TURISTIČKA GEOGRAFIJA -TEORIJA I. UVOD U TURIZAM Prvi put riječ turist je upotrebljena 1800. godine u «Anectodotes of the English Language», a riječ turizam 1811. u članku «Sublime Cockey Tourism». Sve definicije turista i turizma mogu se svrstati u 4 kategorije: 1. nominalističke – objašnjavaju bit pojave turizma prema nazivu 2. gospodarske – nastoje uz objašnjenja istaknuti i značenje turizma kao gospodarske djelatnosti, iako se uglavnom temelje na vanjskim manifestacijama turizma 3. univerzalne – polaze od stajališta da se bit turizma ne može izvoditi samo iz putovanja, već uključuje i elemente kao što su zdravstvena, obrazovna, politička, kulturna i druga funkcija turizma 4. statističke – kvantificira turizam i njegove učinke Povijesni razvoj turizma dijelimo na predturističko razdoblje (antičko i srednjovjekovno razdoblje) i doba suvremenog turizma. Kroz antičko doba putovanja su bila uglavnom religiozna, sportsko-rekreativna, zdravstvena i zabavna, a manje kulturološka. Srednji vijek predstavljao je određenu stagnaciju općeg kulturalnog i intelektualnog razvoja, pa su tek potkraj 18. i na početku 19. stoljeća stvoreni osnovni preduvjeti za masovni turizam te pojavu turizma u suvremenom smislu. Poticaj tome bila je industrijska revolucija. U suvremenom razvoju turizma razlikuje se nekoliko etapa: prvi stupanj (niska razina gospodarskog razvoja, mali broj elite koja je provodila slobodno vrijeme u domaćim odmaralištima ili u inozemstvu), drugi stupanj (snažna industrijalizacija, razvoj domaćeg turizma, međunarodna kretanja mala), treći stupanj (veći broj ljudi posjeduje standard koji omogućuje putovanja i boravak u destinacijama izvan domovine) i četvrti stupanj (iza 60.-tih godina 20. stoljeća). II. UČINCI I ČIMBENICI TURIZMA Učinke turizma dijelimo na: 1. neekonomski a) neposredno djelovanje – zdravstveni, zabavni, kulturni b) posredno djelovanje – socijalni, politički 2. ekonomski – poticanje razvoja gotovo svih gospodarskih djelatnosti, funkcija zapošljavanja, razvitak nerazvijenih područja, usklađivanje robno-novčanih odnosa, jačanje vanjsko-trgovinskih odnosa, utjecaj na platnu bilancu Motivi za turističko putovanje stvaraju se kada počnu djelovati objektivni i subjektivni čimbenici turizma. Dijelimo ih na inicijalne (djeluju u mjestima iz kojih turisti potječu) i receptivni (postoje u mjestima gdje se turizam odvija).
Čimbenike ponude u turizmu dijelimo na: 1. atraktivne a) prirodne – geomorfolški, hidrogeografski, biogeografski, pejsažni, klimatski b) antropogene – kulturno-povijesni, umjetnički, etnosocijalni, manifestacijski, ambijentalni 2. komunikativne – željeznički, cestovni, riječni, jezerski, morski, zračni 3. receptivne – smještajni kapaciteti, prehrambeni kapaciteti, komunalna infrastruktura, sportski objekti, objekti zabave Posjedovanje prirodnih i antropogenih atrakcija, uz infrastrukturu, ambijent i prometnu razvijenost čine primarnu turističku ponudu, dok objekti za smještaj, prehranu i razonodu čine sekundarnu turističku ponudu. Čimbenike potražnje u turizmu dijelimo na: 1. socioekonomske – demografski, industrijalizacija, urbanizacija, financijska sredstva, slobodno vrijeme 2. tehničke – promet, prometna sredstva i prometne organizacije 3. sociopsihološke – sport, zdravstvo, politika, kultura, moda, navike, oponašanje, ugled, vjera, ljubav III. VRSTE I OBLICI TURISTIČKIH KRETANJA Pod turističkim kretanjima podrazumijeva se kretanje radi rekreativnih ili kulturnih potreba. Rekreacija je obnavljanje ili jačanje fizičkih ili psihičkih sposobnosti čovjeka, budući da suvremeni tempo i način života u gradovima negativno djeluje na zdravlje čovjeka zbog aerozagađenja, buke i zamora. U turizmu se razlikuje aktivna (turist aktivno sudjeluje) i pasivnu (pojedinac je promatrač) rekreaciju. Elementi na kojima se temelje kulturna putovanja su informiranost, upoznavanje, kontaktiranje i doživljavanje. S obzirom na trajanje boravka i udaljenost odabrane destinacije razlikujemo: 1. boravišni turizam – boravak dulji od 3 dana 2. ekskurzijska putovanja – kraća putovanja, induvidualna ili grupna 3. izletnička kretanja – od pola dana do dva dana Prema vrsti turističkog prostora razlikujemo: 1. planinski 2. primorski 3. jezerski 4. gradski 5. seoski 6. toplički… Sa stajalište nacionalne strukture turista razlikujemo: 1. domaći 2. inozemni
Vezano uz prostor gdje se stvara i nastaje turizam razlikujemo: 1. emitivni 2. receptivni S obzirom na dobnu strukturu sudionika razlikujemo: 1. dječji turizam 2. omladinski turizam 3. turizam osoba zrele dobi Turistička kretanje sudionika u turizmu mogu biti: 1. induvidualna 2. obiteljska 3. grupna Specifični oblici turizma: lovni i ribolovni, kongresni, ruralni, naturizam, splavarenje na divljim vodama… IV. TURISTIČKI RESURSI Resursi su prirodna ili antropogena dobra koja se mogu gospodarski iskorisiti, te su dio cjeline razvoja određenog geografskog područja, a bogatstvo resursima je prednost u gospodarskom razvoju. Ukoliko neki resurs ne privlači turiste, on je samo prirodni element ili faktor koji u turizmu nema nikakvo značenje. Turistički resursi su primarna i izvorna turistička ponuda, a egzistencijalne potrebe turista zadovoljava sekundarna ili izvedena turistička ponuda (trgovine, ugostiteljstvo, zdravstvo…) koja po kvantiteti i kvaliteti mora biti usklađena s primarnom. Klasifikacija resursa prema njihovom nastanku (genezi): 1. prirodni ili biotropni turistički resursi a) geomorfološki – planine, vulkani, kanjoni, pećine, polja u kršu… b) klimatski – ekvatorijalna klima, tropska klima, umjereno topla klima, umjereno svježa klima, planinska klima, hladna klima, polarna klima c) hidrogeografski – oceani, mora, rijeke, jezera, gejziri, podzemne vode… d) biogeografski – flora i fauna e) pejsažni – planinski, nizinski, primorski pejsaž 2. društveni, antropogeni ili atropični turistički resursi a) kulturnopovijesni – sačuvani ostaci i tehnološka dostignuća prošlih civilizacija, spomenici, umjetnička ostvarenja… b) etnosocijalni – materijalna i duhovna kultura jednog naroda c) umjetnički – spomenici iz kulturnog i povijesnog razdoblja d) manifestacijski – obrazovne i obrazovno-rekreacijske aktivnosti ili manifestacije e) ambijentalni – prostorne cjeline koje je stvorio čovjek – zračne luke, morske luke, trgovi… Prirodni resursi u pravilu imaju rekreativna svojstva, odnosno utječu na fiziološke potrebe čovjeka, dok antropogeni resursi djeluju na psihičke funkcije čovjeka.
