nas mnogi istraZivadi i teoretidari potidu da zauzmemo viSe konteksnralno gledi5te o inteligenciji. Nadalje, neka altemativna shvaianja inteligencije pokuiavaju pro5iriti definiciju inteligencije tako da u nju budu viie

,

ukljudene razlidite liudske sposobnosti.

ALTERNATIVNI PRISTUPI INTELIGENCIJI kontekstualistima, inteligenciju ne moZemo razumjeti izvan qiezina konteksta stvamog svijeta. Kontekst inteligencije moZemo promatrati na svakoj razini analize, u.Zoj, kao u sludaju obiteljskog okru;enja, ili Siroj, kao u sludaju ditave kulture. Na primjer, dak su i razlike ianedu zajednica korelirane s razlikama u uratku na testovima inteligencije. Takve razlike koje su vezane uz kontekst ukljuduju one izmedu gradskih i seoskih zajednica, niske nasuprot visokoj proporclji adolescenatau odnosuna odrasle unutar zajednice, te niski nasuprotvisokom socioekonorrskom statusu zajednice (vidi Coon, Carey i Fulker, 1992.). Kontekstualiste su narodito zainteresirali utjecaji kulturalnog konteksta na inteligenciju. Prema

.

,

Zapravo, kontekstualisti inteligenciju smatraju tako nerazdvojivo povezanom kulturom da je promahaju kao neito Sto kultura stvara da bi definirala prirodu prilagodbe u toj kulturi i objasnila zalto su neki ljudi uspje5niji od drugih u zadacima koje kultura cijeni (R. J. Stemberg, 1985.a). Teoretidari koji podrZavaju ovaj model prou6avaju u kakvom je inteligencija odnosu s vanjskim svijetom u kojem se model primjenjuje i evaluira. Op6enito, defrnicije i teorije inteligencije udinkovitije 6e obuhvatiti kulturalnu razliditost ako pro5ire svoj vidokrug. Prije nego 5to istraZimo neke od kontekstualnih teorija inteligencije, pogledat iemo Sto je navelo psihologe na pomisao da bi kultura mogla imati ulogu u nadinu na koji definiramo i procjenjujemo inteligenciju. s

Kulturalni kontekst i inteligenciia Ljudi iz razliditih kulnxa mogu imati sasvim razlidite ideje o tome Sto znadi biti pametan. Na primjer, Michael Cole i suradnici (Cole, Gay, Glick i Sharp, 1971') proveli su jedno od zanimljivijih medukulturalnih istraZivanja inteligencije. Ovi istraZivadi su od odraslih pripadnika aftidkog plemena Kpelle zat;aLili da nzwskiju nazive koji predstavljaju pojmove. Kad u zapadnoj Inrlturi odrasli ljudi u testu inteligencije dobiju zadatak raanstavanja, inteligentniji ljudi 6e tipidno razvrstavati hijerarhijski. Na primjer, zajedno 6e svrstati imena :mzlTtitih vrsta riba i staviti iznad njih rijed "ribe", rijed "Zivotinje" stavit 6e iznad "ribe" i "ptice", i tako redom. Za manje inteligenthe ljude je tipidno da razvrstavaju funkcionalno'

.

Na primjer, "riba" bi mogli svrstati s'Jesti", zato 5to ribe jedemo, ili "odjeia" s "obudi", zato 5to odjedu obladimo. Pripadnici plemena Kpelle su rijedi razvrstavali funkcionalno, Eak i nakon 5to su ih isuaZivaEi bezuspje5no poku5avali navesti na to da spontano razvrstavaju hijerarhijski. Konadno je, na rubu odaja, jedan od ishaZivada (Glick) zatraiio od jednog Kpellea da razrnsta rijedi onako kako bi to udinio glupan. Na to je Kpelle brzo i s lako6oin rijedi razvrstao hijerarhijski. Kpelle su Citavo vrijeme anali razrrrstavati rijedi na taj nadin, ali to nisu dinilijer su to smafiali glupim- i r{erojatro su isfiaZivade smatrali prilidno neinteligentima zbog postavljanja tako glupih pitaqia.

Pripadnici plemena Kpelle vjerojafrro nisu jedini koji bi mogli dovesti u pitanje zapadnjadko shvaianje inteligencije. Na primjer, u kulturi Puluwat na Tihom oceanu pomorci plovedi prelaze nevjerojatno velike udaljenosti, ne koristedi pritom nijedno od navigaciiskih pomagala koja bi momarima iz tehnololki naprednijih zemalja bila neophodna za plovidbu odjednog mjesta do drugog (Gladwin, 1970.). Kad bi Puluwat pomorci smislili testove inteligencije za nas, vjorojaho se ne bismo pokazali narodito inteligenhima. Slidno tome, wlo vje5ti Puluwat pomorci vjerojatro ne bi bili uspje6ni na zapadnjadkim testovima inteligencije. Ova i druga opaZanja potaknula su veCi broj teoretidara na prepoznavanje vainosti razmatranja kulturalnog konteksta kod procjene inteligencije. Isfraiivanje Seymoura Sarasona i Johna Dorisa (1979.) pruZaneito bliZi primjer utjecaja kulnralnih razlika na testove inteligencije. Ovi su ishaZivadi ispitali kvocijente inteligencije jedne populacije useljenika: Amerikanaca taldanskog porijekla. Prije manje odjednog stolje6a, kod djece prve generacije ltaloamerikanaca medirjan kvocijenata inteligencije iznosioje 87 (niZi prosjek; raspon 76-100), dak i kad su kori5tene neverbalne mjere i kad zu uzeti u obzh stavovi tzy. mainst .eam (engl. srediinje, vetinske,nap. prev) ameridke struje. Neki tada5nji druStveni komentatori i istraiivadi inteligencije isticali su naslijede i druge neokotinske dinitelje kao osnow za niske kvocijente inteligencije - slidno kad Sto i danas dine za druge manjinske skupine. Na primjer, tada vodeii istraZivad, Henry Goddard, proglasio je 79Yo tahjanskih useljenika "slaboumnima" (a takotler je uswrdio da je oko 80% useljenika Zidova, Matlara, i Rusa slilno nenadareno; H. J. Eysenck i Kamin, 1981.). Goddard (1917.)je takoder twdio daje s tim deficitom inteligencije povezana i moralna dekadencija i predloZio je da se testovi inteligencije koje op rabi primiiene na sve useljenike, te da se onima za koje on ustanovi da ne zadovoljavaju standarde ne dopusti ulazu SjedinjeneDfiave. Stephen Ceci (1991.) uodava da novije generacije ameridkih studenata talijanskog porijeka danas postiZu ne5to iznadprosjedne kvocijente inteligencije, a i druge skupine uieljenika kojeje Goddard ocmio takotler pokazuju takav "zadivljujudi" porast. dak i najgorljiviji zagovornici uloge naslijeda vjerpjatno nc bi takav izvanredni porast u samo nekoliko generacija pripisali naslijedu. Kultuma asimilacija, ukljuduju6i integriralo obrazovanje, predstavlja matno plauzibilnije obj a5njenje. Prethodni argumenti mogliti razjasniti zaltoje tako te3ko osmisliti test koji bi svi smatrali kulturalno nepristranirn -jetlnako prikladnim i pravednim za pripadnike svih kultura. Ako pripadnici radiditih kuttura imaju razlidite ideje o tome Ito znadi biti inteligentan, to znadi da se pona5anja koja se u jednoj kultud mogu smatrati inteligentrima.u drugoj kulturi mogu smatrati neinteligentnima. Uzmi mo, na prinjer, pojam mentalne brzine. U ameridkoi mainstreamktlturi brzina se obidno povezuje s inteligencijom. Redi da je netko "brz" znadi da je ta osoba

-l

ffiil ffi@ 14

'

Ljudska i umjetna inteligenciia

505

506

Kognitivna psihologija fotografijama orijentalnih sagova). Wagnerje, nadalje, predloZio da bi, kod testova koji nisu konstruirani tako da smanje ulinke kulturalnih razlika, kljud kulnual-

no specifidnih razlika u pamdeqiu moglo biti aanje i uporaba metamemorijskih strategija, priie nego stvame stmkturalne razlike u pamdenju (npr. raspon pamt en1a i bnna zaboravlj anj a). IstraZivanje u Keniji je pokazalo da kenijski udenici iz seoskih sredina znaju mnogo o prirodnim biljnim lijekovima za koje vjeruju da spredavaju infekcije, dok zapadnjadka djeca, naravno, ne bi mogla prepoznati nijedan od tih lijekova (Stemeberg i sur., 2001.; Stembergi Grigorenko, 1997.). Ukratko, izgleda da udiniti test kulturalno relevantnim ukljuduje mnogo vi5e od pukog uklanjanja specifidnih jezidnih barijera koje prijede razumijevanjE. Stephen Ceci (Ceci i Roazzi, 1 994.) je na5ao slidan utjecaj konteksta kod uratrazliditim zadacima, Ceci smatrb da na uradak utjede i druStveni kontekst (npr. smatra li se zadatak muikim ili Zenskim), mentalni kontekst (npr. ka djece i odraslihna

Marckanski ttgovci sagovima znatno su lalde pamtili slotene worke na lim ssgovima od zapadniaka. Supmtno tome, npadnjaci su lakie pantili infornacije koje su mamkarckim trgovcima bile nE oznate..

inteligentna i, zaistz, vedina grupnih testova inteligenc[ie primjenjuje se s wemenskim ogranidenjem, a Iak i kod individualnih testova inteligencije ispitivad mjeri wijeme za neke odgovore ispitanika Mnogi teoretidari obrade informacija te dak psihofizioloSki teoretidari usmjereni su na proudavanje inteligencije kao fi rnkcij e mentalne brzine.

