vitamini i minerali

besplatni primjerak

casopis 2015:Layout 1 11/05/15 11:18 Page 1

Prevencijom

do zdravlja Vitamini i minerali

Zdravlje za 21. stoljeće!

KOŽA

TRUDNOĆA

KOSTI

Seboroični dermatitis

Dijabetes u trudnoći

Klinička slika, dijagnoza i liječenje - saznajte sve o ovoj kožnoj bolesti saznajte više na str. 20

Kako spriječiti i liječiti opasne komplikacije kod šećerne bolesti u trudnoći saznajte više na str. 22

Minutni test rizika za osteoporozu Provjerite koji su čimbenici rizika za oboljevanje od osteoporoze saznajte više na str. 48



Sadržaj

Riječ urednice Još ne tako davno ljudi nisu vjerovali u postojanje vitamina, jer ih nisu mogli vidjeti. Mi ih niti danas - strogo govoreći - ne možemo vidjeti običnim okom, no smatramo ih jednim od čudesnih otkrića 20. stoljeća. Istina je da niti vitamini, a niti minerali nisu ništa novo, jer se nalaze u našoj hrani od samog početka vremena. Međutim, tijekom zadnjih 100tinjak godina saznali smo o njihovoj presudnoj ulozi u očuvanju i ponovnom uspostavljanju zdravlja, naučili ih izolirati, analizirati i ponovno stvarati. Sada ih dapače možemo dodavati hrani ili proizvoditi za primjenu u medicini, kozmetici. I, konačno, možemo ih ponuditi u prodaji bez recepta kao tablete, kapsule i tonike.

04

Također, kao i svakog puta, pripremila sam i pregršt drugih zanimljivih tema napisanih od strane naših renomiranih stručnjaka, pa se nadam da će svatko pronaći nešto zanimljivo za sebe!

38 42

Vitamini i minerali - zdravlje za 21. stoljeće, Vanda Kovačević, dr.med. Vitamin A Beta karoten Vitamini B skupine Vitamin C Vitamin D Vitamin E Folna kiselina Kalcij Magnezij Željezo Antioksidansi - recept za dugovječnost Vitamini i djeca Seboroični dermatitis - Prof.dr.sc. Aleksandra Basta-Juzbašić Dijabetes u trudnoći, dr.sc. Alen Šelović, dr. med. 3 Novo iz Dietpharma Superfood Dietpharm Klub zdravlja Partneri Dietpharm Kluba zdravlja Kako rano otkriti melanom?, Ivana Manola, dr.med. NAGRADNA KRIŽALJKA - znanjem do poklona Ginekološka skrb u žena nakon transplantacije alogenih matičnih krvotvornih stanica, mr.sc. Tajana Klepac Pulanić, dr. med. Primjena hormona rasta se ne smije olako shvatiti, Prof.dr.sc. Zora Zakanj Hrvatska - prirodne pretpostavke za zdravstveni i lječilišni turizam,

46

Želim Vam i ovaj put ugodno čitanje, a za bilo kakva pitanja ili komentare slobodno nam se javite.

prim.mr.sc. Goran Ivanišević Testovi rizika prijeloma, Mirjana Novaković, dr.med.

48

U ovom broju časopisa posvetila sam dosta prostora vitaminima i mineralima, jer mislim da će Vam biti zanimljivo saznati o njima nešto više.

Vanda Kovačević,

dr. med. glavna urednica

IMPRESSUM

05 06 07 08 09 10 11 12 13 14 16 18

20 22 24 25 26 28 32 33 34

49 54

Minutni test rizika za osteoporozu (IOF) Vježbe za kroničnu križobolju, Vjekoslav Grgić, dr.med. Farmacia centar - centar zdravog življenja, Maša Čop, mag.pharm, Andrea Košćec, mag.pharm

IZDAVAČ: GLAVNA UREDNICA: Fidifarm d.o.o. Vanda Kovačević, dr.med. Obrtnička 37, Rakitje, 10437 Bestovje www.dietpharm.hr [email protected] STRUČNI KOLEGIJ: Josipa Mazalin Protulipac, dr.med. REDAKCIJA I MARKETING: Marjeta Jakelnec Šoić, dr.med. Obrtnička 37, Rakitje, 10437 Bestovje Natalija Kanački, dr.med. tel. 01/241 38 40 fax. 01/33 35 635 Petar Raštegorac, dr.med. EKSKLUZIVNI UVOZNIK ZA BiH: Ataco d.o.o. Mostar, Kralja Tomislava L4, Mostar UVOZNICI ZA Crnu Goru: Glosarij d.o.o., Ul. Vojislavljevića 76, Podgorica

DIZAJN I PRIPREMA ZA TISAK: DVA M d.o.o., Drenovačka 1, 10000 Zagreb tel. 01/30 96 871 fax. 01/30 94 453

NAKLADA: 70.000

TISAK: ABS 95 d.o.o., Pakoštanka 3A/1, 10000 Zagreb tel. 01/ 36 94 705 fax. 01/ 36 94 711 EKSKLUZIVNI UVOZNIK ZA: Kosovo: Asgeto, Pellagonia, Priština Makedoniju: Атлантиц Траде Скопје д.о.о. ул. Шар Планина б.б., 1000 Скопје Srbiju: ATLANTIC BRANDS d.o.o., Kumodraška 249,11010 Beograd

Prevencijom do zdravlja


Tema broja: Vitamini i minerali - zdravlje za 21. stoljeće

Vitamini i minerali - zdravlje za 21. stoljeće Vanda Kovačević, dr.med.

su neophodni i za sintezu određenih hormona. U tijelu se ti vitamini mogu pohranjivati u većim količinama nego vitamini topivi u vodi.

Što su minerali? Minerali su pak anorganski elementi s važnim izgradnim i regulacijskim funkcijama u tijelu. Do danas je poznat 21 mineral. Čovjek mora hranom nadomještati neprestane gubitke minerala, jer se oni izlučuju znojenjem, mokraćom i stolicom te se gube i starenjem.

4

Vitamini i minerali služe ljudskom rodu već mnogo tisuća godina. Sa razvojem znanosti i tehnike, čovjek je uspio ući u njihovu srž i na taj način otkriti kolika je njihova važnost za zdravlje ljudi.

Što su vitamini? Vitamini su za život prijeko potrebni, fiziološki djelotvorni organski spojevi koje tijelo ne može samo proizvesti, pa se u njega moraju redovito unositi. Sva živa bića trebaju vitamine za rast, razvoj, reprodukciju i očuvanje zdravlja. Oni reguliraju kemijske procese u organizmu te posreduju u stvaranju ugljikohidrata, masti i proteina kao i energije.

Vitamin - dva latinska pojma spojena su u toj riječi: vita = život i amin = sa sadržajem dušika. Vitamini su se u prošlosti svrstavali u kategorije na temelju njihovih funkcija u tijelu. No, danas je najučestalija njihova podjela na vitamine topive u vodi (vitamini B kompleksa i C vitamin) te vitamine topive u mastima (A, D, E i K). Vitamini topivi u mastima sudjeluju u održavanju integralne strukture staničnih membrana te Prevencijom do zdravlja

Neophodni su kao izgradne tvari skeleta, zubi, kože, vezivnog tkiva, enzima, hormona, pa i crvenih krvnih stanica te su prijeko potrebni za pravilan rad srca, za funkciju živaca i ravnotežu tjelesnih tekućina…..

Što očekujemo od vitamina i minerala? Niti jedan drugi pojam, kada se radi o prehrani, nije povezan s toliko očekivanja i zahtjeva kao vitamini, a i minerali. No, s pravom! Naime, u posljednjih 100 godina prehrana se ljudi industrijalizacijom promijenila više nego u prethodnih 1000 godina! Industrijska priprema hrane nažalost uključuje tehnološke postupke koji loše djeluju na sadržaj hranjivih sastojaka u njoj. Prilikom prerade namiranica izgubi se veći dio vrijednih vitalnih tvari. Namirnice doduše izgledaju krasno, zdravo i primamljivo, ali su tek „prazni“ nosioci kalorija. Time je uobičajena prehrana našeg suvremenog civilizacijskog društva jednostrana, prerađena je, pa stoga premasna i preslatka.

I današnja intenzivna poljoprivredna proizvodnja uzima zbog primjene raznovrsnih agrotehničkih mjera svoj obol, pa je tlo osiromašeno mineralima. A i zbog ubrzanog uzgoja u staklenicima, dugotrajnog transporta i neprimjerenog skladištenja, ali i postupka kuhanja, znatno se smanjuje kvaliteta hrane, tj. njen sadržaj vitalnih bioaktivnih tvari. Niz je uzroka koji su još odgovorni za nedovoljnu opskrbljenost vitaminima i mineralima, pa time i za nastanak i razvoj mnogih tegoba, poremećaja, čak i bolesti. Tako, na primjer, kod osoba s probavnim poremećajima često postoji nemogućnost iskorištenja vitalnih tvari hrane. Daljni uzrok je jednostavno starenje, jer se sa starenjem također smanjuje sposobnost iskorištenja hranjivih tvari. Stoga ima sve više ljudi koji pokazuju simptome manjka tih esencijalnih tvari. Radi se o umoru, nedostatku koncentracije, nervozi, razdražljivosti, smanjenoj radnoj sposobnosti, a u drugoj fazi o razvoju pravih zdravstvenih poremećaja, pa i bolesti.

Bez obzira na životnu dob, vitamine i minerale trebali biste uzimati ako se neredovito i jednolično hranite, umorni ste i iscrpljeni, ponestaje vam energije, stres i životni ritam doveli su vas do granica izdržljivosti, narušeno vam je fizičko i psihičko zdravlje, često poboljevate. Stoga je danas svakodnevna vitaminsko-mineralna nadopuna prehrane ključ zdravlja.



ŠTO JE VITAMIN A?

VITAMIN A prvi među jednakima Vitamin A ne zaslužuje prvo mjesto u tablici vitamina samo zbog abecednog redosljeda, već zbog brojnih važnih funkcija u organizmu.

Vitamin A štiti stanične membrane te jača kožu i sluznice, čime pomaže u sprječavanju brojnih infekcija i nekontroliranog bujanja tkiva, pa ga s pravom nazivamo „zaštitnikom cijelog organizma“.

Osobitu važnost vitamina A ima u fiziologiji vida, jer sudjeluje u stvaranju vidnog pigmenta koji se nazali u štapičasitm stanicama mrežnice. Smatra se također da vitamin A pojačava funkiciju imunološkog sustava te sprječava pojavu nekih zaraznih bolesti.

Što kaže povijest? Prvi podaci o noćnoj sljepoći, bolesti koju uzrokuje smanjeni unos vitamina A, potječu još iz drevnog Egipta. Naime, već se tada znalo da pri njenom liječenju pomaže pečena ili kuhana jetra, za koju se tek kasnije utvrđilo da je priorodno bogati izvor vitamina A.

Izvori vitamina A

Stoga se nedostatak vitamina A izuzetno rijetko javlja u zemljama razvijenog svijeta, no još je uvijek glavni zdravstveni problem u nerazvijenim zemljama. Izazvan je kroničnom nepravilnom i nedostatnom prehranom. Osim na očima, kod bolesnika s deficitom vitamina A dolazi do promjena na koži, u dišnom, probavnom i mokraćnom sustavu.

Što ako unesemo previše vitamina A?

Naziv vitamin A obuhvaća različite, u mastima topive oblike koji se pojavljuju u organizmu, pa možemo govoriti o skupini vitamina A. Voće i povrće u svim nijansama, od žute i narančaste, pa sve do tamno zelene boje sadrži tamno obojeni biljni pigment nazvan provitamin A, koji se u organizmu transformira u vitamin A. 5

Za razliku od drugih vitamina koji se mogu koristiti i u povećanim dozama, vitamin A je specifičan po tome što može izazvati hipervitaminozu i biti toksičan. Zbog toga se vitamin A koristi prvenstveno u preporučenim dnevnim dozama u multivitaminskim preparatima, dok njegovo izolirano korištenje mora biti pod kontrolom liječnika.

Različiti oblici vitamina A prisutni su u hrani životinjskog porijekla, kao što su jaja, punomasno mlijeko i jetra. Dobar izvor vitamina A su i karotenoidi kojih ima u tamno obojenom lisnatom povrću te žutom i narančastom voću.

Može li se pojaviti nedostatak vitamina A? Preporučeni dnevni unos vitamina A iznosi 800 μg za odrasle te nešto više za dojilje - 1300 μg. Prosječna prehrana sadrži dovoljno vitamina A, a rezerve pohranjene u jetri sadrže kod zdravih osoba dovoljne količine vitamina A za najmanje 1 do 2 godine. Prevencijom do zdravlja



ŠTO JE BETA KAROTEN?

BETA KAROTEN prvi na crti obrane

PRIRODNI IZVORI: 1 i.j. = 0,6 μg beta-ka rotena

Karotenoidi su velika skupina tvari široko rasprostranjenih u prirodi. Jedan od najznačajnijih predstavnika te skupine je beta-karoten, biljni pigment žute do crvene boje, koji se nalazi u različitom voću i povrću. Izoliran je iz mrkve još 1830. godine te je po tome i nazvan „karoten“. Smatra se prethodnikom vitamina A, jer ga ljudski organizam može pretvoriti u vitamin A.

Najpoznatija je njegova uloga u očuvanju kože i sluznice. Koža je naš najveći organ i neposredna je zaštita od vanjskih utjecaja (fizikalnih, kemijskih i mikrobioloških). Sluznice imaju istu funkciju, no da bi je ostvarile moraju uvijek biti vlažne. To im omogućuje vitamin A koji je najbolje uzimati u obliku beta-karotena.

UPOTREBA:

Beta-karoten je i poznati antioksidans, koji djeluje kao zaštita od slobodnih radikala koji oštećuju stanice tijela i dovode do brojnih poremećaja i bolesti. Također stimulira obrambene snage organizma te je potreban za stvaranje pigmenta melanina u koži. Beta-karoten štiti kožu od opasnog spektra UV zračenja, pa se, osim u kremama za sunčanje, preporučuje i kao dodatak prehrani nekoliko tjedana prije izlaganja suncu.

Osobe koje uzimaju beta-karoten tijekom duljeg razdoblja trebaju uzimati i vitamin E, jer beta-karoten snižava razinu vitamina E u krvi. Prevencijom do zdravlja

1830. godine izoliran iz mrkve

antioksidativno, stimulira obrambene snage organizma, štiti kožu od opasnog spektra UV zračenja, potencijalno antitumorsko djelovanje (stimulacija diferencijacije i sazrijevanja stanica, sudjelovanje u sintezi imunoglobulina).

Fukncija beta-karotena u organizmu je višestruka.

Beta-karoten ne uzrokuje nuspojave, no vrlo visoke doze (iznad 60 mg na dan) mogu obojiti kožu u žuto-narančastu boju (ksantaza).

OTKRIĆE:

DJELOVANJE:

Glavni izvor beta-karotena je žuto i narančasto voće i povrće (dinja, kruška, marelica, mrkva, začinska paprika, rajčica) te tamno zeleno lisnato povrće (špinat, blitva, brokula).

6

voće (dinja, kruška, marelica) povrće (mrkva, rajčica, blitva, špinat, brokula)

Unos većih količina beta-karotena neće dovesti do hipervitaminoze vitaminom A, jer je apsorpcija beta-karotena mala, a njegova pretvorba u vitamin A prespora. Raspored pojedinih karotenoida u tjelesnim organima vrlo je zanimljiv: u štitnjači, slezeni, jetri i gušterači dominantni su beta-karoten i likopen; u testisima i prostati likopen, dok u jajnicima i masnom tkivu prevladava zeaksantin.

kod prevencije noćnog slijepila i fotosenzibliteta (preosjetljivost na svjetlo), za zaštitu kože od UV zračenja (koristi se u obliku suplemenata nekoliko tjedana prije jačeg izlaganja suncu), smanjuje mogućnost infekcija, u prevenciji i liječenju različitih oblika karcinoma (npr. karcinom pluća).

NEŽELJENA DJELOVANJA: nema ih, no vrlo visoke doze mogu obojati kožu u žuto-narančastu boju.



su banane, kvasac, soja, suncokretove sjemenke, orasi…..

VITAMINI B SKUPINE vitamini velikih zadataka U vitamine B skupine ili vitamine B kompleksa, kako ih često nazivamo, ubrajamo 8 vitamina, pojedinačno poznatih kao: B1 - tiamin

Vitamin B9 ili folna kiselina spada u najpoznatije predstavnike iz skupine B vitamina. Folna kiselina važna je za rast i diobu stanica. Primjena folne kiseline primarno se veže uz trudnoću.

B2 - riboflavin B3 - niacin B5 - pantotenska kiselina

Vitamin B12 ili cijanokobalamin, vitamin je topiv u vodi s vrlo važnom ulogom u različitim metaboličkim procesima, a sudjeluje u stvaranju krvnih stanica. S pravom možemo zaključiti da je potreban za sve procese u kojima dolazi do umnažanja, diobe stanica.

B6 - piridoksin B7 - botin (vitamin H) B9 - folna kiselina ili folati B12 - cijanokobalamin Kao i većina drugih i vitamini B skupine su esencijalni, tj. naše ih tijelo ne može samo stvoriti. Poput vitamina C, i vitamini B su topivi u vodi.

preosjetljivost očiju na svjetlo. Uzimanje dodatnih količina uglavnom se preporučuje djeci i starijim osobama.

Svaki od osam vitamina B skupine u našem organizmu ima niz različitih uloga, a općenito možemo reći da djeluju najbolje kada se međusobno kombiniraju.

Dodatne količine savjetuju se i kod alkoholizma, bolesti jetre i žuči, dugotrajnih infekcija, stresa i opekotina. Osobito se preporučuje kod sindroma kroničnog umora. Osobe koje boluju od mrene također bi trebale povećati unos vitamina B2.

Najbolji prirodni izvori vitamina B skupine su pekarski kvasac, jetra, cjelovite žitarice, riža, orašasti plodovi, mlijeko, jaja, meso, riba, voće, lisnato zeleno povrće te brojne druge namirnice. Vitamin B1 ili tiamin je esencijalan za metabolizam ugljikohidrata, tj. njihovu pretvorbu do jednostavnog šećera, glukoze. Također je značajan za pravilno funkcioniranje živčanog sustava. Iako je nedostatak rijedak, češće se javlja kod osoba koje prekomjerno konzumiraju alkohol. Vitamin B2 ili riboflavin naziva se i faktorom rasta, odnosno disanja stanica. Uključen je u metabolizam masti, ugljikohidrata i proteina. Važan je i za očuvanje zdravlja kože i sluznica, rožnice oka te živčanih ovojnica. Nedostatak vitamina B2 može dovesti do kožnih promjena (seboroički dermatitis), ali i uzrokovati

Vitamin B7 ili poznatiji pod nazivom biotin, možemo slobodno nazvati vitaminom za ljepotu kose i noktiju. Nokti i kosa se pretežno sastoje iz rožnatog materijala - keratinina. Biotin ima važnu ulogu u tvorbi osnovne keratinske supstancije i time osigurava čvršću strukturu noktiju i kose. Također pokazuje povoljne učinke kod sitnog ljuskanja i prhutanja kože, seboreje vlasišta te kod ragada u kutovima ustiju.

Vitamin B3 ili niacin (nikotinska kiselina, nikotinamid) tijelo koristi za oslobađanje energije u metabolizmu ugljikohidrata, a smatra se korisnim i za sniženje razine kolesterola u krvi te na taj način pridonosi očuvanju zdravlja srca i krvnih žila. Vitamin B5 poznatiji je pod nazivom pantotenska kiselina. Uključen je u procese nastajanja energije te u stvaranje hormona i živčanih prijenosnika. Vitamin B6 ili piridoksin tijelo koristi u razgradnji ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Važan je za stvaranje eritrocita, očuvanje imunološkog i živčanog sustava. Često ga se savjetuje za ublažavanje jutarnjih mučnina te smanjenje rizika od pojave bolesti kardiovaskularnog sustava. Blagi nedostaci tog vitamina česti su kod djece i starijih osoba. Dobri izvori vitamina B6

Namirnice biljnog porijkla nisu izvor vitamina B12. Gotovo isključivo proizvode ga bakterije, kao npr. Streptomyces griseus. Bogati izvori B12 su jetra, meso, žutanjak te mlijeko.