Pojedini resursi po intenzitetu djelovanja mogu samostalno utjecati na dolazak turista, dok se većina pojavljuje u kombinaciji s drugim resursima koji im povećavaju stupanj atraktivnosti, pa takve nazivamo komplementarnim resursima. Klima je prosječno vrijeme u tijeku jedne godine. Spada u prirodne turističke resurse, a po intenzitetu djelovanja je komplementarni resurs, ali može i samostalno djelovati na privlačenje turista s obzirom na njena rekreativna sredstva. Vjetar je cirkulacija zraka kao posljedica narušavanja ravnoteže zraka. Razlikujemo: 1. stalne vjetrove – pasati, zapadni vjetrovi, sjeveroistočni polarni vjetrovi 2. periodične – monsuni u južnoj i jugoistočnoj Aziji, etezijski vjetrovi u istočnom Mediteranu 3. lokalne vjetrove – mistral u Provansi, bura na Jadranu, fen u Alpama, široko u Tunisu, Maroku i na Siciliji Morske struje: 1. tople – iz ekvatorijalnih širina, zagrijavaju zrak, Golfska struja i Kurošivo u Velikoj Britaniji i Norveškoj, Ekvatorska, Brazilska, Mozambička 2. hladne – hlade zrak, Labradorska struja, Ojašivo na obalama Kanade, Kalifornijska, Zapadnoaustralska Ekvatorijalna klima – u područjima sjevernije i južnije od ekvatora (porječje Amazone, Indonezija, Gvinejsko primorje, zavala Konga), karakteriziraju je stalne visoke temperature, mala kolebanja temperatura u godini te velike količine padalina, nepovoljna je za razvoj turizma osim u prostorima viših planina (Kenija, viša predjela Indije, Indokineski poluotok) Tropska klima – postoje dva godišnja doba: dio s kraćim i dio s dužim razdobljem kiša, karakterizira ju vertikalna zonalnost gdje se s porastom visina smanjuje temperatura i količina oborina pa su takva područja pogodnija za razvoj turizma (Jamajka, sjeverna Australija), pušu stalni pasati, karakteristična je za Brazil, Sudan, Senegal, sjevernu Australiju, planinska područja istočne Afrike i Srdnje Amerike te Pacifičke otoke Klima zapadnih primorja – podtip tropske klime, pogodnija je za razvoj turizma u zimskim mjeseca jer nema većih kiša, vrlo visoke temperature danju, a vrlo niske noću Tropsko-monsunska klima – ljetni monsuni donose velike količine oborina, suhe zime, karakteristična je za jugoistočnu Aziju, posebice Indijski poluotok Umjereno topla klima – niska vlažnost zraka omogućuje sportske i rekreacijske aktivnosti, zime su ugodne i bez velikih hladnoća, dijeli se na: 1. klimu istočnih primorja – Florida, Urugvaj, južni Brazil, jugoistočna primorja Afrike i južna Kina 2. klimu zapadnih primorja (mediteranska klima) – na prostoru europskog i afričkog Sredozemlja, Kalifornija, srednji Čile, jugozapadna Australija, jugozapadna Afrika Umjereno svježa klima – razlikuju se četiri godišnja doba, ima tri podtipa: 1. zapadna primorja – znatne količine vlage od zapadnih vjetrova i maritimnih ciklonalnih strujanja, sjeverozapadna područja Amerike, Europe i južnog Čilea 2. istočna primorja – ljeti su pod utjecajem vlažnih oceanskih masa, a zimi hladnih kontinentalnih zračnih strujanja, kineske nizine, istočna primorja SAD-a 3. kontinentalna klima – velike termičke amplitude između ljeta i zime, unutrašnjost euroazijskog kontinenta i sjeverne Amerike Planinska klima – određena je nadmorskom visinom Hladna klima – ima kratka i prohladna ljeta i duge i hladne zime, turistička sezona je kratka i vezana za razvoj zimskih sportova, lova, ribolova te pejsažnog doživljavanja
Polarna klima – nepovoljna za masovni turizam, Grenland, Artika, Antarktika Pod geomorfološkim resursima podrazumijevamo sve reljefne raznolikosti i bogatstva površinskih i podzemnih oblika zemlje nastalih kao rezultat djelovanja endogenih pokreta i egzogenih modeliranja. Najveće turističko značenje imaju planine i planinski lanci radi rekreativnih značajki, čistog zraka i zelenila. Najposjećeniji planinski lanci su Alpe, Appallachian, Stjenjak, Ande, Himalaja, Kavkaz, Kilimandžaro… Najposjećeniji vulkani su ugasli – Fudžijama u Japanu i vulkan Kenija; a od aktivnih Vezuv kod Napulja, Etna na Siciliji, Hekla na Islandu… Klisure – sužne doline, Đerdap, Wachau, Lorelay Kanjoni – klisure s uski dnom i veoma strmim stranama, Grand Canyon, Pive i Tare u Crnoj Gori Pećine i špilje – Mamutska pećina u SAD-u, Holoch u Švicarskoj, Macoha u Češkoj, Postonjska špilja u Sloveniji Polja u kršu – europsko i afričko Sredozemlje Vode na zemlji dijelimo na vode svjetska mora i vode na kopnu (tekućice, stajačice i podzemne vode). Svjetska mora zauzimaju površinu od 71% ukupne zemljine površine. Čine ih tri oceana: Pacifički (Tihi), Atlantski i Indijski. Turistima je najvažnije da je more čisto, da su valovi male visine, morske struje lagane te da se obala blago spušta u more. Mnoga svjetska mora su onečišćena zbog krutih naplavina koje kanalizacijom dolaze u more, nafte, brojnih kemijskih zagađenja te kanalizacijskih voda. Jezera – nakupine vode u kopnenim udubinama. S obzirom na stanje vode mogu biti stalna, periodična i povremena. S obzirom na postanak mogu biti tektonska, vulkanska, ledenjačka, riječna, provalijska i umjetna. Prema položaju dna mogu biti depresije (dno im je ispod razine mora) i kriptodepresije (dno niže od morske razine, a površina viša). Najposjećenija su jezera u blizini velikih koncentracija stanovništva (Balaton u Mađarskoj, alpska jezera u Švicarskoj, Mazurska jezera u Poljskoj…). Rijeke – stalne tekućice kojima trajnost protoka osiguravaju izvorske vode, kiše i otopljeni snijeg. Podzemne vode – najveće turističko značenje imaju termalni izvori (mjesta izbijanja toplih voda na površinu kroz rasjede u zemljinoj kori) i gejziri (termalni vodoskoci u vulkansko-trusnim zonama, imaju turističku i izletničku vrijednost). Ledenjaci – hidrografski oblik koji se formira na planinskim masivima i lancima na velikim visinama u umjerenim geografskim širinama. Biljne zajednice i staništa nalazimo u gotovo svim područjima zemlje te u turizmu imaju višestruko značenje, a naročito estetsko, dekorativno, rekreativno i higijensko. Razlikuju se prirodne (biljke koje ovise isključivo o ekološkim uvjetima područja u kojemu uspijevaju ) i kulturne biljke (one pri čijem nastajanju, održavanju, iskorištavanju i širenju najveće značenje ima čovjek). Na zemlji postoji šest vegetacijskih oblasti: 1. holarička - obuhvaća područje Europe, Angloamerike, Kine i Japana te Makronezije; za turizam posebno je pogodna mediteranska zona (primorski četinari, hrastove šume, maslinici, cedar, čempres, eukaliptus...) 2. paleotropska - tropi, malezijska i havajska podoblast; palme, tikovina, mahagonij, bambus, paprati 3. neotropska - Latinska Amerika; brojne vrste palma, drvenasta paprat, kaktusi
4. australijska - različite vrste eukaliptusa 5. kaplanska - nema razvijeni biljni svijet koji bi imao veću privlačnost za turiste 6. antarktička - nema razvijeni biljni svijet koji bi imao veću privlačnost za turiste Životinjski svijet također ima višestruko značenje za čovjeka - kao ishrana, za odijevanje, bogatstvo divljači u šumskim prostorima i riba u vodama stvara mogućnosti za sportskorekreativni turizam i zabavne manifestacije, područja bogata određenim životinjskim vrstama njeguju određene kulinarske vještine s posebnim specijalitetima... Pejsaži su različiti prirodni i antropogeni resursi određenog prostora koji imaju polivalentno djelovanje pa ih zato svrstavamo u kompleksne turističke motive kretanja. Osnovni elementi koji tvore svaki pejsaž su: 1. sastav tla i geomorfološki oblici 2. vegetacija 3. čovjek i njegov utjecaj Prirodni pejsaži grupiraju se u tri velike skupine i više podskupina: 1. planinski (alpski, pirinejski, karpatski, himalajski...) 2. nizinski (panonski, ukrajinski, nizozemski, sjevernoamerički...) 3. primorski (dalmatinski tip obale, andaluzijski...) Primorski i planinski pejsaži mnogo su atraktivniji od nizinskih. Danas se u svijetu pridaje velika pažnja očuvanju prirodnih pejsaža te UNESCO, Ujedinjeni narodi i Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih resursa potiču države na očuvanje svojih prirodnih rijetkosti. Te institucije klasificiraju pejsaže u više tipova zaštićenih područja: 1. strogi prirodni rezervati - područja s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom prirodom namijenjena stručnim i znanstvenim razgledavanjima i istraživanjima 2. nacionalni parkovi - zaštićena i zakonom određena područja s jednim ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava 3. parkovi prirode - prirodno ili dijelom kultivirano područje s izrazitim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima Kulturno-povijesni resursi rijetko mogu samostalno djelovati na privlačenje resursa, tek ako imaju visok stupanj atraktivnosti i znamenitosti; ali u bogaćenju turističke ponude imaju veliko značenje kao komplementarni motiv privlačenja turista. U nekim područjima novije kolonizacije (sjeverna Amerika, Australija) tragovi autentičnih civilizacije gotovo da su nestali jer su prihvaćane «zapadne» vrijednosti. S druge strane, neke kulture su se uspjele izolirati od tih utjecaja, posebno budistička, hinduistička i islamska, i tek se u novije doba manjim dijelom prilagođavaju nekim moralnim i etičkim načelima zapadnog kulturnog kruga. Grupa etnosocijalnih turističkih resursa zahvaća čitav spektar materijalne i duhovne kulture jednog naroda: narodne igre, pjesme, običaje, narodno graditeljstvo, narodne nošnje, rukotvorine, kulinarske vještine, mentalitet ili druge socijalne osobine naroda. U nekim zemljama ti resursi su temeljni faktor privlačenja turista (Španjolska, Grčka, Meksiko, Brazil…) Umjetnički resursi obuhvaćaju spomenike iz kulturnog i povijesnog razvoja, ali i suvremena dostignuća u arhitekturi, likovnoj, glazbenoj i kazališnoj umjetnosti. Prema mogućnostima i intenzitetu povezivanja s turizmom, mogu se podijeliti u tri skupine:
1. muzeji, galerije, zbirke, knjižnice koji izlažu ostavštinu kulturnih vrijednosti cijelog naroda ili pojedinog umjetnika 2. ustanove koje organiziraju priredbe (kazališne predstave, koncerti, folklorne manifestacije) 3. organizirane obrazovne i obrazovno-rekreacijske aktivnosti (jezični seminari, stručni seminari, kongresi, simpoziji…) Manifestacije prema vrsti možemo podijeliti na kulturne, umjetničke, folklorne, viteške i povijesne igre, sportske, zabavne, poslovne te kongresne ili stručne., a najposjećenije su one zabavnog i sportskog karaktera. Pod ambijentalnim resursima podrazumijevaju se prostorne cjeline koje je stvorio čovjek svojim radom i umijećem, a koje predstavljaju posebnu privlačnost za turiste. Tu se ubrajaju pojedini gospodarski objekti, industrijski objekti, zračne luke, morske luke, manji urbani prostori poput trgova, bulevara, sportsko-rekreacijski objekti, arhitektonske posebnosti i drugo. V. ANLIZA PREDUVJETA TURISTIČKOG RAZVOJA Analiza preduvjeta turističkog razvoja mora sadržavati: 1. analizu prostornih preduvjeta turističkog razvoja 2. analizu demografskih i ekonomskih preduvjeta razvoja te ekonomske i razvojne politike 3. analizu dosadašnjeg razvitka i dostignutog stupnja turističke razvijenosti Svrha analize prostornih preduvjeta je utvrditi koji su resursi podobni za turističko korištenje, kakva je njihova moguća turistička namjena, kako ih koristiti u turizmu te kako postići optimalnu turističku i ekonomsku valorizaciju određenog prostora. Analiza prostornih preduvjeta treba obuhvaćati: 1. analizu turističkih resursa a) inventarizacija resursa – upoznavanje, evidentiranje i izdvajanje svih prirodnih i antropogenih resursa koji bi bili pogodni za turističku valorizaciju b) sistematizacija resursa – prema njihovoj genetskoj pripadnosti, utvrđivanje njihovih atraktivnih svojstava, oblika i načina djelovanja te intenzitet atraktivnog djelovanja c) turistička valorizacija resursa – turistička vrijednost resursa ocjenjuje se obujmom turističkog prometa d) utvrđivanje opteretnog kapaciteta i faktora zaštite – obuhvaća razumno i svjesno ograničavanje korištenja prostora do granice koja uz najmanje negativnih posljedica za resurs daje optimalne gospodarske efekte, čime se osigurava održivi razvoj (razvitak koji će omogućiti trajno korištenje određenog prostora, a da se pri tom ne uništavaju temeljne prirodne vrijednosti i ne poremećuju uvjeti življenja) e) izdvajanje dominantnih turističkih atrakcija – izdvajanje onih resursa koji daju osnovno obilježje i prepoznatljivost nekom prostoru f) analiza korištenja posebno zaštićenih prostora 2. analizu položajnih i prometnih preduvjeta a) analiza geografskog položaja – iskazuje odnos pojedinog resursa ili
3.
