Broj 40 • godina VI • listopad 2012.
8 7 3 4 6 4 8 1 N S S I
Besplatni primjerak
Grad nas zove... Nakon što već gotovo šest godina otkrivamo povijesne tajne našega grada, njegove trgove, ulice i značajne institucije, uvodimo vas u nekoliko prekrasnih priča o prošlosti Ilirskoga trga, o najstarijoj građevini Gradeca - Popovom tornju, samostanu klarisa, nastavljamo s kronologijom - od Napoleonskih ratova do prve gospodarske izložbe. Donosimo priče o stotoj obljetnici postavljanja Zdenca života, stodvadesetoj godišnjici Ženskog liceja u Zagrebu, o tome kako je i gdje započela raditi Zagrebačka burza, predstavljamo uglednu poduzetničku obitelj obitelj Arko i još brojne zanimljivosti koje vas mogu potaknuti da otkrijete bogatstvo grada, o kojem samo za vas pišu naši eminentni povjesničari i suradnici. Zato me neizmjerno veseli što je naš časopis opstao. Škole nam pišu da nigdje ne mogu naći tako bogato ilustrirane i vrijedne tekstove o Zagrebu, kao u našem časopisu. o nas posebno veseli jer mladi su izuzetno važan dio našeg društva i zato je bitno u njima razvijati osjećaj pripadnosti gradu kojeg toliko više vole, koliko ga bolje poznaju. Jesen nam donosi još puno lijepih i sunčanih dana koje treba iskoristiti za boravak u parkovima i upoznavanje okolice Zagrebačke županije koju vam u ovom broju počinjemo predstavljati; najprije - Vrbovec. Zagrebačka kulturna jesen obogaćena je brojnim sadržajima, pa je osim palače Gvozdanović, i Dverce otvoreno za koncerte. Grad nas zove svojom ljepotom i različitim događanjima. Program pročitajte, a ja jedva čekam da se sretnemo na nekom od njih! Vaša
Sadržaj 4
10
Zagrebačka kronologija (3):
52 Petrit Çeku i Gitarski trio Elogio
Od Napoleonskih ratova do prve gospodarske izložbe
70
Izložba: Festival Hrvatske u Francuskoj
74
Žene u poduzetništvu:
Povijest grada: Kipni trg - srce
Zagrepčanke u nastavi do 1941.
ilirskog Zagreba
17 Popov toranj - najstarija građevina Gradeca
80 120 godina Ženskog liceja u Zagrebu 82 Vladimir Arko - industrijalac iz Martićeve ulice
22 Opatički samostan reda Svete Klare
86 150 godina tradicije Badela 1862
28 Gradnja i obnova kuće na Ilirskom trgu 5
90 Zagrebačka burza od 1907. do danas
32 Slobodni zidari u Zagrebu (2):
93 Palača zagrebačke Burze
I nobelovci su bili u ložama
40
44
96
Povijest zagrebačkog sporta:
Intervju: Rosa Ferinčević
Zagrebačka biciklistička trkališta: Koturanje na velodromima
100
Kultura: 100 godina Zdenca života
104 Vrbovec - raj za ribiče, lovce, izletnike
Zagrebačka županija (1):
Zeleni prsten oko Zagreba
NAPOMENA:
Časopis "Zagreb moj grad" Ministarstvo znanosti obrazovanja obrazovanja i športa Republike Hrvatske preporučuje kao dopunsku literaturu u nastavi hrvatskoga jezika i književnosti, povijesti, likovne i glazbene umjetnosti i drugih oblika nastave, kao što su projektna nastava ili interdisciplinarni oblici rada u školama. Preporučujee se i školskim knjižnicama. Klasa: 602-01/11-01/0547 Ur. broj: 561-02/01/411 Preporučuj 561-02/01/411 Od 2. ožujka 2011. Želite li na kućnu adresu primati besplatan* primjerak časopisa "Zagreb moj grad", grad", molimo javite se u našu redakciju telefonom ili e-mailom. * Časopis je besplatan, plaća se poštarina.
Sljedeći broj izlazi izlazi u prosincu 2012. 3
Zagreba ka kronologija (3) Od Napoleonskih č
Jelačićev trg, litografija, Julius Hühn, 1860
ratova
Zagrebački trgovac Kristofor Stanković 1833. uložio je glavni zgoditak s lutrije u Beču (30.000 dukata) u gradnju prve kazališne zgrade na Markovu trgu; kazalište je svečano otvoreno 4. listopada 1834. Napisala: Nada Premerl
Foto: MGZ
1800. dugotrajni Napoleonski ratovi opteretili su Zagreb teškim ratnim obvezama; u gradu je zavladala ratna psihoza. 1801., 9. veljače, došlo je u Zagreb 306 rancuskih zarobljenika koji su bili teret gradu. Franjevački samostan postao je bolnica za brojne ranjenike. Na otvorenim kolima svakodnevno su vozili umrle. Pokapaju ih u skupne grobnice, na poljima današnjeg Donjega grada. 1806. utemeljena je u Zagrebu Židovska općina, koja ima 75 članova. Prvi predsjednik općine bio je Jacob Stiegler. 1809. krajevi južno od Save, nadomak Zagrebu, ušli su su u sastav Ilirskih provincija. Zagreb je postao pogranični grad. Strah od neprijateljske vojske još uvijek se osjeća u životu grada. 1810. osnovana manuaktura likera Josipa Weissa na Potoku, u današnjoj kalčićevoj ulici. 1812. ban Ignjat Gyulay na svoj je trošak i uz doprinos građana dao urediti Južnu promenadu izvan gradskih zidina Gradeca, današnje Strossmayerovo šetalište. Zbog uređenja Južne promenade srušena su južna gradska vrata Dverce. 1813. tiskana je u Zagrebu, u tiskari Ferencza Rudola, Nova skup szlosena zagrebechka szokachka kniga, zbirka kuli4
narskih recepata koju je s njemačkog preveo Ivan Birling, zagrebački kanonik. 1817. Peter Hailler preuzeo je službu "otpremnika poštanskih kola" u Zagrebu, iste godine dao je izraditi "Plan der K. Freystadt Agram in Kroatien" (Plan slobodnog kraljevskog grada Zagreba) s imenima važnijih zgrada i ulica.
Zagreb s podgrađem, s majstorskog lista, oko 1815.
izložbe
do prve gospodarske 1818., 27. lipnja, svečano su dočekani car Franjo I. i carica Karolina. Carski par odsjeo je u svratištu "Kod rimskog cara” na Jelačićevu trgu. Za tu priliku grad je bio svečano okićen i osvijetljen tisućama svijeća i baklji, razmještenih po prozorima i portalima zgrada. Projekt arhitektonske dekoracije s trijumalnim vratima i drugim tada modernim klasicističkim repertoarom izradio je arhitekt Bartol Felbinger. Biskup Vrhovac priredio je u biskupskom dvoru prijam za cara. om su prigodom mlade plemkinje i plemići, odjeveni u narodne nošnje, otplesali kolo Pleszopiszen, za koje je tekst sastavio sam Vrhovac na melodiju narodne pjesme Zaspal Janko. • Osnovan je ceh mlinara. Privilegije im je izdao car Fran jo I. u Petrinji, 26. lipnja 1818. 1819. prvi točni popis stanovništva, prema kojem je Zagreb imao 9136 stanovnika. 1822., 5. srpnja, nakon upornih molbi Hrvata i hrvatskih županija, vraćeni su prekosavski krajevi matici zemlji. 1822., 1. studenoga, svečana predaja prekosavskih krajeva ( Iliriuma) objavljena je u velikoj dvorani biskupskog dvora. Ujedinjenje je provedeno svečano, nazočno je bilo mnoštvo svijeta, civilni, vojni i crkveni odličnici. Grad je bio posebno osvijetljen. Najljepše je bila osvijetljena županijska zgrada, na kojoj su na transparentima bili liko vi mađarskih kraljeva, od sv. Stjepana do kralja Franje I. U kazalištu u Kazališnoj ulici (danas Demetrova 1) upriličena je svečana priredba sa živim slikama i pjevanjem te igrokaz "Die Hütte am Sawestrom" ("Huta pri Savi ili ljubav za ljubav"). Zagreb je opet postao "njemački grad". iskale su se i čitale njemačke knjige, novine izlaze na njemačkom jeziku, gostionice i trgovine imaju njemačke nazive, ploče s imenima ulica na njemačkom su i hrvatskom jeziku. U gradu većina inteligencije i građana govori njemačkim jezikom... 1823. biskup Maksimilijan Vrhovac postavio je u Vlaškoj 23 krunište zdenca (danas u stalnom postavu Muzeja grada Zagreba), u spomen blaženom Augustinu Kažotiću, zagrebačkom biskupu (1303. – 1318.) koji je jedne sušne godine od Boga izmolio vodu s izvora Zagreb, koji je bio uz nekadašnji dominikanski samostan. • Zagrebački biskup Aleksandar Alagović izgradio je na kraju Nove Vesi ljetnikovac, prema projektu zagrebačkoga graditelja Bartola Felbingera, i uredio jedan od najljepših perivoja. Alagovićevo imanje bilo je otvoreno i općinstvu, četvrtkom i nedjeljom. U drugoj polovini 19. stoljeća postavljena je u perivoju mramorna bista cara Franje Josipa i perivoj je prozvan Franz-Josephsgarten. 1825. otvorena je prva javna djevojačka škola u Zagrebu. 1826., 1. srpnja, izašao je prvi broj zagrebačkog časopisa "Intelligenzblatt" kao prilog "Agramerzeitschrita”, zagrebačkih dnevnih novina na njemačkom jeziku, koje se od 1830. nazivaju "Agramer politische Zeitung" s prilogom "Luna”.
Pogled s juga od Mesničkih vrata do Petrove crkve, 1822. (
1827., 25. kolovoza, na putovanju u Hrvatsko primorje posjetio je Zagreb nadvojvoda Josip, ugarski palatin, sin cara Leopolda II. Duže je boravio u Zagrebu na povratku kući, u listopadu. ada mu je upriličen svečani doček kod Savskog mosta; u povorci uza špalir gradske garde stigli su do Banskih dvora, gdje su gosti odsjeli. e večeri Gornji grad i Kaptol bili su svečano osvijetljeni. Nadvojvoda je posjetio kazalište, a sutradan, nakon svečane mise u crkvi Sv. Marka, uputio se s članovima obitelji paradnom kočijom na Kaptol. 1826. Katarina Rosenau otvorila je privatnu žensku školu na Kaptolu. Zaključujući po oglasu u novinama, u školi se učilo pletenje, fino šivanje, vezenje, šlinganje, crtanje itd.
Galerija redovnica, Chatarina Rosenau, kolaž, 1826.
1827. otvorio je učitelj Abaham Jurist školu za mladež izraelitičke vjere. • Utemeljeno je Glazbeno društvo s njemačkim nazivom Musikverein in Agram, preteća Hrvatskoga glazbenoga 5
zavoda. Prvi koncert u dvorani Kraljevske akademije na Katarinskom trgu održan je 1. travnja 1827. 1828. Josip Krieger osnovao je u Novoj Vesi tvornicu kamenine (na mjestu manuakture papira). 1828. veliku senzaciju izazvala je žiraa na proputovanju kroz Zagreb, kao dar egipatskog potkralja caru Franji I., koju su građani mogli vidjeti na središnjem gradskom trgu. 1830. utemeljena je prva osnovna škola na na Kaptolu s hr vatskim nastavnim jezikom. Nalazila se na Dolcu u tzv. Plemićevoj kući koja danas više ne postoji. 1830., 25. srpnja, bila je instalacija biskupa Aleksandra Alagovića. 1830. u Zagreb dolazi iz Beča slikar Mihael Stroy. Ostao je u Zagrebu do 1842. Naslikao je brojne portrete uglednih ličnosti, crk venih dostojanstvenika i mnogih drugih. Imao je atelijer u Opatičkoj ulici 13, gdje je imao i značajnu zbirku slika, koja se svakodnevno mogla i pogledati. • Parna Petrova kupelj, omiljeno zabavište Bazilija Mrao vića u Medvedgradskoj 15 i 17, uređeno je s lijepim perivojem i gostionicom, gdje su se priređivali plesovi. Novi zakupnici, Vilim i Roza Aranjoš, kupalište su 1898. pretvorili u otmjeno noćno zabavište – bludilište. 1831. Josip ömör, poduzetni obrtnik i trgovac svih vrsta voj ničkih kapa, utemeljio je manuakturu i radionicu lakirane kože i voštanog platna na kraju Petrinjske ulice. 1832. Matija Smodek počinje na zagrebačkoj Akademiji predavati hrvatski jezik. 1832., 28. svibnja, ustoličen je ban Franjo Vlašić. 1833. zagrebački trgovac Kristoor Stanković uložio je glavni zgoditak s lutrije u Beču (30.000 dukata) u gradnju pr ve kazališne zgrade na Markovu trgu. Gradi se prema pro jektu slovenskoga graditelja Antona Cragnolinija. Kazalište je svečano otvoreno 4. listopada 1834., igrokazom "Nikolas gra von Zriny". U sklopu kazališta uređena je i redutna (plesna) dvorana u kojoj se danas održavaju sjednice Gradske skupštine.
1834. trgovac Kristoor Stanković sagradio je parno kupalište i gostionicu u Schönbachu (Mlinarska 25). 1835., 6. siječnja, izlaze prve novine na hrvatskome jeziku "Novine Horvatske” s književnim prilogom "Danica Hor vatska, Slavonska i Dalmatinska". Pokretač i glavni urednik bio je Ljudevit Gaj. 1835. istaknuti umjetnik silhuete Franjo Ottinger imao je atelijer u Dugoj (Radićevoj) ulici 26, izrađivao je tada moderne silhuete na staklu i "jamčio je najsavršeniju sličnost”. Sliku je napravio za samo jednu minutu. 1835. knjižar Emil Hirscheld otvorio je u Dugoj ulici (Radićevoj) broj 35 lijepu knjižaru. Prodavao je knjige na njemačkom i rancuskom jeziku, a neke i na mađarskom i latinskom, zatim je prodavao knjige za djecu, školske atlase, molitvenike, pa i glazbala i umjetnine. 1835. trgovac ömör otvorio je na Potoku u današnjoj kalčićevoj br. 14 trgovinu muške i ženske odjeće i ostalih odjevnih sitnica i ukrasa, prateći posljednu modu u Beču i drugim europskim središtima. Zidni okvirni sat zagrebačkog urara Wilhelma Königa, oko 1850.
Zgrada kazališta na Markovu trgu izgrađena 1834.
1833. u ožujku je na koncertu u Streljani grofica Sidonija Erdödy-Rubido prvi put je javno otpjevala ilirsku budnicu Još Hrvatska ni propala. • Josip Lellis otvara manuakturu kamenine na Novoj Vesi broj 47, koju polovinom 19. stoljeća kupuje Vjekoslav Barbot. Godine 1886. njezin je vlasnik postao Josip Kallina. 6
1838., 8. siječnja, svečana instalacija biskupa Jurja Haulika. 1838. otvorena je Narodna čitaonica. Svrha joj je bila, osim ”promicanja i učenja hrvatskog jezika, da se otvori prilika k čitanju različitih časopisa i knjiga i da se šire korisne znanosti". Predsjednik čitaonice postao je Janko Drašković, a tajnik Vjekoslav Babukić. 1838. - 1843. zagrebački biskup Juraj Haulik provodi koncepciju uređenja pejzažnog parka Maksimira, prema planu poznatog bečkog vrtnog arhitekta Mihaela Riedla. Pro jekte vrtne arhitekture, kao i biskupova ljetnikovca, izradio je Franz Schücht, a Joseph Käschmann je autor skulptorskih ukrasa. 1839. srušena su sjeverna gradska vrata u Opatičkoj ulici, zbog uređenja gradske Sjeverne promenade, pod rukovodstvom poštara Matije Pallaina i graditelja Bartola Felbingera.
Ulazak grofa Alberta Nugenta i njegovih slobodnjaka u Zagreb prigodom instalacije bana Hallera, 18. listopada 1842.
• Sagrađena je pučka škola za dječake u Opatičkoj br. 22, danas u sklopu Muzeja grada Zagreba. Godine 1841. dograđen je drugi kat, pa je u zgradu preselila djevo jačka pučka škola koja se ranije nalazila u Kamenitim vratima. 1840., 23. svibnja, priređen je spektakularan sprovod banu Vlašiću, koji je prolazio glavnim ulicama, od Mesničke preko Ilice, Dugom ulicom do Kipnog (Ilirskog) trga, zatim kroz Opatičku i Pivarsku (Basaričekovu) do crkve Sv. Katarine, gdje je ban bio pokopan. • Zahvaljujući nastojanjima iliraca, "Domorodno teatralno družtvo” iz Novog Sada izvodi u varoškom teatru prvu kazališnu predstavu na hrvatskom jeziku - "Juran i Sofija ili urci kod Siska”, Ivana Kukuljevića. 1841. početak modernog političkog života u Hrvatskoj; osnovane su prve političke stranke: Horvatsko-ugarska (mađaronska) i Narodna (ilirska) stranka. • Osnovana su: Hrvatsko gospodarsko društvo, čiji je osnivač i prvi predsjednik biskup Juraj Haulik, i Društvo Casino u Demetrovoj 1, gdje su se sastajali mađaroni. • U svibnju je otvorena u Zagrebu, na mjestu kuće u Petrinjskoj 7, židovska škola. Ona je već 1852. ukinuta, ali 1855. ponovno otvorena kao rivialschule s tri razreda. 1842. utemeljena je Matica ilirska, od 1874. Matica hrvatska. • Počeo je izlaziti časopis "Kolo”, članci za literaturu, um jetnost i narodni život. • Kaptol i Gradec s podgrađima i okolnim selima imaju 16.000 stanovnika. 1842., 12., 13. i 14. listopada, svečano je u Zagrebu proslavljena šestogodišnjica Zlatne bule, odnosno postojanja Slobodnog i kraljevskoga grada na brdu Gradecu zagrebačkom.
1843. zabranjeni su nazivi ilirski, ilirizam… Gajeve novine mi jenjaju ime u "Narodne novine i Danica Horvatska, Sla vonska i Dalmatinska". • Zagrepčani su prisustvovali svečanom otvaranju novouređenog Maksimira, prvog javnog perivoja u ovom di jelu Europe. 1844. otvoreno je kupalište i lječilište hladnom vodom "Mrzlice" u Ksaverskoj dolini. Voda je u kupalište pritjecala iz potoka Medveščaka, a za terapiju je upotrebljavana mineralna voda iz zdenca. • Izgrađen je u Ilici 44 Hotel Pruckner , kasnije Hotel Royal , prvi reprezentativni zagrebački hotel. Gradnju hotela vodio je graditelj Bartol Felbinger, no nije posve sigurno je li on bio i projektant te monumentalne klasicističke građevine. 1845., 25. srpnja, prigodom izbora za Skupštinu Zagrebačke županije, na Markovu trgu došlo je do sukoba između narodnjaka i mađarona, a posljedica je bilo 13 mrtvih i 27 ranjenih pripadnika Narodne stranke. 1845. otvorena je i uređena kavana na Ilirskom trgu, koja je po Matiji Pallainu prozvana Palajnovka. 1845. doputovao je u Zagreb Hypopolyt Desprez, diplomat i publicist, i zabilježio vrlo zanimljive kulturno-povijesne podatke o gradu. 1846., 28. ožujka, u kazalištu na Gornjem gradu izvedena je pr va opera na hrvatskom jeziku, Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog. U glavnoj ulozi Ljubice nastupila je grofica Sidonija Erdödy. 1846., 14. travnja, svečanost uvođenja sestara milosrdnica u novi samostan u Frankopanskoj ulici. • Sestre milosrdnice osnovale su pučku školu za djevojčice i višu djevojačku školu koja se poslije prozvala Građanska 7
škola. Godine 1848. osnovale su milosrdnice u svom samostanu u Frankopanskoj ulici i žensku učiteljsku školu. • Za Narodni dom kupljena je palača u Opatičkoj 18. u su smješteni Narodna čitaonica, Matica ilirska, Gospodarsko društvo i Narodni muzej. • U Zagrebu gostuje slavni pijanist i skladatelj Franz Liszt koji je 27. srpnja održao koncert u kazalištu na Markovu trgu. • Osnovan je ceh kožara i štavilaca. Bio je to posljednji ceh osnovan na području Zagreba. Privilegije mu je izdao kralj Fedinand I. u Beču, 5. studenoga 1846. • Na poticaj zagrebačkog trgovca Jacquesa Epsteina, osnovano je humanitarno Društvo čovječnosti . • Osnovana je Prva hrvatska štedionica u Zagrebu. Prvi predsjednik bio je ugledni trgovac Anastas Popović. 1847. na prijedlog Ivana Kukuljevića, Hrvatski je sabor donio zakonski članak da se hrvatski jezik uvede u sve urede i škole kao službeni jezik. • Obnavljalo se svetište katedrale u duhu romantizma. Biskup Haulik dao je izraditi novi glavni oltar, vitraje na prozorima svetišta, nove lustere i nove orgulje. • Gostovao je u Zagrebu slavni traged bečkoga dvorskog kazališta, Ludwig Löwe. • Osnovano je društvo Dvorane zagrebačke u Narodnom domu u Opatičkoj 18. • U manuakturi Josipa Bäcka u Dugoj ulici tiskane su Dvorane zagrebačke karte, ilustrirane narodnim nošnjama i kostimima s praizvedbe opere Ljubav i zloba te vedutama hrvatskih gradova.
Igraće karte Dvorane zagrebačke
tiskane 1847.
1848., 23. ožujka, na radost naroda imenovan je pukovnik Josip Jelačić hrvatskim banom. 1848., 25. travnja, ban Josip Jelačić ukida kmetstvo, što je značilo stvarni prestanak eudalnih odnosa u Hrvatskoj. Iste godine preimenovan je središnji trg u Podgrađu u rg bana Josipa Jelačića. 8
Ban Josip Jelačić, naslikao Ivan Zasche za Gradsku vijećnicu 1860.
• U lipnju je bila svečana instalacija bana Josipa Jelačića. Po drevnom običaju pekao se banski vol , na veselje mnoštva svijeta. 1848. osnovana je Narodna straža grada Zagreba. 1848., 20. kolovoza, otvorio je slastičar Alois Šenoa, otac Augusta Šenoe, slastičarnicu u Dugoj ulici (Radićevoj) broj 9. 1850., 7. rujna, privremenim carskim patentom ujedinjene su samostalne općine Gradec, Kaptol, Nova Ves, Vlaška Ves i Horvati u jedinstveni Slobodni i kraljevski glavni grad Zagreb. Provedena je modernizacija gradske uprave, umjesto suca bira se gradonačelnik. 1850. uveden prvi telegra. Prvi telegram iz Zagreba otpremljen je 28. rujna na adresu bana Josipa Jelačića u Beč. Istoga dana ban je odgovorio: "S radostju sam primio Vašu viest”. • Provedeni su izbori za novo Gradsko poglavarstvo, koje je izabralo prvog načelnika glavnoga grada Zagreba, dotadašnjeg suca Janka Kamauffa. Grad je tada imao 1419 kuća i 15.385 stanovnika. 1852, 16. veljače, osnovana je u Zagrebu rgovačko-obrtnička komora. 1852., 15. prosinca, Papinskom bulom zagrebačka je biskupija uzdignuta na čast nadbiskupije. Prvi nadbiskup postao je Juraj Haulik. 1852., 2. – 4. listopada, car i kralj Franjo Josip prvi je put posjetio Zagreb. Za njegov dolazak svečano je urešen rg bana Jelačića, a posebice je uređen zdenac Manduševac, ograđen ogradom od ko vana željeza i osvi jetljen kandelabrima koji su kupljeni na Svjetskoj izložbi (1851.) u Londonu. • Na Velikoj li vadi u Maksimiru izvedeni su, u čast dolaska Franje Josipa, narodni plesovi, a dje vojčice su u švicarskoj
Franjo Josip I. Habsburg Lothringen, Stroy, Mihael, 1855.
narodnoj nošnji caru ponudile mlijeko i sir. • Podržavljena je zagrebačka pošta i od tada posluje kao tzv. erarski poštanski ured. • rgovac žitom i brašnom Ilija Guteša otvorio je dućan u Dugoj ulici (danas Radićevoj). 1853. tiskan je u Beču prvi zemljopisni plan grada Zagreba. 1853., 16. veljače, počelo je prvo službeno motrenje vremena u meteorološkoj postaji u prostorijama Narodnoga muzeja u Opatičkoj ulici 18. • Biskup Juraj Haulik pozvao je bečkog slikara Ivana Zaschea da ovjekovječi njegovo veliko djelo, park Jurjaves; 12 litografija uvezano je u reprezentativni album. Park Jurjaves Dolina Dalija, Ivan Zasche,
• Njemački jezik postaje nastavni jezik i sve više prodire u javni život. 1856. Franjo Pommer postaje prvi stalni otogra u Zagrebu. 1857. objavljen prvi popis pučanstva ujedinjenoga grada Zagreba. Zagreb se prostire na površini 40,8 četvornih kilometara i ima 16.657 stanovnika. 1857., 1. lipnja, stupio je na snagu "Red gradjenja za zemaljski grad Zagreb”. 1859., 20. svibnja, umro je u Zagrebu ban Josip Jelačić. Ispraćen je uz najviše počasti, 26. svibnja i pokopan u Novim Dvorima. 1860. uveden je ponovno hrvatski jezik u urede i škole. 1861. osnovan je Geofizički zavod. 1862. Zagreb je dobio prvu željezničku prugu koja je iz Beča preko Zidanoga Mosta došla do Zagreba i dalje, do Siska. ada je sagrađen i Južni kolodvor (danas Zapadni). • Srušena su južna kaptolska vrata u današnjoj Bakačevoj ulici. • Osnovano je prvo pjevačko društvo Kolo. • Osnovani su prvi industrijski pogoni u Zagrebu: plinara, paromlin, Željeznička radionica, vornica konjaka Pokorny. 1863. augsburška tvrtka L. A. Riedinger sagradila je plinaru na uglu današnje Gundulićeve i Hebrangove ulice, pa je 7. listopada grad prvi put svečano rasvijetljen plinom. 1864., 18. kolovoza, otvorena je Prva dalmatinsko – hrvatsko - slavonska izložba u današnjoj zgradi Sveučilišta i na Sajmištu, današnjem rgu maršala ita. Bila je to prva velika gospodarska izložba koju se naziva pretečom Zagrebačkog velesajma. Sudjelovalo je više od 3800 izlagača, izloženi su bili najraznovrsniji predmeti gospodarstva, obrta, industrije, umjetnosti, prosvjete i kulture. Uz izložbu je izdan reprezentativni katalog, na hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku. Izložbu je posjećivalo više od tisuću ljudi dnevno, a Zagreb je tada ima samo 16.000 stanovnika. Veduta Gospodarske izložbe 1864. litografija, H.Weidner Zagreb, 1864.
litografija, 1853.
1854., 20. studenoga, otvorena je Zagrebačka realka (gimnazija) u iznajmljenim prostorijama Grkokatoličkog sjemeništa, koja je 1859. preseljena u zgradu na Strossma yero vu šetalištu (danas Meteorološki zavod).
• Srušena su sjeverna kaptolska vrata (Novoveška) . (nastavlja se) 9
Povijest grada
Najmanji gornjogradski trg
Kipni trg, katastarski list, 1913.
Napisala: dr. sc. Snješka Knežević Foto: dokumentacija autorice i MGZ
K
ipni trg, najmanji je trg u Zagrebu piše Dragutin Hirc u svom kulturnopovijesnom/memo arskom djelu "Stari Zagreb" (zaključenom 1913., ob javljenom 2008.) i nastavlja: "Nekoć bi jaše na njemu živo i veselo, bilo buke i vike, podčikavanja i pjevanja, šale i zabave kad u se u Palajnovki držali plesovi, u Glazbenoj školi koncerti, kad je na trgu svirala glasba i otmjeni se sviet uzšetao, i kad bijaše pred generalovim stanom straža kraj koje su ulazili častnici i razni dostojanstvenici...". 10
A Gjuro Szabo u eljtonu "Iz onog starog Zagreba", 1931. godine: "U onim danima staroga Zagreba, dok se svojom vlastitom snagom, unatoč opakoga djelo vanja vlasti, dizao iz mrtvila, u koje su ga vlastodržci turali, u onim danima, kad je Gornji grad bio sve, kad je glavna trgo vačka ulica bila Duga ulica, a uz nju Mesnička, u onim danima, kad nije, kao danas, svaki drugi, a još više, svaka druga govorila njemački... u one je dane bilo srce Zagreba Kipni trg, koji su sada prekrstili u Ilirski trg... u je nedaleko stare kapelice, koju je g. 1893. dala sestra, 'abaša' Pogledića, stara vriedna Špitalerica, zamieniti onim Bolléovsko gotskim svetištem, bila mala nizka kućica, kasnije svojina dra Andrije Heinza. Da-
nas je više nema, nema ni one vaze s vino vom lozom u relijeu nad starinskom kapijom; baš su je netom porušili, da se tamo sagradi dvokatnica... Pa šteta, da je baš ta kućica... morala prva pasti pod krampom, ta baš je ona opravdavala 'Ilirski trg', tu su se Iliri nekada sastajali, tu se zaključilo izdavanje prvih hrvatskih novina, izdavanje Danice". I Hirc i Szabo kažu uglavnom sve što je važno znati o Ilirskom trgu, podsjeća jući na doba Ilirskog pokreta i biderma jera, čime se taj mali trg uključuje u po vijest grada i kulture. Na mnogo stariji povijesni sloj upuću je najprije tlocrtni oblik trga, oču van u građevnim crtama mnogo kasni jih kuća, ali i staro ime: Kipni trg. rg se, naime, ormirao na ljevkastom ušću drevnih komunikacija koje su se, jedna sa sjevera, druga s juga, stjecale pred sje vernim, No vim ili Opatičkim vratima Gradeca, nad ko jima se uzdizao moćni srednjovjekovni Popov toranj. Iz podgrađa i Harmice vodila je s pravom naz vana – Duga ulica (danas Radićeva), koja se od Kamenitih vrata do trga nazivala tada Kipnom ulicom. Iz Gradeca do staroga groblja Sv. Jurja i dalje, prostranog ruralno-ladanjskog predjela, vodila je pak kasnija Jurjevska ulica. Usred tog lijevka bio je kameni križ, kakav se od davnine podiže na raskršćima, zazivajući milost i blagoslov sveca - zaštitnika, a kraj njega bunar. Prvi se put spominje 1635. godine, a kasnije je – ne zna se kada – na njegovu mjestu sagrađena kapelica. Na sjevernoj strani imala je nišu s kipom – u znak sjećanja na prijašnji križ (ili kip?), a s južne strane oltarić pred kojim je, sjeća se Hirc, uvijek gorio žižak kojem je ulje dolijevala vlasnica kuće u Jurjevskoj 3.
Bolléova kapela Svetog Križa Kapelica je, kaže Hirc, "zagrebačkim purgarima mila uspomena, jer se tu u staro doba sastajala procesija, kad su 'romari' pošli na Bistricu ili se iz nje vraćali. u bi se i odmarali, tu se na zdencu vodom krepili i onda krenuli procesijom u crkvu Sv. Marka... U staro vrijeme pred njom se sigurno zaustavio svaki, koji je izvana dolazio u utvrđeni Zagreb, tu se pomolio Bogu i unišao Opatičkim vratima u grad". No, 1893. godine župnik Sv. Marka, dr. Stjepan Boroša, obilježava je kao "trošnu, bez ukusa građenu" i najavljuje naum anonimnog dobrotvora da o svom trošku na njezinu mjestu sagradi kapelu "raspetog
Kipni trg - srce ilirskog Zagreba
Pa šteta, da je baš ta kućica... morala prva pasti pod krampom, ta baš je ona opravdavala 'Ilirski trg', tu su se Iliri nekada sastajali, tu se zaključilo izdavanje prvih hrvatskih novina, izdavanje Danice –
zapisao je Gjuro Szabo, 1931. 11
Spasitelja" prema projektu Hermanna Bolléa, koja će biti "liep ures onoga trga" a i to da taj dobrotvor želi obnoviti kapelicu Sv. Jurja prema projektu istog arhitekta (što se nije zbilo). Ubrzo se saznalo da novu kapelicu Sv. Križa, "na čast raspetom Spasitelju, a u spomen na svog ujaka
opata i župnika Sv. Marka" podiže erezija Špitaler. Gradsko poglavarstvo prih vatilo je ponudu i odredilo lokaciju – "prema sredini zbog prometa Jurjevskom". Kapelu je iste godine, na dan Svih Svetih posvetio biskup Ivan Krapac, a misu održao župnik Stjepan Boroša.
Sv. Stjepan Kralj, titular kapelice 12
Prema Bolléovu monograu Draganu Damjanoviću, kapela je jedno od Bolléovih najuspjelijih neogotičkih ostvarenja u asadnoj opeci, s kamenim detaljima – stil koji je propagirao i realizirao dvjema kuri jama na Kaptolu i u Novoj Vesi, potpuno neprilagođenima baroknoj slici mjesta. Oltar je bio posvećen Sv. Stjepanu Kralju, čiji je lik i na portalu. I neke kuće Kipnoga trga s vremenom su zamijenjene novima. Szabo žali za jednom od onih koje nose memoriju trga, kućom s brojem 3, kao mjestu "rođenja Danice ilirske". U starim numeracijama kuća se spominje od 1824./25., a prema Ljudevitu Vukotinoviću, pripadala je "fiškalu" (od vjetniku) dr. adiji Feriću, kod ko jeg su se 1834. redovito sastajali ilirci: Ljudevit Gaj, Dragutin Rakovac, Vjekoslav Babukić, Dimitrije Demetar, Andrija Derkos, Pavao Stoos, Antun Vakanović, Ognjeslav Utješinović Ostrožinski i on sam (Vukotinović) i dogovarali se kako će izda vati političke novine i zabavno-poučni list Danicu ilirsku. Prvi broj Danice doista je i izašao, 5. siječnja 1935. "U Ferićevu domu izpila se mnoga čašica, koja je razigra vala duše i srca preporoditelja" sjeća se Hirc razgovora s Vukotinovićem. U ljetu 1838. u kući je otvorena i Ilirska čitaonica, uređena na poticaj groa Janka Draško vića i nekolicine prvaka pokreta, ne samo zato da se tu čitaju novine i knjige, nego da postane književno žarište. Određene
Burmutica s domorodnim stihovima
promjene izveo je kasniji vlasnik, liječnik i kirurg, specijalist za otamologiju a i primaljstvo, dr. Andrija Ivan Heinz (1807. - 1877.), čiji je sin Antun (1861. - 1919.) rođen u toj kući, a bio je proesor botanike na Zagrebačkom sveučilištu te utemeljitelj Botaničkog vrta. Po vi jesna kuća, ko ju suvremenici pamte ponaj više po simboličnom ukrasu: košari voća, uok virenoj čokotima vinove loze i grožđem, pala je 1934., a na njezinu mjestu sagrađena je kvazimodernistička kuća, koja ne govori ništa.
Kipni trg, 1903. Sdesna nova kuća br. 8 na mjestu stare kuće Sermage, kraj nje kuća br. 9, od 1833. u vlasništvu Matije Palaina
Matija Palain i Sjeverna promenada U kući s brojem 6, koju je 1834. za groa Ivana Draškovića izveo najodličniji graditelj tog doba Bartol Felbinger, djelovala je neko vrijeme škola Glazbenog društva/Musikvereina (kasnije Hrvatskoga glazbenog zavoda), osnovana 1829. s
Sjeverna promenada, 1850. Foto: Ludwig Schwoiser
Ilirski trg 6, sjedište glazbene škole
ciljem odgoja proesionalnih glazbenika i amatera. Kasnije je u kući bila uređena i kavana. Među njezinim uglednim vlasnicima bili su, nakon groova Franje i Ivana Draškovića, članovi veleposjedničke obitelji Kiepach, najdulje Albin, te predstojnik Građevnog ravnateljstva u doba neoapsolutizma, barun Leonhard Zornberg, zaslužan za prostorni razvoj grada. Od pripadnika aristokracije, na istočnoj strani trga (prema kalčićevoj) imali su majur, kasnije kuću groovi Sermage, čiji su članovi ovdje živjeli gotovo do kraja 19. stojeća, dok je tada najveću, zadnju kuću trga na broju 9 posjedovao gro Juraj Oršić. Od 1833. njezin je vlasnik bio Matija Palain, upravitelj Pošte, smještene tada u nedalekom bivšem samostanu klarisa u Opatičkoj 20 (danas Muzej grada Zagreba). Od svih stanovnika trga, Palain je zacijelo najvažniji za njegovu povijest.
Palain je odlučio urediti duž pustih padina ispod Popova tornja šetalište, prema uzoru na Južnu promenadu koja je još 1813. bila uređena, poticajem bana Ignatza Gyulaya (1763.-1834.) duž široke osnovice Gradeca, ispod bedema i kule Dverce. U tu je svrhu osnovao Društvo Sje verna promenada (Verein der NordPromenade), koje je počelo skupljati doprinose. Još 1839. srušena su Opatička vrata (Nonnenthor) koja su stajala između stare školske zgrade i Pošte, odnosno bivšeg samostanskog sklopa. Potom je školi Felbinger dogradio ulično krilo i drugi kat, a tek se tada moglo početi uređivati promenadu. Do kraja 1840. skupljena je poprilična svota koja ipak nije bila dovoljna, pa se kampanja nastavila iduće godine, kad je održana "velika reduta" – krabuljni ples na poklade i do kraja travnja namaknut iznos potreban za cijeli pothvat.
Iako je prostor ispod Popova tornja bio mnogo manji nego onaj na južnoj strani grada, gdje je prije trideset godina nastala Južna promenada (kasnije Strossmayerovo šetalište), i taj je građevinski zahvat bio pozamašan. Nakon što su uređene staze i zasađeno drveće i grmlje, sagrađena je zgrada "u prilici male vile" koju su smjesta nazvali Palain-Halle (Palajnova dvorana) i kasnije zvali samo – Palajno vka. U njoj je Palain uredio kavanu - slastičarnicu s biljarom. Hirc: "U lijevom krilu smjestio je gospodar tri biela stola, mekane stolce, veliko zlatno zrcalo, a zidove ukrasio slikama i bojadisanim cviećem. u se prodavao damama 'prvi gerorenes' (sladoled). Desno krilo zapremio je podrum i kuhinja. Nad kavanom uredio je Palain terasu na kojoj je svirala glazba, ali služi i danas još kao vidikovac." Svečano ot vorenje bilo je 2. svibnja 1841., kad se 13
"sakupio sviet na 'Promenadi', u 5 sati zasvira glasba 48. pukovnije baruna Gollnera prvi svečani komad i 'Sjeverna promenada' bude posvećena i predana na porabu gradu Zagrebu. Kako bijaše okolina šetališta odlična, svirala je ovdje glasba često, a svirala je još g. 1866... U Palajnovnki sastajale se IIirke, na šetalištu šetale, hladile se malim lepezicama od biele kosti i priučile se na slastičarnu. Brojno su došle kad je svirala glasba ili došao ban Jelačić... Kad bi popao prvi mrak, krenule bi kući i opet došle i nitko im nije smetao. No od g. 1848. promienili se mužkarci i dame se tužile, da je nestalo njihove nježne obzirnosti i galanterije."
Sagrađena je zgrada "u prilici male vile", koju su smjesta nazvali Palain-Halle (Palajnova dvorana) i kasnije samo – Palajnovka Najnovija moda, 1844. iz Lune, priloga novinama Agramer Zeitung
tala u približno izvornoj namjeni i glavno obilježje trga.
Anino u Paradeislu Nakon što je Kipni trg u prethodnom desetljeću postao mali kulturni centar, s Palajnovkom je postao omiljeno društveno stjecište. o se, kako govore svjedočenja, nije promijenilo ni nakon 1846., kad je Društvo Narodni dom kupilo od groa Karla Draškovića prelijepu klasicističku palaču u Opatičkoj 18, sagrađenu 1838.-39. godine. Nakon što je njezin interijer prilagođen vizijama Društva, u Narodnom domu ili jednostavno: Dvorani otada su se odvijale sve važne priredbe –
Karl Stark, ilirac, 1849.
Stariji istraživači smatrali su da je Palajnovku projektirao Felbinger, no Lelja Dobronić u knjizi "Bartol Felbinger i zagrebački graditelji njegova doba" (1971.) pripisuje je Franzu ili Ludwigu Kappneru, braći koja su 1837. iz Prusije prispjela u Zagreb i izazvala toliku ljubomoru i bijes Felbingera, da se s jednim od njih čak javno potukao i ozlijedio ga. Litografija ob javljena u dnevnom listu Agramer Zeitung, kaže Dobronić, "prikazuje tu zgradicu sasvim drukčije negoli je ona danas: s četiri kanelirana pilastra i s ukrašenim arhitravom. U današnjem je stanju ona prilično beznačajna". No, pridodajmo tome: unatoč kojekakvim inter vencijama, koje nikad nisu ni smjerale restauraciji nego jedino adaptaciji za kvazisu vremene potrebe, ona je do danas os14
Palajnova dvorana na Sjevernoj promenadi, 1845.
Narodni dom, 1864. Foto: Ludwig Schwoiser
od političkih skupova do balova. Kipni trg tirao, no nakon 1880., kad je prodana banu pružao je ipak ležerniju društvenost. Ivanu Mažuraniću, nastupa nova aza u Uz Palajnovku, popularno stjecište životu te povijesne kuće u kojoj će živjeti bila je gostionica zvana "Paradeisl" koju mnogi Mažuranići, među njima Želimir, je u kući br. 5, na početku Jur jevske ulice Vladimir, pa i Ivana udana Brlić. uredio Franz Grebersperger, inače kro jač I u Jurjevskoj, gdje su u to doba prei trgovac. Od 1830. on u podlistku "Inteli- vladavali kućerci pokriveni šindrom, bilo genzblatt" novina Agramer Zeitung redo- je nekoliko simpatičnih pučkih gostionica; vito oglašava raznorazne priredbe. ako za na broju 9, u tzv. lugarnici, gdje je bila najnedjelju, 17. srpnja 1834., na Annenest/ starija kuglana i "točila se dobra kapljica" Anino poziva sve djevojke i dame, "An- te na broju 21, u preuređenoj drvenjari nen, Annerln, Nannetten i Netterln" na- pokri venoj šindrom, krčma "K staroj apo javljujući zabavu s plesom. "Vrt će biti teci". ras vijeljen lampionima i svirat će glazba Sve to svjedoči o postupnom zapodomaće pukovnije baruna Radoševića" sjedanju ladanjskog područja duž bila pripovijeda Ivan Ulčnik u eljtonu o Josipu ko je se lagano uspinje prema Cmroku i Perczyju, u seriji "Naši stari zagrebački Prekrižju, posutog vinogradima, voćnjacpri vrednici" u reviji Zagreb, 1936. Hirc pak u "Starom Zagrebu" opisuje vrt-perivoj s kestenima i tamarisima, koji se spušta do Sofi jina puta (danas Dubravkina) i pret vara u povrtnjak i voćnjak. "Sticao se ovamo najodličniji sviet, u kući držali su se najsjajniji plesovi, a u njoj je bio i balkon za orkestar na koji vode stube, i sada dok su se preko ljeta ljudi zabavljali u otvorenom vrtu, jer za onda ne bijaše onoga zida. U toj kući, u tom domu, bilo je tako liepo, tako udobno i krasno, da su ga prozvali 'Paradieschen', dakle, bilo im je ovdje kao u malenom raju, a plesalo se još godine 1842." Dugo je vremena "Mali raj" bio "vrlo poznat i obljubljen, naročito za ljetne zabave, a plesalo se tamo mnogo i u zimu osobito u ašniku" kaže Ulčnik. ako je ostalo i za no vog vlasnika, podnačelnika Ferdinanda pl. Fichtenaua koji je kuću kupio 1857., a 1859. i adap-
Joseph Bäck, Dvorane zagrebačke karte. Karta s prikazom Palajnovke.
ima i rijetkim zaselcima, ali i premještanju urbanih težišta izvan uskog središta zbijenoga grada, još opasanog već razgrađenim zidinama. No, živahnost Kipnog trga pomalo se gasi prema kraju stoljeća. Na terasi Palajnovke vojne kapele i dalje održavaju promenadne koncerte, klupe pred "dvorcem" kako Hirc zove Palajnovku, "u hladu visokih platana, divljih kestena i lipa... nisu u ljeti nikada prazne, jer je pod njima preugodna hladovina, a osobito je ovdje ugodno u večer, kada sa sje vera Zagrebačke gore nategne vjetar - podgorac. Pred klupama se spušta nizbrdice cesta, dok ti pred očima leži Kipni trg, nekoć znameniti trg Gornjega grada...". I nadalje
Karl Stark, Zagreb sa sjevera, 1859. Idealizirani idilični pejzaž. 15
publika promatra zbivanja u nekadašnjoj Palainovoj kući i ispred nje, u kojoj će kasnije biti smješteno zapovjedništvo žandarnerije i sam zapo vjednik, privikava se na novu kapelicu, a od 1903. i na Popov toranj s kupolom Zvjezdarnice umjesto starog četverostrešnog krova od šindre.
Zvjezdarnica na Popovu tornju
Preuređenje Vrazova šetališta Promenadu, preimenovanu 1878. u Vrazovo šetalište, u spomen na ilirca Stanka Vraza, preminulog u blizini, u Opatičkoj, u palači Narodnog doma, 24. svibnja 1851., preuredit će 1911./12. Hugo Ehrlich, diskretno i obzirno prema zatečenome. Prema Ehrlichovu monograu Žarku Domljanu, tek je proširio staze i odmorišta te ih podupro jačim zido vima.
Trg je 1928., u ime memorije, dobio svoje današnje ime: Ilirski trg
Stanko Vraz (1810. - 1851.) Pustošenje groblja Sv. Jurja, 1907.
16
Najveći je zahvat bio visoki zid prema Kipnoj ulici. Uspio je "s nekoliko jednostavnih linija istaći karakter ambijenta i ostvariti ravnotežu pejzažnih i plastičkih elemenata" utvrđuje Domljan. No, Szabo će 1929. ipak upozoriti na mračnu stranu tog uređenja koja, istini za volju, nema izravne veze s Ehrlichom. U nove podzidove Vrazova šetališta ugrađeni su, naime, nadgrobni spomenici s groblja Sv. Jurja, uklonjeni 1907. nakon njegove "preudezbe". Neki su čak licem
okrenuti prema unutra, da se ne vide natpisi! Groblje je tada bilo "napušteno i gotovo sasvim razvaljeno... tek je nekoliko kamenova opet uspostavljeno oko same kapelice" tuži se Szabo. rg je 1928., u ime memorije, dobio svoje današnje ime: Ilirski trg. ransormaciju postupno doživljavaju kuće, neke radikalnu. Nakon što je 1934. porušena kuća dr. Heinza (na broju 3) i zamijenjena novom, bit će 1937. porušena i kuća stolara Ivana Sotlschegga (Sodličeka) koji je na temeljima najstarije kuće trga, sagrađene navodno 1793., sagradio 1894. jednokatnicu. Oporučno je utemeljio zakladu za "nemoćne stolarske obrtnike" kojom je upravljao kuratorij Udruženja zanatlija, i 1937. dao srušiti staru i podići novu kuću. Na donatora na pročelju podsjeća spomen-ploča. Lice je nabolje promijenila kuća na bro ju 2, od 1931. u posjedu baruna Zdenka urkovića, dok je stara kuća groova Sermagea 1890. srušena, da ustupi mjesto neorenesansnoj novoj kući, prilagođenoj okolini, te promijenila više vlasnika. I danas se na trgu ističe klasicistička prizemnica, jednostavna pročelja, koja je pripadala Draškovićevima, a stručnjaci nikako da se dogovore je li joj autor Bartol Felbinger. U nekoć Palainovoj kući na broju 9 od 1956. djeluje srednja baletna škola, odakle stalno dopiru muzika, smijeh i cvrkutanje mladih glasova koji se miješaju s glasanjem ptica u visokim krošnjama oko kapelice i na šetalištu – ako ih ne zaguši promet koji nesmetano teče Jurjevskom preko Gornjega grada – iako znak jasno upozorava da je prolaz zabranjen. No, to je situacija povijesnoga Gradeca koji se više iskorištava i troši, nego kultivira.
Povijest grada u Opatičkoj 20 i 22 Prema dokumentu iz 1772., kula više ne služi ničemu, nego se u njoj sprema staro željezo; 1774. gradska se uprava odrekla Popovog tornja i prepustila ga klarisama, pa je kula postala dio gradske škole
Popov toranj - najstarija građevina Gradeca
Napisao: Prof. Silvije Novak, Pročelnik Gradskog Zavoda za zaštitu spomenika i prirode
Foto: MGZ, HRZ, Državni arhiv u Zagrebu i dokumentacija autora
S
jeveroistočnu stranu Gornjega grada, njegov vrh, danas u cijelosti zauzima Muzej grada Zagreba. Iza dva kućna broja - u Opatičkoj 20 i 22 - kri ju se spomenici ključni za povijest
Zagreba: Popov toranj, dio gradskih bedema, Zamardijeva žitnica i nekadašnji samostan klarisa, kasnije pretvoren u vo jarnu, poštu i financijsku upravnu zgradu. Popov toranj ili Popov turen najstariji je dio Muzeja. Njegovu povijest monograski je obradio Ivan Krstitelj kalčić, 1894., u drugom svesku "Povjestnih spomenika grada Zagreba". o je "bila utvrda na sjevernom rtu gradskih zidinah, te je s gradskom tvrdjom sačinjavao jednu cje-
linu, a narod ga je tako prozvao zato, jer ga je sagradio Kaptol zagrebački. Godine 1247. na molbu kanonikah zagrebačkih, da se može Kaptol za doba neprijateljskih navalah u koje teže pristupno mjesto zakloniti, darovao mu Bela IV. u gradskoj obćini prostor od kakovih 50 hvatih na kojem će si tvrdo zaklonište izgraditi" . Jedna od obveza građana Gradeca u Zlatnoj buli iz 1242. bila je "vlastitim sred stvima utvrditi rečeno brdo Grech 17
vrlo čvrstim zidom". Prema Vladimiru Bedenku, izgradnja gradskog zida započela je upravo na vrhu brežuljka, na najizloženijem mjestu, gdje je kralj dao sagraditi kulu. o je današnji Popov toranj koji je, prema Bedenku, najstarija građevina na Gradecu, čija je gradnja započela 1242. ili 1243. godine. Kaptol je Popov toranj, pretpostavlja Bedenko, dobio naj vjerojatnije tek 1262. Prema istom autoru, "Popov toranj bio je kula u sklopu gradskih zidova, na njihovom ključnom mjestu, a njegovo područje bilo je fizički dio utvrđene cjeline Gradeca, premda nije pripadalo gradskoj zajednici". Kaptol je pokušao to područje 1433. odvojiti od grada kamenim zidom, građani protestiraju i kralj to Kaptolu zabranjuje. Nije točno utvrđeno kada je toranj došao u gradsko vlasništvo; Lelja Dobronić smatra da je to bilo tek "u doba stranačkih borbi, 1526. i 1529.".
Dva metra debeli zidovi Popov toranj je dvokatna kula kvadratičnog tlocrta s masivnim, dva metra debelim zidovima, zidanima lomljenim kamenom. Danas se može očitati i iz vorna konfiguracija terena uz kulu jer je naknadno snižen, pa je vidljiva grublje zidana temeljna stopa, šira od zidova kule. Sjeverni ugao kule ispod linije pr vog uglovnog klesanca bio je, dakle, i naj viša točka platoa na kojem je nastao Gradec. ri vanjska ugla kule ojačana su romaničkim trbušastim klesancima. Gjuro Szabo naziva ih, prema Pipperu, Buckelquader , a upotrebljavani su na Med vedgradu i na kuli uz Kamenita vrata te kuli koja je inkorporirana u isusovački samostan. Jastučasti klesanci su znak ortifikacijske arhitekture u Zagrebu u 13. stoljeću. Zbog obrambenog su značaja, na unutrašnjem uglu Popovog tornja ravni klesanci bez jastučastog izbočenja ("bunje").
