d.na~ .u djela L. JI,' i t cl t r I e a. Slo"nn sk~ sta r01ilt,osll 1-1\', 1900-192~: livot .ll rych Slovanu l-Ul. 1911_192.5: Manu.l dc I anliqu;lt' &I..·c. I_ l!. 19Z3.2(i: RukovU' sIO"~n skt archeolog-ie, 1931. Ns njih se vetinom o~lanjn t,riku l>opularnog karak .. r • . H. C. !l ~ p lli • ft II H. C... autle 8 ~tB,toCTl!, 19.45. koji II sušti ni. osion doda,'anja neodr!;"ill hi!>Oteu II piianju e(no· lI"n.ze i nekih malobrOjnih novih n~zora o .I
!O3
I
,
•
,
potre bn o je, osim o.."ovnih
r II t
Niede r leovih
Prol iv Kopila.Cl'. i Mik lo'itC\·a m i~lje "ja. da H""l i i Srbi p red · ~tavljaju ~kl;M izmedu Slovenac~ i Bugara. doku.l i lu u dru !:,oj pok".i,,, XIX. $\. D ii m m I e r i n.rotit o F. R a č k i (OQe'" SIarij ih ilvora za hrl'atsku i srpsku povijesI srednje!: a vijeka, Knji levn ik l. ]864; BijelJ Hrv31 ska i Bijel . Srbija, Rad JAZU 52. 1880; K G rol j T. Flonnskij o Konslantil1u Bapcno rod nom, Rad J AZ U 59, 1881), da naKij~nj, SI"'e n:l u upadnom dijelu Balkanskog poluotoka id~ " i5l0 dobi, k.d i njihovo naseJjenj~ u istočnom dij~lu Balkanskog poluOIOh i " iSIotn im Alpa ma. I. j. " drugo polov;nu VI. i pO« l ak VIl. 51.; V. J a ri t (Ein Klpn~I ...' dok,uo je USto. d a Hr... ati i Srbi čine ! juične ,I r.n e pr.ro:lan mOM ;,mI'.du Slo"enaca ; Bu~a ra i d a su prem . lOme n Uumnjivo i<1o~ po r; · jekla . Na lom Su osnovu Ra čki i JaJ;:i t odlu~no " (je lin i odbm 1\0nSlln' hno" izvjdtaj o dvostrukoj K obi "au pu ku Car(V" kombiudju. Njim., "e pridrutio "el:k b roj hiSlo ri ča ra kao K J i r e ~ e k, S. S I a n o j e v i Ć. F. S i ~ i ć (pot kraj s voga livota p ristAO j, u ruk opisu Ivo(:a Prel:lcd. h"a l~ke povij esti na d"os lTuku seobu Hrvala). V. C or 0' i~. 1>1 E I' ;I ~' >1'1 P (noPWHporeH II T H H31u 3 ,,"p O/Ula TPUlltlllj;i.. r", c,," ~ e AH I. 19~91.
radovI, spomenu li JO;:
KJ>«TIIHC H~ Pyel! e ;U>CĐHCAwMX ~P'C .. eH )lO XVII B, 19.16 (uvodne ilavc); B. A. P hl 6. K o... P.we",o .!UW'lOlI eA Pyel!, 194~
5.
Ll.
~ O B,
(prvi; d.ielomirno drut; dio k njire);
n . H. Tp e T . MoB, n. d.: Hn o-
pMa K)'.1typW JlpuHd Pyell I, 1948; J. K o s t r l e ..·• k i. Les ori!:'".' de la e;l'ills.tion polor.. iR. 1949. Prii, no s,mo donekle uspjeli sistemil ifk] pok ..... j na tOni podrlK'ju k od n*f je M. r a p a ul. H 1\ H_J. K o .. I' ~
e I II h, npe r.'i(.1 JoI lnpHju llt
•
cpeA-
Ibe .. ItICy. 1%0 (usp. kritiku J. "oroka ; K Gr~fen ..... era. ZC V. L95l. i ;tvjdl_j O diskus iji II P(lvijesno m dru!tvlI Hrvahke, HZ IV, 1951. kiD i odrayo. M. Gar";.",", i J. K o"a~e\' ita II Hr 1%1, 3--1). M. r I JI' ul l" H 1\ H, K. H.jtnpH jH)! ,"'OBtHCK H.. " y.1TYPUIa HaUl e SeI
*
-
. ~'JlType j>"lI!lllI~ C .. Utll. Y p .1I0K
e,. e
°
104
Ul la dva kraj nja ~I~di~ta poja"lji"ali s u sc u nnuci i poku;;.j!. d~ ~t KonS tantino" izvjdl.j t ek djelomično p rimj ili druk či.i~ ~rol umatj T.ko jc H. H o ... o r l (The Spread o f Ihe Slavt!. P . IV: Th e Dull!~rian s. The Journal of th e Anlropological InSlitul of G real Drilain "nd Ireland ll. J872) prihvali o izvjdlaj o kasnijem
,,
105
,
"
" 'i(ltve teo rije o PO$t.nku drt....e pokuSao je ~. t u p, n i t (Bel. Srbija, Narodna Starina I, 1922: Srbi Plinijn i PtOlomejo, UBllj"hea 360p"" K J. 1924, The Sett lcments in the M~ttdonian Town 01 Srpti'tc. EI11(l\o, ll. 1928: Prvi nO!iQd elničkih imen l Srb, Hrv .t, Ceh i Ant. na i. m.J da obrani Kon st antinov i,vjeUaj o doseljenju Srba, I da u Srbi ma ; Hrva· t,m a pron,de pn'obi tno k avkuka plemena. koja su .ok doselila med" SIJVene. Njemu se " pitanju itvjdloi" o doselje"ju Srba pridružiQ , P. S k '-' k (KonslantinO"I Srbica n. Bistriei u Grčkoj, rJ!ac CAti li6, 1938). o tkad Su l. B. B ur." (TIle Treati s De ~dminislra"do imperio. Dyz"n t. Zeitschr. XV, 1006. pre". II VZA X, 19(8) i G. ManojlO"ić (Studije o sl)i~u D~ adminis\rando imperio tira Konu~nlina VII Porr; · rOl!enila, Rad JAZU 182. 1910. 186, 1911, 187. 1912) dall analizi KOII.
I
M~duljln.
m
)06
-
1"_") odbi,' . polaznu totku II.ul't, nonno,'ih "Otiolo~ ill li rvaIJ, HZ .,..,... S . bT kon~lrukcija "u vui $ druj!(lm stobom. dokazujUĆi. da .'" I~\'en' ." udru te ni S Avarin'" u plemenskom sa vuu. u "e robO,'1 po~ 3\'a~skLII: t(lspoda rima. p remda prihata njelr(lvc ruullalt o d"o,st rukOJ seob •..~' tanje stQbe lirvata i Srbi je p rem. to mc JO! i dana~ ,st~ on,ako ne nj~ ' .enO. kao Mo je bilo u vrijeme kad je dao p~elrled ovoo: p,tanja D. A" a · ~ I 3 S i j e v i Ć, koji je i ~am bio sklon da j)t1llU dvostruku SO'obu (Seoba S rb~ i Hrnta. Nn. cnc. IV. Im). Kod SrbJ l H r\"3U koncent riralo so' nMutno prou~IVlnje na~ljav •.nia Slavtn~ "a pitanje jedlle il; dviju .~oba. a historiji kolonludje poklanj~h se do m;e-radJ ~ u "ezi s Turcima 11I"0!,0 m."ja patnja. N.p rol;v. 1\~.'O~'.I.O de u1j an studij koloniudje, pon ajviSe u "ul I problemo~ ll"ermlnlUC'~' k.ddnjeg $Iovenskoll" etni~koe- (erilorija karakteriz,r. p,ouf.,.anJe ~:5eljenj" Sla"en~ u ISlofnim Alpama. Najznafajuije starije r.don. O Ion: pil"nju dali s~ O. K ammel, F, Kronc s i J, Strnn. dt, al, SI' .SV: stariji radov; () naseljenju Sla"cn a u I st(lčnim Al pama ,'(č,no m las tITJe!' poslije duto&" niza rado,.a M. 1\ I (prrll"le~. ruult~ta do 1933. u Z~~ dO"ma SI""ence" od nase lit ve do reformitIje 1933, .ttt ~ nlY.ed e,,,, slnriji rodovi d ru gih pisacu, I
O.
'93'"
e
10i
,
J
,i'
I leorije
"eđr!ivo[vornom,
anarbit"om ka rak tuo
sla"enski~
naroda po_ taknutc sk ret.njem njemafkih im[lf:rijlliSlil'kih Idnji p rema ;s10fnoj i (I
juroi510~noj Evropi, • j~,r.dene na osnovu op~ iduli~ti/:ke koncepciie
nJcmal'ke
narod.
j
hi~I Orioa:tJrije
o
u rođenom,
neilmjrnljivorn karaktuu !>Ojed:nP,
na st. rijim !(orija m. iz doba romantih (i kod Sla"cna) o neu-
1obQ.OOlll Slaven. II uspo redbi s Gl:rmanim._ Budu!,i da je ipak trebalo prou~i objdnjenje .1 velik. slaven.ka OiS\"aj.nja II r anOm Srdnjem voeku. n,km.l'kl ~II 'I hi5lo riear j pronall; II Ava rima. tobo!njim gospodarima i orC'ln'u\orima sla" en~kor robij._ Sve do Dru&'Q,a .vjetskoi' r.t. ]l(>ja,'IJuju !C' II njemačkoj historior.lfiji raspra~. kOje bi trebalo da dokalu, klko Su SI.ve n; napreda" ali s.amo pod "odstvom A"ua i do tranka. oo kojih lu ih oni tjo:ul; (u$p. E. Seh,,·a r z. Die Frate d~' sl ...·isch~n Landnahmneit; E. K I r b r I. Langobarden. Baju,,·a ren. SI...·~e. Milto:il. d. Am,op. Guell. in Wien LXIX. 1!I39. i t. d.) i kako večin3 slavenskih
108
tove; F. $i.ič (Povijut) je na osnovu fabuloznol: opi •• a"ar~k"l: hrinJ: ~ iz kuja IX. SI. postavio teoriju o lome. kako Su A,ui. naselJeni u hrin· j;'o vuna mrdu Sl ... ensk im sel ima. ugnjeta.-a!i Slavcu" i dob,v.1i od njih pol)opm'rrdne p roizvode, a J. M a I {Nova pota 11o"enslle h,storiog .. fij., Cas XVII. 1923; P rObleme a uS der FriillgtsChichte der Slo"'enen. 10091 je mislio. da se mole ob ra niti od Haupt mannO"ih ukijllt~ka O lorm: odnos. izmedu Au ra i SI."ena sa mo ntgiranjem bilo k.kn podred~no"i Slovenaca A"ari ma, pa jt odbacivao; Haut'tmannove potpuno ~,g um " zultate O .Iovrnskom poli t ičkom razvitku. To:k je mark5ist itka kriti k., di$lousijc izmrdu Hauptmann. ; Mala (D. Z i" e r L. pitud. A. P o l j I n e c. Nrkaj bu"d k t' rllvd i o starih Slovanih. Sodobnost VI!, 1939) poknab potrebu tla sc izvr;i anabu laze ekonomsk(o·dru~t,·e"oJ.[ razvitka Aura i SI3\,.na " konk retnom razdoblju kao jedini mogući nar,n. da sc djd; taj p roblem. Ta je a naliza (B. G •• It n" uo: r, Kekoj .. praianJ. ZC IV. 1950) dOista dala potpuno no,'r .aultale. :-.i. d r ugi. veoma problematičan način pok ušava da rijdi te problt rne M. B a r a d a (Hrvatska dijaspora: H,,'at.l
r.·
109
I
D
l
o
T
R
E
ć
l
IV. POGLAVLJE
• UVOD t . Ekonomsko -društven i razv itak Evrope do X II.
~ I o ljt(a.
Na početku ranoga Srednjeg vije ka pOlitoja!e s u u ekonomici Evrope znatne razlike ;.,medu pokrajina. koje ~ll pripadale Rimskom carstvu, i onih. koje 5U bile van njegovih granica i II kojima su živjcl .. barbarska plemena. Osim toga. osjetljive ra zlik e održale Sll sc \I prvo vrijeme i medu samim plemenima. koja ~\I bila na seljena na bivšem rimskom teritoriju. pogla"ilo •. bng togi!. što su oni! prije II različi t o vrijeme dolazila u neposrc(inijc "CZ ~ s razvije ni jim carstvom i stu ni intenzitet tih vcza nije bio kod svih njih jednak. a zatim i stoga, šIo sc njihovo naseljavanje \I obla sti Rimskog carswa događalo II dužem raunaku, od pn-e pol ovine V. do sredine V II. stoljeća. U ~emlj;:ma oko Sredozemnog mora potpuno je vel: II rim_ sko doba prevladao u poljoprivredi d"opoljni sistcm. koji $C ondje. ~Z bitnih promjena. S1!ČllV,,<> i poslije seobe naroda. Ali, to razdoblje preds tal"lja II tim krajevim a velik 13.~ l uj na drugim područjima ekonomskog i;'·ola. Već II do ba kame antike pu č inje opadanje zanat~t"a. trgo,·inc i novčane privrede: kako su ba rbarska plemena osvajala poj edine ob lasti. sve jt' viie na zadovala novčana pr i'Tcda. a proširi\"alo sc " odrllčje naturalne privrede. oa kada su (o. 700) Arap i zavladati yelikim dijd om sredozemnih ("Ihla!t;. pn:stalll je goto,'o potpunu tr,ovma na Sredozemnom moru osim II bizlln!s ki m oblastima.
I
111
•
•
,n. Još su sc Z
I
,•
i
I
U vezi s napredovanjem l)oljopriv rede formira se selj ačka privatna ~vojina, koj a za nekada .! nje pokr;ljine Rimskog carstva zna či c!ro!Jl jenje latifundija u seljačka imanja, a kod G ermana i Slavena prijelaz od kolektivnog vlasništva seoske o pćin e. koja je pO\"Temeno dodjeljivala porodicama zemlji~te, da ga obra duju i uživaju. na zeml jiinu svojinu pojedinih porodica. Seoska OI)Cina (m arka ) postoji uglavnom i dalje. iako u vezi s razvitkom feudalnog veleposjeda dob iva kao cjel ina podreden položaj prema feudalcu. Selj a č ko privatno vlasništvo. naime. ustaljuje sc samo na njivama. Sume i painjaci. naproti,', ako ih ne bi prisvoj il i feuda!ci, ostaja!i su svoji nom seoske općine, a osim toga su seljati i njive poslije ietvt ili one na ugaru zajednički upotrebljava li ka o pašnjak. S tim u vezi primjenjivan je j ujednički plodored na grupama njiva svih seljaka. a seoska općina ilna i neka druga [)rava (s obzirom na isko ri ićiva nj e Ju rne. ponegdje i u seoskom sudu i t. d. ). U tom izmijenjenom obliku saču,'ala se seoska općina do kraja feudalne periode. Ba! zbog toga. ho sc tim ra zvitk om intenzivnije iskori šćiv alo već prije obradivan o zc mlji!;te, u prvo se vrijeme joi ne javlja potreba. da !c II većem oJlsegu proširi povr!ina obradivog zemlji!ta. Tek kasnije, od lX. i X. st. daljc, nastaje doba velike srednjo\·jekovne kolonizacij e. Na os novu toga ekonomskog razvit ka izgraduje se j feudalno druitvo podijeljeno u klase feud alnih velikih posjednika i zavisnih seljaka. Raspadanje latifu ndija. nj iho,'a dioba na se112
I I
I
•
I,
ljačke I)osjede ko lona i prija!n j ih rooo,'a omogućila je post~nak kmetskih odnosa tl onim pokrajinama Rimsk og tarst .. :!. kOJe su u doba seobe naroda manje pOSlrad a1e. Km etstvo se takoder po·ln.ljuje kod Germ ana i Slavena i u onim pokrajinama carstva, .I,dje su sc oni nase li li u većem broju. To jc bila posljedica unu~r;:..'nje diferencijacije u s(oski", optinama i plemenima ..koja se vcć ponegdje prije seobe javljala i kod pnvremene podjele Z~ mljiba. il za vrijeme seo be na roda i kasnije u2rok~va.13 formIranje velikih zemljišnih posjeda u ruka ma rooiovsk.'h I plem~n ~ k ih prva ka. naroči t o vojnih voda. koji se !,,·~tvaraJu u ~ kraIJ~ ve~ i oko sebe okupljaju naorufa nu pratnJu ...d fu!mu~. Na taj ~e način u fano feuda lno doba stvara pri:il(gira~a .. svemOčila klasa feudalaca -velcposjedni ka. a ~Iobodnl sc seljacI pretV
li3
,
maju nikakav naroliti pravni položaj. Nešto je drukčiji polob; Venecije i nekih primo rskih gradova na Zapadu pod bizantskom vlašću, premda i oni žive tada više od nekih gra na poljoprivrede (maslina , vinova loza i t. d.), ribantva i soli nego od obrta i trgovine. E"ropski zapad ekonomski zaostaj e za Arapima. a pogotovu za Binulom. Carigrad je u to doba najvain iji grad i po obrtnič k oj pro:zvodnji i po trgovini. Tek II XI. st., kad su se na zapadu poleli razl'ijati gradovi kao središta obr ta i trgovine. lla~t
I
I,, , ,
i
~.
J uf.ni Slaveni izmedu Bizant a i Franaka do IX. 5tolj«.a. - U vrijeme konacnog oSI'ojenja i nascljenja Balkanskog l)oJU' otoka i !stolnih Alpa od strane SJa vena na kraju VI. i II početku VII . s:. formira le Su se u Evropi dvije osnol'ne sile izg rade ne na donekle različitom društveno·ekonomskom tem eiju. a na bitno razli čitom politič k om i kulturnom naslijeđu Bizant i fruna,;ka drlava. Pn'o. predstavlja na novim temelj ima preporodcn!Jg nasljednika Istočno r imskog carstva. a druga postavlja zah tjev na nasljedstvo Zapadnorimskog earsh'a i mnogo se duisla koristi njegovim tradicijama. Neobil:no veliko značenje la dalju historiju Ju!nih Slavena ima činje ni ca, da ~ granica uljecaja tih dviju sila na raz"ilak susjednih naroda u politil:kom, ekonQms ko- socijalnom, uprilV' n om i vje rsko. kultllrnom obzi rll sve do propil!!i Bizanta ugla ,'nom poklapala s nekadašnjom granicom izmedu oba rimska car· itva, koj a jc iii;; preko kasnijega ju!noslavenskog teritorija. Bez obtira na to, Ito su se ~ obiju strana spomenule granice u VI. i VII. sL naselili Slaveni. oni p
114
,, l
i ;
j • ,
liv prcv l ađuje utjeeaj zapadnih , ilalskih i franačko-njema~ldh oblika II ekonomsko-druitvenoj st ru kturi i političk om razvitku. ;; Rima i latinaša u crkvi i kulturi. Premda mn ogi momenti u razvitku - na1"očito Bosne i Srbije - pokazuju. da ta franica nije bila kruta , nego da je utjecaji s obiju 5trana i prcla1.e. preplećući sc medusobno. a da prije svega odlll~uje o njima i vJasliti r azl'ilak Ju!nih Slavena , nesumnjiva je čin j enica. da sc u srednjo,'jekovnom ra.ZI·itk" ju!noslavellskih narod
115
,
'I '
Balkanskom poluotoku, u oblastima bliže Carigradu. i osnuje oT)dje nove teme. :di bo r~ s Bugarima sprcčavahu ga da obnovi svoju vJast nad čitav i m poluoto kom. T eritorijalno. Bizant je u ranom Sn~do jem vije ku pretrpio goleme gubitke i u Aziji i u EI'rupi. Ali je IIjegol·a unutrašnja snaga porasla . Stoga je On mogao da ~e odup re brojnim neprijateljima i da sc obrani If tdkim borbama protiv Arapa s jedne. il Hugara s druge Urane. P olazeći ~ nOI'o ulvrdenih pozicija na morskoj obali. pre tendira Bizant već potkraj VII. sl. na \I IaSI nad s!a\lenskim pleme nima na Balka nskom ])oluo toku i dopire u ratn im pohodima sve do Dunava. a do kraja VIII. st. obnavlja s\loj u \' rh O\l nu vlaS I. iako u lab,lIIim fo rmama. nad I'elikim dijelom loga poluo toka. Franci zauzimaju pod kraljem Kludovikom pri kraju \I. i u početk u VI. st. cijelu Galiju. a do sredine VI. st. porlv rgal'aju j germanska plemena od krajcI'a oko Ma j ne do Alpa (Alama ne. T iringijce i Bal·arce). Njihova I"last dop ire tako do granica Zapad nih i .J užnih Slavena. U vrijcme k:.d(, S\l Franci osvajali Ga li ju. kod njih su još .iloki bi li ohliei rotlovs kog(' plemenskog ure den ja. ~iro k e m:l~C Ill~tojc se od sl hbod nih selja ka. koj i sc naseljavaju u sievernu Galiju u seos kim ol)ći n ama. Pod utjecajem nj ihova pol~f,:a j;! vcoma se sužu je obr:ad innje latifu ndija po m oću roho'·;;. a ,njesto log~ prevjaduje Ll juinoj Galiji diob:a latifundija u obliku koJona ! .~, Aji slom ro l){)\'lasničkog sisle ma u Galiji nije ni bko mog:a o znači t i i slom klasnoga druitva. koje se osni"alo u prvom rcdu na velikom urnl jišnom posjed u. l kod Franaka Su naime za I'rijeme os,'ajanja postojali dosta jaki počeci klasne podjele. a i roma n, ki veliki posjednici podriavali su. zajedno $ erh ·o rn . poIlije pokrllava nja Franaka širc nje njihovc ,·Iasli. Zbog svojih osobitih UI·jeta raz,·itka. fT(l. n ačka je ddava bila ona drlavna tvorevi na. u kojoj se najbrže potpuno formirao atlaj tip feudalnog društva. koii postaje karak teristican t a tapad nu i centralnu E\lTOPU u cijelo feudalno .-Ioba. T aj oblik feudalizma . koji se do VII I. SI. razvio najprije u Gajiji. bitno je utjecao na razvitak feudalnog druš tl'a na cijelom te rit oriju ka rolinike drža,·c. a u kasnijem razvitku j daleko preko njezinih granica. l!6
, • •
,
Pojedi ni fran ač.k i kraljevi pokušavaju \lec u Vl. i VII. st. da osvoje bašti nu Zapadnorimskog carstva iproilire fr:mačku ~!asl do granice Biza nta. Ali, poslije privre menog slabljenja fra uačke moći u \IH. st.. ona je nanovo ojač.ala. kad su majo rdomi. upr;!vnici kraljevskog dvo ra, iz po rodice Karolinga lKX:eli da prisvajaju sve veću vlasL Vec se majo rd om Pipin 1-,·lal;. ! papinim pri stankom, proglasuje ,5 1 za kralja. NajveCi uspon 1)(I$life franačka držal'a za vrijeme Karla Velikoga (i6S- SI4 ). koji 1'0koral'a po bunjene Bava rce. a 1'00 svoju \ll ast pod,·rga,·a i Langobarde. Sase. Ava re i slave nska plemena na Labi. u h tocnim Alpama i na zapadnom dijelu Balka nskog poluotoka. Kru nisanje la (aTa u Ri m u g. 800 treb alo je da i fo rmalno izraz i njegOI'e d otada~nje uspjehe. Za vrijeme karolinške države dovrŠil"a sc formiran je Ida,ičnoga Ial)adnoev ropl kog feudal nog dru~lva . Normalni obli k veli koga zemljišnog posjeda postaje fc ud (beneficiuru). koji fe ud:Liac do biva kao va zal od svog seniora u 7,:amjeuu za o bećanu vjern ost. Tak o se II obliku va zaIni h veza itgradujt pir:lmida fcudalnug druii tva. na koje vrhu sr nalazi kralj: pojcdine SlC pero ice tc p ira mid e bile su medusob no oštro odijeljcne. Najšira porlloga fe uda lne pira mi de su polit i č k i be.!p rav ni seljaci. kuji II to doba u franačk oj državi postaju defi nit ivno km elovi. Prvi S\I Karolinzi dodjel jival i feude doiivo tn o, pa je zbof:" loga kral j jako utjecao Il:a za visne feudalce. Ali ubrzo poslije Karll'v e sm rt i t,rodiTe sl'e više bašt insko pravo na feud: feudalci sc tak{o osamostaljuju u svom odnosu prema kralju. a feud I)ostaje gO tOVU ..dr!ava u dria,·i«, T o razdoblje - do IX. stoljeća - predsta,·lja u histori ji svih j uinoslavenskih na roda jednu od najznataju ijil: prek reImea u njiho l·u razvitku. Na os nol'u društ\lene diferenCijacije. koja je priličn o napredovala za I'rijeme doselja va nja i borbi posli je doselje nja, i u "ezi s nO\li m eko nomskim razl·itKom postepeno se formiraju a n tago n ist ičke dru!tvenc klase. Ustal;ivanje njiva i usa" rŠ3l"i1nje pol joprivred ne tchni ke omoguću.i u uČl-riCiI'anje pri'·atnog vl asniš tva na zemlju. najprije kod velikih. a zati m kod ma lih porodica. Ta j ekonomski razvitak u,·jctu je i pos tepeno formir anje Velikoga feudalnog posjed;:. b o i padanje dotada slobod nih suplemenika II zavisnos!. p;: tak i II I li
o
l
I
ropstvo rodovskog plemstva. knez.a ; njegove pra tnj e, koji sc II lo vrijeme izdvajaju iz. plemena. K lasno druŠlvo. koje ~e _ sa svoj im unutrainjim suprotnosti ma ; polrebom pokora,':!nja sve veće mau ugnjetavanih i ek..s ploaliranih suplemenika _ sve vi}e izgrađuje, kao i polreba da obra ne osvojena područja i neza visnost od neprijateljskih susjeda. spajaju plemenske savetc tJ čvrJće ,jeline, zah tijevaju j aču ttnl ralnu v l a~ t i stvaraju temelj za l}Osla nak prvih drla .. a kod .J užnih Sla,·ena. U 10 doba polpuno prevladuje i kod Jufnih Slavena naturalna privreda povezana tJglal'nom s proizvodnjom za vlastite potrehe i veom~ ogr aničenom razmje nom dobara. pa su se odrbli samo g rad o"i na Ja dranskom primorju, od Trsla do Uk;nja. a i oni ni su bili na prvom mjeSlu trgovački i ob rtnički centri. U cijelom sc tom ral.vitku. medutim. jasno odrazujc i položaj J užnih SJavC nl! izmedu dvije spomenule velike sile, koje su u pojedinim oblastima neposredno utje,ale na njega pa ga i bitno modifkira1c. Njihov je uljeeaj bio prirodno n ajjači kod Makedonaca i Slovenaca. koji S ll bili nepos rerlni susjedi Bizanta, odno~ n o franačke države. Ubrzo po doseljenju stvara sc kod makedonskih Slavena II z~leđu S.olun.a p~emenski savez sa svrhom. da osvuje taj grad. BizantskI utjecaj poka7.uje sc II napredovanju poljoprivreile i u~lal j iva n ju tcritorijalne seoske općine. a time i privatnog v!asni! tva, ka o i u izdvajanju plemenskih prvaka i učvršćivanj" vlasti knezova (arho nata ) u Sklavinijama. slavenskim knež e, .inama sjeverno od Soluna. Ali prije no šIo je na tom osnovu sa · uel~ jedna čvrsta državna formacija. Bizant ih povremenim pohod Ima (658. ~SS. i58) l}Odvrgava pod svoju vrhovnu ,'last. koj a u to doba dopire molda formalno i do Srba i H rvata na zapadu. Slaveni na seljeni u Grčkoj i uz sjevern u obalu Egejskog mo ra p~dl~~~~; .u pr~ kraju VIII. i na početku IX. st. temal5koj orgamzaclJI I upravI. a da bi slomio njihov otpor, Biza nt ih dijelom prebacuje u Malu Atiju i uz njih na seljuje na Balkanski poluotok ka o s{ratiOle Grke i doseljenike iz Prednje Azije. Nešto dal je od Soluna bio je odnos Slavena prema Bizantu laba"iji: u Sklavinijama vladaju jol d o m aći knezovi, iako su i oni pod uhovnim gospodstvo m Bizanta.
Il ;
Mnogo je tom razvitku sl ičan i razvitak Slovenaca . Slo"cnd sc na početku VIlo sl. uključu ju II slavenski plemenski savu pod Samom. koji sc formira izmedu Labe i Jadranskog mora. da sc obrant protiv Avara s istoka i Franaka sa zapada.
,•l o
I
I, o
o
, o o
!• l
i i o
o
o
l
!sIOč nim Alpama pn"a slovenska drbvna formacija. Karantanija. II
Poslije njegova raspada
II
sredini VII. sl. pojavljuje sc
II
kc>joj jc. doduše. veči na stanovnika bila jolllobodna. ali sc spominju "prNe;« (primorcs) i patrija rh alni robovi, knez uhrićujc v\ast pomoću svoje l ične vojske (kost!a). II narodna skupština gubi svoja pra"a II korist nove feudalne klase. ko ja je tada na stajala. Ni tu se. medutim. proces feudalizacije nije dovršio na domaćim osnovima: II sredini VIII. st. pada Karantanija pod Franke. a na kraju VIII. st. pok orili su oni i o~tale Slovence. koji su od ~redine VII. do k raja VIII . n. bili opet pod vlašću Av a ra. Po~lije nego su Slovenci sudjc:\ovali u uslanku pod vodstvom Ljudevita Posavskog (o. 820). njihovo ponovno pokorenje imalo je za posljedi'u. da j e uvedena potpuna franačka organiucija; slovenske su pokrajine podi j elili u groffwije I)od nje1000čkim grofovima. slovensko zemlj ište dodijeliH frana~kim feu
i
, o
118
•
,·1 o
119
o
CIJaCl]a. koju je juino od Vdebita već otp~ije znatno ubrzao sve tjdn;i clodir s romanskim gradovima ' u bizantsko.i Dalmaciji. Pocl fran1l/: kim sc utjecajcrll \I IX, st. laj razvi tak nesumnjivo jo!; ,·iJc ubrzava; slobodni su seljaci potisnuti u kmetstvo i kolona tski odnos. učvr!;ćuju sc feudalni društveni odnosi. izdifu plemensk i prl·aci. ll. prije svega postaje sve jačom kn eževa vlas t. O Srbima se doduk saču\' alo iz te pe riode veoma malo podataka. al i oni pokazuju isti smjer razvi tka_ koj i moiemo vidje ti i kod ostalih Južnih Slavena. iako je on kod Srba bio nešto sporiji. Od svih Južnih Slavena samo su Srbi do kraj .. Ol'og r:lZdobIja " ..ddali sh'arnu nezavisnost. Polazna toč ka o njihovoj historiji je srps ki plemenski savez. č i ji razvitak ne možemo po izvorima pratili, a obuhvatio bi područje od da lma tin skog Ilri morja na jugu od Cetine do Ra~ kt' i srednje Bosne. Na lom se područj u u IX, st. jal' lja nekoliko više il i manje sam ostal nih oblasti. od kojih kasn ija Raška postaje driavna jngra. Od kra ja VII I. SI. kne!el'ska vlast u RaUwj je nasljedna. spom inju sc i robovi. a neki podaci govure i o formiranju klase feudalaea. I tu se I)rema tvme fonniralo klasno dru~tvo . čijim je rezultatom Mpska drfava IX. sl.. ko ja s uspjehom odbip napadaj., Bugara. Specijalan polobj dobile su s vremenom na raskršću srpskih i hrvatsk ih utjecaja Paganija ili Neretljanska oblast izmedu Cetine i Neretve. i Bosna oku gornjega i srednjeg toka istoi men e rijeke. U tom se razdoblju jače isticao samostalni razl·itak Nerctljanske oblasti negoli podacima os kudna historija pn·obitne »zemljiee_ Bos ne u Idko pristupačnoj unutra ~njosti . Na zal)adu od DaIrnalinske Hrvatske. u susjedstvu Slovenaca. a pod neposrednom I'lašću njemač k ih feudal:lea. Hrvati II Istri su sc razvijali u naroči t im historijskim uvjetima. Ka kraju loga doba formiranja kl asnog drultvu i nastajanja drfav e putinje i pok rštavanje Slavena_ Ono kod svih J užnih Slavena zna či učvr!;ći,-anje vl adaj uće klase. pa prema tome i drb\'n e organizacij." ali kQ(! pojedinih od njih, zbog osobitih prilika, njego vo je značenje razl i či to. Slovencima su k ri;ćanstvo namelnuli Franci. kako hi u ~v rstiJi svoju "last nad njima. a to isto vrijedi ugla vnom i l.a Hrvate. iako se kdćanstvo širilo među njima i prije iz dalmatinskih gradova. Zbog toga kod Slovenaca i H rvata prevlađuje Zapadna erha s bogosluijem na latinskom
120
I
1 ,
,, , ,
, i
,
I, •
!
!
I
jeziku, a kod Slovenaca su osi m toga i crkveni centri os tali van 7.emlJe. Sv':: jc \o uvelike kočil o njiho,· razvitak n~ slavenskom osnovu. ~ kod Slovenaca jos II većem opsegu zhog wdinske ,·ladr:j\lćC klase. I medu Srbima i Makedoncima liri se kršćanstvo vec nd \'11. st. iz bizants kih gradova na Jad ranskom i Egejskom moru. Ipak. njiho"n l>()krltii.vanjc pr ipada uglavnom u drugu polovinu IX. st. i u vez, je $ radom Cirila i Metodija. koji su s\I'orili bogoslužje na slavenskom jeziku i tako udarili jedan od temelja za bsnije formira nj e samostalnih slal'cnskih crkava. Slavenske ~u crkve u daljem razvitku jak oslonac ~la\'ens k im drhl':lma na Balkanskom poluotoku. a slavensko je bogoslužje PQdl oga za rl::lj; kul turni i književni razvitak . koji II obli ku glagoljaštva u H rvatskoj i slavenskog bogoslulja u Bosni prodire da leko preko granica pravos1a,'nih crkava u područje katoli čk e crk,·e. 3. Propadan je bi.zan tske i frana eke ,'lasti nad J ui ni m Slaveo ima o IX . i X _ 5t.; po ja" a nO"ih sila u susjedstvu J užni h Sla vena. _ Bizantsko-franačka p revla~t u Evropi ne~ta .; c u srtdini IX. sl. u vCli S unutrašnji m ratvitkom i navalam a sa strane. Moć Bizanta nad Balkanskim poluotokom u~ro.hvaju tad a !'clika osvajanja Bugara. koj i su se iz oblasli sjeverno od AW"sbg mora. uzmičući pred naletom Ha zara, naselili lO-tih g
•
Na.;li uspon Bugarske počinje na početku IX_ SL kada se «l na. pod KTlllnom. proširuje prema sjevuozapadu o buh vatajući teritorij propale avanke dri.wc istocno od T ise; kan Krum. osim . toga. oS" aja i najsjeve rn iju bizan tsku t.-rdavu u Bugarskoj, 'Serdiku , pa prodi re zuim i do ca rigradskih zidina. Vdi k utjecaj na dalj i razvitak Bugarsh imalo je krUa nsh·o. koje sc u IX . st. potdo nagl o da širi iz Biunta. Poslije dugog ko lebanja izmedu Rima i Carigrada. kan Boris jc pristao najzad 865 da krUa nstvo primi preko Carigradskc crkvc. Tada je proši rio i gra nice bugarske države u Makedonij i do Prilepa i Ohrida. al i nije uspio pokori ti Srbe i H rvate. Bugarska je bila na vrhuncu svoje moć i za vlade cara Simeona (893-92i ). Simeon je podvrgao pod svoju vlast cijeli istočni dio Balkanskog poluoto ka do Adrianopola i Soluna, u njegovu centralnom dijelu pokorio Epir i Rašku , a bez uspjeha napada o Hrvate. Ali ubrzo poslije Simeonove smrti, za njegova nasljednika Pet ra (92i-969) snaga Buga rske počinje da opada. Srbija sc oslobađa pod Caslavom. a 969 izbija i u Makedoniji ustalwk protiv bugarsk e vlasti. Na tako oslabljenI! Bugarsku nav alio jc Bizant i potpuno je poko rio (9; 1). Ali već f)7(; usta nak m"k edon.\kih Slavena pod vodstvom Samuila. koji za viie decenija proširuje svoju " last nad gotovo či tavim teritorijem prijašnje bugarske države, nanovo rwi njenu premo.! na Balkanskom poluotoku. Go tovo u isto vrijemc, kad nestajc bizan~k~ "lasti nad vclikim d ijelom Balkanskog poluo toka. raspada sc i franačka država. Zemlje udruien~ u njenim granicama za vlad e Karla Velikoga nisu 03tale dugo na okupu. Već je Karlo" sin Ludovik po. dijel io upra vu drla"e izmed u s"ojih sinova. Verduns kim ugovorom (845) oni su izvriiIi d iobu države na tri dijela, od kojih su se po,li je razvil e Francuska. Njema čka i Italija. Do kraja IX. st. jol sc oču"a1 a svijest o povezanosti lih dijelova, a zalim su napadaji Normana, Velikomoravljana i Madara kao i sve jača reudal izacija toli ko potkopali kra ljevsku ,'lasi. da su sc dijelovi. na koje sc u polovi ni IX . st. raspala karolinška država, od,·ojili u niz samostalnih feudalni h pokrajina i voj vodina. iz kojih se u X. st. poste peno stvaraju drfave po nikle na etničkoj povezanosti svoga stanovniJIva. J22
Kod pod jele franačke drža"e Ludovik N j ema č k i dohio je 845 njene i~očn e pokrajine. a zajedno s njima i slavensk ~ pol uvazal ne kneževi ne na istoč noj granici. htočnofranačku drJ:avu sv~ .. i§c je I)()tkopavao stal ni antagonizam njczini h sas ta"n ih d ijelov" potican plemenskim tradicijama o nj ihovim naroči t im prav ima i nekadašnjem samostalnom političkom životu, kao i lokaln;: poveza nost i cenlrifus"lne težnje feudalT)()g plemst,'a. Osim loga slabila je njenu snagu i borha slavenskih plemena du i istocne gra nice za oslobođenje od frana čke \'Thovne vl asti, u kojoj jc do duše uspjela poslije dugih napora samo veli komora..5ka dr!"" a pod Rastislavom i Svatoplukom po$!ije 869. U toj situaciji napa daji Madara, koji su pokazali svu nemoć centralne driavne vlasti. i smrt posljednjeg Karolinga. Ludovika Djeteta (911 ). bili SLl UtrOkom. da sc raspala i stočnofranačka država u više SI..arn o samostalnih plemenski h vojvodina (Svap! ku. nav a r ~k a s Kar1l11 ta nijom. Franačka. SaJ;ka s Tiringijom i Lotaringija). Slom fr"na č ke vlasti nad srednjim Porlunadje.n \I najužoj je vezi s nasel jenjem pljačkaških nomadskih plemenn l\ b dara II Panonskoj nizini. Osnovna etnička podloga. na koj oj sc ! vremcnom ral"io mađarski narod, sastojala se od ugro-finskih plemena. koja su živjela u porječju gornje Volge i Kame. T a su sc plemena već rano stopila s nekim tur~kim plr::me nim a. a kad su sc (I doba seobe naroda poma kla u kraj eve izmcdu Don ~ i D njepra. turska je jezična i ci n ička komponenta u njima još višc ojačal:! . Od nje potječe i slavensko imc za MadOIre - Ugri - ko je su Slaveni it .. cli od imena hunsko-turskih Onogura. a koje su preuzeli i drugi narodi. Potisnula od Pečencga. mada rska su sc plemena naselila u rlrugoj polo"ini IX . .st. duž Crnoga mora i zmeđ u Dnjepra i uUa Dunava. T u su sc, pod utjecajem razvijenijih Hnara. udružila u plemenski .savez, II kome su dodušc odlučival i sta rješine pojedinih plemena, ali koji su od top vremena nad alj e predvodili zajednički knezovi iz plemena Megeri ( Mađar). Prvi od njih bio je A rpad. osnivač kasnije kra ljevske dinasti je. Vc, od 70-ih godina IK n. Mađari su se kroz karpauke klan ce sve čeUe zal ijetali u Panonsku nizi nu. gdje su w;!o;o ro odIUČT)() u:jeeali na lok borbi između velikomoravske i istoč nofm načke države. T c $U im prilike SO-ih godina [X. st. om ogućile da
123
,
;
I
T ise. gdje su još u Xl . st. živjeli uglavnom
• l
kao munadi. Pod ijdjeni u osam plemena s preko stotinu rotIova, koji Stl - prema jednom arapskom izvoru - mot!"Ji podići oko
,
,~
I
nasele
il
porječju
20.000 konjan ika. Madari su se od kraja IX . do sredine X .
$(.
zbog pl j a čh: zalij.:!al; prije svega tl Ita liju i ""jema čku, a i dalje na u llad. pa su ponekiput prodiral i; do Pircneja. Oni ru o. 900 U1J1osjdi Panoniju s desne strane D unava i do 908 unilti1i "cli~o moravsku tIrlavu. Tako 5\1 njemačke gospodare u sInvenskim pokrajinama potisnuli na neko "rijeme u Alpe. tavladali velikim dijelom slovenskog teritorija i raslavili slavenska plemena na sje-
v:ru
j
jugu. Njihovim
pljačka!kim
pohodima na zapad
u činio
jc
kraj tck katast roraln i poraz kod Aupburga 955.
I
I
I
U "rijeme žestoke borbe Bizanta protiv Arapa u Aziji i na moru. a proliv Bugara na Balkanskom poluotoku u sredini IX. st. pojavljuje sc na Jad ranskom moru nova sila. Venecija. koja od svog osamostaljenja mnogo utječe na razvjtak Južnih Sl~,·cna. napos~ H rvata. Usprkos franačkim nasrtajima na kraju VIII. i početku IX. ~ t .. poslije I>ada Ril\'e nskog egzarhata (iS I), Venclski dukat. posljednji "slal~k bi~antsk~ vlasli u sjevernoj Italiji. ustaje napokon II IlOsjedu Bizanta na osnovu mirovnog ugQvora u Aach~nu (SI2). Ali upravo II to doba. kad Bizanl teško odoli j el'u Arapima i Bugarima. Venecija sc naglo razvija u samo§talnll državno čiju ekonomsku p.odlogu či n i sve jača trgo\'ina ;zm~du Istoka i Zapada. Centar Vcnctskog dukala prelazi na otok Rialto , na koji su g. 812 llrenijcte jz Aleksandrije moći sv. Marb. Tu su sc skupile najmocnije porodice, koje su, ostaj ući formaln o pod vrhovnom 1'la1ću Bita nla , birale na skupštini stanovnika (publicum placiIum ) duxa (doge, dužd). Iako je duB bio biran. njegova je vlasi bila spočetka u su(l$kim i vojnim Sll'arima vrlo velika, a njegova blagajna nije uopte bila odijeljena od državne.
!
I,, ,
, •
I •
,
US])n05 ograničenju
od strane skupštine stanovnika. kao i ufeg savjeta (curia), koji je bio sastavljen od članova imućnijih porodica. d.uMev je položaj bio ,'rIo sličan položaju monarha, I)a sc. hoviJe. pojavljuje kod pojedinih porodica tendencija. da zadrl e d"J.devu 1·lart u ~vojim rukama. Ta tendencija nutaje tek potkraj X. st" poslije ies toke bo rbe izm edu tih I)orodica.
! I
,
U 10 doba. u IX. i X. st.. razvIJa sc grad na Riahu. koji sc II potetku naz;l'a civitas Riaiti. a poslije civilas Venet iarum. U tJ. d"a stoljel:a razviJa se Venecija Kao gr.l.d i kao država. \·ct od 8~ O dužd istupa kao samostalna ugo,·aračka strana prema franačkom kral ju Italije u nizu ugovnra. kojima sc utvrduje samostalnost Venecije i njc~i ne trgovačke povlastice II 5jcvernoj Italiji. U dobrim O
125
124
l,
.. •
•
pravcu dru!tvcnc diferencijacije. propadanja slobodnih seljaka i iulvajanja boljara i klera, niti je nestalo tr.ldicije o nekadalnjoj urnostalnosti \I sklopu Sklavinija. Na tim osnovima javlja sc II prvoj polovini X. sl. II Makedoniji otpor proti>- feudalizacije II obliku bogumilstva. il II vezi s napredovanjem feudalizacije: stvara se 976. poslije- uspjelO!; ustanka Makedonaca. makedonska driava pod Samuilom. U svom najvećem opsegu la sc drlal'il bilil proširila po cijdom Balkanskom I'0loo\oku _ iZUZCI'ši primonk; pojas ud Carigrada do Soluna. srednju i juinll Grčku i I-'irv.lIsku - pa jc prema tome osim Ma kedonaca obuhvatala i Srbe i E::pr.rc:.
•
Njena organizacija sI'akako sc oslanjal.. na mjesne feudainc cle-
•
I •
mente, kojim3 jc bilO! !)(I"jerena uprava pojedi nih p,,\c:rajilla. Ali ])()slije propasti Samuil ove drZavc lO IS. Bizantu je opet po~lo ta rukum da nad Makedonijom obnovi svoju vlasl. koju vcć prijc jelino,!; stoljeća i 1'0 bijase il/)ubi o. Dalmatimka Hrva tska. već od 82& u dosta IabavlI obliku ncposre(lnQ podreden;: fnlnačkom kralj u Italije. imaia je - osim Makedon ije - najviie koristi od slabljenja franačke j bizantske moći. U I'rijeme borbe za Italiju izm eđu članova karolitlšk c
II I
! ! •
i, !
, •
,
I , ,,I ,
i•
•• ••
126
•
pokušavaju da preko pojedinih člano"a vladarske I)()ro~ie~ pot!vr!,'TIu Srbiju pnd svoj uljecaj. i naj~ad je on~ . 92~ pTL~IJučena Bugarskoj. T ek poslije smrti cara ~imeona, SrblJll sc. ~~ e?,.,O ~a 5r<:danjon, Bosnom. opet osamostalIla pod Ctslavom (9. 1 ,1 ,1.8 _ n. 960). ali poslije pada Bugarske došla je i o na pod vrho\'1l\1 vlast Bizanta, a zatim ca ra Samuila. 4. M akedonci i Slovenci pod v la š ću Biunta i Nje~ačke: borba Srba i Hrvata u u čvI"ŠĆt;nj e svoje državnI:: nelav isnosti. U drugoj ]lOl lovini X . i u počdku XI. st. Bizant j c k o na čno svlada o svoje neprijatelje i za kratko vrijeme dostigao nhunac svoje moti. On znatIl<) proširuje granice l j Prednjoj Ati);: poja· t ava svoj položaj na l\loru. daje time 110" zamah svoJoJ trgovini i najzad. poslij~ tdkih borbi, uništava i SamUilOI"Ll t~~žav ... Bizant postaje izno"a posredni ili neposredni gospodar CIJelO!;"" Balkansko/) poluotoka. pn'i put od vremen a slavenske se.ohe. Njegov sc teritorij tad .. protc!e od Eufrata do Dunava I od Zi,kavkazja' do zapadne obale .Jadrana. U lo vrijeme najvećega vanjskog poleta Bizanta. raste \I njemu v<;liki feuda.lni posjed. koji sc širi na račun sitno.;: jlos)ed.a slobodnih selja.ka i stratiota. potkopavajući 1ako sam tcrnelJ b,zantske moci. Carevi makedonske dinastije pokuš.:l\"aju u X . i na po1:eku XI. st. zakonskim odredbama spriječiti prijdaz seljačko~a i vojničkog posjeda u ruke feudalaea. Ali se uza 5\'U strogost tih od redaba borba izmedu centralne vJasti j veleposjedni~kog plem stva 5"rŠllva pobjedom feudalnih snaga. U Xl. st .• u doha "Jadavinc č inovničkog plemsIva u Bizantu. veliki posjednici nesm etano apsorbi raju zemljišne posjede slobodnih sdjah istratiot a. prt(varajući njihovc vlasnike u svojc kme love-parike. Tako nestaje gJavn~ os novice kako vojne. tako i ek onomsko-financijsk~ snage bizantske drža,'e, a prema novim neprijateljima. koj : sc pojavljuju na njegovim granieama. Bizant sc u drugoj polo"in; X.I. 51. pokazuje potpuno nemoćan_ Mala Azija, jezgra eantva, kOJU je Biza nt u vjekovnim tcškim borbama uspjdno branio i obranio oo arapskih navala. sada brzo i lako postaje plijenom Seldžuka. U isto ,'rijeme Bizant gubi; svoje posljcdnje posje
12i
,
,
'I
tač.koj
republici vodeću ulogu a to je za dalji eko nomski i
trgo"i ni na Sredozemnom moru. fJolitički razvitak carstva imalo
II
dalekusdnih posljedica. Kn.jnj;m naprezanjem svih snaga i sredstava uzimanjem
II
službu stranih
najamničkih
slaooYni~lva.
odreda i dodjeljivanjem
pruni;a (feudalnih veleposjeda) za službu II "ojsei - Bir.an! uspijel-a da pod dinastijom Komncna OJ kraja XL do kraja X]], st.. II doba vlad.wine "ajnog plems!\·a. jui jednom njača svoju vojnu snagu. Tak o postile niz novih vanjskopolitičkih uspjeha. podiže privrell"""o USled carstva i u(:"riću jc njegu" ]lOlu!aj prema pokorcnim slavenskim namd ima. Franačka ddava, suparnik Bizanta II prvim vj ckuv;ma fcudalne periode. nije sc II cjelini nikad vii( obnovila, Ali nju u srednjoj Ewopi u Hedini X. st. nasljeduje njemačka drb .. a: Oil;! je nastala na teritoriju istočnorra n ačkc ddal'c. koja sc "poectku X . 51. dois ta raspala u titav niz I. ZI'. plemenskih vojvodina. Iak o ih je i dalje spajao lajednički \'ladar. on II prvo vrijeme nije imao nikakve prave vlasti. T ek organizacija obrane od madarskih napadača s\Vorila je postepeno novu osno"iell la ujedinjenje države. POŠlO je Oton I.. pobjedom nad Madarima kod Augsburga (955), vratio kra ljevskoj "lasti njen ugled. htio .ie da s"ojoj " Iasli udari čvršCc lemeIje. Da bi sc oslobodio stal nih buna i Olpora pojedinih voj"OO;} i slomio otpor velikih fcudalaca. on je vojvodine pa(:eo dodjeljivat i "lJ feud u prvom redu svojim srodnicima. Osim toga oslanjao sc i na episkopa!. kome je dao prostrane oblasti. Polpora crkve bi la je naročtto "ažna slalla. SlO "diki c rkveni dostojanstveni<:i nisu ostavljali svoje funkcije u naslijede porodici. Utv rslivš i tako svoju vlast. on je (962) pokorio sjevernu l\.al iju i predobio papu. da ga okruni za cara. Usprkns priHemenom učvrlćenju carske vlMti. u daljem ran-itku do kraja XI. st. po. ~tel)eno napreduje feudalni partikularizam. Medusobno povezivanje jačih ftudalnih porodica u pojedinim pokrajinarn:\ ima 7,a posljedicu IlOno"no samostalnije istupanje vojvodina. I veliki sc fcudalei Ilvelike oslobadaju. naral ilo" sudstvu nad svojim ,'azalima (a pogotovu pak .seljacima). od clOlada!nje podrtdcnO$ti vojvodama. U drugoj polovini Xl. 51. počinju sc doouJe ja"lj;lIi novI elementi drus!\'enog razvitka - državni ministerijali i gradovi u Rajnskoj oblasti - koj i su mogl i pru!iti potrebnu potporu 128
J
nas toja njima oko vece cenlrali zac ije ca rske vlasti.i oko :rutbija~lja fclldalno'p:LTtikularističkih te nd encija. ea.r H C.nn k ~ V. sc. dOIs::!. oslanjao na njih , ali kako jc on u borbi za Lnvesttt~TlI .'zgubl~ ugled i vlas t nad crlc.venim feudaleima, o~emogućen J~ bIO daljI razvita k u lom pravcu. Ta ko je nestalo 5Vlb brana, kOJe su sp~ tavale. da potpuno prevlada ftuda!ni partik~larizam. ~ d.a drbva podijeli u velike feudalne posjede. kOJI su pOlitičkI bIh gotovo samos ta lni. Poslije svoga strahovitog poraza kod Augsbu rga Madari pre· stajll s pljačkaškim pohodima na zapad i p~laze .postepeno. na sjed il ački način !ivota. Neposredni dodir s pokoremm S!ave nlma u Karpa tskom basenu mnogo im je pom~gao. da ~apuste no~~.d ski fivot. jer su sc pom ntu nji h Madan upoznali s r3.zv'JetllJlm obli<:ima ekonomskoga. društvenog i političkog livota.
.5:
I, , (
, •
! ;,
i
I I
! ,
Poste peno napu!tanje nomadskog načina livo!a i klasna .di~ fere ncija cija. koj"IJ je ono zna tno ubrzalo. bili 5\1 prvi predUVjetI ~a postanak drla,·e. koja se kod M.ada~a POČel.a. stvarati od sre.-. dim X . stoljeća. Bin je to dugotraj3n I komph~lTan proc~s, kOJ' je 5vOje završne oblike dobio pri kraju Xl. st. I u kon;e je zna· ča jn u ulogu organizatora imao Stjepan I. (99i- I038). Uz pomoc strani h viiezova, uglav nom njemačkih. on je slo· mio otpor posljednjih plemenskih starješina ~ prisvojio velike komplck1e obrađen e i još više ncobraden e zemlJc; osnovao prtnl;:' franačkom uzoru županije (comitatus, varmegye) kao ekonomskounravna područja s\'oga patrimonija sa sredi!tem II utvrd e no,:,", g~adu (castorm. ci"itas), za koji je veliki dio po.dloin~t;: .s:ano\"ntltva vuao kao kmetove (castrcnses) ili slu! benl kc-voJmke (i obagiant! castri); počeo stvarati no" sloj "kr aljevskih 51ugu~ (s.e r,.ienles regis , mili-tcs), daruju':; im zemlju kao nag radu ta "oJnu slulbu, čim e je udario temel.ie feudalnom sistemu i bu dućem plemićk om stalclu; priveo Madarc upadnom kr!ćansh'u i stekao u <:rhi. U1 svoje vite1.:o\'c i vojni ke. glavnu po~poru monarhi.i.ske i driavn e vlasti. Svojim krunisanjem za kral ja I organlza<:IJom naročite crhene provincije. u kojoj IlIU je papa pri1.:nao izuze~~a prava. osigurao je političku nelavisnosI wojoj državi, a S,"Ojlm financijskim i ekonom~kim odredbama (kovanje srebrn~g novca: unapredenje trgovine i dL) nastojao je da je ekonomskI oslobodi
129
• •
,
od inozemstva. Pro iirio jc najzad njezinI: granIce do gorovitog ruba Pan01lsh nizine na sjeveru i istoku . Stari oblici rodovsko-plemenskog uredenja nisu odjednom nestali. nego su, ~ toviie. bili matno obuhvaćeni novim pol
,
!
druhvcnib snaga. .. U sredin; XL ~t. rojavJjujc sc
,
tl
zapadnom svijeIll nova po_
Iltu!k ... snaga. katolička crk va na čelu $ papom. U vezi $ reformnim pokretom pape nastoje da se emancipiraju od svjeto\'ne vlasti i dobiju vrhovnu vlast naG svim državama kako u crkvenim. tako i u svjetovnim stva rima. ho bi odgovaralo položaju crkve kao najja~c snage m<:du feudalnim vd iki m posjednicim.l. Re formni pokret. doduše. počinje prividno na crkvenom području boroom za poboljbnje crkvene disciplin<:. protiv kUI){lVanja crkvenih polobja i svećeničkog braka, koj i je tada bio zabranjen. Z~ poboljšanje prilika u sa mostanima. kao i za papinu univer. zaLnu vlast nad čitavim kršćanstvom i _ u vezi s bomom pat3' rije. ši rokih slojeva u talij a nsk im gradovima proti v vlasti aristolcracije - za emancipaciju papa ispod utjecaja kako rimskog plemstva . tako i njemačkog cara. Već IC tdnje izazl'ale su g. I 05 ~ konarni raskol izmed u Istočne i Zapadne crkve. jer cari _ gradski patrijarh. predsta\'nik istočnih crka"a. Istočnog carstva i bizanL!ke k.,.1turnc tradicije. nij<: nikako mogao da se pod"rga"a po- etencioznim zahtj<:vima pap~. Raskol j e imao svojih političkih posljedica : uz podriku pap<'. Normani oS"ajaju u s redini X l. st. bizantske posjede II juinoj Italiji i osnivaju ondje SI'oju dria,'u, jedno od jakih oruda papinske politike prot;,· država na Balkan_ skom poluotoku. naročito radi pokoravanja Bizanta i !stočne crkve. Mnogo ši re razmjere imale su posljedice izazvane rd orm. nim pokretom na Zapad u u obli ku borbe izmedu sacerdocija i imp<:T1Ja. vrhol'ne crkvene i ,vjdovne vla:sti. Ta se na ime borba
, ,i ,
I I I i I
I,
l i,, ,I I
I I
i
130
nuinn koncentrirala oko vlasti nad velikim crkv<:n;!\) posjedima. koji su, prirodno. bili u isti mah; kudi ili bili p-od u prav~ml ~"j~ t o"nih feudalaca II obliku ~za!titnika« (Vogt, advocatus). "ec latcranski koncil I05!l zabranjuj~ laičku invcstiturl1. l j. podjelji"anj e crkvenih -službi. odnosno s n~ima !>Ov~nih p~jeda.. /I. kako je to bilo pravo vladara. obnavlja se teonp o moć I . ]lape nad s'jelovnim vlada rima oslonjena na fahifikat e il IX . st.. k"ja jc dobila najdosljedniju primjenu \I tezi pape Grg ura V II.. da samo p;:pa ima pravo ra spolagati carskom i kralje"skim kru · nalfla. Ta .se borba najjal:e ispoljil a u "dnO$"U izmedu l)
!
i
,
,
.,,
"
l
J
I
,
•
carstva. jer jc Biza ntu ])Qmog!a proliv Nonnana. Ona dobiva tako !iroku b:11u ta svoj kunij; teritori jalni razv itak u istočnom SrcdoumIju i prenosi it Carigrada u Veneci ju tdište trgov inc između Istoka i Zapada. Raz.ličitim ugovorima ona olakšava i svoju konkurenciju s drugim najvafnijim pomorsko- trgovalkim {!"radQvima loga doba, Pisom i Geno\·om. K onačno se u prvoj polovini XII. K z.natno mijenja i unutrainje uredenje Venecije. U lo doba pojavljuje sc ..com una Vcnccianrm... zajednica trgovačkih L i zemJjo posjedničkih pat ricijs kih familija Rialta. a gotovo u is to vrijeme i savjet mudrih (s apienta), iz koga se u drugoj polovini X II . st. razvija Vd iko i Malo vijeće. Ti organi gradskog patricijala prcuzdi 'lU funkciju nekadašnje skup!tine stanovn ika kao i mnoga duideva prava. n aročito u unutrašnjim poslovima. Prijelazom vladars kih prava na Malo vijeće dužd u suštini postaje samo njegov izvršni organ. Kod Ju žni h Slavcna u tom sc razdoblju približava kraju dugi proccs na stajanja feudalnog društva. I. j. pretvaranje seljaka u km eto ve i formiranje i sve čvr;;':e međusobno povc1.ivil nje k la~e feud,daea , bo i učvršćiv anje vladarske vlasti, koja se oslan ja na fcudalnu kla su. Ali, bu dući da je snrijevanje fcudalnog dl'lJštva na domaćim osnovima ograni če no sa mo na Srbe I H rvate. a kod Slovenaca i Mak edonaca se uvod e obl ici sazreli II inozems tvu. ni sll sa mo konkretni oblici nove društvene strukture djelomično različi ti. nego SII i tempo i na čin sazrije" an ja feudalno!:, društva uvelike vezani i s vc': izloženim razv it kom u susjedstv u .J uinih Sla ven a. Ponov no jačanje N jemačke na zapadu J Bizanta na istoku ulječe prije svega na historiju Slovenaca i Makedonaca i po. kazuje se u mnogi m stva rima na sličan način. U 70-i m god inama X . st. Slovenci opet potpadaju pod njema čk u vlast. a njihovu zemlju dijele u feuda lne grofov ije.marke. koje još samo do početka XI. st. o.staju udružene u feudal nim granicama vojvod ine Veli ke Kara nta nije, a zatim sc razvijaju odvojeno kao histor ijske po kra jine. Oko g. 1000 fe ud alno je društvo napokon izg ra deno: slobod ni h seljaka gotovo više nema, a s postankom nifeg plemstva u Xl. st. pof inj e i propadalIje posljednjih ostata ka vladaju':ega dru itvenog sloja iz drža" e karantanskih Slovenaca _ koS~:ta. Više plemstvo sačinj avaju v~i nom njemačk i feudalci. a nji-
"2
i
I •
i
I I J
,
J ••
•
I •
•
I
,,
hovu utjecaju podli jdu postepeno i pojedini osa mlj eni SlovenCI u njihovim redovi m a. Od kraj a X , st. poči nju u slovenske pokrajine tve jace pritjecati nj emačk i seljaci, koj i u krajevima Ut Duna\' ubno potiskuju slovensko stanovništvo. U ve:ti s borbom za investituru - osi m tnatnih promjeoa" m oti pojedinih is taknut ih feudalnih porodica - izgra d uje se dokrajll cr\::l'e nll organizacija i odstranjuju posljednji tragovi m isio narsk og razdoblj a. U to "rijeme nestaje najzad i spominjanje s]a"enskog pra"a osim u5tol iča vanja koruških vojvoda. MakedolIci su, zajed no sa Smirna i H f"atima , po tpa li l OIS pod vl ast Bizanta . ali sc ona ispolji!a Irod njih neusportdivo jate nego kod Srba i H rvata. Makedonija j e postala tema, i u nju uvo de bizan tsku upravnu i crkvenu orga ni zaciju. Neke kon cesije u tome uhn.o su ukinute, i već u sredini XI. st. potpuno sc "vodi bizan tski porezni sistem. Ustanci prOIi I' Bizanta (1040- 41. lOi~-7S) bili su ugušeni. i poslije više puta ponovljenih navala i~l'''na (pcčen ezi, Kuman i, Norman i, Srbi , križari ). koje su zahv atile i Makedolliju. bizantski sc sistem u Makedoni ji po tkraj Xl. sl. pol· puno u čvršć uje. Od početka XI. .~L Bizant dovodi nOi odlučuj u ća up rav na mjesta grčko plems tvo. a makedonsko vezu,ic liza sc i podupire njegovu grecizaciju. Dok Sl;lveni u GrčkoJ podlijd.1I uopće jakoj grecizaciji, Bizan l na selj uj e u Mak edoniju tu di C'tnički elemenat, od kraja XI. sl. postizava veli ke usp jehe u grecizaeiji crkv e. a do kraja XII. st. i u grecizacij i stanovništva u bliloj okolici SoJuna _ U to vrijeme. II ve:ti s izgradnjom pronij arskog sistema" Mak edoniji, veoma se proJirujt ~\' jet')\' ni i crkveni feudalni veli ki posjed. a slobodne seljake osirn rijetkih izutetaka pretvara j u u parike, pa ih čak i prodaju kao roblje u hizantske gradove. Drukčiji nego kod Slovenaca i Makedonaca bio j:.- razvoj kod !-If\'a la i Srba. l H rvati su 1018 priznali \' rhll\'nu \·Ias! n;. zanta, afi ona nije imala nikakv ih p ra kt ičn i h posljedica. pa je i lI.:sta!a već nak on neko li ko godi na. H isto rija H rvata do po~etka X I I. st. is punjena je borbo m s Ven eci jom oko vlasti nad dalmatinski lO gradovima i IJčvršći,'a nj ern fe1JClalnih odnota i borbom za i to samostalniji razvitak u erko·i. hvori ,,·jedoČe o raspadanj u unutra šnjih veza u seoski m opCinama i osiromašcnju seljaka. kao i o porastu velikog posjeda. Poslije prvih POJIt,·;: u
133
-
I
r
sredini X I. st.. da kraJj pokla nja feudalne posjede za službu . za vlade kralja Zvonimira poja,·ljuju le već da rov nice veoIn a velikog opsega i i>.r:l!ito feudalno!> karaktera. Ubrzo pooli je Zvonim 'n.>Vc smrti u Hrvatskoj izhijaju horb~. koje su iskoristile Ve necija i Ugarska. Venecija je ponovo ])rigrabila vlaSI nacl dalmatins kim gradovima. a uga rski kra lj Koloman priključio JIM Hrvatsku kao posebnu cidavnopral'nu cjelinu svojoj drlavi. T im činom ni je H rv auka samo presIala da se razvija kao nezavisna drb"a, nego je zaj ed nica s Ul"
i i
I ,•
, I
, , I• I
feudalizma !]loraju ma nje ili vile priz nati tudu vrhovnu vlasI. U procesu drUSIvenog rasloja,','!mja. koje nije bilo _ kao kod Slovenaca i Makedona ca - ub rzano neposrednim nametanjem t udih oblika feudalizma. sve do kraja ranofeudaln e periode postojali su neki ostaci rod ovs kog uredenja, ma da ~u sc u novim prilikama i oni "cC dosta izmijenili. Tako su sc u Dal mati nsk oj H rvatskoj sačuvale j a če unut ra! nje veze u seoski m opći nama. a naročito hri':a povezanOSI srodnika. što sc tiče imovine. dijelom u velikim porodic:l ma. a d i;'~lom i poslije njihova razb ijanja na "iše malih . Tek potkra j tc periode nes taju uglavnom slobodni seljaci _ II p~imor5kom dijetu Dalmatinske l'ln'atske potpunije nego drugdje. Tragovi sla rog uredenja očuval i su Je veoma dugo i kod klase feuda laea. Ul dvor.;ko plemst'·o o<:u"alo sc sve do kraja tog razdublja rodovsko plemstvo. koje se do du k znatno vilie spomin jl" II opsd nij im izvo rima o Hrvatima nego u oskudn ijim izvorima o Srb ima. ela no,·i dvorskog plemstva. kojim a vladar dajl" pojedi nl" oblasti. odnos no iupa nije na upravu. a ne II feud. glav ni su oslonac vladara i njegove vlasti. pa sc lek na kraj u lc pulo.!e _ kod Hrvat a ~I sred ini . kod Sr ba potkraj XI. Sl. - pr"i put spominje p ~avi ,·azal itet. Rodo\'sko plemsh·o. koje sc odrialo do kr:.ja lOg razdoblja. na proti,·. glavna je kočnica razvit ku ~Iada rske "lasti i gla.,'na društvena podloga za unutrašnje bor be. pa i nosil;1C tradicija - što sc prije svega pokazuje II razvoju Srba - ovećoj il i manjoj samoualnosli. čvrUoj povezan ost i pojedinih ohlast; . a prema lo me - u ra.ZI·itku Srba II toj pe riodi - ; nj iho"a dužeg samOSIainog razv it ka ili ponovnog odcj.!pljivanja. Osim uprav nih funkcija dvo rskog ple msl"a i izgradnje dvora u centar driavne upra"e - u Hn'alskoj od IX . st .. u Srbiji S\'akako nešlo kasnij e - gl"vflo $U podru čje vladareve "Jasti nj ~_ govo pra\'0 sudenja. zapovjedniš"'O II vojsc i i odlučivanj e l) vanjSKim drfa\"nim vezama i odnosima. Usprkos lome ograničuje njegovu vJast osim ,·ije':a feudalaca. koje sc uskoro _ uporedi' s izgradnjom dvor;! - s~stojal o od članov" dvonko...: I'Jcmslva. i narodna skupš ti na. ali i u njoj udlučuju. najkasnije u Xl. s: .. stvarno fcudalci sa "'ojom orufanom pratnjom kao jezgrom ,·oj. ske. Medu najznačaj n ija prava narodne skupi,i ne ide j njezi no sudjelo"anje u (;dr~tti,,:mju novOJ; vladara. Pre mda kndC\'ska.
135
134
I
i
I
F
rI,
·
, ;
•
,
odnosno kraljevska ,'lasI već od VIII. st. postaje nasljedna II pojedinim porodicama, prin<:;p nasljedstvu nije bio utvrden. pa su sc kod sukoba izmedu I·iš.: pn:tcndcnata uvarak !irokc mogu~nosti za raz1ititc utje<:ajc grupa feudaJaca. okuplj!'.llih II na·
•
1
,
I,,
rodnoj skupll;ni ili "anjskih sila. Prema tome jc kod Slovenaca i Makedonaca već II loj lloer iodi potpuno satreo feudalni poredak ubrzan utjecajima iz\'ana.. Ti su utjecaji, medutim. za mnogo vjeko"a zaustavili domaći organski druJlvcni i politia; razvitak, il II daljem razvoju uZTok()-
vali
čak
i vidljivo smanjenje njihova
ctničkog
•
I
II
/
'c
,, ,
teritorija. Kod
Srba i Hrvata naprotiv neke prelazne fonne traju doduše svc do kraja toga razdohIja i nestaju potpuno tek tl XII. st. - kod I-Irvala dlmckle pod stranim utje(ajem, a kod Srba prije svega u veti s ponov nim osamostaljenjem i razvojem srpske drlave pod Nemalljičima. Ali upravo čilljenica, '\:to se feudalno društvo izgradivalo u prvom redu na domaćim temeljima - iako je to donekle usporilo njihov ekonomsko-društveni razvitak - omo!plĆila je. da sc u čvrste države i njihove tradicije, ka o i da sc izgrade čvrsti temelji, na koj ima te se u idućoj periodi mnogo brle razvijali la dva naroda. a prije svega S,.bi u svojoj samo$talnoj drlavi. Upravo taj doma':i, neprekidni razvitak je temdj, na kome tc sc razdoblje od VII. do XII. sl. historij e ju~nosla vCll5kih naroda izdvojiti kao rano feudalna perioda. Završavanjem procesa fcuđalir.aeije u XII. st.. II usporedbi s prijdnjom periodom, ne ustalju je se samo feudalna druš\\'ena struktura. vd 5e bitno mijenja i karakter društ,'enih suprotnosti i klasne borbe. jer dotadašnji olpor rodovskog plemstva postepeno potinju da zamjenjuju pojav<:, feudalnog partikularizma. a bune kmeto"a dotada!nji olpor slobodnog selja8t~·a iako tek u kami joj periodi.
,
KA~TA
, I I, 1
I i
1
I I,
KI
DOSE.L J E NJ A
, •
,
I ,
• •
136
S LAVENL
,
I
•
.o.
Vl
w
;
, •
I
, ••
-
V, POGLAVLJ E
SLOVENCI U RANOFEUDALNO DOBA (OD VII. DO XII. STOLJEĆA) I. Slavemki plemenski ~avu pod Sa mom. Kara nla ni;a.
Zbog obrane o{l a"ankog nas il ja slavenska su plemena OS1)O "ala o. 623 no'- uvez. koji St Jir io od PoJapskih Srba do Slove-
naca. Jet-gra toga plemenskog
I
sa"Cla
bila
$U
ccška i moravska
pleme na. koja SIJ sc pod vodstvom Sama pobunila protiv Avara. kad su sc oni upeli iz sve snage. da zauzmu Bizant. Najkasnije poslije poraza Avara pod Carigrado m (626). kada 5~ avarski plemenski savez zhog unutrašnjih tTvenja ra spao za čet i ri decenija (626-0. 660). ako ne već i prije, slavenskom picmcl)skom savezu pod vodstvom Sama pridru!ili su se i Slovenci II Karantaniji . II Istočnim Alpama i 1,17. gornju Savu. Samo, čovjek nepoznata porijekla, koga t, zvo Frtdega r, na osno\'u pričanja, prikazuje ka o f ra načkog trgo' ·ca. stajao je na čelu savo::za slavenskih plemena .35 godina (62.3-658). Kad a je priv.ro::meno oslabila moć Avara. najopasniji no::prijatc1ji toga saveza bijahu go::rmansb plemo::na na čclu s Francima. OkQ 625 Ka rantaniju su napali Langobardi i oleli joj »kraj Slavena. koji sc Zl1 j Ol naz iva .. (Kanalska doli na i dolin a Zilj;eo::); tek o. 7.30 Ka ranlanci su ga pono" o oslobodili. Oko 628 Kar antanci po1ti~ duju Bavarce i najzad utvrduju svoju granicu uZ izvo r Drave. Pod kraljem Dagohertom f ranci odlučiše da Slavenima zadad u odlu čan udarac, al i je njihova vojska bila 6S] potpunu Ta1.bijena kod W ogastisburga ("jerojatno Uholt' II zapadnoj Ccškoj). Taj jo:: poraz doknlj či(l franačke pokušajo::. da podjarme one Slavene, kojima jc na čel u stajao S.:mo. U vezi s lim napadajem 137
•
•
•
•
!'T.-
I
svrš io sc bez llspjcha po ku šaj franačkog mr$lOnara da. da pro~ id kri cans h 'o medu Slovencima (o. 630).
Ii
Am an -
. Sa~'u slavenskih plemena pod Samom je pn'u sa mus! lllno Istupanje Slavena u obrani od nomad skih , av ars kih plemena u I'a~ons k oj nizini, a osi m toga i prvi pokušaj nezavisnog r;uvit ka. kOJI treba da im osigu ra slo hodu i od lIerma nsk;h susjeda. Taj plemen,.k; savez ima. dakle. tri napredna obi!jdja , ~Prvo _ ~bruo Je unulra.mji raz" itak ilavenskih plemena ; drugo. I)()digao ~e hranu barbarskom pr iti sku s isto ka; i trece. zaustavio je oSI'a]ačke napadaje gnmanskih knezova « (Ka rdel; ),
I
sPQfninju Slovence medu sla"enskim narodima kroni čari Neslor (X II . st.). H elmold (XII. st. ) i gario lomej Engleski (XHI. 51.). Kada ~e o. 660 obnovio plemenski savez A vara i "I' ct pornsla njihova snaga. pOI'oljni geografsk i poloiaj Karaotan;oc;o i nji hova ekonomska i socijalna struktur a omogu,;ili ~u im rla o čuvaj u svoju ne7.avi,no51. VlaSI Avara širila se olad iz Panonske nizine sa mo uz prirodne pu tove prema srednjoj Evropi. ltaliji i Biza ntu. U z Dun"v dopi ral a je do rijeke Anile (E nn~). a prema Italiji do same Furlans ke nizine. AI'ari $U dodu~~ OSIgIIrali te putove svojim utvrdenjima. hringovima (u gOTllJcm r osaviju dan puta od furlanske g ranice. a IIZ Duna\' u blizini Beta). ali samostaln i sukobi Slovenaca s Fu rl an ima u I'osočju n .. poče tk u VB I. Sl. dokazuju. da je i tada to bio samo 1)lemenski savet. a ne ropska poJlo!nost. Već o. 603. i lO najprije pro" alom Avara. nanol'(o pučinju bo rbe za osvajanje plodne Furlanske nizinc. Al i kad SI: o. 664 Slov<':nci prctrpjcli po raz. borbe se izmedu Slovenaca i Furlana vode opet tek II početku V)(L st . (705-i20). U tim borbama i zbog naseljenja Slovenaca u Ikndkoj ( Mletačknj ) Sloveniji slovensko-furlanska granic:! se definitivno utnduje izmedu mor;: i Alpa na langobardskom limesu. Poku.aj Slovenaca da prodru u bogalu rav ni cu nije uspio. ali etnografska granic;, održala ~~ na toj liniji sve do danas. Karantanski Slovenci upleću se o. 664 u unll lrasnje sporove u Furlaniji. na kraju Vit i u jXlčetku VIII . st. I1Jpaciaju Bav;orce, o. i 30 oslobadaju ~kraj Z ilj u _ i II ~vojim su kobima $ Furlanima spuštaju se u Furlaniju.
I
!
. Poslije Samove smrti (65S) raspao se Iiroki savez slaven-
s~~ h pJem~na. kome jc un stajao na čelu, jer kod većine njcgo"ih
~'J~I~va
-
,
,
-
-
msu još sazreli ovjeti za državnu organizaciju. Kao vcća JC(hmca oču"olla se samo Karantanija. U njoj je za. vrijerne plemens kog 5av.:z~ pod vodstvom Samovim " ladao knez Valuk (o. ~30). Qna je postala za čet i ri stoljeća naj"ai nija politička IvoreV!fla na slovenskom tcritoriju u Istočnim Alpama. U početku kao dio Sa mova plemenskog saveza (o. 625-658), 1.atinl bo sa mos ta lna slovenska knežel'; na (ot prilike do iH) i vazaina knež.ev!fla u franačkOj drlavi s ullu\raJnjom nmoupravom (otprill~e do 820). naposljetku kao franačka grofovija i voj"odina njemalke države - KaranIanija je do svoga defi nit;l'nog ra s~ada ~ XI: SI. okupljala većinu Slovenaca. Njeno sredi!lc biJaJ~ Kms.kl gr~d na Gosposvelskom polju u SloI'enskoj Ko ruš~oJ . .a nJen.a Jczgra. koju je za lo vrijcme uvijek obuhl"a~ala. b,ja Je planIIlskim lancem za-Štitcna kotlina uz gornju D ravu; Muru. )~to~o i jufno od tc j ezgre leže pogranime pokrajine. koje se od !lJe VIše puta odejepJjuju. Kada na ime u Panonskoj nil.ini. na~lapadl~ ijoj stepi II Evropi. borave jaki Mmadsk i na rod i. oni vladaJ~' ne samo. Pa~onijom. nego i prirodnim putovima. koji uZ.D.unav I preko Ljubljanske kotline vode prema zapadu (Ava ri pTlbl~ino od 660 d.o 790; Madari pr ibl i.fno od 900 do 970). Stanov mJII'o sc s uSpJehOfll branilo od njih u planinama izmedu ta dva puta. Zbog cent ra lnog polobja Karantanije u tada~njem slovell~kom teritoriju i u hi storijskom razvitku. imc Karan la nac up?trebljal'a se .vec u fra na č k o doba 1.a Slovenca u opće. U tom snllslu poznato Je ono Sve do XII! . stoljeca. Pod tim imenom
•
, I
I I
I
I !, ! I I
138
I
1
I
,
2. Ekonomska i dru štvena s tru ktura Ka ra ntan;j e. - )'a1 j evinska zemljoradnja odnosno sisIem ~ncstalnih_ n ji,'~ _ 1.~ jedno sa stolars tv om - ostao je do IX. st. gl a vni m obiljcžjem ekonomskog fivo ta Slol'enaea. O njihovoj mat erijal noj kulturi II lO doba sl'jednče L ZI'. kesleijski gro bov i (po llal ni~t\l Keszt hcIr knd Bla tnog je~ra) . koji su p rona đeni pn cijdoj Pa nonskoj nizi ni i u Istočnim Alpama (od svega ~i "ažnijih nalazi h:: bilo je 12 nekropola na slove nsk om terit oriju. a od toga i" na podmčju uže Ka rantanije ). Njihova sadr!ina nije b0E-'ata: neš to ukrasa (sljepoočni koiuli s pri\"je~ k olll, različite na~! s n ice) . ndto
139
,
vile oruda i oruija (kose, sje kire, škare, "jedra , bojne sje kire. st rel ice i t. d, ) nego u kas nijim slaveru;kim grobovima i mnogo lončarije, Preradba metala i lončarija nisu se od oslobođenj a do sredine VUI. st. naročito usavršili, Kes u:ljska ku ltura svjedoči o jakom utjecaju bizantskih proizvoda, a neki ukrasni pred. meti, na ročitn II karantanskim grobljima, i o trgovačkim od nosima s Langobardima. Iz vo ri ne daju jasnu predodžbu o svi m obiljc!jima društvenog poretka II Karanlaniji, ali 5e na oS nOvu izvora mole izves ti z a k ljučak. da je polama točka karantanskoga društvenog razvoja isti stupanj rodovsko-plemenskog društva kao i kod drugih J užni h Slavena, Osnovna jedinica slovenskog društva u lO doba je jo! uvijek patrijarhalna _velika po rodica_, što kao _u _ d rugao< zajednički obrađuje zemlju, koju joj je privremeno dodijelila seoska općina (srenja ili soseska, sastavljena od više -vc· li kih porodica..) i zajednički uiiva njezine plodove. Sllmu, pašnja ke i vodu iskoriituje seoska optina kao cjelina, Kod dijeljen ja zemlje za obra đ ivanje među _velike porodice .. ili kod sporova o granicama teritorija, seoska optina ističe kao kolek ti" svoje vrhovno vl asni!tvo i na obra đenu zemlju. Ostaci i trago"i toga stanja očuvali su ~e još duboko u doua feudalizma , Rodovsko dru!itvo proživljava. dakle. već svoju pQsljednju fazlI , neposredno pred konačnim raspadom u male porodice s punim pravom vlasništva na obrade nu zemlju, Njegovi tragovi očuvali su se takoder u narodnim pjesmama (krvna osveta, pravo oca da sudi članovima porodice). Veće jedinice bile su lUpe, S .. slovenskog teritorija potječe najsta rije spominjanje slavenskog župana Uopan qui voca lur Physso, 7ii), Pojan istih starih plemenskih imena u krajevima, koji su medu sobom vrlo udaljeni (D udjebi u srednjoj Slajerskoj i zapadnoj Koruškoj, Stodorani na Ani!i i u Bohinju i t. d.) dokatuje, da su sc stara plemena kod preseljavanja vrlo mnogo r upadala i miješa ja, U oo,'oj postojbini nastaja bi i is takla se nova plemena, razmjerno vrlo mala u lIsporedbi s plemenima kod i stoč nih Slaven.. i Poljaka. Pritom su jače utjecali susjedSIVO i prirodne prepreke zemlji!ta negoli slare kTl'ne veze, Plemenska je ze mlja bila osigurana utvrđe n im mjestima. ~gradiŠČima .. (upotrebljava se također naziv _gradec«). koja $u bila naročito brojna
140
. d' su Slovenci graničil i $ tud im narod ima (na pr, u ondje. g je Slovenskom Prim~ju). . Karan ta-nci, koje se već do dru gt: Medutim, zaJed~~č~o LIId "K k , ,rada (civita~ Carantana), . VII ,t prosInio o ms o ",' lo lOlovLCe . ' .. . ' KarantamJu I pollsnu I .. I' na CIjelu kne eVInu .. ć kndeve prijesto mce, .' .......t~,'J·u nesumnJ"'O vC k . na na nJezmu I'V'.' " , ' sva d rog a plemens a "me I bl' nj u plemenske razdrobljenosti I ..... kazuje nov stupanj u s, a, Je ,novu dalJ'c drultvene dife"' ovu eJdmu na o " I njihOVO stapanje II n ' I k·h imena novi m, teritoflj3 .. Z ' stari h P eme ns 1 k reneij:tClJe. amjena " '\0 n a vlasti karantans og .' • e bez sumn je OSIllV IlIm Imenom:,st~ s roč'em kn eževine, govori o tome, .d :t nakneza nad Cl Jchm pod j k d l vi Doista se osnn gore .. I d \emenskog Silveza r a ' , ... , staje p rije al o p , l ·h b·IJ·"J'a sve više ,sIlL,.. , " h l Ih dru tvenI o I spomenuti h patn jar a n St kršćansko stanovništvo danove osobine klasnog drottv,a, ~~o h I ·h 'obova V dina slo. ' I faJ patT1]ar a nl . ' , bi-.'a, ba r dJelo~ lce, po ,o . l I b d, u seoskim Ol)ćinama, ah Ilva uill'a JO s o o ,. , . .-cnskog stanovm " k . društvene diferentlJ3C1Je, f proces lmOVlnS e I . ' je i tc ve Ć za h va 10 ," t d 'dvojili ~prvaci- (?TlnelpeS, iz n jih su se II Karantaniji ve ~al a I~ ",.b·" J'e slooodu (robo\'i, . d d' stanOVni tva 1%,,pri moreS), a je an 10 •. n,,-"ilo karantanskog kneza od .) P Ila' _prva .. a~ ..... Jl{!lu~lo,b n," o O) \'č 'a koruških vojvoda. ho nam omO_ "IdI se IZ obreda usto, enJ , brko m dru,tvenog ure· gućuje, da se upo.z,~amo s konkretm m o I denja \l KarantanIJI. . . oda _ Kneževska vlas t J 3. Ustomava~j c k~ruškth d vO : k~cte"skoj porodi ci, ali u Karan taniji ~i1a J~ vec n~sbJ'1 II~ II \lviJ'ck potrebno da no,. uZimanja vlaSII 10 JO , k je pTlJe pre, l'$ko vi 'etc iupana, velmob I . oJ « kod Kmskog grada sIm· vog kneza llabere zema.J $Cza, koji su mu .. knelev skIm ka~c:nom ~n' ,lobodne Karan lanijc , I t Premda IZ \' r cm~ bol ički predava l 1 V ~.' , k "etlili način izbora i sam kOJ' h, potan o OSVI) , .. nema IzvJes taja, . , . , , obreda najstaT1)1 , ' k . društveni zna aj o ' obred ustohče nja, ao I 'h . d (,metak u Svapskom ·, . ko ru lik l vOJ"o a , i'e s)isa iz XL sL) opiSUje izvo r o usto I I avan J ~, ogledalu na osnovu Izg ubljenog star J g '~va upleten je u obred j u suštini stari oblik obreda. K:o noč:a slije njemačke) drlave, već u srcdioi VII L st. vl ad, "d ',~na e P~ara lllanij'i poslije 820 . , Iko, cu a Izma u . k ·· a uvođenjem rana ,. ć • ,n·,·' d",i velika il, OJI ,n', ' ko, "je a zup odslranJt su'IZ zema l jS •
•
>
'
r
,, i
1
141
su sc. bar djel<.>mice. uključili u franačke feudalce. Tek i1, toga vrem~na , kada kar
~ Xl. ~t. bio je. izbor novoga vojvodc još uvi.id praĆl:n u KoruskoJ oVim obredlma, pO$lije smrti starog vojvode. kosezi Su na svojim sudskim zborovitna hirali povjerenike (,.dobre Ij udc «) za . ,kosd~o zemaljsko vijećc i vezivali ih zakletvama. Vijde bi najprije Izabralo svoga »zemaljskog suca", pod čijim je rukovodstvom kosdko vijeće, kao predstavnik zem ljI:. raspravljalo i gla . salo o primanju novog vojvode, koga je vladar njcma čke driave prt:dložio. Ako ga je vetina uH'oji la, cijeli bi .~e narod okupio na Gosposvetsk om polju, gdje bi kod kneževskog kamena kraj Km . skog grada predao novom vojvodi vlast.
Vo~vodu bi obukli
II
~cljačko odijelo (sive hlače, siv koporan
s crvenim pasom, crvena torba, siv šdir sa sivim gajtanom i scIjač~e cil:~le priveza~e ,uz noge crv eni~ oputama). digli ga na konja. kOJ I dotada lOS nlJe biO upotrebljen za rad. j vodili ga Iri puta ~ko kncževskog kamena. On i. koji su stajali unaokolo , pjevalI bl pritom slovensku pjesmu· zahvalnicu.
142
Sve dok voj "oda nije zemlju primio u feud ~ strane feudal. no)' gospodara. vlaciara njem~čkc ~rža\' e . ,o~ JC u Sud,SIVU biO u klj u čen mcdu koscze. pa mu Je SU(iJo koseskI ~zcmalJsk l suda.:". Kori preuzimanja {"wla vojvoda jc mora.o izaĆi pred cara u k,,' kom "diJ'clu i donijeti mu kao poklon Jelena. U tOllle Je I prese' I I "zimanje fcuda oču\'alo poklonstvene .crtc po usamosla,noga ,'a: aill<''' kncza u ranofcudalnoJ držav!. rek s preuzimanjem feud~ :':' \'i iIC voj voda II sudstvu opel preuzeo i prava kudaIca, Obred n ~ Slllnnjivo potječe iz vremena prij~ IX . st.. jer nj,e . ma čk i stalci feudalaca. koji se tada proširio i na. KarantalllJu . nem" s njim nikakve vezc. Kod normalno.!;'a nepr ekmllto.!;' ra:pa!unia r(ldovs ko-plemenskog društva prava narodne ~kllpstme :"ulla sc svodt na sve uži kru g najviših pripadnika vladajuće klase. iz koje sc ko sezi od IX st. dalje odstranjuju. Samo 'u na· roč;ti "vjcli slovenskoga historijskog razvitka omoguć.' li . da sc ohred II KaranIaniji očuva u starijem obliku, sve dok niJe bIO za· biljden. U IX . st. prekr io Je naime 610vensko dMlš tv~ : i~ i sloj ludih. njemačkih feudalaea. Oni su sc II po~etku moral , JO~ oba~ ziral ; na zametke slovenske feudalnc klase. pa su zbog toga l održali taj starinski ohičaj. ali su onemogu
.i.
143
,
j
,
I
-
nego što sc dovršila domaćOl dru ii tvena diferencija cija u tom pra vcu, utroko\'ao je: od IX . st. daljI' njihovo postepeno propadanje. Osi m umetka II Svapskom ogledalu obred usto1i čavanja koruških vojvoda opisuju i kasnij i izvo ri (naročito štajc: ~ ki kron ičar Otokar iz GojIo: na početku XIV. st. i korušk i kroničar h-an Vetrin jski u sredini toga stol j eća, pa i više drugi h pisaca), Ustoli čavanje koruških vojvoda bilo jc: u običaju do početka XV. st.; posljed n ji vojvoda u s t oličen je !.fJ4 . Da se taj elemenat, tak o lud fe udalno m klasnom društvu mogao tako dugo olu"at;, pridonijela jc či njen ica. što ga je za svoje klasne in terese isko ri stilo takoder koruško plemsh-o: u XL st. koriste sc njime najjači fcu dalei u borbi proliv priz na nja vojvod a iz tud ine. koj ima vladar daje Korušku II feud , a u XIV. st. prisiljen je novi vojvoda da kod obreda potvrdi prava zemaljskog plemstva. Medut im. od sredine XII. SL ob red se znatno m ijenja: voj voda prima zemlju u feud prije ustoli čenja. a vijeće postaje zhog toga suvišno i ukida se. Obred kod knde,'skog kam ena pretvara sc u puko formalno poklonilvo novom vojvodi. Jedan od koseta , ljedeći na kndevskom ka menu, poos!a"lja pT3 tiocima ,'oj vode pi _ tan ja na slovenskom jeziku (da li je doba r sudac i da li je kr'bnske vj ere). a oni mu odgov ara j u potvrdno na istom jezik u. Zatim mu uz otkupninu (kobilu. bika i 60 pfenniga- peneza) ustupa svoje mjesto. Obredu kod kn devskog kamena pridružili bi se zatim vjerski ob redi u crkvi Gospe Svele i feooalni obredi kod vojvod6kog prijestolja na Gospoosvc\skom polju (davanje feuda). Kada j e plenulvn dob ilo u zemaljski m staklima Ivoju vlastit u korporadju. obred konaolO propada poslije 1414 . Pravo uSloličavanja postaje o. 1300 nasljed no u porodici _vojvodskog kmcla « (Herzogsbauer). ito j e fi " jela u Blafnji Vesi kod Celovca do 1823. kad je Iz umrla ; ona j e dokra j a tlfivala naroči le povlastice zbog svoje nekadanj e uloge II tom obredu. Habsbu rgov3c Fridr ik III., koji j e smatrao. da taj sc.l jaČk i obred sU"iše po nizuje njcgovo carsko dostojans tvo. i koji IC nasto j ao oslnbodit i sličnih pokrajinskih povlastica i tako što vik uČl'rsliti svoju vlast, poslije duže; pogađanja I koruikim stalelima. oslobodi o $e 1443 obaveze da se pridržava tog obreda. Tako
"4
,
-• ">
e ;
•" = '"
,•
-
-
fl " t:
"
,l,
T AnI...,< VJ
If
,'
,
II,'
,,
,
.
--
I
je on i definitivno uklonio posljednje osta tk e obreda kod kncfevskog kam ena. ali sc feud al ni obred kod vojvodskog stola primjen jivao jo; ponekiput i do XVII. stolj eb. Otkako je vec u XVI. st. ČU"eni francuski pravni teor et ičar J ean Bodin upozorio na jedi n~tveni obred ustoličavanja u Kornikoj kao osobitos t u drfavnom uređenju, taj jc obr ed postao predmet naročite pažnje i u modemoj literaturi. Naročito Sll ga proučavali histor i čari na pocctku ovog stolje':a, jer su nil njemo osnivali da!c koscfnc teorije o ranoj slove nskoj historiji. Mno;::-i problemi kako u ve l.i s obredom (problem izvora, povezi"anje s druš tve nim razvitkom ). tako i u vezi ~ kosezimn (i mc. i%l'or i t. d. ), ostali su do danas nerijdeni. i u naučno j literaturi zastupana su najrazličitija mišljenja.
~
&
= •
,.•
t, .
,
-
i
' O
a
• • •
~
~
I
• •
.-, o
, ,
•
•
!' red metl h ra n lanslre Iruhure
-
4. G ub ita k politi čke sa mostalnosti. primanje kršćan s tva i napredovanje feuda lizma. U prvim dccenijima Viil. 5t. Karanla nci još uvijek napadaju Furlane i Bavarce. Al i u sredin i VII I. SI. njiho,' sc odnos prema zapadnim susjedima potpuno mijenja. U to vrijeme, naim e, itnova ras te moć Avara . .:L s njome i njiho\' pri tisak na K~ranlaniju. Ugrofeni Ka rantanci sklapaju vojno - političk i sa"cz s Bavarcima, koji su i sami tra::ili !,omoc za borbu protiv Franaka. protih kojih su digli u ~tanak ,S; . Uza sve lo, B.:L,'arci nisu mogli da Ol;uvaju svoju nezavisn ost. II bitki na Lechu, u kojoj su na bavarskoj strani sudjelovali ~ KMan ta nci. Franci su HS svladali Bavarce i nanovo ih podvrgli poe s,'oju vrhovnu vlast. Ohrabre ni lim porazom karantanskih saveznika. A";'!r i su počeli da tdko pritis kuju Karantan ee. Kanntanski knez Borut (?-H8) obrati sc stoga Ba"arcima s mo lbom za pomoć. Ba"arc; pomognu Karantilneima 744-i45 da odbiju napadaj Avara. ali ih odmah podvrgnu pod vlast franačk.ih kraljeva i uzmu taoce: medu njima su bili Gorazd i Hotimir. sin i neća k posljednjeg nezavisnog ka rantansko& kneta Boruta, k.oj i su u Ua"arsk oj pnmili kr!ca nstvo. P remda Karan tan ija mje viie bila nezavisna dd:av~. ona je JOš uvijek očuvala unutrašnju samoupravu. Do početka IX . st. Karantanei su zad rlali doma~e knezove. koje su sami birali. il kad bi f r a nački kralj odobrio njiho,· izbor, sami bi im preda145
.!
...,
'
vali vlast u ruke. j o§ uvijek nema traga o dolasku fra načkih feudalaca. uvodenju franačkoga vlastelinskog sistema, ni ti o nascJjavanju njemački h kolonista. KaTaotanija sc još 8J 7 (u Aachenskoj ispravi o podjeli frana~k e drlave medu sillove Ludovi ka Pobožnoga). pred sam ustanak Lj udevita P osavskog. smat ra kao va zaina kneievina s un utra!njom samoupravom. a ne ho feudalna po krajina. Ona je bila pod redena neposred no Francima. j samo su za kratko vrijeme Franke zamijenili Bavarci, ka d su iznova Bavarci ustali protiv Franaka (763-788). Ali . novi p olitič k i gospodari počeli su da se posred no mije!aju i II unutra!n;e poslove Karantanije. Uvodenje k ršćanstva preko bavarskih crkvenih srediha najjas niji jc primjer takva upletanja. koje ča k dobiva oblik vojne pomoći kršćanstvu i crkvi. K rŠĆa nstvo je trebaja da Karantaniju čvršte privele uz fra načk u drbvu. U po kriltavanju se isto tako odražava i domaći društve ni razvitak. Sabburški misio nari lU U Karantaniji nalli jaku po t· poru prije svega kod kneza. njegovih drulinika·kosua i vc· li kab-, koji su s njim bili povezani. N jima je nova nauka učvr· šćiva l a vlast Na najveći otpor naišlo je ši renje k r ŠĆanstva 1.00 slo bodnjaka, koji su hili podjednako ugroženi napredovanjem fe udal nog ciemen ta. novim nametima u korist erk"e (danak, koji je Hotimir uveo 752) i obavezama prema Francima (Iudje· ~ovanje u voj nim pohodi ma ). Us tanci protiv nove " jere u VII I. st. su pri je svega odraz tc drultvenl': suprotnos ti. Crk vl':no podredi vanje Karan Iani jI': Salzburgu (o. i52 ), pripremljeno vjl':rojat no za vlade Go raz.da (H9-i51 ili i52). zbi lo sc us koro poslijc njezina političk og podredivanja Francima. Jača misionarska akcija počela je tck za vlade Hotimirove (i51 ili i52- 7(9). naroč i to poslije dolaska rnisionaTSkog _kOT· episkopa .. (zemaljskog biskupa) ModestOl (o. 75i-163). kome nije bila povje rena nl':ka odredena biskupija. Pod utjecajl':m irskih monaha salzburški su misionari upotrebljavali pTi pokr!tll.\'anju me tode. koje nisu bile toli ko nMilničkc kao one. koje je primjenjivala franačka državna crkva , i vije su pošto"ali domate običaje i domaći jl':tik. Ali su oni ipak do krajnos ti isko· ristili domaće drušI\'ene suprotnost;' pa $U ih čak i nohrili (kr$ćanima su. na primjer, za branili da zajed n ički ručaju ne samo s poganima. nego i s onima, koji sc sp remaju za kdtenje ),
146
,
,
P r,.i usta nci proti\'ufra načke , t. j. poga nske i protivufeudalne nrank~. javljaju se već za vlade H otimirove (i63. iG5 ), a najvl':ći ustanak, koji je buk nuo poslije Hoti mirove ~mrl i i69_ii2).uspi.., je ugu!;ti IlOv i knez Valtunk (Vlado n?) td, s pomoću Bavaraca . P roIjerani svećenici. preds tavn ici strane vlasti. l' raliJi su sc u Karan tan iju tek posl ije tri godine. Da ubrza pok.r~ l a"anje Kar antanije, podigao je i bavarski vojvoda Tanilo uz samo granicu pr~ma Karantan iji samostane u Innichl':nu (769) i Krems m unsteru (7ii ). POkr!tavanje je zati m nap redovalo brzo i bez prepre ka. a uporedo s njim napredovala je i društvena diferencijacija. O tome svjedoči i sadržaj slovenskil~ ~r~blja. k?~.a pripadaju ketlaškom (po nalazi§lu Kottlach u DonjOj Austri JI) ili karantanskom ti pu (na pr. Ljubljana, Mengcš, Sled i t. d.). Materijal na kul tura. čiji su ostaci pronadeni \I tim grobovima. obuhvaća vrijeme od kr aja VIII. do početka X L stoljeca. Uspo~dena I kesidjs kim gro bovima, ta groblja (od 37 njih nalaze sc 24 na teritoriju Ka rantanije. a IS južno od nje) sadrie mnogo bogatije luks usne predmete (djepoočoi Ilkrui. mjesci:a.ste na· ušnke s ulošci ma od ema jl a , kopče iste vTste. razl ič i ti prsteni). nd to manje OTuda i or užja (noievi. sje kire, sq)ov i. ost ruge. koplja) i mnogo lo nčari;e. Medutim, ima i velik broj le!ev3 bet ikakvih pred meta. Za domaći elemenat značajni su sljepooČ1li ukrasi od spomenutog ma teri jala i lončari ja. Predmeti iz emajla u vczi ~u Sa zapadnim. a donekle i s bi~ant.skim uzorcima te svjedoče o novim trgov ačk im ve zama. Tima stranim u~on::im a koristile su se i domaće r adio nice kod iz radivanja sličnih predmeta. U !tajersko PodravijI': i Ive do Savinje dopire od IX. st. dalje bjelohrdska kultura sa srediitima u Panoniji i Slavonij i (u Sloveniji 6 nal az iha). Od ketlaš ke razli kuje se ona u prvom redu po obli ku uk rasa (naročito ogrlice ispleh:ne od žice ), U J)osljednjoj četvrti VII L st., za vlade Karla Veli koga (i68-8 14), Franci proši ruju svoju " IaSi i nad ostalim slovenskim zemljama. Kad su 77-4 pokorili la ngobardsku Italiju. njiho;>"u sc gra ni ca pomakla do istočnog ruha Furlans ke nizine. U vezi s ra lOIlI II južnoj Italiji protiv Bizanta. oni su 788 osvojili bizantsku Istru. a isle godine je Karlo Veliki uk lonio bun tovnoga bavarskog vojvodu Tassila. koji je nastojao uspoSlavili vezu s Av arima, iak o 5e je iznova bi(j zak leo na vjernost.
147
,'
, ••
I ,
,
I,
, •
•• I
! I
••
Tako su Bavarska i Karantanija.
II
kojoj se poslijI: VaItunka do
820 redaju kncievi PribisJav. Se mika , Slojmir i Etga r, pale pod neposred nu vlast Franaka. Avari s u na Ka rlov pos tupak prema Ta.nih.. ndgovo rili neuspjelim napadajima na Bavars ku i italiju. fra nCI su 791 prdli II protivunapadaj. II kome ;e sud jelo,'ata j k.arantanska v~js k a. Kapad al; ~U II dva pravca: ' na sj everu je VOjska pod samItIl Karlom zauzela po granična avarska ut vrdenja kod B ečke Sume. a iz Furlanije je Ka rlov sin Pip;n prodro II gornju Posavinu, osvojio ondje avars ki hrillg pa tu pokrajinu pripojio f ranačkoj državi. Vec li pn·j pO r.lzi uz ro kovali su kod Avara meduso bne borbe. koje su osjetljivo oslabile njihovu obram benu /IlOć. T o je furlanskom markgrofu ETihu omoguć i lo da nastavi borbe i postig ne i96 odlučan \l spje h. U lom POilOdu - kak o se čini. upravo pred sam polazak _ Erihu se pridružio i " Yojnomit SJaven~, koji bi. prema tome , mo rao bi ti knu II go rnj em Posavlju osvojenom vec prije. f ra nci su se lada probili d~ samo~ sredi!ta ava rske drfave i oS"ojili kaganov u prijestoln ~ cu. "hrmg ava rskog plem e na ~. !'remo a Su sc manje borbe 1'0d llc sve do 80S. avarsku sc d ržava za uvij ek raspa la. a franllčkn se grani ca poma kl a do ušca Raa be II Dunav, istočne obale Blatnog jezera. Dunava kod Mohata i fru! ke gore. T a ko 511 i Slovenci u dolini Du na va. II gornjem Posavlju i Pa noniji doili pod franačk u vl ast. Yec karl drugog pohoda na Pa noni ju 79G Pipin donosi načel n u odluku o crkv eno j i upravn oj podjeli novoosvojenih 1.e'.l.lal ja. Karlo t1,j teritorij podreduje u up ravi dvje ma pokraJin ama: Fu rlanskoj mark i pod\'fgava gor nje Posavtje, D onju Pano~ij~ (iz med.u Save i naabc) i hn' a tske !Crnije, a lstočooj mark, dm Gornje Panonije. Avars ku mark u istočno od A nife i Karantaniju. Orga nizacija tih pokrajin a nije bila jedinstve na. One 5.~ bile sa~lo voj ni čki ohram l>eni organi zmi. Jezgra obi ju p~ kraJJlla sas tOjala sc od pogra ničnih grofovija. "maraka samlh«. na čelu s prcfe ktima. U feudaliziranim pokraj inama uz Dunav i u italij i bili su njima neposredno podlož ni franački grofuvi . a ~I~ven~ka pleme na du! istočne granice. pa ča k i ostaci Ava ra bIh su ,m podrede ni ka o poluvazaIne kndevi ne s domači m vl.a~ arima - hrvatskim knezovim a u Dalmacij i i D onj oj PanoniJI do Drave. slovenski m kn ezov ima II Kara nlani j i. gor-
)48
njem Posavlju i Donjoj Panoniji preku Drave. avarskim kaganom u Gornjoj Pa no niji. T i &u vl adari birani po starom obibju. a franačk i ih je kra lj sa mo pot vrđivao. U unutrašnje poslo"e nj iho"ih knde"ina Fra nci se nisu upleta1i: po korena plemena bila su duf.na da sudjeluju u frana ~kim vojnim pohodima lJ susjedstvu. a vjerojatno su sva mo ra la da plaćaju i nek i danak. U crkvenim je s h'a~ima slove nski te ritorij bio od 80.3 (1)0· (" nteno 81 1) podijeljen izmed u Oglejskog (Akv ilejskog ) patri jarhata i Salzbur.ike nadbiskupije grani com, koj a j c išia rijekom Dravom i odrlala le sve do XVIII. stol jeća. Jz ta d"a sredi;ta ~irilo se k rJćanstvo medu Slovence uz pu nu potporu c!rlavne \·I::sti. Tim središtima. koja 5\1 se nal azila izvan sloven skog terit orija. podređe ne su bi le kasnije sve crkve ne ustanove II Slove niji. Org.mi1.~cij;l crkve imala jc jol uvijek ilTazito misionarski značaj. Oko 800 postavljen jc "za Karantancc_ ol,e, ~eban korep iskop bez odrede ne biskupije (s prekidi m:: do 9301. a i crkve n.. sc organizacija oslanjala u pocetku sam() n~ rijetke misionarske crkve. p:: su tek 11 IX. st. stvorene prvc os nOV f) ~ .iur.e kao redovn a crkvena središta. Da lli ~to više obkšali pri _ jelaz u kršćanstvo. crkvena desetin a. koj u SIl sta nnvnici n;: teritoriju Salzbur!ke nadbiskupije bili dužni da daju od svojih proizvoda. hila je nešto manja. Ta smanjena .~ l avenska deselina •. koja je poslije uvedena i medu Zapadne Slavene. "rvi put sc pojavljuje II slavenskoj historiji o..g. 800 u Karantaniii i Panoniji. D.! $C ona uvede. mnogo je pri,lonio Alkuin. koj i je upozoravao Ka rla Velikoga. da je izvlačenje prek(lmjernih pri hoda od strane crkve "i~e nego išta dr ugo upropastiio n.iegov," I)olitiku prema Sasima. P rem;\. jednom mišljenju, taj S~ oblik crkvene desetine u naturi 05nivao i na tada!njtm ~:upnju zemljoradnje kod SI 'IVena. jer j c sistem ne us taljenih n ji"a otcš~a "~o nadzor n ad p rikupljan jem prave desetine. Posljedicom karolinš kog zako nodavs tva bijaše. da SIl se "cl; Iloo u stalili i prv i molitven i obrasci na slovenskom jezik u. PokrJtav a nje je Slovence oču"alo od opas nosti istrebljenj;\.. teš ke sudb ine Polapskih Sla vena. jer je germanskim feudalnim poro bljivačima izbilo iz ruku 0pMOO arulje križ ars ~ oga v j erskog rata. K rUa nstvo je neposredno ubrzal o razvitak feuda ·
,'0-
149
[~zma ka o i napr.~dak k.ulh~re II Karantanijj, nli like II vezI S njime bJle Ipak štetne za dalji naca. Crkvena središta, iz kojih se ono širilo i podredena crkva II slo~enskim pokrajinama, bila
•
i
,, ,
,, •, •
,• ,•
su ra7.ličite priran'itak Slove-
kojima je biJa su izvan zemljto
(Salzburg II BavarskoJ, Ahileja II Furlanskoj). P rema tome su k~š.ćans~vo i crkvena organizacija, koji su naročito poslije 820 b,],. ~aJui,e .povezani s germanskim reudajnim porobljivačima, !ačmJava[' Ja k bedem proti\' svakog pokušaja, da sc slovenski narod oslobodi tude vlasti. Kako II Sloveniji nije bilo osnovano ni jedno samostalno cr kveno središte, a kr.šćanstvo je II njoj bilo vezano za latinski obred. ono jc Slovence podvrglo utjecaju strane jezične kulture. Propast avarske države utrla je put snažnom kol onizacionom ,.,okretu .Slovenac~ u Donju Panoniju, Njihovo doseljavanje, koje Je stv~nlo. temelj za razvitak Panonije u drugoj polovini IX. st., tohko Je uzelo maha. da već 805 ostaci Avara traže od Frana~.a pomoć protiv Slavena. To je bila posljedica posebnug rata , kOJ' su Karantanci nastavili protiv Avara i onda. kad je ra l os franačk om državom bio već dovden. Premda su Avari zadrhli d~o Gornj e Panonije ka o poluvazalnIl kncževino )lod pokdtemm . ka ga no.m, nadiranje Slovenac~ prema istoku i dalje se na staVIlo, pa Jt franačka vojska morala 811 doista z~štititi Avare. Prilike su se doduše za ntko vrijeme sredile. i Avari se 822 po. sljednji put spominju još kao poluvazaIno pleme, ali ubrzo za tim. u .v~zi s upravnim reformama 828. oni postaju kraljevski kmet~v ' , uglav~om ~ IX. st. nestaju medo slavenskim i njemačkim kolomSllma. lotpomognuta od f ranačkog vojvode (d ux ) u Istri, koji se pritom rukovodio franačkim pravom, jaka kolonizac~ona struja Slavena potekla je potkraj VIII. st.' i u unutrašnJost te pokrajine. Predstavnici istarskih romanskih gradova (:r5t, Pore~. Novigr~d. Pićan , Pula ) bllnili ~ll se protiv fCI~d~!mh tereta., do.vodenJa Slav.ena na njihove zemlje, pozi~~J~ICI se.~a.sv~!e i.blzants,ko) pravo. Naposljetku su se u skul)~tm.' na flJec! R,zam kod Kopra (804) VOjvoda i gradovi i',mirili. VOJvoda..se mor~o obvezati, da će ukloniti ~Iavenske naseljenike sa z~mIJlšta, kOJe mogll da obraduju sami grad ani , ali ih je zadrzao na zapuštenom zemljištu pobliže neo>.načenom . koje Je po franačkom pravu bilo kraljevsko vla5llišt,·0. 150
ii. Uvođenje franačkog feudalizma, ekonomske j društvene
promjene, - S razvitkom feudalnog elementa, koji u strukturi slovens kog društva najka5llije u to vrijeme prevladuje nad ostalim elementima (premda se klasa feudalaca još nije sasvim razvila i nema još pravnih karakte ristika franačkog plemstva), javljaju se sve jače težnje za osloborlenjem od tud inskog jarma. Već II ~ red ini 819 Slovenci II D onjoj Panoniji sjeverno od Drave priključuju se velikom ustanku protiv Franaka, kome je na čelu stajao Ljudevit Posavski. P rvi franački pohodi protiv ustanika bili su usmjereni upravo na to područje. a svrha im je ·bi la da prekinu njegovu vezu sa središtem ustank a, Poslije Ljudevitova uspjeha protiv Borne, ustanku su se pri kraju 819 priključili i »Kranjci, koji stanuju uz Savu~ , i Karantanci. Fra nač k e vojske. koje su 820 pošJe protiv ustanika, morale su da protivnički otpo r slome na prijelazima sa zapada u gornj e POsavije, a Karantanei su im. iako bez uspjeha, pružili otpo r čak na tri mjesta. Vraćajući se s Ljudevitova područja, Franci su is te godine opet pokorili Karantanee i Kranjce. Neu spjeli ustanak imao je presudne posljedice po Karan taniju. Ona gubi značaj samoupravne vazaine plemenske kn eževi ne i postaje obična pokrajina franačke države - grofovija. Slovenskog kneza zam j enjuje franački grof, a kralj prisvaja cijeli, i ustanički i ne zaposjednuti teritorij, koji dodjeljuje franačkim fcudalcima. Fr anačka klasa {eudalaca preslojava domaće početke feudalne klase i tako sprečava k onačno formiranje domaćeg feudalizma, Kako kod karan tansk ih Slovenaca poslije 820. t~ko se i u 05talim slovenskim pokrajinama uvodi franački feudalizam, bez obzira na zametke domaćeg feudalizma , u vezi s provalom Bugara u D onjo Panoni ju, koji 82i privremeno ru še ci j eli franački obrambeni sistem u Podunavlju. Furlanska je marka u ob rani potpuno zatajila. Pošto je Ludovik Njemački 82S protjerao Bugare s osvojenog teritorija, on je nanovo uredio obranu d ržavne granice. Područje F urlanske marke, izmedu Furlanske nizine i Blatnog jezera, podijelio je na četiri gro fovijc, Furlansku, kojoj je dodao porječje Soče, Istru (s Tdćanskim Kraso m), grofoviju uz Savu (prethodnicu Kranjske) i Donju Panoniju . Po,djednje dvije bile su podredene Istočnoj marki, koja je obuhvatala i Ava rsku markll (i zmedu Aniže i Bečke Sume, pretho(\-
151
,
KA RTA VII
nicu Donje Austrije), Karantalliju i Gornju Panoniju. Cijelom
I
Istočnom markom upravljao je ujedni~ki prefekt (ujedno mark-
I
•
,
i
,,
,
,
, ,
grof Gornje: Panonije). Tom JI:' upravnom rdormom slovenski ttritorij bio pn-j put podijeljen u pokrajine, od kojih lU sc Kranjska i KOTuJka odria1c preko tisucu godina. Ugovorom o podjeli uVerllunu 843 Furlanska i Istra bile su dodijeljene Italiji. a Islobla marka Njemačkoj . Unutrašnje reforme bile su 'odnije od vojni~ko-admini. st rativnih. Sigurnost granice mogla sc naime očuvati samo tak o. da sc izmijeni sasta" nepouzdane domaće vladajutc klase i poveća stanovništvo II pograničnim pokrajinama. Kralj dijeli znUI ne komade dosad neiskorištene ili prisvojene zcmlje fra načkim crkvenim i svjetovnim velikaši m:., a drllg~ oni sami prisva jaju, i kralj im naknadno daje za to svoje odobrenj~ . Tako je II slovenskim krajevima nastao nov društveni sloj njemačke fcu(bine gospode. Ta već formirana klasa fClIdalaca .~preč;lVa dalje sazrijevanje domaće slovenske klase feudalaea. Slovenski veli_ kaši. koji se kod tog prijeloma spasavaju medu feudalnu gospod'l. malobrojni S\I i manjc važn;, oni preuzimaju frana čko feuda lno pravo i s vremenom se pod utjecajem feudalne sredine germani~iraju. Koseti doduše ~ive i dalje po domaćem polufeudal nom pravu. a zadrlavaju i neka prava (ust oličal'anje, sudac). ali nisu vi~e dio prave feudalne vladajuće klase. Pa i te privilegije zadrfavaju olli zalll'aljujući vjerojatno ponajviše potrebi fran.:lČkih feudalaea. da II doba najždćeg porobljavanja jo! uvijek mnogobrojnih slobodnih seljaka. II vezi s uvođenjem frana~kog vlastelinstva, nadu i iri dru!tveni oslonac i kod jednog dijela domattA" stanovništva. Time je učinjen odlučan korak prema hsnijem poloiaju u doba feudalizma, kaci su Slovenci bili isklju_ či vo kmetovi pod vlašću njemačkih feu dalaea. ,.Ta se či nje n ica ne može dovoljno ocijeniti, tako dale kosežne i tdke bile su njezine posljedice po dalji ra~\'itak Slovenaca ... Germansk i felldalitam uvukao je Slovence II krug evropskih kulturnih naroda. ali mu je nasilničkim podjarmljivanjem zatvorio izvore za njegov vlastiti socijaln i i k ultu rni napredak. u pravo la činje nie.: bila je jedna od n.:lj,'ažnij ih prepreka za razvitak slovensko!> naroda « (Ka rdclj).
152
M OR A V
••
KA
A
JA
.
, ,.
N
O
N
l
A
J
, ,
FU'LJ~)~
KA
POWELA {.OVENSKlH
POKRAJ/IVA lj
,
Ir. STOL JECU
U vezi s lom podjelo m slovenske /:Crni je njemački m (cuda!. cima stoje i počec; njem ačke kolo nizacije medu Slovencima. U to se vr ije me nje m ačk i pril iv okreće p rije svega prema AI'arskoj ma rk i i Panoniji. l\'jemački su doseljeniei narocilo brojni bil i izmed u Traune i Bečke Sume. Iz medu J uf nih i Zapadnih Slovena zabijen je tako na Dunavu njemački kli n. Snaž n;) n jemačka kolonizacio na struja tekla je i u Pano niju. n aroči to Gamju. U Ka rantaniji nastaju i prve n jemalke naseobine.
,
UI'odcnjc feudalnog vlastelinstva potiskuje Slovencc pretežno II kmetstvo. Slobodnjaci. koji su živjeli na zemlji darov;:: _ noj feudalcima ili na onoj, koju su oni samovoljno Zlll)Osjeii, morali su sc ili ukloni ti ili postati kme tovi, kako kaže odredba u ispravi Karla Veli koga samostanu u Kremsm iins teru (7!H ): ~A ljudi, koji stanuju na toj zemlji i iele d a zadrie spomenuto ztmljišle. dužni S\I davati toj boijoj kući ddbine, ak o pal: nr fele. neka se . .. odsele.« Veći dio isprava iz prve polovine IX. sl. govori o darivanju velik ih kompleksa zemljišta. s kojim jc II vezi takvo feudalno porobljivanje. Naprotiv , već iz druge poIO"ine toga s toljeća prevladuju \I Karantaniji i Punoniji takve isp rave. koje govore o kmetovima i pridvornim ili _nasadenim« ljudim:! bez slobode, slugama (mandpia). Proces nasi lnoga feudalno::, porobIjivanja nije dakako bio joJ J:avr!en u lo doba, nego tra je i dalje od X. sl., naročilo II pokrajinama jufno od Karantanije. Ali ra1.dobl je najžešćeg porobljivanja ide svakako u IX. Sl .. neposredno poslije uvoden;a franačkog sistema. Ndto bIde prilikc bile su samo II jugozapadnim pokrajinama bme moru, gdje su se i n;! vlasteli nstvima odriali l ično slo bodni seljaci i gdje izvori spominju i kolo ne. Mjesto paljevinskog gospodarstva i sistema nestalnih njiva na zemljištu, koje jc već bilo iskrčen o , " na kome nije nano" o izrasla lu ma, uvodi se sistem trogodi!njeg plodo reda (ozimo lito. jaro žito, uga r) $a stal nim njivama u vezi s obradiva nj em za račun vlas telina ovećib komada zemlje (pridvorno gospodars tvo). koj u je on zadrf.ao za se be. Promje na zemljoradničkog sistema i individualni odnos vlasteli na prcma podložnicima razbijaju na jzad kolektivno vlasnihvo obradene zemlje. Taj se sistem ne provodi u svima slovenskim pokraji nama odjed nom, nego napre-
153
= = = =- ,-, --
"
,r" (l uje 5 vremenom. a II drugoj polovini X . st. nesumnjIVO JC vel: prcvla.dao na cijelom slovensko m terito riju. U vezi s tom promjtnom p očinju sc tl sredin i IX. st. pojav-
Ijh-ati nova stalna selj ačka gospodarstva (grunt, hu ba, mansus), medu koja su podijc:ljcna polja i livad e. a pašnjaci i lume ostaju za jedničkom svojinom seosh op6nc. Selj ačk o gos podarstvo
,
onaj c tatim za
na selu.
tisuću
godi na os novna jedinica pr iv red nog iivola
Vel ičina ~g ru n ta .
nije svuda jednaka. Ona sc mijenja
prema pokraj ini i vlastelins tvu. a i socijalnoj pripadnos ti vl asnika (tak o je selj a čk o gospodarstvo u posjedu m:slobodnog sl uge manjc od gospoda rsh'a poluslobodnog čovjek a i t. d .• jer jc veza no za rad vcć<:g opsega na 1'1as\dino\'u posjed u).
,,
,
,
i
,
,
-
6. Donja Pano nij a, kn e~ Kocel j. - Oko sredine IX. st. pot~saju franačku državu sve teži unutra šnji i vanjski udarci. Borba između članova dinastije oko podjde ddave , napa daji Arapa (Saracen a) na jugu i Normana na sjeveru slab e snagu drfave. Osim toga franačka država sc II d rugoj polovini IX. st. počinje raspadati u samo~talne feudaliz irane pok rajine u Franc uskoj i It aliji i t. zv. plemens ke vojvodine u Nj e mačk oj. U posljednjoj četvrt ini toga stol jeta središ te Istočne marke prencseM je iz Pa nonije u Karan tan iju. pa ' Ka ran tanija obuhvaća otada cijelu njenu obl ast osim Avarske marke. Za vrijeme Ar. nuHa (8 i6-89!J ) il,vori je čak nazivaju »Karantanskom kralj e. vmom ... N ove poli t ičke snage pojavlj uju sc i u Poduna,.lju. Franačku graniClJ već ugrožavaju Bugari i nanovo ojača l i B izant. a moravska i ,lovačk a plemena udružuju se II velikomoral·ski plemenski savet za o branu od Franaka. Sigurnost geografski neza· It ićent' g rani ce u Pa no nij i, koja jI': išla nizinom. bila jI':. dakle. tda k problem na ročito stoga. što su Donju Pa no nij u pr ije 8~ O tri puta u 1)0 stoljeća pU$toiila d ugot rajna ra tova nja. U to vrijeme (o. 8S5) sklonio se II Istočnu mark u P ribina. knez jednoga 5iavenskog plemena, koga je protjerao Moj mi r, kada je osni-'ao veli komo ra,·ski savez pleml':na. S njim je doš lo i višc njegovi h veli kaša. Oko 840 P ri bina primi u feud vlas telinstvo na rijeci Za li kod Blatnog jezera sa sredi5tem uBlatenskom Ko!tclu (Mosa purch, u pr ijaš njoj hi sto riografi j i nui van Blato.
154 ,
grad), gdje je počeo da »pri k uplja .. puke i ~~ ih. na. toj zemlji silno um lloial'a «. S obzirom na pOri j ekl o Pnbme I nj egove na Jblife okoline ()Okubvaju neki da D onj u Panoniju ukl ope u histo rij u slOl' a čk og naroda. A li kak o su u to d oba Slovenci II Do· n joj Panoniji bili veći na stanovni!lva, izvo ri it IX . 51. ne . ub~a j a ju panonske Slovence hez razloga med u Karan tancc. Donja I anonija pripada histo ri ji slovenskog nar oda. Kao nagradu za njegoI' rad na kolo nizaciji i za potporu sah burškoj c rk vi L udov ik Njemački dodijeli P ri bini j oš vece 1)0sjede u vlas ništvo i 84i pos ta vi ga za markgrofa D onje Pa nonije, koja sc prostirala od Dunava do Mu~ i od donje Raabe do Drave. odnosno u Srijemu do Sa ve. Pribina je vjerno sprovodio politiku franačkog kralja. Zajedno s njema ~ k i m fl':uda\Cima u zemlju su sc usc1javali slovens ki i njemački kolonist i. a Pribina je usrdno podupirao i crkvenu organizaciju,. koja je dobila ja~u pomoć u mnogim novim crkvama. Blatemkl Kos tel p.ost.ade sJe.: d ištc posebnoga salzburškog arhiprezbitera (vikg S"ecenlka, kOJI jc po časti naj bliži biskupu ). . . .J o!. prije nego što će unaprijed ili Pribi n11 . .Ll~do\" lk :".le. m a čki je pokorio 84{; i Moravl jane, pa je na M ~Jr~lIrovo m~ e.sto do"co Rastislava, Ali je Rasti slav produžio MOJ m lro,'u polIlIku i vjd to jc i s k orišći\'ao sukobe il.među njema čk og ~r.al ji!.i I'el ikda. T ak o jc 854 nanov o steka o neza,·isnol\. Pn blOa Je. naprotiv. ostao "jcran kral ju i u borbi pro ti,· ustanika (1)60-1)6.1) izgu bio i život. U Donjo j Panoniji ~~5Iij edi.o ga je njegoI" $ln Kocc1j (861-8H ). I on jc u prvo vTl Je me VjernO !JOmagao franačku politiku i salz buršku erh ·u. Potkraj 6O-il1 godi na IX. st . D on j a Panonija dolui ()Od uljl':caj onoga. poli tičkog Tuv itka, koji se osjećao u 'irem susjed . stvu. U namjeri da nanovo pokori Veliku Moral'sku. Ludovik Njemački skl opi protiv nje save! I Bugarima. kojih jt vl~st dopirala do srednje i gornje Tise. Nato je R a.st isla\' uspoSta\"lo "ezu s Bizantom; on je 862 uputio posla ns tvo u Carigrad i zamolio cara. da mu pošalj e biskupa i 5v.:ćen ik.:. kQji dob ro pu~naju 'I~ vens ki jezik, kako bi se mogao osamos taliti i u erkven,"": sh·ar.lma. Car s.: na dao. da će II Velikoj M oravskoj na';; I)o tporu prot,,· Bug-arn , stoga ()Osla ona mo Konstanlina i M et ~~ij a , si~ol. e , ·isok oga vojnog komandanta u Solunu. Iako ca r nIJe sasvIm isp unio
155
If' , '
Rastislavlje~'u mol ,bu, šalj.u.ci mu svega jednog sycccnika i jednog
I
I ,
,
ka ludera, njegov Izbor mje mogao biti holji. Mladi brat Konstantin, bibliotekar Carigradske patrijaršije, nastavnik najviše šk ol~ u.Carigradu. i. iskusan misionar. odlikQ\'ao sc učenošću. 8 0 \'or.n.JčkJm.d~rom I Is krenim mi sionars kim za nosom, a stariji Metod 'Je, kOJI JC prije no lto ćc se zamOllašit; već upravljao jednom ~lavensk om pokrajinom, imao jc mnogo smisla za organizaciju l državne poslove. Budući da je kao Solunjanin dobro poznavao ~~a.~enskj .i:zi k, . .Konstan tin jc - prema podacima iz njegova zlt l)a - .I~S pnJe polaska u Moravsku sastavio prvu slavensku azbuku , glagoljicu, j - uz ev;:; za knjihvnj jezik njemu poznati govor makedonskih Slavena -- počeo prevoditi prve obredne k njige. Ta ko je stvorio najholje sredstvo, kojim jc trebalo poduprijeti osnivanje po~ebne slavens ke crkve kao nužne dopune političk~ sam~sta)nosti. Ali Nijemci su vcć 864 n::tr)ovo poko rili M?ravl)anc, l ta ko je privremeno propala Rastislavljcva namJ.cra, d.a sc osamostali II crkvenim stvarima. Poslijc višegodi.~n)eg ~aoa u Moravskoj. gdje su naišli oa žestok otpor njemačkih s~ećen.l.ka, Komtantin i .Metodije su htjel i da se 86i vrate preko VenecIje natrag u Carigrad. Oni su učinili snažan misak na Kocdja i pridonijeli nj egovu političkom odvajanju od J."ranak1!. Putujući dalje. primili su pupin poziv, d~ dodu u Rim. U Rimu. gd~~ su isp.;tali. njihov~ I~ravovjernost. umre Konstan tin (869). 1:0)1 s~ ondje bIO zaredIO I dobio imc Ćiril. Iste godine digla su ustanak proliv Franaka sva .I!avenska plemena duž istočne gra'lIre od Labe do Karantanij e i Donje Panonije. Francima je pošlo za rukom da uguše druge lIstanke, ali su Velika Moravsk
156
, "iše, i s papom o pitanjima crk:·.en~ o.rgani.zaciIe ~ cliscipli~c. Panonsko razdoblje II radu Metod IJa I nJegOVIh ucenlb odr~?~l~ se i u njihovu knj iževnom radu. To dokazuju crkvenI nUZII'1 l neki slavenski crk veni obrasci i moli vi , koji su pri j" nastal! u Ka rantaniji. a ~ačuvali se II njihov im spisim
157
"
,
'
s tal o posljednje: mogu ćnosti za samostalan poljti~ki iivo t sloven_ skog nar oda II doba feudalizma. flegO je za punih ti.!luću godina
odlučeno. koji će pravac uzeli njihov kulturni život. Latinsko
bogoslužje i kul tura na ludem jeziku uništili su pokušaj samo_ stalnoga kulturn og razvitka.
,
I
, I
,, I
I
, i
, I I I
,, '
,
,
,
f.euda~~, r:~~~~~e:~ ~jihovih
d',
Od toga je "femenO! Melodije morao da svoj Tad ograniči na podru čje vdikomoravske dTŽave, ali je zbog Sl'at opl ukova kole bljivog ddanja imao i da lje teških sukoba s njtmačkim sve_
ćenstvom, koje je vodio biskup Viciling. Da sc opravda od njcgovih kl eveta. on je 880 nanovo morao da ode II Rim. ali se odanle vratio s odobren jem za ra d i dopuJtenjem u slavensk u bogosJufje. Ubuo utim, 885. Metodije j e umro. a za svoga je nasljednika ime novao ucenika Gorazda. Ali njega naslijed; V;ehing, pa su Melodijevi učenki hi l i priJnQrani da n;' pUSle Ve liku Moravsku. Usprkos svemu taj neuspjeh 1lI0ra"~ke misije nij e zallsta vio dalji razvoj mlade slavenske pismen osti. Bjdeći uglavnom na jug - samo su neki učenid Cirila i Metodija po_ traiili skloniite u Ccškoj - on i su sobom po nijeli glav ne leko_ vinc svojih učitelja i na temelju toga u j užnoslav enskim zemlja_ ma osnovali novo žarište slave nske pismenosti. i. Dolazak Mada ra i njegon posljedice. _ Po tk raj IX. stoljeća Karantanijom je vl adao Karl ović Arnulf. Glavn i prohlem njegove "anj5ke poli tik e na istoku hila je borha $ Ve_ likom Moravskom. U vezi s tom horhom sti gao je u Panonsku nizinu već BO- tih godina IX . st. nov nomadski narod _ Madari. On i su u početku sudjelovali u toj borhi kao savez nici Svatopluka. ali POslije 892 boril i $U sc na Arn u](ovoj sirani. Godi ne 89·1 od j ednom su izno"a udarili na svog sa"eznika i prdli Dunav. Oko 900 P(lčelj su zbog plj a č ke upada ti u It aliju. ~ neho poslije i u južne njemačke pokraji ne. Kad su 90i II hitki kod Bratislave po tpun o uni!tili ba"arsko-ka ra ntansku vojsku. koja je pokušala da im prepriječi put uz Duna v, Madari su zaposjel i Panoni ju do alpskih ogranaka i uništili nj emačku vIM! nad pr irodnim putovima. koj i Dunavom i prek o Ljllb!janske kotI int vode na zapad. Od slovenskog teri torija ostala je samo Ka rantanija u sklopu njemačke države. Mađari su po stoljeća pl j a č kali go tovo bez otpora po tapadnin, ttmljama. Tck malo 1'0
158
. . . X st organi~ i ral a se obrana protiv nji~ ; o O1al , II prvoJ POlOkVI", ~.~ katastrofalni pora~ na Lechu 95!1. k da ih je td o pog , . . kod njih IC ta brlO prih va tili zemljoradnJc. pa sc l . Olada su se u. " reda k i kr!ćanstvo II svome nm utvrdio prethodnika Huna i Ava ra: skom obliku. Za '1 d U Mađarima dobili su Slove nCI ··oguĆloascor. " 1 \ 0 im Je I om . . d Pod njihovim pri tiskom išfet a Je s 0".ga posljed njeg !usJe il. . . . . D la5kom Mad ara pre. ". u PanonskOj n m",. o 'h enska ko Io"'taelJa .. . đ J užnih i Zapad", ' ' cl d š ter itonjaina ve za Izmc u . "k' kinut a)e r o . u M e . k da razb iju njernae '1 da lina pošlo ta ru om Slal·cna. ~. I Je a r k slovenskog terito rija, i da svoji m naobruč. kOJI s(; stva~ao O? ke za "iše od PO stoljeća zaustave \"I la ma u unut ra1nJos t Njemač I k~ ze mlJ'e, Olhko su .sc ' , 'prili" u s ovens ," . I njemački ko omzaclO", . 'edan mali di o Slovenl)e Mat'1ari ustalil i pa sve do 1918 ~amo J~/ k _ Prekomurje - ostao u g raOlcama gaTS e.
,
.. Za vrijeme mađarskih provala 8. Velika Kuant a nij a. k ' b'l ""d is tim "ojvo." . dno s Bavan om I a r Karantamp. Je za)~ . đ d Mađarima 955 Bavarci i dom. Vec prije velIke pobje ~ na . "h al i ,la\'no na. teli s ofenuvom protIV n jI. . Karan talIcI su zapo .. ]" ' 970 Njemačka je "OJpredovanje pripada te~ u t,~en~e P~~e~: Lcithe i sredn je Ra abe , ika iO-ih god ina OSVOjila r~\o? ~J pc Ddavna g rani ca. koja do Radgone. Ptuj a . Sutle, r e 'd'l" cl ' k a'a XII . st. (slo\'c nd " čJ'u po tpuno utvr I a o r J . se na tom po r ..' . J teritorij izmed u Mure \ skim pokrajinama pnkl ) uču J e ~e JOd cl . K ke iGorja naca · . Drmola ,zmc u onje r Drave do L Juto mera l ..: k stan ovni ke u 1stočnim i Bela Krajina) i .do 1:1 ~ d~~~~:!:vC~Sor~ glavni temel j ctnitke Alpama od ostal!h Juzmh. JI 'J tak u tome čini Prc ko, d SI e naca 1 . rvata zute grani ce Izme u ov . 'ema t ke države i Istr a. ' ' g d'Je Slovenci prelaze g ra. l1l ee nj murje. gdje upad no od n je ~iv~ :·l rv~~l.. . o da brani jugoistočnu Novoosvojeni tentotlJ ..koJ.' Je ~~.al' 'ik pogr a nii:nih gra ni cu njemačke dr!ave .. ~IO JeDP~a:~e t:~a~t:nska mar ka oko
mara~a.
T u su ~!I~r~.~~t;'J~i U~tuj:ka. 'Savinjska (porječje. Sasrednje M ure. o . k (G . ko okolina Lj ublpne. \'inje i Dolenjsko). KranJ$ a .. o renJ~a do ire do kral kih priistočni dio Notr,anj~~og). Fur!~IlIJ.'\ ~oJ' (Ist:a i Trlćanski Kras). j elaza j o buhvaca Cl Jelo Poso Je. I s ra
159
" ARTA \Im
,
,
-
U sredini XI. st. Istra se proširila k istoku ~Meranijom". t. j. teritorij em izmedu Raše i Kvarn era s Rij ekom. Kad je Karan tanija. zbog separatističkih [cžnjOl bavarskog '·ojvocie. carskom odlukom 9i6 odvojena od Bal'arske, ona je II obliku Velike Ka -
. , •
ramanije udru žila .\VC tc marke osi m Austrij e. a uz njih i Vc rOfi5ku marku. Ponovno osvajan j e slovenskih zemalja praćeno svjetov ni III fClIdakima.
•
I
I,
160
•
~
je bogatim darovnicama krune, koja je do kraja XII. st. uglav_ nom sve raSj)o ložive zemlje razdijelila njemačkim cr kvenim i
SlOvenski teritorij II Velikoj Karanlan;j; nije bio ujedinjen II pravu administrativn u cjeli nu ni toliko, koliko druge su vre_ mene vojvodine II njemačkoj dr!avi. U doba, ka d su se poslije ras ula karolinIke države te vojv odin~ formirale i kad 5u njihovi vojvode zbog slabosti držav ne vlau i prije 950 mogl i da prisvoje kraljevska prava i (eudalnu višu vlast nad grofovima i velika _ ~ima, Karantanija je bila udružena s Bavars kom. Ona postaj~ samostalna, pa i znatno sc proširuj e prisvojenim teritorij ima, gdje carska zeml ja jo. nije bila podijeljena, lek u vremenu, kada je vojvods ka vlast već opadala. Osim toga, kruna je lestim mi jenjanjem vojvoda iz T31,!i čitih porodica namjerno !,odriavala činovnički karakter vojvodske časti u Karanta niji. Kru pni fe u_ dalei i markgrofovi II Karantilnij; nisu ka o vata!i zavisili od voj _ voda. nego su biJ i podvrgnuti neposredno krulli . Zato sc t u nije nikad izgradila pr:lVa feudalna piram ida. U doba porasta feu . dalnog partikularizma druge se "ojvodine dijele tek poste:peno. a Karamanija je raskomadanil već onda, kad je bila obnovljena. Stoga je okupljanje: navedenih zemalja II Vc:li koj Kara nta. niji bilo kratka vijeka. Već na pocelk u X l. SI. spomenute marke postaju samOSIaIne osim italskih. il i te postepeno otpadaju _ posljednjil (Veronska) u poleiku XII. stoljeća. Ca rev otpor proliv u~'r;ćc:nja korušk e vujvod~ke "Iasti u posjedu jedne od domaćih \·dikih feudalnih porodica i lično suparništvo ~bog Ko. ru~h izmedu kralj a Kunrada i vojvode Adalberona. koji je: imao i čast ma rkgrofa u Karantanskoj marki. potakli su 1035 Adalbc ronovu pobunu protil' halja u vui $ H rva tima i _Mir. midoneima • . t. j. Mada r ima (a ne Bi~:lIltu podložnim Slavenima . kako neki misle). Adalberon je bio osuden i prognan, a veza i2_ medu njegovih dviju pokrajina, koja je uspostavljena 1011 , biJa
-
~ o-..- ..;z; o
<
z
l' ,q
·U ~
o
~
•
I
....J ~
•
•
,
I •
'1
I>- ~s
,
I
II
• , ,
,,l ! I \ • , , •i , ,i
, , '"
I r 't'lI l(
••
••
l
-
•,
•••
!
~~ « :'"; 5:~
~
-
l
••
~~
<
-,
!••
I
• • ••
••
• • ,, •• •
I ·
•• ••
I ,· II
.'
'r... UL ... VIII
•
~
• •
• ~
",, •
-~•
I,•
I, !
,,•
je tako opet prekin uta. Pokrajinska pocijepanost slovenskog lerit orija u XI. st. pO~lala je joi veća; kad se ru pala Velika Karantanija. ratbio sc i ujed ni čki feudalni okvir slovenskog teritori ja. Ali već u sredini X I. SI. spajaju se Kranjs ka i Savinjska marka u Veliku Kra njsku. Karantanska marka. koj a sc po svojim rnarkgrofo"ima zove Sbjerska (g rofovi T raungau od Sterera). dobila je oko g. 1000 na raču n Karantan ije porjcčje gornje Mure. a 1147 priključila je sebi i Podravsku marku. Samo u uJ.oj Karanta niji (Koruškoj) uspijeva još tdnja domaćih velikaša. da " ojvodska "last postane nasljedna i da je u svojim rukama drii neka njihova porodica (Eppenstein. od IOii). Tako se "cć u S~ dini XII . st. nazi ru osnovne crte glavnih historijskih pokrajina \I Sloveniji za vjekove (Kranjska. Stajerska. Koruika). Zbog velike vainosli Karantanije za vezu s Italijom . II njoj je vrlo jako odjeknula borba ])apinstva i ca rSh'a za investi turu. U prvoj fazi tc borbe (do 1100) odlučno je prevladivala carska stra nka. kojoj su pripadale gotovo sve istaknute velikaške porodice. kao porodica Ep penstcin (I07i nagradena koruškim vojvodstvom), najjača feudal na porodica u Sloveniji - Viš njegorski (nekadašnji savinjski ma rk grofovi); pa i akvilcjski patri jarh (koji jc zbog toga 10ii dobio naslov ma rk grofa II Kranjskoj. Furlanskoj i Ist ri ). Kada je o. !lOO car pretrpio poraz, ne 51L1110 Jlo sc u prilog f eudalno-partik ul a rističkih snaga pokolebala cen· tralna drhvna vlast. nego su sc izmijenili i odnosi izmtdu pojedinih doma6h porodica. Najznačajnija je od tih promjena ..eliko oslabl jenje Vil njegoraea u prilog po rodice Spanhcim, koja postaje prva ])orodica u Koruškoj; po pobočnoj liniji srodstl'lI (lobiva ona Podra"sku ma rkgrofiju, a po glavn oj liniji nasljeduje 1122 porodicu Eppe nstein kao ko ruš ke vojvode. 9. EkonODllika i druitvcna struktura od lX. do X I. I tal jeta. - U priv redi Slovenije, koja je II tom tal-doblju polpuno natural nog ka raktera, daleko pretcic ra tar$tvo sa Slota ritvom. Seljačko gospodars tvo samo pokriva svoje potre~ . Proil-vode Tal-ličite vrste žila (raf. pšenicu, ječam, proso, zob). sočivo i vote. ' uzgajaju govedo (lo je i seljačka legleta stoka), ovce. ~"injc i živi nu. Važno je i pčelarstvo. Selj ačko prebiva!i! !e na većem d ijelu teritorija je .. dimnica ". kuta s jednim pro16 1
•
..,... l i' o
slorom i otvorenim ognjištem; ,·laste!a žive II dvorcima (utv r_ den; zidani zamci podilu se prije g. 1000 samo izuzetno). Obrt
nije jo! samostalna privredna grana. nego jc
is k ljučivo
spojen
sa zemljo radnjom. Samo koci kmetu'-il. koji rade za potrebe \·101stde. obrt sc donek le oslobada tc zajednice. U lo sc doba više razl'ilo rLlda~t\"o (s rebro. željezo) i prerađivanje željezne rude (fufinarslvo), ali je promet slab. a va njska trgovina nunatna i uglavnom II rukama tuđinaca (Bavara ca, Zido,'a i Arapa). Bavare; su ufiva!i na Dunavu naroe;la pra"iI. U zcrnljoradnji jc sistl:m trogodišnjeg plodoreda potpuno
istisnuo palje";II!k; sistem, koji se pod
naročitim
uvjetima za·
drian samo II nekim brdovitim kraj evima. Intenzivnije obradi_ vlmje i iskori;ćivanje njiva. kao i preokret li zemljoradnji omogućivali !1I. da sc prchra ni mnogo yeti broj stanovnika i za kolonizaciju prepudi <.lovoljno prostora čak i " ravnicama. Zbog to ga je kolonizacija u tom razdoblju potpuno usmjerena prema ravnim područjima. isključivo jI' agrarnog karakter~ i podi!c mn os" nova sela.
o
Osim šIo upravljaju unutrašnjom kolonizacijom (I pomo"'u domaćeg stanovni;tva). njemački feuda1ci dovode II slovenske krajeve takoder njemačke koloniste. kako bi iskoristili ;10 veće površine obradive zemlje. Njemački priliv usmjeren jc (lo sredine XII. st . u pn'Oln redu prema starim naseljenim 1'0dručjima. gdje se već nalaze takoder Slovenci. u središte: slovenskih pokrajina; krčenj e sc osranilava sa mo na šumu u ralnici. Najjači kolonizacioni talas zahl-atio j e Austriju. gdje $L1 slovens ke naseobine propale već do kraj a XIII. s toljeća. U KoruJkoj ide glavna njema čka kolonizaciona struja prem;) CeloI'ačkoj kotli ni. dolini Krke i Labodnie<:. \1 štajerskoj u I)od ručje Gradačke kotline i doline Muricc. U Kranj skoj i donjoj Stajerskoj nastaju njemačke naseobine samo na Dra\"Skom IlOIju izmedu Ptuja i M:aribora i na Sorškom polju izmedu Skorje Loke i Kranj:a. P rema tome se u unutrail njosti slovenskog teritorija stvaraju li roka područja 5 etnički pomiješanim stanovniitvom. koj e ne dijel i nikakva jasna etnografska granica. Pograničn:a područja. osim Austrije, j oš su <:Vrsto u slovenskim rukama. Uze,,;i II cjeli ni. slovensko je stanov niitl' o brojnije na području cijele 162
f\.na]lI :aIllJ( ~I"aka k o još do XII. st., pa je suvremenici lato 1 ubrajaju medu slovenske zemlje. l'\a slMensko-furlansk Qj granici nije bilo više nikakvih bill1ih promjena. Ne 5;:mo što tu nij e bilo talijanske kolonitacije. "ec je od X. st. dalje nastalo u Furlanskoj čak oko iO slo,.enskih sela. gnje je p:alTijarb naseljavao slovens ke kmetol'e, da bi podigao kra jeve opusto~ene od Jo.ladara. Ta slovenska kolonizacija ima sam o privremen zna čaj: na seo bine su na jkasnije u XV. sl. bile već romanizirane i o njima svjedoče j o! samo slovensk;; imena mjesta (na primje r Skl;:\\'oos. Belgrado i t. d.). G (5 1)odarSlvn vlastele oslanja se II tO " rijeme na njihove dvoro,"c. uz kuje ona obraduju radnom snagom svojih kmetol"a vete komple b e zemlje ili uzgajaju stoku (pridv orno gospodarliVO). Zemlja je ponegdje izmijdana s kmct.skom . il ponegdje odijeljena od nj e II većim komadima. Tlaka je još uvijek glavni oblik uobičajene zemljišne rente. Visina llake obilježava u to "rijeme gla vnu r a~liku izmedu pojedinih kmetskih slojeva i njiho\' najveći tereL Dvorske ~lllge i služavke vrlo se m
163
"r '· ,,
) I '
, S,lobodni ~e.ljaci nisu II to VTJJcmc još potpuno nestali, aJi ~U vcc na raZIJČlt.e načine lJ pretdnom broju pali Ilpoluslobodu l kme,tstvo, Jcr n,'su ~ogli da ispunjavaju slobodnjačke obaveze s ~b.mom n~ vOjsku l sudstvo (sudjelovanje II vojsci i na sudsk,m zb orovIma). . ~aročiti sl.~j s.lovc~s k og stanovništva su jo~ uvijek kosezi; om žIve na SV,o.Jlm ImanJlma. kojima slobodno raspolažu. i imaju p~avo na oruzJe, U X. i XL st. izvor; viile puta nazivaju pojedIne kOSCI C "plcmcnitima~. i to one, koji još lJ to vrijeme doista prelaze lj picmstvo. "' ,' , a", k 'h , k' OJl lmaJu Medu k ' plemićima ima od X ' do XII.•. s.~v~ns"a Imena Ali se germaniz
I
•
oo.
oo
•
•
,me?3 medu. n!una. Vel~ka S," .vlast.ela na slovenskom teritoriju u XII. "h' oVlln ma Iim . st.. Jedinstven njemaeki siOl . ,I'I me d II nj! vazal!ma }ma Slovenaca .. i to u znatnom broju. Do XI. st. prevladuJc za slobodne ljude načelo personalno'" prava (slavensko pravu - institlltio sdavenica _ ;.0. Slovence" a bava;sko .la .Bavaree). za kmetove vrijedi pravo njihove vla~ stele. I ostoJanJ~ posebnoga sl
164
burški je nadhiskup zadržao za se be pravo da utječe na postavljanje biskupa. Oko 1100 podižu se i prvi samostani (S\·. P~vla II Laboškoj dolini. D obrla Ves i t. d.). Usprkos svemu lome ostaci poganstva i pogans kih vjerskih obreda očuvali su se u zabitnij im krajevima sve do kraja XIII. stoljeća . HI. Kultura. Cinje nica, da vi!a društven~ klasa mje bila po svojoj jezičnoj pripadnosti uglavnom slovenska i da u slovenskim krajevima nije biJo domaćih kulturnih središta. bila je za kulturni razvit~k Slovenaca vrlo nepovoljna. Zbog toga se kulturni živol ograničava u tom razdoblju ligiavnom na demente narodne kulture , prije svega narodn e pjesme, a na drugim područjima, osim umjetničkoga , samo na formulare molitava. Postoji očigledna razlika u kulturnom razvitku Slovena<:a do prijelaza iz X. u Xl. st. i poslije. Iak o su ih Fran~i porobili. iako su došli franački kudalci i bio uveden franački feudalizam, kultura je u to vrijeme imala šinl društvenu podlogu. s početka II d omaćim knezovima i velikašima (u Karantoniji do 820. \I Donjoj Panu niji do 874 ). a kasnije u kosezim~ i nekim "elika' ima. kojima je pošlo za rukom da se održe mc"du njemačkim feudaleima . T c su se prilike promijenile tek o. 1000. kad je feuda ln o porobljivanje slovcmkib seljaka završen o i kad su sc po p!cmitkim dvorcima namnožili naoružani sluge, od k ojill se II sredini Xl. st. počelo razvijati niže plemstvo. Tada, naime. nje mačkog feudaka "iše ne interesira, podržava li ga bar jedan uio domaćeg stanovništva, pa tako uloga njegova posljednjeg vi~eg sloja, koscza. počinje da gubi svoje značenje. Te sc društvene promjene lijepo ogledaju i u l--. ulturnom ran·ith:. Sve. što je do sredine XV. st. zapisano na slovenskom jeziku II rukopisima, koji S\I sc sačuvali. uglav nom je nastal o još" doba karolinške države i tadašnje misionarske. akcije. Vet potkraj VIII. st. prevedeno jc apostolsko vjerovanje i očena~. koji ~ll ~e saLlIvali te k II celo"ačkom rllkopisu, otprili ke iz 143(1. U vezi s crkvenom organizaci jom II Karantaniji pojavljuj u se u prvoj polovini IX. st. slove nski formulari za ispo"ijcd i tebI propovijedi o pokajanju i ispovijedi. sastavljeni po ugiedu na latinske i starol,..avarske primjerke. Oni su upo trebija"ani l II "
165
"
.,
}
,i,
,, I
l' -, , ,
,,
,
Donjoj Panoniji i ondje su utjecali na knj ižev ni rad solu nske braće i njihovih učenika II doha kn na Koedja. O~cvid no , taj veliki rad nije ostao bez utjecaja na oblik crkvenih formulara. II Ka rantan;j;. Samo malen trag toga razv it ka sa.ču"uo $C II bri . fi nskim ((reisinškim ) spomenicima, sa tri slovenska teksta obred_ noga i Pfopovjcclnog sadriaja (d\'a formulara za ispovijed i tckst propovijedi o grijehu i pokajanju), koji su o. 1000 bili prepisani II latinski kodeks freisinikog bis kupa (natl'anog tako prema mje. Uu Freising II Bavarskoj) na njegovu posjed u kod Spittala na Dravi. T i su spome nici najstariji tekstovi zapisani na slovenskom jeziku i uop~c najstariji slavenski tekstovi zapisan i latin _ skim slovima. Osim njih, iz vremena do kraja XII. st. sačuvalo se samo nekoliko popisa slovensk ih imena. Plod crkvenog rada u VI II. i IX. .st. bila je pojava nekih kraćih crkvenib narodnih pjtswna, t. zvo " ki r ielejsona«. koji II sažetom obliku sadrže pojedine molitve. Njemački prijevod takve pjesme, koju je narod pje\'ao kod ustoličenj a koru!kog vojvode. saču\' a n je u predlošku opisa tog obreda za Svapsko ogledalo u XI. s t oljeću. T ako su u vezi s pokrštavanjem i neke legendarne narodne pjesme (na pr. pjesma o Grdniku-pokajniku, koja sc oslanja na trad iciju Vlaha-sta rosjedilaca u Al pama) i koledne pjesme ta nDH obrede, koj e su imale da timskim. proljetnim i ljetnim praznicima oduzmu njihov poganski značaj. Pravll narodna poezija, u koju se naročito od X l. st. prenos; tdišle slovenskoga kulturn og života, sastoji se prije svega od karaktuističnih ranosrednjovjekovnih balada. One pokatuju razmjerno malen utjecaj viših dru~lvenih slojeva: nji hov; su motivi is k ljučivo istočnjačkog porijekla. Zapad, koji je neogran ičeno vladao slovenskom zemljom, polit i čki nije do X II. st. ostavio tamo u opće nikakvih tragova. Ka o primjer neka pOllu!i tragična balada o Lijepoj Vidi, varijanta grč ke pjesme o ma jci. koju je arapski trgovac domaJnio na brod ponudiv;i joj lijek za njezino Iwlcsno dijete. Ta jt pjesma nastala u Bizant u u VII. do VIII. Sl., a zatim je u X. st. preko Italije prenesena u slovcnske krajcve. Analita narodnih pjcsama iz toga vremena, koju omogućuje njihov nar očiti oblik do XrI. st. (dvodjelni dugi stih bet rime i s cuurom u srcdini). pokazuje is t očnjač k o ili balkansko porijeklo i mnogih drugih pje$ama.
166
.
..
rve monumentalne arhiVrlo se malo oču~a1o od ~:!:l.an~:~re liSI;ne i drugi pisani tekture medu Slove~ellna. o .. J JT g. vrs ti arhitektu re je "jero, K " o'Ju I PanoIlIJu. OJ . ;zvon 7.:1 aran .. . l eza oltara iskopana SjC. d I uništcna masIVna rp k . . p . ida ostatak tgrade. Oja Je jatno pripa a a \'erno od župskc crkve u , IU!U. miXo ,,0IJ·CĆu. Na Krnskom gra, b·l osve~cna II . k na tome mjestu I a p.. . k mne karolin!ke cr ye, , tknvem su ostacI s ro d du iznad ee ovca, o l" 'd žene trobrodne zgra e . . .. k d Zalavara tc me J' IZ U d' , a u P a n o m j l a k ' k', ,·e Pribina u sre ,m , 'd . ·cdna od cr a\3, oJ . k sa l Tl apsl e; to Jc j . , ' ' arhitcktuTl po azao , 'oJ' prijesto mCI. k IX . st. pod'gao II s.voJ. . . vaki na svome misiun .. rs ·om se salzb urilk; i akvlkjSk , utJ~~aJ .. Sk' k ,·c sa\zburšk; nadbis kup 'O ,,',·cdoče VIJestI. a o k podrU ČJU. tomc . če i tesarc da podignu cr vU poslao Pribin; zida re. sItkarc. ~ova I . kak~ je nekoliko dceesv. Hadrijana II BI~~tnlsk?m to~t;:· ;ortunat poslao Ljudevit.u o"·" prije toga patnpr ' ~7. ra T' k , mo!' ob,·asniti. da Jc . ·k . z dare a u e l'osa\'$kom um jetm e I , k ' k . (čnom ornamentikom trDdb, kamena s ara tens I .. h " nasta Ia l lua ' I 'b ,Moo,obrojnl oSla', ',. kod ,. an or . ... d'.a fragt slO, pletera u S, I\m, n' )l, II pru akaa te ornamenh.ke .,m ,a naročito II Karanta . . . . Krasu u Batujama. ' menla pronadena su .' na . . .tivni jeg figu~alno-hko\'Poseban spomemk ranoga. naJpn.ml \ oči s k onIUrom Kristonog $!Varanja o~u\"ao se n~ ka~ke;.oJl ~o je tak o primitivan po \"a U) lika .u. Hod.išama u. o~u~e ~·adriinc na fasadi crb'e sv. svojoj tehmel rel jef ncob j a n!e cnutc erkvc oču\'a13 sC II Jurja na Svetim Goral~a·a eS::Vas~~m Martina. lom kraju i predromam~k d · · čkog doba propao jt u Pre Veliki dio spomenika iz k rOI~.aOlprodirali prema upadu k d "preko slovens e zem Jc .. X . st.. a s -T Panonsku Sloven'JI!. Madari, koji 5U naroclto oPUStOSI l
U",·
6
o.
167
W , " ' J
"
sk u br.ču il vremena njihova boravka u Rimu 8138 869: izd. AA SS, M.rlii ll, 1668, i f. PaSlrn. k. Dljin>' Ilol'l nsk:ich apoUol& Cyrila i M~ l!toda. 1902; usp. N. va n W i j k, Ue~r die Herk un fl d. Ital. Lerende. Su(\ostdtu lsche Forseh. 5, 19-40). Ti lu izvori prevedeni na siovenski jezik i snabdjeveni dobrinl hlSlo riog ra fskim uvodom u F. G r i vec. Zi tja Kon. slantina ln Metodija, 1951' (druge Dodatke o izvorima Z' rad Ćirila i Melodij, ,'. u bibI. Ul porl. VIII). •Zlkon sudnyj ljudem< izdao jt H. Orosth.koff (Ein o"nkmal dn bulrlrisebtn Recbt s. Z.itsehr . I . ,·erl:leich. Rechts... i". XXXIII, 1916).
,i
,
,
i •
,
, I
IZVOR I I LITE RATURA
Vt~ u VIII. SI. po~inje
I z l' o r l. Najveću I'ainost za slovensku povijest do IX- SI. imaj" historioi!'rarski izvori. Glavni Su izvori u VIJ. i VUI. st.: P s • u d o . " t e" d. i!' a t (nnuo je vjuojtlnO 65Il 66(1, dijelom n2 bazi sta rijih spili; izd. Krusth u MG, S<: •• •tr. Mu. Z. 1888) i Plvao Dlakon (umro o. 800: izd_ Wailz II MG, Scr. rer. L.ngob .. 1878; usp. S. R U l. r. "ak'no vafnos1 imajo Pavla Dijakon. knji!:. _De gest i$ Lonl:'obard(}ru'n~ za s(.'tjlo ZIt'Odo,-ino Slovence\', LMS l8&'>, i M. I< o s. K po.oWOnl Pavia Diakona <) SIO"tncil!, Cl,,' XXVI, 1931). Za Vii! , i IX. st. najznahj n iji jc histo riocubki Izvo r Conve r .io Blg olrior~m tt C,.antanorun, (spil nepoznatoga ~Ilbur~kol: s'~ttnlka iz SIJ; uZ Starije izd. W.Utn. bacha. MC SS JI, 1854, llovij. kril ičito izd. M. Kon, 1936. s opsdn;m histo rijskim komentarom). Osim log. spiSI vaIni S~ jo~ ra zličili fra. n a č k i a \] a I i (i.tlati " MG u različitim svescimu serije Scriptoru: pa. w se. ~ kOjima so:: dodi ruje slovenska hiuorija. pre!lll mpao je o d.lle u cjelini. i~ko ~z kri l ičkog ap.rota. F. K o $. Grad]vo. '. dolje ). a prije svcr· Annales rern i I' r .nco r um (izd. Kun: •. Script. rcr. Germ. in uStlm sehol.. 1895) i Annales Juvlv.nses m.ximi (izd. MG. SS 30!:!. 1926; usp. E. Klebel. Eine neuaufge/undene Sa l zhur~er Ge. sehicht$QueiJc. Millei1. f . Salzburge. Lantlcskunde 61. llY.!I, i H. B r e ss. I a u. Die IIte r•. Salzbur!:er Annal istik. ,\b hand l. d. Pr.uss. Akad. d. WiS$., phil-·hist. KL 19'23). Vdni Su i karolin!;k; k a p I t u 1 a ,i i (izd. Bo. reti u. u MG. Capi lului, 1-11. 1861·83, • neki ~u preSII mpani k ao dod.l.k uZ rasl/Uvu J. G raf e n • u e r, K. ro1in ~kĐ k 'Ieheza ter izvo r Bri!in ski h ~pomcnikol·. 1936). Izvo ri za uSloličIvanje k(>Tu!lkih vojvoda do XV. st u cjelini Su prell.mpanl I prevedeni na Ilovenski jezik u knjizi B. Gr,. n. u e r. Usto!ičev.nje koro.kih vojvod in d rbn karantanskib Sloven ce,·. 0,,11 SAlU, razr. u zrod. in drutb. vede 7, 1952. Za veu slo venske histo rije I radom Cirila ; Melodija nljvdniji SI] historiog rafski Izvori. osim SPOmenUle Conv.rsio. Z itija I\onst.nlina i Metodi j, (nastalo U Moravskoj i~nledu 873 i 885, Izd. n . .nauPoB. MnTcr"a~H "') HCTOP"H B03HH~IIOĐCHH~ APuIle;;UJtA t.,aaRHcMoj J] H<:biltHOCTH. 1930) i Vita (Cons lanIin i) Cu m t r , n slatio ne S. Clementis od vele. t r ijsko/: biskupI G.uderika ili nje,ol·. dakona J o. n e I •. , IIZ pomQf papinskog bibliolekar. A n, I t a l i j I; ll" Su trojici pozn.v,l~ solun.
sc mijenjali sasuv izvoro za histori ju ma l t-
rijalne kultu.e. pa $ve ve~e znatenje dobiv aj u arheološk i n.l ..i. Dosada samo dl" vainija ".hcolo~ka nalaz~ slavenskor porijekla ozbiljno p re· l~ndiTaju na l'ctu $larOSI od sredine VIII. Sl., i to jcd~n dio 5181·e"sko.l: g roblj. kod Bled' (;skopln 19-19; su maran p r;wtmtni iZ\'jc!~aj J. K a· ~ l (! i e, Arheolo.ka ;lkopnv~nj. na Bledu, Varstvo spo menlko\". 19-49) ] problemaličan ohjekt na Plujskom gradu u sklopu kasnijega sl"'tnskol: groblj., koj i tumači J. 1\ o r o ic e (SlOVInsko .veliiče na Ptujs~om ..~ .. du. D.I~ SAZU 6. 19-18: Odgovor na k ril iko Frana DI~' publlkae'J] Slo· l'ansko IVCli~c , ZC II_ Ill. 19-49) k.o stave nsko svetilie iz vn._vlIl. s:.: protiv Ko roUt,'a tumlčenja dali lu o~biljne p. iI:Ol·ore D. B o I k o v i Ć (P roblem slove nskOI: hum. u PI uju. Slor in.r, orl:.n arh . inst. SAN, N. S. l, 1%0). B. S a . i a (u ree. C.rinthia t. 140, 1950), D prije "'ega F. B a.' u recenzij i ZC ll-Ill, 19-49, i u raspra"i Mali grad V Ptuju. ZC IV. 1950. u kojoj dokazuje. d. problema l i~ni objekt p redst avlja ostatke .z/:ra~e plujskoC zamka jz XL-XIV. ",DIjeti. Ostali arheolo;ki nalaz] I' ''PJ~aJu vremenu od sred ine VIII. do počeIka XI. SIoIjeti. Nljznačajnije pubhka ' cije Marijih nalaza l s navedenom starijom lileraturom) jtsu: P. R. eine· ekc. Slal'ische Gr~ber!undc im kroatische n und $Io wenischell GCbiet (Verhandl. d. Berlin. Gescll. !. Ethno\' u. UrgeKh .. 1897) i Studl.en U,~er Den km~ier du frilhen Mittelalters (Mitt. d. Anthropoi. c.:sell. tn \\]en XIX. 1899); R. L o! a r, SIa roslovensko in srednjevdko lonl.rslvo ,. Slo· vrniji. GMS XX. 1939: K. D i n k 1 a li: r . Studien zur Fruh.::-ts.:b ichle d. deutschen SildOSlcn~ ISildOSl lo rsch,mgtn 5. 1940); Obe rkr. ins De utsch· \ "m im Spie!:"cl d. Karolin~ischen BO
•
°
, •
169
,
r o, e e (Staro$Io"~n$ko S"(liiče; Sla roslovan.sko rrobi,č<
• •
, •
• •
i, •
:!
"
,I
I
I! ,,
,•
•
!
I
L II fra t II r •. Prvu nautnu h'StOTij u Slo,·cuc. u Srednjem vijeku diO je M, K o I. ZlOodovina SIO"en eev od na selitve do refurm aCije (1939), U popuIQfrlo·n.u/:ni prikaz ukupne slovenske historije J. G r u d e n i J. ,.1 a!. Zgodov;n. slo,'enske!!"a narOda, 1910--1939. Prije ner. kas nije rn_ doblje Obuhvata rad S p. r . "S S (E, K. r d e I jj, Rozvoj slo"enskega Ila rodnelt. vpra!anjl, 1939, koj i ipak sdrži vdne upllle ; u sloven.ku histo riju do IX. stoIječI. Osim lih rado,', postoji t akoder v;;e ng'ionalnih hislorij a (iscrp nije podatke o s tarijoj literatu ri n.,·odi M. K o s II go re spomenu tom ra d ul. od kojih su najvdniji: A, D i m i t l- GeSChichte Krain s I-II, lBi4-18i6; A. J I k S e h. GesChichte Klrnten s bis 1335. l- JI, 1928--192<); H. 13 r I u m fi Ile r, Geschichle Karntens, 1949 (usp. k rio tiku B. Grlfenluer. u lt V. 1951): H. Pircherger, G.sch;chl~ der Slfierm. rk bis 1282. 1936>; A. T a m a fO, Storis (\j Triute I_Il, 1924: U. BenU Jsi , L'lstri a nei sui duc milleni di Sio ris. 1924; F. Cu s;n. Appun l i , uUa $Ioria d i T rieste, 1930; Oko Tm a (red. V. N o v a k i Fr.
{Slo"c",ka Stajerska
P rekmu rje . ' . ., de r 6Sler r.iehischen . (\. H'l tOn scbe r "I as . Z. upra"u je osno"'" ra . ''''''' 1929 u vui ~ op sdOlm , d ' , E d,e richtskarte."..,.,.AlpenlSndu, L. Abi., D '( an I dr 6SlerreiehiSChcI1 Alpcnl§n e., "rl~u(erunl:en zum hisloTLschen AI.' . e S' ,rk 191i' (obra(\il; E. .. Obe &.sterrelcb te,erm , '1 , . Abi .• l. T(i ~ Salzbure-, r . 'H p' che!:,~erj, i 4. Tel. l J Strnad' . lT Rich l er, A. Mc . . , 129 bradi!iE.J~kschiM,Wutl., Ktirnl.". Kra;n . G()n und !stTlen, 9 lO M II H. P i r e h e r g e fl, . L liauPlmann, A , (, P' h •• A. Ka lp ' f l ' . . . ' bircl za $taJ.rsku H. Ire e l: Upr"""i raz" oj erh'e obradUje u 'S~J laftskartc. l. Sleie rm.rk 1940,. , e r {ll. Abi .. Die Kirchen· und.. ~a$c., d A M(IL G rundr;$!; du ."" S . .ske namijenjen le ra . Upravnoj histOTlI' IIJ( r b' b' Slele rmarks, HIJO. Verwaltun r,guc ,e e Verfaslunl:s, un d • dglem 1\ ' knji. d počeika XIX. st .. S I HiSlo riju slo venske kuliure , o d'Iloven~ke". 1
t
n.:
I
§ 12-18, 1907-12). . O Samu dao je G. L . b II d ~ Pregled KOlOVO tjeIO~uPI.,e .hl'f~~~r.C O Samu; njegovu plemensk om u uvodnoj rla~i dosada nIJOI'.'~n>Je~ P~olstwo $a mona, 19-19; on je. me· sa"uu; PicnI'su P8~st.XI 110.·'3~'kle~ II ~ (Sa mO und die !i:3fantan; ~fhen dutim. prih"atio pOl1 re ,nu lau J. G k' !a"U uopte nije obul,,'al3o Sla ...·eo. MIO(; Xl, (890). da Samo\' ~,!e~;n SL' H . u P I m I n n. Polil i s~he .Ipske Sla,·ene. Go\lo\''' tUu oboT1h E.ie des 6. Jhdl. bi S ~ ur M,tte Um",~lzun ... en unter den Slowcnen ,'om .n asp r8"a U to ,a~(kIbije s\o· d 9 /Io\IOG XXXVI, 1915 (do danlS osn~vn l, :'< • ",,,mentaciJU t..oude , , " K o s. Co,,\'eI"510, """'. ~'cnske hislorij.j. i •.
