PREDMET I ZADACI SKOLSKE PEDAGOGIJE PREDMET SU PITANJA IZ OBLASTI VASPITANJA I OBRAZOVANJA U SKOLI. TO SU: STRUKTURA I REALIZACIJA NAST. PLANOVA I PROGRAMA(KURIKULUMA), TEORIJA-SKOLE, ORGANIZACIJA NASTAVE, V-0 PROCES U SKOLI, INTERPERSONALNI ODNOSI U SKOLI, SARADNJA PORODICE I SKOLE, ULOGA STRUCNIH I RUKOVODNIH ORGANA, ULOGA I ZADACI STRUCNIH SARADNIKA U SKOLI, PROFESIONALNA ORIJENTACIJA I USMERAVANJE, METODOLOGIJA PEDAGOSKIH ISTRAZIVANJA U SKOLI. ZADACI SK PEDAGOGIJE SU PROMENLJIVI I ZAVISE OD STEPENA RAZVIJENOST DRUSTVA, ISTRAZIVANJA U SKOLI. ZADACI SK PEDAGOGIJE SU:(OPSTI ZADACI) 1. DA SE BAVI SISTEMATSKIM PROUCAVANJEM NASTANKA I RAZVOJA SKOLE. 2. DA PROUCAVA ZAKONITOSTI IZGRADNJE I USAVRSAVANJA V-0 SISTEMA. 3. DA PROUCAVA I UNAPREDJUJE TEORIJE SKOLE, NASTAVNOG PLANA I PROGRAMA, TEORIJU NASTAVE S CILJEM UNAPREDJENJA OBRAZOVANE PRAKSE. 4. DA SE BAVI PROUCAVANJEM SKOLE KAO ZIVOTNE SREDINE, NJENOG OKRUZENJA, PROSTORA I OPREME, UNAPREDJIVANJEM HIGIJENSKOZDRAVSTVENE ZASTITE UCENIKA. 5. DA PROUCAVA I UNAPREDJUJE ORGANIZACIJU NASTAVE I OSTALIH PODRUCJA RADA SKOLE, INTERPERSONALNE ODNOSE UNUTAR NASTAVNICKIH I UCENICKIH KOLEKTIVA, GRUPA. 6. DA UNAPREDJUJE ODNOSE NASTAVNIKA I UCENIKA, NASTAVNIKA I RODITELJA. 7. DA UNAPREDJUJE ULOGU RUKOVODECIH STRUCNIH ORGANA SKOLE, PROFESIONALNU ORIJENTACIJU I INFORMISANJE UCENIKA U ZAVISNOSTI OD DRUSTVENIH POTREBA I MOGUCNOSTI ZAPOSLJAVANJA. 8. DA PROUCAVA I UNAPREDJUJE ULOGU MAS MEDIJA U V-0 SISTEMU 9. DA PRATI TRENDOVE SRODNIH PED DISCIPLINA. KONKRETNI ZADACI 1. UNAPREDJIVANJE V-0 PRAKSE U VEZI SA OBLICIMA RADA, NAST. METODA I SREDSTVIMA 2. FORMIRANJE RADNIH NAVIKA, RACIONALNO UCENJE, OSPOSOBLJAVANJE ZA SAMOOBRAZOVANJE.