18
Zorislav Horvat prvi je uočio prozorčić – strijelnicu s kamenim okvirom skošenih rubova, u visini prvoga kata kule na sjeveroistočnom pročelju. Godine 1979. otkrivena su na prvom katu ulazna vrata kule s kamenim romaničkim okvirom, skri vena i zaboravljena u potkrovlju sus jedne zgrade koja se kasnije prislonila na jugozapadni zid. Do vrata se dolazilo stubama ili mostom, slično kao i do ulaznih vrata na medvedgradskim kulama: kaptolskoj i biskupskoj. Kad se zamisli prvotna kula, utopljena u vrh brijega i bez nadogradnje, zaista je djelovala prilično zdepasto, kako kaže Z. Horvat. Godine 1988. otkrivena su na istočnom zidu, tridesetak metara od kule, mala romanička pješačka vrata, danas visoko iznad okolnog terena koji je snižen 1841., kad je uređena Sjeverna promenada. Sudeći po oštećenjima dovratnika, koji su bili izlizani (nađen je samo desni s početkom luka, a lijeva strana je rekonstruirana), vrata su bila razmjerno dugo korištena. Uz vrata na kuli i prozor na crkvi Sv. Marka, ta su pješačka vratašca treći romanički arhitektonski detalj na Gornjem gradu iz vremena utemeljenja, koji je sačuvan do danas. Sjeverozapadno, ispod Popovog tornja bila su i sjeverna gradska vrata koja se
Romanička vrata na bedemu
spominju od 14. stoljeća kao Nova vrata - Porta magna nova . U dokumentima se spominju kao Porta superior , a od 17. stoljeća, nakon izgradnje samostana klarisa, kao Opatička vrata ( Porta monialum). Ne postoji puno podataka o tim vratima, koja su srušena 1839. Jedini likovni prikaz je projekt za dekoraciju, prilikom dolaska cara Franje II., koji je 1818. izradio Bartol Felbinger. o je tada, u drugom desetljeću 19. stoljeća, bila jednokatnica s pet prozora na katu i portalom koji na Felbingerovom crtežu izgleda kao
barokni. Gradskim vratima vjerojatno pripada ulomak portalnog luka s brojkom 96, nađen u zidu škole. Sjeverna su vrata arheološki istražena i njihov je tlocrt, prezentiran u podu ulice, danas oštećen. Sigurno je da su i prije izgradnje ulazne kule u gradskom zidu morala postojati vrata, o čemu nema dokumenata.
Crveno obojeni kvadri Popov je toranj u 16. stoljeću, u vri jeme opasnosti od osmanlija, prilagođen ratovanju vatrenim oružjem. Promijenili su se strategija obrane i vrsta oružja, pa visina više nije bila aktor sigurnosti kule. Godine 1550. dokumenti bilježe gradski trošak "za postavljanje bastiona ispod kaptolske kule" te je Grad plaćao trojicu tesara da urede utvrdu ispod kule. O mogućnosti izgradnje još veće bastionske platorme koja bi mogla štititi Gradec i Kaptol raspravljalo je Kraljevsko vijeće, 1552. u Zagrebu. Postojale su tri varijante, ali nije poznato što je izvedeno ili je to bila samo namjera. Danas se samo donekle mogu razabrati tragovi bastiona na šetalištu. Sigurno je, međutim, da je teren uz kulu snižen te da su u zidovima temeljne stope kule rastvorena dva otvora za topove s nadvojima, zidanima opekom. Na katovima kule topovski su otvori bili jednostavniji i manji s nadvojima od dr venih greda. Istovjetno konstruirana puškarnica nedavno je obnovljena na kuli koja je inkorporirana u palaču Magdalenić - Jelačić u Demetrovoj 7. U 16. stoljeću nanovo je ožbukano i obijeljeno pročelje kule te oslikano. Jastučaste klesance prekrila je žbuka na kojoj su naslikani kvadri crvene boje, a puškarnice su orubljene crvenim ok virima, kao da upozoravaju da prijeti topovska vatra. I ostale gradske kule bile su u 16. stoljeću oslikavane. Gjuro Szabo uočio je cr vene kvadre na Kamenitim vratima; cr veni dijamant kvadri, koji su 1950. skrupulozno obnovljeni pod nadzorom ihomila Stahuljaka, tadašnjeg direktora Konzervatorskog zavoda koji se nalazio na Gornjem gradu, uništeni su u obnovi kule 1980., a ragmenti boje, otkriveni nedavno, svjedoče da je i kula kraj Kamenitih vrata imala crvene, naslikane uglovne kvadre. Obnovljeni ragmenti žbuke, detaljirani oslikavanjem u crvenoj boji, danas se mogu vidjeti na zidu kule. U 17. stoljeću i posebno u 18. stoljeću Popov toranj postaje, kao i ostale gradske kule, nevažan u primarnoj unkciji obrane
grada. Prema dokumentu iz 1772., kula više ne služi ničemu, nego se u njoj sprema staro željezo. Godine 1774. gradska se uprava odrekla Popovog tornja i prepustila ga klarisama. U to je vrijeme kula konačno dobila novu namjenu i postala dio gradske škole. Izgled barokizirane kule s velikim prozorima na prvom i drugom katu vidljiv je na poznatim Standlovim otografi jima, nakon potresa 1880. Potres je zapra vo uklonio s kule sve barokizirane dijelove, svodove u unutrašnjosti (osim u
Fotografija Ivana Standla, potres 1880.
prizemlju) i zarušio parapete zidova prozora, koji su kasnije nanovo postavljeni u jednostavnijem obliku. Polovinom 19. stoljeća razmišljalo se o tome da se visina tornja iskoristi za izgradnju vatrogasne stražarnice (Feuer Waechter urm) iznad Sjeverne promenade. Postoje dvije varijante nadogradnje iz 1858. - jednostavnija, sa zvonom na vrhu krova i bogatija, s prozorskim nad vojima u tzv. udor-stilu, s vidikovcem i visokim tornjićem na vrhu kule, ukra-
šenim kruništem. Niti jedna nije prih vaćena, a vatrojavni toranj izgrađen je iznad Lotrščaka.
Astronomski opservatorij i Zakmardijeva žitnica Položaj Popovog tornja na visokoj točki grada te činjenica da se početkom stoljeća razmišljalo o tome da se zatvori škola (što se dogodilo tek 1976.) potakli su Hrvatsko naravoslovno društvo (ko je je, osim geograske i orintološke, imalo i astronomijsku sekciju) da u srpnju 1902. uputi molbu Poglavarstvu Kraljevskog i slobodnog glavnog grada Zagreba da im ustupi prostorije tornja na Vrazovom šetalištu jer je "na samom tornju najzgodnije miesto za namieštanje društvenog teleskopa". Postupak je tekao brzo. Osnovano je povjerenstvo u kojem su bili pro. dr. Heinz, predsjednik Hr vatskog naravoslovnog društva, pro. dr. Oton Kučera, predsjednik astronomijske sekcije, gradski tehnički savjetnik Milan Lenuci i gradski školski nadzornik Maričić te se zaključilo da se tražene prostorije mogu ustupiti Društvu. Prvu je skicu za nadogradnju opser vatorija izradio i parafirao inicijalima tada mladi arhitekt Eduard Schoen, "gradski inženjer u najnižem stupnju IX. činovničkog reda". Nije isključeno da je on autor konačnog arhitektonskog rješenja, prema kojem je sagrađen astronomski toranj, od lipnja do rujna 1903. U litera-
Projekt nadogradnje Popovog tornja iz 1858.
Projekt Eduarda Schoena za opsevatorij, 1902. 19
turi se nadogradnja najčešće pripisuje arhitektu Vjekoslavu Heinzelu, kasnijem zagrebačkom gradonačelniku, koji je i izvodio radove. Pažnji je izbjegla činjenica da je jednu skicu za nadogradnju izradio i Herman Bollè, "kako bi se vršak tornja prema historičkom obliku restaurovati mo gao". Bollè je predvidio izradu masivnog grudobrana i kruništa na vrhu kule. Njegovo
Projekt Hermanna Bollèa za opservatorij 1903.
Popov toranj oko 1903.
je rješenje povjerenstvo odbilo i odabralo jednostavnije i jetinije, suvremenije rješenje Gradskog građevnog ureda, s metalnom secesijskom ogradom. Zanimljivo je da nadogradnja po vi jesne kule nije izazvala gotovo nikakvu reakciju stručne javnosti (osim gradskih vijećnika Pisačića i Mallina). Nekoliko godina kasnije buru negodovanja izazvalo je rušenje Bakačeve kule na Kaptolu. Reakcije na modernizaciju povijesne kule počele su između dva svjetska rata, nakon smrti znanstvenika i popularizatora prirodoslovlja, Otona Kučere, autora, među ostalim, popularne knjige "Naše nebo", koju 20
je Matica hrvatska izdala 1895. Uredba o izvođenju Regulacionog i konzervatorskog plana za historijske dijelo ve grada Zagreba iz 1938. nalaže da se na Po povom turnu "ima uspostaviti šatorasti krov prema pri jašnjem građevinskom stanju" . Polovinom 17. stoljeća uza zapadnu stranu Popovog tornja, iznad bedema podignuta je važna državna zgrada: Spremište Kraljevine, granarium ili žitnica skladište državne zalihe hrane za vojsku. Kamenu spomen-ploču s tekstom na latinskom jeziku i godinom 1657. uočio je Ivan Kukuljević Sakscinski još polo vinom 19. stoljeća na pročelju tadašnje Gradske uzorne učione, "iznad prozora podvornikova stana". Ploča je kasnije, kad su prošireni školski nužnici, 1906. premještena u unutrašnjost škole, a danas se čuva u Muzeju grada Zagreba. Spomen-ploča spominje investitora gradnje, magistra Ivana Zakmardija od Diankovca, prabilježnika - protonotara Kralje vine. Prabilježnik je unkcija koja bi otprilike odgovarala današnjem predsjedniku Vrhovnog suda. Zakmardi je bio značajni dobrotvor i mecena, čije će brojne zaklade (u Olimju, Varaždinu i Zagrebu) "spominjat ime dok bude naroda hr vatskoga". U Zagrebu je Zakmardi imao kuću u današnjoj Habdelićevoj 2, sada skri venu iza uličnih krila koja su 1823. prigrađena, prema projektu Bartola Felbingera. Zakmardijeva žitnica bila je jednokatnica s po jednom nadsvođenom prostorijom na svakom katu. U njoj se ču valo žito, a nije isključeno da je i potkrovlje imalo istu namjenu, kao i u drugim sličnim objektima. Pročelja su bila jednostavna, obijeljena i detaljirana u duhu vremena, oslikavanjem u crvenoj boji. Na uglovima su naslikani uglovni kvadri, a kat i krovnu strehu markirali su razdjelni vijenci. Kameni portal i mali jednostavni kameni prozori s rešetkama na katu rekonstruirani su 1983. Uz portal bila je mala sunčana ura koja, nažalost, više ne postoji. Ivan Zakmardi očito se ponosio ovom gradnjom te su na spomen-ploči uklesane i sljedeće riječi, u prijevodu: "Zahvalni neka služe potomci, bolje neka pokušaju zavidnici".
Gradnja škole Generacije Zagrepčana sjeverni su dio današnje muzejske zgrade iznad Ilirskog trga poznavale kao školu koja se ovdje nalazila više od dva stoljeća. Osnovna škola "August Šenoa" zatvorena je 1976.,
makar se već početkom 20. stoljeća smatralo da tadašnja Gornjogradska dječačka škola ne odgovara "zahtjevima što ih današnja higijena i pedagogija iznosi" . Učionice nisu imale dovoljno svjetla, a cijela je zgrada dotrajala, "pa tako kroz klimave prozore i vrata struji hladan zrak i djeca sjede na propuhu" , a iz zahoda se "širi neugodan i nezdrav vonj" , kako se navodi u dokumentu iz 1904. Uspomenu na nekadašnju školu i njezinog najpoznatijeg učenika, po kojem je nosila ime, čuva spomen-ploča na pročelju s brončanom bistom Augusta Šenoe iz 1912., koju je izradio Emil Bohutinski. Javna gradska škola postojala je na Gradecu od srednjeg vijeka. Zgrada škole prvi se put spominje 1428., ali nije poznato gdje se nalazila. kalčić je smješta blizu Kamenitih vrata, a Nada Klaić na "neki ugao gdje se križaju dvije ulice". Prema Bedenku, pretpostavlja se da se u 16. stoljeću škola nalazila na jugozapadnom uglu rga Sv. Marka. kalčić, a prema njemu i Cuvaj te neki drugi istraživači, smatra da je školu uz Popov toranj dogradio Ivan Zakmardi, 1651., o čemu bi trebala svjedočiti spomen-ploča. U 18. stoljeću jav na gradska škola za dječake nalazila se nad gradskim Sjevernim ili Opatičkim vratima, Supra portam monialum. Opatice klarise imale su svoju privatnu školu od 17. stoljeća, u kojoj su se okupljale djevojčice hrvatskog plemstva. Glavni zadatak je bio da žensku djecu nauče čitati, pisati i elementarnom znanju iz glazbe, poduče ih u njemačkom jeziku i svemu što se tada smatralo da bi im moglo trebati u životu, kako je zapisao Antun Grščić. Javnih škola za djevojčice tada nije bilo u Zagrebu. Od 1772. vode se pregovori s opaticama da preuzmu i javnu školu za djevojčice. Klarise predlažu da se škola spoji sa samostanom, "kako redovnice ne bi trebale kršiti svoju redovničku klauzuru". Godine 1774. Zagreb je reormirao školstvo prema novom općem školskom zakonu "Allgemeine Schuelordnung uer die Osterreichen Normal-Haupt und ri vialschulen". Pučko je školstvo potpuno organizirano i uvedena je opća školska dužnost. Zakon preporučuje osnivanje posebnih djevojačkih škola, a također nalaže da se u sjedištu školske naukovne komisije (koje je bilo u Zagrebu) osnuje i Normalna škola koja će "uz proširenu obuku za mladež skrbiti i za učiteljski pomladak".
Pučka škola 1910.
Godine 1780. Nikola Škrlec - Lomnički, vrhovni ravnatelj nauka, i Ugarsko namjesničko vijeće sklapaju sporazum o gradnji moderne škole u Zagrebu iznad Opatičkih vrata. Sačuvani su troškovnici koje je 1782. izradio graditelj Johannes Eyther, pa se može pretpostaviti da su radovi uskoro i izvedeni te da je on vjero jatno graditelj i autor nove Normalne škole. Nacrti Franza Mihanovića iz 1787. fiksiraju namjenu pojedinih prostora škole. U prizemlju je u središnjem dijelu nekadašnje žitnice bilo skladište, uz koje je sa svake strane po jedno odvojeno stubište. Desno stubište uz Popov toranj bilo je za djevojčice, čija je učionica bila na prvom katu žitnice i u Popovom tornju koji je vratima povezan sa sjeveroistočnim krilom nekadašnjeg samostana. Stubište za dječake vodilo je do drugoga kata, gdje su bile učionica za dječake i risaona, smještena u Popovom tornju. o je očito bio "disponsibl" s risaonom za učiteljske pripravnike, jezgra kasnijeg "preparandialnog" zavoda koji se iznad Vrazovog šetališta održao više od sto godina - do izgradnje Kraljevske zemaljske muške učiteljske škole u Medulićevoj ulici (koja je podignuta 1892., prema projektu Kune Weidmanna).
Mihanovićevi nacrti dokazuju da dugi kat nije nadograđen 1839., kako se često na vodi u literaturi, već je postojao 1787. Nacrti također svjedoče o velikim pregradnjama Popovog tornja koji je arhitektonski povezan s nadograđenom žitnicom i samostanom. oranj je tada postao trokatan jer je u prizemlje ugrađen još jedan kat, u novim školskim prostorijama iz vedeni su svodovi (srušeni u potresu, 1880.), a u zidovima probijeni prozori i vrata. O vanjskom izgledu škole danas svjedoči obnovljeno dvokatno pročelje prema šetalištu, u duljini tri prozorske osi s jed-
nostavnim žbukanim okvirima oko prozora, od kojih su neki lažni, sli jepi i posto je samo zbog simetrije s no vopodignutim katom. Prizemlje je ožbukano grubom žbukom (tzv. Kehlspritz) do visine koja odgo vara visini srednjo vjekovnog bedema na koji se škola naslanjala. Godine 1839. škola je proširena do ulice, prema projektu Bartola Felbingera, te je tada i dobila današnji izgled duge dvokatnice s visokim zabatom koji definira sjeverni ulaz u Gornji grad. Godinu dana prije izgradnje škole srušena su i Sjeverna gradska vrata. Nakon njihova rušenja, novo monumentalno klasicističko pročelje s velikim redom pilastara dobila je i palača Franje Draškovića u Opatičkoj 29, pa te dvije zgrade, podignute istodobno, definiraju sjeverni ulaz u Gornji grad. Kao znak novoga, modernijega doba, uređene su i do tada zapuštene padine brijega prema tadašnjoj Dugoj ulici i Kipnome trgu i pretvorene u "lepo uređeno šetalište, koje će sada pod imenom varoškog severnog šetališta onaj kraj na šega grada krasiti" . Na šetalištu je 1847. sagrađena "dvorana za okriepu", Pallainshalle ili Palajnovka koja do danas čuva sjećanje na ideatora radova na šetalištu - umirovljenog poštarskog nadglednika Matiju Pallaina koji je stanovao u kući nasuprot, na Ilirskom trgu 9. Istodobno s uređenjem šetališta, pregrađena je i mala zgrada južno od Popovog tornja, nekadašnji najsjeverniji dio samostana, ko ja je tada dobila lijepo bidermajersko pročelje, raščlanjeno upuštenim pilastrima, što je čini jedinstvenom u Zagrebu. u malu zgradu uz Popov toranj u pozadini Palajnovke prikazuje grafika u Muzeju grada Zagreba jer se očito smatralo da te novogradnje reprezentiraju tadašnji Zagreb.
Gradska pučka škola nakon pregradnje 1839, idelana rekonstrukcija
21
Opatički samostan reda Svete Klare Samostan s crkvicom krajem 18. stoljeća
klarisa
Od do Muzeja grada Zagreba Niti jedna velikaška palača u ovom dijelu Hrvatske nije u 17. stoljeću imala tako bogata pročelja, kao što su bila samostanska, što treba zahvaliti grofu Gašparu Draškoviću koji je izabrao kvalitetnoga graditelja, čije ime danas više ne znamo Napisao: Prof. Silvije Novak,
Maketa situacije iz 17. stoljeća
Pročelnik Gradskog Zavoda za zaštitu spomenika i prirode
Foto: MGZ, HRZ, Državni arhiv u Zagrebu i dokumentacija autora
P
olovinom 17. stoljeća sagrađen je opatički samostan reda Svete Klare, jedna od najvećih i najznačajnijih građevina tog stoljeća u ovom di jelu Hrvatske. Danas su od nekad impozantnoga sklopa preostali ragmenti s pregrađenim samostanskim krilima, bez crk ve i zvonika koji je bio visok 40-ak metara i dominirao na starim vedutama Zagreba, poput Valvasorove iz 1689. Klarise dolaze u Zagreb u jeku protureormacije, u vrijeme kad u Hrvatskoj nije bilo niti jednog samostana za žene. Zagrebački biskup Benedikt Vinković pi22
sao je 1637. Franji Tausiju, provincijalu ugarske ranjevačke provincije Sv. Marije: "Često premišljam o stanju svoje biskupije i o njezinim nedostacima, te među ostalim dolazi i taj nedostatak da u cijeloj Kraljevini Slavoniji nemamo niti jednog zaklona, gdje bi se mogle časno zakloniti i živjeti djevojke iz naše domovine, koje svo je djevičanstvo posvećuju Kristu i koje žele zatvorene u kojem samostanu Njemu
zauvijek služiti, nego odlaze izvan Kra ljevine Slavonije na druge strane i po kra jine, noseći sa sobom svoj miraz". Osnivanje ženskog samostana je državna briga te o dolasku redovnica raspravlja Hrvatski sabor, 1845. u Varaždinu. Značajna je pomoć Gradeca jer je gradski magistrat "u želji da unaprijedi katoličku vjeru... prepustio... veliki prostor od kuća i zemljišta građana, da se ondje sagradi samostan redovnicama reda Sv. Klare". Najzaslužniji je za dolazak klarisa u Zagreb gro Gašpar Drašković, veliki crk veni mecena koji je zbog brojnih dobročinstava (munificijencija) prema isusovcima u Varaždinu a očito i zagrebačkim klarisama, trpio "mnogo protivnosti i odgovora nenavidnih ljudi", kako bilježi Juraj Habdelić. Njegova sestra Cecilija Uršula Drašković bila je klarisa u samostanu u
Temeljni kamen samostana položen je 1645., a već 1650. redovnice useljavaju, iako tada nisu bila sagrađena sva samostanska krila Požunu u Bratislavi te su goleme uplate groa Draškovića i založna imanja za zagrebački samostan služili gotovo jednom jedinom cilju - da njegova sestra ima "doličan samostan", kako je pisao Cuvaj. Cecilija Uršula Drašković bila je na čelu šest opatica i dvije kandidaktkinje koje su 1645. došle iz Požuna. Najprije su odsjele u Draškovićevom dvorcu u Klenovniku, naj većem kasnorenesansnom dvorcu iz 17. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj. Cecilija Uršula prva je obnašala čast predstojnice samostana - majke abatissae.
Strogi red skromnosti Zagrebački opatički samostan ustrojstvom je pripadao ugarskoj ranjevačkoj pro vinciji Sv. Marije, a od 1655. Sv. Ladislava. Zagrebačke su se klarise u oblikovanju redovničkog života držale pravila koje je odobrio papa Urban IV., pa se stoga nazivaju "sestre klarise urbanise". Klarise osobno ne mogu ništa posjedovati, ali kao zajednica mogu primati darove. Antun Gršćić objavio je regionalna pravila reda, koja je propisivao poglavar provincije, i za mnoga ističe da su prestroga, ali su vjeran odraz tadašnjeg shvaćanja strogog redovničkog života. Zagrebačka samostanska zajednica imala je otprilike 25 redovnica: sestre, laikinje, djevice bez zavjeta i novakinje. Iako je svaka djevojka mogla stupiti u red, ipak su u njemu bile uglavnom plemkinje i groovske kćeri, kako piše Vjekoslav Klaić. U "zagrebačkom kloštru" boravile su pripadnice najuglednijih hr vatskih plemićkih obitelji Draškovića, Patačića, Rattkaya, Ilijašića, Vojkovića, Kegle vića. Gotovo je cijeli život (do smrti, 1699.) u tom samostanu provela Judita Petronila, kći hrvatskoga bana Petra Zrinskog i Katarine Frankopan, koja je bila i samostanska predstojnica, abbatisae. Ulomak njezine nadgrobne ploče slučajno je pro-
nađen u crkvi Svete Marije na Dolcu i Martin Borković. Gradnju samostanskog danas se čuva u Hrvatskom povijesnom sklopa određuju i dva kamena ragmenta, muzeju. U rukama predstojnice nalazila otkrivena tijekom obnove Muzeja grada se uprava samostana i ona je zastupala re- Zagreba. Zaglavni kamen portala s godidovnice pred državnim vlastima, čuvala nom 1665. najvjerojatnije označuje kosamostanski ključ i pečat te brinula o sa- načni dovršetak samostanskih krila, a vjesnom poštivanju svih propisa. ijekom godina 1669., uklesana na spomen-ploči, stoljeća i pol živjele su klarise u samostanu dovršetak građevinskih radova na crkvi. u strogoj klauzuri, skromno odjevene, sli- Dokumenti svjedoče da je samostan pro jedeći ranjevački ideal siromaštva. širen na kraju 17. stoljeća jer je Grad 1698. emeljni kamen samostana položen samostanu prepustio "zemljište ili dio je 1645., a već 1650. redovnice useljavaju, zemljišta između zgrade tog samostana i iako tada nisu bila sagrađena sva samo- javne gradske kule i spremišta Kraljevine stanska krila. Crkva posvećena Presvetom kod Novih vrata... da se u njemu prošire rojstvu građena je od 1658., a još 1669. stanovi redovnica". Godine 1706. prodovožen je kamen za dovršetak radova. širen je samostanski vrt jer su klarise otCrkvu je 1670. posvetio zagrebački biskup kupile zgarišta nakon požara koji je te 23
godine poharao Zagreb. Samostan je početkom 18. stoljeća zauzimao prostor današnje Opatičke ulice od broja 16 do 22. Nacrti Franza Mihanovića iz 1787. svjedoče da je samostan imao četiri stambena krila. ri su krila zatvarala klaustar nepravilnog trapezoidnog oblika, dok se čet vrto protezalo uz gradski bedem do Popovog tornja. Uz njega je bio parlatorij (samostanska govornica) do ko jeg se dolazilo iz gradskog dvorišta, uz nekadašnju žitnicu i kulu – gdje je tada već bila škola. Gradsko dvorište (na nacrtu označeno kao Vorho ) i sjeverno samostansko dvorište (označeno kao Ho ) od vaja zid u kojem je rastvoren kolni ulaz. Uličnu stranu klaustra zatvara usko krilo s arkadnim hodnikom, vezom između sje vernog i južnog krila i samostanske crkve. o je krilo bilo potpuno zatvoreno, bez ijednog otvora prema ulici. Opatički je samostan imao tridesetak redovničkih ćelija, od kojih je sedam u južnom krilu označeno kao ljetne. Naj veća ćelija s dva prozora u sjevernom krilu prema ulici najvjerojatnije je bila ćeli ja predstojnice samostana. U samostanu su bila dva reektorija i dvije kuhinje. Reektorij u sjevernom krilu na nacrtu iz 1787. označen je kao stari, što vjerojatno indicira slijed gradnje: od sjevera prema jugu (očito je južno krilo posve dovršeno kad i crkva). Na katu južnog krila bili su kapitularna dvorana, označena kao predvorje – Vorho , i crk veni kor koji je imao unutrašnji dio u samostanu i dio u crkvi, povezane širokim otvorom. o je bio važan dio samostana, gdje su opatice svakodnevno molile časoslov rimsko-serafinskog obreda, a s kora pratile misu jer nisu smjele silaziti u crk vu. Dušobrižničku službu u crkvi obav"Slijepo" ulično pročelje s nizom lažnih prozora
24
Samostanski klaustar i crkveni zvonik 1816.
ljali su ranjevci s Kaptola, koji su pro- nobrodna crkva u duljini tri traveja s iz vodili nadzor nad samostanom. Važan duženim pravokutnim svetištem, nadsvodio samostana bio je i parlatorij s četiri đena bačvastim svodom. Pokraj nje bila prostorije za razgovor s posjetiteljima jer je kapela Sv. Katarine Bolonjske i zvonik, klarise nisu smjele napuštati samostansku sudeći prema nacrtima iz 1816., visok zgradu. četrdesetak metara. locrt zvonika danas U najsjevernijem dijelu samostana, je prezentiran u podu Dvoranskog preuz Popov toranj bili su stanovi za sluge, čaca. ispo vjedaonice, mrtvačnica i stan samoJedini vidljivi trag crkve su crveni stanskog ispovjednika. uglovni kvadri na pročelju samostana, orubljeni bijelom i crnom linijom, slično Sačuvani dijelovi samostana kao i ragment ugla na nekadašnjoj palaO nekadašnjem izgledu samostanske či Zrinskih na Markovom trgu, koji je necrk ve, osim nacrta iz 1787., svjedoče i davno obnovljen. ijekom radova pronanacrti iz 1816. te nacrti za adaptaciju đeni su zaglavni kamen portala, detaljiran crk ve u kazalište iz 1778. o je bila jed- u ormi dijamanta s dubokim asetama, Istočna strana bedema
i spomen-ploča iz 1669., koja spominje groa Gašpara Draškovića i Juraj Draško vića, biskupa u ugarskom Gyoru, koji je svojim legatom pomogao izgradnju crkve. Danas su sačuvani samo pojedini di jelovi samostana. Gotovo su u cijelosti saču vana dva samostanska krila: sjeverno, s prostorima nekadašnjeg reektorija i kuhinje u prizemlju (današnji ulaz u Muzej) i nizom samostanskih ćelija na katu, te sjeveroistočno, s nadsvođenim skladišnim prostorima u prizemlju (u ko jem je danas arheološki postav Muzeja). U istočnom krilu sačuvan je podrum (današnja gostionica Stara vura) s bač vastim svodovima i dubokim susvodnicama, karakterističnima za 17. stoljeće. U južnom krilu prezentirani su zidovi unutrašnje sakristije, reektorija i kuhinje u ko joj je djelomice sačuvan originalni pod. Posebna su vrijednost samostanska pročelja. "Slijepo" ulično pročelje s nizom lažnih prozora s crvenim okvirima identificira vanjštinu muzejske zgrade već 60 godina. Izvorno pročelje otkriveno je 1951., nakon nevremena koje je srušilo noviju žbuku te je iduće godine konzer virano. Slijepi prozori česti su motiv starih kuća, zbog kompozicije i simetričnosti. o može biti samo grilja, kao na Opatičkoj 29, ili naslikana stolarija sa zavjesom, kao na kući Reškovec u Radićevoj ulici. Nigdje, međutim, ne posto ji kod nas pročelje komponirano samo s naslikanim prozorima. Upravo je ulično pročelje samostana jednostavnije od njegovih ostalih pročelja, kao da korespondira s utilitarnom jednostavnošću pročelja Zakmardijeve žitnice, sagrađene gotovo istodobno. Kasnorenesansni prozori s kamenim profiliranim okvirima sačuvani su (i obnovljeni tijekom obnove muzeja) na sje-
vernom i sjeveroistočnom samostanskom krilu. Južna strana sjevernoga krila zatvara klaustar i to je danas jedino izvorno pročelje. Detaljirana je zlatnožutim razdjelnim vijencima i uglovnim kvadrima dijamantnog oblika. Naslikana sunčana ura najstarija je sačuvana zidna ura u Zagrebu. Gotovo je potpuno sačuvano sjeverno samostansko dvorište s oslikanim proče-
ljima, raščlanjenim stupovima, lukovima, zabatima i volutastim ukrasima uz prozore, zlatnožute i sive boje. Dvorište je obnovljeno prema konzervatorskim nalazima, 1993. Niti jedna velikaška palača u ovom dijelu Hrvatske nije u 17. stoljeću imala tako bogata pročelja (osim, sudeći prema nedavno obnovljenim dijelovima, sjemenište - "Crna škola" na Kaptolu iz razdoblja oko 1677.). Uzore treba tražiti u austrijskim zemljama, na čijoj je perieriji Zagreb i bio, te grou Gašparu Draškoviću koji je izabrao kvalitetnoga graditelja, čije ime danas više ne znamo.
Vojska umjesto kazališta
Sunčana ura - najstarija je sačuvana zidna ura u Zagrebu
Samostan klarisa ukinuo je 1782. car Josip II. u jeku reormi, kad su dekretom nestali svi samostani "koji ne naučuju ili bolestnika ne dvore", kako je pisao adija Smičiklas. Dekret o raspuštanju samostana u Zagrebu izdan je 27. veljače 1782. Klarise su, uza skromnu otpremninu, napustile zgradu, ali se spominje da je još
Klaustar - danas jedino izvorno pročelje
Sjeverno samostansko dvorište s parlatorijem
25
1788. nad gradskim vratima bio stan opatica (Klosterrauen). Možda su one i dalje radile u školi kao učiteljice, ali o tome nema podataka. Godinama je u samostanu bio Religiozni ond koji je upravljao imetkom ukinutih samostana, a 1785. tu je smještena Komorska uprava pod Ugarskim namjesničkim vijećem u Budimu. U zgradi su, osim različitih ureda, bili službenički i pri vatni stanovi te skladišta koja je Komora iznajmljivala. u su stanovali mjernici sa svojim obiteljima, koji su radili na jozefinskom katastru, a nekoliko godina i glumci dvije njemačke kazališne družine - Ignatza Bartscha i Ivana Weilhammera, koje su nastupale u Zagrebu između 1784. i 1789. Nekadašnji sjeverni reektorij, kako je pisao E. Laszowski, tada je služio i kao povremena kazališna dvorana, tijekom gostovanja putujućih skupina. Laszowski je iscrpno prikazao slijed događaja nakon 1788., kad je biskup Maksimilijan Vrhovec crkvu dao rasvetiti (eksekrirati), kako bi poslužila u proanu svrhu. U gradskom se magistratu raspravljalo o tome da se samostanska crkva adaptira u kazališnu dvoranu. Magistratsko po vjerenstvo, na čelu s gradskim sucem Nikolom Babočajem i Weilhaimerom, pregledalo je crkvu i zaključilo da bi se mogla urediti za kazalište (bequem und vorteilhat ), što je podržao tadašnji ban Josip Balassa i predložio da u zgradi budu i kazino i redutna dvorana. Sačuvani su nacrti za pregradnju crkve u kazalište s ložom za bana, koje je pronašao Mirko Breyer u Budimpešti. Kazalište je trebalo imati parter, lože i balkon, što je, kako piše Slavko Batušić, "osnova za lijepo i u duhu vremena uređeno kazalište za otprilike 300 posjetitelja, pa bi bio nesumnjiv dobitak za Zagreb, da je došlo do njegova ostvarenja". Naime, priliku da Zagreb već tada dobije stalnu kazališnu dvoranu zakočila je visoka cijena koju je Komora tražila za otkup crkve. Kad je započeo Austrijsko-turski rat, 1789., rasvećena je crkva tada ponovno pretvorena u skladište erarskoga žita, dok je u prostore bivšeg samostana smještena uprava pješačke pukovnije Franza Karla s kancelarijama, apotekom, laboratorijem i zatvorom u bivšem reektoriju. Samostan je u to ratno vrijeme (naj vjerojatnije 1788.) promijenio i stanovnike i vanjsko lice. Pročelja su oslikana bijelim 26
Dekret o raspuštanju samostana izdan je 27. veljače 1782. i klarise su, uza skromnu otpremninu, napustile zgradu
skim preporoditeljima - to je slavna Ilirska dvorana, središte kulturnog života Zagreba polovinom 19. stoljeća. Prolaz prema tadašnjoj Dugoj ulici August Šenoa je 1878., u čast ilircima, nazvao Dvoranski prečac. U prvoj polovini 19. stoljeća nekadašnja je samostanska zgrada ponovno pregrađena. Južni dio zgrade pripadao je Komorskoj administraciji, a sjeverni političko-zakladnoj blagajni.
vijencima i pilastrima koji su se isticali Pošta i �nancije, pa muzej na crvenim zidnim plohama, a očito je iz Nije točno poznato kada je u zgradu praktičnih razloga, da bi se ulica povezala smještena i listovna pošta koja je dolazila s nekadašnjim klaustrom, rastvoren kolni u Zagreb dva puta na tjedan iz Beča. Već ulaz s kamenim portalom, detaljiran ro- se 1816. gornji dio današnje Opatičke zetama i pletenicama - rani primjer ba- ulice naziva Post GaSSe. Carsko-kraljevski roknog klasicizma u Zagrebu. poštanski ured ovdje je bio već dvadesetih Vojska je ostala u zgradi desetljećima. godina, o čemu svjedoči tzv. Hallerov plan Vojni uredi i apoteka te Religiozni ond još Zagreba. Pretpostavlja se da je adaptacija su 1816. bili u tada već derutnoj zgradi sa bivšeg samostana provedena u vrijeme zapuštenom crkvom, od koje je "prijetila rušenja samostanske crkve 1823. Nacrti iz opasnost prolaznicima da ne stradaju od 1831., koje je crtao inženjer Ludvig Berger, njezinih ruševina". svjedoče da je bivši samostan već bio prSamostanska je crkva 1819. prodana ilagođen novoj namjeni: poštanskom urebarunu Adamu Peharniku, a nakon nje- du i komorskoj administraciji. gove smrti, grou Franji Vojkffyu i gradU nekadašnjem južnom reektoriju skom konzulu Josipu Stajdaheru koji je su prostorije poštanskog ureda do kojeg 1824. na mjestu samostanskog vrta sa- iz ulice vode vrata i novo stubište, a u gradio kuću s bidermajerskim pročeljima, sjevernom su reektoriju remiza za pokoja i danas postoji u Opatičkoj 16. Crk- štanska kola i staje za konje. u su i stan va je srušena 1823., ali je razbacani ma- za poštanskog pakera, soba za ekspeditora terijal još godinama nagrđivao ovaj dio kola poštanskih konjanika, a na katu nograda. Nekadašnje je crkveno zemljište vog zapadnog krila (sagrađenog na mjes1835. prekupio gro Karlo Drašković i tu samostanskog hodnika) stan ekspe1838. sagradio veličanstvenu palaču - ditora pošte, kojem pripadaju i jedna magnificum domum, kako bilježe suvre- remiza za kola i drvarnica u prizemlju te menici. Godine 1846. prodao ju je ilir- soba za njegova husara. Na katu je tada,
osim prostranog stana komorskog administratora i komorskih ureda, bio i arhiv kraljevskog tiska te soba za inženjera, u kojoj je najvjerojatnije odsjedao Ludvig Berger. Bergerovi nacrti svjedoče da je samostanska zgrada gotovo potpuno pregrađena. Izmijenjeni su interijeri južnog i istočnog krila, srušeni stari i izvedeni novi svodovi, a razina poda u svim je krilima izjednačena sa sjevernim, koje je bilo više. Sagrađeno je novo zapadno, ulično krilo, čime je smanjena tlocrtna površina nekadašnjeg klaustra. Nad cijelom je zgradom izvedeno novo krovište, znatno niže od starog samostanskog, a na pročeljima rastvoreni novi prozori. im je zah vatima nekadašnja samostanska zgrada dobila izgled jednostavne, uredske, državne zgrade iz prve polovine 19. stoljeća. Prostori današnjeg Muzeja zapravo više i nisu prostori samostana, nego različitih ureda i činovničkih stanova iz 19. stoljeća. U vrijeme Bachovog apsolutizma, 1851. je u zgradu smještena Kraljevska financijska zemaljska direkcija. Različiti financijski uredi, zajedno s državnom blagajnom i katastralnim arhivom osta-
li su ovdje gotovo stoljeće. Državna blagajna bila je ovdje sve do izgradnje nove sabornice na Markovom trgu, 1910. O vremenu kad je u Opatičkoj 20 bilo financijsko ravnateljstvo svjedoči stražarnica uz muzejski ulaz, s kamenim ok virom niše i pažljivo isklesanim konzolama nadstrešnice, te kameni prozori s rešetkama i željeznim kapcima i kameni vratni okviri na ulazu u prostore državne blagajne u prizemlju istočnog i južnog krila, s metalnim kapcima, osigurani s tri bra ve. Iz tog vremena potječe i dvo jezični ulični natpis, naslikan na žbuci - latinicom u kurzivu i goticom, hrvatskim i njemačkim jezikom: Opaticka Vulica – Nonnen GaSSe. Od 1850. ulični su natpisi samo na hrvatskom jeziku, a 1878. uvedene su
metalne ulične ploče od špi jatera. U slavnoj buni protiv mađarona, 1883., demonstranti su i s ove zgrade pobacali ploče s mađarskim grbovima, o čemu svjedoči protagonist tih događaja, Ivan Peršić. Jedna se ploča danas čuva u Muzeju grada Zagreba, koji nekadašnju samostansku zgradu koristi od 1947. Svi mi koji smo još kao učenici susjedne škole išli u Muzej sjećamo se upečatljivog starog postava iz 1949., koji je postavio tadašnji ravnatelj Franjo Buntak, u suradnji s Leljom Dobronić i slikarom Mijom Bišćanom. Novi stalni muzejski postav otvoren je 1997., nakon dugogodišnje obnove kojoj su prethodila arheološka i konzervatorska istraživanja koja su omogućila prezentaciju muzejske zgrade - koja je i sama muzejski eksponat te arheloških nalaza in situ . Osim Vinka Ivića, ravnatelja Muzeja i voditelja pro jekta, u obnovi su sudjelovali Nada Premerl, autorica muzeološke koncepcije portreta Zagreba u 45 karakterističnih tema, arhitekt Željko Kovačić, autor obliko vanja postava i enterijera te pisac ovih redaka kao voditelj konzervatorskih istraživanja i prezentacije muzejske zgrade.
27
Gradnja i obnova kuće na Ilirskom trgu 5 Pročelje nakon radova 2008.
Nema sumnje da se za projektiranje jedne građevine, ma i jednokatnice u Gornjem gradu traži dublji študij i veće poznavanje arhitekture, da se građevina dovede u sklad s postojećim kućama i da se ne oslabi romantika Gornjeg grada,
rečeno je 1937.
Rumenožuta kuća
stolara Sotlšega Napisao isao i snimio:
ipl. ing. arh. Mladen aden Perušić, dipl. Foto: o dokumentacija o u nt autora to Nacrti: Povijesni arhiv u Zagrebu
M
noge zgrade svojim pročeljima, malo ili nimalo uzdržavane, pružaju dojam zapuštenosti, siromaštva, nehata. …Možda bi bilo ipak uputno na pr. jednim javnim Oglasom pozvati sve kućevlasnike, da u izvjesnom
28
roku, bar najelementarnije urede svoje a sade. Naravski da bi bilo uputno da prije toga, državne i općinske zgrade budu uzorno uredjene, a da navlastito grad dobrim primjerom prednjači. - objavljeno je 1936. u Šetnjama dokonog purgera , u re viji Zagreb, Društva Zagrepčana. Nakon šest desetljeća, posljednjih se godina lice grada ipak sustavno uređuje. U Povijesnoj cjelini Grad Zagreb, koja je registrirano kulturno dobro, novcem od spomeničke rente i suvlasnika obnovljeno
je više od 150 zgrada, pročelja i krovova. Samo na Ilirskom trgu sanirano je pet građevina. Kipni trg nastaje 1839., nakon rušenja sjevernih gornjogradskih vrata kroz koja se izlazilo u polja. Položaj je označen u kolniku na kraju Opatičke ulice, nakon nedavnih arheoloških istraživanja. Izvan
bedema, po obodu ljevkastog proširenja na sjecištu ulica, grade se već u 18. stoljeću zidane kuće. Najstariji podatak koji se povezuje s kućom na Kipnom (Ilirskom) trgu 5 datira s kraja 18. stoljeća. Odjeci Francuske revolucije pojavljuju se i na Kaptolu i Gornjem gradu. Na Markovu trgu, kod Marijina spomenika 1794. postavljen je simbol pokreta: okićeno drvo slobode s natpisom Živjela sloboda i jednakost i letkom s pjesmom u 40 stroa po četiri stiha s političkim i društvenim idejama revolucije. Bez obzira na burnu reakciju vlasti i Crkve, ideje su se širile među građanstvom. Prilikom zasjedanja Hrvatskog sabora 1796., ponovno su noću leci sa sličnom pjesmom ostavljeni na trima kaptolskim vratima i uza sjeverna gornjogradska vrata, na kući Jurja Šugha, proesora matematike na Akademiji, na Kipnome trgu (br. 5). Zanimljivo je da je te verse koji su na kajkavskom, a nazivali su ih "Fama volat" , pronašao i skinuo prolaznik Čeh. Nosio ih je gradom, ali ih mnogi isprva nisu znali pročitati, pa ni učeni graditelj Juraj Either. Pokrenuta je istraga, ali se pisac nije pronašao.
Prigradnja na Kipnome trgu 5, 1893. Na zapadnoj strani Kipnoga trga najstarija je sačuvana kuća na broju 6, izgrađena početkom 19. stoljeća. Zgrada na broju 5, sagrađena 1793. uza sjevernu među, imala je dvorišno krilo, a s južne je strane bio kolni ulaz u prostrano dvorište. Slika prizemne kuće s visokim kro vištem, odrezanim nad zabatom, nazire se na crtežu Sjeverne promenade s Palajnovkom oko 1845. Srušena je 1937., kad je izgrađena današnja kuća na Ilirskom trgu 5a. Prvi katastarski premjer 1864. dokumentira građevno stanje početkom druge polovine stoljeća. Parcele na zapadnoj strani Kipnoga trga prostiru se do Sofijina Katastar 1864., parcela 174 s točkom
Projekt 1893., situacija
puta. Dubina izgradnje dvorišnih krila ograničena je na 24 metra od građevne lini je na trgu. Kuća je mijenjala vlasnike: od Aloysiusa Schrabecza 1824./25., Otillie Sodlichek 1848. te 1857. stolara Karla Wallaucha i nasljednika do 1878. Radionicu je, izgleda, preuzeo stolar Ivan Sotlochegg koji 1892. naručuje projekte i traži dozvolu za "izvedenje pregradnjah" svoje kuće. Nacrte, preoblikovanje uličnog pročelja doda vanjem historicističkih elemenata i portala veže izrađu je građevno poduzetništvo Šaranek i Wiessner, tada vrlo zaposlena tvrtka. Iste godine iz vode i kompleks centralnih staklenika u Botaničkom vrtu, a pro jekte izrađuju s pro. dr. Antunom Heinzom, ravnateljem Vrta, ko ji je odrastao u oče voj kući na Ilirskom trgu broj 3, gdje je bila Ilirska čitaonica. Nakon dvije godine Sotlochegg, kasnije pisan kao Sotlšeg, odlučuje na južnom dijelu parcele, uz ulicu postojećoj razizemnoj kući prigraditi jednokatnicu, kako piše u građevnoj dozvoli, izdanoj 1. svibnja 1893. (tada je Prvoga maja Gradsko poglavarstvo radilo!). Projekte i iz vedbu investitor je povjerio opet istoj ekipi. Sačuvani nacrt u mjerilu 1:100 pregledno prikazuje novu građevinu. U duhu tada prevladavajuće arhitekture historicizma, za oblikovanje uličnog pročelja primijenjen je klasični red gređa. Proporcijska shema vijenca, riza, arhitra va i kapitela uglovnog pilastra erkera slijedi korintski stil. Budući da je kuća izgrađena u svemu prema odobrenom pro jektu, stambena (uporabna) dozvola izdana je bez primjedbi, 24. studenoga 1893.
Tlocrt prizemlja
Korintski red
29
Regulacioni i konzervatorski plan, 1940. U prvim desetljećima prošloga stoljeća sazrijeva misao o potrebi očuvanja po vijesnih cjelina naselja i donošenja mjera za njihovu zaštitu, iako je još polovinom 19. stoljeća osnovan Odbor za poljepšanje grada. Arhitekt Bruno Bauer bio je od 1925. konzervatorsko-građevinski konzultant za čuvanje i restauraciju povi jesnih di jelova Zagreba. U Gradskoj upra vi 1937. započinje sustavno raditi na pripremanju konzervatorske dokumentacije, snimajući poteze uličnih pročelja blokova i valorizirajući zgrade na Gornjem gradu, kako bi se mogli odrediti mogući zahvati. Regulacioni i konzervatorski plan za historijske dijelove grada Zagreba - Kaptola i Gornjega grada - donesen je uredbom, 4. svibnja 1940. Propisano je: "za sva nova građenja i pregrađivanja imaju se u arhitektonskoj obradi kao i u mjerilu prilagođavati odnosnom građevinskom bloku i ulici, a napose susjednim zgradama". Na crtežu zapadne strane Ilirskoga trga vidljivo je zatečeno stanje, a u tekstu za blok određen način mogućih građevnih intervencija: kuća na broju 6 s početka 19. stoljeća mora ostati prizemna, a niz prema jugu mogu biti jednokatnice. Na takvu odredbu možda je utjecala već izgrađena kuća na broju 5. Stolar Ivan Sotlšeg osnovao je Zakladu za nemoćne stolarske obrtnike, koju kasnije preuzima Udruženje zanatlija i 1931. angažira ovlaštenog zidarskog majstora Jakšu Hintermeiera da obnovi pročelje jednokatnice, sagrađene 1893. Majstor je, kako je bilo uobičajeno gotovo do danas, radio na ravnim dijelovima žbuke pročelja i vijencima jer je to manji i jednostavniji posao, ali nije sanirao arhitektonsku plastiku, kiparske elemente i ukrase. Uz ulazni portal ugradio je svoju pločicu: "Izvedba Jakša Hintermeier" . Godine 1937. Udruženje zanatlija odlučilo je sjevernu staru prizemnu kuću na parceli srušiti i sagraditi iz temelja no-
Pročelje prije radova 2007.
vu jednokatnicu. Projekt je izradio Jakša nisu ispravno odabrani, a ni okolici otvora Hintermeier. Međutim, Gradsko pogla- ne od govaraju sasvim u duhu gradnje u varstvo odbilo je izdati dozvolu za taj Gornjem gradu". pro jekt, uz obrazloženje da "nije u skladu Na nekoliko otografija vidljiva je stara s mjestom i okolinom… jer je uz postojeću prizemna kuća. U vrijeme rušenja, 1937., susjednu prizemnicu koja se priznaje kao imala je tri stana u prizemlju i tri u potrijedak primjer zgrade od umjetničkog krovlju s krovnim kućicama. Nova kuća i historijskog značaja, jer je projektovao izgrađena je 1938., prema promjenbenom ovlašteni zidarski majstor" , a ne arhitekt nacrtu. Budući da je ulaz bio s trga, dobila je te se navodi da je kuća br. 6 Felbingerova broj 5a, a južnoj kući ostao je kućni broj 5. gradnja. Majstorova žalba odbijena je 2. srpnja Obnova od 2007. do 2008. Građevno stanje zgrade 2006. bilo je 1937., s obrazloženjem: "...Obzirom na karakter Gornjeg grada, nema sumnje (ne loše jer desetljećima nije bilo temeljite dirajući u sposobnost žalitelja) da se za obnove. Krov je prokišnjavao, oborine su pro jektiranje jedne građevine, ma i jedno- oštetile istaknuti krovni vijenac koji je dokatnice u Gornjem gradu traži dublji štu- bio pukotine i žbuku pročelja. Iz vorna stodij i veće poznavanje arhitekture da se larija bila je samo djelomice saču vana. Na građevina dovede u sklad s postojećim prvom katu uličnog pročelja zami jenjena kućama i da se ne oslabi romantika Gor- je plastičnom. Posljednji trenutak bio je njeg grada, o čemu mora Gradsko pogla- za sanaciju arhitektonske plastike. Elevarstvo i te kako voditi računa, …jer mentima korintskog reda, poput kapitela ulično pročelje zgrade nije arhitektonski sa stiliziranim listovima i povrh njih cvjedovoljno obrađeno da bi bilo u skladu s tovima biljke akantusa, već su nedostajali okolinom. Omjeri otvora t.j. visine i širine istaknutiji rubovi.
Nacrt zapadnih pročelja Ilirskog trga, Bruno Bauer 1937.
30
Krovni vijenac nakon radova
Krovni vijenac prije radova
Korintski kapitel prije radova
Gradsko poglavarstvo u vrstilo je obno vu krova i pročelja zgrade u program spomeničke rente i putem stručnih službi pripremilo izvedbu radova. Gradski Za vod za zaštitu spomenika kulture i prirode dao je smjernice i uv jete za sanaciju, izdao doz volu za radove, a pisac ovog teksta vodio je obno vu u ok virima konzer vatorskog nadzora. Sektor za građenje ob jekata društvenih djelatnosti organizirao je 2007. iz vedbu radova koje je dobila Gradnja projekt. Predstavnik in vestitora bio je Branimir Bradičić, dig. roškovnik sanacije izrađen u uredu "Odak i Silađin" tijekom iz vedbe je modificiran. Na početku radova pro vedena su konzevatorska istraživanja površinskih obrada. Ustanovljeno je da su pročelja ispr va bila rumenožuta sa svijetlozelenom stolarijom. Svjetliji profilirani vijenci i ok viri otvora nastali su u obnovi 1931. Na kro vu su zamijenjeni pokrov i limarija, a obno vljene su ukrasne kuke žlijeba i kape dimnjaka. Zatim su nastavljeni zi-
Pomolak (erker)
Portal ulaza
darski radovi na pročelju, saniranjem pukotina konzolnog krovnog vijenca. Kvalitetne žbuke zidnog platna, na prvom katu ravne plohe, a u prizemlju obrađene plitkim horizontalnim reškama, ostavljene su i samo mjestimično popravljene. Kako bi zahvat bio cjelovit, radovima je obuhvaćen i južni bočni zabatni zid, vidljiv s ulice. Prema prozorima u prizemlju, izrađena je nova drvena stolarija na pr vom katu. Obnovljena je i kovačka bra varija. Nakon pripreme podloga, plohe pročelja su bojane u tonovima prema sondama. Restauratori su svu ugrađenu lije vanu arhitektonsku plastiku sanirali in situ, bez demontaže. Kameni sokl (podnožje) s kolobranima očišćen je i impregniran premazima. Kad je trg 1928. nazvan Ilirski, kuće su dobile bro jeve s novim nazivom. Prilikom sanacije pročelja, ploče od špijatera, slitine cinka i kositra, uvijek se ostavljaju i boje prema izvornoj shemi. Obrubna traka je crvena, reljena slova i broj su crni, a podloga bijela. Lice grada svojim pročeljima ne treba ostavljati dojam zapuštenosti, siromaštva i nehata, kako je pred sedam desetljeća napisano, već pokazati obnovljenu, bogatu stoljetnu građevnu baštinu Zagreba. Zato je sanacija i male kuće na nekadašnjem rubu grada doprinos tom cilju. 31
Slobodni zidari u Zagrebu (2)
I nobelovci u ložama su bili
Susreti s plemenitim ljudima
iz kojih zrači istinsko Bratstvo i
bratski odnos prema drugome bude u čovjeku osjećaj
sigurnosti i vjere u mogućnosti
plemenitog življenja, rekao je
Brano Horvat, 1995. Napisao: Branko Šömen
Š
to je slobodno zidarstvo? Većina slobodnih zidara odgovara: slobodno zidarstvo jedinstven je sustav etike, prekriven alegorijama i ilustriran simbolima. Albert Pike (reormator Škotskog obreda) zapisao je: "Svi slobodnozidarski znaci, oblici i ceremonije samo su odraz velikih prvobitnih istina i svatko ih može slobodno tumačiti u skladu sa svojim vlastitim uvjerenjima". Danas ima još tajnih organizacija ko je ne žele otvoriti vrata onima koji nisu inicirani, pozvani u njihove redove, u "drugi život" i rad na samome sebi. Osim slobodnih zidara, tu su još ružini križari (Rosicrucians), Klub paklene vatre (Te Hell Fire Club), Illuminati, Društvo lubanje i kosti (Skull and Bones), Ku-KluxKlan, Bohemian grove, Društvo Tule, Opus dei i grupa Bildenberg. Slobodno zidarstvo među njima je najstariji moralni sustav koji se održao do današnjih dana - možda i zbog toga što ima nepoznatu prošlost, nesigurnu sadašnjost i veliku budućnost. Kad su slobodni zidari prešli iz operativnog rada (gradnja katedrala) u spekulativno dje32
lovanje (bilo je to u Londonu, 1717.), njihov idejni utjecaj postao je neupitan.
