~
METODIKA VJERSKE NASTlt VE .
~.
o PREDA VAN,JU
,
(NAUK1\, ,'\
POJEDINIH. NASTAVNIH.
PRE:PMETA U folE$l';E!3P) ,t ~\;
,
.J
j
~
Napisao HAMDIJA MUUĆ učitelj u iii.
Rijeienje~ 111ema-m~džli,sa u Sarajevu broj Isti!41 od 19 januara 1941 godine ova je knj4ga propisana ho udžbetdk Z~ Meto~ikuvjei'sk~ nastave u nIžim .' 'OkrU!qfm medresa.rul.: ' t" l .
)
,(, 'v'? 1
t'
1·
't
Sarajl!9VO lSi41 Islamska dlonlćk& tl_kara_
I
3J:
METODIKA VJERSKE NASTAVE (NAUKA O PREDAVANJU POJEDINIH NASTAVNIH PREDMETA U MEKTEBUj
Napisao
HAMDIJA
MUUĆ
učitelj u m.
RIješenjem Ulema-medžlisa u Sarajevu broj t36j4l. od 19 januara )941 godine ova je knjiga propisana kao udžbenik za Metodiku vjerske nastave u nižim okr ažnirn medresama.
Sarajevo 1941 Islamska dionička tiskara
Uvod Čovjek Irna tijelo i dušu. Po prirodi i' svrsi čovlečijeg života, potrebno je da se tijelo razvija a duša oplemeni. Razvitak obo"ga treba da ide uporedo. Stari su filozofi još davno rekli pravilo : zdrava je duša u zdravu tijelu. lako je čovjek nalsavršenije -blće na zemlji, nemoćan je da se sam od sebe razvija. Zato mu je potrebna pomoć starijega, koji je sposoban za to. Kada se dllete rudi prva ga roditeljka njeguje. Bez njezine njege dijete bi uginulo. Majka je dakle, prvi' odgajatelj. Kada dijete poodraste, počnu mu se jasnije razvijati duševne sposobnosti : um, razum i srce, onda naročito tada počinje sisternatsko nastojanje oko njegovog razvitka. To se čini uporedo sa obrazovanjem (naukom) u mektebu (školi). Nastojanie oko razvitka i napretka dječi;eg tiiela i duše da bude Jietesno zdravaduševno razuman i mora/an čovjek
zove se odeoi. Nauka koja uči kako treba odgaiati jest nauka o odgoju ili pePedagogija je stara nauka. Ona je djelo opće kulture. Sa razvitkom kulture i pedagogija se sve više usavršava. Ljudi koji proučavaiu pedagošku nauku i o tome pišu knjige zovu se pedagozi. Svi kulturni narodi imaju svoje pedagoge. Sav taj rad pedagoga zajednička je svojina svega kulturnog čovječanstva. Pedagogija se, dakle, ne bavi samo o razvitku čovjekova tijela i duše, odnosno odgojem u užem smislu, nego i obrazovanjem čovjeka. Način kojim se čovjeku daje obrazovanje, odnosno kojim se čovjek naučava, jest nastava. Svaka ·nast~va, a naročito početna ili osnovna odgaja. Vjerska n astava u tome nastojanju zauzima vrlo značajno mjesto, pa. se zato vjerska nastava ,i zove odgojna nastava. Pedagogija daje pouke i pravila za uspješno odgajanje i nastavu uz pomoć drugih nauka, koje su u tome radu s njome u uskoj vezi i koje njo] pomažu da se u odgoju i nastavi po_o
aaeoett« (pedagogika).
stigne potpuna svrha. Te su nauke: somatologiia (nauka o čoviečern tijelu), higijena (nauka o čuvanju zdravlja), psihologija' (nauka o duševnom životu), etika (nauka o dobru), logika (nauka o pravilnom mišljenju) i didaktika (koja daje pravila u nastavi). Didaktlka, odnosno specijalna metodika, glavni je predmet u' nauci o nastavi, pa će se njoj u' prvome redu pokloniti osobita. pažnja. Napomena. Budući da se u našim međresama,
prema propisano] nastavnoj' osnovi, uči samo somatologija (kao dio zcologije) i higijena (kao poseban' predmet), te etika uz ahlak (nauka o ćudoređu) također kao poseban preclmet to će se učenici iz psihologiie i logike upozna!i samo sa elementima tih nauka u predavanjima iz didaktike, u koliko dolaze u vezi sa lekcija ma metodike, U medresama se didaktika, odnosno specijalna metodika, uči u višim razredima po 2 časa u sedmici.
1iIllIiIllllllIiIIIIIIIIIIIIIIIIIIUIIIIIIIIIIS
Prvi dio Didaktika
S pravilima
po kojima treba naučavati drugoga upoznaje -nas didaktika. Ona se dijeli na opću (generalnu) i posebnu (specijalnu) didaktiku. Opća didaktika daje pravila za nastavu ~vih redmeta ko'i se uče •• a posebna didaktika daje pravila .•z.a -svaki _predmet na os . Prema tome svaki predmet ima svoju posebnu (specijalnu) didaktiku, koja se zove specijalna metodika, Tako i naša islamska !1auka o vjeri ima svoju spec'[alnu metcdiku, koja se obično zove metodika vjerske nastave. Dldaktička
metoda
Da se što lakše i uspješnije postigne svrha u nastavi, treba određeno naučno gradivo učenicima da vati stanovi tim redom. Naučavati ili nastavljati se ne smije bez reda. Zato se i udešavaju postupci prema naročitim didaktičkirn pravilima, a ti se postupci u nastavi zovu didaktička metoda (nastavna metoda). Metodska
jedinica
Gradivo koje treba obraditi u našoj vjerskoj nastavi, op-širno je i sređeno u veće grupe. Ali se ta svaka grupa ne može obraditi kao jedna lekcija u jednom nastavnom času, pa se zato mora razdijeliti na manje dijelove. Svaki taj dio treba da bude jedna cjelina. Takav dio nauke, koji je sam za se jedna cjelina, koji se može na jednom času nastave obraditi i u kome -se može dati jedan pojam, zove se metodska jedinica. Opseg metodske jedinice
Opseg metodske jedinice ne smije biti prevelik, da se uče.: nicl previše ne opterete, a ni premalen. Opseg se njezin ude.šava prema napretku i sposobnosti učenika, kao i prema te-žini sadrži ne same metodske jedinice. Ako je jedna metođska
6 jedinica preopsežna na pr. "namaz" razdijeli se na vise manjih metodskih jedinica: namaske šartove, namaske rukiunove itd. kao što su neki i ti namaski uvjeti sami za se jedna metođ.Iedinica na pr. "abdest", "ikamet-, "nijjef', .rukju" i "sedžde"" itd. Cilj metodske Jedinice
Odmah na početku svoga rada, to jest kada hoće mualim da obradi jednu metodsku jedinicu, treba da u jednoj rečenlct istakne, šta će naučavati. Na primjer, ako mua1im hoće da obradi metod. jedinicu ,.namanski rukuni," on će najprije istaći cilj: "Danas ćemodjeco, učiti glavne dijelove u narnazu -. Navještanjern cilja, ističe se zadatak metodske jedinice, pa su učenici zato u očekivanju, pažljivi su i spremni da čuju šta, će se novo učiti. Cilj treba da bude određen, jasan i kratak. Nastavni put
Kada naučavarno (nastavljamo), odnosno obrađ uremo jednu metođsku jedinicu, uvijek polazimo od jedne određene tačk e, . Naučno gradivo koje će mualim obraditi poznato mu je, samomu sada treba naći zgodan način kojim će najlakše poći i uspjeh postići. Taj, način određuje put nastave. Budući da je naučno gradivo po svojoj sadrži ni različito , i putevi nastave su različiti. Zato u didaktici ima više puteva. nastave, od kojih ćemo glavntje ovdje navesti : aj Analitički uto Znanje koje je dijete donijelo iz kuće u mekteb ili ona nauka što.je uči na novo u mektebu, može da sačinjava neku cjelinu, da bude upotpunjeno. Da se ta nova cjelina bolje shvati kao i njezini dijelovi, treba je rastaviti na dijelove. Takav put u nastavi zove se analitički put (analiza). Uzmimo jedan primjer. Kada mualim hoće da obradi harf (I ion prvo treba da upozna učenike sa glasom toga harfa. A da se taj glas lako upozna, treba ga uhvatiti u izgovoru jedne riječi, odnosno sloga, u kome se čuje taj glas. Zato mualim polazi od rečenice, u ovome slučaju na pr. "Emin piše", turečenicu rastavlja na riječi Emin i piše, zatim prvu riječ r.Emin" rastavlja na slogove "E"i"min". Sada dugo izgovara prvi slog
7 IJe"' da ga djeca
uhvate, jer je to jedan slog u kome se čuje jedan glas i to "eu itd. Put u nastavi moze biti i induktivan. Taj put je dosta sličan analitičkom putu. Jnduktivnim putem-postupak ide od lakšeg težernu, od primjera pravilu i od posebna općemu. Na pr. mualim hoće da obradi lekciju "teštid". on polazi od primjera ~;::, '~ ~J ,~ ~; itd" pa djecu upozori da se to može kraće napisati i zajedno oba harfa čitati, tvrdo izgovaraj ući kao jedan harf, ako se metne znak ("') na pr. ( :lJ) '(~.)) '( ~ ) pa na temelju tih primjera napravi pravilo. b) Sinietički ui. Znanje koje je dijete donijelo u rnekteb, kao i ono znanje što ga istom uči u rnektebu može da bude i u dijelovima. Dijete je na primjer, još u kući o abdestu naučilo da umije oprati ruke, urnltl lice i oprati noge, a sad će u mektebu sistematski učiti kako se potpuno abdest uzima. Dobiće, dakle. potpun pojam o abdestu (farze i sunnete). lli na pr. od glasova pravimo slogove, od slogova riječi, a od riječi rečenice i tako smo od dijelova napravili cjelinu. Takav put u nastavi zove se sinietički put (sinteza). Sintezi je sličan ctedUkti~i uto Taj se put upotrebljava u našoj početnoj nastavi, na pr. u "tedžvidu'" kad mualirn kaže jedno pravilo pa učenici navode primjere ili ih, navode učeći (čitajući) samo
I
:;,.
u Kur-anu.
OM
"
"
.;
.
c) !J.agmatičk" put. U vjerskoj nastavi ima dosta istina koje se moraju u nastavi predavati kao gotov pojam (dogma) bez daljnjeg razjašnjavanja. Taj se put zove dogmatički. Ovim se putem učenicima daje gotova istina. na pr. "Božija objava", "Miradž" itd. gdje se ne može s djecom dalje razvijati ta nauka. Inače ovaj se put u nastavi malo upotrebljava. Oblik nastave
Pod nastavnim oblikom razumijeva se onaj nacin i tok kojim učitelj vodi nastavu. U nastavi govore mu alim i učenici. Govor je sredstvo preko koga se dolazi do onog, što se želi nastavom, to jest .dclazi do nauke. Mualim govori da učenike ponuka na razmišljanje, da razjašnjava nejasne pojmove itd, Učenici opet govore da pokažu ono što znaju i da se vidi kako su razumjeli nauku.
8 S obzirom na učešće djece u nastavi oblik može da bude (monološki) i eroternatičan (dijaloški). ,
akrornatičan
a) Akromatičan oblik je ako mualirn sam govori a djeca ga slušaju. Ovaj se oblik upotrebljava ondje, gdje mora sam mualim da govori na pr. kad priča neku priču iz ahlaka ili neki događaj iz povijesti Islama. Inače u početnoj nastavi ovaj se oblik rijetko upotrebljava. b) Erotematičan (dijaloški) oblik je kad u nastavi govore i mualirn i učenici. U nastavi se ovaj oblik najviše upotrebljava. "Najgori je nastavnik koji u početnoj nastavi sam govori, a učenici šute rekao je davno jedan pedagog. Nastava takvog nastavnika ne bi bila zanimljiva nifi bi je učenici pratili. Djecu treba pustiti da sama govore sli, jer i oni žele da sudjeluju u nastavi.
i iskazuju
svoje mi-
Nastavna sredstva
Svrha je u nastavi da učenici steku jasne pojmove iz nauke o islamskoj vjeri. Da se to čestito postigne, treba upotrebiti svu nastavničku vještinu. Sve čime se mualim posluži i što se u nastavi upotrijebi da se učenicima u nauci pomogne, nazivamo nastavnim sred-
stvima Nastavna
sredstva
jesu: iii)
Pokazivan;e
Sve što tražimo od djece da nauče raditi: (obavljati) moramo im najprije sami pokazati kako se to čini. Nije dosta na primjer, djeci riječima kazati kako se uzima abdest, klanja jedan rekjat i t. d , nego treba da se djeci pokaže kako se to obavlja, pa da i sama tako nauče. Kod pokazivanja u nastavi treba da pazimo na ovo: 1) Sve, što mualim u nastavi pokazuje treba da pokazuje svoj djeci zajedno, u isti mah. 2) Što se učenicarna pokazuje treba potpuno i tačno pokazati, pazeći na red. Obično, kako djeca prvi put nauče, onako im ostane zauvjek, pa zato treba da im se pokaže sve polako i tačno.
