Sadržaj : 1.0.Uvod................................................................................................4 2.0.Hidrosolubilni vitamini...................................................................5 3.0.Vitamin B 1.....................................................................................6 4.0.Vitamin B 2.....................................................................................7 5.0.Vitamin B 3.....................................................................................8 6.0.Vitamin B 5.....................................................................................9 7.0.Vitamin B 6...................................................................................10 8.0.Vitamin B 7...................................................................................11 9.0.Vitamin B 9...................................................................................11 10.0.Vitamin B 12...............................................................................12 11.0.Vitamin C....................................................................................13 12.0.Zaključak.....................................................................................16
Literatura..............................................................................17
3
1.0. Uvod
Vitamini Vitamini su organska jedinjenja koja organizam čoveka nije u stanju da sintetiše (izuzev holekalciferola, vitamina K i delimišno riboflavina), te se moraju unositi hranom. Vitamini nastaju u biljkama uz pomoć sunca i/ili u bakterijama; u nekim slučajevima mogu nastati u ljudskom ili ţivotinjskom organizmu. Vitamine delimo po rastvorljivosti u: vodi (hidrosolubilni) i ulju (liposolubilni: A, D, E, K). Rastvorljivi u vodi se posle nekoliko sati izlučuju iz organizma, a rastvorljivi u mastima se akumuliraju u jetri; u slučaju dijete bez masti-ulja, umesto uljanih kapsula koje se cele progutaju, uzima se suvi oblik koji se saţvaće.
Slika 1. Izvori vitamina
Postoji oko 40-tak različitih tvari poznatih kao esencijalni nutrijenti u čovjekovoj prehrani. Od tih 40-tak, 13 ih je prepoznato kao vitamini, 15 ih je prepoznato kao esencijalni minerali, minerali u tragovima ili elektroliti. Ostalih 12 su amonokiseline. Ime, vitamin, dao je poljski biokemičar Kazimierc Funk 1912. godine. izolirajući kristalnu tvar iz riţe. Vita latinski znači ţivot, -amin znači Amin; mislilo se da vitamini pripadaju aminima, što naravno nije točno, ali je ime ostalo do dan danas.
4
2.0. Hidrosolubilni vitamini (rastvorljivi u vodi)
Ovi vitamini se vrlo lako apsorbuju direktno kroz gastrointestinalni trakt u krv. Kada se apsorbuju, cirkulišu kroz tijelo i spremni su za potrebe organizma. Većina vitamina topljivih u vodi nije pohranjena u tijelu u većim količinama kroz duţi period. Kad koncentracija preĎe odreĎenu količinu, tijelo ih izbacuje van preko urina. U tim trenucima urin je bijele boje, za razliku od normalne ţute boje urina. Ovdje spadaju sledeći vitamini: -Vitamin B1 (Tiamin) -Vitamin B2 (Riboflavin) - vitamin G -Vitamin B3 (Niacin) - vitamin P -Vitamin B5 (Pantotenska kiselina) -Vitamin B6 (Piridoksin) -Vitamin B7 (Biotin) - vitamin H -Vitamin B9 (Folna kiselina) - vitamin M -Vitamin B12 (Kobalamin) -Vitamin C (Askorbinska kiselina)
5
3.0. Vitamin B 1 ( tiamin)