prostora prema mjestima, regijama ili većim prostornim cjelinama od kuda dolaze turisti b) analiza tržišnog položaja – iskazuje prostorni odnos resursa prema izvorima turističke potražnje c) analiza prometnog položaja – ocjenjuje odnos resursa prema glavnim pravcima povezivanja s tržištima potražnje, odnosno glavnim turističkim tokovima sistematizaciju, tipologiju, diferencijaciju i strukturu prostora a) turistička regija – veća ili velika prostorna jedinica dovoljno specifična da se može izdvojiti iz okolnog prostora; heterogena je ako turizam jednakomjerno sudjeluje u stvaranju dohotka s drugim gospodarskim djelatnostima, a homogena ako je turizam dominantna gospodarska djelatnost b) turistička makroregija – veći broj međusobno povezanih turističkih regija c) turistički lokalitet – osnovna prostorna jedinica unutar turističke regije d) turističko mjesto – osnovna jedinica turističke ponude koja se sastoji od većeg broja lokaliteta e) turistički centar – prostorno isto što i turističko mjesto, ali mora posjedovati dodatne funkcije (prometne, zdravstvene, trgovačke i administrativne) f) turistička destinacija – nedefinirana prostorna jedinica, može biti regija, lokalitet i mjesto g) zone – dijelovi turističke regije koji su homogeni po funkcijama i mogućnostima razvoja h) subregija - veći broj zona koje su homogene
Analiza demografskih i ekonomskih preduvjeta razvoja te ekonomske i razvojne politike obuhvaća analize: 1. visine nacionalnog dohotka promatranog prostora i zemlje u cjelini 2. visine nacionalnog dohotka po stanovniku 3. strukture nacionalnog dohotka uspoređujući je s drugim djelatnostima u prostoru 4. visine i strukture investicija u gospodarstvu promatranog prostora i udjela investicija u turizam Analiza dosadašnjeg razvoja i dostignutog stupnja turističke razvijenosti obuhvaća: 1. analizu materijalnih elementat a) analiza smještajnih kapaciteta b) analiza ugostiteljskih kapaciteta c) analiza objekata za rekreaciju i sport 2. analizu fizičkog prometa i prihoda 3. analizu socio-ekonomske organiziranosti u turizmu VI. PROMET I TURIZAM S obzirom na prostor na kojem se odvija, razlikuju se: 1. međunarodni promet – između pojedinih država 2. unutarnji promet – gradski, međugradski, prigadski S obzirom na sredstva i putove, promet se dijeli na:
1. 2. 3.
promet na kopnu – cestovni, željeznički promet na vodi – pomorski, riječni, jezerski zračni promet
Udio pojedinih vrsta prometa u prijevozu robe u Hrvatskoj: 43,3% željeznički, 35,2% pomorski, 18,2% cestovni, 3,3% riječni. Udio pojedinih vrsta prometa u prijevozu putnika u Hrvatskoj: 75,4% cestovni, 20,5% željeznički, 4,1% pomorski. 75% inozemnih turista u Hrvatsku dolazi vlastitim automobilima. Najveće svjetske zračne luke su: Chicago, Dallas, Los Angeles, Tokio, London, Atlanta, San Francisco, Denver, Frankfurt, New York… VII. TURIZAM I OKOLIŠ Narušavanje kvalitete okoliša nastaje kad se okolišu dodaju tvari ili energija u većoj količini nego okoliš sam po sebi ima ili može podnijeti, ili se okolišu dodaju tvari kojih nema u ekosustavu. Niži stupanj onečišćenja javlja se ako se kvaliteta okoliša može vratiti u prvobitno stanje bez pomoći čovjeka, uz samoočišćenje. Viši stupanj onečišćenja predstavlja situaciju kada je dotok materija toliki da se bez interventnih mjera čovjeka mijenjaju temeljne karakteristike ekosustava. Uzroci krize i konflikti u prostoru posljedica su demografske ekspanzije, nekontrolirane urbanizacije, primjena kemijskih i drugih sredstava i načina u poljoprivrednoj proizvodnji, industrijska proizvodnja, snažan razvoj prometa, ratna razaranja i drugo. Najevidentnije posljedice djelovanja turizma na okoliš vidljivo je u krajoliku, tj. na tlu, flori, fauni, vodi, klimi, geomorfološkim oblicima itd. Koncepcija održivog razvoja u turizmu znači dugoročno izbjeći sve vrste narušavanja okoliša, izbjegavanje svih vrsta šteta i onečišćenja u socijalnom i fizičkom okruženju pri čemu se turizam i turistički razvoj ne mogu planirati odvojeno od ukupnog razvoja.
- HRVATSKA I. OSNOVNA OBILJEŽJA -56 538 km 2 - 4,6 milijuna stanovnika - prosječna gustoća naseljenosti je 82 st/km2 - prednost geografsko-turističkog položaja Hrvatske je činjenica da se nalazi na prijelazu sjeverozapadne i jugoistočne, te istočne i južne Europe Najveće i najviše planine: 1. Dinara (Dinara) 2. Kamešnica (Kamešnica) 3. Biokovo (Sveti Jure) 4. Velebit (Vaganski vrh) 5. Plješivica (Ozeblin) Najveće i najdulje rijeke: 1. Sava 2. Drava 3. Kupa 4. Dunav 5. Bosut Najveća prirodna jezera: 1. Vransko (Dalmacija) 2. Prokljansko 3. Vransko (Cres) - najdublje 5. Kopačevsko 7. Plitvička jezera (16) Veća polja u kršu: 1. 3. 4. 5. 6.
Imotsko polje Gacko polje Krbavsko polje Sinjsko polje
Najveći otoci: 1. Krk 2. Cres 4. Brač 5. Hvar
Ličko polje
6. Pag (najrazvedeniji otoci su Pag, Dugi otok i Hvar) Strogi rezervati: 1. Hajdučki i Rožanski kukovi 3. Bjele i Samarske stijene Nacionalni parkovi: 1. Plitvička jezera 3. Paklenica 4. Risnjak 5. Mljet 6. Kornati 7. Brijuni 8. Krka 9. Sjeverni Velebit Parkovi prirode: 1. 3. Medvednica 4. Velebit 5. Biokovo 7. Telašćica 8. Lonjsko polje 9. Papuk 10. Žumberak-Samoborsko gorje 12. Učka 13. Vransko jezero kod Biograda
Kopačevski rit
Hrvatska se u turističko-geografskom smislu može podijeliti na tri makroregije: 1. Jadranska turistička regija 4. Gorsko-planinska turistička regija 6. Panonsko-peripanonska turistička regija II. JADRANSKA TURISTIČKA REGIJA - ostvaruje 75% ukupnog posjeta Hrvatskoj i preko 90% noćenja - privlačne turističke karakteristike: reljef, klima s toplim ljetima i blagim zimama, specifična mediteranska vegetacija, veliki broj kulturnih spomenika (iz neolita, iz doba Ilira, iz doba Grka, Rimljana, iz bizantskog doba) te etnosocijalne karakteristike stanovništva - koeficijent razvedenosti obale je 10,2 (najveći u Sredozemlju i drugi u Europi) - 1185 otoka, hrida i grebena (66 naseljenih) - dominantni vjetar u ljeti je maestral, a zimi su to bura i jugo - Jadransko more ima veliki salinitet (38,3‰) Jadransko turističko područje dijeli se na: 1.
