SOCIOLOGIJA JEZIKA

SOCIOLOGIJA JEZIKA tezi da otkrije pravila i norme koje objasnjavaju i regulisu  jezicko ponasanje i ponasanje ponasanje prema jeziku u jezickim zajednicama, tezi da objasni simbolicnu vrijednost jezickih varijabliteta za njihove govornike. Ona se bavi pitanjima interakcije unutar malih grupa i pripadnoscu velikim grupama, jezickom upotrebom i jezickim stavovima, normama i promjenama u tim normama.Sociologija  jezika se usredocava na cjelokupnu cjelokupnu skalu pitanja koja se odnose na socijalnu organizacijujezickog ponasanja, ukljucujuci tu jezicku upotreu i jezicke stavove i stvarno ponasanje u odnosu na jezik i korisnike jezika! T ri grupe ljudi ravnopravno odlucuju o jezickoj upotrebi  jezika a to su: stvaraoci jezika, znalci  jezika, politicari! politicari! "O#JELA SOC! JEZIKA Veliki dio istrazivanja u oblasti soc. jez. odnosi se na na opisvanje opcenito prihvacene socijalne organizacije upotrebe jezika, unutar odredjene jezicke zajednice. Ovaj dio soc.  jez. zove se deskriptivna deskriptivna soc!jezi. Ona ide za tim da odgovara na pitanja: ko govori ili pise, jojim jezikom ili kojim jazickim varijetetom, kome, kad i radi cega.Ona pokusava da otkrije norme jezicke upotrebe tj. opcenito prihvacene obrasce jezicke upotrebe, ponasanja i stav prema  jeziku.Drugi dio so.jez. so.jez. je dina$icka . koja nastoji da odgovori na pitanje soc!jezi cime objasniti razlicit tempo promjene u socijalnoj organizaciji jezicke upotrebe i ponasanja prema jeziku. Dinamicka soc.jez. nastoji objasniti zasto i kako socijalna organizacija jezicke upotrebe i ponosanja prema jeziku moze biti selektivno razlicita u istim drustvenim mrezama i zajdnicama. Deskriptivna i dinamicka soc. jez. cine soci.jezika.

%ILI&G'IZA( je sposobost osobe da koristi jednako dobro dva jezika. Neki smatraju da je b. sposobnost komuniciranja komuniciranja na dva jezika, a neki da je to sposobnost komuniciranj sa dva jezika jezika ali s mogucnoscu izuzetnih vjestina samo u  jednom od ta dva. Dvojeznacnost Dvojeznacnost ili b. se defnira kao sposobnost sposobnost pojedinca, grupe ili naroda da se sluzi sa dva  jezika bez bez vidljive vece sklonosti sklonosti za  jedan od njih. od njih.  Potrebno je razlikovati nekoliko nekoliko tremina: rani ! usvojena dva  jezika do cetvrte godine!, kasni . usvjena dva jezika poslije cetvrte godine!, si$etricni ! podjednako poznavanje oba  jez.!, asi$etricni slabije poznavanje drugog jez.!. ". se dijeli na socijalni ili drustveni koji obuhvaca neku dr.grupu na odredjenom prostoru! i na  individualni koji predstavlja pojedinacne izolirane pojave!. 'E)&AK*LA)I I K&JIZE'&I JEZIK Pod velakularima mozemo podrazumjevati govor karakteristican za odredjeno podrucje. #edan od sinonima vernakulara je zargon. $ pod pojmom zargon obicno se podrazumjeva govor svojstven nekoj drustevenoj sredini, razlicit od knjizevnog  jezika ili opcenito od govornog dijalekta dijalekta i zato je siroj jezickoj zajednici slabo razumnjiv.

