Ekološki problemi i savremeno društvoFull description
Sociologija, etnicki grupiFull description
Sociologija Moc i Autoritet
Sociologija etnicitetaFull description
„
-
I
~
(I
V
V
/ VA //
.• ~ ..u•!ty ,r,
I
'0··~·'*-'SVE!diiTie!lilje'OariOSa~cPrOOiššiid~grlOraiiCifa;d~~~"'"~eiok..i<.a...._c/w.sbra./a~ ·". e?"~~l„,&'9,f.?~.-,~ koje nalazimo među dru~tvenim grupama (kao što su rasa. etničke grupe, nacife, klase), mogu se 1dentificirati i u odnosima među prcfesijama. Stereotip o nekom profesionalnom djelovanju i njegovim nosiocima. predrasude o sposobnosti i načinima mišljenja i djelovanja neke profesije počivaju, kao i sve predrasude, na vjerovaniu. a ne znanju. Ignoriranje specifičnosti I potreba nekih znanja dovodi do nepriznavanja profesionalnih ekspertiza i veličanja v1astitog znanja kao dovc!Jnag za svako spoznaw vanje. Sistem takvih stavova stvara profesionalnu distancu ili otklon od drugih profesija. Što su one manie srodne i manje slične vlastitoj profesiji, distanca je i · veća. Animozitet i antagonizam, po intenzitetu najnetrpeljiviji odnos među profesija~ ma, može se baZ!rati na sukobu intaresa oko polja djelovanja srodnih profesija, ali i na predodžbi c!a su neke profesije više preferirane u društvu od drugih.
Te dimenzije o::?Cuprofesionalnih odnosa nalazila sam u svoioj radnoj okolini među inženjerima, ali ; u svojoj profesionalnoj okolini među· društvenjacima. Identičnost u ponašanju ove sccija!ne grupe i njihove unutarnje različitosti nametale su se kao predmet znar:s:'.:~cg promišljanja. Ljepota socicloškog poziva upravo Je u tome da odnose, stavcv:1: pcr.ašanja r.astojimo razumjeti i objasniti društ\tenim kontekstom, a da izbjegava~o ·,rljednosno prosuđivanje i emocionalno aktiviranje.
:-~~
1. Razvoj sociološke misli o_ profesijama Interes za profesije ima svoju dugu tradiciju u sociološkoj znanosti. Klasici sociolo·
ške misli: H.Spencer (1896), E.Ourkheim (1893), M.Weber (1922) situirali su profesije u širi teorijski kontekst globalnih socioloških teorlia Specijallziranije radove na tu
temu ·prvo nalazimo u Velikoj Britaniji: E.M.Carr•Saunders i P.A.Wllson (1933), a zatim i u SAD: T.Parsons (1937. 1939, ls54, 1968), W.J.Good {1957), E.Greenwood (1957), W.J.Good, R.K.Merton, M.J.Harington (1956), A.W.Goufdner(1957), E. C. Hughes -(19-58), R.K.M erton {1958). Opća karakte(istika ov~ grupe radova jest ta da definira osnovne znaćajke no~ilaca profesija· kao soeijafne:.grupe I njihovu funkcicr nalnu važnost u suvremenoj civilizaciii.?~ · • · . ·:: ~ :. „•
Zagreb. 20. prosinca 1989.g.
~~~~
(7 . . .
.
...
„.~
Od 1960-ih do BO·ih godina pojaVljuje se velik broj vrlo opširnih radova. knjiga ko}e · se fokusiraju na globalnu problematlkU profesija u suvremenom društvu, naglašava) ući socijalnu, ekonomsku. političku i kulturnu uvjetovanost pracesa.profeslonallzaclje. Najcitiraniji autori i njihovi radovi Iz ovog perioda. koji ufedno unose nove dlmen· zije i perspektive u analiziranju i poimanju profesij~ jesu.-rP.M.SJau, O.D.Duncan (1967). J.B.Cullen {1978}. W.E.Moare (1970),'A.Etzioni (1969)~.E.freidson (1973). J.A.Jackson (1973). J.T.Johanson (1972)~S.U.Latson (1979). D.J.Treiman (19n), H.M.Vollmer. LD.MiJler {1966), H.t.:.Wifensky (1964): Socfološke analize pojedinih profesija postaju vrlo učestale u tom periodu.· Skoro da 1nema profesije čije konsti· tuiranje, djelovanje i razvoj nije bio predmetom sociološke analize. Nafviše analizira· ne profesiie jesu: liječnička, pravnička, lnjženjerska (Ž.Šporer, 1984).
Produkt tako snažnog razvoja ove problematike u sociološkof misli OQleda se I u brojnim udžbenicima iz sociologiJe profesiJe, kao što su npr.: P.Elltott (1972), C.Pavelko (1971, 1972). LTaylor {1968). Ti udžbenici, koji nose naslov soclologlja profesija ili sociologija zanimanja, vrlo striktno definiraju sve pojmove vezane uz profesije, informiraju o relevantnim sociološkim teoriJan1a za ow temu I slstematlzf„ raju sve dimenzije društva za koje je važno poimanje profesiJa
+
•
~-t
,, ~· I
..
Osamdesetih godina nastav1ja se stalan trend porasta radova 1z te problematlke. Sadržajno. radovi se nadovezuju na postojeće radove, a general no gledajući. unosi se povijesna perspektiva u analize profesija (G.LGelson, 1983; A.Abbott. 1988) te • kritički tonovi spram profesionalnog djelovanja u suvremenim društvima (R.P.Maban, 1987).
Društvena uvjetovanost sociologJJe profesije Ovo grubo nabrajanje autora. čiji radovf dominiraju f određuju- razvoj ove posebne sociologije. ujedno pokazuje da se sociologija profeslfa najviše razvijala I razvita u SAD i Velikoj Britaniji. Sociološka analiza razvoia neke znanosti i nekih znanstvenih tema počinje wijek pitanjem zašto se upravo u ovom okruženju ra2Vila ta znanost DI ~akav znanstveni dcprinos. Pod okruženjem ovdfe mislfm na dvije dimenzife okoUne u kojoj znanstvenik dfeluf e i-· koje na njega utfeču. To je znanstvena zajednica I njome dominirajuća znanstvena klima. a s druge strane globalno društveno okruženfe. Ben·David (19Ec) !ako govori o interakcijskom i institucionalnom pristupu. Prvi Je usmjeren na tratenje komunikacifskih veza I utJecaJa relevantne znanstvene zajednl· ce koja od prvih dana profesionalnog obrazovanja utječe na teorifske pristupe, izbor tema I problema. kao i na generalna zanstvena·opredje!Jenja. Drugi pristup pokazufe kako globalno :!u~tvo svojim ekonomskim, političkim, vrijednosnim i Ideološkim sistemima djeluj#r.a znanstvenu klimu I općenito znanost. Sociologija se u SAD razvija u smjeru rješavanja problema socijalnih grupa, razumijevanja funkcior.::anja društvenog sistema I uloge društvenih grupa u sistemu. Sociološke teorije nemaju nikakvu mobilizatorsku ulogu u mijenjanju sistema I svijesti ljudi k revolucicnarnim promjenama. One su. dapače. okrenute analizi sadašnjosti t popravljanju postojećeg u funkcifl održanja društvene kohezije. Društvene grupe su tako fokus interesa američkih sociologa. Kada neka tema postane legitfmna u nekom okruženju. ona se razvija u funkciji vremena. Tako Je bRo l sa sociologijom profesija. Kao zasebna sociološka discipl!~ prvo je utopljena u opću s9cJ9togiju, zatfm. $~ . _. ~ifa uz lndustrffsku sociologiju•. posebno'uz fStfaž_tvanf e profeslciriarne „. a s druge strane uz teoriju stratifikacije I Istraživanja socJfafne mobilnosti, da bf se 1940„ih godina (W.E.Moore, 1970) oformlta kao zaseban kolegij na nekim univerzfte· Uma. Njen dalfI razvoj bivao Je sve ubrzanlJi.