sjeverno primorje (Istra, Kvarner i
kvarnersko otočje) 3. južno primorje (sjeverna, srednja i južna Dalmacija) ISTRA - ostvaruje 1/3 svih noćenja u Hrvatskoj - prema morfološkim osobinama dijeli se na: 1. bijelu Istru – sjeverni dio poluotoka, građen od vapnenca, zbog velike visine (Ćićarija) srednje temperature su niske, a količina oborina velika, turistički nerazvijeno područje 2. sivu Istru – flišna, čije je dvije velike zavala kod ušća rijeka Mirne i Raše te gornje doline tih tokova, veća naselja atraktivna su zbog svog izgleda – Hum, Buzet, Roč i dr.; nad ponorom rijeke Fojbe razvio se Pazin 3. crvenu Istru – crvenica, spušta se k obali zapadne Istre, obala je bogata malim otočićima (Sv. Nikola kod Poreča, Sv. Katarina kod Rovinja, Brijuni), estuartske drage (Limski, Raški i Plominski kanali) - na istočnoj obali se zbog strmina razvilo tek jedno veće turističko naselje – Rabac - unutrašnjost Istre tek dobiva na turističkoj zanimljivosti, a osnova za taj razvoj su akropolska naselja Motovun, Buzet, Grožnjan - turistička naselja: · Poreč – po broju turista i noćenjima najznačajniji istarski turistički centar, poznata su turistička naselja Plava i Zelena laguna te Červar porat, Eufrazijeva bazilika iz 6.st. · Umag · Rovinj – grad industrije prerade ribe, duhanske industrije i pomorstva · Pula – najveći grad Istre, važno turističko središte i pomorska luka, kulturnopovijesni spomenici iz rimskog doba (Pulska arena, Sergijev slavoluk, Augustov hram), u blizini se nalazi Brijunsko otočje KVARNERSKO PRIMORJE - ima dobru prometnu povezanost s unutrašnjošću - dijeli se na: 1. opatijsko primorje – blage zime, ugodna ljeta(zbog blagih vjetrova s Učke), naselja su zaštićena od jake bure zbog reljefne uzvisine, turistička naselja: Opatija, Lovran, Ićići, Ika 2. riječko primorje – Rijeka je najveća hrvatska luka, turističke atrakcije: crkva Sv. Vida iz 12.st., Diecezanski muzej, stolna crkva Duomo, crkva Sv. Jeronima iz 14.st., blizina ljetno-zimskog sportskog centra Platak 3. vinodolsko primorje – proteže se od Bakra do Novog Vinodolskog, turistička naselja: · Bakar – zidine i građevine iz doba Zrinskih i Frankopana, kraj Bakra u Luizijani rimsko groblje iz 1. i 2.st. · Kraljevica · Crikvenica – jedno od najpoznatijih turističkih mjesta ·Selce · Novi Vinodolski – kula Kvadratac iz 13.st. 4. velebitsko podgorje – od Vinodola do Zrmanje u Dalmaciji, nacionalni park Paklenica kod Starigrada, naselja: · Senj – jedno od najstarijih naselja, važna luka i tranzitni grad, zbog nedostatka plaža i jake bure nije turistički razvijen · Sv. Juraj
· Jablanac · Karlobag KVARNERSKI OTOCI 1. Krk – naš najveći otok, povezan mostom s kopnom i izgrađena zračna luka, duga i bogata prošlost (palače hrvatskog plemstva, romanička katedrala, starokršćanska bazilika, Frankopanska kapela, Bašćanska ploča na glagoljici), najposjećenija naselja: Krk, Malinska, Punat, Baška, Njivice, Omišalj, Vrbnik 2. Lošinj – najudaljeniji kvarnerski otok, blage zime, naselja: Mali Lošinj, Veli Lošinj, Nerezine; u blizini pješčani otok Susak 3. Cres – visok otok sa slabo razvijenom i zbog strmina teško pristupačnom obalom, turizam se jako kasno počeo razvijati, Vransko jezero (prirodni fenomen – 80% vode nalazi se ispod razine mora), važnija naselja: Osor, Cres, Punta Križa 4. Rab – dug kulturnopovijesni razvoj (katedrala, samostan Sv. Andrije, Knežev dvor), cjelokupni gospodarski razvoj i turizam odvija se na južnoj strani otoka jer je sjeverna ogoljela zbog bure i nepristupačna, naselja: Rab, Lopar, uvala Crnika (plaža San Marino) SJEVERNA DALMACIJA - Velebit i Dinara prepreka su povezivanju s unutrašnjosti - obala je izrazito razvedena - obuhvaća: 1. zadarsko primorje – najveće turističko središte je Zadar (stari rimski forum, crkva Sv. Donata iz 9.st., romanička katedrala Sv. Stošije), a veće značenje imaju i Nin i Biograd, obuhvaća 17 otoka od kojih najveće značenje imaju: · Pag – mostom spojen s kopnom, uzgoj ovaca, proizvodnja ovčjeg sira i soli, najznačajnija naselja: Pag (župna crkva i Knežev dvor iz 15.st.), Novalja, Košljun, Povljana · Ugljan · Pašman · Iž · Molat ·nacionalni park Kornatski otoci 2. šibensko primorje – obuhvaća Bukovicu, polja gornje Krke, donju dolinu Krke te obalni pojas i otoke, središnje naselje je Šibenik (građevine iz doba gotike i renesanse), od ostalih mjesta ističu se Vodice, Primošten, Pirovac, Rogoznica, Skradin, Betina; dolina Krke proglašena je nacionalnim parkom (otočić Visovac na Krki), šibenski arhipelag obuhvaća Murter, Prvić, Zlarin, Krpanj SREDNJA DALMACIJA - proteže se od šibenskog do donjeneretvanskog kraja - obuhvaća: 1. Dalmatinsku zagoru – područje submediteranskog krša i klime, značajna je uloga rijeke Cetine i njezine hidroelektrane Peruča, značajnija naselja: Knin, Sinj, Imotski (s Crvenim i Modrim jezerom) 2. primorski pojas:
· trogirsko područje – od Marinskog do Kaštelanskog zaljeva, glavno središte Trogir (razvio se u grčko doba, mnogi kulturnopovijesni spomenici), ostala naselja: Seget, Marina te otoci Čiovo, Veliki i Mali Drvenik · kaštelanska rivijera – smještena ispod Kozjaka · Split – upravno, gospodarsko i kulturno središte Dalmacije, gradski prostor Splita čini splitski poluotok s kaštelanskim primorjem i niz naselja u poljičkom kraju, brojni kulturnopovijesni spomenici: Dioklecijanova palača iz 3.st., katedrala Sv. Dujma, crkve iz srednjeg vijeka, palače iz mletačkog doba, Solin s iskopinama stare Salone · Poljička rivijera – od ušća rijeke Žrnovice do ušća rijeke Cetine, važnija naselja: Omiš, Storbeč, Krilo-Supetar, Dugi Rat, Grljevac · Makarska rivijera – od Vrulje do ušća Neretve odnosno Bačinskih jezera kod Ploča, područje s dugom turističkom tradicijom, najvažnija središta: Makarska, Baška Voda, Brela, Tučepi, Podgora 3. srednjodalmatinski otoci · Brač – rano počeo razvijati turizam – najdužu tradiciju turizma imaju Milna i Bol, danas značajan i Supetar · Hvar – južna strana otoka je strma i slabije razvijena pa su sva važnija naselja na sjevernoj obali, otok s najdužom insolacijom na Jadranu, imao dug kulturnopovijsni razvoj, najznačajnija mjesta: Hvar, Starigrad, Jelsa, Vrboska, Sućuraj · Šolta – slabo razveden, nije turistički valorizirana · Vis – vrlo udaljen od kopna, Komiški zaljev i Viška luka pogodne za razvoj jahtingturizma, u blizini otočić Biševo sa Modrom spiljom JUŽNA DALMACIJA - obuhvaća uski pojas primorja koji se pruža od ušća Neretve do Sutorine, južnodalmatinske otoke i poluotok Pelješac - mikroregionalno ovaj prostor dijelimo na: 1. dubrovačko primorje – obuhvaća Dubrovnik, poluotok Pelješac i konavosko primorje; Dubrovnik je najpoznatije turističko središte Hrvatske (Knežev dvor iz 15.st., palača Sponza, crkva Sv.Vlahe, gradske zidine), od ostalih mjesta značajnija su Zaton, Trsteno i Slano, Ston i Orebić na Pelješcu, Kupari, Mlini i Srebrena u Župi Dubrovačkoj te Cavtat i Konavle 2. otočno područje · Elafitski otoci – najveći Šipan, najturističkiji Lopud, najbliži Dubrovniku Koločep · Mljet – velika razvedenost obale i snažan utjecaj mora, specifična klima, flora i fauna, nacionalni park, zbog prometne udaljenosti i izoliranosti, turizam se počeo razvijati tek u kasnije doba · Korčula – poslije Hvara, otok s najdužom tradicijom turizma, značajnija naselja: Korčula, Lumbarda, Vela Luka III. GORSKO-PLANINSKA TURISTIČKA REGIJA - prostire se od slovenske granice na zapadu do bosansko-hercegovačke granice na jugoistoku, u zaleđu je Kvarnera i sjeverne Dalmacije, a obuhvaća regije Gorskog kotra i Like - blizina obale pruža mogućnost za razvoj različitih oblika turizma: izletnički, tranzitni,
