VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA LESKOVAC
SEMINARSKI RAD Predmet: Turistička geografija Tema: ZAJEČAR
Profesor: dr Naume Marinoski
Student: Nevena Ţivković 11359
Leskovac, 2011.god
SADRŽAJ
SADRŽAJ ........................................................................................................................................................ 2 1.Uvod ........................................................................................................................................................... 3 2. Geografski položaj, teritorije i granice ...................................................................................................... 4 3.Prirodne geografske karakteristike ............................................................................................................ 5 3.1. RELJEF / GEOMORFOLOGIJA ..................................................................................................... 5 3.2. KLIMA ........................................................................................................................................ 6 3.3. HIDROGRAFIJA .......................................................................................................................... 6 4.Antropogene vrednosti .............................................................................................................................. 7 Manastiri .......................................................................................................................................... 8 Spomenici....................................................................................................................................... 10 5.Materijalna baza turizma ......................................................................................................................... 12 Promet turista ................................................................................................................................ 12 Smeštajni kapaciteti ....................................................................................................................... 12 6.Oblici turizma ........................................................................................................................................... 14 Banjski (zdravstveno – rekreativni) turizam .................................................................................. 14 Lovni i ribolovni turizam ................................................................................................................ 15 Sportsko –rekreativni turizam ....................................................................................................... 16 Izletnički turizam ............................................................................................................................ 18 Manifestacije.................................................................................................................................. 18 7.Zaključak .................................................................................................................................................. 19 LITERATURA ................................................................................................................................................ 20
2
1.UVOD
U centru Timoĉke krajine, koju grle Karpati, Stara planina, Kuĉajske planine, Rtanj i Ozren, u pitomini na obalama tri Timoka (Crnog Timoka, Belog Timoka i Timoka), rasprostrla se teritorija grada Zajeĉara, ušuškana u toplom pazuhu Kraljevice i Belog brega. Tu, izmeĊu istoka i zapada, i na istoku i na zapadu, Zajeĉar sa radošću doĉekuje namernike i prolaznike, spreman da ih ugosti i pokaţe još neotkrivena prirodna i kulturna bogatstva. Zajeĉar je lep i interesantan grad, ali ga još atraktivnijim ĉini okruţenje prepuno prirodnih rariteta i vrednosti i spomenika koji svedoĉe da se na ovom prostoru intezivno ţivi od neolita na ovamo. U Srbiji ne postoji kraj koji se moţe pohvaliti tolikim brojem spomenika istorije i kulture i prirodnih lepota na tako malom prostoru. U istorijskim spisima naselje Zajeĉar prvi put se pominje 1466. godine, u jednom turskom popisu. Posle toga, sve do ustanaka za osloboĊenje od Turaka pisanih tragova gotovo i da nema. Nakon toga ima ih dosta i svi nedvosmisleo svedoĉe da je Zajeĉar, nakon osloboĊenja ovog kraja i pripajanja Srbiji, napredovao u svakom pogledu. Tragovi tog napretka ispisani su na mnogim zdanjima koja su izgraĊena s kraja 19 veka, ali i u brojnim hronikama naglog razvoja ovog kraja, koji je najbolje opisao Feliks Kanic, kada je krajem 19. stoljeća zabeleţio: „Zajeĉar je posle Beograda najbogatija varoš u Srbiji“. Bilo je to izuzetno priznanje tadašnjim Zajeĉarcima, koji su znali da gledaju u budućnost i tu dragocenu osobinu prenosili na svoje potomke.Danas je Zajeĉar moderan evropski grad, koji uspešno leĉi oţiljke koje su mu naneli tragiĉni dogaĊaji s kraja 20. veka, kada se raspadala bivša Jugoslavija, uz ratove, sankcije i razne druge nesreće. Grad koji se uspravio, našao sebe i svoj put u budućnost.Grad koji je otvoren za sve ideje i sve ljude, koji ţeli da zna za druge i da drugi znaju za njega, da razvija saradnju sa svima kojima je cilj Slobodan dobar ţivot.
3
2. GEOGRAFSKI POLOŽAJ , TERITORIJE I GRANICE
Grad Zajeĉar se nalazi u centralnom delu Timoĉke krajine i obuhvata Zajeĉarsku kotlinu,istoĉni deo Crnoreĉke i severni deo Knjaţevaĉke kotline, kao i juţne delove Negotinske krajine.Teritorija grada je omeĊena: sa severa obroncima planine Deli Jovan, sa istoka i jugoistoka obroncimaStare planine kojom ide drţavna granica prema Bugarskoj, na jugu i jugozapadu Lasovaĉkom planinomkao ogrankom planine Tupiţnice, a na zapadu Jeţevicom i ograncima Velikog Krša. Površina teritorioje grada Zajeĉara je 1.069 km2(oko 15 % površine Timoĉke krajine).Grad Zajeĉar, geografski, administrativni, privredni, politiĉki i kulturni centar opštine i Zajeĉarskog upravnog okruga, nalazi se u Zajeĉarskoj kotlini (izmeĊu 43°54' i 43°42' severnegeografske širine, 22°07' i 22°24' istoĉne geografske duţine i 137 m apsolutne nadmorske visine), na11 km od granice prema Bugarskoj, u meĊureĉju i na sastavcima Crnog i Belog Timoka. Grad jeprvobitno leţao na desnoj obali Crnog Timoka, prostirući se do brda Kraljevica. Vremenom se širio nalevoj obali Crnog Timoka i prema zapadu. Grad je prvobitno leţao na desnoj obali Crnog Timoka.Grad je izgraĊen na raskrsnici magistralnih puteva: Paraćin - Zajeĉar – Kula (odakle se ovaj magistralni pravac grana ka Vidinu i Sofiji), Paraćin – Zajeĉar – Negotin - Kladovo - rumunska granica, Paraćin – Zajeĉar – Knjaţevac – Niš i Negotin – Zajeĉar – Knjaţevac – Niš. Magistralni pravci ka Vidinu i Sofi ji su, pored magistralnog puta Beograd – Donji Milanovac – Kladovo – Negotin i dalje, jedina i najkraća putna veza Evrope i ostalog dela naše drţave ka severnoj Bugarskoj i juţnoj Rumuniji i dalje prema crnomorskom basenu, što Zajeĉaru daje poseban meĊunarodni znaĉaj.
