PSIHOLOGIJA LIČNOSTI Tri razine analize u psihologiji ličnosti 1. Istraživanje ljudske prirode (ono što je univerzalno) − DNA − govor − radno pamćenje − doživljavanje nekih emocija − Freudova teorija predviđa da su osnovne eros i thanatos pokretačke sile čovjeka − Skinnerova teorija o instrumentalnom kondicioniranju − temeljne dimenzije ličnosti
− studentsko istraživanje 50 kultura: − procjene ličnosti varirane po spoli i dobi – otkrivena univerzalna struktura ličnosti i univerzalne spolne i dobne razlike − pad ekstroverzije i porast ugodnosti i savjesnosti
2. Istraživanje individualnih i grupnih razlika − kako pronaći važne dimenzije individualnih razlika − kako mjeriti individualne razlike − razlike među ljudima mogu biti male, ali istovremeno mogu imati dalekosežne posljedice 3. Istraživanje na razini pojedinca − nomotetički i idiografski pristup − studije slučaja: npr. Leonardo da Vinci (Freud), Howard Huges (Fowler), Morgan (Nasby and Read)
− Nasby and Read, Journal of Personality (1997.): Bogataš Morgan − prekinuo karijeru i promijenio život, krenuo sâm na put oko svijeta jedrilicom − prije i za vrijeme puta je bio detaljno testiran najraznovrsnijom baterijom testova
Navedene 3 razine su davno prepoznate: − svaki je čovjek u nekim aspektima: − kao i svi drugi ljudi (razina ljudske prirode) − kao neki drugi ljudi (razina individualnih i grupnih razlika) − kao nitko drugi (razina pojedinca) Tri razine analize i psihologija ličnosti kao znanstvena disciplina − PSIHOLOGIJA LIČNOSTI je znanstveno područje zbog toga što koristi znanstvene metode za istraživanje bilo čega unutar tri spomenute razine analize − razlika između svakodnevnog psihologiziranja i psihologije ličnosti − Empirijski rezultati mogu biti različiti od naših očekivanja − Milgram (1963.) – istraživanje o poslušnosti
Struktura područja − teorije ličnosti − pojedine domene istraživanja Neke teorije ličnosti − Psihoanalitička teorija (Freud), − Motivacijska teorijal ličnosti (Murray), − Big-Five i pet faktorski model ličnosti,
− Biheviorističke teorije ličnosti (Skinner, Pavlov),... Podjela osnovnih terenskih pristupa u psihologiji ličnosti 1. Osobinski pristup 2. Psihoanalitički pristup 3. Kognitivni pristup 4. Humanistički pristup Osobinski pristup − pretpostavlja da se pojedinci ponašaju na konzistentan način, u skladu sa svojim osobinama ili crtama ličnosti − pokušava otkriti osobine ličnosti prema kojima se ljudi razlikuju i odnose između njih − strukturira velik broj pojedinačnih osobina ličnosti u manji broj „bazičnih“ dimenzija ličnosti − istražuje etiologiju i razvoj osobina ličnosti − razvija mjerne instrumente za mjerenje ličnosti Psihoanalitički pristup − pretpostavlja da su ljudi motivirani nesvjesnim emocionalnim konfliktima koji imaju porijeklo u djetinjstvu − pokušava otkriti nesvijesne procese preko proučavanja snova, slobodnih asocijacija, omaški u govoru, kreativnih produkata, itd. − pretpostavlja univerzalnu strukturu ličnosti − pretpostavlja razvoj ličnosti kroz točno određene razvojne faze Kognitivni pristup − pretpostavlja da su mišljenja i uvjerenja ljudi centralna za razumijevanje ličnosti − ispituje kako ljudi procesiraju informacije o sebi, drugim ljudima i svijetu koji ih okružuje − razvija mjere kognitivnih varijabli u cilju razumijevanja njihove veze s ponašanjem u specifičnim situacijama Humanistički pristup − psihologija ličnosti se mora usmjeravati na važne stvari – postizanje sreće i uspjeha, odnosno razvijanje vlastitith potencijala ili „rast i razvoj ličnosti“ − pretpostavlja da ljudi imaju urođenu tendenciju da razviju svoje potencijale, odnosno da se samo-aktualiziraju − pokušava opisati takve „potpuno razvijene“ ljude i shvatiti koji socijalni uvijeti potiču takav osobni rast Struktura područja psihologije ličnosti (Larsen and Buss, 2005.) 1. Biološka domena 2. Intrapsihička domena 3. Dispozicijska domena 4. Kognitivna domena 5. Socijalna i kulturalna domena 6. Prilagodba i ličnost Biološka domena − fiziološka istraživanja u psihologiji ličnosti
− primjer: mozgovni procesi i agresivnost, hormoni i verbalne ili spacijalne sposobnosti, neurotransmiteri i emocionalna stabilnost, itd.
− genetika i ličnost
− primjer: genetski i okolinski doprinos individualnim razlikama u ličnosti, etiologija stabilnosti ili promjena ličnosti
− evolucija i ličnost
− primjer: teorija evolucije i psihički procesi, bazični psihološki mehanizmi i adaptacija, standardi seksualne privlačnosti
Intrapsihička domena − psihoanaliza
− istraživanja Freudove teorije, obrambeni mehanizmi, potiskivanje i pamćenje, itd.
− motivacija i dinamika ličnosti
− osnovni motivi i potrebe, potrebe za postignućem, moći i intimnošću, itd.
Dispozicijska domena − osobine ličnosti
− taksonomija osobina, identifikacija najvažnijih osobina
− razvoj ličnosti
− stabilnost od djetinjstva do odrasle dobi
− mjerenje ličnosti
− razvoj upitnika ličnosti
Kognitivna domena − ličnost i kognitivni procesi
− procesiranje negativnih informacija o sebi i depresivnost, lokus kontrole, naučena bespomoćnost, itd.