Medutim, u mnogim zemljama svijeta brzina se ne smatra predno56u. U tim bi kulturama ljudi mogli smatrati da inteligentdji pojedinci ne Zure. Cak vas i u naSoj kulturi nitko nece smatrati brilj antnim ako donesete odluku o bradnom partneru, poslu ili mjestu u kojem cete Zivjeti u 20 do 30 sekundi koje zu vam obiEno potrebne za rjelavanje jednog problerna u testu hteligencije. Dakle, budu6j !a' barem zasad, ne postoji sawSeni kulturalno nepristrani test inteligencije, kako bismo pri procjeni i razumijevanju inteligencije trebali uzimati u obzir kontekst? Nekoliko iqtraZivada predlaZe mogudnost konstrukcije kulturalno relevantnih testova (npr. Baltes, Ditrnann-Kohli i Dixon, 1984.; Jenkins, 1979-; Keating' 1984.), tj. testovakoji ukljudujuvjeStine izranjapovezana skulhralnimiskuswom u odredenoj sredini. Baltes i suradnici su, na primjer, konstruirali test koji mjeri vjeStinu svladavanja praktidnih aspekata svakodnevnog Zivota' Osmi5ljavanje kulnralno relevantnih testova zahtijeva kreativnost i trud, no vjerojatno nije nemoguee. Na primjer, u israZivanju Daniela Wagnera (1978.) ispitane su sposobtrosti pam6snja -jedaa od aspekata inteligencije kako je definira naia kultura - u naSoj nasuprot marokanskoj kulturi Waperje ustanovio rlaje stupanj dosjedanja ovisio o sadrZaju kojije trebalo pamtiti, pri Cemu se kulturalno relevantan sadrZaj pamtio uEinkovitijc od sa
ukljuduje Ii vidnoprostomi zadatak kupovinu kude ili provaljivanje u ku6u) i fizi6ki kontekst (npr. je li zadatak zadan na plaZi ili u Iaboratoriju). Npr. 14-godiSnji djedaci su lo5e {elavali zadatak kadje bio prikazan kao zadatak pedenja koladiia, ali su ga uspje5no {elavali kadje bib prikazan kao zadatak punjenja baterija (Ceci i Bronfenbienner, 1985.). Brazilske slu5kinje nisu imale telko6a s rezoniraqiem u postocima kad su hipotetski kupovale hranu, no imale su velikih teiko6a s istim zadatkom kad su hipotetski kupovale ljekovito bilje (Schliemann i Magalh{ies, i990.). Brazilska djeca koju je siroma5tvo prisililo da postanu uliEni prodavadi nisu imala te5koCa u izvoclenju sloZenih arihnetidkih operacija prilikom prodaje, no imala su velikih te5ko6a sa slidnim aritmetidkim zadacimaatazredu (Canaher, Carraher i Scbliemann, 1985.). Dakle, na uradak u testu moie utjecati kontekst u kojem su zadaci prikazani. U ovom su istrafivanju autori ispitali interakciju kognicije i konteksta. Nekoliko istraZivada je predloZilo teorije koje eksplicitno zahtljevaju ispitivanje ove interakcije urutar integriranog modela mnogih aspckata inteligencije. Takve teorije inteligenciju vide kao sloieni sustav, a razmotrit iemo ih u sljede6a dva ulomka.

Gardner: Vi5estruke inteli gencije Howard Gardner (1983., 1993. b) je predloZio teoriju vi5estrukih inteligencija, prema kojoj inteligencija nije samo jedan, jedinsweni konstrukt. Medutim, umjesto

o vi3estrukim sposobnostima koje zajedno dine inteligenciju (npr. Thurstone, 1938.), Gardner (199.) govori o osam razliEitih inteligencija koje su relativno nezavisnejedna od druge (tablica 14.3). Svaka od njihje odvojeni sustav funkcioniranja, iako ti sustavi mogu stupiti u interakciju da bi proizveli ono Sto opaZamo kao inteligentno djelovanje. ditaiuei Gardnerov popis inreligencija mogli biste poZeljeti procijeniti vlastitu inteligenciju, moZda rangiraju6i svoje jake strane. U nekim svojim aspektima Gardnerova teorija izgleda kao faktorska

teorijajer

navodi postojanje nekoliko sposobnosti za koje se pretpostavlja da odraZavaju inteligenciju odredene wste. Medutim, Gardner svaku sposobnost smatra posebnom inteligencijom, a ne samo dijelom jedne cjeline. StoviSe, kljudna razlika izmedu Gardnerove teorije i faktorskih teorijaje u izvorimapodatakakojeje Gardner koristio za utvrdivarfe osam inteligencija. Gardnerje koristio konvergentno

14

.

Ljudska i umjetoa inteligencija

508

Gardnerovih osam inteligencija

Kognitivnapsihologija

5.

U kojoj su od osam inteligencija Howarda Gardnera va5e sposobnosti najvede? U kojim kontekstima

molete naju6inkovitije koristiti svoje inteligencije? (Prema Gardner, 1999.)

6.

SpecifiEna evolucijska povijest, u kojoj se pove6anja inteligencije mogu plauzibilno dovesti u vezu s poboljSanom prilagodbom okolini PodrSka nalaza iz kognitivno-eksperimentalnih istraZivanja, poput razlika

u uratku u razliditim vrstama inteligencije koje zu specifidne za zadatak Lingvisti6ka intel igencija

Korlsti ss kod ditanja knjige; pisanja 6lanka, romana ili pjesme; raumijevanja izgovorenih rije6i

(npr. vidnoprostomi zadaci nasuprot verbalnim zadacima), pra6enih slidnos'ima u utatku u zadacima unutar pojedinih wsta inteligencij e (npr. mental-

Logicko-matemati6ka inteligencija

Koristi se kod riegavilja matemailekjh problBma, vodonia tekudeg Eduna, iaodenja matematidkih dokaza, u logidkom reoniEniu

predodZbi).

Spaciialna (prostoma) inteligencija

Koristi se kod dolaienia s jednog mjesta na drugo, snalatenja na karti, te u slaganju kovdeqa u prtlja.:nik automobila tako da svi stanu u ogEnideni

na rotacija vidnoprostornih predodZbi

7.

Koristi se kod pj€vania, skladmja, sviraja nekog instrumanta ili 6ak procje njivanja strukture glabenog dj6la

'Ielesno-kinsteii6ka

Koristi se kod

plsa,

(npr. jezi( matematika, note) ili u kulturaho smiSljenoj areni (npr. ples, atletika, kazali5te, inZenjersWo ili kinu-

igranja ko!trke, trdanja ili bacaja koplja

Interpereonalna inteligencija

IntrapeFonalna inteligencija

s€bo - to ie osnova za raumijevanio tko so moz€mo prmijenitl s obzlrom na postoj66a ograni66nja u na.Slm sposobnclima i nas6 intarso

Koristi se pri razumiievilju

sho, sto

Prirodosloma inteligencija

gija, kao kulturalno osmi5ljeni izrazi tjelesno-kinestetiike inteligencije). Dakle, iako Gardner ne odbacuje u potpunosti uporabu psihomctrijskih testova, osnovni podaci koje on rabi ne oslanjaju se samo na faltorsku analizu razliditih psihometrijskih testova. Kad razrniSljate o vlastitim inteligenciiama, koliko smafiate da su one integrirane? Koliko svaku wstu inteligencije percipirate kao ovisnu o bilo kojoj drugoj wsti?

ffiih

ns pok€cs, te l€ko

Koristl se kod razumiievania

obraam

u prirodi

djelovanje, prikupljajuii podatke iz viSestrukih izvora i vrsta podataka.

Gardner (1983., str. 63-67) posetno upuduje na osam "znakova" kojeje koristio kao kriterije za otkrivanjeposebne vrste inteligencije:

1. Mogude izdvajanje odredene inteligenci,ie kod oz. ljede mozga, u smislu da olte6enje ili oduvanost odrec[enog moZdanog podrudja (npr. podrudja povezanih s afazijom) moZe uniStiti ili po5tedjeti odredenu vrstu inteligentrog pona5anj a.

2. Postojanje izuzetnih pojedinaca (npr. glazbeno ili

3.

matematidki nadarenih) koji pokazuju izvanrednu sposobnost (ili deficit) u odredenoj wsti intbligentnog ponaianja Jedna ili nekoliko srZnih operacija koje je mogu6e identificirati (npr. ustanovljavanje vezamedu glazbenim tonovina), a koje su Hjudne z,a izvodenje odredene vrste inteligentnog pona5anja.

4.

Specifidna razvojna povijest koja vodi od podetnika

do strudnjaka, zajedno s nejednakim razinama strudnog izvotlenja (npr. razliditim stupnj evima inaiav anja ov e wste inteligencij e).

Sukladni podaci iz psihometrijskih testova koji upuduju na razlidite inteligen-

8. Mogudnost kodiranja u sustaw simbola

intelig€nciia Koristi se u odnosima s drugim ljudima, poput situacija u kojima nastojimo Eumjeti pmaganje, motive lll emocijo drugo osobe

vidnoprostornih

cije (npr. razlike u uratku na testovima vidnoprostornih sposobnosti i testovima jezidnih sposobnosti).

proslor

Glubena inteligencija

i dosje6anje

Howard Gardnor je profesor obrazovnih znanosti i pridruZeni profdsor pSihologile na Sveudili5tu Harvard. Naipoznatti je po

svoiot teoriji viSestrukih inteligencija

i

primieni teorije

u

obrazovnom okruzeniu. Vazan je i njegov rad u podru6ju neu-

ropsihologije kao i psihologije kreativnosti.

Gardnerovo shvadanje psihidkog je modulamo. Teoretidari modulamosti vjeruju daje razlidite sposobnosti - poput GardneroVih inteligencija - mogude izolirati s otzirom na njihov nastanak u razliditim dijelovima ili modulima u mozgu. Stoga bi glavni zadatak sada5njih i buduiih istraiivanja inteligencije bio utwtlivanje dijblova mozgl lsji su odgovomi za.svaku od inteligencija. Gardner je spekulirao o.barem nekima od tih podrudja, no dw-ste dokaze o postojanju tih odvojenih inteligenciia tek beba pronadi. Nadalje, Nettelbeck i Young (1996.) dovode u pitanje strogu modulamost Gardnerove teorije. Odredenije, fenbmen saduvanog specifidnog kogrritivnog firnkcioniranja kod autistidnih sovant-^ (ljudi s telkim sociialnim i kognitivnim deficitima, no s odgovarajude visokom sposobnosdu u nekom uskom podruEju) kao dokaz modularne ihtcligencije moZda n{ie opravdan. Prema Nettelbecku i Yourigu, usko dugorodno pamdenje i specifidne sposobnosti sdvattt-a nisu zaista inteligenbi. Dakle, ima nzlogr za dovodenje u pitanje inteligencije nefl eksibilnih modula.