kombinirani i dr. - područje nije turistički valorizirano, osim nekih izdvojenih područja kao što su Plitvička jezera, Platak, Delnice, Mrkopalj, Gacka GORSKI KOTAR - najuži dio Dinarida i zbog toga najpogodniji za prometno povezivanje unutrašnjosti s Mediteranom - tipična planinska klima sa svježim ljetima i hladnim zimama te relativno velikom količinom oborina - zbog blizine Mediterana te miješanja mediteranske i kontinentalne klime, snijeg se na tlu zadržava relativno kratko vrijeme (prepreka razvoju skijališnog turizma) - značajniji gradovi i mjesta: · Delnice – najveće goransko naselje, ima vrlo povoljan geografski i geoprometni položaj, tijekom cijele godine ostvaruje značajan turistički promet od stacionarnog, lovnog i tranzitnog turizma · Mrkopalj i Jasenak – najpogodniji tereni za skijanje i predispozicije za planinarenje, u blizini se nalaze geomorfološki fenomeni Bijele i Samarske stijene na Velikoj Kapeli · Lokve i Fužine – Omladinsko jezero i jezero Bajer pružaju mogućnost kupanja u ljetnim mjesecima · Platak · Čabar · Tršće · Ogulin – Đulin ponor rijeke Dobre, botanički rezervat planine Klek, jezero Sabljaci LIKA - omeđena planinskim masivima Velike Kapela, Senjskog bila, Velebita, Plješivice te rijekom Unom prema granici s BiH - sastoji se od planinskih masiva i niza polja u kršu na rubu kojih su se razvila veća naselja (Gospić, Otočac, Gračac, Brinje, Korenica, Udbina…) - preko Like vode važne cestovne komunikacije koje povezuju jadransko područje s unutrašnjosti: 1. Zagreb-Karlovac-Brinje-Senj 4. Zagreb-Karlovac-Brinje-Otočac-Gospić-Karlobag 6. Zagreb-Karlovac-Plitvice-Udbina-Gračac-Obrovac-Zadar (Knin-Split) 9. željeznička pruga Zagreb-Vrhovine-Gospić-Knin-Split - ima vrlo specifične prirodne i antropogene resurse: · Plitvička jezera – na rijeci Korani, sastoji se od 16 jezera, najveće i najdublje je Kozjak, receptivni kapaciteti izgrađeni su u Velikoj poljani iznad jezera · rijeka Gacka – ribolov · Velebit – proteže se od Senjske drage do rijeke Zrmanje, na prostoru Velebita nalaze se nacionalni parkovi Paklenica i Sjeverni Velebit, komunikacija primorja s Likom omogućena je s nekoliko cestovnih pravaca preko velebitskih prijevoja: 1. Vratnik (Senj-Otočac) 3. Veliki Alan (Jablanac-Kosinj) 5. Oštarijska vrata (Karlobag-Gospić) 6. Mali Alan (Obrovac-Lovinac)
· Cerovačka pećina (kod Gospića), Golubnjača, Šupljara, Crna pećina, Medina špilja, Samogradska špilja IV. PANONSKO-PERIPANONSKA TURISTIČKA REGIJA - prostor između slovenske granice i granice s Vojvodinom - najgušće naseljen prostor Hrvatske - skromni prirodni resursi, ali polifunkcionalno značenje i antropogeni resursi u gradovima daju veliko turističko značenje - povoljan geografski i geoprometni položaj SREDIŠNJA HRVATSKA - povezuje niz regionalnih cjelina: 1. Zagreb s okolicom – glavni i najveći grad Hrvatske, brojna antropogena bogatstva (Gornji grad i Kaptol; kula Lotrščak, Kamenita vrata, crkva sv. Marka, Banski dvori, katedrala sv. Stjepana, nadbiskupski dvori…), privlačna okolica grada zbog termalnih vrela (Stubičke, Krapinske i Tuheljske toplice), starih gradova (Samobor, Krapina), spomeničkih područja (Gupčev kraj, Kumrovec), dvoraca, sakralnih objekata… 2. Hrvatsko zagorje – preduvjeti za tranzitni i stacionarni turizam, izvori ljekovitih voda (Stubičke, Tuheljske, Krapinske i Sutinske toplice), strai dvorci (Trakošćan, Veliki Tabor), brdo Hušnjakovo kraj Krapine s nalazima krapinskog pračovjeka, najveće marijansko svetište u Hrvatskoj Marija Bistrica, gradovi: Zabok, Lepoglava, Bedekovčina, Oroslavje, Zlatar, Gornja stubica, Kumrovec 3. Varaždinska Podravina i Međimurje – područje najvažnijih prometnica istočne Europe prema Zagrebu i Jadranu, slikoviti pejsaži (rijeke Drava, Mura i Bednja s manjim riječnim i umjetnim jezerima), bogatstvo životninjskog svijeta, toplički izvori (Varaždinske toplice), najvažniji gradovi: · Varaždin - Stari grad, barokne palače, sakralni objekti, Varaždinsko groblje, blizina Varaždinskih toplica · Čakovec – najveće naselje Međimurja, Stari grad, tvrđave iz doba Zrinskih, barokne palače iz 17. i 18. stoljeća, župna crkva sv. Nikole… · Prelog, Goričan, Dnja Dubrava, Kotoriba, Štrigova – ostala naselja Međimurja 4. Bilogorska Podravina i lonjsko-ilovska zavala – orijentirani na seoski, izletnički, lovni i lječilišni turizam, važniji gospodarski, kulturni i turistički centri: · Koprivnica – muzej prehrane «Podravka», rekreacijsko-turistički centar Šoderica na Dravi, galerija slika naivnih slikara u obližnjim Hlebinama · Daruvar – Daruvarske toplice · Bjelovar - gospodarsko središte, niz značajnih kulturno-povijesnih atrakcija · Križevci · Pakrac · Lipik – toplice 5. Sisačka Posavina i Banija – veća naselja: · Sisak – nastao na ostacima predrimske Segestice, srednjovjekovni spomenici i građevine · Petrinja – povijesno središte Banije · Kutina – smještena na rubu Lonjskog polja, poplavljenom dijelu doline između Save i
Moslavačke gore specifičnom po bogatom biljnom i životinjskom svijetu · Hrvatska Kostajnica · Jasenovac 6. Karlovačko Pokuplje i Kordun – izvori ljekovite vode, temperature vode u rijekama Kupi, Korani, Mrežnici i Dobri pogodne za kupanje ljeti, ribolovni turizam, bogata kulturna baština, važnija naselja: · Karlovac – važno prometno čvorište, tragovi krajiškog grada, brojne renesansne i barokne građevine · Ozalj · Slunj – Rastoke · Topusko – termalno kupalište i lječilište · Lasinje –izvori ljekovite vode ISTOČNA HRVATSKA - prostor Slavonije s Baranjom - razvijen turizam izletničkog karaktera i poslovni turizam, važna tranzitna uloga ovoga kraja - rijeke bogat ribom (Drava, Dunav, Bosut, Orljava, Vuka…), izvori termalnih voda, jezera, špilje, bogatstvo divljači na Papuku, Krndiji, Dilju, Požeškoj gori i Psunju, brojni kulturnopovijesni spomenici - najvažnije naselje je Osijek (barokne građevine, Muzej Slavonije, katedrala, kazalište, rekreacijski centar na Dravi…) - za razvoj lovnog turizma značajan je Kopački rit u Baranji, jedno od najvećih močvarnih područja u Europi - ostala važnija naselja: · Vukovar – arheološko nalazište Vučedol · Vinkovci - kulturna manifestacija "Vinkovačke jeseni" · Đakovo – neoromanička katedrala iz 19.st., smotra folklora «Đakovački vezovi» · Slavonski Brod – središte slavonske Posavine · Požega – središte Požeške kotline · Slatina · Virovitica · Nova Gradiška
- SVIJET I. DISTRIBUCIJA TURISTIČKOG PROMETA U SVIJETU Po broju posjetitelja i po prihodima od turizma, Europa je najvažnija turistička destinacija svijeta, a najveći broj posjetitelja bilježi europski Mediteran koji je najatraktivnija regija svijeta. Zemlje svijeta s najvećim prihodima od turizma i najvećim brojem dolazaka turista: SAD, Francuska, Španjolska, Italija, Austrija, Velika Britanija, Njemačka, Hong Kong, Švicarska, Meksiko, Kanada. Zemlje svijeta s najvišom turističkom potrošnjom u međunarodnim turističkim putovanjima: SAD, Njemačka, Velika Britanija, Japan, Francuska, Italija, Kina, Nizozemska, Hong Kong, Rusija. II. EUROPA -5 mil. km 2 - 5 milijuna stanovnika - 42 države - raznolikost stanovništva po etničkom sastavu, jeziku i vjeri – osnovu čine indoeuropski narodi (Slaveni, Romani, Germani) - najrazvedeniji kontinent - najveći turistički promet ostvaruju zemlje europskog Mediterana i na području Alpa A) EUROPSKI MEDITERAN - na klimu utječe Sahara na jugu (u proljeće i ljeto vrući zrak) i Atlantski ocean na zapadu (u jesen i zimu dolaze velike količine oborina) - Sredozemlje je izvorište razvoja brojnih civilizacija: Feničani, Izraelci, Krećani, Grci, Rimljani, Arapi, Iliri, Slaveni… - komparativne prednosti: blizina zemalja i prometna povezanost, klima te biljni i životinjski svijet, antropogeni resursi ŠPANJOLSKA - zauzima veći dio Pirinejskog poluotoka i Balearsko i Kanarsko otočje - jedna je od vodećih turističkih zemalja Europe, a najposjećenija je mediteranska obala s Balearskim otocima - najveći urbani centar i glavni grad je Madrid u Andaluziji, a najjači gospodarski grad je Barcelona u Kataloniji - jezgru Španjolske zauzima visoravan Meseta, u čijem središnjem dijelu se pružaju planinski masivi Sierra de Gredos i Sierra de Guadarama, na sjeveru Kantabrijsko gorje i Pirineji, a na jugu