Hrvati u stranim ložama Moderno se slobodno zidarstvo posvuda brzo razvijalo jer je sadržavalo moralne vrijednosti koje običnom čovjeku nisu mogli jamčiti ni država ni Crkva. U Beču, u tadašnjoj Habsburškoj Monarhiji kojoj je pripadala i Hrvatska, prva loža ri kanona počela je raditi već 1742. Članovi su bili i dva hrvatska plemenitaša: conte Sigismund Gondola - Gundulić bio je čak starješina lože, a u bratstvo je primio hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana i generala Kazimira Draškovića. Ban je imao trojicu sinova i svi su postali slobodni zidari. Gro Ivan VIII., pukovnik i veliki župan, utemeljio je prvu ložu u jugoistočnoj Europi, na Balkanu. Loža Ratno prijateljstvo djelovala je od 1759. Kasnije je Ivan VIII. utemeljio ložu Mudrost (1773.) u Zagrebu te lože u Budimu, Otočcu i Va-
Grof Ivan VIII., pukovnik i veliki žu pan, utemeljio je prvu ložu u jugoistočnoj Europi, na Balkanu. Loža Ratno prijateljstvo djelovala je od 1759.
raždinu: 1777. postao je prvi veliki majstor Velike lože Hrvatske. Umro je 1787. i pokopan je u Klenovniku. Mađarski pjesnik Franz Kazinczy (slobodni zidar) tada je zapisao: "Koga pokriva ovaj grob bez oznake? U tajnosti je činio dobro, pa i tu njegovo ime skriva najsvjetliju tajnu." Gro Ivan VIII. imao je dva sina ko ja su ušla u slobodnozidarski savez. Prvi je bio publicist, republikanac Juraj V. Drašković, a drugi poznati narodni preporoditelj, duhovni vođa iliraca, gro Janko Drašković (1770. - 1826.) Slobodni zidar postao je u Parizu, gdje je primljen u ložu Čovjekoljuba udrug a (1808.). Groovska obitelj Drašković nije bila usamljena: i drugi plemenitaši, groo vi ali i svećenici družili su se u ložama, čitali Voltaira, kojeg su donijeli iz Sed-
Grof Janko Drašković Foto: Umjetnička zbirka Matice hrvatske
Biskup Maksimilijan Vrhovac
mogodišnjeg rata, pokušavali razumjeti prosvjetiteljstvo. Ali nisu imali kontakt s običnim ljudima. Kasnije, u Varaždinu, ritual na latinskom jeziku zamijenili su njemačkim, u ložu su primali i članove orkestra, liječnike, proesore, kuhare iz kurija. Habsburška Monarhija je 1795. zabranila slobodno zidarstvo zbog straha pred utjecajem Francuske revolucije. Pojedini slobodni zidari sudjelovali su u zajedničkim projektima. Riječki trgovac Andrija Adamić izgradio je kazališnu zgradu u Rijeci. Napravio je koncept za kazališnu zgradu u Zagrebu, ali je umro 1828. Uz biskupa Maksimilijana Vrhovca (slobodni zidar) i predstavnika austrijskog visokog plemstva, bio je član no voosnovanog trgovačkog društva za izgradnju ceste koja je danas dio magistrale Karlovac - Rijeka. Zoolog Spiridon Brusina 1892. je primljen u budimpeštansku ložu DemoZnak lože Hrvatska vila
kraciju. Dvije godine kasnije organizirao je istraži vanje jahtom "Margita" od rsta do Bud ve, radi biološkog prouča vanje mora. u je bio i draguljar, zlatar Slavoljub Brusina, primljen među slobodne zidare u Chicagu, u ložu Cleveland , kasnije star ješina lože Hrvatske vile. Po nacrtu Hermana Bolléa izradio je 1902. lanac za gradonačelnika Zagreba. U spomenutu je mađarsku ložu Brusina doveo nekoliko zagrebačkih intelektualaca, među njima i dr. Adola Mihalića, kasni je duhovnog vođu slobodnog zidarstva između dva rata.
Ljubav bližnjega, nesporazumi s bližnjima Nakon uvođenja diktature 1929., došlo je do rascjepa unutar jugosla venskog slobodnozidarskog života. Devet hr vatskih loža još je radilo pod pokro viteljstvom Velike lože Jugoslavije. Nezadovoljni slobodni zidari u Zagrebu su utemeljili nepriznatu Simboličku veliku ložu Libertas, u kojoj su radile lože Ljubav
bližnjega, Amititia i Prometej. Nekadašnji zajednički ciljevi i interesi pretvorili su se u tihu konrontaciju. Članovi Velike lože Jugoslavije, čije je sjedište bilo u Beogradu, u slobodnom su zidarstvu vid jeli sredstvo, mogućnost za politički utjecaj u državi, svijetu, masonstvo ili kako ga neki zovu Kraljevsku umjetnost, shvaćali su ga kao dio srbi janske diplomacije. Hrvatske slobodne zidare više je zanimao humanistički rad, širenje tolerancije, ljubav prema bližnjemu. Intelektualni ut jecaj zagrebačkih slobodnih zidara naj više se osjećao na akultetima. Na ehničkom akultetu radilo je 12 slobodnih zidara. Najutjecajniji je bio pro. dr. Franjo Hanaman. Bio je začetnik kemijskog inženjerstva u Hr vatskoj. S A. Justom usa vršio je električnu žarulju s kovinskom žarnom niti. Nekoliko godina bio je starješina lože Ivan gro Drašković . Godine 1939. dobio je najviši, 33. stupanj Starog i prih vaćenog slobodnozidarskog Škotskog obreda. 33
Od 12 slobodnih zidara na Filozoskom akultetu bio je među najutjecajnijim proesorima ali i zidarima pro. dr. Ferdo Šišić, suprug Milene, sveučilišne proesorice, također slobodne zidarice. Od 1910. bio je redovni član JAZU-a i kao historiogra znatno je utjecao na naraštaje hrvatskih povjesničara. Među ostalim, ob javio je raspravu "Jadransko pitanje na Konerenciji mira u Parizu" (1920.). Bio je govornik u zagrebačkoj loži Maksimilijan Vrhovac (1930.). Na Medicinskom akultetu predavalo je deset slobodnih zidara. Pro. dr. Andrija Štampar objavio je devet svezaka "Knjižica protiv alkohola". Nakon smjene poslije diktature 1929., postaje ekspert Higijenske organizacije Društva naroda u Kini, gdje je organizirao zdravstvenu službu. Bio je član JAZU-a. Godine 1948. predsjedao je Prvoj svjetskoj zdravstvenog skupštini u Ženevi. Slobodni je zidar bio od 1919., kasnije starješina lože Ivan gro Drašković (1937.). Europa u 19. stoljeću bila je puna modernih duhovnih strujanja. Helena Petrovna Blavatsky sa suradnicima osno vala je eozosko društvo (1875.), a Marie Deraismes pomagala je osnivati međunarodni mješoviti slobodnozidarski obred Ljudska prava (Le Droit Humain), 1899. Poslije Prvoga svjetskoga rata utemeljena je u Zagrebu, pod nadzorom Simboličke velike lože Libertas, muško-ženska komasonska loža Pitagora (1932.). Članice su bile Milica Gradišnik, Mihela Šram, Milena Šišić. Starješina lože bio je bankar, diplomat i pjesnik Veljko omić.
Spaliti Hinka Hinkovića Mnogi slobodni zidari koji su bili članovi Jugoslavenskog odbora - kao mosta između želja jugoslavenskih naroda za osamostaljenjem i Zapada koji je s tim željama dosta kockao i izigrao mnoge dijelove političkih dogovora o tome kakva bi morala biti poslije Prvoga svjetskoga rata nova država u jugoistočnoj Europi, na Balkanu - uložili su u taj proces svoje znanje, dobru volju, a primili nezahvalnost tadašnjih beogradskih političara. Među članovima Jugoslavenskog odbora u Londonu bili su i slobodni zidari dr. Hin ko Hinković, dr. Ljubo Leontić, Ivan Meštrović, Jozo Kljaković, dr. Franjo Potočnjak, Ante resić-Pavičić. Biografija slobodnog zidara Hinka Hinkovića više je od obične priče. Bio je 34
Znak osječke slobodnozidarske lože Budnost, koji se čuva u Zbirci slobodnozidarskih predmeta Muzeja Slavonije u Osijeku
porijeklom pokršteni Židov, odvjetnik, političar i publicist. Godine 1901. pokreće spiritistički časopis Novo sunce. Osuđen je na šest mjeseci zatvora jer je prekoračio pozitivne pravne norme, pa bježi u inozemstvo i neko vrijeme uređuje Bulltin, glasilo Jugoslavenskog odbora. Godine 1907. postaje član lože Ljubav bližnjega. Beogradski slobodni zidari dodijelili su mu najviši, 33. stupanj Škotskog obreda, kako bi imao lakši pristup utjecajnim zapadnoeuropskim slobodnim zidarima, naročito češkom premijeru Benešu. Ali se s tim visokim stupnjem nije nikada hvalio i na kraju ga je vratio. U San Francisku i
Washingtonu je u ložama držao preda vanja o jugoslavenskim pogledima na Europu. Kod kuće je bio ponovno osuđen za javno, provokativno predavanje o pitanju postojanja raja i pakla. Zagrebačka se javnost toliko uzbunila, da su klerikalke donosile pred zgradu suda drva, u želji da "ne vjernik" izgori kao vještica iz Zagorkinih romana. Sud je proces između njega i svećenika prekinuo jer je shvatio da bi na kraju morao dovesti u sudnicu i psihijatra. Njemački Židovi u New Yorku ustanovili su 1843. samostalni nezavisni obred B´nai B´rit (Sinovi zavjeta ili Bratski
savez). Bratstvo je imalo karitativni značaj, članovi su se zvali braća, prolazili kroz inicijaciju, okupljali ljude u ložama. U Zagrebu je bila prva židovska loža Zagreb br. 1090, utemeljena 1927. Dr. Rudol Rosner (ubijen 1941. u Jasenovcu) 1933. razmišljao je o novom hramu. "Zašto smo stvorili drugi hram, kad imamo već jedan, priznati, veliki, a po svojoj tradiciji stariji hram čija su vrata svakom Židovu stalno otvorena? ... Ali danas su nam potrebna dva hrama. Veliki, koji čuva staro i mali u kojem se gradi budućnost. Možda će biti više harmonije u evoluciji ljudskog društva. Budu li predstavnici jednih i drugih hramova radili ruku pod ruku, jedni, čuvajući staro od prenaglih prevrata, a drugi, unoseći oprezno u društvo čisti obnavljajući duh." Godine 1941. bio je u Zagrebu 501 slobodni zidar, svi redom bili su ljudi na dobrom glasu. Ali im vrijeme nije bilo naklonjeno: u Europi su se pojavili ašizam i nacizam - ni prvi ni drugi nisu htjeli u svojim državama Židove, slobodne zidare, Cigane (Rome), komuniste... Lože u Njemačkoj su jednu po jednu zatvarali. Prije Drugoga svjetskoga rata to se dogodilo i s hrvatskim ložama. Edo Marko vić je već 1934. upozorio braću: "Slobodni zidari moraju biti mudri, ali slobodni zidari treba da budu i hrabri. Opašimo se, braćo, mudrošću i snagom za takva vremena, da ne povrijedimo ljepotu Kraljevske umjetnosti!". Nezavisna Država Hrvatska bila je dosljedna, ažurna. Već u jesen 1941. više od četrdeset zagrebačkih slobodnih zidara našlo se u logoru Stara Gradiška. Proesor, književnik Antun Barac - od 1927. član lože Maksimilijan Vrhovac - preživio je tmurne dane. ek 1965. ob javio je knjigu "Bijeg od knjige", u kojoj je objavio crticu Vrata, uspomene na ustaški zatvor: "Naša je izba malena. U njoj jedna klupa. Nećemo moći ni leći. Po zidovima različiti napisi: Ćelija smrti. Odavde se ide u smrt. Vrata su teška, s luknjom u sredini. Sto jimo pred njima i pitamo se: kad će se ona za nas otvoriti, i kuda će nas kroz njih povesti?" Dirigent, skladatelj Krešimir Barano vić bio je zatvoren do proljeća 1942. Kad je pušten, otišao je u Bratislavu, gdje je vodio radijski orkestar. Bio je član lože Mak similijan Vrhovac (1930.). Mirko Breyer, poznati knjižar i nakladnik, za vrijeme NDH je oslobođen židovskoga znaka, ali je ipak uhićen: u Staroj Gradiški preživio
Godine 1941. bio je u Zagrebu 501 slobodni zidar, svi redom bili su ljudi na dobrom glasu je šest mjeseci. Imao je 78 godina. Poslije je bio još dva puta zatvaran. U vrijeme zatočenja napisao je poznatu pjesmu "U sabirnom logoru". Član lože Ljubav bližnjega bio je od 1912. Marijan Hanžeković, djed odvjetnika Marijana Hanžekovića. Proveo je u Staroj Gradiški osam mjeseci. Prije rata bio je starješina lože Ivanjski krijes u Karlovcu (1927.).
Više od 1800 članova hrvatskih loža Izdavačka kuća Profil pripremila je dvije knjige o povijesti slobodnih zidara u Hrvatskoj ( Mudrost i Snaga) i posebnu knjigu, biograski leksikon ( Ljepota), u kojoj su sakupljeni podaci o više od 1800 slobodnih zidara koji su radili u hrvatskim ložama. Brojka je ascinantna. Slobodni zidari bili su, među ostalima: Bela CzikosSessija, koji je 1909. pozvao u bratstvo i pjesnika Vladimira Vidrića; arhitekt Ignjat Fischer, projektant prvoga slobodnozidarskoga hrama u Zagrebu; no vinar, publicist Josip Horvat bio je od 1935. član Simbolične velike lože Libertas; književnik Mijo Mirković, pseudonimom Mate Balota, bio je primljen u loži Sjeverna zvijezda u Subotici (1929.). Sveučilišni proesor, povjesničar Grga Novak, u povodu stote obljetnice napisao je knjigu "Dalmacija na raskršću 1848." i iako je bio redovni član Akademije, cjelokupna je naklada 1948. uništena, sačuvano je samo nekoliko pri-
Budući da je rad slobodnih zidara bio zabranjen u socijalističkim zemljama, tek poslije pada Berlinskog zida vratila se ideja o obnavljanju Velikih loža
mjeraka; bio je član lože Maksimilijan Vrhovac (1926.). Pravnik, publicist Ivo Politeo sudjelovao je na Mirovnoj konerenciji u Parizu 1919., branio Josipa Broza ita u tzv. bombaškom procesu (1928.), iste je godine i sam zatvaran, a poslije rata branio je biskupa Alojzija Stepinca; bio je član lože Ljubav bližnjega od 1918. u su i Ivan Meštrović, kipar, političar i dva nobelovca: Ivo Andrić i Vladimir Prelog. Vladimir, otac Milana Preloga, bio je član lože Maksimilijan Vrhovac (1925). Napisao je prvu Historiju slobodnog zidar stva kod nas (1929.). Vladimir Prelog bio je član Kraljevskog društva u Londonu. Godine 1975. primio je Nobelovu nagradu za kemiju, postao član mnogih znanstvenih društava i akademija. Slobodni zidar bio je i Ive Mihovilović, no vinar, publicist (pseudonimom Spectator), član Simboličke velike lože Libertas (1938.). Pred kraj rata, za vrijeme NDH je zatvoren, odveden na Bleiburg, ali se uspio spasiti. Zbog toga su ga nove vlasti uhitile i mučile u privatnim Udbinim zat vorima. Kasnije je za Start napisao prvi inormativni, objektivni eljton o povijesti slobodnih zidara. Mnogo je još sudbina pojedinih slobodnih zidara koji su poslije Drugoga svjetskoga rata ostali bez loža, prepušteni druženjima u privatnim stanovima ili u gostionici Aralica u Podsusedu. Budući da je rad slobodnih zidara bio zabranjen u socijalističkim zemljama, tek poslije pada Berlinskog zida vratila se ideja o obnavljanju Velikih loža. Hrvatska je najprije dobila tri lože koje su radile pod utjecajem Velike lože Austrije, kasnije i svoju Veliku ložu u ko joj radi više od tri stotine slobodnih zidara. Među članovima su poznate javne osobe, liječnici, pravnici, redatelji, novinari…"Susreti s plemenitim ljudima iz kojih zrači istinsko Bratstvo i bratski odnos prema drugome bude u čovjeku osjećaj sigurnosti i vjere u mogućnosti plemenitog življenja" - rekao je nesuđeni veliki majstor Brano Horvat, 1995. Slobodni zidari ostavili su mnogo um jetničkih, estetskih i političkih tragova u književnosti, u zgradama, na zagrebačkim asadama. Nekoliko ulica nosi njihova imena, šestorica imaju svoje portrete na hr vatskim markama (Andrija Adamić, Ivo Andrić, Krešimir Baranović, Spiridon Brusina, Ivan Meštrović i Vladimir Prelog). 35
Povijest sporta
Foto: Boris Kovačev / CROPIX
Napisala: Milka Babović Foto: CROPIX
P
riča kaže da se prije natjecanja u Olimpiji mladić s otoka Rodosa u društvu hvalio skokovima udalj i govorio kako je siguran da će pobijediti. Prisutni su mu odgvorili: Hic Rhodos, hic salta! , tj. Ovdje je Rodos, ovdje skoči!. U toj rečenici Hic Rhodos, hic salta! odgovor je zašto su baš Olimpijske igre toliko sportašima srcu prirasle, zašto se olimpijski rezultati tako visoko vrednuju zato što se svi natječu na istome mjestu, u isto vrijeme, pod istim uvjetima. I sportaši se zdušno, marom i žarom bore za mjesto u olimpijskim momčadima svojih zemalja, željni da se sportski suoče sa suparnicima, omjere snagu i vještinu, dosegnu što bolji rezultat. Oni razboriti, učenici mudrih, iskusnih trenera, ne zaklinju se pobjedom u groznici prije natjecanja, ne kažu "Hop!"prije nego skoče i suci objave rezultat jer ne zaboravljaju da su se i drugi pripremali i da su njihovi snovi o pobjedi i medalji istovjetni! Na pobjedničkom su postolju samo tri mjesta, dijele se samo tri medalje! I name36
"Suština je Olimpijskih igara sudjelovati, a ne jedino, isključivo, pod svaku cijenu pobijediti. Jednako kao što su u životu važniji nastojanje i uporna borba od trijumfa", rekao je biskup Talbot u Londonu, 1908. će se pitanje može li se prije konačne odluke s krajnjom sigurnošću znati ishod, pa u olimpijsku momčad pozvati samo one koji su "rođeni pobjednici"? I to unapri jed registrirati u kronike? o bi znatno smanjilo izdatke, ali to je, na sreću, nemoguće! U London 2012. na 30. Olimpijske igre ispratili smo 110 olimpijaca! Ispratili smo sportaše, ponosni da ih je toliko na olimpijskog razini, svima smo poželjeli uspjeh, darovali svoju nadu. Nitko ih nije jednostavno imenovao u olimpijsku momčad. O, ne! Svi su oni radom i dostignućima izborili pravo da budu uvršteni među olimpijce. Pobjednike, osvajače medalja, radosno smo dočekali, čestitali, zahvalili, nagradili ih - njih 37. O preostalih 73 ni riječi. A i oni su olimpijci jer se taj časni naslov stječe marom i upornošću, za sva vremena. Načelo je tvrdo poput granita:
Jednom olimpijac, dovijeka olimpijac! Zar je Filip Ude zaboravio vježbati na konju s hvataljkama, pa je zato pao na početku vježbe? Ne, bio je opterećen, oko njega se stvorila nekritična atmosera kako je sada, nakon srebrne medalje u Pekingu 2008., u Londonu 2012. prihvatljiva samo pobjeda i zlatna medalja. A to je teško psihičko breme! Prirodnoj želji i nadi mladoga gimnastičara da to ostvari, nametnut je strah da će iznevjeriti. A zbog toga dosta grijeha imaju i neoprezni treneri, bombastični naslovi u medijima, kao da nema razlike između želje i nade i jednoznačnog proricanja budućnosti, ponekad i zahtjeva.
Sigurno je samo ono što je završeno Olimpijski pobjednici vaterpolisti u svakoj su svojoj riječi prije odlaska u Lon-
don naglašavali kako i koliko su radili, trenutku sjetila sestre Ane. A Ana, u skuI tako se zna tko je prvi izrekao te samouvjereno ali argumentirano istica- pini do 57 kilograma, nakon što je izgubila riječi. Pierre de Coubertin ih je prihvatio i li svoju spremnost za olimpijske okrša- u posljednjem trenu brončanu medalju, u zapisao u svojim "Memoarima". Ne zna se je, spominjali mogućnost pobjede, ali i stilu istinske olimpijke, smirena i nasmi- tko je tu duboko moralnu misao obogaljio vrijednost protvnika koji ih čekaju. Ugod- ješena, mirno je rekla: "Ne, nije sudačka do besmisla, skrativši je bez razmišljanja, a no se sjetiti intervjua nakon pobjede u igri pogreška. Za ovakav ishod ja sam kriva!". možda i bez skrupula! s momčadi Crne Gore. Reporterka im je Put do današnjih olimpijskih dostigMijenja se na dobro i atmosera u čestitala i dodala da će te večeri, nakon rukometnoj momčadi: prije odlaska bilo je nuća u našem sportu i do društvene svišto su osigurali olimpijsko zlato, sigurno velikih riječi o " junaštvu i nepobjedivosti", jesti o vrijednosti olimpijske misli u naslaviti pobjedu do jutra. Vaterpolisti nisu a nakon utakmice s Francuzima, neki su šem društvu bio je dug i nije bio posut laiznevjerili svoga učitelja – trenera Ratka mladi igrači jednostavno odgovorili: "Šta ticama ruža. Prvi se javljao Franjo Bučar Rudića, odgovorivši da je sigurno samo nam je bilo? Uplašili smo se!". akva je vijestima o osnutku Međunarodnog olmono što je završeno i da će, kao i svake izjava ugodna najava sazrijevanja spor- pijskog odbora u Parizu, na sastanku u večeri nakon večere, u isto vrijeme leći i taša. Londonska brončana olimpijska Sorboni, od 16. do 23. lipnja 1894. aj dobro se odmoriti za nastavak natjecanja. medalja ne umanjuje njihov doprinos hr- je tekst ob javljen tri mjeseca kasnije u Mlada atletičarka, bacačica diska San- vatskom rukometu. zagrebačkom časopisu "Gimnastika"(br. dra Perković (tek su joj 22 godine!) znala Imena svih olimpijaca na 30. Olim- 8, 1894.). I to je bio početak promicanja bi, ponesena izvrsnim rezultatima sezone, pijskim igrama u Londonu 2012. upisana olimpizma u hr vatskim sportskim i drusjajnih očiju već od pomisli na olimpijsku su u kronike i bit će sačuvana. U našem gim tiskovinama. pobjedu, i izjaviti da će biti najbolja. A tada smo osvrtu prisiljeni biti opširni onoliko, U knjizi "Olimpizam u Hrvatskoj" bi se uozbiljila, kao da čuje svoga trenera koliko nam prostor dopušta. I zato priz- proesor Zdenko Jajčević otkriva i ovaj Ivana Ivančića, i dodala: "Protivnice dobro nanje upućujemo svima, i neka nikada ne vri jedan podatak o počecima promicanja poznajem, i one žele isto što i ja... borit ću zaborave da nisu bili usputni sudionici, olimpizma u Hrvatskoj: se!". "U siječnju 1896. godine zagrebački nego OLIMPIJCI hrvatskoga sporta! I A tek Giovanni Crnogoraz! Olimpij- neka zapamte da brzopleto griješe oni časopis Šport – Glasilo za sve športske ska pobjeda u gađanju lovačkom puškom, ko ji ponavljaju da je načelo Važno je su- struke /br.1-3/ ... objavio je članke u nasoštrim okom i mirnom rukom ponovo djelovati, a ne pobijediti! zastarjelo - jer tavcima, pod nazivom Olimpijske igre neizbacuje streljaštvo u prvi red hr vat- to nikada nitko nije izrekao niti napisao u kada i sada. Autor napisa bio je Miljenko skih troejnih sportova. Dobro je da ovo dugoj povijesti olimpijske misli. Steanović, koji je od 1894. do 1896. bio iznenađenje nitko nije popratio primpolaznik ečaja za učitelje gimnastike u Izvještava Franjo Bučar Zagrebu. Organizator i voditelj toga te jedbom o "malom i nepoznatom sportu", Istina je ova. Za vrijeme četvrtih Igara, čaja, Franjo Bučar, detaljno je oba vi jeskao što je tadašnji ministar sporta rekao, u Londonu, 19. srpnja 1908., u Katedrali tio polaznike o osnivanju Međunarodnog čestitajući Snježani Pejčić na brončanoj svetog Pavla održana je propovijed za sve olimpijskog odbora i pripremi za organimedalji iz Pekinga, 2008. Usputna, ali nužna napomena: stre- sudionike. Propovjednik je bio Ethelbert ziranje prvih modernih Olimpijskih igaljaštvo je jedan od najstarijih sportova na albot, biskup iz Pensilvanije. Rekao je ra.". aj citat iz knjige još je jedan dokaz svijetu. Prvo streljačko udruženje osno- doslovce ovo: "Suština je Olimpijskih iga- o tome da su polaznici ečaja od 1894. vano je 1466. u Švicarskoj, u Hrvatskoj u ra sudjelovati, a ne jedino, isključivo, pod do 1896. bili promicatelji i olimpizma u Osijeku 1784., u Zagrebu 1786. i već 1808. svaku cijenu pobijediti. Jednako kao što su svojim sredinama i šire! No, i ovdje treba otvorena streljana na uškancu. Među- u životu važniji nastojanje i uporna borba prekinuti, da ne zaplovimo u široke vode narodni streljački sportski savez (ISSF - od trijuma. Bitno je boriti se čvrsto i er, a olimpijske prošlosti koja je zaista i bogata i International Shooting Sport Federation) ne bezobzirno osvajati...". zanimljiva i nadasve poučna! osnovan je 1907., u članstvu ima 157 nacionalnih saveza. Streljaštvo je olimpijski sport od prvih Igara u Ateni, 1896. Veslači su cijelu sezonu glasno i jasno govorili sve što su imali reći - na međunarodnim regatama. Četverac na pariće - Valent i Marin Sinković, Damir Martin i David Šain bili su suzdržani prije polaska u London, naglašavajući sve što mogu i žele, ali su razgovor odgađali do cilja na olimpijskoj stazi. Bili su drugi, ali samokritični u izjavama, respektirajući snagu i tradiciju njemačkog veslanja. aekwondo borkinja Lucija ZaninoNa 7. Igrama, 1920. u Antwerpenu, nastupili su nogometaši i vić, u skupini do 49 kilograma, brončanu ušli u povijest kao naši prvi olimpijci medalju poljubila je ozarena lica i u tom se 37
Već početak, od prvih pisanih oba vi jesti do prvog sudjelovanja - na sedmim Igrama, 1920. u Antwerpenu, prepun je nezaobilaznih povijesnih podataka. Ali mi ih, ovaj put, moramo zaobići. Jedino treba završiti podatkom da su nogometaši bili prvi olimpijci i da je u toj po vijesnoj olimpijskoj momčadi tadašnje Jugoslavije bilo devet zagrebačkih igrača. Nastupili su: Zagrepčani - Dragutin Vrđuka, Vjekoslav Župančić, Jaroslav Schiffer, Stane avčar, Slaven Cindrić, Rudol Roupec, Dragutin Vragović, Artur Dubravčić, Emanuel Perška, Ivan Granec te Jovan Ružić i rezer ve Branislav Porobić, Josip Scholz i Nikola Simić. Za ove podatke zahvalni smo sportskom novinaru i publicistu Fredi ju Krameru, čija je knjiga "Zagrebački olimpijci" (Zagreb, 2011.) nepresušni izvor podataka. U olimpijski London 2012. ispratili smo još 25 sportaša olimpijaca. Bili su to natjecatelji na 14. Paraolimpijskim igrama koje su počele 29. kolovoza, a završile 9. rujna. Dva dana nakon završetka 30. Olimpijskih igara, POI su održane na istim borilištima, kao nastavak olimpijskih zbi vanja. I to ne slučajno. U Seulu 1988. pr vi su put Paraolimpijske igre, odlukom Olimpijskog odbora Južne Koreje, održane u nastavku 24. Olimpijade. aj je presedan pretočen 2001. u pisani dogo vor Međunarodnog paraolimpijskog odbora (IPC - International Paraolympic Commitee) i Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC – International Olympic Commitee), čime su objavili da ih povezu ju temeljna načela olimpizma, napisana u Olimpijskoj povelji. U verziji Paraolimpijskog odbora misao o toleranciji i poštovanju različitosti proširena je u sljedeći tekst: "...zabranjena diskriminacija na os-
novi razlika političkih, vjerskih, ekonomskih, invalidnosti, spola, seksualne ori jentacije i rase". Činjenica da su Olimpijske igre i Paraolimpijske igre dva dijela jedne, zajedničkim idealima i ciljevima prožete cjeline, neprocjenjivi je civilizacijski domet svijeta u kojem živimo. Nezaboravna je slika 80.000 gledalaca u Londonu na otvaranju ovogodišnjih Paraolimpijskih igra!
Paraolimpijci u Delnicama U Rimu su 1960. održane Olimpijske i Paraolimpijske igre prvi put iste godine, ali ne jedne iza drugih. Novost je bila da su prvi put uz vojne invalide, sudjelovali i ci vili invalidi. U programu je bilo samo natjecanje u invalidskim kolicima. Sudjelo valo je 400 sportaša invalida iz 23 zemlje. Napredak u sljedeće 52 godine, do Londona 2012., više je nego ohrabrujući za nas sve na ovom planetu: 164 zemlje poslale su 4294 natjecatelja koji su se nadmetali u 20 sportova, podijeljenih u 503 događa ja. Londonske POI otvorila je kraljica Elizabeta II. Nadasve uspješno sudjelovanje naših paraolimpijaca ima korijene u osnutku Sa veza za sport i rekreaciju invalida grada Zagreba, još 1968. Odmah se udružilo 29 sportskih društava i klubova sa 832 člana. Bili su to tjelesni invalidi, slijepi i slabovidni i osobe s teškoćama u razvoju. Prevladao je civilizacijski, napredni, jedini mogući princip rada: invalid nije nesposoban, nemoćan, on je samo više ili manje ometen. Nužna mu je potpora, podrška, a ne samilost! Pojedinca, jednako kao i cijelog društva. Sudeći po broju natjecatelja i sudjelo vanju u najjačim međunarodnim sportskim skupovima, što su Paraolimpijade,
prije svih, postigli smo mnogo, neizrecivo mnogo. Jer, nije tome davno (otprilike 60ih godina prošlog stoljeća), kad je urednica tv-programa morala moliti Borisa Bakrača, tadašnjeg predsjednika Jugosla venskog olimpijskog odbora i člana Međunarodnog odbora, da svojim autoritetom uvjeri njezinog urednika da joj dopusti da u Dnevniku objavi vijest o natjecanju amputiraca u dvorani "Božo Bek". I na kraju, gotovo sasvim nepoznata istina o radu invalidskih sportskih organizacija u Zagrebu: U veljači 1969. u Delnicama je održano Prvo skijaško prvenstvo slijepih. Nije održano u Zagrebu jer nije bilo snijegu ni traga. Kao posljedicu razgo vora Borisa Bakrača s urednikom Dnevnika, sportska je redakcija dobila pravo da odluči što će snimati. Zato je snimateljska ekipa bila u Delnicama. Program je bio pet kilometara trčanja na skijama. Uzor i poticaj tom natjecanju slijepih bili su Norvežani kod kojih je skijaško trčanje slijepih osoba imalo dugu tradiciju. ada još nije bilo Zimskih paraolimpijada; uvedene su 2002.). o prvo skijaško natjecanje u Delnicama bilo je međunarodno, budući da je doputovala i momčad slijepih skijaša iz Norveške. Vođa im je bio Halgeir Brenden, skijaš-trkač, olimpijski pobjednik u Oslu 1952., u Cortini d'Ampezzo 1956. i u Squaw Valleyju 1960. Bili smo iznenađeni tom ulogom višestrukog olimpijskog pobjednika. I tada smo doznali da se to u Nor veškoj smatra velikom počašću i da su vođe momčadi slijepih bile poznate osobe iz javnog života, od predsjednika vlade, prijestolonasljednika do sportaša, znanstvenika, umjetnika... Jasno, u Nor veškoj dijete dobije skije već u kolijevci!
Admir Buljubašić / CROPIX 38
Maribor
- europska prijestolnica kulture 2012. Gala večer baletnih zvijezda St. Petersburga
2Cellos
Europska prijestolnica kulture titula je koja se dodjeljuje od 1985. U gradu koji Europska Unija odabire svake godine, održavaju se različite kulturne maniestacije i umjetničke priredbe, postavljaju zanimljive instalacije te se gradu pruža prilika da u najboljem svjetlu prikaže svoj kulturni život i kulturno-povijesnu baštinu. Inicijativa ima sve snažniji kulturni i socijalno-ekonomski učinak. Priliku da u 2012. titulu europske prijestolnice kulture iskoristi za preobražaj vlastite kulturne osnove dobio je Maribor (zajedno s pet partnerskih gradova - Murskom Sobotom, No vim Mestom, Ptujem, Slovenj Gradecom i Velenjem), drugi po veličini slovenski grad s bogatom arhitektonskom baštinom i poviješću, grad iznimne ljepote i mjesto bogate tradicije. Maribor je tijekom cijele godine glavno prizorište bogatog kulturnog programa i aktivnosti. Održava se više od 400 kulturnih projekata. Iz Hrvatske su nastupili Ivo Pogorelić i Zagrebačka filharmonija, 2cellos, Hrvatski gajdaški orkestar Stjepana Večkovića, sastav Kries, Franco Krajcar & Indivia, Josipa Lisac, klapa Filip Dević iz Splita, Argus jazz band iz Osijeka, omislav Goluban, Putokazi, HNK i brojna manja kazališta, a održana je i izložba izabrane hrvatske moderne arhitekture - "Arhitektura u rajskom vrtu". Stvorena je tako osnova za kulturnu razmjenu između dviju država. Prvi put u Sloveniji i cijeloj regiji, u Umjetničkoj galeriji Maribor predstavlja se svjetski poznata suvremena vizualna umjetnica Rebecca Horn. Uz odabir svojih najpoznatijih djela, predstavila je i mlade umjetnike s novim, izuzetno odvažnim, vizualno atraktivnim i tehnološki zapanjujućim eksponatima. Poklonici suvremene umjetnosti neizostavno moraju vidjeti izložbu koja je otvorena do 11. studenoga. Od brojnih događanja koje stignete posjetiti do 15. prosinca, izdvajamo: Salzburški paviljon, ispunjen inventivnim austrijskim dizajnom, Međunarodni estival računalnih umjetnosti, Borštnikov susret - najstariji i najveći estival kazališta, Japansku jesen program tradicionalnog i suvremenog japanskog kazališta, izložbu grafičkog opusa Oskara Kokoschke, Centar autonomne i alternativne produkcije, koji predstavlja nove ekonomije, Nevidljivi cirkus u Murskoj Soboti, izložbu "Sot Control - umjetnost, zananost i tehnološka neosviještenost". Možete i upoznati Garryja Kasparova, a specijalitet za ljubitelje jazza koncert je legendarnoga klavijaturista Chicka Corea, 21. studenoga. S obzirom na to da je Maribor samo 120 kilometara daleko od Zagreba, samo sat vožnje automobilom, do 15. prosinca možete sudjelovati u bogatoj kulturnoj ponudi grada.
Rebecca Horn
Chick Core
39
Povijest zagreba kog sporta č
Zagrebačka biciklistička trkališta
Koturanje
na velodromima
Biciklističko trkalište uz Koturašku cestu, fotografija iz 1899. (Leiner, V.; Kolveshi, Ž. (2001.), Tragom davnih zagrebačkih igrališta, Muzej grada Zagreba , 18, Zagreb)
Napisala: Prof. dr. sc. Ariana Štulhofer dipl. inž. arh.
Foto: dokumentacija autorice
U
drugoj polovici 19. stoljeća organizirani je sport u Zagrebu tek u začecima: osim vojničkih disciplina − streljaštva, mačevanja i jahanja − ostala je sportska aktivnost samo prigodna i rekreacijska. Međutim, tri se sportske discipline − biciklizam (koturanje), klizanje i sokolsko vježbanje − tada počinju naglo razvijati. Bicikl se kao prometno sredstvo u Zagrebu pojavio 1860-ih godina, a kao sportska grana 20-ak godina kasnije. Prvi je bicikl u Zagreb donio trgovac Ladislav Beluš sa Svjetske izložbe u Parizu 1867. godine. Devedesetih godina 19. stoljeća biciklizam je u Zagrebu najorganiziraniji i najmasovniji sport. U početku su se natjecanja održavala isključivo na biciklističkim trkalištima − velodromima. Rezultat velike popularnosti tri su trkališta podignuta u samo šest godina kra jem 19. stoljeća: 1891. na današnjem Roose vel40
tovom trgu, 1896. na Koturaškoj cesti i 1897. u Maksimiru. ako intenzivna, nikad više ponovljena, izgradnja građevina namijenjenih biciklizmu u Zagrebu svjedoči o velikom broju članova biciklističkih klubova tog doba i velikom interesu gledatelja, željnih dobrih biciklističkih utrka.
Prvenstvo na Rooseveltovom trgu Sportska tradicija na području zapadno od Savske ceste (nekadašnja Elipsa, danas Srednjoškolsko igralište) započela je zime 1882./83., kad je Prvo hrvatsko sklizačko društvo, preplavljujući ledinu vodom iz potoka uškanca, uredilo klizalište "na livadi pred sadašnjim srednjoškolskim zavodima". Klizalište se tu zadržalo do 1887., ali se nakon dvogodišnjeg preseljenja na Akademički trg (danas Strossmayerov), zime 1889./90. opet vraća na "ono prijašnje mjesto uz Obrtnu školu na Savskoj cesti", gdje ostaje do 1891. Iste su godine članovi Hrvatskog kluba biciklista Sokol na Ciglani do Vojničke ceste (danas Rooseveltov trg) izgradili
pr vo biciklističko trkalište u Zagrebu, dugo 333 metara. "Godine 1891. brojio je klub samo 28 izvršujućih članova, nu uzprkos tomu sagradio je vlastitim troškom bez ičije pomoći svoje trkalište na sadanjem trgu Khuen-Hédervárijevom." Na trkalištu je 25. lipnja 1892. priređeno Prvo prvenstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije na 5000 m, a utrku je, zajedno s tri tisuće gledatelja, pratio i hrvatski ban Khuen Héderváry. Nacrti, planovi i/ili otografije toga trkališta nisu do sada pronađeni, ali se iz teksta, koji se nalazio na dnu naslovne stranice programa međunarodnih utrka održanih 20. kolovoza 1895., zaključuje da je trkalište imalo tribinu, i to djelomično natkrivenu. Naime, navedeno je da "veći dio sjedala jest nadkrit". Zbog početka gradnje školskih zgrada (danas muzej Mimara) "godine 1895. morao je naš klub svoje omiljelo trkalište koje je kroz 4 godine bilo središtem razvoju našega sporta u domovini − napustiti, pošto se je radilo o gradnji velike gimnazije i realke na istom mjestu".
Tri su trkališta podignuta u samo šest godina krajem 19. stoljeća: 1891. na današnjem Rooseveltovom trgu, 1896. na Koturaškoj cesti i 1897. u Maksimiru
Biciklističko trkalište Prvog hrvatskog društva biciklista, Koturaška cesta, 1896., nacrt ("Šport", 3/1896., 12 /1.7./:89, Zagreb) Program međunarodnih biciklističkih utrka, održanih 20. kolovoza 1895. (arhiva Hrvatskog športskog muzeja)
Klizalište i biciklističko trkalište, kao prvi sportski sadržaji na današnjem Srednjoškolskom igralištu, započeli su sportsko-rekreacijsku namjenu koju će s vanjskim igralištima i dvoranskom školskom vježbaonicom taj prostor zadržati do današnjih dana.
Koturaši na Koturaškoj cesti Klupski odbor Prvog hrvatskog društva biciklista sastao se u jesen 1894., godinu dana prije nego što su trebali napustiti velodrom na Ciglani, kako bi na vri jeme organizirali gradnju novog biciklističkog trkališta. Članovi i simpatizeri vrlo su ambiciozno i temeljito prionuli pro jektiranju nove trkaće staze: "Dakako da su se u prvom redu proučavala gotovo sva trkališta, koja opstoje, te se nastojalo, da se kod novog trkališta mimoidju sve pogrješke drugih, i da bude novo trkalište ideal svakog vozača. o se samo onda može polučiti, ako su krivulje tako konstruisane, da vozač i ne ćûti, da prelazi iz njih u pravac ili obratno iz pravca u kri vulju...".
Položaj biciklističkog trkališta u Maksimiru (Hrvatska osnovna karta, 1998.)
Klub je uredio svoje novo biciklističko trkalište, drugo u Zagrebu, izmedju Preradovićeve ulice i Savske ceste, onkraj botaničkoga vrta, na zemljištu uz današnju Koturašku cestu, koja je svoje ime dobila upravo po koturašima − starom nazivu za cikliste, kad je to vozilo na vlastonožni pogon dobilo dva veličinom ravnopravna kotača, za bicikliste (otuda i velodrom = staza za biciklističke/velocipedske utrke i treninge). rkalište je bilo zemljano, dugo 500 metara. Glavni pristup za gledatelje, označen drvenom konstrukcijom u obliku luka, bio je na sjeveru, iz Koturaške ceste, dok su se tribine nalazile na suprotnoj strani, kako sunce ne bi gledateljima ometalo praćenje programa. roškovi uređenja zemljišta "iznašali su zajedno sa zgradama 30.000 or".
Sokolovo trkalište u Maksimiru Zbog klupskih nesuglasica, Hrvatski klub biciklista Sokol ubrzo prestaje koristiti velodrom uz Koturašku cestu i podiže 1897. vlastito trkalište na državnoj cesti
Zagreb − Dugo Selo nasuprot glavnom ulazu u Maksimir (tj. na križanju današnje Maksimirske ulice i Svetica, točno u osi glavne maksimirske šetnice. Na njemu su trenirali svi zagrebački biciklistički klubovi, osim Prvog hrvatskog društva biciklista. reće je zagrebačko biciklistič41
ko trkalište podignuto kao prva, sportu namijenjena građevina na ledini južno od maksimirskog perivoja te je iniciralo uređenje cijele livade Svetice u najtradicionalnije zagrebačko sportsko područje. Sokolovo trkalište izvedeno je, prema projektu inž. Gustava Hermanna, iz dr vene građe, za razliku od starijih zemljanih trkališta. Glavnom je osi bilo orijentirano u smjeru sjeveroistok-jugozapad te je najsjevernijom točkom dodirivalo Maksimirsku cestu, kako bi se i cestovne utrke mogle završiti na njemu. Duljina najkraće, tzv. vozne crte , iznosila je 1/3
Drvena konstrukcija trkališta izvedena je iz hrastovih stupova koji su s međusobnim razmacima tri do četiri metra zabijeni 1,5 m u zemlju te su nosili hras-
Sokolovo trkalište izvedeno je, prema projektu inž. Gustava Hermanna, iz drvene građe
troškova izgradnje i održavanja između drvenih i zemljanih trkališta iznosio 1:3. ribina za otprilike 200 gledatelja bila je duga 20 metara, "a za odličnije osobe priredjene su dvie lože. Nasuprot tribina za obćinstvo postavljena je tribina za obranički sud, a izpod kosine vozne pruge smještene su klubske prostorije i sobe za traineura. Oko trkališta vodi jaki 500 metara dugački i 2,20 metara visoki drveni plot sa ukusno izvedenim portalom i dviema kućicama sa strane, koje služe kao blagajne." U sredini glavne trkaće staze nalazilo se vježbalište, tj. pomoćna staza,
Položaj trkališta Črnomerec na ortofoto snimci dijela grada Zagreba
KLANJEČKA ULICA
E J N I V R D
Gustav Hermann: Biciklističko trkalište Hrvatskog kluba biciklista Sokol u Maksimiru, nacrt, 1897. ("Sport", 4/1897., 8:61, Zagreb)
km, odnosno 333,33 metara "te je ovako razdijeljena: na oba pravca odpada 98 m, na oba okruga sa polumjerom od 30 metara 148 m, a na obje prelazne krivulje (u obliku kubičnih parabola) 87,33 m, ukupno 333,33 m. Širina vozne pruge iznosi 6,35 m." Vanjski se rub uzdizao na zavojima postupno do tri metra i bio je zaštićen "solidno izvedenim 1,00 m visokim prislonom koji je više za umirenje gledajućeg obćinstva postavljen, nego li da se odstrani pogibelj od vozača, koja je sama od sebe već izključena, pošto je vožnja na tim pokosima skoro tako lahka, kao u ravnici, pa time s malenom pogibelji skopčana". 42
BAŠTIJANOVA ULICA
tove grede i rogove s gornjom oplatom od 4 cm debelih i 8 cm širokih dasaka. Sav je drveni materijal bio namočen u katran ili vrući karbolineum. Površina vozne staze dodatno je prevučena smjesom vrućeg katrana i pijeska i posuta grubim pijeskom zbog sprečavanja proklizavanja, osobito po kišnom i vlažnom vremenu. Izvedba drvene konstrukcije trkališta stajala je 3000 orinti, a još isto toliko potrebna zemljoradnja i uređenje tribina. Odluku da se trkalište po najnovijem sustavu sagradi iz drva uvjetovali su ekonomski razlozi: zemljana trkališta sa svo jim nasipanim dijelovima u zavojima zahtijevaju česti popravak pokosa, pa je omjer
okružena dvjema skupinama drveća. aj središnji dio bio je predviđen za uređenje igrališta za tenis i kriket, "a društvo za tjelovježbu Sokol u Zagrebu namjerava takodjer ondje namjestiti svoje sprave za gombanje, tako da će ovo trkalište onda postati središtem svih sportskih zabava." Sokolovo trkalište svečano je otvoreno međunarodnom utrkom 30. svibnja 1897.
Črnomerec, Miramare… Biciklističke utrke između 1921. i 1931. održavale su se na trkalištu Črnomerec − bivšem vojničkom vježbalištu ko je se nalazilo na mjestu današnje tvornice Končar. o je bilo prvenstveno konj-
Trkalište Črnomerec, fotografija iz 1931. (Leiner, V.; Kolveshi, Ž. (2001.), Tragom davnih zagrebačkih igrališta, Muzej grada Zagreba, 6, Zagreb)
sko trkalište sa 800-metarskom stazom ovalnog oblika, međutim, uz konjička i biciklistička natjecanja, na njemu su organizirana i motociklistička i automobilistička, kojiput čak i u istome danu! Biciklistička je staza uređena i oko stadiona Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba u Koranskoj ulici, izgrađenog 1924. Uz nogomet i biciklističke utrke, održa vana su natjecanja u atletici, rukometu, hazeni i hokeju na travi. ribine su mogle primiti 3000 gledatelja, a oko igrališta moglo je stajati i do 8000 promatrača.
Betonska biciklistička pista oko nogometnog igrališta stadiona NK Zagreb u Kranjčevićevoj izgrađena je 1955.
Stadion Građanskog, fotografija iz zraka, 1937. (Leiner, V.; Kolveshi, Ž. (2001.), Tragom davnih zagrebačkih igrališta, Muzej grada Zagreba, 20, Zagreb) Biciklističko trkalište na stadionu u Kranjčevićevoj ulici
Trkalište Miramare u Trnju, fotografija iz 1933. (Leiner, V.; Kolveshi, Ž. (2001.), Tragom davnih zagrebačkih igrališta, Muzej grada Zagreba, 22, Zagreb)
Na trkalištu Miramare u rnju, otvorenom 21. kolovoza 1932. na mjestu današnjeg hotela International, održa vala su se natjecanja u različitim sportovima − motociklizmu, biciklizmu, automobilizmu, konjičkom sportu i atletici − sve do 1954. Betonska biciklistička pista oko nogometnog igrališta stadiona NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici izgrađena je 1955., prema projektu inž. Milana Zrinjskog iz Zagreba. Iako se većina današnjih biciklističkih utrka preselila na ceste izvan grada, ona i dalje služi svojoj namjeni. Konstrukcija piste tijekom godina nekoliko je puta poboljšavana. 43
Obljetnice
Omiljeni zagrebački spomenik postavljen je 1912. Meštrovićev
Zdenac života
nije izgubio aktualnost, on je trajno moderna skulptura koja otvara vječna pitanja o životnom putu kojeg svi prolazimo i u kojem se uvijek iznova pronalazimo
Napisala: Irena Kraševac Foto: fototeka Instituta za povijest
umjetnosti
U
velikom kiparskom opusu Ivana Meštrovića (1883. – 1962.) izdvaja se Zdenac života koji je postao jedno od njegovih najpoznatijih djela. Već stotinu godina to je i jedan od simbola grada Zagreba, s kojim odrastaju generacije građana i nezaobilazno mjesto u turističkom itinereru zagrebačkih spomenika. Meštrovićev Zdenac života nije izgubio aktualnost, on je trajno moderna skulptura koja otvara vječna pitanja o ži votnom putu kojeg svi prolazimo i u 44
Ivan Meštrović u Beču, 1904.
ko jem se uvijek iznova pronalazimo. Ogledamo li se u titravoj površini vode, posta jemo sudionici životnoga kruga od djetinjstva do starosti, kojeg predstavlja deset figura stiješnjenih na njegovoj plohi. Ovo zrelo kiparsko djelo snažne poruke Ivan Meštrović komponirao je kao mladić od samo dvadest i dvije godine. Prema sačuvanoj dokumentaciji, ponaj više na temelju pisama koja je mladi Meštrović iz Beča slao Isi Kršnjavom u Zagreb i koja se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu, razvidno je koliko ga je zaokupljala ideja zdenca, pa je već 1904. pisao da je napravio skicu, a tijekom 1905. da je dogotovio sadreni model koji je bio prihvaćen za izlaganje na 26. izložbi Bečke secesije, u proljeće 1906.
Postav Meštrovićevih djela na 26. izložbi Bečke secesije, 1906.
Fototeka Muzeja Ivana Meštrovića
Zdenac života ( Am Brunnen des Le- upravo njegov Zdenac života i sjajni pri- njegovo načelo da nas promatranje prirobens, kako piše u katalogu secesijske iz- kazi koje je dobio od tada najslavnijih beč- de vodi umjetničkoj slobodi. Sinteza položbe) postavljen je kao središnji eks- kih likovnih kritičara. kreta u kružnoj ormi dobiva gotovo besponat centralne dvorane Olbricho va pa viSnimka postava Meštrovićevih skulp- konačnu dimenziju koja pak naglašava svu ljona Bečke secesije, što je predstavljalo tura na izložbi u Beču posvjedočuje da je simboliku i metaoriku ljudskog života od veliko prizanje tada mladom kiparu i oz- Zdenac života bio postavljen na postamen- rođenja do smrti. načilo početak njegove afirmacije u ok- tu, pa su figure reljea bile gotovo u visini Fontane, zdenci i izvori te općenito viru prestižnih bečkih umjetničkih kru- promatračeva oka. Meštrovićeva je prva motiv vode česti su u umjetnosti na prigo va. Pripadnost Udruženju austrijskih zamisao bila da se djelo postavi na dva jelazu iz 19. u 20. stoljeće. Fontane i iz voum jetnika – Bečka secesija (Vereinigung kružna postamenta čistih ploha, slično kao ri su, k tome, tradicionalno omiljeni arbildender Künstler Österreichs – Wie- Zdenac mladića Georga Minnea iz 1898. hitektonsko-skulpturalni urbanistički akner Secession), čije je osni vanje 1897. centi. Kad je njihovu praktičnu unkciju potaknuo slavni Gustav Klimt, za Ivana Simbolika i umjetnička sloboda zamijenila posve estetska, počeli su se U stilsko-oblikovnom pogledu, tim se pojavljivati i u izložbenim prostorima, a Meštrovića bila je potvrda talenta i prih vaćenje u elitno društvo bečkih secesio- ranim remek-djelom Meštrović ponajviše potom su postavljani kao javni spomenici nista. Meštrović je jedini hr vatski um- približio Rodenovu impresionističkom ili dekoracija atrija palača. jetnik koji je bio redoviti član Udruženja tretiranju površine, skicoznom modeliraNjihova je refleksivna simbolika daod 1906. do 1914., a vrata mu je otvorio nju koje naglašava živost i pokret, slijedeći nas posve jasna. Međutim, sukladno du-
Ivan Meštrović, Studija za Zdenac života, 1904.