3. UVODJENJE NOVIH TEHNIKA I POSTUPAKA VREDNOVANJA UCENICKIH ZNANJA I POSTIGNUCA,IZRADA INSTRUMENATA. 4. PRACENJE MOTIVACIJE UCENIKA ZA SKOLSKI RAD. 5. STVARANJE POSVOLJNE PEDAGOSKE KLIME ZA USPESNE MEDJULJUCKE ODNOSE NASTAVNIKA I UCENIKA U SKOLI. 6. PRACENJE PRILAGODJAVANJA UCENIKA PRI PRELASKU IZ NIZIH U VISE STUPNJEVE SKOLE. 7. STRUCNO USAVRSAVANJE NASTAVNIKA I STRUCNIH SARADNIKA 8. VODJENJE DOKUMETACIJE O V-0 RADU SKOLE, I PRIMERENOSTI NASTAVE PSIHOFIZICKIM SPOSOBNOSTIMA UCENIKA. MESTO SKOLSKE PEDAGOGIJE U SISTEMU PEDAGOSKIH NAUKA SHVATANJE SK PEDAG I NJENOG PREDMETA PROUCAVANJA, MOGUCE JE U KONTEKSTU OPSTE PEDAGOGIJE. SEMA KOJU JE DAO N. POTKONJAK 1.ISTORIJA PEDAGOGIJE 1.OPSTA ISTORIJA PED 2. NACIONALNA IST PED 2. OPSTA PED 1.PORODICNA 2.PREDSKOLSKA-METODIKA VASPITNOG RADA SA PREDSKOLSKOM DECOM 3.OSNOVNO SKOLSKA-SREDNJOSKOLSKA-VISOKOSKOLSKA-DIDAKTIKAMETODIKE 4.POZIVNA 5.PED SLOBODNOG VEMENA 6.INTERNATSKA 7.PEDAGOGIJA ODRASLIH-SKOLSKA ANDRAGOGIJA-VOJNA PEDAGOGIJAPRIVREDNA ANDRAGOGIJA-PENOLOSKA ANDRAGOGIJA-ANDRAGOGIJA SLOBODNOG VREMENA 8.SPECIJALNA PEDAGOGIJA-SURDOPEDAGOGJIA-TIFLOPEDAGOGIJAOLIGOFRENOPEDAGOGIJA-LOGOPEDSKA PEDAGOGIJA-ORTOPEDAGOGIJA. SEMA PREMA DIETRIK T. PEDAGOGIJA OPSTA PEDAGOGIJA POSEBNE PEDAGOGIJE-PREDSKOLSKA, SKOLSKA(TEORIJA SKOLE, TEORIJA NASTAVNOG PLANA I PROGRAMA, TEORIJA NASTAVE), PORODICNA, SOCIJALNA, POGONSKA .
SKOLSKU PED ODREDJUJU TRI BITNA POLJA: TEORIJA SKOLE, TEO KURIKULUMA I TEO NASTAVE. SKOLSKA PED JE PEDAGOSKA DISC KOJA SE BAVI OPSTOM ORGANIZACIJOM RADA SKOLE. ZA USPESNU REALIZACIJU NASTAVE U SKOLI VAZNA SU SAZNANJA D KOJIH DOLAZI PEDAGOGIJA, PSIHOLOGIJA, SOC, FILOZOF,.... SKOLSKA PED JE U PRVOM REDU PPOVEZA SA PEDAGOSKIM NAUKAMA: DID, OPST PED, METODOLOGIJOM PED IST,... ODNOS SKOLSKE PED SA DRUGIM PED DISCIPLINAMA JE DVOSMERAN, ONE MEDJUSOBNO RAZMENJUJU REZULTATE DOBIJENE ISTRAZIVANJIMA.
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
NAJVAZNIJA PODRUCJA PROUCAVANJA SK PED SU: TEORIJA SKOLE T NASTAVNOG PLANA I PROGRAMA DIDAKTICKA T FAKTORI V-O SISTEMA INTERPERSONALNI ODNOSI U SKOLI SKOLA I DRUSTVENA SREDINA METD PED ISTR U SKOLI
TEORIJE SKOLE(SKOLSKE ORGANIZACIJE) Teorije skole odredjuju opste zadatke i v-o funkciju skole kao institucije uopste, tj celokupnu skolsku organizaciju. ONA NAUCNO TUMACI ODREDJENE POJNOVE I CINJENICE KOJE SE KORISTE U SK PEDAGOGIJI. TEORIJA SKOLE, KURIKULUMA I DIDAKTIKE SE BAVE SKOLOM I V-0 PROCESOM U NJOJ ALI ONE TO PROUCAVAJU SA RAZLICITIH ASPEKTA. UNUTAR SKOLSKE PED SE RAZLIKUJU TRI POLJA: POLJE DIDAKTIKE, KURIKULUMA I TEORIJE SKOLE. TEORIJA SKOLE OBRADJUJE SLEDECA PITANJA: -SISTEM SKOLSTVA KAO DRUSTVENI PODSISTEM -ODNOSE SKOLE I DRUSTVA -PRIHVACENOST SKOLE OD UCENIKA, RODITELJA, NASTAVNIKA, UPRAVE SKOLE, SKLOSKIH VLADSTI, TJ DRUSTVA U CELINI -PREUZIMANJE, SIRENJE I UNAPREDJIVANJE IDEJA ODREDJENE SKOLSKE ORGANIZACIJE -SAZNANJA O PRAKTICNIM EFEKTIMA SKOLE I NJIHOVIM UTICAJEM NA DRUSTVENE ODNOSE, RAZVOJ NAUKE, TEHNIKE I TEHNOLOGIJE -RAZMATRANJE ORGANIZACIONE STRUKTURE RAZLICITIH MODELA SKOLE -RAZVOJ UCENJA U SKOLI -ODNOS UCENIKA I NASTAVNIKA TEORIJE SKOLE SU SE ISTORIJSKI MENJAL: EMPIRISTICKE, RACIONALISTICKE, NATURALISTICKE, POZITIVISTICKE I DR.
