PREDDIPLOMSKI ISTRAŽIVAČKI STUDIJ GEOGRAFIJE DIPLOMSKI NASTAVNIČKI STUDIJ GEOGRAFIJE INTEGRIRANI NASTAVNIČKI STUDIJ GEOGRAFIJE I POVIJESTI
Skripta iz kolegija
GEOGRAFIJA ANGLOAMERIKE prema predavanjima prof.dr.sc. Laure Šakaje
Zagreb, 2013. Emersion
SADRŽAJ POJAM I PODJELA PODJELA AMERIKE TE PROSTORNI PROSTORNI OBUHVAT ANGLOAMERIKE ANGLOAMERIKE .................................................................... ...................................................................... .. 3 RELJEF RELJEF ANGLOAMERIKE.... ANGLOAMERIKE........................................ ........................................................................ ....................................................................... ................................................................... ................................ 4 OBLIKOVANJE OBLIKOVANJE RELJEFA RELJEFA ................................................................... ...................................................................................................... ....................................................................... ...................................... .. 4
Geološka struktura kao čimbenik oblikovanja reljefa rel jefa .................................... ....................................................................... ....................................................... .................... 4 Pleistocenska glacijacija kao čimbenik oblikovanja reljefa ....................................................................... .................................................................................... ............. 4 RELJEFNE RELJEFNE CJELINE CJELINE ANGLOAMERIKE ANGLOAMERIKE .................................................................. ..................................................................................................... ....................................................... .................... 5
Obalne ravnice Atlantika i Meksičkog zaljeva .................................... ........................................................................ ................................................................... ............................... 6 Sustav Apalača i Ozark-Ouachita -Ouachita platoa .................................................................... ........................................................................................................ ........................................... ....... 7 Kanadski štit ................................................................... ....................................................................................................... ....................................................................... ................................................. .............. 7 ........................................................................................................ ........................................................................ ........................................... ....... 8 Središnje nizine .................................................................... Velike ravnice........................................................................................ ............................................................................................................................ .............................................................. .......................... 8 Sustav Sustav Kordiljera............. Kordiljera................................................. ....................................................................... ....................................................................... .............................................................. .......................... 9 KLIMA ANGLOAMERIKE ANGLOAMERIKE............................................................................................. .................................................................................................................................. ................................................ ........... 10 KLIMATSKI KLIMATSKI ELEMENTI ELEMENTI U ANGLOAMERICI ANGLOAMERICI ...................................................................... .......................................................................................................... ......................................... ..... 11 Prostorna Prostorna raspodjela raspodjela temperatura temperatura zraka u Angloamerici Angloamerici .................................... ....................................................................... ............................................... ............ 11 Prostorna Prostorna raspodjela raspodjela padalina padalina u Angloamerici Angloamerici ........................................................................... ................................................................................................... ........................ 11 Vremenske Vremenske nepogode nepogode u Angloameric Angloamericii ...................................................................... .......................................................................................................... ......................................... ..... 12 KLIMATSKE KLIMATSKE REGIJE ANGLOAMERIKE ANGLOAMERIKE ....................................................................... .......................................................................................................... ............................................... ............ 12 TLA ANGLOAMERIKE ANGLOAMERIKE .................................................................... ........................................................................................................ ........................................................................ ......................................... ..... 14 POVIJESNI POVIJESNI PREGLED PREGLED NASELJENOSTI NASELJENOSTI ANGLOAMERIKE ANGLOAMERIKE........................................... ............................................................................... ...................................................... .................. 15
PRVE ZNAČAJNIJE CIVILIZACIJE U ANGLOAMERICI ..................................................................... .................................................................................................. ............................. 15 EUROPSKO OTKRIĆE AMERIKE ................................................................... ....................................................................................................... ............................................................ ........................ 16 KOLONIZACIJA KOLONIZACIJA ANGLOAMERIKE ANGLOAMERIKE.................................... ....................................................................... ....................................................................... ...................................................... .................. 16
RAZVOJ EUROPSKIH KOLONIJA I ŠIRENJE TERITORIJA SAD-A ....................................................................... .................................................................................. ........... 16 Španjolska, francuska i nizozemska naselja i kolonije u Angloamerici .................................... ................................................................. ............................. 17 Britanske Britanske kolonije kolonije na prostoru prostoru u Angloamerici Angloamerici...................................................................... ................................................................................................... ............................. 17
RAZVOJ I ŠIRENJE TERITORIJA KANADE ................................................................... ....................................................................................................... ............................................... ........... 19 STANOVNIŠTVO ANGLOAMERIKE .................................................................. ...................................................................................................... ............................................................ ........................ 19 PREGLED IMIGRACIJE U SAD I KANADU KROZ PROŠLOST ..................................................................... ....................................................................................... .................. 19 Doseljenici iz Azije i Pacifičkih otoka ................................................................... ....................................................................................................... ............................................... ........... 20 Hispanoamerik Hispanoamerikanci anci ..................................................................... ........................................................................................................ ....................................................................... .................................... 21 Afroamerikanc Afroamerikancii ..................................................................... ......................................................................................................... ........................................................................ ......................................... ..... 21 Kanadska Kanadska frankofona frankofona populacija populacija ................................................................... ...................................................................................................... ..................................................... .................. 22
OBILJEŽJA NASELJENOSTI ..................................................................... ......................................................................................................... ................................................................. ............................. 22 1
UKUPNA PROMJENA PROMJENA BROJA STANOVNIKA STANOVNIKA ......................................................................... ............................................................................................................. .................................... 23
RELIGIJSKA STRUKTURA STANOVNIŠTVA SAD-A I KANADE ................................................................... ..................................................................................... .................. 23 ...................................................................................................... ..................................................... .................. 24 POLITIČKI I IZBORNI SUSTAV U SAD-U................................................................... IZBORNI SUSTAV U SAD-U ..................................................................................... ......................................................................................................................... ................................................ ............ 25 GOSPODARSTVO GOSPODARSTVO ANGLOAMERIKE ANGLOAMERIKE .................................... ....................................................................... ....................................................................... ...................................................... .................. 25
OBILJEŽJA POLJOPRIVREDE ANGLOAMERIKE...................................................................... .......................................................................................................... .................................... 25 Poljoprivredn Poljoprivredne e regije u Angloamerici Angloamerici ............................................................................. ................................................................................................................. .................................... 26
OBILJEŽJA RIBARSTVA U ANGLOAMERICI ...................................................................... .......................................................................................................... ......................................... ..... 28 OBILJEŽJA ŠUMARSTVA U ANGLOAMERICI.................... MERICI....................................................... ...................................................................... ...................................................... ................... 28 OBILJEŽJA ENERGETIKE I RUDARSTVA U ANGLOAMERICI A NGLOAMERICI ..................................................................... ....................................................................................... .................. 28 Proizvodnja Proizvodnja ugljena .................................................................... ....................................................................................................... ....................................................................... ....................................28 Proizvodnja Proizvodnja nafte .................................... ....................................................................... ...................................................................... ....................................................................... ....................................29 Proizvodnja Proizvodnja prirodnog prirodnog plina.................................................. .................................................................................... ...................................................................... ........................................... ....... 29
Proizvodnja električne energije..................................................................... ........................................................................................................ ..................................................... .................. 30 Eksploatacij Eksploatacija a ruda ...................................................................... ......................................................................................................... ....................................................................... ....................................30
OBILJEŽJA INDUSTRIJE ANGLOAMERIKE .................................................................. ...................................................................................................... ............................................... ........... 30 Obilježja američke industrije........................................... ije.............................................................................. ....................................................................... ................................................ ............ 31 Razmještaj angloameričke industrije................................................................... ....................................................................................................... ............................................... ........... 31 PROMETNA OBILJEŽJA ANGLOAMERIKE ..................................................................... ........................................................................................................ ............................................... ............ 33 CESTOVNI CESTOVNI PROMET PROMET U ANGLOAMERICI......... ANGLOAMERICI........................................... ...................................................................... ....................................................................... ..................................... 33
Putnički cestovni promet .................................................................. ...................................................................................................... ................................................................. ............................. 34 Teretni Teretni cestovni cestovni promet promet ................................................................... ....................................................................................................... ................................................................. ............................. 34
ŽELJEZNIČKI PROMET ..................................................................... ........................................................................................................ ....................................................................... .................................... 34 Teretni željeznički promet ..................................................................... ......................................................................................................... ............................................................ ........................ 35 Putnički željeznički promet .................................................................... ........................................................................................................ ............................................................ ........................ 35 ZRAČNI PROMET ...................................................................... .......................................................................................................... ...................................................................... ......................................... ....... 36 Putnički zračni promet ...................................................................... ......................................................................................................... ................................................................. .............................. 36 Teretni zračni promet ....................................................................... .......................................................................................................... ................................................................. .............................. 36 VODENI PROMET PROMET.................................................................................................... ....................................................................................................................................... ............................................... ............ 36 CJEVOVODNI CJEVOVODNI PROMET PROMET .................................................................... ....................................................................................................... ....................................................................... .................................... 37 TELEKOMUNIKA TELEKOMUNIKACIJSKI CIJSKI PROMET PROMET .................................... ....................................................................... ....................................................................... ...................................................... .................. 37 REGIONALNI PREGLED SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA .................................................................. .......................................................................................... ........................ 38
2
POJAM I PODJELA AMERIKE TE PROSTORNI OBUHVAT ANGLOAMERIKE
Tri su prihvaćene podjele Amerike prema različitim kriterijima. Prema kriteriju kontinenata izdvajamo Sjevernu i Južnu Ameriku pri čemu se Sjeverna Amerika pruža od Kanade do Panamskog kanala, a Južna Amerika južno od Panamskog kanala do Ognjene zemlje. S obzirom na prirodna obilježja obično se izdvajaju Sjeverna, Srednja i Južna Amerika pri čemu Sjeverna Amerika obuhvaća prostor sjevernije od rijeke Rio Grande, Srednja ili Centralna Amerika obuhvaća prostor južno od rijeke Rio Grande do Paname, a prema nekim autorima i Venezuele i Kolumbije dok Južna Amerika obuhvaća prostor južno od Paname ili južno od Kolumbije i Venezuele. Uzimajući u obz ir društvenogeografski kriterij obično se Amerika dijeli na Angloameriku i Latinsku Ameriku čija je granica rijeka Rio Grande. Za
izdvajanje
Angloamerike
kao
posebne
geografske
Sl.1. Angloamerika
megaregije
temeljni
kriterij
su
društvenogeografska obilježja prema kojima se t aj prostor razlikuje od ostatka Amerike , a čine ga dvije velike države – Kanada (površinom 2. zemlja svijeta) i Sjedinjene Američke Države (površinom 4. zemlja svijeta). Naziv Angloamerika potječe od riječi anglo koja označava prevlast engleskog jezika, kulture i načina života i riječi Amerika koja se odnosi na američko kopno koje je ime dobilo po Amerigu Vespucciju koji je prvi na papiru opisao obale novog kontinenta. Međutim, kako Angloameriku danas obilježava izuzetna multikulturalnost budući da migranti odasvud useljavaju u SAD, u manjoj mjeri i u Kanadu gdje pak značajnu manjinu čine Francuzi, postavlja se pitanje opravdanosti naziva Angloamerika. Ipak, sve socijal s ocijalne ne i političke institucije vuku korijene iz britanske kulture. U prirodnom smislu prostor Angloamerike obilježava relativno razvedena obala čemu doprinose otoci
na sjeveru Kanade i tri velika zaljeva: Hudsonov, Meksički i Aljaški. Uslijed toga istočna obala znatno je razvedenija od zapadne na kojoj kanadski dio obale ima veću razvedenost zbog o toka koji su dio Kordiljerskog sustava i vulkanskog su podrijetla te su dio Pacifičkog vatrenog prstena. Kao što je već rečeno južna granica Angloamerike i južna granica SAD -a prati tok rijeke Rio Grande do grada El Paso gdje skreće prema zapadu . Sjeverna granica SAD-a dogovorena je politički i pruža se na 49°N do Velikih jezera nakon čega je uvjetovana njihovim pružanjem. Sva jezera osim Michigana su uslijed toga zajedničko blago SAD-a i Kanade. SAD se sastoji od 50 saveznih država od čega su dvije disloci rane iz matičnog teritorija – Aljaska na sjeverozapadu Angloamerike Angloamerike i Hawaii u Tihom oceanu, a također posjeduje i teritorije koji imaju poseban status unutar nacionalnog teritorija – District of Columbia (izdvojen iz Marylanda) i Puerto Rico (dobiven u ra tu sa Španjolskom) koji je dislociran te zavisne teritorije koji se nalaz e izvan Angloamerike: Guam, Američka Samoa, Djevičanski otoci, Marijanski otoci i dr. Kanada se sastoji od deset provincija i tri savezna teritorija. Nunavut je uspostavljen kao savezni teritorij budući da su 1 Inuiti tražili pravo na teritorij kojim će sami upravljati. Danas u njemu živi 20 000 stanovnika od kojih 85% čine Inuiti. Uzimajući u obzir granice matičnih teritorija Kanade i SAD -a, možemo odrediti geografski smještaj Angloamerike. Ona se proteže od 25°N do 72°N i od 56°W do 168°W. Na najužem dijelu atlantska i pacifička
1
Naziv Eskim Inuitima su dali Indijanci, a znači oni koji jedu sirovo meso te se smatra pogrdnim. Inuiti je naziv za narod, Inuk je
naziv za pojedinca, a naziv za njihov jezik je inuktikut.
3
obala međusobno su udaljene oko 4500 km, a prema sjeveru se kontinent širi što znači da se ta udaljenost povećava. Zbog takvih udaljenosti prostor Angloamerike se nalazi u osam vremenskih zona. Geografski položaj Angloamerike između Atlantika i Pacifika je vrlo povoljan. Atlantik je veza prema Europi, a Pacifik prema Japanu, Kini, Indiji i Australiji. Na jugu se nalazi kontinentalni most prema Južnoj Americi, a nakon što su 1914. SAD prokopale Panamski kanal, omogućeno je i kraće povezivanje istočne i zapadne obale Angloamerike morskim linijama.
RELJEF ANGLOAMERIKE
Omjer nizinskih i brdovitih dijelova u Angloamerici iznosi ugrubo 2:1 što je pogodno za gospodars tvo i razvoj. Planinski dijelovi nalaze se uz rubove kontinenta i u prvoj fazi naseljavanja istočni planinski rub je donekle predstavljao prepreku za naseljavanje unutrašnjosti dok je zapadni planinski rub predstavljao ozbiljnu barijeru za naseljavanje zap adne obale iz unutrašnjosti. Velik dio teritorija zauzimaju visoravni i platoi što je također pogodno za razvoj gospodarstva.
OBLIKOVANJE RELJEFA
Endogeni procesi i geološka struktura temeljni su čimbeni ci oblikovanja reljefa Angloamerike, a od egzogenih čimbenika najvažniju ulogu su imale glacijacije.
Geološka struktura kao čimbenik oblikovanja reljefa Velik dio kontinenta je kraton koji je u središnjim i južnim dijelovima platforma prekrivena debelim paleozojskim naslagama (do 10 km debljine). Na sjever nom dijelu nalazi se Kanadski ili Laurencijski štit sazdan od stijena prekambrijske starosti. Mlađi dio kontinenta je atlantska platforma formirana u mezozoiku i prekrivena kenozojskim sedimentima. Dvije su osnovne orogene zone na prostoru Angloamerike: Ap alači i Kordiljeri. Apalači su nastali tijekom paleozoika, istočni dio kaledonskom, a zapadni dio hercinskom orogenezom. Kordiljeri su se pak izdigli u kasnom mezozoiku i kenozoiku trima orogenezama.
Pleistocenska glacijacija kao čimbenik oblikovanja reljefa Pleistocenska glacijacija tra jala je oko dva milijuna godina, a za vrijeme najjače glacijacije led je
pokrivao gotovo ¾ Angloamerike. Vrlo je značajan bio učinak glacijacije kroz preoblikovanje reljefa. Na prostorima gdje su dominirali denudacijski procesi, ledeni pokrov je izravnao reljef, a na prostorima s
dominantnom akumulacijom formirali su se glacijalni akumulacijski oblici kao što su morene. Glacijacija je također utjecaja na formiranje današnjih hidrografskih obilježja kontinenta, a kroz akumula ciju je utjecala i na tlo budući da su morenski talozi osnova za formiranje lesa. Ledeni pokrov tijekom pleistocena širio se iz dva centra: laurencijske ledene kape i kordiljerskog centra.
Laurencijska ledena kapa nastala je između Hudsonovog zaljeva i Labradora te se sporo širila prema jugu i 4
zapadu. Kad je ledeni pokrov dosegao kritične točke i počeo djelovati na klimu, širenje se ubrzalo. Debljina pokrova varirala je oko 1.6 km, a led je bio najdeblji sjeverno od Velikih jezera gdje je najranije nastao. Debeli led na tlo i reljef je djelovao izrazito erozivno i ondje je danas gotovo nemoguća poljoprivreda, prostor je izravnat i naseljenost je mala . Najjužniji jezici ledenjaka sezali su do rijeka Ohio i Missouri koje su
nastale kao potočići na kraju ledenj aka. Akumulacijski oblici formirali su južnije od Velikih jezera, prvenstveno morene i drumlini. Morene su se formirale blizu obala kontinenata, okomito na pravac
povlačenja leda, a kad je došlo do rasta morske razine, najveće morene su ostale kao otoci (Nantucket, Long Island, Martha's Vineyard i dr.). Morenske naslage na kopnu vrlo su debele i mnogo ih je na području od Velikih jezera do rijeka Ohio i Missouri, a na njima se formiraju kvalitetna tla. Drumlini se pojavljuju u grupama, a njihovi ostaci su otoci Baffinova zemlja i Ellesmere na sjeveru Kanade. Južnije od Velikih jezera ledeni pokrov je bio tanji i zaobilazio je reljefne neravnine te produbljivao korita čime su se stvorili prepoznatljivi oblici jezera (npr. Finger Lakes u državama New Yorku i Minnesoti.
Kordiljerski centar bio je jezgra iz koje se proširio ledeni pokrov čija je površina i za najjače glacijacije bila manja nego na području laurencijske ledene kape, no ostalo je više ostataka leda. Kontinuirani ledeni pokrov prostirao se do današnje države Washington, a južnije se pojavljivao mjestimično i do Novog Meksika. Danas je najjužnija granica ledenjaka južno od Seattlea na planini Mt. Rainer zbog visoke nadmorske visine i velike količine padalina, no površina ledenjaka se i danas smanjuje (npr. u Aljaski za 400 m godišnje) jer zimske padaline ne mogu kompenzirati njegovo topljenje tijekom ljeta.
