TEHNIČKO UČILIŠTE VINKOVCI PODRUŽNICA I VUKOVAR USTANOVA ZA OBRAZOVANJE ODRASLIH
ZAVRŠNI RAD CESTOVNA VOZILA ZA PRIJEVOZ PUTNIKA
Učenik: Radoslav Mirković dipl.ing. Zanimanje:
Mentor: Antun Papić,
U Vukovaru, 24.10.2011
Sadržaj
1.UVOD.................................................................................................3 2.Povijest cestovnog prijevoza..............................................................4 2.1. Razvoj cestovnog prometa u Hrvatskoj................................6 3. Cestovni prijevoz...............................................................................6 4. Cestovna vozila za prijevoz putnika..................................................7 4.1. Travois..................................................................................7 4.2. Kočija....................................................................................8 4.3. Rikša...................................................................................10 4.4. Bicikl....................................................................................11 4.5. Mopedi................................................................................15 4.6. Skuteri.................................................................................16 4.7. Motocikli..............................................................................17 4.8. Automobili...........................................................................18 4.9. Taksi...................................................................................20 4.10. Kombi................................................................................21 4.11. Minibus..............................................................................21 4.12. Autobus.............................................................................22 4.12.1. Jedno-etažni autobus (single-decker).................22 4.12.2. Autobusi na kat (double-decker).................. (double-decker)..........................23 ........23 4.12.3. Zglobni autobus....................................................23
U Vukovaru, 24.10.2011
Sadržaj
1.UVOD.................................................................................................3 2.Povijest cestovnog prijevoza..............................................................4 2.1. Razvoj cestovnog prometa u Hrvatskoj................................6 3. Cestovni prijevoz...............................................................................6 4. Cestovna vozila za prijevoz putnika..................................................7 4.1. Travois..................................................................................7 4.2. Kočija....................................................................................8 4.3. Rikša...................................................................................10 4.4. Bicikl....................................................................................11 4.5. Mopedi................................................................................15 4.6. Skuteri.................................................................................16 4.7. Motocikli..............................................................................17 4.8. Automobili...........................................................................18 4.9. Taksi...................................................................................20 4.10. Kombi................................................................................21 4.11. Minibus..............................................................................21 4.12. Autobus.............................................................................22 4.12.1. Jedno-etažni autobus (single-decker).................22 4.12.2. Autobusi na kat (double-decker).................. (double-decker)..........................23 ........23 4.12.3. Zglobni autobus....................................................23
4.12.4. Trolejbus...............................................................24 4.13. Tramvaj.............................................................................25 4.13.1. Hrvatska i tramvaji................................................26 5. Zaključak.........................................................................................27 Literatura.............................................................................................28
1. UVOD Od početka svijeta čovjek ima potrebu da se kreće, istražuje i upoznaje nove krajeve i ljude. Čovjek je stalno u pokretu. Ponekad je putovanje uvjetovano poslom kojim se čovjek bavi, a ponekad razonodom i odmorom. Od pradavnih vremena ljudi putuju. U početku koristila se životinjska snaga za transport. Većinom su korišteni konji ili magarci zbog svoje izdržljivosti i snage. Otuda će kasnije i ostati stari naziv za snagu motora, konjska snaga. Životinjska snaga iskorištavat će se sve do pojave parnog stroja. Do pojave parnog stroja veći broj ljudi mogao je putovati jedino konjskim zapregama ili kočijama. Industrijska revolucija donosi parobrode i lokomotive, napravljen je i prvi bicikl sa pedalama. Razvoj ne staje sa industrijskom revolucijom. Ubrzo se javlja i Nicolaus August Otto sa motorom sa unutarnjim izgaranjem. To jednom zauvijek mijenja svijet. Njegov motor se sa manjim izmjenama se nalazi i u današnjim automobilima. Razvoj nije stao niti danas, danas se pokušavaju napraviti vozila koja troše i zagađuju manje, pokušavaju se pronaći nova i čistija goriva kao i obnovljivi izvori energije. Predmet ovog rada je dati pregled i opis vozila kojima se vrši transport ljudi, putnika. Preko mopeda i motocikala sa kojim se prevoze najviše dvije osobe do vozila koja prevoze 50 i više ljudi odjednom, kao što su autobusi. Dati će se povijesni razvoj, od prvog modela do onoga kojeg danas možemo vidjeti na našim cestama. Rad sadrži slike vozila i neke zanimljive statističke podatke. Ovaj završni rad će kroz par poglavlja i podpoglavlja objasniti povijest i osnovna cestovna vozila za prijevoz putnika. Poglavlje 2 sadrži povijesni pregled nastanka cesta i razloge njihovih nastanaka u svijetu i Hrvatskoj, poglavlje 3 daje osnovnu definiciju cestovnog prometa, poglavlje 4 daje pregled svih cestovnih vozila koja su služila ili služe za prijevoz putnika i poglavlje 5 je zaključak.
