Ramiz Tiro Smail Spago
EAETE[il lt A U R AIIMA li7
lt tlHtltttthA 262 dana u koncentracionim logorima "Herceg-Bosne"
treie izdanje
Mostar, 2006. god.
Ramiz Tiro i Smail Spago DRETELJ . NA VRATIMA DZEHENNEMA 262 dana u koncentracionim logorima "Herceg-Bosne"
Recenzenti: Lektor: r
Alija Kebo, Alija Bijavica Nusret Omerika
i likovno oblikovanje: Ekrem Moca Dizdar Naslovna strana
, Stampa, Za Stampariju: Tirat:
IC Stamparija Mostar
Ibro Rahimii 1000
CIP - Katalogizacija u publi-kacijjNacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 82L.3-63.4(491 .6) -94
TIRO, Ramiz
Dretelj na vratima DZehennema : 262 dana u koncetracionim logorima "Herceg-Bosne" / Ramiz Tiro, Smail Spago. - Mostar : UdruZenje logoraBa, 2005. - 244 str. : ilust.r. ; 24 rsBN 9958-9319-0-5 1.Spago, Smail COBIS.BH T4386694
PREDGOVOR DESET GODINA POSLI}E
Neko je negdje zapisao da je 9. maj 1993. godine za nas Mostarce, ostao i ostat ie, nezatvorena knjiga. Burni i dramatidni dogadaji, ratne kataklizme iz zadnjegdesetljeia dvadesetog stoljeia, ostaju svjeii i nikad zaboravijeni u srcima i duiama svih oni koji joS tada napusti5e rodni grad i rasu5e se po bijelom svijetu, sa potpunom neizvjesnoiiu u
povratak. eesto pokuiavam da rezimiram te dogadaje i uvijek mi se nameie pitanje: koji je to "glavni datum" iz tog perioda? 6. aprila 1992. se moZe smatrati zvanidnim datumom podetka rata u Bosni i
Hercegovini. Dvadeseti
juni
se moze smatrati datumom prvog oslobadanja Mostara od srpskocrnogorskog agresora. od izuzetno g znataja za Mostar je i 9. maj 1993. godine, a posebno 30. juni iste te godine zbog podetka op6eg egzodusa muslimanskog stanovni5tva. Zbog tih datuma i onog 5to je slijedilo iza njih nastalo je ovo pridanje: Da bi ditaocu bilo jasnije o demu se radi, i kako je uopie doSlo do toga da sve ovo bude zapisano, reii iu vam ukratko nekoliko podataka.
|a
Spago Smail sam
po zanimanju diplomirani inZinjer elektrotehnike.
Roden sam 1951. godine u Mostaru. Do rata sam bio zaposlen u MSC Mostar, pa u opStinskim organima uprave, i napokon kao predstavnik firme "Kondar" zagreb u Mostaru. Od kraja avgusta 1993. godine Zivim i radim u SR Njemadkoj. Tiro Ramiz o dijim doZivljajima se i govori na slijedeiim stranicama ove knjige, po zanimanju je inZinjer saobraiaja, roden 1951. godine u Mostaru. Do rata je radio u GP Hercegovini, pa kao rukovodilac Autoikole pri ADM dr. Safet Mujii u Mostaru, te kao stalni sudski vjestak za saobracaj. 1994. godine je do5ao u Njemadku, a 1997. godine se vratio u Mostar. Danas je vlasnik jedne od najuspjeSnijih Auto5kola u Mostaru i stalni sudski vjeitak za saobra(aj u HNK. u aprilu. 1994. godine je Tiro stigao u Njemadku kao izbjeglica iz logora sa jo5 svjeZim oZiljkom od ranjavanja na glavi, sa ienom i dva sina od 15 i 17 godina.
izgledali su prepadnuti, zbunjeni, mr5avi, izgladnjeli i iscrpljeni. Trebali su hitnu pomoc, prije svega u ljudskom pogiedu. I sad, deset godina poslije, desto mi se pred odi vracaju slike iz tog perioda. Ramiz je bio strahovito optereien dogadajima koji su bili iza njega, za koje sam ja pretpostavljao da ih se nikad neie otarasiti. Pridao mi je tada, da se budi Po nocu sav oznojen, da je u snu bio u sred nekog dogadaja koji je proZivio, da iza toga do jutra ne moZe vi5e ni oka sklopiti, da mu se slike iogora i patnji vracaju i po danu Bili su to tipidni simptomi, kako sam kasnije saznao jednog psihidkog oboljenja koje se ovdje u Njemaikoi zo|e PTBS (Posttraumatische Belastung Svndrom). U to vrijema bilo te dosta \lostaraca u \jemadkoj. Tiro je bio interesantan zbog svog pridanja.
Tim priianjem je on sebe oslobadao od more koja ga je ti5tila. Po5to je stalno bio u moioj blizini i sluSao ga kako priia. znao sam skoro svaki doZivljaj napamet. ]ednog dana sam mu dao u ruke olovku i teku i rekao: - Stani, koncentriii se, pokuiai napisati to sto pridas. Jedno po jedno. Kasnije cemo to zaiednicki sistematizirati i otkucati. Trajao je taj rad skoro godinu dana dok nismo sastavili sve kockice na svoje mjesto.
ni na pameti da to obtar-imo. Bilo nam je bitno da se ti na papir, da se ne zaborave. Jednom prilikom nakon 5to je sve bilo
Tada nam nije bilo
doZivljaji stave
zapisano Tiro je rekao:
- Sad je sve izi5lo iz mene. Od kako je zapisano, bolje spavam' Imao sam i ja svoju 1992. i 1993. u Mostaru i svoj egzodus krajem avgusta 1993. Medutim, to moje nije bilo tako Zestoko kao Ramizovo' Pa sam uz njegove doZivijaje dodao dosta mojih razmiSljanja iz tog perioda uklopljenih u jednu cjelinu. Zakljuiio sam da je tako najbolje. Ipak su iza niegab1la262 dana logora HVOa, a kroz njegovu pridu su protkane pride hiljada drugih' I tako je nastalo ovo kazivanje. Ovo Sto sada piSem je samo kratki predgovor onom 5to slijedi, u kome ditaocu Zelim skrenuti paZnju na to kako je doSlo do toga da se ditava prida kazuje u Prvom
licu. Kazivanjem
u prvom licu Zelimo pokloniti pridu svima onima koji ie
se
ditanjem poistovijetiti sa onima koji su sve ovo proZivjeli' U stvari, za iitavo ovo kazivanje se moZe jednostavno reii: Tiro pridao, Smajo zapisivao.
Smail Spago, Njemaika, mai 2004.
RECENZTIE Smail Spago - Ramiz Tiro: DRETEL] HA VRATIMA DZEHENNEMA Rukopis Smaila Spage i Ramiza Tire DRETELJ NA VRATIMA DZHENNEMA je knjiga koja je nastajala u sudaru sa slijepim i gluhim silama zla, sa zlodinadkim orgijama raspojasane mrtnje prema bolnjadkom narodu koji - uprkos sadizmu koljada, ubica i progoniteija - nadvisuje stravu smrti i umiranja. Radi se o potresnom, autentidnom svjedodanstvu o stradanju Boinjaka u logorima tzv. Herceg-Bosne ne u gradanskom ratu, nego u ratu protiv Bobnjaka koji su bili tragidno izigrani i beznadno sami, ali zahvaljujuii samo snazi duha, ostali su i opstali, jer je hrabrost, odludnost i nepokornost ovog naroda bila ogromna brana agresoru, i jednom i drugom. Rukopis je autobiografskog karaktera, usto vrlo ditljiv, pamtljiv i"izazovan" za ditaoca: u njemu je glavni junak Ramiz, logora5, paienik i mudenik koji je - gledajuii svakodnevne i svakonocne torture, strahote i grozote nasilja nad neduZnim ljudima, uz liptanje vlastite krvi - govorio: ne plaiim se smrti, plaSim se Zivota. Posebno upedatljivo djeluju opisi i slike o kazamatima strave i uZasa Heliodrom i Dretelj kroz koje je pro5lo na hiljade i hiljade Bo5njaka Mostara, Stoca, Dubrava, Prozora, Ljububkog i u kojima je umoreno na stotine nevinih ljudi. Logorabi Dretelja i Gabale su, u stvari, bili zatodenici dZehennema. Rukopis DRETELJ NA VRATIMA DZEHENNEMA je hronika najistinitije i najbolnije ratne drame dija odlika nije u velidanju nedijeg zlodina, ili nedijeg stradalni5tva, nego u dovjekovom trpljenju kolektivne tragedije BoSnjaka koja je ovdje, u svoj svojoj punoii i golgoti opisana na oko 240 strana, sa 68 poglavlja, nakon dijeg iSditavanja bi se moglo reii da je svaki logoraS Dretelja, Heliodroma, Gabele, LjubuSkog, Vojna i drugih strati5ta tzv. Herceg-Bosne - "jedna preZivljela knjiga zla". Rukopis Smaila Spage i Ramiza Tire, po svom obimu, tematici i ubjedljivosti u opisivanju konkretnih dogadaja i ljudi - jedan je dokumentarni film, jedan nenapisani roman. Ovdje se susreiu unesreieni, prognani, obeskuieni i obeznadeni ljudi i, s druge strane, njihovi dZelati koji nad logora5ima, sa svom oholo5iu i brutalno5iu provode nasilje - samo zato 5to su BoSnjaci, bez krivice krivi. Ovdje se, i to poimeniino pominju svi akteri krvavih dogadanja u Dretelju i na Heiiodromu: na "prozivkama" i
"raportima", u barakama, u zemunicama, u podrumima, te na vatrenim linijama gdje su logora5i, kao Zivi Stit svakodnevno upuiivani na prisilni rad. Bojovnici HVO i HV sr.r jednak teror provodiii prema svim zatodenicima, starcima, djedacima, mladiiima, ranjenicima, bolesnicima, umno poremeienim Ijudima. Na njima su se iZivljavali na najbrutainiji i najbestijalniji naiin, iineci zlodiela koja izgledaju ruZno i kad se vide, duju i napi5u. Od svakodnevnog i svakonoinog maltretiranja i premladivanja nisu biii poitedeni ni dojuderaSnji pripadnici HVo i hrvatske policije, da se i ne pominje kakav su sadizam ispoljavali prema zarobljenim pripadnicima Armije BiH. Glavni junak ovog rukopisa ispisuje svoje ispovijedi, svoju sudbinu i gordinu, svoj muk i krik - ali u njegovom ponaSanju, rezonovanju i ophodenju sa svojim kolegama, stradainicima ima i nekog samosvojnog prkosa tragediji i udesu jednog naroda kojem je prijetila opasnost bioloikog istrebljenja s ovih prostora. I pored sve zloie i vart'arstva koiima je bio izloZen Ramiz i njegovi drugovi, u tom prkosu glavnog junaka ovog rukopisa, ipak, pulsira nada i rjera, ljubav i patriotizam Sto su ispisali ovu potresnu hroniku, or-u epopeju Zrrlienia, trpljenja i borenja. Autori nam daruju znaiaino dieio iz koieg si'aki iitalac moZe da i5dita poruku da literatura, posebno memoarska literatura ne trpi podr-ale i konstrukcije, a Spago i Tiro, od prve do zadnie strane ostaju.,'ierni takvom konceptu, naglaSavajuii da nam istorija i buduinost neie oprostiti Sto smo toliko oiahko prokockali sr.e siobodarske i civilizacijske tekovine, stvorene krvlju i ogromnim irtr-ama. Pri tome, oni se usuduju da iskaZu nadu da ce, poslije dZehennema kroz koji su pro5li doci neko drugo, ljep5e vrijeme: ako mi to i ne dodekamo, dodekace djeca i unuci, neka buduia, moZda sreina pokoljenja koja ie, opet, siagati kamendic po kamendic, vezivati nit po nit ove, doskora srecne i u svijetu glasovite, a danas, desetak godina nakon potpisivanje mira raskomadane, osramoiene i unakaZene Bosne i Hercegovine,
Rukopis DRETELJ NA VRATIMA DZEHENNEMA, ujedno je poruka i opomena da bo5njadki narod nikada neie pokleknuti u borbi protiv mraka i ropstva - uvjereni da svako zlo, ma sa koje strane dolazilo donosi bijedu i sunovrat, bezvlaSie i beznade u kome su svi gubitnici i nesretnici. Ova hronika svjedodi da se istina ne moZe ubiti, ne moZe opljadkati, ne moZe protjerati, utamniditi i spaliti... istina mora progovoriti iz tamnica i grobnica, iz knjiga i svjedodenja kakvo je i ovo koje toplo preporuiujem za Stampanje, ditanje i pamienje,
Znaiajan prilog rukopisu dao je i likovni umjetnik Ekrem Dizdar - Moca dije ilustracije dopunjuju i obogaiuju ovu hroniku koju bi trebalo 5to prije ukoriditi.
Mostar,
11.
juia 2005.
Alija Kebo, knjiZevnik iz Mostara
Ramiz Tiro - Smail Spago DRETELJ NA VRATIMA DZEHENNEMA 262 dana u koncentracionim logorima Herceg-Bosne
Prihvatajuci se recenzije autora Rmiza Tire i Smaila Spage DRETELJ NA VRATIMA DZEHENNEMA, bio sam svjestan da 6u biti emotivno skrhan uZasima koji su se deiavali u tim logorima osnovanim od strane paratvorevine Herceg-Bosne, a na osnovu ranijih saznanja o te5koj sudbini zatodenih. Odmah, ditajuii prve stranice, nametala mi se paralela s faSistidkim logorima i logorima njihovih kvislinga. Masovna ubistva i mudenja premaSili su sve do tada videno i zapisano. Jedna suluda ideja nacionalista MiloSeviia i njegovih pristalica u BiH KaradLi& o "razdvajanju naroda", a kasnije prihvaiena i od Tudmanovih pristalica o tzv.distim teritorijama, Zivotnom prostoru (Lebnsraumu), naSla je odjeka u progonu drugih i drugadijih, jer se ta ideja mogla ostvariti samo tako - silom. U uvodnom dijelu rukopisa autori su iznijeli cilj svojih kazivanja - istinu o Iogorima, da se ne zaboravi, da svi koji su vrSili zlodine budu izvedeni pred lice pravde. Zelio bih posebno izdvojiti kao karakteristiku njihovog kazivanja i onih najstra5nijih dogadaja jednim tonom bezizraLene mrLnje,bez hiperboliziranja i bilo kakvih osvetnidkih kvalifikacija. Naprotiv, Tiro ie citirati iz kur'ana suru IV-32 kao humanistidku poruku: 'Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemljinered ne dini - kao da je sve ljude poubijao, a ako bude uzrok da se netiji Zivot saduva - kao da je svim ljudima Zivot saduvao." Inade, opisana de5avanja sama po sebi dovoljno govore o monstruoznosti Zivota u logorima i bojovnicima kao glavnim akterima zlodina pomuienog uma. Svoje doZivljaje Ramiz Tiro kazuje u 65 poglavlja, izuzimajuii uvodne dijelove. Svako poglavlje nosi u sebi jeziva de5avanja: ubistva, silovanja, mudenja gladu, Zedu, nedopuStanje fizioloikih potreba van smjedtajnog prostora, torture (degenek), cerekanja, mukotrpan rad (raclu), boravak na linljirazdvajanja, iZivljavanje pojedinih strai,ara i zapovjednika nad logora5ima; poniZavanja, pjesme "red va5ih, red naSih, pa rafal iznad glava",lerazne prevare - npr. pojavi se tuvar s praznom kesom nudeii logoralima da je napune novcem, kojim ie kupiti cigarete, pa poslije ni novca ni cigareta. Umjesto toga slijedio bi rafal. Nezaobilazan je prikaz pljadkaSkog pohoda Vinka Martinoviia Stele, njegovog osvetnidkog ubistva Nedima HarmandZiia, bivSeg policijskog inspektora. Medunarodni sud je u Hagu Stelu osudio na 18 godin a zatvora, a Tutu na 20 godina, o kome je, takode, Tiro, dao svoje videnje u svom kazivanju. (Materijal Raspravnog vijeia, Den Hag, 31.oZujak 2003.g. prema kome su citirane kazne.) eitalac ie naiii i na prikaze najprimitivnijeg ponaianja i poniZenja logora5a. Takvi su opisi femini ziranogRamiza (Ramize) kome su naredili s jednim logoraiem, umno poremeienim, da se skinu goli i glume spolni odnos. Ili bi, pak, naredili da se
,,glume',, logoraii medusobno tuku. Ako bi bojovnici primijetili da onda bi oni stupili na scenu. Najteze se, ipak, bilo boriti sa iedu, s gladu, s"neizvjesnosiu o polozaju porodice. Perfidnom igrom organizatori rogorJ su prikrivali od medunarodne zaiednice da su u njima civili. Zato sunapravili spiskove da su, toboi, bili zarobljeni borci ARBiH. Medutim, Tiro nije sakrio i neke usluge koje su mu prui,aripojedinci
Hrvati koji rizikovali zbog toga. prizoris I,r.Jm, zapovjednikom H\4 s jedne strane, i s druge, s kompleksalom Jozom, jasno pokazuju dimenzije ovog prljavog rata. u ririnom kazivanju nema kolektivne krivnje Hrvata" za ,rlegorru sudbinu logorasa. S dozom razumije'anja i zahvalnoiiu cijeni njihovu uslugu kao komiija jer zna da su i oni bili pod presijom da ne smiju pomagati Muslimanim a. zato je otpor Jasenidana bojo'nicima koji nisu dali svoje komsije da ih protjeraju, divan primjer ljudske solidarnosti. prikazivanje objektivno svifi tih aogaaaja daju peiat vrijednosti ovog rukopisa. Predlazem da o'aj rukopis ugleda snetro dana zbog svega iznesenog dokumentarnog i nepristrasnog prikazi'anja iogadaja i, poseb"no, poruke koju nosi: DA sE NE ZABORAVI - DA sE NE poNovlr Ulme tuduinosti, u ime huma nizma, u ime prava svakog na srrcju slobodu iivlienia dostojnu iorjeka. A i prava da buduiim generacijama na ovim prostorima omogucimo bolii zir.ot nego ito smo ga mi imali u ovom nedefinisanom razdoblju. Memento mori! su dosta
Alija Bijavica, prof.
SADRZAJ
BOLNICA.. PODRUM FAKULTETA.................. LluBUsACr MUSLTMANT U
MARTrNovrc vrNKo ''ICINA'PRVA
-
...................". 106 ...................... r08
LOGORU.................
.................1i4 ........................120 ..........128
Srpr,e
OFANZIVNA
prNrerco erScpxlp Ropoee, KoLoNrlE r JASENrcE
SUDBTNE MLADEN rrrSrc - "srARr".... LIUDSKE
...................... 1,32 .... 13s ......... 140
........ 143 DOLAZAK SONJE U LOGOR PO NACIONALNOSTI MOSTARAC.................. .................... r47 ............ 1s0 MTHALJ MARrO - LOGOR VOINO....... DoLAzAK tpSrrs BoLESNIKA IZ BoLNrcE - KULiINo
RANJA\ANIE................. H\rO PrSN4A........ FAMILIJI
................... r57
BEVANDA - SIS -
.....................161
OTPUSNA HABERI O
..................... 166 ........................ 171
DOLAZAK HUI/IANiTAR\ E ORGA\IZACItE U LOGOR.. ................. 179 ......181 HAJRTNA LJUB,{VNA PISN,IA i H,{\rr\O BJEKSTVO. ........ 186 sTARr MOST......... .... te1 EMrR sroeeNtx - BJEKSTVo sA HU\r-{. .................... le6 BOG JE STVORTO LiUDE DA SE RAZLIKUIL .... 2oi lozo v 206 DOBAR }{ABER RAZMJENA r puSrexJn r-ocoReSe ........207 civILA 19 - 24. DECEMBRA 1993............. psrure
"TrGRovA' KRrzA
"KLIS"
PROFESOROVA
HRABROST
.,,...,..227
zuLFrNA ZprIl' zA osvEToM................. ............................229 pIlANi BolovNIK, MEDU rocoReStMA u zATVoRU ....................232
LEPI............
.....................23s
.......,....,..240 RAMAZAN U ZATVORU RAZMiENA r,ocoReSe - roxeexo sloBoDA.,...............................246 ......248 nilee NA KRAJU - osvJEScENIE..... ..
EPTLOG
DESET GODTNA
l0
....
POSLIIE.....
.....249 ..........249
262 dana u koncentracionim logorima
tzv, " Herceg - Bosne "
NA VRATIMA DZEHENNEMA
UVOD Koncentracioni logori su postojali i ranije, za vrljeme Drugog svjetskog rata, izudavani su i analizirani, sa svim strahotama koje su donijeli i sa jasnim porukama da se vi5e nikada ne ponove. Ipak, to nije bilo dovoljno jasno nekim politidarima i vojskovodama, pa su na podetku 21. vijeka po BIH napravili iste takve logore sa jo5 okrutnijim uslovima i zvjerstvima prema boSnjadkom narodu. Tzv. Herceg - Bosna je u svom planu podjele teritorije BIH, izvrSila organizovanje logora za nehrvatsko, tj. preteZno bo5njadko stanovni5tvo i to u mjestima: Mostar, eapljina, Gabela, Ljubuiki, Grude, Li5tica, Duvno, Livno, Dretelj kod eapljine, Vojno kod Mostara, a postojalo je jo5 manjih logora po privatnim kuiama za privatne namjene. Plansko hapSenje i odvodenje BoSnjaka iz stanova (znaticivila) na teritoriji koju je kontrolisalo HVo, zapodelo je u rano proljede 1993, da bi eskaliralo u Mostaru 9.maja ujutro u tri sata, nekoliko sati prije napada snaga HVO na oruZane snage Armije BIH i dijela Mostara koji je bio pod njenom kontrolom. U Mostaru su hap5eni mu5karci starosti od 16 - 80 godina i odvodeni prvo na fudbalski stadion "veleza", a poslije u koncentracioni logor "Heliodrom" koji
je napravljen na prostoru Heliodromske baze bivse |NA i vojne vazduhoplovne gimnazije u Rododu juZno od Mostara. HapSenje u Mostaru je vrieno po kvartovima, podelo je od naselja Panjevina koja je bila prva na udaru, pazatim naselja Baiinovac, Bijeli brijeg, preko Rondoa, pa sve do Centra II itd. Napad na jedinice Armije BIH je zapoteorzoru 9. maja u 4.50 sati. Rukovodstvo tzv. "Herceg - Bosne" i HVo htjeli su uniStiti Armiju BIH na podrudju Mostara i Hercegovine jer im je dobro smetala u ostvarivanju njihovih ciljeva. Njihov cilj je bio Hrvatska zajednica Heceg-Bosna potpuno etnidki dista, koja bi se u perspektivi prikljutila matici Hrvatskoj. Dok su mu5karci odvodeni put stadiona i dalje u logore, dotle su se duge nepregledne kolone civila, preteZno tena i djece, istjeranih iz kreveta u ranu zoru, oskudno obudenih ibez igdje itega u rukama kretale prema liniji razdvajanja dvije vojske na Bulevaru i protjerivane preko te linije na drugu stranu. Pri tom je dosta civila BoSnjaka ranjeno i pobijeno. l3
Ovakav nadin hapSenja civila nije mogao ostati nezapaZen od strane Spanjolskih promatrada UNPROFOR-a. Jedan dio ove akcije je snimljen i poslat u obliku TV slike u svijet.
Radio BIH, ratni studio Mostar, iako ometan, iavljao se sa istinitim informacijama, o zbivanju u gradu. Ovaj radio javlja da postojbe HVO napadaju Komandu armije BIH i kompletan dio grada pod kontrolom Armije BIH' U isto vrijeme gradanstvu se stalno obraia radio postaja Mostar sa "istinom" koju Zeli plasirati HVO i politiiko rukovodstvo "Herceg -Bosne". Oni govore da je Armija BIH napala kasarnu "Tihomir Mi5ii" na lijevoj obali Neretve, koja je joi od oslobodenja os srpskog agresora bila u rukama HVO-e.
Takvim dezinformacijama su se smijali i vojnici HVO-e koji su u Vrijeme podetka napada HVO na Armiju BIH bili u toj kasarni na sluZbi. Niti ih je u to vrijeme napadao, niti se oko te kasarne bilo Sta de5avalo. Aii "istina" je moraia biti onakva kakvu su htjeli politidari "Herceg - Bosne". Razlogza napad morao je biti opravdan. Napadom na Armiju BIH, planskim odvodenjem muSkaraca BoSnjaka u logore, protjerivanje kompietnih boiniaikih familija na podrudju koja su bila pod kontrolom Armije BIH, HVO je zapoteo etnidko iistenje velikih razm)era. Stanovi koji su ostajali prazni, odmah nakon protierivania stanara su temeljrto opljadkani, azatimstavljeni vlastima tzv. "Herceg - Bosne" na raspolaganje' Prilikom piotjerivanja na iiniji razdvajanja dosta civila je poginuio. Leievi su leZali i po nekoliko dana na ulici dok ih zarobljenici - logora5i, Boinjaci ne bi izvukli. O svemu ovome postoje dokumenti i Zivi svjedoci ovih krvavih dogadaia' onl t
Na zahtjev svjetske javnosti i UNPROFOR-a izvr5eno ie puitanje zatvorenih Boinjaka iz logora "Heliodrom" dok su neki drugi logori i dalje ostali ne otkriveni, kao npr. u Ljubuskom, Grudama, eapljini itd. ovo puStanie civila iz logora je izvr5eno 12 - 15 dana nakon hap5enja. Novo masovno hapSenje BoSnjak zapoielo je 30. juna 1993. godine, nakon "Tihomir 5to je Armija BiH osvojila Bijelo polje, Blagaj i Sjeverni 1ogor, tj. kasarnu tvtiiie", kako je HVO zvao kasarnu "Sjeverni logor". Ali ovog puta to je vrieno bez mogu6nosti saznanja javnosti. Tom prilikom nije bilo kolona civiia po gradu koje
vode vojnici. Sve se odvijalo planski, neopaieno od strane posmatrata. A oni su jedini mogli svjetskoj javnosti kazati pravu istinu. Ovog je puta sabiranje uhapSenih Bosnjaka vrSeno samo za jednu ili dvije zgradebei p".tike, i uz izgovor da se isti privode radi informativnog razgovora i da ,f,br"obiti vraceni ku6ama. zbogtogani medu uhapSenim nije bilo panike prilikom hapSenja.
t4
Kad bi se na jednom mjestu sakupilo dovoljno BoSnjaka, dolazio bi autobus HVO-e i odvodio ih. Za strane posmatrade je to izgiedaio kao da ljudi organizovano negdje odlaze, bez ikakve naznake hap5enja, a pogotovo ne nekakvog etnidkog di5ienja. A nije bilo ni nikakvog otpora. Na moju zgradtje doiao red 01. 07. 1993 godine oko 12 sati. Policajci HVO su do5li na vrata moga stana i samo me pitali kako mi je ime. eim su "skontali" da je ime nruslimansko, rekli su mi da sidem pred zgradu .Iz mogulaza tada su izveli sve muikarce iznad 18 godina starosti. U logore je u tih nekoliko dana odvedeno preko deset hiljada BoSnjaka starosti od 16 - 80 godina sa svih podrudja koja su bila pod kontrolom HVo, Autobus nas je vodio prema "Heliodromu" ali ga je patrola policije uputila prema Dretelju, polto je logor "Heliodrom" vei bio pun ko Sipak i u njemu vi5e nije bilo mjesta. Tako sam dosao u priliku da upoznam sve strahote logora "Dretelj" u kome je sa mnom boravilo oko 3.500 logora5a Bo5njaka. Nakon 19 dana mudenja u koncentracionom logoru "Dretelj" prebaden sam sa joi 150 logora5a u jednom kamionu pod ceradom u koncentracioni logor "Heliodrom". Prvo smo bili smjeiteni u sportsku dvoranu sa jo5 700 logoraia. Nakon 2l dan prebaien sam u utionicu Skole u kojoj je po udionicama i hodnicima bilo oko 1000 logora5a. Iz logora smo uskoro podeli odlaziti na prisilni rad na prve borbene linije u gradu. Radeii jednom prilikom na liniji u Santidevoj ulici, ranjen sam od gelera granate u glavu i jedva ostao Ziv. To je bilo 14. 08. 1993. godine. Tada su ranjenajo5 dva logoraSa koji su sa mnom radili. Nakon 5to su mi "obradiii" ranjenu glavu na "Kirurgiji" u Mostaru (stavili su mi tri kopde), prebaden sam u podrum zgrade Masinskog fakulteta na "oporavak", sa jo5 detiri ranjenika. Tu smo proveli dva dana u smradu i prljav5tini u uslovima koji su normalnom dovjeku nezamislivi i u kojima je nemoguie opstati. A u tim prostorijama su boravili Iogora5i koji su odatle odlazili na
prisilni rad i uveder
se tu
vraiali na spavanje.
Na radu na prvim linijama, za potrebe HVo, ranjeno je oko 800 logoraba, a poginulo oko 150. Ova evidencija je djelimidno vodena od strane pojedinih logora6a u logoru, i to samo za one logorase zakoje se sigurno znalo da su poginuli. A koliko je jo5 logora5a "pojeo" mrak te5ko da ie se ikad saznati. Nakon I27 dana provedenih u Skolskom zatvoru prebaden sam u Centralni zatvor u logoru, gdje je bilo smjeSteno ukupno 912 logora5a. To se desilo nakon otpuStanja velikog broja logoraia iz logora u decembru mjesecu 1993. godine. Broj "972" je namiren po potrebi HVo, jer im je toliko "vojnika" trebalo za razmjenu za njihove zarobljene vojnike, koje je zarobila Armija BiH. Svim logora5ima u Centralnom zatvoru je data etiketa pripadnika armije BiH. Zvaniine medunarodne organizacije i institucije su dobile spisak nas zatvorenika, kao pripadnika armije BiH. To je znadilo da smo zarobljeni u borbi, na frontu sa puikom u ruci, u borbi protiv postojbi HVo i "Herceg - Bosne". ove organizacije su vremenom uvidjele tu prevaru, ali se nisu upuitale u daljnje istraZivanje, jer kako su rekli, za to nisu bili ovlaSteni. 15
U Centralnom zatvoru je bilo i nervno bolesnih ljudi, maloljetnih i starijih osoba, tako da se i na prvi pogled moglo primjetiti da se radi o politidkim igrama. PuSten sam iz logora 19. 03. 1994. godine sa jos oko 500 logorasa. U logorima
- Bosne" proveo sam ukupno 262 dana. u tih 262 dana tri puta sam doZivljavao te5ke psihidkekrize i jedva se izvladio iz njih. vremenom smo dolazili do spoznaje da smo uhvaieni, uhapieni, izolovani jedino 5to smo Muslimani. Razumni ijudi su nam pomogli voljom i vjerom da preZivimo sve ove krize i da psihidki zdravi napustimo logore. Nazalost, mnogima je trebao logor, pa da tek onda shvate koje su nacije i koje su vjere. Najveiukrizu u toku tamnovanja imao sam po dolasku iz Dretelja na Heliodrom. Zbog iscrpljenosti sam morao dobijati infuziju, kao i ostalih 100 logoraSa koji su sa mnom do5li iz Dretelja. Drugu krizu sam proZivio nakon ranjavanja, kad sam doZivio maltretiranja "Herceg
najnii.e vrste, kad sam vidio da ie za vonike HVo ljudski iivot Musiimana beznatajan. Trecu i najvecu psihitku krizu sam imao nakon saznanja da mi je supruga doZivjela nervni slom i da je smje5tena na "nervnom' odjelu mostarske bolnice. To se desilo kada su vojnici HVo doili da izbace iz stana moju familiju, suprugu i dva sina. Sinovi su se tom prilikom negdje sakrili. lbjnici su zaprijetili da ie ih baciti sa balkona dim ih uhvate. Ovo mi je isprdao jedan logorai koji je radio u gradu u blizini moje zgrade.
Nije mi znao reci gdje se djeca nalaze. Kad sam saznao ove uZasne informacije pao sam u nesvijest. Doktor mi je davao neke posebne injekcije da dodem sebi. Za planiranje i ostvarivanje etnidkog diSienja i stavljanja ljudi - civila u logore potrebno je dosta vremena, a posebno kod vojnika i "obidnih" ljudi posijati mrznju
razdora
i
nemoguinosti zajedniikog iivljenja sa ijudima druge nacionalnosti.
osobe koje su to planirale i izvele jo5 se kriju od javnosti i pod maskom se iepure po prostorima koje jo5 nazivaju "Herceg - Bosna". Raiunali su da ie te akcije izvesti bez saznanja svjetske javnosti, plasirajuii raznorazne dezinformacije, u cilju prikrivanja istine. Ali ostali su Zivi svjedoci da svijetu i javnosti kaZu istinu, da se krivci prozovu imenom i prezimenom i da se javno obznane i kazne. Zivim samo za jedan dan, kad ie se na optuZnidkoj klupi naii ratni zlodinci optuZeni za sva zlodjela koje udini5e muslimanskom narodu. Sama pomisao da smo mi logoraSi preZivjeli sve te strahote, izazva(e kod tih zlikovaca vjeiitu bojaznost, pa makar ih ta kazna stigla i sa zakainjenjem. Na nama prezivjelim ostaje da pridamo svojim pokoljenjima istinu o svim strahotama. Da se nikad ne zaboravi. MoZda ja lidno nedu dodekati da se svi zlikovci kazne, ali ie to ostati u amanet narednim pokoljenjima BoSnjaka, da znaju imenom i prezimenom sve neprijatelje svoga naroda. Radi ovog nastojim da se u narednim izlaganjima prisjetim svih pojedinosti koje su me pratile za vrijeme boravka u logorima. Zbogtogaje ovo samo moje videnje. 16
Videnje odima jednog logora5a. Neko drugi 6e iste dogadaje vidjeti u drugom obliku, drugom svjetlu. Cilj mi je, iskljudivo, da istinito pokaZem dogadaje kojima sam bio neposredni 51'jedok. A svjedoka.
o svim strahotama koje smo preZivljavali postoje sigurno jo5 hiljade
Zatobth volio da
se
i hiljade drugih svjedodenja nadu zapisana na papiru, dok
ne budu zaboravljena.
Na podetku izlaganja daiemo samo kratke napomene razvoja dogadaja od oslobodenja Mostara od detnika do napada postojbi HVO na Armiju BiH, kao i djelimiino lidno videnje uzroka napada i provedenog etnidkog di5cenja. Sretan sam 5to mi je nakon svih zlostavljanja i maltretiranja po logorima, joS ostao zdrav um i razum. U svetoj knjizi Kur'an sura V -32 stoji jasna poruka: 'Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne tini - kao da je sve ljude poubijao, a ako bude uzrok da se nediji Zivot saduva - kao da je svim ljudima Zivot saduvao". Zbog toga se mi prelivjeli logoraii, kao Zivi svjedoci svega 5to smo vidjeli i doZivjeli, moramo boriti do kraja, da se svaki ratni zlikovac prepozna i imenuje. A svakoga za njegova nedjela deka kazna koju ne moi,e izbje6.
t7
IZMEEU RATOVA Rat u Bosni i Hercegor.int, zapotet srpsko - crnogorskom agresijom na mladu tek priznatu nezarrisnu drZar.u BIH, u prvoj godini trajanja u Mostaru moZe se podijeliti na dva sasvim razlidita dijela, a sa istim ciljem. Prvi dio je poieo "tihom okupacijom" od strane biv5e ]NA koja je izvrlena joi u septembru i991. godine, a otvoreni tetniiki napadi na grad su podeli nakon eksplozije "bombe - cisterne" 03. 04. 1992. godine, kod Sjevernog logora u Mostaru, i trajali su do polovine juna 1992. godine. eetnici su "okupacijom" zauzeli kompletnu lijevu stranu grada, giedano nizvodno niz Neretvu, brda Hum i Orlovac na desnoj strani Neretve i kompletnu juZnu industrisku zonu. Cilj im je bio da grad i stanovni3tr.o u niemu potpuno uniSte, i da granicu Srbije postave na lijevoj obaii Neretve' Drugi dio rata u Mostaru je podeo 09. 05. 1993. godine napadom postojbi HVO na Armiju BiH, sa ciljem da uniSte i Armiju i sve muslimansko u Mostaru i da granicu "Herceg - Bosne" postave na desnoj obali Neretve. Dva razliiila neprijatelja, a cilj isti. Uni5titi Musiimane - BoSnjake.
i
eetnici su grad zasipali granatama dan i noi. Neko je tada rekao da je u ta dva mjeseca rata na Mostar paio vise granata nego na Vukovar. Za svjetsku javnost bija5e samo interesantno kad detnici bijahu protjerani iz doline Neretve. Mostar je osloboden, ali ne osta slobodan. Granate su prelijetale dvrste linije branioca i ubijale civile u gradu. Odbranu grada obavi Mostarski bataljon uz podriku vojske HVO. Borci "Bataljona" bijahu preteZno Bodnjaci. Dobar dio Boinjaka iz grada i Sire okolice bijaSe organizovan u odbrani zajedno sa Hrvatima, kroz iedinice HVO. To je tad bilo tako i niko nije pravio ni pitanje ni problem od toga. VaZno je bilo samo protjerati detnike. Oslobodenjem, stvara se paralelno i politidka i vojna vlast. HVO i tzv. "Herceg - Bosna" se proteZiraju na svakom koraku. U Mostaru se uspostavlja vlast HVO, a da narod niko niSta nije pitao. TadaSnje rukovodstvo SDA ugovorom predade ]HDZ - u i odbranu i vlast u gradu. A narodu ie biti onako kako je potpisano.
18
I bo5njadki narod uskoro sazna 5ta je to i civilna i vojna vlast HVO. Ni koraka nije moglo napraviti, a da se ne pita HVo. HVo je bio sve. ustvari, sve se desllo iako brzo da narod nije mogao sebi da dode od duda. A 5ta bi god pokuSao isprijeiio bi se HVo. PokuSalo se tad, po oslobodenju od ietnika zazajednitkom vladom u gradu, ali tu i takvu vladu s BoSnjacima nisu htjeli. Cilj ove vlasti bila je Hrvatska zajednica "Herceg - Bosna". I vlada HVo uskoro ostaje bez BoSnjaka. BoSnjaci su paznju usmjerili ka razvljanju organa Republike Bosne i Hercegovine iArmije BiH kao i obnovi dijela grada na lijevoj obali, te Donje Mahale i Cernice na desnoj strani. A taj dio Mostara ie bio najvi5e stradao u ratu sa detnicima. Mostovi u gradu su bili srubeni. svi osim Starog mosta. on ostade u zadnjem trenutku, dudom spa5en. Poslovni centar Mostara od Robne kuie HIT nizKorzo,te cernicom, pa preko Musale, Fejiievom i Titovom bija5e potpuno izgorio. Sve unidteno. Sve sto je bilo vaLno u Mostaru, bilo je upravo tu. A i SOKO i Aluminijski i SIPAD i Predionica su bili dva mjeseca u rukama detnika i sve Sto je vrijedilo u njima bilo je opljadkano. Narod je polagano kad bi to granatiranje dozvoljavalo popravljao sruiene i zapaljene ku6e, a na spavanju se zbijao po stanovima, kod rodbine na desnoj strani grada koja bijaie puno manje sruiena. A dosta i.ena i djece bijahu izbjeglice na moru, od Ploda do Rijeke. sa oslobodenjem od detnika, Mostar preplavi rijeka izbjeglica Boinjaka, >e
protjeranih iz Gacka, Nevesinja i PodveleZja. vojska i Armija i HVo, u to vrijeme je odlidno odradivala svoj dio posla na stabiinim linijama od Rododa preko Bijelog Polja, PodveleZja, vranjeviia i dalje prema Stocu. U gradu pode obnova Livota i rada. Podeie raditi trgovine i kafiii. Hrvatski dinar dode u opticaj. Ustanove ipreduzecapoteSe raditi. Ali na posao su mogli doii samo Ijudi po pozivu. Ostali moraju na dekanje. Politika je obradivala svoj dio posla. Na rukovodeia mjesta poie5e se postavljati samo probrani Hrvati ili poneki "provjereni" BoSnjak. Na "obidna" radna smjesta referenata podeSe pristizati "strudnjaci" iz Zapadne Hercegovine. Narod pode bivati sve viSe i viSe nezadovoljan obidnim stfarima. eetnidke granate sa PodveleZja padale su svakodnevno i nisu dozvoljavale da se
puno misii.
Trebalo je satuvati glavu na ramenima. A uz detonaciju granata, u gradu su se de5avale vrlo dudne stvari. Ljudi subili okrenuti duvanju linija prema tetnicima, jer je potencijalna opasnost stalno postojala. A povratkom kuiama ljudi su uvidali da se de5avaju stvari za koje se niti bore niti su im bile ideja vodilja.
Jedinstvena, nedjeljiva, nezavisna Bosna i Hercegovina u medunarodno priznatim granicama nije bila po mjeri delnika "Herceg - Bosne". oni su imali ideju
l9
Hrvatske zajednice"Herceg - Bosne", koja bi se kasnije prikljudila Hrvatskoj. Ta ideja je bila debelo provodena, gdje se god stigio. Poku5alo se, u novembru, sa joi jednom zajednidkom akcijom na protjerivanju detnika sa brda. Slijedile su odmazde: detnidke granate po gradu i jo5 viSe poginulih civila. Lagano sa radom kreiu SOKO i Aluminijski. Po nekoliko autobusa bi ujutro odvozilo radnike na poso. To je bio podetak' Bar da krene.
isto vrijeme se obnavlja kulturni zivot u gradu. "Preporod" poie sa popodnevnim priredbama sa sevdalinkama i recitacijama. Sat vremena za du5u i
u
sjeianje. Sala kina "Partizan" bila bi dupke puna kad bi se odrZavao neki program. Ljudska
du5a bijaSe Zeljna slobode i gladna kulture. Ramazan 1993. godine je bio u Mostaru kakav odavno nije. U Dadkom domu, velika sala je bila uredena kao dZamija. U vrijeme teravije bi bila dupke puna. Uveder bi zasvijetlili kandilji sa visokog stuba,
koji je zamjenjivao munaru. A dosta munara u gradu bijaSe sru5eno u "detnidkom" ratu. Kroz Mahalu i Cernicu se vijorilo na stotine zastava sa ljiljanima. Izgradtse i pusti za kori5tenje pjeiadki most na Kamenici. Ti mjeseci bijahu neito najijepSe sto se moglo doZivjeti u ratu, u Mostaru. Vrijeme procvata i kulture i vjere. Nadali smo se nedem joS boljem. A to bolje nikako nije dolazilo. Podeie stizati vijesti o napadima HVO na Armiju BiH, u srednjoj Bosni i o krvavim sukobima. Priialo se o Prozoru, pa o Gornjem Vakufu, pa Vitezu i Ahmidima. O krvi i masakrima. Pridalo se, a radunali smo i nadali se, da neie puknuti u Mostaru. Nadali se, a strepili. |er ako pukne, biie gore nego igdje, i gore nego ikad. Godinama i decenijama se neie smiriti. A situacija je bila sve beznadeznija. Nad glavom pitanje. Sta ako pukne? Kud? Organizovano nema ni5ta. Nema instrukcija. Osjecamo se prepuSteni sami sebi i kako se ko snade. A grad izmje5an u potpunosti. I jo5 prepun vojske. Dvije vojske i dvije komande. A te dvije vojske vei ratuju u Bosni jedna protiv druge. Pode5e momci, Hrvati, stizati u sanducima iz Srednje Bosne. Sve vi5e i viSe u gradu se pode nazirati linija r azdv alanja, koj a ide starom "Strekom".
Lijeva strana iza te linije gledano nizvodno Neretvom pode bivati vremenom sve homogenija.
Santideva, Cernica, Donja Mahala. Linija ide Bulevarom'
Dosta Hrvata vremenom pode preseljavati na desnu stranu grada' I to nam buaie neki znak dozivieli od srba proSle godine. A opet smo se nadali: neie valjda. pode gradnja mosta izmedu Bristola i Neretve. Zeliezna ruZna konstrukcija. A narod odu5evljen. Ako se gradi neie se pucati. Mislili smo? Prati se gradnja i napredovanje svakog milimetra mosta. Ali taj most puno ne interesuje hrvatski narod u Mostaru.
'Armija gradi nekakav most na Musali" duo sam jednom od jednog Hrvata, koga sam dotle smatrao umjerenim. 20
A nije ga gradila Armija, nego Evropa. I kad bijeSe zavrSen visoko na njemu se zavijori plava zastava Ujedinjeni nacija. Bo5njacima bijeSe sve tei.e i tei.e dobiti "papir" za odlazaku Hrvatsku, u posjetu famiiiji. Dosta Zena i djece bijahu tamo, a otevi i muZevi su u Mostaru drZali liniju prema ietnicima. U gradu se pojavljuju pojedinadne darke. u podetku obostrano 19.04.1993. godine buknulo je. HVo zapuca na Armiju Hotela "Mostar". Armija na desnoj strani grada je smetala HVO-u. Posebno zgradi u Komanda IV korpusa Armije BiH u zgradi "Vranice". Sa Gimnazije se oglasi snajper i u Cernici poginu troje ljudi ni krivih ni duZnih. U gradu je UNPFOFOR. Svijetska javnost sazna brzo za ove dogadaje i situacija
primiri
za dva dana.
Uspostavi se zajednidka kontrola linijom od Doma penzionera do Semovca. Civili su jo5 mogli nesmetano prelaziti preko ove linije. Bija5e, podetak maja. Najljep5e vrijeme u Mostaru. Setali smo olistalim gradom u majicama kratkih rukava. Na Rondou i na Lenjinovom SetaliStu bilo je malo Setada. Ispred kuie Ede Bajrama sjedili su Jukini vojnici. Gledali su nas kao u dudu kako Setamo. Gimnazija bije5e mirna. Prodosmo Krpiievom. Pravcem kud su letjeli meci snajpera samo prije dva dana. Poginu Bekir. zaPruimaj podosmo na izlet u Donju Mahalu. Sjeiali smo se prijasnjih majeva. More, Neum, Dubrovnik, Split. A sad Mahala. I to pje5ke. Kao u stara dobra vremena Kod rodbine na pitu krompiradu i kahvu, a bije5e i po jedna travarica. Ponadasmo se da je ono Sto je puklo proilo i da neie viSe. Ne bi zadugo.
eovjeku se mudilo u stomaku kad bi vidio crnu uniformu na Aveniji ili Radiievoj. Te uniforme su bile izazivatke. Po facama smo vidjeli da ih nose momci koji nisu iz Mostara, a naglasak im je bio ili zapadno-hercegovadki ili dalmatinski ili hrvatski. Sepurili su se gradom i ispred komande Armije. Vojske u gradu su bile dobro izmjeSane. Sve jedno preko drugog. A po stanovima joS stotine pripadnika Armije sa svojim familijama. Grad sa dvije vojske, dvije komande, i sa dva suprotna cilja ne moZe opstati. I pude 9. maja u 4.50 ujutro. Granate poletjeie sa desne strane na lijevu. Granate poletjeSe prema Komandi korpusa u "Vranici". HVO zapode "konadni" obradun sa Armijom u Mostaru. I borba za etnidki distu desnu obalu Nerteve, za etniiki distu "F{erceg - Bosnu".
2I
GENOCID I EXODUS Prve granate jo5 nisu ni pale na zemlju 9. maja ujutro, a nepregledne kolone civila Bo5njaka, preteZno Lenai djece, i pokojeg mu5karca, slijevala se ulicom Matije Gupca ka Semovcu i ispod mosta na Gradskoj magistrali pristizale u Mahalu. Pod okriljem noii su bojovnici HVO i HV upadali u stambene zgrade po Dikovini i Panjevini, po Baiinovcu, Zahumu i Pothumu i izvodili Zene i djecu u spavadicama i gonili daije ka Mahali. Bez igdje idega. Mu5karci su odvajani i odvodeni u drugom pravcu. Istovremeno je ista akcija zapoteta i po Aveniji, Centru II, Rondou. Hiljade muSkaraca BoSnjaka od 18 do 80 godina su vodeni do igraliSta "VeieZa", i po uzoru na faSistidke diktature Pinodea i slidnih, sportska igrali5ta postadoSe tamnice. Odatle su autobusima i kamionima mu5karci prebacivani na Heliodrom preko Balinovca i Kobilovade niz Vardu u Rodod, u logor "Heliodrom". U gradu se oformi privatni logor u podrumima "fakuiteta" gdje je bila smjeitena
policija HVO. Napad potraja dva dana i dvije noci. Zgrada "Vranice" u kojoj je bila komanda Korpusa Armije BiH tudena je svim moguiim naoruZanjem. Bojovnici HVO najposlije zapaliSe kompletnu zgradu. Branioci komande su pruZaii snaZan otpor, ali agresor bije5e nadmodniji. Komanda pade. ZaroblIi su svega petnaestak boraca Armije, branilaca Komande. Ostali su se spasili presvladenjem u civilna odijela i mjeianjem sa civilima koji su bili po podrumima u susjednim zgradamai koji nisu bili odvedeni u logor. Sta se jo5 desilo? Po5to je napad izveden u noii sa subote na nedeiju u stanovima na desnoj strani grada bilo je vi5e stotina pripadnika Armije. Do5li su kuci na konak, da se okupaju i presvuku, da budu malo sa familijom. Velika vecina tih boraca bijeie, takoder, uhapiena i odvedena na Heliodrom. Nikakve veze i spone ne blja5e medu tolikim borcima. Praktiino su ih bojovnici HVO izvodiii jednog po jednog, poSto bi im prethodno upali u stan i oduzeli oruZje. Pojedinadni otpori su svirepo kainjavani. Tom prilikom je dosta pripadnika Armije ubijeno na kuinom pragu. Plan ielnika HVO i "Herceg - Bosne" bio je do detalja razraden, aii nisu uspjeli zatvoriti u potpunosti odi javnosti. U ta dva dana napada na Komandu Armije, na sve moguie nadine ometanje rada Radija RTV BiH, Ratnog studija Mostar koji je davao istinite informacije 22
o toku napada. Istovremeno je Radio postaja Mostar koja je bila radio "Herceg Bosne" davala laZne informacije da je napad podela Armija i da HVO mora "snaZno" uzvratiti. Pozivani su Bo5njaci i pripadnici Armije da se predaju, da im neie biti niSta, da izvjese bijele zastave na prozore, itd. Sve su to bile gnusne laZi koje je narod odmah prozreo. Informacija se traZila na Ratnom radiju, ali je taj bio ometan i morao je vrlo iesto mijenjati frekvenciju na kojoj se mogao duti, a narod se snalazio, nalazio te nove frekvencije i sluSao. Tada se mogao gledati samo televiziski program HTV. Program RTV BiH bio je prekinut jo5 od maja 1992. kad su detnici zauzeli repetitor na VeleZi. Ono Sto je bilo odigledno i Sto nije moglo biti sakriveno, pojavi se u emisiji "Slikom na sliku". Neko je ipak uspio snimiti stadion i hiljade ljudi kako leZe na travi i tu sliku poslati u svijet. Ni5ta se ne moZe sakriti, a pogotovo istina. Po hitnom postupku u Medugorju se 19. maja sastadoSe predsjednici Izetbegovii i Tudman, te Owen i ostala svjetska elita. "Pade" dogovor da se potpi5e primirje i da se svi civili iz logora puste kuiama. Poslije desetak dana zatodeni5tva vratiSe se hiijade Bo5njaka kuiama. Opet na desnu stranu (?). Pridali su o strahotama koje su doZivjeli u tih "malo" dana. "Ne daj, boZe, nikome".Iz zatvora na "fakultetu" se iulo zapomaganje i jauci zatvorenih. Tu su odvedeni i zarobljeni borci u zgradi Komande. Dosta mladih djevojaka Bo(njakinja je tih dana uhap5eno, dovedeno na "fakultet" i tu silovano. Linija Santideva - Bulevar - Semovac bila je neprohodna. Nakon potpisivanja primirja UNPROFOR je uspostavio autobusnu liniju i ne5to Zena i djece se vrati u stanove na desnoj strani, a sa njima i jedan broj Hrvata, Tom prilikom jedan broj Bo5njaka prede sa desne strane na lijevu. A na liniji razdvajanja rat. Gusti dimovi od zapaljenihzgrada dizali su se do neba. Te5ke borbe su se u to vrijeme vodile u Santi6evoj ulici, pa na cijeloj du2ini Bulevara. HVO je poku5avao prodrijeti do Neretve, kako bi ovladao kompletnom desnom stranom Neretve na podrudju Mostara. Njihov cilj je bio samo obala Neretve. "Herceg - Bosna" do Neretve?
A lijevu su mislili "poravnati" i sve Zivo pobiti. Pokuiali su, ali nisu uspjeli. Hrabri borci Armije dvrsto su branili tu liniju. Tu gdje je linija tazdvaianja uspostavljena 9. maja ujutro, zadri.ala se dugo vremena i nikad nije ni centimetra pomjerena.
lza9. majaBo5njaci na desnoj strani izgubi5e sva prava. Bili su "stoka" za klanje "divljad" za odstrijel. i Radijus kretanja po danu se suzi na Aveniju i TrZnicu. Izlazilo bi se vani u dva tri prijepodnevna sata, da se vidi ko je jo5 ostao. Uveder bi bio policijski sat. Za civtle nije bilo kretanja, a bande su se kretale gradom i birale ciljeve pljadke. Prvo su pljadkani automobili. Dolazili bi na vrata i traZili da im se dadne kljut od tadno odredenog auta. Informacije su vjerovatno 23
dobijali od "dobrih" komSija. zatim pode5e noini upadi u stanove. Stanovi
su
sistematski ispraZnjivani.
Kompletna familija bi bila dovedena do linije razdvajanja i uz pucnjavu protjerana na suprotnu stranu. Zatim bi se pljadkaii vraiali u prazne stanove i uzimali stvari. Prvo one skuplje i manje, a zatim podeie pritjerivati kamione i odv,rziti kompletne namje5taje. Na meti su im bili ugledniji ljudi i svi oni koji su imali nekog u Armiji na lijevoj strani. Dosta takvih ljudi bijaie izvedeno iz stanova i odvedeno u noi, a da im se vi$e nikad za trag nije saznalo. A dosta le5eva je pronaden o uz prilazne puteve Mostaru. Iedni su ubijaii, a drugi su pronalazili ieSeve. U ljude se uvladio strah. Noini krici su parali ti5inu, te rafalne pucnje i detonacije na iiniji razdvajanja. Pode5e odlasci kompletnih famiiija u inostranstvo. Prvi odoSe oni koji su osjetili "logor" u onih desetak dana maja. Po danu je opet bilo kako-tako. Nije bilo upada u stanove, a ljudi su izbjegavali susrete sa uniformisan i ma. Na zidu, na Aveniji sjedilo je na stotine ljudi i razgovaralo. Tu su se razmjenjivale informacije o protjeranim, ubijenim i o onima koji su otputovali. Raspitivalo se o nadinu dobivanja dozvola za odlazak u inostranstvo, ali isto tako dobijale su se i informacije o hiljadu problema uz put. NajteZe je bilo izaci iz Mostara, pa onda preci preko "granice" "Herceg - Bosne"
u Hrvatsku, a problema je bilo dak i do zadra. i u Zagrebu je kretanje, takoder, bilo opasno.PoZagrebu su provodene racije i hap5eni Bo5njaci i vraiani u logore "Herceg - Bosne" ili "obladeni" i siani na front u Bosnu! Vijesti su stizale od onih koji su stigli do Zagreba. Brzo prostrujaie informacije o "agencijama" (!) koje vode Bo5njake za Svedsku, Norve5ku i Dansku. Za Njemadku su trebali papiri. Odluka je bila te5ka. Otiii i sve ostaviti. Ili dekati u stanu da dodu razulareni bojovnici, koji nikome radune ne polazu, i da rade sa tobom i familijom Sta im je volja. Ako ostaviS sve i odeS, spa5avaS glavu, a ako ostaneS, ne znad 5ta te deka. Ustvari zna5, ali nada5 se nedemu. A opet zna5 da to demu se nada5 neie doii. Krici Zena i plad djece, rafali i psovke su svaku noi odjekivali haustorima susjednih zgrada. Spavanja nije bilo. eekalo se kad ie doii red na zgradu u kojoj stanujeS. Beznade na desnoj strani. MoZe li i5ta Armija? Kako, kad je u obruiu. Na liniji, na PodveleZju jo5 su bili detnici koji su uZivali posmatrajuii kako se medusobno biju dojuderaSnji saveznici. Na jugu linija bijeie Bi$dem do Bune. Na sjeveru linija bija5e u Sutini i u kasarni "Sjeverni logor" koja je bila viseiim mostom povezana sa desnom stranom Neretve. Na desnoj strani linija je iSla Santiievom, pa kraj Hita, pa dalje Bulevarorn do Semovca. Sve 10 do 15 metara jedni od drugih. HVO je bio na Humu i odatle je pucano po lijevoj strani, po Donjoj Mahali i Cernici, svim i svadim. Dalje se linija spu5tala do eekrka i Rododa, pa do Neretve. Obrud stegnut. Niotkud pomoii. OruLja, municije i hrane samo onoliko koliko se zateklo.
24
A plan HVO bijaie: "Sravniti sa zemljom sve bo5njadko i sve ono Sto drZi -l.rmija". Znaii: I Santidevu i Bulevar i Cernicu i Donju Mahalu i kompletnu lijevu siranu grada.
Hejbolan! Bojovnici hoie preko linije. A da bi se preSlo preko linije treba poginuti. Svakodnevno je sahranjivano desetine mladiia iz, Cim4llita, akamioni su odvozili mrtve put Zapadne Hercegovine, Dalmacije i Hrvatske. Isto tako na lijevoj strani, bivSi gradski parkovi postadobe Sehitluci. A nakon svake sahrane na desnoj strani stradali bi novi nevini civili. Kolone su protjerivane preko linije. Dosta civila nije uspjelo ni doii blizu linije. Stigao bi ih rafal izaleda. Preostalim Bo5njacima na desnoj strani bijeSe sve teZe i teZe. Strah se uvlaiio pod koZu, a da nije viSe bilo mjesta gdje da se uvuie. Potajno bi se sluSale vijesti sa Ratnog studija, koji je i dalje bio stalno ometan. A narod se snalazio. 30. juna opet pucnjava u rano jutro i juZno i sjeverno od grada. Sjeverni logor gori. StiZe vijest da je Armija oslobodila kompletno Bijelo Polje, zauzela kasarnu Sjeverni logor. juZno je oslobodila sve do Blagaja i Malog Polja. Saznadosmo da je poginuo Hujka komandant i joS dosta boraca Armije. Obrut kojim je Armija bila stegnuta u Mostaru morao je puknuti. Znali smo to ditavo vrijeme. Nadali smo se da ie prihvatiti bar dio desne strane grada. Preko linije razdvajanja nije se moglo. Radovali su nas uspjesi Armije, i da nije klonula duhom. Bili smo oduSevljeni. Ali primjetismo da u gradu nema UNPROFORA. Obuze nas ieza. Po nalogu HVo morali su napustiti grad. Redeno im je da vi5e nisu potrebni, i da im viSe niko ne garantuje sigurnost. Civili BoSnjaci ostado5e prepu5teni sami sebi. Bez igdje ikoga.
I podeie "orgije"!...
25
HAPSENJE Svanjivanjem jutra 30. 06. 1993. godine, oslobodenjem Bijelog Polja i Sireg podrudja Blagaja, u lvfostaru pode novi talas hap5enja muikaraca boinjadke nacionalnosti. Ovog puta bija3e to naredba tzv. "Herceg - Bosne" bolje i perfidnije planirana. Bezvelikih nasilnih radnji, bez masovnih kolona. Neprimjetno za nekoga, ko nije bio upuien u radnju koja se obavlja. Prethodna hapSenja i protjerivanja kompletnih familija vrSena su u grupama, biia su praiena fiziikim maltretiranjima, pa dak i ubistvima. Protjerivanja su vriena pod okriljem noci, otprilike 100 do 200 civiia na noi. Muikarci su odvodeni u nepoznatim pravcima, a preko linije su prebacivane Zene, djeca i iznemogle starije osobe. LeSevi ubijenih civila su ostajali danima na liniji. Nesnosni smrad se Sirio okolinom i mje5ao sa mirisom paljevine i baruta. Kasnije su te le5eve sa prve linije izvladili zarobljenici logora5i, Bo5njaci. Strani promatradi su ovo uvidjeli na vrijeme i sa tim se moralo prestati.
A
sad je trebalo postici
isti rezultat, ali neopaZeno od stranih posmatrada:
UNPROFORA I UNHCRA i Medunarodnog Crvenog kriZa. Sve je ovo bilo u sklopu planskog etnidkog di5ienja cijele teritorije koju je kontrolisao HVO, do desne obale Neretve. Slu5ajuci vijesti o napredovanju Armije, bilo nam je drago u du5i, a oko srca se stezala zebnja. Znali smo Sta nas deka. Samo odekivati trenutak kad ie se na vratima pojaviti bojovnici HVO. Kako se samo dovjek moZe osjeiati bespomoian u takvim trenutcima. Svjesni smo bili da iemo zavrSiti na Heliodromu, ili ko zna gdje drugo. MoZda i u nekakvom'derizu" pored puta. Oni koji ie doii po nas nikome ne odgovaraju. Sto nas viSe odvedu iz stanova, manje dovedu u logor, zanjlhje veii uspjeh. I po stotinu puta smo razmi5ljali: a Za{fo?
Zar je za krvnike jedini dovoljan i potreban razlog to 5to smo
druge
nacionalnosti. |oS jedno pitanje je stalno bilo u zraku. Zar je bilo dovoljno samo nekoliko mjeseci da se tako okrenu i izopade dojuderaSnje "dobre" komsije sa kojima smo se zajedno borili protiv detnika do prije samo mjesec
26
ili
dva dana?
Zar ljudska mrtnja moZe doii do tog nivoa da ljude druge nacionalnosti ne moZe ni oiima gledati? Zar tovjekdovjeka moZe tako, bez konkretne krivice poniZavati, ubijati? Ovo je "smi5ljano" u radionicama puno duZe vremena, nego 5to su ova nekolika zadnja mjeseca, kad je djelo izbilo na vidjelo. A kako su nam se samo "uvladili" kad smo zajednidki tjerali detnike iz doline Neretve. Jesu li ovo iste one komSije i jesu Ii ovo uopSte isti oni ljudi? A mi nismo niSta loSe ni mislili, a kamoli radili. Ili smo mi samo tako mislili? Hapbenje je zapodeto po kvartovima i znalo se po tempu hapienja kad ie doii red na na5u zgradu i na na5 ulaz. Znali smo isto tako da po nas neie doii toga dana!?
Osnovne stvari, neito veSa i pribora za lidnu higijenu, smo bili odavno spakovali u nekoliko kesa. Te kese su stalno bile u ku6i na dohvat ruke.
Danima smo spavaii komplet obudeni. Prethotnih dana se nije znalo kad ie bojovnici upasti u stan i potjerati kompletnu familiju preko linije na lijevu stranu. "Sto ne dodo5e po nas prije, i 5to nas ne protjeraSe"? razmi5ljo sam. Bar bi kompletna familija bila zajedno. A sad, ovo je i drugadije i opasnije. MuSkarce odvode, a Lene sa djecom ostaju u stanovima. "Sta ie biti sa njima?" razmiSljao sam i nastojao ostati pribran i tadno odvaganim rijedima razgovarati i sa suprugom i sa oba sina. Danima smo bili kompletno obudeni, tako spavali. Gledao sam u Amela. Sedamnaest mu je godina. Razrastao se.
Neie valjda i njega sa mnom! okretao sam glavu u stranu da mi ne bi vidjeli suze u odima. Grlo se suiilo. A treba5 ostati hrabar, i ne pokazati strah i bojazan pred
djecom. Oko podne sam preSao kod komiije BoSnjaka, Sa5e, koga smo zvali Koka. Morao sam izmijeniti nekoliko rijedi sa nekim. Uostalom i Koka je u istoj situaciji, mislio je isto Sto i ja. Iste diledre i razmiSljanja mudile su i njega. - Bjei.at se nema kud - rede Koka - a neka sa mnom bude isto 5to i sa mojom braiom i svim Bo5njacima. Vidis li 5ta se radi? A ne moZemo mi sad niSta. Neka nas vode, pa Sta nam dragi Bog dadne. Malo mi lahnu kad tuh ovakvo Kokino razmi5ljanje. eitavo popodne dobijali smo informacije u kojoj zgradi je zavrSeno hapienje i odvodenje. informacije su nam donosila djeca, koja su kao nezainteresovano igrala u dvori5tu, a pratili sve. eim bi vidjeli da je neka zgrada ispraZnjena dotrdavali bi i kazivali 5ta su vidjeli. Te vederi hap5enje i odvodenje je bilo zavrSeno sa zgradom koju smo zvali
"Mostarka". Zna(| eto ih sutra kod nas. Kako dovjeka obuzme osjeiaj nemoii i krivice 5to je to tako. Stotinu puta pomislio sam: Pa zar ba5 ni5ta ne moZemo udiniti? A bio sam svjestan da bi svaki takav pokuiaj tragidno zavriio. I po onoga ko bi pokuSao, i po ditavu njegovu familiju. Pomisao na familiju me je smirivala da takve misli, dak kao i pokuSaj, obacujem od sebe. Svaki nepromiSljen poku5aj bio bio samoubistvo za ditavu familiju. Smrtna kazna. |edan dogadaj od toga dana mi je stalno u glavi. Oko dva sata popodne pozva me Kokina i.enana kafu kod njih. Kada sam u5ao vidio sam njegovog brata Arifa kako uzbuden prida.
- Sinoi oko deset sati u moju zgradu su upaii naoruZani vojnici. Rasporediii su po trojica po stanovima i podeli premetatinu. TraZili su skriveno or',ti,je. Podeli su lupati na moja vrata dim su proditali boinjadko ime na njima. Otvorio sam. Upali su u stan iodmah sa vrata naredili mi da sa Zenom i djecom udem u WC. Zakljudali su nas i rekli nam da ne pokubavamo izlaziti dok oni ne obave "neki" posao. Znao sam da su do51i da pljadkaju, ali sam se bojajo gorih stvari. Nakon pola sata pozvali su me da izadem. Stavili su mi noZ pod grlo. Psovaii su i pitali gdje sam sakrio pare. Zatim su mi ugurali cjev pi5tolja. "Vadi pare na sunce" - zaurlao ie jedan od njih. Imao sam neito para kod sebe i dao im sve. Nije im bilo dovoljno. Opet su ponovili prijetnje. Kad su konadno shvatiii da nemam vi5e para naredili su mi da ponovo udem u WC, i da ne smiiem ni sludajno izad ni pogledati 5ta rade. Bilo mi je svejedno. Iz stana se iulo organje i lupanje. Ne5to su vukli i iznosili. Skamenjeni, dekali smo zatvoreni u WC - u 5ta ce dalje biti. Nakon dva-tri sata nije se u stanu ni5ta vi5e dulo. Sadekao sam joi iedno vrijeme i otvorio vrata od WC. Bojao sam se da joS koji od njih ostao u stanu. Nije bilo nikog. I nije viSe bilo ni5ta u stanu. Za ta dva-tri sata su ispraznili kompletan stan. Svaki komad namje5taja. Stan je bio potpuno pruzan. Kao ono, kad dovjek dode da useli u novi stan, pa u stanu nema ni5ta. Ali, fala Bogu se
bili smo Zivi. euo sam galamu pred ulazom. Pogledao sam kroz prozor. Bojovnici su se medusobno svadali oko podjele plijena. Pred ulazom je bio parkiran kamion pun namjeStaja. futros sam saznao da su svi stanovi u naiem ulazu opljadkani. Arif zavrSi svoje kazivanje i jo5 dodade: "Sretan je onaj ko je protjeran na lijevu stranu, i pri tom ostao Ziv".