Ivan Meštrović, Zdenac života, sadra, Beč, 1905. 45
hu vremena koje obilježava težnja za um jetničkom slobodom, oslobađanje duhovnosti osobito putem psihoanalize, težnja za ljudskom solidarnošću i građanskom emancipacijom u kojima se ogledaju sve čežnje i žudnje čovječanstva, kaos i rasap u osvitu moderne civilizacije, kako su je doživljavali suvremenici fin de sièclea, govore u prilog Meštrovićevoj senzibliziranosti za umjetnička strujanja svoga vremena i čine ovo djelo jednim od najznačajnijih kiparskih ostvarenja u razdoblju secesije. Nakon velikog uspjeha na proljetnoj izložbi Bečke secesije, 1906., Meštroviću su se otvorila brojna vrata izložbenih pro-
nama prenosio pozitivne kritičke os vrte koje je dobivao u Beču. O prijedlogu urbanističkog postava novog gradskog javnog spomenika raspravljao je Regulatorni odbor gradskog zastupstva, 14. veljače 1911., i odlučio da se projekt povjeri arhitektu Ignjatu Fischeru, koji smješta Zdenac u amfiteatralni okvir, nagašavajući njegovu izvornu kružnu ormu.
Povezivanje Kazališta i Sveučilišta Prema Fischerovoj osnovi, spomenik je postavljen u prostor između Kazališta i Svučilišta, a hortikulturno uređenje ze-
Kazališni trg s postavom Zdenca života,
1912.
stora, pa tako i Umjetničkog paviljona u Zagrebu. Prvu veliku zagrebačku izložbu održao je od svibnja do listopada 1910., zajedno sa slikarom Mirkom Račkim, također bečkim đakom, i na njoj je prvi put u Zagrebu pokazan Zdenac života. Nakon te izložbe skulptura je odlivena u bronci, u ljevaonici "B. . Srpek" u Beču i brončani je odljev otkupilo Gradsko poglavarstvo Zagreba, s namjerom da se postavi kao ja vni spomenik. Postavljanjem Zdenca života, grad je namjeravao obilježiti uvođenje vodovoda. U studenome iste godine Regulatorni je odbor odlučio da se spomenik postavi na tadašnjem Sveučilišnom trgu, premda su u obzir dolazile i druge lokacije, npr. Gornji grad, početak uškanca ili Jurjevsko groblje. Ključnu ulogu u nastojanju da se Zdenac života otkupi i postavi kao javni spomenik u Zagrebu odigrao je Iso Kršnjavi koji je među prvima prepoznao Meštro vićev genijalni talent i u hrvatskim novi46
lenih i cvjetnih nasada lepezasto se ot vara s njegove istočne i zapadne strane. Ignjat Fischer uočio je u spomeniku središnji oblikovni i simbolički motiv novog uređenja trga, kojemu ponajprije pridaje cilj i smisao povezivanja Kazališta i Sveučilišta kao dviju snažnih okosnica u smjeru svejer - jug te povezivanja Masarykove (tada Marovske) ulice i Prilaza u smjeru istok - zapad. Ovaj moderan pristup smještaja no vog javnog spomenika uvjetovao je brojne promjene na trgu na kojem su do tada glavni urbanistički ukras bila četiri historicistička obeliska u unkciji javne rasvjete (tzv. kandelabri) – koji su uklonjeni i premješteni ispred Bolléovih arkada na Mirogoju te označavaju ulaz u glavno gradsko groblje. Realizacija Fischerova projekta do vršena je 1912. aj hrabri i smjeli zahvat u središte urbanističke sheme historicističkoga trga, ukrug kojeg se nižu re-
prezentativne palače javne namjene 19. stoljeća, koje su projektirali onodobni najznačajniji graditelji - od rektorata Sveučilišta (Ludwig von Zettl), zgrade Hr vatsko-slavonskog gospodarskog društva (Franjo Klein), Hrvatskog učiteljskog društva (Leo Hönigsberg), Sokolo vog doma (Matija Antolec), rgo vačko-obrtničke komore (Hönigsberg i Deutsch, Vjekoslav Bastl), Obrtne škole i Muzeja za umjetnost i obrt (Herman Bollé) i Kazališta (Helmer i Fellner) - nije ostao bez odjeka u javnosti. Građanstvo je isprva negodovalo radi "puste golotinje i amoranog prepletanja nagih tijela" koja nisu bila po mjeri građanskog ćudoređa. Još je veću zbunjenost unosio postav ispod razine trga, zbog čega spomenik nije u razini šetača/promatrača, što je unosilo dodatnu enigmu o čemu je tu doista riječ. a zagonetnost još više naglašava snažnu simboliku spomenika, pa možemo zaključiti da je arhitekt Ignjat Fischer jednako moderno pristupio rješenju njegova postava, kao što je mladi umjetnik Meštrović smjelo realizirao bezvremenski modernu skulpturu. Postamet je postao su višan, a spomenik se doživljava pristupačan i s ljudskom mjerom. o mu je zasigurno osiguralo trajnu vrijednost i omiljenost. Zdenac života opjevan je u sentimentalnom šlageru u izvedbi Gabi No vak, a sve ga generacije zagrebačkih školaraca i studenata iznova otkrivaju, družeći se na polukružnim kamenim klupama njegove "ograde". Zdenac života – remek-djelo Meštro vića umjetničkog opusa i hrvatske skulpture 20. stoljeća, postavljen je na aktualnoj izložbi Ivan Meštrović, l´expression croate u Muzeju Rodin u Parizu, koja traje od 17. rujna 2012. do 6. siječnja 2013.
Izložba Meštrovićevih radova u Muzeju Rodin snimljena je na otvorenju, 17. rujna 2012.
Kultura
Koncerti za obnovu palače Gvozdanović
U
palači Gvozdanović u Visokoj 8, koncertom mladih i uspješnih glazbenica – flautistice Ane Batinice i pijanistice Zrinke Ivančić, 20. rujna, započeo je Glazbeni salon Gvozdanović 2012. U intimnoj atmoseri jedinstvenoga gornjogradskoga salona slušali smo skladbe elemanna, Martina, Prokofeva i Gadea. Zrinki Ivančić pripala je čast da bude prva pijanistica koja je nakon 1968. svirala na autentičnom, sada restauriranom klaviru iz Zbirke Anke Gvozdanović. Klavir Görs & Kallmann obitelj Gvozdanović kupila je za plesnu dvoranu potkraj prvog desetljeća prošloga stoljeća od tvrtke Heerer – prve hrvatske gradionice orgulja, harmonija i glasovira u Zagrebu, koja djeluje od 1870. do danas, kroz pet generacija obiteljske tradicije. Upra vo je tvrtka Heerer zaslužna za obno vu klavira, a omislav Faulend Heerer,
natjecanja mladih glazbenika Europe (pred šio je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, 45.000 slušatelja). Muzičku akademiju u u klasi pro. Gorana Listeša. Diplomirao Zagrebu upisao je 2010. u klasi doc. Ivane je gitaru u klasi pro. Darka Petrinjaka na Bilić, a student je treće godine u klasi pro. Muzičkoj akademiji u Zagrebu, 2010. DoIgora Lešnika. Os va jao je najviša odličja bitnik je Dekanove nagrade, Rektoro vih na brojnim državnim i međunarodnim nagrada Sveučilišta u Splitu i Zagrebu te natjecanjima. Godine 2009. pobijedio je na priznanja Summa cum laude za najbonatjecanju HR-a i PBZ Carda za najboljeg ljeg studenta generacije. U rujnu 2012. mladog glazbenika godine, a 2011. osvaja započinje poslijediplomski studij gitare
koji je danas vodi, smatra da je klavir te- Nagradu Grada Samobora te Nagradu na Ro yal Academy o Music u Londonu, meljito uređen do razine koja omogućuje "Ivo Vulje vić" za najboljeg mladog glazbe- jednoj od najprestižnijih glazbenih akakvalitetno muziciranje. nika 2011. Koncertirao je na Dubrovač- demija na svijetu. Osvajao je nagrade na I ovogodišnji koncerti imaju donator- kim ljetnim igrama, Muzičkom biennalu gotovo svim najprestižnijim svjetskim ski karakter, čiji je cilj prikupljanje novca Zagreb, Osorskim glazbenim večerima, Sa- natjecanjima za klasičnu gitaru: Michele za cjelovitu obnovu palače Gvozdanović i moborskoj glazbenoj jeseni, Vukovarskom Pittaluga u Alessandriji, Fernando Sor u Zbirke Anke Gvozdanović, kako bi palača esti valu komorne glazbe, Danima glazbe Rimu, Francisco arrega u Benicassimu, ponovno postala "kreposni i umjetnički Miroslava Miletića i mnogim drugim. Kao Alhambra u Valenciji, Julian Arcas u Alkružok koji širi vedro raspoloženje". solist, svirao je sa Zagrebačkom filhar- meriji te Gredos San Diego u Madridu. Program drugog i trećeg koncerta je monijom, Zagrebačkim solistima, Hr vat- Dobitnik je i mnogobrojnih nagrada s dosljedeći: u utorak, 30. listopada, u 20 sati skim komornim orkestrom, Varaždinskim maćih natjecanja, poput Nagrade "Ferdo - Filip Merčep, marimba (Sejourné, Bilić, komornim orkestrom, Zagrebačkim or- Livadić" u Samoboru te nagrade HGM-a Schwantner, Živković) te u utorak, 4. pro- kestrom mladih, Puhačkim simonijskim "Ivo Vuljević" za 2011. Svirao je kao sosinca, također u 20 sati - Srđan Bulat, gita- orkestrom oružanih snaga RH, Dubro- list sa Zagrebačkom filharmonijom, Splitra (Brkanović, árrega, Albéniz, Šulek). vačkim simonijskim orkestrom, Simo- skim komornim orkestrom, Dubro vačkim Udaraljkaš Filip Merčep rođen je 1991. nijskim orkestrom HR-a, Simonijskim simonijskim orkestrom, Cantus Ansamu Zagrebu. Najmlađi je dobitnik Porina orkestrom ORF Radio-televizije Beč te gu- blom, orkestrom Vivaldi iz Alessandrije i za najbolju izvedbu klasične glazbe. Uz dačkim kvartetima Cadenza i Porin. orkestrom Opere iz Valencije. Održao je Moniku Leskovar, jedini je hrvatski glazGitarist Srđan Bulat rođen je 1986. u brojne solističke recitale diljem Hrvatske benik koji je svirao u finalu Eurovizijskog Splitu. Prve tri godine studija gitare za vr- i svijeta. 47
Atraktivna nova sezona MOLTO CANTABILE – sezona 2012./2013. Koncertni portreti hrvatskih opernih pjevača u Hrvatskom glazbenom zavodu Umjetnički voditelj ciklusa: Zlatko Madžar
Luciano Batinić
Molto cantabile:
svečanosti vrhunskog pjevanja
Koncertna direkcija Zagreb u sezoni 2012./13. svoje nove, tematski profilirane cikluse seli iz Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u nove koncertne prostore, što će poslužiti kao model u sljedećim sezonama. Na nekoliko atraktivnih lokacija u središtu Zagreba, na 28 koncerata s pažljivo kreiranim programom, zagrebačkoj će se publici omogućiti uživanje u vrhunskim izvedbama ponajboljih hrvatskih i renomiranih inozemnih glazbenika. Svi ljubitelji klasične glazbe, a nadamo se i no vopridošla publika, uvjerit će se kako će koncerti – zanimljivim repertoarnim odabirom i vrsnošću iz vođača – dostojno slijediti visoku razinu programske ponude, koju je Koncertna direkcija Zagreb dokazala i održavala tijekom polustoljetnoga kontinuiteta djelovanja. Zagrebačkoj se koncertnoj publici po pristupačnim cijenama nudi pet žanrovski raznorodnih pretplatničkih ciklusa: MOLO CANA BILE (Hr vatski glazbeni zavod), 3 PLUS / MINUS (Muzej Mimara), ANNO DELLA FEDE (crkva Svete Katarine), IZ DVO RANE OGLEDAL A (Palača Dverce) te orkestralni ciklus DA CA ME RA (Hrvatski glazbeni zavod). Na tim programski pažljivo osmišljenim koncertima nastupit će ponajbolji hrvatski glazbenici: vokalni i instrumentalni solisti, komorni sastavi te zborski ansambli i komorni orkestri pod vodstvom uglednih dirigenata. 48
Posebnu pozornost zagrebačkih ljubitelja glazbe pobudio je ciklus Iz dvorane ogledala, čime će prelijepi salon gornjogradske palače Dverce napokon biti inauguriran u javni koncertni prostor. Osobitu pozornost koncertne, ali i operne publike izazvao je pak posebno atraktivan ciklus Molto cantabile, kojega je njegov inici jator i umjetnički voditelj Zlatko Madžar osmislio kao niz koncertnih portreta najistaknutijih hrvatskih opernih pje vača. Jedinstven pjevački ciklus, koji će se protegnuti i na sljedeću sezonu, sjajnim su recitalom inaugurirali međunarodno ugledni tenor omislav Mužek i pijanistica Irina Milivojević, a u nastavku publika će moći uživati u pod jednako atraktivnim recitalima basa Luciana Batinića, sopranistice Martine Zadro, sopranistice Evelin Novak, bas-baritona Krešimira Stražanca i mezzosopranistice Dubravke Šeparo-
vić Mušo vić, koji će nastupiti uz pratnju vrsnih pijanista: Martine Filjak, Đorđa Stanettija, Julije Palmove, Cornelisa Witthoeffta. Posve definiran nastavak ciklusa Molto cantabile u sezoni 2013./14. obradovat će nas recitalima sopranistice Valentine Fijačko, mezzosopranistice Diane Haller, basa Gorana Jurića, sopranistice Ivane Lazar i bas-baritona Marka Mimice. No, ni to nije sve jer svaki od ovih vrsnih jedanaest pjevača izabrat će po jednog
darovitog pjevačkog poletarca koji će se okušati na natjecanju Mladi pjevač godine. U aktualnoj koncertnoj sezoni predsjednica prosudbene komisije no vog natjecanja bit će primadona Dunja Vejzo vić, a u sezoni 2013./14. njezinu će ulogu preuzeti primadona Ruža Pospiš Baldani. Laureati natjecanja dobit će vri jednu novčanu nagradu koju dodjeljuje Lions Club Kontesa Nera te koncertni nastup u organizaciji Koncertne direkcije Zagreb. Zbog svega toga, ciklus Molto cantabile i natjecanje Mladi pjevač godine unaprijed opravdavaju isticani moto: Hr vatska pjevačka sadašnjost s pogledom u budućnost!
Ruža Pospiš Baldani
15. 10. 2012., 20 sati Iz dvorane ogledala,
27. 10. 2012., 20 sati
Palača Dverce
Bazilika Srca Isusova PAVAO MAŠIĆ, orgulje
LIDIJA HORVAT DUNJKO, sopran
MARIJA MLINAR, harfa Program: F. Durante, G. Sarti, A. Hasselmans, T. Uhlik, R. Taclik, J. Hatze, A. Salsedo, I. Tijardović... 19. 10. 2012., 20 sati Mala dvorana KD Vatroslava Lisinskog
SIMPLY BRASS
Gost: Radovan Cavallin, klarinet
20. 10. 2012., 20 sati 3 plus/minus Muzej Mimara
EVA OERTLE, flauta VESSELIN STANEV, glasovir Program: F. Mendelssohn Bartholdy, F. Chopin, F. Schubert, W. A. Mozart, Y. Pagh Paan, C. Reinecke (koncert u suradnji s Lions Clubom)
CIKLUS CÈSARA FRANCKA
TOMISLAV VUKŠIĆ, gitara Program: J. S. Bach, M. Arnold, L. Sorkočević, J. Rodrigo
MAJA BAKRAČ, glasovir Program: G. Kurtag, R. Schumann, M. Bruch
1. 12. 2012., 20 sati
6. 12. 2012., 20 sati Da camera,
Hrvatski glazbeni zavod LUCIANO BATINIĆ, bas JULIJA PALMOVA, glasovir "Iz Rusije s ljubavlju" Program: A. Borodin, M. Glinka,
Hrvatski glazbeni zavod Francusko-hrvatske glazbene večeri FESTIVAL DIAPASON Program: F. Poulenc, M. Ruždjak,
Grande pièce symphonique Besplatan ulaz
30. 10. 2012., 20 sati Da camera, Hrvatski glazbeni zavod
VARAŽDINSKI KOMORNI ORKESTAR FILIP PAVIŠIĆ, dirigent TOMASZ DAROCH, violončelo Program: L. Marohnić, W. A. Mozart 6. 11. 2012., 20 sati 3 plus / minus, Muzej Mimara TRIO GAL FILIP GAL, gitara TAMARA GAL, glasovir TIN GAL, glasovir Program: J. Rodrigo, A. Barrios, J. Ph. Rameau, C. Debussy 7. 11. 2012., 20 sati Anno della fede, crkva Sv. Katarine
ZAGREBAČKI ANSAMBL FLAUTA RENATA PENEZIĆ, umjetnička voditeljica Program: A. Pärt, V. Lisjak i dr.
12. 11. 2012., 20 sati Iz dvorane ogledala, palača Dverce
Dva stoljeća hrvatske solopopijevke Nadasve atraktivne svečanosti vrhunskog vokalnog umijeća na kraju će biti dostojno okrunjene iznimno vrijednim, i to dvostrukim projektom. Naime, ugledni pjevači i pijanisti koji sudjeluju u ovom ciklusu studijski će za dvostruki CD snimiti niz ponajboljih hrvatskih solopopijevaka koje će potom izvesti na za jedničkom završnom koncertu, znako vito naslovljenom Dva stoljeća hrvat ske solo po pi jevke. Autorica tog diskograsko-koncertnog projekta ugledna je muzikologinja, akademkinja Koraljka Kos ko ja je proesionalni vijek uvelike posvetila temeljitom proučavanju te zdušnom promicanju hrvatske solopjesme, pa će se stoga trojaki projekt Molto cantabile za vršiti kao svojevrstan Molto cantabile croatico, i to točno na osamdeseti rođendan neumorne akademkinje Kos - 12. svibnja 2014., može se pretpostaviti, u prepunoj dvorani Hr vatskoga glazbenog zavoda.
Posvetni karakter pjevačkih recitala Najbolji hrvatski operni pjevači današ-
Molto cantabile,
M. P. Musorgski, P. I. Čajkovski, S. Rahmanjinov 2. 12. 2012., 20 sati Anno della fede, crkva Sv. Katarine AKADEMSKI ZBOR "IVAN GORAN KOVAČIĆ" MICHAEL MITCHELL, dirigent "Negro spiritual - U znaku Adventa"
4. 12. 2012., 20 sati 3 plus / minus, Muzej Mimara TRIO EGMONT MILKO PRAVDIĆ, klarinet MILAN ČUNKO, viola
njice itekako se trude, a u tome uvelike i uspijevaju, biti dostojni nasljednici svojih svjetski slavnih pjevačkih prethodnika i sunarodnjaka. Upravo stoga, nisu zabora vili svoje velike i trajne umjetničke uzore, pa je svaki koncert u prvoj sezoni ciklusa Molto cantabile neslučajno posvećen nekome od velikana hrvatskog um jetničkog pjevanja: omislav Mužek recital je posvetio je 70. rođendanu Ruže Pospiš Baldani, Luciano Batinić priređuje koncert u čast 95. rođendana kammersängera omislava Neralića, Martina Zadro pjevat će u spomen na legendarnu Senu Jurinac, Evelin Novak i Krešimir Stražanac svojim će recitalom čestitati 70. rođendan Dunji Vejzović, dok će se Dubravka Šeparović Mušović simbolično pokloniti najvećoj hrvatskoj opernoj umjetnici – jedinstvenoj Milki rnini. Na taj doista promišljen način pro jekt Molto cantabile sveobuhvatno predstavlja hrvatsko umjetničko pjevanje: pona jprije – respektabilno, dvostoljetno skladateljsko naslijeđe, a potom i slavnu pje vačku prošlost, zavidnu sadašnjost te izglednu budućnost; doista je riječ o
G. Faure
8. 12. 2012., 20 sati Da camera, Hrvatski glazbeni zavod Francusko-hrvatske glazbene večeri FESTIVAL DIAPASO, Program: C. Debussy, B. Papan-
dopulo, D. Pejačević
10. 12. 2012., 20 sati Iz dvorane ogledala, palača Dverce JOSIPA LONČAR, sopran FREDERIC BERNARD, gitara Program: V. Bellini, M. Giuliani, J. Mas senet, G. F. Händel, G. Donizetti, I. Dunajevski, Z. Krkljuš, Lj. Kuntarić
iznimno značajnom i promišljenom koncertnom, nakladničkom i pedagoškom projektu, u kojem ništa nije prepušteno slučaju.
Svjetovi komorne glazbe umjesto Svijeta (orkestralne) glazbe Zbog naprosto neizbježnih financijskih restrikcija, Koncertna direkcija Zagreb morala je, nadamo se privremeno, odustati od svog prestižnog i desetljećima elitnoga zagrebačkoga koncertnog ciklusa Svijet glazbe. No, iskusni djelatnici Koncertne direkcije Zagreb, pod razboritim strukovnim vodstvom v. d. ravnatelja maestra Josipa Nalisa, zdušno su upregnuli svoju snagu i stavili se u službu vrhunske glazbene literature i ponajboljih hrvatskih klasičnih glazbenika; stoga ne sumnjamo kako će sve to nepogrešivo prepoznati i najzahtjevnija zagrebačka koncertna publika koja zasigurno nestrpljivo očekuje da se nadležne kulturne institucije Grada Zagreba i Republike Hr vatske što prije pobrinu za ponovni život prestižnoga Svijeta glazbe. 49
Nova sezona Zagrebačke filharmonije U sezoni 2012./13., pod vodstvom doživotnog počasnog šea dirigenta, maestra Milana Horvata i umjetničkog sa vjetnika, maestra Dmitrija Kitjanka, Zagrebačka filharmonija nastavlja uspješnu koncertnu djelatnost, u skladu sa svo jim sloganom "Jedan orkestar - bezbroj glazbenih doživljaja". Maestro Leopold Hager preuzima mjesto prvoga gosta dirigenta, a prvi put orkestar uvodi i instituciju rezidencijalnog skladatelja, koju će ti jekom dvije sezone preuzeti ugledni hr vatski skladatelj Davorin Kemp. U Crvenom ciklusu Zagrebačke filharmonije, 27. rujna, ugledni maestro svjetčetvrtak, 18. 10.
Crveni ciklus ZAGREBAČKA FILHARMONIJA UROŠ LAJOVIC, dirigent LJUBOMIR PUŠKARIĆ, bariton RADOVAN CAVALLIN , klarinet F. Parać: Music or strings K. Baranović: Z mojih bregov, za bariton i orkestar C. Debussy: Rhapsody, klarinet i orkestar J. Brahms: 1. simonija u C-duru, op. 68 petak, 26. 10.
Bijeli ciklus ZAGREBAČKA FILHARMONIJA LEOPOLD HAGER, dirigent EVELIN NOVAK, sopran MARINA GOJČEA SILIĆ, alt OMISLAV MUŽEK, tenor
skoga glasa Dmitrij Kitajenko, uza solističku pratnju ponajbolje hrvatske violončelistice Monike Leskovar, poveo je članove Zagrebačke filharmonije u novu sezonu u kojoj nas očekuje niz sjajnih solista i velikih izvedbi. Među ostalima, nastupit će i ljubimac zagrebačke publike, makedonski pijanist Simon rpčeski, potom kineski virtuoz na violini Ning Feng, ruske zvijezde violončelist Aleksandar Rudin i violinist Sergej Krilov, kao i naši istaknuti um jetnici: Monika Leskovar, Martina Filjak, Ljubomir Puškarić, Radovan Vlatković, Lovro Pogorelić i mnogi drugi. Poseban ANE JERKUNICA, bas Akademski zbor IVAN GORAN KOVAČIĆ W. A. Mozart: 40. simonija u g-molu, KV 550 W. A. Mozart: Requiem za sole, zbor i orkestar utorak, 30. 10.
ZAGREBAČKA FILHARMONIJA ZA HRVASKU GLAZBENU MLADEŽ DINKO APPEL, dirigent DRAŽEN ČUČEK, pripovjedač S. S. Prokofev: Peća i vuk petak, 16. 11.
Crveni ciklus ZAGREBAČKA FILHARMONIJA LEOPOLD HAGER, dirigent LIDIJA HORVA, sopran M. Ravel: Sheherazade, uvertira M. Ravel: 3 pjesme iz Sheherazade N. Rimsky - Korsakov: Sheherazada, op. 35 nedjelja, 2. 12.
Crveni ciklus DMIRIJ KIAJENKO, dirigent ALEXANDER RUDIN, violončelo
Libar u Tvornici kulture
50
gost filharmoničara u dvije koncertne večeri bit će Rade Šerbedžija. Novost sezone 2012./2013. je Filmski ciklus. ijekom tri glazbeno-filmske večeri ljubitelji sedme umjetnosti na velikom platnu Kina Europa uživat će u pro jekcijama kultnih njemačkih nijemih filmova: "Noseratu", "Die Niebelung" i "Das Cabinet des dr. Caligari", a doživljaj svakog filma upotpunit će orkestar Zagrebačke filharmonije koji će projekcije pratiti izvedbama glazbe iz filmova. Stoga, ne propustite ni ove sezone bezbroj uzbudljivih glazbenih doživljaja!
L. van Beethoven: 5. simonija u c-molu, op. 67 J. Haydn: Koncert za violončelo i orkestar u C-duru , hob. VIIb-1 R. Strauss: Kavalir s ružom, suite utorak, 4. 12.
U suradnji s Rotary Clubom Kaptol KORAK U ŽIVO ZAGREBAČKA FILHARMONIJA IVAN REPUŠIĆ, dirigent ZORAN ODOROVIĆ, tenor VALENINA FIJAČKO, sopran Giuseppe Verdi, Giacomo Puccini, Richard Wagner Promocija CD nosača Zagrebačke filharmonije i Zorana odorovića
Grupa Libar priprema glazbenu poslasticu za jesenske dane: 17. studenoga nastupit će u zagrebačkoj vornici kulture.
Originalna, punokrvna dalmatinska grupa Libar od početaka 2007. postavila je nove glazbene standardne na hrvatskoj sceni te visoko podigla ljestvicu progresivnog glazbenog izričaja. Obradama svjetskih i domaćih hitova u ormi tradicionalne klapske pjesme udahnuli su novi život i pokazali da kvalitetna glazba može imati najrazličitije interpretacije. S novim albumom ("Libar", Menart 2012.) odbacuju prefiks klape i žanrovski se kvalificiraju među pop-rock bendove, a album je dobio hvalospjeve kritike i publike. Izlazak albuma popraćen je novim singlom, pjesmom "Kapi" – himnički optimističnom, harmonijski bogatom i energetski nabijenom pjesmom s hitoidnim rerenom. Album je sloje vit i teško ga je žanrovski definirati jer je svaki od desetorice članova benda u njega utkao dio sebe. Iako glazbeno i produkcijski mogu stati uz rame s brojnim svjetskim glazbenicima, tradicionalni zvuk veže ih uz mediteransko podneblje iz kojeg potječu.
22. jazz.hr/jesen
Koncertna dvorana "Vatroslav Lisinski" Mala dvorana početak u 20 sati
15.-18. listopada 2012.
Popratni program: Izložba fotografija "Jazz kroz objektiv Davora Hrvoja"
ponedjeljak, 15.10.
Karlheinz Miklin, saksooni, Heiri Kanzig, kontrabas, Billy Hart, bubnjevi rio velemajstora jazza, uključujući i legendarnoga glazbenika kojeg ne bi smio zaobići nijedan bubnjar. Polioni sastav bez harmonijskog instrumenta, umijeće improvizacije i karizma glazbenika garancija su vrhunskog doživljaja. utorak, 16.10.
Jazz orkestar HR-a, posebni gost: Charles olliver, truba, kompozicije. Dirigent: Saša Nestorović U povodu tisućite emisije "Vrijeme za jazz" Davora Hrvoja na Hrvatskom radiju, Jazz orkestar HR-a prvi će put u Hrvatsku dovesti trubača i skladatelja Charlesa ollivera s kojim će izvesti autorski koncert.
Cantus Ansambl u ciklusu Cantus & Lisinski KD "Vatroslav Lisinski” Mala dvorana 22.10.2012., 20 sati
Dirigent: Adriano Martinolli d’Arcy Kenny Werner All-Star Quintet feat. Benjamin Koppel & Randy Solist: Filip Fak, pijanist Brecker Benjamin Koppel, saksoon, Randy Brecker, truba, Kenny Werner, John Cage: Glazba za puhačke klavir, Scott Colley , kontrabas, Antonio Sanchez, bubnjevi instrumente Apsolutni all star band nakon četiri godine ponovno u Zagrebu. Vrhunac John Cage: Tirteen ovogodišnjeg estivala s potencijalom zagrebačkog jazz koncerta godine. John Cage: Koncert za klavir i orkestar četvrtak, 18.10. Claude Debussy: Preludij za Claudio Roditi, truba, Klaus Ignatzek, klavir, Jean-Louis Rasinfosse, kontrabas poslijepodne jednog Fauna (obrada za Drugi ovogodišnji trio velikih glazbenika, ali snažan kontrast prvom triju. Odsustvo bubnjeva komorni ansambl Benno Sachs) pretvara ovaj sastav u doživljaj "komorne glazbe u jazzu", uz ljepotu tona i muziciranja. srijeda, 17.10.
Lisinski subotom program od 15. listopada do 22. prosinca
Metropolitan u Lisinskom Subota, 27. 10. u 19 sati
Velika dvorana, G. Verdi: OTELLO Dirigent: SIMYON BYCHOV Pjevaju: REN ÉE FLEMING, JOHAN BOHA, MICHAEL FABIANO, FALK SRUCKMANN Subota, 10. 11. u 19 sati
Andrej Borejko
Akiko Suwanai
Céline Moinet
Subota, 20. 10. u 19.30 sati
Subota, 8. 12. u 19.30 sati
Velika dvorana, BELGIJSKI NACIONALNI ORKESAR Dirigent: ANDREJ BOREJKO Solistica: AKIKO SUWANAI, violina
Velika dvorana MAHIAS GOERNE i SOLISI DREZDENSKE KAPELE Dirigent: HELMU BRANNY Solisti: MAHIAS GOERNE, bariton i CÉLINE MOINE, oboa
Subota, 24. 11. u 19.30 sati
Velika dvorana, OD LJUBAVI I ZLOBE DO MARŠALA – hrvatske opere SOLISI, ZBOR I ORKESAR MUZIČKE AKADEMIJE Sveučilišta u Zagrebu
Subota, 22. 12. u 19.30 sati
Velika dvorana, 2CELLOS: SJEPAN HAUSER i LUKA ŠULIĆ, violončela ZAGREBAČKI SOLISI
Velika dvorana, T. Adès: OLUJA Dirigent: HOMAS ADÈS Pjevaju: AUDREY LUNA, ISABEL LEONARD, IESYN DAVIES, ALEK SHRADER, ALAN OKE, WILLIAM BURDEN, OBY SPICE, SIMON KEENLYSIDE Subota, 1. 12. u 19 sati
Velika dvorana, W. A. Mozart : TITUS Dirigent: HARRY BICKE Pjevaju: LUCY CROWE, BARBARA FRIOLI, ELINA GARANČA, KAE LINDSEY, GIUSEPPE FILIANOI 51
Napisao: Zlatko Madžar Foto: Ines Novković
V
eć nekoliko godina u Gitarskom triju Elogio kroz univerzalni jezik glazbe sa začudnom lakoćom nadahnuto komuniciraju Kosovar Petrit Çeku, Portugalac Pedro Ribeiro Rodrigues i Hrvat omislav Vukšić. Predivna priča o čudesnom glazbenom zajedništvu i ži votnom prijateljstvu trojice vrsnih glazbenika različitih nacionalnosti ujedno je ohrabrujuća priča o kulturnom, gostoljubi vom i kozmopolitski nastrojenom Zagrebu. U bogatoj koncertnoj ponudi hrvatske metropole godišnji koncerti mladoga gitarskoga trojca redovito odjeknu kao sas vim poseban umjetnički doživljaj. U svibnju prošle godine Petrit Çeku i rio Elogio ushitili su nas čudesnim koncertom u gornjogradskoj Palači Gvozdanović (s kompozicijama Joaquína Rodriga, Manuela Poncea, Manuela de Falle i Antonína Dvořàka), dok su se potkraj ljeta na Sceni Amadeo svojoj domicilnoj zagrebačkoj publici predstavili s posve novim i, kao i uvi jek, besprijekorno izvedenim programom (Ástor Piazzolla, Ivo Josipović i Marko Ruždjak). Na tom je koncertu posebnu pozornost privukla Çekuova majstorski sročena obrada klavirske Sonate u a-molu K. 310, Wolganga Amadeusa Mozarta.
Trio je zapravo – kvartet Iz rodnoga grada Prizrena srednjoškolac Petrit zaputio se 2002. u Zagreb, vođen željom da upiše studij gitare u kultnom Tomislav Vukšić
52
Petrit Çeku i Gitarski trio Elogio
Pohvala
Predivna priča o čudesnom glazbenom zajedništvu i životnom prijateljstvu trojice vrsnih glazbenika različitih nacionalnosti ujedno je ohrabrujuća priča o kulturnom, gostoljubivom i kozmopolitskom Zagrebu Pedro Ribeiro Rodrigues
razredu pedagoškog velemajstora Darka Petrinjaka. Isti su razlozi godinu dana kasnije nagnali i Portugalca Pedra da se doseli u – gitaristima upravo neizbježan – glavni grad Hrvatske. Jedino omislav Vukšić, rođeni Zagrepčanin, nije morao nigdje otputovati; u njegovome gradu bili su i proesor Petrinjak i Muzička akademija, ali i dvojica gitarskih pridošlica, koji su mu odmah postali najbolji prijatelji. Premda se njihovo životno prijateljstvo 2008., osnivanjem ria Elogio, prirodno pretočilo u iznimno glazbeno zajedništvo, trojica gitarista u svakoj prigodi s ponosom naglašavaju kako su u stvarnosti oni zapravo kvartet jer u njihovoj moćnoj gitar skoj gomilici neizostavan je – i kao glazbenik i kao čovjek – Zagrepčanin Krešimir Bedek. Sva četvorica diplomirala su u zagrebačkom razredu proesora Petrinjaka, usput ametice kupeći prve nagrade na prestižnim svjetskim gitarskim natjecanjima. Gitarski trio Elogio itekako je dostojan nasljednik međunarodno uglednog Zagrebačkog gitarskog trija, u kojem od 1984. kontinuirano i u nepromijenjenom sasta vu muziciraju Darko Petrinjak, István Römer i Goran Listeš. ijekom proteklih 28 godina veteranski se trio uvijek iznova suoča vao s istim problemom: kako se okupiti u punom sastavu? Jer, Darko i István žive i rade u Zagrebu, a Goran u Rimu. Navlas isti problem sada muči i Gitarski trio Elogio: Pedro i omislav borave u Zagrebu, a Petrit već tri godine u Baltimoreu, gdje se usavršava u majstorskom razredu Manuela Barrueca na Konzer va-
Petrit Çeku
53
toriju Peabody. Kako je Goranu Listešu svojedobno bilo lakše preplovljavati Jadran, negoli je sada Petritu preli jetati Atlantik, mlađi se gitarski trio okuplja još rjeđe od svojih velikih uzora i prethodnika. No, fizička razdvojenost ostaje nemoćna pred duhovnom bliskošću trojice mladih glazbenika koji se – usprkos tek povremenim i nedostatnim pokusima – s lakoćom uspijevaju vinuti u najuzvišenije glazbene sere. Iako je u njihovoj začudnoj glazbenoj magiji osim hrvatske uži vala i inozemna publika, primjerice u Nizozemskoj, ipak su najdraža odredišta njihovih prekograničnih putovanja bili Pedrov Portugal i Petritovo Kosovo, dok im je sudbinski dosuđeni Zagreb ostao jedino zajedničko, pa makar i samo povremeno glazbeno gnijezdo.
Tomislav i Antonija, Pedro i Martina, Petrit i... Gdje će se – i hoće li se igdje – jednoga dana trajno skrasiti radoznali, skitalački duh Petrita Çekua, nemoguće je naslutiti. No, dok čarobnjak "iti" sa svo jom magičnom gitarom danomice ritualno osvaja zapadnoeuropske i sjevernoameričke koncertne podije, u Zagrebu ga pouzdano čekaju njegovi gitarski "suborci" sa svojim životnim družicama: omislav i njegova supruga, liječnica Antonija te Pedro i njegova djevojka, povjesničarka umjetnosti Martina. Premda je još uvijek sâm, karizmatični Çeku silno se trudi da napokon i on prepozna svoju pravu ži votnu družicu; temeljit, kakvim ga je već Bog ili Alah dao, gitarski se "aga" i u tome jedino pouzdaje u što je moguće veći statistički uzorak! Dok slobodni Çeku neumorno krstari bijelim svijetom, njegova gitarska subraća nimalo u Zagrebu ne ljenčare: omislav Vukšić predaje gitaru na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i priprema se za solistički koncert u gornjogradskoj palači Dverce (12. studenoga), dok Pedro Ribeiro Rodrigues podučava gitaru na Glazbenoj školi "Zlatko Grgošević" i nestrpljivo očeku je portugalsko izdanje svog prvog samostalnog CD-a, na kojem izvodi vlastite gitarske prerade čembalističkih sonata portugalskog baroknog skladatelja Carlosa Seixasa. Ovu lijepu zagrebačku priču o vrhunskom muziciranju i istinskom prijateljstvu trojice mladih glazbenika na najljepši način sažimaju Çekuove riječi: 54
- Nas trojica smo se upoznali na stu- Zagrebačkog gitarskog trija, pravimo se da diju gitare u razredu proesora Petrinjaka; smo mi – oni, imitiramo ih! o se uopće ja sam došao s Kosova, Pedro iz Portugala, ne suzdržavam javno izreći! Uostalom, a omislav je već bio tu; on je naš Za- od Zagrebačkog gitarskog trija mi smo, grepčanin, a mi smo njegovi dotepenci! između ostalog, naslijedili i gotovo sav Odmah smo postali škvadra. Ovdje neizo- naš repertoar, kojega tek sada počinjemo stavno moram spomenuti i sjajnog gita- nadopunjavati ponekom Bedekovom ili rista, Zagrepčanina Krešimira Bedeka jer mojom obradom. ja baš u svakoj prigodi naglašavam kako U našim počecima službeni jezik u smo mi zapravo: trio plus još jedan! Iako triju bio je engleski, a kad se Pedro posve taj 'četvrti' ne svira regularno s nama, up- udomaćio, svi smo prešli na hrvatski koji ra vo je on, Krešo, najoštrije kritičko uho nam je i dan-danas osjetno zagrebački zakoje bespoštedno prosuđuje razinu našeg činjen. muziciranja. No, kako smo dijelove pojeNas trojica uistinu obožavamo Zagreb: dinih programa na koncertima pokatkad Pedro i ja po srcu i po glazbi, a omislavu izvodili i zajedno s Krešimirom, mi smo je to naprosto rodni grad, pa ima i neku ustvari: trio koji je potencijalni kvartet! vrstu domorodačke obveze, zar ne?! No, Premda smo Pedro, omislav i ja od- šalu na stranu, meni – a zasigurno i Pedru mah započeli zajedno svirati (činilo nam – nadasve je dragocjena činjenica što sam se to jedinim logičnim nastavkom našeg se mogao školovati i sazrijevati u Zagrebu, prijateljstva), ironično je u svemu to što gradu tako velike glazbene kulture. Naismo ozbiljno počeli raditi tek kad sam se me, silno cijenim glazbu romantičara ja iz Zagreba morao odseliti u Baltimore! Lisinskog, samosvojnog Papandopula ili Sve u svemu, mi smo nekakav putujući pak prerano umrlog Marka Ruždjaka, čiji ili plutajući trio, ali ipak sa 'stalnom' za- mi je skladateljski izričaj osobito blizak… grebačkom adresom. Gdje god da se koji od nas trojice zatekne u bijelome svijetu, nad njim i nadaÇeku: Zagreb je grad goleme lje ostaje bdjeti pozorno oko našeg učiglazbene kulture telja i duhovnog oca – proesora Darka - Usprkos razdvojenosti i nedovolj- Petrinjaka koji je (kao koncertant, komornom vremenu za zajedničko vježbanje, ni glazbenik, vrstan obrađivač i osobizasad ustrajavamo u namjeri da sačuvamo to – kao neusporediv pedagog!) golemim svoj trio jer njegov pravi smisao vidimo slovima Zagreb nebrojeno puta upisao u našem 'privatnom' umjetničkom zajed- na gitarsku kartu svijeta. Želim vjerovati ništvu, dok javne nastupe i angažmane kako Pedro, omislav i ja svo jim glazdoživljavamo tek kao ugodnu posljedicu. beničkim djelovanjem nećemo osramotiti Dok zajedno muziciramo, mi se ustvari našeg velikog učitelja, pa ni njegov i naš – igramo; često znam reći kako se igramo dragi grad Zagreb!
Zagreb Kom 7 u Glazbenom zavodu
Na sedmom Zagrebačkom međunarodnom estivalu komorne glazbe – Zagreb Komu 7 , od 12. do 20. listopada, u Glazbenom zavodu u Zagrebu okupit će se vrhunski glazbenici i ormirati komorne sastave kakvi ne postoje nigdje
drugdje. Zagreb Kom se održava pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hr vatske. Ovogodišnji program donosi širok raspon glazbenih sadržaja: od atraktivnog izmjenjivanja Vivaldijevih vječno popularnih Četiri godišnja doba s gotovo istoimenim djelom omiljenoga majstora tanga - Astora Piazzolle, od bečke klasike do klasičara inspiriranih Amerikom, od Mozartove matineje do Ruske noći. Zagreb Kom 7 donosi najcjenjenija djela ko-
morne glazbe svih razdoblja, od baroka do su vremenosti preko romantičarske sredine. Kao i uvijek, sastav čini spoj starih znanaca - virtuoza i novih umjetnika: um jetnička ravnateljica Susanna Yoko Henkel i glazbenici Stean Milenković, Lauma Skride, Rado van Vlatković, Ian Fountain ili Boris Brovtsyn, koji su već izazi vali nepodijeljeno oduševljenje zagrebačke publike i rado se vraćaju na pozornicu HGZ-a; pridružit će im se i no vi, sjajni partneri, kao što su violinistica Vilde Frang, udaraljkašica Ria Ideta i violončelisti Kristina Blaumane i rey Lee. Program: 12. listopada - Osam godišnjih doba 13. listopada - Bečka noć 14. listopada - Mozartova matineja u
11 sati 17. listopada - Program iznenađenja 18. listopada - Johannes Brams 19. listopada - Americano 20. listopada - Ruska noć
Nedjeljne noći HGM jazz orkestra
Program: 4. 11. 2012. Glazba Jima McNeelyja 2. 12. 2012. Orašar i Orašar 3. 2. 2013.
HGM jazz orkestar i Mathias Rüegg 3. 3. 2013.
HGM jazz orkestar i Fay Claasen 7. 4. 2013.
HGM jazz orkestar i Luis Bonilla 5. 5. 2013. 80 godina Ive Robića 2. 6. 2013.
HGM jazz orkestar i Erik ruffaz
Priča kao da je počela jučer: u čudesnom istarskom gradiću Grožnjanu došlo je do ideje i odluke o osnivanju HGM jazz orkestra, orkestra mladih. Na ljetnoj jazz školi Hrvatske glazbene mladeži, koju je vodio Boško Petrović, maestro Sigi Feigl predano je i sustavno radio s mladim glazbenicima i te su 2002. dosegnuli razinu zbog koje je bilo teško zamisliti rastanak i čekanje sljedećega ljeta za sastanak u Grožnjanu. Mladi je orkestar nakon toga grožnjanskoga ljeta - nastavio raditi. Vođen Sigijevim znanjem, predanošću i kriterijima, orkestar se uz potporu HGM-a sustavno predstavljao u Zagrebu, Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta. A Zagreb je dobio jedan od najjačih i najdosljednijih koncertnih ciklusa, ne samo u jazzu. Sigi Feigl donosio je partiture ponajboljih svjetskih skladatelja i aranžera, dovodeći nam u Zagreb izvanredne umjetnike. On i njegovi mladi glazbenici sustavno su podizali kvalitetu svojeg orkestra koji je iznjedrio i vlastite odlične soliste. I evo nas u Lisinskom, 2012. godine. Orkestru je deset godina, koncertni je ciklus također deseti. A počeli su tako mladi, da je pred nama i dalje - mladi orkestar. I to orkestar među najboljim orkestralnim tijelima u zemlji (opet - ne samo u jazzu), međunarodno afirmiran i, što je najvažnije, još uvijek raste, napreduje. Već desetu sezonu, svake prve nedjelje u mjesecu, u Zagrebu je večer orkestralnog jazza, zajamčeno visoke razine, s gostima internacionalcima prvog reda i razreda. o doista nije malo. Orkestru, Sigiju Feiglu i Hrvatskoj glazbenoj mladeži - sretan deseti rođendan HGM jazz orkestra i deseti koncertni ciklus! Koncerti iz ciklusa Sunday nights 2012./2013. HGM jazz orkestra počinju svake prve nedjelje u mjesecu u 20 sati, u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, u suorganizaciji Dvorane i Glazbenog programa Hrvatskoga radija te uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, Austrijskog kulturnog oruma, Francuskog instituta i Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu – Kulture promjene. 55
Balet Varijacije u F.ado molu Balet HNK započinje obljetničku sezonu 16. studenoga, Varijacijama u F.ado molu . Zagrebačka će publika ponovno moći uživati u portugalskom adu od kojega je satkana baletna predstava, praizvedena 6. ožujka 2010. Predstava nudi mnoštvo malih priča koje sadrže mnoge svjetove boja i nijansi različitih osjećaja od kojih se sastoji beskrajni svijet ada. Glazbenu podlogu čine snimke izvedbi najpopularnijih portugalskih ado izvođača, poput Amálije Rodriques i Marize, s kojima se potpuno stopila živa interpretacija ada naše poznate pjevačice Jelene Radan. Scenografija Dinka Jeričević, kostimi Dženisa Pecotić i Emina Kušan te oblikovanje svjetla Denije Šesnić.
Blagoje Bersa:
William Shakespeare:
Postolar od Delfta
Na Tri kralja ili kako vam drago
Komično-antastična opera Postolar od Delta, hrvatskoga skladatelja Blagoja Berse (1873. – 1934.), praizvedena je 26. siječnja 1914. u Zagrebu i pripada najuspjelijim ostvarenjima domaćega glazbeno-scenskog repertoara. Libreto su napisali A. M. Willner i J. Wilhelm, prema priči Čarobne kaljače, danskog pisca H. Ch. Andersena. Činjenicu da se glazba, premda bogato orkestrirana, mjestimice kreće na rubu zabavne (operetne) valja pripisati Bersinom očaranošću bečkom secesijom i operama Richarda Straussa. Napisan u Beču i za Bečane prije Prvoga svjetskog rata, Bersin Postolar od Delta bio je stvoren da publici pruži zabavu koju je očekivala. Premijera je 19. listopada .
Nastala u najzrelijem vremenu Shakespeareovog stvaralaštva, komedija Na ri kralja ili kako vam drago temelji se na travestiji i zamjeni identiteta, kojom autor britko propituje prirodu pri vlačnosti, instinkta i ljubavi. Djevojka prerušena u mladića snubi ženu u ime muškarca kojeg voli. a žena zaljubljuje se u djevojku, misleći da je mladić, a sve to u sjeni intriga i grubih šala, dok preodijevanje istodobno i skriva i otkriva. Geometrija odnosa iz nekonvencionalnog ljubavnog trokuta prerasta u neočekivane oblike obrata, trijumfirajući neobičnom simetrijom koja nastaje pri ponovnom susretu blizanaca izgubljenih u brodolomu na obalama Ilirije. Često izvođena, adaptirana i ekranizirana Shakespeareova komedija rastvara se tako u mnogo inačica, a galerija likova – od zaljubljenih djevojaka do pijanih rođaka – ima svoj odraz u svakom vremenu, pa će i ovim uprizorenjem sigurno osvojiti publiku. Premijera je 7. prosinca.
Gubec-beg ponovno u Komediji
Dirigent je Veseljko Barešić, režiju potpisuje Vlado Šteančić, a glumačko – pjevački ansambl pred vode Đani Stipaničev (Gubec-beg), Ervin Baučić (starac Jurko), Vanda Winter (Jana), Maksim Hozić (Đuro Mogaić), Adalbert urner (Franjo ahy) i Boris Pavlenić (Šimun Drmečić). Sudjeluju orkestar, zbor i balet Kazališta Komedija. Praizvedba Gubec–bega (također u režiji Vlade Šteančića) bila je u ožujku 1975., a zadnja je predstava izvedena u listopadu 1984. Predstava je odigrana više od dvije stotine puta pred pola milijuna gledatelja u zemlji i na brojnim gostovanjima (u Italiji, Mađarskoj, tadašnjem SSSR-u...). Jedna je od najgledanijih predstava Kazališta Komedija. Predstava je pod redateljskom palicom Damira Lončara i Igora Mešina igrala u sklopu Jarunesta 2004. i 2005., a ove Svečana premijera novog uprizorenja prve hr vatske rock-opere ju je godine postavio Vlado Gubec-beg , Ivice Krajača, Karla Metikoša i Miljenka Prohaske, bit će 24. Šteančić na pozornici Ljetnog listopada u 19.30 sati u kazalištu Komedija. kina uškanac. 56
Bobočka Ecije Ojdanić u CeKaTe-u Krležina Bobočka Ecije Ojdanić, predstava je Kazališta Moruzgva u Centru za kulturu rešnjevka. Premijera je 25. listopada u 20 sati , a repriza 27. listopada u 20 sati. Ecija Ojdanić u Kazalištu Moruzgva osmislila je Bobočku, monodramu prema motivima romana "Povratak Filipa Latinovicza" Miroslava Krleže. Ecija dokazuje kako su Krležine žene itekako životne. Bobočka je putena, snovita i hrabra, nimalo kreposna žena koja živi po svom. ragični je rasplet, čini se, neizbježan... Redatelj je Ivan Leo Lemo, dramaturginja Ana onković Dolenčić.
Str S truktu ukturrali alizzam u Galeriji Modulor omislav Premerl i Hrvoj Devide, autori izložbe Strukturalizam prije 50 godina, pokazat će duh vremena vremena šezdesetih godina prošlog stoljeća (doba (doba Exata 51, Novih tendencija, Gorgone i dr.), koje su kao autori živjeli, iskusili, mislili i djelovali. Oni nude potpuniji uvid u povijest naše likovnosti. Izložba je to za likovne znalce i stručnjake, ali i znatiželjnike koji žele pogledati crteže, skice, zabilješke, misli tog vremena. Otvorenje je izložbe Strukturalizam prije 50 godina u Galeriji Modulor u Centru za kulturu rešnjevka, 23. listopada u 19 sati . Izložba je otvorena do 6. studenoga.
Gorana Stefanovskog Stefanovskog Odisej Gorana
Chishche Lishche
na Noćnoj sceni Kerempuha Na Noćnoj sceni Satiričkog kazališta Kerempuh ove će jeseni, petkom i subotom, igrati kabaret Chishche Lishche, u kojem nastupaju Maja Posavec, Mario Mirković, Hrvoje Kečkeš, Luka Petrušić i Ivan Đuričić. Glazbeno su obradili Miroslava Krležu, pa će izvoditi Balade Petrice Kerempuha – u punk, rock, reaggae, pop, chill, unk i turboolk verziji. o im nije bilo dovoljno, pa su željeli vidjeti što će se dogoditi spajanjem tih glazbenih ostvarenja s kolumnama Ante omića. omića. A što je dalje bilo i kako k ako je završilo... pogledajte u Kerempuhu. Premijera je predviđena 16. ili 17. studenoga .
27. Gavelline večeri U četvrtak, 8. studenoga,
u kazalištu Gavella održat će se premijera premijera koprodukcijske predstave Odisej, Gorana Steanovskog, u režiji Aleksandra Popovskog. Međunarodna koprodukcija šest teatara i jednog estivala - GDK Gavella iz Zagreba, eatra Ulysses s Brijuna, Srpskog narodnog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Slovenskog narodnog gledališča - Drame iz Maribora, Ateljea 212 iz Beograda, Festivala Sterijino pozorje iz Novog Sada te eatra navigator iz Skopja - praizvedbu je imala u eatru Ulysses u srpnju, a u studenome će zaigrati na pozornicama ostalih kazališta-partnera – u svakome pet puta. ome se mogu dodati i gostovanja izvan matičnih kuća. Režiju predstave potpisuje Aleksandar Popovski, dramaturgiju Dora Delbianco, scenografiju skupina Numen, kostimografiju Marita Ćopo, a glazbu skupina Foltin. Igraju: Ozren Grabarić, Anita Mančić, Branko Jordan, Nataša Matijašec Rošker, Svetozar Cvetković, Boris Isaković, Jasna Đuričić, Dijana Vidušin, Franjo Franjo Dijak i Nikola Ristanovski.
