Sadržaj
Uvod ............................................................................................................................................... 3 1. Pojam i značaj glagola u nemačkoj gramatici .....................................................................4 2. Vrste glagola u nemačkom jeziku ...................................................................................... 5 3. Pomoćni glagoli.................................................................................................................. 6 4. Modalni glagoli .................................................................................................................. 8 5. Upotreba glagola u nemačkoj gramatici…………………………………………………10
Zaključak .......................................................................................................................................12 Literatura .......................................................................................................................................13
Uvod Glogoli su promenljiva vrsta reči koji označavaju radnju, stanje i zbivanje. Glagoli imaju konjugaciju. Imenskim rečima i glagolima zajedničke su sledeće gramatičke kategorije: rod (muški, ženski, srednji), broj (jednina, množina) i lice. Pored ovih gramatičkih kategorija, glagoli imaju i one kategorije koje su svojstvene samo njima.
U nemačkom jeziku glagoli predstavljaju posebnu oblast gramatike kojoj se posvećuje velika pažnja.Glagoli su kao u srpskom jeziku i u nemačkom jeziku promenljiva vrsta reči, mogu se menjati po rodu, broju i padežu. Cilj ovog rada jeste da se, kroz primere, bliže prikaže značaj i uloga ove gramatičke jedinice u nemačkom jeziku. Glagoli su vrlo kompleksan pojam kome se treba posvetiti velika pažnja pa je ovaj rad jedan pokušaj da se odredi njihova uloga i znajčaj u gramatici nemačkog jezika.
2
1. Pojam i značaj glagola u nemačkoj gramatici U srpskom jeziku glagol predstavlja nosilac složenosti rečenice, odnosno se broj prostih rečenica formira u zavisnosti od broja glagolsih oblika.U nemačkom (u engleskom, uopšte u germanskim jezicima) to nije moguće. Svaka rečenica mora da ima minimum i glagol i imenicu, imenicu u službi subjekta a glagol u službi predikata. Znači nemačka rečenica je kao pruska vojska (a znamo da su Nemci narod vojničkog duha, disciplinovani, radni, uredni, slušaju pravila bez pogovora). Sve suprotno od nas. Mi smo kao narod skup pojedinaca, koji se razumeju u sve,
od svetske politike do fudbala, narod koji više od svega voli da tera svoje, pa makar i na svoju štetu. Takvi su i naši glagoli – jaki, zvučni, samostalni, divni na svoj način, jedinstveni. Nemački glagoli ne mogu sami, oni znaju svoje mesto i mirno i poslušno, strojevim korakom zauzimaju svoj položaj, odnosno svoju poziciju. Isto kao i Nemci, svaki pojedinac zna svoje mesto u društvu, zajednici i vredno i bez gunđanja radi svoj posao, za razliku od nas. Čudno je to kako se promenimo preko noći kada odemo da živimo i radimo u Nemačkoj. Znači nemačka rečenica je kao i nemački narod disciplinovana, nema tu mesta imrovizaciji i ličnoj inicijativi.Položaj glagola u nemačkoj rečenici, tj. nezavisnoj rečenici je sasvim jednostavan. Odgovor na ovo pitanje je veoma jednostavan i glasi – mesto br 2 u nezavisnoj rečenici=lični glagolsi oblik.Primenjeno na konkretne probleme u vezi sa prebacivanjem glagola iz prezenta u perfekat iz preterita u prezent, koja god da je kombinacija u pitanju, dileme nema = lični glagolski oblik ostaje na drugom mestu. Primeri: (1)Er (2)kommt. prezent (1)Er (2)kam gestern. preterit (1)Gestern (2)kam er. preterit (1)Er (2)ist gestern gekommen. perfekat (1)Er (2)wird morgen kommen. futur
3
2. Vrste glagola u nemačkom jeziku Najprostija podela glagola u nemačkom jeziku jeste na „slabe“ i „jake“ glagole. U slabe glagole u nemačkom jeziku, spadaju oni glagoli, koji su slabi u smislu da nemaju neku svoju specifičnost, nego se povinuju pravilima konjugacije. Dakle, sve po pravilima. Glagol npr. lernen je oblik u infinitivu, skinemo mu nastavak -en i dobijemo osnovu, u ovom slučaju , lern-, na koju sad redom dodajemo sve što je potrebno, nastavke za vremena, prefiks ge- za praticip perfekta.1 spielen spielt spielte gespielt kaufen kauft kaufte gekauft
Jaki glagoli u nemačkom jeziku - jaki glagoli su oni, kod kojih prilikom konjugacije dolazi do promene osnovnog vokala, samoglasnika. beginnen beginnt begann begonnen fliegen fliegt flog geflogen fahren fährt fuhr gefahren Promena osnovnog vokala kod konjugacije glagola se naziva Ablaut Postoji 7 klasa jakih glagola i u okviru svake klase, postoji pravilo kod promene osnovnog vokala ili Ablauta. Primer glagola iz iste klase: singen – sang – gesungen trinken – trank – getrunken finden – fand – gefunden
1
Tomo Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskog ili srpskog književnog jezika, Zagreb, 1931.