Vratio sam se u svoj stan, htio sam u njemu joS malo sjediti. Kao da sam predosjeiao da to viSe ne6u zadugo. RazmiSljao sam o Arifovoj priti. Zar je i pljadka stanova u planu etnidkog di5cenja. Ili su lude glave dale slobodu izvr5iocima ovog piana da protjeraju i hapse Bo5njake, a nagrada im je ono 5to opljadkaju. A pravac opljadkanim stvarima je bio: Zapadna Hercegovina. Sjedio sam sa svojom deljadi i dekao. Ne znam Sta sam dekao, ali sam se zbog nemoii i nemoguinosti pruZanja biio kakvog otpora osjeiao vrlo bijedno. Nastojao sam pribrano razgovarati sa suprugom koja je i prije ovih dogadaja bila dobro naru5enog zdrav\a. Ovi dogadaji su je sad dokusurili. ViSe sam razmi5ljao Sta ie biti sa njom i djecom, nego sa mnom, kad me odvedu. Nastojao sam naii utjehu, govoreii da ie biti sve u redu. Kako bude ostalim hiljadama, braii Bo5njacima, neka bude i meni. Djeca su bila dosta pribrana. Odavno ih nisam vidio u pidZami. Tako je bilo i
noii. Stalno su bili spremni za polazak. Noi je bila straSno duga i naporna. Vani je bilo neobidno mirno. eak se nisu ni duli uobidajni pucnji sa linije, koje sam skoro vidio sa balkona moga stana na sedmom spratu. Znali smo da ove noii nece biti noinih posjeta bojovnika. ove
28
Sad.treba obaviti hapSenje, a stanove ce poslije. Polagano, jedan po jedan. Kako
koji dode na red. Prvo treba muSkarce odvojiti, a sa Zenama i djecom de se lahko poslije.
Odmah po svanjivanju saznali smo da je nastavljeno hapSenje po stanovima. Oko 12.00 sati sa prozora sam primijetio da su bojovnici stigli do na5e zgrade. Kokina supruga Nada uleti u na5 stan i rede: - Evo ih u na5em ulazu. Bila je sva izgubljena i preplaiena. Nastojao sam biti Sto pribraniji. Rekao sam supruzi i sinovima da budu hrabri u ovim trenucima i da neprave paniku niti ikakve gluposti, jer svakako im ne mogu ni5ta pomoii. Starijeg sina sam poslao u sobu i rekao mu da sjedne, da bi izgledao Sto manji. Gutao sam pljuvadku jer mi se grlo strasno suSilo. ]o5 sam im rekao: - Neka bude meni kao i ostalima. U to se zatu zvono, pa lupanje na vratima i naredba:
"Otvori"! Otvorio sam vrata i ugledao trojicu naoruZanih bojovnika. Kako se zovei? - upitao me je jedan, iako je bilo jasno da je pozvonio nakon Sto je prvo proditao moje ime na vratima i vidio da sam musliman Boinjak. Odgovorio sam na postavljeno pitanje, a ovaj mi tada rede: - Morate poii sa nama. - Zaito? - upitao sam. - Ovo je naredba. Moram Vas privesti radi ispitivanja i provjere. Nakon toga iemo Vas vratiti kuii. - Ima li ovdje jo5 odraslih muikaraca Muslimana? - upita jedan od bojovnika i pored mene prode u stan. Obi5ao je dnevni boravak i jednu sobu i razledao okolo. Zatimje uSao u sobu gdje je sjedio Amel. - Koliko ti je godina? - upita - Sedamnaest. - Neka mali ostane - rede onaj koji je prvo sa mnom razgovarao - a stari neka za
dvije minute bude pred ulazom. Bio sam sretan 5to Amela nisu poveli. U tim momentima nisam ni mislio na sebe i Sta dalje me ieka. Zaledno sa Kokom i Kadrijom si5ao sam pred ulaz. Vani je bila guZva. Mu5karci iz ostalih ulaza zgrade su izlazili i stajali po grupama.
Vidio sam kombije: Jusufa Mahmutoviia i sina mu Semira, zatim Mustafu eustoviia, pa Mustafu Begovica koga smo zvali Caki, pa jo5 jednog Mustafu, pa Gu5iia, pa Spahu i jo5 dosta poznatih, ali im imena, naZalost, nisam znao, a znao sam da su svi od reda Bo5njaci.
Primijetih da grupama prilaze i neke komSije Hrvati i nelto razgovaraju. Najglasniji je bio Hrka6 Nikica koga sam duo kako govori: - Ne brinite ni5ta, vode vas samo na provjeru. Brzo (ete se vratiti! Valjda je duo kako su bojovnici govorili, ili je to bila taktika da nas malo smiri. Neki iak i povjerova5e u to 5to su duli. Ja, ne! Kad nas se skupilo dovoljan broj, vjerovatno su bojovnici znalitaj broj, rekoSe nam da se poredamo dva po dva i da krenemo za jednim od njih. Po5li smo ispred 29
zgrade i krenuli prema Tri.nici. Dok je kolona lagano iila, zaustavi se jedno auto pored nas, unutra su bila dvojica momdi6a u uniformama HVo. rz auta zadusmo kako suvozat uria: - Sta ih vodite? Pobite Balije odmahl Odmah u startu nismo odmakli ni desetinu koraka od kuie, vidjeli smo da nam se dobro ne piSe, nismo joS ni nasludivali kakav ie biti kraj svemu ovome? Dodosmo pred TrZnicu. Tamo je vei stajala jedna grupa uhapienih i dekala. Stadosmo kod njih. Prepoznah Enku Kariia, Pirgu Zaiinoviia i joi neke. opet imena ne znam, ali znam sigurno da su Bo5njaci. Giedali smo okoio. Nigdje nikog. A nekakva ti5ina ispunjava podne. samo kod coika jedne zgrade dvoje troje djece se neSto kao igraju. Znali smo da su to "obavjeitajci" iz neke druge zgrade, koja joi nije doiia na red za hapSenje. Nikog odraslog ni na vidiku. Da li sad bjeZati.
Ali
kud?
I za5to sad! Samo bi posluZili
kao dobra meta bojovnicima. Njima nije ni5ta pucati u leda. Ta kome bi jo5 morali odgovarati za ubistvo jednog "Balije" u bjegstvu. A osim toga i da sludajno pobjegne5 imaju zalog u stanu. Tamo su famiiije. Lahko bi im se bilo osvetiti. I to odmah. Na licu mjesta. Po kratkom postupku. Stani zato gdje i jesi i ne mrdaj. Smirivao sam sam sebe. Nakon nekoliko trenutaka grupi pride nekoliko bojovnika HVO. Nisu bili od onih koji su nas hapsili. Pridoie onima koji su nas doveli i duvali. - Odmah da ste pustili ovog dovjeka ! - reie jedan od ovih koji su tek pridoiii i pokaza na jednog medu nama, kojega nisam poznavao. - Ni govora. Naredba je da se svi privedu i nikakvog pu5tanja nema - odgovori jedan koji mi je lidio na nekakvog zapovjednika grupe koja nas je tzvela iz stanova. - Ne zna5 koga si uhapsio - rede opet ovaj pridoili - On se borio sa mnom u Hrvatskoj i tamo je ranjen. Sad je kudi na oporavku. - Nema teorije - uzvrati zapovjednik - ja moram zavrSiti posao kako mi je naredeno.
Nasta guZva i psovanje medu bojovnicima. Pode5e jedan drugome prijetiti. Gledali smo ove prtzore kao skamenjeni. ISdekivali smo Sta ie se desiti. Zapovjednik repetira automat i rede ovome da odstupi. To joS vi5e raZesti ovog Sto je doiao. Nasta joS ve(a guLva, prijetnje i psovanje. Poslije skoro desetak minuta prepirki ovaj pridodli se povude i odmade od grupe. Stalno je psovao i prijetio, ali nije uspio osloboditi ovoga po koga je do5ao. i joi priprijeti na kraju: - Zapamtittei ti na koga si potezao automat i koga si uhapsio - misleiivjerovatno na ovoga kojega je do5ao osloboditi. Uskoro dode autobus. NarediSe nam da udemo bez ikakve panike i guZve i da sjednemo. Stajanja nema! Ude nas onoliko koliko je bilo sjedi5ta u autobusu. Ostali ie u drugi autobus, koji se tog trenutka pojavi u blizini. Sve je biio planirano kao po koncu.
30
-{utobus pode. Lagano. Bez ikakve hitnje. Izgledalo je kao da idemo negdje na ,:-et. Kao da grupa ljudi ide negdje dobrovoljno. Kasnije smo shvatili da je to bilo radi UNPROFOR-a, Njima je to stvarno
- rzgledalo. Kao najnormalniji autobus, sa najnormalnijim putnicima, na :::normalnijem putovanju. Kao i stotine drugih autobusa na redovnim linijama. \isu mogli ni sanjati da im se pred odima vrii najgnusniji din etniikog di5cenja :rotiv koga su se i do5li boriti i koji im je bio najprediji zadatak. AIi na jedan perfidan i prefrgan nadin vr5ila se svjetska prevara. Autobus krenu kroz grad prema Balinovcu i prema Kobilovadi. Znati pravac je ;ug. Ali kud? Heliodrom? Autobus je lagano vozio uz Kobilovadu, pa kroz Miljkoviie i kad je bio na raskr5cu puta koji vodi niz Vardu prema Rodoiu i Heliodromu zaustavi ga patrola r-ojne policije HVO. Yozai zaustavi.
Zatusmo kako jedan policajac govori vozadu:
- Heliodrorn je pun kao Sipak, nema
viSe mjesta, vozi u Dretelj. Svi sljedeii autobusi idu tamo. Yozai vrati autobus na glavnu cestu, jer je bio skoro skrenuo sa puta. Autobus
nastavi voZnju. Kroz Kru5evo, pa kroz eitluk pa prema LjubuSkom, a zatirn na iednom raskrSdu skrenu prema eapljini, pa kroz eapljinu prema Dretelju. Dok je autobus vozio niko nije ni5ta progovarao. Samo smo tuli kako Spaho komentariSe: - Ljudi moji idemo u najzloglasniji koncentracioni logor na svijetu. Tamo "rade"
oni najbezprizorniji od njih ko.ji mrze sebe pa onda cijeli svijet, a najvi5e na svijetu mrze sve 5to je boSnjadko.
Nismo mogli vjerovati da to govori jedan zarobljenik, a pogotovo ne u ono 5to je govorio. A nismo ni bili svjesni da idemo u pakao, u najgore mudiliSte ljudskog tijela i duha u istoriji dovjeianstva. Znam samo da sam u tim trenucima zai.alio 5to ne bi mjesta na Heliodromu. Od dva zla birao sam manje. A kao da bi mi i na Heiiodromu bilo bolje. A joS nismo ni5ta niti vidjeli niti osjetili ni u jednom ni u drugom logoru. bijasmo u autobusu. Za5to autobus nije iSao kroz Medugorje? RazmiSljali smo i zakljudiii da je to zbog UNPROFOR-a. Tamo im je glavna bazaza Hercegovinu. Htjeli su ih izbjeii po svaku cijenu. Uvidjeli smo da je sve biio isplanirano do detalja. Akcija "diSienja" trebala je biti Sto obuhvatnija i trajati 5to duZe, a kad se privede kraju neka se 5to kasnije otkrije. A za brojeve ubijenih i muienih vjerovatno nikad niko neie odgovarati. Dretelj. Autobus se zaustavi pred jednom kapijom. Bilo je to skladiSte bivSe JNA. Vidjeli smo dosta baraka i hangara. Pred autobus iz stral.are izade jedan bojovnik i rede vozatu da sateka. Primjetih smo da nedaleko od nas stoji joi jedan autobus i da iz njegaizlaze zarobljenici. Vidjeli smo da ih prebiraju, oduzimaju ne5to, i da ih upisuju u jednu teku. JoS
31
Prepoznah Kajbu i Danija, pa Kemala i joS nekolicinu zakoje sam znao da su joi u ma1'u, dan prije napada HVo na Armiju BIH u Mostaru. prepozna ih, a jedva ih prepoznah. Nisu to oni ijudi koje sam poznavao prije. Neobrijani, mrsavi, skoro iscijedeni. I oni su izlazili iz ovog autobusa sto je bio pred nama. Gdje li su bili do sada? Nakon 5to su ih upisali u teku povedoie ih prema nekom hangaru. po izgledu se vidjelo da je tu bilo skladi5te goriva i maziva Kad zavr5iSe sa ovim autobusom naredi5e nama da izlazimo iz autobusa i to jedan po jedan. Kako smo izlazili, tako su nas prebirali. Oduzimali su sva dokumenta uhapSeni
i stvari. Zatim su nas upisivali u jednu najobidniju teku. Kakva Ii je ovo evidencija, - pomislio sam.
Kako su nas popisivali, tako su nas redali jednog po jednog. Kad popis bi zavrSen zadu se naredba:
- Pokret! Krenusmo za bojovnicima. A oni su bili i ispred nas, i pored nas, i iza nas. Naoruzani. prodosmo nekoliko baraka. Nikog nismo vidjeii. Okolinom se Sirio tudan smrad. Zustavismo se ispred jedne barake. StraZar pode otkljudavati velika telka Zeljezna vrata. Trebalo mu je dosta vremena da otkljuda veliki katanac, da izvuie veliki lanac i da uz Skripu gurne vrata. Nakon 5to se vrata otvoriSe ugledasmo masu logoraia kako sjedi u unutrainjosti. Nekakva tama je dopirala iz unutra5njosti. Stotine lica. Neobrijanih. Ispijenih.
Otkad li su ovi ovdje? UguraSe nas unutra i vrata
euli
se za nama sa Skripom
zatvorile.
smo jod samo zveket lanaca. Prvo 5to primjetismo bijese da je pod betonski, i da nema mjesta ni da se stoji, a ne da se sjedne.
Neka nam je dragi Bog na pomoii.
32
DRETELJ - NA VRATIMA DZEHENNEMA Dretelj je za nas Mostarce bio jedno malo lijepo selo uz Neretvu u blizini eapljine gdje bi se iSlo na noino ribarenje. Neretva Siroka, razlivena. Visoke topole, hladovina za vrrceg ljetnog dana kad u Hercegovini pripekne. Tada se trai,ila hladovina uz vodu, malo ribe, malo roStilja, malo kupanja, a sve to samo pola sata od Mostara. Preko puta drevni Poditelj. Bilo je tad Dretelju u pohode. Na tim odlascima nismo ni primjeiivaii Zicom ogradeni krug u kome je boravila vojska, ona vojska, od onda. Pored vojnog kruga bi pro5ii, da ne bi ni obratili pai.nju na njega. Pogled je tada i5ao ka suprotnoj strani, ka Neretvi i visokim kulama Poditelja.
bilo na suprotnoj strani, niti nas je interesiralo, niti smo htjeii znati. je Dovoljno bilo Sto smo znali da je tu vojska i niSta viSe. A sad po uiasku preko kapije logora ugledasmo niz niskih baraka i limene hangare. Barake su, ustvari, bili niski zidani objekti dugi24 metra, Siroki 9 metara. Na sred barake bila su vrata, a hjevo i desno po dva prozora duZine 1,5 metara, a visine oko pola metra. Sa strane su bila isto tako po dva prozora, a sa zadnje strane
A
5ta je
jo5 detiri.
Na prozorima bijahu re5etke, a stakla polupana. Takvih baraka vidio sam pet, limenih hangara dva. Kasnije sam saznao da u krugu logora postoje jo5 i dva tunela i neke zemunice koje nisam vidio, a da je u njima provoden "specijalni" tretman logora5a. Uputili smo se prema jednoj baraci i prvo Sto primjetih bila su ogromna i te5ka vrata na guranje. Bila su zakljudana velikim katancem i lancem, a imala su joi i nekakvu teiku bravu. eitava ceremonija je trebala da se otkljudaju. Prvo se zatulo okretanje kljuda u katancu, pa zveket lanaca, zatim okretanje kljuda u bravi, a onda su ih morala dvojica gurati uz veliku Skripu. Okolo barake bio je kanal. Kasnije smo saznali da su u ovim barakama prije puno vremena boravili vojni konji, a ovi kanali su sluZili za odvodenje osoke iz konju5nica. Nakon prestanka upotrebe konja u vojsci, barake su sluZile kao skladi5ta goriva i maziva. Krov je bio od salonita na dvije vode, a pod grubi betonski. a
JJ
Sirom otvorena vrata na baraci prikazaSe nam uiasan prizor. Baraka puna ljudi koji sjede jedan do drugog. Puno k'o Sibica ili kao Sipak, kako bi mi to znali reii. Taias vruiine i smrada nas zapuhnu iz unutra5njosti barake. Zadusmo komandu da ulazimo. Kud iemo kad je puno. A dode nas joS detrdeset. Podesmo prelaziti preko ljudi koji su sjedili zgrteni na podu. Pogledom smo traZili nekog poznatog. Bilo je dosta poznatih lica prijatelja, poznanika i rodaka. Kadrija ugleda punca iz Dubrava od 75 godina. Odmah ode do njega.
Nismo mogli puno razmiSljati jer nismo bili svi u5li. Morali smo se Sto prije iulo da poZurimo, i da onaj ko odmah ne ude dobiia
negdje smjestiti, jer se iza leda
metak. Koka i ja ugledasmo na jednom kraju barake Salku BadZaka
sa
Bune i podosmo
prema njemu. Nekako se provukosmo koradajuii cik-cak preko ljudi koji su nas zagledab. Salko se pomade malo u stranu i napravi mjesto. Sjedosmo na grubi betonski pod. Mjesta taman toliko koiiko moZe5 sjesti. Ugledasmo Jusufa kako ode do nekih poznanika.
Mustafa eustovic je joS stajao kod vrata, po5to nikog nije poznavao> a jednostavno niko se nije htio pomjeriti da mu napravi mjesto da sjedne. Znao sam da je mjesec dana prije hapienja operisao kilu. Rane od operacije joS mu nisu bile zarasle. Dogovorismo se sa Salkom da dode do nas, da sjedne. Tako i uradismo. Prostora je bilo samo da se sjedne. Sve jedan do drugoga. Leci se nije moglo, a ustati nije smjelo. Salko nas je odmah upozorio na to. Iznenada moLe zapucati rafal po baraci i ko stoji na nogama mrtav je. foS nam jekroz glavu prolazila misao, odnosno izjava kad dodoie na vrata da nas vode, da ie nas ispitivati i odmah vratiti. E, pusta nadanja. Ko zna, ikad ili nikad? U ovakvim uslovima te5ko je dovjeku boraviti vi5e odjednog dana ili noii. Nadali smo se u tim prvim trenucima, kad smo osjedali samo grubi beton pod straZnjicom, da (e nas moZda prebaciti negdje drugo, moLda u neki drugi logor. Kako se samo dovjek brzo prilagodava uslovima u kojima se nade. Od dva zlabira manje.
Kao da
ie nam na drugom mjestu, u drugom logoru biti bolje. A odekivali
smo da ie svjetska javnost saznati za odvodenje Bolnjaka iz stanova, da ce saznati zalogore, kao ono u maju, kad su ljude odveli i posllje desetak dana ponovo vratili
kuci. Odekivali smo ne5to sliino i sada. Da ie doii Crveni krii i re6i da je bila greSka i da ie nas vratiti kuiama. JoS nismo mogli vjerovati da se ovo nama de5ava. U nekim momentima dinilo mi se kao da je sve ovo san i da ce sve samo od sebe proii. Pusta nadanja!
34
Kad sjedosmo kod Salke prvo izmjenismo kratke informacije. Ko je kad -:hr-acen, i ovdje doveden. Nikako nismo znalinacipraviizraz za ovo. Govorili smo ::hap5en.
Ali
zaSto bai rijed uhapden? Nismo kriminalci. Uhva6en? Moi.daje malo bolje tako reii. I Sta smo onda? Zarobljenici ili zatvorenici ili logora5i. Logora5i sigurno jesmo. A tretman nam trebaju dati medunarodne organizaclje kad saznaju za nas. A kad ce saznati? Dotle ne postojimo. Zanaie familije koje su ostale u kuiama mi smo odvedeni i nema nas. Ali ko to osim famiiija joS vodi brigu o nama? Salko nam rede da je tu sa bratom i njegova dva sina, i sa joS dosta rodbine sa Bune doveden prethodnog dana. Jo5 nam rede da je sa Bune i iz Dubrava pokupljeno sve $to je bo5njadko. Muikarci u logore, a i.ene, djeca i stariji pravac prema Blagaju. Na teritoriju na kojoj se nalazi Armija BiH. Nismo mogli vjerovati u ovakve tvrdnje. Poie se smradivati, a sa mrakom zahladi. Dretelj je uz samu Neretvu i osjedalo se dosta vlage od rijeke.
Pode i kiSa. Na krovu iznad mene i Koke bila je rupa. Supalj salonit. KiSa postade sve jada i jada. Curi voda kroz rupu na krovu direktno na nas dvojicu. Kud bai od ovolikog krova pa rupa iznad nas. TraZili smo povoljnljipoloi.aj da sjednemo, ali ga nismo mogli pronaii. Ja sam imao diemper. Poku5ah ga staviti pod glavu da nekako legnem, ali mi bijeie hladno. A le6i ne mogu. Obukoh ga. Salko je imao iebe. SnaSao se jude kad je do5ao. Pokrila se njih ietvorica. Zamolih Salku da bar noge uvudem pod iebe. Salko mi dozvoli. Uvukoh noge pod cebe i osjetih toplinu sa
noga.
i kiSa malo prestade.
Zagrrjah se. Odjednom se zadu glas iz vana: - Pjesma, gdje je pjesma. Pjevajte, balije, nema spavanja! I bogami se iz jednog doika zadu pjesma: "Ne volim te Alija, zato 5to si balija". Neki odmah prihvatiSe, a mi koji smo stigli toga dana, samo smo gledali okolo kroz mrak. Odjednom zasvijetli5e baterijske lampe kroz prozore. - Ko ne pjeva, dobija metak - zaiu se sa iz vana. - Podesmo zljevati. Ne znamo tekstove. U na5oj blizini bio je neki Ba5ii iz Gacka sa sinom. Iz njega izade glas ko iz bureta " Zamjeni nas desetoricu u pjesmi. On je pjevao i za njega i za sina, a i nama dobro dode. Baterije su Sarale po baraci i svi smo morali pjevati. Zatimje slijedio repertoar: "Oj Alija, jebem ti baklavu, mislio si bez metka stvoriti drZavu".
Zatim "Evo zore, evo dana, evo ]ure i Bobana". - Vidjeiete noias, kad podnu provokacije - rede Salko.
35
Pogledom preletjeh preko barake. Sad prepoznah jo5 dosta lica. Bilo nas je oko trista. Trista Ijudi u baraci od2I4 kvadrata. Sjedili smo jedno vrijeme, pa se onda dovjek premjesti i pomakne malo, a sve u mjestu.
Ne prode puno vremena, a dovjeku dosadi taj poloZaj. Tijelo traZi promjenu, a ne moZe je napraviti. Kud, kad smo svi jedan na drugom. Nakon prvih informacija zaiutjesmo. Tek bi poneko neito progovorio. Bili smo duboko u mislima. Sta, kako koliko? - Sad jedna va5a! - zadu se izvana. Sta je sad ovo, pomislih. Kakva naSa? Iz io5ka se zadu: "Poljem se Siri miris ljiljana", ona Halidova. e itava baraka pjeva. Sad svi znamo tekst. Je li moguie? Moguie je! Onda nas se okani5e jedno vriieme. Upitah Salku: "|e
li ovako bilo i pro5lu noi. On mi potvrdi i jo5 rede: Pjevat cemo mi 'vako do zore. Hoie li dovjek moii ovako dugo? Ko zna, a tek smo do5li. Ljudi se malo oslobodiSe, pode5e komentari, ali tiho da se ne duje vani. eujem kako Enko Karii govori da je bio i na Golom otoku, ali ovakvi uslovi nisu ni tamo bili. Opet je neko unosio paniku priiom da bi nas mogli otrovati plinom u tunelima. Salko bijaSe smiren i pribran i poie nas smirivati pridom. Ljudi moji, nemojte tako paniditi. Ne mogu nas odjednom ovoliko uniStiti i pobiti. Budite smireni. Iz ovoga treba izvuci Zivu glavu. Ako budete panidili poludit iete, a ovi vani to i odekuju od nas. Ne smijete pasti duhom. Da bi spasio glavu mora5 biti priseban. Salkina priia je godila i meni i svima onima koji su bili u blizini, i koji su ga mogli duti. Svojom prisebnoSdu i mirnoiom djelovao je na sve nas u tim trenucima. Zadusmo neke glasove vani i uiutismo se. Neko poznade glas "Ramize" poznatog eapljinca ili "eapljinke". On se i prije rata radije druZio sa "muikim" nego sa ienama. Pjevaj - zadusmo - jednu naiu, pa jednu vaiu. - Neiu vabe pjevati - zadusmo "Ramizu". eudili smo se kako im smije protivrjediti, ali valjda ih je od prije poznavao pa ih se nije bojao. A mogli su ga "samo" ubiti, uostalom kao i sve nas. Ali valjda su se htjeli malo zabaviti. Smijali su se i cerekali. - Dobro, hajde onda jednu vaSu - zadusmo tad - pa iei dobiti iebe. Valjda ih je pitao iebe, pa su se htjeli malo zabaviti sa njim. Odjednom se zadu: "Tekla voda od brijega do brijega i pronijela Mejru na tabutu". Pjesma jedi logorom i dolinom Neretve. Nama unutra drago. Niko niSta ne progovara. Ispjeva je do kraja. - E kad si je tako dobro ispjevao, sad nema 6ebeta. Mari nazad u baraku - zadusmo kako se bojovnik izdera na "Ramizu", a ostali se smiju. Smiri se malo. Uiutismo se. Podesmo opet traZiti malo "bolji" polotaj za sjedenje. StraZnjica pode dobro trnuti. 36
Odjednom iznenada se prolomi rafal barakom. ZazviLdaSe meci iznad naiih glava u krov. eaure su frcale svuda uokolo. - zaito Sutite? Pisma, di je pisma - dreknu bojovnik koji je sasuo rafal po baraci. Opet pode pjesma. I tako redom do jutra. Red pjesme, red Sutnje, pa rafal, pa opet pjesma. U pauzama su nam valjali prisebni ljudi. Bodrili su nas i ohrabrivali pridom. Medu nama bijeSe i hodl,a Biber sa Bune. Rekao nam je da u logoru ima ukupno osam hodZa iz dubravskih sela. Ali hodZe ne ostado5e dugo medu nama. Nakon nekoliko dana su ih odvojili u zasebnu prostoriju u stacionaru, jer su uvidjeli da hodZe dobro djeluju na psihu logoraSa. A kreatorima ovakvog mudenja
to nije odgovaralo.
5/
HODZA BIBER Sagledavanjem situaciie oko nas u baraci, i oko barake, jedno nam je bilo jasno: Sve Bolnjak do BoSnjaka, logoraS. Hiljade. A hiljade su jo5 zatvorene po drugim logorima, Sirom tzr'. "Herceg - Bosne".
Nisam se mogao oteti ni od misli, koliko
ii to boiniaikih familiia napusti lrlostar i
Hercegovinu od podetka napada H\''O na Armiju BiH. Pred zulumom napusti5e i kucu i ognji5te i sr-e Sto imaju r put neizvjesnosti do Zapada. Bio sam ljut na to, a razmiSljao, moZda je i tako bolte. Ostace neko Ziv. Ne moZe se jedan ditav narod tako jednostavno uni5titi. Nastavit ie neko i tradiciju, i vjeru i historiju. Pa me onda neSto presjeie po stomaku. Sjetih se familije koja osta u stanu iza mene. Sama. Kako ii ce se snalaziti? Pade mi na pamet moja i hiljade drugih familija koje za dan i1i dva ostado5e bez
kuinih domaiina. Osta5e na milost i nemilost raspuStenoj bandi. Ta pljadkaii su oni i dok mu2evi i odevi bili kod kuie, a ne tek sad.
su
I uvijek jedno te isto pitanje; zaSto sve ovo? Ivteni je odgovor bio jasan. Kristalno jasan.
Prvih dana dodoh nekoliko puta u situaciju da se prepirem sa logoraSima koji su sjedili blizu mene. ISio mi je na nerve kad bi neki od logora5a, vjerovatno razmiSljajuii o istom ovome o iemu i ja razmiSljam, glasno izgovorio: "Ni5ta nisam kriv". Nerviralo me je to 5to ljudi nisu shvatili sultinu svoga hapienja, odvodenja, zatvaranja i ne znarn kako da ga vi5e nazovem" Onda bih se nakon takvih prepirki, kad bih bezuspje5no nekima poku5avao ukazati na istinu, okrenuo prema Salki ili hodZi Biberu. Nastojali smo razgovorom, pametnom analizom uci u sr2 kompletnog postupka prema svima nama i uz to nerazurnnog ponaianja pojedinaca iogora5a. Sreiom, pojedinaca. Nije to bila masovna pojava. Tad bi hodZa Biber podeo tiho, lagano, razgovjetno, da se ne duje ni u baraci suviSe daleko od nas, a pogotovo ne vani, pridu koja nas je plijenila.
38
Pridao nam je o istoriji Islama, istini nale vjere, historiji Bo5njaka u svijetu i na ovim naSim prostorima, sve do najnovijeg doba, sve do ovog rata, a onda i o poloZaju Boinjaka u ovom ratu. Sve do ovih posljednih, najnovijih dogadaja do naseg hapsenja i zatvaranja u logore. Davao nam je kratke ocjene i procjene. Ta kratka predavanja slu5ali smo bez daha.
Ovo je bilo ono sto nam je godinama nedostajalo, Sto nam je sada bilo najpotrebnije. A to nismo imali, jer nismo htjeli ili nismo smijli. Na kraju ovih predavanja koja su i nastala i podinjala spontano postavljali smo hodii razna pitanja. Po pitanjima se odmah vidjelo koliko je ko "teZak". Hodi.aje na svako postavljeno pitanje davao odgovor i ponavljao neumorno i po nekoliko puta neke stvari, ako bi osjetio da nekom nisu jasne, ili ako je to neko jo5 traZio.
Pitanja su se kretala od onih najosnovnijih o vjeri i historiji pa do onih najsloZenijih. Svaki odgovor hodZa bi propratio jednom surom iz Kur'ana. Bili smo zadovoljni.
li smo to mi do sada bili. Stotinu ili hiljdu puta mogli smo ovako sjediti BoZe dragi, gdje
i
razgovarati, kad je bio mir. Sabirati pamet. Usvajati ono 5to je bilo kraj nas godinama, od samog rodenja. A tome nismo poklanjali paZnju. Sjetih se u tim mornentima rahmetli majke i rahmetli babe, pa dede i nene
rahmetli. Rahmet im dubi.
Sjetih se i u tim momentima i "crvenog" Mostara. Gdje li su sada tvorci ovog nadimka. iedni sigurno iza linije na PodveleZju pa prema istoku, a drugi iza linije na Bulevaru pa prema zapadu. A od tog crvenila ostadoSe samo Bo5njaci da se crvene i stide zbog naivnosti 5to ih sad ovako planski trijebe, tiste i uni5tavaju. Zaslijepljeni i zavedeni vjerovali smo njima, umjesto da vjerujemo sami sebi, da vjerujemo u ono Sto jesmo i za5to smo. Sa HodZom smo tih nekoliko dana razgovarali kratko, iak i viSe puta dnevno. Prekidali su nas rafali po baraci, pa duge Sutnje iza toga, pa "pjevanje" i ostali programi. A kad bi i razgovarali u tome nas nije udestvovalo puno. Samo oni najbliZi. Nismo smjeli glasno pridati. Bilo nas je strah i od douSnika. A vjerovatno je bilo takvih. Nakon ovih kruZoka bijasmo ispunjeni nekakvim uzvi5enim osjeiajima i nadanjima. eak bi zaboravili gdje smo. U ostalom dijelu dana i noii desto su razgovarali Salko i Hodta sami. Njih dvojica bijahu stare komSije sa Bune. Salko je postavljao pitanja, a HodZa je vrlo smireno davao odgovore. Nastojao sam upamtiti 5to viSe. Osjecao sam koliko sam "Supalj i neobrazovan" u oblasti moje religije, u oblasti historije moje nacije. Onda se upitah: "Sta li sam pobogu uiio tolike godine u 5koli.?"
Zalim sam razmiSljao:
39
"Zar smo za ovakve rasprave, razgovore i saznanja morali naii vremena i mjesta tek u iogoru? Nije li mogio biti drugog naiina da se sakupimo na jednom mjestu, u veiem broju i prije ovog dovodenja u logor? Zar namje trebao logor da se osvjeScujemo i prosvje56ujemo? Imao sam utisak da jedan broj logoraia tek sad pravi put u Zivotu vidi hodZu izbliza, ili uop5te razgovara sa njim, i1i ima priliku da razgovara sa njim. Onda sam sam sebi davao odgovor: "I neka nam je ovako. Sami smo to zasluZili. A daj, Boi.e, da ovo preZivimo. Druga ie prida biti tada. Ako preZivimo"! Zatim mi pado5e na pamet moja djeca, pa sva djeca od ovih koji su sada sa mnom ovdje. I ne znam za5to opet moje rahmetlije! Ta oni su vjeru i naSe zakone provodili uvrjek, do zadnjeg dana Zivota' DLenazama smo rh ispracali na Ahiret. A Sta mi bijasmo ditavo to vrijeme? Da smo bili bilo 5ta drugo, a ne znam jesmo li mogli biti, sigurno sada ne bi bili ovdje gdje smo. Ili bi bar bili spremniji da se borimo da ovdie ne budemo. Da se borimo protiv onih koji nam u njihovim planovima odrediSe ovo mjesto. Ti isti su nas puitali dugo vremena da plor.imo slobodno, sredinom matice, imali smo utisak, iahko, ne dodirujuii tvrde obale. I zato nam sad nestade tla pod nogama. Nosi nas voda. Ima 1i ioi snage u nama da zavremo nogama u dno te bujice u dno rijeke koja nas odnese. Imamo li mi jo5 snage da se suprotstavimo. Ipak, mnogo nas je jo5.
Mogli bi. Ruka za ruku, ruka pod ruku. TVrdo nogama stati na tlo koga jo5 ima ispod nas. ]este da je poduboko, ali dosegnut iemo ga. Izvladiti jedan drugog na tvrdu obalu i odmah praviti utvrdu. Za buduinost. Za pokoljenja. strazari jednog dana dodose i narediSe hodzi da izade. Prepadosmo se za njega.
li hoie sa njim? Iii je to javio doudnik ili njihov predosjeiaj. Nakon tri ili detri dana ode
Sta
hodZa
iz naSe barake. IzvukoSe i ostalu sedmoricu. Odvoji5e ih od nas' Bojali su se njihovog pozitivnog djelovanja na na5u psihu. Bojali su se kruZoka. Bojali su se naSeg osvjebienja. Znaju ono odavno 5ta to znaii. A ovdje i sad mogu presijeii jer su vladari situacije. Prevari me san i zaspah. ]uder u podne smo izvedeni iz stanova u Mostaru. Joi nisu ni 24 satapro5la, a kao da je vjednost u logoru iza nas. BoZe hoce 1i tovjek moii kako dugo ovako.
Niko nije ni mislio ni o vodi ni o hrani,
a
niti
su nas
tim nudili.
Svanjivanjem dana organi zam zatraLi tednost. Ljeto je.
Tijesan prostor, a nas puno. Sve jedan uz drugog. osjetismo potrebu da mokrimo. A gdje? Najnestrpljiviji je bio Enko. Pode dozivati straZara. TraLioje da mu otvori, daizade vani da piSa. JoS su nam neke civilizaciske norme bile u glavi. Ne moZemo to unutra obavljati. A nemamo ni gdjel 40
Sjedimo na podu. Necemo valjda tu gdje sjedimo obavljati to?
A puno nas je.
I sparina i vruiina. RazmiSljanje je bilo normalno, joi ljudsko. Izacivani i to obaviti. Valjda negdje postoji WC. Enko je i dalje bio uporan. Zvao je straZara nekoliko puta da otvori. Nakon dui.eg vremena zatusmo, prvi put nakon ulaska u baraku, Skljocanje kljuda u katancu i bravi, zveket lanca i Skripu vrata. Zatim se vrata otvoriSe i ugledasmo jednog strai.ara sa automatom u rukama. -
Ko je traZio da piSa? |a rede Enko, koji je bio vei blizu vrata.
Izadi vani. Enko poZuri, misleii da ie mu straZar to dozvoliti. - Kad mu pride, straZar ga tako jako udari nogom u straZnjicu da je Enko naglavaike uletio unutra. - Nema piSanja. Pi5aj unutra - ljutito odsjede strai.al - Vrata se zatvori5e.
- E ljudi moji, kolika mu je dizma - rede Enko, deSuii se pozadi. U naSoj muci i tuzi nasmijasmo se Enkinoj reakciji, a onda nas ne5to presjede. Polako nam je bivalo sve jasnije i jasnije Sta nam se sprema i u Sta smo upali. Samo je jedno pitanje lebdilo iznad na5ih glava. Koliko dugo ovako, i hoie li dovjek moii sve ovo izdrZati? Dan pode polako odmicati. BijeSe pakleno yruce. Podesmo osjeiati Zed, sve jade jade. i Niko nas ne nudi vodom. O hrani niko i ne misli. Straino se znojimo. Znoj natapa odjeiu. U grlu suho. Imali smo od prilike oko 60 centimetara kvadrtnih podaza sjedenje po glavi iogoraba. Samo se moglo sjediti.
Mjenjali smo poloZaj sjedenja.
Sa
jedne na drugu stranu straZnjice. Trpili smo
mokradu.
A kako dan odmide vi5e se nije moglo izdri.ati. A vidjeli smo kako je pro5ao i Enko sa molbom da izade vani piSati. Neko izvadi plastidnu fla5u i otkinu joj gornji dio. Podesmo pi5ati u tu fla5u i mokraiu prolijevati kroz prozor. Da bi dovjek pi5ao morao se ustati na noge i pi5ati nekom iznad glave. Koka i ja smo se u tome mijenjali. Kao, eto mi se poznajemo i ne smeta nam ako koja kap mokraie padne na glavu, od poznatog je.
Medutim, to nismo drugim dozvoljavali. Ubrzo koja se slijevala niz zidove barake
sa
se zadu
vonj i zadah mokrade
vanjske strane.
41
cLAD
tZno
se neko pridize i pogleda kroz krug logora kamionima' u dolazi HVO prozor. Stotine vojnika u uniformama
oko podne zatusmo glasove vani. oprezno Sta je sad ovo?
pridiZe nas se joS nekolicina. Vidjesmo da vojnici siiaze sa kamiona. Bili su bez jNA. oru2ja. Zatimpodeie skidati Sarene unitbrme, a obladiti sivomaslinaste, bir'Se
Zatimih rasporedi5e otprilike po oko 20 u svaki obiekat' Vrata na baraci se otvori5e i njih 20 stadoSe na vrata' Sta sad sa njima? UPadaj!
Nema razmiSljanja. Ponovo se pozbismo i vrata se zatvoriSe. Ko su, 5ta su, odakle su? RekoSe da su Muslimani, pripadnici duvene Zuhriceve jedinice iz Dubrava koja je bila u sastavu HVO. Borili su se od podetka rata zajedno sa Hrvatima protiv detnika. Tad nam postade jasno. HVO dovodi svoje vojnike, razorui.ava ih, i zarobljava. A zarobljava ih samo zato Sto su Muslimani. Tretman isti kao i nama civilima. eak su prrje zarobljavanja bili na liniji prema detnicima i doSla im smjena na liniju i rekli im da se moraju premjestiti na drugi poioZaj. Poili su mirno ne znajt(i 5ta im se sprema. Njihov komandant Zuhri( sa joS nekolicinom je uspio pobjeii' TuZno je to bilo gledati'
A ta jedinica je prije godinu dana oslobadala te iste Dubrave od ietnike' Oslobadala je svoje kuee i zemlju, zajedno sa tim istim vojnicima, koji ih sada zarobljavaju
i
zatvarajau logore. Tada Muslimani i Hrvati bitahu saveznici, zajedno
na istoj strani.
Niko nikoga nije pitao, ni ko je, ni Sta je. valjalo je bandu protjerati i pritom biti ranjen ili poginuti. A sad ovo. Da nije tuZno bilo bi smije5no' Toga dana vrata barake se vise ne otvoriSe. Na nas tristo dode joS dvadeset novih. JoS manje prostora, jo5 manje zraka,a vise vruiine, viSe znoja, vi5e smrada. Dodekasmo tako i narednu noi. Ne dobismo ni kap vode ni trun hrane. A ditavu noi opet maltretiranje. Pjevanje, rafali kroz prozor barake, svjetlost baterije' Psovke i uvrede raznih vrsta. AIi ko viSe misli na to. eovjek Postaje vai.an samo sam sebi. samo o Nije sebi misliti. Straznjica je potela trnuti od neprekidnog i dugotrajnog sjedenja' 42
biio Sanse ispraviti tiho.
se
u bilo kom pravcu ni poloZaju. Razgovarati smo mogli samo
Na svaki jadi glas ili 5um izbarake doiao bi bojovniki sasuo rafalpo unutraSnjosti barake. eahure su frcale po glavama i po koji metak odbijen od zida. Zatren bi nastupio tajac. Zato smo pridali tiho. Prisebniji ljudi su razabirali situaciju. Hrabrile su nas njihove prognoze da ne moZe ovo ovako dugo trajati. Neko mora o nama javiti, gdje smo i kako smo. Nema nam spasa dok za nas ne saznaju medunarodne humanitarne organizacije. Neki od logora5a su vei imali majsko logora5ko iskustvo. NaZalost, tada je to bilo probno odvodenje u logore. I oni koji hapse tada su stekli dragocjeno iskustvo. |este da su izvrlili hapienje i odvodenje u logore hiljade Bodnjaka. Bili su otkriveni vrlo brzo. Svjetska reakcija bila je munjevita. I pored svega toga odvedeni su ostalih desetak-petnaest dana po logorima. Kako koji. Sad su izvr5ioci znali da je najvaLnija stvar za ostvarenje cilja da se odmaknu odi ba5 istih tih organizacija od kojih se mi nadamo spasu.
A poiako nam je u svijest dolazila i stara prastara tvrdnja da nada umire posljednja. Medu nama takoder bjeSe nekolicina koji su okusili i detnidke iogore u Bileii. Okusili i preZivjeli. I nama se je nadati. Prida po priia, komentar po komentar i
sve vi5e smo shvaiali da je ovo sad i ozbiljnije i teZe nego ikad do sada. I opet pitanje: Kako sve ovo izdri.atl? Svanu novo jutro. Treii juli. Znoj samo curi sa nas. Topimo se. eovjeka na odigled nestaje. Oko tri popodne vrata se otvoriSe. Rudak, rekoSe.
Zar itogaima? ustadosmo i izadosmo vani, prvi put pedeset sati poslije dolaska. Stadosmo u stroj. Jedan iza drugoga. Kolona lagano prilazikazanu. |edan bojovnik nas odbroji petnaest i petnaestom dade hljeb. To podijelismo, onako kako stigosmo. Koliko je ko uhvatio sa dva prsta i otkinuo. Zatim nas jedanaestorica uzesmo tanjire sa zemlje koje su prethodni bacili po komandi. Nema pranja. Ni tanjira ni kaiika. Uzmei tanjir sa zemlje i jedan bojovnik ti uspe malom kutladom ne5to kaSasto u tanjir. eetiri-pet puta moZeS to prinijeti ustima i vei je komanda da se tanjiri sa kaSikama bacaju na zemlju. Mi koji smo "rudali" izmidemo se, opet u redu i koloni. Prilaze drugi i ceremonija se ponavlja. Prilazi novih jedanaest. NaSa baraka sa oko tristo i dvadeset ljudi "rudala" je za oko dvanaest minuta. Rudak za sve logoraSe u logoru trajao je oko dva i po sata. Radunali smo. Znadi jedanaest smjena po oko tristo i dvadeset. Ispada oko tri i po hiljade. Tri i po hiljade za dva i po sata iz jedanaest tanjira, jedanaest kaiika. A za5to ba5 jedanaest? U blizini kazana bila je cisterna za vodu. Dozvoli5e da se napijemo vode. Pili smo iz posude nalik vojnidkoj porciji. A kakvo je "piie" bilo.
43
Onoliko koliko se na duSak moglo popiti. Neko zamoli straZara da piSamo uz zid barake s vanjske strane. Dozvoli nam. Uiinismo to sa olakSanjem. Bar se necemo jedan drugom iznad glave piSati. Ponovo unutra. Vrata se sa Skripom zatvori5e. Ponovo vruiina, znoi t smrad. Sto se dalje deSavalo?
zbogmale kolidine hrane, koja je paia na ionako ptazan stomak, zeludac se samo nadraZi i bijaSe nam jo5 gore. Ono malo vode koje popismo rspari u znoiu za nekoliko minuta. Glad i Zed samo se joi viSe poveiaie. Ne toliko glad koliko Zed. A vremenom glad je potpuno iSdezla. Mukama se prikljudi i nemogui poloLaj kod sjedenja. Strainjica je sve viie i viie trnula. Kod nekih logoraia koia na strainiici se pote guliti, a kod nekih se pojavi i krv. Isto se pode deiavati i na bokovima. Sve su to bile posljedice nekakvog po.lusjedeie g, polulei'eceg poloiaia. Nakon nekoliko dana koza na tim mjestima je poiela dobir.ati nekakvu tamnocrnu boju i pode otvrdnjavati. Nakon ulaska u baraku provirivali smo neprimjetno kroz prozore i posmatrali logoraie iz ostaiih baraka kako lagano u koloni idu prema mjestu gdje se ruia. vidjeli smo dosta poznatih osoba, a nismo im se smjeli iavljati. Koliko je god dan bio vru6, toliko je no6 bila hladna. Spaiavao me dZemper. Prvo bih ga skinuo i stavio pod glavu. Nesto kao jastuk da mi pomogne da zaspim. Ali kakvo spavanje? Sna nije biio. A kasnije kad bi zahladilo, oblaiio bih dzemper, a noge uvladio pod Salkinu deku. To grijanje noga do koljena ispod je bilo lak5e' Nisam drhtao. A osjetio sam kako neki oko mene cvokoiu zubima, kao da je u sred zime.
eesto bi se noiu iz nekog dijela barake zatula svada ili molbe da logoraSi pomognu jedan drugome da pronadu bolji poloZaj da nekako iegnu. Ako si legao na bok sa rukom pod glavom, noge su ti morale biti na nekom, a opet nedije noge na tebi. Zadusmo svadu Pirge Zatinovi(ai Mustafe eustoviia, komiiia iz mogulaza. fedva ih smirismo.
Rekosmo im da ih mogu duti straZari i napraviti svima nama neki jo5 gori belaj. Obojica su bili u nekim zrelim godinama, a pona5ali su se kao djeca na sokaku.
Osjetilo
44
se da
vei pomalo popultaju Zivci. |edva primiriSe.
BORBA ZA KAP VODE eetvrti juli. Ugrija odmah ujutro. Oko 6 sati ujutro bila je smjena straLara. PojaviSe se u blizini baraka neki "domobrani", stariji ljudi, oko 50 godina u uniformama HVO, sa puikama. Oni su duvali logor sa vanjske strane u Sirem podrudju. Zadusmo njihov glasan razgovot.
i sad su trebali iii kuiama. i pogleda kroz prozor. Bio je to neki Bari tz eapljine. On sakupi hrabrost i kulturno zamoli ove domobrane da nam kroz prozor dodaju malo vode. Na naSe veliko iznenadenje oni to i uradi5e. Ili su se saZalili, ili nisu znali istinu o nama, ili ko zna Sta im je bilo? Uglavnom kroz prozor ude jedan plastidni bidon pun vode. U baraci nasta jagma i meteZ. Logoraii skodiSe na noge i pojuriSe prema Bariju. Nasta svada i otimanje o bidon. A bidcjn je bio u zraku u rukama. Nije se spuStao na zemlju. Gutljaj vode i predaji drugom. Ja sam bio podaleko od te guZve i procijenio sam da ne mogu doii do vode pa se nisam ni dizao. Do vode dodoie samo jadi i viSi rastom. Oni manji su skakali okolo, ali ga ne dohvatiSe. Ovo je stvarno bila jedna prirodna, nagonska borba za preZivljavanje, borba za vodu koja je u tim momentima Livol znatila. Pratio sam lica logora5a. Najupedatljivije mi ostadoie grimase na licu fusufa Mahmutoviia. Lice mu je inade bilo duguljasto, a sad ispijano, a odi izbuljene. Samo 5to ne iskode od gledanja u bidon do kojeg ne moZe doii. Pravi grimase, kuka i moli. Moli za bolesnog sina, koji je sa njim tu u baraci, da mu daju malo vode. Niko ga niti sluSa, niti duje. Svak je sebi najpredi. Jusuf se tresao. Vjerovatno je i od prije bio slab na Zivcima. A piju samo najjadi. Od ruke do ruke, od usta do usta, ne znam koliko ih je stvarno popilo nestade vode u bidonu. Jusufse gurao. Iskoladio odi, pruZao ruke. I dohvati bidon na kraju kad vec bijaie prazan. Prinese ga ustima i samo kap dvije koje preostado5e na dnu nado5e mu se na suhom jeziku. Samo mu se dva-tri teSka uzdaha omako5e.
Zavrilli
su smjenu
Jedan logoraS se pridiZe
45
Koliko se |usufovo iskrivijeno lice, iskoladene odi, ne mogu nikad zaboraviti. i nije je bolestan leZao god gurao do bidona radi sebe, gurao se jo5 viSe radi sina koji se mogao boriti za vodu. Cl.d"o sam malog kako leZi. Topi se od dehidratacije. Nestaje ga svake minute. Otac se borio, a nije mogao potnoci ni sebi ni njemu' Ovaj dogadaj sam posmatrao sa uzbudenjem. Ostao sam bez vode do koje i onako nisam mogao doii. A moZda sam se stvarno mogao boriti za nju. U tim trenucima potisnuo sam snagom ljudskosti Zivotinjski nagon. Bio sam svjestan toga. U jednom vrlo kratkom periodu od ljudi postadoSe iivotinle.
'
Zivotinjeu ljudskim tijelima. )esu li i to planirali tvorci ideje uniStenja Boinjaka. Planeri planirali, a izvr5ioci sliiepo izvriavaju. A nije dudo 5to ;o1'jek postaje zir.otinja kad ga zivotinje na to nagone.
GuZva sa vodom se malo stiSa. Domobrani su vec bili oti5li. A straiarima u krugu logora ni5ta nismo smjeli govortti. Oan ;e prolazio. O rudku nema ni govora. Nece ga danas ni biti. Ali glad nismo ni osjeiali. I dalje samo Zed' Organizam dehidrira. Topi se. Osjecamo to. Osjecamo kako nas nestaje. Tednost iz otgantzma nestaje kroz znoj. StraSna je vruiina. PiSamo u plastidnu fla5u. Organizam luii teinost, a ne unosi novu. Nestaje nas fizidki. Na prozoru se pojavi straZar' - Hoie li neko cigata? Sakupite pare, pa iu vam kupiti? - rede'
" Gledam ga u odi. Nisu normalne. Nekako se sjaje. I crvene su. Ovo neie izdobriti", pomislih. Bogami, logora5i kupe pare, neko marke, neko dinare, Sta je ko imao. Neko hoie i viSe "Steka" cigareta. Pare dado5e straZaru u ruke i narudZbu. Toliko i toliko para, toliko i toliko kutija cigara, toliko Steka. Ponada$e se. Nelrode ni sekunda dvije, a zadu se Skljocanje automata i rafal po unutraSnjosti blizini. barake na oko metar visine od poda. Nekoliko odbijenih metaka pade u mojoj Sreiom svi smo bili na podu. Niti koga rani niti koga ubi' Nastade stradna tiSina.
Ni jedan zvuk se ne iuje. To potraja tren dva. zatim se zatu smijeh i nekakav tudan glas straZara: - Balije, sto ie vam cigare kad ie te svakako ubrzo na onaj svijet. Kao sto sam i pretpostavlajo straZar je bio dobro "napu5en" nekom drogom' Koliko je para sakupio tom prilikom ne znam. \rjeror,'atno dovoljno da kupi sljedeiu kolidinu droge. oni sto dadoSe pare mogii su samo misliti kako su lakovjerno prevareni i opljaikani. Nakon toga, svakih desetak do petnaest minuta sttaLar je ponavljao pucnje kroz prozor po unutraSnjosti barake. Iznenada. Zalo se niko nije micao. Niko niSta nije ni govorio. Bila je grobna tiSina. 46
Kroz glavu mi nije prolazilo pitanje: "Sta
li
1e
sljedeie?"
Doiekasmo i naredno vede. I bez vode, i bez hrane, a poneki ibez cigareta. Pucnjava drogiranog prestade. Podesmo ne5to Sapatom pridati. Onako bezveze. Samo da malo povratimo duSu. Ne5to gorko, te5ko, bljutavo biio je u dovjeku. Nekakav naboj ljutine i negativne energije. Razum hoie vi5e, a ne moZe niSta. Informacije su dolazile sa kraja na kraj barake o nekom dogadaju. Nikud niko nije micao, niko nije uiao ditav dan u baraku, a uveier priia o nedem novom. Vrlo interesantno. Kako? To mi je uvijek bilo dudno.
Ili bi neko neito sanjao bez spavanja, ili bi nekom natprirodnom vezom ili relacijom dobio neki glas. odjednom bi podela prida da ie nas prernjestati odavde. Neko bi tad dodao da na Heliodromu ima deset hiljada zarobljenika, neko dodade ne deset nego dvadeset. Drugi bi pridali da i u samoj e apljini postoje logori. Postoji logor samo za i.ene u nekakvim silosima. Valjda su to bili silosi za iito. A sad je tu logor. Treii bi dodao da logori postoje i u LjubuSkom i u Grudama i na Sirokom Brijegu. Zanijelo bi nas tako nekakvo naklapanje. Neki bi zbog ovakvih prida stupili u svadu. Ljudi su postajali sve razdraZljiviji. NaSa grupa je tiho razgovarala. Salko nas je i dalje hrabrio i davao nam nekakvu nadu da ie biti bolje. A zaito, ni sam nisam mogao dokuditi.
Iz
jedne kese Salko izvadi napolitanku. Tek nekoliko kocka. Onda pode rastavljati jednu kocku na ploike. Svakom od nas jedna ploSka. Koliko bijaie ploSki toliko nas dobi. Po jednu. Stavismo tajkomadic napolitanke u usta. Mali komadic, avra(a nam snagu i volju za Livot. Kad
li ie svanut?
Sta
li nas sutra
deka?
47
48
OSVETA Peti je
juli.
Na smjenu straZara dode neki euljak, eitludanin. Neki logoraii ga prepoznale. Igrao je fudbal prije rata. caki Begovii rede da ga dobro poznaje. Rede nam da se umirimo i da ie ga zamolit da nam dadne malo vode. Mi se umirismo. Niko niSta ne govori. Caki pride prozoru i zovnu ga. euljak ga odmah prepoznade. - MoZemo Ii dobiti malo vode? - upita Caki. - MoZe, nema problema, ali nikom ni5ta ne govorite. Nama je naredeno da sa iogora5ima uopite ne smijemo kontaktirati, niti vam
bilo
davati - rede euljak. da je bio iskren u ovoj izjavi ijos dodade - Samo, nemam vam u demu donijeti. Nema ni flaia ni kante. Logora5i odjednom stvori5e nekoliko plastidnih fla5a. On ih uze i ode. Ubrzo se vrati i krijuii ubaci flade u baraku. opet nasta jagma. Ali, onaj ko je bio vlasnik flaie imao je pravo prvi piti. Nekoliko fla5a, a nas trista i viSe, a svi Zedni, svi hoie vodu. euljak nekoliko puta nasu fla5e na desmi koja je bila u blizini barake i ubaci ih unutra. Jedna flaSa dode do nas. Drugi put od dolaska u logor i ja popih gutljaj vode. Logoraii okolo nude ditavo bogatstvo za praznu flaiu. Nude pare, nude zlatni sat, nakit, ita je vei ko imao kod Sta
vidjeli smo
sebe. Sve
je bilo
uzalud.
r,
Vlasnik fla5e prvi pije i dodaje onima do sebe. U to naide drugi straZar i nebto rede euljku. Nismo duli Sta mu je reko, ali vidjeli smo da se euljak.rautli oa barake. Voda prestade pristizati Ko se napio, napio. Nestade i nade da ie vode ponovo smrad. Tekuiine iz organizma nestaje.
biti. vruiina je nesnosna, sparina, znoj,
osjecam sam sebe da sam Iakii za sedam osam kilograma, mozda i deset. oko jedan sat popodne, kad je vruiina bila najzesia, ugledasmo trojicu bojovnika HVo, naoruZanih do zuba. Stadose kod prozora nase barake
- Ima li tu iogora5 iz Vi5ica, taj i taj? - zaiusmo glasno pitanje. Zagledasmo se. Oni ponoviSe pitanje joi jednom. Niko se ne javlja. Tajac. - Je li tu, majku mu jebem - zatu se opet - Javi se, nemoj da te tamo traZimo. Zaiusmo sad i repetiranje automata. Instiktivno sagnusmo glave, jer smo od prije znaii da slijedi rafal po unutraSnjosti barake. Primjetih jednog mladiia, udaljenog pet Sest metara od mene kako se ustaje i govori: - Tu sam. - Izlazi napolje - zatu se naredba. A zatim poznati zvukovi katanca, ianca, brave i Skripa vrata. \'rata se otvori5e. LogoraS pode preko tijela logora5a koji su sjedili, jedva nalazeci mjesto da stane.
Na Sirom otvorenim vratima dekali su ga bojovnici. Srednji medu njima izgledao je kao neki zapovjednik.
Kad logora5 izade vani, ovaj ga odmah udari Sakom i obori ga na zemlju. krv iz nosa i usta. Naredi mu da ustane. joi o5amuien, logorai se jedva ustade. Na sredini barake primjetih jednog starijeg dovjeka kako se ustade. - Ne udarajte ga. To mi je sin. NiSte nije kriv - progovori. Bojovnici se pogleda5e medusobno, pogleda5e starog i poieSe ponovo udarati momka. I Sakama i nogama. Obori5e ga ponovo na zemlju. StadoSe ga gazati nogama. Otac gleda kako mu biju sina na mrtvo, a ne smije niSta, ne moZe ni5ta. Stoji, skamenio se, ne mide. Da mu srce pukne od muke. U to se zadu glas jednog od bojovnika: Stavi mu bombu u usta, neka ga raznese. - Ne, bila bi to nagradazanjega - odgovori onaj 5to je bio zapovjednik - Mudit iemo ga ovako poyremeno i dugo. To je zasluZio. Zatim se obrati momku koji je i dalje krvav leZao na zemlji. - Pritao si po ViSicima da sam ja opljaikao sto osamdeset hiljada maraka. Rekla mi je to lidno djevojka kojoj si to priiao. - Nisam niSta nikom priiao. ]edva progovori momak krvavim ustima. - ]esi - rete zapovjednik i udari ga nogom po sred lica. Na to i druga dvojica po6e5e da ga udaraju nogama. Logora5 se joS malo trzao i odjednom prestade da se LogoraSa obli
mide. OkaniSe ga se. - Zatim se taj zapovjednik obrati ocu
koji je i dalie skamenjeno stajao i
sve
posmatrao. - Eto nas, ponovo sutra u isto vrijeme. Ponovo cemo ga blti.
Zatim narediSe logoraiima koji su biii blizu vrata da ga ubace unutra. Vrata
se
zatvoriSe.
Bojovnici sjedoie u auto i odvezoSe se van kruga logora. Zavrilli su svoj krvavi pir pred nabim odima i otiSli. I jo5 reko5e da ie ponovo doii sutra. LogoraSi napravi5e mjesto da se pomogne prebijenom. 50
Ni vode, ni krpe da
se obriie. Neko donese iebe. obrisaie mu
krv
sa iica
iebetom. Momak ne mide. Samo se primjeiuje kako te5ko di5e. Gledao sam momka kako lezi pa oca mu. Kakav je osjeiaj toga oca, kakvo mu srce mora biti da izdrzi sve ovo sto gleda, a da mu ne pukne od tuge. Tuga i gordina nas je ponovo obuzeia. ovakvi dogadaji nas nagone da mislimo. Da nam mozak radi, da ne stane. To Sto dozivljavamo, to 5to giedamo radi iovjek dovjeku. Ali, onaj ko to radi nije dovjek.
Ne moie biti dovjek. To moze uraditi samo zivotinja. Iz kojih razloga. iz kojih interesa. Je li moguie da je samo religiozna i nacionaina razlika razlogza sve ovo. Ovo, ipak, u ovim ljudima nije od danas i od juder. Duze vremerru o to leglo. sad je
puknulo. A da se ne de5ava sad, desavalo bi se nekad drugi put, nekome drugom. Naia je nesreia Sto se to sad deSava nama. A ta trojka je dolazila tri dana za redom i na isti nadin tukla momka na mrtvo ime. A svi smo to morali gledati. Valjda kad su osjetili da im je dovoljno okanibe se momka. Ne znam viSe ni koliko je proSlo vremena od kako su nam davali da jedemo. Ako se ono 5to smo radili moi.e zvatijelom, a ono 5to su nam davali zvati hranom. Na glad nismo ni mislili. Zed je bila nesnosna.
u
takvim razmi5ljanjima prekide nas poziv na rudak. vrata se otvoride.
Izadosmo vani na dist zrak. Stroj,
|edan po jedan u koloni. Vidimo kazan. Vojnik sa kutljadom stoji. Cisterna sa vodom. Fala Bogu, valjda iemo dobiti vode da se napijemo. udisali smo vazduh punim pluiima. vazduh je bio vrui i sparan, ljeto je, ali dist, za raziiku od onoga ito smo ga udisali u baraci. Mi smo stajali. IStekivali smo onog sto nas broji i dijeli hljeb. I onaj zakazanom je dekao naredbu da podne dijeliti rudak. Pojavi se odjednom odnekud neki naoruzan bojovnik, dode do kazana i prevrnu ga nogom. Prosu se kaiasto varivo po zemlji. Mi i dalje stojimo. Ukoiili se. Giedamo u hranu, pa u cisternu sa vodom.
- Nema rudka' majku vam jebem balijsku. Mislili ste jesti. Mi vas hranimo! A vi bjeZite. Treba vam sjeme uniStiti. Divijao je udarajuii nogom u kazan. Udari kundakom dvojicu-trojicu iz red.akoji su bili najbliZi. Zanijemismo iako ni dotada nismo nijedne progovorili. Mozak iovjeku jednostavno stane. Slijedila je komanda da ulazimo u baraku. Na svoja mjesta. opet sjedanja. Nama komentara. A dovjek ne zna ni sta bi rekao. eekaj novu priliku za jelo i vodu. Do sutra. Ako sutra dodekamo. I ako sutra bude vode i rudka. Barakom brzo prostruji vijest da je nekoliko iogora5a pobjeglo izlogora. 51
To su bili mje5tani iz okoline Dretelja koji su dobro poznavali okoini teren' A to moze Poznavali su i Neretvu .zabtjegizDreteTiatreba znati preplivati Neretvu' samo onaj koji je dobro Poznaje. Kako su iskoristili priliku? Odakle su pobjegli? - Hoiete da bjezite, balije e neie to tako moii - zadusmo glas razjarenog i bjegunci. podivljalog bojovnita sa izvana - sad ie te vidjeti kako kod nas prolaze I stvarno pojaviSe se dvojica logorasa iz druge barake. N4edu sobom vode, ne ne zaklan' nego vode, nose, treieg. Polumrtvo tijelo jednog bjegunca. Bio je prikian, je krv' priklan. Na vratu se jasno vidio rez iz koga liptala Priklani je krkljao. odi su mu bile zatvorene. vidjelo se da je jos Ziv. Morali su ga pronijeti od koja se ovom prozora do prozora barake sa svih strana pa do Sirom otvorenih vrata prilikom opet otvoriSe. ' zgroi| i smo sel - ovako ce proii svi koji hoie bleLatimajku jebem balijsku' 'am Vi cete meni bjeZati - zatrla raziateni bojovnik' Vodali su priklanog od barake do barake' Umirao je polako'
Kakojeuop5te-oguoZivjetitako,priklan,-pitalismose'Jelistvarnobio
pa jedan od onih koli su byJzali pa uhvaieni, ili nasumice izabran iz neke barake ovako iivotinjski obraden nismo mogli znati' A bjeZanja je joS bilo. je jedan logoras u Najinteresantniji, naihrabriji, najorginalniji bijeg napravio da neito rade u izvedeni ,r.d poir,. jednog dana. l.Jeki logorasi su iz jedne barake krugu logora. Kopali su neki kanal'
-ovallogora5jeujednommomentuuzeokrampuiiopatunarameipravona
je valjda da ga je kapiju. St uiur rrutuptli ga je vidio, ali ga nije zaustavijao. Mislio je mirno iza5ao ,-r.Li od strai,ara pori"o la neSto kopa van kruga logora. LogoraS preko kapije, kao da ide na najnormalniju radu'
Bezstraha,bezpanike.Hladnokrvno.BezijednogsuviSnogpokreta.Samo mirno. Naprijed. Rizikovao je Zivot' ostalima' MoZda mu Da je bio otkriven tekao bi ga metak, ili klanje za primjer duga' Kad je osjetio kilometrima se ta desetina metara
Po nodi pjevanje, svijetla baterija i rafali po baraci. Po danu mudenje i gledanje mudnih prizora. Priklanog su vodali od barake do barake dok nije izdahnuo. Krvava trojka se pojavljivala svakodnevno i degenedila ViSiianina. Stroj za jelo se ponavljao jednom dnevno, kad ima rudka. Hljeb se dijeiio na petnaestoricu. Korakpo korak do kazana. Tri-detiri zalogaja vrele hrane iz neopranog tanjira i bacaj na zemlju. Idemo dalje. Do cisterne sa vodom. Napiti se moZei onoliko koliko moZeS popiti na dubak. Tri-detri gutljaja. Ni5ta viSe. Zattm pi5anje az zid barake sa vanjske strane. Kad dozvole, i kome dozvole. Dva dogadaja oko rudka pamtim dobro. Rudak je prolazio vrlo brzo. NaSa baraka je bila gotova za dvanaest minuta. Enko je jednog dana, poito je bacio tanjir, stao ponovo u red. Kao, da dobije repete. Vojnik koji je sipao hranu poznade ga i upita: - Zar ti nisi vei rudao? - Ne5to se ne sjeiam - izvali Enko. Mi se nasmijasmo, a nasmija se i vojnik. Enko osta bez repete, ali prode ibezkazne. Drugi dogadaj je bio teii. Kad bismo popili ta dva-tri gutljaja vode morali smo se opet u redu odmaii od cisterne. Nije tu smjelo biti nikakve guLve. |edan po jedan, popij i udaljavaj se. Jedan logora5 je pokuiao da ponovo stane u red da se napije jo5 jednom. Policajac, koji je stajao pored reda i posmatrao kako napreduje rudak,
primijeti to. Zaiu se pi5taljka. Dotria do logoraia i udari ga kundakom u leda. - Hodei joi vode? Majku ti balijsku. - Svi u stroj - razdera se. Neko je bio ruiao, neko se napio vode, a neko ni jedno ni drugo. Prestade djeljenje ruika i vode. Stadosmo mirno u stroju. - Glavu dole, ruke na leda - za|u se naredba. Postupismo po naredenju. - Lezi na stomak. Legosmo na vreli beton. Na stomak. Licem na beton koji se pregrijao od vreline
sunca. Ko zna kolika je bila temperatura. Pedeset-Sezdeset stepeni. Ne smijemo ni
mrdnut. Beton pete odozdo, a sunce odozgo.
Niti titemo - niti midemo. Neko se pomaknuo. Dotrda razjareni straZar i pritisnu mu glavu dizmom na vreli beton. eovjek vrisnu od bola. Ovo sam samo duo, nisam vidio. Glava mi je bila na betonu. DZehennem.