− emocije i ličnost
− sreća i bazične dimenzije ličnosti
− pojam o sebi
− razvoj vlastitog „ja“, identitet, itd.
Socijalna i kulturalna domena − interpersonalni aspekt ličnosti
− agresija i prosocijalno ponašanje, privlačnost, itd.
− spolne razlike u ličnosti
− razlike muškaraca i žena u sposobnostima i osobinama ličnosti, maskulinost i femininost, itd.
− kultura i ličnost
− kros-kulturalne razlike u osobinam aličnosti
Domena prilagodbe − stres i mehanizmi nošenja sa stresom − karakteristike stresne reakcije, upravljanje emocijama − ličnost i zdravlje
− optimizam i fizičko zdravlje, ličnost tipa A, hostilitet i koronarne bolesti, itd.
− poremećaji ličnosti
− uzroci psihičkih poremećaja
Povijest psihologije ličnosti − predznanstveni period u razvoju psihologije ličnosti: − znanje je uglavnom bilo sadržano u okviru filozofije iz koje su se postupno diferencirale pojedine znanosti − mnogi konstrukti važni za psihologiju ličnosti spominju se u radu različitih filozofa − npr. Aristotel u „Nikomahova etika“ spominje konstrukte koji su zapravo crte ličnosti: inteligencija, druželjubivost, sklonost srdžbi,...
Hipokratova tipologija 1. Kolerik − agresivan, impulzivan, optimističan 2. Sangvinik − ležeran, druželjubiv, pristupačan 3. Flegmatik − suzdržan, pažljiv, miran 4. Melankolik − pesimističan, nedruštven, krut Znanstveni period u razvoju psihologije ličnosti − razvoj se odvijao u okviru dvije vrlo različite tradicije − klinička psihologija kraja 19. i početka 20. stoljeća (Freud, Jung, Adler; Rogers, Kelley) − akademska psihologija (Allport, Murray; kasnije Eysenck, Cattell, Bandura, Costa, McCrae) Određenje ličnosti − postoje brojne definicije ličnosti ali neki misle da nam one i nisu potrebne (G. W. Allport 1927. godine nabrojao 50 definicija; Burnham – „Svi znaju što je ličnost, ali nitko to ne zna dobro izreći“) − mnogi autori ličnost definiraju u kontekstu svoje teorije −
Skinner – „ličnost=ponašanje“ Cattell – „Ličnost je ono što omogućuje predviđanje ponašanja.“ − Allport – „Ličnost je dinamička organizacija unutar pojedinca onih psihofizioloških sistema koji određuju njegovo jedinstveno ponašanje i razmišljanje, te njegovu jedinstvenu prilagodbu na okolinu.“
−
Nešto suvremenija određenja − Cloniner (1996.) – „Ličnost se može odrediti kao ono što određuje psihološko funkcioniranje pojedinca.“ − Pervin (2002.) – „Ličnost predstavlja one karakteristike neke osobe (ili ljudi općenito) koje se iskazuju u njihovom konzistentnom ponašanju i doživljavanju.“ − Larsen and Buss (2005.) – „Ličnost je skup psiholoških osobina i mehanizama unutar pojedinca koji su relativno trajni i organizirani, te tako utječu na ponašanje pojedinca, njegove interakcije s drugim ljudima, te njegovu prilagodbu na okolinu.“ − iako kratka, definicija sadrži brojne elemente: − ličnost je skup crta ličnosti − ličnost je skup mehanizama − ličnost je nešto unutar pojedinca − ličnost je relativno stabilna i organizirana na određen način − ličnost utječe na naše ponašanje, interakciju s drugim ljudima i adaptaciju na okolinu
CRTE LIČNOSTI Crta ličnosti − Allport (1937.) – „Pojam crte ličnosti označava generalizirani i usmjereni neuropsihički sistem (specifičan za pojedinca), koji može mnoge podražaje učiniti funkcionalno ekvivalentnim, te inicirati i kontrolirati konzistentne forme adaptivnog i ekspresivnog ponašanja.“ (Personality: A Psychological Interpretation) − crta ličnosti – za pojedinca specifičan način razmišljanja, osjećanja i ponašanja − da bi se neko ponašanje moglo smatrati izrazom crte ličnosti ono bi moralo biti stabilno − crte ličnosti i longitudinalna stabilnost − crte ličnosti i stabilnost u različitim situacijama Postoje li ili ne? − što upućuje na postojanje crta ličnosti − genetička istraživanja pokazuju da su osobine ličnosti djelomično nasljeđene − razvojna istraživanja pokazuju da su crte relativno stabilne − postoji određena konsenzualna valjanost − što upućuje na nepostojanje crta ličnosti − neka istraživanja pokazuju da je ponašanje relativno nekonzistentno Podjela crta ličnosti − prema Allportu: kardinalne, centralne i sekundarne Agresivnost, hostilnost i kardiovaskularne bolesti − agresivnost − bilo koje ponašanje izvedeno s namjerom da se nanese šteta drugoj osobi (Anderson i Busman, 2002.) − verbalna, fizička, itd. prema načinu iskazivanja − instrumentalna i reaktivna prema motivacijskoj podlozi