VITAMINE B SKUPINE SMATRAMO NEOPHODNIM ZA: Razgradnju ugljikohidrata do glukoze, pri čemu nastaje energija Razgradnju masti i proteina Zdravlje kože i kose Zdravlje očiju i usne šupljine Pravilan rad jetre te probavnog sustava u cijelosti Prevencijom do zdravlja

7



75 mg za žene, a pušačima se preporučuje dodatnih 35 mg. Te su doze minimalne, ali nikako optimalne. Uobičajena doza iznosi oko 200 mg vitamina C na dan i treba je uzimati svakodnevno. Kod povećanih potreba može se uzeti 500 mg ili čak i više.

VITAMIN C prijatelj „i u dobru i u zlu“ Iako otkriven još tridesetih godina ovog stoljeća, vitamin C ili askorbinska kiselina, do danas ne prestaje zaokupljati pažnju znanstvenika, pa je broj objavljenih radova o tom „famoznom“ vitaminu popriličan. Međutim, njegova primjena sve to nadmašuje. Tako ćemo ga naći u lijekovima, napitcima, namirnicama, u kozmetičkim preparatima, pa čak i u žvakačim gumama….

Raznolika primjena, sve veće potrebe

8

Još su naše bake poznavale blagotvorno djelovanje limuna i šipka na jačanje organizma, dok su znanstvenici utvrdili da vitamin C svojim snažnim antioksidacijskim djelovanjem neutralizira razarajući učinak slobodnih radikala. Tako je jedna od njegovih bitnih funkcija sprječavanje oksidacije masnoća u tijelu, što je zapravo pretpostavka za prevenciju ateroskleroze. K tome je vitamin C s uspjehom ispitivan i kod bolesnika s blago povišenim krvnim tlakom. Uzimanjem neadekvatno pripremljene ili industrijski obrađene, konzervirane hrane, u želucu i crijevima nastaju opasni toksični spojevi, tzv. nitrozamini. Upravo vitaminom C može se spriječiti njihovo razorno djelovanje. Jednostrana prehrana također može biti uzrok nedostatka vitamina C, što se najčešće očituje kod starijih osoba. Starije osobe su zbog promijenjenih navika prehrane i promijenjenih metaboličkih funkcija osobito sklone stanju manjka vitamina C. U njihovoj prehrani manje je zastupljeno svježe

povrće i voće, često zbog problema sa zubima. I pogrešno osmišljene dijete mogu dovesti do izraženog manjka vitamina C. Postoje stanja i bolesti kod kojih su izrazito povećane potrebe za vitaminom C. Dijabetičarima je tako zbog njihova metaboličkog oboljenja potrebno oko 30% veća količina vitamina C na dan, a osobama s alergijom, vitamin C će kao prirodni antihistaminik dodatno ublažiti alergijsku reakciju. Cigareta upravo „krade“ vitamin C iz organizma pušača, pa zbog toga pušači pate od njegova kroničnog nedostatka i trebali bi ga redovito nadoknađivati. Uz navedene zaštitne funkcije, jednako je bitna i izgradna uloga vitamina C. On je neophodan za sintezu kolagena, vlaknaste bjelančevine koja učvršćuje mišiće i krvne žile, ali je i sastavni dio kože, tetiva, kostiju, hrskavice i zubi. Zato dovoljna opskrba organizma vitaminom C olakšava zarastanje rana, a postiže se i zdraviji i ljepši izgled kože. Veće potrebe za tim vitaminima imaju trudnice, dojilje, rekovalescenti, starije osobe, kao i aktivni športaši, zbog izuzetnih tjelesnih i psihičkih opterećenja.

Široke mogućnosti doziranja Preporučena dnevna doza vitamina C je nedavno povećana sa 60 mg na 90 mg za muškarce i Prevencijom do zdravlja

Posljedice nedostatka vitamina C Krajnji oblik nedostatka vitamina C izaziva skorbut, bolest koja se manifestira oticanjem zglobova, krvarenjem desni te pucanjem ili krvarenjem malih krvnih žila smještenih neposredno ispod površine kože. Danas je pojava skorbuta relativno rijetka, ali su blaži oblici dosta česti. U takvim slučajevima simptomi pomanjkanja vitamina C najčešće su nespecifični: slabost, brzo umaranje i tromost. U kasnijoj fazi bolesnici se tuže na bolove u kostima, zgobovima i mišićima te ponekad na otežano disanje. Povećana je sklonost infekcijama i usporen oporavak. Može doći i do otoka i krvarenja desni.

Prevencija na vrijeme! Vitamin C spada u skupinu u vodu topivih vitamina. Budući da se lako izlučuje, teško je održati njegovu stalnu razinu u krvi. Stoga se treba pobrinuti za dovoljnu opskrbu našeg organizma tim snažnim poticateljem imuniteta. Zato započnite sa prevencijom već danas!

NAMIRNICE SA VISOKIM UDJELOM VITAMINA C Vrsta namirnice

Sadržaj vitamina C mg/100 g

Šipak

1000

Pasji trn

450

Crni ribiz

180

Peršin

160

Paprika

139

Brokula

110

Zeleni kupus

110

Kivi

80

Cvjetača

73

Limun

53

Naranča

50



Manjku vitaminu D obično prethode nedovoljno izlaganje sunčevom svjetlu i nizak unos hranom. No, uzrok može biti i poremećaj u njegovu metabolizmu.

VITAMIN D vitamin i hormon Poznat u povijesti medicine kao „antirahitični“ ili pak popularno nazvan „sunčani“ vitamin; vitamin D se iz povijesnih razloga svrstava među vitamine, iako se po većini obilježja radi o hormonu. Vitamin D ima izniman utjecaj na tjelesne procese, a posebno na metabolizam kalcija. Odgovoran je za ravnotežu kalcija u organizmu, pospješuje njegovo iskorištavanje iz probavnog sustava te je važan za normalan rast i mineralizaciju kostiju i zubi. Svojim djelovanjem nužan je za normalan razvoj organizma, a njegov nedostatak dovodi do ozbiljnih poremećaja, rahitisa i osteomalacije.

Što kaže povijest? Prvi znanstveni opsi nedostataka vitamina D, nazvan rahitis, zabilježen je u 17. stoljeću. No, do samog otkrića vitamna D i njegove uloge u toj bolesti, morala su proći još gotovo tri stoljeća. Do otkrića vitamina D, veliki broj gradske djece, posebice ako su živjela u predjelima s umjerenom klimom i manjim brojem slunčanih dana, bolovao je od rahitisa.

Izvori vitamina D Ljudski organizam ima dva izvora vitamina D: - Vitamin koji se stvara u koži izlaganjem sunčevom ili ultraljubičastom svjetlu (D3) - Vitamin koji se prima hranom (D3 i D2)

njem dobu, geografskoj širini i pigmentaciji kože. Uglavnom 10 do 15 minuta izlaganja ruku, ramena, lica suncu 2-3 puta tjedno, dovoljno je da se zadovolje dnevne potrebe za vitaminom D.

Vrijednost vitamina D mogu se izrazii u i.j. (internacionalnim jedinicama) ili μg. 40 i.j. = 1 μg

Djeca, osobito dojenčad, izložena su povećanom riziku od manjka vitamina D, jer ga već majčino mlijeko ne sadrži dovoljno. Tijekom rasta i razvoja te kada nisu dovoljno izložena suncu, djeca niti normalnom prehranom ne dobivaju dovoljne količine vitamina D.

Kada treba brinuti o unosu vitamina D? Uz suvremene uvjete života razvijenih zemalja (nedovoljna izloženost kože ultraljubičastim zrakama), vitamina D nema dosta niti u hrani. Tako je već dojenčadi potrebno dodavati vitamin D u dozi od 10 μg (400 i.j.) od prvog mjeseca do kraja prve godine života. Mala djeca, u provj i drugoj godini trebaju tijekom zimskih mjeseci iste doze vitamina D. Za djecu, mlade ljude i odrasle osobe potreban je svakodnevni unos od 200 - 400 i.j. (5-10 μg) vitamina D, dok trudnoća i dojenje zahtjevaju veće doze.

9

Zašto je važan vitamin D? Nekoliko je važnih uloga vitamina D u organizmu. Osnovno i najvažnije je njegovo djelovanje na metabolizam kalcija. Vitamin D potiče upijanje kalcija iz crijeva, pa se ulazak kalcija u organizam brzo povećava. Slijedeće važno ciljno tkivo na koje djeluje vitamin D su kosti, gdje potiče njihovu normalnu mineralizaciju. Na taj način ima veliki utjecaj na rast i kvalitetu kostiju.

Vitamin D prisutan je u većini prehrambenih proizvoda, ali najčešće u nedovoljnim količinama. Najviše vitamina D nalazimo u ulju iz jetre bakalara te mesa riba iz hladnog mora, lososa i haringe. Osim toga ima ga u mlijeku, mliječnim proizvodima, žumanjku, žitaricama te kvascu. No, primarni izvor tog sastojka nije prehrana nego kemijska reakcija u koži, pa je najbolji način opskrbe organizma vitaminom D izlaganje kože sunčevim zrakama. Koliko će se vitamina D sintetizirati u koži ovisi o dobu dana, godišPrevencijom do zdravlja



VITAMIN E snažan antioksidans Zovemo ga vitaminom mladosti, vitalnosti, ljepote, čudotvornim vitaminom….

Što je vitamin E? Kada govorimo o nekom vitaminu, uglavnom mislimo na smo jednu komponentu. S većinom vitamina je tako, no vitamin E i tu pokazuje svoju posebnost.

vitamin E najzastupljeniji je u jajima, jetri, mišićima te mlijeku i mliječnim proizvodima. Mnoga hrana, također, pokazuje sezonske varijacije u sadržaju vitamina E, kao npr. mlijeko koje najveću količinu vitamina E ima upravo ljeti.

Vitamin E u našem tijelu Što se događa s vitaminom E od trenutka kada ga hranom ili putem vitaminskog pripravka unesemo u organizam? Prije svega moramo znati da vitamin E ubrajamo u skupinu vitamina topivih u mastima (liposolubilnih vitamina) te ga se zato uvijek savjetuje uzeti nakon obroka. Njegovo je iskorištenje uvjetovano pravilnim funkcijom žuči i gušterače. Od ukupne doze vitamina E koju čovjek unese na usta, naše tijelo će iskoristiti manje od 40%.

Naime, vitamin E obuhvaća čak osam kemijskih vrlo sličnih supstancija koje sve pokazuju i sličnu aktivnost. Zovemo ih tokoferoli.

10

Kako djeluje i kada se preporučuje? U prvom se redu naglašava antioksidativno djelovanje vitamina E. Reagirajući sa slobodnim radikalima štiti lipide stanične membrane od oksidacije, čime se sprječava njihovo oštećenje te u konačnici propadanje stanica. U postizanju antioksidativnog učinka najboljeg saveznika ima u selenu i vitaminu C. Vitamin E se, sukladno istaživanjima, uglavnom preporučuje kod: Najvažnijim se smatra alfatokoferol koji je najzastupljeniji te pokazuje najveću biološku aktivnost. Možemo gotovo reći da je postao sinonim za vitamin E.

- koronarne bolesti srca

Kao i drugi vitamini, i vitamin E predstavlja esencijalnu supstanciju, jer ga organizam ne može sam proizvesti. Stoga ga se uzima kao sastojak hrane ili dodatak hrani, najčešće u obliku tableta ili kapsula.

- brojnih neuroloških i kožnih oboljenja

Gdje ga nalazimo? Vitamin E široko je rasprostranjen u prirodi. Nalazimo ga u lisnatom zelenom povrću, biljnim uljima, osobito u ulju pšeničnih klica, suncokretovom ulju i sjemenkama, bademima, kikirikiju, soji. Od izvora životinjskog porijekla, Prevencijom do zdravlja

- visokog kolesterola - ateroskleroze - dijabetesa

Preporučene doze Preporučeni dnevni unos vitamina E za odraslu osobu iznosi 10 mg. Međutim, potrebno je naglasiti da ta količina sprječava samo moguću pojavu deficita vitamina E, dok je za postizanje njegovog antioksidativnog učinka ipak potrebna veća doza. U tom slučaju preporučuju se doze od 100 i više miligrama vitamina E.



FOLNA KISELINA zaštita u trudnoći Folna kiselina je u vodi topivi vitamin, član velike porodice B vitamina. Široko je raširena u prirodi, pa je tako nalazimo u biljnim i životinjskim vrstama, a nužna je i za rast nekih mikroorganizama. Otkrivena je u kvascu i jetri još daleke 1935. godine. Neophodna je za normalno funkcioniranje ljudskog organizma, pa je moramo u primjerenim količinama unositi hranom ili dijetetskim proizvodima. Dobri izvori folne kiseline su lisnato povrće (špinat, kelj, grašak), naranče, jagode, banane, masna riba, jaja, žitarice cjelovitog zrna, soja, pšenične klice. Folna kiselina sadržana u hrani osjetljiva je na svjetlo i temperaturu, pa se otprilike jedna trećina sadržaja gubi prilikom pripreme hrane.

Folna kiselina štiti srce Da su masnoće, posebno kolesterol, štetne za naše zdravlje, znamo gotovo svi. No, u novije vrijeme doznajemo da i manjak folne kiseline i nekih drugih vitamina iz B skupine može biti jednako poguban za krvne žile i nastanak ateroskleroze. Preporuke o potrebnom unosu folne kiseline za odrasle osobe danas su već povećane na 400 mikrograma, upravo s ciljem zaštite od bolesti srca i krvnih žila.

11

Folna kiselina u našem tijelu Iako su joj zadaće brojne, kao primarnu svakako možemo izdvojiti njenu ulogu u stvaranju novih stanica. Važna je i za nastanak proteina, izgradnju krvnih stanica te prijenos stanične genetske informacije. Neophodna je za vrijeme trudnoće, jer smanjuje rizik nekih neuroloških oštećenja ploda. Stoga se trudnicama i dojiljama osobito preporučuje dodatno uzimanje proizvoda koji sadrže folnu kiselinu.

Neophodna i u trudnoći Stručnjaci se slažu da uzimanje dodatne folne kiseline u trudnoći smanjuje rizik nastanka nekih vrlo ozbiljnih neuroloških oštećenja. To se posebno odnosi na teške poremećaje kao što su npr. rascjep kralježnične moždine ili zastoj u razvoju mozga, koji se u 40-50% slučajeva mogu spriječiti folnom kiselinom. Upravo to je razlog zbog kojega se u nekim zemljama već gotovo čitavo desetljeće hrana (točnije žitarice i proizvodi sa žitaricama) obogaćuje folnom kiselinom. Svim ženama koje planiraju trudnoću te trudnicama preporučuje se dodatno uzimanje folne kiseline u dozi koja iznosi oko 0,6 miligrama (tj. 600 mikrograma).

DODATNO UZIMANJE FOLNE KISELINE PREPORUČUJE SE: ženama koje planiraju trudnoću za vrijeme trudnoće i dojenja starijim osobama kod uzimanja kontraceptiva osobama koje koriste veće količine alkohola Prevencijom do zdravlja



Što sve utječe na ravnotežu kalcija u tijelu

KALCIJ mineral za izgradnju kosti Kalcij je jedan od najzastupljenijih minerala našeg tijela te čini 1-2% tjelesne težine. Devedest i devet posto tjelesnog kalcija nalazi se u skeletu, dok je ostatak pohranjen u zubima, mekim tkivima, plazmi te izvanstaničnoj tekućini. Kalcij je neophodan za prijenos živčanih impulsa, rad mišića, širenje i sužavanje krvnih žila, regulaciju enzima, stimulaciju hormona, zgrušavanje krvi i brojne druge procese. Kalcij ima temeljnu važnost za sve biološke sustave, pa je stoga nužno da se njegova koncentraciju u tjelesnim tekućinama i tkivima održava stalnom.

Zašto kosti ne mogu bez kalcija? 12

Rast, pregradnja i mineralizacija kosti u velikoj mjeri ovise upravo o kalciju. Pregradnja koštanog tkiva trajan je proces, čije su značajke kontinuirana razgradnja kosti te odlaganje kalcija u novostvorenu kost (stvaranje kosti). Ravnoteža koja postoji između razgradnje i izgradnje kosti mijenja se starenjem. I dok u djetinjstvu stvaranje kosti prevladava nad razgradnjom, u odrasloj dobi se ti procesi izjednačuju. U starijoj životnoj dobi, posebice kod žena u postmenopauzi, razgradnja kosti nadmašuje njeno stvaranje, što dovodi do gubitka koštane mase i povećanog rizika za razvoj osteoporoze. U normalnim uvjetima kada ne postoje povećane potrebe za kalcijem, zdrava i uravnotežena prehrana osigurava potrebnu količinu kalcija. Svakodnevna primjena kalcija hranom može biti od 200 do 2000 mg. Od prosječno primljenih 1000 mg kalcija na dan, apsorbira se tek oko 35%. Stoga ga je u stanjima u kojima postoje povećane potrebe za kalcijem potrebno dodatno uzimati. Brojna klinička istraživanja potvrdila su pozitivan učinak dodavanja kalcija na stvaranje kosti i postizanje željene koštane mase kod djece i mlađih osoba. Kod žena u postmenopauzi dodatno uzimanje kalcija može spriječiti ili umanjiti gubitak kosti. Postoje i naznake da povećani unos kalcija može također smanjiti rizik od prijeloma kosti. Prevencijom do zdravlja

Barem polovicu potrebnog kalcija preporučuje se unijeti zdravom i uravnoteženom prehranom, dok se druga polovica potrebne količine može nadoknaditi uzimanjem prirodnih proizvoda koji sadrže kalcij.

Najčešći oblici kalcija Kalcij citrat Kalcij citrat je oblik kalcija koji se najlakše iskorištava. Smanjeno lučenje želučane kiseline ne utječe na njegovo iskorištenje, pa se posebno preporučuje starijim osobama. Prema nekim podacima, i osobe s manjkom želučane kiseline iskorištavaju čak 45% unesenog kalcij citrata. Kalcij citrat obavezno se mora uzimati između obroka ili prije odlaska na spavanje. Kalcij karbonat Kalcij karbonat je uz kalcij citrat najčešće korišten oblik kalcija. Ne iskorištava se tako dobro kao kalcij citrat (oblik je kalicija koji se najteže izolira). Kalcij karbonat pokazuje antacidno djelovanje (neutralizira želučanu kiselinu). Za vrijeme uzimanja proizvoda koji sadrže kalcij karbonat, preporučljiv je i veći unos tekućine. Za razliku od kalcij citrata, kalcij karbonat najbolje je uzimati uz obrok, kada se povećava lučenje želučane kiseline.

DOB Konačno iskorištenje kalcija može iznositi čak 60% kod novorođenčadi i male djece, kada su i potrebe za kalcijem izuzetno velike. U odrasloj dobi sposobnost iskorištenja smanjuje se za 15-20%, a te vrijednosti sa starenjem postaju još veće. VITAMIN D Vitamin D pomaže iskorištenju kalcija. Tijelo ga dobiva iz hrane ili ga stvara u koži uz pomoć UV zraka. Obavezan je dodatak kalcijevim preparatima u prevenciji i liječenju osteoporoze. TRUDNOĆA Sposobnost iskorištenja kalcija povećava se u trudnoći. SPOJEVI BILJNOG PORIJEKLA Određene kiseline (fitinska i oksalna kiselina), koje su prirodni sastojci nekih biljaka, mogu se vezati za kalcij i na taj način utjecati na njegovu aposorpciju. Veće količine fitinske kiseline prisutne su u integralnim žitaricama, grahu, sjemenkama, orašastom voću te soji. Oksalna kiselina se može pronaći u špinatu, krumpiru, rabarbari te grahu. Vlaknate namirnice također mogu utjecati na sposobnost iskorištenja kalcija. FOSFATI Namirnice bogate fosfatima (npr. gazirana pića) mogu smanjiti sposobnost apsorpcije kalcija. ALKOHOL Alkohol utječe na smanjenje intestinalne apsorpcije kalcija. KOFEIN Kofein također može utjecati na iskorištenje kalcija. Privremeno može povećati lučenje kalcija te umjereno smanjiti njegovu apsorpciju.