53
DZE}IENEM Lei,eii na vrelom betonu, pekuii se na vrelom julskom suncu, samo mi je DZehennem bio na pameti. Jeli ovo to? Ne, nije. Bio sam siguran da ovo nije DZehennem. To mi je jasno govorila ona iizma na vratu logora5a. Ta dizma nam je govorila: Na vratima ste DZehennema, guramo vas jo5 dublje. Dragi, moj Allahu, 5ta li smo toliko zgrijeSili, Sta li nas joi deka? Koliko iemo jo5 duboko tonuti? Koliko je jo5 daleko do dna? Lijepa smrti! eovjek poZeli da umre, da ga smrt nade. Ali Ziv tovjek ne moZe umrijeti. Duia ne odlazi po i,elji. DuSu dupa Azrail. Putevi smrti vode iii u DZennet ili u DZehennem. |esmo li se dragom Allahu toliko zamjerili da nas neie u DZennet, a DZehennem nam ne da. . Vrata DZehenema su za nas Sirom otvorena. Osjeiamo mu vatru i Zar. Topimo se, aii jo5 smo Zivi.
Gdje je ta granica ljudske izdrZljivosti? Gdje iije ta granica Zivotinjskog u dovjeku, pa dovjek dovjeku ovo dini?
Kakva je ovo muka bila! Ne muka! Kaznat. Samo zbog jednog gutljaja vode. Zbog jednog gutljaja vode vi5ka, ispa5ta nas tristo. U baraci smo se bili dogovorili da sve naredbe izvr5avamo bez pogovora. Upravo da bi izbjegli ovakve kolektivne kazne. Ali uvijek se nade neko ko misli da to, ipak, neie tako biti. Neko ko misli samo na sebe, ko je spreman uraditi neito baz razmiiljanja. A vidjeli smo vei kako kaZnjavaju kolektivno ili pojedinadno logora5e iz drugih baraka, za sitnicu. Bili smo se lijepo dogovorili, ali, sad ispaStaj zbog gluposti. A isto tako znali smo da nije bilo ovog gutljaja vode vi5ka, bilo bi ne5to drugo. I da nije napravljen ovaj incident, izmisiili bi neito drugo. Kaznu smo morali
izdri,ali. Da bismo 54
bili poslu5niji i da izvr5avamo naredenja, kako rekoie straZari.
Pakao zavrii.
Trajalo je to dva do tri sata. Ustadosmo se oSamuieni, i krenusmo prema baraci. Logora5i iz drugih baraka su u koloni i5li prema mjestu gdje se ruda. Nijemo su posmatrali na5e kainjavanje. StraZari su im govorili da gledaju kako prolaze neposluSni. Ako ne budu postupali po naredenju, i njih deka isto ovo. U blizini vrata barake primjetismo jednog logoraSa kako trdi oko nas sa nekom Sipkom ili kablom u rukama i udara po najbliZijim logora5ima tjerajuii ih da ulaze
unutra. Ko bi bliZe vratima, uleti unutra, a oni udaijeniji dobiSe po nekoliko udaraca po ledima i po glavi. "Ko je ovaj?" upitasmo se kad udosmo. Neko rede da je "Trebinjac". Logora5, zarobljenik kao i mi, naZalost, Musliman. Neko ga je vidio u ludnici na Domanoviiima. Umno i nervno poremeien. Takve oni uzimaju da prave red. A ovaj, jadan nije bio, uZivio se u ulogu, pa udara ii udara. A ne zna koga udara. Uglavnom, upoznasmo i njega. Treba ga se pripaziti, bar kad budemo ulazili u baraku. Kasnije ga upoznasmo joS bolje. Doiazio bi do prozora barake, cerio se, vadio konzervu iz dtepa i nudio je za pedeset maraka. Sve je to bilo sradunato u procesu mudenja i uni5tenja. Neka vas bije "va5". Opet jedne no6i pijani straZari sastavi5e ovog i "Ramizu". Natjerali su ih da se
skinu goli i da glume spolni odnos. Bilo je cike, vriske i rafala i udaraca. Sve smo to sluiali sjedeii na podu barake. Svaku nod nam se "program" mijenjao. Noi nam je donosila daljnje muke, patnje i maltretiranja. Svake noii straZari su se smjenjivali na smjeni i svaki novi straZar je donosio svoje "ideje" mudenja i provociranja. Stalno smo iuli neke krike, pucnje, trdanje izmedu baraka. Dolazili su
iz pravca tunela i zemunica. Sta li se sve tamo deSava? U kratkom vremenu, kad su se dvije kolone mimoilazile prilikom rudka, u prolazu smo kri5om izmjenjivali informacije sa poznatim iz drugih baraka. : Sretoh jednog dana hodZu Bibera i upitah ga: - "Merhaba hodZa, kako je? Sta ima novo?" - Merhaba! - Ima svaSta. Sakupili su nas svih osam hodZa
u stacionar. Sa nama je jo5 jedan doktor i medicinski tehnidar, isto logora5i. Svaku noi u stacionar donesu po nekoliko mrtvih, izmrcvarenih, izmasakriranih, prebijenih do smrti. Nagledali smo se svadega.
Gore nam je nego u baraci. Ovaj doktor i medicinski tehnidar im siuZe da konstatuju smrt. Mi im moramo pomagati da natovare mrtve na kamion. Kud ih odvoze ne znam. ]ednu noi su ih
donijeli sedamnaest mrtvih. Ima i Lena. Silovanih pa ubijenih.
- Mudenje obavljaju u zemunicama.
sve
mi ovo isprida hodia u trenu. Nismo vise smjeli stajati zajedno da ne
izazovemo pai,nju straLara. Crne misli su mi prolazilekroz glavu. Na povratku u baraku, ispridasmo jedni drugima 5ta smo duli. Svakodnevno su do barake dolazili bofovnici sa nekakvim spiskovima i traZili nekoga. Koga bi prozvali, izlazio bi i nikad se viSe ne bi vracao. Koliko ima takvih spiskova?
Ko li ih pravi? Kad iemo mi doii na red? Sva ova pitanja prolazila su tovjeku kroz glavu. ISdekivanje je bilo strahovito. Pratili bi paZljivo imena koja su iitali. I pamtili poznate. Kod svakog poznatog imena uzdahnuli bi. znali smo ako nije or-die, negdje je drugo, i naii ce ga u drugoj baraci. A kad ga nadu, znamo Sta ie mu biti. A hoie li ga ikad viSe ponovo biti? Dosta logoraSa je poslije tih prozii-ki vodeno na "obradu".
Noini krici u tami ledili su nam krv u zilama. Medu razaznavari Zenske krikove i djediji plai.
tim kricima iesto smo
BoZe dragi, zar i djecu mude u logorima? Kroz noi bi se tad zadulo zapomaganje: - "Ubijte me vi5e, ne mogu viSe ovako!" Sve se to deiavalo malo dalje od nale barake, ali ne toliko daleko da ne bi mogli duti. Jednog dana neko se malo pridiZe i pokaza prstom prema jednoj od susjednih baraka. Pridigosmo se. Prizor kao u najstraSnijim filmovima, Nismo mogli sve vidjeti jer se desavalo pred susjednom barakom, koja je bila
malo ukoso od naie, a i druga baraka nam je zaklanjala pogled. Ali zato, Boze saduvaj, mogli smo duti sve. Logorasi su lezali na zemlji, na ledima. Razularena banda je skakala po njima u dizmama. Nisu gledali gdje staju.
Na stomak, na prsa, na glavu, na lice. Logora5i su leZali zbijeni jedan do drugoga. Nisu se smjeli micati. A ovi su skakali i skakali. eula se grozna r.riska i zapomaganje. Gledali smo nijemo i bespomocno. Ne znam 5ta, ali valjda instiktir.no, organizam pri ovakvim prizorima podinje luditi neito gorko. Da, gorko. Llpravo smo se tako i osiecali. Svaka dlaka na tovjeku se jeiiia. Stresali smo se od muke i jadaprizora, koga smo gledali. Nisam mogao dugo to posmatrati. Sjeo sam. Neki su i dalje nijemo stajali i posmatrali. Valjda su se ukodili i nisu viSe znali 5ta rade.
Ima li kraja ovim mukama?
Koliko li je samo ovih mudenika nakon orgijanja odneseno u stacionar na konstataciju smrti, nikad nismo saznali. A odneseno je dosta. 56
SItA Cijedili smo se od vruiine. Nestajalo nas je. Sta bi dovlek u takvim momentima dao za daSu vode? Za samo jednu da5u vode. Nismo vi5e znali 5ta da pritamo. Sve smo ispriiali. Nijedna novost vi5e nije bila novost. Poku5avali smo na smjenu, dok trojica, detvorica sjede, da nas nekoliko legnemo da bar malo istegnemo mi5iie, koji su se vei poieli grditi od dugotrajnog sjedenja u istom poloZaju. Leci i istegnuti se, kao 5to normalan dovjek radi ujutro u krevetu prije ustajanja. Ali niti se moZemo normalno pona5ati, niti je mjesto za normalna pona5anja. - "Hoie Ii neko vode?" - zaiusmo pitanje iz vana. Ugledasmo jednog bojovnika blizu prozora sa da5om vode u ruci. Mora da je opet neka zamka. Prvo mi to prode kroz glavu. Ali najbliZi tom prozoru bijaie jedan mladic, koji skodi na noge i prije nego 5to smo mu mi mogli bilo 5ta reii, rede: - "la iu vode!"
I pruZi ruku kroz razbiteni prozor kako bi dohvatio da5u. U trenutku bojovnik baci daiu, uhvati ga za ruku i tresnu njome nekoliko puta iz sve snage o okvir prozora. Puce ruka u laktu. Slomi ruku. Mladic jauknu i sru5i se od bola na pod. Nekoliko logoraSa pognuti pridoSe da mu pomognu. Bojali su se rafala po baraci. Da mu pomognu, a nemaju dime, niti znaju kako. - "Hoiete vode, balije!" - zadusmo vei poznato izrugivanje.., Bojovnik se udalji, cerekajuii se. Mi se samo zgledasmo. BijaSe nam i.aobrzopletog, naivnog mladiia. A bili smo svjesni da je taj mladic polazio svojom rukom za svu onu vodu koju popismo i od domobrana i od euljka. To znadi, vode nema viSe!
57
GOSTO LeZao sam u nekakvom poloZaju na betonskom podu. Nikakve nade.
A iemu bi se dovjek nadao. Da nas odavde negdje premjeste. Nemoguie. Da su to htjeli, mogli su odmah. Da neko dode po mene izvede me. E, budaio jedna, budalasta. To niti ie biti niti moZe biti. Nema te sile koja to u ovom momentu moZe, niti smije uiiniti. Pa onda podeh razmiSljati o kuii i ieljadi. sta 11je sa njima? |esu li jos u stanu? Da su bog'do protjerani na lijevu stranu. u tom nekakvom razmisljanju ugledah jednog policajca HVo kako stoji kod jednog prozora i posmatra logoraSe jednog po jednog. Prepoznadoh ga. Sin Derve Goste iz Kolonije, iz Rodoia. I prije je bio u policiji HVO. Sta 1i sad
li
traLi? zagledao je jednog po jednog logoraSa i Sarao odima po ditavoj baraci. Pogled mu stade na meni. Dugo me je fiksirao. Srce mi stade jade iupati.
hoce? Koga
HoieS Ii mi se smjeti javiti?
Sjetih se da je on sa svojim ocem dolazio kod mene u Mahalu. Stavljali su mi oluke na kuiu. Radili smo nekoliko dana zajedno. Dobro smo se upoznali. Kasnije sam ga obudavao za polaganje vozatkog ispita i dobro mu tom prilikom Pomogao. "|e li on moja Sansa?" Nije! Nakon dugog posmatranja ode mu pogled dalje. Ni ne javi mi se. Da mi je barem klimnuo glavom bilo bi mi lak5e. Znao bih da me ie prepoznao. Mogao bi mozda odnijeti mojima poruku u Nlostar i gdje sam i Sta sam. ili meni donijeti od njih poruku. ili mi dati daSu vode.
Ali ne smjede! |oi se ponadah
da bi moZda sutra mogao ponovno
BaS ni5ta.
Takvi ne pomaZu. Niti hoie, niti smiju. A koga je traLio i 5ta je htio, ne znam?
58
doii. NiSta od svega'
POGORSANJE Zdravstveno stanje logora5a se pogoriavaio. Pojedini bi padali u nesvjest, dim se ustanu na noge. |ednog dana ude straZar u baraku i rede da se napravi spisak bolesnih. Idu na pregled kod Ijekara. Kojeg Ijekara? Onog 5to je logoraS, isto kao i mi? Samo nije u baraci nego u stacionaru. Iz na5e barake izadoie nekolicina. Vrati5e se poslije nekoliko sati. Pridali su da ih je Ijekar fino pregledao, izmjerio tlak ili temperaturu, a onda rekao da im ne moie viSe ni5ta pomo6i. Ni jednog lijeka, niti i5ta drugo nisu mu dali, dime bi mogao bar neito pomoii. Samo im je uputio ljudsku rijed, koja je, ipak, bila bogatstvo u ovim uslovima. Nekima je to bilo dovoljno. Po nalogu zapovjednika, ljekar je nekima izdao neke potvrde na kojima je pisalo da taj i taj boluje od te i te bolesti. Prijedlog: otpu5tanje iz logora na kuino iijedenje. Medutim, sve se zavr5i samo na ovom papiru. Po tom nalogu niko nije nikad postupio. Kao da ga nije ni bilo. Ali dao je u jednom momentu nekima bar laZnu nadu i olak5anje, koje, naZalost, nije do5lo. U baraci su se de5avale neke vrlo dudne stvari. NajteZe nam je palo teiko zdravstveno stanje jednog mladiia. Sa njim nije bio niko njegov rodeni. Bilo je dosta kom5ija i poznatih, ali niko ko bi za njim Zalio. Infekcija, zaraza ili ko zna 5ta. Mladiia je uhvatio proljev. Van barake nije mogao izlaziti. Morao je to obavljati unutra. Samo se smrad jo5 vi5e
povecavao. Dogovorismo
:
mu zajednidki svi pomognemo. Prvih nekoliko puta pomogli smo mu tako 5to smo imali nekoliko plastidnih kesa pa je nuZdu obavio u kesu, a kesu bi onda izbacili kroz prozor vani. Proljev je bio dest i intezivan. Kesa nestade. LogoraSi pode5e skidati odjeiu, se da
potkoSulje, gaie. Tu bi obavio nuZdu i to bi onda opet izbacivali vani. Potraja to dva dana. Dva dana muke i belaja za sve. U meduvremenu je i Kadriji pozlilo, mom komiiji iz Mostara. Infarkt. Nema zraka, nema vode.
59
Zvali smo straZare. Dugo im je trebalo da dodu. Kad smo rekli o demu se radi, rekli su da oni tu ne mogu ni5ta pomoii i udaljili se. Molili smo ponovno za pomoi. eovjek umire. Ali njima je to bilo svejedno. Ili umro sam ili ga oni ubiii. Ustvari, Stede tako jedan metak. A po noci ih po unutraSnjosti ispale na hiljade. Ipak, nakon izvjesnog vremena, slraLar se vrati i otvori vrata. - "Iznesite ga vanil" - naredi. Nas trojica, detvorica, iznesosmo ga vani i poioZi5mo na beton. Imao je samo malo vi5e distog zraka. Ne svijeZeg, jer je zrak bio suh i opor od vrucine. Nama straZar naredi da udemo, a Kadrija osta sam vani. Ostao je dugo vani. Sta se deiavalo, ne znamo. Samo znamo da te kasnije sam jedva uSao na vrata. Valjda je malo doiao sebi i zamolio slrai.ara da ga pusti unutra. Sa Mustafom eustoviiem se opet deSavalo neito sasvim drugo. Bijaie operisan od kile malo prije hap5enja. U logor je doSao sa flasterima na ranama od operacije. A bolovao je joS, i od Seiera, i od tiaka. LoSa ishrana, ustvari nikakva ishrana, nedostatak vode, djelovali su na njega sasvim suprotno. |ednog dana zovnu me i pokaza mi rane od operacije' Bile su sasvim zarasle. A zatim mi rede da ne osjeia nikakvih poteSkoia ni od tiaka ni od Secera. Bio je mr5av i prije hapSenja, a sad samo kost i koZa. Ali zdrav. Na pregledu mu je doktor rekao da mu je tlak sasvim uredu. Nevjerovatno. Zdravstveno stanje mu je iSlo na bolje.
60
PAKETT Dani su nam prolazili samo u baraci. Dvadeset i tri i po sata sjedenja. Pola sata smo izlazili vani da obavimo rudak i popijemo dva-tri gutljaja vode. Hrana je bila vruia, vrela. Valjda je i to ulazilo u program mudenja. A morali smo uzeti ta tri-detiri zalogaja hrane u usta makar i bila vrela. Od takve hrane straino sam opekao ditava usta i jeztk. Onda na to vrelo dode hladna voda. Dadoie nam jedan dan da pijemo vode koliko hoiemo. AIi nije dovjek kamila da se moZe napiti da mu je dosta za dvadeset i detiri sata. Od velike kolidine vode poprjene toga dana, nekima dode muka, povraianje i proljev.
Muka i belaj. Ponekad bi neki od straZara po dolasku na smjenu do5ao do prozora barake i pitao: Da li su u baraci ima taj i taj logorai po imenu i prezimenu. Ovi bi Sutjeli dok strai.ar ne bi rekao da je za toga koga traZi donio paket od kuce. To su bili preteZno ljudi koji su stanovali tu negdje u blizini logora ili oko eapljine. U selima su ostale po koja Zena sa djecom ili neko stariji. TraZili bi vezu da ne5to dostave u 1ogor. Znali smo da je to morala biti vrlo jakaveza ili dobro plaiena. Obidno bi slali ne5to od odjece i neito hrane. AIi hranu su straZari oduzimali. Ponekad bi proSao po neki domaii hljeb. Nama je to bilo nezgodno gledati. Javi se dovjek, dode do prozora, uzme paket, kesu. Izvadi dist, suh veS, presvude se. Izvadi hljeb, domaci, miriSe titava baraka od njega. Ali njih rodaka i prijatelja ima mnogo. Podijele to na petnaest ili dvadeset njih medusobno. Nismo ni pokuiavali pitati, jer kad podijele hljeb ne ostane ni njima niSta, a ionako dobiju malo. Ipak, oni dobiju malo, a mi nimalo. Od ovih paketa, ipak, smo imali koristi. Kesu ili stari presvudeni vei koristili smo za ove koji dobiju proljev. Samo da bar malo smanjimo nesnosni smrad i vonj.
61
SLOBODA ZA NEKOGA Sedmi dan nakon dolaska u 1ogor, moZda osmi ili deveti, izgubio sam orijentaciju
u vremenu i prostoru; dodoie trojica bojovnika, otvoriie vrata i glasno prozvase jednog logoraia. Ovaj se ustade. Bio je malo dalje od mene. Pogledah ga bolje i prepoznadoh da je to onaj oko koga su se boioynici svadali na TrZnici, onog dana kad smo dekali autobus da podemo u logor. Narediie mu da izade i pode sa njima. Ipak su ostvarili obeianje dato onog dana na Trznici, da te ga osloboditi. od uha do uha dode informacija da je taj dovjek Musliman, da se borio u Hn-atskoj kao vojnik HVO, tamo bio ranjen i vratio se u Mostar, kuii na oporar.ak. Ni to nije ni5ta znadilo onima koji su ga hapsili, koji su slijepo izlriavali naredbe. Za titavo vrijeme boravka u Dretelju to bijaie jedini logoraS koji je osloboden. Nekoliko logoraSa je na neki dudan nadin uspijevalo izbjeii kontroli srraZara i pobjeii. Najvjerovatnije za vrijeme izlaska na rudak. Bjeie nam drago svako bjekstvo iako je nama bivalo sve teZe. Mi koji smo ostajali, ispaitali smo. Ali, svakako nam je teiko. Neka njih na slobodi. Neko ie bar doii do na5ih i reii koju rijed. Saznat ie neko za nas. ovako je bilo sve manje i manje nade. Nikakve povoljne vijesti, nikakve informacije. Onih dvanaest minuta za koje smo nas tristo i nelto iz naSe barake ruiali, znadilo nam je mnogo. I vi5e od toga. samo smo se bojali pojedinadnih, nepromisljenih ispada logoraSa.
Pojedinac ne misli glavom, ako jo5 uopite moZe neito misiiti, uradi neito Sto se ne uklapa u "pravilo sluzbe" i odmah nas je tristo na "pedenju" na vrelom betonu.
Shvatili su pojedinci vremenom neke stvari. Mi smo puno puta izdrLavali kolektivnu kaznu. Ali svaki dan smo gledali druge kako se "peku". Posebno smo ostajali zabezeknuti kad bi na rudku vidjeli "tunelade". Oni su i dan i noi provodili u tunelu. Kad izadu na dist zrak, Ijudi se izgube, svjetlost im smeta.
Pokrivaju odi rukama. sa izlaskom iz tunela, rudkom i povratkom njihov bi dan trajao dvadesetak minuta. ostalo vrijeme do sutra, onome ko dodeka sutra, ponovno u mrak, u tamu, u vlagu, uz cjelodnevne prozivke i odvodenja na put bez povratka, put mudenja, batinjanja, silovanja, vriski, krikova i zapomaganja. 62
RUEAK Zivot nam
se
vremenom sveo na i5dekivanje dvadesetak minuta do pola sata,
izlaska na rudak. Kolona logora5a je bila nepregledna. StraZar ide pored kolone i odbroji petnaest i petnaestom dadne hljeb.
Petnaestorica dijele hljeb, otkinu sa dva prsta, koliko ih zapadne. Onda od te petnaestorice, jedanaestorica uzimaju tanjire i kaSike sa zemlje. NiSta se nije pralo. DodeS do kazana, dobijeS kutljadu vrele hrane, tri-detiri ka5ike na brzinu staviS u usta i komanda "bacaj". Dolaze slijedeii. Stalno smo se pitali: ZaSto ba5 jedanaest tanjira i jedanaest kaiika? Neko to odgonetnu. Bilo je predvideno da se hljeb dijeli na jedanaest logoraia i da se tako zavrSi jelo za
jednu grupu.
Medutim "neko" je zakljudio da bi toliko hjeba bilo previ5e za logora5e, koji su ionako osudeni na tiho umiranje. Dvanaesti, trinaesti dan pojavilo se joS nekoliko tanjira i ka5ika pa nas je moglo "jesti" petnaest ili Sesnaest, kako kojeg dana. Nakon "jela" istim redom iSli smo na vodu. Poslije toga mogli smo po i.elji, na molbu i odobrenje straZara piSati uza zid barake. Primjetismo da nakon nekog vremena mokrada mijenja boju. Od Zute, dode na smedu, pa crvenkastu i poslije dvije sedmice podesmo piSati sukrvicu pa krv. Vjerovatno je tednosti u organizmu nestajalo, a unutralnji organi su radili. Kanal oko baraka u koji smo piSali ili prolijevali mokradu kroz prozor, dobi crvenu boju. Srnrad je bio nesnosan. |ednog dana izvedoie dvojicu logoraSa iz baraka i dado5e im Smrkove u ruke da vodom operu kanal. Vjerovatno je do onih koji su napravili ovaj plan mudenja doiao izvjeitaj o iudnoj boji mokraie u kanalu, i dode nalogza pranje. Nalog samo zapranje a nama nikakvo pobolj5anje. I tad dode do apsurda. Ona dvojica peru vodom kanal i zidove barake sa vanjske strane, a mi u baraci umiremo od Zedi. A ne smiju nam dodati ni kap vode. Uz njih su straZari sa otkodenim automatima.
63
PUsTE ZgUEI NADANIA Ovih dvadesetak minuta "izlaska" znadilo nam je mnogo. U tihom mimohodu razmjenjivali bi po koju informaciju. Brzo nakon dolaska saznali smo da Alija ima tranzistor. Krio ga je i on i svi logoraii u niihovoj baraci. Tiho, da duje samo on i jo5 dvojica, trojica najbliZijih, naiao bi vijesti radio Saraieva. Onda bi se od uha do uha prenosile informacije, jedan drugom u baraci.. A mi bismo dobili po koju kratku informaciju u mimohodu i kad bi do5li u baraku, opet od uha do uha, tiho, te iste, nekad nepotpune, nekad iskrivijene informacije proSle bi barakom. NajviSe nas je interesovalo ima li vijesti o nama. Zna li iko za nas? Dosta je dana proSlo a odgovor je bivao: "Nema jo5 ni5ta". Znaii o nama jo5 niko niSta ne zna. Jednog dana, prode od uha do uha vijest da su na radiju duli da je Armija u Mostaru probila liniju na Bulevaru, na Semovcu i da je doila do Balinovca, a da je sjeverna strana grada zauzela Ra5tane. Obuze nas neka razdraganost. Znati, Armija je ojadala, skupila snagu, dok je mogla osvojiti toliko prostora. Onda uslijediSe na5e kombinacije. Ako su na Balinovcu, onda drZe i Rondo, dalje ie napredovati prema Aveniji. Ako to tako bude, onda ce se sastati sa juga i sjevera u gradu. Vei smo vidjeli Mostar slobodan. Ovakve kombinacije su nam vratale volju za Zivot. Mislili smo o oslobodenju grada. Tamo su nam ostale familije u stanovima. Ako se grad oslobodi, neko ce se za njih pobrinuti. Bar da imaju sta jesti.
Neie biti progonjeni i maltretirani. E, dragi BoZe, dokle li je u tim momentima dostizala ljudska ma5ta ifanlazlja. - 'Ako oslobode grad, brzo bi i mi mogli biti slobodni." - "Ja odoh odmah u Njemadku" - rede jedan, "tamo mi je familija kod brata." -" Nikakvo inostranstvo, ja iu odnah u Armiju. Treba se osvetiti za ovo Sto nam napraviSe!" - dodade treci.
E, puste Leljei pusti snovi. Obidno bi nas iz ovakvih naglabanja u stvarnost vratio kakav rafal po baraci. Ili jezivi krici iz pravca zemunica. 64
NiSta jo5 od slobode.
I konadno, jednog dana dode vijest da je na radiju redeno za nas. Ne samo za i za desetine hiljada Boinjaka zatvorenih po logorima iirom tzv. "Herceg
nas, nego
- Bosne".
Vlada u Sarajevu ce preko Medunarodnih institucija insistirati da se svi civili puste iz logora. Dat je prijedlog da se izvr5i razmjena svih zarobljenih. Svi za sve. eak je pomenut i termin razmjene. eetrnaesti juli. Boze dragi, pa to je za dan - dva. Hoie
ii se to ostvariti? sve je bilo u redu, ali neko ko nam je rekao informaciju, nije nam napomenuo da je ovo samo pnjedlog. A da bi prijedlog bio ostvaren mora ga prihvatiti i druga strana. A da je ta druga strana htjela takva rje5enja ne bi ni zatvarala ovoliki broj civila. Medutim, mi nismo o tome razmi5ljali. fednostavno taj drugi dio informacija nismo ni duli. Prvi dio informacije nas ohrabri. U momentu zaboravili smo na glad i Zed. Kad iemo na slobodu?
65
VODA Hodi.a Biber mi je uvijek kad bih se susreo s njim u mimohodu na rudku ispridao neSto interesantno. - "Sinoi sam u stacionaru doZivio neito nevjerovatno. - Iz tunela dodoSe dvojica logoraSa. Nosili su medusobno treieg, mrtvog. Podlegao je degeneku u zemunicama. Sva trojica su bili braca. Dvojica braie nose treieg. Morali su ga donijeti u stacionar na konstataciju smrti. - Bili su izProzora. Prezime Duvnjak. Boinjaci. Unijeii su mrtvog brata u stacionar. Stojeii joS na vratima, ugleda5e u io5ku kantu punu prljave vode. BaciSe brata na pod i pojuriSe prema kanti. Poie5e piti tu prljavu vodu. Jedva smo ih odgurnuli od kante. Dali smo im da se napiju diste vode. Gutljaj te prljave vode znadio je sigurnu zaraz\. Ali Zed bija5e jada i od tuge za mrtvim bratom." Moi,d,a ih je trun nade da ie doii do vode i natjerala da mrtvog brata donesu u stacionar. BaI oni, a ne neko drugi. Prepriiavali smo ovaj dogadaj i razmi5ljali o tome; dokle to doseZu ljudski osjeiaji i nagoni. Muka i Zed nadvladali su tugu za ubijenim bratom. A i oni sami su vei bili Zivi
mrtvaci.
Ziviierje
du5a u njima. Bili smo ustvari svi Zivi mrtvaci, koji hodaju na dvije noge. Borili smo se da u nama ostane zdrav duh i razum. A ta je borba nakon dvije hefte boravka u ovakvim uslovima sve teZa i tei.a.
Tijelo se prepolovilo. Bili smo samo kost i koZa. Nevjerovatno, ali nakon petnaest dana ovakvog "reZima" svi smo bili lakii slabiji za dvadeset ili trideset kilograma. Kako ko. Neobrijani, ispijena lica, jedva smo prepoznavali jedni druge.
66
ili
EMBARGO NA HRANU I VODU - 78 SATI Devetnaest Zuhriievih momaka pobjegoie petnaesti dan poslije naieg, ;etrnaest dana poslije njihovog dolaska u logor.
a
Kako? Kud?
Pobjegoie a ne uhvati5e ih. Nama drago, a znamo da nas deka kolektivna kazna. I ostvari se. - "Embargo! Nema jela, nema vode!" - urlikao je jedan bojovnik kad smo izaili u uobiiajeno vrijeme za rudak - "Mi vas hranimo, a vabi ubijaju na5e". Zagledali smo se. Nismo znali o demu se radi. U nekim dubravskim selima bilo je joS BoSnjaka koji nisu uhvaieni i dovedeni u logor.
Kad su bojovnici doSli da ih pokupe, ovi su pruZili oruZani otpor i pobili nekoliko bojovnika. Nisu ih uhvatili i sad se hode osvetiti na nama. Nema rudka, nema vode. Ta vec smo navikli na to. Kad god bi Armija, bilo gdje na ratiStu protiv HVO postigla uspjeh, to smo znali i bez tranzistora. Slijedila je nama kazna. Kao i sad. Prode tako dan, prodo5e dva dana. Oslabljeni, oslabismo joi vi5e. Gubio sam ravnoteiu. Te5ko sam ustajao. Vrtilo mi se u glavi. Imao sam problema ustati i pi5ati u plastidnu flaiu. Koka me je pridri,avao. PiSao sam krv. Nisam imao ni toliko snage da mokradu prospem kroz prozor. I to je Koka obavljao za mene. Koliko je samo u tim trenucima bio jadi od mene. Vrtoglavica me hvatala od stajanja. LeZao bih, tuhinjao, nestajalo me. Osjeiao sam to. Ako smo se do ovog embarga prepolovili, ovo nas joi jednom prepolovi. Izgledalo mi je kao kad atletidari u trci na deset kilometara u zadnjem krugu sprintaju za pobjedu i padaju u nesvijest. Ili kao bokser koji u zadnjoj minuti petnaeste runde doZivijava te5ki nokaut. Embargo potraja sedamdeset i osam sati. I toga dana, bio je der.etnaesti juli (tad nisam znao daje devetnaesti, nego sam kasnije zakljudio), rekoSe: 'Stroj, rudak!" Kakav rudak, ne mogu ustati.
67
Ne mogu ni dva koraka napraviti, a ne stajati dvadeset minuta na nogama. U svojoj nemoii, procjenjivao sam vlastite moguinosti. I zakljudih da na taj "put" ne mogu poii. Zamolih Koku da mi, ako mogne, neSto donese u baraku. Ili vode ili hrane. Ako ne mogne, nikom ni5ta. Svakako mi se sprema "drugi" put. Dugi put. Koka me pokuia podignuti, ali ga zamolih da dZabe ne troii snagu. Uzalud je. Ne mogu. I dok smo se Koka i ja raspravljali i prepirali, a drugi polako izlazili iz barake, zadu se druga komanda: - "Svi Mostarci vani! Odmah! U kamione!"
68
ODLAZAKTZ DRETELJA Sta je sad ovo?
Kakvi kamioni? Kud ie s nama? Koka mi pomoZe da se pridignem i dri.eti me oko struka podosmo prema kamionima sa ceradom. Pored kamiona stajao je i jedan autobus. Vrtilo mi se u glavi, a u uSima zujalo. fedva sam stajao na nogama.
euo sam kako prozivaju jednog po jednog i vidio da se logoraSi penju na kamione, pod ceradu. Nekoliko nas koji smo izgledali stra5no slabo prozva5e u autobus. |a sam bio ve6 u5ao i sjeo. U to ude nekakav uniformisani i razdera se: - Van! Neiu ja balije jo5 i autobusom vozati. Izadosmo vani. ]a jedva. Kamion je vei bio pun. Preko stotinu logoraSa je bilo vei unutra. A jo5 nas pedeset stoji kod kamiona. - Neiu se ja dva puta vraiati po ove, trpaj sve retevozat. kamiona. - Penji se! - zadusmo naredbu.
Kako? Kud? Kamion je vei krcat. Nema mjesta. Jedan bojovnik se izmate i odjednom se prolomi rafaliznad na5ih glava. Za tren oka oni unutra se pozbiSe i nas joS pedeset, koji smo stajali vani popesmo se. Sve jedan na drugom. SpustiSe ceradu sa zadnje strane i zaveza(e je. Prokljudasmo. Kao u ekspres loncu. Kuda? Ne zna niko. Samo nek idemo iz ovog pakla pa kuda god. Taman i na strijeljanje. Ovako smo se halalili od Zivota.
Kamion pode. Kud smo i5li, kako smo i5li, nikad neiemo saznati.
Znali smo samo da ie kamion morati izbjegavati iznenadne susrete sa UNPRoFoR-om i crvenim kriZom. osjeiali smo asvaltni put pod totkovima kamiona, pa makadam, praiina pode ulaziti pod ceradu. Poie ka5alj i guSenje. Kamion je iSao uzbrdo. Naget prema pozadi. Oni s prijeda kliznuie prema nama. Oduie se jauci onih koji su bili na podu.
Desetine su ih gazile. Bili smo jedna masa koja se valja u sanduku kamiona. Kamion pode niz brdo. Mi otpozadi pritisnu5mo one sprijeda. I tako se to ponavljalo nekoliko sati. Pod ceradom pitanje: Kuda? Ako je drugi logor, ne moZe biti gori od Dretelja. Konadno kamion stade. PodigoSe ceradu sa zadnje strane. Ugledasmo heliodrom!? - Ulazil Nemojte da viSe ponavljam - razdera se na nas straZar.
70
DOLAZAK NA HELIODROM i
pedeset izmuienih, dehidriranih, isprebijanih, gotovo ugu5enih tijela nalazilo se pod ceradom kamiona koji se zaustavio ispred zgrade bivSe Vojne vazduhoplovne skole. Svjesni smo bili dinjenice da smo zivi i ni$ta vise.
Stotinu
)uli mjesec, devetnaesti. Popodne, pet sati. U ljetnom danu to je u Hercegovini najtopliji dio dana. A izabranje za nase putovanje. Sigurno ne sludajno. Koliko smo putovali od Dretelja do Heliodroma nismo mogli procijeniti. eetiri ili pet sati. Mudenje pod vrelom ceradom je bilo samo nastavak onog pakla iz Dretelja.
Zaiuli smo naredbu da izlazimo iz kamiona. Zadnja stranica kamiona se otvori i oni koji su bili odmah do nje ispuzabe nekako vani i sruSiSe se na betonsko igrali5te ispred Skole. |a sam bio negdje oko sredine kamiona, stajao sam na jednoj nozi u nekakvom poluduiedem poloZaju. Ne znam na kome sam se nalazio i ko je bio na meni u toku voZnje. Zait
se
zapomaganje. Enko me zovnu po imenu i rede da mu pomognem. PruZio sam mu jednu ruku i uspio ga nekako pridi6i. Kako, ne znam,jer mi se straSno vrtilo u glavi. Toliko sam bio izmalaksao da sam mislio da iu i sam pasti u nesvijest.
Izadosmo iz kamiona pomaZuii jedni drugima' Stariji logora$i su se uz pomoi ostalih doteturali do trave pored igrali5ta i
odmah polijegali.
Nisu mogli nikud dalje. Medu njima je bio i dedo Alihodzid iz Dubrava sa njegovih 75 godina. Svi smo traLil\ pomoi. Enko nije mogao maknuti sa betonskog igraliSta. Nijemo je sjedio. Primjetismo da u blizini igrali5ta stoje hrvatski bojovnici i posmatraju nas. Smijali su se. Upravo su bili prekinuli utakmicu na igraliStu gdje se zaustavio kamion. Enko ugleda u blizini mjesta gdje je sjedio jednu lokvu vode, nagnu se nad nju i pode piti. fedan vojnik ga odgurnu i rede da u ovom logoru ima dovoljno vode.
Ali Enko se nije obazirao ni na guranje ni
na rijedi'
7t
Nastavio je piti. Zed, je bila jada od pomisli i na distoiu vode i na moguiu zarazu. U tom momentu dodo5e do nas vojnici HVO u sportskim trenerkama, sa fla5ama pive u rukama. Cerekali su se, pode5e dobacivati i vrijedati. Ali na takve uvrede vei smo bili navikli i oguglali u Dretelju. ViSe nije bilo rijedi koja bi nas toliko mogla uvrijediti. Ta bili smo vei toliko i izvrjedani i poniZeni da nismo ni mogli primiti nove uvrede. Po naglasku primjetismo da bi ovi vojnici mogli biti sa Sirokog Brijega. Kad su oni primijetili da prema nama idu ljekari prestadoie sa uvredama, ali nastaviSe sa cerekanjem i nasladivanjem na naiim mukama i patnjama. Dodo5e dvojica Ijekara, HadLic Neiko i Stranjak Mirsad. Prepoznadosmo ih od ranije iz grada. HadLit u uniformi HVO i bijelom mantilu, a Stranjak samo u biieloj uniformi. Ovaj drugi je takoder bio logora5, ali je obavljao svoj posao u logoru. Oni podeSe davati prvu pomoi onima koji su bili popadali po betonu i travi. DodoSe do mene i ja im rekoh da prvo pomognu nekom kome je potrebnije. la sam se dovukao do jedne zgrade u blizini.
Vidio sam da tamo idu logora5i koji su bili pokretniji. Udoh unutra i vidjeh one koji su vei ulii kako staju pod tuieve u odjeii, nastojeci malo povratiti snagu i tednost izgubljenu mrcvarenjem u Dretelju. Gurao sam se ispod tuieva, da dohvatim malo vode, ali logora5i koji su stigli prije mene nisu se htijeli pomaknuti. Nismo mogli vjerovati svojim odima da ima vode koliko hoie5 i da ti to niko ne brani. U salu pode5e unositi teZe bolesnike i davati im infuzije. Nakon Sto sam uspio malo da se osvjeZim i popijem malo vode priSao sam
ljekaru.
Doktor HadLic me prepozna. I od ranije smo se dobro poznavali. Izmjeri mi tlak. I stade. Tlak je bio 80/60. Je li ovo moguie pitao se. Kako uop6te moZe dovjek stajati na nogama sa ovako niskim tlakom. Pokaza mi na jedna izvaljena vrata i rede mi da odmah legnem. Tad mi prikljudiSe prvu infuziju. Kako su u salu unosili teZe bolesnike tako su im prikljuiivali infuzije. Primjetih kako logora5 po prezimenu Kajtaz u redu za vodu pade i udari glavom u beton.
Obli ga krv.
Priskoii5e mu u pomoc. Ljekar mu izmjeri tlak 80/60. PolegoSe ga u mojoj blizini, i njemu prikljudiSe infuziju, a ranu na glavi obradiSe. Ljekari su se ovom prilikom trudili koliko su mogli da nam pomognu. I u tome su dobro uspjevali. Izgleda da su dobili pravu informacijui o uslovima u kojima smo bili i o naSem zdravstvenom stanju. Neki su dolazili k sebi prije, neki kasnije. infuzije su nam mijenjali jednu za drugom. Letali smo po podu sale i kako smo bivali bolji mogli smo bolje razgledati gdje se nalazimo. Bila je to jedna zgrada u krugu biv5e Vojne gimnazije. 72
Imala je dvije velike sportske sale i u njih se ulazilo na jedna velika zajednidka vrata. Pred tim vratima je bio straZar. Unutra smo se mogli kretati iz jedne u drugu salu. Odmah izavratasa lijeve i desne strane bio je red klozeta i kupatila sa tuSevima. Kako smo malo povra6ali snagu ustajali smo se i i5li pod tuSeve. I po tri detri puta na dan.
Vode nam nikako nije bilo dosta. U ove dvije sale naili smo dosta logoraia koji su odmah nakon privodenja tu dovedeni. U jednoj sali bilo ih je oko tristo pedeset. Razlika izmedu njih i nas je biia vi5e nego oiigledna. Na njima se nije, kao na nama, prepoznavalo da su tih devetnaest dana proveli u logoru. Jo5 ih je dri.alo ono od kuie, Sto su donijeli. A imali su dva puta na dan jesti. Ne bog zna 5ta, ali jeli su dva puta. I pili vode koliko hoie i kad hoie. Kad smo mi pristigli iz Dretelja prepali su se od nas, kako smo izgledali. Ispijeni, mr5avi, neobrijani, bradati, neumiveni, umazani, prljavi, smrdljivi, kost i koZa, samo
Livi.
.
Opominjali su nas da se ne tu5iramo tako dugo i desto. Govorili su nam da se moZemo tako prehladiti. Ali ko ih je sluiao. Kako je ko bivao samo toliko dobar, da sam moze otiii do kupatila, i5ao bi na tuliranje. vode, samo vode. A prilikom tuSiranja nismo se ni skidali. Onako, komplet. Sve se cijedi. Nakon tuiiranja samo bi malo stali da se ono na nama pricijedi. A onda bi opet zbog nedostatka snage morali leii. Pod u salama bija5e od parketa. Dosta logoraSa imalo je deku. Mi novi smo se snalazili kako smo umjeli. Lei.aIi smo na daskama, izvaljenim vratima. Poneko bi dobio i deku. A stakla na prozorima sale bijahu vei odavno porazbijana. Propuh.
I mnogi osjetiSe sta znadi kupanje iletanje na propuhu. Doktori su imali posla non-stop prvih nekoliko dana.
/5
BELI
- RAJA IZ DONJE MAHALE
Leiao sam na podu sportske dvorane.
Prestaii smo primati infuzije. Dolazili smo malo sebi poslije dreteljskog DZehennema.
Svaki miSii me je bolio. Svaka kost me bolila. Za povratak organizma na nekakvu normalnu ili bar do donje granice te normale trebali su dani i dani. A protekla su tek tri detri dana od dolaska na Heliodrom. Do mene je lei.ao Zijo Kekic. Osjetio sam kako teSko diSe. Pokrio se cebetom po glavi. euo sam ga da neito bunca. Morao sam se pridignuti i to sa teikom mukom' Gurnuh Ziju nekoliko puta dok ga ne probudih. Otkri se. Bio je sav u znoju. Pogledao me u bunilu. Vidio sam da ima napad groznice. - ImaS li neSto za temperaturu? - upita me jedva govoreii.
- Nemam, ali iu pokusati nabaviti ili zovnuti doktora, ako je jo5 tu - rekoh
mu.
On se samo pokri po glavi. Ni ja se nisam mogao podici na noge od slabosti. se pridigoh i pogledah okolo po sali. u blizini ugledah Belog diji je to bio nadimak a zvao se Avdii Bairo iz Donje Mahale. Zovnuh ga i on mi odmah pride. ImaS li Stogod protiv temeprautre? - upitah ga i pokazah glavom naziju koji je lei,ao, a ispod iebeta se primjecivalo kako te5ko di5e. Beli pogleda u mene i rede: Kako to izgledaS, tebi bi trebalo prije pomoci. Rekoh mu da smo stigli prije tri dana na Heliodrom iz Dreteija, da sam ja odmah prvi dan primao infuzije i da mi je sad malo bolje' geii mi rede daje on uhapSen isto prvog jula, ali je imao "sredu'' i odmah doveden
jedva
na Heliodrom. Sad je prolazio salom ne bi
li
medu logoraiima, koji su stigii iz Dretelja, vidio
nekog poznatog. f"t o 1. samo drukdije izgledao od nas. Kao da nikako nije u logoru u odnosu na nas koji smo stigli iz Dretelja. Beli odmjeri mene pa Keki6a pod iebetom i rede: - Najbolje bi bilo da vas dvojica prvo neSto prezalogajite. 74
- eekajte malo - rede to i ode nekuda.
vrlo brzo i gurnu mi u ruke riblju konzervu. Pogledah sa dudom u konzervu. To je bila prva konzerva u mojim rukama od kako sam dospio u logor, i to riblja. A samo nas dvojica. Nisam mogao vjerovati. Pogledah u Belog. Upitah ga odakle mu konzerva. On mi rede da ne pitam puno nego da jedem. Ponovo gurnuh Zrju i pokazah mu Vrati
se
konzervu. - Evo dobili smo ne3to da prezalogajimo - rekoh mu. Tek sam tad vidio 5ta je iznenadenje. Zljo je gledao u konzervu sa nevjericom. iskoladio odi i ne moZe sebi da dode. Samo upita:
- Ko ti je to dao? Pokazah na Belog, koji u tom momentu dode i donese nam dva slana keksa. - Evo uzmite i ovo - reie Beli - da konzerva ne bude gologuza. Podesmo jesti. Nikad mi neito nije bilo ukusnije i prijatnije. Dugo vremena smo bili bez ikakve
hrane.
A sad ovo. Prava gozba. - Je li ti Beli neSto u rodu - upita me Z1jo. - Nije niSta - rekoh - samo smo raja iz Donje Mahale. Zijo vi5e ni5ta ne upita, samo klimnu glavom u znak razumjevanja. ]eli smo lagano sa nekakvim dudnim uZitkom, Zljo je bio sav u znoju i jo5 se malo tresao. Gledao je ispred sebe ni5ta ne govoreii. Nakon 5to pojedosmo konzervu osjetih da mi se snaga malo povrati. Ustadoh na noge prvi put nakon dolaska na Heliodrom. Pogledah okolo po sali. Sve logora5 do logorada na podu sale. Poznadoh mnoge iz Dretelja. A bilo je dosta i onih koje nisam prije vidao. Neki su leZali, neki su hodali. Po je hodalo dosta logoraia koji su traZili nekoga. Ovo mije bilo dosta neobidno sali poslije one discipline iz Dretelja. U jednom kraju sale primjetih neku guZvu. Dosta logora5a je stajalo. StraZar je ditao nekakav spisak. Upitah Ziju da li on zna kakav to spisak titaju. Zijo nije bio logoraS izDretelja i rede mi da to ditaju spisak logoraia napravljen prije na5eg dolaska na Heliodrom. Svi ovi koje ditaju su se potpisali da ostavljaju svu pokretnu i nepokretnu imovinu "Herceg - Bosni" i odlaze u inostranstvo. ioi mi rede da je napravljen spisak od 300 logoraia i da se to sad dita. Upitah Zlju je ii se on pisao na spisak. On rede da nije i da ostaje zajedno sa svojim narodom u svom gradu gdje mu se i dedo rodio. StraZar je prozivao jednog po jednog logora5a. Logora5i su mu prilazili i potpisivali nekakav papir, a ondaizlazili vani. Vani su iekali kamioni. Logoraii su izlazili vani i radovali se izlasku, a bili su svi odreda svijesni dina kojeg su napravili, a jo5 vi$e svjesni zamki koje ih mogu dekati do konadne slobode. euli smo kako im straZar glasno govori da po dolasku u grad imaju sat vremena da uzmu familiju i lidne stvari iz stana, onoiiko koliko mogu u ruci ponijeti. 75
Na "fakultetu" ih dekaju autobusi koji ie ih odvesti u Hrv4tsku, a dalje ie kako
koji za inostranstvo. Svjesni su bili onog 5to rade,izlazlh su jedan po jedan, teljaza slobodom je bila veia od sveg imetka, a isto tako i bijeg od neizvjesnosti daljnjeg boravka u logorima "Herceg - Bosne". U masi ugledah Belog. ISao je prema nama i nosio jedno iebe u ruci. - Evo vam ovo iebe pa ga proiirite ispod sebe, biie vam toplije. Samo se pogledasmo sva trojica. - E moj Zljo, ne znaS ti Sta je raja iz Mahale - rekoh. Na to Bell promijeni temu i reie: Dobro je da se niste pisali na spisak za odlazak u strane zemlje. Ovi duimani i.ele danas na silu rasele. Sto nas vi5e ostane ovdje zajedno bit iemo ja6,ibez oruLja. To duSmani n zna i nastoji po svaku cijenu da uniSti sve Sto je Bo5njadko. Bijaie mi drago bto je Beli ovo rekao. Uzeo sam 6ebe i pokrio Zrju koji je opet bio legao. Nisam ga htio ometati. A onda sam dugo razmiSljao o Belom. Momak od 25 godina, zavrSio srednju Skolu, imao je veliku i.eljuza iivotom, a isto tako imao je i Siroke poglede na Zivot. A dobar u du5i. Ko hljeb.Na kraju sam shvatio jedno: - Takva su raja iz Mahale !
76
PRVA RADA Nakon dolaska na Heliodrom, prvih nekoliko dana, najvi5e guZve je bilo kod Ijekara. Veliki su redovi bili za mjerenje tlaka i za prikljudenje na infuziju. Logoradi su leZali na klupama, na podu, na daskama ili na izvaljenim vratima, sa prikljudenim infuzijama. U pomoi su nam priskakali logora5i koji su do5li prije nas na Heliodrom. Odnekud bi se na5ao i okrajak hljeba ili suhi keks. Tako smo se malo okrijepili. Logora5i koje smo tu vei zatekli su nam sve to donosili, pomagali nam u svemu. Kako su nam kasnije rekli, bili su se prepali na5eg izgleda. A i Ijekari su bili zaprepaiteni naSim stanjem. Znali su koliko smo dana proveli u Dretelju i nije im bilo jasno kako smo uop5te Zivi. irlo sam jednom doktora HadLicakako priia: - Mi smo ne5to prije va5eg dolaska bili obavjeiteni da dolazite iz Dretelja i da ste dosta iscrpljeni. Dobili smo nalog da se pripremimo. Ali nismo mogli ni predvidjeti da iemo sve strahote vidjeti, kako samo izgledate. Isto tako ljudi koji su se prije odvodenja u logor dobro poznavali nisu mogli prepoznati jedni druge. Tu5evi u kupatilima su prvih nekoliko dana radili non - stop. Logora5i su se smjenjivali pod njima i po nekoliko puta. Nismo nikako mogli vjerovati da ima dovoljno vode. Dragi, moj Allahu, sa koliko malo je dovjek zadovoljan? Stari logoraSi sa Heliodroma su nas stalno opominjali da ne dinimo to. Vode ima i biie je dovoljno. Upozoravali su nas da iemo se tako prehladiti, ali organizam je zahtjevao tednost, voda mu jevra(ala snagu. Nekoliko puta sam i5ao pod tu5. PotkoSulja na meni je bila potpuno crna i masna. Pretpostavljao sam da je to masnoia nastala prekomjernim znojenjem i ludenjem nekih masnih Zlijezda, dok smo bili u onom paklu Dretelja. U dodiru sa vodom potko5ulja je postajala jol izratenrje prljava. Donje gaie smo odmah pobacali jer su bile prljave i crne. To nam je doktor preporudio, jer se bojao da ne dobijemo kakvu zarazu od prljavitine. Nakon kupanja dobih od drugih logoraSa donji veS.
Okupan i presvuden imao sam osjeiaj da letim. Poku$ao sam oprati potko5ulju sapunom, ali nije i5lo. Neka crna masno& zalljepila se za majicu. Sapun to nije mogao oprati. I na kraju morao sam je baciti. ujutro bismo dobili Soljicu taja i jedan suhi keks. Keks je bio pakovan u jednu plastidnu providnu zdjelu, malo tvrde izrade. Odmah nas stariji logoraii upozori5e da te plastidne zdjele, koji su svi odreda zvali "donta", ne bacamo jer iemo u tu zdjelu kasnije dobiti rudak. I ta prva plastidna "donta" bila mi je stalni pratilac narednih pet mjeseci. eaj nije bio sladak, ali nije bio ni potpuno gorak. Dobijali smo po jednu manju kutljadu. Za rutak smo imali "izbor" bijele kuhinje: rita, makaroni ili saiivica i ponovo tako redom. A sve bez zaiina. Uz rudak smo dobijali i jednu Snitu hljeba. Vedere nije bilo. Za nas koji smo stigli iz Dretelja bilo je najvaZnije da je ta podjela hrane bila redovna. Bili smo prezadovoljni. Dretelj nam je bio stalno na pameti. I patnja sa hranom i mudenje sa vodom. Ako niSta drugo ovdje su obroci bili redovni, a i vode je bilo dovoljno. Uveder bi stomak podeo krditi i traZiti hranu. Ovo Sto smo unosili u organizam bilo je nedovoljno i nekaloridno. Dani su proticali u i5dekivanju taja i "donte" riZe, a zeludac nas je na to stalno opiminjao. vodom smo se bar donekle povraiali u normalno stanje, ali iscrpljeni organizam je zahtjevao viSe hrane, a nje nije bilo. Mustafa eustovii ubrzo dobi oteklinu na desnom uhu i glava mu pode oticati. Iz otekline izauha pojavi se gnoj. Doktor mu je davao neke injekcije i to se malo stabilizovalo. AIi sve u svemu Mustafa je bivao sve slabiji. Kada sam se malo oporavio, podeo sam ustajati i izlaziti do kruga sale. Bilo je dosta poznatih Mostaraca. Kod ulaza u drugu salu sa desne strane primjetih daleLi Hamo Kebo, poznati sudija iz Mostara. Glava mu je bila sva crna i otekla od udaraca, a imao je rane po
cijelom tijelu. Pored njega je bio njegov rodak
Miro Kebo, advokat. Hamo je te5ko disao. u Dretelju smo saznaii, kroz one kratke razgovore, da su Hamu redovno Jo5 izvodili iz Tunela i degenedili. Sad sam tek mogao vidjeti posljedice toga degeneka. Pri5ao sam mu i upitao: - Kako si? Malo bolje, ako se moZe tako kazati - jedva mi odgovori. GIas mu je drhtao dok je to izgovorio, a odmah se i zakailja. Tad sam mu rekao da mi iogoraSi znamo pribliZno Sta je sve proZivio u Dretelju, a
i logora5i koji su bili sa njim u Tunelu pridali
su detaljnije o tome, kad su ovdje stigli. Hamo je tad nastavio polahko: - NajteZe mi je bilo kad su me onako isprebijanog ponovo ubacili u Tunel, dali mi praznu kesu i naredili da iskupim pare od logora5a ili ie me u protivnom streljati. Onako iznakai.en, ispridao sam logoraSima Sta strai.ari zahtijevaju od mene, i rekao im da ja to ne mogu diniti, jer ie mene svakako ubiti.
78
Ipak ljudi su davali pare i kesa se ubrzo napunila, a kroz vrata su stalno probijali meci iz automata. Sve smo to morali raditi sageti. Kako sam se tada osjeiao bijedno
i ponizno.
Ali njihovu naredbu
sam morao izvr5avati. kesu sa parama, kazali su da je to malo i narediii mi da tu im predao Kada sam istu kesu ponovo napunim. Poginuti je bila nagrada za nas. Tunel je bio bez svjetla i nismo znali kad je dan, a kad noi. Mene su redovno izvodili i degenedili noiu. Primjetih da se Hamo zamorio pridajuii i ja sam mu rekao da se sad odmori i da 6e biti prilike i'vremena da nastavimo pridu. Vratio sam se u salu gdje sam boravio. Nedaleko od mog mjesta sjedilo je nekoliko logora5a i pridalo. Zapazio sam novinara Mugdima Karabega kako prida svojim poznanicima: Ljudi moji, ako ostanem Ziv, ne znam kako 6u opisati strahote koje sam preZivio u Dretelju. ]a jesam novinar po profesiji, ali nemam rijedi kojim bi dodarao samo jedan dan proveden u Tunelu. Da su mi tada kazali da me vode na strijeljanje, bila bi mi to nagrada. Taj strah, glad, Zed i stalno pucanje kroz limena vrata Tunela duboko su urezani u nama, tako da smo postali imuni na sve takvo. U blizini ugledah i Salahovii Benjamina. Znao sam da je i on bio u Dretelju; jednom sam ga vidio u koloni za rudak, tada
izdaleka, a sad izbliza... Nema ga pola, a "lice" iziilo iz ljudskog oblika. Kada smo se upitali rekao mi je da je i on mene vidio u Dretelju. Nisam viie niSta htio pitati, ni o Dretelju ni o Tunelu. NasluSao sam se vei bio dosta prida, a njegov izgled mi je sve govorio.
79
POSLJEDICE DRETELIA Hranom na Heliodromu podesmo bivati sve nezadovoljniji, a1i kome smo se joS mogli za to Zaliti? Kutljada iaja u "dontu" i suhi keks ujutro, kutljada riZe ili makarona i tanka Snita hljeba za rudak. Praznik nam bijasSe kad bi za rudak dijelili sadivicu. Valjda je kaloridna vrijednost saiivice bila veia. Ne bi iza nje tako brzo ogladniii. Ako smo jeli riZe ili makarona bili bi gladni zatri sata, iza sadivice bi ogladnili "tek" nakon detiri. A nismo imali problema s pranjem "donte". Hrana nije sadrZavala nikakvih masnoia i mogli smo je vrlo lijepo oprati obidnom hladnom vodom. Dehidrirani organizam se brzo navikavao na tednost. Boja mokradebrzo se vrati na normalnu. A tek nakon nekoliko dana po dolasku na Heliodrom primijetismo da ne obavljamo veliku nuZdu. Neko se sjeti i toga. Kao da Bog nikako nije dao dovjeku tu moguinost. A to su bile posljedice
i
tamo5njeg "reZima" ishrane. Poku5avali smo nekoliko puta tadno odgonetnuti koliko smo to puta "rudali" u Dretelju. Nikako se nismo mogli sjetiti da li je to bilo deset puta ili manje. A u Dretelju smo proveli devetnaest dana. Za devetnaest dana manje od deset puta smo "rudali". Tristo i neito ljudi iz jedanaest prljavih tanjira, sa jedanaest prljavih kaSika, i sve to za dvanaest minuta. A ono ito uneseS u usta vrelo je kao da je izDi.ehennema. ]oS neko izraduna da za tih devetnaest dana nismo dobili ni po cijeli hljeb po giavi. Odekivao sam da te stomak i crijeva proraditi nakon nekoliko dana redovnijeg uzimanja kakve takve hrane. Ali od svega toga duli smo samo krdenja crijeva ipraznogstomaka. Rijetki bijahu logora5i iz Dretelja koji dobi5e prvih dana "stolicu"' A to nije moglo pro(i nezapal.eno jer bi se svaki logoraS veselio tom dogadaju i odmah pridao najbliZnim kolegama. Upitah Koku jednog dana: - "Ima li kod tebe ikakvih novosti?" - misieci na stolicu, a oniz prve odgovori: "Nema, i sad sam poku5avao, ali ne ide."
Dretelja
80
Bija5e mi odmah lak5e Sto nisam usamljen. A u logoru, ustvari, dovjek ni u iemu nije bio usamljen. Sve nas progoni jedna te ista nevolja i u njoj smo svi jednaki. I eto i to me je obradovalo. Mene i Koku svakako prate iste nevolje od prvog dana. Bili smo tih dana jo5 u sportskoj dvorani. Doktor HadLic ude i odmah s vrata pode govoriti: - "Logoraii iz Dretelja, koji jo5 nisu dobili stolicu, neka uzimaju ovaj pra5ak i neka ga piju sa vodom." Pokazivao je na kesice sa praSkom koje je vei u ruci drZao jedan "dretelja5". Nasta guZva oko doktora i iogoraSa. Koka i ja dobismo po jednu kesicu praSka. Popismo to odrnah s vodom, kako je rekao doktor.
Odekivali smo brzo nekakvu reakciju u stomaku. A ni5ta se nije de5avalo. Prode neko vrijeme i pitam Koku: Ima li iSta novo. Odgovori mi da jebez promjena. Tek sutradan ugledah Koku kako se hvali: "Sad sam imao "stolicu", ali neito vrlo malo. Koliko sam samo praika i vode popio, mislio sam neiu izlazitiizklozeta danima." Tek treci dan nakon popijenih pra5aka dobih prvu "stolicu". Bio je to dvadeset i peti dan nakon odvodenja od kuie. Bilo je logoraia koji su to dobijali prije ili poslije mene. Sve je zavisilo od organizma. Sve ovo 5to se deSavalo, upravo je odslikavalo sve naie patnje izDretelja. Dretelj ie nas joi dugo i dugo pratiti.
81
DOBROVOUNO NA RAD oporavljao od strahota koje je proSao u Dretelju. Zeladac koju smo dobijali za ruiak. Samo jednu manju kutljadu u "dontu". Vedere ne bijaSe. Crijeva bi uveder krdala. eesto sam duo kako krde crijeva kod najbliZeg logoraSa' Organizam je zahtijevao vi5e hrane, ali uzalud, nije je bilo. Kako su dani prolaziii organizam ponovo pode zapadati u krizu. Ponovo se pojavi malaksalost i ponovo samo nada u neko bolje sutra, koje nikako nije dolazilo. Podeie odvoditi neke logoraSe na rad van logora. Oni bi se vraiali kasno uveier. To su bili logora5i probrani po snazi i izgledu. Uveder bi pridali da su na radi dobijali neSto bolju hranu. eak se i nakon nekoliko dana podeSe razlikovati od nas koji smo stalno bili u logoru, a pogotovo "dreteljaia". Glad me natjera da se jednog dana i ja dobrovoljno prijavim na radu van Organizam
se te5ko
se samo nadraZivao riZom
logora.
Straiar me je dobro odmjerio i skoro me odbio, jer je vidio da jedva stojim na nogama. Zamolih ga da me povede i joi rekoh da iu se truditi na poslu isto kao i ostali logora5i. Povede me. Uskoro nas smjesti5e na jedan otvoreni kamion i pravac Buna. Do'mene je sjedio Kajtaz., kojeg sam zapamtio kako je pao onog prvog dana u redu za vodu. I primao je infuziju zbog iscrpljenosti prvih dana, isto kao i ja. Kamion je lagano vozio rza stranu prema Vardi. zatimje skrenuo prema Dobrom Selu, pa prema Zitomisliiu i magistralom prema Buni. Dok smo jo5 lagano i51i prema Vardi, na jednoj uzviSici stajala su neka djeca i podela nas na otvorenom kamionu gadati kamenjem' Nisu mogli nikako proma5iti. Kamion je na tom mjestu morao usporiti. Zaklanjali smo glave jedanizadrugog, tijelima, ali dzaba, uvijekbi nedija glava tu bila razbijena kamenom. Imadoh sreiu pa me kamen ne pogodi. A djeca su se veselila svakom pogotku. Kad smo do5li na Bunu i izalli iz kamiona prvo primijetismo da vojnici, koji su bili tu, nisu iz Mostara. Mene, Kajtazai jo5 dvojicu odvojiSe i rekoSe da moramo odistiti klozete u hotelu "Buna". 82
Ostali podoSe prema Gubavici da sijeku drva. DadoSe nam neke kante i podosmo za jednim bojovnikom. Pu5ka mu je bila na "gotovs". - "Ovo mora sve da blista" - obrati se meni bojovnik, 'ako bude primjedbi, biie problema." Udosmo u klozet. Suze nam podoSe na odi od smrada. Toliko je bilo nedistoia da smo jedva koradali po prilazu klozetima. Lopatama smo morali to prvo ugrubo otistiti. Dok smo to prosipali na smetljiSte pratio nas je jedan bojovnik sa pubkom. Staino nas je opominjao da ne pokuSavamo ni sa kakvim trikovima. To je ponovio nekoliko puta. )ednom ja sakupih hrabrost i priupitah ga: - "Molim vas gospodine, na kakve vi to trikove mislite?" - "Na one trikove Sto ste ih udili dok ste bili u Armiji. Znate vi na 5ta ja misiim. Samo se pravite da ne znate. Mi znamo o vama sve, da ste uhap5eni na liniji i da ste svi
vi digli puSke na nai narod.
Samo sam Sutio na ovu pridu. Shvatio sam da je propaganda na radiju i ostalim medijima udinila dudo i da je to normalno Sto ovaj bojovnik ovako misli. Po5to odistismo klozete ugrubo bojovnik koji nas je tuvao naredi nam da zahvatamo vode sa ribnjaka u baiti hotela i da ih tom vodom dobro splademo. |a zahvatih prvu kantu vode iz ribnjaka i podoh prema klozetu. Bojovnik me zaustavi i naredi mi da tu vodu prospem na jednog drugog bojovnika sa kojim se do
prije nekoliko trenutaka nebto Salio. Shvatio sam da Zele sa mnom da se na5ale, ali biii su tako mladi i prozirni. Nastavih dalje, a vojnik vjerovatno iznenaden mojom neposluinoS(u razadera SC:
- "]esam li ti kazao gdje treba da prospe5 tu kantu?I" fa idem dalje ne obazirujudi se, kao da on niSta i ne govori. Kad dodoh do klozeta prosuh kantu i vratih se nazad. Zahvatih drugu kantu. Opet naredba: - "Tu kantu vode, ako ne prospe5 po ovom vojniku" - pokaza rukom na obliZnjeg, "ja iu te na licu mjesta strijeljati zbog neposlu5nosti." Otkodi automat. la sam bio toliko hladnokrvan da uopSte nisam ni reagovao na te rijedi. RazmiSljao sam: ako me vei nagoni da pospem vodom ovog, taj ie sigurno pucati. Motda ovaj prvi nema hrabrosti za to. Od dvije moguinosti izabrah prvu. Podoh ponovo prema klozetu.
Ubrzo zaduh: - "Stanil" Ja stadoh. On dode do mene, nasmija se i rede: - "Ima6 veliku hrabrost, svaka ti dast." PruZi mi jednu konzervu. Stavih konzervu u dZep i nastavih dalje da radim. Bez ijedne rijeti.
ZavrSismo ti5ienj
e
klozeta.
Vojnik koji nas je duvao rede nam da se penjemo na kamion. Kamion nas dovede do sredine puta uz Gubavicu. Uz put je bila borova Suma, dobro podrasla do rata. A sad se sijede za drva za grijanje. 83
prikljudismo se logora5ima koji su pilali borove, distili granje i tovarili jedan po jedan na kamion. Tu su nas duvala druga dvojica straLara. Saznadosmo da su iz eitluka. RekoSe nam da moramo natovariti pun kamion drva i rada je gotova za tai dan. Tesko sam hodao po strani, a jo5 teZe nosio teSke, sirove borove. Trudio sam je se da straZar ne primijeti da sam malaksao. AIi to se nije moglo sakriti. StraZar zavr5imo je ipak, da mi, volju primijetio kako se inade vrlo teSko kreiemo. Imao posao za koji je on odgovarao. U jednom momentu rede: - "leste li gladni momci?" Mi u sav glas odgovorismo da jesmo. Tad straLar donese neku posudu u kojoj je ostalo hrane od njihovog rudka. Dade nam to i rede: - "Evo, malo prezalogajite."
Bilo je to prvi put od dolaska u logor da sam okusio malo graha, koji je uz to bio skuhan sa mesom. Nije bilo dovoljno da se najedemo, ali smo bili prezadovoljni
i
sa
toliko.
Kad smo pojeli, straZar nam rede: - "Nemojte nikome govoriti da sam vam ja dao da jedete. Naredeno nam je da sa vama ne smijemo imati nikakvog kontakta." Nastavismo pilati borove. Pred sami mrak zavr5ismo posao. Kamion je bio pun. Bilo mi je iao borova. Ali 5ta ie5! Dugo smo tekali drugi kamion da nas vrati u logor. U logor smo doili oko pola no6i. Na"ulaznoj kapiji logora stajao je strai.at i dti'ao Smrk iz koga je izlazio jaki mlaz vode i pode se derati: - "Balijel Pjesmu, hoiu pjesmu!" Dok nas je polijevao, neko zapoie pjesmu.
Kamion pode. Najgore prodoie oni najbliZi'
KajLzu odletiSe naodale medu ostale logoraSe i padoSe na pod kamiona. StraZar je Sarao Smrkom po kamionu. Svi smo bili mokri' Kako se kamion udaljavao od kapije tako je straZar lrtao za njim i polijevao nas.