4
3.PRIRODNE GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE
3.1. RELJEF / GEOMORFOLOGIJA Na teritoriji Grada Zajeĉara preovlaĊuje brdsko-planinsko zemljište, sa zajeĉarskom kotlinom u centru. Sama kotlina se nalazi izmeĊu dva planinska luka, karpatskog i balkanskog. Smeštena je u zapadnom delu Timoĉkog basena. Kotlina se proteţe od sela Vraţogrnca do Vratarniĉke klisure, na zapadu do grebena Lasovaĉke planine, kao dela Tupiţnice gde je delimiĉno rastavljena od crnoreĉke kotline planinom Tupiţnicom, ali je morfološka granica opet obeleţena niskom preĉagom u kojoj je Crni Timok usekao klisuru Baba Jonu. Zajeĉarski basen pripada Crnom, Belom i Velikom Timoku. Duţina basena je oko 20 km. Ovom basenu pripada 16 km toka Crnog Timoka, 22. km toka Belog Timoka i 10 km Velikog Timoka. On predstavlja deo prostrane uzduţne depresije koja se pruţala od Dunava do Knjaţevca i koja je tektonskog porekla. Juţno od Zajeĉara Beli Timok je usekao Vratarniĉku klisuru, koja predstavlja sponu izmeĊu zajeĉarskog basena na severu I knjaţevaĉkog na jugu. Ova klisura je useĉena izmeĊu zaseoka Zmijanca i Grliške reke. Duţine je 5 km, dubine170-190 m i širine 0,5 km. Stvorena je fluvijalnim radom Belog Timoka.Severoistoĉno od Zajeĉara, izmeĊu sela Vraţogrnca I Trnavca, ispod Zlatije, useĉena je epigenetska klisuraVelikog Timoka, dugaĉka 2,5 km i duboka 150-240 m. Ona se dalje pruţa prema severoistoku do ţelezniĉke stanice Brusnik od 24 km. Na zapadu, Crni Timok je usekao klisuru Baba Jonu duţine22,5 km. (granica izmeĊu izmeĊu sumrakovaĉko-šarbanovaĉkog i zvezdanskog basena), gde je proseĉen novi put Zajeĉar – Paraćin. Ova preĉaga deli dolinu srednjeg toka Crnog Timoka od doline donjeg toka, koji se nalazi u Zajeĉarskoj kotlini. U pogledu reljefa teritorije opštine treba istaći zajeĉarski basen, kompozitnu dolinu Belog Timoka oiviĉenu na zapadu Tupiţnicom, na istoku Starom planinom sa Vrškom ĉukom (672 m) kao najsevernijom taĉkom i Babinim Nosem (1108m) kao najjuţnijom taĉkom, andezitskim masivom na zapadu kao i crnoreĉkom kotlinom, obroncima Deli Jovana i Stola na severozapadu i Negotinskom krajinom na severoistoku. Deo knjaţevaĉke kotline, zajeĉarski basen i deo sliva Crnog Timoka ĉine manje celine ove teritorije. Sve su to delovi Timoĉkog basena, sastavnog dela Vlaško-pontijskog basena, ili središni delovi Timoĉke krajine, posmatrano regionalno.Osnovni oblici reljefa, nastali radom spoljašnjih sila, su fluvijalni, abrazivni i kraški. Kraških oblika imana Tupiţnici, i to površinskih, u vidu vrtaĉa i uvala, ali maskiranih, dok su podzemni oblici izrazitiji u vidujama i pećina. Njih ima na Tupiţnici i u predelu Vratarniĉke klisure. Tupiţnica pripada istoĉnoj zoni mladih venaĉnih planina i prostire se izmeĊu Belog i Crnog Timoka u pravcu sever-jug, sa najvišim vrhom od 1162 m. Jednim delom je pod šumom i pašnjacima i pripada grupi balkanskih planina.Osnova planine je sastavljena od škriljaca i magmatskih stena,a sam greben od kreĉnjaka. Kraški oblici su blago izraţeni uvidu vrtaĉa. Druga planina je Deli Jovan na severozapadu., koji je takoĊe venaĉna planina. Pruţa se u vidu uzanog planinskog venca sa zaobljenim vrhovima u pravcu sever-jug. Sastavljenaje od škriljaca, dok se na severoistoĉnim padinama javljaju kreĉnjaci. Većim delom je pod listopadnim šumama. Najviši vrh je visok 1138m.
5
3.2. KLIMA Grad Zajeĉar se nalazi u kontinentalnom klimatskom pojasu. Klima je vlaţno umerena, sa toplim i suvim letom i umereno hladnom zimom, šta ukazuje da Zajeĉar i okolina imaju umerenokontinentalnu klimu. Najhladniji meseci su u proseku januar (sa proseĉnom temperaturom vazduha -1.4 ºC) i februar, a najtopliji jul (sa proseĉnom temperaturom vazduha 20.9 ºC). U poslednjoj deceniji klima je se znatno izmenila. Prisutne su njene varijacije koje ukazuju da više nema preciznog vremenskog perioda u kojem traje zima ili leto, kao što je to bilo ranije. Sada su letnji meseci izuzetno ţarki sa dnevnim temperaturama koje dostiţu i do 40°C, dok su noći u proseku sveţe. Po toj razlici dnevne i noćne temperature u toku leta, suvim i ţarkim letima klima u ovom kraju sve više poprima obeleţja pustinjske klime. Zime su blage i sa malo padavina, ali u pojedinim periodima temperatura silazi i preko 15°C ispod nule. U zajeĉarskom basenu duvaju vetrovi sliĉni košavi, najĉešće severoistoĉni, dok povremeno duvaju vetrovi sa pravca Karpata i Stare planine. Vetrovi su najĉešći u proleće i jesen. Grad se javlja retko. Zadnji zabeleţeni, koji je naneo velika oštećenja objektima , dadira iz avgusta 2002.godine.Tokom godine ukupne padavine u proseku iznose 610.5 mm.
3.3. HIDROGRAFIJA Glavni hidrografski objekat Zajeĉarske kotline je Timok, taĉnije Veliki Timok, koji nastaje spajanjem Crnog Timoka i Belog Timoka. Ušće Velikog Timoka u Dunav je istoĉno od Negotina i predstavlja najniţu taĉku kontinentalne Jugoslavije. Timoku u kotlini pritiĉe veliki broj pritoka kao što su Grliška, Lubniĉka, Slatinska, Crna Reka i mnoge druge. Zajeĉar je posebno prepoznatljiv po mnogobrojnim arterskim ĉesmama. U samom gradu ih je ĉetrdesetak i iz velike većine teĉe veoma kvalitetna voda za piće. Termalne i lekovite vode su takoĊe dar prirode koji Zajeĉarci još nisu dovoljno iskoristitili. U Gamzigradskoj Banji, gde je već zavidan ugled stekao Zavod za rehabilitaciju, postoje mogućnosti za izgradnju novih kapaciteta u oblasti zdravlja i turizma. Par desetina kilometara odatle, kod sela Nikoliĉeva, postoje izvori lekovite vode, koji skoro ceo vek ĉekaju da ih neko stavi u sluţbu zdravlja, rekreacije i turizma. Postoji još nekoliko termalnih izvora u okolini Zajeĉara, ali još nisu detaljno ispitani, pa se pouzdano ne zna u koje bi sve svrhe mogli da se koriste.Zajeĉar je odavno poznat po brojnim arterskim ĉesmama, iz kojih teĉe voda visokog kvaliteta. Ima ih oko 40, a o kvalitetu vode sa njih najbolje svedoći podatak da su im, bez obzira što je Zajeĉar jedna od retkih sredina u kojima je vodosnadbevanje dugoroĉno rešeno, mnogi Zajeĉarci ostali apsolutno verni.U okolini Zajeĉara postoje tri atraktivna veštaĉka jezera (Grliško, Rgotsko i Sovinaĉko), koje uz odreĊena ulaganja mogu postati znaĉajni turistiĉki potencijal.