RELJEFNE CJELINE ANGLOAMERIKE
Šest cjelina
je u
temeljnih
Angloamerici:
reljefnih obalne
ravnice Atlantika i Meksičkog zaljeva, sustav Apalača i OzarkOuachita platoa, K anadski štit , središnje nizine, velike ravnice i sustav Kordiljera (sl.2 i 3). Hawaii su
posebna cjelina budući da su dislocirani u Pacifiku od matičnog teritorija. To su otoci vulkanskog podrijetla na kojima se danas nalazi samo jedan aktivni vulkan – Kilauea
na najvećem otoku Hawaii s velikim erupcijama svakih nekoliko godina.
Sl.2. Reljef Sjeverne Amerike 5
Sl.3. Reljefne cjeline SAD-a
Obalne ravnice Atlantika i Meksičkog zaljeva Obalne ravnice Meksičkog zaljeva su široka subregija (širine do 900 km) koja počinje od ušća rijeke
Ohio u Mississippi i prostire se sve do obala Meksičkog zaljeva. Aluvijalna dolina Mississippija glavna je reljefna jedinica u ovom prostoru i po znata je kao jedno od najplodnijih područja Angloamerike u kojem se uzgajaju pamuk, riža, soja i ostale žitari ce. Počela se stvarati prije više milijuna godina taloženjem velike količine aluvijalnog materijala koje se nastavilo i u njenoj delti zbog čega je važna za prirodna obilježja regije. Naime, rijeke donose mnogo sedimenata, dio ih se transportira u Meksički zaljev otkuda se djelomično vraćaju na obalu i formiraju terase i sprudove koji zajedno s obalom formiraju lagune. Postojanje laguna uzrokuje skupljanje organskih tvari u njima te se u njima razvijaju slane močvare. Obalne ravnice Atlantika prostiru se od Floride do rta Cod, a od obalnih ravnica Meksičkog zaljeva
razlikuju se izraženijom tektonskom dinamikom koja je dovela do nastanka strmih obala, potopljenih ušća rijeka, ali također postoje i sprudovi i lagune. Poluotok Florida kasno se izdigao iznad mo rske razine i još 6
uvijek je relativno nizak (prosječne visine niže od 100 m) i zaravnjen zbog čega njime krivudaju rijeke formirajući najveće močvarno područje u SAD -u – Everglades. S obzirom da su u podlozi Floride karbonati, u podzemlju je razvijen krški reljef sa špiljama i jamama. T opla morska voda pak stvara koraljne grebene oko floridskih obala.
Sustav Apalača i Ozark -Ouachita platoa Apalači se pružaju od sjevernog dijela Alabame pa sve do Newfoundlanda i dijele se na sjeverne i
južne, a odvaja ih ri jeka Hudson. Istočni dijelovi Apalača geološki su stariji i nastali su u vrijeme kaledonske orogeneze dok su mlađi zapadni dijelovi nastali za vrijeme hercinske orogeneze. S obzirom da se radi o starom i zaravnjenom gromadnom gorju, većina vrhova nije viša od 1200 metara, iako u nekim dijelovima dosežu i preko 1800 metara. Od zapada prema istoku južni Apalači se dijele na četiri cjeline: Apalački plato, zona grebena i udolina, Blue Ridge i Piedmont. Apalački plato karakteriziraju nalazišta ugljena odnosno apalački ugljeno nosni bazen koji je odigrao glavnu ulogu u industrijalizaciji SAD-a. Slojevi u podlozi gorja su vrlo ravni, gotovo horizontalni (paleozojski slojevi nisu narušeni), a dominiraju pješčenjaci, konglomerati i vapnenci. Apalački
plato završava uzvišenjem koje se zove Allegheny Front. Dalje prema istoku se nalazi zona grebena i udolina u čijoj su podlozi antiklinale i sinklinale nastale u vrijeme hercinske orogeneze. Ova zona završava velikom dolinom (Great Valley) rijeka Tennessee i Shenandoah. Na istoku se od rijeke Potomac na sjeveru do
sjeverne Georgije na jugu pruža Blue Ridge uzdignut kaledonskom orogenezom. Na južnom dijelu Blue Ridgea nalazi se najviši dio Apalača – Great Smoky Mountains s vrhom Mt. Mitchell (2 037 m) u Sjevernoj Carolini. Najistočniji dio je Piedmont (plato) koji zajedno s Blue Ridgeom spada u stare A palače uzdignute kaledonskom orogenezom. Sačinjavaju ga metamorfne i eruptivne stijene koje su prekrivene aluvijalnim naslagama rijeka koje teku iz područja otporni jih stijena te ovdje stvaraju brzace i vodopade pa se prijelaz naziva linijom vodopada (fall line) , a gospodarski je ona važna zbog iskorištavanja hidroenergije. Sjeverni Apalači se dijele jednako kao i južni, ali na tri dijela budući da nema Apalačkog platoa na njihovom zapadu. Sjeverni dio se od južnog razlikuje prema zaravnjenosti što je posljedica ledenog pokrova koji je ovdje bio najdeblji i najviše zaravnio teren te formirao brojna glacijalna jezera. Na obalama se nalaze metamorfne stijene koje su transformirane u zanimljive reljefne oblike pod utjecajem plime i oseke (najbolji primjer je zaljev Fundy). Ozark-Ouachita plato sastoji se od dva platoa. Ozark plato identičan je A palačkom platou i visine je do
800 metara dok je Ouachita plato valovito područje slično zoni grebena i udolina. Zbog tih sl ičnosti smatra
se produžetkom Apalača, a izdignut je u vrijeme hercinske orogeneze.
Kanadski štit Kanadski štit izgrađen je od stijena prekambrijske starosti zbog čega se ovdje nalaze velika nalazišta metalnih ruda. Kanadski štit se proteže od Velikih jezera na jugu do Arkičkog oceana na sjeveru te od glacijalnih jezera (Woods, Winnipeg, Reindeer, Athabasca, Veliko ropsko i Veliko medvjeđe jezero) na zapadu do Apalača na istoku. U pleistocenu je ovo bilo područje jake gla cijacije koja je uzrokovala denudaciju reljefa i tla dok je istodobno trošenjem i svojom masom dovodila do spuštanja terena (glacijalna izostazija) i ispod morske 7
razine. Glacijalna denudacija te stare kopnene mase dovela je do uravnjivanja prostora i stvaranja goleme
depresije u obliku preokrenutog štita. Tlo je na takvom materijalu ostalo siromašno i teško za naseljavanje i iskorištavanje. Nakon glacijacije u ovoj su depresiji zaostala isprva dva velika jezera – Regina i Agassiz čiji su današnji ostaci Ve lika jezera. U sjeverne dijelove Kanadskog štita ušla je voda iz sjevernog Atlantika te modificirala klimu koja je postala nepovoljnija i uzrokovala današnju rijetku naseljenost ovog područja.
Središnje nizine U središnjim nizinama pleistocenski ledeni pokrov je imao manje denudacijsko djelovanje u odnosu na
Kanadski štit zbog čega nije došlo do jačega zaravnjavanja terena. U tom su prostoru zaostale brojne morene, jezera i formiralo se plodno tlo zbog čega je ovo najplodnije područje u Angloamerici. Istoč ni dio sredi šnjih nizina je područje platforme prekrivene paleozojskimn naslagama s dvama većim
karbonatnim bazenima – Lexington Plain na području današnje države Kentucky i Nashville Basin na području današnje države Tennessee – koji su bogati kalcijevim karbonatom što je omogućilo formiranje
plodnih pašnjaka na kojima se razvio uzgoj konja. Karbonatna podloga uvjetovala je nastanak krškog reljefa s brojnim endokrškim oblicima zbog čega se ovdje razvio najveći špiljski sustav na svijetu – Flint - Mammoth Cave dug gotovo 600 km sa stalnom temperaturom oko 12°C zbog čega se dugo upotrebljavao za liječenje tuberkuloze. Zapadni dio središnjih nizina je od istočnog dijela odvojen eskarpmanima i drugim erozijsko-
korozijskim oblicima. U tom su se dijelu razvile pr erije (visoke trave), a kako se količina padalina smanjuje prema zapadu, prerije prelaze u stepe (niske trave).
Velike ravnice Velike ravnice predstavljaju postupan blagi stepeničasti prijelaz iz središnjih nizina prema Kordiljerima
zbog čega se nadmorske visine mijenjaju od 600 m na istoku do 1500 m na zapadu gdje se ravnice nazivaju visokim ravnicama. S obzirom da je to suho područje, prekrivaju ih stepe koje su poljoprivredno iskoristive samo za stočarenje. Zbog blizine Kordiljera u veli kim ravnicama se akumuliraju riječni nanosi u debeo rahli sloj u dolinama u središnjim dijelovima riječnih tokova. Zbog mjestimično malog nagiba terena i velike količine erodiranog materijala, njegovim se istaloživanjem u koritu stvaraju akumulacijski otoci zbog kojih korito postaje isprepleteno (braided pattern).
U Sjevernoj i Južnoj Dakoti formirali su se badlands s jače i slabije erodiranim d ijelovima stijenskih masiva. Najviši planinski prostor su Black Hills u Južnoj Dakoti s bujnom vegetacijom na sedimentnim slojevima. Na njoj se nalazi i Rushmore na kojem su isklesane glav e četiriju američkih predsjednika.
8
Sustav Kordiljera Sustav Kordiljera čine sustav Stjenjaka, sustav unutrašnjih visoravni i zavala te pacifički obalni pojas .
Sustav Stjenjaka Sustav Stjenjaka izdignut je trima orogenezama (nevadskom, sevierskom i laramidskom) tijekom
kasnog mezozoika i kenozoika i sastoji se od tri dijela: planinskog lanca Stjenjaka, planine Mackenzie i gorja Brooks. Stjenjak je izdignut najvećim dijelom laramidskom orogenezom prije oko 40 milijuna godina kojom su formirani i brojni rasjedi i Rocky Mountains Trench. U wyominškom bazenu nalazi se veliki prijevoj koji
dijeli Stjenjak na sjeverni i južni, a slično velik prijevoj u kanadskom dijelu Stjenjaka je Yellowhead Pass. Velikim prijevojem u Wyomingu izgrađena je i željeznička pruga koja povezuje Chicago sa zapadnom obalnom. Zapadni dio Stjenjaka naglo je izdignut zbog čega predstavlja nagli prijelaz od intermontanih nizina u planine. Sjeverni pak dio Stjenjaka obilježava alpski pejzaž s a stožastim (oštrim) vrhovima među kojima se formiraju cirkovi, doline V- profila, a u nižim prostorima doline U -profila. Sastav stijena Stjenjaka nije posvuda jednak. U sjevernom dijelu, od Montane prema sjeveru, prevladavaju sedimentne stijene koje su izdignute tako da njihova struktura nije narušena . Južnije, u
wyominškom dijelu Stjenjaka , stijene su efuzivne magmatske, uglavnom bazalti , a zbog vulkanske prošlosti još uvijek postoje postvulkanske aktivnosti – gejziri i geotermalni izvori u kojima je temperatura vode na granici vrenja što je uvjetovalo razvoj posebnih alga jarkih boja. Najveće takvo područje je Yellowstone. Još južnije, u coloradskom dijelu Stjenjaka, prevladavaju intruzivne magmatske stijene, uglavnom graniti. Na samom jugu, Stjenjak na prostoru Novog Meksika i Texasa sačinjavaju vapnenci, a taj dio planine se naziva Guadalupe Mountains.
Sustav unutrašnjih visoravni i zavala Sustav unutrašnjih visoravni i zavala sastoji se od sjeverozapada prema jugoistoku od Yukonskog
platoa, platoa Fraser, platoa rijeka Columbije i Snake, regije bazena i grebena te platoa Colorado. Yukonski plato smješten je na sjeveru Kanad e i Aljaske, relativno je male nadmorske visine (do 400 m) i vlažne klime
zbog čega su se na njemu razvile močvare. Dalje prema jugu, na prostoru Britanske Columbije , smješten je plato Fraser od otvrdnule lave naknadno izbrazdane radom ledenjaka. U istoj provinciji se nalazi i plato rijeka Columbije i Snake u čijoj je podlozi otvrdnula lava, ali je denudacija bila slabija pa su s tijene od lave ostale debele i do 600 m zbog čega se ovaj plato naziva i morem lave. Regija bazena i grebena je zaravnjeno područje ispunjeno aluvijalnim naslagama koje se nalazi u
području kišne sjene zbog čega se u njemu razvio niz pustinja: Sonora, Chihuahua, Mojave, kao i Dolina smrti koja je formirana tektonskom aktivnošću, a danas se nalazi u kišnoj sjeni Sierr e Nevada. U ovom su prostoru također formirana i slana je zera koja se povremeno isušuju te nastaju slane površine – playe. Plato Colorado u Arizoni najviši je od svih platoa i njime protječe rijeka Colorado koja je usjekla svoj
1600 m dubok kanjon – Grand Canyon – koji dopire i do prekambrijskih stijena u podlozi.
9
Pacifički obalni pojas Pacifički obalni pojas se dijeli na unutrašnji planinski pojas, obalni pojas i zonu depresije. Unutrašnji planinski pojas čine Sierra Nevada, Kaskadne planine, planinski otoci uz jugozapadnu obalu Kanade, Aljaške
planine i Aleutski otoci. Na jugozapadu SAD- a smještene su visoke planine Sierre Nevada među kojima je
najviša Mt. Whitney (4418 m). Dalje prema sjeveru nastavljaju se Kaskadne planine izražene vulkanske aktivnosti budući da se nalaze na mjestu gdje pacifička ploča subducira pod sjevernoameričku. Stoga je ovdje pet aktivnih vulkana od kojih su najveć i Mt. Helens (zadnja velika erupcija 1980.) i Mt. Rainer kraj Seattlea (zadnja erupcija 1894.), a u kalderi vulkana u Oregonu razvilo se jezero Crater. Sjeverno od Seattlea planinski pojas prelazi u podmorje iz kojeg strši u obliku otoka od kojih je najveći Vancouver, na Aljaski se ponovno vraća na kontinent kao Aljaške planine (ovdje se nalazi najviši vrh Sjeverne Amerike – Denali ili Mt. McKinley visok 6193 m), a dalje uz aljasku obalu prema jugozapadu se pruža niz vulkana od
kojih je najveći stratovulkan Mount Katmai nakon čije je posljednje erupcije ostala ogromna kaldera te konačno završava kao vulkanski Aleutski otoci u Pacifiku. Obalni pojas čine obalne planine od kojih je najviša Mt. Olympics (oko 2 000 m). Zona depresije nalazi
se između obalnog poja sa i sustava Stjenjaka. U njenim južnim dijelovima nastala su plodna područja (npr. Kalifornijska dolina, dolina Willamette) s obzirom da primaju dovoljno padalina budući da obalne planine nisu previsoke, a u njima se taložio i erodirani materijal s okolnih planina koji je pogodovao nastanku plodnog tla. Sjeverni dio depresije je potopljen.
KLIMA ANGLOAMERIKE
S obzirom na geografski smještaj Angloamerike, većina kopna smještena je u umjerenom pojasu. Glavni modifikatori klime Angloamerike su geografska širina, raspodjela kopna i mora, udaljenost od mora, reljef i morske struje. Angloamerika se pruža u rasponu od 50° geografske širine zbog čega toplinski odnosi i primljena Sunčeva energija znatno variraju. Iako je Angloamerika okupljeno kopno i neka područj a su i do 2000 km udaljena od mora, veliki zaljevi omogućuju dublji prodor maritimnih zračnih masa. Reljef odnosno nadmorska visina značajno utječu na kretanje zračnih masa i na zapadu stvaraju kišnu sjenu zbog čega je prostor neposredno istočno od Kordiljera izrazito suh. Duž sjevernih obala Angloamerike teku hladne labradorska i sjevernopacifička morska struja, a duž južnijih obala tople golfska i kalifornijska struja. Na prostoru Angloamerike zbog meridionalnog pružanja reljefa dominiraju zračne mase koj e dolaze sa sjevera i s juga. Sa sjevera kontinenta pristižu hladne polarne kontinentske zračne mase (cPK), a na jugu iz
Meksičkog zaljeva i Karipskog mora pristižu tople tropske maritimne zračne mase (mTW). Fronta između tih dviju zračnih masa tijekom godine se premješta s prividnim gibanjem Sunca – zimi na jug do obala Meksičkog zaljeva, a ljeti na sjever do Velikih jezera zbog čega je tada i maksimum padalina. U perifernim područjima osjeća se i utjecaj drugih zračnih masa. Na zapadu Kanade se osjeća utjecaj polarnih maritimnih zračnih masa s Pacifika (mPK) koje donose puno vlage zimi i sušu ljeti te ublažavaju zimske i ljetne temperature. U jugozapadnim dijelovima SAD-a osjeća se utjecaj tropskih maritimnih zračnih masa (mTW) s Pacifika koje donose vlažnije zime i suha ljeta, ali je njihov utjecaj ograničen na do 250 km u unutrašnjost. Južni dijelovi SAD-a pod utjecajem su tropskih kontinentskih zračnih masa (cTW) iz Meksika koje imaju ograničen utjecaj, uglavnom ljeti. Na sjeveroistoku Kanade pak se osje ća utjecaj polarnih maritimnih zračnih masa (mPK) s Atlantika koje donose hladno vrijeme i zrnati (diesel) snijeg. 10
KLIMATSKI ELEMENTI U ANGLOAMERICI
Osnovni klimatski elementi važni za definiranje klime Angloamerike su temperatura , padaline i vjetrovi te vremenske nepogode.
Prostorna raspodjela temperatura zraka u Angloamerici Raspon temperatura zraka je velik (sl.4). Izoterme se tijekom cijele godine pružaju zonalno na istoku
dok se na zapadu pružaju meridionalno pod utjecajem Kordiljera. Srednje godišnje temperaturne amplitude iznose do 25°C, a one su veće u kontinentalnoj unutrašnjosti, a manje u obalnim područjima zbog izravnog utjecaja oceana i maritimnih zračnih masa. Veći dio kontinenta ima zime s prosječnom temperaturom nižom od 0°C dok su prosječne ljetne temperature više od 21°C. Ipak dobar je pokazatelj temperaturnih odnosa usporedba najjužnijih i relativno sjevernih dijelova Angloamerike : srednja zimska temperatura u Floridi podjednaka je srednjoj ljetnoj temperaturi na istoku Kanade.