SA ASPEKTA UTICAJA NA SAVREMENU SKOLU, NAJZNACAJNIJE SU SLEDECE TEORIJE SKOLE: -DUHOVNONAUCNA-PSIHOANALITICKA-INTERAKCIJSKA-STRUKTURALNO FUNKCIONALNA-ISTORIJSKOMATERIJASLISTICKA-KRITIKE SKOLE KAO TEORIJE SKOLE DUHOVNO-NAUCNA TEORIJA SKOLE KRAJEM XIXv POCETKOM XXv JAVIO SE POSEBAN PRAVAC U PEDAGOGIJI tzv. Filozofska ped, ciji su predstavnici DILTAJ V.,E. SPRANGER, A.LIT I KERSHE SHTANER. ZASTUPALI SU RAZLICITE FILOZOFSKE SISTEME. TEZILI SU DA AFIRMISU DUHOVNE VREDNOSTI BURZOASKE KULTURE, DA OBRAZOVANJE I VASPITANJE PROZNU TOM LULTUROM, KOJA JE U TO VREME BILA U KRIZI. BILI SU IDEOLOSKI PREDSTAVNICI KLASNOG POLOZAJA KRUPNE BURZUAZIJE, ZBOG CEGA JE NJOHOVA PED IMALA REAKCIONARNI DRUSTVENI KARAKTER.BERLINSKI FILOZOF VILHEM DILTAJ JE U OKVIRU OVOG UCENJA RAZVIOMPOSEBAN PRAVAC U PED TZV DUHOVNO-NAUCNA PED. NJEGOV OSNOVNI PROBLEM ISTRAZIVANJA JE DUSEVNO DUHOVNI CVET COVEKA. SVET PRIRODE JE SUPROTSTAVIO SVETU ISTORIJE. PREDLOZIO JE METOD SHVATANJA. SHVATANJE SOPSTVENOG UNUTRASNJEG SVET MOZE SE IZVRSITI METODOM INTROSPEKCIJE-SAMOPOSMATRANJA. SHVATANJE TUDJEG SVETA MOZE SE POSTICI PUTEM UZIVLJAVANJA, PREZIVLJAVANJA, SAOSECANJA. DUHOVNO NAUCNA PED, KAO PED PRAVAC, RAZVIO SE POSLE PRVOG SV RATA, A NASTAVLJEN JE POSLE DRUGOG. U OVIM PERIODIMA, DUHOVNO NAUCNA PED JE BILA NAJUTICAJNIJA U NEMACKOJ PED. OSNOVNE POSTAVKE DUHOVNO NAUCNE PED: 1. I skazuje se kao nauka o ped praksi. Bavi se istrazivanjem pitanjavezanih za uspesan rad skole-nastavni program I planovi rada ,razvoj decijeg misljenja. 2. D uhovno naucna ped skolu posmatra sa isorijskog stanovista, kako bi izvrsila uticaj na sadasnje stanje u skoli. 3. S voje ucenje temelji na razredjenoj metodologiji ciju sustinu cini istorijsko sistematska metoda u okviru koje se razlikuju sledeci postupci:
a)savremena zbivanja u vaspitanju istrazuju se kroz istoriju. Na pr proucavanjem radne skole u nemackoj XXv, mogu se shvatiti misli I dela pestolocija.