9 b) Opisivanle
Ono što učenicima pokazujemo svojim, ličnirn pnmjerorn, 'treba da im to i opišemo. Dok na primjer, rnualirn pokazuje -kako se u namazu obavlja "rukju", "sedžde" i t. d. treba da im to i riječima opiše. Opisivati treba živo i razgovietno. Isto tako treba da i -učenlct opisuju kad obavljaju neki vjerski čin u nastavi. c) Pripovijedanje
Da bi mua!im bolje razjasnio neki vjerski pojam, više će se .puta pomoći pripovijedanjem. To je naročito potrebno kod apstraktnlh pojmova. Oni će se lakše shvatiti istom kad se djeci -predstave u konkretnom obliku, a naročito ako bude u .obliku priče. Da se djeci dade jasan pojam na pr. o "zekatu," mualim -će im pričati o nekom siromašnom djetetu koji se na Bajram 'baš lijepo nagizdao. Novo odijelo i cipele dao mu neki imućan trgovac, a to je učinio od "zekata", jer je dužan ,.zekat" davati. U ahlaku su na pr. većinom apstrakcije, a da ih djeca -shvate, rnualirn će se pomoći pripovijedanjem nekog slučaja iz -života ljudi anaročito pejgarnbera, davši time apstrakclji kon-kretnu podlogu. . Pripovijedanjem se obogaćuje dječji krug očiglednih spoznaja (zorova) a tako se zabavlja i mašta i vježba pamet. Učenicima se također pripovijedanjem bude čuvstva, pokreće volja, .a tako se naročito vježba govor. Zato sve što mualim u nastavi djeci pripovijeda, neka i oni pripovjedaju. i to po cijelu priču. . Pripovijadati treba polako, jasno i razumljivo. U pri povi-jedanju ne treba upotrebljavati tuđe ili uopće nepoznate riječi. .Naročito treba paziti da priča za djecu ne bude dugačka. cl) Razvijanje
Kod pričanja dijete sluša kako mualim govori, pa onda to i samo priča. Međutim, i kod najzanimijivijeg pričanja ne može . se privući dječija pažnja na sadržinu same priče, ako uje-dno mualim svoiu priču s djecom ne razvije na pitanja j -odgovore, pa da ih tako navede na neki pojam ili pouku. Zato je potrebno, gdje god se može, da se dijete uvuče u rad, da radi zajedno s mualimom. a to će se moći postići ako mualim 'zajedno s djecom razvija vjerske istine. (Vidi primjere iz ahlaka -u Drugome dijelu).
10 Pitanja u nastavi
Pitanje je vrlo važno sredstvo. U mualimovom pitanju leži' njegovo umijeće. Među pitanjima iste vrste ima velika razlika.. Može se po sadržini zadati stč pitanja učeniku u mekte bu ii učeniku medrese. Samo što pitanje koje se postavlja meke bskorn djetetu treba da bude lakše i da obuhvata pojam u onoj mjeri koja odgovara dječjemu shvaćanju. Pitanju je svrha: 1) da učenike potaknemo na razrnišljanje., da ođkrivaju istinu i 2) da ustanovimo da li su učenici naučili nauku koju smo im dali u nastavi. Kod zadavanja
pitanja
treba
upamtiti:
1) da pitanje
bude-
jasno i 2) kratko.
Nije pitanje jasno kad na pr. učenik pročita harf c- pa ga· pitamo: "Zašto je to had "b"? Nije razumljivo ni pitanje: "Stasu "sifati. zatljje"? ako djeca nisu prije učila šta ta riječ znači. Pređugačko je na pr. pitanje: "Da se pravilno namaz klanja.. šta sve treba obaviti?" Ovakva se pitanja razdijele na višeodređenih, lakših pitanja. Uvijek se pitanje najprije zada,. pa se onda prozove učenik. To je potrebno zato, da se pitanjem pobudi pažnja u svih, učenika, pa da se svi nadaju i da misle da svako od njih mualim može prozvati. Ako mualim uvidi da mu prozvati učenik pitanje, onda će on to pitanje ponoviti, udesivši nije i lakše.
nije razumioda bude jas-
Odgovori u nastavi
Na pitanje se očekuje odgovor. Uče nikov odgovor kazuješta je učenik naučio i kako je razumio nauku. I odgovor ima svoje dobre i loše strane. Zato treba paziti da učenički odgovor bude uvijek dobar. Dobar odgovor treba da bude 1) [asan ž) potpun i 3) tačan .. Kada na pr. mua\im upita učenika: t.Šta se uči na prvom rekatu' u svakom narnazu ?" on će odgovoriti potpuno: "Na prvom rekatu u svakom narnazu uči se subhaneke, euzu hillahi, bismillahl, fatiha i još jedna sura iz Kur- an'1. Na svako mualimovo pitanje odgovara samo onaj učenik kojega je prozvao, a drugi šute i paze.
Ako jedan učenik ne odgovori odmah, neka ga mualim malo pričeka, a ako ne znadne odgovoriti ili krivo odgovori, nekapita drugoga učenika, pa onda opet prozove onoga prvog, da. ponovi. Ufenje napamet
Bude slučajeva u vjerskoj nastavi da učenici moraju ne' što i napamet naučiti. To se radi ondje gdje djeca dotično gra-diva ne mogu još razumjeti, nego je .glavno naučiti ga od riječi do riječi napamet na pr. nijjete, doe, sure iz Kur- ana itd.. Međutim, ako je potrebno razumjeti gradivo, dobar mualim neće nikad zadati da se to iz kitaba uči napamet na pr. pitanja i odgovore, a da to nije prije razumno obradio i djeci! razjasnio. Kitab nije zato da iz njega djeca bubalu, nego zatoda se time pomognu i ponove ono što R·tI JlHije u nastavi naučili. U prvome razredu mekteba djeca ne znaju čitati. Zato se snjima uči napamet u skupu, to jest mernorira : mua1im sam prouči 2·3 puta riječi iz teksta napamet, a tako poslije njega djeca isto čine. Na pr. uči se napamet Surei-ihlas i mualim gla-· sna i polako uči najprije sam ••Kul-hu-val-lahu e had" i to djeca napose ponove. Kad vidi da su to naučili, uči dalje: "al' lahus-sa-med". I to ponove učenici, a onda uče spočetka sve što su dotle memorirali. I tako sve dok ne nauče cijelu suru napamet. Ovako
se uče i doe. niiietl,
ilahl]e
ltd.
Ponavljanje
Da se znanje što se uči u mektebu tokom godine učvrsti' dobro upamti, treba ga često ponoviti. U svakoj sedmici se zadnjeg dana ponovi sve što se u tojsedmici učilo. U mektebu je zadnji radni dan četvrtak, zato se taj dan ostavi za ponavljanje. U svakome mjesecu za - ponavljanje se ostavi zadnja sedmica, a u mektebsko] godini ostavi se naročito u tu svrhu Cijeli posljedni mjesec. Jedan je stari pedagog rekao za ponavljanje, da je ono majka učenja (nauke). Ponavljanje ima u nastavi svoju narc-čitu vrijednost i zato treba često ponoviti ono što se učila.
:12 Više puta se dogodi da neki učenik zbog -Iazio u mekteb po nekoliko dana i on će, eto, imati prilike da nauči što je prošlo. Isto tako u nastavi se dogodi da neku nisu dobro razumjeli ZČ1 vrijeme obrađivanja, te navljanja biti jasniji mnogi pojmovi. U svakome -vljanje se ne smije izostavi ti. Psihološka (Fonnalnl
bolesti nije dokod ponavljanja lekciju učenici će im kod poslučaju pona-
metoda
stupnjevi).
Naučavati djecu znači obrazovati dječju dušu. Dječja duša se obrazuje naukom koja se daje u nastavi. Ta nauka treba da bude u jasnim spoznajama (predodžbama) i z orovirna, pa' da 'uđe u dječju svijest. to jest da postane svojina dječje duše. 'To će se najbolje postići, ako se što više približirno djetetu, tj. ako se spustimo na nivo njegova razvoja i ako onda budemo udešavali sve ono o čemu govorimo. Ta se metoda osniva na zakonima psihalogije (nauke o -duševnorn životu), pa se i zove psihološkom metodom. Budući da je ta metoda podijeljena na stupnjeve, koji joj daju naročit oblik (formu), ta se metoda zove i metoda po for.malnim stupnjevima. Formalnih stupnjeva ima pet, i to I. Jl.!1=
----
13~
i pametni ljudi; kod abdesta ma abdest itd. To sve treba polagano
su vidjeli od roditelja
kako
ponoviti
s djecom.
u razgovoru
se uzi--
II. Icaširivanie. Kada smo tako utvrdili sve prijašnje dječijeo onome što ćemo ih dalje učiti, polagano prelazimo na novo znanje (nauku). To novo znanje također se daje, koliko jemoguće, preko pitanja kojima mualim navodi djecu da ona iskazu svoje misli. On ih popravlja, upućuje i olakšava im shvaćanja. Tako se lako i bez dječijeg napora sve više i više raširu]e dječije znanje a da pri tome ni mualimu ne zadaje kakove rnuke., znanje
Evo, na pr. u spomenutoj metodskoj jedinici u I. razredu na ulici" Pošto sam djecu ispitao kako ozbiljni Iju-di prolaze ulicom, kako prolaze i čestita djeca, onda im pričarn , na pr. o nekom malom SaJihu koji se nije vladao baš kako treba. Nastojim da im pričam što lakše, u kratkim rečenicarna.. kako će me što lakše razumjeti. Pripovijedam polagano: "Salih', je išao od kuće u mekteb. Putem se obazirao na sve strane., Nije pustio na .rnlru ni tuđu kokoš. On ju je potjerao Starije koje bi sretao, nije htio da pozdravi. Uzeo je kamenčić,pa jenjime udario u prozor neke kuće. Gospodar te kuće izleti, pa, uhvati nevaljalog dječaka i odvede ga u mekteb. Prituži se nje-govom mualimu, a ovaj ga kazni pred svom djecom. To je Saliha oparnetilo. Nastojao je da ubuduće ide putem mirno i uljudno kao i druga valjana djeca." ••o vladanju
°
Sada se tome povede razgovor s djecom: O kome sam vam pričao? (Vi ste pričalt Salihu). Kuda je išao Salih? (Salih je išao ulicom u mekteb). Kako je išao? (Obazirao se na sve strane). De mi ti jusufe, kaži., kako je on to učinio? Itd. Šta je Salih 'učinio s kamenč'ćern ? A .onaj vlasnik, u čiji je prozor Salih udario, šta je učinio?" K,) hi mi znao ispričati cijelu priču? Pri čaj, Ornere. Priča] i ti. Fadile Itd.
°
111.Uporedivanie Kada smo tako dali djeci potpuno novo' u novoj metodskcj jedinici. sada pre lazirno na uporedivanje t. i, nastojimo da uporedimo što ne valja i ono što valia,; što je lijepo, a što je ružno, kako je ispravno, a kako pogrešno.. kako valja raditi a kako ne valja itd. Da to razjasnimo u na--širn primjerima: znanje
,14 U prvom ,na ulici, pošto
razredu, u metodskoj jedinici o lijepom vladanju smo iscrpili onu prtču o Salihu, prelazi mo na upoređivanja lijepa vladanja sa rđavim. Kako je išao Salih? A .kako bi trebao da ide? U koga je dirao? jeli u njega dirala kokoš? Pa ko je bio uljudniji? jeli to bilo lijepo za Salihai -Šta ono on nije pustio u miru? Šta je uradio gospodar one ku-će ? je li moglo biti bez toga? itd. lli u metodskoj jedinici o abdestu pošto je muallirn poka.zao djeci kako se abdest uzima, prelazi na upoređtvanie prljava ·i čista lica, čiste vode u čaši i nečiste u lavoru itd. Ako u nekoj metodskoj jedinici nema ništa da se zgodno -upoređi, da se bolje istakne svrha novog znanja. onda može se -upoređivan]e i izostaviti. IV. Skupljanie. Dosadašnjim radom djeca su stekla novo znanje. Samo je to znanje razbacana i nesređeno. Valja ga sku.piti. I to ćemo učiniti ispitujući djecu i to samo ono što je najvažnije. Sve što je lakše valja da djeca sama iskažu svojim -riječirna i to u potpunim rečenicama. Što djeca pogriješe, treba .da ih muallirn ispravlja, Kod sakupljanja znanja, valja naročito paziti na iezzru to.ga novog znanja. Sto je glavno u kojoj metodskoj jedinici valja istaći, pa sve to sabrati, da se dobije jasan pojam o nauci ili ,neko pravilo za život. Da se bolje koji teži pojam potkrijepi, dobro je sada navesti i hadis ili aiet, koji dotlčnorn pojmu pri.pada, i to onako kako stoji u ilmlhalu. Također i pravila (tarif) treba uzimati samo onako kako su ustanovlieni u udžbeniku. -Učećl o abdestu, od onoga što su djeca dosada naučila prikupi .se ono što je glavno, t. j. stvori se potpun red kako se abdest .uzirna. To sve treba da obave djeca, Isto tako i u narnazu. Na-ročito ovdje treba istaći higijensku svrhu abdesta. Ovdje se na primjer, iz ahlaka izvede moralno pravilo -vkoje djeca treba da potpuno razumiju i da ga iskažu. Iz aka-ida o nekom šartu, na primjer o Bogu dž., o melećima, o kiitablma itd. ovdje se sabere sve što je glavno eta treba upamtiti. Kada se dovrše svi šartovi tu se istaknu svi po redu, da .đjeca dobiju pojam o imanskim šartovima. V. Primjena. Tako utvrđujući glavno znanje neke metod. ske jedinice. kada smo se uvjerili da su djeca dovoljno sve -shvatlla i upamtila, dužnost nam je da im sada kažemo, zašto -srno ih tome učili. Valja da ih naučimo kako će to znanje pri-
15
sniieniti, t. [. upotrijebiti
u svome životu. U gornjim nam primjerima, na pr. metodskoj jedinici o vladanju dje ce, navodimo kako će se ona vladati kad idu putem, na što treba da paze itd. da pričaju priču o Salihu, da sami izjave kako se Salih .posliie toga slučaja vladao, kada ga je muallirn opomenuo i savjetovao. Kod obrađivanja ibadata, na pr. o abdestu, da djeca sada sama uzimaju abdest, da sama pojedince klanjaju namaz. u po-četnlct da sad čitaju vježbu ispod harfa koji smo obradili. Ovdje izneseni metodski postupak u nastavi, izložen je iako kako bi trebalo da se potpuno obradi jedna metod. jedinica Dakle, učenicima se najprije istakao cill, t. j. reklo se što će učiti taj određeni sat. Sada smo, u prvom redu, učenike pripravili, t. j. iskoristili smo i iscrpli ono znanje djece što je u vezi s tom jedinicom i što su ona o toj metodskoj jedinici prije :znala, pa smo onda prešli na davanje ili raširivanje novoga znanja. U ovoj rački djeci je kazato sve, što im treba znati iz nove nauke, Ovaj je rad vrlo važan. Kada smo s time svršili, prešli smo na uporedivanje, ako smo imali prilike da štogod :zgodno uporedimo ili sravni mo. Ova je tačka kratka. Poslije toga prešli smo na četvrtu tačku, također vrlo važnu u nastavnoj metodi. Ovdje smo sve prikupili što je važno upamtiti. Sre dili smo novo znanje, dali pojam, uparntlli pravilo i u kratko dobila su djeca jezgru novog znanja. Kada smo lijepo svršili s tom tačkorn, naveli smo djecu zgodnim načinom da odmah tu i pokažu da li umiju to stečeno znanie upotrijebiti i kako će ga inače u životu primjenjivati. Da to još bolje utvrde, tu su sada učenici našli j u ilmihalu članak o tome novome znanju, čitali 'Su ili su sebi i zabilježili po koji hadis i ajet, da ih zaparnte. Kako smo gore rekli, ovo je potpun red metode u nastavi, ali pošto ima slučajeva gdje nije uvijek nužno na sve pet pornenutih tačaka svaku metodsku Iedinicu obrađivati, to se ova metoda može i skratiti. Glavno je da se zapamti da se ne može izostaviti: 1). Dati učenicima novo znanje onim redom i načinom kako je to gore izloženo. 2). Skupiti znanje, koje su učenici nanovo stekli, da dobiju [ezgru, pojam ili pravilo. Ovdje se ističe i moralna pouka kao glavna jezgra iz ahlaka.