14. 10. u 19 i 21 sat eatar &D, Zagreb Ranko Marinković: GLORIJA redatelj: Saša Božić 15. 10. u 19 i 21,30 sati Hrvatsko narodno kazalište Split Franz Kaka: PREOBRAZBA redatelj: Ivan Plazibat 16. 10. u 19,30 sati Satiričko kazalište Kerempuh, Kerempuh, Zagreb Nikolaj Vasiljevič Gogolj: MRVE DUŠE redatelj: Dražen Ferenčina 17. 10. u 19 sati Zagrebačko kazalište mladih mladih
Fjodor Mihajlovič Dostojevski: IDIO redatelj: Ivan Popovski (predstava igra u ZKM-u)
18. 10. u 19,30 sat i Kazalište Virovitica Simon Bent: ELLING redatelj: Dario Harjaček 20. 10. u 19 sati Svečano zatvaranje Gavellinih večeri
Slovensko narodno gledališče Drama Ljubljana Miroslav Krleža: GOSPODA GLEMBAJEVI redatelj: Ivica Buljan
57
Stotinu Sto tinu filmova na desetom desetom Zagreb Film Festivalu F estivalu Desetu godinu zaredom, druga polovica listopada u Zagrebu Zagrebu protječe u znaku Zagreb Film Festivala. Od 14. do 21. listopada vidjet ćemo stotinu filmova u osam filmskih programa, programa, u kinima Europi i uškancu, uškancu, Zagrebačkom Zag rebačkom plesnom centru i Muzeju suvremene umjetnosti. Nova lokacija ove je godine kino Grič. U dugometražnom programu, među ostalim, bit će prikazan srpski uradak koji je izazvao brojne kontroverze – film Klip, prvijenac srpske redateljice Maje Miloš, te debitantski film redatelja Rúnara Rúnarssona – Vulkan. Dokumentarni program uključuje i filmove Marina Abramović : Te Artist is Present , autora Matthewa Akersa, i Tis Ain't Caliornia njemačkog autora Martena Persiela. Natjecateljski program Kockice donosi aktualne kratkometražne naslove novih autora iz Hrvatske. Festival nudi i tri stalna popratna programa: Bibijadu, program filmova za djecu, Moj prvi film u selekciji Nenada Polimca i Velikih 5 , program aktualnih filmova pet europskih kinematografija. Novost je Moj treći film (radovi filmaša već poznatih ZFF-ovoj publici), zatim program špijunskih filmova te retrospektiva filmova Michaela Glawoggera – koji će biti i predsjednik ocjenjivačkog suda za najbolji dokumentarni film.
Steve Vai u Tvornici kulture Nakon sedam godina Zagreb će ponovno posjetiti slavni gitarist Steve Vai koji će dugoočekivani koncert održati 9. studenoga u vornici kulture. Ljubitelji rock zvuka s oduševljenjem su dočekali vijest o dolasku gitarističkog virtuoza, čudaka kojeg zbog revolu cionarnih tehnika muziciranja mnogi smatraju jednim od najboljih gitarista svih vremena. Doka Do kazuju zuju to i brojne glazbene legende s kojima je svirao i od kojih je j e učio, a i sam je j e postao idol mnogim suvremenim glazbenicima. Prve je note odsvirao sa 12 godina, a podučio ga je veliki Joe Satriani.
Disney On Ice ponovno u Areni O n Ice , i ove godine Čarobni Disneyjev svijet bajki na ledu, poznati Disney On stiže u Zagreb, gdje će se od 2. do 4. studenoga pod nazivom "ulum "ulum počinje!” održavati u Areni Zagreb. Ako ste lani propustili vidjeti taj veličanstveni šou na ledu u izvedbi više od 50 najslavnijih Disneyjevih likova, ove godine to svakako ispravite! Predstavu u produkciji jedne od najslavnijih producentskih kuća Feld Entertainment svake godine vidi više od 30 milijuna gledatelja diljem svijeta.
Petrogradski Orašar u Lisinskom
Posjetitelje Koncertne dvorane Vatrosla Vatrosla va va Lisinskog 6. studenoga očekuje baletna raskoš raskoš – Orašar , u izvođenju vodećih svjetskih svjet skih baletnih baletnih umjetnika iz Petrograda te baletnog baletnog ansambla ruskog Baškirskog držav državnog nog teatra opere i baleta iz grada Ue. Bit će to najspekta najspektaku kularnija larnija baletna atrakcija ove godine u Zagrebu! 58
Bobijevi dani smijeha listoNovu sezonu Histrioni otvaraju 16. listopada, smotrom komedija posvećenih velikom velikom
Histrionu, Josipu Bobiju Marottiju. Proteklo je malo više od godinu dana od njenje gove smrti, ali nema gotovo ni jednog dana da se u Histrionskom domu ili na Opatovini ne sjete vjernog Histriona i njegove dobrote. Stoga su odlučili odlučili da ovu i svaku iduću histrionsku sezose zonu započnu započnu smotrom predstava kojima je smijeh osnovna osnovna odrednica. Pouzdano znaju kako kako bi to i Bobi najviše volio. Stalni, kućni scenogra sceno gra i akademski kipar Miljenko Sekulić – Sarma Sarma za tu je priliku izradio Bobijevo poprsje koje će, uz Gumbekovo, Gumbekovo, također Sekulićevo djelo, od 16. listopada krasiti prostorije Histrionskog doma.
Rene Magritte: Filozofska lampa
Kultura pušenja
U
Gliptoteci je 4. listopada otvorena otvorena jedna od najatraktivnijih najatraktivnijih ovogodišnjih izložbi u Zagrebu. Riječ je o monumen monumentalnoj talnoj izložbi posvećenoj kulturi pušenja pušenja i utjecaju ovog poroka na kulturu, umjetnost, stil života pa i politiku. Izložbu Kultura Kultura pušenja – od tabua do tabua potpisuje tim kreativaca i stručnjaka na čelu s Igorom Zidićem i Feđom Vukićem. Izložba prvi put u hrvatskoj povijesti na jednome mjestu progovora o kontro verznom enomenu pušenja i popratnim utjecajima te neodoljive navike na svako svako-dnevicu. Kroz povijesne arteakte, um jetnička jetnička djela, otograske i videozapise, proiz vode, plakate, predmete i dokumente dokumente koji su obilježili europsku i hrvatsku duhansku hansku povijest izložba posjetitelje vodi na zanimljiv zanimljiv duhanski put koji otkriva kako kako je pušenje od rituala postalo masovni užitak užitak te kako je, nakon izlaska iz ilegale, zauvijek ostavilo snažan pečat na naše živote. Izložba prati duhansku povijest u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini - od početka liberalizacije uživanja u duhanu, duhanu, u doba cara Franje Josipa sredinom 19. stoljeća i izgradnje prvih tvornica cigara u Hrvatskoj, do sveopće popularizacije ovog poroka i suvremenih zabrana. Organizatori izložbe izabrali su iz mumuzeja, privatnih zbirki i galerija atraktiv atraktivne ne izloške koji progovaraju o minulim minulim vremenima moćnog austrijskog duhanskog duhan skog državnog monopola, vezama ruralne ruralne i
Ferdo Quiquerez: Mehmed Kolak Kolaković
tradicijske tradicijske proizvodnje duhana s luksuzluksuznim stilom života građanskih krugova, cigarama cigarama i cigaretama kao potrebi i ovisnosti, ali i simbolu slobodoumlja, zadimljenim salonima i ateljeima kao inspiraciji umjetnika i književnika, umjetničkim djelima koja su nezamisliva bez duhanskog dima, dima, televizijskim i filmskim ostvarenja kao svjesnim i nesvjesnim promotorima pušenja, zdravstvenim posljedicama i borbi protiv pušenja te suvremenim zabrazabranama, kao i dizajnu i marketingu, koji su proteklih proteklih desetljeća rušili granice kreativkreativnosti, potaknuti snagom duhanske industrije i sputavani zakonskim zabranama... zabranama...
Vlaho Bukovac: Portret cara Franje Josipa I
Izložbu su producirale agencije Bruketa & Žinić i Millenium promocija, a uz izložbu je pripremljena atraktivna monografija, posvećena enomenu i utjecautjeca ju pušenja na različite sere života i djelovanja, u kojoj su objavljeni tekstovi Igora Zidića, Feđe Vukića, Vukića, Bože Skoke, Inoslava Beškera, Beškera, Arijane Kralj, Predraga Grubića te pokojnog Krešimira Džebe, za kojeg je malo poznato kako se u vrijeme svog publicističkog rada bavio istraživanjem duhanske povijesti u našim krajevima. 59
- Michelangelo minijature
U
Galeriji Klovićevi dvori od 8. studenoga do 20. siječnja 2013., tra jat će izložba pod nazivom Juraj Julije Klović – Michelangelo minijature. Najveći minijaturist renesansnoga razdoblja - Juraj Julije Klović (1498. – 1578.) u svoje je doba stekao poštovanje i glas najvrsnijeg umjetnika. a slava, s ko jom je neraskidivo povezano i ime njegove domovine, traje stoljećima. Štoviše, često se spominje kao jedan od najvećih sitnoslikara svih vremena. Prema predaji, toliko je bio vrstan minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu Po sljednju večeru. aj najpoznatiji svjetski umjetnik iz Hrvatske, koji se na nekoliko svojih minijatura potpisao Julio Clovio de Croazia, u Hrvatskoj je prisutan s tek tri djela, iako su njegovom rukom iluminirani brojni molitvenici, lekcionari i časoslovi, koje su naručivali najugledniji ljudi njegova doba. ada, a i danas oni se čuvaju kao najveće dragocjenosti. Nekoć su nad njima bdjeli naručitelji, a danas se ljubomorno čuvaju u trezorima najpoznatijih svjetskih knjižnica i muzeja. Javnosti zapravo nisu dostupni, kao ni onda, kad su nastali. Njihovo posuđivanje izvan mjesta na kojima se čuvaju nije uobičajeno. Stoga je izložba Jurja Julija Klovića, koju uz tridesetu obljetnicu uspješnoga djelovanja priređuje Galerija Klovićevi dvori, pravi pothvat. Za posudbu Klo vićevih djela iz europskih i svjetskih riznica, Klovićevi dvori morali su osigurati specijalne i rigorozne uvjete izlaganja i čuvanja. Jer riječ je o dragocjenostima koje se čuvaju u trezorima. Udovoljivši najstrožim kriterijima, Galerija Klovićevi dvori, koja u svom nazivu nosi ime tog proslavljenog minijaturista, prvi će put hr vatskoj i svjetskoj javnosti podastrijeti sitnoslikarski opus Jurja Julija Klovića. Naime, upravo je Zagrebu i Hrvatskoj pripala čast da prvi put na jednome mjestu ob jedini veliki dio opusa ovog slavnog slikara manirizma. 60
Rođen u Grižanama u Hrvatskom primorju, Juraj Julije Klović još je kao osamnaestogodišnji mladić otišao u Italiju, gdje stupa u službu kardinala Domenica, a potom kardinala Grimanija. No, život će ga zakratko odvesti u Mađarsku, gdje radi za kralja Ljude vita II. Slijedit će zatim njegova kraća svećenička životna epizoda, tijekom koje ime Juraj mijenja u Julije. Naposljetku će se vratiti u okrilje no voga mecene, kardinala Alessandra Farnesea, i stupiti u njegovu službu u Ri mu. Kod Farnesea dolazi u dodir s vodećim um jetnicima toga doba – Michelangelom, Vasarijem i Brueghelom, koji su također uživali u kardinalovoj mecenatskoj naklonosti. Sâm Klović Farneseu je preporučio mladoga El Greca koji mu se istinski divio te izradio dva Klovićeva portreta. Na žalost, mnoga su Klovićeva djela izgubljena. Rani mu radovi nisu poznati, a na prva zabilježena djela nailazi se poslije 1526. Jedno od najvažnijih iz toga razdoblja je kodeks "Evangeliarium Grimani", čije iluminacije s likovima evanđelista i prizorima iz Kristova života te nizom inicijala i raskošno ukrašenih rizova ukazuju na mletačke i rimske utjecaje, ali u nekim detaljima i na Dürerove. Danas se čuva u slavnoj biblioteci Mar-
ciani u Veneciji, a bit će prezentiran na izložbi u Klovićevim dvorima, isto kao i kodeks "Libro d'Ore" koji se čuva u British Library u Londonu. Ovaj je kodeks Klović iluminirao za Stuarta de Rothesayja i s njim započinje briljantni niz iluminacija, koji će vrhunac doživjeti u remek-djelu "Officium Virginis", rađenom za kardinala Farnesea (danas u Pierpont Morgan Library u New Yorku). aj kodeks kod nas je poznat kao "Časoslov Farnese" i u obliku aksimila pohranjen u HAZU, a na izložbi će ugledati svjetlo galerije. U njemu se nalazi 28 većih minijatura s prizorima iz Staroga i Novoga zavjeta, dvije minijature liturgijske tematike te bogata dekoracija margina i ok vira. Riječ je o kodeksu, čije su iluminacije ogledalo slikarstva Klo vićeva vremena. reći kodeks, "Rylands Latin", na izložbu stiže iz Te John Rylands Library o Manchester, a Klovićeva djela na papiru, originalni crteži, posuđeni su iz slavnih europskih institucija: Musée du Louvrea, Te British Museuma, Royal Collection Windsor Castela te Gallerie degli Uffizi. Izložba će obuhvatiti 22 rada na papiru (crteža i minijatura) i tri kodeksa iz inozemstva te nekoliko radova na papiru (uključujući i dvije minijature) iz Hrvatske. Juraj Julije Klović – Michelangelo minijature, hrvatski sin i svjetski umjetnik, dolazi svojim djelima u Galeriju Klovićevi dvori, koja će prigodom izložbe ponuditi i neka otkrića - Klovićeve sitnoslike ko je se još uvijek ponekad pojavljuju na svjetskom tržištu umjetnina. Klovićeva izložba bit će jedinstven, neponovljivi umjetnički doživljaj i kulturni događaj kojim će Galerija Klovićevi dvori slavljenički obilježiti tridesetu obljetnicu djelovanja. 29. 11. 2012. – 28. 2. 2013.
Refleksije vremena 8. 10. – 11. 11. 2012.
Robert Wilson 8. 11. 2012. – 20. 1. 2013.
Julije Klović
Dio ex kompleksa Arko
Ex Braća Ševčik ljevaonica metala
Zagrebačka industrijska povijest i baština U Muzeju grada Zagreba do 16. prosinca otvorena je izložba Industrijski centar države: zagrebačka industrijska povijest i baština 1918.-1945. Okosnica je to druge etape projekta Za grebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive , čija je realizacija počela 2010. Cilj je projekta istraživati, vrednovati i prezentirati industrijsku baštinu Zagreba s gospodarsko-povijesnog, socijalnog, urbanističkog i arhitektonskog aspekta. ako se prvi put u hrvatskoj muzejskoj praksi sustavno propituje zaštita industrijske baštine, unkcionalna prenamjena nekadašnjih industrijskih objekata i njihova uloga u održivom razvoju gradova. Namjera je izložbe utjecati na ormiranje pozitivnog javnog mišljenja o industrijskom nasljeđu kao dijelu nacionalne i univerzalne baštine, zajedničkog europskog identiteta i razvoja civilizacije. Izložba Industrijski centar države: zagrebačka industrijska povijest i baština 1918.-1945. predstavlja Zagreb kao industrijsko i financijsko središte Kraljevine SHS/Jugoslavije te njegovo industrijsko nasljeđe u međuratnom dobu. Prezentirani su i kataloški obrađeni objekti s obilježjima industrijske baštine, ukazano je na postojeće stanje i perspektive industrijskih objekata te njihovu zaštitu. Izložba dotiče urbanistička pitanja i problematiku radničkih stambenih naselja međuratnog razdoblja. Namjerava
Ex Gradska klaonica
se privući i pažnja predstavnika nadležnih tijela lokalne i državne vlasti te poduzetnika. Velik je interes javnosti za industrijsko nasljeđe, njegovo očuvanje i promišljeni pristup prenamjeni; bilo je više od 6500 posjetitelja izložbi i korisnika programâ u okviru prve aze projekta Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, pers pektive. Osmišljene promidžbene i edukativne aktivnosti u okviru druge aze projekta usmjerene su posebice prema učeničkoj i studentskoj populaciji. Davor Konjikušić
Borko Vukosav Petra Mrša
Siniša Glogoški
Fotografija industrije
Izložba Fotografija industrije rezultat je suradnje Muzeja grada Zagreba i Katedre za otografiju Studija snimanja Akademije dramske umjetnosti na projektu "Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive". Izložbom radova deset mladih umjetničkih otograa nastoji se utjecati na percepciju industrijskog nasljeđa k ao dijela lokalne, nacionalne i univerzalne baštine. Izložba je otvorena do 21. listopada. Fotografije u okus stavljaju prostor, memoriju i ljude koji privremeno nastanjuju dio nekadašnjeg industrijskog sklopa zagrebačke gradske klaonice i stočne tržnice. Izgrađena između 1928. i 1931., klaonica je izniman primjer međuratne moderne industrijske arhitekture. Od 2000. pogoni su izvan unkcije, bez osmišljene namjene. 61
U
HRT-ovih kamermana i snimatelja
Muzeju za umjetnost i obrt, od 15. do 22. svibnja, održana je 14. izložba otografija kamermana i snimatelja Hrvatske radio-televizije, poetičnog naziva Vrijeme. Riječ je o tematskoj izložbi, čijim je otvorenjem na Dan Hr vatskog radija i Hrvatske televizije svečano obilježena obljetnica postojanja i djelovanja ovih velikana našeg medijskog prostora. Iako djeluje kao zaokružena i samodostatna cjelina, izložba Vrijeme dio je većeg, već tradicionalnog ciklusa izložbi radova kamermana i snimatelja HR-a, čija izlagačka praksa počinje 2001. godine. Karakterističnost pak čitavog ciklusa izložbi iščitava se u modifikacijama koje pružaju naslovi (npr. tema izložbe 2009. bila je Odrazi, sjene, tragovi , izložba 2010. nosila je naziv Mašta, snovi, sjećanja, dok je 2011. nazvana Situacija) te u povećem broju raznorodnih autora i autorica, koji svake godine hrvatskoj kulturnoj javnosti prezentiraju svoje stvaralačke uratke kao jednu cjelinu. Izložbom Vrijeme dvadeset dvoje kamermana i snimatelja predstavilo je 58 otografija raznovrsnih tematika i sadržaja, od kojih svaka prikazuje trenutke – odlomke vremena koje su stvaratelji otografije željeli uhvatiti, gotovo fiksirati. Svaki au-
tor polazi iz svoga rakursa promatranja, pokušavajući dati novo, drugačije viđenje okoline. ako su Damir Alter Matijević, Daniel Autischer, Goran Čučković, Milan Bukovac, Aleksandra Dabanović, Saša Prižmić, Zoran Kovačević samo neka imena autora koji su svojim autentičnim radovima okupirali pažnju posjetitelja Muzeja za umjetnost i obrt. Fotografije koje pripadaju ovom ciklusu povezane su zajedničkom odrednicom – vremenom, unutar koje se događa čovjekova cjelokupnost. ako na primjer, otografija čije autorstvo potpisuje Goran Čučković prikazuje prostor koji vizualnošću podsjeća na željeznički kolodvor – mjesto susreta ljudi i vlakova. Ljudi su u fizičkoj dimenziji na otografiji dovedeni do krajnje redukcije i neprepoznatljivosti, prisutni kao siluete, kao aceless sudionici svega što se događalo u trenutku stvaranja otografije i što promatrač u kadru posljedično može otčitati. 62
Damir Alter Matijević
Čini se kao da autor želi na simboličan način ukazati kako ljudska figura, tj. čovjek, zapravo nema važnost u istome smislu trajnosti, za koju smatramo da je posjeduje vrijeme koje je zapravo beskrajno. Damir Alter Matijević, jedan od stalnih organizatora i postavljača raznih izložbi kamermana i snimatelja HR-a, ovaj je put svojim stvaralačkim uratkom prezentirao različitost u istom. Okno ili prozor u svijet lajtmotiv je tri otografije koje je moguće tumačiti gotovo identično, iako je motiv prikazan iz različitih vizura. Prekriven i reduciran do krajnjih granica, ukazuje na nešto što je nekad bilo unkcionalno i ljudima potrebno u svakodnevnom životu, a što u sadašnjosti postoji još samo kao trag. Fotografije gotovo da se mogu simbolično tumačiti: bez obzira na različitost koja se ogleda u veličini, obliku ili lociranosti okna, vrijeme će uvijek djelovati na određeni medij – u ovom slučaju staklo – identično. Početnu unkcionalnost, estetičnost i svrsisho vitost svodit će na manju mjeru, dok medij ne nestane. Što vrijeme čini materijalu koji ga podnosi prikazuje Zoran Kovačević, u svojim otografijama koristeći drvo i cement kao medije. Raspukline u čvrstom i stabilnom drvetu kao da se simbolično suprotstavljaju godinama koje možemo otčitavati iz godova. Istovremenost trajnosti – gdje godovi uvijek u inter pretacijama predstavljaju i znače nešto što postoji dugo – i uništenja, jer vrijeme siječe čak i godove, ukazuju na sposobnost autorovog uočavanja neobičnog motiva koji uistinu zadržava oko aktivnog promatrača. Fotografije snimatelja i kamermana HR-a, predočene zagrebačkoj javnosti na ovoj izložbi, imaju umjetnički signum: autorski su prepoznatljive, jasne i izražajne. Uistinu dovoljno da sa zanimanjem iščekujemo neko sljedeće pojavljivanje njihovih autora sa svježim otograskim uratcima; možda na 15. izložbi kamermana i snimatelja HR-a, sljedeće godine u Muzeju za umjetnost i obrt.
Hrvatski dizajn, fotografije i adventska događanja u MUO-u 13. rujna – 15. studenoga 2012.
Izložba hrvatskog dizajna 1112; organizator Hrvatsko dizajnersko društvo, u suradnji s Muzejom za umjetnost i obrt. Popratno događanje: Pop up shop - prodaja pojedinih izložaka, odnosno radova sudionika izložbe.
Dizajnerski Pop up shop Pop up shop hrvatskih dizajnera u Muzeju za umjetnost i obrt popratni je program izložbe hr vathr vatskoga dizajna 1112, koja se održava do 15. studenoga. U prodaji su novi dizajnerski radovi sedamnaest izlagača:
18. listopada 2012.
Otvaranje izložbe Liturgijsko ruho u Muzeju Đakovštine; 17 izložaka s istoimene izložbe, održane u MUO-u od 28. veljače do 19. kolovoza, naglašavaju djelatnost radionice za restauraciju tekstila MUO-a. 8. studenoga – 2. prosinca 2012.
Izložba otografija Joze Ćetkovića; kustosica Dubravka Osrečki Jakelić, voditeljica zbirke novije novije otografije MUO-a. 27. studenoga 2012. – 7. siječnja 2013.
Advent u MUO-u Izložba Božićna priča ; svake adventske nedjelje prigodni koncerti; kreativne radionice izrade božićnog nakita; prigodna ugostiteljska ponuda; božićni sajam dizajnera.
Fotogra�je Joze Ćetkovića Jozo Ćetković (Crna Gora, 1940. - Zagreb, 1986.) završio je Školu primijenje primijenjene ne umjetnosti u Zagrebu, 1961., i tada započinje njegova intenzivna izlagačka aktivaktivnost. Samostalno izlaže u Zagrebu, Beogradu, gradu, Nišu, Bjelovaru, itogradu, New Yorku, orinu. U zagrebačkom Muzeju za umjetnost umjetnost i obrt samostalno izlaže 1970., a tadašnja tadašnja ga je likovna kritika označila kao autora čija djela ulaze u antologiju naše otograske otograske umjetnosti. Kroz izbor 80 djela iz četiri najznanaj značajnija čajnija autorska ciklusa - Portreti, Aktovi, Masline i Kamen, nastalih od 1961. do 1986., Muzej za umjetnost i obrt u ormi retrospektive predstavlja opus Joze Ćetkovića, umjetnika istančanog likovnog senzibiliteta. Autorica je izložbe Dubravka Osrečki Jakelić, voditeljica Zbirke novije otografije MUO-a. Izložba se otvara 8. studenoga i trajat će do 2. prosinca.
Dizajnerske majice – Bilić&Müller, desing studio Dizajnerske majice - Vedrana Mastela, Fashion design Dizajnerski odjevni predmeti - Petra Lasić, LP Desing Majica Bilić&Müller, Bilić&Müller, Eko i poklon torbe, desing studio pregače, tulipani, igračke, čestitke, razglednice - Udruga za promicanje inkluzije Zagreb, Kožnate torbe "Remington" - Patrizia Dona Platnene torbe "Croatia" Ira Payer Pepeljare i lampe Mini Me Udruga za promicanje Polymorph d.o.o. inkluzije, igračka Šibice Romantigice i Adriatigice – VIL-e*, R-dizajn Vino Pošip Za inspiraciju Stina 2011 - Vivat Fina Vina d.o.o. Vino Plavac Mali Majstor Vino Plavac Stina Stolci u raznim bojama R-dizajn, Ksenija Jurinec d.o.o. kutija za šibice Police - Anamarija Burazin Namještaj - Atmosera d.o.o. Plakati, knjižice, knjige, CD - Kuna Zlatica d.o.o. d. o.o. Časopis "Presjek" - Hiperprostor d.o.o. Plakati - ipo devet d.o.o. Knjige - Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod Knjige - SKUD Ivana Gorana Kovačića, Zagreb Zag reb
Sponzor rubrike kultura
63
Pohvala ruci
u Etnografskome muzeju Čipka od agave
Paška čipka
Napisala: Nerina Eckhel, autorica izložbe
S
totinama godina vrijedne ruke anonimnih nim nih žena, vještih čipkarica, isprepletale ispre pletale su niti i u svoje radove unosile uno sile posebnosti lokalnog identiteta kao dijela hrvatske etnograske i kulturne kulturne baštine. Plodovi tog rada danas s ponosom nalaze svoje mjesto u velikoj skupini vještina svjetske nematerijalne baštine. Početak čipkarstva u Hrvatskoj bilježimo u isto vrijeme kao i u sus jed sus jednim nim zemljama zem ljama mediteranskog i srednjo srednjoeuropeuropskoga kruga. Njegov oblik ovisio je o kulturnim utjecajima na pojedine prostore naše zemlje. Uz obalu Jadranskog mora utjecaj je kulture mediteranskog pojasa i prisutnost čipke na iglu. U većem dijelu kontinentalne Hrvatske, pod utjecajem srednje Europe, bila je poznata izrada čipke čip ke na batiće. Osnovna razlika između čipkarstva čip karstva u europskim zemljama i Hr vatskoj vat skoj njezini su stvaratelji. Dok je u Europi izrada čipke uglavnom bila i ostala osta la u rukama ženskih crkvenih redova i plemstva, odnosno građanstva, u Hrvatskoj se izrada izrada čipke prenosi i u ruke seoskih žena že na u male ruralne sredine. One čipku izrađuju izra đuju za svoju tradicijsku odjeću ili za prodaju, pro daju, kao izvor dodatne zarade siromašnog seoskoga gospodarstva. Zbog toga se tehnološke i likovne karakteristike tih izrađevina razlikuju od istodobne čip64
karske proizvodnje u europskim zemljama, što čipkarstvu u Hrvatskoj daje posebni značaj. Danas su u Hrvatskoj tri glavna središta izrade čipke, čije se djelovanje nastavlja na višegodišnju tradiciju. o su: Lepoglava u Hrvatskom zagorju s čipkom čip kom na batiće, a na Jadranu Pag s čipkom čip kom na iglu i Hvar sa sunčanom čipkom čip kom od agave. Osim toga, aktivnosti u čipkarstvu čip karstvu posljednjih se desetljeća pokre pokreću ću i u pojedinim mjestima gdje je u prošlosti vještina izrade čipke također bila dio svakodnevnog života, kao što su Primošten Primošten na Jadranu (čipka na iglu), Sveta Sveta Marija u Međimurju (čipka na batiće) ba tiće) i brodsko-posavska sela u Slavoniji (sunča (sun čana na čipka). Na izložbi su prikazani primjerci čipke iz spomenutih lokaliteta, kao dio ukrasa tradicijskog tra dicijskog ruha, platnenog posoblja, crk venog tekstila i samostalnih ukrasnih predmeta. pred meta. Vještinu čipkarstva i čipku kao inspiraciju ins piraciju umjetničkog stvaralaštva predstavlja nekoliko radova akademskih i amaterskih ter skih stvaralaca: kipara, modnih dizajnera, otograa i literata. Izložba Pohvala ruci u Etnograskome muzeju postavljena je u počast upisa vještine čipkarstva u Hrvatskoj na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine baštine čovječanstva. Izložba je otvo otvorerena je do 4. studenoga.
Napisala: Dunja Majnarić Radošević Foto: Muzej HT-a
U
Markom i žigom Omotnica prvog dana s poštanskim markama: Paška čipka i Čipka iz Liedekirkea
Etnograskom muzeju u Zagrebu do 4. studenoga traje očaravajuća izložba "Pohvala ruci – čipkarstvo u Hrvatskoj". Priča je to o davnom umi jeću ukrašavanja tekstila, a autorica izložizložbe, etnologinja Nerina Eckhel, pokazuje pokazuje kako su utjecaji iz Europe u približno isto vrijeme prihvaćeni u Hrvatskoj. Ljubav, Ljubav, sklonost, način i vještina stvaranja ovih prekrasnih mikrosvjetova prenosili su se s generacije na generaciju. Izložba je postavljena u čast upisa lepoglavskog, paškog i hvarskog čipkarstva na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne materijalne baštine. Istim je povodom Hrvatska pošta, 12. lipnja 2012., tiskala seriju od četiri marke pod nazivom "Hrvatska nematerijalna kulturna kulturna baština na UNESCO-voj reprezentativnoj listi", među kojima je i pošHrvatska pošta je 12. lipnja 2012. tanska marka "Hvarsko čipkarstvo". U Hvaru nalazimo svećeničke košulje tiskala seriju od četiri marke - "Hrvatska i oltarnike iz 17. stoljeća ukrašene čipko čip kom m nematerijalna kulturna baština na na iglu i na batiće. Stručnjaci povezu povezu ju ju ova djela s osnivanjem ženskog benedikbenedikUNESCO-voj reprezentativnoj listi" listi",, među tinskog samostana u Hvaru, 1664. godigo dine. Uz samostan je vezana i vještina izraizrakojima je i marka "Hvarsko čipkarstvo" de specifične čipke od niti agave, koje se "rade bez nacrta, proizvod su mašte i duhovnosti hovnosti sestara benediktinki". pritom je tiskano i 30.000 arčića te pri- stavljen ispred gradske vijećnice, u spoIdejno rješenje za marku dale su dizaj- godna omotnica prvog dana. men na vrijedne ruke iz radionice koja je nerice iz Zagreba, Ivana Čukelj i atjana Paška čipka motiv je i na prvoj od dvi- 1922. nepovratno ugašena. Strinavić. Strinavić. iskara Zrinski iz Čakovca tis- je marke u seriji ser iji "Čipke", koju je Hr vat Hr vatska ska Hrvatska je na svoju marku stavila kala je marku, veličine 35,50 x 35,50 mili- pošta tiskala 13. srpnja 2002., u suradnji su radnji renesansni primjerak čipke renesansnoga metara, sa češljastim zupčanjem 14, na s Belgijskom poštanskom upra vom. upra vom. Iz- grada Paga u kojem je, u želji da se spasi bijelom 102-gramskom gumiranom pa- vrsno likovno rješenje za obje marke ma rke dao ova rijetka umjetnička tehnika, 1900. ospiru u višebojnom offsetu. Naklada marke je Orsat Franković, dizajner iz Zagreba. novana čipkarska škola. Paška čipka ostala je 100.000 komada. je "živi spomenik etike i kulture življenja ž ivljenja iskan je i zajednički arčić u 20.000 te spada u birana obilježja hrvatskog idenprimjeraka primjeraka te prigodna omotnica prvog titeta". Obje su marke tiskane u tiskari Vidana. dana. Vrijednost marke je 3,1 HRK. cindo cindo u Mechelenu u Belgiji na bijelom Kad je 2008. Hrvatska pošta pokrepo kre92-gramskom gumiranom papiru, u rotorotonula seriju poštanskih maraka "Hrvatska gravuri i četverobojnom tisku. Marke su etnograska baština - Pag", u seriji od pet sa 11 1/2 češljastim zupčanjem, veličine maraka našao se i motiv prekrasne paške 27,66 x 40,20 milimetara, u arcima od 30 čipke na iglu. Poštansku marku dizajnirali komada. Svaka je marka tiskana u 700.000 su Orsat Franković i Ivana Vučić iz Belgija je predstavila svoje umije- primjeraka. Nominala hrvatske marke je Zagreba. U arcima od 50 maraka Zrinski će čipkarstva, prikazom čipke iz Liede- 3,5 kn, dok je nominala belgijske marke 5 iz Čakovca je 30. rujna 2008. tiskao marku kerkea, čija je bogata tradicija još iz 14. i kn. veličine 29,82 x 35,50 milimetara, sa 15. stoljeća. Sredinom 19. stoljeća tamo Nadamo se da će Hrvatska pošta, češljastim zupčanjem 14, u višebojnom je osnovana čipkarska radionica, čiji je kao jednu od tri na UNESCO-voj listi offsetu na bijelom 102-gramskom gumigu mi- najpoznatiji produkt bila čipka "Rosaline", zašti zaštićene ćene hrvatske čipkarske vještine, i ranom papiru. Marka s nominalom 10 prikazana na ovoj marki. Ispod dijela čip- lepoglavsku čipku predstaviti na hrvatHRK izdana je u 200.000 primjeraka, a ke nalazi se kip čipkarice, koji je bio po- skim poštanskim markama.
ipke ipke
Č
na hrvatskim markama
65
Izložba Hrvatskog željezničkog muzeja
150 godina željeznice u Zagrebu danas. Izloženo je i dvadesetak predmeta - od signalnih svjetiljki, lokomotivskih oznaka, prometničkih kapa, prometničkog loparića do primjeraka publikacija, glasila i stručnih časopisa iz željezničke
U
povodu 150. obljetnice otvaranja željezničke pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak / Galdovo - pr ve željezničke pruge koja je prošla kroz Zagreb - Hrvatski željeznički muzej postavio je izložbu pod nazivom 150 godina željeznice u Za grebu. Budući da Muzej nema vlastiti izložbeni prostor, izložba je postavljena u galeriji Kupola u Gradskoj knjižnici na Starče vićevu trgu 6. Otvorena je na dan obljetnice, 1. listopada, a može se razgledati do kraja mjeseca. Autorica je amara Šteanac, a tekstove je napisala Helena Bunijevac. Dugovječna zagrebačka željeznička po vijest prezentirana je arhivskim i dokumentacijskim gradivom iz undusa Hr vatskog željezničkog muzeja, Gradske knjižnice Zagreb, Državnog arhiva u Zagrebu, Muzeja grada Zagreba i Hrvatskog športskog muzeja. ematske cjeline obuh vaćaju izgradnju i razvoj zagrebačkih željezničkih kolodvora i mostova, prometno oblikovanje zagrebačkog željezničkog čvorišta, izgradnjom prvih pruga prema Sisku, Karlovcu i Budimpešti, te posebnosti samoborske željeznice i pionirskih željeznica. Osim toga, izložba prati i djelovanje kulturno-umjetničkih i sportskih društava zagrebačkih željezničara, razvoj željezničkog školstva te nekadašnje Strojarnice Kraljevskih ugarskih državnih željeznica (današnjega ŽV-a Gredelj). Fotografije i gradivo prezentirani su u digitalnom tisku, a predočeni su i brojni izvaci iz novinskih članaka od 1962. do 66
publicističke djelatnosti koja se kontinuirano ostvaruje od 1905. Svrha je izložbe približiti javnosti bogatu povijest željeznice i ukazati na vrijednost željezničke baštine.
Prigodne poštanske marke iz serije Lokomotive Hrvatska pošta je, u suradnji s HŽ Holdingom, izdala treću seriju prigodnih poštanskih maraka iz serije Lokomotive. Marke su predstavljene i stavljene u opticaj na dan 150. obljetnice otvaranja željezničke pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak, 1. lis topada. Podloge za izradu i ove serije poštanskih maraka dao je Hrvatski željeznički muzej. Prema predlošcima, Ana Sladetić izradila je grafike u tehnici bakropisa, koje je Miran Šabić dizajnirao za likovno rješenje poštanskih maraka. Marke su izdane u arčiću od šest maraka, tiskane su u tiskari Zrinski u Čakovcu, u offset tisku, u nakladi 100.000 primjeraka po motivu, a nominalna je vrijednost svake marke 7,10 kn. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC). ekst na listu prvog dana napisala je Helena Bunijevac. Na markama su objavljene parne lokomotive serije SüdB 29/JDŽ 124, koje su bile među prvim teretnim lokomotivama Društva južnih željeznica za vuču vlakova na nizinskim prugama. Građene su od 1860. do 1872. u austrijskim tvornicama L. . Sigl u Bečkom Novom Mjestu i M. . d. SEg u Beču. Od 1862. vozile su i na pruzi Zidani Most - Zagreb – Sisak, a nekoliko ih je u Hrvatskoj prometovalo do četrdesetih godina 20. stoljeća. Desetljeće kasnije iz prometa je povučena i posljednja lokomotiva te serije, oznake JDŽ 124-001. Druga je lokomotiva iz serije parnih lokomotiva MÁV 424/JDŽ/JŽ 11 koje su građene u MÁVAG-u u Budimpešti, između 1924. i 1956. Lokomotive su kasnije konstrukcijski dorađivane, pa su dosegle zavidnu razinu u parnoj vuči. Upotrebljavane su za vuču ekspresnih i brzih putničkih vlakova te teretnih vlakova na nizinskim prugama. Sagrađeno je 365 lokomotiva te serije, a u Hrvatskoj su vozile do 1981. Upravo je lokomotiva te serije bila posljednja parna lokomotiva koja je 1. ožujka 1976. odvukla putnički vlak iz Zagreba do Siska i označila kraj parne vuče u zagrebačkom čvorištu.
Život u slikama
Medalje i novac u Arheološkom muzeju
Stevea McCurryja Umjetnički paviljon, u suradnji s renomiranom slovenskom galerijom Fotografija iz Ljubljane, predstavlja izložbu Život u slikama, jednog od najpriznatijih su vremenih otograa, Stevea McCurr yja, dobitnika brojnih prestižnih nagrada. McCurry je svjetsku slavu stekao sugestivnim portretom "Djevojka iz Aganistana" i mnogim drugim otografijama u najboljem dokumentarističkom stilu slavne otograske agencije Magnum. Izložba u Umjetničkom paviljonu otvorena je od 25. listopada do 23. prosinca .
Djevojka iz Afganistana,
autor Steve Mc Curry
Vojnički dnevnik Zlatka Boureka u Kabinetu grafike HAZU-a Zlatko Bourek je suvremeni homo univer salis, metjerski kipar, renomirani slikar, vrsni ilustrator, istaknuti kazališni scenogra i redatelj, doajen art struje Zagrebačke škole crtanog filma. Dok su mu prve samostalne izložbe bile u znaku crteža, posljednja dva desetljeća umjetnost Zlatka Boureka predsta vljena je gotovo isključivo kroz prizmu slikarstva i skulpture. Vojnički dnevnik / 1956. komplementarna je izložba i hommage Bourekovom stvaralaštvu na papiru. Prevladavaju radovi obliko vani u tajnosti tijekom 1956., za vrijeme vojnog služenja u Ajdovščini. U ispo vjednom pripovjedačkom tonu ich-orme sekvenci jalno se nižu filmski kadrirana somnabulna i solipsistička viđenja nakupljanih rustracija tijekom vojničkih dana, oblikovana u već izgrađenom i svojstvenom, neposrednom, surovom, sugestivnom i satiričko-figurativnom likovnom idiomu na tragu japanskog kazališta lutaka, njemačkog ekspresionizma, neu sachlichkeita, metafizičkog slikarstva i nadrealizma. Depersonalizirani vojnici, aveti, voluminozne bezlične Venere, bebe i lutci na ˝pozornici˝ vojarne, vojnog poligona, konjičkih staja, nedefiniranog prostora, zajedno s karikaturalnim antijunakom Bourekom uprizoruju scene prodornog ludizma i erosa gdjekad na rubu seksualnih patologija. ematsku nadopunu vojničkom ciklusu čini dvadesetak radova iz kasnijih razdoblja (1981. i 1991./92.). Radovi iz 1981. proširuju hedonizam tjelesnog na gastronomske užitke obilježene elementima slavonskog olklora i grotesknog humora, a serija iznimnih crteža (1991./92.), potaknuta kolektivnom traumom Domovinskog rata, evocira proživljene strahote prebjega židovskog stanovništva u Drugom svjetskom ratu. Izložbu zaokružuju tri autorska animirana filma: Kapetan Arbanas Marko (1967.), Mačka (1971.) i Ručak (1979.). Crtež Zlatka Boureka temeljen je na osobnom i individualnom doživljaju memorije, tradicije i vjere, a gradivno tkivo mu je slavonski optimizam i olklor te židovski humor, lišen trivijalne patetike i površne dopadljivosti. Vjeran razigranoj i iskrenoj poetici s dozom humora i zdrave zloće, Zlatko Bourek upisan je u vrh hrvatske i svjetske suvremene um jetnosti. Izložba je otvorena do 30. listopada u Kabinetu grafike HAZU-a, Hebrangova 1.
Od 28. rujna do 25. studenoga u Arheološkom muzeju otvorena je izložba pod nazivom Stjepan Divković – retro spektiva: medalje i novac. Autori izložbe i postava su Ivan Mirnik, omislav Bilić i Miroslav Nađ. Stjepan Divković ubraja se među najtalentiranije i najplodnije hrvatske medaljare. Njegovi radovi postigli su veliku popularnost u stručnim krugovima i najširoj javnosti, zahvaljujući doista brojnim izdanjima Hrvatske narodne banke i Hr vatskog novčarskog zavoda. Odlika njegovog likovnog izraza klasična je i tradicionalna, bez većih eksperimenata. Izložba želi zagrebačkoj javnosti predstaviti približno 300 radova Stjepana Divkovića: skica i crteža, sadrenih i u bronci izlivenih modela, kao i najrazličitije otko ve i odlivke njegovih medalja, posebnih izdanja Hrvatske narodne banke i Hr vatskog novčarskog za voda te manji izbor iz njegove sitne plastike. Osim dijela opusa S. Divkovića, koji se ču va u undusu Numizmatičke zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu, izložene su predmete posudili Hrvatski novčarski zavod, Hrvatska narodna banka, a najveći broj sam autor.
67
Jesen u Muzeju suvremene umjetnosti
Traganja, Eksperimenti i Ideologija ljepote
Vacances (ciklus Prirodne geome-
trije), 1974.( kolaž, akrilik, pastel) Napoli (ciklus Fotodekolaži) 1972,
fotografija u boji
U prostoru povremenih izložbi do 11. studenoga otvorena je retrospektivna izložba Miljenka Horvata (Varaždin, 1935. - Zagreb, 2012.), pod nazivom raganja. Premda je Horvat ostavio dubok trag u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, ponajprije djelo vanjem u Gorgoni i sudjelovanjem u Novim tendencijama, prilično je nepoznat široj publici. Prve samostalne izložbe ostvario je u 60-im godinama prošloga stoljeća u Zagrebu. Potom je otišao u inozemstvo, najprije u Pariz (1962.), a zatim u Kanadu (1966.), gdje je proveo najveći dio života. U Zagreb se vratio nekoliko godina nakon umirovljenja, 2008., gdje je i umro, u ožujku ove godine. Njegovo se ime najčešće veže uz grupu Gorgona za koju je, na poticaj Josipa Vanište, realizirao sedmo izdanje istoimenog antičasopisa, 1965. U njegovom ukupnom stvaralaštvu moguće je pronaći specifičan gorgonski duh koji je Radoslav Putar detektirao već u pr vim predstavljanjima hrvatskoj publici, opisujući njegovu poetiku kao "notorni nesmisao koji se ogleda u dostojanstvenoj mudrosti". Poriv za neprestanim traganjima u je dnom će ga trenutku dovesti na put pokreta Novih tendencija, u kojem participira u području računalne grafike, 1973. Miljenko Horvat, uz poetske kolaže, spontane i gestualne crteže i slike bliske poetici apstraktnog ekspresionizma, istražujući mogućnosti različitih medija, ostvaruje i bogat otograski opus, bilježeći osamljene "prizore bez značaja", anonimne tragove ljudske ruke i djelovanje vremena na zidovima metropola. Zarađujući za život kao arhitekt, dizajner, predavač dizajna, ilustrator i karikaturist, Horvat je u inozemstvu, osobito u Kanadi, postigao zapaženu umjetničku karijeru. Njegova se djela nalaze u muzejskim zbirkama, pri vatnim i javnim kolekcijama u Kanadi, Izraelu, Nizozemskoj, Italiji, SAD-u... Njego vo raznoliko, bogato i intrigantno stvaralaštvo nakon gotovo pola stoljeća otkri va se konačno i u gradu u kojem je nakon studija arhitekture polako i ustrajno zapo New York, Soho, 1973, crno-bijela fotografija čeo umjetničko traganje.
Eksperimenti – naziv je izložbe Antuna Motike (Pula, 1902. – Zagreb, 1992.), otvorene u prostoru povremenih izložbi do 11. studenoga. Motika je svestrani umjetnik, uglavnom poznat kao slikar suptilnih aktova i lirskih interijera i krajolika s izrazitim senzibilitetom za boju i svjetlo. Međutim, Motika je i jedan od najvažnijih umjetnika eksperimentatora i vizionara na području razvoja i mogućnosti tehnologije i arhitekture, kazališne scenografije, reklame, industrijskog dizajna i slikarstva , čime zaslužuje posebno mjesto u razvojnoj liniji hrvatske i europske povijesti umjetnosti. Od 1941., u intimi atelijera, započinje tzv. atelijerska istraživanja, izvodi brojne pionirske luminokinetičke eksperimente na staklu i oliji s organskom i anorganskom materijom, eksperimente na otografiji, otograskom i rendgenskom filmu, metalu i pleksiglasu. Motika, Eksperiment na staklu, 1940. - 1960.
Motika, Eksperiment na staklu, 1940. - 1960.
Motika, Bez naziva , oko 1960. 68
Ideologija ljepote - naziv je izložbe Karima Rashida, jednog od najproduktivnijih i najcjenjenijih dizajnera današnjice, koja se otvara 20. listopada u stalnom postavu Zbirki u pokretu. Na poziv MSU-a, Karim Rashid će predstaviti dizajnerske objekte koji su proteklih desetljeća plijenili pažnju dizajnera i oduševljavali korisnike, a oblikovno i tehnološki pomicali granice dizajna. Rashidovi dizajnerski predmeti bit će postavljeni u dijalogu s um jetničkim djelima iz stalnog postava Zbirki u pokretu. Izložba je zamišljena kao rasprava između umjetnosti i dizajna, svijeta na prijelazu tisućljeća i današnjega. U ormi multimedijske prezenzacije Karim Rashid predstavit će svoju dizajnersku filozofiju, pozivajući publiku na interakciju i dijalog, te najaviti pomake za budućnost. ijekom boravka u Zagrebu, održat će predavanje u okviru Dana Orisa. Izložba je otvorena do 1. siječnja 2013.
Tošo Dabac: U/lice Zagreba
Slastičarnica Majmunjak, Zagreb, oko 1960.
Dani otografije Arhiva ošo Dabac održani su prvi put 2007., uz obilježavanje stote obljetnice Dabčeva rođenja. Izložbe u sklopu te maniestacije - "Povijest Arhi va D 1940. – 2007." i "ošo Dabac, Drugi pogled" - predstavile su bogatu um jetničku i izložbenu aktivnost otogalerije Arhiva D iz osamdesetih godina prošlog stol jeća te dosad nepoznati dio opusa tog autora, blizak poetici Nove objektivnosti. Godine 2010. i 2011. Dani otografije nastavljeni su u novome Muzeju suvremene umjetnosti, uz izložbe Dabčevih
Express buffet, Zagreb, oko 1960.
Trg Josipa bana Jelačića, Zagreb, oko 1940.
otografija "Riječki dnevnik" i "Portreti um jetnika". Dani su do sada ugostili nakoliko vrsnih predavača i umjetnika i temama se okusirali ne samo na opus oše Dabca, već i vizualne umjetnosti općenito (otografiju, film, video), a takav se pristup nastavlja i ove godine. akođer, na Danima otografije održano je dvadesetak otograskih radionica pod vodstvom eminentnih um jetnika otografije, na ko jima su polaznicima teorijski i praktično pokazani različite otograske moduse i izričaje. Ovogodišnji, 4. Dani otografije Arhi va ošo Dabac ot varaju se 30. listopada, izložbom Dabče vih otografi ja iz zagrebačkog ciklusa, pod nazi vom "ošo
Trg Petra Preradovića, oko 1960.
Dabac: U/lice Zagreba", u No galeriji zagrebačkog Muzeja suvremene um jetnosti. Izbor je to manje poznatih otografija oše Dabca iz iznimno bogatog opusa više od 200.000 negativa u zbirci Arhiva ošo Dabac, koja se i danas čuva i stručno obrađuje na istome mjestu na kojem je ovaj "nestor" hrvatske otografije davne 1940. osnovao otograski atelijer. Grad Zagreb će biti tema niza preda vanja i otoradionica koje će se odvijati u Arhivu ošo Dabac u Ilici 17 i Muzeju su vremene umjetnosti u Aveniji Dubrovnik 17. Dani otografije Arhiva ošo Dabac pronašli su svoju brojnu publiku i prerasli u tradicionalnu maniestaciju, čija je namjera postati ishodište Zagrebačkog mjeseca otografije. Kustosice su Marina Benaži i Daniela Bilopavlović, a detaljan program 4. Dana otografije može se pogledati na www.msu.hr . 69
Relikvijar glave Sv. Jakova mučenika, zadarsko zlatarstvo, 11./12. stoljeće
Relikvijar - bista Sv. Silvestra pape Melsa et Radosclavo iz Kotora u Zadru, 1367.
Ženska anžuvinska kruna, srednjoeuropsko zlatarstvo, sredina 14. stoljeća
Relikvijar ruke Sv. Vlaha, palatinska radionica u Palermu, 1185. - 1192.
Napisala: Nataša Petrinjak Foto: dokumentacija Ministarstva kulture
O
Decretum gratiani cum glossa ordinaria bolonjski skriptorij, sredina 14. stoljeća 70
d rujna 2012. do siječnja 2013. traje Festival Hrvatske u Francuskoj, pod nazivom Croatie, la voici! - Festival de la Croatie en France. Na 45 lokacija kroz 60 događanja predstavljaju se hrvatske vizualne umjetnosti, glazba, perormansi, scenska umjetnost, književnost, arhitektura, turizam, gastronomija, obrazovanje i sport. Dok se u Muzeju Cluny obavljaju zadnje pripreme za izložbu srednjo vjekovne baštine prikupljene diljem Hrvatske, izložba je Meštrovićevih djela u Muzeju Rodin već doživjela veliki uspjeh. U La Rotondi je predstavljen hrvatski strip, hrvatski su književnici boravili u gradiću Saint Dieu, a karikaturisti se predstavili na najvećem estivalu karikature u St.
Just-le-Martelu. Do kraja listopada pariška će publika uživati u izložbama Borisa Bućana, Damira Očka i hrvatske otografije u selekciji Petera Knappa, a do kraja godine pridružit će im se i retrospektiva hr vatskog suvremenog filma, gostovanja hr vatskih kazališta, koncerti Cantusa i Dialogosa… Festival Croatie, la voici kaleidoskop je hrvatske kulture i gospodarstva, turizma, obrazovanja i sporta. Primjerice, škole u Nici i Grenobleu obilježile su hr vatski Dan neovisnosti, 8. listopada, inormiranjem o novoj članici Europske Unije. U sklopu Festivala održavaju se i vaterpolo susreti i ekonomski orumi. Festival proizlazi iz hrvatsko - rancuskog strateškog partnerstva, potpisanog 2010. na predsjedničkoj razini. Hrvatska je prva zemlja Jugoistočne Europe, koja je dobila čast predstaviti se u sklopu Kulturnih sezona koje se održavaju od 1985. - Senzibiliziranje rancuske javnosti za hrvatsko kulturno stvaralaštvo i identitet najvažnija je misija uoči primanja u europsku obitelj. Jedan od suštinskih ciljeva Festivala je i razvijanje i iniciranje
Ivan Meštrović, Daleki akordi, Rim, 1918., fotografija Živko Bačić
Ivan Meštrović, Umjetnik pri poslu - Auguste Rodin, Rim, 1914. fotografija Boris Cvjetanović
Apoksiomen
novih suradnji i mreža koje po jednostavljuju rad na budućim zajedničkim projektima - rekla je ministrica kulture, pro. dr. sc. Andrea Zlatar Violić, na otvaranju Festivala Hrvatske u Francuskoj, 12. rujna. Festival je, dakle, izvanredna prilika da se hrvatska kulturna baština i suvremeni umjetnici predstave pred zahtjevnom rancuskom publikom te da našu umjetnost vide i brojni drugi Europljani i gosti iz svijeta. Preko odabranih djela i programa, slušatelji, gledatelji, čitatelji, posjetitelji svih naraštaja mogu upoznati sve što danas jesmo, kako se u Hrvatskoj živi, radi i stvara. Koncepciju Festivala potpisuju izbornice dviju zemalja - Seadeta Midžić i Isabelle Delage, a u realizaciji su surađivali Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo kulture, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo znanosti, obrazo vanja i sporta, Ministarstvo turizma, Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska turistička zajednica. Detaljan program dostupan je na internetskim stranicama: http://croatielavoici.com/ i http://www. tportal.hr/kultura/croatielavoici
Đuro Đuka Janeković, Dama sa psom , 1934.