, 170
l
. I) 1 L.nd G6n und Gradi~ea. I~J Z.' i tt t rj, 1945; C. C z o e r n I g. d· . . histori ja u seriji Slo"ensl\~ -. " Na osno"u pok r. J,ms~., e ,.',d,ele ,ua ena J' I d k 'e lu jo~ U"!J.k ,3 ". mija (ild. Matice SI01l(nske. 11!9?-1926):; ~J IIIr.) i F. Ko,•• tif le .. S R u I • r a (Gori~ko.Grad,štanska. tsl '" knl,ge . . . )
Pluj~kern gradu. SAZU. Ocla . Ur. U ~&od. in dru~b . "ede l. 1950) i !" ! vallI te k ( SlaroslĐ"C"sl'~ Ilckrupola u Pluju. rezultati antropoJo~kih istrativ3nj o, iSlo S. (951), kod Bled. J. K u t( lIt i B. Skerlj (Slo,·.nska nekro. jl<)la ". Bledu. arh eOIO.ko in .nlrOjl<)lo~ko poročilo za l. 1948. iSto 2, 1950). Đ manji nalazi publicir.ni Su u Arh(olo!lka porotilJ, Poroc!ilo u iz kopavanj ih v Ljublj.ni. ;';01lern mestu in na Panorami pri Ptuju. isto 3. U';;O l~ hislOriju kolonizacije vrlo $u vahn izvoloblik nudj. (v. A. M e l i k. Sloven lj. I, 1-2. 1935 36, I drugom lite"turom) i n.čin pOdjele ~emljlAla medu seljake (U!ip. S, II e I i č, Sistemi I/Gljske razd.litve na Slovc!lskem. Del~ SAZU, rau. prir. in medic. ved 2, 1950), kao i nIZiv; naselja {usp. J. l a h n. O rt$llamenbllch d. St.icrma rk im Mitt.I.ller, 1893) ot! kraj8 VIII. SI. postaje ipak najvatniji izvor u S". pod ru čj. ,.z. voj. sve bogatije dokumenta rno gradivo, obJ.vljeno u obliku regula za ~vu slovensku umiju dO 1246 u Fr. K o s, GUdivo U zgodovino Slo. veuc.,' " srednjem veku l-V, 190Z-1928. u eijelost i p.k u tiltu diploma. I. rij a U pOjedine hi5\or;jske pokrajine. u koje if Slovenija bila podije ljena
-,
"
,
,i i
,,
le konstrukcije odbIO B. O • a f t n a u ~ r, D.taya LXVII!. 1938. i dr .• ali jt Ko.o! ki zbornil'. 1946, i Ultoli~cvanjc ko.o~klh ka.amansl\ih Slovence". voj\'od (y. dolje). . , ' k m drt,,·. karant anskih SloveU nep01fednoj je VUI S p rob em.L!. o ' voda k.o i pilanje kostU. naca i problem~tika L1stoličavanj . koru~kl.h V~l k . 'J:a P p u n t s e h a rta. _ O uSloli~"vanju je sve do dana s osn~ YIll ra "~.',, ,' e' dalje iSHaliv"njc . " , "nka obred. uspjelom . HeT?ogse,,'S(:IZl1ng v. ' , , )'bez .obz " " na .. tum.Čenl<' sa nlOg pos . ubno odhaCllo njerOVo . I Č a U nzi s. zaoštravanjem pobunoO\ zemljoradnik. proliV. l~an~: ~~ku.layali su nek; njetn3čk i nacionalne borbe u slo"enskoj o.~ OJ sekundarne etnog •• "lle ele' "",' ,bred,ma iz s\"lko· n;sci d~ raščlanjivnnjen> obreda n "J".gove ,. . d'. njem s bllno rat I I ,m mente i njihov,m u.po.'e "a tu OItanak obreda nB osnoVU !:e.man P Id Die EinfUh .ung der dnevnO!!" n •• odnoI=3 lIvola doka T f čkota (E Go mann. skog prava - I l rnn~ . ~,slo"cn;sChtn St amm" $,·crb ~nd. 1903: deut schen He rzoJ!~!l"tschlechte. 111 d I J{§ nlen am Fnnt~nSlein ZU G. G r ~ b ~ r Dt r l'.in .• ill dci H.e~Zc~g~kv~~n Ph~ .hist. KI. 190, 1919; A. H •. K. rnburl):. Silzuna:sbcnchle d. Wie ., Brauch und !1erkommen lJ t r I a " d l. VOlks~undl!che ,Bemcrku~'l:enl ~:~';;;Che fo rschungen ~. 193i; de. Iler>.ogseinsel7.ulll1 111 J{~rnlcll .. ~udOS .. A J. k s e h Pie "Edlin\:e me"laelJOm. brani' . . . istu IUu. s~ mo drugo"' I.!;U f - lenslein und Ze.emonien bel in Klnn lanit'" de. Heno!l"sbane: .m Ak""d ,.',' _"'ist. KI. 2(1[" 1927). ili . ... • . "'Ie d W,ener a.."" " . I"d Einril! am f ii.~lcn· dem.cli)(:n, S,llUI1j,'s"" n c " . ~ b e r Schw.bensPlege u.. C i~ngobarrlsl;og a ,C . • . k (E K r a n l m I)' e r, De. stc;n. C • • inlhin !. 132. ]9-:2). ~li OSv!TOg.olsd ,o~a Ca;inthia I. ]41), 1950; usp· M '1 be und semt er",.n e .., .. olT Orstn.me. e' s rll"_ e v 195]). Drugi, koji 'u več pnJe u l' ret. B. ? r .ltnIUcra.. z a ·sta . iiim oblikom ob.eda, pokulav.h su Tlt~l'i!"an le lakva lumačtllJH s S k,m "lcdalu na SI30 lek u sr~' ,• kako )t ume l ak II ""PS ... kritikom do k .1.• I . . It lo~ ilYOra obO re; SUr1J' dini XIV. sl_ i da njdno $ "JerOdoSI.Ol~ ~trichl iiber die Rechte des oblik ob rcd.a u cjcHni. (H .. vo~ t ~I ':.:i-I(n 'des Schw~be nsP;cl!"els, Aus Po· H'Tlog~ von J( §rntcn ln zweI all .sc 'ft r O Below ]928: K. T orl:' 1iIik und Oesch;eht e - GtdfiehtnlSseh: , , ·.~.~... " ....s Ober die Rechte des d Sch ..,.bensp,el:e el .. ~" "" OO !l"le., Zur Au~l~gunl: e~ Sa~. Stil!. I. Rtchts.gesch_ germ. Abt. , seinscuunJ: n.ch .Ieman" chen Henors von I.Irnltn. ~tllscbf. d. H t9-W; K. R a u e h, DI~ K~rnl~crCh ~ erl~~~). L. H • u P I m ~ n n (Potiti$C~" Handsch.illen. feslSchnlt f. A. Zy ) t p(lsun.k obredB " IIn'atsklm Um""51~uogen, Knamans];a Hn'~ISkl .ve ~ 'n koroDlo usloličenje, GMS ooileljtnicima. I J. M.l (SCh .... abenspltge k '" k" "" iSIO XXlll. 19012; ~, " . karantans e XIX 1938' Osnov~ USlO I enja 1939) , l1ra"onl ., f -h h'chtt de. Slowenen. Probleme a\lS de. ru' I:""se 'S. kom ogled.lu ; slavtnsko po.ije];lo brln; vjerodOSlojnoSI pmelk~ u ~:ps . ovu &lovenlku osobitost. Novu $uUine obre(la, ma d. isuv;k i SI~ t n.Jel: slanka i r3Zvitk~. dao jt B. kriliku vrela i analizu obreda, 'oJero'.~ pO. od in drian karanlanskih G . a r e n a u t r, Uslo\i~tVanJe kO~Šk,! ';nV~l,Vulb vede 7, H.5~. Sloven",", Dela SAZU. rlEf . 18 1.!; o'. .
B. G r a r e n ~ u e r, No.ejSa li terat u.. o Samu in njen; problem;, ZC rv, 1950. SuprOInu tuu J M i k k o I e. Samo und sdn Reich. AfslPh XLII, 1923. d. je središte Samove drh,·t upravo u Istočnim AIJ'ama, obo rio jt M Ko s, K zgodovin; kralja Sama;n njerove dobe, CJKZ VIJ, ]928. Pita· nje Sa mo" a porijekla nije do danas rUdeno. F r. P. I .. c k S', F. K o s i medu nO"ijim piscima nar<.>tito ~!. r p a <.l" a II e ~ Illi (e"~B."c.:Ot <.lapaso e.>lO, HaOp"'IeCHIIA '*YPIIU 1(43) i G. V t r n a d S k ). (Tht Degitmini"$ 01 the Cuh Statt, Bj'untion XVII. ]9014--4[') pokuhH $U dokazati njegovo 51"'cnsko porijeklo, ali osim nje mačke histo.iogra fik, P i r e n n c a i dr .. i H.uptmann, Mikkola, M. J{o s, i O. L . bud~ p .ihvaČlju iz~jdllj Pseudo·f reMa:.r. O njerovu po rijekl u ir, Galije; kako arj,'umcntaeij~ pn'ih nije u,·jerlj;va. niti je Pseudo·F.eMra.O\" iHješUj sigu.an. pilanje oSIoje Oll·o.eno (Il. G. a' e n a u t r, Novejb lileratur.). R'zn,jerno .anu poja ,'u drbve karan tanskih Sloven~ea poku~o je J. P e i l k e r (Zur Soziala:uchiehte Bllhmen s. 1891; Die ~he .en Utziehun· gen de. Sla""en zu Turkotall. en und Germanen. ]905) objasniti kao rezul. tDt vlasti sločarskih lupan' nad poljo privrednim $lInovoill"om; kOI1.~ni svoj obbk ona bi bila dobila u vm. st, uspjelom ,'obunom pok o.enih zem· ljoradnik. proli,· pasIirskih rosPoda.a. Usprkos k. itici (A. Oopsch. Die ~11t(e Soz;al· und Wirlschaftsvtrl3$sung der Alptn slaven, 1909: 1>\. K O!, U.bl . ji i.lzhu rške nad!kolijt, 1939), koj. jt uvjerljivim razlozima odba. eil. tezu o slovenskom stobrsko·zemljoradničkom dualizmu, P. Pun· t I e h a • t ju je b.anio do najnovije),: vremena (Hen.oKstinsetzung uncl Huldigu nI: in I\ ~rn len. 1899; Einigc E.g:~n7. u ng:e!l zur kriti seMen Literatur Ube r die b~uerJiche Hen.oKicinstlZUnt '" I\3rnten, Ze;lsc]! r. d. Sa,·. Slih. r. Rec hUgesc1i., germ. AbI. 65, 19-17; u~p. rtc. B. O r a r e TI a U • t a " ze v. 1951). L. H a u p t m a TI n (politisch e Umd lzun J:en; Kafanl.nska Hr~llsk •• Zbornik kraljft Tom;sl.va, 1925) doknli\'ao je. da je kndt"illA Ka . antlnij. Ivore" ;na jednOJ: dijeli Hn·ata. koj i .11 sc nnsclili u Alpam~ i name!nuli Slovencim" kao gospoda .i mjUIO prornanih Avara, ali je M. K o S (Slovenska nas elite .. na Ko . o~kcm, Geogr. "UL 8, 193!!. i Con. "ersio, 1936) doknao, da Je po~rdna njeguva nrgumentacijP oopseru naseobina HrvalI u Alpama, a B. G raf e n I u e r (Nekaj ,·p .abnj. ze IV. 1950) doveo pOslanak lih naseobina u ,'nu s prvom fuom naselja. "~njA SIHena u Alpe. Nj~ma~ka jt histo.iorr.lij. u nOyijt ,'rijeme. " suprOlnOSli s hi1(o ' iogra'skim ,z,·o.iO\. I čitavom sta.ijo m historijskom literatu rom, pokulal. doknati, da je Knrantanija bila
?
,
ln
••
:
)73
•
,
•
, h
>
o porijeklu
kouu POStoji ~I . '. S i • k IEdlinl:t.Kal3ze, CarinH,i. r lI;;sn ~;n lh o k~' rn ~h leorija; P. L. I_ H ~ II If I m a II II (politist~~ Un)w~l% " J3), PO\~%U)C ,~ 5 AV3.ima . L. H~tkllnn der KJ rnlncr Edl;n un~en. l\aranlansJ;a H ..-au;k a, Dic ~uch. xxr. 19'18) • firv"tim a~·j ":~~rI.IJa~>r'Chr. r. Sozi.1. u. \VinSC hafu. fije, Cal XVII 1""'3' P '" . : . ~ I (No,-a POI.1 Slovens"" hislo rio,,,, , ~~ , tOu e'lle: ~"obOda ar t , " Osnov," ustoličenja) I k3snijim re d t. I lu nost. a. XXXIV, 1939-40;
I
tei!. d. Anth ropot. GeItil in Wien XXVIll, XXIX i XXXV, 1800-19Ci.S; L. II a UP t m a n n, Staroslovenska dru!b l in nje Slanov i. OI\Z l. 1!11S-1919: ::; 1 ~rosIOl'ansk a in staroslOl'cnska ,"svobod ac. eas XVIl, 1923; H"fen g rllsse n iIII b3}, rischen St .m mu· und 1\ 010n l.l~ebiel, Vierleljahrschr. r. SOzi.]. u. \virt.d,"l!sgcsc h. XXI, 1928; i J. M I I. ;-';01'3 po la slOl'enske hj$lOTio::r~· rije. eas XVII. 19"..3. te Problt rn e a us du r.iih ~tsdlichle der SJowenen ,
o.
I
povel.IIju S Gotima ili '''n,o~ ~. a n,m pOretkom: na ratlit'l~ ih nnčin. '-d" "Uu"" a iJi II 'il II ," , , . ČUlO s langoba rdskim, ".. > , ,,,n IIISlltuc'Jama ("aroči lo ~ r~ F. . Janlle h (",r"n'~anma .... gO t.). 1'.- atim'''ima, ", ""d, G. G r a.
I
Ztl.n" tl' dr ..,
19:/ ~' O ~)
19sO ." . ,.
! •
•
I
.
,
R~lpr~ve
:r
Donjoj Panoniji u IX, st. o~ novn i su r3(\0I'i: L. !-l. u P t III a II TI. />Icjna Il'rorija spodnjtpl!l(Insk., RUI"avc ZDHV l. 1923, Ul o!.'. I'eliko· mora"skt držaue u slal·e nsko·njemačkoj borbi za Podunavl~. Rad .IAZe 24 3. 1932: /II. 1\ O s. (onvcTs;o. 1936. i Pi~n'o papd" H.dri au;1 Jj, lmuom Na",~I~lu, SvetOPOJku ln Kociju. Nall>r;"'t SAZU, !ilot.-folol.·h;stor . azr. 2.1 944 ; f. GrIl e c. Slo,·tn~k i kne7. Kucelj, 1938; H. F. SChOlid. L~ IC!!,islniollt hi7.;")(;"" e la p ralica o:iu\lizluri;I occidentak IIet pilI nlltieo codice slavo , Atti de l rongresso inte rlluiollaie di di.itto romano e d i SIO .i o dtl di riIto, Verona 1948. I. 1951; nsim tog" i li leratu ra o KonSI.n, linn i /Iletodiju i O pOčed m n sto.oc . kl"ell osloven skc književnosti ("~I!. bibI. Hl !>Og!. VHl.), • takQdu i surije ta~l'r3ve o stoven~koj hi sto riji (osobilo radovi Fr. K osa). O "tlikoj I\aran t .niji vidi prijt $vega oPĆu literaturu o pol"n j'n~ m n, " arotilo Erllillle rungcn lOm hisIO ri sc hen Atlal (napose L. H I II P I m a n ll. cmslehllng ""d Enlv.'kklunl,[ lirnins). usto /0\. K O S, POSI~nel; in ro~V(> ' I\T~"jske, GMS X. 1929, O borbi lD inVeS1i!u.u nn slo.'cnsH oj zemlji ViD I'n i ~U .a\lol'i f . M. /0\. )' e r. Dit us!lichen AIr-enl511der lm In,·e$Iihlf~!reil< . 1$83. i LJ. H n u D t m 3 II n. G.o fovi Vi!lnjel/"orski, Rad JAZt · 2;;0. tOO-;. ; Hema i S\'~toJllul;. isto 256, 1936 ZI historiju kololliz~dje v rijede navodi lite ra ture .., n~scl)a"anju Sto ,'cnnco po I ~ to",,"n Alp,"" a (HSp. bibI. ut pO!!'1. 11tl. O nk" enoj dCl'e1in i i or::-~niuci.ii crkve "idi 1·1. F. S e n m i ... Die G","dlu!!,e und Grundl~{!en tler Ent".. k k lunl:" oe< k i.chlichen Zfhen! ' eet,· ' es auf 1''''3ti ~cl 'em BOden w~hr.nd de s Mittelalters. :>i;;ićel' 1.bornill. I!t..'!J; D;" E"mebun.or d el kirchlidlen Zthentreeh lC$ aul sl" "'i
e " ' ..
(Pras/ol'ensk o ku~g.' C60I'HH~ b Bb 'Ie(T'l,. HI ,:"'.' ~ M · ' , . a s m e t (Ed/in ge ·K 3w7.c. • ,.- , " . H.IUH" .... 19;(l . ,,_ . /!"ermamsehu bci den ,"-"", Z . . t """'man"ebe~ ulld Un , " ven, ertuhr fl/a' Ph'] XIII nt , n n ( K ~zaz, I\ Osel, Sln o,s!. rel'ija III 1936). J. Ke I e· geJ. P.Puntsc h ar l (Eini,.eE" »)ldr .. A.J.kICh(DieEdl in. d. Edlinger, de r K~rnt"er P(all:r.:~:un,-en! i l . \v II 1 l e (lu. Geschichte 139. 1949, usp . rce B G, n U. . etZOi'stuhlel. CatintJlia I. . . ta enaue.a lC V l'O t ijeklo sa Slu/!"am3 n.orulan' . .' "J vuuju njihOl'o jX)kr~t""anja pod Fra n,', m, u'· ,prOIII .,POgansk.h pobunjenika u dob. . spr OI nJ ,hol'o) ".", , argument aciji Ilijed". o' "', ,. ,. raz '" oJ vr,jednoSl, PI) U\'jerljiv3, da bi je biJo " mOt I'uteOtl;a. n'J e. .u dosada ."nJem o",.,'Ik u dovolj." , .. Itku kosua i njiho,'oj rnJ' ~ e pn"~elll':.O kasnIjem dru~tvenom raz. t . (Herzo/!"S
lO"~
.
1'-,
. '8
I
!i4 ii5
• ., nom literatu rom) i J. Gr .. ren.u. .
·l
_
(I o~j rn om literaturom) 1943 ZI '~P' VIda, Der. AZU y Ljubljan: (nav. uz "~'O X',y) ". c.'h um.,etnost usp. Q1,i m op~e lite . alure . . n. ln . rt " r . Denkm~lu in Kirn, •• "O,. ,3~O ,oI,'Isd•• und Yotromni$ch~ n. " n en 8, 1932- st " D" I .' .. t.ksUine in Hlmle n Ca r" Ith" I • " , IC l\~ro!ingischen Fltch!_ ornament i~ Slovnice, 'R np ~~ve,a Ai.uI3~, I~Z;. F. ,S I t ~ e, P~ed rom.nSki J944 ; E. Ceve. P redromanski I ' . ~ubll, ,fllol .. fllol..h'SI . • aIr. 2, A. R a d n 61 i, Une ~i:llle du h~,,~t enml IZ._ B3tUI: ArheoI.. vesI. l. 1950, n y i, L'eglise de Pribio n ~ Zalavi m:~n "Il'C A Zalavh, , O, O e r e I~. l , 1948 (usp. ocjenu M. I( o s a Z ,r,vo !~ u .e:tudes Slavu et Roumaine~ Zal,,-•• u in njihova I,,,, ' " e . 1901), T. B o gy" y, Izk opava nja v vlns • uzla!!n ZUZ n . ~ 19'~ E D ~OJ~ zgodnjcsrcdnjevdk;h III'O
•
VL I>OGl.AVLJE
HRV ATSKE ZEMLJE U RANOFE UDALNO DOBA (OD V II. DO xn. STOLJECA)
I
;
i. H rvati u VII. i VIII. st olj eću. _ Zbog oskudice iZ"ora ne možemo da rx:što sigurno recemo o o pćim crtama "01nj~k"g razvitka hrv atskoga plemens kog saveza. koji sc form irao u Im·im deceniji ma V II. st. u jednom dijelu nekad aš nje rim ske provindje Dalmacije. Medu tim, či tav ka sniji ra z,·i tak hrvatsk.e ddave, koja je u nauci nazv;ma Dalmatins kom Hr"at~ kom, ipa k p"ka7.lIj~. (la ~ C jC1.gra toga plemenskog ~av(; za nalazila II pri_ morju izmedu Gdine i Velebita. gd.ie je i ekonomsk()-d~u!aveni ra zvita k bi o I.od utjecajem susjednih dalmatinskih g rad ova nesumnjivo najbrži. Ti kraje"i predsta vljaju prema lome - \:ako te ritorijal no, tak o i drustveno - I'olawu t očk u II formiranj u h rv ;).!!ke d rla ve. Taj je razvitak obuh vatio poslepellG i d ruge oblasti u bl iže m susjedstvu. iako 5e ne mole reći, d2 ii sc već u VII . i VII!. st. hrvatski pleme nski sayez proii rio ponekad i na nek u od njih i koli ko je ut jeca!> na njcl,in dalji razvitak. Nek.i podaci o području izmedu Velebita i Rast u Istri (po!cbno ime Libur nia u franačkim itvorima o. SOO; istupanjc ~ Gu dllskan a_. t. j. Gača na protiv hrvatsko ga knua Borne 819; ban, ko ji još II sredini X. st. upravlja župa nijama Krbavom , Li kom i Gackom) govore o njegovu samostalnijem razl'itku do uklapa nja u Dalma tins ku H rvatsku , vjerojatno II po~etku lX. st.. koj a na taj način dostiže na sjeverozapadu granicu na Raši i Gvozdu . Kerctljanska oblast ili Paganija, koja je osim kopna izmedu Geti ne i Neretve obuhatala u polovini X. st. i otoke Brač. H ,·ar. K orčulu i M ljet. pripadala je. kako se čini prema K onstantinu Porfiroge netll, prvobitno srpskom plemcaukom savezu, ali je
176 177
,
,
,
,
.U?rlO p05taJ .. samostalnom j za tim svo'u samo J • JI, JI1ltll~crn. Ol)segu, saču'-a!a do II dru:u POlo\.:~: ~~t. s~ V~C~~' ~~\~iv~ tJc~Jc I'ovczuj~ ~ H rvatskom i najzad sc II nju uk·l.:ap~. Kar;J.~ ~'lašć)zr~c II Gvold~. ',Drave. koji su do kraja VII L st. bili "od ske II vara. raz.vlJa Ju sc II to vrijeme odvujeno od Dalmatin _ lirI-Ol u ke. p a I II doba franačk e vl a davine čine do lo: .' IX SI. posebnu kneie"lnu (rc,num ). Prc,"d' P f' T•• p. . k' u Or IrO"O: IIo:t livre melIS", neodrede rIOm podatku. govori II nasel "CI' o. . ..daIrnatinskih Hrvata ~U Il iriku i Pa nA,' J, l~.uh J~dnkog dl J,' " d k ... 'J'., OJI JC nu sao ta':O\'O: ~c.t~ Dalmati nske !-ln-atske. prije svega jc dalji ralvi.~red ~Jo\'~ekovllc S.lavonije izmedu Grozda i Drave p<'takao nOYJJc hJlt un čarc. da JO:: - za razliku .d D I ,. , l' k . a ma ms O:: - nalOl'U . allons om di Pos 3 yskom Hrvatskom. oo
On"scodX
i narod .. i~ k (l
:
. (/$\ lraJn~)
u spomc;'i~ima s~'V Stoviit
,
J..
uk!~l'a u razvitak h rva tske držaYe
J~~~z" .a Slavonijom (Sd .. "oni ..), odnosno.
hrvatsko ."
.. st: ll;, narodnom jCl,iku Slovinjem. . ." " III1 C pohskuJ e s vrc menom imc SlavoniJ'e ili S". "'"Ja - ' .. 0 OI""'" , - pa sc već u XV t ' k . . ~ .. vo::ns·o sJcverno "d Gvo7.da do ri 'ck K . . ' s . I raJe"1 litič k i ....1 c upe n,I7,I\'a)U Hrvatskom. Popotpuno ,,,llleJJcn(l "d hrvalske države ,. zapadu od l' '. . . ZIVC r Ivali na tin ';,~e. li JuznOt i nednjoj htri. kojc .~ o.~talim IJrvn _ la u nepos rednom susjedstvu povezuju ~'. k I . vo::ze 1I1)olrei> I !:. . priJO:: svega ' u tum e služba- '. . ~ b ago. JIC~ u w .. kidasnjem životu i sla"e nska D I bOžja ... - • I kolonlZa C!Ono struJ" " J"~. I. JO "ISe nc"o u a maCI)I. Val n i .'lU ta l:odcr ostaci " .·· ... ,omana. nnJc SVC,. " " . I ,. ;;,,doVima as' odaklc jCsver~a ..~tra .. užc po~~z"lla sa sjcvcrnim kraj el'ima. su sc IaIeni ondje naselilI. ulazi trajno U hj~to riJ'1J 510_ vcns kog naroda.
L,. '
.,
U",,' . 1 "
I
\!' . ć: k' ec taj ?J) I pregled I)okazuje. d~ je oonos prema romans 1111 gradm' lrn a lj O;"!lmaciji 1)00 bizant~kom "I;"!;(u b' i n ' at e u VII i VII[ I ,.. 10 za . ' . . s .. pos IjC sI'rgnuća I'rh(wne "lasti Avara. ' lIstvar> Centr;"!l", I)roblcm njihol'a spoljaimjcg razvitka.
,•
,
Rizant je ~"C do liO-ih god ina VII t b' I" ba ma s A . rl .. . S. 10 to l o zauzet bo rko'; l r3~m)~:. a _"IJ: .. IJ)O~ao nista poduzeti proti v I-I n'ata. J u se ." e ' ,se u(\"r~CI\' ah u zaledu dalmatinskih d . Torna. a rludak on spli tsl:i. priča da su se R ' . grado,a. ovukli k' . omaru lt gra o,'a P na oto e I ot uda napada li Slaven~~. Om' su 51'a ' k a o do178
bivali pomoć od B izanćana iz Ravenskog egzarhnta. kom c $U s obzirom nn upral'u pr ipadali sve do njegove p ropasli .,:. ;51 . Romani su u svojim g rado vima razvili u VII. i VIII. st. isto unutarnje uredenje. kah'o su imali i d rugi bizantski gradovi u susjednoj Italiji i htri. Na gradsku upravu dobil'~ svc vcii utjecaj gradska milicija, čiji Su članol'i mali lXIsjednici, na l:t.1" sa zapovjednicima . .. tribunima .. , koje postavlja biranuki ca r ili I)ogla l'ar pokrajine u n jegovo imc. U većim g radovima ima i vile tribuna, koji su zapovjednici pojetiinih jedinica. a vrhovnu komandu u grad u inJ;"J .. dux'" U VII. st. preuzima gradska milicija i svu gradsku uprn vu. a koma ndu nad mi licijom do bil'aju vdiki I)osjcdnici, koji posta ju t~ibuni i zatim p redaju istu čas: svojim sinovim;!. Tribun~i.~ Čas: i naslov l!Ostaju t.. ke nasljedni II l'ojcG inim !Iurodicama. Potvrdeni od carskc vl a sti. ti su tribuni njeni prcds:::v"ici u pujcdinim gradovi ma. Prvaci trii:mm:. su ~suci~ (iud ices); on; S" prav;:. grads ka uprava. Potk ra.; YI!. st. grads ko se stanuvništvu ne dijeli v iše na četiri .klase~, s l'ečen SIV
179
mw,
•
ir ' ·, • lj
•
•
•·, .. •
! 1
)
})rcv!ad ;ova I1l jš!ic n j~ da sark f I tek it druge polovinI': \ 111 1 , ; o a~ Rav~ll~anina potjehCO s kih gro bova nesulI1n ji v o d'ok~'t a ,a r d o~k t na laz,' IZ ~ta rih hrvat. gani j oi potkra' VII, I: . uJu~ a su hn'a tsk. vdJka;i bil i p'" VII . i VIII st J l ' ~t ~ Jeca. l rema tome. k oć Hn·::!:: jc II vanja. pa j~ sa~,.~;gn~,.~JII .samo .spor~dič~ih .slučaje,·a pukrlla. skoj j H JcroJatno l osmvanJe bl~kupija po Hrvat · . ug ol'o: . T\';!:3. s pap om o nenapada uj'L mira B;':~:tSkt h.lstončari zauiljdili su. da $U s(' ')Oslije uspj ešn u"'. du BIzan ts kog carstva i Arapa "G·~' • "I· , l _dru,i arhoni' d k" '" I . pozu n I Avan naroda k" ' .'-, .o n osno • raijeVI .: o u c. lIp~a"mcl i J)rvaci • OJ I ~t.muJu za!Jad no od !lJlh «, ; Zatra žili mir od car', pa ć'!1aB'~a k prizna li. i za 5Vo,a b"<.>s,><.>d~~ ,.k. ', .,' Je . d o bil. rcI ·' atlvne mo , , I tan t~l. pa Je vj erojatno. d a ~U "'O"",. . , ~ hm;: _!"'Jadnim naro d Ima ~ !lol atili i Hrvati. O eko non.,5ko m i drušlv,",norn razvitku nrvat;! u VII i VI!! st. !lema • ' vrelim;:! osim "0"." ... , . .dru . .."',h podatak' ", u sa(uva mm ~' " . "", d ene v, j '" I O "n ka o nJlho\']Jn rohm-im 2 17. . "r~ l1I cn~ ~O. 6~ I P . . Oman]lllll . k'l' o5\OJlIIIJe Jcd l~ogn plemenskog savcz;: lJ zdedll dalmJ~in, s II gradova od p rvJh deccnija VI! ~t dol,' e k . I, . '. ,ao I (OS a razVI _ 'e n' bl ·' kl 10 ICI asnog dru!;tvo II IX st __ k ',-1 " _ I· ' J':1]' .. k ! , . a.~ se lJ \rClma P" J v .'uJe I Il e .ev,* dru~ina (819) i ~ es joo()dn;.· I' skom) 'd (8" ' .. ervI na (neze'. ! oSJe II 5. ) - govore o Istom prOCC~ll ':fllš('1cno" ]"Islo_ JavanJa .,.' kroz: kOJ'i s II prI) I a1.1'I a ., o, ruga shwensk~: pi::men~" n
ta.na
"h,
'.
Na na,lm:~lov;mje unu~r a š nj c direrencijacije upu,:uju i al ' ' heoloiki na au. U slavtnsklm grobovima iz VII' t od Save d . .' . . ~. ni! $J ~Vtru , na e~, ~ u uz OfllZ.1e I različ iti predmeti. koj i jo. b zUJ u karaktcnstlčne c rt e a"auko-s!avcnske k l' I· "" ,I"o"m k' . B ,t! u~. a I St n ~ " na Jtu ll; restovca k d P , .. ' .. VIII " ·d', o o e" e - mljra n 'Jt sk raj', , . - VI I vc sa mostalno .,. .. vensk'h ' . , r a z " I JanJe stanJih aVi!rsko -51~_ ' I. m ot~' a. l II nalaZIma gro bo va jz VlIl . st. ,',,'oo , .• V, . ' ou · I e b Ita Jm a oJ t ' , .jn k' k ~. II Jtc~J3 ~vars k o-slavens ke kul ture, a ntki ko~.' U ra SI Jot su Jzrazlto n:lrsko-slavtnsk; ali $ . I' .. ll' . u OnI m0E!_l d 06 ćJ trgovi nom 'II P anonlJc. .t du ti m, n a zlatnom na ki tu vidi vc nc:sumnj ;vo bizan tski utjtCaj, a možda je i sam na kit iz Iza~ta,..HrVal$ki grobovi pok a zuj u, d a je i tu drušlven;: dire ~:~~~~:CJ j~1 Vtć. zna~no napr~d~\'ala, Na rasl ojavanje hrvatskog Iova I. v(Ze Sl no Jt ut,lt;;~Ja bl,zma dalmatio,k",o ,ra<
i.
I, J
s Bizantom. Ek sploatacija ra da robov a i k olona. trgovina s t očar skim i po lj ol'ri,' rednim produktima. a d ontkl e i robljt m , sve ,·iJe jt izdizaia roo ovsk c i p lemenskt starj e1i nt iz mast' slobodnih ljud;. Starješine sve više tr oše na dobro o rufje. nakit i Orugt p redm ttt i:lizanlskog porijekla, k oji dolau iz da lma ti nskih gra' do,·a. i zato vtle S tim grado-vim;l i s Bizanto m posta j u sve uk . U to vrij eme Hn'ati 511 još pogani: ili spalju;u mrtvact (,Iosad jedin i nalaz groha u Smrdeljima k od Skradin a ) ili ih $;Ihranj uj u II ze mlju s o ružjem, posudam a. kre menom i ogn j ;lom. n aki tom i drugim predmetima. Oružjt i nak it su st ran og porijekl a. a p os ud e su lipično slavenske. Hrva tsk i g robovi VII I. ~t. pukazuju, oa su hrvatski vdika ši toga vrtrnena b il i bngat i i dobro naQf ub ni i da 511 sc društveno to lik o izdvojili. tc ~t i posl ije smrti t;] iZd vojeno st naglašavala naroči ti m uređa jem njih o,';] grobi!. U jednom ženskom g robu našE s u 5.9 gra mu da l1Hlg'a hi7.antskQ g nakita, pa nam i to p{)k:::.zuj e, dn je II dr ugoj pol o,' ini VilI. st. kod dalm atinskih Hrvata znatn o napredova lo drllslventl rasloja"anj ~ i dn S~ pojavio moćan sloj boga te plerucnskc a ristokracije. čime Sll ostvareni UI' jeti 'l a prijela z u k lasn o cirIlsIvO, t. j. Zi! s t varanj ~ države. Poš to ~u u (Iru1;oj polovini VIII. st. osvojiti hali j\! i iZ110va pokorili Bavarce i KaranInn CC, Franci SIJ I)Os taE ncposred n i $usjedi ihar" i Hrvata. Godin e i91 zaratili su Sl.' s Avar im a i d o 796 \Ini it ili uglav nom ava rsk u mot II Podunavlju, Nekoli ko ustan aka Avara u glut lm godinama nijt vi;;e moglo prumije n iti polobj. U to "rijeme bjesni o je II avarskoj l.emlji grad:l1Jsk i rat , izm edu sam ih A va ra, ~ slavenski podani ci iskoristil i SlI napadaj Frana ka i t~ ntrtde. da st oslohodt. U franačkoj vojsci od likovao 50:' knez Vojn omir. N e može se pou zda llO rtt i, oa li j e Oil bio knez u gornjem Posavl ju ili u Panonskoj Hr... atsk oj. gdje je tek 7% napustio A,'a~ i prHau Frallc;m:t. Zemlja izmedu Save. Dra"c i Dunava postala jt post bna uprav na oblast poć d omacim kntzom, a stavljena j e pod nadzor furlanskog markgrofa. li crkv en im sh' a ri ma .-lošla j e ta oblast pod AkYilej5ku patrijadiju, k oj a je počela privoditi narod k r;tansh'lI. Vec Z3 "rijeme a va rsk og roU napadnuti su i H rval i u Dalmatinskoj Hrvatskoj, k oji su priznavali b iz antsku vlast. SredisIe tc oblasti bilo jc oko Nina. Ondje :le iz v reme na prijt 800 sa-
181
180
,)
,
•
-
čuvala
,.,
,
I i"
, , ,
i
" "
krstionica s imen om SUl're m • drugo m se Spomen ik u n avod i i ten og kncl a \ · j'<:S13'·3. II ll:: hvaj. Već ;99 udario J- r I m,c. upana Godesla"a (i li Godo:' _ r . ~ ur ans,,-, markg ( F. "h a , JC pogi nu o. Jl<> jednom iZ"oru k od T ro '.n n a i-lrvOl!s ku. Lov ra na. Ra t s H n.atima . .. rsata. a po drugum ko-: . I" . a " Is to I'nJeme i s B" JC nas )cdnik Erihov Kad al I l. . • 'ta nto"'. n ast:lVj" b"1 ' o l. ta l< o da JC I'e' '03 "" I Iok', " o po Č eC lloa crk vene 0 " ' _. . rs a "anJ u I'lrva t~ i amzacIJe II D I (. k . ' . ~ I Oje d"a Suprotna lIl i'Jjen'a p . ,a ma JUS oJ Hrvatskoj pu_ l VIII. st. nastoja njem Bi;~;t o J~Onollle.su ,:,rv~te j oš tl VI I. Ii n'atska što se t i če crk b~Ja po rs td, Timsk i svećenici. pa j I' skop ija je osno va na teJ' 1':64 I a podrcđena Splitu, a "'· inska biIi rvata prolle!i teJe F ' .;, po d rug~llle su lIl aSC"'nn krštenj", N" .aTlc. 10STlova l. /-I k . II J m u. k Oj a jc hila [Iod redc n a k 'I ,~a n 'ats u bIskupij I; ~':t.-
pl od n u zemlj u v an grad skih zid in a. a H"'ati i Fra nci su na~to jal; d a posjed gra d a ni! ogra nite gra ds k im zid ina ma. Pregovori " granicama "odili s u !t up ra vo u vrijeme, kad je počeo pok ret Lj ude,·ita Posavsk oga. pa jc i to utjecalo n a st a v kn eza Borne II Da lma tinskoj H rvatskoj p rem a Fra n cima. 2. Ustan a k
L
I
!' .
Ljud evila Posa vskoga. _ Pos lije smrti cara KarJa (814) osla b ila je u franač k oj d rb .. ; {_cntralna 1'1:1-'l. a osil il i sc veli ka ši. osobi to ma rkgrof!. H rva tski k nnol'l su U7. pom oć F ran aka i kdca nst va j ača l i svoju vJ a st t e su zbog toga bi li vje rn i f ra n aa i va za li. A li je PO$tojala znat na radika izm edu D alm a tinske i Pa no nske H rva lske. Pn'a j e bila pretd n o p!anins ka zem lja u nepos red noj blir.i n i b izantsk ih g radova. p.a sc Fra nci ni su ni mogli ni bt jeli mnogo mi jdati II njui nc un uIra.~ njc poslove, a k nez h n 'ats k i. bo reć i se za pJodnu zemljo II za ledu grad o .. a, bijaše ta k o đe r " išc u p u če n n a lo' rank e. d a po,tigne I ~ ciljeve. P anonsk a H rvatska. nap rot;.·. bila je otvore na ra vn ica uza Sa v u i D ravu. izlože na utjeca j u Biza nt a i neposrednom pr it is ku Bugara. Fra nci so stoga nastojali da svoju vlast II njoj u čvrste ne sam o ši ren jem krJćan s t l'n ; pod upirnnje m domaćih fe udal n ih elemenata. nego i vojs kom. A Kadaloh j ~ s udcći po njegovu rarin \1 jedno m dijelu Ka ra nt anijc _ zacijelo iskorišći" a o k p rilike. d n II Panonsku H n'ahku uvede fra na čk i fe udaliza m i d a se llp lC(-c II n jezinu un utrašnj u upral'll_ Sirenje kršCa Tlsh'a i feu d al n ih od nosa bilo je, uze\"Ši općenito. u int ercsu kn eza i pleme nske aristo kra cijc, ali im je smelao Kadalo ho,' rad. koji je ug ro!a\'ao njihov u vl a st itu mot. a i narod je leš ko pod n osio na silja Fra nak a, T ako su se II I'Itpo ru prntiv oSlIajača Fra naka našli zajedn o i i irok i sloje" i na roda i doma će ple mstvo n a čd u s kne zom Ljude\'i tum. tj udc.vit se SIS požalio ca ru L udoviku n a Kadaloh a. a li kak o n ije dob io zaš tite, d ižc se ~ narodo m p roti\' F rana k a. Ka daloh krene 8 19 na njega, a li bude poraftn. Ljudcvit se opet o br ati caru traleći po svoj prili ci j alll sll'o p ro l il' mar kgrofo\'a miješa nja. aji ka d ga je car odb io , poče organizirati ustana k na širokom osn ol' u te predobi Slallcnee u Dun joj Panoniji i ple me T im oČ3 na. k oje je u lu \'fijeUl e n a p ustilo svoja staniš ta oko T imo ka i p ri ma k lo se L juaelli tu. Ali knez Borna osta I' jeran Fra ncima, i to je imalo ve-
182
, •
I'"
wr ,
.
h' " ,, I
:.
•
l
I l
I \ t
l
I
liko značenje za ustanak, jer je on uvijek ugrolava o uslanih s boka, Na to krene j oJ iste godine Kadaloh ov naslj ed nik Bal . dcrih protiv Slovenaca. Ljudevit im priskoči u 1'01110':, ali ga Baldcrilr suzbi na Omv;. Ljudevit krene zatim protiv Borne i potu če ga negdje na Kupi. Za vrijeme bitke prdli s u 11,1 Lju. devito"u stranu GaČani . ali Bornu obrani njegova dmžina, 1):1 on iznese iivu glavu. il Ljudevit provali opet zimi " njegovu 1.cmlju i opustoši jc. Poslije tog uspjcha pridruži k sc LjudevillI i Slovenci II gornjem Posavlju i Karantan iji. a čini se. d
"
.
' riala lolaj polu,' azalne kndc\'ine je do k~aJ,a .IX. S.I:. za.d 'i ~ o. 845 opet orluzet BIlgarima, ali je nJczm IstofmJI dll>, ;~J. J b ' d 57 4 uključen II ma rk'l a jedno s jellnim dijclo~~ TlJcma lU o grofovij u Donju Pa noniJu. k oo pOl p u ne drlavne n CTa3 U on Dalma tinske H rvats e .' 11'''1"1 , sp J"' d 'a Bugara l'rancl su raz l ,t~ II visnosti, - Uskoro pOS.I.JC na~a aj a 'e Dalmali oska Hrvatsk a Furlansku markgror"v'JlI (8 _8)'1" l J " Kako su se viie OIl l lj e . od " last ba J2I ta . dul l;:, lleposre d.,no P n b " K-.'l~"ića nep05 r<:d n, l or e IZIIICUU "v • j~dnog dcccmJ~ "Ul' e ~. b' je sve slabij i. Zbog unuuljtCaj franal'~' u H:\"ats ll)~d Ivao. Bizantsko ~arsh'O. pa su tr aln ~ilt bll~a. ' ,nereda, ;isc~ i .'uo i J~)Olče\i na padali j " žno il.~1sk~ Arap' OSVO)l], Kretu I J, U to se "n Jcm ~ . l· · . · Jadrans'o more. "' «rado"e , za IJelall $C " .v .. 1'1 Ve neciJ'a (Mle CI ). .. k SVt vIse razvI Ja, . 11;\ Jadrans 0111 IIlUTlI .' l h'zantskom carstvu, ali najvI~( Venecija je trgovala po. CI.Jt om ~ til a a proda,'ala jt i Aro;,.I}() jadranskim obalama I .51 no se o~a, k' otlio J'e pokmj na , ih .' . n)b! Jc P ut za IS o v . pima rlrv o. oTlJZ)e I . , kl" d o za bro-dove i tq;:ovmu obala i oloka , pa su Mlelani tu sJe J . ~v b'la uskn pnvC7,ana ' T ,ovina J'c u lo vr'Jelne I ,. i hvata l i ro bl JC. r , l ,;l OlO ono. šio se lill e , . ,. č' ~m pa sc ' upova u . ! ralovanjem • o mIa lli" , . Hrva tsko ; i NI:. k'm obalama pa. u J moglo olcti. Na s"lma mo~ s l .' t sc iz VIH. sl ll a~lo k l· bl l' c\'alo Je gusarstvo, 1 vC rctljans oJ o as I, . , ,l, it ne rctlja lls og P \. 'h k . a kOJe S\l poe " više skupocJ.em aCI!; č na i na;ih primoraca doluzilo s"~ jena. Zato Je IZmed,o '. e :tih odina k arl su mlela~ku trgočešće do s."~?ba, 0.:1 t~:~~~1i su ~1Iečall'i da uč;n~ kraj gusaren)u vinu ugrouh. Arap •. o r su o miru s Ntuz dalma tinsku oba~u. Već o. dugo;;:rap~kršten u \'en~ciji. ,' č·" J', Jedall prva a a rcl l ]anlma, lj' ,. k , ..,~ Mislavom i nercT . s hn'ats ' lm n ~V a SS9 sklopI' su mlf r ' 'du će god int na nov o su tijanskim knezom Dr,ui~kol]l . A ~ vec I roe sklopiše Mlečani ·l· Nc rctlJamma. a ISte go< 1 ., ". , . ,Shvcna za clJ cl .. I' Csc SU', Ob ,I S . I k' k ,1 ' m Lotarom pro'" . ug ovo r s Ila s 'Im ra Je. b'! 1 kk poslići mirne odnose: prvo rclljana. S Hn'a tsk om Je, ' o a. ta vet dosla jak:! i što je bio zato. JIO je \'last k~eza b'~: t~li~:~~ti njegovu politiku, a druro I'nal Lotarov te Je . m?r r k b s \"ualima moćnog kra lja, "e bilo bi1.a ntskih grazato, što su Mlečani 1Z~Jegka\'a I ~u ~ Osim toga, u Neretlpns om faJU IllJ
MI
,",O
"
,,
185
184
oo
•
do' II koje bi se ;\11-'" . s r, k'I·a.. J ""am oloci 0<1 Brača do MI' t l1,,-,gh d :'ra t". ,I,
ploveći na Ist ok a v k" JC a ,I\"al, Su dob kl"O . el' rvati I k nez Mislav (o. 835 _ Ta s .~OL~la gusarillla. o ,NInu, Ilego II Klisu iznad S rt KO. 84~) "'.IC vik stolovao mje ne. ni j e p
,
,\.iI,
S.5~.
~
,, ,
',
I,
\
. Neš to više I'od at~ka o Hr . njegoya nasljed n ika Trp;mi ra (va~~k.OJ sačuvalo ac iz vremena Arapi su $e S~O um"" d' .0 . . . . . - o. SrH). ]lUI po tuk li bizanlSko_~n;:;:č~h ~ r~re~.tu i idućih godi na dvadO\'a na Jadra JUkalIl 11\0'" ~?1~0,' Je. opljačkali " iše ,raZ "" .~ IYOJII grad B ' . a \'r'Jeme ~ra]lskih provala l an II Ju!noj h aliji. ma tinski g ra d ovi no\'o vo'n II • ~~r~ nsk" more d ob ili S II dal Ravelle (iSI ) b ., T su 0111. gotovo' J o-političko uredenje . . ' P o 5 r' Ije pada VCZI s BiZantom. i svaki 'e b' 510 1ll\ U g odma lJ dosta slaboj uskoro pos lije S4 ~ sh'ore,!:! . 'o r~bna ~pravna jedin ica. Td:; (Cresa i LošinJ',) , R b ' Je o SJcve rn.h oto ka Krk a Osor I a a I grado\'a Z d T ' " u ro\' n ika i Kotora tc ma D a l mac'Ja .. s bara. Togira. Splita ' k' ' D b a. ru . a sni)', J', ,I l b .tan ls ,m s trale,.m Ka d ru. Z u II $trate,a ..ma o ~ad5k.. prior (načelu nl'k)l U Z :'\ra pski napadaji osl a bili .. iskorist ili i T rpim ir 5." Blz.a nl. i Veneci ju . pa su rl, do grad a Ca DrIa pred V l:. ue lljalll. Neretljani su protova~ s bizantskim namjesnik::ecl~om. a TTl'i~lr je sretn o ralom .utvale su vjeroJ'alno r .. Z a dru. T aj SUkob s Bitanmal"" kOh gradov a. Su kob a ZlIllTICC ' d a II zaleđu d al.. s. 'e ".. OkO p. sJe J TlJcscn u kor ist T rplmlrO\'U, . .
\
J
186
.
~----.-
----
,.
,. "
r-!
saču\'anoj
u~rni
uč\'dići\'anju
pomoći
jačanju
on
člaoO\'e r.mjuć;
".0
~u ~'tuaciju
pa su p oslije i on i njego\·i sinovi bili u vrlo dobrim od noJima i s Bizantom i s gradov im a. Kao franački vazal t apleo se Trpimir u ral s Bugarima. al i je i iz log suk oba iziiao kao pobjedni k. Tako je o n sa stra na osig urao sv oju drb\·u. Uvid u dru~tvene odnose H l"\·atske u lo do ba daje njej;ova isprava od 4. Ill. u k ojoj se na ziva "knewm H r\,al a - (du'" Ch roatorum ). To je prvi spon'efI hl"\·atskog imena u tfadi. Nekoli k o godina prije loga bora.. io je na njegO\'u ne dvoru be nedi kt inac GottschaI k. Benediktin ci su u to \"Tije. b ili najjači crkven i red . raširen po cijel oj zapa dn oj Evropi. p ozna t po '\'ojoj ek onomskoj snazi i kultu rn om ra du. Kao jah ek oo nomsk a. ({rušt\'ena i kulturn:l snaga mogli SII ,nnog T rpimiru u vlas ti i feudaln ib odnosa. Bor:l.\'ak G ottscha lku" u H rvatskoj morao je sau.o Trpimira u o.tl uci. da ih pOZo\'e II svoju zemlj u. je poz\'ao neke toga reda iz jednog samosta n a u !taliji i in, zigat; samO$lan s crkVOln na k ndevsk om posjedu k od Klisa. !\c· d ovoljno srebra ta izradbu crkve ..og p osuaa. pozaj m! jedanaesl libara (ok o 3.5-0(.5 k g srcbra) od splil'ikol; n ad!>isku],:!, a O\'aj sc za to odmah n aplati. Z alra fi. d a mu sc: pOH'rdc posjedi. koje je kupio ili dobio na hT\· a tsk o.n zemlji;'lu. a isto takO d a mu se !)reda i Misla..!;e .. a zaduibi n a 5 desetinom od Klisa. Medu ".jedocima n ;n·od i sc: pet župana bez ozn ak-e žup!:. knde\' upravnik. d\'ora. pet običnih svjedoka i dva ih·orska 5\'ei;erlika, a jedan je n apisa o isp ra \'u pa je prem::. tome ' bio kne!c\' k ancda r. Na osn ovu tt isprave moicmD sl\·orili \"i!ie vainih zaključaka: pr\'o. da je kneit':ya vl ast bila ,'eć prilično nak jaka; d rugo. da je za da rov ni cu bio ipak potreba n prisu iurana; da je u H rvatskoj postoja o sloj zavisnih. ta r.eTlllju vezanih l judi. ne samo Romana. Ilego i Slaven a , a lo na tnat Llo ras\oja\'anje u rodovi m a , i da h r\· atsk.i knez nije imao \'e1ikih prihoda. k ad je morao ?Onjm;ti srtbra otprilike za 60 zlatnih solida i la to se Mis\adje\'e
učvrstiti
počeo
5vc~nik
ueće.
I ,
j
novčanih
upućuje vcć
četvrto.
odreći
zadužbi Kadne.je 863 došlo d o erk\·cnog ra sk ola itmedu Rima i Carii k ad je no"; p::'lrij arh t-olije podv rgao d almatin,ke b isk upe Ca rigradsk oj patrija ršiji, n ije u H rv a tsk oj p lanuo gra danski rat zbog d\'ostrukc crk vene orijentacije, slO S\I tohoie
~rada
ISi
.
,·
rt • .' , ·
i
"
•
,
,
•
t. I'
,,
I
T rpimirovi sino"j pristajali uz dal matinsku hijerarhiju. ;l Hrvati ustali vjerni pa\. ;, nego je to udjelo bio pokret jednoga istak _ nutog plemićk og ruoa dalje ud mora., moida u okolici Knina. prOliv SVe jače centralne vlasli T rpimirOll ;ća. koji su 5(' oslanjali na Bizant. Ali protjeriva nj e Trpim irovih si no"", P etra , ZdeslaIla i Mnlim;r;:., kao i dolaz ak D omagoja na kndcvsk o prijestolje o. 864 nisu mug!i vra titi unazad dru;tvcni razvoj. kOlji je i dalje teka o u pravtu 5\'1' ja če fcud;:.lizacijc. Gradanski rat i promjenu dinast ije u H n 'atskoj i~k ori stili su Ml eča ni i udarj li na Domasoja, lc je on muraQ liiira_ iii i mir i dati im taoce kao jamstvo za slobodnu piOl.idb u (565). Iduće g()(li nc pojavili SlI se opet Arapi u Jadranskom moru i počeli podsjedati Dubrovnik, al i ga je od opsade spasio 86i bizantski car Vasilije 1., poslavši nlU u POnlOĆ jak o brodovlje. Pojavz. tog brodovlja na Jadranu lltje cala je snažno na sve o blasti južno od Neretve. pa $U o ne opet priznale bizantsku vbsl. U to vrijeme podsjedao je Arape u Bariju car Luo ovik II.. ali kak o ni je im a o brodova. sklopi savn $ Vasilijem !3. zz. jedni čku ak ci ju. Medutim. bd sc 869 pojavila pod Barijem VC"lika bi za n tska flota. Il kojoj je bilo i brodovlje dalmatinski h g rado"a i pOnlocne čete SJa,'ena s j užnog pri murja. zatckla je ondjc sam o mal e fra na čke snage pa sc vrat ila k ući. Na to je Lu · dOl' ik podsjeo iznova Bari i uputio pozil' Doma goj u. d a dode II pom oć sa svojim brodovl jcm. Domagoj sc oda zva . pa pOčetkom Si j bude Bari zauzct na juris. Car Vasili j e imašc dalekosežne planove da obnovi v last Bizan ta na Balkanskom p oluotoku; Sredozcmnom moru. i zato mu je privremcnn b io potreban mir u crk vi i savn s carem Ludol'i k om. Od mah u početku svoje vlade (86/) On zbaci Fotija i uspostavi sta rog patrijarha 19 natija, il onda predlo;' i papi. da 5~ sva sporna pitanja riješe na crkve nom saboru u Carigradu. Sa bor jc prividno llSI)osta l'iu jedinstv o (The, ali je ostalo jo' mn ogo spo rnih pitanja. Ka d su ~C papini poslanici vraćali sa saborskim spisima. napadnu il, i zarobe. zl!<:ijdo po carevoj zapovijedi, neki gusari u južnom .Jadranu j tom prilikom un ište spise. Car nat o posla svoju flotu, da tobože kazni krivce. ali je pravll sv rh.:: ekspedicije b ila da pokori j oš slo bodne Neretljanc. a pustoknjcm hrva tsk e obale prisili Doma-
188
,
caru nijc illo u račun. da . da napusti opsadu Bari ja. jer gOJa. I r'" koja je Ild,ada pripadal;:, se Lud o"ik utl' rd i u južnoj ta '~'. Nc retljafle. ali jc hn·atsko Uiza ntu . Vasi lije je doduše. pukono brodo vl je ostalo pod B'LnK J,e m. J d •••ko more 18j"~) osloboI A a pa s retc u ar .. " , Nova nava ~ r '.. da ' a bi7.antske fl ote j \'t'lah dil a je Domagoj(' od .dalJlh nabP,' J " .kill nap,d' J' a !-lr,'at a ,. Jeopct.og us • . ruke Mle<.:annna. pa . 1.~sredovanJ· e u~p(l . Ml f e i tek na papIllo v i NerellJ~na n.a e an '. Car V:.sil\j ~ n ij ~ mogllO izrav flo stavl je n Je p r1\'rcmeno ~lIf. k ' . bi to izazvalo rat 5 c"rc n, udarili nll Hrvatsku, da Je po ord" Jcr k DOIII",o; a pomot.1I . .astojao lIllll! n<: • Ludovikom, nego Jc , . . k oj;! j c b ila skl upl jena protjeranih Trpimiro\'iČf:. A.h 1.3vJcraOOnlal\"oj dade pobili SVt protiv D oma goja. bude otkn~hcna. pad k OJ· ' J'e Dodiari\'lIo car ' k O' tih domatI nerc a. " ~1 1 č zavjcrcm .~ . SIIl'. k ' l' t onet zapleo u rat ~ " e a Vasili je. DomagOj St .~l ra j IVO a . ' Ralo va o je ln ist a rski: • OŽ'\'J
.,
H'
~anima.
I
I i
, 1
.
l' d . g tra ga n hOvll c' ro~ Jc nJ c L ~ '1. P. l"
1'a~!a je u Hrvatsko j n estalo .1 . d' g" . mTO Je nanne caT \I<1('1\" - , franačke "lUli. Go me l O Uh b ·"l-ku bahinu. dok n ijt K I 'ć' naslale or e za ' , . . sn medu ar o\" I ~~~ Ć . Pan onsku }i n'atskn. 1)05tao I 877 Ka rIman, k O]1 Je vc I~ao k d ' t lta1iJ'/! i ~ama hib l"· U to vnJcr.1c. a a J . l gospo darom l' a IJ~. . . h e vlas ti fr~načkogO! ,la b" l)r:lvog vladMa. I)cst;!!oOJ'1 1 v~ "k'" CI"""'~' Hn'at~ka i~ amatms e r ... ,.~ . skog kralja nad k' nclom ' k n ' ni',e bio ugodan caTI' , , 1 l bodna ah ta av razv " J . ". k . , . l ~b~ ,dcnJ' e lIn'ata od rao st v arn o ro~ a.a s o. .. ' k' " ht'" da IS ons , OSv . k1 Va s.hJu, 'OJI JC . '. . v sinu Zdes\al' u. ;to sc IHO s (1naka. Za lo pomogne lr~ l mlro. u O m.goJ· eve: sinove i pn5tadt> · l p,a ovaj prolJcra o . ni o \I C angra(. " ~~ H~voga kneza \ V T' JC nastojao u ....v hrvatski kne z (878 ). aS I Ije. Z , ' e odredio, d a dalma• • , ~v ršće uz B'7,;!nt. a II J "lO Hrvate v e ze ~ o.... . . ' bn' atsk om knew u svemu I tinski gradov' I OIOCI placa].". što su prijc da"ali bita n tsolida. L1Z vino i druge namIT~l c: . d 'e Hrvatsku i u crk"e ' sk om strategu. :I neki. histor,ičar~ mlsJc. : / l.:I to nema direktnog nim swarima podredl.o ~a~I~;al~' ;.~:~o nnadovolj stvo. Šio j.... dokaza. U H rv atsk Oj Je k H Iska došla pod vlas t B.·, l b den J'jI od F rana a !"'la pos l .Jc os o o .. . ' R' a prijetila Je opasnost zanta , Ugrožcni su bdi mtcresl ,ma.
lM
,
,
,
,,
i'
i
I, ,
I.
I, ' •
•
, •,
•
Tk t vrcmena I'rlu je Inalo I'O· ra7.vllj. O unutni šnj im pr.l ' alila. oga imcn om kneza Branimirll .. , snovu četiTIJo nlltp,sa s tnat". ,~ .. o · ' k ,. . kao knez raspo· moi:enlO suditi znll tni1ll $TC~stv ll1d,a. ~;J~I~aJ·c~:tnoSli . II njegovo . at lloj erkl-cnoJ gru el' . la~~" , ' ~ z~, d od tih natpisa Branimir se izrititu nUI\'a vriJeme. Na Jc nom . . odatak po vremenu . , ' C~lIatonlln .. (Cilr\,alOrum). p:1 .lc taj \, • ( U" • .! k ' . cna I 10 U njegovu 11ajstariji (>rigina ln; s),omcmk , Tva ts og !In . ,, ", rodnom obliku. .dJe . nije za b','· .. 'Jezen ,,·,>'akav ... Sudeći 1'0 tom e. ~'" nUm ".'g ' · t saču,.ano \O . ... ' . k · a isto takO I po tome. sto J prevrat u I "In ats OJ. .. č'· da jc poshJe nJc· . Brani ll,irovilll .menom. 10' sc. . liko n,Hp,sa s . " T'pimirova najllllaocg sma . narud Izahrao za .neza d' U . d "",.",', kOJ' olll se \Ir e 10 o"e. SIlIrtl ' 89" _ ')10), Jc nOJ I " . . . 'Mut\l",ra (u. ,-. o.. bi ku li·c i Ninske biskup'Jc " erk" , spor i2medu ~Ilhtskc n .. ~l s. ~. J .mir .. božjom milusću kn cz " !'utalju ...Z"~(' ~e Ol~ .•. ka~' rJ~~ st~iju •. Po toj !ituli "idi se. H rl·ata. kUJI sJeth n;: OCIllS um \'TlJe r I Sl i da sc u I ~ ,.ik pretvarllo u orma no tl;! St: izbor nar~( a ~:.~ ,.. . ' -e isticala porijeklo s"oje H r\,'Hs~oj stvon[a d,.~aS.IJ.a: ktJ!a i;da .e dodu!e svoju isp ravu. \'lasti d,rek t"" 0.1 bo~~. I t~J ..knel.trni~'" i l) r1'aeim
i Domagujc"iul rodllc;ma i njihovim l'rist;t~;tma_ Poslo ve Ninsh biskupije v~d.io je. dakon T t odozije, a u to vrijeme buravio je u H rvatskoj l papIn poslani k. Po svoj prilici Ul njihovu su. radnju sko,·;tn;t je zavjera, I'a Zdesl:w bude ubijen. a knczom posta ne Branimir, možda rodak il; si n Domagoj ev (S7!) _ 0_ S!J2). Tim ~ino nl nc st;tlo jc doduše bizautske \'l"hov ne vlasti II Hrvatskoj , ali je meduna rodni poležaj J·ln·a1.5ke bio ipak tdak. !!ran;mir j e dušao prena!om na vlast pa je nastojao da uh'rdi s'·oju nezavisnost. oslanjajuči sc na papu. Papa se op1:l n .. dao. da če pomoću Branimira molda predobiti i dalmati nske gradove. cla sc "rate VOd juri.dikciju Rima. U Italiji. upravo u to vri. j eme. nij e opet bilo krajja. pa j~ papa iskoristio lu priliku i priznao Branimira za knez". NjemačXi kralj Karlo IIi. Debeli proval io j e (]"du;c potkraj sn: u italiju. okTllnio sc i duće godine za kro:lja halije i obnovio S Venecijum obramhc ni savez pruli,. Hn·ata. kuji su zajeono ~ Nereiljan ima uznemiri"ali ohale !talije, ali stvarnu nije nih;: poduzco protiv Branimira. M!ebni su tck S8i udarili n
°
pie,",",;.
'90
l
' o
,
, I
•
I
4. Hnatslta k ral j evin a za \'rije me T omisla va i nj ego vib uasljedoih u X. I 'olj«u. - Na počl,'tku X. st .. kad je II Hn'at. sk oj za l'b da o kn ez T omisla v (o. 9 10 - o. 930). zb ilo se II su~jed_ stvu nekoliko \"ažnih dogadllja. koji su znatno utjeca li na cijeli kasn ij i razvi tak hrva tske države. I'rv i ud nj ih bio je dol azak Madara u Podu nav lje, a drugi j a čanje b u!;ar~ke dria\'(:. pod Simeo nolll i njegol'il borba s Bizan tom i Srbirn;:.. ~hd a ri su pot kraj IX. st. puh l; prelaziti II rav nice oko TisI,' i Duna va. U tu vrijeme ,-Iadao JI,' 11 P'lOonskoj I-Irva lskoj kao f ran ačk i poluvn al ni ko n BrasJ
192
Sarkolu:
I v ~n a
N ~ veni anlna IV ilI. Sl.\. Spili. KTsu onlc ~
•
I I
.
• .
Nina lpotcu.I< IX. SI., •
•V1~~sl. ~Iie~. " ",'''," Zat re. u , .' ',: ,.:!ska
ak.d~ ...lla
tn'. ''''"'
-
,
. zacijelo znatno pretje rano - n3Yodi broj od 100.000 pješaka i 60.000 konjanika. a na moru 80 velikih .agena i 100 manjih kondur:!.. Prema istom podatku Hrvatska je mogla da rasp olaže tol ikom vojskom sve do sredine 40-ih godina X. stoljeća.
Tomislav 5C zacijdo odmah proglalio kraljem . čim je dob io upravu dalmatinskih gradova. Taj naslov prizn ao mu je i papa. ali su Biz.mcan; i dalje nazivali hrvats kog vladara ar hontom kao i prije. dok je nosio naslov knez (dux ). Ali tobol njc krunisanje Tomis.layljevo na Duvanjskom polju osniva se na vrlo nepouzdanoj vijesti \J Ljetopisu popa DIJkljanina, koji uostalom tom prilikom uopć e ne spominje T omisl ava.
'I ,
'i,
Odl Omak
"
olCarSh pret •• de Iz Rliinl CI Irra] I(Ji 51 5 n.[pl som Spom inje kn ez Trpimi r (I X . SI.) •
I i
i
i,, l, O (l IOll;u k kame ne Krede
I n. ' plsom IIntu Brani mira da llran l<>d inom sss.
I~
Gornje, Mut a.
Dal'anje gradova na upra vu Tomislavu i njihovo podvr gavanje papinoj jurisdikciji iskoristili su biskupi, da postave pilanje o nOI'oj crkvenoj organizac iji. Biskupi su traiiii, d:l im sc hiskupije proiire izvan grads kih bedema M hrvatski te TItori j. a splitski nadbiskup dokazil'ao je, da mu kao nasljedniku sal onita ns kog nad biskupa pripada metropoli lansko pravo nad svim bisku pija ma u Dalmaci ji. da Ninsku b isk upiju treba ukinuti i cijelu Hrvatsku podrediti Splitskoj na dbis kupiji. koj.: tobože "uče porijeklo joi iz apostolskih vremena. Sv i su sc oni obilno koris tili izmišljenim legendama u tdnji, da proši re svoje biskupij e i povećaju svoje prihode. Kak o se tome od lučno protivio ninski biskup Grgu r, zamoli T omislav s dalmatinskim bi skupima papu, da se sporm, p itanja d jde na crk venom saboru u Spli tu. Iz papinih pisama. koja je uputio Tomislal'u i Mihajlu Zahumskom, kao i dalmatinskim biskupima. vid e sc jasno i Ol~i l>ra"ac papinske politike i cr kvene prili ke u naši m k rajevim:l. Papa za mjera biskupima, što su iUlke dopuStai i, pa i odobnll"ali, da se slavens ki jezik ukorijeni u crkvi . te ga naz il'a zlim korijenom. a u pismu T omislavu i Mihajlu ogorč eno uzvikuje: ..T a koji sin svcle rimsk e crkve, kakvi sie vi, uživa, da $C bogu vr.i sluiba nlt barba rskom ili slavens kom jeziku?« P apu dakle naročito smeta Mctodije"a .. nauka _, pa za to poziva biskup e. da .od,·aino" suzb iju slavensku $lužbu II slavenskoj zemlj:. P rema tomu jc Splitski sa bor ima o da provede Il OVl' crkvenu organi· zaci j u u Tomislavl jevoj i Mihajlovoj ddavi i da iskorijeni slavenski jezik u crkvi.
193
I
•
,; •
Kađa jc. kako i odakle došlo glagoljaško bogoslužje u H .-vauku, ne mokma I)Ou~dano reći; ono je moglo doći iz Ko-
cdjevc drlav!: i it Makedonije. Poslije Metodijeve smrti 885 sklonili su se neki od njegovih protjeranih učenika i u H rva tsk u, pa $U vjerojat no up ra vo oni polo!ili temelje slavenskoj slufbi. a preko nje i glagoljahvu kod Hn"ata. Nema sumnje. da jc: u H rva tskoj u T ornislavljcvo vrijeme bilo mnogo svećenika. koji lU slufili misu slavenski. prtmda jc vi~i kkr b io latinski i premda se II dvorskim crkvama i II većin; samOSIana slutilo la ti nski. Na Prvom spli tskom sahoru 925 za k ljuče no jc II prisutnosti kralja Tomislava i kncu Mihajla. da sc 1\inska biskupija podredi Splitu. a uredi vanje svećenika. koji bi sluiili slavens kim jezikom, ub rani; oni su mogli biti posv~ć~n i samo za nii~ sveć~ . ničke redov~ ili za redovnike. Nijedan biskup nije im smio dopustiti da slufe miSli u njegovoj crkvi, osim u n~sta šici sveće nika, a i tada je trebalo trlliiti naročito dopuštenje od pape. Prema tomu, slaven.,ka slufba bila je os udena, da polako izumrc, jer sc novi svećenici ne l:e zar~di\' ati . Takav odnos latinskog klera prema slavenskoj sIut.bi, i uz izričito naredenje pap~. da je iskorijeni, moie se tumačiti samo na jedan način: Iatina!i nisu imali dovoljno ljudi. da odmah zamijene glagoljaš<:, ni dovoljno snage. da unište ove svećeni k e, koji su bili mnogo jače povezani s narodom nego oni. S lav~ns k ~ crkv~ u drugim dria _ ,'ama, kad SII posli j ~ postale drbvne crkv~, brzo $11 S~ pr~h'o r i l~ u f~udalne institucij~, koje sc u odnosu prema narodnim masama nisu bit no Tu1i kovale od crkv~ na Za padu, ali su vladarima bile uvijek najpouzda nij i oslonac vlasti. U Hn'atskoj se, m~dutim, glagoljica i slavenska služba proširila u vrij~me , kad je latinsk:t crha bila već jaka ekonomska i d rll~tvena snaga s čv rs t om organizacijom i imala jake pozici je na hrvatskom dvoru. Glagoljica i slav~ nska služba mogle su potisnuti lalinski j~zik i utj~caj latinskih svećenika samo uz odlučnu potporu vladara. Ali tdk i medunarodni polobj H rvatsk~. jakost latinske crhe, blizina i moć Rim a i tdnja hrvatskih kn ezOI'a i kraljeva, da zavladaju dalmatinskim gradovima i dob iju saveznike i pomagače u razvijenijoj la tinskoj crkvi - sve ih je to upućivalo, da vode opreznu politiku prema Rimu i latinskim sve-
••
I,
I
tenicima. U takvoj situaciji sve više su rasli moć i utjecaj bti· naJa. La tins ki klerici postajali su biskup i i nadstojnici bogatih !am05lana i dobivali obilate darove, te su .se zato i regru tirali iz gradskog patricijat .. i hrvatske aristokracije, dok su slavenski svećenici. budući da im je bio otešča n pristup na vije polo!aje u crk vi, bili ogran i če n i na sei;! i niže svećeničke redove, pa su i bili većinom iz nifih slojeva. Rimska crh .. gledala je na nji h kao na barbare. a drlavna vlast nije ih direktno po magala. tako da su glagoljaši zauzimali posebno mjesto u hrvi\l$kom feudalnom dru!tvu. Oni su težili da sc II svemu izjedn ače s lati nskim svel:enstvom. da postanu ravnopravni članovi crk vene hijerarhije i vladajuće klase. a opel su se II borbi za odrbnje slavenskog jezika nu žn o oslanj al i na široke slojeve ,eljaU,"a. koji lU se borili proti,' feudalizma i feudalizirane la tinske crkve. Pa pa je potvrdio sve zakl jučke Splitskog sabora os im odredbe o jurisdikciji Splits~e nadbiskupije u cijeloj IIrvatskoj, proti\" koje je ul ožio protest ninski biskup Grgur. Da je i T omislav bio isprva proti\" tc odredbe, vidi sc po dvanaestom član ku Spli tskog sa bora, II kojem sc kaže. da dalmatinski biskupi ne će posvećivati crkve ni za red ivati svećenike, ako kralj i h rvatski velikaši pokušaju da ih podrede svom biskllflU. Na Drugom spli tskom saboru 9Z7-9Z8 ukinuta je Ninska biskupija, Grguru su ponudili jednu od biskupija, koj e je trebalo osnovati II Skradi !iu, Duvnu i Sisku, pa i sve tri. ako mu je malo jedna. ali mu je papa odredio samo biskup ij u uSkradinu, naglasil'ši , da će ga izopćiti, ako bude pokuJao da preotme lude biskupije. Tako je mla da hrvatska kraljev ina, koja je sr!':lno od bila napadaje Mađara i Bugara. pridružila Panonsku H rl'atsku i dobila na upravu dalmati nske gradove i otoke. došla u crkvenim stvarima pod lat inskoga splitskog nadbisku pa. Taj dogadaj imao je veliko znač~nje i za dalji ra7.voj H n'atske. Splitskog nadbisk upa i biskupe po dalmatinskim gradovima biralo je svećen stvo i građan stvo većinom izmedu domaći h Homana, a hrvatski ,·ladari nisu imali nikakva utjecaja na njihov izbor. Kako sc sjedi!te biskupa nalazilo u grad ovima. na bizantskom području , imali su oni sasvim drugačije ekonomske, a često i pol it ičke intere.se nego hrvatski vladari i hrl'a tska feu dal na klasa. Pr~ma tomu sc mole reći, da bi hrv atski I'ladari imaH 195
1$\4
I
•
r,
,
"
, ,
_ kak o $~ č i ni _ uvladala i Bosnom. Kako jc poslije . S imeo nove sm rti nestal o neposredne bugarsh opas nos ti Z~ B l ~ant, .a H rvatska zbog gradanskog rata bila znatn o oslabljcna, pa. }c ~ . $\l II. gradOV Ima ; oJ·~7. "ma vOJ"na $naga flag l o op.." d a l"a, B"lun ,, ", .. d . l t Iz natpisa na nadnan ovO uspostavIil ne pOS Te nu svoJ u v as.. . . ' b' l g robnoj pl oči Krdimirove tene ) elen~, kOJa Je vJeroJ3tn~ d' ~ iz neke udarsk~ patricijske obi telji, vidi sc, da su se v a an ipak i dalje nazi va li kraljevima. .' . DriiZa prvih godina Kreš imirova nasljedOlka StJ~pana .. sla"a~ (969-995) Bizant j~ un mio Bugarsku i pod\"TgaQ. Srb~Ja~ pod 5" OjU vl asI. ali se zatim u plco u tdak l dugotn.!a~ s no,' om mak edonskom drb"om cara Samuila. U \ akv.o~ s,tuaOrl" a,, ~. d' <;J·i car Vasili J'e opcl predade g radove i otoke D o ' lav prVI o u jedno mu posla kraljevske ZIla~ovc . pa sc. rz ,s .. hrvat skih vladara o kruni za kralp H n'atskc ~ D~l.mae?~. v O n j e još za l ivota uzeo za suvladara naJ stanJCg s\Ila.S eI na 105Ia"a . •"menovavšl" ga k newm (d Ull' ) • pa ga J.~ Svctos1a" .. sliJ'edio Ali Hrvatskoj tapri j~ti tada p rv i put ozbIljna opasn os~ • o' bal am" I od Ven eci je. Ona se, trgujući nesmetano po naslm .() . ~ po cijelom Bizan tskom carstvu. nepre~tano .bo.gatila • J~~ala'la~ H rva tska je zbog unutraš njih ne red a. "anJsk ,h zapletaja os • .. ... v • d Samuila bila je potrebna bil a Caru VaslhJu pntlJ e~nJe nu o . ' ak~ Venecija . pa j oj je on 992 dao neke trgov ačke p ovlas tt~e. ; iste go dine sklOI)ila je Venecija vTlo povoljan ugovor s nJ ema čkim carem. Nalazeći se u dobr im vezama s oba e~r stva. r:Te." D r '"IS, ava pl aćat. H rva ttma stal a j e neposred no pos "" IJ C smrll d ' uobičajeni danak ta slobodnu plovidb~. H rvati nato. po.tn~~e~~ rati na mletačk e brodove. a Mleča m na~~rlnu V' s I .'~ _ mnoge ljude u ropstvo. H rvatskoj je II vrl Je.me .~vctosl," ~ Z~ prijetio i caT Samuilo. On je Madarima o teo Sn,lem, . nap a~ J . ia ko uzaludno bizantske gradove u j uinom pnmorjU, ~ r.~ z H rvauku pro~alio sve do Zadra. Usprkos tome nije pTlSVOJIO
"eću pom oć II utvTŠćivaoj u
svoje vlasti i II izgradi\·a nju feudalnih odnosa od crkve. kojoj bi . tarjdina stanovao na hrvalskom teritoriju i na či ji bi iz bor oni mogli utj ecati. mnogo
Ukida njem NinskI: bisku pije, koja jc dotada imala pod . svojom jurisdikcijom cijeli teritorij hrv ats ke dTtaVI':. sve do bedema dalma tinski h g rad ova , dalmatinske su biskupije: zadarska, trogirska i splil5ka proši rile svoju jurisdikcij u na unutraš njost hrvatske drfave. U to vrijeme nije bis kup nek oga grada bio samo njegov duhov n i poglavar. nego i najuglednija
ličnost ,
kad sc radilo o čisto poli t ič k im pitanjima. Oko njega je bio brojan i utjecajan kler. vezan crkve nom d isciplinom , odgojen II duhu , koji je bis kup određ ivao. Na ta j su na či n dalmati nski ro manski g radovi preko ~voji h biskupa i svećenstva utjecali na H rvate, ali su 'll isto vrijeme i H rvatima otvorili vrata. kro z koj3 su se oni p očdi useljavati u gradove. Bilo je to vrlo lagano i mirno, ča k nezam jetljivo useljavanje. H rvat i su ulazili u g radove kao radnici. zanatli je, sluge ili ka o i mućn i pojedinci, koji bi II gradu kupili kuću i tu sc nastanili. ili su to pak bile žene, koje bi se udale za pojedine grad3ne. Al i i gradske žClle udav ale su se za Hn·atc. T o prodiranjc hrvaUkog element a u dalmati nske grad ove bilo je tolik o. da je na primjt:r Zadar već u početku X_ st. bio vrlo jako infiltriran hrvats kim življem. I O vladanj u prva dva Tomislavljc\'a nasljednika Kre! imira I . i T rpimira II. nisu poznate nik akve pojedinos ti. osim da je Hn'at5ka ostala moćna ka o i za T om islav a. Za treć eg nasi jednik a M iroslava (9-4.5- 949) bu k DU O je II H rvatskoj iz ne poznatih razloga gradanski rat. u komo: je. uz pom oć bana Pribine. srukn i ubijen Miroslav. a na prijestolje se !,opeo nje gov brat Miha jlo K rešimir I I. (949-969). Za vrijem e tih nereda u H rvatskoj udarili su Ml eča n i na Neretljane i prisilili ih na mi r. ?\e!to kasn ije izgubila je Hn·al$ka \'je roja tno i svoje župani je u Po\' rbasju u korist Bosne. ali ih je ubrzo opcl stekla i čak na neko vrijeme ~vi
I
Kći
ni jedan dio Hrvatske. . ' . U svima dr!avama u pe riodi ranog feudahzma na. I~:'mo ~a sukob tri j u principa kod popunjavanja isprafnjenog prIJest.oIJ~. Sav orulani na rod, a poslije velmoie nastoje da odrl~...pnnc,p izbora članovi ,.]adarske porodice princip sla rjdi nstva .ll sku~, . .... ). svome na jne vladavine. a vladar nast oji da osigura prl Je..o Je
udanko, priora Andrije ....... OO 918 Oob",1a (Do brom"). a nj.-
'u robovi:
I'".in~k.
P~i bina.
Tj.homila. Mili.a.
Strijel.~;
Zrem il.
Hrvatski .Iem.....! prodro je ; med~ zadaTIh tribune. od kojih ot jod_ l ...... D abro. a dl"Ul'i emeha. 1.10 ot ~dilo " Split u. ,d;" u po«tku XI. OI. nala.irno iota im .... a · Dabro. Crni. Dabri ••. Zverana. Hrva ti .u so ,,>oljuali i II Rab, Krk. er ••. Tro, ir i d",~e dalmalin.ke ~".dove.
196
,
'9"
I
"
'l
)tarijem sinu. Tako 5U se i protiv Svetosla\'a digla braća Kr~ Jimir i Goj,la\'. pa izbije tdak gradan5ki raL Zoog njega sc dalmatinski gradovi i otoci obratiše duMu Petru Orseolu 5 molbom, d a ih utrne u zdti tu, a i braća Svetoslavljeva sl upiše s njim u vezu. Duld zamoli cara Vasilija, da mu preda u zaštitu gradove i otoke, a kad mu je car to odo bri o, krenu on g. 1000 s brodovljem na H rvatsku. Najprije mu sc pokorik sjevern i otoci, poslije poraza hrvatskog brodo"lja takoder Zadar, Trogir i Split. a hrvatski Biog ra d i neretl janski olo<:i K o rču la i Lastovo bili su silom zauzeti, Neretljanski knez zamoli dužda za mir, a \I Trogiru mu se pokloni i Krdimir te sklopi s njime savez i preda mu kao taoca sina Stjepana, Poslije g, 1000 ne spommJe se "iie Svetoslav, nego zavlada ·Kreiimir, koji uze za suv\adara brata Gojslava. Medutim, kako pojedini podaci II vrelima zbog svoje ncodredenosti dopll~taju različito tumačenje, postoji i mišljenje. da je Svetoslav U7. pomoć Madara zavladao Slavonijom i ondje osno\'ao posebnu državu Trpimirovića, koja sc odrŽ!lla do Zvonimira. njegova tobožnjeg potomka. 5. Priv reda, drultveni odnosi i organizacija politi čke vlasti \I X .• toljeeu, O ekonomskim i društvenim odnosima. ka o i o političkim prilikama u Hrvatskoj u X. sL, sačuvalo se malo "ijesti. Golema većina seoskog stanovništva u kraj evima, koji su bili bim moru, bila je okupljena u seoskim općinama. ali se i tu već opala velika radika izmedu bogatijih i siromašnijih. Kod sela Mra vi naea iznad Solina otkopano je groblje sa 115 grobova, od kojih je !etdeset bilo bez ikakva nakita, a u svega pet grobova naJlo se pet srebrnih i tri para bakrenih naušnica, pet bakrenih prstenova i jedan le1jezni nolić. Ti se grobovi i inač~ razli ku ju od ostali h: oni le nalaze na okupu. dno im je bilo popločano kame nom, a u svima je ostalim grobovi ma na dnu gola temlja. I druge nekropole iz toga razdoblja pokazuju istu sliku društvenog rasloja,·anja. U nekim grobovima našlo se mnogo skupocjenng nak ita, osobito naušnica samostalne domaće izradbe. Vladar i njegovi dvorani, fupani i j ače porodice po selima, kao i gradani iz dalmatinskih gradova. sve viie su zahvatali plodnu zemlju u svoje ruke. Car Konstantin kaže. dJ su i mt ni hrvatski brodovi u vri-
198
.,
I
jem!: mira trgovali po svoj obali od Neretve do Venecije. Jako se nigdje izričito ne nabraja r oba, kojom su trgovali, nema sumnje. da su, kao i kasnije, izvozili n prvom redu stočarske i poljoprivredne produkte: sir, vunu, sirove ko ie, vino, ulje, vosak, a osim toga drvo i robove. Sačuvao se jedan akt mletačke vlade od 960 o zabrani trgovine robljem iz htre, Dalmacij!: i dru gih krajeva ; mletačka "lada nano\'o je donijela !abranu. jer je ,.imala mnogo neugod nosti .. zbog tc trgovine. Kako je čit a vo X . st. vladao mir izmedu Hrvata i Venecije. razvila sc fiva trgovina na Jadranskom moru. Trgovinom su sc bogatili i vladar i njegova okolina i ostal i pri\'atn;ci, osobito iz oalmatinskih {:"mdova. Kakva je bila imovina jednoga vrlo bogatog građanina, vidi se po oporuci zadarskog priora Andrije iz godine 91S. On je ostavio svojoj ženi i djeci 5 kuća, vik vinograda i 600 komada sitne stoke sa 6 pastira. koji su bili njego,'o vlasnihvo (ne zna sc, da li kupljeni robovi ili osiromašeni i zadul:eni ~eljaci, k')ji su mu prodali svoju slobodu), a nekim crkvama i pojedinim sveće nicima ostavio je vinograd i zemlju, 100 komada sitne stoke. 2 konja, više srebrnih predmeta i skupocjenih tkanina. Za svoju duš u odredio je, da 5e svećenicima dad e preko 100 komada ovaca i koza, 100 dukata za otkup ('obova, a oslobodio je dvadesetak svojih ooiivotno za zemlju vezanih serva i nekima od njih daro,'ao nd to vinograda. Samo malen di o toga imetka on je ba~ tini o, iI sve ostalo je stekao. Medu Andrijinim robo"ima ima ih dosta i s hrvatskim imenima. Zbog mnogih ratova vojna slulha postajala je I vremenom sve teža, a Iko je nije mogao vrši ti, plaćao je vladar u porez za uživanje zemlje. Nemogućnost ispunjavanja vojne dužnosti morala je uskoro uroditi i gubitkom lične i ekonomske slobode, kao Ito je gubitak takve slobode nužno pov l ačio za sobom j neispunjavanje vojne duznosti. A da sc taj proccs zbivao n3ročito u X. st., kada ga je nesumnjivo ubrzao i razvoj ratne tehnike i naoruianja, na to upućuj/:' prije spomenuti podatak u Konstantina Porfirogeneta, da je vojna snaga Hn'atske naglo oslabila vec u sredini X. stoljeća. Starješine su se sve vile ekonomski i druš tveno izdizale iz mase suplemenika i prisvajale zajedničku zemlj u, jer se zbog veza s dalmatinskim gradovima ra zvila fiva trgovina poljoprivrednim proizvodima. Trgovci su ulagali novac 199
,
, - I 1
KARTA IX
u I.ernlju i kupovali u bescjenje i posjede i proizvode. kao i rad i slobodu seljaka. Na raspadan je rodovskih odnosa i na 05iroma!ivanje seljaka I!ljeeala je mnogo i crkva. Qila je Sirago naredh'ala davanje prvina od sIOke. žetve i berbe i davanje desetine. Da je Ive to budilo ogorčenje u narodu. o tome daju živu sliku već zaključci Prvoga splitskog sabora. U njima ~e govori o ubijstvu kralja, svećenika u crkvi i _gospodara •. i odreduju kune u takvim slu~ajevima. Crkva je sa ,,·im svojim autoritetom nastojala da skrši otpor masa protiv S"e većeg iuabljivanja. ali je u samoj vladajućoj klasi nastojala da učv rsti svoj privilegirani poiobj. Da izmedu splitskog nadbiskupa i ostalih dalmatinskih biskupa s jedne strane. a hrvatskih kral jeva i vel mah s druge nisu postojali najbolji odnosi poslije Splitskog sabora, vidi sc osobito po tome. !lto je od 10 hrvatskih kral jeva. koji su vladali od Tomislava do Petra Krešimira IV .. samo je_ dan. i to Mihajlo Krdi mir 11., koji jc bio oženjen patricijkom Jelenom iz Zadra. darovao zadarskom samostanu sv. Krševa na neku zemlju ; isti je samostan. prema sačuva noj gradi. dobio opel te k u prvoj polovini Xl. st. posjede od d\'a predstavnika !Jn·a tske aristokracije:. O organizaciji administr ativne i političke vlasti u Hn'atskoj daje nam neke podatke samo car Konstantin. On navodi imena II hrvatskih županija na području od Velebita do Cetine i od mora do Povrbasja. a za Krbavu, Liku i Gacku kaže da ih ddi ban. Prema tome je vjerojatno. da je u tim planinskim krajevima postojala veta samoupravna oblast; franački izvor naziva i Bornu _knezom GaČana". Gačani ru već za vrijeme Ljudevito"a ustanka istupili protiv Borne, a u gradanskom ratu u sredini X . st. pomogao je ban Pribina Krcšimiru da zbaci brata Miroslava. Krdimir je zadrfao uza sc .. moćn og bana. Pribinu, a u Xl. $1. javlja se uz vlada ra sve češće i ban, vjerojatno kao upovjednik vojne sile. Tako je uz velmože iz primorja počelo i plemstvo iz Like utjecati na državne poslove. Gradanski ra tovi u X . $t. znatno su ubrzali raslojavanje hrvatskog druitva. Pobi jedeni vdika!i i njihovi rodovi gubili su zemlju. koju je uzimao kralj pobjednik i njegovi pristaše. J edan dio naroda j: ostajao bel. zemlje, drugi su bili opljačkani i upropašteni pa su odlazili u primorske gradove ili sc naseljavali na posjedima
I
,
HRVA TSKA. S RED I N O ... X . S T OLJ E CA,
T u .. . 1
r_. '- '- '
Z_ I '. -,-'.~" ... 'Nm.' .... $ ....., . , ......'":;:;; ;';'~ ,
..... v. h _. ...
Z. MI"r.., <>I_,P"--'- ......-
~
J 1#« _ _ u _<» O-/• ."t.'
-,
"'..+-
u
1'. " -
-,~
,,_ :"'::::;:..::::~::::.:::,';
s.." .... - . O ' ......
<>VI_ ......----.-
~~~
200
f
I
-
.• ,
•
i
I
kra lja. velikaša i bogatih grada na. Tako se stvarao maJo pomalo od pravih robova, kolona i osiromdenih seljaka novi sloj zavisnog seijalitva. koji II X l . st. daje svome gospodaru četvrtinu. pa i polovi nu prinosa sa zemlje. U do kumentima od sredine IX . do kraja X I. st. seljaci JC na da riv3nim posjedima nazivaju prema terminologiji rimskog prava samo ~ervjma {robovi, sluge). Stoga se u svakom pojedinom slučaju ne mofe utvrd iti, da li izraz »servus .. oz n ačuje potpuno neslobod nog ro ba. koji radi u ku Ci ili na imanju gospodara (/ njegovoj hrani, pa gospodar prisvaja sav njego\' rad , ili neslobodnog kmeta i poluslo bodnog kolona. koji %ajedno s porodicom živ; na gospodarevu imanju. obraduje zemlju svoj im sredstvi ma i daje gos podaru samo odredeni dio ljetine. U ra nom feud alnom druStvu bio je od seljaka »slobodan .. samo onaj. koji jc imao zemlje j bio član slobodne rodov ske ili opCinske zajednice. Onaj pak, koji bi na bilo koji način izgubio zemlju i vezu sa svojom zajednicom. izgu bio bi djelomično ili potpuno i svoj u .slobodu". Prema tome sc scrvima na · zivaju svi ljudi, koji ne uži"aju potpunu slobodu: t. j. robovi kupljeni od trgovaca ili rodbine tada jo! slobodnih sdjab; pojedinci, koji su se zbog zaduženosti ili osk udice prodavali eko· nomd:i jačemu , ponekad i sa cijelom svojom porodi com: bi" ši koloni ; seljaci, koji su oslali bez zemlje i inventara pa prelazili na rad drugome ili su i da!je obradivali svoju rlotada!nju zemlj u ta novog vlasnika _ S osiromašivanjem osnovne mase zemljoradni ka dovršavalo sc i raspadanje staroga plemenskog ured enja. :Zupani nisu više od naroda izabrani čuvari plemenske zemlje i plemenskih interesa, nego bogati zemljoposjednici. koji sc sve više povezuju .$ kraljem i p ri maju dvorske službe. Više je nego vjerojatno, da je poslije pobjede nad svojim protivnicima k ra!j smjenjivao neke fupam~ i postavljao svoje pouzdanike. tako da sc i t a institucija, barem u ufoj H rv atskoj, sve vi;e pretvaraia u ins tituciju feudalnu.
Kako se isključivo sačuvala dokumentarna grada s područja Dalma tinske H rv atske, i to samo iz primorskih krajeva, a o Panonskoj H rvatskoj, otkad je došl a pod vJast T omislava. izvori ne govo re ništa sve do kraja X I. st., ne možemo gore priknzani razlloj smatra ti kao op';enit u Ivim krajevima. 2QJ
•
,-, ".
•
..
Predmeti iz različitih arheoloških nalazišta. od kojih jf: najznat nije u Bijelom Brdu na Dravi kod Osijeka, pokazuju. da $(': u X . i XI. 51. razvila u Panonskoj Hrvatskoj t. ZI'. bjelob rdska kultura, koja je bila zajednička čitavoj Panonskoj nizin i. Za razliku od Dalmatinske Hn'al~kc lu su u XI . sl. mrh'ace jo; uvijek pokopavali u prostu zemljanu raku i u grob im prilagali različito oruđe , kao srp. nož. škare, žlicu i dr., suvremeni nO\'ae mađarskih Arpadovića i IXlpudbine u posudama od pečc ne gline. koje 'u bile di jelom izra đene rukom (dakle bez lončarskog kola ). Nakit se sastojao od skromnije izrađf:nog prstf:nja. bTOn~anih narukvica i ogdica i t. d., ali su za nj najznačaj n ije bron~ane ili. rjeđe , srebrne naušnice i sljf:poč n ičarkf: osobila oblika. Oruija se u tim grobovima nije dosad nano. Sve 10 upućuje na jak utjecaj poganskih vjerovanja i izrazito ratarsko obiljdje bjelobrdske kulture.
Dalmacija) i sjevernu, u kojoj je dužnost carskog stratega " dio :adanki prior (t. ZI'. Donja Dalmacija). I Krelimir i njegoI' sin Stjepan (o. 1030-1058) nastojali su l dalje d,. zavladaju gradovima. U to vrijeme je.u ~r.adovima. već stanovalo dosta H rvata, a grado,-i su ekonomskI b,h upućem na Hrvatsk u. pa su se ,·jerojatno Split i T rogir već predali Krelimiru, il Zadar Stjepanu. Ali su Mlečani zauzeli 1050 Zadar i zadrfali ga petnilest godi na u svojoj vlasti. U toj borbi za Dalmaciju Stjepan se oslanjao na Ugarsku. ali je vrlo I'jerojatno, da je ta borba imala šire razmjere .. Prem.a jednoj vijesti iz 1035 Stjepan je bio u vezi ~ karantanl k,m vOJvodom AdalberonOln, čija je vojvodina dopIrala do J adranskog mora i koji se tada bio pobunio protiv cara Konrad a.
6. Borba u Dalmaciju i stvaranje kraljevine HrvalSke i Dal nl:teij e u Xl. stul jeć u . - Gubitak dalmatinskih grado l'a bio je za H rvatsku tdak udarac i ekonomski i vojno-politički. ZiltO su hrvatski vlada ri čitavo XI. sl. nastojali da ih vrate pod svoju vlast. Oružane i diplomatske akeije u tom smjeru čine pored unutrašnjih borbi. u vezi s jačanjem feudalnih odnosa , glal'ni .saddaj hrvatske pOI'jjesti u XI. stoljeću . .. Kralju Krdimiru pono je za rukom povratiii neke gradove, al, Je 1018 duld Oto Or5eo[0 potukao hrvatsk.o brodovlje i pri.silio gradove i oloke. da mu se pokore. Kako je iste godine car Vasilije II . pokorio i posljednje ostatke makedonske dr!ave i uspostavio svoju vlast i u Bosni i juino od Cetine. bili su i Krd imir i Gojs];", prisiljeni da mu se pokore. Oni su priznali njegovu vlast. ali se Vasilije nije mijdao u unutrašnje poslove HrvalSke. Kad je 1024 buknula u Veneciji buna protil' duldevsh porodice Or$(':ola. iskoristi te nerede i Krdimir pa usposlavi svoju vlau u dalma tinskim gradovima. Ali bizantska vojska iz juine Italije poluče Ktdimira. pa su se gradovi vratili pod neposrednu vIan Bizanta, a otoci su ostali u mletačkim rukama. Tada bude tema Dalmacija vjerojatno razd ijeljena na dvije posebne teme: julnu sa strategom u Dubrovniku (t. %v. Gornja
I
Borb
202
!
20S
,
. •
crkvenu orga nizacIJu. koja te bolje odgovarali njih ov im in teresima, od nos no da u crkvi nadu ito pouzdanijeg s uradnika,
U 10 vri jeme, kada su se vodile telke borhe, osobito oko Z adra , prenosi sc hrvatsko državn o središ\<': ponovo II Ni n i 1'0-
,
difu se mnogi utvrdeni gradovi, od kojih se Biograd s vremen om i II upravi izjednačuje: s ostalim da lmati nskim gra dovima. T o se mog lo os tvariti samo kao rezu ltat jakog raslojavanja hrva tskog d ruh va i j a ča nja kraljevs ke: centralne vlasti. Sve broj niji
župsk i g radovi postaju kraljeve utv rde,
II
kojima on d rfi vojsku
pod ko mand om župa na. Ne ke se lupe cijepaju. druge spajaju. a II zaledu Zadra i Šibeni ka stvara se pomalo nova velika upra vna jedinica - Lučka županija. U Bi og rad u se podiže i
biskupi ja. T a ko ojača l a Hn·at~ k a. s nO"om upr::vnom i crkvenom organiucijom. ulazi u burne dogadaje SO·ih i 6O·ih godina XI. st.. kada su sc !stocna i Zapadna crkva potpun o odijelilc (1054) i kad je Ri m na Lateranskom koncil u 1059 polo!io temel je za op5dni refo rmni rad na unifikaciji uredenja i obreda u Za padnoj crkvi. V Hrvatsku i Dalmaciju poslan je papin legat Maj nh ard da nadzi re primjenu la tcranskih zaključaka. Njegov utj ecaj osjetio se odmah. joi prije saziva crk venog sabora u Splitu 1060. K.alj Petar Krdi mir IV (1058-1Oi4) oslo bodio je sam ostan sv. Ivana u Biogradu od p laća nj a .svih l,oreza i dao mu sudbenu vlast nad svojim podložnicima. sasvim u duhu papi ne tdnje za p otp unim ollobodenjem crkve od s"jctovne vlasti II svemu. Takvu _kralj evs ku slobodu« dobili su poslije i dr ugi samostani od kralj tv a Krcšimira i Zv onim ira. Na saboru Sll donescnt odredbe radi jačanj a crkvene organizacije i discipli ne. iT.abr~m je nov! nadbi ~ k u~ privržen reformama i na glašena dulnosl plaća nJa des.ctme J tak ozvanih prvina crkl·i. Sabor je zabranio svećenicima fcnidbu i nošenje brade i duge kose, a isto tak o i zarediva nje slavenskih svećcn i k a. ako ne nauče la tinski. Arhi dak on Toma crta opće raspolo ženje na sabol'U ovi m riječi ma : _Govo_ rahu. da je gots ka slova (t. j. glagoljicu) izmislio neki heretik Metodije. koji je u ~lav ensk om jez iku lažljivo napisao mnoge s~va~.i protiv norme ka toličke vjere ... Na taj na čin htjeli su 101tmas) da Il avenske svećenike prikafu hereticima i tako ih lak še unište.
Papa jt 1061 potvrdio zaključk e Splitskog sabora. ali 5e (lni nisu mo gli odmah provesti zbog toga. !to sc i sama Zapadn a crkva II lo vrijeme podijelila i što se u H rv atskoj p ojavio ,nažan ot por prot iv splitskih zakl jučaka, oso bito na otoku Krku. Crkv e slavenskih svećenika na kopn u dala je drfavna vlast prema Tominu svjedočanstvu za tvoriti, ali sc nezadovolj nici na Krku oduprijde pod vodstvom nekog stranca Vulfa, po svoj prilici sv eće n ika iz ~usjedne Akvilejske patrijaršije. Kako sc rU"ija o taj pokret u H rva tskoj , nije poznato. jer jedini izvor za te dogadaje. arh idak on T oma iz XU I. Sl., ni je sasvim pouzdan. On je taj pokret povezao s pokretom »otpad. uika .. Sedeha , feleći da prikaže pristaše slavenskog bogosluž.ja ka o neznalice i heretike. Ipak sc iz kasnijeg raz voja doga daj a može zaključiti , d a su sc nezado\·oljniei obraćali Rim u. a kada nisu, uz ostalo, dobili odobrenje za upo trebu slavenskog jezika i svoga posebnog biskupa. da su sami proveli crkvenu organiuciju i služili na slavenskom jeziku. Medutim. čim je u Itali ji reformn i papa obračun ao Sa svojim p rotivnikom. posl a u I-I rv a t· sku svog legata, koji je, zacijel o s pomoću državne vlas ti. dovu kao VuHa na crkveni sabor u Split 106S i tu ga po p apinu n aredenju lišio crkv enog čina. dao ga išibati. udariti mu uža· ren im ždjc.zom f ig na če l o. pa ga osudio na vječnu robi ju. Ipak sc slavenski j ezik odrIao II crkvi Ula sve progone. Dok su sc t i dogadaji zbivali u Hrva tskoj. nastale su vafne promjene u Dalmaciji. Zadar sc 5 ostali m otocima vratio pod izravnu bizantsku vlast. Ali kak o jt Bizant u to vrijeme vod io tc!ke borbe lj Aziji u Seldžucima i u južnoj Italiji s No rm a.nima. car je upravu II Dalmaciji povjerio kralju Krd imiru. Carsk i na· mjesnik ili btapan nalazi se 1060 II kralj tvoj pratn ji bo dvorski časnik. Ina te su gradovi zadrfali svoj u autono miju s priorima na čelu. a kral j u su davali .. dan ak mi ra« za ze mlje izvan grads kih zidi na, jedan d io lučkih prihoda i 5voje brodo,'c Il slu· čaju rata . Prodiran je hrva tskog življa II dalmatinske gradove postaje u XI. st. sve j ače. Nisu to samo redovit; poslovi, koji povtzuju obje strane: ku pnja i prodaja, obrad ivanje zeml ji!.ta. pri jatelj stvo i k rvne veze. nego i pripadnost istoj biskupiji i naj češće istom nepos rednom vladaru, hM'alSk om kralju. Politika hr\"a t205
,
,
,
rrr , ,
,
skih kraljeva prema tim gradovima, kojima su on; dopuštali najši ru autonomiju i o m og u ćh-ali , da slobodni m vezama sa svojim zaledem postignu naj!iri ekonomski razvoj , u činila je.
da su ti gradovi osjećali koristi, koje su imali od tahih veza s H rvatskom. Doseljeni H rvati molda ~U isprva postnjali Romani, privučeni jezikom i kulturom i krvnim vezama. ali kasnije oni zadržavaju svoj jctik uz novonautcni. i grad ovi se $\'e vac pohrvaćuju. Stari romans ki livalj II dalma tinskim gradovima bio je u XL st. znatno isp remiješan hrvatskim elementom, koji sc trajno nastanio u gradovima i bio ne samo prizna t kau gradski. nego 61,1 m nogi I-Irvati postali gradski plemići , pa tak i doš li do naj _
viših gradskih časti. ' Kako je pak časI zadarskog priora bila neko vrijeme vezana uz časi carskog namjesnika za Dalmatinsku temu, to ih je i sama carska vlast smalrala pravim i potpunim gradanima tih gradova. U doba naglog porasta trgovine u Sredozemlju uopće. dobri odnosi $ Bizantom i Venecijom, kao i vl ut kraljeva u Dalmaciji . utjecali su na ekonomsko jača nje Hrvalsk~. na dalje raslojava nje t!ruhva i na snaženje kraljeve vlasti i feudalnih odnosa. Iz Krd imi rO" a vremena sačuvalo se više darovnica crh'ama i samostanima, u kojima ima važnih podalaka za druhvenc odnose u to vrijeme. Krešimir je različ i tim crkvama i samostanima podijelio dvadesetak svojih posjeda i zemalja, pa i čilav, ma nje otoke. a islo toliko posjeda poklonili su im i radič; t ; bogali posjednici ir. Hrvatske i Dalmacije. Iz darovnica privatnika vidi se. da je zajedničk og vlasni~h'a kućne ujednicc na zemlju dobrim dijelom vcć nestalo i da K sv, više javlja "lasniš\vo pojedinca na ba! tinu kao rez ul tat sve većeg rasp adanja rodovskih institucija. U samostanskim darovnicama spominje se više slucajeva. d;! je Krdi mir dar;"ao zemlju i pojedinim " elmOŽ3ma, tako svom 50U Xl. ,t nalu~ MO ljudi' hrval ... irn imenima u najvilim ,radokim ~a'lima. kao Ilo lU priori u Zadru : G rubi .... (10561. DraJo n069. 1010. o. IOiti do 1080. 10!I1-1095J. Dabro. 'in Bolic~ ( U166J. Vila~a (IOa ). Dnin,ia i dn.... i. M~du udarokim "l .... ~i ma lJl<'minju •• IO!II Prvona. G,uloila 1 "Brate. a 1096 Crn.ha i Zloba. Zadranin j. i pl.m i Ć. V.kcn.~i" "tul. Dobroslav. kome j e hrYlt,ko im~ i,van .vak~ ,omnj~. T.ko jr bilo takodu u S"li,u i u onalim dalmatin.kirn ,radov;", •.
I
\
I
kad je o,'aj polatio II samostan. Ap "'
I
i
I
I
,.
l
•
•
""IIL~
Norman; sc
uč"rs t ili
u južnoj Itali j i, a IO i 2 digli su protiv Bi-
zanta ustana k podjarmljeni Slaveni na Balkanu. O dogadajima, koji &u sc zhi li izmedu 1073 i I Oi5
koji su bet sumnje odlučno utjecali na dalji razvitak H rva bke do gubitka dr!avne nezavisnosti. hrvatska historiografija nije još načistu. Prema starijem mišl jenju, Pet ra Krdimira naslijedio je "cimola SlaVile. brat Rusina, koji je izmedu 1078 i 1089 bio knez Primoraca (dux Marianorum), t . j. Neretljana, al i Slavca nisu priznali ni dal matinski gradovi ni hrvatski Biograd, il. tako ni Zvonimir
j
veći nom
hrvatske vlastdc. pa je, na njihovu mo lbu. papa Grgur VII . podao prOliv Slavea svoje vazale Norli
mane iz južne Italije, koji su kra lja zarobili. Prema novijem miJJjenju Zvonimir je il i neposredno naslijedio Petra Krdimira ili jednoga po imenu nepoznatog yladara, koji jc bio izabran potporom . narodM stranke". SInac ~e dodu še u kas nijim izvorima naziva kraljem. ali je tada bio ~a m o vl ada r u Nuetljanskoj oblasti. Ta je oblast joli 1050 bila samostalna pod svojim ~sueem~ (iudex) Berigojem - koga suvremeni izvor nazil'a j ~kraljem .. (rex) _ a za tim je uš la u sastav hrva tske drža ye zadr!ayši svoju upravu $ kn ezom na če lu . T o je rezultat zajedničke I'jekov ne borbe proti,' Mle· čana i naglog jatanja H rvatske pod Krdimirom. Imena neretIjanskih kneZOl'a ili ~sudaea" susretu sc ml toga vremena II hrvatskim isp ral'am a ujedno s imenima drugih dostojans tvenika. Normani su sc 1075 doista pojavili na hrvatskoj obali i zavlad ali ne samo starim dalmatinskim gradovima. nego i Ninom i Biog radom. Ali već iste godillC protjerale Mlečani Normane iz Dalmacije i prisilik g radan e. da im se zakunu. kako nikada viJe ne će pozil'ati u Dalmaciju ni Norrnane ni druge strance. J o! dok se vodiJa ta borba, umiješao sc pa pa nan ovo u Hrvatske prilike. Njego\' legat je saz\'ao najprije sabor. koji je vjeroj atno potvrdio zaključke prijašnjih sabora. aIi je, da um iri Hn:ate, ob nm ·io r\insku biskupiju. P red sa bor je iz tamnice izveden Vulf. te se mo ra o svečano zakleti. da sc odričt> svojt> ,.hereze« , atati m jc bio protjeran iz Hrvatske i Dalmacije. U takvim prilikama dobo je IOi5. možda i pomoću svoga rodaka madarskog kralja Lad isla"a, dn pri jestolja bivši ban Zvonimir. te sc. ia k... izabran, nuvao ,.božjom milošću knez
Jedna od dviju ploča 5 na tpisom, u kom e sc spominje Je dan kon Hruta (Sve toslav) ZI Hljcme veIlkOJ:: koeu Ildl slna IX. st. ). "' aph ,,1 kod I(n lna
ZabDt nJd proluom oltarske prell:ude 5 natpilOm knna MudmIr. (cod. 8~ 5). ;z crkve 5V . Luke na U.. dol ]u
x:
•
l - o-I I
, I
•
o
UnUlratn jOSI eTku S\'. B arb ar t u Trolt:ir u t VIII . sq
!in-atske i Dalmacije•. U to vrijeme zastu pao JI' papa mi§ijcnje. da je papinska vlast iznad carske i kraljevske vlasti i da svi vlad ari moraju pr imiti krunu iz njegove ruke. Kak o jc Zvonimir preoteo p rijes tol je za konitom nas ljedniku i protiv sebe imao velik d io plemst va. a II primors kim gr ad ovi ma Mleča n e, sasvim je razuml j ivo. da sc ob ratio pal';. koji je osi m toga bio u llr~. vu u dobrim odnosima s Bizanto m tc: mu mogao pomoći da za dobije potpu ni suve renitet nad dalmatinskim grad ovima . Gra dovi su i po svoji m ekonomskim interesi ma bili upućeni mnogo vile na H rvatsku nego na Veneciju, te ih nije bilo td ko pn:dobiti da sc vrat e: H n·alskoj. Bizant je tad a bio zapleten u teške raIO\'e sa Sddtucim a. a kako mu je bila potrebna pomoc m oćno!:a pape, nije m oga o ni ht io pomoći Ve necij u, koja jc: bila saveznik papina protivnika cara Henrika IV. , niti je smio protestirati pro tiv upletan ja pape II hrvatske i dalmatinske posl ove. T ako je Vene cija ostala osamlj ena. pa je u gradov ima uspos tavljena di rektna ZI'onimirova vlast. a Zvonimi r se pos lije krunidbe II listopadu l OiS počeo naziva ti kral jem H rvats ke i Dalmacije ili kra ljem l·ln·ala i Dalmatinaca. kak o s u se već uostalom nati va li i St jepan D dislav i Pelar Kreši m ir. Med utim, za razliku orl n j ih. isticao je. da je kralj ne sam o po milosti boljoj nego i _darom apostolske stolice ... Papa je doduše podij elio Zvonimiru krunu. ali je pri krunidbi Zvonimi r p rimio oci legata osim zna kova dda"nt "lasti i papi nsku zastavu bo znak svo ga "azalnog odnos;! i polofio zakletvu. da će izv r!ivati sve, {to mu papa na redi: nadalje. da će pl aća ti godiš nj i danak od 200 biza ntskih zlat nika i dali za papine lega te samustan II Vrani blizu Biograda s posjeliom. crkvenim stvarima i namještajem; da će paziti. da se c rkvi plaća deset ina i ostale daće i da ce ~prcčavatj prodaju ljudi . I)rernda je dakle papa više nego inače podupro polit ičkc td n je Z I'o nimi rovc, ta okolnost nije ipak n i.ha bitno mijenjala u njegov u \" il. za lskom odnosu. Kao save7.ni k papin doho je Zvon imir ubrzo u sukob sa woji m sll~jcrlom \I Istri knez om Vecelin OlIl. Ilodaniko m cara Henrika IV .. koji sc spre ma o da proval i u Hrvatsk u. ali je papi us pjelo da izgladi (aj 5por. Ipak je Hrvatska na mnoga 5tolj,,<'a izgubila svoj e područjc II Istr i zapadno od Rj ečine. proz"ano Mcranijom. ko j e joj je loje rojatn o oduzet o I'eć .indcsctih go-
209
I
•
I
I
dina XI. stoljeta. Mnogo teii bio jc rat s Bi~ a ntom i Venecijom. Il kom e j e Zvonimir hio saveznik Normana. T im či nom Zvon imir je potpuno prekinuo sa starim shvaćanjem. da jc Bi zant vrhovni gospodar Dalmacije. ali II tadašnjoj situaciji rM H rva tske s Bizantom; Venecijom nije i~,uvala nikakva stvarna politička nužda. nego samu vuzalski odnos prem a papi, koji je htio da pomoću svojih s,\\'cznika l\o rmana p roiiTi vlast Rima na raču n Biza nta. H rva tsk;.; mornarica sudjc:lovala jc II osvajanju Dra ča (108S) i II pomo rskim bi!bma 117, obal u Grčk e i Albanije, ali je za H rvatsku jedini rezultat toga ratovanja bio, da jc car A1cksijc 1085 prepus tio M lečanima svoje pravo na Dalmaciju, koje su Mlečan; i ash-arili odmah poslije Zvonimirovesmrti (1089). i. Propu t hn'atske drr.
, ,
I
, I
klonio svome ujaku Strezi neke zemlje u Kli!koj iupaniji. Yelikaši su daro vnicama, kupnjom i zauzimanjem za je dničk e zemlje stekli velike posjede, Nije to više zajednička zem lja. koja neokrnj ena preJ:Lzi s ko ljena n .. koljeno, nego lična svoj ina i izvor lJOgaćenj:L. Ali \lZ velike posjede prodaju sc i manji komadi . Seljaci hez zemlje ili s malo zc m lje prcla1.l' k "lasteli kao zakup· nici na četvl·tinu lli polovinu ; karakter istično je. da i njih nazivaju jo~ u"ijek se rvi, Najbolje su nam poznati posjednički odnosi i trgo\"a~ki po. slov; r azličitih S3mostaoa. Ne ki su. kao oa pr. samostan S", Krse'·ana. do!!i do svoj ih Jlo~jeda po najvile darovnicama kr:llje"a i vlastele. a dr ugi S\I uz darovnice kupovali zemljII od vlastele, gradana. seljačkih kuca i pojedinaca ili 5U n.i'ili zamjenu posjeda. Znali su vjeho i!iko ristit; t dk oče. u koje su zapadali s~l.i il ci. pa Sll na lak način stjecali zemlju. T ako je samos tao sv. h 'ana u Biogradu douio od Dragorada sve. ~šlO je b ilo nj egovo •. jer je njego" opat "iskuVio" Dragoradova sina od tepč ijc. a za to je dao Dragoradu kravu i junicu. koja mole orati. i pel o,'aca. Crkva je 1.oala is ko ri stiti svaku priliku, da poveća 5vo j e pri· hode. Kad je 10.'16 nade no tobož nje tijelo s,'. Kr!ev an:1. ndrillo j e bisk up u Zadru govor i pozvao. da taj doga<"laj prosla" c i obiljde davllnjem p riloga crkvi, pa su 5:: napokon i ribari \Od !učili da daju erkl'i jed;", dio ulovl jene ribe. Kako SII to nerad" uči· nil i. vidi se po tom. ~to im biskup odmah prijeti tdkom globom, a ko kad ne i;!;v rie obećanja. a tk o uopće ne bude d.,,·ao svoj dio. odijel i! 6: sc od crkv e, do k go d se ne pokaje i dade doličnu zadovoljštinu. Spomenuti samustan LI Biogradu stekao je od 105!) do 10~,5 oko 80 većih i manjih parcela 7.ernlje. često sa ~u mom i pašn j acima. Bil i su to većinom kamenjari pokriveni makijom i oskudnom travom. po kojima je pasla $itna stoka i koj i su se lek teškim radom i znatnim sreds tvima mogli postepc no privesti kul. turi. Većina zemalja je kupljena, i za njll su redovnici izdali 330 solida. 8 konja, 2 kra'
, ,
,
I
iz ru ku nC]>ouednih proiz v ođa ča II ruke ljudi, koji su II s-..:Ijaci ma bez zemlje dobi"ali jeftinu radnu snagu i živjeli od ren te. Spl itski građanin Petar Crne darova o je do 1080 mnogo zcmlje i robova samustanu sv. Petra II Selu kod Omiša. tc je potanko iznio, bko je do šao do njih . Kupovao je II bli!oj i daljoj okolici razli· čile objekte: zemlje, vinograde. posjed na otoku B raču. jednu crkvu, polovinu mlina i gradil išta, II ~vcmu pre ko 50 pa rcela. U n ovcu je za to dao 106 solida. ali dost .. je placil<) II lintur; i ovčjim kobma , kozama , fitu, jci:mu. siru. hljebu. vinu. soli. pa ča k i II glavicama crve nog luka. Uz zem lje- daro,'ao je crkvi pcdesetak roho,'a, za koj e je platio "kUlll1o IS) solid i neš to II natUTi; prosječna dakle cije na ta roba nije bila ni 4 dukata, a konja su cijenili od 6 pa sve do 40 sol ida. Neke r()oov e je kup io od profesionalnih trgov aca. jednoga zajedno sa ženom. sinOI'i ma i vinogradima od njegova rodenog brala. jednoga od nekoga popa. a jednoga je dobi o na taj nal:i n. što je njegovu oeil dao 40 solida ~~a rad~. pa kad mu nij e mogao vratiti posudeni novac , U1.eo mu sina. a za utjehu mu dao jedan solid. Neki su kupl jeni 011 ronitelja, da budu vječni sluge crkve, t. j. da joj besplatnu rade. .Jednu je robinju Petar otkupio ~a ID solida. ali )>od uv jelOm. da mu sva njena braća i sc.stre postanu robovi. Dakle je i pored Zvonimirova obećanja papi trgovina robljem cvala i dalje. a cijena rooo,'a bila je relativno niska. Ali tako stečene posjede ni su ti bogati vlasnici uvijek mirno u!h-ali. O timali su se i krvi li i sami itmed u sebe. a čes t o JU i pojedini hn'atski velika!i nastojali da tc bogate posjede prisl'oje tvrne':i. da su već njim a podijeljeni. pa j e halj morao u takvu sluča ju in tervenirati. J o! čdće su novi ,·lasnici dolazili u sukob s rodacima donatora i IHoda" a ča zemlje. koji su jo;; branili sta ro načelo rodovskog vlas niš tva nu ~.emlju. Za vrijeme Zvonimira prencseIla je prijestolnica II Knin. i jačalo se novo plemstvo, ali je Zvonimirova vl .. dal'iun bila krat kotrajna. a to plemstvo ipak malobrojno_ da udari izrazitI' (eu da ln i pečat hrvatskom društvu. Bržem razvoj u feunalnih odnosa u Hrvatskoj smetalo je ,'ik faktora. To su u prvom redu perifcrni smjdta; driavnog sredilI ta prema os ta lim dijel o,'ima drlal'c i slaba ekonomska povezanosi tih dijelova. Glavna pa žnja hrvats kih vl adara bila je usredotočena na dalmatinske g radove_ zbog
l
kojih su vodili tdke borbe s Mlečanima i Biza nto m. T u su borbu vodili relativno malim snagama Dalmatinske HrvalSke. i u njoj nisu m ogle bi ti trajno angaž irane snage djde driavc. Neposredno planinsko zalede primorja sa svojim geografs ki!" i pri,·rednim osobinama bilo jc povoljno 1.0. održavanje rodol'skih odnosa. koje je mogl o razbiti samo jako pr ivredno srellištc. gdje bi sc vladar oslonio na moćne feudalne snage. Takvo središte medu tim Hrvatska nije imala. Plodne zemlje bilo je u primorju uop,;e malo. a ni ona nije bila sva II rukama kralja. Na njoj se nije moglo darovn icama razviti jako feudaln o plemstvo, " osim toga ona j e. zbog specijalnih prilika. prdl a ve6n01O u ruke crkven ih ustanova. koje S1I bile oslobodene feudalnih obaveza. Svojom razvijenijom ekonomik om, snažnom crkvenom o rganizacijom i odredbama rimskog prava. koje je tnalo za l ičn o vlasni;; tl'o i jaku cen tralnu vlast. da lmatinski gradovi su u"ijek l.natno utjecali na H rvatsku IL ekonomsk om itdizanju, raslujavanju drustva. Sl"aranju ličnug vlasništva i feudalnih odnos .. i jačanju kmljeve vlasti. Ali I'lad .. ri ni su nikad a bili potpu ni gos podari njihove privred ne. vojne i poli ti čk e moći , ne go su sc morali zadovoljiti skromnim ~!riblltom mira~, j ednim dijelom lučkih carina i pomoćnim odredima ratne mornarice, pa i to je trajalo relativno kratk o vrijeme. a većinom je borba za tc g radove trošila sllagu države i usporavala njen razvitak.. Samo trajan i miran posjcd tih gradova bio bi omog ućio hrva tski m vladarima da obrate "i~e paf nje ostalim kraj e" ima, jačc ih ekonomski. politički i kulturno povetao ~ primorjem i ubrzao ra zvoj feudalnih odnosa. Osim toga. i na tako ma lom i ekonomski slabo m području okrštavali su se interesi st ranih velikih sila, Bizanta . Franaka. Yeneeije_ njemačkih careva. pape i Normana i uvlačiti Hn'a tsku i u unutrašnje i u vanjske borbe. koje su cijepale njezinu snagu, ;'; isto tako bili Sl' su(\bonosoi i sukobi II samoj kraljevs koj kući u sredini i n1' svršetku X. stvlje';a. Položaj I [rvatske izmctiu Rima i Carigrada. pa prema tomo inesredeni o(\nosi o crkvi. borh.. s dalmatinskim klerom i su kob o pitanju slavemkog jezik" 11 erkvi izaz.ivali su takoder silnc (nav ice. Već za Tomislava i pn·i h njego"ih nasljednika bHa j e "laSI kralj a jaka. a zemlja podij eljena u l4 upravnih jedinica_ fupanija. u kojima se nalaze utvrdeni kraljevi gradovi. Ali daljem
203
212 •
•
T jačanju kraljeve "Iasti smetale su dinastičke borbe i gubitak
,
dalmatinskih gnulov:.. pa je tek u d rugoj polol'ini X I. st. !lspjdo opet vladarima da ojačaju 5"OjU vlast i da Ji.upanije potpuno pretvure u upravna područja , u kojima po \'olji smjenjuju župane. S,-j navedeni r;nlozi znatno su uspora"a]i razvoj feudalizma i poma;ali odri:Jvanjc ostataka rudovsko-plemen skog IIredc llj;l.
Ti oSIlIci rodovskog uredenja, koji Su sc ;05 dugo oču"ali
,
I
J
u seoskim op6narna ( .. vrv .. ) nekih kraje,'a. a prešli su i " o rganiza cIJU rndol·skog plemsln -d idića (pod kojim sc imenom oni 5[IOII1;nju tl ispravam;l od XI!. Sl. dalje), takoder su ometali hrIi razvitak ft'minlnih odno~a. Posjedi 'člano\'a seoske općine nisu se nalazili II njihovu punom vlasni!lvu. ne~u su virtueIno pripadal i općini kao cjtlini; zbog toga lt oni nisu ni smjel i ot,,diti pokl'mom iz ~plcmena_. T o ograničenje zadrlali su i didić;' kako po ka zuje više primjua it X I. st .. u kojima sc rodbina darivaora još za njego"a livo(3. ili poslije nje!!ove smrti protivi prelasku posjeda II lude ruke. ili primalac već unaprijed zahtijeva pri~lanak fnda odnosno općine i njihovo obećanje. da mu l;a darovanom zemljištu ne ćc nanositi štetu. U isto su vrijeme sve vi~e učestali sl učajevi . da je kralj da rivao umIju lično pojedincima. a ne cijelim porodicama, pa sc za takvu daro,",liCLl već u XI. st. upotrebljavao naziv ~donatio_. Darivanjc čit"vih krajeVi!. ka o na I)rimjer cijele Kliške fupllnije kralj e" u ujaku Strezi. zna či za vrijeme Zvonimi r",. u usporedbi s dotada!njim manjim do nacija ma, velik ko .. ak naprijed u tome. pa sc upravo na toj činjenici osniva neopravdllna teorija. da počeci feudalizma p .. daju tek II Zvonimi rovo doha. Sas.·im je r;uunlljivo. da je protiv Zvonimira, koji je hio gospodllr i dalmatinskih gradova i otoka i koji je jače povezao Panonsku Hrvatsku s primorjcm pa, o$lonjcn na papu, Madarc i Norma nc. mogao da ubrza proces r~udllli z adjc. morao izbiti mpor u ~i rokim masama slobodnih ljudi i u vrho.·ima bivše rodo,'sh aristokra cije. koju su. barem djelom;('no , potisnuli novi velikaši i sve veći broj ""junih .. (fidelcs), koji su predsta"ljali izrazito feudalni ele mena t. najuže povezan s li~noiću vladara. Taj otpor bio je pojačao i ratom , ~to ga je Zvonimir vodio II interesu Normana i pape daleko od hrvatskih granica, a možda
214
I
,
i nj ego.'om crk venom politikom. !'olobj Zvonimiro\' b io je ll.... ljuljan. k1ld su IOS5 umri; papa Grgur V II. i normanski voj. voda Robert G uisc1lrd. h "reillena poslije tc godine vjerojatno je Zvonimirova darovnica glagoljaškom samostanu 5\'. Lucije II Baški na Krku. koja sc spominje na Baščamk oj pl oči iz početka X II . st.. tom - uZ Valunsku " Io':u pronadenu na oto k u Cresu - najstarijem spomeniku hrvatskog jeziku i glagoljskog pLsma u H rvatskoj. O Zvonimirovoj smrti nc postoji nik a kav sOI'remeni doku· menat. ali se u l. Z". hn'atskoj kronici iz XV. st. spominje a isti podatak sačuvao se i u 11ltinski pisa nom ru kopiSI:. koj; je prozvan Histo ria salonitana maior. a st!lriji je od XVi. Sl. da je razjarcni narod sasjekao Zvonimira na sa boru "Ll petih erikvah II Kosovi .. na Kninskom polju ( 1089). kad je pokušao nagovoriti l·ln ·."te da priskoče Ll pumoc Bizantu II borbi za .rni· stu. gdi je bug propcI i gdi je greb njegu" . ' Ali na saboru sc zacijelo nije raspra d j a'o o krihrskom ratu. jer nam iz sUI're_ menih dokumcnata nij e ni šta poz nat o u tahoj akciji. p'" j eda n dio historičara odbac uje cijdi taj izv j eŠ\aj ho kasnijI.! legendu. P o~lije Zvo nimirove smrti iZ
, ..
-'"
-
I•
Biuntom. koj i je nastojan s priječi l i prodor Mada." na Balkanski poluotuk. pa nije mogao pristati na Lad;SJilVO\' zahtjev. Medutim. car Aleksijc naucka Kumane na Madare:. pa sc Ladislav p ovuče: iz Hrvatske. a u Slavoniji pusta vi kao posebnoga .kralja« svoga ii novti/ Alma!;a. Kada jc od Ilap<, stigao nepovoljan odgovor, Ladisl",' sc: pridTllfi Henri ku I V, i protivupapi Vibertu. S od obrenjem log.. papc osnova on oko odnosima
5
1091 II Zagrebu biskupiju. u kojoj postavi T.a biskupa Ceha imenom Duha i podredi j e jednoj madarskoj nadbiskupiji. Car Alo:ksijc: je već potkraj lO!) l uspostavio bizantsku vla_~t " Dalmaciji j zacij elo jc p,?"'ogao hrviltsk()1n plems(\'u, da se organizira za borbu s Mađ ar i ma. jer sc usko ro ut im pojal' . ljuje U H rvatskoj h alj Petar s prijeuol nieom u Kn in u. On j ~ vjeroja tno protjerao Alm o!a iz Slavo nije. jer $e taj 1095 nalazi kao herceg u istočnoj Ugarskoj. Iste godi ne ulllro je L
i I
he organizi ra ne vlasti. koja bi mu sc mogla oduprijet i. ali jc K oloman ipak odustao oo namjne, da Hrvats ku si lom pokori. jer su već dva pri jalnja pokušaja pokazala. da ni sp or~ zum & papom . ni poziva n je na baštinsko pravo. ni paktiranje s pojedinim lIeli kaiilOa ne mogu osigurati nesmetani posjed H rvats ke. O sim toga i Bizant sc oslobodio nepoćudnih krilara pa je m ogao zaprijeti ti Madarim u i na Dunavu j u primorju . pomaZući olpor H rvata. a u tome su im mogli pomoći M lečani . jer ~e radil o o zaje d ničkom neprijatel j u. Nl< osva j a nje dalmatinskih gra rl ol·a nije moga o ni pomisliti bez čv rste pozicije u Hrvatskoj. Vel: sc iz papina postup ka prigodom krunisanja ZI'onimirova vidjelo, da se bez izbo ra n ije ni II Hrvatsko j mogao popeti na prijestolje čla n Ilove dinastij e, a pogotovu ne stranac. Sve j e to imao I'red oči ma Ko loman. kad je ]lQrul: io H n 'at ima, d3 se ieli s nji m a nagoditi. K ~,ko su II pojedin05tima tekli ti pregovori i gdje su se vodili. nije poznato, jer sc o njima nije sačuvao ni jedan suvremen i do_ kumenat. nego tek zapis iz kas nijeg vremena. Za Kolomana je bilo najvažnije da ga :a kral ja priznaju I,lemi ći iz dalma tinskog primorja. koji su II hrvatskoj d ržavi imllli vorleći položaj. bili većina na skup.~ti n am~ i tl'ofil i jezgr u hrva tske vojske. O si m loga. oni su ugl a v no m stano vali u zaledu dalma tinskih gradova. i nj ih o,'o je dria nje bilo u sva kom s lu čaju odl u čno. Vet za narodnih vlad ar a počela su se poj edin a njihova bratstva seli ti prema Celini i u Liku. oslo b ođena od porcza i obveza na samo n a vojnu slu!bu. T o su bi la brats tva (generati o nes): Ka čita. KukurOI. Su b ića. Cudomi rića, S nal:ića. M ogo rov ića , Gu sića. Karinjana i L apčana. P olečića. La čničića . .Jamomctica i Tugom irib.. St;:rje~ine tih bratstava zatražili su od Ko lomana kao u"jet prizna nja za kral j a. da im po tvrdi sta re pOI'!astiee. koje su imali II hrvatskoj driavi. t. j. mi rn o i nesmetano uiil'an je posj eda i oslobođen .ie od zemljarine i svi h ostalih daća. uz obavezu vojne službe do Dravc o svom tro!ku. a preko Drave o kralj ev u (rošku. Kad im je Koloman to odob rio. IlOveli su ga u Biograd. oba vili P" starom običaju izbor i o kruni li ga hrva tskom krunom g. lIDe. Tim činom prestala jt" Hrvatska postojali ka o potpun o nezavisn3 d rfava i ušla je u drlavnu zajednicu $ Ugar~kom. kam o se pomak lo i 5r<: d i~t(' njezina daljeg državn og živo ta. Premda
217
,
, I
I
jc mnoga obiljdja ""oje držilV ne ])osebnos ti ~adržala kro z stoljeća uglavoom neprom ijenjena . Hrvatska je il)ak pres tala neposredno utjecati na razvita k medunarodnih odnosa, a o svome unu trašnjem razvoju nij e vi! e mogla suvereno odlučj\'n t i. 8. R azvitak Isl re od VII. do X II. st o ljeća. - Na izm~lku Starog vije ka Istfa sc prottzala prc ma istok u do Raše. a prcnoa sjeveru do Snjcžnika i doline rijeke Vipave. ' >oslije propasti Zapadnorims kog carstva 4iG bila je najprije pod vla U u kralja Odoakra. zatim Ist očnih Gota. a od 5S!! dalje Bizanta. Slaveni su sc. koliko je poznato, p.ojavili II Is tri prvi put 599. ali ih Je hiunuka vojsk.a ~ ulbila . . U bo~bama. koj e otada nisu vik prestajale. bizantska je Illa II Istn tnatno osla bila. Iak o sc nij e slomil;:!. kao II Dalmaciji. nij e ipak m ogla spriječiti daljc prodi ranj e Sla,'cna. U V II. s\. Slove nci su se več pro! irili po brdovitim krajel'ima sjeverne ht re. a H n 'a ti S\l 2aposjcda1i i stočn i dio i pomicali sc dalje pre ma sredihu i jugu po!u utob.. Njihove nal'ale svakako Su sc stišale u prvoj ]lolovini VIl. sl.. pa su !:tda mora li Mst;:ti i snošljivij i od nosi i?me(!u k rU:ll1s kih Romana i pogans ki h Slavena. jer je o. (,41 papll il'a n IV. moga o po~lati opata MartiM ~U htru i Da l maciju ~. do otkupljuje kršća ns k e s užnjevt. koj i su bili pali u ropst vo pogana. t. j. SI"l'ena. Romans ko stannvni!tvo u Istri bil o je dl'ojakoga porijekla. Ono je di j elom potjecalo oc d oseljeni ka iz Itali je. koji su sc ondje smjesti li još tr rimsko carsko , 'rijtme, II tlijdom 0.1 dom aćcg3 ilirskog stanovni štva. koje je podleglo k uhurnijim ro, man skim došljacima i preuzelo njihov jezik i ob iča je. Romani su sc najviše okuplj:!li II Srado"ima Ul o b;:lu i u ekonomski povoljnom pojasu na lapadu i j ugu. Prema sredini poluotoku i juli vi~e prema gorovitim krajc\·iI1lJ s rcdnje i istočoe htre romamki je uljeeaj bio sia biji. pa sc na tom rod rl' čju predr"man~k o stanovništvo nij<:: sasvim pre topilo 11 Romane. T o pobzuje i ll Cznatan bro j romanskih mjesni h naziva u unlllrašnjosti polu otoka. T d ko je steCi jasniju sli ku " rasprostranjen osti Hn'ata i Slovenaca u Is tri u prvim stolječi mo nakon njil,ova dosti j enj a . Oni se tamo ni su istak li kao politička snaga. pa ih dokum enti malo i sIlominju. Na Siarinu i raširenost Hn'a ta j Slovena c:! II
2"
Is tri upueuju mnoga imena mjesta. Nazivi kao Labin. Plomin.
I
Ra ša, Pore č i neki drugi ]w tjc č u iz najstarijeg razdublja: stari su inativi Sutinmac. Sutlovreč. Sočerga; iz pn:dll1Jet ačkog ul vremena. medu ostalima. nazivi P ič.m. MotOI' un i Kopar. Potv rd u o H rvatima i Slovencima pružaju i ne ki dokum e nti. Ces ta. koj
I
I
-
loga lUJe n imalo vjeruj,. tllo ni lO. da Su Slaven i mora li tom
prilikom na pust iti di;
$\'<1
svoja nova sJ'ediha V'J·."
oo
•
·h )C'
za r 010 na PTJ~e l.ap~ŠlCno~n zemljištu, gdje ih je naseljavao tbog toga. d a bJ osl abiO moc g rado\'
i
.
. ,N~ r~z~~.J pnllk~ u I.stri nijc nimalo utjecala činjenica. Je Karan tan IJ,I. a os nJ (Hll I Istra "X S. t ,o(· ·IJC ,.Jcn:! Orl nu al' . . . : " a~.k e .. a n.dto po~llJe Fu rlanIJo. zajedno s Ist rom od Karan_ ~a~I.Je. Je~ Je Istra, k ~~ a j c imal a svoje neposredne gO$podarc. Ipak ostala II skl opu I'\je ll1 ačkog carstva i njegova feudalnog poretka ..U Z. polovi ni X I. SI. Is tra se s pominje i kao marka. Gosl~od a n 1s.lrc bili su u ~1. s\. čla nov i nekih njemačkih feudal_ nI.h porod Ica . a 107~ privreme no i akvil ejski pat rijarh. poda nik nJema čk ?ga cara . . T l. su feudalci gotovo odreda klr~"i ] i da leko ,. od zemlje. zabavlJe n" kao vazali nJ'cmač k Of>"3 car" I' d" . e . < ru g' JCra oV Im a. rzal'l1Im po.slovima i d rugi m interesima. pa su neJl('sred nu upra vu ~emlJe prcpu~tali svoji m namjesnicima. To je 1I~rokol' ~10 slahl.Jenj..- vlast i feudalnog gospoda ra istre. st vara _ nJe .~ OI' I~ . rumJerno sa mostaln ih. feudal nih podru čja i osa mos tal JI vanje grado\'a .
b,·'·,
ua
I
I
Dalji razvitak g radov a poslije 804 iho je u turne na nji hov u litetu. što su nj ima uprayljal i predstaynici feudalll og gospodara. a uz njih gastolidi kao upravitelji na njegovim posjedima. Sudstv o je ipak ostalo u ruka ma izabranih prisjednika, koji se nazivaju german~kim nazi vonI scabin; . Premda su grad OI'; izaAli ;z prvih sukoba $ feudalizmom oslabl jcn i, o n i su uvi j ek nastojali da suzbiju utjecaj feu dalnih gospodara., očuvaj u gradsku autonomiju i prošire " last nad svojim neka dašnj im oko lnim podrutjem. Tu se interesi gradova i feudalaca nisu mogli po m iriti. Za ista rske gradove bll a je vanredno važna i slobod a pomors kih pu tova, jer Sll samo na ta j na či n mogli os ig urali trgovinu na moru - jedan od izvo ra svoga blagos tanja. No j lU nij e bil o sklad a izmedu g rad ova i fe udalaca ; ti "kontinent;tlno_ orijentirani feudalni gos podari nisu nll moru p ruža li zaštilc gradovima. nisll imali ni sna ge ni sredstava . du šlite njihove inte rese na moTU. a ni su mogli ni samu zeml j u očuvati od navala 5 morskt straoc. P ri tah'im oko lnost ima g radovi su bili prepušteni sa mi sebi i snalazili sc. kako su ?Ilali , vodili borbe na moru. skla pali s Venl'eijo m mir i preuzimali prema njoj 0 00. ve ze. n ajčešće mimo feudalnih gospodara i n jihovih predsta\"nika u zeml ji. U IX. st. grado,· j su bili iz lnie ni navalama H n' ata i Ne retlja na. pll im je ~toga kori stilo. sto se Ven ecija u IX. i X. s\. oo rila protj,· hrv atsk e prevlasti na muru. Ali kad jc pomorska si la Hrva ta i Neretljana oslabi la. Venecija sc okrenul a i prema istarskom poluotok u : htjela je dobiti utjeca j na istar~ ke gradovt i p
220 221
.J
,
,. u Moravskoj. baš kao j Makedonci, Srbi i Bugari. a \'eć od kraj a X . sl. zbog južnoslavenskih utjecaja i Rllsi.
dru gi h istarskih gradova. Za ove su gradove slične obaveze pozna te lek iz kasn ijeg ,'remena. II
lako su svećen ici primorskih grado\' a kao fanati čn i pristaše latinskog jezika. po njihovu mišljtnju jedino dopu!tenog jezika u katoličk oj crkvi , vci 925 poduzeli prvi napadaj lili sla\'e nski jezik II hn 'atskim crkvama. a 1060 zabranil i i samu upo trebu slavens kih knjiga u njima, s"i ti napaclaji nisu ipak ponigli icljenu s\·rhu. neg o St naprotiv sla\·e.nski crkven i jui!; pro!irio i duboko u Istru. ]-] n'atsk, su glagoljaJi svojim upor nim drlanjem ipak očuvali slave.nski jezik u '\'oj im crkvama .. ~ podu.pi: ra li su ih širo ki slojevi naroda. koji m a su li !velem cl. ponikli iz njegovc srtdi ne. bili bliži od latinske crkvene hije rarh ije.
Druk čije su sc razvij ali odnosi na podru čj u. na kome su se većini nastanili Hrvati i Slovenci. Najvjerojatnije je, da su
H rva t; u Is tri živjeli II najstarije vrijeme II jednakom druJlvc _ ~om i upravnm.n un:denj u ka o i os tali Hrvati, 10 vi~e, !to je Istočna sIrana Ista rskoga poluotoka bila vjerojatno do druge
polovine XI. It. sasta vnim dijelom hrvats ke države, premda se ni 7.3 jednu županiju iz doba stare h rvatske driave ne molt: pouzdan o reći. da se ii rila po Istri . Ako su H ,.... a ti 1,1 Istri il"jcli \I veći m dru~tvenim zajc:dnicama. jasno je, da j e feudalizam mora o i lu vriil; svoj ralorni utjecaj. To se ddaval o na taj na či n . 110 SlI feudak i stje cali posjtdt na tlu. na komt Su bili na. sdjeni Hrvati . Nastajale Su ttritorijalnc promjtne i razgraničtnja mtdu ftudakima i, i to jc sasvim razumljivo. odred ivanj t meda stoskih općina.
Kak o su Ci ril i Metodije u prvo Vr!Jt11lC upotrebljavali kn jige uddene prema ist očnom obredu i sto!>a bili kk vetani kao heretici. počeli su već svećenici II Moravskoj . a za njima i sv ećenici u Hn'atsk oj - da bi odbili od stbe prigovore latinskog kl cI'1' i spasili svoj jClik - preudešava ti crkvene knjige prema lalins kom ubrcdu , k ako pokawju .sačuvani odlomci starih cr kvenih knjiga. koje Su .~e upotrehljavale u Moravskoj i H rvatskoj, a ,,
Seoskim općinama upravljali su župan;' kako to poka zujc jt~lna kasnija isprava jz 1]99, u kojoj se spomi njt župa n u mJcstu Barbanu. II južnoj htri. kao prtds tov nik općine. U istoj ga isp ravi nazivaju i gasiaIdom. ho može biti ozna ka za seo.-;koga glavara. a možda i o noga, koji jt bio u odrtde nom slufbeničkom odnosu premo feurIalnom gospodaru. Očilo jt barbans ~ i iupan hi o p«:ma ftud a1cu odgovoran za izvršivanje ftud olm h ohaveza od strOInt opCi ne. . . 9. Kultura. K n j i i e v n o ~ I. Prve vijesti o postoJanJu ~ lavt n s k e pismenosli kod H n'ata p otječu iz 925, ali nema mkakve .umnj e, da Su počeci tt pismtnosli neko liko decenija .. ~ moMa.. i či t avo PO stoljtća stariji. Medu Metod ijevim učtmcoma . kOJI su poslije smrti svoga učitelja 885 bil i progna.nl IZ. M ~ ravskt i krenuli na jug. bilo je i takvih, koji su po kazl~' ~.nJu Jedne lege nde kre nuli u Hrvatsku, ali je, sudeći po ~ asmJl~ dogada ~i ma. viJit nq;o ' ·jerojatno. da je otprilike u 1$10 \·nJeme. t . J. od mah poslije smrli Metodijevc. Morav ska kul turno utjeca la na H rvatsku. ako se to nije dogodilo moida već za :Eivota Metodi jeva. Na taj su nač i n i H n 'ati postali ballinicima rad a Cirila i Metodija i njihovih suradnika i učenika
222
I
Slavensko se bogoslužje ipak nije sačuvalo na cijelom hrvatskUni području. Kad je pOlkraj XL st. osnova na Zagrebačka bisku pija i podvrgnuta nadbi skup iji u Ka l oči , po jeziku latinskoj. prevladao je i u Zagrebačkoj biskupiji. t. j. na podru čju sjeverno od Gvozda. II erh'ama latinski jezik. Kak o ni u pri morskim gradovima. koji su takoder u crkvi zadrlali latinsk i jezik. ni na području Zagrebačke biskupije zbog la tinskog jtzik. a II crkvi nije još dosta dugo bilo pismenosti u narodnom jezik\!. osialo je staro glagoljaško područje i jtdino. na kome se II prvim sloljtćima pisalo. tak o da je hrvatska pi5menost i knjiievnost n aj~ tarijcg doba sva napisa na u kra; e\'ima na srednjem i sje.vernom Ja dranu i u n jegovoj neposrednoj pozadin;.
l T" "l.A XI'
,
-
N rvats ki su sc glagoljaš; isprva ~ Iu 1.il j istim crkvenim j književnim jezikom kao i Srbi. Makedonci, Bugari i Rusi, iakn jc On $ vremenom li pojedi nim glasovima. oblicima i i.trazima bio prilagoden pojedinim slavenskim jc~ici m a. Poslije je, najprije kod H rvata. a tatim i kod drugih $Ia"en~kih " aroda prudTO li knj i!evnos t narod ni govorni jezik. Iak o j e već od X. st.
mjcsto glagoljice počela kod Ju!nih Slavena prevladavati 6rilica, na hrvat skom glagoljaškom POdruČj 11 ostala jc i dal je li upotrebi glagoljica. koj a je s vremenom li rlr~·atskoj mjest o nekadaJnjih obli h dobila uglaste oblike pod utjecajem suvremenog latinskog pis ma . H rvatski su glagolj aši, ud cŠ
-
(
" ..... ... -'.~ . " OI vh
erlfv. s v. DOni,. u Zadru (IX. st.)
'" TAHLA X\,I
t. j. žitija svetaca, II kojima jc crkva idealizirala borce za vjeru i mu čenik e. Kako su li spisi prikazinli btklld djeli život pojedin ih li čnos ti , pa i život 7,emaljski
rod bili hagiografski
i
često
SpiSI,
grdni živo t prije
obraćenja.
bilo jc II pojedinima od njih ele menata i živih slika iz život.:., tak o
i različitih novelističkih da su ljud i \a djda. iako pisa na 6 o čitom vje rskom tendencijom. čitali slično kao kasnije pripo,·ijetkc i rom::mc. U staro je doba prevedeno s g rčkoga na staroslavenski i više romana i pripovijedaka, od kojih l pripovijetke .. O prcmudrom Akiru_.
"
I -
--"•
-,., o o
g
•
•" o
-•"•
>
•> •
u
U m j e t II o s t. Iz historijske tame , koja se razastrla II VII. i v nr. sl. nad Dalmacijom i Panonijom. javljaju se rijetki umjetni čki spomenici. To su u prvom redu fragmenii skulpture iz dalmatinskih f; rOldo,'a, koji nose os novne karakteristike ka sne antikae umjetnosti IV. do VIII. stoljeća. Gubitkom osjeća nj a za volumen i prO$tor, za materija ln os t biljne ornamentike i likova simboličkih ptica i životinja iskazuje se sve ograničeniji umjetnički odnos prema s tvarnosti. Posvemašnje nestajanje ljurbkog li ka. postepeno gubljenje SIvarne sadržajne vrijedno~ti p rikaza i dalja linearizaeija svih moli\,:1 nagovjdeuje novu etapu umICIn i čkog oblikovanja , u kojoj linearni ornamenat. njeg""; pieteri na plohi postaju osnovnim sadržajem ; glavnim zadatkom skulpture. Niz bmenih spomenika i~ Splita, Ka!td-Sućurea. Trogira. Zadra. Nina i R aba poka~uje r azličite stupnjeve prijelaza u tu pleternu etapu, koja nastaj e u VIII. st. ka o produkt (blj e lineariz aci j e ; šcnmtizacije antikni h ornamentaInih i simboiičkih motiv
225
od kamena. Tom ornamen tik om ispunja\'aju površine oltarskih pregrada s Irokutastim zaba~ima nad !,rolazima; olt~rsk <' ci borije i razli či te kam ene grede , nad v~~tm k.e. U I. X . I X. st. karakterizinI skulptur u strog' geometTlJskolmcarn, kurak!er, kome su podvrgnuti i pojedini si m bolički likovi ptica i životinja. Uporedo s pleteroom ornam entikom - kako 1'0 vremenu (od V III. do kra ja X . st.) tako i po svom ~mjetni~k~l~. mačenju - ni žu se u Dalmaciji brojne crkvene grad e~me, ponap: l ~e m.alene, zid
226
i
I
jednost .. vnc crkve s jednim brodom (na pr. Mutimirova cr kva ko d S\·, Luke na Uzdolju ), ali sc javl jaju i trobrodne bazilike. koj e 11 smanjenim razm jerima opetuju ta j osnovni crkve ni tip (na pr. crkva sv. Barbare u Trogirll iz VIli. s tol jeća. koja je izgr
227
tvaranju geometrijskih tropruta tl vCs-da bitne vilice. pa sc u XI. st. ponovo javlj::. i ljudska figura kao osnovni la uržaj T( '_ ljda. a ornalllentika (koja je pri je pokrivala cijelu plohu) JI"stepeno se puvlači na Siim obrub. P rc laznu CI'I)'II od ornalllen. talnoga prema figurainom obli ko"anju poka zuje. nil primj er. rel jef s likom "Iada ra iz kT$tio nice u s])lits koj katedrali i reljef i I bibli jskim pri zorim1! iz Zadra. Na njima je ljudski lik jui, oblikovan k a rakterističnim pa raielnim po tezim a. kojima se ispu· nju"a la ornamenti rana plohn, ,I\i rloskora ti liko"i ]lostajll "O IUl1linozni ji. a od nosi i7.lnet1u njih sc sve realnij e ostvaruju obi· Ijcžujući dalje kor:lke na putu k veliki m djelima romaničke skulpture XIII. stoljeta. lo~ u drugoj polu vin i X. st. opa:t\ju st:
arhit ekturi Dillm;i' tin ske Hrvatske znakovi. koji govore o POS\epen0m dozrij('._ vanju novih gradevnih koncepcija. poveća nju erkvl'nog pm _ ~ tora i poh
2"
II
Kao sastavni di o z::.parlnog pročelja (na pr. ruševina crkve S" . Spasa na vrelu Cetine) il i uz crkve javljaj u sc u to "rijeme i zvoni ci. T i S\I rani l.vonici joJ jednostavni. zah·oreni i nerdčlanjeni m:J.lim prozo rima (nil pr. uz crkve sv. Ivana i S". An drije na Rabu i n:J.d malom crkvom u zidu zap:J.dnih "rata Diokleeijnnove pala če), :J. poslije se razvijaju u bogal e ikiteno raičlanjene zvonike rom ani čk ih ka tedrala. Ra zvoj arhitekture i skulpture II Dalmatinskoj Hrva tskoj os tav io je Zil sobom dugi niz spo meni ka: nap ro ti". o postojanju crkvenih građevina u vremenu od IX.-XL st. u Panonskoj H rvatskoj sv jedoče samo pojed ini fragmen ti skulpt1lre S pletemom ornam enti kom . T akvi su fragmenti nadeni u Sisku i Loboru, a s područj a Srijema (Ilok. Bano! ta r. l"!akovae) potječe ne kolik o fragmena ta skulpture. kod kojih se pleterna ornameotika mij cia s fi g umlnim i bilj ll im elementima na način. koji je karakt er i stičan za kra j XL i početak X II. sto ljeća. Građ evi ne, koje se spo minju u dokumentima tih stol jeta, ili su propale u tatarskoj provali ( 1242) ili su nes tale $ vreme nom, za kasnijih pregradnja. Potkraj XI. st., kad jc osnovana bi ~ kupi ja. otpočela je v jerojatno i izg radnja prvobitne zagrebačke ka tedrale. koja je bila posvećena tek g. 12 1i. Nasuprot vdikom broju spomenika a rhitektu re i skul pt ur e II Dalma ciji rijetki lU spomenici slikarstva it log rudo h! ja. U zada rskim se crkva ma sač u vao niz fragm en3ta fresaka iz XI. i XII. st.. medu koj im;, se is t iče prikaz .. Kri sta \I slavi _ (Majestas) u kapdi smj d tcnoj u najd onjem spratu lornja crhe ,,'. Mari je u Zadru ( lJ Oi). Iz i$prill'a, u kojima sc spomi nju raz liči ta darivanja crkvama, ka o i iz razli či tih relikl' ija ra i ukra še ni h cr kvenih knji ga, može se najzad steti i odreden uvid u stanje umjetnog obrta II to doba u Dalmaciji, odakle uglavnom i p Olje ču spomenici. Na čelu iluminiranih ruk opisa stoji Splitski evandelistar iz VIII. st., pisan na ročitom I'arijantom po!u uncijalnog pisma u nekoj lokalnoj radionici i s inicijalima, koji su iski te ni jednostavni m ertefima. Iz X. It. po tječe jedan ~ P a ssi onal e marl) 'ru HI«, iz prve polovine XI. st. kodeks splitskog dak ona Majo na, il I kraj a XI. st. evandelistar iz Osor:J. - sve radovi , koji sc kreću u sferi j uin ota1ijanskih mon tekasinskih i tapadnoe vropskih ut jecaja.
Srebrni kovčeži ć ~ relikvijiuna sv. Asda iz Nina (IX. st. ) iskićen je jednostavnim i plitkim ornamenial n "-simholičkim ukrasom, koji odgovara općem stanju umjetničkog oblikovanja u lo vrijeme. a razvijeniji figma lni ukra s pokazuje relik"ij~r SI'. Oron<;a iz Zadra. koji je u svojim bitnim dijelovim~ nasta o vjerojatno potkraj Xl. ili u poč.etku XII. stoljeća. K spomenicima monumentalne umjetnosti tog razdoblj~ pridružuju sc i nalazi II grobovima, nakit i oružje. Najčdće sc pojavl juje lični nakit - naušnice i prstenje. đerdani i narukvice. a \I nekim grobovima i karakteristične ukrasno: pločice iz livene bronce - predice remenja i različiti privjesci na odjeti. Ti S\l prilozi, u golemoj većini. proizvodi domaćih zanatlijskih radionica. koje na specifičan n a čin varir~ju antikne tradicije u obli dma i ukrasu. pri čemu su radionice u Primo r ju bile na mnogo višem stupnju nego one u sjevernoj Hrvatskoj. Od nakita najbrojnije su nau šnice s privjescima zvjezdasioga i grozdasto" oblika. jednom ili više jagoda na karici, ukra še ne filigranskim zrncima. koja sc II slabijim izvedbama imitiraju kod samog lijevanja ispupč<::njima u obliku sitnih zrn;t. Posebnu grupu prcd .~tal'ljaju nalazi ke~teljske kulture. tj X. st. grob ni prilozi na jugu, u \"czi ~ jačanjem crkve ne organir.acije, postajll sve siromašniji pa u XI. st. postepeno nestaju. a na sjeveru s<.> pokopavanje mrtvaca s prilozima odriava i kasnije. I u srednjovje kovnoj Istri razvija sc umjetnost na temeljima kasnoantikne civilizacije. U tradiciji kasn e antike sagradio je u prvoj polovini VI. st. biskup Eufrazije znamenitu baziliku u PoreČ<1. Na mjestu starih bazilika iz IV. i V. st. sagradena jc nova trobrodna gradevina ~ polukružnom istak nutom sredniom apsidom i manjim polukružnim, u četverokm upisanim. pokrajnim apsidama. s monolitnim stupovima. koji dijele lade. Na vrhu stupova su kapiteli klasičnih oblika, odnosno u obliku kotarice ili ukrasen; stiliziranim figurama životinja, a iznad kapitela su nmeci (pulvi nar) s monogramo m bi skupa Eufr<1zija. Uporedo s bazilikom ~agr<1deni su atri j s arkadama, krstionica i kapela za VTŠtnje biskupskih službi (eonsignatorit,m), a ncšto kasnije dograđen j e mauzolej. U unutra šnjosti bila j<.> bazilika ukrašena mozaikom. koj i se sačuvao u apsidarna. Srednja apsida predstavlja rem<"k-djelo ranok r šć::tu230
!
skog m ozaika. Uz različite svetačke likove, na njemu je i lik biskupa Eufrazija, kao i natpis o gradnji bazilike i mozaika, koji sc prelijeva II bojama i blistavom zlatu. J pod je bio ukrašen šarenim mozaikom kao u stariiim bazilikama. Osim toga spomenika. jednoga od najistaknutijih iz ranokrš ćanskog vremena II Evropi. postoje II Istri ostaci mnogih ran okršćanskih građevina. osobito u okolici Pule. One su poslij( pregradenc i noso: na sebi tragove različit i h stilova (katedrala lj Puli. crkva u SI'. LOl'rcču Pazenatičkom ), ili su sc sačuvale samo u nekim dijelovima (po krajna ka pel a veli ke bazilike, danas SI'. Marija dc canntto II Puli), ili su potpuno nestale, a samo Sll im ~e tragovi sačuvali u temeljima pod zemljom. Gradevni oblici ranokršćanskog vremena zadrža l'aju se i II ranom Srednjem vijeku, i tek gdjegdje sc javljaju osebujnosti svetišta sa tri polukružne apside, a češćc jc sačuvan ranokrŠĆan ski oblik gradnje s ravnim završetkom bez izbočene apsid e. I tc su gradcvine većinom nestale, pa su sačuvani samo tragovi pod zcm ljom. Kod Vrsara (blizu Poreča ), na otoku Vdiki Brioni i ko d Barbana poviše PuJ e naden;] je , vjerojatno staroslavenska. keramiku. t. j. glil)c n( posude radene iz slabog materijala bez kola ili na kolu, s istaknutim rubom i ukrasom od \'alovite crte i toč kica te sa znakom radionice na dnu posude. Kod Barhana je nađeno gradište s ostacima utvrda i g robQvima , u kojima su uz skclete bili različiti predmeti materijalne kulture. Na sjeveru Istrc kod Buzeta nađene su naušnice slavenskog tipa , a duž cijele obale, pa gdjegdje i u unutrašnjosti, sačuvao sc tropruta~ti pleter kao lIkras crkvenog namještaja. T i umjetnič k i oblici ka rakteriziraju umjetnost Istre VI I1.- XI. st., kada troprutasti plder prelazi u romaničku viticu, a figure životinja imaju već sasvim romaničke obl ike (Sura n, Mutvoran). No tradicija troprutastog pletera održava seioš dugo na Kvarneru pa sc \lZ bsnoromaničkc lavove (Rijeka) na lazi i na portalim~ gotičkih oblika (Lovran).
231
•
IZVO RI I LITERATURA I ~ " or i. Svu p isanu izvornu ,radu ta h rvatsku historiju do Xl!. st. o bjelodanio je f. R I t k i 1871 ))Od naslovom: Th;>cumenu hiSio rillc throl'
licae pe r ;odu m 80\;(11,18 '" iIIust •• nl;' (MSHSM VII). Tu jc ,radu podijelio premI vrsti i Y rcmcn~kom red ... II tri skupine: l. Acta, ja,'ne i privalnc isprne; 11. Rese . ipll cl synodal;&, spi"; erk~cn;h sabora ; 1\1. Excc rpU t scriptoribus, kronolo!ki poredani odlomci hi slorio,r3r~ih izvora, od nDj · • tarijih ,"ijesti O Slavenima kod biu ntskih pisaca do dolnkl A(p.dovič~ OI h'Y3lSko prijest olje . Premda jc ta !birka II ponekom obzi ru ustarjela i uhlije"a teme lji tu reviziju, osobito u metodičkom pogleđu, oni je i đ anas jo!; j edina svoje vrSle. _ Dop un j uje je zbi rk. R a č k i - /II i k I Q. ~ i Č. Novon odeni spomenici it IX. i XL SI. tU panonsko·m or"nku. bu gar· 'k u I hrvatsku poviut (Surine JAZ U Xli, 1880). NatpiS(! na kam ~nu. k oji l U podjednako značaj ni za upoznavan j~ : političko!:. i umjetni~kor 'IZvitka, Rački nije unio U s"ojl Docunlen , ". Tu jt p razn inu l ek 1914 popunio F. S i l i č u svom Pr i ručniku i.vot~ hrv. lske histo rije I, \, objelodanivli u njemu s,'e dotada pronađene natpise I upise do r. 1100 (u ' aksim ilu). On je, osim loga, u i~tom djelu ponovo izdao najvainije isprne i listine od pO«lka Vl. SI. do r. 1I0i. hd.nje nekih ispnv. s faksimilima i prijevodom p riredio je 1925 J. N. g r, Monumeni. Dip lomatk. I. bprlve iz doba hrv.uke n..odne d inastije (usp. reeenziju V. NOVIki, Na~ prvi faksimi lija rn; diploma larij, Jugosla"en ska !"ji,·, 19'26, l, 5). Jedan od najznačajnijih izvora u dru· ltvene odnose u Hrvatsk oj Xl. i Xl!. st., karlu\ar samostana 1\'. P etr~ u Sclu, p-onovo j e 1952 izdao, zajedno I laksimllom i opsežnom rup ravom, V. Novak. Ni jedna od daud. pozna t ih I,p rava ni je se sačuvala u originnlu. nego u prijepisima sa mostansk ih kartul ..a, u koje su pojedini sa mo· stani običavali unositi p r ijepise svojih darovnka. Neki su prijepi$i razmjerno kasno pos~.li, p. su. na primjer, n ajstarije iSll rave Imuo,· .• Trp imira i Mut imira iz IX. st. đo~le do n~s t~k u p rijepisu iz 1$68 (usp. L. K a ~ i~, Prijep;~ dviju n'j sll rijih poveljI iz h rvauke povijuti, V AlIO ll, 1930·34, izdlo 1940: M. B. r I d., Dvije nak vladlrsk~ isprave, Croalia sana 14, 1937. j pos. 1938. • nekim promjenama u fillnju: J. N. t" y, Hrvatske kn t1e \"Ske isprave u svijetiu dosadanje nauke, VOA
I ,
i
VIII, 1939, i IX- X. 1941). Zoog tog., ito o rigin.li Isp,,'" d.;o XI I. SL uopt~ nl: poSloje, već je R a ~ k i sma t rao neke ispra"e sum njivi ma (usp . Podmelnute , SUlnnjive i p rerartjene lisIine hrvauke do XII. vieka. Rad JAZU 4;" 18i8, i IZl>r~"a k k mojoj raspra"i: Podmetnu~e ...• iSlo ~ 8, lm). O vjerodostojnosti nel'ih ispra,'. rasp ra"ljalo $t i u lI()\"ije ,'ri.ieme. na primj er, O iednoi ispravi krJlja Zvonim ira iz lOi8 i jednoj Sljep]n I II. ix 1089 (usp. V. 1\ o ,.• k D'·. splitska falsifil,at. XII. stolječ', Strena Bulkia" • . Im, i Anali,." ra,,'uda '.e malja manISt ira sv. Benedil". u Splilu. VAHD XLVll-XLVlII. 1924-25, prilO!: IV; L. K alit, Jo! O darovnica ma ZvonImira i Stjepana II. ko\udricama sv. Ben~d ik1R " Splitu. VAHD XLIX. 19'1ti- 27; M. S u r fl.)", O prodoru slavenskih plcmeuskih us~a"o,a. Ov;je iZ"orne isprave hrvnukih kralje"a. Oblor 31. l. i l. II . 19:!4, i D"ije liSIine o hr\'a~kim kraljevi ma. islO 12. \'. 1!r"..81. Autentitnos t knete,"Skih ispra"a iz IX. lit. sl"'io je u sumnju D. !; ,. o II (I\rivotvo rine o SVelom Jurju Pu t aljskom, VIIAD, N. S. XVII. 1936. ;za"l" 19-10), sli .it u tom mi;JjcnJu oSl ao do danos os~mljen. (Usp. takode. kral.k prik81 _Diploma t ike kod Ht\'~lac od J. N a gr. u H. E .. S.... Diplomatika.) }>O$I;Je izdanja izvorne grade u navedenim djelima RačkOg" i Si~ića pronaden je jo~ SIImo poneki nov izvo r u k.menu ili ru kopisu. Tal,o j~ u Sopo tu ko(] Be nkovca iskopan i najnoviji, četvrti natpis s imenom l,nH' Dranim; r~. koji je uSlO i najznačajniji (u$p. S; II t, O novonadenom spo· me niku hrvatSko!; I\nc~" Uranimir". Novosti 5. V. 1929, i faksimil u knj izi Lj. K a r~ m a n O. Ziva starilla . 1943). Od n ovill piunlh i~vofa ;Sli.:c se prije sveg. tr.ktal b<:ne(]il
233 232 •
rove sm rt i (usp. S. G
,I,
,
Rad JAZU 283,
.(951 ). ~rjje je ~rcvi~davaJo .ml~Jje llje. da ok t lj sp;s ~ mo pro,irena , ,~\er~hra.na . H.sto." .a nlonJt~nRc aThidakon~ splitskog Tome i" d ru i:C jolo',"c XlIl. SI.. ah jC d.na~ do);~""no d" ,'c ~ ,aTlJ'.,al'aJCllnp •. sao ~~l" nepow~ti pisac, koji se koristio istim predloškom kao j arh . Toma, .'h motda i Um Toma. koj i se njime 11051,,1;0 kao konceptom U kOn"~~1 tekst Svo!:,a ~CJI. Premda arh. Tomi nije II svoj tekst ,,"io i~O' menuti dOkumenl"~' mate rUal (kao ni kataJo/:, splitskih biskupa; dr •• !to sadrhva,. 'ukoP' s HSP). Il njemu ima dosta PQđataka 7.a historij u lI .va.ta od nJ'))o,'o do~cljcnja do IJ i!'ovora S nc.iomallom, kojJ do " o~j takotl er, I HSP. Prem" tome nije n i tekst tOIP' "J,'ovor~ _ u prerađenom obh~u. u k~m~ le sa.~uvao ~ stariji od Xlii. 'toljeć~. Opis nuilne smru kraba ZVOlHm.".,. kOJI donOSI HSP (ujcduo J njca:ovim 10bolnjim cpila. fom). ne ralhkUJc se U usnovu od upisa, koji je najkunije u XV. SI. dodan 23 .. gl. hrvIukoa: prijevod~ Lje top isa popa Duklj~nina (t. z,'. Hrv al. sk a krOluj;a) ~ leoji .ie _prij~ bin jedini te vrSle. Najzad. i san, Ljetopi s pop~ Duk ljanma (v. b,b!. Ul POj(!. VI I) donosi po neki. vi~e ili manje P?Ulda" podatak ~a hrvatsku tusluriju do XII . st., pa !t isključivo nA lIJemu o!
I
ll" j a Č a. H,stona S1I ton it,na maio.
•
0
,
• • •
fl"., .. ,. ,
.
.
Od bizanlskih pisa ca glawli je ;z,"or z~ (lol:.daje do s redi ne X_ Sl. ~ o ~.~ I a n.' i n ~ or f ; r o I: t n e I .. Osim nekolil;o poda t a". u biogra fiji 'u,hJa l. ,afan Je sa mo n$l:o" Sp tS De admlni5t rando impe rio (\'. bib!' u1. ,:,~1. HI). Za dru,",u polovinu XI . i počelak XII. st. ima ne~to vijesti kod S, k'I'C~. o~n?snu K edren. (Bonnski Corpus), K ekaumena (,zd " . Vmslbevsk' , V. JernŠlel. 1896) i Ane K o m n ~ n e (najnovij~ izd_ n. 1...'ba l--lV. 1937).
i
I
Krilički priređenu Zbirku izvora la h"'aH;ku povijest u doba lizma do "kid~nja feudaluill odnosa 18-48 11đ3U ie (u prije>odu) ,I. ~
HiS1o rij,k.
~;l.nk.
fet'da i d n k.
za hrvatsku povijesI I. 195".
L II e r a I ur a.
l I
.
Z)'
Za hr ... u ko·fran.tkt odno!t jedini su izvor _ osim ndlO malo POdal.ka u Po rri rol:enela _ sa mo fr.nlt k i pisci, i 10: A n n a I e" r e /I n i Fra n e or" m. Vila Ca roli Marni impe ruoris o d E i n h a r d a ; Vila Hludovicj in1j)e.aloris od T h e g a n a (ildanja " MC Scriploru). O odnOsima Hrvala i Ne retljan a prema Ve neci j i do g . 1000 do"o~i n.jvik vjjc~ti I " a" D i 8 k o n. lajnik dufda Pel ra ll. Orseola, u ~\'ojoj Mletačkoj kro nici (izd. G. Montico!o. Cronache Venniane antichln'me l. 1890). Njegov je prika: nl$lavio u sredini XIV. SI. duld Andrija D ft n· d O I O (CI,roni
i •
Prvi kritifki prikaz najs tHijel: razdoblja hrvat'ke n;storij. do XII_ sl. d.o je "'on l. u č i t (Lucius). Dc TCl!nO Oalmatiae et Croaliae lib r i sex (16fi6). a nek~ pitMja iz to g ~ dobn "aUČ!IO je r>oslij~ njega obrndio Josip Miko cz~'. O t iu'um Croa t ia~ liber unus ( 1806). lj mode rnoj h"'a tskoj hil1o riOI:T3fiji prikazali su to t azdoblje, u oklop~ opfe h"'~lSke histo rije. "ajprije T. S m i čl k I a s. Povint hrvat ska 1 (1879). izalim V. K I a i l, Poviest Hrvata I (1899) . ali su danas ob~ II prikaZ" potpuno zasla rjela. Od d"ljih djela le vrste nam ijenjenih širol
235
•
"O"lshe, drb"nopravn. i kulturn e prilike u razdoL>Uu domatih vladam. Tako jc ; taj rad Račko!:"a postao i~hodi~tem da lj ih napora, da Se prije svega obja sni ekonomskO_dm.tvena struktura ranofeudalne h"'atsk~ države , Toj je zadaCi namijenjen tako d er pri log J, D u t k o v i ć a, Gospo, d"r~ke prilille kod HtI'ali, od ndjstarijega doba do konca Xl! . Holjeća (-"IVj XXI, 1912-13), koji ima uglavIlom samo historiografsko značenje i viu rasprav~. kOje se odno se na kompiicirano pitalIje o porijekl~ hrvatskog plems!\·a. II ,'e1.i S osebujnom pojavom dvanaestero plem i ćkih hratstava u doba razvijenog feudalizma . Protivno miš ljenju Račkoga, da je pl emst vo kod Hrvata izraslo orl:anski iz rodovsko-p lemenske zajednice i njezi". sla r je;inskog sloja . V. I( I a i Ć. Hrv"tska plemena od XII. do XVI. stoljeća (Rad JAZU 130, 1897) povezao je to pitanje S drugim, nedovoljno ,asvijetljenim pitanje m o doseljenju Hrvata, smatrajući, d~ su se Hrv~ti-os,'aj~č i pretvorili " plemićku klasu, koja je otprije doseljene SI~"ene kao i stn rosjedioc~ preIvorila u svoje kmeto,·c. Tako se pitanje o porij.klu plemstva pO"ualo s dnljim oolučnim pit~njem o postoj.nju slobodnog. seljačko\: sloja" staroj hr-'atskoi državi. Uz Hlaiće>'o gledišIc pristao je Lj , H a u p t m 3 rl n. potkrepljujući ga novim nokazima (podrijetlo I"val sko)!" plemstva, RAD HA 273, 194~, i H",.tsko p ra plemstvo. Ral.p ravc raH . Z3 zgod. i družb, ,'.de SAZU l, 1950: ",sp , ocjenu B. Gmfenauera u ZC V, 1951). Prema Hauplm.nnu je pr,"obilno plemstvo kod H,,'at;\ nastalo osvojenjem, a plemstvo d,·a · nae~IUO bratst. ,'a r31"'i lo Se iz njega nakn~dno od županijskih i dvorsk ih bs"ik., premda nije imalo "arotitih staleških prava . Pobijaj ući
lo mi';lje nje, M. B. r" d n, Postanal, h,,'at,kog plem· stva (CHP 3, 1943). odbacio jc tal
236
historije poku","o ie da tu zadaću IsplIni D, J n n k o,' i ć u udtl)eniku Istorija dr~al'e i prava naro{]a FNRJ I (1948, 1952'), u kome je najveću poinju obratio hrvotskoj r"l)ofeud~lnoj državi . slwać~nja
OSim r8zlika " pilanj u drušlvenih odnosa do XII. st., II hn'r.tskoj higtorio!!rnfij; ima više spornih pit~nj~. kOja .u \'i,e ili manjc v""nn '" tol< l"vat~ke pO>'ijesti u lo ,n rndoblju i u d,,]joj budućnosti. Prij e svega je lo pitanje o vrcm~nH i načinu primanj" Itr.ćanslva u HnOlO, rjc'cn.ie kOjc!:" sc " ~ .i"~c povezuje sdatiranjem h 'ullU Ro"enjaui"" i n,iego" ~ -sorkofaga. Proti"1Io prije općenito zastu pano", mišljenju 1'01".