radne snage:·
Razvoj američkog društva u ovom stolfeću određuje brza refikasna lndustrlJaHzaclja Njene posljedice očituju se u svim dimenzijama života IJudJ I strukturiranja društva. Posljedica industrijalizacije je masovno zapošljavanje u Industrijskim organizacijama. urbanizacija. dizanje životnog-standarda. formaflzlrana struktura ekonomskih organizacija te svf psihološkf problemi koji fz toga proizlaze. Na planu instltuc1fa formlra se diferencirani obrazovni sistem koji stimulira I omogućuje visok.u- specijaflzaciju rada i obrazovanja. Okrenutost stalnom napretku I stvaranju Inovacija osnovni Je ekonomski interes koji rukovodi I vrijednosnim sistemom. Centar Interesa tako su oni koji omogućuJu Inovacije, a to su s jedne strane nosioci znanja, a s druge strane nosioci općenito fnovatlvnog djelovanja. Društveni razvoj ·usmjerio je Interes sociologa na socijalnu grupu koJa je funkcionalno važna za održavanje f stalan napredak društva, na nosioce' znanja u društvu. AH I razvoj sociološke znanosti bio je okrenut u smjeru racfonalnog prffaženja društvenoj stvarnosti i anallzlranju dru· štvenih grupa. ·
Proces'! industrijaJJzacije zbivaju se i u drugim globalnim društvima. ali to nije bio dovoljan razlog da profesije značajnije postanu predmetom znanstveno~ Interesa sociologa Naime, u Evropi prije drugog svjetskog rata. posebno u V.BritamJf, imamo teoretičare (E.M.Carr·Saunders. ·P.A.Wifson) koji se značajnije bave ovom temom. Međutim, općenito gledajući, socijalna ·misao više je oboJena mozofskim temama f zaokupljena problemom stoljeća I sistemima naslijeđenim diferenciranom društvenom strukturom te ·socijalnim posl}edtcama vrlo strukturirane nejednakosti. Centar su interesa izgradnja pravednog društvenog sistema, prevladavanje postojećeg društva f socijalni pokreti koji će to ostvariti. Sociološka "je teorija ovdje snažno naginjala tumačenju klasika, a s vremenom se taj trend nije bitno promijenio (M.Bulmer. 1989:410). U zapadnoevropskof sociologiji .nemamo neki snažan razvof sociologije profesija, ali ipak imamo konstantnu zastuplfenost tih tema. Dominantna teorijska orijentacija društvenih znanosti u realsocif alističkim sistemima
poslije drugog svjetskog· rata je marksizam. Kako Mane o profesijama niJe ništa napisao. kao i općenito o socijalnim grupama koje se ne baziraju na vfasnlčkom principu. tako profesije kao nosioci znanja nisu stekle legitimitet u sociološkoj znanosti socijalističkih društava. Znanje ·ije vrijednost po sebi u tim društvima Postojeće. tradicionalno se negira i treba biti prevladar:io u ime. jasno sagledanog recepta budućnosti koji valja samo realizirati. Pritisak na jednakost. gforificiranJe manuefnog rada negira svaku va2nost i posebnost zasnovanu na znanju, pa tako .1 nostoa znanja nisu socijalna grupa kojoj se (oficijelno) posvećuje znanstveni interes. ·' J1. ~ ,. „J
:"r....
„~
~
-
...
..
Teorijska ishodišta sociologije profesije
Podjela rada osnovna je paradigma u društvenim znanostima kojom objašnjavamo procese usložnjavanja društvene strukture J razvoj. E.Durkheim (1893) tako razlikuje tradicionalna društva koja imaju slabo razvijenu podjelu rada i koja na okupu drži mehanička solidarnost bazirana na utoplfenostf pojedinaca u kolektivnu svijest. Swremena društva Imaju visoku podJelu rada I visoku opću diferencijaciju, a meha· nlzam kefi povezuje tako diferencirane društvo je organska solldamo$t Funkcija sistema vrijednosti. normi je povećanje kohezije pri sve većoj diferencijaciji da bi se izbjegJJ anomičnl" procesi. Posfjedfca narasle podjele rada u kojem znanje Ima sve značajniju ulogu rezultira stvaranfem socijalne grupe koja je nosDac tih znanja, a to su profesionalci. Svojim pravilima profesionalnog rada,_ etikom profesije, vrijednosnim opredjeljenjima. profesionalnim okupljanjem i udruživanfem stvaraju nove kohezivne elemente u diferenciranoj okoHnl I tfme smanjuju opću anemiju. „„
8
.. . .
·- · Izostanak ·ove posebne sociologije u ·socijaJisttčfđm draštvfma plod Je znanstvene klime u kej.oj dominira marksizam i društvenog sistema zasnovanog na komunističkom projektu.· S druge strane. i razvijenost soeiologife- protesfja wfetovano je znanstvenim I općedruštvenim interesima drugog tJpa društvenog sfstema baziranog na ka pita„ llstičkom građanskom idealu.
4
~~
it
"'•
„„.....
9
~~~··.
......q-1-r-=„_
Historijski gledano, ·prva značajna podjela rada koja stvara difereQcijaciju (ne samo po spolu i dobij jest podjela na umni l fizički rad. U toj su diferencijaciji nosioci "umnog" rada oni koji se bave "socijalnom sintezom'\ da koristimo R.Bahrov (1977) termin, tj. oni koji mogu konceptualizirati društveni totalitet da bi njime mogli upravljati. No uz generalna znanje - koje Je u početku ponafprije vezano uz pisme.. nost - s narastanjem kompleksnosti društvenih sistema raste potreba I za specijalističkim znanjima. Tako zametak profesija u suvremenom smislu nalazimo među savjetnicima, onima koji upravljaju. "Specijalističke znanje" kofe ti savjetnici posjeduju ovisno je o kompleksnosti i razvijenosti pojedinog društva I njegovih funkcionalnih potreba. Iz tega proizlazi da nmuoci umnog rada imaju moć baziranu na znanju. Ovdje nužno dolazimo do problema odnosa
moći
1znanja.
Sada moramo uvesti jednu konceptualnu distinkciju. Naime, glavne odrednice moći u :aznim društvima počivaju na raznim izvorima .(vlasništvo nad zemljom, kapitalom, vojnom silom). No. nosioci moći, bez obzira na čemu Je baziraju, uvifek za sebe koriste znanje kao rfu:žno sredstvo moći. Odnos između znanja (i profesija koie pred· stavljaju nosioce manja) i moći uvijek je takav da oni koji imaju moć koriste znanje kako bi moć f:iet':crHi u efikasnu vlast. Suvremene rneritckratske teorije (O.Beli, 1973; A.Toffler, 1975, 1983) počivaju na brisanju ove razlike između moći I znanja. Oni smatraju da od situacije gdje je. moć tražila znanje dolazimo u situaciju gdJe znanje postaje moć. No to Još uvijek spada u područje futurologije pa zasada u svfm postojećim društvenim sistemima imamo situaciju da moć koristi znanje. a ne da je znanje moć. Bez obzira da li se radi o sovjetskom politbirou, američkoi federalnoj vladt ili pak, o upravi neke velike multinacionalne kompanije1 ti centri moći moraju koristiti znanje, ali ljudi na te položaje ne dolaze samo zato što imaju znanje (iako opet s druge strane postoji stalna tendencija da ljudi koji imaju moć, imaiu sve viši stupanj obrazovanja). Ovim razmatranjem dolazimo nužno do slijedećeg. za profesije važnog pitanja koje ulazi u područie teorija socijalne stratifikacije, a to je: Odakle se regrutiraju ljudi - koji imaju znanje? To pitanje također je važno kada se razmatraju suvremene merltokratske koncepcije koje pretpostavljaju Identitet znanja i moći. Merltokratska koncepcija pretpostavlia da oni najsposobniji dolaze do pozicija zato što i:11 stekli znanje, ali s obzirom na sam koncept sposobnMtf koji je kontaminlran si." . 1!nlm preduvjetima prije bisrri" mogli reći da bi u mr„ „,ratskom sistemu vl~.dala san hire.produkcija onih sa zn,, · ·n. što se socijalne · .:ove tiče. pozicije koje zahtijevaju znanje najčešće se pof-',, ..1dvaju pojedincima Iz y1ddajuće grupe (aristokracije, kapitalističke klase i slićno}. No pozicije za koje Je trebalo znanje Ili posebne sposobnosti uvijek su u povijesti predstavljale I određeni kanal socijalne mobilnosti. Preko vlastite darovitosti mogli su I oni koji nisu bili plemenita roda, oni koji nisu bHi iz porodica koje su bne vlasnici kapitala, stlćl na "gornje društvene položaje11• Isto tako imamo niz primjera gdje ljudi Izrazito- nižeg društvenog položaja obavljaju neke dužnosti koje imaju skoro sve elemente suvremenih profesija. npr. robovi-učitelj~
'
pisarl-upravnlcI itd.