Ivan Picelj, Cyclophoria 3, 1971., silkscreen-paper, 80x80 cm
Matija Ferlin, Almo st 6
udor, Hydra
Triko cirkus teatar, predstava Slavuj
Zagrebački solisti 71
Glazba u mom kvartu za učenike REPUBLIKA HRVATSKA GRAD ZAGREB GRADSKI URED ZA OBRAZOVANJE, KULTURU I ŠPORT
Raspored koncerata: 17. listopada u 13 sati ,
Narodno sveučilište Dubrava Zagrebački solisti 19. listopada u 13 sati , Kulturni centar Peščenica Gudački kvartet Rucner 7. studenoga u 13 sati ,
Centar za kulturu rešnjevka amburaški orkestar HR-a 24. studenoga u 13 sati , Kulturno inormativni centar Gudački kvartet Sebastian 3. prosinca u 13 sati , Centar za
kulturu i obrazovanje Susedgrad, amburaški orkestar HR-a
Na Drugoj svjetskoj konerenciji UNESCO-a na temu "Edukacija o umjetnosti", koja je u svibnju 2010. održana u Seoulu, donesena je tzv. Seoulska deklaracija ko ja govori o pristupačnosti i visokim standardima kvalitete kod uvrštavanja i primjene umjetnosti u rješavanju socijalnih i kulturoloških izazo va u svijetu. Interakcija između svijeta umjetnosti i školskog sustava prihvaćena je diljem Europe i svijeta. Mnoge kulturne institucije u Europi imaju dugogodišnje iskustvo u predstavljanju umjetnosti djeci i mladima, a uvode je i u službeni školski raspored kao inormativnu glazbenu edukaciju. U pojedinim je državama i velika aktivnost proesionalnih glazbenika koji priređuju koncerte na turnejama po školama, prezentirajući djeci raznolikost glazbenih stilova, prateći pritom materijale po kojima uče te nastavne programe općenito. S ciljem promicanja glazbene umjetnosti među djecom i mladima, kao i razvijanja interesa za glazbu, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport inicirao je suradnju zagrebačkih osnovnih škola i Hrvatske glazbene mladeži te centara za kulturu, u projektu "Glazba u mom kvartu". Projekt djeci i mladima omogućuje da dožive glazbu u primjerenom prostoru u neposrednoj blizini stanovanja - u centru za kulturu koji se nalazi u njihovoj gradskoj četvrti. Grad Zagreb u potpunosti financira projekt, pa su za učenike koncerti besplatni. Organizacijom koncerata tijekom školske godine u centrima za kulturu Grada Zagreba i ostalim gradskim ustanovama za kulturu, kod djece i mladih nastoji se razviti izravni (umjetnički) i neizravni (inovativnost i kreativnost) boljitak. Nastavnike se želi podržati u odgoju i obrazovanju na području kulture te ih dodatno educirati o suvremenim metodama rada, a kod glazbenika potaknuti svijest o njihovom utjecaju na širu društvenu zajednicu.
Dani otvorenih vrata HAZU-a Prošlogodišnja zainteresiranost kulturne i znanstvene javnosti za djelovanje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti poticaj je da se Dani otvorenih vrata održavaju svake godine. Ove godine to će biti 13. i 14. studenoga od 10 do 19 sati. U znanstvenoistraživačkim i muzejsko-galerijskim jedinicama Akademije održat će se raznovrsne prezentacije, promocije i predavanja, kojima će akademici, znanstvenici i umjetnici pojedinih jedinica približiti posjetiteljima znanstvenu, kulturnu i umjetničku djelatnost Hrvatske akademije. Otvorena će biti palača HAZU-a te tridesetak znanstvenoistraživačkih i muzejsko-galerijskih jedinica u Zagrebu, Bjelovaru, Cavtatu, Dubrovniku, Osijeku, Požegi, Puli, Rijeci, Splitu, rstenom, Varaždinu, Vinkovcima, Vukovaru i Zadru. U palači Akademije bit će postavljena multimedijalna izložba Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti kroz otografije , organiziran koncert na Guarnerijevoj violini King i otvorena prigodna prodaja Akademijinih izdanja. Cilj je približiti javnosti današnje aktivno djelovanje HAZU-a na svim društvenim područjima te njezin doprinos izgradnji suvremene Hrvatske. 72
Korporacijski dječji vrtić PBZ-a
U novoj poslovnoj zgradi Privredne banke Zagreb d. d. na Radničkoj cesti 50 ot voren je korporacijski dječji vrtić Čigra. Vrtić su otvorili zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i Božo Prka, predsjednik Uprave PBZ-a. Veliku podršku u realizaciji projekta PBZ-u je pružila matična banka Intesa Sanpaolo, koja ima nekoliko korporacijskih vrtića u Italiji. Vrtić je smješten na 495 četvornih metara u prizemlju poslovne zgrade, a koristi
i 300 četvornih metara dvorišta. Smještaj djece subvencioniraju Banka i Grad Zagreb, a vrtić nudi i dodatne sadržaje, poput sportskih aktivnosti, učenja stranih jezika, organizacije kazališnih predstava i dramskih radionica. Odgajateljsku uslugu pruža tvrtka DV Čigra; u jasličkim skupinama rade po tri odgajateljice, a u vrtićkima po dvije. Za 2000 zaposlenika Banke, koliko ih je u poslovnim kompleksima na Radničkoj
cesti, to znači 60-ak upisane djece u ovoj školskoj godini, raspoređenih u četiri odgojne skupine, od kojih su čak tri jasličke. Osiguravajući kvalitetnu skrb o djeci u neposrednoj blizini radnog mjesta, izravno se utječe na zadovoljstvo zaposlenika i veću radnu učinkovitost mladih roditelja. Nadalje, u vrtiću je otvoreno i desetak no vih radnih mjesta, a djeca upisana u korporacijski vrtić PBZ-a oslobodila su mjesto djeci u gradskim vrtićima.
Novi broj Zagorke
Dječja igra i u Vrbanima Dječji vrtić Dječja igra djeluje od 2002. na području Dubrave na tri lokacije s pet odgojnih skupina, a od rujna i u naselju Vrbani III, Kuzminečka 16-18, sa šest mješovitih odgojnih skupina. Zanimljiva struktura prostora, primjerena djeci rane i predškolske dobi, rezultat je suradnje arhitekata i djelatnika vrtića. Prostor se sastoji od nekoliko različitih radionica i atraktivnih ateljea, koji omogućuju raznovrsne aktivnosti i druženje djece različite kronološke dobi i sposobnosti. Prilagođen je pojedincu za osobnu realizaciju, razvoj i cjeloživotno učenje. Pregradni zidovi s prozorima omogućuju kvalitetnu komunikaciju i interakciju djece i odgajatelja iz različitih odgojnih skupina.
Izašao je drugi broj časopisa Za gorka, glasila Društva Marije Jurić Zagorke. Novi broj, među ostalim, otkriva tko je snimio posljednji Zagorkin portret, istražuje kakvo je bilo Zagorkino djetinjstvo na imanju pokraj Svetog Križa Začretja, objavljuje razgovore s Darijom Lorenci, glumicom koja je utjelovila Zagorku u predstavi u zagrebačkom HNK, te Mariom Antoninijem, sinom Ota Antoninija koji je ilustrirao Zagorkine romane, piše o kući u Novom Vinodolskom, donosi sjećanje na susrete sa Zagorkom... Na naslovnici i ovog broja reprint je naslovnice Zagorkinog Ženskog lista, ovaj put iz 1934. Časopis je dostupan u svim zagrebačkim knjižnicama i na web-stranici www. drustvozagorke.com . U sklopu Dana gradske četvrti Donji grad, 23. rujna na Zrinjevcu predstavljena je djelatnost Društva Marije Jurić Zagorke, a posjetitelji su mogli dobiti primjerak časopisa. Centar za ženske studije, u suradnji s Odsjekom za komparativnu književnost Filozoskog akulteta Sveučilišta u Zagrebu, 30. studenoga i 1. prosinca organizira dvodnevni međunarodni znanstveni skup, u sklopu šestih Dana Marije Jurić Zagorke, s glavnom temom "Rad, rod i klasa", ističući kako je rad jedna od Zagorkinih opsesivnih tema i u romanima i njezinom novinarskom radu, a u vlastitom je životu dosljedno provodila načelo života od vlastita rada, koje je smatrala izrazito važnim dijelom ženske politike. 73
Žene u poduzetništvu
Zagrepčanke u nastavi do 1941. Zgrada Školskog muzeja na Kazališnom trgu (danas Trgu maršala Tita)
Napisala: Mira Kolar-Dimitrijević Foto: dokumentacija autorice
P
retvaranje eudalnog u građansko društvo u Hrvatskoj odvijalo se bez revolucije te su se tako promo virale i žene izvan poljoprivrede. Poznati hr vatski ekonomist Blaž Lorković u svo joj knjizi Žena i društvo (Zagreb, 1883.) napisao je da "gospodari muškog i žen sko ga spola izvršujući svoje zvanje i svoje duž no sti mogu zajedno ispunjavati dužnosti više ga zvanja" . Žene su pomalo osvajale i "viša zvanja", a sve je počelo boljim i dugotrajnijim obrazovanjem djevojčica i djevojaka u Zagrebu; postupno su zatim žene ulazile u nastavnička i zdravstvena zvanja. Sve se počelo obnavljati kad je ban Josip Šokčević odredio da se u uredima i školama piše i govori narodnim, dakle hr vatskim jezikom. Školski pedagog Stjepan Basariček piše u Narodnim novinama još 24. rujna 1862. (kad je radio kao učitelj u Virovitici) da je 1861. osnovan Zemaljski školski odbor koji je trebao osnovati i više škole za djevojčice. Međutim, prilike su bile nesklone reormama, iako je izdano 74
nekoliko udžbenika na narodnom jeziku. Mnogi učitelji nisu čitali jedini učiteljski list Napredak koji je izlazio od 1854. i u kojem je bilo mnogo poučnih članaka iz pera domaćih učitelja te učitelja koji su iz Češke donijeli nove preporoditeljske ideje. Basariček je 1870. s Filipovićem prisustvo vao učiteljskoj skupštini u Beču te je već 1871. održana Prva učiteljska skupština u Zagrebu, na kojoj se razmatralo pitanje školovanja i zapošljavanja učiteljica u čuvalištima, zabavištima te školovanje tzv. obrtnih učiteljica, tj. učiteljica za ve-
Školovanje djevojčica bilo je neredovito sve do prvoga hrvatskog liberalnog škol skog zakona, 14. listopada 1874., koji je izradio ban Ivan Mažuranić
Buduće učiteljice su 1920. polagale: nauk vjere, pedagogiku, metodiku, hrvatski i njemački jezik, zemljopis, povijest i domaći ustav, računstvo i geometrijsko oblikoslovlje, prirodopis, prirodoslovlje, kućanstvo, krasnopis, prostoručno risanje, pjevanje, ručni rad, gimnastiku i praktične vježbe u zabavištu
zenje, šivanje, obrtne aktivnosti i drugo. Na Drugoj općoj hrvatskoj učiteljskoj skupštini, u Petrinji 27. kolovoza 1874., zaključeno je da država mora podizati o svojem trošku i muška i ženska učiteljišta te da učiteljske škole trebaju biti otvorene svima, bez obzira na vjeroispovijest. Zaključeno je i da se učiteljske škole otvaraju u najvećim gradovima, gdje učenici mogu usvajati "duhovni i politički život naroda i upoznavati se sa znanosti i umjetnosti" , te da u svakoj takvoj školi treba osnovati i knjižnicu. Uza ženske učiteljske škole trebaju se organizirati i uzorna zabavišta, prema Fröbelovu sustavu.
Muške i ženske škole ime su otvorena vrata sekularnoj nastavi žena, koju u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji treba vezati uz školovanje žena u samostanima. Redovnice su držale sirotišta, ubožnice, a onda i vrtiće te poučavale djevojke izradi ručnih radova. Iako je još u vrijeme Marije erezije određeno osnovno školovanje djevojčica, Napoleonovi ratovi unazadili su i osnovno školstvo i poremetili razvoj, pa je školo vanje djevojčica bilo neredovito sve
Zgrada Zagrebačkog sveučilišta, oko 1890.
borbe za ravnopravnost spolova do prvoga hrvatskog liberalnog školskog zakona, 14. listopada 1874., koji je izradio ban Ivan Mažuranić i koji je omogućio školovanje bez obzira na etničke, klasne, vjerske i spolne razlike. Kroz odredbe sekularizacije izazvao je i otpor vjerskih institucija da ojačaju svoje posebno školstvo, što je bilo omogućeno Khuenovim školskim zakonom iz 1888., i takvo se školstvo uglavnom zadržalo do 1929. Osnovne škole bile su četverorazredne, trorazredne i dvorazredne, ovisno o broju djece i veličini mjesta. Znatno su utjecale na smanjivanje nepismenosti, djelu jući ujedno na veću potražnju za nastavničkim kadrom. Na osnovi "Propisa o obrazovanju učitelja i učiteljicah za pučke učione u Vojnoj krajini" od 8. lipnja 1871., bilo je planirano i osnivanje ženske učiteljske škole u Petrinji. Škola ipak nije osnovana, a djevojke iz Petrinje školovane su za učiteljice kod sestara milosrdnica; krajiška je vlada do 1882. stipendirala pedesetak djevojaka u toj školi koja je primala dje vojke iz cijele Hrvatske. Zagreb je postajao grad škola i učenika. Djevojčice se u osnovnom školstvu
Žene su bile manje plaćene od muškaraca, a ako su se udale, gubile su zaposlenje kao učiteljice, ako im i muž nije bio učitelj izjednačuju s dječacima, mnoge se ističu darovitošću i potiču na otvaranje viših škola koje bi ih školovale za nastavnička zvanja, ali i za dobre domaćice. Počinje se tražiti i ženska radna snaga u poduzećima i uredima. Škola se počinje smatrati važnom za modernizaciju i industri jalizaciju društva. Počelo se shvaćati da su djevojke veliki potencijal koji mijenja i društvo u cjelini jer se mogu uključiti u privredu i privređivanje. U arhivskoj građi u Školskom muzeju, kao i u velikom ondu škola u Državnom arhivu u Opatičkoj ulici, možemo ići tragom školskog nadzornika Antuna Cuvaja i napisati povijest svake škole.
Na Drugoj hrvatskoj učiteljskoj skupštini, 1874. u Petrinji, predviđeno je osni vanje građanskih škola na kojima bi dje vojčice morale imati i "industrijalnu učiteljicu za ručno djelo i kućanstvo" . Bila je to tiha revolucija u obrazovanju žena u našim krajevima i žene su krajem stoljeća prisutne u mnogim službama. No, bile su uglavnom manje plaćene od muškaraca i život im je bio dosta težak, a ako su se udale, najčešće su gubile zaposlenje kao učiteljice, ako im i muž nije bio učitelj. Bila je to strašna nepravednost koja je mnoge školovane učiteljice prisilila da pro vedu život kao domaćice. Iz škola koje su radile po Mažuranićevom kodeksu djevojke su izlazile s visokim moralnim odgojnim principima i dobrim znanjem o vođenju domaćinstva i izradi ručnih radova, ali preblage i preslabo borbene za stvarni život ranog kapitalizma. Prva viša škola, koja je kasnije specijalizirala zanimanja, otvorena je u Zagrebu, 1868., zatim 1873. u Karlovcu, 1874. u Varaždinu, 1876. u Požegi, 1879. u Đakovu i 1882. u Osijeku. Na tim su školama radile izvrsne učiteljice, kao što su bile Klo tilda 75
Cvetišić, Amalija Basariček (žena Stjepana Basaričeka), Milka Pogačić, Marija Jambrišak (koja je 1895. predavala na ženskom liceju njemački jezik, povijest i zemljopis) i druge. ek 1874. učiteljice su dobile dozvolu da predaju i muškoj djeci u prva dva razreda pučke škole, ali se podjela škola na muški i ženski dio zgrade održala do početka 20. stoljeća, pa se to isticalo velikim slovima i nad ulazima u škole, građene u tom vremenu. Čak se i Marija Jambrišak protivila radu učiteljica u muškim dječjim pučkim školama, smatrajući da odgoj muškog i ženskog svijeta treba teći odvojeno i paralelno s određenim razlikama, pri čemu je trebalo da dje vojčice budu marljive, poslušne, miroljubive. rebalo je proći dosta vremena da učiteljice postanu i ravnateljice. Među prvima je bila Marija Jambrišak (1847.-1937.) ko ja je maturirala na bečkoj pedagoškoj akademiji, a bila je i književnica i javna radnica. reba spomenuti i dugovječnu i darovitu Jagodu ruhelku (Osijek, 1864. - Zagreb, 1957.), autoricu knjige "Zlatni danci". Godine 1941. ravnateljica je i Olga Osterman na Drugoj ženskoj realnoj gimnaziji u Zagrebu.
Marija Jambrišak
Jagoda Truhelka, učiteljica zagrebačkog liceja od 1891. do 1901. i ponovno stanovnica Zagreba od 1925.
Marija Jambrišak s učenicama Ženskog liceja 1897. godine
Ispit pred 17 ispitivača Na Mažuranićev je poticaj osnovana 1875. u Zagrebu i prva Kraljevska ženska učiteljska škola koju je financirala država. No, već je 1884. zatvorena, pa su se u Zagrebu učiteljice i opet, sve do 1892., mogle školovati samo na preparandiji u samostanu sv. Vinka u Frankopanskoj ulici. Kao zamjena za državnu učiteljsku žensku, školu osnovan je 1892. u Zagrebu Ženski licej koji je imao i pedagoški smjer, a od 1895. učiteljice su mogle slušati i predavanja na Mudroslovnom akultetu kao iz vanredne slušateljice određenih predmeta. Uglavnom su prve polaznice akulteta bile damnaest članova ispitnog povjerenstva. Dvije godine kasnije osposobila se za svršene učenice liceja. Napredovalo se teško i s mnogo za- učiteljsku službu na višim pučkim školapreka. Milka Pogačić (1860.) polagala je ma te predavala rancuski jezik koji je tada kao učenica drugog tečaja ženske prepa- smatran ne samo jezikom diplomacije već randije čak 16 predmeta te joj je Stjepan i jezikom elite i kulture. Iz svjedodžbe zrelosti Viktorije PotočBasariček predavao krasopis, a njegova supruga Amalija Basariček "žensko ruč- njak na Ženskoj učiteljskoj školi u Zano dijelo". Milka je nakon 12 godina grebu vidimo da je polagala 1920. nauk službovanja u pučkim školama položila vjere, pedagogiku, posebnu metodiku i 1892. i ispit za učiteljsku službu, a 1904. praktične vježbe, hrvatski jezik, njemački je bila učiteljica Kraljevske zemaljske više jezik, zemljopis, povijest i domaći ustav, djevojačke škole u Zagrebu. Ljubica La- računstvo i geometrijsko oblikoslovlje, pripaine, rođena 1883., završila je 1902. žen- rodopis, prirodoslovlje, kućanstvo, krasski licej, položivši završni ispit pred se- nopis, prostoručno risanje, pjevanje, žen76
ski ručni rad, gimnastiku i praktične vježbe u zabavištu. Završiti učiteljsku školu nije bilo lako, ali nije bilo lagan ni posao učiteljice, ni u gradu, niti na selu. Osim u Mažuranićevo doba, učiteljice su imale i manju plaću od učitelja, a taj se zakon održao do 1929., kad je školstvo centralizirano i unificirano za cijelu monarhističku Jugoslaviju. Zakon o narodnim školama promi jenio je sadržaj učenja, pa su to osjetile i učiteljske škole, čiji je broj smanjen jer je država bila u financijskoj krizi. Poslije Drugoga svjetskoga rata dje vojke su imale mogućnost završiti prvo
žensku stručnu učiteljsku školu te se specijalizirati za tekstilni obrt, kitničarstvo i domaćinstvo, što je nametala pojačana industrijalizacija, a za učiteljice se i dalje školuju na Višoj pedagoškoj školi, nakon čega su mogle raditi na sedmoljetkama i u nižim razredima gimnazija. Ipak, u Banskoj Hrvatskoj, od 1878. do 1885., broj se zaposlenih učiteljica u općim pučkim školama povećao sa 154 na 249. om su zvanju težile mnoge djevojke, nastojeći ući u svijet rada i privređivanja. Poznata je golema volja ilirke Dragojle Jarnević da uči djecu pisati i čitati, ali zbog toga što nije imala završenu školu, mogla je raditi samo ilegalno, više karana nego hvaljena. Mnogim je djevojčicama postati učiteljica bio nedostižan san jer dominirajući svijet muškaraca nije smatrao da bi žene mogle nastavnički posao obavljati jednako dobro kao oni. Na osnovi školskog zakona od 31. listopada 1888., počele su se osnivati i ženske stručne škole, ali je prva takva škola u Zagrebu osnovana tek 1894., pa su muška djeca i dalje imala otvoreniju mogućnost zapošljavanja. Stručne škole bile su gradske i trajale su četiri godine. Gradsko poglavarstvo Zagreba imalo je poseban odbor koji je kontrolirao i rad ženske stručne škole. Pred Prvi svjetski rat takvih je škola u Hrvatskoj bilo 28, a poučavale su učenice u šivanju, krojenju i kuhanju. Većina ih je poslije Prvog svjetskog rata zatvorena, a zakonom od 31. ožujka 1932. osnovane su niže zanatske škole koje su trajale tri godine, u kojima su se učenice mlađe od 13 godina poučavale šivanju rublja, haljina i drugog ručnog rada, a slušale su i teorijska predavanja. akve su škole bile pandan šegrtskim školama koje su polazili dječaci i mladići. Ženska obrtna škola otvorena je u Zagrebu 1879., u namjeri da djevojkama pruži priliku za zarađivanje u posebnim strukama. Škola je imala nekoliko odjela, pa su se mogla stjecati praktična znanja u tkanju, vezenju, čipkanju, šivanju, aranžiranju cvijeća, izradi nakita i šešira, kro jenju odjeće, kuhanju, serviranju, čišćenju, pranju i glačanju rublja, češljanju, vođenju knjigovodstva itd. Obrtna škola u Zagrebu bila je jedina takva škola u Hrvatskoj, koja je tražila da izrađeni predmeti ne budu samo praktični, već i lijepi, a osnovana je zahvaljujući zalaganju Izidora Kršnjavog, Suhina i Hermanna Bollèa. Učenica je bila i akvarelistica Slava Raškaj, kao i brojne djevojke koje su se specijalizirale za
oslikavanje keramike. Krajem stoljeća ti ženski odjeli, koji nikada nisu bili u potpunosti realizirani, prestaju s radom, a potencijalne polaznice - pripadnice zagrebačke elite upućuju se na nastavak školovanja u inozemstvo ili na umjetničke škole i akademije.
Ruskinje i ambiciozne studentice U međuratnom razdoblju djevojke su završavale i ženske građanske škole koje su bile državne ili privatne – primjerice, škola sestara milosrdnica u Zagrebu, 1939. Žensku građansku školu kraljice Marije završila je 1939. u Zagrebu i Marta Golubić koja je kasnije radila kao knjižničarka u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Djevojke su, dakle, imale mogućnost izbora, ali je nakon ško-
Do 1914. završilo je Mudroslovni fakultet, kako se zvao Filozofski fakultet, samo 12 studentica od 21 upisane lovanja mnogo ovisilo o njihovoj sposobnosti da se izbore za samostalni posao ili nastavu, pri čemu su uvijek morale računati na to da će biti slabije plaćene od muških kolega. Prodor na akultete izvršile su ambiciozne učiteljice, želeći se izjednačiti s kolegama. Pripadnice srednjega građanskoga sloja tu su želju ostvarile u inozemstvu. No, čeznule su za Zagrebom koji je već imao sve elemente života srednjoeuropske metropole. Štea Iskra, supruga Izidora Kršnjavog, prešla je na Zagrebačko sveučilište sa sveučilišta u Brnu. Kao izvanredne studentice, žene su studirale u Zagrebu uglavnom društvene predmete. No, do 1914. završilo je Mudroslovni akultet, kako se zvao Filozoski akultet, samo 12 studentica od 21 upisane. Od 1905. mogle su polagati proesorski ispit za držanje nastave u gimnazijama. Među nagrađenim studentima spominje se samo Milica pl. Bogdanović, studentica povijesti i geografije, grkoistočne vjere, koja je nagradu dobila 1904. i 1905. te bila prva žena koja je doktorirala na Za-
grebačkom sveučilištu, i to povijest. Preda vala je do 1940. na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, a bavila se i pisanjem znanstvenih radova iz pedagogije, književnosti i povijesti. Među 14 diplomantica koje su polagale stručni ispit za rad na školama do 1914. bile su, osim Milice Bogdanović, i Slava Pecinovka, Mira Perok, Anka kalac, Olga Herrak, Mira Kočonda, Vjera kalčić, ena Rosmanith, Anka pl. Ernst, Irena pl. Catinelli, Ana Mihaldžićeva, Olga Dolovčak, Cvijeta Cihlar i Olga Šarinić. Do Prvoga svjetskoga rata obranilo je doktorsku disertaciju na Zagrebačkom sveučilištu 13 žena, a zanimljivo je da je pet radova vezano uz prirodne znanosti. Studentice su do Prvoga svjetskoga rata dolazile uglavnom iz Zagrebačke županije, ali bilo ih je i iz drugih krajeva. Godine 1909. upisala je studij Mira Budisavljević iz Gospića, poznata po spaša vanju djece u Drugom svjetskom ratu, a 1902. i književnica Zdenka Marko vić. Zanimljivo je da među 18 direktora srednjih škola u Zagrebu 1909. nije bilo niti jedne žene, a i kasnije su bile rijetkost. Poslije Prvoga svjetskoga rata mijenja se struktura nastavničkoga kadra. Pritisak žena na akultete postaje sve veći. Iz Rusije dolaze brojne izbjeglice i mnogi se zapošljavaju u školama kao učitelji, iako su bili proesori, ali nisu imali državljanstvo niti su dobro znali jezik, pa su pristajali na rad i u nižim školama u unutrašnjosti zemlje. Kako bi stekli uvjete za rad u Zagrebu, mnogi su upisali učiteljsku školu ili akultet, stekavši kvalifikaciju i konkurentnost. Mnogi su se uspjeli zaposliti i kao nastavnici na akultetima koji su ot voreni u Zagrebu u međuraću, osobito na ehničkom, Arhitektonskom, ali i na Pravnom i Medicinskom akultetu. U Zagrebu je radila i ruska škola u Varšavskoj ulici, a 1922. otvorena je i gimnazija, u kojoj su radile i četiri Ruskinje, među kojima Aleksandra Kaminskaja ko ja je od 1909. do 1920. bila nastavnica na ženskoj gimnaziji u Odesi. Aleksandra Smugge je došla iz Petrograda, kao i Sofi ja Šuler. Čitav život radile su na ruskoj gimnaziji u Zagrebu i Natalija Vjarkin i Lidi ja Orlova. I u evangeličkim i židovskim školama radile su žene. Židovska škola bila je u Palmotićevoj, evangelička uz evangeličku crkvu, a bilo je i nekoliko pri vatnih specijaliziranih škola koje su držali stranci. Prema istraživanjima atjane Ribkin Puškadije, na Veterinarskom akultetu je diplomirala 1937. i prva Ruskinja - Irena 77
Djatkova, na Poljprivredno-šumarskom 1930. Natalija Korobko, Elizaveta Diligenskaja, Valentina Gaži-Baskova, a slično je bilo i na Ekonomskom akultetu. Na Akademiji likovnih umjetnosti, utemeljenoj 1907., među Ruskinjama prva je diplomirala Lidija Pohodzejeva, već 1923., te još tri Ruskinje do 1940. Margarita Petrovna Froman bila je više pedagoginja i koreograkinja nego balerina, a od 1921. su se u njezinoj školi školovali mnogi naraštaji baletnih umjetnika. Valentina Georgijevna Gaži-Baskova završila je agronomiju na Poljoprivrednošumarskom akultetu te je umirovljena 1981. kao redovita proesorica botanike. Irina Dimitrijevna Glebova diplomirala je na Ekonomskom akultetu te je radila kao direktorica Druge ekonomske škole u Zagrebu i poslije direktorica Zajednice ekonomskih škola. Olga Aleksandrovna Sihvonen radila je kao lektorica rancuskog i ruskog jezika u Zagrebu. Nadežda Nikolajevna Zalepugin diplomirala je arhitekturu na ehničkoj visokoj školi u Zagrebu i radila u Gradskom poglavarstvu.
Učiteljice su bile predvodnice tihe borbe za ravnopravnost žena u hrvat skom društvu te su njihove najbolje učenice osvajale pomalo i druga zvanja izvan prosvjete Među zagrebačkim studenticama treba spomenuti i Židovke Vilmu Alexander, Šteu Berger i Slavu Rosenberg, a bilo je i studentica iz Dalmacije te iz Bugarske, Poljske, Srbije, Bosne, Makedonije, Rumunjske. Kao prva studentica Hrvatica na vedena je Vjera kalčić.
Tiha borba za ravnopravnost Došljaci su obogatili prosvjetni sadržaj Zagreba i počelo se više njegovati zborsko pjevanje, glazba, strani jezici i esperanto,
ali i tehničke vještine. Gostovanjima je proširen program Narodnog kazališta u Frankopanskoj ulici, gdje je 1936. otvoren i ruski dramski studio. Školovane žene i učiteljice ipak rade ponaj više na odgoju djece. Dječji vrtići i zaba višta, koja su bili obavezni otvarati tvorničari velikih tvornica, sve su mnogobrojniji. ako se stvara obiteljskim poduzećima privržena radna snaga, osobito u tekstilnoj industriji koja je poslije 1925. u Zagrebu najkonjunkturnija industrijska grana. Škole su prilagođavane mogućnostima i potrebama društva, a žene su ponaj više doprinijele promjeni načina života. Učiteljice su bile predvodnice tihe borbe za ravnopravnost žena u hrvatskom društvu te su njihove najbolje učenice osvajale pomalo i druga zvanja iz van prosvjete, a pismene djevojke su i kao domaćice stajale uz bok mnogih uspješnih privrednika, trgovaca, obrtnika i industri jalaca, često anonimno, kao supruge ili plaćena radna snaga. Bile su dobro odgo jene, pismene, a često i otmjene jer su sa-
Zagrepčanke u zdravstvu do 1941. Žene su vrlo rano ušle kao pomoćna snaga u bolnice i ubožnice jer su ti poslovi bili teški i muškarci su ih nerado radili. Od 1871. žene rade i u rađaonicama, a primalje koje su izlazile iz primaljske škole dr. Lobmayera u Zagrebu utjecale su na smanjenje smrtnosti djece i potrebu za većom postnatalnom skrbi. Zdravstvo u Hrvatskoj nije ni za čim zaostajalo za zdravstvom bolje razvijenih dijelova Austro-Ugarske Monarhije, a u monarhističkoj je Jugoslaviji i predvodilo moderne tendencije, pa su medicinske sestre, ali i malobrojne liječnice odigrale najvažniju ulogu u pedijatriji, ginekologiji i borbi protiv tuberkuloze. Tijekom ratova se broj žena u zdravstvu izvanredno povećao, pa je osnovana i škola za medicinske sestre u Zagrebu, koja je prethodila izobrazbi žena za liječnice raznih specijalizacija. Ukrajinka Zoja Petrovna Nepenina bila je kći generala 78
Dr. Karola Milobar, prva zagrebačka liječnica
ruske carske vojske te je 1927. diplomirala arhitekturu na zagrebačkom Tehničkom fakultetu i od 1931. do 1941. radila u Školi narodnog zdravlja. Ruskinja Aleksandrovna Ekaterina Ribkin, rođ. Murza, završila je 1928. Medicinski fakultet u Zagrebu te je do odlaska u mirovinu 1950. bila uključena u medicinsku službu. Ekaterina Bjoleslavovna Wevern diplomirala je 1932. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i radila kao dermatologinja u Čakovcu i na Sušaku, a od 1942. sudjelovala u NOR-u, da bi nakon demobilizacije u prosincu 1945. radila jedno vrijeme u bolnici Rebro i 1951. se vratila u Rusiju. Doktorica Grospić radila je godinama kao liječnica zagrebačke školske djece. Učiteljice, nastavnice i zdravstvene djelatnice bile su aktivne u humanitarnim društvima, brinući se za pomaganje i doškolovanje siromašne djece te održanje njihova zdravlja. Dobrotvorni Stolček, os-
me šivale i ukrašavale haljine vezo vima i čipkama, pa se govorilo da su Zagrepčanke najljepše žene ovog dijela Europe! Bergerovi su tekstilni proizvodi, radovi ženskih ruku, nalazili put u sve krajeve svijeta. Mnoge učiteljice koje nikada nisu radile u nastavi uključile su se u privređi vanje. Vodile su tečajeve šivanja, nakon što su šivaći strojevi, a osobito Sin gerice, postale sastavni dio opreme svake srednjeimućne obitelji. Marija Radić prenijela je iskustva češke učiteljske škole te je pomagala Stjepanu Radiću u pisanju knjige Uzorne djevojke. Jelisava Horvat (1880.-1961.), žena povjesničara Rudola Horvata, bila je predsjednica ženskog društva Hrvatska žena. Marija Kumičić (1863.-1945.) bila je autorica prvih kuharica koje su pisale žene, kao i Zlata Sudeta, učiteljica domaćinstva i šogorica pjesnika Đure Sudete. Mnoge učiteljice surađuju u izradi slikovnica koje se dijele kao nagrada na kraju školske godine uspješnim učenicama, no u njima se najčešće ne navode imena autora - ako je među njima žena! novan 1896., svake je godine siromašnoj radničkoj školskoj djeci darivao odjeću, a poduzetnica Marija Povodnik ostavila je društvu svoju kuću u Vlaškoj ulici. Slično je radilo i zagrebačko društvo Dobrotvor, koje je osnovao Đuro Deželić 1877. i koje je imalo dom u Haulikovoj ulici, a imalo je posebnu žensku sekciju. Liga za zaštitu djece Hrvatske i Slavonije, koju je osnovala 1911. žena gradonačelnika Holjca, spojila se 1914. sa Šilovićevom i Basaričekovom Narodnom zaštitom, a imala je od 1916. dom na Selskoj cesti 1. Preko Narodne zaštite tijekom Prvoga svjetskoga rata prošlo je gotovo 20.000 djece na putu iz gladne Hercegovine, Bosne i Istre u plodnije krajeve sjeverne Hrvatske. Za siromašne bolesnike brinulo se Katoličko društvo Marije Elizabete od 1908. Za slijepe se brinulo Društvo sv. Vida, osnovano 1893., koje je uključivalo slijepe osobe u rad kroz tečajeve za telefoniste i slično. Od 1901. djeluje i Društvo za pripomoć gluhonijeme djece. Neka su društva bila organizirana prema nacionalnosti (Hrvatska žena, Društvo žena Katarine grofice Zrinski, Gospojinsko društvo sv. Vinka Paulskog od 1919., Evangeličko gospojinsko društvo, Izraelsko
Niti jedna učiteljica nije dostigla Mariju Jambrišak koja se prva zalagala za ravnopravnost učiteljica s učiteljima i jednaku plaću. Učiteljica Milka Pogačić je 1901. pokrenula list Domaće ognjište , osnovala udrugu Za našu djecu i uvela Dječji dan, koji se 1920. pretvara u Majčin dan. Učiteljica i književnica Jagoda ruhelka završila je preparandiju u Zagrebu i radila od 1892. do 1901. kao nastavnica u Liceju, da bi se poslije rada u Bosni ponovno vratila u Zagreb, 1925., gdje je i umrla - na Gornjem gradu, 1957. Učiteljice su bile dobro organizirane u svo jim društvima, a imale su i dom za umirovljenice, koji su koristile one koje
se nikada nisu udale. a su društva služila njihovom cjeloživotnom obrazovanju i bila su zasnovana na principu solidarnosti. Izvanredno razvijen ručni rad žena u drugoj polovici 19. stoljeća i prvoj polovici 20. stoljeća treba tražiti u znanju koje su stekle učiteljice kao učenice učiteljske škole u samostanu sv. Vinka u Frankopanskoj ulici. Državne škole izmijenile su ciljeve žena u nastavi, ali se i dalje nastojalo cijeniti moralnost, rad i poštenje. Nastavnice su se rado otografirale sa svojim učenicama, ali nažalost, nije bio običaj da se na poleđini otografije zabilježi datum i mjesto snimanja.
Društvo Zagrebčana na izletu u Crikvenici, 1938.
gospojinsko društvo Jelena Prister, Izra- jaka koje su tražile posao ili ostale bez elitska ferijalna kolonija, Društvo čov- njega (Ognjište, Patronaža za zaštitu ječnosti, Jugoslavensko gospojinsko mladih djevojaka od 1911.), a neka su društvo, Društvo gospođa kneginje Lju- organizirala i pučke radionice u kojibice). Neka su bila dugotrajna, a neka su ma su djevojke radile dok su bile u brzo prestala s radom nakon što je umrla takvoj nevolji. No, žene su rijetko bile ili se povukla žena koja je bila njegov predsjednice tih društava; one su najspiritus movens. češće tajnice, službenice i čistačice. IzGodine 1920. borba protiv tuberkuloze i nimka su bila posve ženska društva, za čistoću postaje opća, a žene je pred- kakvo je bilo Društvo žena Katarine vode u mnogim akcijama u školama, ali grofice Zrinski, koje je pomagalo zagrei izvan nje. Narodni ženski savez orga- bačkoj sirotinji, a preko Seljačke sloge nizirao je od 16. do 22. travnja 1923. slalo 1934. pomoć gladnima u Hercegoproslavu Dana trezvenosti, što je po- vini. taknulo i dr. Andriju Štampara na uklju- U Zagrebu je 1939. radilo 11 dispanzera, čivanje u borbu protiv alkoholizma. Kolo odnosno domova za zaštitu majki i domaćica, koje je 1927. osnovala žena dojenčadi, a osim liječnika pedijatara, gradonačelnika Vjekoslava Heinzela, pru- važnu su ulogu imale sestre pomoćnice žalo je utočište učenicama na školovanju. i liječnice. U 1927. u Zagrebu je bilo 57 Postojala su specijalizirana društva ko ja dobrotvornih društava, a 1931. u doba su vodila brigu o zapošljavanju djevo- najveće velike svjetske krize - već 91. 79
120 godina Ženskog liceja u Zagrebu
Veliki korak u obrazovanju žena
Napisala: Ida Ograjšek Gorenjak Foto: arhiva Hrvatskog školskog muzeja
S
kolikim su nam veseljem naši roditelji pričali, da će se otvoriti ženski licej, s kolikim smo veseljem roditelje pitale, što je to licej i hoćemo i mi smjeti u tu novu školu polaziti , prisjećala se učenica Marija Göszel na otvaranju Ženskog liceja u Zagrebu, početkom listopada 1892. Uzbuđenje i nevjerica teško su shvatljivi današnjem čitatelju, ali otvaranje srednje škole bio je veliki događaj u vremenu kad je manje od jedan posto stanovništva Hrvatske i Slavonije imalo srednjoškolsku maturu. Državna ženska škola gimnazijskog tipa bila je jedinstvena institucija! U čitavoj Monarhiji postojale su još samo dvije ženske gimnazije, no njihovi su osnivači bile privatne udruge. Gimnazija u Češkoj te godine upisivala je svoju treću generaciju, a ženska gimnazija u Austriji tek je počinjala s radom. 80
Dva se imena najčešće vežu uz otvaranje Ženskog liceja u Zagrebu: Izidor Kršnjavi i Marija Jambrišak. Izidor Kršnjavi, tadašnji predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu, iskoristio je svoj položaj i utjecaj da progura ideju o osnivanju Ženskog liceja. U novoj je instituciji prije svega vidio priliku da testira projekt tzv. realne gimnazije, srednje škole u kojoj bi se naglasak stavljao na žive jezike, društvene i prirodoslovno-matematičke predmete. Marija Jambrišak bila je učiteljica u Višoj dje vojačkoj školi i najpoznatija agitatorica reorme ženskog obrazovanja. U Liceju je predavala zemljopis, metodiku i kućanstvo, a učenice su je zapamtile kao unutrašnji motor škole, uz direktora sigurno prvo i najsnažnije lice .
Što žene trebaju znati Osnivači Ženskog liceja morali su računati s činjenicom da je hrvatska javnost imala oprečne stavove prema potrebi obrazovanja žena. Naime, tadašnje dje-
vojčice imale su prilično skučenu mogućnost školovanja. Nakon obavezne četverogodišnje niže pučke škole, mogle su upisati neku višu školu (višu pučku školu, višu djevojačku školu ili nižu realku), nakon čega je jedina mogućnost stjecanja srednjoškolske svjedodžbe bila Samostanska učiteljska škola u Zagrebu. Dok su jedni naglašavali da je tadašnje žensko obrazovanje nedovoljno jer je dje vojkama koje potječu iz srednje i više klase potrebno temeljitije znanje književnosti i svjetskih jezika, drugi su smatrali da već postojeće više djevojačke škole nude previše teorijske naobrazbe, a premalo praktičnog znanja iz "pravog" ženskog poziva: kućanstva, ručnog rada i odgoja djece. Postojao je strah da će obrazovane žene izrasti u bezobrazne kćeri, nezainteresirane supruge, odsutne majke i neženstvene žene, a dio javnosti posebno se grozio pojave tzv. ženskog proleterjata. Stoga je Ženski licej u početku bio
U petom razredu učenice su birale jedan od tri ponuđena smjera: opći - koji ih je obrazovao za guvernante, pedagoški - koji su pohađale buduće učiteljice i latinski koji je predstavljao ekvivalent gimnazijskom obrazovanju
Maturantice Ženskog liceja u Zagrebu, 1897.
Maturantice Ženskog liceja sa Kamilom Lucernom, Zagreb, oko 1899.
neobična srednja škola. rajao je osam godina, kao i muške gimnazije. Prva četiri razreda bila su slična tadašnjim višim djevojačkim školama, a u petom razredu učenice su birale jedan od tri ponuđena smjera: opći - koji ih je obrazo vao za guvernante, pedagoški - koji su pohađale buduće učiteljice i latinski - koji je predstavljao ekvivalent gimnazijskom obrazovanju. Udžbenici su bili gimnazijski, popis predmeta oslanjao se na osnove gimnazija i realki, ali je nastavna osnova predviđala više sati jezika nego u muškim srednjim školama. Uz njemački i rancuski jezik, koji su bili obavezni predmeti, djevojke su mogle upisati i nastavu engleskog i latinskog jezika. Za razliku od svojih muških kolega, učenice Liceja morale su dodatno pohađati satove svjetske književnosti, risanja, pjevanja i ručnog rada te nisu imale mogućnost ponovnog ispita. Školarina je bila neobično visoka. Licejke su plaćale 50 orinti godišnje školarine, dok su isto vre-
meno gimnazijalci plaćali 12-16 orinti. Većinu nastave držali su proesori iz Donjogradske, Gornjogradske i Velike realne gimnazije, ali je očito postojala tendencija da se, gdje postoje uvjeti, namještaju učiteljice. ako su u Liceju predavale Marija Jambrišak, prva hrvatska učiteljica koja je završila trogodišnji Dittesov Pedagogium, tada poznata književnica Jagoda ruhelka i inovatorica metodike nastave stranih jezika Natalija Wickerhauser.
Prve studentice tek 1901. Ženski je licej dugo patio od nedostatka adekvatnog prostora, što se većinom rješavalo zauzimanjem napuštenih zgrada gimnazija. U početku je bio smješten u Kraljevskoj zemaljskoj obrtnoj školi na Sveučilišnom trgu. Nakon 1896. preselio se na Gornji grad, gdje je dobio na korištenje bivšu zgradu realne gimnazije na Griču 3, a posljednji premještaj odobren mu je 1913., kad se uselio u bivše prostorije Kraljevske gornjogradske gim-
nazije na Katarininom trgu. Perspektiva djevojaka koje su završile Licej ovisila je o smjeru koji su odabrale. Učenice općeg smjera najčešće se nisu školovale da bi stekle neko zanimanje, "pedagoškinje" su tražile posao učiteljice, dok su učenice latinskog smjera krčile no ve putove, nailazeći pritom na brojne prepreke. Prije svega, završni ispit Liceja nije imao pra vo valjanost mature, pa su licejke maturu morale polagati dva puta: na Liceju i na nekoj muškoj gimnaziji. Nadalje, sveučilišta u Monarhiji još nisu ženama dopuštala upis. Sveučilišta u Beču i Pragu ženama su vrata otvorila 1897., a prve redovne studentice Sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu (sve redom abiturijentice Liceja) upisane su 1901. godine. Licej je 1892. dobio privremeno dopuštenje za rad. o nije bila neobična praksa za to vrijeme, ali neobično je bilo to što je Licej konačnu sankciju čekao punu 21 godinu. Privremenost je na brojne načine opterećivala rad škole: nisu se mogli kandidirati za redovna izdvajanja iz proračuna, nisu mogli otvarati stalna radna mjesta, nisu mogli riješiti pitanje smještaja i nisu mogli držati javne ispite. Neiz vjesna sudbina škole opterećivala je i prve učenice koje se prisjećaju da im je u posjet često dolazio Isidor Kršnjavi, bodreći ih u radu i upozoravajući da će se škola zat voriti, ako ne pokažu zrelost na svršetku. Dugotrajna privremenost bila je posljedica nespremnosti hrvatske sredine za otvaranje ženske gimnazije. Licej je prije svega zamišljen kao gimnazija, ali je u početku unkcionirao kao učiteljska škola. Naime, manje od deset učenica godišnje upisivalo bi latinski smjer. Status Liceja reguliran je 26. studenoga 1913., kad je postao Kraljevska ženska realna gimnazija u Zagrebu. 81
Ugledna poduzetnička obitelj u prvoj polovici 20. stoljeća
Tvornica Arko likera i žeste
Vladimir Arko Napisala: Mira Kolar-Dimitrijević Foto: arhiva Muzeja grada Zagreba
P
ovijest potvrđuje da su najuspješniji privrednici uspjeli složno raditi kao obitelj kroz više generacija. o pot vrđuje i obitelj Arko koja je ostavila snažan trag u privredi Zagreba. Uspješno poslovanje, a onda i prenošenje bogatstva, ali i iskustva na sljedeći naraštaj bilo je ključno za takve obitelji, pa je to po vjesničara Iskra Iveljić pokazala u svojoj iz vrsnoj doktorskoj disertaciji "Očevi i sinovi" (Zagreb, 2007.), koja je već doživjela dva izdanja. Pritom je trebalo pokazati i veliku snalažljivost prema političkim promjenama jer niti jedan privrednik nije mogao ići protiv države, već je njegov uspjeh ovisio o suradnji s ljudima na vlasti i oko nje. Obitelj Arko nije u tome iznimka. 82
Doselili su u Zagreb iz Kranjske i sve do poslije 1918., kad je Erna pl. Koritić ušla u obitelj, nisu imali niti jednog člana plemstva. Ugled obitelji Arko potvrđu je prekrasna obiteljska grobnica u mirogojskim arkadama, na kojoj je na velikoj steli u dubokom reljeu u stilu secesije kipar Robert Frangeš Mihanović izradio 1917. majku s tri kćeri. Antun Arko i njego va žena Josipa leže u lijepoj grobnici obitelji Kugli, čiji je spomenik izradio Rudol Valdec, dok je Mijin sin Vladimir pokopan u vlastitoj grobnici na Mirogoju, izvan arkada. Krajem Prvog svjetskog rata Arkovi su pripadali najznačajnijim industrijalcima Zagreba te su se širili na račun dioničke tvornice likera (prije Franjo Pokorny) i tvornice konjaka i finih likera d. d. Patria. Pipu Arko je 1918. naslikao tada najznaniji slikar građanske elite u Zagrebu, Vlaho Buko vac. Obitelj je osjetila i smrt, kad je 1920. umrla Mijina jednogodišnja unuka Branki-
Vladimir Arko kao predsjednik Trgovačkoobrtničke komore u Zagrebu i čelnik Saveza industrijalaca
Arkove tvornice na području današnje Martićeve radile su danonoćno s gotovo 800 stalno zaposlenih radnika
- industrijalac iz Martićeve ulice ca. Smrt je na kraju Prvoga svjetskoga rata pokosila članove mnogih uglednih obitelji, najčešće zbog španjolske gripe. Vinko i Mijo Arko javljaju se u Zagrebu na izborima, 4. kolovoza 1875., u trećem zagrebačkom kotaru, koji je glasao u danas srušenoj kaptolskoj vijećnici na listi narodnjaka Matije Mrazovića. amo su, naime, Arkovi otvorili radionicu bačvi. Budući da su bili vezani uza župu Sv. Marije na Dolcu, dali su 1887. naslikati slikaru Mm. Jakabffy-Mückeu sliku Pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti , koja je 1923. preseljena u bosiljevačku župu. Mi jo Arko je imao smisao za reklamu, pa su njegove boce imale poseban dizajn koji je privlačio kupce. No, Martin Arko bio je već 1875. član prvog izbornog kotara, dakle gornjogradskog, te je u Opatičkoj kasnije i sagrađena jednokatnica na mjestu stare gostionice Matejne u koju je zalazio i Antun Gustav Matoš. Na izborima
1881. u trećem izbornom kotaru zabilježeni su Antun i Mijo Arko, a 1883. samo Antun Arko, što znači da je prvu generaciju već zamijenila druga.
Uspon Vladimira Arka Vladimir Arko bio je najpoznatiji i najugledniji član obitelji, koji je ostavio trag u pretvaranju Zagreba u snažan industrijski centar. Za razliku od vremena prije Prvog svjetskog rata, kad se domaći poduzetnici nisu miješali u politiku, u Kraljevini SHS mogli su biti uspješni pri vrednici samo oni koji su surađivali s režimom te ga podržavali moralno i materijalno. ako je i Vladimir Arko, rođen u Zagrebu, 16. rujna 1888., podržao samostalnu Demokratsku stranku Svetozara Pribićevića, a kad je on pao u kraljevu nemilost, prešao je radikalima koji su ga za to obilno nagradili. Vladimir Arko iz Zagreba i Mile eslić iz Siska zagospo83
darili su alkoholnom industrijom, uži va jući posebnu zaštitu kroz poreznu, trošarinsku i tarinu politiku, što nisu imale brojne druge veleposjedničke pecare koje su jedna za drugom, uz agrarnu reormu, propale kad je nakon završetka Prvog svjetskog rata izostala potreba za medicinskim alkoholom. Režim nije intervenirao zbog niskih plaća nekvalificiranih radnika i radnica u Arko vim tvornicama jer je svoje kvalificirane radnike Arko dobro plaćao, sklapajući sa stro jarima i električarima i individualne ugo vore, zbog čega je uživao veliku podršku dijela radništva. Od 1930. do 1932. priučeni radnici zarađivali su tjedno otprilike 370 dinara, muški nekvalificirani radnici 204 dinara, a nekvalificirane radnice samo 180 dinara; razlike su ovisile i o dužini radnoga staža. Vrlo dobro posluje i Arko-emailom, osnovan 1929. u Martićevoj ulici. Arkov je kompleks tvorničkih, uredskih i skladišnih zgrada onemogućio produljenje Martiće ve ulice do današnje Držićeve. I u Drugom svjetskom ratu tvornice Arko odlično posluju, ali je to bilo sudbonosno za Arka kojem su odmah nakon ulaska u Zagreb partizani oduzeli tvornicu, smatrajući ga suradnikom okupatora. Ubrzo je i umro, 16. lipnja 1945. Vladimir Arko bio je vrlo dobro osposobljen za svoj posao i pripremljen da bude industrijski magnat. Završio je u Zagrebu osnovnu školu i gimnaziju u Donjem gradu, koja je bila povezana s trgo vačkom akademijom, a zatim je u Klosterneuburgu kod Beča polazio Višu školu za pomologiju i enologiju, specijaliziravši se za proizvodnju kvalitetnih alkoholnih pića. U San Micheleu u srednjoj Italiji za vršio je i agrarnu školu. Nakon završetka školovanja, uključio se s ocem Mijom u veletrgovinu vina, a od 1915. vodi poduzeće sam te je u Donjem gradu u blizini tvornice Pokorny na posebnom zemljištu izgradio tvornicu špirita i kvasca, likera, kemikalija, alkoholne destilacije i - emajliranog posuđa, pa su kupci alkohola kupovali i izvrsno izrađene posude od emajla za kućanstvo. Shvativši povezanost gospodarstva i politike, Arko je ušao u ravnateljstvo Zagrebačke burze za robu i vrednote, 1919. Pomagao je jačanje beogradske burze na štetu zagrebačke, koja je gubila pra vo odluči vanja u vanjskotrgovačkim poslo vima, ali je ipak podržavao njezinu djelatnost 84
Reklama tvornice Arko iz 1923. s glavnim zgradama
Uz tvornicu i rafineriju žestokih pića, pjenice, likera, etera, vinskih i voćnih destilata, otvorena je i tvornica emajliranog posuđa
unutar zemlje. o je i izložio na pri vrednoj konerenciji u Zagrebu, 9. travnja 1928. U vrijeme reorganizacije pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju u sustav 33 jugoslavenske oblasti, 1923. preuzima vodstvo zagrebačke rgovačko-obrtničke komore, usklađujući njezin rad sa željama centralnih vlasti, pa je pojednostavljeno vođenje arhive, a ugašeni su i mnogi poslo vi koje je Komora vodila do 1927., kada Zagreb napuštaju konzuli stranih zemalja jer se diplomatska služba koncentrirala u Beogradu, gdje su bila sva ministarstva no ve države, a u Zagrebu se gasili konzulati kad su pokrajinsku vladu Hrvatske i Slavonije zamijenile oblasti. Izgubivši velik dio poslova, i industrija u Hrvatskoj počinje slabiti poslije 1924., pod utjecajem krize kredita i agrarne krize, ali najjači industrijalci, među kojima i Vladimir Arko, uživaju snažnu podršku vlasti. Njihova se roba prodaje na području cijele jugoslavenske države, a imaju i posebne povlastice u izvozu jer su u svo jim tvornicama montirali stroje ve. Dobro školovani Vladimir Arko koristio je najmodernije strojeve i najbolje stručnjake. Zagrebačka komora gubi raniju ulogu jačanja lokalne privrede, a interes privrednika podiže se na jugoslavensku razinu, pa su se najvažnija pitanja rješavala u Beogradu, u nadležnim ministarstvima. Sve se odvijalo uz veliki otpor srednjih industrijalaca, čije su tvornice bile na granici s obrtom i nisu imale posla tijekom cijele godine, neprestano pateći od nestašice investicija. Koncentracija industri je na javljena je već 1924., kad je u Beogradu održan Prvi kongres privrednika Kraljevine SHS, na kojem su utvrđeni zajednički interesi vodećih industri jalaca čitave zemlje i dogovoreno stvaranje kartela koji su osiguravali izabranima veliku zaradu, na štetu malih industrijalaca koji su propadali. Arko je izabran i za predsjednika Zemaljskog saveza industrijalaca u Zagrebu, a nakon što je pristao uz Jugoslavensku nacionalnu stranku kao stranku jugosla venskih radikala, postaje 1933. i čelnik Centralne industrijske korporacije u Beogradu. Prihvatio je i vezanje izvoza iz Jugoslavije uza socijaldemokratsku Njemačku koja je kupovala sve što joj je Jugoslavija mogla ponuditi; a alkoholni proizvodi bili su Hitleru itekako potrebni u pripremama za Drugi svjetski rat. Arko se dobro snašao i u vrijeme Banovine Hr vatske te
je izabran na čelo Industrijske komore u Zagrebu, koja se odvojila od rgovinske komore, nakon što je još 1932. osnovana posebna Obrtnička komora, za koju Arko nije bio zainteresiran.