Trdao je dok je bilo Slaufa.
Kad se kamion udalji mi prestadosmo sa pjesmom. u to naide drugi kamion na kapiju i straZar se vrati i pode ponavljati ceremoniju' Neki logoraSi su ga prepoznalii rekoie daie iz sela fasenice kod Mostara. To iiuira kad se vrati u selo, hvalit ce se kako je muiio "balije"'
je njemu bila=zabava Kamion se zaustavi pred salama. Izadosmo vani. Poreda5e nas u dva reda. - "Vadite sve iz dZePova!" Izvadismo sve 5to smo imaii u dZepovima sam jedini imao konzervu. PoloZih je na pod,
li ie sada biti? Hoie Ii cjelodnevni trud biti uzalud? Sta
84
i stavismo ispred
sebe na beton' |a
85
StraZar nas je obilazio redom, jednog po jednog,
ibez rljeti
nas posmatrao.
Nedaleko od nas je bila hrpa konzervi. Vjerovatno od neke druge grupe, koja se vratila prije nas sa rade" StraZari su im sve oduzeli. Kad se straZar uvjeri da samo ja imam konzerr.u rede: - "Uzmite svoje stvari i ulazite u salu." - Uzeh konzervu sa betona i udoh unutra. Bila je to prva konzerva koju sam zaradio i pronio u logor. Udoh u salu. Dosta logora5a je vei spavaio. Prvo probudih Kadriju i njegovog punca. Pokazah im konzervu. Iznanadiii su se. Tu konzervu podijelismo na detvero. Njih dvojica i joS sin od Kadrijinog punca, Slobo, koji je bio doSao na Heliodrom iz logora Gabela.'
Iako sam bio sav mokar i iscrpljen bio sam ponosan na tu konzervu. Povratih malo izgubljene snage. Ujutro belaj. Bolili su me svi miSici. Dobih temperaturu. LeZao sam na podu. Podeh se tresti.
Doktor dode tek popodne oko detiri sata. Kadrija ga zamoii da mene prvog pregleda. Nisam smio kazati da sam juder bio na radu. Znao je u kakvom sam, inade, bio stanju nakon povratka iz Dretelja. Dade mi neke tablete i reie: - "Ovo su antibiotici. Mora5 ih piti svakih osam sati, po jednu rza jela." - "Kako mislite doktore, tri puta poslije jela, kad jelo dobivamo samo dvaput na dan?"
- "Tako bi to po ljekarskom upustvu trebalo biti, ali ja ti tu ni$ta ne mogu viSe pomoii." - odgovori mi i malo se nasmije5i. - "Imate li nekih tableta, vitamina?" - ponovo priupitah. Rede da ima ne5to i toga, ali to mora ostaviti zatei,e sludajeve. Popih prvu tabletu. Ostadoh lei.ati na podu. Zaspah. Ni sam ne znam koliko sam dugo spavao. Kroz san osjetih da neko plate. Pridigoh se i ugledah logora5a po prezimenu Gadara sa Bune. Sjedi i plade. Bje5e mi nezgodno gledati u starijeg dovjeka kako plade pa ga priupitah: - "Sta se desilo Gadara?" - "Vederas sam radio na Buni" - pode pridu Gadara "Pravili smo most preko. Neretve Dok smo radili vidili smo stotine civiia BoSnjaka, kako u pratnji bojovnika HVO idu pjeSke prerna Blagaju. |a sam prije ovoga stanovao na Buni, tamo sam imao
kuiu. Na Buni nisam vidio ni jednog muslimanskog ieljadeta da se kreie. ledan hrvatski vojnik mi je rekao da su svi preostali BoSnjaci sa Bune protjerani prema Blagaju. Sjetio sam se jedinka sina, koga sam dugo godina dekao da se rodi. Samo da znam da je Liv.l eto sad mi se plaie." Nisam ga ni5ta vi5e htio pitati. A logorom se te veteri brzo proiiri vijest o
masovnom progonu civila BoSnj aka iz sela sa dubravske visoravni, Poditelja i eapljine prema Blagaju. Znatl etnidko di6cenje se nastavlja. 86
PRELAZ AKIZ SPORTSKE DVORANE U
ueloNlcu Sxorn LeZao sam nekoliko dana i odbolovao prvu "zaradenu" konzervu. Uzimao sam tablete i podeo sam se osje6ati malo bolje. Ali joi su
bili prisutni
bolovi po ditavom tijelu. Upala miSiia, vjerovatno. Doktor dode da me ponovo pregleda. Nakon pregleda upita me: "Ho6e5 li da te stavim na spisak za prebacivanje iz sale u Skolu? Tamo su u udionicama samo Mostarci." Pristadoh. Ubrzo nas trideset prede u 5kolu. Pod rukom smo nosili samo iebe, jer ni5ta drugo nismo ni imali. A na nama je jo5 bila odjeia koju smo ponijeli od kuce. Samo smo dobili donji veS i to od drugih logoraSa, kad smo do5li na Heliodrom i okupali se od dreteljskog smrada.
Dolaskom u Skolu nadosmo dosta poznatih logoraia. Bili su smjebteni po utionicama i kako je ko nalazio nekog poznatog tako je ulazio u neku udionicu. U prvom trenutku prepoznadoh Avdiju Durkiia i njegovog sina Vahida. Upitah, da li ima mjesta kod njih. Uvedoie me u udionicu. Ostali logora5i se malo pozbiSe i napraviSe mi prostor gdje 6u moii ie6i. Avdija je imao blizu sedamdeset godina. Znao sam daje te5ki sriani bolesnik joS od ranije. "Sta ima novo s tvojom familijom?" - rekoh
-
"JoS su
u Koloniji. Otuda jo5 nisu protjerali Zene i djecu. Svi Muslimani su po
logorima.
' - Mislim da je Kolonija jedino naselje u Mostaru koje nije etnidki odi5ieno."
- rede mi Avdija.
Obidoh odmah ostale uiionice da vidim ima li joi nekog poznatog. U jednoj udionici ugledah ZljuMitrjeviia, mog bivSeg tehnidkog direktora iz Niskogradnje. Bio je dobro propao i oslabio. Pamtio sam ga kao malo debljeg i krupnijeg dovjeka. A sada naglo smr5ao. KoZa visi na licu. Bilo je to ruZno pogledati. Tih dana vidio sam dosta mriavih logora5a, ali nijedan mi nije izgledao tako lo5e kao Zijo. - "|esi Ii bio u Dretelju?" - bilo je prvo i jedino 5to sam ga mogao u tom trenutku pitati.
- "Nisam bio u Dretelju. Mene mudi druga nevolja. - "Uhvatili su i mene i cijelu moju familiju. Supruga i kierka su u centralnom zatvoru na gornjem spratu sa ostalim Zenama. Sin je isto u Centralnom zatvoru, ali na donjem spratu. A evo ja sam ovdje. I da ti ne pridam sve brutalnosti 5to smo ih doZivjeli prilikom hap5enja." - zavtiiZljo. Nisam imao hrabrosti viSe niSta da kaZem. Prodoh hodnicima i ugiedah job neke poznate. U tom trenutku nasta nekakva trka po hodnicima. LogoraSi su ulijetali u udionice. Nisam znao o demu se radi. - "Eto idu hrvatski vojnici" - dobaci neko u prolazu, "brzo u udionicul"
Na vratima 5kole pojavi se nekoiiko vojnika u uniformama Hrvatske vojske. Medu njima je bio jedan vi5i oficir. euo sam kako taj oficir izdaje naredbu: - "Brzo mi dovedite pet logorada bez odabira. Hoiu da sa njima obavim razgovot."
StraZari, onako s reda odabraie petoricu. Medu njima srecom potrefi poznati Mostarac eama Cemalovii.
Hrvatski oficir zatim rede: - "|avam neiu ni5ta. Hoiu samo da mi poSteno odgovorite na nekoliko pitanja." LogoraSi su samo mirno stajali pred oficirom. Tad eama progovori: - "Gospodine, izvolite, pitajte mene slobodno. fa iu vam bez ustrudavanja odgovoriti i reii sve Sto znam." - "Onda reci mi za5to si uhaPSen?" - "Gospodine, nema ni jedan valjan razlogzbog kojeg bi ja bio uhapsen' - ]a sam rodeni Mostarac. - Nemam rodbine ni u ]ablanici, ni u Konjicu ni u Sarajevu, pa mi ne mozete prisiti da je neko moj udinio nesto nazao nekom Hrvatu. Drugo, ja sam prije nego dto su me uhvatili imao radnu obavezu u preduzeiu. - Nisam bio ni u kakvoj vojsci. Uhvatili su me u mom stanu, isto kao i ostale koji' su ovdje oko mene. Svi smo uhapieni kao civili. |edino 5to smo Muslimani po nacionalnosti. Ali, gospodine, to nije valjan razlogza hap5enje i dovodenje ovdje." - odgovori eama u jednom dahu. Mi smo stajali po strani zatedeni iznenadnim dolaskom hrvatskog oficira i pitanjima koje postavlja. Sta li ce to znatiti? Ostala detvorica ne reko5e ni rijedi. Oficir jepaLljivo posmatrao eamu dok je govorio. Kad Cama zavrSi, Pru2i mu ruku i reie: - "eestitam ti na istrenosti i hrabrosti, 5to to iznosi5. ]a sam imao sasvim druge informacije o vama. Podi sa mnom da ti dam ne5to hrane'" Nakon nekoliko trenutaka na hodniku se pojavi eama sa paketom hrane u rukama. U prolazu pored nas jo5 nam rede: - "Sto mu ne bih rekao istinu. Neka mi rade 5to god hoie ako imaju razloga za to." eama podijeli hranu logora5ima u njegovoj spavaoni' lob smo dugo komentarisali ovaj iznenadni dolazak hrvatskog oficira i ispitivanje. Ho6e li se to iSta promijeniti na bolje? 88
A za nebto bolje uslove u utionici ili spavaoni, kako smo je jo5 zvali, morao sam se sam pobrinuti. Pod na kojem smo leZali bio je betonski i jo5 samo premazan nekom masom. Na hodniku nadoh neku policu od ormara i stavili je ispod mjesta gdje cu spavati. U sportskoj dvorani ostado5e iza mene i Kadrija i njegov punac, i ]usuf sa njegovim sinom i Mustafa eustovii. eoo sa- da je Kadriji kasnije pozlilo i da je doZivio treii infarkt i prebaden u bolnicu na Bijeli Brijeg. U Skoli je bila jedna kancelarija koju je koristio doktor. Mogli smo mu se obratiti za pomo( samo u odredeno vrijeme. On je obilazio i sve ostale objekte u logoru Heliodrom i imao je posla po ditav dan. fednog dana ugledah Ziju kako sa sprata Skole made rukom. Pridoh mu i upitah ga kome maSe? On mi onako usplahiren i uzbuden odgovori: - "Ma5em u pravcu zatvora. Preko kuhara sam porudio da mi se, ako su jo5 Zive, tadno u podne jave ili supruga ili kierka mahanjem kroz prozor zatvora. Iako je daleko, vidim njihov prozor u daljini. A vei nekoliko dana stojim ovdje maSem i dekam bez uspjeha." Taman kad mi je to rekao sa jednog prozora na gornjem spratu zgrade zatvora ugledasmo jednu ruku kako ma5e. Zijo usplahireno kao malo dijete pode skakati i vikati: - "Eno ihl MaSu! To su one! Hvala dragom Bogu, iive su!" Sa lica mu pode5e kapati graSke znoja. Suze orosi5e odi. Zijo je tako dekao svaki dan u podne i mahao. Nekad bi dobio odgovor, a nekad ne. Kad bi dobio odgovor, bio bi najsretniji dovjek na svijetu.
Gledao sam tovjeka kako, kao malo dijete igra od sreie kad
ih ugleda
da
ma5u.
Zljino mahanje potraja do njihovog oslobodenja, punih tamnovanja.
Sest
mjeseci zajednidkog
89
STUTNJE I NADANJA smjenjivali jedan za drugim' Stroj je bio uobiiajena obaveza prije prozivke i dijeljenja hrane. Dva puta dnevno obrok. U udionici nas ne bijaie puno pa se vrlo brzo upoznasmo i. ispridasmo svako svoju pridu. Dani u logoru Heliodrom su
se
Mogli smo se takoder kretati iz utionice u udionicu, kroz hodnike i otiii do udionica na drugim spratovima. Sve je to omoguiavalo da razgovaramo i izmjenjujemo mi5ljenja. Posebno smo se pazili mi "dreteljabi".
Svaki detalj oporavka nas je interesovao. Organizam se oporavljao vrlo sporo. Odlasci na poslove van logora podebe bivati sve de5ii. I opasniji. Poslije povratka sa rada, logoraSi pode5e pridati da ih sada vode na poslove na prvoj liniji razdvajanja. Podeie stizati vijesti o pogibiji, i sve te5cem ranjavanju logoraSa na ovakvim poslovima.
Bojovnici su prvih nekoliko dana po mom prelasku u udionicu upadali ujutro i onako bez reda odvodili po nekoliko logoraia na rad van logora. Nije bilo nikakvog sistema. Primjetio sam da u odredeno vrijeme nastaje trka kogoraba stepeni$tem gore, dole. O demu se radilo?
Bilo je vrlo vaZno ne biti u onoj udionici u koju su u$li bojovnici. Kad oni iz jedne udionice izaberu logoraie zaradviSe se tu ne vraiaju. Pojedinci su uSli u sistem odabira i eskivirali to vjeito. Nas "dretelja5e" su desto preskakali pri odabiru. |o5 smo se puno raziikovali od onih koji dodose odmah na Heliodrom. A posao je bio vrlo tezak, fiziiki. Poslije jutarnjeg odlaska logorala na rad, mi smo mogli ostatak dana provesti u pridi. Prebirali smo dreteljske uspomene. Svaki dan je izbijao neki novi detalj na vidjelo. Mi, ipak, nismo sve ni vidjeli ni doZivjeii u Dretelju. Sad smo doznavali detalje o spravama za mudenje u zemunicama. Otud bijahu oni krici izapomaganja. Saznadosmo i za neke krvolodne krvopije. Ali hvala Bogu to nismo vidjeli. I ono 5to smo vidjeli i doZivjeli bilo nam je dovoljno. A na Heliodromu, pored fizidkih razlika, sve vi5e smo primjeiivali i odredene razlike u razmiSljanjima i psihi logoraSa.
90
Toga je bilo i u Dretelju, ali sada je to postalo joi izrat'enije od kako se pomijeSasmo sa logora5ima koji su do sad okusili samo Heliodrom. )o5 dok sam se oporavljao u sportskoj dvorani, prvih dana po dolasku, primjetio sam dudnovato ponaianje i pridu pojedinih logoraia. Sad sam to mogao analizirati
i samo im
se
duditi.
Posebno sam bio ljut na jednu grupu logoraia u sportskoj dvorani, koja mi evo danima nakon prelaska u udionicu, jo5 neda da se smirim.
Kako li su samo naivni? Ta grupa je provodila dane na samom ulasku u sportsku dvoranu u
iolku
sa
iijeve strane. Stalno jedna te ista grupa logora5a. Pridali su nekakve doZivljaje i liskaluke iz nekakvih "mirnih" dana i smijaii se tome naglas da ih duje ditava dvorana. Tako su skraiivali vrijeme. A za to nije bilo ni mjesto ni vrijeme. Posebno je takva vrsta Sale padala teiko nama "dretelja5ima". Nama stvarno nije ni do viceva ni do 5ale. Ja sam tada joi leZao i sporo se oporavljao. RazmiSljao bilo sam o njima. Sve su to bili Mostarci iz srediSta grada. A nisu bili svjesni situacije u kojoj se nalaze. Upitah jednom priiikom Ziju Kekiia koji je leZao bolestan pored mene: - "Sta misli5 ,Zljo, o onoj grupi logora5a, samo se smiju i Sale? - "Ovako se pona5aju od kako su stigli na Heliodrom. Ne prestaju sa vicevima i smijehom. Bogami, kao da su negdje na izletu. A hoie da su stalno u centru paLnje. I meni idu na nerve, a misiim da nisu svjesni ni onog Sto rade, niti uop5te gdje se nalaze."
Poslije izvjesnog vremena ugledah neke od njih kako se penju na gimnastidke ijestve na zidu i podeie izvoditi nekakve vjeLbe za trbuine miSiie. To uop5te nije bilo normalno. Stvaralo je pravi kontrast prema svim logoraSima u dvorani, pogotovo nama "dreteljaSima". Mi se borimo za goli Livot, a gospodi je do fitnesa?
PrimjetiSe me jednom prilikom i prido5e mi. Dugo godina se poznajemo. Kod nas u Mahali je uvijek vaZiio nepisano pravilo da mlada raja slu5a stariju. To je vaZilo i ovdje, bez obzira 5to smo u logoru. Upitasmo se za zdravlje. Moj \zgled im je sve
kazivao. i onda mi jedan rede ono Sto nikad ne mogu zaboraviti: r, - "I treba vam tako, kad ste to sami traLili. ja nisam uopSte uzimao oruZje u ruke, niti sam bio za ovaj rat. fa nisam niza5ta kriv i ne bojim se nidega. - Mene ie ubrzo pustiti iz logora." - Aludirao je na moje angai.ovanje na samom podetku rata u borbi protiv detnika, ustvari, tada joS tzv. jugoslavenske armije. Mislio je vjerovatno, da smo mi oruZanom pobunom rzazvali tada5nju armiju i da je zato podeo ovaj rat. Bilo mi je jasno da je "polupao londi6e" i on i svi oko njega, koji se Sale i smiju. Oni uopite nisu shvatiii uzroke njihovog hap5enja i dovodenja u logor. A nisu shvatali ni uzroke ovog rata niti idega Sto se oko njih debava. 91
Povjerovali su bojovnicima HVO da ie ih samo rutingki ispitati i ponovno pustiti kuiama. E, lude moje glave. Blago vama kad nemate ni5ta u njima. Nisam im tad ni5ta protivrijedio, jer sam bio slab, za prepirku mi je nedostajalo snage, a nije bilo ni smisla o tom pitanju raspravljati. A poitovao sam i pravilo raje: mladi nikad ne proturijedi starijem. Tek sam nakon njihovog odlaska porazgovarao sa Zijom, koji je duo sve 5to mi rekoSe. - "fesam Ii ti rekao da oni uop5te nisu svjesni situacije u kojoj se nalaze." - reie Zijo pa nastavi - "Mene su uhapsili u stanu u Centru II. - Moju staru majku, sa kojom sam stanovao u tom stanu, protjerali su na lijevu ne znamjehLivatamo stigla. A prilikom odvodenja bilo je presudno samo moje ime i niSta vi5e. Ovo je dini mi se tek podetak iraSih muka." Odgovorih mu da je ovo samo podetak muka samo za one koji nisu bili u Dretelju i da smo mi "dreteljaSi" odavno u mukama odmakli od podetka, a dalje slijedi samo nastavak za koji ne znamo ni kakav ie biti ni koliko 6e trajati. Zarazhku od ovih "5aldZija", bilo je dosta prisebnih ljudi. Kad sam god mogao ustati i prohodati, i dok sam bio u sali, i sad u Skoli, traZio sam drudtvo umjerenih ljudi, pametnih ljudi, koji su mi mogli re6i neku pametnu stranu.
Jo5
tt'tt'ro mi je bilo potrebno i to sam traLio.eovjeku je u ovim momentima pametna rijed bila vaLnija od bilo kakvog bogatstva. Rado sam se prisjeiao rijedi Salke BadZaka odmah po dolasku u Dretelj i smirujuie pride hodZe Bibera. Njihova prida, prognoze i zakljudci djelovali su na nas smirujuie. Natjerivala nas je da nam mozak radi. Sve nam je bilo jasno, i gdje smo i za5to smo. Samo zahvaljujudi njima doSli smo na Heliodrom pri svojoj pameti. A valjalo je to sve izdri,ati. Duhom ne klonuti. Mnogi su tek u logoru postajali svjesni dinjenice i ko su i 5ta su i ko su im sve
neprijatelji. I da se na ovim prostorima vodi jedna igra, jedna borba, kojoj je cilj nestanak i uniStenje Muslimana. Ovo je bilo odigledno pametnima, neki su to vremenom shvatali kroz pametnu pridu i zakljuike. A naZalost nekima nije bio dovoljan ni rat protiv detnika ni boravak u ovim logorima da dotlu pameti. Rano su se uljuljkali da je s ratom gotovo. A dobro su podlijegali propagandi ove druge strane, koja naSem narodu provodi isto 5to i ovi prvi, a javno to opovrgava. Hodao sam jednog dana po salama trai.ed tabletu protiv glavobolje koja me uhvatila vjerovatno poslije tu5iranja i propuha kojem smo bili izloi.eni. A na mene je djelovala i "5uplja" prida veselog drubtva iz io5ka sale. Ugledah profesora BedZu Mesihoviia. eita neku knjigu. Pridoh mu i upitah se
njim. Pitao sam ga: - Sta to dita? - "Ovu sam knjigu naSao ovdje u sali" - odgovori profesor - "to je ostalo od biv5e JNA di;i su ovo objekti nekad bili. eitam samo radi toga da mi mozak funkcionira, da ne klonem duhom. Ne treba se dovjek pustiti da ga nosi stihija. Trebaie nam
sa
92
pameti jo5, ako Bog da, kad preZivimo ovo, a ho6emo i moramo." Drage su mi bile ovakve kratke poruke. Ne bih viSe niSta ni pitao ni dodavao. Prolaskom kroz sale iesto bih vidio Hamdiju |ahiia kako dita neke knjige, duboko udubljen. fednom prilikom mu pridoh. Lijeva ruka mu bija5e zavijena zavojem. Udarci, ko zna 5ta? Sjedio je zadubljen u ditanje. Upitah se sa njim. Kratko mi odgovori ne podiZuii glavu. Nastavio je sa ditanjem. Kad primijeti da i dalje stojim, prekide ditanje i ponudi me da sjednem pored njega. OdloZi knjigu i dodade:
- "Vidim da si i ti bio u Dretelju. Bilo bi dobro da uzmeS ne5to da ditaS. Samo tako 6e5 odagnati misli od onog i od ovog uZasa. Ne treba nam se nadati brzom izlasku iz logora. Mi smo sad u situaciji da ni5ta ne moZemo izmijeniti. Samo dekati, nadati se i moliti. Rekoh mu da sam ga vidao u Dretelju u redu za rudak i da se divim njegovoj izdrZljivosti i upornosti. Znao sam da je po raznim logorima tzv. Herceg - Bosne jo5 od podetka maja. Ne htjedoh ga vi5e ometati. Na povratku ugledah Enku Kariia.Zovnu me da sjednem kod njega. Rede:
- "Nabao sam ovdje moga brata. Hvala Bogu, sad bar znam da je Liv pa mi je nekako lak5e. A nekakva mi se tuga nadvila nad srce. Bolove u tijelu ne osjeiam, koliko me crne slutnje more. Bio sam brate onog vakta na Golom otoku punih pet godina. A sad, dini mi se da je ovo joi gore. Sabiranjem svih prida i izjava i ja sam imao sliine slutnje. ipak pomislih: Biie bolje, ako Bog da, in5allah. Izgovori te rijedi mahinalno i udini mi se da nam obojici lahnu. Svakodnevno sam obilazio i Hamu Kebu, Uvijek je oko njega bilo po nekoliko logoraia koji su se interesovali za njegovo stanje i zdravlje. Ne znam 5ta je on u tim trenucima misiio, ali je pridao sasvim kratko. Sticao sam utisak da u tim trenucima
najradije ne bi niSta priiao. Iznutra ga je ne5to grizlo, a i bolovi su sigurno joS bili
veliki. Ovih susreta po salama sam se rado sje6ao kad sam preiao u udionice. Kad god bi bio u prilici pitao sam za sve njih, a neki su sa mnom preili u udionice pa smo mogli i dalje razgovarati.
93
ZELENIKA IVAN - ZELA II BOJNA I
odlazilo je na svakodnevni rad za potrebe HVO. Prvi danaMostarci su uzimani samo za radevan Mostara. U grad naprve borbene Iinije odvodeni su logoraSi iz Bosne kojih je bio znaiajan broj na Heliodromu. Logora5i podeie ginuti na prvim linijama, Sto od granata, Sto od metaka sa leda, zbog neposluinosti. Rad na prvim gradskim linijama postade morazaiogora5e. Sve vi5e i viSe iogora5a
Samo smo
molili Boga da nas ne izaberu na rad na liniji. Ne prode puno vremen kad izvoditi na rad na prvu gradsku borbenu liniju.
pode5e i Mostarce
Jedno vrijeme mladi logorabi su trdanjem iz udionice u udionicu preko drugog stepeni5ta vjeito eskivirali izbor na rad. Kad bi bojovnici uili u udionicu sa namjerom da izaberu desetoricu ili vi5e logora5a za njihove poslove, tada bi u udionici zatekli
ono 5to kazu samo 'duturumi" ili nas "dreteljase" koje su takoder jedno vrijeme poStedivali od teikog fizidkog rada. Ali sve ovo ne potraja zadugo. Jutro, dini mi se 10. avgust. Zadusmo naredbu da izademo iz udionica vani na hodnik, svi sa donjeg sprata 5ko1e. U stroj. Spalir sa jedne i druge strane hodnika. Znali smo da je to odabir za posao. |o5 neito smo zapazili. PoSto stroj nije napravljen vani, znali smo odmah da je to odabir logorasa samo za jedan kamion. Stajali smo u stroju kad ugledasmo jednog HVO bojovnika, vrlo niskog rasta, sa Sljemom na glavi. Skoro smijeSan. Ali nismo se smjeli smijati. ISao je u pratnji jo5 dvojice vojnika. Oni su i5li u korak za njim. Prepoznadoh ga.
Zelenika Ivan, imao je piljaru u podrumu zgrade kod Ljubljanske banke, preko puta robne kuie HIT. Svi logora5i su ga morali oslovljavati sa "gospodin e Zela". Hodao je ispred nas i podeo odabir. Pokazivao je prstom jednog po jednog
logoraia govoreii: - Ti, van! iedan logoraS, kad mu ZeIa rete da izade vani, pokuia mu re6i da je bolestan i da ne moZe raditi. ZeIa ga udari tako snaZno Sakom u lice da ovaj odmah pade, ne uspjevii ni dovr5iti ono Sto je mislio. Zatim se Zela pode derati, gledajuci u nas: - Nema bolesnihl Svi oni koje ja odaberem moraju raditi. I vi morate dati udjela u izgradnji nabe drZave "Herceg - Bosne".
94
Mi smo stajali i
bez rijedi gledali u njega. Prigovora vi5e nije bilo. Odabra i je mene. Zela odabirao sve dok mu jedan bojovnik iz pratnje nije rekao da je dosta. - Gospodine Zela, ima5 ih 70 koliko si traZio - rete bojovnik iz pratnje i dade Zeli spisak da potpi5e.
Slijedila je zapovijed da se penjemo na kamion. Bio je to veliki Zuti kamion marke "Mercedes" sa ceradom. Medu nama je bio jedan logoraS po prezimenu Smajii. Ime mu nisam znao. Bio je Boinjak. Njega je Zela izabrao da svaki dan ide sa grupom logoraSa na posao kod njega. Jedini je on imao pravo i moguinost kontakta sa njegovom "visosti". A i logorali su mogli samo sa njim razgovarati. Direktnog kontakta sa "gospodinom Zelom" nije moglo biti. A Smajii je imao zada+.ak da rasporeduje logoraSe na rad na prvoj borbenoj liniji. Znadi i ovdje je "izabran" BoSnjak da rasporeduje svoje. Odmah na kamionu primjetih da pojedini logoraSi mole Smajida da ih rasporedi na rad kod Silosa ili u Ra5tane, gdje se manje ginulo na radu. Smajii im obeia da ie ih tako i rasporediti. Sjedio sam na podu gledao ih i razmi5ljao. "Neka bude kako dragi Bog odredi, pa 5ta se god desi". Kamion se zaustavi na vrhu Avenije, u blizini "Deka". Zaiusmo naredbu da izadeno. Kad izadosmo primjetih jednu grupu bojovnika HVO. Medu njima je bio i Zela. On se izdvoji iz grupe i pride Smajiii. - Ti ih rasporedi po grupama, i neka se tako poredaju - kaza. Smajii pode rasporedivati logora5e po grupama. Kad dode do mene rede mi: - Ti ie5 u grupu kod "Cige". izdvoji nas se petnaestorica u stranu. Tad nisam znao ni koje Cigo, ni gdje iemo raditi. Tada jedan od ovih bojovnika rede: - Grupa koja radi kod Cige, neka pode za mnom. Dodosmo do jednog drugog, manjeg kamiona. - Uzmite sada po komad "kruva" i po konzervu i penjite se - slijedila je druga naredba.
Udini man se dobro za podetak. "Kruh" i konzerva. Uzesmo ponudeno i popesmo se na kamion. Kamio pode kroz "Centar II" i zaustavi se kod "Doma penzionera". NarediSe nam da izademo. Tako i uradismo. Kad izasmo iz kamiona, ugledasmo joS dosta bojovnika HVO ispred hotela. Yozat rede da je doveo logora5e za posao. Pri tom jednog bojovnika oslovi sa "Cigo". Svatih tada da je Cigo bio neki zapovjednik na mjestu na kojem smo bili odredeni da radimo. euli smo oko hotela snajperske hice. Malo dalje dule su se detonacije razlidite snage. Znati, prva linija je tu. Odnah iza hotela, u Santiievoj ulici. Cigo nam naredi da prvo moramo nositi velike borove grede prema Zalihita kuiama, koje su bile u blizini sruSenog Carinskog mosta. |oS nam odredi putanju kretanja. Vidjeli smo da je taj put bio dosta teZak, ali je bio sigurniji zbog manje opasnosti od snajpera sa druge strane Neretve. Od snajpera od Armije BiH. Naredi nam da grede mosimo po dvojica.
95
Podigosno jednu gredu. Jedva se uspravismo od teZine. Ali pogovora me smije biti. Morali smo nositi. Stavih jedan kraj grede na rame. Zbogvelike teZine i hrapavosti rame odnah prokrvari.
Bojovnik koji stajaSe u blizini i koji posmatraSe kako sa tedkom mukom podigosmo gredu, razadera se na nas i rede nam da to moramo brZe raditi. ispravih se nekako pod tezinom borove grede i podosmo odredenom putanjom. Dodosmo do jednog srusenog zida. Morali smo hodati po velikom kamanju od rusevine. Kretali smo se vrlo tesko i sporo pod tezinom grede. Na jednom jestu morali smo se sageti da se provudemo. U tom momentu ja se okliznih i padoh. Greda pade pored mene i ispade iz ruku onog drugog koji ju je nosio sa mnom. on pode psovati na mene, govoreii da je mogao on stradati. I ja se razaderah i rekoh mu da sam gredu jedva nosio i po ravnom, a ne po ovom kamenju. U toj svadi zaduh Skljocanje automata iznad glave i gias straZara koji nas je pratio: - Hoiete li vas dvojica da vas ja dii,em ili Zelite zauvijek tu ostati. Podigosmo se brzo. stavismo ponovo gredu na rame. Podosmo ponovo preko kamenja. AIi to nikako nije iSlo. Noge su klecale. samo 5to ponovo ne padoh. u tom momentu ugledah Cigu kako prolazipored nas: - Gospodine, Cigo, - rekoh mu onako u prolazu. - Sta hodes?
MoZemo li mi nositi ove grede direktno cestom. Ovako ne moZemo, teiko je ovuda hodati pod teretom - upitah. On nam dozvoli, ali rede da je veia vjerovatnost da ie nas pogoditi snajper ako budemo iSli cestom. Mi, ipak, promjenismo smjer kretanja. Izadosmo na ulicu koja vodi direktno prema Carinskom mostu. Niko nas nije pratio. Ugledasmo kuie iznad i.eljeznitke stanice na suprotnoj strani Neretve. Tamo se nalazila Armija BiH. Bili smo na distini. Vidljivi sa svih strana. Meci su fijukali pored nas, ali se nismo osvrtali na njih. Nosili smo gredu, kao da uopSte nije rat.
Smrti se nismo bojali. Logorai koji je nosio gredu sa mnom, isto tako je bio poravnio. Kad donesosmo gredu na odredeno mjesto primjetismo da ostali logoraSi joi nisu stigli. Krenusmo njima u susret. Naidosmo na prvu dvojicu kako se mude da provuku gredu kroz otvor u jednom sruienom zidu. Pomogosmo im i rekosmo da smo mi rizikovali i nosili gredu direktno ulicom. I eto sretno prodosmo. Gredu smo donijeli i ni5ta nas nije pogodilo. Kad to zaduSe, odludi5e da i oni idu istim putem. Nosili smo tako grede do jedan sat iza podne. Prenesosmo sve do jedne. Pomislismo da nema vi5e posla i da 6emo se malo odmoriti. Odnekud se pojavi Cigo i rede: - Ispred po5te ima jedna gomila zemlje. Morate tom zemljom punit vreie i odnijeti ih isto kod Zalihiia kuia. Pet stotina komada. Tamo ie se pravit bunker. Rasporedismo se za novi posao. Ja uzeh lopatu i podeh punit vreie, a zatim zametati logoraSe vreieom na leda. Punio sam po deset lopata zemlje u vreiu. Vidio 96
sam da logoraii ne mogu viSe nositi. Prilikom tovarenja, zabio bi se po neki metak u zemlju. To je bila opomena sa suprotne strane. Armija je pucala prema nama. Nisu nas pogadali' Znali su dobro da smo zarobljenici, da smo logoraSii da smo prisiljeni
raditi ovo Sto radimo. A i mi smo znali da nam je taj svaki metak opomena. A ita smo mogli u tim momentima napraviti. Ni5ta. Samo dobiti metak od onog Sto Zeli da ostanemo tu zauvijek. Aii isto tako znali smo da ie Armija sigurno pucati na nas u sluiaju nuZde. Ovi Sto nas duvaju svakako su nas
vei otpisali.
A duvaju nas samo zbogtoga da ne pobjegnemo. Kad sam zameiao vreiom logora5a Gubiia, iznenada se prolomi rafal iz
automata iznad na5ih glava. Zatuh strt i.arakako govori: - Ti stari tovari vreie do "vrva". Do "vrva". pokaza na Gu5iia.
I neka
se ovaj logoras ne izvladi -
Gusii vrati vreiu na zemlju da je nadopuni. Tovareii vreiu razmiiijao sam o ovom bojovniku koji rede da punim "do vrva". znao sam da te riyedi "do vrva,, govore samo odredeni ljudi koji nisu iz Mostara. Napunih vreiu do vrha i zametnuh Gu5iia.
Gusii prihvati vre6u, i dim napravi jedan korak i on i vreia padose na zemlju. vreia mu pade na nogu. ozlijedi mu koljeno. priskodih da mu pomognem. Bojovnik koji nas je duvao naredi mi da ne prilazim i rede da je to Gusii
napravio samo da vi5e ne radi. A Guiiiu je bilo tek osamnaest godina. Na njemu su se vidjeli tragovi velike iscrpljenosti. I prije je bio mriav. A sad joi i vi5e nakon proZivljenih strahota Dretelja i sve teZeg i tei,,egrada na Heliodromu. u blizini je bio cigo, koji je vidio da se Gusi6 povrijedio. Nareai drugom bojovniku da ga odvede u bolnicu da Guiiiu pregledaju t og,.. T"k tada smo mogli priskotiti u pomoi i prenjeti GuSiia do auta. Nakon dva sata tovarenja vreia izvr$ismo smjenu poslova. |a sam sad bio odreden da nosim vreie. Kad su me zametnuli sa prvom vreiom jedva ostadoh na nogama, a kad sam pobao noge mi se poie5e tresti od tereta. Mislio sam da iu pasti, ali mi je slika Gusiia bila u odima. Nosio sam i dalje i trpio. Ni sam ne znam kako sam uspio donijeti vreiu, a da ne padnem. Ali eto donio sam. Pri povratku sam se malo odmarao. Kad sam doiao do logoraia koji je punio vreie on mi prije nego me zametnu
rede:
- Mora5 namjestiti vreiu na ledima tako da ima ravnote Lu i d.a ie rukama 5to manje drZi5. PomoZe mi da namjestim slijedeiu vreiu. Osjetih odmah koliko je tako lak5e nositi. shvatio sam koliko u ovakvim trenucima dovjek mora brzo uditi i naglo reagovati. U protivnom te nestaje u vihoru rata.
97
Radili smo toga dana do sedam sati uveder. Tad nam Cigo rede da se spremimo i da idemo u logor na Heliodrom. Dovedo3e Gu5i6a iz bolnice sa zavijenim koljenom. Koljeno bija5e izrazito nateklo. iako ga je bolilo. Popesmo se na kamion. Dovedo5e nas opet kod "Deka". Tu smo morali sadekati ostale logoraSe, koji bijahu na radu na nekim drugim mjestima. Stajali smo poredani. Odnekud se pojavi Zela. Nosio je u ruci megafon sa pojadalom. Podeo je glasno
kroz njega govoriti: Ovo je "Herceg - Bosna". Ovdje balijama nema mjesta.
Na oko pedesetak metara od nas ugledasmo dosta civila, preteZno Zena, Muslimanki sa djecom, manjom i veiom. Gledale su prema nama ne bi li svidjeli nekog poznatog. Zelaihje udaljavao od nas govoreii im u megafon: - Forverc! Snel...Snell Govorio je joi nekakvim njematkim zapovjedima. Na glavi je imao 5ljem isto
kao i jutros. Na sebi je imao zakadene bombe i automat. Lidio je na nekadabnjeg Svapskog vojnika, kakve smo u djetinjstvu gledali u filmovima. A imao je i publiku pa se u potpunosti uZivio u ulogu. Skakao je okoio i galamio. Zatim se okrenu prema logora5u Smajiiu i naredi mu: - Gospodine Smajicu! Ti izatli vani i preberi zarobljenike. Sve 5to imaju kod sebe neka stave ispred sebe na zemlju. On je iSao ispred stroja i redom govorio da izbacujemo sve 5to imamo iz dtepova i kesa. Neki logoraii su drZali u rukama kesu, koju im je prije neki trenutak dala neka
Lena, daje ponesu nekom njenom najbliiem u logor. Sve je moralo biti badeno.
Kad Smajii obavi pregledzaiu se ponovo Zelin glas: - Smajiiu, sada sve to baci u kontejner za smeie. Medu nama je bio stariji Sela, logoraS. On je dobro poznavao Zelu od ranije. Sela mu na ovaj postupak prigovori: - Zalto ovo radi5 Zela? - Sve po pravilu sluZbe - odgovori Zela i naredi da se penjemo na kamion. Podesmo se peti na kamion. Odjednom se Zela zaleti medu nas sa palicom u ruci i pode udarati logora5e onako s reda. Neko dobi po glavi neko po ledima. Medu nama nasta pometnja. Htjeli smo 5to brZe u kamion da se spasimo od ovog iznenadnog "da3iavanja". Uskodih u kamion, a za mnom uleti Zlatko Dukii. DrL.ao se rukom zaleda. Rede mi:
- Pogledaj, molim te, ima udarac.
li mi
iSta slomijeno -
pokazujuii mjesto gdje je dobio
Ugledah mu na ledima pove6u dugu masnicu. Iako smo
bili preumorni od
posla u tim momentima strah je podobro nadvladao umor. Logora5i uletjeSe kako koji na kamion. Dosta ih se drZalo zaleda i za glavu. Konadno kamion pode. Pravac
Heliodrom.
98
Bojovnik, koji nas je pratio, predade straZaru pred ulazom u Skolu potpisani papir sa zadui,enjem logoraSa i dodade: - onaj Sto mu je noga zavljena, danas je zabuSavao na poslu - i pokaza rukom na Gu5iia, a zatim sjede u kamion i ode. StraZar nam naredi da udemo unutra, a Gu5ica ostavi. IJlazeti,vidjeli smo kako ga dvojica slrai.ara udaraju. I jo5 su mu govoriii da nam prenese da ie ovako proii svaki logoraS koji zabuSava na poslu. Uzaludan je bio njegov plai i molba da ga ne udaraju, da ga shvate da ga je povrijedila vreia koju nije mogao nositi. NiSta od svega toga. Kad su ga prestali udarati, narediSe mu da pase travu u obliZnjem parku. I to da to mora ustima raditi, a da travu mora jesti. To je trajalo preko pola sata. Vidjeli smo GuSiia kako pase travu, jede je i nakon toga povraia od muke. U tim naredbama najglasniji je bio policajac Mlado. Pa izrazima njegovog lica vidjeli smo da je zadovoljan i da uZiva u tim scenama mudenja.
Nakon 5to su se
se
zadovoljili muienjem, naredi5e Gu5iiu da ude u spavaonu. On
jedva ustade i ude. Nije nam trebao ni5ta pridati. Sve smo vei vidjeli.
99
RANJAVANIE Dolaskom u logor sa rade doznali bi koliko je toga dana ranjeno
ili
poginulo
IogoraSa.
Izlazak na radu na prve linije postade mora za svakog logora5a. Molili smo Boga da nas ne izaberu na radu prilikom jutarnjeg odabira. Ko bi ostao u logoru mogao je radunati sa sigurno5iu da je proZivio jedan dan duie. A kad bi se logora5i uveder vratili sa rade, samo nas je interesovalo kose nije
vratio. Ko je ostao. Kad bi za nekog duli da je "samo" ranjen, bilo bi nam drago. Znadi ostao je Ziv.
Trinaesti augusta ujutro. Uobidajeni stroj na igraliStu ispred 5kole. Izbor logoraSa na posao. StraZar Marjanovi6 hoda ispred stroja i pita: Ima li dobrovoljaca? Niko se ne javlja. Svi Sute. Ta ko ie u sigurnu smrt. Znali smo da se tih dana ide na radu iskljuiivo na prve linije u gradu. I da se gine. Svakodnevno. Zivot postaje
lutrija. A Ziv dovjek se ne da. Nekakva volja za preZivljavanjem budi se u dovjeku. Kad su nas samo mudili, molili smo Boga da nam poialje smrt, a sad kad nas guraju u sigurnu smrt, molimo Boga da nas ne izaberu. U stroju na igrali5tu ispred Skole bilo nas je oko hiljadu. Kamioni sa spuitenim stranicama stajali su pored igraliSta. Marjanovii je redom pitao vozade kamiona: Koliko? Zatuo bi se odgovor:
Druga bojna pedeset, ATG Sezdeset, eetvrta bojna sedamdeset, Deveta bojna trideset i tako redom. Nakon toga je Marjanovii i5ao sa svojim pomoinicima ispred stroja i odabirao. Pogledao bi logoraSa i rekao: "Ti!" Logoraii su izlazili iz redova, sakupljali se na odredenom mjestu ispred kamiona. Niko nije znao ni kuda ie iii, niti da li 6e se uop5te vratiti. Zatim naredba za odabrane: "Upadaj u kamione!" Prije polaskavozaii su Marjanoviiu u jednu knjigu popisivali broj zaduZenih logoraia. Kao da zaduLuju stvari ili potroini materijal u magazinu. 100
Kamioni odo5e. Zatim zadusmo naredbu koja se odnosila na nas koji smo ostali, koji nismo izabrani za posao toga dana: "Neka ostanu tako stajati na suncu u stroju do daljnjeg. Neka im to bude kazna Sto nije bilo dobrovoljaca." August. Sunce rano pripede u Hercegovini. Stajali smo tako odredeno vrijeme. LogoraSi podeie padati u nesvijest. Padali su ispred redova. Straiari nam dozvoliSe da ih polijevamo vodom iz Slaufa koji je bio u blizini. Stajali smo tako dva do tri sata. Tek tad Marjanovii naredi da moZemo uii u Skolsku zgraduu udionice - spavaone. Bili smo izmoreni od stajanja i iscrpljeni od jakog sunca. AIi i pored svega toga
bili smo presretni 5to nismo
toga dana izabrani za radu.
Udoh u spavaonu. ugledah logoraSa, kolegu Benjamina Salahovii kako ulazi sa spedenim rukama. "Sta je bilo?" - upitah ga "Ranjen sam." - odgovori i namignu mi. Taj mig sam samo ja vidio. Bilo je to radi okoline. Ostali logoraii se okupi5e da vide 5ta mu se desilo. Pokaza dlanove.
Bili su potpuno izgorjeli. On sjede do mene i kad se radoznali udalji5e rede mi da je to sam sebi uradio, da ga ne bi izabirali na posao. Pitao sam ga kako je to uradio, a on mi rede da je u klozetu zapaliojedan karton i driao ruke na vatri dok se na dlanovima nisu pojavili plikovi. Bilo je bolno, ali je i.elja za preLivljavanjem bila jada. Predveder se logora5i pode6e vra6ati sa rade. Kako je koji kamion dolazio pred Skolu mi smo skakali i istrdavali pred logora5e. ISdekivali smo nestrpljivo koliko ih se manje vratilo i koga nema. Iz jednog kamiona izade Gosto Alija sav krvav. Ni5ta ne govori. Ude u spavaonu. Samo nijemo bulji u nas. Pitasmo ga je li ranjen? |edva progovori. Valjda od straha, ili ko zna 5ta. Rede da nije ranjen, a da je to na njemu krv od poginulog eoliia iz naSe spavaone. Poginuo je u Santiievoj' Granata je pala u njihovoj neposrednoj blizini. Alija je pukim sludajem preZivio.
Tu je poginulo pet logoraSa, a ranjeno dvanaest. Sa jos jednim prezivjelim logoraiem izvladio je poginule do kamiona. foS je pridao da su toga dana bojovnici koristili logora5e kao Zivi Stit i sa njima u takvom Stitu poku5ali napredovati. Nisu ni centa mogli naprijed. A pet logoraia pogibe i jo5 dvanaest ranjeno. Te veieri kod logoraSa se jo5 vi5e poveia strah od takvih rada. Strah za goli Livol. Sjetih se preiivljavanja u Dretelju. ]edva preZivjesmo one muke da bismo im sada sluZili kao topovsko meso. Kako je koji kamion dolazio i vraiao logoraSe nazad, tako bi bojovnik prijavljivao rashod. TuZno je to bilo sluiati: 101
"zaduteno Sezdeset, vraieno detrdeset tri, poginulo pet, ranjeno dvanaest." Samo brojevi. Bez ikakvog pravdanja. Kad se i u radionicirazduLuje potrosni materijal bar se kaze, gdje je, i zasto potro5en. A ovdje kao da se ne radi o ljudima. samo brojevi. Toliko i toliko manje vraieno. Noi nam bijase strasno duga. Pridali smo o tragidnim dogaclajima toga dana. Ko pogibe. Gdje pogibe. I uvijek jedno te isto pitanje: Zalto?
i5iekivali smo naredno jutro. Ko ii ie ujutro biti izabran? Ko li se neie vratiti? Gledali smo jedan u drugog. Dobro mi Hamdija rede prije neki dan: "sad vise nista ne zavisi od nas. Sve je u tuctim rukama." Svanu. eetrnaesti august. Naredba: Svi iz spavaona yani na igraliSte. Izlazimo pognute glave vani. Polagano. Odjednom glas: "Brte izlazi ili iu pucatil" PoZurismo. Napravismo redove. eekamo. DeZurni strai.ar ide ispred stroja,i izabire logora5e: Sa zebnjom oko srca
"Ti!Ti!Ti!" Logora5i izlaze kako ih prozivaju i staju kod kamiona. Kad se namiri broi za taj kamion, vozai rekne da je dosta. Naredni logora5i idu do drugog kamiona i tako redom. Prestadoie izabirati. |a sav sretan. Nisu me izabrali. Gledam po stroju. Vidim Benjamina sa zavijenim rukama. Njega su isto preskodili. eekamo naredbu da udemo u spavaonu. Naredba stiZe. Je li biio sreie toga dana ili je dragi Allah usliSio naSe molitve. Ali i drugi su molili pa ih izabra5e. Udosmo u spavaonu. Sjedimo na svojim mjestima. Nema nikakve pride.
oko podne zaiusmo ponovo zvuk kamiona pred bkolom. ubrzo zatim
u
spavaonu ude straZar po imenu Peda. Znali smo da je Srbin po nacionalnosti. SluZio
je HVO-u. eim je uiao u spavaonu uprije prstom u Alu Gostu i rede: ild. I I Vanll "Ma gospodine, ja sam juier radio, i jos se nisam od krvi i prljavstine oprao." - pode moliti Ale. "Ni5ta te ne pitaml \z'ani! - razadera se Peda.
zatim pokaza prstom na Sulu Mrgana koji je sjedio pored mene i rede mu da rijeti. Svakako nije bilo koristi nibta govoriti. Onda se okrenu prema meni i rede: "I ti vani!" ustadoh i podoh za sulom. vani je iekao kamion sa spustenom zadnjom
izade. Sule usta i izade vani. Bez
stranicom. Izabra5e nas ukupno detrdeset. Peda upita vozataje li nas ukupno detrdeset. Yozat potvrdi, a zatim mu Peda dade jednu knjigu i rede mu da potpise. yozai potpisa. Zadutenje. Popesmo se na kamion.
r02
Niko ne zna kuda iemo jer nam je vozad nepoznat. Inade smo prema vozadu znali kuda 6e nas voditi. Koji je po5ao na koju liniju' Medutim, ovajje bio novi. I on i kamion. Vozilo krenu prema Vardi polagano uza stranu. Zatim skrenu prema Mostaru' povirivali ,-o ,r.pii-letno ispod spu5tene cerade, ne bi li utvrdili pravac kretanja. Vozili smo se Avenijom, a zatim kroz Centar Ii. Kamion se zaustavi ispred glavne poSte.
Zadusmo naredbu da iskademo. Kako smo iskakali jedan po jedan postrojavali smo se pored kamiona po vei ustaljenoj i uvjeibanoj proceduri. Zatimje slijedila naredba: "Za mnom!" Podosmo za ovim bojovnikom. Na njemu je bila za5titna "pancirka", a na glavi mu je bila crna kapa sa strehom, U ruci je nosio pu5ku "argentinku", a oko sebe je
imao nekoliko redenika bombi. Pode sa bodne, sjeverne strane Po5te prema Santiievoj ulici. Kaza nam da se sagnemo i da tako idemo zanirm. Dodosmo do Santiieve. Sa desne strane od izlaska iz Poite bila je pregradena zidom od vreia sa zemljom sve do zgrade preko puta. Pogledah prema zgradama' Svaka izgorjela do temelja. Samo crne zidine. Zastadosmo malo, a onda opet ista naredba: "Za mnom!"
Predosmo preko Santiceve ulice i udosmo medu izgorjele zgrade. Znali smo da je tu u neposrednojblizini Armija BiH. Sa te strane duli smo samo pojedinadne hice. Bez rafala, bez detonacija' Vjerovatno su pucali samo u sigurne ciljeve' I Stedili municiju' Dodosmo do j.dtt" izgorjele zgrade koja je bila najisturenija prema polozaju Armije BiH. u podrumu zgrade ugledasmo jednog bojovnika. Pokazivao je ne5to prema nama i govorio, ali ga nismo razumjeli zbog pucnjave i detonacija u neposrednoj biizini.
Bojovnik, Sto nas je doveo, rede da prvih petnaest pode na prvi sprat te zgrade i da stavljaju vreie sa zemljom na izgorjele otvore.
odbroli prvih petnaest. Drugih petnaest izdvoji i posla u podrum zgrade da probijaju otvore na zidu i dodaju vreie. Ostali ostadosmo da dekamo. |a, Sule Mrgan, Alija GostO i jo5 sedmorica' Ubrzo iz podruma izade bojovnik 5to nas je doveo i dode do nas' Gledao je u pravcu odakle je pucala Armija. Kroz puikarnicu na zidu od vreia ispali jedan rafal u pravcu suprotne zgrade i rede: "Primjetio sam te, sad si gotov!" Nismo bili sigurni da je bilo koga primjetio, a pogotovo da je taj tamo gotov. on zatim stavi i drugi redenik u pu5ku i ispali bez prekida i drugi rafal u istom pravcu. Sljem koji je bio stavio na glavu samo 5to mu ne ispade nazad. Namjesti ga i onda se obrati nama:
103
"Vi sad morate iza(ina distinu ispred ove zgrade i sagraditi nam za5titni zid od vre(a, desetak metara bliZe suprotnoj zgradi. Morate napraviti bunker. Pu5karnicom neka gleda prema Neretvi u lijevo." Shvatili smo vrlo brzo Sta nam je raditi, ali smo jo5 nekoliko trenutaka Siuiureni dekali izazida od vreia. Trebalo jeizaci na distinu. Tu se gine. Na deset metara od Armije. Sigurnost Armije je na tom mjestu ugroZena. Sigurno ie pucati, bez obzira 5to znaju da smo logoraii. "Izlazttel Ili hoiete da vas streljam odmah sad, na licu mjesta - razadera se bojovnik na nas i repetira puSku. Sule prvi ustade i rede: "Hajdemo ljudi. Vidite da moramo. |ednom nam je poginuti." Izadosmo na distinu. Prva detvorica. Sule, Alija, ja i jo5 jedan Stodanin po imenu Emir. Po dvojica nosimo prve vreie. Moramo ih staviti na odredeno mjesto gdje nam je naredeno. Na pola puta zadu se pucanj. Osjetih da se metak zabio u vreiu koju smo nosili. Sta sad? Nema5 kud. Bjei.ati,niti moZemo, niti smijemo! Iza nas je bojovnik sa uperenom i repetiranom puSkom. Ne smijeS baciti vreiu. Na niSanu smo s obje strane. Metak sa jedne, metak sa druge strane. ISli smo i dalje nosili. Zatu se ponovno pucanj sa armijske strane. Meci zapradiSe po jednoj grani iznad nas. Li6ie sa grane se rasprsnu i pode padati ispred nas. Opet opomena. Sta sad, pomislih. Ne6e biti puno ovakvih opomena.
Dodosmo na odredeno mjesto, spustismo prvu vreiu. Vratismo se. U blizini mjesta odakle smo trebali ponijeti novu vreiu, ugledah kontejner za smeie sa todkovima. Odludismo da ga doguramo da nas bar Stiti od gelera. Ale i ja podesmo ga gurati, kad se prolomi stra5na eksplozija. Popadasmo na zemlju. ZaiuhAlu kako zaja'tka: 'Aj, mojl ruka, moja noga!" U to zaduh i Emira kako zakuka: "Majko, moja! - i pogleda prema meni. Ugledah kako mu krv curi iz oka. |a osjeiam nekakvu toplinu na glavi, ali ne midem. ]o5 sam na zemlji. Osjetih krv kako mi curi po licu i odima. Mahinalno stavih ruku na glavu da smanjim istjicanje krvi. Utini mi se da mije glava Suplja.
Skroz. Do mozga. Pogledah okolo. Nigdje nijednog bojovnika.
Moramo 3to prije, 5to brZe odavde. Ali kuda? Upitah Alu: "MoZe li hodati"? Rede mi da moZe. Isto potvrdi i Stoianin. Podosmo. Ne znamo se orijentirati. Podosmo lijevo prema jednoj izgo{eloj zgradi. Dodosmo do ulaza u podrum sa vanjske strane zgrade. "Uskadi! - rekoh Ali.
Ale prvi skodi i jauknu: "Moja noga!" Zatim skodi Emir pa ja. Upadosmo u ne5to duboko. |edva sam se drZao za glavu. U odima mi je bilo viSe i viSe
r04
krvi.
sve
Nikako nije mogla stati. Valjda smo bili vruii pa je joS viSe tekla. NiSta nisam vidio, Zaduh Alu kako zapomai'e: "Hoiu li ja ikako Ziv ostati!" "la 5ta ie5" - rekoh mu - "Nego moZeb li dalje?" "Probaiu." - rede. Pomogoh mu da ustane na onu zdravu nogu. PridrZa se zdravom rukom za mene. "Za mnom!" - rekoh im. Podrumi su vei bili uzduZno probijeni pa se moglo kroz podrume iz jedne u
drugu zgr
ad:u
pravolinijski.
Podosmo prema sjeveru. U glavi nam je bila samo hitna pomoi. Svi smo krvavili. NajviSe me je u tim momentima bilo strah da se negdje ne stru5im zbog krvarenja. Ovdje niti ko pomaZe niti 6e ti pomoii. Mozak mi je jo5 toliko funkcionisao da sam znao daje negdje u pravcu sjevera Dom penzionera. Sad ga oni zovu hotel Ero. Ali nije to bitno. Znao sam da tamo ima vojske, valjda 6e nam neko pruZiti prvu
pomoi. Padajuii podrum druge zgrade. euli smo tu neke glasove i kako smo se pribliZavali, bili su sve jadi. Izgleda da neko pjeva. Krenusmo u tom pravcu. Udosmo vei u podrum slijedeie zgrade. Pjevanje je sve jaie. Tad ugledasmo najednom podrumskom pro5irenju jednog logorala koji pjeva iz sve snage. Pored njega jedan bojovnik. Tjera ga da pjeva sve jade i jade' Bojovnik nas samo pogleda onako krvave i polomljene. Ni5ta nam ne rede, nego se okrenu plema onom logora5u i naredi mu da ne i ustajuii, predosmo u
prestaje sa pjesmom.
Izadosmo
iz le
zgrade
na distinu. Prepoznadoh pravac prema
Domu
penzionera. Rekoh samo kratko:
"Za mnom!" Napola Sepajuii i vukuii jedan drugog dodosmo do Doma sa zadnje strane. Uletismo u suteren i prodosmo do ulaznih vrata na prednjoj strani. Sa te strane je uvijek bilo dosta bojovnika jer im je ta strana sigurna. Kad nas ugleda5e, skodiSe iznenadeni. Tu izgubih svijest. Padoh. Samo sam jo5, dok sam padao, duo bojovnika po imenu Cigo, kod koga sam juder radio kako rede: - "Ovoga poznajem! Vodite ih u bolnicu!"
105
BOLNICA Osvijestih se kad su me unosili u bolnicu. Prepoznadoh Hirurgiju. Bio sam sav krvav, po licu, po kosi, po rukama i ko5ulji. Stavi5e me na sto za prvu intervenciju. DeZurni ljekar rede sestri da mi opere glavu i da mi obrije kosu oko rane. Dok je mi to sestra radila ugledah Alu Gostu na stolu do mene. Ljekar mu je upravo pregledao rane na nozi i ruci. Rede mu da ie ga morati operisati jer su mu neke glavne vene i arterije pokidane. Na to Ale prepadnut ponovo upita: - Hoiu li doktore ostati Ziv? Ljekar mu rede da hoie, ali da mora biti miran. To Alu malo umiri. Zatimljekar pride meni, pogleda povredu i rede da je dobro Sto geler nije o5tetio mozak. Reie da ie sve proii bez veiih posljedica. foS rede da sam izgubio dosta krvi, ali je, nazalost, nema dovoljno ni za hitne sludajeve. Namaza me po glavi nekom tedno5iu. Dade mi nekakvu injekciju i pode Siti ranu.
Napravi
tri
Sava.
Kad zavr5i rede sestri da mi dadne antibiotike i da me legne na neki slobodan krevet. Sestra mi donese bolniiku pidZamu i pomoZe mi da dodem do kreveta. Krevet! Zar (una krevet poslije svih ovih muka. Prvo mi to pade na pamet. Legoh na krevet. Pogledah oko sebe. Prvo ugledah mog kolegu sa posla Bedirovii Halida. Pride mi. Kad ugleda ranu na glavi napravi grimasu pa rede: - Faia bogu da si ostao Ziv. Sve ie ovo proii, ali ja neiu moii nikada vratiti svoje dijete i suprugu. Upitah ga 5ta se desilo. On nastavi pridu: Dok sam bio na Heliodromu, bojovnici jednog dana doSli i cijelu moju familiju, suprugu i tri sina izveliiz stana. Poveli su ih prema eitluku. Tamo su ih na jednom smetljiStu pored glavnog puta strijeljali. Suprugu i starijeg sina od devetnaest godina su odmah ubili, a dvojicu mladih, blizance od Sesnaest godina, izreietali mecima. Samo su nekim dudom preZivjeli. Zlodinci su napustili mjesto misleii da su ih sve poubijali. Kad su dvojica mladih do5li svijesti ispuzali su do puta. NaiSao je sreiom u tom momentu neko autom, zaustavio se, uzeo ih i prebacio do Hirurgije. Njih dvojica su mi preZivjeli, ali za suprugu i starijeg sina nije viSe bilo nade ni
pomoii. 106
Halid mi je pridao njegovu tuZnu pridu, a mene neka gordina hvata u Zelucu. Dobro sam poznavao njegovu kompletnu familiju, desto smo bili zajedno. Supruga mu je radila u biv5em SUP-u, a od formiranja MUP-a BiH na lijevoj strani prebla je da tamo radi. fe Ii to bio razlog egzekucije? Vrlo vjerovatno. Gledan Halida. On je sav crn u licu, odi prazne, bez osjecaja. Ne znadoh viSe ni jednu rijed koju bih mu mogao u tom trenutku reci. Tu nema utjehe. Osjetih kako se muti u glavi. Uspjeh mu samo reii: - Molim te, Halide, moZei li ml otiii do supruge i reci joj da sam ovdje i da mi dode u posjetu.
mi je bio vrlo blizu Hirurgije, a vidio sam da oko mene ima dosta posjetilaca, bolesnih i ranjenih. Halid obeia da ie odmah otiii. I stvarno za kratko Stan
vrijeme ugledah suprugu i mladeg sina. Prvi put nakon detrdeset i pet dana od odvodenja iz stana. Obadvoje mi se udini5e stra5no mrSave, blijedi i dobro upla5ene. Ne znam ni Sta bi u tim momentima pridali. Znao sam da su puni svakojakih prida o logoraSima.
iivi i zdravi a i oni mene samo Zivog. Malo im lahnu, jer ipak sam bio Ziv pred njima. Pitao sam za starijeg sina. Bio je u momentu kad je Halid navratio negdje vani. Dobro je. Samo se duvajte' Rekoh supruzi da ode do stana i da mi donese nelto za presvuii i jo5 ne5to stvari. Znao sam da neiu ostati dugo i da moram ponovo na Heliodrom' Supruga ode i rede da ie se odmah vratiti. Sa Hirurgije do stana i nazad treba joj manje od petnaest minuta. Ali dim supruga ode u sobu ude medicinska sestra i rede mi da je doktor naredio da mene i malog Emira, Stoianina, kome je, takoder, ukazao pomoi, moraju otpustiti iz bolnice. Navodno su oiekivali joi teZe ranjenike. Sve ovo od odlaska na Hirurgiju, obrade rane na glavi i prite sa Halidom i razgovora sa suprugom i sinom nije trajalo viSe od tri sata. Ne ispuni mi se Zelja ni da legnem u krevet kao dovjek. Podeh ponovo obladiti iste one haljine u kojima sam i do5ao ranjen u bolnicu. Sta sad? Supruga ode. Vratiie se brzo. Neie me zateti. Dok sam se obladio pogledao sam oko sebe ne bih li ugledaobar nekog poznatog. Da bar ostavim poruku da smo moraii hitno otiii. Ne ugledah nikog. |a sam vidio da su
Sta je ovo Boi.e dragr?.
Bolnica
u mom gradu a nikog u njoj ne poznajem.
Sve
neki strani ljudi. I
bolesnici i sestre i doktori. Kao da sam pao sa neba. Obukoh se. DodoSe dva bojovnika. StrpaSe nas u jedan kamion. Odekivao sam da ie nas odvesti pravac na Heliodrom. Kamion stade ispred zgrade Maiinskog fakulteta. Naredi5e nam da izademo. Sprovedo5e nas u podrum fakulteta. Bez ijedne rijedi. Ni za5to, ni koliko. Nadosmo se u mraku, u podrumu bez deka, bezlei.aja, bez igdje itega. Samo goli beton pod nama. 107
PODRUM FAKULTETA Osjetih da mi zaSivena rana na glavi krvari. Poku5ah zovnuti straZara da mi otvori. Vrata su za nama biia zakljudana. Mislio sam nekog zamoliti da mi bar jedno iebe daju, da bar mogu negdje sjesti. Bez uspjeha. Niko nije duo. Joi smo ja i Emir stajali na nogama. Odi se malo priviknuSe na tamu. Pogledah oko sebe. Ugledah po colkovima ljude kako sjede. Neki su, dak, leZali na golom betonu i spavali. Neki su samo leZali. Nisu pridali medusobno. Zagledali su u nas vjerovatno se pitajuii ko smo. U jednom coiku ugledah jednu dasku.
Kome li je ona bila namjenjena? Svi su ti ljudi bili logora5i, zarobljenici. Kad smo se malo bolje priviknuli na tamu, ugledah da se iz te prostorije moZe preii u drugu istu. Medu prostorijama nije bilo vrata. I druga prostorija je bila puna zarobljenika. NeSto malo svjetlosti se naziralo sa prozora u vrhu podruma.
U jednoj prostoriji u io5ku ugledah kante u koje su zatvorenici
vriili nuidu.
Odavno su sve tri kante bile prepune. Sada se nuZda vriila po cijeloj toj prostoriji. Po5to prostorije nisu imale vrata smrdilo je i zaudaralo po cijelom podrumu. Smrad je ujedao za oti. Naslonih se u jednom momentu nazid. Osjetih umor u nogama. Puno smo predeverali od jutros. Od logora do Santiieve, ranjavanje, trke do Doma,
Hirurgija. A sad ovo. Nisam mogao viSe stajati. Sjedoh.
Mali Emir sjede do mene. Uz mene je imao neku sigurnost. Na licu je imao flaster koji je ve6 bio sav krvav. Sta da misli dovjek u ovakvim momentima. Ili iemo u ovom smradu svi pocrkati, ili iemo preLivjeli. Samo mora doii nekakav kraj. A nade nikakve. Zatuhvani glasove nekih bojovnika. Nebto su se veselili i pjevali. Ustadoh se i podeh lupati na vrata. Dugo sam lupao. Neki od bojovnika u prolazu zaduo je lupanje i upita: - Sta hoiete balije? 108
- fa sam ranjen. Rana mi krvari. Trebao bih doktora da mi ranu previje i da
mi
da kakve ljekove. - Nema trenutno doktora ovdje - rede - zovnuiu te kad doktor dode. Ode iza vrata. eekao sam. Niko se nije javljao duZe vremena.Zatuhzatim neki Zenski glas. Podeh ponovo lupati na vrata. Djevojka se odazva. je jedan obeiao da )a joj ponovih isto kao i onom bojovniku prije i rekoh da mi
te me zvati kad doktor dode. - Vidjeiu je li doiao doktor - rede djevojka i ode. Proilo je vjerovatno joi nekoliko sati od ovog razgovora sa djevojkom kad se zadu otvaranje podrumskih vrata i pitanje: - fe Ii neko traZio doktora ovdje? fa se ustadoh i rekoh da smo mi ranjenici iz Santiieve i da smo ovdje do5li sa Hirurgije. Ostali iogoraii u podrumu su me uplaSeno gledali i dudili se mojoj hrabrosti da lupam na vrata. Valjda su moje muke bile jade od straha. - Da moZda ne traZite hotel? iebem vam majku balijsku. - Sta hoiete? - Hajde polazite za mnom.
Otrpjeh psovke i uvrede.