#IGLOSIJA+ Ovaj tremin prvi je istakao %erguson &'('.g. ) pocetku ovaj termin se upotrebljavao u vezi sa jedim drustvom koje poznaje dva ili vise jezika ili varijeteta za unutarsocijetalnu komunikaciju. *spostavilo se da upotreba jednog ili vise kodova unutar jednog drustva zavisi od toga sto svaki kod obavlja +unkcije razlicite od onih kje se smatraju odgovarajucim za za drugi kod. Dok jedan skup ponasanja, stavova, vrijednosti podrzava jedan jezik i u njemu se izrazava, drugi skup ponasanja stavova i vrijednosti podrzava drugi jezik i izrazava se u njmu. Oba skupa ponasanja stavova i vrijednosi potpuno su prihvaceni kao kulturno, legitimni i komplementarni . umperz je zasluzan da diglosija postoji ne samo u visejezickim drustvima koji zvanicno priznaju vise jezika!i ne samo u dr. koja se koriste vernakularnim i klasicnim varijetetima , nego i u drustvima koja upotrebljavaju posebne dijalekte, registre ili +unkcijonalne di+erencirane jezicke varijetete. %ishman nastoji da prati odrzavanje diglosije kao i njen prestanak na nacionalnom i socijentalnom nivou.

 JEZIK I &ACIJA vecinom nacionalizam zapocinje ozivljavanjem i kodi-jacijom nacionalnog jezika. #edno je misljenje da se proces jezicke kodi-kacije odvija na nekakav prirodna ili organski nacin. Druga rasprostranjena pogreska je isljenje da je bilo lakse stvoriti drzavu poput Njemacke i *talije. Vjerovanje u neophodnost  jedinstvenog nacionalnog knjizevnog jezika, udruzilo se sa uvjerenjem da se do njega moze doci u jugoslavenskim zemljama, tokom &'.st. je prouzrokovalo citav niz  jezickih re+ormi kojima su se razliciti  juznoslavenski jezici kodi-kovali, osavremenjavali i spajali. Prihvatanje zajednicke kulture, jezika pomaze u stvaranju onog sirokog horizontalnog osjecaja srodnosti koji je kljucni cinilac nacionalnog identiteta. ajednicka kultura omogucava nacionalnim ideolozima da temelje nacije otkriju u tajanstvenoj davnoj proslosti, koja daleko predhodi svim onim politickim dogovorima koji mogu da ometaju nacionalno ujedinjenje. Nacionalizam obavlja dvije komplementarne +unkcije u zivotu drustvenih kolektiva u kojima se javljaju: &.integrativnu / unutrar date zajednice 0.demarkcionu / prema drugim zajednicama.1ada takav kolektiv konstruise drzavu, moze se govoriti o drzavnom nacionalizmu. *ntegrativna +unkcija tu primarno podstice normalne procese politicke integracije / ucvrscivanje drzave u njenim aktima, izgradjivanje sistema u privredi, telekomunikacijama, saobracaju, zdravstvu, kulturi, obrazovanju i sl. Demarkciona +unkcija podrazumjeva, uredjenje odnosa sa susjednim drzavama na postovanje postojecih granica, kao i medjunarodnih prihvacenih normi u medjudrzavnim odnosima. 1ada se

nacionalizam javi u drustvenoj grupi, na stepenu etnosa, rijec je o etnickom nacionalizmu / etnonacionalizam. Nacinalizam etnickog tipa sav je u simbolima od nacije domovine, slika omiljenog vodje, preko himne, zastave, grba, do jezika. Nacionalizam izmedju svih njegovih mnogobrojnih * vaznih +unkcija posebno izdvaja, njeguje upravo simbolicku ili mani+estnu +unkciju / onu u kojoj jezik sluzi kao simbol etnicke, nacionalne, kon+esionalne,pro+esionalne ili neke druge grupe pripadnosti.