16 3). Naučiti (uputiti) učenike da umiju i primjeniti dotičnukoju su na tom času uparntili. Ove se tri tačke u redu psihološke metode Ile mogu nikako izostaviti, i sve se nove metodske jedinice moraju najma-nje na ovakav način obrađivati.
nauku,
Dakle, da ponovimo i upamtimo: Cijeli ovaj red koji smo' naveli ne mora se uvijek i kod svake metodske jedinice održavati, ali je vrlo potrebno da se nikad ne izostave gore navedene tri tačke, to jest: 1). dati novo znanje 2). sabrati dobivenepojmove u sistem i 3). primjeniti stečeno znanje.
IIllIlIIIIIIIIIIIllllHllllllilllllllllHlIIll1I
17
Drugi dio. Specijalna metodika ••••••• ke .euke o .Jerl
Zadatak n•• tave o vjeri
Prva objava koju je Bog dž. š. poslao preko svog meleka pejgamberu Muhamedu a. s. jeste 96. sura Kur-ana nEIu kojoj prvo aje glasi: .Jkre" ...• Čitaj, uči I" Prva, dakle, zapovijed Božija svome poslaniku, a preko njega i svima muslimanima, jeste nauka. I to, u prvom redu, vjerska nauka. Po tome dužan je svaki musliman (muslimanka) naučiti istine i dužnosti vjere Islama (Ilmihal), jer je ta dužnost svakome muslimanu nfardi ajn ". Znači, to je vjerska dužnost koju treba svako naučiti i z natl. Vjerska se nauka nauči u rne ktebu (školi). Ta se nastava udešava, kako smo spomenuli, prema naročitlrn pravilima i s naročitim ciljem, tako da se učenicima svaki vjerski pojam upečati, utisne u dušu,a vjerski osiećai pobudi, da prione za dječije srce. Prema. tome, zadatak je vjerske nastave dvojak, i to: obrazovati dieči]i razum -vjersk irn .pojmovirna i odgojiti dječije srce islamskim ahlakom (moralom). Mualim u mektebu naučava i odgaja, pa se zato vjerska nastava i zove odgojna vjerska nastava. Islamski je, dakle, odgoj u uskoj vezi sa predmetima vjerske nastave. Svi predmeti nastave o vjeri zgodno su sredstvo za obrazovanje islamskog karaktera. Zato mualim uvijek treba imati na umu, da svaki čas nastave iskoristi tu svrhu, a to će postići, ako svakoj metodičkoj jedinici pokloni punu pažnju i primijeni je na dječi]! islamski život. Ne valja dakle, olako prelaziti sa lekcije na lekciju u kitabu, da to djeca samo nauče napamet. Odgoj na strana osobito treba da bude svjestan i izričit zadatak vjerske nastave. Nije, naime, dosta reći djeci na pr. da ne valja lagati,ogovarat! dr ugog a, psovati i t. d. samo zato svome 'alek,"
što je grijeh to činiti ili reći djeci samo da je klanjati ••tard", Ljudski razum hoće i da zna moralnu svrhu Božijih zapovijedi hoće da zna zašto ne valja griješiti, zasta treba klanjati i sl. Uz to uvijek treba nastojati da svaki pojam postane svojina dječi]e mlade duše. Zgodno kaže jedna pedagoška arapska poslavica: "Znanje bez amela (primjene u životu) isto je što i drvo bez ploda. u . Dati učenicima, dakle. znanje i arnel, glavni je zadatak vjerske nastave. _ U vjerskoj nastavi u mektebu obrađuje se "ulumi diniije" i arapsko pismo. Ta ćemo dva predmeta i ako čine cjelinu, napose ovdje obraditi. Povijest nastave o vjeri Muhamed a. S. divno je shvatio Božiju zapovijed u suri "Ikre." Čim je požnjeo prve uspjehe u propovijedanju vjere .Islarna, odmah se dao i na prosvjećivanje muslimana. U početku Ije sam naučavao. Za se je rekao: "Poslat sam da budem učitelj" a time je najbolje naglasio svoj daljnji rad u širenju vjere Islama. On je prvi poučavao ljude u spoznajama nauke o vjeri ~ u izvršivanju islamskih dužnosti. U tome su ga poslije slijedili i učeniii ashabi, koje je on naročito za to i upućivao svo1hp pedagoškim savjetima kao: .Govorite ljudima onako kako će vas razumjeti" i "naučavajte i otakšavaite (nauke), a nemojte oteščavati; obeselite, (one koje naučavate), a nemojte ih ožalostiti" (h, š.) i t. d. Prvo
učilište
u Islamu bilo je u Erkamovoj kući u Meki. a. s. oko sebe okupljao vjerne i poučavao ih u vjeri. Poslije, kada je počeo javno i na sav mah propovijedati vjeru Islam, počeo je naučavati u džamiji, Džamija je, dakle, prva škola u Islamu. Kad je Božiii poslanik preselio u Medinu, odmah je podizao džamije gdje su vjerni vršili ibadet i gdje su se ujedno poučavali u istinama vjere. U početku se isključivo tumačio Kuran a. Š. Islam se, naime, temelji na Kur-anu, kojemu je tumač j dopuna riječ i djelo Božijeg poslanika Muhameda a, s. Kur.an je, dakle, temelj" i izvor svih islamskih znanosti, pa je i proučavanje Kur-ana temelj islamske nastave. Tumačenje, razjašnjavanje Božije nauke, silno, je- 'utjecalo na prve muslimane. Na njihovom vladanju i odgoju uopće ubrzo se vidio blago-
Tu je Muhamed
19 1vorni utjecaj islamske prosvjete. Neki su muslimani učili Kuran i napamet. Množio se broj hafiza. Muhamed a. s. tada otvori 1 prvu učiteljsku školu za učenje i proučavanje Kur-ana, zvanu ••Dar-ut-kurra"; u kojoj su se spremali budući mua\imi i hafizi. Tada su, naime, hafizi morali znati j sadržinu Kur-ana. Zato je tada u njih blo učenje Kur-ana temeljito, sa razumijevanjem. 'Naravno, tako se moralo učiti godinama. Priča se, na pr. da je halifa Omer r. a. učio surei "Bekare" .dvanaest godina jer l1ije prešao na učenje druge sure, dok nije potpuno shvatio -sadrž a] te sure. Eto odmah u početku Islama, u nastavi, koja tada nije bila još ni sisternatski uređena, nije bilo površnog učenja, nego se učilo temeljito i razumno, da se dobro zna ono što se nauči. 8to je najvažnije, po toj se nauci i živjelo. Oni koji su ovako učili poznavanje vjerske nauke dalje su naučavali svoje bližnje. :Što koji od muslimana nije razumio pitao je hazreti pejgambera ,ili druge učenije ashabe, koji su vazda bili spremni da nešto fu mače i razjasne. Tako se Islamska prosvjeta već u početku širila na sve strane, jer su se svi strogo držali Božije zapoyijedi: da svaki musliman mora biti prosviiećen. Istom poslije, za vrijeme h. Omera, podizali su se mektebi za djecu. Početni rnektebl, zvani kjuttab, podizali su se gotovo uza svaku mahalsku džamiju ili rnesdžid. Tu je mladež učila napamet kraće sure iz Kur-ana, dove i glavne upute u vjerowaniu i obavljanju vjerskin dužnosti, a učili su se još čitati i ,pisati. Učitelj se zvao mukjettib. To je obično bio jedan vješti]! .mah aljanin, koji le taj učlteljskl posao obavljao nuzgredno i za Boži]! sevab. Ako je mukjettib bio po zanimanju siromašan za.natlija, imućniji su ga roditelji dobro nagrađivali "hedijom", nagradom iz poštovanja, jer "znanje ko naučava ne može se platlti" .
Kjuttabl su bili privatni zavodi. Državna se vlast za dugo, .nije miješala u početnu nastavu') Nepoznata nam je metoda u nastavi u to staro doba. Po ·svoj prilici, svaki je učitelj nauke o vjeri, kao samouk, poučavao 1) Ibni Haldun u Mukadi;nmi str. 250, spominje da se vlast u toliko miješala u kuttabe, što je policajnt organ nmuhtesib", imao pravo da bdije 4 nad tim da se djeca ne bi odviše šlbala. (Tridesetgodišnjl izvještaj šeriat. -sudačke škole 1917).
20 po svom shvatanju, kako je .koji umio udešavati postupak u ml' stavi. Uostalom, tu nam staru metodu najbolje karakteriše staro pravilo u nastavi da se sve uči napamet. Kao u početku' Islama, tako su dugo vremena poučavali svi učitelji u početnoj nastavi. Rijetko je tu bilo kakvih pravila koja su samo iskustvom stečena. Učila se, dakle. ono što se čulo iz usta učitelia. Tek poslije dugo vremena došli su na red rukom pisani kita bi, u kojima je bilo sadržano gradivo iz imanskih i islamskih šartova. Te su kitabe prepisivale hodže, pa ih je bilo vrlo malo •. Uglavnom, ti su pisani kitabi služili djeci a, hadži, da se drži nekoga reda u obrađivanju "dersova" (lekcija). Međutim kitabt kao udžbenici za djecu zapravo dolaze u obzir tek poslije izu. ma štarnpe, Kako je poznato, od Arapa su Tur ci primili islam. pa i islarnsku nauku. Početni mektebi otvarani su il ul Turaka uz džamije. I u Turaka je bila ona ista stara metoda u nastavi' kao i u Arapa. Sve se učilo "ezberle~, napamet. Kitabi su bili prevedeni sa arapskog jezika ili su se novi sastavljali i pisa lj na turskom jeziku. Kada su Turci osvojili balkanske zemlje, (ni su i ovamo' svuda širili islam, podizali džamije i mektebe. Tako, u našim krajevima ima i danas spome~a na te najstarije mektebe i to još iz najranijeg doba turskog osvajanja. U početku su podiz alr džamije i mektebe carevi, pa carski namjesnici, vojnički časnici i činovnici, a onda su ih slijedili bogataši, plemići, trgovci i zanatlije, i to sve naši domaći hair-sahibije (dcbr otvorj) Uza svaki hairat (zadužbinu) ostavili su i po koji objekat kao kuću, dućan ili zemlju, za izdržavanje hairata (vakuf). U nas se u početku uči lo najviše na turskom jeziku. Kitabi su dugo vremena bili turski. Nešto se tumačila na našem jeziku, 21i i to tumačenje bilo je većinom sa više turskih j iie čt, koje su se LI nas poslije posve udomaćile. Hodže su bile mahom naši ljudi, koji su učili nešto u Carigradu, a najviše u na' širn domaćim rnedresama. Tako, na pr., iz Gazi Husrevbegovrh medresa (Kuršumlije i Hanikah a), osnovanih god. 1530 1.1 S9i ajevu, izašlo je do naših dana na hiljade obrazovanih hcdža koji su dosta hizmeta učinili našoj zajetinlcl. U kltabirna se prvo čitala "ibara" (tekst), a onda se "davala manija" , tj jest tumačila se na našem "bosanskom" jeziku, U tome je "bosanskome" jeziku, kako smo spomenuli, bilo dn.!.. .sta turskih riječi. Na pr. tumačila se ovako: "namaZUrl šartleri"
21 namaskth šartova, "vardur" - ima; ili posve nejasno, na pr. "šubhesuz delilile. brez šubhe delilom i t. d. Tako se učilo napamet, jer .je i u nas bilo glavno pravilo u nastavi: Ko napamet nauči, taj i znade" to jest, ko nauči napamet, taj je tobože i shvatio Mo uči. Stari su mektebi bili obično u zgradama "pot!eušicaina" i i brvnararna, djeca su sjedila u redovima na podu uz ,.peštahte" (klupe), a 'hodža je sjedio pred njima na sećijl ili šiltetu, sa šipkom u «ucl. Učilo se pojedinačno, kada jedno dijete "prouči", dolazi na red drugo i t. d Stari mektebi nisu imali stalne organizacije. Nije bilo ođre, vrijeme za trajanje godišnje nastave. Negdje se učila preko cijele godine, a negdje samo preko zime. Nije bilo ni propisano .dob a za primanje u mekteb. Osim hođža, po gradovima su na.učavale i rbule (ho dže), osobito žensku djecu.
-đeno
Uređena darovitost i vruć osjećaj za materinji jezik .ga n Hoda, dadoše oduška i u nastavi. Tako i naše neke dođoše na misao da se kitabi pišu na hrvatskom jeziku, tako, djeca lakše naučiti. Prvi se javiše derviši, pa i druge liebhodže. Da spomenema neke.
našehodže jer će mek-
Hadži Muhamed Razi Turković sin Veliiuddinov (I140·1191, ,po H) prvi je napisao "šuruti islam" i ••narnazluk" na našemu jeziku. On je sastavljao i "kasi de", pjesme didaktičkog sadržaja iPa i za djecu. (l);} .dje cl pjeva:
Čujte, djeco, svikoli, Pravim putem idite, Moji dragi sokoli, Pravim putem idite."Z) On 'je rođen u Sarajevu. Do god. 1183. po H. bio je muHusrevbegovorn mektebu, a poslije muderis u Hanikah medresi. Vidi se da je i u starih hcdža odgojna strana bila također vrlo važna i da su joj poklanjali punu pažnju.
alim u Gazi
Sejid Abdulvehhab
pisa
ilmihal
na našem
Omer efendija
«nuderls
u Konjicu,
llhami
baba (oko god.