Bilo mi je najvai.ntje doii do doktora. Podosmo uz stepenice na prvi sprat. Uvedo5e nas u jednu prostoriju. U zgradi Ma6inskog fakulteta je bila smjeitena policija HVO-a, a podrumi su ujedno sluZili kao zatvor' Kad udosmo u tu prostoriju ugledasmo jednog dovjeka u uniformi. Rede da je doktor i upita 5ta hoiemo. Ja mu kazah sve od podetka, od jutros, da smo ranjeni u Santiievoj, bili na Hirurgiji i otpuiteni, jer tamo viSe nije bilo mjesta, rane nam krvare, trebali bi previjanje, a doktor nam je napisao da po dolasku na Heliodrom moramo tro5iti neke antibiotike. Po5to nismo u bolnici zamolih ga da nam on da te lijekove. Taj dovjek nas je posmatrao dok sam ja pridao. Kad zavriih zavude ruku u ta5nu i izvude nekakve tablete i rede: - Ovo iete nastaviti piti, a ja vam ne mogu viSe pomoii, jer sam nemoian. upitah ga tad da li mozemo dobiti bar iebe. Kad to zadu bojovnik koji nas je doveo, razdera se i naredi da podemo sa njim. Nadosmo se opet u podrumu. Smrad se Sirio sve viSe i vi5e. Sto od velike vruiine, Sto od slabe, nikakve cirkulacije zraka. Naslonismo se uza zid. Gledamo jedan u drugoga. Bez rtjeii' A zatvorenici logora5i gledaju u nas. Ni oni niSta ne priiaju. Noi duga i teika. Nikad proii. Sve me boli. Ni sam ne znam kako predeverasmo tu noi. Svanu. Zadusmo otvaranje vrata podruma i glas strai.araizavrata: - Oni koji su radili juder na prvoj liniji, svi van! Logora5i se podeie izvladiti iz ioSkova i izlaziti, jedan za drugim. Izade ih detrdeset. Ni jednog nisam poznavao. 109
Gdje Ii su ovi uhvaieni i odakle li su dovedeni? Bili su jako prljavi, poderane odjeie, zamazani. Kada oni izadoie u podrumu ostado5e samo ietvorica. Nas dvojica ranjenika, jedan zarobljenik, vojnik HVO-a i jo5 jedan civil.
upitasmo ovog vojnika otkuda on u zatvoru, Rede da je Musliman i da je pripadnik |ukine vojske. Napravio je toga dana u gradu neki belaj i zatvoren. A ovaj civil rede da je isto tako uhvaien toga dana na ulici. Upitah ga odakle je, a on rede da je dugo godina radio kao revizor u Autoprevozu. Gledam ga, poznam ga ali imena mu se ne mogu sjetiti. Rede da je porijeklom iz Bosne i da vei odavno Zivi u Mostaru. Smrad od mokraie i ljudskog izmetabio je nesnosan. Nema cirkulacije zraka. U ovome se ne moZe opstati. GuSi me smrad. Dode dovjeku do Zivota. Stadoh kod vrata i podeh ponovo lupati. Mali Emir se prepao i kaZe mi da bi bilo bolje da ne lupam. Prepao se da bi nas strazar mogao poteti mlatiti. Biio bi bolje da sjedimo i trpimo. Ja sam i dalje lupao. Nakon izvjesnog vremena zadusmo zenski glas iz vana. Upita nas' Sta ho6emo? - MoZete
li nam dozvoliti da odistimo ovu nedistoiu? Ne moZe se viSe u ovome izdrLat| Pogu5iiemo se od smrada. - Pitaiu pretpostavljenog - rede Zenski glas sa stepeniSta. Za oko pola sata vrata se otvori5e. Ugledasmo jednu Zenu u uniformi. - Kante sa mokraiom i izmetom iete iznositi i prosipati u klozetske Solje na prvom katu. Pazite da 5to god ne prospete po stepenistu. - Samo ie po vas biti gore - rede. Podesmo iznositi kante. Kad izadosmo na vanjski zrak podesmo duboko udisati kako bi se malo avertili. Pokupili smo ugrubo sav izmet iz prostorije i prosuli u klozet na spratu. To smo radili nas dvojica ranjenika i revizor kojeg malo prije upoznasmo. Trajaie to ii5ienje i izno5enje oko pola sata. Nakon toga ponovo nas zatvori5e i zakljudaie vrata. Ponovo neizvjesnost. Smrad je bio malo manji ali je i dalje Stipao za oti. Tedko se moglo disati. Gledao sam u onog fukinog vojnika. Uop5te se nije pomjerio. Samo je spavao na betonu. Prostro ispos sebe vjetrovku i spava li spava. Za jedno sahatakvremena, negdje oko jedanaest sati, prozva5e ga. On
se
spremi
i ode. Nije ni rijedi sa nama progovorio. A mi ga nismo smjeli niSta ni pitati. Nakon izvjesnog vremena dovedo5e jo5 dvojicu ranjenih logora5a. Jedan je bio teteranjen, sa prostrelnom ranom na grudima a drugi sa ranjenom rukom. Ponadah se da bi sad mogli prije izaii odavde iz ovog podruma, iz ovog smrada, jer nas je vi5e.
110
- Mi smo od jude ovdje, ne nadaj se da iei brzo odavde na Heliodrom. Za njih zatvorenici i iogoraii niSta ne znaie - kazah ovome Sto mu je bila ruka zavijena. On me samo odmjeri ne vjerujuii u ono 5to mu govorim. Nakon dva tri sata pode lupati po vratima podruma. Dugo je lupao dok ponovo ne zaiusmo: - Sta hoiete balije? - ]a sam ranjenik, sa mnom su jo5 trojica. Trebate nas prebaciti na Heliodrom u prirudni stacionar. - Sadekajte - rede straZar -
vidjeiu
sa Sefom i
pitati ga o tome.
Sjedili smo tako satima. Ni5ta nismo govorili. Bili smo stra5no iscrpljeni. NiSta nismo jeli od juder. Vode je bilo u jednoin bidonu. Glad nismo ni osjeiali. Zelja za preZivljavanjem je potisnula glad u drugi plan. I5dekivali smo cijeli dan hoie li nam obezbijediti preyoz na Heliodrom. Ta njima se nije Zurilo. Ko ie jo5 misliti o nekakvim logora5ima i to jo5 ranjenim. Bilo je bez rezultata.
Hodali smo, sjedili, malo priiali a sve viSe u svojim mislima. Mislima o familiji. Mislima o ljudima zvjerima, koji su napolju, van ovog podruma.
Oko osam sati uveder dodo5e zatvorenici sa rada. Onako umorni samo
se
rasporediSe po svojim ustaljenim mjestima. Posjeda5e, polego5e, bez velike buke i pride. Sve se zna. Samo pitanje. Ho6e li ijudski organizam moii ovo izdri,ati i koliko dugo? Ova dvojica ranjenika Sto dodoie kasnije uvidjeie da od lupanjaizvanjapolicije nema niSta. NapraviSe mjesto za sjedenje i sjedoSe. Noi ponovo duga i teika, osjeiali smo umor, glad i iznemoglost. Naslonili se na zid dekajuii jutro. Svanu. Skontah daje Sesnaesti august. Oko Sest ujutro vrata se otvori5e. StraZar ponovo prozva one iste zatvorenike da izadu na posao. Kad oni izadoSe vrata se ponovo
zatvori5e i zakljudaie.
Ostade nas sad petorica. Ranjenik sa zavijenom rukom postade strabno nervozan. Ubrzo pode ponovo lupati na vrata podruma. Lupao je skoro petnaest minuta. Tad zadusrrio glas sa izvana: 'i - Sta lupate?
Ponovo ranjenik ponovi istu
priiu, kako su nas detvorica ranjenika sa
Heliodroma ovdje i kako nas trebaju prebaciti u stacionar. Da straZar mora vidjeti kad ie nas prebacivati. Ima li kakvog prevoza za nas? Ista prida od ranjenika, a i od straZara isti odgovor: Vidjeie sa Sefom Sta se moie napraviti. Oko deset sati otvori5e se vrata podruma. Na vrata, samo na das, proviri kao da se boji, jedna Zena u uniformi i rede da izademo vani da neito jedemo. Izadosmo na svjetlo dana.
l1l
|edva smo gledali zasljepljeni od podrumskog mraka. A disti zrak nas je obarao sa nogu.
Morali smo sjesti. Smjestismo se na jedan zidii pored zatvota. Uniformisana osoba nam donese po jednu konzervu na dvojicu i po komad hljeba da jedemo. Nakon duzeg vremena gladovanja poiesmo jesti. sjedili smo okrenuti jedan prema drugom i jeli. Bojovnici su prolazili pored nas i zagledali nas. Bili smo prljavi, neobrijani, sa krvavim flasterima i zavojima. Nisu nas provocirali kao ranije, valjda zato Sto smo ranjenici, a i straZar je sa automatom na gotovs bio u na5oj blizini. StraZara su zvali sa Veso.
nama on nije ni jedne rijedi prozborio. Samo je odradivao svoj posao. Dok smo jeli, ugledah mog dobrog ikolskog druga ]adranka stojkiia u uniformi HVO. ISao je u pravcu prema nama. Morao je proii kraj mene. Nikako me nije mogao zaobicl' Primijetih da bi on najvi5e volio da je u tom momentu mogao proii bilo kojim drugim putem. Kad dode blizu mene, zadudi se kad me ugleda i upita: - Odakle tebe ovdje? ' - Moj )adranko, ti dobro zna5 da su svi Muslimani zatvoreni u logore. Zato je normalno da sam ja ovdje, isto kao Sto je normalno da si ti u toj uniformi - odgovorih Sa
mu o5tro. BaS me ne5to bilo spopalo da mu se izlajem. Njemu sam htio reii sve $to vei dugo nisam ni mogao ni smio u logoru. Tad mi on rede: - Pa nisam znao da si i ti u logoru. otiii iu ti do kuie. Pomoii iu nebto tvojoj Zeni i djeci, ako vei ne mogu tebi. E moj bivSi kolega. Dosta li smo studentskih rudaka podijelili. Dosta li puta pojedoh i popih u tvojoj kuii, isto kao i ti u mojoj. Sve to pomislih, ali ne uspjeh reii. A sad u startu odrnah mi daje5 do znanja da mi ne moZeS pomoii. Nade se u nekakvoj Zurbi. JoS rete da ie se neSto zauzeti za moju familiju. Ode brZe nego Sto dode. Nikad iza toga, niti je oti5ao da mi obide familiju, ni ti im je i5ta pomogao. A da je samo tog dana oti5ao do moje kuie i rekao da me je vidio Ziva, bilo bi
mi veliko. JoS uvijek sam mislio na kakvo li su iznenadenje naiSli Zena mi i djeca kad su se ponovo vratili na Hirurgiju a nisu me naili. A ne znaju ni kud su me odveli. )esam Ii uopSte Liv? E moj biv5i kolega! Moj bivSi prijatelju! S kim Ii smo to mi bivali prijatelji tolike godine? Da li mu je njegova karijera bila vaZnija u tim trenucima od moje familije? Sigurno jest. On je job od prije bio u Semi "Herceg-Bosne" predviden za ministr a i.eljezmca. A kontakt sa "Balijom" i njegovom familijom Stetio bi njegovom "ugledu".
112
za vlasti tzv.
"Herceg-Bosne",
svi oni koji su pomagali i stitili Muslimane
progla5avani su moralno nepodobnim, a dak im se i zatvorom prijetilo. Nakon ovog susreta sa iadrankom i zavrienog jela strai,ar nas ponovo povede u podrum. Dok smo ulazili u podrum pride mi jedan vojnik u uniformi HVo. Gurnu mi u ruku dva tvrdo kuhana jaja. Prepoznah Pajeviia. Musliman. Zvali smo ga Paja. Imenamu senikako nisam mogao sjetiti. Radio je iprijekao tokarnaMaSinskom
fakultetu i ostao tu. Samo sada radi zaHYO. ]o5 mi kaza da su mu brat i ditava familija u logoru, a da je on morao tu ostati da radi kako i njega ne bi zatvorili u logor. Udosmo ponovo u podrum, u tamu i neizvjesnost. Malo smo bili prezalogajili i okrijepili se. odmah je u iovjeku bio nekakav drugadiji osjeiaj. Dogovorismo se da sada po vratima lupa neko drugi. Da ne bi vazdalupao isti, i da, ako uspije, upita ima li ista od obeianog prevoza na Heliodrom. Mali Emir pode lupati nekako polako i bojazljivo. |o5 je u njemu bilo straha. Rekosmo mu da lupa jade jer ga tako neie niko duti. Nakon duZeg vremena zadusmo ponovo Zenski glas. Pitala je Sta hoiemo? Valjda je tu u policiji radilo dosta Zena, sluZbenice i stalno su Setale gore dole po stepeniStu. Neka, koja bi naiSla po prvi put i dula lupu iz podruma pitala bi sta hoiemo. I otiSla. Uvijek bi nam se javljala druga. Nikad ista. Svakoj bi rekli da pita za naie prebacivanje na Heliodrom. Svaka obeia da ie
pitati i ode. A od obeianja niSta. Aii sad se vrata otvori5e i u podrum ude jedna uniformisana Zena u pratnji strai.ara. ugleda onog ranjenika sa prostrijelnom ranom, ugleda i nas ostale ranjene, sa krvavim zavojima i flasterima. zatimpogleda okolo po smrdljivom podrumu. - odoh odmah do zapovjednika policije da vidim u demu je problem. |a sam tek do5la, ne znam o vama ni5ta i nisam u toku Sta se deiava. Udini nam se da ie ne5to biti. Ko je bila ta i.ena ne znam, ali nakon skoro dva sata vremena, negdje oko dva sata popodne, vrata podruma se otvoriie. pojavi se ona r, ista uniformisana Zena i rede nam daizlazimo Obezbjeden je prevoz za ranjenike na Heliodrom. Izadosmo iz podruma kao da smo se ponovo rodili. Bili smo svjesni da ponovo idemo na Heliodrom. Ali tamo bar ima dovoljno vode i svjetlosti. A ne smrdi kao ovo ovdje. Bilo, ne ponovilo se. Nikom.
113
LJUBUSACI MUSLIMANI U LOGORU Kamion se zaustavi pred Skolom. Izadosmo vani. Neki logora5i izadoie da vide ko je doSao. Gledali su u nas ranjene, krvave i umazane. Udoh u 5kolu. Hodnici puni ljudi. Sta je ovo, pomislih.
Otkud sad ovi? Pokraj mene se stvori velika grupa logoraia. Svi su imali po neko pitanje. Nisu
vjerovali da sam Ziv. U logor je stigla vijest da sam ranjen prije tri dana i odveden u bolnicu, ali po5to me sutradan nije bilo u bolnici, a nisam se vratio u logor, zakljudili su da sam podlegao ranama.
Neki su trdali do Repka koji je na osnovu vedernjeg rashoda vodio evidenciju poginulih i ranjenih. Jedan manje, jedan se vratio, govorili su mu. Kao da sam se medu njih vratio iz mrtvih. Pitali su me 5ta se desilo i ja sam kratko odgovarao. Bilo mi je drago ito sam se vratio, 5to sam se rijeSio onog smrada i belaja na fakultetu. Osjeiao sam stra6ni umor. ISao sam prema udionici u kojoj sam spavao. Htio sam se malo ispruZiti i odmoriti. U hodniku ugledah badZanaka Salku Mehidevi(aiz Ljubu5kog. Iznenadih se. Pored njega je stajao njegov brat Enko i sudija iz LjubuSkog Jusuf Maksumii, a do njih krojat Fiko. - Otkud vas? - upitah iznenadeno. - Sve vojno sposobne Muslimane u LjubuSkom, Vitini i Gradskoj su pokupili i doveli u logor. Eto i ja sam do zadnjeg dana radio u civilnoj policiji u LjubuSkom i bez obzirana to uhapsili su me - odgovori mi Salko. - ja sam se taman vratio sa smjene na liniji na Drenovcu - pode pridati Fiko. Bio sam obuden u HVO u LjubuSkom od podetka rata. Znai da u LjubuSkom nije bilo formirane Armije BiH. Svi smo se borili protiv detnika u jedinicama HVO-a. DoSao sam sa smjene, raspremio se, mislio se okupati i odmoriti, kao i svaki put do sada. - U to dodoie na vrata. Naredili su da predam oruZje i da podem sa njima. - Svakog mjeseca od kako je podeo rat, a to je vei petnaest mjeseci, odradio sam po sedam dana na liniji. I nisam samo ja takav ovdje. Pogledaj ove momke sa Gradske. Svaki ima vi5e od sto dana staZa na TT4
liniji prema detnicima.
Pogledah okolo. Sve poznata lica. Sve ih znam. Svi me zn1ju. Sve je to rodbina moje Zene. Pride mi Fadil Maksumii sa Gradske. LTpita me za zdrav\e, za stanje rane na glavi. Svi su zagledaii u moju ranu koja je jo5 krvarila. - Ima li mjesta u tvojoj spavaonici - upita me Fadil. Vidi5 koliko nas je u hodniku a dole beton, nemaS gdje leti. - PokuSaiu vidjeti sa ostalim da se malo zblju - rekoh mu i sjetih se onog betona na fakultetu - Moram joi smjestiti badZanka i brata mu.
Udoh u moju spavaonu. Stari logoraii koji nisu bili oti5li na radu tog dana obradovaSe mi se. Kao da im je do5ao neko najrodeniji. Podeie pitanja i pride. Bili su zabrinuti kad su saznali da sam bio na evidenciji ranjenih, koju je svakodnevno dobijao doktor u logoru, a opet je neko rekao da me nema u boinici. Vjerovatno neki logoraS koji je ranjen i odmah vraien na Heliodrom. Puno pride i uzbudenja nakon povratka, saznanje za LjubuSake me je straino zamorilo. Zelio sam da legnem. Upitah: ima li koje slobodno mjesto? RekoSe mi da vei nekoliko dana neiolaze logoraii koji su otiSli na rad u Vojno. Pozvah Fadila, Salku i Enku i pokaza im mjesta u
mojojblizini. Legoh, ali ne mogoh zaspati. Stalno su dolazili poznanici da me obidu. Pogotovo
Ljubuiaci. Ugledah puno poznatih sa Gradske. Prido5e mi Mujo, Nakif, Ahmet, Osman, sve Spage sa Gradske. Prvi poznati trgovac, imao veliki diskont na ulasku u Ljubu5ki. Ostala trojica doSli u 1ogor, svaki sa po tri odrasla sina. Znadi kompletne familije. U selu ostado5e samo Zene i djeca. Pitao sam kako se to desilo, kako su ih doveli ovdje? - Osjetili smo nekoliko dana da ie se neSto desiti. U detvrtak je u selo doSla vojna policija i narediia da vratimo zaduLeno naoruZanje koje smo imali u kuiama viSe od godinu dana
i nosili ga na liniju.
- To smo vratili. Sutra dan su doSli itraLlli uniforme od onih koji su ih imali zadui.ene.I to smo vratili. U subotu stiZe naredba da svi predamo lidno naoruZanje koje smo kupovali svojim parama i imali po kuiama. Nije bilo kuie da nije imala bar automat. I to predadosmo. - A onda stiZe naredba da svi vojno sposobni dodemo u nedjelju u deset sati pred Vojni odsjek u Ljububki radi nekakvog obavje5tenja. - I da vidiS u nedjelju ujutro, na njihov praznik,,petnaesti august, Veliku gospu, devedeset i sedam mubkaraca, pjeike put Ljubu5kog. Tri kilometra. Niko ne smjede poii autom. Auta su tih dana bila roba koja se masovno pljatkala od Muslirnana.
- Kroz Ljubu5ki nigdje nikog. Bivie dobre komsije, Katolici u crkvi, na misi velike gospe a kom5ije Muslimani pred vojni odsjek. Niko nije ni slutio ita nam je spremljeno. Na zbornom mjestu prvo obavi5e prozivku po vojnom spisku a onda naredba da se penjemo na kamione. I pravac Heliodrom. Iz Ljubu5ke opitine ukupno dvjesta devedeset i sedam muikaraca. 11s
- Odjednom.
A nije bilo nikakvog smisla ni pruZati ga. U selu, stariji, tene i dieca kao zalog. A da bjeZiS, nemaS kud,
Bez otpora.
kuiama i stanovima ostadoSe kad smo u potpunom okruZenju - zavrSiSe mi pridu Spage. Sve su se nadovezivali jedan na drugog, dopunjavali. Tu su vei drugi dan. |o5 ih niko ne dira. Ne izlaze na radu. Prepali su se mog izgleda. Tek su sad postali svjesni gdje su i Sta ih deka. Fadil bija5e zadovoljan mjestom koje mu obezbjedih. Ustadoh. Htio sam iza(ivani da uhvatim malo svjeZegzraka. Na hodniku kod prozora stajao je sudija ]usuf. Pridoh mu i upitah: - Zar itebe mqj sudija? - |a sam radio do zadnjegdana. Pokupili sve Muslimane u logor, bez obzira na zanimanje i posao. Etnidko diSienje ne poznaje ni5ta osim nacionalnosti - odgovori
mi sudija. Osjetih neku malaksalost. Jusuf to ugleda i reie mi da je upravo prije nekoliko trenutaka vidio doktora kako ude u jednu kancelariju na spratu. Znao sam da mu je tamo bila ordinacija. Podoh. Doktor me odmah primi. Ispridah mu o postupku ljekara na Hirurgiji. O tretmanu u podrumu fakulteta. On mi rede da je tih dana poginuo veliki broj logora5a. On je dobijao izvje5atj o poginulim i ranjenim. Pokaza mi spisak. eitao sam imena. Bilo je dosta poznatih.
Zawtimi
se u glavi.
Doktor mi dade antibiotike da pijem. Upitah: |e li opet tri dnevno poslije jela? On se malo nasmija, azatrmmi rede da, naZalost, nema ni kapi krvne plazme i da bi mi to bilo najpotrebnije. Ali Sta moZe kad je nema. Ni ja viSe nisam mogao niSta viSe tra2iti od njega. Zahvalih mu se na pregledu i pomoii. Na povratku od doktora u hodniku stadoh sa Mujom spagom. Znao sam da je bio uspjeian trgovac, imao diskont, a i da su takvi bili na meti pljadkaia ovih dana. Upitah ga' Sta ima novo kod njega? - A 5ta 6e biti - rede Mujo - priveden sam kao i ostali. Prije nekoliko dana bio u sam diskontu kad su iz jednog auta u pokretu zapucali po unutra5njosti. P-olupali su sva stakla. Sreiom nisu me pogodili. Bila je to opomena i zastra5ivanj e. Zakliuho sam vrata na diskontu i po5ao kuii. Uveier sam tuo jaku ekspioziju. Digii su diskont u zrak. Znam i ko je to uradio, i za5to. Nema nama Muslimanima posla na ovim podrudjima dok je ove vlasti i ovog zakona. Jo5 sam ja dobro i prolao. - Eto onog mesara osmiia su prvo opljadkali, pa ga onda ubili. Nije im bilo dosta para koje im je dao. TraZili su jo5 vi5e. A kad nije viSe bilo ubili su ga, i 5ta sad. Uvijek kad se napravi slidan zlodin prema Muslimanima, njihove vlasti objave da su to izvriili nepoznati podinioci i da je istraga u toku. Svak Ziv zna ko je to napravio osim zvanidne vlasti. A vjerovatno takve istrage, dokje ovakve vlasti, nikad neie biti ni zavriene. Vratih se u spavaonu i legoh. Vei se mradilo'
116
U jednom momentu pade mi na pamet predhodna noi u podrumu fakulteta. Sad imam tebe ispod sebe i mogao sam se ispruZiti. Vjerovatno su malo i ljekovi djelovali. Zaspah.
ujutro me probudi nagli upad strai.ara u spavaonu. Logorasi Oni su prolazili preko nas i onako drsko naredivali:
su jos spavali.
- Ti vani! Ti vani! Pokazivali su samo prstom na pojedine logoraSe' DodoSe do mene' Kad mi ugledaSe krvav zavoj na glavi preskodiSe me.
ugledah kako izabrase Fadila i mog badzanka Salku i njegovog brata Enku. Primjetih kako Fadil sav usplahirenizlazt. Okreie se oko sebe kao da odekuje da mu neko rekne da ostane, da je greSka. jos juder sam primijetio da on uopSte nije shvatao ni mjesto, nalazi, i zaSto se tu nalazi. A sad ga izvedode na radu na Prvu borbenu
ni razloge gdje se
liniju.
Odmah primijetili da ostale LjubuSake iz hodnika nisu odveli na radu. Je li njihova greika bila Sto su spavali medu ostalim logoralima? Ne znam. eitav dan sam leZao. Rudak mi je u spavaonu donio stari Durkii. |eo sam u leZeiem poloZaju. Za ru(akbjeie jedna kutljada posne riZe i Snita hljeba. Dok sam jeo primjetih kako stari Durkii sjedi i plade. - Sta je Avdija, Sto plade5? - upitah ga. - Odveli su mi sina na radu ima vei nekoliko dana. - KaZu mi da nije poginuo, a nema ga da se vrati. ]a im ne vjerujem. on mi je jedinak. Ako pogine to je ujedno kraj i mog Zivota. SteZe me srce. TeSko mi je, a ni5ta ne mogu - isprida mi Avdija. PokuSah mu uputiti nekoliko rijedi utjehe . Ta zar i za mene niste mislili da sam poginuo pa se pojavih tek treci dan. Do duSe ranjen, ali, ipak, Ziv. Daie Bog da se i on vrati. Pridao sam mu to a osjeiao sam neku gordinu u stomaku. Nisam mogao ni sebi pomoii, a ne tek nekom drugom. Samo nekakva nemoi obuzima dovjeka u ovakvim momentima. Uveder sa rade se vrati badZanak i brat mu. - Sta je sa Fadilom? - upitah odmah. Ranjen je u Santiievoj. - Teiko, ostao je u bolnici - rede mi Salko, i prava sreia 5to je samo na tome zavrSilo.
U Salkinim odima primjedivao sam ogroman strah i uzbudenje dok je to pridao. Ispred odiju mi prode jutrolnja Fadilova slika i njegov strah u odima prilikom odabira za posao. Bjeie mi ga Lao. - Fadil je radio u jednoj zgradi u Santi6evoj. Naredili su mu da probija otvor u zidu kako bi tuda mogao pucati snajper. Dali su mu dekii i "5picu". Vjerovatno je lupanje dekiia duo i vojnik Armije preko puta. Nisu nikako udaljeniji od petnaest metara pridao mi je Salko kao da ja to ne znam.
tr7
- u trenutku kad je Fadil probio zid, sa suprotne strane zatuo se pucanj. Metak je ga pogodio u rame. usao'na jednu stranu, izasao na drugu. Tad je strai,ar koji je bio sa nama samo na trenutak pogledao kroz rupu. - I znaS 5ta se desilo? - Dobio je metak po sred dela. Salko je pridao sav uzbuden. I on je probijao rupu u zidu. Samo metar dalje od Fadila. Fadil bijaie br2i i dobi metak. Poslije su ga krvavog odnijeli do auta. Gledao sam u Salku. Razmi5ljao sam; koliko ii su samo ovi ljudi iz Ljubu5kog bili daleko od belaja u kojima smo se mi Mostarci nalazili od polovine upril", pa boga mi i od lani. Tek sada poneito shvaiaju, ali tek kad se dese ovakvi sluiajevi kao sa Fadilom. Ni moj izgledpo povratku, ni moje ranjavanje nije im niSta znadilo. Sve dok se nisu na5li u neposrednoj Zivotnoj opasnosti. Nekoliko dana poslije mog povratka na Heliodrom i Fadilovog ranjavanja dode strai.ar na vrata Skole i glasno izgovori: - Stigla je naredba da se svi Ljubu5aci ponovo vrate kuiama. Povratak ie biti po grupama.
I pote odmah ditati prvu grupu. U prvoj grupi prodita i mog badZanka i njegovog brata. Salko mi samo mahne u znak pozdrava. Od silnog uzbudenja nije imao vremena ni doii da se pozdravimo, nego odmah kad su ga proiitali izade vani. Njegov brat Enko na brzinu po sobi podjeli cigarete 5to ih je imao uza se, pozdravi se iizadevani. Prva grupa ode, a strai,ar rede da ie sutra doii po drugu grupu. Zatovrijeme niko ih ne smije izvoditi na radu, niti smije i jedan faiiti. Vani kod kamiona stajala je policija iz LjubuSkog i ponovo ditala po njihovom spisku jednog po jednog. Drugi dan odo5e svi.
Nakon njihovog odlaska duli smo da ie se samo moii otici do kuia, uzeti familiju i najnuZnije stvari i da moraju seliti u inostranstvo. Fadil dode iz bolnice tek dva dana nakon 5to je otiSla posljednja tura tjubuiaka. Bio je sav zavljen zavojima kroz koje se vidjela krv. Na njemu je bila bolesnidka odjeia. Dode do mene. Upitah ga: Gdje mu je njegova odje&? a on rede da je sve bacio, jer je bilo krvavo i iscjepano. Upita me: Gdje su ostali ljubuSaci? Kad mu rekoh da su svi oti5li jo5 prije dva dana pode se znojiti od nervoze. Pozeleni u licu. Vjerovatno je pomislio - Sta sad? Rekoh mu da odmah ide do doktora jer mu rana bijaSe prokrvarila. Na to on samo malo zagrnu zavijeno mjesto i rede: - Samo su mi previjali ranu i zaustavljali krv. NiSta nisu Sivali. Ugledah rascvjetalu ranu iznad desne pleike.Iz nje je jo5 curila krv. Zatim dodade:
118
- Najgore mi je bilo u bolnici za vrijeme posjeta HVo vojnicima. Dolazila im je rodbina i prijetila da ie sve Balije poklati. U jednom momentu toliko sam se bio prepao da me ne otkriju i da mi ne5to ne udine, da sam bio planirao biei,ati. Ljekarsko orobti.l. stvarno bilo fer, Sto se toga tiie. Samo je jedna sestra, jednom prilikom, kad su dolazili nekakvi humanitarci i dijelili ranjenicima poklone, rekla da sam ja Balija. Nisam dobio poklon. Fala im na njemu. Na Fadilovom licu jos je bilo usplahiranosti i nesigurnosti. Zato mu jos jednom rekoh da obavezno ode do doktora i da mu isprida 5ta se desilo i da kaZe da je on Ljubu5ak i da zbog objektivnih razloga nije mogao otiii sa njima. Doktor ie sa upravnikom logora vidjeti Sta mogu udiniti za niega. Tako i udini. Tek nakon dva dana, zakoiapretpostavljam da su Fadilu bili kao dvije godine u spavaonicu ude straZar i rede mu da se spremi jer su doSli po njega. Nudili su mu ne5to odjeie, ali je on sve odbijao i zahvaljivao se na svemu. Na polasku mi rede: - Zahvaljujem ti se na dobrim savjetima. Ovo ti nikad neiu zaboraviti. Pomogao
mi puno savjetima kad mi je bilo naitei'e. Otrda sav sretan Prema vozilu koje ga je iekalo. Kao da nije ni osje6ao ranu na tijelu. Tako zavrsi ovaj dio pride o Ljubusacima. ovom epizodom samo se upotpunjavala slika etnidkog di5ienja tzv. "Herceg-Bosne"' Nakon izvjesnog vremena saznao sam da su se Ljubu5aci kod kuia zadri.avali svega nekoliko dana dok ne srede papire za odlazak u inostranstvo. I tu su im "vla'sti dosta pomo gle".IzLjubu5kog, iz Vitine, sa Gradske organizovani su autobusi direktno zaZagreb. odatle dalje put NorveSke, svedske, Danske, Njemadke, Turske i ko zna kud jos. Za sedam dana na podrudju Ljubu5ke opitine nije vi5e bilo niti jednog Muslimana' si
119
MARTrNovre vrNKo - SrEre Oporavljao sam se od ranjavanja. Svega nekoliko dana sam imao poitedu da ne izlazim na vanjske poslove. Provodili smo dane i dane po hodnicima Skole i5dekujuii da se uveier vrate logoraSi sa posla.
Strahovali smo od vedernjeg rashoda. Svakodnevno je ginulo po nekoliko logora5a, a ranjenih koiiko god hodei. Imao sam dugo vremena utisak da se, ko god ode na radu na prvu liniju, uveder vra(a ranjen, ili ne vra6a nikako. Podetkom septembra, jedne vederi, oko sedam sati, u Skolu uneso5e nekoliko logoraia na dekama, bez svijesti, prebijene, modre i nepomidne. Istovari5e ih sa kamiona, ko vreie. Mi se skupismo oko njih. Da pomognemo 5to moZemo i koliko moZemo. Medu njima bija5e hodZa Kasim iz Jasenice. |edan od njih dode svijesti. Isprida nam da su radili na Humu. Jedan logora5 je iskoristio nepainju stratara i pobjegao. Niz Hum, pravo u Donju Mahalu. Blago li je njemu. Pomislili smo. Spasio se.
.Lli, za kaznu i primjea ovi koji su
sa njim radili dobi5e degenek na mrtvo ime. - Udarali su nas svim i svadim. Najvi5e lopatama po ledima i po glavi. Kud
stignu. NajviSe su udarali hodZu Kasima. Slomi5e mu vrat. - Sve su to bili bojovnici IX bojne HVO, tzv. Rododke, prve hodZine komiije - jedva nam je govorio logorai. Dok smo mi poku5avali neito pomoii prebijenirna, pojavi se doktor HadLit i
kratko nam kaza: - Svi vi iz ove udionice rnorate izati i smjestiti se kud znate. Meni je naredeno da od ove udionice napravim sobu za bolesne logoraie, stacionar. Upitasmo ga: Gdje temo se smjestiti? Doktor rede da nam on ne moZe niSta vi5e reii ni pomoii, ali da moramo odmah napustiti udionicu. U toj udionici nas je bilo tadno trideset i tri. Sve ostale udionice su bile pune ko Sibica. Tek poneko, ko je imao nekog poznptog, ude u udionicu, malo se pozbiSe i napraviSe mjesta.
Bilo nas je previSe da svi udemo u udionice. Sta smo mogli. Ostadosmo na hodniku. Jauzeh svoju deku i jedan komad kartona. Ni5ta viSe nisam ni imao. U hodniku pored vrata namjestih mjesto gdje iu lei.ati i spavati. 120
Pored mene namjesti mjesto za spavanje Arap Goran. Tih dana je bio dobro psihiiki rastrojen pa smo mu pomagali onoliko koliko moZemo. Pridao je vrlo malo. Bio je straSno povuden u sebe. I kad bi ga ne5to pitali odgovarao je nepovezano i nelogidno. - ]ednog dana napravicu stan od armiranog betona - pridao bi Goran - u beton neiu stavljati vodu, nego samo boje. Na stanu nece biti prozora . Zrdovi ie biti debeli nekoliko metara. Neie im granata moii ni5ta. Posmatrali smo ga dokbi pridao ili ovo ili neSto slitno ovome. Tragovi psihidkog poremeiaja zbog straha i maltretiranja bili su odigiedni. Goran se namjesti pored mene. Vei se bilo dobro smradilo. Legosmo. Pokuiah zaspati. Ali hladnoca i propuh kroz hodnik ne dado5e. A nemaS se dime pokriti. Pitam Gorana je li budan, a on odgovara da jeste i da mu je hladno. Ustadoh na noge. Podeh razgledati sobe u dijelu zgrade gdje smo se nalazili. Sve puno. I svi spavaju.
Negdje oko jedanaest sati pojavi se doktor i rede nam da moramo pomoii jer dolaze logora5i ranj enici. Zaiusmo kako pred Skoiu dode kamion, stade, ali motor nije gasio. Prvo se pojaviSe lakSi ranjenrci.Izlazrli su sami iz kamiona i ulazili u 5kolu. TeZe ranjenike smo prenosili nosilima. Smjeitali smo ih u prostoriju iz koje smo mi izaSli prije nekoliko sati.
Doktor nam zattmkaza da je dobio i nedto iebadi za ranjenike. Istovarismo ih sa kamiona i prostrijesmo pod ranjenike. U to se probudi5e i ostali logoraSi. Pomogoie nam oko ranjenika. Unesosmo ukupno desetoricu ranjenika. ]utros su otiSli da rade za II bojnu u Santiievu ulicu. Ispritaie nam da su toga dana poginula trojica, a da je ranjeno dvanaest logoraSa. Sve u Santicevoj, sve na poslovima na prvoj borbenoj iiniji. Medu ranjenicima prepoznadoh i jednog po nadimku Bobo. Bio je Srbin po nacionalnosti. Metak mu je proiao kroz leda. Te5ko je disao. U stacionar ude doktor i odredi jednog logora5a po imenu Omer da brine oko ranjenika. Rede mu Sta ce im davati i 5ta jo5 mora uraditi. Omer nam rede da je po zanimanju medicinski tehnidar i da je radio u bolnici sve do hap5enja.
Doktor je drZao neki papir u rukama. Vidio sam da je to nekakavspisak. Upitah ga:
li to doktore spisak bolesnih logora5a ili neito drugo? - Ne, ovo je spisak poginulih logorala od danas, i to samo spisak onih za koje - |e
sam obavjeSten da su poginuli - odgovori mi doktor. Letimidno bacih pogled na spisak. Bio je podugadak. - Kako dobijaS ovaj spisak, doktore? - priupitah. - Ovo mi dostavi zapovjednik logora. Svakodnevno. Ali samo za one poginule za
sigurno5iu konstatuje da su poginuli i diji leievi se uspiju izvt(i sa linije. - Za one poginule, koji ostanu na liniji nema podataka. Znati ovo su samo zvanidno poginuli - rede mi doktor.
koje
se sa
t2l
U tom momentu pomislih koliko li samo "nezvanidnih" osta na liniji i hoie li se ikada i pribliZno znati broj stvarno poginulih u ovom ratu. Uz pomoi logora5a, doktor sakupi sve teZe ranjenike i iz ostalih udionica, koji su pristigli ili toga dana ili nekoliko dana ranije.
Stacionar se
vrlo brzo napuni. Bilo je ukupno trideset ranjenika. Medu
logora5ima koji su pomagali da smjestimo ranjenike bijeie Kema Denjo. - Zar nemai gdje spavati - upita me kad ugleda mjesto gdje sam bio prostro
karton i iebe da spavam. - Nemam - rekoh kratko. - Dodi sa mnom u moju sobu - pozva me - Napravit iemo sad drugi raspored spavanja. Biie jedno mjesto. Nadoh se ubrzo u njegovoj sobi. foi mi dade jedno iebe, koje je bilo ostalo vi5ka. Prije nego Sto sam legao zamolih ga da pomogne Goranu ako iSta moZe. Smjesti$e ga u susjednu prostoriju. Smje5taj ranjenika je potrajao skoro do dva sata po ponoii. Kada sam legao osjecao sam se prilidno umoran. Pokriven jo5 jednom dekom, zagrljah se i ubrzo zaspah. Budenje je bilo svakog dana u pola Sest. Dorudak je podinjao oko pola sedam. Svako jutro za doruiak je bilo isto: jedna Snita hljeba i kutljada polugorkog daja "dontu". u
Nakon dorudka sa zebnjom smo i5dekivali kamione pred Skolom. Svaki novi izlazak na radu van logora bivao je pitanje Zivota ili smrti. Ubrzo nakon dorudka zadusmo zvuk kamiona ispred zgrade. Bio je to kamion TAM koji je vozio logora5e na radu za potrebe tzv. Steline grupe. Ovaj kamion je danima vei vozio iste logoraSe na radu. ISlo ih je Sesnaest svaki dan. Yozaije bio neki Dinko. eim bi zaustavio kamion izaSao bi i viknuo: - Ajde za Stelu, ko je radio juder, penji se na kamion i jo5 nova sedmorica. Njih Sesnaestorica izadoSe, a deZurni strai.ar ude u hodnik i onako sa reda odabra Sestoricu. Mi smo upravo pili daj u hodniku. Ti stari vani! Pokaza rukom na mene. Pokazah mu na glavu i na flaster, misleii da ie me preskoditi. - Ne vaZi to viSe. Istekla ti je poSteda. MoZeS vei raditi - rede mi. Nisam vi5e mogao ni5ta progovorit. Izadoh za ostalim, stadoh u red. PopisaSe nas novih Sest na spisak pored prijainjih Sesnaest. Dinko potpisa.
euli
smo kako rede: - Za ATG - "Benko Penavii".
ATG, ili antiteroristidka grupa, bilo je poznato ime zaStelinu grupu. Ta ATG je provodila etnidko di5cenje po Mostaru. Sve po nedijim naredenjima "odozgo". Po metodama je bila sasvim samostalna. Svejedno je bilo da Ii 6e prvo po nedijem naredenju protjerati neku farniliju iz stana na drugu stranu iinije pa onda doii u stan i opljadkati ga, ili protjerati familiju samo zato jer znaju da ima vrijedne stvari u kuii.
t22
Rezultat je u svakom slutaju bivao isti. Na podrudju tzv. "Herceg - Bosne" bila jedna bi muslimanska, bo5njaika familija manje. A imovina pripada toj istoj " Herceg - Bosni ". Bilo je samo pitanje - u diji dZep? To smo se desto pitali i o tome razmiSljali i razgovaralt. Kamion pode preko Varde. Dodosmo u Mostar. Na 6o5ak Kalemove ulice. Kamion se zaustavi, i Dinko nam naredi da svi izademo vani. Poiskakasmo vani i stadosmo u red dva po dva.
Nakon nekoiiko trenutaka iz kuce na io5ku izade jedan vojnik u HVO uniformi, niZeg rasta, iirokih pleca, sav miSiiav, kratko oiiSan, za pojasom je imao veliki piStolj. Dinko tad rede: - Gospodine zapovjednide, doveo sam zarobljenike. On niSta ne govori. Hoda ispred nas na oko jedan metar i redom nas posmatra.
Zalimrete; - Meni se dini da ovdje ima novih balija. |edan logoraS, koji je stajao do mene, rede tiho: - Ovo je Stela. Ne znam je li Stela ovo iuo, aii se naglo okrenuo prema nama dvojici.Izvadi piStolj i uperi ga direktno meni u glavu. Pomislio sam u tom trenutku da ce me ubiti. Nisam bio svjestan, da li od straha ili Sto su mi stvarno muke bile vec dodiiale, ali nisam ni mrdnuo. ispali. Metak mi prode krai uha. - Sto se fino ne poredate - zadera se Stela, a zatim se okrenu prema meni i rede - Ti si izgleda novi. Ia sam samo 5utjo, ni iedne nisam progovorio. Na to Dinko rede Steli da nas je doveo Sest novih, kako mu je on naredio. Rasporedi ih kao juier. A ove nove, u "Hladovinu", kod "Zupca" - izda naredenje Stela i
vrati
se u
kuiu.
Nas Sestorica nadosmo se uskoro kod restorana "Hladovina". Gazda izade i pokaza nam da moramo prokopati ullcu i naii glavnuvodovodnu cijev. Pritisakvode u objektu mu je bio neito slab pa je Zelio prikljudkom na glavnu cijev to pobolj5ati. Odmah smo zapodeli kopanje asfalta. Radili smo na smjenu jer Sestorica nismo mogli odjednom raditi. Negdje oko jedanaest sati, taman kad sam izbacio lopatom zemlju iz kanala, primjetih nekakv-o dudno ponaianje ostalih logora5a. Svi se ustadoie i pode5e malo ubrzano raditi. Ugledah jednog mladiia kako motikom kopa po cesti onako bezveze, a zalim za(.uh kako rede:
- Ide Stelal
U trenutku kada je Stela vei prolazio pokraj nas, ja sam jo5 sjedio na rubu kanala, izkoga sam upravo bio izbacio iskopanu zemlju. Svi ostali su u tom trenutku iz siraha ne5to raclili.
t23
- Baiije, ekstremi, majku vam jebem. Sto ne radite? Sve iu vas streljati - zaiusmo galami. kako ga Ostadoh u poloZaju u kome me i zatekao. Nije bilo nikakva smisla da odmah neSto bez veze radim. Stela ;e vidio da u kanalu kopaju samo dvojica i da stvarno nema vi5e mjesta da jo5 neko ne5to radi. Sta je ekstremi? Hoiete li da vam pokaZem kako se balije ponaiaju prema naSim logoraiima - razdera se opet.
-
Onaj momak, koji je od straha podeo kopati motikom cestu, iskopao je-vei rupu na mjestu na kome je nikako nije trebao kopati. Ali strah nije imao odiju. Stela je jo5 koji trenutak gledao u mene i krenu dalje. Nikad prije nisam vidio Stelu izbliza. A sad ga za dva tri sata upoznah malo bolje. Logorom se pridalo da je Stela lidno narudio da mu na rad dode logoraS Neno Harmandiii. Mudio ga je batinam a u garaLi sve dok nije podlegao. Pridalo se, takoder, da je to bila lidna osveta. Neno je prije ovog rata radio u policiji kao inspektor i stalno bio za petama biv5em kriminalcu Steli. Oko podne, putnidkim autom dode jedan bojovnik iz Steline grupe. Rede da dvojica ostanu kopati kanal, a da ostala detvorica podu sa njim na drugi posao. I dvojica, koja su u tom momentu kopala, ostadoSe, a nas detvorica sjedosmo sa njim u auto. Nismo se dugo vozili. Izmedu zgrada, auto se zaustavi pored jednog teretnog kamiona sa ceradom. - Sad 6ete utovariti neke stvari
nekim zarobljenicima. Oni to stalno rade i znaju 5ta treba raditi. Vi ie te im samo pomoii. Popesmo se na kamion. Unutra su vei bila detvorica logoraSa. eim se popeh primjetih da je kamion sav krvav iznutra. Lokve krvi bile su po podu karoserije. Po ceradi sa unutra5nje strane vidjeli su se krvavi tragovi prstiju. Mjestimidno je po podu bilo komada odje6e. sa joS
Primjetih da su i oni uzbudeni i odmah mi odgovoride: - ovaj kamion je maloprije prevozio muslimanske Lene i djecu do prve linije. Svi su po Steiinom nalogu protjerani na drugu stranu. Najvjerovatnije su tom prilikom bojovnici pucali u masu na kamionu. Odatle krv. Da li je neko ubijen tom prilikom ne znamo. Kad je kamion do5ao sve je bilo krvavo, a karoserija je bila puna torba i kesa sa stvarima. NiSta im nisu dali da ponesu. A nama su maloprije naredili da sve te stvari izbacimo u kontenjere za smeie. Zamislih se nad sudbinama tih jadnika. Ko zna dija li je familija danas doSla na red? MoZda su i moji bili na kamionu? Koliko li ih je danas ubijeno? znao sam da je to bila oprobana i provjerena metoda. Mu5karci su vei bili na Heliodromu ili u ko zna kojem logoru. A onda na red dolazi protjerivanje t'ena i djece. A sad ie vjerovatno slijediti pljaika tih ispraZnjenih stanova. - Mi vei nekoliko dana radimo kod Stele - rede drugi logora5 - Tovarimo na kamion opljadkane stvari. Nije nam te5ko raditi. Svakako moramo negdje raditi, a ovako bar nismo na prvoj borbenoj liniji. A dobijamo i po konzervu svaki dan. t24
ti logoraii? ili dobijai metak ako ne poslu5aS. Ko to joi vodi raduna o Zivotu jednog "balije", kako su nas podrugljivo zvali. Tazar logori nisu puni. Mogu izabratikoga hoie i koliko hoie. A plaia - jedna konzerva. I jo5 je onaj ko je dobije prezadovoljan. Opet mi pogled pode po kamionu. Gledao sam u krv i razmi5ljao: "Hoie li ikada doii vrijeme, hode li biti nadina da ovi Muslimani - Bo5njaci, nad kojima se vr5e ovako okrutni zlodini, mognu uprijeti prstom u sve te krvnike, sa kojima su bili odi u odi i preZivjeli"? Hoie li ikada dodekati dan pravde da se ziodinci za utinjena zlodjela sude i Saslu5ao sam i ovo. Sta su mogli
Ili radi ono
Sto to narede
osude?
spopade me nekakva tuga i jad. Bezvoljno sjedoh na pod kamiona, koji se vec kretao. Kamion se zaustavi u naselju DUM. Zaiusmo naredbu da izademo.Iskodismo. Yozat nam kaza da idemo na prvi sprat. udosmo u jedan veliki, prostran, rasko5an stan. Na vratima nije biio imena. Dok smo ulazili u stan duli smo jednu Zenu Hrvaticu kako govori, da je vlasnik stana vei u Njemadkoj. Razgledah okolo. U stanu su bile sve same skupocijene stvari. Garniture od koZe, teSki komadi namjebtaja, bijela tehnika. Sve skuplje od skupljeg. - Iznosit iete samo one stvari koje vam ja budem rekao - zadusmo vozada kako govori. Lagano smo iznosili jednu po jednu stvar i tovarili na jedan veliki kamion, koji je posebno za ovu svrhu bio doiao. Dok smo nosili stvari do kamiona ugledah jednu Zenu muslimanku, kako na desmi u prizemlju sipa vodu u bidon. Bila je to Klari6
Fahira.
I ona mene primijeti. Ali, zbog blizine bojovnika nismo nijedne rijedi progovorili. Ni ja nisam zbog nje smio pritati kako je u tom momentu ne bi otkrio. Samo bi tako pogorbao njenu situaciju. A vidjeli smo se dobro. Poznavali smo se
i od ranije.
"Da sam joj bogdo samo isaretom mogao reii da nekako porudi mojoj familiji da me je vidjela Ziva. Bilo bi im to golemo". A opet pomislih: "MoZda bi joj taj put od Duma do Uglovnice bio i predugadak i preopasan. eitav grad je pun policije i bojovnika. Ne bih Zelio da budem uzrok nedije sudbine. A na licu joj se svakako oditavao strah".
Kamion uskoro bije5e pun. Jedva zatvorismo zadnju stranicu. Upravo u momentima kad smo zavr5ili "posao", pojavi se stari crni "Mercedes", kao iz ratnih filmova. Vozio ga je Stela lidno. - Robu vozi direktno u Rakitno - naredi vozatu kamiona - ja cu te tamo dekati. Yoza(potvrdi da je razumio naredbu. Stela ode svojim putem. lVIi produZismo prema Kalemovoj ulici, prema Stelinol komandi. L25
Pratio nas je jedan strazar. Kad stigosmo pred komandu, ugledasmo dvojicu ranjenih logora5a, jednog previjenog preko stomaka, a drugog sa zavojem na nozi. Sta se desilo? - bilo je prvo Sto smo mogli pitati - Prtje izvjesnog vremena pala je jedna granata ispred Steline komande - rekoie nam ranjeni - Vjerovatno je doletjela sa strane Armije. Aktivirala se u granama drveia. Geleri su se razletjel na sve strane. "Dobro su gadali", bilo je prvo ito sam pomislio. Smajii sabit je imao prostrijelnu ranu na nozi, a Maksumii Zijo lakse povrede
stomaka.
Njih dvojica su bili logorasi, poznati automehanidari od ranije. Tog dana su radili u Stellnoj radionici na popravci njegovih automobila. Sa njima je tog dana u radionici radio i Vlado Fink, isto logorai i zarobljenik vlado Fink, Hrvat po nacionalnosti, ali Mostarac po razmiiljanju, nije bio nacionalista, zbogtoga je bio i uhapsen i zatvoren u logor, zajedno sa nama. Taj dan nam se utinio dug, da duZi ne moZe biti. oko sedam uveder dode vozad Dinko, koji nas je jutros preuzeo u logoru. Postroji nas, prebroji i naredi da se penjemo na kamion. ponovo pravac Heliodrom. Razmi5ljao sam usput, a i po dolasku na Heliodrom. "Stelu sam tog dana prvi put u zivotu vidio. A upamtio sam da je iz pistolja pucao na mene. I promadio". Onda mi pred odi dode slika krvavog kamiona. Pa mi pade na pamet pun kamion stvari. A onda zamislih sliku protjeranih, ranjenih i krvavih, prestra5enih i poniZenih, kako dolaze na teritoriju pod kontrolom
Armije BiH. Nemaju nigdje ni5ta.
Ali imaju Zivot i slobodu. i volju
da se bore za ono Sto im je oteto. bore protiv zulumiara koji na kraju dvadesetog i poietku dvadeset prvog vijeka provodi inkvizicijske metode iz doba krstaikih ratova: ubij, siluj, opljadkaf protjeraj. Samo zato jer nisi iste nacije, jer nisi iste vjere. Hoie li normalan dovjek moii nekad povjerovati da se sve ovo de$avalo? Morat ie ako bude normalan, da bi bio normalan, morat ie stalno biti svjestan
Da
se
toga. Na zavrietku rade prije polaska na Heliodrom Dinko nam podijeli po konzervu i po komad hljeba. Bila je to nagrada za sve ono 5to smo danas i vidjeli i doZivjeli. Neko odmah otvori konzervu i pojede, prije nego ito smo doili u logoa bojeii se prebiranja na kapiji. Bio sam gladan, ali je ne otvorih. U stomaku sam osjeiao neku muku, koja je nadvladala trenutnu glad. Bio sam strasno psihiiki preoptereien svim danas videnim. i jos da budem zadovoljan konzervom pored svega 5to se radi. Na kapiji imadosmo sreie, ne prebra5e nas. ili je Dinko neSto rekao, ili ito je medu nama bilo ranjenika. ProzvaSe nas
rutinski i konstatovaie:
- Rashoda nema?! 126
r27
''IEINA'' PRVA OFANZIVNA LogoraSa Burii Ismeta zvanog "Iia", upoznao sam poietkom septembra u sobi stacionara na logoru Heliodrom. Kad sam jednom prilikom doiao u posjetu ranjenim logora5ima, zapazio sam da ih logoraS Iia opsluZuje, donosi im vodu, daje lijekove da piju. Dok sam ja razgovarao sa ranjenim logora5em Vilom, pride mu taj lta i upita ga:
- Hoie5
li
da
ti dam sada
da jedeS?
Kada sam malo bolje pogledao u
iiu, primijetio sam da je sav modar i da se i
sam vrlo tebko kreie. Vila mi isprida da je I& prije izvjesnog vremena dobio "teSki" degenek i jedva ostao Ziv, ali po5to je jedini od ranjenika u stacionaru bio pokretan, pristao je da
pomaie ostalim ranjenicima oko dodavanja lijekova, hrane, vode i ostalog. Doktor mu je to dozvolio i tako je Iia ostao sa te5ko ranjenim logora5ima u stacionaru. Kasnije smo se upoznali malo bolje. Iia je imao oko detrdeset i pet godina. Bio je straSno mrSav, kratke, crne, prave kose. eesto bi mi pridao o strahotama koje je proSao. Kad bi pridao, toliko bi se uZivio u svoju pridu i sav bi se oznojio od muke, ali bi mi svaki put napomenuo: - Ako ja poginem, neka bar neko zna kazati istinu o nabim patnjama. Neka se sazna Sto vi5e istine o naSim stradanjima i mudenjima po logorima.
]ednom prilikom me upita: - Zna!l\tiza "pravu ofanzivu"? To je bila njegova prva Zivotna prida i ispridao mi je to bezbroj puta, ali bi svaki put napomenuo njen naslov. Kad me je prvi put ovo upitao, rekoh da ne znam o demu se radi, a on poie:
mi
- "Prva ofanziva" je ustvari bila "ofanziva" HVO na Bulevaru, kad su htjeli otjerati Armiju sa Bulevara i sa kompletne desne obale Neretve na lijevu. To je HVO bio planirao izvesti pomoiu nas logora5a, civila Muslimana. Medu logoraSima "odabranim" za taj poduhvat bio sam i ja. Nekim logora5ima su obukli uniforme sa oznakama HVO, a u ruke im dali drvene puike. Bilo nas je strah, jer se strahovito pucalo sa obje strane. Meni su dali "zapaljivi koktel" u jednoj plastidnojflaSi. t28
Naredili su nam da sa tim zapaljenirn flaiama predemo Bulevar i da ih bacamo u podrume zgrada sa suprotne strane, u kojima su bili borci Armije.
Niti smo smili odbiti, niti prigovoriti. Za sitnicu se tu dobijao metak u glavu. Poiao sam preko Bulevara.Izamene su pucali bojovnici HVO, a imali su i sve nas na niSanu. Pre5ao sam Bulevar i bacio zapaijenu fla5u, ni sam ne znam kud i gdje, samo da je se otarasim.
Taman kad sam potrdao nazad, ugledah kako dvojica logora5a medu sobom
biii i poSii u "ofanzivu". U momentu kad sam dotrdao iza zida, gdje je ujedno bio zaklon HVO
nose treieg, ranjenog, prema poloZaju HVO, odakle su
bojovnicima, zaduh jednog bojovnika kako pita onog ranjenog: - "Odakle si"? Ranjeni sa te5kom mukom progovori:
-
t-X
lz Lepca.
U tom momentu pride zapovjednik ATG grupe, Vinko Martinovii -
Stela,
izvadi pi5tolj i ubi ovog ranjenog, na licu mjesta. To je bio 5ok za nas koji smo se por.ratili Zivi, a on samo prokomentarisa: "Nek je jedan Bosanac manje". A ranjeni logora5 bio je pogoden samo u nogu. fa sam toga dana jedva izvukao Zivu glavu. Dosta logoraSa je poginulo toga dana. Ujutro smo u logoru bili izabranizarad na prvoj liniji, koju je kontrolisala Stelina ATG grupa, od Doma zdravljado HIT-a. Ova akcija HVO nije uop5te uspjela. Trajala je ditav dan do kasno u noc. Linija je ostala nepromijenjena. Svaka zgrada na Bulevaru je izgorjela do temelja. Kad bi Iia zavrdio ovu pridu, nastavio bi dalje pridati Suikajudi: - A sad iu ti ispridati kako su mi izbili sve zube u glavi. Prekinuh ga na trenutak, samo da mu kaZem da sam i ja ranjen za vrijeme te iste ofanzive, samo na prvoj liniji u Santicevoj. On nastavi: - Radili smo jednom prilikom u Santiievoj aliciza Ii bojnu, i to kod Po5te. Bila je veder. eitav dan smo nosili vreie sa zemljom do prve linije. Bili smo pali s noga od umora. - Tad rekoSe meni i joS jednom iogora5u, koji se prezivao Sunje, da se pobijemo Sakama. NarediSe nam da se zapravo udaramo. To nam naredi5e bojovnici Jurkovii
i Stankovii. - Oni su bili ditav dan sa nama i sad bi ova naSa medusobna bitka trebala da bude "finale" mudenja. - Podesmo se udarati, a oni govore da udaramo jade, pa job jade i to u glavu. Mi smo se udarali, ali nismo mogii jako. Tad jedan od njih udari Sunju dizmom u stomak, o oflift pode utlarati mene
govoreii: - Sad iete vidjeti kako ustaie biju.
729
Udari me jednom jako i ja se nadoh na zemlji. Drugi pride i udari me iz sve snage iizmom u glavu. Izbi mi sve zube. Lei,ao sam krvav na zemlji, a njih dvojica su me nastavili biti joi ditav sat. Kad sam malo doSao sebi pridigoh se. Tad me jedan od bojovnika upita: - Sta ;e biloi Onako krvav i isprebijan odgovorih: - Gospodine, upravo sad me je jedan logora5 udario. Tad me on udari Sakom po sred lica, a onda nogom po ledima i cerekajuii se rede:
- Trebao si da kaZeS da si pao na koru od banane' Sta god da sam kazao, udario bi me ponovo. A svaki udarac bi zadinili psovanjem "majke balijske".
Sutra dan je kod tih istih bojovnika, na istom mjestu "fasovao" degenek moj brat |uso. NajviSe ga je tukao bojovnik Luka Stojanovski' ovaj se posebno isticao, jer je udarao logoraSe kad god mu se prohtije i kud stigne. Ita je sve ovo pridao mahEjuii rukama, u i.elji da 5to preciznije i slikovitije isprida svaki detalj svoje pride. A onda me upita: - Zna1li kako je poginuo logora5 Krilii, onaj 5to je bio profesor u Industrijskoj 5koli.
Poito mu odgovorih da ne znam, Iia nastavi: - Kriliia su ubili bojovnici HVO na Sirokom Brijegu u jednom privatnom logoru. Takvih logora je bilo vi5e, Sirom njihove "Herceg - Bosne". U jednom od tih logora bio sam i ja prvih dana nakon odvodenja iz mog stana. Kopali smo kanal za privatni vodovod, njihovom iuvenom zapovjedniku Tuti - Naletiliiu. Radili bi po ditav dan, od zvijezde do zvijezde. Uveder kad bi se vratili u hangar, redovno su nas degenedili. Samo takvi junaci su bojovnici mogli i biti. Sve one 5to nisu uspijevali na liniji u Mostaru, iskaljivali su na nama zarobljenicima. Dodu u hangar po dvojica, trojica bojovnika i iZivljavaju se na nama izmudenim izmorenim,logoraSima. Mi umorni i gladni, popadamo po podu hangara, a oni dodu
i poiinju svoj krvavi pir.
Tu su imali "hiabrosti" na pretek, a na liniji u Santiievoj ili na Bulevaru, sakrivaju se u mi5iju rupu. Samo iekaju da im smjena prode i da izvuku Zivu glavu. A 5ta ie biti na bojnom polju, nema veze. To te za njrh svakako odraditi vojnici tate Franje rz Zagteba. Veiit
130
Nakon tog degeneka, dadoSe nam, na detvoricu logoraia jednu konzervu od 150 grama i rekoSe: - "Ne damo vam otvarad. Otvarajte zubima, balije, majku vam jebemo". Nakon ove pride I6a bi mi pridao i o strahotama koje logoraii doZivljavaju po privatnim logorima u Vojnu, o zlodincima koje je podinio bojovnik Mihalj Mario sa njegovim pomiinicima Sunjiiem i Brekalom. Dugo bih nakon Iiinih prida razmiSljao o onome Sto mi isprida. Ove detalje ne moZe pametan dovjek nikad zaboraviti niti ne pridati dalje o njima. Iia je bio jedan od logoraSa koji je iskusio strahote, i Dretelja, i Heliodroma, i privatnih logora. Ali dragi Allah mu je, ipak, odredio da Zivi. PreZivio je sve, puSten na slobodu u decembru 1993. i otiiao u inostranstvo. Brat mu je luso ostao u logoru do kraja, do marta kad je razmijenjen i oti5ao na lijevu stranu medu pripadnike Armije BiH.
131
ETNreKo elScsNlE RoDoeA, KoLoNIIE I
,
TASENICE
Na radu nismo iSli svaki dan. Kad bi bili te sreie da ostanemo u krugu logora, uvijek smo radunali: dan Zivota vise. Strah od odabira na poslove na prvoj liniji uvukao se pod koZu logorasa. A oni koji ostanu u logoru provodili su dan u i5dekivanju veieri i povratka
logora5a sa rade. Ponekad bi bojovnici znali bahnuti i u podne, kad im za neke poslove zatrebajoS logora5a. A redovno bi bilo i sunianje na suncu onih koji se ne bi dobrovoljno javili na posao. Poredali bi nas na suncu i tako drZali po dva - tri sata. Niko nije bio po5teden toga. eak smo morali izvesti i hodZu Kasima. eovjek nije mogao stajati na nogama i drZati glavu uspravno. Vrat mu je bio slomljen. A leZao je medu nama u spavaoni. Nije bio dak ni u stacionaru. I kad smo morali na "sundanje", znah smo da ie on prvi pasti na zemlju.
Dozvolili bi nam strai.ari da ga tada unesemo u spavaonu. Ali nikad ga nisu preskodili da ne izade vani. Sa hodZom Kasimom bio je u logoru njegov maloljetni sin.
Mali je pomagao ocu koliko je god mogao, ali neke stvari nije mogao pomoii. I sam je bio izmuden i iscrpljen. Pitali smo ih za5to tako okrutan stav imaju prema njima. Hodi'a bi dok je leZao imao sasvim normalno ponabanje i pridu. Ali zbog slomljenog vrata nije mogao stajati ni sekunde na nogama. Govorio bi nam da je prije rata bio vrlo aktivan u |asenici gdje je i bio njegov dzemat. Bio je aktivan i poslovno i politiiki. Dosta vremena su ga komsije Hrvati podrZavali u njegovoj aktivnosti, dak mu i pomagali u provedbi njegovih akcija. Uostalom, kao i u svim drugim dZematima u Hercegovini. A sad odjednom, tadasnja njegova aktivnost im je zasmetala. Prvog su njega sproveli u 1ogor. I sina mu maloljetnog. A kad je na Humu, prije nekoliko dana pobjegao onaj logoraS, Prvo su nasrnuli na hodzu. I to njegove prve komsije koje su bile u rododkoj bojnoj. Lopatama po pameti. Pa zar tu ima pameti, tako sa ljudima? vrtili smo se jednog dana po hodnicima 5kole, gledal i kr oz pr ozore. Odj ednom neko povika: r32
- Eno kolone kamiona, idu prema Heliodromu. pogledasmo u pravcu Rododa. Nekoliko kamiona
je prolazilo cestom kraj
Heliodroma.
Bili su puni Zena i djece. Kad prodoSe pokraj nas neko rede: - Ovo su civili iz Kolonije, prepoznao sam Zenu od Kahve. Do mene je stajao Durkii Avdija. On je stanovao tu sa familijom. euh ga kako tiho cvili: - Sta li ie biti sa mojima? I ostali iogora5i koji su stanovali u ovim naseljima se uznemiriSe. Gledali su za kamionima koji odvedobe Zene i djecu, ne bi li prepoznali nekog svog. Tad Obradovii Ibro rede: - Sta li su im krivi moja Zena i djeca? Sad bi bio u stanju njihovu djecu Zivu derati.
U naSoj blizini stajao je Jovica Kanadki, po nacionainosti Srbin, koji je takoder bio u logoru sa nama. On refe: - Meni oni dine samo uslugu. |a svakako moram ici na oslobodeni teritorij' tamo gdje je Armija BiH. Tamo gdie su ietnici niti mogu, niti sam htio kad su me isti ovi gonili. Lepi, tako smo zvali momka kome je samo po neko znao ime, poie plakati. Njegovi roditeli su Zivjeli u Rododu. Sve ovo 5to gledamo deiar-a se u naselju u kome su oni ostali nakon njegovog hapienja. - Nadam se da mr nece roditelje protjerati. Nikom nisu ni5ta nai,ao udinili - duli smo ga kako kroz plai govori. Poneko pokuSa uputiti kolu rijei utjehe ovim logoraSima koji su stanovali u tim naseljima. A njihovim familijama se de5avalo isto Sto i naiim u gradu. Kakvog je to smisla imalo. TjeSiti nekog za neito za Sto ni sam sebe ne moZeS utjeSiti. "Moj Lepi, mislio sam u sebi, mi vei odavno znamo da nismo niSta krivi, ali ko te sad za krivicu pita". Presjede me ponovo po stomaku. Pomislih: "Da je meni bog'do te sre6e pa da saznam da su moji Liviizdravi - protjerani na na5u stranu. Tadbi mi bila samo jedna briga, o sebi samom. Ovako samo mogu iSdekivati najgore". Pod kraj dana logorom za tili das prostruji vijest da su vlasti tzv. "Herceg Bosne" etnitki odistili kompietna naselja u Rododu, Jasenici i Koloniji. Kamionima su prevozili stanovni5tvo do njihovog punkta na Buni i upu6ivali ga Prema Blagaju. "Koliko li samo sad ima stanovnika u Blagaju?" - razmiSljao sam jer su tamo
upuiivane sve izbjeglice iz dubravskih sela, iz eapljine, Stoca, Poditelja, LjubuSkog, ViSica i svih juZnih muslimanskih sela i naselja. Saznali smo da je ovom prilikom jedini otpor etnidkom di5ienju pruZen u jednom dijelu naselja ]asenica. Bio je to oruiani otpor hrvatskog stanovniSta koji nisu dali da bojovnici protjeraju njihove kombije, muslimanske familije. t33
To su bile familije Buljko koji su inade starosjedioci naselja fasenica. To je bio jedinstven sludaj na titavom podrudju "Herceg - Bosne". Ovaj incident je bio veliki udarac politici i vlastima "Herceg - Bosne". Vlasti su
tu, ipak, morali popustiti, jer su naiSle na oruZanu pobunu hrvatskog stanovni5ta protiv etniikog di5cenja. Nekoliko sati nakon protjerivanja muslimanskih familija iz ovih naselja, sa prozora Skole smo mogli vidjeti teretna vozlla raznlh velidina, natovarena opljadkanim stvarima iz praznih kuia i stanova, kako prolaze cestom ispred Skole u kojoj smo bili zatvoreni. Zatuhjednog logoraia kako reie: - Eno rnog. ormara i mojih stvari. A kad su me odvodili ispred ku6e u logor, komSija ltrrvat mi obeia da ie mi pripaziti na stvari. U daljini sam ispred jedne kuie vidio jedan veliki parkiran kamion i nekoliko bojovnika kako utovaraju opljadkane stvari. Bilo je to uZasno i te5ko gledati kako pljadkaii mirne duie utovaraju nediju dugogodi5nju muku. Ljudiiz ovih naselja bili su vrijedni i bogati. To su znali i oni pljadka5i i njihovi nalogodavci. Ljudi iz ovih naselja su se preteZno bavili poljoprivredom. Rano povr6e, rane treSnje. Od ranog proljeia vozili su i prodavaii povrie po pijacama od Sarajeva, Zenice, Banja Luke, pa do Makarske i Splita. Teiko se radilo, sa te5kom mukom se zaradivao dinar, pravile se velike ku6e, kupovali skupocjeni namje5taji i automobili. Sve sa svojih deset prstiju. eitave familije su bile angaZovane u ovim poslovima. ]est da se teiko radilo i zaradivalo, a bogami znalo se i Livjeti. Znao je nad narod i raditi i uZivati plodove svoga rada. A sad odjednom, neko ko to godinama nije mogao gledati
i trpjeti, dolazi
sa
kamionom pred ku6u, prvo protjera deljad, o onda tovari tudu muku. Ne moie im to izdobriti. Stiii ie ih kazna BoLiia. Kad-tad. U svojoj muci Avdija Durkid skupi snage, pride jednom straZaru i upita ga: - Znate li gospodine za moju familiju? - fe li ona protjerana? StraZar gaprepozna i rede mu: - Jeste. - Ja sam jutros lidno trio prisutan kad su
ti familiju tovarili na kamion. Znam do punkta na Buni. Odatle su pratio kamion Livi.lasam iijevu stranu pro5li na da su je pje6ke oti5li prema Blagaju. Sta daqe bilo sa njima ne znam. Primjetih da Avdiji neSto malo lahnu, ali tu vijest ipak primi sa rezervom. Veliki strah se bio uvukao i u njega i u sve nas. Ne za svoj vlastiti Livol, nego za Zivote svoj ih najmilijih.