STRUKTURALNO-FUNKCIONALNE TEORIJE ŠKOLE OD PARSONSA DO FENDA Dva glavna zastupnika strukturalno-funkcionalne teorije razlikuju se po tome što Talcot Parsons nudi sveobuhvatno važede okvire, a Merton teži samo teoriji, čiji su djelokrug i važnost ograničeni. Središnja glavna tema strukturalno-funkcionalnih teorija je funkcija odgoja u sačuvanju strukture društva pomodu daljnje predaje sustava vrijednosti i normi idudoj generaciji i socijalno formiranje ličnosti. Doprinos školskog razreda socijalizaciji i podjeli (Parsons) Po Parsonsu,time što djeca i mladi prolaze stupnjeve socijalizacije( obiteljosnovna škola-srednja škola), oni usvajaju osnovne vrijednosne orijentacije uloga odraslih i prema stupnju uspjeha svrstavaju ih u strukture uloga odraslih. Funkcija školskog razreda leži u njegovom doprinosu socijalizaciji i podjeli. Školski razred doprinosi preuzimanju orijentacije uspješnosti time što se u osnovnoj školi uspjesi diferenciraju po opdem stupnju, a u srednjoj školi po kvalitativno različitim tipovima uspješnosti. Doprinos škole učenju normi (Dreeben) Prema Dreebenu mlad čovjek treba tijekom procesa socijalizacije naučiti:
djelovati samostalno i snositi odgovornost za to
preuzimati po vlastitoj volji zadade po mjerilima vrijednosti koje je sam postavio
smatrati se jednakim s drugima obzirom na određena obilježja
u djelovanju u poslovnim i javnim situacijama unijeti samo povremeno obilježja vlastite osobe relevantna za datu situaciju, a samo djelomično obradati pozornost na mnogostrukost obilježja drugih osoba koje u njoj sudjeluju.
Nadalje, Dreeben kaže da škola nudi paradigmatične situacije u kojima se mogu naučiti svi standardi ponašanja. Škola zahtijeva postizanje rezultata bez tuđe pomodi i snošenje odgovornosti za to, škola donosi mjerila za rezultate koje treba ostvariti. Glavna postavka Dreebena sastoji se u tome da norme neovisnosti, uspješnosti, univerzalnosti i specifičnosti ne moraju biti naučene u obitelji. Učenici moraju stedi iskustvo u školi, a to je iskustvo različito u pojedinim razredima.. Teorija škole Helmuta Fenda Glavno djelo Helmuta Fenda je knjiga Teorija škole-1980. Fend definira školske sustave kao " institucije društveno kontrolirane i utemeljene socijalizacije". Fend poglavito ističe dvostruku zadadu procesa socijalizacije u školi te reprodukcije društva i stvaranja ličnosti. " Školske sustave moglo bi se prikazati kao mjesta u kojima se zbiva sistematska resubjektivizacija kulturnih objektiviranja".( Fend, 1980, Teorija škole,str. 7) Fend nadalje raspravlja o društvenoj funkciji školskog sustava. On shvada sustave obrazovanja kao institucije za racionalizaciju procesa učenja, Pritom razlikuje globalno planiranje (makroorganizacija) i fino planiranje (mikroorganizacija) od planiranja procesa učenja. Fend doprinosi empirijski utemeljenoj teoriji škole time što on ne opisuje samo univerzalne poglede na školski život, ved prikazuje i različite oblike školske stvarnosti. Po Fendu najvažnije je da se umjesto teorijskih spekulacija o školi, treba staviti empirijsko upoznavanje problema, i da se ljudsko djelovanje ne može degradirati na slušanje funkcionalnih imperativa.
ZAKLJUČAK
Za odgojnoznanstvenu teoriju škole od velikog su značaja i prilozi susjednih znanosti (u ovom slučaju sociologije) jer su se neke funkcije i strukture škole upravo zbog toga počele zapažati. Strukturalno -funkcionalni pristup osigurao je integracijski prilog raznih znanosti u proučavanju škole.