1237. po H.) na-
jeziku.
Huma, mekteb hodža u Mostaru, a poslije prvi je od naših domaćih hodža počeo uno-
.) Me~teb-s;llnama iz godine 1336. po H.
22 siti naprednije misli u nastavi. On štampa svoj Sehletul vusul, i1mihal na našem jeziku (štarnpan u vilajetsko] štampariji god. 1875. po L a. s.)S)
Huma za naš jezik veli: "Bez šubhe je babin jezik n aj ljesvatko s njime v'oma lijepo besjedi". U uvodu "Sehletul-vu~ sula u ovako zagovara učenje na našem jeziku' "Dobro znadi, svakome insanu svoj jezik od sviju jezika odveć lakši je. Nama Bošnjacima naš je jezik v'omalagahan da se opiše arapskim resmihattom (načinom pisanja) i jazijom (pismom) kao što je u Musafu (Kur-an), Ko umije elif i bir noktu i he džejlisati (sricati) ovaj kitab i gornje razurniće." . (Huma je umro 1880. god. po Isa a. s.). U Sarajevu je glasovit u tome pogledu Mehmed efendija Ramić, zvani Topal hodža. On napisa za djecu udžbenik "Suruti salat". Bio je rnekteb-ho dža u Gazi Husrevbegovom mektebu. Umro godine 1890. po I. a. s.) PSI
Sejfullalt Praha. (1854-1932.) s početka. kad je došao iz Carigrada, sa idžazetorn, bi također mua1im u mektebu u Konjicu. Za nj se može reći da je prvi (oko god. 1892.) počeo modernizirati mekteb i nastavu. U mekteb unese tablu i klupe a za mualima sto i slolicu-). U nastavu unese skupno učenje. nove principe u obrađivanju harfova i "učenje" ilahija i kasida u zboru, na kajdu, Poslije je Praha bio muderis u Cazinu, te profesor Šerijat. sudačke škole u Sarajevu. Za to je vrijeme napisao više kitaba, a za djecu napose: "Bedajetul-inas" i "Suruti salat", te spjeva djeci za slobodno čitanje (arebicorn) i spje v "o h. Fatimi", pokazujući time primjer velike roditeljske ljubavi h. Pejgambera, kao i dječje ljubavi spram roditelja, kćeri mu h. FatlmeMektebi za djecu (sibjan mektebi) otvarani su postepeno, prvo po gradovima, a onda i po selima. Za izdržavanje mek teba stalno bi osnovana zaklada tek godine 1284. po H. i to pri vakufsko] mearifskoj upravi u Sarajevu, To su t. zvani Meari]sanduci. Naravno, da su i nadalje i sami naši liudi iz vlastitih, sredstava izdržavall mualime i mektebe. Naročito je značajno da su i naši seljaci rado gradili mektebe i hodžu iz drž av ali. Hodže su bile plaćene većinom u naravi. 3) H. Mehmed Handžić: "Književni rad bos. here. muslimana". ') U ruž jijama (sred. školama) klupe su postojale mnogo ranije.
U seoskim se mektebima učilo samo preko je bilo stalnih i t. zvo sejjar-hodža (putujućih ho dža). sela do sela, skupljali mahalsku djecu a pogđiekad kući naučavali. Ove su hodže stoljećima čuvale u našim selima,
zime. Hođža. Ovi su išli od i u privatnoj i gaji1e islam '
Novo doba Okupacija god. 1878. zateče stanje naše vjerske nastave; uglavnom, kako je gore spomenuto, a koje je tako nekoliko godina i poslije trajalo, GOd. 1892. osnova se u Sarajevu dar-ul-, mualimin, škola za obrazovanje mualima. Pohađati su ga aci naših medresa, i to do podne učili su u dar ul ul mualirninu a, poslije podne u me dresama. Tu su se predavali i svi predmeti po osnovi tadašnje učiteljske šlole, a predavači su bili srednjoškolski nastavnici Uporedo s tim osposobljavanjem novih mualim a došla je: na red i reforma mekteba. Osnovaše se mektebi ibtidaije. PO-, češe se graditi nove mektebske zgrade. U ove se uvede novi red, postaviše se klupe za sjedenje i tabla za skupnu i očiglednu nastavu, zavede se nov, mO,deran metodički način rada u nastavi i t. U ibtidaijjama se naskoro pokaza mnogo bolji uspjeh nego u starim mektebima. S početka nisu bile simpatične te ibti-, daijje našemu svijetu. Ali kada se uvidje dobar uspjeh i napredak u uai.cl, brzo se ibtidaije urnnožiše. đ
đ.
Sad se počelo raditi i na reformi kitaba. U ovo doba dolazi iz Carigrada Džemaluddin Čaušević J 870.-1938.), s početka glasovit vaiz, a 1903. profesor vjeronauke na velikoj gimnaziji u Sarajevu, On dođe u domovinu sa puno krasnih želja i naprednih ideja. U prvom redu Čaušević uoči da je naš narod silno zaustao u prosvijećenosti uopće. U nas je tada bilo u narodu 9';10/0 neplsmenih. U vjerskom odgoju također se silno zaostalo. Nastava se još nije učila na čistom našemu jeziku. Kitabi su bili još na turskom jeziku. Čaušević uvidje dfl naš narod voli arapsko pismo kao pismo KaT ana. Ali uvidje i to, kako se tim pismom još odavno pisalo na našem jeziku, Zato on sada dođe na misao da se arapsko pismo tako preuredi i udesi, da se njime lako mogu pisati naše riječi. Dotada se, naime, pisalo arapskim slovima
24 na našem jeziku sa hareketirna (znakovima udešenim za arapski jezik) i nije bilo stalnih slova za čisto naše glasove kao c, ć, Č, dj, lj, nj, p, itd. Čaušević uredi' potpunu arapsku abecedu u ovome smislu, To se arapsko pismo, udešeno za naš jezik, prozva arebica. Čaušević poče areblcorn štampati list" Tarik", kalendar "Mektebi neke kitabe. Nađoše se mnogi pregaoci, koji ga počeše slijediti i izdavati kitabe na našem jeziku. arebicom, kao Muhamed Se id Serdarević, Murad Hajrović, Ahmed Mahinić i dr. U to g. 1911 • prva vjersko-prosvjetnaanketa zaključi da se kitabi zvanično reformiraju. Kitabi štampani arebicorn. na čistom našem jeziku, raširiše se u mektebima, ali sami način nastave ostade još da se uči napamet iz kitaba. Kada god. 1914. Džemaluddin postade re is- ul- ulema, učini jači zamah na unapređenju i same nastave. Darul-rnualimin, onaj od 1892. koji bijaše sa potpunom nastavnom osnovom bude kratka vijeka. Kasnije se dugo vremena radilo sa dosta suženom nastavnom osnovom. a u njemu su predavali dva-tri učitelja. Sad dođe na red reforma dar ul mu alirnina (1914. g.). U njemu I se poče učiti i metod/ka nauke o vjeri, prvi put u nas, kako treba. Prvi i najbolji zagovornik pedagoške nauke i naročito didaktičko metodičkih pravila u našoj vjerskoj nastavi, od sve naše uleme, jeste Muhamed Seid Serdarević (1882.-1918.), prvo mualim, pa poslije vjeroučitelj u zemaljskoj kaznio ni u Zenici i muftija u Travniku. Ovaj daroviti i marljivi alim bude u radu desna ruka Džernaluddina Čauševića. On poče čitati razna pedagoška djela, pa moderne pedagoške principe primjenjivati u vjerskoj nastavi. Poče marljivo pisati II tom pravcu u svome listu "Mualimu" (arebicom), te u listu "Mishabu", u redakciji Sakiba Korkuta. Serdarević napisa j moderan udžbenik za mektebe "Usuli dinijje". U to doba (god. 1914) i Hamdija Mulič, tada učitelj na dar-ul-rnualiminu, iz dade knjigu "Za reformu naše nastave", u kojoj iznese elemente metodike u nastavi nauke o vjeri. Da se zbilja u prvom redu naša početna vjerska nastava ot 1(1) ure di, u Sarajevu se, na inicijativu reis ul-uleme Ćauševlća, održa i druga vjersko Prosvjetna anketa god 1920. i 1921. u kojoj se pretresaše mnrga važna pitanja, koja zasijecaiu II
25 'našu nastavu. Prema zaključku te ankete Sulejman Mursel, škol.sk i nadzornik, sastavi Mali i Veliki ilrnlhal, oba štarnpana u latinici i ćirilici. Ti su ilrnihali pisani prema novim principima didaktike, a propisani su, Mali Ilmihal u mektebirna i u o snovmoj školi, a Veliki u nižim razredima srednjih škola, Istim zaključkom Hamdija Malić, uč.tel], napisa "Uputu u početnu ·vjersku nastavu" u osnovnim školama, kao priručnik za vjero·učitelje. Htz. Muhamed Pandža. član Ulema-medžlisa u Sarajevu izdade također latlnicorn •..Kratku nauku islamske vjere": Ovo 'je u nas prvi kitab sa slikama koje zgodno prikazuju, kako se -uzima abdest i klanja namaz. o
God. 1919. bi ukinut dar ul-rnualimin. Nekih desetak go· dina prestade priliv novih mualima, a starih je bilo sve manje · osobito onih, koji su svršili dar-ul- mualimln. To se opazila i u samoj nastavi. Narod je tražio dobre mualirne, a ovih je bilo .posve malo. Zato g. 1922. u tadašnjem Ulema- medžlisu dođe 'na re.i sretna misao da se p~ostojeće Dazi Husrevbegove medrese ujedine i refor miraiu. Od god. 1932. poče se u ovoj refor· miranoi medresi opet učiti i metodika vjerske nastave, pored dosta vjerskih i svjetovnih predmeta. Malo poslije, osnova se ii Sarajevu i Ženska medresa za rnuali.ne. U to uslije diše niže medrese i po našim okruzima, u kojima se također uči rrieto· dika nauke o vjeri. Iz ovih medresa danas izlaze mladi mualimi - i mualine, koji svojom spremom i obrazovanošću i našu vjer· sku nastavu polagano vode potpunom unapređenju. Vrlo je važna pojava u našoj vjerskoj prosvjeti najnovija .Uredba o mektebima, koju izdade Ulema rnedžlis u god. 1939. .Njorne se uređuje: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8)
Otvaranje i izdržavanje rnekteba Nastava Upisivanje i pohađanje djece u mekteblma Pitanje mualirna Mekteb. nadzornik Mjesni mektebski odbori Stručna nastavnička vijeća i Organizacija mekteb. džernata.
Ovom je željno
• definitivno
uređenje
očekivanom naše vjerske
Uredbom donesena početne nastave.
osnova
za
26 Gradivo na'uke o vjeri Vjerska nauka .(u!umi dinii]e) koja se uči u mektebu, sadržana je u udžbeniku (itmihalu), odnosno upropisanoj nastavnoj osnovi. Tamo je raspoređena na akaid (islamsko vjerova-nje), ibadat (obavljanje vjerskih dužnosti) i na ahlak (islamskolijepo vladanje). Tim će se redom i zlož iti i metoda rada u nastavi, po ko-joj. se obrađuje to gradivo nauke o vjeri. Ovdje treba znati da se ni jedan predmet ne obrađujebez prekida, dok se ne svrši, pa da se onda nastavi drugi nego se metodičke jedinice iz svih predmeta obrađuju naizmjence. Na -. pr, .u jednom nastavnom času danas se obradi jedna rnetodička jedinica iz akaida, u drugom nastavnom času me to dičk a. jedinica iz pisanja i čitanja u trećem času me todička jedinica. ibadata i t. d. Tako svaki mualim sve predmete naizmjence rasporedi na metod. jedinice u svome nastavnom programu ili rasporedugradiva, pa ih svaki dan obr a đuje onim redom kako koji predmet dolazi na red u rasporedu sati. Iako se ti predmeti (akaid, ibadat i ahlak) obrađ-uju napose oni ipak sačinjavaju jednu cjelinu (jedan predmet), to jest "ulu-mi diniiu ". Svi se ti predmeti među se spajaju i svi se zajedno svode oko nauke Kur'ana, odnosno i hadisa. Iz akaida na pr. učimo o Bogu i njegovim svojstvima Čim smo dali prvu spo-. znaju o Bogu, potkrepljujemo s tim u vezi pojmove iz Kur-ana, sadržinom sur ei-Ihlasa isurei· Fatih« Usurei Ihlasu B~g dž. Š. govori o svojim svojstvima: da je jedan; neograničeni gospođar.. utočište sviju stvorova; nije nikoga rodio i nije rođen; Njemu nema niko ravan). Obrađujemo na pr. iz ibadata "abdest", dovodim o s time u vezu higijenu abdesta ili obrađujemo namaz, dovo dimo u veo zu iz ahlaka sa dužnošću prema Bogu. Isto tako, ako obrađujemo iz ibadata na pr. "zekat", dovodimo u vezu sa dužnošću, prema siromasima iz ahlaka i t. d. Gdje god je moguće pojma-vi se iz sva tri dijela ulurni- dirnje spajaju da se bolje učvrste, i svrhu istaknu (koncentracija nastave).