Optimalni dnevni unos kalcija Dobna skupina

Ca (mg)

Rođenje - 6 mjeseci života

400

6 mjeseci - 1 godina

600

1 - 10 godina

800

11 - 24 godine

1200-1500

Žene 25 - 30 godine

1000

50 godina (uzimaju HL)

1000

50 godine (ne uzimaju HL)

1500

65 godina

1500

Trudnice i dojilje

1200

Muškarci 25 - 65 godina

1000

65 godina

1500

*izvor: Hrvatsko društvo za osteoporozu



Magnezij svestrani mineral Magnezij je mineral koji je u prirodi gotovo svugdje prisutan. Ima ga u morskoj vodi, mineralnim izvorima i zelenom pigmentu u biljkama. Opće je poznato da je magnezij esenijalni sastojak čovječjeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Taj mineral srebrnastog sjaja otkriven je kao i kalcij 1808. godine, a oba elementa otkrio je Sir Humphrey Davy.

Magnezij u organizmu Čovjek prosječno ima oko 24-30 grama magnezija u svome tijelu. Oko 60% ukupnog sadržaja magnezija nalazi se u kostima, 35% u skeletnom i srčanom mišiću, dok se ostatak nalazi u jetri, bubrezima i mozgu, a ima ga i u eritrocitima.

Zašto je magnezij važan? Prije pedesetak godina o magneziju su bile pozante tek tri činjenice: - neophodan za rast - važan je aktivator mnogih enzima koji sudjeluju u metabolizmu - korišten je u liječenju prekomjernog lučenja želučane kiseline i opstipacije (zatvor) Danas je magnezij na najboljem putu da postane najznačajniji mineral našeg vremena! Poznato je da sudjeluje u više od 300 enzimatskih sustava, sintezi proteina, nukleinskih kiselina...Važan je za neuromuskularni prijenos podražaja i mineralizaciju kostiju. Sudjeluje u stvaranju energije, u procesima zgrušavanja krvi i transportu glukoze u stanicu.

Kako osigurati dovoljno magnezija? Iznenađujuće je da se u razvijenim zemljama unatoč bogatoj ponudi hrane često zapaža nedostatna opskrba nekim mineralima i vitaminima. To se posebno odnosi na magnezij.

13 Uzroci nedostatka magnezija su brojni te se mogu javiti uslijed povećane potrebe (tijekom rasta, razvoja, trudnoće i stresa), povećanih gubitaka (jako povraćanje, proljev, kronična oboljenja bubrega), nedostatnog unosa (gladovanje, prehrana gotovo isključivo mliječnim proizvodima, prehrana s malim količinama bjelančevina, masna hrana, „mekana“ voda), poremećaja u probavnom sustavu, uzimanja određenih lijekova (diuretici, srčani glikozidi, sredstva za čišćenje), prekomjernog lučenja znoja te uzimanja alkohola. Uobičajenom se prehranom dnevno unosi 180300 mg magnezija. Pri tome treba voditi računa o činjenici da samo oko 1/3 magnezija unesenog hranom tijelo može iskoristiti. Iako magnezij sadrže brojne namirnice (soja, lisnato zeleno povrće, sjemenke, orah, badem, banana, žitarice, smeđa riža), preporučeni dnevni unos magnezija često se ne može namiriti iz hrane. Mnogi simptomi nedostatka magnezija otkriveni su tek u novije doba. Poznato je da se kod manjka magnezija javljaju slabost, grčevi u mišićima, poremećaji rada srca, živčana razdražljivost, glavobolje. Nedostatak magnezija

može izazvati pojačano zgrušavanje krvi, naročito u već oštećenim krvnim žilama. Stoga se dodatno uzimanje magnezija preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene i ublažavanje stresa.

Potrebe za magnezijem: ovise o nizu okolnosti kao što su opće zdravstveno stanje, starost, sastav hrane, konzumiranje alkohola, stres, trudnoća i dojenje. Tako dnevne potrebe iznose za:

djecu

170 mg

mladež

350 mg

žene

300-350 mg

trudnice i dojilje

350 mg

muškarce

350 mg Prevencijom do zdravlja



ŠTO JE ŽELJEZO?

ŽELJEZO za krv koja život znači Željezo je jedan od najrasprostranjenijih metala u prirodi. U zemljinoj kori ima ga 4,7%. Ono je također životno važan element ljudskog organizma. Ukupna količina u tijelu zdravog, odraslog čovjeka iznosi oko 4,5 grama.

Zašto ovisimo o željezu?

14

Željezo je neophodno za izgradnju crvenih krvnih zrnaca, odnosno hemoglobina, spoja koji je važan za prijenos kisika te za pohranjivanje energije u mišićima. Željezo je također sastavni dio za život važnih enzima koji osiguravaju procese staničnog disanja. Osim u navedenim strukturama, naš organizam raspolaže i zalihama željeza koje se nalaze u jetri, koštanoj srži i slezeni, a u slučaju povećanih potreba služe kao rezerva. Budući da naše tijelo ne može stvarati željezo, moramo ga unijeti hranom. Od unijetih količina željeza, zavisno od njegova oblika i potreba organizma, može se upiti i dospjeti u krvotok svega 2-10% unijete količine. Stoga bi u organizam trebalo unijeti između 10 i 15 mg željeza na dan. Preporučena dnevna količina za zdravu odraslu ženu iznosi 15 mg, a za zdravog odraslog muškarca 10 mg. Prirodni izvori su: jetrica, crveno meso, tuna, oštrige, bundeva, zob, mahunarke, kvasac, smokve. Ljudski organizam je usavršio mehanizam kojim zadovoljava svoje potrebe za željezom. Kada se pokaže potreba za željezom - primjerice u doba rasta i razvoja, tijekom trudnoće ili kod gubitka menstrualne krvi - željezo se troši iz zaliha.

Anemija - kada ponestane željeza u tijelu Nedostatak željeza jedan je od vrlo čestih problema u svijetu. Uzroci mogu biti neodgovarajuća prehrana, loša ili poremećena apsorpcija, gubitak krvi ili stanja povećanih potreba. Povećane potrebe za željezom imaju djeca, mladež, žene u reproduktivnom razdoblju, trudnice, vegetarijanci, ali također i sportaši, osobe s hemoroidima, čirevima ili sličnom stanjima koja uzrokuju gubitak krvi. Mjesečni gubitak željeza Prevencijom do zdravlja

kod žena dvostruk je u odnosu na onaj kod muškaraca. Trudnicama treba dvostruko više željeza nego ostalim ženama. Svakodnevne potrebe žena za željezom iznose prosječno oko 1,5 mg, dok trudnicama i dojiljama treba dvostruko više, oko 3-3,5 mg.

Željezo je jedno od najstarijih ljekovitih sredstava. Poznato je već od 2500. godine prije Krista. U 17. stoljeću se za liječenje anemije upotrebljavala željezna piljevina u vinu. Kisela hrana (kao npr. umak od rajčica) kuhana u željeznim posudama također može biti izvor željeza. Svjetska zdravstvena organizacija smatra manjak željeza vodećim poremećajem u prehrani, od kojega pati čak 30% svjetskog stanovništva.

Svojstva:

Do manjka željeza dolazi kada su zalihe željeza tako niske da se usporava proizvodnja hemoglobina. Anemija nastupa kad, zbog nedovoljne proizvodnje hemoglobina, pada njegova koncentracija. Simptomi nedostataka su umor,oslabljen apetit, smanjene fizičke i radne mogućnosti te smanjena otpornost organizma. Smatra se da manjak željeza i anemija pogađaju četvrtinu do trećinu svjetskog stanovništva. To predstavlja globalni problem, najučestaliji kod siromašnih ljudi koji se loše hrane. Prevladava stav da je nedostatak željeza najbolje spriječiti pravilnom i raznolikom prehranom, ali je najčešće potrebno posegnuti za preparatima željeza u tabletama ili sirupu. Pokazalo se da takva terapija može značajno poboljšati status željeza, posebno kod rizičnih skupina. Terapija je često dugotrajna, jer je, nakon što se nadomjesti manjak željeza u krvi, potrebno ponovno popuniti zalihe u organizmu. Čaj (uključujući i zeleni), kava, mlijeko, jaja te crno vino smanjuju iskorištavanje željeza. Vitamin C naprotiv poboljšava njegovu apsorpciju, pa je preporučljivo preparat sa željezom uzeti sa svježe iscijeđenim voćnim sokom.

Željezo je srebrnobijeli, mekani metal. Rijetko se nalazi u čistom stanju, najčešće u rudama (magnetit, hematit, siderit)

Prirodni izvori: Jetrica (goveđa, pileća, teleća), tuna, oštrige, soja, bundeva, zob, grašak, kvasac, smokve

Preporučene dnevne količine: za zdravu odraslu ženu 15 mg za zdravog odraslog muškarca 10 mg

Nedostatak: umor, kratkoća daha, nesanica, razdražljivost, smanjene fizičke i psihičke sposobnosti, anemija




Antioksidansi - recept za dugovječnost Već dugi niz stoljeća znanstvenici pokušavaju riješiti tajnu ljudske dugovječnosti. Tako je srednji vijek obilježila potraga za eliksirom života i vječne mladosti, a i u suvremenim otkrićima na području genetike i molekularne biologije tinja stalna žudnja za pronalaskom ključa kojim bi se napokon otvorila i ta, do sada nedostupna vrata. Međutim, unatoč dugotrajnim i mukotrpnim naporima, ona su još uvijek zatvorena. Doduše, tijekom vremena je postignut značajan napredak, pa tako ljudi danas žive gotovo dvostruko dulje nego prije dvije ili tri stotine godina, no to se prvenstveno može zahvaliti poboljšanju općih uvjeta života i prehrane, iskorjenjivanju zaraznih bolesti te boljem poznavanju anatomije i fiziologije ljudskog organizma, kao i patoloških procesa bolesti. No, starenje je još uvijek neizbježan dio naših života, a podložan mu je čitav organizam.

Antioksidansi štite stanice našeg tijela

16

Kisik, esencijalni element nužan za održavanje života, dolazi do svake stanice našeg tijela te služi kao „pogonsko gorivo“ za stvaranje energije. Preradom kisika u stanicama često nastaju i štetni međuprodukti, koji iste stanice mogu nepopravljivo oštetiti. Antioksidansi (vitamini, minerali i neki drugi obrambeni sustavi tijela) neutraliziraju učinak međuprodukata prerade kisika (takvi štetni međuprodukti nazivaju se slobodni radikali), vežući in na sebe prije nego što uspiju nanijeti štetu. Ukoliko naše tijelo ne raspolaže potrebnim količinama antioksidansa, slobodni radikali vremenom mogu uzrokovati oštećenja te ugroziti rad važnih organa, kao što su srce, krvne žile, organi imunološkog sustava. Upravo su slobodni radikali, odnosno slabljenje obrambenog sustava antioksidansa u starijoj životnoj dobi, odgovorni za pojave koje obično povezujemo sa starenjem tijela. Pridonose promjenama na koži karakterističnim za stariju životnu dob, slabljenju vida, gubitku elatičnosti i pokretljivosti zglobova, ali i smanjenju rada većine organskih sustava. Slobodni radikali uključeni su i u nastanak bolesti kao što su maligna oboljenja, očna mrena, šećerna bolest itd.

Gdje možemo pronaći antioksidanse? Neke od njih naše tijelo i samo stvara, no većinu ipak unosimo hranom. Od vitamina, najsnažnije antioksidativno djelovanje pokazuju vitamin C, vitamin E i beta-karoten. Vitamin C je topiv u vodi, pa štiti strukture našeg tijela koje se nalaze u vodenom okružju (vežući na sebe štetne slobodne radikale i uništavajući ih). Suprotno njemu, vitamin E topiv je u mastima, pa štiti „masne“ dijelove našeg tijela, prije svega membrane stanica. I minerali mogu djelovati kao antioksidansi, prije svega selen. On sudjeluje u izgradnji enzimatskih sustava našeg tijela, koji direktno zaustavljaju djelovanje slobodnih radikala. Relativni nedostatak selena sve se češće povezuje s nastankom ateroskleroze i zloćudnih oboljenja. Prevencijom do zdravlja



No, i drugi nutrijenti (npr. biljni polifenoli sadržani u crvenom vinu, flavonoidi) pokazuju antioksidativno djelovanje. Stoga je za pravilan unos tih neophodnih spojeva važnih za obranu našeg tijela obavezna pravilna i uravnotežena prehrana, bogata voćem i povrćem, posebno onim žarkih boja (špinat, mrkva, crvena paprika, rajčica, brokula).

Koenzim Q10 - izvor energije i vitalnosti Iako je otkriven tek sredinom 20. stoljeća, koenzim Q10 je danas u mnogim zemljama jedan od najpropisivanijih preparata kojeg liječnici preporučuju svojim pacijentima za ublažavanje simptoma kroničnog umora, ali i različitih srčanih tegoba. U tijelu koenzim Q10 ima važnu funkciju u pretvorbi energije prehrambenih tvari u vlastitu tjelesnu energiju. Dobivanje stanične energije rezultat je vrlo složenih, međusobno usklađenih reakcija koje reguliraju enzimi. Koenzim Q10 je odgovoran za završnu fazu energetskog metabolizma te na taj način neophodan za nastajanje energije u svakoj stanici našeg tijela. Osim toga, neobično je važna i uloga koenzima Q10 kao prirodnog antioksidansa. Upravo ta dva svojstva - njegova funkcija energetskog posrednika i antioksidansa - ključ su višestrukog povoljnog učinka koenzima Q10 na naše opće stanje i fizičku sposobnost, ali i srčani rad. Potrebe organizma za koenzimom Q10 podmiruju se prehranom i vlastitom proizvodnjom u jetri. U tijelu ne nastaju uvijek jednake količine koenzim Q10: njegovo stvaranje se povećava pri fizičkom radu, ali i uzimanju hormona štitnjače, a smanjuje se starenjem. Meso, soja, orasi, ulja, bademi i špinat osobito su bogati koenzimom Q10, pa se uz raznovrsnu i pravilnu prehranu do određene starosne dobi mogu zadovoljiti dnevne potrebe. Jednostrana prehrana i sve dulji životni vijek ljudi stvaraju potrebu za nadopunom koenzima Q10. Pouzdano je utvrđeno da se koncentracija koenzima Q10 u stanicama sa strošću smanjuje. Tako je npr. sadržaj koenzima Q10 u organizmu manji za oko 30% u dobi od 40 godina, dok je kod 60-godišnjaka manji i do 60%.

Antioksidanski koji štite vid Oči su izložene djelovanju, svjetla i ultraljubičastog zračenja sunca, koji poput kisika, mogu izazvati različita oštećenja. Žuti pigment lutein, sadržan u različitim strukturama oka, štiti ih upravo od takvih oštećenja. Lutein je prvenstveno antioksidans koji filtrira plavi dio svjetlosnog spektra (taj dio spektra osobito pridonosi oksidacijskom oštećenju), pa je stoga u najvećim koncentracijama prisutan u koži i makuli oka (koja je pravo zahvaljujući njemu i dobila naziv žuta pjega). Zbog svojih antioksidacijskih svojstava, lutein ima važnu ulogu u očuvanju zdravlja očiju te održavanju oštrine vida. Ljudski organizam ga ne može sam sintetizirati, pa ga moramo unositi hranom ili putem suplemenata. Zeleno lisnato povrće (špinat, kelj, blitva) sadrži najveće količine tog obrambenog pigmenta, kao i voće karakteristične narančaste boje (marelice, breskve). Uobičajenom prehranom unosimo svega oko 2,5 mg luteina na dan. Ta količina nije ni u kojem slučaju dovoljna da se osigura djelotvorna zaštita od polaganog, tihog propadanja makule, pa se savjetuje osigurati unos od najmanje 6 mg luteina na dan. Prevencijom do zdravlja



Vitamini i djeca Da li je djeci potreban dodatak vitamina i minerala? Nema roditelja, bake ili djeda koj se nije zabrino za zdravlje djeteta ili unučeta, koji nije pokušao na razno razne načine privoliti mališane na jelo, koji nije pokušao djetetu u pubertetu objasniti važnost zdrave prehrane. S punim pravom, jer djeca često odbijaju namirnice koje ne vole (voće, povrće), dok bi neograničeno jeli i pili druge (slatkiše, slane grickalice, gazirane sokove s kofeinom i fosfatima) pa je tako prirodan unos važnih nutrijenata upitan. Zdrava prehrana pod kojom podrazumijevamo redovite obroke načinjene od raznovrsnih namirnica i dovoljan unos pitke vode neobično je važna za svakog čovjeka, a pogotovo u dječjoj dobi i u dobi odrastanja kada je zbog brzog rasta tijelu potreban „građevni i energetski materijal“. Pod tim podrazumijevamo redovit unos bjelnačevina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala u dostatnim količinama. Obroci koji sadrže cjelovite žitarice, voće, povrće, mlijeko, nemasno meso i ribu osiguravaju neophodne sastojke za odvijanje normalnih tjelesnih aktivnosti.

18

Dobro je pozornost obratiti na pripremu hrane (kuhanjem se gubi do 35% vitamina, a pripremom na pari do 20%) te ograničiti unos soli (izbaciti slane grickalice i gotovu, konzerviranu hranu), jer sol pojačava izlučivanje kalcija. Ali, uz zdravu prehranu ne smijemo zaboraviti na primjerenu tjelesnu aktivnost i boravak na svježem zraku. U protivnom, ako je prehrana jednolična, neredovita može doći do metaboličkih promjena koje ometaju tjelesne funkcije (poremećaja vida, usporenog stvaranja krvnih stanica - anemija, teškoća u zgrušavanju krvi, usporenog rasta, pada obrambenog sustava - sklonost prehladama, infekcijama). Prateći rast i razvoj svog djeteta, poznavajući njegove prehrambene navike, roditelji se često pitaju treba li dijete uzimati vitamine i minerale, koje, kada, koliko... Pogotovo ako je dijete slabije uhranjeno, lošeg apetita, ako je sklono prehladama i drugim akutnim oboljenjima. Treba naglasiti da potrebe za vitaminima i mineralima nisu stalne, već ovise o: - dobi - tjelesnoj građi - brzini rasta - fizičkoj aktivnosti - bolesti S tri obroka voća i povrća te dva mliječna obroka, djeca bi mogla namiriti dnevne potrebe za vitaminima i mineralima. Međutim, postoje situacije kada dijete odbija obrok ili neke namirnice, jer ih ne voli, u vrućici je, ili je alergično na neke sastojke, vegetarijanac je ili je pak izloženo sportskom naporu kada hrana nije dostatan izvor tih vitalno važnih sastojaka. U tom slučaju preporučuje se nadopuna vitamina i minerala u prikladnoj dozi i obliku (tablete za djecu, tablete za žvakanje, sirup). Prevencijom do zdravlja




Seboroični dermatitis Prof.dr.sc. Aleksandra Basta-Juzbašić specijalist dermatovenerolog Klinika za kožne i spolne bolesti medicinskog fakulteta Klinički bolnički centar Zagreb