Sternberg: Trijarhijska teorija Dok Gardner naglalava odvojenostrazliditih aspekata inteligencije,ja sam, u svojoj trijarhijskoj teoriji ljudskeinteligencije ( R. J. Stemberg, 1985.a, 1988.c, 1996., 1999.), sklon nagla5avati p'mjcr u kojem one djeluju zajednidki. Prema trijarhijskoj teoriji, inteligencija sadrZi tri aspekta, koji se bave odnosom inteligencije (l) s unutamjim svijetonr pojedinc4 (2) s iskustvom i (3) s vanjskin svijetom. Slika 14.5 ilustrira dijelove teorije i njihove medusobne odnose.

Kakav

je

odnos inteligencije i unutarnjeg svijeta

Ovaj dio teorije nagla$ava procese obrade informacija, koji se nogu promatrati u smislu triju razliditih vrsta komponenata. To su (1) metakomponente: izvrSni pro-

14

.

Ljudska i umjetra inteligencija

509 510

Kognitivna ps iho logij a

Stembergova trijarhijska teor'tja inteligencije Prema Robertu Sternbergu, inteligencija sadrzi analitidke, pralddne i kreativne sposobnosti' Kod analitidkog mi5ljenja poku6avamo riie5iti poznate probleme uporabom strategiia kojo barataiu elementima problema ili odnosima izmedlu elemenata (npr. usporedivanie, analiza). Kod kreativnog razmiSljanJa nastojimo riie5iti nove wste problema koji od nas zahtiievaiu da na novi na6in razmi5ljamo o problemu injegovim elementima (npr. izumi, dizajn). Kod praKi6nog miSljenja nastojimo rijesiti probleme u kojima ono Sto znamo primjenjuiemo na svakodnevni kontekst (npr. primjena, uporaba).

dabismo odredili koji je sljede6i trorak i kako gaprimijeniti. Novi zadatakpostavlja pred inteligenciju razlidite zahtjeve od onih koje postavlja zadatak za koji su razvijeni automatski postupci. Prema trijarhrjskoj teoriji, relativno novi zadaci - poput posjeta stranoj zemlji, svladavanja novog predmeta ili udenja stranogjezika - zahtijevaju vi5e inteligencije pojedinca. Potpuno nepoanati zadatakmohe od pojedinca zahtijevati toliko mnogo da ga shrva. Naprimjer, kad biste otputovali u shanu zemlju, vjerojatno ne biste imali nikakve koristi od tedaja o nepoznatoj apstraktnoj temi najeziku koji ne razumijete. Intelektualno najpoticajniji zadaci su oni koji su izazovni i zahtjevni, ali ne pretjerano.

Kakav je odnos inteligenciie i vanjskog svijeta

cesi (npr. metakogrricija) koji se rabe za planiranje, pradeqie i evaluaciju rjelavauja problema; (2) komponente izvodenja: procesi niZeg reda koji se rabe za izrnlavanje naredbi metakomponenata; i (3) kompcinente stjecanja aanja: procesi koji se rabe za udenje nadina rje5avanja problema. Komponente su wlo meiluzavisne. Pretpostavimo da morate napisati seminarski rad. Upotrijebit 6ete metakomponente da biste izabrali temu, isplanirali rad, pratili pisanje i procijenili koliko je va5 zavr5ni proizvod uspio dostiCi ciljeve koje ste postavili. Komponente s$ecafia znanja upotrijebili bilte za prikupljanje podataka i udenje o temi. Komponente izvodenja upotijebili biste za samo pisanje. Te hi wste komponenata u praksi ne djeluju izolirano. Prije nego Sto napiSete rad prvo morate odluditi o kojoj 6ete temi pisati, a zatim prikupiti podatke. Slidno tome, vaii se planovi za pisanje rada mogu promijgniti kad prikupite nove infomracije. Moglo bi se pokazati da nema dovo[ino podataka o odredenim aspektima odabrane teme, 5to bi vas natjeralo da naglasak stavite na ne$to drugo. Vaii bi se planovi takotler mogli promijeniti ako se neki aspekti pisanja pokaZu lak5ima od drugih.

Kakav

je

odnos inteligeneije

i iskustva

Teorija takoder razmatra kako ranije iskustvo moZe stupiti u interakciju sa sve tri vrste komponenata obrirde informacija. Svi se mi suodavamo sa zadacima i situacijam4 s kojima imamo razlidite razine iskustva, u rasponu od potpuno novih zadataka, s kbjima nemamo ranijeg iskustva, pa sve do potpuno poznatih zadataka, s kojima imamo veliko, obuhvatino iskuswo. Kad zadatak postaje sve poznatiji, mnogi njegovi aspekti mogu postati dil toinatski, zabtijevajudi malo wjesnog napora

Trijarhijska teorija takoder smatra da se razlidite komponente inteligencije primjenjuju na iskustvo da bi posluZile trima funkcdama u kontekstu stvamog Zivota: (l) prilagodbi pojedinca na svojupoqtojedu okolinu; (2) oblikovanje vlastite postojede okoline sa swhom stvaranja nove okoline, i (3) izbor novih okolina. prilagodbu rabite kad se upoznajete s novom okcilinom i nastojite smisliti kako da u njoj uspijete. Na primjer, kad se tek upi5ete na fakultet, vjerojamo nastojite shvatiti eksplicitna i implicitna pravila studentskog Zivota i nadin na koji moZete upotrijebiti ta pravila da biste uspjeli u novoj okolini. Vi takorler oblikujete svoju okolinu., kao npr. kad odabirete koje 6ete predmete upisati i kojim se aktivnostima baviti. Cak moZete pokuiati oblikovati ponalanje ljudi koji vas okruZuju. Konadno, ako ne moZete ni prilagoditi sebe niti oblikovati okolinu tako da vam odgovara, moZete razrrisliti o odabiru druge okoline - npr. o prijelazu na drugi fakultet. Prema trijarhijskoj teoriji, ljudi mogu primjenjivati svoju inteligenciju na mnoge razlidite wste problema. Na primjer, neki ljudi mogu biti inteligentniji kad su suodeni s apstraktrin, akademskim problenima, dok drugi mogu biti inteligentniji u t'elavanju konkretnih, praktidnih problema. Teorija ne definira inteligentnu osobu kao nekoga tkoje nulno ianrstan u svim aspektima inteligencije. Inteligentni ljudi araju svojejake i slabe strane i nalaze nadina da iskoriste ono u demu su dobri te da ili kompenziraju ili ispravc ono u Eemrr su lo5i. Na primjer, osoba koja je uspje5na u psihologiji, ali neuspjesna u fizici mogla bi za praktidni rad iz fizike izabrati konshikciju skale stavova prema fizici (Sto sam ja udinio kad san slu5ao fiziku). Swhaje da maksimalno iskoristite svojejake strane i da pronadete nadine dapopravite svoje slabe strane, ili da barem iiaudite rnirno Zivjeti s njima. U sveobuhvatnom istraZivanju kojimje provjeravana valjanost trijarhijske teorije i njezina korisnost u poboljSanju uspjbha, predvidjeli smo da 6e prilagodavanje poudavanja i procjenjivanja studenata njihovim Sposobirostima dovesti do pobolj5anja uratka (R.J. Stemberg, Ferrari, Clinkenbeard i Grigorenko, 1996.; Sternberg, Grigorenko, Fenari i Clinkenbeard,,l999:). Studenti su izabrani premajed, .noq od,pet obnzaca sposobnosti: visoki sapo u analitidkoj sposobnosti, visoki samo u kreativnoj sposobnosti, visoki samo u.praktidnpj sposobnosti, visoki u sve tri sposobnosti, ili nisu visoki ni najednoj od tri sposobnosti. Zatim su shrdenti po sludaju rasporetlgni ujednl od detiri skupine, u kojima. se u nastavj nagla3avalo udenje kojeje bilo ili zasnovano na plqdelju" ili analitidko, ili kreativno, ili praktidno. NhFon togaje procije4jeno postignu6e sri'ih udenika, i to ono koje se temelji na pam6enju, arialitidko, kreatiimo i pniltidrio. Ustin-ovili smo da su studenti koji zu bili smjelteni u skupinu u kojoj je nastava bila prilagodena njihovim jakim

14

r Ljudska i unjetna inteligencija

5lt

512

Kognitivnapsihologija opreme - koji reagiraju na upute. Na primjer, ako znate kako dati upute, videorekorder 6e re:igirati na vale upute i udiniti ono Sto ste mu reHi da udini.