°
i
I,
Hrva tsl", povijest U Xl. SI., kOju .ic već prije Si,ita pri]lazao u cijcios: i R a č k i. Borb~ Južn;h Slovena za {]TŽal'nu neodvi~nost " XL vieku (Rod JAZU 24 i d.; izd. SAN 1931'), B" r a d a ic (Dinasti<"lto pitallie u \-I"'a; skoj XL stoljeća, VAHO L, 1932) pokušao staviti nn dru :;!'n polit itl", osno"KII, potpuno r3,ličil" o~ Sišićcvc . Nadovezuiući nn mogućnost da se poo Suron,iom možc r~,.um;j.va:1 kOju ie vec Rački nabacio tall oder SvetOSlav, on je prctpo"l~vio. d ~ je SvC[oslav Jobio od Madar~ Slavoniju i I~ko ondje OsnOvaO sckundogellitu", Trpim;ro,';cn, koja se održa la sve do Zvonimira . koji je kao potom~k Svetosla\'a OP~1 u.icdin io obj e hrvatske d",a"e . Pritom je Bar.d" osporio izbo r ne r ~tl,innskoll' "l ad~ra Slavta l.a hrvutsl",!,: kralja idatirao Z\,onimirov dolazak na pri ,i e-
-'3-,
T SloIje g. 1075, neposreduo poslije Pelfa Kreil ", i r~ IV., koji je umro 1071. Ovo posljeduje miSljenje primio je i Sam Si>ič (uvod" J. Horvn\, Po\ititl{~ povijest li"'atske I, 1(36), s tom oj.'radom, dn poslije \{rdimiro,·c smrti . kraljem bi iznbrU11o, pOlporom narodut .t ranke , neko po imenu ncpo · 7.0 3100 nam lice (vl~d310 1074_10;5)•. U naj novije v rije me L j. K ara· m a 11. JO> o piUnju I"alja Slavea (Zbornik u tast M. Kosu, 1952), iznosi "ik uvjulji"ih dokata u prilog s tarijem .n ,.ljenju.
I
Ni pitanje ! mrt i k ralja Zvonimi ra nije jo~ presIalo da bude p redme · tom nau<"ne ra!!,re. Mi;ljenjc. kOje je Si. i ć iu ~zio 1905. O smrti h,,·at· ~kolJ k.alja Zvonimira, VHAD Viil, osla"jajuči sc na prije spo menuti ,Iodat.lt u t. ZI'. 11"'ats koj krouid, podH;:ac. je kritici osobito N. H a d o j. fi ć, Lcgcnd~ o snHti IHvaglmg k r.,Ij. [)imi lr ija Z"onimir" (Gla s SAN CLXX!. 19:36). Premda je mi ~lje" je o prirorlnoj smrti Zvonimirovoj lll:lav . nom prevladalo (usp. takoder P. 1\ . r I i t, tirvat ski kralj Dimitrik Zvo· uimir, VOA 111. 1928, i P. G r l; e c. Svjetlot."stVO Z.onim; rov~ darovnice, I\ale"d~r _N~pred"k. :r.!, 1942). ip ~k S. G u n j ~ t a l>oor1a" Q i d~n~, SiSiccvo mi'ljenje. potkrepljujuti 1;" .. oVim 8fhw1o!.l
238
I I
,I I
Jedno od n8jldih pi tanja hrva tSke histo r ije, koje ~ II razvoju madarsJ
t>ol"'>~i
s mada rske strane, da sc tOm pitanju p riSlul'i bez nel
t><" osnovu Porfirogene\Ovih vijest i o doseljenju Hrvat a, A. O ~ b i·
" cl, i c,
I
Hrvatsko driavno pravo tl davnini (Mjeselnik prav. dr. 193i. i rm.) pohu~ao jf! doklut;, da su Hruti kod dORIjenja SU ~lopi1i S bi1.anlskim carem ugovor. kojim su - p re ma uzo'u prija;njil, ugo"orl t akve I'rsle tl Hi m!ko m CMSh'u _ ta vojnu dužnost kraji~nik~ osi~".a1i ~~bj potpunu slobodu posjeda i oslobođenje od plaćnnj~ poreza. Taj jo ugovor. pren'o n.iej!o"" mi~ljenjn. poslutio kao podlog, i >,a I. ~". P3et~ wnventa . To ~"oje "Iedi.;te O odnosu IIrv3t8 prcm~ Bizantu Onbinović je kasnije ra:radiO u ra sprav, Drhvnopra"ni odnos Hrvata prem a Isločnom carst~u (R,d JAZU 210, 1941).
I
239
,
I
, Pololeti oo r~zu1!~ta I\r!;n;8VOi:a o postanku spomol:' dokum~n1a. II a r ~ d II (Postan.k hr,·~tskOI:" ('Items!,'a) iznio je n,i;;lj~njt, dn je nje!:,o" prvo!:>itn; teksl nastao ~" svojim 4:1a,'m m dijelovima" tl Xl!. st. i dil, usprkos nekim ntl(>~nO$I'rn •. odrat""3 Sl ,'arno s \ aujc od kraja Xl. SI. dalj~. (:tko dlklt l ij dokumenat ne p redMa,-Ij. neki mtdunarodni Ui:0vot niti ori!.:'na1nu ispravu-daro ,'nicu, l\olomnnova je Ila!;odb~ 5 Hr\'a\in,~ kao, njCI:OVO da.iunk d,'a naestcro b ralsl3\"a julIJO OO Gvozd. feuda!nim pravimo ot$umnjiVl finjenic • .
l! kritici tih nazora L J. H II u II I m II n n (l-i"'atsko praplemstvo) izra_ ZIO jc najzad mi!lljcnje. da jc svornom dokumentu poslu!;o kao (,odloga fabifikR1 iz ".cn.cna izmedu lm i 1235 i da jc Koloman za"I~,bo Oalm" ,j"skom lI"'llskom \'j~rojatno na osno,'U usmcno~ sporazuma I dv~. naes~ero brats~.\la, I Slavoniju po pra,"u osvojenja pret"orio ukra· ljevsku zemlju. inlto je nije n(lijelio od I> rvatskoga knlJenl\"a. Osim ""\ledenih priio\:. valne su za pro"č"v=nj~ h ...·ot~ke pO" ije sti do XIl . sl. i neke drul:~ r",pravt koo: S; il i Ć, Genenlo;'ki prilozi O h,,·at· skoj norodnoj dinastiji (VHAD XI1l, 19l4) ; njel,(ove raspra ,'e u P r i r u~nilm izvo r, hrvn~sl;e l'is~orije; M. Pe r oj e " i ć. Ninski biskup Teodolije, ]922 (p rilo!: VAHD), i Hi]Jo\lu{:odilnjka I""al sko!: kraljevIt". (VAHD XLVIl-XI.V IlI, ]924·25); M. D i n i 1', O hTv"~skom kne1.u lIjk" (J ie IV, ]938); ll" r " d n, Dalmatia superior (Rod JAZU 270. 1949).'" kojoj ir rn spravi "tvrđeno \"rije me San",;lo"" [>ohoda Ila Hrva tsk u; D. G r u be r. Ne k oja pitanja Iz Ita rije h"'atske povijesti (VZA XX . 1918, i VliA l, ]925) i h "remen" l
°
•
240
I
KBko pop Dukljanin , na dva mjUla svoga WClopi~a, upotrebljav. n az;" C r o a t i a R u b e a (C rvena HrvaIska) U pod ru~Je od I)u"na du I)rata _ t. j. Gorniu Da]maciju o dnosno oblaui Zelu, T r3 vUlliiu i H um. kOje $U u XI. st. u!le u saStaV Dukljanskt d rtave _ rulikuJ uči pritom Crven u I lrv'tsku od Bijele (C . oatia Alb~) na sj~ve rollp.d", posIoje različita mi~]jenja o auten t ičn osti i IIdfl;n i to\:. nui, '" Pr..; je V j_ " 1. i Ć (Hrval i i Hrvatsk •. Ime Hrvat u povijesti S].' "enskih naroda. Viien~ c 1890, pos. 1930) ustvrdio. da $e ~lt mlja od D""na do Rua u s ta ro doba (prije Nemanjića) zv31, C"'ena Hn"l$k a, j Ila je barem do polovic~ X. stolječa bila S Bijelom HrvatskOm ,edn, drbVJc. Samo imc pokušao je ]9Zi (Crvena H,,·atsk. i Crv~nl Rusija. H",. tsk o Kolo VIII) objun iti p retpostavkom o p renošenju zakarpa tske loponom,· ~ tike u nOvu postojbinu. izvodeti to ime od imena r u$l
•
,
-
(
u
M ne-ola i
' s kojim. su on; ; neslah. TIm e Je a, . b"ela i ~crvenac Hrvatska . . s. S; k. eII Pravo značenje. naZ,va • lj e ~:i~::~J XIX, 1938), da II tim imeni,ma rnln.ade ut.roi r.nske gtol:'rlhke <>
-"[" A'
zapadne i ju'ne. SIVO'"
,
lenlral·l\om1Ssion fijr Dtnkmalpflege 18H_19IB, Jalubuch de. l{unsl\li · storis,he~ I nSlitule~ der Zcntt"I·l\o1l\ m i.~ion 19O!i--1!HB. Alli e memo . ie della loc ini dal",a ta di stor ia pauia 1926--1~1. Arthivio slorko ptr la Dalmazia od 1926 dalje. Alti e mtmo r ie della societt Istrian. di a rcheo· lo~\a e .Ionn J)M';a od 1S83 dalje (posljednja tri časopisa rrO~tla ~~ "t ~to nek.ilitl"n. lalijan8Šlvom). Medu lborn,cima najvažniji su: Bulićtv - Sire na B. (1924), ; Hoffille·
zaključio, da Su nazive Crvena i Bijela Hrva l ~ka, ,II zn.a~e;j!l ,aTI.
nazi"~r~:~t. S~v:O;:~:~j:jt~ii/:\':~~s~~t~i~\;;i~l:'ralij i d;\&110, srpski
hi510ri~ari, Ilak?de r
\ K J' ,;
Č t
',',\ i
bilO.
napo$C o~,~"
k prelaz lh Su II pn"a-
t~kO 11\'1.00 odbacl\'a1i
ivaru"u srnske h,storije sa lut njom prt~o njt - d •.'- ." r . 1;" t . poo atak samo Jt "',. vu 'mi.ljenje o postojanju C. IL ,m,,\raJu I al .' . 't 10 im;: brOjnih fabuloznih eleme nata u Ljetopisu pOp. [)Ukl:anl1lD r::J~:m pri!,.ci po,-nano s izmi'ljenom pret~Slav~om o vre"'t."Sk'bne~.:: ~v ~U"BI.''' din' log "triIO.ija h.vIl$ko) dru v•. H. P l;l u l ~ " , . """ JU ' Xl XII BtKa (reH1l 11 h_o US9· Cp6e " ApKa TC R"3a1lT"~M1t K~TOP"UK K. . \lill \\129.30). jc i "je~ovu re cenziju Si'ićeva "đanja LctoP'sa u Slav.a '.,. Ouklje os.m 10J,:~, ~nalilirajuć~ Ul)()lrebu .'llh:;I;h imena ::,~:n~v.:~~'~O"in. z~ u k ljutio s ,·to",a ,"tlIkom ,·)trOJI.lnO'.ĆU. da su Srbe u:;L; Hr"a t i u vesli 5J>O menullh p.sac", " (Glosnik i ug. C H Medutim ll. 1; <.> p o II ~ h. npOJ)l~OCT XtPucro.~" t . .". . da.it ta mnoKo ospor.,'ana . . p rof. d ruštva 1937), ilnio jt m" JtnJt, > . ..' vik Ig rt . doi sl~ J>OSlojlla, ali da $ U srpsk. ,)Iemena .~ un.ulrJ>IIJ?SI~:vim prepla. 5ivnoHi ivilalnosti. sub"aLa njcnt I:ra~ ict '. n8JJ>OSI\r n'e tak O, da j~ ., U , •• ,ro"";" fiOC11C L 1940. prec,zlrao Jt ovo m\ JC J . v.a«. n,. , ' .. U t kdcrHPDIlO)' in,~ C. H. og-ranifio na .dto j u!nc Dalmac'Ju. ( sp. ax~ 193i, p u 11 lipPt1l1 Xp.,Tck., 3anMe,, " • ~ Mh\~~:P::'~nj;B~:'jt tUlO itTnilo nt~.u~ni jnl(TU utjecao na r~:~~e; . . . . d neka mi illjenj3 poč,,"')U uglavnom 113 preIPos "o"Je \Ol'"" p.\anJa, a . .. . mn "ekima _ bio ~ak I "ula· o hT\'ntskom vladajućem slOJ U, kOJ' J~ - pre .' e II u venskog J>Orjj~kla. Poslije sviju t\OSlIda!njih J>Oku~~" • m t . ' S~~1!"3 koje je pop Dukljanill jedini ilvor i koje on uJ>Ou~blJ8V1 u vu' ~ r.Slu, d"3 ne sumnjiVO ;zmi!ljena podatk a .•"alja pokušal. "" drug' "a~ m~Čiti .ko je uop~l~ mog- uo!e~ (Ra(lojčić 1929). . ' . .. . aka umjttn,lk\1I spo· U mj e t nO!I.-Prirut n .c' s.n'm. und P1Uli k (1910· . ,. . , M l v t k o ,. i č. D.lmauens ArchlItktur .. mtn\"l;. - . 'čk' men. c, Dalm"' I l. tlrugo ild~nje pod n~$lov.omic ~~a:e"~lt.i'k'~~~~~\ d:r S~~n~t i" Dalma. rije. 1924>; vurl'lt: O" 8 . .' B . und "unstdenkmBle MI.en. 1210: rolnes.es·PI2n'le,g. a.u.. i d IO 1If\·at~kol: c. . , '" "~'G (d, · ,lo obub\"3Ča JuLijsku " raJ.n", \sIru ,,11 ~' C" c.n< . P rimoria). . . . . . Zoo, pomanjka nja iscrp',. '''MO''J~ Casop's, \ z born ,'" . . razvitku Htdnjo'jel
~ na
'U' -
II. (I940j.
oPći
,
I
p r i r II Č n i r i. Ka o opči p riručnik jo! u... ijek j. l
e"
243
242
•
.J
i hrvatskih lu iur.tivač. iznijeli svoje poRbne po(:"lede - ul neke !!arije (Bu lić, F. Rad ič) _ naročil o ~. M. I v e k o v i t, Oie En\wickeluII I:" der miu.Jall.rlich.n B.ukunst in Dalmaticn (1910) i L J e l i <'. Con\ribulo
.11. Sloria
d'~ru
in Da lma,.;. (supl. BAliD XXXV, 19(2). SV" 5\3rlj.1 miJIjenja, medu njima i J. S I r Z y g o '" i k o g. Slarohn'atska umjetnost (192i). pođ,'rl!"O j. kritici I( a r a m ,", II kolijevke hr\'uske pro.losti (1930). lt II loj knjizi izlalio j svoje Ih,-at.nje o gra~vil,ama ~ori,i·
on
n alnih slobodnih oblik." " Dalma tinsk oj Hn'lukoi kao produktu _lokal· noI!' dalmatinsko·hn·alskor grodiJeljll'"U II vezi S doseljenjem H rval3 , odvajanjem Dalmacije od !lcllog užeg dodira s ost alom evropskom .civilizacijom. S Obzirom n. t. ZV. pleternu ornamentiku u Dalmadji p05ta"io j~ lU-U, d. J~ ona nastala u uskoj vezi s . uvoj~ m tOI::: na~ina plnti~k
244
VII. I'OGLAVLJE
SRPSKE ZE MLJE U RANOFE UDALNO DOBA (DO XlI. STOLJECA)
l . Srpske 7.e mlje do kraja X. st olje ća. - Posredno. najstariji podatak o b::.lkanskim Srhima nalazi se u imenu grada Gordoscrvona u Bitiniji. koji se spominje 680-681; ime j~ nesumnj ivo dobio po Srbima. koje su Bizanćan i preselili u Malu Aziju. Ta činjenica nameće zaključak, da su se Srbi doselili na Balka nski poluotok bar m:koliko decenija prije. Po imcnl; oni sc ini čit" spominju već kao »na rod. koji drii veliki dio Dalmacije... t. j. stare rims ke provi ncije is to!> imena (quae natio ma!>nam Dalmatiae partem ob tinerc dicitur), tek II vezi s ustankom Ljudev;ta Posavsko!>a (822). Opširnijih \'ijesti II S rbimu lmll u spisima Konstantina Porrirogeneta iz sredine X. st.. koji iznosi historiju Sr ba od njihov .. doseljenja n ~ Balkansk i poluotok do to!>a '·remen::.. Porfirogenet vde loistoriju Srba za nekoliko oblasti, koje su kao političk e jedinice. Il medusobnoj zavisnosti jli samostalne, pos tojale u njegovo vrijeme. Srhija je. po njemu. obuhvatala ta da planinske predjele oko Lima, gornje D rine (5 porjcčje lll Pive i Tare). Ibra i Zapadne Morave (kasniji izv.)ri upotrebljavaju Zli te krajC"\'e i nl! ziv RaJka). dalje područje $01 (oko Tuzle) i 8 0SOI:, pod kojom se podrazumijevala samo oblast oko gornjeg toka rijeke Bosne. Osim toga. za doseljenje Srba na Balkanski poluotok Po.fir(>genet vde i ove oblasti: Zahumlje. koje sc pružalo obalom od D ubrovnika prema dolini Neretve. Travuniju s hona,.jima. primorje od Boke Kotorske do Dubro"nika s neposrednim zaledem. i Paganiju, primorsku oblast izmedu Neretve i Cetine
,
I
I
,
'4" "
li otocima Korčula , Mljet, Ilvar i Bra č. Duklju Porfirogenet spominje kao posebnu oblast, ali ne govor i ništa o njen oj plemenskoj pripadnosti. kao ito to ističe .ta druge oblasti. Danas sc ne mofe utvrditi. koliko tc Porfirogenetove \'ijC5 ti. tabiljdene puna tr i siol jeća posli je dosel jenja Slavena na Balka nlik; poluotok, odgo\'ara ju stvarnosti: vjeroja tno sc II njima odrafava političk i ruvitak lih oblasti od VII. do IX. sl.. kada sc kroz formu li rega plemenskog- save ~ a ~iril o i srpsko imc. Da je postojao stabilan srpski plemenski savez. bez sumnje dokazuje i go re spomen uta vijest frana č kih anal a iz 822. Svakako. proces formiranj a STp5h drlavc. koji je, prolazeći kroz više etapa . ko načno stvorio čvrstu političku forma ciju u drugoj polovi ni X II . st., u doba Nemanje. odigra\'ao sc ugla"nom na tom pod ru čju , u ključujući Dukljll. ali bez Bosne. koja se iz toga sklopa definitivIlO izdvojila na početku X II. st.. i bel Nere l!janske obluti. U tom su procesu igrale glavnu ulogu kasnija Ra~ka i Duklja, a Zahumlje i naročito Tra\'unija igral!,; su podr!';denu ulogu. O d r u ~tveno -ek o noms kom razvitku tih oblasti za periodu do stvaranja drbv!'; nema neposrednib podataka. I o dn'~tvenim odnosima i ddav[\01l1 uređenju u IX. i X . sl. Porfirogenet donosi t!'; k nekoliko vrlo oskudnih i \Izgred danih fragmentarni1, podataka . On i upu ć uju samo na najopćenitije za k ljučke o dru !tveno-ekonomskom osnovu tih oblasli i o stupnju razvi tka rlržavne org:lIlitacije. Tako Porfirog!'; net navodi u Srbiji les t " nastanj enih gradova,,: Des tinik. Ccrnavuski. Megiretu s. Dresnik. Salines i Lesnik. a u Bosni d\'a - Katera i l)csnik. Od njih može mo samo u Saline! Sa sigurnoiiču reči da su lo ka sni je Soli (dan. T uzla ), a Katera je vjerojatno Kotorae kod Sarajev a ; za ostale ne moiemo utvrd ili ni pravi oblik imena. jer se kasnije nigrI je ne spominju, osim imena .. Megirctus... koje sva kak o treba č it a l i M edurječj e . U Zahum!ju je nabrojeno "et grad o\'a: Ston, M okro. O!lje. D abar i Galumainik. koji je nepoznat. a u Tra vu nij i is to pet: Trebinje. Vrm. Ri sa n. Lukavete ; Zetli .. ;, za d"a poslj!';dnja st' isto tako ne zna, gdje su se na lazil i. Ne Zfla sc n i kakv a su karaktera bili ti .. nastanjeni gradovi_ o S"akako su u prvom redu bili tvrđave, voj n i i upravni centri. ali su poneki po svoj prilid mogli imati i neku ekonor.lsku ulogu. Udara
246
I I
I
u oč i razmjern o "eći broj .. nastanjenih gradova. u Znhuml ju i T ro:v uniji : te dvije oblasti bile su blife romanskim pri morskim j.:'ra dovi n,a. Ii kojima su rano do šle i u ekonoms ke veze. naročito , Dubrovnikom. pa sc proces ra sloja,·anja dru~h' a u njima morao vrši ti relativno brie nego u zagorskim oblastim'l . Već od dru!e polo vine IX . st. Dubrovnik je zah um skonl i travunijskom kne zu p lača o da nak. kasnije naz" an mog-oril od 1'0 s6 zlat nika ~a I.inograde iZ"an grad skih :z:idina na nji hov u ~ em lji~tll. Da postoji imovinska i d Tll~t"ena diferendjacija kao i obiljelja kl as nog društva. pokaz uju ncki uzgred ni podaci o već ustaljenoj \. I ada j ućoj klasi . koja jc nastala iz redo,'a rodo,'skoplemenskih starjeiii na i njihovih voj nih druži n a. 5 knezom na čel u . a to su: ojačala kncževs ka vlast s uvcrien im pra,'om nasl jedstva u jedn oj porodici (iako pravo nasljedstva prvorode. noga nije još postalo stalno). moć kne za. da uzdiže župa na za na sljedno g kneza-arh onta (primjer Vlastimir ov
247
•
'.
•
•
KARTA X
daci nesumnjIvo govore. da drZavn e organizacIJe. koje na lom području nastaju potkraj VII I. i u počc:t ku IX. st., niču zajedno s nastankom klas nog d ruštva. U]loredo s lim unutraš njim ruvitkom išlo je ilirenje krstanstva.. Kada ~u se Slaveni naselili na Balkanskom poluotoku. razbili su i krUansku crkven u organizaciju u njegovoj unutra~njos ti . Na teritoriju Srba k rUanSl~'o sc odrIalo svakako sporad ič no samo kod staros jedilaca izuzev primorskih gradova gornje Dalmacije. koje Slavcni nisu razorili ili koje su osnovali slanovnici uni5 teni h gradova. Nije bliže poznat proces pokrštavanja srpskog područja . Konstantin Porfirogenet kafe. da je već car Heraklije pokrsti o Srbe poslad.i im sveće n i ke iz Rima, ali na drugom mjestu govori. da je njiho,'o pokrU;:l\'anje dovršeno za vrijeme cara Vasilija L (SGi-8S6). Doduše, Porfirogenet to ponov no primanje k ršćans tva objaJnja\'a prestankom bizantske vlaSI i nad Srbim3 za vlade cara Mihaila ll. Amo rijskog (820-829). kada SII se \"rati li poganstvu. da bi iskorijenili svaki trag podložnosti ~ R omcjim1'«; al i za Nere tljane i zričito istiČ( da su sve do Vasilija 1. ostali nekdteni. Zna sc uostal om, da jc jedan od njihovih prvaka o. 830 primio kršćan stvo u Ve neciji. Nema sumn je, da je Bizant želio da širenjem kršeansh 'a medu srpskim plemenima proširi svoj utjecaj nad njima. Ali o nekom brzom i radi kal nom pokrštavanju ne može b iti n i govora. To je bio zamršen i dug proces. koji je tra jao više od dva stoljeea. uvjetovan dolasko m u novu sredinu i društvenim ra7.VOjem samih Srba. Da se stara religija dute odrhvala. svjedoče i tragovi, koje je ona ostavila II toponomastici (ka o, na pr imjer. brijeg Perun i kod Stona). T u treba svakako ubrojiti i brojne nal.ive SI'. Ilije z.a bregove. koji pokazuju. da su na njima prije vršili kuh Peruna. Pojedinal:nih pokrJtill"unja bilo je svakak o več od samog doselje nja. i 10 onih ljudi. koji su prelazili u primorske grad ove ili istakn utih rodovslr.ib starjdina u njihovoj blizini. Brojni je napu!ianje sta re religije događalo se postepeno. najprije u Primorju. a zatim i u udaljenijiIll nep ris t upačnijim krajevima. Da je kršcamtvo prodiralo u srpske zemlje uglav nom sa zapada. sv jed oči i jedan latinski natl,i s iz IX. st., koji je naden u selu
I
248
I
u "
I ,
SRPSKA ORZAVA SII EOINOM 1..STOlJ[f.A
__ __ J(O s( N[
O~ ~~ ' "
O&,~S"
""j,. . . ~t
Ch ... ..:;.
_u o>OUlo ... ""
~,.u
U1V~l)It,
UM$(N<. ! '
,
On'novu kod Prijepolja (_Tc Cristc a uctore pontifex ..... ). Ka da j e srpska dinastija prihvatita krŠĆans t vo, ne može se točno utw di li . Prva imena knezova su slavcnska (Višeslav, Rad oslav, Prosigoj, Vlastim ir. Mutimir). Tek $ Mutimirovim sinom Stefanom počinje niz kršćanskih imcna. Kr šćanstvo je nesumnjivo vc': II drugoj polovini IX. IL ponino bilo prevladalo II Srbiji. i t ako j c hi !a stvorena podloga za konačno njegovo učv ršćivanje. koj e je iZ\'cr!cno ])OSlepeno s dolaskom uče n ika Cirila i MelOd ija na Balkanski poluotok i ~irc n jem sla ve nske s\uilJC. Kao ŠI? ne možel1lo II pojedinostima pratiti proccs prodi_ ranjn kr~bllst"a medu Srbe, nije moguće lI!vrditi. ni kak o je i kada proveucna crkvena organizacija. Papa Iva n VlII. II pismu knezu Mutimiru govori o svećenicima , koji nemaju stalna sjedišta, i traži. da se podrede Panonskoj dijccezi. U izvorima sc najprijc javljaj u episkopije u perifernim gradovima: u Bcogradu 8i8. s biskupom Sergijcll1 slavcnskog porijckla. a iduće godine II B raničc\'u: II primorju je postojala biskupija II StOIlU II vrijeme Drugoga splitskog sabora (927 ). Episkopija u Rasu. koja je uglavnom obuhvatala čitavu Srbiju prije Ilcgo je dobila samostalnu arhic]liskopiju. prvi pu t sc spominje u povelji cara Vasilija ll. od 1020. Iz istog su vrcmcna i prve vijcsti o cpiskopijama u Niiu. Lipl janu i Prizrenu. Kada su one osnovane. ne može sc pob!iie odredi ti. Osim tih momen .. ta unutra šnjeg razvitka proces ja ~anja drf.avc. bar u početku , ll\'jt:tovale su i ubrzale i stal nc borbe s Bugars kom i Bizantom, koje su takoder pridonijele br!em i dubljem cijcpanju druhva n:! .. ntagonistiČ ke kl:!sc. 111:1 da se j ed:!n dio staroga rorlovsko'l'lemcllsk og starje!Iinskog sloja vjerojatno odupirao novoj ceniralnoj "lasti, velika većina vlas tele bila jc svaka ko uz vladara, koji joj je davao i. s pomoću $\'ojih vojnih snaga, osiguravao ze mljišne posjede. Ta zavisnost vlastele od vladara u prvo vrijeme ram: feudalne države može nam dje lomicno objas niti snagu i otpornost. koju je no"a srpska drbva pokazivala u prvo vrijeme 5"oga pos tojanja, naročit o II borbi prot iv Bugara. Od počctka IX. st. Bu garska sc znatno proširila prem'l sjeveroza padu. obuhvati di današnju sjevernu Srbiju s Brani če"om i Beogradom. Srijem i di o Slavonije. Na jugozapadu zauzela j e Makedoniju. a pod
249
I
I I
I
I
J
kanom Presija mo m (83(,-853) pokubvala je da zauzme i Srbiju, II kojoj jc tada ,·ladan knez Vlastimi r (njegova tr i prethodnika Porfirogem:t spominje samo po imenu _ V i;csl.::I\' , Rad os la v. Prosit:oj). A li. pos lije trogodi ~njcg rato,-a ... ja Vlasti mir jc s uspjehom odbio taj m.padaj. Snaga Sr hije za "r ijc lI\~ Vlasiimir::. pokazala se i I)r::m
vlasti. Njih j e o. 89 1 prognao Pe tar Gojniko\'i Ć. koji j e do ;;ao iz Hr vatske i zavladao Srbijom. O s la njajuć i se na Bizant. Peta r je uspio da sc od ri i na vlasti o ko četv rt Siol jeta i d a odbi je napadaje svojih rodaka , koji su poku!a\'ali da ga zbace_ M uti. mir ov sin Bran . koj i sc s bra tom bio sklonio u Hr\·alSku. na. vali tri godine poslije na Srbiju. al i bude pob ijeden. zarobljen i oslijepljen. Ist o se tako bez uspjeha sv r! io i napadaj Kl onimira Strojimirol'ića . Klonim ir je iz Bugars ke p roval io 5 \'ojsk om u Srbi j u i zauzeo g rad Destinik ; a li j e i on bio ~l'l adan i ub ijcn. T ada je i Paganija bila pod S rbijo m. Na taj j c način kne_ ievina Zahumlje. koja je nesu mn jivo nastal a o kup ljanjem 1'0(1 jednu prvobitnu žu p.msku porodicu. bila sa tri s tr a ne opasana Srbijom . U to je doba Hum ig rao l1aročito značajnu ulogu. U tdnji. da sc: odrli pro tiv prodiranja Sr bije na pri morju s jedne strane. a pritiska Bizanta s dru ge strane. hum ski kn ez Mih ajlo Vikvić oslan j ao sc na Bugars ku . PT\'e \·ijesti. koje imam o o njemu. prikazuju ga ka o bugankog savezoika. On je 9 12 za rob io Pe tra. silla mIcta čk og dužda Una Particijaka. i preda!! f!<.: Simeonu: a kada se pel godina poslije bizaotski strateg II Dra ču sas tao s Petrom Gojni k ovićem radi nekih pregov ura. \'i šcvić je to dostavio Simeon u - nC zna IC. je li to bilo t očno ili ne - da Bizant podbada S rbe. neka ujedno I Madarima uda re na Bugarsku. Na njego\' po ti caj Simeon jc. posli je veli ke I)objede n:;d Bizantom kod Anh ijala (9t 7), poslao u Srbiju vojs ku. koja je n" IHijevaru uhvatila Petra G ojnikovića i zamijenila ga drugim članom dina~tije .
Pa vao B ranov;Ć . koga su Buga ri do\'cli na vlast. održa" sc sl'ega tr i godine. U početku sc on drlao nugarske i iza z\' ao pr~tiv sebe Bizant. leleći da Srbiju otrgne ispod buga rskog ut je. caJa. car Roman Lek apen posla s vojs ko m pre te ndent a Zahariju P rvoslal'ljel'ita. koga I'a"ao zaro bi i preda Bugarima. Al i lj Srbiji je kod vladajućeg sloja st~lno i~bijala tdnja da 5e s pu. m oć u B izan ta o trg ne od tešk og pritis ka susjedn e i m oć n ~ Bugarske. Z bog toga su vladari. koj e s u Bugari dovodili na vlas:. brzu prelazi li n" stranu Biznnta. l sam Pavao BranOI·iĆ ubrzo ~e od metnuo ; pri~ao Bizantu _ Car S imeo n podr:l:a\'a sada onoga istog Zaha~iju Pn· o$lavljc\,ića. koga je net!a \'no pomaga o Biz.:nl. ~bacuJc Pavla i dovodi njeg;) na vlast. Zaharija. »~j: ćaJući
se d obroči n stl'a romejskog cara« kako naivIlo objašnjava Porfirogenet - odmah napuha Bugare i priznaje vlast Bizanta. Na to Simeon uputi svoju vojsku na Srbiju, ali je Srbi uniJtiJe. a glave njez.ini h z.a povjednika poslaše kao trofeje u Carigrad. Poslije svega toga Simeon od lu či da Srbiju potpuno uništi. Velika bugarska vojska ude u Srb iju. i Zaharija je mo rao da pobjegne u H rvatsku. Pod izgovo rom, da ka o novog vladara prime Casla va K lon i m i rovi ća mjesto prognanog Zahari je Prvosiavljevića , poz"an; su bili svi lupOI ni iz Srbije pa zatim poh,·a . tani i odvedeni II ropstvo. a zemlja opustoše na i priklju če na Bugarskoj (924). Nepos red na vlast Bugarske nad Srbijom nije dugo trajala. Buga rs ka je od osnivanja sta lno bila u usponu i nast oj ala da potp uno zamijeni Bizant: Simeon je uzeo i naslov cara Bugara i Grka. Al i od njegove sm r ti (927) počinje opadanje nj ezi ne moći. Razvitak feudal nih odnosa i jačan je feudalne eksploata cije izazvali su unutrašnje nerede, pobunu ,'elih vlastele, boljara. a i otpor širokih narodnih masa protiv feudalizacije, protiv organiziranja hu ga rske pravos\a"ne crkve i proti,· stal nih ratova. a taj se otpor pokaz ... o u bogumilskom pokretu. Već na po četku vlade Simeo nova nasljednika Petra Srbija sc oslobod ila. Clan stare ~ rpske d inas tije. Casla" Kl onimirov i ć. koji je živio na buga rskom d"oru u Pre$iavi, pobjegao je u Srbiju 92i ili 92S, i kak o je njega, kao i nj ego"e prethodnike, pomagao Bizan t, brzo je us pio d a obnovi državu. Osi m Srbije, s krajem oko T uzl e i tadašn jom Bos nom , Caslal'ljeva je drla\"a obuh vatila svakako i T ravuniju. Slabljenje Bugarske, obnaV ljanje srpske drlave i jačan je Bizanta utj ecalo je i na Zahumlje. l kada liU Bugari pregazili Srbij u (9 24). Mihailo je ostao u sa" ezu s njima. Kao njihov saveznik on je u 5rpnju 926 prepadom osvoj io bizantski grad Sipont u Apuliji. T ek kada je Bugarska poslije Simeonove smrti počela naglo sja biti i kada je Casla v obnovio Srbiju. M ihajlo Vi šević je morao pribjeći zajti ti Bizanta. od koga dobiva naslove prokonzu l:! i pa tricija. Prije toga. crkvenom saboru u Splitu (925), n a kome su rjebvali pitanje jurisdikcije Splitske nadbisku pije i Zahumsku biskupiju stavili pod njenu vlast, pTlSUstvovao je izahumski kn u Mihaj lo Vi šcvić JOsa svojim prva-
,-
2 _'
eima~. Sudbina Huma neposredno poslije Mihaila Vi!iev i ća (o,
,
950) malo nam je poz nata. ..' . Caslav je dos ta dugo vladao Srbijo m (bio Je fl\' do pn bb tn o 950). Po kasnijem kazj,·a nju Ljetopisa popa Duk ljanina st ra.d~~ je u borbi li Ma đarima; oni su ga u jednom prepadu za roblb, bacili u Savu. Koliko ima istine u tome. ne molemo danas utvrd iti. Da su MadOIri "r~ili pljačkaš ke provale i u srpske zemlje. vrl o je ,' jerojatno. H is torija Srbije u drugoj polovini X . sl. vrl o je malo ~~ zna ta. Nesu mnjivo je sam o 10. da Srbija poslije Casla\"a ilije imal a više ono značenje ka o u njegovo vrijeme. Bosna se tada izdvojila iz nj ezi na sklopa. Posli je pada Buga rske pod ~.iz ant 9 il i Srbija je sva kak o bila podvrgn.ula ~i z ant~1 za . nek o vT1~eme, dok nije doš la pod vlast cara SamUlla_ Kada Je B,zant USpIO ~a un išti makedonsku drhvu 1018. Srbi ja je opet doJla pod nJezinu vlast. Isti put prdlo je vjerojatno i Zahuml je. Ali za sv e to vrijeme zavisnos ti nije u Srbiji i Zahullll ju bil,a potp.~ n o 0(.1stra njen~ domaća uprava s vladaoce m na čelu. Ulzanl ili je \1 S~~ O ni poslije slo ma Makedonije da organ;z ir~njcm tema: svoJ ,h upravnih jedinica. neposredn o name tne svoJu upravu S\' lma srp: skim zemlja ma. T c ~u teme obu hvatale samo peri ferijske oolast.'. s gradovima Sirmijem, Beograd~~. Brani ~~~~ m i Ni še,~ .. kOJ~ nisu n i prije ulazile u sasta\, SrbIJe. U SrbIJI Je unutrašnj e .~re den je ostalo netaknut o kao, uostaI om: .I u. Z,cll··I H urnu . k J"" j a če bili izloženi utjecaju Biza nta _ .JedIllo !~ crkl'~na o~~a nl zacIJa Oh r idskc arhi episkopije obuhvatala i Srb IJu .. E~lsko plJa u Rasu bila je u njezin u sastav u. Periferijske oblast> bIle su podr~dene episkopijama u Sirmij u (S r. Mitrovica). Beogradu. B ramče.v u . Nišu, Li pljanu i Priuenu. Kad je pala makedonska drža va, Bizant je dostigao \"Th~n~c svoje m oći. Ali . kak o su fcudalei stalno ja ča li na rač.un ."tmh 5Cl ja čk i h i vojničkih im:lIlja. ubrz o je počelo opadanje I ekonomsko i vojničko sla bl jenje driOIve. Usto je došla joli i .bor~a oko vlasti izmedu prijestolni čkoga č inovni čkog ..plcn.ul\·a . I vOJnog plemstva iz prO"i neija. Centra:na vlas t nIJe Vile bila dovol jno jaka. da zaustavi to opadanje. Posl jedice sl ablje nj a Bizanta brzo su S~ osjetile i u našim zemljama. Zeta se oslobada. u Makedo niji izbijaju ustanci. kak u
.o .'
253
bi $(' obnuvi la prijaiinja drbva, $tu je: za to YTlJc:nle bilo ~ Raškom. nije poznato. Ne5umnji,'0 jl". da je: utje.::aj Bizanta II Raško.j morau zn.atno. oslabi ti. a mulda jt na nt ko vr ijeme i prtstaJau. Po kazn'a nJ u popa Duklj;min .. Bizant je mora o da ydikim darovima predobiva vlad are Ra ike. Bosne i Hu ma. da mu pumognu II borbi proti,· Zete. 2. Postan ak i razvitak Duklja nske driOIve. _ Dan a ~nja Crn.a Gora. od nosno veći dio rimske prOYi neije Prevali tan e. nat"';;la se do kraja X . SI. sam o Dio klijom (D iokl it;ja). N~zh' potjece od rimskog gr~da Doklejo::. koji sc naluio bliZU današnjeg Tito~rada . U poredo ~ tim j adja se u X I. st. i drugo imc. Zeta. )>0 imenu des nog pritoka M orače. Graniu iznu::du Duklje i TravuIlije na zapadu isla je sredinom Boke Kotorske ..t.~ko ~a J.e sjeve rozapadna strana tog zaliva pripadal a T.raY~m!~. il Jug,~,stočlla Duklj ;' Dalje prema unutra!n j os ti gran~ca Je I sl~ od R,sn a prek u Kri"o~ija i Grahova do izvora Piyc. 1\a sJc~e rOls t~ku gra~ničila je Duklja s Raškom; granica je, ug lav 1l 0~1. l ~ l .. dol mum Zete. Pn:lIlH Bi zantu gra ni com j e bio $i rok. naJ ~dće n e~astanjell puju zem l.iiŠl;:: ta je grani ca poči njala od I1.VOl"a L'ma pa sc. prelazeći Yrhove Prokletija. zav r!ilvala na ušć u Boja ne. Porfirogenet naz iva stan ov nike Duklje terit orijal nim imenom ._ Di? klitai ... ( Di ok li ćan i). Drugi bizants ki pisci X l. i XII . ~ t . OS"~I .mena Di o kli ća n i i Srbi upotrebljavaju i stara etnička lIll ena IZ predsla Yenske per iode. a neki ide nti fici raju S rbe. od nos~o Duk lj~ ne. i H~vat~ ili .go,·ore o Dukl j i kao zemlji. u kojoj i~ve Hn·a !!. Arno Ide I m.?,\' Crvena Hrvatska II D ukljanina Z;] č,tav o J~~ciručje od Duvna do Drača, koje on nazi \'a i Gornjom DalmaCIJom. M edlIIiIH. ka ko Dukl ja nije nikada bila sas tav ni dio hrvat.ske dda ye, neS llmnjiv o ~ ll spo men uti bizants ki pisci sl~at:;] " 'mc »Hrvah ka o si nonim Zil » Dukl.ianin ~ odnos no .~rb ,n ~. n.,a d;] post~ji mišljenje, da je mužda među Dukl ja_ n"n~ b.J.a I neka sku pma naroda. koja se nazival a H rv atim a. ka o Šio Je b,lo Hrvata i medu Ccsi ma i Poljacima II X . stoljecu , . D o druge l'o Jo"i ne X. st. jedina poznata ličnost medu du~ IJans kim "Jadarim ... je knez Petar. koji se II grčkom natpisu na Jednom olo\'no ll1 pe~ato i7. IX. ili X. st. spo minje kao "arhont 254
D io kli je~.
Tek od "remena knela Vladimira. koji je vladao potkraj X. i na početku X I. st.. a pri jestol nica m u je bila II Kra jini kod ~ rk ve P rečis te Krajinske na laparinoj obali Skadarskog jezera. dopušta ju izvori, da donekl e utvrdimo historijski razvoj Duklje. Vij esti u knezn Vladimiru ver.a ne su za ličnost makedonskog cara Samuil a i njegovih na~lj cdnika , kao i 1.a Samuil OVI."" borbe 5 bi1.antskim carem Vasilijem II . U jednoj grč k oj povdji svetugors ke La vre iz 993 goyori sc o nekom srpskom poslanstvu. koj e su t ar obi li A rapi a utkupi o ga bizantski ear Vasili je II. Ak o imamo pred oči m a. da je Vasilijr _ d ... bi oslabio Sam"i IO\·u. II oja čao svoju prevlast II zapadni m obla.d i ma Balkanskog poluo to ka - upravu i obnmu dalmatinskih gradova po"jerio hT\'atsk om kra lju Stjepanu D rlislavu. o nda je \"Tlo vje rojatno. da je tc srpske poslanike po~ lao u Bi za nt Vladimir. Plašeći S~. da će ga napasti Samu ilo. on je il i SOl ili lelio utvrditi ]loliti č ke YC::te 5 Vasilijcm. glavn im neprij a teljem ca ra Sam"i l". ili mu je savC1. bio ponuden. Bojaza n Vl adimirova bila j e opravdana. jer je Samuilo. Yjeroja tnu !)!lll. provalio " D" klju. po t ukao Vladimira i pokorio cijelu Dukl ju osim uzanog primorja sjever n]> od uŠĆa Boja ne. Samuilu je Vlad imira odyeo ka o zarobljenika u Prespu. svoju prijestolnicu. ali ga je uskoro zat im učinio svojim zetom pa mu 1>O"ra tio Zetu na upravu. Taria se Vladimir ' T atio II Kraji nu. gdje je vladao do \OI G: Tra\"unijom i Zahumijem upravljao je nj~go,' brat ili stric Dragom ir. Za po rodicnih svada. koje su posl ij e Samu ilove smr ti (1014) izb ile II Makedonskom carstYo. njega j~ II P respI! na mami o h 'an Vladislav i n;;: prijevaru ga ubio 22..~Yibnj a 10 16. P uslije smrti h 'a na \'ladislava 10) 8 sasvim su se iz mij enile političke prilike na Balkanskom poluoloku. jer je Vasilije II. pokorio cijelu Sa lnuiloyu državu i uspo~t:lvin bizantsk u vlasi l' svim balkans kim zemljama pa i l, Duklji. Dragomir;: su pri pokušaju. da preuzme nasljedstvo \lladi1l1il"0\,0. na pr ijevaru ubili Kolnrani. Njega je naslijedi o njego\' sin Stefan Vojislav . koga Duklj an in nazi"a D obrnslavom . Poslij e smrti Vasilij;: II. ( 1025) počinje opadanje moCi i ugleda Bizanta . U nutrainje borbe, koje SIl prouzrokovalo:: ta kvu
TA BL ... 1.\'1:
stanj~,
odrazile su st:: i na obrambenoj moći driave. Na svim državnim granicama Bizant uzmiče, U takvim političkim prili-
kama
počeli
su
II
Zeti ustanci
2a
oslobođenje
I
I
skom primorju jedna bizantska lada s državnim novcem, koji Vojislav zaplijeni. Na care,' pozi,', da novac vrati, Vojisla,· nije uopće odgovorio. Sloga, po carevoj Zal)ovijedi, provali bizantska vojska 1042 u Duklju. ali bude potučena. I nače je i politička situacija u susjednim zemljama bila povoljna za Vojislava. Godine HHO -41 izbili su ustanci u J>omoravlju i I'ovardarju na čelu ~ Petrom Ddjanom. a u okolini Drača pod vodstvom nekog Sla"enn Tihomira. . Bizant Ilije mimo gledao na uspjehe dukljanskog kneza. Sloga car Konstantin IX. Monomah naredi dračkom patriciju Mihailu, da napadne Vojislava. Bi zantska vojska prO"ali u Duklju. op lja čka nizinske krajeve. ali je na pov ratku u planin!kirn klancima dočeka Vojislavljeva vojs ka i strahovito potuče, tako da je njezin ostatak predstavljao ~bijedan i suza dostojan prizor«, kako sliko"ito opisuje Kedren. Bizantska vojska Il1Je više uznemirivala Duklju. Ni pokušaj bizantskog stratega u Dubrovniku Katakalona. da na prijevaru uhvati Vojislava. ilije USpI O. Vojislava naslijedi Mihail o (1050-1082). jedan od njegovih sinova. Prema pri ča nju popa Dukljanina. Vojislavljevi sinol·i s majkom podijelile medu sobom Duklju i Tr.;wuniju. Ali II Travuniji izbi buna protiv dukljanske dinastije, i jeda n od bra će b i ubijen. Zbog toga ostala braca provale iz Duklje u T.avuniju i opet uspostave svoju vlast u njoj. Ne može sc I, tvrditi. koli ko je ta vijest točna . ali je sigurno, da je Mihailo sam zavladao Zetom i Tra\'unijom i da je oko dvadesetak godina vladao .potpuno mirno. On je u to "rijeme poboljšao odnose $ Bi256
,
od bizantske vlasti.
•
Prvu bunu digao jc Vojislav 1035, ali ustanak nije uspi o: Voj islav je kao tala c bio odvede n u Carigrad, a upra"a u Duklj; po'-jerena bizanukom vojskovođi . \Iojl1Ia\·u pode l:a rukom da iduć
l
,
J edan zel skl kralj (Xl. II. ' . Crkva sv, Mihaila \I S\onll
C rk va " ', Pav la kod TreblnJ_ (XII, 5LJ
T"' ''~ .A
",'1I!
r
Crk VI
~" .
..
Peltl u
'-"
R a~".
kod Novo!; Pazara IX. st.)
,
z;al1tom. Već na početku svoje vlade, o. 1052, dobio j e od bizantskog cara naslov p rotospatara i bio upisan .. medu saveznike i prijatelje romejske«. Na početku Mihailove vlade dono je 1054 do rascjepa crkava. U borbi, koja se u po"odu toga vodila između Rima i Cari grada. papin je ugled rastao, a ugled Bizanta postepeno padao. T o je b ilo osobito vazno za dalju Mihailol'u politiku. Prva. dosta mirna perioda Mihailove vlade, do IOi2. bila je prekinuta izmedu 1060 i 1070, kada je Mihailo iskoristio nerede u Bizantu i osvojio Rašku, koja je bila pod bitantskom vlaiću. pa je .predao na upravu svome sinu Petrislavu. Kada je t072 pod vodstvom Geo rgija Voj leha izbio usta nak u Makedoniji, ustanici pozvaše u pomoc Miha ila. On sc odazva i posla im svoga sina Bodina. koga ustanid proglasi§e l,a cara , a sam Mi hailo upadne u Dračku oblast. Ali ustanak bi ugušen za nekoliko mjeseci. Bodin bude zarobljen i odveden II Cari grad. a zatim II Antiohiju. odakle ga je otac itha vio p omoću Mlečana. il Raška je opet došla vod vlast Biy.anta. Da bi papa Grgur VII. p redobio za Rim šiO viSe balkanskih ~em alja i tako oslabio utjecaj carigradskog patri jarha. a osim toga okupio ~to v i š~ država protiv njemačk og cara Henrika IV., svoga glavnog protivnik a. on se oda1.vao na Mihailo,"\) mol bu i poslao mu Ion kraljevske znakove, bo !l to je dvije godine prije poslao hrvatskom kralju Zvonimiru. Iako j~ Dukl ja i tada bila nezal'isna driava. nedostajao joj je pra"ni osnol' la nezavisnost, a taj se po tadašnjem shvacanju mogao dobi l i ~amo od Rima ili Carigrada. )l'a taj na!':in Duklja je dobila onu inu formaln u sa nk ciju, koj u su dobil'a le i druge drlave ; ona je bila medunarodno priznata. U isto "rijeme Mihailo je za banko!; biskupa zatrafio pal i;. t. j. simbol met ropolitske vtast:. ali nije u tome uspio. Mihailo je tralio samostalnost barske erkve ne samo iz; crkvenih, nego i iz politi čkih raz loga. Nije htio da kat oličk a crk" a na tcri torij u njego" c drla"e buele podv rgnuta crkvenoj vlasti, koja se nalazi izvan Duklje. U toj poli t ici pomagao je Mihaila i barski bisku p. U Baru je. naime. postojat .. tradicija, da jc barska bis kup ija nasljednica biskupije u Dokleji: čak su _ po loj tradiciji - svo ju biskup iju smatrali metrco polijom, iako to Dokleja nije nikada bila. Ako je !iI tradid;a.
,-, -, Stari Ilar.
o pćeni t l ul~d
TI ,,
kako sc čini. zaista postojala. bar koliko se odnosi na metropo_ liju II Doklej;, onda nema sumnje, da ni barskim biskupima nije bilo indiferentno, da li će ostati podvrgnuti dubro\'ačkom me· tropolitu ili će i nj ihova biskupija postati samostalnom metropolijom, koja će kao nasljcdnka doklejskih metropolita uk upiti oko scbe sve biskupije u sjevernom dijelu bivše dračkc metropolije. U doba, kad jc Mih a il o radio na rješenju toga pitanja.
prilike su bile sasvim povolj ne. jer jc rimskoj crhi bilo poslije 1054 u interesu da za sebe zadrli što više zemalja na Balkanskom poluotoku, gdje su se II crkv enom pitanju Istok i Zapad sukoblji1\·ali. Stoga su se dukljan!k; vladari i ka o katolici i kao neprija telji Bizanta radije obraćali rimskom pa pi. Za vrijeme Bodinove vlade u 5usjednim su sc zemljama odigrali znatni politički dogadaji. Normani su bili potisnuli biza ntsku vlast iz južne Italije pa su sc sp remali da borbu prenesu na Balkanski poluotok. Dizant je našao saveznike u Mlečanima, čiji je osnovni poli t ički princip uv ijek bio osigurati sebi slohodno kretanje po Jadranskom moru i zato ne dopustiti. da se neka strana sila učvrsti na Jadranu, Kako je u tom kon fliktu Bizam predstavljao slabiju stranu, Mlečani su sklop ili savez s Bizantom prOli\' Normana, koji su im mogli postati opasan takmac na Jadranu. Sasvim je razumljivo, da je uz Normane pristao i papa Grgur VII. Polola j Duklje u takvoj situaciji bio je tdak, jer je svakog trenutka mogla olckivati. da će j e Bizant napasti, a ak o Normani dod u na Balkanski poluotok. značilo je to steći još jednog neprijatelja na državnim granicama. Bodin sc nije potpuno vezivao ni za Dizant ni za Normane. al i je iz cjelokupnog njegova drlanjOl jasno. da je bio na strani Nor_ mana. On SI': oicnio Jakvintom. kćerkom vode normanske stra nke u Apuliji. Za vrijeme ~ am og sukoba drlao se vrlo oprezno, sve dok situacija nije postala jasna. Kad su )081 Normani prešli na Balkanski poluotok i opsjeli Drač. Bodin je doho pred Drač s \'ojskom. ali je samo promatrao bitku, nl': sudjelujući u njoj. Tek kad su Normani zauzeli Drllč i prodrli do Soluna. Bodin je navalio na Rašku, koja je bila u biuntskoj vlasti. i upravu u njoj predao dvojici ,.iupana sa svoga dvora .. , Vukanu i Marku, koji mu sc zaklel!':, da će i oni i njihovi nasljednici biti vjerni kl etvenici njegO"i, njegovih si nov3 i nasljednika njihovih. 258
,
•
Poslije toga Bodin zauze i Bosnu i I)ostavi joj za kneza nekog Stefana. Tako je on sh'orio veliku drb.vu, u koju su ušle Zeta, Raška. Trebinje. Zahumlje i Bosna. Kad su 5e 1'085 Norrnani povukli s Balkanskog poluotoka. bizantski car Aleksije I. Komn en nanovo zauze Dr a ~ i poče napadali Zetu. U tim borbama Bodin je bio potu~en i z~robljen, ali m" je uspjelo da sc oslobodi _ Iste g. 1085. poslije smrti pape Grgura VI I., izbio je rascjep u katoličkoj erh'; zbog izbora novoga pal)e. C:lT Aleksije L Komne n živ io je u dobrim i pri ji!teljskim odnosi ma $ papom Urbanom II. Druga stranka izabra za protivupapu Klementa II I. Viberta, koga su priznavale Njem ačka. Engleska i Madarska. Takvu političku situaciju isko~ ristio je Bodi n i ponol'io molbu svoga oca. t. j. zatražio je od Klem enta I ll . za barskog biskupa metropolitsku " last. i to je i dobio 8. siječnja )089. T ako je Zeta postala i u crkvenim stvarima Ill':zal'isna. Toj nO"oj metropoli j i bile lU podloine biskupije u Kotoru, Ulcinju. Drivas!u i Pilotu. ka o i srpska, bosanska j trchinjska biskupija. Ali samo devet mjeseci poslije papa Urban Il. podredi kotorsku biskupiju metropoliji u Bariju. To jc učinio na molbu normanskog kneza Rogera. kak o bi što I'i!e povezao južnll itali ju sa susjednom obalom, II očigledno i stoga, SlO II borbi i;.:medu Dubrovnika i Bara nije Kotor htio da pristane ni uz prvi ni uz drugi grad. T aj značajni dogadaj u crkvenoj politici predstavlja posljednji uspjeh Bodino". Mjesto Bodina pocinje 5e "iše isticati Vukan. župan rdki. Bod in sc p
,
•
•
J
svoga sirica Radl»lava, Brani.davljeva oca. Zbog oskudnih iz_ vora ne molemo utvrditi druhve nu podlogu tih dugotrajnih borbi ali je nesumnjivo, da su one imale veliko z načenje u politici tanta, koji je nastojao da Zetu op('t podvrgn(' pod svoju vlast. A kako je on II isto vrij('me telio za tim, da pokori i Rašku. Zeta je postala važno područje njihove mcdusobne borbe. T ako je već Dobroslava, Bodinova brata i njegova prvog nasljednika. svrgnuo Vukan, veliki fupan raški , i za kralja postavio Ko ča para. lhanislavJjeva brata. Ali Kočapar sc: vrlo kratko vrijeme odriao na vlasti, možda ni godinu elana: svrgnuo ga je Vubn. Uzro k te nagle promjene nije poznat ; možda se Kočapar htio osloboditi Vukanova utjecaja. . . Vukan je mjesto Kočapara p05ta\'io za zetskog kralja VladimIra (o. 11 02-111'01 ), Bodi nova brata. On je svoje odnose $ Railkom učvrstio oieniv!i se Vukal]ovom kćerkom. Za to "rijeme Zetu nije uznemiri"ao ni Bizant. I pored rodbinskih veza ona je ostala neutralna i tada. kad je Vukan (1106) napao Biz~nt i b.io pobij~den. Vjeroj.atno zbog toga Vuhno"a neuspjeha oJač~o je u ZetJ otpor protIv Raške. Na čelu pokreta stajala je .Tah 'lnta, Bodinova udovica; ona je. prema popu Dukljaninu. otl'ol'ala Vladimira i postavila na prijestolje sl'oga sina Đuru (o. 111 4-: ~ 11.8 ) . Otprilike II isto vrijeme um ro je u Ra!'koj Vukan, a nasilje(iJo ga Uroš 1. Duro je. kao i njego,· otac, bio otvoren neprijatelj Bizanta i zbog toga j e bacio u tamnicu Grubdu. Branillavlje~'a sina, kao bi~anukog pristalu; drugim Grubclinim istomi!ljenicima poJIo je za rukom da pobj('gnll u Dra č. Duro je i prema Raškoj promijenio ddanje i nas tojao da 5 njom uspostavi prijateljske odno5C. Kako je ta kv a politika bila oči_ gledno upe rena protiv Bizanta. ~etskim emigrantima nije bilo teško da B i ~ant pridobiju za sebe. Stoga bizantska vojska navali na Zetu, protjera kralja Đuru i oslobodi iz tamnice Grub~lu, pa ga :po nalogu ~arev\l~ postavi na prijestolje. Đuro pubJegne u Rasku, a .J akl'mta pade II ropstvo. Iako doba Grubeli ne Vladavine (11 18-1125) predstavlja mirnu periodu. ipak je Đuro uspio da u Zdi stvori Itranku protiv Grubde. očigledno zbog. njego"e bi.untske politike. i da u Raškoj sakupi vojsku, S kOJom_provali u Zetu i pred Barom (o. 1125) potuče Grubdu. koji II borbi pogibe. Tako je Đuro po drugi put preu.teo vlast
Bi:
,
(o. 1125-1131). Odmah poslije preuzimanja vlasli. on se. izmiri sa dva Grubdi na brala. vjerojatno da bi u čv rstIO SVOJ položaj. i dade im neke župe na upravu. Ali u vri~e~e no~oga ~i zantsko-ugarskog rala pokušao je da dokraja umih Bramslavlj('viće , ~ to je samo djelomično postigao. Vojna pomm: o~ogući1.a je Grubdinoj braCi da najprije pro\'a1<' u Zdu do Bara I os;'oJe tvrdi grad Oblik, a za tim da pod njim pobijede Đuru. 1 ada u KOtOTU i Zeti izbi ustanak proti\' Đure, a i Rašani \'padnu u zemlju progoneCi kralja, koji sc pred njima skloni u Obod: T u ga opsje(le drački vojl'oda i, zahval j ujući izdaji. zarob, (o. 1130-SI ). Tada posta kralj Gradihna (o. 1131-1142), pod čijom je upravom bila ne urno Zeta, nego i Tra\' un ija. Dugotrajne borbe toliko su iscrple zeml ju, da je bila "gotovo razorena i opustošena __ kaku kale Dukljauin - pa je ponovni dolazak Brani· slavljevita na prijestolje značio neko smirenje. ali i uhrUenje bizantske "lasti. Poslije Gradihnine smrti, njegov sin Radosla" ode \I Carigrad. izjavi, da će hiti vjeran \'azal bizantski. i od cara Mallueh, dobi iste zemlje. kojima je upravljao njego\' otac, t. j. Zelu i Travuniju. Z~ razliku od .oea. ,na1,ino sc sa.,:,o kne7.om. Ali mu ie moćna bIZantska zaštlta bIla kratko vTlJeme od pom oći. V doba. kada je Bizant bio tdko ug roien ~d n!,:pr~ ja: td j$ke koalicije pod Rog('rom II. sicilskim, u ZetJ se pOjaVl otpor prot;" bizantskih !t iće n ika. Protivnici se pobuniše i o. 1148-49 dovc:doSe iz Raške Desu. sina Uroh l. koji zavlada ZI'tom i Travunijom. a Radoslavu osta samo primorje od Kotora do Skadra. Ali posli je uspjd nog rata 5 Ugars kom (11f.i6) car Manud je na obali Duklje od primorskih gradova sastavio posebnu administrativnu jedinicu, na č i jem je če lu stajao ,.dux Dalmatiae et Diodiae« sa sjedištem. vje rojatno, u Kotoru. Baru ili Skadru. a posljednjem zetskom vladaru ostala je samo ot"orena zemlja oko tih gradova. Pa i laj posljednji ostatak stare Duklje, zajedno sa spomenutim gradovima. osvojio je Stefan Nemanja, tako da je o. JI83 cijela Zela bila najzad pripojena Raškoj. 3. Dndtveno i državno ur edenje Duklje do xn. stoljtt3.. Kaka.' je bio ekonomski. društveni i pr3.vni poloiaj naroda 26 1
-
T , Duklje, 0. torne malobrojni bizantski i domaći i~vori ne gO"ore gOlOvo nJ~!a. ~.paJ; ,. ma da nCfl'Osrednih svjedočanstava o tome nemu, nesumoJ'" .J'' d, , II II ,OJ . peno . d·I 8 'b . . II odn o odlll. selJaCI, osu na vla~ara I vlastelu. sve ,·ac preluili II tavisao i podlohn, pO.lotaJ. Putem za robljavanja, uduživanja i dob rovoljnog 5ta~IJ~nJa pad .. zdtitu~ I)lemića iJi crkve, siromašni slob!Xini ",I~ack' su se II sve većem broju pretvarali II zavisne i podJo!m: se Ja c. Na viJe mjesta pop Dukljani n spominje 'u Duklj; r krn stvo \magna~C$, princ-ipes. nobiks, milites). To su većinom vlad aren rodael. kojima J'e on d ' . d" ." T . anvao pOJc tne zemljisne posjede ~ J na upra~u. dav.ao d.ij~Jovc državnog teritorija. ili su to bile ,sta '""dtc starJc~me. L \"oJn, r.apovjednici ili druge ličnosti. koje Je \" a ar - Jn,lošcu wOJ·" b, .. . . I' '. l, l og zas uga u ratu III 17. drugIh rat oga. 1 poklanJanJe~ zemljišnih posjeda _ uveo u red plemstva. U ~~etku .te penode plemiĆi su bili u mnogo zavisnijem i po~r~denlJem pOIO!aju prema vladaru nego poslije S daljim st~ć nil:" ekonomskim jačanjem plemstva, odnos iz'medu' ple~' a l vladara sve vilic se priblifa'-a feudalnom odnosu vazal a l suverena po kome J.' plo·" ... jer .svo, '. nil -I'aza mnogo samonalIlIJI. me suverenu. d~guJe Jedino vjernost i pomoć II ratu. Tak o _ pre~a Duki Janinu - kada je jedan od ,·Iadara primio k sebi odbjegloga .raškog župana. pitao ga je. ~da li bi bio voljan da se d~a~ovoIJno podvrgne sa cijelom svojom oblaJću kra ljevs koj . t k ra ,.JU . . . slnOl'ima~ . vlastI 1. da sc.. zakune na vJernos I nJegovIm , a k~d Je poshje toga zauzeo RaJku, .rodake sl'oje učinio je iupaOlma pod o~evom vlašću. da vladaju i dril' u posjedu lu obl~t. tek da ~pak priznaju kralje\-sko pravo.,. Isto su sc tako
I;;
I
,
!~r:e~; ~ukan I ~a~ko: _ koj~ j~ kr~lj .~odin
postavio u Ra!k oj. da. će .0111. I nJ~hov~ smOl'I bItI pral'i vazali (homines) kralj~ ~~.dllla l nJegOVIh smova i nasljednika •. U vezi s tim ~e za':'l~nl~lm . pOl?žajem prema vladaru sve više su jačali moć I ~~lltlčkl ut~ecaJ plemstva. Pojavljuj u sc već slu~ajevi da plemIĆI ~stav.l.Jaju kralja. i slučajevi. da upravnici ;ojedinih oblast~ poshJe ~Ia~areve ~':'tti uzmu $\'u vlast u zemlji. T o se dO~~llo. n~ pnmJer, poshJe Casiavljeve propasti. kada su .. banOI I pO.Čcll da go~podarc svojom zemljom. svatko svojom obldću I ohug om. I pokorili sebi iupane. od kojih su uzimali
26'
•
danak. kao što je obično činio kralj ... Izmedu samih plemi ća i izmedu pl emića i vladara vodile su sc stalne, gotovo neprekidne borbe i ratovi: proganjanja. za tvaranja u tamn ice. trovanja i ubijstva medu vladarima i vlastelom bila su ~csta pojal'a. Plemstvo bi često mobilizi ralo narod i ustajalo protiv vladara. zbacivalo ga. pa mu ponekad i lil'ol oduzimalo za ra~lIn koga drugog vladara ili prctendenta, koji bi ga vod io. Pa ipak. uzeto II cjelini, vl adari u Duklji te ranoreudal ne ' periode imali su veliku vlast nad vlastelom. I'eću no ŠIO će je imat; poslije. u razvijenom feudalizmu. Vlada ri su bili vrhovni vojskovode. sud i zakonodavci. Vladati su do XII. st. bili vec nasljedni, pa je Ljclopis popa Dukljanina USti-ari. dobrim dijelom. jedna duga lista kra ljeva. koji S\l, ponajvik, ostal'Jjali prijestolje svojim sinovima, ak o nisu bili silom zbate ni. Ali i II toj periodi očuvali su sc tragovi nekadaInje stvarne izbornost i plemenskih starjdina i vojskovoda u plemenskim savezima u odredenom broju slu~ajeva - uglavnom formal nih - izbora vladara od strane naroda. Pop Dukljanin navodi za neke vladare da ih je narod .podigao na prijesto. ili .postav io za kra lja" ili pozvao da "preuzmu kraljevstvo i zemlju svojih otaC3«. Da je tu rije~ samo o formaln om. a ne o stvarnom izboru, vidi se i iz slučaja kralja Grubeše. za koga Dukljanin izričito I'eli. da ga je .po naređenju carskom narod postavio za kralja ... Vladar sc oslanjao uglal'nom na svoje fupane i druge veIika!e ; njima. je bio okruien i s njima se savjetovao, naročito u vojnim stvar ima. Ali se iz prikaza taboln;eg sabora na Duvanjsko m polju vidi, da se d o sredine X II. st. o~uvala tradicija o nekada!njcm održavanju narodnih skupština, koje su odlu~i vale o vafnim dr!al'nim pitanjima. Ljetopis popa Dukljanina daje nam i prilično de:t1'jan. ma da ne dovoljno jasan opis sistema lokalne vlasti u Duklji. Opisujuti toboi nji sa bor na Duvanjskom polju. Dukljanin pri~a. kako je kralj podijelio zemlju na četiri oblasti (provincia). Na čelo svake oblasti postal'io je bana (dux ). zatim je odredio fupane (comes) i satnike (sed nicus. centurio). Svakom hanu dao je po sedam satnika. a svakom !upanu po jednoga_ Satnici podredeni banu imali su za dužnost »pravo i pravedno suditi narodu j ubirati danak te ga uručivati banovima .. s tim, da banovi mo2",
,
KARTA Xl
raju polovinu sakupljtnog danka dati kralju, a po lovinu zadrhti la sebe, Satnici podredeni knmesima (župa nima) također su imali dužnost da sude narodu; od poreta, koji su, ,·;o:ro;all1o. oni
I
sakupljali, dvije trećine su i!k kralju, a jedna tretina županu. Ne vidi se, kaka,· je odnos bio izmc:du ob lasti (b an ovina), županija l i satnija. ni kakav je bio odnos. to jest razlika izmedu banovih sa tn ika i lupanovih $alnika.
Stari građovi u primorskom dijelu Duk!jc, kOJoj 511 u X L st. pripali Skadar, Uldnj. Budva i Koto r (na mje~tu sta"og
I ,
I I
Acruviuma). imaJ i su poseban. autonoman položaj: oni $ 1.1 bili ;zuzdi iz te administrativne podjele, jer su imali s\loj osobiti privredni, politički i kulturni razv itak. To su bili jo; rimski gradovi. nastanjeni romanskim stanovništvom, koje su Slaveni najkasnije od X. st. postepeno i s,'e više potiskivali, tako da su duk ljanski gradovi. ka o i gradovi u Dalmadji. s vremenom dobh'ali sve jasnije slavensko obiljeije. Plemstvo u tim gradovima. formirano od potomaka starih Romana j bogatih Slavena, stvamo je vladalo i upr avljal o njima, iako je "dnija gradska pitanj3 jo! uvijek rješavala skup!;tina cjelokupnog stanovništva. Na čelu gradske uprave u Kotoru. a vjerojatno i u drugim duki jan skim gradovima, stajao je prior, takoder iz redova pl emstva. Pored ().Staloga slobodnog stano,'nišh 'a - obrtnika, trgovaca i slobodnih seljaka - II tim grad ovima. odnosno u njihovoj neposrednoj okolini živjeli su i kmetovi. koji su radili na dastelinskim imanjima, i robovi, koje su o b ično upotrebljavali kao kućnu poslugu. a služili su i kao predmet trgovine. Društveno i upravno isto sc tako razvijao i grad Bar , koji je najvjerojatnije osnovan poslije doseljenja Sl3vena. Ipak Olj e l !'op Dultjanin nav<>di u lora«: i Sitn;"c: I'odlul;e. oh Zabljah; Go .. h iup:miia . • jevero;II.xno od r\ilrJiu: Kupilnik. na i.tom oj olNoll Skadankol j~ura (<:Iana. ime arbana!ko, sela); Oblik , h aj i brdo (dan.. T~nbol) t de.ne .t•• ne Bojane; Prapratna. izmed" Bara i Ulc;nia; Grmn ica (izvedene od Jln. cr ven), i.medu Pal\r o.i~a ; Shdarol<>lt" i _ra: Koce ... (da"". . .bora,·ljeD nui., bli.u Budve!; Grbalj , i.medu T;va llko, uliva u Boki Ko\oul:oj I Budve. Glavne tupanii~ u Travun;ji jc' '': Dralc~;"., ok" IIcrc ... "ovo~ . Kona ..li. od Dubro"nih do Boke KotoTl!:e. V.m (danu Korjeniti ). Ljubomir, Fa'n;e., Rudine, Vninje (dana. Zupci ); u ZallUmlju: Popovo polje. Za pska ltJpanija. olo planine .zabe , S,on, • poluotokom J>djd.cc:m , Luka. oko uUa N.rClv" Dubrava, • lije.,.., <.tra"" Neret ve, Br.xoo i Blat o.
\
\
h.....,....,... _
'"
OUKLJANSKAOnZAV. U [)RUGOJPOI.OV1Cl XI.S I Ol
l __ _
I
- --
(,~"""CC OBl .. STt
~ i ...
'm.. Gtl""NtC'"
t,II.N ICi'<.K(),JA ,"Jt POUZĐANO
-
I isključenll m ogućnos t ,
Antipargai.
I
II
da je na istom mjestu postojao kašit!
koji je prebjegao jedan di o romansko g stanov -
niŠh"a i~ stare Dokleje. koju su gotovo sasvim poruJili Slaveni. Medu dukljanskim gradovima počco se Bar isticati tek pri kraju X I. st., kad je postao sjed ište kat oličk og metropolita. Porfirogenet spominje
II
Duklj;
još
tri
.. veli ka
grada ..
( utvrđenja ) :
Gradela; (moida Gradac), Novigrad i L ontodokla. a li nije utvrdeno, gdje su sc oni nala~ il i . Jedini Starigrad. kak o sc nat ivala Budva
II
Srednjem vijeku. opravdava mišlj e nje. da
j e N ovigrad bio ne gdje
II
primorju i da je po postanku mladi
od Budve.
U slivu Bojane i Drima II doba dukljanske drIavc postoji lest manjih grado,·a. Možda su to slara pograni čna u t vrđenja. u koj a se $klonio jedan di o stano vni ka Dokleje, To su: Svač (5\"ad um), istočno od Ulci nja ; Danj (Dagnum. Oagne), na mjestu. gdje sc Drimae odvaja od Drima i teče k Bojani ; ju!no od njega je Sal)a (Sappa). a sjeverno Sarda (S~ rdum ). Zatim treba n~p o menuti Drivas! (Driv astuln), sjeveroi stočn o i Balet (Balccium. Baleze), sjever no od Skadra. Od svih malih gradskih naselja najduie se odriao Danj. jer je njegov opsta nak bio uvjetovan ~Zetskim putem«. koji M: is ticao ka o značajna saobraeajna arlcrija izmedu Jadranskog mora i uedišnjih oblasti Balkanskog poluotoka. Karakteri s ti čno je. da su spomenuti gradm.;, iako d osla mali i vrlo blizu jedan drugome. bili sjedi~te katoli čkih biskupa. Medu drugim mjestima. na lijevoj obali Bojane, na sredini izmedu Jad ranskog mo ra iSkadarskog jczua. isticao sc benediktinski samostan sv. Srda i Bakha, u kome je bila @:Tobnica dukljanskih vladara. Kako je Bojana od uŠĆa do tog s~mostana bila plovna i za najvete srednjovjekovne brodove, t o se Sv. Srd na Bojani razvio posli je u veliko primorsko p ristanilte poznato u svim jadranskim oblastima. 4. Jača nje Raške i njezina borba :ta nezavisnost protiv Bi_ za nta. - Od početka XII. st. srediite borbe za obnovu centralne vlasli i otpora protiv Biza nta prenosi se u Rašku. Osim borbe protiv bizantskog utjecaja u Zc:ti raški su župani vodili aktivnu politiku prema Bizantu i na istočnim i juinim granicama Raške.
265
-
l
I I
Ta borba, koja je otpo~cla joj potkraj XL st., nastavlja sc sve upornije cijelo XII. stoljeće. Iz Raške su Srbi najprije počeli prodirati u plodno Kosovo polje, zatim II krajeve oko gornjeg toka Južne Mo rave i Vardara. Bizant je morao čini ti znatnc napore, da obrani svoje granice i da na neko vrijeme primOTa RaJane na pokornost. Kakv u jc opasnost za Bizant predstavljalo to srpsko p rodi ranje. ,-idi sc iz toga, !to jc sam car Aleksijc Komnen morao lično pokub"'a!; da rijdi srpsko pitanje. Ali uspjeh je bio samo prolazan. Veliki lupan Vukan papdlao jc privremeno, obećavao pokornost i davao taoce. pa bi uskoro opct započeo puslo§enje bizantskih oblasti. T o, šIo je car (1091 ) došao da it-vrši pregled pograničnih utvrdenja prema Ra!koj. nije spriječilo velikog župana Vukana, da ubrzo zatim provali II bizantsku oblast i spali Lipljan. Smirio se samo privremeno, kada je Aleksije stigao B vojskom tl Skoplje (109.5). ali neprijateljsh'a Stl odmah ob novljena, čim je ta neposredna opa.most prošla. Vukan je uspi o da prepadom razbije bizantsku vojsku, koja je pod dračkim namjesnikom Ivanom Komnenom dospjela do Zvečana. Srpske čete mogle su tada razviti jaču dj elatnost na !irem području i pu.stošiti krajeve oko Vranja. Skoplja i gornjeg Vardara (Polog). Bizant je bio primoran ozbiljnije se postarati da zaštiti svoje grani~e, i u pol:etku 1094 ca r A!eksije izbi je opet s vojskom na Kosovo. Pred takvom opasnošću morao je Vukan popustiti i tatraliti mir. U pratnji svojih rodaka i mnogih fupana izisao je pred cara i obetao pokornost, koju je trebalo garantirati davanjem dvadeset uglednih talaca, medu njima i dva Vu kanova sinovca (U roJa i Stefana Vukana). Ali ni sva ta nastoja nja nisu mogla osigurati trajan mi r. Srbi su iskoristili te!kote, u koje je Bizant tapao u vezi s prvim križarskim ratom 10% i nastavili svoju prijai nju akciju, koja nam u pojedinostima nije poznata. Zna se samo, da je namjesnik Ivan Komnen u borbi protiv Vukana opet doživio poraz i da je iznova bila potrebna lična interven~ija cara Aleksija Komnena, koja se zavrWa kao i prijai nja tako, da je Vukan opet dao ta oce, kako bi izbjegao ozbiljnijem napadaju (1106). I poslije Vukana RaJka se vi!e decenija stalno naprezala. da se o~lobodi prevlasti Bizanta i da se proširi na njegov ra ~llJl.
ma da je Bizant pod Komnenima opet bio u!ao u novu periodu ~pona. U toj borbi našla je Rdka prirodnog saveznika II Ugarskoj. koju je isto tako ugrožavalo Istoč n o carstvo. Sukobi Biz anta s Ugars kom bili SIJ o b ično praćeni i borbom sa Srbima. Dok je ~ar Ivan Komnen (1118- 1143) ra tovao S Ugrima na Dunav u. oko Beograda i Brani čeva, Srbi su iskoristili priliku i osvojili grad Ras. h-an Komnen je kao i njegov prelllodnik morao navaliti na Srbe, koji su u jednom sukobu bili potuče n i (o. 1129). Savez Srbije s Ugarskom n ije ipak tim porazom prtkinut. Zajednička opasnost ga je samo poj ačala , Uo se ogleda u rodbinskim vezama srpske i ugarske dinastije: J eknO!.. kćerka velikog župana U roša 1., svakako Vukanova sillOvcil.. k oji je neko vrijeme bio talat u Bizantu. bila je udata za uga rskog kralja Belu ll. (l131-1141). il njen brat Beloš, ban H rvatskt i ugarski paiatin, bio je dule vrijeme jedan od najmo ćn ijih ljudi u Ugarskoj. Drugi križarski rat i sukob Bizanta s Normanima iz julne Italije omogućio je Srbima da opet započnu borbu proti" Bizanta. P ošto je suzbio Normane, car Manuel Komnen krene 1149 na Rašku. osvoji gradove Ras i Gali č (u dolini Ib ra). opustoši okolinu i spal i jedan dvorac velikog iupana UroSa II. Ali ta j pohod nije imao trajnog uspjeha, i Manuel je iduće godiO!: morao Optt ratovati protil' Srba, kojima je do!la u pomoć ; ugarska vojska. U dolini Tare su se sukobili, i savetnička je vojska bila potučena. Poslije toga poraza U roš II . je morao napustit i dal ju borbu i predati se. Ostao je na "lasti. pošto je položio zakletvu vjernosti i obal'euo $e. da će davati pomoc u I'ojsei dvije hiljade ratnika za ra tove u Evropi i pet stotina u Aziji. Dalje borbe Srbije protiv Bizanta bile .w praćen e unutrašnjim sukobima oko prijestolja. što je Manuelu Komnenu pružalo priliku da odrla"a sl'oj utjecaj. ali koje jasno pokazuju, da u Srbiji n ije napuštena tefnja za potpunom sam ostalnošćl:. Prot ivnici Urola I I. i njegove politike zbacili su njega i doveli na vlas t njegova brata Desu, koji nije mogao da potpuno potisne svoga suparnika. Spor je riješio Manuel u koris! U roša. il. Desa se morao zadovoljiti nekom manjom obldeu, koja ' nam nije blifc p Otonla ( 1155). Dinastički sukobi i bizantski: intervendja nisu time prestali . Ceste promjene velikih lupam:. po26;
•
•
•
,
;
kazuj u, da Srbija Olje mogJa da se pot puno otrgne od utjecaja Biza nt a. ali da ni on nije mogao d a potpuno prol'ede svoj u vo lj u. U roia II. zamijenio je veliki žu pan Prvosla\'. Premda je pokazao tendenciju. da prema Bizantu postane samostalan. bi o jc ~~ač~n , a na vlast doveden B cl o~. koji je ubrzo sam napust io SrbiJU I povu kao sc u Ugarsku. Veli kim županom pos ta je opet ~esa: ne zna. sc pobliže pOli koj im okolnostima (o. 11 61). Ako mu JI: B ,~a nt. pntom pomagao. nije pvst;gao, da mu on os tane vjt'ran. Jer Je Raš ka pod Desom ubrzo postala izvor novih tdko';a za Manuela Komnena. Desa je Opel zaposjeo 1162 onu oblast ~oju mu je ManUel. ~ri~remen~ bio dodije lio na uprav u, a koj~ Je pT!Jt' morao I'~alltl Bizant u. I oklijevao je da pošalje pomoćne t~~pc u rat. ~.rotlv U.gars.ke. U. svom otporu prema Biza nt u ipak mje n~oga o IC' dokraja. Kada Je Manuel do;ao ~ vojskom u Ni J, DC$u Je ~orao da mu se p rik ljuči. ali je zbog nepo uz dan osti bio zadrla n I odveden u Carigrad. On je uspio da se opet vrali na v ~ ast, i neko su vrijeme Srbi bili primoran i da sc drže primlje _ nih oba.l'eza: u ratu Bizanta protiv Uga rske .~udjeluje i njiho\' p omoć~1 odred. Taj je od nos bio kao i prije kratk otrajan. Cim se s~'ršlo rat s U~~rskom: .car Manuel je morao krenuti na pobUnJene Srbe. kOJI su biii po tu čeni. a Desa zarobljen ( 1168). Manuel Komn en pokuša da prevlast Bizanta nad Srb ijom osigura ti me, Jto će oslabiti jedinstvo umije i "lasI vlada ra. Za veli kog iupa na posta,-i Tihomira. sina Zavide. in a če ncpoznatog člana dinastije. a njqovoj braći da de na upravu posebne ohlasti. To sc rješenje, medutim, pokazalo is to tako kra tk otrajno kao i sva prijašnja. 5. Kultura. K n j i f I: l' n o s t. Počeci srpske sredn jo> vjekovne pismenosti i knji7.evnosti teško sc mogu pratiti u vrcmenskoj periodi od lX. do XII. stoljeća. T o je ustvari doba. u kome se nastavlja rad na ~i renju os nov ne pismenosti. onakve, ka.hu su još.u lX. st. zapo&:li u čenici Cirila i Metodija _ Cijeli ta.J rad s~toJ ao .se uglav nom iz prepisi-'nnja obrednih knjiga i dj ela. kOJa su bila neka vrsta pomoćne ob red ne lite rature (bcsj.ede, iieija. "'etaca i s l ično) . Kak o je naj" e.:i broj tih knjiiev_ mh spo mem ka bio pisan glagolj icom, koju je u toj vremensko;
periodi zamijenila spretni ja ćirili ca, razumljivo je, ~to ti spomenici oisu sačuvani. Izuzeta k čine dva Ulačajna djda X I I. stol jeća. Prvo je od njih poz nati Ljetopis po pa Dukl j anina, koji j e do du1;c: sačuvan u latinskom prijevodu, ali za koji sam njcgov pisac ka že da je preveden " sa slavenskoga u latinski jezik«. !Io sig urno znači, da je postojao i slavenski origi nal toga ljetopisa. D jel o je va!llo naročito po tome, što je prvi naš pisani spomenik, II koj i je ušla suvremena narodna tradicija <) vitcškim djelima i pothvatima legendarnih junaka i vladara iz najsta rije historije Srba i H rvata. ~ Dr ugi zna čaj ni spomenik pismenosti iz te epohe je čuveno M iroslavl jevo Evandc:lje. Pisan na pergamentu izva nredno lijepim i krupnim ćirilskim slovima. ukrašen umjetnički rad('nim inicijalima u boj i i zlatu, taj je rukopis ne samo važan kao najstariji spomeni k srpske redakcije, nego i kao remck-djelo naše stare kali grafske umjetnosti. Premda je ta prva epoha ra zvoja stare srpske u ednjovjekovne kn jiževnosti ostavila malo spomenika pismenosti i knji ževnog rada, ona ipak znači prckr etnicu u daljem razvoju ne samu Hpsh, nego i č i t ave jugoslavenske knjiž evllosti. T o je doba, u kome se paralelno s procesom formiranja fcudalnoga društv enog poretka vrš i i postepeni prijelaz od opće južnoslavenske ćirilomelodijcvske pismenosti . k posebnim nacionalnim knjHevnostima. Prvi znaci toga postepenog izdvajanja srpske knj ižel'nosti iz z.ajedničkoga ćiri1o meto d i jev skog naslijeda su: I) sve jače formi ra nje srpsk e redakcije staroslavensk og književnog jezika ; 2) pobjeda ćirilice nad glagolj icom na terenu, koji će poslije ,-elikog raskola od 1054. t. j. od k o načnog odvajanja Ist očne i Zapadne crkve, biti pod jakim utjecajem bizantske kulture i bizantske književnosti.
U III j e t n o s t . Spomenici anti kne gradske arhitekture i fortifika cije II tim oblastima propali SII za seob\: naroda' jedino s pomoću spomenika religiozne arhitekture uspostavljen je. sporadi čno. kontak t izmedu stare umjetnos ti i nove, koja je nastajala. Vttina naselja, kao na primjer Cari či n G rad kod Lebana, potpuno je opustjela: u nj ima nikada nije obnovl jen gradski živo t. U grad ov ima , gdje se poslije dufeg prekida nastavio ii,'ot,
,,;g
I
slavensko na novni!tvo mj!': do X . i XI. st. igralo tl kulturnom stvaranju neku valni;u ulogu. Srbi Slupaju II bliii dodir sa starij im spomenicima na svome teritoriju tek posHje primanja kr~ćans tva . Zasada joi nije rijdeno pitanje. II kojem je raz.mjeru stara, po\uSTukna bizantska crkvena arhi te ktura sa svojom kamenom i slikanom dekoracijom utjecala na počctke arhitekt.ure kod Srba. Za jednu od prvih Nemanjinih crkava (Bogo< rodlCu kod Kuliuml ije) več jc utvrdeno da jc tl XII. st. građena materijalom bizantske: crkve iz. VL st., koja sc nalazila na istome mjestu. Neispitana jc takod er vcza iz.medu najstarije balkanske s~~vcnskc ornamentike rukopisa s ornamen tikom bizantskog poriJe kla s Balka na iz VI st., ali vec sada su utv rdene nd.. e $lično sti i.z~edu uk.ras3 na biuntskim nadgrobnim balkanskim spo~enl ~ l ma VJ. I srpskim minija tu rama X I I. stoljeća. Kasnija ispi hvanJa pokazat će, u kome s~ ops~gu smij~ go\'oriti o kontinuitetu umjetnosti u unutrašn josti Balkana od V I. do XII. stoljeća. U IX. st., kad su poslije pokrš tenja i balkanski Slaveni počeli da podii.u rrv ~ umj~ tni čke spomeni ke monumentalnog karaktera. stanje umjetnosIl u njihovoj najbližoj okolini bilo je svuda priblifno isto. Lokalna balkanska k ršća n ska umjetnost ~eslavenskog stanovništva jedva se održavala po gradovima na Jadranskom primorju i u jačim voj nim i cr kv enim bizantskim eentri:na u unu tra~njosti. Spomenici te umjetnosti, na te ritoriju Zele I RaJke. podjednak o pripadaju historiji star ijeg slanovni!tV.'1 i nedavno pok rŠlenih Slavena. Arheološka nalazišta pokazUJu, da se kulturni i umjetnički živol nastavio na nekim mjestima. gdje su već prije postojala naselja, uh'rdenja, crkve ; manastiri. Dreno.'a kod Prijepolja. s antiknim nadgrobnim kamenjem i kasnijim latinskim natpisom iz X. st.. iako ndspitana. .'eć sada pokazuje. kako se u tim oblastima i u unutrašnjosti na nek im mjes tima Srednji vijek direktno nastavljao na antiku. . Najst~.rije građev ine u duldjaoskom kralje\'Stvu ponavljaju obl.J~e , kOJI se. oslanjaju na tradicije kasnoantikne, jako orijenl ahzlr~~e arhitekture. T emelji i gornje konstrukcije zadrfak kompliCirane obli ke, ali su oni izvede ni neprecizno i u sasvim skromnim dimenzijama. Kao tipični primjeri aThitekture te .. rste iz X I. st. sačuvali su se kod Trebin ja S". Petar de Campo. koji sc .spominje u Ljetopisu popa Dukljanina kao mauzolej kralja
270
Radoslava, i u neposrednoj blizini crkva sv. Pavla. a u okolini Stona osmero!islla crkva u OUju i crkva sv. Mihaila u Stonu. Kako su te crkvice izglcdale u svom prvobitnom stanju, vidi se po na.slikanom modelu na po rtretu kralja donatora u stonsko~ Sv. Mihailu. Monumentalni;i oblici arhitek ture Ila nalem PTlmorju u ranom Srednjem vijek u postojali su u gradovima, gdj~ ~u starije kulturne tradicije bile n~ jjače; u. Kotoru, .Skadru. UkIllJ." i Baru. Za Kotor znamo iz KonstanIIna Porf Irogeneta da Je imao katedralnu crk vu u obliku rotunde. koja se vjcrojatno nije mnogo razlikovala od zadarskog sv. Donata. I o.stal i .arhitektonski i deko rativni plastičn i oblici na Zeukom P rimorju mnogo su srodni sličnim spomenicima od VIII. do XII st. u brvat.skim kraj evima i u Makedoniji. Iz pisanih izvora znamo, da je u XI. st. u Zeli bilo dosta crkava i ma nastira, na primjer crkva sv. Srda i Bakha na Bojani. Bogorodica Krajinska (Bogorodica in civitat e Dioclitana) i t . d. Po podacima iz Ljetopisa popa Dukljanina vidi se, da su u Zeli u XI. i X n . st ., osim manj ih crkava, postojale i veće. koje su sl ulile za k runisanje i kao mauzokji. Uz crkvc spominju se . K · · k OJ· u l' rapra , TIL..I , . (l." /. i dvorovi -curiae (u Bogorodici rajins Na!alost." ti su spomenici sasvim malo prou~eni, otkapanja nisu vršcna već su ostaci snimljeni i opisani samo u kra ćim putmm biljcik'ama. Većina crkava staroga zetskog kralj e"slva kasnij e je popravljana, ali sc na mnogim prolirenim građevinam a r.,~ pomaju ostaci stare arhi tekture. Plastični ukras od Kamena na zgradama loga doba u Zeti ne razlikuje se mnogo od plastič n e deko racije istog tipa u srednjem i sjevernom dijelu jadranskog primo rja. Plitki kamen i rcIjefi s prepkten;m trakama, stiliziranim bil jka:";) i ii~oti~jama sl ulili su kao ukrasni o"kviri na vratima i prOWr1rna : 0111 su Isklesani i na pl očama oltarskih pregrada, na ciborijim:L. i ostalom crkvenom namjdtaju. )o'ragmenti takva ukrasa n~laz~ sc t:. ~tont: . Koto ru, Ulcinju, Bogorodici Ratač.koj, u manastiru Za\"ah : t. č. Najstariji 5pomenik na5~ga mo num entalnog slikarslv; sa~~\"ao sc na zemlji!tu nckadašnje Zetske d ržave - freske u crkVI 5\". Mihaila u Stonu. Freske su nastale izmedu 1077 i 1150. Pn 5:; drlaju, ikonografiji i stilu, le fresk~ pripadaju ran oj romani~ko.; 27 1
T TAU ..... XIX
umjetnosti Xl. i XII. stoljeća. OsilO pri:w ra crkvc:nog sadr!aja II Sv. Mihailu jc naslikan i jedan ,,!ađa rski portret. Od predmeta umjetničkog zana ta nedavno je pronađen dragocjen primjerak zetskog porijekla: olovni peča t Bodinova smOl Dure. Romanički i bizantski elementi ukdtaju sc na lom pečatu podjednako: lice: (reljef s t ojećeg sv. Jurja s grčkom signaturom ) je grčko, naličje: je latinsko, I natpisom: Georg{iu,) (Regis) Bodini Filius. N01j\'c6 umjetnički spomenik zelskc kulture nastao je posljednjih godina XII. stoljeća: Evanđelje kneza Miroslava. Minijature II tome dragocjenom rukopisu radio jc d ijak Gligorije: on se II tom poslu pridržavao tradicionalnih oblika starije zetskc ornamentike, koja SI: često oslanjala lla apulijske utore. Ornamentika ze tskih rukopisa mofe se već sada dost:! pouzdano podijelili u dvije grupe. Starija se oslanja na ju!noitalske uzore X. stoljeća. U njoj dominira sjevern i pleter Ja životinjskim glavama. Inicijali loga tipa saču'-ali su se - iako u kasnijim crnogorskim rukopisima XV. st. - u preciznim kopijama praslarih originala. Na njima sc vidi. da su zets ki prepisivači na n;u oj obali .Jadrana veoma rano, već u X. st., u svojim skriptorijima njegovali inicijalnu ornamentiku. koja je u tim oblastim:J. prilagodena Cirilskim slovima i iz njih u X II. st. prenese na II Makedoni ju, do Ohrida. Mlada zelska ornamentika , na viJem stupnju ratvoja, pokazuje oblike romaničkog stila, koji je prenesen sa Zapada preko Apulije. Dva glavna spomenika zetske umjetnosti , fres ke u S". Mihailu i minijature u Miroslal'ljevu Eva ndelju pokazuju završne obl ike stilm' a. koj i Su postojaH II Zeti do dolaska Nemanjića. Oskudni hroj ])odalaka iz VTemena od IX. do druge polovine X II. st. ne dopui t:!, da poblife upoznamo detalje razvoja u loj periodi. Umjetnost je u Raškoj u to doba gotovo nepoznata. Udaljena i od bizantskih glavnih komunikacija i od primorskih gradova. Raška je svoju primiti'-nu umjetnost podizala na ostacima t radicija predslavenskog stanovni!tva. U X I i X I I. st., preko rukopisa nastalih u primorju i Makedo niji, dospjela je i uraike
27'2
,
Ploea " c rk ~1 I ", Troji ce n ~ Pre vlaci (Hok~ Kotors ka l
-
1 TAl".'" XX
prepisi"ačke
radionite jednostavna orna mentika ra noHednjo vjekovnog tipa. ko ja je II Raškoj doloila joJ grublji oblik. Glavni sJlomenik prcclnemanjićkog Rasa, najstar ija oču ,'a na crkva na srpskom zcmlji!tu. Sv. Petar, \·jcrojalll o je po_ d ignut prije pokrštenja Srba. Po starim tradicija ma crkv" su , agradili Romani; kasnije sc: istical o. da ju je sazidao apostol T it ,. na podobije kumirnic ... Sada!nje znanje: o umjetnos ti u Raško j do pojave Nem ..nji ća
sasvim je fragmentarn o, pa
naročito
će
možda nova is t ra živanja .
iskapanja, unijeti nd lO vi šc: svjetlost; u hi stor iju tc: oblasti, koja jc staroj srpskoj umjetnosti dala PrY ; na ciona lni stil - _raš ku škol u •.
• "tTlHCT~ Nl Njj·HitC •
.. .....--. ,. . ... -
"'~
~
.... ntDe.Kt q14t: l' L!SC4ltAniAI! i .
~, .
,
lo. .. . --
.
~
I I
" iWiA
I
Mini ja ture 11 M l r(lSl a ~lj e ,· . e-" Inddja (XII . i l .)
--
.
• •
•
Ke k
IZVORI I LITE RATURA I z ~ or l. N~ma saču,', nih isprava naiih vladara il te periode Jedini izu zetak čini mold. povelj. od 1151. kojom Desa k.o knez Zete, Trebinja i Zahurnlja daruje samostanu benediktinsko!l redi kod planinc Garll'ana u Italiji olok Ml jet (njcnu autentičnost brani F. S i l! tj, Od narativnih inor. oču"an je jedino Ljetopis l'opa Dukljanina (/h rski rodoslov), Čiji plUC PO imenu "Ue poznat (bio k svakako , .. ećenik u Ba ru, sj(diUu kalOličke nadbiskupije). Tu SI: p, ;kuujc, sasvim k'!:"endarno , najslar;ja pro!los\ Ju!nih Sll\'en • . Od kraja X, st. pis.c k o rra nihva na histo riju Zele i njezinih odnosa sa susjednim zem]j.m;! - RaSkOlII , Trebinjem, Humom i Bosnom, Djdo dopire do sre dint XII. sl .• kada je sva kako isutavljeno. Vjerodosloj nost ljetopisa je u tom dijelu zn a tno veća i rasle, ~to $mo blili piščevu l'remenu. Velik o značenje ima I.je topis za historijsku ,"eorranju, naroči to Zete. Trebiuja i Hum. , ; Z
°
2i4
~
u m e II (dru!l8 j>olovinQ XL st.), ima u SvOm djelu Sl ral c"ikon ne"t o pod.t ~l~a o Srbima fizd. V. Vasi!.icvski, V. Jernstct. 11196). A,,~ Kom· n e n II (pu'a polovina XII. st.) u Aleksijadi, djelu o vladi SVO," ot: Aleksij. l. I( omntna (1081-1118). (bjt dra!loc.iC'ne vijuti i o S rbima za (o vrijeme (pored bon nskn\!, izd. A. RciHt ncheiđ I ~ i najnovije B. l eib l-IV. 19Ji, ~ f r~nc. prijevodom i l,;st . kome n ta rom/o Muji Ane Kom nene, N, k ,. for II r i j e n i j e (prva polovina XII. st.) p ruh malo podataka z. dccrnij prije ,'Iade Aleksij. I. (Ilonnski Corp " s). O Srbima II vrijeme Ivan a I(omnena (111&-1143) i Manuela nomnena (11 43-1180) imaju najvi še "ijuti 1" a n K i n n a m (dru g a polov,"a XII. st.). koji je bio Manueloy Kk ret ar (Bonnsk, Corp us). i N i k e t. H o n i j . t (u mro ubl"1:0 poslije 1210; Sonnski Co rpus), utim pjun;k p anej!iriča r (il sredi ne XII. St.1 T e o d o r P r o d r o m (izd. Miller, Recucil des hiSLo rien' des croiudes. Historiens g recs 2, 1881). Nešto pod"taka o Srbima sadrže i biuntske kronike I,'ana Ski lice (kraj Xl. st.) nd 811 do 10?9. koga je v.ćim dljrlom unio u !Vojt djelo G ~ o r I: i j e 1\ e d r ~ n (Bonnski Corpus). i I ". n I Z O n a r e (sredlll 3 Xli. st.), kojeg~ djdo d opi re do 1118 (Bonnski Co rpus). Od zapadnih djelp ~ijuli O Srbi mft sadrže Annales rej.'tI; Francorum. II veti s ustankom Ljudevita Posavsko!!, (v. pogl. VL). u tim najst ariji ugarski ljetopisi (posljednj~ izd. S1.e ntpćler)'. ScriptorU rerum Hungarica· runI I. 1(37), kao i dje lo o pn'n dva kri~arska rat~, lwj a ,"ovorI' OJ prolatu k rihra putcm Bcogra \l-:-<,;;_Sofija_ Carigrad: A 1 b c r I A. < h e n S k i (Izd. Mi"ne. PL 156). Oton Frc;sin~ l; i (;zd. MG SS 20). Odo dc Deol:ilo (izd. Mig .. e, PL 185) i V i lim T irski (izd . Migne, P!. 2(1) .
Svi izvori za raniju sr psku historiju ni su jo. izda n i u Jednoj zbir ~;, F , R a č k i. Documentn, daje uZ ;tvore za h,,'atsl
_o "-
,I
! ,
~eomn
u po~ n . vanj~
lb. K O Đ a~e BHh (lS93). II (lim).
H lb.
JO"IH OB ~h.
Sa
I:"f~dom
za s ' ednjovk· k ovn" srpsk u p. oiloS\ ; rado m n . n jezi nu objavljIvanju. 0...13 oP;""o. ZI !lire fitalačkc slojeve. p rikazali lu srpsku p.ošlosl do I'ottlk~ Xl ~!.
CAH. 193n.
potrebna ZI
a." CTU II XII peKe (l 1 ~ 1~1! 73). ] 889, jol u" jjek jr vd an ; ih. r,: Q B a .. ~ a Mll, H~M(lA"KO n MU ..... o Cr~ a .. )' tl t " "<,,, , rue CA~I 58, 1900: !J..
HCTopuja
cp",~or "apOA~
AH aeT,c Mje8H t., OTall Hu,a'bH". 191 4; a. T, o po P M", n .. n ,w o ~po"o~(I" " i" 'J ,:I,eA .... " CB , Caue, 1"0" M,u'<'''l\a 114 4~, ]~O; u nspt3vi H. P a!! o J ~ " h. , BecrH All e l(o"H .. H. o (p(i ~ "I, r CHn lli. Im, k ri· t ički su p r. treseni podaci u lom izvo ru.
I
Za ilistorijsku geograriju le pe . inde jma nekoliku važn ih studija . 1\. J j r e ~ e k. Die lleer~!ra. s~. vOn Stlg.lld nnd, COllstantin,,!'e! " nd di~ B~ l knnpns5e, IS;;, dao je hiUorlj,,] na jvdllijeg puta, ko j i p resij eca B. l· kanski I>oloolok. od naj st.rijih vre mcn~ do XIX. SI., S mjesti ma, koj. Su "" na nje mu na !. tila. U s,'o m djelu Die H.ndel_stra ssell und Be r/:,we rk e von Snuien und Bosn ien w~h rC ll d de' i\li!t ela Ucrs. 1879 (pre" , O. p e j ,-
lI(1vit. 1951 ) .Ji r et ek je uda rio pouzdane t emelje u da lje p rou~l' v~ Rj~ h istorijske geog r.fije n a'ih s rednjo vjekovnih zrma!ja. Doba r diu njegovih ispilinnja oonusi se na n li rani Sredn ji vijek. CT. H O ••• O· • MII ob radio je vrlo iscrpno histo rijsko· geografske vijut i l< on$13n t in 3 P or fi rogenel' i popa Duk!jan ina u uspravi Cpno;:r 06uCT ~ X 1\ XII Be~. (rucl\ ~~ CYll 48. ]680). 3 pod~tke povelja V.silij. II . o O h.i ds1
2i6
Za hls lo riju Zete \J XL~XII , sL o l'te p re rledc daju f. R" f lt i, B(.I rh~ J užnih Slovena la državnu neodvisnost" XL v. (v. bi!>l. 7.a pogl. VI), i F. S i'; i t u VL gl. uvoda j u komentarima l.Jetopi sa popa O"I
e e
,
Iscrp", bibliografija za srpsku umje t nolIt POliloj i do 1945, P " 'i di o, do 1930, dali Su: G. Mille t, E. Popović· M. Ibrone i />\ . J.ia !.ar1i n u l.'3 rt b)'zanlin ehu lu Slaves. Premier rec ueil, deux itme pa rlie. 1S30; d m j!i d io. I I pe riodu od 1930---]939, dao je O. SoJkovi~ u Brtan t ion XIV. fac;. 2, ]939: treći dio, u pe.iodu 19;39-]945, d ao je S. RarIojčit u B)·un'ino, sla~ica IX, 2, 1~6. Specijalno bibliogra fiji za pe riOtJu do sred ine XII. $1. nije narom,> boga,a . O prvom kontaktu doseljenih Slave n a na Balkanu fi b iza n tskom utnjtlno~t u iznio je podatke CT. (T a" O J e 1\ Mh. O jylOC"~" c.,oat, "" ... y VI, VII " Viil u., r ~ ac C!l H ]909; t>re~metc nljsturi ,i e s rpske umje tnosti . n aro~ilo nakl i keram iku, prvi jc pu~eo ,b ispi\1I je M fi" e" h, CTap nc!!"c~a HBJl3SHWT3 y Cp!5Hj .. , C,ap,,"'p. H. P. l. ]906, i Cl'~pOCPII' eKO n (.lc)' ])e, CT"!!" ""P, H. P. ll, 1907. dod "t~]C MM" .
sn,
,-_"
•
nptr."... HCKona~3 "'" l'
r OI1HHC, 360PHHO( 3a1)ITHTt
l. I. 1950. O najstarijoj umicu" " t; ZeIt i t usJedni" oblasti ;-Ia,'ne podatke
CnOl
pruflju: D.
e T Tl a T .. '" II P'" H II h. O
npOUl"(lCTH
"
"c" .. apCT8)'
DOI't B, O npapoc.,aB" ''''
KOTopeKC. (nOMeH .." (AH :lS. lli95; 11. J a e T Tl e (; <} crmCK"" na p '", II 11011"01 I\PKU.u ~. c~allapC" OIl OKp)'ry, r.tUCII"" C:Yll 43, 1880, i erapa Cpi5 l1 ja 1\ A.,C;a" .. ja. Cn o" ell" I< (AH 4 1. 19!1oI HC"lli)" starijih ;",,;1;,,"11.;". ""'0,';1" " ohla~l; a rhitektu re, su:
i,,,,,;'i
11 e Tl
A.
(I
~
o. CpneKH
CIIO"CIIHIlII
Y OKCM ""II
CKaJ.pa.
CplI .
I(pt,It)fC
r .'O'''''K, lm. i Y OOIlHHOHlIj "pCCTn IUIOlH. CT31"I><3P , H. C. V. 1930: 1;, J> (I u," (I " II h , rhocwra j (I HcnKT" na ll,HMa cpemt.oBCK O""II_~ CnO"~" H '
ss.
Ka 113 "awe., .1.'-"'''0'' npH Mopj)'. e nOMe .. "" CAti 1(l3S. I\rititk i prttT~· "'''~ histo rijske podatke o arh itektonskim spomen icima zeuk;m " rpn om Srednjem vijeku - narotuo hentd'k t;nskim samostanima _ doo je; ll. Mo a p o; o B,,~. n paBocn"'lo W O"IWTIOO " ..... acTHp" Y tptll ... eBe~oBHoj CpOHj.., ]920. }(ratak i.vjdllj o iskopuanju ~ntdik tinskog samOstau kod Trebinja dao jt B. T, Ofl O a " II. !-IcKon ....... )' nnpoly . ''''eT''PY HOA Tpt(i HIt4, JH4 I. 193.'> N~jnUI'l!i 1>ltlllcd arhilekton,kih ~pomc"il" u Zeti i Jutnom Primorju II ranlOm S r~dnj. m vij eku napisao j. 1'>, F.i W II ij H h. OtH081< Cpt,ll 'bolju početn u studiju o tom mnte ri. jn lu napi sao je L j. K a r.", . n. O ~po"'c"icima VII. j VIII. s toljeća " Da lma ci ji, VHAD, N. S. XXII_ XXIll , 1941 _ 1942. od k~men e plnoli kt pot· pun o se stnski odvaja pečat Bodinova li n. , knj i j. p.onađe" i publicira" u Buguskoj (T. G e r a S i m O l', Un Ice3 U en plombe de Georg u filt du roi I3lOdll1e. Studia se rdice nsia l. HllS); p~čal Petr~. arhonta dukljansko!:,~ it X. SI .• $ grčkim oatpisom, .';eroj.too je srpski, i,ko M. L a ~ k' r i. oslavij. mO,l:utnost. da je biunuki (Influ ences bYtan tines dans la dip lo· mBl'Que bul,l:a rc. Soc., aB-,>eoo jeBaH!,...,e. 1897.
°
°
278
°
VII! POGLAVl.JE
MA KEDONCI U RANO FEUDALNO DOBA (OD VII. DO XII. STOLJECA) Solun u VII. sto lj eću. Za " r ij~llle svoga konač n og nasel j enja na Balkansk i poluotok u pn'i lll d ecen ijima VIl. sl. Slaveni su zauzeli i cijc:lo podm čje Mak ed o n ij e) osim Solu n;:. koji j e u to \"rijeme odolio n ovim opsadama Sla\'~na i Avara (u. G15. o . GI7 ). KlOd I.osljed njih opsada legenda sv. Dimitrija spOmtn Je gOl nv o sl'a plemena mak edoTl.~kih Slavena. koja su od toga I'remena zauzimala oblasti "d Mestc d o Tesalije i od samih solunskih grads kih zidina tl o Bitolj a . P rilepa i Titova Vc!e sa. O pleme n ima d ublje u unutra šn j osti n isu sc sačuv ali suvremeni podaci (te k iz XIII. st. potječe vijest o Dra g uvitim;, u Po lo!kom k raju ). Ma ci;: jc Solu n ostao u bizan tskim rukama. slave n sk i je elemena t $ViIkako rano počeo prodirali j u sam bizantski gra d. kako to pokazuju ne k i pod a ci o kasnijim ol>sadama u drugoj 1>olo,·in; Vll. st.. a j oš rj ečitije okolnos t, da su s bve n ski je,.ik zna li Solunjan i u IX . s to ljetu. Na drugoj st ran i. medu maked on skim Slavenim a. osta lo je prilično starosjed ila ca. pa je taj elemenat jak o utjeca<> na dalj i razvitak Slavcna, !to pokazuju mnogi trago,·i u toponomas tici tih kra jcva . T ako jc. Ila primjer. 0(1 imen a Skupi postalo Skopje. od Vilazor \Ielcs, od Astibu s St ipo od Li hnidu~ OhriJ. od Kastorija Kostur. od rije k e S\rimon Stru m
iii.
"T.j ,e nui.· u[>Otreblja.·" o\"dj~ L:I. područj~ od Sar planinc i alban",il, planina do RodoI'. i od 1'1. Ri le ; o.o"o~~ do ,·;;eh lIi.l.i",. ldje
279
• •
•
J
,
z:tntske tcmt Makedonije sačuvalo ~C i staro imc pokrajine. pa ~U ga najzad mnogo kasnije preuzeli kao svoje etničko imc i Slaveni nasd jeni II toj pokr;:j;n;. Ali jt: ipak ,-eti broj naselja, planina. pa čak i rijeka dobi" 110\'01 slal'cns k~, imena. Bizantski lcmljora(]ničk i znkon s kraj a VII. {ili s početka VIII. st.} svjedoči još uvijek () nekim os ta cima palj CI' inskog načina zemljo radnje. ali osim toga i o njezinu napretk u: upotreb i rala. ora nju i u~talji"anjll njiva. O 2cmJjorad nji svjedoče i pojed ini drugi podaci: ta ku. nll primjer. d;! je pleme Dragu,,;! .. II nekim momentima borbe proti,· nizom!a uzimalo na sebe oba-
:
I ,
vezu da biuntsku vojsku sna bdijc"a iitom. ho govori i o tome.
I
da su oni dobrim obradivJ.njcm zemlje dohivali dos ta bogatu ietvu. Osim sijanja žita. jo.t. u najstarij e vrijeme st: spominje g~ _ jcn;e vočaka i upotreba suho;; voća. Pri m:koj opsadi Soluna. ka d se glad pojavio lj njemu. Biunćani su dobivali sukne plodov e od plemena Ve1egezita. koj e je tako spasava lo izgladnjele 0l)$jednute stano\·n;ke. Osim voćarstva. o ni su naučili i vinogradarstvo. Osim pknice. ječma i prosa makedonski su Slaveni da vali Biz anćanima vino ; k~o danak u naturi. Glavna oruda. kojima su se oni služil i II zemljoradnji. hil ~ su drveno ralo. lopata. motika. trnokop. srp, sjekira i drugo. Druga vaina grana nj ihove prillrede bilo je stocarstvo. Boga ti pašnjaci Maked o nije omo!;,ućivali su im da gaje goveda. sIliuje. ollce. kOle i magarce i da ul>(ltreblja,'aju mlijek o. meso. kožu i llunu. Naročito su od ovčjih koža pravili bunde. Brojna jezera na teritoriju Makedonije (samo IIećih oko dellct) i rijek e bogate vodom bijahu pune riba. koje S\I makedonski Slaveni. prema jednom llodatku. obiloo prodavali čak i
i
I
B :zanĆanima.
U seos kim općina m a. u koji ma su makedonski Slaveni ži· "jeli poslije doseljenja. IIet su sc jali ljale znatnije druš tllene radik e. Neki od članova općine ni su bili samo vlasnici stoke. Icmljišta i oruda za proizvodnju. već su pokušavali da prigrabe i zemlju svojih susjedil i dn i njih snme upotrijebe za rad na svojim posjedima. I zaista. već u prvuj poluvini VII . st. spominju sc kod makedonskih Slavena videni prvaci i knezovi, Haron i PUlIund (i li Prcbond ). koji se uzdižu i izdvajaju uSlloji m za-
280
I
jednicama ne samo svojim ekonomskim i drulitllenim položajem. nego i životnim navikama. T ako je prema Dimitrijevoj leg cnd i Pervund nosio grčke haljine i znao grčki jezik. Već su sc u prlloj po lovini VI I. st. plemena makedonskih Slavena. što su se II širem zaledu Soluna ustalila u pojedinim kotlinama. koje su go rskim visovima bile dosta jako l>(Idijeljene u posebne oblasti. udruživala u IIeee zajednice-plemenskc saveze pod vodstvom istak nutijih plemenski h knezova. Bizantski su his t oriča ri oblasti pojedinih plemena, kao i le vece plemenske sallele. naziv al i zajedničkim imenom .S kla vi n ije~ - umije slavenskih plemena. Sve do dolaska Bugara na Balkanski p.:>luotok i do osni· vanja lema u okoli ci Soluna i u Grčkoj od kraja VII. do sredine IX. st.. od nos prema tim Skl.l\'i nijama bio je za Bizant ne~um n jivo najveći problem na Balkanskom poluotoku. Slavenska plemenil. u stalnoj potrazi za nO\'im plijcnom i zemlj~ma. u b""eći sc usto i gusarstvom. nepres tano su se sp remala dn zauzmu Solun. posljednje uporište Bizanta na sjeverozapadnoj obali Egejskog mo ra: o n je kao tude tijelo u ared i!tu njiho"a teriiorija značio stalnu opasnost za njihov da lji raz vi tak. jer je evcntualno mogao biti polazna točka za poku.šaje B izanta . da nanovo oSlIoji izgubl jeni teritorij. D a su makedonski Slavcni uspjeli oS\'ojiti Solun. ne hi svakako tim bili samo zaohufili ~\'oj teritorij. nego i znatno učvr sti li svoj plemenski savez i ubrzali njeg ovo prel\'a ra nje u višu. držalInu formaciju . Da je postojao takall slalIenski plemenski savcz pod vodstvom kneza Pervunda, starjdine slavenskog plemen" Riol,ina - iZllor mu daje naslov rex _ $vjedoče podaci solunske legende sv. Dimilrij~ o slavenskoj opsadi Sol lina 4D-ih (i li mnžda .'iO-ih) godina V I I. stoljeća. Pod sumnjom, da priprema napadaj svih okolnih slalIenskih plemena na Solun. Pervunda je uh\'atio carski vojni namjesnik u Solunu i poslao ga oko\'a na u Carigrad, gdje je Pervund, usprkos zauzimanju R inhina i mjesnih solunsk ih vlasti, koje su željele da sa Slavenima žive u dobrim su~ j cclskim odnosima. poslije neuspjelog pokuh ja bijega bio ubijen. To je dalo povoda da se na Solun dignu Strumlja ni. Ri nhi ni i Sagudati. Oni su ga opsjeli sa suha i s mora i dria1i ga u opsadi č itav e dvije godine. Nji m a su sc pr idružili i ko ezo"i Drag-m·ita. Ta je
281
-
op.<;ada Sol \Ina zna čaj na i 1'0 tome. što je po broju plemena udruženih u sallez i po lIremenu trajanja nadmaiiia sI/e dotadašnje opsade. Plemena ux Egejsko more, Rinhini i Strumljani. razI/iii su svoju akciju oko Soluna i na moru. p l ijeneći brodolle natovarene ži tom za Carig rad. Ali je hi zantska flo ta bila nerazmje rn o jača od smjelih napadača. S druge strane, čak ni sama slal/cllska picrnena !Lisu bila jedinstve na II toj napregnutuj borbi protiv Soluna, koji je zbng gladi vet bio sklon da se preda. Slavensko pleme Ve legezita, koje je fil/jelo II T esaliji, još uvijek je bilo u prijateljskim odnosima sa Solunom i snabdije\'alo suhim plodovima njegovo stanovništvo. koje je bilo izgladnjelo zbog opsade. Pa i Struml;ani su se povukli. kadil je dollo do odlučnog nilpadaja na grad. Napadaj nije uspi o. i opsada se svriila. Buduć i da su slavenska plemena i dalje poduzimala gusarske pohode prot;'· bizantskih trgO" a č kih brodova. car Konstam IL iskoristi kratak predah II borbi protiv Arapa. koji su od 30-i h go dina VJ[. st. pa dalje pos tepeno OSllajali bizan'tske pokrajine u Aziji i Africi. pa naval i 65S na Skla"inije mak edo nskih Slavena. Pošto je osvojio utvrde na mjeHa i »tjesnace« na granic i oblasti SIrumljana. un je s vojskom prodro do Soluna i Slavene je ~ Il\nogo zarobio i podvrgOlo •. Konstansol/ pohod. pn'i pokušOlj Bizanta da opet osvoji izgubljeni teri torij na Balkan skom poluutoku. s"ršio sc. č ini sc. tako. da su plelll~n;! n;t primorskom području izmedu Strume i Vardara priznala bizantsku IIrhovn\! , ' Iast i da im je Bizant· nametnuu plaćanje godiinj~g danka uZ vojničku obave1.u. a osim toga je Konstan s ll . jedan dio Slavena iz Makedonije preselio II Malu Aziju. Od toga vreme na javljaju se kod bizantskih pisaca vijesti o Slavenima u Maloj Az iji. kojima Bizant popunjal"a svoj,1 vojsku. kak o bi sc u~pjc $nije ob ranio od arapskih navala. Prelaženje Slavena za vrijeme tih borbi na arapsku siranu (5.000 g. 665. a potkraj VII. st. tobo že čak 20,000) dokazuje. da sc ni poslije preseljenja nisu oni pomirili sa 51/0jom sudbi nom i podlOžno!ću Bizantu. Velika već ina makedonskih Slal/cna zapral/o je i dalje nastavila da iivi u sušiini nezavisnim životom, iako je poslije KonslamovOl pohoda nesumnjivo i kud njih porastao uljecaj Bizanta. Pored svega toga iO-ib godina VI I. st. okolna plemena izno .. a pokušavaju da usvoje Solun. U to sc vrijeme. naime. pod 282
l
l! I
vodstvom svoga poglavara (arhunta) Km'era llobunilo proih' Av<:ra pleme, koje je ud prvih decenija VII. Sl. nasialo u Sri_ jemu miješanjem Sla,·ena. Bugara i onamo dovede nih urob ljenih starosjedilaca s HalkaTl5kog poluotoka _ Poslije pobjede nad a"arskim kaganom, lO se pleme pred novim avarskim n:.padajima sklonilo u Makedoniju. gdje se naselilo vjerojatno oko Bi lolja. Cinjenica. da je lo naseljenje izvrseno 1'0 odobrenjo bizantskog cara i čak dl. je un. zatim, podvrgao Kuveru i susjedn~ Dragll "ite. svjedoči $"akako o jačanju bizantskog utjeca ja nil makc-dOTl5ke Slal/enc. Medutim. želeći da \I makedomkillI kraje"ima postane _knez i kagan .. , Kuv er se nij e l.adovolja\"ao povjerenim mu pod ručjem. j er Sll iz njegova pl~mena potomci starosjedilaca počeli da odlaze u Solun i preko Soluna dalje u tračke gradove. pa je on h tio da zaje{lnIJ s ostalim slav~nskim plemenima" 50lunsko m zaledu oSlIoji taj grad. Rad i toga je u grad poslao Maura. jednoga od svojih surad nika (k om~ je u gradu ubrzo povjeren~ važna funkcija u vojsci) i neke svoje ljude kao ~izb;c glicc«. da mu pomognu u samom gradu pri njeg-ovu napadaju. Ali je bizantska flota osujelila svojim dolaskom taj pokubj ; navala na Solun nije uspjela. Kak o su otprilike u 10 istu vr ijeme preko don jeg Dunava Ilrdli i Bugari pod Asparuhom i kako je Biu nt uxa lud poku;ao da ih prisili na povratak u područje sjevernu od Crnoga mora (680681 ). našao se Bizant pred pitanjem. kak o da izgr;uli čvršću obranu svoj ih posjeda na Balkanskom poluotoku. U vezi $ tim zadatkom počinje Bizant "voditi novu vojnoupr~vnu tema uk u organiueiju u tim krajevima. Proti,· opasnosti. koja je prijetila od Bugara. organit.i rana je već prije 685 {crna Trakija. a čita v ostali bizantski posjed na Balkanskom poluotoku jo~ je uvijek bio pod upravom ~prefekt.a za l lirik «. sa sjedištem u SOlUOIl. Godine 688 biza ntski car Justinijan II. uspio je da II velikom pohodu protiv makedonskih Sklavinija slomi otpor tamošnjih slavenskih plemena i da ih primora da priznaju vrh ov nu vlas t Bizanla. Jedan dio pokorenih plemena preselio je II Bil iniju u Maloj Aziji, gdje su ih idu6h godina upotrebl javali u borbama. proti\" Arapa. U to vrijeme pada i post~nak nove tem e - Helade na teritonJIl srednje Grac pa i nasel jal/anje ~ Skila . (turskih Haza ra?) na donjoj Strumi pr otiv Strumljana.
283
•
•
•
Pohod justinijana JJ. obil jdava važnu prekretni cu u histor iji mak ~dolUkih Slave na, jer je time najzad razb ijen ple menski sa~cz mak edo nsk ih Sl a\'~ na i ~ za nekoli ko stoti ua godina _ sp riJečeno formiranj e njih ove države. Buduci da ru na Bal kan' kom poluoto ku iz bile nove opasnos ti za Biza nt. nije tciko uolil i ra zloge. zbog koj ih je j ustinija n I I. uČ\'r~tio bizantsk u v\asl pnJe 5vega upravo na tom podru čju.
~roI Makedonij u su joi odav no " od ili čuveni voj ni čki i trgovačk., puto.vi, koji su Egejsko more vezivali s jadran~kim . kao i sa s.Jevc~n.ml . ~b las t ima Bal kanskug poluotu ka. Kroz nju je išao $lar.' \'oJ.m čkr , Irgo" a ~k i pUl "ia Egnalia. koji .ie preko Soluna Spajao Jad ran ska trg o"ačka središta s Ca rigradom. Putovi iz samog ~oluna gra nali su sc duž riječ n ih dolina prcma sj~veru. Na!aze6 S~ na ta ko va lnoj ~konomskoj i "ojničkoj raskrsnici, ma kedonski Slaveni su ustvari ugrožavali životne in terese Bilan ta. Stoga je Bizant oš tru postupao, kako bi vcć u kori jenu onemogu tio, da sc II t im Kraje"ima stvori neka čvrsta i nezavisna drfavna organil,acij a , a us to je pokuhvao da od Sol un .. stvor i čvrstu bazu za svoju vlast nad okolni m slavens kim plemenima.
•
2. Borbe Biu nt a i Rugara oko vlasti nad makt:donski m Slav~ _ nima. - lako su priznavala vrhovnu vlast BiZanta. plemena makedonskih Slavena iivjcl a su na kraju VII. st. i dalje pod svojim knezovima (arh ont ima), i n jihov i odnosi $ predstavnicima bitantske vlasti u Carigr
'"
~izants ki
je car Konstantin V., po T eofan o\'im rijd:ima, .. zarobio Slavene u Makedoniji, a o stal~ podvrgao svojoj ,,13$ti «. Kasniji dogadaji dokazuj u. da sc odnos m akedon~kih Sklavini ja prema Bizantu ni ·Iom prilikom nije bitno promi jenio. T ako je sam Konstantin V. g. 768 u povodu gusarskih pohoda mak edons kih i tesalskih Slavena bio p rimoran da vod i pregovore sa sla venskim knezov ima (arhon tima ) i da od n ji h otkupljuje zarobljeni ke s otoka Imbrosa . T encclos ... i Samotr ake za 2.500 svile ni h halj ina. a g. 799 spomi n je se medu protivnici ma carice Irene i »Akamir, arhont vd egezitskih SklaviniJa«. Za \'lade Konstant ina V. ~ koliko je poznalo ~ pr", sc pu t očituju i tdnje Buga ra ta osvajanjem makedonskih oblasti. Bi zan ćani su g. i 73 od svoj ih p ovjere nika medu Buga rima sazna li. da _vlad ar Buga ra T ele rig blje 12.000 vojnika i boljara da opustoše Berzitiju. a n jene stanovnike ])rescle u Bugarsk u". Berzit ija je bila teritorij plemena Bujaka, koji SII ži"jeli u zapadnom di jclu Makedoni je na prostoru od Ohrida. do današnjcg T ito"a Vclesa. Cini se, da j~ dotad a Berzitija izbjcg!a pustošen jim .. i preseljavanju Slavena, što se ddav al o u drugim obl .. stima Makedonije. Bugars kim ka novima bila je potrebna baš takva netaknuta ob last. jer sc prije dese: godina iz njihov!': zemlje preselilo u bizan tsku, prema ndlo kasn iji m "ijeSlima, 208.000 Slavcna zbog lošeg postupanja prema njim a. p .. su Bugari htjcli da taj veliki gu bitak u l judst vu popune slavenskim masama ir. zapadne Makedonije. Mcdutim je Biza nt svojom naval om na Bugarsk u O'S lljetio taj pohod illi Makedoni ju. Bizant sc, dakako, n ije lime zadovoljio, v!':č se postarao. kak o bi učv rstio svoj u vlast nad mak edo nskim Slavenim<:. P ot kraj 70·ih godina VII I. ~t. naseljeni su u T rak iji k oloni~ti iz Si rije, pripad nici dualističke pavlićanske sekte. a 783 logotet Staurakos p O~
-
Pclopo nez, a jonski su otoci udružen i u temu Kdal oniju. Molda II to isto vrijeme, a ~vaka ko II IX. st. , istočno od Strum e je organizirana Strumska tema. Da u čvrsti nove upravne organizacije. Nikifor je 809~ 8 1 0 naselio u I)od ručje nov iiJ tema i Skla vinija veli k broj grčk og stanovništva kao stratiote. Na ta j nač i n. u oči novih bugarsk ih navab u IX. st., Bizant se ope t učvrsti o u pojasu dui Egejsko g mora, pa i oko Soluna. a timt nesumnji\'o poja čao i svoj nadzo r nad Skla vinijama dublje u unutra!n josti. sve do bizantskog utvrdenog pojasa proliv Bugara (Ad riilllOpol- Plovdiv _Serdi ka ). Oko go d. 830 Bizant je pokušao da taj sistem pojača lime. što je II oblast između donjeg Vardara i Doj ranskog jezera naselio oko J4.000 pok rštenih Turaka, koje kasni ji izvori spomi nju pod imenom Varda riota . U izvođenju tc organizacije nisu Bizant mogli omesti ni ma nji pohodi Bugara u oblast Strum c- (789 i S08). ni ustanak Slavena na Pelopo nezu II okolini Pa trasa. Taj je ustanak ugušio korinuki strateg. a po bunjenike je kal' kmet lOve predao metropolitu u Patrasu. Novim pohodom proti" peloponcskih Slavena 847 potpuno je uništena u toj pokrajini slavenska plemenska organiza cija. Samo su Mil inzi i J ezer;ti, naSlanjeni u brdovitim kra jevima na samom jugu poluotoka. sahvali svoje knezove, ali su i oni hili pod nadzorom kori ntskug stratega i usto obavezni da plaćaju godišn ji danak. Ja če ;i renje bugars kih hnova na Balkanskom I)O\u otoku i van n jega. na sjeveru. počinje prvih decenija IX. sL, kada su Bugari zavladali teritorijem propale av arske driave i zajedno ~ njom i ostacim a Avara, ku ji su počeli da se u red ovima bugarske vojske bore protiv Bizanta i maked onskih Slavena. Od toga vremena prijeti samos ta lnom razvitku makedonskih Sklavinija ozbiljna opasnost ne sam o od Biza nt a. nego; od Bugua. koj i su već S09 zauzeli i Serdiku. posljednju naj sjevcrn iju bizantsku tvrđavu. i dolin om rije ke Strume počeli da se spu!ta ju u Make_ donij u. Ipak ta vrijeme tr idesetgodišnjeg mira. koji su Bugari sklopili s Bizantom 8 1 4~ 8 1 5. oni ogran ičavaju svoju vlast na podru č je sjeverno od Adrian opola. Plovdiva. Serdike iNih. U IX. st. u bizantskoj drla"; i dalje opadaju sitna seoska gospodarstva . a raSl u posjedi voj nog ple mstva i či novni!tva. Vl adaj uća klasa u Bizantu počinje da jače ekspl oati ra seljake.
286
1.ahtijC"\·a isplatu starih zaostalih dana ka i nameće im nove. Zbog tuga se kl asne 5"protnosti zao§i ravaju ; na selu na staje ... rijenj e i pretl'ara se u ustanak seljaka. kuj ima ~e pridružuju robovi. U njemu sudjeluju ne samo grčki , nego i slavens ki ~elja ci pud bizantskom vlašću . Na j poz natiji je ustanak seljaka i gradske sirotinje pod vodstvom T ome Slavena iz Male Azije (82 1-824 ). Prema jednom i1.'·ještaju, T omini su saveznici hil i i Sl;. veni iz okolice SIr ume. Ustanak sc s"dio porazom ustanika ; pojačanom eksploataci jom seos kog sta novni!lva. T c su unutra ~nje borbe prilično osl
287
,
II
I
,
pomoću
crkve ne organizacIje u čvrsti svoj utjecaj u Bugarskoj . S tim pripremama ~a misionarski rad medu Bugarima vjerojatn o je u vezi i posta nak prve sJavcn$lo:..:: azbuke _ glagoljice - i pn'e
,
književnosti na jeziku makedonskih Slavena, koji je. prema tome, prvi tl historiji slavenskih naroda postao književnim jczikom. Razl og za to svakako jc tl tome, što $U Konstantin i Me-
I
todije bili rodo m iz Soluna. čije je stan ov ništvo, pored grč koga. govorilo i jezi kom susjednih makedonskih Slavena. Naravno. taj veliki ra d solunske braće ur odio je plodom tl Makedoni ji i Bugars koj, kao i kod ostalih Jufnih Slavena, tek poslije dugog pu ta preko veli komor"vske drbve.
Boris sc, naime, bio obratio radi pokrštenja Francim a, jer sc
I
J
oojao da će tl crkvenim stvarima biti podvrgnut carignu lskom pa trijarhu. pa ga je bizantski car , pod pri jelnjom rata. primorOlO 864 da prim i kršća n~tv o i~ Carigra da. Al i tek poslije ponovnoga ocuspjelog poku šaj a. da uZ pumoć Rima orga ni1-ir.. nezaYisnu bugarsku crkyu, Bugarska se 81i9-8iO de fin itiyno oslonila na Carigradsku patrijaršiju. Metlu mukedonske Slayene s"akako sc već prije širilo kršćan S\110 iz Soluna. radi učvršće nja bizant.s ke po lit ičke vlasti nad njima. Ali je tek sada počel o sistema tsko prisil no pokrAtav an;e. a usto i progo njenj e slare yjcre i kod makedonskih Slavena. U tu svrhu primjenjuju sc i u Makedonij i biza nt ski crkveni i gra danski zakoni, prevedeni u Bugankoj na slaven sk i jezik (No mokanon. preyeden pod imeno m Krmlaja knjiga). kao; "Zak on sudnyj ljudima •. koj i ~u donijeli Met odijevi u če ni ci iz Mora,·ske. T i Sll zakon i predvidali oštre kazne (rezanje ruku. nosa, jezi ka. oslijeplji\'anje) za sve one, koji bi posegnuli za tudim imanjem. a zu in'ršavanje poganskih obreda čak i predavanje u ropstvo erkv i, zajedno $ ima njem. Prim jena ovih zakona upućuje na sve j ače učvr!ćivanje kl ase feudalaea , u koju sc u kl juči lo vi.ic svećenstvo kao nov elemenat a u uporedenju sa seljacima imalo je i nife sv ećenst vo 7.nalno bolji položaj, jer je bil o u cijelosti oslobodeno od podav anj a . U granicama slavenske bugarske drfave ta nova faza u po kr ~tavanj u vrlo je značajna, jer je za nju vczan kulturn i rad ,,"soluns ke braće _ o Poslije Mctociijcve smrt i 885 njegovi su učenici du~li na Bal kanski IJoluo tok, i lo većina njih ba~ u Buganku. U
288
l
bugarskoj su ddav; u{"eni ei Ciri la i Metodija stvo rili dv" ku l_ turn a centra. jedan u prijestolnici buga rs kog vlada ra , a dru"; II M akedonij i. Djelo Cirila i M elOd ij
289
-
T ,
U svo me radu Klimen t je po.1'ao još i dalje. Crkvene potrebe: su nalagale ne samo prevođenje knj iga ~ STčkog j ezika na jezik
makedonskih Slavena, !to su vel; prije njega ura dili Cir i!
j
Me-
todije , ne sa mo prepi5;vanjc i umn ožavanje tak vih knjiga. ne.ro i p revođ enje n ovih, kao i prilagođivanje nekih ni vou či talaca i slušalaca. Kliment je medu prvima potto da pik i o r igin alne spise, vrl o pristupačne /:i taoxima. Njem u sc pripisuje stvaranje nove slave nske ;u.buke, ći ril ice. kojom sc sl už i većina sla venskih na roda. On j e u Ohridu podigao manastir s lijepom (Tk V{ll1l. koji jc poslije postao sjedi~te ohridske adlicpis kopije. Pod i7.anjc manastira tl ono vri jeme značilo je za pravo podiza nje žarišta prosv jete i pismenosti. U toj j e crkv i 916 sahran j en i sam Kli ment. Da bi se dobila punija sli ka njegova ra da. treba spome n uti i njegovo staran je za IJIJterijJlnt, potrehe makedonskih Slavena ; o n j e radio i na podizanju njihova blagostanja i učio ih. kako sc kala me voćk e. Služeći vjerno v lada jućoj kla si boljara i kn ezu Borisu i sh';,rajući no,'U privilegiranu grupu unutar te klase _ lwetenstvu _ Klim e nt j e za sv uj rild dobi o i nagrad u od knez~ Borisa: tri velike kneževe k ute u [kvolu, a u Ohridu i Glav inici (u Albaniji) m;e5ta za odmo r. M a kedo nskim Sla"enima bilo je na redeno, da mu ukazuju svako poštovan je i da mu daju sve, što mil je potre bno za život. Pa ipak jC" svojom ~iri nom i postignut im ruultatim a Kliment ov rad imao dubo ko narodn i i prOll'resivni karakte r. jer s u. zahvaljujući njemu. makedonski Slavcni znatno na pre(lovali \I kulturi u poredenju s ostalim stanovnicima BoriSO"e dd.ave. Ka o mudrog arhijereja njegn je le ge nda ukrasila ši rokim reli giozno-prosvje titeljskim I)ogledima. prikazuj uti ga kao kul· tu rn<>g čovj ek a, koji .Ie svestrano hrine z~ narod. Us pomena nil K1imenta i njego" rad i dana s je vrlo živa u ohridskom kraju. gdje je najviše boravio. Od 5I'ih crk veni h l ičnosti Makedonije njemu j e I)05VeĆeno najviše hirn n; i žitija ne samo od domaćih ljudi i na makedonskom j eziku. nego i od Grk.:!.. ohri dskib arh iepi~kopa. na grčkom je1.iku. Za ~ i renje pr05vjtle u Makedon iji pripada isto tako velika zasluga j Nau mu, drugom učeniku Ci rila i Me todija. Sve do 893 NaUlJl jt bio \' a n Ma hdonije. na dvo ru kneza Borisa. gdje je upravl j ao prevodilačkiul rarlom jed nog skupa ljudi, koji su sa 290
činjava l i
oo!jari i najbliži kneievi roda ci. Godin e 893 je prelao u Makerloniju i zajedn o s K!iment OIll radio na provodenju "rije spomenutih zad at aka. I on je podigao lijep manastir na Ohridskom jezeru, koji i danas postoji i nosi njegovo ime. Umro j e šes1 godina prije Klim e nta (!HO) i sahranj en je" svom manastiru. Za raz liku od Klimenla, od njega se nije sačuvalo ni jedn o književno djelo. 4. Bogumilski pokret u Makedoniji. -
Prošire nj em bugarske vl asti nad Makedonijom 11 sredini IX . st. illvođe nj em kršćanst"a neposredno posli je toga vremena ub rza no je propadanje seos ki h općina , ko je jc bilo započelo već prije_ Klasna se diferencijacija naglo p rodubljivala, pa je sa sve većim ut je{ajem pov laš te nog sloja bolja ra i visoko&, svećensh'a rastao i broj ekonomski zavisni h seljaka. koji su zaje dno ~ e konomskom podlogom seoske općine gu bili i oso bnu slobodu. Ta j je raz;vitak dobiv ao naročito žestoke oblike za vrije me dugotrajnih i tdkih ra;o,·a. koje je vodio bugars ki ear Simeon (&93-927). i zadm u doha vanjs kog i unulrašnjeg oslabl jenja državnC" vlasti ]lod Simeonovim nasl jedni kom Pctr<>m (927-9G!'1). Uporedn s po~a5 tom bizantskog utjecaja i s feudalizaeijom bugarske države pritisak je povlaštenog sloja postajao sve tefi. ;); o bogaće n o vi še svećenstv o svc je vik živjelo kao im ućn i svjelo" I\jaci i za neIllarivaio svoje vjen!:e i prosvjetne dužnosti. Suvreme nik prezllitcr Kozm a. iak o dosljedno brani crkvu i njezin kler. prikazuje demoraliEaciju svCĆC ns !va. od arhiepisko]la do običn ih m onaha i popova, u najcrni jim boja ma i ne kri j e. <.la je sam o mal o njih ostalo vjerno svom zavjetu. UčvrlCivanje feudalnih odnosa, pri čem je UpraVh crkv u zapao značajan zadata k, da !~ odnose ukorijeni u svi j esti naroda , ot krilo je na lom području jedau od svoji h najslab ijih stran;).. Kozma otvo reno priz naj e, clu je mo ralna dekadencija svetenSIv .. nailazila na opći otpo r u narodu. T.:j se otpor bo i nezadovoljstvo najši rih slojeva s feudatnil~\ poretkom snažio različitim id ejnim poticajima. U X . i XL sl. još uvijek su bili dosta jaki ostaci sta rih poganskih "jerovan jao naročito u planinskim krajevi ma, a os im toga su sc već u IX. sL up<>redo s pri ma njem h ItOIm tva. na Ba lkanskom polu-
291
I
..J
otoku pro~ iri\a razlif ita heretička učenja, koja su sc sukoblj,a vala! postojećim političk im i crkvenim urede njem. Medu tLm učenjima su se po svome utjecaju. II djelomično i po svojoj vi~e il i manje masOllna; osnovci - nasel jima ko~onista. jz I' n:~ nJe Azije iz VIII. st. _ najviše istakle sekte pavhćana L masa.llp. na ili euhila, koji su II crkven oslovcns kirn knjiga ma pOln,at!. pod imenom ~mo lit'vni d .. Obje su sekte jznanci istoga . rnamhcpkog debla i obje se osnivaju na dualističkom vjerovanju u dva n.ač~~a: dobro i tlo, od kojih jc pn-o stvorilo ne,·idlj;"i. a drugo vidlJ IVI svijet. T o sc vjerovanje, primijc njeno na rea lni život, prije svega su kobilo .s crkvom i njezin im uredbama, a II svojim najdosl jednijim obl icima završilo je II asketskom odricanju $vega. što je materijalno. Masalija ni su II to vjerovanje unijeli kao specifič nu crtu zahtjev la ustrajnom molitvom. kojom se čovjek jedino i mo že i7.haviti davola, koga u sehi nO$i. Svi ti utjecaj i društvene i idej ne prirode - II doba. ka~ se kršćanst vo \I Makedoniji tek uč\'ršćh'alo - omoguti1i su najzad da .se u sredini X . sl pojavi bogumilstvo, II kom e su najši ri slojevi našli najprikladniji iun za svoje društvene tdnje. Pokret je proz,'an po imeno popa Bogumila , koga prezbite~. KOl.ma optuiuje, da je prvi počeo naučavati herezu -u zel~!J ~ b~lgar skoj ... U nanci je da nas gotovo općenito prihvaće n o ml,lJ.enJe. ~a sc bogumilstvo pojal'ilo na jprije n Makedoniji i d.a mu .lc o,ndJe hila i prava kolijevka. Na to upućuje ne samo ra~m)erno kas~l podatak II liliju SI'. Klim enta od ariIiepis:"opa ohndskog Te.oflla ~ta s haja XL st., prema kom e.sc poslije Klimentove smrtI. u ~)e~ govu stadu proširila .. zla hereza«, ne(:o i činjenica, .da Je l)!V~1 hen:tik a zatim katolički ;nkvizitor u Italiji, Rajnerije SacchOlll, jm 1 ~50 zapisao, da sve duali s tičk e crkve na Zapadu - ka:arske. odnosno pata ren ske - potječ u od dviju prvobitnih: ..crk ve Bugarske .. i "nkve Dragovi čke« (kako se obično (umač; njego v izraz _ecclesia Dugumthie«). Prcmda točan smjdtllj tih c~kava nije, zbog os1.:udice izvora, mogao do daMs bi ti utv~den, P~~ vladav a ipa1.: mišljen je, da se prva nalazila na pod.ru.č)" ka s~~J e hizantske teme. koja se nazivala Buga rska (ka o ! Jedna dlJeeeza Ohridske arhicpiskopije), ia1.:o je to po dručj e bilo II M,lkedon ili. Premda neki histori čar i misle, da je druga crkva prozl'ana po plemenu Dragovi,;a (ili Drugoviča ) lIutanjen.om u sojunskom
,.2
,
i I
,
kraju , ipak je vje rojatnije, da se ona nalazila u Trakij;, gdje je tak oder bilo Dragovi ća. U doba postanka bogumilstva nije j o~ bilo tako orga ni zi ra _ nih crkava, koje su se izmedu sebe razliko"a le po tome, ~to je p rva ( .. bugarska .. ) zutupala umjere ni dualiza m. bliii pravo\';ernom sh\'aća nju, a dru ga (.. d r agovićka.) strogi dualizam s njegovim vjerova njem u dva načela odvijeka. Suv remenik prezbiter Kozma ne spominje ni kakvih bitnih ra zli ka u nazorim« pristaša popa Bogumila, koji su sami sebc na zivali isključi vo kršćanim a, niti mu je poznata bilo kakva njiho,' a organi n eija. Po njemu. oni vje ruju, da je sav vidljiv i svij et djelo đav o l je i da »sve postoji po volji da vo la: nebo. su nce, zvijezde. uzduh. zeml j a. čovjek. crkve. kri levi ...• Razlikuju !IC sa mo po tome, !lto jedni smalraju đavola ili mamona za andela . koj i je otpao od boga, a drugi u njegova mlađeg sina. U skladu sa svojim osnovnim učenjem. odbacivali su sve kr;canske simbole, ohrede i tajne, priznal'ali samo N ovi zavjet. a od molitava OČt': na i. i kao slug~ mamonove osu đ ivali onc. koji se hrane mesom i pi ju vino. uzimaju fene i podaju se životu ovoga svijeta. Prezbiter Kozma opisuje I~ huctike kao ljude krotke i blijede zbog mnogih postova, nadaSI'e m irne i !utijive, po čemu ih on i razlikuje od ostalih I'jernika. Prema ca rigradskom patr ijarhu Teofilaktu (9053-956). k oji je tu berezu upoznao iz nesačuvanih pisama eara Petra. bilo je to ~manihejs t vo pomiješano s pavlitanstv otno<. pa ju je on i poisto. I'jelio s ovim pO$ljednjim. Za razliku od Kozme, Orl j~. osim zbog dualizma. optui uj(: i zbog doketizm a. t. j . učenja o prividnom utjelovljenju Kris tovu. 5a svim njegovim posljedicam~ u pogledu bogorodice i t. d. Kozma j~ nesumnjivo imao pred oč i m a one Bogumilove pr;. staše, koji SI! se d osljed no pridr!avali nauke svoga učitelj.:.. Ali se oni, prema nj egov u svjedočanstvu. nisu zadovoljavali samo $Vojim !ičnim usav r!avan jem i po ricanjem samih osnova iivota. nego su se obrat a!i na jširim slojevi ma naroda i b udiii II njimz Otpo r protiv postojeteg po retka. ,.Uče svoje - kale Kozm a da se ne p okoravaju svojoj vlasteli, hule na bogate. mne očeve. rugaj u se starjcšinama. kore boljare, smatraju da je mrzak bogu onaj, koji rabota za cara. i svakom robu govore. neka ne rad i 7.:\ svoga gospodara ... Ako je Kozma u svojoj optufbi maio" po-
-
-_._-
--~.
T ncito i pretjerao, nema sumnje, da su bogumili u svome
učenju
iu;!z;\j raspolo že nje svih onih, koj i su u opstanku seoske
općine
vidjeli jedini spas pred pritiskom feudalizma. U borbi s fcuda-
lizmom, koji jc na njihov ral:un stvarao osnovku za dalji ra%Vitak proitvodni h snaga i kulturnih vredn ota, oni su čeznuli 7.a pov ratkom u stare d rult ... e ne odnose, koje je historijski razvitak
os udi o na propast. Od druge polovine X. st. dalje izvori nc dono se više nikakve izriči t e
podatke o bogumilima u Makedoniji niti ih dovode u ma kakvu velU s državom cara Samuila. T ek neke nedovoljno odredene " ijes!i. kao. na prim jer. ona, koja u vezi s ustan kom II Ma kedonij i 1040-4 1 govori o bijegu ,.pavlib.na i Makedonaca .. II Italiju, ili podatak Skil kc- Kedrena s kraja XL st .. da su se masalijani p roli ri1i IlO Balkanskom poluotoku, dop uštaju donekle pretpostavku , da je OOgumi1st\·o i dalje postojalo i !iri lo se, nar oč it o po bugarskim kraj evima. Vd po sa moj pri rodi svoga učenja i svojoj sodjalnoj !,odlo,;; bog umi lstvo nije m oglo postati p ravim revolucionarnim pokretom, pa ni izvori ne spo minju neke pothvate takve vntt niti daju podatke o unutra!njem uređenju njegovih vjel'$kih opći na. U za sve to je ono ipak ut jecalo na dalji ra~vit ak srednjovjekov nog društva uopte. Ne samo tradicija t.apa d nih dual ista, kako ju je zap isao Sacchoni. neg o j knjifevne v<:.Ze njihove s crkvenoslovenskom li teraturom Julnih Slavena (prvobitno grl:ki apokrif A~· censio !saiae talijanski su patareni n<::sumnjivo preveli iz slavenskog rukopisa ). ka o i neki drugi podaci, nesumnjiv s u d okaz. da su patareni i kataTi. koji su od prve polovine XI. st. na svoj na čin inat.ili borbu mladog g rad ans tva na Zapadu protiv c rk ve ka o najjačeg stu pa feudali7.ma, (:Tpli svoje idej e ne samo iz domaće duali sličk e tra dicije, nego dobrim dijelo m i od balkans kih bogumila. T o svjedol:e i nilz;vi. koji su na Zapadu kroz v jekove bili uobičajeni Ul njih i njihovu nauku , a izvedeni su. uz ostalo. j od bugarskog imena (Bulgaro ru m ha eresis. Bulgarus. bougTe), koje je kao drža"no-politil:ki poja m bilo ondje dobro p oznato.
5, M ak edonska d ria va pod Samuilom i nj ezino šire nj e na Balkan u. - Posijednjih godi na vlade car;!. Pet ra unutra.' nj a kriza, kr oz koju je Bugarska prolazil a. pojal:ana je i vllnjskom opasnošću. Bugars ka je bila najprije ugrožena na va la ma bi~a n t skog cara Nikifora Foke, za tim . na njego v poticaj, velikim osva jačkim po thvatom rusk og k neza Svjatos!ava. Već pri prvom !,ohodu %8. koj i ~e svriio O$vajanj"m sjeverois točnog dijela Bugarske, S\'ja toslav je pokazao. da ne misli da se stavi u službu biza nt skih interesa. već da osvajanje feli provesti u svoju korist. Poslij e kra tk a pre kida. on u novom pohodu 969 osvaja cijelu Podu na vsku Bugarsku i nr:pos redno ugrolava i sam Bizant. U i du će d vijr: godine Bugarska postaje popriš tem rusko-bizant ske borbe. koja sr: najt.ad svršava punom pobjedom novoga bizant skog cara Ivana Ci miska nad Sv jatosla\'om. ali II isto vrijeme i bizantskom okupacijom bugarskog teritorija i ukidanjem bugarske nezavis nos ti (9 il ). Izmedu prve i dru ge rus ke vojne. neposredno poslije smrti bugarskog cara Pdra (u siječnju 9(9) u maked onskim obl astima izbija us tanak. Na čc:iu ustanka stoje četiri brata: Dav id. Mojsej. Aro n i Samuilo, si novi kom c:sa brsjal:ke oblasti Ni kole (o t uda nj ihov naziv ,. kom itopuli_ ), koji je t.bog feudalizacije drbve ~ t e ka o rr:lat ivnu sam ostaln ost. Ustanak je očigledno bio uperen protiv centralne vlasti. ali kakav je pobljfe bio nj e~o,' karakter : kakav je bio njegov kra jnji rez ulta t. teš ko je odrediti zbog os kudi ce izvora . Za vrije me: rusko -bizantskih sukoba. koji se odigravaju i s"rša"aju na teri toriju Podu navskr: Buga rske. izvori ne daju nikak ve podat kr: o makedonskim oblastima kao ni o sud bini samog ustanka. Minjenjr: nekih historičara. da su se 969. kao rezulta t spomr: n utog usta nka. t.apadne. t. j. makedonske oblasti odijc1ile od bugarskog ca rstva i po~tale samo~tal n om driavom pod komi topulima, koja se neo krnje na odrf.ala za ruskobitantskih sukoba, nad f-ivjela pad J>odun3.vsk e Bugarskr: pod b iza ntsku vlast i nastavila, t.atim, svoj život u Samuilo"u ca rstvu. ne mole se po tkrijr:pi li saču"a n im iz,'orima. Vjcroja tn ijr: je mišljenje. da su, pos!ijr: sloma centralne vlasti, kad jr: posljednji car Bo ri s l l. odveden u rops tvo u Carigrad. i mak edon!ke oblasti prizn ale vrhovnu vlast Bizanta _ jer svi izvori govo ~e o novom
-'9-,
•
•
•
KART.... Xli
ustan ku protiv bizants ke vlasti 9 76 kao o ustanku, kojim j e stvorena Samuilova država. Na početku 976, neposredno poslije smrti cara Iva na eim;sb. u Makedoniji izbija ustanak protiv Bizant;l, koji opet vode komi[opul i David, Mojsej, Aron i Samuila. Ustanak je i tad" izbio u brsjačkoj oblasti. sa središtem oko Prespe i O brida, ali on W:Ć II početk u dobiva široke razmjere i ob uh vaća cijelu Ma kedoniju. Prvi se napadaji zbivaju već daleko od centra i upravljeni su prema Trak;ji i oblastima na Egejskum moru. Već u početku ustanka jedan od hraće. Mojsej, pogiba kod opsade Sera, a najstarijega, Davida. ubili su neki Vlasi na put u izmedu Ko stura i Prespe. Treći brat, Aron . ne zna se kada ni u kakvim prilikama. ubijen je po Samui lovoj zapovijedi ; razlog lome je Aronova tdnja za sarnov!a;ćem ili njegova nakl onost prema Bizantu. Ta ko je Samuilo, možda vec u prvoj godini. ostao sam na čelu IlStanka i nove ma kedons ke države, koja se II borbi stvarala. J\"e zna se točno. kada Se on proglasio za cara ni kada je. u vezi ~ tim. uspostavljena patrijaršija. Njegova prij~stolnica bila j~ najprij e Prespa. a zatim Ohrid. koji je usto postao; sredi~te patrijaršije. Zbog fragmentarnosti sačuva n ih vijesti ne možemo u pojedinostima ni kronološki precizno pratili razvitak borbe izmedu Samuil OV!! države i Bizanta i ;irenje njenib gra nica. kao ni njezino kas nije uzmicanje do konačne propasti. Dugotrajne i ponavlja ne unutrašnje borbe u Bizantu i njegovi ratovi protiv vanjskog neprij atelja znatno so olakšali Samu ilovu akciju . jer su b izantske vojne .mage bile čeliće zaposlene na drugim mjestima. in'an Balkanskog poluotoka. Prvi S"muilovi napori bili su usmjereni prema jugu. prem;: Tračkoj i Makedonskoj temi, a osobi to prema Solunskoj oblasti i Tesaliji. Višegodi.
«
;Z;
'"
O
o
l)r, nopol
1
, ':.. ...;- - - -1
Ul LOVO CARSTVO ___ DF<ŽAVNA GF
-
spasio bijego m. D a od ma h zatim obnovi ofenzivu proti v Samuila.
Vasilije II . nije mogao ni pomislili. jer su ga n OVI unutrainji sukobi u sa moj zemlj i za ne koliko godi na zadrbli od s,'a kog po thvata . U med u'-reme nu je Samu ila znatno p roši r io svoj ter itor ij: na is toku on za h vaća cijel u Bugars k u s prijašnjim glav nim grado m I' rcslavolll. na jugu osvaja Beriju (Ber) i Scrviju. val ne tvrda ... c. koje su mu sa zapadne s trane b ra nile pr istup u Solunsku o blas t. II koju jc češće upadao SVl" do sa moga gra da, a na 1.al)adu. u n jegove ru ke padaju Drač (o. 91l9) sa Oračk om obl ašću i EpiT.
Pošto jc ugušio bUll u Barde Foke ; Barde Sklira II Maloj Azij i, V asilije II. priprema novu orenzivu pro lh- Sam uila i orga-
I l
nizi ra n a ročito ob ranu Soluna. Te su borbf, trnja le četi r i godine (0.991 - 994), ali o njima ne ma konkretn ih poda taka. Cini sc. da j e Vasil ije ll. postigao neke u spjehe i opet osvo j io neke ohIaMi. ali je zbog novih suko ha S A u pima bio primoran da s vojskom krenc u Si riju. G odine 996 Sam uilo poduzi ma nov pohod na Solun. pobje d uje pred njim bizan ts ku vojsk u lolunskog stratega. ali ne navalj uje dalje na grad. vet sc o kreće prema j Ugll i preko T csnlije prodire u Beociju i Ati k u pa zati m na Pcloponet. Pri povratku s Peloponua. na rijeci Spcrheju u blizini Termopila iznenad a ga noć u na pad ne bizantski vojskovođa Nikifor Ura n i nio ga . teško porati; sam Samuilo. teže ranjen. jedva sc spasi bi j egom (99;). T aj poraz. čini se. ni je ipak imao neki h neposredni h posljedica. U borbi proti,' Samuila. Vasi lije II .. če.no zauzet na drugim stranam a. t raii savez nike na samom Balkanskom poluotoku i uspostavlja saveznič k e odnose ~ nr""tskim kraljem Držis]avum i d ukljans kim knezom Vladi m irom . Time se i obja!nja"a pohod. koji Sa m uilu poduzima o. 99& prcma sj everu. Tom prilikom o n je !>Okorio Duklju i odveo u zarobljeniš tvo njezina knen. Vladi mira, opustošio Dalmaciju sve do Z adra pa sc preko B05n ~ i Raške vratio nat rag. Knez V ladimir jc \I zarobljeništvu u Ilrespi postao $:.mui lov zet, pa m u jc D uklja vra ćena na upravu. U ~vom najvett:m opsegu Samui lova je ddava obuh,·atala cijelu Makedoniju (bez Solu na), T csaliju. Epir. Albaniju. Duklju. Travuniju, Zahu mlje. RaJku. Bosou, Srijem i P oduna"sim Bu-
297
-
I
•
I
gaTsku . Njene sc granice približno mogu od rediti prema povelj ama Vasil ija II .. šio ih je daro\'ao ohridskom arl,iepiskopu, II kojima je on, poslije .wojt konačn e robjede. odredio opseg Ohridskc arhiepiskopi je. Podaci o dru štvenim odnosima i o UTe d enju SaOluilon drbvc vrlo su odanlni. Drbvni SII sc porezi plaeali II nat nri, svak i vlasnik jednog zcug-ara (zemlj ište. koje sc za jedan dan pDore j armom vo]o\'a) bio jc obave zan da daje dr žav; mal (modi; ) fita. mat prosa i krčag (slamnos) \·;na. It jedne od spo men utih povelja Vasilija n. vidi sc, da su prema državi postojale i radne obavcze _ podizanje kut a i d ruge ra bote. Na turalna poda"anj a d rlay; uputuju na lIerazvijenost nov čane privrede. ma da prema Vasilijevim poveljama postoji II Samu ilovoj državi veli k broj već ih naselja. od ko jih dobar dio nesumnjivo gradskih, čij i ka rakter. dodu!e. nije bliie pozna\. T o II svakom slućaju gov ori o relativnoj za ostalosti Sam uilov;h zemalja u odnosu na Bizan\. O prirodi i opsegu feudalnih ohaveu sd j aka nema podatak a. Podaci iz Vasilijevih povelja o broju parika. zavisnih sdjaka. kojima rasl,oiaiu oh r idski ;uhiepiskop i epi skopi iz mnogobrojnih eparhija (njiho\' broj se kreće od l :! do 40. a za\';$i od opsega ivainost; episkopije). kao da ne govo re o velikom obuj mu e piskopskog posj eda. T i parici. darovan i vi50kim crkvenim dostojanstveni cima. b ili ,\ll oslobodeni od općih driavnih daća. ali povelje ne govo~ o tome, kakv~ su bile n j ihove o baveze prema tim crkvenim felldakima. Po svoJ prilici posjedi manastira i knlpnij ih svjetovnih feudalac a bili su veći od gore spomenutih posjeda. Ipak. teš ko j e reći . do ko g s ~ stupnja bili razvijeni feudalni odnosi. jer je poznato., da om pre vl ađuj u tek poslije. u doha bi za nt ske vlasti. J ač anje klase feudalaca očigled no se vidi po mn ogobrojni m vojvodama. upravn ici ma pojedinib gradova, koje izvori spo minju za "rijeme borbe s Bizantom : o ni su ne sumn jivo upravnici većih o blasti. oa koje je Samuilova drhva h ila podi jeljena. Nji hova moć u tim oblastima. ka o i njihova relativna samostalnost mofe se razahrati naročit o iz dogadaja !>os ljednjih godina makedo nske drtaveo kada se iz nj ihovih redova pojedinci sve češće odcjepljuju i priznaju vlast Bizanta s tim. da im o n pot\' rd i njihO\'c d ruštvene privilegije. T emel j njihova Ilr ustveno.ekonomskog položaja ~e sum nj ivo je morao bi ti posjed feuda ln og karaktera bez ob7.lra
, l ,,
,
!
I I
na lo, da li su se neki m~đ u nji ma kor istili i ostacima pri ja~ nj ih plemenskih trad icija. Samu ilo se inače ko ristio i oni m domaćim elementima. koji su se u pojed inim oblastima razvili prije, nego S\I one pripoj", nc n jegovoj državi (primjer kneza Vlad imira i njegova strica Drago m ira). Nove prip reme 7,a borbu pro tiv Samuila Vasilije II. poduzima tek u početku X l. st., ali II povoljnijim pri likam a: otpor feud alnog plems tva bio j e već slomljen, a istočp e granice carst va osigu r ane, pa je sve .svoje snage m ogao koncent r irat i na Balkanski pol uotok. U tu burbu on unosi i svoje spo~obnosli vel ikog vojskovođ e, ali i sva ucdstva. ko jima raspolaže ekonomski razvijeniji Biunt. U toj etap i ho rbe, kada su sc snage nap reg-le do maksimum a, ispoljila sc i sva ra zlik a u stupnju ckonomskog razvitka jedn e i druge države. U četi ri godine (1001 -1004) Vasilije l l. sistematski organizir« veli ke pohode. kako bi Samuilu naj prije 011 uzeo njegove isločn e i julne oblast i pa za tim uda rio na cent ral ne. U tim pohod ima o n osvaja Scrdiku. Pres tav i Plisku. pa gotovo cijela Bugarska, osim vidinske ohlast i. pada \I njegove ruk e; zatim se okr«c prem a jugu i os\'aja Tesaliju i južnu Makedoniju ( B~ri.ia _ Servija, Voden). a posli je toga ponovo prenos; borbu nz zapad. Vidin pada posli je o s momjesečne opsade. usprkos Samuilovoj di verziji do Adrijano[lOla. a posli je njega pada i Skoplje. do koga je Vasilije uhrz o prodro i tdko po tukao Samu ila [o. 100';). Idu će godi ne pred a je sc Dra č. Za vrijeme te četvorogodi ~ n.ie borbe Samuil o je izg ubi o gotovo polovinu svoga teritorija i brl!nio je s\'oj e osnovne centr alne ohlasti. Za dese: pcs! .i cčn jih godina Samuilova otpora izvori ne daju detalje o~im vijcst'. da je Vasilije ll. nastavljao svoj~ na\'ale svak e godine. l'o~ljefinji su sc put sukobili Vasilije IL i Samuilo ljeti 1014. Samuilo\' vojskovođa Nesto rie3 hi o je potučen kod Solu na. a sam Sam uilo j e dož ivio tda k pora z ko d planine Belasice, \J blizini Sirumic::. 29. srpnja 101 4. N jego\'a je vojska potpuno ra zbijena. z on se. uz pom oć $voga si na Gavril3 Rad omira. jedva spasio i skloni o u Prilep . Poslije lc pobjede Vasilije II. je uzalud poku šao (\2 o~oj i Strum icu. u čijoj je blizini jedan njegov od red pren-pio poraz. Po Vasilijevoj na redbi oko 14.000 Samuilovih zarobljenih vojnika (broj je vj ero jatno pretjeran) bilo je oslijepljene. ;, 5""-
•
.298
299
-
kom stotom ostavljeno je po jedno oko, i u takvu su stanju upućeni k Samuilu. Samuila je pri tom prizoru udarila kap. od koje je posli je dva dana umro (G. listopada 10 14). Nadijedio ga je sin Gavri lo Radomir. Ka vijest o Samuilo,'oj smrti, Vas ilije je od mah ponovo na _ valio. ali je postigao sa mo djelomičan uspjeh. Do kra ja 1014 osvojio je u dva pothata Bitol j. Prikl' i Stipo a idu će go.li ne - Voden. koji sc bio oslobodio bizan1.5ke vlasti. i Maglen. U to vrij eme. Arona" si n Ivan Vladisla\' ubio je u lo,'u Ganil a Radomira i uzco cars ku krullu (jese n 101 5), Da bi osigurao svoju vlast, on je iduće godinc pogu bio i kneza h 'ana Vladimira. Sa. muil ova zeta. Njego\' pokuilaj da sklopi mir s Bizantom. nij e uspio. j borba je nastavljena. Ona je s prekidima trajala I"i~e od dvije godine. Posli je privremenog osvajanja Ohrida. neuspje _ lih napadaja na Strumicu, Pernik i Kost m , Vasilije II. je tek potkraj 101 7 nanio kod Sctine, u ;\I!no; Makedo nij i, tdi poraz Ivan u Vladislavu. U početku 1018, pri opsadi Drača, poginuo je Ivan Vladisla v. a poslije njcsove smrt i popušta otpor mahdon. ske države. Višc plemstvo, koje je dotada bilo na čelu borbe. pokazuje sIdonost da prih at i bizantsku vlas!. Osim rjcdih izu. zetak a. njegovi preds tavni.;:i izlaze u susret Vasiliju II .. koji je krenu u II Makedoniju, i bez otpora mu predaju gradove i ohlas ti. koji ma su upravljali. U naknadu t a to dobivaju potvrdu svo jih privilegija i bizantske či nov e i na slove. Poslije toga predali su sc i oslaii. a mjedimiČ1Ji otpor slomljen je oružjem (h ·ac u Devolu i Scrmon u Srijemu). Svi suvremen i izvori nazi,'aju Samu il ovo ears tvo bugarskim carstvom, a njegove stanovnike Bugarima. T ako se to pitanje, bez dublje ana liu. postavljalo i II historiogra fiji. osi m u srps koj, koja j~, rukovod eći sc svoji m pose bnim razlhzima, istical::t _sla_ venski.. karakt er Samu ilove drlav e. U lome 5U presudnu ulogu isralc. formalno promatra ne. veze krono!o.ške , geografske i ideo. ]oško·driavnopravne (u srednjovjekovnom smislu) izmedu Samuil ova carstl·a i bugars kog ca rstva Simeona i Petra. kojc mu je prethodilo. Oslanjanje Samuilove države na državnopravne i crkvene tradicije bugarskog ca rstva ocigledn o je i sas"im odgo. varo. onom vremenu, Ali s gltdišta historijs kog razvitka i osobito I gledišta procesa razvitka naroda. ispolja,"aju sc medu nji ma
300
i bitne radike. Tako je nesumnjiv a či nje nica. bcz obzira na ime,
da je Samuil ova drial"a izrasla i da se za vrijeme $Voga postujanja stalno oslanjala na no vo s~dište u l irem smislu riječi. da jc uvukla \I aktivnu političku djelatnost nove na rodne snage, koje su i bile njezin pravi osnovni pokretač i n osilac, u čijim je ru kama vudstvo biJo od početka do kraja, i to nelav i ~no od ii . renja i suža va nj a državnih granica . Zna čenje toga 5Tedi.~ta n ije nmo u tome. što je ono bilo isbodi! te ustanka, neg o I u lome, u korn su se pravcu šir ile pTVe ak.;:ije ;ta osiguranje toga središta. kak o sc ono zaokruživala kao dr!ava. kak o sc branila II doba očigled ne bizantske vojn e i ekonomske nadmoćnosti. kada je moral o neprijatelju prepuštati periferne oblasti. Iz toga sc vidi. d ~l sve oblasti prostrane Samuil ove države nisu imale istI! histo. ri jsku ulogu. N i pojava toga dr!a vnog sredi j Ia nije slučajna. U njegovI! temelju Ide dosad a nedovoljno prou čenI' form e poli. tičke s:lmoupravne organizacije. koje su u doba relat iv ne sam o. !talr.o$ti II VII. i VIIL st. dobile neku ČVTs t ocu i održale sc u period i bizantske i bugars ke prevlasti: one $U sc oslanjale na vlastite dru štv ene snage. k oje su sc u to ,'rijeme razvile i potp uno se ispuljile II S<)l1l11i!OVO dob a. To j ~ središte imalo i svoje vIa· nite tradicije. koje 5U se očitovale u ma ked onskim uSl::tncima X r. stoljeću. Sam(J naročite historijske okol nosti - neposredno msjedstvl' Bizanta i povoljniji poli t ički uv.itti ta ra zvi tak ,rp· skoga .. . i bug
,
li. W..l!.!..edonij;: poč bitan tskom vlašću. ustanci maked onskih
Sla,'er:o: i borbe oko MakeConije do po~etk lt X I I. $toljcćz. _ Po· slijr. pad., S:lmuilovc ddave pod bizantsl::U vlast njen im jc obi a· stim;; Immetnut - Illa da. II prvo " rijeme, uz neka ograniCenj::: _ opći bizantsid IIp.a' 'ni sistem II obiiku tema. Te ritorij nekada~ n je Samui love d rbve bio je podijeljen na dyije teme: Podu navska Bugusk a, izmedu pianine Balkan::t i Dunava bija jt odijeljena ka o tema Pari~t~ion ili P::traduna"on sa središ tem u Silist,.iji. a jezgra Samui10vc drž ave (Makedonija s okoji nom Scrdi~e ) ure. dem: je ka o tema Bulgaria. koje im c. da kal:o. ne odralU j: e t nički: strukturu pokrajine. vec bizantsko dr!avnopravno glelii.š te. prema ~om e jc Samuilova carstvo bilo nasljednik prijašnjega bugar
301
-
Ograniče nja
Središtt. teme bilo je Skoplje; Oila jc zbog svog" "tlikog znače nj a im"la rang katcpanata. a poslije i duka la (kako Su na7j"ali važnij e i većt. leme). Bitantski upravni sistem II tim dvjema lem;:ma bio je ipak II prvo vrijeme ograniten nekim naročitim povlasticama, čija je sv rh a, po zamisli Vasilija Il .. bila, da sc ola kla jačanj .. i učvršćenje bizantske viasti i uljer.aja prije svcga pomoću (rl:v~. a samo djelomično d" sc taj osjetljivi prijelaz olakša j ~ i rirn na rodnim masama. Ma da je Vasilije ll . OhridskI! patrijadiju snizio na ranI! ar hiepiskopije, ipak je ona sačU\'ala 5•• oju aU lokdalnost. pa prema lome ona nije bila podreden:: Carigradskoj l'atrija rl:i j;. već neposredno caru. koji je zadržao pravo d~ postavlja ohridskog arhiepiskopa. Ohridskom arh icI)iskopu bilc $1.1 pooredene, osi m pojedinačnih izu7-ctaka, sve a rh iepiskopije koje Sl! prije ulazil e u sastav Samuilove. kao i prijašnje Petro ve drbv e. Kako bi sc makedonsko sveće nstvo u prvo vr ije me !ito jal'e veu lo 7.a Bizant. ta arhiepiskopa u Ohridu postavljen je Slaven. biv!i iguman debarskog manastira i " jerojatno prijašnji patrijarh Jovan. Osim toga. m: osnovu sporazuma s njim. Vasilije ll. je II tri hrisovulje utvrd io kak n opseg Ohridske arhiepiskopij(;, tailo i povlastice arhiepiskopije i pojedinih episkopij:.. pa je uz svaku episkop,ju odredio i broj k lerika i kmetova-pari b, koji St već prema zna· cenju episkopije kletao od 12 do 40 . .Još je va!nija bil:! Činj::nica. ho je Vasi lije u Os\'ojcnim područjima zadrfao porezni sistem iz vremena cara Samuila, pa se. pN:m1i tome, II Makedoniji i dalje porez plaćao u nalur; (u žitu, prosu i vinil), a ne 11 IIOV(U. kao Ito je to hilo u drugim bizantskim pokrajinama. Ali jc u korist crkve uveo kanonikon. koji se plaćao episkopijama. Met'!utirn. budući da od X. $t. nadalje glavni oslonac drb:vne vlas ti u temama mjesto slralinta postaju sve višc feudalni veleposjednici. pa~ Makedonijt. pod b;zantsku viast imao j e. vec: od vremena Vasili ja l l.. kao !,osl jeciicu i itraziiu promjenu II sastavu fcudal11C i:lase. U o~vojenim krajevim:: Vasilije nijI; samo Gr!:e postavlj>lo na vainije položaje. nego je poticanjem ženidbenih veza izmedu slavenskih i grčkih feudalnih porociica, kao i postavljanjem slavenskjj] feuaalae;: fl;, ra1.ličile d\lžnosti I: Malu Aziju započeo proces grecizacije reudalne klase u Makedoniji.