Primjena metodike na -.pojedine predmete' Akaid
-
Nauka o islamskom vjerovanju (akaid) dosta je težak predmet u mektebskoj nastavi. Taj le predmet po svojoj sadržiniprifčno apstraktan, jer se radi s pojruovirna koji se moraju samo zamisliti. Ipak se i ti pojmovi moraju r azjašnjava ti. To se radina konkretnoj podlozi. na načelu zornosti (očigte dnosti), pa i ako se apstrakcije ne mogu neposredno dati preko naših osjetila, mogu se ria način zorne, stvarne nastave, posredno pretsiaviti, pomažući se upoređivanjem stvarnih pojmova. Dozvoljeno je, naime, i u vjerskoj nastavi, - da se neki apstraktan pojam bolje i lakše razjasni, - upore diti ga s onim ŠtO djeca znaju Na pr. pojam o melekima i njihovoj dužnosti uporedi se sa če-' Ijadima u porod-cl i njihovom podielom rada, peigamberi se uporede sa mualimom koji prosvjećuje i t. d. Najlakše se nađe konkretna podloga za razjašnjavanje pojmova na osnovi zgodnih pričlca. (Vidi -primjer broj 2). Te pričice mogu biti izmišljene iz života ljudi, a mogu biti i istiniteiz života Muhameda a. s. i ashab a, pa i drugih pejgambera a. s. Ovako treba raditi zato, da se nastava, učeći iz kitaba samo gole riječi napamet. ne' bI pretvorila u puki mehanizam, jer se tako ne pobuđuje interes kod djece, nego se gubi volja zanaukom. Osim toga što se samo nabuba napamet, bez razumijevanja, brzo se zaboravi, ili se ne umije primijeniti, kada zatreba. Zato treba akaid obrađivati osobito živo, da djeca upravo, osjete veličinu i važnost nauke o vjeri. Uvijek se djeci zgodnim pitanjima daje prilika da odgovaraju svojim riječima. Samo se definicije (pravila) uče napamet' po tekstu. U I. razredu rnekte ha djeca uče bez kitaba. Zato se tu svaka metodička jedinica potpuno metodički obradi po formainim· stupnjevima psihološke metode. Za tim se' često ponavlja, da sedobro upamti. U II. razredu obrađuje se također potpuno rnetodički, pa. tek onda mogu to djeca da čitaju u ilmihalu, gdje uopće uče areblcu, Inače je i u II. razredu postupak kao i u I. razredu.· U mektebu se ne uči povijest Islama kao poseban predmet. Ali ipak u akaidu, učeći četvrti imanski šar t, spominju se Boži-
28 ji poslanici. Djeci je tad dosta da zna!u o Ademu a. s. da je 'bio prvi čovjek na zemlji i da je prvi Božji poslanik. O Muhamedu a. s. tre ba da znaju opširnije, to jest onoliko, koliko je navedeno u i1mihalu. O Muhamedu a. s. treba da djeca, osim kratka životbpisa često puta u mektebu čuju po koju zgo-dnu pričicu iz Njegova života, jer se tako djeci najbolje daje fl)ojam o našem Devletliji i najbolji primjer u islamskom odgoju. Primjeri Iz akalda I) Metodička jedinica: ",Ko nas [e stvorio": 1°. Kako počinjemo syaki dobar posao? 1) Zašto mi idemo u mekteb? Je li lijepo učiti? Je li tebi dra.go naučti? Šta znaći bismillahir·rahmanir·rahim? Zašto po-činje mo svaki dobar posao ••bismillorn" ? Pazite djeco. Danas ćemo učiti o dragome Bugu. Cilj: O ·kome ćemo učiti.? Reci i ti I ti. ilo U čemu ti sjediš, Omen~? Od čega je napravljena klupa? «oju ju je napravio? Čime ju je nravio ? Ko je vidio stolara kad radi? Čime ukucava k liriac ? Čime reže dasku? Ko je napravio zid? Od čega je zidar ozidao zid? Ćime on radi? Re •• .cl i ti. A ko je napravio cipele ? Od čega se prave c-pele ? A či~ . me se one prave? Pazite, djeco, dalje. Biste li znali kazati, ko je napravio ono ·brdo? Tako ne znate ni koje napravio vodu, nebo, polje, šume i t. d. Ja ću vam kazati ko je dao brdo, vodu. nebo, polje i t. d. "To je sve dao dragi BOl!. Ko je dao brdo? Ko je dao nebo? >Ko je dao vodu? Ko je dao šumu? (Prije nego je mualim ncčeo da obrađuje ovu metodičku .jedinlcu, on je. još dok diec a nisu bila došla u mekteb, napisao na tab1i ~\ (Allah), pa je tu stranu table okrenuo otraga -da se ne vidi). Sad prevrne tablu pred njima i pita: Ima li šta .napisano na tabli? Znate li b je ono napisao? A je li neko napisao? Hi li ono bilo napisano na tabli, da nije neko napi-sao? Znamo li ko je napravio stolicu? A ko klupu? Ko je na.pravio mekteb? A cipele ? A ko je dao brdo? A ko je dao nebo? A vodu? đ) .Odgovori
su izostavljeni,
jer su poznati.
1Il0 Od čega je stolar napravio stolicu? A sto? A klupu r Od čega je zidar ozidao zid? A clpelar, od čega je napravio cipele ? Čime se prave stolice? Čime se zida? Ćim se prave cipele ? Ko je dao brdo? A od čega je brdo? A znamo li, je li se brdo pravilo? Je li se polje pravilo? A je li voda? Bi li ono bilo napisano na tabli, da nije neko napisao? Mora li bitl da je neko napisao? Bi li bilo ono brdo da ga nije Bog dao? A bili bila ona rijeka da je nije Bog dao? Bili bio ovaj svijet,
da ga nije, dao Bog?
.
IVO Pazite, djeco, dalje. Dragi Bog ne pravi. On samo rekne: "Budi I." - i sve bude kako on hoće. On kad hoće da bude voda, brdo, nebo ... odmah to bude. Zato, djeco, dragi Bog ne pravi, nego on stvara. Ko je. dakle, stvori'u brdo? Ko je stvorio nebo? Ko je stvorio zemlju? A vodu? A ko je stvorio nas? Ko je stvorio clo ovaj svijet? Bi li ovo sve bilo, da nije' Bog sve stvorio? Znate li šta ono piše na tabli? Ondje piše Allah. Šta ondje piše? Kako bi još rekao, ko je nas stvorio ?, Kakav je Allah dž, Š. kad može sve za čas da stvori? (On je svemogući). Reci'i ti. I ti. Bogu se rekne djeco i Svevišnji. Kako se sve rekne Bogu?
Reci i ti. t. ti..
Vidite," djeco, zato se rekne Bog džellešanuhu, a to znači Bog svevišnji. vodu?
džellešanuhu
Hi Allah
Sada mi reci potpuno, .ko nas je stvorio? Ko je stvorio Ko je stvorio životinje? Ko je stvorio cio svijet?
Kakav je Dragi Bog,' kad može za čas Kako s.e rekne još "Svevišnji". Kako se Potpuno spomene Božije ime? Reci i ti, I ti, i L d.
sve stvoriti?' kaže, kada se
2) Metodička jedinica: "Temelj kslamske vjere" 1° Kako se zove naša vjera? Šta si ti po vjeri? Šra je tvoj otac?' A mati? A, šta ti je po vjeri sestra? A nana? Šta smo mi svi po vjeri? Kako se zove naša vjera? Čujte ovu pričicu :~Malu je Eminu pitala majka: "Kako se naša 'vjera? Šta smo mi po vjeri ?,' Ernina je o tgovorila :: ,.,Naša se vjera zove lslam. Mi smo muslimani i muslimanke I" -"Kaži mi, Ernina, šta je temelj islamske vjere? - upita dalje majka. Ernina odgovori da još to nije učila. Onda reče rnaj ka-: "Kad naučiš i to, pa mi lijepo kažeš. onda ću te darovati." zove
30 Ko bi znao ovo pričati? Koga je pitala majka'( Šta ju je .pitala? Kako je ona odgovorila? Šta ju je još pitala? Kako je "odgovorila? Sta ju je još pitala'? Je li znala odg avoriti ? Zašto nije znala? , Do dva tri dana Emina je naučila u rnektebu : Temelj je islamske vjere: Vjerujem i očitujem da nema drugoga Boga .osim Allaha. . . Ko bi znao kazati šta je temelj islamske vjere? Govori za 'mnom: Vjerujem i očitujem da nema drugog Boga osim Allaha. Govori i 1i ovo. Ponovi i ti. Ponovi i ti. Sad ćemo svi re,ći : Vjerujem i 1. d. I'
i
<>
Slušajte dalje. Emina je još naučila u rnektebu : "I vjerujem .da je Muhamed Božiji rob i poslanik." Govori za mnom. 'I 'vjerujem da je Muhamed i t. d. Govori i ti za mnom. Ponovi i ti. Ponovi i ti I ti. Sad ćemo potpuno sve naučiti kako je lEmina naučila. Govorite svi za mnom: Vjerujem i očitujem •.. i
t. d .
. Sad mi potpuno ti. Reci i ti. I ti.
IVO Šta
reci šta je temelj
islamske
vjere?
Reci i
~
temelj islamske vjere? Zašto govorimo" Vjeru. [etn i očitujem"? (Odgovore vidi u lImihalu str. 6.) Što tvrdo znamo i srcem vjerujemo? Zašto govorimo da je Muhamed Bo.ži]! rob? Zašto govorimo i Božiji poslanik? je
Vo Kako se zove naša vjera? Šta si ti po vjeri? A ti? A ~i? Šta smo ml svi pe vjeri? Šta je_ temelj islamske vjere? Reci i ti. I ti. I ti. Islamsko -očitavanje se još kaže arapskim jezikom: "Ešhedu en la ilahe ili-Allah, ve ešhedu enne Muhammeden ve resuluhu. To ćemo drugi put naučiti. Ako su djeca naučila "arebicu" u II. razredu i imaju kitalbe, onda mogu sada da čitaju (na str. 6.u Prvom i1mihalu) istu .abduhu
Jekclju.
Ibadat ibadat ili nauka kođer svoje posebno -obrađuie onim redom
o obavljanju islamskih dužnosti ima taznačenje u islamskoj nastavi. Ibadat se kako je raspoređeno u rasporedu gradiva.
31 Metodičke jedinice iz ibadata mozu se lako obrađivati. 'One su po svojoj sadržini obično konkretnog oblika. Djeci se 'na pr., može i pokazati kako se obavljaju islamske dužnosti! kako treba svako da čini. Načelo zornosti ovdje se mora posve iskoristiti. Zato ne treba nikad propustiti ono što se naučava da se obavlja, a da im se to i ne pokaže kako treba obavijati dotične dužnosti na rp:. kako se uzi~a abdest, okreće prema kibli, čini "iftitah·tekblr", "ruku~, "sedžde" i uopće kako se klanja namaz. Sve tre.da polako djeci pokazati zorno, a onda djeca da to isto redom -čine. Obraditi abdest, namaz i kible (strane svijeta),vr1o je zgodno -na rijeci (česrni), o tnosno na polju, naravno, kada je toplo na -dvoru, što je naročito mnogo lakše, nego u sobi. Svih pet formalnih stupnjeva dade se lako primijeniti u metodičkim jedinicama iz ibadata. U mektebu djeca stiču prvo znanje i ono ,treba da bude -ispravno i potpuno, pa ga valja pažljivo obrađivati. I u mektebskom odgoju treba zaranije djecu privikavati da obavljaju islam-ske dužnosti, koje su prema njihovoj dobi. Uputa i savjet u mektebu naročito daju potsticaj za pobožan islamski život, a to je i svrha vjerske nastave.
Primjeri iz ibadala
Metodička
••Uvjeti za klanjanje"
jedinica:
1° Reci islamsko očitovanje. Koja je prva islamska dužnost ? tKoja je druga? Šta time činimo kad klanjamo? Kako izvršujemo štovanje prema Bogu? Koliko je namaza naređeno svakom -muslimanu i muslimanki? Šta se mora činiti prije nego što se -pođe klanjati? Cilj: Danas ćemo učiti uvjete za klanlanle. Šta ćemo danas učiti? Ponovi i ti. I ti. I ti. IlO Prije Treba gdje
nego se stupi ispuniti
neke
na namaz,
treba
se pripraviti.
uvjete.
1.) Prvi je uvjet, da bude čisto tijelo i odijelo i ono miesto se klanja.
32 Šta treba da bude čisto? Šta još? Može li se klanjati' u prljavoj odjeći? A može li se klanjati nečista tijela? Može li seklanjati na nečistu mjestu? Šta se obično prostre gdje će se klanjati? Koji je, dakle, prvi uvjet klanjanja? Ponovi i ti. I ti7.) Drugi je uvjet:' uzeti abdest Šta je drugi uvjet? Čime se uzima abdest? Kakva mora da bude voda? Šta je prvi uvjet za klanjanje? A šta je drugi uvjet? Reci drugi uvjet. Reci prvi i drugi uvjet za klanjanie. 3.) Pazite dalje, treći uvjet? Šta to košulji.?
djeco, Treći znači? Mde
je uvjet: Biti obučen Šta je li se na pr. klanjati u samoj
Šta ono bi prvi uvjet? A drugi? A treći? Reci mi sve trf uvjeta koje trena izvršiti prije nego se pođe klanjati. Reci i ti. I ti4.) Četvrti je uvjet: klanjati u pravo vrijeme, Šta je četvrti uvjet? Ko nam oglasi kad je vrijeme da se klanja jedan namaz '( Gdje se uči ezan? Ko uči ezan? A kako se još znade kad je vrijeme, na pr', za podnevni namaz? Ima li u vas sat u sobi? Šta je dakle, četvrti uvjet? Reci i ti. I ti. Sad, da ponovi mo. Šta je prvi uvjet za klanja nje? Šta je drugi? A treći? ~ta je četvrti uvjet? 5.) Peti je uvjet: okrenuti se prema .ktbli", kada se klanja. Ponovi, šta je peti uvjet. Reci i ti. I ti. I ti. Šta mislite na kojoj je strani "kibla"? Pokaži rukom na onu stranu prema kojoj je okrenuta džamija. Pokaži i ti. I ti. Pokažite vi (prve dvijeklupe) rukom prema kojoj je strani okrenuta džamija? Džamija je, djeco, okrenuta prema "kibli". Tako djeca najlakše mogunaći •.kiblu". De' sada pokaži rukom prema "kibli". Kako bi to mogao znati u sobi, gdje je' "kibla-? Bi li pitao majku? Koji' je, dakle, peti uvjet? Ponovi i ti. 6.) Šesti je uvjet: Odlučiti se klanjati. Šta je' šesti uvjet? Reci i ti. I ti. I ti. Da sad sve ponovimo. Šta je prvi uvjet? Šta drugi? Šta je treć)? A četvrti? Šta' je peti? A šta je šesti? moglo
Ill" Šta se mora prije ispuniti, pa da se klanja? Bi li se klanjati bez ovih uvjeta? Šta, dakle, treba ispuniti? I t. d.·
IVO Koliko je uvjeta, koje treba ispuniti prije nanaza? Koji je prvi? A drugi? A treći? Koji je četvrti? Koji je- peti? A_ koji je šesti? Kako se svi zovu jednim imenom?