6
4.ANTROPOGENE VREDNOSTI NARODNI MUZEJ Narodni muzej u Zajeĉaru osnovan je 1951. godine, kao zaviĉajna zbirka. Vremenom je prerastao u muzej kompleksnog tipa sa odeljenjima: arheologije, istorije, istorije umetnosti i etnologije. Odeljenja imaju stalne postavke u Narodnom muzeju i Radul begovom konaku.U sastavu Narodnog muzeja su i carska palata Romuliana (koja je na Listi svetske kulturne baštine UNESKO), Radul begov konak i Memorijal „Nikola Pašić“.Tokom minulih decenija, sistematskim istraţivanjima u oblasti arheologije, etnologije, tradicionalne kulture severo – istoĉne Srbije, istorije, umetnosti itd., prikupljeno je više od 17 000 predmeta koji su klasifi kovani, struĉno obraĊeni i najvećim delom na odgovarajući naĉin prezentirani javnosti.Muzej je organizator brojnih kulturnih manifestacija (izloţbi, knjiţevnih veĉeri, koncerata, projekcija etnoloških i arheoloških fi lmova, predavanja, predstavljanja knjiga i publikacija).Narodni muzej godišnje posećuje preko 50 hiljada ljudi sa tendencijom da taj broj bude sve veći. MATIĈNA BIBLIOTEKA „SVETOZAR MARKOVIĆ“ Zajeĉarci su odavno ljubitelji pisane reĉi. Zato nije nikakvo ĉudo što je prvo ĉitalište u Zajeĉaru osnovano još daleke 1866. godine, koje je 1874. godine već imalo105 ĉlanova, 300 knjiga i 24 lista, od ĉega tri na stranim jezicima.Tu respektivnu tradiciju, koju su povremeno prekidale bune i ratovi, danas nastavlja Matiĉna biblioteka „Svetozar Marković“, koja ĉitaocima nudi fond sa više od 100 hiljada knjiga, periodiku sa više od 170 naslova, CD teku sa oko 150 diskova, ĉitonicu sa pedesetak mesta i kompjuterski sistem sa 11 radnih stanica.Biblioteka se u meĊuvremenu svrstala meĊu ozbiljne izdavaĉe, pre svega edicijom „Istok – zapad“ u kojoj se objavljuju dela savremene knjiţevnosti, ali i meĊu organizatore znaĉajnih kulturnih dogadjanja, što joj je omogućila adaptacija potrovlja.
POZORIŠTE „ZORAN RADMILOVIĆ“ Pozorište se od osnivanja do današnjih dana nalazi u zgradi bivšeg Esnafskog doma, koja je u meĊuvremenu nekoliko puta rekonstruisana i dograĊivana.Tokom minulih šezdesetak godina preţivelo je nekoliko kriza i doţivelo niz zvezdanih trenutaka, zahvaljujući kojima je postalo najznaĉajnija ustanova kulture u ovom kraju. Od poĉetka je negovalo paţljivo izabran reportoar oslonjen i na domaće i na strane autore. Napor da pozorišnu umetnost pribliţi ţiteljima timoĉkih sela (predstave su davane u domovima kulture, školama i na svim scenama koje su pruţale makar minimalne uslove) donelo mu je epitet pozorište na toĉkovima.Zajeĉarske pozorište ie imalo znaĉajnu ulogu u osnivanju Festivala profesionalnih pozorišta Srbije „Joakim Vujić“ i bilo (1962. godine) domaćin prvog festivala. Od 1992. godine nosi ime Zorana Radmilovića, poznatog srpskog glumca koji je roĊen u Zajeĉaru. Iste godine su osnovani Fondacija „Zoran Radmilović“ i festival „Dani Zorana Radmilovića“Tokom minulih šezdesetak godina na seni zajeĉarskog pozorišta izvedeno bezmalo 400 predstava. U leto 2008. godine pozorište je privremeno ugašeno, a par meseci kasnije ponovo osnovano pod imenom Regionalno pozorište „Zoran Radmilović
7
ISTORIJSKI ARHIV TIMOĈKA KRAJINA Arhivsko središte u Zajeĉaru osnovano je 1948. godine. Tada je teriitorijalno bilo nadleţno za zajeĉarski, borski, knjaţevaĉki, krajinski, boljevaĉki, timoĉki, brzopalanaĉki, kljuĉki i poreĉki srez. Danas je Arhiv nadleţan za podruĉje grada Zajeĉara i opština Boljevac i Knjaţevac, gde deluje oko 500 znaĉajnih stvaralaca arhivske graĊe.U depoima Arhiva nalazi se 2000 metara duţnih arhivske graĊe nastale radom drţavnih organa, finansijskih, prosvetnih, kulturnih, crkvenih organizacija i institucija kao i porodiĉna iliĉna arhivska graĊja znaĉajnih stvaralaca. Razvrstana je u 450 fondova i zbirki dokumenata najvećim delom sreĊenih i popisanih sa uraĊenim sumarnim inventarima. Informisanje zainteresovanih korisnika ostvaruje se na više naĉina: usmeno, od strane nadleţne sluţbe, i pismenim odgovorom na zahtev stranaka.Stavljanje na uvid informativnih sredstava o fondovima i zbirkama, korisnicima arhivske graĊe, posebno onima koji istu koriste u nauĉno-istraţivaĉkesvrhe, je uobiĉajen naĉin obaveštavanja istraţivaĉa. Najstariji dokumenat koji se ĉuva u arhivu datira iz 1718. godine. U arhivskoj biblioteci do sada se sabralo oko 9000 knjiga, od ĉega je više od 300 naslova štampano u 19 veku. Najstarija knjiga je iz 1820. godine.
MANASTIRI MANASTIR SV. PETRA I PAVLA Pouzdano se ne zna kada je izgraĊen manastir Sv. Petra i Pavla, koji se nalazi nedaleko od sela Grlišta, gotovo na obali Grliškog jezera. Sudeći po jednom natpisu, koji je pronaĊen kod manastira, izgraĊen je u 14. veku.Manastir je od davnina bio centar duhovnog ţivota ovog kraja i u njemu su donošene mnoge znaĉajne odluke, kao što je dogovor o dizanju ustanka protiv Turaka 1805. godine. U manastirskom konaku je 1876. godine bila škola za decu iz okolnih sela, što je dragoceno svedoĉanstvo o ulozi pravoslavne crkve u obrazovanju srpskog naroda.Manastirska crkva je skromnih dimenzija, sa pripratom i prostranim tremom. Današnji zvonik je iz 1885. godine.Nakon izgradnje Grliškog jezera stvoreni su uslovi da, uz poštovanje propisa o zaštiti akumulacije za vodosnadbevanje Zajeĉara, manastir postane deo atraktivnijeg turistiĉkog sadrţaja. CRKVA ROŢDESTVA PRESVETE BOGORODICE Do 1830. godine u Zajeĉaru, prema dostupnim podacima, nije postojao nikakv pravoslavni hram. Te godine, uz dozvolu Ferad paše podignuta je mala crkvica, najnuţnije opremljena za sluţbu Boţiju.Kada je Knjaz Miloš, u leto 1833. godine obilazio Timoĉku krajinu, zapazio je da je u ovom kraju verski ţivot „zapušten“. Svestan uloge crkve u srpskom narodu, mudri Knez je odluĉio da se osnuje Timoĉka episkopija i da Zajeĉar dobije crkvu.Gradnja hrama Roţdestva Presvete Bogorodice poĉela je u proleće 1834. godine, uz svesrdnu podršku kneza Miloša. Oktobra 1834. godine gradnja je bila završena, a njeno osvećenje obavljeno 23. decembra 1834. godine. U potonjim vremenima crkva je više puta opravljana i dograĊivana.Odvojeno od crkve, odmah pored nje, izgraĊen je visok zvonik. Na njemu je pet zvona, izlivenih uKragujevcu 1899. godine (ĉetiri zvona su poklon grada Zajeĉara, a jedno zajeĉarskog trgovca Jote Pašića).