302
,
; \,
, t •
bizantske uprave, na koja je pristao Vasilije ll ., nisu bila dugog vijeka. Na nanje II Makedoniji odrazile su sc promjene nastale poslije njegove smrt i 10 ~5. za vrijeme horbe izmedu prijestolničkoga činovn ičkog i po krajinskoga vojničkog plemstva. Gotovo do kraja X I. st. prevladuje utjecaj čino,'ničk og plemstva. koje u1.ilOa II zakup ubiranje !,ore1.ll po provincijama pa nj ihO" im I>ovećavanjem upropašćuje seljake i stra li ote i tako ih primorava da prelaze II kmetove-pa rike. US lO na nOVO upadaju barbarska plemena. 1)~čene1.i. nekada!nji bizanlski saveznic; II borbi protiv Bugara, poslije pada Samuilove drlave i dalje na"aljuju preko Dunava pa su 3O-ih godina XL Sl. više puta procirli do Egejskog mora. ča k i do Soluna (1034). Bijedu stanov ništva II to vrijeme poveć'lvaju i pl jačkanja. što ih podulimaju mak edonski Vlasi, a takoder i prirodne nepogode. koje su IOS7- 3~) UHokovale velik u glad II T rakiji i Makedoniji . Posljedice \·Iaaavim: činovničko g plems!\'a $ vremenom postaju sve iuazitij~. Zaku pnici po reza počeli su i II Makedoniji uvoditi bizants ki porezni sistem i zahtijevati plaćanje II novcu_ a u istu je "ri jeme matno oslabila potpora, koj u je BiZant imao II slavenskom sv~· Ćenstvu. jer je postavljen :l;a ohridsko g arhi epis kopa Grk i ....~on ( 1037). Kao rezult at svega toga , otprilike u isto vrijeme ka d i II nekim drugim krajevima Balkanskog poluotoka, izbio jt. I().lO II Makedoniji velik ustanak poe vodstvom Petru Deljana. k(! j~ se iz.davao za si na Gavrila Radomi ra , a Samuilova unuk a. K~ putu iz Ugars ke. gaje je prije livio, u Makedoniju, zauzeo ic Ni.; il !atim i Skoplje. U lo vrijeme. pod vodstvom nekog Ti nomirz.. lIstam:k je buknuo i u Dračkoj oblasti. Ali Deljan. koji nije hti" da dijeli vlast s Tihomirom. pozva ga u Skoplje. Ustanid su zbog njcguva STOldst.. a sa Sa1Jluilom izabrali za svuga , 'od u Pet:~ Deljana. a Tihomi ra ubili. Ostavši tal:o jedini voda ustanka, OcIjan krenu s USla fl ";l1na i~ Skoplja proti\' Soluna, ali ga nije zau~eo , pa sc ustanička vojs ka l! putila na više strana. Jedan dio, pod komandom Antima. bio je roslan na j ug, u pravcu H elade. Taj je odred uspio d~ ko ci Tebe razbije bizantsku vojsku. a ustanak sc II is tu vrijeme proširio i na okoli nu Naupakta u Epin:. Drugi dio ustan ika krenu o je na zapad, da zauzme Drač, a treći ostao s Deljano m kod Os trova u južnoj Makt.doniji.
303
~,, Bizant je tadll u Solunu počeo da prikupiju vojsku 7.~ borbu pro tiv ustanika. U to jc vrijeme prebjegao k pobunjenicima i drugi Samu ilov unuk. Alusijan. sin Ivana Vladislava. prije strateg t~me Te()(]<)siopol " Aziji. koji je "prlIvo tadll bio pao II Carigradu u nemilost i izgubio svoje posjede. Zbog oslonca. koji je A lllsijan naša o medu ustanicima. Petar Deljlln ga je morao primiti Zl! s"vladara pa ga jc poslao s vojskom protiv Soluna. Medutim je bizantska vojska. koja se veC prikupljala u ~radu. potpuno razbila op~jcdatelje . Poražen i be? voj.ske. A\usijan se vrati k Deljanu. p~ sc njihovo suparništvo i ne!,ovjcrenjt zbog toga jo., vise zaoštri lo. Alu.sijan pozva Deljana na gozbu. opij.:: ga i oslijepi. Po~lij e novog poraza pobunjenika. čije je vo(lstvo nakon toga sam preuzeo. /\lusijan j.:: prdao u Mosinopol Grcim;::. Z" to ga je izdajstvo bizantski car promaknu{) u čin magistra. Grc i su zatim k"renuli protil' ostataka Deljanove vojske. koja je u borbi kod Ostrov .. 1041 razbijena. a oslijepljeni Deljno padne u ropstvo, Poslij<.: toga uspjeha bizantsko. jc voj ska krenula i u druge us:aničke kra jeve i ustanak ugu šila il kn·i. Kad .. je poslije toga ustanb nanovo uspostavlj ena bizantska vlast II Makedoniii . , nastavljena je sve jllče eksploatacija seoskih masa. Bj~antski car Konstanti n Monomm (1042~!055) . osim držal'nog danka. povećao je i kanonički oaMk crkvi. Od svakog sela s;). 30 ognjiSu uzimali su po jedan ~latnik. {Iva srebrnjaka, jedno!, ovna. šest modij;:: ječma. četir; modi j a pšeni':nog brašna ; 30 kok oši. U drllgoj polovini XI. st. sve vi,e se učv~.:;("je i dal'a nj e poreza u zakup. pa su zakupnici, koji su za ~voj~ pr.. vo obično podmićiva1i visoke činovnik.; \I Carigr~du. svojevo!j nim OOvcćal-"<:njem sel jačkih daća nadoknadi"ali svoje troškove. U vezi s tim razvitkom brzo j e rastao i opseg feudalnog vekposjeda. kao i dodjeljivanje imunitctnih prava poje(linim. naročito crkvenim veieposiednicima, koje je vršio car. U srerlini XI. st. opet počinju i na\"lIle Pečtnega, ko ji nekoliko putJ. upad .. ju i na makedonski teritorij sve do Soluna. II 1041; na seljuje Bizant jedan dio zarob ljenih Pečenega na Ovčjem polju. oko Niša i Scrdike. Zbog padanja seljaka i Slratiot~ u kmetst vo. opadali su financijski prihodi. Il i vojna snaga drža\"e. l sve to II doba. kada sc navalama Pečenega sa sjevera prid ružuju žestoke nav .. 1:: Seld~uka nll maloazijske posjede C
,,
I ,
1
•
i i
••
,
I i
Sl,d>;uci Su JOil kot! M;lnzikerta U Armeniji potpuno razbili najllIllIličku bj~antsku voj~ku . a i sam je car pao u rop,!v o. 1\;.d"
305
,
-
Kad je elrem postao Aleksije l. KomoCTI (108 1- 111 8). koji je Bizan t izbavio iz tih neprilika i uspjelim reformama obnovio njegovu snagu za čitavo jedno s toljeće. ditu sc protiv njega 108 1 na Jad ranskom mo ru. u susjedstvu Makedoni je. novi opas ni neprijatel j i. Normani pod Robert om Guiseardom. Poslije ponovnih po bjeda nad bizantskom vojskom (1081. 1083) oni su zauzeli najprije Alba niju od Drača do Arte. zatim Epir, T esali ju i veli k d io Makedonije. Skoplje. Ohrid. Bitol j. Ber. Vorle n. Mo~len. Kostur i Bela Crkva, osim drugih krajeva. paJi su 108S-8~ u n ji. have ru ke. Tek 10lH Normani su bili potučeni pa su do kra ja tc godi ne izgubil i opet cijelo osvojeno pod ru čje. U isto su vrijeme nastavljali svoje pljačkaške pohorlc i Pečenezi , pa se Alek.sije Komnen okrenu tada i protil' njih. Poslije njihova velikog pljačk aJkog pohoda iz 1090·91. na kojem SII do prli sve do Egejskog mora i Carigrada. u proljeće 1091 Bizant je s pomoću Kumana gotovo uni'tio Pečenege. a nj ihove ostatke raselio posvuda, izmedu os taloga i u Makedoniju. uMoglenski kraj. U spo razumu s Ia!nim carem Romanom Diogenom. koji je mislio. da se • n jihovom pomoću dočepa carskog p!"ije~tolja. i Kumani upadaju preko Dunava i pljačkaju po Balkanskom poluotoku. ali su 1094 i oni najzad razbijCTIi. a jedan dio njih ollet naseljen u Makedoniji (Kumanovo i K umaničevo u T ikve· škom kraju). Tako je bi zantska vlast bila učvršćena sve do Dunava. Makedoniju su u to vrijeme zahvatile dijelom i borbe izmedu Biza nta i Raške. kada je ra ški veliki župan Vukan pustošio sela oko Skoplja i u Pologu. na gornjem Vardaru (1094). Kad a je Aleksije odbio i Vukana i Kumane pa se spremao da osvoji i izgubljene bizantske posjede u Mal oj Aziji, započeli su krio !arski ralovi kao nova opasnos t za Biunl sa zapada. Ta opasnost nije mimoi!la nl Makedoniju. jer je jedan dio križara. učesnika u prvom kriiarskom ratu. išao starom ces tom Via Egnatia , koja je od Drača mimo Ohrid vodila do Soluna pa dalje prema Carigra du. Oni krilari. koji su bili pod vods tvom normanskog kn eza Boemunda i išli tim putem. nasiInn su Olimali namirnice i stoku. Opis jednog njihova napadaja na neko na.selje u Bitoljskoj kotlini. što ga daje Vilim T irski. 1.ivo sli ka njihove postup ke: ka da su na svom putu čuli .. da je u bl izini naselje nastanjeno sa mo h e retičkim Slanol'nicima. kriiari
106
su ga velikom brzi n om napa li i poslije nasilnog zauziman j a ~tvr~enja zapalili ~ade. a kad .u zbog toga stanovnici izginuli. JednI .od m.~ča, drugl od p ofara, vratili su sc otuda s velikim i boga tim piJjenom«.
,
,
, i
i
Za vr ijeme ~rvog~. ~rifarskog. ra ta osj etila sc u pl"Vom redu ~pas n osl, kOJa prIJet( stanovmš tvll u u:H; Lrašnjosti bizantske dr .. av~, a u početku XJI . st. potpu no se o,krila i neposredna opas nost tIh ratova %a Bizant kao drfavu. Potkraj 1107 Boemund Ta~entski ~okuJava da opet provede planove svoga oca Rob erta GUlscarda I v.last Normana pro~iri na istocnu obalu J adranskog mora p~ zauzI~a Valonu opsjeda Drač. a u Makedoniji osvaja Deb.ar I pustOS! p ~ .o.blast! Mokra, u blizini O hrida. Al eksijc I. g~ Ipak. ubrzo pTlSlIJava da napusti osvojene krajeve i sklopi mir.• Blzaotom ~~ 108). Tek poslije toliko različitih sukoba pre. staju za duže VTlJeme bor be u Makedoniji. i na Balkanskom se poluotoku najzad učvršćuje vlast Bizanta.
!
. 7: Privreda i društveno uređ enje u Makedoniji u XI. j XII. stol Jccu: .- Kad ~u .oko 1040 uk idanjem prikupljanja poreza II ~atun I pos tavlj~oJe~ G ~ ka Leona za oh ridS kog arhiepiskopa ub~Ula. ona ogra n.lč.~ nja bizantske organizacije u Makedoniji. što Ih je u~eo VaSilIje JI. poslije osvajan ja Samuilova (arstl'a. provedena J ~ potpuno bizantska ullrava. Makedonci potpadaju odsada pod Is te o pće oba veze i pravne prOlIise kao i stanovnici u ostalim područjima carstva. Poslije neuspjelih pokušaja II XI. s~., da s.e oslobode bizantskog gospodstva, sva kak o je ojačao i ?lzantskl. e.le~enat u upravi (kapetani i kefalije po gradovima I zakupnICI I pobirači poreza). gradskom stanovni!tvu i medu feudal~im.a .. V~ć postavljanje: Leona za ohr idsk(»g arhi episkopa nagov Ješcuje I otvo~en~. tende~ciju širenja grčkog utjecaja preko crh'~nc ?rgamzacIJe.. ~to Je, medutim. dobilo pun zamah tek na kr ajU XI. 51.: za vTlJeme ohridskog arhicpiskopa Teofi I~kta (1090-1109), Jednoga od najvidenijih crkvenih bizantskih ~Isaca.u lo .doba. On je u s"oj im pism ima. ma da ten dencioznima I prt:tJ.eranm:a. n~padao. porezne činov n ike s glediUa interesa c~kvemh ~osJ eda l O$laVlo neobično bogate podatke o unulTa.Iinjem ra~l'!tk~ MakedoIlije oko g. 1100. Preradi"anjem crk"eno. slovemk'h sl}J.~a na g rčk Qm jcziku (2itije S I ' . Klimcnta Ohrid.
307
r;kog i 2;itij~ petnaest tiberiopoiskih m učen ika) s uspjehom je potiskh'ao književni rad slavenskoga mak edo~.$kog .svc~en~lVa . Još je značajnija činjenica. da so o njegovo Vrijeme I.~VI IIJe~~ podrede ni episkopi. poznati iz IIjcgov~. kor~spondenc~Je. GrcI I da ~e II ponekim pita njima ( o~tanovIJlvanJe. m ana~tl ra ) ~. poslove Ohridsk~ arhiepiskopije oplece i cangradskI patnjarh. A sam je Teofilakt II mno gim svoji m pismi ma. i.zT.azio du boku nesnošljivost prema ~barb a T$koj sred ini «. u. kOJo~ Je. morao .da fivi. i prema s"ojim ,·jernkima. »harbanklm rooovlma. prlJa vim::. koji ! nHOC ['o o\'čjim koŽ<1ma". Medu!il'" za široke narodne mase najosjetljivija je promjena bilo ovodenje bizantskoga poreznog siste ma. Ta j j~ . sistem bio toliko kompliciran i tako se rugranac. da se Sklhca. kako sam k(!Žc. stidi da samo i navede sve vrsle porCla I: ~vojc Of';,:'. Osno\'n; SLI l)o rezi 5eosk~g sta~o.vniš tva .bili por~~ : na og-njihe (kapnikon) i zemljarina (s lIlone ll. zeuganon. po~h.JC sitar kija'. Na"očil oblik 1.emljarine bijah~ porez na pa~u u m!l1n podrLlčji:na (eno mion ) i od planins ke pašc (ori ~e). kO) ; su ~d}ac; pl:lčali po broju stoke, a OS;1I1 to!,a 511 cl:"'a!i 1 d~ct'"O o~ sltl~e stoke (deka tt· ). pa čak ; od pčela (mcliso nomlOn ). OSlIn tih osnovnih po rezc seljaci su morali placali niz naknadn;l, poreu. koji Sll u Xl. st. iznosili golovo čeh'rtinu svih osnovnih poreza: taksu za prikupljanje poreza (si nctheia) i dr. Naročita grupa seljačkih ob:wcz:l. koja je bila mnogo puta teža od svih r~dov~ih poreza. bile su njihove ra dne; naturalne obav.cz~: .morah su oa,'ati s"oju stoku za I)rijevot či no"nika i stavljal, Je na raspola/l:"anje vojsci. <: u vezi s ti mc i odrbva ti mosto\'e i rllto,'~ (angaria ): z:ni::-:_ osigur,n'nti d:l.:l.Vni
, !
•
i I
, I
I
smrti Vasilija II . preuzeli zakupnici poreza za či t ave pokrajine. Najkasnije u sredi ni XI. st. car jc. ria napuni državne blagajne. prodavao funkcije poreznih činovnika. koji su tati m. da pokrij u woje troškove. pnveca ..ali po reT. sa znanjem najviših upravn ih mjesta. Tako, čuveni filozof i utjecaj ni držav n ik Pselos savjetujc mokom stra tegu. da pred takvim prestupcima. i _kad ill primijeti, \lopće ~o.tvara ol:i .. . i da prtma pobiračima poreza bude popustljiv i blago na k lon~; a z<: vrijeIlIc cara Aleksija l. Komnena bila jc zaplijenjena imol'in<1 jednom l,akujlniku poreza u temama Trakiji i Makedoniji zato, ~to nije ispunio i služ beno datu obavezu. da ce skujliti po rez u dvostr ukom iznosu. Vlast i uloga poreznih činovnika u tim prilikama stalno raste. i oni. do kraja XI. SL stječu pravo da sa mi vrše mjerenje i popis zemljišta. na kom se osnivao rauez poreza. p a se T eofilakt tufi. da oni brojc parikc i mj ere ~cmlju. )O koja se moie izmjeriti skokovima buhe.. ; izmakli su i nadzoru upravni ka p rovincija pa su is mijavali i one, koji su s( pozivali na carsku .. last. Razumljivo je, da su oni II takvim prilikama iz nudi .. ali od stallovni§tva različite poklone, a ka d bi ih primili, nastavljali .~u s ugnje!
30S •
-
seljake su uzimali i u vojsku za lak u pješadiju. T o skupljanje voj nika u početku X I I. sl. učestalo je u takvim ra zmjerima. da se osjetila oskudiea u radnoj snazi na seljačkim posjedima i na imanjima feuda lne gospode. U jednoj takvoj priliei T eofilakt se obrat io dUKU teme Bulgarije i zamolio ga. da smnnj; broj voj nik a zat raženih od "maloga i vrlo os kudn og« ohrids kog kraja. koji će inače propas ti brže. nego što se to misli. ~Zbog prokletih riječn ih eari na « tuži se T eofilakt da "nemJ mostova« prek o Va rd ara i sl ikovito opisuje opasnosI prijelaza malim čamcen' u proljeće, kad nabuja rijeka. Upravo taka v razvita k mnogo je pridonio. da se razvi ju i brzo ustale feudalni odnosi u Makedoniji. Seoske opći ne su izgubile svo ja nekadašnja pTaVa i dobile gospoda re ufeudakima. Na njihov račulI proširili su sc krupni feudal ni veleposjedi. medu n jima naročito crkveni. Ma da je priča nje. da se Teofilaktu "po ulicama kolutao si r, a po brdima teklo mlijeko. da je bio velik bogataš sa ne znam koliko prikupljenih talena ta. da je živio kao satrap i bol je«, nesumnjiv o tendenciozno; uveli ke pretjeran o. ipak njegov a pisma svjelloče o žestokoj borui 1;a proši renje posjeda Oh ridske arhiepiskopi.ie i za povetanje arhiepisk np()\'ih prihoda od sel jaka. Ohridska je arhiepiskopija doi sI;! stekla posjede u veli kom dijelu Makedonije. uglavnom razhacane oko Ohrida , Prespe, Mokr og. K ičeva. Pelago n; je i Jenid žc\';\r
.:n
su se posje.lli osnivali na eksploataciji kmetova-parika . kOJI su I oso.bno I ekonoms ki bili zavisni od svoj ih gospodar~ feudaiaca. 21vot kme lova bio je tda k: feuda1cima su moral i pla ćal.i po reze. koje su prij e pla ćali poreznicima. a osi m toga mora h su. o~radivati i posje-d feudalaca u obl iku rabok (do 20 cl:n:;!. god IšnJe). I po odijelu morali su se razli kovati od gospode. Nas~,prot tom e. feudalei su. naroči t o crkve-ni , uživali različil e priVIlegije. ~spr~os
I ,
,
sve mu tome seljaci 5U u to vr ijeme osjećali prijelaz II panke Ipak..kao neko olakšanje, jer bi na taj na čin izbjegl i nesno.snom. PTlt,~kll ~ak.llpni ka poreza. Potkra j X I. st.. ka d je Biza ni IZgUbIO najVeĆI dIO svojih I)osjeda u Aziji, pa su teme n::. Balkamkom ·og ., 'j d . poluoto ku bile zapravo J'edina podl og, nJ~uv" pr! 'o ~. taj je raz:it ak uzrokovao ohre sukobe. naročito izmedu za kupmka poreza, veleposjednika. pa i izmedu d rlave i cr kven ~s v~jeposjeda . Zoo? čati.h ralova drla,'a je u la vrijeme bl l~ pTlm ~rana da st.a': 1 n.l~u I na crkvena ima nja u M akedoniji. Ukm ula Je neke Pflv,leglJe. koje je dotada lI!ivala Ohridska arhiepiskopija. pobirala je ra~1i či l e poreze od crk venih parih.. pa .č ak i od sveće ni k a i od sa mog arhi episkopa Teo f;! akl~ . Oh r.'~s~ om a rhiepiskopu je oduzeto selo M ogila u Pe!agoniji i ~udlJelJeno nekom svj~ t ovnom feudaku, a duga se raspra vodila , oko sela Bela C rkv a u Egejskoj Makedoniji. Porezni su či no,·· nid taj polo!aj još viJe za oštri ti time. što su crkv ene parike ~a~ i druge _ žcslo ko pritiskivali. tražili od njih više, nego što JC Iznosio porez ubiljden u ka\;lstars ke knjig e, a već II samim knji gama povećaval i njiho v posjed i broj stoke i prcm 2. tome I veličin u poreu. . Zbo.g ~.vo$l~kog pritiska - od strane crkve nog feu da k a ! p o.rc~ mh c,~ov mka _ crkveni su pariei očigleduo pali u potp\m učaJ. fako Je s!anovni;tvo oko 1}evola jednosta vno napustil o svuj .. sela i pubjq:lo II okol ne ~Ulne i brda, pa je i k ler s epi skopom morao da napusti grad , koj i je ostao bez " jernika i nji huv~ rad ne snage. Pobjegli seljad nisu htjeli da se v raie u n2. \,uhena sela, dok im se ne izda pisn,cna garanci ja o zaštiti od l.ukuJ>ni ka poreza. 3 11
310
I
-
-
-- Teofilakt je u svojim p !SInimO! Cilru i različitim visokim cr kve nim i svjetov nim dostojanstvenicima veoma ošt ro napadao pOl'eU1 ~ činovn ike i žalio sc na njihov e postupke. Tako je IWslaJo itmedu njih nitro suparni; \I'o, koje je, uz JXItporu porezn ih či n ovnika, našlo odraza j u ii rcm pokretu protiv a rhi cpillkopa u Ohridu i okolini. Ohridan; su bili neprijateljski raspolo ženi p rrm::. Teofila ktu, koji sc nesumnjivu mnogo zalagao. da 1'0,' - '_ ~ ~\'''.it prihude i matcr i.i aJn~ prili ke. u koji ma jc živio medu _ba rilarima .. , Zalili su sc na arhi cpiskopa, da im jc odu zi mao njive i ,-inograde. pa su is kuri'lil; zgodan trenu tak i. na poziv zakupni k;, poreza Jasita, počeli da sc sa mi kori ste crkvenim posicdimll. U vczi s ti m. Tcofilll kt se b l i, da ga je jasi t ~pl'O ' idcrao i rasje ka" •. Na če lu tog.. pokreta bio je Ohridani n L azar. ~ c rk vcni pari k, koji je suvišc slohodno misli o j htio ria skine j:l' ';: 111 kmetsh' a~. pa je uz jasitovll pomoć pobunio proti" :l.Thicpi· skopa Ohridane i o koin c seljake. koje je obila?io i govorim a po_ zi"ao na »ra l pruliv njega «. P okret je uhvat io i druge dijel"vc Makedo nije, Jlo jc T co rilak t u svoji m obrambeni m pismim a p rirod " " o brazlagao lako. ela sc L azar pove~ i\' ao s ljudima. koje je arhi cpiskop osudio ~bog he reu ili zbog crkvene nediscipline; krupni!: grijehova. U suhi ni je 10 ipak nesum njivo bila borba kme tova pro tiv surove eksploatacije sa dvije stra ne. Zbog zaohrenosli pol ola ja T eofilakt sc morao ukloniti iz Ohrida, ali jc on u isto vrijeme , prema Lazarovoj !albi caru. naredio, da sc zapali L;naro\"a kuća. kako bi mu u ~\" ra tio u nj egovu djelatnost. Lazar je o tiiau u Carigrad. gdj e je tu lba ma proti " arhiepisk opa us pio. da car Alcksije 1. Komnen preda istragu poreznim činov ni ci ma. koji su tak o post igli velik uspjeh II borb i proli\" mrskog protiv ni ka. jasit je oduzeo oh ri dskoj crkvi sve n jene pore me privilegije, a za htijevao i naplatu poreza unatra g. Medut im . kada jc za upravi telja teme Bulgarijc: 1105 postavljen Konstantin Komnen. T eof ilakt je ispo ~ lo\"ao . da se po nište tc: odluke i vr a te po~jedi. pa se zali m i ~a m I>ovral;o u Oh rid_ jasi t je hi o uklonjen iz pokrajine:, a s njime jc: neSlao i Laza r. U to je vri jeme s vaka ko oj ača o položaj c rkvenog ve1cposjcda i II dru gi m krajev ima Makedonije. pa sc II drugom deceni ju XII. st. episkop nala1.i opet i uDevolu.
N.tpl~
312
;
sa nad~rnb"c: ploče r nd helj ~ ~I ra Sa muila il; Rod. 993
Nije nikaho čo (l o , što sc o tim prilibma višt IlUt::. ! POrninjll i slave nski robuvi. koje su njihovi roditelji u vr ijeme gladi prodali u ropstvo. Tako Ml sc solu!lskom metropo1ill: Teodulu o. 109:·, obrat iH mnogi Slaveni i ostali robov i s molbom. d~ im crkvi': vrati slobodu. ~ j e r su bili rodeni od slnbod nih rodi tdja_. pa se on u lom pitanju obratio ca ru A le ksij u. Is l i :IC prores produžio i I I XIl . sl.. kada je život . prema ri j cči ma jed no/( iz· vo ra. ~pri si ljavao mnoge da prodaju 5'·OjU ~ lobod u ta nnvae ... : na oko tr i obola se ustanovila cijena la slobodne ljode ... Mano el I. Komnen jc čak i za konom zabranio prodavanj t sl ohod nih l.iudi II ropstvo j naredio. da .\e povrati sloboda svima onil1l
TABLA "XII
•
I
ipak sc za vrijeme Manuda opć i polož::. j uvdik e ustalio. jer je potpuno Ilre'·ladalo v ojničko plelllsh'o nad č in ov ni čki m . U "ezi s tim razvojem bilno se povećao i ne~lImnj i vo j c ja či postao II Makedoniji grčki elemenat u feudalnoj kla si. Bizan:~ko su pravo primili i dru/,ri slavenski feudalci, pa se ono tl MakeJoniji . najkasnije u srerlini XII. st.. ve ć toliko usta lilo, cl:! go: ni ka~nij e pono"n o zauzimanje Makcdonije. odnosno njenih dijelo\':! od strane Bugara i Srha nijc bitno uzd rm a lo s\'e do \"remena turskih os,·ajanja.
Oo •
D
Na t~l~
LJ; 1:00. 9'lti na Stupu u c r ~.·l s v. A r h~pdela u "r11ep..
s. Kultura. - K n j i ž e ,. n o s t. Početak I)ismenosti i kn jiie". nug rada kod makedonskih Slavena vezan jc la rad sh \' enskih ,Jrosv.ietitcija Cirila i Metodija i nji hovih učenika. Zbog In ga ~e najstarija makedonska književnost sastoji od najnužni j ih hogosl užnih spisa. kao što su: Izborno evallddjc. Apos!ol. I's<:it ir i slična djela. pri jeko potrebna za "r!cnje bogoslužja. T i $ U spisi pisani jezikom makedonskih Slavena iz okoline Sol una. k()ji m Ml oni govo r ili u početku d ruge polo\' ine IX. stoljeta. T o je n.:ljslari ji makedonski književni jezik. a u ist" vrijeme Z~ m nogu \'jekova i prvi knjižel'ni jezik većin e Slavena. Ali Cirilov i Metodije\, rad UTodio jc u M akedoni j i plodun: tek po svršetku moravske misije i prugona Mctodijc vih u čcnika iz Mora\"$ke SS.';. GI~\·ni Metodijevi u če n ici - Klim ent. Naum.
3 13
-
prezbi ter Konstan tin i neki drugi uspjeli su da različitim pu to... ima dođu II tadašnju Bugarsku kneza BOrisa. ~ o dolask u u Buga rsku Boris ih uputi l . Makedon iju, da tamo š,re sla ... en~ sku pismcoost i u... ode slavensku sluibu bolju. Klimenlu Ohridskom da la je oblast Kutmi čc ... ica oko Ohridskog i Prcspanskog jezera sa središtem u Dcvolu, odnosno \I Ohridu. Klim tn t je od Ohrida načinio pr ... o sla ... ensko ..kultur:'~ farište. Dru!:o lak ... o !arišle razvilo se u bu.garsk~j pnJtslol':"cl Presla\'u. S"ako od ta dva središt~ utisnul... JC ~voJ naročit peca! tekSl ovi ma. koji su u njemu nastali. Klimen: .k porerl ostaloga mnogo radin i na ~nji1.~vno", pol ju. Sastavio je vi~e poul:nih besjeda. koje SI\. svojo.m Jedno sta"no!ču i jasnoćo m bile pr is tupa čne sh,'aćanJu obIčnog čo~ vjeka. Osim besjeda ispje ... ao je i ~ekoliko ~oolitav.a, pohvala I kanona II čusl razli čitih svetaca, N.Jegova ~J e\a 5... ~;d~e . ~ ~e~ ~ ulllnji"oj književnoj n .. dareno!ti pIsca. kOj.1 se ?dll.(Uje.ltJep~m ~tilo m ; originalnim izrazom. koji zna mjeru I u .sv~Je spIse unosi živost. Klim entove je spise većina Slavena stoljeĆIma rado čilala i mnogu prepisil'ala. . ' U {:TUlIU mladih Mctodijevih učenika pr~pa~l a . prezb,.tcr Kons:a ntin, koji jt pre ... odio s grčkoga. a sastavIO JC I nek~hk o origin;:;.lnih spisa. Glavni mu jc rad Poučiteljno evan~cIJe: u kom e je najvažniji dio Azbučna ",olitva. protvana tako .. Je T. nJ.cn akroSlih daje ~ lagoljsku azbuku. U Azbučnoj ~olit"i PJCSf1lk,ll.raža'.a s... oju sreĆi'. i to i »sla ... ensko pleme leti sada .k pokrsta"
g rčkih kaluđera.
, •
I
i
I
, ,
I
koji su osporavali slavenskoj knjiže,'n oui pravo na život, jcr ona nije bila "S\'c ta~ . Hrabar znal a č k i po bija i mpješno brani slavensku pismcnost. Važnost H rabro"a spisa vd ika je i Uoga. što on. pored ostaloga. daje podatke o raz ... oju pismenosti kod Slavcna još od poganskih ... remena pa do sl'oga doba. V maktdonskoj knjiie,'nosti osta ... io JC ncke trago ... e i pokret bogumila. koji su se rado služili već prije sastavljenim apokrifima unoseći u njih demente svoga uče nja. Pojedini od tih elemenata sačuvali su sc i u makedonskoj narodnoj knji ievnosti. Osim apokrifni!' spisa maked()tlska kojile\' nost poznaje i odreden broj biografskih dje la, u kojima sc opisuju životi i djela pojedinih makedonskih isposnika. T akvi su spisi žitija Klimen10\'0 i N aumovo. od kojih sc prvo nije sačuvalo II originalnom obliku. nego ga je Teofila kt Ohridski preradio na grčkom jezik u ta ,' r ijeme pojačane grecizacije crkv e od baja XI. stoljeca. Uz n:IVcdtna d jela makedonska književnost poznaje i zapise historijskog sadržaja. kao i različi t e druge zapise i natpise. Medu poznatijima su kroni čarske biljelke prezbitera Konstal}tina. zapis cara Samuila iz g. 993. pr ... i datirani spom~nik ćiri iicom. t. zvo Varoški n;otpis iz g. 996 u cr k... i sv. Arhandc1a knd Prilepa i drugi. U m j e t II o S t. Sln"eni su zate kli u Makcduniji dosta "isoku bir.antsku kulturu. O,'d.;c još livi jek nail azimo nil različitc ar hel)loš ke i umjetničk e predmete iz Ilredsla\'el1ske pcriode ka o što 5U natpisi. statuc. reljefi. rUScvi ne crka va i S\'jetovnih zgrad a i drugo. Dosadašnje iskopine otkrile su ranokršćanske trobrodne bazili ke i druge monumenialne zgrade s peristil ima. umjetničkim mozaicima i mnogobrojnom sk ul pturom. Mnoge fragmente til: spomenika nalazimo uzidane ka o gradevinski materijal II zgraduma iz kasnijih stoljeća. ~to dokazuje. da su se njim,1 kori~tjl i Hednjo\·jeko,'ni arhitekti. Slaveni SIJ došli u Makedoniju s nižom kulturom od one, koju su onclje na;li . Njihn\'a je arhitektura hita drvena. a li kovnu umjetnost gotovo i nisu poznavali. Ra zvi ja .iući trgovačke
315
-
I
I I
,
veze s makedonskim gradovima. oni su se l>omalo Ul>
,
I ,
I
l
kO\'I se razli kuju po tipu, godinama starosti, ko si i odjeći. a i duhov ni je živo: n;il.o" j-.l ČC izra žen n~go u S" . Sofiji II Oh ri,i\) (usp. dramatičoe scene. u kojima se crta 1lI3jčina ljuba,· i b,,1 la izgubljenim si nom). T i sc clementi nal a ze takoder nn Iljeli ma talijamkill sl ikara XIII. i XIV. st.. pa se do olkritOl nere.:kih fresaka sma tralo, da su se najp ~ije i pojavili II Itali; i, :: I(' k 1"'slije i u drugi m el'J'opski>ll l.emlja1\lil. Ustv a ri - i port d ntki h zaj ednički h e1cmen:lI
I I
II
,
3 ', -
-
IZVORI I LITERATURA 1 ~ l' or i. Naj,'atniji ilVOr za hi slor iju makedonskoQ' na rod3 u VII. SI. jesu Mirleul. s. O emetr ii ("_ bib!. Ul 1'01:1.111.), olobito drUQ'i dio, koji jt napisan u drugoj polOyini VU. SI " I opiluje Ilaven ske DlVlk na Solun i u.IO daje i ",dne podatk. o slaVensk im plemenima. koj a u oJima s udjeluju. O histo riji od kraja VII. do početka IX. st. daju dOl ta f.,,;m entarne podatke T e o r a n (\'. bibI. ul poei. Ill; za njegovu k rono, 10l'iju u lO dob. uw. G. QSlTog<.>rsky, Die e hronoloa:ie des Teophancl im i. u. ll. Jahrh, nyz .• Neugr. JDhrb. VII, 1930) i pa t rijarh N i k i f or (IImro 820; izd. de Boor 100). a u m a njem opseQ'u i I{ o 11 ~ t a n l i n P o r f i f o· t: e n .. t u svojim radovima Dc thema libus (Bonnski Corpus) i De admini_ sIrando imp",;o. V.hn je OSim log" ; BiunlSk; allrarni zakOI1 (v. bibI. uZ pogl. Ill).
Z" Ći r il. i Melodija i poslGnak sl.venske pismenosti n.jutniji su izYori Zit i ja Kon s t.ntina I Me(odija Htd. n_ A. Jla upoM, Mne· pHa,,(" 110 HerOJlHA B03""K08e"H~ .nfltBHeiiwe ~ c.'aB.He~oA nltc .. eHOCTn, HI:!O; lu su objavljeni ; ostali sla"enski izvori o tom pitanju). V i t a (C O n· • I a n (i 11 i), cum tran slatio". Clemen t is, od v.ld,ijskot bisknpa Gaude · roka ili njegon dakona l~a'" i p.plnska I)i~ma (izd. f. P astrnck, O~j;ny slovonsky
318
,• I
,
I •
i I
,
I
I
Besjeda prezbi ltrl "Otme izdn\"~8 je vi!t pul~ (prvi pul u Kuku_ Ijevi~ev u Ark ivu 7.8 povjes, n;"" jugo.l.v. IV, 1857)•• posljeđ nje izdanje. prem. z'lhtjevim a modeme n~uke. priredio je M . r . n o II II Y »( e l< K O. (I>'bJIrapCKK CTa pltllH XII. ]936). O~i m prjjev(}(!a V. SL 1\1.5'tlko". na bu _ ~a r.ki iuik (n.jnovije izdinje 1943) izaS~o je takoder francu.k; prijevod A. Vaillanta (1!f.I~). PrOl ivno ml!ljct1ju Ra~kol!'d. da je "ozrna piuo .ne· gdje izmedu 985--991 godine. ako ne ~IOi"od •• nike, Poprdenko je I mnogo vjerojatnosti zaključio, d~ je lo bilo nepos rednu pnshj" ~mrti car~ Petra 969 (p rema novijem mi~ljenju Vaillani. 972'). Iako je ovo datiranje ugla, 'nom prih".ćeno u nauci, H. n. S.I.rOtH _ nastojeći ja đQk3Že, kako se CM Pelar ta ~voj" pismo plt rijarhu Teofilaktu po.lutio KOl rnini m spisom - Zlsl llpa mi§ljenje. dl jt spis nast ao i~tnedu 928 i 933 (Bpe""To, «oru<.> npU~ HTep'b "o~"a e )f;H Đe,,~. " nH.aTI CH (e60p"H"'" n . Hou
r,,,"
O boeumilimn II Makedoniji n.ma u Xl. .1. nikakvih saču"anih vj jesti. ali nek i podac; (Teorilakt Oh ridski, Ann.lts Bare,,~s) lOVa •• izri tito O armtn.kim monofizitimn i pa"lito!li m ~ na tom podrueju, I neiu"mo molda i omasalijanskoj huni (Skilica • ".dren). Za puiodu Samuilovt d.hve daju ret~tivno Ol! r aničen broj poda. tak n, UI: I"'nom il ratne histor ije. ovi iuon; S k i l i e. (polkr.j XL s t.: or;l:;n3In; t ek SI njegove Kronik e nije ni do danas obj",'ljen. jer g~ je u,,'o u ~voj" "roniku d r e n (Sonn.k i Corpus) ; dod~tkt Skiličin tl.i Kran'e; o
"t
319
•
-:====~====o=====~o"=~ "~'~
____o_____
,
I
' A 0'0 <"'7.e in der Il andschrifl de • .rQhannc ~ Skyli tJ.u. . 0 O.... ", ,~ '" .~ ,. , Coo"x _" 'V'on do""r.~"S"" 'o ' " ' ". , ,. ,• XXIV 1!lOG) osnovni iz,"or; Z II n ~ r " {'z SrCu"'''... . ..b S a; d
.>
B01ll,,1
XII
SI'
A
5Q.'r~pov60ilua. 11JB.,e~~"H~ 103'1> .. t.ro"ncu ~"'<"'" AIlT"O)"'~C"8"".
.
L" \' O'j D k o II sk r"j~ X. st.; DOOMki (<'Hl'''I). pO
Na hi Sl0 ri;u M ~kedon;,ie pod biz""I>kom '·I".~u~, Xl..i Xl! .. SI .. o~n~ , " T a " I t a r ~ \' a. i I; j ~ il. O OhnMkoJ 3 rhl el»~I,op llo. se. oSIm (C hi~. ilG. pojedini odjtljci n kronik ama S k II, e c. P ~ e l ~ . h rOnOl'!'ra~ i: "R " I- U 1926--19"..8). A I 3 I i j a I 3 m<>nnskl C"rpus). Z".1l a r .... el l a u .,.5,ida u d,elu . ,' U'- _ ' ' VI!,. ' , "'" Ilne I\. omncne ( l. ... v., ,, __ " . ' JO ' v . ' . 'd U '"S ' i " opisu kri1a r
,>
I I I
i
° .
" ,
A.
I
J" "
..
d.,
320
'
, ",,-j
e
"
".
L i t e r a I ur a. Naučnt his to r ije makedon$ko2' "" roda ~ cjciil" dosada Jos n~ltIa, a is to l ako n i hislOrijske bib lio l:,afijc. Jll slo rij u do kraja XIJ. "'- obu ll'atio je u okVi ru h;storij~ bugarsko2' naroda B. H. 3.1 ~ ~. p. < ~ H, H nopH~ na t"""" Yjl c~ aTa .!I~'IJ>lCao a upt.J"h cJ>-l>mlllT1l Ut.MOl
",',0"""
I
r.
e" n.
32 !
-
== .-=~--.-
, vod), 195]'. O radu Ci rilo>';!> i Ml'.lodijl'.vih uč.nik~ u )o'ukedoniji najo'a. !nija .... djda: H, T y"" U K i fl, CR ! :~"",eMT'l., ~"lOb~"C~'" 1~13, B . .J I r II h, Ybr~.H"UII 113 MopUCM e 110C~C ."pT" MCTO )U,jI'.OC, 6,:acTI'o
C,,"_"""
XVll 1918' C ...
O)lPIl4C"H. 1941; Ll. houo, Kll1~eIlTII ~lIoT ... H'C'TIlP CB. naIlTCo'I'.J"OH " p.OCO"""Tt ."pM .H".pCTC ~O OXPH;!" fOli. $6OpllHK Ila 4>"", 4Ia"_ l, CN(ln~ 19-18. a vllm IOI.'~, 110 sc tiče KHmcnlo,'. litnnrnog rada. N a h t i I: a 1 o '" e i G r i v č t I-e rasprave 1
C •.
heretičkih
kao s rtdst .·o borbe protiv političke oPo~lclJe u dOba cn r ~ Petra. To m se milijenju prid rutio 1945 i G 1 u Š a c. naslojtti da pOIkrijep i daljim dokazim~ s"oj zalcljučak o bOjl"umilstvu kao ~kaludcr . skoj ,n;stirik.ciji srednj.g "ijtkll<" {usp recenzIju A. C. u I-IY I. 1948, i J . Sid; k a u HZ lli, 19(0).
;
J{ .. II" ('.II .....
navedenI'. u spon,.nu\oj Grivčt\'uJ rublikaciji . Z" hi",o r iju kn iit:I'.V nO!1 1 Južnih Slavena, k oja je niknula na 05nO"U rada 501un~kl'. hr~tf:. "a)lname: ni l iji Su radovi: V, J. g i c. Historija knjittl"nosti lloroda hn'ats!tor:a 1
Sl'llskoga l. $larO dob •. 186i; CT. 11 0 B a"
!
° III k.
npolI OCII08H C.'OBt.HCNt ' M K'bH",e "IIOC1"H ",el),· 1\~.,~aHc KII" e.IIOĐe",,"'.. ,,93 . ' "'" r k o . G~~cll!chlt • der Alter en su dslaYischen Lilleraturen. 19(\1; n . no" o D H h .'lyr' OC.'o~eHCKa KlblllOCe""ocr ONO epellllHC XII .eKI. r O.llIw ...""a H'I XLVI. 1937; 11. il)' j q e l. H.n. cUPaTa 6"bJ1rapeK. KII""'''"''' l-H. 19-42 .. mlh Osnovllo djelo O bogumilima i dan u je jo, F. R ~ č k i. Boe-o i Patare ni (Rad JAZ U i. 8 i lO, 1l!69-187[). 2. i~d. Posebn" ;7.<1. SA~ 1~1). iako je ono u pOneč.m "d zastarj.lo. N~ umelju nove ~rllde pl II ,1 II II O B""I'x}' npo"),:oA."l Ha OOrO"H~eTftOTO (6 ....'rapc"H np .· r~ eA"b V 1899); H. P. 6., ~ t o. " .... npaBH" H cnu .. 3.,1I1I B"h3t.1 • .'lK Ila 60· ro",','H;" (1912) ; M. We i n lJ a r t. Pobllk y bogomiIU~;, l)r"niho ~prl\"tho hn uU u Slo,·an;' (S1{)"ansk\' Ptehlcd XVI . 1914); J. M 3 t as{) "1 Č. Ol!le~, I'aulikijanske hiSloriojl"rafi jt (GIZM XXXII, lm); E v. A n j i tk o', heii i Bogum ili, Glunik S:-lD V. 1929; Ll. A II r ~ a o B ,npC3ĐHTep KOJ"I II 6e<:1lAITa ><)' "pOTKU 6o r o ll ,,~ ... t (1947).
°
,!
I
ft"'"
r:-'"""
U novijoj j ut:o~l~vcnskoi hi~loTiOjl" r3fij; vidi O bOl!umi1im.~: J. ~ i d ~ I:. Probltm bosanske crkve u na.oj hiMorioj::" rafiji od Pcunllov>ca du G.IU".", Rad JAZU 259. 193;; isti, HE Ill. 1942. so ,'. Bogumili ; ; $t i. Oko pltan)a ~crk\'e bosanske4 I bol!"umiln,·., HZ Ill. 1960; B. r ~)' Ul ~ u. HerHlla D 6orl'""~KM3. 1945: ll. T a]lj K o ft e ~ H. ooro>IIt.,CTĐOTO 11 H~roBoTO IICTO· p1leK O B"a~CI'" (1951 ', usp. ocjenu I. iz<.l. 1949 u HZ li t. (950). ZI ruliku 0(\ svih osulih historičara N. P. Blat<>e,· je lm (". gore) iInio miSIjen je, da bo&:uml1a nije uopće bi ~ i da.. oPtu~ba zbo~ bogumiIske her eze iskonstruirana na o S<>OVu nekrh SI.nJlh grČkIh prol~'
!.
322
,
,pis~
O Samuilovoj drflVi nije jO! nan iuna detaljnija i kritična mono~,.· rija. V s:-lavnim crtama ,"ainija pit;nja se dodi ruju u opfim pr.g-Iedim., hiuntske, srpsk. i bUl/a rske historije. Najopliirnije ju j~ dosad ohradill, II o[>segu histo r ij. bu&:arskog naroda, B. I·t. 3 ~ a T a p e K H, HeTOpH" 1 2, 1927; ,·rijt(\nost. kOju 0"0 djelO im. ZOO&" obr.db••'elikog dijelJ čio njenično~ m.tt r ijala, zn~tllo umanjuje vef spomenu ta nacionJlistička tel\ ' dencija . kojo Je ujedno; osnova za mnos:-e neprihvatljiye konstrukcije ; hipoteze. Od SIarijih. uglpvnom ,.astMjelih dJel;, u cjelini SI1 obuh vatala lU po:riodu: F. R a č k j, Borba jutllih Slo"ena ~a drhvnu ne od"isnolt u XI ,' .. j M. C. il JI II Ho U, 1O", ..":e CllulIHe II BH3aHTMII Q"l> Xl 1875. Čija je ttza O od"ajanju l. zvo zaJ>od ne Butorske 963, 1-3 Si!ma· nom n~ ~.l~. danas u nauci odba tena. od novijih općih djel. bave se Samuilo"om drh"om: G. S ~ h 1 u m b e r g e r. L 'epop~e b),untille II la fin du Xc ,itele ll, 1900. i St. R u n e j m II n. A History o f th. First Bul· raTlan Empire. 1930. Veti broj monog rafija i rasprava bave .e poj.dinim probl.mima S.muilove drlav.: o . n p o K H tl. !lOQ.T3K C3M)' ,,~owe 8.U)le, r.,ac CAll 64, 1901; flocn"aK juue CnOBeHCKC It8peOHll c )" M~I;C)loHHjH r X BeK)". isto i6, 1906; JOBaII CKI1.1H"8 K.O 113BOp ila HCTOPHjy 1131••. IIOHeKe c~oBeH~K • .liP"' ..... islO 84, 1910; np,H Ol< P""CKH .PXllenllCKon JOBaI;. ~11l &l. 1911; nOC"Ha~ Ol
B1
323
tt-
I
Ach r;d~>
Gnch icble und U. kunden. 1902: N. A d .. Il t z. Samuel rA r mcnicn, .oi du Sulj!ares. Memoiru de I' AC id. bel ge. 1938.
Pitanje m Sa mullove ,Irz~vc nuj"i~e se ha" ila srpsk. i hUl:a . ska his torioe- ra l ija. U osnOVu 101:1 naučnog f:3da Uy;jd, lU Idale postojeće s rpskobugarske sup rot!! o.!; j njihove pretenzije na M akedoniju. Zbog 101:"3 J~ i Iva historijsk a litu.!" •• o lom pitanju prOUl a lim nacionalisti~kim lendencijama, koje Su urodile nategnUlim kon i\ rukcijama j "je!lt.čk im kom· b inacij ama. S t ih pOliciji !lISU n mOl!' li rijdil i mnojt; problemi hiSi".;je posIanka i ral"itk3 Samuilo>'., d rhvt . Oni Su i dana! utvaren; j ~ckaj u
na
I
I I
nau čno
.jelenje.
Ou redenj" Makodon,je poslije ,,,da $amuilo,-c drlln ",p. Z I a I a ,s ki. Is to rija II, i OSI ro gors k i Jie L H. n . 5~aroeB. nl'0)l3XQ.1"b H XapaKTtp"b )l a uapb C. "YH~OB.TI "'"bpJOlaBa. !"O.'HIUII)lK II. C04l . .l'IIM8. - IOpM.!!;. 41aKY.1T. XX. 1925. i KpHT""cc~H nor.1CIl." a"bp~.'" H3HCCTII~!3 Ha t-1 0~" ... CK)lJIHUa 3J npOll3X0J13 Ila Ilapb Ca")'H~08ara ,II"bjlJOlIB3. Ma~e.1.. nper .. e,s. II , 1926; r . 5 a.' lIU" e B, 6'h.111rapHW np"hn, "OClICJ1>lHT"i'> .i le' ceTrOAHIU"H" " OT"b X B., 1·11, 1m--1930: bUlle makedonski lo $lHena u XI. st. Obradio ~ prvi F. R . f k i u "ezi S OSIlIim borbama Južnih SI."e na II 10 d oba u znač.jnom r adu Borba Ju!nih Sll}ve na (". bibl. uz. POgl. VI) . • poslije njegl Z I I I. r S k i (IstOriji), koji je osim 10fl diO ; po~tbnll rasprl "u O pila nju Petr a Deija na: Wer war Peter ])e\jan. Almales Akad. seient. rennkae, se r. n Z7, 193:1. Z. navale Pe«n e&"a jo~ i da nu su osno",,; radovi; B. r , B. e ll .. b e 8 e K H~, BH S.H Ti~ II ne,,.IIT.r H. )KMHn Hi"', 1812 (i Tpy,,'" I, 1906), i J. M. r II u I r d I. O:stellropliische und Osi · I$i a tische Sl reir~ij&"e. 1903, • oKumanima D. A, R a s O" s k i j. raspr.ve II ~min. Kond al<. 7_10, 1935--1938. Hi.toriju vlade ATtllsiJa [ KClmntn~ obradi o j t F. Chalandon. E$sai su r le r~gn e d'Ale~i$ [ Comntn~ (J081-1 I [8), 1900. nap<>s~ pi t ~njt P " 'OI: kribrskOI(" rata C. !"eo p T II ' e o .... , n"bpOH """" KP'bCTO"ClCtNb nOXOll"b )l O"b.llrapO
, '".
I
324
'o')" XOIH,' KY,1Typa XX_ XXI. 1924; o T31"Hku pronijar1lkog . i.tema ll Bi. za mu [ '0 O e T II ~ r o II e K 1\. n ]>O ll" Ja, npH .10T )l CTOPH jH lttey.oUlt3". y Dllol'UT" )1I H Y J.I'''HO~''OR e''CNII'' ~ .. "' a..., N311.. DH3.1I 1". HHeT CAH 1%1 ; napolJe o po~ot~j" II Makedoniji u dOba Teofilakti Ohridskog O. A: X. I n ". 1 a I ~ S, Bel!r~gc Zur Wirt.ch.flS, un tl Sozial&"tschicltle Maked" . nt(ns lm " IlUelai ler, haup ldcblich luf Grund der Briefc dOli Erzbiscltofs Thenpby lak lOS VOn Acb rida, 1937. O h in()riji O hridske nadbiskupije i ~a mo~a Ohrida I)isali sU H. G e 1 z e r. IHr P U riarch at von Ach rid~. 1902, . "era~()Đ. 11 cTOPH~ ItS ONpHA. a px ~enHc~olm~ l, 1924. I OXp lt..ll., 1~3, I P . L e m e ~ 1 e. Phn;p~s et la Macedoine o rientale ~ repoo (Jue chretttn~e et byza~hnc, rechc rchU tI 'histoire ct d's reheo lo/:ie . 1945; O. T 8 fr a I " Teqelom(Jue du origines au XIV_ ti~cle, 1919.
-
D
I
o
e
E
T
v
R
T
I
I I ,
IX. I'OGLA VLJ E
UVOD 1. Drujlvcno ekonoms ki ul.Vi lak Evrope: od
i
xn. do
kraja XV. 51. - Do kraj;) X l. sl. gotovo u svim r.emlj ama Evrope prevladali su feudalni od nosi. Zemlja, u 10 doba gotovo isključivi izvor s redstava za život i U\·jet boga ts!\·a. bila je uglavnom prctvorena LJ feudalno vlasniš tvo, il dru~ lvo je. 5 malim izuzecim a, bilo uŠlr!) poclijdjcno na klasu feudalaca-velikih posjed nika i kla su uvisnih seljak
predstad jao je feudalni zem ljHni posjed. I'odijel jen na vlasteuski alodija1. seljač k a gOS I)odarstva j ortinska zemljišta, il ohra di van radnom snagom zavisno&, sdja!;tva (rabote, naturalna podavanja ). on se izgradio ka o ekonomska jedi nica ugla"nom dovolj na samoj sebi. a u isto vrijeme i ka o uprav nopollti tka. Ekon omski napredlI k OSI,'aren u granicama feud alno g po$jeda bi u je tcmelj za dalji raz"itak feudalnog druhva. Perioda od X I I.-XV. Sl. predsta vlja njego\'" no,'u fazu , koju obiljd uju znatne promjene u njego"oj eko nomskoj i druš tveno-polititkoj str uktu ri. Sta novit napredak II poljo pr iv redi . a naroti to razvi· tak obrla i trgovine i postanak gradova kao nov ih privrednih centara razbili su gran ice dotadašnje pretdno naturalne privrede i uvjetovali ra~vita k robne pro izvod nje i novtane prin ede. Na društvenom polju. osim nekih promjena u uvjetima rada i polo!aja zavisnog scJjah\'a. o feuda ln o-dru štven u struk_ luru uključuj e se nO"os tvore n; gradanski stale!. nosilac anti-
327
f, ,
! I
I
J
feud alnih tendencija, ma da sc II prvo vri jeme razvIJa II gTanicama, koje su sc usk ladivale I opCim sklopom feudalnog poretka_ Pod utjecajem tih društveno_ekonomskih promjen;) p rcobrabvala sc i državna feodalna organizacija. U cijeloj toj pe riodi poljoprj,'reda je osta l~ osnovna gra na proizvodnje, kojom sc bavi najveći dio stano"nih,'a. Njetin ra~vitak j~ spor i nije podj~dnak o svim temi jama. T ropolj ni sistem obrađivanja zemlje. osim u mediteranskim oblastima, napokon se učvrstio , ne doživjevši nikakve bitne izmjene; poboljlanje u agrarnoj tehnici postignuto je u naprednijim oblastima primje nom načina gnoje nja (krečna glina, pepeo, stočni gnoj ). Unutraš nja agrama kolonizacija. koja jc započela još u X . st. , t na tno je proširila povriinu obradive zemlje, koje sc oskudica počela osjeća t i , jer se povećao broj stanovništva. K rče n jem guš tara i !luma nasel jene su i privedene kulturi veće 1'0vdi ne neobradene zemlje, a u naprednijirn oblastima pris tup ilo se i isušivanju močvara i podi~anju ~aštitnih nasipa na rijekama, a tu i tamo i na moru. Pomagana od velikih posjednika radi stjecanja nove radne snage i u vezi s tim i novih prihoda, ta je kolonitacija imala uglav nom karakter unutrašnjeg i~gradiv anja feudalnog posjeda. izuzevši njemač ku kolonizaciju slavenskih i baltičkih zemalja, ko ja je provodena osvajalkim i istrebljivačkim ralovima. Osim povećanja poljoprivn:dnc po"ršine postiglo se i povećanje pol jop rivrednc proizvodn je. Ol\'aranje gradskog tržišta za agrarne proizvode i !irenje robno-novčanih odnosa omogućili su ponegdje i neku specijalizaciju pOjedinih vrsta kuitura, kojc odgo,'araju lemljištu i klimi (v ino,'a loza, južno voće), ili pak pojedi nih vuta stoke (ovce u vezi s vun om). Agrama kolonizacija i ! irenjc novčane privrede uzrokovali su i promjene II uvjetima rada zavis nog sdja!tva i u organizaciji feudalnih posjeda. Te se promjene nap rije javljaju na nov o i$krčenom koloniziranom zemljištu. Zai nteresirani 7.a radnu snagu, koja bi njihovu pustom i neobrađenom temljatu dala vrijednost i povećala njihove prihQde , feudalni su posjednici bili prisiljeni da pri,'lače kolonis te povlasticama i boljim uvjetim,a rada ~.ego !to su ih imali na starom feudal nom PQsjedu. U novltIl naseljima kolonista obično je uki nuta vezanQst 1;). zemlju, ili su pak rabote 328
ograniče ne , iJi podavanja smanjena. Iako jc vrhovno "Jasniitvo {eudalca nad zemljo m ostalo, kao i njegovo pravo suda (koji ~C u
doba učvrŠĆivao) u pitanjima, koja sc ticahu kme tskih obaveza. t i ~Jovoljni uvjeti utjecali su i na to , da se poveća produk t ivnost seljačk og rada. Povezanost sela $ gratbkim tržištem i zavisnost (eudaka od zanatskih proizvoda izazvali su neku modifikaciju. II prijaJnj vj organizaciji feudalnog posjeda, koja je bila usmJen:na prema vlastitoj potrošnji. kao i u poloiilju 1.av isoih ~dja k.a. S posjeda nes taju postepeno mllle radionice. koj e su pro,zl'od,le za IJotrebe fruda l čeve porodice, jet je gradsko tržihe snabdijeva boljim proizvodima. Oskudic;) II novcll navodi fcudalea, da sma nji ili ukine feudalni aJodijal i da ga podijeljen u parcde i1:da u zakup za novčana poda,'anja, a obaveze raboh da pretvori u naturalna i novčana POdll"imja. I3ko taj proces, k oji se vrši od X II . st.. nije J>odj ednako zahvatio sve zemlje, on je znatnih razmje ra, a naj brže ~e zbivao 11 oblastima velikih gradskih centara. Ta promjena nije bitoo izmijenila feudalni način proizvodnje niti ukinula feu dalni posjed, ali jt utl'rdivanjem stalnoga n ovčanog i~nosa seljačkih podavanja ograničila donek!: ekspluataciju od st rane fcudalaca i njihovih upravitelja, a osim toga pru.fila prve mogućnosti, da sc seljak ot kupi od frudalnih obaveza.. ka o i tcmelj za ekonomsku i socijalnu diferencijaciju među seljački m stanovni!itvom. . Grado"i daju temeljno obilježje promjenama tl toj fa~ i feudah,z ma. P o svom k?ra k te~~ oni sc bitn.o razlikuju od onOf: mal og brOja gradova, kOJI sc bijahu odria! 1 \I ranofeudalnoj periodi uglavnom kao administrativni, vojni i crkvcni (cntri. Oni sc tada pretvaraju u priv redne centre iJi postaju naseobine obrtnik:: i trgovaca, u kojima se usredotočuju obrtnička proizvodnja i trgovina i koji postaju nosioci r ohno-novčane l)rivred!!. Večim: evropskih grado"a nastaje u doba od X I. do sredine XIV. st.. a njiho" porast i ekonoms ki uspon tijesno su povetani s p orast~~ . obujma obr~ničke proiz,'odnje i trgovine. Najprije sc raZVIJaJU na morskim obalama (Sredolcmno more, zatim Sjcverno i Balti čko more) i na obalama većih plov nih rijeka (RaJ n;r., ~u nav i dr.), a zatim sc u doba općeg ekonomskog uspona šire l u unutrašnjost kopna. Veči je dio tih grado"a predstavljao lokalna tržišta, koja odgovarahu potrebama svoje de oblasti. a 10
329
-
•
tek manji dio cen tre med unarodne trgov ine. Pojedi ni od . ti~ ce"tarij ~asni>'al i su svo je t'konomsko wai':enje na v lastltu J obrtničkoj proizvodnji, a drugi s u illlilli važnu l'osr~dni č k o ulogu u medunarodnoj rumj eu; robe i~ raz~iči~ib ze.tn alJ~: C~ rigrad i druga ist očn a tdiha go be u tOJ penodi SVOJe prlJdo]: prvens tvo, a njihova uloga prelazi na talijamke grad ove (MleCI. Gen u,'a. Fi renza i dr. ), ZUli m nu flanclrij ske , naročito Brugge. i ha nzeatske, koji u toj period i do sti lu svoj najveći uspon. su tri glavna pooručja bila poveun" međusob no i s osta h m podru čjima k opnenim. riječnim i pomors k im putovi ma. . Najveći dio medunarodn e razmjene obavljao se pomo rskim pUlo"ima, brodovima od 200 do 600 lona. Pronalazak kOT~~a s~ oslobodio ih j e od lOga, da plove neposredno uz o balu. RIJečm saobraćaj popralIlja n je podizanjem brana i izg radnj om kanala II naprednij im oblas tima, II man j c jc iz građe no putova. pa se kop neni sao br aćaj obavljao konj illla ili kolima na dva ~o l:ka: Najllafniji su predmeti trt:0,·ine: mirodij,e i drugi p~OIZIIO~1 s Ist oka, obrtn ički proizvodi (naj višc razliČi te vrste tkanma ). ~I: rovine za obrt. li 10 iz ncrazvijenij ih 7.emalja, so i dr, Obbcl ra zmjene su sve rauJOvrsniji i usavršavaju sc s porastom opsega trgovine, U prilO "rijeme joi sc od ržava putu jući karakter međ u: narodne trgov ine. ali u mllo!:"o širem opsegu nego u prethod n.oJ periodi. U početku veliku v~žnost ima ju trgovci s Istoka. a ~a.tl ~ njihovu ulogu preuzimaju trgovci i7, tali j an skih gradova il~ IZ grado" a j užne Francuske. dok sc s vremenom II većem .raZ Ill.~eru n ije pojačal o učeio;'e dom a ćih ljudi. Povremen i sajm o'· I. kOJI ~e odrlavaju na IIažnim saobraćaj nim t očkama (najvafniji su 5aJm ovi II Ch ampa gniJ. u XII. i XIII. sl. sred i ~ ta 5U međunarodne razmjene na IIeliko. Da o bezbijede transpo rt robe. nastaju i prva društva trgo"a ca (gilde). a prij enos robe sc obavlja kar avanam~ k onja i konv ojimJ brodova. O d kraja XIII. st. postepe no slab i važn ost tih sajnlOlla. Bol ja organiza cija trgova č kih v c z~ i tran~' porta isk l j učili su poste pc no potrebu n.cposred,,~g sud ~elo\'a nJiI trgovaca pri prijenosu robe::. pa po neki g ra dOVI posta ju stal~~ sredi! ta , u kojima sc obavl j aju svi trgovački poslov i (najva!nlJI B ru,oge). °Uporcdo su sc izgradi val i i oblici platefnog i kr.editnag poslovanja, koji lU odgo"arali potrebama nO"čane pri vrede: pla -
-:3
,
330
tanje na da lji ro k. regldiranje dugova vi rmanom, kreditno sa· jamsko pismo. mjenica. Na hazi trgovafkog kredita stvaran a su trg o vačka dr uštva. koja su o m ogu ćib razvitak mcdun .. rod ne trgovine i pomorstva (komend a, druš tv o za pom orsko osigu> r anje). J av lja sc i reci lj udi , k nji sc pretci no bave novčanim po_ sIoIlima: najpr ije mje n jači. ko j i su zbog raz novrsnosti feudalnog novca ima li veliku ul ogu na med unarodn im sajmovima. zatim i bankari. Ti s u sc ra ~vi[i dijel o m iz redova mjenjača , a !)ona jvišc od boga tih trgovaca. koji su sc osi m trgovine robom bavili sve viie novča n im ope racijama. Na tom SII polju najzna menitije talija nske bankarske ku će . koje su stva ranjem svojih filijala u pojedinim evrops kim d rža,'ama razlIil e vrlo široko posl ovanje: davanje za j mo" a uz kamate vlad ari ma. krupni m feudakima . crkvi i gradOllima. ili zaku!, razl i čitiJ, dr!a"nih i crkvenih podava nja ( n aroči t o papinskih prihoda iz razli č itih ze m alj a ). Uz gradanske elemc nte hav ile su sc ban ka rskim poslovima i nek e crkvene U$tano\'e. Obrt nička sc proi zvod nja raz,·ila na bazi usavr$a"anja tehničkih sredstav a. koja su II toj o ['la ~ti postigla najveci nap redak. ! to je i omog ut il o specijalizaciju pojcdinih obr tn ičkih grana . Ob ri nosi karak ter sitne p roiz\'udnje i veza n je za ute. lokalno tržište. On je g radovima organizira n U cehove. koji su svoji m prOI)isima o reguliran j u proizvodnje i teinjom. da osi· g uraju monopol S"Ojilll čla n ovima, postavili u~t ":Jri feudalne o kvi re obrtn ičk oj prOizvod nji. M edu nar odn:! trgovina utjcca lJ je U neki m centrima (Flandrija. tal ijanski gra dovi ). da sc ra~biju ograni čenja si tnc proiz" odnje kod nekih grana obrta (proi~ vodnja tkanina ) i da sc on:! poveZe 1,a ši rc Irži.~~C. Bogatiji trgovci-podutetnici organiz iral i su. većinom na selu. poseban o blik 'i re pruizvocl njc. pri kojoj 5U si tn i ",ajsturi " roiz"odili za n j il:. U Firenzi sc pak l'oja"l jll j ll I p n'l oblici kapitalisti čke m anufak t ul"e. Grad i gra đ anska klasa ja\'JjJju sc kao no,' politi!'ki oblil:o odnos no ka o nova d ruštveno-eko nomska kalegorijn u struktur i feudalizma. Gradans tvo kao klasa. koja sc bav, ili nep osredno proizvodnj om za tržišt e il i t rg-ovačkim poslovima i finan· ( ijskim operacijama. nije sc moglo raz\'ijali na baz : postoiećih dr uhvenih od nosa i pravnih običaja i propisa feudalizma. niti je
°
331
-
".
I I
.
grad mogao postoja ti II granicama d~ladaš~ljih organizacionih feudalnih oblika. GradanSh'o se u borbI protIv feudalaca oslobodilo stega feudalne zavisnosti. izgradilo .gra?sku sanloup~.avu 5 vla~tilim orga nim a, stvoril u pravne propIse I sudstvo, k.oJI s~ odgovarali potrebama gradanskc djc!a~nosti i ~O\'<"an~j 'privredI. Tako je grad anstvo izvojstilo narOČ it pra"OI y oloz.aJ. u ..~eu dal noj organizaciji. koji je bio po tvrđen gradskIm Prl\· I I.~gIJlOla od feudalaea ili vla dara. ali stupanj gr adske autonomI je Olje Ivuda bio podjednak (grad.nezavisna republika. grad_komun,a s punom autonomijom. najzad gradov; s ogranifenom aUlono,ml. jom r azličitog stupnja). Kla sni odnosi II samome gradu davah su obilježje njegovu unu tra!njem uredenju. . Na podlozi izmijenjene društveno.ekonoms~e s trukt u ~e klaSni su odnosi postali s\o!eni;;, i javljaju sc novI el~enh kla sne borbe. Uz osnovne suprotnosti feudalnog dru.!"·a mnedu feudal no" kmeta i feudalca. pojal'a ne raslojavanjem na selu, sve veću ~Iogu igra sup rotnost izmedu građanstva i feudalne klase. Raslojavanje II umorne gradu stvara no~e ohlike kla sne ~~~~.: obrtnika uZ podršku drugih slojeva protIv gr~ds k og pa~rJcIJat.a oko vluti u gradu. obrtn ičkog radni§h'a prolIV ceh ovskl~ m~J· stora. Zaohravanjc kla sne borbe nalazi svoj izraz u selJ ačk.Jm bunama lii reg opsega. u borbi grado' ·;.1 protiv fe,udalJca. kao I u fcstim unutrainjim bo rbama u mnogim gradOVIma. 2. Međunarodn i položaj jugodavenskih naroda; n jihovi JUl jedi od XII. do sredine XIV, stoljeća. - Vanj skop oli t ~čke gra: nice, u koji ma su .sc historijski razvijali jugoslavenskI nar~.I , doiivjele su u razdobl ju od XII. do sredine XIV. SI., znal IlI Je promjene. U vezi s općim razvitko", feudalnog d.rulitva I ~nu~r~. Inj im. dru!tveno-ekono msk.im i polit~čkim ra.zvl1kom poJ.edmlh zemalja. mijenjao sc i odnos snaga umedu Jugo~l~ve~sk'h na roda i susjednih drž:l\'a, pa i medunarod~i po.l~faJ J~dfllh pre~a drugima. T c promjene nisu bile istog smjera I l~tenzl~eta u SVim jugoslavenskim zemljama. zato je .1. rezultat h,o neJ~dnak. N~ sjeveru i r,apadu situa~ija se raz"IJala u. zna~.u p.o~ačanoga, I proiirenog tuđinskog pritiska (Ugar~~.a, vene~IJa ) '.h OČ~"a l:~a ; t;lnitk og osvajanja politički već pTl Je zaposJe~n~.t.lh ..teTltoTlJa (Njema čka ). Na jugu je pak razvitak imao povoljniji liJek: oslo-
bodenje od tudinskog pritiska (Bizant. Bugarska) i prijelaz na ak ti vnu politiku ekspanzije i ostvarenja premoći na BaIk'l1lskom poluotoku. S glediš ta razvitka nniih naroda najkrupnija je promjena naglo slabljenje Bizanta i nestanak njego"a nepo!irednog političk og pritiska. Bizant je u doba Komnen", uz napore, koji su prelazili ekonomsku snagu zemlje. ostva rio premoć na Balkanskom poluotoku i postigao zna tne uspjehe II Maloj Aziji. Ali unutrašnji razvitak zemlje nije prubo dovoljno jak temdJ. da se taj položaj i oddi. Ub rzani proces feudalizacij e maSOI'nom primjenom sistema pronije, koji se vriio uz td ke unutrašnje bo rbe, negativ no se udražavao na vojnu i financijsku snagu ca r_ siva. ka o i na položaj centralne vlasti. Zapu!tanje "lastit!! mor_ narice i povlastia: dane talijanskim repUblikama. u prvom redu Veneciji. koje su im omogućile da zauzmu na dmoc: an polofaj II trgov iui, još više su pojačale ekonomsku i pomo rsku slabost Biunta. Ustancima pokoreni h naroda i pojačanom pri. tisku. sa zapada i i~ l oka Bizant nije "iše mogao da se uspjdno odupIre. Oslo bodenjeIn Srbi je i Ilugarske i jačanjem vlasti ugars ko·hrvatskih vladara u Dalmaciji i južno od Snv... i Du. nava (Ma<"\'a, Beograd. Braničevo). pot isnuta je vlaSI Bizanta i~ većeg dijela Balkanskog poluo toka. a pojačanom akcijom ScI. džuka isto tako i iz Male A7.ije. U isto se vrijeme na J)reo,~talom teritoriju carst\'a ja"ljaju tendencije osamostalj~nja pojeiiinih krupnih feudalaea. U toj je situaciji odluean udara c dosao sa Zapada. Venecija je. iskori~ć ujući za padne vitezove iz IV. kribrskog rata za svoje ekonomske svr he. skrenula njihuvu na\'alu s Egipta"na ~ izan t : osvajanjem Carigrada g. 1204 postavljeni su temeljI LatJOskuga carstva . Od hiu ntskog teritorija oSlaii su samo pojedini rasparčani dijelovi . koji sc organiziraju kao posebne države i bore sc, da obnove carstvo: na Balkanskom poluo toku Epirska de spotovina, u Maloj Az iji Nikejsko i Trap~. zuntsko carstvo. Ostali je teritorij obuh va tal o Latinsko cars!\'o. koje j e, prcma zapadnoevropskoj {elld;,[noj orga ni ?aciji. bil o razdrobljeno na vile feudal ni h državi ca. a Ven~dja je o~igurah: ~voju trg~vačku premoć zaposjedanjem najva!nijih trgO\'ačkih I pomorskIh točaka na putu, koji je spajao Istok sa Zap"dom. Latins ka feudalna tvorevina nije se mogla dugo od dati pred 333
I
332
-
- e' ' _
_ _"
udarcima Epira. ob novljene Bugar~ke i ,Ni ~ eje. k~ji su se ~~je,~ njivOIli u svojim pre tenzijama na osvaja nje C~ngrada. r\hkej~ je pošlo za rukom da suzbije svoje su parnIke, da pO\'~al' znatan dio bizantskog teritorija na Balkanskom pol uotoku (1 rakija. Makedonija) i da g. 1261 osvoji Carigrad i. obnov.i B.i~ant sko carstv o. t-,'ledutim je obno"ljeni Bizant b,o teritOrijalno mnogo uži nego prije. II njegova društve?o, ekonomska I)o~loga znatno slabija. U srednjoj i ju!noj GrčkOJ odrhIc su se latmske kncževine Atena i Ahaja. a Venecija i Genova su oslale na Egejskim otocima i sačuva[( prcmoi: na moru. Epir i Tesalija. koja se medutim izgradila ka o poseb na feudalna o.blast: uporno su se borili sve do četvrtog decenija X IV. st. protll' SVIh p
334
I
jenih 1'0%lc'ja, koje S\l stekle Genova i Venecija. Naknade su tražene u pove';~nju p~rel,o i uvnden j u novih podavanja. koja su pogadala. selJaštvo, grad sko stanovni§ tvu. zbog čega su sc zaošt ra" ale, klasne suprotnosti. Na to j podlozi izbiJi 5 11 u XIV. s~. Il"ra~anski ratov i, u kojima se osim demenata feudalnOG part,ku ];oTlz11l,a pojavljuj u i ~Iementi klasne bor be seljaštql i gradana p rot,,· fe udalaea, kOja se najviše odrazila u pokrelu telota ~ ~OIUllU. ~"e tc u~lItrašnjc suprotnosti nisu moglc na';; rjc~e]lJe .11 ~alJem :.lastltom raz'"itku za vrijeme neprekidne borbe s vanjskIm neprija teljem. Pred vanjskom opasnošću Bizant je zbog "lasti t~ vojne slahos ti . r~z'·io., ~.ompli~iranlJ diplumat~ ku igru pa j e sklapao saveze ~ IskoTl~Cl\'ao Jedne neprijatelje protiv drugih. uzim ao tude najamničke odrede i uvlačio tuđin ce II !voj unutrašnji su kob. TakI> je čes t o relat;"ne i privremene uspjehe placao sk up im .!:rtvama. U tom je razdoblju Bizant uspio pripojiti separa t ističke grčke državice, učvrstiti sc no je(lnom dijelu Pc:loponeza. uglav? o'.n. održati svoj e pozi c ij~ prema oslabljenoj Bugarskoj i osujetlt' s~e agrcsivn.e. [)lannve sa Zapada. Ali je niego\" pokušaj. da .potlsne VeneCIJu ustupanjem povlas tica Genovi. ostao bez u~p.leha. Svoje su suprot nosti one izravnoval e često na raculI ~Izant.a. koji sc nije ~~ ogao uslo bodi ti njiho"a pojačan og pri _ tl~ ka l potpu~e pre~\OcI na moru. Potpun neuspjeh pretrpio je ~Izant u borbi prot"'..srpske orenzive na Balk an skom poluo toku l tunke u MalOJ AZIJI. Pn kraju gradanskih rat ova. lJ sredini X I~'_ stoljeca, njeGOv je posjed bio svede n na Trakiju s otocima II sjevern o~ dijdu E.gej~kog ~lora, na Solun i na dio Peloponeza. Sve Je ostal o bIlo Izgubljeno. a Turci. koje je Bizant bio uveo na Balkanski puluotok kao n ajamnič k e odrede vec su za $\'oj ra čun bili zakoračili na evropsko tlo. ' Ustankom Petra i Asena (p ri kraju 11 85 ili u potel ku l1S6). u kome su zn~lno su~jel~"a!i i Vlasi. Buganka jc obnovila svoju s~~o.slal ? o5t I ut~' rstda .Je u borbi I)TO l iv Bizanta. 1'uslijc sloma B'Zi1nt~ I stvaran.ja Lat,~,s k og earst'·a. ona je jedan od glavnih suparn,ka u borbI oko b,zantskog naslijeda. u kojoj zadaje pn'e ?dlučn.e udarce pretenzijama Latina. Njezi n je uspon tekao ncJednolično zb~g vrlo jakih partik ul arističkih tendencija krupnih feudalaea. kOj e centralna vlast nije mogla svladati. Ona sc
335
•
.,
.~
,
I
• .stabilizira tck za vladt A sto:! II . (12 18-41). k~~a f)O$~iic i n~j vcći QP~cg. Ascn il . jc potisnuo Latine II Trakl.!.', pO~Jcdmn ~ od Klok omicc (1230) zaustav io naglo napr:do\'al~Jc Cp lTS kug caTa Teodora i prisvojio najveći di o njcgo\~~I.1 [,osJecla, ,.,d lJgaTs~i~ do bio Beog rad $ Brani čevorn , II u Srb'JI ste ka o prctdan po tički utjecaj . T ime je on ostv ario pre.~~oć B~garsk~ na ~alka~
skom poluotoku. ali nije mogao pOStiCI svoJu gla,nu Sl rhu .osyajanje Carigrada i s\\'aranjc grčko-.bu~~r~kog u.r.slva . . Un~ trašnje feudalne borbe. koje nanovo u:blJaJu poshJc n jego e
smrti. zaustavlja j u dalje napredovanje. Bu~arsk~. On:' lIS~O~() gubi sve Ascnove tc ritl)rijalnc \ <::1<0\'10<:: l najzad. Ispad" IZ borl>c 1.3 premo.; na Balkanskom poluotoku. ~~va Je 0r:.asno.s~ :taprijetila u to doba Bugarsk oj od Tatara. ko]! su ~e: ucvrs t.'.h . ! . R ... Od ,edamdesetih ,odina X II I. st. miu sc nJ 'u JU nOJ USI J I. "1 . hove stalne pljačkaške prova le II Bugarsku .. ~ oJ~ su ratara e n J:zin ekonomski temdj i pomagale dalje razvl l.an.Je fe.uda~nog pa tikularizma. Na toj sc podlozi javlja neuspjeh selpčkl u s~a.~a od vodstvom h'ajla i droblj enje Bugarske na .ve.te fe:u a ."~ ~b!asti (Silmn n u Vidim], Ehemir i ~ra<':a S~i1c~ u sr.~dntJ B ug-anko; ). Tatari su najzad nametnuli o.sJablJenoJ BI1,ga rs OJ -svoju vrh ov nu vlast. T atarski pritisak slab,.u početku XIV .. st:~ i lo omogutuje ne:ko jačanje centralne vlast •. U ~~ sc d~b~ P' _ ljaju novi po kušaji ekspanzije prema !o.'lak edon1JI. Ah Je: po slje:dnji pok u!aj bugarskog prodora u Ma~c~?n iju ~ropao r~~~~ ,' a nj5ko-po. t . k d V~\huida (1330). Rclali vno mlrn'JI zomo~ . . . ·'ktono razvitak Buganke u nekolik o iducih de:cenlJa nij e Ipa s v . dovoljnu podlogu. da ona sv lada unutrašnju feudalnu razdroblJe nost. kojn sc odr!ala sve do pada Bugarske po~ lursku vlas~.. . Venecija sc u tom razdoblju ra~\·.ila \~ J~d~.u od naJJa~,h pomorskih i trgo"ačkih sila u Evr op • • nap'azn1J eg yosr.edm~a u trgovim. .Izmedu I slo k a.. Z apa d. a. U XII . st . ' ona . Je uC"rstlia fsvoj povlašteni lrgo"ački polo!~J na. podru~Ju . BIzantskog ea stva i stekla jake pozicije u kr.bnklm posJ<:dm:a na l.evantu: II Aleksandriji i na GrIlOm moru Poslije IV. k~liarskob. rata] stvaranja Latinskog carstva, ona je ojačala sVOJ polo~aJ za posjedanjem najvažnijih bizantskih primor~kih. gradov,~ 1 otoka u j onskom i Egej skom moru , koji su JOJ oSlg~ravah po.morsk u i trgo\.ačku pr<:moc na Istoku . V<:ti dio tih p
k
,
I
•
"ala i poslije obIlove Bizantskog carstva, a li je na cijelom području Istoka u X II l. i X IV. sl. morala voditi oŠlru ko nkuren ts ku borbu pro tiv Genove. U i5 to v rijeme: u cij<:lom lom ral.doblju Vcn<:eija j<: nastavljala horbu 1.a učv ršćivanje svoje ekonoms ke i pulitičke premoci na području jadral15kog mora. Ugovorima je utvrdila svoju vr},o,'nu vla st nad gradovima u ist ri i nad Dubrov nikom. I'romjen ljiv u sretu imala je u neprekidnoj bu rbi s ugarsko- hrvats kim dadarima oko dalma t inskih graduva, a otok<: je vcl:inom drlala pod svojom vlajcu. U početku X IV . st. ona je ojačala svoj položaj u Dalmaciji. kad je uzela pod svoju zaslitu osim Zadra, koji je otprije držala, Ilajvažnije gradove (13ZZ·2i). ali je vet \I sr<:dini X [V. st.. osim istarskih gradova. izgu bila sve: svoje posj<:d<: na istoč n oj obali jadranskog mora (Zadarski mir \SS8 ). S mnogo rnanje napora osigurala je Venecija svoje trgovačke 1'<:1.<: 5il. Zapadom. U početku su te v<: ze te:kle: kop nen im putovima. koji su preko alpinskih prijevoja i!li II juf.nu l'\ je ma čku i dalje na Zapad. Ona ih je najprije osiguravala trgovačkim ugovorima. ali je od prve polovine XIV. st. bila primorana ući II borbu. koja će je kasnije odvesti k tCTitorijalnim os\'aj:mjima u njezinu širem zaleđu. Od početka XIV. st.. osim svojih go di .~· njih trgovačkih flota za Carigrad. Ctno mo re. I~'ant iAleksan· driju , ona je ustanovila i redovnu fl o tu za Fialldriju i Englesku. U to .loba ,S t\'ara sc definitivno i unutraš nje uređen je V<:nee ije ka o pl emićke r<:puh!ike. Gradski patricijat, koji je znatno ekonomsk i ojačao u I'<:zi s istočnom trgovinom , usp io je da napok,," uzmc gradsku upravu II svoje ruke. U7. Veliko i Mal o vijeće, koji su nastali u drugoj polovini XI I. st .. stvo ren je II početku XIII. st. i tr<:ći 05 no\" ni organ g rad ske uprave Senat. Taj proces prijelaZa "lasti u ruk e patri<:ijata S\'rŠil.va se g. lZ9i :. ZI' . z3tvaranj<:m V<:likog vijeća. kojim st: članstvo u Velik om vijcć u ogra n i čavalo na Olle, koji su \I njemu zasjedali \I posl jednje četiri godi ne. Sl"i pokušaji gradans \l'a i ostalih slo j e\"a. da sruše patricijat s vluti. propali su. Poslije priključenja Hrvatske g. J 102. uga rski Sll viadari proširili polje svoje ekspanzije prema jugu. Snaga IC ekspanzije bila je I1vijek u zavisnosti od razvoja llnutr"šnji h prilib. u Ugarskoj, odn osno o d snag<: centraln<: vl ast i. 33i
336
-
- - - - --------- U XII.. il još vik II XIII. ~t .• proces širenja vdikog zcmljišJlOg posj~d; na račun kraljevskih fup.mija ka~ up:av~o eko Ilo mskih jedinica. praće n pretvaranjem slobodnih ..IJud.' u kmet ove. sužh'ao jc ekonomski temelj kraljevskt vlasti I u ,sto vrijeme za ohra\'3" borbu izmed" srednjega i n!žcg plcms:va (sen-;entes regis) i Telali\' no jakog sloja grad~klh s.lužbc",.k~ (i ohagiones casui) i zemljišne a ristokracije. U lOJ bor~l. ti kOJ.o~ Zlatna bula il. g. 1222 prC(islavija valnu prekrctOlcu. vehk,
zemljišni posjed nije bio p otisnut. ali sc na ruševinama kraljev· skih županija izdigla do dru ge poio,·i ne X l\~ sl ..nova u~r.a vna i sudbena organizacija plemićke zupanije (universI tas n~bl l 1U~ ),
kojoj je srednje i niže plemstvo. uz pomoć vladara: II.grad.!o j aku uporihe za obra nu svojih int eresa. Proces slabIJen~~ kra ljevske vlaSIi išao je upored IO s primjenom s i~tema d~nacIJ.a. karakterističn im lObIikom ugarskog feudalizma JQŠ lOd nJegOVih p<: četaka. a naročitQ s darivanjem čitavih f.upanija , kada se PQkazuje jaka t~ndencija k političkoj feudalizaciji. kojoj je išla \I prilug i neprekidna bo rba u dinastiji Arpad Q\'il:a. PrIOces feu dalo og drobljenja, koji je uz w ma ha uPQčetku XIV. st.. osi m 11 d rhvnom središtu u Panons koj nizini. uustavljer: je u doba kralj e\'a An!uvinske dinasiije. Oslanjaj~i ~e na ~redn je feudalne sIlOjeve i dijelIOm na građanstv o. kOJe. Je U)!Tu!a\'ala {eudaln., anarhi ja. i primjenjujući nov e obhke francuskog feuda lizma. koj e su prenijdi iz Napuljske kraljevine, on; su slomili moć feudalnih dinaSIa i os tvar ili II znatnom rat· mjeru arsolutnu dast. P ri tOlne sc ni su oslanjali tIOl iko ~.a ned~ voljno razvijeno gradamt vo. kuliko na nQVU ari5l0 ~ra "J.II. ~oJu s u st\'arali iz red ova sitnoga i srednjeg plemstva , vczl\'a1L za sebe razli čitim vezama feudalnog karakt era. Medut im. i no\'a j e aristok racij a , novi slojcd. koji sn sc .s vreme.nom smje.njiv:1i. pokazivala iste tend encije osamostaljenp. ~to Je dIO krap ~V . st. oslalo. u krajnjoj l iniji. Qdlučnom komponentom razvItka
II
I
Ugarske. .. . .. . Prav ac ugarske ekspanzij e prema jugu bIO Je naJPTLJe usmje. ren prema Bosni . a zatim prema Srhiji i B~garsko}. Uspjeh \I Bos ni bi o je relativan: vrh Ql'na I'last ugarsk,h kraljeva. na~et . nuta još g. \138. s vremenQm je sla bila i mIOrala sc če.sto ucvr ui vati nOI.im orub nim po thva tima, a feudalna zav,snost od
ugarskih kraljeva mje mogla prekinuti S
339
I
.
buršk;, umJe~to. horb~
bilo nemoguce
ItV~StI
hodnoj periodi, više ili manje dvije vrste osnovnih tuđins k ih utjecaja: bizan tski u istočni m i juinim j ugoslave nskim zemljallI:! i talijansko-njemački. s novom madarskom varijantom, usjeve' rozapadnim. uz mletački u gradovima na Jad ranskom primorju. Feuda lna ekonomika na~ih zemalja pokazuje. uzeta u cjelini. one osnovne c rte i razvojne clapc. koje karakteriziraji! pri. vredni ra .. vi !:.k na Zapadu. ma da sc kod nas ne j al'ljaju tako razl'ijeni ob lici. U prosje k u, poljoprivredna proizl'odnja u svim svojim g ranama približno odgo"ara visi ni one na Zapadu. Njezin se razl'itak i kod nas odvija u granicama feudalnih posjeda. osnol'lIih ckonomskih jedinica zasnovanih na eksploataciji rad ne snage zal·isnog seljaštva. na kojima se razvija usporedo i seljačka obrtnička proizvodnja. Gradovi. koji sc javljaju kao iz raz toga na IlreIka. Ile dostižu opći p ri vred ni nivo Zapada. ali kao središt;. ob rtn ičke radinosti i trgovine vrše istu ekonomsku i društvenu funkciju. od nosno utječo na izmjenu struk ture feudalne ekonomike i druš!\'en ih odnosa u istom smje r u. Uz pri. morske gra dol'c duž cijele jad ranske obale. koji. osim nekih novih. imaju duiu romans ko-bizantsku tradiciju. i bizantske gradove. što su nastali na našem teritoriju u doba biza ntske vlast i (Makedonija. Sr hi ja). javljaju sc i u unutra~ njosti , naj· više II XI II . sl.. novi g radovi j trgovi kao privredna srediI ta. Kod njihova su ~tvaranja u daljem razvoju, ali pri uvjetima via· stitoga unutrašnj eg raz\'itka, važnu ulogu igrali ludi do~eljeni clementi ut. gradane ;t naših primorskih gradova. Ekonomski su l1a j raz"ijenij i primorski gradovi povezani sa svojim bJilim, a neki i daJ jim zalcdem. ma da jc znatan dio bio 5taloo ili privremeno poli ti čki odijeljen od njega M ed u njima sc ističe naro· čito Dubrovnik. k oji po sl'ojoj trgovačkoj i pomorskoj snazi ide u red ralvijcn ijih gradova na Sredozemnom moru. Grado"i \I unuIr
ovratak $tarih državnih dobara, ~IO ~e ta P \. tite velike snage. upra vio sve sV~Je
::t
:a~:buriki porodični
-r
posje? .u
l ~tQčn~~
nal)OTe na \0, da Izgr .' i vladan IZ dmastljC Z . 'm pT1mJerom su pos, Alpama. a !lJego\ I '" XIV . XV st. ta oko slotmu goL uksemburgovaca. kOJI su u .' I. . 'čkom ])rijesloiju. Prv i
nrma.
dina zamijenili Habshurgo\'ce na od njih, H enrik (~30S:13\~:v~:
YII.
Ccšku koja postaje ~Sjeda ~ istočniIll po-
polazna l očka II 'zgradlYan~u nj d 'cm p odunavlju. Tako 5U se . čkc d rhvc I u SN:: . IlJ .. d, k raJ"mama uJema . goslavensk!'h naro. d' l 'čno i na lenionju JU u susjedstvu, a JC oml . k ' X IV i XV. sl. mnogo {>Ojavilc: d vije nove polili.čk~ SIle, . oJ~ su u . ut jecale na njihov polil1lkl r azvIta\;..
I
l
.. ' . .. 'ko g razvitka jugoslavenskih na~ 3. Di DOv"a linIj a hlstorll ~ 1"' Društve no -ekono msk I roda od xn. d.O. sr~ine .XI~\st:s::~:~s;ih naroda u loj per~odi i drulheno' llolltllkl ",,1;vltak J g .. k· pokazu,'e i razvIta\;' . b'" Ic tend enCIJe, oje .' b' poka zuje II svoJoJ ,tl IS d 'tva Taj razvitak n'Jc 'o zapadnocvropskoga fClldalnlo g rll~ padniln niti istoga stupnja. , . parale a n sa :ta . r uglavnom \' remcns • . bl stima privrednog;. l po I' nije bio ni tak o . j~dno~ik ~ sV:":r\ i : isti. Zapadnoevropsko~ tičkog živo la, ali Je nJ~g?~ ~~ J . . ,. uIJ'eca,'i koji su (lolauh · "'OS .vis , razvitku pn·bl·' I.UJU ' e b·I p I I pceevropskog razv''tka e udvap.Ju .lIlO Q{ o . e " s te sirane. a l • ga ~ .. r , k- ,., ' I)ecifi~nc c rle. kOJe su s , ·k· tcca,. sa SOR niislolaopluJ . "a~e ., n liu i kOJc su naJJ . .' k , k.1 -da raz"itak mJc tc 010 r;.zvile na \' Ias , OI 'h 'ugoslavcn! \ \ narv . . Ni ko( I sam' J , I ·llnl ' · · 'Ilecifičnim obl.c.ma. · d n:ovecuraznol " paralelno · 1 Je no' n , m'eru postavljen, vc ć T emelji takvu razvitku II ~natnomtoSIl~ ~~:v~u utjecali i posebni u ranofeudalnoj periodi, ~ ~.s~1 u. slavenskih naroda u doba his torijski uvjeti kod 10'OJ.e 11111 .Jr~~Oosti ko,'e su nastale za vriSlJn specI. !Ln . ma su "alne i rat' I·' e. ranijenog r eu d a rzm:! I .' k . tr' šn,'e" razvIt a, VC" . ? '.h . . Ti se poka:ulJII u usva· ,'cllle d:ul,t oga unu ,I . 'I " " S I utJccap. I .. kojc su l)fo.uS e ZOW " • "h prila,odivanju vashtlm ·h' dih obhka • ilJI ovu anju izgra d cm. u . I d 'h oblika putem nep o· ... T ' ! "šc u namclanJu Ul "potrebama I •. JO \ 1 , ' o'edinim oblastima. odnosno u nJI' srcdne političke "last. nad. p J d.h d' 'a U torne strUKtura .•. . ra~vltak. tu I r al . . hovu uklju eIV anju u . k'l d pokazuje kao. u pret· feudalnog dru~t va jugoslavens, l naro:! .
'o,
341
340 •
ob rtničk i h i drugih proizvoda. Uz neposredne veze s tudirn:ima
na domacem tr!i!tu najvažniju posredničku ulogu II trgovini sa Zapadom imaju uglavnom naš; primorski gradov i, all kojih je naj ratgranatijt trgovačke "c~e imao Dubrovnik. U loj su trgo: vini naročito primijenjene i neke nove forme trgovačkoga l n ovčanog poslovanja, koje su sc raZI·ile na Zapadu. R obno-nOI'čana privreda. koja sc ši rila u vrijeme loga
privrednog napre tka, nije podigla. osim II primorskim gra~o vima, ont ii roke razmjere. koji su se razvili na Zapadu . pa msu u~lijedi!e, uzevši općenito, ni tak o izrazite dru~tveno-potitičkc p.osl j edice, a oi II podjednakom razmjeru \I svim jugoslavcnskml zemljama. U slovensk im ohlastima. II granicama Njemačkog carsIva. fe udalni alodijal je nesta o ili $e jako smanjio , a n ovč ana renta je postepeoo prevladala. U manjem sc opsegu taj proc(';l; razvijao i u Hrvatskoj. Ul ~natno ol!"raničenj~ rabo ta i .nal.uralnih podava nja. U Srbiji j~ pak uz neke oblih nov ča nl l, l naturalnih pod:wanja I'o$lojala tak o.:!er radna r~nta. ho pretpostavlja i odr1.anje feudaln og alotli j ala. II takve su ~rilike i.lI.Makednniji u granica m a države Nemanjića. u kojOj su se I mače održali poneki oblici podavanja iHl.'llijeđenih od Bizanta. a po svoj prilici i II Bosni. Na teritoriju J)rimorskih S'ra(~ ova r .. zvili su se ko lonauki odnosi . Građanstv o je 1.natno zaO$la131 0 u svom ralYoju osim u primorskim gradovima. lako su II poče tku gradskog žiYota prdcinu ulogu u obrtu. Il rudarsh'll i naroči t o II "anjskoj trgovini imali tudinei. ipak sc s vremenom ralvio i doma ći grad anski sloj. koji je stalno j abo. Taj je proces bio tek u svome razvoju. pa sc gradanstvo. bcz jake ekonomske podloge. nij~ u toj periodi razvilo u onu dr\lštv~n,,-političkll snagu i aktivnoga pol itičkog čimbenika u borbi protil' fe udalizma. kao što je 1.0 ~i.lo ~a Zapadu. Njegov ]lololaj u feudalno-društvenoj struktuTI ilije biO jednak u S"im našim zemljama. Najrazvijenije oblike gradske a utonomi je, po tipu talijanske komune. imali su primorski gradovi. U slo\,enskim zeml j ama i u Hn'atsk oj ra1.yi1a se puna upravna i sudska autonomija. II II držav.i Ke".'an).' ća: pa s~a kako i u Bosni. Oila j c bila lnatno ograničena l ilije JOs dob,la svoj izg radeni obli k. Ali bez ob zira nn tc ra~li ke i na čill~~n.icu. da sc građanstvo još nije bilo izgradilo ka~ st aid. ~ OJI Ima svoje političk i odredeno mjesto u feudalno j dr!avnoJ slruk-
342
turi. odnosno na državnim staldkim skupštinama. takve su se tendencije. u većcm ili manjcm rU1.Injeru prema pojedinim 7.emljama. nalazi le u saJllom raz,·itku. Stoga sve tc promjene II drustveno-ekonomskom razvitku nisu jo! dobile ta ko rmwi;en oblik. da bi bi tno utjecale na odnos cent ra lne vlasti i feudalnih snaga. ni izmijenile str uktu ru državne i feudalne organizacije u pravc u državne centraliucije. Druhl"eno-ekonomski razvitak. i uza sv!:: razlike. ipak se kreće po zajedničk oj razvojnoj liniji. Medutim. politički polofaj i razvitak jugosl:lI' enskih naroda u toj periodi pokazuje mnoge> veće ra7.like. One vecinom proistječ u it situacije stv"rene za "rijeme i pri kraju ranofeudalne periode. Slovenske zemlje ostaju i u toj periodi u granicama njemačkoga društveno-c k\!nomskog i p\!litičkog razvitka: njema č ka kolonizac ija i l!Očetak učvr.l;';;,·anja H absburgovaca s,,!avaju slovenski etničk i teritorij. a na preostalom slo,'e nskom tlu pojača,' aju njema č ki utjeuj. Makedon ija, poslije duge periode hiz(lIl\ske "lasti, od kraja XIII. st. ulazi II sastav srps ke ddave. čime jc prekinut proces greciucije. i postaje aktivan čimbenik u ra7.vit k u države Nemanji ća. Hn'atska je u drž:lI'lluj zaj~dnici s Ugarskom izgubila Il eke v~ine clemente svuje prija~nje neZ~l'i Sllosti, ali sc II tome sklopu odrial,! k.au poseb na J>ulit i~ ka jedinica s nekim bitnim obilježjima svoje državnosti i čas jače čas slabije bila ,'ezana za Ugarsku. a ponek.ad ostvari"ala i prernoćan polo!aj II drlavj (doha Brihi rskih knezova). Bosna se izgraduje u ilOVU drlal'nu tvorel'i nu. u koioj uz veću ili mallju zavisnost od Ugarske. ipak prelde proces ~a mostalnoga unutra šnjeg razvitka u znaku stalno/t" uspona do pred kraj XI V. sl.. izražen naročito i u široj teritorijalnOj ekspanziii . Srh ija jedina od juguslavenskih zemalja uživa u toj perio di PUl'U! nezavisnost i dolivljuje najveći uspon. Posl ije osloboden;a od bizantske prem oći na kraj u XII. st.. "n:1 započinje teritorijalnu ekspanziju, koja se II Dusanovo doba $Vr53"a ostl'arcnjem srpske premoći na Balkanskom poluotoku. 4. Prodor Tu raka na Balka ns ki po luoto k i otpor j ugosla ve ns kih n a roda protiv njillu vib osvaj anj a. _ Od druge polo"ine X I V. st. nastaje preukret II medunarod nom položaju jugoslavenskih naroda. Urnj ...!to oslablj e nog B iza nta i Bugars ke. na ,
343
I I
istoku sc javljOl nov čimbenik - Osmansk i Tu rci, koji pokazuju 'iroke prete nzije na h,llkanskc zemlje. pa se hi storija jusosI ... "cnskih naroda II toj periodi odv ija sva II znaku borbe prut;\' tih lurskih Idnji. Ta i~mjcna situacije: na isto ku uzrol;.0\·31;o je i neke promjene: na zapadu i sjeveru: pojačani priti~ak Venecije: na gradove na zctskoj i dalmatinskoj o bali. a Ugarske na Bosnu i Srbiju: osim toga. na slovenskom llu. ~ametak moći Habsburgo,' aca. koji cc II doba turske navale na srednju Ev ropu biti temelj za u,·ara.nje driave Habsburgo,·aca. koja lx: obuhvatili znatno prostranije ohlasti naseljene jugoslavenskim narodima.
Najvafniji čimb enik
I
I
II
loj periodi historije jugoslavenskih
naroda su Osmanski Turci. Oni su dio T uraka Oguza iz zapadnog Turkesta na , koji su u sredini Xl. sl. pod vods tvom dina stije Se1dž"ka osvojili najprije I ran i Ira k, a zatim proširili svoj u vlast na d najvećim dijelom Male Azije i na d Sirijom. It tc se pros trane driavc. koja se već pri kraju XL i na pol:etk'J X II . st. raspala na više di jelova. izdvojio Jk onijski sulta na t (ili sultanat R um ). koji je obuhvatio najveCi dio i\na,]olije. Za vrijeme dva stoljeća ikonijski su sultan i ;irili svoju vlut prema istoku. a zatim. u doba slabljenja Bizanta poslije 1204. sufivali stalno pre(,Male bizantske posjede u fI.Jaloj Aziji. tak o da se na kraju X II I. st. n ajveći dio Male Azije nalaz io u njihov im ruka ma. U dva stoljeća i pu svoje historije ll:1. terit oriju s jakim starim kulturn im tradicijama dofi"jeli su Seldžud znatan dru ltveno-ekonom ski i k ulturni napredak. Feudalni odnosi. kojih 7.ametak ide još u do ba njihove seobe, razv ili su se na novom tlu I)od jakim utjecajem irans ko-araps kog nas l ijeđa s ne ki m bizantskim i 7.apadnoevropskim elementima, ma da lU se sačuvali ind:;; ostad rodovsko-plemenskog uređenja. Karakteristične su c rte seldž u č k og~ feudalnog poretka: voj ni čk o lenutimar , koje se pretvar a u nasljed no dobro. premoć krup nih feu da1aca i vazalski odnos sitnih feudalaca prcma krupnim>!. Slabljenje maloazijske seldfučke dr!ave počinje ud najezde M", ngola, koja je i nju zahvatila. a po izumiranju lkonijske dinas tije, oko g. 1300, nastaje jačanje krupnih feudalaca i ru padanje države na desetak samos talnih bejluka. Bejluk emin, Osmana (po njemu ime Osmanski Turci ), koji je obuhva tao sje-
344
ver~zapa dn.i dio s ta re ~rigije. na gran ic i bi za nt skih posjeda. po~taJe te melj za stvara nj e nov<: cen traln e "lasti i os manske ddave. Os lanjaj ući se u l>Tvom redu na si tne (eu dake , Osmanol'a dinasti j a o kuplja pod svoju " last neke dijelo"" prijainje seldžuč ke drfave, a za tim poč inje osvaja nje posljednjih bizantskih maloazi~skih posjeda. God. 1326 pada Brusa pod njihovu vlast j postaJe osma ns kom pri jestolni~om, a u.\koro zatim Nikeia i Niko_ m edija. U doba gradanskih rat ova u Bizantu, Ul S~ldžuke iz drugih emirata, sudjel uju u borha ma na balk ansko m tlu i Osmanski T urci kao na j amn ički odredi h 'a na Kantakuuna. Uskoro, osvajanjem tvrdava Cimpe ( 1352) i Galipolje (1354) oni za koračuju na Balka nski poluotok i stl'araju upori!!e 13 svoje dalje prodiranj e. Tako za počela, turska osvajan ja u Evropi tck u u etapama. sistema uki pri premanima. zaustavlje na samo na neko ''rijeme zbog poraza. koji Su T ur~i pretrpjeli 1402 kod Angore, i unutra šnje krize, koja j e II to vrijeme izbila. Od sredine X IV. do trećeg decenija XVI. st. T urci su po ko rili wc balkanske zemlje i prudrli U srednju E vropu. Za turska su osvaja nja k arak teristične cr te. koje pokazuj u kako su oni iskoriščiv a1i unutra šnje slab osti balka nskih zemal ja, naročit o njihovu feudalnu razdrobljenon: postepeno osvajali jednu zemlju ili jedn u o bl ast za drugom. pr imjen jivali sistem priznavanja tu rs ke vrh ov ne vlas ti kao prip remne eta pe za def in iti vno poko re nje. razarali privrednu podlogu pojedin ih l.ema lja pljačkdkim pohodima svoji h posebnih odreda . is k orišćivali i izatil'ali unutra'nje su kobe: feudalaea i predobil'ali iz njihovih redol'a sa veznike obeća\'a njem l ičnih povlastica. uSla n? I'lj ivali krŠĆane spahije, predo bivali pojedine slo.jevl'; stanOI 'm AII'a, ugla vnom stočarske grupe, za voj n u službu u posebnim p OI.no.ć nim o.dredima. agitira1i kod selja ka -kmetova povoljnijim ~"J~t'm~ pod turskim feudalnim siste;mom ili ustrašil'al i ]I\l5tQsenjem lodvodenJem II ropstvo.. Upo redo s osvaja njima izgrađivao se i osmanski feudalni sis tem i driavna o rganizacija. Osmanski se feudalni sis tem raz~'io i7. ~eldžul:k og naslijeda usred os"ajanja balkanskih zemalja l pod Jakim utjeca jem bizantsko-slavenskih ohlika. OSnO\"ll3 je t~ mlencija njegova razvi tk a - stva ra nje sitnoga feuda lnof P(OSjeda kao podloge. na koju bi se oslQnila centralna vlast, i UI"O-
345
-
d~~je. vazalni~ odnosa samo prema sultanu. U prvo Vrijeme U~IV~JU rel~tlvnu. s~mos ta lnost vBi vojni starjdine. dijelom p~r?e:klom 11 emi rsk ih pororlica. koji su raspolagali većim posJedima mulkovno_feudalnog karaktera. Ali sc s vremenom suii~ala.i nji~o\.a ~'I~st i opseg i karakter njihovih posjeda. Prel eZ~1l Je oblik. vOJ.nlčko leno (tima r , zatim opsegom veti zeam-:::t). uVje tno na$lJed lJ1 feudalni posjed vezan ta obavuu vojne slul.be. Na tom se temelju već na kraju XIV. st. 1>0$li1(1\"a i jačanJe centralne vlas ti, koju privremeno prekida unutra!nja kriza ~početka XV. stoljeć u . Medutim, laj sc proces nastavlja u XV. I ll. početku XV!. st.. kada timarski sistem dobiva svoj l.avr!ni obbk. Sirenje turske vlasti u Maloj Aziji i na Balkanskom poluotoku ugrozilo je jake pozicije. koje je Venecija imala na Istoku. Zatvaranje tj esnaca za njezinu trgovinu i gubi tak većine posjeda na Egejskim otocima i na grčkoj obali ona je pokulaJa da nadoknadi zauzimanjem Cipra i pojača njem trgovačkih veza s Aleksandrijom i pristaništima u Siriji. Osim loga naknadu je tr~i!la i na. istoč n im obalama .J .. dranskog mora. l skori;ćujući te~kt. polobj na Balkanskom pol uotoku, ona je osvoji!:1 neka upo~,.šta na alb~nskoj i ,.etskoj obali. un utrašnji sukobi u UgarskOJ t Hn'a15koJ omogutili su joj da tavlada otocima i gradovima u..Dalmacij!. a pris"ojila je USlo i teritorij Akvilejske patrijari'Je. U tOJ periodi. oS\'ajanjem svoga i ireg zaleda. Venecija postaje i jedna od veći\' kopnenih sila u Italiji i ulazi sve viie u dugotrajn e talijanske sukobe. Turska osvajanja na Balkanskom poluotoku zahl'atila su pri kraju XV. i u početku XVI. st. i jetlan dio njninih posjeda na dalmati nskoj obali. ali je onu ipak više od tri stoljeć .. i po ddala u svom posjedu ,l(otOl'O sve o~k e i najva~nije gradove na istočnoj obali .Jadranskog mora. Na hl Oku su gubici mnogo veći: pad Sirije i Egipta I>od tursku vlast zadali su tdak udarac m letačkoj istočnoj trgovini u doba. kada je Venecija ulagala napore da svlada krizu. II koju je zapala zbog l.ortugal sKog otkrića pomorskog puta u lodi ju. Društvene i političkc promj e n ~. koje su se vršile u Ug .. rskoj r.a vrijeme An~.llvinske dinastij~. svršavaju se u doba kralja 2:igmunda. koj i je zbog stalne odsu tnosti iz zemlje prepustio ovu SamOj sebi. Tako se staldko uredenje dokraja izgradilo. a prc346
mIX' aristok racije znat no učvrstila. Vladanje Matijaša Korvina u drugoj polovini XV . st., ma koliko joj bilo ne:\,odnošljivo. nije je osjetljivije oslabilo, pogotovo Ile u njezinu materijalnom bogatstvu. T ako je Ugarska II Jloče t ku XVI. st.. kada je vanjska opasnost za nju bila teža, bila na najbolje m putu da se raspadne. U takvim je prili kama eksploatacija kmetova postajala j ača. Tendencija priveziva nja seljaka za zeDllju i povećavanja . \IZ feudalna I>odavanja. i drlavnih poreza. naročito ratnih. nailazila je od trideseti h godi na XV. st. na otpo r seljaka. koj i dos ti že svoj vrhunac g. 1514 u ustanku Jurja Dozse. To je otpornu snagu zemlje. neposredn o pred najezdu Tllraka. još više oslabi lu. A upra,·o je ta opasnost postala od sredine XV. st. živo tn o pitanje ne samo za neposredno ugrožene zemlje na Balk .. nskom poluotoku. nego i za samu Ugarsku. Medutim. ona nije pokazala pravog rJZumije\'a nja za tu opas nos t. Propast Srbije i Uosne ona nijt mog la spriječ i ti. iako je njezin utjecaj u njima bio tada jači n-cgo ikada prije: ona se zadovoljila da orga nizira vojničkll obranu. kojom je u obliku Krajina trebala da osigura granicu na jugll i jugoistoku. ;I glav nu je [lažnju obratila prema zapadu. Već duže vremena javljale su se na razl ičite načilIe tdnje. da se čcškt i alpins ke zemlje ujed ine s ugarsko-hrvatskima u jednu političku zajednicu. Prito m nije imala odlučnu \'dnost samo porodična politika puje dinih vladara. Kako je u XV. 51. opasnost od nasilja i teri torijalnog lirenja T uraka rasla., tc su tduje primale sve odrede nijc oblike i sve su ,·ik nametale konkretno rješenje. Habsburgovci su im .. li II tome naj više nade na us pjeh. jer je iza njih stajao vojnički i novčani rezervoar earu,·a. Već prije "ego što je posljednji J agdovit na ugarsko -hrvatskom prijestolju poginuo na Mohačkom polju 1526. njegove su zemlje ustvari već ulazile u sklop babsburških zemalja. hbor Habsbu rgO\'aea za ugarske i hrvatske kralje" e 1526-27 samo je ozakonio jednu gotovu historijsku čio jenicu. Budu ći da je od kraja XIII. sI. njcmačka država bila stvar no podijeljena u bC1.brojne većc ili manje gotovo samos taln ~ političke: jedinice, koj e so tek (ormaino ujedinjavali drža"ni sabor, kolegij knezova - izbornika (ddinitivno utvrđen Zlatoom bulom (356) i od njih birani Iljem .. čki kraljevi (iz dinastije Luksemburg-ovaca 1346-143i, iz di nast ije Habsburgo,·aca od
34i
, "
,
-
,-
I
•
, , •
•
,
,
H Si do kraja canIva 1806), njemačka držl,,"a kao cjdi na nije više mogla da utječe na razvitak jugoslavenskih naroda. PrijaJnju ul ogu njemačke dr!ave k~~ ~jelin~. prcuz~ li ~" II prv~m redu Habsburgovci. koji su polauh IZ SVOJih p<)sjeda II istočnim Alpama pa ih smmjenom politikom !iriH uZ Rajn" i u.:'-I?ama i do kraja XV. st. udružili II svojim rukama gotovo clJeh slovenski teritorij a 1526 baJtinili i tešku i Ugars ku s Hrvatskom. koli ko ih nisu' upravo u to doba pokorili Turci. Budući da je sporedna linija Habsburgovaca na poč~ ~ku XVI.. st. ženidbom zavladala i u SI)aniji sa njezini m kolOniJama, u1,dlgla sc la porodica u to doba nesumnjivo na prvo mjesto u Evropi. U doba, kada kraljel'ska vlast nije više predstav\j~la ~)il,o kakvo og ra ničenje za politiku pokrajinskih knezova , ~~Javl~uJe sc nova ograda s dnlge st rane: na temelju tendenCija.. nl ž.eg plemstva, koje sc od Xl." .. ~t. dalje yovcz~je. s. pokrajIllski: knezovima rad i osamostalJenj:l od vlasll ostalih JaČih feudalaca pok rajin i. formiraju se u XIV. i XV . st. pokrajinske s.tal dke skupš tine, koje odlučuju nepos red no dodu~e sa.~o. o no,' ,.~ p~ rezi ma, a posrednim putem ipak i o općoJ polltle~ pok.r~JI~ sklh kn e)l;ova. Budu ći da je naim e nova najamnička VOjska 11.lskll'ala mn ogo veta financijska sredstva od prija~nje viteške, za ~I'e ratne pohode bili su potrebni i novi prihodi " ob~iku .,·anredmh4 poreza. Za politiku pokrajinsk~h kn~zova postaJ.~ zb~g t?ga s.v.e valniji i ra zvi tak gradova, kOJi su pk Izvor nJIhOVih fl1lan clj" skih prihoda, a i jak o$lonac nol'e novčan~ privr.ede. po.elloge najamničk e vojske uopće . Glavni teret u vezI S nOI' lm razl'ltkom pada prirodno na leda seljaka i u drugoj polovini XV. it. brzo pogodava njihov poloiaj. . ' Društl'eno-ekonoms ki i poli t ički razvitak l',goslavensluh naroda od druge polov ine XIV. do početka XVI. st. odvijao .se usred dugotrajnih borba s Turcima i čestih ratnill pustošenp" koja '" sc s napredovanjem tunkih osvajanja pn:·nosil.a postepcno s juga na sjever. i)l; jedne obla:l~ u drugu. I~.od tnn .okolnostima nij e mogla biti rijdena vlastitom unutraJIl J,m raZVitkom kr iza feudalne ddave uzrokovana poremećajem od no sa snaga i7,rncdu centralne viiist; i kru pnih feudalael! i neran-ij en o!ić u novih društvenih snaga. na koje bi se cen tralna vlast mogla osl~ niti, a koja se kod pojedinih jugoslavenskih na roda produblp-
348
i
vala upravo u doba neposrednoga turskog ugrola\' anja (najpr ije Srbija, zatim Bosna, pa II blažoj formi Hrvatska ). llatni su do· gada ji ometal i ili usporavali privredni ruvitak. pojačavali feudalnu rasparcanost i unu tra§nje feudalne borbe i naposljetku r37.bijali ekonomsku podlogu za svaku e,'enlualnu un utrajnj" obnovu. U najvećem dijel u j ugoslavenskih zemal ja elemen ti društveno-ekonomskog ra)l;vitka k arakteristič n i za doba razvijenog feudalizma nisu u tim prilikama dosligli s,-oj puni normalni razvita k . kao što je to bil o na Zapadu. vec su na jzad bili prekinuti lurs kim osvajanjima. II u os talom su dijelu bili više ili manje usporeni. Tom su razvoju pridonijela. ali II znatno manjem ra7.mjeru, 1 mle t ačka OS"aJanJa na istočnoj obali J ad rana. Ipak, taj sc proces vršio u dugo m vremens kom razmaku. u etapama i s relativnim prekidima. pa su se njegovi opći rezultati pokazali lek u krajnjoj tiniji. U medul'remenu , l: mnogim oblastima druslveno-eko nomskog livola i dalje sc nastavlja prije započtti razvoj i dostižu se razvijeniji oblici. iako ~e na drugom polju osjeća neki 2astoj. Poljoprivreda je u cjdi ni nazadovala, ne po svojoj formi i teh nici obr.. divanja. već po opsegu proi7.vo
349
-
-
,
.
propast. U Hrvatskoj na jugu od Velebi ta, ka o i u Uga rskoj. ~n~tra š nje se ~?rbe. s mj enjuju s borbama protiv T uraka. pri ?Jlma se sa su.zlv~nJ em drbvno g teritorija središ te prenosi na sJe~e r,. u. s rednJo"Jekovnu Slavoniju. Borba izmed u &rofo"a CelJsklh I Habsbur~?v ac
svih bilc najmanje pogodene ne])OSTt'd nim turskim pustošenjima. il u ostalima nisu nastupile bitne promj ene. S daljim razvitkom robno-novčan", pri\'rerle sve vile jača domaći , radanski elemena t i njegova uloga II privrednoj djelatnos ti. ma da SIl trgovci
tudinci još tadrfali svoje
značenje. JX,
sh'arnog-a
političk og jz-
raza gradanski stald ne dolati ni u loj periodi. iako je on j edan od elemenata. na koje sc o~la n ja povremeno ja~a nje cen tralne vlasti. T c Su se tem/endje javljale u XV. Sl. i II Srbiji (do ba Stefana La1.3revića) i u Hrvatskoj (doba Mat ijaša Korvina). ali bez trajnih rcrultata. kakvi su sc rokauH samo II slovenskim oblastima. dodu!e u ulim granicama IKl krajin:•. Ipak. taj napredak višc poka zu je tendencije razvitka i mogućnosti, koje su se skrivale u toj prelaznoj periodi. nego ,·et svladanu i prcbrodenu unutrll';nju k rizu. Osnovni razl(.,t:. ho jc ta kriza II najvećem dijelu jugoslavenskih zemaljll o$tala otvo· rena i zatim se stalno produbljivala. bijaše vanjskopolit i čki momena t - turska opasno~t. koja sc upravo tada poja,'ila. A borba protiv turskih osvajanja vodila se u nio teškim prilikama. Uporedo s njom idu unutra šnji feudalni sukobi. rasp
351
,
,
- - ~~----
1 I
,
I
I I
X. !'OGLAVLJE
SRPSKE FEUDALNE DRžAVE I MAK EDONIJ A OD SREDINE xn. STOLJECA DO PROPASTI A . Srbij;, i Makedonija od sr edin e X II. do $rcdine XIV.
s to lj eća
I. Ja ča nj e i ekspan i
•
fc udaloc dday!:. Učv Tlće njc feuda lnog pOTcIka i d ria vnc nezavisnosti. - Na»Qri cara Manuela Komm::na. da slomi otpor Rdkc i da jc odrli pod vlašću Bizanta, bili su ul.fokom, da jc on "bacio velikog J:upana Desu (o. 11(;8) i postavio za njegova nasljed n ika Tihomira. sina Zavide. ina~ nepoznatog čl ana srpske d inas tije. Braća Tiho m irOllil d:iala 5U II
isto vrijeme pojedine oblasti srpske drbyc. T ako jc ; najmlađi med u njima. Stefan Nemanja. upravlj ao istočnim krajevi ma (Ibar. Topl ica. Rasina 'j _Re ke_') i nekom prili kom u5Io dobio od cara Manuela i Duhočku (o ko Leskovca ). Ali T ihomir nije dugo ostao tla "lasli; Nemanja ga j e uskoro (o. 1170) zbaeio i proglasio tie velikim županom. Ka ko je naslao taj prevra t. ne Inole se utnditi . Nemanjin sin i biogra f, Stefa n P r"o,·jenČ3.ni, prikazuje stva ri sasvim prist rano; podizanjem manastira II Topliei ( Uogor odičina i sv. Nikole kod Kuršu m lije), Kemanja izazi" a za"ist i mrl.nju svoje bra te, koja ga dozivaju k sebi i bacaju u tamni cu: osloboden čudom 5V. D o rda. progoni bracu i preuzima vlut. Progna ni veliki lupa n stavio $e pod uhitu Bizanta , Nije i"! 10&>0 u(vrde'!o. ~di<: .u ot naluil. te. _ReI« o. !'omi !ljal~ .~ na k~aj oko Alehin~a. na dolonv -Pil!'" relt •. de~~ rTl.lob ~O{'hC1;. I naJne na h aj 'jev.mo od J..c,epca "ko R,barske banJ~ I \ el,ka, S,OJ e,....."" prem.< Otmi",. za k"ji narod i do.n.u upou.blju. nUn' Reke.
353
-
-i
pomoću
bizantske vojske pokušao da natrag do bi je izgubijeM
prijestolje. Ali na Kosovu. kod sela Pantina, Nemanja j e potukao neprijatelja i tak o sc od riao na vlasti. T om je prili kom iZJ:"ubio tivot i jedan brat Nema n;;n. vjerojatno Tihomir, il. druga dva brata, Stracimir i Mi roslav, koj i su u počc::tku bilj 1.1 neprijateljstvu, njim. pokorili su mu sc. Svak i je od njih imao posebnu oblast. kojom j C': upra,-ljan. i oni se poslije spominju bo prisni
suradnici Nemani;n;. Oblast kn eza. Stra cimira nije bliže poznala. Kako sc njemu pri])isujc podiunjc mon.vlkog manastira G radl;a. danas crkv e II Cačku, uzima se. da je upra,-Ijno krajem oko Zapadne Morave. Kn ez M iroslav j e upravljao Zabumljcm i igran ,-alnu ulogu u Primorju. naroči t o u odnosima prema Dubrovniku i Splitu. Imao je veza i s I~osnom i bio oženjen sestrom bana Kulina. Osim Zahumlja M iro~lav je držao svakak o i jedan dio Polimi ja. On je u dan ašnjem Bijelom Polju podigao manast ir apos tola Petra i Pavla i obdario ga posjedima. Neprijateljs tvo s Bizantom , ~ t o ga je izazvao dolazak Stefana Nemanje na vlast. nije donijelo Srbiji Iwtpuno oslobodenje. Bizan t se tada nalazio u teškom suk ubu s Ve necijum. koji je nastao zbog tdnje Manuela Kom nena. da ukine privilegirani polotaj mldatkih trgovaca u u utvu. Nemanja je stupio u savez s Republikom i počeo napadati bizanl.$kc gradove na j a dran~ k om primorj u, u prvom redu Kotor. S druge je strane nas tojao da se osloni na Ug arsk u i Njemačku. Ali je: Manuel Komnen ubrzo uspio da ovlada situacijom. Na ugarsko je prijeSlOIje doveo svoga štićenika Belu III., a pohod Mlebma na otoke: Egejskog mora bi o je osujećen pojavom kuge u njihovo j vojsci. Manuel je tada mogao da $e okrene: proti,· Srba. Nemanja sc povukao II planinc. ali je ubrzo uvidio, da je: otpor uzal udan pa je do!ao u gr čk i logor. da sc preda. Car Manue! ga zad rža i odvede sa sobom u Ca rigrad (11 72). Ke:manja je ipak uspio da ostane i dalje veli kim lupa nom u Ra~koj. Medu obvezama, koje je primio. bila je i ta, da svojom vojskom pomaže Bizant u rato vima; Sr l~a je bilo II bizantskoj vojsci, kada je Manuel Komnen pretrp") tdak poraz u Mal oj A ziji kod Miriokefalona u sukobu sa Sei· d ž ueima (I I 76). Više uspjeha u naporima za oslobodenje Srbije od Bizanta imao jt Nemanja tek · po~ 1ije sm~t i M a nuela Komnena (1 180)_
354
i
kada je u Bizantu nutalo rasul o zbog unutrašnjih trzavica. Ne manja je s braćom energično iskoristio pruže nu pri liku. da zau\'i)ek ..oslobodi Sr bij\l od grtke vlasti i znatno proš iri n j ez in terltOTlJ. U savezu s Ugars kom (118.3) opus tošio je bizantske o blasti is t očn o od Srbije oko Niša. gornjeg Timoka iSredeea (Sofije). Iskoristi o je i prolaz križara ljod Fri(h·ikom Barbaroso m za svoje svrhe. Potkraj 1188 uputio je Nemanja poslanst vo njemačkom car u \I Nurnbcrg. da IlIU izra7.; svo j u rados t. ;to cc moći I:čn o .d;, ga poz(lra,"i, kad bude p rolazio kroz njegovu ze m lju. Kad.Je. B~rbarosa ljeti 1189 5tigao u N iš, dočekali Su ga NemanJa I njegov brat Straeimir s daro vima i obilnim namirnic'llna za ,·ojsku. Nemanja je izložio njemačk om caru, kak u je s bra. tom oteo Grcima kraj orl Nib do Sredeea, i ponudio mu vojnu pomoc i vazaini od nos za sve bizantske oblasti. koj e je već zauzeo i koje če ubudute osvojiti. U Nilu su privedeni kraju i pregovori, da sc T ol jtn. sin kneza Miroslava, oženi kćerkom Berehtoida od Andcehsa. ista rskog markgrofa, uz uvjet. da Toljen naslijedi oca prije svoje bra će (ug o\'or nije izvr!en ). Barbarosa nij e ipak prihvatio glavnu Nemanjinu ponudu o savezu pro t i\' Bizanta, jer sc nadao. da ćc mirn o prijeCi preku nje. gova teritorija. Tek kada je izbio su kob izmedu kribTa i Biza nt a. Fri d rik Barbarosa bijak voljan da ~klopi savez sa Srbima. kao i s Bugarima. Predvidalo sc. da će ga Nemanja pomoći s 20.000 rat nika. a Bugari I d"a puta većim b rojem. Formalni \lgovor nije sklopljen, jer sc Barbarosa u februaru 1190 na godio u Adrianopolu s Bizaniom. Nemanja je i bez toga isko risti o po~ voljnu pril iku i osvojio ti tav niz bizantskih gradova u dolini Strume (pernik, ZemIn. Vc\bužd. Žitomisk, Stob). Zauzeo je usim (oga P rizre.n .. Skoplje. i grad Lc:lak u Donjem Pologu. ~Te g radove poru~L I do kraja temelja ih iskorijeni, jer ne osta kamen na kamenu. koji ~e ne poruši; i ne podigo~e sc ni do danas; zemlje njihove i hogatstva njihova i slavu nji ho\,lI priloži bogatstvlI i slavi Ol3častva svoga i slavi \'el m ož:l i naroda svoga. _ piše njegov sin Stefan Prvo\'jenčani. 1."~k .kad sc oslobodio k riža ra, mogao je Bizant pristupili suzbIjanjU opasnosti od Srba. Nemanja je na M oravi (1190) bio potučen i m ora o je zak ljutiti mir. Ali Bizan t nije ,· iše imao snage. da p otpuno iskor isti svoju pobjedu. Glav ne tekovine du -
8ogodjinje borbe Srbije za slo bodu i p~ošircnjc t~rilor;ja ostaJe ill joj: ne samo što Srbija nije više pflznavala. bl.zantsku ~last. nego je zadria! ... i :tnalan dio osvojeni~ pogram.čnlh .oblaslL. Na sjeveru je Srbija dobila kraj iW1Cdu Zapadne I Vehke:. Morave (Levač. Lepenica, Bclica). na istoku Zagrlal.u (oko Dl.'fllsa). Duhočicu i kraj oko Vranja, na jugu Kosovo I Lab. 1.a\lIn Hvos.~o (Metohiju) i oba Pilota na Drimu. Da bi ~to Ijdnje vezao S r~ IJ.u za sehe, Bizant je pristao. da se i Nemanjin sin Stefan ožen, 51-
lIov;co m cara haka Angtla.
.'
1 . . . " 0 .• "
Usporedo 5 tim borbama prolI" Blzanla Ncm::mp JC )~' rslO
•
I
i osvajanje Zete, II koj oj je zbog slabljenja ccntra l;!': vlasI! prevladao bizantski utjccaj. Poslije: smrti Manutl3 Komnena N~ man ja je prognao posJjednjega zetsk og vJa(lara. kneza M" hajla, i zauzeo čitavu njegovu dr!av~. s~ ~kadrom. Barom .. Ul· cinjem i Kotarom. U spomena na PTlps~Ju. zet.ku ul ogu I na kral jevinu nije potpuno iščezla. Nemanja Je dao Ze.t.u. s Tre· binjem na uprav u svome najstarijem .s~nu. Vukanu, .kojl Je nos)!' naslol' kralja. Poslije Vukanove smrt, 1 nJe?ov s~.sm Dorde na· zivao neko wijeme ( 12(18) kraljem Zete, ah poshje ~12 42 ) s~mo knezom . Zatim je obič.no Zetom i Trebinj~~1 upravl.Jao nasIJe.,~. nik prijestolja ili nek i drugi član dinastIJI''', V~ad,slav. poshje gubitka prijestolja. kraljica Jc\ena, DeČ ansk1. ~ o~s ta~l1.n, Du!ian. I uspomena na prij a!i nji neToav.isni 'p0loi~J 1 rebInja od r: lala se neko vrijeme u naslovu prVih NemanjICa , u kume s~ I ono navodilo, kao i II tome, što su oni primali od D.ubrov",~a mogor i!. koj i je prije isplaćivan trebinjskim ~nezov."na u 11. nosu od 36 zlatnika god i~nje (l1kinuo ga je kralj Vlad,s~av ) . . Nemanja je s braćom poku!ao da osvoji i Dubrol'",k. TI $11 IC napori svdili s neuspjehom najviše, zbog tog~: Uo se Dubro vnik stavio pod Toa!t; tu Normana iz Juine italIJe. Ug(H'orom .0 miru (1I86). koji je uz Nemanju potpisao i k~ct. Miroslav, pn znata je Dubrov ča n ima oblast, koju su dr!a~I' ~ sloboda .trgo. vanja po srpskim zemljama .po starom ob,č.aJu,"". naročIlo lt Drijevima na donjoj Nerelvi. gdje je bilo l'aŽnO trž,Ue za oho· /itranu trgovinu iz.mcdu primorja i zaleda. A i .S~bi ma je .o~et osigurana sloboda trgovanja s Dubrov nik om. O J,JV.lm.trgovaekl~ vezama Srbije s primorjem svjedoči i isprava. kOJU Je ~em~nJa i7.dao Splitu nekoliko godina poslije i kojom dopušta Sphćalllma,
~da se izlaze slobodno u moju zemlju i sina mi Rastka u Hum sku 7.emlju i sina mi Vukana II Zetu ... Neki podaci govore da je proces feudalizacije tad a već dosta uznapredovao. Osla njajući sc na crkvu i podižući nove mana. $ti:e: Nemanj ~ im je dodjeljivao pronrane posjede. Sava spo~lIlJe Md~va~J~ sela i ljudi« Studenici i manastiru $1'. Bogoro. dice na Blstn CI. O tome govor i i Nemanjina isprava Hiland aru. Takve je posjede darovao takoder knez Miroslav ma nastiru ~I'. P~ tra i Pavla, Po svoj prilici govori o da l'anju nekih seJa Jed nOj e!kvi i o~tećenj natp is iz vremena Nemanje, koji jc naden u Blaga)u kod Mostara. Isto jt moralo biti i s ostalim manastirima, koje su Nemanja i braća podizali i ob navljali. UČl'ršćenje državne vlasti i feuda lnog poretka kao i jacan je utjecaja pravosla vne crkve nije išlo bez nekih unutraJnjih trz avica. PO. kazivanju.~emanjina sina i biografa Stefana Pn'ovjen
35i 356
-
Rastko posiije Nemanjina brata Miroslava na upravu H umsku zemlju. ali je poslije dvije godine pobjegao u Svetu Goru. Tu je Simeon sa sinom Savom podigao manastir Hilandar, koji je ubl'%o poslao vrlo valan književni cen tar Srba; tu je on i umro g. 1200. Pod Stefanom Nemanjom privedena je kraju duga borba za osamostaljenje Srbije od Bizanta i započelo je !i renje na račun Bizanta. koje će dostići kulminaciju u poku~aju Srbije. da zauzme njegovo mjesto. Nemanjina djela tnost bacila je u zasjenak sve, ho je prije njega postignuto. a svijes no njegova nje njegon kulta. koje su zal,očeli njegovi sinovi Steran i Sa"a i nastavil i poslije Nemanjići. još je vije istaknulo njegovo značenje i ulogu. On je uskoro poslije smrti proglakn 7.a sveca (_Simeon Mirotočivi_ ) . pa su se njeg-ovi nasljednici mogli nazivali ... svcto,·odnim _ ili od _svetog kor ije na •. Stefan Prvo"jentani, kome je Nemanja ostavio preko reda prijestolje. imao je i lič n ih rad oga da utvrđivanjem kulta svoga oca opravda nj egov pos tu pak, koji je njemu donio koristi_ Sve svoje uspjehe u unutrašnjoj i vanjskoj politici on je prikazivao kao _čuda. sv. Simeona. Bunu brata Vukana prikazao je nar oč ito kao prekr!aj očeve volje. _jer on ostavi zapo"ijedi gospodina i oca svojega i bi prestupnik.<. S". Simeon mu zato pomaže da' svlada svoje protil'nike i da opet zauzme svoje mjesto. Srpska crkva i arhicpiskop Sava djelovali su u istom smislu. Takvo svijesno uzdizanje Nemanje. p ojačano i time, što srpska Imjiiel'nost počinj e upravo opšir nim prikazi"anjem n jegova iiIIota i rada. učinilo je od njega ne sa mo čovjeka, po kome je dobila imc i dinasti ja, koja je i prije njega vladala Srbijom. nego i pravog osn;IIača drial'e. O njegovi m prethodnicima; nj iholloj borbi za osamostaljenje RaJke. ne bi sc gotollo ništa zn alo, da o lome ne govore strani. uglavnom biunt~ki iZlIori. Poredak sh'oren u Srbiji nije sc mogao adrial; bcz lefil! potresa. U početku XIII. st. dogodile S\l sc na Balkanskom poluotoku krupne promjene, koje su utjecale i na unutrašnje prilike u Srbiji. Bizants ka je drla"a od smrt; Manuela Komnena stalno slabila. dok je krilari nisu unilliE i zam ije ni li takozvanim Latinski m carstvom ( t 2().4 ). Samo ostaci njezini, koje zapadni feudale; nisu imali dovoljno snage da pokore. organizirali su
358
p~se~ne ci.davc: Epirsku despotov in u na Balkanskom pol uotoku. NlkeJsko , Trapezuntsko carstvo u Ma loj Aziji. Ustanak u Bug~rs k oj. koji je započeo u vrijeme Nemanje, s\'rlio se stvaranJc~ Drugoga bugarskog carstva. koje je s\le vile jačalo. Ugarska Je sa sjevera vTiila jak utjecaj. a nju je pomagala i ka t olička crkva. U samoj Srbiji brzo su se osjetile posljedice tak"ih odnosa u ~je~inu sus)edstvu. Vukan je upravljao zemljama u primorju, ~dJe Je ka tol,čans tv o bi.lo dosla rasireno, pa je iskoristio utjecaj Zapadne cr kv e, kako bl sc dočepao vlasti u S rb iji. Stdan Nemanjić je pokubo odrlati se na vlasti tako, da . n~pus t l. vez~.~ Bizantom. koji je bio na izdisaju, i pribli!i sc paplIukoJ kunJI. On je otjcrao svoju ferm Eud okiju, kcerku cara Aleksija 111_ Angela, i od Ino«ncija III. zatraiio, da mu pošalje kraljevsku krunu. što je papa prihvatio, ali je morao od toga odustati zbog protes ta Ugarske. Ugarska je uskoro i vojskom pomogla Vukanu .:a zbaci brata i da kao \leliki iupan zavlada či. la"om Srbijom (1202). Kral j Emerik je tada zatrafio od pape kraljevsku krunu za $\loga I ticenika Vukana_ Inocencije Ill. prih"ati taj prijedlog i povjeri kaloč kom nadbiskupu. na ga pf(wedc U djelo i da 'I isto vrijeme osigura prevla$1 katoličke crk ve u Srbiji uzimajući zakletvu vjemost; od Vukana, "i!cg svecemll'a i vlastele. Ali je Stefan nasao potpore u Bugarskoj, koja se borila protiv jačanja ugarskog Iltjecaja na Balkanskom poluolaku; pomoću nje vrati o se Stefan na vlast u S rbij u (ljeti 1203). Tada je Srbija izgubila. malda kao uvjet za pomoć. NiJku oblast. U jednom sc zapisu spominje da Vukan ka o veli ki žUJlan vlada i _ni ševskim predjelima .. , ali se vec 1204 nalazi u Nihl bugarski episkop.
Srbija sc dosta brzo opora"ila od pretrpljenih potresa i nastavila borbu ta izgrađivanje svoje drža"ne samostalnosti. Sa~'inim posredo"anj em St('ran sc uorzo izmirio s Vuk anom, koji Je zadriao svoju "",obitnu oblast. Uljecaj Bugarske nije se dugo osjećao zbog nereda u njoj. Stdan je, !tov iše. rnogao da pomogne i se"as tokratoru Strczu. koji sc bio odmetn uo u Makedoniji ..oko donjeg Vardara. i da osujeti zajednički napadaj na SrblJII od strane bugarskog cara Borila i la tins kog cara H enrika Flandrijskog. Car Baril jc krenuo la svojim saveznikom Henr ikom na Srbiju, jer je bio ogorEcn.!to je Stefan pomagao
359
-
T,, Slreza i mje ht io da ga izda. Svrha im jc bila. kako sam Stefan prikazuje, da ga .dokraja ozlobe~ i. ako bude mogute .• prognaju iz d ržave«. Kako jc suko b te kao. ne vidi $C jasno. Saveznici su došli do Niša, ali nisu uspjeli da prodru na srpski dr!avni terilorij. Po kazivanju S tefanovu II njihovu jc logoru izbila jedne noći panika, toboie, zbog pojave sv. Simeona. mutao je medusobni pokolj . • i o ti đoše posram ljeni, II propasti i sramoti velikoj .. (1214).
Nije uspio ni "akubj cpirskog despota Mihaila da otrgn.: Zctsko Primorje od srpske države. Po~lo je zaposjeo sjevernu Albaniju s Dračem , Mihailo je zauzeo i grad Skadar, ali je i~neoadna njegova smrt oslobodila Srh;ju opasnosti s te
i
I
stra ne, pa je Stefan mogao obnoviti staru -granicu. Isto tak o nije imao uspjeha ni sav ez izmedu Ug;).r.;ke i Latinskog carstva proliv Srbije (1215). Savezni čke su vojske vec bile došle do graniu Srbije. S tef;). nu je na sastanku s ugarskim kraljem Andrijom IL u Ravnu (Ćuprija ) pošlo za ruk om da sc s nji m izmiri. a poslije toga sc i latinski car H enrik mora o pO"uti iz Niša. T i uspjesi znain o su podigli ugled Srbije. ali Stefan Ncmanjic nije ipa k kidao vcze sa Zapadom. "Kao ho je njegov prvi brak značio vezivanje za Bizant. drogi je bio posl jedica prib!i!avanja Veneciji. koja je od IV. kri!ar.;kog rata poslala ,·elika sil a i vrlo utjecajna na Istoku. PoJto je osig-UTala svoj u ,·last nad Dubrovnikom i zauzela Drač. Venccija je radila na lome. da proširi svoj utjecaj i na susjedne oblasti. Kralj Dorde. Vukano\' sin , polo!i/) jc zakletvu vjernosti mletačkom duždu i obvezao se. da će pomagati Venuiju protiv Dimiirija Progonovog, gospo dara Kroje i zeta velikog ~upana , ako ne bude htio da joj sc podngnc (1 208). Stefan Nema lljić je popravio svoj polobj na Primorju, usposl;).vio i sam prijateljske veze s Venec ijom i ofenio sc Anom, unuk om dužda Henrika Da ndola . Tak vo mu je dr!anj e pomoglo, da najzad dobije kraljevsku krunu od pape H onorija III. ( 1217). ka o i to. da ga njego,' legat okruni. Jačanje i samostalnost Srbije dobi je tako i svoje vidljivo obilježje. Zička povelja iz g. 1220 jasno S\"jedoči o b'eslo izgradenim os novnim klasama feudalnog d ruštva _ feudalnim zemljopo. sjednicima i zavisnim seljacima. Prema njoj sc feudalno plem. sivo d ijelilo na dva sloja - vlastelu i .voj n ike~. a zavisno sta-
360
,
I no\'n;,1\'o na »zemljane ljude" i »vlahe", koji su bili obuhva-
I
I
ćeni
•
kao klasa pod imenom »ubogi
ljudj~ .
Za islo su
krivično
djdo i ka zne bile različi te već prema klasnoj pripadnost i. Za žene sc pr ed viđa , II dučaju krivice. ,.alte bude ot vlastel, \0 vlastc1skim nakazan ijem da nakazuje( SC; aš le li ot njižnih, 10 protivu rodu da nakazuje! SC~. Drbvni su sabori vcć ta vrijeme Nemanje. kada imamo pn'e vijesti o njima II Raškoj. sastavljeni od svcĆe nSl\';l i vl astck. bilo da ona ima neku funkciju II d rla\'nom aparatu ili ne. Na sabor. koji je raspravlja o G hern;. Nemanja po ziva episkopa. kaluđere 511 svojim igumanima i ~vd može svoje od maja do velike", Kada Nemanja predaje vlast sinu Stefanu. na sabo r u su ,.sve vlasti ca rstva,,_ .velmože velike i mak d ueln ici i pe tidese tn ici i sat nici i !isul:nici •. Poslije osnivanja samostalne srpske crkve poja čal'a se u sastavu sabora više svećen.~tv o.
•
Vd an uspjeh Srbije bijaše i dobiva nje samostalne ukvene organizacije. D o 1~ 19 S rbija j e u crkvenim st" arima bila pod Ohridskom arhiepi s kopijom. Stefan Prv ovjenčani i!!.:orinio je Icšk e prilike, u kojima se nalazila htočna crkva poslije osnivanja Latinskog carstva. i ~"parništvo Ohridske arhiepiskopije i l'aIrija rl ije tl Nikeji. da za Srbiju dobije aut o ke rain u arh iepiskoI)iju. Njego" bral Sava. koga je poslao, da pregovara, carem Teodorom I. Laskari som i pa trijar hom Man uelom. pusvećen je u Nikeji za arhiepiskopa s lim. da n jegovi nasljed nici budu birani u samoj Srbiji bez učešća p~lrijaršije. Arhiepiskop, poslije patrijarh. posla"ljan je na drža vnom sabo ru. a posvcćivan od domaĆl:g episkopata. Ohridski arhiepiskop Dimit rije H omati;an. ispod či j e se jurisdi kcije na taj način izdvojila Srbija, enc rgično je protestirao. U maju ]220 upulio je skopskog episkopa Jov ana s pi_ smom Savi. koga naz;"a samo _prel:asnim medu monasima •. prekora vajući ga najprije. š to je n;lpustio isposnički fi,'ot na Svetoj Gori i "rat io se II Srbiju. gdje se ~odao s\-jetskoj sujeti .. , bavi se »ze maljskirn poslovima_ i odJazi kil O poslanik okolnim vladarima. »potpuno sc upustio u svjetske brige i 1.1 svj<:lsko slavoljublje. počeo j e da u čestvuje u gozbama. da jaše konje najplemenitije pasmine. lijep<:. oki cene zastal"a ma , da ,"odi sa sobom mnogu poslugu. da se rumece u svečanim povorkama
361
-
-.- - --raskoinom j razno\'rsnom pratnjom •. To ga je dovelo dotle. da je zaželio i ..dostoja nstvo jera rha_, da je otišao ~ n"'zn:r.mo kuda_ l postigao to. Pu povratku II domovinu ,.proglasio sc veličan stveno arhijercjem Srbije •. nekanonski. jer prije nije bio episkOI), ,.tiranski .. je postupio prema priuenskom episkopu. kOSa jc prisilio da podnese ostav ku. Najzad Homat;;an upozoruje Savu. ako bude ostao pri svom ,.drskom djelu«, da ga "podngava odlučen;u od sve te i živonačalne trojice i isključuje iz zajednice vjernih ... Sava je odmah. bez obzira na proteste ohridskog arhitpiskopa Dimitrija H omati;an.... pristupio uredenju Srpske crkve. 2a sredi!le arhiepiskopijc odreden je manastir li ča , šio ga jt Prvovjenča n; podigao. Osim starih episkopija u Ihsu i Pri"Zrenu. osnova n je čita v niz nOl·ih. Sava se naročito starao Ja ojača pra vosl avlje, pa je II primorju osnovao episkop iju II Stonu u B ogo rodičinu manastiru za Hum i u man~stiru ~v. Arhandela na Prevlaci II Boki Kotorskoj la Zetu. I u unutrašnjosti Srbije srediita novih e])iskopija bili su manastiri. Hvostanski episkop stolovao je u manastiru sv. Bogoro(lice kod sela Studenke blizu Peći. !to ga nazh'ahu i _Mala Studenica«. U Polimlju su osnovane dvije episkopi je. jedna u !!lana sti ru sv. Đorda II Budimlj; (kod BeTana), druga. daoarsku. II SI'. Ni koli kod Vriho;a. Sjedi!!e moravičkog episkopa bio je SI'. Ahilije. po kome j e Ariije dohilo svoje imc. torlička episkopija smjdtena je II manastiru sv. Nikole kod K uršumlije. koji je Nemanja podigao. Osn ka nje samostalne crkve uorzalo je "jui"o uključivanje u feudalni poredak i omog u ćilo joj da se razvija II sve mocniji faklor feudalnog druš\I' a i drhn. Arhi epis kopija i ostale episko pije dobile su prostrana vlastelin!t'·a . :ličku je eparhiju. na primjer. obdari o Stefan Prvovjenčani s 57 sela i zaselaka i 2 1i porodica Vlaha. Od toga doba nesumnjivo počinj e nagli porast crkvenog JXlsjeda. Stvo~n jt i brojan kadar viieg svećenstva. koj t je zastupal o cr kvu na državnim saborima. Vladari su izdalno obda ri-'ali crk ... u JXlsjedima i ]>(lVla$ticama. jer su u nj oj nala,.i\i sa ... eznika u borbi protiv svje tol'nt vl astele n jačanje centralne ... lasli. Poslije tc periode. u kojoj je Srbija uspjela da i~I'ojuje potpunu samostalnost. i državnu i crkvenu. nastaje neko vrijeme
.36:?
zasloj u nje,.inu napredovanju, prouzrokovan vlasteoskim pobunama. naglim jačanj em susjednih država, Epira i Bugarske, i slabošću prvih nasljednika Stefana P rvovjenčanog. T " je i vidljivo obilježeno br~im i nasilnim promjenama na prijestolju. Stefana Prvovjenčanog naslijed io je njegov na j uariji sin Radoslal' (12 2i-1234). koji je po sposobnostima mnogo ZOlos tajOlo Z3 svojim ocem. Poč~tak njegove vlad t pada u vrijeme. kad je Epir bio na vrhuncu svoje moCi i kad se činilo. da će on obnoviti Bizant. Despot Teodor Angel nU l eo je Solun. uni Atio ~So lunsku kralje"inu .. Latina (l224 ). u~c() carski naslov i počeo sc pribiiiavati Ca rigra du , polto je Nikejcima oteo Adri;lIlopoi. Kral j RadoslOlI'. zet cara T eodora. bio je potpuno pod njegovim utjecajem. Nezadovoljstvo u zeml ji izazvao je svakak o i svojim J~os tupcima. koji su oili posljedica njegova grč k og odgoja kao sma Stefanove iene Eudokije. Na srpskim ispravama pOlpisil'ao sc gr~ki. grčki je bio i natpis na bakrenom nOl·cu. koji je kOl·ao. Ako ne formaln o, on je stvar no izvrgao opasnosti i samostalnost srpsk e crkve. traieći u ... jete II vjerski m stvari ma od ohridskog arhiepiskopa Dimitrija Homatijana. Kada je Epirsko ca rstvo doživjelo slom porazom kod Klo kOlniee ( 1230). a Buga rska pod Ascnom II. izbila na pn'o mjeslo medu balkanskim drbvama. osjetile su se posljedice t",l:a preokreta brzo i u Srbiji. Vlas tela su tbacila Radosl .. va i dovela na prijestolje njegova brata Vladislava (1234- 1243). I~ta hu garskog cara Asena ll . Pol obj Srbije nije sc HlIJl promjenom mnogo popral';O: mje.sto grčkog utjecaja zavladao je buga r~ki. Arhic!)iskop Sava, svakako nezadovoljan prilikama u Srbiji. napUSlio jc zem lju predavši crkvenu vlast je(lnom od ~voj i h u(enika. Arse niju, i otišao na istok. da obilazi svela mjesla. N~ pOl"Tatku svratio je II Bug3rsku, gdje je i umro na dvoru Asen .. Il. {l 235}. Kralj Vladislav pre ni o je njegovo tijelo u Srbiju i sahranio gn u manastiru Mileievi. sI'ojoj 7.adufbini. Ni kralj Vladi~lav sc nije mogao dugo odriati nn vlasti . Poslije smrti cara Asena ll . (1241 ). ka da je Bugarska na glo izg:u. bila svoje prijaInje zn3~enje. nije sc mogao nada ti pomoći s tc stra ne. Ne ku nestabilnost unijela jc sl'akako i n ajezda Mongola. koji su, p rega~ivši Ugarsku. dospjeli do Jadransk og mora i prešli II Srbiju. U primorju $U M ongoli spalili Kotor i razorili neke 363
•
•
manje gradove u okolini Ska dra (Svat Dri va st), OdaIle su preko Rašk e i Bugarske otišli u južnu Rus;ju ( 1242). Ubno poslije tih dogadaja vlastela dovedošc na ,·Iasl trećega sina Stefana Prv o\'jenčanog. Uroša L (1243- 127G). Vladislav se po.~1ij e kraćeg otpora izm irio 5 bratom i. zad rlavši k ral j ~v$k i naslov. dobio na upravu Primorje (Zetu i Trebinj e), odakle su odst ranjeni potomci !\emanjina sina Vu kan a (njegol' sin Đ orđe javl j a se posljednj i pul ka o princeps Dioclie lJ travnju 1242). T u se kral j Vladislav s)XIminje više od dvadeset godina uvijek kao prisan suradnik svoga brala Uro b. Od sredi ne X III. st. Srbij.j se ne samo br zo oporavlja od unutra šnjih potresa. već postaje op~t aktiv na U vanjSKoj )XIIitici . T emelj te aktivnosti bila j e ekonomska m oć, koja je stalno rasla naročito otvara njem rudnika. Ato je i7.az,·alo i jačanje unutrdnje i vanjske trgo,·ine. D a bi osigural; s"oj povlašteni polo!aj u S rb iji. Dubrovča ni se obveza!k na pl aća nje stalnog _do_ hotka .. II i;mosll od dvije tisuće per pera (srps ki ili svc todmi tarski dohodak - prvi podatak iz 12fi8). Sve veća financijska sredstva omogući,'ahu vladarima da stal no drIe najamničku vojsku, da pomoću nje č in e jačom cen tra lnu vlast i drže " pokornosti feudalce. da osig uraju potpo n I crkv e podizanjem manastira i obilatim darovima. najzad. da vode uspješno po!i tihl teri tori jalne ekspanzi je. Prv i zna ci te aktiv nos ti. koja nije b ila uv ijck p raĆ~ I13 uspjehom. poka~uju se već za vlade U rola l . Normalni odnosi s D ubrovnikom bili $U ,)oremećeni ta vrijeme prevrat a u Sr biji. ali 5\1 brw uspostavlje nI. i U r oš je po tvrdio Du br ovča n i ma prijašnje trgovačke povlastice (14 . kolovola 1243). Tdi je bio su kob u sta rom spornom pitan ju crk vene j uri sd ikcije izmedu Barske i Dubr ovačke nadbiskupije. Borba se vodila OKO toga. da li će kat olici u srpSKoj drlavi biti podložni Baru ili Dubrovniku. Bar_ ski je nadbiskup imao ka o sufraga ne čitav ni t biskupa u ZeIskom Pri m orju i u sjevcrnoj Albaniji. Njemu l U bile podredene crkve u Uki n j u i Budvi. Od primorski!1 bisk upij a jedinu kotorska nije bila pod njegovom vl a šć u . Ona j~ več od Xl. sl. bila lIgiavnom pod jurisdikcijom Barija u Italiji. i od nje su za Vrijeme Nemanjića zal'isile svc k atol ičk e naseobine po unut ra-
364
i njo~ ti. Srbije,. Baru su, dalje, bile predane bis kupij e u Skad ru i II ak ohm : II Dm'ashl , Sardi, Pilotu, Svač u j dr. Ispravama pa pa ~leme~ta III: (l089) i Kali ksta n. (o. 1120) podređene su Baru l kat.ollčk.e b'~ k upi)e II Srbiji. Bomi i Trebinju. Već \I XII. st. za po~ela Je borha IZmedu Barske i Du brovačk e nadbiskupije oko vlas1l, nad kat~ti~i.ma na eij.d om lom podru čju. Otkako je Zeta ušl a II skl ~p Sr bIJ,<:' ta sc borba naročito zaoštril a. Na početku vlade kralja VladIsl ava papinska jc kurija bila stala na stra nu Bara. ~Ii je po.sl ije. svakako zaulimanje m Venecije. pod čijom sc v~~šcu /nalazlo Dubrov nik. promijenlia svoj sta,', i p:.lp
I
Srbi j a nijt pod Urošem imala uspjeha u odnosima s Uga r. skom i u težnj i. da svoju granicu prema sjeveru pomakne do Save i Dunava. Ul)oIrska se poslije najezde Mongola brzo oporav ila pod energičnim kral j em Belom IV . i nastojala je da učvrsti svoju vlast u Bosni i sjeve rn oj S~biji. Na području između Save i Dri ne, u da na!njoj Mačvi i porječju Ko]ubare. ona je u He· dini XIII. st. orga nizi rala Ma čvansku banovi nu, čij i je ban Rostislav Mihail ol' i ć, jedan od ruskih knezova, koji j e pobjegao pred Mongolima u Ugarsku, gdje je postao zei kralja Bele, bio " ri o aktiva n na Ibl ka oskom poluo toku. naročito u Bugarsk oj. I u Srbiji se brzo osje tio utjecaj Ugarske. Srps ke pomotne trupe morale su kao i bosa nske pomagati Belu IV. u rat u s PfemysJom Otakarom ll. (1260). T ada se sva kak o i sin kralja U ro;a oženio un ukom kraJja Bde. Kada jc. medutim. u Ugarskoj nas tala borba izmedu Bde i njegova sina. _mladog kral jao Stjcpana. pokušao je Uroi da potisne Mada rc iz oblasti južno od Save. Njegova provaJa II Mah' ansku banovinu svdila sc pora7.0m. Sam j e Uro~ bio zarobljen s I1lnogo ,",adele i morao j e obećati, da te polovinu državc ustupiti $l"ome si llu Drag utinu ka o »mladome kraljuo ( 1268). Ugarska jc 1,atim pokušala da ojača svoj položaj n::: Balkanskom po\uoloku osni"anjem banovine u Ku čev u i Braničevu. spornim oblastima izmed u nje i Bugarske od početka XIII. st., ali sc ta banovina nije dugo održala (1272-l2iS). jer su $e u njoj osamostali1a dva vclika;a, brata Orman i K udclin. Srbija je igrala neku ulogu za Vrijeme U roša i u odnosu izmedu driava nasljednica Bizanta. Na početku sc U r oš drlao Nik ejskog eant" a. ali njegovo naglo jačanje na Balkans kom poluotok u odvelo je Srbiju u tabor nikejsk ih nep ri jatelja, Ep iraca i Franaka (Vilima Villehardouina. kneza Ahaje). Tada su Srbi privreme no zaposjeli Sko plje, Prilep iKičevo ( 1258), ali su ih morali napustiti već iduče godine poslije poraza saveznika kod Kostur a. Kada je obnovljeno Bizantsko ca rstvo ( 126 ]), bilo je pokušaja. da se zbliie Bizan t i Srbija, i to je trebalo da se učvrsti i udajom jedne kćeri ca ra Mihaila V III. Paleologa za Uruie,'a si na Milutina; ali se pregovo ri nisu mogli privesti kraju. i Srbija je os tala na str ani neprija telja cantva. naročito Karla 1. AnŽu vinskoga. koji je bio zavladao južnom lta1ijOln pa
366
us pio da zauzme i glavne gradove Albanije tc rad io na obnav.
ljanju Latinskog carstva. Da bi dao
odu~b
svome neprijateljstvu
prema Srbiji. car Mihailo VII L je ospo ra"ao njeno pravo na
autokdalnu arhiepiskopijll i obnovio povlastice Ohridskc arh i· episkopije II opsegu, koji jc oni!. imala II "rijeme Vasilija JI . I na crkvenom saboru \1 Lyonu (12; 4). gdje jc zakljuh:na unija izmedu htočne i Zapadne crkvo:, Bizant je trafio uk idanje Srpske arh iepiskopi jc. Jačanje
Srbije bilo je neko vrijeme zaustavljeno dinastil:kim
borbama i promjenama
na
prijestolju. Urošc,'
naj~tariji
sin
_mladi kral j_ Sudan Dragutin trafio jc od oca, da mu prema prijdnjcm spo razumu pn:pusti na upravu polovinu :zemlje. Kako UroJ nije pristao, Dragutin ga j e, potpomognut od ugarske vojske, pobijedio kod Gacb i zavladao li ta vom Srbijom (1276 do 1282). Drag ut in je nastojao d::: prevrat prode sa ho manje potresa. Svojoj majci J eleni p repustio j e Zetu i Trebinje. koji. ma je ona upravljala preko tri decenija. Dokrajčio je i prija. ;nji sukob , Dubrovnikom i o bnovio mu trgovačke povlas tice. punajprije na pet godi ni:, a posl ije togu roka na nendredeno vrijeme. u prvom redu u BTskovu, koje sc v eć bilo r3lvilo u I'r)o napredan rudarski grad. Za kratk e vlade Dragutinove Sr bija je i dalje ostala p,otivn;k Bizanta. a na stran; KarJa Anfuvinskog. Ali kad.a je ~Sieilska vcčernjao ( ]282) slomila moć Karla Al1žuvinskog. na5la se Srbija osaml j ena. K ako je tada Dra gutin pao s konja i slomio nogu, predao j e na sa boru II Ddc"u prijestolje svome mladem bratu Mi lutinu (1282), jer 5U gll molda na to prisilila vlastela.
2. Pokušaj stvaranja 5amw; talnt feuda lne vlasti u Makedoniji i borba oko Mak edo nije u dob;:: stvara nja Lal insko, eaTSln. - lJ Bi~antu sc u doba K omne na sa sve vetom primjenom siSlema pronije brzo li r i feudalni veleposjed.. pa sc n a tom os novu potkraj X I I. $1. pokazuju i n jegove poli t ičke forme - feud alni partikula. rit.a m. Dodu~e, na prezanjem svih snaga, Manuel Komm:n ( 1145. 11 80) u doba posljednjeg poJeta Bizan tskog carstva iZllo,'a pro.širuje hir.antsku vlast gotovo nad čitavim Balkanskim poluotokom i prelazi II ofe nzivu čak i protiv Seldžuka u Aziji. ali sc na kraju drlava potpuno istrošila upravo zbog tih prevelikih napora.
36i
-
1 TABLA ">;111
Vojničko
i
I
je plemstvo bilo jedin i sloj, koji je imao kori sti ud toga ra zvitka, a II isto jc vrijeme nap rotiv zn at no poraslo ug n je' tav a nje seos kih masa i grads kog stanovnihva od strane feudalaca j sa k up l jača poreza. Usto j e Bizant izgubio i velik dio prihoda od trgovi ne, ier od kraja Xl. st., t . j. od povlastica dalih Ve neciji za savezništvo protiv norma nskog napadaj a 1081-85 j od Prvoga križarskog r;.la, prelazi uloga glavnoga sredou:mnog trliha sve vik sa C a rigrada na Venec ij u i G eno\·u. zbog čega jc i opseg carigradske trgovine spao za oko polovi nu. Ncpo$Tedno poslije smrt i Manuela Komncna u Bizantu jc zbog za.oStrav;mja kla sni h supro tnos ti j eko nomskog propadalIja buknula fes toka unutrašnja politička borba. Ncuspjdi poku~aj cara Andronika (1 18S-S5), da obuzda feurlalce, oslabio je zbog njihova o tpora bizantsku vojnu snagu. a osim toga izan'ao i ustanke naroda pokoreni!l u doba Ma nuela. ka o i pobune vdi kih fe udalaea. koji se nam etn uk za prllve gospodare p
.368
'-Peča . vellkor t upanIl S.elana Ne manl e. Ivers I ",ve.,
Za pon h umskOj; kncu Pt.ra ~N.rodnl mne; Ueo J;n(t)
PeČal
(tupot a S..elana luarevl~ • IZ Jodine 11 05
\ T ... Hl. ... ;<:<.\'
I
i
NuuC kralla Uro~a 1..
..
.
",Inlje rci . II ~a,,". averS I rc>'C "~O. "vj ~ ,Novac cara II. . "co~radll ll. Narodnu!: muze jB II
~
feudalnih porodica. Hrs jc, m edut im. ~"" kako već o. 1185 im
•
_ .t
i
I
I -
filk i na Pelopona, osamostaljuje se u to isto vTlJeme u oblasti Smol jan a i Ivim Spiridonaki. porijeklum sa Cipra , Garu je ipak uspjelo da Spi rido nakija brzo pohijedi. a Kami cu tek posli je du7.e borbe i pošto je o
370
(i.li CiS IIlCll ), ;! 1 2'O ~ ~al1l Kalojan. koji je koci op d S I ~mull pod . cl k ' 'd" $<1 e o un •. 1'0. gra s lm ZI mama. Njegova je smrt izaz vala bo rh .. o ko 'l v I as I u BuS'a rsk' " IJa ' se d očepao njegov srodnik~ B k t... oJ. PTIjesto OTl , ;I>JI JC u strahu od drugi h pretend ena ta progo nio sve preosta e čl :m ov~ carske porodice. Strez, vjerojatno Borilo .. bra t. k oji jc nosio i naslo,' stokra tora. prebjq::au je tad" Stef
k
v'
-
' . '
.. "
P
3 ", .,
-
- - - -- Veći dio M akedoni je (S kopl je. Ohrid, Prilep) pao j e posli je Strczove smrti pod vlast Epira, ali poslij~ ka t3strofalno!r poraza despota Teodo ra kod Klokoln icc (i1.mcd u Plovdiva. i Adrija~o pola) 1230 prelazi opet sva Mak e.d o nij ~ od Skopl ja do ~.hnda II Tuke Bugara. U to vrijeme p opv l J~J c sc ll. M.~kedomJl ka o krupan reudalac i fl cki r ralasev"s! I' nbu. sa sJedl ~ I~1l1 lJ Sko pskum kraju. U horbi p ro til' Latinskog carstva II C angrati.u. Bugari sc I)od Asenorn IT. povezuju S N ik <.:jskim ca~~t"om '. omogućuj u, da sc ono u(vuli ; na ev ropskom tlu. U vetl S p romj e n o m na buga rskom prijestolj u 1246. ope t pres taje bugarska vlast nad Ma kedonij om: pokrajine zapadno od Vardara s Vdesom. Pri le:· pom i Oh ridom 7.&\lzeo je cpirski despot , a onc i s t očno od y:lf(l~ra nik cjski car Ivan Vatac. P osli j..:, medutim, u ra.tc prottv ~~lr~ Ivan Vatac osvaja i čita v u tapadnu Mak edoni jU s Albanij om (1 252). Godine 1254 II Ma kedoniju ..istočno .~. V~rdara, i~ nol'~ su upali Bugari, al i ih j e ubrto polumuo IllItejskI car. S~ops~u je oblast d r!ao neko ~r ijcme i bu gllrs k ~. ~a r K o n.slan~'? Tl~ (125,-77). Srbi su 1258 privn:mt'; " o o~voJlh Sko pIJ~: I nkp , K ičevo. a ostalu 1\hk edo ni ju zapadno Oji Van\aril nJlhol' ~a\:~ •. nik epirsk i despot. Ali već iduće godine nikcjske trupt'; o.bno\'~~t'; carevu vlast SI'e do Sar-planine. a III se vi:lst ]261 JOš Vl~C učvrs t il a padom Latin~ko s carstva i OS\'ajanjem CarigT;lda. U r.:~dobljll od sredine xn. do sred io: Xlii. sl. nije ~OV(.,~ j no poznat dalji razvoj bog umilstva na makedonskom teTlto ~IJ\L. Mnogu kasniji podaci govore o naSlojan ji,na q~~skopa ll anonil u Moglenu. sj everozapadno od Soluna. cl:. u vTlJeme cara Manu ela KonlOen
3 ,-'
Iriju d ua l is tički h epis kopi ja na Balka nskom poluoto ku _ r a ču na sc na oko pet stot ina (od blizu 4.000 u svih .Icsna est dualis t ičkih crkava).