33 VO Znamo li mi ispuniti sve šest uvjeta? Znamo II baš . svaki? Kako se odluči klanjati? To nismo još učili? Znamo li svi uzeti .abdest? Eto, djeco, i to ćemo mi sve naučiti drugi put. drugi.
Ko mr sad zna samo nabrojiti sve uvjete? Ti treći. Ti četvrti. Ti peti. Ti šesti. Metodička
jedan
jedinica:
Reci ti prvi. Ti
Abdest.
Obraduje se u I. razredu. (Prije" nastave valja ibrik vode, lavor ili leđen, čašu i peškir),
pripraviti
l° Pazite, djeco l Kaži mi, Husetne, šta si radio jutros kad si ustao? Šta si radio dok si se spremao u mekteb? Zašto si se umio? E to je lijepo. Bi li bilo lijepo da krmeljavih očiju dođeš li mekteb? A prljavlh ruku? Pa što si onda radio? A šta je jutros rano činio tvoj otac? (Otac je klanjao sabah). Šta je uradio prije nego je klanjao sabah? Zašto je, dakle, uzeo abdest? A 'ko mora klanjati? (Svaki odrasli musliman i musiimanka). Hoćemo li mi naučiti abdest uzimati? E to mi je drago kad vi želite da naučite abdest uzeti. , danas
Cilj: Danas cemo učiti kako se uzima abdest. Šta ćemo učiti? Ponovi ti! Ponovi ti! I ti!
UO Zašto si sa ti jutros umio, Fejzo? Bi li bilo lijepo, da si ti došao prljav i nečist, Osmane? Dakako da ne bi. Zašto ne bi? (jer je sramota). A zašto je otac jutros uzimao abdest? Kome mi klanjamo? Vidi li nas dragi Bog? Pa bi li bilo lijepo stati pred Boga nečist? Dakako, da tako ne valja. Eto vidite, djeco, zato je naša dužnost uzeti abdest, pa onda klanjati. :Ja ću vas danas naučiti kako se uzima abdest. Hodi ovamo, Harnlde! Uzmi ibrik u desnu ruku. Prikuči se nad leđen. Deder sada natoči vode u lijevu šaku! Operi rukel Pazite djeco! Ovako treba tri puta uzeti vode pa dobro ruke oprati. Kaži mi, Ćarnile, zašto baš treba najprije ruku oprati? (Jer će se rukama prati ostali dijelovi našeg tijela). Sada treba opet nalltl vode u desnu šaku pa usrk nuti u usta, Tako se čini tri puta. Svaki put se u ustima malo voda prornućka, pa seonda povrati natrag. De pokaži to Hamide! Sada se nalije tri puta vode u desnu šaku pa se šrnrkne u nos. Svaki put se prstima iščisti i voda povrati. Pok až: 1.0 Harnide l Kako se dakle, čiste usta? Kaži i ti! H edi I'okaži i ti! Kako se čisti nos? Sad se nalije puna šaka vode, pa se polako umije. Tako se
čini uha lice? pere
tri puta. (Lice se urniva od vrha čela do ispod grla i od do uh a). De pokaži tako Harnlde! Kako treba, dakle, 'umiti Ponovi i ti! Pokaži ti~ Ti! De i ti pokaži! Koliko se puta lice? Sada se pere desna ruka. Pružite svi desnu ruku! Zagrnite svi rukave! Ruka se pere od šake do lakta ovako. Gdje je šaka ? Koje ti je lakat? Peri, Hamide, ruku tri puta! De'i 'ti poKaži, Mustafa! P6ka74t:"i ti to! Ovako se, djeco, pere i lijeva tuka. Pružite, djeco, svi lijevu ruku i zagrnlte ruk av l De pokaži, Harnide, kako treba prati lijevu ruku! Učini tako tri puta! Dokle se pere ruka? Kaži i ti! Koja se ruka pere prva?, Sada se pokvasi ruka pa p otare prednji dio glave. Evo ovako ... To se,' djeco, zove nmesh". Kako se to. zove? Dr-te pokažite svi kako se čini .mesh" na glavu! Uzmi, HI 'mide, ti sad "mesh" naglavll! Sada se nmesh" čini na uši. Evo ovako. Pokaži to, Hamide! Pokažite svi! Sada se "mesh" čini na vrat. Evo ovako •.. Pokaži i ti, Hamide! Pokažite svi! Šta se sve rnesh učini? Šta još? Pokaži kako se rne sh čini po glavi! Ti pokaži mesh na uši! Ti na vrat! • Sada se opere desna noga i to pere se tri puta. Noga se pere do iza članjka (gležnja). Pokaži gležanj na n oz i! Peri, Hamide, desnu nogu. Kako·. treba oprati desnu nogu'? Tako se pere i lijeva noga. Učini to Hamide. Eto, djeco, sada je abdest f.!otov. Šta će sad Hamid učiniti? Uzmi, dakle, peškir u ruke! Kakav treba da Dude peškh ? (Ćist). Otari se. Harnide ! /ilo Hodite sada, djeco, svi ovamo! Kakva je voda u lavoru? (Prljava). Od čega je voda prljava? A kakva jo voda bila prije u ibriku? (Čista), Evo vidite, djeco, vodu u čaši? A zašto je nečista voda u lavoru? Šta je, dakle. opralo prljavštinu s ruku i s lica? Je li onda. koristan abdest? Kome je koristan? IVo Šta smo danas naučili? Šta se najprije opere? Pa onda? Onda? Onda? Onda? ... Koliko se puta opere lice. A ruke? A kako se mesh čini? Na što .se mesh čini? Kako se peru noge? Šta se radi kad se abdest uzme? Zašto se .uzima ab Jest? le li to zdravu? Je li korisno? Kome je korisno? Kad treba uz.eri abdesi? Bi li se moglo bez abdesta klanjati? (Bez abdesta se. ne može nikako klanjati). ,. V? Ko je zapovijedio da se uzima abdest? Hoćemo li dragom Bogu biti zato zahvalni? ,E h od ', Asim e, pa ti sada uzmi
.abdestl (Sva djeca redom kazuju kako s~ .. uzlma abdest, što Asim redom i člni) ,~:ad'c< aji~p, svi" kOpku/e uzimajte abdest. . Dijete prouči. hvalu Bogu: euzu, bismile i Fatihu.· . . >.'J
4hlak, . "
C,
nauka o lijepom vladanju isto ima svoje važno mjesto u rasporedu' nastavnog gradiva u .imektebu. Ovaj se predmet 'ne smije obrađivati tako da se djeci daju .pouke i pravila gotova, izražena u nekoliko riječi, nego. taj p', edmet treba -naročlto obrađivati na konkretnol vpodlozi. Naizgodrrlle je to 'obrađivati ria temelju pričica ': iz dlečiieg života ili iz života .. Muhame·da a. s. Kako cijela moralna nastava (ahlak) nije ništa drugo, 'nego stalna' primjena islamske nauke na život, kod ovog predmeta treba osobito pal-iti na primjenu. Ovaj predmet najviše -porn aže razvijanju i učvršćivanju islamskog moralnog karaktera i .z ato ga treba valjano obrađivati i snažno primjenjivati na praktičan život dječiji. Uvijek treba djecu pitati kako je u priči spomenuti radio? Je li dobro radio? Ka.ko bi ti radio? Ati? A ti? I t. d. Nije, dakle, dosta djeci na pr. reći da ne valja Iagati, neg~ ih treba na zgodnu primjeru (priči) iz života djece ili odraslih, uvjeriti da je h.ž ružna. Tim se načinom djeca vrlo Iako vode i upućuju nekom moralnom pojmu. Djeca' ovako učenje prate sa interesom i lako primaju pouku sa uvjerenjem. U obrađivanju ovakvih metod. jedinica zgodno je primijeniti svih pet formalnih stupnjeva. koje ne treba nikad izostavlti. . . {Stivo iz .ahlaka u ilrnihalu daje' muaIimu samo gradivo rasčlanjeno na pojedina pitanja i odgovore, koji služe za ponavljanje i utvrđivanje nauke, i to vrijedi samo za djecu koja znaju čitati) Ahlak'ili
. Primjeri iz ahlaka
Metod~čka
jedinica-
Ljubav spram roditelja
l° Ko te je rcdio, Ajiša? A ko vas hrani? 'Vas brine? Kako se jednim imenom zovu otac ti! I ti. Ko su, dakle, tvoji roditelji? Jesu li tebi ditelji? Čime iskazuješ "da voliš. svoje roditelje? Cilj: Pazite, djeco! Danas ću .varn pričati o roditelja. O ćemu ću vam pričati? Reci i ti. I ti.
Ko se još za i mati? Kaži i dragi tvoji roljubavi I ti.
spram-
3j
Il° Pazite: Hatidžin se otac jedanput razbolio. Liječnik mu je rekao da odmah legne u postelju i da se pričuva. Dok je' on ležao, čuvala ga je mala Hatidža. Donosila mu u čaši vode. Dodavala mu lijekove. Sve ga je slušala što je mogla učiniti. Tada u njihovu kuću dcđe Hatidžin amidža. On Hatidži dadelijepu jabuku. Znate li, šta je Hatidža učinila? Zamolila je majku, pa joj je jabuku raskrlžla. Onda je Hatidža ponudila Jednu polovicu jabuke ocu. Ocu je to vrlo drago bilo. Uzeo je jednu krišku i pojeo. Veli da mu je bila vrlo slatka. Onda je Hatidža drugu polovicu jabuke dala materi. A što meni? - upita mat il "E, vi ste mi oboje jednako dragi" - reče umiljato mala Hatidža, O kome sam vam pričao? Kc ga je imala mala Hctidža? Šta se dogodilo n'ezlnom ccu? Ko ga je čuvao i slušac? Ko je posjetio njezinog oca? Šta je donio Hatidžr? Šta je Hatidža učinila? Šta još? Šta je rekla materi? Dakle, zašto je ena dala jabuku svojim roditeljima? De mi ti sad pri čaj ovu pričic u. Nastavi ti. Nastavi ti. Nastavi ti Ti. lll" Je li roditeljima bilo drago, što im je Hatidža dala po' pola jabuke? Zašto im je bilo dragu? Je su li oni baš željni· .bili one jabuke? Šta je njih obveselilo? Je li Hatidži bila draga. jabuka? Zašto? Pa je li ona žalila [abuku? Zašto nije ? 'IVo Kakva je bila mala Hatidža ? Je li roditeljima dragoda su im djeca dobra i milostiva? Ko je, djeco, nama zapovijedio da budemo milostivi? Ko će nas nagraditi za to što smomilostivi? A kome da budemo milostivi? Kome još? Čime izkazujem o da volimo roditelje?
Vo Je li tebi drag tvoj otac? A mati? A brat? A sestra? K'-:)ga ti još voliš? Koga još? Jesam li ti ja drag? Je li ti drag tvoj drug? Voliš li ti sve drugove? Ćime ti iskazuješ da voliš rodite l.e ? Slušaš li ti svoje roditelje? Čirne još iskazuješ- da voliš roditelje? Ati? A ti? Ko će liam sada ponoviti onu pričicu? Pri čaj, Mehmede ! Nastavi ti ! Dalje pričaj ti ! Metodička (Prije 4. imanskog bera
jedinica:
Ljubav spram Muhameda
ove metodičke iedln'ce treba šarta "Muhamed a. s.'),
Cilj: Danas ćemo, Muhameda a. s.
djeco,
iz akaida
učiti o poštivanju
a. s. obratiti
našeg
iza
pejgarn-
37 I~ Ko]! je četvrti uvjet vjerovanja? Šta su pejgamberi? 'Šta je Bog dž. š. slao preko njih? Kome je slao? Koji je pos ljeđn]! Božiji poslanik? Koji je njemu došao kitab? Ko vjeruje da je Muhamed a. s. Božiji poslanik? Gdje se rodio Muhamed .a, s.? Kako mu je bilo ime ocu? A materi? Kada je njemu tBog poslao objavu vjere Islama. šta je on učinio? Koga je na učavao Muh uned a. s.? jesu li ga slušali prvi muslimani '? jesu ,Ii ga voljeli, kada ih je on naučavao? Il° Sada ću vam pričati, kako su prvi muslimani voljeli Muhameda a. s . ••Svi su muslimani voljeli Muhameda a. s. Nisu ga voljeli -sarno oni. koji su bili zli i opaki \judi. Njima se kaže nevjernici. ·On je morao i ratovati s nevjernicima. jednom tako udare ne'vjernici na Muhameda a. s. Znate li zašto? Samo zato, što je .peigarnber učio da je Bog jedan i da je on Božiji poslanik. Muhamed a. s. je još naučavao da je grlehota lagati, ubiti, ukrasti i otimati. Neukim nevjernicima ta nauka nije bila draga. Ljuti, zato udare na Pelgarnbera, da ga ubiju. Ali njega je čuvao u - prvom redu dragi Bog dž. š. Šta mislite, ko je još čuvao h . .Muhameda a. s.? Čuvali su ga svi muslimani. jedan je nevier.nlk bio potegao sablju da ubije Pejgambera. AH islamski junaci zaklon iše Pejgambera i okrenuše svoja prsa prema neprijatelju. -Odbiše mu sablju i njega pogube." Hazreti
•
(.~ .. >t.
;:
IVO Da sad ponovi mo ! Ko je volio Muhameda a, s? Ko :ga je slušao? Ko nije slušao nauku h. Muhameda a. s.? Šta je Pejg amber naučavao? A kakvi su bili nevjernici? Jesu li oni 'voljeli nauku Islama? jesu li onda voljeli Muhameda a. s.? Šta su radili protiv Muhameda a s.? Ko je branio Pejgambera? Jesu li ga branili svi muslimani? Kako su ga branili? Zašto su ga branili? Vo Volimo li i mi h. Pejgambera? Zašto ga volimo? Šta učimo spominjući Pejgambera? (Salavate). Ko zna šta je "Mevilud"? Gdje se uči ••Mevlud'"? Ko uči "Mevlud-? Šta se govori u "Mevludu"? Hoćemo li i mi slušati "Mevlud"? Hoćemo ,li učiti "Mevlud"? Kako mi u namazu iskazujemo poštovanje prema Muhamedu a. s.? jest,Učim() .salavate. Prouči Salavat ! 'Prouči drugi! (Ovom prilikom može mualim (mualirna) da pred -djecorn pročita neke lakše stavove iz Bašagićeva "Mevluda"l ,pa da i memoriraju što mogu uvijek recitovatl prilikom učenja "Mevluda").