Sreća, sposobnost i umješnost No, Vladimir Arko nije bio neosjetljiv za socijalne probleme radnika. Uz njegovu podršku, statističar i publicist Artur Grado sastavio je Anketu o radničkim nadnicama i zaradi u industriji , koja je ukazala na srozavanje radničkih zarada u vrijeme velike svjetske krize i potrebu inter vencije države da se zaustavi dalje opadanje radničkoga standarda. Arko je objavio mnogo članaka u časopisima Narodno bo gat stvo, 1923., Bankar stvo, 1924.-1927., Novo doba u Splitu, 1925., Industrijski pre gled , 1931. i 1935., Jugoslavenski Lloyd , 1932.-1937., Privredni pregled i rgovac, 1932., Industrij ska odbrana, 1933.-1937., Rudar ski i to pionički vesnik , 1936. i 1939. - pišući o poteškoćama jugoslavenske industrije, trgovine i izvoza te zahtijevajući da radnici savjesno rade i da budu dobro plaćeni, kako bi se izbjegli brojni štrajkovi i tarini pokreti koji su se širili zemljom. Njegove tvornice na području današnje Martićeve ulice u Zagrebu bile su uspješne i radile su danonoćno s gotovo 800 stalno zaposlenih radnika. Arkove su tvornice kasnije postupno preseljavane izvan Zagreba - u Sisak i Veliku Goricu, a kroz raniji kompleks prokrčena je Martićeva ulica u cijeloj duljini.
Velika se pažnja pridavala reklamiranju i opremi proizvoda za prodaju
Slučaj Arko pokazuje kako se - ako je obitelj složna i radišna, vješta u proizvodnji i trgovini - može i u nepovoljnim uvjetima stvoriti oveći industrijski kom pleks
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća ostatak Arkovog industrijskog carstva ležao je napušten i neiskorišten, da bi onda na tom vrijednom zemljištu nicali novi sadržaji neindustrijskog tipa. Slučaj Arko pokazuje kako se - ako je obitelj složna i radišna, vješta u proiz vodnji i trgovini - može i u nepovoljnim uvjetima stvoriti oveći industrijski kompleks. vornica Arko bila je tvornica i rafinerija žeste, tvornica pjenice, tvornica likera, tvornica etera i kemijskih produkata, velepecara vinskih i voćnih destilata, veletrgovina vina i rakije, a kasnije i tvornica emajliranog posuđa koje je na dnu imalo otisnut grb s dva lava. Velika se pažnja pridavala reklamiranju i opremi proiz voda za prodaju. Vladimir Arko bio je i kolekcionar i u Opatičkoj ulici je na mjestu stare Matejne sagradio modernu kuću u kojoj su se mnoge slike sačuvale i u socijalističko vrijeme jer su se neki članovi obitelji Arko uklopili u socijalistički proizvodni i znanstveni sustav. Obitelj industrijalca Vladimira Arka dala je nekoliko izvanrednih stručnjaka. o su sin Milan te armaceutkinja i biokemičarka Ksenija Arko i anesteziološkinja Vera Arko. Oni su dali značajan doprinos svojim strukama, pa možemo govoriti o vrlo inovativnoj obitelji. Obitelj Arko ukazuje na to da radiši i Bog pomaže u preživljavanju, ali treba imati i sreće, sposobnosti i umješnosti da se živi u vremenu, u skladu s društvenopolitičkim kretanjima. 85
Obljetnice
86
Ubrzo je proširio tržište na brojne srednjoeuropske zemlje, a svojim je likerima, posebice Pelinkovcem, opskrbljivao sve važne europske metropole, pa čak i carski rancuski dvor Napoleona III. vornica Arko, čiji počeci sežu u 1867., postala je cijenjeno ime u proiz vodnji konjaka, pjenušca, ruma, rakije, likera i dugih pića. Patria je osno vana 1886. i isticala se bogatom ponudom probranih alkoholnih pića, posjedujući vlastitu pecaru, no bavila se i proizvodnjom voćnih sokova. Glavni Patrijin proizvod bio je Patria brandy medicinal , toliko omiljen, da je nadživio tvrtku.
Franjo Pokorny svojim je likerima, posebice Pelinkovcem, opskrbljivao sve važne europske metropole, pa čak i carski francuski dvor Napoleona III. Napisao: Željko Jelić Foto: arhiva Badela 1862
ijekom 150 godina, kroz tri tisućljeća, Badel 1862 d. d. znači vrhunsku ponudu jakih alkoholnih pića, vina i bezalkoholnih pića. vornica se ponosi svojom tradicijom jer iza nje stoji iskustvo najsposobnijih u toj specifičnoj proizvodnji. Dodavši u svoj naziv i godinu osnutka – 1862., nije sa mo odala počast jednom od svojih utemeljitelja, već se i nedvosmisleno odredila kao kuća duge tradicije. Danas Badel 1862 vodi na hrvatskom tržištu jakih alkoholnih pića i jedan je od vodećih proizvođača u vinarstvu. Svoju je sadašnju proizvodnu ponudu, utemeljenu na proizvodima iz 150-godišnje tradicije, stalno prilagođavao suvremenim potrebama potrošača, slijedeći marketinške trendove i uvijek uvažavajući tradiciju.
1867.
1952.
Franjo Pokorny
Od Pokornyja do Badela 1862 Franjo Pokorny jedan je od utemeljitelja današnjeg Badela 1862. Ispr va je pos ve sam proizvodio jaka alkoholna pića, pakirao ih i distribuirao trgovinama.
oko 1970..
1997.
Ukazom tadašnje vlasti, u Zagrebu se 1950. osniva Marijan Badel, tvornica likera i rafinerija alkohola. Četvrt stoljeća kasnije Marijan Badel spaja se s poduzećem Vinoprodukt, u čijem je vlasništvu bila većina vinarija diljem Hrvatske. Ponuda jakih alkoholnih pića ojačana je bogatim vinskim asortimanom, pa je taj poslovni potez Badel učinio nezaobilaznim čimbenikom u hrvatskom gospodarstvu.
Pelinkovac za gospodu i znalce Već 150 godina uživamo u pelinkovcu - Badel Pelinkovcu. A "�ni proizvodi nisu samo u našoj domovini obljubljeni, već osim francezkog dvora, ima znatne naručbine u Hamburg, Peštu, Beč i Njemačku", pisalo se u 19. stoljeću o uspjesima
tvornice likera Franje Pokornyja. Kad je Pokorny 1862. proizveo svoj prvi pelinkovac, rekao je da je to vrhunski liker "u kojem će uživati gospoda i pravi znalci". Badel Antique Pelinkovac proizvodi se danas po originalnom, najstarijem receptu u arhivu Badela 1862, u ograničenim količinama. Recept je ta jan, a temelji se na prirodnom postupku maceracije odabranog ljekovitog bilja, među kojim dominira pelin. Destilacija se obavlja u bakrenim kotlovima…, a ostalo je tradicionalna, tajna tehnologija! 87
Pokorny plakat, 1935., autor Pavao Gavranović
1971.
ijekom gotovo cijele svoje povijesti Badel 1862 bio je simbol kvalitete jakih alkoholnih pića. Objedinjavanjem vinarija s cjelokupnog vinorodnog područja Hr vatske, Badel 1862 danas je jedan od kreatora hrvatske vinske karte. Ostvarena je i poslovno-tehnička suradnja s proiz vođačima tradicionalnih vina Poljopri vredne zadruge Svirče. No, temelj bavljenja vinima Badela 1862 vlastiti su vinogradi i podrumi u Daruvaru, Križevcima, Benkovcu i Nespešu. Podižu se i novi, primjerice, u Korlatu pokraj Benkovca Badel 1892 posadio je 100 hektara vinograda, čija vina odmah nakon izlaska na tržište osvajaju prestižne međunarodne nagrade.
Nagrade i priznanja Međunarodni uspjesi nisu rijetkost u povijesti Badela 1862. Franjo Pokorny još je krajem prošlog stoljeća bio jedan od najvećih hrvatskih izvoznika, a njegova su pića bila cijenjena i u najviđenijim društvenim krugovima Europe. I danas proizvodi Badela 1862 redovito nižu Badelov oglas na naslovnici prvog broja revije Svijet, 1954., autor Andrija Maurović 88
1971.
uspjehe i osvajaju najviše nagrade i priznanja (Monde Selection, Vinalies Internationales u Parizu, Decanter World Wine Awards u Londonu, MUNDUSvini, Vinitaly u Veroni), pri čemu su samo vina osvojila više od 35 medalja u zadnjih desetak godina. Vina Badela 1862 redovito zauzimaju mjesto i u publikaciji "1000 Vins du Monde" ("isuću vina svijeta"), koju izdaje rancuska unija enologa. Linije proizvoda s tradicijom koja se proteže kroz tri tisućljeća kvalitetom su izborile dugovječnost, neprestano se potvrđujući na tržištu. Jedine su promjene u dizajnu i suvremenoj proizvodnoj tehnologiji. Badel prima Brandy, Badel Pelinkovac gorki, Badel stara šljivovica , Cherry Brandy samo su neki od tradicionalnih proizvoda. Oni su ostali lideri na tržištu upravo zbog kvalitete, koja je i vodilja svim novim proizvodima Badela 1862.
Šesta godina multimedijalne izložbe HGK o Hrvatskoj
Be CROative i Invest in Croatia
J
este li znali da su iz Hrvatske, male zemlje s četiri i pol milijuna stanovnika, proizašle neke od najznačajnih ino vacija koje su promijenile živote ljudi diljem svijeta? Možete li zamisliti život bez struje? Na tom izumu možemo zahvaliti Nikoli esli, jednom od najvećih istraživača i izumitelja na svijetu. Patentirao je više od 700 izuma, no njegova izmjenična struja zasigurno je obilježila cijelo 19. stoljeće, ali i živote ljudi do današnjih dana. I danas, unatoč tehnološkom napretku i inormatizaciji, ne možemo zamisliti ži vot bez kemijske olovke kojom ćemo zabilježiti neke važne trenutke, staviti potpis na ugovor ili pak ostaviti poruku na komadiću papira. o nam je omogućio hr vatski velikan Slavoljub Penkala koji ne samo da je patentirao mehaničku olovku i nalivpero, već i zrakoplov. Jeste li znali da policija privodi zločince diljem svijeta zahvaljujući jednom Hr vatu? Ivan Vučetić uspostavio je ikonoalangometriju, sustav za klasifikaciju otisaka prstiju. aj sustav usvojili su u 19. stoljeću Brazil, Čile, Urugvaj, a kasnije i cijela Južna Amerika i do današnjeg dana pokazao se učinkovitim alatom u kriminalistici. A sve je počelo s istraživačkim duhom jednog od najvećih i najpoznatijih svjetskih putnika i putopisaca - Marka Pola ko ji se rodio u 13. stoljeću na prekrasnom otoku južnog Jadrana, Korčuli. Zah valjujući Sv. Marinu s otoka Raba, još prije 17. stoljeća Hrvati su imali San Marin, pr vu republiku u Europi, čiji je Sv. Martin osni vač i zaštitnik. 17. stoljeće obilježio je i Marin Getaldić, konstruktor paraboličnog ogledala dijametra 2/3 m, ko je se danas čuva u pomorskom muzeju u Londonu. Sunčeve pjege i elemente vrtnje Sunca oko osi
istraživao je još u 18. stoljeću Ruđer Bošković, čije teze privlače sve veću pažnju su vremenih znanstvenika cijelog svijeta. Danas smo svjedoci brojnih tragedija koje uzrokuju potresi. Da nije bilo Andrije Mohorovčića koji je u 19. stoljeću utemeljio modernu seizmologiju, vjero jatno bi većina gradova koji se nalaze na seizmološki aktivnim područjima nestajala poput Pompeja u Rimskom Carstvu. Zah valjujući Mohorovičiću, potres se može predvidjeti i poduzeti mjere za spas stanovništva na ugroženom području. Među hr vatske izumitelje ubrajaju se i Faust Vrančić, izumitelj padobrana, te Ivan Lupis Vukić koji je izumio prvi torpedo. Svojom genijalnošću 20. stoljeće obilježili su Lavoslav Ružička, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju, čiji je laboratorij postao vodeći na polju organske kemije, te Ivan Meštrović, jedan od najvećih kipara svih vremena. Priča o hrvatskim velikanima nastavlja se na umjetničkom polju, gdje je golemi doprinos dao Juraj Julije Klović, jedan od najvećih europskih minijaturista u 16. stoljeću. Suvremenici su visoko cijenili njegov rad te ga poča stili laskavim nazivom Michelangelo mini jature. Njegovo najpoznatije djelo, "Officium Virginis", nalazi se danas u Pierpont Morgan Library u New Yorku. Kako priča o hrvatskim uspjesima ne bi ostala samo na povijesti, Hrvatska gospodarska komora nastoji promovirati i velikane našega doba, koji stvaraju ino vativna rješenja i doprinose razvoju znanosti
i društva u cjelini. S ciljem promocije Hr vatske kao zemlje znanja, kreativnih i ino vativnih ljudi, domovine svjetski poznatih izuma, izumitelja i znanstvenika te hrvatskih kvalitetnih proiz voda (nosioca znakova "Izvorno hrvatsko" i "Hrvatska kvaliteta"), Hrvatska gospodarska komora šestu godinu zaredom održava multimedijalnu izložbu Be CROative diljem svijeta. Do sada su održane 22 iznimno uspješne Be CROative izložbe u zemlji i inozemstvu, ne samo u Europi, već i Australiji, Sjevernoj i Južnoj Americi.
U skladu s aktualnim ekonomskim prilikama u zemlji te najavljenim aktivnostima Vlade Republike Hrvatske za jačanje gospodarstva, kao i pokretanjem in vesticijskog ciklusa, Komora je ove godine osmislila sveobuhvatni koncept izložbe, stavljajući naglasak na investicije i ino vacije u Hrvatskoj. Stoga izložba Be CROative ima novu komponentu: Invest in Croatia, s ciljem predstavljanja Hrvatske kao pri vlačne ulagačke destinacije s vri jednim i kvalitetnim investicijskim potencijalom. Izložba Be CROative nastoji ispričati priču o Hrvatskoj - ne samo zemlji lijepe prirode i talentiranih sportaša, već prvenstveno suvremenoj državi 21. stoljeća, domovini znanja, kreativnih ljudi i kvalitetnih proizvoda. 89
burza Zagreba čka Napisala: Sand Kuhtić Nalis Foto: MGZ
od 1907. do danas
P
otreba pojedinca da na organiziran i reguliran način razmjenjuje dobra i usluge stara je gotovo koliko i ci vilizacija. Počeci burzovnog trgovanja vezani su ponajprije uz trgovinu robom, no početak upotrebe novca i njegovih izvedenica kao oblika plaćanja, kao i ekonomsko-povijesno uvjetovani tijek raz voja gospodarskih i financijskih aktivnosti s vremenom je doveo do pojave burzi vrijednosnih papira, kakve danas poznajemo. Povijest nas vodi u srednjovjekovne gradove Sjeverne Italije, gdje se razvijaju su vremeni koncepti bankarskog susta va i burzovnih transakcija. i su se trendovi u sje verozapadnu Europu proširili posredstvom belgijskoga grada Brugesa koji je odigrao značajnu ulogu u razvoju i širenju temeljnih načela financijske industrije: smješten na razmeđu mediteranskih i baltičkih trgovačkih središta, pružao je smještaj stranim trgovcima na proputo vanjima, a građani Brugesa često su bili posrednici, zastupnici i arbitri prilikom sklapanja poslova. akvu su ulogu najčešće imali vlasnici prenoćišta i svratišta, među kojima je osobit ugled uživala obitelj Van der Buerse, čije je ime – uz vjerojatnu simbiozu s latinskom riječi bur sa (vreća; u značenju preko tal. borsa – vrećica za novac, novčanik) – sadržano u terminu burza. ijekom 14. stoljeća trg ispred njihovog konačišta prometnuo se u trgovinsko središte grada – trgovci i posrednici okupljali bi se u određeno vrijeme, inormirajući se o najsvježijim tečajnim listama i trgovinskim izvješćima te sklapajući transakcije. Iako je bila riječ o javnom prostoru i nije poznato je li bilo ikakvih pisanih propisa koji bi regulirali takvo trgovanje, u vrijeme predviđeno za trgovanje na trgu nije bilo dopušteno kretanje prosjacima i skitnicama koji bi ometali trgovce, a javni red održavali su gradski redarstvenici. 90
Prva transakcija
U središnjoj burzovnoj dvorani bile su smještene 52 telefonske kabine za posjetitelje, pa je Zagrebačka burza tom modernom tekovinom nadmašila sve tadašnje europske burze Ipak, kao početak organizirane i regulirane burze vrijednosnih papira najčešće se smatra početak 17. stoljeća i otvaranje burze u Amsterdamu.
S Jelačićeva trga u Jurišićevu Začeci burzovnog trgovanja u Hr vatskoj mogu se pratiti od kraja 18. stoljeća, kad se u Rijeci osniva ogranak netom utemeljene Bečke burze, kako bi se premostio nedostatak organiziranog trgo vanja robom, posebice šećerom. No, do osnivanja prave, suvremene i su verene burze proći će još neko vrijeme.Po vijest Zagrebačke burze izuzetno je zanimljiva,
prilično duga, ali razmjerno slabo poznata, a suprotno uvriježenom mišljenju o njezinom osnutku 1919., počeci joj sežu u 1907. Preciznije: Zagreb i Hrvatska imali su pravu burzu 15. lipnja 1907., prije točno stotinu i pet godina. Doduše, djelovala je u sklopu tadašnjeg rgovačkog doma, otvorenog 1907., te je zbog nepovoljnih političkih i gospodarskih okolnosti u hrvatsko gospodarstvo morala ući takvim zaobilaznim putem. O tome svjedoči i njezin naziv - Sekcija za promet eektima i robom - u ko jem nema sintagme zagrebačka burza, iako je bila burza u punom smislu riječi.
O tome svjedoče i njezina pravila koja uistinu reguliraju sve elemente trgovanja na jednoj pravoj burzi, kakvom je imenuje i tadašnji tisak koji je pozitivno intoniranim tekstovima te objavama trgo vinskih izvješća svesrdno podupro njezin nastanak. Osnivanje burze značilo je veću sigurnost trgovanja i ormiranje cijena zakonom ponude i potražnje, uza čvrsti regulatorni okvir, što predstavlja temelje svake burze. Bio je to i početak razvoja trgo vačkog sudstva koje se arbitražom burze moglo odvijati brže i efikasnije, izvan dotad uobičajenih građanskih parnica. Koliko je otvaranje burze bilo značajno, svjedoči i činjenica da su otvorenju nazočili predstavnici svih banaka, trgovci, posrednici i novčani agenti, a otvorio ju je Milivoj Crnadak, direktor Prve hrvatske štedionice. U povodu otvaranja, Gjuro Deželić zapisao je u listu Dragoljub (u ko jem je bio urednik i za koji su pisala naša najveća onodobna pera): "…taj dan će biti debelimi slovi zapisan u analih našega narodno-gospodarskoga prometa" .
jedinu zgradu s četiri kata, koju su zvali neboderom, i to ne u sasvim pozitivnom kontekstu jer su mnogi građani smatrali da baca preveliku sjenu na središnji trg, dok su neki bili zgroženi "amerikanizacijom", budući da se na uglu, naglašenom kružnim tornjem s kupolom, isticala reklama - golema boca fluida. Navodno je jednom prilikom, na pitanje pomaže li doista Elza-fluid, Feller svom znancu odgovorio: - Kak ne bi pomagal, kad je meni pomogel da podignem prvu četverokatnicu na Jelačić-placu! Gašenju prve burze kumovale su ponaj više nepovoljne povijesno-političke okolnosti, maniestirane kroz utjecaj raznih silnica koje su se zalagale za prevlast stranog kapitala, pa njezino djelovanje atrofira u osvit Prvog svjetskog rata.
– o kontinuitetu svjedoči i činjenica da je također djelovala u prostorima današnjeg Europskog doma, a možda se najznačajniji detalj odnosi na ime nove burze: zagrebačka Burza za robu i vrednote, gdje je sintagma zagrebačka burza napokon i nominalno zaživjela. U međuvremenu, Burza seli u zgradu u Hatzovoj 14/1, da bi 1923., uz podršku gradonačelnika Vjekoslava Heinzela, na ondašnjem Sajmištu započela gradnja nove burzovne zgrade, prema nacrtu Viktora Kovačića, oca moderne hrvatske arhitekture. Monumentalna palača Burze svečano je otvorena 18. lipnja 1927., uza nazočnost brojnih domaćih i stranih uglednika te predstavnika gospodarskog ži vota Hrvatske i regije, kao i državnih izaslanika. isak je ponovno popratio taj događaj, izuzetno važan za hrvatsku
Ipak, hrvatsko gospodarstvo nije moglo bez središnjeg mjesta trgovanja vrijednosnicama, robom i valutama te je drugi početak Zagrebačke burze uslijedio 1918., kad su na konstituirajućoj sjednici vlade Narodnog vijeća odobrena burzina Pravila, a nekoliko dana kasnije izabrano je i burzovno vijeće. S obzirom na to da se obnova burze dogodila u nezgodnom političkom trenutku, na razmeđu Države Slovenaca, Hrvata i Srba te osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, postavilo se pitanje njezinog legitimiteta te se kao 'pravi' datum osnutka najčešće smatra 11. rujna 1919., kad je dotadašnji srpski Zakon o burzama počeo vrijediti na cijelom području Kraljevstva. Bez obzira na prijepor o legislativnoj utemeljenosti te 'druge' burze, ona je bez sumnje bila pravi slijednik burze iz 1907.
ekonomiju. Uz brojne druge tehnološke ino vacije, u središnjoj burzovnoj dvorani bile su smještene 52 teleonske kabine za posjetitelje, pa je Zagrebačka burza tom modernom tekovinom nadmašila sve tadašnje europske burze. Godine 1945. Zagrebačka je burza za vorena, a njezin arhiv većinom uništen, budući da je svjedočio o slobodnim gospodarskim aktivnostima kojima u no vom poslijeratnom poretku nije bilo mjesta. No, o toj ranoj povijesti Burze bez zadrške možemo reći da je imala izuzetno značajnu ulogu u uklapanju hrvatskoga gospodarstva u kontekst europske ekonomije. Nova povijest Zagrebačke burze započinje 1989., kad je 25. prosinca, na sjednici osnivačkog odbora, kojoj su nazočili predstavnici banaka iz tadašnje SR Hrvatske te Zajednice osiguranja osoba i imovine
Drugi početak 1918.
Zagreb i Hrvatska imali su burzu 15. lipnja 1907., prije točno stotinu i pet godina rgovački dom, a u sklopu njega i zagrebačka burza, odnosno Sekcija za promet eektima i robom, bio je smješten na Jelačićevom trgu, na prvom katu zgrade koja je stajala na mjestu današnjeg hotela Dubrovnik. Godine 1913. Dom i burza sele u Jurišićevu 1 (danas Europski dom), u takozvani Elza fluid dom. Slavni ljekarnik Eugen Feller započeo je 1902. proizvodnju Elza fluida, pripravka namijenjenog pomoći u liječenju širokog spektra zdravstvenih tegoba, koji je postigao svjetski uspjeh. Prodavan je u cijeloj Europi, Aziji (Japanu i Kini), Arici (Egiptu) i SAD-u, posebice u doba prohibicije jer je u velikom postotku sadržavao alkohol. Godine 1906. na uglu Jelačićevog trga i Jurišićeve ulice Feller je izgradio najmoderniji objekt tadašnjega Zagreba,
91
Croatia (danas Croatia osiguranja), zaključeno da se pokrene inicijativa za osni vanje dioničkog društva Zagrebačko tržište kapitala (ZK), ustanovi popis pr vih potencijalnih osnivača te pokrenu poslovne aktivnosti ZK-a. Ugovor o osnivanju Zagrebačkog tržišta kapitala potpisan je 19. travnja 1990., a u njegovoj su preambuli navedeni osnovni motivi osnivanja, ponajprije vezani uz upravo započete privatizacijske procese. Osnivački ugovor potpisalo je 25 banaka i osiguravajućih kuća, skupština Zagrebačkog tržišta kapitala održana je 18. travnja 1991., a Burza je u sudski registar upisana 5. srpnja 1991. kao Zagrebačko tržište kapitala (skraćeni naziv bio je Zagrebačka burza, a registriran je kao jedino službeno ime deset godina kasnije). Poteškoće s kojima se Burza susrela prilikom osnivanja ponajprije su bile operativne naravi: ormiranje pravnog sub jekta bilo je samo početak, čime je stvoren pravni temelj za početak rada, a trebalo je izraditi Pravila Burze, obrazovati djelatnike, ali i buduće posrednike na tržištu kapitala. Postojao je i problem odgo varajućeg prostora, kao i pitanje regulative te uključivanja institucionalnih investitora kao nužnog sudionika tržišta kapitala.
Prva transakcija Zagrebačke burze
Neboder Zafrebačke burze
š e L t r e b o R : o t o F
Trgovanje
Od napretka do krize U početku se trgovalo na velikim dražbama koje su organizirane u sjedištu Burze na Ksaveru i na kojima su svi brokeri bili fizički prisutni, a prva transakcija sklopljena je 30. ožujka 1992. Godine 1994. uveden je elektronički trgovinski sustav koji je omogućio da brokeri, članovi Burze budu telekomunikacijski po vezani i trguju na Burzi, ne napuštajući svo je urede diljem Hrvatske. Koliko su se brzo razvijali dioničarstvo i burzovna trgovina u Hrvatskoj, najbolje govori podatak da je u prvih pet godina nakon uvođenja elektroničkog sustava trgo vanja, dakle od 1995. do 2000., vrijednost tržišta Zagrebačke burze narasla gotovo 10 puta (982,6 posto). Relativno mlada, Zagrebačka burza imala je priliku iskoristiti mogućnosti su vremene tehnologije za organiziranje trgovine te svoje poslovanje učiniti konkurentnim i dostupnim. Prvi sustav trgo vanja na Zagrebačkoj burzi zahtijevao je fizičku prisutnost brokera koji su se tijekom dražbe nalazili u posebnoj prostoriji, izravno isticali i izvikivali svoje ponude te 92
na taj način zaključivali transakcije. ijekom dražbe upravljao je voditelj dražbe. Kako bi pojednostavila i pojetinila trgovanje, u ožujku 1994. Burza uvodi prvi elektronički distribuirani sustav trgovanja, a od početka 1995., zahvaljujući podršci CARNE-a, prvog davatelja internetskih usluga u Hrvatskoj, Zagrebačka burza predstavlja svoje službene internetske stranice – kao prva burza u Europi i među prvima na svijetu s vlastitim službenim internetskim stranicama. Godine 2007. došlo je do konsolidacije hrvatskog tržišta kapitala i pripajanja Varaždinske burze Zagrebačkoj. Bilo je to razdoblje ekspanzije interesa za trgo vanje vrijednosnim papirima u Hrvatskoj, svo jevrstan dioničarski boom, no mnogi su u svijet tržišta kapitala ušli s pretpostavkom da su gubitci gotovo nemogući, budući da je tržište u tom trenutku doista bilo u rastućoj azi. Ipak, ciklička priroda ekonomije uskoro je pokazala manje lijepu stranu koja se 2008. pretvorila u krizu
dosad možda najvećih razmjera, a put oporavka globalnog gospodarstva tek se počinje nazirati, nakon pune četiri recesijske godine. U tim okolnostima, ali i u uvjetima rastuće ekonomije, neznanje i neinormiranost najveći su neprijatelji prilikom ulaganja. Kao što bi rekao možda najveći svjetski investitor današnjice, Warren Buffet, "rizik dolazi kad ne znate što radite" jer samo inormirani investitor može donijeti optimalnu investicijsku odluku. Imajući na umu potrebu općeg financijskog opismenjavanja kao danas neizostavnog dijela opće pismenosti, Zagrebačka burza 2010. pokrenula je Akademiju Zagrebačke burze. Njezin je cilj povećanje stručnosti svih sudionika tržišta kapitala i onih koji imaju interes za financijsku industriju i investiranje - od studenata, poduzetnika, malih investitora do proesionalaca, a do sada je kroz razne edukativne programe Akademije prošlo više od 1600 sudionika.
Palača zagrebačke Burze za robu i vrednote
Građevinski su radovi dovršeni u listopadu 1924., nekoliko dana prije Kovačićeve smrti, a već u prosincu iste godine Upravni odbor Zagrebačke burze donosi odluku da arhitekt Hugo Ehrilch nastavi gradnju
Napisao: Feđa Vukić, (iz monografije "Arhitekt Viktor Kovačić: život i djelo)
Foto: iz monografije i MGZ
P
alača zagrebačke Burze za robu i vrednote djelo je bez kojeg uopće ne možemo zamisliti današnji izgled toga dijela Zagreba. Njome je Kovačić osmislio i odredio urbanistički izgled cijelog poteza građevina i vizure prema istoku grada, potpuno shvaćajući s kak vom se opsežnom arhitektonskom i (mikro)urbanističkom zadaćom susreće. Zgrada zagrebačke Burze za robu i vrednote svakako je među najznačajnijim ostvarenjima arhitekta Viktora Kovačića, ponajprije zbog činjenice da je opsegom naj veća građevina u Kovačićevu opusu, ali 93
Perspektivna studija glavnog pročelja, 1922.
Pogled na zapadno bočno pročelje, 1922.
i zbog toga što je ona njegovo posljednje djelo. Kao što je poznato, Kovačić je već teško bolestan u listopadu 1924. primio u sanatoriju u Klaićevoj ulici poziv na "glihu", koji zbog teškog zdravstvenog stanja nije mogao prihvatiti! Upravo zbog toga, reklo bi se, a i zbog činjenice da je unutarnjost zgrade dovršavana još tri godine nakon arhitektove smrti, zgrada Burze zauzima tako važno mjesto u opusu nedvojbenog "začinjavca" hrvatske arhitektonske moderne. Još od osnutka zagrebačke Burze postavljalo se pitanje najprimjerenije lokacije za njezine djelatnosti, pa su zato postojale različite kombinacije, npr. ondašnje Helios kino, pa Streljana, a u arhivima Burze očuvan je čak i idejni pro jekt Ignaca Fischera iz ožujka 1920. za prenamjenu Umjetničkog paviljona za potrebe burzovne aktivnosti. Burzovno je vi jeće na sastanku 2. rujna 1920. zaključilo da se od gradske općine kupi parcela br. 1 na tadašnjem Sajmištu, a pošto je kupoprodajni ugovor bio sklopljen, odlučeno je 12. listopada 1920. da zagrebačka burza izgradi vlastitu palaču i da se za izradu nacrta raspiše ograničeni natječaj koji će organizirati i provesti posebno imenovani Građevni odbor.
dana 21. srpnja iste godine. Nakon toga se i brojni nacrti detalja interijera i opreme vjerojatno prišlo razradi projekta. zgrade Burze, neki s Ehrlichovim žigom, Građevinske je radove izvodilo podu- datirani u 1925. i 1926. godinu. zeće Skopal – Jurišić – Batušić. Građe vinDa je Ehrlich preuzeo dovršenje zgraski su radovi dovršeni u listopadu 1924., de nakon što su svi grubi građevinski ranekoliko dana prije Kovačićeve smrti, a dovi bili gotovi, svjedoči i činjenica da je već u prosincu iste godine Upravni odbor Burza 3. rujna 1924. tražila odobrenje od Zagrebačke burze donosi odluku da arhi- Gradskog poglavarstva za gradnju komtekt Hugo Ehrlich nastavi gradnju. pletne konstrukcije burzovne dvorane, a Djelomična uselidbena dozvola za- i sam poziv na "glihu" koja tradicionalno tražena je "glede iznajmljivanja prizem- označava dovršenje grubih građevinskih nih prostorija u Martićevoj i Račkoga radova na gradilištu. Dakako, problem auulici", 23. studenoga 1925., a izdana je 14. torstva interijera Burze, odnosno razdioba siječnja 1926., pa se stoga može zaključiti na Kovačićev i Ehrlichov udio, ostaje za da su u tom trenutku ti dijelovi zgrade bili neko buduće sustavnije istraživanje, poi u interijeru potpuno uređeni. sebice s obzirom na još nedovoljno razDefinitivna dozvola za nastan bila je jašnjen kreativni udio Alreda Albija i zatražena 1. lipnja 1927., a nakon oče vida Mladena Kauzlarića u dovršenju interijera komisije Gradskoga poglavarstva, obav- Burze. ljenog 15. lipnja, isti je dan dozvola i izdPrva postnatječajna varijanta datirana ana. Burza je zapravo već 27. travnja use- travnjem 1922. razlikuje se od natječajnog lila u prostore nove zgrade, ali svečanost projekta po tome što nema istaknutog otvorenja održana je predviđenoga datu- stubišta na pročelju nego samo trijem u ma u lipnju 1927. korpusu zgrade (što je posljedica različite Nedvojbeno je da Hugo Ehrlich preu- horizontalne organizacije prostora u unuzima temeljem ugovora gradnju Burze trašnjosti), sa stubovima na kojima su nakon Kovačićeve smrti, o čemu svjedoče nacrtani diskretni kapiteli. Različit je i
ov j z a i Za predaju natječajnih projekata bio je najprije određen rok 15. veljače 1921., a tijekom natječaja rok je bio produžen do 7. ožujka 1921. Natječajne osnove u različitoj su mjeri zadovoljile program gradnje nove burzovne zgrade. Ugovor s Viktorom Kovačićem "u pogledu gradnje burzovne zgrade" potpisala je Burza 29. prosinca 1921. Kovačić je potom počeo postnatječajnu razradu pro jekta; prva je varijanta dovršena u travnju 1922., a druga u lipnju 1922. Građevinska je dozvola zatražena 1. srpnja 1922., a iz94
Glavno stubište
Pogled na glavnu dvoranu, fotografija iz epohe
raspored prozorskih okna na pročelju kao posljedica preoblikovane unutarnjosti, u burzovnoj dvorani više nema kariatida, a i vanjsko je oplošje promijenjeno, koliko se to prema crtežu može zaključiti.
r nisti i ontek st Druga postnatječajna varijanta jesu projekti datirani 30. lipnja 1922., na ko jima se definira unutarnja organizacija prostora, posebice glede prostora ispod glavne burzovne dvorane i dvorane za sjednice na pročelnom dijelu zgrade. Valja napomenuti da su stupovi na portiku ove varijante (koju Schon objavljuje u monografiji) kanelirani i s jonskim kapitelima, da su na pročelju iznad portika nacrtana dva krilata bića koja pridržavaju kružnu ormu, a da su prozori i na prvom katu zgrade, za razliku od natječajne i prve postnatječajne verzije, dobili zabate i
volute na doprozornicima. a je varijanta predana Gradskom poglavarstvu radi ishođenja građevinske dozvole. aj je pro jekt i razrađen kao izvedbeni. Jesu li te promjene zaista učinjene, kako se redovito u literaturi tvrdi, prema napucima žiratora Hermanna Muthesiusa (iako Muthesiusovo mišljenje nigdje nije sustavno komentirano, a nemoguće ga je danas naći u arhivima), to se može samo pretpostavljati, ali ne i tvrditi, dok nije poznata cjelina njegova stručnog mišljenja o natječajnim osnovama. Na kakav je način sam Kovačić razmišljao o izgradnji Burze, zorno pokazuje oču vano "objašnjenje natječajnom projektu za gradnju nove burzovne zgrade u Zagrebu". Kovačić kritizira urbanističke uvjete lokacije za gradnju, posebice s obzirom na arhitekturu i poteze posto jećih ulica, te naglašava potrebu da "nova bur-
zovna zgrada u zajednici sa zgradom što će se podići na drugom šiljastom ćošku tvori jedinstveni ulaz u novu četvrt". o možda govori o tome da je Kovačić, projektirajući Burzu, prije svega razmišljao o urbanom kontekstu, hoteći kreirati primjerene dveri u tada novi poslovno-bankarski dio grada, u taj svoje vrsni zagrebački Wall Street. reba pritom znati činjenicu da je na prostoru bivšeg Sajmišta samo tijekom dvadesetih godina (od 1921.) podignuto dvadesetak poslovnih i bankarskih zgrada. Dakako, taj prostor, koji se u ono vremenim zagrebačkim ilustriranim magazinima nazivao "Novim Zagrebom", svojom je veličinom, pa i arhitekturom po jedinih zgrada primjeren ekonomskogospodarstvenoj situaciji, kao i kulturnom standardu onoga doba. U vrijeme izrade natječajnih osnova i početka gradnje Burze moglo se tek vizionarski sagledavati fizionomiju novoga dijela grada i u tom bi se smislu moglo tumačiti Kovačićevo naglašeno urbano promišljanje nove burzovne zgrade, kako u projektu samom, tako i u pismenom obsrazloženju projekta. Kovačićeve su "dveri" kasnije i realizirane, izgradnjom Doma inžinjera i tehničara 1926./27. prema projektu Aladara Baranyaija, koji se uvelike ugledao u oblik relizirane Burze, smještene s druge strane ulice Račkog. Jasno, možda bi se o svemu tome danas govorilo na neki drugi način, da Drugi svjetski rat, a napose dokidanje tržišnog gospodarstva nakon 1945. godine nisu prekinuli logičan tijek razvojnih ekonomskih i urbanih procesa u Zagrebu. Kovačićeva ideja ostaje spomenom na svojevremene vizije novog poslovnog dijela grada, vizije koje se u usporedbi s realijama kasnijeg stanja doimaju kao i pozitivne utopije. 95
Intervju Rosa Ferinčević, vlasnica tvrtke MarinaLab Opus U svijetu ne postoje probiotički pripravci s tolikom koncentracijom živih bakterija i sretna sam da stvaram proizvode koji su korisni za zdravlje i poboljšanje kvalitete življenja
Louis Pasteur
Nadahnuo me 96
Razgovarala: Biba Salata Foto: Ines Novković
P
roglašena je prvom damom hrvatskog inovatorstva. U deset je godina svoj izum - prirodni pripravak Acidosalus, primijenjen u probioticima i kozmetici - razvila u uspješan posao. Prošle je godine otvorila malu tvornicu u Kupinečkom Kraljevcu, zapošljava sedam djelatnika, a nakon što su se njezini probiotički pripravci, za koje je osvojila brojne nagrade za inovacije, već udomaćili u Švicarskoj, Makedoniji, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini, upravo ovih dana kreću na tržišta Francuske, Slovenije i Srbije. Rosa Ferinčević dokazuje da se uz dobru ideju, znanje i rad te dovoljnu količinu odvažnosti i upornosti, uprkos nepo voljnom vremenu ekonomskih kriza, može uspjeti u proizvodnji i na tržištu. Kako ste došli na ideju o Acidosalusu? - Još u osnovnoj i srednjoj školi pri vuklo me proučavanje prirode i njezinih blagodati, zatim ljubav prema ljeko vitom bilju, a završila sam i školu klasične homeopatije. Misao Louisa Pasteura: "Mikroorganizmi su svuda, mikroorganizmi su svemoćni, mikroorganizmi će imati posljednju riječ” pokazala mi je put i dala ideju. Namjera je bila stvoriti korisne bakterije, dokazati njihovo djelovanje na mikroorganizme i stanja kad ih treba dodatno unositi u organizam. ako je nastao Acidosalus koji u sebi ima visoku koncentraciju Lactobacillus acidophilusa i Lactocidina, koji djeluju kao prirodni antibiotik širokog spektra. Željela sam napraviti nešto prirodno, ne samo zbog trenda nego zbog toga što moderni način života uništava imunitet i sve smo udaljeniji od prirode. Kakav je bio put od ideje do ostvarenja? - Radila sam u OZ-u na kontroli kvalitete kozmetičkih olova, u službi razvoja, a u malom unajmljenom prostoru u Folnegovićevom naselju razvijala sam svoj hobi i tu je nastao prvi inovativni proizvod - Acidosalus vaginalete. Na registraciju izuma nagovorila me prijateljica koja zbog poremećenog sustava rodnice nije mogla zatrudnijeti. Upotrebljavala je moje pripravke, izliječila se i ostala u
Nagrade i priznanja Vaši su proizvodi nagrađivani na mnogim sajmovima inovacija. Što ih razlikuje od drugih, sličnih proizvoda? - Osvajali smo mnoge nagrade i medalje u raznim zemljama, od Hrvatske preko Europe do SAD-a. o je sigurno jedan od poticaja koji daje snagu i obvezu da i u najtežim trenucima idete dalje. Jedna je od bitnijih nagrada, meni posebno draga, Zlatna kuna koju dodjeljuje Hrvatska gospodarska komora, a dobila sam je za paletu proizvoda pod brendom Acidosalus. U svijetu ne postoje probiotički pripravci s tolikom koncentracijom živih bakterija i zato je naš proizvod jedinstven i izuzetno cijenjen. Riječ je o paleti proizvoda tvtrke Marina Lab Opus, u četiri kategorije: dodaci prehrani, u koje pripadaju oralni probiotici za podizanje i jačanje imuniteta; kozmetika s namjenom, kao što su kreme, sprej za grlo i nos, prva probiotička pasta za zube itd.; kozmetički proizvodi, kao što su gel za intimnu njegu, razni šamponi, biljna vodica za usta; medicinski proizvodi u ko je pripadaju vaginalete i vaginalni probiotik. Dakle, opus zdra vlja i ljepote. Žene su naši najčešći korisnici i mnogima smo pomogli.
Željela sam napraviti nešto prirodno jer moderni način života uništava imunitet i sve smo udaljeniji od prirode
drugom stanju. o mi je bilo prvo priznanje! A trebalo je i hrabrosti da se nakon 25 godina napusti stalan posao i krene u nepoznato. Nekoliko prijateljica vjero valo je da to mogu i moje troje djece me podržavalo. U to se vrijeme nije puno znalo o probioticima niti o tome kako djeluju na organizam; trebalo je zainteresirati ljude, upoznati ih s tim što radim. Isto je bilo i s ljekarnama. Pozitivne inormacije dale su poticaj da se upustimo u veću 97
proizvodnju. rebalo je puno truda i volje, a treba i danas. S kojim se problemima susrećete? - Problem je bio reklamirati proizvod i uvjeriti ljude da je dobar za zdravlje. A naj veći je problem financijski, pogotovo na početku. Nisam imala veliku ušteđe vinu, pa bez kredita ne bih uspjela. Problemi su i danas najčešće vezani uz financije, što nas usporava i zbog čega mnogo puta moram stati na kočnicu. o iscrpljuje fizički i psihički jer ste nemoćni. Ostali se problemi lako se rješe, uz dodatan napor i trud. Je li Vam teže zato što ste žena? - Mislim da ne bi bilo drugačije da sam muškarac. Odluku sam donijela, po vratka više nije bilo. Vjerovala sam u to što radim, u proizvode koji mogu pomoći ljudima da se riješe mnogih zdravstvenih tegoba. Inače, žensko je poduzetništvo uglavnom temeljeno na proizvodnji, što mi se čini perspektivnije, u odnosu na sve drugo što je temeljeno na uvozu. Osim toga, nikad se ne bih odlučila na uvoz nečega u što nisam sto posto sigurna da je dobro. Žene možda imaju više izraženu moralnu komponentu u poslu. S druge strane, moramo biti upornije, snalažljivije nego muškarci i, dakako, imati dobre proizvode. Što biste savjetovali ženama koje žele krenuti u poduzetništvo? - Svima koji imaju neku ideju savjetujem da budu pozitivni, vjeruju u sebe, skupe hrabrost i krenu u ostvarenje te ideje. Potrebna je odlučnost. o nije lako, ali uz veliki trud i volju može se doći do cilja. Naravno, potrebna je i potpora ljudi koji vas okružuju, posebice obitelji i pri jatelja, to je dodatni vjetar u leđa. Mnogočega se u početku treba odreći, ali se može i puno dobiti; najvažnije je da radite ono što volite. Sretna sam! Radim posao koji volim: stvaram proizvode koji su korisni za zdra vlje i poboljšanje kvalitete življenja. Zašto ste se odlučili odseliti iz van grada? - U gradu je skupo i nisam mogla naći odgovarajući prostor za proizvodnju koja, ma kako bila tiha, ipak nije za grad. Zbog toga smo kupili zemljište kod Brezovice, u Kupinečkom Kraljevcu. Osim toga, svaki bih prostor morala prilagođavati standardima Europske unije, pa mi je onda bilo prihvatljivije sagraditi svoj, kreditom HBOR-a i financijskom potporom Ministarstva gospodarstva i Grada Zagreba. 98
Svima koji imaju neku ideju savjetujem da budu pozitivni, vjeruju u sebe, skupe hrabrost i krenu u ostvarenje
Bilo je puno posla oko projekta jer smo morali zadovoljiti zahtjeve gradnje i proiz vodnje lijekova. A bilo je i dosta čekanja na dozvole, kod nas sve to ide sporo. Ipak, i dalje volite Zagreb... - Rođena sam 10. travnja 1959. u esliću, a živim u Zagrebu 35 godina. Iako
sam odselila u predgrađe, jako volim centar, posebno Gornji grad. Kad uhvatim vremena, volim prošetati starim dijelom Zagreba. Ponekad odem u kazalište, a volim pogledati i utakmicu, posebno košarku. Ističete podršku obitelji. Kako provodite slobodne trenutke? - Starija kći i sin rade u firmi, a mlađa kći još studira, pa pomaže kad može. Slobodnog vremena imam malo, ponekad vikendom. Volim prirodu, čitam i istražujem. Imam veliki vrt, pa ga ili uređu jem ili uživam u njemu; tu dobivam nove ideje, opuštam se i punim energijom. Volim kuhati, družiti se s ljudima koje volim. Nekad se i slobodno vrijeme pretvori u rad, pa vikend provedem u laboratoriju - tada sam sama, pa u miru mogu stvarati. Kakvi su Vaši poslovni planovi? - Planova je puno. Mnogo je proizvoda već kreirano, neki su u pripremi, a ima i novih ideja. No, čekaju bolje dane. Vremena su teška i financijska situacija u svi jetu i državi jednostavno sve usporava. Planiramo proširiti proizvodnju i tržište, otvoriti nova radna mjesta i ostati posebni i najbolji. Želimo imati što više zadovoljnih korisnika kojima ćemo pomoći da riješe svoje probleme.
ARTISTRY™ jesenska kolekcija Jesenska kolekcija dekorativne kozmetike ARTISTRY, Escape to Paradise, inspirirana je bogatim bojama St. Moritza. Gilded Chalet i Crystal Glacier palete boja za lice i oči nude se u toplim nijansama smeđe, brončane i krem te hladnima plavoj, ružičastoj i ljubičastoj. U paru s dva komplementarna svilenkasta rumenila za obraze i četkicama putnih veličina, osiguravaju besprijekornu primjenu. Za usne koje vole biti napućene ARTISTRY duo ruževi za usne nude dva mekana kremasta sjajila u toplim i hladnim nijansama jesenskih bobica, koje omekšavaju i njeguju usne, uz glamurozni svilenkasti sjaj i dašak mirisa vanilije. Pozlaćeni su 24-karatnim zlatom i ukrašeni svjetlucavim Swarovski™ kristalima. Escape to Paradise kolekcija uključuje i olovku za oči, univerzalno privlačne antique silver nijanse. Olovka ima dva kraja i ugrađeni aplikator, a sadrži i specijalni hidratantni kompleks ulja jojobe, vitamina E i ulja sjemenki pamuka. Za potpun izgled tu je i ARTISTRY maskara za definiranje i produljivanje trepavica u granitnoj nijansi, s revolucionarnom ARTISTRY FlexFX formulom koja naglašava i odvaja trepavice.
Nuxe Prodigieux® boje jeseni Neodoljive tri nijanse Teint Éclat Prodigieux® toniranih kremica s korijenom divlje cikorije i ekstraktom biljke Gymnema sylvestre podarit će licu njegu, zaštitu i besprijekoran ten s efektom "gole kože". Mineralni puderi i re�ektirajući pigmenti ujednačuju kožu, dok su raskošni Frangipani cvjetovi zaslužni za njegu i hidrataciju, a ekstrakt cvijeta jasmina za anti-age zaštitu. Usne boje čokolade i crnog vina donose Baume Prodigieux® Levres blistavi hranjivi balzami. Mango i shea maslac te ulje suncokreta bogato hrane usne, proteini pšenice daju im punoću i putenost, a štite ih vitamin E i faktor SPF 15. Nuxe proizvodi mogu se kupiti u ljekarnama.