10
U raznim društvima različiti su stupnjevi otvorenosti za uspon na društvenoj IJestvlci, pa i za uspon u profesionalnoj karijeri, odnosno različiti su stupnjevi monopoJI„ zacije profesionalnih položaja od vladajuće klase. Drugo, postoli različitost među profesijama. Tako određene profesife imaju poseban položaj i odnos prema vladaJućoj klasi, grupi il1 eliti. Budući da svaka profesija teži monopolu nad područjem svojeg djelovanja, ona teži da taj monopol bude zakonski sankclonlran, što se opet može postići samo ako oni koji imaju moć u društvu priznaju ta prava profesiji. Društva koja su prošla kroz socijalističku revoluciju, što lmplfcira i promjenu odnosa moći, promijenila su socijalnu osnovu regrutacije za profesije, kao i položaj l ugled profesija. (
Modemi se profesionalizam temelji na postojan!u institucija za profesionalno obrazcr vanje. Nastanak tih institucija spoj je dviju tendencija koje su paralelno postojale kroz povijest, spajale se i međusobno odvajale. S Jedne strane to Je "univerzalno" obrazovanje ilf liberalna opće obrazovanje. To je nespecijalističko obrazo"!anje koje ćovjeku omogućuje da obavlja upravne dužnosti ili opet da sudjelufe u edukaciji drugih. Tako su kineski činovnici imali opće obrazovanje (bili su 11filozofi"), što ih je kvalificirala za državnu službu, a nisu bili posebno specijalistički obrazovani. Kineski birokratski aparat bio ie značajan kanal socijalne mobilnosti na osnovi postignuća koje se s~stojalo u nespecijalističkom općem znanju. S druge strane imamo stalnu tendenciju specijalizacije. U srednjovjekovnoj Evropi gruba rudimentami je zaeetak tog procesa bila bifurkacija profesije prema univerzitetskoj osnovi (univerzallstlčkl. tip) i prema gildi (specijalistički tip). Dio profesija razvija se Iz zan~ gffda, koJ.e šire svoju teorijsku spoznaju i postaju profesije, a d~gi ~fo profes11a nastaje iz razvoja znanosti i društvenih potreba aplicfranja znanosti. Općenito govoreći, karakteri~tika Je predindustrijskog društva ta da oni s visokim statusom nisu bili ukliučeni u rad ili nisu imall neko zanimanje u modemom smislu. Opće intelektualno obrazovanje koje su nosili pripadnici viših slo}eva društva dobiva· lose u gimnazijama (A.Gena. 1976) i na univerzitetima, a cilj nije bio osposob1Java· nje za rad, već dlo tradicije. npr. poljskog plemstva i mogućnosti za poboljšanJe svog
ionako visokog položaja.·ldeologija profesionalizma tog doba naglašavala fe nezavisnost intelekt\ 1alaca od zaposlenja, ktijenata. ekonomske prinude, pa čak I od samog rada (P ~ lliott, 1972).
Industrijska se , evolucija temeljila na specijali.t .1dji gRdskog tipa Uzimajući u obzir suvremene tendencije prema parcijallzaciji znanosti, možemo reći da suvremeni uni· verzitet sve više poprima elemente gildske organizacije, a da klasični univerzitet kao osnova univerzalnog znanja izumire. Jedan od pokazatelja ovog trenda Je Integriranje visokih tehničkih škola i tehničkih fakulteta u klasična sveučilišta. Slijedeće
pitanje koje nam se neizbježno nameće jest odnos između Intelektualaca I profesionalaca (stručnjaka). Klasične univerzitetsko obrazovanje stvaralo je Intelektualce. čija je osnovna karakteristika shvaćanfe onoga što je opće. zajedničko u društvu i u prirodi. Specijalist je. naprotiv, ograničen na određeni segment stvarno.. stL Međutim, u prirodi je specijalfstičkog obrazovanja da ono osposobljava za shva-
11
11111 j
I
j
ćanje općenitosti na sektoru svog bavljenja. Takvo teorijske znanfe, koJe stoji uvijek u osnovi svakog profeslonafnog obrazovanja. potencJjaJ je da od svog sektora počfnJe prelaziti na zakfjučivanje o širim društvenim općenitostima Možemo, dakle, reći da postojr tendene11a da prestane postojati obrazovanje koje će automatski stvarati 11 intelektualce11, već će dominirati specJjaJlstlčko obrazovanje za profesiju. Fundamentalno opće obrazovanje koje stoji u osnovi svakog profesionalnog obrazovanfa pred· stavlja osnovu rpretpostavku za stvaranfe Inteligencije u društvu.
Fonnlranje suvremenih profesija karakteristika je Industrijskih društava Profesfona· ltzacija je ·proces stvaranja i formiranja novih profesija na temelju sve specifaUziranijih znanja i vještina koja su funkcionalno važna za društvo. Istovremeno, -to znači promjenu socqafne strukture globalnog društva gdfe se stvara sve veći broj razltčitih profesija i sve veća zastupljenost strućnjaka „ profesionalaca u ukupnoj populaciji danog društva. Pofam profesionalizacija shvaća se i kao "težnja pripadnika nekog zanimanja da za sebe Izbore određenu samostalnost u sistemu obrazovanfa. kvaJI„ tlkaciji, ovlaštenju i uopće u višem društvenom položaju u odnosu na pripadnike drugih zanimanja. Do ove se težnje dolazi kad pripadnici nekog zanimanja, na osnovi obavljanja iste ili slične radne djelatnosti. postaju svjesni postojanja svog zajedni· čkog profesionalnog interesa f pokušavaju da ga na različite načine zaštite. Tako postaju "grupa za sebe" za razliku od zanimanja koja ostaju ~grupa po sebi." (Z.Đuričić, 1978).
Tipovi anoUze
Sociolozi se u analiziranju društvenih fenomena najčešće služe s četiri tfpa 2nanstve-nih anafltlčkih postupaka. kako to navodi E.M.Olsen {1968:215). To su: strukturalna, procesna, kauzalna I funkcionalna ana!Jza. Strukturalna analiza opisuje osnovne karakteristike socijalnog fenomena koji izuča· vamo i ključno pitanje koje postavlja fest kakav· je socijalni fenomen koji Ispituje· mo. Osnovni cilj •!deve analize jest načiniti taksonomiju koja omogućava da se logičkim slijedom podjele analizira neki socijalni fenomen. M.S.Garr {1984) taj pri· stup u sociologiji profesije naziva objektivlstičktm modelom, i tu spadaju svi oni radovi koji teže definiranju i opisivanju osnovih atributa ·profesija. Prvi korak u strukturalnoj analizi profesija sastoji se u traže~ju osnovnih elemenata profesija kao socijalne grupe u društvu, tj. traženju onih specifičnosti koje profesije razlikuju od osts!ih zanimanja u društvu. Drugi korak je usmjeren na traženje i opisivanje osnov· nih karakteristika profesionalnog djelovanja.