\
'
38
..
:
-',
" Zadatak. ~astčJv~:u .čitanju' "
,.
:
..~
',::'
':
1, .
'~
Kur-;ina \:+".
',i -
U mektebu: se uči arapsko' pismo da djeca nauče, čitati lf' Kur~anll . .-Citati, odnosno, kako se u nas obično kaže·,.'uč.!ii lt Kur- anu, dužan je svaki musliman' i rnuslimanka.derjeto Božje zapovijed i biće 'nagrađen' ko Kur-an uči.' Čitanje Kur- ana irna svoju -odgoinu svrhu. Ono pobuđuje čita oca na pobožnost, jer zna 'da je K~r. an Božji govor, koji .Je Bog poslao preko svog; poslanika Muhameda nama svtrnamuslimanima. U Kur-anu jesadržana naša vjera Islam .. Budući: da je "Kur. an na araoskorn jeziku koji je nama nepoznat,nama je ipak arapski jezik kao je;ifcKUr-ana vrlo blizu ivrlo drag. ,U nas se: na arapskom jeziku uči ezan, ikamet, dove : i u svakom namazu učimo sure iz Kurana. Arapski j~ jezik, kao jezik Kur-ana, među nama musltrnanima cijeloga svijeta kao neka veza. On nas među se pribl.žuje, jer: "mllmini susomo brada". (Kur-an). A kolika je tek korist. kada mi makar ,nekad čujemo i tumačenje Kurana na našem jeziku. Krijepimo se tako u svojoj. vjeri Božijorn nauko~ sa izvora. _ , I naša djeca u nastavi uče ajeta i krade sure napamet, radi namaza, 'pa uče j prijevod na našem jeziku. To djecu na; ročito veseli. Kada se djeca upute u čitanje Kur-ana i u nastavi im sedade po kadkad neki pojam iz Božije nauke, pa ~ad još znaju da je' čitati Kur-an sevab, onda djeca rado uče i 'čitati. . Kome djetetu još u' .porcdtčnorn odgoju lijepim načinom omiJi čitanje Kur ana, ono onda i kada' odraste rado uči, na pr. uoči 'petka ilf uoči rnubareć večeri' ,.]asini šerif" i druge sure. 'Mo!i dragoga Allaha da mu 'podijeli sevab, a on taj sevab poklanja za dušu svojih mrtvih. Time se dijete odgaja da se sjeća:, svojih milih i dragih i da im odajepoštovanje i nakon njihove smrti. ' : : Ovo je vrlo lijep odgojni mornenat, koji treba naročito gajiti kod mladeži. Naravno', zato 'če se djeci dati prvi primjer"] uputa u -mektebu, Nije onda čudo da naši -rodltelji silno vole da im djeca idu u mekteb, nauče čitati u Kur-anu i naročito ih veseli kad djeca završe čitanjeKur ana: (učine hatmu). To je il nas veliki mubareć, prešao 'je u tradiciju, i tome zadatku naročito s ođgojne strane, treba u nastavi pok-loniti punu pažnju. Kur an le prvi put napisan arapskim pismom. Kakav je dakle bio napisan u početku Islama, takav je do danas sačuvan, da
sau: njemu
ili izgubilo, a to je velika za, To se. je pismo do. danas t9: čitanje Kur-ana, da ga djeca prilično lako _nauč;~, već, za nekoliko mjeseci, i među nama muslimanima se tako popularisalo, da je postalo pismo Kur- ana. Zato je potrebno nam'a da arapsko pismo,' kao pismo Kur- ana naučimo Čitati, _a to je eto zadatak nastave u mektebu. .. nije ništa izmijenilo
sluga naročito i arapskog liko usavršilo 7a pravilno
pisma,
Povijest nastave u Čitanju i pisanj~ Pismenost je' prvi osnov prosvilećenosti. Zato se u svih kulturnih narode, pa i u' najstarijim vremenima, učilo pisati" i čitati. Božijl poslanik Muhamed a. s. je odmah uočio potrebu da pismenost raširi među muslirnaoirna. Tada je bilo malo pi:' srnenih ljudi. Muhamed
40 kojima je naročito pomagao znameniti alim [mami Hatil ibni Ahmed el Ferahidi, da sve znakove stalno urede. Tako su uredene točke na slične harfove da se mogu razlikovati kao n. pr . ..:., .:., '-:" • Zatim, hareketa za vokale, prvi je uredio Ebul Esved, a imami Halil tutar, tešdid i med. [mami Halil je, štaviše, sve arapske glasove stepenovao po izvoru i, čak, sastavio tako i svoj riječnik • Kitabul ajn", nazvavši ga po arapskom glasu :najnu· koji u izgovoru izlazi iz najveće dubljine, iz prsa. On je dakle, prvi označio postanak arapskih glasova što je poslije drugima mnogo pomoglo pri potpunom uređenju harf'ova kako ih treba izgovarati u pravilnom čitanju Kur-ana. Prvu arapsku pcčetnicu uredili su Arapi. Te su početnice dugo vremena bile pisane rukom, te su se prepisivanjern i širile, Tako su u svoje vrijeme činili i Turci, pa i drugi narodi, sve do izuma tiska (štarnpe}. Nepoznato nam je kad. je tiskana prva početnica. Prvi je Kur-an tiskan god. 1569. II Lajpcigu. Najviše se arapskih početnica tiskalo u Carlgradu," odakle su se nabavljale u sve islamske krajeve. I u nas II Bosni dugo se učilo iz tih t. zvo stambolskih su/ara. Najstarija metoda u obrađivanju harfova bila je t. zvo hedželeisavanie. Taj je način sličan sricanju u staroj ko'I našega jezika. Učilo se, n. pr., ovako: Hodža bi pokazao u sufari djeci, na pr., (I) elif, pa bi se š
sa ustunorn (I) čitalo i t. d ; ili ("',-;-,) "be••beese bi" i t. d.
"elif·ustun-e", sa esretom (1) "elif esr . " se čitalo "beu-su be", (~) "bi" se čitalo
('i> se čitalo "elif ćiusu en" (elif sa ići (dva)
ustuna) i 1. d. Spajalo se sa tutarom n. pr. '~', (ebdžeđ) ovako: elif beljusu-eb, džlrn dalusu džed, ebdžed. Tako se sricalo na glas u nekoj monotonoj kajdi. Hodža je učio prvi, a djeca su za njim učila, gegajući glavama naprijed. Da djeca bolje zaparnte pojedine harfove, hodža ih je upoređivao sa sličnim stvarima kao na pr. (I) je k'o prut, (,-;-,) je k'o tepsija
i na leđima
mu bir nokta
(jedna
točka),
(.)
k'o čanjak,
je k'o mlađak, dugo (v-) je k'o kuka i t. d. Na prvoj strani "stambol. snfare" poredano je bilo 29 harfova (sa eliforn) a završavalo se znakom zvanim "panjkavivicorn " 1. j. taj je znak tobože hodži kazivao, koje dijete "ne pamti svoj sabah." Na kraju svih vježbi, bila je vježba "ebdžed" (arap, abeceda), U)
&
41 Harfovi se nisu nazivali po glasu, nego po imenu n. pr . .~ daJ, ) zel, (. džtrn, Lgajin i t. d. Isto tako nije se pazilo na pravilno izgovaranje glasova (meh atldžl huruf), nego se izgovaralo na pr . ..;. i ,) kao d, L i kao h, ) i j kao z i t. d. U stambol. sutari su na poleuinom harfu bila sva tri hareketa ujedno na pr. \, ili ~ što je čin'lo silnu zbrku. Interesantno [e, da su te suf'are imale na svakoj strani i "hašiju" (tumač) na turskom jeziku kako treba obrađivati slova. ali je to malo koji naš hodža razumio šta znači. Tako je početna nastava u pisanju i čitanju trajala po tri četiri godine, pa i opet je malo koje dijete naučilo čestito čitati u Kur-anu.
t
'" 111
"'tI
.
Novo doba U nas; se počelo sa štampanjem početnica 1892, odnosno iste godine kada se otvorio d ar ul·mualimin, i po prvi put se nazrelo da našu početnu nastavu u obrađivanju elif ba-arebije .treba unaprijediti. Ahmed ef. Ribić (1845.-1907.) prvi dođe na misao da se stara sufara zamijeni novom, lakšom za našu djecu. On bijaše -tada upravitelj dar-ul-rnuallrnlna. Taj naš aJim po stare dane ,g0'dinama je smišljao da uredi jednu laku, metodičku sufaru, te zbilja izdade iz tiska "Mufessaien elif ba-arebi" (opširnu arapsku početnicu) kojoj ne bi ni danas bilo mnogo znatnijih pri-gnvora. H. Ahmed ef. je svaki harf posebno označio jednim ha-reketorn (svaki samoglasnik sam z a se). Poslije svake vježbe naveo je nekoliko primjera. Na kraju suf are unio je kratke sure 'iz Kur ana za vježbanje. Tu je suf aru napisao tadašnji kaligraf Ali ef. Faginović a kliše] je izrađen u Beču. Da se mualimi upute .u obrađivanje h nfova po ovoj suf ari, H Ahmed ef. ih je iz dar ul-mualimina vodio po mektebima i sam im pokazivao. Po toj se sufari učilo nekoliko godina. Ribić je bio i profesor šeriat. sud. škole u kome ~p zvanju i smrt zateče. Malo poslije i vrlo napredni alim Ibrahimbeg Repovac -(1860.-1900.), profesor arapskog jezika na velikoj gimnaziji u Sarajevu, pokuša također napisati arapsku početnicu pazeći mnogo -da bude u vezi s pravilima arapske gramatike. Ovaj alim. iako nije bio mekteb- hodža, vrlo se interesovao i za početnu nastavu . .1 on se bio u svoje vrijeme rijzagao također i za ,.bosančicu"
42 (arebicu), 'potaknut time još dok je bio u rnedresi u Konjicu, kao đak Omer 'ef. Hurne. Od njega je, po .svo] prilici,' primio i idejuda se sva naša vjerska nauka predaje nanašemu hrvatskomjeziku. On je o tome. propovijedao na svakome mjestu,' šta vrše prvi od alima tj nas, počeo 'je da prevađa kratke arapske basneza omladinu i tiskao ih il listu ,.Pobratimu" u Zagrebu. Bijaše' vrlo zagrljan za. sve napredne, ideje. Sa izlaskom prvih muslimanskih kandidataIz dar-ul mualimina. Sa/ih Emin Aličehić, direktor toga zavoda, također iz-, dade svoju arapska početnicu, unesavšiu nju elemente didaktike. Po ovo] početnici radili su ondašnji novi muaJimi u ibtidaijarna.. a neki rade još i danas. On prvi napose označi kratke i duge samoglasnike i poreda, harfove genetičkirn redom: -..rsto,je tako poredao vježbe, prijelakše pa onda teže. Vježbe su mu dosta opširne da se djeca mogu što više vježbati u čitanju. I
J Hadži. Hafiz Abdullah Sofić iz dade također arapsku početnicu, kojom su se rado, posluživale starije hodže , Njegova jepočetnica mncgo kraća od Ribićeve. . U vrijeme kada je Džernaluddin Čaušević bio reis-ul- ulema. (god. ,1915)., .na njegovu inicijativu sastade se mala anketa i ujedno radni odbor, da se izradi nova početn.ca iza "arebicu". u taj odbor uđoše reis' ul- ulema Dž. "Čauševtc, HiJzi R. Muftić, član Ulema- medžlisa, Edhem Mu{abdić, okružni školski nadzornik, Hasan Herem ić, muftijski tajnik. i Hamdija Mulić" tada uči-o telj dar-ul mualimina. Ta se početnica i danas uči u II. razredu nekih mekteba. Prema zaključku vjersko-prosvjetne .ankete u god. IG21, i'znidi prerađenu Salih Erninovu početnlcu Salih Abdić, vjeroučitelj, koja bi propisana za naše mektebe i po kojoj se danasnajviše radi. . Danas naša djeca nauče već u I. razredu čitati u 'Kuranu, a u drugom razredu savlađuju i "hatrnu", to jest završe prvo čitanje u Kur anu a. 'š. . " , , Ništa u svijetu nije, savršeno, Prema napretku kulture sve se postepeno usavršava, Tako je početnica, na pr., na riašem jeziku latinicorn i ćiri1icam doživjela valjda do danas nekih, preko pedeset razliČitih izdanja. I rad u našoj vjerskoj nastavi ne stoji, polagano idelsvome unapređenju. a oni koji u tome radu dadoše makar i skromnu svoju .pornoć, zaslužuju naše pri~ znanje. Ovai skroman rad, treba da dade podstreka i bude: primjer mlađima.' - '
"
Metociika čitanja
i pisanja'
,Arapsko je nismo prilično te.ško. ali, se .ipak danas u na-o stavi savlađuje sa dosta lakoće. U početku se nimalo ne žur], Odmah se ne prelazr.na obrađivanje h n lova 'Prvo dođu na red, predvležbe. Treba, naime, djecu u prvom-redu naučit! pravilno gO;Oriti u materniern jeziku, U mekteb dola~e djeca u navršene] petoj ili šestoj.g qdini, pa je njihov riječnik malen, a jtzik vrlo nestgur an. : ' ' 'Da p'oslije:: r-ad bude lakši, treba sad' dj, cu uputiti da sen~š -govor sastoji i~ rileči, pa im treba dati pojam nriječi~, ove rastavliaiući na slogove, dati im pojam "siuga", pa rastavljajući slog: na glasove, dati im pojam .glasa", . " Osirn toga treba djecu naučiti, da se znadu snaći u raspoznavanju (J prostoru (gore, dolje), da znaju strane: desnu i lijevu; razliku veličina. i ,I, d, ' ,Pred vježbe traju 3-4 sedmice u I. razredu i u prvom mjesecu. Naročito' dok mualim obrađuje ove pr e dvjež be, treba da uz zgođnu metodu upotrijebi mnogo strpljivosti i ljubavi za predm et. Djeci treba ovdje mnogo pomagati, dok se upute u nastavu. Radi se ovako':' Pošto se rnualim upozna sa djecom i privikne ih na mektebsk i red, počne djecu ob čnim pitanjima navoditi, da sami. odgovaraju u kratkim rečenicama. Rečenice serastavlja]» na riječi. Učenici u mektebu ne moraju znati o rečenici, nego samo da dobiju pojmove "riječi", "sloga" i "giasa". Kad se upute šta je "dječ", prelazi se na "slog", pa sa sloga' na "glas". Djeca se vje žb aju po sluhu, da dobiju pojam glasa. Naizmjence, sa analizcm riječi i sloga do pojma šta je glas, daju se djeci postepeno pojrnovj šta je tanko:i debelo, uspravno; palaženo i koso, desna i lijeva strana, šta je crta, zatim se pišu crte i t. d. Tek se sada prelazi na r.br ađ.vanje hai fuva. Počinje se' rečenicom, na pr, kako je tebi ime? (Meni je ime Ernin) Djeca izgovaraju riječ Emin, razvl ačc ćl na slogove, ove opet na glasove, dok se tako uhvati glas "e". Još se navede primjera da' ~e dobro. upozna glas •.e", Sad se napiše na tabli barf t h Kada se djeca nauče šta je had L.upoznaju sa harfom (\) na tabli, sad prvi put djed se rekne da Izvade početu ce i nađu prvu vježbu
(\).