5. Sirt';nj e Irpsh drhve u borbi protiv Biza nta. _ S Milu tinom ( 1282-1321) poči nje traj no učvrićiva nje Srba IL Makedon iji. O bnovljeni Biza nt (od 12fi]) nije imao dovoljoo snage. da zaddi njihovo nadiranje. e im jc prt';uzeo \'rhovnll vlast II Srbi ii. Milul in je zapoi:to vojne pripreme 7.a napadaj na Biz::nt. V~{; prve godine svoje vlade (128 2) pos tigao j c znat ne uspjehe, koji su osigurali srpsku vl ast nad sjevernom M akedonijom. Zaposjeo je G ornji i Donji Polog, Skoplje, Ovče polje i Pijanec (na Bregal nici ). ,.Takve sve 7.etnljt u~e u početku svo"a dolaska (na prijestolje) i pri lož i ih i držal·i olačas!va svog:: slanI i bogatstvo ta kve dda" e izmijeni II bogatstvo i slavu s"oj," velmo~::: i naroda svoga _ ( arhi epi~ k op Danilo) _ Ca r Miha ilo VIII. Palcol"g. poti~a n od prognatil, grčk ih feudalaea, počeo sc odmah p dpr;mat. za veĆ! pohod protiv Sr ba. G rčka je voj ska bila Il"iačana i n.ajamnički m odredima .. Franaka_ i T uraka k,:o i pf;m~ćo om VOjskom T atara, Al i Mihailo nije doiivio, da sa m udari na Srbe; utllr~ je prije. ncgo ho su pripreme bi le POtPUIlO (;ovricne (Il. pros m ea. 1282). Njt';go~' nasljednik Andronik if. (t2S::-!328) poslao Je .u r~n o .p ~o IJ eće iduće godi ne skupljene tru!,~ prOli" Srba_ UspJe b Je bIO sa mo djelomičan i kratkotraian. Bizantska je vojska prodrla do Lipl jana na Kosovu i do Pri~rena . lI!j ~ n e učin iše velike pakosti, no se opet vratiše u driavu svoju~. j..:dan od red T a tara bio je uniš ten negdje na Drimu. Osvajanja u Makedoniji nastavljaju sc i c!alje. Zajedno ~ b ral o~ D~a~li no m . koji mu je dov eo u pomoć trll pe iz s\' oje ohlast!. MIlu!," je na kra ,j u 1283 prodro duboko II biz~nlski tt';. ritorij. Srbi su opus to.liili S trum sku j Sersku oblast i kod Krsl(,. pol~ .(Kaval e) izb ili pn'i. pUl na. Egejsko mo re. Poslij::- toga ~~p!e~llog prodora D ragu!," se \'fat 10. a Milutin je počeo c!:: ucn~<: u Je srpsk u vlast u Ia padnoj Ma kedonij; i zauzeu Poref. Ki~evn ! De?ar. Rat ) c vi!t'; godina nastavljan i dal j e. ali se "l(la"nmn svod,o na. p~J a čka s k e ~ohode bt';~ znatnijeg I'omicanj~ granica. ~ak o arh, epl~ k op D.a mln gov ori o jednoj provali kra lj~ Mil u _ Ima u ~zeml J u l' lah lohkll" ( resaliju), " golemoj k oličiJli sU'če -
i
373
-
•
noga plijena i o pUSlošenju zeml je. Budu ći da je pro p30 nje go\' posljednji po kuša j pT<)li"orcn~il'c (1 29i). Bizant SI.'. najzad lIl o]'an pomirili s mišlj u. cla ne (:c moti na trag usvojili izgu bljene obla~t i i grado,·t i ria sc: treha n ... g-od ili sa sjevernim susj(dim~ . Pregovo ri su dugo vodeni - biz.. n l$k ~ p,,~la n ik T~od or .M c:t?hlt mo rao JI.'. I)CI puta dola>.i!; u Srbiju; nm ~" sc ot~zah najV iše Zl) o.g otpo~a utjecajne vlastele:. kojoj je ko risno bilo" da. sc. rat O"a nJe na sta vi. Po k onačn o uly rdc norn sporazumu M,1l1tlll J( za/lrbu osvojene kra jc"e: kao ~miraz . uz Simonid u. k,;erku cara Andro nik a. kojom ~~ vjenčao. Jlrcdav ~i Grc:ima svoju dotadašnju žcnu Anu. trel:u po red u, k će r ku hil'kg cara T erter;ja (1299). Tim mirom zav dena je II T\'a ofenzi vna perioda Milutinovih od nosa prema Biza nt u. Dalji odnosi bili su uglavnom dobri. Bu du ći da je Bizant u p očetku XIV. st. bio u vrlo td kim prilika ma zbog pob une ka talo nskih najamnika, koii su nekoliko godi na pustošili zapadn c provincije carstva (130:'-11), a Ka rl o Valo:s, t itulami car Latinskog ca rstv a . vr šio ozbil j nc pripremc. (!;, OSN)ji Ca rigrad i postigne svoje 'pretenzije, M ilut in gl~dao da sc osig ura $ te stranc. .Jedn o n jegovo posla nstvo otlslo Je II Fr:mcusku i sklo pilo u njegovo ime savez s Ka rlom (1308). Mi;utin j e oheća o Karlu pomoć. da s ruši Bizant. kao i da ne će pr ima ti njegove ne prijatel je. Karl o sa svoje stra ne pri znavao je kralju pTll VO na oblast izmed u Prile,,,, i Prose ka. na Ov čc l)olje, kr.lj oko Dehra do rijeke Mal a i Kičevsk~. o.bl~st do Ohrida. Predvideno jc oalje. da će se Milutin >ovratlt, J ~d ln s t.vll i poslu~nosti svete Rim ske crk ve .. i da će s.e njeg~va k6 ~aTlc~ udati u Ka r\r.va sina. Posehnim akt om Mllutlrl Jc potvrdi O ta j ugo\'o r , koji ni je izv rJe n. jer je Karlo Valois napu.s.t io ,~voj e planove s Car:;:-raoom. M il ulin se, poslije kraćeg nepr.IJ3te IJstva, ope t približio Bizantu i pomagao ga \'ojs kom pro lt\" Turak2.. S rpski odred od 2.000 kon j an ika, pod \" oJ.vod?m. Nova~o11l. G re: bostrckom, pomagao je, da se Turci p~otJeraJlI ,~ Gahpo\J3, PM je zat im ratovao i II Maloj Aziji (13 13)_ . . . . Doba kralja M ilutina odli ku je sc i POJač
j.:
•
I
I
374
I
vrij el~,e k ra l j ~ Milutina prvi put Se ~ ponllnje i pro/uJil. kvju s u srr~.k , . v l a~an rado prih"at il i i proširili ua cijeli drJa,· n; teritonJ , Jer ml je ona 0111 0g1l6\"a\il jaču kontrolu nad fcudaJc imil pro nijarim a ncgo nad ba!ainieim a. Prod ir u svc više i nazi vi za dv~r~ke ča.sti i. lokalnu uprav I.:. l u di plo maciji 5C osjeća naglo POJaCi\\"an Je bIzantsko g utjecaja. Kada je Meto hit dolazio na STpski .d vor. našao ) c. da jc ~sve bil u ud ešeno po lomejsko m uk usu I 1JO eerem OIllJalu cankog d,· o n . ... što j e još vi ke fXIja čano dola skom S imonide. . Ras ko; .na dvoru i veli ke izdatke za izdržava n je n ajamničh· vOJske, .. ko~a se .za vrije me kralja Milutina često spominje. omoguc.o Je nagh ekono mski razvoj. Prije Milutina rudars tvo je b~lo og~an iče n.o sam o na Brs kovo. a od kraja X II I. st. javlja se č Ita\" mz nonh rudnik a. kojih je eksploataci ja stalno rasla . pa j e zbog togo: i trgov ina postajala sve življ a. . Privredn i nap reda k Sr bi je vid i se pos redno i iz podataka c ŽIVOtu n
375
.. KARTA XI"
i
,
sjc"c rne Srbijr (oko Rudnika i Zapadne Morave). Veze: ~ Ugar. skom pomogle su mn, da uskoro znahw proširi svoju oblast. Njemu je povjerena na upravu Mah-a nska bano,·jna li Beogra dom. koji tada prvi pul do!at; pod s rp~ku vlast. dalje Usora i Sol II sjevernoj Bosni (J2S-\). Dragutin jc l.! početku bio" ti jesnoj suradnji li bratom. On m u jc. ka o što je rečeno. pomogaQ svojom vo.i~kom pri napadaju n~ Biz~nt. Milulin jc sa svoje strane pomogao. da Dragutin zavl:.:.da Brani/:cvnm. kojim su upravl ,iali braća Orman i Kude1in. Poslije neuspjelog pohoda protiv njih. koji je imao za posljedicu. (la su oni li Tata rima i K um(mi'na upali II D raguti novo područje i opusto§i1i ga. Dragu tin je zatrafio pomoć od brata. Zajcciničkim silama uspjeli su oni prognati Ormana i Kudelin .. iz Braniče,";::, koje je zadržao Dragutin. Tako je osnovana privr~meno na sjevere \l:' Sa vu i OUOa\·. od Usore do I-i omol jskih planina, posebna sr pska držav.:. koja je trajala do sm rti Dragulinov~ (ISlIl). .ledan je suvremenik naziva .. kr aljevinom Srbijom« (regnum Sef\,je) :.a radiku od ~kraljevine Rd ke- (regnum R Msie). kojom lipra vlja Milul;n. Nali izvo ri na1.ivaju Dragulina _sremski m kraljcrn~ . p~cm d a on nije imao u svojoj vla~ti današ n ji Srijcm. 7.b"S toga. što taj nazi v nije tad a obuhvatan samo oblast izmedu Dunava i Save, već i julno od ove današnju sjeverozapadnu Srbiju. Madari su. sa ~voga gledišta. dijelili Srijem na .. ovostrani~. sjcvuno od Save. i _onostrani«. južno "d n je. Dragutin je obično živio II svom wsI3,'nom d"oru« Debrcu na Savi. I)Onekad i u Beogradu: -u sjajnom i sla vnom gradu zvanom I~engrad ~rr5ki. dočekao je svečano Dragutin sa ženom kraljicu Simonidu. kada im je došla u posjet. Kral j Dragutin je istupao samostalno prema inozemsl\'u i imao neki uljecaj i na tadasnj e prilike II Ugarsko j. ~to sc vik razila:.io s bratom. tražio je j a či oslon na Zapad. Odrbvao jc veze s papom . koj i mu je 11<\ njegov ~ahljn' poslao dva franjevca, sto su mali slavenski , radi preobrabnja patarena u onom dijelu Bosne:. koji je bio lwd njegovom "\
3i 6
~A II' IlAK S ~ m J[
lOOS'" •...
"""lO
OO "",.,."'"
.......1 .. tov( ~'[' ~.c.u.oo ....0$(. \ [)IO j ..V{ [)IO ~' , _ ( O
•
.....~ " ...:w, (lQiAV[ "!lWr ~n ' ottA"",OG
B O ~.
c·
., ,, '
,
ua
I
l
rijeg ~ ina Vl adi slava Z;! nasljednog herceg;, Slavonije (1292), nli sc lo nije mOlllu p1'(wesli u d j ef". Zauzimanje Bran iče\' a Izazvalo j~ ra t! vi dinsk im knezom Sijmanom, koji jc. ut pom oć Tatara. provalio duboko u Srbiju i dopro sve do Peći. Ali Milutin je brzo uspio ne sam o da ga suzbije, već i da osvoji Vidin i da ga natj era na mir, koji je ulI' rd en i ženidbom Sišma nov:, ~ i na Mihail a ~a k ćerkom Milu _ tinov om Anom. Taj' je uspjeh, medutim. prijetio da izazove ral s Tatarima. jer se Bugarski! n .. lazila u \'azalnon, odnosu prema njima. Pr;preman u nava lu ka na Noga ja na Srbij u osujetio je Mil utin tnko. da je I)oslao laoce - sina Stefana Msa vdi koim ~· nilom \·Ias tcl om zemlje srpske .. n:!. tatars ki dvor. Kada je poslije nekoli ko godina nastala horha između Tatara . II kojoj je poginuo kan N ogaj (1 299), mogli su taoci pobjeći natra g II Srbiju. koja se tada oslo bodila opas nosti s te strane. i\"epo"jerenje izm eđu Dragu tina i Milutina preh'or;i o se u počet ku XIV. st. u otvo ren su kob. Pr ije 5vega. Milutin je ždio da prijestolje u Srbiji osigu ra svoji m si novim a, a Dragutin je ~ma· trao. da poslije bratove smrt; treba da vlada njegovo potomSlv(;. Dalje. Drag utin je bio nt:zat! ovol jan MilutinovIm savezom s Bil-antom. koj i je ti nio jačim Milutinov polobj . Kao neka d;:: Vukao pnma Stefa nu P .-vov jenČan o m. Dragutin je tražio d.:. s.e osloni na Z apad. Ugars ku i ka to li č ku crkv u. M il utin sc u pntetku su koba Ilai au u \"Tl o:> teškom položaju zbug iz/Jajs!\'a "lastel e ... jer sva njegova vlastela od metnuše se. i ne imadaše ni jedn oga, " koga hi sc pouzdao ~. kaže biograf arhi episko!,i: Danila. Feuda1ci su bili OČigled no nezadovoljni jačanjem centralne vlast i u S rb iji i novim kursom politike prijatel ju,'a prema Bjzantu. Osi m toga Dragutin je ras polagao prostranim oblastim;::. gdj e prije nije bilo ili je bilo vrlo malo srpskog plemst va (M at .. :.;. Branič evo). pa ih .lc rnogao dijeliti .. Ias!eli i ta ko je vezati liza sc. U jednom s~ papinskom pislTlu (129 0) spominje, kah. su se neki M s hj t m a ti čki veli ka ši \I li m krajevim a« loliko osiliE. d;: su iz Beograda protjerali ka toličkogn i postavili za tim pravoslavnog episkopa : to su očig l edno bili no d feudal d. koje je Dragut in doveo II tc k ra jeve. Ali crkv a. II či jem je io tere5u bilo ,;ača n j e ce ntraln e vlasti i koj u je Milulin obilato pomaS'ao. zaz irala je od Dragotinovih veZil sa Zapadom i bila polpulJo na M i_
3;7
I
~ ------
l utinovoj strani (on a će Sa poslije sm rti proglasit i t a sveca, ia~Q n jegov lični !ivot nije bio II skladu sa tahtje\'j ma crkve). Os m~
t oga. uhvaljujuči veli kim prihodima, Mil~tin je mos:~o dd~.ll najamničku vojsku, pomoću koje sc i odrzao, na vlas~l. :~~II Jc
vi§cgodišnje borbe. svećen stvo jc na jzad USpjelo da Izmln t~ 'ladenu br ać u. pod uvjetom da D r;lgu tin ovo potomstvo zav l a a Srbijom. O d ava kral ja Dragulina bila jc priv rem ~na ~vo.rcvina, V~ zana za njegovu liČno~t. Sa~ l ojala sc iI obl,as tl . kOJe JC OI' dob:o na ra z l ičite n a či ne: . .Jedan jc dio izdVOjen IZ srps ke u~iavc ,(kra'~ i oko Rudnika i Arilja) ; drugi su sačinjavale ~cmlJc dobIVene , " O od U-TSke (Mal:vanska banovina i sjeverna Bosna ); na upra. ~. . l C' treći je, naj za d, bio plod nje~o"~h. osyaj ~nja. (Br.':ln!čevo . ' ~ 'e on umro (1316), morali su ublt, sukob, oko. nJ(govog na sI 1eda to "ik sto je kra lj r-.mutin odmah poga~,o spo~awm ~a,., s bratom. zatvo r io svoga sinovca Vladislava. I z~po sJeo .. mjen . T k . -' t· a Draoblasti. koje j e ovome otac osla\"lO. a. : o r Je~enJ( ~' ~n J . b'l g ut inova na slijeda nije mogla prihvatitI l!garska. kOJa Jel" ~a ·"cala. kad sc učvrst i o IHI vla~\l kralj Karlo I. " ' . 0 ponov(loJ . k' k" e D ragu tIO M il ut in nije htio da vrati Ug-ar .• koJ raJcve. oJ( J. r od nje do bio. K arlo je s vclikom vojskom provalio u do mu K olubare. a druga je ugarska vojska zauze.l~ ~c~grad .( 1 3 1~). Mačvanska je banovina bila obnovl!cna. Srb'J3 Je ,pak z.tdrb a kao traj an posjed Braničev o s gra lllco m na D unavu. O sim sukoba s bra tom MilUlin je imao neprilika i sa si no~n Stefanom. Po povratku iz tao štva s tatarskog dvora Stef~T1. JC , .. kralJ' ice J elene dobio na Upnl.VU Zetu s. TrcbmJ~m pos 'Je .. .. 'k .. t l OSlanJli(1 309-14 ), svakako ka o tadašnjI nas:jcd.nL· .pnjeS (J Ja. ' .. juei se na vlastelu svoje oblasti, Stefan JC ~Igao bunu unamjer.!. da zbaci "ca s prijes tolja. Kralj Milutin je Iznenada dobu s VOJskom pod Skadar i ug ušio II 7.amelku taj pokret. S t ~fa ,., se I)red~o na v jeru svome ocu, ali je on n:lredio . ~a ga okuJ~J I odv~dl: u Skoplje. gdje su ga oslijepili i s porodIcom pos~~h ~ CllTLgrad. u kome je proveo sedam godina. Us t-'ari on .flIJ~ b.'o potpuno . b· ·d .,., ,'e to krio za li vo ta ote\"a. M ,lu tlfl je tek pred 'ZguIOVI,~ I"d za svo j u ! m rt dopustio, da se Stda ~I v~ati u zem JU , I aO IlIU izd ržav anje j(dan dio lupe BudIInije.
Iz nenad na sm rt balja Mi lutina (29. listopada l321 ) bila je uzrokom teških unutrašnjih sukoba u Srbiji. od njegova dol aska na vlasI. I)itanje naslijeđa prijestol ja bil u j~ sta lno ..,h' "reno: onu je, kao ! to jc rečeno, izazivalo i un utrašnje trzavice, a i zna t110 ut jeea lo n .. M il utino\' u vanjsk u poli t iku. Vlastel~ se JIudijelila između tri pretendent:. na prijestolje: Mi lutinovih sinova Stef ~n a i Konsta nt ina i Dragutinova sina Vladi slava. Iz bila j e i pubuna na j am nika. ~Na mno/":irn mj estima jayljaJi su se pukov; vojni ka. mi sleći, da postignu neku svoj u volju i da ugrabe ndto od o nih. koji nose tijelo blafenoga (Mi lut inovo ), jer u tO vrijeme, kao ho re kosmo. hijllJe y(liki mete!' - pi~t: arhiepiskoJ> Danilo. Centralna se vLu! nala zi la u p otpunom rasulu. Zeuka vlastela bija hu na Konstan tinovoj strani: on je po_ slije Slefanove neuspjele pob une up ravljao Zetom kao nasljednik prijestolja. U Ra;koj su vlastela pris tala uz Stefan~. Samo na sjeveru, u prija.
3i9 3iS
--
svom prijašnjem opsegu. Ekonomsku napredovanje illo je i dalje svojim tokom (to je: uprav o ono vrijem!:, kada se i stiče i najvažniji fudnilo. srerlnjovjekov nc Srbije - Novo Brdo). Srbija je opet postala utjecajan ~;nilac u halkanskoj politici. Stefan Delanski aktivn o sudjeluje II ratu. koji jc II Bizantu voden iz.medu pristah Andronika II. 1 nje gova unuka Andronika III., porode:
vojskom staroga cara i uspijcva da dobije Prosck na donjem Vardaru (1328).
I •
J
Rat II Bi~.antu $Vršio se porazom Andronika l l. i njegovim zhac;vanjem s viasli (1328). Tada je Andronik II I. sklopio saveJ: s Bugars kom. kako bi onemogućio. da sc srpska vlast potpuno učvrst i
Makedoniji. Savc:~ je bio potkrijepljen i novim ro
Posl ije poraza Bugara, Biza nt nije moga o sam nastav iti ratovanje. Car Andronik llI. bio je s ju!:a u pao \l srpski di~ Makedonije i zau zeo nek e gradove. ali sc morao brzo pOVUĆI. i Srbi su lako osvojil i sve. što je bilo privremeno izgubl jeno. Pobjeda kod Velb\lzda omogućila je Srbiji da očuva već osvojeni dio Makedonije i aa nastav; svoje dalje iirenje prema jug\l. Srbija posla je najmoćnija država na Balkanu. Bugarska nije imala više snage, da pokuJa obnoviti svojl" negda ln;e gTanice prema jugozapadu. a Bilant je sve više slabio rastn :lll unutraš njim socijal nim su kobima. Feudalna Srbija. ekonomski naJm oe mJil i najbolj~ oril'anizirana, mogla je rel a tivno lako 380
s USlljehom nastav it i ekspanziju još če tvrt stoljeća i JreGinom XIV. st. postiCi svoj najveći uspon. M edu t im je u Srbiji neposredni odjek bi lk e kod Velbu!da bilo nezadovoljstvo vlas tele i promjena na prijestolj u. SIar; kralj S tefan Oečanski nije dovoljuo odgovarao tdn ji feudalaea ta daljim osvajanji ma, i o ni su željeli dO\'esl; na vlast nj egova sina Du.'ana. koji ~C naročito istakao \I borbi proti,' Bugara. Vct II jesen 133(1 pobuniie se zetska vlastela s Dušanom nll čelu. Drćanski s voj~kom zauze Skadar: ustanak jt poslije neko liko mjeseci ug ušen, i Dušan Se pomirio s ocem. Ali je Dušan ubno uspio, iskoriUujućj sve veće nezaclovoljstvo vlastele. da prepadom iznenadi i 1.nrohi svoga oca: bjcžeći iz dvorca u Nero dimlji ispreo sina. Delans ki sc sklon i II grad Petri č. gdje je bif> opkoljen ; primor~m na predaju. Pred saborom \l Svrčinu D\lbn je okrunjen za kra lja (S. IX. 1331), II Dečanski zatočeo u Z,'tča n u i us koro zadavlje". S Dušanom je srl'sb feudalna drhva II naponu svoje snage dobila predstavnika. čija je lič n a ambicija potpuno odgo\'arala tdnjama vlastele. Mlad, energičan. sposoban vojskovoda. Du;an je dosljedno iiao ZlI tim. da iznemogli Bizant zamijeni moćnom srpsko-grčkom .Ida vom. koja bi prihvatila t~ad icije Bizantskog carstva. Prve godine Dubnove "lade l'~o~le su u konsolidaciji cen_ tralne vl asti, koja je bila uzdrmana promjenom na prijestolju. i II diplomatskum pripremanju t erCIl;) za akciju proti\' Bi1.anta. tj pnlljeće 1332 I)obun;;;e sc vlas tela II Zeti pod vojnodom Bog-ojem. koji jc s"akako pomogao Dušal:\l rl;: dode n;: vlas! i smatrao da nije dovoljno nagrad~n za usluge. Ustanak je zahvatio i sj~v ern u Albaniju. Tijek toga l!stal)ka nije dovoljno poznat. eim su D ubrovčani saznali za njega. odlu č il i su pos lati naoruian brod do Sv. S rda na Bujani, koji bi p reuzeo dubrovačke trgovce s robon;. i da jedan poslani k posreduje kod Bogoja, neka uzme II zašiitu njihove trgovce. ,,"ekoliko dar.a poslije pisali su Dušanu. d .. su posredO\'ali kod vojvode, nek:I se vrati u poslušnos!. Ustanal: je sva kako hio brzo ug-ukr., jer o njemu nem a daljih ,·ijesl;. U isto je vrij eme !)u;an nastojao d:;:: sredi odnost s Bugal ~ko m i osigura SriJiji. ako nt njenu aktil'nu suradnju II horoi pro ti v Bizanta. a ono barem prijateljsko držanje. Odmah poslije 3!\ !
•
zbacivanja Stdana D~čanskog, vlastela su u Bugarskoj srušila stanje zavedeno poslije bitke na Vclbuž(\u i dovela na vlasi Ivana Aleksandra. Dušan jc prešao preko toga, sklopio savez s Bugarskom i ožcnio se Jelenom, sestrom novoga cara (1332). Za sve vrij eme njegove vlade prijateljski odnos izmedu dviju susjednih drbva nije bio prekidan. Uza sve posredovanje Dubr ovča na. Dušan nije mogao ~ Bosnom trajno urediti od nose, jer sc nije htio odreći prava Srbij e n~ Hum. Ali rjdavanje humskog pitanja ostavio je za kasnija vremena. Stoviše. on je nap>.:stio i posljednje ostatke Huma. gdje se još držala srpska vlast. Dubrovčani su već kod Dečanskoga radili na tome, da im prepusti Ston i Pelješac. Du ~ an im jt izdao poveljI.; (1333). kojom im ustupa ne samo SIOn i Pelješac. već i primorje izmedu Stona i njihova starog teritorija, pa i otok Posrednico na u šćo Neretve, koji je bio važan 1.a dubr ovačku trgovinu. Dubrovčani su se obvezali. da će plaCati srpskom kralju 500 perpera god išnje (»slons ki dohodak« ), zatim i ~(13 prebiva pop srpski i u Rtu~. šio je brw palo II zabora\". Ali Bosanci n isu dopustili. dn Dobro"čani dobiju Posred nicu i Primor je. Neredi u Bizantu olakšali su Srbimn dal je prodirnnjt; na jug. Jedan orl najuglednijih biza ntskih vojsknvodn. Sirgijan, prebjegao je u Srbiju i počeo na gov arati Dušana. neka odari na Bi .. ant. gdje je Sirgijan imao dosla prista'a. Du&an jt iskoristio til priliku i započeo osvajanje grčkih gradova u Makedoniji, gdje nije n~ilazio na velik otpor. Bno su pali PriJep. Ohrid, Strumica i Kostu r. i Dušan je sa Sirgi janom dospio do Soluna. Postojala je opasnost. da Bizant iz g ubi i la j grad. gdj~ su klasn e suprotnosti bile tada naročito zaoštrene i gdje je jedar. dio gradana bio raspoložen da preda grad Srbima. Car Andronik Ill. morao je lično doći s vojskom u Solun. da ga spasava. Ponaj prijt je uspio. da jedan od njegovi h ljudi na prijevaru ubij e Sirgijana, .to jt znatno popravilo njegov poloŽ3.i. jn 5\1 Sirgi janovi prista.k pol,cli napuštati Dušana i prciazili na Andronikovu stranu. Neki ne uspjesi srpskc vojsk e uslo. a i vijesti. da Ugarska sprema napadaj na Srbiju. nagnali su Dušana da sc izmiri s Andronikom. Na sastanku izmedu njih utvrdeni su uv jeti mira. Srbi su zadržali veći dio o~vojene Makedonije, s Prileporn. Ohridom i Strumieom (1334). Nova gra nica prema Bizantu išla
,
.
J,e. otprilike. pla~inski.m greb.enima, ko ji danas dijele Jugosla'IJU orl .. Greke. Nekohko godma vladao je mir izmedu Dušana i A ndronika s ~osta prijateljskim odnosima. Bizantska je vojska po~agala SrbIma u sukahu s Ugarskom (1335), a iduć e su sc ~oam~ opet jednom sastali Du ~an i Andranik II Radovi štu. T o Je I'r.IJem e iskori stio Bizant. da obnovi svoju vJast nad Tesalijom I Eplrom. prvi pUl posl ije IV križarskog rata .. Gizal~1 je poslije smrti Andronika III. (1341 ) i dolaska na p.nJ cs tolJ~ njegova .m~l"ljctnog silla Ivana V. iZDova proživlJavao te ske unutra~nJ e borbe oko prijestolja, II kojima sc pokata la suprot nost Izmedu arist<.>kracije i siroma.' nih narodnih mas~. Iv~n K~ntakuzen. predstal' nik aristokratske stranke. koji S~> bIO pro~\.aslo za cara, morao Je zbog neuspjeha tra žili pribježiste u SrbIJI l savez s Dušanom. .~
ostacima svoje vojsk e prcšao je KantaKuzen na srpski leri:OTl J l:. Prosek i zatim je preko Velesa došao II Prišlinu: gdi<' ga .Ic Dusan ~oče~:o (u srpnju 1342). Tu je izmedu njih sklop lien savez o zajedmckoul.. napadaju na Bizant. kako se čini pod ll ':.ie 101ll . da S,·"kl o{1 nJIh zadrži one gradove, koje osvoji. Na sa· stanku sc raspravljalo i oćesar\! Hrelji. koji sc bio odmetnuo O? Dušana. i osamostalio u dolini Strum e. Njega je K;tn:akuzcn bIO l~redo?l~ za sebe. prtdavši mu tvrdi grad Melnik. had" jt": J'! relp oSJcllo, da će on biti žrtva sporazuma izmedu Dui>ana i K,antakuzcna, p~.korio sc izno,",l Dušanu s čitavom wojom oblašeu. U brzo poshJe to ga Hrelja se za kalud erio i povukao II rilski Ill.anastlr. koji jc on podigao, gdje jc iznenada umro (1 342). II njego ve gradov e Strumic u. Mdn ik i druge ušla ie Dusan ova vojska. . Savez s Kan takuzc nom pružio je Srbima priliku 7.;: dalja os\"ajanj~ n~ ra.čon rastrojenog Bizanta. Duša n je da o Kan u. ku:-cnll Y'da.11 dIo ~voje vojske. kojom su zapovijed;!!i Jovan Olll'er l vOJ,·o.d
383 382
•
•
•
I
Iz Carigrada su
čini li medutim uzalud ne pokušaje da Duša na
odvoje od Kan takuzena. Nudili su mu bizantski teritorij zapadno od gradova Krstopola i Filipa. bez Solu na. pod uvjet om da preda svoga saveznika ili da ga za tvori, ali Dušan nije pribvat;o ponudu. Savetnic; su sc ipak ubrzo razišli, jer su se njihovi inte rcsi po čeli sukobljavati. Već ljcti 1343 Dušan se približio Carigradu, i bilo je ugovoreno. da se njegov sin Uroš ofen; sestrom cara Iva na V. Kantakozcn je uspijcI'ao dOl se odrli uglav"om pomoću Turaka. Napušta nje saveza s Kan takuzenom omogućilo je Dušanu
da bez ikakvih obzira pTema njemu produ!; dalje osvajanje grčkog
, I
I
J
teritorija. Tada je j veći dio Albanije došao pod srpsku vlast. Najprij<' je zauzeta Kroja II sjevernoj Albaniji. kojoj je Dušan potvrdio prijašnje povlastice (1343). U je~en 134 5 zaposjeli su Srbi Beograd (Berat) i Valonu. J edino su Drač driali napuljski AnŽu,·inci. U isto su vrijeme vršen; na padaji i na gradove u joli neosvojenim dijelovima Makedonije, gdje su srpske trupe dola~i! e u dodir i s Kantakuzenovim sa veznicima T\lrcima. Tak o su olli iznenadili kod Stcranijanc. blizu Se ra . jedan odred tcike konjice [>od vojvodom Pn:lj uoom i potukli ga (1344). Ali ni taj neus pjeh nije 11\0gao zaustaviti napredovanje Srba. U jesen 1345 pali s u Kostur i Ber. Najveći je uspjeh me du tim postig nu t, kad sc Dušanu predao Ser (24. IX. 13H). Njego,' je pao uzrokovao j pad okolnih manjih gradova. Gr~lIlica srp ske države bila je pomaknuta do doline rijeke Meste. Gradovi Meinik. Ser. Drama. Filipi i Hri wpol (Orf;mo) i veći dio Halkidike sa Svetom Gorom bili su na p.ograničnom području prema Bizantu. Ali su ostali bez uspjeha sv i pokubji Dušanov;. da zau zme Solun. poslije Carigrada najvažniji od g radova, koje je Bizant imao na Balkansko m poluotoku. Izmedu Srbije i Ugarske, koje SIJ obje bile u punom naponu feudalnog jačanja. nije za "rijeme Dušanovo moglo doći do traj nog mira. Dušan j srpski fcudalci htjeli su pro!iriti srpsku drlavu do Save i DUna"a na sjeveru. ~ Ugars ka je nastojala IlC samo da osigura svoju vlast II spornim oblastima., već i da iskoristi usmjerenost srpske ekspanzije na ra čun Bi7.anta. pa 1.ahyali i pogranično srpsko purI r učje . n:Jročjlo Rudnik . Ka(1 je Karl o I., kak o pri ~a Dll ~i.ln'" biuc:ra r. SJZIl:JO; da j~ kra lj ~izašao sa SYO-
384
I
","o o'ac kral ja
\'ukaS;n ~.
averS ;
rev"r ~: s~1
Iz Narodno, m unji II lIeol:ud.
prim jerci
o
l
I
jim sila ma II d aleka ( a rSiva naro d a, hoteći ih zavujevali, i 0\:1 ča st'·o njegovo nitko ne čuva~, prdao je Dunav i upao II Srbiju.
I
I \
I I
)( rall MIl uti n ~ modelo m (1 ra ć .nlce. Or. ćan1e •• I
Kako so: u Dubrovniku oče kival o, pohod jc: bio namijenjen Rud · n iku. Ali brzi dolazak Dušana J vojskom nagnao je Madarc na povJačenje ( 1335). ViJe god ina poslije toga bilo je stalnih sukoba i pljačkanja pograničnih oblasti. aji jc Ugarska uspjela ua zadrfi II Ivojoj vlas ti g radov e Bcngrad, Golubac i Mahu. Formalnu je zaključcn mir tek 1346, ali nij e mogao dugo potrajali. P Ol kraj
Duianovc vlade izbio jc opet rat s Ugarskom. Cinilo se. da Ć<:. doći do težih suda ra. jer jc sam Ludovik l. došao s vojskom II Beograd, il car Dubn pod Rudnik (ljdi 135~ ) . ali nema spome na o bojevima. Ugarska je ,-ojska str adala od zan:r.c i morala sc povući. I duće godin e. Il proljeće. opet sc Lud ov ik spremao da ml ari na Srbiju. Uskoro zatim vo de ni su pregovori o miru. ali nije poznato. kak o su se svrši li. Ni s Bos no m nije Dušan mogao postići tra jan mir. Srbija nije napuštala svoje pravo na H um. i Dušan j e kao prvi uvjet iz· mirenja postavlj ao zahtjev da mu se v rati sporna oblast. Bosna. se m edutim nije mog la od reći doline Neretve, ko ja je za niu bila g l;! vna saobraćajna veza s morem. Da bi pojačao obranu Hum a. podigao j e ban Stj,---pan K otromaIl ić grad Novi blizu uUa Neretve i spriječio , da se Dubrov nik ugnijezd i u njenuj de ll i na otoku Posrednici. Pugrani čni s u sukobi bili vrlo česti. pujača n i prelaien jem utjecaj ne vl astele ~as na stranu Srb ije. čas na s tranu Bus ne. Tek II jesen 1350 mogao je Dubn mislili n;l kona cno rjcšen je bumskog pitanja. Provalio je s velikom voj skom II oblast donje Neretve i zauzeo nek e gradove. medu njima i Nod. Neka humsb vlastela. kalO na pr. Nikulići, prtila su u?et na stra n u Srbije. Al i uspješ no zapGčetG rato,-anje ubrzG se m oralo Gbustaviti zbog napadaja Grka na ju!ne ubI as ti. PT(' I:o Dub rGv. nika. gdje se zadr!a o nekul iko dana. Duša n je pu!uri u na jug i osvoj io izgubljene gr adove (Ber, Vuden i dr. ). Bosa nc i su ope: o bllo" ili svoju vlast II Humu. Puito j e zauzelO dobar diu bizant.skih zem alja. Du~ an se putk raj 1$45, svakako na državn um saboru. prGglasiu ~a ea.a Srba i Grka. Uzimanjem toga nasilOva jasnu je pokaza lO namjeru, da i un id e za po tpunim uništenjem Bizanta, ka o ItG jc Iv oekada II Buga rskoj hti u Si meon, i za stvaranjem srps k u ' grč k Gg carst\"3
-
ka o nasljednika Bi1.anta. Takve prdcnl.ijc tražile su i uzđizanj('; Srpske crkve na mlpanj pa trijariije, Srpski arhicpiskol' Joan~ kij e proglašen jc od bugarskog patrijarha, ohrids~og arh1
I I
okrunjen. . ' U vezi ~ prog\asolJl carstv;, i~vrkne su l dru ?c znač.a J nc promjene. Dušanov sin Uroš postadjt: n jc ta _kralja Srbl!cm. i dobio jt n;: upravu sjeverni. srpski d io d rža:,c, U ~)~\'dJa~z se razlikuju ,.zemlja careva i kraljev... , . trgovl carcvI I kralJ:vi ... vlastela ca reva i kraljeva. Na dvoru je potpuno un:dcn h,zantski ceremonija\. Preuzeti su i bizantski naslo,· i. koji su da · van; čl:lnovi ma dinastije i i5taknutoj vlasteli (c!t51)ot . 5evastokra lor. ćtsar i dr. ). Naslo"i su davani samo namjtsnicit1lu u bivšim bi za nt skim oblastima. Dušanov polubr:tt Simeon, namjesnik Epir:t, postao jt despot. isto tak o Jovan Asen, brat eari.ce Jelene, namjesnik A lban ije. i .Io,'an Olive r. gospodar kraja 0 1: 0 Ov /:e8 polja. SeV3slokralOri su postali Deja p-. mu! !?ušanove ~e~tre Teodore. koj i je imao oblast ob, Kumanova, , Br"~~o Mla<.ie!)()vi t (oko Ohrida): ćesari - Preljub, n:tm jc~ni k Tesall)e, Vojihna. gospod ar oblasti oko Drame; t. d. Tež~Ja je ?u~anova bila, du se u .. P.om::l.1liji ". koliko je m oguće vIse. pnk;u:e ka o prOlv i nasljed nik biz::mt ~k ih can:,'a, I po svjedotan.sh' u su"r~lIl:no gli Liz::mtsl
?"
vom, koja je imala jedinstven o z" konoda vs1Vo .• Kr:llj Srbljcm ~ U r o!. uostalom, nije m oga o n i I' rlit; ličn o vlast. jer je Imao nepunih deset godina. U:zimanje carskog naslova jasno je pokazivalo. da Dubn namjerava voditi rat pro tiv Bizant::. do njegova uniheoja. Nije mnogo u:jecalo na nje go,'c namjere to , što je grada nski rat u Bizantu bio privremeno obustavlj~n Kantakuzenavom pobjcdom i njcgo vi nl ulaskom u Carigrad (130). Zah tjeve car.. Kanta ku_ zcna. d::. mlJ vrati osvoje ne bizantske g radove. nl' samo d ... Dušan nije uzima o ozbiljno. nego j e 'iskor i šći"ao $vaku povoijnu priiiku za dalja os\·ajan j a. Ošta r sukob Bizantu $a Geno\,l j .. nima, koji su iz Gala tc gospodarili bizantskom trgov inom i kojih sc tutorstva K .. ntakuzen uzalud poku!avao osloboditi, zatinl, metd, Ito ga jc unosila strahovita ku ga (,.erna Smrt~ ). oiakša1, .. li su Srbima posao. Ca r Dušan provali u Epir i zauze ga oez mnoso napora , il njtgov vojskovoda Preljub 05\'o ji Tes3.liju (1348). U pravu naC:: Epi r on, povjerio jc Dušan svome poluoratu Simeonu (Si ni ši). a Ttsaiiju Prcljubu. koji postadt ćesa:' _ Južna gr .. niea srpske drž .. ve Išla je tada od Volosa dlo ulaz a u Ko rintsk i zali." S (iUl IIspjesima dovršilo.se uglavnom širenje Srbije na raČur. Bizanta. Daljc ratovanje nij e znatnije mijenjalo ""r:l. k o mce, a po ne ' ao jo: Dubn morao da suzbije i ofen1tv n~ pokuš:.;e Grk;:. Kada je o n lt jesen l 3S\) udario ;~a nosn u. iskoristila je bizantska vojska njegovu odsutnost. d;: u padne n~ srpski držav n; teritorij. Ur. pomoc (urskil' najam n ika K"ntaKu1,cn lako ~aU1.t gradove Ber i Voden. j edino je II Sen,jj i lIai~::lo ll;: ogorčen ot por tesaril Prdjuoa _ Zim;: JI,' ubrzo natJcralll l\amaku zcna Ja obustavi operacije i da se povu<:t u Solun. Uskoro stiie ~ vojskom pred Solun i C::.r Dušil n. koji j e preki nuG ra:(,_ vanje s Bosnom, kad j e saznao 1... (iogaca,;e r:;;. jUlU Preg","o!'i izmedu njih nisu im;::\i nikakva uspjch~ i protekli SI: \Islamom u IIZil)amnOJ1) optuživanju. Dušan jC' poslije tog.! krcnuo 11<: V". dC'n i zauzco ~a, tl njeg"\' jt vojskovođa Hl;::per. owojio nc:_ N (> v suko b izmedu Kllntak uzcnu i h'ar.:.. V . PaJeolog;:, koji jC' i sa n, Du~an raspirivao. omoguć", j C' SrbiIT,:; aal)e i$Kori1;tiVi/Ilje hiza nl5kij, razmir ica. j ~askici pregovor:.. kod SOl U!::" pri_ P;'IJjt: K::mtakuzcn lOme. ~t" SI: r ..1eviOY"VC pri~taše pO~;:iJ"o ))00 bad~ lc D\lš'-'1]<: p roti" IIJ co:'a. DU~:'fl jl' !Iskon ope: do~;t(, f)1'('d
,
-
i
I
I
•
Solun , gdje se nalazi o Ivan V. , i ponudi~ mu vojnu .i .novbnu pomoc za borbu protiv uzurpato ra. Vodeno su pregovori I o tome. da se caT razvede od Kantakuzenov e k će rke i oženi Du~anov om svaslikom . Kantakuzen je USi,io te planove osujetiti. ali njegov su kob s \ V(lllom V, brzo je ol,cl uzrokovao građansk i rat. II kome su Srbi i Bugari bili na strani Paleologa, a Turci pomagali Kan taku1.ena i iskoristili priliku, da trajno zagospodare prijelazom II E vro pu, Z3.uzcvii grad Cimpe na G alipoljskom poluoto ku (1352), a dvije godin<: poslije Galipojje. S•.pomoću : ura~a mogao je Kantak uzen jo! ne ko vrijeme da se ~rzl na vlasll. Om S\I .iwt.• nadili jed nu p roti"ničku vojsku sasta vlj en u od Srba. Grka l Bugara i potukli je kod Dimotike (lS52). .. . Da bi predob io Dušana za sebe. Jvan V. PaleoJog bIO Je PTlsilje n da mu u čin i neke k oncesije i u pitanju carskog nasJo\' a. Pos toji jedna njegova ispra va iz srpnja 1351. kojom on na molllU ~preuzvišenog cara Srbije i ljubaznog ujaka kir Stefana. potvrduje neke posjede manastira Hilandara , Palcolog Je. dakle. p rizna,.ao Dušanu pravo na carski naziv, ali s ogranitenjem samu na Srbiju, kao ~to je Bizant u X . st. bi o primoran na u čini s Bu · garskom. Velika osvajanj .. novih ohlasti s razvijenim pravnim poret kom. ll. i primjeri biza ntskih careva. kojih se nasljedni.kom Du !i~n želio da prikaže:, potakli su Dušana, da izradi zakOnik za sV~Ju drlav u. Na sabo ru u Skoplju (1349) izda n je prvi dio zakOllIka i dopu nje n pet god ina poslije, vjerojatno u Se ru. . . Od za padnih sila Srbija je u doba cara Dušana unala na Jviše ve za s Ven ecijom. Izmedu njih Dije bilo razloga za sukob. al i nije bilo ni potreb nih uvjeta za trajnu suradnju većih r~~. mjera. Eko noms ke veze bile su dosta ž;v~ i pod r.žavane. lU ~ o bIJU stran a. D ugan je omogućivllo i ne smetalll ra zvoJ trgovlm~ ,zmedu Srbije i Dubrovnika, koji se jo~ nal.azio pod mletačkom. "la šć u. Ali političke: namjere dviju dr!ava m su bile u su glasnosti. Ve n~ cija je prije svega htjela da predobije .Dl.' bna Z~ savel prohv Ugarske, koja je sve j ače ugrožavala njez in e pOSjede II Dalm~ . ciji. Dušan je o pet idio savet s m oć n om t.~S'.o,·ačkom Repubhkom , da mu svojom no tom pomogne OSVOJ Iti Cang rad. OlUd.a se od nos Srbi je i Venecije svodio uglavnom na uslu ge man!e važnosti. Svj napor i cara Dušana. da osigura vojničk u suradnjU 388
Venecije: kak o bi ?apokon uni ~lio Bizant, ostali su bez uspjeha. U za lud Je o n nudIO Republici ka o naknadu Epir ili Peru . di o Carigfi1da. koji su držali nje zini supa rnici Ge nov ijani. t-.Uetatkoj jc vlasteli kori snij e bilo. da se održi slabo bizantsko carstvo , Kao i prije, Srbija j e za vlade cara Dušana morala imati stalni.h dodira .s k~toličkom crkvom. već i zbo g znatn og broja kat oh ka na Pn mo rJ u i po trgo,- ima u unutrašnjosti. kao i !bog političk og ut jecaJa kurij~ . U sa moj zemlji čuva li su prije svega dobro interese v ladaju će pravoslavne crkve, U Du.ša no\' za ko nik unesene su stroge ourcdbe, koje su sprečavale obraćanje pravoslavnih II _jere, latinsku~. Z a branjen je i mj ešov it brak s .. poluv(rcima« (katolicima). Ali sve lo nije i sklj učivalo po ku ~a je neke suradnje izmedu Srbije i papinske kuri je, iako je surad nja bila ot~iča~-an~ trajnim nepri jatel j!\vom iz medu Srbije i Ugarske, kOJa Je bIla e ksponent interesa katoli čanstva. NaročilO o tk ako su Turci za uzel i Galipol j e (1354) i jasno otkrili .voju td nju da nas tav e osvajanja na Balkanskom poluotoku, car Dušan jc želio da osigura po moć kato ličke crk ve za obranu od turskog nad iranja. J edno srpsko poslanstvo upu ćeno j e papi inocenciju VI. u Avignon s molbom. da car Dušan bude imenovan » kapetanom~ kr. šća~l\·a u borbi protiv nevjernika. Zato je on obećao. da će pri znah papu za oca kr šćans tva, i traži o, da kurija sa svoje strane posalje legate u Srbij u radi utvrdi,' anja sp orazuma. Papa je ispunio Dušanov u želju. i u Srbiju je u proljeće 1355 prispjelo njegovo poslanstvo I pismima za Dulana. caricu Jelen u i kralja Uro!a, Da bi predobili pr~-dsta"nike vladajuće kla se u Srbiji. legati su donijeli pisma za patrijarha. više 5H:tcnstvo (arhiepiskope. epis kope). najutj ecajnij u vlastelu na dvo ru (Dej an. Oliver. Prelj ub, logotet Goj ko, vi tez Palman ), naj zad za sv u vla stelu. A li rporawmjeti se nisu m ogli zbog Ugarske. Do kraja svoga !ivota Dušan nij e zaboravl j ao svoju glavnu misao - osvojenje Ca rigrada. Toj misli bio je napokon I)OOreden i nje gov odnos prem a U!jll.r~ koj. Bosni . katoličkoj crk vi, a osobito pre ma Veneciji. Zbog nje je pok ušao s tvor it i ra tnu flo tu (od Mleča na j c 1348 kupio četiri galije). Izo enad na smrt za tekla ga je na jugu njegove carevine (5. prosinca na lazio se ~pod Berom« nadomak Soluna) i presje kla sve nj egove namjere (um ro je 20. XII. 1355). 389
-
4.. Makedonija u g ranicama srpsk f. države: njcD po lo!aj
II
Dušanovu carst vu. _ POlk raj XIII. st, u svojo j politi" tuitor ijai ne e kspanzijf. srpski vladar i počinju da sc sve vile okr~ću prema jugoistok u, k Makedon iji. God ine 1282 Srhija zauzi ma oba Pologa, Skoplje. Ovčc polje. 2Ielo\'0 i Pijane( (o blast II gornjem tok u B r~galnice ) . I d u će godine ona zahvaća veći dio zapo.dn e Makedonije uk ljučuj ući K iče\'5k u, Porečku i Deh;;rsku oblast. a srpska vo.iska pustoši krajeve oko Sera. Hristopola j na A tosu_ Srpsko- bizantska granica ide tada $jevern o od bizantskih tvrda vOI. Strum ice. Proseka, Prilepa. Ohrida i Kroje, a Skoplje postaje jednom od prijcstolnica srpskih kr::.l.i,·va. Na poče tk u XIV. st. kr aj oko St rum ice i Solur. .. stradao je j od odmetnutih bi?antskih najam nika Kalalonaca. kOJI -su o.woj ili m noge grčk~ pok rajinc, čak do Ca ri ~rađa. i sve opus lošili~. 3 _zarobl jenike odveli uropsIvo. (130i-lO). Za vrijem~ Stefana Dečamkog (1321-31 ) Srbija jc dobila tvrdavu Prosck, a bitkom koe Velbu!do. 133{l po tpun o j e učv r stila svoju vlast nad sjevernom Makedonijom. Z~ rala ~ Bugarskom i Bi zantom od met nul i su se (loduše pojedini feudalci, ali poslije velike srpsk~ pobjede i o novoosvojenim područjima ~mnogi od slavnih iili su gospodinu kralju i pred:lli mu se sa svojim posjedima ",. Ipak. s obzi rom na prij::.šni c- iskuitvo. Stefan Deča nski je grčke feudalce bar donek le zamijenio $Tps!..im:l pa da"ao g radove "s njihovo m obla!ćc j sla\'om i hogatstvom nekima od svoj ih vjernih, d:l ih održe S:l silami! svoje ,"ojske II poslu~nosti i II raboti • . Uos talom . takav je bio postupak j kod prijašnjeg osvajanja makedonskih kraj<:va, ma da već Milutip dijeli svoju ddavu II ,"srpsku i grl:kll zemlju". u ~emu vidimo nastO.ianje. da sc sačuvaju bizantska trad idja i unutraiinj i upr'-'\"ni oblld u osvojenim krajevim;:., kak o je lu naročito bil o poslije u doba cara Dušan:l. r.bog veličine grčkih tem:llja u nj~gov oj drZavi. Ko d osvajanja bio j~ jedan dio grčkih feudalaca nesum n jivo liše n svojih posjeda. a nek i su se i sami povukli u Biz;:nL Na njihovo mj esto dolla su srpsk:l \'l a st~I::., osobi to nil važnija mjest;, Ul'. geaniw. kao na pr. prOlosevast Hrelja. koji II nijeme Stefar.:l Dečanskog i Dušana upravlja najprije krajem oko Stipa iS trumice. " za t im i krajem oku Meinika. Ali j edan dio grč k og st anov niii tva _ napo.~e gradskoga - s"akako je ostao na svo j im posjedima,
390
jer sc još u sredini X IV. st. čak i II Skoplju pojavljuj(' bizant~h . protjvusrps ka strank:... Dui .. n jo.' dovriio za počo:ta osvajanja u južnom pravcu pa jc zauzeo osim čitavc Makedon ije (iZuze" Soluna i Ka lamar;;c) i njoj s usjedne pokra jine. Istočnu gr an icu njegove rIdave u make donskom području či n ile s u pogranične Ivrr/ave Velbuid. Mein;];. D rama i Filipi, il biza nt ska je vla~t dopirala do utvrd c nj;, i?!lad Hristopola. ' Osvajao j!': tih pokrajina znači važnu prekre tnicu II srpskoj hist oriji tc uvelike utječe i na cijelu srpsk u drbl'u i IJJezlIJu strukturu. Gregora - kako je vcć r(:Čeno - svjedoči potpuno jasno o posebnom položaju ~srčkih zemalja .. _ od nosno »Rom alli.ie_ ~to se tiče praVil i uprave. U pojedinim ~vojim ispra\"a m3 Dušan izričito pritIlilje i dalju vrijed nost prijašnjih odluka i isprava grčki h care,'a i oslanja se na njih, a biza nts ko pravo jako $e' odratilo u nitu čla naka nic' gova zakonika. kao i u priwa nju skraćr:ne Sintagme Matij!' vi;,. stara i Zakona cara J'J.~tinijana. koji su prevedeni ll;! ~\avemki jezik vjerojatno "pravo u vezi s Iwtrebama srp~kih Ilpravnib " oblasti ma. gdje je vrijedilo biza ntsko pravo. U sUdsko.i oflr,lniza eiji u lim oblastima nesumnjivo li<': odrazuju bizantsk i ~općen it i &udije~ (katolikoi krila;). za koj e su odredeni crkveni i svjetov ni dostojanstvenici. kao i njihov pr ijašnji poslupak koo suđenja.
Unutrašnja upravna podjela . Rornanij e_ u vrijeme Du"ana nije se bitno promi jenila. Oblast zapadno od S trum e i sjeverno od Solunskog kraj a izvori nazivaju Maktdonijom. Ona se upra\'no dijeli na manj~ oblasti, ta koje se u to doba upotn:blja,"::' g rčki na~iv katepanOlI ili hora. a ponekad i slavenski nazi,lupa. Temelj upravn e podjele čin il i su kao u bizantsko doba gradovi , kojim;). je dodijeljen okolni kr::. j (ho r::. ). Od bttpan .. ta. odnosno tup;: na području Makedonije spominju sc Il~ki u ispravama: Lukavica. Krupiš te. Pore č. Deb::. r, Kičevo, Polog. Zast"lIma. Sko pija. Ovl'e I)o lje. Strumska oblast. Valavistes kod Melnika i DanOljska oblast kod Sera. Zemljom upra vlj a ju gradski i !upski činovnici. Upo redo s prodiranjem srpskih llaziva održali su se ; dalj~ bizantski naziv; Zi! admini stro.tivne orgaIIc. Srpski
39i
"
iupan je ponekad vrlio dužnost kcfalij e. On je imao pod sobom vojnike, porezne i, ak o sc odriao katastar. ka.ta starske či nov n i ke . Osim carddh bilo je ; feudalnih _vlada lac..... Makedonija postaje centralna pokrajina carstva. u koj oj nasta je i niz novih carskih prijestolnica (Prilep. Ser). U Makedoniji se odr:!:;l\'a w:fi dio najvažn iji h dr:!:avnih sabora (S kopl je. Ser. Krupište na Ovčcm polju). Ali budući da je ~tvarni temdj Srpskog carstva bila Srbija. Du!an o"a vlast u .zemlji carevoj •. Romaniji. oslanjala se prije svega na srpske feudalee i vojsku. Za ,' rijeme Dušanova osvajanja grčkih gradova u okolici Soluna pos tojala je, gotovo u svima, pa i u samom Solunu. i stranka sklona više srpskoj negoli bizantskoj ,·lasti. Medu srpskim pristašama na luile su se i vrlo "isoke li čnos ti. Pristaše protivničke strank e Dušan bi poslije osvojenja dijelom prognao iz grado,·a. ali i vjerno51 preostalih gradana nije nikad bila sasvim pouzdana. To sc potpuno otkrilo doduše tek poslije kod Kanta kuzenova pohoda u Makedoniju 1350. kad su otpali Ber i Voden. a za pomoć sc Kantak.uz enu ob rati lo čak i poslanstvo gr ada na iz Skopl ja. No Dušan je svaka ko već prije upoznao tamošnje pri· like pa je u gradove smjestio dosla jake posade srpske vojske i njihovu obranu povjerio srpskim feudaJcima. T ako je 1350 bilo u Beru 30 srpskih velika!a sa \.500 Srba i če t o m Duhnovih nje mačkih najamnika. u Serviji pod zapovjedništvom Prel juba 500 Srba. a u Vodenu su na čelu srpske vojske bila četiri zapovjednika. D"ije DuJanove ispra"e spominju i naseljavanje $rpskih vojnika izvan gradova. Upravo je ta voj na snaga bila prema Kantakuzenu temelj srpske vlasti u lim krajevima. U osvojenim pokrajinama glavni nosioci vlasti bili su nesumnjivo Srbi. kao na pr. na području Makedonije H relja i kdali ja Dabiliv u Strumici. Se\'aslokrator Dejan oko Kuman ova j Vclbulda. Vukašin II Prilepu. sevastokrator Branko u Ohridu, Ug-Ijda i kcfal ija Ra· doslav u Seru, Brajan II Hr istopolu. Prel j ub u Sen·iji i Veljko u Gine kokast ru poviše Soluna. Ali čak i medu srps kom vlastelom našao se poneki potajni grčki pristaša: joA su čdći bili slučajevi lavi ranja izmedu Srba i Grka (roa pr. odmetanje !ireIje oko 1340: primjer Bra janova i Veljkova kol eban ja 1350). a (0to,·o svi su uspostavlja!i i dosla jake veze 5 mjesnim grčkim feudakima. koje su sc očitovale naročito poslije DuŠll. nove smrti.
392
<
<
•
<:>
,•" •
, -- , , Z
"''"
VC
"'o
~. ~
• •
~
••• ,• • • •• • • l~
-
..I,
•
.
, • • " •• " , ! .1
-
~----------------
Dubn je uklo nio grč ke episkope i na njihovo mjesto posta"io Srbe. T o je bilo n aroč it o potrebno, jer sc visoki grč k i kler nije n ikad potpuno pomirio ~ odvajanjem od carigra dske patri-
I I, I
I
j adije. Ureduj ući crkve-Ila pitanja u no\,oz3uzctim krajevima. Dušan jc sa čuva o au tonomi ju Sve te Gore. Po volji Dušana. srpski Su se feudaki povukli sa zaposjednutih imanja s"ctogorskjh mamutira. Sto sc ti«: Qhriciske arhicpisko pij e. oila je sa čuvala 5\'Oj U aut o kefainost, ali j e mll ogo izgubila od svoga nekad a1mjc&, značenj a.
Njene sjeverne granice potisnute su srpskim osvajanjem na jug do Debra. Ki če"a i Velesa. U vrijeme Dulana. oh ri dsk i arhiepiskop sc javlja zajed no s ostalim srpskim ar hijerejima; on je po rangu odmah posli je srpskog pa trija rha. Upadljivo je da D ušan ukida Morozvi!iku episkopiju, nekadašnju eparh;j\! Ohridske arhi ep;skopije. a osniva IlOVU Zletovsku cpiskopiju II sastavu Skopske mitropolije. Dubnovo doba. prema tom e. svakak o znači za Mak edoniju osj etlj ivo slabljenje opasnih grčkih utjecaja i j a ča n je slavenskog elementa. Sve to. naravno. ne zn ači ni potpuno potisk iva nje gr čkih feuda laca i visokog kler .. ni opću promjenu njihova po lobja. K ao i crkvi. Dušan je isto tak o izdavao ispra ve i svjetovn im grčkim feudal ci ma s potv rd om njihov ih posjeda i prava. što je poznato naroči to za T esaliju. Grčk a svjetovna i crkvena vlastela sudjelu j u u radu dr!avnih sabora s isti m pravima ka o i srpska . njihovi članovi nav ode sc u ispravama kao ravn op ravn i, a pnj edince j e Dubn primi o i u red dvorskog plemstva. ela no,-i grčk e i grecizirane vlastele imal i su i važne duž nosti II upravi. naročito u Ser u, jednoj od Dušanovih prijestolnica. Izuzev episkopa . nij e sc u s uštin i promijenila u tim krajevima ni struk tura visokog klera.
l
I 393
mell1C, pum su propisa. kojima je svrha, da vlasteoskoj zemlj i osigura ju stal nu radnu snagu. prijeko pot rebnu tim velikim gospodarstvima . Veličina radne snage. kojom su vlaSleoska imanja u Srbiji
B. Druhvc:no-c:konom.ski .an·j:a!;: i držav no urede nj e Srbije " XIII. i I. Polj oprivrEda. -
,
xrl' .• toljdu
l'\aročit"
u prvoj periodi dad;,\Vme N e man jića, privreda je " Srbiji imala pretci no naturalni kar akter , ali se on za ekonomskog uspona i jačanja robno- novča ne privrede postepeno mij enja. Vlasteoski posjedi sa $Voj im podlo!nicima hili SI! prava poljopriv red na gospodarstva. privTedne orga ni zacije ~atvorenog tipa . čija je proizvodnj:l im:lb ugI:lvnom .Ill podmiri razn ovrs ne potrebe zemlji§nog gos podara i potrebe onog sta n ovni~tva . nad kojim sc prostirala n jegova vlast. Vlastcoska bal tin a. odnosno pronija sačinjavala je zajedno s meropa; kom ba!t inom organsku cjelinu dovoljnu samoj se hi. ('jeli nu, koja je postepe no razvijala poljoprivrednu proizvodnju ne samo za vlastite potrebe. nego i Zli prodaju nu tržištu. U usporedbi s prijaš nji m malim seljačkim gospodarstvi ma, koja Sll po· stojala u Srbi ji neposredn o prije nego jc k onačno zavl adao feu· dalizam, krupna feudalna gospodarst va, no sc od to ga doba svc: " ae rat"ijaju, ima!a su predo...,t u pogled u većega i intenziv r.ij q; ra zvi tka proi.tvodnill snaga. Im aj uć i vel ika imanj3 i raspola!ući dovolj nom radnom snagom. viasteosko je gos podarstvo moglo da izvni vetu podjelu rada, podjelu. koja je omogućivab , da se proiire i stvore no\'e grane l.! poljoprivredi i zanatstv u. d:! se racionalnije i produktivnije iskoristi radna magli podložnog l j udstva. S obzirom na to. ria je zemlja k .. c osno\' no sredstvo zJ. pro· izvodnju $Iu!ila za iz(lrz:l\'anje j neposrednog p roizvodača j (,je· lokupnoga pO" laštenog staleža. Nemanjići Sll se narocito bri nu li za to, da njihovi posjedi. kao i posjedi darovani crkvi i sv jetov noj l'iasteli budu uvijek snabdjeveni potrebnom radn om sna· gom. Ma nlIsti rske isprave, Dušanov zako nik j drugi pisan i sp'"
.394
raspolagala. dostizala je prilično velike r azmjere. O na iK, dod uk. moie utvrditi samo za one manastire, ko jih sač uvane isp rave detaljno nabrajaju osim zeml je i dodijelje no ljudstvo. a za posjede svjeto,' ne da~tele potpuno nedostaju podaci. Tako je na primjer vlastelinst vo manastira Dečani imalo neko vr ijeme '2.09; k uća mero paha (zajedn o s majstor ima i popovima). 69 kuća $okalnika i 26
395
$:
vanje jarih od ozimih usjev a dokazuje. da su s dvopoljnog plodo· retla već bili preJti na napredniji tropolj ni plodored. O pos tojanj u tr opoljnog plodoreda, osim Svctostefanske povelje. svjedoče i članci 31 i 65 Dub nova zakonika. po kojima popovi. koji nemaju ba!t;ne, dobivaju tr; njive za konite. Glavnu su painju ohratali na ozime usjeve. jer su oni najvi!" sluWi kao ljudska hrana. ito se vidi iz Svetostdans ke povelje. koja propisuje: _Kto su merHpsi. da oru ozime ralije t ri mati. a jar(' dve ma ti .. , i iz isprave cara D uJana manas tiru H ilandaru. po kojoj su meropsi. uz ostalo. radiJi ~ ... dva dana oranja jes('ni. i dan proleriji ... « Pri tadainj('m ekuenzivnom načinu ratarenja. p rimj('na tropolj nog pJodor('da znatno je pomogla, da se popravi produ ktrvnost tla. Po svoj sc prilici ponegdje i dalje upotr('bijavao palj('vinski sis tem obradiva nja z('mije. Zita su smještali lJ žitne jame ili rupe. a postojale su i zidane fitnice_ Ratarska oru da za proizvodnju ostala su i dalje primitiv na . Manastirske isprave spominju plug i ralo (,-iše kao mjeru ). kosu i srp. a Bud,·anski statut obvezuje. da sc radi trnokopom i plugom. Plugovi i rala su bili b'1'ubo istesani od dTveta. ali S\l imali željezni raonik , ho je značil o napredak u :ehnici proil,v<.>dnje (tipovi rala s klj('zoim raonici ma \.I psaltirs kim minija:urama Miin<:hen, na freskama u manastirima Dečani. Les novo i dr. ). T akva or uda. koja nisu odviše dubo ko orala. odgovarala su ta dašnjoj vrsti usj<'va (strnim iitima). kojih plitki korijen nije mogao da poveća svoj prinos u razmjeru s I)rodubljiva njem oranice. Za pokretanje pluga i rala upotrebljava!i su volove ( ~i ako ne rataj;' da meropsi redom crkovnimi volmi oru« - Sv('tos tefa nska povelja). Navodnjavanju zemlji!ta obraćali su naročitu pain ju. U kra jevima. koji su bili bogali potocima i izvorima. vnd\l 5 \1 dovodili vodovadama. a u kri('vitim i s<.>šnim predjelima sluiil(' su barc i lokv(' za na,·odnjavanje. Isprave su nekim manast irima osiguravale isključivo pravo. da sc koriu(' vodom. Na vodo\'ade manas tira $". Dorda skopskog nitko nij(' smio da postavlja kakvo baltins ko pravo. T aka\' zah tjev kalnjavaH $U novča n o m ka m om od iOO perpera u korist državne blagajne. A ko bi netko samo"lasno odvodio vodu s manasti rskog imanja. pl a ćao je ka znu od 12 perpera u korist manastira.
396
. Z~ m!je"enje ii ta slu!ili Su žrvnjevi i mlinovi (vodenic('). ko ~e J~ IJer~l~ : ekuća :oda . N a imanjima manasti ra \I Banjskoj. mimaTI $1.1 bIII obveza ni da sij('ku frvnj(' i grad(' manastirske mli. no~.c. ~ ravo. na ~lržan~e mlinova bilo je u Srbiji vatan privilegij. ~OJI. bl sebi. oSlgtJra.h. feu.dai ~ i p~~jednici. T aka,. su privilegij I~lah rnn"gl mamistITi. l\a lrnanjIIna Arhandelol'a manastira mI ko. nij~ smio osim manastira da posta,' i mlin. I'relubj su k a~nJavah novčanom kaznom od 500 perp<:ra i oduzimanjem mima. Za upot rebu mlino va manastirski su ljudi morali da daju znata~ dio .samljevenog iita. Izuzetno. kada bi manastir dopust io držanJt mh nova. korisnik je bio dužan da daje polovinu uima. ::a taj .su način ~lIa~astiri i s pomoću toga "ainog sredstva za 'proIzvod n jU ostvarivali dopumkc pribode u svoj\l korist. Na merop~~kim ~aJtinama pos tojali su takode r u"jeti. da $(' ratarstvo razvIJe. hlm a . mala k oličina zemlj(, (od .5 do :00 ka. bal~ prema P?pisu prihoda manastir a J-lilandara) i ograničeni brOJ članova ]edn(' meropašk(' kuCe nisu dopu§ ta1i. da se izvrši veta podjela rada . Osim toga. rnnogobrojn(' obaveze u rabota,"a. naturalnim dava njima. sitnim poslužnim dufnostima u korist neposrednog gospodara. ome tale su normal n; rad na lIIeror:l~kom gospodarstv<.>. Ali lJ ono slobodno vrijeme. kad su sr ba"ili svOj<'>Ill zemljom. osobito II doba razvitka robno·novčanc privrede. koja dj~lomično obuhvaća i selo, meropsi su nastojali da uvećaju prodllkl!" nost svoga rada. Kao posljedica joga povećala se pro. iz.vodnj~ i na tim skuč('nim kompleksima zemljišta. Ta j(' činje. ~H:;a o~lg rala značajnu ulogu li razvitku ne samo ra larstva. nego l ostalih gra na poljopriv redne proizvodnje. Upor('do s ratarstvom ratvijalc su K u Srbiji i d ruge g ran('poljoprivrede. Naročitu pažnj Il obraćali su vinogradars l\'u i pče larstvu. V i II o g r a d a r lt voje imalo dobre uvje te. da se razvije zbog povoljne Idim(' i zemljišta li top lim krajevima tada~ nje Srbije, napos(' u primorju. U r<.>kama p<.>vla.štclIog stalcža vin ogradi ~u u pojedinim krajevima bili veli k i7.vo r prihoda. 1\emanjići ~u darivali manastirima \'inograd(', stavljali im na raspolaganJc potrebno ljudstvo i obvczivali manastirske ljurIe. da svi ber izuzetka vde vinogradarske poslove. Osim vina od svoji h vlastitih loza, ma nastiri su na osno vu isp rava dobivali \' ino od
39i
svojih podložnih ljudi. iz točno naznačenih sda, o obliku oba _ veznog d av anja (desetka. čab~inc. polovi ne). Na ,vojim sajmo. vima manastiri su imali. uz o~ tal o. i is kl j u č i vo pravo prodaje vina. Tako su mana stirska vlastelinstva postala s rediš ta vinogra . darstva i igrala vdiku ul ogu na trž išlu. Po uzo ru na bi~antsk o vinograda rstvo. vinogra de su u Srbij i ograd iv ali la llcem. plotom ili trnjem. Vin o su obič no držali u ve likim posuda ma od ilovače, a u prenošenje slu!i!c su ja reće mjdine (freske u man astiru Dečan i ). U pri maril!. gdje je vi n,, _ gradarstvo bilo najrazvijenije. strogi propisi, šti l eći interese vla "eJe i gradana. dopu!tali su obno" u sa mo starih vi nog rada. 2. podizanje nol,ih bilo je ubranjeno. Prema o pisu Srbije od anonimn og geografa iz g. 1308 ne bi se mog lo smatrali, da je vi nogradar~ h'O II unutrašnjos ti bilo ta ko razvijeno. 1'0 n jemu, opće piće bila je uz mlijeku neko vTsta pi va (<;.e T1,isia),
,
I ,
!
sumov,tuJt kraj ev ima Srb:j e. o g ustim. neprohodni m lumam a kojih se drve' iskori šti \'alo golo\'o kao j ed in i mate rijal II gr ad evinarSh'u i drugim sva kidašn jim Il0trebam .,. Seoske so kuće bile sast""ljell", od grubf' tesanih das ak a i brvana, a k~menih j~ k uta hil o sam o \1 primorskim krajcvim u.. gdje nij e bilo taku mnogo immov;til, [,redjela. U unlltra ;;lljo~l i zemlje prevladi va le so lITastove i bor(,ve ~urne. a u primorju cr nogo rica. vrlo pr;kladna za hrodogra dnj u. U manasli rskim ispravam a spommJu se manje ogra den c su me (zabeli ), koje su viie slu!ile kal> ko'are il i odmori~w za sto];". H~a.\tove šume i sl;:ori~i;i\'ane su kao painjaci (~ži ropa/Ie _) i im:Je su I'eliko lnil čenje za podizanje stoČ:\rsh'a . PO$!jedicorn eko nomskog: rat.vi tk .. bila je lc:inja zem lj išnih gospodara d~ posjeduju što v eće parcele obradivog zeml j išta. zbog čega su m nog r š um e iskrčene. Nck~ ispr ave. osim !nm;: i pašn jab. pokla njaju i krčcvi n e (I;).zi). pa čak manastirsk im ljudima ([0I)l;1I:aju da Sl b:n·(, krčenjem_ S::lsi $U dug-v bu smetnje krčili šume ; Duša no\' ~akonil: im je ograničio sječu ~umt" sa mo 7.;;: potrebe rud."rstva. l~ i b o lov jc lt xrn i X I V st. bio dost .. r;,zvijen . osooito na ve likillJ jezcrim~ II Mak edo niji i " primorj!!. U urHlt~" ~ n io~t i zeml j e ril.>olo\· j e imar. m:lllje: privrecino značenje_ D" 'oi osig,"rali sebi rio u zu. vri.ieme po~tova . manas tiri su sc naru čitco orinui: ZOI. ured i\';mje rihl,;ak~ ; 1,naluom broju svoj ih podloir,ih ljudi nam etali oba"ez~. c;; iove fioe i odri:lva.i u ~ib"j;tk e. D .. tl! ,ib"lo" nije: bio nel.;; r~;o;,'ij '!n:: pr ivredna grana. viJ i se i:. činje nic e. f;to su manasti ri sebi pri5vujili i sključ iv o pravo rib-ulo\':! i kažnjava li bespravn I, i5koriš6vunje ~ion .;al:;, b.znon: od '.!() "0[on. i glohom oo t perr"-~:I. O I' raznicim;: S\~ pojedin i ma nast,ri imal; p ravo na wc ulovljen u r ibu II rijd:am a i jezerima 5vof;: "J .. slclimtv:l. :;: p,·im"r.:«. ,dje jl ri l:>ol,," hi o \'a~na p rivredn:, g ~ana . r iiJar: Sll rib ,: izvozi];. :--:o.ipozna tiji izvozni centr i bil, su Drač. U lcinj; Skadar. Gu ste i ;~u, odne ~ um c.. l>1,)~-:lti pašnj,,~i. iivade i IUI>o\'i stvo ri li S\i povo:jne uv jete. d ~ h U Srbiji jako razvije ~ t "č o. r ~ I "e. O~im p()vuljn ih geograLi:o-ekonomskil: ln'je t;:. n" ra7.vit;:i: Slobrs!vu u:je~:.:.ln jl već .. moguf n o~t pocijel( rada na vl asteod::OlD ~ospoclar~! '·a. Pril,,::; H . i r",zvijeni Irg(.\'ač:,i odnosi l prl m orS;, tlli gr;,o(l\'im ... ;). ;m:;"" "iih l ~ u,iajj~r;; !I~ zem lj am a poveb-
-
l "vali interes stranih
trgovaca
~a
~ločars ko:
proizvode sro:dnjo-
\'jek ovllc Srbijc. Po tipu s t očarske privrede postojala jc razlika izmedu planin skog sločars !'"a i stnl:arstva na vel ik im vlasteoskim imanjima. Prije učvdćenja feudalnih odnosa II Srbiji planinsko je 5točarstvo
!I
I
imalo nomadski karakter. Ono se odliko"alo tinu:. ;:10
Vlas i, najrasprost ranjcniji
stočari ,
nisu bili nastanjeni na jed-
nom mjes tu, vel: su sc stalno kretali. Iražeći bolju ispasu za stoku i bolja trliha la svoje proizvode. Obično s jeseni Vlasi su silazili s planina pa stoku gonili II primorje i tu 5VOj
I I
I Oh rid. tndava. ul.z
!iM
zaSllt nirn hla ma. X. II.
i I
400 M IT~o,' ~ ra d
u P r llepu. Xl\' . 5t.
TA 8 LA
xxx
,
Oespot Olh'cr. Lesn"v" , truka II pn'C polovilIt XI\'.
I
It.
lorove. pland išla i \. d. Ruli k o"anje pla n ins kih od doli nskih pašnja ka pokazu j e, d a su sc ohazirali na k va litet stočne h n m c. na kalegorit:lciju pa;nja k a p rema vrs ti s toke i t. d. Strogo ~ provodila za; tita ma naS Iirskih paš n jak a od uvodc nja tude sto ke. Novčanom bznom od 100. [,00 i 1.000 perpera k ažnjava ~t svaki. Iko udt sa stokom II rn anastirs k i paš njak bez igumanovll dopu!tenja. Z a is k ori.~Ć i \"anje rn a n as tin ki h pa.nja ka s dopu· hc njem pl a ćO! la sc Irav n in a. Od JOO ko b ilO! dava li su kobilu. od 100 ol'aca - OVCII. od 100 goveda - govedo i t. d. Tu da sto b :lije .sc smjela miješati s man asliu k orn stok om. Kao u drugiIII granam a poljo privredne proizvod nje. i II SIO b rst"" jc bila provede n;) podjela rada. Manasti rska su gospo· d;:rslva imala svoje ovčare. k obilare. konjo;are. ~vi n jare . Nl! vlas telinstl'u ooilnas tira Deblll i Vla si Kustadi n ovci i Gojilo\" ci napasali su kobil e. Rali;evci i Svc:tovračani ovce. Va rdi;ani tl" · vcda. Lepčinjovci svi nje. So. prijekn potre b n~ 1<1 ~1"kH i su,cnjc mes~. hil~ je osigura na u do,'oljno; ko l iči n i. S obzirom na čeSle ralOve o~obitu su pa tnju obraćali konjMS lvu. Ru zličite p~sm'nc konja spominju se u d u brovačkim ugovo rim a iz xn·. sloljeć~ . Kobija sc vi~e cijenila od ko nja: za izgub ljenog konja Vlusi su ph,tali manastiru 10 perJl<'n •. a za kobil u 20 perpera. Osim zi moviJt:! za oSIalu stoku postojala s u i zinlOvišta za kobi!.: i ol'ce . Pravili SII ra7, lik u iz med' l jah .. ćcj;a i lova rnog konja . Cesti I)okloni II k. ... njima i kobila ma spominju $e gulOvo u sI'im ispral'uma K ad je palrijarh dolazio u manast ir ili jc postavljao i~l,m;.Hla. dar ivali su mu k unja. a iguma n je uzimao tri konja ~odi;lIje. Poz n a li stučarski p n)i7.vodi bili su: usoljeno meso. koža. ro):"O\';, ovčja "una, j naročito čuveni \"Ia~ki sir hrnza.
2. Zanati. - Z ana ti su u Sr biji II X III. i XlV. Sl. n ~ (e u· dalnim posjedima većinom jo; bili po moćnom proizvodnJum zemljora d nje. Svoja grubo otesa na o rud~ ratar jc SaUl izra· divao uz POlll o( seoskog kuvača. kad je Irebalo isko"ati kaka" že ljezni dio na plugu, trn oko p u ili kosi. Postojala je mOl;ui:llos l da sc razvije i kućna radinost. U pfI'om $U redu žene preradi"ak kudjelju. Ia n. vunu i tka le grube Ib.nine. Preslica \I TUci hog e'. rodice pojll1' ljuje sc na m nogim fresk:ima srps k ih sredn j ovie. kovni h ma nasti ra. Ali osim takvih zanatll. ko j i su hiii lISIo." "etan:
-
. k ..
0)0)'
vrs\i,
za ratarstvo, postojali su i drugi zanati. OJI su po sv . · " .. ~bradivan)·' 'Hoiz\'oda i po stručnost; uposlenog lJu~~ ponaJuv - ' <1 1 stva imali samostalan ka rakter. Takvi S~. s,e 7.anatl J?S na a~~ I po selima. ali su sc poneki o,d n jih n,alazll, 1 u gradov Ima. II \ ainiji", rudarskim i trgovačkIm ccntrlm.a. . 'Podjela rada vidi se i u razvitku cijelog, niza zanata. Pod~lk~ o tim zanatima daju najvik manastirske Isprave. Jer.su ~aTla stirska imanja kao organizirana gospodars:va morala "mat', $."0 'c obrtnike za različite vrsle l.anata. U Ispravama l popl~"n~ ~anastirskih prihoda spominju se kovači. z~ata.ri, ~edlarl' ~av.C! (krojači), lončari , strgunari. klobučar;. uzdan. zl,dan. drvodJe.JJe~ Iz n'ihovih oba veza prema svojim neposredn~m ~ospodanm vidi ~, da se još nisu potpuno odvojili od polJopr.'vredmh po slova, ali da im je glavna 'dužnost da se ,bave svojl.m Zan~10n,)' Tako su ohrtnici u prvom redu radIlI svoJ zanaL ah se nl'ho~a radn
č
gospodaru bilo potrebno, . . ,' ..• k Od svih nabrojenih zanata, najraspro~tranJemjl hIJase. o~ "ački zanat. Kovači $U m. oslalo izradlv~.l l Qru~a. za :ad .p.. s rema lome nosili ra7.ličite nazive: k ovael alatnICI: kImaTI .• m a ~ari i t d Savc; (kroja~j) dijelil i su sc na šavce sVItare. na liav(C kožuha~e 'i šavce skornj~ne. koji su pravili koine pas~i~ske do... K· p reradiva!i strgunari. sedlari . u?daTl \ ccgan. ." . ali k'0, lenIcc. ozu su U Južnim krajevima spominju se klobul:an. ManastITI .SU "~ . .d .) •. ,. vrlu poznati i u Pnmorju. u oi svoje zld .. re (»z\ CI«, a I I so .' . ' b'l toru i Baru. pod im e nom kam enara I klesa~a:, Po. sel.'ma JC I ~ neko vrijeme i zlatara, ali se taj zanat naJvIse razvIO u rll~.~ r l skim naseljima. Vjerojatno je bilo iskusmh vnskar? na .trulih Prizrenskog manastira, gdje S\l KOlOral~.i podigli »kuc.u .vost;:;nu.«; Vrlo Sit nlJlo poznati uvjeti. po
t
402
djelima. koja danas nala zimo po ma n as tirima, a koj a su nam ostavili naši srednjovjekovni rezbari, zla tar i i klesari, n jihova vješ t in~ zna tno prelazi sposobnost običnih obrtnik a. Možda su i takvi vješti obrtn ici nosili 'laziv protomajs tora - nazi v k oji s u srećemo u nekim manastirskim ispravama. T eš ko j e govoriti O zanatima po gradovima, jer je o njima ostalo vrlo malo podata ka. Uglavnom. sve nabrojene zanate imali su najvažniji gradovi u Srbiji. Iz Dušaoove i.~prave manastiru Sl'. Arh .. ndda v idi sc. da su i neki gradski obrtn ici (Rade k ovač, Ljda lončar i Dobroslav zlat a r) bili dodijeljeni mana st im. Z latari su u sred ini XIV. st. mogli da stanuju samo u gra dovima. da k uju novac i drugo. Po svoj su prilici obrtnici II 'gradovima imali svoje organizacije, slične bratovštinama II p rimor sk im gradovima. Utjecaj st ranih obrtnika. zlata ra i klesara iz primorja i talijanskih gra
.3. Rudarstvo, -
Od sred ine XIII. st. Srbija se znatn o ek onomski podiže zbog razvoja rudarstva, Prije su rudarski radovi izvodeni na primiti,'an nači n. pa rudarstvo nije ni moglo imati naročito značenje. Kada su došli iskusn i rudari Sasi, s"akak o iz Ugarske. gdje ih je već i prije bilo, počinje intenzivnij~ ~ks ploatacija rudnog blaga. Prvi veli k i rudarski centar bio je u dolini Tare u II r s k o v u, k
1ka naselja nastaju u Plani. O s tr a Ć i . KOJ.ori l:.i ", a. Jan je"u, K ovačima, L i,' ad u. Zaplan i n i. B ela · siei . Gluha" iei. Va žna SII rudarska područja bila u Kuč .... vu i Podrinju. l ; sredi ni XIV. st. bilo je napredn o rud ars ko mjesto .2 e l e l n i k. blizu današnjeg Majdanpeka. koje jc posl ije izg ubilo ~vo j ll vrijednost. U Podrinju . prema bosa nSKoj Srebrni ci. 60·ih godin :' illvlja sc rudnik r n č a. Nekolik u decenija poslijc na lom rc pod ručju biti osobi to napred ni K r u p a 11 j. Z a j a č a i B o fl 0 . rlll a . " Sasi su, osuuit o kasu ije, bil i sam o s!ručn ; rudar i. i njiho,' broj nije nika da bio naročilo velik. Grube ruda rs ke p~l ov(' obav ljalo je zav iSIlO domaće stanovniš tvo iz okolnih sela. Nema podataka o položaju rad nik a i nj ihovu od nosu prema ,·Iasnicima rud nika i državnoj vl ast i. Sasi su uvdi svoju tehniku rada po rudni ci ma. Rudarska jc: tcrminologija bila vetinom njc:ma čka . Kada bi "uzbojinik " pronu.'ao rudu. radni.::i su otvarali ohično vertikalan "bhl. (Scha cht) il i ~pravac " do slojeva rude. gdje su izgrađivali »štolne« (S to llcn). " Pra"ac_ ,,:
e
I
I
I• •
I
°
")4
r udnike i slo bodno ra spolal:u njima. prodaj u ih. zalažu i osla,·ljaju of>Or u čn o. Nije poznato. da li su i ko liko sudjelovali u eksploataciji rudnika feudalci , na či j im su sc pos;':dima oni na la7.ili. Os; "' urburt vladar je imao i dr ugt pri bode. koji su nastali II vni s ruvojtlll rudarstva. Rud arski e.::ntri postali Su va~"i trgovi. koj ih je cariue vladar izdavao pod zak up. Osim loga njegovo je regain o pravo bilo i kov anj e novca. Na jvažniji metal, koj i se dobivao u srpskim rudnicima, bijaše srebro, po negdje. kao u Novom Brdu. s nekim proce ntom zl ata (gJama. glams ko sreb ro). U vetini rud nika kopal i su olovo. Bakar su do bivali Il Rud niku, Ku~evu i Crn~ i . Bilo jt i dosta rudnika !eljtza. koje ni su iz vozili, nego je sl ul ilo sa mo za domaće potre be. 4. Trgovina_ - U X III . i XIV. st .. kad sc rudarstvo snain o razvija, a poljopriv redna i zanatska proi7.vod nja napreduje. r aslC i dr uStv cna podjela rada , UO ujedno uzroku je porast robn e razm jtne i veći razvi tak rob no-novčanog prometa. Uporedo 5 osta li m gra nama privredc i trgovin a je t ada stalno ži"a; njen i SII centri grado,·i. koji se razvijaju u rudarsk im krajevim a. Prirodna bogatstva Srbije p rivukla su mnoge strane trgov.::c IZ susjednih zemaJja. Dolazeći najviše iz primorskih grado,·a. iz Venecije i drugih taJija nskih gradova. trgovci su našli u Srbi ji širo ko ]Io! je za svoje trgovač ko poslovanje ! Io se tiče izvoznt ka o i uvoz ne trgovine. U predmcte izvozne trgov ine. osi m poljo privredn ih. s t očars k i h i ! um skih proizvoda (s toka. kofe. ,"una. loj, sir. vosa k, međ. kr zna. drvo za gradu, drveni uglje n. smola). pri pad aju naročito proizvodi ruda rs tv a. Od sredin e XIII. st.. kada je rudarstv o naglo napredovalo. razvija se i jak iZ"OI srebra. olova i bakra, t. j. onih ruda. koji ma je Srbija najviše obi lovala. Od stranih trgovaca Dubrovčani se i Micčani najviš e interesi raj u za rud no bogatstvo. Po vnl i predmtta, koje su lrgo,'ci uvozili . imala je uv ozna trgovina sasvi m drugi karakter od iZVozne. Srednjovj ekovna Srbija nije trebala strane poljoprivredne proizvode. U rukama vlastel e gomilali su sc vHkovi takv ih proizvoda, koje su oni dobrim dijelom prodavali stranim trgovci ma. U toj raz mjeno
' 05
-
I
sudjeluje i zaviSilO seljaitvo. koje se postepeno uvla či u robnonov čane odnose.. Ra s po!alući gole.mim bogatsIvom. vlastela su , "remenom povećava la opseg svojih potreba. razvijala smisao za ruko;. a kao posljedica toga javila sc idja za luksusniJn pruizvodima stranog porije kla.. Srednjo"jeko"n; pisani spo meni(i. kao i freske uednjovjckovnih srpskih mana.stira pružaju mno gobroj n e podatke o skupocjenim odijelima. k ojima SIJ sc odijevali. i o skupocjenim predmetima. k ojim ~ Su raspolagali vlad;": r i i ostala vlastela. Sve te skUI)Ucjcne predmete n isu mogl i proi zl'oditi u zemlji, jer o brt nije bio dostigao visok stu panj razvoja. već su ih uvozili sa straoe. uglavnom ul pomoć dubwvačkih i mletačkih Irgovac,,". koji s u osim robe dubrovač koga ili mleta čkog purijekla prodavali i robu dovezenu sa Zapada i Ist,,· ka . Na taj jc način uvozna trgovina toga doha dobila pretdno luksusan karakt er. U Srhiju su najvi! e uvozili tkanine. rijetka krt-na. datni naki t ukrašen dragim kamenjem. daln o i srebrnu posude, začinc. južno \'oće i dr.. sve. ito jc imalo da odgo"ara J)olrebama vladara i ostale vlastek ZlI potrebe zavisnog selja~ t\'a uvozili su so. ul je. slanu ribu. jdtini nak it. sitnu ~takl
·06
DubTf)včanilllJ potpunu ~lobodu trgovi n e II srpskim zemljam a. U X III . i XI\', st.. uporedo s razvit k om t rgovač k ih udno sa. st aln o su,/;c dopu nja,oati privilegiji D ubruvČanima . S tera n Prvo\'jen~~ni .(I~ZO) .7.ajam';;o im jc slo bod nu kretanje: 1)0 ('ijdo; ze mlJ I. o$lgurao ,h od svake nepravde i nasi lja, regulirao njiho\'c: sU(iske odnose sa S rbima i poh-rdin im prav o pr odaje vina i meda na Iržiš t u II Brskovu . Osim \lCĆ prije danog dopuštenja. cl:! sc slubodno i nesmetano mogu krct .. t; po zemlji, kralj Uro.~ .it dopustIO du b rovačkim trgovcimn da mog u sa svojom robom p.re];~tili i u drugu zcmlju, usta n o,·jo obavezno suds ko rasprav _ lJa nJe sporol'a izmedu njih i Sr ba. ka o i izmedu nj ih samih. osigurao ih od zla, k oje bi im vojs k a u zc",lji m ogla da učini. Kralj Milutin [)otvrdio je 1282 Dubrovčanima prije dobi..ven e povlastice. a poslije ra ta 5 Dubrovnikom obnovio 1308 trgovački ugovor , proširivši 7.nlltno IIjihov e povlastice. Pu lom ugovoru nije nitko silom mogao oduzeti njihovu robu. a o slučaju ! Iele. učinjene na pulu. naknadu je imal., da pl .. t; ob li.!nje selo ili driava. Nitko ih silom n ije mogao natjerati da kup uju stoku. ali im je postavljeno ogra ničeoje. da Ile mogu trgo"ali stokom. dok se na Irfiitu IlC proda vj;,darcva Stoka. U odnos" na svoje I' jerovnike imali su takod er dO,I;\ velike povlaslice. Nitko ih ' Il Srbiji nije mogao :atvorit; za naplatu duga ( uda,·a ). niti im jc za dug mogao zapečatiti kuće . Carine su pl .. ćali ondje. ~dje su ro bu prodavali. Od vojne $lu!be. kao i od zidanja i ču,· an; .. tvrda"a bili su potpUlIO osloboden i. U slučaju spora sa Srbinom sudio im je mjtio,·;ti sud sastavljen od srpskos , uc a i jedno;.: Dub rovčani n a. a samo za Idk e k riv ice. kao što so izdaj
•
nima kan kUI)cima. negu ni domaćim prod:wačima žita mJc M, smjela čin it i nikakva smetnja u toj trgovini pod prijetnjom ka~rw "d 500 I""rpera. D"ijc sodine pusIije dubru"ačkim jc trgo\'.:im .. OpCI l:!'aralltirano slobodno kretanje inesmelana trl:!'uvina I'" nim trtištim;o i sajmovima II zemlji. U ispravi jc n~tročitu i$ta],,nulo. da nitko u zeml ji, biu knez. dastelin ili vladar. ne srnIJ\' uli Ilubrovačldh trgo"aca uze li silom robu. il da ne kupi . p.. JC ,do: i vladar m orao da plaća onu djenu. koju su plaćali i drugi Ijurli. Veli ke povlastice dubili su Dubrovčani Dušanovom ispravu", od 1!H9. Tom su ispra\'om potvrdeni svi za ko ni i ispravc. kojc 5 U duhru"ački Irg ovci imali od DušOloovih roditelj .. i praroditel j a. a doMli su i nove JX.',·lastiec. U ispravi se naročito obraća pažn ja na po1])IIn1l sisurnosl njihovc trgovine. Ako bi netko dubru \"ačkulIl t rgovcu .. du7.el) robu silom, država mu je morala platiti nilkn ild u štete. a krivca ka7.niti. Trgovcima, koj i su išli u Ugarsku. Bosnu. Bugarsku ili Grč ku , osiguran je slobodan prolaz kruz srpsku državu s tim ograničenjem. da ne nose orutje niti trguju njime, Dubrovča n i. koji su dnIatili ili odlazili u Dubrov nik. bili su oslobodeni pl;.tanja carine u Trebinju, Il a c~stama j skelama, 'I n,l oslalim Illjes(irna. guj e .~e ubirala carin: •. "bbli su je po sIarim ~a konim a. Ispravom je regulirano pitanje suds h 'a i način pri ba vlj an ja svjedo ka II mjdovitim sporovima . dana j~ Dubrovčanima olakšica pri trgo"anju konjima. ostayljelI im je, u sl učaju rata izmedu Srbije i Dubrnynika. rok od 6 !llJeseci, da se sa svo j om imo\';nom uklone iz zemlje i t. d. hiC povlaslice potvrdio je Dubroyčanima i car Uroi 135i . 05;111 Dubrovčana i Mlečana u Srbiju su dolazili trgovci iz Genove. I;iren~t. Anconc, a po svoj prilici i iz Bizanta. Njiho,'a jc trgovačka djelatnost bila zna tno manj~g opsega. S~e veći uvjeti r.a jači rat.y itak robnog prometa zahlije"ali su i odgovarajuee zakonske mjere, koje bi trg ovci ma garan tirale slobodno kretanje i sigurnost u poslo,·anju. mjere, koje su. s obzirom na reuda lno pravo gos podara ~emlje , bile prijeko potrebne za neSJUe tanu trgol' ačku djelatnost. Tak ve mjere. osim zaključenih ugoyora ~a stra nim zemljama, propisao je i DubnoI' zakonik. Trgovci ma nije smio nitko da onemogući ni spriječi slobodno kretanje. n; veli ka ni mala vlastela. ni carinici. pod prijetnjom
408
novčane bzne. Nov(anum kaznom od 500 perpera bio je binje" ~ ~, :,. tk'" tko bi .od trgovaca silom uzeo robu besplatno ili trgovca
s.j ,o nOI "rodaju: za naknadu hete bili su kolckti"no odgovorni selo. grad, iupa il i okolina. gdje bi se dogodilo ohećenje. Kajvainiji trgovačk i cen tri u srpskoj dda,·i bili Ju I'cl.ani cestama. koje su veći n om bili već Rimljani izgradili. Rudn ic i i tr govi" unutrašnjosti bili su u pravcu Jad rana I'(:t~ni Ztt~ kom cesto m (\'ia de Zema), koja je spajal a Zetsko Primorje s P('III) _ navJjem. Bosanska je ceSla ("ia de Boss Il ia ) spajala bos:mske krajev(' ~ Makedonijom i Grčkom . Važna je Dubrov a čb cena (\' ia Ra glISi na ) polazila od Dub rovni ka i kod Nib se spajala s Carigradskom c('stom (via mi!itaria ), najgla\'nijo/O ar tcrijum izmedu Podunavlja i Bliskog lstoka. Zbog tal'u~te nostj ces te nisu bile prikladne za saobraćaj kolima. Stog ~ se trgovačka roba pre_ nosil~ uglavnom karavanama. Trgovci su konje iznajmljiyali orl pilstirskih Vlaha, koji su u isto vr;jem~ bili glav no osobljc bra _ vana. Poslove oko prenošenja robe, sklapanjn \lgol'ora s trgov ,i ll1 ~. organiziranja karavana i vodenja do mjesta isto"ara robe !Obal'ljao jc .. kramar«. Karavansb jc trgovina traja!;1 eijdu t:0dinu. ali je na,iintel1zivnija bila s jeseni. Put su prelar.ili pola gano. !;Iko da je tre bal .. katkad dva do tri mjeseca, d~ ruba rlospije do odred enog tržišta. Karal'an skih stanica bilo je \I lirsk""u. udakle su robu raznosili d;olje po srps kim zemljama. II Prijepolju, koje je bilo središnja stanica za Sjenicu, Novo Ihrlo i Pet, zatim u KO llloranima. Bukovici, Crnči i t. d. Razvitak unutarnje trgovi ne ogleda st': u povećanoj \llozi sajmu,·a. koji se održal'aju na vlastcos kim posjedima. osobito manastirskillla. Na lim su sajmO";ma ponajviše trgovali ratilrskim proizvodima i l.a na lskom robom. Feudalci su na tim tržištima imali povla:iteno pravo prodaje proizvoda sa svojih ima nja. a to je za njih bilo I'aian dOJH!Oski iz"or prihoda. Prije nego su vlad ar i pristupili kO"anju vlastitog novca, u srednjovjekovnoj je S rbij i bio u optjecaju metal ni no,'ac stranog ,)orijekla. u prl'om redu bizantski i mletački. Iako je taj metalni no"a e bio u optjecaj u. j oi su p·os tojali i (ragoI'; trgovin('. u kojoj je ka o opći ekvivalenat igrala uJogu novca različita roba. Planin~ k i Vl asi dugo su prodavali svoje stočarske pro izvode' Dubrov('a nima za so, a na triištima u unutrašnjosti Srbije razmjenji\'ali
409
-
s"o j e proizvode '.a kakvu sitnu lrgovaCku robu. Manast irska imanja II dolini V;lTdara (p rema popisu dobara Htetovskog ma nastira ) kupovala su zeml jišta bilo za novac. konj e. volove. ovct. ili kakov rata r~ki proizvod. Funkciju općeg ckv ivalenu najduž ~ je imala sto ka (ko nj; i volovi ). Različ;te globe i nameti n~pl~ ći van i su u sloci. Ranijt. isprave predvidaju kazne samo u kunjima i volo,';ma. a u kasnijima se pojavljuj11 i kazn e u novcu. U Dubno" u zakoni ku osim novča ne kazne još su zadrhne kazm· II volo,· ima (čJ. 56 i 5 i ). Osim opCeg eb·h·alcnta u ratarskim proizvodima kao roba za rU1-mjc llu služilu j e i sirovo sre bro. k oj~' su trgovci mjerili um':ama. litrama ili gu ispla ćiv ali u ši pkama. Ci n i se. da počeci kO" an ja srpskog novca idu već II prvu po· lovinu XIII. st .. prije nego 1;to sc s dolaskom Sasa j a če razvilo ekspioatiranje rudnog blaga. ]>01.nati su primjerci - svega tr i komada _ hakren og novca kral j a Radosla"a (1228-1233). a I'" jednoj nedovol jno provjerenoj vijesti postoji i jedan n j egov srebrni novac. No vc i s na tpisom _St efan Vladislov « potj eč u po svoj prilici od Vladisla"a !. (E!33-12~2). ne od Vladislava II . ( 132 1-1324). Ima čak indicija i vje rojatnost;. da je već Stefan "rvovjenčani kovao svoj onvae. Sasvim je sigurno. medutim. da je la vrijeme Urola I. srpski no,'ac kovan II vdikom broj u i da je poslije izradivan u sve većim količ i nama i priman kao platežno sredstvo i izvan granica S rbi je. Razvoj ru danu' a o m og ućio je i o bilnije kova nje domaćeg novca i jačanje novčane privrecle. U va~nijim rudarskim mjestima pos tojale su kov ni ce. koj e su izrađivale sreb rni novac (g roš. dinar). P" 'a poznala ko"n ica bila je u Brs kov lI. zatim sc javljaju u Rudniku. Novom Brdu i Plani. Bilo je kovni ca i po gradovima, gd je ni su kopali rudu. Kralj Konsta ntin kovao je novae u Skadru Vu kaJin u Prizrenu. Pravo kovanja novca daval i su vladar i na jčdće pod zakup, Zakupom s1.! se koristili ne samo s t ruč n i knvni Čari. već i trgovci, ponajdse Dubrov ča n i. Osim usl(lll{lI'ljeni h kovnica u spomenutim ):'radovima bilu jc zla tara. koj i su besp ra vno kovali nova c po selima i gradovima. Zbog toga se čes to pojavljivao lo; nova c. koji j e ometao trg o,·ačke od nose sa susjednim zem ljama. Da bi sc spriječi lu falsifi cira nje nove:., Dušano v je zakonik zabranio 7.11' -
'SU
410
tari m a da stanujl1 ,zvan grada. Selo. II kome bi sc ndao nasta n j en llat:lT. imalH bi da se po kazni rasell. a zlatar da sc spali. Ako bi sc u gradu nasao ~Iatar , koji b i tajno kovao novac, bio bi osuden na kaznu spaljivanja, a vl "da r jc ima o prav u da na pla ti globu od grada (č l . 1(j8. ](j!), 170 D. z. ). U Srbiji su kovali srebrni novac. Prvi je novac kova n po t ipu mletačkih srebrnih primjen1 ka. Zbog čes te 7.amjene novca . nastajali su m nogi tipovi novca. koj ib broj raste osobito Ll XIV . stoljeću . Tc su čes t e zamjene bile za vladara unosan ;7.Vor priboda. G radovi. - Grad o,'; su sc u Raškoj razvij ali d os\;l S])Oro. P uto pisac iz 1308 za bil jdio je. da u n j oj nema pravih gradova. \'eć doua Ivrda"a i većih naselja od tri do četiri sit>line drvenib k u ća. neutv rđenih i bez zidina. T o su bili Ir~ovi. koji su se razvijal; uglavnom oko r udni ka . Prvo hitno su bili nasel j eni većinom stra ncima. Sasima. D ubro " čanima i dr .. ili stanov nicima iz starih primorskih gradova pod S rbijom. naj,·i'e Kotoranima. Svi su oni Ils;m Sasa sačinjaval i privremen i elem enat. koji su poslovi dovodili u trgove. Ja č anje m tib prh'red nih centara postepe no raste i hroj d o m a ćega gradanskog elementa . koji ipak nije uspio cla potpuno potisne i za m ijeni strance. :j.
Ured enj e tib trgova nije nam poznato II Jl'ojedinonima. Ka o obrazac poslu žil o je uredenje s3skih kolonija u Ugar~koj. Na čelu jc stajao knez kao predstavnik centralne vl~,lti _ Ako je trgov e postojala t v rđava . njom je zapovijedao kefal ija. G radsk I' je poslove s knezom na čt.lu vodio jedan odbor od 18 ljudi, I. !v _l'urg;lrao. koji S\I vršili suds ku vlast. O dbor su vjerojatno biral i stanov n ic i trgova. U Brskovu ~e osim kn eza spom inje ~~a" narod., (totu s populus ei usdem civilati, ), koj i zajed n ičk i upućuju neko pismo II Dubrov n ik.
ll'.
Strand. uglavnom Dubrovčani. imali su po gradovjm~ posehan polobj. Medusobne $POrOVe rjda" ali su pred svojim pred _ su.vnicima vlas ti. Sporove sa srpski m podauie;ma r jdavali su mjdovit; sudovi. Stranci nisu sudjelo"ali u vođ e nju gradskih poslova. P ojedinci su mogli biti zakupnici carine ili \'Tši ti fun kc ij: kneza, ali su tada bili p redstavnici vl adareve vlas t i_
'"
J
I
I
I
I I
,
ko j~ jc prvohitno i~laJa \' ~hovnu vlast. al i je POste peno, zbog ja.
čanja vla,stck gubl!a svoJ(: značenje, i najzad jc sku pštinu potpunu potls,nulo Vcl~~o vijece. II koje su ul azila is kl jučivo vla stela. ,Ta JC c~oluclJa dovršena 1361 , ka d su vh:s tcla prcuzda ,'last I prcurcI!,la gradsku upravu potpuno II ari s tokratskom du hu Us ko:o je u stanov~j cn o .i Vijece umo ljeni h (consilium rogalorum ) ~d b čl~ no.\'a ( ~ 3 / 2) oSi m Malog ,· ijeća. koje jc već prije posto~ alo. PotIs kivanje pučana nij e iillo IJez tdkoća i trzavica. Nastao JC otvoren sukob, II kome su pucanj prognali ,·lastclu i uzeH svu ,·last II svoje ru~c. Uznemi reni tim lluč kim prevratom II susj ed_ stvu. DubrOl'c:am su, uza sve sta ro sup:Hn;štvo i7.med" ta (ka ~ ra da. "o~ogli kotorskoj vlasteli da svladaju bunu i u~vrste Iz nova svoJu \'Iast. U ekono ul skom žiVotu Srhije: Kotor je igrao vdnu ulogu. U udnosu prema Dubrov niku imao je: tu prednos t. h u se: nalazio u saslav~ Sr bi je, i nj ego"a se trgovi na mugla slobodnije raZVijali. Na. s\'.'m ~ vdnijim trgovima Srbije biJ o je i kotorskih Irgovaca. POJedinCI su po~~iuli i v.ef:i uljeca j kao Nik ola Buća . koji je postao p~ot~ves.tlJar .z~.:~I J em e Dušana. Ali Kotora nc su pos te~no potiskivah broJIlIJI , ekono mski jači D ubrovčan i. i oni su ~zgubj]i s~oj~ prijašnje pozicije: u Srbiji. naročito karl je: grad .spao IZ nJezma sastava PSil ). . ,fi a r j,e ubo . ~ ~kJ~p nemanjićke: Srbije u isto vrijeme kada I Koto.r. J o{~ ~rblJom Je ostan do cara Uro~a. kada su njime za _ vJadill1 BalšI Ć!. Bar .Ie prij:: sl'ega bio vafan kao sjediš te katol i č ~ e. nadbiskupije. Njegov "nuLra~nji razvuj mai n mtm je poznat. Air Je on uglal·nom ibo is tim p utem kao i ostali primo rski g ra dovi. Knez. koga je kao i u Kotoru svakako poslal'I iao ,'Jada r, upravlj~ o }e gradom s narodnom skupštin om (se niur;s et pop" , lus). kOJU I tu u X IV. s t. potiskuje Veli ko v ij eće. pos tepeno pre~I'~ranu u .Ul"~'1Tl vlastele. Od 1572 j avlja sc i Mal(> vijeće (ViJece umuIJ~Il1" nlJ~ " ostojalo). Ali u B.. ru vlastela nisu imakl duvuljno snage. da potpunu orćaniziraju sv oju vlast. zbog če!!:1 5U. na~t~!~ dt.Jg_~ ~"rbe izmed u nje i !luČilIla . .loš u XVI. s(. .icdan 1~/etac.~1 'zvJe~t::J, gO"ori o -staroj i neugasivoj mdnji. izmedu t'n dVIJU k\a sa. l~k(Hl ~ rnsb djciatnost H.. r
'"
•
I
}
di!nje. ta ko zv a ni .. akrostih~. U ispravi, knj u je izdao m anallliru sv. A rhandela. car Du i an je 7.amijenio ta j danak oba'·ezom. da daju njegovoj zadužbini svak e gudin~ po lO lu,'(lra .mJ.s!a«. U I e i n j je po svome značenju odgovarao otpri1ik( Baro. Jačih e konomsk ih veza sa zalcdem nije imao. Stanov niš tvo se "Slavnom bal' i1u trgovinom 1111 mOTIl. O "redenju grada i nj egovoj evoluciji imamo " ri o ma lo podalaka. Cini se, da poku5aj; vlastele. da uzmu vl ast u svoje ruke. ni su uspjeli i da je narodna skupština zauv ijek os ta la vrhovnim o rg anom g radske uprave. Inače se 7.na. da je u Ulcinju bila prij estolnica Vukanova si na Dord a i da je po tk ra j X II I. st. pripadao Ma riji. senri kr aljice Jelene, a za vrijeme cara U roh njegovoj m ajci Jd eni. B II d v a j e bila najmanj a od sv ih primorsk ih grad ova II dr žavi Nemanjića. aji nam je njezino uredenjc relati"no dob ro p01nato, jer je sačuva n njezin statut, koji je naIltao u d oba cara Duša na. U purede nju s Koto rom nje7.ina prava b o alltonomn e "pćine bila su znatno vik s k učen a . Vladar je: postavljao kneza. koj; nij e mo rao stalno bora vi l i II grad u. O stale činuvnike i čla nove Mal og vijeća biralu je na godinu da na '-diko vijeće sastal'ljeno orl pu noljetne vlastele (u statutu ne:ma Sl,omcna (I narodnuj $kup!tini). Sud~ka autonomija grada bila je ograničena. _G o_ spodi n CaT« zadrža"ao je za S\'oj sud s lučajeve nevjere. ubijU"a , sporove o robov ima ili o kradi i ubijstvu ko nja. Budva je pn st
-
•
I
TAIIl.A. XXXI
unutrašnjost. OhratIlO. tu jc pris pi jevala r ob;! iz taleda. i tu su je od kan.vana preuzimali brod",,;. Tu su SI' odr!a vali sajmovi, Naročito značenje imao je Sv. Srd kao .~k ladišlc so li. Vladari su ponekad dodjeljivali pojedinin. manastirima od redenu kol iči nu mlio T ako je MiJu!; " odrediu. da Banjska dobiva iz njega tOO ,pudova suli godj~nje. II Srd:.!) Uro! dodijelio je J)cčan;mJ 200 knbal a. Sv. Srd je biu Jedno "rl o na četiri mjcn .. na prostOT U od Bojane do Nere!>'!'. ,t:dje se j edi no mogla prodavali SI; (ostala su bila Kotor, Du brovnik i Dr ije,·a). Najveću je '-ainost kao trll ima o II prvoj pnIO\'; ni X IV. st.. jer je tada put od njega do P ri uena naj"iše is k orišćh·;In. Kada ~ Srbija ras l)ala. a naroči to kad .. su Turci počeli ugroža,'uti te kTajeve. potdo jc i njegovu l\1(zadol"a Ilje.
U osvujenim ubhl5tima na jugu (Makedonija . AJ banija. sjeo I'CTIl,I Grčka) bilu je dosta starih j naJ. rednih grado,''! (S koplje. ~til'. J'rikp. O hrid. Kroja . .J anin'l. Scr i dr. ). Svj ~u oni ;nli. li "drc6cne privikgije ulvrden~ pud Bizantum. koj~ im j e garan. tirao i Du~an"v zakonik. Ali oni nisu onako izgradili svoju autonum iju ka" grad"v: II primurju. Na ':'::Iu upra vC na Jazio &e kefa . Jija. koga je !,ostavlj;lO vladar. i .dobri lj ud i«. predstavnici buga. tijih grada na. 6. DruJtl'cni odnos L - Od doh~ Nemanje moicmo prali li zakJjučni proces pret"aranja slobodnih seljaka II {cudalnn zavisne (purici. merof.si ) do potpune izgradnje feudalnog po retka. Ali. ~ obzirorn na sačuvane izvore. taj procel možemu pratiti samo JU' razvitku j porastu posjeda nd.. 'h lIl;lnastira. )\;e rnanja clair Il"vopndignutirn munast irima pr<)stra ll e pn . ~jcdc. Posli j e Iljcs;; p~oees se dal je ran·jja. Osnovana je auto_ itefaJna crkva i sh'orene, "ik epi~kopjja. kojc dohil'aju nOv e 1'0"jede. Arhiepiskopija. po~lijc palrijaTŠiia. j svaka epis kopija ill1~ju S\'oja epa rhijsb \·iaSt~l;nS!l'a. Zička eparhija je "el od S tefana Prvol'jenča nog dohila 5; leki i zaselab i ~Ii porudic:! Vlaha. HUIll.~ka ~parhija illlal:! je ti sredi n i XIII. sl. ~S sela i 3() \' Ia~kih i'urvdica. Broj manastira. knji dobivaju nove posjede. $talo o se uomoial'a. iJi sc p'ol'ccavaju posjedi sladh Illanas tira. Vlas telinstvo manas!ir:! Hilandar/! IHlrasl" jc s vrCIll~nOln do 3r.O sela rasutih od Suluna d <) i'ulIlu r;i\ Jja . KrnJj Milutin daje Banj-
I
•
I,
Cu Duh n. Ll'!'novo. freska Iz roll. !Ju.
TI\Y~
XXXII
•
I
,
I ,
"'rail \'ukdiR.
Psa ća. Irnk~
II druJ:e polovine XIV. st.
,I I
I I
...J
skoj oko i:> sela i 8 katuna Vlaha sa preko 500 porodica. Dečani dobivaju 1'0 osnivanju 45 ~ela i [) katuna Vlaha. Dušan daj e svom manastiru S". Arhandcla oko 60 sda i i crkava s njihovim posjedima i ljudi ma , ~ a tim I ikatuna stučara. Knez Laza r daje Ra,-anici 148 sela . Osim toga brojna vlas tela pod ilu ili obnavljaju crhe i ma nastire i da ruju im posjede. Mot n; vlastelin Dušano'- J ovan Olive r obnovio je lesnovski manastir . podav sela i metoh ije i pašiita i plani ne_ (1342). Zamonaše ni vlastel in Dorotej sa sinom Danil om podiie Drenč u kod Kru še vca i daje joj oko 30 sela (1382). Na taj način crkva postaje vlasni k golemih posjeda !a seljacima. Citave su f upe: često pod nje nom vl ašć u. Tako na pr. plodno I-!vomo, koje je p
-,
'1 -
Jl I.1O>"i.Jo "" ..... a ' ......10.1,. I.
-'Ii i
-
• imala pravo da t.a!i svoje ljude bez ikak va vre mens kog "1rani· čenja. btom ispravom Milutin odred ujc: .. Gde se: o brete t lovek erkveni ... da se v raća. da mu neje sta.i nc .. (Z:ls tOlrjctosli ).
Vladar ra spola! e m'posred no svim llosjed ima. koj i ne PrIpadaju vla dajucoj klasi. On ima s"oje: porodične: posj ede, koji odgovaraju vlasteoskim ba ~ tinama , a kao vladar drži i QSlalu semi ju. l n~ njegovim posjedima seljak podliježe istom procesu pretvaranja u mcropha.
s c lJ . i.
Do SH,dine XIV. st. feuda lizam je u Srbi ji potpuno izgra~ en , 5a ve': ustaljenom kla snom podjelom karakterističnom za kla sno društvo. Slobodni seljaci. baštinic; go tovo su potpuno išče7.li. N jihoI' je hr oj tako neznatan. da ih Dušanov zak onik uopće i1.r;lito ne spominje. Samo pos redno m01emo uk l juči t i. da ih je pon eg dj e m oralo bili. &bar je ponajvik mora o imati g ospodara :
"la(Jara, vlastelina ili crkvu. Posljedicom pretvaranja slobodnih seljaka u feudalnozavisne bi.l.o je, uZ ~stalo, i ograni čavanje njih ove slobode sel jenja, t. j , njIhovo v(';Z'\' anje za zr:mlj u. VC;Č Nemanjina povel ja za H ilan. dar iz I ~ 98.99 p redviđa. da se seljaci moraju vratit i manastiru. ako pobjegnu ~ ~od velijeg župana ili pod inoga koga". Isto je tak o rnanasiJr blO dužan da i7.ruču je dobjegle ljude veli kom žu. panu. l u kasni jim ispravama ima odredba o ograničavanju slo. bode: prela~en~a seljaka I j ed nog vla stel ins tva na drugo. Du b. n.ov . zakomk. Ima stroge l)fo pi se o zab ran i preuzima nja tud ih ljudI na s.vo~e posjede: ~ N ik o ničij eg člove ka do. ne primo.. ni earst~o ml III gospoda ca rica, ni crkva, ni vlastdin. ni ma koji drugI človek da ne primi ničijeg člove ka bez knjige carSh'a mi . ako li ga ko .primi da sc ka zni ka o ne\'crnik" (čl. 140). Zabranjuje sc posebno l prelaženje sdjaka u g rad ove (čl. HI ). Ako bi go. spodar pro~ašao svoga mer opha. vrača o ga je natra g i kažnj ava o gil. SlOudcnJ e.m kose. brade i ra SI)O ren jcm nosa (čl . 20 1). Tim jc mjerama najzad dovri;eno vcziv.mje sdjaka za zeml j Il. Raz um ije se. n 'im tim st rogi m mjerama nije se moglo potpuno 7.austa\' iti bjdanje sdjaka s jedn og das ldinJI\'ll na drugo, ~Io su čest o pomagal i sami feudaki. U nckim j e sl u čajev ima gospodar rnogao zbog zastarjelosti izg ubili pravo na pnvra tak svoga čO '·jeka. Vlasidin je gu bio pra vu nad njim poslije tri godi ne. Tako M ih,. ti n dopušta manastiru Sv. D o rd a skops kog. da možc primi ti i "človeb gospodita. koji jest p rovodil Iri godišta bez gospodara ... Ali za crkvena vlastelinstva ni je vrijcdio taj propis. Crkva je-
' IS
i,
,I II
•
I I
I
•
- Selja čko stanovnil h'o obuhvatano je pod opcim pojmom scllri. Svi sebri nis u bi li II istom pololaj U prema svojim feudalnim gospo da r ima . Po zan imanju i pra v nom od nosu prema gospodaru scbri s u se dijeli li na mer ophe (par ike), Vlah e ili stu· čare. sokalnike, obrlnih i otrokc (ro bove ). Mccop! i (par ici) su s ačinjavali najveci dio se bara. Oni su liiI i podlo!ni ili vladaru ili s"jctovooj i du hovnoj vlaueli _ K ako Sll meropsi bili ustvari v eći na srpskoga seban ko; stano\'niltva. u ispravama ih često na zivaju .. SrbIji". a njihove dužnosti prem a {euda1nom gospodaru ~ zako;] Srbljem~ . Zeml ja. kojo je mer opa h držao , č inila je tal;oZ"~ n :1 "pnt či njenu baštinu". !'\j egovo pravo ra spolaga nja tom z::::lljnm bi lu je zna tno og rani čeno. Nad nj om j e prije sveSo. ostajalo "sigu. rano pravo feudalnug gospodara, da ona ovijek bude II rlll:am:t čovjeka , ko ji će je moć i ob rađi,' ati i ispunja" nti "hav~: c prr. m
I I
41 9
-
~Jukn().
izvrši vršidba. Osim tuga llleropah je bio dužan da ianje i plijevi po tri dan~ izviln svoga dijelil. Podije je prevladao ,istem odrcdivanj;: mcroIH•.' kc ",hote pu danima. Po D. z. mCfopah je bi" dužan raditi na zemlji svuga guspod ara dva dana u sedmici. Osim t0tii:. morao je nns ili sijeno i raditi u vinogradu po jedan dan u gOlIini (ako gos podar nije imao vinograd. mcropah je rad io druge poslove jedan dan ). Prema tome, mcropah je radio na imanju s\'oga gospod ara sto i lest da na u godin i. Osim toga. meropah je n}(Orao da daje i desetinu od S\'njil, proizvoda. koja nije uvijek morala iznositi ločnu jedno desetinu.
I
Al i osim radnih obavcza prema f(!uda!cu , meropah je no sio i druge terete. Od svak(: kuće uzimala j" ddava s oće. koje je iznosilo jedan perper godiš nje u novcu ili mjeric i iita. Na mcropha je padala lakoder i p r i s e l i e a. t. j. dužnost da smjdta. hrani i sprovodi :
420
žita ili dv;: dinara u novcu od ože njene glave ("naodr;-
com .. ). Uz merOl)he je pu selima bilu i ~ o k a l n i k a
i različiti], obrtnika. SokaInici su davali ndto manje poljske rabote, ali su zato bili obvezani da kao posluga obavljaju različ it e poslove za svoga gospodara : prijencs robe. pra tnja gospodara na putu. popravak zgrada . rad II kuhinji i sl. Sokalnika je b.ilo II od nos.u prema meropsima vrlo malo. Na d<':čanskom vl ast.ehnslvu na .tn~ deset ku ća meropaha dolaz io je 1'0 jedan 50kalmk. O b r t II I C I su bili prem~ gospodaru u sličnom puložaj u kao i sokaInici: smanjena rabota uZ obaveze, koje su bile u vezi s ohrtom , kojim sc bavio. Po sdim:: je bilo ko vača, l ončara. drvodjdja. l.idara. kohra i L d. Ponekad SlI. osobito za potrebe države, či ta\'a sda b ila zaposlena izrađivanjem nekih predmeta, što sc vidi i po nji hovim imenima: Kopljari. SIrdari. Stitar;' Tulari. Sedlari i slično .
l
I
MeTopsi SIl predstavljali 7.emljoradnički demenat lebar;.:. Ali znatan dio njih bavio se isključivo ili barem pret dno stoča r stvom. To su bili V l a s i. prvobitno romanski starosjedinei. ali 5 vre mo:nom srbi zirani. a uvećani i pri!ivom slavenskog elementa. tako da se od XIII. st. pod tim imenom ustvari nije podraznmijc,'ala posebna etnička grupa, nego sločarsko-sdjačko 5Iano\' n i!l!\'o. P rvobitni Vlasi u vezi sa svoji m s t oča rskim zanimanjem nisu bili staln o nudjeni na jednome mjestu. ali s posle!X nim utvrdilIanjem feudalnog poretka i Vlasi gube. S\'oj~1 slo.bodu. a time i mog ućnosI većeg kretanja. Već Nemanja daje Hdandaru 1iO Vlaha. a u kasnijim se ispravam~ spominju sve "iile. Veza ni za svuga gos podara. Vl as i Sll samim tim ~ili vezani .i zr. n;~!-,:~v posjed. Oni t" da Slanuju u stal nim naselJIma. katunlIn::. Oualle ljeti tjeraju stoku na ispašu. Vlasi su ka o i meropsi snosili neke te rete u kods! rendalni~ gospoda ra (_zakon V l ahom~ ) . Sam.o ho Sl! li tereti .odro,·aralt n jihovu zanimanju. Za iskorišćivanje travnjaka da'·alt SI.! t r ~ vfl i II U. koja je do D. z. iznnsila jed a~1 koma d sloh n.:: ~:ot.mu. Osim toga Vlasi su davali svake god ,~e o~reden~ .po.dav~nJa u stoci, negdje na pedeset ovaca jednu s pgn.letom I Jeonc. plOV I!, n<:gdjl' dva konj;. i sl. I raLotu su z;.: Vlahe odre
-
lov;ullc ko nj e 1.0 pTl Je nos nj egove' prtljage, kada bi putov ao. t ,.,msportira[j sva ku vrs tu robc.
I?
odnosu prema meropsima [)ulohj Vlaha bijaše znat no !~kšl. S~oll:a su IJl cropsi tcži) i za tim da prelaze u Vlahe. naroč'lo ženJ~.bom . Feudalna j e \llast to energično sprečal'ala. Mero~ a l~ sc niJe mogao zeniti od Vla ha ; ako bi to ipak učinio. morao Je I dalje ostati na svojoj ~cmJji. Gospodari ma jc on bio potrebniji kao ratar nego kao stočar. . Nai~ili d rušh'en; $Ioj .~al:i njav ali su o I r o e i (robod). Oni msu b,I, osobi to Lrojni kao ni u drugim ze mlj am a. "'dje ih j e bilo ~ feudaln o doba. Sl ulili su kao posluga na dv or~v i Hl
J~olož~j sehara. kuje su S,'C viš\': pri tiskivala podavanja {cudak1lna . p I "Iadanl, morao je izazvati n jiho,' otpor ,motiv takva
stanja: r~pi5i. o v\':zivanju seljaka za zemlju ni su se mogli potpuno lzvd.II·
422
,I
gospodaru. - nared uje čl. ~2. Neki su hjdal i i i~val1 zemlje. ka o na pr. na te rilori j Dubrovnika. Otpor seba ra prema vl asteli svlarla"ali su strogim p os t upkom. Po hanjskoj povelji u ~im al i su vola onome. koji ne bi navrije me izvršio obavezni rad u manastirskom vi nog-radu. Za pri siljavanje sehara Ila pokornost {eudalci su ima li svoje pa tri mon ijal ne tam· ni ce za odbjeglc scbre vraćen e svome gos podaru ili za on \':. koji nisu mogli ili htjcl i ispunjavali o bavcze. Otpor sebara prOliv fClIdalaca odraiava se u D. z.. koji iuiči t o zabranju j e sa k upljanje sebara na z borove i strogo kaž njava kolovod e i učesnike: .Sebrova sahora da nest. Kto li se ohrete sabo rn ik, da nlU se uši urežu i da sc osmude povod či je« (čl. ()9 ). V I a s t e I a. - VI.u tela nisu činila saS"im kompaktan stald: m edu njima su pos toj .. le neh ra zli ke osnovane na veličini posjeda. Najlnn ugobroj niji su bili l' I a ~ t e I i č i ć i (sla ri ji nOIziv - voj nici ). kojih s u po~j\':di obično bili sasv im maleni - jedno selo ili samo jedno vcć:e imanje. !znad v! a stel iči ča s u v I a s t e J a u pravom smi slu rijeli koja su se opet dije lila II dvij\': grupe: "elik \1 I·10I5te l\l ili velmože. mali broj Ijlaji '1'1"0' stra nim posjedima i na najvi.'im položajima. i nl a I u "l a s I eI u. koja je sačinjava la prel
l ,,
I
I
vjcrc. vladar je mogao oduzeti vlastelinu njegovu baštinu. Osim ba;linc vla stela su mogla dobiti od v]"dara i p r o II i j u, 113\'0jenu i ~ bizantskoga feud aln og sistema svakak o II drugoj polovini XIII . SI.. il rn oMa i prije. " ronijnr. "iivalae prnn ije. bio je 01.0,",czan na vojnu službu sam ili s nd rcdenim brojem ratnika. vc': prema veličini proni je. P ronija nije hila nasljedna: vl adar j u j e rn ogao dati i sinu pronija ra , a ko bi ispunjavao potrebne uvjete Z:l vojnu službu. ali nije bio na to (obv ezan, Razumije sc. pronijari su nastoj ali da pretvore proniju II baitinu. ŠIo im je jlonekad i uspijevalo. naročito II izvanredn im prilikama. Vlastela su mogla dobi ti od vlad ara grad ove, iupe ili veće ~blas t i _na drfavu., t. j . pravo da \' r~e II njima upravnu vlast i da Ul mu neki dio prihoda. koji su vl adM l1 pripadali .• Driav(<< su vjerojat no č inil e vcći dio prostrani h o blasti pojedin ih v<:lmola. koje su oni u doha propadanja centraln e v!as ti potpuno prisvojili. Crkva je biJa II rl o motan fa ktor II feudalnoj Srbij i. Spomenuto je. kak o su je Illada ri. d .. bi imali ~ t o jač i os lonac u borbi prot il' svje tovn e ll lastele. darivali staln o IIelikim posjed ima, N a taj su n nčin na stal a prostra na c rklIena I'lasteli nstva. Ona nis\l bila veza na. kao ŠlO j e to hilo ko(1 sIIjetoll ne I'lastele. za I>ojc
424
I
litd ja ili kaluđer a ili popa da se tazi ubije i obesi. (čl. 95). Ali II krilu samof:a stal da pos toja k su znat ne r
,' O' .0
Jo~ holje SC vidi podredeni pol obj popova u pitanju odnosa
prem~ gospodaru ~emlje, na kojoj su živjeli. Ioni su bili opte.
~etenl .~abotama i poda,'anji ma kao merops;, ali s vremenom se Ipak n jihov poloiaj popravio, jer je bilo izuzetaka u nekim slu. l:aj evi~a. Po .bistril:koj povelji kralja Vl adislava i l'Op ~ morao da . pr l pla.ća I ~brok",: a na vla$lelins tv u Dečana da kopOl vi nn grad kao l s~akl drug i. _kt o drži zcmlju«. Prije svcga je on bio 05lo~odcn .~\llh tcrela u korist države. Na imanju manastir.. BaoJske n.IJe morao izla~il i _na nakosicu« (kolenje) niti da,'ati svake gO~ lne ~ečc ,'e kao ostali. Pri $vemu tome pop ostaje rlon~k~e. zavisan I po D. z. Po ČL 31 slobodni su sa mo popnvi ba!t UliO . .Za one, k,oji dobivaiu od gos podara .. tr i njive zakonite ... odre:duJe se:. da JI' -popovska kapa slobod na ... t. j. da oll i lič n o msu oba~czni n~. rad. ali da zemlja. koju drže. ostaje zavisoa. pod t~re:~lIla. kOJ I. su nu nju parlali. Ako bi tOlka,· pop uzeo "iše od tn ~JIVC, ta d Jc morao tu zemlju .. da rabota po zakonu .. _ da snOSI sve terete: kao imeropah. . N~jzad - i to .. upućuje na niski dru!tveni položaj popov;;, S~ ~OVI pOpOV3. kOJI ne bi naslijedili oca II njegol'u ;,vanju. ulazlh su II red $c bar u: pos taja li SI1 mcrops; ili sokaInici. Znači. da se pop sa ulu k.1U tak;!\' u1.dizao donek le il nad toga .\taleŽJ.
l
I
7. Privreda i lIrllJtvo II Makedo niji u X III. i XIV. ~toljetu . - U X II I. i XIV. st. Mak edo nija je mnogo ekonomski $tradal~ zbog. če5tih r~t ova. koji su vodeni i Ila njezinu tIli. ~R azoreni« grčk, gradOVI u Makedoniji spo min ju se vec u doba Stefana P~ovjenč~ n og.u '·eti sa Strezorn. a i Milutin je poslije osvaja. nJa Skoplja nalša (> u gradu i njegovoj okolini na mn oge ponj. ~e ne kute:. - _rpioije'" U pusl;: ~ciiš ta p retvorio se i veći Inoj Kla, osobito na g ranici prema Bi~antu. T ako se, na primicr, g. 1328 nascijena sela Br(:$t, Suhogrl. Lcskol'ica. Vilče i Drenok nekoliko godina poslije spomi nju kao pusta selišta ( 1332). Mnogo .su stradali i neki feodal ni posjedi. ka o na primje: prije Miluti~O\.a,. o~\"3ja nja .~ k o plja m~n~sli: Gorga kod Skoplja i manastir N,klte. U vTlJeme gladI lj udI su bili prisilj~ni prodavati s\l~}a im~ nja tl bescjenje. kao na primjer tura i njegova rodbina. kOJI SIl Igllmaou Ictovs kog manasti ra Bogorodice prodaji njivu kod Ca re va ~turle nca ~za 20 kabI žita u gladno vreme •.
426
Tek kad je Makedonija postala dijelom l1emanjiĆk.e drlan, počinje srcdi,·anje postradalih posjeda; neka ekonomska obnova ~cmlje. Prije svega sc konfiska cijom posjeda gTčke "lastele, po· kl onima i kupo"i nom obna"ljaju posjedi s,· jetov nih i crkve:n ih feudalaca. napose manastira. koje: su bogat o darivali srpski vladar i, a i ostali feudalci. Najveći poznati posjedi bili su u rukama manastira Hilandara (u granicama danainje I\TR Makedonije so sela i zasela ka). Gorg~ kod Skoplja (H sela i ~aselaka), Treska,'ca kod Prile pa (3? sela; zaselaka), Panttlejmona Aton skog (34 sela i :taselaka ), Bogorodice Periblcple u Ohridu (24 sela i zaselaka); manje posjede imali S\I manasti ri Lesnovo. Nik ita kod Skoplja. Andrijaš na Treski, K o nČ3 kod Rad o\'išla. Bogorodica T etovs ka, Psača kod Krive Pa lanke i t. d. Poslijc su poj edini od tih manastira bili podredeni d ru gi ma. kao na primjer Hilandarskom pirgu SI'. Nikita (1308) . a samom Hilandaru Gorga kod Skoplja (13ii); prvi jI' mOTao za stariji manastir odva jali dvije trećine. a drug; polovinu svojih prihoda. Kao primjer za opseg lih posjeda može poslužiti i Me nikejski manastir kod Sera. k oji jc imao u.5G.S modija njiva i (,56 mođija I'i nograda. U vczi s pnjcdinim posjedimu isprave navode radi čita zemljiha, rar.liČite druge ekonomske objekte. pa č~k i kanale t u sistem navodnjavanja: njil'e. livade, pašnjake. vinogra de:, .-rtol'e. z~bele. ribnjake. lov;5Ia. mlin ove. prist;Iništa s bmcima, nujn a okna. li,.nice i k ov a čni ce. a Treskavcn je pripadala i jedna trećina carine od prilepskog Irf!"a. Ti se Jlosjedi nisu nalazili II jednom velikom kompleksu. n~go su pojedini njihO"i objekti bi li razasuti po cijeloj zemlji. Za održavanjc posjeoa nedostajalo je i radn~ snage. jer je stanovništvo stradalo za ratova. a seljaci su djelom ičn o bjcfali ili odlazili II _guse .. ; zhog toga su fe:lldaJci bili prinudeni da jedan din sl'oje zemlje dodjeljuju na obradi· vanje: i tudim paricima. a rado su primali i n(ll'e doseljo;nike iz srpskih iji grčkih pokrajina, pa lak i !-oble Azije. čiji 5 11 stano>'nici u~micali pred nadiranjem Turaka ; pritom 5U primali podjednako ~!Iohodne~ (devterc) i ~gospoditc .., koji su uspjeli da ~a tri godine izmaknu svome feudalnom gospoda ru. Ut ratarstvo i stočarstvo iz\'ori spominju u Makedoniji i ru darstvo. obrI i trgovinu. RudarsIvo je bilo razvijeno u i stočnoj Makedoniji _ u ZIdovu i TrnoYcima, gdje su se razvila naselja
421
,
rudara.. Zanati su sc: razvijali na feudalni m posjedima (osobito ko,-ač ki i lončarski zanat), a i II gradovima (na primjtr. u Sko-
plju zlatarski i grehenarski zanat). Srcdi Jtc p t'ometa i trgov ine bili .su gradovi i trgov i. a uz n j ih su važni i godi~nji sajmo,';' na koje su imali pravo pojedini manasti ri. No: tim sajmovima. koji "Su trajali do osam da na. prodavalo sc najprije vino. fito i meso feuda!aca. pa tek o nda i seljak;::, a nn sajam kOlt manastira Gorge uopće se nije smjel o donijeti \'; no i7.vana. Na ta j su sajam dolazili Grci. Ellgari. Srhi. L atini. Arbanasi j Vlasi. Svi su prod a,-ači bili dužni 1'101t ati _za konitu carinu ~. 11 osi m njc: koci le su trgovi nu i različite
druge: takse. bor1x medu
I
I
!
J
vlastelom
i
razbojnički
napadaji.
2iv\je trgOI' ačke veze - osobito II kasnije vrijeme - otdčal' ao j e i optjecaj razl ičitog novca, koji su kova li mnvgi i~ta k nutiji feudalei (u Makedoniji u daha Nemanjica Jovan Oliver i kralj Vukašin. a posl ije Uroiievc sm rt i kralj Marko, Konstantin Dejanović i lupa n Grapa), pa čak i pojedi ni gradovi, ka o na primjer Skoplje, Politička prava pripadala su II 10 doba samo crkvenim i svjetovnim feudaleima, koji su se ok upljali na drbl'nim saborima i u različit im drugim prilikama, ka o na primjer na mal om saboru u povodu os nivanja Gorge, Sam o izuzetno, u I'ezi s odrcdi\'anjem ili utl'rđil' a njem g rani ca IlOsjeda, mogla su n~ sa borima lokalnog značaja i opsega osim vl.utele sudjelovati i ~hora«, Manastiri ma su I I to doba I'ladari darivali i pronijarske posjede i porlredi\'ali im njihove posjednike: lak o se. na primjer. u dmgoj polovini XIV, SI, u skl ol'U hila ndarskih posjeda popisuju i seljaci nekih prunijara II Strumskvj ohlasti. Ipak, kao instihlci;a pronija z:1drb"a II !l.hkedoniji \I dob;, srpskog carstva $voj "o jničk i karakter i svoje veliko značenj e II struk turi feudaln og drušl\'a, sa mo ; to grčke feudalee kao pronija re o znatnom b~o ju tamjenjuju srpski, U p~avo preko Makedonije II X II I, i X IV, sl, proši ruje se pro nijarski sistem uvelike i II ostale pokraj int srpske rI rhvc , No ipa k o njihovu izuzetnom polobju govorc kako vc lik i posjedi, tako inaročila pra" a crkvenih feudalaca , Poma.l:uti njih, držal'a je utvrđivala svoga najboljeg pomagača u adria vanju tadasnjega društvenog por~tka. pa je pojtdinim manasti· rima dodjeljivala pral'a samovlasnih i samos udnih feuda 5 pot-
punim imunitetom (Gorga. Hil a ndar), Upravo zbog tih eko nomskih uvjCla ma nas tiri su i dalje centar p rosvjete i umjetnosti, Seljaci. koji so se dijelili na .slobodne .. (elev tere ) i ·sos~: elite _o č ine golemu većinu dano"ni~tl' a , a žive ka o »hura. ,h .. zemljani_ "v lope«, vlas tela naprotiv bora ve u utvrdenim gradOI'im a, Seljaci su bil i u velikoj većin i pand srpskih i grčkih feudalaca: imali su $"oju zeml ju, vrtove, vinograde. v oćnjake. pčelinjake. a po neki su raspolagali i sa zevgarom jarmom volova, konji m a i svinjam a, Zemlju su baštinili od ,.otača st\' a « ili dobil'ali II mi raz, a i od feudalnog gos podara na o b rađiv anje, Popis posjeda manas tira H ilandara daje podrobnij i ovid II un utrašnjo st ruktur u seos kog s1a nol' "i !t~'a i polofaja seljaka, Taku su, na primjer, u selu Gradac u SIromskoj oblast i pojedine po rodice , koje su brojile do sedam čl ano va. imale obično ~ r tol'e od kabla i po. "inograde od 4 do 7 ka bala. po:; muitna. 2-6 krušaka, a samo jedna kuca 100 kabala zt:mljišta, i sa m o pom:ke govedo. a vcei dio parika posjedo,oao je ~amo ncteglee~ sloku, U tom selu bil o jt i mnogo elevtera, seljaka bez vlastItog zemljišta, J II tom zavisnom selu upa dl jiva je .k oncentraci~a zna tn,og imu tka II zemlji u ru kama llekoli ko po rod,ca povezanIh rodbmskim vezama, od kojih od sk ače velika veci na vtlo 5iroma~nih seljaka, koji su morali uzimali u zak up zel~lju ~d l-,Iil~da rskog mana.'ltira, Parici so bili vezani za zemlju I POP,sam u Kata stru, a II korist feud alca su morali pl a ćat i pore7.e i ra botati, kao i či niti različite druge usluge, Osim nekih novih d davnih podavanja, u Maked oniji su se i dalje od ržali i mnogi porezi il do~a bi za nts ke vlasti: os novne danke su pla čali OG glave, zem lje. kuće ili zelogara: plaćali lU ih nd to u nOVCIl, a ndll' u natur; (ži tu, villU i meso), Selo Gradac je. na primjer. plača lo po~ez isključivo u novc u, i to 36 perpera gl a varine. SO ptrpe n za ~ (le seta.k .. od svi nj a i Ir,o perpe ra od paričkih "stasa ~,
NaročilO !dak terct bile su za seljake rabote, koje su oijelili na vdi ke i male, Za kon Hilandarskog manastira odn:
"")" _"
-
kupJ janja žitnice, Ipak je biJo zabranjeno, da sdjake pozIvaJu na rabotu u nedjelju i I.>lagda ne, Sdjad su morali sudjelovati u zidanju grad o'-a, mo~lov a i putova. a feudaldma su dovozili drv a , slamu, ratarske i stočar ~ke proizvode ; radi li su na tere tnim ladama kod prijevo.ta !ita I d ruge roiH:. a i ču,'ali grad ove. strabrili pred tam nieama. bili glason.ok. dava li pot ob, hranili gospodske pse i konje. prima li psare I ostale činol'ni h na obrok i priseliCIl. Driavna je blagajna u vcč'lI'ala svoje p rih ode i razli ~i t i m tak sama - taksom za pregled ča m aca, prolazni nom za lade. :aksom za so: ,caril~om od trgova i sajmova, mostarinom za pri Jd~z ?reko Tlj~ka , bara. Brojne su bile i sudske globe. koje su I c l ~ .. c~ - k~ ~ I ta kse - plaćali i u nahlri i u novcu. Osim toga seljac, su blj, obvezan i da daju svojim gospodarima i odrede ne poklone.
. 1!
nd. to bol~~m polofaju ~d ?arika bili su Vlasi i ~popov I)amo<, U poveljI Gorge prOPISUJe sc Vlasima ~da oru d1,nb bedbe. ; što. p.ooru,. t.ak~ i da p~žnj ~ , i seno da kose ot1> kruga O<.>r.b~ _ VIllil IZ AnlJ evlce kod Zegl'go\'n dnvnli Sll desetim, od ol'~ca. no~ili po nos na Strumu, a n.iihovi primićur; trebalo je da bIJU konje za crkvene poslo,'e i da prate igu ma na. ka d on to zaldi. Po~ba n poJolaj zauzimaju u društ ve noj struktu ri i otroci. k ~ji su sc. p~ema ~zakonu podg rad ija .. , ho ga je H ilandar propIsa? za svoJe otroke u Stipu. dijelili na otroke s konji ma i be7. konj~. Pr vi, SlI bili dužni .. kbdi pohodi i na kotoru gode rllbotu. a om Sb nim na konch'" a da im koni ne uzimaju t1> ni pod" tovar da se ne podblagajutb, nl> sami $b nimi da pohodet na koji gode p05011> cr1,kvn i". a drugi ..
S. Driavno u ređenje: nema nji ćke Srbije, U feudalnoj državi Ncm~njića d adar je ima o najveću vl a~t. Njegov a moć potjecala jc ot uda, ~to jc on, kao na jv iši II feudalnoj hijerarh iji. bio i vrhovni vlas nik cijeloga d ržavnog tcrit
431
•
l
"""1-,,
5tLJar. Ul'r:l\' nik vJadareva dvora nazivan je dvorodr!ica. Dvors ku je kan celariju vodio lago lel, a II kancela rij i .su radili - pre pis ival j isprave - .dijaci ... U j ed noj i5pravi dvorska vlastela llose tajedn ički naziv ~slugc., 510 izrazuje nj ihov vaza ini odnos prema vlada r u. S proglasom carstva javljaju sc i novi , isključ;,'" ],<>tas ni (h' ors ki naslovi bizantskog porijekla: despot. sr;v aSIOkra lor, tesar. koje je car davao namjesnicima II južnim osvojenim kraj evima. Osi m toga , b roj dvorsk ih naslOlva i služhl:" ičkih zII anja povećao sc vrlo mnogo po ugledu na bizantski dvor:
za vri jeme Du!ana loilo ih je oko 70. U% vladara spominju st: za trajanja driave Nemanjića , a naj,ešće Zil ,·lade Dubnuve, i s a b o r i sasta vljeni redovno od sve crkvene i svjetovne vlastele s vladarom na čelu i njegovom porodicom. dvoranima i visokim činov niš tv om. Sabore je vlada r sazivao 7.bog različi tih pitanja, ka o što su: izbor arhiepiskopa (poslije patrijarha). uredenje crk ve i suzbijanje hereze. krun isa nje vladara. izd .. vanj~ vl ad arskih ispran, ili njih ovo potvrdi"anjc , objav" rala ili za klju čenj e mira. izdavanje za kona , rjdavanje o parnicama thog crk"enih posjeda. Sabori u nem an jitkoj državi nisu bili stalni orga ni vrhovn e das ti. Njih je k"~!j, odnosno car, sazivao od vremena do vremena radi ~zgovora~ (dogovora) ~ vlas telom. Ali istu jc tak o dadar o svim nab rojenim poslovima. osim o izboro a rhiepisko pa, II pojedinim sl u<'! a jcvima odlučivao i sa m bez sa bora. Osim tih Ji rokih sabora sve vlastele vlad a ri su s," zi\'a1i katkada. " slučaju hitne prin"ie ili zbog kak ve p(lI'jerl jive stvari. i uii sa'·je\. t. j. samo me tro· polita, ~voju porodi cu i od reden broj odab ran c vlastele. Os nol' drlav ne orga nizacije predsiavljala su vlastelins tva . koja su bila ne samo samostalne privredne organizacione jedi. ni ce. nego i samostalne upra"ne i sudske jedinice; ona su bila. ka ko se kafe u ne ki m ispravama, ~samo" lastna i samosudna_. Vlastelin je imao upral'n\! i sudsku I'last nad stanovnicima svoga "lastelins:va; on jc imao svoj dvor , svoje činov nike, svoje succ. svoje tllmnicc. Ali, uz 1·last. koju je imllO vlasteli n nad stanov nicima svoga feuda. l)Qs!Ojao je u državj r\ema nji(ll i ,·ladarsk i aparat I'ri· nude. koj i sc prostirao na fupe (ak o te župe nisu pripadale nekom vlastelin u). U 7. upama se vc c u X II I. st. spominju ka o o rgan i
432
-
."....
'.
",-
v'
. ~""
- ....~ ....
" ,
•
., ','
,
Se,·ulokrator VI.lliO. P~ač a. fresk_ I~ d.".e rolo .. lnt XIV. SI.
~XXHI
, I
i
vlađare"c
vlasti »vJ adalci «, il napose kaznat: (skupljač poreza). scvast (up ravIl ik ) i kn el, a II Skopskoj hri sovulji od g . 1300 na vode sc mnogi takvi organi kraljevske vlasti; kcfalija gradski . scvasI, prah tor i kaznac (skuplj ači p!.reza). kaMrof ilak (slnž-gradu), knez iupski. tcpčija mali, sudija veli ki ili mali, sudija gradu. sudija župski. Među tim zvanjima sve viš~ sc ističe II XIV. st. zvanje kefalij e, koji jc opti upravni organ vladare" u župi ili II gradu. Kefali ja je dobivao dohodak od lokalnog stanovništva, a osim toga kupo\',w živdne namirnice II po cijene. U XIV. stoljeću pojavlju je sc, II vezi s jačanjem centralne vlasti, i jcdan drugi oblik vlasti: vlast vlaslele »na državi~. "Država., je bila oblast ili župa ili grad, koje je vladar dava o nekom vlastelinu. ali ne II baštinu ili kao proniju, već samo na upravu, najvjerojatnije do k raja vlasteli nova života. a možda i njegovim na~ljcdnicillla. Za razliku od kdal ije, koji je bio vladarev službenik, vla~telin "na državi~ bijaše doživotni pomoćnik. nam jesnik vladara; ka o naknadu za službu 1..Izimao je jedan dio od l'rihod~ vladarevih s te »ddave«, a vladar mu jc rnogao oduzt!i »državu~ samo II slučaju, ako bi vlastelin zloupotrebio svoju vlast. jačajllći svoju centralnu vlast, Nemanji';i su nastojali da što vi.še: ograničc ~amostidn ost vlastde i suze krug njihove vhm;. Zato su oni neka kr;"i!;na djela, i lo tl prvom redu ona, koja su II to vrijeme zbog svoje rasprostranjenosti smatrana vje rojatno kao osobito opasna, i7.uzimali iz sudske nadlcžnosti vlal;tele i zadržavali ih za državne sudove. Tako je car Dušan naredio, da državni. >·carski«, a lit: vlasteoski SlilI ovi su rl e 1.a t, zvo »carskc dugove~: izdaj stvo, ubijstvo, razbojništva. kradu. pomaganje tndem mcrophu da pobjegne od svoga gospodara. silovanje vlastelinke, jačanje centralne vlasti . naročito II doba cara Dušana. ogleda se I u mZ\1 propisa Dušanova zakonika, kojima car odreduje dužnost i vlastele prema caru i prema sebrima. izjedna,;ujc dužnosti " ,ih nleropaha prema svojim gospodarima. ovlašću j e mcrophe ciil Illže svoga gospoda,·a. ako bi im on uzen vi~t no Ho mu !)O zakonu pripada. nared uje vlasteli, da radi sigurnosti na puk-vima predaju putove sv og vlastelillstva kcfalijama Ila ču'·anJ e . Vojsku su u feudalnoj Srbiji u slučaju potrebe sakupljala vlastela na pojedinim vlastelinstvima i stavljala vl"dar u n~
-
T raspolaganje. Ako vlastelin ne bi na po ziv vlarl:trcv sakupio i uove .. vojsku. $matran je ;r;a i:tdajnika (ncvjernika ). Vladar jc bh, '-rhovn; komandant voj ske. Vojsb sc dijelila po krajcvim:l - J.lIpama i oblastima grarlova. Na čelu vojske pojedinih župa i gradskih oblasti stajao jc vojvoda. a nad svima vojskama ,-diki vo jvod:l . koji je katkada zamjenjivao ,·ladara lI ralu. DU!:lnoV zakonik naTednje. da sc voj vode II "ojsd moraju sl ulati isto ka o i car. Niie vojne starješine od vojvode nisu poznate. Spominju sc II nekim izvorima desetnici. pedeselnici. satnici i ~ t isuštnic i « kao učesnici sabora; vjerojatno su to nekada bili vojne starj ešine manjih odreda.
Osim tc
vlutdin.~h
vojske sakupljene od ljudi s pojedinih
vlastelins!a\-a, II Srbiji sc već u XIII. st. pojavljuje najamničb. vojska sastavljena od stranih. proresiona!nih ratnika. Ta stajaća najamničb voj~ka slu;!ila jt kao jedan od moćnih vslvna vladareve vlasti. Kralj Milul in, na primjer, izišao je kao pobjcdnik iz sukoba s bratom Dragutinom zahvaljujući tome, što su _mnoge čete_ naroda Tatara. Turaka i .Tasa dollc kralju i stavile se u njtgovu službu. C~lr Dušan imao je u svojoj službi mnog(l najamnika većinom sa Z
."
su sc: najvi;e koristili Dubroličani. Kotora"i i dr. Uvladarev.:: prihode poreznog karaktera prip;,dalo jt s O ć e (pore z nu ba. š tinu ), koje s.:: pojavij uj.:: na kraj u X liI. $t. i plab sc: dva [,uta godisnje iii II žitu ili II nov cu. zatim d i m n i II II (po rtZ na ognjište), pOl.nata samo II bivšim bizantskim oblastima. kojc su pripojene tadašnjoj Srbiji. U vladar,,'c prihod.:: pripadale su mnogob rojne kazn e i globi:. koje su osud.::ni plaćali u ~ toci ili II novcu. S obzirom na "clike prihode, kojima je vladar raspola gao. u Srbiji je morala postojati d .... bro (>rga njzjran~1 financijsb služb:::.. koja se brinula la ubiran je tih prihoda. za I>oduzimanje kaznenog postupka protiv onib. koji ne ispunjavaju svoj.:: obaveze. i la sve: ostale: poslove , kojih j c svrha bita da držav; osiguraju pon:z na prava. Vrlo su oskudni podaci o tako razgrana tu rin;lncijskom aparatu. Nad7.or nad državnim financijama vršio .ie \. e I i k i k a z n a r nazil"an i p r o t o l' C S t i j a r po \l toru na bizantski sisUm. Slu. žbenici, koj i su prikuplj ... l; prihode. n >:plaćivali por.::zc i kazne. nosili su radići tc nazive prem>: \'T~ti prihud .. i po reza (k;:Znll C. glob .. r, b ra\"niČar. i t. d.). 9, Pravo. - Ix pcrinde d o XII. st. msu II Rašk aj sačllI'a n i nikakvi akti zakonodavnog karaktera: pravne od nn .• e toga vre. mena regulirali su uglavnom po običajnom p ravu, čije su n~ke odredbe z
435
T na s:lboru 1.354, "jeroj3tno u Seru. Original Duša nova zakonika nije sc sačuvao, ali Su se sačl.I\"a!i mnogobrojni prijepisi (preko
20), poče\' još od XIV. stoljeta. Glavni je zadatak DUSllIlO":l zakonika bio da učvrsti visoki pol obj i mnoge privilegije vladara i vlastele. da ozakoni njihovo ~ pral'o~ na eksploataciju i rl rianje radnih masa (sebara) u zavi ~ n osti i pokornosti, a i da u~.vrsti prostranu DlIŠ3novu držav u, da izjedna čivanjem pravnih propisa zbliii i stva rno sjedini novo osvojene gradove.
Po svome sadda ju Dušana' > zakonik je skU I) propisa iz razli č itih
I
J
oblu!; prava. Najviše jc u nj em1l propisa o uredenj u drža ve, o organima vlasti - o vladaru i vlasteli svjetovnoj i crkvenoj. o njihovim funk cijaloa i pra"ima. o njih ovim medusobnim od nosima i njihovim odn05i m a prema sebrima. Zbog toga, 5to u D u~anovu zakoniku prevladuju propisi drf.avnog pra,'a, neki ga pisci O1ll,ivaju _ustavom srednj ovjekovIle Srbije«. Poslije propisa o driav nom i dndtvenom uredenju. u DubilOVU 1.akonikll ima naj"i.še odredaba o krivičnim djcJima i ka m'lInll. Du;anov za konik hiti fe udal no dru§t\'eno uredenje tim. ho propisuje kazne za sebre, koji bi se sak upljali na zborove. i lJlerophe. koji bi bjehli od 'vo jih gospod;:ra. On u isto v rijeme prijeti kaznama i vlasteli, koja bi učinila i~daj ll prema vla daru ili udbila. d~ mu pb te $ uće. Z a kuni k, dalje , šti ti au toritet suda i dru!>ih o rgana na taj način. što nareduje, da sc kazne oni. koji sami , bez suda, rješavaju svoje spo rove (s.amosud - udava. izam ), ili koji ne će da dodu na pozi,' suda (pres taj ), ili sc: protive $ulbkim ; d nl!>im izvršnim organima (odba] ), Da zah iti pr ivatnu imO"i n u, zakonik predvida veCinom vdo stroge kazne za krade i ra zbojst va (tatba i gusa ), za paljev inu u selu i iz"an sda, za povredu tudih granica i uopće povred u lude zemljisne svojine (pO lka ) i za nasilno napa sanje stad o na tudim pasišti ma (poI'a~a ). Dalje zak oni!: propisuje kazne za k rivi č na djela proti .. ličnos t i. i to: za ubijs(\'a (namje rno i nel,otičM), za tj~les nu pov redu. Z:l $ilo,-anje, za uvredu djdom i r iječju. Naj7.ad. Dui ano\' zakonik. naručilu u pn'im svojim članti ma, nartdujc. do ~ ka7.ne sv; oni. koji rade l)rOliv religije i crkve ili ne pohuju crkvene propise. Napose sc kainjava hereza i upotreba ~babunske reči. (nedo\,olj no objaJmjen izraz. \'jerojalno II vczi s bogumi!slvom),
436
prijel a z i~ pravoslavlja u btoličanslvo i propaganda ka toliča n stva. "adcnje iz grobova i spoij;vanjc mrh'aca, kao i dru g ~ farolij e i vradžbine, Kazne su bile r:l7.novrsne: najčeUe su prim j enji\'ali im o";nske kazne (globe u novtu ili u stoti), zatim te~ke i suro\'e tjdesne kazne, kao slo S II s aka ćenje (odsijeta nje u biju ruku, jezika. sječenje IlOS;. i u!;iju, osljepl ji va n je, žigosanje po ob razu ili paljenje kose pu glav i i bradi ) i batinanje. Smrtnu kaznu 7.a ubijs tvo pučcli .'lU primjenjivati poslije, vjerojatno tek od Dušanova vr("mena. Joi Ll \' rijeme kralja Milutina za ubijstv o se plaćala novčana kazoa vražlh, - (Id 500 perpera. Rjeđe se spominje kal:na progonstva sa ili hez oduzimanja imovine. J ~ t o je tako u Dui anovu zakoniku rij etka kazna lišavanja slobode, iako je poz nato. da su II ddav i Nemanj i ća postojale nmog ob,-oj ne i raz novrsne t:lInniee, Pro pis~ iz oblas ti privatnog p"ava, a osobito o ug ovorima (ubligaei ol1o pravo), ima II Dušuno, ·u zakoniku izvanredn o mal o, što j e i ra zumljivo s obzirom na pn:tdno nat uralni karakler lacla;n j e privrede. Dok su god r o b no - n ov čani odnos i bili nera zvi jeni. nije moglo biti razvijeno ni ob!igaciono pra,'o , koje Sl· na lim od nosima osniva i koje tc odnose pravno ;zraia" a ; reg ulira. Ipak su bili I)ozna ti i više manjc: iskori~tiv an i neki pri"atn; ugovori. kao ho .'lli ugovori o kupoprod aji. zajmu, zakupu. ostavi. poklonu, r .. zmjeni. I u krivičnim i II grad amkim sporovima pO~lupak pred sudom je započinjao na taj načiII. da j e s ud. preko tui;oea, slao tuženoj stran i »pe č at« (o li,;,1I: pečata ), a samo u slučaju , kad je posrijedi bio veliki vlastelin ka o tuženi k. sud mu je sJao ,.knji;ru sudijinu« t. j. pisme ni pozi, .. Osim toga. vlastela, i velik;: i mal a, imala su po vlasticu, da ne smi j u biti I' o zi\'a na u s"ako doba na sud. već samo u zak onom predviđeno vrijeme (prije ručka ). I vla stela i scbri nisu sc Inorali odazvati sudu odma h p u s"om pO"f~t ku iz rat a. vel: su im ali pravo na odmor od tr i nedjel j e. Nedolaiak na sud (" I,reslnj . ili "pd:!at .. ) kažnjavali su sa (; "olova, od nosno sa 18 dinara. Glavna su dokazna sredstva na sudovi ma bila: zaklet" ... kldvenici. božji slId , svod, obli čenj e, svjedoci , isprave i priznanje. Ne samo u građanskim, nego i II krivi čnim sh'ar;ma op tu!eni sc mogao o pravda ti za kletvom. Klctl'lm iei (ili,
43i
-
T Dušanovu zak on iku. "porotnici .. ) ima li su du žnost da op tuženoga _opraye,", ili _okr;ve«: po šest. dvanaest !li dvadeset i četiri poro1nib (prema tdini djela ) zak linjali su sc II crkvi II kori st jedne il i dru ge strano::. Božji sud pr imje njiva li su na taj na čin. da je optuženom bilo dos ud cno, neka, radi !"hga opravdanja, golim rukama izvadi iz kotla uzav rele vode komad usijanog željeza iJi kame n (_ko tao" il i ~mazija .. ) ili očev od Duša nova zakonika, morale su biti pi ~menc i sastavljene II dv~ primjerka, od kojih jr jedan primjerak sud predavao onoj stranci, koja je dobila s]}()r. Izvršenje presude padalo je " po« tku na samu zainteresir a nu stranku. onu koja je dobila spor, a posli je j e izvršenje presude prdlo na pristave i gJobare. Prekini oblik porodične zaj ednice II s,'ednjovjekov noj S rbiji b ijaše jo; UI·ijek vdi ka porodica (poslije na ?vana: zad ru ga). ma da ima podatak;, o tomt, da su se velike porodice još II lo vrijeme raspada le. di j el ile na male. inokos ne JX>rodiee (sas tavl jene samo od roditelja i djece). Sto se tiče braka , oballe?an je bio i pravno vr ijed io jedino brak zaključcn u e rk"i i 1'0 crkve nim pro])isi ma. Ali ~ po svemu či n i. da je laj i čki brak. L j. brak zaključen izv:ln crkve. otmicom ili ku povanjem nevjeste, bio dugo veoma rasprostra nj en u sredn jo"jekollnoj Srbiji. iako su i vladar s vlastelom i napose crky
I
438
nik u, brak. koji je zaključen ~be z blagoslollc nija i llrro.~e nI Ja crkve«, mo rao se rastaviti. Smatrali su kao nevaljan bra k izm c:đu katolika i prallosla"ke. i o n bi se razv rgao, osi m a ko bi ka tolik prista'O da prijede u pravosla vije. Is to je tako bio za hran jen i brak i~mcdu S rba-meropaha i .vlaha -stob ra. Zena je II braku imala sas vim podložan poloIaj. Zička hr;sovulja. na primjer, predvi đa, da muf sa m može kazn iti. i to vrlo strogo ženu. koja bi na pustila brak. Mi raz (pr iki ja. tutnilla ) ]Hl pada o je m ufu , i on je nj ime raspolagao. Red u na sljed;v:lnju "laste oske b3Jtine reguli ran je Dušan\>lIi m zako nik olIl na ova j na čin: ak o vlastelin umre. njegovu bahi n u nasljedaju njegova djeca (vjerojatno i ienska ), a ako nema djece, o nda ga nasl j eđ uju r oda ci do osmog stupnja po bočnug srodstva. Sin popa m ogao je naslijediti gospodarstvo svog.. oca sam o u 5lučaju. a ko $I;' spremao za popa.. S l ično tome a ko bi obrtni k (majstor) im;,o vi;e djece , njegov ob rt i njegOlI o imanje na slijed io bi samo jedan sin, koji bi izu č i o obrt, il ostali su mo rali rad iti kao meropsi.
439
KARTA XVI
I
C. Opad anje Srbi je. - Srp5ka dU polov;na kao vau jna dria n. Pad Mil kcdo nije pod Turke l. Rupadanje Dušaoov!: oriave. _ Si renje Srbije za vrijeme
cara Dušana uzrokovalo je: jačanje: krupnih fcudalaca, koji su
dobivali prost ran e: posjede: II osvojenim oblasti ma i polo!aje na mjesnih pojedinih pokraji na. Pr vi znaci opasno~ti. koja prijeti centralnoj lllasti , tc: strane, opažajn sc: već pod Duianom. kada
se. kao ~lo je gore rečeno , vlastelin }-!relja odmetnuo II jugo-
I
I
is tocnoj Makedoniji i golo\'o dvije godine: istupao samostal no u odnosima izmed u Srbije i Bizanta. Kad je: došao na vla ~t car Uroš (1355-13,1), nastupilo je naglo slablj enje centralne vl asti i Siva ranje: više manjc samo~ta!nih feudalnih oblasti. Car U roš -d oček a vc:liku bijedu od svoje "laltde_, kaie jedan suvremenik. Drllgi sm'remenik, Ivan Kantaku7.en. o"ako opi~lIje prilike u Srbiji poslije Du~ano\'e smrti: ~Oku togll vre me na i kr:. lj'. guspo dar ~rpski. preminu. a lll eđu Srbima nasta ne malo komdan;e. Kralj ev brat Simeon (Siniša). koji je gospodovao tJ Akarnaniji . Slarle trafiti vlast nacl svim a srpskim 7.emljam a. u misli. da su njegovll prava pretdnija. i uz:: nj bijahu mnogi izmedu veli kaša srpskih. Uroš pak. ~in kral je,'. dile vojsko. da očevinu orl strica brani. Majka mil pak .J elena niti pristane uza si na , ni ti O1.a šll r_ j aka Si meona. nego odvoji !iCbi mnoge grado"e, okruii sc dosta t nat nom silom i POČIIC vladati sama za sebe, tc niti koga napade niti koga I'omagak Na jmoćniji pak velikaši poistjeril'a~c niže i slabije, prig-TabiJe svaki se bi koje SII ,l:od mogli okolne gradove. pa jedni pris tadoše uz kralja (I. j. cara Uroša). jedni pa k uz Si, Kaolak"."" ne pri.n~j c srp.kim vladarima prav<> o"lan~ h .. ; Drob " ... in uvij.~ kraljevima.
440
na c... ki n..lo\.: i
, o
,•-, ,, '" ''"" ",," •
W
--
l
o
'" '======4
~ ·N CO
Ch
co
e W :oo
• •
• z .l• < ·V_· ::> ,
co
,
•
<
~ CI:
oS .1
"
-
mcon;;. strica mo. ali ne kao mladi im i ka o gospod aro podčinjeni, ne/!o kao saveznici i prijatelji. koji šalju potporu. Neki opet ne pri$tadoše ni uz jednog ni uz drugog. nego sc ddahu Ul onoga. tk n je jači. oček u jući, h a će biti. i sprel1l ni da pristanu ut onoga. koji n;'posljetku osvoji. I na hilja du Hrana ra~turen i po ček se međusob no gloii ti .~
Oči t
znak ja čanja m oć i feudalaea opda se i u ugovo ru cara U roša s Dubrovni kom od g. 1300. Prvi put se u jed nom ugo voru. kojim .~c dubr o ,'ačkim trgovcima garanti ra sloboda kretanja. izri č i tu spo min ju i zemlje po jed inih velikaša, .. da gredu s trgom i s vS
441
,
I
I,,
van Uroš, koj i sc uskoro zahluderio (1381) i p
Centralna je vlast samo prividno postojala. l vlastela. koja
I
ni su otv oreno ustajala protiv cara Urola. postaju sve utjecajnija i samos talnija II svojoj ak ciji. Kn ez Vojisla\· Vojinovi';. !;,OSI,odar prostrane oblas ti od Kosova do pri morja, vodi. doduk u su:;!;,snosli .s U rokm. ra t protiv Dubrovnika, ali se osje';a. da j e 10 više njego\'.l Sh'ar nego st,'ar Srbije. Pri zaključivanju mira car daje više utisak posred nika nego ra tuj uće strane: ~Beh u se Dub rovčani poplašili od carstva mi i S\'adili se s bratom carstv~ mi s knezom Vojislavom i s gradom carstv~ mi s Kotorom ... J srnirih ih s bratom carsIva mi s kn e7.o m Vojislavom i 5 gradom CIIrstva mi s Kotorom « (l3G2). P redviđa i moguenost. .. ako Ii sc svade s kim gode I'lastelinom carstva mi. trgovci da hode po zemlji car~ h' a mi , a da za tuzi vlasleosku svađu ne imaju ni zabave ni ilete ni od koga ... I u Zetskom Primorju ubrzo poslije Duiianove smrti nastaje sla bljenje centralne vlasti. Vlastelin Zarko. koji je upravlj ao krajclll oko Bojane i d riao pOZlla ti trg Sv. Srda na Iljoj. počeo j e samovoljllo postupati s dubro"ačkim trgo,·ci m a. Njega su ,,·a· kako potisnula tri brata B alšića - Straeimir. Durad i Balša. koji su od 13(;0 gospodari Zete. Oni su ntvoreni neprijatelji svoga sjevernog susjeda kne ta Vojisla,'a Vojinoviea. On ratuje s DubrovIlik om. a Bal šići su dubrovački saveznici. Sukob iZUledu zetskih gospodara i Vojinovi ća nastavlja sc i poslije zaklju čenja mll'a s Dubrovnikom. U sjeverozapadnim oblastima Srbije dočepao se potkraj Uroševe vlade velike moći sinovac Vojislava Vojinovića. župan Nikola Altomanović. Prve vijesti o njemu potječu skra ja g. 1366. Njegova je prvobitna oblast zahl'atala krajeve oko Rudnika i Ul ica. sa srpskim dijelom srednjeg Pod.-inja. Odatle je on bez44 2
obzirno nastojao da se ho vise ra;iri na r:lčun svojih susjeda. Najprije: jt' navalio na prijasIlje zeml je: svoga strica Vojisla\·a. knj ima je IlOs lije smrti svoga muia (1363) upravljala njego\'a " do"ica Gojis\ava. NikoJa je dosta lak
r, !
eaj stalno raSlao. M oć njego"a morala je biti znatna, kada je 1370 mogao o
<4.