PSIHOANALIZA ŠKOLE KAO INSTITUCIJE: NATRAG SVE DO FREUDA Psihoanaliza, koju je utemeljio Sigmund Freud, bavi se promatranjem ljudskog ponašanja i doživljavanja, odnosno nastankom pogrešnog razvoja i ispravljanje socijalnog ponašanja. Psihoanaliza pruža bitan prilog razumijevanju odnosa škole i društva. Ona razmatra instituciju škole kroz 3 dimenzije. To su: -zahtjevi što ih društvo postavlja na školski sustav -prisila učenja i postizanje uspjeha -organizacijska podjela na razrede,predmete i nastavne sate Tri bitna zahtjeva postavljena školi su: stručna kvalifikacija, razvoj individualno dudoredne ličnosti, građanska poslušnost Sa psihoanalitičkog stanovišta, činjenica daje škola kao sustav i danas strukturirana prisilno, dovodi do toga da ona razvija prisilne strukture ličnosti koje su određene manje "ja" djelovanjem, a više " naglašavanjem sebe".
Načelo uspješnosti i solidarnosti U skladu sa Freudom, problemi se ne namedu kao neurotska, ved kao normalna bolest i djeluju kao logično utemeljeni.Ovdje se spominje diskrepancija između stvarnog života i ophođenja među ljudima i pričanja o idealnim vrijednostima po kojima se ustvari najmanje živi.To je nesvjesno varanje samog seba. Impulse poput netolerancije, mržnje, izrabljivanja, uskogrudnosti itd. treba pomodu prenaglašavanja suprotnih vrijednosti udaljiti od svijesti, No oni i neželjeni ulaze u naš način djelovanja.Takvi mehanizmi obrane ne mogu riješiti probleme.
Učitelji i učenici sa sličnim prisilno-neurotičnim strukturama obrane prihvatit de sve to kao realnost.Načelo u kojem se pojavljuje netolerancija,koja predstavlja udaljavanje od svijesti,treba tražiti tamo gdje se djeluje suprotno od objavljenih riječi. Kao u školi tako i u društvu uspješnost nije nešto zajedničko, ved baš suprotno-to je «konkurentska borba».Time se samo ponovo oživljava zavist i suparništvo.Dok uspješnost bude povezana sa suparništvom i natjecanjem,ljubav prema bližnjemu ostaje samo riječ. " Cilj učenja solidarnosti" (Richter, Lernziel Solidaritet, 1974) umjesto uspješnosti na račun drugih mogud je u školi samo prikazivanjem o nesvjesno doživljenom suparništvu.
ZAKLJUČAK Škola sjedne strane proizvodi ono stoje društvu potrebno za održavanje njegove strukture, a društvo stvara tip škole koja to omogudava. Oboje čini izraz cjelokupnog sustava koji je sklon prisilnoj hijerarhizaciji. Psihoanaliza otkriva nesvjesne procese koji određuju ponašanje pojedinca, institucija i društva u cjelini. INTERAKCIONIZAMI TEORIJA ŠKOLE: MEAD I DJELOVANJE ŠKOLSKIH AKTERA
U interakcijskom pogledu, škola je ustanova određena ponašanjem svih svojih članova, a služi predaji socijalnih dobara. Pravo na stjecanja socijalnog dobra stječe se kroz borbu za priznanje u kojoj sudjeluju svi članovi institucije.
Temeljni teorijski pojmovi Temeljne teorijske pojmove interakcionizma razvio je u okviru simboličkog interakcionizma u S.A.D.-u G.H.Mead početkom 20.stoljeda. To su sljededi pojmovi:
interakcija i identitet institucije i socijalna kontrola životopis i karijera
stigmatiziranje i etiketiranje
Po ovoj teoriji oblici školske organizacije i oblici međudjelovanja pojavljuju se često kao izvor problema. Problemi koje uvjetuje škola sužuju mogudnost učenika da se ponašaju u skladu s normama. U sklopu interakcionizma možemo nadi neke preporuke za učitelje, a to su: 1. Učitelj bi se trebao koristiti uvidima u mehanizme etiketiranja i primjenjivati ih tako da karijera njihovih učenika krede ne prema dolje ved prema gore. 2. Učitelj bi trebao pokloniti više pozornosti interakcijskim zbivanjima prije svega promišljanjem značaja vlastite uloge pri nastanku i razvoju upadljivog školskog ponašanja,npr. slabog uspjeha. 3. Za izbjegavanje nepotrebnih negativnih stigmatizacija koje uvijek nastaj u tamo gdje ljudi zajedno žive u uvjetima skupno prihvadenih pravila,preporuča se da se etiketiranje nikada ne usmjerava na ličnost u cjelini. 4. Učitelj bi trebao biti svjestan toga da velik dio znanja i teorija na temelju kojih oblikuje svoj svakodnevni stručni rad može osnažiti njegovu sigurnost ponašanja.