− hostilnost − nešto širi konstrukt koji uključuje agresivnost, sklonost srdžbi i neprijateljstvo prema drugim osobama Važnost crta ličnosti – primjer agresivnosti − agresivnost je longitudinalno stabilna − iritabilnost, znakovi frustracije i bijesa mogu se javljati već kod dojenčadi − bihevioralni znakovi agresivnosti u 2-3 godini predviđaju agresivnost u odrasloj dobi Tip A ličnosti − sklop crta ličnosti za koji se vjerovalo da posreduju razvoj kardiovaskularnih bolesti − hostilnost, kompetitivnost, užurbanost, težnja ka postignuću − danas se zna da najveći efekt ima hostilnost − Irribaren (2002.) − na uzorku od 374 mladih odraslih sudionika izmjerio hostilnost i nakon 10 godina izmjerio kalcifikaciju krvnih žila (što predstavlja rani znak razvoja koronarne bolesti) − rezultati: hostilni su imali začepljenije krvne žile − moguće objašnjenje – kako teče proces? − hostilnost i flight-or-fight reakcija − promjene u krvnom tlaku i oštećenje žila − taloženje kolesterola na mjestima oštećenja − hormonalne promjene i stres
− hostilnost i kardiovaskularne bolesti koleriraju zbog procesa koji se odvija u organizmu hostilnih osoba Teorijski problem i status crta − teoretski status crte ličnosti − crte ličnosti kao internalne i kauzalne dispozicije − crte ličnosti kao konstrukti koji samo opisuju ponašanje − teorijski problemi u vezi s konstruktom crte ličnosti − problem cirkularnosti − dva važna pitanja: − koje sve crte ličnosti postoje? − jesu li različite crte ličnosti zaonito organizirane? Leksički pristup u psihologiji ličnosti − leksička hipoteza − Galton (1984.) – „Većina važnih individualnih razlika je kodirana u pojedinim riječima jezika kojim govorimo.“ − Goldberg (1981.) – „One individualne razlike koje su najvažnije u svakodnevnim transakcijama ljudi su kodirane u njihovom jeziku Što su te individualne razlike važnije ljudi ih lakše primjećuju, više ih žele izraziti i na kraju izmisle riječ za njihovo označavanje“ − Cattell (1943.) – sedimentacijska hipoteza „Individualne razlike su reprezentirane u riječniku prema njihovoj važnosti. Što su važnije, to se bogatiji i diferenciraniji vokabular na njih odnosi.“ Paradigma leksičkih istraživanja − Prvi korak leksička hipoteza − Drugi korak izbor (iz rječnika) potencijalnih crta ličnosti − npr. inteligentan, nestabilan, sramežljiv, agresivan,maštovit, pristojan, zabavan, društven, labilan... − Treći korak: prikupljanje podataka o individualnim razlikama u crtama ličnosti koje su izabrane iz rječnika − Četvrti korak: strukturalna analiza individualnih razlika u izabranim crtama ličnosti − rezultat – Big Five? Allport-Odbert − polazište – Websterov rječnik koji je (tada) sadržavao − 400 000 termina (ukupno) − 16 000 termina („riječi kojima se može izrazitit razlika jednog čovjeka od drugog čovjeka prema njihovom ponašanju“) − Potencijalne crte (4 500 termina) − primjer: agresivan, sramežljiv, maštovit itd. − Privremena stanja − primjer: zbunjen, radostan, iznenađen itd. − Socijalna evaluacija − primjer: odličan, sjajan, loš, iritantan itd. − sve ostalo − primjer: fizičke karakteristike, sposobnosti i talenti, metaforični termini, višeznačni termini itd.
Kako je nastao Big five model? − faktorska analiza riječi-deskriptora ličnosti − istraživanje različitih jezika, različitih kultura − Tupes & Christal (1961.) − otkriveno, pa zaboravljeno, pa ponovno objavljeno (Journal of Personality, 1992.) − Goldberg (1981.) − aktualizirao stare nalaze Kojih pet faktora? − Big Five: (i alternativne interpretacije) − EKSTRAVERZIJA − socijalna adaptibilnost, uzburkanost čuvstava, asertivnost,moć − UGODNOST − konformnost, dopadljivost, prijateljstvo, prijateljska blagost, ljubav − SAVJESNOST − motiv postignuća, snaga volje, odgovornost, rad − EMOCIONALNA STABILNOST − emocionalna kontrola, neuroticizam, afekt − INTELEKT − znatiželja, kultura, inteligencija, autonomija, otvorenost k iskustvu
Organizacija crta ličnosti − EKSTRAVERZIJA (eng. extraversion) − Pozitivne projekcije: pričljiv, asertivan, aktivan, energičan, dominantan, druželjubiv... − Negativne projekcije: miran, povučen, tih, sramežljiv, rezerviran... − UGODNOST (eng. agreeableness) − Pozitivne projekcije: simpatičan, ljubazan, pun razumijevanja, blag, topao, velikodušan... − Negativne projekcije: bezosjećajan, svadljiv, neprijateljski, hladan, traži pogreške drugih... − SAVJESNOST (eng. conscentiousness) − Pozitivne projekcije: organiziran, temeljit, sklon planiranju, efikasan, odgovoran, pouzdan.. − Negativne projekcije: površan, neodgovoran, neoganiziran,nepažljiv... − EMOCIONALNA STABILNOST ili NEUROTICIZAM (eng. neuroticism) − Pozitivne projekcije: napet, tjeskoban, nervozan, neraspoložen, osjetljiv... − Negativne projekcije: opušten, miran, staložen... − INTELEKT (eng. intelect) − Pozitivne projekcije: širokih interesa, maštovit, inteligentan, znatiželjan... − Negativne projekcije: neinteligentan, plitak, običnih interesa... Zašto je Big five model, a ne teorija − Big Five model i među kulturalna konzistentnost organizacije ličnosti − Big Five u različitim dobnim skupinama − Big Five i kauzalno zaključivanje – zašto baš pet? − Big Five i etiologija bazičnih dimenzija ličnosti Pet-faktorski model Coste i McCraea − taj je model hijerarhijski − pretpostavlja da se crte ličnosti mogu organizirati u 30 faceta, koje se grupiraju u 5 domena ličnosti − pet-faktorski model je vrlo određen: točno se zna koje facete određuju prirodu domena − neke facete su smještene drugačije nego u leksičkom pristupu ili u Eysenckovoj teoriji − npr. Impulzivnost je smještena u faktor Neuroticizma, drugdje je dio Ekstraverzije