S'EI JEZICI sve velike sakralne kulture moguce je zamisliti putem svetog jezika i pisanog teksta . 2ve velike klasnicne zajdnice sebe su zamisljale u sredistu kosmosa povezane sa nadzemaljskom hijerarhijom putem svatog jezika. Te zajednice su se razlikovale od danasnjih nacija. #edana od kljucnih razlika je vjera starih zajednica u jedinstvenu svetost njihovih jezika i njihov stav prema primanju novih clanova, koji je proizilazio iz te vjere. 1oliko god su sveti jezici omogucili da se zamisle zajednice poput krscanskog svijeta, opseg i njihova vjerodostojnost ne mogu se objasniti samo svetim sistemom pisanja, uz svu moc velikih religiozno zamisljenih zajednica, njihova je neosvjestena povezanost znatno slabila. Prvi razlog tome bila je posljedica izrazavanja ne europskog svijeta koje je uglavnom u 3 uropi prosirilo kulturne i geogra+ske horizonte a time i covjekove pojmove o nacinu zivota. ) srednjem vijeku latinski jezik je bio jedini  jezik na kojem se proucavalo, a u &4 vij. Dolazi do promjene, razvija se tiskarski kapitalizam. 5alo je stvari impresivnije od ogromnog teritorija *slamskog svijeta, kao i krscanskog, te budistickog. Velike su sakralne kulture gdje mozemo ubrojati i kon+ucijanizam, uvjetovale predodzbu o ogromnim zajednicama. $li sve ove vjere bilo je moguce zamisliti samo putem svetog  jezika u pisanom tekstu. SA("A)KSI KA"IALIZA( 2tampa je promijenila izgled i stanje svijeta.6ani stampari osnovali su radionice sirom 3urope te je tako stvorena prva internacionalnost izdavackih kuca koja nije poznavala nacionalne granice. Pocetno trziste bila je 3uropa, sirok sloj poznavalaca latinskog jezika, n jime su se koristili samo dvojezicni govornici , a u &4 st. je broj dvojezicnih govornika bio malen. Prema kapitalistima kada je zasiceno elitno trziste raslo je potencijalno trziste jednjezicnih masa. 6adjanje administrativnih vernakulara predhodilo je pojavi stampe vjerskim prevratima &4 st. Prije pojave stampe raznovrsnost govornih jezika bila je velika toliko da bi se kapitalizam slabo razvio da je pokusao iskoristiti potencijalno trziste svakog jezika. Ti razliciti jezici mogli su se okupiti u mnogo manji broj stanparskih jezika. Okupljaju se srodni vernakulari cemu je najvise pridonio kapitalizam koji je u sklopu granica koje namece gramatika stvorio mehanicki i

nepreducirane stamparske jezike koji su se mogli siriti trzistem. 2tamparski kapitalizam  je ucvrstio jezik sto je vremenom pridonjelo stvaranju predodzbe o drevnosti koja je bitnija subjektivnom poimanju nacije. 2tam.pana knjiga je imala stalan oblik koji se mogao bezbroj puta umnozavati.

K)EOLSKA K*L*)A  mjesavina romanskih, holandskog ili engleskog jezika sa crnjackim, indijanskim i drugim jezicima, odnosno sa jezicima starosjedilaca. 1reolci su potomci evropskih doseljenika rodjeni u bivsim +rancuskim, spanskim, portugalskim, holandskim i drugim kolonijama $merike, $+rike i $zije. jedno objasnjenje! Ponajprije govorimo li o "razilu, 2$D7u ili bivsim spanjolskim kolonijama, jezik nije element po kojem bi se one razlikovale od svojih imperijalnih kolonija. 2ve su to bile ukljucujuci i 2$D 1reolske drzave: stvorili su ih i vodili ljudi koji su govorili istim jezikom i koji su bili istog porijekla, kao i on koji su se borili.Pojava nacionalizma u posve modernom smislu povezana je sa politickim krsenjem nizih klasa. 1reolske zajednice se rano razvile predodzbu o svom bivanju nacijom, mnogo ranije od veceg dijela 3urope, zato sto su takve kolonijalne provincije, koje su najcesce imale brojno potlaceno stanovnistvo , stvorili 1reole koji svjesno proglasavaju to stanovnistvo svojim sunarodnjacima, a 2panjolusku sa kojom su bili toliko povezani proglasavaju neprijateljem i tudjincima. #edan od kljucnih cinilaca koji je potakao zelju za nezavisnoscu od 5adrida, u slucaju Venecuele, 5eksika, Perua bio je strah od politicke mobilizacije 8nizih klasa9 tj. Od ustanka *ndijanaca i robova. 1ada je &;'. 5adrid donio novi humani zakono ropstvu, koji je odredjivao prava i nuznosti robovlasnika i robova, 1reoli odbijaju drzavno uplitanje, navodeci da su robovi zeljni za slobodom , te da su neopshodni za privredu zemlje.