Procesna analiza otkriva bitne procese koji se odvijaju u društvenom realitetu, a· relevantni su za razumijevanje promatranog segmenta stvarnosti. Ključno pitanje na koje taj tip analize odgovara je kako se zbivaju promjene. Osnovni cilj je pronala~ ženje pravilnosti promjena kroz koje socijalni fenomen prolazi, a koncentriran fe na . dinamičku stranu u suprotnosti s relativno statičkim stavom u strukturalnoj analizi. ? Postoji cijeli niz pokazatelja profesionalizacije koje vidimo u promjeni strukture Procesni model (M.S.Garr, 1984) u socfolo91jf profesqa ispituje kako profesije nastaju . ·j. 1,ku;1;•;.~\'i!A>-"'~~~:radne~snagQ,J(lStitucijama1;obrazqvnogrprocesa;~iferencijacljl~dnih·ulC~stratffl~-·1f HH''#iltl:f&kakvtf'oblike"kolektivne' akcije poduzimaju 'čJanovt·razlfčltlh ·zanl.manfa'da' bl~postalf ~·~"'°'~~~~~""' _. · kacijJ društvenih grupa Itd. Sve te -promjene u uskoj su vezJ s procesom lndustrijalJ„ „ ·~·,.. ·1-·,i,:·»·'f-. profesife ·J·dobUI određeni status I privilegije„. Ptvl tip procesne anaHze Je. traženje ': · zacije. Zato možemo rećt da nema profesionaJlzacije bez Jndustrljallzaclje, alf i osnovnih etapa kroz koje prolaze zanimanja da bi se konstituiran kao profesije ili : obrnuto. Ove opće procese društvenih promjena W.E.Moore {1979) naziva modemizaanaliziranje procesa profesionalizacije u društvu.. Orugi tip je analiza procesa koji .cijom. Ono što je. međutim. značajno za ovu teon1sku koncepciju jest to da Moare djeluju na selekciju. odabir Hi regrutaciju profesionalaca. · --. identiflcira opću univerzSJnu podlogu, načelo ili bazu te modemizacife, a to Je· Kauzalna anallza odgovara na pitanje što je uzrok pojavi nekoga· socijalnog fenomeraclonalizam. Racionalni pristup tako vfdlmo u načinu na koji se organizira socijalni na, tj. koji faktori utječu na njegovo produciranje. Ima više tipova kauzalnih anaJi.ttvot I ocMfafu društvene aktivnosti (W.E.Moore, !Q~~1.Jl)J~ u sve većoj raclona· za, npr. historijska ukazuje na evoluciju određenih historijskih procesa otkriva tlzacifl socijalnog reda. Racfonalliaclja značrupotrebu činjenica J logike u Izboru uzorke različitosti među društvenim sistemima i položajima društvenih grupa u njima. instrumentalnog ponašanja. izabiranju I postavljanju različitih cHfeva. Proces 11uni· Funkcionalna analiza odgovara na pitanje koje su socijalne posljedice .neke aktivnoverzalne racionaJnostr• ogleda se u svim sferama modernog društva i procesima sti. Svaka aktivnost (a socijalni fenomeni proizvode neke aktivnosti) mo~e imati promjena koji se odvijaju pa tako čini I osnovu za razumijevanje I anaUzlranje, funkcionalne, disfunkcionalne i nefunkcionalne socijalne posljedice. Klasfčan primjer nastanak i razvoI pozitivnih znanja I pojedinih profesija koje se na tim znanjima je Durkheimova analiza funkcija koje reUgija Ima u društvu, Hi manje elaborirana ali formiraju. Profesije se baziraju na posjedovanju racionafno strukturlranog znanja o jasno naznačena kohezivna funkcija koju će profesije svojom sve masovnijom aktiv· nekom području stvarnosti koje se tnstituclonaIJzira kroz obrazovni proces, ali tek nošću imati 2a socijalni okvir u kojem djeluju. onda kada to znanje postane funkcfonalno važno za društvo (T.P~!sons, 1954: 38). Svi navedeni tipovi socioloških analiza idealnotlpskog su karaktera I služe u heuri•t Osnovna pitanja koja se Iz ovog teorljskog konteksta postavljaJu fesu: Da li ovaj tip stičke svrhe, što znači da je gotovo nemoguće vršiti samo jedan čisti tip analfze već moderriJzaclje, bazfran na sve većoj racfonalnostl, u Jednakoj mjeri J na Isti način da se one dopunjuju I fsprepJtću. Nema strukturalne. ananze u kojem diJefovl te pro%fma sva suvremena društva? Postoje 11 razJlke I koji su uzroci razJika u shvaća· strukture nisu plod djelovanja određenih procesa uzrokovanih nekim ·promjenama J nju profeslonallzma. strukturi profeslonaJlzacije, ulozi i polcdaju profesija, te vred· čije djelovanje opet nema određene posljedice J funkciju u društvu. U poglavljima novanju znanja. profesionalnog rada I njegovih nosDaca? koja slijede pokušat tu dati naglasak na određen! tip analize Ui određeni pristup u proučavanJu profesija.
u
l
12
13
HW
u
Jl
11
;L_
·'
2. Strukturalna analiza profesija Pojam profesija
Što je profesija? Star·. nitanje na koje postoji mnogo mogućih odgovora. Profesija je pojam koji se upotreu •Ja kao sinonim za različite sadržaje. U svakodnevnom kolokvijalnom govoru taj poJdm može označavati više različitih sadržaia. On može označa„ vati svaki posao ili zanimanje kojim se pojedinac bavi da bi osigurao sredstvo za . . život. Tu se dakle izJednačava pojam profesija s pojmom zanimanje. Drugo značenfe koje dobiva pojam profesija je profesionalno za razliku od amaterskog. Profesionalan znači da se određenom aktivnošću bavi kao stalnim zanimaniem za koje dobiva materijalnu naknadu. Amater znači. da je. to dodatna ak:ivnost koja ne mora donositJ nikakvu materijalnu naknadu. Pridjev profesionalan ćesto se upotreblfava da bi,
iza toga posla stoji potrebno specijalizirano znanje-vještine.- Radi što boljeg defini· ranja pojma profesija valja reći ·nekofiko rijećf:·o srodnim pojmovima kao što su zvanje I zanimanje. Zvanje označava obrazovanje, više ili manje specijalizirano, koje je pojedinac stekaotlloku ·svog.školovanja, ili da netko. nema obrazovanje, tj. da je bez zvanja, prema tome da~ mo.Za ·raditi posao za kop niie potreban speciJaJizirani trening i teorijske znanje. Posjedovanje znanja Ioš uvqek ne značf da pojedinac upotrebljava to svoie znanje na.nekom postu. već ·da posjeduje znanje za obavljanje određenog posla. ' · · :_ :.-..:
„. · ·
·'
·-t.J
Zanimanje označava posao koji pojedinac obavlja kao svoju svakodnevnu radnu ---aktivnost kojom osigurava sredstva zažlvot To još ne znači da Iza tog zanfmanja nužno stoji točna određeno obrazovanje. Naprfmjer, nečije zvanje }e bravar, meha„ ničar, ali posao koji obavlja može biti vrlo različit (političar. manager itd.). dakle. bitno je cja nije u poziciji da upotrebljava stečeno znanje. Međutim, ·termin zanima„ nje uglavnom se ni u sociološkoj literaturi ne dinstlngvlra od zvanja. Suvremeni razvoj za određena radna mjesta uvijek predviđa određeno zvanje.
Termin profesija u sociološkom smislu definirat ćemo kao zanimanje koie Ima mono· ~ pol nad„iieklrff'"feompleksnim dijelom znanja i praktičnih vještina za koje je potrebno dugotrajno školovanje, tzv. visoko obrazovanje, te tako postaje jasno prepoznaUjfvo . u društvu. Primjena tog znanja i vještina mora biti nužna za funkcioniranje suvremenog društva. što članovi neke profesije znaju l mogu učiniti. Izuzetno je važno I nitko drugi ne zna I ne može i ne smije to činiti~ Medicinska profesija može posJužltJ kao paradigma za razumijevanje··nastanka I razvoja··te za anallzu swremenlh profesija..
15
·: ·
..:~·
:.~
1~1 J
2.1. ELEMENTI PROFESIJA
U analizi profesija prvi korak obično se sastoji u navođenju osnovnih elemenata koji karakteriziraju profesije. Po C.Tumerur M.Hodgeu (1970)e!emente profesije možemo ldasificlrati u četiri područja ili dJmenzife, koJI se onda mogu Izražavati u stupnfevima. To su: 1. Stupanj razvijenosti osnovnih teorija i temika koje čine sistematski zaokruženu cjeHnu i osnova su za profesblaJno djelovanje. 2. Stupanj monopola na stručnu ekspertlZtL 3. Stupanj prepoznatljivosti profesija od Javnosti. 4. Stupanj organlziranostf profesija.
i
ToJ klasifikac!ii elemenata profesije dodali brsmo Još Jednu dimenziju profeslfa. nezastupljenu u gornjoj klasifikaciji, a posebno je važna i specifična za profešije. To je: 5. Stupanj razvijenosti P"Qfesionatne etike. U literaturi o scciologiji profesija postoje različita određenja elemenata profesije. Neki autori navede veći broj elemenata te se često gubi 11ihova specifičnost jer se
2.1.1~
Stupanj razvijenosti teorija f.tehnika
Kao št·J smo rekli. prva karakteristika profesija jest ta da -SU one utemeljene na nekom skiopu teorijskog znanja. Medicina se bazfra na fiziologiji, bfofogijf i kemfjl: pravna pr~fesija na poznavanju teorl}skih principa koji stoje u osnovi svakog prav„ nag .-;istema. Evropski sistemi bazirani su na rimskom pravu. anglosaksonski na ·•comme;.1 '.aw' I sl. Profesija je utemelfena na sklopu teorlJskog znanja, često Iz nekcli!·:~ z:io.nstvenih discipltna. pa su profesl}e nužno fnterdtscfpllname. Obufam teor!jskcg znanfa prisutnog u Jednoj profesiji uvijek je znatno veći od. onog kojim pojecirac ~ože ovladati. Međutim, profesionalno obrazovanfe wijek proplsufe potre.. ban ~·~·amcm teorija I tehnika da bi se moglo baviti profesijom. Sklop teorfjskog znanja \'.c:i le.ti u osnovi svake profesije upravo razlikuje profesije od ostalih zar.imo.r:ja. J)
?rir:remar:;e za zanimanje sastoji se u ovladavanju nekog praktičnog znanja ilf praktičnih ·1jestfna bez poznavanja širih teorijskih osnova te djelatnosti. To znanje te vf estine omogućuju obavljanje posla u strogo omeđenim okvirima I relatfVno lako
.