PET-FAKTORSKI MODEL Organizacija crta ličnosti po dimenzijama (5) − LIČNOST: neuroticizam, ekstraverzija, otvorenost ka iskustvima, ugodnost, savjesnost Organizacija dimenzija (5x6) Neuroticizam − Anksioznost − Srdita hostilnost − Depresivnost − Osjećaj nelagode − Impulzivnost − Vulnerabilnost Ekstraverzija − Toplina − Druželjubivnost − Asertivnost − Aktivnost − Traženje uzbuđenja − Pozitivne emocije Otvorenost k iskustvima − Mašta − Estetika − Osjećaji − Postupci − Ideje − Vrijednosti Ugodnost − Povjerenje − Iskrenost − Altruizam − Pomirljivost − Skromnost − Blagost Savjesnost − Kompetentnost − Organiziranost − Odgovornost − Težnja k postignuću − Samodisciplina − Promišljenost
PET-FAKTORSKI MODEL LIČNOSTI Terminologija (mala zbrka) − Big Five (B5, Velikih pet, Velepetori model) − FFM (Five-factor model, Pet-faktorski model ličnosti) − FFT (Five-Factor Theory) Velikih 5 (B5) i Pet-faktorski model (FFM) − B5 je nastao iz leksičkih istraživanja i temelji se na leksičkoj hipotezi − FFM je nastao na temelju upitničkih istraživanja i ne uključuje pretpostavku da se crte moraju kodirati riječima − postoji povijesni utjecaj B5 FFM − B5 u sebi ne sadržava pretpostavke o porijeklu organizacije ličnosti i univerzalnosti strukture ličnosti Korištenje opisa ličnosti − Vaš NEO sažetak – gruba interpretacija rezultata − usporedba s odgovorima drugih ljudi − NEO-PI-R upitnik se uspoređuje s normama populacije i procjenjuje se koji postotak nekih ljudi postiže iznad i ispodprosječne rezultate − crte ličnosti se normalno distribuiraju pa se očekuje najviše prosječnih Vrijedi li pet-faktorski model samo za ljude? − ličnost konja − (Morris, Gale, Howe – The factor structure of horse personality, Anthrozoos) − uzorak od 220 vlasnika konja, modificirana verzija NEO-FFI upitnika (procjena konja) − rezultati: istraživanje pokazuje konzistentnost Pet-faktorskog modela ličnosti kroz različite vrste − ličnost čimpanzi − (King, Figueredo – The 5-factor model plus dominance in chimpanzee personality, Journal of Research in Personality) − 44 pridjeva (tipično korištena za procjenu ljudi) koriste se u procjenjivanju ličnosti 100 čimpanzi; procjenjuju ih zaposlenici ZOOa koji rade s njima (~4 procjenjivača / čimpanzi) − rezultati: dobili su 6 jasnih faktora od kojih su 5 identični B5 modelu (6. je dominantnost) − ličnost robnih marki − (Aker – Dimensions of brand personality, Journal of Marketing Research) − skup ljudskih osobina (ličnosti) koje se asociraju s različitim brendovima − 37 brandova, 631 sudionik, procjenjuju svaki brand na 114 osobina ličnosti − uputa je bila: zamislite da su brandovi ljudi i pokušajte ih procijeniti − rezultati: pet-faktora (na sreću, ipak drugačijih od ljudskih) – iskrenost, uzbudljivost, pouzdanost, profinjenost, čvrstoća Kritika ososbinskog pristupa u psihologiji ličnosti − što određuje ponašanje ljudi? − Ekstremni situacionisti : p=f(s) − Ekstremni crtolozi: p=f(cl)
Kritika ososbinskog pristupa u psihologiji ličnosti Ekstremni stavovi kritičara − ponašanje ne uzrokuju nikakve stabilne strukture ličnosti − „Ličnost zapravo ne postoji“ (Mischel) − „Ličnost nije ništa drugo do li fiktivna konstrukcija u mislima opažača“ (Shweder) Nešto manje ekstremni stavovi kritičara − nije da ne postoje crte ličnosti, ali nisu baš korisne − „Osobinski pristup u psihologiji ličnosti zanemaruje psihološke procese i dinamiku koja se nalazi u osnovi bihevioralnih dispozicija“ (Mischel i Shoda) − „Deskripcija ponašanja pomoću crta ličnosti ne govori nam ništa o kauzalnim mehanizmima kojima je vođeno naše ponašanje“ (Bandura) Argumenti kritičara 1. Teoretska kritika: crte ličnosti su cirkularni konstrukti 2. Crte ličnosti slabo predviđaju ponašanje (koeficijent ličnosti) 3. Ponašanje je nekonzistentno i mnogo se bolje može predviđati situacijskim varijablama nego li crtama ličnosti − Bem i Allen – Paradoks konzistencije: − paradoks da ljudi opažaju svoje i tuđe ponašanje konzistentnim, iako istraživanja tu konzistentnost ne potvrđuju (po autorima); − dakle, percepcija konzistentnosti je netočna Kako to objasniti? − Korištenjem tzv. „Protutipskih situacija“ (Mischel, 1990.)