2. Povijest cestovnog prijevoza 4
Pojava cestovnih vozila bila je uvjetovana pojavom cesta, oni su u uzročnoposljedičnoj vezi. Kvalitetnije i pouzdanije ceste uzrokovat će revoluciju u prijevozu pa je stoga potrebno opisati povijest nastanka cesta. Prve kamene ceste izrađene su u Mezopotamiji i civilizaciji Inda [1]. Perzijanci su izgradili mrežu cesta preko svog carstva nazvan Kraljevske ceste koje prikazuje slika 1. Bila je to antička prometnica koju je u 5. stoljeću pne. renovirao i organizirao perzijskii vladar Darije I. Veliki iz iranske dinastije Ahemenida [2]. Darije ju je dao izgraditi da olakša komunikaciju diljem golemog Perzijskog Carstva, a cesta se protezala od perzijskog grada Suze do lidijskog Sarda. Udaljenost među dvaju gradovima bila je 2.700 km, a glasnici na konjima prelazili su taj put za samo sedam dana. Usporedbe radi, za isto putovanje pješice bilo je potrebno 90 dana, odnosno tri mjeseca. Gradnja tako dugačke i sofisticirane ceste kroz maloazijske planine, asirske pustinje, babilonske močvare i neprohodna područja zapadnog Irana predstavljala je vrhunac antičkog graditeljskog umijeća.
Sl.1. Kraljevska cesta
5
Pojavom Rimskog carstva bilo je potrebno vojski omogućiti brzo putovanje iz jednog područja u drugo. Ceste koje su tada postojale bile su blatnjave što je uvelike pridonijelo kašnjenju velikih masa vojnika. Da bi riješili taj problem, Rimljani su izgradili velike ceste. Rimske ceste su pravljene sa kamenom koji je osiguravao otjecanje vode cestu kako bi površina ostala suha i bez blata [3]. Slika 2 prikazuje izgled jedne rimske ceste.
Sl.2 Rimska kamena cesta Islamski kalifat je u Bagdadu asfaltirao ceste korištenjem katrana što će kasnije doprinijeti razvoju modernih autocesta. Tijekom industrijske revolucije zbog povećanje trgovine koji je došao sa njom, kvalitetne ceste su dobivale sve veću važnost. Kiša i prljavština tadašnjih cesta stvorile bi blato koje bi zaustavilo trgovinu sve do pojave sušnijih dana. John Loudon McAdam (1756-1836) dizajnirao je prve moderne autoceste. Razvio je jeftino asfaltiranje od materijala tla i kamenog agregata poznatog kao makadam. Gradnja ceste odvijala se na razini višoj od okolnog tla što bi 6
omogućilo odvod vode sa površine. U isto vrijeme Thomas Telford ostvario je značajan napredak u inženjerstvu novih cesta i izgradnji mostova. Različiti sustavi razvijani su tijekom stoljeća kako bi se smanjilo oštećenje površine i prašine u gradovima. Makadamske ceste sa katranom bile su u primjeni sve do 19. stoljeća u gradovima poput Pariza. U ranom 20. stoljeću asfalt i beton utirat će nove putove i povezivati gradove i zemlje.
2.1. Razvoj cestovnog prometa u Hrvatskoj Prve poznate ceste na teritoriju Hrvatske datiraju iz rimskog perioda [4]. Dolaskom Slavena, stare rimske ceste gotovo potpuno propadaju. Tek od 12. stoljeća počinju se spominjati prvi srednjevijekovni putevi, kao npr. stari karavanski put Dubrovnik-Gacko-Foča-Sjenica-Trgovište. Dolaskom Turaka u naše krajeve dio ovih puteva je zamro. Održali su se samo oni, i izgradili novi, koji su odgovarali novoj vlasti. Centralna točka iz koje su kretali i u kojoj su završavali putevi Otomanske imperije bio je Carigrad, pa su gotovo svi poznati putevi u tursko doba kod nas imali karakterističan
smjer
kretanja
od
sjeverozapada
premo
jugoistoku.
Putevi u novom vijeku bili su u stvari tek prve prave prethodnice današnjih suvremenih cesta kod nas. Prve modernije ceste izgrađene su u toku 18. i 19. stoljeća, najprije u našim sjeverozapadnim krajevima, zbog narasle potrebe povezivanja unutrašnjosti s primorjem, odnosno lukama. U Hrvatskoj se pretečom modernih cestovnih komunikacija smatra cesta između Karlovca i Bakra koja je sagrađena 1726. god. To je Karolinška cesta. Već 1779. godine izgrađena je cesta od Karlovca za Senj - Jozefinska cesta, a 1811. god. sagrađena je Lujzijanska cesta, najljepša cesta Europe u to vrijeme. U vremenu kratke francuske vladavine primorskom i gorskom Hrvatskom od 1803.-1813. god. sagrađena je Napoleonova i Marmontova
cesta
Zadar-Knin-Sinj-Vrgorac-Metković-Dubrovnik.