8
TURSKA VODENICA Jedan od retkih objekata iz tame turskog vilajeta, jeste vodenica u samom centru Zajeĉara. Ne zna se pouzdano kada je izgraĊena.Zna se da je, nakon osloboĊenja Timoĉke krajine od Turaka za kupovinu vodenice bio zainteresovan Knjaz Miloš, ali je sticajem okolnosti ona postala vlasništvo nekog Koste Nišlije. Po jednom izveštaju Despota Stefanovića, „ĉlana Magistrata okruţija crnoreĉkog“, iz 1838. godine, vodenicu je od Koste Nišlije kupio Jeremija ZdravkovićPo popisu iz 1863. godine pripadala braći Nikoli i Jovanu Laloviću. Nasledili su je kao oĉevinu, ali nema podataka da li je kupljena od Jeremije Zdravkovića, ili nekog potonjeg vlasnika. Od 1945. godine je postala društvena svojina i data je na korišćenje Narodnom muzeju u Zajeĉaru.Zgrada je graĊena od kamena, na ĉetiri vode, sa ĉetiri mlinska kamena, a unutrašnja konstrukcija je od hrastovih greda. Vodenica je, nakon Drugog svetskog rata konfi skovana od Vanje Lalovića, izvesno vreme je bila data na korišćenje preduzeću „Ţitopromet“, a odlukom Radniĉkog saveta tog preduzeća od 31. 11. 1954. godine preneta je Narodnom muzeju bez naknade. Rešenjem Republiĉkog zavoda za zaštitu spomenika iz 1959. godine stavljena je pod zaštitu. RADUL BEGOV KONAK U samom centru Zajeĉara nalazi se jedan od najatraktivnijih spomenika orijentalne arhitekture u Zajeĉaru – Radul begov ĉardak. Prema predanjima sagraĊen je krajem 18. veka i pripadao je turskom begu ĉije ime nije upamćeno.Veoma je zanimljiv jedan opis Zajeĉara iz 1784. godine, koji je zabeleţio austrijski podofi cir Pokorni, u kome izmeĊu ostalog piše:“ Selo Zajeĉar se sastoji od 150 hrišćanskih kuća i jednog turskog svratišta koje se nalazi u jednom ĉardaku zidanom u donjem delu, a na spratu od drveta koji je oblepljen zemljom“. Opis je u dlaku odgovarao Radul begovom konaku.Nakon osloboĊenja Timoĉke krajine od Turaka, ĉardak je od dotadašnjih vlasnika otkupio trgovac Radul Gligorijević, po kome je ĉardak i dobio ime. Tokom vremena ĉardak je sluţio za razne namene. U prizemnom delu naĊeni su ĉak i ostaci naknadno ubaĉene kovaĉke opreme, što upućuje na zakljuĉak da su objekat koristile zanatlije.Danas je objekat u vlasništvu Narodnog muzejau Zajeĉaru. Deo je opština Zajeĉar dobila na poklon od Milenka Radulovića, a deo je otkupljen od Milenije Radulović, potomaka Radula Gligorijevića. Kompletno je obnovljen 1975. godine. Na spratu je stalna postavka o starom Zajeĉaru, a u prizemlju galerija. GIMNAZIJA Zgrada nekadašnje zajeĉarske gimnazije, u kojoj se već decenijama nalazi osnovna škola „Ljuba Nešić“, predstavlja izuzetno vredan ahitektonski spomenik.Kamen temeljac za tu lepu graĊevinu poloţen je sveĉano 13. maja 1891. godine sa potpisima drţavnih velikogostojnika uz ĉiji blagoslov i podršku je zapoĉeta i potpisima Ilije Boškovića, tadašnjeg predsednika opštine Zajeĉar i Mihaila Bobića, direktora gimnazije.Povelju u boci sa zejtinom i bosiljkom u temelj je spustio Rihard Lang, jedan od projektanata, koji se kasnije pokrstio, uzeo ime Radmilo Jang i ţiveo u Zajeĉaru.Izgradnjom ovog objekta stvoreni su kvalitetni uslovi za rad zajeĉarske gimnazije, koja spada meĊu najstarije obrazovne i institucije te vrste. To svedoĉi podatak da su prvi gimnazijalci u klupe seli daleke 1836. godine, a 1883 godine u Zajeĉaru je poĉela da radi potpuna - sedmorazredna gimnazija.
9
BASTIONI NA KRALJEVICI Kao svedoci nemirnih vremena i istorijskih iskušenja, na Kraljevici postoje dva bastiona (utvrĊenja), ĉiji je zadatak bio da Zajeĉar najpre brane od Turaka, a potom od Bugara.Planiranje i izgradnja bastiona zapoĉeti su još 1862. godine, kada je postalo jasno da je novi rat sa Turcima neminovan.Za projekte je angaţovan francuski inţinjerijski kapetan Ipolit Florentin Moden. GraĊeni su tridesetak godina.IzgraĊeno je ukupno osam bastiona: dva na Kraljevici (jedan na istoĉnom i jedan na zapadnom delu), na brdu Parajankul iznad Grljana, na Srednjem vrhu (Vlaško brdo), i brdima Kovilovo i Kravarnik kod sela Nikoliĉeva.Bastioni su graĊeni sve do poĉetka 20 veka ali nikada nisu odigrali ulogu zbog koje su graĊeni. Tokom minulog veka bili su, uglavnom, zaboravljeni. Onaj na istoĉnoj Kraljevici izvesno vreme je koristila JNA, a danas je zapušten kao i ostalih sedam.
SPOMENICI SPOMENIK OSLOBODIOCIMA OD TURAKA Petovekovno rosptvo pod Turcima u Zajeĉaru je okonĉano poĉetkom maja 1833 godine. Plaćeno je ţivotima 123 ustanika, koji su mahom izginuli u iznenadnom jurišu Turaka iz sela Veliki izbor.U znak veĉnog sećanja na njihovo delo opština Zajeĉar je, 1898. godine, podigla skromno spomen obeleţje koje se nalazi u sastavu današnjeg zajeĉarskog groblja. SPOMENIK PALIM BORCIMA TIMOĈKE KRAJINE U RATOVIMA ZA OSLOBOĐENJE I UJEDINJENJE 1912-18. Povod za podizanje spomenika Timoĉanima koji su izginuli u balkanskim i Prvom svetskom ratu bio je obeleţavanje 100. godišnjice osloboĊenja od Turaka. Za to je angaţovan Frano Mengelo Dinĉić, mladi autor školovan u praškoj likovnoj akademijiSkulptoralni deo spomenika ĉini grupa od tri piramidalno komponovane fi gure ratnika (jedan gine, drugi je u jurišu sa bajonetom, a treći drţi zastavu i baca bombu na neprijatelja. Spomenik je raĊen u duhu akademskih realistiĉkih tradicija.Spomenik je visok ĉetiri metra i ima oblik zarubljene piramide. Na sve ĉetiri strane isklesani su venci. Na vencu okrenutom prema istoku piše „Kalna Krivolak Beograd“, prema severu „Kumanovo Jedrene“, prema zapadu „Cer Kajmakĉalan Koţuh“ i prema jugu „1912 - 1918.“ Ispod venca je natpis „Palim borcima Timoĉke krajine u ratovima za osloboĊenje i ujedinjenje zahvalni Zajeĉar. FONTANA „KUPANJE“ Na mestu gde se nekada nalazila spomen ĉesma uĉesnicima oslobodilaĉkih ratova, koja je sedamdesetih godina 20. veka uklonjena sa Trga osloboĊenja, postavljena je fontana „Kupanje“ koja svojom kompozicijom privlaĉi paţnju posetilaca.Autor fontane, komponovae od ţenskog i deĉjeg akta naturalistiĉkih formi, je akademski vajar Dušan Nikolić.Nikolić je autor još nekoliko spomen obeleţja u Zajeĉaru (reljefa posvećenog štrajku ţelezniĉara 1920. godine, koji se nalazi na zgradi ţelezniĉke stanice u Zajeĉaru, biste dr Mitketa, koja je 1972 postavljena u krugu zajeĉarske bolnice u znak sećanja na osnivaĉa deĉje bolnice u Zajeĉaru i biste Svetozara Markovića, koja je 1975. godine otkrivena u dvorištu Matiĉne biblioteke „Svetozar Marković“.