Koji je va3 dominmtan,kognitimi stil? Dcfiniroje I vam najvile pomogla? Analitiika pitanja taZila su valcgprefuimognaEinaintenkcijesokolinommoZe lodvasdausporedite,analizimteiliprmijmiteideje, vmpommidapostaneteuspjesnijiuskoliilinaposlu. llceatiwapitanjaodvassutraliladaneitoosmislite Ulmak "misljanje o mi5ljenju' na kaju svakog I ili sworite, a pnktidna pitmja da primijenite inforpoglavljauovomudZbenikuosmiSljmjetakodabude lmacijenadrugesihucije.Poku5ajtesvojenujepriprivladan razliditim kognitiwim stilovima kako bi se I mijeniti na sva tri nadina da biste ga upohijebili na infomacije izpojedinog poglavlja smisleuije integri- | najudinkovitiji i najfleksibilnlii nadin.

nle

u cjelinu. Koja su vam se pitanja

Ono 5to radunala dini toliko zanimljivima istraZivadima jest da se njima mogu dati vrlo sloZene upute, poznate kao radunatni programi ili, uobidajenije, kao software, koji kaZu radunalu kako da reagira na nove informacije. Nove informacije mogu doCi iz r azliEitih iz:v on:-

l.

viie svitlala ili

snagama u smislu obrasca sposobnosti (npr. visokoanalitidan student skupini u kojoj se u nastavi naglalavalo analitidko mi$ljenje) postigli

2. Od nekoga tko je u interakciji s radunalom (npr. ako dobije

kojije bio u

pnqljeni niz uputa, "ukljudi program

bolji uspjeh

UMJETNA INTELIGENGIJA: RACUNALNE SIMULACIJE Ve6ina ranih istra,Zivanja procesa obrade informacija bila je usmjerena na radunalne simulacije ljudske inteligenclje kao i radunalne sustave koji rabe optimalne metode dabi rije$ilizadatke. Prognmi obiju vrsta mogu se klasificirati kao primjeri umjetne inteligencije (AI - od erlg. artificial intelligence), ili inteligenciie u sustavima procesa obrade simbola, poput ra6unala (vidi Schank i Towle, 2000.). Radunala ne mogu uistinu misliti - morajt so progamirati da bi se pona3ala kao da misle, tj . moraju se programirati cla simuliraju kop.itivne procese. Na taj nadin ona nam pruZaju uvid u detalje nadina na koji ljudi kopitivno obraduju iaforfizidkih komponenti macije. U osnovi radunala su samo dlielovi hardwarea

-

naredbu da za provjeru pravopisa", program 6e

to udiniri).

bili "pogre5no" smjefteni (npr. visokoanalitidan snrdent u skupini u kojoj se u nastavi nagla5avalo praktidno mi5ljeqie). Dakle, pretpostavke od kojih se krenulo u eksperiment su potwdene.

od studenata koji su

Podudavanje svih studenata da u potpunosti koriste sve svoje analitidke, kreativne i praktidne sposobnosti dovelo je do poboljSanog akademskog uspjeha svih studenata, bez obzia na njihov obrazac sposobnosti (Grigorenko, Jarvin i Stemberg, u tisku; R. J. Stemberg, Torffi Grigorenko, 1998.). Ono 5to svakako treba uzeti u obzir u svjetlu ovakvih nalazaj€st potr"eba za promjenama u procjeni inteligencije (R J. Stemberg i Kaufinan, 1996.). Postojeie mjere inteligencije su donekle jednostrane jer mjere prvenstveno analitidke sposobnosti, a tek malo ili nilta keativne i praktidne aspekte inteligencije (Stemberg i sur., 2000.; Wagner, 2000.). Ztoknlenija procjena i sustav podudavanja mogli bi dovesti do vedih obrazovnih koristi za raznolikije studente - Sto i jest nominalni cilj obrazovanja. Dosad smo opisali razlidite modele ljudske inteligencije, spominjuii samo nakratko da su ljudi nastojali programirati radunala tako da simuliraju razlidite aspekte inteligencije. Prije nego Sto zakljudimo ovu raspravu o inteligenciji, razmotrit 6emo umjetnu inteligenciju. Kao 5to ste vidjeli iz ovog poglavlja, kognitivni su psiholozi mnogo naueili o ljudskoj inteligenciji poku5avajudi shvatiti te dak stvoriti umjetnu inteligenciju.

Iz okoline (npr. ako dobije uputu: "Kad temperatura naraste imad 24 "C, ukljudi sustav za hladenje", program 6e izwsiti naredbu kad dobije informaciju iz okoline da je tenperatura pre3la 24 oC.

3. Iz vlastitih procesa (npr. kod izrnsavanja upute u programu popul ,.ponavljaj ovaj korak sve dok ne postigne5 10 iteracija, a zatim proslijedi na

.

sljededi korak'), Prije nego Ito razmotrimo inteligentne programe, moramo ozbiljno razmotriti pianje Sto 6e nas, ako i5ta, navesti da radunalni program opiSemo kao ..inteligen-

tan".

MoZe li radunalni program biti "inteligentan"? Turtngovtest Vjerojatro prvi ozbiljan poku5aj {e5avanja pitanja moZe li radunalni program biti inteligentan bio je onaj Alana Turinga (1963.), koji se temeljio na idejama koje je Tiring prvi put iznio 1950. Turingje osmislio test kojim dovjek moie procijoniti inteligenciju onoga koji odgovara (vidi 1. pogt.). Glavna ideja u osnovi Turingova testajest moZe li opaZad razlikovati uradak radunala od uratka dovjeka za kojeg bi se svi sloZili daje inteligentan, barem u odredlenom stupnju. U specifidnom obliku koji je Turing predloZio, test se provodi s radunalom, jednim sudionikom i ispitivadem. Ispitival vodi dva razlidita,"mzgovora'' s interaktivnim radunalnim progmmom. IspitivaEev cilj je otkriti koji je od dva sugovomika osoba koja komunicta putem radunala, a koji je s6mo radunalo. Ispitiva6 moZe zugovornicima postavljati bilo kakva pi'anja. No ra6unalo 6e poku5ati prevariti ispitivada tako da ga uvjeri daje iovjek, dok 6e dovjek nastojati pokazati istraZivadu daje on/ona uistinu dovjek. Radunalo zadovoljava Turingov test ako ispitivad ne moZe razlikovati radunalo od dovjeka. Test mogudnosti razlikovanja radunala od dovjbka desto se rabi u procjeni inteligencije radunalnog programa. Test se obidno ne provodiri potpunosti na nadin koji je predloZio Turing. Na primjer, rjeienja odredene wste koje je radunalo proizvelo mogu se pregledavati i procjetrjivati s obzirom na njihovu usporedivost s ljudskim uratkom. U nekim se slu6ajevima podaci dobiveni naljudimatzadacima rje5avanja problema usporetluju s radunalno generiranim podacima, i procjenjuje se stupanj njihove povezanosti. Na primjer, ako radunalo rijeii problem niza brojeva poput 1, 4, 9, 16,.., (u kojem se radi o uzlaznom nizu kvadriranih brojeva), wemen& reakcije i obrasci pogrelaka radunala mogu se usporediti s onima Uudskih sudionika koji su rije5ili iste probleme (npr. Kotovsky i Sinon, 1973.; Simon

14

.

Ljudska i umjetna inteligencija

513 514

Kognitiv n a p siho

lo gij a

Dijagram toka u razvoju GPS-a, AIen Newell, clifford shaw i Herbert simon predlo2ili su diiagram toka za primjenu analize sredsvo-cilj za postizanie cil|a.

SHRDLU svijet Bobot Terryja Winograda bio je programiran da radi unutar trodimenzionalnog svijeta kocaka koji sadrzi etemente poput ovih prikazanih na slici.

Cili: prutvod objekt A u objekt B

ffi*W:.,l"awrrn\,.,"p1"6 fruemanzrrre |r,rr:ousoero f",r*dao

i Kotovslcy, 1963.). Naravno, wemena reakcije radunala tipilno su znatno laada nego vremena reakcije ljudi, no ishaZivade ne zanimaju toliko ukupna vremena reakcije, koliko obrasci vremena reakciie. Drugim rijedima, nije vaino treba li ratrunalima vi$e ili manje wemena za rje5avanje pojedinog problema nego ljudim4 vedjesu li problemi za koje radunalu heba vi5e vremena za rje5avanje isti oni za koje i ljudima treba vi5e vremena za rje5avanje. Ponekad cilj radunalnog modela nije postizanje uratka koji je identiEan ljudskom, nego boljeg. U ovom sludaju cilj programa je najve6a moguda umjetra inteligencija, a ne simulacija ljudske inteligencije. Kriterij jednakosti uratkaradunalnog programa i dovjeka vi5e nije relevaltatl. Umjesto toga, kriterij koji nas zanima je koliko dobro radunalo moZe izvoditi zadatak koji smo mu zadali. Npr' radunalni programi koji igraju 5ah tipidno igraju na nadin koji naglalava "golu silu", pri demu programi procjenjuju ekstremno velik broj mogudih poteza, za mnoge od kojih ljudima nikad ne bi palo na pamet da ih procje4iuju (npr. Berliner 1969.; Bemstein, 1958.). Uporabom gole sile i IBM programa "Duboko plavetnilo" (Deep Blue)t, rahnalo je 1997. pobijedilo svjetskog prvaka u Sahu Garyja Kasparova. Ista metoda gole sile rabi se u programima koji igraju damu (npr. A. L. Samuel, 1963.). Takve se programe opdenito procjenjuje.s obzirom na to koliko uspjesno mogu pobijeditijedan drugog ill jo5 vaZnije, pobijediti ljude koji su im protivnici u igri. Nakon 5to smo razmotrili neka pitanja vezaora\E problem 5to raCunalni program Cini inteligentnim, usmjerit iemo se na neke od stvamih prograrna. Rasprava o tim programima dat de vam ideju o tome kako su se razvijala istraZivanja umjetne inteligencije, kao i o naiinu na koji su modeli umjetne inteligenciie u{iecali na rad kopitivnih psihologa. Kao Sto ste vidjeli iz ranijih primjera, mnogi rani programi umjetne inteligencije bili su usmjereni na rje5avanje problema.

Rani

prcgrami

prvi inteligentnih programa formulirali su Allen Newell, Clifford Shaw i Herbert Simon (1957.b);. Ovaj program, tngidki teoretidar (LT- Logic Theorist), osmiSljen je za otkrivanje dokaza teorema u elementarnoj simbolidkoj logici- '

Jedan od

Newell, Shaw i Simon (1957.a) osmislili su i nasljednika LT-a, koji je nazvan RjeSavatelj opdih problema (GPS -.od Genaral problem.Solver): Taj je program

rabiometodurjelavanjaproblemanazvanu analizasredstvo-cilj,kojaukljuduje rjelavanje problema postupnim smanjivanjem razlike imetlu henutadnog stanja (onoga gdje ste sada) i ciljnog stqnja (onoga gdje Zelire biri; vidi ll. pogl.). Slika 14.6 prikazuje shematski dijagram toka (model puta za postizanje cilja ili rjelavanjeproblema) iz kojeg vidimo kako GPS moZejedan objekt (ilijedno problemsko stanje) preworiti u drugi, uporabom analize sredstvo-cilj. Analiza sredstvo-cilj moZe se primijeniti na Siroki raspon problema (npr. probleme poteza opisane u 11. poglavlju, u kojima su palitelji i ljubitelji Sumimorali prijedi rijeku koristedi Eamac u koji stanu samo dvije osobe). GpS, kakavje formuliran 1950-ih i 1960-ih, mogao bi primijeniti heuristike na probleme poput dokazivanja logidkih teorema ili ne neke druge probleme opisane u l l. poglavlju. GPS i Lf programi bili su tipiEni za rana istraiivanja provorlena na SveuEiliitu Camegie-Mellon, no Newell-Simonova grupa na Camegiju nije bila jedina koja je nastojala izraditi inteligentxe programe- Na MIT-u je skupina koju je predvodio Marvin Minsky takotler bila zainteresirana za izradu programa umjetne inteligencije. MIT programi su se razlikovali od Camcgie programa po ve6em nagla5avanju pronalaZe4ia semantidkih informacija, tj. uporabe smislenih verbalnih infomacija (Minsky, 1968.). Na primjer, do ranih 1970-ih je isrraZivad s MIT-a, Terry Winograd (1972.), razvio SHRDLU, program koji je naretlivao robotskoj ruci da premjeita razlidite kocke u "svijeru kocaka,'. (Slika 1a.7. prikazuje primjere vrsta elemenata koji stanuju u SHRDLU svijetu kocaka.)