, •
•
l
;tav lad:1O njcso,· si n tesar Ugljda ka o \ozemljom svojom otača skom ... l Vlatko je kO" ao svoj novac. U kraju oko Radovišta bio je "eliki vojvoda Nikola Stanjević . kom e je car UroJ 1366 odobrio. da mole pokloniti ,,'oju crkvu u K o n či sa vi!c sela manasti ru Hilandaru. Nije bliže pozoat o. kako jc:. mjeslo tih feudalnih tv orevina, nastala prostrana oblast brate Dragaša i Konsta ntina Dejanovića. Njiho,' otac, seva.ltQkr:otor, a l,atim despol Dejan. drbo je. koliko sc zna, Zegligovo, kra j oko Kumanova. i bio je oženjen Teodorom (Evdokijom). ses trom cara Dušana. U os taloj Makedoniji glavna ličnust Jlostaje Vukašin. O n je o. 1350 bio lu pan u Prilepu. a pod Urošem. koji mu je dao na slov despota. postaje vrlo utjecajan na dvoru: prema njemu i Dubrovčani pos taju sve pažljiviji ; \361 oni skidaju sekvestar s VulcaJinova depozita. a iduće: godine obra ćaju se i n jemu za intervenciju kod Uroša. Vuk.aŠin postepeno l,otiskuje Mlak ,'c:Iika!e ka o tesa ra Grgura, koji je Jl oslije svoga oca se"astokratora Branka M ladenovića upravljao Ohridskim krajem: Grgur je joi bio ondje 1!l6 1. ali nekoliko godina poslije nal azi mo ondje ne kak va tes ara Novaka, Vul'ašinova čovje k a. Po svoj prilici već 1365 V\lkašin uzim a kraljevski nasI OI . jer II januaru id\lće godi ne ka o ~ kralj Srbljem i Grkom« potntiuje da r nekoga svog v la~tcJina ruskom manastiru na Sveloj Gor i. Ali la promjena ni je znač i la i formalno izd"ajan je njego,'c oblasti iz srpskc države. Poslanici ca re" i i kra!je,'i do l a~e ;tajednilki u Dubro"ni k po svetodmitanki dohodak; u crkvi u Psači nala ~e se suv remeni likovi cara Urob i kral ja Vukašina jedan do drugoga; kn"a n je i zajedn i čki novac s na tpisom .. UrosiU$ imperator_ na jednoj. II ~kral j. na drugoj strani; Vuka;i n najzad nnsi naslov _gospodin ze ml ji srps koj i vsem Grkom i Pomorjll i Zapadnim ~t r :lnam "" ..",Ii ~ve je to bilo sa mo prividno ; kralj Vuka~in. kao i H ći na osta!;;! feudalaca ponaša sc kao da cara Uroša uopće Ill"ma; oo ~ BaBiti ma sprema napadaj ml N ikolu Altoman(."i ća; potvrđuje Dub rovčanima povlastice. koje su od cara Dušana dobili_ a da ni jednom rij ečju ne spominje Uro ~a; ral s Turcima je ~amo st var nj ego,'a i njegova brata. de spota Jovana Ugljde. kr'ji upravlja oblašću oko Sera i olt ro osuduje cara Dušana zbog prc;::iasll carstva i palrijaršije pa crkvu u s\'ojoj oblasti pod vrga va carigradskoj patrij::riiiji.
.45
-
T , ,I
I,z posljednjih godini! života cara Uroša nema uopće: spomcn~ nJcgn~'nj unutrašnjoj djelatnosti, koja sc jo! osjećala na 1'0~Clku njegove v]:l
?
nema više spomena ni o srpskim državnim saborima.
I
I I
I
II
kojim;, sr:
održal'alo jedinstvu d rbvc. Kad jc Llmro car U roš (1.1171). nestalo je j sjenke centralne vl asti. koja je joi! lebdjela nad već osamoslal jc:nim oblas tima moćnih fClIdaiac;a. 2. Osamostaljenj e poj edin ih oblasti u Makedo niji i njiho v pad pod tursk u "las t. - Vuk aJin je učvrstio 5\'oju vlu! u zapadnom dijelu Ma kedonije:, nad teritorijem, koji se ~irio od Pri1.TCn:l do ispod Kostura i od Vardara do alban skih planina. T u JU najglavniji gradovi bil i; P rizren. SkOI,I;e i Ohrid. Vukaši n nije i ~a~ stalne prijcstolnice. nego sc pojavljuje čcićc II Prilepu, SkopljU I na Brodu. On je kovao i svoj no\·ac. U početku $ likom c~ra i kralja. a poslije samo! lik om kral ja. U nj egovim 5e oblastlm:.održala tn.a.tna trsovin~. Ito sc ::lIvila II prija!noj puiodi . nar~clto . llZ.učc5ce Dubrovmka. Godme 1370 on potvrdll;e za svoJ tenjarij dubrovačkim trgovcima povlastice. koje su 1349 bili. do~iIi ~d ca.ra Du!ana . lenidbenim vezama "'oje djece sa sU~.lednJm dmastlma (Balšići. Hlapen ) on pokušal'a povećati sl'oj ugled i učvrstiti svoj položaj. U neprijateljskom je odnosu bio s Nikolom Altomanov i ćem. U zajednici I Durdem BaUicem pr ipremio je pohod prOliv njega i sa svojom vojskom do~ao do Skadra. ali • je na. poziv svoga brata Ugljcše krenu o natra", kako bi . b pnprelm o VOjnu protiv T uraka. Vukaiinov brat, J ovan Ugljda. bio sc učvrstio II istočnom ?ijc1u .rv:akedonije s glavn im gradom Serom. U jednoj svojoj lSp.avl IZ 1368 on upotreblja,' " nasl o,· despot. ali se u nekim ispravama naziva i sa m od ršcem. Uočavajući opasnost od Tu raka. a. stojeći im prvi na udaru. despot Uglje!a se zalagao, da sc p ro!tv T uraka stvori koalicija svih ugrofenih zemalja. u koju bi ujac. naročito Bizant, a koja bi Turke protjerala li Balkanskog poluo toka. U vu i je s tom poli tikom i njegova osuda Dušanova proglašenja carstva i patrijaršije. On je pn:rllagao Carigradu savet. protiv Turaka i nudio mu i novčanu pomoć , a kao prvi korak k normalizaciji odnosa! Grcima prihvatio je izmirenje s cari-
446
gradskom pa t rijadijoOl i l)r izllanjc njenih ne ka da.\njih prava na svome te ritoriju _ lako ni jc postigao u svemu pozi tivan rezultat. Ugljda je od proljeća 13il vršio pr.ipreme za borbu proti,· Tu!":lka. Njegovu se p01.iVlJ odazvao Vukašin i prekinuo pripremani pohod proti\' Nikole AltomanOl'ita. Vukašin i Ugljda krenuli su sa svujom vojskom prema Adrijanopolu, u bliz in i ko jega su se susreli s Tnrcima. Kod mjesta Cerno mcIl a. na desnoj obali Marice . .loši" je 26. IX . 1371 do bitke. II kojoj 5u Vuka!in i Uglješa katastrofalno poraženi. Obojica su izgubili život. vel iki je dio njih ove vnjske na st radao u borbi, a samo sema!i dio spasio. P osl jedice MaTi čk e bitk e bile su sudbonosne kako za Makedoniju. tak o i za cijeli Balkanski po luotok . Ne samo što nije postignuta s\'Tha. i ~to Turci nisu izbačeni s Balkanskog poluotoka. već su se oni naprotiv na njemu k onačno učvrstili. Dalja njihova oS"ajanja, li obzirom nil prilike II balkanskim zemljama, bi jahu samo pitanje vremena. Iskoristivši s"oju pobjedl!, Turci su JSi2 upadali duboko u Makedoniju i Grčku. Tc provale bijahu praćene pljaaom. ubijstvima i oo,'odenjem stanovni šh·a u ropstvo. a u opusto5cnim oblastima 1.avladali su glad i pomor. Pod udar cima turskih čet a pro pale su i samostalne politič ke tvo revine II Makedoniji. Zemlje despota Ugljtie biH su na kraće vrijeme Zal' U! jeli Grci, pa su zatim pale I)od tursku vlas t. U \'ukašinovim oblasti m" vlada o je njego,· sin Mark o ( 1371-95); (Jn jo: zadrlao nasioI' kra lja. ali se morao priznali turskim "azalom. Njegovi su susjedi iskoristili tdak pololaj. št" je naSlao poslije Maričke bitke. i oduzeli mu nek~ gradove i oblasti. B:lUi ći su zauzeli Priuen_ Vuk B ranković Sko plje, a veliki lupan Amirija Gropa Ohrid.. U sjevcroistočllom dijel u Mak edo nije jJvljaj\! sc ka() tllrski vazali braća DejanoviCi - Jovan Draga~ i Konstantin. Njiho,· je teritorij obuhvatio - ne zna sc. da li jol za iivota ca,.:) vroša ili poslije njegove smrti - osim očevih posjerla i zemlje despota Oli vera, se"aSlokratora Vla tk a i vojvode Nikole_ s gradovima Kumanovo. Kratov o, Stipo Kočane, Strumica. Velbuirl i Petri č. Politi č ki centar Dejan ovića bio je VclbuM. J ovan Dra ga~ nosio jc naslo,' despota (umro J3i8). a Konstantin sc jadjli. kao ..gospodi n _. Priwill'ali su lursku "rhovnu vlast. ali su ta~ drh1i samos taln u unutrašnju upravu. 44i
I
Kao turski vazali bili Su Dejanov i ć; j kralj Marku ohvez.mi da plaćaju godišnji danak i daju pomoćne vojne odrede_ Pr~d Kosov~ku bitku 1389 Konstantin jc propustio tursku vojs k u kroz svoju oblast j snabdio je potrebnim živCŽom. U pohodu turske voj. skc protiv Vlaške sudjelovali su takoder Konstantin i Marko_ U bi tk i na Rovinama 1395 izgubili su obojica život. P oslije llJ ihove smrti Turci ukidaju do tadašnji samostalni položaj njiho vib zemalja i uvode svoj u neposrednu vlast. U Makedoniji sc sve više utvrduju turski {.. udaki, koji postepeno dobivaju posjede srpskih crkvenih j svjetovnih feudalaca.
s. Sr bija II doba kneza Lazara i bitka na Kosovu. _ Borb" izmedu srp skih (cudalaca, koje su z apočele još za I'ladc (;Ira Uroša, 1I:;le su pos lije 1371 u fazu ogorčenog obračunannja i prisvajanja susjednih oblasti. Najrato bornijim sc pokazao župan Nikola Altomanović. is crpljeni dug im ratovanjem; onemoguć i l'anjem trgovine sa zal edem. Dubrovčani so tada. kan je nestalo formalnog razloga, iza koga su sc zaklanjali. morali pristati da mu plaćaju svc\odmitarsk i dohodak (13i!!). Od kneza Lazara preo teo je opet Rudn ik, apokušilo jc d" osvoji i Prizren, koji su poslije M aričke bitke zaposjeli B al ; ići, ali II lome nije uspio. Ubrzo je, medutim. doživi o svoj ]lotpuni slom. Knez La zar i bosanski ban T vrtko , koj " je župan Nikola podjednako ugroiavao. složili su se. da ga zajedničkim nal'orima uni~te. Prije nego što će poduzeti napadaj , hil o je potrebno osigurati se od Ugarske. koja je štitila Altomanovića. Priznav anjem ugars ke vrhovn e vlasti i uz obavezu da ćc plaćati danak, knez Laza r je postigao. da Ugars k a ne samo napus t i svoga nekadašnjeg stiće n ika. nego i da vojskom pOnlugne sO!ve znikc protiv n.ieg";!. Prilisn ut sa svih Sirana. župan Nikol;, Altomanović. koga su I IlJtgova vlastela pučcia napu štati. sldon ;n se I I Užice. Jli je lu bio opkoljen. zarobljen i oslijepljtn (13i3). a njegovu prostram: oblast podijelili su Lazar i Tvrtk o izmedu sebe. Laz;!r jc dobio užićko; rudničko područje. a Tvrtko kr;!jevc oku gorIlj c Drinc i Sfcnnjc i donje Polillllje. Balšići su iskoristiii p rili ku. da Z~lIZIllU Trebinje. Konavle i Dračcvicu, doduše za kratku vrijenJC. jer su II početk" J3ii I'Jastci" t ih žup". koje Je ban Tvrtko podbadau. di!,,'-la bunu proti\" Ea\Šića, i župe su prdlc pod vlast Bosne.
4"
lIurđ evi St~l'o vl ~od
Nov OIl: I' a zora. drU li:3 pOlov ina XII . SL.
S l uđeni ~a, HOlI:orođl č in a
e rk " I , kraj X II. Sl.
,, ,·... u .... " XXXVI!, •
I I
I
Grad RIbnica
~od
l ilOtrlda. XII. It.
,,
Posl ije pro pasti fupana Nikole ostao jc: u Srbiji b o naj moć niji feud alac kn ez Lazar. On je nastavio širenje svoje oblasti. Svladao jc i Radi ča Brank ovića. gospodara Brani čcn.. i prisvojio njegovu oblas t (1379). Biograf Stefana Lazarevića . Konstantin Filozof. spominje vclikaic "koje ota c njego\' od pocdka pokori pod $Voje: noge. A ovi b ija.hu Nikola Zojić i NOI'ak Belocrkvić s drugi n';! nekima .. , T ako je čitavo Pomoravlje i sjeve rozapadna Srbija do Drine i Save bila ujedi njena pod v lašć u kneza Lazara. Dva naj l'doija srpska rudarska mjesta, Novo Brdo i Rud ni k. bila su pod ređ ena njemu. Ka o što se iz R avan ičke povdje vid i, kn ez Linar je imao pod svo jom vla šću i oblasti Mačvanske hanovin e. On danIje manas ti ru veći broj sela u Ma č vi i u Bitvi ka o i d,'a saj ma u Ma č"i i Podgo rici ( ISSI). Nije dovo lj no jasno, da li je on te oblast i dob io od Ugarsh, kada je pos ta o njezin vazal. ili se ub r1. o poslije pobjede nad Nik olom Alto man oviće m oslo bodio tc zavisnosti i zavladao njima. Knez Lazar se u ja ča nju svoje vlaSI; osla njao mn ogo na srpsku crkvu. ko j u je obilato pomagao. Njegovom inicijath'om ;zmiTilc su sc grčka i srpska crkv a (ISi 5). On podi že veiik broj manastira i crkava. N jegn"a glavna zadu žbina Ravanie .. do biva pri usn i"anju veće vlasielins tvo nego ma koji od prijalmj ih mana· stira: 148 sela rasu t ih po čitavoj zemlji - u Pomora,·lju. B: an i· čevu. Peku, Zv;ždu i t. d. Kn n Lazar je uspio da na sje veru nametne sv uda s,·oj.1 n ~ posrednll vl ast. al i sc na jugu odrfava;u i dalj e neki fcurial ci. Vuk Br:mk o\' ić je držao kraje"e oko Prihine. T repče. Zveča n a i Sjenice i Polimlje južno od Prijepo lja. Od prijašnj ih gradova kra lj .. Vukašina prdli su ]lod njegovu vl ast Prizren i Skoplje. S Vukom. koji je bio o!enjem njegovom k ćerk o m Maro m. bio je knez Laza r stal no u dobrim od nosima i prisnoj suradnji. Jedan suvremen i tapis spominje " bl;::,~o\'jernog i hr istoij uoiv og i bogom prosvje će n og kn cza Lazara i ljubaznog 11111 s in~ gospodina Vuka. ka da su vla dali s\'im s rp~ki m zemljama i pomorskim i tako u $Iozi i ljubavi pobjed ivali neprijatelje svoje .. (I3Si). Sliča n je od nos us pos ta vio knez Lazar i sa Zetom. Već 13i 5 kada je trebal o birali nov og patrijarh;::.. sas tao se sabor ~pove !enijem kneza Laza ra i Đuril a B alšića _. I poslije st taj odnos odrfavao, kada je Zetom vla dao Lazare\" zet Đ urađ SL a c;m iro\";ć.
449 Grad
Novo Brdo na 1\0$11 "". Xv. SI.
r od manje utjecajnih " elikab bio je uz l..azara
čelnik
Musa. gospodar oblasti oko donjeg Ibra I gradom Brvenikom. ofenjcn njegovom sest rom Draga nom. koga $U naslijedili sinovi S tefan i Lazar Mu sić i. Poslije Mari čke bitke i priz nan ja turske vrh OVIl C vlas ti od siran e dinasta II Makedoniji wpočclo jc tu rsko prodiranje i II srpske zemlje, i to najprije manjih p! j a čka!kih odreda. koji su upadali prije OZbiljnijih voj n ičkih po th vata. Prva proval a Tu · raka II Srbiju zabilježena jc 13Sl. ka d su L azarcv3 vlasIel a ercp i Vitomir razbili jedan nji hov od red ~ na Duhra ... n ici_ (k",1 Pa rači n a ). Uskoro jc sam Murat l. zauzeo Niš i upao II T oplicu. ali ga jc knez Lazar suzbio kod P ločn ika (1386). D" ije godi ne poslije pretrpjel i su Turci poraz i II borbi protiv bosa nske vojs ke kod B i l eće. Posljedica je turskih neuspjeha bila, da jc Mural za počeo ozbiljne pripreme za velik pohod proliv S rbije. Osim kontingenata iz Male Azije i s Balkans kog poluotok a pozvane su I pomoćne tru pe turskih kl etvenika i S Istoka i sa Zapada. Sam je sultan vodio vojsku, a s njime su bil a i oba nj egova sin a. Jaku b i Hajazid. kao i mnoge proslavljene vojskovode iz pri jašnjih ratova (E\"renos, Saridže. Balaban i dr. ). Preko oblasti Kon stantina O . . janovića. ko ji sc i sa m sa svo j im odrtdom morao priključiti Turcima. izbio jt M ura l na Kosovo u oblast Vuka Brank(lvića .
Knez Lazar je i sam vrii o dip lomatske i voj n ičke pril.reuu:. Prije s,'eg" je nastojao da se osigu ra od stra ne Ugarske. s kojom jc bio raskinuo vazal r>e oba,'ue primljene u vrijeme borbe pru _ tiv Nikole Altom anovića. On je. zajedno s kraljem Tvrtkom. bio na strani napuljske stranke i ratovao u Posavlju p ro tiv IJTI staša kralja Zigmunda pa zauzeu privremeno i Beograd. Tada. oh:kujući navalu Turaka. izmirio sc posredovanjem svoga zeta. mah'anskoga bana Nikole Gorja nskog m!adcga. i prilUio opet is\(" one valainc obaveze šIo se tiče vojs ke i danka, koJe je imlw prij" premu kralju Ludovi ku. Zajednička opasnos t još vi'e ga je zbližila s kraljem Tvrtkom. 5 koji m je i i na če bio u srdačnim od nosima i prisnoj suradnj i još od poč<:tka svojc vlade. Osjeća jući. da je Bosna isto tak o ugroiena ka o i Srbija. Tvrtko je i vojnički pomaga o kneza Lazara Obustavio je osvajanje Dalma-
CIJe i UI.utio u S rb ij u svoju vojs ku pod voj vodom Vlatkom Vuk ov ićcm. S Bosanci ma je došao , kak o $C čin i. i jedan odred Hn'ata ]lod ba nom Iva nišem Paliinom. od srpski h feud alaea, koji su pomogli Laz ara. na jvažniji je bio Vuk Branković. na teri torij u kojega sc boj i odigrao. Uz Lazara su bili i nj egovi scstrići Stefan i Laza r Mu s i ć. Nije poznato, da li je drugi njegov zet Đurađ St racimirović-Ba1šić sudjelova o u buju. Sasvim su fantas t ične kas ni je turske vijesti. po kojima su kneza Lazara pomagali i Bugari. Arbanasi. Vlasi. Mađari , Nijemci i Cesi : tre balo je p ri kazati tursku po bjedu što teZOIll i va žnijom. Sudari li su sc na Vidovdan 15. lipnja 1389 II blizi ni Pri:ltine. O borbenom poretku imamo sa mo kasnije vijesl i. koje ne mofemo provjeriti suvremenim izvo rima, premda sc same po sebi čine dosta y jerojatn ima. Centrom turske vojske. koji se na lazio svakak o ondje. gdje je Muratovo tulbe. zapovijedao je sam sul tan. EI'rupske trupe nalazile SIL sc na desnom krilu pod Bajazidom. azijs ke na lijevo m pod Jakubom. ' Prema hIuratu nalazio sc knez Lazar S3 glavnim d ijelom svuje vojske. Srpsko desno krilu vodio JO': Vuk B ranković (prema Jakubu ). a lijevo Vlatko Vuković s Bosancima (prema Bajazidu). Sam tuk b it ke malo je p01.1lat. U početku su Srbi imali neki us pjeh . koristeti se zahunom, ko ja jc nastala kod T uraka, kada je .. ne ko. veoma blagoroda n_ - to je po kasnijim vijestima b io Miloi K obilić (O bili ć) - .. koga oe rni še zavidnici svome gospodi no i osumnji či!c kao nevjerna •. p re t varaj ući se. da kao prebjeg prelaz; na tursku stra nu, ubio sulta na Murata_ »U pn'i mab odolij<:vali su Lazarev; ljudi i pobjed ivali .. - ka fe dalje izričit o Konstantin Filozof. Ali B.. jazid je odmah energičn o preuzeo sultansku ... Iast i komandu u svoje ruke , naredio, da sc pogu bi i njegov brat Jakub, i Izvoj<:vao pobjedu. Knez Lazn je pao u tur sko ropstvo i pogubljen jc po Ilaj azidovu na redenju. Pozna to je i to, Ja su neki bosa nsk i velikaiii bili ~arobljeni i oJvedeni u Ma ~u Aziju; ~a njih sc te k poslije Angorske bitke saznal o da su II životu. Cini sc ipak. da Turci nisu potpuno satrli srpsko~ bosansku vojsku . Vuk Brankovi ć jc uspio da se spasi, , Po "'rokom običaju. kada je birka bita u I'....opi. cV""P'i
451
. 50 •
l ,
I
isto tako i vojvoda Vlatko Vuk ović: strada o bi bio prema lOme naj \'i~e centa r srpske vojske. Vi jesti o bitki na Kosov u brzo su prodrle dalek o iZl'an Srbije . Zaniml jivo je. da su prvi ut isci bil i, da Turci nisu ostal i pobjed· Did. Najstarija zasada poznata vijest zabiljdena je sa mo (h'anaesl dana poslije bitke u dnev niku nek oga ruskog hodotasnika. koji se zateka o na tursk om teri t oriju II gradu Astra" ;j i na C rnom moru: .U ne djdju (27. lip nja) stigosmo u grad As tra";ju . Met ropolit sc zadda ondje. da bi $u nao vijesti o Mu ratu. Mura l j e bio otišao u rat protiv Lazara , srpskoga kncza ; a kruž io je glas. da su obojica. Mu rat i La7.a r. bi li ubij eni u jednoj bitki., Tu rci su, kak o se čini, bili priličn o smeteni poslije bitke, jer isti pisa< biljdi dalje. kako su odmah olišli iz Astravi je »za slraieni ovi m nemi r ima , jer smo se nalazili u državi turskoj... I druge poznate vijesli. koj~ su nastale kao nep osredni odje k samoga do g ađ aja, ne govore o turskoj pobjedi. Ka da su potkraj srpnja odlučili u Venedji. da pohlju posla nika k novom sultanu, još se n ije znalo, Iko je lO. Jakub ili Bajazid. Poslanik je dobio dn pisma s tim. da I)reda namij enjen o onom Mu ra tovu sinu, koga zatekne na prijestolju i da mu izjavi. ,.da smo prije odlaska ovih gal ija iz Mletaka d očuli. ali ne jasno, o ratu. koji je bio između vd emolnoga gospodara M urat a. oca njegova. i kneza La?ara. o kome su se rawe stvari go vorile, kojima sc ipak vj erovati ne mol e; ali smo ipak dočul i za sm rt rečen oga gospodi na MuraIa . zbog koje mnogo falimo ... Kad sc: ima na umu. da je izjava. prema kojoj sc: »"jerova ti ne mole .. onome. !ilo se govo ri o boju na Kosovu. namijenjena samom sul lanu i da sc m letačka vlada ogra ni čava sam o na izjavu saučešća II povod u smrti njegov a oca. onda je priličn o vjerojatn o. da ono, ho se šest ned jdja poslije boja u Mleci ma govo ril o. nije bilo oso bito po\'olj no po Turke. Najčud n ovatiji su izv jeHa ji, koje je slao sam bosans ki kralj Tv rtko. i to u vrijeme. ka da je mora o t očno znat i, i to sc na Koso"u dogodilo. Saču "a no je jedno njegovo pismo od l. VII L 1389 "puće no trogirskoj opći n i. koj im ja,·lja. da je tako pora zi o Tu rke. s neznatnim gub icima na svo joj st rani. da je malo njih iznijelo glave: o Srbima i o kn ez u Lazaru uopće ne govori. U istom smislu pisao je i Firenzi. koja m u je odgo"orila oduševljenom čes t itkom, napominjući , da je za njego\'
452
-
us pjeh »vel: odavno .. saznal a _ka ko iz donesenih s l3.$o\·a. tak o i iz pisa ma mnogih lj udi ... Da se i mimo Tvrtkovih izvjd.laja na Zapadu bila raširila vijest o velikoj kr.šća n skoj pobjed i, svjedoči i Filip Mezieres. poznati poznavalac hto ka. koji je zapisao na kraju nekosa svoga djd a . lto ga je dov rsa\'ao u Parizu. pri je listopad" ]389: .A da bi bol jom milošću bio sputa n mač rečenog Amorata. ove iste godine on je potpuno pobijeden u krajevima Albanije: i on i njegov sin pali su u boju. ka o j najhrabriji iz njegove ,·oj$ke ... Ndto poslije izvori govo re. da je Kosovska bi tka ostala n~' rijdena. Po jednom .slovu« o kn ezu Lazaru pisanom us ko ro poslije nj egove sm rt i. ~\"akak o prije 1402, krvavi je sudar prestlw. jer su obje st rane bi le izne mogle: .. obojim lc sIranam iznemoglim i brani pre$la,·~i ... Is ta se I\' rdnj a po navl ja kak o u jednom dubrovač k om. tak o i u jednom tali janskom ljetopisu. Posljedice Kosova . bliže i dalje. bile su porazne po Srbe. P remda sc Bajazid nepos red no poslije boja povu ka o. d;: bi uh rstio svoj u vJa$l, Turci su ubrzo mogli da izvuko 5"U korist od postignutog uspj eha . Sr bi ja je poslala vazaIna turska drž~'·a. Oblast Vu ka Brank ovića. izv anrednu važna Z" dal.i~ tu ,.~ka osva janja, Slavlje na je pod njihovu vuj n i čku kont rol u : S koplje su mu odu zeli i od n jega n ači nili svoju vojn u bazu prema Srhiji. Z eti i Bosni: u os tale važn ije nj egove gradove. naročito u ZveČiln. smjestili su svoje posade. Centraln a oblast Ualkanskog poluoloka nala~i!a se na taj nat in Č\'rs t o u nj iho" im rukam a. Već su ~uHelr1enici osje tili znače nje bit ke n
'53
,
1 4. Sr bija u vaninom odnosu prcm3 Turdma. _ Poslije ko sovskog poraza Turci nisu pokori li Srbiju . Bajazid I (jilderi m) ponudio je Lazarcvoj udov ici kneginji Milic; i njegovu mal oljetnom nasljedniku knezu Stefanu vazaln; polotaj. Oni su ga prihvatili, jer je sjevernoj granici prijetila opasnost od ugarskog kralja 2igmu nda. koji je, nastavljajući Ludo,·ikovu politiku. na!l tojao da učvrsti vlast u Mačvi i osigura posjed sjevernih srpskih ohlasti. Milica je "anlni položaj morala da prihvati i zbog toga , Jto su opuSloicnoj zemlji prijetile i unutrašnje borbe:, jer sc gospoda r Kosnl'a Vuk Br anković, u nadi da ćc: učv rs t iti svoj polnbj u Srbiji, oslanjao na :2igmunda i iz Pri!tine nastavi o da prub otpor T urcima. Da bi se bar izbjegla .. bijeda od Ismailjćana .. (Turaka). Milica je poslala Bajazidu u harem k ćer Oliveru i preuzela obavezu. da njen 5in Stefan s bratom Vukom pode da se pokloni sultanu i da Hpske trupe kao p omoćna vojska sudjeluju u tu rskim pohodi ma. Uz te obaveze nam etnut je Srbiji i godi!nji tribut. koji je poslije iznosio 40.000 dukata. Osim toga. turska je posada ušla u Golubac. utvrdeni grad lili Dunavu, i u nekoliko važnij ih tv rdava. T ime su T urci osigurali sebi pu tove za Tat protiv Uga rske, koji je odgovarao momentan oj politici L;narev ih nasljednika. Otada su Srbi rato vali na sjeveru zajedno s T urcima p rotiv ugarskih tru pa. koje uglavnom nisu postigle nika kv e uspjehe ni 1392, kada su prod d e u oblas t Braničeva . Vuk Bra nk ov ić nije mogao dobiti nika kve pomoći od Žig. munda, pa se i on. prepušten sam sebi. morao pokoriti 8a jazidu, obvezati se na godi!nji danak, pustiti turske činovni k e u 5VOje gradove i 1392 odstup iti Skoplje. U Skoplje se odmah doselila turska kolonija, i ono je postal o sjedište sa nd!ak-bega i j::'1avna baza za dalje turske operaeije na Bal kanskom poluotoku. I duće godine 1393 Bajaz id je po korio i T rnovsku Bugarsku i tim e stvorio povoljne u"jeh: za rat pro ti,' ugarskih ,'azalnih drfavi ea na Dunavu (Vidinske Bugarske, Vla!ke i Dob rud!e), ka o i Barne Ugarske. Zauzet unu trašnjim borbama. Žigmund joi nije mogao poduzeti veće akcije pro tiv Turaka_ U doba uhrićivanja turskih pozicija na Balkanskom poluotoku, potkraj 1392 ili g. 1393 kn ez Stefan LazareviČ. postavii punf>ljetan. uze vlast l j Srbiji , a Milica se kao monahinja je,, -
454
gemJa povukla u manastir_ Vrlo obrazova n i s knji!evnim ~klo nostima. ~prv; u Sll'arima ra la i borbe i um jetnosti« po riječim a njegov,l biografa Konstantina Filozofa. koji h" al i kndevu ljepotu. snagu i govornički dar, Stefan je nas tojao da obnovi opusto~e n u zemlju. al i jc svoju politiku morao da po-dv rgne sultanovoj vo lji i ka o vazal sudjeluje tl njegovim rat ovima. N ije sudjelovao u os,'ajanju Grčke. ali kada su Turci započeli borbu iz VJa! ke protiv Ivana Mirče. koji je svojim navalama uznemi rivao T urke u novoosvojenim bugarskim oblastima. sudjelo,'ao je i on uz kralja Ma rka i Konstantina Dejanol' ića _a ko ne i sa voljo m. a ono po nuždi ... U bitki na Rovinama (1.!l95) ,'o jska Ivana Mirče. uZ pom oć Mad llora. koje je sam 2igmund vod io. odnijel;) je pobjedu nad T urcima. Medu mrtvima na turskoj strani bio jc i kralj Marko. T a je jlobjeda izazvala oduševljenje na Zapadu. pa se id,,':e godi ne. na pozive za pomo':. koj i su stizali iz Carigrada, ok upila oko :2:igmunda vojska . u kojoj je bilo dosta vitezol'a iz Francuske. Engles ke i Njemač ke. Nediscipliniran u krihnku vojsk u pobijcllio je Ba jazid kod Ni kopolja (1396) za h va l juj u či naroči t o aktivnom u čdću Stefana L azarevića i njegovih odreda. Pobjedu kod N ik opolja ni je Baja zid is}(()ristio za dalje akcije prema Ugarskoj, nego za učvršćivanje turskog položaja prema novoosvojenim zemljama _ Kao što jc poslije bitke n:t Rovinama pretvorio Konstantinovu oblast \1 Ćustendi1ski sandž:lk i postavio ondje svog sandžak-bega , ta ko je i poslije bitke kod Nikopolja uklonio "idinskog cara Stracimira i stvorio I'idinsku .livu" kao upo rilIe prema Vlaškoj. Srbiji i Ugarskoj. Nepouzdanom Vuku B rankoviču oduzeo je veči dio njego"c oblasti i preda o je Stefanu. I po red pojedinačn ih neuspjeha tursh \'ojske doba Ba jazirla J. obiljdeno je velikim oS"aja čkim uspjesima svc do veli kog po· raza u suko bu s Mongolima_ Ali jc taj poraz bio tijesno ,'eun i za unutrašnje sukobe u Osmanskom carst\·u. U razvitku turskoga feuda lnog :;istema Bajazidova je vlada zn:ačila dalje skI!' ča,' anje vlasti pojedinih voj nih komandanata. krupn ih fe uda laca. i njihovo podv rgav anje centra lnoj ,·lasti. Neudovolj ni maloazijski emiri protjerani iz svojih bejluka oku pljali su se oko mongolskog osv:i.ja';a Tamer1ana (fimur-Lenka ). koji je ,'eć 20 go-
455
dina vršio velika osvajanja na Istoku (Indija, Perzija). Kad je Tamerian provalio u Malu Aziju, došlo je do bitke kod Angore. 28. VII. 1402. Uz Bajazida su se borili i njegovi srpski vazali Lazarevići. Stefan i Vuk. i Brankol'ići, D urad i Grgur. Turska je vojska bila sa trvena, a Bajazid odveden u ropstvo. premda je Stdan tri puta poku!avao da ga oslobO
,,
5. Pro mjena srpske politike poslije Angorske bitke. - Unu tTa~nja kriza \J Turskoj poslije Angorske bitke omogućivala je Stefanu Lazareviću da sc oslobO
456
Orad Sm ederć~ o n3 Dunav u. podl~nut l1:medu U28 l tHQ I:Od.
Zld~llje Il'uda. De ć anl. freska iz s re dIne Xl\'. fl .
l
"""LA XI.lJ
I
I
I I
••• --" -~•
••, ,
-•• •
~
~
•
'-••"• <
--• -•" •
<
"
o.
>
",
•-• • "& •
-
•
•• • ~
•
~
~
,
J
z"
•• ••
•
priznat posjed Mačve i Beograda, koji je b IO porušen jo~ Z3 bClr bi kn eza Latara protiv ligmunda uk" posjeda lih krajeva. pod uvjetom da bude vaza l ugars koga kra lja. Zbog nesn:denih od nosa II samoj Ugarskoj :ligmundu jc bilo stalo do savet .. s moćnim gospoda rom Srbije. Despo t Stefan ute Beograd za svoju prijestolnicu i ulo!; velike napore, da sc 8rad obnovi j raz,·ije. Obno..!;"n; Beograd bij aše jaka tv rdava s d"oslrukim zidi nam a i pet utvrdeni h ku la. od kojih su Iri bile na brdu. II dvije na Dunavu. Izmedu tc dvije kule nalazilo se lancima utvoreno pris tanište, Grad je branila artiljerija i " ajamnička vojska. Izvan grada nalazilo sc podg rade. II kome su fivjeli trgovci i obrtn ici. Despot je u Beograd u podigao crk-' u i bolnicu i nas tojao da tu na seli što veći broj Srba iz čitavc ze m lje. Uskoro jc Stefan sklopi o mir ~a Sulejmanom i s BrlmkuviCima. Za taj se mir zalagao i ligmund. a i Sulejman ga je la ko prihvatio. jer pred opasnoSću. da se T amerlan prebaci u E,·ropu. nije lelio da za leđima ima jačeg proti,·nika. Isk oristi,·. i su kobe medu svojim protivnicima. on jc uspio da sačuva Turcim,l posjede na Balkanu. ali S~ ubrz o su k ubio s braćom Musom i Muh ... medom. U Srbiji. i nakon sklapnnja mira. nisu izgladcni su kobi medu Brankovićima i L;lZarcvićima. Poslije maj čine sm rti (I~05) iz bio je svo m ohrinom su kob izmedu despota Stdana i njegova hrala Vuka . Vuk je posta,·io zah tjc,·. da s bratom podijeli zemlju. Sulejman je podupirao Vuk a. i turske su trupe u d"a maha pro' drle do Bcograda . strahovito p l j ačkajuć i zcmlju (1409). Pritisnut ~ilom. despot je m orao da ods tupi bratu južni dio Srbije. gdj c je. k ao i Branković. priznao i vrho"nu tursku vlast. Ka d je Musa prda o na Balkanski poluotok. uZ njega su II prvi mah pristali ; Laurcvići i Brankov ići za\'edeni njegovim obećanjima. Ali ga je Vuk napustio uoči same bitke sa Sulejmanom. a B rankuvi ći odmah posli j e poraza. ZbOG" toga su Musi ni ljudi ubili ,"ub. i Grgura. Kada jc Sulejman 1411 ubijen. Musa je postao jedini gospodljr II cvropskoj Tursk oj. ali je ubr?O došao u sukob ~ bratom Muhamedom. koji se borio za uspostavljanje j ake ce ntralne vlasti tL Turskoj. Kako se Musa oslanjao na one balkanske demente iz balkanskih oblas t; - a kindl ije II njegovo j VOJ5CI -
457
-
1, koji su bili spremn i da Le borbe i, koriste za oslobođen j e od feudalnog ugnjetavanja, napustili su ga svi halkanski saveznici _ knewvi i feud alei . Pred opa s n ošćll od Mu~e , des pot Stefan se potpuno pri b1ilio Zigmundu i dobio od njega veli ke posjede u Ugarskoj i ru darski centar Srebrnicu u Bosni. Despot Stefan je poslao voda pokreta proti,' Muse i okupio oko sebe vlanare i reudalec. koji su pred uj edničkom pogi bli zaboravili medu$obne političke suko be. Njemu su pr išli ~a ndfak- bego,'i Skopl ja i Custendila. izmirio se s njim ses tri ć Đurad . a za borbu protiv Muse spremili su čete i bosanski vojvoda Sandalj i 2igmund . ZaLO je Musa provaljivao u despotovinu i plja čka o zcmljll . Najveću pustoš p oči n io je 141 !1. kad su u njegovoj vojsci ostali samo ak indfije, p ljač k a!ki dio vojs ke. Despotova je vojska bila potu čena na Vrbnici, njegova če t iri tv rda grada oko Aleksinca i NiJa zauzeta. a njihovo stanovni!tvo zarobl jeno ili po bijeno. Uspomena na jednoga od " ojvoda. koji je branio Sta l ać . jedan od ta če t iri grada . sačuI' ana je u narodn oj pjesmi »Smrt vojvode Prijezde« . T ada sc na despotove pozive odazvao i Muh amed iz Male Azi je. Kad je zaobilaznim putem stigao u Kruševac. ondje su ga " cC: čekale srpske, Sandaljeve i ugarske trupe. p od zapovjed niJh'om Đurda Brankovića ta je vojska razbila Musine od rede kod sela Camorlu pod Vito!em u Bugars koj 14 13. T ako su krštaruki vladari pomogH da pobijedi centralna vlast u T urskoj . Za pruženu pom oć u borbi protiv Muse despot je od Muhameda dobio neke oblasti nil istoku Srbije. Da bi odd.ao dobre ,odnose s Muhamedom l. ( 14! 3-1421) i s njegovim nasljednikom Muratom Il. (1 421-\0151 ) morao je da pristane i na neke us tupke. da se iznova obvcf.c na plaćanje danka i slanje pomoćnih trupa. ali jc: zato u toj periodi Srbija u!iva.la čc1rnaest godina mira . što se odruilo u njezinu ekonomskom i kulturnom razvitku. Despotovini je 1421 pripojena i Zeta poslije smrti posljednjeg Balšića _ Balše I II. Ondje je despot morao da nastad već započet i fat s Ml ečanima oko zetskih primorskih gracio,'a i za vršio ga 1423 skl apanjem mira , po kome su Mle č ani 7.adržali gra· dove Skadar, Lj e!. Ukinj i oblast Paštrov i ća. U lo je doba despotovina imala najveći opseg, prubla sc od Save i Dunava do Zetskog Primorj ... na is toku je dopirala do 45S
oblasti T imoka, a na jugu do planinskih greb ena Sar-planine i Skop.~ke Crne go re; tada je bila na vrhuncu svoje mo ć i .
•
6_ Pri vred ni ra:tvi la k Srbij e u doba del;po la Stefana.. _ Godine čestih ratova na srpskom ter itori ju negativno su se odraz ile na osnovnu prh' reci nu granu srpskoga feudalnog društva - poljoprivn:du. naroči to na ratarstvo. Za vr ijeme turskih provala i opuda gra dova T urci SII pustoši li polja i vinograde, pJ j a ~kali sela. koja nislI bila ničim zaštićena. j er je naoružano ljudstvo pružalo Turcima otpor oko utvrdenih t očaka i na strategijski naj\'ažnijim komunikacijama . Posebni odred i konjanika. akin rllije. imali su jedini zada tak da pred turskom vojskom sve pljilčk aju i uni!tava ju. Osim toga. turske su trupe II masama odvodil e robl je. pa j e nenaoru!ano stanovn i!lvo moralo da napu!ta polja i skl anja sc u g radove ili da bjdi daleko ispred turskih čel a . Turci su, ka ko opisuje Konstantin FilozoL "jedne odvod ili. druge zaro b!javali. jedne plijenili. druge klali, kao oganj lomeć i i sve satirući". I ka da je kneginja Milica, u v rijeme poslije h: osol'sh bitke , obnavl jala posjede D ečansk og manastira. istakl a jc u daravnoj ispravi. kak o je u manastiru ,ve zatekla »od zločas tivih jezik izmailskih požc!eno i opovrfeno ... a njegove ,"erohe ,.bliz upustenija ... Ratarstvo sc dod u!e obna vljalo u (loba. ka da je des pot ST<: dio prilike u zeml ji i kad su prestale turske pro,'aJe. al i kad~ sc uzme u obzi r. rla se poslije turskih provala mnogo stanovnika ni je vratil o na stara ognjišta. da su mnogi odvedc ni II roblje. jasno je. da se ratarstvu nije mogao osigurati prijašnji razvitak. S t očar i su liv jeli u svojim katlIn iIlla II goro viti m krajevima. daleko od prometnih lini.ia, kojima se obi čno kretala vojska. pa ih pustošenja n isu pogadala onoliko, kol iko ra tare. Osim to~a . njihO"a sc imovina sastojala u stoci. a ona se mogla s kla n j~tj ~:ljed. no s ljudima. pa su Vlasi, kao st oča ri i in ače pokretljivi, podnosili povlačenj a ispred Tu ra ka bez om: j tete. koju su trpjeli ratari. T u tre ba tra žiti i ralloge. koji su u nekim kraje"imn nui no U1.ro· kOI' ali pre1afenje stanovniJtva sa ratarsl"a na stočarstvo. Nasupro t nazadovanju ratarstva rudarstvo je u Srbiji upra vo p otkraj X IV. i na početku X V. st. doživjelo neviden procvat. I uza sve turske ratove i pustošenja rudnici su u doba despoto459
•
-
I
vine eksploat iran; vrlo intenzi\'no. Strani trgovci.
il
Dubrovnika i drugih primors kih gradova. bili su f ivo zain teresi rani za izvoz balkanskih ruda. Srpskom despotu biJ i su potrebni veli ki prihodi za ratove i vojsku i ka o materijalna osnovica za ub·ršćenje centralne vlasti. pa jc poticao i angažirao sve raspolofive snage za dalji razvitak fudanh'a. U njemu su bogat izvor
prihoda
I
većinom
rI
počela
nalaziti i srpska vlastela. Rudarstvo se u doba
despota Sldana toliko ruv ilo. da JI' turski kroni lar Dursun-hc:g mogao odio poslije reč i za Srbiju. da jc ~sva jedan rudnik zlata i srebra ... a bizantski pisac Kritobul , da dalO i srebro II Srbiji izbija iz zem lje kao iz prirodnih izvora i. gdje god čovjek budakom udari, nailazi na ldi!ta zlaia i s rebra. bogatija nego u Ind iji. Najveći rudarski cen tar despo tovine postalo je Novo Brdo. u okolini kojega su rudari kopaJ i srebro. F rancuski putopisac Be rtrandon dc la Brocqui ~ K zabiljdio je ks t godina poslije smrti despota Stefana, HSS , da novo brdski rudn ici do no~ godišnje 200.000 dukata prihoda. U drugom rudarskom ce ntru. koji je da,,:.o srebro. Il bosanskoj Srebrnic;, prihodi su, po drugom izvjcštaju. iznosili 30.000 dukata go disnje. U doba desI,otovint porasla je va!nost i rudanke oblas ti oko Rudnika. gdje su uz sreb ro kopali i ba krenu i olo"nu rudu , jer je i tc!ište s rpske dr!avc, zbog pritiska T uraka. poma knut o pKma sjeveru. Najveća je rudarska oblast bi u Kopaonički kraj. gdje su kopali srebrnu. olovnu i željeznu rudu. il zatim je taJ ili u ,·elikim pećima. kojih su tragovi do danas saču,·ani. Uz n ajveće cent re Planu i Trepču. kojih procvat takoder pripada u prvu polovinu XV. SL istkali su se Ostraća. KOI)Urići. Janjevo i drugi cen tri, Vaini su rudarski ce nlri bili i Rudišta kod Ripnja. Krupanj i Zaj:.bt II Podrinju. R ude su preradivane u sallloj Srbiji, gdje su gradili talionice i idjezare. a xa rastavljanjt dala od srebra sam je despot uvozio ulitru. Upored o s rudarstvom cvje tala je i lrgovina. množili su se i .~irili trgo vi i gra dovi. Najrazvijeniji su bili oni gradovi, koji su usto bili i centri rudarske oblasti. al i je bilo i drugih vafn ih trgova. Uz Novo Brdo. Srebrnicu, Planu. T KpČU. Rudnik i BeogTad isticali su sc trgovi Bran icevo. I'araćin. KruJe'·ac. Zaslon (poslije !iabac). Valjevo. Cačak. Priština, Trgovište. Vučitrn. Mi-
460
•
,I
trovlea. Prizren i drugi. U njima su sc uz ko lonije Dubrovčana nalazile i kolonije Kotorana , Barana. Trogirana. Splićana. Grka. Mlečana i drugih stranih trgovaca. koji su u svojim rukama držali do bar dio vanjske i jedan dio unutrašnje trgovine. Najvažniju ulogu i dalje su igrali Dubrovčani, koji su sn'a bdijevali r udarske centre hranom. a feudalnu gospodu i dvor finim vunenim i S"ilenim tkaninama i luksusnim predmetima, a iz Srbije izvozili. osim kob. voska i stoča rskih proizvoda, rude i metale u Šipkama. naroči t o olovo. sreb ro i zla lO. Mnog i od tih trgova nisu više bili naselja (Id nekoli ko stolina drvenih kuća, već izgradeni gTadovi s mnogo ljudi. Opseg trgovine i vrijednos t roDc znatno su sc povećali . Za "rijeme nekog sukoba s despotom Stefanom 141 i Dubrovča n i su mu poručivali. da sc glavni predmeti nekadašnjtg izvoza: vosak. kože i stočarski proizvodi, i sada i?v{]ze iz malih trgova. ali da postoje "veliki i slavni trgovi ka o II Novom Brdu i 1)0 drugim veli kim mjestima gospodn"a ti ... gdje oni d,,nuse najskupocjen ij u svilu, bisere i druge dragocjenosti. a za nabavljanje te rohe Dubrovča n ima su potrebni tO" ari srebra i vreće dukata. pa zato ih moraju izvoziti iz Srbije. Despot jc osob ito nastojao da poveća trgovačku važnost Beograda, pa je njego \·e trgovce oslobodio od carine i isposlovao od uga rskog kralja i drugih vladara. da ih i oni oslobode od carine u svoji m zemljama. R a zvitak trgovine prekidali su turski ratovi. smetala su JOJ ograničenja. koja s u uvodile turske vlasti na jugu despOlovi ne, n apose zabra na izvoza srebra. i sukobi u samoj z~mlj i. osobito izmedu Lazarevića i Brankovića. Dubrovčani $U isticali tC su kobe ka o smetnju razvitku trgo vi ne, iako su im sve ne kadašnje povJas li~e potvrdili i jedni i drugi, a Brank ovi';; ~večano iz ja,.Jjivali svakome, tko hoće da liode na njihov trg .ili Srbin ili Latin ili Turčin da ide slobod no i da mu n(ij)e nij~dne zabave ni ot koga •. Ra zvitak rudarstva i trgovine pomogao je. da jo~ više ojača robno- novčana privreda u starom okviru srpskoga feudalnog društva. T urski ratovi i pustošenja S jedne. a razvitak robno-novčane privrede s druge strane uzrokovali su i neke promjene u društ'·~ Il oj stru kturi zemlje, u po lobju i među sobnim odnosima pojedinih klasa. 46l
-
II 7. Druitvene promjtnt u doba dea;polovinc. - Položaj zavIsnih seljaka i u godinama, kad nij e bilo ratnih Pu&tošcnja. postajao jc sve teii, jer lU sc povećavate ra boto: i porezi. S razvilkom robno-novčane privrede rasli SII i zahtjevi fctldaln ih gos podara. vlas te le i crkve, a poljoprivreda je. zbog ralnih pustoše nja i smanjivanja broja zavisnih scljaka.rat:ua. davala sve manj c_ Fcudalci su zato po kušali da visinu feudalne rem c održe pritiskom na zavisnu sclja~lvo i zahtjevima. koji su naclm divali privrednu snagu proizvodača . Ratna pUSloJcnja zahtijC"'ala su 1>0pravljanjc po rušc nih gradova i ut vrden ja i podizanje novih. pa jc i drla"na vlast povećavala rabot e, tl \0111 slučaju . gradozidanije« , do neizdržljivosti. Danak Turcima, koji su plaćali Stdan Lazarev i ć i B ra nkovi ć i, takoder je padao na leda osnOl'nog proizvodača, Od njega JI! u oblasti B rank ovića odmah poslije priznavanja tu rske vrh ovne vlasti. a II S tefanol·im zemljama oo 1395 ubirana nOI'a daća - »turska pl ata .. ili »danak gosIloduva mi_. Kada j e despoi Stdan uveo stajaću vojsku, za njeno je u~dria vanje napla ćivan »voj!tatik. ili .vojnica .. . Od ,,"vojitatika_ i .danka_ ni8u bili oslobodeni ni sc::Jjaci na manastirskim posje. dima. Stov ik i za njih je II nekim slu čajevi lll3 bil" pred,·idcno. da moraju ići tl rat. na rabotc u Beograd ili na drugo mjesto. ako to desIlOtu bude potrebno. I druge or!a\'nc "pabirice male i I'elike:. bile su mn ogobrojne. Zhog tdkih obaveza, često se sc:ljati. i kada bi pro;la opasnost od osvajača. nisu vračali k starim gospodarilIla, od kojih su i iml če bjdali. Bl I(l je: seljaka, osobito seljač k e djece. koji su napuhali svoja sela i odla tili ne samo na zanat i pomoćne trgoI'ačke poslo"e izva n Srbije, već se uključivali u trgovačke poslove i po srpskim gradskim centrima. Taj je I.roce~ nametlluo dalji razvitak robno-nov čane priwede, Zato je despot Stefan, potvrdu jući 1407 monasima lal're SI'. Atanasija sa Svete Gore po' sjede II Srbiji, istakao u svojoj ispravi. da _imajut kalu ge rie lavrascii "saku oblast. gde koga člol'cka ot n jih nahodc da ga vra.štaju TI predrečenaa svoja $ela. ili hotel. ili ne hotet ... Zhog oskudice radne snage i vlas tela su otimala kmetol'e i od\·odila ih na svoje posjede, oso bito sa nezaštićenih manas tirskih ima nja. Kada jc 1405 despot Stefan nastojao da II Srbiji obnovi opustošene posjede rUJ1\'lIljsk ih manastira Tismena i Vod ice. ne samo d
I
I
I,
,
pustio kmetovima. koji su s njegovih posj eda i posjeda njegove vlastek ]lobjl!gli u Ug
•
'"
\
463
-
, ,
I
I
I I
I
I
,
h: n jihovih prekomorskih veza i vdio!inu njihove prekomors ke trgovin e. Njihova je razvijena privreda utjecala tad a i na razvitak srpskih trgova, \I kojima Su živjele njih ove kolonije: ili s kojima su oni Dddavali žive t rgovačke veze. Njihove su kolonije: na srpskim trgovima uživale: široke privilegije i nisu bik zain teresi rane: 1,3 samoupravni r37.vitak grada ka o cjeline. Zato je njihova prisutnost ometala puni razvoj dom atega g rađansk og stalela. ra zvoj gradskog obrta. okupljanje: domaćega grad anskog elementa
...
.
"
Sol'oćanl, Uzdd(,c BOKIJTođice, lre~ k~ lt
, . ~
sredi ne XIII. sL.
Sludenl .... , crk va s,', Joa hlm . f An e, delali Iz ' od'.tnjll BoJ::orod ltc,
pTl·. pol o,·in. XI \' . SI,
S v. Ivan b: e rhc
iV.
Nikole. !IIunllr S ludeni el . XIII. il.
m orskim gradovima. uživali nj ihovo poslO\' no povjerenje. pa 5C u dubrovačk i m kn jigama javljaju kao dužnici. koje će Duoro," tani kred itirati. dokle gOli se trgovački poslovi udespo tuvini ourl" obavljali s neko m .sig urn ošću . Poznato je. da jc i sam des pot. u želji da podigne važnost nove prijestol nice. doscJj av~o II Beu· grar! bop. tc lju de iz cijele zemlje. da sc u njemu razvije što ži\'· lja l rgo,'a~ k;, djelatrHlst. On JC i inah' l. i,·o na stojao d" ojača trgnv;nu i stvorio srpsk im trgovcim:;J pov
-
I na či nom nj c~()\'a stjecanja vcć bili izdvo j ili iz svoje: ~lare k l a sn~ sredine i stvorili domaći građanski stald, ako i ne formaln o l prav no. a ono fakt ilki i sad rbj no. Brzo odvija n je iduć i h dog ada ja i stalno kidanje niti. un.utn.;njcga privrednog i druš tvenog razvi tka (\tI rs ka o~vaJ'l n:,~ , u"oden.ic turskoga feudalnog sisiema. m igracije) nisu dop\lstl:~ . dil sc pr occ~ form iranja domaće grada liske klase potpu no clUVTS l . iako Stl Z<:llo postojali, clodušt vrlo specifični. uvjcti. Srps ki trgo" ci su t a vri jeme t urskih proval .. i II krit ič n i,m g~ dinama na l)U~tali g ra do"e i skl a nja li sc s im ovinom II pruOOTJ!: ili II dru ge g radske centre. Do! lo ih jc dosta i II Dubro,· nik. gdje sc spominju kao veliki trgovci. koj i II n ~)Voj sredini n a~tavlj aju svoje pri j a! nje poslove. Upravo iz njihovih red~,·a stvoren ~e kasnij'" u Dubro,'niku ~natall dio povIaj te nog slop dubrovačk'~ grad.:lna ( ~nlu n in 3). koji su u1. \·13sle!u imali nlll"iši ekonomski i društ veni položaj u gradu. Mnogi Su ostali \I zemlji. da nasla ve puslove i pod tll rskom vlaitu.
I
8. Učv rU i va n jc ccntral ne vlasti. _ Tak~v p
,
I
451-;
" "
i
I
;
I
nim s rebrom. ne go s u ga nwrali proda" at i d d.a,·ooj kovn ici. a za iZVO l traž iti dopu!\e nj c. kojc Je davano ud ara njem pečati). na šipkc sn·bra (~ bolano s rebr o,, ). Kova nje novca takode r je don osilo prihoUe. Bu dući da je rudarstvo ..nigura\'alo despotu Hlika financijska sredstva , on ga jr sve "iše podvrgavao svojoj kont roli. Financijski osarnostalj en. despot Stefan je moga o da ojača ce ntral nu ,·last i suzbijc feml al nu ra.Qulo. o$lanjajući ,c pritom na sve onc clemente. koji h je interesi ma odgo"arala jaka elOn. tra lna vlast. Osim
Jui dok je Stdan prizoav3o vrho\"nu vlast s ultana Baja ziu a. potl u~ima o je mj e re da suz bije se parat ističk e tdnje srpsk ~ ,.la. Slele. Baja~id ga je u lome pom agao. jer j e j sam odlučno is tupao protiv sam ostalnosti fe udala ca II T urskoj. Z a to je Stefan već tada hezobzi rn o uklanja o sve predstavni ke feu dalne ono1.ici ic. koji s u ga . klcvetali i bune dizali~ (Konstant in Filozof). Nepouzdanoj i ncvjcrnoj vlasteli oduzimao je ba§tine i dodjeijh'ao ih ka o ]Ironije ljudima. koji su uživ al i nje!,"ovo I)OI'jerenje. V lasteli na No"aka Bduc rhiea je poguDio. a Nikoli Zoji ću je dopustio da sc s porodicom pO" u če u manastir. Cesar Ugl j d a. koji je samostalnu upravljao svo jom ob laić u . Vranjem. Preše"
46j
-
o:.rga nu,rao oslanjajući sc na ljude. koji su mu bili najpouzda niji. I'roiirena je kompetencija lokalnih urgana. koji su bili podloIni cen tralnoj upra vi. I značenje drbvnih sa bora postajalo je sve manje. Sazi"ani su u manjem SlISU"u i imali neznatnu kompct ~nciju. Raspravljal i su i rjd:lI'ali o crkvenim pitanjima O p olitičkim stv"rima despot ih je pitao za sav jet. ali je sam odluči,·ao.
Desput Sldan .ie tim refo nllnma postigao svoju svr hu. Skr;enn je moć dastel!':. a lim Sl' II to doba. kada su očekivali leškc horllc protiv Turaka. ukl onjen i unu tra§lIji neredi. koje su re dovno uzroko"ali su kob i {eudalaca .• Niti je moćni uzi man zemlje blj~njih, uiti je vaden mač silnih. niti se krv pravednika proli.i cvala ... ~ , to su činjenice. u koji",a Konstantin Filozof vidi posljedice d!':spotovi h nnpora. da ojača cen tralnu vlast, Kada su zbog ratnih pustošenja i smanji,'anja broja zavisnih seljaka prihodi s feudalnih posjeda srpske ,·Iastele počeli da .ic ~man.iujll ili postaju sve nesigurniji. ona su sve "iše- vezi"ala ~voje interese l.a moćnog vladara i oček ivala \lčvršćenje n'oga pol~ŽlI.ia i uzdizanje ugleda II drž;,vnoj upravi. Osim toga je već t~ d;, i poneki krupniji "lastelin 1'0~eCl da sudjeluje \I pri\'rednim poslodma robno-novtanog karaktera. II trgovini i rodarst\"\~. i d;t t u stječe bogatstva. Kasn ijI' nalazimo i !amoga desp
I ••
I
i
i
,I ,•
I •
•
!
I
liko! lJo )402 despot Stefan jc I.ivio II K ruilevcu. Jagodini. Pri_ :'tin, ii , Nnvnm Brdu. a zatim je sv().i dvor prenio II B ~(lg rad . tJ dob::. despota unlltr
!l. U nutrašnj e uredenje dcspoiov ine. - Despotovina je prekinula ~ve veze! tradicijama ~ rpskor carSh·a. Ali, kako su njeni
vladari od 1402 nosili bizant.ski naslov despota. oni 5U uJlornim učvr~ći"anjem centra ln e vlast i postali vrlo moćni . Udespotovim rUKama bila je vojs ka. sudstvo . drlavna uprava i vanjska poli-
468
Despot Stefan Laz;! rc' it Ilije ima.o djcce. a kako je (Iuie bulol'ao , lelio j:: da uredi pitanje nasljedstva. Zato je s;:zvao sabor II Srebrnici pa je pred vlll~tdom i klerom proglasio l,a nasljednik:. svog;: sestrića Olin' ;). Odnose s MadOlrima utvrdi o je I; maju 14~6 na .~astankll
",
•
-
l I
•
I
I
sa Zigmul)fiotl1 u Tati. Tu jl· predvideno. da ec f)lIr~d kao na ,dje(lnik dcsl)()ta Slefana prih"aliti vazaln; odnos prema uga) s~nm kral ju i predati mu MaČl'u. Beograo i (;"l"bae. Despot Steran je IIIn rO 142; 7.a vrijeme lova II blizini Kruguje.-C(!. Kad je 5tllpin na pri.jes tn!jc, Dm'ad je već bi o zreo čov jek od ..'i2 godi ne. 11110.0 jc bizantski ..dg-oj. bio ofenjen Grkiniom .Jc1inuo. iz porodice Ka ntakuzen i okru1.en G rd ltl:1. Bio .lc duhru upućen u vojne. dil)lomah ke: i finan cijs ke poslo\'e. \'e': prvih gndina vlade deSI)ot sc našao II vrlo tešku I,olofaiu. Poslije pro\,::tle 0(1 g. 1425 Mur::tt II. je i 142i. jo~ prije .• mrti Ilcspot" Std;nw.. Op':l pr",":!l;o II Srbiju. Uz pomoć Du _ br{)včana Srbi Su ooran;li N<.>vo Brd o. ali Ml TlITci zauzeli Ni .~ i Krušcvac i u njima. pos lije po\'laČenj::t. oslovili ~"ojc garnizIme i ka o Il~ mj~snika Sinan-bcga. fl kOG Stalat<. 100 m::tniir. lada. Despol f)nr od je prema \lg-OI'Or" II Tati pl'e,;ao Malbrinll' Brllgrad s oko licom . u kom ~:ndar:l Golu])ca jeremija prcdao je {:' rad Turdma ulIlj~~lO Mndarima, Prelila nckom sporaZU1nU ~ Maduima despot je zaorfao Mač\' II , Burlući da su u ~voj;lT' rukam::. im::lli G<.>luha c. Turci ~It i na D"n"vu drždi SIn brodo\':>' la f::tt proliv Ma/b ra. Ti su uzalud I'llkuša vali da jakim homhardiranjem primoraju lurdcl.1 posadu u Golu!,el! na I'reoaju Prito m su 5amo slraboviio opustošili /!rudsku nk"l;cu. t· isto 5\' vrijeme BU S~ l1Ci napadali Srcbrnicu. Svi trgovač];i putovi pu Sr biji bili su tad a pre&jcčcni. U čita"'.lj z~mlii. 1)0 riječ i m:: Ko n.~t::tn tina Filo7.0fa. nils ta!:: je ~mrZ( '~l I'uslo.'i~ .....narod je je· O,O()(I
4iO
I
i , I
ekonomski ,· .. žne oblasti j oko kojih ~1I ta i
47!
1
KARTA XVII
Srbij
osvetu.!" Srbi mu, des],,,: je 1IIur;", L.ku!'il; mi. ,>dsIUp
ll. Prvi FOld i obn oHl dC~I'''l o v i n c. - Karl ,ic !,utkr
"
(.
I
-
I I
,
I
Ima nja u Ugars koj. i Or. ,;< ~ J e rinom k ucnuo p!'"k v DaiHl" c:ije II Zelu. {b orga n iz ira iwrbu la o~ j obo6 cnje rle~Jl(llo"ine Meduti m. II Zeti su m u sc i ~prijc'::ili C mojcvići . domab por od ic,:, k oje ~;: uprav ... " tu "nJe me puh' la ;7.dIZ3Ii. i OtSl/nl If vratio u lJ!(ar~ kl!. p osiijc Let iTi m jeseca. k oje! j c proveo II Du h n wniku, Poslije pad:> fies l'o tov; I1'" Turci su l"',\( u\)sijedali B~(Jl!:T;I<:, II obrani kniega su I,n(; \
-
konjanika krenuo prema Bus-a rskoj. MedUlim . brodovlje koo Galipolja nije uspjelo da spriječi prebacivanje turskih trup a il An~dolijc u Evropu. i ugarski su križari bili razbijeni kod V;trlle 144~. Poginuli su i VJ
1'2. Pohodi Md lmcda U.
On'ajača
pm ti" despoto"i ne. eim je na prijestolje stupio sult;m Mehmed n, (1.151-81), odmah se pripr;wio ela "'''OJI ost;,tke balkanskih drlava. NOI' i je ~ltltan najprije. 14053. zauzeo na jurii Carigrad. poslje!]nji ost
l
svije\. U tum pohodu 5ult3.n jc: usp;" dn. taUZIII(' velik dio de Spot~l' i~c. u prvom redu njezine centraln.: oblasti. op ustoši zellll_!.1l : odvede II ropstvo oko 50.{}()(l ljudi. Ali on nije 115PIO d;1 o"'oJ' StII('/Ic"evo pa sc povukao prema Sofiji. Vojsku je ostav;u kod Kru šel·ClI. II po zauzetim oblastima razaslao činovnike i ca ri nik_e da preuzmu 1'13.$1. Medutim. "elika despotova "ojsk .. nij e: prekld;.:la uperaci j e. St igao je II pomoć i [van H unjadi i uspio da razbije tllr~k\l vojs ku. a nje1.ina je zapol',;ed nib sa IS najist"k _ nuti jih stilrjc.::ina poslao kao zarobljeni k ondje imao velikih "ubit~ka. pa je svoju vojsku. naoružanu teškom ar l iljerijom. i dunavsku notu bacio na Beograd, kome su najprije pritekli \I pomoć sla bo naor\llaoi nje475
-
m~ i:k'.
ugMski i pol j ski kri zari pOlI vodMn!m vatren,,!; propoI itd n;ka krihr~k(or nJla proti\' Tu r ak",. frnuje"c;' !",I!la K.tjllstr;.n::.. a latim i h' an l-iunjad i. koj , jc ~vojom flolil om č;' m'lc;: I'a~bio lursko brodo vlj e na Dunavu. Za obranu Beog rada pl , ~l a" .i~ despo t ; ~rpske In' I'~' " njq:ol'i su ljudi om~t~l; dul n,la tursku maIH1i;c\'anjc. II hMb i za Beo!:'w(!. ~ kOJoJ su sc llawčito i.~ t a ki i sqnki odredi . tursk:! j e vo jska bila odbijena. Za I'rijelllc i)",. bc Hu nj;.,l; i KapiHra n ~u umrl; od kuge. Despot j( zalrai i\) mil ul: su[l:m
•
15. PrGpOlst despc:o vi:1c ;t;, vrJleDl~ D uN:!e\·ih na.d jedn;k.., Poslije ~mrli der.po l;! Đ ur(h, izbio j ~ Sl'om žestinom s ukoh TllZli;-itH. int ~l'cs:1 II npk;)j icuda! no j kla si, il I)On nj pr ije medu ~Ian"vinla port..:;ict" CIll·d
4 i(,
! l I
I •
l, I
M a tija," Kon'inu { JHli-I .I!/O} . si,ill hana [;unjMiij'" Aii JC II isto vrijeme stigao uS rhiju kau prclendent ~li j cpi Grgu , S t urskim lI"upam
F i
-
, Ali sc ugasi la j srpska patrij:lTšija. koju Tu rci nisu ])rizna1i, velik i crkveni s3bor nije st "iše: okupljao, a mnoge ep isko pije ostajal e su dug o nepopunj e ne. H. Poled mig racija. _ Pred tunkim nalet ima svijet jc napu~tao ognjišta II strahu od Turaka ili zbog gladi, pa s u mase trladnih i bolesni h IUlale zemljom i pljačkale. Karl a jc Sr bi j;l poslala poprište čestih ra IOI'11 . narod sc pred Turcima skla njao prem a sjeve ru i j )rc:ma jadranskom pri mo rju. Već po tk raj X IV. st. nagrnllie su II Dubrov nik tolike ma se sirotinje, da je vla
4i8
I
•
:"1.0
je sq)~ki fi"a lj preseljavali na is tok. prc_~ctja"an jc nasl1n~. Tako 511 I4 G: nasi lno preselje ni s tanovn ic i N ovog Brda u Cangrad. U O""oJene oblasti dosclj;n' al i SII sc Turci. il 1Ir. Turke i C iga ni. To su bi li o"" i etnički e!emcnill l' našim l C1n1 jama.
i, i
!• I
•
i ,,
I •
4i9
-
1 t
D. Sr pski despoti
II
I. Srb i II južnoj Ugarsko j. -
I
, I
j ui noj
Ug~rikoj
U j užl\ u sc Ugars k u preselilo ma lo ,' lasl~o~kjh porod ica. T o su hili Jakii ći. Steran i D I1l;t;l", ~:t)ji su Jobili ka o fJosjcd :-.!agylak n::: sjcvcn1Uj obali Mori.a. k;J(1 "" usko ro I)Os1i jc pada Smedereva prcšli II ju~nu Ugars ku. Vel ika jc imanja dobio Milos Bdmuž cvić iz Zete. koji jc u Uga rskoj živiu od 14itJ. a kasnije su se i$lakli Pdar Ov čare";'; i Pavle Bak ;, (1:i::!5), Osim njih jed,1n jc od najistaknutijih Srba " XV I. st. bio Peta r Petrovi':. rodilI; Ivana Zapo lje. Predstavnici s rps kog plcms\\'a i~t:lkli su sc II Usarskoj lujO ,""jni zapovjednic i II bor!.i pml;\" Turaka. Osnov nu lI\a~u presel j enih Srba sal:injavali Su seljaci. koji su !l"!" dllrskirn fcuc!alcima bili potrebni kao voj nici i kmetov i. Zal(' SlI od dosclj\:nih Srh a rormir.ma ČiS lo km elo\'s ka i ~i~lo voj n ička ili mjdovita n"selja Poloiaj srps kih kme tova hi o je isp"čet b " laUa n lime. šio ~l: "dl"kama od 1481 i H,1:"" od Srba jc veći n om bila sastadjcn.:t Mnti;a;el·a litajab '·"jskniji. Otada je ~a · 4~{J
-
! TAlIl,.A XI.\"I
srpskim odredima ~vakc godine sudjelovao tl ratovima protiv T uraka. Njcgu,' jc glavni zadatak bio da čuva južnu ugarsku
grameu od turs kih provala. P omagao je kralja Matijaša 1476 pri zauzimanju Sapca, II zatim je provalio u Bosnu do Srehrnice i vratio sc s vel ikim plijenom. Sudjelovao je u svim operacijama, kojima jc snha bila da os lobode Smederevo. ali je jaka turska vojska uvijek osujetil a tc pokušaje. K ada je 1480 kralj Matijaš poduzeo ofenzivu II Bosni. despot Vuk jc prodro sve do Vrhbome (Sarajeva) i držao jc tri dana. l'ri provalama II Srbiju uvijek SIl se s njegovim trupama sklanjale II Ugarsku nove mase Srba. Pj evaj ući o njc go,·im borbama. narodna ga je pjcsma zapamtila kao »Zmaj Ognjenog Vuka«. Poslijc Vukove smr ti (l485) kralj M atijaš je pozvao ud ovicu slijepog Stefana. Angeli"u, da sa djecom dode "ll B udim. Za despota je najprije postavio njezina sina Đurđa (1486-96 ) i dao mu u Srijemu Slan kam en i Kupinik. Ali se Đurađ po,' ukao u manasti r, pa je za despota postavljen njego" orat .Jovan (14!J6-1502). On se zanosio veli ki m planovima o obnovi desp otovine u n)ezJIl!m starim g ran icama. Nepreki dno je ratovao s Turcima na Dunavl! i u Erdelju i provaljivao u Bosnu. Ali, planovi se nisu mogli ostva ri ti. On je umro 1502. a 1503 ugarski je kralj bi o sretan. što je mogao ~ Turcima sklopit i mi r . Kakl> Jl>van nije imao nasljednika. za srpskog j e despota postadjen hrvatski velikaš Ivaniš Be rislavić (1502- 14 ), koji se oženio ]ovan l>vom udovicom i na:olijedio pl>sjede Branković;:.. Poslije njegove smrti despotica je vod ila poslove umjes!!) mal oljetnog Ivaniševa nasljed n ika - novog despota Stjepana Beris l avića (15 14-35). 2. Sud j elovanj e: Srba u Duninu ustank u. Kakav je bio polubj srpskih kmetova u novoj dom ovi ni. najbolje pokazuje činjenica. do. su i oni prišli velikom pokre tu ugarskih seljaka proti\' fwdal ne eksploatacije. I nj ih su pogadale ~ve teškoće . koje su pri tiskivale ugarske kmetove (joh agioncs ). Još 1492 kme tovi m a je ogran i čeno pravo. tla mijenjaju gospodara. a mnogo brojna podavanja nadilazila su njihovu privrednu snagu. Stoga je ogorčenj e km etova protiv feudalnih gospod ar a stalno raslo , tako da se svakog časa moglo pretvorit i u otvorenu po-
Poh ,-ala knez" Laza ru. le k ~t l vU monahinje Jelimlje. kraj XI\', SI.
i
I
481
-
1 bunu. Prilika st: za to pokazala. kada je objavljen pOZIV za krifarski rat proth· Turak:\ . Ka ko ostrogonski nadbiskup Toma Bakač nije uspio da budt: izabran za papu. morao se zadovoljiti papinom bulom. koja ga je ovlaUiva\a, da u Ugarskoj i1.vr§i pripreme za križarski rat. l ako su ga vladajući ljudi savjeto\'ali. neka nt: objavljuje bul:,. dok je zemlja u kOLIleŠ3njU. on ju je ipak objavio \514. Odazl\, kmetova hio je tako veli k. da je feudalnim posjednicima zapriJetila opasnost, da ostalIII uopće bez radot: snage. Kmetovi su sc od SUdjelovanja u tom ratu nadali oslouodenju i od mah su z.atrafili od svojih gospodara m:ke olakšice. Kad su im feudalni goIpodari zabranili stupanje u redove kribra, k~iiari ~u pod vo~ stvom osiromdenog plemića Jurja D6zst: ostah prol!\' feudalmh posjt:dnika i počeli da pale i pustoše njihove dvorce. a njih d.a zarobljava ju. U nekim krajevima već su vrlili i podjelu zemlje oduzete feudalcima. Srpsko plemstvo podrb\'alo je stav ugarskog plemstva. Ali su zato srpskim kmetov ima bile bliske patnje madarsk ih kmetova, jer je i njihov položaj postajao sve gori. Nasljednik Matijašev Vladislav II . (1490-1516) ukinuo je njihovo pravo da budu oslobodeni orl crkvene desetine. Zato 511 Srbi sudjelovali u odredima Jurja Dozsc. To je razumljivo, jer se 'ustanak ra!vijao U krajevima. gdje su Srbi bili naseljeni. Kad su pobjednici nad jednim Diminim odredom svratili u Nagylak. da s Pctrom Jaldićem proslave pobjedu. iznenadio ih je pred zoru D67.Sa sa svo jim odredima. ,.A s njima bijaJe II većini srpski narod:. zabilježio je suvremeni kroni čar Juraj Srijema~: :rada ~\l Srh~ ustanici iskalili svo ju mržnju na fe\ldake paleel I rušeć I Jakšl ~ ćev Nagylak. Medu njima su se naročito ist.akli !edan .~anadskl trgl)VaC i ncki Radoslav, koji je poslije pnbo Zapulji. pa ga je D6na ubio. Ustanak je u krvi ugušio erdeljski vojvoda Ivan ZailOlja. D6ua i vode ustanka bili su stavljeni na muke i umo reni, a sabor je donio odluku o vui,' anju kmetova !~ zeml.ju ~ utv~io .njihove obaveze. Potpu no I.ritisnuti. kme tOVI se msu mtereSlrah za sudbi nu zemlje.
."
!,
, •,
S• .. Car .. Jova n Nenada. Do stupanja Sulejmana II. na prijestolje s uko~i ~a tuuko-~gankoj granici imali su pr ija!nji karakter pogramčllIh sukoba I povremenih naleta n~ nep rija teljski tui torij. U tim Sc opcr:..:ijama isticao Ivan Zapolja u želji. da. yostigne uspjehe. koji bi mu pomogli da dode do ugarskog pTJJe.stolja. Ali je Vladislava naslijedio njegov sin Ludovik II. Sulejman II . je odmah po stupanju na prijestolje pripremio veliku ofenzivu protiv Ugarske. Već 15~1 osvojio je Sa ha e i sagradio most, da I.rebaei vojsku preko Save. Desl.otiea jc. ponudila sulta nu, da će mu se pokoriti, ali sc brzo predomislila i pobjegla II ..Ugar~ku: Turska je vojska osvojila i opustoši!;i Srijem. 1'0s!'Je dvomjesečne opsade zauzet je i Beograd i pretvoren u jako pog ranično ut vrdenj e. . U b? rb;una s Turcima. koje su se odigravale u Srijemu idu~'h god ma: I."edu Srbima su ~e nanKito istakli Radič Božić. koji Je reo.rgaIll ura.o ugarsku flottl. i Pade B akić , kuji je '$ čitavom porodIcom presao II Ugarsku 152.:j. Ka d je 1526 Sulejman l l. provalio u Ugarsku s velikom vujskom, Lu~ ovi.k lJ. je mogao da mu suprotstavi vrlo malu vojsku. Ugarski. Je bIla u rasulu. FeudaJc, su se borili. da osiguraju sebi sve \'~ća pra.va, ugnjeta"ani su kmetovi mrzili svoje gospodare. rudan se u sjevernoj Ugarskoj bunili zbog slabih nadn ica. nrvat_ sko je plemstvo pomišljalo na od(jepljenje, a odnosi sa zapadnim. drfa\'ama bili su takvi. da nijed na nije hljela pomoći U'j!arskOJ. Mala uga rsb vojska. u kojoj je bilo i 4.()OQ Srba pod vodst vom Radiča Bož ića i Pavla B ak i ća. unihena je n.. Mohilčkom polju za nepuna dva sata. ~I sam se L udovik utopio u blatnu poto ku. kad je pokušav;1O pohjeći. Sultan je tada ušao bez smetnje II Budim i strahovito opusto~io čitav u zemlju. Iako je on zbog ustanka u Maloj Aziji morao napustiti Uga rsku, to ipak bija;e njezin krilj. Ona jc postal:! poprište unutra~n jih horbi izmedu prista!a kralja Ferdinanda Habsbud koga i IVilna Zapolje. koji se odm .. h okrunio u Stolnom Biogradu. Srbi su u toj borIJi ponajvi.še priU i Zapolji. U doba opteS" rasula u Ugarskoj i borbe izmedu Ferdinandovih i Za poljini], pris taša. u doba strahovitog stradanja seljačkih masa i od turske vojske i od feudalnih gospodara ja\'io se II listopadu 1526 medu Srbima čovjek nepor.nata pori jek!::., aH iz-
' 83
-
l ,
"anrednih "ojnih i organizatorskih sposobnosti, vrlo oštrouman i r ječit - »~ar. Jovan Nenada, koga su zbog crne hojc kože nazivali j Crni lovjck. On sc pojavio propovijedajuci. da je njcgova misija spasa"anjc prave vjere i nepo~ tedna borba l'To!;\' Turaka. Odmah su k njem" prišli vrlo mnogi Srbi. si rotinja i be skućn ici. a i nclto Madara, pa je brzo stvorio veliku. dobro .. rganitiranu i jaku ,·ojsku. »5rbi su se k njemu stjecali kao k !>ovom svecu" (Juraj Srijemac). dolazil i su k njemu i iz T urske; od nj ega očekivali , da ćc ih izbaviti svih bijeda. pa ~e II .njcgn'·im odredima lako okup ilo oko 15.000 ljudi. a toliku ,·ojsku nije tada mogao skupiti n j Z .. polja ni Ferdinand. Zato su sc o bojica otimala o njego vo savezništvo. ,.Car« Jovan Nenada obećao je u početku vjernost Zapolji i krenuo u Bačku , gdje je bilo dosta napuštene sloke i nagomilane hrane, očistio j e od T uraka i sa svojom vojskom zaposjeo sve kra jeve. koje je ugarsko pkmstvo bilo napustilu bježeći od Tu raka. Za svoje sjedište uzeo je Suboticu. posjed ugarsk og 1'1",mi ća Valentina T oroka. gdje se okrufio svojim ~j aniČarima. i organi zirao dvor s r izničarom Subo tom V rliĆ",m. palati nnm i vojnim komandantom - čelnikom Rad oslavom. Kada je ugarsko plemstvo lKIkubIo da se vrati na svoje IKIsjede. pružile su mu J ovanove ~ete snažan otpor i odbile ga. l Valen tin Torok je poslije sukoba s J.,:,vanom Nenadom mogao spasiti preko Dunava samo malo vojnika. Tek 1527, kad je ca r .J ovan osvojio grad Comu na Mori!u. T orok je opel zauzeo Suboti cu. Ali je zato Jovan u tim borbama oko Come u Banatu odnio sjajne pobjede. ~l mnogi su plemići tamo poginuli II dvoboju s Carem j ovanom _ (Juraj Srijemac). Na oduzetim ,'IaSleoskim imanjima dijelio j e Car Jovan zemlju svoji m voj ni cima. Mada rsko plemstvo žalilo se Zapol;i i tra1.ilo. neka ih uitili od .poganske iivotinje". ali im je Zapolja odgovorio: ,.Kad ja ne m ogu da vladam vama. jer ste proti,. mene i odmetnici. nek<: vlada on, koji ima mno$tvo Srba ka o svoju vojsku. Ja sam si tan ... ne m ogu ja p~otiv njega ustaja ti. (.J. S~ijemae). lak o je jovan Nenada istupio s vje rskim parolama borbe protiv islama. mase je Ik upi o otvarajući im perspektive slobodnog !ivota na posjedima, koji budu oduzeti ugarskim kudale>ma. Zato su tc mase u njegovoj vojsci vodile nepoštednu bOTbu
484
pr?t.i,' .ugn~eta:a~k?g plcm~t'.'a i t.ak.o davale pok~etu socijalno ol.>>lJdJc. I ost >S'nul! Sl! vel>k, uspJesI upravo zato. što su mase bile s"ijcsne:, koja je neposredna svrha bo~be , i ito su se za to potpuno zalagale. MedUlim. sam ca r Jovan Nenadil i vods tvo pok~cta: rllJeć~ svo.je protivnike iz redova plemstva. pokazivali su tdnJu da >skoTlste velike uspjehe svoj ih če t a.. kak o bi se i sam i ul/.digli u redove feudalac:a. . Izva.medoi lI~pjcsi .10v.anove vojske i nje:gova pomalo legend~rn~ hčnoSI zallllereslrah su turske. frarn:us ke i engleske iZ"jestlt.~IJ.e. a na PT\"OI~ mj.e-stu ~ a~noga Ferdinanda Habsburškoga. kOJI Je u..10~·~novo~ V?JSCI ~,dlO snagu. koju hi on mogao dobro up~tTlJCl.>ltl protiv Zapolje. Obećao mu je novaca. oružje, ne kad.dnJe despotskeyosjede Brankovi ća i svestranu pomoc pa je ~$PIO ~a ~a pre~o.hIJe ~a sebe. Tada mu je borba prOliv Zapolje I .~dvaJ3nJe mocfllh. prlsta~il od njega bil" glavno", ~vrhom. Jl:! Olje. mogao obr a ć:!!> pažnjU na klasni sastav vojske oko Crnog čO"Jeka: pogolo'.'u k.ad je taj bio sp rema n da sc It a vi u n jegovu slu!bu I kad s.e IspTIčavao "za žestinu i okrutnosti. koje je činio prema k ršćmllma«. jedino mu je Ferdinand II pismu istakao. k~ko ~ek uje. ~a će zadržati svoje: ljude. ~da se ni jednom plem:':u OI kr!ćanmll ne uči n i nikakvo nasilje",.
ii
Car j..,van se postepeno safivlja""o s nov om ulogom, Osim onl~ja trafio je od Ferdinanda i crvene tka nine. da odjene svoJe dvorane. zatim t rubače i bubnjara, podaćenu zastavu i ~ncko odijelo. koje ml, dolikuje ... Stovilie. nudio je To ruku. svom glav nom protivniku iz redova p1c:mst,·a. Tuku izmirenja. Medutim. iako je Torok bio Ferd inando,· pristaša. feli o je. da bude uništena ta vojska. od koje je lIgarsko plem~lvo pretrpjel o tolike gub itke. Podjed nak o je to ~e1je1o i ugarsko pJem~lvo okupljeno oko Zal)olje. S toga je Petar Pcre nyi pokrenuo ukribrski rat. P~Oliv Jovana Nellad e uga rsko plemstvo i popove iz kra;c:"\'a, kOJe Je jlokrel neposredno ugroiavao. J o\"an je pre,] bitku pOTUčivao , kak o bi bolje bilo, da 1.a jedno ratuju proti,' T uraka. ali njego"a poruka ni je bila prih.>aćena. U lipnju 152i jovano .. e su čete uni~tile tu plemić ku vojsku. U Ugarskoj sc pričalo da j e II toj bitki , koja je zapamćena kao »Hpski rat~. izginulo '"iše p1c:lfJ st"a nego na Mohaču. Pcrćnyija je ~pasjo Mark o jakliić ,
-
I
, koji jc bo preds tavnik srpskog plcmsh'a i~ klasnih in teresa po _ magao II toj borbi ugars kim feudakima.
raka. Z a to je Ferdinand post a vio Ba ki ća za deSpota, kad j e 1537 navalio na Turke, da bi opet os\'ojio izgubljene l)Osjede II Slavo niji. Ali v ijesIo tom imenovanju nije ni st igla do B akića , jer je on pao kod Go r jana u borbi protiv T ura ka. Posli j e njegove smr ti naslo\' despota nije više nikom e dav an.
Najzad je sam Zapolja mobilizi rao p~oti\' Jo\'al)a , koga na ·
I
ziva ..(lošijakom. lopovom i razbojni kom«, ugarsko i erddjsko plemstvo i uspio da u dva pohoda razbije Jovanovu vojsku. Qila jc tada. kad $U ciljevi bor be bili promijenjeni. kada je vujeva ):. prema Fudinandovu pla nu protiv Zapolje i svojom krvl ju trebala pridonijeti klasnom uzdizanju svoga vodstva. izgubila mnogo nekada šnje borbene snage. Car
Uloga despota St j epana Beri slavića bila j e neugledna. Kako jc on prista" uz Ferdina nda. Zapolja jc za upskog deS]lota postavio I~adi ča Bofića. koji se od 1502 isticao u borbama protiv Turaka. A li je on umro vec 1528. Poslije R adičeve smrti medu Srbima je najistaknutija ličnost bio Pavle B akić. On je II početku prista j ao \11. Zapo ljII. ali jc poslije njegol'a po ra7.il kod Toka ja prišao Ferdinandu. Kao vojoi !apovjednik u julnoj Ugarskoj on sc dosljedno borio protiv T uraka. organizirao dalje prebacivanje Srb" u Ugarsku i uhode nje T uraka u Srbiji. Njegon razgra na ta oba\'jcštajna mrela b ila je sastavljena većinom od sq)skih kalullera, koji su javljali Bak iću sve turske pokrete i pla no,'e. Za velike usluge. koje je tim svojim radom učinio Ferdinandu. dobio je od njega velike posjede i stekao ugled. koji je: zna o ;sko ~i 5 Iiti .ta svoje )>oslove. kao na primjer za tu da otprema volove: II Austriju bez plaćanja earloc. Dok jc Stjepan Beri s lavi ć za vrijeme Sulejmano"e ofenzive pTi~ao Turcima i primio od sultana svoje posjede u Slavoniji. B akic se la turskih ofenziva (1529-32) žestoko borio protiv Tu-
'86
I I I
I
!
48'
-
I TM'!." :1.1.\')1
E. Zeta
II
drugoj polo vin i X IV. i u XV.
s toljeću
Zeta. koja jc od vremena Stdana Nemanje uila u sklop srpske driave, odig rala je veliku ulogu u procesu samog njczina st,-aTanja. Razvijena srpska feudalna država fXHl Nemanji Ci m.. hila je r ezultat dugoga prethodnog procesa, koji sc dobrim dijclom zbivao u Zet i i susjednim primorskim oblastima.. Na taj proccs dda,' nog stvaranja upućuju nas j naslovi srpskih vladara, koji ~U odmah poslije riječi »svc srpske zemlje" navodili »D uklju", Za vHe od jednog stoljeca i po, koliko je Zeta bila II sklopu drhve Nemanjita. proces učvrići"anja feudalnih odnosil., kuji je obuhviltio čitavu 7.cmlju, vrš io sc i u njoj. Feudalni odnosi. na jprije Uh'T"':!:n; u plodnim !upskim hajevi ma. zahvatili su postepeno i stočarske zajednice planinskih Vlaha, koji su već u XIII. st. gubili svoje etničk o obilježjt i stapali se sa srpskom etničkom mMOm. osta,-ivli tragove etničkog porijekla u toponomastici, kao i albanske oaze. Planinski katuni , koji su sačuvali ostatke staN: rodovske organizacije, uključivali su sc II feuci:tini skl o!, društva kao cjeline. Iz N:dova njih ovi h sUlTje'ina nastajala su u procesu feudalizacije nnva vb.stela. Stara Duklja stopila se sa _srpskom zcmljom ~ u jednu cjdinu, kojom je za feudalni skl op dru šh 'a jaka centralna vlast Nemanjića jednako raspolagala. sve dok nj ezin unutrašnji razvitak nij e prouuočio feudaln o rasulo i dok velika Dubnova tvoN:vina nije počela da puca na svim linijama. pa i II Zeti. borbi ul proširenje teritori ja. - Već prvih godina poslije Dušanove smrti carska se "last ni u Zeti _ra ije mogla suprotstaviti vlasteli . Još 1361 pojavila su se ondje tri predstavnika dotada nepoznale porodice. tri Bal ~ina sina: Straeimir, Durad i BaUa I l. - Ba liići. ko ji su tada kao župani drbli Bar i I. Baliiti
II
488 I
I
Ohrid, s,', Ktim..,,,!, Jrcbrom o~onna ik ona: Arhandeo iz BlarovlJes ti. XIII . 51,
-
Budvu. U doba. kad su sc motni velikaši srpskog carst'·~ otimali o njeguve d ijel o"c. i njima j c: prva s\'rba bila proširenj.: terilo-
!
rija. Da OSh ' are tu svoj u tdnj u, bor ili su sc na sve s tra ne. pri hva ćal i ~\' C: moguće politič ke
I •
I
I
saveze, ne
b i rajući načim,
LI
pro-
nalaženj u materijalnih sredsta,'u. Potporu su odmah na; ]i kod Dubr ovča na . kojih su g radani postali 1361. i kod Mle čan a. koji su im tak oder uskoro zatim podijelili svoje gra đa nstvo ( 1362). a zatim i medu a lbanskom vlutdom; p<)kaziv ali su sc - priprav, ni ma i za s,-a ki spor
udalaca Vojislava
Voji novića
na Dubro"nik,
Bagići
su kao du-
brovački
sa"nnie; ušli II borbu za Ko lor i sol ane II Bo ki K oto rskoj. I kad je izmedu Dubrov čana i Voji no,·ica. zau zima njem samog cara Uroša. s klup!jen 1!36Z mir ~l Onogoš tu (Nik!i ću ), Bal!lići w. uspr kos mletač kim nastujanjima. da se uspostav i mir potreba n njihovoj trgO"ini . nasta vili ra to"at ; ; proširili ~voj e posjede od T rast a do Ulcinj a. Ndto poslije uze li su pod svoju ,·laSl ; Skadar. Ratova li 5 \1 i na jugu, u Al baniji, $ Karl om Tupijom. Ak o S\I do 1366 bar formalno priznaval i ea n ku vlast. tada su se od nje potpuno otrgli. Z a svoje operacije već su gradili i brodove. Iako su im bili prija tdji , Mlečan i su na jprije 1.01htijevali, da sc brodov i BaBi ća zapli jene i spale. toboie da ne bi pokva riti cl obre odnose sa srpskim u rem, koji je poru čivao II Ven eciju, da je Đurađ Balšić _njegov odm etnjk~ , a zat im dopu· stili Bal šići ma da drže nekoliko brodova U7. obaveZll. da II C će činiti ni kakvu ~tetu ni njima ni njihovim pr ijatel jima. Upo rna borba Ba Uića za Kotor dovrši la se neuspjehom . Oni su se uzalud obra ćali papi. obećavajući mil. da (;.: nap us ti li pravo slav lje, ŠIo su I SGS i učinili , jer sc papa zauzimao za Kotor , koji je trpio od blokade. Mlečani nis u mogl i da ut.mu Kot or ..ier su sc m irum u Zadru odrekli svih posjeda od Kvarne ra do Dra· ča , al i s u zato voj nom intervencijom pos tigli. da sc skl opi mir. Balšići 5U se morali ob ve zat i. da tr: m letački m trgovci ma nad oknadili ~vc l tetc pretrpljene zhog loga rat ovanja, a Kolor je od ZSiZ priwao vrhlOvnu vlast ugar skoga kralj a . Iste su se godine Ba!iićj pripremati da zajedno s kraljem VukilŠ in om krenu preko Onogošta protiv Kikol e Allomano,· ; ća. novoga gospodara Podri nja, koji j c ratovao s Dubrov nii;: om i pro·
489 Sinn a Iz tetlnjslrot Ok tol l1 l. t rlr u nl pjnnlci.
početak
XV.
M.
da će poslo\'i i jednih i dru gih pomoći da oživi trg ov ački promet, a to če OlIčenito poveca ti carinske prihode. Kada se k to n~e !loda. da su i prijelazi preko Bojane donosili prihode, posta je j Mno. da je borba za svak o proii renje terito rija zn a čila uje!lno i borbu za 1)(ll'Ceanjc nckog prihoda. Zato su ulagali sve snage da za\' lada j u Kolorom, koji j~ . usprkos opadanju svoga privr~dnog značenja u loj pc:riodi. ipak bio važan trgo vačk i ecntar i zato na jp r ivl ačlj ;vija t očka za Balšiee. Ali su se B alšić i u toj borbi su kobljavali s albanskim. sqlskim , ze tskim i bosan skim feudalcima i dinastima. koj . ih su po. litiku vo dil i ,l i čni interesi. pa su oni tro!ili na nJu sva ~voJa materi jalna sredstva. Opasnos t od T uraka. koja je tada stalno prijetila Đurdu Strac imi rOl'icu, no vom gospodaru Zete. omoguCila je Crnojevićima. da mu s~ od lučnije odupru. Oslanjajuei se na T vrtka. ponab li su se kao net uvisni go~podaTi svoga planins kog kraja. Albansk i fcuda!ei Le k;. i Pavle Dukadi ni samostal no su vladali Ljd om i Zl.drimljem. .Jedan je "d njih p07.ivao D ubrov ča n~, neka b~ z siraha (lo l a7.~ u njegovu ?emlju - »cr sc umirih s Tu rci•. hlll edu D rača i Drima sa mostalno je upravljala .~vojim posjedima pO" odica .I onima. U ta kvim prili b ma D urIl u su bili potrebni prijatel ji i saveznici. Oi'.enivši se k ćerkom srpsko g kn eza Lazara. Jel enom. osig ura!! je srdač nije odnose sa Srbijom: l)otvrdh';i slare po--rastiee dubro"ačkim trgo"cima, obnovio je staro l)rijateljs\I'() Ba Bića $ dubro\'ačkom opć i nom. a ka snije je, pritisnu! sa svi h st ra na. nastoja o da u čv rs ti $a v~z s MI~Ča n ima. l ako su t)urdev~ oblasti bile vrlo malene - Skadarska oblast i uski prostor il1l1cdll Skad arskog jezera i mo ra - on sc još na li\"ao gospodinom ~vsoj Zeti i Pomorju«. driao j ~ kao pravi vladar dvo r s logotdom i pro!ov~stijarom. kOl'ao s\'o; no\' a~ i pok us3 vao da se okruži bar pri vidnim sjaj~m. Nasta,'lja" j~ i stare borbe BalJića za proširenje svoga uskog ter ito rija. Za"LC" j~ či t av kotorski teritorij i prodro svc do Kr ivoI ija. a kad j~ , na posredovanje Dub rovča na , sklapao sopkolje nim Ko lorom mir, uspio je da mu nametn~ godišnji danak. Ali nJ ti uspjesi hil i kralk otra jni. U jed nom suko bu s T urcima Đ urda j~ r.a robio skopski sa ndža k-beg Pa.ša J igit. a R ad i č Crnoj~vić je tada zauz~o okolinu Kotora ; proglasio ~ »gospodarem Zete. Bud,'c
492
i t. d .• Durad je uspio da se iskupi iz ropstv a time, što j~ Turci ma ustupio Skadar, D ri vast i S". Srd na Bojan i. Njegova j~ oblast bila tada svede na na Bar i Ulci nj s okolinom. I kad j ~ izgubljenc oblas ti opet 05voj io od Turaka. nije imao snag~. da ih sam brani, nego ih jc nudio MI ~Ča nim a.
,
2. Borha proti v MI~l aka. - Iako SII sc i Tu rinskim mirom (138 1) MI ~čani ponovo odr~kli s\'ah pretenzi je n" i stočnu obalu Jadranskog mora, oni ~u 11 njezinu najjuinij~ m dijelu poleli da učvdcuju svoj utjecaj. najprije preko pojedinaca. koji su ula~ i li u slufbu silnih albanskih ize tskih di nasta. Jedan od kredi tor a Ba liića. Filip Barcli. bi" je protov~sti j ar Đurda II. Stradmirovica. koji j~ njegovu sinu povj~ ra\' ao i diplomatske m isij~. U borbi protiv Crnojevića Đ urađ II. je morao Iražiti dot'ušt~nje od ml etaH. c sinjorije. da naoruža dva brig~ntina na jezeru U~ obavezn. da s njima ne cc isploviti na more. Organi ziraj utj borbu protiv T uraka. M lečani SlI u Albaniji "z im,tii vlast u pojedini m gradov ima. Godine 1392 formalno su zavladali i Dra če m. I Dunu:: JI. je. nemoćal) da sc lIbrani i od Turaka i od CrnojC"ita, poslij~ dugih pregovora predao 1396 Mlc Č:lIlim
493
J
tačkoj
vladi , priti~nu1c i rabote oko gradenja i popr~vlja nja [vrdava. Odstupanjem SkadaT$ke "blasti i prebaci,·anjem borbe proti,' Turab n~ Mlečane , Đurad II . Stracimirović nije uspio da u čvr sti .~voje pozicije prema ll" ki Kotorskoj i planins koj oblasti Crnojevi ća. On je dorluk u jednom sukobu ubi o .prokletog ru lioca otadibioe~. kak o je nazi"a" Radiča Crnojevića. i zavlada o dijelom nj egova terit orija. ali je nep osredno poslije toga San dalj H rani t. ko ji je do tada I'jerojatoo pomagao Crnojević irna. zauzeo čit~l' te ritorij od ulaza u !lob, Kotors ku do Budve (Luštiea i Grbal; ). Tek je posli.ie dvij e godi ne i)urad dobio natrag Budvu. . Kad sc ugarski kral j Zigmund poslije poraza kod Nikopolja vraćao preko Dubrovnika u Ugars ku, postavio je Durda II. za kneza Korču l e i Hvara i !l"dijclio m u naslov ~go.spodara Albanijc~. T e Ul počasti bile us"'ari opomena zetskom gospodaru, neka bude "prezan prema Mlečani ma . kojih je utv rićil'anje na jugu značilo opasnost i za ugarsku vlast u Dalmaciji. I sam je t)urad uskoro shvatio ne samo svu Idinu svoga te ritorijalnog gubitka. već i prave namjere mletačke sinjurije _ da i ostale dije love Zete Iwdvrgne ,)Ud svoju ekonoms ku i p oli tičku kontrolu. Mlečan i su nastojali da prodaju soli učine ·svojim isklju~ivim mo nopolom ne SOlmo zato. da osiguraju sebi veli ke prihode. nego i stoga, da či tavo l.ets ko .stanovni!tvo. pa i ono, koje nije bilo pod njihovom "Ia~ću , učine o sebi zal'isnim. Zato su ba, oko soli i solaoa slalno izbijali suko bi. koji će se pretvoriti u iestoke i kn· ave borbe. Kad se tome doda nezadovoljstvo zavisnog stanOI'ništva pa i samih pronijara. koje je nesum njivo i Đurađ poticao proti\" mletačke vlasti. nimalo ne iznenađuje I'ije~t. koju jc nek i Skadranin II listopadu 1399 donio mletačkom se natu. du sc čital' a skadarska oblast odmetnula od mletačke vlasti i da .u joj pokorni ostali jedillo Skadar i Drivast. Pob una je odjek. nula i u gradovima. jer su s,·i slufbenici iz redova domaće&" stanovništva napustili svoja mjesta. Kad su po bunu iskoristili i Turci i provalili sve do skadarskih zidina. pustokći i paleći kuće iZl'an grada. Mleča ni su bili skloni da najblifem turskom komandantu I)laćaju 2.000 dukata godiš nje. ako prista ne. da im u tom kraju osigura mir. Stanovnihvo je pljačkalo mletačka
494
i
l
l
skl adišta soli , Đ urd cvi su ljudi sna bdijcvali Tmk<::. pa je u tab·oj situaciji mletački senat raspral' ljao i o mogućn ost i. da sc k.rajevi iznova vrate Đurd u II. Straeimiro,· iću. jer njihovo drianje za ht ijeva goleme izdatke, a ne donosi nikakve ko risti . Đ urad II . sc ispričavao mle t ač k om senatu i obcćavao naknadu troškova, a ustl'ari je i dalje zauzimao neprija teljsko drlanje. Položaj Mlečana u' llOpra" io tr:k poslije bitke kod Angore (1 '402). kad su u T urskoj nastali neredi i kad su i pojedi ni 1\ll"$ki vazali medu alba nskom 1,lastelom priznali nji h ol'll vlast. I Đurad l l. se mora o prl':d smrt (1403) potpu no priklooiti Mlečanimu. Đ urđev sin BaUa Ill . (1403-21 ) poveo je od samog početka žestoku borbu. da obnovi posje
495
..J
' · "~L ••
TIrivaslu i okolini Skadra. "Iko potisnut u brda. Balša je odbijao sve pokušaje. d a se sklopi mir. osobito jer su Mle ča ni staIn,) pokazi vali ielju. da prol i re svoje 1)05jede u utio N as tavl j aQ je borbu, okuplja o mletačke odmetnike, stal 110 pn jetio mle t ačkim posjedima i čak ih iznenađivao pojal'o m S\·ojih brodova na Skadarskom jezeru. U tim ~u borbama Mlečani predobili ~a sebe Balši na 1·lastelina Koj u Zabrija i br aću Đurda i A1cksu Crnojević<:. ali je Baga poti snu o Đurda Crnojel';ca s n jegovi h 1'0sjedil. tak o da su Mlečani Illorali da ga skl one u rata čki zamak. Ka d su kupili prava na Dalmaci j u od Lad islava Nap uljskoga ( 1409). Ml ečani su postigli veli k uspjeh na i stočnoj obaJi J adransko g mora. Ali borba. da steknu vlasI u d;.lmatinskim grado.... ima. postala im je sada "Iavnom brigom, pa su ih sve ž ešći BaJli ini napadaji primora! i. da sc od reknu pretjeranih pretenzija u Zetskom P rimo rju. Na posredovanje Sanda!j a H ranii:a. za koga sc hija udala Jdena Balši ć. skl opili Sl! 1412 s BaUom mi r s istim granicama i pod istim u"jetima.. koj i su bili ut"rdeni u ugovoru S Durdem ll. S t ra c im i roviĆcm. HaUa IJI. ni je smatra o. da su t im mirom sređ cni njegovi odnosi s Ml eča n; m " . 2c1io je potpuno isti sn uti Mlečane i7. Zete pa je pokui a,'ao da pojedi na albanska plemena otrgne od Mlečana . da na s"akom korak u omete mletačku trgovi nu i (la okup i oko sche ot pu~tene i odbjcgle mleta čk e ,·ojnikc. Od 141 8 poče li su njegoI'; ljudi staln o uznemiri,'ati mletačke posjede. T ime su obnovl jeni oh 'ore ni sukobi. Zauzeti ratom s ugarski m kraljem u Furl:lIlskoj, Mle ča ni su željeli što prije dovršiti tc sukobe. Iako je Senat raspisao visoku ucjenu od 8.000 dukata na BaBinu glavu. on je ipak i dalje postizavao uspjehe u okolini Skadra i. ka d je Koto r 14 20 p.riznao mletačku "last. on je udario svim snagama na novi mletački posjed. Ali tu je Balšina vojska pre _ t rpjela velike gu bit ke i počela se razilaziti. Teško bolestan. BaUa III. je Oliba k dcsp-o tlJ Stdan\!. v jerojatn o s novim politi čkim kombinaci jama. ali je već 11 2 1 umr o II Srbiji. ostaviv!i svoje zetske posjede u nasl ijede despotu. Mle čani su ga dug" pamtili ka o ~neprijatelja gospodi na duida i općine mletačke c. Za vrijcme posljednjih dvaju Ba lšića, koji su se og orčen o borili za ostatke svo jih pos jeda. srdačne veze Zcte sa Srbijom bile su posljedica i rodbinskib od nosa . Ali jo! nije bila nestala
I •
I
Nerul.
Ol't~kl\"an j~
Kri s ta.
ttc ~ k' I ~
11:0(1. t1 61
I
I I
·496 l ei nov"" bo rb a pjehdljc. SCe n; iz U S. psatma. treska
iz
I:od. t34';
1.1
T, , ni misao o političkoj pO\'ezanosti Srbije i Zete. Za ugarskih sukob a s Ml ečanima. dubrovarki su poslanici (14 12) upozoravali Ži!,"TIlunda . da je dužan mislili na Zetu isto ka o i na Dalmaciju. jer JI! Zeta dio Srbije. čiji je vladar ugarski vazal. Balšinom smrću trebalo je sjedinjenje Zete sa Srbijom posta ti st\· arnošću. Ali su Mle čani odmah, uz prijaš nje posjede. zauzeli Bar i illeinj i razvili živu akciju. da oko sebe okupe albanska pkmena. albanske i l~tske feudalce. na prvom mjestu CrrlOjcviće (koji s<: II to vri jeme ponajvi!e nazivaju Đuraš evići ) mletačke saveznike u ratu s Bagom III.
, I
Lesn">'o, guba vci
scena" krčmi, lt iluSlr~c1j3 /:"da treska Iz pn'e polovi"e XI\', sl . i
Arband~lo" l~
S. Zeta ud espotovin;. - Despo t Stefan ni je postigao diplomatskim putem, da mu Mlečani priznadu Balšine posjede. pa je provalio s vojskom u Zetu, zauzeo Drivas! i Bar i opsjeo Skadar i Ulcinj. Kad su se iduće godine (1422) razbili u Mlecima pregovori, koje je vodio njegov poslani k Vitk o, despot je obnovio vojne akcije. ali je njegova vojska potkraj godine bila potučena pod Skadrom. Mlečani. svakakn. nisu ni tim uspjehom rastavili većinu srpske i albanske vlastele od despo ta . Jedino su uspjeli da privuku na svoj" stranu ne ka albanska plemena i primorsku plemićku općinu Paštrovića (1423), obećavši joj neke povlastice. Kad je despoto\' sestrić Đurađ Branković poveo veću vojsku od kojih 8.000 ljudi na Zetu i usredotočio akciju po klan cima oko Bojane u namjeri, da presiječe veze Skadra s morem. a Mlečani se bc" uspjeha obraćali Tureima, sklopljen je 1423 mir. po kome Su Mlečani zadržali skadarski kraj S g,adorn, Ukinj. Pa! tro\'iće i K olor s Grbljem . Tako su Mlečani tim ugovorom ne samo učvrstili vlast na svojim prijašnjim posjedima, nego ih i znatno proširili . Neriješena pogr~nična pit~nja do\'ela su medusobnim popuš tanjem ,to novih ugovora u Vučitrnu i DriI' asln 1426. Sjedište dcspotove Z"'te postao je Bar. II k ome je živio despoto\, namjesnik Altoman. Despo! nije mogao u Z"'ti uvesti čvrstu centralnil vlast. koju Je bi o uveo II Srbiji. Vlasteoska bratstva p(! brdima Zete. na prvom mjestu Crnojcl' ići. odmah su zauzela neprijateljsko držanje prema novoj vlasti. Kad su se Mlečani žalili Altomatlu. kako su Crnoje\' i ći s Njegušima na-
49i
r. I
I, [
" alil i na koto rski teritoriJ, on im jc moga(l sam o odgovoriti. da »nad spomenutim D u raševići m a nemili vlasti•. Novi Hpsk i despot Đ urad Urank ov i ć naslijedio j e II Zeti. osim ncsredenogstanja, i mnoga sporna pi tanja s Mlečanima ,
osobito jer su oni, koristeći sc njegovom zauzd oUu
I
!
I
J,
II
Srhi ji prvih
nekoliko godina njegove vlade, pres tali da mu isplatuju godijnji tribuI 7.a posjed Skadra i iskoristili borbu protiv Crnojevića. da učvrste I,'oje pozi(ijc. Despot t)urad je uspio da rijeii sva sporna pitanja le k 1435, kad jc s Mlečani m a sklopio u Smederevu pogra nični ugovor. Po lo m ugovo ru M lečani su vrat il i despotu Lu~ticu, koju su zauzeli za vrijeme odmetni!tva Crnojev i ća . a za driali pla ninski kraj izmedu Kotora i Bud.-c. koji se II ugovoru spolll inje:: kao .. katuni Cr II e G o r e«. Nazi>· Crna Gora. pod ko j im se u XIV. st. mislilo na manji kraj na sjevernoj strani Skadarskug jnl'Ta. upotreblj en je lada za planinski kraj izmedu KOlo ra i Budve. hli laj naziv ~Crna Gora .. kunije će zamijeniti i potisnuti prijašnji muh, Zete i protegnuti se na velik dio nje~itle ohIOIsti. T aj jc ugovor skloplje n. kad je des pot Dura d mogao da m :di zcts ke prilike i da u tom kraju uzme vlasi čvršće u $voj c rukc. Ali on je morao računati s mletalkom vlalću u Zel5kom " rimorju kao s nepromje nljivom činjenicom . Oni su sc prije vjdtinom i snala!cnjem prikradaJi Ze ti. a s;ula su vcć propisi,' ali despotu. kako će Budvu sna bdijevati solju. nav o deći. da mo re prillada mletačkoj vladi i da osim njc nema na njemu nitk o vlasti. Kari su 1439 Turci zauzeli despotovinu. Zeta je bila p~te dena. Despot je iz Ugarske. pre ko Dalmacije, stigao u Bar. da organizira borbu za oslobođenje despotovine. ali je u Zet i nailiao ",. otpor Crnojevića. Mleča ni su odbili da mu odst upe Ulcinj. jedino su mu obećali pos~ ovanje na Porti . U takvim prilikama despot nije mogao ništa uči niti , pa sc vratio u Dubrovnik. a od3tl e u Ug3rsku. Tada je Sandaljev nasl jednik. vojvoda Stjepan Vukč ić. pol,ivajući sc na rodbinske veze s Bal š ićima. zauzeo planinske krajeve Zete I počeo osva jati primonkf' gradove. Zn Mleča ne je to bila zgodna prili ka. da zauzmu čitavo Ze\sko Primorje pod izlikom. da brane despotove posjede. p odvrgli su pod svoju vlast Bar. Budvo i D rivast. pOIvrdujući im pritom stare povlastice. K oris teći se nezadovoljSh·om trojice
.'"
b raće Crnojevića, četv r ti m
bratom Stefa nom. koji je pomogao Stjepanu Vu k čiću. po tisnuli su Vukčića iz j ednog dijela Zete. f)uraiiin i Gujčin C rn ojev i ći s čita vim bratstvom i " Iastelom priznali su mleta čk u vlast i posta li m letač k i gradani. a Mleča ni su zaposjeli kla nce i prola ze u planinskim krajevima, da osiguraju svoje posjede u pri m orju. Na kraju su 14 44 predobili i Stefana Cmojevića . koji se obvezao na lojalnost prema s kadarskom knezu. kad su mu priznata prijalnja pra va. na prvom mjestu da sudi svojim .. azalima _ Kad je despo t Đurad obnovio svoju vlast u Srbiji. Ml ečani nisu htjeli da mu vra te njegove ze tske posjede. Jedino IIlU je vojvoda Stjepan Vukčić, s kojim se izmirio, vratio posjede, koje je držao u gornjoj Zeti. i tvrd a vu Med un. tako da se despotov namjesnik A ltom a n smjestio u Podgorici. Mlečan i su doduk kasnije u.spjcli da rastave Vukč ića od despota. al i je o n ipak 144 8 poslao svoje trupe. da za uzmu primorske gradove. odbivši njihovu ponudu. da će mu povećati god iš nji tribu t na 1.500 du kata, ako im prepusti zetske gradove i dopusti svojim podanicima da s nji ma oodavaju trgovačk e ve ze. Kad je A1toman provalio u Zetsko P,-imorje. nal)UstiH su i C rnojel'ići M l ečane. pridruilili se despotovim trupama j prodrli do Ko tora. Mlečani su tada bili u vrlo tcšku polo!aju. jer su im stizale .. ijesli. d3 je čitava A1ha nija u plamen u borb<:. da je Skadar toliko postradao od poilara. te sc treba pobrinuti. da sc sta nO\' ni štvo sasvim ne raseli. da su selj aci u Zetskom P rim orju prijateljski dočekali despotove trupe i da ni " gradovima. osim ndto Barana. nitko nij e krenuo. da brani mletačku vlast. {. G rbalj ska bu na. _ Tada je pro liv mletačke vlasti ustala či tava Grba!jska lupa, pJodni kraj izmedu Prevlake i Budve. za hva tivši f>Obunom i $(:Ia u L u;tici. Krtolama i dobrom dijdu P 3Šuuvića.
Grbaljska je župa pripadala Koloran ima od Milulillo\'a \' re mena. Kotorska vlastela i pučani imali su u Grbiju svoje dioni ce. koje Tli.~\l mogli otuđivati prodajom ni zalaganjem. U či tavoj periodi od DušaIlove smrti nis u Kotorani zhog ~estih ratova mogli neprekidno i mirno ddati u svojoj vlasti grbaljske pw:jede. Kad su priznali m letačku v1351. Kotora ni su uveli svoju ".99
-
vla~t u Grbiju tek Vučitrnskim ugovorom 1426. a li i tad,j za
kratko vrijeme. jer su Grbljan; pružali žesto k otpor feudalnim gospodarima iz KOlora. Pa i kada je. na mletačku intervenciju, postignut sporazum. po kome su sc Kotoran; obvezali. da ne će mijenjati posjedovne odnose i da će smanjiti podavanja u na ravi. opet su 14 3~ Grbljan; iznosili svoje žalbe u Mlecima. kak o su kotorska vlastela "pri svojila i podijelila zemlju. ' ·inograde i polja. koja već t isuću i vi~e godina pripadaju Grbljanima«. Kada žalbe nisu pomogle. Grbljani su sc pobunili proti I' kotorske I'lastele. Tu je bunu m l etački pro"izor nekako smirio potkraj '4S.'I. prognavši trojicu I'oda s mletačkog teritorija. Kad su Mlečani poslije prvog pada dcspotovi ne zauzeli zetske gradove, izbi jal i su oitri su kobi izmedu seljaka i g rađana. koji nisu dopu!ta1i .seljacima ria sade vinograde. kako bi prOizvodnju i prodaju vina zadrh1i ka o svoj monopol. U tim su kobima Ml ečani su poduJlira1i gradal}(' i dopuhali. da si jeku vinograd e. koje su seljaci zasadili. Takvo su dopu!tenje dobila 1446 i kotorska vlastela. pa je i mletački knez u Kotoru naredio. da se gr baljski I'inogradi počnu sjeć i . Osim toga, seljaci su sudjeloI'ali u građenju solana i proizvodnji soli. al i su svoje dijel ove 50li morali prodavati Mlečan ima po utvrdenoj cijeni kao drb"ni monopol. Usto su i feudaln i posjednici pokuša"ali povećati na _ turalna podavanja. Zato su grbaljski seljaci. krajnj e ne7.adovolj ni. iskoristili provalu rlespo tove vojske i sa seljacim a okolnih sda ustali proti v kotorske vlas td e i mletačke vlas t i. Ta sc buna u mletačk im do kum entima spominje ka o treća po redu. otka ko je Kotor priznao mletačku "la51. Bila je sva kak o najširih razmjera. I'\a zajedničkom zboru zakldi su se Grbljan •. l_ u!tičani i Paštroviti. da će ~radije umri jeti negoli se pokoriti • . Poslali su s"oje posl anik e k dt:~potu i uskladili svoje akcije s vojni m operacijama Altomana i C rnojevića . Najprije su opljačkali mletačka skladata soli. a zatim su počeli sjeći vinograde Kotorana i pa!iti njih ove ku će izvan gradski h zidina. Potpuno pritisnuti. Kotorani nisu mogli ni da izađu na svoje po_ sjede, jer su i kotors ki seljaci. naseljeni na prija~ njim gradskim posjedima, priili pobunjenicima, Oni su naJli potpore i medu stanovništvom Budve i drugih gradova pod mletačkom "lašću. koje ih je pomagalo hra nom i davalo im utoČiIte. Bark ama su
5O
održ:n·;.l i veze s Dubrov nik om i ondje nabavlja li ulje, tkan ine. željelO i dru so. Seoski su $C gla,·ari ipak upuštali u pregovore s kotorskom I'lastelom i izjavljivali, da će sc pobuna stihti. ako sc pojave mktačkc galije. Kolora ni SII s tim porukama vet objašnjavali M kČanima. kako će sve štete nadoknaditi nametima na gr-baljske K ljnke. koji će sve moci da plate. jer su sc >out!ojili od koton;ke krvi •. Ali krstarenje ml eta č k ih galija ni je primi ril o Grbalj. pa su kotorsk e "lasti tražil", ndohrenje. da dovedu tisuću» Vlaha _ i drugih najamnika. kako bi u suradnji s galijama ugušili pobun u. kan i da sam i opreme jednu malu galiju. da bi omeli sna bdijevanje Grbljana u Dubrovniku. Bez obzira na to. što je despotov a vojska ratovala u Zeti cio$ta mJitavo i bez naročitih retuita ta. po buna grbaljskih seljak a nije se stišavala. ali su zato mletačke vlasti u Kotoru sitnim obccanjima uspjele d .. od despota rastal'e Stefana Crnojevića. ti pičnog feudalea. koji je u borbi izmedu mocnijih od $(:be pri_ stajao čas U7. hercega Stjep;lI1a. čas uz Mldane. pa Ialim Ul de~pota. da bi najzad iznova prihl'atio mletačku služhu. Pritom je gledao. koja stra na manje sme ta ost"a r<:nju njegol'ih namjera. a momentanu zbog političkih odnosa ";~e nud i i ust o ima više nad e. da. će llUbijediti. Da sc on opredijeli 7.a Mlei;ane ]451. p,.idoniu je i njegul' 6ukob s bratom Durašinorn i Goičinom. P rim ajući ga II svoju službu i potvrđ u jući mu ]1O\'lastice. ~1Jei;ani su mu priznali kao baštinu sve. ito je držao pod despo tom. i _sv e katune i cijeli teri torjj. koji je lIzeo od svoje braće i koji ubuduć<; hmle uzeo_o Postavili su g.. za kapetana Gornje Zete pod uvjetom, da u znak podložnosti Mlečanima daje ~vakc: godine kotor$kom kn ezu dva jastrijeba. On Se obvezao. da cc umiriti i pokoriti Grb:t1jsku fupu uz uvjet. da mIl Mlečani poslije toga počnu ispl a ćivali 600 dukata godišnje pla će. I baš II to najkritič n ije vr ijeme saz"ali su _uporni odmetnici i "jerolomni seljaci« Grblja i okolnih sela noćn i zbor. s koga MI uputili despotu poslanika s molbom. da krene ~ vojskom proth, Stefana Crnojevića i da ga uni šti. Despotol'e su trupe. na njihol' pozi 1', došle do granice Don je Zete, sjale poklone grbaI jskim seljacima i hrabrile ih, neka ustr aju u pob\mi. Ali je Stefan Crnojev ić krenuo proliv pobunjenih seljll.ka_ i I'eć je prvih mJe-
50t
•
J
" seci 1452 bilo na prijevaru pohvatano 80 voda i pob-da!'a pobune. Odmatda je bila teška. od njih su odmah 33 II Kotoru objdena, il ostali ~U sa sinovima prognani iz Grblja i s kotorskog teritorija s napomenom. da će i svaki od njih i od njihovih potomaka hiti obješen, ako se vrati. Crnojevići i kotorski odredi opusto!ili su i popalili Grbal; i sasjckli grbaljske vinograde. Bjegunci su sc $ garišta dubrovačkim i budvanskim brorlo\'ima
sklanjali II Apuliju. Preostalim seljacima odmah j~ povećano osnovno podavanje po ognjištu na duka t. Pohuna grbaJjskih seljak a protiv mletačke vlasti. koja ih je
, •
,,
,I I
,, . •
s pomoću svoga kneza II Kot oru i kotorske d;:::ld:: tc;J;" I:.;n;.:_ lavala, imala jc: svoje druJtvc:no-e koDomsb kori jene. To je: bio otpor protiv feudalne eksploa tacije poj ačane razvitkom robne pri"rede i tdi šnim interesima njihovih gospodara. Grb!jani !u U S\'ojoj borbi iskoristili pom oć mletačkih poli t ičkih protivnika. na prvom mjestu pomoć srpskog despota. ali ih ta pomoć nije spasila. Sam je despot moga o njiho,'u pobunu isko ristiti u .~voje svrhe. ali je bio zauzet ghwnim brigama u Srbiji. a II Zeti sc s:uno napre:tao da odrii svoju vlast. pa su njegovi napori os taja li bez uspjeha. Njegov veli ki feudalac Stefan Crnojević iskoristio je sve te sukobe. da se potpu no oslobodi od centralne vlasti i u tome je i uspio oslanjajući se na MIetIce. 5. Učvri(iv3oje Crn ojevi ća. - Stefan Cmojević. "rimljen s djecom za mletačk og građanina, priz nao je Mlečanima posjed zetskih primorskih gradova s njihovo m okolinom. i svoje O'.!nove počeo da ostvaruje u Gornjoj Zeti. čije je privredno značenje stalno raslo zbog priliva stanovništva iz okolnih zemalja. koje sc sklanjalo u crnogors ka brda pred navalama Turaka. Sjeverni krajevi Zete nisu neposredno interesirali Mlečane. pogotovu kad su bili pod vlašću feudalca u njihovoj slui bi. Stoviše, oni su pomaganjem Stefana Crnojevića postigli i to. da sc njihovo ratova nje s despotom pretvorilo u borbu izm"du despota i feudaka. koji sc od njega odmetnuo. a tada se b ori. da svoju vlast proširi nad č itavim teritorijem Gornje Zete. Kad je Stefan Crnojević u rujnu 1452 pobijedio kod tvrdave Meduna despotovu vojsku. u kojoj je hil o i od reda iz Gornje Zete, i
502
zauzeo Podgoricu, Mlečan i su mu poslali pozlaćene tkanine oa poklon. Despotova vojska pod komand om Tome Kantakuzcna postigla je neke wpjehe već iduće' god ine. Zauzeto je bilo CrnojI:Vićevo gnijezdo :2:abljak i opustošena njegova sela. Tr ažeći od Mletaka vojnu i no\'čanu POID(>Ć . on je javljao, da je od M)O selj ačkih kuća despotova vojska popali la 560. Ali ofe nzive Mehmeda II. Osvaja ča. koje su sc od godine do !('udinC' pona\'ljale proti\' despotovine. zaustavile su des Ilotove akcij~ i naj zad odsjekle despotove posjede u Zeti od Srbije. Osvajanjem Meduna 1457 Turci su zavladali i ostacima despoto\'ih posjeda u Zeti. Tako je rat. koji je despot po<:eo protiv Mletaka, prestao bez ikakva forma lnog sklapanja mira. Dijelovi Zete zapadno od M orače . koji su bili pod Stefanom Crnojcvitem. priznali su i formalno mleta čku vlast 145.5 na l.boru zctskc vlastele u Vranjin; na Skadarskom i",-eru, II prisutnosti \'oj"ode Stefana i mletačkog providura. Okupljena vlastela predsta\'ljala su 51 _zajednicu ili bratst vo«. pod koj ima sc nalazilo jedno ili više sela. U nazivima tih ~bratstava. \'idimo neka od ka snijih crnogorskih plemena. bilo da su se saču\'ala do XX. sl. (Mataguži. Cuci. Bjelopavli6 i I. tl. ) il; su sC' s "remenom izgubila (Lu žani. Malonšići ). Vlastela su prihvatila mletačku vlast pod uvjetom. da se zadrže odnosi. koji su bil i II praksi u doba BaJiića . Polobj zavisnih seljaka bio je pogoršan. jer im j~ zabranjr;no da se parniče sa svu jim gospodarom. Na ~elu tih vla.steoskih »brat5tava~ nalazio sc mletački vazal - vojvoda Stefan C rnojević . Njegova vlast nad Gornjom Zetom bila jC' učvršćena ; ugro1.iti su je mog li sa mo Turci. Turci su drfali većinu mjesta u Albaniji. a u Medunu u Zeli nala7.io sc od 1457 njihov 5ubaša. Herceg Stjepan odrb \"ao je s Turcima prisne veze. Posjedi Crnojevića bili SII vtć S ne koliko st rana pritisnuti. Ali sva farilta otpQra proti Turcima ni su jo~ bila ugašena. Borbu Arijanita Komnena iz vremCTla srpsku-ugarske ofenzive proti v Turske (1 44 3) nastavio je 1444 ~in Ivana Kastriota Juraj Skcnderbq;, pobjegavši iz tunke vojske. u koj oj je služio. pošto je kao dijete bio odvede n i od· gojen na Porti u islamu. U počctku j~. pomaiući despotu. ratovao i proliv Mletaka. ali su Mlečan i 1448. u nijeme ozbiljnih sukoba ~ despotom. uspjdi da s njim e sklope mir. On je ta da
-
,, koordinirao svoj(C akcije s mlet a č ki m a, ali je oddavao j veze , Ugarskom i Napuljskom kralje,·inom. Svojom herojskom borbom protiv Tu raka za divio je zapadni svi jet. Iako je svojim otpo rom uglavnom vezivao glav ne tur ske akcije, Tu rci Su ipak provaljiv al i i na te rito ri j Crnojevi ća. Njegove manastire ~ posjedima na Skadarskom jezeru oni su vd imal i u svojim rukama. Stdan Cr nojević je sa svojim ljudima m orao biti ~talno pod orufjcrn. M le~a n i su mu $lali novčanu pomoć i naredili kotorskom kne~u. da mu isplaćuje godg nju proviziju. lek kada su saznali, da je herceg Stjepan. koji je kao ("rski vazal već imao gr
504
su mu obećaJi pomoć. ako prije toga o tpočne a kciju protiv Turaka. i prista j al i su. da obno,·i svoju vlast u Zeti pod istim uVJetima. pod kojima 5U ga i Turci priznavali. On je uskoro nesllm nj;v" otpočeo ak cije, jer su mu Mlečani poslali na poklol1 tkauine i 3.000 du kata. a proviziju za skadarske posjede p
obuo vlj enoj Zeti. Kad su u Turskoj poslije smrti Mehmed;! ll. ( 1481 ) nulak borhe izmedu njegovih sino"a Baja1.ida i Džema. han Crnojević se vratio u Zelu i us pio da njom e Zilvlada. Mleča n i TllU nisu pomogli, da ne bi pokvarili mirne odnose ~ Porto m . Dubro"čani su mu II srpnju 1481 izglasali ma lu pomoć od ~O dukat .. za trošk ove oko pri j evoza porodice. Još II početku 1 4 8~ Ivan je ratovao I'rot;\· Turaka. a zalim je. pritisnut silom. morao p rizn ali njiho"u \'rhovnu ,·l ast. za državši skučen; prostor kasnije ufe C rne Gore ~ prijestolnicom na Ceti ,..ju. Sina Stan i;u poslao je na Po rtu. gdje je primio islam i dobio imc Skender. l stara se Zctska metropoli ; .. I)ovukla u c rno gorska brda. kamo sc u XV. st. bjdeći zaklanjalo stano'·niŠ tv'l il. kraje\"a zahvaten ih IUC$kim provalam a i pu.sto~enjem . Već 14 83 Dub ro,·čani su dopustili Iva nu da izveze odrede nu k
J
.' Pograni čne jc sporove
Grbiju i Pdtrovićima rij diJa mj cio"; !a komisija. koja jc povukla g rani.::
Ml eča n i ma
II
bili dobri. Sukobi su iz bijali oko Iva novih solana. prekidan.: su trgo,-ačke vczc. a bilo je i kn'avih okršaja
,
II
pog rani čni ni obla_
stima. Mlečani nisu protiv njega Oh'oreno istupali. nego su podnosili tužbe sultanu prOliv njegoll a . podanika i sand!aka~ . S Porte je tad a Ivanu bilo naredeno. da mora nado kna diti M lda_ "nima sve hete. Njegovi su se odnosi S Ml ečanima poprln.jJi tek potkraj nje gova života. kada je sa sultanovim dopu.tenjem Iražio sinu Đurdu za ienu J"'li savet u i~ ml etačk e patricijske po_ rodice Erino. Tek je tad a obećao. da tc nad o knadit i štele i odrb,'ali dobre lusjedske od nose. Kad je J eli save!a stigla u Crnu Goru, njje zatekla Ivan-bega u životu. Tada je vlast u Crnoj Gori uzeo Ivanov sio Đurad zajedno I bratom Stefanom. Turci su takvo Slanje prih"atili. zah,'alju_ ju ći donekl e i mletačkom ~au~imanju na Porti. Tako je Zeta pod Crnojcvitima. iako zavisna od TllTaka. joi čuvala ostatke slobode. stare driave i staroga fe udalnog društva izgradenog u srpskoj driavi _ Zctsko Primorje. gdje l U nekada bili glavni posj edi Bamt a. bilo je u mkama Mlečana. koje $U S juga pritisli Turci. Kako su Turci i U Gornjoj Zeti držali oblasti do Zete i Mora če. centar driave Crnojevića bio je na Ceti nju. usred crnogorskih planina. Ti kraje,·i. gdje su prije živjeli stočari po "'ojim k:ltunima. o1.ivjc1i su u XV. $I. kao pribjdiha iz srpskih. herce govačkih i južnih 7.et!kih krajeva. Zemlja j e bila ponajviše u posj t(]u samih Crnojevita. a zati m LI posjedu pojtdinih vlaucoskih ku ca. koje !II krv nim vez:l1na bile udružene u bra u t va. i crkvenih zadužbina C rn ojevića . Vlastela su ze mlj u držal a ne samo kao baštine. vet i bo proni je. koje je vladar (»01 gospodskoga podanka., ) dodijelio za vjerml službu. šio "-akako pokazuje, da Su podijeljene u neda" noj proš losti. Za nevjeru iH ubijst vo pronija j e oduzimana ipodjeljivana' drugoj vlasteli ili zadda\"ana u po~jedu samog Crnojevi ća. U svakom slučaju granice posjeda pojedinih ,·Iasleoskih kuća odrcd ivale $U uvijek točn o komis ije. koje su. uz v\adareva pristava. kao i II Duianovoj paroli. čini l a d"ad eset i če h'or ica_ sve "vlasuli
506
pogla viti«, .. vlasteli okolnijeh ka tunah ... Uz njih bi se nabo i . ma jst or. koj i g ranice siječe« , ber. obzira da li one treba da zahvale odreden dio polja. luga, vinograda, sjenokošc. go rt. vode ili planine. Pos ljednjih d«en ija vlasti Crnojcv it a u Crnoj Gori na ba!tinama i proni j ama. koje su vlas ieli podjdji,-a nc i s pra vo m nasljeđivanja. hil o je i kme tova. kojih s u podaničkt baštine na zh'ane . kmetštinama ... Njihove 5U o ba veze prema feudalnom rospodaru bile t očno utvrdene. ali su. prema prirodi terena. na kome su živj eli. bile različi te, Ivan-begovi seljaci iz sela Vre ljana i Ugnj a na m orali su po og njištu da mu donose 80 bremena drva. Manastirski kmetovi bili su oslobo đ eni .. danka gospodskoga«: oni nisu m ogli da budu poz,-a ni _na rabotu čiju.,. Bilo je i sdjaka. koji 5U uzimali roemlju pod zakup. Sam Ivan Crnoje,·ić {\avao jc seljacima zemlju pod lakup za jednu !retinu ljetine. a kad j e svoju baštinu Lovćc n ustupio cetinjskom milna sti ru. smanjio je zakupninu na ttintinu ljetine. T emel j moći Crnojevica činile su zem lje. koje su bile u njihov\1 neposrednom posjedu. vinogradi, koje su sam i zasadili. prihodi od vodenica , carine na sol i ribu. Pronijari ~u im plataii samo dukat za posjt d zemlji.:i ta. Oni su t im prihodim::: podmi rivali ralrn: potrebe. gradili tvrdavc. pod izali c rkve i_ najzad . odvajali i za kulturni rad . Đurad Crn ojev ić. ; inače prija telj knjige, osnovao je 1493 na Ce ti nju prVI' tiskaru u južnosla,,~n skim zemljama. za koju znamo dil je radil a o tprilike čet i fi godi ne. tiskajući crkvene knjige. U takvoj sredini mnogobroj ne sitne vlastele trvenja su Dila česta , naroči t o oko zemlje. Sukobijavf\le su se i porodice iz jed. noga bratstva_ Posredovanje Crnojevića često nije imalo uspjeha. U tah-im prilikama bilo je Crnojević:ima ,eško d;: IC. inače slabo povezane. elemente pokre nIl u borbu proti v mn ogo nadmoćnijeg neprijatelja, pogotov \l kad ta borba nij e nis ia obeća,·ala.
Sa snagama. $ kojima je raspolagao. Durad je morao prema Turcima pomirljivo istu pa ti. Ali je on sam takv o sta nj e sma trao privremenim. dok ne bllde mogute da i Crnu Goru ukiju či u neku akciju !i rih razmjer .. protiv Turaka. Kad je irancuski kralj Karl o VII I. zauzeo južnu It aliju i poleo se bayi ti pla no m 507
, o dizanju ustanka protiv Turaka u Albaniji, laj JI: plan rado prihvatio i Đurađ s namjerom, da 5C ustanku u Albaniji pri_ k ljuči i Crna Gora. Nasta o je medut im rascjep j tl samoj porod ici ernoje,,;':a.
Stefan Crnojevic, iz zavisti prema bratu, koji je imau I·last, optužio je Đurđa na Port i i donio mu poruku, d a ode u Carigrad ili da za tri dana napusti Crnu Goru. Tada sc Durad, po-
rodi com skl onio u Mletke. Vlast je u Crnoj Gori uzeo Durdev bral Stefan. ali je vJadao nominaln o, jer su pravi gospodari bili Turci. Uskoro je pao u nemilost i bio zatvoren u Skadru. Tako je nestalu i posljedn jeg ostatka slobod nog života u brdima Crne Gore. Ona je hila pripojena Skadarskom sandžakatu (l499). U ist o Su ni jeme Turci uzdi i Grbal;, čiji su seljaci. zhug stalnih sukoba ~a svoj im gospodarima it Ko tora. rado prihvatili tursku ,·last. oče kujući. da im ona pr iz na potpunu dasniJlvo nad tem i j om. Po~lije lutanja po !taHji i ~ukoba s Mletanima I)urad je 1500 kren uo. bez prista nka mletačke ,·lade. u Cruu Goru. Kak o sc sam nije nikako nadao u~pje h u, stupio je u vezu sa skadarskim sandžak-begom. a taj ga je poslao u Carigrad. Sultan je pristajao da ga vrati u Crnu Goru. ali U~ uvjet. koji on nije mogao ispunili: da tamo prebaci i porodicu iz Mletaka. Zelja. kuja ga je vukla u rodni kraj. ostala je lleo~t\'arena . Umro je u Anadoliji na imanju. kuje mu je sultan poklonio. Crnom Gorom je upravljao od Crnoj e"i ća joi njeg~' sin Skender kao sandiak-b.og sa sjedištem u 2abljaku. odriavajući stare tradic ije i obnav l jajući i~te sukobe s M lečanima , koje su imali i njefj"ovi pre thodnici.
1-". Kultura
II
xn.-xv. 5tolj cću
K ad sc učvrstila ddavna neta,·isnost u doba Stefana Nemanje i Hpska crkva dobila samostalnost. stvoreni su i uvjeti za jači razvoj ~amostalne i originaloe ~rp~ke sredojO\'jekovne književnosti, umjetnosti i kulture. U srednjovjeko" noj srpskoj knjifevnosti razvit će sc neke k.njižev ne vn te. koj ih nt će biti II ostalim jufnoslavmskim srednjovjekovnim literaturama i koje Čt biti izraz .spceifimog ra.z: voja srpske feudaloe drbve. a li ce ouale književne v r~t e biII ipak ponajviše o nc iste. koje pos toje i kod ostalih Južnih Sl~ vena. To će biti upravo isti tekstovi. koji će, kao u ćirilometodl jevskoj epohi. Iak o prelaziti široke prostore bez obzira na drbvlle. vjerske i jezične granice. Bilo je to i sasvim prirodno. kad sc ima na umu najprije, da su ,l užni Slaveni u ono vrijeme .f:ivje1i u manje više istim društvenim prilikama, a zatim. da II doba feuda!itma ni političke ni jetičoe granice ni su bile ni približ no tak o ustaljene i tak o oltr.. posta,·ljene kao II novije doba. Kao i u ostalim juinoslavenski m feudalnim zemljama. Iako su i u srednjovjekovnoj srpskoj ddav; manas tiri bili glavni k~ji l.evn; centri. a glavni pisci - k,IIuderi. Pritom treba istaĆI u prvom redu veliku ulogu, koju je uratvoju sredn j ovjeko\·ne srpske knj iievn os li ig rao manasti r H ilandar. Otkako ga je 11 99 Nem a nja sag radi o. a njegov sin Sa\"a napisao II njemu svoja pn'a knjiicvna djela , pa sve do propasti srednjovjekovne srpske dr!ave. Hilanda r je bio glavno središte knjile\'nog rada. Dobro organi7.iran i bogato obdarh-a n od ~vih srpskih vladara i "clmoh. on jc za sve vrijeme bio neka v rsta visoke duhov ne škole. iz koje su izašli najuolji srpski srednjo\'jekovni pisci. O sim Hilandara . \'alna sredijia književnosti i k ul turne djelatnosti bi.iahu manastiri S tude nica. Ziča. Milc.ševa. Gračanica. Dečaoi . .Manasi ja i dr. I. Srpska knjiže vnost. -
,
--
,
Njegovana tako u manasti rima. koji su uživali punu ~ahitu vladara i visokog plemstva, p isana od kalu dera, koji su I>orijeklom bili najčešće il vladaju~ feudalne klase. srednjovjekovna srps ka kn j iževnost morala je postati \Ijeran izraz srpskoga feudalnog društva i dužili u prvom redu njegovim klasnim in\(: _ u~ sima. Kako su 115to manastiri bili jedino mjesto. gdje je čo vjek mogao steći osnovnu pis menost, a k aluđeri jedini učitelji i nastavnici, sasvim je pri rodno, da ru i či t alačku publiku II to doba sačinjavali uglavnom predstavnici crkve i vladajuće feu_ dalne kl as!::. Z bog tc svoje klasne pove zanosti srpska jc srednjo_ vjekov na knjifevnost bila iun naroč i to onih osnovnih nazora • druš tvenih, politički h i moralnih. koji su odgovaral i potrc:bama feud al nog društva i drlavc. Kako su i srednjovjekovna srpska crkva i feudalna srpska driava, počev od svog osnutka pa sve do propasti, bile u s talnoj i bliskoj vt1.i sa susjednom moćnom bizan tskom crk vom i car_ stvom. sas"im je naravno, da sc i srednj ovjekovna srpska knji_ žev nost u cijelom svome razvitku mnogo nas lanjala na bizantsku k n j iževnost, koja je do X III. st. bila jedna od najjač ih u Evropi. Ali samim tim, što je srednjovjekovna srpska književnost na_ stala i razvijala sc paralelno s feudalnim srpskim društ vom i feudalnom državom. ona je morala izr"bvati, osim općih crta. koj e ide od kraja XII. pa sve do sredine XIV. st.. kada je praone s pecifičnos t i. kojima sc srpsko feudalno društvo razlikovalo od svih ostalih južnoslavenskih i drugih kuda inih držav a . Svoj puni razvoj dost igla je srpska srcdnjovjeko,'na književnost za vrijeme vlada,"ine dinastije Nemanjit a , I. j. u doba. koje ide od kraja XII. pa sve do sredine X IV. st. kadn jc pro· paštu D ušanova carstva dovršena perioda neprekidnog uspona srps ke feudal ne drbve. Ali postoji po teš koća, koja uvelike smeta kronološkom povezivanju pojedi nih književnih vrSla i djela s odgovarajućim his torijskim I'remenom i sredinom . o kojima su nas taj ala. Ta poteikob nastaje otuda. ~ t o '"cćina Imjiževnih djela stare srpske literature Ilij~ sačuva n;, II originalnim ili bar starijim sO"TC menim rukopisimlj. nego ponajviše u kasnijim prijepisima. O si m toga. naši srednjovjekov ni kaluderi često nisu smatrali potrebnim da zahiljde ni gaJi nu ni mjesto. o kome jc nas talo neko originalno ili prtvedello djelo. i čak ~u izostavljaE 510
ime pi~ca ili prevodi ()ca: ta ko kori pojed inih djd a i pisaca j08 nije Ivčno utvrdeno. kojem stoljeću pri padaju. To osobitu "~ rio jedi .>;a prijevodnu knjiie,"nost. koj u je najtde podijeliti na vremenske periode. Z hog tih poteškoća. a radi lakšeg pregierla. maramu knjižemosl tc najplodnije periode podijeliti u dvije grupe: p r i j e v o rl n u knj iževnost i o r i g i n a I n u knj ižc,"' !lOSt. Prije\'(xlna je književnost bila vrlo bogata. Prijevodi su ponajviic iz bizantske književIlosti. iako ima djela. kuja sn dvšla iz 1.:lpadnocvropske književnosti. Od onih književnih vrsta, koje su najprije Ilfcvode ne. treba u prvom redu spome n uti h a ~ i o· g raf i j e. kojih jc sv rha bila, da , opisuj ući živote i$laknutih sve· taca. njegoju ne samo njih ov kult. ncgo j da daju ideali7.iranc lipizirnne obrasce, po kojima su ud ela vali svoj živol i rad pri · padnici mona§koga i pus l injačkog reda. Taho jt; djelo. na pr i. mjer. bio 2:ivol Georgija I\apadok ijs kog. II ko me jt; idealizira., tip feudalno ga kršćanskog viteza. koji kao vojnik postaj e horac i muče nik za pravu vjeru. Takva jc i hagiografija o Pavlu Ce· zar(:jskom. U kojoj jc moti v" r odoskvrnuću iz mitološke priče o kralju Edipu obr<,den l"čno onako. kako je on morao biti u" jctovan druilvenim odnosima u doba feudalizma. IsIO je tako bio jlvpu!aran 2ivot Aleksija. božjeg čovjeka. koji jc - ka o š to je pozna to - opisivan vrlo m nogo lj svima svjetskim knjil:e," nostim a toga doba. S"a ta i s lična hagiogra fska djela hil a su neb vrsta odgojne literature. koja jc vrta mnogo utje cal a na formiranje temeljnih nazora i sh\'aćanj~. srps koga feudalnog dro~ t'" a. i bez njiho,"a poz nava nja tci ko bismo mogii razu mj eti psiJ.ologiju i opću almosferu. u kojoj su !ivjcli i radili !judi II Srednjem I·ijeku. Od ostale prijevodne literature isto su lako popularni. Ilk o ne ča k i poznatiji od hagiografija bili a p o k rif i, koji "uk" porije klo jo.! iz stare židovske književnosti. Oni St· obično uijele na s t il r o z a " j e t n e (knji ga o Adamu, knjiga Enoho..::.. i sL) i rl u voz a l' j e t n e (Jevanddje Mladenstva. razli č ita Olkro· ven ja. vizije i apokalipse). Apokrifi su poznati ka o " rl o popu· larn; $pisi u s vima svjetskiul lileraturama Srednjeg vijcb i pred. slavljaju jednu od najbraktcristi čn iji h Hednjovjeko\"nih b,ji. tevuih vrsta. Pisani lakim i živ im pripovjedač k im SIHon:. oor~· J
Sl l
, 1'/\ 111. /\ t.J"
-deni u o bliku tanimljivih priča. bajki i legendi. oni sc često od. likuju i uspjelim epskim sli kama. ta ko da su sa dosta razlo~a naz"an; »religiozni CI)()S u prozi • . Vrlo ,'ažan dio srednjovjeko\·ne srpske prevodilačke lilcra_
"Iure
čine
romani
j
pripo,· i je l kc. Odromana o!o bi loje
vrlo popularan bio roman (> Aleksandru Velik om. koji je u srpskoj srednjovjekovnoj knj i!ev nos ti bi" tako mnogo prevode" i prcpi_ si"an. da je pre ko nje dospio i u rusku lito-alUn! pa ~ i LI dana. '~n j im rus kim udžbenicima spominje kao .srpska Aleksandrida •. Tako je: is lo bio vrlo poznat Toman 1,1 T roji, u kom e su an tikn i he. roji iz H omerova ep.. ob r~d cnj pn:ma s rednjoyjeko\'nim femlal_ nim uzorima. Zanimljivo je samo. da su la dva romana , kao j svj ,ostali. koji su k nama dolal;ili $a Zapada ili iz Bizant a (roman o Va rl aamu i o J oasafu. BOI'o oo. Antom:. Tristan i Izolda. i dr .) bili kod nas I)revo deni redovito u prozi, a ne u stihu. kak o su to radili bizantski i ~aradnoevropski književnici. T o se događalo stoga. što je u srednjo"jekovnoj srpskoj književno~ti poezija j inače vrlo sla bo zastup an a i svodi sc sam() na rcli gio1.ne himne be? rime i razvijenih met ri č k ih obli ka. Uporedo s ravnomjernim i stal nim usponom. koji je npska feudalna drhl'a imal a pod dinastijom Nemanjića. jal·ila se vrlo rano i potreba. da sc u srednjo\'jekovnoj ~rpskoj knji žev nosti osim prijevodne li terature p oč nu njegov at i i man je više o r i II inalni knjiiev n i rodovi. koj i Su imali du još mnogo blile i odredenije izraze sve specifičn osti razvoja feudalnoga srpskog drultva. Od tih origin alnih radova. koji su ne samo najranije počeli. nego se i dugo i pravilno razvijali. dolaze na Iln'O mjesto stare srpske b i o II raf i j e ili stari srpski životopisi. One su nastale uto. ho je mladoj ncmanjićkoj državi bilo potrebno, da 'Iu jače učvrsti autoritet sumostal ne srpske države i crh·e. Ka o knji iev na vrsla Slare su srpske biografije proizašle iz hagiografija. Opisujuči fivote vladara i arhiepiskopa srpskih. koji su obi~no usko ro poslije smrli bil i proglaii,.ani za svece. one su. osobilo u prvoj fu i svoga ruvoja. imale dobrim dijelom hagiografski karak te r. Kao i hagiografije. one 5U ob ično počinjale obaveznim teo loSkim uvodom, da zalim. uz mnogo citata i paralela iz Bi'blije i os talih religioznih spisa. izlože cijeli iiYot i rad pojedinih vladara i jlogla"ar3 c rk ve. tako da St sI'i nj ihovi ospjesi prikaiu
.512
•
;
I
;
Le sn ovo. kOlo. Husc ncij '
I~S.
pul ma. freska h J od. 134.
'fARL" LlI'
i
l •
,
!
I, !• I
Kral(l VO. r pd arskl cenlar U Sred nj em vIjeku. kula
kao posljedica njihovI: pravovjernosti i svetosti, a eventualni neuspjesi kao rezultat grijehova njihovih suvremenik a i suradnika. Na kraju bi . kao j u h agiografijama, dolazila uvijek retorska pohvala. a i ~udesa poslije smrti, ako je dotični v lad ar ili crk ven i poglavar bio već proglašen Z
513
Ii
kao prvom piscu starih srpskih biografija čini njegov brat Slcfan Prvovj~nčani, koji je ne samo vrlo opširno opisao .2i"ot sv. Simeona (Nemanje,), već i dobar dio svoje vladavine. N~ t
književnog talenta. On nema dovoljno dara za lak" i živo izlaganje. stil mu je isuviše kitnjast i uzvišen, a mjestimično Ima i nejasnoća i nepreciznosti. S mnogo vik književnog talenta nastavio je Danilov rad na pisanju biografija srpskih vladara njegov bezimeni učenik, koji je svaka ko bio hilandarski kaluder i živio u doba cara Dušana, S mnogo topline i pravog pijeteta učenika prem," učitelju on je napisao 2ivot arbiepiskopa Danila. PO književnoj vrijednosti je isto tako dobro i njegovo djelo Zivot Stefana DeČanskog. Tom Danilovu učeniku sc pripisuje i početak biografije 2ivot Dušana. U doba naglog nazadovanja srpske države poslije Dušanove smrti nastaje privremen zastoj i u razvoju srednjovjekovne srpske književnosti. Ali već p rvih godina XV. st. despot Stefan Lazarcvić , nastavljiljući tradicije nemanjićkih vladara, podiže niz manastira. od kojih ćc naročito njegovi! Manasija na Resavi pos!ilti centar tadašnjI; Hpske pismenosti, kniižcvnosti i umjetnosti. On ne samn da srdačno prima sve killud ere. uč<;ne l jude j umjetnike, koji su sa različitih strana tražili utočište u njeg<>voj zemlji. nego i sam poziva sposo bne pisce. daje im odredene knji ževn( i prosvjetne zadatke i pruia im sve Illilterijalne U\'jeIC za uspjdan rad. Sam on_ kad uije zabavljcn ratničkim i rirl:av ni lll poslovimil. bavi sc aktivnim književnim radom , prevodi s grč koga i piše krać e originalne ~pjsc. U tvj svojoj periodi obnavljanja i jačeg izgradivanja književllost despotovine ide uglavnom utrtim siaZilma periode Nemanjića. Pisci se i dalje bave svim kn jiževnim vrstama. koje su prije njegovan e. Rad oko prijevodne k njiževnosti ne samo šio ne slab i. već ]l
515
,
"
:
•
, !
,:, •
,
•
zrna, k(lji su nagOl'ješ":;"al; postepeni prijtlu od srednjovjekov_ nog asketizma k novom r::nesansn om dru~lvu. m olem" opazit; i u knjijevIl om i u društvenom livo!u Stefanovc tlespotovinc. iako u vrlo sk romnim razmjerima. Već u samoj li~nostj desIlota Slefana vidjeli srnu. da sc zamjećuju neke nOI't erIc \'bdar~ a psolutista i zaštitnika knji! cv no sti i umjct!lOsti. S te je strane vrlo karakteristično j silnu jačanje hislorici~ma. koji sc " " lcda ne samo u književnim " rstama . .šIO su naslijeđene iz periode Nemanjić" II biogra fijama. negu i \I pojavi novih. čistu h i ! t or i j II k i h II I) i II a. Nije nik a ko sluča; . da sc baš u to doba i ini.... ijativolll s
kako sc čini. prvi počeo sastavljati s rpski kaluder i'ahomijc za .. rijeme svoga boravka u Rusiji, a koji sn sc ka snije vrlo raširi li kod Srba i Bugara. U srpskoj ih je književnosti .Ionda pomato trinaest. Slavenska hislor ija 11 n ji m;;> uvijek počinje radom Ćirila i Mel odija. a srpska Nemanjom . Gradu za srp sku hist o riju kronografi su uzimali obično iz starih srpskih biugrafija. osobito iz Teoilosija. _ I u originalnoj knj ižev nos li lOga doba. hitnu je odlika postepeno. ali stalno jačanje hi storici zma. U tome je vrlo karakteri stična pojava novih historijskih vrsta. kojih II doba Nemanjića nije bilo. T akvi su najprije r o d o s lov i, to jest. genealoški pregledi čl anov a d inastije N emanj i ća: njihov puni razvoj pada u doba Stefana (iullcdu 1402 i H2i). koji je ne samo davao inici_ jali"1I za izradi,'anje rodoslo"3, već je vjeroj:.tno i sam sudjelovao 11 tom poslu. Osim rodoslo\·a. ilOVU historijsku vrstu čine i l j e t o II i s i, !ito nasIaju u lo doba. a po svo rn e su sadržaju vrl o hliski rodo slovi ma. Značajni su i stari srpski Z a p i s i. kojih doduše ima i ;z periode Nemanjića, ali koji ~u sc osohito razvili II to doha sudhonos nih dogadaja. O sim svoje hi storijske. dokumental'ne v rijednosti on i čestu imaju i književonih odlika. napose kada sadrže lirski: izlive boli i oč ajanja, ho s u ih u piscima ti h zapisa izazivali tragični dogadaj;' koje su proživljavali i bilježili. U to se doha javlja i jedna žena knji!evllica - m onahinja Jdimija (svjclovno imc J elena), udovica despota Ugljde, koja je poslije smrti svOgOl muža živjela "" <'Ivoru despota Std ana. Od njezinih je SpiSOl osobito čuvena njezin11 _Pohvala knel!u Lazaru ... koju je ona zlatom izvezla na svilenom pokrivaču za m i
-
koji su pos lije propasti Bus-arsh (J.393) našli utočiš te II sTI.skilll zemljama_ Pn·j od n jih, Gligorije Camblak (1364- 14 19) na_ pisao jc za vrijeme svoga boravka II mana stiru Dečanima Zivo t
kral ja Stefana Dcčans k og, II kome je. uz hagiografsko prikazi_ ,'anje livola Stefana D ečanskog. pok uao lijep dar za živo izlaganje i sli ko vite realističke opise. D rugi je stranac Konstantin Fi lo:tOf, s kojim sc sjajno svršava dugi ni~ 1I3m, $Tct!njovjckov_
nih pisaca biografija. I'objcgavši još ka o mladić iz Bugarske. on
I
I
j e najveći dio svoga života »mveo na dvoru despota Stefana. Zaniml jivo jc. da je on - kako se po svemu čini _ bio I)TV ; naj srednjovjekovni pisac. koji po zanimanju nije bio ni kalnder ni crk veno lice uopće. Po svemu onome, !to o njemu znamo. on je bio neka vrsta profesionalnog učenjaka i dip lomata. Njegovo je glavno djelo Zivot despota Stefana Laza~"ića (pisano o. 1-133), koje sc II O.~IlOVIl mnogo rulikuje od ~vih naših prijašnjih djela tc vrstc, a po na1:inu prikazivanja histurijskih događaja prt:d_ stavlja pravu prekretnicu u razvoju starih srpskih biografija. Konsta ntin Fil ozof prvi počinje svijesno pisa ti na način , koji je mnogo više historijski nego hagiogra rski. Po tome. kao i po mno' gim drugim ~vojim odlibrna un zauzima jedno od naju gledniji h mjesta u srps koj srednjovjeko,'noj Imjih".nosti. Poslije smTti despota Slefana. kad je iloiao na p rijestulje njego,' sestrić Đurađ Branković, srp.sb sred njo"jckovna knjifevnost ulazi u najburn iju periodu svoga života. koja cc turskim osvaja, njem srpskih zemalja ubrzo biti po tp uno presječena. Sasvim je prirodno. ! to jt" u tom burnom i sud bonosnom vremenu propa _o danja srpske feudalne drža"e bila naglo zadržana u s,'ome punom razvoju i srpska srednjovjekovna književnost. koja je u doba despota Stefana bila poČt:la tak o lijepo da napreduje i da dobiva ele men te novih drunvenih promjena i novih kulturnih i knjifevnih nastojanja. Razumljivo je isto tako, !ito ć~ se ona poslije propasli srcdn jovjeko" nc drJ.ave svesti samo na običan prepi siv a čki i &akupljalk i rad. Manastiri. koji su do toga "re' m ena hil i cenlri kulturn oga i knjifevnoga rada. bit će za dugu periodu \"remena izloženi pustošenjima i raza ranjima, a kalu, deri. koji će II njima svakoga dana strepiti za svoj živoL tru, dit će se s.. mo da sa mnogo požrtvovanja isamoprijegora saču · vaJu i njeguju nde kult urno naslijede.
5lS
Tako je srpska knjiievnosl loga doba nasta,·ila da iivotari u tradiciji sTednjovjeko,· ne knjilevnoSli feudalnog d oba. i to baš u vrijeme. kad se u cirugim zemljama. koje ni su pale kao žrtve turskih os,'aja nja, pronala za k ti ska i osnivanje tiskara stadjaj\! u službu novih mOĆIlIh re volucion arnib po kreta. Sto se toga tiče nista bolje ne pokazuje nesretne prilike. u kojima se lada nalazila srpska knjiže,·nost. nego č injeni ca. da su eva nđ elja. oktoi,i. psalti r; i rat1ičiti zbornici a pokrifnih i ha giografskih spisa bili jedine knjige. koje su ti skane u najstarijim srpskim tiskarama XV. i XV I. stoljeća. P rve su CiriIs ke tiskare II srps kim zemljama osnovane rela, li"no "rio r~n o. Celrdesct i osam godi na poslije tiskanja prve s" jctske inkunabule. a d\' adesel i četir i godine poslije prve tiskane tal ijanske knjige II Veneciji, izi5la je il'. ti ska -4 . siječnja 1-494 prva srpska inkunabula. Okto;h 1·4 glasa (t. ZI'. ~p rvoglasni k ~ l. O na je radena na Cetinju. u tiskari . koju je Durad Crnojević ku pio u J..-Ilecima i prenio u Crnu Goru vje rojatno pr ije g. 149S. Više primjeraka. tog Oktoiha čuva IC po različitim bibliotekama kod nas i u ino1.emstvu. U isto vrijeme s tim O ktoihom tiskan je g. 1--194 II istoj tiskari i Okto;h 5-8 glas~ (.petoglasnik~ ) . ko ji je jedina srpska ilustrirana tiskana knjiga. Danas je od tog okt oih ~ sačuvan samo jedan list (u bibliot«i D. Vuksana na Cetinju). Osim ta dva OktQiha \I tiskari CTnojevica su tiskane j oš svega tri knjige. i to: P s~lti T s posljedov:lnjelll. ukrašen lijepim inicijalima (dovršen 22. IX. 1494 ): Molitvenik (do vršen u srpnju ili kolo,'ozu 1495). od koga je do danas sačuvano samo sedam listova \I Le njingradu i jedan lis t u Pragu: Cctvoroevanđelje. tiska, no vjerojatno u dru goj polovini 149:i i na početku 14%. Od I C: p()sljednje knjige nije sač u van ni jedan pr imjerak. - Sve te knjige .. rukoddisao. je .monah M ak a~ije od Crne Gore_. koji je bio glavni tiskar u tiskari C rn ojevića i u tom poslu imao i pom~gače, koji su vjerojatno bili kaluder;' T iskara Crnoje. ,·ića radila je. kak o se po svemu čini, sam o do g. 1496. kad je nje~in vlasnik Đurađ Crnoje"ić bio primoran da bjeli u Mietke. Dalja sudbina tc tiskare nije poznata. J ed ino, što se moie sa sigurnošću tnditi. je to, da je njen gla vni tiskar. mon ah Makarije. otišao poslije propasti C rnoj evićeve države u T rgovište. u Vla i koj. gdje je izmeđ u 150; i 15 12 liskao tTi knjige: Liturgijar od
519
g. 150S, Oktoih od g. ISlO i je"anddje od g. ISI :!. - G. 15 14 nam jerava o je dobro"ačk i kancelar Luka Prim O"ić osno,"ati u Dubrov niku tiska ru. u kojoj je. u% os ta lo. idio tiskati i ćiriiske crkvene kn jige . .. koj e upotrebl j avaju ra ški k;olud eri II svojim er kvam;o ",. al i nije mogao os tvariti tu SVOjl1 namjeru. Z anim I jivo je samo, da je Primovi( tom prilikom isticao, kak o su knjige iz Crnojevica tiska re svuda h .'aljene zbog svoje od lične iuadbc I opreme.
,i I I
i
!
I,
,, I
I I, ,,
, ,
i I
II •
•
I
i
I ,~
2. Srpska umj etnos!. - Prva vel ika epoha staroga srpskog monu mentalnog sli kars h 'a i arhitekture po či nje pri k raju XII. stoljcća. Cita" ni z "ainih historijsk ih činjenica. koje su se II isto vrijeme stekle. pridonijele su stvaranju tc um jetnos ti. O ni h istih godina. kada je osnova na drlav a Nemanjiča i kad je srpska crk .. a dobila ra ng autokcfa lne Ilrhiepiskopije. udareni su i temelj i sam ostalne umjetnos ti. Umjetnost X II . i X II I. st. rašir ila sc u oblastima sta re Ra' ke. Spomeni ci srpske monumentalne arhitekture u drla vi Nemanji ća nastali su u blizi ni stariji h vojnih i crkvenih ce ntara, koje je prij<.: ddao Bizant. U T oplici kod NiŠi! Nema nja podiie d"ij e crkve: s.'. Bogorodicu i S". Ni kolu: u starom Rasu S" . Dorda - DUrd <':"e Stupove. Te gradevi ne pokazuju joi veliku zavi_ m ost orl bizan tskih i i5to': nja člcih uzora. Pri kraju X I!. st. Ne· man ja zi da Studeni cu kau nad grobnI' crkvu II mramorll OS hoga· tom plastičnom dcko racijom. Na B ogorodičinoj eTkvi u Studenici rani stil stare arhitekt ure doloiva vec sasvim odredene oblike. Ukrštavanjem i slobodnim i.t.oorom eleme nata istočnoga i r omanskog porijekla rormira n je II R;oškoj originalan stil. koji .ie čita\'o s t oljeć e domin irao u srcduj<> .. jck o,'noj Srbiji. Arhitc ktu ra ra!kog stila širi se j u susjednu Zetu. Kao glavni spomen ici r aš ke arhi tekture X III . st. - uz vee spomen ut e _ istihl sc: Z i ča , Đ urdevi Stup(..- i kod &erana. Rog-orodi ea Hvostans ka. cr kva sv. Apostola" Pe ći. Mi lcievlI. Morača. Sopoeani. Gradac i Arilje. Cijel o jedno stolj eće zad riale ~" crkve Ra i ke ;;kok ug!,lV nom svoje os novne oblike. T o su jednobrod ne; grade"i ne s jcdn im ku· betom. Potkupolni prostor proširen ic u početk u prema sjeveru i jugu ni fim vest ib ul ima: kasnije oni \I stupaju mjesto ko rskim prostorijama pravo kutn og oblika. koje tvure neku vrstu nisk og trans-
520
I
perta. C rkve X II I. st. oloi tno imaju veli ke pri pTate s hočn i m ka;>elama i zvoni ci ma. Arhitekti pTv ih crka"a udriavi Nemanjiea bili su i~ Bizan ta. Pri kra ju X II I. sl. vec sc u his torijskim iz\'orima spomi nju na ši Primorci kao gradi telji. Svjetovna arhitektu ra \J Ibškoj XIII . st. sasvim jc ~lab o sačuvana. Kak ve su bile tvrda,'e te najstarije periode. možemo zaključiti jedino POl n{"kim dijelovim a "rada Z"eča na i 1'0 najsta rijim zidinama mana sti ra S todcnice. Gol ema ve(in a utvrd<.:n ja. sta nova i manj ih crk a va gradena je u XIII. st. od drveta. U crkva ma jednosla,'n<.: konstrukcije II -širokim i s"ijetlim prostorijama razvijale su se freske Raške škole. Etape s
iz XIV, st. sačuvane su utvrdene prijestolnice (Prizren ), utvrdeni dvorci ( Petrič), gradovi (Zvečan) i zidovima i kulam a opasani manastiri (Hilandar),
S likarstvo monaškog slila XIII. SI. očuvalo sc .samo II staroj pri_ prati manM!ira Mildeve i II crkvi sv. Apostola II Pcci. Velike figure zapu;tcnog izgleda , II jednostavnoj odjeći slikane su \J znatno prigušenoj svjetlosti s jakim sjcnb.ma i tamnom pozadi_ nom , bez ornamenata, bez nakita na odjeći, bez oružja i bogatog namjdtaja, Osim fresko-slikarstva bilo Je \I XIII. sl. Il Ra~koj razl'1]cno i slikanje ik ona i minijatura. Nisu n~"n S:l\:u\'ane ori gi nalne ikone iz tc periode. Iluminirani rukopisi srpske red:1hijc iz XIII. st. dosta su čest i, :tli ni približno ne pokazuju OnC visoke umjct_ ničke kvalitete, koje ima monumentalno slikarstvo toga doba.
,
I
Ka d su došli II makcdonske oblasti, Srbi su potkraj X l ll . st, stupili u neposredni kontak t s umjctnošću starih makedonskih crkvenih centara i manast;ra, Ekonomski napredak tih krajen i novi politički uvjeti, koji su srps ke i makedonske oblasti u XIIi. i XIV , sL vrlo zbliži!i, utjecali su ; na razvoj likOl'ne umjctnosti , Zajednički život II istoj državi naročito St' jasno nl!'ltda u mcdusobnom pwžima nju na polju arhitekture i sli kantl'a, U ..,-hitckturi, na kojoj sc ističe ljepota plasticnog oblib . koja ima razbijene prostore s malim p uvršinama i nemirnim oS"jelljenjcm, razvilo se zidno slikarstvo novog stila . Ta druga perioda staroga nakg slikarstl'a obuhvaća vri jemc od 1300 do 13jL U pusebnu sc grupu izdvajaju nb'e slikane izmedu 1300 i 1321, koje je sagradiu ili potpuno oonovio kralj Milu!in: S", Bogorodica Levišb u Prizrenu iz g, 130i, sv, Nikita kod Skoplja iz 1308, dio fresaka lJ manastiru Ziči iz 1309 do 131 6, crkva s,. Joakima i Ane u Studenici iz L~L~, s\', Đorđa u Starom Naguričanu iz 13ti i erkv« Uspenja Bo gorodičina u Gračanici iz 1320. Medu majstorima Milutinova doba najviše su rad o"a oswvila dnI slikara: Mihailo i Eutihije, Oni se prvi put p"j a'.'i,iu,iu n;] kr« ju XIII, sI, u ohridskoj crk vi 5\', K!imenta, Ok o 1308 ohoj;ca p"staju Milutinovj dvorski majstori i sli kaju II svimi] l'ećim kraljevim crkvama do 1320-1321, Od crkava ";50k"g svećenstv," II XIV, sL najuglednije su gradevinc u Pdi : sv. Dimitrije, podignut izmedu 1317 i 1324 , Bogorodica Odigitrij
Umjetnost xrv, st. pojavljuje sc II sasvim novim geograf skim gra ni cama. Osvajanja kralja Milutin:! i Cara Stefana Dušana proširila su granice srpske srednjovjekovne države preko Makedonije, Albanije, Epira, Tesalije i Trakije do Eg ejskog mora, Srednjo"jekovna Srbija postala jc etnički raznolika drža_ va s kompliciranim društvom, Umjetnost ne sloji više samo pod zaštitom dvora i visokog kl era, ona se širi, nju njeguju plemići, gradani i seljaci, Šarenilo društvenih odno~a, n:!cionalnih razlika , raz ličitih tradi cija i struja II religioznom ži"otu ogleda se i u liko"Ilo j umjetnosti, Nekadašnja razdvojeno"'t stila razvila se u dugu skalu varijanata, koje ~U ipak zadržale neke zajedničke osnol'ne crte, Arh itektonski spllmenici XIV, s\, saČll\'ani su u impozantnom oroju, Kralj Mi lutin podiže niz mOnumcJ)la!nih crkava, pop ravlja mnoge napola sru~enc i zapuštcne manastire u Makeduniji, n:! Svetoj Gori i na teritoriju stare Ra~ke, Srpsko-biz:!ntska škola, koja sc razvila pod jakim utjecajem tradicija makedonske arhitekture _ maln o se razlikuje od Raške školc, U toj grup i spomenika naročito sc ističu: Bogorodica Leviška u Prizrenu, crkl'a S", Dimitrija i Bogorodičina crb'a u Peći i Gracanica, P etok upolna Gračanka na Kosovu po ljepoti svoje arhitekture pripada medu najljepša djcla evropske srednjovjekovne umjetnosti, Tradiciju ~tare raAke arhitekture održavaju' i dalje Nemanjići II XIV, sl" podižući ",r«morne crk\'c-mallzoJeje: Banjsku (na početku XIV, sL), Dcčane (dovršene 0, 1335) i s\', Arhanđela kod Prizrena (o, 1350), Od svjetovIJe arhitekture
.522
najjačeg političkog uspona srpske srednjovjekovne države ostala je najveća gradcl'ina stare srpske arliitckiure, crkva manastira Dečana Sa gotovo kompletno očuvanim freska -
Iz doo:!