− Implicitne teorije: Čemu atribuiramo svoje i tuđe ponašanje? − Jesu li crte ličnosti jedine moguće dispozicije? Obrana od kritike osobinskog pristupa − argumenti koje osobinski teoretičari koriste u obrani održivosti konstrukte „crta ličnosti“ − kvaliteta istraživanja − princip agregacije − odnos fenotipa i genotipa − neki su od ljudi konzistentniji od drugih − „jake“ i „slabe“ situacije − razlika između eksperimentalnih ili korelacijskih istraživanja − procjene osobina ličnosti reflektiraju realnost? Situacionizam i osobinski pristup: današnji odnos snaga − Ekstremni situacionisti : p = f (s) − Ekstremni crtolozi: p = f (cl) − Interakcionisti : p = f (cl x s) − sukob se djelomično preklapa sa suprotstavljenim osobinskim i socio-kognitivnim teorijama − je li moguća integracija ta dva pristupa? Međukulturalne razlike ličnosti − Kulture i stereotip – percepcije nacionalnog karaktera većinom netočne − Razlike u spolovima, dobne razlike slične u različitim kulturama − Osnovne značajke ličnosti su slične u različitim kulturama – univerzalna struktura ličnosti − Povijesno – kulture u kojima je bilo više infektivnih bolesti su manje sklone otvorenosti ka iskustvima i manje ekstrovertirane (npr. Afrika, Azija; za razliku od Europe i Amerike)
KONTINUITET I PROMJENE LIČNOSTI Kontinuitet i promjene ličnosti kroz život pojedinca – međukulturalna perspektiva 1. Teorijski i metodološki problemi razvojnih istraživanja 2. Rezultati međukulturalnih istraživanja kontinuiteta i promjena ličnosti Kontinuitet i promjene ličnosti u teorijama − Teorija socijalnih uloga (Sarbin i Allen) − Teorija socijalnog učenja (Bandura i Walters) − Teorije rasta i razvoja ličnosti − Bloomova teorija razvoja ličnosti − Psihoanalitičke teorije − Osobinske teorije U čemu je problem? − Problemi konceptualne prirode − što je to kontinuitet ili stabilnost ličnosti − što je to promjena ličnosti − Problemi metodološke prirode − problemi nacrta razvojnih istraživanja (efekti koji se miješaju u longitudinalnim, transverzalnim i sekvencijalnim nacrtima) − Problemi praktične prirode − dugotrajnost razvojnih istraživanja (za istraživanje cjeloživotnog razvoja longitudinalnom metodom trebamo cijeli život) − problem dostupnog instrumentarija Teorijsko određenje pojmova „kontinuitet“ ili „stabilnost“ ličnosti (Caspi i Roberts, 1999.) 1. Apsolutna stabilnost − konstantnost u količini izmjerene veličine u funkciji vremena − karakteristike:
− nema smisla ukoliko se ista stvar u različitim vremenskim točkama izražava različito − teško se može procijeniti ukoliko se u različitim vremenskim točkama koriste različiti instrumenti − može se procijeniti i transverzalnim istraživanjima
2. Diferencijalna stabilnost − konstantnost individualnih razlika u funkciji vremena − karakteristike:
− ne sadrži informacije o apsolutnoj već samo o relativnoj prisutnosti izmjerene veličine − ne sadrži informacije o razvojnim promjenama pojedinca − može se procjenjivati samo longitudinalnim istraživanjima − procjene mogu biti pogrešne zbog svih razloga zbog kojih korelacije mogu biti pristrane (npr. restrikcija ranga, varijabilitet mjera, loša pouzdanost)
3. Strukturalna stabilnost 4. Ipsativna stabilnost 5. Koherentna stabilnost − stabilnost osobina koje se u različitim vremenskim točkama izražavaju na različite načine − dakle, neka ponašanja u jednoj razvojnoj točci mogu predviđati nešto drugo kasnije − primjeri: pažnja i inteligencija, dominantnost i liderstvo, avanturizam i seksualno ponašanje,...
− karakteristike:
− riječ je o stabilnosti na razini latentnog konstrukta (možda i na razini genotipa), a ne na razini manifestnog ponašanja − o koherentnoj stabilnosti je teško zaključivati bez dobre teorije
Teorijsko određenje promjena ličnosti (Larsen i Buss, 2005.) − naravno, promjena je pojam suprotan stabilnosti − dva uvjeta kojima neko ponašanje mora udovoljiti da bi se smatralo indikatorom promjena ličnosti: − mora biti internalno uzrokovano − mora biti relativno trajno Rezultati empirijskih istraživanja apsolutne i diferencijalne stabilnosti Costa i McCrae (1988.) − „crte ličnosti se razvijaju do cca 30e godine, a zatim su manje-više iste kroz cijeli život“ − kasnija istraživanja, posebice meta-analize (Roberts, DelVecchio) – postoje smislene normativne promjene koje se odigravaju manje-više kroz cjelokupni životni vijek − rad: Personality in Adulthood: A Six-Year Long Study of Self-Reports and Spouse Ratings on the NEO Personality Inventory − FFM model ličnosti − samoprocjene na uzorku od 983 sudionika, procjene od strane bračnih partnera na uzorku od 167 sudionika − starost varira od 21 do 96 godina − dvije točka mjerenja u razmaku od 6 godina − ideja: ako su neke promjene „stvarne razvojne promjene“ one bi se morale replicirati kroz različite nacrte istraživanja; longitudinalnu, trasverzalnu i sekvencijalnu strategiju istraživanja − rad: Age Differences in Personality Across the Adult Life Span: Parallels in Five Cultures − međukulturalno istraživanje dobnih razlika − N = 7 363 ukupno − pet kultura: Njemačka, Italija, Portugal, Hrvatska i Južna Koreja − ideja: ukoliko se nađu slične dobne razlike u potpuno različitim kulturama onda je vjerojatno riječ o univerzalnim razvojnim trendovima (koji nisu metodološki artefakti i koji su možda biološki uvjetovani) − neuroticizam, ekstraverzija i otvorenost ka iskustvima opadaju s godinama, a ugodnost i savjesnost rastu − rad: Robertsov Patterns of Mean-Level Change in Personality Traits Across the Life Course: A Meta-Analysis of Longitudinal Studies − ključna meta-analiza za apsolutnu stabilnost − objedinjeni uzorci iz 92 longitudinalna istraživanja (isključeni ostali nacrti) − rezultati: slika je puno kompleksnija, promjene nisu linearne kroz cijeli životni vijek − porast u socijalnoj dominantnosti (E faceta), savjesnosti i emocionalnoj stabilnosti − socijalna vitalnost (socijabilnost, E faceta) i otvorenost ka iskustvima rastu u adolescenciji, a kasnije opadaju − ugodnost se mijenja samo u starijoj dobi