Ovaj vitamin ima dva naziva, a to su aneurin i tiamin. Treba istaći da se naziv tiamin puno češće koristi u stručnoj literaturi. Hemijski gledano, čist tiamin je organska tvar u obliku bijelog igličastog kristaliničnog praška. Tiamin je jedan od najduţe poznatih vitamina. U stanici tiamin je koenzim piruvat dekarboksilaze u reakcijama oksidativne dekarboksilacije 2oksokiselina, prvenstveno piruvata i 2 oksoglutarata. Tiamin, dakle, sudjeluje u pretvaranju piruvata u acetil-CoA koji nakon toga ulazi u Krebsov ciklus, što je jedna od veza anaerobnog i aerobnog metabolizma ugljikohidrata. Tiamin je neophodan metabolizmu ugljikohidrata. Osim toga čini se da ima i specifičnu ulogu u nervnom sistemu . Namirnice bogate tiaminom su prije svega ţitarice i svi proizvodi od punog zrna ţitarica (tzv. integralno brašno, integralni hljeb i tjestenina). Mlinsko-pekarska industrija tehnološkom obradom ţitarica proizvodi tzv. bijelo brašno od kojeg se proizvodi bijeli hljeb koji sadrţi daleko manje tiamina. Zato se ponekad u takvo brašno umjetno dodaje umjetni tiamin. Osim proizvoda od punog zrna ţitarica, bogati izvori tiamina su i kvasac, mlijeko, meso, voće i povrće, orah te slične sjemenke. Posljedica nedostatka vitamina jest bolest beri-beri, ali ona je rijetka u razvijenim zemljama u koje spadamo i mi . Puno češći uzrok nedostatka tiamina je alkoholizam. Naime, poznato je da se alkoholičari izrazito slabo i neredovito hrane, a velik dio kalorija nadoknaĎuju kalorijama iz alkohola. Zbog toga se kod njih mogu razviti posebni neurološki poremećaji i psihoze tzv. neuritis. Osim ţivčanih poremećaja kod nedostatka tiamina javljaju se i kardiovaskularni poremećaji. Osim kod bolesti beri-beri tiamin moţe pomoći i kod alkoholizma, hronične groznice, gastrektomije, bolesti jetre, bolesti ţuči, hipertireoidizma, dugotrajne infekcije, različitih crijevnih bolesti, dugotrajnog stresa, neuritisa trudnica i alkoholičara. Nije preporučljivo unositi povećane količine tiamina radi poboljšanja apetita, kod liječenja cerebralnog sindroma, umora mentalnih poremećaja i multiple skleroze, ulceroznog kolitica i dr.
6
4.0. Vitamin B 2 (riboflavin)
Riboflavin dio je tzv. vitamin B kompleksa i još se naziva i laktoflavin. Izolirali su ga SzentGyörgy, R. Kuhn i Th. Wager-Juregg 1933. godine iz sirutke. Gotovo istovremeno je dobijen u čistom stanju. Narančastoţuti je prašak gorkog okusa, negova je otopina ţute boje. Riboflavin je dio koenzima FAD i koenzima FMN. Izoaloksazinski prsten riboflavina djeluje kao reverzibilni redoks-sustav. Primjera radi , vaţan je dio kod NADH-dehidrogenaze u respiratornom lancu, učestvuje i u prenosu vodonika u sistemu oksidativne fosforilacije. Stoga stvaranje energije u stanicama nije moguće bez riboflavina. Većina namirnica bogatih energijom sadrţi i dovoljne količine riboflavina. Primjera radi , riba, iznutrice, jaja, mlijeko, sir, kvasac, zeleno povrće kao što su brokula i špinat predstavljaju bogate izvore riboflavina. TakoĎer, dobar izvor riboflavina su i proizvodi od integralnog zrna ţitarica. Treba istaknuti da se kuhanjem hrane gubi dio količine riboflavina u hrani. Nedovoljnim unosom riboflavina moţe doći do razvoja koţnih bolesti kakve su kelioza, keratitis, seboreični dermatitis, stomatitis i glositis. TakoĎer, nestašica dovodi do periferne vaskularizacije pracene svrbeţom i ţarenjem, blefarospazmom i fotofobijom. Riboflavin moţe pomoći kod opekotina, hronične groznice, gastrektomije, bolesti jetre, bolesti ţuči, hiperbilirubinemije kod novoroĎenčadi, hipertireoidizma, dugotrajne infekcije, različitih crijevnih bolesti i dugotrajnog stresa.