")I&CI"I O#&OSA JEZIKA I &ACIJA * S)E#&JOISOC&OJ E*)O"I 6aspad srpsko hrvatskog jezika na hrvatski srpski i bosanski a mozda i na crnogorski doslo je kako kaze reenberg zahvaljujuci jezickom inzinjeringu koji je u regiji bio prisutan i prije raspada #ugoslavije.5edju ovim drzavama najstabilnija je
da govori hrvatskim jezikom sto znaci da je u toj drzavi doslo do najvece homogenizacije. ovoreci o knjizi 8#ezik i identitet na "alkanu9 2usan =ood>ard je istakla dvije netacne pretpostavke da je  jezik osnova etickog identiteta te da je zajednicki jezik srpsko7hrvatski bio nametnut njegovim govornicima.
"OJA( %OSA&SKOG JEZIKA Postoje odredjene nedoumice u de+. Pojma bos.jez.,  jer postoje odredjeni sporovi o tome da li je naziv bosanski jezik ili bosnjacki. ) ovoj polemici politicari polaze od naucno utemeljene tvrdnje da gotovo svi jezici u svijetu nose teritorijalno obiljezje. #ezik bosnjaka se u srpskom jezickom standardu naziva bosnjacki a ne bosanski, sto znaci s  jedna strane diskriminaciju, a s druge strane ogranicavanje jezika jednog naroda. Ovdje postoje dva resenja problema: prvi se odnosi na prihvatanje naziva bosnjacki, cim bi se zadovoljili lingvisticki kriteriji. Naziv  jezika bio bi izveden iz imena naroda kome pripada, cime bi se uklonili svi moguci nesporazumi. Dok je drugo resenje da
sami u svim knjigama koje se ticu standardizacije: pravopisu, gramatici, rjecniku jer se u pravopisu i gramatici za potvrde odredjenih pravila koriste citati iz tekstova nasih pisaca, a u rjecnike se uvrstava u okviru srpskohrvatskog jezika proskribiraba leksika orijentalnog porijekla.

)I O%LIKA I#EJE J*GOSLO'E&S'A -)I (E#IJA SOCIJALIZACIJE I#EJE J*G!. *deja o #ugoslavenskoj naciji prvi put se  javila A@7tih, i B@7tih godina &' vijeka, unutar malih grupa intelektualaca . 4@7tih godina 0@ st. vecina jugoslovenskih drzavljanja posjedovala je neki oblik  jugoslovenskog identiteta. Nacija i drzava nisu ista stvar. 2voju pripadnost nekoj naciji odnosno zajednici, njeni clanovi ne odredjuju prema nekim stvarnim mjerilima raspoznavanja, kao sto su zajednicki jezik, historija ili kulturno nasljedje, vec prema tome sto misle da joj pripadaju. Nacionalni identitet buduci da je nesto sto se stvara, nije prirodna pojava, uvijek moze biti predmet otimanja. 2vaka postojeca nacija ima za pripadnike ljude koji imaju medjusobno dosta slicnosti a i razlika, a slicnosti proglase vaznim. ajednicki jezik, zajednicka tradicija i nacini zivota jesu materijal koji je najlakse iskoristiti za stvaranje nacije. Nacionalnost je kulturni proizvod.

")I&CI"I JEZICKE "OLIIKE * %I/ ")OSLOG SOLJECA ILI K&JIZE'&OG  JEZIKA 0 "OLIIKE %i/ 1231+1234+ &'&.god. jezik u "i< se zavo srpskohrvatski, a u 2rbiji srpski,a u
 #ezik je drustvena pojava i sredstvo medjuljudske komunikacije i kao instrument kulture i civilizacije odredjene drustvene zajdenice. Politika je djelatnost kojoj je svrha uredjivanje drustva u cjelini, skup stavova, metoda i postupak pomocu kojih se ostvarije ideja o opstoj organizaciji drustva.Politika je nezaobilazan drustveni +aktor. Ona po svom karakteru moze biti progresivna, regresivna, javna, tajna, pa i uspjesna ili nuspjesna, tako da u +unkcionisanju raznih oblika u drustvu moze biti konstruktivni ali i neskonstruktivni +aktor.

SA'A)A&JE SISE(A "IS(A 6azvijenost +onoloske teorije u prvoj polovini proslog vijeka kao i sasvim skorijasnjih godina, i novije lingvisticko interesovanje za teorije sistema i za odnose izmedju tih sistema i govornog jezika , vec dugo su bili poticajni lingvisticki prilozi naporima, u svijetskim okvirima stvaranju sistema pisma za narode bez pisma. 2ama razvijenost pro+esionalnih vjestina lingviste u utvrdjenju ili opisu koda samo je intenzi-cirala traumu razdvajanja kada je postalo jasno da je nuzno ici izvan koda i suociti se sa realnim svijetom. Potpuno je  jasno da su novi al+abeti postali manje cisto +onemski i da u sebi nose vise sklonosti ka upotrebi razloga na svom putu do prihvacenosti. 6ad na stvaranju pisama sve vise pokazuje da postoji svijest o cinjenici da takvo ne prihvatanje samo do neznatnog stepena odredjuju dvosmislenosti, nedosljednosti.