14

r Ljudska i umjetna inteligencija

515 516

@Programikojisimu|irajusustavevjerovanja:ELlzAiPARRY EUZAJosophaWeizenbauma razviienaiesa swhom simulacije nedirektivnog psihoterapeuta,S P.4|RY Kennetha colbyja sa svrhom simulacije paranoidnog paciienta. sto bi se moglo dogoditi kad bi PARRY zatraiio psihoterapusko vodstvo od ELIzA-e? (Prilagodeno prema weizenbaum, 1966. i Colby,

ELIZA

PARRY

Svi su muskatci isti.

Zaito si u bolnici? NE BIH TREBAO BM OVDJE.

U KOJEM SMISLU?

rc

zbog nedeg gniave.

Mo2ES LI MI NAVESTI NEKI PRIMJER? Pa, moj me de6ko naljerao da dodem ovamo. TVOJ TE DECKO NATJEMO DA DOEES OVAMO. On kaze da

sm

gotovo stalno deprsivna.

Tko te doveo? POLICIJA. Kakvih si nevolja imao s policiiom? POLICAJCI NE RADE SVOJ POSAO

A Sto Ede umi€sto toga?

ZAo Mt JE curt DA st DEPRES|VNA. To js istina. Nesretna sam.

POLICTJCI HAPSE POGRESNE TJUDE.

MISUS LI DA CE TI DOLAZAK OVAMO POMOCI DA NE BUDES NESRFTNA?

ZAKON BI TREBAO DOSTICI ONE TALIJANSKE LOPOVE.

Treba mi pomod, to js sigumo.

Jesi li ti Talijan?

STo BI

n

ZNACILO DA DOBIJES POMOC?

Mo;da bih mogla nau6iti kako da se bolie slazem s .majkom. RECI MI USE O SVOJOJ OBITELJI. ,\4oja.mqjka se brine mene.

a

Ponekad uhapse i one koie lrobaju.

BRITANSKOG SAM PORIJEKI.A, NO RODEN SAM U OVOJ ZEML'I, Poznaj€s li neke lalljanske lopovs? NASTOJIM IZBJEGAVA'fl PODZEMUE. Bojis li se podzemUa?

TKO SE JOS U TVOJOJ OBITEL'I BRINE ZA TEBE?

U MAFTJISU NA'GORI KRIMINALCI.

Mol otac.

lmas li veze s maiijom?

TVOJ OTAC?

ZNATE, ONI ME POZNAJU.

'Vi'na n€ki na6in slidite mojem ocu.

Kako to mislis da t€ oni pomaju?

.PO cEMU SUctMO?

SPUUNIRA^JU ME.

Vi bas niste agr€sivnl, ali mislim da ne lelite da ja to opazlm.

Zasto to 6ine?

ZASTO MISUS DA JA BAS NISAM AGRESIVNA? Ne svadato se sa mnom.

Sto imaju brotiv tebe? HOdE ME SE RUESTfl.

STo MISLIS, ZASTO SE NE SVAOAM S TOBOM?

ZaSto?

ZELE pRrKuprfl LA2NE DoKAzE DA Ml sMJEsrE.

Vl ss m€no bojit€.

IMAM DOKAZE PROTIV NJIH.

JE LI TI DRAGO STO SE JA TEBE BOJIM?

Jsi

Moi otac se boji svakoga.

VI MI NE VJERUJETET

n IoS pION IIA

PAMET KAD MISLIS O

li slguEn u to Sto govoris?

SVOJEM OCU?

Trudim se. ("PACTJENT'suTl)

zlostavlja6i.

(Psihijatar 3ut0

IMA U TO IKA'O/E VEZE S CINJENICOM DA TE TVOJ DECKO NATJEMO DA DODES OVAMO?

ZAR MI NE MO'ETE POSTAVM NIKAKr'O NOR. MALNO PITANJE?

STo

Dok SHRDLU obrattuje informacije urutar svijeta kocaka, drugi programi djeluju u vrlo razliditim wjetovima. Neki od zanimljivijih su oni koji predsravljaju psihoterapeuta, odnosno pacijenta Dva programa

1963.)

Uvijek

Ko gnitivna p s ihologij a

Ponaias s6 nepriiat€liski prema meni. NEKE OD VASIH PRIMJEOBI ME UZRUJAVAJU.

2ao mlle. ZABOMVTTE ISPRIKE, SVI STE VI ISII.

koji djeluju u svijetu psihoterapije jestELIZA i pARRy, pri

demu prvi preuzima ulogu nedirektivnog psihoterapeuta, a drugi ulogu paranoidnog pacijenta. Cilj nedirektivnog psihoterapeutajest da pobudi pacijentove osje6aje, da te osjeiaje reflektira natrag prema pacijentu, te da mu pomogne razumjeti

i odluditi 5to da udini s tirir osjedajima. Razrnotrimo, na primjer, ulomak jedne interakcije ELZA-e i njezina pacijenta, prikazan u tablici 14.4. U ovom ulomku se dini kao da ELIZA pokazuje kliniEki uvid u stanje svojeg pacijenta. No ona nije tako pamehra kao Sto ovdje izgleda. Ona rabi kljudne rijedi i fraze iz pacijentovih primjedbi da bi izabrala svoje primjedbe, bez pravog razumijevanja onoga Sto pacijent govori. I zaist4 Joseph Weizenbaum (1965.) s MIT-a, autor ELVA-e, izabrao je podrudje nedirektivne psihoterapije upravo zato lto je vjerovao da 6e simuliranje odgovora nedirektivnog psihoterapeuta biti relativno lako u usporedbi sa simulacijom ljudi iz drugih zanimanja koji u interakciji s drugima znafiro direkivnije pokazuju svoje ananje i strudnost. Akoje mogude simulirati terapeuta, zaltone bibilo mogu6e simulirati pacijente? PsihijatarKenneth Colby (1963.) izradioje simulacljuparanoidnog pacijenta kojeg narodito brine da ga proganja mafija, kao 5to se vidi iz dijaloga u tablici 14.4. Colbyjeva simulacija paranoitlnog pacijenta nije samo niz odgovora koji ..anuEe paranoidno". Prvenstvena namjera paranoikajest da otkrije namjere druge osobe. Poruke koje dobiva od sugovomika se pregledavaju da bi pomogle u tom otkrivanju. Poruke se svrstavaju kao zlonamjeme, dobronarnjerne ili neuhalne. Tumadenje zlonamjemosti, kojem.je paranoidna osoba narodito podloina, moZe proizlaziti iz uvjerenja da druga osoba Zeli nanijeti bilo tjelesnu bilo psihidku bol paranoidnoj osobi. Colby je proveo ne5to formalniju evaluaciju svojeg programa nego Sto je uobidajeno. Zata}ro je od 33 psihijatra da proditaju zapise "razgovora" s pARRyjem i razgovora 5a stvamim paranoidnim pacijentima. Nijednom od psihljatara nije redeno da je ukljuEen i ra6unalni program. Oprilike polovica njih procijenila je model paranoidnijim nego swarne pacijente. Colbyjev program se razlikuje od mnogih drugih po tome lto simulira ne samo apstfaktne kognitivne procese ve6 i sustav vjerovanja. Noviji Colbyjev program koristi kognitivnu terapiju za lijedenje blage depresije, uporabom i tekstovnog i dijaloSkog oblika interakcije s osobom (Colby, 1995.).

Programi koji simuliraju sfrudnost Zarazlik::u od ishaZivanja s Istodne obale, na Yaleu, Mft-u i Carnegie-Mellonu, istraZivanja umjetne inteligencije naZapadnoj obali, naroEito Stanfordu, naglaSavala su ekspertne sustav€: radrrnatre programe koji rade onako kako to dini studnjak (ekspert) u relativno specifidnom podrudju. Nije bilo poku5aja da se globalnije modelira lju
14 e Ljudska i umjetna inteligencija

517

Program koji simulira strudnost: MYCIN

518

Kognitivn a psih ol o gij a se razlikuju po tome koliku teiinu daju pojedinima od tih primjedbi, tako da naposljetku, svatko od nas mora sam evaluirati.

Na Stanfordu ie istraZivanje umietne inteligencije usmjereno na razvoj ekspertnih sustava, poput ovog 6iji je dio prikazan u tablici.