7
5.0. Vitamin B 3 (niacin) - vitamin P
Vitamin B3 se inače nalazi u dva oblika: kao nikotinska kiselina (niacin, vitamin B3) i kao amid te kiseline - nikotinamid (niacinamid, vitamin PP). Topljivi su u vodi. Nikotinska se kiselina najčešće uporebljava u profilaksi i u liječenju pelagre. Vitamin B3 čine derivati piridina. Nikotinska kiselina je bijeli kristalični prašak koji se topi u vrućoj vodi i glicerolu, a slabo topi u eteru i kloroformu. Nikotinamid je takoĎer bijeli kristalični prašak, ali se lako topi u vodi i glicerolu, a teško u eteru i kloroformu. Glavni izvor ovog vitamina čine namirnice kao npr. meso, jetra, jaja, mlijeko, riba, krumpir, zeleno povrće te kvasac. Preporučene dnevne količine (RDA) nisu strogo definirane i kreću se u rasponu od 15-20 mg. Nikotinska kiselina i nikotinamid funkcioniraju u tijelu nakon prevoĎenja u nikotinamid– adenin-dinukleotid (NAD) ili nikotinamid–adenin–dinukleotid-fosfat (NADP). NAD i NADP su koenzimi brojnih enzima uključenih u stanično disanje, stvaranje ATP-a itd. Sluţe kao akceptori vodika u reakcijama dehidrogenacije. Inače ovaj vitamin pomaţe u odrţavanju probavnog sustava i ublaţava ţelučano-crijevne poremećaje te daje koţi zdraviji izgled. Nedostatak nikotinske kiseline dovodi do bolesti poznate pod imenom pelagra. Tada dolazi do promjena na koţi koja je izloţenija svjetlu (ljuštenje, svrbeţ), na mukoznoj sluznici, u probavnom traktu (dijareja) te u središnjem ţivčanom sustavu (demencija). Pelagra se često naziva 3D bolešću jer je obiljeţavaju dermatitis, dijareja i demencija. Javlja se često u osoba čija je prehrana siromašna proteinima, a to je najčešće u kroničnih alkoholičara. Ipak veće količine nikotinske, kiseline za razliku od nikotinamida, mogu biti toksične.
Slika 2. Niacin 8
6.0. Vitamin B 5- pantotenska kiselina
Vitamin B5 naziva se još i pantotenska kiselina. Pripada skupini B - kompleksa. Osim kao pantotenska kiselina, u upotrebi je i u obliku svojeg provitamina pantenola. Ime je dobio od grčke riječi "panthos" što znači "svuda" jer se nalazi skoro u svim namirnicama. Pantotenska kiselina dio je koenzima A, tvari koja u tijelu sudjeluje u brojnim biokemijskim mehanizmima metabolizma ugljikohidrata, masti i aminokiselina, u sintezi hema i nekih hormona. Biokemijski gledano, uloga tog enzima jest prijenos acetilne skupine sa jednog supstrata na drugi. Pantotenske kesline ima u skoro svim namirnicama, a posebno bogati izvori su meso, mahunarke i ţitarice, a vaţni izvori su jaja, mlijeko, voće i povrće. Manjak pantotenske kiseline je uglavnom rijedak. Ali ukoliko do njega ipak doĎe karakterizira ga umor depresija, loša probava i nesanica. Sve je to dio neuromuskularnih i adrenokortikalnih poremećaja. Pantotenska kiselina moţe pomoći u slučajevima diabetesa, kod korištenja oralnih kontraceptiva te kod alkoholizma. TakoĎer, pomaţe brţem zacijeljivanju rana i kod koţnih poremećaja. Tada se koristi ili u obliku kalcijeva pantontenata ili u obliku pantenola. Nanosi se izravno na oštećenu koţu u obliku prašaka ili krema. Pantotenska kiselina se nije pokazala učinkovita kod liječenja dijabetičkih neuropatija, u sprječavanju ili liječenju pojave sijede kose, kod pokušaja poboljšanja mentalnih aktivnosti, te u prevenciji artritisa i alergija. Mnogi šamponi sadrţe provitamin B5. Iako reklamne kampanje pokušavaju uvjeriti graĎanstvo u učinkovitost provitamina B5 u poboljšavanju kvalitete kose treba istaći da je to uglavnom marketinški trik. Naime, kosa je graĎena od mrtvih, oroţalih stanica i na njih vitamin B5 ne moţe djelovati u prehrambenom smislu. Osim toga pantenol je relativno polarna molekula i slabo prodire u korijen kose. Stoga šamponi koji sadrţe provitamin B5 nemaju nekog bitnog učinka na poboljšanje kvalitete kose od ostalih šampona.