4
U participu perfekta, jaki glagoli dobijaju nastavak -en. - Nepravilni ili mešoviti glagoli u nemačkom jeziku
Nepravilni glagoli su glagoli, koji kombinuju prilikom konjugacije pravila slabih i jakih glagola. rennen rennt rannte gerannt kennen kennt kannte gekannt
Znači, rennen u infinitivu, ablaut u preteritu, promena vokala e u a – rannte, u perfektu opet ablaut e se promenilo u a, ali nastavak ! obrati pažnju! za građenje perfekta je -t. To je ta nepravilnost ili mešovitost. Često je u pitanju kombinacija 2 glagola, koji su se razvitkom jezika spojili u jedan i tako sad imamo i dodatne nepravilnosti. bringen bringt brachte gebracht
3.Pomoćni glagoli u nemačkom jeziku Pomoćni glagoli su jedna od bitnih karkteristika indoevropeskih jezika. Prema literaturi, jezici koji ne su van porodice indoevropskih jezika, umesto pomoćnih glagola koriste koriste sufikse (dodatke, koji se dodaju na reč, jednostavnije nastavci). Srpski jezik ima sledeće pomoćne glagole:
– jesam – biti – hteti Što se tiče nemačkog jezika postoje takođe 3 pomoćna glagola: – sein – haben 5
– werden Hilfsverb- pomoćni glagol, definicija Als Hilfsverb, auch Hilfszeitwort bezeichnet man in der Sprachwissenschaft bestimmte Verben, deren Funktion darin liegt, zusammen mit einem Vollverb eine bestimmte Tempus- oder Modusform zu bilden.
U prethodnoj definiciji pomoćnih glagola, sem pojma Hilfsverb imamo i pojam Vollverb, što bi značilo glagol u svojoj punom značenju i funkciji (jednostavnije svi ostali glagoli sem pomoćnih) ili kako se često naziva glavni glagol ili glagol koji se menja. Pomoćni glagoli su u nauci o jeziku, oni glagoli, čija je funkcija da zajedno sa glagolima u svom punom značenju, grade određeno vreme ili glagolski nacin. Hilfsverben sind im Satz Träger der grammatischen Information, während die Semantik des Prädikats allein vom Vollverb ausgeht.2
Pomoćni glagoli u rečenici su nosioci gramatičke informacije (o kome se vremenu radu, glagolskim načinu, stanju, aktivnom, pasivnom) a glavni glagol u svom značenju je nosilac semantičke informacije (značenje rečenice, iskaza, pitanja). U nemačkom jeziku, pomoćni glagoli su veoma bitni i izuzetno korisni.Koristimo ih za građenje složenih vremena, prošlih (Perfekt, Plusquamperfekt), Futur(Zukunftsformen), za pasiv i konjuktiv.Mnogi autori i stručnjaci ubrajaju modalne glagole u pomoćne glagole. Nemački jezik voli pasiv, to je karakteristika uopšte germanskih jezika. Međutim, pomoćni glagoli ne mogu da grade pasiv (modalni mogu, malo sprecifično, doduše). Pomoćni glagoli u nemačkom jeziku ne mogu da imaju oblik imperativa – ovo se uglavnom odnosi na modalne glagole .
Gebrauch der Hilfsverben als Vollverben, upotreba pomoćnih glagola u njihovom punom značenju, kao glavnih glagola – sein je glagol, koji znači biti, jesam i koristi se najčešće da izrazi neku osobinu, svojstvo, karakteristiku – haben, imati, koristimo da označimo pripadanje, posedovanje – werden u svom punom značenju je postati, nastati .
2
Renata Veber, Pons sve o gramatici nemačkog jezika, Klet, Beograd, 2003.