Sl.4. Prosječne siječanjske i srpanjs ke temperature zraka u Sjevernoj Americi
Prostorna raspodjela padalina u Angloamerici
Na prostornu raspodjelu količine padalina (sl.5) značajan utjecaj ima reljef koji utječe na kretanje zračnih masa i zonalnu cirkulaciju zraka. Najveću količinu padalina primaju uski obalni pojas i Kordiljeri na zapadu. Kordiljeri dovode do precipitacije iz zračnih masa u sklopu zonalne cirkulacije zbog čega se uslijed adijabatičkog grijanja zračnih masa koje se spuštaju niz Kordiljere prema istoku stvara kišna sjena pa taj prostor prima manje od 500 mm padalina, a ve lik dio i manje od 250 mm. Izohijeta od 500 mm pruža se duž meridijana 98°W i predstavlja značajnu granicu u vegetacijskom smislu znatno smanjujući uvjete za poljoprivredu zbog čega se naziva i dead line. Suvremena poljoprivredna tehnologija smanjila je taj utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju, no on još uvijek postoji. Na istoku nema viših reljefnih prepreka koje bi sprječavale prodor zračnih masa s Atlantika (Apalači nisu dovoljno velika prepreka), no uslijed zonalne cirkulacije taj utjecaj ne prodire duboko na zapad u 11
kopno. Godišnja raspodjela padalina znatno je pravilnija nego na zapadu kontinenta. Na sjeveru Kanade količina padalina je izrazito mala zbog čega
se tamo razvio okoliš tundre.
Što se tiče
maksimuma padalina, na zapadu je on zimi, a na istoku ljeti.
Vremenske nepogode u Angloamerici Glavne vremenske nepogode u Angloamerici su
tuča, tornada, uragani i blizzardi. Najveći prosječni broj dana s tučom imaju područja Stjenjaka i visokih ravnica. Cijelo područje od visokih ravnica do Velikih jezera naziva se dolinom tornada i godišnje se tu 2 pojavi oko 800 tornada , najviše u Oklahomi. Tornada se formiraju kad na malom području Sl.5. Prosječna godišnja količina padalina u Sjevernoj Americi nastane velika temperaturna razlika (najčešće na dodiru hladnog polarnog i toplog tropskog zraka) zbog čega se najčešće javljaju u proljeće i rano ljeto kad su te temperaturne razlike najveće. Uragani 3 pogađaju cijelu istočnu obalu Angloamerike te obale Meksičkog zaljeva jer je tropski Atlantik pogodan za nastanak te vrste tropskih ciklona. Zimi u unutrašnjosti 4 sa sjevera prema jugu pušu blizzardi koji donose vrlo niske temperature i snijeg, a najčešći su na prostoru kanadskih prerija i visokih ravnica.
KLIMATSKE REGIJE ANGLOAMERIKE Geografsku raspodjelu klimatskih regija (sl.6) u
Angloamerici prate sljedeće zakonitosti. U prostoru SAD-a i južne Kanade na istoku se klimatske regije pružaju horizontalno, a na zapadu meridionalno uslijed reljefnih utjecaja na klimatske elemente. U
sjevernoj Kanadi gdje reljef nije toliko važan modifikator regije se također pružaju horizontaln o. Generalno se klime južno od Velikih jezera mogu klasificirati kao kontinentske klime s toplim ljetima, a sjeverno od Velikih jezera kao kontinentske klime s prohladnim ljetima.
Najsjevernije dijelove Angloamerike čini regija tundre s izrazito malom koli činom padalina među kojima dominira snijeg. Zime su vrlo hladne, a ljeta prohladna, temperatura najtoplijeg mjeseca ne
Sl.6. Klimatske regije u Sjevernoj Americi
2
Tornado – ciklon u kojem se zrak spiralno vrti velikom brzinom, a najčešće se razvija u stepskoj regiji i to u proljeće. Uragan – tropski ciklon koji nastaje nad toplim morem vrtložeći vodu i zrak, kreće se od istoka prema zapadu, a nailaskom na kopno djeluje razorno na infrastrukturu. 4 Blizzard – hladni vjetar koji puše sa sjevera duž Stjenjaka noseći snijeg koji se kreće horizontalno prije nego padne. 3
12
prelazi 10°C. Najveći dio Kanade i Aljaske nalazi se u subarktičkoj regiji. Sjeveroistok Angloamerike pod utjecajem je hladne labradorske struje koja teče iz Arktika i donosi vodu koja je ljeti puno hladnija od zraka zbog čega uzrokuje pojavu čestih magli. U subarktičkoj regiji prevladava vegetacija borealnih šuma. Sam jug Kanade uz Velika jezera i prostor južno od njih nalaze se u vlažnoj kontinentskoj regiji.
Sjeverni dio te regije obilježavaju topla do svježa ljeta i oštre zime dok južni dio obilježavaju vruća ljeta i hladne zime. S obzirom da su u južnom dijelu temperaturni i precipitacijski odnosi izrazito povoljni za razvoj poljoprivrede, taj se pojas stoga naziva corn belt . U sjevernom dijelu Velika jezera se ponekad pokriju
ledom, ponekad ne. Kad im površina ostane nepokrivena , voda isparava i zrak se navlažuje i kreće prema obalnim područjima na istoku gdje se izlučuje donoseći vrlo snježno vrijeme. Ta se pojava naziva efektom jezera, a čitav pojas od Velikih jezera do obale snow belt . Jugoistočni dio Angloamerike čini suptropska regija s velikom insolacijom i temperaturama te je dio širokog pojasa velike insolacije na jugu Angloamerike koji se naziva sun belt . Suptropsku regiju obilježavaju tople zime i vruća i sparna ljeta, no otkad je počelo postavljanje rashladnih uređaja, taj prostor privlači mnogo imigranata starije dobi. Na krajnjem jugu Floride nikad nisu izmjerene temperature ispod 0°C. Prodori hladnog zraka sa sjevera ponekad uzrokuju štete floridskoj poljoprivredi. Jugoistočno od tog područja je zona uragana. Naime, uragani se formiraju nad Atlantikom i pogađaju obale Meksičkog zaljeva, najrizičnije doba godine je kasno ljeto i rana jesen. Zapadno od dead line nalazi se stepska regija u koju sa sjevera poput klina 'prodire' regija planinskog zapada, a sa zapada pustinjska regija. Stepska regija je prostor visokih ravnica te ju obilježavaju hladne i
suhe zime i vruća i suha lje ta. Zbog izrazito male količine padalina , ratarstvo je moguće jedino uz navodnjavanje. U ovom prostoru su česte pojave blizzarda, tornada i pješčanih vjetrova (dust winds) 5, a također puše i specifičan vjetar chinook 6. Regija planinskog zapada obuhvaća više dijelove Kordiljera u kojima je klima primarno utjecana
nadmorskom visinom zbog čega su temperature zraka niže, a količina padalina s privjetrinske strane viša. Na jugozapadu između planinskih lanaca prostor je u kišnoj sjeni zbog čega se tu razvila pust injska klima u nižim i polupustinjska klima u višim nadmorskim visinama. Stoga se ta regija naziva pustinjskom regijom. Na samom jugozapadu u obalnom području južno od 38°N smještena je mediteranska regija s mediteranskim klimatskim obilježjima što znači b lage, vlažne zime i suha , vruća ljeta. Ta je klima relativno teška za stanovništvo jer iz pustinjske regije vjetrovima Santa Anna pristiže suh zrak , posebice ujesen, zbog čega često nastaju požari kojima pogoduje vegetacija chaparrala 7, a takav zrak ima lo še učinke na plućne bolesnike.
Sjeverno od mediteranske regije uz obalu se pruža regija maritimnog sjeverozapada koju obilježava velika količina vlage (1600 -2500 mm) uslijed zapadnog strujanja zraka zbog čega taj prostor ima najniži indeks kontinentalnosti. Zime su duge i vlažne, a ljeta kratka i relativno suha.
5
Dust winds – vjetar koji isušuje zrak i uvlači sitne čestice prašine. Chinook – topli vjetar fenskog tipa koji puše sa Stjenjaka prema stepama donoseći naglo povećanje temperature i otapanje snijega zimi. 7 Chaparral – zimzelena grmolika vegetacija u kalifornijskoj meditera nskoj klimi koja predstavlja dobro gorivo za požare. 6
13
TLA ANGLOAMERIKE
Tlo je jedan od ključnih čimbenika poljoprivrede. Američko ministarstvo poljoprivrede predložilo je klasifikaciju tala na sedam glavnih skupina koja se naziva Seventh Approximation, a prihvaćena je i u SAD -u (sl.7) i u Kanadi (sl.8). Na prostoru Angloamerike se prema njoj izdvaja sedam temeljnih genetskih grupa
tala: tla tundre, tla borealnih šuma, siva i smeđa tla listopadnih šuma, tla prerija, crvena i žut a tla jugoistoka, planinska tla i suha tla te negenetska grupa azonalnih tala.
Sl.7. Pedološke regije u SAD -u
Sl.8. Pedološke regije u Kanadi
Tla tundre (inceptisols) prekrivaju sjever Kanade više-manje se prostirući sjeverno od granice
permafrosta, iako se u istočnom dijelu pružaju i znatno južnije zbog klimatskog utjecaja Hudsonovo g zaljeva. Na takvim tlima koja su najveći dio godine smrznuta razvoj poljoprivrede nije moguć. Tla borealnih šuma (spodosols) smještena su na jugoistoku Kanade i sjeveroistoku SAD-a. To su podzoli
koji nastaju u uvjetima vrlo malo organskog materijala i m nogo vlage zbog čega dolazi do ispiranja i ono malo humusa što se stvori te su ta tla slabopogodna do nepogodna za ratarstvo (pogodna tek za uzgoj krumpira i borovnica) zbog čega se na njima više razvija mliječno stočarstvo .
Siva i smeđa tla listopadnih šu ma (alfisols) prostiru se na jugu Kanade i istoku SAD-a. Tla koja se pružaju sjevernije su slična podzolima, ali primaju manje padalina pa je i ispiranje tla manje zbog čega ih melioracija vapnom može učiniti pogodnijima za poljoprivredu. Južnije položena tla zbog lišća su vrlo bogata humusom, i stoga vrlo plodna i pogodna za poljoprivredu te se na njima razvio corn belt. Tla prerija (mollisols) nalaze se u sušnijim područjima juga Kanade i središnjeg dijela SAD -a i uglavnom
obuhvaćaju crnice s puno humusa zbog travnate vegetacije koja obitava na njima zbog čega se ta tla smatraju najplodnijim tlima u Angloamerici te se na njima razvio corn belt i wheat belt.
Žuta i crvena tla jugoistoka (SAD-a) (ultisols) obuhvaćaju podzolasta tla na kojima obitavaju suptro pske šume, a zbog velike količine padalina su značajno isprana i stoga imaju slabu plodnost za ratarstvo. Na njima su se razvile plantaže duhana, pamuka, indiga i riže (zbog vododrživog sloja gline u podlozi), odnosno cotton belt.
14
Planinska tla (andisols) prekrivaju planinski zapad Kanade i SAD-a i to su skeletna, siromašna tla sa
siromašnom vegetacijom zbog čega farmerima služe uglavnom za pašnjake koji mogu podržati tek jedno govedo na 40 ha zemljišta. Suha tla (aridisols) prekrivaju daleki američki zapad pustinjskih i polupustinjskih okoliša i gotovo u potpunosti nisu pogodna za poljoprivredno iskorištavanje . Azonalna tla obuhvaćaju genetski različite tipove tla (npr. entisols ili aluvijalna tla) koja su uglavnom
mlada i još netransformirana u dovoljnoj m jeri te se pojavljuju azonalno. Najplodnija među njima su aluvijalna tla u dolinama rijeka (npr. dolina i delta Mississippija gdje se proizvodi riža).
POVIJESNI PREGLED NASELJENOSTI ANGLOAMERIKE Amerika je naseljena prvi put prije 35 000 godina kad su preko Beringovog prolaza iz Azije doselili prvi ljudi – današnji Indijanci. Inuiti i Aleuti naseljavaju Aleutske i sjevernokanadske otoke do prije 3000 godina. Iako na prostoru Angloamerike nije bilo civilizacija na razvojnom stupnju na kojem su bile Inke, Maye ili
Azteci, na području Mississippija pronađeni su ostaci kultura s velikim gradovima okruženim bedemima dok su poljoprivredno najrazvijenije kulture živjele na području današnjih Arizone i Novog Meksika.
PRVE ZNAČAJNIJE CIVILIZACIJE U ANGLOAMERICI Prije 5000 godina u južnom dijelu Angloamerike razvila se civilizacija Kochis koja se bavila poljoprivredom, no nisu se bavili
graditeljstvom već su živjeli u pećinama. Iz te su se kulture kas nije razvile naprednije kulture Mogollon, Hohokam i Anasazi (sl.9).
Kultura Mogollon razvila se oko 3. stoljeća na jugu današnjih američkih država Novog Meksika i Arizone i području današnje meksičke države Chihuahue. Kultura je opstala do 14. stoljeća. Stanovništvo je živjelo u zemunicama obloženim pješčenjakom u koje se ulazilo ljestvama. Kultura Hohokam razvila se u 1. stoljeću u današnjoj središnjoj Arizoni. Bavila se poljoprivredom i uzgajala najmanje deset vrsta kukuruza. Njihovi graditeljski pothvati bili su sofisticirani – uspješno su izgradili vodovod obložen keramičkim
pločama koji se i danas koristi , a za stanovanje su gradili pueblo kuće (zgrade s više prostorija u kojima živi cijelo selo ). U 14. stoljeću nestaje im svaki trag što je jedna od velikih misterija. Sl.9. Indijanske civilizacije na prostoru Anasazi kultura se pojavila u 3. stoljeću u konta ktnim dijelovima Angloamerike današnjih američkih država Utaha, Colorada, Arizone i Novog Meksika. Ta je kultura pueblo kuće dovela do savršenstva, gradili su ih u kanjonima pa je u kanjonu rijeke Colorado pronađena velika kuća s 36 svetišta i 200 soba dok je u kanjonu Chaco pronađena najveća pueblo kuća – Pueblo Benito – s 20 svetišta i 650 soba. Ova kultura nestaje u 15. stoljeću što je također zagonetka, no poznato je da im je neprijatelj bilo pleme Atabaski.
15
EUROPSKO OTKRIĆE AMERIKE Prvi vanjski posjetitelji koji su plovilima dolazili do sjevernoameričkog kopna bili su euroazijski narodi
poput Kineza i Vikinga prije oko 1000 godina. Vikinzi su u Ameriku odnosno u današnje Newfoundland i Novu Englesku stigli između 982. i 986. i osnovali koloniju Vinland, no nisu ostali samo na obalama već su krenuli i dublje sve do današnje Minnesote, međutim zbog neprijateljskih odnosa s domorodačkim stanovništvom kolonija je opstala samo desetak godina. O dolasku Vikinga svjedoči kensingtonski kamen, no pronađeni su i fenički zapis (ploča s feničkim pismom) te stijena s uklesanim Vergilijevim stihovima što bi moglo upućivati da su Feničani i Rimljani još u antičko doba plovili do Amerike, iako je to malo vjerojatno. Kristofor Kolumbo napravio je izračune na temelju Ptolemejevog atlasa i hipotezu da je Euroazija veća nego što je Ptolomej mislio i da stoga Indija sa zapada mora biti pet puta bliža nego što zaista jest. 12. listopada 1492. godine Kolumbovi brodovi stigli su do američkog kopna. Kolumbo je bio uvjeren da je Kuba azijsko kopno, ali se pitao gdje su Kina i Japan. Cilj putovanja bilo je zlato i zato je španjolska kraljevska obitelj podržala Kolumbovu ideju, a unatoč tome što on nije našao zlato, poslali su ga na još tri putovanja prema Americi. No kako ni poslije četiri putovanja nije našao zlato, Kolumbo u konačnici umire u nemilosti. Amerigo Vespucci sudjelovao je na jednom Kolumbovom putovanju i opisao Mundus novus. Njegovo djelo
pročitao je M. Waldseemüller koji je na kartu ucrtao novi kontinent i nazvao ga Amerika.
KOLONIZACIJA ANGLOAMERIKE
U vrijeme dolaska Europljana i europske kolonizacije Sjeverne Amerike domorodačko stanovništvo je brojilo vjerojatno 2-4 milijuna pripadnika, iako ne postoje precizne brojke (neki autori tvrde 800 000 dok
drugi navode čak 18 milijuna). Koncentracija domorodačkog stanovništva bila je u područjima koja su i danas najprivlačnija za naseljavanje – sun belt, obale Meksičkog zaljeva, južne obale Atlantika i Kalifornija. Prve migracije Indijanaca potakli su Španjolci svojim dolaskom i naseljavanjem prvo obala, a potom i unutrašnjosti. Španjolci i Portugalci uspjeli su integrirati Indijance u svoju kulturu, Indijanci nisu uspjeli pružiti otpor, no danas se javljaju sukobi. Nakon prvog dolaska Europljana, razvila se i trgovina s nekim domorodačkim plemenima koja je imala značajne posljedice . Primjer je indijansko pleme Iroquoian koje je svoj utjecaj širil o pomoću europskog oružja. Bolesti koje su donijeli Europljani bile su velik problem za Indijance. Primjerice, velike boginje ubile su 90% populacije plemena Manga dok je kolera odnijela živote 50% pripadnika plemena Kiowa i Mancha . Sve to je doprinijelo činjenici da je na početku 20. stoljeća u Angloamerici živjelo svega nekoliko desetaka tisuća Indijanaca.
RAZVOJ EUROPSKIH KOLONIJA I ŠIRENJE TE RITORIJA SAD-A Iako su i prije osnivana kratkotrajna europska naselja na angloameričkom tlu, prvi trajno naseljeni europski grad osnovan je sredinom 16. stoljeća, a ekonomski razvoj tog područja pod utjecajem Europljana počinje 1607. godine kad u Angloameriku pristižu tri britanska broda sa 114 doseljenika koji osnivaju grad Jamestown u današnjoj Virginiji u zaljevu Chesapeake. Osim Britanaca, naselja i kolonije na prostoru Angloamerike osnivali su i Španjolci, Nizozemci i Francuzi.