134
LJUDSKE SUDBINE Borbe izmedu HVo i Armije BiH nisu nikako jenjavaie. Dok se sa strane HVo municija nemilice tro5ila, sa strane Armije BiH su doiijetali rijetki projektili. Rijetki, ali sto posto sigurni i precizni. Na juZnoj strani ratiSta dule su se svakodnevne detonacije, rafali iz PAM-ova, PAT-ova, pjedadijski rafali. U blizini logora duli smo ispaliivanle teSkog naoruZanja prema polo2ajima Armije u Blagaju, Dradevicama, Gnojnicama, opinama i sjevernije prema gradu.
Kroz prozor smo mogli jasno vidjeti dva minobacada 120 mm. Bili su postavljeni odmah iza 5kole. |edan je pucao prema gradu, a drugi prema Blagaju. A tamo je sa Armijom biia i masa izbjeglica' Sve je bilo tadno proratunato. Topnici su lako izvr5avali paljbu. Povratnih granata sa strane Armije nije bilo. Znali su odgovorni u Armiji da ie 5kola, u kojoj je bio logor, puna civiia logoraSa, Muslimana. Znali su i da su minobacadi odmah uz Skolu. Zato odgovora niie ni bilo. Ne5to dalje prema Vardi vidjeli smo ispaljenja iz dva ZIS-a od 73 mm. Njih su opsluZivali i pucali iz njih "biv5i" Muslimani: vahid, Mili i Menso. Bilo je to Zalosno giedati kako izdajnici ljudskog roda i poroda pucaju na vlastiti narod, na svoju familiju, na rodbinu, na prijatelje. Posmatrali smo rh svakodnevno kako dolaze na ovaj "prljavi posao" i kako ga "savjesno" odraduju, kao da pucaju na najljuieg neprijatelja. U nekim trenucima glasno smo razmiSljali: - BoZe, koji Ii ie ih "deriz" progutati po zavr5etku rata? Da bih se bar malo skionio od pucanja, detonacija i posmatranja ovih izdajica, otidoh sam do stacionara da obidem ranjene. Medu njima je bio i Ale Gosto koji je ranjen istog dana kad i ja. ]o5 su mu zavojem bile zavijene i ruka i noga. - Eto vidi5 da sam ti dobro rekao onog dana, da 6eS preZivjeti - rekoh mu'
se nasmija, vjerovatno sjetiv5i se svojih rijedi koje je u panici i strahu izgovarao kad je bio ranjen. Do Ale je ranjen leZao Semir Vila. Dobro sam mu poznavao oca Tarika.
on
Upitah ga: Kako
se osjeia? 135
- Puno sam bolje. Za rane ne osjeiam, ali je jo5 veliki strah u meni od onog 5to sam proZivio - odgovori mi Semir i nastavi pridu: - Bili su me odredili na radu na Bulevaru.
smo neke kanale. Tad nam je pri5ao neki bojovnik i rekao da mi moramo preii preko Bulevara i baciti neke dinamit - koktele na poloZaje Armije. Odmah sam znao da je to sigurna smrt. - Koktel moraS baciti na poloZaj Armije. Ako vojnici Armije budu u opasnosti, zapaca(e sigurno. Nema sumnje. - A iza leda te posmatraju bojovnici sa otkodenim automatima. Napravi5 li pogreian korak, eto ti metka u leda. - Bulevar je neutralna zona. Tu ni ptica ne moZe proii, a da je neko ne primijeti. Radunali smo da iemo biti pogodeni dim izademo na distinu i podnemo
- Kopali
pretrdavati.
.
- Obukli su nam uniforme HVO, da izgledamo kao njihovo vojnici i dali nam drvene pu5ke u jednu ruku, a taj dinamit - koktel u drugu. IzaSIi smo na Bulevar i podeli trdati prema drugoj strani. - To je bilo kod Aleksiia kuie, a trdali smo prema kafi6u "Bonkampo" |use Dizdareviia. Meci su zviZdali svuda oko nas. - Vidio sam kako neki vei pogodeni padaju. la sam trdao joi izvjesno vrijeme i bacio koktel u nekom nepoznatom pravcu, samo da mi nije u rukama. U istom trenutku osjetio sam da sam pogoden. A zadula se i eksplozija. - Pao sam. Morao sam puzati nazad,jer sam bio na niSanu HVO bojovnika koji su nas ditavo vrijeme iz zaklonaposmatrali. - Nije bilo Sanse da puZem prema poloZaju Armije. Bojovnici bi tad sigurno pucali u mene. Za ostale ne znam kako su proili. Nisam mogao niSta progovoriti nakon ove Semirove pride. Ranjenog su ga dovezli u stacionar. Primjetio sam da su mu odi nekako tudno prestra5ene. Bilo mi ga je i.ao,5ta je sve doiivio i preievio. Ali ostao je Ziv. Bar joS ima nade da se nekad, negdje, susretne sa babom Tarikom koji je stanoYao sa mnom u kom5iluku.
Stacionar je uvijek bilo intresantno mjesto, od kako su u njega podeli dovoziti ranjene logoraie. Kad sam ja bio ranjen nije postojao. Da je postojao ne bih proveo ona tri straina dana i noii u onom smradu, u podrumu na fakultetu. JoS bih se ponekad toga sjetio. Pitao sam se 5ta ii bjeie sa onim logora5ima, koji su tamo provodili no6i, a po danu radili najtei.e poslove na prvim linijama u gradu. Nakon skoro dvadeset dana sludajno jednog dana na Heliodromu prepoznah onog "reYizora".
Dugo je boravio u podrumu, dok ga nisu prebacili na Heliodrom. Kad
se
susretosmo, upitasmo se kao najrodeniji. Malo dalje od Semira ugledah jo5 jednog ranjenika. Imao je prostrijelnu ranu na stomaku. Prepoznah ga. Bio je to Hilmo Pobrii sa Luke. fo5 od djetinjstva je hramao na jednu nogu. Stanovao je negdje oko Avenije. Nisam ga ranije vidao u logoru. Pridoh mu i upitah ga kako je i gdje ranjen? 136
- fa sam poveden iz stana sa jo5 jednom vecom grupom civila - zapode pridu Pobrii. - Htjeli su nas odmah prebaciti na lijevu stranu. Ja njima nisam bio interesantan zalogor jer hramljem i ne mogu ni5ta teSko raditi. NaS kvart u gradu jo5 nisu bili u potpunosti odistili. - To im je danas doilo na red. Izvodiii su Zene i djecu iz stanova i natjerivali ih da se odmah penju na kamion. ja sam bio medu njima. - Gurali su nas i psovali, da se brZe penjemo. Pri tome je jednom bojovniku sluiajno opalila pu5ka. - Metak je meni proSao kroz stomak, a na mjestu ubio jednog dovjeka koji je u
guivi
stajao ispred mene.
eudna je to bila sudbina. ProSao mu metak kroz stomak. Nije oStetio ni jedan vitalni organ. A isti taj metak bje5e smrtonosan drugom dovjeku. Dok sam bio sa Pobriiem zatuh kako neko povika: - Evo idu Bosanci sa poslal Ovi logora5i, Bosanci iz Sehera su prije nekoliko dana odvedeni negdje na radu i nisu ih uveder vraiali u logor na spavanje. U mojoj spavaoni su spavala trojica. Ostaii su bili rasporedeni po drugim spavaonama. eim udo5e rekoie da ih fale Sestorica. Poginuli su na liniji. Medu poginulima je bio i Ramiz Delii. On je spavao u mojoj spavaoni. Bio je dobro razvljen i lijep. Prava momtina. U susjednoj spavaoni spavao mu je otac. Dok smo mi pridali sa ovima koji dodo5e u naiu sobe ude otac i odmah mu ne
bjeie drago kad ne vide Ramiza. - Znate li Sta mi je sa sinom? - upita. Sta mu odgovoriti? Reci mu istinu, i1i ga jo3 drZati u nadi da mu je sin Ziv i da ie uskoro doci. Pravu istinu nikad mu neie biti kasno reii. - Ovi Sto jo5 nisu do51i. Ostali su jo5 da rade. Doii ie naknadno - slaga mu jedan. - I Ramiz je sa njima. Rekao nam je, kad smo se rastali, da ti reknemo da je Ziv i da se ne brine5. Sve je u redu. Radice on joS nekoliko dana i doii. Smiri5e ga nekako tim rijeiima, ali primjetismo da nije zadovoljan odgovorom. Neito je predosjeiao. eekao je stari otac svakog dana logoraie na povratku sa rade. Pitao je da li je iko vidio njegovog Ramiza. TuZno je bilo gledati kako otac Zudi i tezne za svojim sinom i kako se nada da ie ga jo5 Zivog vidjeti . rJlazio bi desto u na5u spavaonu i sa vrata upitao: - Da mi nije
Ramiz do5ao? Sve se nekako nadao da je do5ao i da mu se jo5 nije javio. Da mu se krije. A kad bi mu rekli da jo5 nije do5ao, zahvaljivao nam se i izvinjavao 5to smeta. Onda bi iSao hodnikom i pitao redom logorabe da neko nije duo ne5to za njegovog Ramiza. Njegov najbolji prijatelj Mujo nam isprida Sta se sa Ramizom desiio. - Ramiz je pogoden metkom iz snajpera direktno u srce. Radili smo na nekim zgradama - pridao nam je Mujo. Ramiz n\je poznavao Mostar. - Nije poznavao ni ulice ni dijelove grada. t37
- Naredili su nam da zatvaramo neke prozore vreiama. Kroz te prozore stalno je tukao snajper sa armijske strane. - Nas je bilo strah da to radimo. Ramiz je uzeo sam, dobrovoljno da nosi vreie do prozora i da ih slaZe na prozor. - Nije se bojao. A nije znao da metak nema odi i da ne razlikuje dobre od loSih
ljudi. SluSao sam Mujinu pridu i prisjeiao se Ramiza. Kratko smo u logoru bili zajedno da bih ga bolje upoznao. A i za to kratko vrijeme, kad nije i5ao na vanjske poslove, vidio sam da je vjerski potpuno opredjeljen. Bez obzira na to 5to je bio u logoru ibez obzira na sve te5ke i IoSe uslove u
kojima smo se nalazlli, nije propuitao nijedan namaz. Sudbina mu odredi da ga odvedu iz rodnog Sehera i da u Mostaru izgubi mladi tek zapodeti Zivot. eesto smo se pitali: Sta biva sa poginulim i civilima i logoraiima? Ginuli su svakodnevno. Logoraii su ginuli na radi na prvim linijama, a civili prilikom protjerivanja, najdeSie negdje u blizini Bulevara. Tek sam puno kasnije od logora5a Bo5kailo Ese saznao da je postojala jedna stalna grupa logoraSa diji je iskljudivi zadatak bio da kopaju mrtve. Bili su obudeni u plave uniforme bivie vazduhoplovne vojske, kako bi ih lak5e raspoznavali. Ta grupa je vrlo brzo zbog plavih uniformi dobila naziv "Plavi orkestar". Kopali su mrtve zapotrebe HVO i "Herceg - Bosne". Eso mi je pridao da je on bio u toj grupi i da su puno teSkih trenutaka doZivjeli. - Najteie nam je bilo kad smo morali kopati masovne grobnice. Bilo je sludajeva kad bisno u jednu grobnicu poloZili i po osamnaest leSeva civila. A sve oznake NN na njima.
- Ko su bili, gdje su ubijani, nismo znali. - Opet je bivalo sludajeva kad smo sahranjivali i identifikovane ubijene civile. Samo poloZiS IeS u zemlju i zatrpai. - Ni dZenaze, ni hodZe, ni rodbine, ni prijatelja. TeZak je to bio odlazak na
Ahiret.
li
mnogima ikada rahmet nazvati? - A najtei.e bi nam bilo kad bi kopali grobnice za poginule bojovnike. Tad bi strahovaii od osvete rodbine koja je dolazila na sahranu njihovog poginulog. Svaita - Ko zna ho6e
smo
se
se
u tim prilikama nasluSali.
- uvijek smo oiekivali da 6e neko nasrnuti na nas, jer su svi znali da smo logorasi i da smo "balije". Psovali su nam majku "balijsku", prijetili desetom koljenu, prijetili da ie uniStiti sjeme "balijsko". - Ali, posto smo im trebali, davali bi nam posebnog iuvara da nas Stiti
emotivnih ispada pojedinaca.
Najvedi dio informacija o masovnim pomorima BoSnjaka civila prilikom protjerivanja na drugu stranu borbene linije smo dobijali upravo od ljudi logoraia iz "Plavog orkestra". Iako su oni u logoru boravili u Centralnom zatvoru, informacije su otud izlazile i kruZile logorom. Ovakve pride jo5 su vi5e bacale logora3e u oiaj i beznade. 138
U logoru smo svakodnevno, odnosno uveder, nakon povratka logoraSa sa rada u gradu doznavali koji kvart je tog dana ispraZnjen. Protjerivanje preostalih i.ena i djece Bo5njaka izvriavala je preteLno "Stelina" ATG grupa. Logora5i su na sve moguie nadine trudili da saznaju za sudbinu svoje
famiiije.
Najdeiie bi se dobrovoljno javliali na rad u gradu i pri tome rizikovali vlastiti Zivot, radeii na prvim borbenim linijama. Ali bilo je neizdrLivo svaki dan sluiati kako se civili masovno progone na drugu stranu, a da pri tome ne zna5 niSta za svoje. Samo su se dvije stvari mogle odekivati: ili vijest o protjerivanju familije ili o ubistvu. NiSta viie. eekati ovakve vijesti biio je neizdrZivo. Da dovjek poludi. Eso mi je nekoliko puta pridao o kopanju masovnih grobnica. Kad bi mi ispridao da ima mnogo onih sa oznakom N.N., pitao sam se: "Hoie li ikad iko od nas doZivjeti da pokaZe svjetu mjesto stradanja tih neduZnih
civiia BoSnjaka?
Hoie li se ikada saznati imena poubijanih? Hoce li ikada neke familije saznati gdje su im sahranjeni najmiliji, koji nestado$e u vihoru rata, u jo5 jednom, ko zna koiem po redu , genocidu nad boinjadkim narodom?
Hoie li ikada iko klanjati di.ennazu rahmetlijama Sehidima, onako kako to dolikuje jednom Bo5njaku - Iluslimanu"? "Hoie li se ikada saznati imena izvriioca ovih zlodina, i hoie li ikad doii vrijeme pravde, da se ti zloiinci kazne za uiinjena zlodjela"? LogoraS Miiavic Acko se vi5e puta dobrovoljno javljao na radu kod sarno ne bi li bar duo neSto o sr-o1oj familiji. ViSe puta sam ga uveter nakon povratka sa rade pitao je on bi skruSeno odgovorio: - Ni5ta. Danas su protjerivali civile iz drugog kvarta.
II
bojne,
li i5ta novo saznao,
a
Ipak jedne vederi Acko se vrati i jo5 sa vrata mi saopSti haber: - \'ederas sam saznao da mi je famiiija protjerana na lijevu stranu. - Bilo je i degeneka, jer se Zena opirala pljadki stvari koje je u ruci bila ponijela sa sobom.
- Najglavnije da su Zivi stigli na lijevu stranu. Veieras je protjerano oko 200 BoSnjaka.
Vidio sam da je Acko \reseo. Obojica su znali da je na lijevoj strani opasnije po Livol zbog granatiranja i zbog snajperskog pucanjd. Ali, oni su bili na slobodr. Medu svojima. Samo neka su se izvukli Livi, zvljertma iz deljusti. Acko mi skoro ote misao iz glave i rede: - Sad sam rahat. Moja familija je na slobodi. Ako im bude sudeno da poginu, 5ta ja tu mogu, bar su medu svojima. r39
MLADEN MISIE - ''STARI'' Najrahatniji sam bio kad bi odabir za radu bio zavrSen, a ja ne bih bio izabran zaradtt. Ostao bih u utionici. NajdeSie bih ditao. Bilo Sta Sto mi dode pod ruku. Legao bih na svoje mjesto. To nije bilo nikakvo ljendarenje jer je organizam bio
iscrpljen i stalno zahtijevao odmor, a kad bi radio za redom nekoliko dana nije bilo vremena za odmor. Zato sam ovakve pauze koristio da umirim tijelo. Knjige su mi pomagale da odagnam misli od svakodnevne surovosti, da mi mozak radi i misli na neSto drugo.
i
Bari iz Mahale dado5e mi jednog dana nekakvu knjigu o poznatom mostarskom Seretu Vasi Kisi. LeZao sam i ditao. DZemal Pa5ii
Taman kad sam zapodeo ditanje u naSu spavaonu ude jedan logora5 sa zavojem na nosu i sa vrata zamoii: - Znam da je guZva i u vaSoj udionici, ali bih vas zamolio da me primite na spavanje ako ikako moZete. - Samo da nisam na hodniku. Sve udionice su
bile pune logora5a. Tada mu sobni starjeiina Bubii Gorjan
rede:
- Evo vidiS i sam kakva je situacija u ovoj udionici. |edino da legneS tu na ulazu, na vratima udionice.
Logorai bijeSe zadovoljan, raspremi svoje iebe na ulazu u udionicu. Pitali smo ga gdje je povrijeden, a on isprida: - |a sam iz srednje Bosne. Bio sam vozad u jednom konvoju. Ja sam vozio "Rabu". Vozili smo neku robu iz Ploda. Na ulasku u Metkovii su nam ovi bojovnici "Herceg Bosne" oduzeli sva vozila i robu na njima, a nas su odveli u zatvor u Ljubu5ki. Poslije su nas prebacili u Mostar - u podrume na fakultetu.Izlogpodruma smo odlazili na radu. |edenom prilikom, dok smo radili na prvoj liniji u Santi6evoj, jedan bojovnik nas je miatio daskom. Kud stigne. Mene je potrefio po nosu i slomio mi kost. Bio sam deset dana u bolnici i sad sam iz bolnice stigao ovdje medu vas. SasluSasmo ga, a
Miki
TaslidZa rede:
- Po5to si vozio "Rabu", mi 6emo te od sada zvati "RabadZija".
140
Logora5 se nasmija i reie da se ne ljuti. Mi se pozbismo joi malo i Rabadiija namjesti mjesto za spavanje. Sad nas je sa njim u spavaoni bilo ukupno trideset i tri' RabadZija je bio tovjek od jedno pedesetak godina, visok, plav, koStunjav. u trenutku dok se Rabadiija raspremao, neko od iogorasa uzviknu: - Sada ti5e pridajte, evo ide Misii - "Stari".
Pogledasmo kroz prozor i ugledasmo kako prema na5oj Skoli dolazi pet bojovnika, naoruianih do zuba. Tek tada mi kroz glavu prostruji5e priie o MiSiiu ,'Starom" koje su se dugo vremena pridale po gradu i prije naSeg hapsenja. Naime priialo se kako je on jo5 u maju, prilikom prvog hapsenja i protjerivanja civila BoSnjaka liino ubio jednog od njih' pridaio se daje tad ubio Arap Mehm eda,iz neposredne blizine, samo iz razloga 5to taj iovjek nije htio da napusti kuini prag, dak ni pod prijetnjom ubistva. Mi5ii ga je ubio iz pi5tolja hicem u usta. ' Onda se sjetih pride o narudenom ubistvu drugog civila Bosnjaka - jednog Huskovica. Ovo ubistvo se desilo prije izbijanja sukoba izmedu HVO i Armije' IzvrSio ga je jedan mentalno retardirani gradanin, koji nikad nije odgovarao za taj zlodin. iad se pridalo da je MiSii - "Stari" narudio ovo ubistvo jer je Huskovid bio prisutan kad je poginuo njegov sin Tihomir. Podigoh se kako bih sto bolje upoznao tog MiSiia. Neko od logoraia tad rede: - Onaj stariji, sijedi dovjek - to je Mi5ic. Bio je to dovjek od oko Sezdeset godina, krupne grade, sa potpuno sijedom kosom, u uniformi HVO. Uz njega su i5la ietvorica do zuba naoruZanih bojovnika.
Oni su bili njegova lidna Pratnja. Kad se Mi5ii skroz pribliZi Skoli, pogleda Prema gornjem sPratu i upita jednog logora5a da li se neki logora5 tu nalazi. Rede jedno muslimansko ime' Nisam ga dobro tuo. Kad dobi odgovor da taj nije tu, Misii poie pridati, gledajuci u logorase na spratu iznad nas: - Nije trebalo da se minira i ruii dZamija na Balinovcu. Mi treba opet skupa da Zivimo.
Svilogora$i u naSoj udionici su nijemo posmatrali i tudili se pridi dovjeka koji je bio strah i trepet za sYe nas, a posebno da neSto tako prida nama logorabima, koji smo li5eni svih ljudskih pra\ra. U mojoj blizini je bio logoras Juso, koji kroz zube, da ga drugi ne 6uju, bijesno prokomentarisa: - laznamda je on lidno naredio i organizovao miniranje i ruSenja ba5 te dZamije
i
vozata, kome je ime Mladen, koji je kamionom dovezao eksploziv za ruSenje dZamije. Mi5iieva kuia je samo stotinu metara daleko od ove di.amlje i da on kaZe da ne zna ko je sruSio dZamiju. Posmatrao sam MiSica cijelo vrijeme dok je stajao ispred naSeg prozora. Razmi5ljao sam: "Ko li to samo naredi da se sru5e dZamije i u lliiima, i na Pijesku, i
na Balinovcu. Znam
uPodhumuiuZahumu? Ko li to sad gada i ruSi granatam adi.amljena lijevoj strani Neretve? One dZamije koje preosta5e nakon detniikog ru5enja. Ko li sad ruSi dZamije u Ljubu5kom, Vitini' Stocu i Poditelju?". 141
"Zaito Ii Misii traZi ovog dovjeka BoSnjaka u logoru? eemu li samo sluZi njegova prijainja prida"? Nedugo zatim MiSii ode iz logora, zajedno sa njegovom pratnjom. Viie
se
nije
pojavljivao. Logorom je kruzila prida da je MiSii trazio dovjeka koji je bio svjedok nekom zloiinu kojega je MiSii lidno podinio. Ne nade ga tu. A bijaSe nam jasno zabto ga je trai,io.
t42
DOLAZAK SONIE U TOGOR Rana na glavi mi se joi nije bila u potpunosti smirila. Flaster na glavi, ispijeno i izmudeno lice, lo5e stanje na prvi pogled desto su me spaiavali tih septembarskih dana od odabira na radu. To je, ipak, zavisilo samo od onih koji dolaze da nas izaberu. vani je jos biia velika vruiina. Kasno ljeto ili rana jesen, ali su se temperature staino penjale iznad
trideset stepeni.
Naporno je bilo raditi ditav dan, od zvljezde do zvliezde. Dorudak u logoru nilakav. Na poslu, u zavisnosti od straZara, jer je i njih biio raziiditih, dobijei ili ne dobijei konzervu i komad hljeba. Najdeice bi umor prevladao glad, pa konzervu ne bi mogli pojesti u toku dana. eesto bih nakon tako dobijene konzerve poZelio da mi se k'o dovjek umiti, raskomotiti, pa je na miru pojesti. I,tedutim, to nikad tako nije bilo. NajdeSce bi konzervu pojeli na brzinu pod ceradom kamiona, dok nas uveder poslije posla, vraiaju na Heliodrom. Deiavalo se da ni tu konzervu, zbog umola nismo mogli pojesti. A vrlo iesto je na kapiji, nakon povratka bivao pretres. Tada bi morali izbaciti rz dLepova sve 5to imamo. Ostajali bi tada i bez te, teSko zaradene konzerve. A posto vedere u logoru nikad nije ni bi1o, sta si onda mogao udiniti, dekaj jutro i polu gorki daj sa Snitom hljeba. Zato smo i pored umora znali silom pojesti konzervu do dolaska na kapiju. A onda ti to pa'ne ko kamen na pregladnjeli Zeludac. Sve muka na muku' Medutim, desto bi i pored kontrole pronosili konzerve; vremenom je kontrola i pretresa bivalo manje, i to je zavisilo od straZara na kapiji. Solidarnost medu logoraSima bila je ogromna. Ako bi nekoj grupi bila oduzeta konzerva na kapiji, vadile bi se konzerve \z rezerve. Nikad se nisu sve prenesene konzerve odjednom pojele. I nikad nije nijedan logorai sam pojeo svoju konzervu. Danas dijeliS svoju, a sutra tebi dadne neko drugi. Ako sludajno dobijeS dvije, onda druga ide u rezeryu, jer nikad ne znai kad ie5 dobiti slijedeiu. Kad ne bih bio izabran za radu, onda bih najdeiie leZao u spavaoni, Neko bi uvijek bivao na hodniku i uletio u spavaonu, ako treba upozoriti ostale da neko dolazi. U Skoli je joS bila biblioteka, ostala od bivbe JNA.
143
Logoraii su uzimali knjige iz te biblioteke i pravili uzglavlje za spavanje, jer niko nije imao jastuka. Sto je knliga bila deblja - uzglavljeje bivalo bolje. A uzglavlje je bilo bolje od jedne deblje knjige, nego od dvije tanje knjige. poneko
bi ponekad uzeo po neku od tih knjiga i za iitanje. Bogami rijetko. eitao 1e najde5ie onaj koje to i naudio. Vidao sam desto profesora BedZu, pa Hamdiju i jo5 nekoiicinu kako ditaju. uzeh jednog dana knjigu ispod glave i pogledah naslov. Nevjerovatno, knjiga iz vojne biblioteke bivie vojske, a ima naslov: "Dokumenti usta5a iz Drugog svjetskog rata". Podeh ditati. Prvo jer sam tako skraiivao vrijeme, a drugo kad se malo udubih u te "dokumente", zapazih da su postupci tadaSnjih vlasti posve identidni sa postupcima sadabnjih vlasti tzv. "Herceg - Bosne". eak su izvje5taji sa "boji5ta" bili identidni sa sadaSnjim. Sta sam mogao zakljuditi?
sva sadasnja zbivanja imaju korijene iz tog perioda i nisu nista drugo nego njihov nastavak, samo sa pauzom od nekih pedesetak godina. samo jedna manja anarizamogla je dovjeku dati puno odgovora na sva moguia pitanja:
Zaito se sve ovo deiava i zalto se ba5 nama sada deSava? Primjeiivao sam jo5 od onih te5kih, sumornih "dreteljskih" dana, pa sve do posljednjih razgovora sa logoraSima ovdje na Heliodromu, da velikoj veiini nije jasno 5ta im se to uopite dogada, a onima kojima je to jasno, opet nije jasno zaSto im se ovo dogada.
A sve lijepo stoji zapisano. Samo niti smo ditali, niti nas je neko na to upozoravao. Dok sam bio udubljen u ditanje ove knjige, jer me stvarno bila zainteresovala.--r. spavaonu ude Mili Ceranii i rede mi: - "Hitno moraS na kapiju. TraLite ne5to straZar Klemo". Sta je sad, pomislih, a malo mi dudno zazvutaovaj poziv. Zarba( mene ranjenika neko treba? Nisam se puno mislio, ustadoh i podoh na glavnu kapiju. Javih se straZaru
Klemi koji je u tom momentu bio na kapiji. On jo5 jednom provjeri moje podatke ime, prezime, datum rodenja. Rekoh mu to sve, a on mi rede da to provjerava jer moram izacrvani, ispred kapije. Sve mi je bilo dudno. Nesvakida5nje. Nikom od logoraia se ovo prije nije dogodilo. Bio sam zbunjen ne znajuii 5ta se deiava. Ni Klemo mi niSta ne reie. izadoh pred kapiju. Prvo 5to ugleda5 bijahu jedna velika mrtvaika kola, crni karavan, parkirana neposredno uz kapiju. U istom trenutku iz tih kola izade jedna
i.ena. Prepoznadoh je. Bila je to moja kom5inica iz istog ulaza, sa devetog sprata, Sonja PaZin, Hrvatica.
Krenu prema meni.
t44
Upitasmo se za zdravlje, a onda ja nestrpljivo upitah: - Sta ima novo sa mojima kod kuie, kako su, jesu li jo5 u stanu? - Zena ti je u te5kom stanju - rede mi Sonja. - Dobila je nervni slom. |a sam joj pomogla da je smjestimo na "nervno". Lode je od onog dana kad ti je dolaziia u bolnicu, kad si bio ranjen. TraLila te je poslije po Hirurgiji, donijela ti toplu supu i presviaku. Kad te nije na5la, pomislila je da si podlegao povredi i da joj to niko ne6e da kaZe. - Nekoliko narednih dana iza toga bila je vrlo loSe i morali smo je smjestiti na "nervno". Zamollla me je da te pronadem i da joj lidno svojom rukom napiSei poruku da si Ziv.
vjerujuii svojim ubima da iujem mogao ni vjerovati da je jedna Zena, Hrvatica, smogla snage i hrabrosti u ovom vremenu, da dode do logora, da pronade jednog logoraSa Muslimana i joi da mu prenosi poruku. - Kako si doila? - upitah prvo 5to mi pade na pamet. - Iskoristila sam priliku da dodem mrtvadkim kolima po jednog mrtvaca, logoraia, koji leZi ovdje vei nekoliko dana. Zamolila sam vozata da me poveze Gledao sam nekoliko trenutaka u Sonju, ne
to Sto tujem. A nisam
odgovori. StraZar Klemo je ditavo to vrijeme stajao u na5oj neposrednoj blizini. Nije reagovao. Samo reda-Sonji da ne dulii sa pridom i da se sklonimo sa puta, da nas neko ne vidi. Zakljudili su da se oni poznaiu od prije. Odmah mi bijaSe lak5e. Nece me maltretirati, kad Sonja ode. Sklonismo se u stranu iza auta. U tom momentu iz mrtvatkog auta izadevozat i ude u zgrada zatvora. Nije proilo ni nekoliko trenutaka kad ugledah tog istogvozada, kako vude jednog mrtvaca za noge. Silazeij niz stepenice, glar-a mrtvaca je poskakivala sa jednog stepenika na
drugi. K'o lopta. LogoraS je bio starosti oko 60. godina. Sjetih se, iulo se u logoru, da je prije
tri
dana jedan logoraS, u fazi nervnog rastrojstva, skodio sa drugog sprata zatvora i na mjestu ostao mrtav. To je bio taj. Ova slika mi na trenutak odagna misli i od Sonje i od kuie. i ona je gledala ovaj prizor. U odima joj primijetih uZas. "Zar je moguie da se tako postupa sa mrtvacem" pomislih. |est da je dovjek mrtav, ali zar mora baS ovako? I zar nema niko da pomogne tom vozadu? JoS gori utisak su mi ostavljali iskeZeni zubi mrtvaca, koji su se isticali, dok je glava poskakivala i dok ga je vukao. Sonja je gledala das u mene, das u mrtvaca, das u moju ranu na glavi. Bio sam dobro zabradatio. Poznavala me je prije odvodenja iz stana, kad sam imao 90 kilograma, a sad jedva 65. Prepolovio se. Gledala me je preplaieno. Lice joj je bilo blijedo od uzbudenja i nekog straha. Imao sam utisak dok mi je pridala i dok smo stajali da jedva deka da se rastane sa mnom, da prenese poruku zbog koje je i doila i da ponese poruku od mene. Na trenutak mi se ponovo misli vrati5e na kutu i moju deljad. - Kako su mi djeca? 145
- Sta je sa njima? - upitah.
- Njih nisam vidjela nekoliko dana. Kod nekoga su. Nisam sigurna gdje su rede malo zbunjena.
Bilo je odigledno da je i ona bila pod jakim utiskom prizora koji se odvijao pred naiim odima. U tom momentu Klemo rede Sonji do mora krenuti. Yozatje vei bio utovario mrtvaca u kola. Uzeh olovku i papiric koji je Sonja vei biia pripremila i napisah
kratko: - Draga Ramiza. ]a sam Liv i zdrav. TVoj muZ Ramiz. Sonja uze papirii, stavi ga u taSnu. Pozdravi se sa mnom i sjede u kola. Reie da ie odmah odnijeti poruku Ramizi u bolnicu i da vjeruje da te joj istog trena kad je prodita biti puno lakie. Htjedoh joj se jo5 jednom zahvaliti na tim rijedima. Alivozat, upali kola i odo5e. StraZar Klemo mi naredi da ulazim. Ni sam ne znam kako sam u5ao. ]edva sam se kretao. Susret i razgovor sa Sonjom trajao je svega nekoliko minuta. Bio sam k'o drogiran. Sto od vijesti o famiiiji, Sto od slike mrtvaca koga sam das prije posmatrao. Sta li je to jedan ljudski Zivot? A 5ta tek ostaje od dovjeka nakon smrti?
krenu5e prema Sonji. Zaista ie pokazala jednu veliku humanost i hrabrost. Znali smo da je Hrvatima bio strogo zabranjen svaki kontakt sa logoralima na privatnom planu. eak im je bilo zabranjeno kontaktirati i pomagati muslimanskim familijama koje su ostale na njihovoj teritoriji. Za svaki takav poku5aj kaLnjavani su rigorozno od "njihove" vlasti. Sonja je u jednom momentu sve to prekr5ila. Puno je rizikovala. Vjerovatno je nei'--o ljudsko u njoj preovladaio sve te naloge i naredbe. I straZar Klemo mi tad pade na pamet. I on je puno rizikovao. A, ipak, je ne5to udinio. ViSe od svega podeie me muditi misli o Zeni u bolnici. Sta li sve nije predeverala, dok su je morali odvesti na Nervno? Ko zna u kakvom
Misli mi ponovo
je sad stanju? - Sta h mi je sa djecom?
146
PO NACIONALNOSTI MOSTARAC eovjek zanesen svojom sudbinom, brigom za vlastiti Zivot i za stanje familije nije mogao uvijek sve dogadaje ni upamtiti, desto ni registrovati, a u dosta dogadaja i situacija jednostavno nisam bio udesnik, Pa sam ih najde5ie duo iz prida drugih logora5a.
Bilo mi je uvijek dudno kad medu logora5ima vidim nekoliko, poznanika druge
nacionalnosti, Srba ili Hrvata. Vremenom, u kontaktu sa pojedincima, sam doznao da se isti ne daju nazvati "srbinom ili Hrvatom". - Nisam ja roden u Hrvatskoj, nego u Bosni i Hercegovini - desto bi mi rekao Goran Fink, rodeni Mostarac - kako onda mogu biti Hrl'at. Po ocu sam katolik, po majci musliman, ali se neiu pisati ni jedno ni drugo. Bo5njak, ali katolidke vjeroispovjesti. - NajviSe bih volio kad bih se mogao jednostavno pisati "Mostarac". Znao sam da se prije napada HVo na Armiju BiH i najnovijeg genocida protiv boSnjadkog naroda u Mostaru borio odredeni broj i katolika i pravoslavaca. Oni su se izjasnili kao gradani jedinstvene i nedjeljive Bosne i Hercegovine, kao BoSnjaci po nacionalnosti. Svi su se zajedno sa Muslimanima - BoSnjacima ukljudili u regularne jedinice Armije BiH za odbranu svojih vjekovnih ognji5ta, svoga rodenog grada Mostara, protiv i jednog i drugog agresora. Ovakvi logoraSi su imali "poseban" tretman kod mudenja i maltretiranja samo zato jer su se osje6ali kao
Mostarci.
r
Vladu Finka sam prvi put vidio u logoru onog dana kad su nas autobusima dovezli u Dretelj. Izaiao je iz autobusa koji je doSao pred naSim. StraZari su se iudili kad su ga upisivali u "teku". - Sta si po nacionalnosti? - bilo je pitanje. Gospodine ja sam po nacionalnosti katolik, a rodeni sam Mostarac - odgovorio je Vlado. Odvojite ovog u stranu. Pokazaiemo mi njemu Sta je po nacionalnosti - odgovori straZar i nastavi dalje
evidentiranje.
t47
Sve ovo smo posmatrali iz naSeg autobusa, dok smo dekali na red da izademo. Vladu odvoji5e u stranu. Bio je dobro fizidki razvljen i psihidki dosta stabilan. Stajao je mirno i bez ikakvih pokreta posmatrao strai.are koji su radili svoj posao. Kasnije smo saznali da su ti logoraii dovezeni u Dretelj iz drugih logora tzv. "Herceg - Bosne". UhapSeni su jo5 u maju prilikom prvog hapSenja u Mostaru. Sve do naieg dolaska u Dretelj bili su po drugim logorima. Zattthkako neko u autobusu prokomentarisa: - Ovo je Vlado, komandant kasarne "JuZni logor", Armije BiH u Mostaru, brat od Gorana i Acka, duvenih skakada sa Starog mosta. Gorana i ]adranka - 'Acka" svi smo dobro poznavali, a bili su zadnjih nekoliko godina za$titni znakovi Starog mosta. Iz naSeg autobusa smo gledali u Vladu i ostale logoraie iz tog autobusa. Divili smo se njihovoj izdrZljivosti i hrabrosti. Neko sraduna da su vei tadno pedeset dana zatvoreni po logorima. Bijaie nam to veliko, a nismo ni slutili da i nas deka ista ili jo5 gora sudbina. Gorana su bojovnici HVO doveli na Heliodrom 31. jula. Dan prije toga mu je poginuo brat ]adranko - Acko, kao borac Armije BiH. Snajperom ga je ubio bojovnik HVO. Pogodio ga je u neposrednoj blizini Starog mosta, sa kojim je Acko od rodenja bio nerazdvojan. eitav rat Acko je ostao uz Most da ga brani od napadada. I jednih i drugih. Acku i njegovoj kompletnoj familiji nacionalizam je bio stran, oni su se osjeiali kao Mostarci i duSom i srcem, i isto tako se ponaSali. Gorana su doveli u sportsku dvoranu logora Heliodrom. Tu se na$ao sa bratom
Vladom. Poslije skoro tri mjeseca. Vlado je sa nama izDretelja prebaden na Heliodrom. Posmatrali smo susret dvojice braie. Goran kazuje vijest bratu vladi o pogibiji tre&g im brata Acka. Teski su to i tuini trenuci u svadijem Zivotu. Prilazili smo im iizrai.avali saudeSie u tuzi i bolu. Svi smo osjeiali gordinu i Zalost za )adrankom. Kao da je otiSao dio Mostara, dio njegove istorije i sadaSnjosti. Sjeiali smo se njegovih "lasta" sa Starog Mosta i osvojenih prvih nagrada. Dugo smo pridali sa braiom, ali se na svim licima primjeiivala tuga i suosjeianje sa ovim tragitnim dogadajem. Kao da je svakom od nas otisao neko najbliii.
Nakon otprilike mjesec dana zajednidkog tamnovanja na Heliodromu, Vladu prebaciSe u samicu Centralnog zatvora na Heliodromu. Tu je proveo jod oko mjesec dana, a onda ga prebaciSe u zatvor u Ljubu5ki. Jednom prilikom, dok smo bili zajedno, upitah ga: - Zalto te Vlado ovako svakodnevno, po viSe puta vode na ispitivanje? - Zna|ita je - odgovori mi. |a bih mogao odmah biti slobodan i obuii uniformu HVO. Ali ja to neiu. Morao bih priznati da sam Hrvat. - A Hrvati su u Hrvatskoj. u drugoj dr'avi. |a sa Hrvatskom nemam ni5ta. Ja jesam katolik po rodenju, po ocu, ali sam prije svega Mostarac.
148
- Ovi "seljaci" 5to me ispituju ne mogu to nikako shvatiti, jer nisu naudili Zivjeti u gradu i ne znaju 5ta znadi iivot u gradu. - Oni se grada plaSe i zato gaovako krvnidki i ruie. Sva im se ispitivanja svode na to da ja promjenim svoje miSljenje. A ja to necu' Dokmi je Vlado ovo pridao primjeiivao sam ivrstinu njegovih rijedi i rije5enost da ne promjeni svoje miSljenje makar i po cijenu Livota' Vt.do'j. bio u zatvorima i logorim alzv."Herceg - Bosne" oko jedanaest mjeseci' sve dok nije razmijenjen na zahtjev Armije BiH' je za (irtavoovo vrijeme nisu ga uspjeii siomiti da promjeni svoje misljenje. Sada je medu svojim borcima u prvim redovima Armije BiH. Goran bio ukupno
ponovo pet mjeseci u logoru.
^
Nikad nijeiaznao zaSto je uhapien, poito je imao radnu obavezu u Elektriinom preduzeiu. Ipak po nedijem naredenju i on je morao pro6i "prevaspitavanje". preZivio je sve patnje i torture logora kao i mi ostali, desto i5ao na "specijalne" razgovore i ubjedivanja. Nije se dao slomiti. Na licu mu je stalno bio ponos na samog sebi i na svoju familiju. Ponos 5to je sve izdrLao i Sto ni pod prisilom nije promijenio svoje mi5ljenje. Isto kao i brat mu Vlado. Ostali su ono Mostarci.
Sto su vazda i
bili.
t49
MTHALI MARrO - rOGOR VOINO Duge i dosadne ki5e su najavljivale sumornu mostarsku jesen. Na vanjske rade je bilo vrlo te5ko iii.
Vremenom Bilo je vrlo teiko
se
i
poderalo ono odjeie u kojoj smo jo5 ljetos odvedeni iz stanova. i zbogobuie. A kad treba raditi vani, onda te niko ne
zbog odjeie
pita ni za kiSu ni za hladnoiu. ]edne noii, prilidno kasno, dok je vani padala jaka kisa, a mi ve6 bili pozaspali, u spavaonu ude jedna grupa logora5a. Bili su mokri i promrzli. u mraku su traZili mjesto da legnu. Kad tako dodu sa rade mokri, nema se ita presvuii. Probudih se. Ne bi mi u prvom momentu jasno za5to su ovako kasno do$li sa posla. |edva prepoznah logorasa Marii Emira. po spavaoni jetraLio svoje iebe. Prepoznadoh i njegovog brata. "Kakav si to?" - upitah Emira On, kako sjede, iz prve zaplaka kao malo dijete. Bio je mlad i snaZan, pa me njegov plad iznenadi. Pogledah ga malo bolje u mraku. vidim da mu je lidni opis potpuno izmjenjen. Lice modro, dobro sam to vidio i u mraku, a kosa naprutana makazama do koZe. odjeia mu je bila mokra i prljava. Ne samo njegova, nego i od ostalih tek
prido5lih logoraia. Cijela soba pode zaudarati nekakvim smradom. Sjetih se da su oni jos prije petnaestak dana otiSli na rad u logor "vojno", povi5e Mostara, sa desne strane Neretve preko puta Potoka. Pogledah po sobi.
Medu njima ne vidjeh Avdu )elina, mog ikolskog druga i komsiju sa ograde. "Gdje je Avdo?" - uputih Emira. Emir je i dalje plakao, a onda poie tiho pridati. "vratili su se samo oni koji su prezivjeli. Sestorica iz naie grupe su ubijena u Vojnu. Medu njima je bio i Avdo." Sokirah se. Sa Avdom sam bio zajedno od djetinjstva. odgojili smo se zajedno, eak smo i ovdje bili zajedno u istoj spavaoni.
150
Bio je dobro razvljen, snazan, imao miSiiavo tijeio i rijetko koji bojovnik bi neiu ga preskodio pri odabiru za posao. Nisam prosto mogao vjerovati da ga vise vidjeti. Upitah Emira:
'A znaS li kako je Avdo Poginuo?" E,mir se prvo strese, a zatim rede: "strah me je i pridati Sta sam sve vidio i doZivio.
Vidio sam
da je jo5
pun straha i da mu jo5 nije jasno da je
sve to
proZivio i vratio
se Ziv u logor.
"Kadsmo doSli u vojno, tamo je zapovjednik bio neki Mihalj Mario. Prvo nas je ispitivao jednog po jednog i udarao nekim debelim kablom, kud god stigne. "Gospodine Kad te upita kako se zoveS moras mu iasno i glasno odgovoriti sa: a onda prvo reci ime pa prezime. zapovjednide", Mi to isprva nismo znalipanas je udarao, dok nismo sami zakljudili da on trazi da kaZemo prvo ime Pa onda Prezime.
Avdo je to malo kasno shvatio pa je viSe Puta Prvo rekao prezime pa onda ime, kako mi to uobidajeno govorimo. I zbog toga bi svaki put dobio degenek. Niko nije mogao shvatiti prave razloge zato. po Taj Mihalj i njegov pomoinik Sunjii su ga pred naSim odima udarali, najviSe glavi i po malom mozgu, sve dok mu nisu poremetili centar ravnoteZe. Nakon toga degeneka Avdo jednostavno vise nije mogao stajati na nogama. priia, Slusao sam pazlii ro Emira i primieiivao da mu je odmah malo lakSe kad kad svoju muku izbacuje iz sebe. "Kad je ceremonija ispitivanja i batinjanja zavrbena" - nastavi Emir - "tada smo zatvoreni u jednu garaLu. Na podu guriLrbile su svieZe lokve krvi, a sa zidova je zaudarala zgru5ana krv od ranije. Shvatili smo da su se u toj garaLi dogadale uZasne stvari. Nismo mogli svi stati u garaZu, ali smo se nekako zbili. Stajali smo. Avdu smo morali unijeti. Odmatr smo mu napravili mjesto da legne. Bio je pri svijesti i teSko disao.
Bila je noi.
Potpuni mrak. Ne znam koliko smo vremena proveli u garaLi kad zadusmo naredbu da svi izademo vani. |a sam morao Avdu pridrZavati ispod pazuha s obje ruke. Tek tako je mogao hodati. Tad se pojavi Mihalj. Stajao je raskoraienih nogu. Mahao je palicom i udarao po lijevoj ruci. Lidio nam je na gestapovskog oficira iz Drugog svjetskog rata' u blizini je stajao jedan stog sijena. Naredio nam je da hodamo u krug oko stoga ali natra5ke. |a sam hodao i nosio Avdu. Bilo mije to vrlo teSko, ali sam dobio neku nadljudsku snagu i sve to izdri'aoAvdo nije imao nikakvu kontrolu pokreta, a da sam ga ispustio, Mihalj bi ga iste sekunde ubio. No6 je vec bila dobro odmakla. Nekakva tama, bez mjesedine. Nisam imao predstave koliko smo dugo hodali. Zavrlise dovjeku u glavi od hodanja u krug, ',
natra5ke, po
noii. 151
Poslije te torture narediSe nam da udemo u istu onu garai,t. Probismo se. Jedva. Nije bilo mjesta ni za stajanje, a ne za sjedenje. Jedva smo dodekali da svane. ujutro dodoSe neki bojovnici i rasporediie nas po grupama da neito radimo.
Avdo nije mogao sa nama. Njega odvedoie u nekom drugom pravcu. Uveder se opet sastadosmo u istoj garaL| Avde nije bilo. Pitali smo jedan drugoga da Ii iko iSta zna o Avdi. LogoraSi iz druge grupe rekoSe da su ga predveder sahranili tu u blizini garai.e. Mihalj se ditav dan iZivljavao nad njim. Udarao ga je nekom teikom tavom po glavi sve dok nije izdahnuo. Ovi logorasi
5to su ga sahranili, nisu ga mogli prepoznati. potpuno mu je bila izmjenjena fizionomija lica. je ,Emir mi sve ovo ispridao u komadu. Gledao sam ga sa nevjericom. Zar se i takva zvjerstva mogu nad ljudima provoditi. Sjetih se ,ru *o.rr..r"t Dretelja. Dolaskom na Heliodrom pomislio sam da se onaj dZehennem neie viSe nikome ponoviti. Ali eto, prevarih se. Krvnika ne nedostaje. "feste li sigurni da je Avdo sahranjen?" - upitao sam, ne vjerujuii, jer Emir je sve ovo, ipak, samo duo. Nije vidio. "]este sigurno.
To mi je nekoliko puta ispridao dovjek koji je bio u neposrednoj blizini kad je Mihalj udarao Avdu tavom po glavi.
Kad je Avdo izdahnuo, Mihalj im je naredio da ga sahrane. Ustvari, da ga zakopaju u zemlju. Kakva je to sahran a, ni di.enaze, ni hodZe. Niita." Dragi, moj Allahu, koliko li samo Bosnjaka ode na Ahiret bez posljednjeg isprataja?
Hoie li ikada doii vakat da im se bar di.enazaklanja i rahmet nazove. Rahmet im du5i. Pitao sam Emira 5ta je dalje bilo, a on je odgovorio da su se u vojnu deiavale najmonstru oznij e stvari.
"Mi smo radili na prvim linijama. Tu osim leLine posla nije bilo batinjanja. Ali uveier, kad bi ponovno do51i u Vojno, bilo bi ko u DZehennemu. Kad smo se prvi dan vratili sa posla, kad jo5 nismo ni saznali za Avdu, Mihalj nas je postrojio ispred one garat e i pitao: "Ima li neko ko ne moie da radi?" Sutili smo svi - nastavi kazivanje Emir -" a onda se javi jedan logorai, rede da je srdani bolesnik od ranije i da sad ima poteikoia, da jedva stoji na nogama, da sutra ne bi mogao ici na radu. u tom trenutku Mihalju se suziie odi, izvadi piStolj iz futrole, pride mu i iz neposredne blizine ispali mu metak u glavu. Omer pade, mrtav na mjestu. Sokirali smo se. Zatim Mihalj upita cerekajuii se: "Ima li jo5 neko da ne moZe da radi?"
zatim s reda odabra dvojicu da iskopaju rupu i da zakopaju mrtvog logorasa, koji je leZao pred strojem." "PoznajeS
152
li joS nekog od ubijenih? - upitah Emira.
"Mihalj je ubio jo5 detvoricu. Tijela te detvorice sam lidno vidio odmah iza garai.e.
Medu njima sam poznao sina od Pirge Zatinoviia, jer smo bili poznanici od ranije, a za ostalu trojicu ti ne bih znao reci ko su." 'A zaito ih je ubijao?" "To ti ne bih znao reci. Samo znam da nam je svaku veder po povratku sa rade pred garai.om, Mihalj drZao "predavanja" i govorio da ie ubiti svakog ko poku5a bjeLati. Vjerovatno se ovo odnosilo i na ovu detvoricu ubijenih. Ili mu je to bio samo izgovor." U tom momentu na Emirovim rukama ugledah krvave tragove od vezivanja Zicom. Nisam mu ni morao postaviti pitanje. Sam pode o tome pridati. "Kad su nas poveli iz Vojna ovamo, prvo su nas vezali telefonskom Zicom po dvojicu, jednog za drugog. Trebali smo pje5aditi od Vojna do Goranaca nekoliko sati. Na tom putu jedan stariji dovjek je pao od iznemoglosti. Tad mu je priSao jedan bojovnik izpratnje i ubio ga na mjestu. A logora5u do njega naredio je da ga odveze i ostavi. A najtei.e nam je bilo tako svezanim, peti se na kamion i silaziti sa njega. Prilikom silaska neko mora udariti glavom o beton. Ali nije to nidta. Samo kad je dovjek preZivio." Rekoh Emiru da uzme Avdino cebe i da iegne.
Emir ustade,izade vani i skinu svu odjeiu sa sebe, koja je straSno zatdarala. Isto uradi5e i ostali logoraSi koji su tek pristigii. Sakupismo po spavaoni poneito od odjece i dadosmo im da se obuku. Medu njima poznadoh jo5 dvojicu: Hasanefendii Nazifa - Cocu i Dvizac ]adranka. Oni su biii naprutani, mrSavi i crni u licu od muke i jada. "fe li istina za Avdu?" - upitah ih prosto ne vjerujuii u ono 5to mi Emir do detalja isprida. "NaZalost, istina je" - rekoie obojica - "Mi smo ostali Zivi iskljudivo zahvaljujuii jednom Draganu, koji je bio sa Mihaljem. Poznavali smo se od prije pa je to nekako pomoglo." Legosmo tek oko tri sata ujutro. Emir se sav tresao. Upitah ga: Sta ti je sad? Rete da ga tek sada hvata strah i nervoza od onog Sto je proZivio i vidio u Vojnu. Pokrih ga iebetom. Ubrzo zaspasmo. Ustajanje je bilo u pola 5est. zatim dorudak. Uobiiajen. Svanu. Tek sa svanjavanjem smo mogli vidjeti prava lica logora5a. UnakaZena, modra, puna svjeiih rana od udaraca. A kosa? Nepravilno sasjedena do koZe. Naprutani. upravo smo bili zavrSili doruiak i sjedili u spavaoni na podu, onako kako i spavamo kad u spavaonu udo5e dvojica bojovnika. Nismo ih nikad prije vidjeli. Po obidaju i nekom pravilu, mi se svi ustadosmo na noge, na mjestima gdje smo sjedili.
153
"ima li neko u ovoj sobi ko je bio u Vojnu?" - upita jedan od njih. Primjetih odigledan strah na Emirovom licu. Stajao je blizu mene. Pote se tresti. PriSapnu mi: "Ovo je Mihalj." Zagledah se u njega, malo bolje. Biio je to jedno obidno "derle" od svojih dvadesetak godina. Kratko o5i5an. Na njemu maskirna majica i pantalone od ameriike vojske. Za pojasom veliki piStolj. Primjetih da mu se zjenice oiiju stalno suiavaju kad ne5to priia. Bilo je vi5e nego odigledno da siju opasnu mrZnju prema svima nama koji se nalazimo pred njim. Bila je to urodena mrLnja prema svemu Sto je musiimansko ili kako su to oni pogrdno nazivali, prema svemu "balijskom". Hodao je po sobi gore dole i posmatrao jednog po jednog, vjerovatno je po naprutanim fr izrx ama prepoznavao poj edince. Ponovno upita: "Ima li neko? Ho6e li se neko javiti?" "]a, gospodine" - reie Emir - "Ja sam juder stigao iz Vojna." "Znam ja to, ali dekam da se sami javite" - rede Mihalj - "Sad cu ja izati van i ponovo uii, a ti objasni ostalima kako se trebaju pona5ati kad ja ulazim. A da ne bude gre5ke." Izade van.
Emir nam tad na brzinu objasni: "Moramo stati u redove po dvojica, staviti ruke na leda, glavu oboriti dole, ne smijei ga gledati u odi, a odgovarati smijeb samo na pitanja i to ga obavezno oslovljavati sa gospodine, a ako pita kako se zove5, obavezno prvo reci ime pa prezime."
Mi
se
odmah poredasmo kako Emir rede. Ubrzo
se na
vratima ponovo pojavi
Mihalj: "Eto vidite da nije teSko!" Zatimpode hodati po sobi ispred nas, gore dole. Stalno je pridao: "Od sada iu vam ja biti ovdje glavni zapovjednik. Uvijek iu vam bitizapetama.
I kad spavate misliiete na mene. Vi mi ne moZete uteii. |a iu vas svuda naii."
Zatim
izad,e. Zatvori vrata.
Nakon dvije
tri
Vjerovatno je ditavo to vrijeme bio samo izavrata. Mi
minute ponovo naglo ude. se iznenadismo.
Mislili smo da je oti5ao do druge spavaone. Na brzinu opet napravismo Spalir, glava dole, ruke na leda. Mihaljje hodao ispred nas i ponovo nastavio pridu: "Vi iete mene dobro zapamtiti. Vama je ovdje dobro, a ovaj logorai " - pokaza na Emira - "ie vam ispritati kako se on proveo u mom zatvoru." Mi smo stajali, sluiali, niko nije ni5ta smio ni progovoriti ni pitati. Gledat ga nismo smjeli. Opet izade. Nije se vi5e vra6ao u naiu spavaonu. Obilazio je tako redom spavaone ditavog dana i svugdje ponavljao i izvodio istu ceremoniju. 154
Samo je u drugim spavaonama bio jo5 agresivniji, udarao logora5e policijskom palicom, prijetio. Psovao. eitav dan je proveo na Heiiodromu. Nakon nekoliko dana na Heliodromu ponovo dode nekoliko logora5a iz Vojna.
Oni nisu bili odvedeni odavde. Kad su uhapSeni, odvedeni su direktno u Vojno. Prepoznadoh medu njima Vuk Miralema, mesara i njegovog maloljetnog sina Denisa od detrnaest godina. Oni su bili moje komSije iz Uglovnice.
Odmah im pridoh i upitah otkud njih ovd;e. "Kompletna familija mi je prije mjesec dana izvedena iz stana. I ja, i sin mi, i supruga, i kierka. Svi u \bjno, kod lv1ihalja. Sad su mene i sina doveli ovdje, a supruga i kcerka ostale u Vojnu. Odmah po dolasku u Vojno odvojili su Zene od muSkaraca. Poslije se viSe nismo mogii vidati. Znam samo da je moja Zena morala lidno ivlihalju kuhati hranu, po njegovoj Zelji. Sta je sad sa njima to samo dragi Bogzna." - reie mi Miralem. Posmatrao sam ih obojicu. Posebno Denisa. ISao je sa mojim Sanelom u Skolu. A onda me neSto presjede preko stomaka: "Sta h je sa njima kuci? Sta li mi je sa suprugom?
Nemam viSe nikakvih informacija o njima, nakon Sonjinog dolaska od prije nekoiiko dana. - A Denis i Sanel su se zajedno igrali u dvori5tu. "Je li istina za Avdu?" - upitah skoro oiajnidki. "Jeste. Ja sam ga
liino
sahranio.
A sahranio samza ovo vriieme ukupno osam logoraSa koje su Mihalj i njegova uZa grupa ubili u Vojnu. U toj grupi bili su braia Brekalo iz Bijelog Polja, naZalost po nacionalnosti Muslimani." "Boie dragi - pomisiio sam u tom trenutku -" zar nema kraja na5oj gluposti. Kad li iemo se dozvati pameti. |edni pucaju iz topova i bacada na svoj narod, drugi ga zvjerski ubijaju.' Miralem je iidno poznavao Avdu, kao i ja i nastavi pridu: "Kad sam ga sahranjivao, glava mu je bila toliko smrskana da sam ga jedva prepoznao. Sam sam iskopao rupu u zemlji i zatrpao ga. Ako Bog da inSallah doci ce vrijeme da mu se obavi ljudska DLenaza.
A zatim nastavi: "Ispodetka je Denis bio u zloglasnoj garaZi i doZivio Sokove i Sokove, Sto od straha, Sto od krvi, Sto od slika batinjanja logora5a koje je stalno morao gledati. PoSto je moja Zena kuhala lidno Mihalju zamolila ga je da prebaci malog da bar spava kod nje.
On joj je to dozvolio. A po danu je dijete obavljalo lak5e poslove i joS ostalo u pameti. Mihalj je mlade djevojke i Lene dovodio u sobu gdje je spavao" - nastavi pridati Miralem i sav se strese, vjerovatno pomisliv5i u tom momentu na suprugu i kierku koje su tamo ostale. "Tamo je sa dru5tvom orgijao po iitavu noi. A zaprijetio je svima da o tome ne smiju nikome pridati." 155
Samo sam u Denisa gledao.
li sve dijete proZivi za ovo kratko vrijeme? Kakva li je to okrutna sudbina njemu propisana? "Sta
Zatim ga upitah: "ZnaS
li
i5ta za Sanela?"
Denisa su pokupili mnogo kasnije nego Sto su nas odveli u Dretelj.
Znao sam da su sigurno
bili
zajedno ditavo vrijeme dok ga nisu odveli u
Vojno.
- "Bili smo zajedno sve dok nas nisu pokupili. Silazili smo u dvoriSte svakodnevno. Pridali ponebto. Sanel je dobro, ali mi je stalno priiao da mu mama nije dobro u zdravlju psihidki i da ie najvjerovatnije morati u bolnicu." - rede mi Denis.
Uklapao sam polahko podatke o familiji. Znadi jo5 su bili u stanu. Nisu istjerani. Nisu protjerani. Od Sonje sam saznao da je supruga na "nervnom". Joi nemam podatke o djeci. Napravismo mjesta za spavanje Miralemu i Denisu u susjednoj sobi. Neka se bar odmore nakon svih tortura i muka koje proZivje5e. Ne bijahu zadugo sa nama. Nekoliko dana kasnije odveli su ih u Studentski dom na radu. I Miralema i Denisa. Saznadosmo kroz izvjesno vrijeme da je Miralem poginuo radeii na prvoj liniji, u ru5evini robne kuie HiT. Pogodio ga je snajper kroz rupu u zidu. Ta rupa je bojovnicima sluLila za osmatranje. Vjerovatno je u tu rupu, snajper sa suprotne strane de5ie gadao. iedan takav pogodak za Miralema bijaie smrtonosan. Denis se vi5e nije vraiao na Heliodrom. Sta je dalje bilo sa njim, ne znam. Mihalja smo tada vidjeli prvi put u logoru Heliodromu. O njegovim zlodinima smo jo5 dugo slu5ali.
Logora5i koji bi iSli kod Mihalja na rad i vraiali se Zivi, pridali bi o raznovrsnim metodama mudenja i ubijanja. Svaki put iz Vojna bi se vraialo po nekoliko logora5a manje. Logor Vojno nikad nije bio evidentiran od bilo koje medunarodne organizaclje. Bio je nepristupadan i nedostupan odima javnosti. Nekoliko puta pri dolasku zvanidnih delegacija Medunarodnog crvenog kriZa u posjetu logoru Heliodrom, mi smo protestvovali i zahtijevali da odu u logor Vojno i da snime situaciju za koju smo mi znali od logoraba koji su se Zivi otuda vraiali. Htjeli smo da se za Vojno sazna prije nego 5to ode bilo koja slijedeia tura tamo na rad. Logor Vojno postade na5a mora. Svi smo ga se pribojavali.
Medutim zvanidnici Crvenog kriZa bi nam redovno odgovarali da znaju da postoji logor u Vojnu, ali da im zvanitne vlasti tzv. Herceg - Bosne ne daju dozvolu da ga posjete i da evidentiraju logora5e u njemu. Ostalo je ipak dovoljno preZivjelih svjedoka, koji ie posvjedoditi o svim strahotama logora Vojno, kao i za zlodinadke poslove koje je sa svojim saradncima napravio Mihalj Mario. Zlotin ne moZe zastariti, a ruka pravde ne moZe zakasniti. 156
DOLAZAK TESKIH BOLESNIKA IZ BOLNICE - KUTJINO RANJAVANIE 21. septembar i993.godine. Oko podne se ispred Skole zaustavi jedan teretni kamion marke "Mercedes".
smo stajali na hodniku ikroz prozot r-6 zadnju stranicu kamiona i podiZe ceradu. Ugledasmo pod ceradom veiu grupu ranjenih logora5a. pidZamama.
Mi
l,idjeli kako vozat izade iz kabine, otvori
Bili su u bolnidkim
U blizini kamiona je stajao doktor HadLii. On odredi dvojicu logoraSa da pomognu ranjenicima da sidu sa kamiona. Ranjenika je bilo ukupno trideset i pet. Nekoliko ih bija5e na nosilima. Zadudismo se da tako te5ke bolesnike i ranjenike iz bolnice vraiaju u logor. I to odjednom. Ne5to se sigurno desilo? Priskodismo da im pomognemo pri ulasku u Skolu i pri smje5taju u prirudni stacionar, koji je bio u Skoli gdje smo i mi boravili. Pri tom primijetismo da su dvojica, ili trojica bili ilagirani. \ledu njima primijetih jednog kojega sam vidio u bolnici, kada su mene tamo donijeli ranjenog, jo5 prije mjesec dana. Tada jelei.ao blizu mene, sa zavijenom nogom. Upitah ga, Sta je ovo? Otkud sad da ovako u grupi, odjednom dodete u logor? ' Danas su sve ranjenike Bo5njake iz bolnice pokupili i po neiijem naredenju doveli ovamo - odgovori mi ranjenik. Tada i on mene malo bolje pogleda i rede da me je prepoznao i da se dobro sjeia kako su me onako ranjenog doveli u njegovu sobu u bolnici, legli na krevet i za kratko vrijeme odveli nekud. Tada mi rede da se on zove Livnjak Asim i da ga svi znaju pod nadimkom "Kulje". Pogledah ga malo bolje. e ovjek od jedno ietrdeset i pet godina. Krupne grade. KoZa na njemu omlitavila pa se po tome moglo vidjeti da je ranije bio dosta puniji dovjek. Pomogoh mu da dode do kreveta i kad smo sjeli, upitah ga: Reci mi gdje si ranjen? U Dretelju - odgovori mi Odgovor me iznenadi i zainteresira pa zamolih "Kulju" da mi malo detaljnije isprida kako se to desilo. On zapoie:
t57
"]a sam bio u koncentracionom logoru Dretelju i to tunelu lijevo.
sa mnom u tunelu su jod bili logoraii koje sam od ranije clobro poznavao i to Kebo Hamo, Enes Bjelavac, Burii Ismet, Burii Juso, Enes Dozlit,Kukrica Ahmet, Alajbegovii omer, BaralijaAlija, Batlaksenad, Begovii Senad i njegovbrat, Durakoivi Edo zv. "Makadam", Klarii Ahmet, oruievii safet I njegov bratzv."cicko". onog dana kad su bojovnici HVo izvodili Hamukebu i jo5 neke logorase da
ih degeneie, jedan straLar koji se prezivao Kevrii, bio je iz Gabele, ispalio je rafal iz automata kroz limena vrata na tunelu, u pravcu nas logoraia. Meci su kroz limena vrata prolazili kao kroza sir. - ]edan metak je mene pogodio u nogu. Nalazio sam se tada u retetem
poloZaju. Metak me pogodio u kost potkoljenice, odlomio jedan dio kosti i tu Tako ranjen leZao sam pet dana bez ikakve lijedniike pomoii. Noga mije bila skroz pocrnila.
se
zaustavio.
ovo se desiio trinaestog jula, a u prirudni stacionar u rogoru Dretelj su me prebacili sedamnaestog jula. Tu sam zatekao devet hodZa i jos detvoricu ranjenih logoraia. ]edan se zvao Ibro Tepdii i bio je ranjen sa tri metka u nogu a ostali su bili ranjeni u stomak ili u prsa. Bili su iz okolice eapljine. Mene su doveli u stacionar zajedno sa lbrom, koji je bio ranjen istog dana kad i je samo sto on leZao u limenom 1a, hangaru, koji se nalazio ispod tunela.
I njegova noga je bila crna, atznjeje strasno zaud,araro da se to nije moglo trpiti. Toga dana u stacionar su uila dvojica bojovnika HVo, jedan u uniform] a
drugi u civilu. sa vrata pogledaSe po stacionaru i uprijese prstom jednog hodzu koji
je upravo klanjao i u job jednog dovjeka.