*SA'&E "OZICIJE JEZIKA * %I/ O# 1221+#O #A&AS 2vijet je jezicka tvorevina, granice jezika su granice svijeta, i nista u svijetu ne nema sto nije jezicko. ) "i< postoje tri naroda,tri jezika,tri jezicke norme, tri razlicita naziva jezika.&''&.g. "osnjaci su imenovali svoj jezik kao bosanski. ) "i< tokom rata sve vrijeme se ucio bosanski jezik. Cinjenica o izboru jezika mora se postovati. ) lingvistickom i strukturalnom smislu, radi se o jednom  jeziku srp.hrva.bos.! ali ni i o jedinstvanom  jeziku.&''&. javlja se muslimanska, srpaska i hrvatska knjizevnost, dans u simbolickom smislu imamo tri razlicita jezika, s tri razlicita imena.Taj lingvisticki jezik ima tri razlicite norme i danas je etnicko jednak

politickom. 3tnicko pitanje je centralno pitanje koje jos uvijek nije rijeseno. *zvoriste kategorije bosansktva7 bosnicitet je jezik, odnosno tradicija. Princip di+erencije nije religija nego jezik. ) samom jeziku sve je stvar dogovora , stvar konvencije. a jednu vlast od sustinske je vaznosti ustavna pozicija jezika. 2luzbeni zvanicni jezik je uvijek jezik vlasti. #ezik se moze razlicito posmatrati i proucavati. 5ogu se navesti tri razlicita ili ipak medjusobno isprepletena i suprostavljena stajalista : kao lingvisticko pitanje, kao politicki problem i kao ustavna ili pravna kategorija.ono sto nas ovdje iskljucivo zanima je treca ustavna kategorija. 2 odlukom o upotrebi jezika pojedinih naroda pa cak i upotrebi jezika nacionalnih manjina , u ustavu i zakonu unose se nazivi tih jezika. Na taj nacin neziv  jezika postaje ustavna kategorija. )tvrdjenje imena jezika nije primarno ustavnopravna matrija vec tu odluku donose lingvisti ali moze biti i rezultat dogovora politicara. Tako je i sa ustavom 6"i< gdje su u upotrebi tri jezika konstitutivnih naroda : bosanski, hrvatski i srpski. ) upotrebi su dva pisma: latinica i cirilica. Postojala je dilema o odabiru naziva izmedju bsanskog i bosnjackog jezika, te je odluceno da se bosanski upotrebljava za  jezik, a bosnjacki za naciju.

&OA( CA*SKI 0 GE&E)AI'&A G)A(AIKA Causki je poznat po teoriji urodjene univerzalne gramatike. Tvrdi da su covjeku urodjeni obrasci gramatike koji nisu obrasci samo za jedan odredjeni jezik, vec su obrasci gramatike za sve ljudske jezike.  #ezicka sposobnost je genetski uvijetna. Posjedovanje jezika je svojstvo vrste homosapiens i ona je zajednicka svim pripadnicima nase vrste. 2licna sposobnost se ne moze pronaci medju ostalim zivotinjskim vrstama.Dakle, jezicka sposobnost je ono sto covjeka razlikuje od zivotinje. enerativna gramatika je ona gramatika koja ima zadatak da generise, tj. 3ksplicitnijim uputama proizvodi recenice nekog jezika.) svom drugom vidu ge.gr. je nesto znatno vise od same tehnike za proizvodnju i povezivanje iskaza u pojedinim jezicima. Ona predstavlja jednu razradjenu opcu teoriju jezicke strukture. Noam Causki je zapravo slavu dozivio kao tvorac lingvisticke teorije koja se naziva trans+ormaciono7generativnom gramatikom. a njega je centralni cilj lingvistike konstituisanje jedne deduktivne teorije o strukturi ljudskog jezika, koja bi bila dovoljno opca da obuhvati sve poznate  jezike.