16
Španjolska, francuska i nizozemska naselja i kolonije u Angloamerici Prvo trajno naselje, St. Augustine, osnovali su 1565. godine na Floridi Španjolci. Taj grad nije osnovan zbog resursa ni plodne zemlje, već radi logističke potpore španjolskim brodovima koji su plovili iz Južn e Amerike i ovdje su pristajali kako bi se odmorili i onda strujom nastavili na istok prema Španjolskoj. 1815. godine taj je grad pod pritiskom SAD- a prodan. Španjolskoj je pripadala cijela Florida, a također i područja s više potencijala na zapadu koja su stoga bila i bolje naseljena (npr. Santa Fe) jer je španjolska kruna stimulirala naseljavanje u tim područjima dijeleći zemlju na kojoj su osnivane haciende na kojima se razvijalo ratarstvo ili stočarstvo. Osim Španjolaca i Francuzi su također naseljavali prostore Angloamerike. Najprije su uspostavili naselja u današnjoj Kanadi, čak i prije nego je osnovan St. Augustine, ali to nisu bila trajna naselja. Prvi trajni grad osnovali su 1606. godine u Novoj Scotiji – Port Royal, ubrzo i Quebec te Montreal. Francuzi su se bavili primarno lovom i prodajom krzna uzduž rijeke St. Lawrence do Velikih jezera te prema jugu duž rijeke Mississippi. Areali koje su prvo osvojili Francuzi mogu se prepoznati iz zraka po izduženim pravokutnim oranicama kako bi svaki zemljopos jednik imao izlaz na rijeku koja je bila važna radi transporta . Na jugu su se naselili u Louisiani – velikom području zapadno od Mississippija koje je bilo znatno veće nego današnja istoimena država. Na sjeveroistoku SAD-a Nizozemci su 1614. godine na podr učju današnjeg Albanyja na rijeci Hudson
osnovali Fort Nassau. Položaj na rijeci je bio bitan jer su njome mogli dolaziti oceanski brodovi sve do grada. Na istoj su rijeci osnovali i Nieuw-Amsterdam oko kojeg su oformili koloniju Novu Holandiju. Nizozemci su
nastojali uvesti feudalni sustav u Ameriku, no to nije bilo stimulativno za migracijske procese zbog čega je populacija kolonije ostala mala i kad su Britanci počeli dolaziti, Nizozemci su bili prisiljeni Novu Holandiju zamijeniti za britanski Surinam. Britanci su grad Nie uw-Amsterdam preimenovali u New York.
Britanske kolonije na prostoru u Angloamerici
Britanske kolonije razvijale su se oko tri kulturna središta : Plymoutha na sjeveru, Philadelphije u centru i Jamestowna na
jugu središnjeg dijela atla ntske obale Angloamerike (sl.10). Prvo trajno britansko naselje bio je grad Jamestown
osnovan 1607. godine u zaljevu Chesapeake u današnjoj Virginiji. Isprva j e bio malo naselje s tek nekoliko preživjelih doseljenika koji su se uspjeli prehraniti zahvaljujući lokalnoj biljci – kukuruzu. Uskoro je uslijedilo seljenje prema jugu u plodna područja na kojima su razvijali plantaže. Vrlo brzo počeli su doživljavati prosperitet uzgajajući duhan – novu biljku koja je osvojila Europu. Iako je bilo dovoljno zemlje i postojalo
je tržište, problem je bio u nedostatku radne snage. Uveden je tzv. inventure work (ugovoreni rad) koji je bio svojevrsna preteča robovlasništva. Dos eljenici koji su željeli raditi na taj
Sl.10. Prve britanske kolonije u
Angloamerici način potpisali bi ugovor o obveznom radu na 4-7 godina, a zauzvrat bi im bio plaćen put do Amerike i poslije toga bi dobili neka sredstva za slobodan, samostalan život. Vrlo brzo je nakon takvih ugovorenih radova počeo dovoz crnaca iz Afrike. Prvo su ih Španjolci počeli dovoziti na Karibe gdje bi ih prodavali plantažerima, a kasnije su uvoženi izravno u luke današnjeg SAD -a.
17
Kako su potrebe za radnom snagom bile velike, broj robova je vrlo brzo nadmašio broj europskih doseljenika. Jamestown je uslijed takvog razvoja postao primarna kulturna i ekonomska jezgra na prostoru
današnjeg SAD-a. Naseljavanje Nove Engleske počelo je 1620. godine. Prvi su se tu doselili engleski separatisti koji su se
počeli nazivati Pilgrimi i osnovali koloniju Plymouth. Kroz nekoliko godina u blizini su koloniju Massachusetts Bay osnovali i anglikanci te koloniju Connecticut britanski puritanci. To su bile male zajednice vrlo obrazovanih ljudi što se vidi i danas u tamošnjim obrazovnim institucijama. Već 1636. godine osnovali su sveučilište Harvard. Imali su relativno visoku rodnost zbog čega je rast populacije bio brz. S
obzirom da taj prostor zbog siromašnog tla nije bio pogodan za ratarstvo, tamo se nisu razvile plantaže već mala individualna gospodarstva koja zadovoljavaju svoje potrebe baveći se stočarstvom ili vrtlarstvom. Tek kad su se počeli stvarati gradovi , došlo je do razvoja komercijalne poljoprivrede. William Penn dobio je 1681. godine pravo na osnivanje kolonije u nekadašnjoj Novoj Nizozemskoj te se po dolasku naselio u Delaware u kojem je već živjelo nizozemsko, švedsko i englesko stanovništvo, no vrlo brzo je osnovao Philadelphiju. Uskoro je ta kolonija dobila ime Pennsylvania, a kolonije koje su nastale oko nje nazvane su middle colonies. Naime, Penn je bio sin istoimenog slavnog admirala zbog čega mu je britanski kralj nakon očeve smrti poklonio posjede u novom svijetu. S obzirom da je bio pripadnik religijske manjine quakera, osnovao je zajednicu slobodnu za religijske manjine koja se razvila u religijski i socijalno
heterogenu zajednicu. Vrlo brzo je u zaleđu nađena plodna zemlja s prapornim tlom (corn belt) na kojoj se razvilo komercijalno farmerstvo i slobodni rad s u najmljenim radnicima (umjesto robova).
Iz ta se tri središta razvilo 13 kolonija koje su 1776. godine Deklaracijom nezavisnosti oformile Sjedinjene Američke Države i proglasile neovisnost od britanske krune. S obzirom da je u južnim kolonijama vladalo robovlasništvo, a u središnjim i sjevernim slobodni, najamni rad, među njima je vladao određeni animozitet i 1760ih godina je među njima oformljena tzv. Mason -Dixonova granica razgraničavajući Pennsylvaniju i Maryland, a 1790ih je blizu te granice osnovan Washington kako bi bio podjednako udaljen
od sjevernih i južnih k olonija. Britanija je odvajanje kolonija priznala tek 178 3. godine čime su SAD dobile osim teritorija prvih 13 saveznih kolonija također i teritorije zapadno od Mississippija koji su prema ugovoru Indijanaca s Ujedinjenim Kraljevstvom bili indijansko vlasništvo što SAD nisu poštovale . Apalači nisu predstavljali dovoljno veliku barijeru (osim u prvoj fazi) zbog čega su europski kolonizatori vrlo brzo naselili unutrašnjost, međutim Stjenjak je predstavljao značajnu barijeru i prve značajnije kolonizatorske sk upine su iz unutrašnjosti prodrle do zapadne obale tek 1840ih godina nakon otkrića pogodnih prijevoja na prostoru današnje države Wyoming. Kako su se kolonisti polako širili s istočnih obala prema unutrašnjosti, tako su Indijanci potiskivani na zapad ('put suza'). Migracije bijelaca u indijansko područje dovele do nestanka indijanskih teritorija i formiranja novih država, a nakon supostavljanja države 8 Oklahome u njoj su osnovani prvi rezervati za Indijance . Dok su u slobodnim prostorima u unutrašnjosti osnivane države, istodobno su kupovinom ili ratom zauzimane tuđe kolonije. Tako je Louisiana kupljena od Francuza 1803. godine, Florida je većim dijelom zauzeta u ratu protiv Španjolaca, a manji dio je prisilno otkupljen, Texas je priključen SAD -u nakon pobune građana protiv meksičke vlasti, a pod prijetnjom Meksikanci ustupaju SAD-u i teritorije današnjih država Novog Meksika, Utaha, Nevade, Colorada i Kalifornije. Aljaska je poprilično jeftino kupljena od Rusije 1867., a vrlo brzo je u njoj pronađeno zlato. Zlato je općenito bilo privlačni faktor za naseljavanje američkog zapada.
8
Danas manje od 50% živućih Indijanaca u Angloamerici živi u rezervatima, neki iz razloga što se nisu prilagodili životu u modernom svijetu.
18
Kroz 19. stoljeće SAD se razvija u demografskom, urbanom i gospodarskom smislu. Sjeveroistok doživljava veliki populacijski rast i rast urbane populacije te se razvijaju najveći grad ovi SAD-a (New York, Boston i dr.). New York postaje najveći grad i gospodarsko središte industrijske regije na jugoistoku Nove Engleske s prevlašću tekstilne industrije, a smještaj na rijeci Hudson učinio ga je najvećom američkom lukom. Širenjem u unutrašnjost velika urbana i gospodarska središta i luke postaju New Orleans na jugu i Chicago na sjeveru. Širenje plantažnog sustava prema zapadu pojačalo je poljoprivredni razvoj i raznolikost proizvodnje, a izgradnja željeznice prema zapadu potaknula je razvoj gradova u unutrašnjosti Broj Indijanaca raste od kraja 19. stoljeća . U SAD-u ih je bilo 1.9 milijuna, a u Kanadi 600 000 što znači sveukupno oko 2.5 milijuna što je manje od 1% ukupnog stanovništva tih dviju država. Suvremeno
američko društvo ulaže u obn avljanje indijanske kulture i danas se mnogi deklariraju kao Indijanci.
RAZVOJ I ŠIRENJE TERITORIJA KANADE Iako je Kanada izgledala vrlo negostoljubivo europskim moreplovcima, naseljena je iz tri vjerojatna razloga: nalazi se u blizini 'Dalekog istoka' što znači da predstavlja put do Azije, mora oko Kanade bogata su ribom (posebice bakalarom), a s domorocima se vrlo lako uspostavlja trgovina krznom. Kanada je kao i SAD naseljavana od istoka prema zapadu, no zbog mnogo manje obradivog tla, imigranti su prim arno tražili
područja s prirodnim resursima koji se mogu izvoziti u matične zemlje. Francuzi su kontrolirali glavni dio Kanade do sredine 18. s toljeća kad Britanci potpuno preuzimaju upravu. Kanada je postala neovisna 1867. godine, no ostala je pod velikim utjecajem UK i francuske manjine u Quebecu, a danas je pod velikim utjecajem SAD-a. Značajna prava dala je Inuitima kojima je predano i upravljanje nad teritorijem Nunavut.
STANOVNIŠTVO ANGLOAMERIKE Od početka 1 7. do početka 21. stoljeća 85 milijuna ljudi iselilo se iz Europe, a 80% ih se uselil o baš u SAD ili Kanadu. Danas je stanovništv o SAD-a gotovo deset puta veće od stanovništva Kanade (317 mil. prema 34 mil.). I kanadsko i američko stanovništvo karakterizira mozaična struktura. Sastav stanovništva SAD-a čine bijelci (70%), Hispanoamerikanci (>13%), Afroamerikanci (12%), narodi Azije i Pacifika (4.4%) te Indijanci, Aleuti i Inuiti (<1%). Sastav stanovništva Kanade pak čine stanovništvo europskog podrijetla (66%), mješovito stanovništvo (26%), narodi Azije i Afrike (6%) te Inuiti i Indijanci (2%). Ključni proces za stvaranje ovakvog mozaika bila je migracija.
PREGLED IMIGRACIJE U SAD I KANADU KROZ PROŠLOST Pet je faza useljavanj a u Sjedinjene Američke Države (a slične fa ze mogu se izdvojiti i u Kanadi): - kroz 17. i 18. stoljeće do 1815. godine - 1815. – 1890ih godina - 1890ih – 1915. godine - 1915. – 1960ih godina - od 1960ih godina do danas 19
U prvoj imigracijskoj fazi kroz 17. i 18. stoljeće do 1815. godine doselilo se oko milijun doseljenika, a
najviše doseljenika došlo je iz Ujedinjenog Kraljevstva (prvenstveno Englezi, pripadnici manjinskih religija). Sve osnovne institucije i društveni sustav povezani su upravo s tim periodom i tada su stvoreni. Kako su SAD postale samostalna zemlja, u fazi od 1815. do 1890ih godina Englezi gube zanimanje za
imigraciju u SAD pa najviše doseljenika čine Irci, Š koti, Nijemci i doseljenici iz sjeverne Europe koji migriraju iz materijalnih razloga i uglavnom naseljavaju ruralne prostore. Naime, s obzirom da je to doba industrijske revolucije kad tekstilnoj industriji treba mnogo sirovine , u Škotskoj se razvija ekst enzivno ovčarstvo radi proizvodnje vune za tekstilnu industriju dok ratarstvo slabi što je dovodilo do ostanka bez posla te su mnogi
Škoti počeli iseljavati u SAD. U Irskoj je to pak doba bolesti krumpira koja je dovela do velike gladi zbog čega Irci masovno iseljavaju, najviše u SAD. U imigracijskoj fazi od 1890ih do 1915. godine u SAD najviše useljavaju doseljenici iz srednje, istočne i
južne Europe koje je tek zahvatila industrijska revolucija. Među njima su bili i doseljenici iz Austrougarske (Mađari, Dalmatinci…) koji se u dokumentima vode kao imigranti iz Austrije. U Rusiji dolazi do ukidanja kmetstva uslijed čega ljudi postaju slobodni, ali nemaju zemlje zbog čega odlaze u Ameriku. Ovi se imigranti mnogo teže uklapaju i asimiliraju zbog većih razlika u jeziku, a osim toga naseljavaju gradove jer vlada nestašica radne snage i u gradovima formiraju geta. Broj imigranata iz godine u godinu je rekordan što sve izaziva socijalno nezadovoljstvo sastavom i brojem imigranata. Imigracijsku fazu od 1915. do 1960ih godina obilježava uvođenje restrikcijskih kvota za useljavanje 1920ih godina u SAD-u i 1930ih godina u Kanadi. Imigracijskim zakonom određene su godišnje kvote od 50
000 useljenika u SAD. Usto je iz svake države moglo dolaziti ljudi ne više od 2% u odnosu na već doseljeno stanovništvo iz tih država čime se nastojala očuvati postojeća etnička struktura. Za doseljenik e iz zapadne hemisfere nije bilo restrikcija , no nije ni bilo jačeg doseljavanja iz ostatka Amerike u SAD, najviše se doseljavalo iz Kanade. S obzirom da zakon nije obuhvaćao azilante, izbjeglice i doseljenike po rodbinskoj liniji (spajanje obitelji), populacija SAD-a se sv ake godine udvostručavala pa i utrostručavala. Nakon Drugog svjetskog rata industrija naglo raste i traži radnu snagu zbog čega 1960ih dolazi do promjene imigracijskog zakona. Olabavljuju se restrikcije i udvostručuju se kvote. Kanada određuje kvote ovisno o potrebama svake godine , a od 1990ih to radi i SAD koristeći kao jedan od kriterija obrazovnu strukturu doseljenika (preferiraju se visokoobrazovani imigranti). Isto tako nestaju diskriminacije po
etničkom kriteriju. U ovoj fazi značajno se povećava doseljavanje iz zapadne hemisfere, posebice iz Meksika, ali i iz zapadnih zemalja. Danas se doseljenicima u SAD-u smatraju oni koji nisu rođeni u SAD -u odnosno Kanadi, a takvih je oko 10% u ukupnoj populaciji SAD-a (većinom su to Latinoamerikanci) i oko 17% u Kanadi.
Doseljenici iz Azije i Pacifičkih otoka Prvi dolazak doseljenika iz Azije i Pacifičkih otoka veza n je uz kineske migracije u drugoj polovici 19. stoljeća u doba zlatne groznice. Naime Kinezi se tada doseljavaju na američki zapad (i po 1000 doseljenika godišnje) i počinju raditi u rudarstvu i gradnji željeznica u tom prostoru . Nakon izgradnje željeznice dio Kineza se vratio u Kinu, a dio ostaje i formira China towns. S obzirom da je cijena njihovog rada bila vrlo
niska što je dovelo do ukupnog snižavanja cijena radne snage , 1882. godine je donesen Chinese Exclusion Act kojim se na deset godina zabranilo doseljavanje Kineza, a nakon toga je zabrana produljena sve do
1960ih kad ponovno dolazi do naglog povećanja broja imigranata iz Kine . 20
Japanci dolaze prvo na plantaže trske na otočje Hawaii. Kad krajem 19. stoljeća oni postaju savezna država SAD-a, havajski Japanci posta ju američki državljani i tada počinje doseljavanje Japanaca na zapad SAD-a. Njihovo doseljavanje izazvalo je nezadovoljstvo među domaćim stanovništvom i segregaciju u školama na što je japanska vlada reagirala predlaganjem gentlemenskog sporazuma 1907. godine kojim će spriječiti daljnju imigraciju svojih stanovnika u SAD dok će SAD spriječiti segregaciju i dopustiti useljavanje u smislu spajanja obitelji. Danas udio japanskih imigranata nije velik, a većinom se radi o privremenim imigrantima koji u SAD dolaze na studij, praksu ili usavršavanje nakon čega se vraćaju u Japan. Danas u SAD useljavaju doseljenici većinom iz Kine, Vijetnama i Tajlanda. Dolaze na zapadnu obalu i
najvećim se dijelom naseljavaju u Los Angelesu. Na otočju Hawaii danas ljudi azijskog podrijetla čine većinu stanovništva.
Hispanoamerikanci Nikad nije bilo posebnih restrikcija za doseljavanje Hispanoamerikanaca, a 1942. godine su Meksiko i SAD zajedno otpočele tzv. bracero program kojim su se iz Latinske Amerike privlačili doseljenici za sezonske poslove. Kako su sredinom 20. stoljeća ljudska prava doživjela veliki razvoj, javila su se i pitanja o uvjetima
života i rada Hispanoamerikanaca – niske plaće i loši smještajni uvjeti – što je dovelo do ukidanja tog programa 1964. godine. Iako je to za poslodavce bio negativan faktor, veza između meksičkih radnika i američkih poslodavaca je bila uspostavljena i Meksikanci su znali da mogu dobiti posao u SAD-u na poljima pa počinju dolaziti ilegalno. Tako je 1960ih prosječno milijun Meksikanaca godišnje nastojao ilegalno ući u SAD, a to je uspijevalo otprilike jednoj trećini njih. Vrlo brzo se razvila i ilegalna prodaja dokumenata takvim useljenicima po povoljnim cijenama od 25 dolara. Sve to je rezultiralo pojačanom koncentracijom Hispanoamerikanaca u južnom dijelu SAD-a uz granicu s Meksikom pri čemu više na zapadu nego na istoku. Osim Meksikanaca značajnu skupinu hispanoameričkih doseljenika čine Portorikanci koji ne trebaju posebne dozvole za useljavanje, a oni se koncentriraju u velikim gradovima na sjeveroistoku u kojima stvaraju geta. Treću veliku skupinu hispanoameričkih doseljenika čine Kubanci koji su nakon kubanske
revolucije 1959. počeli bježati u SAD, najviše u Floridu . U prvom valu doselilo se oko 600 000 ljudi, a u drugom još 125 000. Drugi val nastao je pošto je Fidel Castro odlučio isprazniti kaznionice i dopustio je kažnjenicima da se slobodno isele u SAD. Većina se uselila u Floridu, a Miami je postao kubanski grad u kojem španjolski jezik prevladava na ulicama, a odlikuje ga i poveza nost s karipskim gospodarstvom. Iako su SAD američko društvo opisivale kao melting pot u koji različiti ljudi donose različite kulture koje se tale u jedinstvenu američku kulturu (posebice u drugoj generaciji doseljenika), Hispanoamerikanci ne mogu ostati neprepoznati zbog boje kože, a i bore se za svoja kulturna prava i ne prepuštaju se melting potu. Stoga u SAD-u polako raste i paradigma multikulturalizma. Paradigma melting pota se kroz 20.
stoljeće preobrazila u paradigmu salad bowla – američko društvo je postalo jedan entitet s više kultura.