, ~ Za vokale \ 1 I uzmu se za primjere takve riječi, najbolje imena, koja počinju sa vokalima, na pr. ,Edh:em, Ibrahim; Uz eir a za konzonante bolje je uzeti takve riječi koje svršavaju na. dotični .konsonantnapr. za (.,» 'Alim,ed,za (',-,) Munib i 1. d . .," .. ..'
-44 Osim metodom analize i sinteze.harfovl se mogu da obrade -i kombinovanom metodom analize i sinteze sa metodom normalnih riječi na konkretno; podlozi, na pr. na nekoj pričicl. Po ovoj se - inetodi crtaju i laki crte ži stvari čije se riječi uzimaju -također za podlogu poznavanja dotičnog glasa na pr. crtež "alema" na munari za 'glas ••a", crtež "tespihaza .h" i t. d. Ovom se metodom želi da se djeca upute više na samo'radnju, da nastava bude stvarnija i da djecu što više zalntere-su.e, jer će rade svI sudjelovati u nastavi. (Vidi primjer str, 47.). U pogledu obradivanja pojedinih vježbi, treba pripaziti na ova pravila*): 1) Čim se počnu obrađivati kratki vokaJi \ 1 I, djeca se -odrnah upućuju da ih izgovaraju kratko. 2) Sad dođu na red 1-2 nespojiva harfa (konsonanta), da -se djeca odmah mogu vježbati u spajanju slogova sa kratkim vokalima, na pr. harfovi ji'), Ovako je bolje i zbog toga. -da djeca poslije mogu lakše razlikooati kratke od dugih vokala i obratno. ~) Sad se prelazi na duge vokale JI ~ I' pri čemu se djeca -odrnah upućuju da ih čitaju dugo, i naročito treba paziti da ono U) ne bi čitali kao (v). 4) Sada se obraduju drugi nespojiv! harfovi na pr • .) i J ko]! se spajaju sa kratkim i dugim vokalima, ali uvijek pazeći da djeca kratke vok ale čitaju kratko a duge, malo duže na pr. . LS.), ,.) I.' .. .) I n I. t . d\, .,
5) Zatim
đuje
ovako:
dolazi na red vježba "tutar-. Ta se vježba obra- , na tabli se napiše gore .)1 .)1 .)\ a što dleca čitaju , ~ -e..d, id, u-d; sad ispod toga reda opet napišem '.)\ :'1 '.)\ pa djeci kažem kad sam sada napisao nad kojima stoji ovaj znak (.)
znak č.ta]u
(_0_),
spojeno
onda se dva harfa (zajedno), na pr .
.~\ čita se "ed", ~1 čita se "id", ~i čita se ,.ud". Kad se djeci na više' ovakvih primjera dade pojam ,.tutara", onda se na IV. forma1. stupnju kaže i pravilo: tutar spaja dva harfa. Sad čitaju vježbu prvo na tabli pa u početnicl. 6) Zatim dolaze na red spoiivi arapski harfovi. Ovdje treba paziti da se kod svakog ovakvog harfa pokazu. svi dijelovi (oblici), kako se pišu s početka riječi, u sredini i na kraju na pr. ':-" ~ ~'-:-' il i ;;~_: j w , *) Ako mualim obraduje arap. harfove u osnovnoj školi, tada ,lako pomoći uporedlvanjem arapsk'h harfova sa slovima iz latinice.
će se
45 7) Vježba "tenvin'" obrađuje se također na zgodnim , ...,prirnje- ,... na mektebsko] tabli. Polazi se od primjera 0.) 0; 0.) 0\-01'01
rima
pa se kaže: ako se harfu I, doda još jedan znak za ustun: \ piše se kraće nego '01 , a čita se en i t. d. Navede se još primjera vježba, pa se kaže (na IV,O) da je to ,.tenvin" i izvede se zgodno pravilo. na
8) Obrađujući čisto arapske glasove, kojih u nas nema pr . .!l J. ...;.c. t..:., i t. do, uporedimo ih sa našim sličnim
glasovima, a možemo ih za razliku ..:., je tupo "s" a ~;e krupno "s· 9) Svaki će arapski meharidži-hurufu, a djeca treba da ide polagano.
zvati
na pr,
u-
je oštro
"s",
i t. d.
had mualim izgovarati pravilno prema' će to pcstepeno po sluhu naučit'. To
10) Vježbu .tešdid" nailakse ćemo obraditi, ako je uporedimo sa ,.tutarom". Na tabli se napiše vježba ~~: 001 '-;-'''::-Jpa djeci kažemo da se ovi primjeri mogu kraće napisati i Čitati po dva harfa ujedno, ako se više njih metne znak (_~_) n. pr. r:
ul
< ~
J..
•
~
,'--;,)
pa se čita "rabbi",
"medde",
,.inne"
i t. d.
Il) Na ovaj se način obruđuju i - ostale vježbe, kao"hemzetul-vasli", ••elifdžern a'' i t. d., i to uvijek svaku vježbu prije na tabli vježbati n 1 primiertma, pa čitati u početri'ci. 12) Naročito treba nastojati da se kod pcčetnog čitanja ne uvuče sricanje, na pr. mjesto da dijete čita pravilno J,~: J,~I' (ebka, jubki), može da se navikne da čita krivo e-b (eb) k- a (ka). j-u-b (iub) k-a (ka) ili čita j-e I (jel), zoe (ze), m-u (mu), mjesto jel-ze mu i t. d, Neka dijete čita s po-četka na slogove na pr. eb· ka, jub ki, jer je djetetu teško odmah da čita ebka.. jubki , To će poslije uvježbati.
r~
13) Sve ove vje žbe mogu se obraditi na svih pet f orrnal.. stupnjeva, naročito Rdje se ne mora žuriti, na p-o ako mualim radi samo sa I. razred om. Inače, gdje se radi sa dva razreda, ili se zbog kojega bilo razlr ga moradne malo požuriti, (na pr kod prekida nastave zbog bolesti i Slično), mogu se neki formalni stupnjevi da skrate ili izostave, i to l° i IH 0, ali u-. IVU i VU ne m(1[!U se izostavili, jer se na IlO_om daje novo znanje, na IVO-om sve se utvrdi i daje pojam, negdje i pravilo, dok se na. Vo om, Vježba i primjenjuje.
e-
A)' Predvjelbe
1) Metođička jedinica: Riječ' :, . IO~~ko je' tebi ime? (Reciovako: meni'j~-'im'e' Omer), Kako ·je ime tebi? A kako je ime tvome drugu? Sta radi Husein ? ,(Husein sjedi). Reci i ti šta radi Husein? Šta 'r~di tvoilotac ? .A šta -radi ·tvoja mati?- I t. d. Šta ti radiš? Kako je njemu ime? Šta radi Alija?' (Alija sjed!'. Reci i ti šta radi Alija? Reci i. tiLi ti.·· Pazite, djaco! Sada ću govoriti polakconc što ste vi sad rekli-o Ali]]. Alija ... Ata sam ja sada rekao? .. ' stedi, Sta sam sad rekao? Jesam li odjednom izgovorio oboje'? Šta sam prvo rekao? (Prvo si rekao .All]a). Znate 'Ii šta 'je to, "kad ja kažem Alija? (To je jedna riječ). De i ti reci, šta je to kad kažem Alija? (To je Jedna riječ). A šta smo ono drugo re kli ? Šta rad! Alija? (Sjedi), Šta je onda ·sjedl?:(Lto .jE: jedna riječ) Što je to "Huseip"? A šta [evsjedi"? Koliko ovdje ima riječi? Koje su to dvije riječi? (Alija i sjedi). -Šta su, dakle, "Alija" i"sjedi"? (To su riječi). Cilj: Pazite,cjjeco ! Danas ćemo učiti riječima. 9 temu ćemo učiti? Reci i ti. I ti. I ti. 11° Šta radi mati? (Mati šije): O kome je on sad govorio? 'Sta je rekao o materi? Šta je to 'kad izgovori mo "mati" ?·A šta je to, kad izgovorimq "šije" ? (rije č'. Šta radi' otac? (Otac kopa) • .Šta je to kad izgovorimo: ,.o,tac··? Akad izgovorimo: •.kop a "? "~ta 'je ovo? (To je. tabla). Kakva je tabla? (Tabla je crna). Šta je to kad izgovorirn : "tabla"? A šta je "crna"? Od čega je napravljena klupa ?Šta je to "klupa"? A šta je to kad kažem: "drveta"? ' Šta mi najviše jedemo? (Mi jedemo hljeb). Šta je to "hljeb"? .A šta je "jedemo"? Koliko ti imaš ruku? Šta je to kad kažemo "ruka"? A šta je kad kažemo ••mi"? A šta je to kad kažemo "jmamo"? A šta je to kad kažemo "dvije"? I t. d. , IVO Pazite djeco! Sta mi ovo sad radimo? (Mi govorimo) . .Znate li šta mi govorimo? (Mi govorimo riječi) Vidite, djeco, mi kad govorimo, govorimo riječi. Od čega je onda naš govor -sastavljen ? (Naš je govor sastavljen od riječi) Reci mi, šta radi .tvoi otac? (Moj otac ore). Šta si ti to .sad govorio? Deder da izbrojimo sve te riječi? (Mualim pokazuje ',1.
°
r
"
~'.
:\,.1
47
prstima)
brojite:
Moj;
•. .otac
.. '. .ore ... Koliko
je svega
dječi?
{Svega je 3 riječi). E koja je prva ? A druga? A treća? ltd. .Šta je io kad kažem "otac"? A šta je "moj·:? A ~t I je ore? lz čega je naš govor sastavljen? Reci i ti I ti. I ti. Ćirne mi,
-dakle,
govorimo? Reci i ti.·J ti. I ti. VO Šta smo mi danas naučili? Šta mi govorimo? Reci mi ednu riječ. Reci i ti jednu. De r ti pogleda] kroz prozor, nešto vidi, pa reci jednu riječ Reci i ti. I ti: I F.
,'
.
Primler za obračlivanje
harfova
Metodič'
"b" se piše ovako:
-!
a u sredini
riječi ovako:
_~_ a
na
.kraju riječi ovako: '7'" Hodi ti napiši cijelo '-;-', Napišl i ti. Gdje mu se piše točka? Napiš! harf "b~ s početka. Pokaži kako se piše na kraju riječi. I t. d, lIlg Pazite djeco! Ko.erau je harfu slič an harf ,-;-,? jest, ·~arfu "-;'?
,,-:; ". Napiši 0. Koji je veći h rrf ? Gdje je točka u harfa A u harfa L.?
48 IVo (Napišem
na tabli ovu vježbu):
4'
y. ~
~J[ _,
i t. d,
~~
~\y. ~~~ r ,
i,
~,-:"J
,,,_
-'~.f.
Hodi tabli pa čitaj prvi red. Čitaj drugi red. Čitaj četvrti red, I t. d. Od kakvih se crta piše had '-:" ? Gdje mu Ima li u imenu vas kojega da se čuje glas b? Gdje <, VV Nacrtajte i vi sliku bardaka i prepišite (Na kraju časa reknem djeci da ćemo drugi put nici vježbu '-:"),
Metodika lltanJa
U
Čitaj treći red. se piše točka?' se čuje? I t. d, gornju vježbu, čitati u počet-
Kur'anu
Kad djeca svrše početnicu, onda počnu čitati u Kur-anu .. Mje'Sto da im se odmah dade "mushaf", za djecu je zgodnije da uče u t. Z\'. sufarama (džuzovirna) Amme, Tebarekje i t. d, pa kad ove svrše, onda da nastave učiti u "mushafu", Pri
či tanju
u Kur-an utre ba paziti
na sll] ed eća prav ila:
1) Svako sure, odnosno u početku prvo aje, treba početi, sa euzu i bismillom. Svako pak aje. kad ga drugi počne čitatt, počinje samo sa bismiilom. 2) Svaku vježbu u čitanju treba prvo mualim jedamput da. pročita, polagano, glasno i pravilno po kiraetu i tedžvidu, pa, onda uče pojedini učenici po 2· 3 ajeta. 3) Naročito treba mualirn da često uči u Kur- anu pred, djecom, jer se djeca u pravilnom čitanju najbolje pouče po sluhu, slušajući
kako mualim
uči.
4) Dok jedan učenik uči, drugi neka prate, pokazujući, svaku riječ prstom. 5) Slabi.e učenike treba strpljivo sačekati dok uče. Hurija; ruže nje, ništa ne pomaže. 6) Vježbe u čitanju neka su kratke, po pola strane, a poslije najviše jedna strana (seh fa). 'I) Da se c čen-ci bolje uvježbaju u čitanju, neka se pokatkad s njima čita polako LI zboru, t. j, svi zajedno. Prvi čita mualirn, a za njim djeca, prateći prstom. 8) Hitnja u čitanju Kur-ana radi "hatme~ apsolutno se: isključuje, jer se time ne postizava prava svrha nastave.