6
4.Modalni glagoli Priča o modalnim glagolim obično ne obećava neku veću zabavu. Tako stavari stoje i kod modalnih glagola u nemačkom jeziku. 1. – können – moći, umeti, posedovati neku veštinu; die Möglichkeit / Fähigkeit haben: Er kann schwimmen. Simpatičan je to glagol i veoma upotrebljiv. Recimo, važno je da znamo da kažemo
sledeće: Wo kann man hier mal? u značenju – Wo ist die Toilette? Ili Man kann nie wissen! Nikad se ne zna. Važno je ne mešati ovaj glagol sa glagolom kennen , kennenlernen, poznavati
nešto, biti upoznat sa nečim. 2. – dürfen – smeti ili još češće i važnije šta nije dozvoljeno tj. zabranjeno je;die Erlaubnis
haben: Dürfen wir hereinkommen? Da li smemo da uđemo? Darfst du das? Smeš li ti to, da li ti je dozvoljeno.Wenn ich bitten darf – höfliche Bitte 3. – müssen – morati, obaveza; rođak u engleskom jeziku must;es besteht die Pflicht / Notwendigkeit: Wir müssen aufräumen. 4.- sollen – neophodno je – treba, obaveza es besteht eine Verpflichtung: Du sollst sofort kommen, potrebno je da odmah dođeš. Nije baš u toliko bliskom srodstvu kao prethodni glagoli, ali je ipak u vezi sa engleskim shall.Was soll das heißen? – pitamo u smislu, šta to treba da znači,
šta misliš time da kažeš il i koja je svrha nekog postupka!Das soll Ihre geringste Sorge sein. – To treba da Vam je najmanja briga.Pročitaj: sollen – konjugacija i upotreba 5. – wollen – hteti. Naš futur se gradi uz pomoć glagola hteti. Međutim u nemačkom je situacija
drugačija, pomoćni glagol werden je tu za iskazivanje budućnosti a wollen nam govori o našoj volji (baš tako, naša reč volja, rusko velet su bliski srodnici glagola wollen, naravno uz englesko will). Ich werde Deutsch lernen; naučiću nemački jezik (u budućnosti) Ich will Deutsch lernen, ja
hoću, imam nameru, želju, donela sam odluku da naučim nemački Razlika je, zar ne. U prvoj rečenici se prepuštamo sudbini a uz upotrebu glagola wollen, mi smo preuzeli sudbunu u svoje ruke.
7
6.- mögen – ovde se radi o učtivo iskazanoj želji ili potrebi, ein höflicher Wunsch: Ich möchte morgen ausschlafen.Ich mag Schokolade, volim čokoladu. To je oblik, koji najčešće koristimo, u
odgovarjaućem obliku jednine ili množine i u licu, koje nam je potrebno. To nije novi glagol – to je konjunktiv preterita glagola mögen, koristi se kada hoćemo fino, učtivo da izrazimo neku našu želju i odnosi se, bez obzira na svoj oblik, na sadašnjost. Was möchtest du denn machen ? A šta bi ti sad radio? Čisto da pomenemo imamo ih i mi od te sorte; recimo glagol trebati kada je u
smom nepotpunom značenju.3 Važno za nemačke modalne glagole je sledeće: 1. Nemački modalni glagoli imaju svoju specifičnu konjugaciju. Već u prezentu svi (sem glagola sollen) imaju posebnu osnovu za oblike jednine, recimo: Ich will – wir wollen
2. Najčešće se koriste uz drugi glagol u infinitivu. 3. Kod složenih vremena, kao što je perfekat, modalni glagol + drugi glagol slede ovu formulu: Das hast du nicht machen dürfen.
Znači nema praticipa perfekta, nego i modalni kao I drugi glagol ostaju u formi infinitiva. Još o modalnim glagolim u nemačkom: – canoo.net – mein-deutschbuch.de
3
Magdalena Pantelic, Gramatika nemačkog jezika, Beograd, 2004.
8
5. Upotreba glagola u nemačkoj gramatici Genus najčešće vezujemo za imenice u značenju rod, muški, ženski, srednji. Međutim kada su glagoli u pitanju Genus Verbi, kao odrednica na koju ćete naići u mnogim gramatikama nemačkog jezika se odnosi na glagolsko stanje, koje nam je dobro poznato iz naše gramatike a to je aktiv i pasiv.