Afroamerikanci
Afroamerikanci su počeli dolazi jako brzo nakon dolaska prvih bijelaca. Dovoženi su za rad na plantažama od 1619. godine. Prvo su dovoženi s Kariba pa ubrzo i iz Afrike izravno. Rad na velikim američkih plantažama nije se mogao zamisliti bez robova. Kad je robovlasništvo ukinuto 1860ih, zavladala je panika na jugu tko će raditi na plantažama. Velik dio Afroamerikanaca ostao je raditi na plantaži. 21
U 20. stoljeću dolazi do unutarnje migracije Afroamerikanaca s juga na sjever SAD-a zbog velike potražnje za radnom snagom u industrijskim gradovima na sjeveru. U New Yorku su naselili Harlem koji je postao afroamerički kulturni, stambeni i poslovni centar . Harlem je prema planovima trebao postati luskuszna četvrt, no 1930ih uslijed krize dolazi do pada cijena nekretnina i devastacije te se počeo pretvarati u crnački geto kako bi se omogućilo da se zgrade u tom kvartu prodaju. Afroamerikanci su sve češće dobivali radna mjesta umjesto imigranata. Stoga danas više Afroamerikanaca živi u gradovima nego u ruralnim područjima, ali ostali su koncentrirani u pamučnom pojasu, a u novije vrijeme se ponovno preseljavaju na jug prema sun beltu gdje se otvaraju radna mjesta. Ima i gradova u kojima Afroamerikanci
čine većinu, no i u njima postoji specifična zonalna distribucija stanovništva – crnci žive u središtu, a bijelci u suburbanim dijelovima. Općenito mali broj crnaca živi u suburbanim područjima u SAD -u. Odlikuje ih kraći životni vijek od bijelaca i veća nezaposlenost.
Kanadska frankofona populacija
U Kanadi živi snažna frankofona populacija sa specifičnim jezikom, religijom i prostornom distribucijom. Većina živi u Quebecu i čini većinu stanovništva te provincije (preko 80%). Opstojnost te zajednice određena je upravo koncentracijom. Naime, da su bili dispergirani, ne bi predstavljati tako veliku političku snagu u Kanadi, međutim danas imaju snažnu političku stranku koja im je osigurala izglasavanje posebnog statusa nacije u cijeloj Kanadi. Frankofona populacija ima sl ičnu koncentraciju danas kao i u 17. stoljeću – najviše ih živi oko rijeke St.
Lawrence, nešto manje oko zaljeva Fundy, a više u New Brunswicku. Francuski jezik službeni je i u školi. Dugo su bili ruralno, katoličko stanovništvo, no danas se to mijenja. Dolazi do nagle urbanizacije pa više od 70% frankofone populacije danas živi u gradovima u Quebecu. U prošlosti ih je odlikovao viši natalitet u odnosu na kanadski prosjek i puno viši u odnosu na Anglokanađane, no danas se naglo smanjuje pa je čak i manji od kanadskog prosjeka. Uslijed toga je i njihov udio u u kupnoj populaciji počeo blago opadati.
OBILJEŽJA NASELJENOSTI SAD ima oko 317 milijuna stanovnika i gustoću 2
naseljenosti 30 st./km dok Kanada ima gotov deset puta manje stanovnika – 34 milijuna i deset puta
manju gustoću naseljenosti – 3 st./km2 (sl.11). U SADu je najgušće naseljeno područje industrijski pojas od Bostona i Washingtona do Milwaukeeja. No i
stanovništvo i industrija se polako iz ovog pojasa sele u druge regije zbog čega se on počinje nazivati rust beltom. Danas u njemu živi oko 27% stanovništva SAD-a. Najgušće naseljen dio te zone je megalopolis BoWash u kojem živi 17% ukupne američke populacije na samo 2% ukupne površine SAD-a. Dead line je važna granica i u naseljenosti jer razgraničava područje slabe i područje srednje gustoće naseljenosti. Dalje na zapad sve su teži uvjeti
Sl.11. Gustoća naseljenosti u Sjevernoj Americi 22
poljoprivrede i vodoopskrbe zbog čega je naseljenost tamo uglavnom koncentrirana u gradovima s više od milijun stanovnika. Struktura naseljenosti SAD-a posljedica je unutrašnjih migracija. U prošlosti su bili dominantni pravci
od istoka prema zapadu, najviše prema Kaliforniji što je bilo simbol ostvarenja američkog sna i stoga je ona danas najmnogoljudnija savezna država. Međutim, od 1960ih Kalifornija više nije toliko privlačna za domaće migrante jer je prenapučena i predstavlja multikulturalni mozaik zbog čega počinje iseljavanje iz nje u sjeverne (Oregon i Washington koji imaju ugodnu klimu i visoku kvalitetu života) i unutrašnje dijelove zapada (Nevadu, Utah i Arizonu). Također počinje i seljenje s istoka u unutrašnjost i posebice na jugoistok SAD-a u sun belt. Glavni razlozi za to je mirovinska reforma koja je omogućila visoke mirovine stanovnicima koji su si stoga mogli priuštiti kupiti dodatnu kuću na jugu te tijekom godine cirkuliraju između sjevera i juga gdje je život ugodan (od 1960ih se koriste rashladni uređaji), a zimi su manji troškovi života , no mnogi su se i trajno tamo preselili. Važan razlog je i restrukturiranje gospodarstva i poveća nje udjela tercijarnih i kvartarnih djelatnosti koje su fleksibilnije za lociranje. Nakon smanjenja važnosti udaljenosti od tržišta počelo je i lociranje high-tech industrije na jugu koje je omogućen o smanjenjem dimenzija proizvoda što je smanjilo troškove njihova transporta. Kanada ima izrazito rijetku naseljenost uslijed goleme fizičkogeografske heterogenosti. Zbog
nenaseljenih sjevernih područja, prosječno po četvornom kilometru teritorija žive 3 osobe. Najgušće je naseljen tzv. Main Street – uz rijeku St. Lawrence od Quebeca do Windsora – u koji se stanovništvo najviše doseljavalo tijekom prošlosti zbog povoljnih klimatskih uvjeta. Većina stanovništva živi na do 150 km udaljenosti od granice s SAD-om. Naseljenost se slaže s plodnošću tla pa je slaba gustoća naseljenost i na laurencijskom štitu gdje je tlo slabo i ne pogoduje poljoprivredi, a srednja gustoća naseljenosti je u akumulacijskom pojasu gdje je zbog mnogo humusa tlo dobro za poljopri vredu (pšenični pojas) i tu su s e razvili veći gradovi zapada. Današnja struktura naseljenosti Kanade rezultat je unutrašnjih migracija. Pravac migracija je od istoka prema zapadu. Provincija Britanska Columbia atraktivna je za naseljavanje, posebice za kanadske umirovljenike.
UKUPNA PROMJENA BROJA STANOVNIKA I SAD i Kanada imaju pr ilično visok godišnji prirast broja stanovnika za razvijene zemlje. U SAD -u on iznosi 9‰, a u Kanadi 8‰. Međutim, veliku ulogu u tome ima imigracija, posebno u Kanadi gdje je prirast
imigracijom tri puta veći od prirodnog prirasta. Naime, neto imigracija u Kanadi iznosi 6‰, a prirodni prirast samo 2‰. U SAD -u je situacija obrnuta, neto imigracija iznosi 3‰, a prirodni prirast 6‰ uslijed relativno visokog nataliteta i niskog mortaliteta što je posljedica velikog udjela manjina (Afroamerikanaca i Hispanoamerikanaca) koji imaju rodnost znatno višu od prosječne.
RELIGIJSKA STRUKTURA STANOVNIŠTVA SAD -A I KANADE Oko polovice stanovništva su protestanti, četvrtina su katolici, a četvrtina pripada ostalim vjer skim, religijskim i nereligioznim zajednicama . Međutim, usporedba stanja 2001. i 2011. godine ukazuje na signifikantne trendove. Naime, 2001. godine protestantima se predstavljalo 56% stanovništva i taj udio je bio u padu dok se katolicima predstavljalo 28% ispitanika i taj broj je bio u rastu, muslimana je bilo oko 2%.
Deset godina kasnije (u međuvremenu se dogodio 9/11) udio protestanata i dalje pada (51%), udio katolika 23
također opada (24%), udio muslimana drastično se smanjio (0.6%) i nastavlja opadati iako se zapravo radi o mimikriji, a ekstremno se počeo povećavati udio nereligioznih (ateista i agnostika) – na 12%. Katolici su koncentrirati uglavnom u sredinama u kojima žive Hispanoamerikanci – na sjeveroistoku i jugozapadu SADa. Od protestanata luterani su koncentrirani u središnjem sjeveru, mormoni u Utah u i susjednim državama, metodisti u hipsometrijski najvišim područjima, a baptisti na jugoistoku (tzv. biblijski pojas). Kanada ima jednostavniju religijsku strukturu, no i tamo se opaža sličan proces kao i u SAD -u. Katolicima se 2001. godine predstavljalo 46% stanovnika, a protestantima 36%. Deset godina kasnije udio
katolika je pao na 42%, udio protestanata je još značajnije pao na 23%, a udio nereligioznih se drastično povećao na 16%. Među kanadskim protestantima najzastupljeniji su pripadnici United chu rch of Canada i Anglikanske crkve.
POLITIČKI I IZBORNI SUSTAV U SAD -U Vlast je u Sjedinjenim Američkim Državama ustrojena u tri razine: federalnu, državnu i lokalnu vlast. Iako je državna razina najvažnija jer pridonosi autonomiji pojedinih saveznih drža va i decentralizaciji vlasti, to stvara i određene probleme posebice u ekonomskom smislu koji bi se trebali rješavati na federalnoj razini. Koje su ovlasti saveznih država, a koje federacije definirano je u ustavu, a sve što u njemu nije zapisano, u ovlast i je savezne države. Tako su federacijske ovlasti tiskanje novca, međunarodni odnosi, trgovina među državama, briga o okolišu, kontrola imigracije i nacionalna obrana. Tijekom 20. stoljeća još od Rooseveltovog mandata federacija sve više intervenira tamo g dje nema ovlasti i to kroz dva tipa politika: politiku pozitivnog primjera i politiku sparenih fondova. Politika pozitivnih primjera temelji se na mjerama
koje se provode na zemljištu u vlasništvu federacije koja je inače vlasnik velikih površina zemljišta pa ako provedena mjera bude uspješna, onda se ona reklamira i države je prihvaćaju i provode. Politika sparenih fondova temelji se na političkoj trgovini u kojoj federacija dodjeljuje državama određena financijska sredstva pod određenim uvjetima koji odgo varaju federaciji. Federalna vlast rastrojena je na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Sudsku vlast ima Vrhovni sud koji broji
9 članova koje na doživotni mandat bira predsjednik federacije, a potvrđuje parlament. Izvršnu vlast čine predsjednik federacije, pot predsjednik i 15 ministarstava koji sačinjavaju vladu. Zakonodavnu vlast ima parlament.
Parlament Sjedinjenih Američkih Država naziva se Kongres i dvodoman je – sastoji se od gornjeg doma koji se naziva Senat i donjeg doma koji se naziva Z astupnički dom. S obzirom na različitu populacijsku veličinu pojedinih saveznih država, uveden je checks and balances princip kako bi se zadržala ravnoteža da nijedna karika vlasti nema apsolutnu vlast. Naime, u Senatu sjedi 100 senatora pr i čemu je svaka savezna država zastupljena s po dva senatora, a n jihov mandat traje šest godina dok u Zastupničkom domu sjedi 435 zastupnika pri čemu je broj zastupnika proporcionalan broju stanovnika savezne države koju predstavljaju, a biraju se na dvije godine. Na taj način se ostvaruje i veća protočnost u Zastupničkom domu, dok se u Senatu ostvaruje kontinu itet potreban za dugoročne programe. Zastupnici u Zastupničkom domu zastupaju izborne jedinice u kojima su izabrani dok senatori predstavljaju čitavu saveznu državu u kojoj su izabrani.
24
IZBORNI SUSTAV U SAD-U
Izbori za Zastupnički dom održavaju se svake dvije godine i paralelno s njima se održavaju izbori za 1/3 senatora. Predsjednički izbori pak se održavaju svake četiri godine. Izborni sustav koji se primjenjuje je većinski sustav winner takes it all . Taj sustav čini geografiju važnom budući da oblik i veličina izborne jedinice mogu utjecati na rezultate izbora. To se događa kroz gerrymandering – manipulaciju veličinom i oblikom izborne jedinice što utječe na obuhvaćenost glasača ko ji vjerojatno ili ustaljeno glasaju za istu političku opciju. U SAD-u postoji tendencija da regije glasaju jednako za predsjednika ili stranku što nazivamo izbornim sekcionizmom. Ta je pojava nastala nakon Građanskog rata kad su republikanci podržavali sje vernjake koji
su se protivili robovlasništvu zbog čega su južnjaci glasali za demokrate. Sve do vijetnamskog rata jug se nazivao 'kompaktnim jugom' koji je uvijek glasao za demokrate, no nakon tog rata dolazi do promjena u kompaktnosti juga na kojem u mnog im državama republikanci počinju pobjeđivati . Glasači demokrata danas su koncentrirani na sjeveroistoku i zapadu SAD-a te u gradovima dok su glasači republikanaca
ponajviše ljudi iz suburbanih i ruralnih sredina. S obzirom na to, mogu se izdvojiti države u kojima uvijek ista stranka pobjeđuje (tzv. sigurne države ili safe states) dok u preostalim državama stranke vode bitku za glasače (tzv. države bojišnice ili swing states) i u njima se odvijaju najznačajnije i najskuplje kampanje. Uočeno je i da u državama bojišnicama glasači u vrijeme kriza često glasaju za promjenu vladajuće stranke. Na predsjedničkih izborima 2012. godine glavni predsjednički kandidati bili su demokrat Barack Obama i republikanac Mitt Romney. Rezultati izbora ukazali su na neke zakonitosti . Naime, žene i mladi su bili skloniji Obami nego Romneyu. Dok su bijelci bili skloniji Romneyu, Hispanoamerikanci su bili skloniji Obami (70%), a crnci izrazito skloni Obami (93%) i imali su vrlo visoku izlaznost. Na temelju rezultata prijašnjih izbora , može se utvrditi i da Latinoamerikanci nisu glasali za Obamu primarno već za demokrate, a Obama je bio kandidat demokrata. S obzirom da će do 2050. godine bijelci biti manjina u SAD -u, ostale etničke
skupine će imati prevlast u izbornom rezultatu, a već su sada one većinom sklonije demokratima.
GOSPODARSTVO ANGLOAMERIKE
SAD i Kanada su u krugu gospodarski najrazvijenijih zemalja svijeta, a SAD ima najveće svjetsko gospodarstvo.
OBILJEŽJA POLJOPRIVREDE ANGLOAMERIKE Transport je bio prvi društveni čimbenik razvoja poljoprivrede koji je poboljšan. Naime, već 1825. godine prokopan je kanal Erie koji je povezao Velika jezera s Atlantikom te tako skratio put transporta
poljoprivrednih proizvoda što je bilo izrazito značajno za kvarljive proizvode kao i za isp lativost. Izgradnja željeznice prema zapadu tijekom 19. stoljeća omogućila je transport poljoprivrednih proizvoda i mobi lnost naseljenika, a tijekom 20. stoljeća to su omogućile i autoceste za kamionski promet. Do 1860ih farmeri koji su željeli naseliti zemlju u unutrašnjosti kako bi se bavili poljoprivredom, morali su platiti 1.25 USD po hektaru zemlje. Jači poljoprivredni razvoj počeo je donošenjem zakona o homesteadima 1862. godine u SAD-u i 1867. godine u Kanadi kojim se politički poticalo naseljavanje 25
unutrašnjosti i kojim je svaki Amerikanac (uključujući i oslobođene robove i žene) stariji od 21 godine koji 'se nije nikad suprotstavljao vladi' mogao zahtijevati dodjelu državne zemlje u unutrašnjosti na pet godina pod uvjetom da ju poboljša. Kanada je u mnogim ekonomskim politikama pratila SAD, ali bi kasnila koju godinu. Suvremeni proces okrupnjavanja posjeda i komercijalizacije poljoprivredne proizvodnje u Kanadi ide brže nego u SAD -u te su
farme veće nego u SAD -u dok je njihov ukupan broj značajno smanjen. Danas se udio zaposlenih u poljoprivredi i udio poljoprivrede u ukupnom dohotku smanjuje i u SAD-u i u Kanadi. Svega 0.8% Amerikanaca zaposleno je u poljoprivredi i ostvaruje 2.5% BDP-a SAD-a. U Kanadi je u poljoprivrednim djelatnostima zaposleno 2% aktivnog stanovništva, a poljoprivreda ostvaruje 1.8% BDP -a.
Poljoprivredne regije u Angloamerici Oliver Baker regionalizirao je 1920. poljoprivrednu proizvodnju u SAD-u na specijalizirane zone
određene klimatskim, pedološkim , socioekonomskim i drugim uvjetima (sl.12), a te se regije nastavljaju i preko granice u Kanadu. Određene široko rasprostranjene poljoprivredne kulture ograničene su klimatskim uvjetima pa se, primjerice, sjeverna granica uzgoja pamuka poklapa s južnom granicom mraza dok je zapadna granica kukuruza određena vlažnošću i suhim vjetrovima , a sjeverna ljetnim temperaturama budući da kukuruzu za zriobu treba dugo i toplo ljeto. Za pšenicu su pak važne ljetne ( za jaru) i zimske (za ozimu) temperature.