Andaluzijsko gorje - unutrašnjost se dijeli na gradove Stare Kastilje (Salamanca, Burgos, Segovija) te Nove Kastilje (Toledo, Madrid) koji su dobro posjećeni - mediteransko primorje dijeli se na: 1. Costa Brava – najposjećeniji dio obale 3. Costa Dorada - Barcelona 4. Costa del Azahar – Benicarlo, El Perelo 5. Costa Blanca - Alicante 6. Costa del Sol - Torremolinos - Baleari su otočna skupina od kojih najveći turistički promet ostvaruju otoci Mallorca, Menorca i Ibiza - Atlantsko primorje manje je turistički privlačno, nešto veće značenje ima tek Costa de la Luz, a još slabije je razvijena regija Costa Verde na sjeverozapadu - Kanarski otoci nalaze se u Atlantiku, imaju povoljnu subtropsku klimu, a glavna turistička središta su Las Palmas na otoku Gran Canaria i Santa Cruz na otoku Tenerife PORTUGAL - obuhvaća manji dio Pirinejskog poluotoka i otoke Madeira i Azore - temeljni turistički resurs Portugala su antropogena bogatstva - turistički su najposjećenije regije Algrave (Lagos, Olhao, Albufeira, Vila Real), Beira Litoral (Figueira da Foz) i glavni grad Lisabon FRANCUSKA - najprostranija europska zemlja - ima šest turističkih regija: 1. mediteranska obala – zapadni dio obale je nizak i nerazveden pa su se ovdje razvile tek značajne luke i industrijska središta kao Toulon, Marseille, Montpellier i Avignon; dok se na istočnom dijelu obale smjestila Azurna obala s izrazito razvijenim turističkim mjestima Nica, Cannes, St.Raphael, Antibes, Menton i Monte Carlo (Monaco) 2. pariški bazen – Pariz, Strasbourg 3. centralni masiv – toplice Vichy, industrijska središta Cleremont-Ferrand, Saint Etienne i Le Creusot 8. atlantska obala – pod snažnim je utjecajem atlantske, svježe i vlažne klime, turističko-kupališna mjesta Arcachon, La Rochelle, Brest, St.Michelle 12. Pirineji – Lourdes, katoličko hodočasničko mjesto 13. francuske Alpe – najviši vrh Francuske i Europe Mont Blanc, najpoznatija središta Chambery, Chamonix, Grenoble ITALIJA - i mediteranska i alpska zemlja - najveći dio turističkog deviznog priljeva ostvaruje u gradskom turizmu, jer je Italija ishodište europske kulture i znanosti - tri regije: 1. sjeverna ili kontinentalna Italija · Alpe – najposjećenija su ledenjačka jezera Maggiore (Como, Iseo i Garda), najznačajnija skijališta: Sestriere, Madona di Campiglio, Cortina da Ampezzo, Chervinia, Valgardena, Courmayer
· sjeverni Apenini · Padsko-venetska nizina – Torino, Milano, Novara, Brescia, Verona, Vicenca, Padova, Udine, Venecija, Trst 2. srednja Italija – prostor planinskih Apenina koji se povijaju više prema Jadranu pa je veći dio Italije orijentiran prema Tirenskom i Ligurskom primorju, veći gradovi: Bologna, Firenza, Pisa, Siena, Arezzo, Rim i kršćansko svetište Vatikan 3. talijansko primorje · ligursko primorje – u podgorju Alpa i ligurskih Apenina, izdvajaju se tri regije: Riviera di Ponente, Riviera di Levante i Riviera Versiliese, strma i slabo razvedena obala, veći gradovi: Genova, San Remo, Potofino, Imperia, Rapallo · primorje Tirenskog mora – najznačajnija su Ostije i Lida di Roma, kupališta u blizini Rima, najrazvijenije područje je obala Campagnia (Napulj, Salerno, Sorrento, Atrani, Cetara, Marini, otočići Capri i Ischia), obuhvaća i područje otoka Sicilije (Costa Aranci kod PAlerma) i Sardinije · jadransko primorje – od Tršćanskog zaljeva do Otranskih vrata, zbog brojnih rijeka s Apenina obala i žali su muljeviti, najpoznatija kupališta: Riviera Romagnola, Riccone, Cattolica GRČKA - danas jedna od najvažnijih turističkih destinacija svijeta - vrlo razvedena obala s mnoštvom otoka i poluotoka u Jonskom, Egejskom i Kretskom moru - - temeljni turistički resursi su antropogena bogatstva, maritimne osobine mora i priobalja te specifičnost običaja stanovništva - unutrašnjost Grčke nema veće turističko značenje pa su glavne turističke regije vezane uz obalni pojas i otoke: 1. atička regija – prostor poluotoka Atike s najposjećenijim gradom Atenom ( brdo Akropolis s Pantenovim hramom, Dionizijevo kazalište, Olimpijski stadion) i Korintskim kanalom 2. Peloponeski poluotok – uglavnom planinski prostor, stara Olimpija, gradić Sparta, ruševine Mikene i Tirinta, staro lječilište s amfiteatrom u Argolidi 3. otok Kreta – najjužniji europski otok, Iraklion, Hanija, Retimon 4. Sporadsko-kikladsko otočje – Rodos, Kos, Kitonos… 5. otok Krf – šumovit i zelen, položen na ulazu u Otranska vrata, značajnija naselja: Krf, Lefikimi 6. poluotok Halkida sa Solunom – dobri uvjeti za kupališno-rekreativni i nautički turizam BOSNA I HERCEGOVINA - ima pristup Mediteranu tek uskim koridorom na području Neuma SRBIJA I CRNA GORA - participiraju na Mediteranu obalnim pojasom Crne Gore ALBANIJA - slabo razvijena EUROPSKA TURSKA - obale su niske i izložene hladnim sjeveroistočnim vjetrovima pa su nepovoljne za turizam
- turistički i tranzitno istaknut Istanbul - u novije doba afirmirali su se turistički centri Antalya, Troja, Izmir, Edremit… CRNOMORSKO PRIMORJE - obuhvaća: 1. Bugarsku – turistička regionalizacija: · crnomorska rivijera – Varna, Slnčev brjag, Nesebr, Pomorje, Burgas, Sozopol · »Dolina ruža» - niz kotlina i riječnih dolina između planine Balkan i Srednje gore · brdsko-planinska unutrašnjost – Samokov, Borovec, termalni izvori u Čepinskoj kotlini · Sofija s okolicom – glavni grad 2. Rumunjsku – Karpati (termalni izvori), Dunav i crnomorska obala (Mamaia) imaju visok stupanj turističke privlačnost, turistički najposjećeniji je glavni grad Bukurešt 3. Ukrajinu – u gospodarskom i turističkom smislu najveće značenje ima Kijev, te jug poluotoka Krima (brojna kupališna mjesta: Jalta, Livadija, Alupka…) B) EUROPSKE ALPE - visokoplaninski prostor koji se proteže na području Francuske, Italije, Švicarske, Lichtensteina, Austrije, Njemačke i Slovenije - čine prirodnu granicu između južne i središnje Europe AUSTRIJA - 70% njezina teritorija prostire se u Alpama koje se protežu u tri niza: 1. Centralne Alpe – od švicarske granice do Štajerske, planinski lanci Visoke Ture, Niske Ture, Sjeverne koruške Alpe, najvažnija turistička središta: Innsbruck, Kitzbühel, ledenjak Pasterze, zimsko-sportsko središte Badgestein 2. Sjeverne Alpe – privlačna su glacijalna jezera Mondsee i Wolfangsee, toplice Bad Isch, a turistički najposjećeniji grad je Salzburg 3. Južne Alpe – obuhvaćaju saveznu pokrajinu Korušku, najposjećeniji gradovi su Klagenfurt i Villach - izvanalpske austrijske pokrajine su: 1. Gornja Austrija 2. Donja Austrija – tu se nalazi Bečka zavala u čijem središtu se razvio glavni grad Beč, a turistima je privlačna i Bečka šuma te Nežidersko jezero 3. bazen Graza – na istočnom rubu Alpa i prijelazna regija prema Panonskoj nizini 4. Gradišće – poljoprivredna pokrajina ŠVICARSKA - jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta - sastavljena je od 25 kantona - u uporabi su 4 službena jezika: njemački, francuski, talijanski i retroromanski - regionalno se dijeli na: 1. švicarske Alpe – u dvije zone: · predalpe ili vanjska zona – ovdje se nalaze najveći švicarski gradovi · visoke Alpe ili unutarnja zona – nepovoljnije za naseljavanje, no poznati turistički predio (St.Moritz, Davos)