Između
dva
svjetska rata sagrađeno je na teritoriju Hrvatske 372 km cesta sa suvremenim kolovozom, uglavnom oko naših većih gradova. Početkom 21. stoljeća izgradnja autocest u Hrvatskoj doživljava procvat.
7
3. Što je to cestovni prijevoz? Cestovni prijevoz podrazumijeva transport ljudi i roba na cestama. Prve metode cestovnog prijevoza odvijale su se uz pomoć konja, goveda ili čak ljudi koji su nosili robe putujući prljavim i lošim putovima. Porastom trgovine ceste su proširivane i održavane kako bi zadovoljile zahtjeve trgovine.
4. Cestovna vozila za prijevoz putnika 4.1. Travois Za transport su se u početku koristile tzv. "travoisi", zaprege bez kotača kao na slici 1. Konstrukcija travoisa je bila krajnje jednostavna. Sastojala se platforme od drveta ili mreže koja je bila postavljena na dvije duge motke koje se od vrha prema dnu razmicale [5].
Sl. 1. Indijanski travois Pri vrhu je bio ram koji su vukli ljudi, ali najčešće su to bili konji, a ponekad i psi. Ovaj primjer transporta pojavio se kod indijanaca sjeverne Amerike. Često se mogao vidjeti 8
u western filmovima gdje bi kauboj na travoisu vukao svog povrijeđenog prijatelja. Iako se smatra primitivnijim od kotača na temelju oblika prijevoza, travois je bio u prednosti s obzirom na područje gdje se koristio, a to nisu prometnice već šume, meta tla ili snijeg. Na tim podlogama kotač bio pokazao svoje nedostatke. Izviđački kampovima podučavaju izrada ovakvog vozila koje bi se koristilo za prijevoz bolesnika ili ranjenika.
4.2. Kočija Kočija je prvo vozilo sa kotačima namijenjeno prijevozu ljudi koje su vukli konji. Može biti lagana, brza i okretna ili velika, teška i udobna [6]. Većinom imaju amortizere izvedene sa spiralnim ili lisnatim oprugama. Mogu imati dva ili četiri kotača. Verzije sa dva kotača imale su poseban način vezanja rude za konja kako bi održale ravnotežu. U Keltskim grobnicama pronađene su pretače kočija. Rimljani su također u svojim pohodima koristili kočije, većinom su ih na raspolaganju imali vojskovođe. Kočije sa četiri kotača mogu se naći u prapovijesnoj Europi, a njihov oblik iz iskopa sugerira da se osnovne konstrukcije kotača i podvozja koristio sve do pojave automobila. Kočije su bile veoma popularan prijevoz u srednjem vijeku kada su ih koristili plemići, aristokracija (naročito žene), te su često bile bogato ukrašene i pozlaćene kao na slici 3.
Sl. 3 Kraljevska kočija
9
Imale su 4 kotača, a vukli su ih dva do četiri konja. Broj konja ovisio je o težini same kočije, koja je opet ovisila o ukrašenosti kočije. Drvo i željezno bili su primarni materijali za izradu kočije. Obične kočije su imale pokrov od kože. Sve više se javljala potreba za prijevoznim sredstvom koje može prevesti veći broj ljudi. Ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin volio je brzo putovati, te je za vrijeme njegove vladavine razvijen brzi put između Budimpešte i Beča. Na tom put kretalo se sasvim novo vozilo, Mađarska kola. Mađarska kola mogla su primiti osam ljudi, bila su lagana, a za vuču je bio potreban samo jedan konj. Koncept ovog vozila brzo se proširio Europom. Sve do 18. stoljeća koncept se nije mijenjao. Tada je Erasmus Darwin, mladi engleski liječnik, uvio problem malih prednjih kotača zbog koji se osjetila svaka neravnina ceste. Uz to mali kotači značili su i veću mogućnost prevrtanja. Promjena rotirajuće prednje osovine iz pravokutnog u trokutasti oblik doprinijela je boljoj upravljivosti jer kotač na unutarnjoj strani zavoja zakrene nego onaj sa vanjske strane. Darwin je imao ideju, ali je nažalost sve zasluge pokupio Ackerman i patentirao kao Ackermanovo upravljanje. Princip Ackermanovog upravljanja prikazan je na slici 4.