10
FRANCUSKO GROBLJE Na posebnom delu gradskog groblja u Zajeĉaru sahranjeni su francuski vojnici koji su se pod komandom generala Gambete borili za oslobaĊanje Srbije u Prvom svetskom ratu.Kompleks ĉini 85 pojedinaĉnih grobnica oznaĉenih mahom krstovima od armiranog betona i manje centralno obeleţje sa spomen-ploĉom na kojoj je ispisan prigodan epitaf na sroskom i feancuskom jeziku koji glasi:„Ovde poĉivaju pali i umrli francuski ratnici u Prvom svetskom ratu 1918. godine“ SPOMEN KOSTRURNICA PALIH BORACA NOR-A I CRVENE ARMIJE Nalazi se na ulazu gradskog groblja u Zajeĉaru. IzgraĊena je po projektu arhitekte Radisava Ţivkovića. Otrkrivena je 1951. godine i tada su u njoj sahranjena tela 21 borca NOR-a.Grobnica je proširena, po planovima istog arhitekte, 1962. godine i tada su u nju poloţeni posmrtni ostaci 1266 vojnika i ofi cira Crvene armije, koji su izginuli u borbama za osloboĊenje Timoĉke krajine 1944. godine.Grobnica je obnovljena uz pomoć ambasade Ruske federacije 2009. godine. SPOMENIK „VEŠALA“ Spomenik poginulim borcima NOR-a i ţrtvama fašistiĉkpg terora na Kraljevici rezultat je saradnje inţinjera arhitekture Bogdana Bogdanovića kao konsultatnta i arhitekte i slikara Vladimira Veliĉkovića, kao realizatora. Spomenik je je otkriven 5. septembra 1971. godine na istom mestu gde su 18. septembra 1941 godine Nemci obesili Milenka Brkovića Crnog sa još nekoliko rodoljuba.Spomenik ĉine tri betonska rama razdvojena i nagnuto postavljena na platou.Nagnutost ramova govori o srušenoj i pobeĊenoj ţelji okupatora da terorom pokoleba otpor slobodoljubivog naroda. SPOMENIK STRELJANIM UĈESNICIMA TIMOĈKE BUNE Na padini Kraljevice otkriven je, 1940. godine, spomenik streljanim uĉesnicima Timoĉke bune iz 1833. godine. Spomenik je delo ĉuvenog jugoslovenskog vajara Antuna Augustinĉića, a graĊevinske radove je izveo preduzimaĉ Ferbelja iz Ĉaĉka.Cela kompozicija spomenika je polupreĉnika sedam metara, visine 2,90, dok je sama fi gura bundţije visoka 2,40 metara.U pozadini fi gure, koja prkosi smrti i nepravdi, na belom mermeru ispisana su imena 21 uĉesnika bune koji su streljani na Kraljevici. SPOMENIK NIKOLI PAŠIĆU U godinama posle Drugog svetskog rata veliki drţavnik i Zajeĉarac Nikola Pašić, bio je u svojevrsnom ideološkom progonstvu u rodnom gradu.Tek kada je u Srbiji ponovo zaţiveo višepartijski sistem, Zajeĉarci su pokazali da ipak nisu zaboravili bišeg drţavnika jugoslovenske drţave. Spomenik se sastoji od bronzane figure visoke tri metra i kamenog postamenta visine 1,60 metara. Otkriven je 16. decembra 1995. godine u znak sećanja na dan Pašićevog roĊenja. U Zajeĉaru postoje i dva nova spomenika: hajduk Velju Petroviću i Zoranu Radmiloviću. Autor oba spomenika je akademski vajar Dubravko Milanović.
11
5.MATERIJALNA BAZA TURIZMA PROMET TURISTA U 2004. Godini Zajeĉar je posetilo 23.176 turista, koji su ostvarili 108.073 noćenja. Od toga 93,5 procenata ostvaruju domaći turisti. Najveći proseĉan broj noćenja je 7,3 dana i veći je od proseka broja noćenja na nivou Republike Srbije, dok je u ostalim opštinama ostvaren manji broj noćenja u odnosu na republiĉki prosek. Broj i struktura turista i ostvarenih turistiĉkih noćenja u 2006.godini
SMEŠTAJNI KAPACITETI Hotel SRBIJA TIS*** Nalazi seu samom centru Zajeĉara. Najstariji je i najveći hotel u Gradu. Raspolaţe sa 189 leţaja u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama i šest apartmana sa prostranim dnevnim boravkom, dva mokra ĉvora, dţakuzijem, ADSL vezom, televizorom sa LCD ekranom i prikljuĉkom na kablovsku televiziju, sveĉanom salom sa 400 mesta, restoranom sa 200 mesta, kafanom sa 160 mesta, aperitiv barom sa 40 mesta, banket salom sa 50 mesta lepom terasom u senci starih lipa sa 160 mesta.Hotel ima Fitnes centar (aerobik, teretana, sauna i masaţa), kasino, kladionicu i Wash servis.Uz hotel je veliki parking. GARNI HOTEL „KONj“ Prvi privatni hotel u Zajeĉaru, otvoren je 1995. godine. Nalazi se u centru grada. U svom smeštajnom delu hotel raspolaţe sa 33 leţaja u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama i apartmanima. Svaka soba je opremljena telefonom,televizorom sa SAT - programom, mini barom... Posebnu ponudu hotela ĉini vinoteka - pivnica u podrumskom delu, sa arhivskim vinima i ţestokim pićima sa timoĉkog geografskog podruĉja.