RADIKALNA KRITIKA ŠKOLE KAO TEORIJA ŠKOLE? PERSPEKTIVE KULTURNE REVOLUCIJE KOD FREIREAIILLICHA Zanimanje za kritičku teoriju škole Sa znanstvenim argumentima raspravlja se o tzv, deskolarizaciji( Illich i Freire) Taj je pristup u sebi sažeo mnoštvo raznih kritičkih teorija.Ciljevi i okviri planiranja daljnjeg razvoja vezani su za znanstveni sud stručnjaka dok svakodnevna iskustva onih koji sudjeluju sve više gube na važnosti. Na razvoj se gleda kao na ekstrapolaciju iz prošlosti, kao na kvantitativno nastavljanje postojedeg (vede jedinstvene organizacije, strože diferenciranje, više osobnog i materijalnog zalaganja, produljenje vremena rezerviranog za učenje i životnu dob, uže specijaliziranje sadržaja učenja i mogudnosti učenja.)
Reformom jednog područja u našem slučaju obrazovanja, trebali bi se rješavati globalni društveni problemi koji se šire daleko iznad tog područja. Promjena (humaniziranje) škole treba najprije krenuti od svakodnevne problematike učenika,učitelja i roditelj a. Školi valja pridavati vedu važnost kao prostoru iskustva i života nego njezinu tobože društveno dugotrajnom djelovanju. Školsko je učenje gotovo trajno i neometano određeno filozofijom odgoja nesposobnosti i nedostatka. Umjesto da se omogudi samostalno i samoodgovorno djelovanje došla je želja za uvoznim savjetovanjem i stranom brigom. Kritika škole Freirea i Illicha Radikalna kritika škole Paula Freiera (Brazil) i Ivana Illicha (Meksiko) pojavila se krajem 1960.-ih godina, a u 70-im je privukla pozornost svijeta. Freire ni Illich ne mogu se opisati kao teoretičari škole u užem smislu. Kritiku javne obvezne škole iz perspektive učenja Freiera i Illicha možemo svesti na sljedede kritike: 1. Školska nastava sastoji se od socijalno kontroliranog učenja i života kojeg drugi određuju. Posljedice nisu dobri uspjesi, ved sve veda apatija i agresija. 2. Za proces učenja prijeko potrebna osobna povezanost onog koji uči i onog koji poučava nadoknađuje se institucionalnom odgovornošdu. 3. Škole služe prije svega bogatima i privilegiranima. Njihovo javno financiranje oblik je regresivnog oporezivanja. Plada ih društvena vedina, a pružaju prednost manjini. 4. U mjeri u kojoj se šira okolina ne može više učiniti prostorom iskustva i djelovanja, učenje postaje pedagoškim i didaktičnim zadatkom koji se monopolizira u školi. Cilj Freireova rada je buđenje svijesti (osvješdivanje), nadvladavanje " kulture šutnje" koja može nastati, kako iz velike gospodarske ovisnosti i izrabljivanja (u Tredem svijetu), tako i u razvijenom svijetu iz velike institucionalne ovisnosti i otuđenosti. Freire vidi" učitelje" i" učenike" kao partnere u dijalogu o zajedničkoj istini.