Sl.4 Ackermanovo upravljanje Kočije više nisu u upotrebi kao cestovno vozilo za prijevoz putnika. Koriste se isključivo u turističkim obilascima grada ili se iznajmljuju za svečane prigode kao što su vjenčanja. Bitno je spomenuti da su kočije dale temelje za izradu prvih automobila. 10
4.3. Rikša Dok su u Europi za prijevoz putnika korištene kočije na dalekom istoku su postojale rikše. Rikše su vozila na ljudski pogon pri čemu čovjek za sobom vuče kočiju nalik na košaru koja se nalazi na dva kotača [7] kao na slici 5. Rikše su lagane jer su izrađene većinom od bambusa koji je lagan ali čvrst materijal. Zadnjih godina rikše su zabranjene u nekim zemljama zbog brige o rikša radnicima. Rikše vučene ljudskom snagom zamijenjene su biciklističkim rikšama ili čak onima na motorni pogon. Rikše na motorni najviše se koriste u Indiji.
Sl.5 Rikša vučena čovjekom Povijesno rikše su prvi puta viđene u Japanu 1868. godine. Bile su veoma popularne zbog svoje brzine, ali nažalost i cijene rada čovjeka koja je bila jeftinija od one konjske.
4.4. Bicikl 11
Bicikl je vozilo na ljudsku snagu, sastoji se od dva kotača na ramu te se pokreće pedalama. Pojavili su se u 19. stoljeću i trenutno je u svijet oko milijarda što je dvostruko više nego automobila. Koriste se za rekreaciju, dječiju igru, fitnes, vojne i policijske svrhe, dostavljačke službe i utrke. Osnovni izgled bicikla nije se mnogo mijenjao od modela sa lancem koji je nastao oko 1885. godine. Naravno, mnogii detalji su usavršeni jer sada postoje moderni materijali i dizajn pomoću računala. Sve je to omogućilo izradu bicikala za razne svrhe [8]. Izum bicikla je imao ogroman utjecaj na društvo, kulturu i industriju. Nekoliko komponenti koje su na kraju odigrale ključu ulogu u razvoju automobilske industrije izvorno je izmišljeno za bicikl, uključujući kuglične ležajeve, gume sa zračnicama, prijenos sa lancem i lančanicima i kotače sa žbicama. Draisienne, Lauftmaschine ili kicoš konj sa slike šest je preteča bicikla sa dva kotača kojeg je izumio njemački barun Karl von Drais. Javnost je upoznala ovo vozilo 1817. godine u Mannheimu, a 1818. u Parizu. Vozač je jahao drveni okvir dok bi se nogama odguravao od površine, a rukama upravljao kretanjem vozila.
Sl. 6 Muzejski primjerak Draisenne
12
Pedale na biciklu pojavljuju se 1860tih godina kada su francuzi Pierre Michaux i Pierre Lammement izradili velociped kao sa slike 7 što na latinskom znači brza noga. Bio je to bicikl sa velikm prednjim kotačem na kojem su se nalazi i pedale za pogon iza kojeg je slijedio mali kotač. Sjedalo je bilo visoko postavljeno i bilo je teško popeti se i krenuti na takvom biciklu. Skretanje je bilo otežano jer se okretanjem volana okretao kotač sa pedalama što je doprinosilo nestabilnosti. Drvo i željezo su bili osnovni materijali za izradu, tako da su ovi bicikli bili poprilično teški.
Sl. 7 Popularni Velociped Zatim su uslijedile promjene: manji prednji kotač, postavljanje sjedala niže i dalje od volana, ali je i dalje ostao problem pedala na prednjem kotaču. J.H. Lawson i Shergold su riješili ovaj problem sa lančanim prijenosom na zadnji kotač. Modeli ovih bicikala su nazvani sigurnim biciklima. Imali su niže sjedište i bolju raspodjelu težine. 1890te su godine zlatnog doba bicikala. Tada škot John Boyd Dunlop upoznaje svijet sa gumom, koja će uskoro postati univerzalna. Uslijedit će i izumi slobodnog hoda 13
zadnjeg kotača tako da vozač može da drži noge na pedala, a da se one ne okreću dok ide nizbrdo ili odmara. Bicikli i konjske zaprege bili su dva stupa privatnog prijevoza neposredno prije automobila, a izrada glatkih cesta u kasnom 19. stoljeću je posljedica velikog korištenja ovih prijevoznih sredstava. Danas uporaba bicikala opet jača no ovaj put ne zbog nekakvog napretka u proizvodnji već cijene goriva koja je svakog dana veća, očuvanja okoliša i zdravlja. Najčešći bicikli koji se mogu vidjeti na cestama su brdsko-planinski bicikli zbog svoje konstrukcije koja je prilagođena svim terenima. Slika 8 prikazuje izgled brdsko planinskog bicikla.
Sl. 8 Brdsko-planinski bicikli (engl. mountain bike) Ovakav tip bicikla karakterističan je po svojima širokim gumama na 26" kotačima, prijenos sa brzinama čiji broj varira od 18 do 27 brzina, prednji amortizer, sjedalo u visini volana i ram izrađen od aluminija.