9
7.0. Vitamin B 6 – piridoksin
Ovdje spada skupina nekoliko strukturno sličnih spojeva. Naime, kad se kaţe vitamin B6 misli se uglavnom na spoj piridoksin. MeĎutim, vitamin B6 moţe doći i drugim oblicima sličnim piridoksinu a to su piridoksal i piridoksamin. Dio je kompleksa B vitamina. Osjetljiv je na svjetlo i svi pripravci s njim se moraju čuvati podalje od svijetla. Piridoksin je iznimno vaţna komponenta u staničnoj mijeni tvari. Poznato je da se šećeri mogu pretvarati u aminokiseline i obrnuto, šećeri se u tijelu mogu pretvarati u aminokiseline, što ima vaţnu ulogu kod sinteze proteina tijela. Ovaj biokemijski korak se dogaĎa uz prisutnost piridoksina, koji sluţi kao prijenosnik dušika. Zahvaljujući tom koraku tijelo moţe preraditi otpadni dušik u neotrovnu ureu. TakoĎer vaţan je i za neke druge biokemijske putove sinteze vaţnih tvari u organizmu kao što je serotonin, GABA, hem, i sl. Skoro sve namirnice sadrţavaju piridoksin. Sva tri sastojka (piridoksin, piridoksal i piridoksamin) nalaze se u kvascu, ribi, soji, ţitaricama, jajima, mesu i iznutricama te u raznom povrću i voću. Manjak piridoksina se javlja vrlo rijetko. Postoje odreĎeni lijekovi kao što je izoniazid koji se koriste u liječenji tuberkuloze a mehanizam djelovanja im se sajtoji u blokadi funkcije piridoksina. Tada dolazi do simptoma nedostatka. Taj fiktivni nedostatak se moţe ublaţiti uzimanjem suplemenata piridoksina. Piridoksin moţe pomoći u neurološkim problemima, seboreičnom dermatitisu, keliozi, stresu, alkoholizmu te uzimanju lijekova kao što su izoniazid, hidralazin, cikloserin, penicilamin, kortikosteroidi, oralni kontraceptivi. Nije preporučljivo pokušavati piridoksinom iječiti akne, astmu, hemoroide, migrenu, PMS, niti pokušati povećavati apetit ili laktaciju.
10
8.0. Vitamin B 7 – biotin (vitamin H)
Biotin u organizmu igra centralnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata, aminokiselina i masti. Dio je enzimskog sutava koji povezuje izgradnju i razgradnju pomenutih biomolekula, izvora energije u stanicama. Naime, biotin je prijenosnik karboksilne skupine tj, ugljičnog dioksida (hidrogenkarbonata), vaţan u svim karboksilacijama u intermedijarnom metabolizmu. Pivski kvasac, iznutrice, piletina, kruh, riba, ţutanjak, banane, gljive te neke vrste povrća kao što su cvjetača i mrkva predstavljaju dobar izvor biotina. Nije poznata avitaminoza zbog slabe prehrane jer se biotin stvara u crijevima pod utjecajem crijevne flore. Samo u slučajevima teškog oštećenja crijevne flore ili konzumacije sirovog bjelanjka (koji sadrţi antimetabolit biotina - avidin) moţe doći do razvoja nedostatka biotina. On se očituje kroz dermatitis, atrofični glositis, bolove u mišićima, anorehsiju, blagu anemiju i promjene u EEG-u. Biotin moţe pomoći u slučajevima gastrektomije, seboreičnog dermatitisa kod male djece i primjene avidina. Nije uputno pokušavati liječiti akne, seboreični ekcem i alopeciju uzimanjem pripravaka na bazi biotina.
9.0. Vitamin B 9 –folna kiselina ( vitamin M )
Folna kiselina ili vitamin B9, je jedan od vitamina B kompleksa.[4] Drugo ime ove kiseline je pteroilglutaminska kiselina. Folna kiselina se nalazi kao poliglutamat. Nakon unosa u organizam, apsorbuje se preko enzima u sluznici duodenuma. Nakon apsorpcije se redukuje do tetrahidrofolne kiseline, FH4 koja je koenzim i sluţi kao prenosilac grupa sa jednim atomom ugljenika, pri metaboličkim procesima. Folna kiselina je vaţna za sintezu DNK, pa i za funkcionisanje svake ćelije u organizmu. Ima značajnu ulogu u ertitropoezi (stvaranju crvenih krvnih zrnaca). Tako manjak ove kiseline u organizmu dovodi do anemije. Ima bitnu ulogu u konverziji aminokiselina, pre svega sniţava 11
nivo homocisteina u krvi. Povišen nivo homocisteina u krvi moţe dovesti do začepljenja krvnog suda. Ima značajnu ulogu u razvoju ploda, jer je bitna za normalan razvoj nervne cevi kod novoroĎenčeta. Nalazi se u listovima zelenog povrća - spanaća, blitve. Prvi put je izolovana iz listova ovog povrća, po čemu je i dobila ime folium-list. Pored toga se nalazi i u orasima, kvascu, svinjskoj, goveĎoj, jagnjećoj i pilećoj jetri.