Tendenciju širenja proizvodnje u Kanadi ima (uglavnom GMO) uljana repica od koje se proizvodi jestivo ulje Canola (Canadian oil low acid) bogato omega 3 kiselinama koje se u velikim količinama izvozi. U SAD -u se ona proizvodi samo u Sjevernoj i Južnoj Dakoti. S obzirom da se znaju javiti viškov i i u ratarstvu i u stočarstvu, država plaća ratarima da zasade manje površine i otkupljuje goveda od stočara.
Sl.12. Poljoprivredne regije u Angloamerici
Južno od Velikih jezera i oko njih pruža se diary belt u kojem dominira mliječno stočarstvo. Tijekom 20.
stoljeća ta se regija teritorijalno promijenila odnosno proširila se na cijeli sjeveroistok SAD -a i jugoistok Kanade, a mliječnim stočarstvom počeli su se baviti i poljoprivrednici u južnim dijelovima Britanske 26
Columbije . U početku su u diary beltu prevladavale male farme, no kako je došlo do naglog razvoja gradova
na obali koje je trebalo opskrbiti mlijekom, došlo je do komercijalizacije proizvodnje i rasta veličine farmi. Naime, uslijed komercijalizacije te poboljšanja u ishrani danas krave daju mnogo više mlijeka nego prije (čak 120% više u odnosu na 1960e) zbog čega se u novije vrijeme smanjio broj farmi za 2/3, ali su preostale farme povećane. Država potiče mliječno stočarstvo odnosno proizvodnju mlijeka, ali u vremenima kad nastanu viškovi bilo je primjera da se državi više isplatilo otkupiti i uništiti stado nego davati poticaje. Uslijed toga dolazi do diversifikacije proizvodnje budući da propali farmeri često prelaze na proizvodnju krmnih kultura. Mliječno stočarstvo se u novije vrijeme često kombinira s uzgojem voća i sličnih namirni ca koje moraju biti brzo transportirane do potrošača kao i mlijeko. Južno od diary belta prostire se corn belt u kojem dominira proizvodnja kukuruza. U toj regiji gotovo svaka farma ulazi u dvogodišnji ciklus u kojem se jedne godine sadi kukuruz, a sljedeće soja nakon čega se ciklus ponavlja. Iako zauzima tek 10% površine SAD -a, osigurava 2/3 prihoda od američkog izvoza kukuruza i soje. Politički su to nestabilna područja (države bojišnice) gdje glasači glasuju za onog predsjednika koji im najviše obećava. U središnjem dijelu SAD -a i južnim dijelovima prerijskih provincija Kanade pruža se wheat belt u kojem
dominira uzgoj pšenica. U sjevernom dijelu SAD-a i južnom dijelu Kanade zapadno od Velikih jezera zbog oštrije klime uzgaja se jara pšenica koja se sije u proljeće i žanje u jesen , a u središnjem dijelu SAD-a jugozapadno od corn belta se uzgaja ozima pšenica koja se sije ujesen i tijekom zime skuplja vlagu čime dobiva na kvaliteti te se žanje u ljeto . Iako su klimatski granično područje, južni dijelovi kan adskih provincija omogućuju proizvodnju kvalitetne jare pšenice i ječma zbog vrlo humoznog prerijskog tla. Da bi se postigla konkurentnost u ovom pojasu , neophodne su velike plantaže (400 -500 ha), a u novije vrijeme njihova površina raste. Velik dio poljop rivrednika u ovoj regiji se osim poljoprivredom bavi i drugim poslovima. Na platou Ozark i zapadnom predgorju Apalačkog gorja smješten je general farming belt odnosno
pojas mješovite poljoprivrede u kojem zbog prirodnih uvjeta specijalizacija nije moguća. Na prostoru starog cotton belta na jugozapadu SAD-a p ruža se pojas raznovrsne poljoprivrede odnosno diversified farming region koji je doživio najveće gospodarske promjene. Naime, nakon što se pamuk
počeo širiti na zapad gdje je proizvodnja jeftinija, u tradicionalnom cotton beltu uslijedila je kriza i nestabilnost proizvodnje pamuka čemu je doprinijela i proizvodnja umjetnih materijala. Sve je to rezultiralo velikim smanjenjem proizvodnje pamuka koja se teritorijalno skupila u nizinu Mississippija. Danas se u ovom pojasu uz pamuk uzgajaju i duhan, soja i riža, a također jačaju govedarstvo (hibridne krave zbog vruće
klime) i peradarstvo (ovdje se proizvode pilići za grill u čitavoj Americi). Na srednjem zapadu nalazi se grazing and irrigated crops region tj. zona ekstenzivnog stočarstva. To su golema sušna prostranstva vrlo slabe naseljenosti u kojima su nužna ogromna zemljišta (i preko 5000 ha) da bi proizvodnja bila rentabilna i da bi se veliko krdo moglo opskrbiti vodom i hranom. Većinom su velike
površine zapravo unajmljene od federacije, a glavni problem je nedostatak vode za napajanje stoke. Zbog prirodnih uvjeta na sjeveru te regije telad je potrebno dohranjivati i do četiri mjeseca. Truck farming zone je diskontinuirana zona uzgoja voća i povrća koja se pruža u manjim cjelinama od
Kalifornije preko Texasa, Floride, uz Atlantsku obalu do Velikih jezera. U prošlosti je uzgoj voća i povrća morao biti lociran u blizini velikih tržišta – gradova jer se radilo o pokvarljivoj robi, no s razvojem hibridnih vrsta, kamionskog prijevoza i hladnjača, blizina tržišta je postao manje važan lokacijski faktor, a glavni su faktor postali klimatski uvjeti i navodnjavanje.
27
OBILJEŽJA RIBARSTVA U ANGLOAMERICI SAD su među tri vodeće zemlje svijeta prema godišnjem ulovu ribe, a većinom love u sjevernom Atlantiku i sjevernom Pacifiku. Boston se kroz prošlost razvijao kao glavna luka za ulov ribe. Danas ribarski proizvodi čine tek po 1% američkog i kanadskog izvoza, a tome doprinose i smanjene i kontrolirane kvote ulova.
OBILJEŽJA ŠUMARSTVA U ANGLOAMERICI
Prije europske kolonizacije Angloamerike, šume su prekrivale polovicu teritorija današnjih SAD -a i Kanade. Isprva su se šume krčile primarno radi dobivanja obradivih površina pa je do 19. stoljeća na prostoru današnjeg SAD -a već iskrčeno 45% šuma. Danas se trećina šuma smatra komercijalnima, a struktura vlasništva je različita u SAD -u i Kanadi. Naime, u SAD- u je većina šuma (70%) u privatnom vlasništvu, a manji dio (28%) u državnom vlasništvu dok je u Kanadi velika većina šuma (91%) u državnom, a vrlo mali dio (9%) u privatnom vlasništvu. Kanada je danas najveći svjetski izvoznik drv eta i drvne građe, a čak 80% izvozi u SAD.
OBILJEŽJA ENERGETIKE I RUDARSTVA U ANGLOAMERICI Sjedinjene Američke Države najveći su potrošač energije u svijetu – troše oko 24% proizvedene energije u svijetu, a proizvode 18% ukupne energije u svijetu što znači da ostatak moraju uvoziti (električnu struju i energente).
Proizvodnja ugljena
Četiri petine vrijednosti energoresursa u SAD-u otpada na ugljen, a taj udio zadnjih godina dalje raste čemu doprinose fluktuacije cijena nafte, visoke cijene naftnih derivata kao i sve izglednija potreba za smanjenjem ovisnosti o nafti. Glavni bazeni s izv orima ugljena su Apalački plato, središnji i zapadni bazen u SAD-u (sl.13) te bazen u Britanskoj C olumbiji i Alberti koji je zapravo produžetak zapadnog bazena. Apalački
plato
se
proteže
od
Pennsylvanije do Alabame i prvi je bazen koji
se počeo eksploatirati zbog velikih zaliha ugljena i danas nosi polovicu američke proizvodnje ugljena, ali ga obilježav a tendencija smanjenja udjela u proizvodnji.
Krajem 1960ih i početkom 1970ih doneseni su
Uredba
o
zdravlju
i
sigurnosti
u
eksploataciji ugljena te Zakon o čistom zraku koji su znatno pogodili ovaj bazen. Naime, ugljen je ovdje relativno duboko zbog čega je
potrebna
izgradnja
šahta
koji
inače
predstavljaju opasnost za radnike pa su bila
nužna velika ulaganja u sigurnost radnika.
Sl.13. Ugljenonosni bazeni u SAD-u 28
Središnji ugljenonosni bazen dijeli se na istočni i zapadni. Istočni središnji bazen se nalazi u Illinoisu i
Indiani i u njemu se proi zvodi oko 10% američkog ugljena, no smanjuje se njegov udio u ukupnoj
proizvodnji zbog utjecaja Zakona o čistom zraku budući da se eksploatacijom ovog ugljena oslobađaju velike količine sumpora koji uzrokuje kisele kiše . Zapadni središnji bazen se nalazi u Iowi i Missouriju i ima vrlo mali udio u proizvodnji ugljena prvenstveno zbog slabe kvalitete ugljenonosnih naslaga. Zapadni ugljenonosni bazen je relativno disperziran i nalazi se u Wyomingu, Montani i Sjevernoj
Dakoti te jedini bilježi nagli rast proizvodnje ugljena i rast udjela u proizvodnji. Razlog je što je pogodan za
otvorene kopove jer se ugljen u njemu nalazi relativno plitko blizu površine zbog čega nisu potrebna velika ulaganja u sigurnost radnika, pa se tim financijskim sredstvima kompenziraju veći troškovi transporta zbog dislociranosti bazena od glavnih potrošačkih središta. Taj se bazen nastavlja i u Kanadu koja je značajan izvoznik ugljena, a najviše izvozi u Japan.
Proizvodnja nafte
Sjedinjene Američke Države su nakon Saudijske Arabije najveći proizvođač nafte u svijetu , ali su i najveći potrošač nafte te čak 50% potreba za naftom zadovoljavaju kroz uvoz, a razlog nije nedostatak rezervi, već neisplativost njihove eksploatacije. Najviše se nafte eksploat ira na jugu u luku od Texasa do Louisiane i od Kanzasa do Oklahome pa prema Novom Meksiku (sl.14) . Nalazišta se također nalaze i u Kaliforniji i Aljaski, a razvijena je i eksploatacija nalazišta u podmorju Meksičkog zaljeva, kalifornijskog šelfa i Aljaske. Na Apalačima i u Illinoisu te na području zapadnog ugljenonosnog bazena se manja nalazišta nafte preklapaju s nalazištima ugljena. Eksploatacija nafte u SAD-u relativno je skupa što je posljedica toga da proizvođač koji dobije licencu za neki teritorij m ože napraviti koliko hoće bušotina zbog čega vla da nemilosrdna susjedska konkurencija i
dolazi do nagle pretjerane eksploatacije zbog čega pada tlak nafte i biva potrebno ispumpavanje koje je financijski dosta zahtjevno. S druge strane, u nekim državama po put Colorada, Utaha i Wyominga naftonosni škriljevci zahtijevaju skupu eksploataciju zbog čega se i dalje odande nafta ne eksploatira. U Kanadi je eksploatacija počela kad i u SAD u. Dva velika nalazišta bila su u Ontariju, no brzo su iscrpljena zbog čega je došlo do problema nedostatka nafte sve do otkrića rezervi nafte u Alberti. Nalazišta nafte ima i u Kanadskom arktičkom arhipelagu, ali se zbog uvjeta koji vladaju nafta odande ne eksploatira.
Proizvodnja prirodnog plina
Nalazišta plina uglavnom se pod udaraju s nalaz ištima nafte (sl.14). Plin se sve do 1960ih godina smatrao tek beskorisnim nusproduktom
nafte pa relativno kasno počinje njegovo iskorištavanje i komercijalizacija.
Sl.14. Rezerve nafte i prirodnog plina u SAD-u
29
Proizvodnja električne energije Električna energija se u Kanadi primarno pr oizvodi u hidroelektranama (70%), a manjim dijelom u termoelektranama (17%) i nuklearnim (13%) elektranama. Hidroelektrane su uglavnom smještene u Britanskoj Columbiji i na istoku (St. Lawrence, La Grande River, Churchil). Nuklearne elektrane su smještene na istoku Kanade u blizini vode koja je potrebna za hlađenje reaktora i u blizini potrošača). One uglavnom nisu izgrađene zbog potreba Kanade već kao investicija za budućnost radi prodaje električne energije industrijskom pojasu SAD-a. U SAD-u se električna energija proizvodi najvećim dijelom u termoelektranama (70%), a manjim
dijelom u nuklearnim (20%) i hidroelektranama (10%). Američke termoelektrane smještene su u blizini nalazišta ugljena, a hidroelektrane uz liniju vodopada koja se naziva i linijom električne struje zapadno od Apalača te na rijekama sjeverozapada . Područje Tennesseeja najbogatije je energijom zbog čega su tamo koncentrirane i termoelektrane i hidroelektrane i nuklearne elektrane.
Eksploatacija ruda Metalne rude najzastupljenije su u m etamorfnim i vulkanskim stijenama u Kanadskom štitu od Velikih
jezera prema sjeverozapadu (rubom Kanadskog štita), na istočnim Apalačima (željezo, bakar, cink, boksit) te na zapadnim Kordiljerima od meksičke granice do Aljaske. SAD i Kanada dobro su opskrb ljeni većinom metala pa je uvoz mali, a uvoze se samo cink, mangan, kobalt i boksit. Kanadski izvoz metalnih ruda uglavnom je usmjeren prema SAD-u, Europi i Japanu.
Od nemetalnih ruda važna nalazišta fosfata nalaze se u Floridi i čine SAD vodećim proizvođačom fostafa u svijetu.
OBILJEŽJA INDUSTRIJE ANGLOAMERIKE Sjedinjene Američke Države su se industrijski razvijale istodobno/usporedno s europskim industrijskim zemljama. Međutim, u SAD -u je opseg industrijske proizvodnje bio puno veći nego u Europi. Masovn a proizvodnja prvo je započela u SAD -u i odatle se proširila u Europu. Prvi svjetski rat uzrokovao je usporavanje industrijske proizvodnje u Europi i tada SAD postaju industrijski lider u svijetu. Ekonomska kriza 1920ih utjecala je na industrijsku proizvod nju, no New Deal potiče gospodarstvo i do Drugog svjetskog
rata industrija se oporavila, ali tek nakon Drugog svjetskog rata su SAD počele značajnije prednjačiti. To je stvorilo veliki jaz između SAD -a i UK. Osnovni uzroci su brettonwoodski dogovor, osnivanje GATT-a i Marshallov plan. Naime, 1944. godine u Bretton Woodsu je potpisan dogovor da će američki dolar (stabiliziran vezanjem za vrijednost zlata) funkcionirati kao glavna svjetska valuta čime je olakšana međunarodna trgovina za SAD i Kanadu. 1947. godine potpisan je Opći sporazum o trgovini i carinama (GATT) kojim su smanjene prepreke
u međunarodnoj trgovini za zemlje koje nisu razorene u Drugom svjetskom ratu. I konačno Marshallovim planom iz 1947. godine europskim zemljama razorenim u Drugom svjetskom ratu osigurani su krediti za obnovu gospodarstva od strane SAD- a i Kanade, a posredno su te države dovedene u situaciju da kupuju strojeve i drugu opremu od SAD-a i Kanade u kojima industrijska proizvodnja nije pala tijekom Drugog svjetskog rata. Iz tog razloga najveće razlike u gospodarskom smislu između SAD -a i drugih zemalja u svijetu bile su tijekom 1950ih godina. 30
Obilježja američke industrije Restrukturiranje industrije bilo je neophodno zbog nekompetitivnosti industrijskih grana, a najprije su
se javile naznake 1960ih u crnoj metalurgiji koju su obilježavale visoke plaće i slaba konkurentnost na
svjetskom i američkom tržištu. Sindikat radnika u metalurgiji vršio je pritisak na vladu da promijeni politiku niskih uvoznih carina i da poveća carine na uvoz proizvoda iz tih industrijskih grana kako bi se američka metalurgija učinila konkurentnom, no ni to nije mnogo pomoglo. Postalo je jasno da američke grane radno intenzivne industrije ne mogu biti konkurentne zbog čega se počeo povećavati udio kapitalno i tehnološki intenzivnih grana industrije odnosno novih, kompetitivnih grana dok se udio metalurgije i starih
industrijskih grana kao što je tekstilna počeo smanjivati. Također su porasle i investicije u industriju drugih zemalja, prije svega latinskoameričkih i europskih. Od zemalja Latinske Amerike najviše se ulagalo u Meksiko . Uspostavljena je NAFTA – ekonomska asocijacija Kanade, SAD-a i Meksika koja je omogućila trgovanje bez carina između tih zemalja. Nepostojanje carina, niže cijene rada kao i nepostojanje ograničenja za ekološku sigurnost u Meksiku dovele su do osnivanja tvornica – tzv. maquiladoras u graničnom pojasu s meksičke strane u koje su SAD izvozile sirovine, a natrag su uvozile gotove proizvode. U zemlje E uropske unije SAD uglavnom ulažu kapital jer se na njega ne plaća carina kao na proizvode pa se proizvodnja odvija unutar EU širom koje se proizvodi prodaju budući da nema carina u zemljama članicama bescarinske zone. Američka industrija znatno je ovisna o inozemnim resursima zbog čega SAD na njih gledaju geostrateški, čak su spremne i na upotrebu vojne moći. Primjer je demokratizacija Irana 1953. godine uslijed koje se provodi nacionalizacija britanskih kompanija te dolazi do pobune i na vlast dolazi šah koji koncesiju nad kompanijama daje SAD-u.
Od početka 20. stoljeća američku industriju karakterizira fordistička proizvodnja u kojoj je radna snaga specijalizirana i važan je opseg proizvodnje (veća proizvodnja znači veću isplativost) . Tijekom druge polovice 20. stoljeća počinje polagani pr elazak na postfordističku proizvodnju koja je mnogo fleksibilnija jer ne računa na stabilno tržište uvijek i svu gdje te je prilagođena zahtjevima tržišta zbog čega često radnike zapošljava na privremene poslove, osigurava im niske plaće i zahtjeva niske kv alifikacije radne snage. Međutim, postfordistička proizvodnja se ne može razviti tamo gdje su jaki sindikati . Industrijska proizvodnja u industrijskim gradovima nedovoljno je fleksibilna i stoga postaje slabija od prosjeka i dolazi do zatvaranja tvornica. Industrija se seli u nova područja na jugu i zapadu. Naime, u industrijskom pojasu (pojasu stare industrijske proizvodnje) postoje jaki radnički sindikati koji nameću veće
troškove poslodavcima što ih motivira da industrijska postrojenja ne otvaraju u tom pojasu već na jugu i zapadu gdje nema jakih sindikata, a zakoni saveznih država nastoje privući kapital kroz niže poreze, odbijanje prava na štrajk i sl. te spriječiti ugovore poslodavaca i sindikata po kojima se samo članovi sindikata mogu zaposliti kao š to je to u industrijskom pojasu.