,
ma (1335-46), P oslije smrti cafa Dušana dovršene su fresh: u manas tiru Ma tejiću (o, 1360), u kome je pMI,iednj~ ocu,'an:! crkva Nemanjića, Medu plemićkim crkvama tvga dob" ima ju freske dobrih kvaliteta: hram Blagovcitenja \J selu K"ranu (Bela Crkva), jz g_ 1332-3i: s,', Nikola uLjubotenu (133i ), sv, Arhand eo u Lesnovu (poslije 1346)_ sv. Dimitrij e u sclu Sušici (~ Mar-
523
,
-
, , •
;• i
I, •
I, ,,, •
,
i, I I
,,
i ,,
I
, •
,
,
kov man;;:~lir. ). 5", Bogorodica Zaumska u Oh ridu (13GI) i S". Nikol
524
,
držaj i formal no svl adan i virt uozno o braden II oblik u. boji. a naroči t o u iz .. anredno finim rješenjima problema kompozicije_ Dragocjene srP$ke ik one iz tc p~ri!)d e .~ačuvane su u Rimu (u Vatikans kom m ozeju). u llariju (u crkvi s,', Nik ole). II Deča· nima i H ilandaru. M ed u srpski m ilUluinira nirn rukop isi ma. koji su nastali p rije sedamdesetih gudina XI V. ~ t . osobi to se is l i č u svojom viso kom kvalitet om čet voroevanrlc!ja s por tr et ima autora. Trcći sti l. st il Mo ravsko:: iko le. razvijao se II tra gičnim VTe" menim a borbe s Turci ma. ()(I bitk e na Marici du 1 ~59. On poči nj e u do ba prvi li "c:!ikih poraza ( 1.~71. l389). a S\'rš~vol .~e padum Smederel'a (1459). Političkc katastrofe balkanskih k ršćana pri· vrell,eno su pozitivno utj ecale na ra zvoj knjiievnoga i umjetni čk og li,·ota. Nagli priliv snaga sa svi h ugroženih st rana brzo sc osjetio i u likonlOj umjetnosti. Za I'osljcrlnjih dl'adeset god ina XJV. st. fonnirala sc Mura vska škola. najoriginalniji i na jjasnije ddi ni· ra ni stiJ stare srpske umjetnosti. :>'1nrallska se i kol a nije formi· ra la unošenjem stranih m.ora i njihov im prilagodivanjelJl doma· ćim prilikam<:: ona je organski izrasla iz tradi (ijll makcdollsk ih i srpskih majsto ra XI V. stoljeća. Nasuprot šare nilu umjet nosti X IV. st .. koja je II ~ebi n
o, '-,-
-
terom oblika. Vrlo de korativne. bogatom plastikom ukraie c~k:e M ora\'S~e likol~ imaju neke osobi ne, koje s~ slalno pOlla~~ ljaJu; t l o.c.~t Je re.do~n o uI~isani kril sa trolistom. U gornjoj konstrukCIjI dominIraju "~rtlkalno raUlanjcne mase. kupole o bič . nu pobvilju na k ubičnim postoljima. . U grup~ starijih gradcv ina MOTlI\
526
i
njeg uporiha slobode. umjetnost ,sc gotovo ugasila. OSoflilo u sjcvernim srpskim o bla stima. Ali izbjegli majstori. koji su počeli da emigriraju u Ugarsku. u rumunjske zemlje i u Rusiju. prenijeli su mnoge cleme nte srpske umjetnosti II s\"oje nove domovine. Srbi su \I XVI. st. so:'ž no ut jecali 01' razvoj ru munjske arhitek · lure. Preporod ruskoga. novgo rodskog slikarstva XVI. st. izvrSeo je najviše zas lugom naiih majstora. Tamo je sta ra srpska umj et nost i u najtežoj kri1.i $"oga razvoj a pokazala ekstenzivnu snagu. koja je dala tnoravskutn slilu despotu vinc "rijednO$t internacionalnog karaktera. Ta se umjetnost ilije m ogla iskorijeni ti III na n3Šem tlu Potkraj XIV. st. prenesen je stil Moravske 'kole u Zetu. Na obalama Skadarskog jezera Ba lšići pooiiu mana~ t ire. dajuCi pojedinim crkvama. koje su namij cnili sebi za grobnice. skupocjene umjet n ičke predme tc. Din;Istija Crnojev i ć a istakla se ka o za~ tit nica nove ti skarsk e umjetnosti. Knjige iz liskare na Cetinju s ilustracijama. iz posljednjeg decenija XV. st .• pripadaju medu ču I'ene inkunabule II Ev ropi: o ne su najljepJe tiskane t;rilske knjige kasnoga Srednjeg vije ka. Vitalnost s r p.~ke ~,.edn.i()" j ekov ne kult u rc - l1:.pose umjet m.s ti - pokazala sc jasno vcć ].lTl'ih decenija XVI. stoljeća. pol it ički razbije ni. stalno uzmičut; pred T urcima. ali navikli na svoju kulturu i umjetnost. izbjegli Srbi umjetn ici na.n av ljaju svoj rad i u kr;ljevim:!. u koje pry; put dolaze. Srpske se crkve pudi::!u II Bdgradu u Furlanskoj (14i6) iKomoranu ( 151 8) u Ugarskoj. a jedan prepisivač minijaturista pojavljuje se 1454 u Varaidiou. U početku XV I. st. osnivaju sc nod kulturn i centri; najjači je bio 11 Srijemu. Tih .leeenija Srbi su sagradili naJstarije f ru!lkogorske man~stirc: Ho povo ( 1 49!)-150~) i Krukdol (o. 1514). zadužbine Maksim
52i
J
,
i T"" l..A 1.\
llOslije slo111;! poli tia c vlasti rastrojena staro srpska lImjetIlost imala" sebi l.ivo ta. po ka zalo s<: poslije u XVI . j XVII. stolj eću. Ona je živjela jo; dViI st olj eća poslije pada Smedu!.':,·a. i na polju slikars tva odigral a vainu ulog u II cijeloj kasnijoj umjcl_ nosti pravoslavnog Istoka.
, I
ll. Kult u ra II Makc:d o ll iji od X II. do XIV. st oljeća. - K II j if e v II S t. Makedonski pisani spo menici od XII. du XI V. SI. nose u sebi tr,lgove posebnih pravo pisnih ško la , koje su radile II Makedoniji: od njih su najizrazitije Oh rids ka i Kratov ska l kola. U njima sc u],otrebljava maked onsko redakcija crkveno_
o
,
,, I
..
-•
slovenskog jezi ka. Od spomenika Ohridske škole najpoznatiji su Ohrids ki apostol i Bolonjski psaltir. a od spomenika K ralo\,_ ske škole Lcsnovski pare:nczis. Gri goTOvičev minej i dr. Od XIV. st. dalje: u Makedonij i sc ši ri upotr cba cr kvenog jezika srpske redakcije. koja prevladava sve do pojave knji_ ževnih dj da pis;wih na mak edonskom govornom jeziku. Pojedi ni Makedonci pisali su u tuj periodi i na grčk om jcziku. N,Ljpoznatiji od takvih pisa<:a je pozna ti filozof Gri gor ije Akindin iz Pril epa. koji je u "jersko-bogo,lo\'skim raspravama u Solunu i na Svetoj Gori u sredi ni XIV. st. živo sudjelovao ne salll o riječj u . !lego i polemičkim spisima i SIlisima fi lozofskog kara ktera. U m j e t n o s t. Za vrIJcme bi zantske vlad;wine LL XI. i XII . st. jača bizantski utjecaj u makedonskoj umj etnosti. ali, zah vaJju juti aktivnosti makedonskih manastira. os novni elementi Makedo nske bkole i ,blje sc razvija.iu. Prva je pol ovina XII I. st. 7.a Makedo nij u početak novog jača nja sla ve nskih elemenata kako u litera turi. tako i u umjetnos ti. Makedonija uJazi ta da II sasIa" b ugarsk e drh'·e. sto omogućuje:. da sc grčk i uljecaj potis ne i j ače istakne slavens ki karakt er ne: sa mo Oh ridske arh iepis kopije. nego i cjelokupnoga ku lturn og iivota . Posljedicom toga bija.te jača djelatnost prep is i " ača slave nskih tekstova. a u vt.ti s time i razvija nje rada oko minijatura. Poslije obnove biza ntske "Iasti (u X I. st.) II Makedon iji sc. ka o rezul tat razI-i tka feudal izma i većeg interesiranja za antiknu kult uru. osjeća u slikars tvu pojačana tenden cija za realističnije prikuivanje ne sam o čovjcka kan l i č n os ti. ncgo i sredi ne. LL kojoj
l
• -•• •-, •
,"
528 I
, je
Umjet nici slikaju likove svetaca. koji viic: nali če na portrete nego na ukalupJjc:nc kano nske crkvene lič llost i. Nekadašnje karakteristično linea rno iuah.vanje m'dike
,
M a rko,< m; nas!l r. d io bo rou. k olu~ ~ im ~ " 0I1I k raljl \' u kaSina. dr~ l:' !,olo'-in. XI\' . SI.
•
čovjek
predočen _
zamjenjuju plast ične forme _ Monume ntalnost ustupa mjesto narativ nosti. Broj ko mpozicija II crkvama se poveiava. U njima sc većino m prikazuju scene pristupačne shvaća n ju ohičnoga tada Injcg tO'·jeka. No,'o s h v aćanje umjetnosti osobito se I){)javljuje potkraj XIII. i II XIV. stoljeću. Feudalni gospodari. koj i vdinom g-radc crkve kao svoje zadužbine. nastoje, da im slikari nul ikaju por. trete kao kl ilorima crkava. Osobito se izrađuju portreti II XIV. st.. u doba. kad sc Makedonija nalazi u granica ma drzave Nemanjića. Medu najpozna tije port rete pripadaju portreti sevastokratora Vlatka i njego"e porodice u Psači , cara Dubna i carice Je lene II Lesnovu. sjajni por treti u ohridskim crkvama. portre ti dvojice episkopa u Lcsnovu, portre t episkopa serskog u jednom cvandelju, koje sc nala~i II Londonu. i "'jdi portreti ćesara NO"aka u crkvi na Malom grad u na Prespi. Tada sc u Makedoniji razvija živa kulturna djelatnost kako II granicama države Nemanjića. tak o i in'an njenih granica. Podižu sc i ohnavljaju mnogobrojne crkve i manas tiri, od kojih su ne ki i do danas sačuvani (Sv. Klime nt u Ohridu, eksonarteks Sv. Sofije u Ohridu, S". Nikola u "ritcpu. Sv. Nikita II Skopskoj Crnoj gori, Sv. Dorde u Starome Nagoričanu. Lesnovo, Matejić i dr.). ArhitcktUTa tih crkava je nas tavak prijašnje arhi tekture makedonskih crkava s upisanim križem u pravokutnom prostoru. Graditelji su specijalnu pažnj u ob r aćali fa sadi. H armo nično m porljelom zidn ih pov ršina j k ombinacijama zidnih otvora i zi.lanih d ijelova IIO$tiz;1\'al i su visoke umjetni čke kvalitetc. koj i - ka o k od fasarla eksonartcksa crkve sv. Sofije u Ohridu - idu medu najveća postignuća svoga vremena. U arhitekturi tc pcr iode " ažno mjesto nuzima i keramoplastika. Ona je bitan izrabjni elemenat arhitekture. Fasade crkava su slikovite. T o je postignut o mnogobrojnim umjetničkim kombinacijama meande ra . !ahovskih polja . wpčanih vijenaca i drugih eleme nata. Na crkvama le periode. osim bitnih elemenata makedonske arhitekture. nalazimo i neke elemente srpske arhi tekture. Te elemente možem o ob jasniti či njenicom, da je kulturni i politički razvitak Makedonije u toj
.29
i
periodi unerazdjeljivoj vczi sa suvremenim razvitkom srpskog naroda. Razvitak makerlonskc i srpske umjetnosti te periode može čovjek pravilno pratiti, samo ako ih proučava usporedo. Utjecaj srpske umjetnosti na makedonsku konstatiram u i II sli_ karstvu. Nekc kompozicije srpskih sli kara XIII. sl. nalazimo i u makedonskom sl ikarstvu X IV. stoljeća. Makedonski i srpski cr kveni slika ri rade za istu vlastelu . T o je bilo uzrokom da su unokne promjene kod crkvenog slikarstva kako u rasporedu scena. tako i u rasporedu pojedinih figura. Slavenski karakter makedonske umjetnosti je najjači u toj periodi . Najvažniji slikari skraja XIII . i na početku X IV. st. su Mi_ hailo i Eut il,;je. Oni su autori fresaka u crkvamn sv. Klimenta II Ohridu. Nikite i Starog Nagoričana. Narativni dramatizam je glavna odli ka njihova slikantva. Na njihovim freskama nala_ zimo i neke ikonografske clemcnte, koji su primljeni sa Zapada (Italija ) i po kojima se vid i pojačana vcza iz među Zapada i Makedonije II toj periodi. Tvrđave su posebn:l grana makedonske arh itekture u toj periodi. One su građene na visok im i tc.ško pristupačnim mjestima. U Makedoniji ima tvrda va. koj e su izgrađene već prije dolaska Slavena na Balkanski poluotok. S "remenom su mnoge od njih obna,'ljane. a podizane su i nove. Nema gotovo gra da u M akedo niji bez srednjo"jekovnih tvrda va. NJihov oblik najčcšće zavisi od samog terena. ČCtvrtaste i okrugle kule nala~e se na važnim stratcškim točkama tvrđave . Srednjovjekovnih !vrđa,'a ima u Ohridu, Prespi. T itovu Velesu. Prilepu. Skoplju. StruJJlici i drugim gradovima. 2;;"a umjetnička djelatnost u Makedoniji traje i za vlade kralja Vukašina. Kraljevića Marka i ostalih suvremenih fcudalaca . Tada su sagradeni (ili ohnol'ljcni) Marko\" manastir Sv. Arhanđeo kod Prilepa. SI'. Andrija na rijeci Tresei i dr. Slike tih crkava su kara k ter i stične za makedonsko slikarslv(". druge polovine XIV. stoljeća. U Markovu manastiru ima hogatih motiva i scena punih pokreta i dramatike. U Sv. Andriji prevladavaju fi gure pune energije i života. One su prika~ane nemirni m. ali sigurnim crtdom. koji teži k odstupanju od poznate bizantske stilizacije. Ik onografija fresaka XI V. st.. na pose druge polovine XIV. st., uvelike se razlikuje od ikonografije prethod-
530
nog stoljeća. Pustinjaci. koji su nekad a sli kani u donjoj wni crkve. u SI". Andriji n isu nas likani. T o je u vezi s nastojanjem umjetnika, da ;;to više istakoe glavne crkvene l i čnosti (glav ni sveci) i sv. ratn ike i da crkvi dade borbeni karakter. U slikarstvu sc tada opah nastojanje umjetnika, da dogadaje predoči II prostoru. U općoj težnji bizanhke umjetnosti. da riješi taj pro blem, čini sc. da Sll makedonski um j etnici postigli n ajveći uspjeh (Sv. Andrija na Tresci i druge crkve). U Makedoniji j e stvoren;1 cijcla .škola. koja u tom sm islu radi sve do sredi ne XV. stoljeća. Glavni su predstavnici te škole metropolit jovan i njegov bra t Makarije. jovao je s Jlomoćnikvm Glig-orijem izradio fres ke u cr kvi sv. Andrije na Tresei. jovan i njegov brat Makarije. koji je isto tako bio crkveni slika r. jesu Makedonci iz okolice Prilepa. što se vidi po sačuvanim slavenskim natpisima u crkvi SI". An dr ije i manastiru Zrze blizu Prilepa. Makarije jc slikao Ljubostinju. Uz tu ~k olu, koja jc ustvari nastavak službene umjetnosti u Makedoniji XIII i XIV. st. i u kojoj sc jače pojavlj·uju grč ki elementi. postojala je umjetnost. koju su kao i prije njegovali priprostiji kaluđeri, ljudi iz širokih narodnih slojev;: . Tragovi stila te škole sačuvali su sc u slikama Lesnova, t\1arko\'ll mana$lira i Zemenskog m>lnastira II Bugarskoj. Ta.sc umjetnost mnogo manje sačuva l a i zbog toga j e bila i manje proučavan.::.. al i se ipak zna. da se razvijala pod ~labijim utjecajem bizantskt umjet]losti (shvaćene u uiem smislu) osobito Xl. i XII. st .. ta ko da je ona, možda, kontinuitet ont umjetnosti. koja je na Balkanskom polu otoku postojala prije iko nobors.,·a. T o daje specifičan karakter makedonskoj umjetnosti uopće, jer su slu Žbtno. umjetnost i monaške škole utjecale jedna na drugu , ta ko da sc \I makedon skoj umjet nosti na laze neki eleme nti , koji su tudi ostalim školama bizantske umjetnosti ili su u druge školt preneseni iz ma kedonske umjetnosti. Osim fresaka iz tc periode sačuvale su sc i ikone. Po ~voj oj umjetničkoj obradbi i iko nografiji te su ikonc na istoj umjetničkoj vis ini. n a kojoj su i makedonske fresk c. Ima iko ni:.. koje su po sadržaju, obradbi i stilu identične s freskama. iz ~ega se može zaključiti, da su neke ikone i freske radili isti majstori. Najbolje sc ikone nalaze u ohridski m <:rh-ama (S" . Klimen t. S,".
531
•
-
Nikola i fir.). Ali ikona iz tc periode ima i po drugim crkvama i manastirima . Za makedonsku su umjetnost naročito karakteri _ fitične ikone .. Vozigrani je Mladenca- ili. kako piše na samim ikonama, ,.Bogorodica Pdogonitisa« (PeJagonijska). To je noI', originalan oblik kompozicije »Umi1Cllije l3ogorodičim' ''. Ta je kompozicija djdo makedonskih umjetnika. Najstariji podatak
o postojanju Bogorodice Pelagonijskc je iz XIII.
, •
,
I
I
stoljeća.
Ikone
toga tipa toliko su bile omiljele II Makedoniji , da su ih radili i kao minijature na knjigama. Osim ikonopisa Makedonija je II XI II . i XIV. st. imala veoma razvijene skriptarije, II kojima je njegovana minijatura. Najbolji ~U bili minijaturi!l; Les novskog manas tira. koji su ostavili za sobom mnoge rukopise s tipi čnim makedonskim ornamentima. Valnu granu makedonske umjetnosti X III. i XIV. st. či n i ornamentika. koja je bogato zas tupana i II drvorezu. Ca rske dveri kao i crkvena vrata većine crkava izradcna su u dr\'orezu. il amvoni i drugi predmeti iz kamena. Ornamentiku tog drvoreza čini plitka pletenica kombinirana s čov je čjim i životinjskim figurama. Sama ple tenica ima karakter orijcntal ne ornamentike, tako da plasti čne elemente prijašnje periode zamjenjuju kontrasti svije tl oga i tamnoga iZI'edeni na ravn oj pO\'TŠi ni. izdubena su mjesta često ispunjena smolom. Umjetnik ima tendenciju da pokaže I to "eću fantaziju , clement. koji dobiva pun izražaj u pletenici XIII. i XIV. stoljeta. Figure u sastavu te plete· nice su prikazane ili u duhu tadašnjeg slikarstva (Blagovijesti na Carskim dverima), ili u duhu orijentalnog shl'aćanj a '.ivotinjskih figura (amvo n SI'. So rije II Ohridu). hradi\"ane su i slob(>dne figure od drveta, kao Jia je jedini .sačuvani visoki reljd SI'. Klimenta u Ohridu. Razvitak drvoreza II makedonskoj umjet nosti povezan je s općim razvitkom makedonske umjetnosti, ali u njemu nalazimo više orijentalnih elemenata, jer 5U utjecaji pomoću trgOl'ine pokretnim predmetima 1akie prelazili iz jedne ,redine u drugu.
532
IZV ORI I LITE RATURA I I l' o r l. - A. i B. Za oyu j~ pe riodu, poče v od XII. $1 .. sačuvan Inatan broj ui:0vora. isp rava l pisa ma Od p.ojedlnih vladara ili vlaSle~ pisanih srpskim jezikom. Najvik ih st! sačuvalo II DubrOl'atkom drtal"nom .rhh·u, z.tim po manasti rima S"ctc Gore, n~jzad po pojedmim man.s t i· rima u Srbiji (i n," i isp ral'a samo ispisanih na zidu i tako sačuI·a"ih. klO UD Su tička i i:.ač.nifk.). Prvu več" zbirku či.ilicom pisanih iZI·o.a iz Dubrovačkog arhiVI ubjnio je n IC. ll' JI o· T ~ P T K o Đ "h. Cp6c~ i n Cno.,euOlU" ".,~ eTOpe pUC08y.r.-t, 11"".wwe, noee"t. II c"o,uf.Hi~ 60CI"CK " , cep6cNH, x CPlltrOBa4KII, "'''' ''aT" II,1I1\ II l1y6poaa'II(1I Npa"1:-",,, "apeu, 6
533
S.p.ske ispr~"e, ponaj"i'e m3nasl irskc, saču .. ~oe ,z,'a ll Dubroyn ik D. n isu jo~ izdane II jednoj zbi rd. Neke su, kao ~IO je naJ)omClluto, u,l~ " itdanje Safaf ika i Mikloiič3. ~ t ale Su izdav~"e naj"iSe II r.ueIlMK) .acc II CYLl " CIl""CHI/K.,· CA H. V&1nije mlnJe zbirke nalaze ~C II GI """ ,I<" 24, 1867, od arhimandrit a L e on i d a, i II Spomenik u 3. 1890. od Lj. S t", j a n O v; t a. "apOK treba ~po "'tnuti izdanj~ nekih za sr psk u ~rcd"j" vjekovnu historiju lIaj,'dniji h man asli rll
534
I
manje ()5 t~,· .u j~ k~lude r D o m e n , i j a n; pi$;l n l je 12&1, dosta opŠirno, ;til "e~an'().'13I nu; rad~na jc ul' lavnom prema P r"o\'jenhnom (izd. b. JJ a· "" " II h, lI\" ~OT ea. C" .. eOHa H C8. Caae, HanHCIO .QO >lellTll jI H, 1865). Domelllijan Je nal",au 1253 i vrlo opširnu b.o!:"",fiju sv. Sa ve; lu je naj· iSC TJ)ni;i i najlitarij i opi. fivot a i rada Savina Clld. O. D~nitit. n. d.}. Tu jc biog rafi ju preradio ..j~rojatno l.otkra j XII I. n, kalude r T eodo$ij~ (izd . b, !l a II H ~ "h, 1t{""OT CB. Caae, Haflllea o nOIlCHTllja.t, 18&l: D~nil:ić, je po!:"re.lll o pripi ""o ovo djelo Dom.ntijlnu). D. 1) a "; č i t Je izdao i ,'elik ; zbornik b'O/iTafija; It{H80TH ~p a.be[l' H ap XHenHCKona Cp/ICKI/X, "allHeaO ap xl/ cn l< c~on lb ll H~O " II.pyr>l, 1866, r aj zbOrll;k, ~adrti, 04im l\raćih na pom en" o Radolla,' u iVladislavu. biol.'r3fiJe kral ja Uro;a l. i kralja Drc!:"ul inl. Pr""b ilnq je 10 bila samo jed na !,lt oJ!..a(ija, OUjf " l;no,'" pa je pO'llije podijeljeni n. d" iJe, da b i se dobila i flQIebna u roieva (u njoj SC uSlnri !:"oyo," O mladost i Dra::u· Hnovoj i o "jeeo";m oonos;m a , ocem do pt euz;manja \'Ia,ti). Dalj(. u zborniku If nalau opis; i iv013 kra ljice Jelene, tene Uroga L, i k ralja Milu l ina. MilullnoV8 je bio~ra fij a osobi tO \'afna kao bi! torijski iZ\"or, jer s a<.lrti obilje podal.ka za njegovu vladavinu. Po imenu nepuzn'li nast.v· Ijat rad • • rhiepiskopa l)a,,;I~ uapisao je biografiju kralja Sldana Dc· tansko!:"a dosta op~i rno i sa mno !:"o h;$Iorijs kih PQ a p"~. r.UCIIHK lleC ll, 1SS9). H u I" rl a Đ n o 8 II II. .'loIIahIl H3BOPH ~3 cpnc"y HCTOPHh'. .1l~0 lipa". It{IITIIH ~pa"b Cp..uCKblXh, l""acl/lI" C:ril, .1lP)"o Olle.'" 7, lls7;. p ri redio je svodno izdanj e bio grafija "lad a ra od Stefan~ NemanJe do S ttf~na Otčansl
535
•
J
JI. M K P MO I II h. )l\IIBOTH ~pa.,,~u II 3pXKerrKCKona cpnCKKX 0.11. apXK' em.e"o". lllK HU ll, 1935; Cupe CpnCKe 6Hofr>alj>Kjt XV II XVI! n~u - U ..'6~1K. KOKCUHTKH. n a.icK.ie, 1936; )l\ltBOTII e8. Cn~ " eBe r OTl CII>teOHI O..l ilo".HT"jIH3 1935. L. M i r k O N i ć je i~dao posebno; .pisc ,,'. Save i SIda,," Prvo,j~n~.nOI:, 1939 (11.1 sl> i njiho,·. biogr3r;j~ SL Nemanje).
O biorr.flj.ma je mnogo pisano. Z. h iSloričllre Sn tl3jv3tnije r31. p rve: 1-1. n a. ~ O B II h. XpoKO.'OWKC 6e~~luKe ce. Cnf o Cn4l.H)· Hc" a. IbK, r",CIIIII( CY 47, 1879; n. n o n o,," h, O xpoH o.Tor Hjll Y Ile.l"", CB. ClBe, r~le CA H, 112. 19'14; 5. 11 o p o B II h. nKTalbc o XpoKo.TorHjK Y .II. C.lK"1 eB. Caae. rOIlKW'~ltLU H4 49, 1940; CT. CT'"OjC."I,. O (KlOn}' He >talbHHe 6ltOrpa4lKj.t: Oil CTe4lalta np808CHQa"of. r.Tae CAll 49, I ~; A. r •• p K.IL O. II h. nllTl_ o eM~OlI)' He"3"'""~ 6HorpaaHa H."3 ... e, Cenocluc,," 'OOp""M I. n\lee(ill , 11311. CAH, 1936; C T. C T a " O j e ft II h, K..... je TeoAoCKje n" Clo lKHMOT cu. Cue. JYlKH OCIL. $HlLo,lOr 7, 1929; H. P a II (L J. ~ K h, TtOAocHjeo H nornCIIH Ila IIPYWT1!tHO II Ilplt<3B1tO l'pel)e'be Cprillje, Razprlvt ZIIalI . d r . I I hum. vede 9. Hist . odstk 2, 1931; C. !l. P o 3 a" o IL, l-l e' O ~ IIHKH. UptM" COCTaBnCHIIM H .'""HOCT~ COCT"~HTC.U Tcolloci e"cI(oA pell8K~ill IKIITi. C'HILLII ecp6cKaru. \·hu . OT!I. p",cc~. "3. " e.",". 16, 1~11; J. P a!l o II H h. OHorp.(joHja " a)"ToC>lIorp'4IHja Kpa.'''a I>\IIILYTHHa, Jlno· n KC MC 183, 1895; CT. e T a" O j e B" h, DelLewH o e~JloT!Y n31111J10n3 POIlOCAO~'. isto; B. T, o p o B "h. nO .. eHTlljaH lt naHHJlo. I"1pH.10311 sa I
n
Sa~~'·.n
je p riličan broj isp ' '''I srpskih vladara pisanih j;t".Čkim jul· kom; one se u/flavnom odnose na doba caTStv3. Naj,·i.e ih ima od DuJana, ulim od njer
536
Gd~ič
. Thall6cz),. Crelno~oik, R~donit, Tadi': - ,'. u bibliografiji u t . .. . pOIllavije XJl). od domačih ~rhiva .add; v~fn~ !Iradu arh;" Il"nda KOlora. Jtd ,OJ d.ielomi~no nču"3ni od primorskih arhi v. n. IHitorlju sr~dllj\l,'jcl;o" nt srpske drh'~. Naj.t .,;jc knjill"c odnose se na pe "odu od 1326 do ]33i. )>oslije kojih gooina nastaje perioda praznina do 1:s9G. ,\. ~\ a r~ r. Ko torski .pomenjei l. 19<.1. obja"io je najstariju knjig" kotors!;ih n(ltara (izd. Hist. jnstilu t J A ~ Dubrovniku). Druga knj'gl Č~ uskoru iULČi. od stran ih arhi\"8 najvi", grade la srpsku tx>vijCSI sadrž~ fazhtit : lalijanski arh;'·i. u prvom r~dn Mletački i Valikanski. Prvu v~žmju zbiriIII mLet.čke grade izdao je J. S a f ar i k, Acta archivi Ve neti l. ]660; IL. L862 (prdt.mpano iz r."CHHKR ncc 11·15). Pr"a Imj;j;t"3 Udrii dokumen te od 1225 do 14]9, druga od 1419 do 1488. sa dodacima o d 1059 do !i;I:l. Mnoro bolje i potpunije je izdanje S. L j II b i Č, Listme (v. bib!. u: "O' Illa"lje X1!I). Za ovu I)c riodu srpske povijesl; imaju eTIdu knjil:e: t. 186S (960-1335); LI. \8iO (1331"....-134;); !ll, 1812 (l3H-I358, , dodaIkom 11:(' ~1347). Uz kilji!," V, 1875. ima dodatak Z3 I:odine 1226_139; Za p,,·,h pet knjigo izdan je poseban indeks (1893). Naj"ožniju zbirku "atikanske gr ode za srpsku hinoriju dao Jt· A. T h e i n e r. Vetera moournenta Slavo.um Mcridiona!h,m hiSlor'~m lih,· s\ ranlia (1191"--1&-49). 1863. Posta dokumena t . O SrbimA ušlo jc i " nje' govu zbirku Ve t e," mou \Lmenta hiSlo r ica Hun ll"nriam sac rn'n i lluStr;ltlli~ I (1859) i II (18(;2). .. I dru;;:; "ažn;ji arhiv; lIalije imaj~ I:r.de ZO IIrpsku POVl.IUt. F. R a ~ k i jc izdao ne ~to ispisa iz arhi,.a u N a puLj~ \L A,kivu lO l'o"je~!IL'''' jugosLnvensku 7. 1863. V. Makuše\' jc radio u sv im vetill'. arh1Vi,n~ 1I.lije i ubrao dosta grade za pO"ijesl Južnih Sl.ven •. koj u j~ \lda~ tL dvije knjige (". niže). U njin,. ima malo rude za pe riod u N e mnnJ' ć~, vi'e za kasnija \'r~mena. Dosta podataka im . i u uz!ičilin> taliJansku" narali"nim izv\lrima. T ijesIle veze izmedu Ugarske i Srbij e p r idonijele su, dl u mnOl:im ul;"arskim i$p r3\"ama nalazimo vat"ih podat3ka u $rpsl()vijnt . ~. 10\"0 tL S"im Zbornicima isprava za stariju urnrsk" povijest im. rl · ,,11!, pOdll.k8 o Srbima: f e j t r. Codex diplomalic~s I] u"jtar;ae ecc1uiaslicu~ IC civilis; Codex dipl. patrius; Codex dipl. Amk:ga,cn!b; Code?; dIp:. Arp.dilnu $ conlinualu. i t. d. (". bibI. uZ porl. XIII) . O odn05im~ U;a r ~ke i Srbije specijalno: L. ThaL loc%)'-A. Ald'H, Code~ diplo matiou partium rCllni Hun gariae ~dnnarum. MHH. Di plom~ t Bria 3::: I9OC . Tu Su objavljene isprave ili sam
-.-
~,
•
B"J. 81'<'>1. li, 1911; bl Kor.bltl', ACltS de (hilandar, '\cle~ Slm'es, ul BilJ. U ~U,. ll.', 1915; cJ V. Mo~;n·A. Sovr/:, D0(I31ki k " .Sk,m liSlin3m l liland.rjJ , i~d SAZU 1!l4 ~. Zbi rl,J Korablje"a sodrti "CC POznale d okumente olojovljc"e i u prije "a"edcn;m izd anjima srr,sk;h Itl'o,n. Od ",."jill zbi rki ,'atnije Su: M. La sc. r i I, ACles ~rbn dt VatoD~di. By. ,'"Iinoslav;ca 6, 19:15; ll. A" 3 (T. e" j t B II h, CPI1C~" aplI .. D .ria! ... ATOHC~C. Cno .. tHH~ (AH 56. Im; B. M (I W .. H, AKTI! '13 c.eroropc,,~x apXHB3, iSl0 9J. 1939; "KTH up'TeKo, c~6opl KS XH.UU!J.DP'. rO""""'.:!K CKOII, 4>11.1. 4"~. 4, 1!HO. od bi1anllkih pisaca ZO Hijeme od Nem a nje do unrt; OU'MQ'e, osim "ct n3\'edcnih [,'ano ninama i Nikite Hon ija\a (,-id, pogl. Vilo) ".j,'a!lliji su: al G eo r 4' i j e A k r o II (I I i t (1217-1282), k"i! je opis ao dob:, od na"a le Lali". nD Caril!rad 1203 do obm."·c Bi~an l ' 1261 (izd. A. H eisenberg, l-tl. 19(3); ima podalak. o SI. Pr,·ovjtn. ~anom i UTolu J. bl Georgije Pahimer (1242'0. 1310), naSta"lja~ Akropolilova djela. opisao je vr ijeme od 1255 do 1308 (Son nsk i Cor!>u~); dO~I ~ I:'o,'ori i o Srbima u loj pe riodi. e) !\,ikifo r GreIlora (1295 - poslije 1359) napisao je bizanl!ku hlS. oriju od 12Q.I do 1359, ...10 opsimo od d,·dese.ih Ilodin. XIV. u. d"l~ (nonnski CorplIs). Njegovo kuiunje o Srbij i u " rijeme njezina lIajvete!:, uspona ima naročitu ,·dnost. jer 1)(1. Iječe od sU" rel\>enik~, a služi na", i zu k01H roli ranje vijuli Ivana Kanta k Ul_cna. d) I va" I( a n 1 a k u z c n (umro 1383) opisaQ je dogadaje od ZO·ih do OO·I!! I:'odina XI V. sIoIjeta (Bonnski Corp us), To SU ustvari njego"i menlo.ri. pisani $ jasnom 1tno:lc"cijom, d~ opraodĐ svoJ PQst u . pok _ "ao .a,·unik cara Dušana. a ~atim njellOV protivnik, imao je do~ta dod,r. 13 Srbin'. i d.o dragocjene podalke o njima. Govori dosta i o IItjeea jnim lienostima u Srbiji, kQje je "ečinom osobno pOlnavao (Oliver, Hrelja i dr.). Ne.to podataka i za o>'u periodu prulaju bizanlski hinQ r ič~ri XV. Sl_ Halkokon dil, Franca i Du k a (". nife).
Opisi pvhoda F r;drika Ba rbDrose u vrijeme T rećega kri!atsko.:: r ala daju podatke o njego"U saslDnku ~ Kemanj om uNiih, . osobit/i djelo 1, IV. A n s b e r I a ( i~d _ Ch t o u S I, Quellen zur Gescbichte (lU Kreuz· zu,,"es Kaistr F riedrichs l, MGH SS, 1928). Jedan anonimni opi. i~l ()tne Eno!>e iz 1308 ima dmla op~irne "ijesU O Srbima la " . iJeme Ora~ul;na i Milulina (izd. O. G 6 r k a, Anonrm; deKripl!O Eu ropae orienta lis. imp"rium Consl.n.inopolitanul\>, Alba n ia, Serbia, Bul,",ria, RUlhenia, Ungar;a. PQlonia. Bohcmia, ..,nQ MCCCVJl! exa rala. 1916. i izd. G. Popa-Zissunu, 17.VQar~le illorid Rom~lIiIQr, ll, 193-4.); us!>. B. "fl o P o ft /I h. Je..u" HOIIM H3BOP l:! c!>nc~y ~cToplljr "3 no~tT~. XIV. He~a. np lI.103)! la KH1 <\> 4. 1921 . BarSki n.dbisk up, francuski domin ikan a c G u i II a u m e A dl m, sasI3v'" jc 1332 Direclori("" ad passagi u m facicnd um in Te rr am SanCL1m, II kome dosta govo ri o pril;k3m~ u Srbiji n. k raju XIII. i u poteIku XIV. $\. (iz~. Recucil des hisloriens des ( rQiudu, Documents armenielIS JI 1!lOli; ,', M.
538
,
!
Su f f I n}'. fls.:udobrocardU $. Reh a biluaciJa "dllo!:' iZ"ora za povije,t D.lkana II IHVOJ polnvini XIV. "., VZA 13. 1911). Zanimljive "ije'ti ocart, Du~al1" OSlovio je Phihpp~ de M Ć z ić ,~&. neko vrijemc k ance lar ciparskog Ilr"U~ . Odlo mak O DU,DIl " obja\'io jc O. Il n n i Č i Ć. r~ aC H" " ,llCC 21. I R6i. O Hrsu ima nepo~r~"ih pOdataka kod njcl:ova suvrtmtnikĐ N i k i 1 ~ II O n i j a: 3 1\. J'o/.'l VJI; njego'· j':ol"'''!ni I:'o"o r o cuu A lek~iju Iz 1201 izd. C. S a I h • J... BibI. ~ncca medii ae"i l, ]872). Mul3f~ije>' povezuje g Hrsom i neke podMk~ t. z''. A" sb e r 1 D (, . go re). a u Qbzir dolui i pismo D i m i t r j j" H o m ~ I i J a n a (". gorel iz l?,;!) O sudskoj parnici 0);0 umljišnog posjed ~ izmedu Lju t iooja i H rS()ve rodake (izd. J. B. P i Ira. An"lut" Sacra ct clas~ica specilcj.'io s..le~mellsi porat" 6. 1891; ~rp. prUevod A. e o,, o B j e II. Cp em " " " aaIlT HCKO "pa»o y Cl(on",)' no~eT"O.' XIII u., reH!1 1;;. 16, 1936. Os"o,' n i su izvori 7.a Snen S I e r a n P r vo,' j e n (O" i, Domcntija" i Teodosijt (biOJ:rafija S". Sa,·e). a osim nJih i 09' n i l o (v. gN e); napole Strezorn bavi u Z II i j t k n e l a Sl rO /;. n" (i1.d, J. 1("" e T a "T "" O n. r.,aCUIlK !lCC 8. 18.56; kaQ izvor bez .-rije(ll1otli). t>,'eke vijesti Q Strezu l3~u "a]e SU se u pismu cara H.., r ika pap i looceneiju 111 (izd_ J. A. B u e h CI n, Recherchcs et malt'''.ux .... 1811) i u podalku ~Ie ". que fuil d~ Slracu_ u ugQvoru izmedu Baldu;na lJ. i l.. an. Brije. "Ua 122S 2'- (S. L j u b j Ć. MSHSM 3. 1872); Q BQ,ilu i Sla,'u najvatnij; je izvor G . A k r o J' O l i I (,._ gore). Zn bogumiJs l"o na podrueju Makedonije " O,'om razdobljn n~ma drugih iZ"ora o
539
e~voj
,hi.ci. P. ij~ S\'e~a za unulrlŠnJi raz,'ilak Mak ~donijc zn ahjn e Su $I'omcnul ~ l.bi'ke bizantskih akata. povelja i katutar a (L. Pc I i I, A. I
• ;
c. _
V, Io vabn ilVor za ovu pe riodu su isp rave I korespondencija. kao i uopee don'aea i stra n a a rhivski i:rad ~ , manji m d ijelom objavljena, vetim _ neobj avljen a, Domata diplo mauka i arhivska Il"radn sa <'m'ann ;e no srl'skom. grtkom. latin skom i laliJanskom jeziku. S n~ ~cll Icrcna vec u ovoj pe riodi Ima mo idokumenala n . turskom jeziku. Spo men ici pr~· tdno na "'I'skom jt.zi ku. f>On ajv;~ Slfuvani na SVttoj (;Qri i u Dub ro,'· "i ku. izda"ani Su rl SUI<.l, p<.ljedinafno ; u v i~ manje poIpunim Zbirkama. Prerled n. j".žnijlh itd.nja da n je " pn'om dije lu ove bib1ioll"rofije. Naknadn<.l prona dene isprave objavljene $u posebnQ. Tako: A. B. C <.I ~ <.I B· j t H. !-Icn03Jt3T. nOBeA.a ./lecnoT! Cre",aHa aaToneny, JM4 1. 193<>. LM inslw pi sma ilalijanski IconeepIl pi sarna i inslml,tija poslanicim . obja\"lji\'ani ~u u po~ebnim zbirkama ("idi bibI uZ por l, XI1J. Tu rske spom enik e, koji takodu po t ječu ,'efinom i~ Dubro" ačkQr . rh i"a. i,.dali su C. T r u II e I k a. Tu rs ko·slQvjcnski sPOmcnici dub ro\'ačke a rhive. GlM 23. 1911; Fr. I
T CTt"'"". JluapuH"'a. lICe nou cpIICKor. ral· C''''~ Dill 42, 1875). o sa moj bioli:rafiji kao histori jskom i"voru vid i S t . S I a n o j e" i Ć. Die Dioli:rar>bie Slefan Lazarević' s VO" 1<0nSI"ntin dem Philo""p hen als Ce$ehkh t5Qut:Ue, AhiPIl 18. 1890; C. n . p O 31!! O o, II
!
i
ncc
, ,
•
i ;
I I , ,• ;
,,
Il I
I
540
I
....J
Od takO'.,·on;1\ .poh\"alh iz prijatnje pe r iQde j>,ultta\, Č;Il~ POla'a le k"el:u Lazaru, od kojih s u neke ustvari n j~!:, ove bioli:r. fije S" dosta Sh ·a r· nih podalak a , SvojQm sadrfaj no~u odlikuje Se naročilo l)oh,·.13 knuu L.,arU, koji jc obj.vio S ... T>op oBK h U Lucy CAH 136. 1919, u z ras· pravu: C H"r, H ~ lIa ltll-1 o II. la upozn",..nje prilika u Srbiji i Osman sim m (aT$lvu u srto;ni ; u dru\/,oj po lO>'in i XV . $I. dragocjen je " a poljskom jetiku sač u"ani sp i! 1\ O " S t a" l i n 8 J 8 " i ~. r" zarobU e nOIi: Qd Tu raka pri o~"ajanJu No· Vo !:, !lrda 1455. ]\ritički e-' je izdao J D n Lo s, Pami~tnik i jalliez",". 1912. I
54\
I
1Z98 do 1~63 (itd..1. D a r k 0, Laonit; ehaicocondylae histuri. rum demon. $l ratiUlles I, 1922; U-I. 1923; tl-Z. 1917); Geo r J;ije Fra nc a u kro_ nici, u kojoj j" prikuana period, od 1258 do 1476 (Bonnski enrpusl: M i h. i l oD II k a U svojoj hislO r;ji B,zant. i Tu rske od 1347 do 14G2 (Bonn.ki Corpus); usp. H. P a .... o j '. IIII. rp~~ II 113B<>PH 3a Ii:OCOBCICy 6HT1<)·. r."CHH~ CH.l ;-8, 1930. O "pskoj .. bst i u Ep iru i TeSlIliji u drul:oJ polo"in i XJV. st. op~lrne vijuti ima .nOBHjtcr J,o"HeH3 "OHax~ " nPOK.13 WO"I"U. itd. r .. acHH~ nce H. 1862. sa srpskim prij.evodom J. A~I"wo. ~Hha. Za posljednje IIn(line srp~kr (I"!;polu"ine važna je lI'sloTija Mthmeda Il., u k ojoj j.e prik8una )'H: riooa od 1451 do 1467. od biulltskog I".ca K r i lob u I. (izd. C. .-.\ IIII t r. Fngm. hist. graee. V; oKritObulu v. J. P a II o II II h. KpIlTOB.'·... ĐllJIHTHCKII HCTOPHK XV BeKa. r.,ac CA~I 13Il, 1930). Od turskih kroničar3 najbliži su dOl:adajima i daju dng-ocjene 110' datke Alik·po il ·z.de i Dur s un·be/:". Izvode iz njihovih $pi'a d!l(l je u p rije"odu r . E " e s o. II h. TYPCKII H3BOP" 3a HlOOPllj)' J),.o. e.'OĐe" a. l1u T)"peK. ~ po,,"~opa II.' XV Bc~a. opaetHo 26. 19J2. P od~lkt IlrU""Ju i nnonimnt kronike nast alt za vrijeme Baj.zida ll. (T e" 3 r i h· i· 8 I· i· O s m a n). Mnol:e vijesti s Iarih lurskih kroniča ra pOlll.k Su j~dino 1'0 (il Olimo sture tur ske hi storije Leunkla,·ij. (Leuncl~· II i II li, His to r;Rt ",usu ln' Dn9c Turcorum libri XVIII, 1591). Pregled osman. &111 11 h islOriča r. dao je F. II a b i n g C r. Die Geschiclltssehr~;be ' dtr Osmnncn "ud ih re \\lerke. 1927. Budući d~ Su lallad"t ,,",ode, na pn-om mjestu ~ladare. inlerc~i r .1i doe-adaji nl Balkanskom lIoluoloku \l "ezi S t"rskim provalamn. kod eijelo(:" niz u l.allĐdnih \liSDe. ima podataka, koji se direl""o ili i"dirt klllo odnose n~ srp,l", po,·ijes l. Z3 b;lku kod Ni kopolja. u kojoj .u na turskuj $tr3"; sudjclo"~lt i Ifpske trupe, "abn je spi~ J o h a n n n Sc h i I t lj ~ r· I: e r a (K. F. /oi t u m" n n. Reisen des Johannes Sehihb<:rl:er aus Mlinehen 139~- 1427. 1~9). 0t,;, Srbije daje ~. 1433 bure-undski pU1opi
I I
I,
,,I
°
o- 4'_
I
lI1i ~ l.mpO r;bu s - 1480. 1873--1878); "a I i m I h o "1 l"slorija VI,di81~"a IV. (C;> J I i m a e h u ~ E x p e r i e n S ,Ii filiPflO Buon.corsi Historia de rege VladiSI.o IV. Hun,anac seu clade Vurnensi a. 1444 libri'3. Seh'''andl' liU I. 1746). Zal;m spisi "atreno!' propovjednika kr ihrskih rilo'" prol'" Osmanlija E nej" SiJ"ija P iccolominija, knni;'l:a p~pe Pij. n. (Atnea~ Sil'ius Piccolomini. ~ sta t" Europat. ;1.d. Frehtr. Rerum Germ. sc r ipto t es ll; Commemari;, itampani pod imtnom GOMili. ""s·. 16U'; Ope ra )!eog-raphica et historica, 1690 i dr.); lusuij.ka kro. nika T o m e Ebcndorrer;> (Thoma~ Ebe ndorfe •. Ch ronico.1 .ustria."m, Scrip to re~ re ru m Austriaca ru m II); _Tu rsk. histo riju On. n a d. da L e Iz e. mlel~čkoJ: p.tricij3. koji je " svoj spis unio u ckhni .Memoriu I, a n a A II t i O I e I a, koji k do kraj. t"'ota Mehmeda lJ bio u njel/ovoj bh;ni (izd. L li r" u. Donado da Leut. Histo ri a l urche5(o. 1;)(lO-151~. 1910; ~idi ruprovu J. P e.'l.oHH h a, 00n31l0 da Lelze ~ ,,,.rou .Historia Turebese .... rull .. ,~ ..."ua H4 32, 19(3), kao! pjesme nje mačkOJ/ mJjstora pjesl1ika '-'1 i h o i I a B e h a i m a (umro 1414 , ild. Th. G. "O n 1\ ~ r n i a n. Quellen und Forschunllen . 1849). DUJ/oclen je ;7.\'o r i "Ilarsl
°
n . - P ojedini dol
543
•
I' I
I
neiOl' T§r (1861. !8i~. 1878, 1885). Tu je ,,~ro~iIO vdan Karol}'; A t JJ ~ d, A lJal!y,' .ađi bćke ok'n"n)'~i. TOr!. T~r 1878, kao ikorespolI' d~ncija u >'ui S pojavom _ca rac Jo"nnn Nenade. koju je obja,·;o S ze" ,. k I ~ • a}' J e n 6, Levelek CiII'! rnoevicc t'l:en6d Ivan CUr 8 ~ fe kele em~r. l u rlenel~hez. Tvrt. Tor 1&15. Podnlaka za Ovu periodu ima; II .bi te; tf II rm" 1. n lc i, Documente 11.:.\. Od mađarskih histo ričan naj,-a}.nij i je J II r a j S r i J e m a e iz Kamcni«,. k oji je lnaO s rpski juile i imao čestih i bliski h "eu 51 S . bim~ \ G e" r e- i i S i r m j e n s i $ Epi stola de pcrdilione regni HungarOTum, MI IH. SS I. 1857). Važnn Su iz\'o, ; spisi II n 1 II n B V r a II Č i ć a, Siben. huina, koji sc. uzdigao II ugar~koj crkvenoj i driavnoj hijerarhiji do čin, osnogansko!,'" nadbi.kupa i uj;arsko!: palatlllD (1569). l'\j~l!o,·a je djtl, objavila UllĐu ka akademija u 12 knji"a: Memorio rt rum Qu ~e in Hun . Il"ri" a nalO rege l.udovico ullimo 3cciderunt. qui fuil ultim", Ladi51a l filius, 18[,7-1 875. P ojed ini Il! sci objavljeni su u Sch"·andlOtlovoj zbi rd. SS. re r. Hun /::. II. 17~(i. Izmrnu v, ijednost imaju I pojedin; Sia ri m.dusk, hi storičari kao N i c. I , t II , .• n f f i. Rellni hungarici histor ia, 1685. b p,olltav""j~ polotaja ~elj aka j uopte dru'tvenih odn05a i pTOvnih U$13no'·D u Ua::a .skpj u o,"oi period, vrlo je pOlreb np izdanje pgarskor zakonodavstv, - CorJ"'~ juris Hunl:'riti . E. - Domaća diplomatička "radp objavljena Jt u zbirkama, .to lu n v \"~dent u p,,·om dijelu ove bibliog rafije (Pucit, M;klo~ič, Stoj.no,·iĆ). Pojedini ak l ' nisu ni sačuvani u orij':inalnon, telm" ... eć u talijanskim ili latinskim prijevodim. medu mlelačkinl dokumentima. Malob rojne Su Isprave uču,"ane n~ s rpskom juiku. Vranj,nsk e isprave. koje SU in.če $I,mnjivc vrijednOSI i i koie dana~ vi;;e ne postoje, posebno je izdao 11 8. J a c T P e 6 o II. l1 penHc XI'HC09yJl,a Ha UUHH,y o .. aHaCTH PY CI. B HHo., e ll. Bpa",,,,,,,. fJl3CHHN C:r II ~;. 1879. Vidi ; H. II Y'I " h, Bp,. IbHII3 )' 3UH " XpIICOĐy.1.e Ila UUH ...}·. f.1aCHIIN CYLl Z7, 1810. SrP5ke lspr~ve il vr~mena Crnojevi~a objavio je zajedno S ml"l aek;m matui· jalom J. T o " H li , np1M0311 '8 ".:-rOPHj.,' UP,,,,jeuII~a II Uplle rope 1 48~ -1536. Cno .. eH"" CAH 47. 1909. N,""oliko lih isprl\'a s ispravom celinj· skom m'''aSli ru iz ". 1485 obj,vio je ; n. Poa'n,C1< HA. 4ep"oropH~ I. Vidi takoder M. II II a rOĐ H h. K,,,,coaYib HlhaJI H roeno.,.p' UpHOI·opeNora 11B8Ha UpllojesHha. 1885_ Teksto,oi ili .el'esti dom."e grode uz SIranu dani su u publikaciji ThaI16ny_Ji r eče k_SuffLay, Atu cl diplomata res A!bani&e mediae aet.ti. ilLust ran t ia J-ll, 1913, 1918. To jt jedna o d na.ikrit itkijt izd a nih zbirki, koja sadrži dragocjenu ~rađu ; U letsku hiSlo riju zbo.J: .. ea iZmedu zetskih i albanskih kri jeva. Donekit je njezin nastavak lbirka dpmaćih i SIranih dokumenata o Skende rbcgu: J. P a ll, o H II t. . "I>ypalf KaCTp" OT C1
544
za . cts ku hi$lorij" OVOlI"" vremena. Dio dllbro\'atke l! rad~ oal.z, .... " objavlje nim t b lrkama (vid; pogl. XlJ .). Većinu I{OIOrsk~ II" rad. "ije o bjav ljeli •. JIfPC~tI( jt u CmUleHHU" MJ cpnO(H" (CnoMc"HK CAH ll. 1892) obja. ,·in samo tet;ri dokumenta. Z. hisloriju samOIl" Kotom i okoline _ osim m let a č ke Kude ohj avljcn c pd i;a fHika, Ljub ib i .Io r)!c _ n •.,,·dnij. je zbi.k . dokum ena ta, koju je Objelodanio G r. r e m O 1 n i k. 1i 0Io r_
e
I
l
1940.
Vele I Albanijom i G r čkom ostavile 5U vijut; o Zet, i u &:rčkim kro.
nikama ( v. Il O P f . Chronique. I:r~ro·romaines i,;ćdites ou !'tU connuu. 1~73), Viju '; ... Zeti ;", n i " suv rcnoenim ," le tačkim kronikam a,
I I
,
I
:, , i
I
B. Opti p riku ovora rlZdoblJ ~ daju ve~ n~ve
A
l.
35
" "'o,H........ d a Jo..., , *,"';' ' "
545
CAH 66. 1926); M. .J II IIII II Cpe.'l)~Ue~O"HH Cpe .. (rUeH ..... H1HK 9. 1931); I'b UpoWJIOCTJ< Cpe MO ('~10 S. 1935; O izra~u """lo "O~~ CpiI .. ~ O ~5. ijrmskom otokue) ; O6.oaeT Kpa .... ~ Llpar)'T"Ha nOC,le lI~*u. ( r .' oe CAll 203. 1952: Uz raspra v", ~oo.,aCT ... ~. H'-/ 3. 1951r.!. O dru ~I"e!lom i drlav noon uređenju najiscrpniji i najpouzd~"iJ' pr,· ;:Ied daje K. J i r e ~ e k u svoji m st ud ijo ma SI •• I und Gesell.d,nt', ,,, ' mitlelaltulich"" Sabien. koj~ u srpsko m p rijevodu J, Radonib ~ "i:",j". vaj u Il l. ; IV . knjigu njegove ISlorije Srba, odn os no 11, pO$ljednjCII i7.d,,, ,j, O pojedi nil" pitanjima "atnijc ~ u r uprav~: o polohju selj.ka i",, '1 "'" ~tudiJa C T_ H o "a K O " H II n. Cuo. r~ac C AH 24. 1/191: 1!!43'. '\\''''J'' . npr.,·t C T_ H O 8 a K O " II h a. Die Ausdriick. ~Pb nO~T\'H "".1 .. t.polnuHHo 'II du all,er]"",l"'n O!>erseulltI", des Sylal!m. "On M VIJ· ! Ia r.".. AJsIPh 9, 1886; ~Cohe~ II ~COU~'''IKc y epe.J.lbeB.KoIIHoj ' I"'"jo:. ['04 HIUIbHU; HI.] 26, 1907. 5. P. A \l j Ko' M". O roKU>!""H"';. n()(~o(, .. ~ HU. CAH. 193;. nastojao jt dokuut;. da Su I(lk~lnici bili ~niti fmoyn;c,. koji .11 im~li za dužnost da ubiraju liln i du~lak sote; d. e-a tra n",''''' tuju do mall'acin3 ($Okuk,) . O"i lu. dalje. ima l; da .ukuj u ~kniuma , rot.m. koj. jt U njima bilo $md le" o. Upot reblj eni rri sudjj8m~. y";ili . u služb u iZ"ršn;h o rll'.na po prcdme t lma, koji Su ~~. pod nosili Ila (]unak •oteo. Proti~ tOJ: sh..at'anja A. CO.tOBjta , COKa.tHHU .. H OTI'01111 ) ynopC/lHo· "CTOP"C Koj C~el'~OCTII. rCHLl I ~. 1938. USP. odgovor E, l'u!)j· KO" "". , JolU >!~K O~ "K O pe'uI O CO K "~U HIl"" a, 1941. O agra",i", ud",,,;,,,. ,'dne ." sludij~ M . V I aj i" e D. Di~ a):tarrechllichen VcrhHIIII" ~. dc ' ",itlel.llerlichen Se rbi ens. 1903: 5r,~(j3 II 3 ..oaUHua. rCH ll ll. 192;: :1 rou H--1H K)'~)'~e 'l>l: BaH .. eCTa CTlIUO". H~. CE .'I6op" ,, ~ CAIi. 1932. T. H o Ma· K" R" h. npoHlljapM " OaIlIT """I1H (CII .XMje H ~HT~y ~·caXH r, .. je '. ['~ac CAH l. 1887_ lisp_ i nje):o"" ra~prayu 5aurTH"a II '''Molil' )' j"r\lC,1uHC'" CKOj Tep .. ""o"ur .. j " epe lUbCN! IItn. ,SlO 9'2. \9 13. PlIanjt p rnu ,!e " a".3nlu ; ",pskim zemljama ob r.d;o je r. OCTPOrOI'e"" nrOl,,,j3. IIPILW~ H
°
C.'"
i I
I
e
JlP"".""
H .. lo r;j\lm
voj~d,"im
pra"".
J: ran~mn
prl"D i p ra'-nom uSla" O· >3m~ u ~ redn;Ovjekovnoj srp~koj (Irb " , I>osthno Ih: bavf 0\'; rad" .. ;: (' T. li" ~ 8 ~ O "" h. 're.il'heH~"oH"1 Cp(lIlja H pll .. CKI' npaHO. Ap""" nllH l. 19()1;: A. (" ~"H j ~ B. :'IH.~aj ft" .... "TMOCOr npaH. H ~ 5a ,,~ a "' _ J'04"""LHUD 11<1 3i. 1928: ~rpa4CKM 331( 0H« " elle.l'Lt8~l(o"Hoj Cp'\Hjll . Ap",," !lJl!1 3:\. 19211: !-I. J> a JI u j" H lo . Cllar. laKo"a nO n"IIJ""""O ," 3."n"'I~). ) .,~C ( AH 1]1)_ 1'1:?:5: :1. .l" II K" k 11 h. )1CTOPII .i" .:Jl",
°
, I •
! i
°
546
ik'OPMj. erll c~or npna J MUlaM.H""oj 4P*"" l. HCTOPMj' .lJl", aKHO r U!'U.; JJ. I1nopHJI Kp,," .. ~uor npaoa : HI·I V He-rOPKJ. rpal).allOCOl' npaKo " MCTOPHj. CrACKor l'pcl)l:'ba H n<>crynK,. 1931-193<>: ilbo, nehi.torij· ,ke metode sl.ti~ko g pri kaziv.nj' ;nl. krupnih nrdoslOtnka. O "r ~a"iza tiji !!rh,'. Nenl~"j;ć3 i njezi n im orga nim a " I,sti pisah ~u' H. h' p e' H h. P,:Obllnp.H . o ,1ti'IIII " 080" "aKOll M ~r. r~aC" H~ .:tCC 7. 1&'>5. i 9. 1857: l t. A.l H .. U H h. Ynp~R"~ B~3CTH .1 cnpuj epucl(oj u~p~' ~""". 1U21: B. Ii a" II H e ~ H, Ha',pl' poa"oj. C\'IICT1" , CI'CJl'bell~ "O"uoj (]1I';"jll. A]1xltĐ n JiH 22. 1922; e T. Il n H 8 1( O "" l•. B"3aHTHj,"" ', ,," OH H " TIITy.lI: )' epne" " .. 3C""""3 XI·_XV Hel(,. rMC CAll ;0. l!la!'i. " (:~.,' * 6a ~OrOTtT3 l M .. " Be~ .. I(O!· .."rOTen) r
•
I
°
O vdnijin' pi"",ji ", ,, " vC7.i .' crkvom do l
e
eneTor Cll ll eOHa; A. 6 e.' II h. Y~~!Ht,. cn, Cao" l! H,.roOe ",~o~ . y eToap.",y 1I 00e peJ18KUllj. epnCKH" h~pHnCKIIX enOMejilIKn; P. r p y j 1111, na"eCTII!!CKII YTHuajll Ha CB. Cao)' np" pe4l0P>
~ krslujh I(roševa~
raspra vlja M. !l "" II II, KpCT"TH rp01l>e"lI (3CiopI1HK BII3aH1'OJl. 11l1cTHTyra CAH l , 1952). V O j S I, D, Starija s!udila, popularno p is3nn, e T. H o D a "O o 11 k, CTap~ epne". I
lI"sau~jll
JIe.'"
" ""
548
i
Od djela, koja su "a~na za veci dio ovo!:'a razdoblja. treba !la"esti za .'ezu izmedu Srt>ije i Bizan!a: CT. 1-10 B a" o O H h, B"3~l1T~CKH ""HOUH H THTY.I!C -" Cp1rCX"'" 3e.,Jba.,a XI .lU XV bC~a, r.l!ac CAH i 8, 1!"!.l8: M, J]" e K II p" c. BH33"TllcKe np><"UC3e ~' Cpc.II'heoeKoRHoj Cp6MjH. nr",~or McrOPHjll "H3aHTll cKo-cpncKnx U"I"OC3 OJ), "pajn xn 110 CpeItH". XV BeKa, 1926, M. n), p ~ o B II to, AUlUbo ncKe !lane H cpnCK C ae",,,c, 193<1. J . Tadi~. Prom e! putn iko u starom DulJro"~iku, 19:19: o dolasku 11 D111>
549
"
1'01:1. VIII.). I . <1> . ~'c JI e II e ~ II !j. OO~aJo"aHH~ ..-roporo (JO."· a l' c~or" ll"perRa. 1879; H . P" ll" j ~ " h . O liC''"'' rocnOIl3f)H>la rpana npoce~" ,," Bap .• any. JlO OD HC MC 259--Z60. 1909: ll. M Y T a o1l ~ 15 e D. B.'U3TC~HT~ Ha 1l1>oceK, (6op",,,, Ila 5'hJ1r. AK. "" l!3 YK. 1. 1913; B. 3~"T"PCKH , AHc(;eptOBH"T ')I(ynaH H~H .caTpan >la 5'b~r. p,, 0« He e 61<)\ !1of)I''' '''~P XpHa. fOJH""'HlK ll a CO <\l . )""W ., II
".,3c-rell""
HeKi'. rC~I !l. 12, 1!l.1.3: CKOnJl,,- no'rCTKO" XH1
A. R"
.1 CKO]jC ~Oj
06.uelll
T1P~C 110.1"""11<
XIII
,
C[lnonje~.
Cp6H II "H301!T;ICKO npa"" )' "\0 1&-H>. 1S.1G; P. rp)' j II k. Ka~( ie H"".,
IbHII .""rK no XkCpH . ('rrapcKJ< llap KOllCTO"THH TH X, >Iorao B,IalJ,aTII ,.
;
CKoncKoj OCiMCT", j,10 12. 193;\. Z" dolla od Milulin,,";!' o SI' aj.n j a pa do pad " "' nkcdu'lije pod tur' !", \' 18~t, m31'tdon~ku .ic hi.torij a u )lau~" "j lik," ,,, ri \'rllJ tijes,,,, [,ove?"'" 'o
",PeT"".
d,,,
s,,,.kom hi~t"rij "m. i'
I
I
u
,
I l
!
,
"
c. _
Upe;, djel". " ko.iimn jc t>rik"l.an~ i pe,io,l a ,lubl,ien.i " "r; ~ e d,.'.av~ i n .i ~, i"t, ob"o"~ pod de"potim". n"ved~n" Su u prvo", diietu
, •
"SO
O
ove hibliograrijc. I-'ojcdi"a pi(u"ja ob radi_ ana s" u lOon ug r" fija ,o u raspravama. Z a pcriodu raspadanja [) usa nov a carsIva najva~nije su ovc onon,,!! ' .' f,jc i r "sr ra~e: K. J i re I: e k. $ rb sky cM Uro>. kr al Vlkašin . " DubrnvČ.lli'. 11\00; B. M a p ~ u Đ H h. O~UIOCH !1y6po,,~ana ea C['O HjO," OA 135..~ JlO !36~ rOlW"C. J\CTO''''C MC 241 . 1937; M . 3 C" e H M II. P"Toa",L~ Bu jHc.,aH~ HojH" oĐHt.a ea 1l.v6Do"n HKO " , 1901>; M. D. I< HHh. O HMKO,1" Ano",· 1I0BHh.,·. no,c6,, ~ ><3.'L CM'L 1932: P. A r a T O H O 8 H h. Ua!, C HM eoH LMIUtu 'D HC" "b Hb llaJlcoJlor. 1 ~93 ; .I. X a u H· B. e II ." ." ~ l" ."ira,·m" H KOHCT. IITHli lIcj~ " OB HI\~ II ''' "''O" ;, AD",a~a. 1902, lb. I{ o" a '. e ~"b. Ily" I;P"~KO~ "h. r"AH''' 'bH ua H4 10, 1888; 11 JI. P y .. a p a U. O KHe3 '; ) 1.3.)')'. 1&;; : JI. M H P" o"" I.. Mp'''' ''''C bHh" . CTap" uap :1 , 1')2:>, M. ll """ h, "'CTH C.' ."Hh". rll»I,'O,. HeTOp"jH l'acna-'1a",," CPUCK(> ; 3(;op",,~ pa,10H" 1l,,~""'. ""CT. CAH 2, 1%:1 . I\' "j_a~\\i.ia litc ralur " o bitki nu I\ o~ovu : F. R " I: lt i. Boj ..., Ko~ovu. Ra d JAZU 97. 188'j: N. Radojčić. Kosovski \x>j. Nj,v~ , !921 : rp,t~" " SHOI'" 3. 1\0eollcK)" ('j"TK),. r C HD. 7-S. 1930: .le;.. " I!pcUHhcIl ,.p~"" cn""eu l{oeoucKc ('jH'r... e. is lO l j , 1932; ,\ , () JI e C H H II K ... T.'·pCk" aJkUP" o h:O~O"CKO" 60j)". isto 14, 1934; r JI . E.,. ~ o" WI.. ooj ". Koto,,)' 1;189 rOol"" e Y Hc mp HjM M)'.,. H Mex,"","a He"'DH .ic. 5p.CT~() 31 . 1940; M, ll"" II I,. XPO"HK:t CCH ' lle"HCKOr K"Jlyl)epa "a O ~3B Op ." 60jeMe "a Koco~ )' II POBH" a ." '. IlPIIJlOJH 1<.11-14> Ji. 193;. K!}!'O,·,k " bitku ~ voj ll i<'kog- J;'ledi;:ta
551
, ,
, I
•
60pCia ." !l",oO" " '\H y nO.'OUHI '" XV B., ["OflIlW IL,,"a H I.! 22, 1!lO3; C n " .. H T II H j e B H h, 00p63 e T yptl!l)W nOA CK06a"," he>l, HCTO!,,,j. 9 npeJIall,t, 19&1; B. T, O P o ~" h , }Kc",u6a ilecn073 J1a3apa, f ., ae CA H 156.
aa8~l,!!.ao
Cpe6pllw QOM?), rOIlIl U] ..."U' HCl 3, 1879; L. T II a II oe l Y. Sludi~n zur Geschichte Bosnien~ und Se rbiens im M,Udalle , (o ge"caIOI!;j; Bra n ko,·i ć.). 1~14; Sz 3 I a r, Magyarorsz:ll:Ci szerb telcpe\; jogv;szonya '" ~1I~mboz. 1<161; P. r II y j " h, Be.'II K3 CX " "~a KHen"Le MHnlllle, YJ10RI"I~ JIasapeBe , rCHD. ll. 1!l32; CT . CT~ lI ojell"lI. Pipo Sp ano, !lpo· CBe"rlm rAac,,"K BY-ll; r,l . E.l eSO ~ " h. CWORCHH HC3"0811bll II nUli;. J"rIlT.6er. r.'"CIIH.~ CHLl ll. 1932 Ovu p orio.!u osvjetljuju. osim v eĆ " "vc" d.nih. raspr. ". A. nono""II., rop ... " 116'1> (peli"'.'. BeKa. i CT_ li o'" K O" ll"', HOHO BpJlO H Bp"hCKO !lO MOP311."., i r aSprav e; M . 111\11 II h, CPCfiPHII!: Kpaj (pc6pomu •. r~ac CAH 161. 1934; B. 1\ n II o· B II I., Cpc6pcllm.a 3a IIna,"-e !lecnOT. CT.B3na. npH,W"" KJH4> 2. W22; Pest)' Fri~~es, Amaes,',: banok, Sz~zadok, 18i5; A, Gal'rilol" '; , O imenu l
)933,
S,," sU djela vazila za privredu i d rustl'cne o,lnG"e u doba des",,tovine n.1veuella u prvo m dijelu ove bibliografije. Sliku srpskog' druš\l'a ~ XV. st. dopunjuju djd" i rasprave : .Ib_ ]( O H a q e U II 1;, 3H3"""IJT' epnc;," BltaCTeocKe nopom,ue cpeJI,,,era "eKa. ["o,l>nu"'R\(3 H ~I lO, ISSS; P. r II Y' j l' 1; , CBeTOrOpeK!I a311ltll ~a epncKe II,1a1l3011e II "Jtacre~)' noe.1e KocoaeKO 6"TKe, r AaCII"" CH}1 l l, 19"J2; 5 p. b ... p h ~ n, O Boj")''' ''"a, f3M , H. C. 2. 1947 ; O YT!lllaj)' T)'pCKC B.n,ztanllll" "a pa3n!lTaK !lal1ll
553
552
I
"[Jajk."s koj: poluoloka I' r~J,: I~d"o jr i iscrpno prikaz.na < ,'~likom biblio. ~rafijom U L. I I r. Geschichte d~r Plipst(. l_ll. lm- l9Z6S- ~
ra
°
O. _ Cit~va 0". Ile .. oda naj pot pu n ije je. po li~nosli m 3 i p . oblemim •. ,"ikatIn' u veliko m zborn iku Bojlloll" ". l. 0.11 Kaje--rapHjnx .. p ...e". -"" i:lulIKe ceo(oe. ]!tI!J, Poslije r" II II II .', lj II T K U II H h l. k oji Je n"Plsao KPIIT"~IC" nur.'\.1 " . nfl'Om.10n (!I'6a) YrapCltoj. r"KIt .." CYll2S. JO. li, 38. 39. 43,11170 1876. J. R a d n i t j c p isao H i510i r~ d~ ~ Se rbes d e Hong rie. IlliS. Tak;". Jr pree!..<1 napi..,o i A. l' " H h. H eTOD " ja Cp63 )' Yrapc-Koj (1459--l(i~"''. '191~. koj i j~ pOS]ij~ tluto preraden i itd~n pod "~~ln ... om' HCTOI'"ja (",'Ia ) BujllO,-""". 1929. 01':111 prij,· obja"ljtn~ .\"dij~ ~H3 "C-TOp"je ep6a )' Yr'lKI
Vur izmedu naj"a1nije{: IZvora U hiito rij u Srba u prvoj poln, In I XVI. ~c. ,1 nrja $rij cmca ; narodne poezije i.taknuo j~ M. ll" IIII h . '[>op h~
!
°
" lIalIla KBP0!l"" enKU. npn.103K
"pO"'~' Ha",,·
Hapo .l"C lI OU",,'
V(.2, HI39.
Od mjc~ta n $ rij" mu. koja su " ez" n~ za hiSlo rdu Srba u o "oj H ., PYB.pau .ie obradio .enp" C-,a "~ . " e"-<, 1892 (raS!"na ;tall1 l"no " :'1(001''' '''' ' Hil. r yu P" . I. noce(, ,,. "'!l. e ,\lL. I!l3oI L
E. _ Ou jt pe rioda vriliblo kratku i ~eslo S krul'oi", " .. jc;:kaula pri k auna
n.
Cilm' ,,;1 ra.\il,a,, " i djel~ ba"i ,~ 1';1""jen' m igracija, l'o,ebn" i~clj"· "a!ljn Srh" " tlJ,:."kc ~c ",I.ic: ll . 5l<"l~0"~K " fi , ll;,xo" " li CCP('~'. Hl()8 ; 1·1 1, :~ ~ p ,. .. e ~ II, C lln C~" ~("'O""j;' y !iPlle,',)' -" XV- XV) "~" y. I>P3"" 01l" 1,0-'0 l!ll l: ,\. H,,"~. (I nl'II oj cpncI
CPUI~H
I,, I
e
lo."
opCim pre l1 l"di ma crnol/orsk t hi<1 o rije. od koji ll najs t ;"i,; im~ju ' Im O h;';loriov rarsl;I k3 .. I; .er : C. M".')" T H" O N ,,1, ~ p a j ~ II ) ~ HeroP " ;" Uplle rope 011 HCKOH a lio HOB Hera 8pUI~II3. ]831>. A. "II <1 r , t. Guchichl( đe. I'iirslclllums .v.on\ene~ ro von de. fill~.tell Zeil bl~ ~"m Jahre 1852. 1S53. ;~t MII.,a~o"II". Hno pKja UPHt rop e-. IS."l6 (nl. l)TIjtVOO : Storio di Mon tc" t ~ro. 1877). OV3 :ic pCTlod" prikBlnn~ i " ,,~h· I
e
I, periode Ncm"nj;ć;. ".jise'lJnij e j. ol.,.,,,leno I>;w n,it H.rsh n",j· h i> ku!' ,je: CT . (T a n o.i" " .. h. 001'6. "o C.>lOeTM"OCT ~",o,'''' 'K '' uP""c ). He".'~II~c"o j .'P "" 611. n oce6,," "a,~. CAH. 191::. () rrv"n I'odi· n"'"a Zele 1'0<1 N~mnnj;~imo llosloj; m.l. rasprav. H .T. p,. M" P U n. fl,,'~,,". HajcnpHj .. e"" CTtI\l."~ H c"," '''~' H B)·Kallo"H!." , rOJl """" liUD H'-I Ifl. I~, 11 Đ . D O'" H h ..., II 1>o.""n0l11 ~13nku o"' ,",u" Ila plU'''e (1 1l0.10",a j," :ieTc " .'11''''3" '' He""b~ha, 111' 1950. 1-2. Pe riodu Bal,i~a obradivali .'U 4. M H j IT" WII I,. oa.1"1,, 1,,, C~ Hlla "~ HCTOPHj, ::l.,e. r,, " C" " ~ C:V:1 49. 11!81: liM,"H !.H. re" e~"Ol"I<' nYJl H";'. I'-,ac" ,, ~ C:VJ! H4: D. C T P" T "., ~ p 0 11" ~ O E3 ..",,, h,,,, •. r OIlH""h"U & H'-I 15. 11195 i " ...10 i!ICrpnoj nlOno((rn fij i G . G t I r i e h. I..~ Zedd3 e ln dIlI U l ;"
---
" ,
.
,
,
~
CP~"'''H'
~'!I~a,
1871. O S k euderl1<:gu, osi m Radon ićev3 pr~dgo"or a oaved"" oj zbirci dokum"ul~, kod na~ pO'Ot"ji čJ""ak M 'E> O P h e B" b m 'E>)'p~ h KaeTpHOT"h CWCHAep~r, H cro PHCI; epno r eo,p. IlP),lIlTU 3, 1914, ZD histo riju C rnojulća Olnovnu je T~""UU n~piJllo J. T o .. " 10 . UpHojeĐ"hH lt UPll3 r opa (1479--1528). 1-.u t CAH 58, 60. 62. 1!lIII. M anje su \,D!ne r~ sp rD"c : r. M i k 1 O I i t a, Di e scrbis.;he l' 1))' ''~ Sh''l Cmoje"ić, ISll6 (S. B. W. Ak ad. ); JJ , T O.' .IIoBllh a, 111t~" UP't(}Jc" "h , rOtll Oilap 3 ne~II , 19(X). i O HUH )' UPll ujt,,"hy, 1903: ).1 ". p ." "~P" nIIH~OU"'" K o(ijal1J lloe lto)' H3Bc pa cpIICMe HCTc p.tie (u }' pa,,' liJIH;' " '&ypa!UU" h H). r .. acHHK CYll H . 18ro i.11O~otovu. kad SU uklj učci . owdje i,veden~ POl!rt:.~n;). !'>I cgu se dl; r ~1i ; tl~IIti H. J 3 e T P' li c B a. (l H,," H, ' Uplle rcpe, r"aC IIH K (Y,U 4S, 1880, i \v i I I i D n. n M i II e r o. Th. r""'Hter of MonlCll cllro. EIllIIis )) H i~l. Re"i"'" ~n, 1\1\1) Za pilolIja IIntllra~nje~ !ivotn i uredenj. Kctor~ dc 1 ~2l 1 OSll(\",'" j e djelo studija 11. C MH.l fl l< B. 1\:0",·lIa.'HO ),pehelLe 1(010". C!l ilI",r. nOJlO(lllHe XII AC nC" "'" XV CTc.'leh o. HU. H eT. ""CT. CAH. 1950. MI •. l a~k " periodu obradic je 1:30 dokIC .. k" lrw A. I)a b ino ,·i(. 1\
AP):H 8 n .aH 23,1931. br . 1-2. ; 10\ ,
".
r
ft "
tl ' e
Dela ljan jl rtl.'led i1.da njD Ickstova r Ui> r"~a iz .. ednjo \'jc · kOY"~ HP'lkc krojitc"lIooli ' 13l11pallih dc 1'. l!lO!! daje J I. OJ O n o ft II h. n"er~e.:t. CP!!"''' ~1"lI l1CeRHOeTH, 1909. 1931· (bibl ioi!'r. fij3 se ".Ini sam" " IIrv~ tr i izdanja). Gl avni POIlis sta r ih ;:tampanih knji~~ i rukcpis.' da i" P. J. S a f a ~ f k. Ge sc hidll e tier silds lavischcn Lil erat ur lli, Jb: e T {) j a "c ~ " h. l\aTaJlor HaPOIlH C (jH(jJl"CTC~e )' Eecrpus IV (p) •. Ko ,,,, e,, " eTa p e "'TI" "~lle ~1"Krt). 19(13. Ii li.U,I or pyl
F. _
,"ra ..
•
I
i,
•
I
V""1I0,1"".
°
I,
i
I
"P"'"
!l""
A. ~!~po~o. MOP3~~. CU I, .. "ap . III ""'.... 1'1~;"[,,·I>OI"~OM II I._( 1I (1I.~o~ .. h. rpu;~". 1951; "['. 6""I ~ 08 "h. l>eJlellll'~ C n\"Ton~.a (I;oropo!lIlUO J\eRIILllu). Cnp II "lp. III S('T,. 7. 1932,; Deux tl:lil'e. d. Milu· l ill. Slu,,, N~~"ričillll et G ,a/:anic~. L'~rt b)·z. chez lu Sla"es. 19:"-'. J. I; A. /1 ~ P" " II. Dall>CU. CnpIIIIIP. !II ctp . li. )931: 'L, r; O Ul ~ lJ" II IL. 1I1' ~.1 pa.lo>L Ha oe llryp auall>J J;all.c}(t. Cnp" " ap. lU ~cr .. 1:1. I!~I~. lj . n <,' ~ o " II IL i 'L. fi o III K o " " I., Ma"aeT Hp ;'le ', a llll, J neo, ~ 1'.~ Lty~~. T." pa " c,.,·.' I1'r>, pa (Đ. Bo'ko\'i~l. I!I.I I: 1'. r p )' j II h, (}f}(ona"o ",., CHc'r " x Ap"alll\e~" ~o .. I1JlIl3f\~"O. reli!.! ~. HI28: II n "" a II lo. UpKRn eMl'T'" Apxalll)e.,a j' I1pII3p~"r. eTOII" "ap. lli
!
°
°
R a d" J t; t. le, I re;;Que., dan~ le~ tJ:'lL.e< d" .'o\or~n A"" e •• Sc rb)c. au MOllt~ II~"ro Ct tn M ac~đo; lI c. E xposit ion de fari med ien' \"ou~o
I
°
O,,"
I i
I
o
tOj:a mQnu m entaln,,~ ;;likar· P el" " \" ; f. »Loz. f'
,1\",,, \'.
laič k Oj
j""
559
,
,, .. .
JlC"~l!3.
nel",. UeT~J"a " npaCKBIIUe, rO""WlbaK ".I"~eja .Jy"'HC Cp(i ~ je '1, 1937; A" o II II M, CTopa HKOll3 C3 (.1OBeHCKII" l!aTnHCO>< Y UPI(BH C8. neTva y P">lY, ]JerOTJHC MC 107, 1863: W. F. Vo I b a e h. Die Iko ne dc r ApostelfUrsten in St. Pete r 1.U Rom, Orientalia ChriSliana Pe riodico VII, 3--1, 1941: O. D o!;ković . 11"(,,," t lc"""cKora .'" Dal>llj}" CTopH"ap.
·111 s-:r .• 12. 1937; M. A l P"! O v. Eine sed,ische Ikone dcs Proph~tc~ Eli as und Johannes dc~ Theologen. 1928; JI. M" p ~ "B II h, (1KOl!lIlla <8 3011,,(0., ,,0>"'''"'10<: .1C~II"'Hje ." X""eH !I.py. rO.lI111"H." "3 HlJ 42. 19.1.3. Mi nij"l ure; A. G r a II a r, Rech e, ches s", les influence_' o r;enlales ,Ions
ran balkaoiqllc. 1928: c. P a JJ. o j,," l., CTape 1950;
J.
St r zyg o
,'"". Dcnksd,,;rrcn
vo'
d.
epnCKe
X l. POGL ..\ VLJ E
BOSANSKA FEUDALNA DRŽAVA OD XII. DO XV. STOLJECA
.IIUI)Ij.T)'\'I •.
s k i. Die Miniature!! des serbischen P,alle"_
k. Akad. d. Wiss. in Wien. Pbil. hist. Klassc. 51.
J. Postanak bosanske feudalne driave. -
II središnjoJ abb.sti neSu, 1'(,!'Cbo'" u Srbiji S;I ,h,;\. grad,, : Kotor; ' ·jerojalo" K{>lur;o ( ko, i SHrajeva. i Desnik. kome je položaj nepoznat . .Jedrl\>m Z;tp<;cel,' stvaranje Bosoc kao posebne političke jcdiniC(· ndst~,, ;lo se i dalje. prr.mda je ona j kasnij e z;o neko vrijeme potpa.lai,l po~ vlas t SU$jednih jačih država. U drugoj polo vin; X. ,:. bi la ,ic v.i e rojatn n pod Hrvatsk om (za vrijeme Mihajla Krešim; r:; IL .. ;, tI!Oida jc "eko nijeme pripadala ; makedonsk oj dd"vi Ci,r" Sam"i];,- koji je - prema Dukljaninu - prešao prek u niczin~ podr učja na povratku sa svoga pohoda lt Hrvatsku. Orl pad~ Samuilove države Bosna .ic pod v["Uu Bizanta. ali ~a .\VOll'" domaći m vladarom. koji I)OmaŽe BizHnt" II borb i proti v zctsi<. opkn e111 Vojislava. U doba najvećeg uspona Zete i Bosna I,;al : "niezi n sasta'·, II njoj kral j Bod;o postavlja za ~kneza. (knesium sV('ga čO" j eka Stjep;tna. Ali vlas! Zele nije du~o tr Jjal;" B
•
,
,
;l\l .
,
56C
i
nj oj izgrađen temelj za trajniju drhvnu tvorevinu. Tra,·unija. Neretlj anska oblast i H um , pa najzad i Zeta gu be ~vuju sam ustalnost, Bosna se naproti,. razvija i izl azi iz svo j ih užih gra n ica. U XII. Sl. njezina istočna grani ca nalazi se na srednjoj Drini. J ed n om izgradena. s ustaljenom centraln om vla U u. llos na se ud riava i dalje. zahvaljujući to izmedu ostaloga i s,' ome po" vol jnom geografs kom poloh ju. Sudbonos nu je za Bosnu bilo. Ito je hn'ats ka drla va II početko XI I. Sl. bila spojena s Ugarsk om. Bosna je dobil a za 511 ~jed a moćnu dr lavu. čiji ~ u v ladari i feu{lalci. kori steć i se naročitu kas nije i v jerskim prilikam:1 u njo j . stalno nastujal i da je p odvrgnu što j a če pud svoju vlast. Prvi pUl su to pukuSa li već 30-i h god ina X II. sto lj eća. Od g. 11 38 ugarski kral jevi ističu i u svome nasl ovu svoj e pretenzi je na Bosnu.' a vjeruj:ltllo je već iduće god ine na ~ abnru u Ostrogon u kra lj Bela l i. dao Bosn u (Bosnensem ducatu m) svome ~i n u Ladislavu. Odluka. da sc up ra,'a Bosne povjeri jednom čla n u ugarske dinastije. nije se medutim mogla provesti . sva kak u zhog otpora bosa nske vla~ t ele_ Sa m Ladisl av. kom e je tada bilo pet go{l ina. nije n i dobI' u Hosnu. Us kom se javlja ka o ban bosans ki jedan s ! av ~ m s k i vcli kaš. Bori ć (o. 11 54-(3 ). Borić je biu vazal ugan ki: on se bpO ' minje ka-u svjeciuk na ispravama uga rsk ih k ra ljeva: II ratu izmedu Bizanta i Uga rske. Borić s bosa nskom vujs kom pomaže Ugars koj. A li za vrije me dinastič k ih burbi u Ug arsk oj . u kojima je i sudjeluv a o. bio je pohijed en i zbačen iJi je pogi nuo.
•
I
Ii
O"
Pob jeda Biza nta nad Ugarskum uči n ila je. da je i Bosna za neko nijeme potpala pod Bi zan t (I 16i -80). U suš t ini ta promje na ni je utj ecala na unutra~njt prilike i Ila dalji ra7.\'oj bosa nske driave. Bizantska je nlOC na Balkaou za vlade Man uela KUlIlIIena bila sam u p ri vreme na i prestala je odmah poslije njeguve sln,·ti ( 11.'10). Busansk i ban Kulin, koji je vjeru jatn n d01ao na \"l;lst kaH hi%a ntski štićen i k. murao je uskuro priznati vl ast Ugarsk.;,. Kuli n je pu svuj prilid sud jeloviW sa svojom \"ojskum II borba mn Ugars ke i Srb ije protiv Bizanta ( 1IIH-S3 ), u jednom I [J.cl~ JI ic 1~ .... "dine un io u kralj ev" ; na,tov i RImu (fl a,na. r.x) .p" oblut; o, " rijek<- R.me . t"itoka Ner.,v •. ali time .e ,,"v~" I IMh ko" , u
XV.
JI.
mi.)it" ". Bo. nu.
s uvremenom natpisu kaže se. da je Kuli n zidao nekakvu crkv u ~ ka da je p li jenio ku če v s ko Zagorje •. Do kraja X II . st. znat no je napredova o u Bos n i p roces feudalizac ije. Tome je, osim unutr aš njih uzro ka. ko ji su i tu djelo vali kao i II drugim zemljam a. prido nijela i č inj e ni ca. !to je Bosna do XII. st. često mijen jala gospodare i doživljavala če ste ratove. zbog čega je sta lno ra sla mot ,'ojnih i feudalnih starješi na. a smanjivao se bn,j slobodnih seljaka. U ts t om smislu djelovalo je i pos tepeno jačanj e trgovi ne . osobito s primorskim gradovima. P o izvorima znamo dan as za dosta rane trg ovačke veze Busne s Dub rovni kom . Iz vreme na bana Ku lina saču van je već prvi trgovački ugovo r ( 11 89). Da bi osigurao dubrov ačke trgovce i poja čao promet s Bos nom, ban Ku lin ga ranti ra Du bro,'čanima potpunu slobodu kretanja i trgovanja hc:z plaćanja ika kve carine, osi m ak o mu tko od svoje volje da pokl on. Ugovor na m poka zuje i daje vec izgradeni drfavru ap arat u Bos ni . Kulin se obvezuje. da tr govc i ne će trpjeti nikakva nasilja od njeguvih .. Ča snika «. Pos toji i n jegova dvo rska kancelarija : ispravu piše bano\" .. dijak. Rad oje. Prihodi vladara S \l vec moral i bi l i prili č no veliki. K uli nov sin. k oji se nalazio k ao tala c u Ugarskoj. obvezao se. d3 će p!atiti glob u od ti suću mara ka srehra. a ko patareni u Bosni ne budu uni~ ' tni ( 1203). To je bi !a za svuje \"Ti jeme znaIna SVOla (ugarski je kra lj tada od čitave .Slav()nije~ imau 10.000 maraka prihoda godi! nje). Us poredo s d r uš tve nim preo bra bjem i ekonomskim jačan j em Bosne ibo je i kulturni r a preda k. Zna mo, da su za vlad e Ku linove ova bra ta. Malej i Aris todije. zadarski grada ni. odlični ~ likari i vješti zlatari. najviše ra dili u Bosni. Kulin je podizao i cr kve. Na ulaz u jedne bio je izraden i njegov lik (. postavi .'lVoi ub ral. nad pragolJl« ).
2. Patarenstvo. "Crkva bosa nska .., -
I
I
O prod iran ju i
uč\"r
U i,' anju k ršća nstv a u Bosni nema nepos redni h pod a taka. Ono je. s obzirom na geografski polobj Bosne i na sporiji eko nomskodruštven i nj e zin razv<>j . nesum n jivo prevladalo n dlO kasnije. Po uzdan e vijesti (J urganizaciji cr kv e imamo tek od druge poluvine Xl. s tol jeća . U do ba kralja Bodi na. k ada je Bosna bila pod Zetom . spo minje se prvi p ut busa nska biskupija (ecc1e~ia
•
bosniensis) pod redena nadbiskupiji u Baru (1089). Dali; se p olit ič k i položaj Bosne odra1.;o i na položaj njezine crkv e. Ka rl je ojačao utjecaj Ugarske II Bosni. crkv a j e došla II tavimo!t od met ropole II Splitu. ali ne: zadugo. U «rugoj polovini X II st.. svakako već II vrijeme. kad je Bi zant priv rem eno vlada o Bosnom. njezina biskupija posta je: sastavni dio Du brov a čke: nacihi~kupi j c:, pod k ojom ostaje: i poslije oslobodenja Bosne od bizantske vlas ti. Kat olička crk va II Bosni raz liko"al a se po svom un utraš njem međenju od drugih biskupija na Zapadu. Biskupi su bili dumać i lj udi. koji su zadržaval i svoja narodna imena (Rad ogost. Dragonja . Vla di mir. BTatus la\'), Služba se obavljala na slavensko m j eziku. J edan je biskup kod posvećiv anja morao položi ti ta kletvu na slavenskom jezik u. jer nije znao latinski. P ostoji rla pače mišl j enje, da je obred II toj biskup iji bio i s t očni. h kasnijih se dogada ja vidi, da ona nije imala katedraIne crhe n i 'kaptola. tako značaj n ih za urede nje kat olič kih bisku pija. niti ,ie od vjernika ubi rala dese tinu. Do pojave d('Ominikanaca u prvoj polovini XIII. st. nije u njoj bil o ni crkven ih redo va pM.natih na Zapadu. K a tolička crkva u Bosni nije zbog toga mogla potpunu osi g urati svoju m oć . pa je tu olakšaval o njeT.ino podrivanje i potisk iva nje. Ta joj je opasnost pogotovu zaprijeti la. kad a je Rim~k a kuri ja počela nastojati. da pomoću Ug<'-Ts ke učvrsti u Bosni svoj utjecaj i promije ni unutrd nje ureden je Bosanske hiskupi je. Medutim , na granici i1.mcau Istoč ne i Zapadne crk l'e. ge"!l"rafski closta n epristupa č na , Bosna nije bila povoljan teren za utvrd ivanje crkvene organi zacije. koja se na metala izvana i .ko,ic: bi pobjeda osigurala vl ast Ugarske nad njom. Stoga je otror prOli,' kato lič ke latinske crk ve ubrw dobi o karakter borbe p rotiv os,'aj ača i stvorio posebnu ~ cr k l' u bosansku .. na osnovu patil rcflSk o!t učenja . j edinu u Evropi. koj a nije us voj ila n i ka tolicizam n i pravoslavlje i kojil se održal a ka o vl acla j \lĆ
I ,
! • •
l
.I •
I
p rebjegli iz Splita i Trogira, gdje su bili prognnjem. Spomenu ti pak slik ari. br a ća Matej i Aristodije. koji su d ugo radj!i u Bosni. bil i su .. poto pljeni u ponoru he retičke kuge« i dobro upoznati s la ti nsko m i slavenskom knji žev no šć u . Oni su nesumnjivo radili na i irenju pat'HenS!Va. Moguće su bogumili dolazili u Bo~nu i il. Raške. gdj e ih je Nemanja progonio. Patarenstvo je u Bosni brzo nap redov al o. jer su ga pomag
I I
•
t iv vec utvrde noga fe udalnog poretka omoS"uč;v a lu je tjdniu .~ ura d nju izmed u -.crkve b osan~ke .. i v lastele. O~im toga ,.erk ;·ij twsans kil "', za razli ku od katoli čke i pravoslav ne. Hd ri ca la sc ~ ,'ak og stvaranja svoj ih vl a ste1i nna\'a. Njeno u če nj!.' nije dopu. ; t
I
566
,,
I •
: i,
. I
i I
I
I
I
st jana .... koji su živjeli u zajed n ici po hiia ma (kućam a ) rasutim P" čitavoj 7.emlji. Z na se. d a je bilu takvih njihovih ujed nica kod Konji ca. II Bra d in i i u Ljubsk ovu (o Podrinju). 2:enc. koje su primale obaveze. da le sc strogu pri d dava ti svih propisa njihnva reda. nazi vane su " k r~tj a nice~ . .. Krst ja ni .. su II Bosni nazi\'an i i smatrani .. redov n ici ma ~. II DlInrovč ani ih obič n o naziva ju pata renima. pa ova riječ ima II dubrovačkim izvuri ma veli no m sasv im vd redeno. ogra n ičen" zoa čenje i od nosi sc ~amo na predstavnike »crkve bosanske •. ,.Krstjani. sc. medutim, nisu "dijevali ka., mon a.osi 'u jed no bojne haljine dn gleža nja. nego su nosili kratk n odij elo različite buje. 2ivjeli su a sketskim ži votolll ; nisu smjeli uzimal i hranil. koja je potjecala od živo tinje : ta se zabra na. I)rema latinsk im izvorima. odnosila ča k i na mliječne p roizvode. Zakl etve nisu pol a;!"
56i
KARTA XVIII
-y
0 0""",,,
Lo-
-p
\PO l V
<'"
toyw
o
0 .. --.0
o
BOSANSKA DRZAVA u _ __ _ -- u
IUI.- XIY.
,c.o.
Sl"oa.n;ću
U XlI. STO,-,t';U
"~U'M( aA "'" '" "
"ouoru. ..'"
u ........ Itf; 1
Bil
.
KARTA XV!Il
p, ~ t Radin ,
svome testamentu, Crb 'a mje od njih trafila , dOI ~e nrogo držc njczina u čcnj a (ono je bilo potpuno ooal'czll" saruo za ~ krstja!l(';,,). Mogli su se: ie:niti, ne: postiti. zaklinjati ~e:. i ći \1 ral j t. d, Glavno je: bilo. da 'ne pripadaju drugoj kojoj erk "i i da pomažu svojll u odlučnim trenucima. li h;~tor;j i srednjovjekovne: Bosne: patarenstva je: odig-ralo ;n':lnre:dllO važnu ulogu. Ono jc: dalo bosanskom feudalizrnu neko spccifičnu obiljdje. po kome se: on razlikov ao od feudalizma II katoličkim i pravoslavn im r.cmljama. Sama ~c rk \"a bosanska . ni je za sve vrijeme svog:! postojanja im ala feudalnih posjc:da. a njena prtl'l ast u Bosni slHečav ala je druge dvije crkve.. da se razviju u lome: pral'Cu. Bosna je tako II do ba svo jeo samostaln". st i ostala bez znatnih crkvenih I'lastdinsta"a. Ako ih je hil" lj pt rifcrnim oh!astima . gdje: je pre:vJađivalo katoličanstvo ili pr;l _ " oslavlje. ona nisu imala osobite: vainosti. ~C rkva bos anska ~ hi ];, je presu(lan či pila<: tl razvoju odnosa i zm eđu ,·lastele i \"b. dara. Njezina p"v ez ano~1 ~ feudakima. koja je omogućivai:t njl"zini' poslOjanjeo j davala joj soage. bila je jed'ln on ut jecajni h elemenata , ku ji nisu do pllhali, da II Bosni oj a ča centraln i) vlast. l'atarcTl$tyo sc moglo održavali samo u nezavisnoj bosansku j ddavi ...Crkva bosaoska_ morata je prem a tome silom priJik;1 zalagati ~C ~vim svoj im alltoriletom za obranu bosanske s~n,," nalnosti i postati. podržavana od vlastele i na roda. a u kr itičnim mornenlim3 i ud vladara, či ni lac prvoga red;) u borbi protil" OS\". jač kih pokušaja Uga rske i katol ič ke crkve. Time je on;, nl" mouf:\' pridonijela izgrad i\"anju i učvršći"anj u drbv t. k;I U i nje-zi nu odriavanju. U toj ulo7.; ooa se poka l ala kao pozili" na sna~~ izvanrednog značenja. iako se negativno odrazil a na opći kultu rni razvoj Bosne.. II
Ali palarenstvo u Bosni nije napustilo prvobi tn o držan je bugumila sa mo u od nosu p rema dru!lvu i drla vi. Ono se s neme. nom pri bJiiilo sluibenom kr!ćanstyu i u nekim zasadama svoga učenja. Bosanski su pala reni slavili, na pr., svece, krsno ime i Hlike- kr~ća n s k e blagdane ( R o đenje Kristov o. Hlagol'ijest. Uskrs i dr. ). prizo;)ya li Stari zal'jet. Stralini sud , molilvII za mrl\'e i milos tinju. a nisu odhaeivali ni kult 5velač k ih moći.
5'"
I
"
I
(h~
I ;
.... o
l I
I
!
1
I 1
BOSANSKA
I
I .
I
U
u .- m .
__ ........ ,... u n. JTCUl(U ___ u -
-
v"","' " NA .... M'.orwoLo
\ l . - I C ......... ..... ....
I
! I
I
•
I
5. BI.Tha protiv o~ vajačkc politike Ugarske i Rima. - PO_ sl ije smrti ba n;! Ku lina (o. 12(4 ), u XIII. st.. Bosna je ima l:.. da \ udi Id kc hor he za ob ranu svo je samostalnosti od nasrtaja U ~ar sia: i ka toličke crkve. Iznuđenn onricanje preds ta"n ika patart~na na Bil inu !)(ll ju I nji h""u ohećanje. da cc sc drža t i uče n j a katnli č k c crkv e, n ije imalu trajnih posljed ica. eim je oslabio pritisak izvana. l,uta· renst vo j e nanovo U7.eJo maha. Stal no je ra~tao broj njegovih rris t a~a. i on i su _otvoren o propovijedal i svoje ubilIdc:... Ve l 1:!2 J kuri ja šalje svo!, legal:l n Bosnu i o isto vrijeme p,)tih uga rskOJ: kralja i episkopat. neka unište ~heTetikc •. O ni! p"dll' zi ma) predl aže čita" ni z postupak.l. da bi sc Bosna st\! tj6nje I'ual .. za Ugars k o i ka toličku crkvu. Bisku p bosanski. koji je optužen zhog zalU:maril'anj a crk venih dužnosti i nepozn;n"an ja (,hreda kr.šlenja ka(! i zbog ~v ujih veza spata re nima (nj eg,,\ je rod en; brat bio njih ov starjdina - " herezijarh.-), smijenjen je i n? njegol'o mjest o postavl ien lu(\inac, ~ kojim dolue i ,1 ,,minikand. ,'gorčeni burd pro ti\' katara u Francuskoj. Opet it: predložene. (la se us tano ve dvij e do čeliri nOI'( hi ~k up ijc. ka k" bi se pu.j a ča la organi zacija ka toličk e crkve. Bud u či da ([\!ilP '· vački nadbiskup. kojega je Sll fra~an bio biskup II Bosn i. nije ll" . kazivalO mnogo rev nosti za širenje kalO li Ča n s t\';).. Busna je na Jprije podložena neposred no papi . a g. 1247 kaloč k olll nallbiAAU JlI,l tl Ugarskoj . Svi l i poslu pci papi nske kurije mog li su po s t ići željen i usp.kh ~a m" uz snafnu voj n ičk u pomoć Ugars ke. Ona se medut im nijt" mogl a potpunu i trajno angažirat i l,bog sukoha k ralja Andrije II. s "elika!ima i sa sinom. Tek pri kraju svoje vlade mopoie A ndrija ll. jll)kazati vetu akti vnO$t. Ban Ma tej Niflnsln, bi" i~ prisiljen da se odrek ne »herezc:« i l'rijedc: na k a l o li ča n st"". Pap;:. je poslije toga \l7.eo Ni nosla\'a i Bosn u pod svojo l,aštitu. ako tu nije išlI) na &tc:tu prava ugar5kos kral ja, kak o je izričito isli ca .. Otpor "cl strane BO$anaCa bi o je ipak toli k. rla je Adrija II . 00 \utio uskoro rl ... up ral'u Bosne pred a svome si nu Koloma nu ( !~.'J .; :. Ali nije U5pi u ni taj poku; aj. da se odstrane d omaći vladari. \ 'išegodišnji na pori. da se Bosna silom sv lada, dali su nepoq)IlIlC rewita tc. Pro tiv NlIlosl:n·a, koj i je osjetau. ela se mofe oir:l::tt i n.;l "lasti ~amo os lanja j u ći se na domaće snage. pa ic stog:l na-
!'''.• tio ka tolicizam. Ugars ka i kurija su pomagale čl anove din;:_
sit je. kvji su ostali na njihovoj stran i. uso rskog kneza SibisJava , I' rijezd u. ko ji je priz nat za bana protiv Nin%lava. U tim su bomama bosanska vl astela. nosioci otpora proti II "~v ajača. dobivala sve veće značenje u zemlji. Ona su prisvajala "blasti. kuje Su dobiv al a na uprav u ud vl ada ra , i pretvarala ih II ~voje baštine : ban Ni n o~lal' se: žalio papi (123.'1). kak o se vla _ slela ne drže Slarog u bi čaja. pn kome je vl aoa r pu svojoj volji davao i uduzimao upravu nad župa ma i selima. već ih .. drsko ~ zadržavaju p rotiv njeguve volje:. Ugarllki voj n i pohodi na Bosnu postigli su priv remene uspje:he. ali su i uni bi!i zbrisan i. kad su II UgaTsku p rovali li Tata ri (1241). Puš to se Ugars ka opur:wi1a. krenuo j~ kral j Bela IV. s velik"m vojskom na Bosn u. Ban Ninoslav i vlas tel a moral i su se pokur iti (1244 j . P rva j e posljedica loga ugarskog uspjeha bil a. ci;} SlI katoličkuj crkvi putvrdeni p rost ra ni posjedi i zag aranlir::nu pra vo u k upljanja desetine pn či tavoj zemlji. zatim ekonoms ki i sudski imunitet. Kalol: kum je nadbisk~pu papa dopusIi" da može kalu licima dodjeljivati u baštin u posjed e pata rena. koje bi on i zauzeli. .. Ipa.k. k u n ačna pobjeda ka t uli čke: crkve II Bosni ni je mogla bItI uSIgurana ni t i." post upcima . Otpo r je još uvijek bi o to lik. da se bosanski bisku p nije rn oga o održati u ze ml ji i mo rao sc sa svoj im kaptolom nastan iti u Sla voniji. 11 Da kovu. gdje jc stal nu i ostao. Ni jačanje po lit ičkog utjecaja Ugars ke u Bosni poslije smrti bana Ninoslava (o. 1250) nije moglu popravi ti njezi n položaj Ni nOlllavl jel' nasljednik. ban Prijezda (o. 12.iO- 128i). prija~nji suparnik njegov . pomaga n od U!:"arske i d oveden na prije:Slolje. bio je: poslušan \"azal. Ka o tab \" do h io je jednu župu LI Slavnniji. Busa nsk a pomoć n a "" .iska sudjeluje 1260 u ratu Bele IV. proti,' češko~a kra lja P fe mysla Gtabra. Da hi oslabi" Bosn u. :"t u isto vr ijeme pojab" pritisak na nj u. Bela je Usoru i Sol spoj i" s novoosnovanom Mačvan s k um banovinom . S njom te te dvije oblasti biti predane na upravu kralju Dragutin u (12R4). kad jc: napustio vrhovnu vlas t u Srbij i. T aka,' jc: razvitak prilib u XIII. ~t. pomogao da poraste utjecaj feudalaea. a oslabi vlast vJadara. T o se opafa i kod izdaI'a nja is pra va i sklapanja ugovo ra: Kul in, a i Ni noslav na po-
5iO
I
\
če tk u svoje vlade sklapaj u sami ugovore s D ubrovnik.om. ~li ~ a posljednje ugovore: bani'! Ni noslava zak linj.u se. uz njega I nJe:guvi »buljari •. od kojih se najglavniji i po~men'č~o navud~ .. 1 \I rješava nju važnijih porod ični~ pitanja. kop. su Imala po.l lt.č k ~ zn ačenje. vl a da r je mora u radIt i II suglasnosti ! vlastelom . kad.a ban Prije7.da daje (128i ) svome zetu. jednom hrvatskom velika ~u . iu'pu Zemunik na Vr basu. on lu či ni .. po pristank" harona i vlastele-. . Pri k raju X III . st. u gar~ka je drža"a zapala u t.db.' knz." zbog borbe oko prijestolja. a posljedica je toga. bila J_~bnJc moći velikih feudalaea . U Da lmaciji i Hrvats kOj na roClto ~U ujačal i Bribirski koezovi. Pavao Ihibirski uspi" je Ilroširit i.svt!ju vlast i nad Bosnom: od 1299 oo se nazi va "ban H rvatske, Dal maci je i gospoda r Bosne- . Upravu nad Bosoe-m dobil' je Pav lov brat Mlade n I.: ka o .. ban bosanski ... on je u lipnj u 1.'I02.dao slobodu trgovanja Spli can ima. da mogu nesmetano ~u pnv a t.1. l:~od;.: \"ati. do nositi i odo ositi robu s tim . da i bosanski trgove, UZ'V ;';Jl~ iSla pra va u Splitu. Bribirske su knezu,'e pudupirali u ~"sm ne~, velikaši. oso bilu kn ez Hrvatin iz D onjih Kr ajc:va. Al!. kak" le vlast Bribi rs kih knUI.va d onosila i j ačanj~ katoli čk e crkve - (I~'.~ vjela je opet akeija kur ije proliv pat arena - n~a nije II zc~IJ! ~\"uda priznavana. pa je zb uS" toga došlo do ogorc~ne borb~. Sam je ban Ml aden 1. poginuo on "nevjerni h heretika • . a n ... n.l~gov." je mjesto došao Pavlo,' sin Mladen II. Na .čel u. otpora stajao .Jc u početk u ban Stjepan. Prijezd in sin i naslJedmk. pomaS"an "J~ rujat n(l i od svoga tasta kraJ.ia Dragutina. Nije .~oznato. ŠlO .lt: ~ njim dalje bilo. Njegovi su sinovi ži v jeli. l~ e.k o vTlJcme ka urro g nanici II Dubro\' nik u, a za tim su se IZmirili s Mladenom . vralil i u Bosnu. Jo§ pri kra ju Mladeno,'e v lađavi.ne zavlada~ Je B,,snum stariji sin Stjepan. vjeroja tn o pod n J~govom vrnovnom . . vlastu. Slom M ladena I I. u boroi protiv hrvatske vlastele. k"Ju J~ pumagao Karlo I. (1322). osigurao je u Bosni .vlast pr ij ~1;njo; dinastiji . Pod zahitom Ugars ke uspio je ban Stjepan I L K~tT\' manić ( 1322-1353) sređi ti unu tra! nje odn ose. Vlas telI,;. ~ oJa s.u pomogla d a ~e Bosna oslobodi od Bribirskih k n e:z ~va. ob'.I.ato JC nagrad iva
-- , ,,,
,·jere oMa"i hn'at.,kol> gos podina ... iupt Banjict i Vrbanj u s r;ra,;(,,"i ma Kl jučtm i Kotorom. Za tt župe kaže: ban. da Su mu hilc nevje r!lt i stale protil' njega na stranu Hrvata. Stjepan KOIromanić jt znat no ojačao sl'oju vlast, i za njegove vlade nema SIlO. :11ella o bunama vlastele. Ali on sc morao obazirali n ... njezine želje i njezin utjecaj. Svi ,"alniji po.slovi. osobito kada su hili posrijedi fe udalei. rjdavalli su u sporazumu s njima na držal'_ nom saboru - ..stanku ... U ispravama se ističu i !'redsta"nici vlastele iz T;ulii:itih krajeva Bosne kao sl·jedoci. o b ično njih dnnaeS I na broju. Vlil.'itelirlU St nije mogla pore:ći dana .. vjt ra. bet ~uda unih, .. koji su pri$egli $ banom Stjepanom«. Isto se lako osjeća snalan utjecaj _c rkve bosanske«. Spomenutom knew \'uknsJavu daje ban Stjepan ""jer u" .. pred djedom velikim Rati". slavom i pred gostom velikim Rad()..~lavo m i preo starcem Radomif()m i pred Zunhorom i Vuč.k om i pred svom crkv
•
I •
X IV. stul jei:u. _
Unu tra,nie k ... nsolidinmje hosanskih prilika omogućilo je i znatno pr ....;i . renie drlavnog teritorija. Osim Donjih Kraj eva. na sjeveru su pridruiene i ohlasti Usora i Sol. Mnogo je znatnije bilo ;;irellje Bosne prema juguzapadu i izbijanje na obalu Jadranskog mora. K or isteći se borhVIIl izmedu hrvatskih velika~a , Bosanci 5U zauzdi Završje - koje je o buhvaćalo lupe Duvno, Livno i Glam oč II preku ovoga primorje izmedu Cetine i Neretve (Kraj inu). Slabljenje centra lne \'lasti u Srbiji posl ije smrti kralja Milutina (132 1) dal o je prilike Bosni, da zavlada i Humom . Pojedini humski feudalei, kao Poznanj Purč i ć. gospodar Nevesin.ia. pristaju uz bosanskog bana. Ceti ri brata Branivojevića odmetnul;! su se od Srbije u I)rimorju izmedu Neret"e i Dubrovnika i hljela dll prošire svoju oblast i održe se nezavisnima. Ali u suku hu sa Srbijom, Bosnom i Dubro,·nikom. kojega su Irgo"ce plj a č kali. oni su brzo bili un išteni. Rezultat tih meteŽ
,
I•
h ~1I Iražiti za IC humskt: l emije i potvrdu od Stjepana K.~tr ~ ~:all;ća: dobili su jc uz obavezu da plaćaj u '-)OO pefl.,era j('?OIS.".J~. ali samO za Ston j Pelješac. Bosanski je ban u~vrst~o ~v~Ju I la sl \I dolini Neretve podizanjem novih gradova. POJ e~ ~OI. po~r;l .,' likaši kolebali su sc neko vrijeme izmedu Srbije l Bosn e. nI"nl vc . D ' ( 1350) (h (lpe t a li je i to ubrzo prestalo. ~i .pokula.J c~ra usana . . , os\o ji H um. nije imao trajnih p oslJedica. ... . ... Obi asI bosanske države bila je tim osva ja",.J,ma na .~Je,el l; _. udvostručena: jedan ,.d ijak .. Stjepana KOlromanl r;;,. ilIC'· l Jugu k ., . . . . ban _drb't ori ~a(l je s pravo m istaći u ne O! Isp raVI. (la Je ~ Save do mora, od Cetine do Drme... . Tako proširena Bosna je \I Xl. st. ~n:ltn() OJačala e~ono,m sk i. Trgovačke veze s Dubro.vnikom. ~oJe su vec na krajU XII. l , a Ja-k, . kao i II prvoj polovin i X ll l . st. b Il e (OS . štu nam ~vJ'ecllli:c . b. K l' . MaleJ'a Ninoslava. bile su znal rw popu· ugO\'OTl ana u Ina I . . . . T.' . . ' . ~ 1i1 c U nesređenim p rilik ama poslije Nmos\:..v.1. . il.L ~( z a ~I'.'1 "idi i po tome, ;U' i7. toga vremena nema IlIk.ak vlh trg,,~a,čklh . d Bosne .l Dubrovnika . Ali kad .le Bosna ",13(·al a. u~(.vora IZlne II ;1' njezine 5C granice proširile oo mora i do salllo!!a dU?r(l\'a ~k"l! a leri1Ori jil. (.živjela j t' opet njihova metluso?nJ \ rgOVI11a ..l ! tl ~ Čt lk " jt: hil o neki h potciikoća u reguli,ranJu l~r\Jllleta. n.lr<.K.II.,, "kad jc Stjepan K otromanić. da bi povecao svoJe ~rl lwrl e .. 7.ahll~ • .. n "~,I Dubrovčana za potpun u slobodu trgovnll.l<1 p o nJ egoVOJ Jt'" , ,, .. l . l , \ .. deseti di(> ro be lL inle carine. i ntereSI Je( ne I I ruge $ rane. zem jI k l l ' I dar 'pak ~l' t. i. ,Iubro,' ač.kih Irgovat:a i bosans. e vaste e l va. a I . : . u~o guć ili sp"ra7.Ulll . pa jt: pose bnim uj('ovurom uretlen . na čl r. · · sporovI..... . ( l "") " to"'a ImanH' na ku j i cc ~e r a sprav l ptl " vremena . '. . . l """11 IlOoatak" J'ačini dubrovačke t rgnv,nt u Stisn I. I. . ktll"" "zu ISS\ tvrdili su Dubrov čani. da Je vrlJel nost ~J ' love robe: zat ečene tada II Bosni iznosila 2's.000 perpera (za ta j ~u ~e nl/,' ;j( 1311 mogle kupiti oko \.9~S litre srebra). Ma nje SII puznale u pojedinostim a ekonomske vez::. Bosne kin 'o..-rado\·ima'ali one morale biti . dosta , . . ~ 'fUgllll pnmurs . su .i. . .. D l .k Bosne pod vlast Bnhlrsklh knezuva. zatIIn IZran'IJene:. o az . D b biianje busanske države na. more na .~irokom p"Jas~ od. Il r~" nika du Cetine pojač a li su njezinu povezanusl ~ VTlmt~rJe111: 1-: :11 "'1 'e Mladen I. usigurao trgo" inu izmetlu B~sanaC3. I Splićan i:. Sljf:~)an Kutrumani ć je to istu učinio ~ Trog.rU1l1 II (lI- i1 mah:..
,."
l I
.. -
."
jednom nOI početku svoje vlOlde. a d r ug i put g. 1339. Sa Zadrom i SibenikOlII je isto tako bila raz vijena trgovina. Preko dalma tin_ skih g rado" a išle su i d a lje ekonomske veze Bos ne s Venecijom i drugim talijanski m gradovimOI (A ncona ). Razvoj rudarstv a po ma ga o je na ročitu dll Bo~ na e k o nvm~ki u jača. Ka o u Srbiji. i tu su Sa si otvarali rudn ike u v e~im raz_ mjerima. Početak njihova radOl pada u v rijeme StjepanOI KOlromOInića . Rudars tvo je u Bosni moralo bi ti zna t no već 1339. kada je K ot roman i ć dopusti o Trogiranima da trguju zl at om . sre brn m. bakrom i drugim metalima. Na područj u fupe Lepenice nastaje neko liko važnijih ruda rski h centara. gdje se puna jviše dobiv al u srebro. Prva Sc ja\". lja O strufnica. :at im H,' oj n ica (Fojnica), D ele"i_ ce. K reJc,'o, Dusina. Uo bliinjo j B,' !o"ači vadili su željezo. U dolini Kri vaje od dn,/o!"e polovi ne XIV. st. st a lno jc II po rastu rudni k O l u v o. a u njegovuj blizini K a ln e n i c a , gdje su takoder eksplua t irali olovnu rudaču . Sve je te r uda rske centre nadmašivala po svojoj ,'dnosti S r e b r n i c a tl Podri nju . u ob las ti . gdje je vet za "nJemc Himljana rudautvo \" rlo nap redov al o: u bl izini Dornavije. sjedišta rudars ke uprave w Pa noni j u i Da lmaciju. nal a ziLI se i jedna Argenta ria ( ..Srebrnica .. ). Oko Srehrnice. koj a sC' u izvorima ja,' lja I" ,tkra j v lade Stjepana K ot r ()rnanića ( I!H2). razvio se čital' niz manjih rudnika. Jedno selo \! nju inoj blizini i danas ~e zove Sase. Osim sre bra u t im su rud n icima kopal i i olovo. Privredni razvoj Src. brniee vid i se po staln om povećavanju dubrovačke trgovačke naseob ine u nj oj. a jo~ bolje po zakup nini njezi ne ca rine. Oko 1389 ona jC' iz nosila za Srebrnicu i Pu no!". koj i jC' bio negdje u nj ... zi nOJ blizini. 425 lita ra sr ... bnl (ok u S.flOO perp ... ra). a Hl; 7.a ~ amu Srebrni cu .!I. JOO lita1"il (uk" fi4. ()OO p ... rl le ra ). Prihodi vlild a rev i od njC' cijenjeni su g. 14.'iR n" 30.00n du kata. Dobar dio bosanskog " VOZOI i izvuza išao je do linom Ne reh'e. Na njezinu uiicu i bl izu njC'ga nastal" je nek oli ku trgO \"1: ka o etape izmedu zal ... da i primorskih gradova . osobitu Dubn)l'ni ka : o l učiCi O si n j i P osrednicOl. koju su Dubro\"čani uzal ud naSlOja! i da dobiju pull 5vOju vlast. Juka P I o č C'. N e k r a n j. R r ~ t a n i k i dr. A ji od svih tih trgov ačk i h mjesta najnap red . niJa su bila D r i j e I' a (danas G a bel a). Njihova je \' .. ž n ll~t na-
5i4
č 'to p or"sla kad su s H umum potpala pod l~u.5nu. U nji~l\~ S~
ro , . '.. ,. k . su trgov ci izvoz,l, II unulrasnJos . bil" vd,k a sklad,s ta sn '. 0Ju . k' ll ' U sredini I \ bog trgov m e busa ns lill TO ) Jem . Bila su na z u g asu z . . d :takup dr ijevske carine X IV . sl. bosanski je ban od Izdavan ja po
,,
ima u (jJlOO pe rpera godii nje. . ' h ""radova razvijaju s:: U unutra.: i njusti BosnI: OSHll m~ {lg ' ." 'V ' o k i na riJ cci . ,J ' tr,ovačk , centTI. Is ~ po rastom trgovine s OI nl . ' . v' u X I V. sl. ·B . . d . od bosan skih priJestolnica. postaJC' ec " '. 05n'. Je nil k B o ra č na fao jed a n od vainijih centa ra trgo v a~ 'og p;ome.ta. K u t l a t II i u
.
'zsto ta(k)o. ,U Srb i!om. V r h· k vor n ' . .. l kod er ah nenta vcb o s n a. da naJnje Sara jevo. spom!llJe sc OI .
I
I
,
~odp;~~~U k:ji~r~:v(~;lr~:~:nacv:~~.t: '~3
li ke važnosti. d . b·' ""'j'ali ud dva dijda: tVr d OIve s sc gra ov, n (c no "h k ' Bosan! l u .. ž"' ta bez tvrd avc: od vazll\ J! i p()dgrada . Hjede su b.,~, samTO t~ I S ~ (castrum ) je bil a sjedište " Silmu DTlJev a . vr a v . ,. d • ., , a su , a k ,a . k Trgovci su stan \l"~ I II po . voj n i čke po.sade , gra~s C' up ra:.e. , 'vredni livot · ) ,dje se r azv IJao fl I . . gradu (su b ur h IUm . 'e o ov ih ek onl>lIlsk ,h Razvi tak trgovine i rudarstva. stvaT~nJ k . O ' tuđ i . . n ' Il dr uštvenOj stru ·tU Tl. SlIT'. .. centara uzrokUjU prom je .... . . ' uda rsivu jata i d" mac, na ca. ~oj i su bili zapo.~1en' ~s~~~~;~~mz:č~tke d(l!~aćela gradan. gradsk, elemenat. ki'JI p re J ., . rudars kim mjes tima h ! ž Od tudih elelllenata , o Je pu . sk og stOl e a. d D b ovčan a. zatim II znatno man.lem ·,otovoposvu a ur .. N. I asa." 'h . k ' h grad o\"a i TallJOI na. a,· tr,ov aca IZ dru gI pr"no rs, D • ' . . . I) , vj'u b . d fvo t ll bili su u rovca n l. ' ( l! ktivniji demenat u p r~\' re o,om '... " ,oj'cni Oni su "hi ~ nu , .,... a nje stOl n o onule na . oe pro azu I , V'S: III . • . dova on; su bili "Iasnici "d i. hili zakupnici C3rllla pOjedinih gra \ . . 1" p( d zaku p k.j'. kog broja rud arskih "kana ( ~ rupa~ l ' uz,ma I , v
•
·s
nice i t. d . . d .. b·'" ,,'uda isto. ('.c:n tralnu it: vla51 U d e "ra ova mje I" b' . r e e.n] co "a'C' 05ta vl" ao vlad a r. Kn ez jt: mogao li ; predsta vlJilo kn~z .. kO bD bj P,~ . J Oo j'c vrši" upravnu. a i sud. a pnmJcr II ru' ..amn. .. l' 'kst ra~~c~ \'eći r udarski g rad ovi illlali su ne ku autonOnll.lu .. s u \ as. . I .• d k vij ... ćc ,ld l ~ .. purgara"'. d k" puslovc Kolonije Srebrnici je uz kn eza l}()s toP o, gra s. koje jc S kn ezom "ua.vijal o ,u~ra.v!~ev ~/~ič; ;udst~a. S'por\)\"e i~ . . . 'le su I>ose an pn ozaJ .. D slr;ln
°
v '
~,
'; 'r"vaau)c dada. ()~ič.no odrediva!a jednu;; "konzula .. s dvo i,. ~.'J ~ ~udIJa .. od ,nJezinIh grada na. koji bi sc za tek li II mjestu. da : " .1 posao o~~,:,e l podnesu izvjeJtaj. Sporovi iz medu Dubrovčana : Bosanaca 1$11 ~U pred suo:! t uže ne st ranke.
..
J.'rc~~;c:~je robe obavljale
karavane. KonjI' su tr ' O\'e; IlnaJ~IJJ\'all ,kod Vlaha" koji su. dav a li ,i Ix> tn:b n u pratnju r~PO~ ~(lSn~khJ .. ~,'rava r.l.sk a JC trgovina zaV isila od stanja pu lol'a i , 'kun(lguraclJC um iJ Išla. Pravih putova ustva r i niJ'e bj l~ <, k" v. vec s am!' - aza. U) e: , SlI ,s.I: rlrzale prirodom označenih pravaca. Karavant" IZ DlIb~(>I'n.'ka Isle, su p reko Konjica j Vrh bosne za Viso ki , Olov", S re~mlcu. r. ZV,omk. Drugi su tr-govei preko temerna d"linulll o;;"t~c:~ke,lzbIJa~1 u go~nje Po~rinje i odatle nastavljal i put ta SB:brmcu. K učlal) Zvomk. Nek! su preko P OP'"' polJ' a išli n ~ d' l· N t D r N " ., JIlU tr~ vc ... o mn?, er;tve prolazile su i mnoge kar;lvane. kojih Sl : polatn~ I!I tal' nna tucka bi la Drij~va. Slični su bil i i pulol·i. stn ' ~ "p.:J~h s Bosnom d r uge primnrske gradov~. Ir Splita i T r.,.l.'"rT;' .rsl.' .su trgo~ t:.i na H.livno i Us koplje na VTbaul. "dakle st: mo~h IĆJ u ra1-bČl le kraje\'(: Bosne. Uopće uzevši. ka ra vane . llJo~lt" posj.e~iva.ti uglav nom sve k rajeve Bosne. hkorišćivan~~ p."I~va za~JsJlo .Ie orl p.olazne t očke i od .~vrhe putuv., n ;a. St\.; ranje nO~I~ ekonomsk1 valni h na~eJja. na prim ie r Srehrn icc. ·,t\'aralo Je 1 nove putove. SLI
B.osou su. trg~l\"ci u\'ozili različite tkanine ud Iwjprosti ii i. do svIlenrh. protkanih zlatom za pot e L.. I . ., . . t l f' l' r'1<:(VOrall .l· :. e e. za I~ ~lIln, u Jt:, slanu ribu. lećcr. julno \' ućt: , rat/ieile za_ n ne, orul,Je 1 opremu z.a konje. metalne. staklene i kožne pred. ~ete .. p.a])!r. '~()rsku so 1 !. d. Osim stoke. kožt razli č itih domaći t-. 7.'vntmJ:I . zat!1O krzna rlivlj ih ii votinja (v uk"va. kuna. li$ica n."va .' ~ r, ) IZvozili su i različite proizvode stnča"l v a ka o lo" ninu . ~'r 1 sl. ~ alvi~cno pčelarstvo dava lo jc m~d i vosak. sre'~ '1.In,e X IV. st. Izvo~l!i su i ra~liči te metak II prvom redu srebn,. Z.ltrOl ol~,vo, ba.kar. t.lato,. cinober i željezo (0 \' 0 " ')0 ri jetko ,. k, . K~ra\ ,me ?b,,~on 10i.S.1.J >~de velike. !to je zavisilo od "rMc r obe, I J~ Je. prcoosena . /'\aJcesct: su se sastojale: od nekoliko desetah r.:nnjil .. Sa.Ino mali broj karavana brojio je pr~ko l>edeset t ovim i . ~ s~svlm ltll~e.lno preku stotinu. i to kaci .~lI prenusili su (14211 i ~ l~ lt: II Dubro"n,ka u P udvisuki jedna karal'ana soli od t!OO kOlija l)
l J amuč nill
Od
,I ,
I ,i
I
, ! I
Rar.vita k unutr aiinjeg trž išta Bosne i sve !ivlja vanjska t rgovina imati su kao posljedi cu jačanje ro bno- novčane pri"red~. Name tala sc potreba. da se strani n ovac zamijen i domaćim . U Bosni je d o poče t ka X IV. st. bio u optjecaju ug lav n om mletački. pa vjerojatno i ugarski i srpski novac, a zatim prel-Jaduje dubrol- ački. A li već Pavao Bribi r ski poč i nje kova t i svoj srebrni novac, k"ji je, kao ho na tpisi svjedoče, smatran i za bosanski: dux Paulus i banus Mladen u! iz vreme na, ka d je nj~gov brat upravljao Bosoom: dux P aulus i banus Mladenu5 Secundus iz vre mena. kad je Pavlov sin zamije nio njegova bra ta. Kao uzor za laj hn'3ukohosanski novac služili su m letačk i ma tapan i. ier su ooi bili najpoznat iji i na p ri morju i u BO$n i. Mati broj sačuvanih primjeraka toga novca dokazuje, da je kovan u neznatnim količi n a m a . Iskl j učivo bosanski n ovac kuje le k Stjepan Kot r omanić. Bosanska je kov n ica u njegovo vrijeme bila vrlo aktiv na . Njego\'a je novca s ač u van o iz dv adC1~tak r azličitih emisija , ŠIO svjedoči n~ u rn o o ops~žnosti njezina rada, nego i o tome, da je Kotromanić čestom zamje nom novca htio i n a taj način pove'::ali svoje prihode, izdavajući usto nOl-ac sv~ manj e tefi n~. Novci iz v re m~lla Stjepana K otrom anića radeni su p o ugledu na mletačke, d u brovačk e i srpske (n a n~ki m a je ča k i lik sv. Vlo ha.. dubrovačkog zaštitnika). T im prilagodivinjem bosanskog novca onome, koji je u zem lji već p riman kao platežno $redstvo. postizavalo ~ lak!e uvodenje n ovoga novca u promet i potiskivanj~ imitiranoga i omogućivalo, da bosanski novac prodr~ j u susjedne zemlj ~ . Sve to pokazuje, kol iko j~ robno-n ovčana pri. vreda II Bosni već bila uzelo ma ha. Ali i stari nači n pla ćanja tl naturi nije bio potpuno i$č~zao, uglavnom n a sel u. Kovanje bosanskog nov ca nastavljeno je i u drugoj poJo\' in i XIV, s toljeća, T vrtko l. je dobavljao kal upe za kovn icI.! l-Z Dubrol'ni ka i njegovi su no vci sličn i dubrov a čk i ma. Vje r ojatn o u povodu krunisanja za kr alja on je dao izraditi čak i velike zlatnike ( če t vo rostruke duka te). T o je jedini poznati zlat ni novac u na~i1O sred njovjekovnim zemlj a ma. 5, Us pon BosDe u d oca T vrtka L - J a čanje bosanske feudalne države nastavlja se i poslije bana Stjepana "Kot romanića pod vladom njegova sinovca T vrtka I. (1353- 1391 ), kad on a do-
5i r;
Ii •
5H
najveći j ačom učini
us pon i svoj najveći opseg. T vrlko je uspio da još centralnu vlast. slom ivši otpor fe udalaca. koji su bili privremeno oj ačali na početku njego ve vlade, i da uskladi interese vlasteit' sa svojim tdnjama. da Bosnu što više proširi na raču n susjednih zemalja. U takvoj su ga politici poma~ali fell . d alci, kojima j e to bilo isto tako korisno kao i vl ad a ru. Prilike u susjednim zemljama bile su uveli ke u prilog takvoj politi<:i. Bosna je na ime tek dostizala vrh unac svoga feud alnog razvoja, a Srbija je već bi la ušla u fazu raspadanja. jer su k rupni feud alci bili jači od centralne vlasti , koja je neko vrijcme bila potpuno išče zla. Knez Lazar je u naporima, da obnovi srpsku driavu, morav trafiti potporu Tvrtka 1. i zbog toga napus titi znatan di" neb.dal njega srpskog teri torija. Us to je Srbija bila sve više izložena turskim napadaji ma i nije mogla ni misliti na to. da osigura svo je zapadne granice. Isto su tako u Hrvatskoj i Dalmaciji prilih bile povoljne za ekspanziju Bome u tom pravcu. osobi to potkraj T vrt kove vlade. Prva posljedica te promjene na prijestolju bilo je sl a bljenje centralne vlasti. Ne ka su I'lastela otvoreno ustala protiv bana Tvrtka, a ncku jc on morao prcdohivati Z[l scbe. daj ući im nove povlastice. T vrtko je zbog toga bi o prisiljen da se što tješnje vde :ta Ugarsku . U poč e tku IS55 boravio je u Đ akovu kod bo· sanskoga katoličkog biskupa s nekom odanom vlas telom. il P"maga.- je i ugarsku u nastojanjima. da na račun MIctaka oja ča svoj u vlast u Dalmaciji. Ipak jc kral j Ludovik Veliki radio na tome. da oslabi Bosnu i otrgne joj nedavno stečene oblasti na ~al'adu . Neke je pobunjene feudalce u Završju uzeo pod svoju zahitu. oslobodio ih ispod vlasti bosanskog bana. a uskoro je prisilio T vr tka. da mu odstupi dio Huma z3padno od Neretve zajedno s trgom Orijeva ( ISSi). kao i cijelo Završje s Krajinom. THtko je postao još više zavisan od Ugarske obavezama . da će vojskom pomagati Ludov ika u ratu. da će on ili njegov brat Vuk stalno bili kao talac na ugarskom dvoru i da će prognati sve pa tar-cne iz svoje zemlje. Posljednja točka ugovora morala JI.' nilročito ullIoguć il i Ugarskoj i kuriji mije1anje u un utraš nje pri like Bosne. Biskup u Đako vu dobio je od pape ovlaštenje. dil u vrše nju inkvizitorske sl užbe protil' bosanskih patarena mole upotrijebiti i voj nu silu (1360).
stife
578
,
I I
I ,
Pritisak na Bosn u izazvao je, kao što je i prije bivalo. snabn otpor ..crkve bosanske"", i vlastele. Sam jI.' T v rtko bio na njihovoj stra ni. iako jI.' bio katol ik. Ugarska je morala odlučno istupili , da odrii svoj utjecaj u Bosni. L jeti 1363 krenule su protiv nje dvije vojske. J edna. koju je vodio kralj Ludovik. p~~ drla je uz Vrbas do župe Plive i opsjela grad Sokol. ah filJe uspjel a da ga zauzme i brzo sc povukl a. iz Bosn.e. Isto je tako i druga ugarsb vojska pod ostrogonsklm n.~d b ,sk upom p~etr pjela potpun neus pjeh u naporima. da USVOJI grad Sr~brn ,l; ~: Usori. Izdaja pojedi nih fe udalaca. kao VI3 tka VukoslavIća. k OJ~ je predao Ludovik u 5vOj grad K ljuč na Sani. nije mogla ut jecat. na rezultat toga rata. Sloina uglavnom u borbi proti\' osvajača. Bosna je ubrzo zapala .u tešku unutralnju. krizu. Vlastela. S~ p:zila .~a ~voje in~ rese J ugrofa\'ala lrgovm u. l Dubrovmk I ' enecIJa zale se. d a su mnogi njihovi trgovci opljačkan i u Bosni. Neki su bk i falsificiral i ml etački novac. Ban Tvrtko je poku!ao da isko risti postignute uspjehe. da bi o j ačao centralnu vlas t. Cini se. da j~ ubrzo obnovio vete i s Ugarskom i nastojao d a oslabi utjec:!J patarena, favoriziraj u ći katoličku crkvu: bosanski vik.ar Francesco Fl orentinac nalazio sc na njegovu dvor u kao utJccaJna ličn ost. Otpor vlastele brzo se pretvorio u otvorcnu po.bunu (1366). Tvrtko je bi') zbačen s vlasti, a za ban~ je. izabran njego\' brat Vuk. Tvrtko je pobjCo"3.o u Ugarsku. gdje JC odmah d obIO pomoć i v ratio .se u Bosnu, kako on sam i s t ič.e. kao ,,~an bosanski po milosti boljoj i gospodara nakga kra lja LudovIka ... I uza s\'u ugarsku POlllOĆ trajalo je ugušivanje bUDe dufe vrijeme. pojedini vcli kdi odmetali su sc i poslije povratk.a bana "!":'rtka ~ Busnu (Sanko Millenovic u H umu). T vrtko Je em:rglcDo. ah i vrlo oprezno lomio svaki otpor. Odanoj vlasteli davao je nove posjede. Tako je vojvodi Vukcu H rvatiniću dao lupu. Plivu ..sa Sokolom, opra vdavajući to time. što je vojvoda, tri godmc prtJc. uspjcšno obrani o g rad od ugarskog kralja. Onima, koji 51.1 sc na vrijeme pokoril i, ostavljao je n jihove baštine: knezu P avl~ Vuk oslaviću potvrdio je imanje, ,.s čim je pristupio k mcm .. , U7. napomenu. da mu sc ono ne oduzme. duk njeg~ ~·u ~ev~eru :~c ogleda Bosna i Usora, njegova drufi na pl~m.en' t'h l,lud, «: NiI]upornije. kao Sanka Milt enovi ća. prognao Je IZ zemlJc. Ah ni t u
!ra
I
.' •
519
'i •
nij e: smio ići dokraja i uk inuti ba.~tinska prava te porodice:. Sankovi si novi javljaju se uskoro kao T vrt kova vlastela. Premda mu je Ugarsk a pomogla da svlada pobunjenu vla stelu, ban. T vrtk.o nije potpuno pao pod njetin utjecaj. Zauzet n a dr ugoj stram. kralj Ludovik nije posljednjih godina svoje v l ad~ ,vršio. ni k ak a~ jači prit isak na Bosnu . Sam T vrtko znao je udc:slIJ SVOJe: drfanJe: ta ko. da n ije: izazivao ugarsku intervc:nciju. K ~tolj~ k a ..crkva pokazivala je: neku aktiv nost u Bosni, a li jači utjecaj niJe: mogla dob iti. Nasilno g uniš tenja _nkve bosanske:« morala sc odreći. jer sc: n ije mogla nada ti ugarskoj orubnoj po~oti. Franjevci su poj ačal i svoj u propagandu, ali s malo us pJeha. Bosa ns k i k a tolički b iskup ostao je: i dalje izvan ze mlje , u Đakov u. Znalno jačanj e c(:ntralne vlasli u drugoj periodi Tv r lk ove ~la~e je neo~ porno. Nema vije p obuna feudalaca, pa ča k n i poj e~l.načnog .od m etanja . Vlastela su morala da se pomirc s nOI' im przbkama I da očekuju povcćanje svoga utjecaja i bogatstva samo u suradnji s vladarom. Ipak, i u svom najvećem usponu vlada~e~'a vlast u Bosni nije mogla postići onu snagu, koju je. na prnnje~. imal.a ~ Srbi ji pod earem Du!ianom. U Srbij i je na vla darevoJ sl ranl bIla crkva, a u Bosni je ona bi la upris nom save~u s vlastelom. Ni Tvrtko I. nije mogao stvoriti n ajamničku VOjsku. gla,'ni oslonac jake vladareve vlasti. Nije mogao uve 5ti ni sist~m pro n ija, koji bi mu omogućiv a o da u svojoj ruci čvršl-c ddl feudalce. Bosa nska j e vojska ostala i dalje sam o sk up voj nih odreda fcudal aca. Sredeni odn osi u zeml ji pomogli su T vrtku da se okoristi rasulonl central ne vlasti u Srbiji i da zauzme doba r dio zcmalja h ivJe. drža.ve Nemanji~~. O? m oćni h srpskih feudalaca neposred nI sllsJed .Bosne bIja še .zupan Ni kola Altomanov i ć, kojega se oblast prosti rala od R udrnka d o Dubrovni ka i Boke Kotorske. Altoma no vić je pokulao u vrijeme pobune bosanske vl astele da ~roši r i s~oju oblast -' na r.a ču n Bosne: Sanko Miltenović, koga Je on ~otJcao , ustao Je protIV Tvrtka i p rdao na njegovu stranu. Kako Je Altomanovi ć bio u neprijateljstvu i s knezom Lazarom. a ~ i laj ~ i bosanski b~~ nisu imali snage da ga pojed inačno svladajU, om su se udružI I!, da ga zajedničk i uni!te. l upan Nikola. koga su njegova vlastela izdala, .prit isnut, brzo je podlegao (1373).
I , •
,••
•
Bosna je na laj nač i n dobila č i tavo gornje P odrinje s Pivo m, T a r om, H ed nj im i donjim Polimljem (P rijepo lje. Pl jevlja. Foča. Goražda. Višegrad, O nogošt. B ileća). Primorske župe Trebinje, Kon av ii i Dra če vica, koje su kod sloma Nikole Altoma' 1Jovit a bi li zauzeli B aBić i , ubr zo su ta kođer došl e pod bosansku vlast. U počet k u I S7i pobu nila su se prot iv Balšita treb injsk a vlastela, koj u je vjerojatn o poti cao Tv r tko. On je svakako iskoristio priliku, da i te t ri župe priklj u či svo joj drIav i. Nek oliko godina kasnije dobit te i Kotor (1385). Zauzimanje jed nog dij ela -'irpskih zemalj a p r ufilo je T v rtku priliku, da se proglasi za n asljednika Ne m anjića, ističući da je njihov potomak po žensk oj liniji. U Mile!ievi, gdje se nalazio grob sv. Save. okrunjen je g. I Sii .. sugubi m vijencem .. 1.a _kra _ lja Srbi jem . Bosni, P omoriju i Zapadn im Stran ama ... S kraljevskim naslovom preuzete su i neke službe sa srpskog dvora (s tavilac, p rotov estijar , logotet) i poj ačan je aparat centralne up rave. Smrl kralja Ludov ik a (1382) oslo bodila je Bosnu ugarsk og pri tiska i om oguć i la T vrt ku ne samo da opel zauzme oblasti izgubljene na poče tk u vla de. nego i da znatno proširi svoju drla v u prema Dalma ciji i Hrvatsk oj. Za ugarskog .. kr al ja. bila je pr oglakna Ludov ikova majolje t n" k ći Marija . Ll čije je im e. b o namjes niea. upral'ljala njezina mati Jdisaveta. U hrzo je. usubito u Slavoniji, izbila pobuna vlastele, koja je bil" ko mplici ra na i borbom ok o prijestol j a . eim je saznao za Ludov ikovu smrt, T vrtko je upao s voj~ k om u za padni Hurn i zauzeo ga zajedno s trgom Drijeva . lOliko vaini m za bosansku trgOI'i nu. Sa zapad n im Humom pali su opet pod Bosnu Završj t i Kra jina. Da bi ojačao svoju vlas t u primorju, T vrtko je počeo i zgra đ iv at i ralnu mornaricu. 1) Ven eciji, kojoj je više odgovaral a bosanska nego ugarska vlast II Da lmaciji, dobio je odobrenje, da nabavi tri g al ije. J admiral nove flole bio je jedan mletački grada nin. Uga rska .ie bila potpuno nem oć na, da sprijel:i lo ~i ren j e Bosne. Stoviše. da b i rastav ila Tv rtka od buntol'nika. kraljica Jelisaveta mu je p redalu i grad Kotor (1385). najvainiji t rgovački centar j užno od D ubrovnik a , koji j e T vrtk o već nekoliko godina nastojao dobiti i kO.i i je tako dospi o pod vlas t Bosne. T aj važni U$h1pak nije medu t im spriječio Tv rtka, da se j dalje k oristi neredi ma u Uga rskoj. Or. .ie ht io
580
581
•
r nje: svega prisiliti gradove u Dalmaciji, da se stave pod njegovu vl ast. Već I3Si zauzeo je Klis j Oslrovic:u, preko kojih jc mogao vrliti pritisak na dva glavna grada Dal macije:, Split i Zadar. Ostavljeni sami sebi, j er im halj Zigmund nije mogao pružiti nikakvu p omoć, dalmati nski su gradovi poku~avali da s nek im hrvatskim vel ikaš ima stv ore savez za obranu od Bosanaca, ali to nije mnogo korist ilo zbog međusobnog suparni!tva pojedini h grad ova. Glavni dal matinski gradovi. koje bosanska vojska bješe pritisla, morali su započeti pregovore s T vr tkom rad i priznavanja njegove vlasti. Samo navala Turaka na Srbiju i odlazak bosanske voj~ke na Kosovu p riv remeno su odlo!il j rje!enje toga pitanja. Ali već idute god ine (1390) napuUc:n je svaki otpor. Najprije se predao Split, a zatim ostali gradovi, do bivši od Tvrtka isprave, k ojima j e potvrdi vao njihova auto nomna prava. Jedino je Zadar ostao izvan bosanske d riave . Pokoriv ~i Dalmaci ju i j užnu H rvatsku do Velebita, T vrtko p roš iru je svoj naslov i naziva se ,.kraJj Srbije. Bosne. Dalmacije. Hrvatske i Primorja « (1390). Bosna je tako bila jedina od naših feudaln ih država. koja je ujedinila pod svoju vlast II d oba svoga najvećeg opsega do bar dio Srba i H rvata. Ona je to mogla postići zbog toga, .što je njezi no ekono.nsko uzdiza nje i jačanje centralne vlasti pod T v rtkom nastalo upravo u ono vrijeme, kad su se u Srbiji i H r ... at skoj najsnažnije osj ećal e posljedice feudalnog rasula i ka d opasnost od Turaka nije jo1< mog la jače ometati njezin razvoj . d~ pa če joj je i koristila posredno u njezinu širenju prema Srbiji. Naglo nazadovanje Bosne od kraja XlV. st. zbog pre m oći I'lastek prodi ra nje Turaka i jačanje Ugarske bili su ipak uzrokom, d a taj pokušaj stvaranj a jedne feudaJne srpsko-hrvatske dr!ave sa središtem u Bosni nije imao tra jn ih posljedica. Prve navale Turaka na Bosnu bile su samo plj ačkaš k i 1>0hodi, koji su htjeli da stvore smetnje i pripreme: tere:n za trajna osvajanja. U jesen 1386 manji broj tu rskih četa poplavio je Hum. Dv ij e godine: kasn ije provalila je veća turska voj ska pod Sahinom. jednim od naj istaknut ij ih tu rsk ih vojs kovod a toga vremena. Kra lj Tvrtko bio j e p r imoran da uputi na j ug svoju glavn u vojsku s vojvodo m Vlatkom Vukovićem . Kod B ileće je Vla tk o potpuno potukao Turke (27. kolovoza 1388). B ojeći se: da-
582
I
•
t ••'
lj ih napadaja Turaka i ~hvaćajući sv u opasnost za Bosnu. ako Srbija podlegne, T v rtk o je knezu La zaru. os kojim je stal no bio u savezu, pomagao u boj u na Kosovu. Bosanska j e vojska povučena iz Dal macije i poslana pod vo jvodom V latkom u Srbij u, iako je time odložena već gotovo kraju pri ... edcna preda ja daJmatinskil, gradova. O djelovanju te vojske u samom boju maio ;mamo. Neka su bosanska vlastela pala za vrijeme borbe u turskI) rops tvo pa su od ... edena u Mal u Aziju; tek poslije Angorske bitke saznalo se, da su jo! u životu. Vlatko Vuk o vi ć je uspio da ~e bez zna tnih gubitaka pov u če s glavnim dijelom svoje vojske. Poznato je, da je: kralj Tvrtko još nekoliko nedjelja poslije: boja ~lao iZ\'jdlaje: u Trog ir i F irenzu (I ~\' ojoj veli koj pobjedi nao Turcima i primao odatle čestitk e. SU7.bi janje samovol je i plja čkaških prohtjeva feu dalaea , poj ačavanje eks pl oatacije rudnika, naročito uključivanje: primorskih g rad ova u bosansku driavu znatno je: oj a ča l o ekonomsku moc Bosne za ... lade: k ralja T vrtka I. S tim se: javlja i tdnja, da se Bosna oslobodi ekonomske zav is nosti od stranaca, u prvom redu Dubrov ni ka. T v rtk o je u p rvim godinama svoje vlade ra vori zirao dubrovačku t rgovi nu. Na početk u 1375 tak je Dubro ... čane: oslobod io od p l aća n j a svake ca rine bilo uvozne bilo izvn7.ne. Ali uskoro je njegov postupak počeo da (ciko ugrožava dubrov a č k u trgovin u s Bosnom. a sv rha mu je bila da umanji po~ red ni čku ul ogu Dubrovnika. Da bi nado kn adio gubitak Orijeva na u šću Ne retve. koja je morao ustupi ti Uga rsk oj. T"rtko je na ulazu u Boku Kotorsku, u lupi Dračev i c i , podigao g rad Novi. današnj i H ercegnovi. NarcK:it o je krnj ilo intere:s dubrovač kih trgo ... aca, što je u N ovom otvorena slanica za p rodaju ~oli toliko potrebne s točarsk im krajevima zaleda. P o vrlo sta ri m sporazumima, u oblasti izmedu Neretve i Bojane mogla se: so p rodavati samo na četi r i mjesta: u Drijevima . Dubrovniku. Kotoru j kod Sv. Srda na Boj ani. Kako u to vrijeme ni Drije\'a ni Kolor nisu još bili pod Bosnom, T ... rtko je ukinuo dotadašnj u praksu, da bi Bosna dobila jedno tržište soli pod svojom neposr ednom vlašć u . Du brovčan i su vrlo odlučno i5tupali, da bi sač uv al i svoj povlaheni poloŽiloj u trgovi ni solju (osim toga što su sc Vlasi zbog razvi jenosti karavanske: trgovi ne o bi čno sna bdijevali solj u u Dubrovniku, Dubrovčani su uglavnom držali u $"0-
583
jim rukama i Drijeva i S" . Srd): obustavljali su t rgovinu s Bolnom. postigli, da Ugarska naredi , da ni tko iz H rvatske i Dalmacije: n e smije: uvoziti so i vino u Novi, a njihovi su ratni brodovi krstarili po moru i hl·atali sve lade. koj e su išle u Novi. Kralj T vrtk o je n aj~ad na navaljivanje Dub r ovčana pri stao da ukine slanicu u Novom. ali tek pošto su Drijeva iznova do!la pod njegovu vlast. Osim Novoga Tvrtko je bli~u u šća Ne re tve pod igalO i grad Brštanik. gdje je osnovao i jedno malo brodogradilište . 6. Društveni odnosi u Bosni XIl.-XV . stoljeća. - S e I j a e i . Položaj seljaka u bosanskoj feudaln oj ddavi mnogo nam je manj e pozna! nego onaj u Srbiji. Nema o tome nikakvih zakonskih propisa. koji bi odgovarali propisima Du!anova zakonika ili mnogobrojnih manastirskih isprava. Očuv ani su neki fragmentami podaci. iz kojih sc mož~ dobiti samo p riblifna slika tl !'''lobju seljaka u različi tim etapama razvoja feudalnog dru!tva. S učvršćivanjem feudalizma smanjivao se sve više broj slobodnih seljaka. New31an d io uspi o je svakako da se uzdi gne do reda vlasteličića, a ostali su postajali zavisni od feudala ca. Cini se ipak. da slobodno seljaštvo n ije potpuno iščezl o, kao ni u Srbiji. Još u XV. st. nailazimo u du br ovačkom zaledu na ljud e. koji su ozna čeni kao .slobodni" - homo libe r ili h omo sui iuris. Zavisne seljake nazivali su u Bosn i kmetovima ili kmet itima. Oni su mogli pripadati vladaru ili .. lasteli ...e rha bosanska .. nije ima la feudalnih posjeda. pa prema tome ni zavisn ih seljaka. Ka tolič k a i pravoslavna crkva su svakako imale u periferijskim oblastima nešto posjeda s km etovima. Ne može se točno ustanoviti , kada su bosanski km etovi vetani za zemlju. Iz podataka XV . st. vidi se, da je ta da postojalo veliko ogran ičen je slobode kretanja zavis nih seljaka. Ban Stjepan K ot romanić obećaje u jednoj ispravi knezu Vukoslavu Hrvatiniću "da ne će prijeti. neke njegove ljude. T vrtko L se obvezuje Vlatku Vukodaviću (o. 1353). da ne može ,.prijeti nikore. .. Vlatkova človi ka , n i sam ban Tv rtk o ni njegov brat knez Vuk bez volje kneza Vlatka •. Iz kasnijih vremena imamo podataka, da pojedin i bosanski feudald protestiraju kod Dubrovčana . što prima ju n a svoj teritorij njihove pobjegle ljude.
584
N:upls sa crkvI' " .. Un a b~n~ Iz o\\ .. lIdlnovlćl {Zemalj ! kl Inuze ), Sarajevol
,
TA IH .II L X
, -=-P ~
•·'
~1 1 ' r .' H~ p ' : 'i J.• t, ,n : . . . . . . ,,,.-:... . . . . " -,' '~'. ;,'-~.. ;..:; ." ;:·t.:;, l __ ::· t I
! ', ~ ;,
•
' ~ '. O:'. ~ -'
'
,
f l ••
~
.
~
l
:: "i~~ .' ,"I ~ 't : '-. , -_. '. ', ·, ~J !l
_i ....: 1,:· :..:
nrr ~H ~ t
n· ~i;n~r1 . , .~ , . ! . ,
I
:;. ,~. ~ :~ ':. ... '
. . • ,-";-t • .• ,. ! . , .... : , : ." :.. l:'·,r' '': ~l ,l~·. .,' - ;'' ,. ' . . l' · ' ·· ..... t .... _ · "' ~, "" ;"" " 't"' ~ :; '. t "" " i ' " ' . ,: - - . ,- , ' ;- . " ' - ' t... ' ~ l '
-,. . . .
• .,
..
• •
'. "
.
--." .' ..; >•. ; :1
·t . ". " - . "
• • : '" •
•
I·· -"; '
• o
~
•• • : -, .
• ,
• •
••' oo - '
o •
• • • • • • : :
·...i.· .. ·· .. . ,. · .. · ·,...} ,· · · i· - ' ,·.~. l' "~. · i· .: ::··~ · .· · ·. · : "
.:. . • l " ' ; J _ :- <
-...,.ii.
••
• . :"; :-': ",: ::,, , .:-: ., " t:.!-: ~' "" 0., , -.'':- ' ...... - .
.. . •
o
•
,
~ .'
•
•
~
_
... 'l '' 1 _ ' :o'. ~I~ ' ;
· ,.~ · :.· - -·: ·
: ! " n. ";i '
' !• , ".I~o. . ' : :'"o ' " 0" " ':' ,
'r';' ',~ i ',; ' ,,_. ' : "'
~ i -::' ,_ _0-
>
•
~
!:,~",: . :,. :- , l: " ; ," · :"::-_ · ;. ;' : I.·, .; ~ t'f": ~ ' .• . " , !~:. ... . o... . .. ., . .• ..•. j. · ... ; , i" ;";"" ',~ ' " . • ~
.
" ..
". r "'"
'o ~"' . .".,, o " . .
_ . , . "~,. o
,
.'
"" 0" , ·, '.
k·r.,;"
,
' "~ o
•
•
,~
•
\
l
I
:
•
•>
• <• • ••> o
•
S tečak
Iz Donje
Z rO$če (Ze malj ~ k l
muzej Su aj evo )
I ~--
--
T"IIl.A l.X!!
Seljač k o
se stanovništvo dijelilo na zemljoradn ikc i stočare Vlahe. Tih posljednjih je bilo mnogo osobi to II j užnim krajevima bosanske d ržave, u H umu. Trebinj u i gornjem Podrinju. Nije poznato. dokle su njiilova naselja - katuni - dopirala prema sjeveru i da li ih je I.>ilo na cijelom teritoriju srednjov jeko\' nc bosanske drbl'e. Položaj Vlaha bio je svakako, ka o i u Srbiji i H rval.skoj, nešto povoljniji od polobja kmetova. Nema podataka o tome, da li je med u kmetovima bilo različitih kategorija. kao Ito su II Srbi j i bili meropsi i sokalniei. Podavanja i droge obaveze seljaka djelomično su poz.nate. Svaka ~"U ća p l ać al a je godi§ nje vlada ru jedan dukat, o če m u imamo potvrde iz vre mena kralja Tnlka I.. il ta j su duka t 1)0slije mnogi fcudalei prigrabili za sebe. Sc:Jjaci su morali n eS Ulllnjivo graditi i popravljati g radove kao i u drugim srednjovjeko vnim ddavama. Obaveze prema feudal n im gospodarima nislI nam u pojedinostima poznate. One su se, kao i o drug im zemljama , nesumnjivo sasto jale iz. davanja jednog dijela pr oizvadlI i iz rada na posjedima gospodara. Polofa j seljaka bio je nesumnjivo vrl o težak potkraj sam" stal nosti Bosne. Obaveze prema ft:m11l1dma mura le su bil'ali ~ve tete već i zbog turske opasnosti. Celite provale pljačbš ki h odrc:."da Tu ra ka s jedne strane, a stalna gloženja i krvava obraču n ~\'anj~ med u vlastelom s druge strane bijahu uzrokom osim toga. da se .. ljak nije nikad osjećao , da je njegovo ni ono, !tu IllU je preostajalo posli j e nego je ispunio obaveze. Naravno da su i sami T urci isko r illCivali taj elemenat nestabilnos ti, da i s te strane po .. driju otpornu snagu feud alne Bosne. pa su obetavali seljacima potpunu slobodu, ako prijed u k njima. Premda nije poz.nato. koliko su u lome uspjdi, seljak je svakako pokazivao malo interes~ da brani državu i poredak, koji mu nisu mogli pruti ti n i osnovnu sigurnost.
,,
Or.d BI.uj II Mercerov;nl
•
R o b o v i. O d naši h srednjovjekovn ih zemalja trgovd su naj\'ile roblja izvozili iz. Bosne. Roblje, kojim su trgo"ali u na .. Jim primorskim gradovima, na roči t o u Dubrovn ik u, bilo j e ponaj \'ik porijeklom iz Bosne. J ol u početku XV. st. Bosna je bila ozloglašena ka o zemlja, koja .. prodaje ljude .. i t rguje »Ij udsk im mesom ... Robovi, koji su 5ti23li iz Bosne na ra zličita trl iIla.
mogli su biti razli či ta pori jekla. Neki su već u Bosni bili robovi. T ako je ban Prijezda 128 1 poklonio svoga roba Radovana nekom dubrovačkom vlll5 telinu. Za neke bosanske robove proda_ vane u Dubrovniku izričito se naglašava lo, da su pripada li robo,'skom rodu - de gene re servurum Bus niensium - kao ~t" je bio pri kraj u X I V. ~t. neki Radova n. koga je prodao njego\" gll spodar (dominus). Ima slučaj eva. koji pokazuju, da je ropstvo bilo nasljedno i da sc iz njega moglo izići oslobodivanjem. Neki Vlah iz katuna Ugarčića tražio je od Dubrovčana, da mil i zruče neku Bosanku, jer je ona bila njegova robi nj a kao i njezina mati i njezina haka. Ona je pak dokazala, da nije više njegova robinja. jer ju je on poklonio kralj u Ostoji, a taj ju je oslobodio ropstva. i da je kao slobudna doi la u Dubrovnik. Sve roblj e porijeklom iz Bosne. a p rodavano na trii!itima . ni je moralo bit i rop~kog porijekla u samoj zemlj i. Dobar je dio nasiljem padao u ropstvo. Kao patareni Bosa nci su mogli slobodno biti prodavani po kat olič k im zem ljama. Samo kad bi se dokazalo. da su to katolici. mogli su biti oslobodeni. Tako S\l~. 1393 tri Busanke bi le oslobodene na dubrovačkom sudu, jer sc utvrdilo, da nisu patarenke. nego katolikinje rođ ene od roditelja katolika, iako j e njihov vlasnik dokaz ivao, da ih je kupio ka o patarenkc:. V l a s t e I a. Cini ~e. da dastela u Bosni uglav nom polječu od rodovsko-plememkih starjelina. Neke crte rodovskog uredenja odrfavaju se kod vlas tele i poslij e. U ispravama se navude svjedoci ponajviše ~sa brali j om .. , što zna či , da oni istupa ju kao p redstavnici svoga roda. a ne samo lično u svoje ime. I posjed jed ne vlas teoske porodice smatran je $vakak o zajed ničk om svoji nom . koja se nazi va karakterističnim imenom .. plem e n ito~ ili ~ plemenštinh . Sluča jevi. kada vla dar izričit o naglaJ uje. dil neke posjede daje samo pojedincu. pokazuju da je tom prilikom r i ječ o nečem izuzetnom. što odska če od općeg pravila. T ako ban Stjepan K o t ro mani ć daje knezu Vukosl aVII H rvatiniću dv ije ZU I}!! .. u djedinu i u iskla!1 u vjeki jemu i njegovu posljednj emu .. . a ni jednom u jegovu bratu ne dasmo ni sinovclI jegovu razvje kn ezu Vukoslavu ... Velika m oć i uljecaj vlastele nisu dopu.štali, da se II Bosni udomaći sistem p ronija, koji pretpostavlja ja ču vladarevu vlast.
•
•
i •
I ••
I
Vlas tela su se u Bosni dijelila na velmože. vlastel u i vlasteličiće. Svi su bez razlike nazivani knezov ima. Ponekad 511 i najmoć niji feudalc i, kao k nez Pavao R adin ović, imali samo taj naslov. koji Sll nosil i i običn i v las tel ičići. Preds ta vnici velikih vlasteosk ih rodova bili su obično voj vode ili velike vojvode _r u_ saga bosanskoga ... Poslije smrti starjcšine roda naslo\' jc prc!aziu na onoga, koj i jc zauzimao njegovo mjesto. Vojvoda jc bilo više u isto v rijeme. U jednoj is pravi podjednjega bosanskog kralja poimenično se nab rajaju kao svjedoci njih osa m . .Jo ~ se veći broj vlas tele javlja s naslovom lupan, koji sc u Bosni odd.a vi! sve do njezine propasti, a poj edinc i sc na~ iv aj u i _velik im k ne~om bosanskim". U Bosni s tako moćnom vlastelom bila je, osobito od kraja X IV. st.. jasno izražena feudalna hijerarhija. Krupni vdmoh' imaju pod sobom či t av ni z većih il i manjih feud a laea. U Podrinju je bila utjecaj na porod ica Dinj i čića . ali ona je za,·isila od Zlatonosov i ća. koji su bili njihova .. gos poda .. i bili su njima .volni zapoviditi ... Stara vlastela Nikolići. potomci Nemanjina brata Miroslava. zavisil i su II Humu od Sandalja Hrani ća. Vel može često ističu u svojim ispravama pravo. da od svojih posjeda _daj u i udjeljuju s luga ma i plemenitim lj ud ima na svoju volju, daj u ći i za pisuju ći u bahinu i u pkmenihH'. Kao njihovi ljudi navode se knezov i. župan i j vojvode. G r a d a n i. U Bosni. kao i II Srb ij i, gradanska !le klasa sporo raz vijala i do kraja njezine sa mostal nosti nije stekla toliku moć, da bi mogla igrati ma kakvu ul ogu u polit i č.kom životu. Tuđ inci. u prvom red u Dubrovčani. ostali su stalno važan č ini!.:: c II unutrašnjoj i va njskoj trgovi ni Bosne. Ali ne smi jemo umanjiti ni ul ogu domaćeg elementa. Uporedo s ekonomskim na predovanjem Bosne j ača l o je i d o maće gra đanstvo. naroč i to od sredine X IV. st., kada se razvija ruda rstvo. Uza sve važnije gradove ra zv ija se t. zvo podgrađ e (s uburbium ), što se obi čno ogleda i u na~ivu mjesta: Bo ra č P odborač. Ku čl at Podkučiat. Zvonik _ Podzvonik , Visoki - Podvi soki, Kreševo - Podkrešcvo. Olovo _ Pod olovo i t. d. U tim je podgradima pravih tuđ inaca bilo razmjerno sve manje. Sasa je i i nače bilo sasvim malo. i oni se više ne spominj U u rudarskim mjestima II prvoj polovini XV. st. 58i"
.