Rekoie: "Vas dvojica hodZa sa Gubavice, izadite napoljel". Odvedo5e ih. ViSe se nikad nisu vratili. Sutra dan dodoie kola hitne prebaci5e u bolnicu u Mostar.
pomoii. Ibru i mene
eim smo tamo stigli, Ibri su odmah odsjekli nogu viie koljena. za njegovu
nogu spasa viSe nije biio. Za spas moje noge svim srcem su se zalagali doktori Ruzii i Rebac. Nakon tadno stotinu injekcija dobijenih za kratko vrijeme, jednog dana dode kod mene
doktor RuZii i rede:
"Kulje, noga ie ti ostati!". Tada niko nije bio sretniji od mene.
Doktori su izvriili vadenje metka iz vei struhle kosti koju je metak prilikom ranjavanja bio otkinuo. uglavnom, noga mi je ostala ditava, iako skrpljena. |a mogu samo toj dvojici doktora zahvaliti 5to nisam ostao doiivotni bogalj. U bolnici je najgori bio doktor Tomo Harcov.
on je bio uvezi
sa policijom HVo. Lidno je telefonom zvao policiju, da vode bolesnika Bosnjaka u logor, dak i kada se radilo o tezim bolesnicima-" Gledao sam u "Kulju" dok je pridao i upijao svaku rijei. Kad je zavriio pridu o svom ranjavanju, upitah ga: 1s8
- Zna( Ii gdje je sada ranjeni Ibro Tepdic, kome su odsjekli nogu? Kad su bojovnici do5li po nas u bolnicu da nas vode u 1ogor, izgleda da su doktori tada sakrili Ibru u potkrovlju bolnice. - Doktori RuZii i Rebac su uzaludno molili bojovnike da nas ostave. Govorili su da mi nismo vojnici nego civili. Ni5ta nije pomoglo. Doktor Rebac je iak psovao neke bojovnike tom prilikom, a jedan mu je odgovorio da on samo izvr5ava nedija naredenja. Ibro je meni u bolnici pridao da je ranjen u Dreteliu, rafalom, trinaestog jula, dok je bio u stro. ju i dekao na rudak. U jednom momentu, jedan logorai je pokuiao izati iz stroja da ugasi jedan "iik" od cigarete, koji je malo dalje od stroja dimio i bio uhvatio malo suhe trave. StraZar, koji se nalazio u straZari, izgradenoj u sredini logorskog kruga, opalio je iz automata rafalom i na mjestu ubio tog logoraia. - Nekoliko metaka je tom prilikom uhvatiio Ibru. "NajteZe mi je bilo - nastavljao je "Kulje" sa pritom dalje - kada su u tunel u51i bojovnici koji su nas hapsili po Mostaru. Bili su to Ljubu5aci i mene su prepoznali po crnoj ko5ulji u kojoj sam bio kad su me pokupili u stanu. Zvali su me "crni". Prvo su naredili Omeru Aiajbegoviiu da naiskap popije litru konjaka. Bila je velika vrucina, znaS i sam, velika dehidracija organizma, nedostatak vode, a oni traZe da popijei litar konjaka. To je bilo ravno ubistvu. Omer je malo potegao i nije r-i5e mogao. Bojovnik ga tada udari pi5toliem po glavi i odmah ga ukinu s nogu. Bojovnik uze fla5u i ponudi ie drugom logoraiu koji se zvao Ale Baralija. Naredi i njemu da popiie sve naiskap. Ale pode malo piti, aii poito nrje mogao ni gutljaj popiti, bojovnik mu naredi da podigne sa zemlje Omera. Ale se sage da ga podigne a bojovnik ga tako jako udari iizmom po glavi da mu odmah izbi nekoliko zuba. Tada se bojovnik okrenu prema meni i rede: "Crni, hajde ti sada popij ovu flaiu na iskap", prisloniv5i mi cijev pi5tolja na sljepoodnicu. Podeh piti konjak iz flabe. Uop5te nisam osjeiao alkohol. Samo tednost. ]a sam pio ne odvajajuii flaiu od usta. |edan bojovnik me gledao kao u dudo, a drugi je brojao. Dok sam pio osjeiao sam u istim tim momentima kako mi se ditavo tijelo znoji. eak sam osjetio da su mi i pantalone bile mokre. Popih cijelu flaiu konjaka na iskap. Bojovnik koji je brojao zaustavi se na broju devedeset i tri. Ostali iogoraSi su iutke sve posmatrali i dudili se. eudili su se, i kako sam popio, i kako jo5 stojim na nogama.
Kad popih, du kako jedan bojovnik rede: - "Crni", bog te jebo, ti se dZaba napi! Tada mi bojovnici reko5e da me neie vi5e dirati. Nikako ni sad ne znam kako sam to izdri.ao. Ovo ti je bilo sedmi sedmog.
159
A isti ovi bojovnici su onog dana kada su nas pokupili iz stanova naredili meni i Ali Baraliji da se pobijemo. Tad su mene zapazllii dali mi nadimak "Crni". Kladili su se medu sobom koji ie od nas biti jadi. Ispoietka sam samo odgurivao Alu. Nisam htio da se zapravo bijemo. Tada bojovnici zapuca5e iz automata. Zaprijeti5e da ie nas obojicu ublil ako se ne budemo zapravo udarali. "Ko ie na pravdi Boga udarati" pomislih. Ponovo rafal.Jatada udarih Alu malo jade i Ale se sloZi na zemlju. Zatuhjednog bojovnika kako rede: - |esam li vam rekao da ie "moj Crni" pobijeditil Kad smo dosli u logor ja sam se odmah Ali izvinuo za udarac, a on mi rede da nema veze ida mi ne zamjera. Ovako je bolje pro5lo nego da smo obojica stradali. I eto nakon nekoliko dana isti ti bojovnici dodole u Dretelj, nadose nas i ponovo podeie provoditi svoju "zabavu" sa nama. Oni su se kladili, a nama su "krvave" letile oko glave.
zapamtio sam te Ljubuiake dobro i njihova imena: Mile i Zdravko. "Kulje" je sve ovo pridao detaljno, nastojeii se prisjetiti svih detalja, a stalno je ponavljao: - Zapamtio sam sve dobro, ako preZivim da mogu pridati 5ta nam sve ekstremisti na pravdi Boga udiniSe.
160
BEVANDA-SIS-HVO Napadi HVO na poloLaje Armije su
se
intenzivirali.
Mi smo u logoru znali da HVO priprema ofanzivu
sa ciljem da zauzme kompletno podrudje Mostara na desnoj strani. Da bi to ostvariii morali su probiti liniju na Bulevaru i u Santi6evoj ulici i zauzeti Cprnicu i Donju mahalu. A baS ta ista Cernica i ta ista Donja mahala u iitavom ratu ne pado5e agresoru u ruke. Osta5e neukaljane agresorskom tizmom. Samo su agresori mogli, iz daleka, artiljerijom gadati po ovim dvijema najstarijim mahalama u gradu. I rar'nati kuiu po kucu. AIi liniju preii nikada. Sva sila ioruLja i tehnike i ljudstva se sastala da zauzme ove dvije mahale. Ali ne mogoie.
Niti milimetrapreko linije. Ni milimetra preko Bulevara. Samo
su
mogli nazad
u sanducima.
A ginuli su i naii borci. Ginuli su za babovinu, za dedovinu. Odstupanja niti je bilo, nitije smjelo biti. A opet mi logora5i smo bili najveie Lrtve te ofanzive HVO na Armiju BiH. Mnogo logora5a poginu radeti u jeku ofanzive na prvim linijama. HVO je imao taktiku da uz pomoi logoraia, gurajuci ih ispred sebe, kao Zivi Stit, osvaja teritoriju. Tako to ne ide niti je ikada i5io. Dosta logora5a pogibe a jo$ vi5e ih bija5e ranjeno. Logoraie bi ujutro hvatala panika prije odabira na radu. Ko odlazi u Santiievu ili na Bulevar, halaljuje se sa Zivotom. Ako se uveier vrati Liv, na dobitku je, ali samo do ujutro..Ujutro novi odabir, nova lutrija. Pa ko preZivi, preZivi. U isto vrijeme podeSe i bjekstva logoraia preko linije. I to se pode poveiavati broj bjegunaca. Iskoristi se prilika kad najvi5e puca, kad se bojovnici sakriju u misiju rupu a Iogoraie gurnu da bacaju koktele ili ko zna Sta. Logoraii su rizikovali. Dosta ih je prilikom pokuSaja bijega poginulo. Ili od na5eg snajpera, ili od granate, a najdeSde sa leda. Mi smo uveder uvijek znali ko je pobjegao. Najde5ie su to bili logora5i koji nisu imali svojte na desnoj strani pa bjekstvom ne bi nikog dovodili u opasnost. r61
A opet za svako bjekstvo bi ispaitali logorasi, prvo oni najblizi sa kojima je bjegunac radio na liniji. Za svako bjekstvo bojovnici su se osve6ivali na onima koji su za to bili najmanje krivi i na kojima bi mogli iskaliti svojbijes. Svako bjekstvo nam je bilo drago. Priiali bi uveder kako je ko uspio pobjeii.
A nadali smo se da ie oni koji pobjegnu na naiu stranu moii ispridati o svim strahotama koje prezivljavamo u logoru i o mnogim poginulim, ubijenim logora$ima.
Radovali smo se svakom bjekstvu, jer je omoguiavalo saznanje istine koju su informativna sredstva HVO vjeSto maskirala i prikrivala i stalno plasirala kojekakve dezinformacij'b. LogoraS Salko je bio iz susjedne spavaone. Bio je dobar automehaniiar. iedinica Hrvatske vojske pod nazivom "Gromovi" ga je uzela da im popravlja vozila. Ponekad bi ga odveli do grada da sa nekog pokvarenog parkiranog auta skine neki rezervni dio. Takvih automobila je bilo puno po ulicama, bto napuitenih, ito opljadkanih i pokvarenih pa ostavljenih u stranu.
Iednom prilikom Salko je sa jednim hrvatskim vojnikom otiiao do grada. Skidali su djelove sa auta u blizini zgrade gdje je Salko stanovao. Kad su zavriili posao, Salko je zamolio vojnika da ga pusti da bar malo vidi deljad u stanu, ako su jo5 tu.
Hrvatski vojnik mu je to dozvolio i dogovorili su se da se nadu na istom mjestu za pola sata. Salko je to jedva dodekao i popeo se na brzinu do stana.
Vidio je deljad, izljubio se sa njima. U svom stanu vidio je moju suprugu. Upravo je bila izalla iz bolnice i do5la kod njezine sestre koja je stanovala do vrata
sa
Salkinom nepokretnom majkom. Upravo su pili kahvu. Salko im jo5 na brzinu rede da se sa mnom vida svaki dan na Heliodromu i da sam Ziv. ioS je sadekao nekoliko trenutaka da moja supruga napiSe par rijedi da je sada bolje, daje kod sestre i da su djeca dobro i zdravo.
Salko
tu poruku stavi u
di,ep
i
sa hrvatskim vojnikom pode prema
Heliodromu. Na ulasku u logor policija SIS-a je zaustavila vozilo koje je vozio hrvatski vojnik i naredili su Salki da izad,e vani da ga pretresu. Salko je izadao. Pretresli su ga cijelog. U dZepu mu nado5e poruku za mene. Bez ikakvog daljeg ispitivanja policajac ga je udario palicom po giavi da se on
odmah naiao na zemlji obliven krvlju. Opsovao mu je balijsku mater i rekao da je Spijun koji unosi poruke u logor. Vojnik hrvatske vojske je poku5ao objasniti da mu je on dozvoiio da vidi familiju, kad su obavili posao u gradu, ali to nije pilo vode. Policajci su hrvatskom vojniku naredili da moZe iii u svoju jedinicu, a da je Salko sad u njihovim rukama i da ie ga dalje voditi na ispitivanje. eitavu ovu pridu oko Salke saznao sam tri dana kasnije, kad su Salku isprebijanog pustili iz samice Centralnog zatvora na Heliodromu. r62
se nedto drugo. prebiii i zatvorili, oko pet sati popodne dode pretresli, kad su dana Saiku Onog strai.ar pred na5u spavaonu iprozvamoje ime i jo5 Milog e eraniia i rede da podemo
Medutim, prije toga desilo
sa
njim jer imamo sasluSanje. Nisam imao pojma o demu
radi. jednoj zgradiu kojoj je bilo zapovjedni5tvo SIS-a. Podosmo sa straZarom prema SIS je u stvari bila "sluZba interne sigurnosti" HVO. Na delu ove siuZbe bio je se
neki Bevanda. StraZar nas uvede u jednu kancelariju i rede da nas dovodi po zapovjedi' Tada ugledah Bevandu prvi put.
Bio je mladi dovjek, ispod trideset godina, kratko oiiSan sa visokim zaliscima. Po izrazulica ne udini mi se na pravi pogled opasan, ali sam mogao zakljuditi da je vrlo iukav i mudar. Pored njega je stajao jedan krupan policajac, isto kratko o5iSan, U momentu kad smo uili u kancelariju, policajac izvadi pi5tolj koluta5 i pode okretati doboS. Cijev je bila uperena prema nama. Na Bevandinom stolu primijetio sam jedno pismo. Ubrzo zatim Bevanda rede Ceraniiu da izade vani i sadeka, jer ie mene prvo ispitivati. Ostadoh sam sa njima dvojicom. Bevanda me je dugo ispitivadki promatrao. Ni5ta nije govorio. Bio sam zabradatio, izmrsao, izblijedio. Dri.ao sam se mirno, bez ikakvog straha prema njima. Odjednom mi Bevanda pruZi pismo i rede: - Proditaj i vidi je Ii to tvoje pismo. eim pogledah u papir prepoznah rukopis. Bilo je samo nekoliko kratkih redenica. Supruga mi je pisala da je boije i da su djeca Liva i zdrava. eim sam proditao, odgovorih Bevandi: - Da, to je pismo upuieno meni od moje supruge. Policajac koji je bio sjeo, ustade se naglo i prode iza mojih ieda. Odekivao sam udarac. Tada Bevanda reie: - Nemoj ga udarati - a zatim se obrati meni - Sada ti nama lijepo reci kako se
poruke Salju i primaju u logor. - U logoru nemamo ni5ta organizovano za slanje i primanje poruka - rekoh. Ovo je meni prva poruka koju primam od supruge. Vjerovatno vi znate kako ?
to ide. Policajac mi rede da \ai.em i taman je bio poiao da me udari kad Bevanda postavi novo pitanje: Reci ti nama sve Sto znaS o organizovanim bjekstvima iz logora. Ja ne znam ni za kakva organizovana bjekstva - odgovorih - a isto tako ja lidno nikad ne bih pokuSao pobjeii, jer su mi i,enai djeca na desnoj strani. Sreia tvoja da u pismu koje ti je supruga napisala nema ni6ta Sto bi te teretilo. U suprotnom bi nadrljao i to dobro - rede mi Bevanda. 163
Zatim
obrati policajcu: Ostavi nas dvojicu nasamo. eitavo vrijeme ispitivanja ja sam stajao. Kad smo ostali sami Bevanda me je dugo posmatrao. I opet niSta nije progovarao. |a nisam ni okom trepnuo. U mislima sam bio sa familijom. ovo je bila najkvalitetnija poruka o familiji, koju sam do sada dobio u logor. Moje razmiSljanje prekinu Bevanda: Znaili ti da smo ja i moja familija bili straino proganjani od proilog reLima jer smo bili "ustaie". Otac mi je bio u inostranstvu i krio se od tadaSnlih vlasti. Vidi5, istorija se ponavlja. ]a sam samo stajao. Nisam uop5te reagovao na njegove rijedi. 'Bevanda me stalno promatrao i nastavio sa pridom: Mi o svakom logoraSu sve znamo, a da znai reci iu ti iskreno i Sta mislim o se
- MoZei
iii.
tebi.
Mi znamo
da na lijevoj strani ima5 brata i njegove sinove, i sestru i njezine sinove,
i da ti nikada ne bi bio na na5oj strani i pucao u svoju najbliZu svojtu, 5to je i logidno. Mi to kod tebe viSe cijenimo i ja lidno nisam dao da te ovaj put maltretiramo. Mi bi volili da te imamo na na6oj strani, ali te takvog viSe cijenimo nego sve ove muslimane koji su uzeli puSke i pucaju u svoju braiu. Stajao sam i dalje a onda mu rekoh: Vama se ja mogu samo zahvaliti Sto ste stekli takvo miSljenje o meni, a po5to imate sve informacije o meni, onda vam ja nemam viSe 5ta dodati. O tebi sam dobio informacije od bivSeg zapovjednika SIS-a, Puljii lvice. Vrlo mi je iao 5to nismo na istoj strani. Znao sam jaizatog Puljiia. Bio je vojnik hrvatske vojske. Sasluiao sam sve Sto mi Bevanda govori i pitao se: "Zaito on sve ovo prida sa jednim logora5em"? "Zaito prida o tome da se istorija ponavlja". "eija istorija, koja istorija"? fod sam stajao nekoliko trenutaka a onda mi Bevanda rede da sam slobodan i da pozovem eeraniia da ude na ispitivanje. Pred vratima je jo5 stajao onaj krupni policajac. Vratih se u spavaonu. Dugo sam joi razmiSljao o Bevandinim pitanjima. Kasnije sam saznao da je prije rata radio u predionici pamuka "Duro Salaj" u Vrapdi6ima. LogoraSi koje je kasnije Bevanda ispitivao govorili su mi nakon ispitivanja da je svakog od njih pitao da li mene poznaju. svi su odreda govorili da me slabo poznaju bojeii se daljnjih ispitivanja. Zatim ih je pitao da Ii sam ja organizator bjekstava iz logora. Logora5i su odgovarali da me slabo poznaju i da organizovanih bjekstava iz logora nema. Salku pustiS e iz zatvora treii dan. Nisam znao da je on bio taj koji je donio onu poruku od moje supruge. Kad me ugleda pride mi i pode pridati 5ta se desilo. Bio je sav modar od degeneka.
164
prisiljavali su ga, dok je bio u zatvoru, da prizna da on lidno organizovano prenosi poruke u logor' iz logora u Govorio im je da je to nemoguie, jer je tek dva, ili tri puta izlazto grad.
kako su' Onda mi je ispridao detaljno o mojoj familiji, gdje ih je vidio' je bolje ali da joj Posebno sam ga pitao o itanlu moje supruge' Rede mi da
morati biti kod sestre dok
se ne
6e
oporavi.
Tamoimjemalosigurnije'Nisusami.Djecapodanuidudostanaivratese.U stan jo5 niko nije uselio. Izvinio sam mu se za degenek koji je dobio zbog moje poruke' neito drugo. Rede mi da nema u""".iunije bilo ove poruke, izmislili bi oni vozila. Dali njihova Sutra dan "Gromovi" ponovo dodoSe po Salku da opravlja nista nije okusio' su mu dovoljno hrane da se oporavi, jer zattidana u zatvoru delu sa Bevandom' na ispitivanja masovna sIS-a su tih dana vrSili
Policajci
i Htjeli su po s,r"ku cijenu saznati postoji li u logoru ikakva otganizaclia bjekstava dala nisu ,pit1.6ti ih. Nllhorr".ispitivanja i iored svih brutalnosti koja su ih pratila nikakvog rezultata. shavatiti da je logoraSima dojadilo trpiti sve te muke, strah, Nisu nikako mogli -da s., bjekstva stvar trenutne odluke pojedinca, logoraSa, u glad, maltretiranja i za smrt ili iavisnosti od situacije, u momentu nervne rastrojenosti ili odludnosti i-ivot.
165
OTPUSNA PISMA ,i
Boravak i Zivot u logoru bivao je iz danau dan sve teZi. Nikakve nade ni nagovjestaja nije bilo o nekakvom skorom otpuitanju iz logora. Kraja nismo ni nazirali.
ipak, neki logora5i su imali sreiu da budu pojedinaino otpusteni uz otpusna pisma. Ovakva otpusna pisma su morala potpisati trojica: Zapovjednik sIS-a, Bero Pu5ii i joi jedan od zapovjednika postojbi HVo. Znadi tri potpisa. A hiljadu i tri moguinosti da to ne potpiiu. Veliku ulogu u sredivanju otpusnih pisama imale su familije koje su jos bile na desnoj strani. Da bi izvukli oca, supruga, sva5ta se dinilo. Telefonom zvaliizNjemadke ili neke druge zemlje,molila rodbina iprljateljiza garantno pismo. To desto nije i$lo glatko. - eesto ljudi koji su dugo vremena Livjelivan ovih prostora i koji nisu osjetili duimansku iizmu blizini nisu imali razumjevanja za ovakve sludajeve. Do g"rurrirrog pisma bilo je vrlo te5ko doii. A kad se ono konadno pribavi potrebno je danima obijati pragove mjerodavnih
koji su traLilinadina da to eskiviraju. opet su se trazile nekakve "bivse" veze, a desto je u tome novac igrao ulogu. Naravno samo marke. Ko ima moze sve, ko nema tamnuj i dalje, i truhnl. e neko je u svemu tome jednostavno imao sreiu. Ipak je interes tzv. "Herceg Bosne" bio da etnidki odisti desnu obalu. Pa na koji god nadin bilo. "Kokina" zena Nada je danima i danima iSla do Bere puiiia, ne bi li nekako sredila otpusno pismo. Bili su, dak, i kuini prijatelji prlje rata. Dok je prije mnogo godina Bero isao u 5kolu u Mostar, desto je spavao u njihovoj kuii. odatle to prijateljstvo. Veliko
poznanstvo. ulaLuii i pored svega toga znatan trud Nada je sa teskom mukom negdje u oktobru dobila konadno otpusno pismo. "Koka" je na odredeni nadin bio u kontaktu sa familijom i stalno dobijao poruke da oni sve pokuiavaju, ali da nikako ne ide.
166
"Koka" je i pored bivSeg poznanstva sa PuSicem bio izgubio svaku nadu da ie to pismo ikada dobiti je Pogotovo posiije Dretelja, destog rada na prvoj liniji u santicevoj ulici gdje nekoliko puta samo pukim sludajem ostao Ziv.
sretniji od njega. ]ednog dana, ipak, dode strazar ipozva ga na kapiju. Niko Rekoh -r, ?u poselami moju deljad i da i oni neito poku5avaju udiniti, ako bude ikakve moguinosti.
;i
je vrlo drago kad "Koka" ode na slobodu. Dosta smo predeverali a onda opet uhvati me muka i Panika. On ode, ja ostadoh. I pored odigledne tuge onih koji ostaju, logorasi su se odlascima pojedinaca
gilo
radovali. Posebno oni bliski otpuStenima. Imali smo prilike dobiti njihovo iebe ili "uSparanu", te5kom mukom zaradentt konzervu, koju Snitu hijeba iii kutiju cigareta.
Za ovakve pokuSaje bilo je neophodno prvo uspostaviti kontakt sa familijom. Pojedini logoraii su se dobrovoljno javijali za rade na prvim linijama u gradu' To je tio veliki rizik za Livot, \ pored svega, takvih sludajeva je bilo puno. Uveder bi se dogovarili u spavaoni i pojedinci su ujutro dobrovoljno izlazlli iz stroja. Na liniji su stupali u kontakt sa bojovnicima koje su od prije poznavali' Neki su htjeli pomoci, a neki ne. Uveder bi po povratku u logor pridali ko je kakav kontakt ostvario. Uglavnom bilo je vrio malo onih koji su htieli ne3to pomoci' Bojovnik bi otiSao do kuce, prenio familiji poruku, a onda se dekala naredna prilika zaizlazakna radu, na kontakt sa istim bojovnikom' To je testo bilo vrlo te5ko uskladiti. i po nekoliko puta se iSlo uzalud na radu. A nije malibroj onih koji u or,akvim pokuSajirna izgubi5e Zivot, radeii na prvoj liniji' vederi nakon povratka sa rade iz Centra II dode DZemo Hamzii, blijed
|edne ko krpa i pode pridati: Danas u mojoj neposrednoj blizini pogibe jedan iogoraS od snajpera. Nije mu bilo viie od osamnaest godina. Denjo i ja smo ga morali izvladiti sa distine. |edva smo to uspjeli. A juie smo se Denjo i ja dogovorili da danas idemo dobrovoljno na radu, ne bi ii nekako stupili u kontakt sa familijom zbog garantnih pisama za otpuStanje.
li i5ta saznali? - upitah DZemu. Stupio sam u vezu sa familijom. oni su mi rekli da su garantno pismo vei odavno predali Pu5i6u, kako bih dobio otpusno pismo iz logora i sa familijom otiSao |este
u inostranstvo.
I
upravo kad nam je do DZemo pridao u Skolu ude straZar
i
prozva: DZemo
Hamzi( neka dode ovamo. DZemo se trznu i reie: "|a", i otrda do straZara. StraLarje u ruci drZao jedan iist papira. Bili smo na hodniku, i ja se primakoh lagano, kako bih duo 5ta straLar govori.
167
Dobio si otpusno pismo od Bere Pu5iia - kai.e strazar, a DZemo skoti u vis od dragosti. DZemo je proSao poseban tretman
i Dretelja i lleliodroma. Bio je novinar i kao takav zarobljen. Njegovi izvjeitaji na radiju nisu nikako odgovarali vlastima "Herceg-Bosne". Pamtili su mu to i mudili ga. A sad otpusno pismo. ie li to moguie? DZemo pode rukom da ga uzme iz ruke strai,ara, a ovaj malo trznu i odmaknu list papira. Sta ie sad biti ako ja ovaj papir zapalim? DZemo, iznenaden ovim rijeiima stade ko ukopan. Kako vi kazete gospodine - progovori jedva Di,emo, ne vjerujuii da & strai.ar udiniti. ugledah kako straZar vadi upaljai iz dtepa i upali papir. otpusno pismo pote goriti. DZemo zaplaka i pode moliti strai.ara: Nemojte gospodine to diniti molim vas! StraZar se malo cerekao pa ugasi vatru. Veii dio pisma u donjem dijelu vei je bio izgorio. Spremi se za sutra - rede straZar prestra5enom DZemi. Sutra iemo te otpustiti. Vederas nemamo prevoz za grad. Di.emo se ljubazno zahvali straZaru i vrati prema meni. |a sam ditavo vrijeme bio u neposrednoj blizini. Nije mi morao ni5ta reii. Sve sam vidio, sve duo. Lice mu je bilo blijedo i prestraSeno. Sutra dan ujutro, stajali smo u uobidajenom stroju u hodniku 5kole. Na vratima se pojavi straZar Buhovac Ante iprozva: Neka izade DZemo Hamzi( i neka dode do mene. DZemo istupi i pode prema njemu. u to Ante izvadi onaj nagorjeli papir i podera ga na odigled svih nas i pred iznenadenim Diemom. DZemo premrije od tuge i muke! Stade. Tad zadusmo Antu kako rede: Tebe nema pravo niko otpustiti. Ti si neprijatelj naSeg naroda i takvima nije mjesto na slobodi. Dtaba su ti svi potpisi. zatebe ovo ne vazi. okrenu se i ode. Posmatrao sam DZemu koji se vrati u stroj koji je i5ao na dorudak. Plakao je ko malo dijete. Sloboda mu je bila tako blizu a sad tako daleko. Ipak je DZemo kasnije bio otpuSten iz logora zahvaljujuii angaZovanju svjetske ba5 to
organizacije novina ra. S.a
njim je otpuiten iz logora i Lizde koji je u Dreteiju imao tranzistor i puno
nam pomogao u psihidkom savladavanju "dreteljskog dZehennema". odlazeti iz logora osjetio sam na DZemi veliku ogordenost i mrznju, a sa lica sam mu ditao misao: " "Hoie li do6i vrijeme da vam se na neki nadin "oduzim" zasve muke i belaje". Moj komiija sa Ograde, Huso NoZii, se viSe puta prijavljivao dobrovoljno
na radu za IV bojnu. Radio je na prvim linijama. Tako je uspostavio kontakt
168
sa
njegovim zetom Bencom, kojeg je HYO zadtL,ao na desnoj strani kao vrsnog RTV mehanidara. Benca je bio Musliman, ali je da bi izbjegao logor, pristao da popravlja radio i TV uredaje za IV bojnu. Husini kontakti sa Bencom su, ipak, urodili plodom. Uspio je dobiti otpusno pismo. jer je |ednog dana straZar prodita Husino ime i rede da odmah pode van logora rede: na poiasku mi Samo od dragosti' skodi dobio otpusno pismo. Huso Evo ti ovo malo hrane Sto sam ostavio za veieru. Ja cu odmah javiti tvojima za tebe da si Ziv i da se ne sekiraju. Ovakva otpusna pisma bila su kobna za neke logoraSe. Mibiulogorudoznali kako suneki odtih otpuStenih ubijani usvojim stanovima od nodnih bandi koje su se "nakotile" desnoj strani. Neke su logorase ponovo dovodili u logor i pored navedenog otpusnog pisma. To je tako bivalo, jer je u toj njihovo j drLat'i svak sebi uzi.mao zaprava da tumadi zakon kako on hoie ili kako njemu odgovara. A i iogoraSi su grijeSili. otpusno pismo ie bilo vezano sa najbriim moguiim odlaskom iz Mostara, sa familijom put inostranstva. Neki bi se ponadali da mogu eskivirati tu obavezu i eventualno ostati. A bili bi ili ubijani ili ponovo vraieni u logor. Dok smo jednog dana preko Rondoa pieike u stroju iSli na radu prema Bulevaru, pride mi jedan bojovnik. Prepoznadoh "Zigu". Prenesi Hamici Siptaru da mu ia sredujem otpusno pismo
i da 6e ubrzo biti
puSten.
I stvarno, nakon nekoliko dana Hamica bi otpuSten iz logora. Ovakva otpusna pisma i pojedinaina otpuitania, kojih nije biio tako mnogo, vai,lla su za neke logoraie. Za druge logoraSe ona kao da nisu ni postojala. oko svih otpustania vrtio se veliki novac. za neke logoraSe nije pomoglo ni garantno pismo iz inostranstva, ni njegova imovima, ni poznanstvo sa bivSim prijateljima Hrvatima. Za nekeje logora5e postojala pismena naredba "Zabranjeno otpustiti". Broj otpuStenih logora5a na ovaj nadin nije bio velik. Ali, ipak, su neki logoraSi zahvaljuju6i njima ugledali svjetlo slobode. I to opet samo oni koji bi neposredno po izlasku iz logora' na vrijeme, sa svojom familijom napustili stanove na desnoj strani, ostavljajuii sve svoje u njima, sa putnom torbom u ruci krenuli put bijeiog svijeta. Ka slobodi, ka neizvjesnosti.
r69
s
s (: ) U
170
HABERI O FAMILIJI BijaSe polovina oktobra.
Dani su bili vedri. KiSe nisu jo5 poiele. lzjutrabi nakon dorudka tzlaztlina poligon ispred 5ko1e. Stroj. Redovi logorala po dvojica, a onda izmedu redova razmak od po dva metra' Puno igrali5te. Preko hiljadu iogoraia samo iz Skole' A gdje iu joi oni iz sportskih sala, pa oni koje nikako ne vidamo, iz centralnog zatvora u logoru. Na ulazu na igraliSte stajali su parkirani kamioni. StraZar Marjanovic hoda ispred stroja drZeci bijelu policijsku palicu u ruci. Podigne je prema logoraiima i viie: "Ti vani ! ... Ti vani! ... Ti r-anil" - i tako redom' Logora5i izlaze iz stroja i odlaze plema drugom straZaru koji upisuje imena u jednu teku, i govori kod koga logorai ide na radu:
"IV bojnal
II. boinal ... ATGI' |edan logoraS koga lfarianovic pokaza palicom se pobuni i rede: "Gospodine! Ia imam po5tedu." - i pokaza papir od doktora' Marijanovii se vrati malo nazad, uze iz ruku logorala ljekarsku potvrdu i ...
podera je:
Neiu nikakvih prigovora"' Kad Marjanovic dode blizu mene, pokaza palicom na logora5a iza mene i nastavi dalje. Preskoii me. Kako je kojeg preskakao u odabiru, tako smo se radovali, ali u sebi. Manja moguinost da tog dana poginemo na prvoj liniji. Kamioni su se punili i u jednom momentu straZar koji je upisivao logoraSe "Sad je vi5e nemaSl Ulazi u kamion!
rede:
"Dosta, za danas ih imam dovoljnol"
Nakon toga Marjanovic nam naredi da ulazimo u spavaone. eak nas poitedi i od uobidajene kazne, dugotrajnog stajanja na suncu. Udosmo u spavaone i zapodesmo analizu gdje je ko oti5ao tog dana na radu. To je bilo uobiiajeno. oni koji bi ostali u logoru pamtili bi za one najblize kud su otisli.
t71
Uveder je opet pravljena analiza
ko
se vratio, ko
je ranjen, ko poginuo, ko
nestao?
Pravili smo i nekakvu naiu internu evidenciju. Tako smo znali gdje je najteLe raditi, gdje se gine, gdje se moZe neito pojesti, gdje mude, gdje degenede i stotinu drugih podataka. Pokuiavali smo uii u nekakav sistem svega i bar malo olakiavati situaciju. Svaki podatak nam je bio dragocjen. Nakon tih prida dodoh do svog mjesta,legoh i utonuh u misli o familiji. Gdje li su i Sta li rade? Posebno me progonila misao o supruzi i pitanje ho6e li sve izdrZati i kako
li
6e
sve podnijeti.
A mene onda obuze nekakva tuga oko srca.
Koliko li ovo moZe potrajati? Ima li ikako kraja svemu ovome? Mi se u logoru borimo, hrvemo sa teSkoiama u kojima se nalazimo. Imaju li naSi vani u stanovima uop5te Sansu da bilo Sta naprave, da bilo Sta poduzmu? Da bar sebe spasu, ako nama niSta ne mogu pomoii. Znam samo da mi njima niSta ne moZemo pomoii. PrepuSteni su sami sebi, svojoj sudbini i volji dragog Allaha. U ovakvom razmiSljanju prekide me glas Milog eeraniia: "Evo dobio si poruku od Crvenog Krlta.Izgleda da je iz Njemadke." Nisam uopSte bio primjetio da su u Skolu uili predstavnici Crvenog kriZa. eak su i podijelili poruke, a ja nisam niSta duo. |a se inade nisam ni nadao bilo kakvoj poruci pa me zbog toga jo5 viSe iznenadi.
Ii istina da je ba5 za mene?" - upitah Milog. "leste za tebe je, a evo ovdje u uglu stoji i tvoj logoraSki broj." Logora5ki brojevi su podijeljeni kod prve evidencije logora5a od strane Crvenog "Je
kriZa, negdje oko detrdeset dana poslije hapSenja i zatvaranja u logore. Nakon devetnaest dana Dretelja i joi tri hefte Heliodroma. Po tim brojevima nas je sada prozivala ta Medunarodna organizacija. Uzeh
nestrpljivo poruku. Ruke su mi drhtale od uzbudenja. Poruka je od sestre iz Njemaike. eitao sam, "Dragi brate! Vei duZe vremena poku5avam da stupim u vezu sa tobom, ali bez uspjeha. ProSlo je vi5e od mjesec dana otkako sam vam svima poslala garantna pisma za dolazak u Njemadku, kod mene. JoS ne znam gdje je zapelo. To me izluduje. PiSi mi kako mogu da odapnem. TVoja sestra Ifeta." Na poruci je bila sestrina adresa, ali precrtana crnim flomasterom, tako da se ne moie proditati. Znali smo da ove poruke prolaze cenzuru vlasti tzv. Herceg - Bosne, ali 5ta im je smetala adresa od moje sestre i broj telefona. Znatiustartu su mi dali do znanja da nema odgovaranja na ovu poruku. Dobro su mi je ikako proslijedili. t72
Vjerovatno na insistiranje Crvenog kriZa. Poruci sam se obradovao iz vi5e razloga.Prvo jer mi je kazivala da sestra zna gdie sam, drugo da je moja familija urplela stupiti u kontakt sa njom i tre6e, otvaraju se nekakve Sanse da iu moZda jednog dana ugledati sunce slobode. A onda pomislih: "Ipak je negdje zapelo, a kako odapeti?" I ponovo mi pred odi dode slika familije: "Hoie Ii oni sve ovo tzdti,alt?" NiSta o njima nisam vei odavno duo. Legoh na svoje mjesto i u razmiSljanju zaspah. Iznenada me iz sna probudi Sabi, prodrma me, i rede: "Evo je sad ponovo doSla iV. bojna. Treba imjos dvadeset logorasa zaradu. Sta misliS da se
prijavimo kao dobrovoljci?
|edino tako moZemo saznati neSto o familiji." pristadoh bez razmiSljanja. Odmah onako iza sna izadoh iza Sabija pred Skolu. Sabi se prei-ivao Sabanovii i stanovao je u blizini mog stana u gradu. Ni on ve6 duZe vremena ni5ta nije duo o svojim roditeljima. Brat mu je u istom ovom logoru i samo je uspio saznati da je u Centralnom zatvoru i da je jednom bio ranjen na liniji. Ziv ie, ali nijednom se nisu uspjeli
vidjeti. Kad nas straLar sakupi dr.adeset, popesmo se pod ceradu na kamion. Krenusmo
prema gradu.
Kamion prode preko Rondoa, pode Liska ulicom i zaustavi se ispred jedne zgradesa lijeve strane. Neko, koje to vec znao, rede daje tu komanda IV. bojne. - Zapovjednik ove bojne je bio Sesar Benito. Izadosmo iz kamiona i poredasmo
se dva po dva. Bez komande.
Znali smo Sta trebamo raditi. eekali smo. Ubrzo pored nas prode Benito. Uop5te nije reagovao. Za njimje skakutao propali novinar Mehmed Yeizag\C t uniformi HVO-a. Udo5e u zgradu. lvlalo nas zadudi kad njega ugledasmo, znali smo da jo5 ima Muslimana u HVO-u, aii da ovako skakuie bilo je bas dudno. Kasnije mi jedan logoraS rede da to nije ni dudo, jer je u toku rata oZenio "lajavicu" Zlatu Brbor koja je sa talasa "radio postaje" Mostar javno pozivala onu Muslimane na predaju, zajedno sa "gradonadelnikom" fadrankom Topiiem deveti maja, a ne moZe sastaviti ni jednu redenicu a da ne ospe i drvlje i kamenje na Muslimane, na Boinjake, na Armiju i na Aliju' ubrzo se iz komande pojavi jedan bojovnik duZe kose, i sa jo5 jednim bojovnikom podijeli nam po pola hljeba i po konzervu, a zatim kaza: "Ovo vam je jelo za danas. MoZete ga pojesti kad god hoiete. A sada svi za mnom." Neko iz stroja proSaPta: "Ovo je Dragan Zrtbac." Pogledah ga malo bolje i primjetih da ga od ranrje poznaiem iz grada vidao sam ga u gradu i prije na6eg hapSenja u uniformi. ISli smo zanjim Liska ulicom.
173
Prodosmo pored "Liska parka" u kome bija5e preko stotinu i iezdeset mezarjai grobova, Sehida i poginulih u borbi protiv detnika. Pun park. Rahmet vam duii 5ehidi. Vi ste bar znali protiv koga se borite, a ne saznadoste sa kim se boriste.
onima koji sad nas hapse i ubijiju.
Sa
ISli smo dalje, skrenusmo desno izmedu zgrad,a. Dodosmo do Aleksiia kuie. Tu je bila prva linija. Dragan nas predade jednom bojovniku koga su zvah"zuti", rede mu da nas rasporedi po prija5njem rasporedu. Sabi mi tad prisapnu da budem ito bliie njemu i da radimo zajedno jedan posao koji dobijem. Neposredno uz nas sa lijeve strane Liska ulice primjetih bojovnika iz Steline
grupe. Liska je bila granica djelovanja Steline i Beniiove ATG grupe. od raskrida Bulevara sa Liskom, od Doma zdrav\a pa do semovca bilo je iodiuile djelovanja Benitovih bojovnika, a od tog raskrSia Burevarom do Gimnazije bilo je podrudje dj elovanja Steltnih boj ovnika. vidio sam "Steliie" kako zakronjeni iza jednog zida pucaju preko Bulevara. Medu njima prepoznadoh mog bivieg komiiju Bobu periia sa trakom oko glave. Pucao je na dojuterainje saborce.
Bobo je sve do napada HVo-a na Armiju bio borac Armije BiH a onda je nekoliko dana pred sukob "promijenio dres". Odgojio se i rastao sa muslimanskom djecom. A Bobo bojovnik puca preko Bulevara. "Deset logora5a neka podu za mnom." - rete Zuti. Sabi pode za Zutim, a ja za Sabijem po dogovoru. vratimo se u dvoriste iza druge-zgrade. Ugledasmo veliku hrpu zemlje. Zuti nam rede:
"Vi danas trebate natovariti petsto vreda ove zemlje i to do vrha i odnijeti na prvu liniju kod Aleksiia kuie. |a vas neiu poZurivati, ali hoiu da se posao kvalitetno zavrsi. Sabi je juder ovdje radio i on zna Sta treba raditi. Objasniie vam.', Tad zapazlh da se Zuti i Sabi poznaju. Sabi nam rede:
"|a sam juder ovdje radio ovo isto. Snajper narn ne moze nista, a od granata se svakako ne mozemo saduvati. posao je vrlo tezak, ali nas Zuti nJie bar
maltretirati". Tek tad zapazlh da kod Zutog nedostaje dio usne. on se malo udalji, a mi podesmo raditi. Tovarili smo vreie i nosili. Na smjenu. Vreie smo tovarili do vrha. Bile su poteike. Noge su klecale, ali radunali smo daje bolje polagano raditi, ne umarati se previSe, a zavr5iti posao. Sreiom ni daljina do prve linije nije bila velika pa nismo morali dugo nositi, a pri povratku smo se malo i odmarali. Negdje oko dva sata popodne, kad smo vei bili uradili dosta posla, Sabi se okuraZii upita Zutog: 174
"Ho6ete
Odmah
se
li
me moci pustiti na jedan sat, da vidim je
li mi familija joi u stanu?
vraiam."
pa pogleda okolo na sve nas i rede: "Nama je naredeno da sa vama uop5te ne kontaktiramo, a to Sto traZi5 od mene
Zuli gapogleda, je previ5e."
Zatimmalo zastade Pa rede: "za jedan sat ja iu te odbaciti svojim kolima, da niko ne vidi. Samo zbog toga 5to smo ranije bili veliki prijatelji, a znam ti i cijeiu familiju." Sabi mu se zahvali, okrenu prema nama i nastavi raditi. Tovarili smo vreie i nosili. Bivalo je gve teZe i teZe. U jednom momentu primjetih kako
se
jedan logorai prevrnu
sa
vreiom. Ostade
leZati na ledima.
prvo pomislih da nije snajper, a onda primjetih da se ustaje. Bio je to "Suko", logora5 po prezimenu Sukalii. Bi; je bolestan, imao je po5tedu od ljekara, ali danas odigledno, kod odabira za radu ljekarska poSteda nije "pila vode". Pridoh mu i primjetih kako tesko di5e. upitah sta mu je, a on mi samo rede da mu dam tabletu iz njegovog di.epai da ie mu biti 1ak5e. Primakosmo ga tz jednu zgradu i namjestismo da sjedne i da se nasloni. Rekosmo mu da iemo mi nastaviti radu i za njega, a da se on samo odmara. Nije dugo sjedio. Sam se ustade i nastavi tovariti vreie. Nije mogao gledati kako se mi mudimo, a da on sjedi. "Idemol ' ]a u prolazu uspjeh jo5 reci Sabiju da, Ubrzo dode Zuti i reie Sabiiu: ako stigne, navrati kod mojih i upita ih za zdrar'lje i jo5 da im rekne da sam ja Ziv' Obeia mi da ce to uiiniti. Oni odoie koiima, a mi nastavismo raditi. sukalicu postade malo bo1je. Nisam vi5e uop5te mislio na tegobu posla' samo sam i5dekivao kad ce se pojaviti Sabi i hoce li mi donijeti ikakva habera. Snajperi su tukli ditav dan i sajedne i sa druge strane. Pogadali su i u naSoj blizini. Nisu nam bili previSe opasni, jer smo bili prilidno zaklonjeni. Nakon skoro dva sata vremena vratiSe se Sabi i Zuti. Prlmjetio sam da je Sabi sav crven u licu i znojan. Osjetio sam da neSto nije u redu. Sabi sam pode pridati: "Juder su mi familiju protjeraii na lijevu stranu. To je uradila Stelina grupa. U stanu sam naSao samo ovaj dZemper i ove stare pantale da se mogu presvuii. Sve je bilo opljadkano. ovo im nikad neiu moci ni zaboraviti ni oprostiti. Kad sam im upravljao tenkom u borbi protiv detnika, onda sam im valjao. Hvalili su me, jer sam im trebao. sad mi se ovako zahvaljuju. Boga mi iu im ja kad tad vratiti." ")esi Ii vidio ikog od mojih?" - upitah ga, a on nastavi
"Kod tebe u stanu nema niko. Jedna tvoja komsinica Muslimanka mi je na brzinu ispridala da ti je i,ena doLivjela nervni siom i da se sada nalazi na "nervnom", da su ti djeca kod svastike." 175
Kroz glavu mi prostruji ona jutro5nja misao:
Zna(i, nije izdr Lala." PlaSio sam se ovoga i predosjeiao. Od podetka rata bila je "tanka" na Zivcima "
i
uvijek sam oiekivao kad ce "puknuti." Sabi nastavi:
"U nedjelju, oko pet sati popodne, u tvoj stan su upala dvojica naoruZanih bojovnika. U stanu je bila tvoja supruga i djeca. Sa njom su joi sjedili ta komSinica 5to mi je ovo ispridala, mislim da se zove Nada i njen muZ Koka, koji je upravo bio pu5ten iz logora. Bojovnici su rekli da su doili da protjeraju tvoju Zenu i mladeg sina na lijevu stranu, a da (e stariieg odvesti na Heliodrom. Rekli su joj da moi,e uzeti samo neito najnuZnijih stvari u jednoj plastidnoj kesi. Nadi i Koki su naredili da se udalje i predu u svoj stan da ih tamo dekaju. Onda su odvojili Zenu od djece. Od Zene su traLlli pare i zlato. Ona im je govorila kako je vei potpuno opljadkana i da viSe nema niSta. NiSta nije pomagalo. Rekli su joj da ie nju zaklati, a da ie djecu baciti sa balkona, sa osmog sprata. Zena je podela plakati i moliti, bar za djecu. ]edan bojovnik je izvadio noZ i podeo parati vei namirene plastidne kese. TraZio je sakrivene pare i zlato.
Drugi joj je bojovnik naredio da se skine i da je on prebere. Ona je to odbila. Pozlilo joj je i pala je na sred kuie. U tom momentu je nestalo struje. Bojovnik je upalio baterijsku lampu i dalje pretraZivao plastidne kese. Pitao je za garantna pisma iz Njemadke. U jednoj kesi je naiao paso5 od starijeg sina. To je bio pasoS BiH sa ljiljanima. Uzeo gaje i podeo sijeii noZem govoreii: "Ovako iu i vas sve isjeii!" Kad je tvoja supruga pala na pod, na vrata je pokucala komSinica Nada, da vidi 5ta se deSava.
eula je galamu i plad. Bojovnik joj je naredio da se vrati u svoj stan. Kad su vidjeli da ne mogu viSe ni5ta opljadkati kod tvojih, opljaikali su Nadin i Kokin stan i oti5li. I jo5 su rekli da ie kasnije doii po tvoju familiju i da budu spremni zapolazak. Supruga ti je zavr5ila na nervnom, a sinovi su se izgubili u nepoznatom pravcu. Nada pretpostavlja da su kod tetke. PljadkaSi se vi5e nisu pojavljivali. Izgleda da su ditavu ceremoniju provodili samo zbog pljadke. SIuSao sam Sabija. Grdilo mi se u stomaku. Spopadala me je nekakva muka. Mislio sam dalje: "Jesu li djeca, ipak, na sigurnom?" Sabi ugleda da mi je muka i rede da se obojica moramo smiriti. I njemu je te5ko. Sta smo mogli.
Nastaviti radu. Uskoro ie i mrak, a meni vei pada mrak na odi. Nisam mogao ni5ta napraviti. Morao sam nastaviti raditi i zbog ostalih logorada. I oni su duli dta mi je Sabi ispridao. Nosio sam vrede, onako poguren bio sam samo sa svojim mislima. Nisam vi5e ni jedne rijedi progovorio. Nisam imao snage da bilo Sta prozborim. Negdje pred sam mrak prenijeli smo svih petsto naredenih vreia. t76
Dode Zuti tkaza "Dobro je za danas bilo, sad se malo odmorite pa iemo zaiedno nazadna zborno mjesto pred komandu IV. bojne." ' lot nam je to Z;uti govorio, u dvori5te ude jedno putnidko vozilo sa tablicatna HVO-a. Zaustavi se pored nas. Iz auta izade jedan mladi bojovnik i upita: "Ko je ovdje zapovjednik?" "|a sam! Sta trebaS?" - upita Zuti. "Je si 1i ti danas pustio jednog logoraia da posjetl tamiliju?" - upita prido5li
Zutog.
iNi.u-
i odavde niko nije danas i5ao nigdie. Uostalom ko si ti da to pitad i da ti ja odgovaram." - srdito odgovori Zuti' ' sam iz SIS-a, imam ovla$tenje dak i tebe da uhapsim. ako treba." - rede
'Ju
pridoSli "Nego
ti meni kaZi istinu jer ja imam priiavu
da je neko
iz tvoie grupe
iSao
ku6i."
Zuti stade jedno vrijeme razmi5ljati, a onda reie: "Ma jebem ja i tebe i onog ko te je poslao. ia sam pustio jednog logorasa i 5ta mi mo2e5!" Sisovac pride nama "fal' - javi se Sabi
i upita: Koji ie to bio od vas?"
On mu uze podatke i Pride kolima. Usput rede Zutom: "Vidjeiemo mi za ovo Zuti na drugom mjestu!" Mi smo i dalje 5utili, sr-e sluiali i posmatrali. Zuti nam rede da
se
poredamo i
njim. Pred komandom nas je cekao isti kamion. Popesmo se na njega. Dok smo se vozili nazad na Heliodrom samo sam razmi5ijao o haberima o f-amiliji. U mislima sam ponavljao svaki detalj Sabiier-e pri-e. "Cija'. On je bio Sutradan je na kapili Skole de2urni bio policajac kojeg smo zvali dosta umjeren i nikad se nije i2irliavao na iogoraSima. Zamolih ga da mi otvori vrata i rekoh da Zelim sa njim razgovarati. Upita me Sta hocu razgovarati, a onda mu rekoh da imam problema u familiji i da bih se Zelio prijaviti na razgovor kod zapovjednika logora. "cija" mi rede da prYo moram napisati pismeni zahtiev, a da (.e ga on sigurno proslijediti do zapovjednika logora. Sta ie zapovjednik odluiiti, ni on ne zna.Zahvalih mu se 5to me je sasluSao i 5to mi je obeiao pomoii. Ali gdje da nadem papir za zahtjev? Sjetih se knjiga koje smo ditali u spavaoni i stavljali pod glavu. Podeh prelistavati knjige i traZiti prazanlist. U jednoj knjizi nadoh praznu polovinu lista i iskinuh je. Napisah ukratko da Zelim razgovarati sa zapovjednikom i zamoliti ga da me on prema njegovim mogucnostima pusti na jedan sat, da posjetim bolesnu suprugu u bolnici i da je ona u vrlo te5kom stanju. da krenemo za
177
Ovakav zahtjev odnesoh i predadoh "Ciji". On obeia da te ga sigurno proslijediti i da je to sve Sto moZe uiiniti. ]a se ponovo srdadno zahvalih.
Bila mi je to velika usluga, jer mi nismo nikako smjeli ni razgovarati sa straZarima, a ne ne5to ih moliti. Cijeli dan sam i5dekivao rezultat i odgovor od zapovjednika. Ni5ta. Kad bi god neki od straZara pro5ao hodnikom pomislio bih evo ga, sad ie me sigurno pozvati i dati mi pozitivan odgovor. Kad bi strai.ar pro3ao dalje bilo mi je jo5 teZe. Slijedeii dan je opet bio bezrezaltata. Negdje pred veder ugledasmo kako u Skolu ulazi nekakva zvanidna delegacija. PoSli su u pcisjetu ranjenim logoraiima u prirudnom stacionaru. StraZari naredi5e nama da udemo u spavaone i da se ne ukazujemo dok posjeta ne zavrii. Iz daljine primjetih da je sa delegacijom i zapovjednik logora gospodin BoZi6. On je nosio naodale i bio upedatljiv. Mi smo bili u spavaonama i duli kako prolaze
hodnikom.
Vraiali
su se. Nisam mogao
izdri.atida ne izadem iz spavaone. Riskirao sam da
dobijem degenek. Kad izadoh, ugledah zapovjednika. Oslovih ga: "Gospodine zapovjednide!" On se okrenu i rede: "Izvolite, 5ta ste trebali?" Policajci koji su bili oko njega potrdaie prema meni drZedi Tad zapovjednik rede:
se za palice.
"Nemojte ga dirati! Neka kaZe 5ta Zeli!" "Gospodine zapovjednide" - rekoh - "ja sam vama uputio jedan zahtjev da me primite narazgovol Radi se o mojoj Zeni koja je bolesna i sada je u bolnici. O djeci niSta ne znam." "Upoznat sam sa tim sludajem. Ostao mi je u sjeianju kao vrlo interesantan, iako dobijam dosta takvih zahtjeva. Sada ti mogu reii istinu da se ne bismo lagali. |a nemam kompetencija da te pustim, ni tebe ni bilo kojeg logoraia iz logora. |a samo izvrSavam nedija naredenja. To moZe samo Bero Pu5ii i ako moZe5, nekako se njemu obrati." - rede zapovjednik logora, gospodin BoLtC Okrenu se prema ostalima i izade vani. I ja se okrenuh i lagano udoh u spavaonu. Bilo mi je te5ko 5to ne mogu vi5e niSta udiniti.
t78
DOL AZAK HUMANITARNE ORGANIZACI JE U LOGOR Nakon nekoliko mjeseci provedenih u logoru, organizam se stalno nalazio u stanju ni gladi, ni sitosti. Siti ustvari nikad nismo ni bili, jer su obroci koje smo dobijali dva puta biii nedovoljni, a opet ta dva obroka su trenutno zavaravala glad. Ponekad bi neito dobili za jelo kad radimo van logora, od nekog bojovnika koji bi se saZalio. Ili 5to je ponegdje znalo biti, da dobijemo jednu konzelvu na dvojicu, da podijelimo. Sve u svemu gubitak je ur-iiek bir-ao veci od dobitka. Tijela su se prepolovila. U prosjeku, svaki logoraS je izgubio iednu trecinu vlastite teZine. ]edne veteri, krajem oktobra, u spa\-aonu ude logorai Kekii Ramiz i sa vrata rede:
- Eno u krug logora udoie nekakr-i humanitarci. Nismo se vala puno ni uzbuCili, ni obradovali. Dosta je nekakvih bjelosvjetskih humanitaraca dolazilo u 1ogor, da obidu nas logoraSe i onda odu. Nama ni bolje, ni gore.
Saznali smo da bi poiedine humanitarne organizacije ostavljale dosta hrane u skladi5tima iogora kako bi se poboliSala ishrana. Medutim, ta hrana bi kasnije iz Iogora skladi5ta tajnim kanalima odlazila u nepoznatim pravcima. Najde5ie puneii rafove prir-atnih radnji Sirom Zapadne Hercegovine. Pare nekom u dZep. A nama logoraSima i dalje kutijada posne riZe ili makarona
ili rijetko sadivice. Kad je Kekii
u5ao u spavaonu, ja sam bio zabavljen krpljenjem pantaiona i nisam ni glave digao na njegov haber. Na naie ogromno iznenadenje ovi humanitarci udoSe u Skolu i podoie od spavaone do spavaone. Sa njima je bio i prevodilac, pa su mogli sa nama pridati. I po naiem izgledu i po na5oj priti shvatili su da nas dobro pate ishranom. Kroz razgovor zapazismo da su ovi humanitarci iz Njemadke, a pripadali su jednoj
privatnoj humanitarnoj organizaciji pod nazivom "TEAMWORK". Svi oni su radili dobrovoljno i bez ikakve naknade su doili da direktno pomognu napadenim logoralima. Nakon kraceg razgovora ponudiSe da ditamo propagandni materijal o njihovoj humanitarn oj or ganizaclji. Uzeh jedan listid i stavih ga u dZep. 179
Nakon r azgovor a prevodilac rede: - Neka zapovjednik sobe sad izade na hodnik. Dobiiete za svaku spavaonu po jedan paket hrane i to podijelite slobodno izmedu sebe. Ovog puta mi smo dobili odobrenje da vam lidno podijelimo hranu koju smo vam namjenili. Mi se zadudismo. Zar je moguie da su dobili dozvolu da nam direktno podjele hranu? Vjerovatno je neko iz ove humanitarne organizaclje imao vrlo jake veze dok im je to po5lo za rukom. Nedugo iza toga u spavaonu ude sobni starje5ina Bubii Gorjan noseii jedan osrednji paket pod rukom. Skodismo na noge ne vjerejudi svojim odima. Bubii pode di1gliti hranu redom, ali da svi budemo zadovoljni. Nakon podjele ove dodatne hrane, sastavismo nas trojica: ]a, Bubi6 i Kekii naie dijelove i podesmo lagano jesti. To Sto smo dobili, razvukli smo na nekoliko dana i pomalo jeli. Nije ni bilo puno, trajalo je kratko, ali je to bila moguinost za nas logoraSe da bar malo regeneri5emo organizam. Ovo je bila prva i jedina humanitarna organizacija koja nam je lidno podijelila
hranu koju je donijela sa sobom. Nisu nasjeli obeianjima vlasti tzv. "Herceg - Bosne" da ie nam oni nakon njihovog odlaska podijeliti hranu. Kad sam kasnije iz di,epa izvadio listii, proditao sam da ovu humanitarnu organizaciju vodi lzvjesni gospodin Uwe Breininger iz Witerbacha, Deutschland. Svi logoraSi su nastojali da dobro upampte ovo ime, a ja sam saduvao listii. Da se dobro nikad ne zaboravi.
180
HAJRINA LJUBAVNA PISMA I HAMINO BJEKSTVO Novembar. Jesen. KiSe danima padaju. Spas nam je bio kad bi preko dana ostali u logoru.
Vrtili
smo se Po spavaonama. NistraZari nisu bivali puno aktivni u tim danima. I onibi se zatvorili u straZaru. Nije im se dalo nalijevati. Povremeno bi po neki samo provjerio je li sve "u redu"' u takvim danima bi razgovarali, diskutovaii, nadali se, "zvakali" smo nekakve ohrabrujuie informacije koje bi stigle iz "vanjskog" svijeta. Logora5i bi desto sa "izvana" unijeli po neku ohrabrujuiu vijest, najdeS6e o tome da ie se negdje u bijelom svijetu odrZavati nekakav sastanak i da bi tad moglo biti odludeno i o na5oj sudbini. Svi "mirovni" sastanci su povezani sa otpustanjem zarobljenika iz logora. I stalno smo se nadali. A i dalje ostajali u logoru. Negdje popodne ili predvede u sobu ude Hajro noseii pismo u rukama. Hajri je bilo preko pedeset godina. Pismo mu je bilo od supruge. Pote ga ditati naglas' Kako je Hajro iitao sav zanesen, mi smo se sve vi5e snebivali sadrzajem pisma. BijaSe to pravo ljubavno pismo, sa pravim izjavama Ijubavi supruge prema svome muZu. Sitno napisano na Sest stranica formata ,A.4. Slusali smo pismo koje je Hajro sa odu5evljenjem ditao i sve vi5e uvidali da sadrZaj nikako nije u skladu sa Hajrinim godinama' Medutim, vjerovatno, Ijubav nema ni granica, ni prepreka. Nama u prvi mah bijaSe smje5no da Hajro dobije ljubavno pismo' i jo5 da ga takq u slast dita na glas. Ali, onda smo shvatili da je njemu to du5evni lijek, i da ga takva pisma odrZavaju u Zivotu.
To je tada bilo prvi put da Hajro i dobije i dita pismo naglas. Kasnije se to ponavljalo viSe puta. Kako je Hajro dobijao pisma i kako je odgovarao na njih, kojim kanalima, nismo znali. Taj logoras je neprimjetno primio to pismo i pronio ga u logor. BijaSe to veliki rizik za njega, pogotovu poslije mog iskustva sa porukom i susreta sa Bevandom. Bio je to veliki rizik i za tog logoraia i za sve ostale koji su na slidan nadin uzimali poruke od rodbine u gradu.
181
Nije se desiio da bilo koji logorai odbije da uzme i ponese poruku u logor. Pa ako prode prode. eesto bi za jedno takvo uhvaieno pismo logora5 dobijao stra5ni degenek i dva - tri dana samice, na mukama i bez hrane i vode. Medutim, svi smo mi to rizikovali. I kad bi logoraS poslije dva - tri dana iza5ao iz samice sa izmjenjenim lidnim opisom, rekao bi da je bio ponio poruku ili od supruge ili od rodbine toga i toga logoraia. Tako smo znali da je neko joi na desnoj strani, da nije protjeran. Ili ako poruka prode, onda se se sazna najCesce cia je netija famiiija ili rodbina jo5 Ziva i zdrava, a ponekad i o vrlo te5kim uslovima Zivota u gradu. Hajro se stalno nadao da ie ga supruga izvaditi iz logora preko MDS. Tako je mu ona pisala. Medutim, svaki put kad bi MDS dolazio i izvladio neke logoraSe iz logora, Hajre nije bi'lo na spisku. Poslije toga bi Hajro zapadao u jo5 veie psihidke i nervne krize. Nakon dobijenog prvog pisma primjeiivali smo radost na Hajrinom licu. Bio je presretan. Veder se rano spustila. Vani je dobro padala ki5a. StraZara nije bilo u blizini. Odjednom Hajro pode pjevati. Sevdalinke. Safetove. Shvatismo to kao njegovo raspoloZenje poslije dobijenog pisma. Podesmo ga hvaliti kako dobro pjeva. Da pjeva boije od svih logora5a. Rekosmo mu da pjeva dalje, ali samo malo ti5e da straiari ne duju. Hajro pode tiho pjevati. Nama bjeie drago. I nas razgali pjesma. U zanosu Hajro pusti glas. Tad neko od logoraSa rede da bolje pjeva neki Miiijevi6. Hajru to straino naljuti. Kako neko moZe pjevati bolje od njega. Nasta prepirka. I neko predloZi da dovedemo tog Midijeviia. Odo5e do druge spavaone.
prijedlozi i neko rede da organizujemo takmidenje. Hajro protiv Midijeviia. Oformismo komisiju i Ziri. Za svaku pojedinatnu pjesmu ocjene od jedan do pet. Neko predloLi da pobjednik dobije za nagradu konzervu paitete. Nade se i paSteta od nekoga. Zaradena sa te5kom mukom negdje vani na liniji. Ali za takmiienje se ni5ta ne iali. Obuze nas nekakvo raspoloZenje. Kao da nismo u logoru. Zaboravismo na svu tugu, muku i jad oko nas. Pode pjesma. ]ednu Hajro, jednu Miiijevii. Onda ocjene. Zatim druga, pa treia i dalje. Davali smo namjerno Hajri bolje ocjene, a bilo je odigledno da Midijevii bolje pjeva. Medutim on se nije ljutio na Hajrine bolje ocjene. Kad bi za neku pjesmu ipak Midijeviiu dali bolju ocjene, Hajro bi u sljede6oj pjesmi pustio glas u Zelji da pobjedi i dobije konzervu. Stalno smo ga opominjali, ali Hajro je i,elio pobjedu. Na kraju ga je komisija proglasila pobjednikom. Bio je sav sretan. Ka bi Hajro zapoeio razgovor sa bilo kojim od logoraia, prvo bi nagiasio kako Miiijevii slabo pjeva i da nije ni blizu njega. Mi smo mu to sve odobravali. Znali smo da mu to pa$e i da mu je takva priia duievna hrana. Te nodi Hajro je bio presretan. Pode5e padati
t82
Mi trenutno zaboravismo na bolove, u tijelu, i na glad' i na sve probleme
pogine' logorskog L|ota. Bilo je za nepovjerovati da se u logoru, gdje svaki dan neko te b,rd. ,un].n ili prebijln, ,pontu.ro deSavaju ovakve stvari. Sala i ljudska masta izdrZljivost u ovakvim trenucima nije imala granica' i Takmidenje je upravo bilo zavrSilo. Hajro je jeo svoju pobjednidku konzervu "roncao" kako Midijevii nema veze i koga smo mu to doveli na mejdan'
Kroz prpzor spavaone koja je inade bila u prizemlju objekta 5kole, primjetismo jednog logoraia na ki5i. Pokuca na prozor. ' Neko otvori prozor. Bje5e to Hamo Pandur - automehanidar' "Gromove", hrvatsku vojsku, i da im je Znali smo da je duze vremena radio za opravljao vozrla. Komanda "Gromova" ie ina6e bila na Heliodromu. je bilo iudno. Noi, Rede da mu dodamo jaknu kroz prozor. Bijase sam. To nam jaknu. a logoras sam i jos trazi jaknu kroz prozor. )Jeko mu dodade
Primjetismo kroz prozor da je nekako nerYozan. Ne upitasmo ga nista. ode' Hamo je bio stariji dovjek. Posto je po vazdan radio u radionici, uveder bi dosao u spavaonu, namjestio nije puno pridao' mjesto - gdje bi sPavao i ubrzo zaspao. Ni sa kim je Nekoliko trenutaka nakon Sto nestade Hame, u spavaonu ude fuso koji sa Hamom zajedno radio u radionici' je Upitasmo ga gdje je Hamo, a }uso na to iznenadeno odgovori da ne Zna i da vec trebao biti u sPavaoni.
Ipak, Juso izrazi sumnju da je moguce da je Hamo pobjegao, ali da nista ne
zna.
U sobi nastade grobna ti5ina. \akon maloprijaSnjeg "festivala",zabave i smijeha, sad odjednom grobna tiSina. (uo du je prethodno pievanie slutilo da nam se dan neie dobro zavriiti. Znali 'platiti' degenekom, ako se Hamo ubrzo ne vrati. smo da ce sad cijeia soba Ponovo se oglasi iuso:
- Hamo je maio pricao, ali sam ga jednom duo kako prida da na Buni ima je i neke pare zakopane u zemlii. To ie pridao nekim hrvatskim vojnicima. MoZda uz pomoc nekog od ovih vojnika. pobjegao - ' iu-u1 nam je ]uso zavriio ovu pridu, kad zadusmo straZara na vratima kako
proziva: - Juso Kevelj, neka se jar.i na kapijul
ugledah kako se )usino lice iskrivi od straha. znao je sta ga ieka. Juso ode, mi oiusmo kako van zgrade na dvori5tu udaraju jednog drugog logora5a' Neko proviri i rece: - Eno biju Haminog brata. Hamin trat je bio zitvoren u sportskoj dvorani. euli smo tupe udarce i jaukanje, te kako govori: - Ne znam ja niSta za HamuUdarci su pljuStali. Svim i svadim. Svukud. Bojovnik je udarao Hamina brata
i pitao: - Samo nam reci ko mu je pomogao, postedit iemo te od daljeg degeneka. 183
Sta je mogao logoraS? Samo jaukati i govoriti da ni5ta ne zna i trpjeti udarce. Govorio je da je brata vidao vrlo rijetko. NiSta nije pomagalo. Nastavili su ga udarati i gazati nogama. A zatim ga odvedoie u Centralni zatvor, u samicu. Nakon dva dana vrati se )uso u spavaonu. Bio je sav modar i plakao je kb malo dijete.Fridao nam je da su ga u samici skinuli do gola i udarali. Trazili su da prizna da zna kako je Hamo pobjegao i da im kaze istinu. Pretpostavljali su da mu je neko u logoru morao pomoii. Htjeli su znati - ko? |uso im je uporno govorio da on niSta ne zna, ali je sve bilo uzalud. RaZeiieni strai.ari su ga udarali zbogbjekstva drugog iz logora.