12
GARNI HOTEL „GRINKA M“*** Lociran je u uţem centru grada, u restauriranoj kući iz 1933. godine. Hotel raspolaţe sa 22 leţaja u luksuzno opremljenim jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama i apartmanima i ima sopstveni parking.Hotel se odlikuje svojevrsnom domaćom atmosferom i veoma je pogodan za boravak i rad poslovnih ljudi koji dolaze u Zajeĉar. HOTEL „Kastrum“ Nalazi se u Gamzigradskoj Banji, na samoj obali Crnog Timoka i raspolaţe sa 70 leţaja u komfornim dvokrevetnim sobama i 4 apartmana, ukupnim restoranskim kapacitetom 500 mesta, „kristal“ salom sa 50 mesta, „plavom“ salom sa 50 mesta, TV salom sa 25 mesta i letnjom terasom. Hotel „Kastrum“ ima izvanredne uslove za pripreme sportskih ekipa kojima na raspolaganju stoji fudbalski travnati drenaţirani teren uz sam hotel, dva terena za male sportove, dva teniska terena kao i teniski tereni i bazen u Zavodu specijalnu rehabilitaciju. Hotel “LUX” ** Salaš Hotel se nalazi pored magistralnog puta ZajeĉarNegotin E-771 na samo 15 minuta (20 km) od Zajeĉara, Bora i Negotina. Pruţa usluge smeštaja, hrane i sopstvenog parking prostora. Raspolaţe sa 24 leţaja, odnosno 14 soba, od toga 6 jednokrevetnih, 7 dvokrevetnih i 1 apartman, koje su veoma luksuzno opremljene. Svaka soba ima svoje kupatilo, telefon, televizor, beţiĉni internet... Hotel ima restoran za prijem 400 gostiju, kao i konferencijsku salu koja moţe da primi 25 osoba. ZELENI ZEC U naselju Krĉeta, kod zajeĉarskog sela Mali Izvor, nalazi se zanimljivo seosko domaćinstvo „Zeleni zec“, koje se od 2005. godine sa uspehombavi seoskim turizmom. Zahvaljujući vrednim vlasnicima i njihovim naporima da gostima pruţe sve moguće pogodnosti u nenarušenom prirodnom ambijentu, „Zeleni zec“ je 2007. godine kategorisan kao turistiĉki objekat II kategorije sa tri zvezdice.Domaćinstvo raspolaţe sa sedam leţaja u ĉetiri sobe, sa zajedniĉkim kupatilom i ĉajnom kuhinjom. Gostima nudi hranu od namirnica iz sopstvene proizvodnje, koje su ekološki besprekorno zdrave, i poludnevne i dnevne izlete do obliţnih arheoloških lokaliteta, banja, manastira i planina. VILA „Tamaris” Nalazi se samom centru Zajeĉara, u Ulici Ljube Nešića br 58.Raspolaţe sa 11 dvokrevetnih i dve sobe sa francuskim leţajem. Svaka soba ima kupatilo sa standardnom opremom (fen, tuš kabina sa masaţerom), kablovskom televizijom, minibarom, internet prikljuĉkom..Gostima je na raspolaganju i prostrana terasa.
13
6.OBLICI TURIZMA
BANJSKI (ZDRAVSTVENO – REKREATIVNI) TURIZAM Za Gamzigradsku Banju, koja je od Zajeĉara udaljena 11 kilometara, sa pravom se moţe reći da je – leĉilište od kada se pamti. Za tople lekovite izvore sasvim sigurno su znali i Rimljani, što najbolje potvrdje prelepa palata Feliks Romuliana, koju je nadomak lekovitih izvora izgradio imperator Gaj Valerije Galerije Maksimijan.Oko lekovitih izvora, u ţivopisnom ambijentu kroz koji teĉe Crni Timok, na nadmorskoj vidini od 160 metara, izgraĊeno je lepo naselje uokvireno šumovitim bregovima, koje pruţa idealne uslove za leĉenje, odmor, sport, rekreaciju, lov i ribolov.Onima koji traţe leka, ili samo da vide druge krajeve i druge ljude, u Gamzigradskoj Banji na raspolaganju su Centar za rehabilitaciju i DP „Romulijana“.Prva kupanja u gamzigradskim lekovitim izvorima temperature 38 do 42oC poĉela su 1890. godine, u improvizovanim bazenima, koje su bolesnici ili njihova rodbina sami kopali i od Crnog Timoka odvajali zidovima i ogradama. Danas je to moderno leĉilište koje raspolaţe dobrim uslovima za dijagnostiku i leĉenje bolesnika. Zavod za specijalizovanu rehabilitaciju oboljenja perifernih krvnih sudova, opštu rehabilitaciju i leĉenje vibracione bolesti, nalazi se na samoj obali Crnog Timoka. Raspolaţe sa dva zatvorena bazena sa termalnom vodom (za odrasle i decu), koji su okruţeni interesantnim mozaicima. Posebno je znaĉajno što Zavod raspolaţe modernom opremom za dijagnostiku i ispitivanje funkcija perifernog krvotoka, srca, pluća i perifernih nerava i mišića.Zavod raspolaţe sa 230 postelja od ĉega je 208 u stacionaru i 22 u vilama. Postelje u vilama koriste se iskljuĉivo u letnjim mesecima. Nedaleko od Gamzigradske banje, kod sela Nikoliĉeva, nalazi se Nikoličevska banja na nadmorskoj visini od 114 do 210 metara. Radi se, zapravo, o termalnim lekovitim izvorima, koje narod iz okolnih sela vekovima koristi za leĉenje raznih bolesti, ali koji tek trebaju da postanu banja u pravom smislu reĉi.Na lokalitetu, koji je gotovo na periferiji sela Nikoliĉevo, postoji osam termalnih izvora sa temperaturom od 19 – 28 stepeni i izdašnošću od oko dvadesetak litara u sekundi.Prema dosadašnjim istraţivanjima termomineralne vode kod Nikoliĉeva mogu da se koriste za leĉenje - hroniĉnog inflamatornog reumatizma (hroniĉni evolutivni poliartit, behterevljeva bolest) - degenerativnog reumatizma (artroze i spondiloze) - ekstraarikularnog reumatizma (fabroziti, mioziti, panikliti). Osim toga, voda Nikoliĉevske banje moţe se koristiti kao flaširana voda za piće, za turistiĉke potrebe (bazen, akvapark itd), ali i za zagrevanje plastenika, pa ĉak i obliţnjeg Zajeĉara.