2. švicarska visoravan – središnji prostor zemlje, gradovi Geneva, Lausanni, Zürich, Bern; atraktivna su glacijalna jezera (Lac Geneva, Zürich See, Boden See, Thuner See, Lac de Neuchatel), na granici s Italijom nalaze se i Lugansko jezero i jezera Maggiore koja su pod utjecajem mediteranske klime pa je ljeti moguće i kupanje 3. švicarska Jura – uz granicu s Francuskom, specifičan krški pejsaž i toplice SLOVENIJA - dvije turističko-geografske cjeline: 1. alpsko-predalpski prostor – obuhvaća Julijske Alpe, Karavanke i Kamniške Alpe, najznačajnija turistička naselja su Bled, Kranjska Gora, Bohinj, skijaški tereni na Vogelu te planina Pohorje; brojne toplice (Rogaška Slatina, Laško, Rimske toplice…), turistički atraktivne Postojnska jama i Križna jama 2. slovensko primorje – Portorož, Piran, Koper, Ankaran C) ZAPADNOEUROPSKE ZEMLJE NJEMAČKA - uz SAD najjača emitivna zemlja u međunarodnom turističkom kretanju, ali i među vodećim reciptivnim zemljama - turističko-geografske regije: 1. Bavarska – sastoji se od Alpa i Bavarske ravnice, najpoznatija jezera su Würsee, Tegernsee, Chiemse, Könogsee, najposjećenija su zimsko-sportska i zdravstvenorekreacijska središta Garmisch-Partenkirchen, Obersdorf i Berchtsgaden, najveći gradovi: München, Nürnberg, Augsburg 2. Baden-Württemberg – šumovito gorje Schwarzwald i Švapske Jure, atraktivno Bodensko jezero i dolina rijeke Rajne, stari sveučilišni grad Heidelberg, glavni grad pokrajine je Sttutgart 3. njemačko sredogorje – atraktivan kanjon rijeke Rajne s klisurom Lorelei, gradovi Frankfurt, Köln, Bonn, Düsseldorf… 4. sjeverna Njemačka – obalni prostor Sjevernog i Baltičkog mora, gradovi: Kiel, Bremen, Hamburg, Emden… 5. istočna Njemačka – dijeli se na: · obalu Baltičkog mora – pjeskovita, pogodna za razvoj kupališnog turizma, posebice na otoku Rügen · središnji dio – brojna jezera · južni dio – Berlin, Dresden, Leipzig, Weinmar VELIKA BRITANIJA - obuhvaća prostor: 1. Engleske – u ekonomskom i turističko-geografskom smislu dijeli se na: · južnu i jugoistočnu Englesku – naziva se i londonskom regijom zbog velikog utjecaja Londona (Westminster Abbey, Tower Bridge, Buckingham Palace, British Museum, National Gallery, blizina Vindsora i sveučilišta Oxford i Cambridge), plovna Temza omogućuje razvoj prometa i lučkih funkcija, na jugozapadu je poluotok Cornwall (naziva se rivijera Londončana), niz kupališnih mjesta na obali: Brighton, Dover, Hastings, Eastbourne, otočić Wight
· sjevernu Englesku – najposječeniji gradovi: Leeds, Bradford, Manchester, Birmingham, Liverpool 2. Walesa – nema značajnijih turističkih resursa pa ni turističkih posjeta 3. Škotske – najveći i turistički najatraktivniji gradovi su Glasgow i Edinburgh, mnoštvo kulturnih spomenika 4. Ulstera ili Sjeverne Irske – česti sukobi engleskih protestana i katolika, mali inozemni turistički posjet IRSKA - spada među najposjećenije zemlje Europe, iako su prihodi od turizma mali jer su posjeti više emotivnog karaktera nego zadovoljavanje nekih rekreativnih ili kulturnih potreba D) SKANDINAVSKE ZEMLJE - Island, Danska, Norveška, Finska, Švedska, Estonija, Litva, Latvija - najveći turistički posjet imaju Švedska, Norveška i Finska NORVEŠKA - ima negativnu turističku bilancu - dijeli se u tri turistike regije: 1. planinska regija – močvare i jezera, planinski pejsaži, turistima su zanimljivi običaji i način života Laponaca koji žive na krajnjem sjeveru i bave se lovom i ribolovom, gradovi Trondheim i Hammerfest (najsjeverniji grad Europe) 2. zapadno primorje – fjordovi Sogne, Hardanger i Trondheim, na sjeveru su Lofotski otoci, važno ribolovno područje, glavni grad Oslo, zimsko-sportski centar Holmenkollen 3. jugoistočni obalni pojas – najnaseljenija regija, brojna jezera, prometno najbolje valoriziran prostor ŠVEDSKA - spada među najrazvijenije zemlje Europe i svijeta - malo turističko značenje - regije: 1. srednja Švedska – najvažnija turistička regija, glavni grad Stockholm 2. južna Švedska – grad Malmö 3. jezerska depresija – atlantski i baltički krajolik, velika jezera Vanern, Vattern i Malaren, najveća švedska luka Göteborg 4. sjeverna Švedska – najpoznatiji skijaški centri Falun i Ostersund FINSKA - naziva se i Zemlja jezera (Suomi) jer ima oko 70 000 jezera - najposjećeniji gradovi: Helsinki, Turku, Tampere, Lahti E) ZEMLJE BENELUKSA - Belgija, Nizozemska i Luksemburg - malen, ali vrlo gusto naseljen prostor - imaju slobodno kretanje roba, kapitala i radne snage što pogoduje razvoju turizma
NIZOZEMSKA - velika emisija turista - najposjećeniji su gradovi Rotterdam (naziva se i sjevernom Venecijom jer su gradske četvrti odvojene kanalima i povezane brojnim mostovima), Amsterdam, Hag i Utrecht - poznato kupalište Schveningen na obali Sjevernog mora BELGIJA - na obalnom pojasu nalazi se svjetsko poznato kupalište i lječilište Ostende - na istoku se nalazi gorje Ardene pogodno za skijanje i ostale zimske sportove - najposjećeniji gradovi: Liege, Brugge, Bruxelles, Gent, Antverpen LUKSEMBURG - jedna od najmanjih europskih država - turistički su privlačni glavni grad Luksemburg i doline rijeka Alzette, Our, Sauer i Moselle F) OSTALE ZEMLJE EUROPE POLJSKA - dijeli se na tri regije: 1. sjeverna ili pribaltička Poljska – pjeskovita obala, značajan Gdanjski zaljev i ušće Odre, najpoznatije kupalište Sopot, najveće i najposjećenije jezero Sniardwy 2. središnja Poljska – područje najvažnijih prometnih raskrižja, pa su ovdje locirani i najveći poljski gradovi: Warszawa (Stare Mjasto), Poznan, Lodz, turistički su zanimljivi i bivši koncentracijski logori Majdanek i Oswiecim 3. planinska i pretkarpatska Poljska – zimsko-turistički centar Zakopane, mnoštvo toplica (Krynicy, Kudova Zdroj), brojna glacijalna jezera, gradovi Krakow i Katowice ČEŠKA - u turističko-geografskom smislu ima dvije regije: 1. češka zavala – brojne toplice (Karlovy Vary, Marianske Lazne, Františkovi Lazne), glavni grad Prag (stara kultura i tradicija, gotički, barokni i renesansni spomenici) 2. Moravska – nema veće turističko značenje, najveći grad je Brno, prometno čvorište i industrijsko središte SLOVAČKA - na sjeveru se nalaze planine Tatre koje su turističko skijaško središte - privlačne toplice (Trenčinske toplice, Sliač, Smokovec) - na jugozapadu glavni grad Bratislava MAĐARSKA - tipična nizinska zemlja pa su prirodne atraktivnosti ograničene - najveće jezero u jugoistočnoj Europi Blatno jezero-Balaton, s brojnim kupališno-turističkim mjestima (Tihany, Siofok, Keszthely) - turistički privlačni gradovi: Budimpešta (brojne građevine od doba Kelta do danas), Miskolc, Pecs, toplice Eger i Harkany
RUSIJA - devedesetih godina 20.stoljeća, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika se raspao te je na tom području formirano 11 novih država: Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Armenija, Moldavija, Azerbajdžan, Kazahstan, Kirgizija, Uzbekistan, Tadžikistan, Gruzija, Litva, Latvija i Estonija - najveća zemlja svijeta, proteže se na dva kontinenta - u turističkoj regionalizaciji, Rusija se može podijeliti na: 1. europski prostor – obuhvaća: · sjeverozapadnu regiju – obala Baltika, najzanimljiviji gradovi Kalinjingrad i St. Petersburg, te prostor Karelija (jezera i šume) i poluotok Kola · moskovsku regiju – glavni grad Moskva (crkva Vasilija Blaženoga, Kremlj, Crveni trg s Lenjinovim mauzolejom…), snažnije su posjećeniji i Kursk, Voronež, Orel, Tambov, Mičurinsk, Kalinjin na Volgi i Smolensk na Dnjepru · crnomorsku regiju – omogućuje Rusiji pristup Mediteranu, lječilišno-turističko područje, glavni centar je Soči u čijem zaleđu se nalazi planina Kavkaz na kojem se nalazi 26 nacionalnih parkova, ovo je područje na kojem žive različite etničke skupine pa je relativno nemirno što narušava turističke mogućnosti · prostor Urala – granična zona prema azijskom dijelu države, nema veći turistički značaj, važnija gradska naselja su Magnitogorsk i Čeljabinsk 2. azijski prostor – obuhvaća zapadnosibirsku nizinu, središnju sibirsku nizinu i istočno sibirsko pobrđe, najveći urbani centri su Vladivostok i Habarovsk III. AFRIKA - veoma rijetko naseljena - zbog blizine i lakog komuniciranja s Europom ima povoljan turistički položaj, što se posebno odnosi na sjeverne države gdje su i smještene najrazvijenije afričke turističke destinacije - osnovni problem najvećeg broja zemalja je glad i umiranje od gladi A) SJEVERNA AFRIKA (AFRIČKI MEDITERAN) - prostor između Sredozemnog mora i pustinje Sahare - utjecaj mediteranske klime, a prema jugu klima je sve suša - Egipat, Sudan, Libija, Tunis, Alžir, Maroko, Sahara - prostor sjeverne Afrike promatra se u okviru dvije cjeline: sjeveroistočna Afrika (Libija, Egipat, Sudan; dolina Nila koja izvire jednim krakom u Etiopskoj visoravni – Modri Nil, i drugim u ekvatorskim predjelima – Bijeli Nil) te sjeverozapadne atlantske zemlje (planina Atlas) EGIPAT - ima dobar položaj jer Sueskim kanalom povezuje Sredozemno i Crveno more (Indijski ocean), Sinajskim poluotokom Afriku s Arapskim poluotokom i dolinom Nila sjevernu s ekvatorijalnom Afrikom - osim delte Nila i uske mediteranske zone, Egipat je pustinjska zemlja - mnoštvo antropogenih resursa: piramide (Keopsova, Kefrenova, Mikerinosova), pećinski hram Abu Simbel, hramovi u Luksoru, Tebi i Karnaku