14
Bicikl je unio promjene u svijetu, principi sa njega korišteni su i već ranije spomenutim rikšama. Danas postoje rikše sa tri kotača, jedan naprijed za upravljanje i zadnja sva na kojima se nalazi prostor za putnike. Biciklističke rikše su veoma popularno prijevozno sredstvo u južnoj, jugoistočnoj i istočnoj aziji. Tamo su u službi gradskih taksija. Slika 9 prikazuje biciklističku rikšu iz Shenyanga iz Kine.
Sl. 9 Biciklistička rikša
15
4.5. Mopedi Ubrzo nakon izuma Ottovog motora sa unutarnjim izgaranjem javila se i ideja da se isti ugradi na bicikl. Rezultat ove ideje je nastanak mopeda. Otuda i naziv moped MOtor PEDal. Danas je ostao samo taj naziv, pedale su nestale tijekom razvoja.
Sl. 10 Originalni moped Današnji mopedi su izgledom i karakteristikama odmakli od bicikla i sličniji su motociklima. U većini zemalja dobna granica za upravljanje mopedima je niža od one za motocikle. Mopedi su ograničeni na brzinu od 50km/h i obujam motora koji maksimalno može iznositi 49ccm [9]. Mopedi su ekonomična vozila jer troše u prosjeku 2.4L na 100 kilometara. Slika 10 prikazuje originalni moped, tj. bicikl sa motorom dok slika 11 prikazuje moderniji Puchov moped koji se mogao vidjeti i na našim cestama te koji izgledom jako podsjeća na Tomos modele.
Sl. 11 Puch moped 16
4.6. Skuteri Skuter je motocikl drugačijim okvirom od mopeda, vozač prilikom sjedanja ne mora opkoračiti ram vozila već sjeda kao na stolicu. Prvi skuteri pojavljuju se kada i prvi mopedi, između 1910-1915. godine. Razvoj skutera je intenzivan u periodu između dva svjetska rata i to u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama [10]. Globalnu popularnost skutera datira iz vremena nakon Drugog svjetskog rata pojavom Vespe. Njen izgled i danas plijeni pozornost, a može se vidjeti na slici 12. Skuteri su tada vrlo popularni zbog svoje jednostavnosti, malih troškova održavanja i motora čiji se obujam kreće od 50 do 250ccm. Zadnjih godina prisutni su i maxi skuteri, njihov obujam motora kreće se od 250 do 800ccm. Niska cijena nabave i rada, lak parking, dobna granica vozačke dozvole i ogiguranje vozila čine ovo vozilo vrlo popularnim i raširenim. Zemlja poznata po skuterima je Italija iz čijih tvornica su izašle tisuće Vespi. Najzastupljeniji proizvođači skutera su: Piaggio, Aprilia, Honda, Kymco, Vespa, Yamaha i naravno Tomos.
Sl. 12 Model Vespe iz 1957. godine 17
4.7. Motocikli Motocikl je motorno vozilo na dva kotača. Motocikli znatno variraju ovisno o zadatku za koji su dizajnirani, postoje tako motori za duga putovanja, krstarenje, sportski i trkaći ili off-road motocikli. Motocikli su jedni o najupečatljivijih pristupačnih oblika motornog prijevoza u mnogima dijelovima svijeta, a za većinu svjetske populacije, oni su ujedno i najčešći tip motornog vozila. Postoji oko 200 milijuna motocikala uključujući i mopede, skutere i ostala vozila na dva ili kotača) u uporabi diljem svijeta, što je oko 33 motocikla na 1000 ljudi [11]. Većina ovih motocikala, 58%, se nalazi u zemljama Azije koje su u razvoju. Kina je 2006. godine imala 54 milijuna motocikala u uporabi i godišnju proizvodnju od 22 milijuna jedinica, Indija je 2002. godine s oko 37 milijuna dom dvokotača na svijetu. Kina je iza nje sa 34 milijuna. Prvi motocikl sa motorom na unutarnje izgaranje bio je Petroleum Reitwagen (slika 13) kojeg su dizajnirali njemački izumitelji Gottlieb Daimler i Wilhelm Maybach 1885. godine. Ovo vozilo nije nimalo sličilo tadašnjim biciklima niti je koristilo do tada poznate principe biciklističke i motociklističke dinamike. Os volana je bila pod kutem od nula stupnjeva, a vilica se nije mogla micati. Reitwagen se oslanjao na pomoćne kotače kako bi se na njemu održala ravnoteža. Nastao je kao nusproizvod testiranja novog motora. Mnogi autori koji isključuju parni, disel i električni pogon smatraju ovo prvim motociklom.