14
LOVNI I RIBOLOVNI TURIZAM Na podruĉju grada Zajeĉara deluje više lovaĉkih udruţenja. Na ovom prostoru su prisutni srna, divlja svinja, vuk, lisica, šakal, jazavac, divlja maĉka, kuna zlatica i kuna belica, zec, fazan, poljska jarebica, divlji golub, grlica, gugutka, prepelica, divlja patka, jastreb kokošar, svraka, siva vrana, fazan idr.Neka lovišta su solidno ureĊena o mogu u saradnji ili u organizaciji lokalnih lovaĉkih udruţenja da prihvate lovce iz inostranstva.U neposrednom okruţenju locirano je nekoliko veoma atraktivnih i ograĊenih lovišta, u kojima se moţe loviti divqaĉ viskog kvaliteta (Deli Jovan, Vratna, Alija, Štbac, Dubašnica, Lazareva klisura i Brezovica). Vodotokovi na podruĉju grada Zajeĉara veoma su atraktivni za sportski ribolov. To se pre svega odnosi na Grliško i jezero, jezero „Sovinac“, ali i na Crni i Beli Timok i njihove pritoke.Unazad nekoliko godina kvalitet vode u rekama je znaĉajno popravljen, što najbolje potvrĊuje ĉinjenica da se salmonide (pastrmka) pojavljuju u Crnom Timoku sve do Gamzigradske banje, a rakovi su se pojavili u nekim rekama i potocima u kojima ih nije bilo decenijama JEZERO SOVINAC Nalazi se kod Salaša, nedaleko od magistralnog puta Zajeĉar – Negotin. Nastalo je zbog potrebe da se navodnjavaju kompleksi nekadašnjeg Poljoprivrednog dobra „Salaš“, ali je po svojim funkcijama odavno prevazišlo prvobitnu namenu.Na obali jezera izgraĊen je motel sa restoranom, ĉija terasa se nadnosi nad samu vodu. Pored motelaje ureĊen auto kamp i nekoliko terena za male sportove i zabavu dece.Jezero je bogato ribom i atraktivno za sportski ribolov i već je steklo imidţ omiljenog izletišta za ljude iz Zajeĉara, Bora i drugih gradova. GRLIŠKO JEZERO Nalazi se izmeĊu sela Glište i Lenovac. Zahvata površinu od 100 hektara, a najveća dubina je 28 metara. Nastalo je za potrebe vodosnadbevanja Zajeĉara i zajeĉarskih sela.Pored samog jezera, nedaleko od sela Grlište, nalazi se manastir Sv. Petra i Pavla.Jezero je poribljeno i atraktivno za sportske ribolovce. Zbog namene akumulacije turistiĉko korišćenje ove lokacije je restriktivno. RGOTSKO JEZERO Nalazi se kod sela Rgotina, oko 11 kilometara od Zajeĉara. Nastalo je na prostoru nekadašnjeg površinskog kopa rudnika „Srbokvarc“, danas „Jugo kaolin“. Vodu dobija iz podzemnih izvora. Najveća dubina je 40 metara, a dno jezera je peskovito. Voda je veoma ĉista, pa je razumljivo što je ovo jezero omiljeno kupalište Zajeĉaraca.Postoje realni uslovi za razvoj turizma na ovoj lokaciji. Zajeĉar ne okruţuju visoki planinski vrhovi, ali su planine Tupižnica (1160) i Deli Jovan(1141), koji delom pripadaju opštini Zajeĉar, veoma atraktivne.Tupiţnica je, kada je u pitanju turizam, nedovoljno istraţena oblast. Za sada je koriste paraglajderisti, planinari i speolozi. Paţnju, osim Lasovaĉkog kamena, zanimljivog za ekstremnije planinarenje, privlaĉi „Tupiţniĉka ledenica“ (pećina) i „Davidov propast“, jama duboka stotinak metara koju je 60 – tih godina 20 veka prvi istraţio poznati speleolog Milutin Veljković.Deli Jovan, planinski masiv na tromeĊi grada Zajeĉara i opština Negotin i
15
Bor, zbog raznovrsne flore i faune predstavlja pravu atrakciju. Posebno je interesantan za lovce, jer osim lovišta u otvorenom prostoru, na njemu je i ograĊeno lovište sa mufl onima i jelenima lopatarima.Obe planine, osim za lovaĉki turizam, mogu biti veoma zanimljive za istraţivanje njihovih lepota. STARA PLANINA Granicu sa Bugarskom u Timoĉkoj krajini dobrim delom ĉini Stara planina, moćni planinski venac poznat pod imenom Balkanske planine, koji se u svojoj ukupnoj duţini prostire sve od Zajeĉara do Crnog mora.Stara planina je najviša planina u Srbiji, a njen najviši vrh u delu koji pripada Srbiji je Midţor (2169). Nedaleko od njega su izori Trgoviškog Timoka i bugarske reke Lom.Stara planina je izuzetno pogodna za razvoj zimskog turizma. Planovi za izgradnju turistiĉkog kompleksa zapoĉeti su pre nekoliko edecenija, ali je tek tokom nekoliko minulih godina nešto konkretnije uraĊeno. IzgraĊena je ĉetvoroseda ţiĉara duţine 1155 metara na lokaciji Konjarnik i ski lift duţine 637 metara na lokaciji Sunĉana dolina. Smeštaj na Staroj planini za sada se moţe naći u Planinarskom domu (80), hotelu „Babin zub (60 leţaja) i u nekoliko privatnih objekata u podnoţju planine.U narednim godinama oĉekuju se velika investiciona ulaganja u izgradnju brojnih staza za skijanje, smeštajnih kapaciteta, ţiĉara i drugih objekata, koji će Staru planinu uĉiniti atraktivnijom od Kopaonika. RTANJ Nadomak Boljevca, 200 kilometara od Beograda u nebo se ustremila moćna piramida planine Rtanj. najviša taĉka te piramide je vrh Šiljak (1565), na kome je 1932. godine Greta Minh, supruga industrijalca Julijusa Minha, podigla kapelu u spomen na supruga. Naţalost, malo zbog neodrţavanja, a mnogo više zbog bezobzirnosti tragaĉa za zlatom, kapela je uništena gotovo do temelja.Za Rtanj, koji po obliku liĉi na monumentalnu prirodnu piramidu, vezane su mnogobrojne legende. IzmeĊu ostalog postoji legenda da je u nedrima planine sakriveno golemo blago koje još nije pronaĊeno. Poslednjih nekoliko godina aktuelna je i legenda da je Rtanj mesto koje ĉesto posećuju stanovnici nekih drugih, nezamislivo dalekih svetova. Za to, naravno, ne postoje nikakvi materijalni ili drugi dokazi.Pouzdano se, meĊutim, zna da je u podnoţju planine bilo više hrišćanskih bogomolja. Pre izvesnoig vremena obnovljena je crkva Vidovdan, a zagovara se o obnavljanje crkve Sv. Makaveja.U podnoţju planine, pored puta Zajeĉar - Paraćin, nalazi se zanimljiv motel „Balašević“.
SPORTSKO –REKREATIVNI TURIZAM POPOVA PLAŢA Na nekadašnjem ĉuvenom zajeĉarskom kupalištu, koje je tokom nekoliko minulih decenija biilo divlje smetlište, na desnoj obali Crnog Timoka kod zajeĉarske pivare, na površini od osam hektara izgraĊen je jedinstven sportsko rekreacioni kompleks „Popova plaţa“. Ĉine ga brojni atraktivni sadrţaji: teren za mali fudbal sa veštaĉkom travom,dva terena za tenis,teren za rukomet, teren za košarku, teren za odbojku na pesku, teren za skejtbord teren za fudbal na sapunici, teren za vaterpolo tereni za badminton,teren za šah na otvorenom.Posebna atrakcija su:Teren za golf površine 1062 metra, sa dva veštaĉka jeserca površine 326 metara, kanalom za vodu duţine 306, poploĉanim stazama duţine 1450 metara. Teren je ograĊen, a
16