Razmještaj angloameričke industrije Industrijske regije mogu se podijeliti na regije industrijskog pojasa i regije izvan industrijskog pojasa.
Industrijski pojas imao je 60postotni udio u američkoj industrijskoj proizvodnj i do 1960ih, a danas je taj udio pao na 40% i ima tendenciju daljnjeg pada.
31
Regije industrijskog pojasa
Kolijevkom američke industrije može se smatrati južni dio Nove Engleske u kojem se najranije razvila industrija. Naime, industrija tekstila u Rhode Islandu se javila još krajem 18. stoljeća i opstala je sve do danas unatoč seljenju industrije prema cotton beltu. Danas su tu prisutne tekstilne industrije luksuzne i kožne odjeće koje su ostale konkurentne zbog velikog tržišta u blizini. U Novoj Engleskoj d anas su dominantne high tech industrije čija su mala poduzeća najvećim dijelom koncentrirana duž ceste Route 128 oko Bostona. Razvoj takve industrije uvjetovala je pojava inovacijskog miljea jer se ovdje nalaze sveučilišta (MIT, Harvard…) koja daju intelektualce te se proizvode potpuno novi proizvodi. Druga velika industrijska regija je središnji Atlantik na središnjem dijelu atlantske obale SAD-a s centrima New Yorkom, Philadelphijom i Baltimoreom. U toj regiji dominira prehrambena industrija zbog koncentracije proizvodnje kukuruza i drugih poljoprivrednih kultura. Bogato zaleđe (ugljenom, naftom i
rudama) omogućilo je razvoj industrije čelika, petrokemijske industrije, naftnih rafinerija zbog čega su se pojedini obalni gradovi razvili u bogate izvozne luke . I danas sve to vrijedi, ali u promijenjenom obliku jer se sirovine (a poglavito nafta) uvoze zbog slabije eksploatacije energenata (ugljena, nafte) i iscrpljenosti
rudnih bogatstava što znači da je stari proizvodni profil opstao, ali je preorijentiran na uvozne sirovine. Jezgra industrijskog pojasa južno i jugoistočno od Velikih jezera razvila se zbog bogatstva ugljenom i
nalazišta obojenih i crnih ruda na rubovima Kanadskog štita. Stoga u toj regiji dominiraju proizvodnja željeza i čelika čiji je nekadaš nji centar Pittsburgh zamijenjen novim centrom Chicago – Gary. Danas je tu razvijena transportna strojogradnja: strojarstvo koje koristi željezo za proizvodnju vagona i lokomotiva, proizvodnja poljoprivrednih strojeva radi tržišta u corn beltu južno te pro izvodnja automobila. Posljednja velika industrijska regija u industrijskom pojasu je regija oko Velikih jezera gdje dominiraju
proizvodnja automobila (Crysler, GM, Ford Motors) te crna i obojena metalurgija. S obzirom na granični položaj, ova je regija povezana s Kanadom i proširila se u Ontario. Dio te regije je i južni Quebec u kojem dominira proizvodnja hidroenergije i industrije koje zahtijevaju puno jeftine energije kao što su industrija aluminija i papira.
Regije izvan industrijskog pojasa
Izvan industrijskog pojasa glavna industrijska područja su na jugoistoku, oko Texasa i na zapadnoj obali,
a razvijaju se i raštrkani centri u središnjim dijelovima SAD -a (Denver, Phoenix, Salt Lake City) gdje je jeftina radna snaga i gdje se gospodarstvo prilagođava za privlačenje i poticanje industrije kroz zakone o sprječavanju ugovora poslodavaca i sindik ata. Jugoistočno industrijsko područje sa središtem u Atlanti razvilo se uslijed seljenja industrije iz
industrijskog pojasa na jug zbog jeftinije radne snage i j er nema sindikata. Najrazvijenije su industrije čelika,
tekstila i industrije koje se zasnivaju na lokalnim resursima (namještaj, građevno drvo, prehrana, duhan). Texaško industrijsko područje uz Meksički zaljev s centrima u Dallasu i Houstonu razvilo se zbog velikih
nalazišta nafte i oceanske trgovine koju dopušta duboki Meksički zaljev što je uvjetovalo brz razvoj industrije. Danas su razvijene naftne rafinerije, kemijska industrija, petrokemijska industrija (pesticidi i gnojiva) i avioindustrija. U industrijskom području na zapadnoj obali razvijeni su novi profili industrija. U sjevernom području oko Vancouvera, Portlanda i Seattlea gdje je razvijena trgovina s Azijom dominiraju proizvodnja građev nog drveta, Boeinga i Microsoft. U središnjem području je po značenju drugi inovacijski milje u SAD -u sa 32
središtem u Silicijskoj dolini i snažnim sveučilišt ima Stanfordom i Berkleyem. U južnom području od Los Angelesa do San Diega koje je više poljoprivredno pojavile su se nove industrije – industrija čelika uslij ed modernizacije (recikliranje željeza), biotehnološka proizvodnja i avioindustrija (vedrina pogoduje testiranju).
PROMETNA OBILJEŽJA ANGLOAMERIKE Već 1950. Kanada i SAD imale su visokorazvijen prometni sustav. Amerikanci troše oko 800 milijardi USD na promet godišnje što je oko 10% ukupnog BDP -a. U putničkom prometu prema opsegu prevladava cestovni promet (89%) odnosno prijevoz automobilima i kamionima dok u teretnom prometu prevladava
željeznički promet (37%), no s obzirom na vrijednost tereta , većina vrijednog tereta se prevozi cestama dok se željeznicom prevozi roba male vrijednosti. Razvojem prometa prostor se 'smanjuje' odnosno smanjuje se utjecaj koji udaljenost ima na intenzitet interakcije (tzv. trenje udaljenosti) . Na taj način promet omogućuje veću lokalnu specijalizaciju u ekonomskom smislu. Naime, promet povezuje specijalizirana područja omogućujući im međusobnu opskrbu robom i uslugama koje sami ne proizvode. No takva specijalizacija može dovesti i do problema kao
što su velika nezaposlenost u područjima koja su nekad proizvodila određenu robu, a danas više nisu kompetitivna, primjerice pro izvodnja žita u Novoj Engleskoj.
CESTOVNI PROMET U ANGLOAMERICI Početkom 20. stoljeća Ford započinje proizvodnju modela T koji je revolucionarno djelovao n a
mobilnost stanovništva. S početkom masovne proizvodnje automobila javila se i potreba za gradnjom cesta pa intenzivna gradnja započinje 1920ih. 1960ih godina izgrađena je prva transkontinentalna cesta (Route 40) koja povezuje Atlantic City u New Jerseyu sa San Franciscom u Kaliforniji prolazeći kroz osam od trideset najvećih gradova SAD-a (Atlantic City, Baltimore, Columbus, Indianapolis, St. Louis, Kansas City, Denver i San Francisco). Oko mnogih većih gradova izgrađene su zaobilaznice, tzv. periferne au toceste kako bi se ubrzao transport i smanjio prometni pritisak u gradovima.
1950ih godina je započet projekt gradnje međudržavnih cesta – I-System (Interstate Highway System) koji je tek nedavno završen, ali se nastavlja nadograđivati (sl.15). Njime su sve savezne države, Washington DC i Puerto Rico povezani 76 000 km dugom mrežom prometnica koje doduše čine manje od 1% ukupne dužine prometnica u SAD-u, ali se njima odvija 20% ukupnog prometa SAD-a. ISystem
je
kvalitetan
i
siguran
sustav
prometnica koji se gradio najvećim dijelom iz
budžeta federacije odnosno iz sredstava dobivenih preko poreza uključenih u cijenu
Sl.15. Interstate Highway System u SAD-u 33
benzina dok su savezne države sudjelovale s 10% financijskih sredstava . Imao je velik utjecaj na politiku jer je federacija državama davala sredstava u zamjenu za prihvaćanje određenih zakona poput zabrane prodaje alkoholnih pića osobama mlađima od 21 godine.
Putnički cestovni promet U američkim gradovima je vodeće javno prijevozno sredstvo autobus, no u prosjeku svaki treći Amerikanac posjeduje automobil s tim da v iše od 50% obitelji ima dva ili više automobila dok 10% obitelji
uopće nema automobil i to iz različitih razloga kao što su religijske odluke (npr. Amiši), a u velikim gradovima automobil često nije praktično prijevozno sredstvo zbog velikih gužvi . Prosječna udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada u SAD-u iznosi 22 km, a vrijeme potrebno za putovanje je 22 minute. U SAD-u se godišnje proizvede oko 13 milijuna automobila godišnje od čega se 9 milijuna proda unutar
države, a ostatak se izvozi. Od automobila na američkom tržištu samo 55% čine automobili kompletno proizvedeni u SAD-u, oko 20% automobila se proiz vodi u drugim zemljama ( najviše u Japanu i Južnoj Koreji), a preko 20% automobila su strani automobili koji se sklapaju u SAD-u. Najprodavanije marke automobila su Toyota i Honda. Kanada najrazvijeniju cestovnu mrežu ima uz granicu s SAD-om, a sjeverna granica razvijenosti te
mreže prolazi linijom Montreal – Winnipeg – Edmonton – Vancouver. Mreža autocest a (Alaska Highway) počela se graditi tijekom Drugog svjetskog rata kada su Amerikanci i Kanađani očekivali japanski napad na njihove teritorije te su se nastojali povezati zapad SAD-a, zapad Kanade i Aljasku, no mreža nije toliko kvalitetna ni razvijena kao američke autoceste . Izuzev toga Kanada nema mrežu autocesta koja bi bila ekvivalent I-Systemu. Prvu transkontinentalnu cestu Kanada je dobila 1962. i ona povezuje St. John u Newfoundlandu s Victorijom u Britanskoj Columbiji.
Teretni cestovni promet Teretni promet čini 29% ukupn og cestovnog prometa SAD-a i raste jer je sve više manjih, vrednijih industrijskih proizvoda koje je lako i jeftino prevoziti kamionima, a glavna prednost je tz v. prijevoz 'od vrata do vrata'. Razvoj teretnog cestovnog prijevoza započeo je gradnjom autocesta i koncentracijom industrije u
suburbanim područjima. Novi oblici kao što su kontejnerizacija i intermodalni promet pogoduju većem razvoju teretnog cestovnog prometa.
ŽELJEZNIČKI PROMET Gradnja željezničkih pruga započela je sredinom 19. stoljeća i imal a je veliku ulogu u gospodarskom
razvoju države. Naime, federacija je odlučila da se zemljište željezničkim kompanijama ne prodaje nego poklanja jer je bitna dugoročna korist koju će dobiti izgradnjom željeznice. Sveukupno su željezničke kompanije dobile 50 milijuna hektara zemljišta u SAD -u i 7 milijuna hektara u Kanadi. Dio zemljišta je iskorišten za grad nju pruga, a dio se kompanije prodavale. Ljudima je u to doba bilo važno živjeti u blizini prijevoznog sredstva radi lakše prodaje i transporta vlastitih proizvoda. Na taj način željeznice su odigrale golemu ulogu u naseljavanju središnjih dijelova države besplatno pomažući doseljenicima da se prilagode novim životnim uvjetima u središnjim dijelovima, a njihova je vlastita korist bila kroz stvaranje korisnika tih željeznica. 34
Željeznice su boom doživjele u drugoj polovini 19. stoljeća. Duljina pruga ubrzano je rasla i dosegla 450 000 km do kraja stoljeća. 1869. godine izgrađena je američka , a nešto kasnije i kanadska interkontinentalna željeznica koje su povezivale atlantsku i pacifičku obalu SAD-a i Kanade . Od početka 20. stoljeća duljina željeznice neprestano opada jer se napuštaju neprofitabilne linije pa je danas mreža duga 212 000 km, no i dalje je najduža željeznička mreža svijeta.
Željeznička mreža je znatno gušća na istoku nego na zapadu države (sl.16). Zapadno od 98°W gustoća mreže se značajnije smanjuje. Najvažnija željeznička čvorišta su Chicago (glavni željeznički
Sl.16. Željeznička mreža u Sjevernoj Americi
centar SAD-a), Kansas City, San Louis i New Orleans. U SAD-u je željeznički promet privatiziran (mnogo malih kompanija) dok u Kanadi nije potpuno budući da postoje dvije velike kompanije od kojih je jedna
državna, a druga privatna.
Teretni željeznički promet Teretni promet željeznicom od 1990ih se ponovo povećava, ulogu su imali kontejnerski i multimodalni promet i razvoj zapadnog ugljenonosnog bazena u Wyomingu. Naime, kontejnerski prijevoz s velikim dizalicama (biggy back) koje prebacuju kontejnere na druge prijevozne oblike revitalizirao je željeznički promet. Robu koja se najviše prevozi čine ugljen (2/3 ukupne količine ugljena prevozi se željeznicom),
pšenica, poljoprivredni proizvodi i rasute sirovine.
Putnički željeznički promet Putnički željeznički promet u SAD-u ima poteškoće u rentabilnosti poslovanja. Naime, nakon Drugog svjetskog rata željeznicu je zahvatila kriza, modernizacija baš i nije uspjela te se broj putnika značajno smanjivao. 1970ih je osnovana nacionalna željeznička korporacija Amtrak čiji je cilj bio željeznicom povezati velike gradove tako da na njima prometuje barem jedan vlak dnevno i na taj način očuvati putnički željeznički promet na veće udaljenosti . Nakon 11.9.2001. zbog povećanja straha od leta zrakoplovima raste putnički željeznički promet zbog čega je te godine ponovo otvoreno 150 putničkih kolodvora . Najintenzivniji putnički promet teče Northeast Corridorom između Bostona i Washingtona kojim prometuju 2-3 vlaka u jednom satu, a u vlasništvu je Amtraka. Druge dvije pruge s intenzivnim prometom povezuju Albany i New York te Los Angeles i San Diego. Prigradski željeznički promet mnogo je intenzivniji nego međugradski, no željeznica ni ondje ne posluje rentabilno. Podzemna željeznica ima ključnu ulogu u velikim gradovima, posebno u New Yorku, Bostonu, Montrealu i Chicagu dok u drugim gradovima poput San Francisca, Philadelphije i Toronta prometuju tramvaji.
35
Vlakovi su rađeni prema francuskom modelu, no proizvode se u Kanadi za obje države kako bi se zadovoljili sigurnosni zahtjevi. Kanadski željeznički promet doživio je istu sudbinu kao američki. Nakon 1990ih je osnovana je nacionalna tvrtka Via Rail te se situacija popravlja, no sporije nego u SAD-u.
Najintenzivniji putnički željeznički promet odvija se između Montreala i Toronta dok Ontario i Britanska Columbia financiraju neke putničke vlakove do rijetko naseljenih mjesta na sjeveru tih provincija .
ZRAČNI PROMET
Braća Orville i Wibur Wright prvi su javno de monstrirali let 1908. u Daytonu u Ohiju, već 1911. je izveden prvi transkontinentalni let, 1925. i prvi interkontinentalni let (preko Atlantika uz nekoliko slijetanja), a 1927. i prvi transatlantski let bez slijetanja. Od 1978. godine rekonstruiraju se zračne linije i stvaraju se nove kompleksne linije i nova zračna
čvorišta. Danas u SAD-u ima preko 14 000 aerodroma od čega je značajan dio privatnih i vojnih. Također je mnogo osobnih i poslovnih zrakoplova ( preko dvije trećine ), a manje od 1% služi za javni prijevoz.
Putnički zračni promet Danas se oko 40% ukupnog putničkog zračnog prijevoza u svijetu odvija u Kanadi i SAD-u. Aerodromi s
najviše putnika su Atlanta i O'Hare (Chicago), a od deset najvećih aerodroma svijeta, pet ih se nalazi u SADu (Atlanta, Chicago, Los Angeles, Dallas i Denver). N ajveći broj putnika u zračnom prometu u o dnosu na broj stanovnika imaju Hawaii i Aljaska. Zračne luke postale su mjesta gdje se u novije vrijeme smještaju mnoge gospodarske djelatnosti, hoteli, zabavni sadržaji itd. Izgradnja autocesta u Kanadi aktualizirala je pitanje gradnje aviona . Započela je proizvodnja posebnih aviona za sjeverne uvjete budući da je zračni promet vrlo važan u sjevernim područjima te je organizirana
mreža linija koje povezuju veća sjeverna naselja s centrima kao što su Edmonton i Montreal .
Teretni zračni promet Teretni zračni promet mnogo je brži i sigurniji, ali i skuplji od ostalih oblika prometa zbog čega najčešće prevozi vrlo vrijednu robu. Memphis je postao najveća teretna zračna luka u SAD-u zahvaljujući tvrtci koja se bavi hitnim dostavama (Federal Express – FedEx) odnosno dostavlja robu preko noći na druga čvorišta
odakle drugim prijevoznim sredstvima putuje do konačnog odredišta . Danas postoji više takvih tvrtki koje su prekopirale FedExov koncept . Domaći teret se obično ne prevozi zrakom zbog visokih cijena, ali međunarodni zračni promet ubrzano raste.