Ako:

(1)

GEmffzorganizma

(2) Morfolo5ki

. Onda:

(3)

is

organim

il,

Neke od primjedbi na umjetnu inteligenciju odnose se na ogranidenja postoje6ih hardverskih i softverskih {e5enja. Za podetak, ljudski mozak moZe simultano obradivati rnnoge izvore informacija. Meelutim, zbog arhitektonske strukture radunalnog hardwarea, vedina radunala (gotovo sva rana radunala, te dak i veiina suvremenih) moZe u odredenom trenltku obradivati samo jednu uputu. Stoga su

ie grmnegativan (ti. nijs odretteni tip mikoorganima) 5tapl6,

Orgaliam jo anaeroban

lma dokaza (.6) da js orgeizam baKediski.

se modeli utemeljeni na radunalnim simulacijama obidno oslanjali na serijsku obradu (korak po korak) informacija. Medutim, povezivanjem razliditih radunala u neuralne mreZe radunala, danasje moguia simulacija paralelne obrade (istovre-

znadenja, s obzirom na wlo visoku cijenu (financijsku i osobnu) pogreinih dijagnoza. Vjgrojatnb najpoznatiji i svakako najstaiiji od tih progamb je MYCIN (Buchanan ishortliffe, 1984.; Shortliffe,'1976.). MYCIN se moZe rabiti za otkrivanje te moZda Cak i lijedenje odredenih bakterijskih infekcija. (Tablica 14.5 prikazuje dio sustava twdnji koje MYCIN koristi, prevedenih da bi ih ljudi mogli proditati.) Uodavate da program navodi stupanj syoje sigumosti (.6) u vezi s prepoznavanjem Eikroorganizrna kao baktelijskog. Navedenih .6 ne predstavljaju" u strogom smislu, vjerojahost, no nalaze se na ljeswici na kojoj 0 ozradava potpunu odsutnost sigumosti u todnost (tj. potpunu ndsigumost), a I potpunu sigurnost. MYCIN sadr1i otprilike 500 pravila (ako-onda twdqii) i mqZe razlikovati oko 100 wsta

, , .

meoog izvoalenja viSestrukih koraka). Stoga se ogranidenja vezana nz serijsku obradu vi5e ne odnose na sve modele umjetne inteligencije koji se temelje na radunalima.

Odsutnost intuicije

sr,

Joijedno ogranidenje umjetne inteligencije povezanoje s drugim obiljeZjem ljudske inteligencije: intuicijom. Hubert Dreyfus i Stuart Dreyfus (1990.) su wrdili da radlnalima, iako mogu dobro i kompetentno baratati simbolima u skladu s unaprijed zadanirn algoritrnima, nedostajc intuicija. Ovi autori smatraju da intuiciju nalazimo u onoj vrsti slutnji i ideja koje razlikuju stvame struinjake od onih koji imaju samo knji5ko znanje, ali im nedostaje strudnost koja ie im u telkim situacijama omoguditi da maksimalno iskoriste svoje znanje. Dreyfusi u osnovi wrde da su radunala izwsna u matematidkim i deduktivnim aspektima mi5ljenja, ali ne u intuitivnom aspekru.

pouzdauost. Slidno tome, Stoje Siri raspon problema na kojeje usmjeren program ur4jetre inteligencije, toje ve6a vjerojahost d4 Ce biti manje pouzdan u {e5avanju bilo koje od tih vrsta problema.

Na primjer, DC-10 kompanije United Airlines jednom je dospio u nevolju kad su sva tri njegova hidraulidna sustava bila oSte6ena otpalim dijelovima motora koji se otkinuo u zraku i pogodio rep aviona, na kojem su hidraulidni sustavi bili medusobno povezani. Pilot DC-10 je radio-vezom zatraLio savjet od tehnidke sluZbe, odekuju6i upute za sludaj kvara svih hidraulidnih sustava. Tehnidki strudnjaci nisu mu mogli pomodi jer se nikad ranije nisu susreli s takvom situacijom i nisu imali nikakvih uputa koje bi bilo moguie siijediti. No posada je ipak, intuitivno, uspjela barem djelomidno upravljati avionom mijenjaju6i potisak motora. Mediji su destitali pilotu i posadi na njihovoj intuiciji i idejama Sro daudine suodeni s problemom za koji nije bilo ni uputa ni napisanih radunalnil programa. Zahvaljujudi njihow intuitivnom djelovanju otprilike dvije tre6ine putnika su preZivjele prisilno spuitanje u Sioux Ciryju u lowi.

baktqij skih infekcija. Provjer4vgna je valjanost MYCIN-a u ppstavljanju dijagnoza i predlaganju terapije. Udinak MYCIN-a bio jesliiag ulbku nastavnika Medicinskog fakulteta Sanfor4 a Mycin je bio bolji od Studenata i specijalizanata istog fakulteta (Yu i 1984.). Ranije se pokazalo da je vrlo udinkovit u propisivaqiu l[lekova za meningitis. Stoga je, unutar svojeg relativnr uskog podrudja struEnosti, MYCIN odito wlo impresivan ekspertni sustav Drugi ekspertni sustavi takoder su oblikovani u swhu postav{ianja medicinskih dijagnoza. Na primjer, INTERNIST (R. A. Millea Pople i Myers, 1982-) dijaposticira Siri raspon bolesti od MYCIN-a, iako se, unutar njegova Sireg podrudja, njegova dijapostidla uspjelnost ne moZe mjeriti s onom iskusnog internista. Ovaj program ilustrira ono Ito se ponekad naziva problemom pouzdanosti s obzirom na Sirinu pojasa (engl. bsndwidth-Jideli4,, nap. prev.). Sto je Siri pojas frekvencija na radio-aparatu ili nekomdrugom prijamniku' to je slab{ja njegova

Drugi elspertni sustavi {e5avaju druge vrste problema" ukljudujudi neke od problema koje su pronaili znansntenici. Na primjer, DENDRAL, drugi od ranih eksperbrih sustavarazvijenih naStqqfordq pomaZe znanstvenicima da identificiraju molekulamu strukhrrunovootk'ivenih organskih spojeva (Buchanan i sur., 1976')-

Pitanja o inteligenciji inteligentnih programa Umjetro inteligentni programi, poput onih koje smo opisali, dobili su i odredene kritike. Razmotrimo glavneprimjedbe naneke od spomenutihProgrzima Strudnjaci

'

No postoje i autori koji osporavaju twdnju da raEunala ne mogu pokazati intuitivnu inteligenciju. Nekoliko istraZivada koje zanima rjeSavanje problema kod ljudi (vidi 11. pogl.) prou6avalo je radunalne simulacije rjeSavanja problema i njihova su ih istraZivanja navela na zakljudak daje barem neka obiljeZja intuicije mogu6e modelirati na radunalima. Na primjer, Pat Langley, Herbert Simon, Gary Bradshaw i Jan Zytkov (1987.) su napisali niz programa ("Bacon" programe) koji simuliraju procese ukljudene u razll(ita valna manstvena otkriia u pro5losti. Oni twde da 4iihovi programi pokazuju intuiciju i, Stovi5e, da u intuiciji nema ni6eg tajanstvenog. Prema ovim istraZivadima, intuiciju moZemo shvatiti u kategoriji istih mehanizama obrade informacija koji se primjenjuju u uobidajenim oblicima rjeiavanja problema.

14

.

Ljudska i umjetna

inteligencija

519

Slidno tome, John Holland, Keith Holyoak, Richard Nisbett i Paul Thagard (1986.) simulirali su velike dijelove teorije o tome kako induktivno rezoniramo izlazeliiz okvira informacija koje su zadane problemom, da bismo dolli do rjeSenja koje nije deduktivno odredeno elementima problema. MoZe se s lako6om wrditi daje takav program intuitivan, barem u odretlenom smislu, po tome Sto ne koristi samo zadane informacije. Drugi programi takotler donose zakljudke koji znatno prelaze granice jednostavnih dinjenica pohranjenih u njihovim bazama

520

Kognitivnapsihologija

POBOLJSAVANJ E I NTELIGENCIJ E: udIruroVITE, NEUCINKoVITE I UPITNE STRATEGIJE

podataka.

Inteligencija nasuprot prividnoi inteligenciii MoZda vaZniji izazov umjetnoj inteligenciji potjede od jednog filozofa, a ne od kognitinnog psihologa. John Searle (1980)je prigovorio osnovnoj ideji da se radunala mogu smatrati uistinu inteligentnima. Za postavljanje ovog prigovora on koristi tzv. "problem kineske sobe". Zamislite daje Searle zakljudan u sobi i dobio je snop kineskih tekstova koje mora prevesti. On uopde ne aa kineski. No pretpostavite da je osim kineskih tekstova koje mora prevesti dobio jo5 jedan snop kineskih tekstova koji sadrZe niz pravila za prevodenje s kineskog na engleski. Nakon toga Searle dobiva tre6i snop, u kojem su napisana pravila za formuliranje odgovora na pitanja koja su postavljena u prvom snopu tekstova. Searle nakon toga odgovara na prvi snop tekstova, i to smislenim odgovorima na savrlenom kineskom. Pretpostavimo da bi s vtemenom Searle mogao postati tako uspje5an u manipuiiranju pravilima dabi njegovi odgovori bilijednako dobri kao i odgovori rodenog Kineza koji todno razumije 5to ga se pita..Medutim, Searle i dalje uop6e ne zna kineski. Onjednostavno prati niz pravila.

Frema Searleu, programi za koje se dini da razurniju tazlTlTte wste ulaza, te zatim odgovaraju na inteligentan nadin (poput Winogradova SHRDLU-a), jesu poput Searlea u kineskoj sobi. Radunala ne razumiju podatke koje dobivaju niStabolje nego 5to Searle razumije kineski. Onijednostavno djeluju u skladu s nizom prethodno programiranih pravila. Searleova postavkaje da radunala zapravo ne razumiju odnose izmedu ulazaiizlaza, ved rabe prethodno uspostavljene veze koje, powsno gledano, dine da izgledaju inteligentna. Za Searlea ti programi ne demonstriraju umjetnu inteligenciju, ve6 oni samo prividno pokazuju

inteligenciju. Kao sto se moglo pretpostaviti, istraZivadi umjebre inteligencije nisu se bas prehgli u nastojanju da prihvate Searleove tvrdnje i priznaju ludost svojih poku5aja modeliranjaumjetne inteligencije. Niz isnaiivadaje odgovorio na Searleove tvrdnje da radunalo ni izbliza nije onq 5to se dini. Na primjer, Robert Abelson (1980.) twdi daje Searleova uporaba sustava pravila u drugom i tre6em snopu spisa zapravo inteligenfi:a. Abelson nadalje tvrdi da djeca koja ude jezik takoder u podetku gotovo slijepo primjenjuju pravila, a tek ih kasnije podnu razumijevati. Drugi tvrde da sustav kao cjelina (ukljuduju6i i Searlea i niz pravila) zaista pokazuje shva6anje. Usto, neki radunalni programi su dak pokazali sposobnost simrrliranja barem ,,mjerenog stupnja razvoja vjestina i stjecanja znanja, iako se postojedi radunalni programi nimalo ne pribliiavaju na5oj ljudskoj sposobnosti poveianja vlastite inteligencije.