~bn -. ra!lU~-~~Hft'-QJLQl!JJ1tiJJ11Ailwr111u••§i~MQ*N@l@!QQ§l~Um.~ts.tsvl~mMl~~Y&Wn_... · ·- · ·'Jasno o vo ene sferi;takO ~a ih 1e moguće anaHra ~racionallzfratn mjen"tr. a -' "profesicnaiJzacije", tJ. nastoji se rok pripremanja za tu djelatnost produžftf u odno. ; u isto vrijeme subsumiraju sve one karakteristike koje se hcd drugih autora navode odvojeno. Navedeni elementi, međutim, karakreristfčni su za prdesije, aJf i za sva ostala zanimanja. Razlika među njima je u st u p n j u razvijenostf tih elemenata. Polu·profeslje (A.Etzioni, 1969) imafu manje razvijene neke elemente, a ostaia zanimanja bUfeže slabiji stupanf taa1Jenostf svih efernena.ta. Ova postavka je u skladu s E.Greenwoodovom (1957) tezom koja naglašava da Je teško odrediti jasnu distinkciju između elemenata profeS1ja i neprofesija. "Moramo si predočiti zantmanJa u društvu kao distribuciju na Jednom kontinuumu. gdje su neka zanimanja bllfa ldeal·tipu profesif e, a neka su dalje Od tog fdeal·tfpa u snisfu zadovoljavanfa elemenata profesije."
,\
Gomfa kfasifikacifa elemenata profesiJe, mo%e nam pt»ufftJ za analizu _pojedlnl1. profesqal tj. koliko se prlb112avaju fdea-tfpu profesija. ctuge .strane pokazuju ,nam odnos između profesija i poJu„profesi}a s obzirom na manji stupanj razvijenostipofedinih elemenata pofu·profesija Na kraju vfdimo I mliku Između profesija i zanimanja koja bilježe slabiju. razvilenost svih navedenilt elemenata. Na taj način možemo svrstati sva zanfmanfa na koontlnuum s obz1run na stupanj razvijenosti pofedlnih elemenata.
s
s:.! na vrijeme koje je stvarno potrebno da bl se ona obavljala Majstori su zadržavan . kalfe u ncdredenom položaju I davno nakon što su kalfe bili sposobni da tehnički samosralno obavljaju dJelatnost za koju su se spremali. Njihova podređenost najčešće !e bfla soc1Jalnog. ·a ne tehničkog karaktera. No, učenje samog posfa sastoJf se u cvom si učaju (zanatO u ovladavanju praktičnim vještinama Prems~anje zanata u profesiju nastaje onda kada se obavljanje dfelatnostl počinJe bazirati na teorijskom znanju. Građevinski Inženjer razUkuJe se od zidara po svom poznavanju statike, mehanike. geometrije I sl. Na Isti način kfrurg postaje medfcfn„ ska. prcresija (za razliku od brijača koji je prije obavljao kirurške poslove). onda kada počfn1a svoje znanje lsto tako bazirati na teoriji (fiziologiji, kemiji I sl.).
Svako z~nimanje koje nastoji postati profesija Jedno od svojih nastojanja usmjerava na prepisivanje obaveznog korpusa teoriJskog znanja koje ulazl u obrazovanje za tu profesiju. T3ko soclfalni radnfcf počinju svof rad temeljltl na soclofoglJI, psfhotogijl. pravu. a medicinske sestre na fJzfoJogijl, pslhologljl f sf. Bez tog teorfjskog znanfa nema profosiJe. već samo rutfnskog zanimanja. Iz ovog prot:iazi Jedna karakteristika koja ustvari razlikuje profesiju od zanimanja, a to je da njen svakodnevni rad nije rutina nego rješavanje problema. Profeslfa koja je bazirana na teorijskom znanju mora biti u stanju to teorijska znanje primjenjivati na rješa•1t:?fl!~ svakodnevnih problema u području svoje djelatnosti. To rješavanje problema ~astoJl se u oslanjanju na teoriju I na Izvođenje zaključaka u vezi s teorf„ fom. Zanirr.anja se, naprotiv, više oslanjaju na rutinu, prlučenost I vještinu pronaJa„ ženja rjc5cnja po ad hoc postpuku. Naravno. to razffkovanje Je čisto kfeafna-.tfpskog
karakter&.
u_praksi velik dio rada profeslJ.e sastoji se u ruttnf, kao što Imamo f
orfotnnlno rjcšavanje problema kod zanimanja.
!
Postoji
čak
tendencqa n.ttfnlzacge
iii\
lill
16
i 111111111A I
17
•
"l·j'!! l_ .••
profesionalnog rada. što je povezana s 11preprofesionalizacijom'1 društva; tj. nastoja· njem sve većeg broja zanimanja da postanu profesije po ciJenu, između os~afog, I preškolovania. Ova utemeljenost profesije na teoriii daje joj specijalni status u odnosu na kiijente. Klijent lakše kritizira obavljeni posao neprofesionalca nego profesfonalca, jer je posao ovog drugog uvijek obavijen velom teorijske "mistike". Profesija se može pozvati na svcju teorijsku osnovicu I u čistoj je defanzivi pred kritikom klijenata, kada je možda i ova opravdana. Kako otkriti da li vas liječnik dobro liječi ili advo· ·kac dobro brani, mda li vam je arhitekt napravio dobar nacrt za kuću? Najčešća Je mogućnost da se pozove drugi profesionalac kako bi se provjerila mišljenje prvog (da odere drugcm :ijaćniku, napr.), no to je nafčešće skupa ili nezgodno, ili instltucio· nalno neiZ'lec;·:o. ·~
Profesije ili zanimanja koja ž'ele dobiti status profesije stoga se u prvom redu bore da zadobiju monopol nad određenim segmentom teorijskog znanja i njegovom praktićnom upctreccm. U s:ijedećem odjeljku bit će upravo više riječi o tom monopolu i njegovoj ulozi u konstituiranju i funkcioniranju profesija.
2.1.2. Stupanj monopola Jedna od bitnih karakteristika profesije je monopol nad vršenjem određene dJefatnosti. Profesija se ne smatra priznatom ako ima određeni, od države potvrđeni, monopol nad vršenjem svog posla. Pomoću tog monopola profesija ifI profesionalno udruženje 11 dobijaju u ruke sredstva protJeraju", "kazne" sve one koji se sada 11neovlašteno'' bave tim poslom. Ta neovlaštenost ima dvije dimenziJe. Prva je da osoba nije završi· ta određeni nivo ili vrstu obrazovanja koja se zahtijeva - na taj način se učvršćuje socijalizacija za određenu profesiju kroz striktno zahtijevanje vrste I nivoa školovanja potrebnog za obavljanje tog poziva. Druga dimenzija Je da postoje načini da se određeni pojedinci isključe iz obavljanja određenog zanimanja ako su se ogriješili o neke principe profesionalne etike. Na taj način profesija ima sankcijsku snagu da pojačava svoje profesionalno·etičke principe preko mogućn~sti da isključi one koji ne slušaju njene zahtjeve. Ta sankcijska snaga je također vezana uz snagu države da implementira sankcije profesije. (Oduzimanje dozvola za obavljanje određene prakse i sl.). Drugim riječima, profesionalna ektika postaje dio društvenog legitfmnog poretka
da
kada članovi profesije smatraju da se intervencija u području njihova djelovanja previše bazira na laičkim principima. Naprlmjer, u spomenutom slučaju liječničke solidarnosti liječnici smatraju da I oni imaju pravo na grešku i da su vanjske sank-
cije ovdf e nepotrebne jer svatko može pogriJešitl u operaciji, I to ne dira u bitne principe profesije. S druge strane, kad se javi netko tko bitno dira u samu paradigmu vršenja liječničke funkcije, npr. vračevi, onda se traži intervencija društva, tj. državne sile). Kroz takav monopol profesija ustvari, između ostalog. osigurava da se poštuf u osnovni principi struke, kao J profesionalna etika, ali se ujedno I osigurava da vršenje prakse bude dozvoljeno samo za to cd same profesije socijallzfranom krugu lfudi. Pritom dolazi do jednog paradoksa. S rutinizacijom određene profesije, ili pak s profesionalizacijom sve šireg kruga djelatnosti kontrolira se pomoću obavezn.og obrazovanja pristup vršenju određenih funkcija i onda kada zapravo takvo škofovanJe i nije nužno za samu funkciju. Naime, svaka profesionalna djelatnost koja je uhodana -{npr. liječnička) sadrži u sebi velik dio rutlnskog djelovanja, koja se vrlo lako može naućiti kroz praksu. promatranje i sl. (sestre koje su iskusnije od liJečnika, netko tko čita kriminalne romane ili posjećuje sudske procese mogao bi uspješno vršiti advokatsku funkciju i sl.). Profesije kroz svoj monopol strogo paze da se to ustvari ne dogodi, tj. da laici koji su iskustvom možda i stekli neka znanja ne počinju prakticirati tu profesiju. Profesija za svoje članove čuva i one rutinske djelatnosti koje bi zapravo bife lako obav!jene i od 11 priučenih praktičara". Istu situaciju imamo i kod novonarastajućih profesija, npr. socijalnih radnika koji također u svoJem procesu profesionalizacije onemogućavaju ulaz u struku drugima, prlućenlm lalcima11, makar su još ne tako davno najveći dio posla te·struke' obavljali takvi laici. 11
Razlog za izbacivanje laika iz monopolizacije je svakako komplicfranje, viši stupanj općih znanja tehnike, same struke (brijači više ne bi mogli biti uspješni kirurzt), ali imamo i obrnuti proces • da se općim podizanjem obrazovanja populacije. rutfnfzacl„
jom struke (pod rutinizacijom podrazumijevamo da dugo postojanje neke struke čfni da su neki osnovni elementi njenog obavljanja poznati širokoj javnosti - mjerenje temperature ili davanje injekcija više zaista ne treba biti monopol liječnika) zapravo
smanjrn·· potreba za monopolom u nekim područjima. Dobar sredovječni hipohondar :nanja fiječnikjl opće prakse. a profesija ljubomorno čuva taf monopol m stvara novu profesiju (bolničke sestre) koja počinje dobivati sve karakteristike profesije. već im,,
utjelovfjenog u pravnom sistemu - profesionalne norme postaju i pravne nonne. iako obično postoji Jedan oblik međustupnja gdje profesija zadržava pravo kažnjavanja za određene blaže .prekršaje, a koji još nisu dovoljno jaki da bi zahtijevaJJ Intervenciju
države.