posetiocima na raspolaganju stoji kompletna oprema.Vrećasta brana na Crnom Timoku, koja je nivo reke podigla za dva metra i omogućila da se obnovi sjaj ĉuvenog zajeĉarskog kupališta, koje sada moţe da prihvati 3000 kupaĉa, kojima na raspolaganju stoji 40 suncobrana od pruća i 35 kabina za presvlaĉenje.U planu je izgradnja zatvorenog bazena, stene za penjane, još nekih sportskih terena. SRC KRALJEVICA Nalazi se u podnoţju Kraljevice. Raspolaţe sportskom halom površine 5500 kvadrata, sa terenima za mali fudbal, rukomet, odbojku i košarku, tribinama sa 2300 mesta, teretanom i prostorom za borilaĉke sportive, bazenom olimpijskih dimenzija (50x25) sa tribinama površine 4450 kvadrata. Uz olimpijski bazen postoji i jedan manji deĉiji, terenima za male sportove: rukomet, odbojku i košarku (osvetljeni). SKIJALIŠTE Kvalitet sportsko – rekreacionih sadrţaja na Kraljevici znatno je podignut kada je izgraĊeno i na upotrebu predato skijalište. Time je ostvarena višedecenijska ţelja Zajeĉaraca da na padinama Kraljevice, gde su se odvajkada skijali i sankali, dobiju ureĊenu skijašku stazu.Ĉine ga dve skijaške staze duţine 550 i 600 metara i ski lift duţine 495,37 metara, koji moţe da opsluţi 1173 skijaša na sat.Najveći nedostatak skijališta je mala nadmorska visina, ali se to delimiĉno nadoknaĊuje specifiĉnim klimatskim prilikama u Timoĉkoj krajini, koja u ţargonu slovi kao srpski Sibir. Iako već poodavno ne padaju veliki snegovi, manjak belog pokrivaĉa se nadokaĊuje sa ĉetiri topa za pravljenje snega. Staza je kvalitetno osvetljena što omogućava da se koristi i tokom noći.Po svojim karakteristikama skijalište na Kraljevici ispunjava uslove za pojedina zvaniĉna takmiĉenja. HIPODROM Tradicija konjiĉkog sporta u Zajeĉaru obnovljena je 1995. godine, kada je zapoĉeta i izgradnja hipodroma u podnoţju Kraljevice.Do sada su izgraĊene :ĉetiri štale kapaciteta 75 grla, infrastruktura za uzgoj, treninge, jahanje i takmiĉenje, galopska staza duţine 1270 metara i restoran sa baštom kapaciteta 90 + 100 mesta.Hipodrom su zajedniĉki izgradili grad Zajeĉar, koji je dao oko 40 hektara zemljišta, infrastrukturu i projektnu dokumentaciju, i Konjiĉki klub „Timok“ koji nastavlja tradiciju nekadašnjeg Kola srpskih jahaĉa „Kralj Mihailo“.Postoje ambiciozni planovi daljeg razvoja kapaciteta hipodroma i delatnosti Konjiĉkog kluba. TENISKI KOMPLEKS „EUROKLUB“ Ovaj kompleks je deo jedinstvenog sportskog sadrţaja koncetrisanog u podnoţju Kraljevice. Ima ĉetiri šljakasta terena i sve nepohodne sadrţaje, što omogućava odrţavanje zvaniĉnih teniskih takmiĉenja.U okviru kompleksa je atraktivan restoran. U podnoţju Kraljevice lociran je još niz sportskih objekata (stadion FK Putevi, stadion i pomoćni teren FK Timok i tri nova fudbalska igrališta.Na Kraljevici postoji trim staza, cela park šuma, koja obuhvata prostor od preko 200 hektara, ispresecana je nizom protivpoţarnih puteva koji su, ako nema padavina, veoma atraktivne pešaĉke staze. Planovima je predviĊeno da neke od tih staza budu nasute, pa će pešaci rekreativci, kojih na Kraljevici ima mnogo, moći da ih koriste po svakom vremenu.
17
IZLETNIČKI TURIZAM Osim vec pomenutih jezera, banja, planina i ostalih lokacija koje mogu sluţiti za izlete treba izdvojiti kao posebnu i jedinstvenu lokaciju kompleks FELIKS ROMULIJANA . Desetak kilometara od Zajeĉara, u pitomoj dolini nad kojom se nadnose bregovi, kao u gnezdu svila se carska Romuliana, prelepi spomenik rimske dvorske arhitekture, koji je 29. juna 2007. godine uvršten u UNESKO-vu listu svetske kulturne baštine.Palatu je, sagradio rimski imperator Gaj Valerije Galerije Maksimijan (250 – 311) godine. Dve raskošne palate u severnom delu palate, sa dvoranama ukrašenim izvanrednim mozaicima, freskama i skupocenim skulpturama, suoĉavaju posetioca sa neprevaziĊenim umećem drevnih majstora. Izmedju njih nalazio se mali hram saţrtvenikom posvecen Velikoj majci (Magna Mater) ili bogovima Liberu i Liberi. U juznom delu Romuliane, nasuprot palatama, stajala su monumentalna zdanja poput Jupiterovog hrama, zitnice, kupatila (termae) i druge gradjevine. U juţnom delu Romuliane istraţen je samo hram, koji je dominirao celim prostorom. Ostale graĊevine nisu detaljno istraţene i još se pouzdano ne zna njihova namena. U tom delu se nalazilo i javno kupatilo. Priĉa koju priĉaju moćne zidine, kule, palate, mozaici, delovi reljefa i skulptura i sve ostalo što još krije zemlja nataloţena tokom više od 17 vekova, teško moţe da stane u jednodnevni doţivljaj. Tim pre što Romuliana nije samo palata, nego u pravom smislu reĉi istorija u slojevima. Tu se na istom prostoru susreću tragovi iz II i I milenijuma pre nove ere, tragovi rimskog naselja iz II veka nove ere, ostaci velelepne palate s kraja III i poĉetka IV veka, tragovi iz V i VI veka kada je bila crkveno dobro, svedoĉanstva iz vizantijskog vremena u VI i VII veku i konaĉno srednjovekovnog grada u XI veku. Tolika koliĉina istorije na jednom mestu teško da moţe i da se zamisli, a kamo li da se za jedan dan sagleda.
MANIFESTACIJE Centar za kulturu grada Zajeĉara osnovan je u leto 2009. godine, spajanjem Doma omladine i Kulturno - prosvetne zajednice Zajeĉar.Centar je osnovan radi obavljanja organizacionih, marketinških i drugih poslova neophodnih za realizaciju programa u oblasti kulture, kao i pripremu, produkciju i prezentaciju projekata u oblasti kulture.Konkretnije reĉeno Centar za kulturu je organizator ili suorganizator sledećik projekata:Gitarijada,Sabora frulaša u Grljanu,Hajduk Veljkovi dani u Lenovcu,Vraţogrnaĉki toĉak u Vraţogrncu,Dani Adama Bogosavljevića u Koprivnici,DENS u Šipikovu,Likovne kolonije Gamzigrad,Letnje filozofske škole „Feliks Romuliana“,Festival mladih pesnika,MeĊunarodni salon rok fotografi je,Zlatna truba Balkana,Kulturno leto u Zajeĉaru itd...Centar za kulturu podstiĉe i pomaţe rad kulturno - umetniĉkih društava koja neguju tradicionalno narodno stvaralaštvo i hor „Feliks Romuliana“, Deĉiji hor „Pikoli“, plesni klub „Bajlando“, Dramski studio i Knjiţevni klub mladih u Zajeĉaru.
18
7.ZAKLJUČAK Kada je reĉ o turistiĉkim biserima Srbije Timoĉka krajina moţe da se pohvali raskošnom ogrlicom. Na zna se šta je bilo izdašnije: stvaralaĉka magija majke prirore, ili stvaralaštvo ljudi koji su odvajkada ţiveli na ovim prostorima. Tokom minulih milenijuma bilo je, naravno, i onoh koji su rušili, ali je mnogo prelepog i nesvakidašnjeg nadţivelo sve pomore, pogrome i rušenja.Ĉoveku nije dovoljna jedna sedmica da pogleda sve što se moţe videti Od Majdanpeka do Knjaţevca, ili od Boljevca do Kladova. A usred svega toga, kao srce Timoĉke krajine, nalazi se grad Zajeĉar sa Romulijanom koja je u kruni lepote najsjajniji biser. Sve to, zaista, vredi videti. I ne samo to.Timoĉka krajina, sa srpskim i vlašlim obiĉajima, pesmama, igrama, obredima i drugim etnološkim vrednostima, spada sigurno meĊu najzanimljivije i najatraktivnije delove Evrope. To je za savremene ljude jedan mistiĉan i egzotiĉan svet, još uvek nedovoljno otkriven i stavljen u funkciju turizma.
19
LITERATURA
1. Turistiĉka organizacija opštine Zajecar 2. http://www.zajecar.info 3. Profil zajednice Zajeĉar 2010
20