− rad: Roberts i DelVecchio The Rank-Order Consistency of Personality Traits From Childhood to Old Age: A Quantitative Review of Longitudinal Studies − ključna meta-analiza za diferencijalnu stabilnost − analiza ukupno 3217 korelacija iz 152 longitudinalna istraživanja − rezultati: stabilnost ličnosti se povećava sa starenjem – procjene populacijskih korelacija: − .31 u djetinjstvu, .54 u srednjoškolskoj dobi, .64 oko tridesete godine, postiže plato od .74 između pedesete i sedamdesete godine života − prosječni rezultati preko svih osobina, po spolu i metodi mjerenja, usporedba temperamentnih crta i temeljnih dimenzija... − ZAKLJUČAK: Stabilnost i promjene ličnosti – rezultat empirijskih istraživanja − Caspi, Roberts, Shiner – Personality development: Stability and change − Navode šest temeljnih nalaza istraživanja diferencijalne stabilnosti ličnosti: 1. Što je veći razmak između dva mjerenja, to je manja stabilnost rang poretka 2. Stabilnost rang poretka povećava se sa starošću 3. Stabilnost rang poretka dosiže plato između 50e i 70e godine života 4. Stabilnost rang poretka ne mijenja se bitno ovisno o metodi procjene 5. Stabilnost rang poretka ne razlikuje se kod muškaraca i žena 6. Stabilnost rang poretka ne razlikuje se bitno za različite faktore petofaktorskog modela Primjer koherentne stabilnosti − Što možemo predviđati na temelju temperamenta izmjerenog s 3 godine? − The Child is Father of the Man: Personality Continuities From Childhood to Adulthood − Caspi (2000.), Dunedin study − longitudinalno istraživanje provedeno u Dunedinu, Novi Zeland − sudionici: cijela kohorta rođena od 1.4.1972. do 31.3.1973; preko 1000 − prikupljanje podataka unutar 60 dana od rođendana − točke mjerenja: 3, 5, 7, 9, 11, 13, 15, 18, 21, ... − u dobi od 3 godine izmjerena je 21 varijabla temperamenta − djeca su podijeljena u tri skupine: Dobro prilagođena djeca (N=405) − „laka djeca“, sposobna kontrolirati se, samopouzdana, ne uznemiruju ih nepoznate osobe Nekontrolirana djeca − „teška djeca“, impulzivna, distraktibilna, emocionalno labilna Inhibirana djeca − „sporo-zagrijavajuća“, socijalno suzdržana, plašljiva, uznemiruju ih nepoznate osobe − temperament izmjeren s tri godine korelira s ličnošću mjerenom s 21om godinom života: − socijalni odnosi i podrška, anksiozni/depresivni poremećaj (INH>NEK), alkoholizam/pokušaj suicida (NEK>INH), antisocijalni poremećaj i kriminalna djela (NEK)
KVANTITATIVNA GENETIKA I PSIHOLOGIJA LIČNOSTI − teorijska osnova i osnovni pojmovi genetike ponašanja − paradigma kvantitativno-genetičkih istraživanja u području − rezultati kvantitativno-genetičkih studija u području ličnosti − prikaz nekih rezultata na našoj populaciji Kvantitativna genetika i ličnost − bihevioralna genetika (BG) − znanstvena disciplina koja se bavi etiologijom individualnih razlika − bihevioralna genetika bavi se ponašajnim karakteristikama − kako? − tako da fenotipske individualne razlike povezuje s genetskim i iskustvenim razlikama među ljudima − o ulozi genetskih i okolinskih faktora u etiologiji individualnih razlika zaključuje se na temelju sličnosti pojedinaca koji dijele gene (u većoj ili manjoj mjeri), odnosno okolinu − BG se bavi etiologijom razlika u ponašanju unutar neke populacije − BG istraživanja ništa ne govore o etiologiji grupnih razlika − BG se bavi varijacijama u ponašanju koje se prirodno dešavaju − BG se ne bavi mogućnošću mijenjanja nekog ponašanja Mogu li se genetski i okolinski efekti odvojeno analizirati? − svaki je čovjek jedinstvena kombinacija genetskih (osim jednojajčanih blizanaca) i iskustvenih utjecaja (od trenutka začeća do trenutka kada izmjerimo neku njegovu karakteristiku) – ti se utjecaju na razini pojedinca ne mogu odvojiti − individualne razlike se mogu povezivati s genetskim i iskustvenim razlikama među ljudima Geni i individualne razlike − BG se ne bavi genetskim utjecajima koji su isti za sve pripadnike neke vrste − geni koji kontroliraju neke (za vrstu tipične) procese ne moraju imati nikakve veze s individualnim razlikama unutar vrste − primjer: genetske razlike među ljudima objašnjavaju 60-70% individualnih razlika u težini − Leptin – gen koji kontrolira produkciju hormona prilikom procesa hranjenja − kada se taj gen „nokautira“ kod miševa, tada oni postaju pretili − ni kod miševa ni kod ljudi ne postoje individualne razlike u DNA za taj gen
Varijabilitet genotipova i iskustava je relativan − veći genetski doprinos – manji okolinski doprinos − veći okolinski doprinos – manji genetski doprinos − G + O = 100% − Što bi bilo da nema genetskog ili okolinskog doprinosa? − Može li se genetski i okolinski varijabilitet mijenjati?