u suvremenim industrijskim društvima imamo situaciju da se profesija os!anja na državu kako bi pojačala svoj autoritet u odnosu na potencijalno neposlušne članove profesije ili pak na pojedince, "lalken koji ugrožavaju monopol profesije. (Naravno, postoji i obrnuti odnos gdJe profesija štiti svoje pripadnike od intervencije Izvana• bilo da su to laici JU dr1ave, npr. llječnlčka solldamost. all to Je obično onda 16
'
~~
!
: I '
, I
Ustvari odatle I uspjesi takvih poduhvata, kao što su "narodni ljekarr• u Kini I slično, gdJe se određeni rutinizlranl elementi·heke profesije pretvaraju u jednostavne principe dostupne laicima i ovi se osposobljavaju za vršenje takve struke (tj. njenih · rutinfziranih elemenata): Takav zahvat može biti Izvanredno uspJešan ako nema na raspolaganju dovoljno obrazovanih ljudi u struci f ako situacija u populacljl nije zadovoljavaJuća (stupanj poboljevanja populacije). Kroz ovakav program mogu se riješiti rutinski problemi nekih bolesti koji pcgađaJU- u većoj mjeri neku populaciju. No, da U Je zaključak za to da sama profesija sa svojim kodom f avfme što prati profeslonaJJzaciju više nije potrebna? Profesija Je uvijek potrebna kada se radi o
19
., -~
nerutinlzfranim situacijama. lako sestra može obavljati niz poslova možda uspfešn1Je
od llfečnika, ona nafčešće nije u stanju odgovoritf na problematske sltuaclfe koje
Izmiču rutini svakodnevne djelatnosti. Drugim rifečtma, možemo napraviti analogiju između nauke i tehnike. Profesifa Ima svoju teoriju o stvarnosti kefu obrađuje I rutinsku tehniku (vidi prethodni odfelfak). Tehniku mogu naučiti I neprofestonalcl, ali je pitanfe da u oni mogu nalaziti rješenf a 1J problematsklm situacijama. Narodni ljekari uspje~no će se boriti protiv malarife primjenjujući ltjekove kefi su već pozna· ti. ali se od njih ne može očekivati ni P.ronalaženje :"'ovih lifekova ni reagiranje na eventualno nove bolesti koje se pofave. Na taJ način oni će biU uspješni samo u
onom uskom ·sektoru za koji su osposobi{eni, ali ne I u novim problemima Hi rif etklm situaC:jama ito naravno: ne znači da zapravo i najveći dio određene profesife vrši samo rutinske ~oslove u; svojoj svakodnevncj djelatnosti, pa onda s vremenom i gubi taj potenc!jal reagiranja na novostvoren~ probleme).
o:
....
detaljnog Qako dubiozne adekvatnog) opfsa sudske procedure. Koliko se ljudl počinJe osjećati sposobnim da se sami obrane pred.„c;udom? Naravno, postoji I protutendenclja. Raste kollčina znanja kefu profesija posjeduJe,
lako Je posljecnca da unutar profesija nastupa detaljna podjela rada, pa niti jedan pofedlnačni član profesije ne posjeduje ukupno znanje, već samo njegove djelfće, a tek profesija kao cjelina polaže pravo na-"ukupno znanfe11 kefe pokriva njeno poc!· ručje. Taj porast količine znanja čini -sve težim da laik ovfadava· tim znanjima, ali profesije obično čine sve što je u njihovoj moći da učine ovladavanje Još težfm·nego što to ono stvarno jest. Jedan od načina obrane monopola je I profesionalni jezik. Postoji teon]skf jezik nauke I kategorijalno„pojmovni aparat koji je sastavni dio svake profesije. Iz takvog profesionalnog jezika stvara se I profesionalni .žargoni koji po K.Hudsonu (1979) Ima niz funkcija. ali i obranu profesionalnog monopola. Takav jezik Je uglavnom potpuno
, ; -
Monopclizacija rutinskih poslova za profesiju ustvari _čuva monopol, a time I moć _ - l. ~~profesiiEr::nad;društvom. .O~ijen~~rotesJQR~nihwsluga)"-l!tDru~h.mom.~.n~J}QJIJJQ~O~nepoznarlalkm~~-@vQ.~,;..11i~>W~~~i»'··~·~·~y~..;
-
u određivanju :noncpola profesije Ili Jasne sfere kompetenc1fe je odnos Između tzv. graničnih prcfesija, npr.: socijalni radnici „ psiholozi, psihifatri ·psiholozi. soctolozi „ politolozi. rudari „ geolozi itd. Naime. s razvojem profesija i umnožavanfem pove„ ćava se broj. graničnih profesija koje djelomično imaju iste sfere djelatnosti I slične kompetencife. Odnosi nieđu graničnim profesija ma ovise o cijelom nizu konkretnih društvenih situacija. Snaga jedne profesije kefa se očitufe u jakom profesionalnom udruženju ili utjecafnim pojedincima u društvu kojl povećavaju legitimno moć profes~· je itd. može dovesti do 'snažnijeg formiranja i jasnije kompetencije jedne granične profesije nad drugom. Osim sukoba i borbe za monopol postoji. naravno, I slobodnl prelazak iz jedne srodne grupe u drugu ili bavljenje sličnim djelatnostima bez veće kompetitlvnosti. Naravno, to ovisi i o ponudi i potražnji na tržištu profesionalnog rada. pa se ti odnosi često zaoštravaju što je tržište zasićenije. Postoji pravilo da je uvl}ek ofenzivnija ona mlađa profesija f kof a traži svoje mjesto u društvenof podfelf rada. kao I jasnu sferu kompetencije, monopola I Jasno definirano polje svoje stručne ekspertize. Strategija obrane monopola
Profesije se stalno nalaze u više mmanJe obrambenom stavu prema društvenoj okolini. Jednom etabUrane profesiJe nalaze se stalno pod udarcima javnosti I one nastoje da obrane vlastltlmonopol na obavljanje određe~e djelatnosti. Naime, mana.. pol kao bitna oznaka profesiJe nalazi se u stalnof opasnosti u funkciji društvenog razvoja.
!·i .. •I
iI !