Iako su autori umjetne inteligencije matno napredovali u stvaranju programa koji simuliraju stjecanje zqanja i vje5tina, nijedan od postojeiih programa se ne pribliZava sposobnosti ljudskog mozga da poveda vlastitu inteligenciju. Ljudska inteligencija je vrlo prilagodljiva mole se oblikovati i Eak pove6ati razliditim vrstama interv€ncija (Dettenhan i Stemberg, 1982.; Grotzei i Perkins, 2000.; Perkins i Grotzer, 1997.; R. L stemberg, Fenari, Clinkenbeard'i Grigorenko, 1996.; R. J. Stemberg, Powell, McGrane i McGregor, 1997.). StoviSe, mogu6nost mijenjanja inteligencije nije povezana s razmjerom u kojem inteligencija ima genetsku osnovu (Stemberg, 1997.). Odredeno svojstvo (poput visine) moZe biti djelomidno ili dak preteZno genetski determinirano, a da se ipak moZe mijerjati pod utjecajem okoline.

-

U 1960-im godinama zapod et je Head Start program, sa swhom da se predSkolcima na neki nadin izo5tre intelektualne sposobnosti i postignuia kad krenu u Skolu. Dugotrajno pradenjeje pokazalo da su do sredine adolescencije ta djeca bila za viSe odjeclnog razreda ispred komparabilne skupine djece koja nisu sudjelovala u programu (Lazar i Darlington, 1982.;Zigler i Bemran, 1983.). Djeca koja su sudjelovala u programu takoder su postizala vi5e rezultate na razliEitim Skolskim testovima, rjede su trebala dopunsku nastavu i t'etle pokazivala problerne u pona5anju. Iako ove mjere nisu prave mjere inteligencije, one su snaZno pozitivno korelirane s rezultatima na testovima inteligencije. Altemativa intelektualnom oboga6ivanju izvan kude moZe biti oboga6eno obiteljsko okruZenje. Narodito je uspje$an bio lDec edarian projekt, koji je pokazao da se paZljivo planirdnim i provedenim intewencijama mogu pove6ati kognitivne vje5tine i postignuia djece nEeg socioekonomskog statusa (Ramey i Ramey, 2000,).

Potpora va.Znosti obiteljskog okruZenja dolaziiz istraiivanja koje su proveli Robert Bradley i Bettye Caldwell (1984.), o razvoju inteligencije kod male djece. Ustanovili su da je nekoliko dinitelja u ranom (pred5kolskom) obiteljskom

Niz programa poduEavmja i uvjelbavanja takotterje pokazao odrcdcne uspjehe. Jedan takav progmm, Reuven Feuenteinov (1980.) Instmnental Enrichuert program, ukljuduje uvjeZbavanjc razliiitih vjeltina apstrakhog rezoniranja i iini se daje narolito djelotvorau u pobou5mju vje5tina retardimnih osoba. Drugi progm, Odisej (vidi Adams, 1986.), pokazao se djelotvomim u povedanju intelektualnog postignu6a v€neaelanske djece mlade Skolske dobi. Program Philosophy for Children (Lipmn, Sharp i Oscanyan, 1980.) podudava djecu osnovnobkolske

dobi vjeltimma logilkog miiljaja. Pokualo sc da odreilcni aspckti programa Intelligence Applled (Stemberg, 1986.a; Stembug i Grigorenko, 2002.) za poduEavmje intelektualnih vjeltina, poboljlavaju i vjestine uvida (Davidion i Stemberg, 1984.) i sposobnost ulenja znadenja rijedi iz konteksta, Stoje primamo sredstvo a stjecmje novih rijeii @. J. Stemberg, 1987.a). Takoderje mogude podudavati pmktiEnu inteligenciju (Gardncr, Knlchevsky, Stemberg, Okagaki i su., 1994.; R. J. Stemberg, Okagaki i Jackson, 1990.),

14

.

Ljudska i umjetna

inteligencija

okruZenju u korelaciji s visokim IQ rezultatima: emocionalna

521

i verbalna

522

primarno vodi brigu o djetetu, izbjegavanje ogranidenja i "ngaZiranost osobe koja kaZnjavanja, organizacija fizidke okoline i rasporeda aktivnosti, pruZanje priklad-

viti neku wstu gornje granice inteligencije koju osoba moZe dostiii. Me
nih materijala za igru, te prilike za razliditu svakodnevnu stimulaciju. Nadalje, Bradley i Caldwell su ustanovili da ti dinitelji udinkovitije predvitlaju IQ rezultate nego Sto to dine varijable socioekonomskog statusa ili obiteljske strDkhue. No valja uoditi da je Bradley-Caldwell istraZivanje korelacijsko te se stoga ne moZe interpretirati kao da upu6uje na uzrodno-posljedidne odnose. Nadalje, njihovoje istraZivanje bilo usmjereno na pred5kolsku djecu, a na osnovi djedjeg IQ-a IQ u

Sirokih granica mogu6nosti. Stoga se inteligencija svake osobe moZe dalje razviti unutar tog Sirokog raspona potencijalne inteligencije (Grigorenko, 2000.). Nemamo razloga vjerovati da ljudi danas doseZu svoje goryje granice u razvoju inteleftilalnih vjeltina. Suproho tome, podaci pokazuju da moZemo dosta udiniti da bismo ljudima pomogli da postanu inteligentniji (za daljnju raspravu o ovim pitanjima vidi Mayer, 2000.; Stemberg, 1995.; vidi takoder Neisser i sur:, 1996.).

odrasloj dobi se moZe predvidati tek u dobi od 4 godine i viSe. Stoviie, prije dobi od 7 godina rezultati nisu narodito stabilni (Bloom, 1964.). Novija istraZivanja (npr. Pianta i Egeland, 1994.) sugeriraju da bi dinitelji poput majdine socijalne podr5ke i interaktivnog ponaSanja mogli imati,kljudnu ulogu u nestabilnosti rezultata na testovima intelektualnih sposobnosti u rasponu dobi od 2 do 8 godina.

Naposljetku, ono 5to dinimo da bismo ljudima pomogli da postanu inteligent-

nijijest da im pomognemo da bolje percipiraju, ude, pamte, reprezentiraju informacije, rezoniraju, odluduju i {e5avaju probleme. Drugim rijedima, pomaZemo im da poprave kognitivne frrnkcije o kojima smo govorili u ovoj knjizi, Povezanost izmedu poboljSanja inteligencije i poboljBanja kognicije nije sludajna. Ba5 suprotno, ljudska kognicija dini srZ ljudske inteligencije, teje inteligencija stoga konstrukt koji nam pomaZe ujediniti sve razlidite aspekte kognicije. Iako kulturalni i drugi kontekstualni dinitelji mogu utjecati nainalavanjena5e inteligencije (npr. ponalanje koje se u jednoj kulturi smatra inteligentnim, u drugoj se kulturi moZe smatrati neinteligentnim), kognitiwi procesi koji su u osnovi pona.Sanja su isti: u svim kulturama ljudi trebaju uditi, rezonirati, rjeSavati probleme, itd. Stoga, kad proudavamo kognitivnu psihologiju, udimo o srZi ljudske inteligencije koja ljudima u ditavom svijetu pomaZe da se prilagode okolnostima u svojoj okolini, bez obzira na to koliko se te okolnosti medusobno razlikovale. Stoga nije dudo da je proudavanje kognitivne psihologije tako temeljno i za samu psihologiju i za razumijevanje ljudskog ponalanja opCenito.

Podatke Bradleya i Caldwellove ne bi trebalo tumaEiti kao pokazatelj da demografske varijable malo utjedu na IQ rezultate. Suprotno tome, krozpovijestje u razliditim kulturama mnogim grupama ljudi pripisan status manje vrijednih dlanova druItva. U razliditim su kulturama te zapostavljene grupe (npr. rodeni Maori naspram euopskih |rfevs2glan6ana) pokazivale razlike u testovima inteligencije i sposobnosti (Steele, 1990.; Zeidner, 1990.). Toje bio i sludaj Burakumin Stavilaca u Japanu, koji su 1871. oslobodeni od ropstva, ali nisu u potpunosti primljeni u japansko drultvo. Usprkos njihovu loSem poloZaju u Japanq oni koji su emigrirali u Ameriku - i bili tretirani poput drugih japanskih useljenika - na testovima inteligencije i u Skolskom uspjehu postiZu rezultate sliEne onima drugih Amerikauaca japanskog porijekla (Ogbu, 1986.).

Slidni pozitivni uEinci integracije pokazani su i na drugoj strani svijeta. U Izraelu djeca europskih Zidova posdZu zratro bolje rezultate na testovima inteligenciie od djece arapskih Zidova - osim u sludaju kad su odgajani u kibucima u kojima djecu, bez obzira na porijeklo, odgajaju posebno obrazovani odgajatelji, a stanuju odvojeno od svojih roditelja. Kad djeca na taj nadin odrastaju u istom okruZenju" nema razlike u kvocijentu inteligencjje izinedu one koja su europskog i one koja su arapskog porijekla (Smilansky, 1974.). Op6enito, danas postoji niz dokaza da okolina (npr. Ceci, Nightingale i Baker,

1992.;T.8. Reed, 1993.; R. I. Stemberg i Wagner, 1994.), motivaclia (npr. Collier, 1994.; R. J. Stemberg iRuzgis, 1994.) i obrazovanje (npr. Feuerstein, 1980.; R. J. Stemberg, 1987.c) mogu snaZno utjecati na intelektualne vjeltine. Stoga zu konkoverzne tvrdnje o besmislenosti intervencijskih programa, koje Hermstein i Munay (1994.) navode u svojoj kqiizi "Zvonolika kivulja" (The Bell Curtte), neutemeljene ako uznemo u obzir dokaze u prilog riogu6nosti pobolj5anja kognitivnih vje5tina. Slidno tome, Herrnsteinovo i Murrayevo pozivanje na "genetski dinitelj u kognitivnim etnidkirn raalikann" (Hermstein i Munay,1994., str.270) neodrZivo je s obziromna dokaze protivtakvihgenetskih razlika (vidi R. J. Stemberg, 1996.) i u potpunosti proizlaziiznenzrwrljevanja heritabilnosti crta op6eni-

Naslijetle svakako ima ulogu u individualnim razlikarna u inteligenciji (Loeh1997 .: Plomin, 1997 .), kao 5to ima i okolina (Stemberg i Grigorenko, 1999.; Wahlsten i Gottlieb, 1997.). Genetsko naslijeite moie posta-

lin, Hom i Willerman,

Kognitiv na psiho logij a

1. Koja su kljuEna pitanja u mjerenju inteligencije? Kako razliditi istraffvadl i

konteksta (okoline) nasuprot naslijedu u odre
teoretiCari pristupaju tim pitanjima?

traZivadi nadalje ne slaZu u tome treba li se usmjeriti na proudavanje struktura inteligencije (npr. Spearman, Thurstone, Cattell) ili procesa inteligencije (npr. Hunt,

.