Sl. 13 Replika Reitwagena 18
Do prvog svjetskog rada najveći proizvođač motocikala je Indian s 20 000 jedinica godišnje, zatim tu titulu preuzima Harley-Davidson, kasnih 1920tih i ranih 30tih ta titula pripada DKW-u a nakon drugog svjetskog rata najveću proizvodnju ima BSA grupa. Danas, u industrija motocikala prevladava dominacija Japanskih proizvođača kao: Honda, Kawasaki, Suzuki i Yamaha iako Harley-Davidson i BMW drže konstantan dio tržišta.
4.8. Automobil Automobil je motorno vozilo koje služi za prijevoz putnika. Mnoge definicije govore da su automobili vozila koja se primarno koriste na cestama, mogu imati od jednog do osam sjedišta za putnike, većinom imaju četiri kotača, a izgrađeni su prvenstveno za prijevoz ljudi, a ne roba [12]. Na svijetu trenutno postoji oko 600 milijuna osobnih automobila, što je jedan automobil na 11 ljudi i što predstavlja potrošnju od preko milijardu kubičnih metara goriva. Ovi brojevi se povećavaju iz dana u dan, pogotovo u zemljama u razvoju kao što su Kina i Indija. Bilo je pokušaja izgradnje automobila na parni pogon no to su bila teška i spora vozila sa malom autonomijom. Značajan korak u autoindustriji donosi njemački izumitelj Karl Benz. On je 1885. godine napravio automobil sa četverotaktnim motorom na bezin, izgled tog modela može se vidjeti na slici 14.
Sl.14 Benzov prvi automobil 19
Prodaja ovog vozila krenula je 1888. godine. Benz je kasnije konstruirao i patentirao bokser motor. Benz je bio najveća automobilska kompanija u zadnjim godinama 19. stoljeća. Zatim Daimler i Maybach osnivaju DMG. Ove dvije tvrtke će se spojiti zbog ekonomskih poteškoća koje su nastale nakon prvog svjetskog rata te će kasnije nastati jedna od najpoznatijih marki automobila, Mercedes-Benz. Automobili su tada bili skupi i samo pojedinci su ih mogli priuštiti. Revoluciju u proizvodnju automobila unosi Henry Ford sa pokretnom trakom.
Sl.15 Jedan od kasnijih fordovih modela T Pokretnom trakom ubrzan je proces proizvodnje automobila, smanjeni troškovi proizvodnje i cijene gotovog proizvoda. Tada je sklopljen automobil silazio sa trake svakih 15 minuta, a problem je bio sušenje boje. Japanska crna boja najbrže se sušila i zato su većina fordovih prvih modela bili crni. Tadašnji radnik za trakom mogao je sebi priuštiti Ford Model T (slika 15) sa svoje četiri mjesečne plaće. 2010. godine u Hrvatskoj je zabilježen podatak od 1,389.903 automobila koji su prošli tehnički pregled.
20
4.9. Taksi Taksi je vrsta cestovnog vozila koja se unajmljuje zajedno sa vozačem. Može prevesti pojedinca ili grupu putnika. Ono što ga razlikuje od javnog prijevoza je to da taksi služba dolazi po putnika na lokaciju na kojoj se nalazi i vozi ga do mjesta koje putnik odabere [13]. Pariz i London su prvi imali taksi službe koje su prevozile putnike u kočijama sa konjima. Prva taksi servis je započeo Nicolas Sauvage u Parizu 1640. godine sa fijakerima. U istim ovim gradovima je počela i prva upotreba benzinskih taksija, u Parizu 1899., a u Londonu 1903. godine. Taksi službe su profitirale u ranim godinama 20. stoljeća. Najveći izumi u ovoj vrsti prijevoza putnika su taksimetar i dvosmjerna radio komunikacija koja se pojavila u vrijeme drugog svjetskog rata.
Sl.16 Često viđen taksi automobil u New Yorku Vozila koja se koriste za taksi službu su većinom automobili, ali koriste se i vozila kao već spomenute rikše (motorne ili biciklističke), laka kočija ili čak čamci. Harry N. Allen uvozi taksije iz Francuske u New York i boja ih u žuto jer je znao da se žuta boja najbolje vidi u daljini. Primjerak modernog taksi automobila može se vidjeti na slici 16. Zato danas većina taksije nosi upravo ovu boju. 21
4.10. Kombi Kombi je vrst vozila koja se koristi za prijevoz robe ili grupe ljudi. Po kategoriji vozila spada pod automobile. Naziv kombi je skraćenica od kombinirano vozilo. Kombi se uglavnom koristi za prijevoz veće količine manjih robnih artikala [14], poput namirnica ili kućanski aparata, ali i manje količine većih, poput namještaja. Putnički kombi je vozilo namijenjeno prijevozu putnika i sastoji se od jednog sjedala za vozača, a maksimalno može imati dodatnih osam sjedala za putnike. Često viđen model na našim cestama je VW transporter kao na slici 17.