Osnovni pojmovi genetike ponašanja − Osnovni pojmovi teorije kvantitativne genetike − fenotip, genotip i okolina − aditivna i neaditivna genetska varijanca (efekt, utjecaj, doprinos i sl.) − dijeljena i nedijeljena okolina − Indeks heritabilnosti (h2) i njegova interpretacija − h2 u užem i širem smislu
Što je a što nije h2? − indeks heritabilnosti − to je populacijski parametar (varira od 0-1 ili od 0-100%) − to nije svojstvo pojedinca − objašnjava individualne razlike − ne objašnjava grupne razlike − nije nužno povezan uz promjenjivost svojstva − ovisi o varijabilitetu genotipova i iskustva − DIJAGRAM TRAGA: fenotipske individualne razlike (varijanca) mogu se podijeliti na genetsku i okolinsku komponentu − genetski varijabilitet u populaciji (G) i varijabilitet iskustava članova populacije (E) utječu na fenotipski (manifestiran) varijabilitet ispitivane karakteristike (P) Kako procjeniti veličinu genetičkog i okolinskog efekta? − procjena indeksa heritabilnosti na temelju različitih nacrta − blizanci odrasli odvojeno − ovisno dijele li sve ili 50% gena − blizanci odrasli zajedno − ovisno dijele li sve ili 50% gena, imaju zajedničku okolinu − usvojitelji i usvojena djeca – ne može se procijeniti − dijele 0% gena i zajedničku okolinu − biološki roditelji i od njih odvojena djeca − dijele 50% gena i 0% zajedničke okoline − roditelji i potomci − dijele 50% gena i zajedničku okolinu Primjer heritabilnosti nekih karakteristika − broj crta otiska prstiju 97% − sistolički krvni tlak 64% − puls 49% − visina 90% − težina 60-70% − osobine ličnosti? Kako procjeniti genetske i okolinske efekte na ponašanje? − Metoda blizanaca − odrasli zajedno ili odvojeno − Porodična metoda i metoda usvajanja − članovi porodice koji žive zajedno − biološki roditelji i od njih odvojena djeca − usvojitelji i usvojena djeca Rezultati BG istraživanja u području ličnosti − osobine ličnosti su heritabilne − rezultat istraživanja blizanaca i porodičnih istraživanja/ istraživanja usvajanja su bitno različita − postoji vrlo malo dokaza o diferencijalnoj heritabilnosti različitih osobina − razvojna istraživanja pokazuju da geni u prvom redu doprinose stabilnosti ličnosti − mehanizam djelovanja gena je (možda) djelomično neaditivan − neaditivni genetički efekt – genetički efekt koji se ne prenosi s roditelja na potomke
− okolina djeluje na način da ljude koji žive zajedno čini međusobno različitim, a međusobno sličnim Okolina i ličnost − rezultati meta-analize različitih nacrta (Loehlin, 1992.): − okolina objašnjava značajan dio individualnih razlika u ličnosti − gotovo da nema utjecaja dijeljene okoline − svi okolinski utjecaji su nedijeljeni − nedijeljeni okolinski utjecaji – ona iskustva koja članovi porodice ne dijele − dijeljeni okolinski utjecaji – oni okolinski utjecaji koji članove porodice čine sličnima − Plomin i Daniels (1987.) RAZVOJ LIČNOSTI − brojna istraživanja razvoja ličnosti na fenotipskoj razini pokazuju − stabilnost individualnih razlika se povećava s razvojem − različite osobine imaju različitu razvojnu krivulju − vrlo se malo zna o ulozi genetskih i okolinskih faktora u određivanju stabilnosti ili promjena ličnosti Razvojna istraživanja u području bihevioralne genetike − dva važna pitanja: − Mijenja li se relativan doprinos gena i okoline? (npr. povećava li se heritabilnost ili smanjuje) − Kakva je stabilnost genetskih i okolinskih efekata? (npr. doprinose li genetski/okolinski faktori fenotipskoj stabilnosti ili promjenama) Nacrt i sudionici istraživanja − Longitudinalno istraživanje blizanaca − mjerenje u adolescenciji (17 godina) − mjerenje u ranoj odrasloj dobi (21 godina) − uzorak: valjani podatci su prikupljeni na 250 pojedinaca (125 parova blizanaca) − 72 jednojajčana para − 59 dvojajčanih parova − ekstraverzija raste; neuroticizam, psihoticizam i laganje opadaju − utjecaj gena ostaje jednak ili raste s vremenom
LIČNOST I EMOCIJE − Što su emocije? − Tri razine analize emocionalne reakcije − Emocije kao kategorije i kao dimenzije 1. Dimenzionalni modeli emocija (i njihova sličnost s dimenzionalnim modelima ličnosti) 2. Kriteriji određivanja bazičnih emocija − Set-point teorija subjektivne dobrobiti – postoji blagi set-point, subjektivni osjećaj dobrobiti se ponaša slično kao i osobine ličnosti (u smislu stabilnosti i promjena, etiologije itd.) EMOCIJE − emocije su složene reakcije koje uključuju − tjelesne promjene (lupanje srca, ubrzano disanje,...) − izražajne reakcije (vikanje, smijeh,...) − subjektivni doživljaj (sreća, tuga,...) Tri razine analize emocionalne reakcije Neuro-fiziološko-biokemijska razina analize − ispituju se anatomske strukture i fiziološki procesi povezani s emocijama − npr. zna se da je s emocijama povezan limbički sustav, da su monoamini povezani s tugom, a endorfini važni za emocije straha