20

Seboroični dermatitis kronična je recidivirajuća upala seboroičnih područja. Iako točan uzrok ostaje nejasan, smatra se da nekoliko čimbenika ima važnu ulogu. Ranije se mislilo da je temeljni uvjet za nastanak seboroičnog dermatitisa pojačano izlučivanje žlijezda lojnica. Tako kod bolesnika s Parkinsonovom bolesti i nekih drugih neuroloških poremećaja gdje je izlučivanje loja pojačano češće se javlja i seboroični dermatitis. Kod ostalih inače zdravih ljudi sa seboroičnim dermatitisom pojačano se izlučivanje loja nađe samo u oko 50% bolesnika. Sastav loja također nije promijenjen. Ako je seboreja prisutna, ona predstavlja predisponirajući čimbenik, a pridonosi joj hormonska i vegetativna disfunkcija. Upala kože često nastaje zbog podražaja nekim sekundarnim, često složenim čimbenicima (npr. razni mikroorganizmi ili njihovi raspadni produkti, mehanička trauma, nadražaj kože rubljem). Neki smatraju da i nedostatak cinka, slobodnih masnih kiselina i B vitamina u prehrani može doprinijeti pojavi bolesti. Već prije više od sto godina neki autori su smatrali da je za nastanak bolesti važna lipofilna kvasnica Malassezia spp. (ranije poznata Prevencijom do zdravlja

pod nazivom Pityrosporum ovale) koja se nađe kod skoro svih bolesnika. Kako ta kvasnica djeluje na razvitak bolesti nije u potpunosti razjašnjeno. Seboroični dermatitis vrlo se često javlja u bolesnika s AIDS-om, a koji i vrlo dobro reagiraju na imidazolske preparate što bi potkrepljivalo hipotezu o uzročnom djelovanju Malassezie. Do danas je identificirano jedanaest vrsta Malassezia od kojih je sedam povezano s florom kože, a dvije vrste Malassezia globosa i Malassezia restricta se obično nađu u žarištima seboroičnog dermatitisa. Malassezia spp. imaju sposobnost da produciraju lipaze koje iz lipida loja otpuštaju oleinsku i arahidonsku kiselinu te tako mogu potaknuti upalni odgovor. Obje te nezasićene masne kiseline imaju direktni iritativni učinak na keratinocite, te potiču ljuštenje kože koje je jedno od glavnih simptoma seboroičnog dermatitisa. Seboroični dermatitis javlja se u 3 do 5% stanovništva, nešto češće u muškaraca. Dva su karakteristična razdoblja u kojima se često pojavljuje: prva tri mjeseca života te poslije u mladoj odrasloj dobi, najčešće u trećoj i četvrtoj dekadi života. Seboroični dermatitis novorođenčadi u biti je isti kao odgovarajuće promjene u odraslih. Razlike su uvjetovane samo anatomskim i biološkim svojstvima „terena“ te će koža novorođenčeta drukčije reagirati nego u odrasloga. U novorođenčeta postoji jača nespecifična nadražljivost i sklonost eksudativnoj reakciji,

za razliku od odraslih u kojih će isti podražaj potaknuti nagomilavanje staničnog infiltrata i suhu upalu kože. Do kraja šestoga tjedna života u organizmu novorođenčeta cirkuliraju majčini hormoni koji su fiziološki podražaj za lojnice, a kasnije seboroični dermatitis mogu podržavati probavni poremećaji zbog još funkcionalno nedovoljno osposobljenoga intestinalnog trakta ili neprimjerene prehrane koja obiluje mastima. Klinička slika je dosta tipična. Obično su zahvaćeni seboroični predjeli, mjesta gdje su najbolje razvijene žlijezde lojnice: vlasište, lice, područje iza ušiju, sredina prsišta i leđa, a rjeđe pazušne, lakatne i koljene jame. Na vlasištu se nalaze oštro ograničena žarišta veličine kovanog novca ili još veća žarišta različitih oblika, ružičastocrvene boje, prekrivena bjelkastožućkastim ljuskama, koja mogu konfluirati. Ponekad prekriju čitavo vlasište te prelaze na kožu čela i vrata u obliku oštro ograničenog crvenkastožućkastog traka uz rub kose širine 1 do 2 cm s izraženim ljuštenjem. Na području iza ušiju sekundarna infekcija streptokokom izaziva jače crvenilo i vlaženje, koje se prekriva krastama i ljuskama. Seboroični dermatitis vlasišta jačeg intenziteta, klinički pa i histološki, po-



nekad je jedva moguće razlikovati od psorijaze vlasišta. Takvi prijelazni slučajevi nazivaju se seboriasis. Slične promjene kadkad se jave i na licu. Ponekad se nađu žarišta okruglasta ili nepravilna oblika veličine kovanog novca prekrivena naslagama bjelkastih ljuščica, koje se sjaje kao čestice azbesta, a ispod njih se nalazi crvena vlažna koža. Na licu se promjene najčešće pojavljuju u obrvama, sredini čela, uz nosna krila, na obrazima i bradi u obliku više ili manje oštro ograničenih ružičastocrvenkastih suhih žarišta uz jedva izraženo perutanje i svrbež. Ponekad su upalne promjene znatno jače izražene uz naslage krasta. Rubovi vjeđa mogu biti crveni i granulirane površine. Varijanta seboroičnog dermatitisa koja se pojavljuje na vratu češće u žena obično je u obliku tankih, svjetlosmeđih do žućkastih oštro omeđenih suhih naslaga. Na sredini prsa i između lopatica na leđima žarišta su najčešće okruglasta, ovalna ili oblika lista veličine kovanog novca, lagano infiltrirana i crvenkastižućkaste boje. U naborima, ispod pazuha i grudiju, u preponama i anogenitalno bolest se obično pojavljuje difuznom oštro ograničenom upalnom reakcijom i ljuštenjem te krastama, a u dubini nabora stvaraju se pukotine. Tijek bolesti je kroničan s remisijama i egzacerbacijama. Češće počinje u vlasištu, a kasnije se javlja na drugim lokalizacijama. Dijagnoza se obično postavlja na temelju kliničke slike. Mikološkom obradom često se nađe kvasnica Malassezia spp. Liječenje je obično dugotrajno i ne uvijek uspješno zbog čega se rade česte greške u primjeni terapije. Osnovno pravilo bi bilo da se bolesniku ne smije naškoditi. Agresivna lokalna terapija može pogoršati promjene na koži. Kod seboroičnog dermatitisa vlasišta prvo se moraju ukloniti ljuske i kraste što se postiže primjenom ulja koja sadrže salicilnu kiselinu. Zatim se primjenjuju šamponi koji sadrže derivate imidazola, najčešće ketokonazol koji je vrlo učinkovit i smatra se terapijom prvog izbora. Obično se primjenjuje dva puta tjedno, a u terapiji održavanja jednom tjedno izmjenično s neutralnim šsmponima. U lokalnoj terapiji dolaze u obzir i šamponi koji sadrže zink pirition, selenium sulfid, ciklopiroks, salicilnu kiselinu ili katrane. S lokalnim kortikosteroidnim pripravcima treba biti oprezan te se mogu upotrijebiti samo kratko. Kod promjena iza ušiju lokalno se primjenjuju antibiotici u kombinaciji s imidaziolskim derivatima. Kod seboroičnog dermaitisa lica treba izbjegavati masne podloge i upotrebu sapuna. Treba pokušati s neutralnim kremama u kombinaciji s derivatima imidazola /ketokonazol/ i lokalnim antibioticima. Može se primijeniti i lokalni metronidazol te nekad i magistralni pripravci sa sumporom i katranom. Ne preporuča se primjenjivati kortikosteroidne pripravke, posebice ne dugotrajno jer vrlo često dovode do steroidnog dermatitisa. Lokalni inhibitori kalcineurina (pimecrolimus i tacrolimus) pokazali su se učinkovitima jer imaju protuupalno djelovanje, a ne izazivaju neželjene nuspojave kao kortikosteroidi. Kod seboroičnog dermatitisa na tijelu uz imidazolske preparate (može u obliku šampona) eventualno se mogu kroz kraće vrijeme primijeniti lokalni kortikosteroidi. U prehrani treba izbjegavati koncentrirane ugljikohidrate, masti i jake začine. U sustavnoj terapiji daju se sredstva za reguliranje tonusa neurovegetativnog sustava i vitamin B6. Kod izuzetno teških slučajeva povremeno se mogu sustavno davati animikotici, antibiotici i isotretinoin.

FIDIKETOZOL 20 mg/g šampon Fidiketozol šampon koristi se za liječenje i sprječavanje peruti i nekih gljivičnih bolesti kože (Pityriasis versicolor i seboroični dermatitis). 21

1 g Fidiketozol šampona sadrži 20 mg ketokonazola.

LIJEČENJE: · Pityriasis versicolor - 1 x na dan, 5 dana · Seboroični dermatitis i perut - 2 x na tjedan, 2 do 4 tjedna

SPRIJEČAVANJE: · Pityriasis versicolor - prije početka ljeta 1 x na dan, 3 dana · Seboroični dermatitis i perut - 1 x na tjedan ili svaka 2 tjedna Prije upotrebe pažljivo pročitati uputu o lijeku. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svojeg liječnika ili ljekarnika.

Kod pravilnog i pravovremenog izbora liječenja, seboroični dermatitis se obično može držati pod kontrolom. Prevencijom do zdravlja



Dijabetes u trudnoći dr.sc. Alen Šelović, dr.med., specijalist ginekologije i opstetricije Specijalistička ginekološka ordinacija, Mihanovićeva 8, Bjelovar

22 Dijabetes (lat. diabetes mellitus) ili šećerna bolest je endokrinološki poremećaj, metabolička bolest, koju karakterizira kronična hiperglikemija (povišena razina šećera u krvi). Najvažniju ulogu u metabolizmu glukoze ima inzulin, hormon kojeg luči gušterača (pankreas), čija je uloga smanjenje razine šećera u krvi. Ukoliko lučenje inzulina nije dostatno ili su tkivne stanice slabije osjetljive na djelovanje inzulina, dolazi do pojave dijabetesa.

Vrste dijabetesa u trudnoći Dijabetes ovisan o inzulinu ili dijabetes tip 1 Kod dijabetesa tip 1 gušterača uopće ne luči inzulin ili ga ne luči dovoljno. Pacijentice s ovom vrstom dijabetesa, koji je obično dijagnosticiran i prije trudnoće, kao terapiju koriste injekcije inzulina. Dijabetes neovisan o inzulinu ili dijabetes tip 2. Kod dijabetesa tip 2 stanice tkiva slabije su osjetljive na djelovanje inzulina. Prije trudnoće pacijentice se liječe tabletama, peroralnim antidijabeticima. Prevencijom do zdravlja

Gestacijski dijabetes Gestacijski dijabetes je dijabetes koji se prvi put javlja ili dijagnosticira u trudnoći. Najčešće nastaje u drugom tromjesečju trudnoće, zbog inzulinske rezistencije, poremećene sposobnosti odgovora ne djelovanje inzulina. U trudnoći raste potreba za inzulinom, posebice u trećem tromjesečju, što rezultira četverostrukim porastom sekrecije inzulina. Uz već postojeću slabost stanica gušterače manifestirat će se različiti stupnjevi intolerancije glukoze. Zbog toga se šećerne bolesti tipa 1 i tipa 2 pojavljuju prvi puta u trudnoći češće nego bi se očekivalo. Gestacijski dijabetes pojavljuje se u 3-8 % trudnoća, učestalost varira po etničkim skupinama i raste s porastom pretilosti u populaciji. Najznačajniji rizični čimbenici razvoja gestacijskog dijabetesa su dob i pretilost trudnice. Rizik u žena mlađih od 20 godina manji je za 1%, a u žena starijih od 30 godina iznosi 8-14%. Pretile žene (BMI≥30 kg/m2) imaju tri puta veći rizik u donosu normalno uhranjene. Rizik za gestacijski dijabetes je naročito visok u žena čije majke imaju šećernu bolest tipa 2.

Preporuke za dijagnozu dijabetesa u trudnoći Dijagnoza dijabetesa u trudnoći vrši se određivanjem razine šećera u krvi na tašte na samome početku trudnoće, a pomoću testa opterećenja šećerom (OGTT) periodu 24.—28. tjedna trudnoće. Dijagnoza gestacijskog dijabetesa u trudnoći postavlja se ukoliko je razina šećera u krvi

(venskoj plazmi) izmjerena na tašte 5,1 mmol/L i više, odnosno pomoću testa opterećenja šećerom (OGTT), kojim se određuje razina šećera u krvi na tašte, 60 i 120 minuta nakon uzimanja šećernog napitka (75 g šećera u 250 ml vode). Dijagnoza manifestnog dijabetesa u trudnoći osim standardnih vrijednosti glikemije, koristi i vrijednosti glikoliziranog hemoglobina, HbA1C, koji ukazuje na stanje glikemije koje je bilo prije 6-8 tjedana. Granične vrijednosti glukoze u venskoj plazmi za dijagnozu gestacijskog dijabetesa ili ranije neprepoznatog pregestacijskog dijabetesa u trudnoći: - Glukoza u venskoj plazmi na tašte (mmol/L) 5,1 - Koncentracija glukoze nakon 60 minuta (mmol/L) 10,0 - Koncentracija glukoze nakon 120 minuta (mmol/L) 8,5 Dijagnoza manifestnog dijabetesa u trudnoći: - Vrijednosti glikemije na tašte (mmol/L) >7,0 - Vrijednosti HbA1C (%) >6,5% - Slučajni nalaz glukoze (mmol/L) 11,0 Sumnju na poremećaj metabolizma šećera u trudnoći može pobuditi anamnestički podatak o postojanju dijabetesa u obitelji trudnice, povećan prirast tjelesnoj težini trudnice tijekom redovitih kontrola te povećan fetalni rast, posebice ultrazvučna mjera povećanog opsega fetalnog trbuha.

Terapija dijabetesa u trudnoći Smatra se da je dijabetična trudnoća dobro kontrolirana ukoliko su vrijednosti glukoze na na tašte niže od 5 mmol/L, dvosatne nakon obroka niže od 7,8 mmol/L, a vrijednosti HbA1C niže od 7%.



Pravilna prehrana osnova je liječenja dijabetesa, pri čemu ukupni dnevni kalorijski unos ne bi trebao prelaziti 1800 kcal, raspoređenih u 5-6 manjih obroka.

Ukupna preporučena dnevna količina namirnica: kruh 200 g, mlijeko 480 g, meso 210 g, voće 300 g, povrće po želji, masnoće kao začin 35 g. U prehrani ugljikohidrati trebaju biti zastupljeni s 50-60% od dnevnog energetskog unosa. Preporučuju se kompleksni, nerafinirani ugljikohidrati biljnog podrijetla, npr. mahunarke, žitarice cjelovitog zrna, neglazirana riža, kuhani krumpir, tjestenina, žganci, voće. Bjelančevine treba unositi u udjelu od 15-20% dnevne energetske vrijednosti. Preporučuje se mlijeko i jogurt s niskim postotkom mliječne masti, posni sir, riba, nemasno meso, kuhano povrće. Od ukupnog dnevnog udjela udio masti ne bi smio biti viši od 30%, od čega samo 10% životinjskog porijekla. U prehrani treba izbjegavati šećer, med, čokoladu, pića sa šećerom i alkohol.

Osim pravilne prehrane svaka trudnica s dijabetesom trebala bi provoditi određen oblik tjelovježbe, koja pozitivno djeluje na metaboličke procese u organizmu.

U većine trudnica s gestacijskim dijabetesom zadovoljavajuća razina šećera u krvi biti će održana pravilnom prehranom. U slučaju da pravilnom prehranom razina šećera u krvi bude povišena provodi se terapija inzulinom, pri čemu se više puta dnevno potkožno injekcijom aplicira inzulin. U trudnica s dijabetesom tip 1, tijekom trudnoće nastavlja se s inzulinskom terapijom, individualno modificiranom. U trudnica s dijabetesom tip 2, daje se također inzulinska terapija, obzirom da su oralni antidijabetici kontraindicirani u trudnoći zbog štetnog utjecaja na fetalni razvoj.

Komplikacije dijabetesa u trudnoći Hiperglikemija u prvom tromjesečju trudnoće, posebice prvih 8 tjedana, može biti uzrok kongenitalnih malformacija, čija učestalost može biti do 8%, a najčešće se malformacije srca, krvnih žila i središnjeg živčanog sustava. Poremećen metabolizam glukoze povećava učestalost spontanih pobačaja u dijabetičnih trudnica. Zbog majčine hiperglikemije, dolazi do pojave fetalne hiperglikemije i hiperinzulinemije te često do fetalne makrosomije, povišene stope fetalnog rasta, odnosno rođenja fetusa s porođajnom težinom većom od 4000 g. Fetalna hipertrofija povećava učestalost dovršenja porođaja carskim rezom u dijabetičnih trudnica. U dijabetičnih trudnica, kod kojih postoje posljedične vaskularne komplikacije, hipertenzija te neadekvatna funkcija posteljice, povećana je učestalost fetalne hipotrofije, odnosno usporenja fetalnog rasta. U dijabetičnih trudnica povećana je učestalost hipertenzije, infekcija mokraćnih putova te poremećaj funkcije bubrega.

Prevencija komplikacija dijabetesa u trudnoći

23

Vrlo je važno postići normalnu koncentraciju glukoze u krvi žena koje boluju od dijabetesa prije same trudnoće kako bi se smanjila učestalost komplikacija koje dijabetes u trudnoći donosi. Isto tako potrebno je održati normalnu koncentraciju glukoze u krvi trudnica prvih 10 tjedana od začeća, za vrijeme organogeneze, kako bi se smanjila učestalost kongenitalnih malformacija. Stoga je bitno učiniti prekoncepcijsku obradu u žena koje boluju od dijabetesa, a koja uključuje:  Obradu kardiovaskularnog i renalnog sustava (mjerenje i regulacija krvnog tlaka, laboratorijski nalazi funkcije bubrega i jetre te određivanje koncentracije bjelančevina u 24-satnom urinu)  Obrada funkcije štitne žlijezde (TSH, T3, T4, slobodni T3, T4)  Učiniti dnevni profil glukoze u krvi te vrijednosti HbA1C te postići vrijednost na tašte <5 mmol/L, nakon obroka <7 mmol/L, a vrijednosti HbA1C <7%  Započeti uzimati folnu kiselinu, minimalno 400 μg, radi smanjenja nastanka rizika pojave defekta neuralne cijevi  Ginekološka obrada: pregled, UZV, citološki nalaz /PAPA test/, brisevi vrata maternice Prevencijom do zdravlja



Novo iz Dietpharma IDEAL SLIM kapsule dodatak prehrani sa smeđom morskom algom Ascophyllum nodosum (ID-alg™) Dietpharma Smeđa morska alga Ascophyllum nodosum doprinosi održavanju normalne tjelesne mase. ID-alg™ je inovativni dijetetski sastojak, koji inhibira probavne enzime i smanjuje apsorpciju ugljikohidrata i masti. Na taj način se smanjuje ukupan kalorijski unos.

24

Floradix Kalcij, magnezij i cink tonik mineralni tonik s vitaminom D i biljnim ekstraktima Kosti dosežu vrhunac svog razvoja do 30. godine, nakon čega se gustoća kostiju počinje polako gubiti. Različite faze života kroz koje prolazimo, kao što su menopauza, starenje, a također i nepravilna prehrana mogu dovesti do gubitka koštane mase. Floradix Kalcij, magnezij i cink je tekući pripravak jednostavan za uzimanje, a sadrži uravnoteženi omjer kalcija, magnezija, cinka i vitamina D. Kalcij, magnezij i vitamin D doprinose održavanju normalnih kosti i zubi. Proizvod se posebno preporuča ženama, starijim osobama i sportašima. Mogu ga uzimati trudnice i dojilje.

Dietpharm na Facebooku! Obzirom da mlađi dio populacije vjernih potrošača Dietpharma i na Facebooku želi korisne informacije o zdravom životu i dodacima prehrani, sada iste možete doznati i putem ove popularne drušvene mreže. Osim detalja o proizvodima i mogućnosti pitanja/rasprava/ komentara, na fan stranicama saznajte zanimljivosti o aktivnim sastojcima i njihovoj rasprostranjenosti, budite u tijeku s novitetima, nagradnim igrama, raznim promotivnim aktivnostima te osvajajte Dietpharmove proizvode. Prevencijom do zdravlja

CENTRAVIT® ENERGY DIREKT granule sa sladilima CENTRAVIT® ENERGY DIREKT granule je vitaminsko mineralni dodatak prehrani sa konezimom Q10 koji možete uzimati DIREKTNO! Otapa se direktno u ustima, bez uporabe vode! Jednostavna i praktična upotreba u bilo kojoj situaciji! Tiamin (vitamin B1), biotin, mangan, bakar i jod doprinose normalnom metabolizmu stvaranja energije. Niacin, pantotenska kiselina, vitamin B6, riboflavin (vitamin B2), folati (folna kiselina), vitamin B12, magnezij i željezo doprinose smanjenju umora i iscrpljenosti. Vitamin C, vitamin A, vitamin D, cink i selen doprinose normalnoj funkciji imunološkog sustava.