- u ono doba, kada je ru dars tvo dostiglo najviši stupan j svoga raz vi tka. Dubrovč an i, vik manje stalno nas tanjeni po gradovima. činili su samo nc:.z natan postotak njihova stanovništva, saIvim nerazmjerno s ekonomskom ulogom, koju su igrali. Ostali tud inci. iz dalmatinskih g ra dova. Ve necije i t. d., javljaj u se samo pojcdinačno i nigdje nema ju svoj ih ko lonija. koje bi mogle brojno neilo z n ači ti . Medutim se sve jasni je pokazu je uloga Bosana.ca u trgovačk om poslovanju. Iz dubrovačk ih arhivskih knjiga vidimo, da njihov bro j ne samo stalno raste. nego da postaju sve valniji i poslovi, koje oni preuzimaju. U vrijeme pada Bosne Srebrn ica je brojila oko 700 kuća. od kojih ru t ud inei či nili sasvim neznatan d io. Osim ljudi iz rudarskih eenta ra (Ol ovo, Krcševo, Fojnica i d r.) ili iz poznatijih gradova (Vi soki, B o rač, Višegrad. Prača. Go ralda. Foča i t. d. ) nalazimo i iz man j ih mjesta dosta ljud i. koji se bave trgovinom. iz Ja jea. Rogatice. J eleča. Cernicc . P rozora i t. d. 7. DdavDo urede nje. _ Kao ; II drugim naši m dri'.av
I
I,
,
, I
I
I
.,
,
izvana. Ni kada je centralna vlast d~s t igl a sVOJ U najvecu moc. nije vladar mogao namctnuti svoga sLIJa za .n a sl~ed..ni~a . Poslije stnrti T v rtka l. vlastela mimo ilaze njegova slIJa I birajU n k ralja njegova s tr ičevića Dabišu. T ek posl ije Dabik. njegove ~ell e Jelene i Ostoje dolazi izborom na vl ast Tvrtkov SIIJ. ~ ako J.a~a ~tjecaj vlastele. njezino pravo izbo~~ v l a~ ara sv.e se VlJe os~eca i uzrokom je čes t i h promjena na pT1Jcstolju. Neki su od kraljeva zbacivani i zamjenjivani drugima, da bi poslije nckog. v r.~~ena opet bil i birani (slučaj Ost ~je i .Tvrtka I ~ ) . Neito stabilniji postaje pol obj "ladOIra poslJednJ~ ~ecemJa b?sa~ke ~~rr:os.t~ . nosti ( 1421-1 463). Bijaše to posljedIcom $l abl~enJa .m ~ . \Ch k l~ feudalaca Hrvati nič a i Pavlo\'iča i sve večeg IZdvapnp oblasto ' d mce, ' n)'a vlastele Ko sača ,IZ drbv ne zaJc za t'lm nek og sm'riva I zbog sve jačeg turskog pritiska. . . Vladarevi prihodi u Bosni bili su sličnim priho.dima., kOJe Je imao i vladar u feu dalnoj Srbiji. P rije svega on je pnmao podavan ja od zemlje, kojo nije ustu-pio drugim fe udalcima Satu u Srbiji odgovarao je danak, koji možemo ~ralit i od. vremen.a Tvrtka I.. u iznosu od jednog duka ta po kuh Va bn Izvor pn hoda bile su ra zli čite carine bilo na prolazu trgovačke r?be kroz pojedina mjesta ili od izda\'anja.trgova po~ zaku p. K ~d J~ Bosna imala izlaz na morc, u lukama Je - kao, u dalma tmsklm.. gra dovima _ ubirana l. zI'. »trgo vina. od brodova. k ~JI s.u pristajal i ili odlazili. U regaIna prava pripadalo je ~lzl~anJe odredenog poslotka metala po rudnici ma (urbura. vJeroJ~tno jedna osmina), zatim i prihodi od kovnica. Najzad. bosa nskI su vl adari primali od D ubrovnika ,.stonski {I oho d a~_ od 500 p~rpe r~ goda nje. a o tkad je pro gl ašeno kr aljc"styo, l _svetodm.tarskl dohodak .. (!toOO perpera). . Svi ti prih odi nis u potpuno pripadali vl ada ru do kraja samostalnosti bosanske feud alne ddave. Vlastela prisvajaju dobar dio od k raja X IV. sl., osobito cari ne na svome teritoriju. ~ .med~ njima i od većih trgova i rudarskih srediha (kao DrlJe~a I Olovo). Ni dukat od kuće nije više dayan vladaru ~ pOSjeda velikih feudalOIca: K osa če su ga, na primjer, pobi rali .za s.ebe I)reko svojih ,.dukatnika-. Kralj St jepan T omaš u~tupa .smm'.' ma voj vode h 'anih Dragi!:iča »gradoye, fu pe, sela I vsaka prlho
589 588
od kovnica vik dece nija ilije postojao u vrije me slabe central ne v las ti: Dabih. J elena. Ostoja, Stjepan Ostojić i T vrtk o U. za p rve svoje vlade n il; u kovali novac. VlasI vladara u Bosni og raničavao jc driavni sabor. obič n o nazvan s t a n a k ili zbor. Vrlo j~ čes to on oz načen u suvremenim spomenici ma kao "sva Bosna_ ili kao ,.sav rusag bosanski .. ili naprosto ka o " Bosna ". »rusag bosans ki ... U doba vcć ra zvijenog fe uda lizma, kad o njemu imamo pn'e podatke. na sta na k dolaze isklju čivo I'lastela. ,.Bosanska crkva « nije sudjelo"ala na n jemu, a isto tako ni predstavnici ostalih dl'iju crkava. katoličke i pravoslavne. U normalnim je prilikama vladar sazivao slanak i sudjelovao na njemu s naj blilim članovi m a porodi c~. Ali dogadaJo sc, na r očito u početku XV. st .. d a su sc vlastela sastajala i bez vladara. Na stanku 51.1 rješavali o svima valn ij illl cir!avllim poslovima unutra! nje ili vanjs ke politike. Stanak je vršio izbor vladara i prisustvovao njegovu krunisanju; na nje mu su učesnici odluči vali i o zbaci \'anju po jed inih vlada ra. Ponekad su zakl j učivali o izuzetnom postupk u protiv vladara . Tako je na stanku odrhnom poslije ubij!tva kneza Pavla Radenovića zaključe n o. da se kralj Ostoja kao glavni kri vac uhvati i svde. i on je Illorao preko noći da sc spasava bijegom. Sta nak je odluč i vao i o kr al jevu dodjeljivanju baJtina pojed inim vel moiama. JednolII su prilikom Dubrovčan i poručivali Saodalju Hrao iću: .. Vojvodo, svak i vlastelin ima privilegije od Bosne, i vi ih imate: punu kuću , kojima su vam u različita vremena dane i ust upljene mnoge oblasti i lupe ... _ I oduzi manje vlasteoskih posjeda, u redov n im prilikama razumije: se. nije sam vlada r mogao vršiti bez prista nka vlastele na stanku. .Jedan od najldih prigovora iznesenih protiv Ostoje ka o kralja bio je nesumnjivo taj. što je stvo rio smutnju u Bosni ~kdeći bosanskoj vlas teli baltinska pra.l'a«. Ka rl su Dubrovčani zahti_ jevali. da sc jedna ugJedna vlasteos ka porodica progna iz Trebinja, po ru če no iIII je u ime kralja Tvrtka l l. i .. sve Bosne~. da n ipoho ne će da uklanjaju vlastelu s njihove baštine. U nekim is pravama predvida se, da vlad ar oi u slučaju .. nevjere" ne može od uzeti vlas telinu posjed, dok m: bi kriv icu ..ogledala" sva Bosna. ,.njegova drulina plemeniti Ijudi«. pa i _crkva bosanska ... 590
,
I I
,
•
I
I
••
Stanak je odluči va o i notudivanju rlr!a vnog teritoTlJa. Kral j Ostoja je J3gg odstupio Dubrovniku .. Nove zem lje... kako se u ispravi i zriči t o ističe ...s voljom. pače ishotenijem vlastelI: i vdmoža kraljevstva mi ... I kad su Dubrovč an i u doba reudaInog ra strojstva k upoval i Kona vle od njihovih neposrednih go· spodara. K osača i Pavl ovića . tražili su i dobili pristanak i potvrdu od kral j a i _s ve Bosne«. Isto tako na stanku je rjcšavan<> i o pitanju rata. za kl jučivanju mira ili {} sk lapa nju ra zli čit ih ugovora izmedu Bosne i k oje dru ge države . Organizacija centralne uprave pri dvoru u Bosni odgova, ral a je uglav nom orga ni'.taciji u Srbiji. Na čelu poslova dvora nalazio se d vo r s k i (u Srbi ji dvorodr!ica). Blagajnom je upravljao k a z n a e, za vrijeme kraljevsl\'a nazivan II r o t o \' e ~ t i j a r ili k o m o r n i k. Od kraja XII. sL postojal a je vladareva kan celarija. u kojoj su radili ci j j a e i ili g r a m a t i c i. P oslije pro... lasa kraljevsh 'a dvorskom kancc:la r ijom upravlja log o t e t ZO! latinsk o dopisiva nje postojao je poseban notar. Kao u Hrvatsko j ; Srbiji. i u Bosni je postojalo zvanje t e p č i j e. ali kakva je: bila njegova f unkcija, nije još točno utvrdeno. Od ost alih dvor~ki h služba spomin je se još II XIII. st. pc h a r n i k . .: s kraljtl·skim naslovom preuzet je iz Srbije i s t a v i l a e. Duzno ~l stavioca bijaše da sc brine za dvorsk u kuhinju. 8. Slabl jenje ceotralne vlasti i jalanje krupnih reudalac~ l'\apred.:k Bosne u drugoj polovini X I V. st. bio je dobrim dijelom .'czan za ličoost k ral ja T vrtka L; on jc znao da suzbije nepl" kome fcudalee i da ojača centralnu vlast. kol iko su dopuštah odnosi dru!tve nih snaga i posebne vje rske pri like. Ali kak" ~e on u svojim ratovi ma za proširenje bosanske dr!ave morao oslanja ti is kl jučivo na fe udalnu vojsku, tu je morala ojačati i mot vlastele, koja je u osvojenim oblastima dobivala nove rosjed~ . Stvarali su se lako preduvjeti, ko ji su poslije Tvrtkove smrt i (1391 ) ne minovno morali pridonijeti daljem jačan ju ieudalac(;.. a slabl jenju cent ralne vlas ti i državnog jedinstl'a. l suvremenici. osobito dobro obavijciteni Dub rovčani osjećali su, da će se p nstignuta ra \' notda brzo izmijeniti u korist vlas tele i da se dria\';; ne će moći odr!a.ti tl onom opsegu. koji je postigla. C in: S , ! Sil znali za kraljevu smrt, Dub rovčani su istoga d ana razvili akciju. 59 1
I
I
! ·da potisnu Bosance iz Dalmacije i da prošire svoj teri torij. Vijeće umoljenih odlučilo je. da -se pobije poslans tvo II Dal maciju, neka savjetuje grad ove. da sc vrate pod vlast ugarskoga kralja. U isto su v rijeme D u b rovčani započeli pregovore s humskoll1 vlastelom Sankovićim3. da im ovi prodaju svoju župu Konavle. i priveli ih kraju za nepun mjesec dana. Taj samovlasni postupak braće Sank ovića bin je povodom za međ u so bno o bračuna vanje h umskih velikaša. Na Sankov i će su navalili vojvoda Vlatko Vu k ović i knez Pavao Radenović. zauzeli nji hove oblasti i podijelili ih izmedu sebe (medu tima i iupu Konavle). To su d odu!e učinil i ! pristaflkom »stanka gospode bosanske •. ali i pored toga t~ j dogadaj jasno pokazuje. koliko su feudalci u Bosni bili naglo d igli glave. I lič n ost. koja je izabrana za novog kralja. znak je naglog slabljenja cent ralne vlasti. Vlastela nisu htjela Tv.rtkova si na. nego su proglasila za kralja staroga i nesposobnog člana dinastije Sljepana Dabi~u (1391-95). Unutrašnja slabost Bosne brzo se osjetila i u odnosima prema Ugarskoj. Ako ne formalno. stvarno se Bosn", posljednji h godina vlade T vr tka 1. bi la potpuno oslohodila zav isnosti od nje. Kralj Zigmund je i bez borbe opet nametnu o Busoi uga rsku vlast. Na sastank u .1 f)akovu. Dabib je s vlas telom mo rao primiti teške obaveze: Zigmund je prizna t za .prirodnog gospod" ra .. Bosne. i po utv rdenom sporazumu trebal o je da on poslije Dabi šine smrti oeposredno raspolaže bosanskim prijestoljem. Kao uga rski va-zal Dabiša je bio postavljen i za fupaoa jedne uga rske fupanije. Za stanje u Bosni karakteri stično je. da su pojedini velikaši neposredno obećavali "jernost Zigmundu. pa i u slučaj u da se kra lj Dabiša ne bi drbo sklopljenog ugovora (1393). Pošto je svladao buntovnu vlastelu u H rvatskoj. Zigmund JI': i ituĆ!': godi ne prisilio Dabišu. da sc od rekne Dalmacije i H rvalske. Glavna točka Dakovačkog ugovora nije ipak mogla bili iz,"rkna. Kada je umro DabiJa (1.395). požurila sc bosanska vlastela da na njegovo mjesto izaberu za kraljicu njegovu fe nu .Jelenu Grubu, prije nego !to bi Ugarska intl':rve nirala. Kralj 2igmund sc spremao za rat proti\" Turaka pa se morao pomiriti sa 5vrJenim či nom . Poraz kod Nikopolja (1.396) bija~e uzrokom. d a j e Ugarska viJe godina ostavila Bosnu na miru.
!
f•
-•" • oo -•• ,• -•• -,• •
-
~
I I
:
•"
-• t
••
•• -• • oo
,
,• ••
,-
.•
,• ~
l
I
I
,•
-••
TAIIl..,.\ I..Xt\'
••
,I
•• .-e=--_. ·oo- ..., .-. .. . • ... :: ••• •• oo o- •>
~::i o~
:=-" "
o ;;:. "
O'
o"•
-"• •" ON > .
•
Z
S vladom Jelene Grube (1395-98) nastaje u Bosni dub per ioda, kad je vla~t vladara bila gotovo iščezla, Bosanska vlastela uspjela su ne samo oslabiti centralnu vlaSi, nego su i njezine nosioce postavljala i skidala po svojoj volji. Princip nasljednosti nije ni prije bio u Bosni potpuno prevladao. ali se ipak osjeeala neka stabilnost položaja jednog vladara, koji je $ pristankom vlastele dobo na prijestolje. Sada su se na \0 malo obaziral i. Za četvrt stoljeca izmijenile se na vlasti četiri ličnosti, od kojih su dvije po d,'a puta dolazile na kralje\'sk i polofaj. Jedino. na Jlo su vlastela pazila, bil o je to, da kraljeve biraju iz dinas t ije Kotromanića, i to svakako najviše zbog zavist i velikaša, koji nis u dopuštali. da jedan od njih preuzme kraljevsku vlast. Izmedu vlastele se i s tiču moćni pojedinci, koji okupljaju oko sebe manje utjecajne feudalct i s pomoću drfavnog sabora stanka - namecu svoj u volju či tav oj zemlji, ako SlI 10 nesred ene prilike uopee dopuštale. Sudbina Bosne zavisila je uglavnom od tri porodice: H rvatinića. K osača i Pavlovi ća. Hrvatinići su bili stara vlasteoska porodica, koja je imala najviše svojih posjeda u sjeverozapadnoj Bosni, u Donjiln Kr ajevima na Vrbasu. Njezin predstavnik bio je Hrvoje Vukčie_ veliki vojvoda ,.r usaga bosanskog « već od vremena kralja Tvrtka I. Poslije Tvrtkove smrti njegov utjecaj sve ,·ise ras le i izvan Bosne. Za vrij eme loorb i ir-medu Zigmunda i Ladislava Napuljskog on p roširuje svoju vlast i nad jednim dijelom I-!rvatske i Dalmacije (od 1402 nosi naslov hC':rcega splitskog) i igra sličnu ulogu, kakvu je jed no sto l jeće p rije ig ra o Pa vao Bribirsh O d n jegova je drfan ja mnogo godina najviJe zavisilo, kak o će se razvijati odnosi u samoj Bosni i kakva če biti njezina "anjska politika. Kosače su pripadale medu one "lasteoske porodice. koje su se uzdigle u prve redove u d oba napredovanja Bosne pod T vrtkom l. Vlatko Vukovi ć, poznati vojskovoda, kome je Tvrtko darovao veli ke posjede u novoosvojenim oblastima, položio je temelje moći te kuće. Vlatkov sinovac i nasljednik Sandalj Hranie Kosača (1392-1435) pro~iruje i zaokružuje svoju oblasL Potkraj njegova života ona ćC': obuhvatiti prostrano područje od Prijepol ja, Pljeval ja i Nikšića do Cetine. Sandalj j: po 5\'0-
38
H Wlortk..........ta J u .... lu)Joo I.
593
I joj moći i utjecaju malo zaostajao za Hrvojem Vukčićem, a posli je njegove smrti (1416) ostaje najmoćnija ličnost medu bosanskim feudalcima. »Plemc:nito~ treće porodice, Pavlov i ća, nalazilo se II istočnoj Bosni. Njezin je uspon počeo s knezom Pavlom Radinovićem pri kraju vlade Tvrtka 1. On je ddao krajeve oko rijeka Krivaje i P rače. U njegovoj su sc vlasti nalazili rudnik Olovo i grad Borač na Prači. Odatle širi na kraju XIV. st. svoju vlast i nad jednim dijelom Primorja (Trebinje, Vrm s Klobukom, polovina Konavata s Cavtatom, Bileb. Fatnica). Za vrijeme slabljenja centralne vlasti II Bosni velmože su prigrabile dobar dio vJadarskih prihoda. Oni ubiru za sebe danak od jednog dukata po kući (što odgovara soću II Srbiji ili »podimnom dukatu« u Hrvatskoj). Prisil javaju ča k i Dubrovčane stalno nastanjene po trgovima, da ga i oni plaćajU. Sandalj Hranić je čak za vrijeme kra_ ljice Jelene zahtijevao od Dubrovčana, da njemu isplaćuju svetodmitarski dohodak od 2.000 perpera godišnje, što su ovi odlučnI) "dbil i, bojeć i se daljih prohtjeva bosanskih feudalaea. Prihodi od carina idu isto tak o uglavnom l'lasteli. Učestale žalhe Dubrovčana pokazuju, da je broj mjesta, gdje se ubirala carina, stalno rastao, a da je carinsk a stopa poviša\"ana. i vazali pojedinih velmoh postavljali su carine u svoju korist na mjestima, gdje ih prij e nikada nije bilo. Zakupnina carina pojedini h t rgova rudnika ne plaća sc ,-iše vlada ru, nego feudakima . Oni se ponekad nagađaju , da prihode podijele izmedu sebe. Prihode od Drijeva dijelili su u početku XV. st. izmedu se be Hrvoje Vukčić i Sandalj Hranić. Poslije je Sandalj uzimao jednu polovinu, a drugu je prepuštao Pavlov ićima i humskoj vlasteli Radiv ojevićima. To je bio velik izvor prihoda za tc vel ikaše, j er se zakupnina za trg Drijeva kretala tada od 3.200 do 3.600 duka ta na godinu. Pal'l ov i ći su sa svoje strane ustupali Sandalj u jedan dio carina u Olovu. Pojedini feuda1ci vode svoju posebnu ekonomsku p olitiku. Sandalj Hranić pokušava, kao prije kralj Tvrtko 1., da sc oslobodi posredništva Dubrovnika u prodaji soli. On otvara d"a puta novu solanu u Sutorini kod Novoga. Dubrovčani su ulagali protest i traiiii, da se l u "50 ne prodaje ni donosi, nu da Vlasi gredu po mjeskh starch gdjeno jest zakono da se pro-
594
dava~ ,
,
i tad je vojvoda odustao od svoje namjere. Ali je i poslije od vn:,nt'11a do vremena nastojao da poveća svoje prihode od prodaje soli : naredio je, da u Drijevima pojedinci ne mogu prodavati neposredno so, nego da se ona može kupovati samo i~ skladišta wkupnika drijevske carine. U momentima, kad su odnosi s Dubrovnikom bili z::.tegnuti. zabranj iv ao je svojim Vlasima da silaze u grad po so. Dubrovčani su se morali više manje boriti. da se od de »krasni zakoni i slobodštine" o prodaji soli. D ubrovčani su brzo osjetili. da više n isu dovoljni samo trgovački uguvori s kraljem Bosne i da je važnije za njih , da osiguraju svoju trgovinu sporazumima s pojedinim velmobma. Već dva mjeseca poslije smrti kralja Tvrtka dobili su od Radiča Sankovića ispravu, kojom im je osiguravao slobodu kretanja i poslol'::.nja po cijelom svome »vladaniju «. Slične ugovore sklapaju kasnije s Pavlovići ma , Kosačama i drugima. Otimanjem prihoda, koji su prije pripadali vladaru, i sudjelovanjem u trgol'ini mnogi su se fcudalei brzo obogatili. Kakvim su sredstvima pojedini od njih mogli raspolagati , pokazuje ovaj primjer: kada je umro dubrovački I"lastclin Marin Kabužić, našlo se u njegol'oj ost
Poslije poraza kod Nikopolja, Ugarska nije mogla za neko vrijeme aktivno utjecati na bosanske prilike i nastaviti započetu akciju podvrgavanja Bosne. kad je bio sk lnpJjen ugovor u Đak ovu . Bosna ipak nije mogla ne. sudjelovati u velikom sukobu, koj i je izbio u Ugarskoj 595
•
i Hrvatskoj izmedu pristah kralja Zigmunda i njegovih prot i\" nika, koji su htjeli da na ugarsko prijestolje dovedu Ladislava Napulj~~o~, osobito jer su ovoga najviše podupiral i hrva tski feudalel l Jer se suko b rjeJavao II neposrednom susjedstvu Bosne:. H rvoje V uk čić, k ome su posjedi dobrim dijelom bili i na brvat_ skom tlu. ula,:!;i II t u borbu j postaje brzo giavni stup napuljske stran.ke. LadIslav obasipa Hn·oja darovima i naslovima: postavlJa ga za svoga generalnog namjesnika II Ugarskoj. DalmaCl.Jl, Hrva.tskoj i Bosni i daje mu naslov hercega spl itskog. Ddil nje HrVOJa Vukčića hito je od lu čno i Ul (khoje Bosne II tom sukobu. Najutjecajniji feudalei na njegovoj su strani. medu nji ma i Sandalj Hranit i Pavao Radinović. I novi kralj Ostoja (1398-1404 ). doveden na prijestolje Injesto svrgnule Jekne. morao se povoditi za politikom velmoža. Zbog. p relas.ka Bosne na stranu protivnika kralja 2igmund:\ b~knuo Je rat Izmedu nje i Dubrovnika. koji je uporno bio na 2Jgmundovoj strani. Bosansb je vo jsb opusto ~ i la dubrovačko podr~ čje, jer . se Republika nije ht jela pok orili zahtjevu kralja Ostoje. da Prizna bosansku v rhovnu vlast i da istakne bosansk u zastavu na bedemima (1403). U tom se ra t u jasno pokazalo. kako Bosna v iie ne može istupati kao cjelina i koliko se pojedini velik~Ji brinu za svoje interese. Premda ogorčen proti"nik kralja .2lgmunda, Hrvoje Vukčić nijI:' prekidao odnose s Dubrovnikom. a neka druga vlastela traže za vrijeme rata usluge od Dubrovčana. Kada .ie kralj Ostoja, osjećajući, da Ladi slav Napuljski n~m a dovol~no snagI:'. da zavlada čitavom Ugarskom. i da je 21gmund pOjačao svoj položaj, priho ovome i izmirio se s njim. Hrvoje. .vukčic postaj e otvoren s3ve7.ni k D ubrovnika i sklapa ugn;or s njlm~ .• su protiva kralju Ostoji na njegovu pogibiju irasulije J prognanIJe vana kraljevstva«. Veći na bosanske vlastele na p.u~ta kral ja Ostoju. bojeći se jačanja ugarskog utjecaja. U pro~ jece 1404 Ostoja je zbačen. a na njegovo su mjesto vlastela Izabrala Tvrtka JI. Tvrtkov i ća (1104-14 09). U ~os ni ~u pot~uno ~re\'ladali protivnici kral ja 2igmunda. Zba čenI OstoJa pobjegao Je u Ugarsku i nastojao da s njezinom P?moću.?pel dođe na vlast. Kako je Bosna , koju je vodio Hrvoje, bIla naj jaČe uporihe njegova su parnika, 2igmund je odlučio da pomogne Ostoju i slomi otpor bosanske vlastele. Kao i prije,
I , ,
I
•
izlika 7.a napadaj na Bosnu bila je, Ho su u njoj vladali ,.herelid". Ka tolička je crkva opet objavila križarsk i rat protiv hosanskih patarena. Vi!e su godina ugarske vojske navaljivale na Bosnu; uspjeh je bio samo djelomičan . Zauzeti su bili neki gradov i, medu njima i Bobovac, najjača bosanska Ivrđava, gdje je ostavljena ugarska posada. U Bobovac je doveden i Ostoja, ali nije mogao biti nametnut Bosni za vladara. U7. njega je bio sasvim neznatan broj vlastele. Većih je posljedica imao tek napadaj kralja 2igmunda u jesen 1408. S jakom vojskom upao je on u Bosn u, zauzeo i porušio neke gradove. Zigmund je odlučio da d ra konskim postupkom ulije strah bosansk oj vlasteli j natjera je na pokornost. Narcdio je, d a se u Doboru svi zarobljen i velika§i - po jednom suvremeniku 171 na broju - pogube. a nji hova tjelesa bace s g radski h zidina u rijeku Bosnu. P oslije tih us pjeha Ugarske nastaje p reo krct u držanj u Busne. Najutjecajnij i feudald bili su prisiljeni da napu~te borbu. Sam H rvoje Vukč i ć izmi r io se već pri kraj u iste godine sa Zigmundom, koji mu JI:' iskazi vao n aroči t c p očasti, uvidajući , da 10, šio je Vukčić napustio Ladi sl ava Napuljskog, zna či i slom njegove stranke. ISandal j Hrani ć je. kako se či n i , privremeno nap ustio borbu, a vjerojatno i Pavao Radin ović. Ugarska n ije ipak mogla da tra jno učvrsti svoju vlast nad Bosnom. Hrvoje doduše oSIaje nekoliko godina na strani kralja 2igmunda, ali njegov u tjecaj nije bio više dovoljan da odl učuje o dria nju bosanske vlastele. Većina je bila i dalje protiv Ug.:.rske. Sandalj H ranić i knez P avao Radinović vode su otpora i podupi r u kralja Ostoj u, koji s njihovom p omoću upel dolazi na prijestolje (1409) i solidaran je s antiugarskom politikom. ProtiYnid Ugarske oslanjaju se na Turke. U jednom pismu, koje je u putio Splićani ma , u travnju 14 10, herceg Hrvoje ih poziva, neka Ostoji oduzmu kuću, jer je »već odavno pristao uz Turke i odmetnike bosanske p roti v kraljevs tva i kralja ugarskog, preblagoga gospod ina 2igmunda ... Mijda!lje T uraka u bosanske poslove samo je pojačalo odluku Ugarske, da konačno rijdi bosansko pitanje. U proljeće 1410 Jalje 2igmund opet vojsku na Bosnu; poma!e ga i Hrvoje, k oga je postavio za svoga »v ice-kralja .. u Bosni. Mađari za u-
596
59i
, timaj u više ~dova . a sam H rvoje im predaj e neke, koje je držao, medu njIma g rad Srebrn ik II Usori i Srchrn icu 03 Drini. Uskoro se pojavljuje i Zigmund s nam jer.om. da naj zad provede odredbe ugovo ra II Đak ovu i okrun i se za kralja Bosne. Bio je postignut sporazum s vlastelom, i Dubr ovča ni su već bili od red ili poslanstvo i darove za krunisanje, ali lo se nije zbilo. 2igmund je morao tražit i sporazum na drugom osnovu, koji nije bitno mijen jao odnos Bosne prema Uga rskoj. Priznao j e Ostoju za bosanskoga kralja. a ovaj njega ta svoga suverena (14 11 ). Vojvoda Sandalj i knez Pavao pr i h v a ćaju takoder takvo rjeI;coje. Integritet Bosne uglavnom se odr!ao. j edino je Zigmund Srebrnicu predao despotu Stefanu Lazareviću , a Usoru i Sol je stavio pod neposrednu ugarsku up ravu. ~ek ol ik o godina stalnog ratovan ja i međus o bn og obračuna vanJa vlastele sh'orilo je pravu ana rh iju u zemlji. Pljačka l a je ne samo ugarska vojs ka pri na vali na Bosnu, nego i njezine p?s.a ~e ostavljene da čuv aju po jedi ne gradove. Ugarski najammc~ IZ Vrand uka upali su jednom prilikom u Podvisoki i opljač. kah dubr ov a č ke trgovce. Nl';ke su zarobili. odveli u Vranduk i stavili na muke, da hj im iznudili otkup od tisuću dukata po osobi. Srebrnicu su u pro ljeće H II opljačkali i spalili protivnici Ugarskl';, pri če mu su opet stradali i oubrovački trgovci. PUIov i ~u p~stal.i ~asvim nesigurni; pojedi ni su vel ikaši napada li trgovce I otlmab lm robu. Trgovci nisu bili sigu rn i za svoj livot, ni kada su puloval i tl drui tvu s čl an ovi m a di nastije. Nećak kralja Ostoj e. knez Vuk , ubio je na putu od Ddevica u Visoki D ubrovčanina Jakšu Bunica i odnio ,'eć u količi nu srebra. koje j e Buni ć nosio. »Hode na§i po Tllrceh i po ineh poganeh, da nigdef tolika .da našem ne učin iše kolik o tuzi«, pisali su Du b rovčan i u povodu toga kral ju Ostoji. ~po~az ~m U~ars ke i Bosne l4i J bio je poslj~icom PQpuštanJa I..S Jedne I s d r uge strane. J edan od razloga za to bila je nesumnjIVO sve veča opasnost, koja je prijetila Bosni od T uraka. Turci su, kao !ito smo vidjeli, još prije Kosova počel i upadati i u bosa nske oblasti i nas ta" ili to i kasnije. Za vrije me kral j a Dabi!e uspješno je odbijena provala jedne veče turske ,'ojske. U siječnju 1398 sinovi sultana Bajazida navalili su na Bosnu, ali je veći dio T uraka nastradao zbog ~trašne zime. Ubrzo
Turci s obični h pl j ačkaških pohoda prelaze i na upletan je u unutrašnje sukobe u Bosni i postaju važan či nilac u razvoju događaja II Bosni i u njezinoj borbi protiv Uga rske. Kralj Ostoja i pojedini veli ka';:i nisu preza!i od toga. da trale oslon kod T uraka. Ali kao saveznici Turci nisu bili mnogo lakši nego kao neprijatelji. Bosanski feudalci. i uza svu tu kratkovidnost i se· bi č n ost svoje politike. morali $ U jasno uvidje ti, da Turska posta je opasnija za samoSiainost Bosne nego Ugarska. i t rafiti ono rješen je u odn osima prema tim d vjema silama, koje je našla Srbija pod despo tom Stefanom Lazarev i ćem . Kralj Zigmu nd S~ svoje strane, da bi odijelio B o~nu od Turaka, morao sc odreĆL namjere, da jc neposredn o pokori sebi. i zadovoljiti ae o bnavljanjem \'ar.alnih odnosa. Bosna sa svojom sasvim slabom centralnom vlašću i j a kim. među so bn o z3\'adeni m feuda Jci ma nije mogla dugo iti istim putem kao Sr bija. Ona nije mog la kao cjeli na od l učivati o svom dr!anju prema Turcima . Sukob i između vel moža hrlO su omogućil i Turcima da obnove i poj a čaju 5\'Oj utjeca j u Bosni. Prelaza k H rvo ja Vukčića na st ranu kralja lis-munda najViše je pridonio. d a Uga rska obnovi svoju vlast nad Uusnom. Kada je rijcšcn(l bosansko pitanje i kad a je napukon prestala s\'ab op~snosl od napuljske dinastije, ligmund j l'; poku!ao da slomi suvile Ill oč n oga splitskog hercega. Pritom mu je dobr o došao sukob njego\" s velmo!ama bosanskim, osobito sa Sandaljem H ra n ićem: Sandalj je pomogao despotu Stefanu u ratu protiv Muse, a H rvoje je upa o u njegovu oblast i opusto!io je. Zigmund je POČC
599
KARTA XIX
Nou.
DONJ I Oslf'Ol)i ea
o
B~
o
OC/~
o
TER I TOR IJ I
BOSANSKIH VELMOZA U _ __
IIRVOJA VUkČiĆA
"o. ..
lt..12
• ...... 1(;38 _ _ _ PORODICE PAVLOVI CA • • _HERCEGA ST.J. VUKCICA_ .. 1"60
Fatnic4
,. •
KARTA X IX
10. Međusobn e borbe velikaša i jačanje turskog utjecaja. _ Turci su medutim poslije obnavljanja j edinstv;) svoje: dr žave pod Muhamedom I. (141 3) pojačal i svoju aktivnost II Bosni. Ako H rvoje moida i nije prije imao veze 5 njima, zbog kojih jc: optuiivan i osuden, tada je II njima našao prirodnog saveznika. Po sporazumu s Hrvojem skopski krajil nik Isak-beg upao je ljeti 1414 II Bosnu. Jedno tursko odj eljenje: prodrlo jc: preko Hrvojeve oblasti do okolice Zagreba. S Turcima je II Bosnu doša o i bivJi kralj Tvrtko II., koga je H rvoje želio da d ovede na prij e. stolje: mjesto Ostoje. svoga protivnika i uga rskog vazala. U zemlji su opet bila dva vladara; jednoga je pomagala Ugars ka. drugoga Turska. Buvia§tc jc: opet zavl adalo II Bosni. Da bi odrlala svoj utjecaj u Bosni i spriječila pUSlo!enje H rvatske i Dalmaci j e preko Hr vojeve oblasti, Ugarska je morala up utiti svoju vojsku preko Save. Ljeti 141.5 Turci su iznenadi li i satrli tu ugarsku vojsku, vjerojatno II blizini Doboja. Turska je pobjeda izm ijenila potpuno položaj Bosne. Ugarski je utjecaj bi o jednim udarce m Zbrisan. Vlastela i kral j Ostoja odmah su izmijenili svoje drfanje. ,.Sva je Bosna jednodušn
I ,
Ostrooica o
TERITORIJI BOSANSKIH Vl1mZA U XV ST01J, _ _ _ HRVOJA VVKCtČA ..: 11,.U
/&olt
• _PORODICE PAVlOVtCA ..o 1'>.. " _ ' .-n0T0Jl ____ I1 ( RCEGA STJ. VUKCiCA .... 1
I
•
I
I
kneza P avla .. ; ,.Bosna je gotovo porušena, il veli ka!i i~med u sebe spremaju n ajveće istrebljenje .. ; ~Bosanska jc kral jevina II uobi čajenoj i velikoj neslozi .. ta ko su govo rili dubrovački izvjdlaji o stanju II Bosni II to vri jeme. Cak je i sultan morao slati izaslanike da posreduju II izmirenju vlastek. Na stanku održanom tom p rilikom većina je svaljiva la krivic u na kralja Ostoju i :tahtijevala, da bude maknu.t. O ... se morao noću spasavati bi jegom. Turski utjecaj \1 Bosni dobivao jc sve čvršću podlogu i pripremao j e teren za njezino konačno un ištenje. Vc:1moie ne poziv aju turske če te samo kao po m oć II medusobnom obraču nava nju. Uzimaju i stvarne obaveze i postaju sultanovi kletvenici. Poslije P avlović a dolazi na red i vojvoda Sandalj Hran ić. Da bi o nem ogućio, da T urei pruže pomoć njegovim protivnicima, on priznaje t ursku vlas t. Turci raspolaiu bosanskom zemljom, oduzimaju je i dijele po svo joj volji. Sam Sandalj i st iče u jednoj ispra"i, kako je dobio d io Konavala ,.miloUu i darom božjim i veli koga sultana Mehmed-bega •. ,.kada se Petar Pavlov ić iznevjeri ca ru sultanu i ubi ga !sak, carev voj voda. s carevom vojskom". Ko liko je Turska uspjela da stvori me tež i dokle je dopirala bezobzirnost feudalaea. vidi se na jbolje iz dogadaja za vrije me rata, koji je voj"oda Radosav Pavl ov i ć vodio prol iv Dubrovčana (1430-32). Kad su D ubrovč an i nudili savez Sandalj u proti,' Pav l o vića , on je traiio od re publ ike 4.000 du ka ta, da bi ti m novcem mogao ishoditi na Porti od obre nje, da. zaral i na Pavlovića. j er se taj nalazio pod turskom za!titom. Za vrijeme ratovanja stvoren je bio i plan. da Dub rovčan i, Sandal j i sam bosanski kralj Tvr tko l l. ku pe za iO.OOO du kata od sultana čitavu oblast ,·oj vode Radosava i podijele je izmedu sebe. Sultan šal j e svoj e izaslanike, da in·jdaju i rjd avaju spor Dubrovn ika s vojvodom. On dodjeljuje Republici jedan dio Pavlovi će ve oblasti (Trebi n je s L ugom i Vrm s Kl obukom), da bi uskoro poništio svoju odluku. Pri"remeni uspjesi jedne ili druge strane post izavani su. ra zumije se, prosipanjem silnog novca na Porii i sla njem bogatih darova. Upletanj e T uraka u bosanske poslove nije se zadri:alo samo na raspirivanju i iskorišl:ivanju razdora medu pojedinim fellda lcima. na roč i to onima koj i su bili bliži njiho\'oj g ran ici, kao
601
T" ;to su bili Pavlov ići i K osače. Turci pomafu i prctendente na pri jC1itoJ je. S njihovom vojskom dolazi II Bosnu T vrtko II . (1 414 ), i oni utječu i na njegov ponovni dolazak n a vlast (142 1-1443). Poslije, nezadovoljni s Tvrtkom. podupiru protiv njega kao protivukralja Ostojina sina Rad ivoja ( 14 !~2). Bosna i formalno priznaje tursk u vlast i obvezuje se na plaćanje godišnjeg danka. Neuredno isplać ivanje toga danka iskorišćuju Turci, da i dalje jačaju svoj položaj II Bosni. a kao zalog zaposijedaju neke gradove. U zalud je kralj Tvrtko II . molio Mlečane , neka mu pozajme 32.000 dukata, da ih iskupi. Poslije biLke kod DQboj a Ugarska nije vi Je godina mogla niha poduzimati, da pri,'uče Bosnu na svoju stranu. Ali kral j Žigmund n ije potpuno odustao od svojih namjera. da Bosnu što l jdnje vde za Ugarsku. Nije ipak pokušavao da to I)()stigne silom ka o pri jašnjih godina, nego sporazum om s Tvrtkom II . Bosanski j e kral j ubo u pregovo re i u rujnu 142i obvezao se. da će prijestolje ostavi ti, ako umre bez zakonita potomstva, 2 igmundovu tastu H ermanu Celjskom. rodaku Kot r oman ića . Pod okolnostima , II kojima je sklopl jen, taj je ugov or mogao imati samo štetnih posljedi ca . P avlov i ći i K osače nisu sc usudiv a li da otvoreno napuste T urke. a boj ali su se i jačanja kra ljevske vlasti. Bosna p ostaje poprištem borbe izmedu Ugarske i Tu rs ke. Turci otvoreno pomažu pre tendenta Radivoja. ko j i stječe i nclto pristala II zeml ji. T vrtko 11 . je naj zad opet prisiljen platati sultanu danak od 25.000 dukat a. l l. Posta nak He rcegovine. - Feudalna anar hija. koj a je od k raj a XIV. st. sve više zahvaćala bosansku drfavu. imala je većih posljedica i naj j ače se osjećala u njezinim južnim kraje. vima, koji su razmjern o kasno uklopljeni u dr!a vu i "iše izloženi bilj razornom djel ova nju Turaka. Sandalj Hranić je za duge svoje vladavine (I392- 1435) znatno proš irio i zaokruiio svoje posjede. koji su sezali od M ilcševe d o Ce tin ~. Neko su vrijeme bil i p od njegovom vlašću i primorski gradovi Budva i Kotor. Moćn ij u vlas telu. ka o Sankov i će u Humu. potpuno je odstran io, a druge je natjera o na poslušnost. Tu je on, k ako sam isti če . ~po milost i božjoj u punoj driavi i s mojom braćom s knezom Vukcem i s kllezom Vukom gospodujući i uživaju ći i od toga da ·
• 02
jući
i u djdjujuć i svojim slugama i plemenitim ljudima na moju volju dajući i zapisujuć i u baštinu i u plemenito .. . Od sm rti kneza Pavla R adinovića (14 15) i vojvode H rvoja Vukčića (14 16) Oil je najmoćniji čovjek u Bosni. Veze s kraljevinom ilije otvoren o kidao, ali su one postajale sve labavije. a njegova je pol itika .zavisila sve više od T uraka. Oblast Sandalja Hrani ća naslijedio je njegov sinova..: Stjepan Vukčić Kosača ( 14.55-66). T u je promjenu pokušavao iskoristi t i vojvoda Radosav Pavl ov i ć, da ojača na raču n Kosače. Protiv ovoga po bunila se i vlastela u zapad nom Humu, gdje SIl bili najmoćniji Radivojevići , i zatražila zašti t u kralja Z.gmunda. Pritisnut. p ozvao je vojvoda Stjepan u pomoć Turke i n~ samo da je od dao jedinstvo svoje oblasti, nego j\l je j pr i li č no uvC': Ćao. Pav! ov ićima j e 0 11':0 T re binje i ŽUJlU Vrm s g rad om Klobuk om pa ib potpuno istisnuo s prill1orja. Radivoje" ići i P av l{" 'ići platili su svoje neprijateljstvo prema Vukči ć u i time, da Sl~ izgubili udio u prihodima od dri jevske carine. T ako jC': velike PI ihode od trgovi ne na ušću Neretve odsada uiivao samo Kosača (Dubro,'ča n i su mu nudil i jC':dne godine za otkup drijevske carme 5.000 dukata. a on je tražio 8.000). Pod Stjepanom Vuk č i ćem ubrzava sC': proces izdvajanja j užn ih oblasti il, bosanske drža ve. One stva rno postaju posebna politička jedinica zavisna od Turaka. Stjepan Vukčić. siguran. da ć~ ga T urci zaštitit i, razvija bezobzirn u a ktivnost na ra čun susjeda. Kad su Tu rci zauzdi prvi put Srb ij u ( 14.59), on upada u Zetu i osvaja gradove Medun i Sok o, koj e je posli je obnavljanja dC':,potovin e morao napustili . Ka o odgovor na pokušaj hrvatskog bana, da mu otrgne zapadIli di o H uma, dobo je njego\' napadaj na grad Omiš. Poslije duž e opsade osvaja ga, a s njime dolaze i P oljica pod Vuk čićevu vlast (144 0). P r~m a Bosn i K osača se drži više ka o n~pri ja telj nego kao »veliki voj voda rusaga bosansk oga ... U vrijeme, kad je Bosna prišla savezu kršća nskih {lržava protiv T urske. on radi za Tursku. Pri promjeni na prijestolju. ka d je došao na vlast kr alj Stjepan T omaš (1 443-61 ), on zajedno s Turcima pomaže starom pretendenlu Toma!evu bratu Radivoju. Rat iz medu njega i bosanskoga kralja prekinut će se izmirClJj~m u proljeće 1446, ali traj na suradnja nije bila moguća. Sukoba je bilo stalno i ka snij ~ .
603
Da b.i, šio vi~e istaknuo svoju n ezavisn ost od Bosne, Stjepan Vuk člc se u listopadu 1418 proglašuje za »hercega od sv. Save •.
J za .D u br~včan e j e ~tjepan Vukčić bio vrlo tdak susjed. Otk.ada Je dobio vlast. on i 51.1 ga obiljeiili kao .. sasvim sumnjivog čovJeka •. Naročilo je Dubrovčane pogadala njegova tdnja da e~.onomski ojač~ svoju zemlju i da svede na ito manju mjeru njihovu posrednič ku ulogu u t rgovini. H erceg j e pritegao dubro. vačke Irgovce u Dr ije~'i.ma i .zaprijetio, da će ih zbog ~nezdravog ~zduha .. udatle ~resebtl dal je u unut rašnjost. Htio je da izvuče sto ve~~ zakupnl.nu za drijevslm carinu. Zabranji \'ao j e svojim podanl~lma da si laze u Dubrovn ik radi kupov anja soli; tu zabran u Je .proteg~o. zatim i na ljude drug~ bosanske vl astele, koji su morah p relaZiti preko njegova teritorija. Zalo je otvorio opet ~ ovu so~a.nu u Suto/ini, prol iv koje su se Dubrovčani pr ije to- .I hk~ bO~lh . Um n uiavao j e sve "iie broj mjesta, gdje se plaćala carma I neprestano je povisi\'ao i izmišljao nove carine. H erceg je, ~aslojao d~ od ~uvoga na ul azu u Boku stvori gra d, koji će s\oJom trgovIIlom I manufakturom k onkurirat i Dubrovniku i Kotoru. Od lučio .ic da u njemu podigne radionicu za tkanine. D ov~o je m.ajstore i ~a dnike izvana i dao im watne povinstice za ",še godma. Da bl pov ećau broj stanovništva u Novome ~~dtao. je sve. d ugov~ onima. k oji bi se u n jemu staln o nasta ~ ~I h. ProIZvudnja tka nma muraia je prilično uzeti maha. kad su I Mle čani i9l.upali proliv nje i zab ra nji vali svojim pudanicima da kupuju t kani ne izrađene \I Novome. Samu su ih \l Kotur trgovci mogli u\'oz iti. al i uz carin u ud l OG!•. Pril.is.ak. kuji ~ herceg Stjepan vršio na Dubrovnik, bivao je sve tef i l.p rouzročlO je najzad otvoren r at (145 1-54 ). Tijek toga ra ta otkriva nam potpuno rasulo. u kome se bosanska ddava nala~ila. H erceg naval j uje na Dub rovn ik. POllo je dobio d0l'u!Ien}e ~d sultana. da može voditi taj rat. Započet kao sukob izmedu. Jed nog fe~d~ I ~~ i ~e? n ug . grada. rat je dobio mnogo šire ra~~Jer~, za~v~I.JuJuel na jvIle dlplumalskoj vjdl ini Dubrovčana, kO JI sU.I~ k oTlS tlll s.ve hercegu nep rijateljske snage. Dubruvčani $1.1 p redobili na SVOJU stranu kralja Stj epana T omaša idesputa D ur~a Brankovića. Prvi im je i vo jskom pomagao, a drugi se na Porll zauzimao za Rep ubl iku. 604
•
I •
I, I
!,
I ,,,
I Pavlovići su jedva doče kal i lu priliku, da skoče na hercega. jel" su se nadali, da će natrag dohiti izgubljcne oblasti. učinjen je i plan, d a Srbija, Bosna i Dubrovnik ~ kul' e .. od ~l!il ana ~a 150.000 du kala hercegove zemlje i podijele ih . H erceg Je sa s,'oJe sirOIne nudiu Veneciji. da zajedničk i osvoje Dubrovni k kom b iniranim n apadajem sa mora i s kopna ; grad bi osta o Mlečanima . a on bi dobio 200.000 dukata od .poklada., koji su se u Dubrovniku nalazili. Dubrovčani su se nadali, da će slomiti Kosaču v iše izazivanjem nereda u samoj zemlji nego vanjsk om pomoću. Uspjeli su da proti,' njega pobune njeguva najstarijeg sina V~a dislava i mnoge veli kaše. naručito voj vodu lva ni b Vlatk~vlć~ (R adivojevića ) s braćom. Obvezali S~. s:. da Ćt. im i~plaĆl\'atl rloži vo tnu pomoć od 600 perpera godisnje (dav ali su Je gotovo pb stoljeća. do 1498. kada j e umro posljednji o~. bra će Vlatkovića). Dubrovčani nisu prezOIli n i od tuga, da uCIJene glavu hercega St jepana: ohećali su onumc. tk o ga ubije. odmah 15.000 dukata. zatim 300 dukata gudi! nje do k raja livota, dubrov ačk o vlastelinstvo i kuću u gradu u vrijednosti od 2.000 dukata. Sukob izmedu malene. ali ekonomski jake Dubro vač ke rep ublike i he rcega postajao je sve više nepov ol jan za njega. Dubro,, čani su poku§ali da iskoriste priliku i proši re svoj teritorij na njegovu štetu. Kralj T omaš .im je udsl\Ipio župe Vrsinje (d~n: Zupci) i Dračevicu s Novim, koji su Du brov čani naročito .~c1J:iI dobiti zbog ekonomske uloge, koj u mu je K osača naml.relll? ; ali ostvarenje te njihove ždje ipak nije bilo muguće . Kada Je zaključen m ir, uspostavljc na je stara granica izmedu zaraćen ih strana. 12. Propast bosanske driave. - Već il'. dosada~njeg izlaga nja jasno se moglu opaziti. k ako su u Bosni unutrašnje sup r otnosti bile naročito zaoštrene i koliko je t u sl abilo otpornu snagu drfa"e prema T urci ma. Po rast m oći feudalaca i nji-hova medusobna borba, u koju sc sve vj š~ upleću T urci ka o od lu čuj u ć i či ni lac, svagdašnja su pojava. 'Dobar dio držal'nog te r itorija samo je prividnu u sasta vu ,.rusaga busan~kog •. K osa~e i Pavlovići. gospodari južnih i istočni h obl asti, vile zavise od T uraka nego od bosanskoga kralja. Ako ulječu na p rilike u samoj zemlji, či ne lu viJe sloga, da pojačaju njezino unutrainje rasulo.
605
Posljednji bosanski vladari pokubvaJi su otkloniti opasnost od Turaka oslanjanjem na Uganku i papu. U odnosu prema Turskoj i Ugarskoj trebalo je da Bosna pode onim putem, koj im je išla Srbija od Ango rske bitke: u nem ogućnosti da se Sama potpuno oslobodi utjecaja i zavi~uosti od T ura ka. ona j e trafil a da ih paralizira i da se održi uz ponlOć onih sila, koje su prije najviše ugrobvale njezinu umostalnosl. Ali je centralna vlas t u Bosni bila isuviše daba. da bi se mogla provoditi neka određen a i konzekventna politika. Potrebno je bilo svladavati i otpor dijela vlas tele, koja su zazirala od ugarske vlasti, a naročito voditi nepomirlj ivu borbu proti,· _cr kve bosanske .. , koju je Rimska kurija oduvijek nastoj ala potpuno uništiti. T o sc među tim nije moglo s uspjehom provesti. a pokuša ji S\I samo pojačavali un utrainje suprotnosti i s!abili otpornu snagu zem lje. Ka ko je sam kralj Tomaš ne kom prilikom izja\'io predstavniku kat ol i čk e crkve, on bez pomo ći izvana ne može da sc bori protiv Tura ka zbog heretika, koji čine većinu u njegovoj zemlji i koji bi vile voljeli T urke nego ka tol ike. Ipak se opala neka življa aktivnost k.. to!ičke crkve da pojača broj svojih pri staša. Kral j Tvrtko je u početku 1436 obećao. da će svim s'·ojim silama litititi franjevee_ koji su još u XIV. st. počeli podizati svoje samostane II Bosni. i dopu~ t ao im da propovijedaj u slobodno .. riječ boi-ju i istinu svete katoličke i ri mske crk ve« i da bez ikak va smetanja preobraćaju narod na katoli_ čanstvo. K arakteristično je, da kralj ispra vu tl tome izdaje. dok se nalazi u Ugarskoj, II Stolnom Biogradu. Ali naroč ito vidljivih uspjeha nije bilo, jedno zbog otpora, na koji je svaki takav poku!a; nailazio u zemlj i, a drugo i zbog sukoba medu samim {ranjevcima. U to je vrijeme i koncil katoličk e crkve u Baselu poduzimao posljednje pokuhje, započete jo! 1483. da ~crkvll bosansku .. i s njome cijelu Bosnu privede ka tolicizmu, ali ni ti pokušaji nisu imali uspje ha. Poslije privremenog pada Srbi j e pod tursku vlast (J439) očc ki valo se, da će ista sudbina s ti ći i Bosnu. Tvrtko l l. je tražio od Venecije odobrenje, da sc sa svojim blagom i porodicom može u potrebi dd oniti na njezin teri torij. U isto joj je v rijeme ponudio, neka ona preuzme upravu Bosne II svoj e ruke bilo jav no bilo prikriveno, ali je Venecija to odbila. ne feleći sukob s T ur-
606
,
I i
I i
-
cima . Kak o se med utim ratovanje između Ugarske i Turske ubr%o poslije pada Srbije ra zv ijalo nepovoljno za Turke, nisu o ni mogli obrać ati svoju pažnj u Bosni, i ona j e ostala po strani. Takav odnos izmed u dviju sila, koje su imale najvik utjecaja na Bosn u, odrazio se i II promjeni na prijestolju u Bosni. Kad a je umro Tvrtko ll., vlastela su dovela na vlast Stjepana TomaŠ
607
i u propalom pokušaju, da bude okrunjen novom krunom. koju mu je Rim poslao (1446). Kruna je već bila izradena i u Splitu predana hva rskom biskupu T omi, papinu legatu u Bosni. Ali krun isanje se nije moglo obaviti. "T voj prethodnik Eugen - poruč i vao je kralj Stjepan T omaše" il 1161 papi Piju l l. ponudio je mome ocu krunu i htio j e osnova ti u Bosni bisku pske crkve. Otac je to onda odbio. da ne bi izaz,'a o protiv sebe md nju T uraka, jer je jo! bio nOI' krićanin (t. j. katolik) i još nije bio prognao heretike i maniheje iz svoga kral jev.t!va.w Ustvari vlastela su na jcdnom sastanku sp ri ječil a kru nisanje kral ja T omaša rimskom krunom, i ona je morala bit i vraćena u Ri m. Opasnost od Turaka mogla je igrati tek sporednu ulogu. Katolička se erkva nije odricaia svojih namjera. da uniŠli patarenstvo u Bosni. Papini su legati nastoja li i d alje, osobito s pomolu franjevaca. da povećaju broj kat olika i u narodu i kod vlastele. Pod njihovim pritiskom počeo j e i kralj T omaš progoniti palare ne. Neke nj ihove starješi ne morale S\I napusti ti zemlju i našle su ut očišta i za!!i te kod he rcega Stjepana Vu k čila. _Tri pn·aka hereze, moćna na kraljevskom dvoru .. , up u ćena su u Rim. gdje su sc morala odreći pata renstva. Dvojica su po pov ra tk u u Bosnu ostala vjerna katoličanstvu. a t reći je krenuo vjerom i prebjegao k hercegu. Taka" postllpaJ.: u doba. kad se mogao svakog trenutka očekivati gla"ni udarac oJ st rane Tu ra ka. postizavao je ustvari sup rotan učinak od onoga. koji je Rim lel io, i slabio jo; " iše i onako razrivenu BosIl u. Kao i druge feu da lne d dave, koje su un ištili. Tun.:i su i Bosnu postepeno za više decenija sislenlatski slabit i i ra zara li nje:tinu otpornu snagu. Poslije pljačkaških pohoda dola!il0 je aktivno miješanje u unutrašnje odnose, pomaga nje prete ndenata na prijestolje, raspirivanje borbe izmedu pojedinih feudalaca i njihovo dovodenje u vazaini polobj prema T urskoj s obavezom pl aćanj a danka, koji je zatim nametnut i bosanskim kral jevima. Usto se zbi valo i trajno osvajanje stratd ki važnih t oča k a. Od p očetka 1451 Turci drže u fupi Vrh bosni jedan od najjač ih bosansldh gradova. H odidjed. koji je i prije, č in i se, bio privremeno u njihovim rukama. U srcu Bosne zapovijedao je torski »vojvoda Vrhbosne«. Pokušaj kralja To ma ~ a u proljeće 14 59. da preotme Hodidjed, ostao je bez uspjeha. T o važno utvrdenje
<608
Zb lnlk kn tja r " flklO
Peća c
kral j_ ScJ ep ana TomdevIća 1>; rod. I ~U
TAU:." LXVI
•
H~t: OCG Mil',,, , ... ~E (: "lUf'''TIf U'rt tC r n
,o11.- , :( :r»\'1 .... H CP. r. CC W " .n . or; II<{ 8 Jr, E fltI it" lU E If
t tr .n. WE- tl
If U
' .. ..,0 BItAI,,,1011 "'-rtr C"CK"cn "!J C'I Ai'
r 0'l11 lu Gucn,. .. u fi( "Đ rt r; l UrorH nf n·, fAd' .nr'..,TIl Te"'t a(~
r
1'.11"1:
Cl;"f ... ·r
.. rlHIl.
,.4
lt .... f""'"
..
•
I(opll~rovo bosans.o ev;ondelit. XIV. $t. Narodna bl bliolt~a uLl ublja nl
OSIlil o j~ U posj~du Turaka. Osim· toga T urci su ~ko n omski iscrp· ljiva.li Bosnu n~ samo pljačkanj~m i danci ma, nego i pov remenim ucjenama . Ljeti 1457 žalio se k ralj papinu legatu kardinalu Car vajalu. da mu je sultan samo od pada Carigrada iWlldio višI:' od lr.oJI{)Q dukata. Posljl:'dnji bosanski kral j Stj l:' pan Tomaš l:'vić (1 46 1-1463) poku13,' a o JI:' da pri prem i zemlju za konačnu borb u protiv Turaka P oslije pa da Bi zanta ( JH.!!) i Srbije ( J459 ) bilu je jasno, da suhan Mehm~d II. Osvajač sprema uni štenje bosanske države. I pojedini fe-uoalei , koji su se prij~ oslanjali na Turke. trgJi su sc u poslje(l njem trenutk u. Herceg Stjepan Vukčić izmi rio $~ s novi m kr a ljem j pristajao je da podupire njegovu leinju. da do bije p"m"ć od Z;:pada. Na dd.avnom saboru u povodu krun isanja krunom p
609
'1, p~.ku šao da $e $p~si bijegom iz ze mlje. ali ga je stigla turska ko_ ?JI~a u gradu Kl JUČ U na Sani. i u n sc mo ra o predati. Pošto mu !e ~znud~n o naredenje. neka sc svi gradovi predad u Turcima . I njega Je stigla sudbina spomenutih vc!ikaša. Samo nd lo vi.\t od mjesec dana bilo je potrebno Turcima. da unišle bosansk u fe ll~a!nu d~.f~\.u ra uivenu unu l rašn jim sukobima i prepusten" $voJoJ ~udbml ud strane $ila. kojih je pomoc očekivala. Na (Itpor n~r.odnlh mas.a nije se moglo mi.,liti. ~ To rei su u mojuj kra lje_ VI ni - poručivao je Stj epan T omalcvic papi P ij o Il. _ sazidali nekol iko t\'rd ava i pokawjo sc ljubazni prema seljacima: ohecavaju. da cc .s vaki od nj ih bi t i ~Iobodan. koji k njimO! otpadne. Pro$t um seljaka ne riu umi je prijevaru i misli. da će ta sloboda uvijek traja ti. Lako je mog ute. da tc narud. tim \'aran jem zav ed~.n. od mene otpasti, ako ne vidi. da sam tvojom vldču ojača~ . ~I vl a stel a ne ć.e sc dugo odria!i u svojim graduvim3. kad jc: seljaCI nap u ste . ~ SVI potnali izvori govore o b r7.om i lakom zauzima nj u. B~~ne. J ed i n ~.su v remen i tu rs ki h is t o r ičar Dursun -beg zna da k,tn Jast" I s Orij entaln im pretjerivanjem priča o nekom otpor~ U ponekim krajevi ma poslij e p redaje Bobovca i dru~ih gl avmh ~r~ d ova .• Orugi opet nevjern ici fi tel j i pak la _ pile on - uzdaJuć.1 sc. u svoju snagu i čv rs t inu svo jih mjesta produii;e da sc od u~'ru. I b ~ n e ..Pov ukoše sc II nepristupa čna mjesta i zbjegove:" Posto Je si lkolI Ilo opisao. kak lla su oblika tc ~pećine. pod pla~lO a~lla. D ursun-~~g nasta.vlja: "Buntovnici pojedinih pon r~čJ3 ?Jeh u sc $akup.!l na po Jedn o od tako nep ristupačn ih i tvrdih mjesta u go ra~a ~J~ bi ka o demoni iza brali $ebi jednog vodu. Odalle su sc udu[l!rah I U p rk()~u bili uporni. odlu čni da sc bore ~ po.~jedonos~~m vojskom ... A li sc iz svega izlaganja osjeća. da to niJe o rg~mzlran otpor na roda. nego hjdanje o zbjegove pren turs k o~ n~ Judo m: ~U svakom od tih zbjegova bi.... je sakupljen narod '~ čitave jedne oblasti. Iz nj ih toliko robl j:1 povadi._e. da tc: ne bl ovoga ili onog razl oga moga o "pisa l i ni najl'jehiji p~sar ... Kad sc ~o r~a .do\·ršavala isl amsk om pobjedom. pri.ie neg" bl otpučelo ..obiJenje I pljačkan je. mnogi 511 nevjernik i nevjernica. ml adić i djevojka. i djeca. iz straha, rla i'h Turčin n ~ bi uzeo. ispuštali d ui u. skaČU(L svojevolj no II pruv a lijll~. Dok je t urs~a . voj.s ka osvajala Bosnu. kralj Mati ja., Kon.i n niJe Ill\lgao da JOJ pri tek ne II pomoć. Sul tan Mehmed II. hi" je
!
I
!
, , l
I,
!z
610
•
,
nared io smede revskom sand fak-begu , d a sa 5V 01'11\ o
.IJ
5VOjU staru upravu .. , pisa o je milanskom vojvodi jedan oa nJegovih izvjestitelja. Bosna je dobila uskoro još jednog ~kralja " , koga je postavila Ugarska. Kao što je Vuka Grgurcvića imenovao za despo ta Srbi je, Matijaš Korvin dao je naslov kralja Bosne velikašu Nikoli !l očkom ( 14i1 - 14ii ). Iločki je kao kralj Bosne kovao i svo j no'·ac u dosta veli kim količinama (očuvano je šest vrsta s više varijanata). Već i sama ta činjenica. jedinstvena u historiji turs kih osvajanja, da je sultan u pokorenoj Bosni, uz uvedenu tursku upra _ vu. bio prisiljen da predobiva narod fiktivnim obnavljanjem stare driave, pokazuje, da turska vlast nije bila na čvrs tim osnovima i da je protiv nje bilo otpora u narodu. To se lije po vidi iz držanja stanovništva pri provali kršćanske vojske na pokoreni teritorij. Kad je 1480 jedna ugarska vojska prodrla u taj kraj. mnogi S\I Vlasi prešli na ugarsku stranu. I duće je godine herceg Vlat ko, ~ na poziv Vlaha~, poduzeo napadaj na Bosnu. ko j i sc nes retno svršio. »Sve je u Bosni u vrijenju. Ono malo Turaka tl njoj pobjeglo je. a Bosanci jedni dru ge p l jačka ju. ranjavaju. ubijaju: ali svima je u ustima Matija (Korvin). Matiju zovu. Ma tiju žele. u Ma tiju su uprk oči sviju « - obavještavali su dalje Dubro v č ani napuljskog kralja Fe rdinanda ( 1481 ). To je bilo posljedicom smrti suitana Mehmeda I I. i nereda na~talih u Turskoj. koje je iskoristio i Ivan Crnojev i ć. d;, se ponovo vra t, II Zel u. Herceg Stjepan Vukčić Kosa ča, koji sc od dolaska na vlast uglavnom držao Turaka. uvidao je. da ga to ne će spasit i i da co:: ga, po njegovim riječima . »vclik; Turčin svega proŽderat; •. S posljednjim bosanskim kraljem izmirio se i tražio kao i on potpo ru od zapadnih si la, Ugarske. Venccije. Napulja i katoličke crkve. Ali j u samoj Hercegovini razdor jc paralizirao hercegove planove. N jegov najstariji sin Vladislav pobjegao je 1462 k sul tanu i ponudio mu 100.000 dukata. ak o mu dodijeli polovinu očevih zemalja. Turci nisu mogli dokraja pomoći Vladislavu. ali je zato sultan zahtijevao od hercega. da mu on isplati s\'otu. koju mu je njegov sin obećao, ili da mu preda tri svoja grada (Kl obuk i Mičevac II Trebinju i Cačv inu nedaleko od Sinja). H ercegu je ipak bilo draže nagoditi se sa sinom i odstupiti .iedan d ,o
612
,
l ,,l
!,
,,
bl asti. Vladisla\' je imao tada svoje »vazal e«, carinike i posadu o o gradov ima. Pod takv im okolnostima T urcima nije bilo teško. j~ već 1465 osvo je najveći dio Hercegovine. Mlečani su o?et iskoristili priliku. da zauzm u primorje od Neretve do Ce.tlfi~ (Krajinu ). Kralj Matija! stavio je svoju posadu u grad .Poč l telJ a ušću Neretve. Pod vlaUu Hercega Stjepana ostao Je samo "uzak pojas zemljišta u pri morjU . s N · OVim na u Iazu u Boku Kowrsku. . Tak o smanjenu i rani venu oblast osla vio je H erceg Stjepan )\' ome srednjem sin u Vlatku (1460-1 4 82) isključivši iz naslj,~d stva najs tarijeg sina Vladislava zbog sukoba. koji j ~ imao s ~~I!n, Vladislav je pokušao da se održi neko vr ij eme u Jedno~ dlJ;lu čevine ali je ubrzo morao napustiti borbu s bratom I presao je u SI~voniju na pos jede. koje)e dobio od kralja M~tijaša..~ro ti" Vlatka ustali su i VlatkoviĆ! u zapadnom Humu, pokon!! se neposredno kralju Matiji. Bez mnogo napora Tu~ci na p~ četku 1482 zauzeli Novi , Time je napokon nestalo, drzave. kO JU ~\l Kosače osnovale. Medutim. Jajačka i Srebrnička banovina održale su s~ neko liko decenija j uza sve stal ne napo re T uraka, ~~ ~ onacno zavladaju čitavom Bosnom. Ali kao što Ugarska ~~Je Imala snage da prema SI'hiji očuva Beograd i Sabac. ona filJe m.ogla d.a. ~o u čini ni sa svojim uporištima u Bosni. Citava obramoena, hmp od čeliri banovine podlegla je za kratko v r ijeme dvadese~lh ~ " di na XVI. st., kad a je Turska započela svoju . snaln~ or~nzl~u protiv Ugarske. Srebrnik je pao u turske ruke 1.:>1 2, .Saba< , B(;~ grad 1521. Uskoro poslije bitke na Mohačkom polJU nestalo Je i Jaj a čke banovi ne 1528.
;11
I, ,
I
I I
I , ,,I I
l
13. Kultura II Bo~ni X II .- XV. s tolj eća. - K n.i i ž e \' n o s :. Kao i u ostalim srpskim i hrvatskim zemlj ama. i u Bosni se ra~ ,.ila pismenost. tek kada su se. n jezin~ slaven:ki .stano,,,?ici: pn mivši kršćanstvo. počeli koristiti tekovmama ucemka CHila! Metodi ja. Nalazeći se izmedu dva najstarija žari.šta južn?sl~v~nske pi~mcnosti, Bosna je u vremensko m razdobl.J~ od ~ . -X!': ~ : . bila pod ru čje , kam o su.u isto vrijc~l: dolaz1!! gl~.g ol}a~k! . ~ ~~~ r ilsk i tekstovi i iz SUSjed ne glagol jaske DalmaCije 1 ,z JU~. i stočnih makedonskih i srpskih ~ema!ja. Stoga se II srednjevJe.
613
~.
I kn vnoj Bosni ut ć i rilicu. koja je opće pi smo crkvene knjif evnn$ti i državne upra ve. udrbva i gl agolj ica. i to mn ujo!u duie neg" sto je to b ilo u ostalim južnoslavenskim zemljama ći rihk og p n. <]ru čj a, Taku vec najsta riji bosansk i pisan i spomeni ci iz kra ja XI I, i poče tka XIII. s\. pokatuju tu dvojstvo II upotrebi obiju sla venskih a zbu ka , Uz poznatu povelju bana Kulina iz~ . liMI pisanu ćir i licom i na na rod n om jeziku sačuv an je. na primjer, i jedan ..dIomak Djela apostolskih. \. Z". Grškovićev odlomak pi san ~Iu._ goljicom na kraju XI I. ili u početku XII I. stolj eća . Zanimljiv" je pritom, da sc ml lom r ukopisu nalaze i naknadne bi lješke p isane ći rili com II XIV . sl.. .što j aSI)(' )lokazuje, cla 5(1 laj glagol j ski rukop is Ilpotrebljavali i oni, knji SlI sc inače služili ć irili co m Kara kt er i.• ti Č n o je is to tak o. da i II ostalim ć ir ihkim obredni m
\"( .
I, ! ,I
, , I
•
,
l
·· ' ev noSl .l. k a k vU 5U ·,m·.. l, ostale J'už nosla vens kt k nJI
knjižcvl)(>Sli toga doba . Posebni uvjeti . pod kojima sc razv ijal a srednjovjeko,·n a bosanska pismenost i književno~t. svakak o ~u '. uz o5 tal,o. pr{)~zro č il i zllOimljivu či njenicu , da jezi k bosanskoh rukopisa s Jed ne ~tru ne cuva trag ove velike stari ne, a s druge strane č~va. cr te ŽI~ ~' uf:a narodnog jezika više, negu .hu to " idimo u srednJ<,vJek ovn oJ srpsko j književnosti .
U m j e t n o 5 t. It kasne ant ike i ra nuga Srednjeg vije ka sa cuvalo sc u sredi~nj oj Bosni nekoliko o~no v a kr .• t anskih bazilika sa zaniml jil'im ornamentalni m i figu ra Inim kam enim reljef im a: najl jer.ši ~kra s imale su bazilik e tl Z eni ci i Dabrav inama iz Vl. stolj e ć a . U mjetnost kasne antik e, naročit o kam eni reljefi. utjt"( ali su znatno i na na jsta rije kamCTlC spomeni ke i7 vreme n a poslije
614
,, TA Bl. ...
o
• •
•
ostalom slikarstvu tih stoljeća u Bosni i Humu oČu"an., Ji: sasvim malo podataka. Za freske crkve u Dohrunu. koje su iz posljednjih godina X IV. st., ne bi se moglo pouzdano reći. da su historijski vezane za nekoga bosanskog vladara . Te freske 1)(1 stilu pripadaju slikarstvu srpskoga moravskog stiJa. Osim stranih iluminatora i fres ko-slikan: bilo je II Bosni i Humu II xv. sl. i primorskih majstora. k oji su radili ikone, zavjetne i oltarske sl ike. U Humu ima ikona iz kasnoga XIV . st., koj e su vjerojatno preko Dubrovnika importirane iz Italije. U XV. st. jaka du brovačka slikarska škola slala je svoje majstore u Bosnu i Hum. Bosanski {eudaki njegovali Sll i vladarski portret. Već ban Ku lin spominje u natpisu svoje crkve II Muha ši n ovićima. kako je na njoj postavio svoj ~u braz" nad pragom. U Hrvojevu misal" ~ .. čuvala se njegova reprezentativna minijatura na konju. Nil pečati ma banova i kraljeva čestu sc javlja repre2.entativni kasn,,gotički portret vl ada ra na konjU i na prijestolju. Fini portre: Stjepana Tomaš e vića pred Kristom svakako je rad nekoga put u· j ućeg slikara. koji j e došao na dv or posljednjega bosansk og k rao ljao Osim službenoga vladars kog portreta, koj i su na dvoru r;]· dili i njegovali tuđin ci . u Bosni je njegovan i ~ portret" - ak" bi se to smjelo nazivati portretom - II domaćoj umjetnosti na reljefima stećaka i II i1uminiranim rukopisima. Ka o pri nljeri na ivni h portreta te vrste d"laz~ u "bzir: lik gosta Milutina Ila n jcgov'u stećku (na Humskom ko d Foče) i "autoror!ret~ k r~\j an i n a Radosava II njegovu rukopisu . Po svome geog rafskom položaju srednjo\'jeko\'na sc Bo~n" nalazila u mrtvom trokutu izmedu Primorja. Podunavlja i Muravsko-vardarske komunikaci je. Sve granične kulture : mediteransk o- romanska. bizantska i srednjoe vropska. bile su w oiim zal eđem okrenute prema Bosni. I tako su na tom području. kuje nikada do kraja XV. st. nije u cjdini pripadalo ni jednoj razviJenoj evropsko j kulturno j oblasti. stalno postojala dva p,· ~ " ea \I umjetnosti: jedan. koj i jc služio kao temelj. alltohtoni. primi livni i zaostali stil, koji je stagnirao, i drugi promjenljivi pra" ,K imporlinmi h um jetnosti. koje su se smjenji"ale u vezi s I,olit;,;kim d oga đajima . D(,mača sre
P ortret Hr voj a "",k e l ća . Iz n jegova l:1ago lj skog misali (Ca rigrad, BIblioteka Sa ra ja)
uvn:
'I, TAliLA LX VIII T" U l.A
-
..
-
I Gnd Ja jce. ,.'rd ava l erk".
1\".
Luke 51 :r. vonlkom
Gr~d I"očltelj. ~kllla GaHan~
klpelalll "
LX [~
;
,
H~ lal()
niUa. Danas o t oj vTsti umjetnosti na.jv jsc podataka pruia;!,; mi nijat ure bosanskih skril)\orija i ka meni nadgr obni spomenici s l eće;.
la ko mi nijature d omati'h majs tora i stećei pripadaju i~toj "rsli umjetnosti. njiho\' sl il nije identičan . Minijature su radt ne za potrebe _crkve bosanske .. , koja je imala svoje učenj e i svoje IT::.dicije. Temc:l j minijature bio je romanički: u ~a je tek ka m ije. kad je II Bosni ogrubjela, pojednostavl jena i primItiv no prestiJi:r:irana. dobila oblik pred roma n ičke umjetnosti. čak i ohl ik um jetn osti iz prvih s toljeća Seob.:: naroda. Steće i nisu ni izbliza onol iko vezani za .crkvu bosanskll~. ko liko se to obično ist i če . Slcćkt upo t rebljavaju njezini vje rni ci. kau i p ravo~l avn i i katolici ; osim toga oni vjerojatno nisu tuli kn ~ tari. kako se to u posl jed nje doba isticalo. Prvi sigurn(> datirani w:ćci s natpi sima pojavlj uju se tek u X IV. stoljeću. N ajv eć e nl" kropvie steć aka u Bosn i j H ercegovini veći nom su iz XV. i XVI. s tul jeća . Tako je. na primjer, u čuven oj Radimlji kod Stoca na j"iie s teć aka iz XV I. st oljeća. Ve ć i sam taj fakat ne dopust:. nam da početke s t ećak a veže mu za »erkvu bosan sku .... Jedno ]<: pouzdanu: steće ; ~ U svojim osnuvnim oblicimi! i orn a mentikom vua n i za lleoma stare uzore. Neki steĆd. na roč it o II istočnoj Hel re~{l\' ini i Crn oj Gori. pokazuju vdike s li čnos t i sa sarkofazima S (Irug'" strane ope t neki anti k n i nadgrobni spomenici l: Bosn i i Hercego\·ini imaju ornamenil: gotovu identične s orna .nel11ilwm steća ka .
,,, '. ',.
,
OI; ,
+
• •
,.
,
,
" val ov rukopil.,
Evanđeli st
M3cej
Klesa n i ukras na stdc ima sa mu se na najstal'lJlnl pri mjcrcl ma drži \Izora s anli kn ih sark of3l)a i stela: na primjer. na ne k ill: stećcima u H ercego\' ini ponavlja se rcd arkada. kuji pre
6i ;-
upućuju
Ila utore s tekstila. Ć ilimi sa scenam a lova it XV. st. i nešto stariji Wim; s pr;.wr;ma it pkm;ćkog života iz Francuske i Njemačke ne razl ikuju se mnogo od figuralnih kom p ozicija n~ MeCcima . Vec shematski oblici na t kan in i. u kamenu su postal i j u; teii i ncspretniji. Go t ič k i Jc uzor samo rijetko di rektnu kopiriln. Ornamenti i figuraini motivi na steecimil prenesem $U pollajvi;e s tekstil;) XIV. i XV. sto l jeća. Teško bi bilo pretposta vili. da su bosanski ple mi ći čes l o kupova li zapadnoe\"Topske vezove i I:lpisC"rije Ja scenama vi tešk ih zaba,·a. pa da je sa tih importira n ih gobdi n a direk tnI> preuzeta i tematika i formalna obraclb;) firtJ ril ln ih motiva na ~teČeima. Mnogo je vjerojatnije. da je n., samim dvorovima bosanskih i h e rcegovačkih plcmiča cv jetala \' ezilj~ka i tkala čka umjetnost. Ona je mog la imati tjdnjih vela , lildašnjom umjetnoitu tekstila. Vjerojatno je preko domaCih ~ i lima s figuraInim motivima prenesen na reljefe stcta ka ta j t ipično feueIa ini repertuar kilsne gotike. Nastal i i1. raznO\'r$nih elemenata. česlo iz pozajm ica. sleeei ka o cj elin u predstavljaj u origin
,,
I ,,
I
i i
,
Znntn,) vece gradcvine na terituTIJu Bosne llodizali su prut ll'nici pat arena: katolic i i pravoslavni_ lj centraln im ~vo j i n ' IIbla~tima patare n i su tc gradcvine porušili. Ponek i preostal i fr agment svjedoči. da je i u srednjoj Bosni bilo. na primjer. romanič kih crka va s p recizno klesanim kap iteii nH' Višc se: srednjo,jeko,,",: rcligiuzne monume ntalne al'hitekture sačuvaj!) \I sje.ve . rouparl nim i jll~ojstoč nim krajevima . P?znat.e $U erh '.e II .JaJc",. ~dje je p05tojala katedraIna crkva s,'. Katarmc. u ~oJu su 145q prenesene tobožnje moći sv. Luke_ Orl pravo5lavll1h. crkava IZ t ih vremena sačuv ala sc (lo danas crkva hercega StJ el)ana kod Goratdr jz g. H 54 . .1o ~ ni je dovoljnu ispitan utjeca j i~~očn ih. sr pskih krajeva na srednjovjekov n u arhitekturu u ;MočnoJ H ereqov ini i II i stočn oj i srednjoj Bosni. Za neke ~r k ve iz XVl. ~\.. Z
, IZVO RI I LITERA TURA
I z' ori. Domaćih izvon $ bosanskog pod ru~ja ima vrlo ma lo :<.ICu· nmih . od vluleoskih iS!'UYD sačuvao se samo yr lo nez natan broj, i I" 'etinom izyan Bosne, ka o n~ primjer malena. ali dragocjena zbirka iSl'ra". i,. XIV. ~ •. u KOrmcndu II Ue-arskoj u ~ rhivu obitelji Ba tthyany. Objavio ih Jt L. T h a II o e l Y. St udie n zur Geschich te Bosniens und Serb,en~ "n M;It~talter, 19 13 (p rdIMUI)~nO il eZM XVII[, odn. iz W!~S_ Mill. a,,~ Bosnicll und de r ~I HCCJo(ovin. XI). U GZM objavljeno je još nekohko sre ,j· njoYjekO"n;h bosanskih isprav~. Popis i d;plomatičku analizu svih yluleo ski h iSprav" dao je A. e o II O" j e" " raspravi BllacTcocl
Valne podatke prubju nldj:'robni natpis; obj8l'ljivani u TllliČ,lim h rojevima eZM, pre>IAmpnni l)onajviAe kod JO. CTojaHo8Hh . (3an HcH) . Va!nije 1.birke specijalno za historiju Bosnt jesu: E_ Fe r m e n d f in. ACla Bosnae potiuimum ecduiasl;e. cum in!!eltis edito ru m documen torum re).!esti s ab ~nno 925 usque .d .nnum 1752. MSHSM 23. 1892; L. T h a Il o c I Y _ A. H o r I" I h. Codex diplomaticus partium regno Hungaria( ~dnexarum; SUnaIUs. CUl r,,", el oppidum Jajcu (1450-1527). 191" . I'dl0 ~tade za hisIOriju srednjovjekovne Bosne ima takoder u zb; rkam~ T lo a I· IOcI~·· B arllh'$. Codex S la!!'.)'" Tballoczy·Horv~I!'. Code).: (omi!a t uum Dubicza, O rhAn el San~ (I'. ilVO ff U hn'alsku pOl'ijesl u ()vom razdoblj u).
I, • •
Od dom,~ih narativnih izvora ndlo vIJe st, o Bosni nalaz,mo u~I ... nom kod Popa Dukljanin., Tome. a rh iđ akona, Mihe Mađije"', Pavla Pavlo . vit •. " Hp ski m rodoslovima i ljetopisi ma, II bio~ranj 8m a kralja Dr.tulin l ; M~)l(>I:: Std ana Laza revita i II uspomenama Konstantin. Mihallović ~ jz Oflf(wice. l ' uguskim ispravama nalazimo rnllogobrojne podatke. koji se odno,r nl Bo~nLl. II zbornicima F e j ~ r l, F r ~ k II O i. (dob' Mal ijah I\:orv;".). Ccxk,. d,plomaticus patrius, Code" diplomalkU$ Hungaricus Andet.ve" ~ I ... (odu Zichy, Cod"x Arpadianu$ i dru!!";. Bosue St dotiču; !lariji uI:"arskl I,isci Ro~erj j t. T burocz. Kalirnah, Bonfin i neki drugi. Ma ter ijll iz različitih ta lijanskih arlli,-, lIHlaz; sc u pOlnatim zbirka".. A. Thdne.a. J. $afarika. S. Ljubit., V. M .ku i ev n, '" J o I ~ e, zalim u I. N a g y - A. N}" r y, Magyar diplomacziai cml4!kek M'lb.v 's ki,'ly ko r ")01 (1~5S----I490), [_ [V, 1875·78. i L P a ~ I o r. ACI '; inediu b.Mona n! ponlificum Romanorum p r;,eserlim saee . XV , XVI. XV!' ill"~1Tantia, l (1 37&-1 464 ). 1904. [)lo~l n Jo(r»,le la bosanSku povijul XV. u . im a ar3)!'on ski a r hiv u Barcfloni. Ona jo~ nije sistematski iskori~tcn a i objavljena. Manju zbirk" da!> Je T h ~ I I (o e 7.)' " _'pom"n"tom djtl", Studie" lii i Ge 'd" c h' ~ Bo'n'e,,~.
, I
l ,
O,unt.ki pisci imaju razmjnnlo malO poda taka o Bo~ni, Po~ lije p"'ih "ijHl i kud KonSlantina Porfirogeneta. 1.a XII, ~1. ima ne~h' "ije"l, 1\ ; n "m. Op,irnije govur e O Bosni tek posljednji bizanaki llistu · tiČ3t! X\ ·. .
t,
62 ! 61U
••
A' slP h XXIV, 190"1), i r ukopis knljan;". l(aoo5a\'1I iz "r~ mc nJ izm~d u 1443 i 1461 (usp. o nje m u F. RlIČki, Ov. prilo,. .. za [>Qviul boU1UkHI pataren ... Surine JAZU XIV, 1882, i V. J. g i t, An aleeta Romana. AfslPh XXV. 1903). - O .
M.
XI V_X"
H (K~
)'
O~im rukopisa
v d čiPIlo", Ilije r arh ije .crkve
b n~.n~k e~
ili njninili " .i emika. To ~ u.; BolinoPOljsk, izjava iz 1203 (u lat. prijevodu, izd. T. S m i č i lt I DS II CO IlJ, 19(5): neke i.prave XIV , ~l. iz l\ijtmenMko~ Jrhiv» (1'. gore): tUIamenat ,Itosta Radina i. ] 466 /izd T r II h e I k a II GZ M XXIII. ]911. i lb. e T o j • Ho 8 Hil. C pn c~ e n08e.'b~ I. 2: u~p. takodu T r u h e I k a, Jot o tU llImenlu gosta Radina, GZM XXV. 1913): neke isprave i pi~ma il Du brovačkog arhiva (Obj.,·ljeni II zbirkama Miklo;'iča. P"dt .. i SIoji' nOI·it,).
e.
Nalpj~i
I\~
I
I ,
iako \\\wlobrojni. ""drile !loncki d r ~gocjenl !lodat"k (Izd. L T o j, H II H" h. 3'"H(I1 : usp. ta k oder T r u h t I k a, Ul
I
e.
o »erk"i bosanskoj_ i njezinoj h ijUMlliji inHl
od pojedinačnih izvora. ku.iI su Uj!lal'IIom nUI~li i,,'an Ao~ne. ~I"vm .
6·,·)
--
L I t e r a t ura. Interes za
p ro~I"~1 Bos " ~
i I>ok u'aji. da se o na pri ' k aže ukupn o. pripad aju u nije me sla bljenja Tu r.kog Ca,"!I'II, kada s. uč e kivalo. dD će i ona bit i os iotlOd e na od Tu r a ka. P rvo zna tn ije d jd ejest M , S e h i n, e k, Politi.c!' ~ Geschichk de ~ Kiilligrei(he.< Bosnien und Ra ma vom Jahre 867 bis 1741, 1'S;. Od d oma6 h pis~ca dao je prvi prel!lctl bou nske povijesti F . " s. P e j ~ č e V i t " djelu H istotJ~ Servl~e. l;!:,H . U.koro j e iz;;Ja. opet od jedno,", Nije mca, tajedničk i p r i k aul\~ historiJl. Srbije i Bosne: J. Ch r. E II \: e l, Ge>
M"
nlld~lie "
(j\I !> rovHčkOj "radi. k o ju su u ~vujim zbirkama objnil i Gelcieh.Thal 16czv i .lorlCu (I'. izvo re u,. I'O~1. X.J. i II "radi iz rim~k i h Mhil'» (ild. Thtin e~, Fe r mendžin. Smičikl a s i Farl a ti. 11I.I·ricum ~~crum IV. 1769).
u . K a n! b ~ r u Cro. t i. u er a 3, 193
I
, •
I
e.
O~im
.pomen utih djeb im • .in, nckoliku cjelOVItih prikn~ bo.ans k·, 1I,,!otlje To .~u; S!al'olJub Bo,nJak l!. P . Jukit), ZemljopiS i p<)l'je· (· nk~ SM"e. 11\51; A K n e! e' i~. Krntka poviJc< t itralja boS3n.kih I-I::. II!8~_f\7: i~t'. Pad B o
Zn
r~t e (I. ht . lU qp.'kll p.(\vije.<1 u ",·om rndoblju). zna t niJe .., ra~"r~I·~ · B n o p o 111110. Tep ,nopHja." u, pnaoi (.oca )lc~e .!lplK aae y cpeIlH....: H~" .. r.lar \.·AH ]I..;. !lU.; : ,1.\ . :IIfIl H h. :k"!I,oe XepIIU8 CH. CaRe, ;"" 1><'1
I!un; H .1. p). " ' I' a II. HelllTo (, 5oe ..... O .Il.6apcl(oj .. ,la6"oOOea I< C",uJ ~'n HcKonHj l\ II O cprrCK" M M al\aCTllp "M~ y DOCIIII. rOllll ,ulbl1 ua Hl! [I. !8711 Rudarstvo: I\. J i r e č e k. Die I-I andel~~trassen. i B. C ~ a I' H lt , CT~po 1'.'· .. nl>C~u lIpaflO (v. Iii. 11 srpsku poviju l u ovom razdoblj u). Numizmalik a: C. T r u h e I k a, Nalaz bosanskih Ilovae~ ob ret e" K<>d Ri biča, GZM XVII, 1905. Sistematski pregled s osvrtom na prija~n" , ilte ra ,uru dao je L R e II g j e o, Noyci bosanskih banova i k raljeva (ist o LV, 1943). Usp, takoder M, lJ II li Mh. Be.llll~ " 6ol:aHcKK :IJIaTlIH K. Hl! Ill , 1%1,52, i re pliku l. Rcng jela u Numilmatj k~ V, 195J. unutarnje u rede nje : IC J i r e če k. BOAAa i Herec~ovin. za ~ I ~.·· Cftropis Cuk~ho Musea Lill. 1879; C. Tr I/ h e I k a, Drh vnn , uStrojstvo Bosne II doba prije Turaka. GZM XIII. 1904 (prer~. Nap retk()Yoj Povijesti B. i H.; isti. Hi~lorička podlol::u a/! r arno .: I'i'anj~ " Bo.
O kat"ličk"j erl,vi. osim poglavlja u Nnpre t kovoj P"vi.iest i: D. F ~ r· I II t i. lityncum ~~crum IV; M. B a I i n i Ć, Djflovanjc Franjev~c~ u Bo~,,, '1 Herce)!""v", i I. Za".reb 11181; A. Ii o " e r, Dva od lomka ir. poveće~ r.d~ " k rš{nn._koj crkVI u Bo~ni (Spomen.knji!!a i,. 60$ne. 1901): J. B o t i l· II ol
l,
i •
I
To je potaklo F. R a č k o I: a. da dovr!; svoje djelo BOjJomi]i i Pa· II renl (Rad JAZU VII. VIII i X. 1869 i lSiO; Z. izd. SAN 193] ). koje je izradio na os novu cje lok upne irade dotad a objPvljene, kao i n ek ih prijl'oepozno tih spis a. Protivno Pet ranovi~u, z aključio je, da je _crkva bo· sarrsk a4 bila u svemu izrazilo patarenska, ali da se s vremenom _udaljil. od strogoga lumačenj a svoje p rvob itne nauku. Mišljenje Račkoga bilo je uglavnom prihl'aceno, jedino je što sc liče redovničkOI:" obi ljdja .krstjana«, kao i stupnja pribli!avanja H rkve bosonskec pravovjernom učenju bilo poneki h razl ika u m i~ljenji m 3. Na st an ov išt u Račk oga s toje V J. K la i f (usp. naročito _BosanskH erk,·u i Patareni. u knj izi C rt ice iz hrva tske pro~losti, 1928), 1'. S i ~i ~ (Povijest Hrvat a za kraljeva iz doma Arpadovičl. 19014). K. J i r e č e k HCTop .. ja Cp6a (prev , 1902'), O. P r o h a s k a (D as kroatisch·serbische Sch r irttum in Bosnie n und de r Hcrzel:owina, 19l1) i dTllI:"i. U prilog u BORomi[s!v," i boljštl'ium (Ju:;-osl. Njiva 19(9) Prohaska je najzad. kao osnovno obi. Ijdje :>crkve bosanske4. istakao uZ os t alo i njezinU tobotnju tdnju za .pravim komunizmom4 (t akvo je mi šljenje ve ~ 1905 zastu pao M. P o fl o· \' i C, Bocom ilen und Paluener. Ein Bei tug zur Geschichte des Sozialismus " Neue Ze it XXIV. l. Bd.; pr ev. u Razredna bo rba l. 1906--190i, Dop6a 4. 1911). P r istaju~i ;na~e Ul I:ledi!lte Račkoga. r. 4" ," Mo lU II H~. OICO 60r),MII.IIC1"ll3 y CpeAIh~Be"oBlloj DocnI< (Prosveta XXI. (931). pO!lt3vio je hipotuu o mogutnosti. da se bosa nsk~ hereza. kao i njoj srodne he reze _ s obzi r om na _ n eobično teritor ijalno podudaranje4 _ dovede u uiu vuu $ arijanstvom ostataka Gota u Bosni. MgJjenje Pet r.novića p reuzeo je u suAtin, A T o M (pseud. S,m~ Tomića) . K'lCoa je 6 H"g cpe;UbeftjeKoĐK3 »UPKDI 60caHcKu _ ~"jepo 60cal!cKac (8053n51;3 Vila 18!12 i 1894), al i je. po ta knu l novijom I!ra~nm. ogra n ičio utjecaj bogumiIstv. na neku :>zasebnu dru!bu bOll"omilsknc. koj. se rulikovall od pata rena (t. j. krstja ni) dub rovačkih spisa i .erk ,·t bosansl,e4 kao jedne konzCTvutivne pr~v"slavn r crkve. Jo; d ~ljc od Atoma otišao je B. r JI y lU a u. CpeAIbOleKOBlla .60C311CKI l\~lKB R~ (OPIl1l03 .. I{JH<1> IV. r9'1(). koj i je ospo rio postojanje bilo kakvi~ he rel ika ili here t ičkih utjecaja u prayoslavnoj .crkvi bo~. n~oj •. Iloja se z~jedno • drtavom odijeli la od srps ke cr kve. U knjizi l-I CTIIH3 o 00 rO" ''''''>l3 (1945) izn'o je najud mi~J jenje, da nije po:«ojal3 ni t i bogum ilsk a niti drue:e duali. ~Iičke hereze na Zapadu. Do iSlog uklj utka o nepostojanju bo:::-umil· 51"0 uopće doSao je tl isto vr ijeme bugarski historičar H. n. 5J[ a r o e ll. DCCf.!lan H. npeaaHTCp KosIea "pOTII8 60roMllitlrre, 1923. Uspo redo S~ sve j~čim istic~njtm pravoslavlja .c rkve boSllnsl;e~ n~ srpskoj stran i, pojavila sc nn hrva tskoj strani tetnja, da se ~crklO bo ~an· sku dovede u štO tjdnju vezu s hr vatskom ~laJ!oljaškom crkvom. F. '" i I o b a r. Ban Kul in i njeltovo doba (GZM XV, 19(3). smat ..o k oo· sansku be rezu nepo$red n,m izdan kom ~Iagoljl;;ke .narodne crk,'u. koj~ je upJla tl bogumilst vo zbog progona slaven sk e slu1bc božje od ~1TJn .
-.
6"
] Rima. I. P i! a r. Bogom;!stvo kao re!i ~;oznopovj esni. te ka o so cij alu ; i po!i liek i proble m (1927), p rilIV. ti o je ovu misao. kOJU SU dalje r~lVi l i M. Vc g o. Povijest Hum ske zemlje (Hercegovine) l, 1937, L. P e t r o v I < (Djed Ii rvll" Ch roato rum ded. Kalendar Nap redak 19012. i Hrvatsk", podrijetlo lx,.~umiISlv " Spremnost l, 1942) ; Ć. T r u h e I k a, Bosanska na rodna (patarenska) e rkv a (N ap retkova PO"ijes! 8 . i H. I, 19-12). Oni su " ~DO me nul i m pr ilozima ust upali mi{ljenje. da _ukva bosansku nik bil~1 ni " kakvoj vni s bo~umilslvom. nego da je manje vi~e bila nepo· nedno poveuna s hrvatsIli m gla goljdt vom. a poli tj~k i p riti sak ugan;k :h kra ljeva p.od rta,·an od p.pa p rouzro~io je. da se _crkva bosansku otu· dila od Rima i očuval a neke kon zer vativne crte, ili je čak bio utrokom i njezma prop. danj. i n. jud potpunoga unutrdnjeg rasula.
'.
kr"tj ~ll ima
(Rad JAZ U 270, 1949). i A. S o I o.' j e " , koji jc prvi pul pod u. zco zn31:ajan nnpor. da mi$ljenje Račkog a potkrij epi novom , radom s ral· liči t i h pod ru čj a. To su: Vje rsko u ~enje bosanskc erkvc (izd. JAZU 194!'1; ["ne. pr ijevod. donekIc promijenjen, u Bulletin de la cllsse des lett res .... ~ Stric. T. XXXIV, Bruxel!cs 19(8);Jecy Jl H 60rOl
P remda je B. T, o p o n II h (0 0<:11' II Xepu eroHII"a, 1925. i X"CTOP .. ja 6 0cHe I. 194()1 II osnovu prihvatIlO mi~]jCllje Račkoga. on je njegovu misao o evol ucij i -crkve bosansku pro~irio utoliko. ! Io je pretpostavio. da se ona vet od $voga početka u koječem r azliko"lla od pr vohitnog
Po jed inačne
OO ~um ilstva .
Gluifeu raspravi iz 192~ dala je pOlicaj J. ~ i d a k" Z8 raspravu PrObl em bosanSke crkvc u na$oj hi storiogrM iji od Petranov ita do Glu~c . (Rad JAZU 259. 1931), u kojoj je izrazi o miiljenje o -crkvi bonn~kojc kao prvobitno k a t ol ičkoj biskupij i s iz raz ito slavenskim obilježjem i jakim utjecaji ma crkvene kulture b tOka. Ona se osamostalila u 3O.im go· dil'lnlO o XJJ!. st.. kada je Rim , pomognu t od ugarskog kralja ka o vrh o,·. njeZ in red noC' "Mpod~ra Bosne, nu tojao da .crk,·u bosansl;uc ,.k rstja nu pr eus troji po UlO r u ostalih bisk u)lija na Zapadu . Premda "U je Zapadna i iSločnQ crkv a - kako grč ka, tako; srpska _ oSudi"ale kao he re ličku scklu du . li s tičkog li)l'. ona se lI ij~ od nji h razlikovala P.... "Vom uten ju i osnovnim kr!itansllim si mbolima. ~idak ie svoje mišljenje ~ vremenom rauad io urupra vama: Pra,'osla,'n; ist Ok i -crkva bosanSka« (Sa vremenik XXVII, 1938): »C rk\"a bosanska_ i probl~m bogum ilstva " Bo~" i. 19<10; Sa mosta lna ."kv, bosansku i njezin i r edovnici (NVj L. 194 1--42): Oko pitanja _crkve bosanskc. i bOl!'umilstva. HZ JIl, 1950. (Usp. takoder: Bosna I zap.dn i dualisti " prvoJ polovici XII!. stoljeta, Ho~ov ~oo r nik. 1952·53.) U 5vOjOj krit iei tih nalora, M. B a r a d a. Sidako\" problem »oos3nske crkve •. NVj XLIX. 19-10-41 (usp. i OS" r t na odgovo r J. Sidaka. isto L, 19-11--42) m i~h. da okvir Račk oga mo ra ostati nepromijenjen i da je, prCmll lomc. bosanska hcrcza bila u poče tku $"8kako pa tuenska (bo!:"u· mitsko imt , mai ra ZI nju pogrdni m). Usp rkos tome dop"~ta nekt korek. ture postavaka R. tkoi!' u pojedinoSIimlI. ui:"la"tlom Isto gled iSIe ~auzcli su takoder: M. D.H"" ", JC Jla" npK!!or 3~ XH C'TOPHjy nna peHa y 6 0<:"11 (360pIIKI\' <1> I
6213
,
I I
I
I
rasp r ave: J. Paulcr, Ka ko i kada jc Bosni prip al a Uga rskOj. GZM 11. 1890: M. Prc l o!!. Stud ije iz hosanSkt 1'0\";' je."li. h,je,taj "elik e gimnazije u S3rajevu, 1908: B. Tl o p o III h. Dali DOPIIh II IberOBU nOTOMu"" rue CAIi 182. 1940; i s t i. SaH KynHIl. rO,D. .. · UI .... Kua 114 34. 1921; B. r JI)oI wau., n oaeibe MaTIIje HIIII O(Jl aea, 1912 (u."Il. o njim~ takoder raspr~\"e M. K osa u r.,aey CA'H 1'23, 192i, i.1 Npg ~' n 11 Rei;etarovu zburn n"" 1931); L. T h a 1 I oe z}", Istrrtiv afl:ia O postanku l>()!opnsl'e banovine. GZM XVlU. 1906; M. PH(THh, 6 0C II3 O,D. ( >IPTI! Oall3 MaTIIje HIIIIOCI!aS3 liO aJla.!l.e cpe .. CKor a Kpalba CTe8al V. 1!r.l5; F. ~i."it, Studije i~ bon nske histor ije. l. O ralu h~lI u Tnlll:l s ul:,.. ~k ;'" l;ra!jelll Ljude vitum I godine 1363. ll. Kad je blHl Tvrtko postau kralj srpski i bosansk i i kad je umro, 111. H ~t o rifki pregled k ~loli~k e bisku pije bosanske do godinc 1701 (GZM XV , 1903); K. .1 ir e· ~ek, Vlastela hum ska na natpisu II Veličani m a (isto IV, ]892); H il. PYll a· p . u, Oa1101l. lbC TBPTKa lialla 035~ 13n ). i TPK ,D,O,D,aTK. ~ pacnpaRH _6.1I0Balbe TBpT"J li aKu. isto VI, I~ (oboje prdL u 3150pII""Y Hil. PVIl8P'l8 l. 1 93~; B. Tl o P o HK h. KpaJb TBpno l l
627
•
M. r
u II 1>. Je.. ell l rp)·6~. npMOr 6ot~HtKOj II<."TOpllil! (139]·99,. Hr 1· 4. 1953; M. .!l II" II II, B(em EOepxapJl3 BHlIlIuel o 6()(:1I1I. JH'-l I \935; CT. CTa ll oj(8l1h, Pi po Sp~no. npn. r.UC"MK 1901; A. H aMII BOjBO.U Pa.o.OClB n aMoMlIh, JI eTonIle MC 245-246, 1907; C. T, u h t I k ~. Vuk B ~nić Kotromanić. eZM 27, 191~; B. "RopoBMII, KaKO jt IIOjIIO.U Pa!lOe"aB n~B,'OHIIII npo/lauo LJ..y6 poB'13HIIM3 KOHaB""'. rO/lK lll lbHU1 H'-l 36, 1927; Cpe6pellHua ~a BJ!U.t MtnOTa CTeBaHa, npll .. O]H KJH
I
l
Xli I'OGLAVLJ E
DUBROVN IK OD POSTANKA DO KRAJA XV. STOLJECA Postanak. _ Prvih gouina V II. st. s ru5ili lU Avari i Sbveni stari grl:ko. ri mski grad Epi daur. koji ~e nalazio na mjes tu današn j eg Cav tat a. Pri kraju VII. ili U VIII. ~t. spominj~ $e prvi put nasel je Ragus ium , koj e Idi dese tak kilometara prema sjeverozapadu. Kasnija t,adicija tvrdi. da su nek i hjegu nci ;1. Epidaur .. umovali Raguzij. Smatra se. medutim. da je postojal o neko naselje i~ ilirskog doba , oko kojega su se vjerojatno kasnije. 1.3 vrijeIne avarsko-slavenskih n;wl.la . okupljali bjegunc i i~. Epi,hll!r~ i drugih k rajeva. I.
Rag u1.ij se nalazi na visokoj morsk oj hridi. koja je u pri . jašnja vreme na bila opkoljen a m orem sa $\'ih strana. Na tome d osta za Jtićenom mjestu on je d ugo staj a o kao neznatno ribar. sko- pomorsko naselje. Na suprotno; strani, n a o bron cima brda. nalazilo se zemljiite. koj e su stanovni" Rag...zija počeli ohrad i· \'a ti v rlo rano. T u su, prema kas n ijoj tradi ciji, doseljen i Sl a ~eni izgradili malo na selje odijeljeno morskim kanalom od Rag-uzija. To je mjes to na zva n o Dubro vnik, \"jerojatno po dubravi (šumi ). koja se tu nalazila.
I
I
i
2. Počeci. _ Dubrovnik je u poče t ku pripadao Bizantu pa je > nckoliko n a ših pr imorski h g radova i otoka sačinja"ao bizan tsku lemu Dalmaciju. B udući da su Slaveni uuzdi S~U neposrednu o ko li n u Dubrovnika, njegovi su se posjedi i vinogradi nalazili na podrul:j u, koje jc p ripadalo Zahumljanima i T ravunjanima. Slično j e bilo i s ostalim dalmatinskim gradovima, koji su svojc posjede im ali na sla vensk om teritori ju. Za mirno uiivanje tih
629
6Zfl I
p"$je
630
,
l'"kra j ina obuhvatala rlio južne D almacije .. ~ IlIJC i s l.lj ~J~eno. Ila jc OlJa pos tojala i mnogo prije. Dub ro"ačk l Je strateg. ~ala.kal on stradat. oko g. 1040. kad ga je na jedno,m l o bo~e p r~J
U X I. st. znatno je poras la valnost Dubrov nika i u
, ,I
l
crkve nin~
st"a rima. Papa je 1022 pod igao Dub ro" a čk u bis ku piju na stu panj nadbiskupi je i pod njezinu n..,pos red nu vlast stavio prosIra no I)odručje. koje sc prublo od Ne retve i Boja ne na prim~ rj." do dubo ko u unutraš njost. Tome su se oduprle cr kven.., starjesIne \1 Splitu i Baru. pa je kasnije dukl j anskoj drlav i us pj d o da u Baru dobij.., s"oju nadbi skupi ju (1089). Got ovo puna dva st oljeća tr3 ' j ala j c borba izmeđ u le d" ije nadbis kupije ok o j urisdikcije n~ d lini podr učj em. U polovi ni XI I. st.. za vri jeme nazadova n ja Zete. Barska je nadbisku pija bila ukinu ta. Pono,'o jc usposta v. ljena po tk raj islog stolj..,';a, ka d se Nema nj ;n si n Vukan pn ·
631
KA R TA XX
I
•
•
klonio katol ičkoj crkvi. a horba izmedu Dubrovnika i Bara d,,· "r~cna je tek 1255. :\la kraju Xl. sl.. prema starim kr onikama, ratovao je pruli \' Dubrovnika ~.etski kralj Bodin. ali nije uspio da ga osvo j i. h l; ;1.vori govore i o prolaznom m!e\:I<;kom osvojeniu Dubrovn ika IIiI . Da bi se obranio oJ mld ... !:ke opasnosti. Dubrovnik se slavi" pod zaštitu Normana ( 11 72). ::lli ih je napustio. čim S\I Mk,;an; presiali ratovati protiv Bizanta. Dc~etak godina kasnije. kad su unutrašnji neredi i rato,·j s 1\'ladariUl~j. Normanima ; 6rbima oslabili Bizant, Dubrovnik je ope t pri znao vlast N..r mana (1186-90). Za to sc vrijcme 011 borio sa Stefanom Nemanjom i njego\' im bratom Miros lavom. koji su hai tada bili os" Ojili primorske gradove Zete i uzalud pokuša\' a1i da zaUlm\1 Dubrovnik. S Dubrovtanillln s u potpisa)i mir lISu, kojim su jedni drugima zajamčili sigurnost i dali slobodu trgovanja. Pri kr aju X II . st. Dubro\'nik je I)onol'o priznao I'last Biza nt:... premcla su unmednji su kobi bili oslabili njegovII snagu ka" i uljecaj i ugled na Jadr~ n s k om moru. Sud ionici u Cc{vrtorn kr ifarskom ralu urnijl': šali Sll sc u te su kobe i z(lllzcli Cnrigrad ( 1204). Tu JI': I)riliku iskoristila Venee;j", d .. Z~Ulme sve važnije dijdovl': bizantske obale od Jadranskog mora do Carigrada j da zago~l'odari go,l0VO či t a\'im jugoislOčnim dijelom Balkanskog poluotoka. Tada je i Dubrovnik pri7.nao vrhovnu vlast Vl':nceijc ( 1205).
• --' -•- -••-• :::> • • • • "-' 8 " . c:: -• •" <{
~
,I
S. Drui tvl':no- eko nomska li lruk!ura Dubrov ni ka do X II. stolj cea. _ Dubrovčani su se najprije bavili ribarsl\'om i pnnw rstl'om. a agrarne proi7. vode dobi,·ali Sll sa lemIje iz neposrednI': okoline, koju su vjcr"jatno sami ubrađiv a li; na kojoj sc ka sni ic !1.ominju i njihov; vioogradi. Već u prvim vijestima o Dubrovnik u spominj u SI': njegovi brodovi. a araps ki pisac lo risi kale, dn ..stanu"nki Dubrovnika. ra di;n; i ratoborni Dalm at inci. imaju ;maino brodovlje i plove daleko~ (1153). Uz taku razvijeno pomorstvo mora da je u Duoro"niku "rl" rano postojala Orodogradnja. ka o i drugi zanali u vezi s pre ra d:va njem drvela. Drvodjc1jski su" !anati uili Po,trebni i zato, što je Dubro,' nik šes t s t oljeća ui o veći n om dT\'c n grad. Osim tih sl'a kako sc rano razvio i k OI-ački za nat. a vet je tada billi. dobro,
632
-
•• o" ~
o"
< o <
~ < •
"
> o
cl..
- -• ., , " • ~ •• " • ""- , o
:5 - • ·u o
O
z
[
~
c>
•< •
~
<
o.
-o
••
.~
I
o, < >
••• •
o o
-
,-• •
I
poznata j gradnja kamenih zgrada. naročito crka"a {X . - Xl. stoljeće}. U XI $l. iuaduju sc: 1,1 Dubrov niku emajli. či ja jl: IZra db a bila jedan od flajsavršen ijih zana ta onoga vremena. S:l cenlrom II Ca rigradu.
I i
I
I
Obrt nička
pro i~vodnja
Dubrovnika. ekonomsko podizanje
zc",:.1j:. (I Iljq;o\'u susje.istvu. neplodno 1.cmljište n jegovI' oblasti i geografski polnbj samoga g rada potical i su Dubro\ čane vrlo rano, da sc bave trg o,·inom. Ko pnena i pomorska trgovina povcz .. le su Dubrovni k najprije s našim primorskim mj~_ stim:c i s oblast ima 1,1 zaleđu , zatim 5 prekomorskim zemljama. u prvom redu s Italijom i zapadnom o balom Balkansko!; puluotoka.. Stojeći pod vrhOl'nom vJašCu Bizanta, Dubrovčan i su sc nesumnjivo koristili i njegovom zaš titom i priyikgijima. ka" i njegovim privrednim ustano"ama i urganizacijom. a isk"~lv;, ,ostalih bizantskih podanika svakako su preno ~ena i u Dubrovnik. Sve je to pridonijelo. da se Dubrovni k do XIII. st. .::zl" i" " vc oma jako pom ors ko.lrgo ,'ačko središtc na našcm prinw rju. Dubrovčani su stajali u pri\Tednim vczama s či t~"im nizom ta· lijal15kih primorskih gradova. a od polovine X II . st. sklopili su , nekima od njih i ugovo re o prijateljstvu i medu so lmo i 1.a.~tili sta noynika. Ti ug-o,·o ri. koji su omogućili još večl n;,predak trgovin~ Dubrovnika. sklopljeni su s ovim gradovima: MoHetta ( JI4S), Pisa (11 69). Fano ( 1199). Ancona ( 1199). MonoJwli (1201 ). Ilari ( 1201). T erm oli ( 1203) i Bisceg1ie (121 1). kao i Rovinj u Istri ( 1190). U nizu tih ugoyora zn>lčajan jc lI ~()\,O' sk lopljen s Pisom, velik im trgo,' ačkim centrom na Tirenskum moru. čiji su ljudi preku Ancone mnogo trgovali 5 Carigradum. pri če mu im je Dubrovnik složio kao baza na plltu za hwk. U istu je vrijeme Dubrovnik razvio t.go,·inu i s balkanskim zemljama. O tomc najbolje svjedoči ispra"a bosa nskog bana Kulina iz g. liS!), kojom jc Dubrovčanima dopustio da slobodno trguju po djelo; Bosni i u koj oj je pry; ]lut zapisano sla ve nsko imc Dubrovnika. Na trgovinu Dubrovnika s Imlltra~njo5ću upu· ćuje j mirovni ugovo r s i\em.lnjom (1 186). koji jc Dubn.!yča nima dopustio da slobodn o trguju po eijdoj njegovoj zemlji. A 1'0 \'ijest im
-
•
Razvijeniji obrti. razgranata trgovina i p..,jačano pomors!>·..,. kao i i~kori;tivanje zem!ji;nog posjeda. stvorili SlI pot!!og\! ~a jaču društvenu diferencijacij u med" dubrovač kim sta nOl'niitvom_ lJ rt:do,·ima ugledniji h dubT<)\
&34
II
potrebna radna snaga. koju su mogli dati samo Slaveni. !,\jihovo prodiranje u Dubrovnik pojačalo sc o.~obito od XL st .. ~ada .se !!)ominje l,natno veći broj slavenskih imena medu n)egovlI!l stanovn icima. Ostao je. i poslije toga. neki broj Romana u Dubrovniku. ali je slavens ki elemenat tako naglo ojača o. da su do kraja XIII . st. vetinu njegovih stanovnika. a i znatan dio vlaSIde. sačinjavali Slaveni. U okolini i na otucima fi .. jcli su seljaci. među knjima mje bilo Roman a. Nije powalo niJta o agrarnim odnosima u Dubro, niku II najstari je nijeme. ali mora da su i tu, kao i II Dalmaciji. i pojedinci'j crkva ra no imali feudalnih posjeda_ Na lo IJas p.o~l sjcću ispra\'a. kojom su predstavIlici Dubrovnika 1023 poklomh otok Lokrum redovnicim a benediktinskog reda. Sudec; po kasni jim dokumentima, poloJaj seljaka na na jstarije m području Dubr"vnika bio je bol ji nego u ostalim dijelo"ima njego,·c oblasti. To $e zbilo ka o posljedica eko nomskog razvitka samoga gnld:: i p"djele rada u njemu, što je nametnul n veeu IlOtrcbu za radnum $nagom. Nju Ul u počctku mogli dav ali samo seljaci i~ nel"'!Tedne okolice grada. koja mu jc tada pripadala Za t,. k tim seljacima trebalo i da t i veću slobodu, da raspolažu sobom. a i ola kšati im boljim postupanjcm rad na zemlji. kak o bi se od'učili da ipak, jednim rlijelom. ostanu na selu. Vjeroja tno je zalo bilo kasnije na tom dijelu dubrovačkog te ritorija najvi še 5100<>dnih ~eljaka. koj i su zemlju obrađh·ali na tc.melju privatno!'r::.'·· nih ugovora. Takva je bila clruSt,·eno-ekonom ska struktura Dubrol'ni!'::! \I XII. st.. kada se l Hil pn·i put spominje kao "communit::.~ R:: , gusina", ( dubrovačka općina). T ada su već bile utvrđ em i gra nice Dubrovač ke oblasti. On:> sc pru!ala oJ Zupe na istoku d v sela Zatona na zapadu. dakle oko 10 km sa svake strane grada _ to je t. z,', A~tarea. I. j. kopn o - a na moru su joj pripadali ot,o
napredovanja ~ve "iše uČ\'rJćivala i prudublji,-ala klasna podjela njezinih stanovnika. U X II I. i XIV. st. Dubrovnik je proživio dultu periodu mira. kuja je mnogo I)Oll)f)gla. da sc jače ran'iju 5Ve grane njegove pri"re(k, Samo za I·jade kral jeva Uru5a I. j Milutina bilo je viie puta ostrih sukoba izmeđ" Srbije i Dubrovnika i prol'ala srpske vojske nn gradski teritori j. Za ~vc ostalo vrijeme Dubrovniku nijt" nikada zapri jetila opasnost. da ga netko zauzme: od luga ga je ~titila moć \lenee i.ie na .Jadranskom mo r u. OJ kraja XII. sl. Srb ija st· izgrad uje u vdiku i ekonomski ja ku dda,·u. koja je na kopnu sa svih stra na okruži vala teritorij (l"brovačke o pćine. Ncštu kasnije. osobito u X IV. st .. napreduj(' i Bosna. T c d" ije drbve postaju gla,'no podr učje poslo,'anja DubrovČnna. kojima su srpski i bosanski vlad .. ri dal'ali trlto va čke !,o,·lastiee. U islU vrijeme sve sc "iše ra!,'ijaJ.. i jačala na ci· jelom Sredo1.emn om moru trgo,·ina. koja je i Dubrovnik puve_ ~al" s mnogim udaljeniji m l.cmljama i učinila ga važnim po· sre
63'
i I l
,
,. i
I
Zato je od 144 2_H da" al a Porti godi~nji poklon od 1.000 d ll~ ka ta u srebrnom posudu. a pri kraj u H 58 morala se obvezati uz Jloklon vezirima . na stalan godiš nji h arač orl 1.500 dukata. Taj je bara č rastao. dok 1484 nije ustalje n na 12.500 dukata. u koj u je sumu bila Uključena i globalna upla t" za carinu. T urska je ostavila Dubro vnik na miru i onda , kad sc poslije padil Bosne i Hercegovine njezina I'iast učvrstila na cijelom terituri,ill oko dubrovačke gra nice. U isto je "rijeme Dubrovnik uredivao i svoje odnose s r;n. l ičitim zapadnim zemljama. S Venecijom je stalno hio u dohrim odnosima.. ča k i u počcIku XV. sl.. kada je ona zauzela ci jelo primor je Dalmacije. Ipak su mnogo bolji bili odnosi s drug-om talijanskom državom. s NapUljskom kraljevi nom. s kojom su D ubrovČllni trgovali od njezinn postanka i koj" im je dala ve\ik e privilegije za pomorsku trg ol'inu. zbog čega su oni n" stojali Ja s njom budu u i to boljim političkim ve~" ma . U toku ova dv .. stoljeća Dubrovčani su znat no pro.'irili i granice svoje obla~ti. U doba, kad sc Dubrovnik razvijao usnaino pri\'redno sreJište. on .ic imao dovoljno snage oa pristupi rje!avanju toga važnog pitanja. Na proširenom području bilo jc više
6-3i
•
I
•
.10 Hlora. j otada JC gran ica išla vrbovima brda . U drugoj »01 0_ vini xrv. st. Dubrovni k je definitivno utvrdi o svoju vlaSI nad ulokom Mljetom. koji jt do l.lda bio II posjedu tamošnjeg benedik tinskog samostana. a pod vrhovnom "]ašću Srbije. Godine 1399 proda o jc bosanski kral j Ostoja Dub ro"niku Primorje od Oruica do Stona. PO!1ijc čega sc stari dubrovački leritorij povezao s posjedima na Peljdcu. Cijdo to !Iodručje pretvoreno je II feudalni posjed dubro" a č ke vlastele ma log broja građanskih porodica. Napokon su II početku XV. st. Dubrovčani do~ l i i II posjed Konavala. T u plodnu župu kupili su II dva maha; jednu polovinu nd Sandalja Hrani ća g. 1419, ii drugu s Cavta tom od Ra dosa va "udović .. 1426. V lastela i jedan dio gradanskih porodica podijelili su tu oblast izmedu sebe. pri čem u je svaki l1lu;ki čl an porodice dobio odn:de ne dijelove. T ako su Dubrovčani uokru!ili i proliTil; 5"Oj posjed i zahatil; nekoliko plod nih područja. koja su prije lIriradala srl'!koj i bosanskoj drža'·i. Na njima su zatekli brujno s!anovni;\vo pravoslavne vjcre, koja "ll Dubrovniku nije bila ni dopu lite na ni prizn"!a. Zato je d ub rovačka "Iada sve poduzimal~. da i u tim oblastima proširi katolicizam. pa je posli je čest o is ti cala. kako je u to ulagala mnogo napora i mate rijalnih sreds ta va. T oj su s" rsi služila i če t iri no\'a franjevačka samostana. podignu ta na granici i u novostečenim oblastima. i lo II Stonu, Slanome, na iz"oru Omble (Dubrovačka rije ka) i u K onavlima. Takvo I"'Slupanje Dubrovčana s pravoslavnim .. II Stonu i na Pdješeu uvri jedilo jc. čini sc. Stefana Duianu. i on je namjeravao da im odu zme tu oblast. koju im bjcše prodao malo prije. Zato u svojoj ispravi od 19. V. 1334. kojom je poh' rd io svoju prijašnju da rovnicu. isti če da ~su sc zakleli kralje\'Sh'u mi vlas tde dubro,· ački. da prebiva pop srpski i da poje u crkvah, koje su u Stonu i u Ratu. kako je poveljalo kraljevstvo mi. _ A i poslijc, karl s u Dubrovčani dobili Konavle , ostali su tu pravosl avni POlIovi. ali je pravosla"oa "jera bila; odatle postepeno potisnuta. Slično su D ubrovča n i pOStupali i prema ostal im pravoslavnima. ko j i su
•
!
I
I• •
Il e kancelarije. Takvu pustupanje prema pr;" 'o§\avnim ;, odgovara I" je ne salllO vj ersk im shvaĆimjima. nego i poli t ičkim interesim ~, starih D ubrov čana. koji su sc bujali. d., če s rJIs ka ili bosalllika drbva lako pripoj iti njihovu malu repUbliku. a ko njezino Stanov ništvo bude većinom pr;,vosl a vno. Medutim. "jerska snošljivost u pojedi nim sl u čaj e vima i prema ugled nim 1il:nostim .. nije im bila opasna. pil su zato dOPllsti!i Vuku Brankovico_ kad a je 1390 namje ravao skl on iti se u Dubrovni k . da podigne crkvu ~po svojoj vjeri.,. a na tu su pr ista jali takoder i onda, kad su i Sandal j H ra ni ć i !ljeb'lIVa iena željeli irnali svoju crkvu u Dubrovniku ( HM-3.,» . Pošto je Dubrovačka republika dobil
639
,
TAliL A LXX!
·lenama. kćerka kralja Dragutina. bosanska kraljica jelisaveta sa svoja tri sina (J302?). zbačena bugarska carici.! Ana. inače kći kralja Milutina (133;-46). despot Đurad Branković (1440-41 ). njegov slijepi sin Stefan (1 460) j jelena. udova despota Lazara. sa kćerkom Milicom (1 463 ). najzad dvije posljednje bosamk<; kraljice Katarina i jeleno (1463). kao i dva hercegova sina Vlatko i Vlanislav. kad Su im Turci preoteli zadnje ostatke Hercegovine, N a osnovu svega toga bila jc nastalo II narodu izreka. koja jc zabilježena već g. 1440: ako zeca gone. i on se sklanja II Dubrovnik .
.5. Privreda od XIII. do XV. s tol jeća. - Opći ekonomski raz· vitak II Evropi. a osobito II njezinim juinim zemljama od XIII. st. dalje. zahvatio je i Dubrovnik. koji sve "iše razvija i jača svoju mno gustr uku privredu. napose zanate. trgovinu i pumo rst,·u, Z a n a t i. Već na kraju X II I. i u prvoj polovini XIV, st. radi u Dubrov niku znatan broj obrtnika. koji su uglavnom pod mirivali osobne potrebe domaćeg stanovništva , Ka da je Dubrovnik postao veće pri"redno i kulturno središte. osjetila K po treba. da sc uvedu 110l'i zanati. Zalo se od kraja XIV. st. dubrovački zaoali množe i granaju. javlja se ~ve veći broj domaćih obrtnika. a doseljavaju se i !Ilnogi tudinei. Otada Dubro\'Tli k postaje "ažno središte ob rtnika. koji rade 7.a i7,VOl. Napredak dubrovačkih obrtnika. o~obilO nj ibova speciJali?acija. uvjetovao je i PIIrIjelu rada i omogućio usa\"Tšavanj~ uruda i povećanje proi 7.vodnj~, Tada sc najvi SC razvija tek stilni obrL bojadi~'lIIje tkanina , pravljenje stakla. zlatnih. srebrnih i mclaln ih predmcla. oružja. slika. brodova, i zr a đevina od ,'oska i kože i t. d , Dubrovačka je vlada pozi"ala inozemne str učnja k e. davala im velike [>o\'lastice. ;ai lila obrtničku Tobu uvodenjem različitih carina, brinula sc za n)eziml izradbu i jz· voz , U počcIku XV. st. uređene 5\1 i pojavljuju se uZ manje obrtničke radionice i "elike radionice manurakturllog karaktera. većinom izvan grada. u kojima su uz nadnicu radili ne samo radnici , nego i mujs!ori. za račun vlastele. bogatij ih grudana istrunaca. Obrtnici su bili II veli koj vcćini iz DubrO"nika i njegove "kolice. a samo Sll puneki stručnjaci dolazili i7. inozemstva. u
Dubro"nl~
Crt tf prem. Tet jel u
u XV.
S t ol leću
tu d ~ n ~
kIp u s,'.
Vlahi
\
~
•
->"
°
"" •"
-•• ,• <
.-o• "" ••"> "" ",•"
•• ••
,•>
•, "
prvom redu ;7, Italije. Običnu radnu snagu davala S\I ~da ~ dubrol'ač k "g teritor ija i iz neposrednog zaleda. Poloiaj lih rarl n ;!;a hin jc dosta težak. jer "U nadnice bile male. a radn o je "r;jenle trajalo od Tanog jutr a do kasno l j noć. Radnike su mno go ;7.rabljiva1 ; majstori i vlasnici većih radionicu. zbog čeg" ~U izbijali sukobi i sporovi, osobito II vez i s ispla~ivanjcm nadnic<' lJ robi ili h rani . U prvoj po lovini XV, i II XVi. st. drbvn~ su vlasti ne k oliko pula izda'"aJe naročile propise. kojimo su Il
•
I
!
T r g v i n a. Najvažnija grana privrede bi l" jc ugovin", . Ona j e napn:dm-ala uporedo s r"zvit kom trg-ovine n" Sredozernnom moru i s ekonomskim uzdizanjem Srbije i nO$n e , NaJ priJt je bila samo posrednička. a " XV. SI.. kada sc: ~ ;;-raclu puvećala proizvodnja robe. javlja sc i izvozna trgovina ~amob Dllbrovnika. Dubrovčani su se vrlo rano počcli baviti 1 pomorsKom kupnenom trgol'inom. ali ipak ne uvijek objema podjeanaku, I I XIII, i XIV_ st.. kad sc Dubrovnik nal:.zio po.-l \'laš ć" Veneciie. prevladu.ie lJ njemu kopnena trgovina. To je bilo vrijem e. ka~;
64;
~ M lečanima,
ali su in a če trgov ali i s drugim m edi te ran~ ki m ~emljama, naivi Je s južnom Ital ijom. U t'" $U ,,"'mlje oni prenosili zapadnoevropsku rohu, našc drv o. koralje! mdale. a izvuz il i iz njih žilo. Ian. pamuk . '",t"'r. mirodi je. nakit'" i različite ~ku · po~j ene predmete. loš veći razvitak du b rov ačke trgovi ne nastaje od mah u počet k u XV. stoljeća. Ni sukobi i ratovi na Balka nu ni provil\<: T uraka nisu JOogl i zaddati dubrovačk e trgovce. da u sve vecem broju idu u Srbiju i Bos nu i da razl'ijaju svoj'" poslov ne VC7:t I njima. U islo "rijeme dizal a $e i njihova pomorska trgo vina. U cijelom X V. Sl . dubr ov ačka trgovačka momarica stal no napn"duje, a u pomorstvo Dub rov nik ulde sve više svoj ih kapi ta la. T ada su D ub r o včani bili pod jednako aktivni i na kopnu i na moru. Njihove trgovačke ko lonije na Balkanskom poluotok u postaju mnogobroj nije i veće. a trg o\· aČk o poslovan je mnogo življe i jače. Na moru pak dub rovački brodovi. kojih tad a ima mnogo više nego prije. sa obraćaju sa sv im ohalam a Sreil07.emnng moril. il nj ihovo sudioniš tvo u medunarodnoj trgovini mn ogo je 7.natnije. Tako je II XV. S l. Dubrovnik najzad postao najvat" ij:. tJgovalka lu ka n:! upadnoj oktli Balkanskog poluotoka. Na taj razvoj duuro l'ačke trgov ine znatno je utjecala i eko nomska politika Venecije prema da lmatinskim gradovi ma. koji ~u u početk u XV . st. došli poil nje1.i nu vlast. Mle čani su r .. zli č i lir: , P·OstuI)cima sp rečavali njihov" trgO"inu s drugim zeml jama osi m , Venecijom i njezinim posjedima. a D ubrovčani su mogli ila trguj u sa svima. Tako je Dubrov nik I)OslaO najvažniji posrednik iunedu bal kanski h ze ma lja i Zapada . II lo sc vrijem(" u Dubrol' niku javljaju prvi kapitu listi·pudu· letnie;' Obrtnička proizvodnja. jz koje sc izdižu rad io nice nlU ' nu rakt urn og karaktera. razg ranata kopnena i pomur s k~ tr!,:",ina. povećanje 7.emlji; nog llosjeda. dobi,·anje jeftine radne snage. a pri je svega poslovanje Sii srpskini i bosanskim rudniei,na onl<" gućili su im da steknu velike kap ital e. Taj su nova c ,mi ula ga li u pro~iri\"a njc starih i poduzi ma1l je rlO,·ih. naroči to novčanih I)()slova, ka o šIo su kredi tira nje. ilava nje za j mova. osigura,·a nje robe i brodova . mi jen janje nov ca. pa i rul i či t i lihvarski poslovi. i to ne sa mo između sche. nego i s trgovcima iz Srbi je i Busne. koji su u znatnom broju dolazili poslom o Dubrovnik i lnje su
Dubrovčani
I
i
uvelike kreditir ali. Tako se u Dubrovniku poja"ljuje velik broj vl astele j građa na, koj i se bave samo tim poslovi ma. pa sc napokon uz vlastelu stvara i posebna skupina dubr ovačkih građanski h porodica, koje posIa j u na jviši i naj bogati j i sloj gra· dana. A samu vlastelu kritizira jedan suvremenik i l.:!mjcra im, šln sc b~ve posl ovima, ko ji su ih nedos tojni, tc kaže. kal:" on:! ~drže i v jcru j u. da je bogatstvo s r eća. a stjecanje i gomilanje blaga jedi n~ vrlina «. Sve su to obilježja nove g rađanske klasc. koja se javl ja u periodi prvih pojava kap it a li stičk ih o
I
preko Trebinja, Ljubin j« i Stoca spajao Dubrovnik ~ dolino m Ne retve, a preko IV:ln _planine ~il az i o u centralnu Bosnu, srcri ište nje7. ina rudarstl'a. Treći je put vodio uz more preko Boke Kotors ke i ZClS kog Primorja do uŠĆa Drima : odatle je preko Skadra išao na Prizre n. Kosovo i u doli nu Vardara. Na uUe Neretn, stizal o sc četvrt i m putem: il i morem pu~ko Stona iti preko POPOI':' polja. Oc! gla vn ih putova odvajali su s.. .!mgi manji. koji su medo sobno pove:ti val i razli čite obla~ti Bosne i Srb ije, a koj i su 1;,kodcr bil i I'afn i za d ub rovačku lrgnl'i nu. iz Trebinja je I'o
!
Na drugoj strani mor e je spajalo Dubrovnik ! či ta vim poznati m svi jetom_ U njegovu su luku svra ćali brodo vi go((>vo ~I'i h medi teranskih zemalja. pa i Du br ovčani su Sa svoj im brodovima išli II mnoge tll de ze mlje. n ajv i ~e u važ nije luke Jadransko/!a i J onskog lllora. a u X IV. st. po nekad i do Male Azije. S,ri je. Egipt:s i Tripoiisa. U XV, st. jače sc povez uj u s.a za l)adnom Ita· lijom i ~ I)anjol s k o m. idu čak do Engleske i Fl andrije. :I na Lc,'antu održavaj u redovite I'eze s istočnom Grčko m . Trakijom i usobito s Aleksa ndri jom, važnim centrom za trgol·inu kolonijalnom robolll . Poljoprivreda; ri bo lo,'. Na du br ovačk om leriloriju poljoprivredom ~ I'; bil"io veći dio stanol'ni';ll'a. Agrarnil proizvodnja podmiri"" l .. je sa mo maH dio doma6 h potreb;! .•1 pogotovu jI.'" bil n mal o žit;lTica. Zbog loga sc clubrovačb I'lada staln o brinula za d o\'o~ žila. česlo i iz vrl o udal jenih zemalja. U većoj k ol i či ni uzgajali su JOI maslinu i vi novu lozu . zati111 razl ičito južno '"oće: i po vrće_ Dosta je do bro bilo razvijeno s toč;!rstvo. naroči:.., uzbuj.:njt bil ne sto ke. Nju su seljaci umo gu držali u oblastima dui: kopn ene !;ranice. ali ipak domać" stočarstvo n ij~ Uloglo da pod mi ~i potrebe Slanol'ni!;tva_ pogotol'u jer SI' ono mnog o hranil o mesom. Zato se stoku l.a klanje uvoziia u velikom broju. i \0 najviše: iz kraj eva is t oč n o od Dubrovnika. l{ibolol' je Slaro zanimanje Dubr ovčana, i ono j~ bilo I'ažna privredna gran a primors kih sela. osobit" na otocima. Dubr,,"ačk i 5U ribari i.;li n.: ri banje i izvan sl'oj ih teri torijalni;) v"da. o»ol>ito u podmčj r Oloka Visa bogato t. ZI'. plavom ribom. koje preko ljcla 101'e u golemim ko1i':inama. a zatim sole. Ribari. osobito oni s otoka K ol očep.: . va di li su iz mOra koralje ne samo u dub rol'ački m vodama. nego često i " Egejskom moru i Kod otoka Mall~ . Taj je lov bio obilan i unosa n, tak o da je Dubrol'nik izvozio u !tali j u. Francusku. pa čak i na Lcl'ant na 5toti n ~ kilograma koralja_ 6, D ru h vcui odnosi, -
I
I
V l a s t e l a. T eri torijalnim proši renjcm Dubrovačk e republike i njer.i nim ekonomskim napretkom od X II I. do X V. Sl. najvi~ e su se koristila vlastela. K ao vodeb.
6" 644
-
klasa bila su, U:l crkvu, najveći posjednici zemlje u D ubrovniku. U isto vrijeme. vlastela su financirala i vodila sve grane dubrovačke pril·rede. naročito vanjs ku trgovi nu i pomorstvo. Kak o Ml pritom u svojim rukama imala i političku vlast. mo gJa su da is koriste svaku priliku. kak o bi s uspjehom zaštitila svoje ink, rese. I:r: vlasteoskih redova popunja"ala su sc gotovo sva činov, nička mjesta II Republici. Prema tome su vlastela imala done kle: obilje!ja i trgovačke bu rlaazije i feudalaea. Ona su bila glav ni nosilac privrednog :života Dubrovnika, kao !to je to biJa grad~n ska klasa na Zapadu. a u isto vrijeme posjedovala su go luvu svu zemlju i imala poli tičku vl ast kao pravi feudalci . Otuda dubrovačk oj vla~tcli specijalni karakter, čime se iz jed na ču j e s patricijatom Venecije i nekih drugih gradova, a to je mnogo utjecalo i na oPĆi razv itak Dubrovnika. I)rvib decenija X IV. st. u Dubrovniku je bilo najviJe oko 200 punoljetne muške vlastele, II drugoj polovini taj je broj pao na oko 150: II XV. st. popeo sc na oko 250~.'~OO. Medulin:. za g. 1~2:; pouzdano sc zna. da je u Dl1hrovačkoj repuhli ci uku!)oo bile mušk e vlastele 39 1, g. 1~2i 414 , a g. 1442 S.'j3. Svih članQva njihovih porQdica ulOglo je biti dvaput tuli ko. G r a d a n i. U XII I. sl. znatno se proširilo područje samng grada i pO"e(ao broj njegQvih stanovnika. Oni su bili obrtnici, trgovci. pomQfci. radni ci, ribati. nQsači i sl. Kad a su se meduti m vlastela u prvoj polovini X IV. st. zatvorila u SVQj uski krug. a Dubrovni k se počeQ jačc eko nomski razvijati. nastala je i medu ostalim nje gQvim sta nO"n iitvQm znatna imovinska i društvena ,iifercncijadja. Bogatiji izmedu njih postepeno su sc odjeljiva1i od ostalih pučana i sh'arali posebnu dru!tvenu skupinu gradana. koji su PQ svom l.)Qptstvu i privrednoj d jelatnosti biJ i ravni vla_ steli. Posjedovali su dosta zemlje. organizirali velika trgo,oačka. obrtnička i manufakturna podu!eća. ulagali I'elike svote novca u brodQve il i dava li II zajam i uopće PQslovaJi kao i vlastela : nitk o izmedu njih nije bio obrtnik ni trgovac na malo, a vjenča njima su sc povezl\'ali samo u SVQme krugu. Oni su hratov.Hinu SI'. Antuna os nOl'anu u XIV. st. pretvorili u svoju korporaciju. po čemu su prozvani antun inima. S vremcnom su se dru~tveno odijelili od os tal Qg stanQvniš\va. a ekonQmski se sasvim prih1iJili
646
I
l
vlasteli. U svemu su, da kle. podsjecali Ila bogatu burioaliju zapadnQev ropskih graduva. sa
,,17
I
• •
stano"oiitvo. bez obzira na njego\' prijašnji polo!aj. pretva,-;,] .. u km etove i tako mnogima nametala terete Ide od prija.'njih. G olema veći n a seljak" II lim oblastima pOSlala je tada za,.isu;m kmetovima. koji su bili \'c1.an; 1.a ~cmlju i dužni da ~\'oj"" g.ospodarirna daju dio plodova, poklone j besplatnIl T .. dnu snagu, Kmetovi nisu smjeli napustati zeml ju. niti su ih drugi mogli pr;mati. a gospodar jc: imao pravo da ih otje ra. Ak o bi sc to dogodi] .. zbog neposluinosti ili neke: hi"ice: kmeta. gospodar mu nije davao nikakvu odstetu. a inače mu je davao naknadu solom Y.
648
R o b o I' i. Arhivski dokumenti iz XIII. i početka XIV. st. mnngo gOI'ore o velikoj trgovini robljem u Dubrol'niku. Dubrovčani su robovc kupovali na I)rads kom trgu i na uiću Nerell'e pa ih llroduvali II inozemstvo ili ul.otrcbljaval i II ~vome gOSl'odursiVU. Cini sc. da je to lada bila 7.aklj ucna faza jedne stare grane trgovine, koja je mllogo vjekova cvala II Dubrovniku. gdje je rooovska radna snaga bila potrebna. dok sc jo; nije bila razvila p"a d~ka pri vreda. Kasnije je pOIrebama DubT<>vnika viJe odgovura!" radna sn:tga ljudi. koji ~U rnogli o~) slubodno ra.le kao nadnibri ili knj e su dubrov~čb vlas tel" po.~lavljala na svoju zemlju. Tada je i trgovina robljl'm počela jenjuvati. a g . 1416. na prolesi bosall.~k og kralja Ostojc. ona je i zabranjena. premda ~e rohlje- iz dalek i!. ludih z('malja i dalje prodal'al" na duhrovačkom :rgu.
,,
I •
7. Državno predenj e, - U doh~ mletačk(, vlas t ; (1205-13,'18) na &Iu Dubrovnika st;:.jao je kn ('z (comes), koga $" Mlečani slali iz Venecije. Njegovu je vlast donekle ograničal'alo vijece (eon.ilillm) "a~tavljello od bogalijih i lIgk
Uhrićuj ući svoj polobj i j a bjući sloj D ubrovča na, koj i je us koro postao
svoj utjecaj , bogal iji p ravom vlastdom. 1)0~t igao je i nove uspjehe. Uz Malo vijeće (Consiliu m minus ). koje je s kn ezom uprav ljalo Dubrov niKom. ustanovl jeno je 1235 i Ve l iko vijeće (Comilium maius). a od 1253 spominje sc i Vijeće umol jenih (Consili um rogatorum ). U svim H I tiOl vijećima sud jd ovala ug lavnom vlastcl:: . K:,ko je we jačim pos tajao uljef;'j vla stele. nastajali sn novi sukobi s ml e ta čk i m preds tavn ikom. dol: nije najzad kne! Marko ./ustinij;1O prist upio uredenju spo rn ih pi tanja i kodifikacij j pravnih odredaba i običaja. T:, ko je nastao zborni k zako na poz nat ]lod imenom Statu t Dubrovačke općine. Pošto $U Statut na jprije prih,-a ti li Ma lo i Veliko vijeće. dakle s,'a d ubrov a čka \' Iastela. iznesen je pred sku pi tinu naroda, i ona ga je odobrila 29. svibnja 12i2. T im !u vlastela I)Qstigla veli k uspjeh. a D ubrov nik je do bio svoje osnov ne zakone. Statut je napokon udanovio pravo vlas tele. da uprav ljaju zajedno s knezom. jer je knet ubud u će mogao birati ~Ianove Malog djeća sa mo na godinu danu . i to jedino izmedu onih. koji su po porijeklu i rodenju iz Du hr ovni k<. . A č lan ove Veli kog vijeća birali su kn ez i Malo v i ječe . naj prije izmedu bogati j ih i uglednijib sta novnik a D uhr ovnika pa i tuđi n aca , a kasnije $amo izmedu vl astele. Ovo posljedn je je uzakonj eno izmedu g. 1332 i 1548. i otada D ubrovnikom upravljaju samo vlastela. Posl jedn ja po l itička promjena u his toriji sta rog D ubrovnika dogodila se 135&. kad je Venecija mi rom II Zadru morala U~ os tale posjede na pus titi i Dubrovnik. Dubrovča n i su 3e lada ugovorom u Vi;;egradu 2;. svib nja 1358 Slaviti pod vrh ovnu vlaSI kral.ia Ludovika L Kralj im je priz nan potpunu autono miju. II on; Su Sc obveuli . rl" ':e plaćati .~OO dukat" 8"di~njeg danka i u ral U poruagali jtainOI11 "alijon:: ostak Su nb:l\'czc bile višc formal ne prir"tk:. Dubn,lvnik je ustvari otari" saSVUll slobodn a. drž av ica.. koja se is prv" na liva!" opći n om, a 0<1 1)(1 čet k a XV. st. i repub likom. T u drž.avnopravllu promjenu "lastd" su uspjd;: da odli<,oo iskoris te za sebc i prig rabe liV U vl a ~t II općini. Ta da sU oni na pokon pos tali potpuni gospodari Dubrov nika i jedini poli t ički fak tor u njem u, osigurav;;i (Idini tiv no s'-oju prevlast i u dru!t,·eno-ekonomskim pita njima. Otada je Veli ko vijete biral o i~
650
I
redova vlastele knct.a i č lanove ostalih vijeća. za tim preds tavnike državne vlas li i go to'-o sve slufbl: nike. To su. medu ostali ma. bili: blagaj nici. koji su uprav ljali d r!a,'nom blagaj nom. konovi i kal.ctani. drfavni ~uei . odvjetnici. u pov jedoici ut"
DubrO"niku su postojala dva sud a . jedan za gradans ke, a drugi za krivične sporoye, DubrovIIi\:: je još imao i pet yrh
Svoje držav ne fina ncije Dubroyčani su dobr o orga niziral i i vrlo uredno vodiH. a imali su čita, niz činovnika. koj i 5u ~t: Z~ to bri nuli. Ubiranje državnih prihoda dava nu je u ~llkul-'. i lo obično ylastdi. ;; ona su neh od njih ponebd pre[)ušI"la drugima u podzakup. Najvažniji prihodi bili su carine. trosa";na na 1'1 110 i proizvodnja j proda ja soli. Carin u su ubirali na uvc.zc nu i izyezenu robu , a prema njezinuj \Tijednosti. ZOlkupnici soli [llaćaii su II XIV. st. ll_l 0.00(1 pe rpera gooi; n je. Tw, _ ~arin u na vino pla';ali su proizvod"či na svu količi n u vina. koj u s" dobili: t;, 5(. lroilarina dOlval ... II zak,,], u Xl". SL ZU :'-7.000 perpcra. II na kraju XV. st. za 9-[:::.000 f>erpef:l. Proizvu
652
l ,
' . le mcl"JI današnJ' c.m Duhrm'ačl:o m T ako ~u. ustvari, po IOlem arhi,·u. Zbog "'oga geografskog položaja i tivih i mnog~tr~k ih Ye.za sa stranim svijetom Dubrov nik je mOff.to da n na!lfll l ~nlloglm ludim zemljama prikupi "c.oma zanimljive vijes ti i sakuI" ho?ate h i~l o r ij!ke itvoTC. Zalo rIanas Dubrovački arhiv Čil"" ~eob.,čno vaine i mnogobrojne dokumente ne samo za l>ozlla\'~nJ c ~IS.I': rije Dubro"nika i jednog dijela na ' ih zemalja. nego., z;.. ' S[I:::' vanjt prošlosti cjdokupnoga BalkanskoE poluotoka I "cecE d ,jda mediteransk ih kr aje"a. . ' . Zhirke dokumenata u Dubrovačkom arh IVU pOČIIljU . uglal' , nOli>. od kraja X II I. stoljeća; izvora iz l~rij ...;n!ih ~rem~na. i~~a u neus poredivo manjem broju. Većina tIh arluvsk,h zbIrk I lUC do kraja Republike (1808). S"e važnije dokumente JIlu!c?,Q prcllla njihovu karakteru i sadrbju podijeliti u čctiri "elike .grul,e: 1)01 it ičko-d iploma tsk ll. fi na nci j sko-eknll omsku. ja" Dopra,, ' THI i pr;,·:.lnopravoo. Prvu grupu čioe svi oni arhivs ki spisi. koji sc odno~c 0<1 v,,· dcnje ullutraš n je ddavne politike i na mcdunarodne odnose Dub rovn ika. P u svojoj sturini . vrijednosti i broju. n~ p~"om mj<:$tll ~tojc zapisnici triju držav nih viječ .. od 1301-1808 ( ~~ form;ltioncs .."eta cor:siliorom), la njima rIolazi službenu dop's,' vanje I'lade od 1359-1808 (U ll nac et eommissiones). z:nim Sl'a pism:: upućena "bdi . kan i dubro"ački privilegiji d~bi1"toi u. inozemstvu (Acta Sanclae M
•
"jckova_ U Dubrovačkom $1,1 arhi vu one sredene. vrlo dolwo tu va ne i pristupačne I\'akome la nauč"i rad. 8. Kulturn e prilike. _ Do druge polovine X IV. st. u Duhrcw. niku je bilo mn ogo malih drveni!. kUĆa . One su bile jeftine. p~' ni sva nastojanja državnih vlasti nisu spriječila. da ih ljudi ; dalje grade. Bilo je još i ku ća u suhozidu kao u dubrovačkim selima. a mo ogi stanovnici. osobito u n::js tarijcm dijelu grada. iiv jcl i su u kamenim kućama . Budući da su poiari nekoliko pUl obraml od različitih epidemija. Zato $U medu prl' ima. a n",žda i prvi na svijetu, uredili kont umac na mal om otok u Mrkan u ( IS7i) i sistematsl;i organiz irali horbu
•
,,
I i
I •
proti,' epidemija. koje Su gotovo periodički hara le. Od polovine XIV. JI. II ])"brOI'niku postoji neka vnta bolnice. koja je slu· lila j ka o dom za izn<:mogle starce. a koja je 1540 1)N:tvorena u pr~" u bolnicu. U tom domu postojala je apotek., već ob, /:. 140:1. :l frauje\"ački je samostan imao s,"oju apoteku vcc prv;), decenija XIV . stoljeća _ Bil(\ jc II Dubrovniku apnteka i I'rij t tog" vrenlena. One dvije apoteke. koj e pripadaj" II red prvih u Evropi, r;Hle još i danas. Osi1l1 privatnih bilo je stal n o i držav nih al)otekara.
•
bile ,-dika rijet kost i nala7.ile se ;;-010VO isključivo II rukam a ~"e t enika. a kasnije sc spomi nje $I' e vI:6 broj svjclovnj .. ka S,l 1''' nekolik o knjiga različi t a sadrbja. Osim brojnih ud žbenika l" . tinskog jczika. teologije. pravil i medicine, naiaz,imo 11 lljil""-;"I privat nim bibliotekama djda grč kih i rimskih histori[-i\r';. fil" . zo ra i pjesnika. srednjo\'jekov nih filozofa. a raps kih mcdicinslo.ih pisaca: kao i poneko djelo iz talijanske i francuske: lilerilturc. Tada jc: već bilo II Dubrovniku i nekoli ko pravih od uševljenih bibliofila. od kojih su dvojic" II Hed ;n; XV. st. osl a,-jl:l sve sl'".i.. knj ige drlavi. da osnuje javnu knj ižnic u. Druga su dWlj ica lI~i· nila to iuo na početk u XV I. st.. os tavi".; oko (,00 wojih knji~a . K TI j i f. e v II o 5 t. Vrlo sc ran o j a vlja II Dubrovniku humanistič ki po kret. k om~ prist Up aju mnogi Dubrovčani, veCinom il r~dova vla~tele. Djela grčkih i rims kih kl asi ka ne samo što ~~ č itaj u i komeotiraju. nego sc javlja btilV nil. domaćih pi~"cil. koj i se na njih ugledaj u. Poznati su Vuk Bobaljevir iz prve 1'''_ lovine X V. st.. I')i\"o Gučetić ( 1 '151 ~1 502). Peta r Me n ~elić (1451-1508). Karl o PlIcic ( 14.';8-1522) i čuven; ~O\' j cnhn; pj esn ik " Ili ja Ctijev i ć ( 14G3- 1520). S, i s u on i pjevali na lalin ~ k om jeziku. a Guh: t ; ć još i na "rč kom i na rodnnm jezi k u. U g ru pu dubrovačkih humanista pripad;, i vr lo dob,.i 1I ;5 tOl i č;,r Lu do\·ik Crijevit-Tu be ro (1459-1 527) . koji je \I sv ml1 latin$kom djelu pr ikaz1'O his tor iju svog.. vremenJ S osobitim ohzirom na Tursku .
I
Pot rebn o je. da n;'I,ose spomcnemo Bcnka Kot r uljevita. ista knut oga dubro,' a čkog trgovca, koji jc jed no vri jcmc bio i ministar fin a ncija na!Juljskog dVMa. Uz izgubljeno djelo iz h,._ t'Ulike on je napisao HSS na tali j an skQm. trgovačk om jcziku «JI-; vremen .. djelo -o trgo vini i sav rknorn trgovcu •. II njemu j~ prvi U svjetskoj nauci ohradio na naučnim tcmeljima pi tanja P
,• -"--• < >
• •• •• •> • ••
~
l
o
TAI,ILA LXXIV
jim se shvaćanjem Kotruljević digao nad većinom svojih sugradana. kĐjih je k onzeT\'a ti~am , prikriven bogataškom razmetljivo;ću . o.štrQ šihaĐ u ~vom (ljdu. Gotovo u isto vrijeme s prvim humanistima, Dubrovnik je dao i prve pjesnike na narQdnom jeziku. Ali prije pjesnika, kojih su imena ]loznata, u DIlbrovniku je nesumnjivo bilo pjesnika, koji su os tali nepoznati. Upućuje na njih neko li k o stihO\'a zapisanih ćirilicom oko g. t450 na jednoj knjizi carinarnice. koji su do danas ostali kao najstariji umje t ničk i stihov; II dv anaestercu. s rimulJl po sredini, na nar\ldnom jcziku. il kada je ekonomski i dr uštv eni razvoj Duhrovnika dobio us-Iavnom oQaj oblik, knji su tada imali gradovi Italije, i kod Dubrovčana je našao odjeka vd iki renesansni pokret. Kako su za takn pokret drušlvenĐ,ekonomski uvjeti bili povo lj niji nego u bilĐ kome drugom kraju kod na s. DubrQvnik je postao sredi.šte Renesanse u jufnoslavenskim zemljama. Tu se u drugoj polovini XV. st. javljaju d\'a istaknut~ pjesnika: Džorc Držić ( umrĐ oko 1'. 1500) i Siško Menčetić (1457- 1527), koji ot"araju sjajnu epohu stare dubrovačko-dalmatinske književnosti . Pišući nar odnim jezikom i koristeći sc mnogim elementima narodil': poezije. a pritom stojeći pod jakim utjecajem razv ijene talijanske knji kVllĐSti, ta dva pf\'~ dubrovačka pjesnika. kao i v ećim'! kasnijih. uspjela su da veoma lijepĐ povežu različite elemente i utjecaje i da sh'o re djela. koja po svome nar očitom karakt eru i originalnosti imaju ne samo kulturno-historijsku . nego i pravu umjetničku vrijednost.
Nikola Boiid~ro"ic, ., riptih " dul>,Uvaćk oj cr kvi na Uan č am a
U m j e t n 1,1 s t. Razvoj IJmjctnosti lt Dubrovniku je po sVoJ,m osnov mm karuk tcristikama dio QPćeg razv oja umjctltosti u Dulmaciji. U cijelom Srednjem vijeku taj razvoj pokreću i omogućuju II suiitini iste ekonomsko-društvene snage, a usto je i dubrovačka umjetnost vezana mnogim vezama s umjet noŠĆu u Dalmaciji; u nj oj se opažaju i utjecaji srednjovjekovne umjetnosti Bizanta i Srbije, odakle su neki slikari i prelazili u Dubrovnik. U nekim razdobljima i na nekim PQdručjima umjetničke djelatnosti Dubrovnik sc osobito ističe, a pri kra ju XV. i u prvoj polovini XVI. sl. , kad se u Dalmaci ji već osjeb opće na zadovanje. Dubrovnik je jo~ uvijek snažna podloga za fazvĐJ
657
I.
II I I
•
umjetnosti, koja ta da pos tile u njemu svoju kulminaciju. U to se vrijeme jedino u Dub rovniku na stavlja širi ra zvoj domaćih um jetničk ih radi oni ca, pa sc II nj<.:IllU pojavljuje jed ina d O Il,a ća slikarska {kola. koja znači samosta lno, specifično dozrije,'anje do ma ćih slikarskih nastojanja prijašnjih uoljeta II renesansne oblike. §koJa, koja je dala j ač e individualne slikarske ličnosti. N apoko n Se nu kraju XV. i II prvoj polo vin i XVI. st. ostvaruje II dubrovačkom graditeljstvu (i s njime povezanoj skulpturi) odreden spoj kasnogotičkih i renesansnih elemenata kao spec i fičim opći stil. koji označuje djelovanje domaćih majstora, stvaralaca niijzna bj nijih graditeljsk ih spomenika toga dob a. l! najstarije periode gra ri cvne djela tn osti ~aču val o se razmjerno malo spomeni ka (ostaci crkve sv. Stjepana u na jsta rije m d ijelu grada. koju spominje j oš u sredini X. st. Porfirogenet, mal ena crh' a sv. Nikole u sjevernom dijelu grada, Prijekom, ~ malenom kupolom. i dijelovi n kve SI'. Jakova na Pelina rna; na otoci ma Sipanu, K oločepu i Lopu du nekoliko crhica sli čnog tipa ka o i Sv. Nikola). Iz predromanih potječe takoder više fragmenata pletern e skulpture u Dllbrovniku i na ot oci m ~. medu kojima sc oni. ho prip.ulaju njezinu kasnijem ra2dob!ju (kraj X r. i početa l: X ! [. st.) ističu boga~tvom I:ombinacija. u koje s~ vet mije~aju vegcta bilni elementi. NajZflača jnija grad cvina romanič.ke epohe bih: je stara katedral a , koja je propala II velikom potresu 16Gi. Prema opisu suvremenik a i prema reljefu grada nil kipu sv. Vl aha (koji prikazuje grad iz prve pol OI' inc XV. ~:. ), bila j e to velika trobrodna ba ~ilika s kupo lom. Gradena u XIII. i u prvoj 1)0iovin i XIV. st., bila je bogato ukrašena i oslikana freskama. Ka o i u ostal oj Dalmatiji. tako ~e j u Dubrovniku rom ani čki o blici dugo zadrfavaj u, i još u polovini X IV. st. klde Milla iz Bara hek.safore fr;;.njeva č.kog samos ta na u rom a ničkim oblicima, daju 6 im kap itcle, u kojima se isprepleću ljudsk i i život in jski likovi s li Ue nl i viticama. Sama franjevačka crkva, koja je sagrađe na u pn'i m dece nijima XlV. ~ t. , kasn ije je popravlja n;;:;. kao i dom inika nska crkva, koja je iz vremena gradenja ( 1304-1306) zadržal a ~amo dijel ove portala ; njezin j e klaustar dograden u dn'goj polovi ni XV. st. u gotič kim oblicima od do m aćih klesara. R om aničko; periodi pripada j u i o~ tac i nekadaJn je benedik tinske
658
opatije na Lokrumu i veći broj . ~ra.gmc;nala sk.ulp ture u gradu. a na otoku Mlj etu crkl'a S\' . MaTlJc IZ X II. sLOIJeea. Pclnae$ti je vijek najsj a j ni je razdoblje gradevne djelatnosti u Dub rovniku. Njezin razmah okuplja ve\i~ broj m.a~s t ~ra kamenara kako iz Dubrovni ka i cijele Dahnacije. lako l 'z I~~zem: stva. Medu l udi m ma jstO"ima osobito se iuiče juinotahJansk1 graditelj O no frije dc la Cava. On gradi (I! .3(j -~8) grad~kl vodona rl a 1-1.38 velik u česm u kod vrata od I Ila, malu (tsmu vo., 3'0 sup rotnoj strani grada. Poslije poiara Kndcva dvor~. 14 .") . nofrij e radi i !Ill ohn ovi dvora , ali već g. HG3 eksplO7.I!a Ilnt š t a,,~ tu ·gradevinu. Godine 1461 stopio je II slu iho R cpu l~llk e l?ozn a ~~ majstor to sbnske renesanse Miche\ozz~ Mi cb clo zzl .. kOJ.I r~ol na utv rdiv anju gradskih zidin;;:; i u tv rđenja u S~o n u; pItanje nJ~ govil lltjecaja na izgrad nju samog. dvora o~taJe sp~~n~ . .Posll,!c njega došao je u Dubrov~ik .l.u:aJ DahnalInac. k.o) , ~e Izmedu ostalo ... a radio i na grads ki m z,dm a ma u Dub rovmku l Stonu.
,
•
I
I ;
057m todih majstora rade na Kn eževu d:voru i d...u~i~ ,spo: menici m a ~la!no domaći majstori. Tako IITv,], decentla X\ . s .. radi II;: izgradnj; ~vonika dominikanske crkve (koji im:: još tr adicionaln:: roma n ičke oblike) nekoliko majstora, a druga gru~a izraduje gra dski sal s tornjem. Domać: majstori.kldc HiS b p Orlanda. a n~ kraju XV. st. portal crkve fr~nJe"l, čkof," . sa.mostana s li\;Olll Bogorodice, koja drži mrtv og sln~ !~~ 1; ~~~e m~I". Godine J5](j-22 Jlollignuta j e. prem a moddu PaSKOja MilIčeVića: l,!;:rarla d u brov ačke carinarni ce.• Divona«, na k~joj ~. renesa;5Tl1 i kasnogoLič.k i g rađevinski i dekora ti vni e\em~nt' ,!)ajilJu II s\;,~~: no jedinstvo. God ine 1520 otpoč~o j e ~a J.st~: Pe ta r A~~!Tl.J JC g:adn j u zavjet ne crk ve S\'. Spasa l sh'ono hP.H:an $po.mem\; oubro,'a~ kos renesan snog gradi tei.ish·a i dd:oratlvne sklll!,tore. Domaći S1' m ajs tori sagradili i niz palača u gradI: i ljemikovaea I'l>l~t el e i7.van grada. Samo neke gradske palače sacLiI'alc SIJ nakon potresa l6G 7 svoj prijašn ji oblik, ~ sa ~uv a n; ljet: niko," ci it XV. i prve polo"jne XVI. st. na Lapadu. u Grozu l Rijeci. poka7. uju zanimljivu ~pajanje got ičkih i renesa nsnih elemenata. U XIV. j XV. sl. procvao je i um j et nički obri, osobito 11~ tarstvo. Domaći m a jstori izrad uju r askol no srebrno posude, kOJe
Dubrovča n i šalju na d ar stranim vl adar ima, a osim t oga i druge
ukrasne: i crkvene predmete (na pr. spome nu ti kip sv. Vlaha ). Najzad se u XV. st. ističe i dubrm'ačka slikarska škola, koja je dala nit vrijednih imena i djela. Ti majstori pOlječu čes l o iz slikarskih porodica, koj e iz generacije u ge neraciju nastavljaju svoj zanat (Ugri nović. Dobričević, Junči ć, Božidarović i drugi). Medu prvim majstorima, koji se u lO doba ističu i od kojih su ostala sigurno sačm'ana dj ela. nalati se 1.<>vro Marinov Dobričević iz Kotora (slike u domi nikanskom samostanu i slika na g lav nom oltaru crkvice na Dančama) i Matko Ju nčić. Dubrovačka slika rska ikola postiže vrhunac u rad ovima Nikole Božidarovi ća, koji 151S sli ka za porodicu Durdevića jednu .. svetu konverzaciju .. (Mariju sa četiri sveca; slika se sačuvala u dominikanskom samostanu), . Navjcšte nje« na Lopudu (1513) i t r iptih na Dančama (15 17). Nikola Božidarov i ć, sin slika ra. hij ak najzreliji domaći majstor, u čijim se slikama napok on razbija ukočena she:ma svetačk ih sl ika i koji svoje likove: osobi to njdne ljepote postavlja II ~j rok kski pejzaž. U isto vrijeme radi još j ed an istaknuti majstor. Mihailo Hamzić , od koga je ostao triptih sv. Nikole: na oltaru domini kansk e crkve: i. vjerojatno. "Kr!tenje Kristovo . iz Kndeva d\' ora. Ka o iz O.'l ta le Dalmacije:, tako je nesumnjivo j s dubrovačkog područja odlazio ponek i umjetnik u inozemst vo i postao poznat po svo me umjetničkom radu. Mofda sc neki krij e pod općim nativom Schia vo ne i sl. Jedan od najranijih umjetn ika, koj i je: iz naše zemlje otiho II Italiju, svakako je kipar Šimun Dubrov ča nin , k ome j e ime (Si meon Raguscus) II X II I. st. uklesano u portale crkve u Barletti i M ontesantangeiu (o.: južnoj Italiji). U XV. st. spominje se: kao pomOćnik D on atellov u Padovi medaJjer Pa,'ao Dubrovčanin -Pa ulo de Ragusio (142G-i4?), koji je vjerojatno r adio i u dubrovačkoj kov nici novca.
i i
IZV ORI I LlT ERA T URA
I :r.,' ori. Za najsla~iju povijul Dubrovnika e-lavni je izvor KonSI an I i n Po rfi ro e-enel, ~ adminiSlrando imperio (Bonnski Corpus), tiji su odjeljak o Dubrovniku donijeli F. R a č k i, Documenla (tl origi· nalu i l:linskom prijevodu), CT. CTallo j eB Hh . BB. nOPOIIH h, O,a,i!Oplllll 119BOPH U epneKY HCTOPHj y l (sa srpsko·hrvltskim prijevo· dom) i F. S i lić, O hrvatskoj kraljici Mare-areti (rcvija »Dubrovnik. I, lm,i posebno.19lO,u prijevodu), u kojoj je raspr3"i Siiiit dao t~ kode r prce-led ~vih najstarijih dub rovačkih kroni čara. Za kasniju historiju Dub rovn ika veoma Su vafne 1;~line, koje je obja· vio T. S m i Č i k I a s u Codex diplomatieus COS. zatim F. M i k 101 i Č. Mo· num enta serbie3. M. nYUHh. CnoMcnnUH ep(:icKII. i lb. CtojaH~B "h, CpncKe nonCJbC H nn eMa, 1~1I, Jl)'(:iPOB HH ~ H eyeC;!.H IbCrOUII, 19~ 11934. Za mletačko.dub r ovačke odnose glavni je izvo r zbirka V. M a l,u. ~ e ,', Isprave za odno~aj Dubrovn ika prem~ Veneciji (sreelio i obinvic- ,M. Sufflay). Starine JAZU 30 i 31 (1902 i 1905). Za odnose i~meel" D"brov,,,l,. i U~arske (1358---If>26) glavna je Zbirka G. Gelcich-L.. Th~116ezy,
~:;)~~~r~~~ro~:~:~~~~~k::~~~~~ai~Dra~~:~:ee-r~~~ ur:.~~~ci ~~.lg~;:~ 30~ l1hD ,
TYPCl
5 drugim zemljama objavili ~ ee~ lII e nU'RTHI1~11 10lKu",,, ConBIllI u
~:~~s~i~ia s;:~~~c:t ~~~ro:i~~~:. ~av~:s~~c~ ~:~~~=::~:~:~i :~. :~o~~~
vatni do pada Republike, a vladina korc:spondeneijl sistemaUki je POPIsona od
660
661
-
l~•. ali Z~a ! II~. br~! p isama pOSIoji I iz prijdnjih todina. Z~pi ~rlik~
Prvi Ij e lopisci i davna hiSloriOJ: rafija dubrova čki (Rid JAZ U 6s. 1883) i a. M I K)' weR, H )I;aeAORaH H_ 06 "CTOVH~eeKHX na ll_THHWax 6 ..To nll· c;rru,a ll .I.lv6 pooHKKa. 1867.
SJ~d",c.~ SYl h. '''JU YI~ta do 13;9 obj~vil. je Jugoslavc"sk ~ akadem ij. u
.,.,1 knjiI:I zh lrk e /1\ o .. u m" II I II R II U ~ ,.,. " ' " ,,) • . . , M ~ -. . ilJI '0'" nastava k . JI" N"~. O ll .. y~e ~. ha liy6poIl8'u,e J>CI1)'6,7HKe l (1 3S0-13ll3). U izd CMi, 1951. S,sle""tsko obj~vlj j""nje vladin e korespondencije ~al'otco jc J, T a /I" b, nHe.la H YIIYTtTU lly(jpODa~ M " PC"y(j'HK~ J (13.'>9 1360) izd. e ,AH .1,935: - Veoma bogltu tradu Za lHIY rcd "~. dru;t\'cnu ~ kuU'urn " h ll,lonJII '~ prvih I
ObJavlJ~ van r . ... fl e '" Om II H K, )(aHuc.l aj)HCKH II IIOTapCK H elllle" r (1278.
I ~I). , Izd. CAH 1931, i Spisi dubtov3~kc k'''celarije I (I~7S- 1 282). izd.
HI<\. mS1 . J~Z U U Dubr OI'niku, HIS!. Ostale seri je ~rad~ ni SU 'lIkDko obj avljivane.
K
dubro"ačl
~akon ske Sp?men ike Dub rovnika objd oda niii su: V. BOl: i~ i t_ . J,retek, L,,,," r st atut oru m civi ' a l is Ragusii MHJSM 9 1904'
A. CO.l0a je ~. M. n e T e pK08Hh , 11y6po..aq~~ BaKO""" 'l'/,U6: (K'hHra CBH l( pe
"90'
,
,,
i
,) J:
~ ~oj~vc t. zv .. Anonim. pri kraju XV. st. nije se tnč u"ao ni jedan
h ,stor~Jsk' SpIS sas tavljen u Dubrovn iku os im n e~ t o fral:mell"~ u stihovim a kioJe Je o. 13-(~ n~.pisao neki M i J e t j U S i koji nemaju vete vrij edn()S!; (zd. "!al as, M, letu ,'ersus, u Bibliotek. I I povijest dJlmU insk u I, 188:!).
I
Iz k:Jja XIV. SI..POljete rukopis I v . n m R a v t n j a n i n., koji je 1384 ' B! bIO dub rovačk, kancelar i kao lak a ,' dBO pod n~ llo vom Hvsto rl. R A.t U S~1 ge ografsl, i opis ~ rada i '.ivota U njemu. Rukopis n;je do· da na , objavlje n (usp. Rački. Prilozi za povijest humanizma i renai$Slln" ) ... . Rad JAZ U 7~, 1885).
.. Za poznav~nje d rla"nol' uredenja. drul tvenih. ekonomskih i kulturni h Prlhk a u. prv~J polOvici XV. SI. veoma je dob ro dje lo F i I i P a d e
~ I ver s '. s: S~ tns
aedifie;orum. polil;ae c l laudobilinm consuelu di num m , ly l3t e""'ta t ll Ra!:'usii (izd, V. Brun elIi u p rogramu gimnazije II Zadru 1879--1882). koje j e !440 de Diversis napi sao kao direkt or dubro"ač ke 'k oJe. Osi m a:-ore nnedene " sp rave F. Siiiča . O hrvatskoj k raljici Mar. ~areti, oSlI roj dubrovačkoj his to riografiji raspravlj aju: N. N o d i I o,
I
662
,
i
l i t e r a I Ura . Jo~ uvijek n em. jedne dobre, ri a arh i,'~I
HY"H3.UTHK3 l, lm, Prema tOm Jirečeko,'u prel/"Iedu raden i Su i svi k uniji. medu njima i ~".tno optirniji, koji Je J. N. i:)' dao u Hn:aUkoj enciklopediji V. 1945. Za sve strane hislorijskol,t li~ot, Oubrov. nika ima mnoj."O dral,tocjenih podataka u JHpe~e"'P~.IlOH'lh. 11croPHj. Cp6a, i u !>-\. M e d i n i, Starine dubrm·a~ke. 1935. OdnOK 'zmtdu Dubrovnika i Venecije, koji ispunj~"aJu "elik dio dubrovIčke historije, Ob radio je S, ljubit u raspravama: Ob odno_ biih dubrovatke sa mleta~kom republikom tja do J:'. ]355 (Rad JAZU S. 1868); O odnohiih med" Dubrovčani i Mletčan; za ugar.·hrvatskog ,.1.... d anji u Dubrovniku (i.to l i. lS71): O odnoSajib medu republikom Mle. t ačkom i Dubro~ačkom od ~t k ~ XVI. stoljeća do njihove pro;>~sti (isto sa i 54, 1880). O odnosima Dub rovnika prema Ugarskoj raspravlja B. C ,. j e t k O ,. i~. Dubrovnik i Ljudevit Velik; (l3.=;S 1382), 1913. O Odnosima I Turskom pilJIO je dos ta Slabo JI. B o j" o B III" llv6pOBHKK H OCMallcKO UDI>t:TBO I. 1898. I istu temu. na osnovu nove arhivske I:'rade, obradio je "rl o dobro' H. 6 O)IC H II, .!lY6POH II HK II TYPcK, l' XlV " XV BeKy. izd, HeToP. "Hct. CAH 19&2. O po rijeklu i uopčc o itanOvn;;I\'~ D~bro"n;l," pisali su: K J j t t. ~ e k odlič nu studij u D'e R OIll~',cn in den Sladten [hTmat ien~ \l'fihrend de. M;lI cJallC r!i (Dcnkschriftcn Akad. n~II I<" u aeču 48 i 49. 1!)()1 i 19(3); li D o snovu arhivske pade i terenskih ispiti"nnjo ; 11, C lt ll.' H K. ,QI'('jI)OH"'t ~ I, OKO."'''" (Hae~.,,,, CA~[ 23. 1926); M. Re li e t n r. PopiSi dubro,,' čkijeh vln.
StariH JAZU 28 (1896); C~rinski sust av dubro,'ačke republike. lbd JAZU 129 (1896). V rIo su dobre kra~e studije: M. R e l e t a r a, Dub rovačko veliku .. Uefe. revija .Oubrovnike I (1929): G. e r e m o I II i k l, OdliO' Dubrovnika llfema Mlecim~ do g. 1358. NS 12. ]933. i M. Re .. e l a r~, .DruKovi. mletačkih knezn'" u Dubrovniku. is.o 12. 1933: I u ekonom· sko_dru~h'enc odnose H. 6 O lli rt II l, Ewollololc,," " JlPYLUT1Ie" " plSlI"nK 1l.)6pUB.m~a y XV " XVJ 8U)'. Hr 111, 1948. Tribute. koje je Dubro'Tlik plač..:.> susjedn,,,, vladarin,a. najpot punije ~ obradi", M . .rl" H"~. ,Qv6po· "'~KII Tp"('),T". [.... ~ CAH 168, 1935; J. T a d i Č. O dru~.venoj strukturi Da]macije i J)"brO"n ika u ~ reme Renesanse, ZC &-7. 1952'3. Ni o jednoj j!'r.ni dubrovač k e privrede nema jo~ i~rl'nc idolIce monol: ralijt. Za opti p regld dubro\'3čke t rJ:'0.ine jos uvijek je nljboljJ rasJ,ravI K. J i r e Č t k. Die I'lede ut unl:' von Raguu in der Handds, I:'e~thithte des ",;ue\~lteT$ (Almanach Akad. nauko u Beču 4';. 1899; p re,·. B. Cvjetković 1915), Na dubro"ačku trgovinu, rio SC mnogo odnOSi I dru~i odlični rad J i r e č e k a, Die Handels~tras~en lInd IlcrJ:'wcrke "on Scrbien lind B O$ni~n wahrend des MiUdalter s (Abh~"dlunl:c" Ceil
fl""
j
I
•
lSOO), 111' 1----4, ]952.
Z. posUn8k i historiju D b a tk k3nce!'rije i notarij31~ :;I: 5U°;-dOa;~"'a, k~. i Z~ organizacij." ml'~Clallerlich( K,nllel der Ra/:,uSllner (ArSIP~ ~~it I~;.e čee k, D,e . ' .. '.. r e II, o· J n I k. Dubro"3čk. k.ncduija do odine]3O(I' "ačke arhi'-e (GZM 39 ]927' I/' . ' najstarije knjIge dubro· noerao AyOpOBl~KII ~~XHB; ~alak, ISIO 4 1, 1929); i S I i, Kua je listina il XI! i X!II t ,_~ (s,o '-4,19.32); ,sli, NekOliko duhrovMkih $uco,,' (Islo 4& 1931)' i ~ ti 1/ CI JheToII (Cno .. e))H" CAll 91 1939) ' M OT'PCKe ~IICTH"t aIlHIl, ""O""s " cme T.p. HHK ul. 38Hj~. H ""'",w I~"II cplleKH I
d~tavne
';s;.
P
"
T
'I> ~n kl1ltu~~u h,istoriju Dubrovnika u XV. i u I. polo"in; XVI St nD!QJeslldvIJeJl r ~čeko"es!d"'D . . M ellčctić, AfslPh XVII! (,~,). ,u '.IC. er rn)!usnnlSche Djchter Si~k'l . O~ , I BeltrJge zur r~"u"" " " "" ,., . SChIChlC, ;SIO XXI (1899) O . . -', > . .1 erat uree· . . lwman,zm ll su J"s~lI' FRa ~ k i PrOo z'
pov,est humanilIn" i rCllaissBncc u Dubrovniku' O·, ... .' )~ I '.a Rud JAl U 74 1885 i Iz " .. . , a mae'JI I -,rv3181