Slika 3.Folna kiselina
10.0.Vitamin B 12 (kobalamin) Vitamin B12, naziva se još „kobalamin“ i „cijanokobalamin“. Po svojoj hemijskoj strukturi vitamin B12 je jedan od najsloţenijih vitamina. U kristalnom obliku dobijen je 1948. godine. Njegova struktura utvrĎena je desetak godina kasnije, metodom rentgenostrukturne analize. Potpuna sinteza vitamina B12 izvršena je 1972. godine, a prvi su je ostvarili organski sintetičari Robert Vudvord iz SAD i Albert Ešenmozer iz Švajcarske. Vitamin B12 ne sintetizuju ni biljke ni ţivotinje. Vitamin B12 sintetizuju samo neke vrste bakterija. Na primer, mikroflora preţivara sintetizuje vitamin B12 u neophodnim količinama. Za čoveka su stoga osnovni izvori vitamina B12 proizvodi ţivotinjskog porekla jetra, bubrezi, srce, mišići, govedina i svinjetina. U ovim delovima organizma se nagomilava vitamin B12 koga su proizvele bakterije. Dobar izvor vitamina B12 su riba i jaja. Ovaj vitamin se veoma brzo 12
razgraĎuje na svetlosti i zbog toga ga je neophodno čuvati na tamnom mestu. Vitamin B12 ima značajnih antitumorski efekat i moţe biti izvor energije ne samo za telo čoveka, već i za njegov centralni nervni sistem. Odrţava dobro stanje nervnog sistema, poboljšava koncentraciju, pamćenje i ravnoteţu.
Slika 4. Vitamin B 12
11. Vitamin C (askorbinska kiselina ) Vitamin C je najpoznatiji vitamin. Još se naziva i askorbinska kiselina. Najjača je reducirajuća tvar u ljudskom organizmu. Inače, većina ţivotinja (osim majmuna i zamorca) moţe sama sintetizirati u svojem tijelu vitamin C, ali ne i čovjek. Njemu za to nedostaju odreĎeni enzimi. Ime askorbinska kiselina došlo je od spoznaje da se njome moţe liječiti skorbut, bolest koja nastaje od nedostatka vitamina C. Vitamin C je bijeli kristalinični prašak. Vitamin je inače jako nestabilan, raspada se pod utjecajem zraka, svijetla, luţina, ţeljeza i bakra. Zato se napitci koji sadrţe vitamin C ne smiju miješati metalnim ţlicama! 13
Uloga vitamina C u organizmu je višestruka i kompleksna. Vitamin C je jaki reducens i ima vaţnu ulogu u većini oksido-redukcijskim procesima u organizmu. Sudjeluje u sintezi kolagena. Bez njega tkiva postaju meka, neotporna, rane duţe zacijeljuju, dolazi do spontanih krvarenja i puknuća kapilara. Apsorpija ţeljeza je bolja uz vitamin C. On, takoĎer, ima vaţnu ulogu kod jačanja imunološkog sustava Vitamin C je jak antioksidans. Predstavlja "hvatač" tzv.slobodnih radikala za koje se predpostavlja da su odgovorni za nastanak brojnih bolesti suvremenog svijeta kao što su rak i ateroskleroza. Nadalje, vitamin C sudjeluje u sintezi brojnih hormona, u metabolizmu lijekova, i u metabolizmu masti preko sinteze L-karnitina. Veće količine vitamin C moţe neutralizirati toksičnost nitrata i nitrita iz suhomesnatih proizvoda i ublaţiti posljedice pušenja Namirnice bogate vitaminom C jesu SVJEŢE (!) voće i povrće. Ponajviše šišak, crni ribiz, trešnja, limun, naranče, mandarine, lisnato povrće, kupus, rajčica, krumpir, zeleni i crni papar i mlade iglice zelenogoričnog drveća. Mlijeko, jaja i meso nisu dobar izvor vitamina C. Treba istaći da voće i povrće mora biti svjeţe! Naime, problem je u tome što voće i povrće nakon branja jako dugo stoji u skladištima i jako puno vremena protekne od branja voća i povrća