Floradix Epresat® tonik tekući dodatak prehrani! Floradix Epresat® je multivitaminski tonik odličnog okusa s vitaminima A, D, E, C, B1, B2, niacinom, B6 i biljnim ekstraktima. Vitamini A, B6, C i D doprinose normalnoj funkciji imunološkog sustava. Kako su hranjivi sastojci u tekućem pripravku već otopljeni, brže se apsorbiraju u probavnom sustavu u odnosu na tablete. Floradix Epresat® sadrži mješavinu koncentriranih voćnih sokova i odabrane biljne ekstrakte koji mu daju ugodan voćni okus, a ne sadrži alkohol, konzervanse, bojila, umjetne arome, umjetna sladila ni laktozu. Pogodan je za vegetarijance te ga mogu uzimati djeca od 6 godine naviše. Radi jednostavnog doziranja se može dodati u omiljeni sok ili frape.



Superfood Super Smoothie : Vitamini + minerali + vlakna Voće i povrće je hrana bogata vitaminima, mineralima i vlaknima, ali poznato je da kako bi pokrili sve potrebe organizma treba konzumirati različito voće. Ponekad je to nemoguće jer voće ima svoju sezonalnost, ali i sadrži dosta šećera i kalorija te je nepraktično za konzumaciju u svakom trenutku. Odlično rješenje je dodatak prehrani Super Smoothie vrećice koje sadrže uravnoteženu kombinaciju vitamina i minerala (bez joda) te vlakna s dodatkom dehidriranog soka jagode, cikle, kivija, jabuke, kruške, naranče, manga, banane, nara, kupine i borovnice. Bez glutena, ne sadrži bojila, niti laktozu, a može se miješati sa bilo kojom vrstom mlijeka. Pogodan za dijabetičare!

Super učinkovit (sadrži vitamine, minerale, vlakna), super ukusan, super praktičan i jednostavan za konzumaciju kada i gdje želite (i bez miksera)!

Super Ananas sa guaranom Poznato je da je ananas odličan za zdravlje,vitalnost, bogat bromelainom, zbog proteolitičkog djelovanja preporuča se konzumirati ga nakon obroka. Super Ananas vrećice su dodatak prehrani koji sadrži bio aktivni bromelain te ekstrakt guarane koja doprinosi normalnom metabolizmu masti te time normalizaciji tjelesne težine. Bez dodanog šećera, ne sadrži gluten niti bojila, malo kalorija, odličnog okusa svježeg ananasa.

Super praktičan, super jednostavan, super ananas!

Super Naranča Znate li da je prosječna težina pulpe jedne naranče 0,191 kg, a sadržaj vitamina C je 433 mg/kg, što znači da jedna naranča sadrži oko 80 mg vitamina C?! Vitamin C je odličan antioksidans , tijelo ga ne skladišti i upravo zato ga je potrebno stalno uzimati. Vitamin C se preporuča svakome, kroz cijelu godinu jer doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava, smanjuje umor i iscrpljenost. Super Naranča vrećice su dodatak prehrani koji u jednoj vrećici uz 800 mg vitamina C sadrži i cink te biljne ekstrakte acerole, šipka i ehinaceu.

Super učinkovit, super formula pojačana sa cinkom i TR3CHINACEA (mješavina suhih ekstrakata ehinecee), super praktičan, odličnog okusa svježe naranče bez dodanog šećera, bez glutena i bojila!

Super Šljiva Poznato je već stoljećima da je šljiva voće bogato vlaknima za zdravu probavu. Prosječna težina jedne šljive je 8,9 g,a sadržaj vlakana je 5%. Preporučuje se uzimati ujutro tj. za doručak. Super šljiva vrećice su dodatak prehrani koji sadrži prah sjemenki indijskog trpuca te kombinaciju vlakana. Indijski trputac doprinosi održavanju normalne funkcije crijeva i postizanju mekše stolice.

Super učinkovit, sadrži super dodanu vrijednost (vlakna), super praktičan! Prevencijom do zdravlja

25


26


27


28


29


30


31



Kako rano otkriti melanom? Ivana Manola, dr.med. spec. dermatologije i venerologije Poliklinika Manola, Varšavska 1, Zagreb

kompletne kože i svakog pojedinog madeža na vrlo sofisticirani način tako da prepoznaje pojavu novih i/li mijenjajućih promjena. Naime, na kontrolnim pregledima visoko rizičnih pacijenata sistem uspoređuje snimke cijelog tijela sa prethodnim i sam zaokružuje nove promjene i/ili promjene koje se mijenjaju.

Upravo zbog toga, kompletna prevencija karcinoma kože mora uključivati rano otkrivanje novih i prepoznavanje mijenjajućih promjena na koži. Uočeno je da kod uspoređivanja kliničkih slika kože pacijenata golim okom često dolazi do previda, odnosno da se male, novonastale promjene često ne uoče, posebice u pacijenata sa velikim brojem madeža.

32

Najnovija metoda ranog prepoznavanja melanoma sada dostupna i u Hrvatskoj

Nerijetko su upravo te promjene melanomi u ranom stadiju.

Danas znamo da velika većina melanoma nastaje de novo, odnosno kao “nova promjena” na koži; dok samo manji dio melanoma nastaje iz ranije postojećih madeža.

Zlatni standard za praćenje rizičnih pacijenata predstavlja standardizirana fotodokumentacija cijelog tijela koja na kontrolnim snimkama automatiziranim programom analizira i uspoređuje fotografije s prethodnim.

Najvažniji prognostički čimbenik melanoma je njegova debljina: što je melanom tanji, to je životna prognoza bolja. Melanomi su tim tanji što su manji u dijametru, odnosno što se ranije dijagnosticiraju. Stoga je cilj redovitih kontrolnih pregleda visoko rizičnih pacijenata otkrivanje melanoma u najranijem stadiju. Mali melanomi (2-4 mm) su najrjeđe dijagnosticirani oblik melanoma. Smatra se da je razlog tome taj jer mali melanomi imaju vrlo nespecifična obilježja, te ih je uobičajenim, dosadašnjim metodama praktički nemoguće dijagnosticirati. Na temelju ovih spoznaja, patentiran je uređaj koji na usporednim fotografijama cijelog tijela prepoznaje novonastale promjene, koje potom dermatolog metodom dermatoskopije analizira i postavlja dijagnozu. Prevencijom do zdravlja

Uz fotodokumentaciju cijelog tijela bitna je i dokumentacija i praćenje dermatoskopskih slika svakog pojedinog madeža. Dermatoskopija omogućava iskusnom dermatologu sigurnu dijagnozu analizirajući strukture madeža na uvećanim fotografijama.

Prednosti pregleda kože s novim ATBM sistemom: •

Standardizirane fotografije cijelog tijela su brilijantne kvalitete

•

Brza dokumentacija kompletne površine kože

•

Uređaj posjeduje potpuno automatiziranu kameru koja uz uvijek istu, zadanu distancu omogućuje jednaku kvalitetu fotografija na svim kontrolnim pregledima istog pacijenta

•

Pregled tijela ATBM sistemom odmah ukazuje na promjene

•

Dermatoskopske slike su izvrsne kvalitete

Standardizirana fotodokumentacija cijelog tijela u kombinaciji s digitalnom dermatoskopijom je bez dvojbe najbolja metoda praćenja madeža i ranog otkrivanja karcinoma kože.

Novi ATBM sistem ima zadatak uočiti sve nove promjene na koži, koje potom dermatolog detaljno dermatoskopski pregledava i procjenjuje radi li se o melanomu ili ne.

Novi, potpuno automatizirani ATBM uređaj njemačke tvrtke FotoFinder predstavlja prvi sistem u svijetu i nužno nameće novi standard praćenja, jer nudi pacijentima posve drukčiji pristup pregleda u odnosu na konvencionalne, dosadašnje dermatoskopske preglede madeža i video dokumentacije. Sistem uz pomoć kompleksnih algoritama omogućuje praćenje

FotoFinder ATBM uređaj predstavlja prvi sustav za automatsko mapiranje madeža koji ukazuje na nove i/li mijenjajuće promjene uz posve novu tehnologiju praćenja visoko rizičnih pacijenata vodećeg svjetskog proizvođača koja uz dermatoskopski educiranog dermatologa omogućava dijagnostiku melanoma u najranijem stadiju.



NAGRADNA KRIŽALJKA znanjem do poklona Riješite križaljku, otkrijte nagradni pojam i pošaljite ga sa kuponom na adresu Fidifarm d.o.o., P.P. 9, 10437 Bestovje. Desetero najbržih nagrađujmo Dietpharm poklon paketima, a sve ostale učesnike učlanjujemo besplatno u Dietpharm Klub zdravlja.

33

# NAGRADNI POJAM: Ime i prezime:

Zanimanje:

Ulica i kućni broj:

Datum i godina rođenja:

Mjesto i poštanski broj:

Telefon: Prevencijom do zdravlja



Ginekološka skrb u žena nakon transplantacije alogenih matičnih krvotvornih stanica mr.sc. Tajana Klepac Pulanić, dr.med. specijalist ginekologije Dom zdravlja Borongaj Vidrićeva 38, Zagreb

34

Alogena trasnplantacija matičnih krvotvornih stanica (aloTKS) je liječenje izbora za brojne hematološke i druge maligne bolesti. Nakon alogene transplantacije matičnih krvotvornih stanica preživljenje je sve duže te se fokus skrbi kod navedene populacije žena usmjerio na dugotrajne komplikacije koje direktno utječu na kvalitetu života. Jedna od mogućih komplikacija je razvoj kronične bolesti presatka protiv primatelja nakon transplantacije alogenih matičnih krvotvornih stanica. Također, broj aloTKS je u kontinuiranom porastu u svijetu, sa sve dužim preživljenjem nakon aloTKS. Upravo zato je sve veći broj osoba nakon aloTKS pod rizikom za razvoj kronične bolesti presatka protiv primatelja (engleski chronic Graft-Versus-Host-disease, cGVHD). Kronična reakcija davatelja protiv primatelja je multisistemska bolest te vodeći uzrok smrtnosti koja nije povezana s relapsom nakon aloTKS i zdravstvenih problema u osoba s dugotrajnim preživljenjem nakon aloTKS. Karakterizirana je imunodeficijencijom i skraćenim preživljenjem. Osim cGVHD, postoje i drugi čimbenici koji zahtjevaju skrb ginekolga poput prevencije cervikalne displazije vezane s HPV infekcijom, pitanje plodnosti, kontracepcija, a kod žena kod kojih je nastupila prijevremena menopauza uključivanje hormonske nadomjesne terapije.

Genitalna kronična bolest presatka protiv primetelja u žena nakon transplantacije alogenih matičnih krvotvornih stanica Jedna od manifestacija bolesti je ginekološki cGVHD. Genitalni oblik cGVHD u žena je etablirana manifestacija cGVHD koja međutim još Prevencijom do zdravlja

uvijek nije ekstenzivno istražena i evaluirana te koja utječe na kvalitetu života. Javlja se u barem četvrtini pacijetnica s dugotrajnim preživljenjem. Kronični cGVHD je vodeći uzrok smrtnosti koji nije povezan s relapsom osnovne bolesti nakon aloTKS. To je multististemski poremećaj koji zahvaća različite organe, uključujući kožu, oči, usta, jetru, gastrointestinalni sustav, pluća, muskuloskeletni sustav te kod žena genitourinarni sistem te zbog toga zahtjeva multidisciplinarni pristup. Bolest je karakterizirana poremećajem imunosne regulacije, imunodeficijencijom, a mnogi bolesnici primaju prolongiranu imunosupresivnu terapiju. Povezana je sa skraćenim preživljenjem, a lošiju prognozu imaju pacijenti s težim oblikom bolesti. Incidencija bolesti varira od 6%-80%. Početak bolesti se može javiti bilo kada nakon aloTKS, a najčešće se javlja između 3 i 24 mjeseca nakon aloTKS. Tipične kliničke manifestacije odražavaju upalu u zahvaćenom tkivu (eritematozni osip, crvenilo usne šupljine i lihenoidne promjene), ali uključuju i sklerotične kožne promjene, kontrakture zglobova te fascitis dubokih potkožnih tkiva. Bolest se često prezentira promjenama koje nalikuju na promjene u autoimunih bolesti kao što su sistemska skleroza ili Sjogrenov sindom. Unatoč nedavnom napretku u ocjenjivanju aktivnosti i težine bolesti ne postoje pouzdane kliničke mjere aktivnosti bolesti kojima bi se razlikovala akutna upala od rezidualnog ostećenja tkiva. U cilju spriječavanja trajnih disfunkcija na mnogim organima razvijeni su dugotrajni programi praćenja s posebnim osvrtom na karakteristike bolesti vezane uz spol i dob.

Genitalni cGVHD u žena je etablirana manifestacija cGVHD koja još uvijek nije dovoljno istražena. Genitalni cGVHD je prvi put u literaturi spomenuo Corson 1982 opisujući ekstenzivni sklerozirajući vaginitis i stvaranje striktura. Od tada su u literaturi opisani pojedinačni prikazi slučajeva koji opisuju potpunu stenozu rodnice te pojedinačni prikazi slučajeva kod kojih je potpuna stenoza rodnice uzrokovala hematokolpos i/ili hematokolpometru. Prve retrospektivne studije koje uključuju veći broj pacijentica s genitalnim cGVHD pokušavajući opisati simptome, kliničke znakove, incidenciju i potencijalne rizične čimbenike objavljene su 2002. godine. Incidencija genitalnog cGVHD u žena varira od 25% do



88%. Prosječno vrijeme inicijalne pojave genitalnog cGVHD u žena je 7 mjeseci nakon aloTKS i u većini slučajeva se pojavljuje u prve dvije godine nakon aloTKS. Međutim, može se otkriti dugo vremena nakon inicijalne manifestacije cGVHD, čak nakon 8 ili 9 godina. Bolest se otkriva kasno posebno u spolno neaktivnih pacijentica.

Genitalni cGVHD na inicijalnom pregledu žena najčešće zahvaća stidnicu (68% pacijentica), ili stidnicu i rodnicu istovremeno (26% pacijentica), a samo rodnicu u 6% pacijentica. Međutim na kontrolnim pregledima još je 22% žena razvilo promjene na rodnici. Promjene vezane uz genitalni cGVHD na stidnici ovisno o težini bolesti uključuju generalizirani eritem i edem stidnice, eritematozne mrlje na stidnici, eritem ili bol prilikom pritiska na otvore Skeneovih ili Bartolinijevijevih žlijezdi, retikuliranu leukokeratozu stidnice, erozije na stidnici i rodnici, fisure u intralabijalnim sulkusima ili na stražnjoj komisuri malih usana, aglutinaciju klitorisa, resorpciju malih usana, stenozu introitusa, priraslice u rodnici, kompletnu stenozu rodnice (12 % pacijetnica), hematokolpos ili hematometra zbog kompletne stenoza rodnice te fascitis mišića dna zdjelice. Rijetka prezentacija neliječenog cGVHD stidnice je kompletna aglutinacija stidnice. Liječenje samo promjena na stidnici neće spriječiti razvoj cGVHD u rodnici, stoga je važno uvažiti da su to dva odvojena iako anatomski vrlo bliska organa. U istraživanju koje su napravili Spinelli i suradnici 63% pacijentica je zahtijevalo operaciju rodnice usprkos agresivnom liječenju promjena na stidnici.

Iako se u većini pacijentica cGVHD pojavljuje i na drugim organima, u 28% slučajeva dijagnosticiran je samo na genitalnim organima.

Spriječavanje stenoze rodnice važno je jer onemogućuje uzimanje papa testa. Više od 40% pacijentica nakon aloTKS je razvilo abnormalni papa test, a 20% su imale intraepitelne lezije visokog stupnja. Najveći rizik za pojavu navedenih cervikalnih lezija je produžena imunosupresivna terapija. Također je kod pacijentica nakon aloTKS primijećena trinaest puta veća pojavnost karcinoma cerviksa. Prijevremeno zatajenje funkcije jajnika je izrazito učestalo nakon intenzivnog kondicioniranja sa zračenjem cijelog tijela zbog čega je potrebna sistemska i/ili lokalna hormonska nadomjesna terapija. Kod pojedinih pacijentica dolazi do oporavka funkcije jajnika i uspješnih trudnoća. Zbog svega navedenog je kod žena nakon aloTKS potrebna dugotrajna redovita ginekološka skrb. Bolest je u 30% pacijentica asimptomatska, što otežava rano otkrivanje bolesti, a ranim otkrivanjem genitalnog GVHD mogu se spriječiti ozbiljne komplikacije. Rizik za pojavu genitalnog cGVHD u žena je veći kod pacijentica koje su primile periferne matične krvotvorne stanice u usporedbi s pacijenticama koje su primile koštanu srž, a razvoj priraslica u rodnici je povezan sa sklerotičnim oblikom CGVHD kože. Tip kondicioniranja, dob, paritet i spol donora te GVHD profilaksa u aloTKS nisu se pokazali kao rizični čimbenici za razvoj genitalnog cGVHD u žena u ranijim studijama. Spolnost je također promijenjena u žena nakon aloTKS. Rodnica je u zdravih žena vrlo elastična. Kod žena sa stenozom introitusa ili rodnice kao posljedicom genitalnog cGVHD penetracija može biti vrlo bolna. Bol prilikom pritiska na otvore Skeneovih ili Bartolinijevijevih žlijezdi također može biti jedan o razloga seksualne disfunkcije u žena s genitalnim cGVHD, jer su navedene žlijezde važan izvor vlaženja rodnice. Sljedeći razlog seksualne disfunkcije u žena s cGVHD može biti aglutinacija klitorisa. Tijekom spolnog odnosa u zdravih žena klitoris postaje iznimno osjetljiv te kao takav izvor klitoralnog orgazma, dok je kod žena s aglutinacijom klitorisa to onemogućeno. Prevencijom do zdravlja



Dijagnoza cGVHD se postavlja na temelju anamneze, fizikalnog pregleda te nizom subspecijalističkih ekspertiza hematologa, dermatologa, oftalmologa, stomatologa, ginekologa, fizijatra, nutricionista, a u slučaju potrebe i drugih specijalista. Dijagnoza cGVHD-a postavlja se na temelju NIH klasifikacije. Postavljenje dijagnoze genitalnog cGVHD u žena temelji se na uzimanju anamneze, ginekološkog pregleda i ispunjavanja upitnika s posebnim osvrtom na demografske parametre, simptome bolesti, uzimanje hormonalne terapije i spolnu aktivnost. Ginekološki pregled počinje pažljivom inspekcijom stidnice, perineuma te Q-tip palpacije otvora Skeneovih i Bartolinijevih žlijezda. Pregled rodnice započinje nježnim pregledom jednim prstom u svrhu otkrivanja priraslica u rodnici. Nakon toga slijedi pregled u spekulima te uzimanje uzoraka za gljivice, HPV te papa testa.

Dijagnozu genitalnog cGVHD postavlja se prema kriterijima Stratton-Turner klasifikacije: 1) blagi genitalni GVHD (ocjena 1): generalizirani eritem i edem stidnice, eritematozne mrlje na stidnici, eritem ili bol prilikom pritiska na otvore Skeneovih ili Bartolinijevijevih žlijezdi, retikulirana leukokeratoza stidnice, 2) Umjereni genitalni cGVHD (ocjena 2): erozije bilo kojeg mjesta na vulvi i rodnici, fisure u intralabijalnim sulkusima ili na stražnjoj komisuri malih usana,

36

3) teški genitalni cGVHD (ocjena 3): aglutinacija klitorisa, resorpcija malih usana, stenoza introitusa, priraslice u rodnici, kompletna stenoza rodnice, hematokolpos ili hematometra zbog kompletne stenoze rodnice, fascitis mišića dna zdjelice.