VODENI PROMET Vodeni promet također je vezan uz državnu politiku. Još se Adam Smith u 18. stoljeću bavio se
razvojem države i naglašavao veliku važnost razvijenog prometa, posebno vodenog . Tu važnost su shvatili i Franklin, Jefferson i Washington i stimulirali su razvoj vodenog prometa . Stoga je početkom 19. stoljeća izgrađen 584 km dug kanal Erie koji je imao važnu prometnu i gospodarsku funkciju, no danas zbog male dubine nije toliko rentabilan i koristi se gotovo jedino u turističke svrhe . 36
Važni vodenoprometni sustavi u SAD-u (sl.17) su sustav Mississippi i sustav Velikih jezera, međusobno povezani Chicago Sanitary and Ship Canalom. Sustav
rijeke
Mississippi
uključuje
rijeke
Mississippi, Arkansas, Illionis, Missouri, Ohio i Tennessee čija su korita po potrebi produbljena i
uređena za plovidbu. Ovim se sustavom u najvećoj mjeri prevozi nafta jer se vodeni prijevoz smatra najsigurnijim oblikom prijevoza. Kanal Tennessee-
Tombigbee omogućuje lakši dolazak iz tog sustava do obale, a kod New Orleansa se spaja s Intracoastal
Sl.17. Vodeni promet u SAD-u
Waterwayom. Teret se prevozi teglenicama koje su povezane u kompozicije i gurane tegljačem . Sustav Velikih jezera obuhvaća Velika jezera i kanale među njima od kojih su najprometniji Soo Canal
između Superiora i Hurona i Welland između Ontari ja i Erie, a kanalom St. Lawrence Seeway 1959. je povezan s rijekom St. Lawrence i Atlantikom. Gradnja se poklopila s kontejnerizacijom i proizvodnjom velikih brodova koji nisu mogli koristiti ovaj plovni put i/ili im je to bilo neisplativo. Zbog zaleđivanja sustav je plovan samo 8 mjeseci na godinu, a teret se prevozi brodovima.
Količina prometa ovih dvaju sustava se u suvremeno doba mijenja. Dok u sustavu Velikih jezera količina prometa opada, u sustavu Mississippi raste što je rezultat brojnih ulaganja u plovne putove rijeka tog sustava, kao i promjena smjera trgovine i razvijenosti morskih luka. Naime, za velike brodove pogodnije su
luke Meksičkog zaljeva nego Atlantika jer su to uglavnom nove luke, nalaze se u dubokim vodama i mogu prihvatiti veće brodove . Od pet najvećih morskih luka (South Louisiana, Houston, New York, Los Angeles, New Orleans), samo New York se ne nalazi na jugu. Naime, međunarodna trgovina SAD-a u prošlosti je bila orijentirana prema Europi te je New York dugo bio najveća luka međunarodne trgovine. Trenutačni redoslijed luka odražava
rast trgovine s Latinskom Amerikom i Azijom pa je područje Los Angeles – Long Beach najprometnija luka za visokovrijedne proizvode. Luke koje najbrže rastu su one koje su se prilagodile gigantizmu i kontejnerizaciji . Danas se razvija i treći sustav duž cijele atlantske i meksičke obale – Intracoastal Waterway – koji prolazi lagunama i rijekama obalnih ravnica od Texasa u Meksičkom zaljevu do New Jerseya u sjevernom Atlantiku.
CJEVOVODNI PROMET Naftovodi i plinovodi građeni su pod zemljom, a najviše se koriste za prijevoz sirove nafte. Imaju
ishodišta u proizvodnim područjima (Texas, Louisiana) i protežu se do velikih potrošačkih područja (najviše prema sjeveroistoku).
TELEKOMUNIKACIJSKI PROMET U SAD-u je 1844. izumljen telegraf, a prva transkontinentalna telegrafska linija završena je 1861. i
komunikacija postaje brža od prijevo za. 1877. izumljen je i telefon. Na početku su telefon i telegraf bili najdostupniji u velikim metropolitanskim područjima i time pridonijeli stalnoj koncentraciji posla i stanovništva u najvećim gradovima. Primjerice, prodavač je mogao brže saznati gdje k upiti robu po najpovoljnijoj cijeli i obnoviti zalihe. 37
Razvitkom prometa i komunikacije dolazi do razvoja masovne kulture, javljaju se tv rtke koje posluju po
cijeloj federaciji, mediji zbližavaju stanovništvo različitih regija . Kroz radio, film i televiziju gotovo cijela država je bila izložena istim porukama i vrijednostima što je slabilo regionalne kulture . Regija na koju su masovni mediji imali najviše utjecaja bio je Jug gdje je izlaganje nacionalnoj normi u izgovoru počelo brisati regionalni naglasak, on nije nestao, no slabi . Izloženost američkom televizijskom programu dovela je do optužbi da njihove vrijednosti okupiraju druge države i brišu lokalne kulture. Naime, problem je što takva komunikacija potiče uniformnost – kroz tzv. broadcasting poruka id e od nekolicine prema mnoštvu . Danas se potiče i narrowcasting – komunikacija s odabranim slušateljstvom čime se potiče različitost, a ne jednakost. Na neki način smo danas usred komunikacijske revolucije jedinstvene u svjetskoj povijesti.
REGIONALNI PREGLED SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA
Sjedinjene Američke Države regionalizirane su u 13 geografskih regija: Megalopolis, Zaobiđeni sjeveroistok, Deep South, Florida, Country South, Srednji zapad, Prerijski žitni pojas, Planinsku regija, Jugozapad, Sjeverozapad, Obalu, Hawaii i Aljasku.
MEGALOPOLIS Megalopolis je primarna regija SAD-a i obuhvaća područje veće od samog megalopolisa BoWash . Počinje nešto sjevernije od Portsmoutha u južnom New Hampshireu, a završava južnije od Washingtona u sjevernoj Virginiji. Na 2% površine SAD-a živi oko 17% stanovništva SAD-a (više od 50 milijuna stanovnika).
Ta regija obuhvaća 40% komercijalnog zračnog prometa i 40% izvoza SAD-a. Razlozi razvijenosti ove regije su historijskogeografski razvoj i fizičkogeografski čimbenici. Na ime prvi britanski doseljenici naselili su se upravo u ovom području koje je najbliže Europi. Što se tiče fizičkogeografskih čimbeni ka, ovo je područje ruba laurencijske ledene kape, korita rijeka su proširena i u njih je ušlo more stvarajući velike prošir ene estuarije pogodne za formiranje luka . Linija vodopada (fall line) također je čimbenik ekonomskog razvoja s razvijenim energetskim sektorom, a i gradovi su se formirali na mjestima pretovara robe. Regija Megalopolis je, dakle, lučko područje kojem su bogatstva zaleđa odigrala značajnu ulogu u razvoju. Na maloj udaljenosti nalazi se šest velikih gradova (New York, New Jersey, P hiladelphia, Boston, Washington i Baltimore) jer jedan grad nije mogao voditi toliku količinu trgovine pa su se razvijali i drugi gradovi. Cijelo područje je visokourbanizirano, ovdje se nalazi oko 15 metropolitanskih područja na čijim rubovima nastaju edge cities koji svojim uslugama mogu konkurirati gradovima u unutrašnjosti . Glavnim gradom regije smatra se New York.
U etničkom smislu ovaj prostor je vrlo mozaičan i nakon Kalifornije najheterogeniji budući da su se u prošlosti kroz luke ove regije (ponajviše New York) useljavali imigranti u SAD. Danas New York stoga karakterizira podijeljenost na elitu i siromašne. U gospodarstvu ove regije prevladavaju informatičke usluge i visoka tehnologija i pored Silicijske doline
ima najviše inovacija u tim djelatnostima . Inovacijski milje stvara se zahvaljujući blizini mnogih sveučilišta (Ivy League, Harvard, MIT …), a Boston je prema broju sve učilišta vodeći grad (27) te se naziva 'američkom Atenom'. Duž ceste Route 128 oko Bostona formiralo se područje sveučilišta i poduzeća visoke tehnologije – tzv. massachusettski krug – koji predstavlja veliki stimulans za cijelo gospodarstvo države Massachusetts. 38
Prva industrija ovdje bila je tekstilna, a u velikim gradovima ona je još uvijek značajna. Osim toga, ovdje se
razvilo mnoštvo one-industry gradova koji su specijalizirani za samo jednu industriju (npr. tekstilnu, proizvodnju nakita, čelika, kemijs ku industriju itd.).
ZAOBIĐENI SJEVEROISTOK Regiju Seoski ili Zaobiđeni sjeveroistok obilježava blizina svih prometnica, no nijedna ne prolazi njime.
To je područje Nove Engleske (savezne države Vermont, Maine, New Hampshire i sjeverni dio Massachusettsa). Istočni dio regije zauzimaju Apala či, a zapadni izdignuti rub K anadskog štita. Područje je prepoznatljivo po poljoprivredi razvijenoj na podzolima na kojima se sade borovnice i krumpir koji su
prilagođeni na hladnije uvjete ), a područje oko jezera Champlain s vlažnom klimom pogodno je za mliječno stočarstvo. Zbog hladne vode bogate planktonima razvijeno je ribarstvo s proizvodnjom i preradom bakalara. Vrlo je razvijen turizam jer su ovdje izgrađene brojne vikendice stanovništva Megalopolisa pa je to važno rekreacijsko područje s razvijenim ljetnim i seoskim turizmom, ali i zimskim jer se ovdje nalaze skijališta Stowe (Vermont) i Lake Placid (New York). Poznata sveučilišta u ovoj regiji naslijeđe su protestanata i puritanaca, a neka pripadaju u Ivy League. U
ovoj su se regiji razvila dva metropolitanska područja: Albany-Schenectady-Troy i Syracuse, a glavnim gradom regije smatra se Burlington u Vermontu.
DEEP SOUTH Regija Deep South ili bible belt proteže se od Virginije do istočnog Texasa pri čemu sjevernu granicu
čini linija vodopada u Alabami. Drugi naziv ove regije potječe od baptističke religijske pripadnosti budući da baptizam ne priznaje svećenike već jedino Bibliju kao formalni znak svoje religije. S obzirom da se južni dio ove regije nalazi u sun be ltu, taj je prostor obuhvaćen doseljavanjem umirovljenika. Karakteristična slika otprije pola stoljeća iz ove regije je segregacija crnaca od bijelaca po načelu 'separate but equal'. Ovo je regija koja se najbrže mijenja u gospodarskom i socijalnom smislu. Glavnim gradom regije smatra se Montgomery u Alabami. Gospodarstvo je obilježeno plantažnom poljoprivredom (duhan, riža, indigo), a privredne grane su i brodogradnja i avioindustrija. Na samom jugu oko obala Meksičkog zaljeva razvijen je turizam.
FLORIDA Florida je 'umjetna regija ' jer je planski izgrađena. Naime, početkom 20. stoljeća poluotok Florida bio je gotovo nenaseljen, Miami je imao svega 1700 stanovnika . Međutim, zbog plaža i potencijala za turizam komercijalni sektor u suradnji s arhitektima pr aktički stvorio ovu regiju kako bi privukao turiste. Stvoren je
poseban floridski stil, spoj španjolskog, maorskog, talijanskog i havajskog stila u arhitekturi i načinu života. Ova je regija dio sun belta i stoga je vrlo privlačna migrantima, često se sele i cijele zajednice (primjerice, umirovljeni kuglački tim iz Ohi ja). No zbog dominantnog useljavanja umirovljenika, Florida je i regija s najvećim mortalitetom. Nakon 1950ih u Floridu počinju naglo doseljavati Kubanci pa se Miami populacijski u pola stolje ća povećao s 25 000 na 700 000 stanovnika. Danas se Miami smatra glavnim gradom Kariba zbog Kubanaca i njih ovih trgovačkih veza s Karibima te glavnim čvorištem za povezivanje s 39
Karibima. U regiji je osim turizma razvijena poljoprivredna proizvodnja te proizvodnja mineralnih gnojiva
zbog lokalnih nalazišta fosfata. Glavnim gradom regije smatra se Fort Lauderdale.
COUNTRY SOUTH Country south je regija koja obuhvaća područje Apalača i platoa Ozark-Ouachita zbog čega ju karakterizira relativno viša nadmorska visina. Sve do 1930ih ta je regija bila prometno izolirana i njome su prolazila tek dva kolna puta (Cumberland Gap i Widermise Road). 1930ih, kad se u sklopu New Deala
uređivalo korito rijeke Tennessee, formirali su se prvi gradovi. Stanovnike tog prostora nazivalo se 'suvremenim precima' jer su se ponašali kao da žive na početku 19. stoljeća zbog izoliranosti u kojoj su dotad živjeli. Glavnim gradom regije smatra se Nashville. U ovoj regiji došlo je do razvoju country, western i blue grass glazbe (bijelci), a u Memphisu su crnci razvili blues i r'n'b. Stoga ovu regiju i danas obilježavaju brojni festivali, a zabavna industrija osigurava
egzistenciju stanovništva. Razvijena je i samoopskrbna poljoprivreda, u vapnenačkom području Bluegrass basina u Kentuckyju uzgajaju se konji istoimene pasmine. Industrija je koncentrirana u sjevernim dijelovima (Pennsylvania) zbog nalazišta ugljena, no rudarstvo se polako gasi zbog smanjenja profitabilnosti iskapanja ugljena. S obzirom da je Country south u području sun belta, privlači migrante vezane uz industriju jer ovdje nema sindikata i niska je cijena rada.
SREDNJI ZAPAD Regija Srednji zapad obuhvaća jezgru s rednjeg zapada, a izdvaja se kako bi se naglasio njen industrijski razvoj. Naime, kombinacija prirodnih resursa (v oda, ugljen, željezo, minerali) i povoljnog položaja doveli su
do gospodarskog razvoja ovog prostora koji se može podijeliti u pet faza. U prvoj fazi – fazi plovidbe i zaprežnih kola – koja je trajala od 1790. do 1830. rastu gradovi na rijekama, posebno na rijeci Ohio (Cincinnati, Lousville, Pittsburgh, Cleveland). U drugoj fazi – fazi željeznice odnosno fazi tzv. 'željeznog konja' – koja je trajala od 1830. do 1870. dolazi do razvoja željeznice i najveći rast doživljava Chicago u kojem se od 1850. do 1870. godine broj stanovnika udeseterostručio. U trećoj fazi – fazi čeličnih tračnica – koja traje od 1870. do 1920. javljaju se čelične tračnice koje su jače i čvršće od željeznih zbog čega se razvija industrija čelika. Chicago u toj fazi i dalje eksplozivno raste. U četvrtoj fazi – fazi razvoja automobilskog i zračnog prometa – koja traje od 1920. do 1960. cijelo područje stagnira ili se broj stanovnika smanjuje . Rastu gradovi Detroit i Lansing zbog razvoja automobilske industrije . Konačno, u petoj fazi – fazi informatičkih tehnologija – koja je počela 1960. svi gradovi regije gube stanovništvo , a industrija ne doživljava značajniji razvoj. Zadnjih desetljeća regija kaska za ostatkom Sjedinjenih Američkih Država i populacijski i gospodarski i
često se naziva po jasom hrđe (rust belt). Gradovi u ovoj regiji su previše specijalizirani i stoga im je teško prebaciti se na moderne industrije zbog čega i ima previše je gradova s nedovoljno razvijenim svim funkcijama. U ovoj je regiji v iše metropolitanskih područja s negativnom migracijskom bilancom nego u bilo kojoj drugoj regiji (Pittsburgh, Toledo, Youngstown, Dayton, Buffalo i mnogi manji gradovi gube
stanovništvo). Glavnim gradom regije smatra se T oledo u Ohiju.
40
PRERIJSKI ŽITNI POJAS Prerijski žitni pojas je poljopr ivredna regija na zapadu. Poljoprivredni posjedi moraju biti veliki zbog rentabilnosti poljoprivrede pa su farme veće od 900 hektara. Život farmera u ovoj regiji je težak i mukotrpan jer prerijska trava otežava oranje, a osim toga je prostor podložan tornadima, blizzardima, dust winds i suši. Broj stanovnika ove regije je u opadanju, najviše u Sjevernoj Dakoti koja je jedina savezna država koja danas ima manje stanovnika nego 1920. godine. Regiju u novije doba obilježavaju tzv. suitcase farmers koji jedan dio godine provode u gradovima, a drugi dio na farmama. Uglavnom žive u dva najveća grada: Omahi u Nebraski i Minneapolisu u Minnesoti. Manja naselja jako su pogođena smanjenjem broja stanovnika . Smatra se da bi nafta mogla promijeniti stanje u ovoj regiji što je već pokazano u Kanzasu i Oklahomi u kojima je uspjela pokrenuti razvoj. To je posebno važno jer je isplativost poljoprivrede upitna. Glavnim gradom regije smatra se Omaha u Nebraski.
PLANINSKA REGIJA
Planinsku regiju obilježava velik udio zemljišta u vlasništvu federacije. Najveći udio takvog zemljišta ima Nevada (90%). Naime, kad se provodio Homestead act nije bilo interesa za ovo područje zbog velikih visina i nepogodnosti za ratarstvo, a kad se interes pojavio, zemlja se više nije poklanjala i zbog toga je velik dio zemljišta ostao u vlasništvu federacije. Osnovni načini na koje federacija koristi zemljište su kroz nacionalne parkove (Yellowstone, Grand Canyon, Zion, Grand Teton, Bryce Canyon), rezervate (zemlje dane Indijancima), iznajmljivanje z emljišta, obradu zemljišta (pašnjaka ili šuma) za federaciju od strane ugovornih radnika te kroz vojne poligone.
Stanovništvo se sve manje bavi poljoprivredom, a sve se više razvija zimski turizam. Glavna zimovališta su Aspen, Sun Valley, Snow Bird, Vail i Brian Head. Energoresursi (ugljen, nafta) i obojene metalne rude
(bakar, olovo, cink) također su važne u gospodarstvu , iako je eksploatacija nafte skupa i ekološki devastirajuća. U ovoj regiji veliku zastupljenost imaju mormoni (Utah, Wyoming i Idaho) koj i u Utahu čine većinu
stanovništva. Mormonsku populaciju obilježava visoka rodnost pa podižu stope rodnosti u svi mdržavama u kojima imaju veći udio u populaciji . Reljefna raščlanjenost uzrokovala je neravnomjernu i rijetku naseljenost Planinske regije. No ona sve češće pruža utočište stanovništvu koje želi pobjeći od urbane multietničke Amerike zbog čega unutrašnji migranti s istoka i zapada naseljavaju ovaj prostor i formiraju gradove. Glavnim gradom regije smatra se Jackson u Wyomingu.
JUGOZAPAD Jugozapad je jedna od regija u kojoj su veći gradovi postojali i prije dolaska Europljana (npr. pueblos u Arizoni i Chaco Canyonu u New Mexicu). To je p odručje s tri različite kulture. Indijanci su ovdje prije svih gradili pueblos i ostavili tragove. Španjolci su pak naselili ovo područje u 16. stoljeću, 200 godina prije dolaska Angloamerikanaca zbog čega i danas velik udio populacije čine Meksikanci te je stoga još uvijek osjetan utjecaj španjolsk o-meksičke kulture. Uz granicu s Meksikom su se razvili dvojni gradovi s
meksičkom kulturom. Angloamerikanci su jugozapad naselili nakon otkrića nafte što je potaklo nagli razvoj Dallasa i Houstona. Ovdje su smještene neke američke vojne baze, u Phoenixu je razvijena avioindustrija. Glavnim gradom regije smatra se San Antonio u Texasu. 41