do njihovog pristizanja na zelene trţnice. TakoĎer, mnogo voća i povrća se na trţnicama prodaje kao svjeţe i domaće, ali ono to zapravo nije. Često jedna tableta vitamina C sadrţi daleko veću količinu vitamina C nego jedan limun. Kronični nedostatak vitamina C je danas sve veći i veći problem. Slaba prehrana lošom i brzom hranom siromašnom svijeţim voćem i povrćem, pušenje, stres smanjuju količinu vitamina C koji čovjek unosi u organizam. Posljedica kroničnog nedostatka vitamina C je bolest skorbut. Kosti postaju lomljive, zglobovi otiču, zubno meso je otečeno i krvari. TakoĎer, javlja se i anemija. Jedna od prvih posljedica je i oslabljeni imunitet te podloţnost gripi i prehladama Mnogi ugledni stručnjaci preporučaju preventivno uzimanje visokih doza vitamina C radi sprječavanja razvoja raka i ateroskleroze. Te doze su i 3 puta veće od propisanih. Postoje mnoge dvojbe s tim u vezi jer visoke doze vitamina C mogu biti uzrok razvoju bubreţnih kamenaca, a i povećane su potrebe za kalcijem. Ukoliko se uzimaju velike količine vitamina C, a nakon toga naglo prekine takva praksa, tada moţe doći do nastanka skorbuta.
14
Vitamin C se preporučuje kod skorbuta, jačanja imuniteta, učestalih prehlade, gripe, pušenja, alkoholizma, duţeg izlaganja niskim temperaturama, tuberkuloze, stresa, trauma, infekcija, slabokrvnosti zbog nedostatka ţeljeza, prevencije raka, kod uzimanja suplemenata ţeljeza, ali ne i desferioksamina! Preporučeno je uzimanje vitamina C kod konzumacija suhomesnatih proizvoda koji sadrţe nitrate i nitrite!
Slika 5. Vitamini
15
12.0. Zaključak
Za pravilno funkcionisanje našeg organizma potrebno je preko 60 vitamina i minerala. Nalazimo ih u kostima, zubima, mišića, nervnim stanicama, hormona i krvi. Ako ţelimo zadrţati zdravlje moramo osigurati našem organizmu dovoljne količine vitamina i minerala. Većinu vitamina i minerala tijelo ne moţe samo sintetizirati, zato ih moramo unositi s hranom. Osim redovne, uravnoteţene i raznovrsne prehrane dodatci prehrani su neizostavan dio modernog ţivota, koji dopunjavaju manjak vitamina i minerala u tijelu. Vitamini nisu čudotvorni lijekovi. Neki vitamini pomaţu kod pojačanog umora, psihičkih i tjelesnih napora, kod pretjerane izloţenosti stresu, za bolje pamćenje, pravilan rad probavnog sistema. Preporučuju se ţenama u reproduktivnoj dobi, pušačima, ljudima na restriktivnim dijetama, osobama koje se oporavljaju nakon teških bolesti ili operacija. Popularnost vitamina je u neprestanom porastu još od 1905. godine kad je William Fletcher zaključio da ti „posebni faktori“ (koje je 1911. godine poljski naučnik Casimir Funk nazvao vitamini) imaju veliki uticaj na zdravlje i bolest. Bez obzira što su nebrojeni radovi objavljeni o njima i gotovo da nema osobe koja nije konzumirala neki vitaminski preparat tokom nekog perioda svog ţivota, još uvijek postoji barem nekoliko zabluda o vitaminima, posebno o vitaminima u obliku preparata.
16
Literatura
1. Dijetika, odjel za zdravstvene studije;Doc. Dr Marijana Matek Sarić 2. Vranešić
Bender,
D.,
Krstev,
S.
Makronutrijenti
i
mikronutrijenti u prehrani čovjeka. Nutricionizam, Medicus 17:19-25, 2008. 3. Lovrić, M. Vitamini. Priručnik za svakog liječnika i svaku obitelj. Olympic International, Zagreb, 2002.
17