Ključ liječenja genitalnog cGVHD je rano prepoznavanje genitalnog cGVHD i rana implementacija lokalnih imunosupresivnih lijekova uz lokalnu estrogensku terapiju te dilalatore. Liječenje stenoze/priraslica u rodnici ovisi o njihovoj težini. Guste fibrotične priraslice rješavaju se kirurški. Kod malih ili mekanih priraslica može se učiniti adhezioliza kao 'office procedure’ - ambulantno uz lokalnu primjenu 2% sterilnog lidokainskog gela ( a po potrebi i 4% sterilnog lidokainskog gela) - radi bolje kontrole boli prilikom manualne lize priraslica. Nakon razrješenja priraslica može se primijeniti estrogenski vaginalni prsten u vrlo malim dozama koji će i mehanički djelovati na odvojenost stijenki rodnice. Umjesto Estringa uobičajena terapija su vaginalni dilatatori koji dolaze u nekoliko veličina, a princip je da se započinje s najvećim kojeg rodnica akomodira te se postepeno prelazi na sve veći dilatator. Na vrh se svaki put aplicira malo estrogenske kreme i malo topikalnog kortikosteroida. Na kraju možemo reći da liječenje genitalno cGVHD može biti uspješno, a ključ je rano otkrivanje te potom i adekvatno liječenje. Savjetujemo da svaka žena nakon transplatacije alogenih matičnih krvotvornih stanica posjeti ginekologa 3 mjeseca nakon transplantacije te potom svakih 6 mjeseci tijekom 2 godine jer je poznato da se navedene promjene uglavnom javljaju u prve dvije godine od transplantacije. Prevencijom do zdravlja




Primjena hormona rasta se ne smije olako shvatiti! Prof.dr.sc. Zora Zakanj, dr.med.spec. pedijatrije Klinika za pedijatriju, odjel neonatologije Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb

38

Djeca pa i odrasli koje muči nizak rast, u nekim slučajevima, a prema prepurukama stručnjaka, uzmaju hormonsku terapiju. No, primjena hormona nije čarobni štapić koji nam pomaže da postanemo visoki, već lijek koji se uzima samo u izuzetnim slučajevima.

Što je hormon rasta i kako djeluje? • Hormon rasta (zvan također i somatrotopni hormon, često označen i kao GHgrowth hormone), luči se u hipofizi (žlijezda smještena u bazi mozga). • Lučenje hormona dostiže maksimum u prvim noćnim satima. • Odgovarajuće stvaranje GH-a ne služi samo za rast u visinu, već je važan i za osiguravanje cijelog niza važnih procesa u organizmu: sintezu proteina, metabolizam šećera i masti, formiranje koštanog tkiva - potpomažući uspješnu apsorpciju kalcija i fosfora. • Od 1985. somatotropin se proizvodi u laboratoriju tehnikama genetskog inženjeringa. Prevencijom do zdravlja

• To je omogućilo raspolaganje značajnom količinom hormona. Ali, ako je s jedne strane dozvolio liječenje neograničen broj djece, s druge strane je povećao rizik od pogrešnog korištenja. Atletičari i neki drugi sportaši, na primjer, koriste ga kao doping, jer povečava mišićnu masu, pa tako i snagu. Hormon rasta je lijek za liječenje samo malobrojnih bolesti. A kako bi se osigurao skladan razvoj svoj djeci tajna leži u pravilnoj prehrani, u kretanju i u mnogo ljubavi koju ulažemo u odgoj djeteta. “Moje dijete je nisko!” Osjećaj da imamo sitno dijete rađa se osobito pri uspoređivanju s vršnjacima i često se pojačava u trenutku kada dijete krene u vrtić. Ali, u najvećem broju slučajeva, zabrinutost zbog niskoga rasta je neutemeljena: mnoga djeca su niska jer odražavaju prosječnu

visinu svojih roditelja; druga su, međutim, sitne građe iako imaju prosječno visoke roditelje. I zbog toga ne pate od nekih smetnji ili bolesti koje zahtjevaju tretman hormonima.



Ima godina u kojima jedno dijete raste više, drugo manje. Koje su tajne visine? U djece brzina rasta je najveća tijekom cijele prve godine života i s nešto manjim varijacijama se takvom održava tijekom druge godine. Zatim malo po malo, od treće-četvrte godine, teži smanjivanju. Samo u slučaju ako je rast u visinu manji od 4-5 centimetara na godinu treba obaviti preglede. Tjelesni rast djeteta, zatim, ponovno primjetno počinje tijekom puberteta. U tom životnom periodu, djeca mogu rasti i 8-10 centimetara na godinu. Međutim, svaki pojedinac, ima osobne ritmove prirasta.

Na koji se način može pomoći organizmu da bolje raste? Uglavnom, ispravan način prehrane i redovita tjelesna aktivnost pogoduju dobrom funkcioniranju endokrinog sistema, pa se stoga i hormon rasta luči u odgovarajućoj količini. Ne treba potcijeniti niti psihološko zdravlje djeteta: pokazano je da djeca koja pate od teškog nedostatka osjećaja ljubavi (na primjer djeca u sirotištima) rastu sporije od svojih vršnjaka koji žive u sredini punoj pažnje.

Ako roditelji imaju nekih sumnji u odnosu na rast svojeg djeteta, što moraju učiniti? Prije svega trebaju konzultirati svog pedijatra, koji će zahvaljujući mjerenjima koja radi prilikom svake kontrole, zamijetiti da li rast ulazi ili ne u normalne standarde. Općenito, može se biti miran ako pedijatar utvrdi da je predviđanje rasta jednog djeteta, izračunato pomoću raspoloživih instrumenata (“tablice percentila”) u skladu s prosječnim stasom roditelja. U slučaju bilo kakve sumnje na odstupanja, dijete će biti upućeno kod dječjeg endokrinologa. Ne treba toliko zabrinjavati niski stas koliko eventualni zastoji ili usporavanja rasta.

Može li davanje hormona rasta biti korisno? Ako je dijete niskoga rasta ali zdravo, ne treba koristiti hormon rasta iz tri osnovna razloga: 1. beskorisno je, jer u tim slučajevima ne garantira viši stas; 2. opasno je, jer produljeno davanje koje nije opravdano stvarnom potrebom može izazvati popratne efekte: povećanje krvnog tlaka, razvoj šećerne bolesti ili smetnji na srcu. 3. nema smisla, ukoliko se bez razloga dijete podvrgava svakodnevoj potkožnoj injekciji, koju dijete teško prihvaća.

Koje vrste pretraga obavlja pedijatar endokrinolog? Ako endokrinolog, nakon pažljivih procjena, sumnja da bi niski rast mogao skrivati neku bolest, može zatražiti provođenje nekih dodatnih pretraga: 1. genetska ispitivanja. Neki sindromi uzrokovani anomalijama kromosoma (Turnerov sindrom, sindrom Prader-Willy) kompromitiraju rast; 2. kontrole kako bi se isključile eventualne sistemske bolesti (kao npr. dijabetes, kardiovaskularne bolesti ili bolesti probavnog sustava) koje mogu uzrokovati usporavanje rasta; 3. hormonske pretrage (kako bi se isljučilo, na primjer, da dijete ima probleme hipotiroidizma ili drugo); 4. procjena smanjene produkcije hormona rasta. Radi se pomoću odgovarajućih testova (nazvanih “testovi stimulacije”) Prevencijom do zdravlja



Terapija između sadašnjosti i budućnosti Način na koji se trenutačno GH aplicira: • putem svakodnevne potkožne injekcije koja se ubrizgava pomoću posebno dizajniranih aplikatora, poput olovaka, opskrbljenih vrlo tankim i bezbolnim iglama; • putem injekcije s mlazom, bez igle. Ta metoda djeluje tako da se otopina ubrizgava (udarcem pod visokim pritiskom koji proizvodi jedna opruga), kroz jedan mikrootvor iz kojeg izlazi mlaz tekućine koji prodire u kožu za manje od trećine sekunde.

U fazi proučavanja: • je GH koji će se davati inhalatorno i na usta.

Kada je potrebno liječenje? Terapija hormonom rasta u svakoj je državi predviđena i preporučena od strane Ministarstva zdravstva i za tu terapiju obično su propisane vrlo stroge indikacije: • nedostatno ili biološki slabo aktivno lučenje hormona rasta; • djevojčice koje boluju od Turnerovog sindroma: to je genetska bolest koja pogađa samo djevojčice (1 slučaj na 2500 rođenih). Uzrokovana je potpunim ili djelomičnim nedostatkom jednog od dva kromosoma X. Glavna obilježja: niski stas, izostanak pubertetskog razvoja, sterilnost, urođene malformacije srca i bubrega; • kronična bubrežna insuficijencija; • neki oblici sindroma Prader-Willy: to je bolest genetskog porijekla (1 slučaj na 15000-20000 rođenih) vezana uz jednu promjenu kromosoma 15. Ulazi u grupu genetskih gojaznosti: nedostatak osjećaja sitosti kod te djece, ako se to ne obuzdava dolazi do teške gojaznosti. Osim toga, prisutni su i drugi problemi, uključujući i niski rast. U ova zadnja tri slučaja ne radi se o podmirivanju nedostatka GH-a, nego o tome da se toj djeci doda “peta brzina”, budući da te bolesti ponekad teško kompromitiraju rast. • u novije se vrijeme dosta radi na tome da se odobri davanje hormona rasta u slučajevima tzv. “intrauterinog zastoja rasta”, tj. za onu djecu koja u maternici nisu imala mogućnosti rasti na odgovarajući način (npr.: višeplodne trudnoće, insuficijencija posteljice...itd). • U slučaju sistemskih bolesti, GH se ne prepisuje. Kako bi se pospiješio rast djece, isključivo treba riješiti ili držati pod kontrolom njihov problem. • Liječenje GH-om može se provoditi i u slučajevima deficita hormona koji su uslijedili nakon pedijatrijske i adolescentske dobi. Zapravo, GH, osim što je hormon rasta on je i somatotropni hormon (neophodan za kontrolu važnih funkcija). On zacijelo poboljšava kvalitetu života odraslih osoba s tom vrstom deficita.

Pažnja! Liječenje GH-om se nastavlja i u odrasloj dobi u slučaju značajnog deficita (koji treba procijeniti na kraju adolescentske dobi).





Hrvatska - prirodne pretpostavke za zdravstveni i lječilišni turizam prim.mr.sc. Goran Ivanišević Hrvatski liječnički zbor Hrvatsko društvo za balneoklimatologiju i lječilišnu medicinu Akademija medicinskih znanosti Hrvatske Odbor za zdravstveni turizam i lječilišnu medicinu

42

Hrvatska ima prirodni potencijal za razvitak zdravstvenog i lječilišnog turizma. Osnovni su preduvjeti za razvitak tih oblika turizma prirodni ljekoviti činitelji i lječilišna mjesta. Sve veća usmjerenost hrvatskoga gospodarstva na turizam traži njegov razvitak u pravcu tzv. posebnih oblika turizma, među kojima su na istaknutom mjestu zdravstveni turizam i lječilišni turizam.

Prirodni ljekoviti činitelji Prirodni ljekoviti činitelji su dijelovi prirode, koji povoljno djeluju na očuvanje i unapređenje zdravlja, poboljšanje vrsnoće života te sprječavanje, liječenje, produženo liječenje, oporavak i rehabilitaciju različitih bolesti u bolesnika i korisnika. Nalazimo ih u lječilišnim mjestima i drugdje. Dijele se u klimatske, morske i toplične (balneološke) ljekovite činitelje (tablica 1). U lječilišnoj se medicini prirodni ljekoviti činitelji koriste kao tri oblika prirodnoga liječenja, klimatoterapija, talasoterapija i balneoterapija. Uz prirodne načine liječenja, razvijale su se i tri prirodne znanosti balneologija (lat. balneum = kupelj, grč. λόγος = znanost), talasologija (grč. θάλαττα = more, grč. λόγος = znanost) i klimatologija (grč. κλίμα = nagib, λόγος = znanost), koje proučavaju prirodne ljekovite činitelje kopna, mora i atmosfere te načine i rezultate njihove primjene na zdravi i bolesni ljudski organizam. Prevencijom do zdravlja

Primjena prirodnih ljekovitih činitelja može biti stručna i slobodna. Stručna se primjena provodi u određenim, posebnim, institucijama (prirodnim lječilištima, zavodima, bolnicama) pod stalnim nadzorom liječnika koji su upućeni u tehniku primjene i doziranje prirodnih činitelja. Slobodna primjena prirodnih činitelja podrazumijeva boravak u mjestima primjene činitelja i njihovo korištenje u svrhu unapređenja zdravlja i poboljšanja vrsnoće života. Prirodne činitelje korisnici sami primjenjuju, izvan zdravstvenih ustanova, po slobodnom režimu ali u skladu s preporukama liječnika. Principi tehnike primjene prirodnih ljekovitih činitelja u korisnika jesu terapijska aktivnost, kompleksna primjena i doziranje: Terapijska aktivnost - liječnik u korisnika aktivno primjenjuje pojedina prirodna terapijska sredstva i postupke. Kompleksna primjena - ne koriste se samo pojedini prirodni ljekoviti činitelji, nego svi raspoloživi.

Doziranje - svaki pojedini prirodni ljekoviti činitelj i postupak treba individualno dozirati, kao što je to slučaj u primjeni lijekova i fizikalnoterapijskih postupaka u okviru tzv. personalizirane medicine. Shematsko doziranje prirodnih ljekovitih činitelja treba izbjegavati, budući da su nedovoljne doze nedjelotvorne, a prevelike doze štetne. Za određivanje doze prirodnih ljekovitih činitelja potrebno je prethodno izmjeriti, gdje je to moguće, jačinu pojedinih činitelja.

Balneoreakcija Nakon 3-12 dana uporabe prirodnih ljekovitih činitelja u korisnika se može pojaviti balneoreakcija (klimatoreakcija, talasoreakcija, prirodna lječilišna reakcija). To je pojava različitih općih i mjesnih simptoma, kao što su npr. umor, depresija, nesanica, gubitak teka, probavne smetnje, hunjavica, povišena tjelesna temperatura, osip i bol u bolesnim i/ili oštećenim dijelovima tijela. Spomenuti se simptomi nakon nekoliko dana spontano izgube i ne treba ih liječiti. Balneoreakcija je pokazatelj reaktivnosti organizma na primjenu prirodnih ljekovi-

Tablica 1: Prirodni ljekoviti činitelji Klimatski

Morski

Toplični

promjena klimatskog mjesta

klima

termomineralne vode

klimatska počela i činitelji

čistoća zraka

peloidi

klimatski postupci

morska voda

naftalan

čistoća zraka

alge

klima

sunčevo zračenje

biljni pokrov

čistoća zraka

morski činitelji

šetnice i staze

biljni pokrov

kraške špilje

sunčevo zračenje

šetnice i staze

rudnici soli

pijesak

sunčevo zračenje

solanski peloid morski peloid (liman)



tih činitelja. Ona je znak njihove jačine, što se treba uzeti u obzir prilikim doziranja prirodnih ljekovitih činitelja.

Lječilišni uvjeti Za optimalne rezultate primjene prirodnih ljekovitih činitelja na njihovu nalazištu i/ili mjestu primjene u lječilištu i lječilišnom mjestu potrebno je zadovoljiti lječilišne uvjete primjene. Ti su uvjeti, izdvojeni tijekom razvitka lječilišne medicine u 19. stoljeću, prikazani u tablici 2.

Tablica 2: Lječilišni uvjeti primjene prirodnih ljekovitih činitelja Lječilišni uvjeti

dnevni raspored zdrava i/ili dijetalna prehrana isključenje pušenja, alkohola, droga i štetnih navika jutarnja tjelovježba boravak na čistom zraku društveni programi kulturni programi rekreacijski i športski programi duhovni programi isključenje buke i zagađenja zraka

Lječilišni uvjeti primjene prirodnih ljekovitih činitelja uključuju dnevni raspored obroka, liječenja, odmora i slobodnoga vremena. Preporuča se doručkovati od 8 do 9 sati, ručati od 13 do 14 i večerati od 18 do 19 sati. Liječenje se provodi u prijepodnevnim i/ili poslijepodnevnim satima, dnevni odmor poslije ručka a noćni od 22 sata navečer do 7 sati ujutro. U slobodno vrijeme provode se različite rekreacijske, društvene, kulturne i duhovne djelatnosti. Zdrava prehrana predpostavlja zdravi način njezina dobivanja, pripreme i uzimanja. Obroci, određene kalorijske (džulske) energetske vrijednosti, moraju imati uravnotežen sastav bjelančevina, masti, ugljikohidrata, minerala i vitamina, a dijetalna prehrana mora biti osobno prilagođena svakomu korisniku. Isključenje pušenja, alkohola, droga i štetnih navika (neredovitost uzimanja obroka, sjedenje, raspored odmora) preduvjet su korisnoga dje-

lovanja prirodnih ljekovitih činitelja. Jutarnja tjelovježba, naročito na čistomu zraku, vrlo povoljno djeluje na sustav za kretanje, srčani, krvožilni i dišni sustav te duševno stanje. Cjelodnevni boravak na čistom zraku vrlo povoljno djeluje na cjelokupno tjelesno i duševno zdravlje. Društveni, kulturni, rekreacijski, športski i duhovni programi, koji uključuju raznovrsne sadržaje, vrlo su važni u lječilišnim uvjetima. Isključenje buke i zagađenja zraka u lječilišnim mjestima neophodno je u provođenju zdravstvenih programa.

Zdravstveni i lječilišni turizam Zdravstveni turizam, kao grana turističke djelatnosti, stručno i pod nadzorom koristi prirodne ljekovite činitelje i/ili postupke fizikalne i rehabilitacijske medicine sa ciljem očuvanja i unapređenja zdravlja i/ili poboljšanja vrsnoće života. U zdravstvenomu se turizmu koriste povoljna djelovanja klime, sunčeva zračenja, termomineralnih voda, jezera, mora, alga, peloida (morskih i slatkovodnih), pijeska i naftalana. Korisnik je turist, hotelski, u kampu i/ili privatno smješten gost koji živi odabranim načinom života, dok dio dana odvaja za primjenu spomenutih činitelja i postupaka. To su zdrave i/ili osobe s kroničnim oštećenjima sustava za kretanje, s određenim bolestima dišnoga, krvožilnoga i drugih sustava te kože. Zdravstveni turizam putem raznovrsnih prevencijskih programa pruža korisnicima povoljne učinke na njihovo tjelesno, duhovno i duševno zdravlje.

43

Lječilišni turizam je oblik turizma koji koristi postupke lječilišne medicine, provodi se i razvija u lječilišnim mjestima a služi za liječenje, oporavak i rehabilitaciju različitih bolesnika i drugih korisnika. Lječilišna medicina obuhvaća skup postupaka i/ili metoda primjene prirodnih ljekovitih činitelja, fizikalne i rehabilitacijske, kao i drugih grana medicine koji se koriste za očuvanje i unapređenje zdravlja, kao i za sprječavanje, liječenje, produženo liječenje, oporavak i rehabilitaciju različitih bolesti u prirodnim lječilištima. Primjena prirodnih ljekovitih činitelja započinje u davnoj prošlosti, prije nekoliko tisuća godina, u prirodnim lječilišnim mjestima, u kojima su ljudi tražili zdravlje i izlječenje od bolesti. Bila su to mjesta s izvorima termomineralnih voda i/ili peloida. U Rimsko doba se grade terme u Prevencijom do zdravlja



prirodnim lječilištima, gdje se koriste prirodni ljekoviti činitelji. Terme se grade i drugdje, a u svima su se koristile različite metode hidroterapije, termoterapije, mehanoterapije i kineziterapije. U Srednjemu vijeku se prirodni činitelji manje koriste. Znatan zamah ponovnoga korištenja prirodnih ljekovitih činitelja i razvitka lječilišne medicine započinje sredinom 18. stoljeća i traje narednih 200 godina. U prirodnim se lječilišnim mjestima razvija medicina uopće, a naročito oni njezini dijelovi koji su se bavili dijagnostikom i liječenjem bolesti sustava za kretanje, kao i određenim bolestima dišnoga, probavnoga i drugih sustava i kože. Zbog općenitog razvitka medicine, naročito u sveučilišnim i većim gradovima, napretka farmaceutske industrije, pronalaska i proizvodnje novih lijekova, kao i znatnog razvitka medicinske tehnologije, dolazi do potiskivanja prirodnih načina liječenja. Taj proces, započet u prvoj polovici 20. stoljeća, traje sve do danas u tzv. klasičnoj medicini.

44

Za razliku od toga, u tzv. komplementarnoj, alternativnoj i medicinama druge provenijencije, prirodni se ljekoviti činitelji donekle koriste, ali uz mnogobrojne različite istočnjačke, okultne i druge metode. Bez obzira na to, u svijetu i u nas sačuvala se primjena metoda korištenja prirodnih ljekovitih činitelja i lječilišne medicine u toplicama.