Za razliku od Freiera, Illichevi protuprijedlozi ciljaju u dva smjera: na inverziju institucionalnih struktura, te na povrat učenja u svakodnevne životne i radne sredine. Opdenito, Paulo Freire i Ivan Illich opsežno kritikuju organizirano školsko učenje sa stajališta humanističke psihologije, psihoanalitičke perspektive, interakcijske analize, analize institucije i sa političkog stajališta. Iz njihove kritike možemo izdvojiti niz praktičnih oslonaca za reformu školskog učenja. škole se moraju izmijeniti iznutra da se sterilini ugođaji razreda i školskih zgrada zamjene i premjeste u društvenu i prirodnu okolinu učitelji moraju sakupljati iskustva na drugim područjima, kao učitelji mogu se zaposliti i stručnjaci iz različitih područja veza učitelja i učenika ne treba počivati na podređenosti i nadređenosti školsko znanje ne mora biti nevažno za osobno učenje, zajedničko djelovanje i društveni razvoj. Po Illichu, škola je " povijesno preživjela". Glavni izazovi za poboljšanje su učenje koje de potaknuti osobne promjene u sklopu socijalnih, kulturnih i gospodarskih izazova našeg vremena. Ti izazovi su zaštita prirodnog okoliša, osiguranje mira, pravda po cijelom svijetu, potraga za novim stilom života i novim oblikom društvene podjele rada. - pitanje teorije nastavnog plana i programa-kurikuluma pitanja teorije škole Ova tri pitanja različito se odnose prema školi. Sa didaktičkog stanovišta školska se pedagogija smatra znanošdu o analizi i planiranju obrazovanja u zatečenim okvirima. Didaktička perspektiva dalje prelazi u teoriju kurikuluma-teoriju nastavnog plana i programa. U teoriji kurikuluma škola ne želi staviti učitelja samo u položaj da zadane sadržaje i metode učenja pretvara u svoje poučavanje ved se preko toga bavi znanstvenim ispitivanjem i novim određivanjem sadržaja i metoda školske pouke.
Kada didaktička teorija i teorija kurikuluma dođu do svojih granica,školu treba istražiti pedagoški kao društvenu instituciju.Tada se stiže do školsko teorijske razine školske pedagogije. Na toj tredoj stepenici školska pedagogija se bavi ulogom škole kao institucionalne prisile sustava škole kao dijela društvenog sustava u njezinom značenju za proces odgoja i poučavanja. Ovo su djelomične teorije koje se nadopunjavaju i tako pokrivaju područje pedagoške znanosti o školi. Teorija škole izdvojeno obrađuje odnos škole i društva. Po Benneru teorija škole se treba baviti: - vezom između državno utvrđenih zahtjeva za rezultatima i unutarškolskog procesa socijalizacije s povratnim djelovanjem nezaposlenosti mladih na spremnost za učenje i rad u završnim razredima srednjih škola pozitivnim, kao i negativnim pedagoškim posljedicama vezanim sa činovničkim statusom učitelja - mogudnošdu da se unutar postojedeg školskog sustava pokrenu novi pedagoški razvoji Nastavni plan je školski dokument u kom se u obliku tabele propisuju: • vaspitno-obrazovna područja, odnosno predmeti • redosled učenja područja ili predmeta po razredima i semestrima • nedeljni broj časova za pojedino područje, odnosno nastavni predmet Nastavni program • školski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redosled nastavnih sadržaja • konkretizacija nastavnog plana Nazivi pojedinih delova nastavnog programa • predmetno područje - npr. Internet • nastavna celina - npr. Izrada veb strana • nastavna tema - npr. Liste • nastavna jedinica - sadržaj koji se prelazi za 1 nastavni čas ili blok-čas Okvirni nastavni plan i program Školski dokument koji, za određeni stepen i vrstu obrazovanja, s pravom javnosti propisuje ili verifikuje državni prosvjetni organ Utvrđuje se:
• svrha vaspitanja i obrazovanja za određeni stepen i vrstu obrazovanja, • nastavni plan s spiskom obaveznih i izbornih nastavnih predmeta i sa oznakom nedeljnog broja nastavnih časova za svaki nastavni predmet, • raspoloživi nedeljni fond nastavnih časova za neobavezne predmete • dopušteno nedeljno opteredenje učenika • kratki opis (smernice) sadržaja obrazovanja za svaki obavezni nastavni predmet • kadrovski i materijalno-tehnički uslovi potrebni za ostvarenje nastavnog plana i programa • uslovi upisa učenika • način ocenjivanja za svaki nastavni predmet Plan i program izvođenja nastave • školski dokument koji se izrađuje u određenoj školi • konkretizuje elemente okvirnog plana i programa Operativni nastavni program • izrađuje ga predmetni nastavnik prilikom pripreme za nastavu za određenu školsku godinu • polazedi od svojih iskustava, poznavanja učenika, dogovora s nastavnicima srodnih nastavnih predmeta,... planira raspored nastavnih celina, tema i jedinica te dinamiku njihove realizacije tokom školske godine