Sl. 17 VW Transporter
4.11. Minibus Minibus je putničko motorno vozilo dizajnirano za prihvat većeg broja putnika od kombija ali opet manjeg broja nego što autobus može primiti. Minibusevi imaju kapacitet do 8 do 30 putničkih mjesta [15]. Minibusevi se koriste za razne namjene. Bilo da je riječ o gradskom ili međugradskom prijevozu, vozila zračnih luka ili kao dio taksi službe. Koriste ga prijevozničke tvrtke, državna tijela, bolnice ili udruženja, turističke agencije, škole i sportski klubovi. Slika 18 prikazuje izgled minibusa.
Sl.18 Minibus 22
4.12. Autobus Autobus je cestovno vozilo primarno dizajnirano za prijevoz putnika. Autobusi mogu imati veliki kapacitet, čak i do 300 mjesta [16]. Najčešći model busa je jedno-etažni bus(engl. single-decker), ali za veći broj putnika su autobusi na kat (engl. doubledacker) ili zglobni autobusi. Proizvodnja autobusa je u globalnom porastu, a izgled autobusa diljem svijeta je ujednačen. Autobusi se koriste u svrhe: javnog prijevoza, dalekih putovanja, školskog prijevoza učenika, sportskih klubova i političkih stranaka i kandidata. Autobusi vučeni konjskom snagom ili parnim pogonom korišteni su od 1820, 1830. godine pojavljuje se autobus na paru, a 1882. pojavljuje se autobus na struju, odnosno trolejbus. Zadnjih godina pojavljuju se hibridni električni autobusi, autobusi sa gorivim ćelijama i oni sa prirodnim plinom ili bio-dizelom.
4.12.1 Jedno-etažni autobus (single-decker) Jedno-etažni autobus je autobus koji imaju jednu palubu ili etažu za primanje putnika [17]. Ovi autobusi imaju uglavnom više od jednih vrata i često su korišteni u gradskom prijevozu putnika te su uglavnom niskopodni te se mogu nagnuti na stranu pri ulasku putnika kako bi ulaz bio olakšan.
Sl. 19 Jedno-razinski gradski autobus
23
4.12.2. Autobusi na kat (double-decker) Autobus na kat je autobus sa dvije palube ili etaže za prijem putnika. Autobusi na kat se često koriste za duga putovanja i rašireni su u svijetu [18]. Njihova primjena u gradovima nije česta pojava, mogu se vidjeti tek u par gradova Europe i Azije. London je prepoznatljiv po upotrebi crvenih autobusa na kat u svom gradskom prijevozu kao na slici 20.
Sl.20 Londonski autobus na kat
4.12.3. Zglobi autobus Zglobni autobus je vozilo koje se koristi u javnom prijevozu. Obično je jedno-etaže konstrukcije, a sastoji se od dva dijela povezana zglobom [19]. Zbog toga je velike dužine i može zaprimiti više putnika od ostalih autobusa. Kod nas takve autobuse ljudi nazivaju harmonikama zbog specifičnog izgleda materijala koji se nalazi na sastavu dva dijela vozila. Ovakav tip autobusa se koristi gotovo isključivo za javne usluge prijevoza. Dužine su oko 18 metara, a neki modeli imaju mogućnost skretanja i kotača zadnje osovine što omogućava manji kut skretanja. Postoji i bi-zglobni autobus sa dvije prikolice i dva zgloba, dužine je oko 25 metara i može zaprimiti oko 200 osoba. Takav autobus je jako rijedak, a njegov izgled vidi se na slici 21.
24
Sl. 21 Zglobni autobus sa dvije prikolice 4.12.4. Trolejbus Trolejbus je električni autobus koji crpi struju iz nadzemne žice koristeći oprugu sa polovima kao na slici 22. Dvije žice su potrebne za zatvoren strujni krug tako da električna mreža za trolejbus mora imati dva električna voda za normalan rad [20]. Problem je u tome što, jedan vod se koristi za dovod električne energije, a drugi za odvod za razliku od tramvaja koji za odvod koristi tračnice po kojima se kreće. Trenutno je oko 315 sustava trolejbus prijevoza u svijetu.
Sl. 22 Trolejbus 25
4.13. Tramvaj Tramvaj je putničko pružno vozilo koje putuje gradskim cestama uz javni prijevoz ili na zasebnim površinama [21]. Iako koje se kreće po pruzi ubraja se u cestovna vozila. Može prometovati u gradskom ili među gradskom prijevozu. Primjer toga je tramvajska pruga koja prometuje u Osijeku, ali ujedno ide i u Višnjevac. Tramvaji su kraći i lakši od običnih vlakova. Tramvaj je vozilo koje se napaja električnom energijom iz žica koje se nalaze u zraku na nosačima koji se zovu pantografi. Međutim postoje verzije koje koriste treću šinu i iz nje crpe električnu energiju. Poneki tramvaji koriste i dizel motor. Takvi tramvaji koriste električnu energiju u gradovima, a pri izlasku iz gradova i putovanju u ruralna područja bez izgrađene infrastrukture koriste dizel motore. Na nekim ulicama se još mogu vidjeti tramvaji koje vuku konji ili magarci. Jedan od gradova sa najrazvijenijom mrežom tramvaja je Beč, slika 22 prikazuje razne verzije tramvaja pred njihovom garažom.