Prirodni oblici liječenja Danas u hrvatskim toplicama i tradicionalnim morskim lječilištima djeluju specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju i lječilišta. U njima se koriste termomineralna voda i peloidi, naftalan, morska voda i morska klima, dok su drugi načini prirodnoga liječenja zapostavljeni. Svrha je ovoga prikaza ukazati na prirodne ljekovite činitelje, kao temeljne potencijale zdravstvenoga i lječilišnoga turizma u Hrvatskoj. Primjena prirodnih ljekovitih činitelja dovela je do razvitka različitih oblika liječenja, ovisno o primijenjenom prirodnom ljekovitom činitelju. U nastavku navodimo niz takovih oblika prirodnoga liječenja. Klimatoterapija prvenstveno koristi prirodne ljekovite klimatske činitelje i prirodne lječilišne postupke, od kojih su se razvili sljedeći oblici liječenja:aeroterapija, helioterapija, talasoterapija, speleoterapija. Prevencijom do zdravlja

Tablica 3: Djelatna prirodna lječilišta u Republici Hrvatskoj Mjesto

Vrsta zdravstvene ustanove

Ljekoviti činitelji

Biograd

Specijalna bolnica za ortopediju

KT

Bizovac

Poliklinika "Bizovačke Toplice - medicinska rehabilitacija" Lječilište

Btmv

Crikvenica

Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Thalassotherapia

KT

Daruvar

Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Daruvarske Toplice

Btv

Ivanić Grad

Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Naftalan

Btmvn

Krapinske Toplice

Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju

Btvp

Lipik


Btmv

Makarska

Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Biokovka

KT

Nin

Specijalistička ambulanta

KTl

Opatija

Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, bolesti srca, pluća i reumatizam Thalassotherapia

KT

Rovinj

Bolnica za ortopediju i rehabilitaciju "Prim.dr. Martin Horvat"

KTps

Sv. Stjepan, Livade

Lječilište Istarske Toplice

Btmvp

Stubičke Toplice


Btv

Topusko

Lječilište

Btv

Varaždinske Toplice Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju

Btmp

Vela Luka

Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Kalos

KTl

Veli Lošinj

Lječilište za alergijske bolesti dišnih organa i kože

KT

*K klimatoterapijski, T talasoterapijski, B balneoterapijski tv termalna voda, tmv termomineralna voda, p peloid, l liman, ps pijesak, n naftalan.

Talasoterapija (marinoterapija) prvenstveno koristi prirodne ljekovite morske činitelje i prirodne lječilišne postupke, od kojih su se razvili sljedeći oblici liječenja: klimatoterapija, aeroterapija, hidroterapija, algoterapija, aromaterapija, kineziterapija, helioterapija, psamoterapija, peloidoterapija, limanoterapija. Balneoterapija prvenstveno koristi termomineralne vode, peloide i naftalan kroz različite njihove postupke, od kojih su se razvili sljedeći oblici liječenja: hidroterapija, peloidoterapija, naftalanoterapija.

šavanje, potkožna injekcija, unutarmišićna injekcija, iontoforeza, ultrazvuk.

Djelatna prirodna lječilišta u Hrvatskoj Hrvatska je bogata nalazištima različitih prirodnih ljekovitih činitelja, kojih ima više od 220. U njoj danas djeluje 17 prirodnih lječilišta s različitim zdravstvenim ustanovama prikazanim u tablici 3. Tijekom vremena u Hrvatskoj je djelovalo, pored danas djelatnih lječilišta i lječilišnih mjesta, i

Spomenuti činitelji se koriste na različite načine, od koji su najčešći: kupelj, oblog, zavoj, tuširanje, hidromasaža, hidrogimnastika, inhalacija, pijenje, mikroklizma, vaginalno oro-

mnoga druga koja su, na sebi svojstven način, pridonijela razvitku zdravstvenoga turizma i lječilišnoga turizma, kao i lječilišne medicine.

ti




Testovi rizika prijeloma Mirjana Novaković, dr.med. spec. fizikalne medicine i rehabilitacije Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice

Faktori rizika i prediktori niske košane mase djelom su oni na koje se ne može utjecati: • Dob (od 45. do 85. godine -

Tip II: • pacijenti muškarci i žene u istom omjeru, • najčešće se javlja u dubljoj starosti, nakon 70. godine života, • često se zove i „senilna osteoporoza“, • najviše patoloških promjena u predjelu kralježnice, kukova i ruku.

46 Osteoporoza je sistemska metabolička bolest koju karakterizira smanjenje mineralne gustoće kostiju, tj., poremećena mikroarhitektura koja uzrokuje povećanu lomljivost kosti. Od osteoporoze boluje svaka treća žena i svaki peti muškarac nakon 50 godine života. Osteoporozu možemo podijeliti na primarnu i sekundarnu. Primarna osteoporoza je najčešći tip osteoporoze. Oko 95% svih bolesnika osteoporoze imaju ovu vrstu bolesti. Kod primarne osteoporoze je razlog za nastajanje bolesti u samim kostima i ne može se točno odrediti uzrok nastanka. Može se pojaviti u svakoj životnoj dobi. Kod primarne osteoporoze postoje dva tipa. Tip I: • najčešći pacijenti su žene, • najčešće se pojavljuje za vrijeme ili nakon klimakterija, zbog poremećaja u hormonalnoj ravnoteži, • najviše patoloških promjena u predjelu kralježnice, rebara, kukova i donjeg dijela ruke.


Sekundarna osteoporoza je mnogo rjeđa od primarne. Njezini uzroci su uglavnom poznati. Ona je posljedica bolesti ili nedostataka, kao na primjer nedovoljnog uzimanja kalcija iz hrane, kroničnih bolesti probavnih organa, bolesti bubrega, jetre ili dijabetesa. Sekundarnu osteoporozu imaju muškarci i žene u istom omjeru. U starosti se gustoća kostiju smanjuje, što je normalan proces. Ljudske kosti su tkivo koje se sastoji od proteina i minerala i koje se redovno obnavljaju. Od 35. do 40. godine života se koštano tkivo počinje smanjivati, što je dio procesa starenja. U prosjeku svaka osoba izgubi između 40te i 70-te godine oko trećinu koštane mase. Ovo normalno smanjivanje koštane mase postaje bolest ako se odvija prebrzo ili u pretjeranoj količini i time kosti puno lakše pucaju.

svakih 10 godina se povećava rizik prijeloma kod žena 8 puta, a kod muškaraca 5 puta). Svakih 10 godina sa starošću raste rizik prijeloma 2,9 puta. • Spol - iznad 50. godine ži-

vota incidencija prijeloma za žene je veća 3 puta. • Prethodni prijelom - pove-

ćava rizik prijeloma između 1,5 - 1,9 puta bez obzira na vrijednost mineralne gustoće (BMD). • Genetika (osteoproza i prije-

lomi u roditelja, braće). Utjecaj genetike je između 50% i 70%, u nekim studijama 80% i 90%. Žene čija majka je prije 80. godine života imala prijelom ima dvostruko veći rizik za prijelom. • Rasa - žene bijele rase imaju

2,5 puta veći rizik prijeloma nego crna rasa.

Prema tome, karakteristika osteoporoze su česta lomljenja kostiju zbog smanjene gustoće kostiju. Posebno su ugroženi kralježnica, kukovi i kosti zglobova ruku.

Najugroženije su žene u menopauzi i stari ljudi. Žene imaju 30% manju koštanu masu od muškaraca. Maksimalna gustoća kosti je od 28 godine do 38 godine života, nakon čega se postepeno smanjuje, da bi nakon menopauze žene gubile 2-3% koštane mase godišnje.

Lijekovi koji povećavaju rizik su: kortikosteridi, antikoagulantna terapija, antikonvulzivi, litij, alumnij, tamoksifen, kemoterapija.

Osteoporoza se razvija asimptomatski. Radi toga cilj je pronaći rizične osobe, obraditi ih i uključiti u liječenje, u svrhu spriječavanja prijeloma.



Procjene rizika za frakturu Mjerenje mineralne gustoće kosti još je uvijek “zlatni standard“ u dijagnostici bolesti. Preporučuje se: - svim ženama u dobi od 65 godina života i kasnije, - ženama u postmenopauzi mlađim od 65 godina života koje imaju jedan ili više čimbenika prijeloma, - ponavljanje obrade nakon 3-5 godina ukoliko nema predisponirajućeg faktora ili svakih 1,5 do 2 godine ukoliko ima predisponirajućih faktora. DXA (dvofotonska apsorpciometrija X zraka) mjeri okrajak bedrene kosti, slabinskih kralježaka i distalne trećine podlaktice. Nalaz može biti: Normalan nalaz T score > 1 (BMD - mineralna gustoća nije manja od -1 standardne devijacije ispod srednje vrijednosti za odrasle žene). Osteopenija T score -1 do -2,5 (BMD od -1 do -2,5, SD ispod srednje vrijednosti za odrasle žene). Osteoporoza T score < -2,5 ili niže (BMD -2,5 SD ili više ispod normalne srednje vrijednosti). Starija dob ima veći prediktivni utjecaj povećanog rizika za prijelom. Kombinacija T scora i drugih rizičnih faktora daje najbolju procjenu za bolesnika. Ako se pretrpi netraumatska fraktura bez obzira na T score, dijagnoza se može postaviti.

Faktori na koje se može utjecati: • dugotrajni niski unos kal-

cija, D vitamina, proteina, prekomjerno uživanje alkohola, kave • Nedostatak estrogena

(rana menopauza). Deficit estrogena koindicira sa smanjenjem mineralne gustoće kosti. Svakih 8-10 godina izgubi se 20% do 30% trabekularne kosti i 5% do 10% kortikalne kosti. • hipogonadizam kod

muškaraca • niska izloženost suncu • index tjelesne mase <19 • fizička aktivnost • arhitektonske prepreke • pridružene bolesti upalni

reumatizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam • kontinuirana terapija kor-

tikosteroidima (više od 3 mjeseca u kontinuitetu), citostatici, antikonvulzivi, antikoagulansi, heparin, litij.

Skala rizika U kliničkoj praksi koriste se testovi da bi se selekcionirali bolesnici s višim rizikom. Osim gustoće kosti, postoje drugi rizici koji se koriste, kao npr. WHO algoritam rizika od prijeloma - FRAX (engl. WHO Fracture Risk Assessment Tool). FRAX izračunava vjerojatnost prijeloma kuka, kralježaka, nadlaktice i podlaktice u sljedećih 10 godina kod muškaraca i žena između 40 i 90 godina s malom mineralnom gustoćom i kod osoba koje nisu bile na terapiji. Kombiniraju se klinički faktori rizika sa ili bez nalaza BMD kosti na vratu natkoljenice. FRAX sadrži podatke različite za pojedine zemlje i regionalne razlike prehrane, načina života. Izvor: .shef.ac.uk/FRAX/tool Prevencijom do zdravlja



Imate li rizik za osteoporozu?

Minutni test rizika za osteoporozu (IOF) 1 Da li je netko od roditelja imao prijelom nakon manjeg traumatskog pada? DA

NE

2 Da li su vaši roditelji bili pogrbljeni? DA

NE

3 Da li ste stariji od 40 godina? DA

NE

4 Da li ste slomili kost nakon manje traume, u odraslim godinama?

48

DA

NE

5 Da li često padate (više od jednog puta zadnju godinu)? DA

NE

6 Da li ste nakon 40. godine života izgubili do 3 cm visine? DA

NE

Za žene:

Vaši rizici načinom života:

11 Za žene iznad 45. godine: Da li je menopauza nastupila i prije 45 godine?

15 Da li redovno pijete alkohol (više od 2 čaše alkohola dnevno)?

DA

12 Da li ste imali period bez menstruacije više od 12 mjeseci (osim trudnoće, stanja nakon operacije maternice)? DA

NE

Za muškarce: 14 Da li ste imali impotenciju, smanjenje libida ili druge simptome radi niskog testosterona? DA

16 Da li puštite ili ste pušili kontinuirano? DA

DA

NE

9 Da li vam je dijagnosticiran reumatoidni artritis? DA

NE

10 Da li vam je dijagnosticiran pojačan rad štitnjače, dijabetes, gastrointestinalna bolest ili Crohnova bolest? DA Prevencijom do zdravlja

NE

18 Da li izbjegavate mlijeko i mliječne proizvode radi alergije, bez suplementacije kalcija? DA

NE

19 Da li boravite manje od 10 minuta dnevno na suncu, a ne uzimate D vitamin?

NE

DA

NE

NE

8 Da li ste koristili kortikosteroide više od 3 mjeseca? DA

NE

17 Da li je vaša fizička aktivnost (hodanje, trčanje, rad u vrtu, kući) manja od 30 minuta dnevno?

7 Da li ste podhranjeni (BMI <19)? DA

NE

NE

13 Da li su vam odstranjeni jajnici prije 50. godine života, a da niste uzimali nadomjesnu hormonalnu terapiju? DA

DA

NE

NE

Za razumjevanje vaših odgovora: Ako ste odgovorili sa DA na neka od pitanja, ne znači da imate osteoporozu. Pozitivan odgovor jednostavno znači da imate kliničke faktore rizika koji mogu voditi do osteoporoze i prijeloma. Odnesite test vašem liječniku koji će Vam dati FRAX test vjerojatnosti prijeloma kuka i drugih kostiju u sljedećih 10 godina. Ako nemate ili imate par rizika razgovarajte sa svojim liječnikom koji će pratiti i procjenivati stanje Vaših kostiju u budućnosti. Ukoliko imate rizik za osteoporozu neophodno je posjetiti liječnika koji će provesti pregled, laboratorijsku obradu, uključujući markere pregradnje kosti, rentgensku obradu dijela skeleta te koštanu denzitometriju.



Vježbe za kroničnu križobolju Vjekoslav Grgić, dr.med. specijalist fizijatar Ordinacija fizikalne medicine Bosanska 10, Zagreb

Kronična križobolja, odnosno bol u donjem dijelu leđa prisutna dulje od tri mjeseca, velik je ne samo medicinski nego i socioekonomski problem. Za liječenje bolesnika s kroničnom križoboljom troše se znatna financijska sredstva što uvelike opterećuje zdravstveni sustav, kao i društvo u cjelini. Samo u 10% slučajeva može se utvrditi uzrok boli (specifična križobolja). Najčešće je riječ o degenerativnim promjenama, a u 90% slučajeva ni s pomoću sofisticiranih slikovnih metoda prikaza struktura kralježnice (MRI) ne može se utvrditi koja je struktura generator boli (nespecifična križobolja). Danas je sve više dokaza da su funkcijski (neorganski) poremećaji mišića fleksora i ekstenzora slabinske kralježnice i kukova te funkcijski poremećaji malih zglobova slabinske kralježnice najčešći generatori kronične boli u donjem dijelu leđa (funkcijski poremećaj= disfunkcija). Funkcijski poremećaji mišića podrazumijevaju povišen tonus (hipertonija), skraćenje, snižen tonus (hipotonija) i slabost strukturno nepromijenjenih mišića (uredan MRI), a funkcijski poremećaji malih kralježničnih zglobova podrazumijevaju funkcijske blokade tih zglobova. Funkcijske blokade, koje se mogu osloboditi primjenom manualne terapije (kiropraktike), zapravo su mehaničke blokade uzrokovane uklještenjem meniskoida. Meniskoidi su pokretni izdanci opne koja s unutrašnje strane oblaže zglobne čahure i luči zglobnu tekućinu. Zglobovi slabinske kralježnice obično imaju 2-3 meniskoida. Mogu se blokirati (ukliještiti) strukturno nepromijenjeni kao i degenerativno promijenjeni zglobovi. Degenerativno promijenjeni zglobovi skloni su funkcijskim blokadama. Radiološkim pretragama mogu se otkriti samo organski poremećaji koji zahvaćaju strukture kra-

lježnice (primjerice, degenerativne promjene, upalne promjene, tumorski procesi, metastaze, ruptura mišića, krvarenje u mišiću i dr.).

Važno je istaknuti da se funkcijski poremećaji kralježničnih mišića kao i funkcijske blokade kralježničnih zglobova ne mogu otkriti radiološkim pretragama (rtg, CT, MRI). S druge strane, ti se poremećaji mogu bez ikakvih teškoća dijagnosticirati kliničkim pregledom koji uključuje fizijatrijski pregled i manualni funkcijski pregled (domena manualne medicine). Liječnici s izobrazbom u manualnoj medicini bave se dijagnostikom i terapijom funkcijskih poremećaja kralježnice. Budući da funkcijski poremećaji najbolje reagiraju na ciljanu terapiju (primjerice, deblokada blokiranih zglobova primjenom manualne terapije), klinički pregled bolesnika s kroničnom boli u donjem dijelu leđa od osobite je važnosti za odabir i uspjeh terapije. S obzirom na to da se funkcijski poremećaji ne mogu otkriti radiološkim pretragama, bol u donjem dijelu leđa uzrokovana funkcijskim poremećajima nerijetko se poistovjećuje s psihogenom boli. No, lijekovi koji djeluju na psihu (antidepresivi, sedativi, anksiolitici) zasigurno neće riješiti bolove u donjem dijelu leđa uzrokovane disfunkcijom kralježničnih mišića i zglobova. Da su određeni disfunkcionalni mišići i blokirani zglobovi doista generatori boli može se potvrditi anestetičkim blokadama. Smanjenje boli za 80% ili više u vremenu djelovanja lokalnog anestetika upućuje na zaključak da je anestezirana struktura sigurno izvorište boli (primjerice, prestanak boli nakon aplikacije anestetika u blokirane zglobove i/ili hipertonične mišiće). U bolesnika u kojih se ni kliničkim pregledom ni dostupnim dijagnostičkim pretragama

ne može utvrditi uzrok boli te u bolesnika s neskladom između kliničkog nalaza i subjektivnih tegoba, pozornost valja usmjeriti na psiho-socijalne čimbenike koji mogu imati važnu ulogu u pojavljivanju i jačini boli (kronični stres, depresivno raspoloženje, nezadovoljstvo radnim mjestom i dr.). Kineziterapija (medicinske vježbe, terapijske vježbe) jedna je od najvažnijih metoda liječenja kronične boli u donjem dijelu leđa. Iako postoji više vrsta vježbi (vježbe istezanja, vježbe jačanja, vježbe za povećanje opsega pokreta i dr.) i više programa vježbi, koje su osmislili različiti autori (Williamsove fleksijske vježbe, McKenzijeve ekstenzijske vježbe, vježbe lumbalne stabilizacije prema Jullu i Richardsonu i dr.), klinička su istraživanja pokazala da nijedan tip vježbi ne pokazuje bolje rezultate od drugih. Standardni programi ne odgovaraju ni svim uzrocima križobolje, kao ni svim bolesnicima s određenim uzrokom boli. Stoga medicinski stručnjaci sve više preporučuju individualni pristup, tj. propisivanje vježbi na temelju kliničkog pregleda bolesnika. Unatoč toj preporuci liječnici se uglavnom i dalje drže ustaljenih šablona prilikom propisivanja vježbi i vrlo rijetko propisuju ciljane vježbe. U posljednje vrijeme osobito su popularne kombinirane vježbe koje uključuju elemente iz različitih standardnih programa. Uobičajene komponente kombiniranih vježbi jesu ekstenzijske vježbe za jačanje slabinskih ekstenzora i hiperekstenzijske vježbe za poboljšanje pokretljivosti slabinske kralježnice. No, prema rezultatima nedavnog istraživanja kliničkih karakteristika bolesnika s kroničnom boli u donjem dijelu leđa, studijom je bilo obuhvaćeno 920 bolesnika


49



50

(420 bolesnika s nespecifičnom križoboljom, 420 bolesnika s degenerativnim promjenama, 80 bolesnika s kroničnom boli nakon operacije hernije lumbalnog diska), ekstenzijske i hiperekstenzijske vježbe kontraproduktivne su za većinu bolesnika. Naime, bolesnici iz sve tri skupne ispitanika gotovo u pravilu imali su hipertonične (skraćene) slabinske ekstenzore i blokirane (hipomobilne) kralježnične zglobove u više razina najčešće obostrano pa se na temelju toga može zaključiti da su ekstenzijske vježbe koje dovode do kontrakcije (skraćivanja) slabinskih ekstenzora i hiperekstenzijske vježbe koje dovode do primicanja ploha malih kralježničnih zglobova neprikladne za većinu bolesnika. U svakom slučaju, skraćene slabinske ekstenzore treba istezati, a ne kontrahirati (jačati), dok blokirane plohe malih kralježničnih zglobova treba razmicati, a ne primicati. Brojni bolesnici koji su prakticirali kombinirane vježbe primijetili su da im najviše odgovaraju vježbe koje se izvode iz ležećeg položaja na leđima (vježbe fleksijskog tipa), a najmanje vježbe koje se izvode iz ležećeg položaja na trbuhu, prije svega ekstenzijske i/ili hiperekstenzijske vježbe. Postavlja se pitanje kako odabrati vježbe koje će djelovati doista ciljano na zahvaćene mišiće i zglobove. Naime, samo ciljanim djelovanjem na disfunkcionalne mišiće i blokirane (hipomobilne) zglobove može se poboljšati fleksibilnost i izdržljivost slabinske kralježnice i smanjiti bol. Važno je istaknuti da smanjena fleksibilnost i izdržljivost slabinske kralježnice i kronična bol mogu uvelike utjecati na radnu sposobnost i kvalitetu života bolesnika s kroničnom križoboljom. U svrhu ciljanog djelovanja na zahvaćene mišiće i zglobove prije propisivanja vježbi svakako je potrebno utvrditi funkcijsko stanje najvažnijih mišića fleksora i ekstenzora slabinske kralježnice i kukova te funkcijsko stanje malih zglobova slabinske kralježnice. Obavezno treba testirati slabinske ekstenzore, mišiće psoase (fleksori slabinske kralježnice i kukova), mišiće stražnje lože natkoljenice (ekstenzori kuka), trbušne mišiće (fleksori slabinske kralježnice) i glutealne mišiće (mišići stražnjice; ekstenzori kuka). Mišićna funkcija procjenjuje se na temelju rezultata testiranja fleksibilnosti (elastičnosti) toničkih mišića i snage fazičnih mišića. Slabinski ekstenzori, mišići psoasi i mišići stražnje lože natkoljenice spadaju u toničke mišiće, a trbušni i glutealni mišići spadaju u fazične mišiće. Tonički mišići skloni su skraćenju, a fazični mišići skloni su hipotoniji odnosno slabljenju. U održavanju posturalne stabilnosti tijela tonički su mišići pretežito u kontrahiranom stanju što pridonosi skraćenju njihovih struktura, dok su fazični mišići pretežito u opuštenom stanju što pridonosi slabljenju tonusa i Prevencijom do zdravlja

snage tih mišića. Funkcijsko stanje malih kralježničnih zglobova procjenjuje se na temelju rezultata testiranja aktivne i pasivne (segmentne) pokretljivosti slabinske kralježnice. Opseg aktivnih i pasivnih pokreta može biti normalan, smanjen (hipomobilnost) ili povećan (hipermobilnost).