–Aktiv ili aktivno stanje, die Aktivformen des Verbs, je kada je nosilac ili vršilac radnje u rečenici aktivan. Većina nemačkih rečinica je aktivna. Radi se o načinu izražavanja, koji nam je poznat, znači govorimo, tj. znamo ko vrši radnju i na tome je akcenat. Hans je čitao knjigu. –Pasiv ili pasivno stanje, die Passivformen des Verbes, je trpno stanje, vršilac radnje više nije u centru pažnje, nego je akcenat na radnji koja je izvršena na nekom objektu, na samom postupku. Knjiga je pročitana (od strane Hansa). 2.Modus
Glogoli nam služe da izrazimo način na koji se radnja vrši, odnosno glagolski način. Ovde nismo više na tako sigurnom terenu, ako vršimo poređenje sa našim jezikom, pošto ne postoji potuno poklapanje u tim gramtiičkim kategorijama. – Indikativ, Wirklichkeitsform – to je glagolski način, kojim iskazujemo činjenično stanje, to je ono uobičajeno sa čime počinjemo učenje o nemačkim glagolima, odnosno njihivoj promeni po vremenima.
Sam izraz je latinskog porekla, modus indicatives, i znači izjavni način, znači koristi se u izjavama odnosno u većini rečenica, koje koristimo. Ključna reč je realnost, Wirklichkeit i čini najveći deo konverzacije, kao i pisanog teksta. – Konjunktiv, Möglichkeitsform
9
Ukratko, dok se u indikativu bavimo našom relanošću, konjuktiv nas prebacuje u drugu realnost, pričamo o mogućnostima. Ima ih, konjunktiva, ukupno 2. Konjuktiv I je najviše zastupljen u indirektom govoru:4 Er fährt nach Bremen Konjunktiv I Er sagt, er fahre nach Bremen.
Konjuktiv II se koristi u kondicionalnim rečenicama, tamo gde postoje uslovi, koji (ni)su u određenom procentu tj. mogu biti (ne)ostvarivi. Znate ono – ako bude, kada bi bilo …. Wenn ich ein Vöglein wär’ und zwei Flüglein hätt’, flög’ ich zu Dir.
Kad bih bio ptičica i imao krila, doleteo bih kod tebe. Bez obzira što ženski po voli ovakve izjave, uslovi da se to ostvari su nemogući (ptica, krila, tako to), pa je to kondicionalna rečenica, odnosno upotreba Konjunkitva II. – Imperativ, Befehlsform To je zapovedni način, tu nemamo šta da dodamo, naš jezik je tu dovoljan da se shvati imperativ, pošto ga i mo imamo. Sledeća gramtička kategorija spada kao i bečka šnicla u nemačke specijalitete. Radi se o 3.Trennbare und untrennbare Verben, glagoli sa razdvojnim nerazdvojnim prefiksima
Drugačiji naziv za trennbare Verben je Partikelverben a za untrennbare Verben je Präfixverben.
4
Nada Arsenijević, Gramatika savremenog nemačkog jezika, PARTENON, Beograd, 2007.
10
Zaključak
Glagoli predstavljaju vrlo složenu oblast u gramatici svih jezika, ma kojoj grupi pripadali. Način njihove upotrebe, promene, konjugacije i definicije predstavlja umetnost u gramatici. Treba naglasiti da se u nemačkom jeziku posebna pažnja poklanja vrstama glagola, njihovoj podeli i pravilnoj upotrebi, ali se ne pridaje veći značaj u odnosu na ostale gramatičke forme. Treba naglasiti da glagoli nisu samostalna formacija i da duboko zavise od imenica i zamenica u recenici u kojoj se upotrebljavaju.
Veoma važno mesto i predmet izučavanja jesu modalni glagoli, ali i pomoćni glagoli koji se goriste za formiranje velikog broja glagolskih vremena u nemačkom jeziku. Svaki glagol ima svoju ulogu, funkciju i značenje, pa samim tim se ne može osporiti njegov doprinos nemačkoj gramatici.
11
LI TE RATURA
1. Tomo Maretić, Gramatika i stilistika hrvatskog ili srpskog knji ževnog jezika, Zagreb, 1931. 2. Magdalena Pantelic, Gramatika nemačkog jezika, Beograd, 2004. 3. Renata Veber , Pons sve o gramatici nemačkog jezika, Klet, Beograd, 2003. 4. Nada Arsenijević, Gramatika savremenog nemačkog jezik a, PARTENON, Beograd, 2007.
12