Iedno od ranih pitanja u istraZivanju inteligencije bilo je usmjereno na pitanje njezina mjerenja. Francis Galton i sljedbenici naglalavali zu psihofizidku osjefljivost, dok su Binet i njegovi sljedbenici naglaiavali pmsuttivanje. Dvije zajednidke linije koje se provlade kroz definicije inteligencije kakve predlaZu brojni sfrudnjaci jesu sposobnost udenja iz iskustva i sposobnost prilagodbe okolini. Usto istraZivadi i teoretidari inteligencije sve viSe prepoznaju vahrost metakognicije i kulturalnog konteksta. No psiholozi se ipak desto ne slaiu u pitanju relativne vaZnosti

Jensen, Simon). Neki istraZivadi (npr. Gardner, Stemberg) usmjerili su se na poku$aj integracije razliditih pristupa in-

teligenciji u obuhvatne .sustavne modele inteligencije. Jedan od pristupa inteligenciji jest pokuiaj da se shvati u terminima faktorske analize, statistidke tehdke koja nastoji otkriti latsrtne izvore individualnih razlika u uratku na testovima. Neki od glavnih faktorsko-anaiiriEkih modela jesu Spearmanov model g-faktora, Thurstone-

I 14 r Ljudska i umjetna inteligencija

Sustavni modeli inteligencije nastoje izadi izvan granica kulturalnog sadrZaja. Prema Gardnerovoj teoriji multiplih inteligenci ja, inteligencija nije jedinstveni konstrukt, ve6 postoji vi3e inteligencija, pri demu je

ov model primamih mentalnih sposobnosti, Guilfordov model strukture intelekta (SOI) te hijerarhijski modeli Cattella, Vernona i Canolla.

2. Koji su neki od pristupa ihteligenciji

' koji se temelje

svaka relativno nezavisna od drugih. Stem-

na obradi informacija?

bergova trijarhijska teorija ljudske inteligencije shva6a inteligenciju u terminima komponenata procesa obrade informacija koje se primjenjuju na iskustvo, sa svrhom prilagodbe okolini, oblikovanja okoline i odabira novih okolina.

Altemativni pristup je poku5aj razumijevanja inteligencije u terminima procesa obrade informacija. Teoretidari obrade informacija pokuSali su tumaditi inteligenciju uporabom konstrukata kao 3to su vrijeme inspekcije, izborno wijeme reakcije, brzina leksidkog pristupa, sposobnost uspjeine raspodjele paZnje, komponente rezoniranja i {e5avanja problema te rje5avanja sloZenih problerna koje je mogu6e simulirati pomo6u radunala. Slidan pristup jebiolo6ki model koji koristi sve sofisticiranija sredstva slikovnih prikaza mozga

tijekom izvodenja inteligentnih ponaianja. Preliminarni nalazi sugeriraju da bi brzila neuralnog prijenosa mogla imati ulogu u inteligenciji. Narodito su zanirn-

ljivi nalazi koji pokazuju

da

bi neuralna

udinkovitost i specijalizacijd moZdanih funkcija mogle utjecati na procese inteligentne ko gnitivne obrade.

3. Koja su neka od alternativnih o

gledi5ta

inteligenciji?

Drugi glavni pristup razumijevanju inteligencije (koji

temelji na antropoloSkom modelu) je kontekstuahi pristup, koji inteligenciju smatra u potpurosti ili djelomidno odredenom kulturaLdm vrijednose

stima. Kontekstualni teoretidari se radikuju s obzirom na to u kolikoj mjeri inteligen-

ciju smatraju razliditom u razliditim kulturama. Ono 5to se smatra inteligentnim ponaSanjem u odreclenoj je mjeri kulturalno relativno: ponaSanje koje se u jednoj kulturi smatra inteligentnim, u drugoj se kulturi moZe smatrati neinteligentnim. TeSko je, a moZda i nemogu6e, konstruirati test inteligencije koji je kulnualno nepristran - tj. ravnopravan za pripadnike razliditih kultura - jer pripatlnici razliditih

kultura imaju razliEite pojmove o tome Sto pona5anje dini

inteligentrim.

523

524

Kognitivna psihologija

CIN, koji dijaposticira odredene bakterijske bolesti analizom rezultata lovnih testova, te DENDRAL, koji analizira struk-

firu organskih spojeva. 5. MoZe li se poboljiati inteligencija, i ako

prilagodljiva. Iako se istraZivadi uglavnom slaZu da su moguia neka poboljianja, ne slaZu se o tome u kojem je stupnju mogu6e posti6i ta pobolj5anja niti o tome kako to treba diniti.

da, kako?

Moguie je poudavati intelektualne vje3tine. Dakle, inteligencija nije fiksna, ve6

4. K4ko.qu istraffvaii pokulali simulirati

,

inteligenciju uporabom stroiera poput raCunala? IstraZivanje umjetne inteligencije provodi se pod pretpostavkom daje i mogude i vrijedno stvoriti strojeve koji mogu simulirati inteligenciju. Turingov testje osmi5ljen za evaluaciju razmjera u kojem su

odredeni programi umjetne inteligencije uspjesni u simuliranju inteligencije nalik

l.

tralivanjaumjetre inteligencije i imenujte po jedan primjer programa u svakom od smjerova.

2. Koji su

ljudskoj. Medutim, kritidari umjetre in-

teligencije dovode u pitanjc i mogqdnost i vrijednost pokuSaja da se strojeve navede da simuliraju ljudsku inteligenciju, ponekadkoristedi problem "kineske sobe" da bi ilustrirali razliku izmedu simulirane inteligencije i stvamog razumijevanji. Postoje argumenti u prilog i jednom i dmgom gledi5tu. Od mnogih danas klasidnih programa umjetne inteligencije treba spomenuti Logidnog teoretidara (LT),jedan od

Ukratko opiSite osnovn6 smjerove is-

su neki od glavnih razloga zbog

kojih konstuirani i koriiteni testovi inteligen-

cije?

3.

Po demu se teorija viiestrukih inteligencija razlikuje od faktorsko-analitidkih teori-

ja inteligencije?

4. Koje

su neke od prednosti i ograniEenja pristupa inteligenciji koji se temelji na procesima obrade informacija?

5. Kako biste osmislili program nje inteligencije (u skladu

s

za pobolj5a-

va3om dbfinici-

jom tog pojma)?

6. Izradite plan eksperimenta koji bi povezao fiziolo5ki i kopitivni pristup inteligenciji. 7. Kako bi bilo koji od stmkturalnih pristupa inteligenciji mogao dovesti do praktidnih primjena?

8. Kontekstualisti naglalavaju vaiaost promatranja inteligencije u odredenom kontekstu. Koji su neki od aspekata vaieg dru5tvenog, mentalnog ili fizidkog konteksta koje smatrate vaZnima za izraz,avanje

vlastite inteligencije?

najranijih programa, koji dokazuje teoreme

simbolidke logike, te $eiavatelja opCih problema (GPS), koji rjelavarazlidite vnte problema uporabom analize sredswo-cilj. Noviji program je SHRDLU, koji simulira robota koji izvodi razlidite operacije u svijetu kocaka, poput slaganjajedne kocke na drugu ili stavljanja kocke u kutiju. Programi koji modeliraju sustave vjerovanja ukljuduju ELZA-u, program osmiSljen za simulaciju nedirektivnog psihoterapeuta, te PARRY, koji simulira mi5ljenje paranoid-

nog psihijatrijskog pacijenta. Ekspertni sustavi, programi namijenjeni iskazivanju stnrdnosti ili ekspertnosti, ukljuduju MY-

emocionalna inteligencija ekspertni sustavi faktorska analiza globalno planiranje

inteligencija komponente komponentna analiza

konteksfualisti

kulturalno nepdstrano kulturalno relevantno lokalno planiranje struktura intelekta teorija viSestrukih inteligencija trijarhijska teorija ljudske inteligencije umjetna inteligencija

14

Ceci, S. J. (1996.). On intelligence. Cambridge, MA: Harvard University Press. Rasprava u kojoj se tvrdi daje za razumijevanje inteligencrje potrebno kombinira-

ti bioloSke i ekolobke pristupe. Gardner, H. (1999.). Reframing intelligence. New York: Basic Books. Prikaz gledi5ta Howarda Gardnera o njegovoj teoriji vi5estrukih inteligencij a. Stemberg, R.L (Ur.) (1994.). Encyclopedia of human intelligence. New York Macmillan. Nedete imati vremenadaproiitate ditavu k4iigu u dva toma, no u njoj Cete na6i

.

Ljudska i umjeha inteligencija

525

lako ditljive dlanke o gotovo svakom podrudju istraZivanja inteligencije koje vas zanima.

Stemberg, R. J. (Ur.) (2000.). Handbook of intelligence. New York: Cambridge University Press. Vjerojatno najsuvremeniji i najobuhvatniji prikaz svega Sto znamo o ljudskoj inteligencij i. Stemberg, R. J. (1997.). Successful intelltgence. New York: Plume. Neformalni prikaz Sternbergove trijarhijske teorije inteligencije.