Zajednička klinička obilježja bolesnika s kroničnom križoboljom Iako je individualni pristup zasigurno najbolji u propisivanju vježbi bolesnicima s kroničnom križoboljom, rezultati istraživanja kliničkih karakteristika tih bolesnika pokazali su da velika većina bolesnika ima zajednička klinička obilježja, tj. ima gotovo identične karakteristike najvažnijih kliničkih parametara za odabir vježbi: 1. hipertonične/skraćene slabinske ekstenzore, 2. hipertonične/skraćene mišiće psoase, 3. skraćene mišiće stražnje lože natkoljenice, 4. hipotonične/slabe trbušne i glutealne mišiće, 5. ograničenu aktivnu i pasivnu pokretljivost slabinske kralježnice i 6. bolne aktivne pokrete. Iz rezultata istraživanja kliničkih karakteristika bolesnika proizlazi zaključak da većini bolesnika zapravo odgovara istovjetan program terapijskih vježbi.

Program ciljanih vježbi za kroničnu križobolju Polazeći od zajedničkih kliničkih obilježja većine bolesnika uključenih u studiju autor studije sastavio je program vježbi koji se nameće kao program prvog izbora za liječenje kronične križobolje (slika 1.: vježbe 1.16.). Riječ je o programu koji se može lako naučiti i pogodan je za izvođenje u kući. Glavna prednost ovog programa pred standardnim programima i kombiniranim vježbama ogleda se u ciljanom djelovanju na disfunkcionalne mišiće i hipomobilne (blokirane) kralježnične zglobove. Vježbe iz ovog programa podjednako su prikladne za bolesnike s nespecifičnom križoboljom, bolesnike s degenerativnim promjenama i operirane bolesnike (hernija lumbalnog diska).

Program vježbi sastavljen na temelju zajedničkih kliničkih obilježja bolesnika sadržava ove komponente: 1. vježbe istezanje slabinskih ekstenzora, 2. vježbe istezanja mišića psoasa, 3. vježbe istezanja mišića stražnje lože natkoljenice, 4. vježbe jačanja trbušnih mišića, 5. vježbe jačanja glutealnih mišića 6. fleksijske vježbe za povećanje opsega pokreta slabinske kralježnice.

Vježbe istezanje slabinskih ekstenzora i vježbe jačanja trbušnih mišića vrlo su bitne komponente programa ciljanih vježbi. Istezanjem slabinskih ekstenzora poboljšava se njihova fleksibilnost i izdržljivost, a jačanjem trbušnih mišića povećava se njihova snaga i tonus. U skladu s poboljšanjem snage i tonusa trbušnih mišića povisuje se i tlak u trbušnoj šupljini, što uvelike pridonosi rasterećenju slabinske kralježnice odnosno smanjenju boli. Uvriježeno mišljenje da bolesnici s kroničnom križoboljom trebaju jačati i trbušne i leđne mišiće u svrhu pojačanja ''mišićnog korzeta'' oko slabinske kralježnice u kontradikciji je s najčešće skraćenim slabinskim ekstenzorima u većine bolesnika. Snaga skraćenih slabinskih ekstenzora relativno je smanjena zbog nefleksibilnosti njihovih struktura. Vježbe istezanja mišića psoasa također su vrlo bitna komponenta programa ciljanih vježbi. Poboljšanjem fleksibilnosti skraćenih psoasa smanjuje se prenaprezanje njihovih tetiva i tetivnih hvatišta. Na taj način smanjuje se i bol uzrokovana sindromom prenaprezanja (engl. overuse injuries). U svrhu poboljšanja narušene ravnoteže između fleksora i ekstenzora kuka važno je istezati mišiće stražnje lože natkoljenice



te jačati glutealne mišiće. Fleksijske vježbe za povećanje opsega pokreta slabinske kralježnice osobito su važna komponenta programa ciljanih vježbi (vježbe: 7.10.). One zapravo imaju trostruki učinak. Osim razmicanja ploha malih kralježničnih zglobova i poboljšanja pokretljivosti slabinske kralježnice, tim se vježbama postiže i učinak istezanja skraćenih slabinskih ekstenzora te skraćenih mišića stražnje lože natkoljenice (vježbe: 7.-10.: nakon što je dosegnuta maksimalna fleksija u zglobu kuka laganim dodatnim povećanjem fleksije postiže se učinak istezanja tih mišića). Uobičajeno istezanje mišića stražnje lože natkoljenice s ispruženom nogom treba izbjegavati. Naime, istezanje tih mišića s ispruženom nogom može dovesti do prekomjernog istezanje korjenova ishijadičnog živca i pojačanja boli ne samo u bolesnika s degenerativnim promjenama nego i u bolesnika s nespecifičnom križoboljom. S pomoću fleksijskih vježbi može se poboljšati pokretljivost ne samo u smjeru fleksije nego i u drugim smjerovima. Zglobovi slabinske kralježnice mogu se mobilizirati i u smjeru rotacije ako rotacijski pokreti ne uzrokuju bol (vježba 6.). Smanjenje boli spada u prioritete kineziterapije u bolesnika s kroničnom križoboljom. Primjenom ciljanih vježbi može se postići znatno smanjenje aktivnosti receptora za bol smještenih u kralježničnim mišićima, zglobovima i diskovima. Na taj način može se postići značajno smanjenje boli. Osim toga, primjenom ciljanih vježbi može se smanjiti i iritacija (kompresija) korjenova ishijadičnog živca putem kojih se bol iz donjeg dijela leđa nerijetko širi u noge (lumboishialgija).

Kontraindikacije i ograničenja za izvođenje ciljanih vježbi Prije propisivanja bilo kojih vježbi potrebno je isključiti opće kontraindikacije za njihovu primjenu (srčana slabost, oštećena plućna i bubrežna funkcija, akutne upale, akutne ozljede). Određena ograničenja za izvođenje pojedinih vježbi iz programa ciljanih vježbi, koja su najčešće ''tehničke'' naravi, mogu se utvrditi kliničkim pregledom (primjerice, ograničena pokretljivost kuka i/ili koljena ometa izvođenje fleksijskih vježbi). Važno je istaknuti da vježbe istezanja slabinskih ekstenzora i vježbe istezanja mišića psoasa, koje su sastavni dio programa ciljanih vježbi, nisu prikladne za bolesnika s prekomjernom pokretljivošću slabinske kralježnice, odnosno za bolesnike s prekomjernom pokretljivošću kukova (hipermobilni sindrom). Konstitucijska hipermobilnost, koja se može dijagnosticirati kliničkim pregledom, prisutna je u 4-13% odrasle populacije. Fleksijske vježbe za povećanje opsega pokreta slabinske kralježnice ne smiju se primjenjivati u prva tri mjeseca nakon operacije hernije lumbalnog diska. Kliničkim pregledom, koji ne oduzima puno vremena uvježbanim kliničarima, može se vrlo brzo procijeniti jesu li vježbe iz programa ciljanih vježbi prikladne za određenog bolesnika ili postoje određena ograničenja za njihovu promjenu. U svakom slučaju, prije uključivanja u program vježbanja preporučljivo je obaviti fizijatrijski pregled.

Učinkovitost ciljanih vježbi Prema zapažanjima autora programa ciljanih vježbi za kroničnu križobolju većina bolesnika koji su redovito prakticirali vježbe iz tog programa primijetila je znatno smanjenje boli te poboljšanje fleksibilnosti i izdržljivosti slabinske kralježnice. Subjektivno poboljšanje najčešće je bilo u skladu s objektivnim poboljšanjem funkcijskog statusa slabinske kralježnice. No, važno je istaknuti da je riječ o bolesnicima koji su u određenim vremenskim intervalima tretirani i manualnom terapijom (mobilizacija i manipulacija blokiranih zglobova) budući da se kombiniranom terapijom postižu puno bolji rezultati. Malobrojni bolesnici (oko 2-3%) primijetili su pojačanje boli. Riječ je prije svega o bolesnicima s jako nefleksibilnom slabinskom kralježnicom koji su prekomjerno istezali slabinske ekstenzore i/ili prekomjerno razmicali plohe malih kralježničnih zglobova. Stoga sve bolesnike s jako nefleksibilnom slabinskom kralježnicom valja upozoriti da fleksijske vježbe za povećanje opsega pokreta slabinske kralježnice ne izvode prejako. Detaljna procjena učinkovitosti programa ciljanih vježbi za kroničnu križobolju svakako bi trebala biti predmetom budućih istraživanja. Prevencijom do zdravlja



Program vježbi za kroničnu križobolju sastavljen na temelju zajedničkih kliničkih obilježja bolesnika Vježba 5. Početni položaj kao u vježbi 1. Dotaknite prstima jedne ruke vanjski dio suprotnog koljena. Zadržite i vratite u početni položaj. Ponovite isto sa suprotnom rukom i nogom. Dje-

Opće napomene Program vježbi za kroničnu križobolju sastavljen na temelju zajedničkih kliničkih obilježja bolesnika optimalan je za većinu bolesnika. Prije nego što počnete vježbati preporučljivo je obaviti fizijatrijski pregled. U početku svaku vježbu treba izvoditi 3-5 puta, postepeno povećavajući broj ponavljanja do ukupno 10. Može se ponoviti više ciklusa s pauzama. Svaki položaj treba zadržati 3-5 sekundi i zatim odmoriti 5 sekundi. Vježbe ne smiju pojačavati niti izazivati bol.

52

Vježba 1. Početni položaj: legnite na leđa, stavite jastučić pod glavu, savijte koljena, ruke ispružite pokraj tijela. Napnite trbušne mišiće, odnosno uvucite trbuh prema kralježnici i pritisnite križa prema podlozi. Zadržite i vratite u početni položaj. Djelovanje: jačanje trbušnih mišića.

Vježba 2. Početni položaj kao u vježbi 1. Ruke ispružite iznad glave, ali ne do kraja, tako da se križa ne odižu od podloge. Zadržite i vratite u početni položaj. Djelovanje: jačanje trbušnih mišića.

Vježba 3. Početni položaj kao u vježbi 1. Podignite glavu i ramena od podloge i prstima dotaknite koljena. Zadržite i vratite u početni položaj. Djelovanje: jačanje trbušnih mišića.

Vježba 4. Početni položaj kao u vježbi 1. Podignite nogu, savijte kuk i koljeno do kuta od 90 stupnjeva, suprotnom rukom gurajte koljeno, a koljenom pružajte otpor tako da se ne mijenja položaj koljena. Zadržite i vratite u početni položaj. Ponovite vježbu sa suprotnom rukom i nogom. Djelovanje: jačanje trbušnih mišića. Prevencijom do zdravlja

lovanje: jačanje trbušnih mišića.

Vježba 6. Početni položaj kao u vježbi 1. Ruke raširite u stranu, zaokrenite oba koljena u stranu dok osjećate ugodno istezanje u donjem dijelu leđa, a glavu okrenite u suprotnom smjeru. Zadržite i vratite u početni položaj. Ponovite vježbu u suprotnu stranu. Djelovanje: istezanje slabinskih ekstenzora, mobilizacija slabinskih zglobova.

Vježba 7a. Početni položaj kao u vježbi 1. Podignite nogu i obuhvatite koljeno rukama. Polako privucite koljeno prema prsima dok osjećate ugodno istezanje u donjem dijelu leđa i stražnjici. Zadržite i vratite u početni položaj. Ponovite isto sa suprotnom nogom. Djelovanje: istezanje slabinskih ekstenzora i mišića stražnje lože natkoljenice, mobilizacija slabinskih zglobova.

Vježba 7b. Učinak vježbe 7a. može se poboljšati podizanjem glave i ramena od podloge i primicanjem čela prema koljenu. Djelovanje: istezanje slabinskih ekstenzora i mišića stražnje lože natkoljenice, mobilizacija slabinskih zglobova, jačanje trbušnih mišića.

Vježba 8a. Početni položaj: kao u vježbi 1. Podignite jednu pa drugu nogu i obuhvatite oba koljena rukama. Polako privucite koljena prema prsima dok osjećate ugodno istezanje u donjem dijelu leđa i stražnjicama. Zadržite i vratite u početni položaj (spustite noge polako, prvo jednu pa drugu). Djelovanje: istezanje slabinskih ekstenzora i mišića stražnje lože natkoljenice, mobilizacija slabinskih zglobova.



Vježba 8b. Učinak vježbe 8a. može se poboljšati podizanjem glave i ramena od podloge i primicanjem čela prema koljenima. Djelovanje: istezanje slabinskih ekstenzora i mišića stražnje lože natkoljenice, mobilizacija slabinskih zglobova, jačanje trbušnih mišića.

Vježba 12. Početni položaj kao u vježbi 11. Savijte stopala i oslonite se na nožne prste. Zategnite mišiće stražnjice, bedra i lista. Zadržite i vratite u početni položaj. Djelovanje: jačanje mišića stražnjice, istezanje mišića stražnje lože natkoljenice i mišića psoasa.

Vježba 9a. Početni položaj kao u vježbi 1. Podignite nogu i obuhvatite bedro ispod koljena. Polako privucite koljeno prema prsima dok osjećate ugodno istezanje u donjem dijelu leđa i stražnjici. Zadržite i vratite u početni položaj. Ponovite isto sa suprotnom nogom. Djelovanje: istezanje slabinskih ekstenzora i mišića stražnje lože natkoljenice, mobilizacija slabinskih zglobova.

Vježba 13. Početni položaj kao u vježbi 11. Podignite ispruženu nogu od podloge bez podizanja zdjelice. Zadržite i vratite u početni položaj. Ponovite isto sa suprotnom nogom. Djelovanje: jačanje mišića stražnjice, istezanje mišića psoasa.

Vježba 9b. Učinak vježbe 9a. može se poboljšati podizanjem glave i ramena od podloge i primicanjem čela prema koljenu. Djelovanje: istezanje slabinskih ekstenzora i mišića stražnje lože natkoljenice, mobilizacija slabinskih zglobova, jačanje trbušnih mišića.

Vježba 10a. Početni položaj kao u vježbi 1. Podignite jednu pa drugu nogu i obuhvatite oba bedra ispod koljena. Polako privucite koljena prema prsima dok osjećate ugodno istezanje u donjem dijelu leđa i stražnjicama. Zadržite i vratite u početni položaj (spustite noge polako, prvo jednu pa drugu). Djelovanje: istezanje slabinskih ekstenzora i mišića stražnje lože natkoljenice, mobilizacija slabinskih zglobova.

Vježba 10b. Učinak vježbe 10a. može se poboljšati podizanjem glave i ramena od podloge i primicanjem čela prema koljenima. Djelovanje: istezanje slabinskih ekstenzora i mišića stražnje lože natkoljenice, mobilizacija slabinskih zglobova, jačanje trbušnih mišića.

Vježba 14. Početni položaj kao u vježbi 11. Savijte koljeno do kuta od 90°, potom podignite nogu od podloge bez podizanja zdjelice. Zadržite i vratite u početni položaj. Ponovite isto sa suprotnom nogom. Djelovanje: jačanje mišića stražnjice, istezanje mišića psoasa.

Vježba 15. Početni položaj: četveronožni položaj. Uvucite trbuh prema kralježnici i Istegnite leđa poput ''mačke''. Zadržite i vratite u početni položaj. Djelovanje: istezanje slabinskih ekstenzora, mobilizacija slabinskih zglobova, jačanje trbušnih mišića.

Vježba 16. Početni položaj: četveronožni položaj. Polako sjednite na pete, ruke ispružite prema naprijed i istegnite leđa. Zadržite i vratite u početni položaj. Djelovanje: istezanje slabinskih ekstenzora, mobilizacija slabinskih zglobova, jačanje mišića stražnjice.

Vježba 11. Početni položaj: legnite na trbuh, stavite jastučić pod trbuh, čelo naslonite na ruke. Stisnite petu o petu i napnite mišiće stražnjice. Zadržite i opustite. Djelovanje: jačanje mišića stražnjice.


53



Farmacia centar centar zdravog življenja Maša Čop, mag.pharm. Andrea Košćec, mag.pharm.

E AŽIT ACIJI R T O P OK NA L S A N -

ACIA M R FA A 11, ILIC REB ZAG

U samom centru grada Zagreba, na adresi Ilica 11, nalazi se Farmacia centar zdravog življenja. U njegovom modernom i atraktivno uređenom prostoru smješteno je Nutricionističko savjetovalište. Naši nutricionisti mogu odgovoriti na sva pitanja vezana za prehranu te kreirati osobni plan prehrane u skladu s individualnim potrebama naših klijenata. Uz pomoć specijalnog aparata GAIA, na osnovi metode električne impedancije, savjetovalište pruža mogućnost kompletne analize sastava tijela. GAIA će pokazati koliko imate masnog tkiva, mišića, vode i minerala u tijelu. Dodatnu potporu nutricionistima u savjetovalištu pruža tim farmaceuta i liječnika koji sudjeluju u kreiranju specifičnih smjernica te preporuka o uzimanju dodataka prehrani i farmakoterapije. Udruživanjem svojih kompetencija, stručni tim Farmacia nutricionističkog savjetovališta osigurava cjelovitu multidisciplinarnu brigu za svoje pacijente i njihov zdravstveni boljitak.

Aromaterapijsko savjetovalište Farmacia centar zdravog življenja obogaćen je novom ponudom. Ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom od 14-20 sati nudimo Vam savjetovanje kod fitoaromaterapeuta Stribora Markovića, dr.sc.mag. pharm. Aromaterapijsko savjetovalište obuhvaća usluge savjetovanja kao i izrade aroma-pripravaka u slučajevima tegoba urogenitalnog, dišnog, imunološkog, koštanog, živčanog, krvožilnog, probavnog i dermatološkog sustava.

Molimo rezervirajte na vrijeme svoj termin osobno ili telefonom na broj 01/48 33 110.




vitamini i minerali

Recommend Documents