I i; i i
I 11H
s jedne strane, podfzanjE} općeg nivoa obrazovanja ugrožava profeslonalnt monopol. Sve više ljudi Je sposobno da razumqe nešto što )e prije bflo potpuno ezoterične I nedostupne štroj popu1acijt. Tome ne pridonosi samo porast općeg obrazovanja. nego Isto tako to Je I funke1fa sredstava masovnih komunikacija Promfsllmo samo kotlko Je 11taf neu sklnuto s pravne profesije kroz široku popularizaciju krlmlnafnog romana I
: Kad piše o funkcijama .žargona, K.Hudson (1978) navodi tri osnove funkcije: :. takav jezik je više kondenziran· l time štedtvrijeme, „ on ofakšava međusobno prepoznavanje članova profesije, pa Ima funkciju održanja grupnog morala I olakšavanja ldentlfikacife. „ on ima funkciju da javnost drži na distanci jer ona "ne razumije o čemu se radi". Stvar fe. konkretne·· anallze da utvrdi koliko pojedini profeslonalnf jezik fspunjava pojedinu od tih funkcija.
Ako ukratko razmotrimo svaku od te tri funkcije. onda ·možemo ređi za prvu (konw denziranost i ušteda u vremenu) da ustvaJ'.f. predstavlja upotrebu naučnog Jezika određene discipline koja predstavlja osnovu dotfčne profesije. Kodifikacija jezika. tj. definiranje osnovnih pojmova nužan je k'brak u konstruiranju svake znanstvene disclpline ili, bolfe rečeno, svake znanosti uopće. Da bi se moglo komunicirati u· znanostl. moramo imati set pojmova„ Jasno definiranih, kojt lmafu svoj smisao Jedino u okviru određene teorije. a često nemaju svoj pandan u svakodryevnom jeziku. ·Ako ga pak i imaju u svakodnevnof komunikaciji, taj se pofam razJtčlto I neprecizna definira. Uzmimo samo pojmove fizike (kao masa, brzina l sl.) Lvldfet 6emo. da njihovo značenje u okviru paradigme swremene fizike nije Jsto kao Ju svakodnev· nom poimanju. Radi se, dakle, o terminima koje možemo naći u svakodnevnom jezlJru. koji. međutim, Imaju preclzno određeno značenje u okviru ttzfke, aU neprecizne TII često drugačije u okviru svakodnevnog govora. Isto vrijedi I za soclologlju, s tom razlikom da· zbog ·nepostojanja jedinstvenog paradigmatskog okvira lzostafe Jedinstvene određenje osnovnih pofmova. No, u svakom slučaju naučnom se definiranju postavlja zahtjev da bude precl?no l konzistentno unutar paradigme u kojoj operira. Naravno da lako dolazi do nesporazuma kada laik često DI ne razumije o čemu se radi DI pak "krivo" prevodi na svakodneYA~· jezik.·· No, ljutnja laika nije opravdana jer je teorijska misao, a ttme I profesfonalna komunikacija nemogu6a bez takvog jezika. To fsto vrijedt I za primjenu matematike u pojedfnlm dfsclpUnama. jer I
·} _.J,
J .•
r::
l
l_
i
t
matematika nije ništa drugo do specifičan jezik koji u prvom redu sfntetlzlra i o!akšava komunikaciju. Bez profesionalnog, stručnog jezika nem.a znanosti ni znan„ stvenika. Tako K.Hudson (1978) lijepo započinje svoju knjigu: "Svaka profesija ima nužno vlastitu tenninologiju bez koje se njeni članovi ne mogu Izražavati niti mogu misliti. Oeprivirati ih od tih rijeći, značilo bi osuditi ih na neaktivnost."
,-·-
i
i
Druga karakteristika, rekli smo, je međusobno prepoznavanje ·članova profesije na temelju jezika. Ovo se ne odnosi samo na to da se pripadnici određene struke prepoznaju medu laicima, nego isto tako i među pripadnicima drugih profesija. Kao što znamo. jezik. pojmovi i teorije, koje stoje iza djelatnosti određene profesije, mogu se ćiniti stranim laiku koji kao pivo nije razumio jezik iz gornje točke, ali ne razumije ni ''kut gledanja" na stvarnost. koji onda iz tog jezika proizlazi. Do isto takvih nesporazuma dolazi i medu profesionalcima raznih struka koji iZ svoje perspektive gledaju :"ia stv?-rnost kad se sratnu na ~ješavanju praktičnih problema. Uzmimo primjer urcanističkog planiranja i različite jezike, pa onda i perspektive kojima tom praktičnom ;:adatku pristupaju arhitekti, građevinari, ekonomisti i sociolozi.
No. cd svih tih :Unkcija jezika za nas je najinteresantnija treća funkcija: uspostavljanje distance između profesije i laika te na taj način potvrđivanje monopola same profesije. Dok se bez teorijskog jezika ne može, što smo pokazali u prvoj točci, s druge strane često se stvara "umjetni jezik" samo da se naglasi ta distanca. Klasičan primjer za to je korištenje latinskog jezika od liječnika (sličnu funkciju latinski je imao i u crkvi i u nekim srednjovjekovnim birokracijama).- Većina termina koje liječnici upotrebljavaju na latinskom jeziku nemaju nikakvu teorijsku težinu (apendix i slijepo crijevo ili pneumonija i upala pluća), nisu različiti koncepti gdje bi apendix označavao neki teorijski pojam koji nema identične značenje sa slijepim crifevom, nego jednostavno jezik koji je različit od nan;:idnog i koji pomaže održanju mistične aureole liječnika pred pacijentom. Ovo korištenje latinskog jezika nema opravdanja, osim u smislu olakšanja internacionalne komunikacije, a onda i one druge funkcije 11 koju smo spomenuli~ međusobnog prepoznavanja. Tako jedan liječnik piše: Značajno je da su do nedavno liječnici pisali recepte na latinskom i da su medicinske dijagnoze još uvijene u žargon čija je glavna svrha da ulije strahopoštovanje i da mistificf~ ra laike." (T.Szasz, 1971). Međutim, laicima ovo nerazumijevanfe ulijeva nadu da često liječnici i više znaju nego što stvarno znaju, pa postoji ustvari obostrani interes da se to stanje ne promifenl (ne 1-Aormira). kako T.Szasz (1971) Inače predlaže: "Ta reforma značila bi za liječnike gubitak privilegija, a za laik9 gubitak zaštite." Poseban jezik s kojim se inače često susrećemo je birokratski jezik koji ustvari Ima sve ove tri funkcije. On omogućava preciznost „ doduše on ne proJzlazJ Iz teorije I nema svojstva teorijske apstraktnosti, ali je povezan s pravnom terminologijom koja pretendlra da točno označi adresante određenih pojmova. Na taj način on Ima određenu udaljenost od svakodnevnog govora da bi se omogućila precizna pravna razgra· ničavanja. Druga funkcija Je također vrte značaJna „ prepoznavanfe birokrata među
sobom, a i treća funkcija je prisutna. što svojim nerazumljMm jezikom ulijeva strahopoštovanje laičkoj publici. · 22
U Jugoslaviji je birokratizacija jezika otišla korak dalje. Na klasični birokratskopravni jezik kalemi se I i~eološki jezik. Taj ideološki jezik proizlazi iz određene teorijske vizije (u ovom s14_čaju Marxove teorije o razvoju društva) l njegovih shvaćanja
o budućem društvenom uređenju.
tf. ciljevima društvenog razvo}a No, u
našem birokratskom jeziku ti se ciljevi prevode u stvarnost I čak. štoviše. u birokratsko~pravnf Jezfk. Tako npr. koncepcija udruženog rada Ima svoj smfsao jedino u okviru Marxove teorije komunizma kao društva gdje nema klasne podJele, gdje nema robne proizvodnje, već udruženi rad slobodno organizira svoju razmjenu s prirodom i među sobom. No najednom kod nas se taj poiam seli u našu realnost koja nema veze s Marxovim pretpostavkama i odjednom svijet robne proizvodnje· ili centralnog administrativnog planiranja postaje svijet udruženog rada. Tako se cilj administrativnom logikom preseljava u stvarnost, a onda se često, kao udžbenički primjer reifikacije, od te stvarnosti oćekuje ponašanje u skladu s našom koncepcijom, tj. očekuje se da se sudionici u društvenoj reprodukciji ponašaju kao "udruženi rad".