i tjeskobe − sadašnji trend – traženje specifičnog profila neuro-fizioloških reakcija i njihovo povezivanje s određenim emocionalnim stanjima Bihevioralno-ekspresivna rarina analize − ispituje se način izražavanja emocija i ponašanja u emocionalnim stanjima − npr. ispituje se neverbalna komunikacija (govor tijela), a naročito je puno istraživanja facijalne ekspresije emocija − danas je općeprihvaćena pozicija da su facijalne ekspresije urođene i univerzalne u ljudskoj vrsti − odgovarajuća facijalna ekspresija je najbolji pojedinačni indikator prisutnosti neke emocije − sreća, tuga, strah, srdžba, gađenje, iznenađenje Doživljajna razina analize − W. James (1890.) – postojanje emocija moramo verificirati samo-procjenama ljudi − dakle, emocije se mogu mjeriti samo-procjenama, primjerice: − na dimenzijama: ugoda – neugoda, opušteno – napeto... − pomoću pridjeva koji definiraju diskretne kategorije emocionalnog iskustva: sretan, tužan, srdit, prestrašen... Emocije kao dimenzije i kategorije − DIMENZIJE – riječ je o analizi pojedinih emocionalnih stanja, koje variraju preko manjeg broja zajedničkih obilježja − KATEGORIJE – riječ je o klasifikaciji (na temelju nekakvih kriterija) diskretnih emocija (npr. u skupinu bazičnih i izvedenih emocija) DIMENZIONALNI MODELI EMOCIJA
Russelov circumplex model − neugoda – ugoda; visoka aktivacija – niska aktivacija Model Wasona i Tellegena
− nizak negativni afekt – visok negativni afekt; visok pozitivni afekt – nizak pozitivni afekt KATEGORIJALNI MODELI EMOCIJA
− Kriteriji za određivanje primarnih emocija − Evolucijski – koje su emocije bitne za preživljavanje vrste − Izražajni – koliko različitih emocija izražavamo (najčešće facijalnim ekspresijama) − Kognitivni – koliko različitih emocija ljudi subjektivno doživljavaju − Lingvistički – strukturalna analiza emocionalno zasićenih riječi (slično kao kod B5 modela u području ličnosti) − Sociološki – na temnelju kros-kulturalne univerzalnosti emocija Tko je sretan? − dobne i spolne razlike u pozitivnim emocijama − nema ih ili su vrlo male (Larsen i Diener, 1995.) − međukulturalne razlike u pozitivnim emocijama – subjektivnom doživljaju sreće − postoje razlike − velikom broju blizanaca postavili pitanje o tome koliko su sretni u odnosu na druge ljude − 5% najnesretnijih − 30% nesretnih − 30% prosječnih − 30% sretnih − 5% najsretnijih + analiza MPQ skale subjektivne dobrobitim (well-being) Rezultati: − preko 80% blizanaca je procijenilo da se nalaze među 35% najsretnijih – dakle, sistematski se precjenjujemo − SES, obrazovanje, prihodi, bračni status, religioznost – nije objašnjavalo preko 3% varijance − genetski faktori su objašnjavali 44-52% varijance − heritabilnost stabilne varijance (dio uzorka su retestirali u rasponu od 4,5-10 godina) bila je 80% − sreća i novac − Diener – odnos između postotka ljudi koji se procjenjuju kao vrlo sretni i prihoda u SADu − istraživanje 49 osoba iz popisa časopisa Forbes (najbogatiji po godišnjem prihodu) − Brickman – istraživanje dobitnika lutrije − sreća i ličnost 1. Različite socio-demografske varijable (dob, spol, SES itd.) ukupno ne objašnjavaju više od 10-15% varijance 2. Samoprocjene sreće su izrazito stabilne i u duljem vremenskom razdoblju, npr. 10 godina (Costa, McCrae, Zonderman) − Što onda posreduje tu stabilnost i objašnjava varijabilitet samoprocjena sreće? − model Coste i McCraea − na subjektivnu procjenu sreće utječu: ekstraverzija (pozitivan afekt) i neuroticizam (negativan afekt) − alternativni kauzalni model 1 − uz dodatak situacija koje mogu potencijalno izazvati pozitivni ili negativni afekt (okoliš) − alternativni kauzalni model 2 − uz dodatak životnog stila koji facilitira pozitivna ili negativna iskustva pojedinca
Teorija samodeterminacije − sreća i zadovoljstvo životom ovise o zadovoljenju osnovnih životnih potreba − postoje tri osnovne životne potrebe: − potreba za autonomijom − osobe koje imaju osjećaj manje vanjske kontrole zadovoljnije su životom − potreba za kompetencijom − osobe koje imaju osjećaj uspješnosti imaju više samopoštovanja i zadovoljnije su životom − potreba za povezanošću − osobe koje su bolje integrirane u socijalnu sredinu i imaju širu socijalnu mrežu zadovoljnije su životom − postoji korelacija između osobina ličnosti, psiholoških potreba i zadovoljstva životom Tko je nesretan? − Negativne emocije i ličnost − Procesiranje negativnih informacija − negativne emocije su povezane s dimenzijom neuroticizma − biološka osnova neuroticizma – laka aktivacija limbičkog sustava − limbički sustav i „fight-flight“ reakcija − Matthews (2000.) – neuroticizam, dosjećanje negativnih odnosno pozitivnih informacija i pažnja − Neuroticizam i emocionalni stroop test − tumor, lopta, strah, želja, nesreća, strah, igra, silovanje... (klasični stroop test – s bojama)