Sl. 22 Bečki tramvaji 26
4.13.1. Hrvatska i tramvaji U Hrvatskoj tramvaj u gradskom prijevozu koriste jedino gradovi Zagreb i Osijek. U prošlosti su ga imali i Dubrovnik i Pula i Rijeka i Opatija i Velika Gorica [22]. U Zagrebu je konjski tramvaj uveden 5. rujna 1891. godine. Imao je vozni park od 10 otvorenih i 6 zatvorenih kola, a do 1910. godine povećao se na ukupno 38 kola. Prvi električni tramvaj pušten je u promet 18. kolovoza 1910. godine. Danas, tramvajska mreža ima ukupnu dužinu od 116 km (širina tramvajskog kolosjeka je 1000 mm). Promet je organiziran u 15 dnevnih i 4 noćne linije. Operater tramvajskog prometa u Zagrebu je područnica Zagrebačkog Holdinga d.o.o. Zagrebački električni tramvaj - ZET , čiji tramvaj se može vidjeti na slici 24. Prema istraživanju njemačkog ADAC-a,
objavljenom u veljači 2010., između 23 europska grada, zagrebački ZET je po kvaliteti bio a zadnjem mjestu. Ocjenjivale su se četiri kategorije: trajanje putovanja/vožnje, presjedanja, informacije o linijama i cijene karata, a jedini "plus" ZET je dobio za cijenu usluge odnosno besplatnu vožnju u užem centru grada te činjenicu da se karta može kupiti preko SMS-a [23].
Sl. 23 Zagrebački električni tramvaj
27
5. Zaključak
U ovom završnom radu dan je pregled svih cestovnih vozila kojima se prijevoze putnici. Bilo da je riječ o individualnim vozilima kao bicikl, moped i motocikl ili vozila javnog i masovnog prijevoza putnika kao što je autobus. Za neka vozila dan je i povijesni razvoj bez kojega ne bi smo imali vozila kakva danas poznajemo. Neke od njih su u prošlosti pokretale životinjska ili ljudska snaga, danas je skoro svako vozilo pokretano nekom vrstom motora sa unutarnjim izgaranjem dok nam budućnost donosi motore na hidrogen i električnu energiju. Prijevoz nekim od ovih vozila je u prošlosti bio lukzus i samo rijetki su si mogli priuštiti automobil. Automobil je danas vozilo bez koje se čovjek osjeća bespomoćno. Automobil pruža slobodu odlaska na bilo koje mjesto u bilo koje vrijeme. Njihova cijena je danas pristupačna, istina rijetko koji radnik u Hrvatskoj može za četiri mjesečne plaće kupiti automobil, ali brojka od 1,4 milijuna vozila govori da na svaku treću osobu dođe jedan automobil. Cijena automobila nije problem, problem postaje cijena goriva koja svakim danom varira i raste. No mnogi veći problemi nisu zaustavili čovjeka da putuje pa tako neće ni cijena goriva, jer kako kaže Publije Ovidije Nazon:
“Si rota defuerit, tu pede carpe viam” – Ako nema kola, a ti
idi pješke.
28
Literatura: [1]
http://en.wikipedia.org/wiki/Road_transport
[2]
http://en.wikipedia.org/wiki/Royal_Road
[3]
http://en.wikipedia.org/wiki/Roman_road
[4]
http://www.prometna-zona.com/cestovni.html
[5]
http://en.wikipedia.org/wiki/Travois
[6]
http://en.wikipedia.org/wiki/Carriage
[7]
http://en.wikipedia.org/wiki/Pulled_rickshaw
[8]
http://en.wikipedia.org/wiki/Bicycle
[9]
http://en.wikipedia.org/wiki/Moped
[10]
http://en.wikipedia.org/wiki/Scooter_%28motorcycle%29
[11]
http://en.wikipedia.org/wiki/Motorcycle
[12]
http://en.wikipedia.org/wiki/Automobile
[13]
http://en.wikipedia.org/wiki/Taxicab
[14]
http://en.wikipedia.org/wiki/Van
[15]
http://en.wikipedia.org/wiki/Minibus
[16]
http://en.wikipedia.org/wiki/Bus
[17]
http://en.wikipedia.org/wiki/Single-decker_bus
[18]
http://en.wikipedia.org/wiki/Double-decker_bus
[19]
http://en.wikipedia.org/wiki/Articulated_bus 29