Anew njega protiv bora Anew Clinical Pro A-F 33, Avonova linija nadahnuta istraživanjem za koje je dodijeljena Nobelova nagrada, nova je generacija proizvoda u anti-aging njezi kože te prva na tržištu koja za oslobađanje kolagena koristi revolucionarnu molekulu A-F 33 (amino-fill 33). Namijenjena svim tipovima kože, linija pomaže stimulirati proizvodnju kolagena za samo 72 sata i, djelujući iznutra, pridonosi smanjenju količine, dubine i duljine bora. Linija Anew Clinicl Pro A-F 33 uključuje tretman za područ je oko očiju, koji je, zahvaljujući laganoj formuli, idealna podloga za make up, a budući da je dermatološki i oftalmološki testiran, prikladan je i za osobe koje nose kontaktne leće. U liniji je i tretman za korekciju bora, čije su lagane formule namijenjene jutarnjoj i večernjoj njezi kože. 99
Zagreba ka županija (1) č
Geografski položaj i kulturno-povijesno bogatstvo
Zeleni prsten oko Zagreba
Priče i legende, inspirirane ljudima i događajima, oživljavaju prošlost i privlače posjetitelje svih uzrasta na manifestacije tijekom cijele godine
Z
agrebačka županija jedna je od najstarijih hrvatskih županija i tijekom tisućljetne povijesti dugo je godina površinom i brojem stanovnika bila jedna od najvećih. Kontinuirano je nastanjena još od doba paleolitika, što potvrđuju brojna arheološka nalazišta, ponajviše na obroncima Samoborskog i Žumberačkog gorja. ijekom stoljeća izmjenjivali su se razni narodi - od Ilira, Kelta, Rimljana i svaki je ostavio pečat, vidljiv i danas. Od kraja 6. stoljeća pratimo povijest Hrvata na ovom području. 100
Zagrebačka županija osnovana je oko 1094., kad je na mjestu današnjega zagrebačkog Kaptola hrvatsko-ugarski kralj Ladislav I. utemeljio Zagrebačku biskupi ju. Prvi župan Zagrebačke županije bio je Ača, velikaš koji je došao s kraljem Ladisla vom i kojem je kralj darovao goleme posjede oko Zagreba. Utemeljenje Zagrebačke biskupije iznimno je važan događaj u hrvatskoj povijesti jer je značilo premještanje dotadašnjeg vjerskog, političkog, kulturnog i gospodarskog središta Hrvatske iz mediteranskog u kon-
tinentalni dio zemlje. U srednjem vijeku Zagrebačka županija obuhvaćala je grad Zagreb i područje oko Medvednice - od rijeke Krapine na zapadu do Lonje na istoku te Save i Kupe na jugu, postupno se šireći (jedno se vri jeme prostirala od slovenske granice do mora Hrvatskog primorja). Borbe za pre vlast nad županijama odvijale su se ti jekom sljedećih stoljeća. Od 18. stoljeća po vršina se županije postupno smanju je, kratko vrijeme se čak i ukida, pa obnavlja, mijenja naziv i organizacijske oblike, i unatoč svemu
opstaje. Od srednjo vjekovnih su županija ostale samo Zagrebačka i Varaždinska, ko je su iznijele glavni teret stoljetne borbe s Osmanlijama i osigurale opstanak hrvatske državnosti. Zahvaljujući prirodnom položaju, Zagrebačka je županija stoljećima bila područje spajanja. Još od antike ovdje je bilo križište prometnica koje su povezi vale zapadnu i jugoistočnu Europu. Zagrebačka se županija u 16. stoljeću našla na granici europske civilizacije, a sve do kraja 18. stoljeća bila je granično područje srednje Europe prema Osmanskom carstvu. Nezaustavljivi razvoj počinje od sredine 19. stoljeća kad, zahvaljujući izgradnji su vremenih prometnica, postaje jedno od najvažnijih prometnih raskrižja jugoistočne Europe, što prati i njezin ubrzani gospodarski razvoj. Danas Zagrebačka županija poput zelenog prstena okružuje grad Zagreb i s njim čini neraskidivu cjelinu. Na površini od 3078 četvornih kilometara prema zadnjem popisu živi čak 317.642 stanovnika (što je čini petom najnaseljenijom županijom u Republici Hrvatskoj). Županija je administrativno podijeljena na devet gradova, 25 općina i 699 naselja. Prema veličini i broju stanovnika, gradovi su: Velika Gorica, Samobor, Zaprešić, Sveta Nedjelja (najmlađi grad u Hrvatskoj, osnovan 2006.), Dugo Selo, Jastrebarsko, Sveti Ivan Zelina, Vrbovec i Ivanić Grad. Svaki grad na svoj način, poviješću, tradicijom i posebnošću doprinosi bogatoj kulturnoj i turističkoj ponudi zagrebačke okolice.
Od Budinjaka do Lužnice Brojni su utjecaji Zagrebačke županije na grad Zagreb. Prije svega, velika je migracija radnog stanovništva koje je svaki dan usmjereno na putovanje u Zagreb, a protokom kapitala poduzetnici pokreću i zagrebačko gospodarstvo. Županija je i prostor u koji grad širi svoje kapacitete te mjesto za odmor i relaksaciju stanovnika mili junskog Zagreba. Zagrebačka je županija kraj izuzetno bogate kulturno-povijesne baštine, tradicije i običaja. Stoljećima su nastajali brojni spomenici koji podsjećaju na bogatu prošlost. Najstarija su arheološka nalazišta na Žumberku (šest nalazišta), veoma značajna za kulturnu prošlost Žumberka (primjerice, nalazište iz starijeg željeznog doba na Budinjaku, od 10. do 6. stoljeća prije Krista, i nalazište iz rim-
Nalazište iz starijeg željeznog doba na Budinjaku
Andautonija
skog ranocarskog doba u Brateljima). Vrlo vrijedno arheološko nalazište iz rimskog doba nalazi se i na desnoj obali Sa ve u današnjem mjestu Ščitarjevu (Andautonia, 1. stoljeće). Dvorci su posebno lijep ukras kulturne baštine, a u Županiji ih je ostalo desetak, od kojih samo dvorac Lužnica (18. stoljeće, Šibice) ima otvorena vrata za posjetitelje. Utvrde i gradine iz 13. stoljeća
poslužit će i kao kulisa turističkim maniestacijama o srednjovjekovnom ži votu (Stari grad Samobor, Stari grad Žumberak i Zelingrad), a kurije i bogata drvena sakralna baština mogu se razgledati uz prethodnu najavu. Mnoge priče i legende iz davnih dana, inspirirane ljudima i događajima, oživljavaju prošlost i privlače posjetitelje svih uzrasta na maniestacije tijekom cijele godine (primjerice, Bitka na Vugrinščaku, Bitka kod sv. Helene, Vrazova Ljubica, Dani templara, Šenoin bal, Dani Jelačića). Na području Zagrebačke županije s umjerenom klimom i zemljom pogodnom za obradu izdvajaju se dva osnovna kra jolika: nizinsko područje sjeverozapadne Hrvatske (uropolje, Posavina i Pokuplje) i brdsko područje (Žumberak, Samoborsko gorje i Prigorje). o su dvije prostorne cjeline, temeljene na prirodnim i reljenim obilježjima, povijesnim, kulturnim i tradicijskim obilježjima i karakterističnim Dvorac Lužnica
101
arhitektonskim obilježjima. Na području Županije nalaze se 32 zaštićene prirodne cjeline, dva parka prirode (Medvednica i Žumberak - Samoborsko gorje) te jedan ornitološki rezervat i ramsarsko područje (Crna Mlaka). Kraj je prepun pitomih vinorodnih brežuljaka po kojima su razasute stare vinske klijeti i podrumi - raj za ljubitelje dobrog vina i tradicijskih delicija. Dvije vinske ceste, Plešivička i Zelinska, dvije su žile kucavice ugostiteljske ponude. Strmi obronci Plešivice jedni su od najbo ljih u Hrvatskoj za proizvodnju vrhunskog vina, a brojne svjetski poznate sorte, kao što su chardonnay, rajnski rizling, pinot, traminac i sauvignon brzo su se udo maćile, zahvaljujući idealnoj kombinaciji tla i klime. Autohtone sorte Portugizac Plešivica i Kraljevina Zelina postale su robne marke Zagrebačke županije i izvorni brend.
Samoborski trg
Jedan od prvih "Samoborčeka"
Charlie Chaplin na Plešivici Zagrebačka županija turistički je imidž počela stvarati u 19. stoljeću. Godine 1852. izabran je odbor koji je vodio brigu o poljepšanju Samobora, a hotel uz postaju diližanse otvoren je već 1810. Od 1840. između Zagreba i Samobora vozi konjski omnibus, a od 1901. do 1979. legendarni vlak Samoborček. ada se turizam nameće kao komunikacijski kanal, spona između grada Zagreba i njegove okolice. I legendarna Vila Horvat na Plešivici već je tada privlačila brojne posjetitelje i ko-
Od 1840. između Zagreba i Samobora vozi konjski omnibus, a od 1901. do 1979. legendarni vlak Samoborček Vila Horvat na Plešivici
102
risnike zdravstvenog turizma, među ko jima su se u knjigu posjeta upisali i Charlie Chaplin i Isidora Duncan. Zbog blizine grada Zagreba, dobre po vezanosti i bogatstva sadržaja, iznimne gastro-eno, kulturne i sportsko-rekreacijske ponude, danas je Zagrebačka županija idealno odredište za svačiji ukus. Županiju je prošle godine posjetilo 18.030 stranih gostiju i 17.038 domaćih (30.365 noćenja stranih gostiju i 32.529 noćenja domaćih). Svake se godine zabilježi sedam posto više dolazaka u odnosu na prethodnu godinu. Zagrebačka županija definirala je turizam kao jedan od strateških pravaca gospodarskog razvoja do 2015. Osam prioritetnih turističkih proizvoda su: maniestacije i događanja (više od 200 godišnje), vinske ceste, seoski turizam (40-ak registriranih obiteljskih poljopri vrednih gospodarstava), aktivni turizam, zdravstveni turizam, vjerski turizam, kulturno-po vijesni turizam i tranzitni turizam. Zahvalju jući povoljnom geograskom položa ju i raznolikom prirodnom i kulturno-po vijesnom bogatstvu, Zagrebačka županija ima iz vrstan turistički i gospodarski potencijal. Mnoga velika imena svojim su djelo vanjem na području Zagrebačke županije, na raznim poljima povijesti, umjetnosti, znanosti, politike, svećenstva i književnosti obogatila hrvatsku povijesnu, kulturnu i znanstvenu scenu. Među najpoznatijima su: Ljubo Babić, Josip Badalić, Vladimir Bakarić, Dragutin Domjanić, Đuro Deželić, Juraj Habdelić, Josip Jelačić, Marija Jurić Zagorka, Ante Kovačić, Baltazar Adam Krčelić, Franjo Kuharić, Milan Lang, Ferdo Livadić, Vladko Maček, Zlatko Prica, Matija Skurjeni, adija Smičiklas, Alojzije Stepinac, Pavao Štoos, Josip orbar, Milka rnina, Petar Zrinski...
Program događanja u Zagrebačkoj županiji
TURISTIČKA ZAJEDNICA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE
IVANIĆ-GRAD
SV. IVAN ZELINA
135 godina Knjižnice i čitaonice 20. i 21. 10. 8. Bučijada u Ivanić-Gradu - izložbeno-prodajni sajam ekoproizvoda s naglaskom na buče i proizvode od buče, uz degustaciju jela od buče i zabavno-kulturni program; organiziran je turistički vlak iz Zagreba Inormacije: ZG Ivanić-Grada, Moslavačka 11, 10310 Ivanić-Grad, tel./ax. 01/2881 591, in
[email protected], www.tzig.hr
Kraluš, POU Sv. Ivan Zelina Inormacije: ZG Sv. Ivana Zeline i Muzej Zelina, rg A. Starčevića 13, 10380 Sv. Ivan Zelina, tel. 01/2061 544,
[email protected], www.tz-zelina.hr, POU Sv. Ivan Zelina, tel. 01/2059 062
17. 10. Dan otvorenih vrata POU-a Ivanić-Grad, u povodu
20. 10. u 9 sati 32. Smotra dječjeg kajkavskog pjesništva, Dvorana
VRBOVEC
27. 10. u 11 sati Matineja subotom: "Labuđe jezero", predstava Baletne
JASTREBARSKO
19. 10. u 20 sati Koncert ansambla Ad Libitum, Dvorana
Centra za kulturu 22. 10. u 20 sati eatar Gavran: "Pandorina kutijica", komedija Mire Gavrana, Dom kulture Jastrebarsko Inormacije: uristička zajednica grada Jastrebarsko, www.tzgj.hr, tel. 01/ 6272 940, in
[email protected]
skupine POU-a Kutina, Dvorana POU-a Vrbovec Inormacije: ZG Vrbovca, rg Petra Zrinskog 23/I., 10340 Vrbovec, tel./ax 01/2791 661,
[email protected]
ZAPREŠIĆ
29. 9.-16. 10. Dani Jelačića - Dani grada
Zaprešića Inormacije: ZG Zaprešića, rg žrtava ašizma 9, 10290 Zaprešić, tel. 01/3311 611,
[email protected], www.zapresic.hr
SAMOBOR
20. 10. Dan grada Samobora, www.samobor.hr 29. 9. - 13. 10. 37. Samoborska glazbena jesen,
www.samobor-estival.com, Organizator: Pučko otvoreno učilište Samobor
Inormacije: ZG Samobora, rg kralja omislava 5, 10430 Samobor, tel. 01/3360 044, in
[email protected], www.tz-samobor.hr
U županijskom turističkom uredu u Preradovićevoj 42 u Zagrebu, tel. 01/4873 665, pogledajte: listopad "Dani Jelačića", izložba slika, ZG Zaprešića do 6. 11. Mali izlog - "Vrata Posavine", Agroturistička zadruga, izložba ZG Ivanić-Grada
Zimsko radno vrijeme Muzeja Hrvatskoga zagorja MUZEJ SELJAČKIH BUNA – Gornja Stubica Tel. 049 587 880, e-mail:
[email protected], www.mdc.hr/msb Od 1. listopada do 31. ožujka Muzej je otvoren svaki dan od 9 do 17 sati. Zatvoreno: 1. studenoga, 25. i 26. prosinca
MUZEJ STARO SELO – Kumrovec Tel. 049 225 830, e-mail:
[email protected], www.mdc.hr/kumrovec U listopadu tijekom tjedna Muzej radi od 9 do 16 sati, a vikendom od 9 do 18 sati. Od 1. studenoga do kraja veljače Muzej je
otvoren svaki dan od 9 do 16 sati. Zatvoreno: 1. studenoga, 25. i 26. prosinca
GALERIJA ANTUNA AUGUSTINČIĆA Klanjec Tel. 049 550 343, e-mail:
[email protected], www.mdc.hr/augustincic Od 1. listopada do 31. ožujka Galerija je otvorena svaki dan, osim ponedjeljka, od 9 do 15 sati. Zatvoreno: 1. studenoga, 25. i 26. prosinca
DVOR VELIKI TABOR - Desinić
MUZEJ KRAPINSKIH NEANDERTALACA - Krapina Tel. (rezervacije) 049 371-491, (informacije) 049 374-951, 952, 954, e-mail:
[email protected], e-mail (rezervacije):
[email protected], www.mkn.mhz.hr U listopadu Muzej je otvoren od 9 do 18 sati (zadnji ulazak u 17 sati) u tjednu i vikendom. Od 2. studenoga do kraja veljače Muzej je otvoren od 9 do 17 sati (zadnji ulazak u 16 sati, vikendom). Zatvoreno: 1. studenoga, 25. i 26. prosinca
Tel. 049 374 970, e-mail:
[email protected], www.velikitabor.com U listopadu muzej je otvoren radnim danom, osim ponedjeljka, od 9 do 16 sati (zadnji ulaz u 15 sati), a subotom, nedjeljom i praznikom od 9 do 17 sati (zadnji ulazak u 16 sati). Od 1. studenoga do kraja veljače muzej radi od 9 do 16 sati (zadnji ulazak u 15 sati). Zatvoreno: 1. studenoga, 25. i 26. prosinca 103
raj za ribiče, lovce, izletnike
Vrbovec je rodni grad Petra Zrinskog i Marije Jurić Zagorke, grad mesne industrije i manifestacije koja čuva tradiciju, kulturu i običaje, "Kaj su jeli naši stari" Župna crkva Sv. Vida
Napisala: Ana Bakar, direktorica Turističke zajednice grada Vrbovca
Foto: arhiva TZ grada Vrbovca
Č
etrdesetak kilometara sjeveroistočno od Zagreba smjestio se Vrbo vec, na 159,05 četvornih kilometara: na padinama Ivančice i Kalnika na zapadu i sjeveru, dotičući Mosla vačku goru na istoku, otvoren prema uropolju na jugu. Grad koji, prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011., ima 14.802 stanovnika, a samo naselje Vrbo vec otprilike
104
5000 ljudi, orubljuju potoci Črnec, Velika, Zlenin, Dulepska i Glogovnica. U vodom bogatom kraju uspijevaju guste šume, ispresijecane vodenim kanalima. U šmama je bogatstvo životinjskih i ptičjih vrsta. Iako ne znamo točno, pre vladalo je mišljenje da Vrbovec svoje ime zahvaljuje upravo vodenom bogatstvu ko je pogoduje rastu vrba. Vrbovec je danas moderan grad, križanje puteva s dobrom povezanošću cestom i željeznicom. Ima dvije moderne osnovne škole, srednju školu, tri dječja vrtića i jaslice. U gradu se njeguju domaća
kajkavska riječ, dobro jelo i piće, tradicija i običaji. Ugodno je tu živjeti, a tako je blizu velegrada Zagreba, u kojem mnogi Vrbovčani rade i studiraju. Ime Vrbovec prvi se put spominje 1224., kada kralj Bela IV. priznaje darovnicu kralja Kolomana koji je županu Junku darovao posjed - Vrbovec. Brojni su bili gospodari Vrbovca i posjed je išao iz ruku jedne velikaške obitelji u ruke druge. U 14. stoljeću vrbovečko je vlastelinstvo pripojeno Rakovečkoj gospoštiji, kasnije njime gospodare groovi Celjski i Ivan Vitovac.
Rodni grad Petra Zrinskog Među gospodarima se ističe plemićka obitelj Zrinski, koja u posjed Vrbovca dolazi u 17. stoljeću preko Ivana Karlovića, čija je sestra bila žena Nikole IV. Zrinskog. Iz ove obitelji poniknuli su brojni potkraljevi i bani, a njihov je najpoznatiji član Petar Zrinski, rođen u Vrbovcu, 6. lipnja 1661. Petar je svoje domoljublje platio životom u Bečkom Novom Mjestu, kamo su ga na prevaru, zajedno s rođakom Franom Krstom Frankopanom, odvukli Habsburgovci i odsjekli im glavu, 30. travnja 1671. Poslije su prisvojili sve njegove posjede i uništili cijelu obitelj. Danas je od posjeda Zrinskih ostala samo valjkasta kula u gradskom parku. Groovi Patačići kupuju Vrbovec 1709. i njime gospodare do 1834. U vrijeme njihove vladavine Vrbovec doživljava procvat, a zaslugom Bartola Patačića, 1768. ot vara se prva osnovna škola za djecu oba spola, koja od tada radi neprekidno do današnjih dana. S radom 1780. počinje i Kotarski sud, pošta 1800., 1804. se gradi prva stambena zgrada (stanovi za kotarske službenike i kirurga), a 1870. u grad stiže željeznica. Prva ljekarna otvorena je 1893.
Bista Marije Jurić Zagorke
Strossmayerovoj galeriji iz svoje je bogate zbirke darovao 30 slika rancuskih, njemačkih, engleskih i nizozemskih majstora. Župna crkva Sv. Vida, koja se spominje još 1338., barokizirana je starija građevina sa zvonikom uza svetište i trijemom uz glavno pročelje. U crkvi su barokni oltari, veliko drveno raspelo, kalež iz 1722., pacifikal iz 1725., pokaznica, relikvijar. Zvo-
Mauzolej obitelji De Piennes
Nakon smrti Eleonore Patačić, 1834., Vrbovec je promijenio mnoge gospodare, a među posljednjima je bio markiz Eugene de Piennes, čiji se mauzolej nalazi na vrbovečkom groblju (autori su Hu go Ehrlich i Viktor Kovačić, a danas je spomenik nulte kategorije). De Piennes je ovaj poljoprivredni kraj obogatio uzgojem stoke i prodajom stočarskih proizvoda: mesa, sira i mlijeka. On prvi na ovom području otvara mljekaru, a seljake je učio naprednoj poljoprivrednoj i stočarskoj proizvodnji. Raznim donacijama pomaže školovanje djece, a
(poznati esperantist koji je na esperanto preveo "Smrt Smail-age Čengića"), Štea Iskra Kršnjavi (poznatija kao Iva Rod, autorica romana "eodora"). U selu Negovcu pokraj Vrbovca rođena je Marija Jurić Zagorka, spisateljica popularnih romana i prva žena novinarka na jugu Europe. Njezina se bista nalazi u vrbo večkom parku. ijekom 19. stoljeća osnovani su DoKapela Tri Sveta kralja
na su lijevali poznati majstori Schirer iz Zagreba (1803.) i Papst iz Varaždina (1846.). Među lijepim se stilskim katnicama u Vrbovcu posebno ističe župni dvor, podignut 1818., a na groblju je vrijedno pogledati baroknu kapelu ri Sveta kralja. U Vrbovcu i okolici rodili su se ili su djelovali mnogi znameniti ljudi, na primjer, biolog Ljudevit Farkaš-Vukotino vić, pjesnik Krunoslav Kuten (poznata je njegova pjesmica "Ura ide tika-taka, svako jutro budi đaka"), povjesničar Josip Buturac, proesor i pjesnik Josip Velebit
brovoljno vatrogasno društvo i Narodna čitaonica, a Julius Reininger podiže ciglanu. Industrijalac Đuro Predović gradi 1928. vornicu suhomesnate robe, koja je od 1. studenoga 1962. poznata pod nazivom PIK Vrbovec. Provedena je elektrifikacija mjesta, osnovana Hrvatska seljačka zadruga (1901.), Marvogojska udruga (1910.), Hrvatsko pjevačko društvo "Petar Zrinski" (1912.), Hrvatski sokol (1908.), nogometni klub (1924.), razvija se obrt. Vrbo vec je među rijetkim mjestima tadašnje države čija su sva sela 1967. asaltirana, i to zahvaljujći samodoprinosu radnika. 105
Pet ribnjaka, gljive i rode Vrbovečka jedinstvena i dobro oču vana priroda mami posjetitelje da dođu u ovaj lijepi kraj. Uz potoke u Vrbovcu i njegovoj neposrednoj blizini smjestilo se pet prekrasnih vodenih oaza – ribnjaka, jedan ljepši od drugoga. Odavno su to postala mjesta ugodnog boravka i odmora. Krenete li atocestom od Zagreba prema Varaždinu, odvojit će se poluatocesta za Vrbovec i dalje za Bjelovar i Koprivnicu. Na ulasku u Vrbovec, uz Mesnu industriju PIK Vrbovec i ciglanu, pozdravlja prvi ribnjak u nizu, poznat pod nazivom Bajer. U hladu vrba i lipa, u dubokim vodama praćakaju se šarani i amuri, dok se lijeni somovi – kapitalci odmaraju na dnu. Ponekad se ipak podignu na malo višu razinu, a spretni ribolovci potom još dugo pričaju priče o ulovljenom troeju. Poslije središta Vrbovca, u smjeru Bjelovara, uz tek drvećem zasađenu šetnicu, tik uz korito Črnca smjestio se ribnjak Črnec. U prekrasnim oazama šaša, pod krošnjama lipa i breza i u drvenim sjenicama užitak je sjesti i loviti ribu. Uz modrinu neba i mirnu površinu vode, posjetitelji mogu šetati po uređenom travnatom nasipu. Stariji se mogu odmoriti na klupi, a najmlađi zabaviti u igraonici. Poslije će svima prijati okrijepa u restoranu. Oni koji svoj ulov žele podijeliti s prijateljima mogu pripraviti ribu na nekom od roštilja uz rub ribnjaka. Ribnjak Črnec sve više postaje prvi izbor za kratki odmor u prirodi jer pruža i mogućnost bavljenja sportom (vožnja biciklom, hodanje, trčanje), a preko potoka je i off road staza. Automobili se mogu ostaviti na nedavno uređenom parkiralištu, na kojem se još planira sadnja dr veća i grmlja te postavljanje klupa i koše va za smeće. Desetak kilometara dalje, ribnjak je Fuka, iskopan u maloj kotlini iznad koje je gusta bjelogorična šuma, bogata florom i aunom. Po uzibanoj vodi mirno plivaju divlje patke i guske, koje u proljeće vode svoje mladunce na prvo plivanje, a često navrate i labudovi. Ribiči ovdje priređuju natjecanje u ribolovu na plovak. Poslije se u društvu mještana iz obližnjeg sela, koje se šćućurilo na brežuljku ponad vode, pričaju ribičke i lovačke priče. Petnaestak kilometara dalje, najveći je ribnjak - Vukšinec. Vrijedni mještani ovog sela i vlasnik ribnjaka trude se posjetiteljima pružiti što više mira za pecanje 106
šarana i amura. Kad požele protegnuti noge, mogu krenuti u šetnju šumom u kojoj žive srne, zečevi, divlje svinje i gdje se često priređu ju natjecanja u lovu, a u rano proljeće i jesen sve vr vi gljivarima. Od ovog se ribnjaka, preko Dubrave, starog središta ovoga kraja, dolazi do najmlađeg ribnjaka u nizu – Poljanskog luga. Ribnjak je tek nedavno uređen, a uzgajaju se šarani, smuđevi i amuri. Nedaleko je selo Poljana, najočuvaniji ruralni kraj u Vrbovcu, koje se diči brojnim rodinim gnijezdima. Zbog vodenog bogatstva, ovo je raj za dugonoge ljepotice koje se redovito vraćaju, gusto gradeći gni jezda na stupovima, krovovima kuća, štagljeva i gospodarskih zgrada. Prisutnost roda svjedoči o tome da ovaj kraj živi u skladu s prirodom. Strastveni lovci u vrbovečkom kraju, koji ima 40-ak lovačkih društava, mogu lo viti raznovrsnu divljač, a najpoznatija je šuma Varoški lug, raj za 47 vrsta ptica, brojne životinjske vrste, pa čak i one rijetke, kao što su orao štekavac, crna roda i vidra.
Cerje i Lovrečka Varoš Želite li provesti miran i opuštajući vikend, dođite u vrbovečki kraj! Vlakom, autobusom ili vlastitim automobilom put od Zagreba traje kratko i ubrzo ćete uživati u ljepoti prirode, zabaviti se jašući na prekrasnim konjima, voziti bicikl, trčati, šetati po brežuljcima na kojima se koče uređeni vinogradi, bogati plodovima. Okrijepiti se možete u restoranima koji, među ostalim, nude i jela s poznate maniestacije "Kaj su jeli naši stari" - koja je ove godine održana 32. put zaredom, zadnjeg vikenda u kolovozu.
Za dušu se nude melodije vrbovečkih glazbenika, vrsnih poznavatelja tamburaške glazbe, dok će oči uživati u slapo vima raznobojnog cvijeća kojima domaćice urešuju prozore, balkone, okućnice. Seljani iz obližnjeg Cerja na svaki su stup javne rasvjete postavili lonac sa cvijećem, a u središtu sela izložili stara kola, brentu, lagev, kosilicu trave i žita i sve prekrili cvjetnim nasadima u loncima, kantama, koše vima, škaovima. Svaka je okućnica u selu uredno pokošena i cvjetna, a jednu su staru kuću, kakva se nekad ovdje gradila, pretvorili u seoski muzej. Cerjem možete prošetati i starom rimskom cestom do obližnjih vinograda i Lovrečke Varoši, sela u kojem se na naj višem vrhu smjestila crkva Sv. Lovre, poznata po jedinstvenoj drvenoj propo vjedaonici u obliku Jonine ribe, jedine u ovom dijelu Europe. Dođite u Vrbovec, uživajte na pitomim brežuljcima i obalama žuborećih potoka, u lijepim šumama i na rascvjetalim livadama, zabavite se glazbom, zasladite starinskim jelima! Dođite u Vrbovec, rodni grad Petra Zrinskog i Marije Jurić Zagorke, grad mesne industrije i maniestacije koja čuva tradiciju, kulturu i običaje, "Kaj su jeli naši stari"!
Tri velike investicije PIK-a Vrbovec
Zagrebački župan Stjepan Kožić, izvršni potpredsjednik Agrokora Mislav Galić i direktor PIK-a Vrbovec Mate Štetić
PIK Vrbovec predstavio je tri no ve in vesticije, vrijedne više od 250 milijuna kuna: tvornicu za proizvodnju trajnih salama, pogon za narezivanje i pakiranje mesnih prerađevina te skladište gotove robe. Riječ je o pogonima s najsuvremenijom tehnologijom, na 17.500 četvornih metara, nakon čije je izgradnje ukupna površina proizvodnog i skladišnog prostora vodeće hr vatske mesne industrije po većana na 80.000 četvornih metara. U povodu svečanog otvorenja, Mate Štetić, direktor PIK-a Vrbovec, istaknuo je kako automatizacija pojedinih proiz vodnih procesa omogućuje veću efikasnost poslovanja, a povećanje proizvodnih kapaciteta jača poziciju na domaćem tržištu i mogućnost većeg plasmana PIK-ovih
proizvoda u inozemstvo. akođer, naglasio je da je ulaganje u nove kapacitete omogućilo zapošljavanje novih 95 djelatnika, pa PIK Vrbovec danas zapošljava ukupno 1750 djelatnika. Mislav Galić, izvršni potpredsjednik Agrokor koncerna, rekao je, među ostalim: - Kad smo 2005. preuzeli kompaniju, prerađivali smo 8000 tona mesa, a danas prerađujemo 75.000 tona. Ostvarivali smo 250 milijuna kuna godišnjeg prihoda, a ove ćemo godine dostići gotovo dvije milijarde kuna. Do pozicije tržišnog lidera došli smo, između ostalog, investirajući u najsuvremeniju tehnologiju koja je preduvjet konkuretnosti na europskom tržištu. Vrhunska tehnologija u novim pogonima jedna je od najsu vremenijih takve
vrste i omogućuje potpunu standardizaci ju i kvalitetu proizvoda. vornice s tak vom tehnologijom samo su u tri zemlje Zapadne Europe, među kojima je i Hrvatska. Pozicija najveće mesne industrije u regiji i četvrte po veličini prehrambene industrije u Hrvatskoj, koju PIK Vrbovec i njegovi brendovi danas imaju na tržištu, rezultat je dugogodišnjih ulaganja koja su započela ulaskom PIK-a u Agrokor koncern. Ukupna je vrijednost investicija u PIK Vrbovec od 2005. veća od mili jardu kuna. PIK-ovi proizvodi dobitnici su brojnih domaćih i inozemnih priznanja za kvalitetu, a povjerenje potrošača dokazuje i činjenica da je PIK Vrbovec tržišni lider u Hr vatskoj s više od 40 posto tržišnog udjela. 107
Zima u Obertauernu uz ritam rocka Poput predstave velikog teatra, skijalište Obertauern inscenirat će tradicionalni početak zime – dva puta. Ove će se godine pretpremijera održati 24. listopada, kad će većina uspinjača i žičara biti otvorena, pa ćete moći prvu glad za snijegom utažiti u svježoj bjelini. Prvo službeno otvorenje zime ozvučit će se 1. prosinca, nastupom benda Te BossHoss. Svi koji će nakon svečanog otvaranja željeti nastaviti sa slavljem, pozvani su na veliki tulum pod nazivom "Ö3 Krampusparty", 7. prosinca. Ulaz je besplatan.
Mercator donirao 15.000 Nova poslovnica Hypo kuna za Crvene noseve Alpe-Adria-Banke
U Mercatoru u Vukovarskoj ulici više od 5000 posjetitelja uživalo je, u povodu Mercatorove rođendanske proslave, u zabavi, degustaciji i šarolikom programu. Mario Valentić i tim Bio kuhinje spremali su slasnu crvenu rižu i grilani tou, pa s posjetiteljima razmjenjivali savjete o zdravom životu. Pripremali su se još i tjestenina s tartufima, rižoto s plodovima mora, razne paštete, suhomesnati proizvodi, kolačići. Najmlađim posjetiteljima dijelili su se slatkiši, a neprestance se pekle šarene palačinke i dijelile tri velike rođendanske torte. Jozo Bozo i veseli Kalun Balonko oduševili su najmlađe i njihove roditelje. Uručena je i donacija Mercatora-H i njegovih partnera, koji su prikupili gotovo 15.000 kuna za rad udruge Crveni nosevi - klaunovi doktori koji uljepšavaju bolesničke dane djeci na pedijatrijskim odjelima zagrebačkih bolnica.
Hypo Alpe-Adria-Banka otvorila je novu poslovnicu u Heinzelovoj ulici 9 i u povodu otvorenja 16. zagrebačke poslovnice pripremila posebnu akcijsku ponudu. Klijenti koji u novoj poslovnici otvore tekući račun bit će oslobođeni plaćanja naknade za vođenje računa tijekom idućih šest mjeseci, dok za svaki novi paket "Vaša sretna zvijezda – Prestige" neće plaćati naknadu tijekom prva tri mjeseca. Moderno opremljena poslovnica prostire se na 95 čet vornih metara, a opremljena je bankomatom i elektronskim pečatom. Osim sveobuhvatne ponude bankarskih proizvoda i usluga za građanstvo, klijentima je na raspolaganju i financijski savjetnik za malo i srednje poduzetništvo. Radno vrijeme je od 8 do 15 sati radnim danima, osim srijedom, kad je poslovnica otvorena od 9 do 17.30 sati.
Henkelova ljepila za Dom u Nazorovoj Henkelova poslovna jedinica Ljepila, u suradnji s trgovačkim lancem Baumax, organizira humanitarnu akciju prikupljanja novca za djecu bez roditelja i roditeljske skrbi, koja žive u Dječjem domu Zagreb. Humanitarnu akciju početkom rujna pokrenula je 108
tvrtka Henkel, a traje do 30. studenoga. Sudjelovati mogu kupci bilokojeg proizvoda iz Henkelovog asortimana u prodavaonicama Baumaxa. Za svaki kupljeni proizvod marke Ceresit Stop, Loctite i Pattex, Henkel donira jednu kunu Dječjem domu u Nazorovoj.
Meri Matešić direktorica Glavnog ureda HTZ-a Za novu direktoricu Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice jednoglasno je izabrana Meri Matešić, dosadašnja direktorica Predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Londonu. Ministar turizma Veljko Ostojić dosadašnjem je direktoru Glavnog ureda HZ-a, Niki Buliću, zahvalio na doprinosu ukupnom unkcioniranju sustava turističkih zajednica. Meri Matešić na dužnost stupa 1. studenoga i pred njom je pro vedba novog Programa rada Hrvatske turističke zajednice za pripremu i realizaciju nadolazeće sezone. Nakon iznimno uspješne sezone 2012., od 2013. očeki vanja su velika, zbog novosti u načinu oblikovanja turističke ponude i sadržaja te u promidžbi hrvatskog turizma u svijetu. Meri Matešić rođena je 1974. u Zadru, gdje je završila gimnaziju te Studij kulture i turizma na Filozoskom akultetu i stekla zvanje diplomirani turistički komunikolog. Radno iskustvo u turizmu je stjecala od 2001. do 2002. u urističkoj agenciji Interala, Zadar i na recepciji hotela Puntamika, a od 2003. do kraja 2007. na rukovodećim poslovima kao pomoćnica voditelja prodaje i rezervacija, ruko voditeljica prodaje i rezervacija i direktorica prodaje i marketinga u Falkensteiner Hotelima Borik u Zadru. Od siječnja 2008. direktorica je Predstavništva Hrvatske turističke zajednice za Veliku Britaniju.
Sve više turista
o k č a j i F y d e r F : o t o F
posjećuje Zagreb U Zagrebu je u posljednjih nekoliko godina zabilježeno sve više dolazaka i noćenja turista. Do 2008. porast je iznosio između pet i deset posto godišnje, u vrijeme krize 2009. dogodio se neznatan pad, a već sljedeće godine Zagreb ponovno bilježi porast koji se nastavlja do danas. Lani je Zagreb posjetilo 664.176 turista koji su ostvarili 1,144.266 noćenja, što je u odnosu na 2010. deset posto više dolazaka i noćenja. Od ukupnog broja turista, 516.433 bili su stranci koji su ostvarili 869.222 noćenja, što je 13 posto više dolazaka te 11 posto više noćenja nego u 2010. Najviše je bilo gostiju iz Njemačke (41.651), slijede gosti iz Italije (31.478), SAD-a (30.690), Španjolske (30.367) i Francuske (26.696). Kad je riječ o noćenju, na pr vom su mjestu također Nijemci, slijede gosti iz SAD-a, Italije, Španjolske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske. Dobri se rezultati nastavljaju i u ovoj godini: Zagreb je od siječnja do kolovoza posjetilo 462.427 posjetitelja koji su ostvarili 814.871 noćenje, što je u odnosu na isto razdoblje 2011. pet posto više dolazaka i deset posto više noćenja. Od ukupnog broja gostiju, 374.182 bili su stranci koji su ostvarili 634.146 noćenja, što je sedam posto više dolazaka te 10 posto više noćenja nego lani. Naj više je bilo gostiju iz Njemačke, SAD-a, Italije, Španjolske i Francuske.
Meri Matešić
Svjetski mediji pišu o Zagrebu Zagreb osvaja i svjetske medije. U rujnu je o Zagrebu pisao jedan od najčitanijih dnevnih listova u Francuskoj - Le Figaro koji je na cijeloj stranici objavio prilog o našem gradu, pod nazivom "Rendez-vous à... Zagreb, capitale baroque". Procijenjena medijska vrijednost jedne stranice u tim novinama iznosi otprilike 30.000 eura, a novine imaju 1,305.000 čitatelja. O Zagrebu se pisalo i u Danskoj. Magazin Vagabond Rejs ob ja vio je u rujanskom broju reportažu s ovogodišnje Snježne kraljice, pod naslovom "Snedronningens est in Zagreb”. Reportaža na četiri stranice podsjetnik je pred nadolazeću skijašku sezonu, a opisuju se i znamenitosti grada, poput Dolca, Muzeja Mimare, Muzeja prekinutih veza, uspinjače te zagrebački restorani. Kao posebnu zanimljivost, autor Rudy Hemmingsen navodi da nigdje drugdje na svijetu nije vidio stanovnike grada koji se druže na trgovima i u parkovima, usprkos hladnoći u siječnju. Kultura druženja te slavljeničko raspoloženje i veselje Snježnoj kraljici u čast asciniraju i oduševljavaju danskog novinara, pa i u podnaslovu reportaže ističe kako se Zagrepčani rado sastaju u kafićima koji i zimi nude "outdoor” pijuckanje kave. Procijenjena medijska vrijednost stranice u danskome magazinu iznosi otprilike 4000 eura. Njemački Cosmopolitan u rujnu je objavio priču o Muzeju prekinutih veza na tri stranice, nizozemski Metro članak o najvećem cappuccinu na svijetu, talijanski Messaggero di Pordenone najavio je spektakl "Disney on Ice", a austrijski Kleine Zeitung Steiermark popratio jesenska događanja u Zagrebu te ob javio članak o Muzeju suvremene umjetnosti. uristička zajednica grada Zagreba stalno radi na promociji hrvatske metropole, surađujući s medijima diljem svijeta, organizirajući promocije te nastupajući na turističkim sajmo vima i kongresnim burzama. Uloženi novac višestruko se vraća kroz objavljene članke, reportaže i tv-emisije. 109
Velika javnozdravstvena akcija
protiv HPV-infekcije
G
radski ured za zdravstvo i branitelje, u suradnji s Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i šport, Zavodom za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" i Povjerenstvom za pre venciju HPV-inekcije (humanog papilloma virusa), u ožujku 2009. pokrenuo je jednu od najvećih i najzahtjevnijih javnozdravstvenih akcija – za prevenciju raka vrata maternice, edukacijom i cijepljenjem četverovalentnim HPV-cjepivom koje štiti od zaraze HPV-om tipova 6, 11,16 i 18. 110
Besplatna kampanja cijepljenja protiv HPV–inekcije 2009., 2010. i 2011. bila je namijenjena učenicama sedmih razreda osnovnih škola na području Grada Zagreba, a ove školske godine obuhvaćene su učenice osmih razreda. Prije cijepljenja pr vom dozom cjepiva inormiraju se roditelji i učenici o svim spoznajama o cjepivu. Edukaciju provode liječnici Za voda za javno zdravstvo, cijepljenje je dobrovoljno i provodi se u ambulantama nadležnih školskih liječnika. Prošle je godine održano 109 preda vanja u svim osnovnim školama Grada Zagreba, a prisutno je bilo 2627 roditelja. Cijepljene su 432 učenice, od 4189 učenica
Savjetovalište za mlade djeluje pri Službi za školsku i sveučilišnu medicinu Zavoda za javno zdravstvo na Mirogojskoj cesti 16, telefoni: 4696-280, 4696-281 u sedmim razredima, što je 10,3 posto. Učenice su primile sve tri doze cjepiva, bez zabilježenih ozbiljnijih nuspojava. U dogovoru s Povjerenstvom za pre venciju inekcije HPV-om, projekt se nastavlja tijekom prvog polugodišta školske godine 2012./2013. Najnoviji rezultati međunarodnog istraživanja "Ponašanje u vezi sa zdravljem u djece školske dobi" pokazuju da je u Hrvatskoj 2010. registrirano malo manje djece od 15 godina koja su bila spolno aktivna, u odnosu na istraživanje pro vedeno 2006. Udio zagrebačkih srednjoškolaca ko ji izjavljuju da su započeli spolnu aktivnost, u odnosu na ostale europske zemlje, nije alarmantan. Upotreba kondoma među zagrebačkim dječacima, kao i u Hrvatskoj u cjelini, veća je četiri posto, a zagrebačke dje vojčice izjavile su da su kondom koristile rjeđe. Nesigurne metode, kao što su prekinuti snošaj i "sigurni" dani, zastupljene su podjednako, a zabrinjavajuće je da je svaka četvrta djevojčica u Zagrebu, iako vjerojatno svjesna rizičnosti spolnih odnosa, izjavila da ona i partner nisu upotrijebili nikakvu zaštitu. Stoga valja inzistirati na edukaciji i osiguranju zaštite reproduktivnog zdravlja, kao i omogućavanju razvoja savjeto vališta za reproduktivno zdravlje te uvođenju redovitog cijepljenja protiv inekcije humanim papiloma virusom. Gradski ured za zdravstvo i branitelje, u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", godinama sufinancira projekt Savjetovalište za mlade, u okviru kojeg se provodi savjetovanje timskim pristupom, odnosno suradnjom specijalista školske medicine, ginekologa i psihologa. Savjetovalište djeluje pri Službi za školsku i sveučilišnu medicinu Zavoda za javno zdravstvo na Mirogojskoj cesti 16, teleoni: 4696-280, 4696-281. Usluge su besplatne i obavljaju se bez uputnice, uz prethodnu najavu. Lani je 900 mladih posjetilo Savjetovalište, a obavljeno je 755 ginekoloških pregleda.
Otvoren Café Imperial u Sheratonu U hotelu Sheraton otvoren je Caé Imperial. Osim modernog i jednostavnog dizajna, predstavlja i novu ponudu - dnevni meni koji odlikuje brza priprema, upotreba vrhunskih sezonskih namirnica i kontinuirana izmjena ponude. Višestruko nagrađivani še kuhinje, Matija Balent, svakodnevno kreira zdrave salate, juhe i sendviče. Naglasak je stavljen i na obogaćivanje najvažnijeg rituala Zagrepčana – ispijanje kave. Educirano osoblje, vrhunske sorte kave i najmodernija tehnologija pripreme dio su ponude Caéa Imperial.
DHL-ovci čistili park-šumu Šijanu u Puli DHL Express i DHL Freight, članice grupe Deutsche Post DHL, vodeće svjetske poštanske i logističke kompanije, u rujnu su obilježili Dan volontera DHL-a, akcijom čišćenja park-šume Šijane u Puli. U suradnji s Hrvatskim šumama, djelatnici Šumarije Pula, UŠP-a Buzet te više od sto zaposlenika DPDHL-a iz Zagreba, Splita, Rijeke i Pule skupljali su otpad u šijanskoj park-šumi. Srebrenka Saks, direktorica DHL Expressa, ističe kako je nastojanje DPDHL-a da se oduži zajednicama u kojima posluje prioritet kompanije, a strategija održivog razvoja sastavni dio korporativne kulture i odgo vornosti, koja se provodi u tri programa: Goeach (edukacija), GoGreen (zaštita okoliša) i GoHelp (pomoć nakon prirodnih katastroa). Predstavljen 2008. u Aziji, Dan volontera DHL-a proširio se na Ameriku, Bliski Istok, Ariku i Europu.
Zdrava hrana Napisala: dr. sc. Darija Vranešić Bender KBC Zagreb, Centar za kliničku prehranu i Vitaminoteka
Foto: SXC
O
državanje povoljne razine kiselosti organizma vrlo je važno za dobro zdravlje i pravilno unkcioniranje organizma. Stanje disbalansa može rezultirati brojnim zdravstvenim problemima, tjelesnim i mentalnim. Uravnotežena pH okolina organizmu omogućuje učinkovitiju borbu protiv različitih bolesti, dok acidoza - stanje pretjerane kiselosti te alkaloza - stanje pretjerane lužnatosti, narušavaju brojne susta ve organizma. Koncept pH neravnoteže kao uzroka bolesti nije nov. Još 1933. liječnik William Howard Hay objavio je knjigu A New Health Era u kojoj objašnjava kako su mnoge bolesti rezultat autointoksikacije
(samootrovanja) uzrokovane akumulaci jom kiselina u organizmu. Oznaka pH je mjera aciditeta (kiselosti), odnosno alkaliteta (lužnatosti) otopine. Mjeri se u skali od 0 do 14, pri čemu pH 7 označava neutralnu otopinu (voda). pH vrijednost niža od 7 označava kiselu, a viša od 7 lužnatu otopinu. Voda je najprisutniji sastojak ljudskog tijela - čini 70 posto organizma, stoga nije ni čudno da je pH ravnoteža organizma uspostavljena kada je pH vrijednost 6 do 7,5.
Želudac kiselo, gušterača lužnato U regulaciju pH ravnoteže uključene su brojne tjelesne unkcije, poput disanja, izlučivanja, probave i staničnog metabolizma. ijekom procesa probave, na pH ravnotežu organizma utječe lučenje sokova
želuca i gušterače. i se sokovi apsorbiraju u krvotok i utječu na pH ravnotežu ostatka organizma. Kad jedemo, želudac luči kloridnu kiselinu koja je izuzetno kisela, a gušterača bikarbonate koji su lužnati. U normalnim uvjetima, neposredno nakon konzumiranja hrane dolazi do promjene pH vrijednosti krvi, koja se vrlo brzo vraća u normalu. Ako se probavni sokovi ne luče u pravilnim omjerima, može doći do narušavanja pH ravnoteže čitavog organizma. Neki znanstvenici vjeruju da je nedovoljno lučenje bikarbonata glavni uzrok zakiseljenja organizma. Ostali probavni čimbenici koju utječu na pH ravnotežu uključuju proljeve koji mogu rezultirati gubitkom bikarbonata te povraćanje koje može rezultirati "gubitkom" kiseline. Pojam kiselinsko - bazne ravnoteže u vrhu je zanimanja stručnjaka i čini se kako mnoge bolesti i poremećaji upravo
Važno je imati
pH 6 do 7,5
Acidoza - stanje pretjerane kiselosti te alkaloza - stanje pretjerane lužnatosti narušavaju brojne sustave organizma i uzrokuju bolest
112
proizlaze iz neravnoteže kiselina i lužina u tijelu. Na kiselinsko - baznu ravnotežu utječe prehrana, tvari koje iz okoline u organizam dospijevaju putem organskih sustava (pluća, koža, probavni sustav) te tjelesni sustavi zaduženi za regulaciju kiselina i baza. Puerski sustavi u krvi, pluća i izmjena plinova te bubrezi glavni su sustavi u tijelu za reguliranje kiselinsko bazne ravnoteže. Zbog niza patoloških razloga, kao i utjecajem čimbenika iz hrane i okoline, sustav može biti narušen, a ravnoteža kod modernog čovjeka uglavnom je pomaknuta prema višku kiselina u tijelu. pH krvi uvijek mora biti konstantan: između 7,35 i 7,45 - u tim granicama sve krvne stanice normalno unkcioniraju. Uz hemoglobin, hidrogenbikarbonatni ioni najvažniji su sastojci puerskog sustava krvi. Minerali poput kalcija, koji se vežu na ione, također igraju značajnu ulogu u reguliranju ravnoteže prema lužnatosti, odnosno u tzv. otkiseljavanju organizma. Kosti, kao glavno skladište kalcija u organizmu, raspolažu kalcijem koji se u svakom trenutku može vratiti u krvotok i pomoći u održavanju ravnoteže.
Manje mesa, više povrća Kalcij iz hrane dobivamo prvenstveno mlijekom i mliječnim proizvodima, ali su i orašasti plodovi (orasi, bademi, lješnjaci) te sjemenke (sezam, mak) i suhe smokve također bogati kalcijem. Kalcij i ostali minerali zastupljeni su i u neljuštenim žitaricama, ali je njihova apsorpcija smanjena zbog fitinske kiseline. Važan je izvor kalcija i zeleno lisnato povrće. Meso, kao izvor proteina, utječe na pomak ravnoteže u kiselom smjeru, pa ako ga konzumirano u velikoj količini, može dovesti do veće potražnje za mineralima, posebno kalcijem. ada će kosti
otpuštati kalcij, kako bi se održala pH ravnoteža. Nažalost, sve je učestaliji tzv. zapadnjački tip prehrane koja uključuje veliku količinu mesa, jaja, mlijeka i mli ječnih proizvoda, zatim namirnice bogate bi jelim brašnom i šećerom te veliku količinu gaziranih pića, a malo svježeg povrća i voća. Sve navedene namirnice, koje se konzumiraju u velikim količinama, razgradnjom daju produkte ko ji zakiseljavaju organizam. Nasuprot tome, povrće i voće razgradnjom daje proiz vode koji po veća vaju alkalne rezerve organizma. Osim hrane, na kiselost organizma mogu utjecati i neke druge životne na vike. Primjerice, pušenje i konzumacija alkohola organizam potiču na stvaranje više kiseline, dok umjerena tjelovježba uzrokuje uspostavljanje pH ravnoteže ili je čak pomiče prema lužnatom stadiju. S druge strane, intenzivna tjelovježba, prilikom koje se stvaraju veće količine mliječne kiseline, također može potaknuti zakisljavanje organizma, međutim, to je najčešće kratkoročno.
Kako se testirati na acidozu Kod kuće možemo napraviti jednostavan test, kako bismo uvrdili je li pH vrijednost našeg organizma uravnotežena. Koristeći pH papiriće, provjerite pH mokraće i sline. Ako je pH vrijednost mokraće ujutro 6 do 6,5, a navečer 6,5 do 7, tijelo funkcionira unutar zdrave razine. Ako se pH sline tijekom čitavog dana zadržava između 6,5 i 7,5, tijelo također funkcionira unutar zdrave razine. Najbolje vrijeme za testiranje pH vri jednosti je sat prije ili dva sata poslije obroka, dva puta tjedno. pH urina pokazuje koliko dobro organizam asimilira minerale, posebno kalcij, magnezij, kalij i natrij.
113
Zagrebačka Esplanada ponovno neovisan hotel Legendarna Esplanada, nakon što je osam godina poslovala pod zastavom Regenta, odabrala je put neovisnosti i od 1. listopada posluje pod nazivom Esplanade Zagreb Hotel. Najprestižniji zagrebački hotel pod nazivom Te Regent Esplanade Zagreb otvorio je vrata 2004., nakon potpune rekonstrukcije. Promišljanje vlasnika hotela, WSF Groupe, rezultiralo je željom da hotel vrati njegovim građanima kao krunu hrvatskoga hotelijerstva te je odlučeno da hotel bude neovisan. Brand Regent je od 2004. bilježio različite stope rasta, a na kraju je prodan tajvanskoj tvrtki Formosa International Hotels. Međutim, ostvareni rast nije bio u skladu sa smjernicama Esplanade i vlasnika hotela, pa je donesena odluka o osamostaljenju. - Esplanade je prestižan hotel i brand sam za sebe - istakao je Ivica Max Krizmanić, generalni direktor hotela. - Otkako je izgrađen, 1925. godine, hotel je postavio visoki standard u pružanju vrhunske usluge gostima. Nastavljamo slijediti bogatu tradiciju hotela Esplanade, pružajući visoki standard personalizirane usluge svima koji su u potrazi za ugodnim ambijentom, prijateljskom i opuštenom uslugom. - WSF Grupa uvjerena je da će kultnome hotelu Esplanadi samostalno poslovanje pružiti brojne nove mogućnosti – rekao je Daniel Koetser, partner u WSF Groupi.
Putujte Europom već od 119 eura! Croatia Airlines pripremio je posebnu ponudu vrlo povoljnih zrakoplovnih karata već od 119 eura, kako bi približio europska turistička odredišta. Otputujte zrakoplovom iz hrvatskih zračnih luka u Amsterdam, Beč, Bruxelles, Frankurt, Istanbul, Kopenhagen, London, München, Pariz, Podgoricu, Prištinu, Rim, Sarajevo, Skopje ili Zürich - izravno ili preko zagrebačke zračne luke! Povratne zrakoplovne karte po cijeni već od 119 eura mogu se kupiti od 21. do 23. rujna, a putovanje realizirati od 22. listopada 2012. do 24. ožujka 2013. Broj karata po promotivnoj cijeni od 119 eura ograničen je, a cijena se odnosi na karte kupljene preko web-stranice tvrtke www.croatiaairlines.hr . Cijena uključuje pristojbe u zračnim lukama i naknadu za izdavanje karte (SC). Više inormacija možete dobiti u Kontakt-centru (tel. 01 6676 555, 062 500 505 i *500 - za pozive iz Hrvatske preko mobilnih uređaja) te u svim poslovnicama Croatia Airlinesa. Croatia Airlines - više od udobna leta!
Vladimir Kirin: Popov toranj - Sjeverno šetalište, 1850.
Impresum Izdavač: BIBRA izdavaštvo d.o.o.
rg kralja omislava 21, Zagreb el./ax: 01/4880 555 e-mail:
[email protected] www.zagrebmojgrad.hr Direktorica i glavna urednica:
Biserka Rajković Salata Grafička urednica: Nera Orlić Redaktura i lektura: Diana Kučinić Novinari: Milka Babović,
Branimir Špoljarić Suradnici: dr. sc. Snješka Knežević,
dr. sc. Darija Vranešić Bender, akademkinja Vida Demarin dr. Vladimir Dugački, prof. dr. sc. Mirna Šitum, Mirjana Drobina, Dunja Majnarić Radošević, Mladen Perušić,
Nada Premerl, Zvonko Maković, Marijan Lipovac Fotografi: Ines Novković,
Saša Novković, Željko Jovanović, Luka Marotti Marketing: Redakcija Tisak: Kerschoffset Zagreb d.o.o.
114