~
*r
~
-;";
-: .• -;:&
'i ·::~i
Naravno da se taj pojam, koji nema nikakvog oslonca u realnim procesima. onda i "prevodi" u svakodnevnoj praksi na potpuno neadekvatan način. tf. on gubi svoj prvobitni teorijski smisao i nema jasnu, eksplicitnu definiciju. Tako kod nas udruženi rad postaje sinonim za privredu„poduz ... ~e (u najmanju Je ruku to gubitak ekonomi~ 11 čnosti. jer se jedna riječ zamjenjuje dvjema), a društvene službe nisu pravi udruženi 11 rad" (Iako i pojedinci "udružuju svoj rad unutar tih službi i s privredom, tj. "pra„ vim" udruženim radom). Vrta je lako prepoznat_i„~a _s~. ustvari birokratski prijevod Marxove koncepcije udruženog rada reinterpretlra u skladu sa vulgamomaterijaffstlčkom varijantom odnosa baze i nadgradnje.
Uglavnom dobivamo mješavinu teorijskog jeziki· (u· wjetfma na koji se teorija ne može primijenitQ s klasičnim birokratskim Jezikom. Od nivoa jezika do nakaradne prakse samo je jedan korak jer, naprimjer, potpisivanje samoupravnog sporazuma o udruživanju nema nikakve veze s Marxovom koncepcijom udruženog rada, već s birokratskom izvitoperenošću koja kalemi jedan koncept na situaciju tržišta radne snage, koji u situaciji tržišta ne može postojati.
Ono što je za nas ovdje primamo jest da taj jezik omogućava međusobno prepoznavanje članova t">C!rf'đene grupe {11 nvom slučaju neprofesije) i njihovo distanciranje od "lnika". lako bi , .. :vari politlb1 · 11 t.?bao prevoditi ko11 ·i:f iclrane probleme -u svakodnevni jezik da L" 11učivanJe bt,• 1 d moguće onima koji 1rt:>baju donositi te odluke, kod nas je do sada vnjedio poset .,rn jezik kao nužan pr t~tNjet za utazak u političko zanimanje. No isto tako, manipuliranje tim jezikom omogućava da se stvara distanca. jer kod laika imamo osjećaj da se govori o nečemu što je realno, alJ samo prekomplicirano. Radi se ustvari o jednostavnom. all verbalno nekonzfstentnom i umjetno zakompllctranom jeziku. Taj jezik imao je 1 funkciju polftičkog oružja ·ne samo u blagom obliku da oviadavanfe njime predstaVfja preduvjet za ulazak u redove-grupe političara nego i u smislu onemogućavanja kritike (npr. napad na one koff negiraju praksu udruženog rada ~ negiraju, dakle, praksu nečega što per definltlonem na temelju upotrebljenog jezika još ne može„poštOfatt) Itđ: · · · ·
23 . •.-....&t
j«ftDruga strategija fe proplsfvanf e sve veće koUčfne teonlskog školovanja, količine koja nije više ni u kakvoj funkciji uspješnog obavljanja konkretnog profesionalnog posla. već zapravo Jedina funkcija postaje stvaranje veće distance iZmeđu. profesije i neprofesionalaca (dan je za socijalnog radnika i nfegovu praktičnu funkciju potreb· no teorl}sko predznanJe u obtlku višegodfšnfeg školovanja fZ psihologije, sociologije l sl.). Odgovor Je potvrdan ako se gleda iz perspektive statusa profesije. alt vJerolatno negativan ako se gleda iz perspektive konkretne uloge, tj. svakodnevnog posla koji pripadnici te profesife obavljaju.
•
fenomenu možemo govoriti f na drugi način, tako da analiziramo moguće javnosti od kojih su profesije prepoznatljive. Srodne profesije I zanimanja fmaju Jasnu predodžbu
~- „
o komplementarnim profesifama nego što Je to prisutno u široj Javnosti. (Sociolozi će jasnije opserviratl što je politološka sfera profeslonafne djefatnostl 1 obrnuto). Radnici i druga zanimanja koja rade uz neke profesije također će Imati Jasniju (možda manje idealnu) predodžbu o dJelatnostf date profesije od šire javnosti.
građevinarstvo)
r~gulacije stručna
Stupanj zakonske i administrativne neke djelatnosti (kao· što je npr. rudarstvo. osigurava da ekspertiza tih profesija bude više Na taj način stva~ se umjetna barijera prema potenciialno usp!ešnim ~alcima koji bi prisutna i obavezna pri obavlfanju dJelatnostl iz te domene. To profesiji daJe jasnu možda isto tako uspješno mogli obavljati neki posao, ali nemaru teorifskog u širem društvu. Svatko tko gradi treba dozvolu, a znanja, često mferenog samo u godinama školovanja, a ne i u stvamoJ spremi za za n1u Je potrebna građevinska dokumentacija kofa se bazira na stručnoj ekspertizi teoriisko mišlienie ootrebno za dobivanje "licence'' za obavlfanje profesiJe. (striktno propisanoj) .koju laik ne može sam izraditi. Mlade profesiJe obično se bore · · .· . . . za jasnu prepoznatljivosi u društvu. To čine tako što se bore za titulu kola, već ..,..,_. . . . . - - . .•.. --.· --.~--„ ~~ 0 --~--- ----~-·~--·••~v„ ..--."'~-"-'·"~··*""'"~čava"&l!ie'i'adl o profeslJI I o određenom llpu obrazovanja, ;allm_se bole
. . Jedna od bitnih informacija o nekoj osobi koia se nafčešće daje (upotreblfava se d~ bi se tu osobu što bot{e p1 adstavllo) fest posao, zanimanje ili profesija kojom se ta) pofedinac bavi. iitula (zvanfčna ili ne) nekog zanimanja (majstor), Hl čak titula protesiJa (lnžen(er) osigurava društveno vrlo upotreblflvu informaciju. Na{češće pfta„ nje koje se posmvlfa pri upoznavanju pojedinca je posao kopm se bavi. Zanimanje nam najupečatljivije predstavtJa pojedinca. njegov rad, tj. mjesto u društvenoj podfelf rada. obrazovanf e koje stoji iza datog zanimanja. očekivano ponašanje koje iz tog proizlazi, te njegov pofožal u socijalnoj strukturi, tJ. na danof_ socijalno} stratifikacijskoj ljestvici.
·
uključivati zahtjeve za zakonskom i adminfstrattvnom regufaciJom. tf. zakonskom obavezom tele regulirati da se u određenoj djelatnosti poštuje l zahtifeva njihova ekspertiza (pedagog u škoU, samo odgajatelji s adekvatnom školom u vrtićima).
..t.. : ..1 · :
- Titula Je važan eJen:ient profesife, ona Je glavni nosilac "simbola" (H.S.Becker, 1970)
profesije. Porijeklo titula možemo tražiti u predlndustrijskom društvu. u srednjavjekovnim titulama koje je nosilo plemstvo. a imale su stratifikacijsku funkciju: razlikovanfe feudalaca (posjednika zemlje „ osnovnog izvora bogatstva. ili vezanost uz dvor· izvor političke moćQ, bogatih i moćnih od ostalog stanovništva. To su bRf "posvećeni'* u tom društvu, titula je ·označavala njihovo mjesto na stratifikaclJskoj ljestvici. Rudimenti feudalne stratifikacije ollčenl u različftfm titulama mogu se Možemo. dakle, govoriti o fenomenu jasnog prepoznavanja profesija (zanimanja) od danas nazrijeti u razlfčitim profesfonalnim titulama. Jedan od razloga zašto nam se javnosti u nekom društvu. Ourkheim taj fenomen opće prepoznatl{ivosti neke pojave nameće ovakav zakl}učak jest taj što su se u. nazovimo to. priJelaznom periodu naziva 0 kolektivnom predodžbom". Nju pos}edu}u svi odrasli članovi društva I te (kada se stvara kapJtatrstičko društvo, a odumire feudalfzam), Između 1840-1918 kolektivne predodžbe omoguću}u pojedincima da prepoznafu. lociraju i zauzmu stava.. feudalne titule najčešće javljate s profesionalnim titulama. Vojln Mlllć (1975) navodi ve prema po'javama u datim društvenim situaciiama Kolektivne predodžbe o neki~ .. . . . podatke -(tabela 1 i 2) koji pokazuju da je plemstvo bilo jako zastuplfeno u najvl· zaniman}lma ili profeslfama :jesu ldealnotlpske (Webber) DI su to modeli prema koji• ·_-- ' · I· ,. štm znanstvenim institucijama. kao što Je Austrijska akademija nauka .J Bavarska ma bi profesije trebale djelovati. To znači: kakav posao ta profesl}a obavtfa. kakav akademija nauka. Među osam predsJednlka Austrijske akademije nauka prije 1918. tip ekspertize pruža, tipično idealno profesionalno ponašan}e prema korisnicima godine samo je jedan bez plemićke titule, među trfdesetorlcom vicepredsjednil
+·"" st:~~ ~:~a.