- dobro su posjećeni gradovi Kairo i Aleksandrija MAROKO - povoljan geografski položaj, povoljna klima, povezanost s naseljima u unutrašnjosti zemlje sa specifičnim antropogenim resursima - najvažnija turistička mjesta na obali Mediterana su El Hoseima, Mohamedija, Casablanca, Tanger, Safi, Mogarod - glavni grad Rabat poznat je po mnoštvu spomenika arapske kulture - u unutrašnjosti turiste privlače stare prijestolnice Fez i Marrakech - u području sjevernog Atlasa postoje dobre mogućnosti za zimski turizam TUNIS - cjelokupna turistička aktivnost odvija se na obalama Sredozemlja - najatraktivnije destinacije su gradovi Tunis (blizina ruševina stare Kartage), El Džem, Bizerta i El Hamamet B) TROPSKO-EKVATORIJALNA AFRIKA - srednja i zapadna Afrika - zemlje sudanske visoravni i Sahe: Gvineja, Gvineja-Bisao, Senegal, Gambija, Niger, Čad, Mali, Mauretanija, Gornja volta, Centralno-afrička republika, Zelenoortska republika - zemlje Gvinejskog primorja: Obala Bjelokosti, Gana, Togo, Sijera Leone, Liberija, Benin, Nigerija, Kamerun, Gabon, Angola, Ekvatorska Gvineja, Sao Tome i Principe C) TROPSKO-EKVATORIJALNA ISTOČNA AFRIKA - specifičnost biljnog i životinjskog svijeta te pejsažnog doživljavanja što je osnova turističkog razvoja, posebice u Keniji, Ugandi i Tanzaniji - Kenija, Tanzanija, Sejšeli, Etiopija, Somalija, Džibuti, Uganda, Malavi, Zambija, Mozambik, Malagaška Republika KENIJA - ima sedam nacionalnih parkova od kojih su najposjećeniji Tsavo, Nairobi, Nakuru i Kilimandžaro - kupališni turizam razvija se na obalama Indijskog oceana, u Mombasi i Malindi TANZANIJA - kupališni turizam, atraktivna jezera i nacionalni parkovi (najpoznatiji Serengeti) UGANDA - safari-turizam, a posebno je atraktivan Nacionalni park Murchinson Falls - veoma su posjećeni Viktorijini slapovi i rijeka Zambezi REPUBLIKA SEJŠELI - otočni arhipelag u Indijskom oceanu - ekvatorijalna klima - posjetitelji su bogata klijentela iz Europe, ali i drugih dijelova svijeta
C) JUŽNA AFRIKA - turizam nema veće značenje, osim u Južnoafričkoj Republici i posljednjih godina u Botsvani - Južnoafrička republika, Botsvana, Zimbabve, Namibija, Lesoto, Svazi IV. AZIJA - najveći i najnapučeniji kontinent - tek manji broj azijskih država ima turističko značenje, iako su prirodni i antropogeni resursi impresivni A) ISTOČNA AZIJA - najveću posjetu imaju Japan i Kina - NR Kina, NR Mongolija, NDR Koreja, Republika Koreja, Tajvan, Japan JAPAN - većina stanovništva živi na četiri glavna otoka: Hokkaido, Honshu, Shikoku i Kjushu - prirodni resursi su osnova razvoja turizma – slikovite planine, vulkani (najpoznatiji Fudžijama), termalni izvori, prostrane šume - od gradova najposjećeniji su Tokio, Kyoto, Nara, Kamakura KINA - turizam u prošlosti nije bio razvijan, tek od osamdesetih godina 20. stoljeća - brojni antropogeni sadržaji - najposjećeniji su gradovi Peking i Šuntung, Kineski zid, stjenoviti planinski lanci Guilina B) JUGOISTOČNA AZIJA - dijeli se na poluotok Indokinu i Malajske otoke - Burma, Tajland, Vijetnam, Laos, Malezija, Singapur, Indonezija, Filipini, Kampućija INDONEZIJA - turistički najpoznatiji je otok Bali s naseljem Denpasar C)
JUŽNA AZIJA
- Indija, Pakistan, Bangladeš, Šri Lanka, Nepal, Butan - specifični kulturni resursi INDIJA - najposjećeniji gradovi «zlatnog trokuta»-Delhi, Jaipur i Agra D)
JUGOZAPADNA AZIJA
- Bliski istok - Turska, Iran, Afganistan, Irak, Sirija, Libanon, Jordan, Saudijska Arabija, Kuvajt, Jemen, Izrael, Oman, Katar, Bahrein - turizam nema veće značenje osim u Turskoj i Izraelu zbog ratnih sukoba IZRAEL - najposjećenija su mjesta Tel Aviv i Haifa, te biblijski gradovi Jeruzalem i Nazaret te Betlehem i Jerihon - najčešći posjetitelji su Židovi iz Europe i SAD-a V. ANGLOAMERIKA - obuhvaća prostor od krajnjeg sjevera Američkog kontinenta do granice SAD-a s Meksikom SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE - najveća gospodarska sila svijeta - sastoji se od 50 saveznih država te federalni distrikt Columbiju - regionalno se dijeli na: 1. Atlantsko primorje: · Nova Engleska - veliko značenje u domaćem turizmu imaju ljetna odredišta Cap Code, Marthas Vineyard i Nantucket, dok su za inozemne turiste zanimljivi Boston i Cambridge · srednja atlantska regija – najgušće naseljen prostor SAD-a, gradovi New York i Washington · južno atlantsko primorje – gradovi Atlanta i Nashvill, Orlando s Disney Worldom, New Orleans, značajno turističko središte je Florida (Dayton Beach, Palm Beach, Miami Beach, nacionalni park Everglades) 2. Appalchian gorje – Shenandoah i Great Smoky Mountian 3. Sredji zapad – industrijsko-poljoprivredni kraj, Velika jezera s gradovima Detroit i Chicago, Las Vegas, nacionalni park Grand Canyon 4. planinsko područje zapada SAD-a – Rocky Mountains, najpoznatiji nacionalni park je Yellowstone, prvi nacionalni park na svijetu 5. pacifički sjeverozapad i Aljaska – nacionalni park Mt Kinley, najposjećeniji grad Seattle 6. Kalifornija – gradovi Los Angeles i San Francisco, kupališna središta Santa Barbara, Santa Monica, Long Beach, San Diego 7. Havaji – sastoje se od pet glavnih otoka od kojih je najveći Havaji, po turističkom značenju najvažniji su otoci Maui i Oah KANADA - federalna država s deset pokrajina i dva teritorija - osnovni suvremeni problem Kanada je prometno povezivanje zbog velike površine države - glavnina turističkih kretanja vezana je za prostore uz granicu s SAD-om - turistički najznačajniji gradovi su Montreal, Ottawa, Toronto i Vancouver
VI. LATINSKA AMERIKA - obuhvaća Srednju i Južnu Ameriku A)
SREDNJA AMERIKA
- Meksiko, Gvatemala, Salvador, Honduras, Nikaragva, Kostarika, Panama, Belize, Kuba, Haiti, Dominikanska Republika, Puerto Rico, Jamajka, Bahami - turistički vrlo privlačno područje - otočje Karibskog mora dijeli se na Velike Antile (Jamajka, Kuba, Haiti, Puerto Rico), Male Antile i Bahamske otoke MEKSIKO - po broju posjetitelja i po prihodima od turizma je svjetska velesila - na poluotoku Yucatan atraktivni spomenici kulture Maya i Tolteka - istočna obala manje je privlačna zbog velikih vrućina i oborina koje donose pasati - na zapadnoj obali razvila su se mnoga turistička mjesta: Acapulco, Manzanillo, La Paz, Puerto Vallarta B)
JUŽNA AMERIKA
- Kolumbija, Venezuela, Ekvador, Surinam, Gvajana, Peru, Bolivija, Čile, Brazil, Argentina, Urugvaj, Paragvaj - veća turistička posjeta koncentrirana je tek na nekoliko zemalja istočnog i zapadnog primorja BRAZIL - ima najveću turističku posjetu na prostoru Južne Amerike - razlikuju se tri regije: 1. Amazonija – područje prašuma, grad Manos 2. unutrašnji Brazil – brojne rijeke sa slapovima, grad Brasilija 3. priatlantski Brazil – najrazvijenija regija, gradovi Sao Paolo, Rio de Janeiro, Natal, Baia, turistička mjesta Torres, Cabo, Frio, Parati ARGENTINA - turizam nema veće značenje u društvenom dohotku, najprivlačniji se Buenos Aires, Mar del Plata i Bariloche
VII. AUSTRALIJA I OCEANIJA AUSTRALIJA - polovica stanovništva živi u pet najvećih gradova: Sydney, Melbourne, Brisbane, Adelaide i Perth - obuhvaća šest federalnih država: 1. Queensland – sjeveroistok kontinenta s poluotokom York, najveće središte je Brisbane
(Veliki koraljni greben) 2. Viktorija – najgušće naseljena država, najveći grad Melbourne 3. Novi Južni Wales – najvažniji gradovi su Sydney, Porth Kembla, Newcastle, Camberra 4. Tasmanija – otok, grad Hobart 5. Južna Australija – Adelaide, Whayalla 6. Zapadna Australija – pustinjski kraj, Perth NOVI ZELAND - otočje uz obalu Australije - sastoji se od dva velika otoka koje odvaja Cookov prolaz, i niza manjih otoka od kojih je značajniji tek Stewart - stanovništvo je pretežno koncentrirano na sjevernom otoku gdje je i najveći grad Auckland OCEANIJA - u geografskom smislu dijeli se na: 1. Melaneziju – «crni otoci» 2. Mikroneziju – «mali otoci», najposjećenije 3. Polineziju – «mnogi otoci» - turizam je najrazvijeniji na otocima Tahiti, Fidži, Guam i sjeverni Mariani