Htjeli su sav svoj bijes i mrfnju iskaliti na njemu. sve ovo je Juso pridao i plakao ditavo vrijeme.
rzgled njegovog lica i tijela su nam i bez njegove pride kazivali 5ta je sve pretrpio. Na kraju |uso kroz zube proSaputa: - Hamo, Sta mi to napravi? - uni5tio si Zivot i meni i svom bratu, svojim najbliZim do kojih su bojovnici HVO mogli doii. O ovim ]usinim rijedima smo kasnije dugo diskutovali. Svima nama se ponekad ukazivala Sansa do pobjegnemo. Nismo smjeli. Sta sa familijom, rodbinom, prijateljima. Bojovnici HVO su se svetili dak i do desetog koljena. eovjek moZe spasiti sebe lidno, ali osveta stiZe najbliZe, najdraZe.
I Sta postiZe5 bjektvom? Medutim, bilo je i drukdijih diskusija. Neki su odobravali svako bjekstvo. Govorili su da smo svi mi u logoru svakako Zrtvovani. Ako se neko izvude, to je jo5 bolje, a sudbina nasih familija je svakako u njihovim rukama. zaHamanismo viSe niSta konkretno duli. Ostala je tajna kako je pobjegao, i ko mu je pomogao. Dugo je logorom kruZila prida o velikim parama koje je Hamo imao i zakopao u zemlju negdje na svom imanju na Buni i da je to podijelio sa jednim hrvatskim vojnikom, plativSi tako svoje oslobadanje iz logora. Je li to tako bilo nije potvrdeno dok smo bili u logoru. ]e li mogao i5ta pomo6i bratu ostade, takoder, tajna. Ovo bjeSe najtajanstvenije bjekstvo za titavo vrijeme mog boravka u logoru. )ednog dana prolazeii hodnikom zaustavi me jedan logora5 po imenu MeSa i rede mi: - Zna{ li da je dedo Milavii umro? - Koji dedo? - upitah, ne mogav5i se odmah sjetiti o kome govori. - Moj punac, sjeiai se, bio je sa nama zatvoren u 5koli. Sjetih se dede Milaviia. Kad su nas prebaciii u 5kolu, dedo je pod teretom svojih osamdeset godina stalno sjedio na stolici u hodniku. Sjedio i Sutio. Seirio je okolo.
184
Sve
vidio, sve pamtio, ali srce nije moglo sve izdrzati. Njega nisu nikud vodili
na radu. Samo je jo5 to trebalo.
eesto bih ujutro, poslije dorudka, vidio kako MeSa daje svoj polugorki daj dedi da popije. -
O.ao je vremenom bivao sve slabiji i slabiji. Sve bolesniji i bolesniji. MeSa bi mi desto pridao da ga je straSno strah da dedo ne umre u logoru' On je dedu jako poStovao, bio mu je drag kb otac. Teiko bi mu palo da tu umre. fe li MeSa ikome govorio da je dedo bolestan pred smrt, ne znam. A svako je to vidio. prije nekoliko dana su dedu otpustili iz logora. Otpustili ga da ode ku6i i da umre, Da umre k'o dovjek. A nisu postovali godine tog starca, nisu ga pustili da ljetos ostane kuii i da k'o tovjek proLivi ove posljednje dane. Surovi uslovi Livota u logoru, svakodnevno gledanje mudenja i maltretiranja mladih ljudi, Muslimana, vjerovatno su samo ubrzali ono Sto je svakako prirodno trebalo uskoro doii. Sva5ta se nagleda5e stare ode. Srce ne mogaie izdri.ationo 5to
oii
gleda5e. Dedo Milavid umrije u sYom stanu
na desnoj strani.
Na strani koju je za sebe prisvojila tzl'. "Herceg - Bosna". Bi li mu dLennaza ne saznadoh. Rahmet mu duii.
i85
STARI MOST Dani su nam ulazili u jednu kolotetinu. Svakodnevniizlazak na radu. Jesen. Ki5a. Glad. Prehlade. Bolesti. Higijena na niskom nivou. Snalazili smo se. NajdeSie, kad bi za nekog od "zapovjednika" ispraZnjavali stvari iz nekog od brojnih ispraZnjenih bo5njadkih stanova, po kupatilima bi traZili komadii izlizanog sapuna. Stavljali bi to kriomice u dZep i onda po dolasku u logor kupali bi se i prali prljave haljine hladnom vodom. Sre6om vode je bilo dovoljno i niko nam to nije branio. Ponekad bi neki od bojovnika dozvolio da uzmemo neki odjevni predmet iz nekog od stanova. Od dugotrajnog rada sve na nama je bilo ili prljavo ili poderano. A stanovi ili kuie koji su nasilno ispraZnjeni bili su puni. vrijednije stvari bi i51e kamionima u naredenom pravcu. A mi smo mogli po odobrenju uzeti ne5to za obuci. Koliko nam je god bilo te5ko da na kamion natovaramo nediju dugogodi5nju muku, toliko nam je po neki odjevni predmet bio dobro doiao. Ili nekakve cipele. Samo nek je zdravo i disto. Bacali smo staru robu sa sebe u kontejnere za smeie i oslobadali se smrada i prljav5tine. To se deSavalo rijetko. fer najdeS6e smo radili na prvim linijama. NajteZe je bilo raditi na Stelinom sektoru od Doma zdravlla do HIT-a, ili na Benitovom podrudju od Semovca do Doma zdravlja. NiSta lak5e nije bilo ni u Santiievoj. Tamo se ginulo svakodnevno.
mjestu bili "napuSenih" bojovnika ili pijanih mnogobrojnih podvrgnuti maltretiranju nekog od "baliju"' ili jednostavno nekog od njih koji nije mogao odima gledati A opet, da te Bog saduva odlaska u Vojno na radu. Kad bi dosao bojovnik i odabrao grupu da radi kod Mihalja, logoraSi su na odlasku plakali i halaljivali se od onih koji ostaju. Ko se od Mihalja vrati Liv zahvaljuje dragom Allahu na samilosti. Najljepla
A opet, ako ne bi radili na liniji, onda bi na radi na drugom
rada je bila kod Hrvatske vojske.
Za"Tigrove" ili za "Gromove". Kod njih nije bilo maltretiranja. Radi5 Posao za koji su te doveli. Radi poSteno i nema problema. 186
A redovno bi dali logoraSima da jedu. Nakon 5to njihovi vojnici jedu, podijelili bi svu preostalu hranu logora5ima, odnosno zarobljenicima, kako su nas oni zvali. |edan momenat mi je ostao u sjeianju kad sam jednom prilikom tadio za "Tigorve". Radio sam u jednom kontejneru u kojem su njihovi vojnici spavali. LoZio sam im vatru ditav dan. Bio je upaljen radio - aparat. Vijesti radio Zagreba. Govorilo se o stanju u Bosni i Hercegovini i u jednom momentu javio se njihov
predsjednik Franjo Tudman sa izjavom da na ratiStima u Bosni nema jedinica regularne hrvatske vojske i da tamo ne ratuje ni iedan njegov vojnik. Primjetio sam kako se upravo njegovi vojnici smiju tim njegovim laZima. e ak jedan rede: - Pa dobro gospo'n predsjednik, a iiia smo to mi onda vojska? Prema nama su hrvatski vojnici postupali kao prema pravim ratnim zarobljenicima. Radeii duZe vremena sa njima iesto bi razgovarali. Sve im je bilo jasno osim jedne stvari, a to je da smo zaroblieni kao civili, da smo izvedeni iz stanova i zatvoreni u logor. Prvih dana su nas pitali 5ta smo po dinu u Armiji, kojoj brigadi ili korpusu pripadamo, na koioi liniji smo zarobljeni. Kad bi im odgovorili da smo obiini civili, koje su bojovnici HVO-a izveli iz stanova podetkom juia, nije im nikako bilo iasno. Gledali su u nas kao u dudo i pitali se' Sta ima jedna vojska sa civilima raditi? - Rat je za vojsku, ne za cir-i1e.
Oni su bili pravi profesionaici - r-oinrci. Oni su sa jedne strane linije i bore se protiv profesionalnih vojnika sa suprotne strane. A 5ta sa civilima? Medutim, bila je to vei dobro poznata i oprobana metoda ovog prljavog rata. Podeta u Hrvatskoi, kasnije prenesena u BiH, a nakon 5to su je prvo sprovodili 6etnici, prihvatili su ie i boiovnici H\iO kao jednu od vrlo efikasnih metoda etnidkog diScenja.
Kad bi ujutro doiao hrvatski voinik da bira za radu kod njih, mi smo se gurali. Znali smo sigurno da neie biti degeneka, da iemo sigurno ruiati, i to dobro, a ponekad bi bila podjeljena i po koia kutija cigareta. eesto sam radto za "Tigrove". Dobro sam upoznao njihovog zapovjednika Juru. Jura je bio zapovjednik jedne njihove jedinice, koja je dri.ala poloZaj na brdu Hum, povi5e Mostara, poviie Donje llahale, Podhuma iZahuma. Logoraii su tu najteSce zidali zaklone ili bunkere od kamena, ili sjekli drva za
loienje. Na Hum bi nas obiino i51o deset, malim kamionom. Medutim, ja nisam izlazio desetak dana na radu, tako me potrefilo. Bio je novembar. Iz kruga logora tukao je bacad prema gradu. Zgrade u krugu logora bi se zatresle nakon ispaljenja svake granate. Nakon dvadesetak, trideset sekundi zaiula bi se razorna eksplozija, negdje u gradu. Ili u Donjoj lv{ahaii, ili na Luci ili u Brankovcu.
t87
Onda bi se zadulo pucanje tenka. Bio je to ili T-55 ili T-35. Bio je malo dalje od logora, ali dovoljno blizu da se svaki put nakon ispaljenja dovjeku zgrdi stomak od bola. I kad "ispali", a pogotovo kad dujemo da je "pala". |ednog dana primjetismo nekakvo u'urbano kretanje bojovnika oko logora, oko svih objekata. Bilo ih je puno. Radili su uZurbano. NaSa spavaona je bila u prizemlju skole, pa smo mogli vidjeti 5ta rade. odmah ispod na5eg prozoraistovari5e jednu limenu badvu. I postavi5e nekakve kablove, Sta
li? - Eksploziv! - prenese se za tren oka informacija, prvo spavaonom, a ubrzo iitavim logorom. Sve je bilo minirano. ]oi zaprijetiSe: Ako Armija bude napala i ako dode makar blizu lo$ora, sve leti u zrak. Gledao sam u baivu pod prozorom. Ja sam spavao sa druge strane zida unutra, a badva sa vanjske strane. Ni puni metar od glave. Uhvati panika logora5e. Sta sad? Nervoza i strah kod logoraba bili su otigledni' Uveder kad legosmo da spavamo samo sam razmiSljao: "Sta ako pukne no6as"?. A onda podesmo hrabriti jedni druge: - Ako nam je vei sudeno da badva eksplodira, neka nas bar odmah ubije, neka budemo mrtvi. Najgore je patiti, ostati bez ruku, nogu ili bez otiju. Neka bar bude
trenutna smrt. I boga mi takvo razmiSljanje
i
razgovor nas malo umiri. eak uspjesmo i
zaspati. ZaSto se boje da Armija ne naPadne? Znatiimaneito planirano. Daj, boZe, da se to ostvari!
Bar neko 6e se dodepati slobode. A ako bude sudeno da poginemo, pa ionako smo se vei odavno halalili od Zivota. Ko preZivi na dobitku je. Minobacadka vatra se nastavila ditav dan. I tenkovska. Neko pronese glas: - Tuku Stari most! Neie valjda niega? Dah nam stade. Niko nije ni5ta progovarao. Samo smo sa uzdahom ispra6ali svaku minobacadku BoZe gdje
li
ili tenkovsku granatu'
padaju?
Na pravcu leta granata, uz sruSeni Ludki most mi je stara kuia. Brat i sestra stanuju u njoj sa familijama. I svi drugi poznati podbadaj je zanjlhkoban. A tukli su ditav dan. Neko tiho progovori: - Sve dok tuku, znadi "na uzgor je".
i dragi, Svaki
E moj Hajrudine neimaru!
Smradi
se.
Paljba prestade. Znadi danas je izdri'ao "Starac". Na pleiima muie 427ljeta, Zivota, sudbina, zemana i vaktova' Svemu odoli, sve izdrLa.
da bi |ednom je jedan objesni pilot avionom dvokrilcem proletio ispod njega "dragani". dokazao hrabrost i ljubav svojoj Pilota kazni6e premjebtajem u drugu bazu. 188
JednomuDrugomsvjetskomratu,jedanpijaniTalijanpredevojnimdZipom
na neki preko njega. Tada5nji njihov komandant kazni tog vojnika prebacivanjem ispod njega drugi, tezi front. Postovala se istorija i kultura. u noviji vakat, proleti "Izgubljeno blago". helifopter udestvuju6i u snimanju kviza francuske televizije stari most, bjeSe zabiljezen u "knjigama" svjetske bastine. Zasticen. "laste" Hiljade i hiijade puta u njegovoj istoriji letjeli su hrabri i odvazni skakadi i "na noge" sa njega u'talase bistre i hladne Neretve. Emir Balii, Jadranko i Goran Fink i stotine drugih. Stoljecima je mostarska omladina dokazivala
i hrabrost i
zrelost skokom
sa
Starog mosta. io je bilo ne5to kao zavjettiivotu. Cilj svakog mladiia' mu Milione puta su Skljocnuli fotoaparati i kamere mnogobrojnih turista koji godinama dolazi5e u Pohode. .
svih Posjeta Starom mostu bijaie u obaveznom jednodnevnom programu turistidkih agencija i hotela od Dubrovnika do Splita' "odmarali" Pocrveiieli i'o rakovi turisti bi na jedan dan prekidali kupanje i koZu, dolazeii "Starom" na videnje. Sa radodcu i oduievljenjem' "starog" ili preko A mostarska omladina bi uobidavala Setnju, svakodnevno do "Titovog", kroz Fejiievu, pa preko "Starog"' A t"u kod "Starog", iti kahva ili sladoled. Pa sjedi u hladovini Kujundziluka' I onda nazad se, ohladi se, napari o-i ljepotom, napuni duSu divotom.
odmori istim putem ili kroz cernicu, pa kroz Lisku i dalje preko Rondoa. u Mostar nije prostorno r.elik. Dobar krug Setnjom, sahat u iednom, sahat drugom pravcu. A srce puno i duSa zadovoljna' A opet raiaiz Nlahale drLala ga je svojim' Nrle nlkad bilo teSko toj istoj raji uzeti i po nekoliko stotina metara dugo se bijeli, da vatrogasno crije'o i oprati gu i-rko-, kamen po kamen. Da se sjaji, da ne da u se gledati. Kad bijaie neke godine jaka zima, sve zaledi i steZe'
]edna vijest munjevito obide iitav svijet: - Napukao duveni "Stari most"l Skupi5e se svjetski strudnjaci'
Dadoie dijagnozu i lijek. Rupu dugu nekoiiko desetina centimetara, Siroku nekoliko milimetara zadepiSe k'o Supalj zub' Da se vi5e ne Siri, da se viSe ne kvari' Spasi5e ga.
je i meni i svima oko mene u logoru prolazilo kroz glavu dok smo nijemo Sutili. i brojali eksplozije. Odahnusmo uveder kad prestade paljba' Misli o Starom mostu nam malo odagnase sumorne misli o eksplozivu koji nam je bio pored glave sa vanjske strane zida' Svanu' opet ne odosmo na radu. Paljba pode rano. crne misli i slutnje prolazile su nam kroz glavu. Paljba je potrajala dugo. Sa pauzama. Sve ovo
i89
udini nam se u jednom momentu da je paljba ponovo stala. pauza potraja malo duZe. onda ponovo pode. fedna granata. Pauza. Druga granata. pauza. Treta granata. Stotine, hiljade automata pode5e rafalno pucati u zrak slave. Niko nam nije morao ni5ta reii. Znali smo. pao je. "Majku vam vasu" - iuo sam jedva kako neko u mojoj blizini prosaputa kroz zube.
Ne duje se nijedan zvuk u spavaoni. Podigoh glavu. Samo suze u odima logoraia. Bija5e deveti novembar hiljadu devet stotina dvadeset i sedam godina. Da se nikad ne zaboravi.
190
i
devedeset
treie. eetiri stotine
EMIR STOEANIN - BJEKSTVO SA HUMA Svanu novi dan.
Deseti novembar. Stroj pred Skolom. Odabir za radt' Desetorica zaradu na Hum. "tamii".Yozai poveze kamion' Stade na IzvedoSe nas iz stroja. Popesmo se na kapiji, potpisa zada|enje logorasa u kniigu. zaduLi nas za hrvatsku vojsku. Dobro je. Bice nesto za jelo. Kamion pode uz \-ardu, pa kroz
pa uz Hum. Sto smo
bili biiZe vrhu, srce mi ie lupalo
Miljkoviie,
pa na Kobilovadu,
sve jade. Radiiemo na
istotnoj strani
Huma. Pogled na dobar dio \lostara.
Usivari, vidi
se sve osim Donje ^\Iahale koja je
odmah ispod strmine
sa istodne
strane Huma. Dodosmo do bunkera gdje.re bila ntihova komanda' Stadosmo' Pogled se zakova za miesto gdje je bio Stari most. Nema ga. Sad stvarno vjerujem da ga nema. A jos iuier sam na momente pomiSljao da nije istina. Istina je. - Ti stari ovamo - zaiuh Jurin glas. zvao me je tako ier sam stvarno bio najstariji u ovoj grupi logoraSa, jo5 neobrijan, mr5av, njemu sam izgiedao moZda jo5 stariji od moje detrdeset i dvije' Bija5e mi drago kad me ur-ede u bunker. Ako ni5ta toplije je. ' - eistlt des oruZle - rece mi r pokaza rukom na automatske puSke na stolu u sred
bunkera. Okviri su bili u njima. Puni municije. i pucati' A i da je Jura nije imao straha da bih moZda mogao iskoristiti priliku iskoristim - kuda iu. Okolo svud hrvatska vojska, malo dalje bojovnici IX bojne. Niz Hum, u Zahum i Podhum, ne isplati se. Tamo su njihovi. u Donju Mahalu bih mogao samo da sam "tica" i to jod da ne pucaju u mene u letu. Sa |urom sam iesto pridao. Bio je zapovjednik ove jedinice hrvatske vojske koja je drZ'ala liniju na Humu. Rodeni Zagreptanin, sa Dubrave, student, sada profesionalni vojnik' Dode, odradi svoju smjenu, pa nazad. Ide na ratiste gdje ga trebaju. Nikakav
surogat. Nimalo nadmen. eak sam primjecivao da mu je bilo drago
priiati sa
nama. 191
Pitao bi nas o svemu, o zivotu prije rata, o poslu, o familiji, o ovom "prokletom" ratu kako bi desto i sam rekao. A desto bi nas strpljivo sluSao 5ta mu pridamo. Posebno mu je bilo interesantno i zanimljivo, a u isto vrijeme nezamislivo kad smo mu pridali da nismo zarobljeni na prvoj liniji, vei da su nas HVo bojovnici hapsili po stanovima. |a sam distio automat po automat, povremeno naloZio vatru u peii. Bilo mi je toplo. Hrvatski vojnici su ulazili iizlazili. Bio sam im nekako kao domaii - Kako je stari? - desto bi me poneko upitao. Poznavao sam zagrebadki akcenat i izgovor.
Odjednom zatuhkako neko vanu povika: - PobjeZe zarobljenik! SkodiSe vojnici na noge. I ja sa njima. Ko? Kako? Kuda?
|a sam bio unutra, ostalih devet logora5a vani. Zidali su neki zid od kamenja. Kamena je, fala Bogu, bilo svukud okolo. Trebalo ga je prvo skupiti na jednom mjestu i slagati jedan na drugi. Rada nije bila te5ka - ako kamen nije teZak. Logora3i su bili skinuli plave vjetrovke u kojima su radili. Te vjetrovke smo dobili za ovakve vanjske radove na hladnoii i vjetru. Nadene su po skladistima biv5e vojske koja je dri.ala svoje baze na Heliodromu. Na Humu uvijek puse jak vjetar. Nosi sve okolo. eupa i drveie. Kad su se logora5i malo zagrilali, raskomotili su se.
Kamen su skupljali malo nize od bunkera. Tu brdo Hum podinje lagano padati do podetka litice, a dole dalje strmo. - Pucajte za njim, ali pod noge - izdade naredenje |ura. Zapuca5e. Bjegunac je vei bio na granici vidnog polja ispred bunkera. Ne pogodiie ga. Oborio je strmo. Na radio stanici duo se glas.; - Vidimo ga sa Stotine. Trdi prema litici. Sve se desilo u nekoliko sekundi. Kad sam ja izletio iz bunkera, nisam ga vise mogao vidjeti. - Ne vidimo ga viie sa Stotine - zatu se iz radio stanice. - Medu stijenama je. Ne moZemo ga gadati. - Evo ga, pretrda magistralu kod semafora. Nestao je medu kuiama. ovo nam je izgledalo kao radio prenos bjekstva. Meni bijaie drago ito je uspio, a jo5 nisam saznao ni ko je. A onda mi se nebto steZe oko srca. "Sta sad?
on
mi osthdosmo". u svim prethodnim sluiajevima bjega, bilo ili neuspje5nog, nastradali su logorabi koji ostanu. Kao po komandi ili po dogovoru ili nekakvom instiktu skupismo se u grupu. pobjeze, a
uspjesnog
- Ko je bio? - Emir Stoianin.
Emir Kekii, osamnaestogodiSnjak iz Stoca. 192
pitao gdje su na5i, a gdje Sjetih se da je pro5li put kad smo radili na Humu njihovi. Odluku je vferovatno kovao danima i dekao priliku'
.Skupljalismokamen-redeAbidkojimujebionajbliZikadjepodeobjeZati. spustio plavu vjetrovku na Digao ,. orpru,rno kao da hoie da se protegne i lagano zemlju.
-UpitaomesamodalisunaSiuovompravcu?JoSmireiehoculijasanjim?. joi na desnoj strani' onda odoh da ne smijem jer su mi zena i dleca
- Rekoh mu ja, rede i Potrda niza stranu. hlmskom brzinom' Sve se desilo u sekundi. Dalje se sve odigralo mu nije Pomogao' on sam je Niko znali. nismo - Niko ne smije nista reii. Nista donio odiuku - dogovorismo se na brzinu' Kroz glavu nam prode misao: "Sada smo gotovi"' Odekivali smo dobar degenek, pa ko preZivi - preZivi' iz Rododa iz IX bojne Kao razjareni vukovi dolrda5e za minut - d'a bojovnika
koji su drZali liniju u blizini. - Gdje su balije? Treba ih sve pobitil Mi ustuknusmo nazad'
-
i podoSe Prema nama'
nisu niSta krivi' - Stanite! Niko da ih nije dirnuol - zaiusmo Jurin glas. Oni Ako je iko kriv, onda sam to;a' -Zarob|jenikjemenipobiegao.\'inemateniStasaovim.Uostalom,kovasje zvao? Sa ovim zarobljenicima vi niSta nemate' - Znateli vi 5ta je ratni zarobljenik? Jeste li tuli za Zenevsku konvenciju? Nismo moglivjerovati. ne smjedoie dalje' Bojovnici iz Rododa su psor.ali majku i nama i njemu. Ali respektovali iz oni koju su Ipak je pred njima bio oficir ,.grrl"rn. irrvatske vojske dna du5e.
Njemu nisu smjeli niSta. - Da ih niste taknuli. Ni ovdje, ni u logoru! - U redu je gospodine iasnide - raie jedan od njih' Odstupi5e' protiv n*ult og oficira nisu ni mogli, ni smjeli niSta' A njima je bio zakon ono 5to im rekne bilo ko iz hrvatske vojske' To su po5tovali'
Biojetozakonzanjih.HtjedoSenasdegenediti,alinasJuraspasi'
MismoSeSamozgledavali.NismomoglivjerovatidaiemoiovakoneSto doZivjeti. Zar se ovo nama de5ava' u slidnim sluiajevima logoraSe bi uveder donosili na cebetu u logor' Prebijene na smrt. Sta sad bi?
Jura nas
Primiri' -sj.ai..oi\,jdje-rede.Napisacuporukuiposiatipovozadunakapijulogora.
Meni ie osobno odgovarati onaj ko vas takne' Sjedosmo za stol u bunkeru' Doneso5e nam po konzervu' joi i konzerva' 6pet zanas iznenadenje. Umjesto uobidajenog degeneka' Malo se smirismo. 193
Vojniku koji je bio najbliZi mjestu sa kojega je Emir pobjegao Jura izrede kaznu produZenja smjene za jo3 trideset dana - zbog propusta u izvr5enju sluZbe. Sve po propisu.
Nismo mogli vjerovati. Sad je dobro svrSilo.
Ali kapija logora nam je bila na
umu.
Kad
se
tamo prijavi "rashod" i jo5 kad reknu da je taj pobjegao, tamo niSta ne
pitaju.
Odmah biju. Radili smo joS do kraja dana. Kad se predveder popesmo ispod cerade "tamiia", dogovorismo se da niko niSta ne prida o Emirovom bjekstvu. ]ednostavno ni5ta nismo znali. A reii iemo i da smo ga slabo poznavali po5to je bio iz Stoca. Samo smo o kapiji mislili. Put od desetak minuta produZi nam se u vjednost. Kamion konadno stade na kapiji. Yozai izade i predade deZurnom nekakav papir. Bilo je to ono 5to je iura napisao.
Zadusmo psovke i negodovanje, Sta se ima njima mjeSati hrvatska vojska kako
ie oni postupati sa zarobljenicima. Stotinu nejednakih. Aii nam niko ne pride. Mi smo se skupili pod ceradom. Ne mrdamo. eekamo. Kamion prede preko kapije i ude u krug. Stade. Iskodismo iz kamiona i pomje5asmo se sa ostalim logora5ima. Gotovo. Sad nam viSe niSta ne mogu. Prodosmo bez degeneka.
Emir na slobodi u Donjoj Mahali. U spavaoni smo tiho ponavljali pridu o njegovom bjekstvu. Bilo nam je drago Ovdje jedan manje, u Armiji jedan vi5e. Godinu dana kasnije u Njemadkoj u posjeti djeci i unudadi stigla Emina, Zena iz Donje Mahale. Hiljadu prida, hiljade detalja. A tema samo rat i samo Mostar. Emina prida: - Bila sam u sokaku kad neko rede da je jedan zarobljenik pobjegao sa Huma. Sletio niza stijene, sav izgreban, krvav, go i bos. Svratili su ga u Sejinu kudu. Bio je van sebe. Nije nikako mogao doii k sebi da je u desetak minuta stigao do slobode. ]o5 zadihan i uzbuden. Te5ko je dolazio do rijedi. - DadoSe mu daiu vode da povrati dah. Neko rede da ie mu pripremiti vodu da se okupa. Drugi odoSe po hranu, da ga malo okrijepe. 1ene se razletiSe po Mahali trai.eci po kuiama Stogod za obuii. Kad se uredi tek onda ie u Komandu armije. - "Fale cipele" - rede neko. Otriah do kuie i donesoh sinove "pume" i darape. Sin mi ranjen, sad je na lijedenju u Turskoj. Ko zna kad ie kuii. A kad dode, ako Bog da in5allah biie i "puma" i darapa. Sad se vi5e ni5ta ne gleda. Dadoh to
komSinici.
Tih dana nismo mogli puno po danu biti na sokaku. Stalno je tukao snajper sa Stotine po Mahali. A sa Huma su ba5 tih dana bili udestali sa bacanjem traktorskih guma napunjenih eksplozivom.
t94
Gdje padne takva "naprava" nista ne ostaje. Nestaju ditave kuie, kao da je Bog nikad nije dao na tom mjestu. Zato smo samo povremeno i ponekad, samo za najnuZniju potrebu pretrdavali preko sokaka. Tako je bilo i tog dana kad zarobijenik utede. Momka urediSe, okupaie i najedoSe. Neko ga odvede do komande. Fala dragom Allahu nek se spasio. Sutradan mi dode komsinica na kapiju. Nosi "pume" nazad i reie: - "Momak se obukao, sad mu ovo viSe ne treba. Dobio uniformu i dizme. Zahvaljuje se". Sastavismo ove dvije priie o istom dogadaju u jednu. Godinu dana nisam niSta duo zaEmiraposlije onog : "Pretriao je magistralu kod semafora'. Znadi sve je zavr5ilo kako je moglo najbolje biti. Fala Bogu i za njega 5to se spasio, i za mene, koji se sad ovog sjeiam i ovo pi5em.
195
BOG JE STVORIO TJUDE DA SE RAZLIKUIU Nekoliko dana nakon ru5enja Starog mosta, nakon uspje5nog Emirovog bjekstva, odrediSe nas ponovo za rad na Humu. Samo sad je to bilo za IX bojnu iz Rododa. To je, ipak, bilo neito drugadije nego raditi kod "Zagrep(ana", ali bolje i to nego Santiieva ili Bulevar. A opet, znali smo da se desto logora5i sa rade za IX bojnu vraiaju u iebetu, isprebijani. Kao i jasenidki hodZa nedavno. I dalje je danima leZao slomljenog vrata. Degenek im je bilo pravilo. Zavisilo je to od bojovnika koji je na smjeni. Posebno bi se bojovnici raZestili pri pokuSaju bjekstva, bilo uspjeSnog bilo neuspje5nog. Popesmo se na kamion i pravac Hum. Kad stigosmo, iskodismo iz kamiona. PostrojiSe nas. - Za mnom - zadusmo naredbu jednog bojovnika. ISli smo za njim do bunkera kojeg su oni nazivali "jedinica". NarediSe nam da se spustimo niza stranu oko pedeset metara ispod bunkera. Tamo smo trebali kupiti suhe grane i sjeii spaljeno drveie. To smo morali dovlaiiti do bunkera i slagati na
hrpu.
Bilo je vrlo hladno. Bura je ledila krv u Zilama. ]a sam sreiom imao jednu pletenu kapu koju sam napravio od rukava jednog diempera. Po glavi mi nije bilo hladno, ali po ostalom dijelu tijela previ5e. Pogotovo su se ruke ledile od hiadnoie. Noge su klecale kad smo silazili niz brdo. Dole, granu na leda i ponovo uz brdo. I tako redom. Nebrojeno puta. iedan bojovnik je stalno bio uz nas. Stajao bi na najvi5oj tadki terena i sve nas drZao jednim pogledom na okupu. Imao je otkoden automat. Stalno nam je govorio da radimo brZe. |a sam uhvatio jedan lakii tempo. BrZe nisam mogao Noge su klecale Sto od iscrpljenosti, 5to od gladi, Sto od malaksalosti cijelog organizma. Brijali se nismo, jer nismo imali dime. Lice ispijeno, zabradatilo. Mene su zbog izgleda zvali "stari" ili "efendija" ili slidno. |a sam samo Sutio i izvrSavao njihove naredbe.
t96
Medu nama je bilo logoraia koji su nautili raditi fizidke poslove bez napora. Radili su brZe od ostalih, tako da smo kao grupa ispunjavali plan. Nakupili smo dosta drva kod "jedinice". Ponadasmo se da ie nam sad dati pauzu, da se odmorimo ili da neito jedemo' StraZar tad naredi: - A sada za mnom. Na redu je "dvica". postrojismo se i podosm o za slrai.arom po dvojica. Sa desne strane ugledasmo olupinu starog izgorjelog tenka. Vjerovatno je to onaj tenk Sto ga uniStiSe borci
Armije, ne5to malo prije naSeg hap5enja. Ubrzo dodosmo do 'dvice" Isti posao, samo nas tu podijeli5e u dvije grupe. "dvice". StraZar povede jednu polovinu na slijedeii bunker, a mi ostadosmo kod pred drva dosta Iz bunkera izado5e bojovnici i reko5e nam da moramo donijeti bunker i da ih iscjepamo. Mene zapade da pilam drva rudnom pilom sa jo5 jednim logora5em, a ostali su donosili drva. Potesmo pilati drva. Pila je bila dosta tupa, a drva sirova. Pila slaba, a ja joi slabiji.
Primijeti to jedan bojovnik i rede mi: - Ti stari slobodno sjedi i odmori se, ja sam ti rekao. Sjedoh odmah na mjestu gdje sam i radio. Uzeh malo daha. Dobro me zamorila prethodna rada. posljedice svega do sada pretrpljenog su se iskazivaie na ovim teikim poslovima. Iscrpljeni organizam nije mogao vi5e' Sve mi prode ispred odiiu: I Dretelj, i slaba hrana, i ranjavanje, i iesti degenek ni za Sta, pa familija, supruga bolesna, pa djeca. Te5ko sam disao.
Bojovnik me je posmatrao. Imao je vjerovatno i on svojih misli!? Ubrzo se ustade i ode u bunker. Vrati se sa sendviiem od sira u ruci' - Znam da niste ni5ta jeli, evo podijelite. Prvi put nakon dolaska u logor vidio sam kako izgleda sir. Podijelismo sendvid. Kad zagrizoh prosto nisam mogao da vjerujem. feli smo tako slatko da smo se davili. Bojovnik nas je posmatrao. Kad pojedosmo ponudi nas cigaretom. Ja rekoh da ne pu5im, a kolega zapali.
Samo se vi odmorite - rede bojovnik i sjede pored nas. Nisam mogao vjerovati da cu poslije svih teikih trenutaka danas i ovo doZivjeti. Bojovnik nije puno pridao, ali se iz njegovih odiju i mladolikog izgleda moglo uoditi
olidenje poStenja.
Ubrzo nastavismo sa pilanjem drva. Nakon odmora i pojedenog sendvida osjetih da mi se snaga malo povratila. Ubrzasmo pilanje. Stvori se podobra gomila ispiianih i iscjepanih drva kod bunkera. Zadusmo strai.arakoji nas je doveo: - Idemo dalje. Ovdje je gotovo. Za mnom. Postrojismo se i pravac na sljedeii bunker. Treii bunker danai.
t97
A do mraka jo5 dosta. Ista zapovjed. Vei smo bili dobro izmoreni od prethodnog rada, a sad ponovo isto. Kad bi silazili niz brdo bilo je malo lakie, ali kad bi natovarili drvo na leda, pa uza stranu, ne ide, pa ne ide. Ne znam kako bi i u nekakvim normalnim uslovima dovjek izdri.ao ovoliko puta siii i peti se po brdu. Dan dug, a predaha nema. Nedugo zatim obrati mi se straZar: - Ti stari, uzmi pilu i prepilaj ono drvo dole - i pokaza rukom na jedno drvo, na oko stotinjak metara niz brdo. - Srneta nam preglednosti. Bez pogovora podoh niz brdo prema drvetu. Pilao sam drvb dosta dugo, a stratar me stalno posmatrao i upozoravao da poZurim. |a sam pilao jednim ritmom, ni5ta nisam odgovarao. Drvo sirovo, a moja snaga pri kraju. Sve misli sam usmjerio na drvo i kraj pilanja. Straiar me ponovo upozori: - Mogao bi ti stari ostati tu vjetno, ako ne poZuriSl Ja se samo okrenuh prema njemu. Ni5ta ne rekoh. NiSta mu, ustvari, imao Sta ni kazati, a nisam ni snage imao da bilo Sta pridam. Pilao sam idalje.
Drvo bijaSe dosta debelo i te5ko je iSlo pilanje tupom pilom. Pilao sam sa svih strana kako bih nekako zavr5io posao. Vidio sam da nema Sale i da moram zavrSiti naredeni posao. Ovaj se sigurno ne 5ali. Potpilao sam drvo sa svih strana, ali nikako da padne. Odludih da se popnem na drvo i da ga odozgo prodrmam jer nisam imao snage uraditi to sa zemlje. Nekako se izverah na drvo i prodrmah nekoliko puta. I onda odjednom i ja i drvo poiesmo padati niz padinu brda. Dobro se ugruhah, ali mi je bilo vaZno daje drvo bilo oboreno. Pogledah u pravcu straZara i ugledah da on posmatra sve moje pokrete. PokuSah podiii debeli kraj drveta, ali bijaSe strahovito te5ko. Onda pogledah prema mjestu gdje sam trebao iznijeti drvo. "Neiu ja ovo moii" - pomislih - "e ak i da je po ravnom ne bih to mogao uraditi". Bijaie dosta strmo i puno Spicastog kamenja. Obidoh drvo sa druge strane i poku5ah povuii. Ne ide, pa ne ide. Niti imam snage.
Uhvatih drvo za tanji dio i povukoh. Pomjerih ga za oko pola metra. Grane zapeie za kamenje. Ruke su mi drhtale, a noge klecale od umora. StraZar me je i dalje posmatrao. Nije htio nikoga zovnuti, niti je dao da mi iko drugi pomogne. UZivao je u prizoru mog muienja. Valjda mu je to bila du5evna hrana ili je ispitivao granice ljudskih moguinosti. Uhvatih drvo da ga prevrnem. |edva
ga
podigoh i odapeh od kamena. Povukoh
prema naprijed. Opet samo oko pola metra. I ponovo isto. Vukao sam to drvo viSe od dva sata uz stijene prema vrhu. I kad sam konadno do5ao do vrha zaduh naredbu: 198
- Za danasje dosta, svi za mnom. Kao da je straLat samo na mene dekao. Jedva sam stajao' poredasmo se u kolonu - dva po dva i pravac pred bunker u kome im je bila komanda. Dobismo po jednu konzervu kao nagradu za cielodnevni teiki rad' Mislili Pojedosmo je odmah, pod ceradom na kamionu, dok smo se vraiali. smo:
"Bolje nam je sad ovako bez hljeba pojesti konzervu, nego rizikovati da nam je
oduzmu na kapiji logora".
Imali smo vei dosta iskustva sa tim. Dok sam jeo konzervu razmiSljao sam o razliditim ljudima sa kojima
se
susretoh danas.
zni lj udi, razna shvata nia, r azna pona5anj a' Ipak je Bog stvorio ljude da se razlikuju. Ra
199
200
lozolz"TrGROVA" Svanjivanjem svakog novog jutra isdekivali smo ko ie doii po nas da nas vodi od na radu. difo;" vrlo malo moguinosti da dovjek sam neSto poduzme, da se spasi jednostavno kao izlaska. Postede od Ijekara r,r til. kratkotrajne, a za neke bojovnike i da ih nije ni bilo. vedina bi upala u spavaonu odmah poslije doruika i na brzinu proletili upiruii prstom u logoraSe, izabraii pet, deset ili viSe logoraia. Ako le potreba bila veia, onda bi nas postrojili vani ili na hodniku Skole - u zavisnosti od vremena. Ne radi nas, nego radi njih - da se ne naliju ako pada kiSa ili ako je hladno.
na glavi i odmah fednog jutra u Skolu uleti jedan boiovnik sa crnom beretkom sa vrata rete: - Dvadeset dobrovoljaca na rad kod m-ene i to odmah! Blizu mene je stajao ltiki TasiidZa iz Capljine i Sapnu mi: - ovo je Jozoiz "Tigrova". Bolje je da mu se sami prijavimo, nego da nas on izabere. Vrlo te nezgodan tiP. Miki se prvi javi, a ja mahinalno odmah zani\m, razmi5ljajuci da je bolje ovako prvoj se odmah javiti jer me kasnije moLe zapasti rada kod neke od ATG grupa na
liniji. |avih
dragi Bog dadne. jo5 neki. Ukupno dobrovoljaca nas Sest' Zalim se javiie Kad to Jozo ugleda, razdera se sa ulaza: Ako se smjesta ne javi onoliko koliko sam rekao, zapamtit iete me dobro! Logorasi se malo zagledaSe medu se i lagano podeSe izlazitijedan po jedan. StraLar pored vrata je pisao naia imena na jedan spisak. se, pa Sta
U vrhu irste vidio sam kako piSe: "Tigrovi" - hrvatska vojska. Kad lozo je samo stajao na vratima i brojao nas dok nisu izaila dvadesetorica. nas odbroja koliko treba, potpisa se na straZarev spisak i naredi nam da se penjemo na kamion. Popesmo se, znaju6i da je svako penjanje nova neizvjesnost.
Ne znamo kud cemo. Kamion pode. Preko kapije, pa prema Baieviiima, pa trasom stare "5treke" do Bune, pa preko izgradenogmosta preko Neretve. Ovaj most su logoraSi rudno radili. Zalrm krenusmo preko Bune kroz Hodbinu' pa na Kidin povi5e Malog Polja. 201
Tu kamion stade i ]ozo nam naredi da izademo. euli smo pucnjavu lakog oruZja u blizini, a povremeno bi viSe na5ih glava prozvii,dala po koja minobacadka glanata. I negdje u daljini zaiuli bi detonaciju. Stadosmo u stroj kod kamiona.
Jozo pride i izdvoji nas Sestoricu koji smo se u iogoru odmah javili dobrovoljno. Mi se izmakosmo iz stroja, alozo ostaloj detrnaestorici zapovjedi: - Lezite! Logoraii polijegaie po zemlji, alozo tad naredi: - Puzeci, naprijed! LogoraSi podeSe pvzati po kamenom putu. ubrzo im se odjeia pode cjepati po Iaktovima i koljenima. Nas Sestoricailozo iSli smo zanjtma lagano pjeSke. Jozo uze automat i ispali ga iznad glava logoraSa koji su puzali, tekaza: - Ko digne glavu prilikom puzanja, odmah iu ga na licu mjesta ubiti. To vam je zato 5to se niste odmah prijavili kad sam iato traLio, majku vam jebem balijsku! Neprimjetno, Miki me gurnu i Sapatom kaza: - ]esam li ti rekao da je bolje Sto smo se dobrovoljno prijavili. ISli smo tako oko jedan kilometar, sve dok se logoraSima koji su puzali ne pokaza krv na koljenima i laktovima. lozo tad rede: - Dosta je, sad moZete ustati. Ljudi ustado5e. Svi malaksali, krvavi, ali niko niSta ne progovara. U blizini ugledasmo neke vojnike kako sjede pored puta i jedu. Ugledasmo na njima oznake "Tigrovi". Jozo reie: - Evo! Doveo sam vam ih dvadeset. Neka odmah potnu da rade.
vojnik ustade i pokaza nam u pravcu nekih vikendica na Kidinu. Rede nam da uzmemo lopate i da nasipamo nasip sa lijeve strane puta' koji gleda prema Malom Polju i Blagaju. otuda se povremeno oglasavao snajper Armije BiH. Podesrno raditi. Znali smo da stojimo otvoreno prema poloZaju Armije BiH i da nas na5i borci dobro vide. Ali u istom momentu bijaie mi drago kad primjetih da "Tigrovi" ne smiju izaii na otvoreni prostor i da se boje i sjene od boraca Armije. Ugledah kuie u Malom Polju. Prepoznah izgorjele kuie familija Bjelii. Kad je bila zajednidka borba protiv ietnika u tim istim kuiama na5li su utodiSte brojni bojovnici HVO, viSe mjeseci bez ikakve naknade, niti je iko i pomi5ljao da bilo 5ta traZi od vojske. Mnoge Zene su se Jedan
javljale dobrovoljno da kuhaju i peru za vojsku. Obuzeie me uzdasi od takvih misli, a sad te kuie stoje izmedu dvije borbene linije, zapaljene od istih vojnika kojima su Zivot spa5avale samo nekoliko mjeseci ranije. Pomislih na sve te ljude i zene iz Malog Polja koji su toliko mnogo dali za oslobadanje od ietnidkog agresora, a sad se moraju boriti protiv jo5 jednog. U takvom razmi5ljanju me prekide h\tac iz snajpera koji se zabi u hrpu zemlje koju smo lopatama pravili. Znao sam da je to opomena i da snajperista vrlo lako moZe
podiii 202
niSan snajpera.
To nije uradio jer je primjetio da smo civili, zarobljenici, logora5i. Rekoh Mikiju da bi bilo dobro da dudnemo iza gomile zemlie koju smo vei napravili, da ne bismo pravili smetnje snajperisti Armije da probere metu. Na deset metara od nas pade jedna minobacadka granata velikog kalibra od
Armije BiH. Napravila je veliku rupu, ali poito je zemljiSte bilo mehko, ne bija$e puno gelera. "Tigrovi" se rasporediSe po duiini puta i podeie pucati u pravcu brda, gdje su pretpostavljali da se nalaze borci Armije. pored mene jedan vojnik ispali ditav jedan okvir iz automatske pu5ke, a daure su tako "frcale" da su mi sve po glavi padale i "dvokale" me. Nisam smio nista reagovati, jer sam vidio da je tom vojniku bilo tesko. Bojao sam se njegove reakcije. A pucao je iz zaklona, na nevideno, po instiktu. Iza gomile sam gledao u pravcu u kome su pucali ovi vojnici. Tamo nisam primjetio nikog da se miae, a niti je iz tog pravca bilo ko odgovarao na pucnjavu. Kad se paljba "Tigrova" sti5a, iz suprotnog pravca se Ponovo oglasi snajper. Samo jedan hitac. A sa ove ovamo strane hiljade rafala, milioni metaka. A ne znaju ni kuda pucaju, ni u 5to pucaju. Jedan metak sa armijske strane
inicira ponovnu rafalnu vatru hrvatske vojske. Zatuh kako njihov zapovjednik preko motorole nareduje da njihovi minobacadi gadaju neke kote na brdu, gdje je on pretpostavljao da bi mogli biti borci Armije. Nakon dvite do tri minute iznad naiih glava profijuka5e teSke minobacadke granate, a zatim se zaiuie detonacije sa vrha brda na suprotnoj strani. Ugledah kamenje i zemlju kako lete uvis na svaku stranu. Granate su se razbijale o brdo, ali bez ikakvog efekta. Ubrzo dode pojadanje, pje5adinci eitlufke bojne. Jedan eitluaanin IeZe pored mene i zaiuh ga kako govori: - Majku im balijsku kako se ne vide! Nedugo zattm zaiu se snajper sa armijske strane. Metak se zabi tadno u gomilu zemljeispred eitluaanina. On se sav prestra5en povude prema nazad puZuii. Zadera se: - Balijei Za d:no iudo iz dubine se zadu glas: - Ustaie! Znadi Armija je joS tu.
Minobacaika paljba nije im ni5ta udinila. Trajalo je to tako do iza podne. Mi smo biii Siu6ureni iza gomila zemlje. Bojovnici su bezuspjeino iz zakiona pucaii, a Armija Povremeno uzvracala. Oko jedan sat popodne zatusmo jozin glas negdje iz daljine: - Svi logora5i za mnoml Mi se puZuii podesmo povladiti u pravcu odakle se duo fozin glas. Kad dodosmo na sigurnije mjesto ustadosmo. ]ozo nas postroji i prebroji. Bijasrno svi na broju. Pomislih: "Dobro je". Zatim nam naredi da se penjemo na kamion. Posjedasmo po podu karoserije, izdrpani, prljavi i krvavi. iedan od zatvorenika tiho pro5apta: Smijemo li pitati da neSto jedemo? - Ni sludajno - rede Miki, koji je od prije poznavao |ozin tabijat. 203
- Ako to bilo ko uradi, lozo (e nas joS viSe maltretirati, a postoji moguinost da ie biti hrane. Bolje je Sutiti i dekati. A treba sve raditi kako Jozo nareduje.
Kamion je i5ao prema Buni, zastade pred jednom kuiom u Hodbini. iozo naredi da sidemo i stanemo u stroj. - Prvih deset u ovu kuiu, a drugih deset u onu kuiu tamo - pokaza rukom' - NaloZiti iete vatru vojsci da se griju sad kad dodu, oprati im posude, namjestiti sobe i iscjepati drva za viSe dana. To vam je posao do pet popodne. Tad iu ja doii po vas.
Miki i ja bijasmo u prvoj grupi.
Udosmo u
kuiu. Unutra su bili vojnici
-
rezervni sastav "Tigrova". Rasporedismo se na posao. Vojnici su nas prvo posmatrali ispitivadki, a onda kad vidje5e da radimo bez pauze, reko6e nam da moZemo malo '
sjesti i odmoriti se. Nama je ovaj novi posao bio nagrada poslije onih te5kih trenutaka na Kidinu od
prije podne - dvije potpuno suprotne situacije. eak nam dozvoljavaju da sjednemo i predahnemo. "Boi.e,Sta li iemo jo5 doZivjeti do kraja dana"? - pomislih dok sam prao prljavo posude. Tad me jedan vojnik ponudi cigaretom i rede da mogu uzeti ditavu kutiju. fa mu rekoh da ne pu5im, ali da drugi puSe i ako mogu da njih podastim. On mi dozvoli i jo5 upita: - |este li gladni? - |esmo - odgovorih mu. Nismo jeli niSta od juder popodne'
Vojnik nam nakon toga podijeli po dvije konzerve i rede da jednu moZemo odmah pojesti, a drugu ponijeti sa sobom. Nismo mogli vjerovati odima. Dvije konzerve'
Miki onako tiho medu nama rede: - Jesam li vam rekao da 6e, ipak, biti bolje da niSta ne pitamo ]ozu.
Otvorismo po konzervu i podesmo jesti. Na ozarenim licima logoraia ditao sam misao: "BoLe dragi, zar (u sam pojesti cijelu konzervu'? Toliko su nas u logoru muiili gladu da nam je konzerva postala nedosanjani san.
Kad pojedosmo konzervu, hrvatski vojnici su nam poku5avali dokazivati da oni nemaju niSta protiv nas zarobljenika, da oni ratuju vojnik protiv vojnika, da su profesionalci i da idu ratovati tamo gdje im pretpostavljeni narede. Mi smo Sutili i radili, a strah nas je bilo da bilo 5ta pitamo ili progovorimo. U zakazano vrijeme zadusmo zvuk "dajca" i |ozin glas: - Svi kod kamiona, i to odmah ! - odmah, gospodine lozo - rete Miki i prvi pode prema kamionu, a ja odmah
zanjim. Ostali za mnom. Iz druge kuie su logora5i izlazilipolako. Vukli su dvojicu - trojicu dekali nekoliko sekundi. Kad stigoie do kamiona Jozo ih izdvoji u stranu i naredi:
se, dak smo
- Sve iz dZepova vanil Logora5i pode$e vaditi konzervu po konzervu iz di.epa i po komad hljeba - ono 5to su mislili ponijeti u logor za vederu. stavise to ispred sebe na zemlju. 204
- Sad svi na kamionl Mi smo stajali u redu, sve posmatrali. Na5oj grupi ne oduze konzervu. Popesmo se bez ijedne rijedi. Kamion pode. Miki progovori: - Pa ljudi moji, koliko vam govorim od jutros da je Jozo oPasan' - Treba mu tepati i onda je k'o hljeb. Radio sam kod njega nekoliko puta i dobro sam prolao. AIi sam morao uvijek znati 5ta on misii i izvr5avati sve bez pogovora. Oni koji ostadoSe bez konzerve nijemo su gledali u pod kamiona ne shvatajuii gdje su to pogrijesili. Kamion dode na Heliodrom i stade ispred Skole: Zadusmo Jozu: - Iskadi ! Iskodismo odmah i stadosmo u stroj. - Onih deset Sto su zakasnili u jednu vrstu, a ostali u drugu' Napravismo kako ]ozo naredi. StraZar ispred Skole je sve posmatrao
i nije se
mjeSao.
lidno prebirati jednog po jednog od onih kojima je maloprije na Buni rekao da isprazne diepove. Jozo pode
Od glave do pete. Kod detvorice nade u dZepovima po jednu malu pa5tetu'
iraziarr: - Ovih Sesnaest su slobodni i mogu ici u spavaonu - rete straiaru - a ova detvorica koja su me pokuSala prevariti vraiaju se sa mnom na rad' Mi podosmo pr.rnu spavaoni, a ova ietvorica ostadoie k'o skamenjeni. Mislili su proivercovati po konzervu, ali ih |ozo nadmudri. Udosmo u spavaonu. LogoraSi su kroz prozor posmatrali iitavu scenu pred Skolom. To fozu stra5no naljuti
Prvo prtanje koie nam uputi5e je bilo: - Je ii iko poginuo ili ranjen? Ispridasmo svima naglas o iemu se radi i da ostali povedu raduna - ako ih drugi put zapadne da rade kod Joze - kako treba postupati. Tek oko ponoii vrati5e se ona detvorica sto ih Jozo odvede nekud kamionom. Bili su mokri do koZe, smrznuti i ukodeni. Kad dodo5e malo sebi u spavaoni jedva progovoriSe:
Iozo nas je kamionom dovezao do Bune i natjerao da u obuii i odjeii preplivamo Neretvu. - Kad smo preplivali na drugu stranu, natjerao nas je da stojimo na hladnoii i vjetru nekoliko sati. Odmah se sva detvorica iogoraia javiSe na ljekarski pregled. Sreiom ljekar je joSbio uzgradi. Mi smo i dalje prepridavali ovaj dogadaj i dugo nismo mogli zaspati misleii na sve dogadaje iz prethodnog dana.
-
RazmiSljao sam o Jozi. on je radio kao ekonom za "Tigrove". Nabavljao im je hranu, dovodio logoraSe za njihove potrebe. Odudarao je pona5anjem od ostalih vojnika hrvatske vojske koji su se prema nama ipak, ljudski ponaiali pretodnog dana. 205
DOBAR HABER I
Tragao sam za nadinom kako da saznam koji detalj o familiji. Bilo je vrlo teiko. Poku5avao sam se javljati dobrovoljno na radu, ali na radi na prvoj liniji Sanse su bivale sve manje da nekog vidim ili da upitam da odem na kratko do kuie. SIS je bio vrlo aktivan. Bojovnici su ga se bojali k'o zmlje. Za sitnice su i bojovnici bili zatvarani po heftu ili dvije u zatvor.
Mi
logora5i smo imali medusobni dogovor da prenosimo bilo kakvu informaciju jedan drugom, jer svak je bio u istoj situaciji. Jednog danazapazih da Mili eeranii iita nekakvo pismo. Upitah ga: Od koga je pismo? A on mi rede da ga je upravo sad dobio. Pisala mu je supruga, javlja se iz njihovog stana sa desne strane. Tamo je joi sa djecom. Nije protjerana.
- Pismo mi je donjela jedna djevojka, ielica, koja radi ovdje na Heliodromu. Ona svaki dan prode naiim hodnikom do prostorija "HBO". Donijela je vei nekoliko
poruka, ali samo poznatim logoralima. PokuSat iemo je zamoliti da negdje pronade tvoje. Na brzinu napisah poruku da sam joS Ziv i da mi supruga napiSe par rijeci o njenom zdravstvenom stanju, jeliLiva i 5ta je sa djecom. Dadoh Milom tu poruku. Sutra dan dode Mili, nosi moju poruku nazad i rede mi: - Jelica je iSla do tvog stana. Tamo nema nikog. Kom5ije su joj rekle da ti je Zena iza(la iz bolnice i da se nalazi kod sestre. Ovu poruku je vratila. Za mene ovo bijaie velika stvar. Puno sam razmiSljao o nadinu na koji da dobijem bilo kakvu informaciju o familiji, a eto dobih je iznenada i spontano. Upitah Milog kako da zahvalim djevojci, a on mi rede da za to nema potrebe jer je djevojka skromna i pomagala je na ovakav nadin vei nekolicini. Osjetih jedno veliko olakianje nakon ove dobijene informacije.
206
RAzMIENA I PUSTANIE LocoReSe cIvILA re .24. DECEMBRA 1993, Polovinom decembra pote kruZiti prida Iogorom da ie
izvriii
se joS
ovog mjeseca vrSiti
tom prilikom pubtanje svih zatvorenih civila. Obradovali smo se ovom haberu kao mala
razmjenazarobljenika izmedu Armije BiH i HVO i da ie
se ujedno
djeca.
biti pu5teni. VaZno je IoS nismo ni5ta znali o usiovima pod kojima 6e civlli samo spasiti se od ovog belaja, sastati se sa kuinom deljadi, pa kako god dalje bude' Vei sam razmi5ljao Sta da dalje radim. pobto mi je familiji bila na desnoj strani, Zena u bolnici, nekoliko pula za redom u toku ovog prokletog rata, a sestra je pripremila papire za odlazaku Njemadku, biie najbolje da odmah spakujem kofere i put pod noge. I ja sam u vrlo lo5em zdravstvenom stanju. Kad dovjek visine metar i osamdeset kilograma spadne na Sezdeset, mora tu biti oporavka i oporavka' Zenumoram odvesti Sto dalje iz ovog belaja da vi5e odima ne gleda vojnike i da se ne trese kod svake detonacije ili rafala. U stanu na desnoj strani ne mogu ostati. desnoj, ne ide ni to. za Ja da idem na lijer-u stranu, a da mi ieljad ostane na mene ie odmah smatrati da iu se ukljuditi u redove Armije i boriti se protiv njih.
i pet, -
sa devedeset
Sta da napravim?
Medvjedu uslugu familiji! Da su njih bar do sada protjerali na lijevu stranu, ne bih se mislio ni sekunde Sta iu. Velike su ovo dileme. Najgora situacija, koja moZe biti. I opet zakljudak' Nema druge nego ici sa familijom vani. Prebirao sam po glavi sVe moguie varijante. Sta napraviti. Znojio sam se od muke. Ni jedna varijanta mi nije izledala najbolje. Svaka ima prednosti i nedostatke. Ako odem prvi 6e mi brat reci da sam pobjegao. Ali opet, sa zenom moram
neito diniti. Ako ostane ovako, gotova je. Dode devetnesti decembar. Stroj. eitaju nekakav spisak. |edno po jedno ime. Ni5ta ne govore. Na kraju ditanja spiska rekoSe da se proditani izdvoje na drugi kraj igrali5ta.
Nismo znali o iemu
se
radi. Proiita5e i mene
sa
njima.
Osjeiao sam u zraku da neSto nije u redu. Pride nam jedan bojovnik i rede da podemo zanj\m. Kuda? Pravac - Centralni zatvor ulogoru.
Znali smo da ie puStati civile, a da ie u logoru ostati zarobljeni pripadnici Armije BIH, radi razmiene za njihove zarobljene bojovnike. IJ zatvor nas zatvori5egI2.i rekoSe: - vi ste zarobljeni vojnici Armije BiH. Zbog istrage ostajete u zatvoru do daljnjeg.
Nakon dolaska u zatvor odmah smo se podeli medusobno propitivati ko je to bio pripadnik Armije. Jo5 dok smo iSli prema zatvoru primjetio sam da je medu nama dosta civila zarobljenih kao i ja i da nikad nisu bili ni u jednoj vojsci. Sta je sad ovo?
Svi smo bili iznenadeni. Kako to da smo na spisku zarobljenih boraca a zatvoreni smo kao civili?
Armije'
DoduSe neki su na podetku rata i detnidke agresije bili ukljudeni u redove Armije BiH, a poslije do samog hapienja imali radnu obavezu pa su i hap5enje u julu i sadainje etiketiranje tako shvatali. Nekolicina je u podetku detnidke agresije bila ukljuiena u redove HVO' pa poslije napustili. I oni su mislili da je to razlogsadainjeg zadrLavanja u zatvoru. Ali velika veiina nije bila nigdje ukljudena. Neki nisu bili ni onu vojsku odsluZili. Bilo je nekoliko ljudi starijih od 60 godina. eak je u ovoj grupi bilo i nekoliko du5evnih bolesnika. Kad smo sve izanalizirali u naSem bloku Centralnog zatvora bilo je ukupno 220 logora5a, sad vei zatvorenika. Od toga njih su i5 bili uhapSeni kao civili, a nekad
prije su bili pripadnici HVO. ukupno 110 logorasa nikad nije bilo ni u jednoj vojsci, znadi disti civili. A 9S logoraSa je izjavilo da su nekad bili u jedinicama Armije BiH, ali zbog raznoraznih okolnosti to viSe nisu bili i u momentu hap5enja su bili civili- Svi smo bili uhap5eni u svojim stanovima. pripadnika ;edlno smo znali da se negdje u zatvoru nalazijoi oko 15 vojnika Armije BiH, koji su zarobljeni na dan pada komande Armije BiH u zgradi Vranice u Mostaru. Ali oni su bili odvojeni od nas i prema njima je provoden poseban tretman. Dodu5e zanjihsmo samo znali. Nikad ih niko nije vidao' Spisak od 912 logoraSa, zatvorenika, sa priSivenom etiketom da su zarobljeni kao pripadnici Armije BiH je konadno utvrden i predat Medunarodnim organizacijama. A uskoro je trebalo biti puStanje svih logoraSa iz Skole i sportskih sala.
Pitali smo se: - Za(fo su baS mene izabrali da ostanem? Znao sam da su oni morali popuniti taj broj i da je upravo toliko njihovih bojovnika zarobila Armija BiH. Sad jo5 moramo tekati "istragu" i nekakvu novu razmjenu.
Hoie li ikad do nje doii? 208
U tim momentirna mi je pred otitzlazilasiika uplakane familije koja deka babu da se vrati kuii, a on nije do5ao. Ko ie njima dati objainjenje? Dodose civili iz logora, a babe nema'
Zaito ostade? U gradu se znalo da ie tih dana biti pu5tane grupe logora5a. Svak ie iSdekivati svoga. Cak sam mojima uspio proturiti poruku da me dekaju i da se spremaju za put. Sta sad?
Djeca
ie danima dekati. Na suprugu nisam smio ni pomisltti, ni na njezino
teiko psihiiko i fizitko stanje. U zatvor ude stra/ar i odmah sa vrata naredi: - Vi ste sada zarobljenici i pripadnici Armije. Hoiu za kratko vrijeme da se of isti hodnik, svi klozeti i spavaone. Da se sve blista. U protivnom ie raditi ovo - i pokaza rukom na palicu. Hodao je hodnikom idrLao lekciju: - Ovo je pravi zatvor i ovdje vaZe druga pravila nego u Skoli gdje ste do sad bili i gdje ste biii tretirani kao logora5i. - Kad ulazim u spavaonu svi morate biti na nogama, poredani u Spalir sa jedne i druge strane, ruke moraju biti na ledima, a glava oborena doie. Sobni starjeSina ie mi davati raport o stanju u cellii. Ovo je sad celija nije spavaona. Jeste li razumjeli? Slu5ali smo straZara i i'idjeli da je on ozbiljan u izreienim namjerama' Nema labavo.
jos jednini logora5em odoh da iistimo klozete. Radili smo svojski. Mislili smo i na onu palicu koiom je straZar prijetio. Kad smo bili skoro pri kraju posla, kroz ptozor ugledah jednog vojnika kojeg Sa
sam i prrje dobro poznar-ao. Bio je to }liro Rozic.
Znao sam da je u okviru svojih moguinosti pomogao logorasima onoliko koliko moLe. Zovnuh ga po imenu. Prepoznade me i upita: "Sta treba5". - Ako bude3 u prilici, molim te vidi zaito sam ja ubaden na spisak pripadnika Armije.ImaS li ikakvu moguinost da mi bilo 5ta pomogne5? Miro je znao dasam u trenutku hapSenja imao radnu obavezu i da nisam trebao biti na ovom spisku. To mu nisam trebao obja5njavati. Obeia,da 6e uiiniti sve Sto moZe i da 6e brzo doci da mi javi Sta je saznao. Sutra dan Miro dode do prozora klozeta i po jednom logoraSu mi poruti da odmah dodem. Otriah ko bez duie. Miro mi reie: Ovaj spisak je konatan. Niko ti vise ne moZe pomoci. eak pored tvog imena stoji primjedba "zabranj eno osloboditi". Ne znam ko je to napisao, a1i su mi rekli da te sad ni Mate Boban ne moie osloboditi. Uzalud sam ih poku5avao ubijediti da si do pred samo hapienje radio svoj posao, da te lidno poznajem, da sve to nije istina. Ali dzaba. sta ti 1e, tu ti je. Sluiao sam Miru ko omadijan.
Polagao sam bar malo nade da bi se ne5to moglo izmijeniti. A sad ni5ta. Tamnuj truhni i dalje. Zamolih Miru: - Molim te, otidi do moje familije. Obidi ih i objasni im ovu novonastalu situaciju. Odekivat ie me, a neiu doii. Pomozi im koliko moZe5. To mi Miro odmah obeia. Bijase mi to prvi kontakt sa jednim HVo vojnikom koji mi obeca nesto pomoii. Miro mi joS rede: - Oprosti 5to te ranije nisam obilazio. Nama je bio zabranjen svaki kontakt sa i
Muslimanima. ]o5 na samom podetku sukoba nam je kazano da ie svaki onaj ko bude kontaktirao sa Muslimanima biti kaZnjen sa 15 dana zatvorapo kratkom postupku. - NaZalost, to je istina. Zahvalih mu se i na ovome 5to je do sada udinio, a on mi jos i ovo rede: - Prije izvjesnog vremena ja sam vei posjeiivao tvoju familiju, zajedno sa jos jednim na5im zajedniikim poznanikom, Slavkom. Odnio sam im ne5to hrane, da imaju bar zakra(e vrijeme.
Imali su dosta problema sa notnim pljadka5ima, dosta su isprepadani. Bio sam ti kod supruge dok je bila u bolnici, sad je bolje, oporavlja se od Sokova Sto ih je preLivjela. Razmi$ljao sam o Miri, kao jednom postenom dovjeku, koji nije imao snage da svoje miSljenje iskaZe i dokaZe na pravom mjestu, niti moguinosti da zaustavi zahuktalu maSineriju i propagandu HVO. Osjedao sam mu veliku zahvalnost za pokubaj i za ono Sto je vei udinio za mojtr familiju do sada. A obe6ao je da & jos pomoii. Nakon razgovora sa Mirom bijase mi vrlo te5ko, Nikako nisam mogao svariti ono Sto sam duo. Za5to su stavili "zabranjeno
osloboditi".
Sta
li
se
\zatogakrije? RazmiSljao sam i o mom angaiovanju na podetku
rata.
Bio sam dobar artiljerac, na VBR-u. U uniformi HVO. I kad sam vidio
Sta se
sprema, napustio. Razmisljao sam i o onom razgovoru sa Bevandom iz SIS-a. Razne kombinacije
su mi prolazile kroz glavu. Ali nikakvog drugog izbora Osjeiao sam se sve slabiji i slabiji.
i moguinosti nije bilo.
Neko od logoraSa rede: - Eto dolaze kamioni UNPROFOR-a i Crvenog kriZa.
Znati ubrzo ie podeti puitanje civila iz logora. "Neka razmiSljao sam i tjeSio
se
bar nekome svane"
se.
"Daie dragi Allah i nama jednog dana bolje".
Kamioni
se parkiraSe ispred Skole.
jednog logora5a.
2r0
euli
smo kako glasno prozivaju jednog po
Uzalud smo pokuiavali da nekako dojavimo UNPROFOR-u i Crvenom kriiu napravljena prevara. Neke logora5e uhvati panika. Njih oslobadaju' a mi ostajemo. Neki podede i plakati od tuge.
da je ponovo
Sta sam mogao?
Oko mene je biio nekoliko vrlo miadih logoraia. i meni je bilo te(ko. Podeh hrabriti jednog vrlo mladog logora5a kojeg smo zvali 'Lepi'. Nije imao ni osamnaest godina. On mi kroz plad reie: - Ni vojske nisam odsluZio, ni pu6ku ne znam dri'ati u ruci, a ne da budem
joi
pripadnik Armije. Sav se tresao kad mi je to pridao, a onda opet zapiaka. dvojica djedaka, maloijetnika, dovedeni su iz Prozora.
u ieliji
broj 2 bila su jo5
Djeca su sjedila i ne5to ditala.
Smijali su
se.
Mislim da uopite nisu bili svjesni situacije u kojoj se nalaze. - Od kuda ova djeca ovdje? - upitah jednog logora5a. - Doveli su ih iz Prozora kad su im ubili roditelje. Tu su jer ovi ne znaju 5ta ie sa njirna.
- Pa zar i djeca na spisku zarobljenih boraca Armije? - upitah jer sam vidio da djeca ne mogu imati vt5e od po petnaest godina. Kroz jednu rupu na vratima celije ugledasmo kako u zatvor ulaze "unproforci". Ponadasmo se da ce mozda doci do nas. Ali straiar ih provede na gornji sprat. Tamo su blle zatvorene 2ene. Uskoro hodnikom prode dr-adesetak Zena koje su plakale od srece i radosti. Prepoznadoh Spomenku koja je radila u Komandi Armije uzgradiVranica kao daktilograf. Plakala re. Cuo sam kako govori: Zar 1e i ovo mogucel Sloboda? Gledali smo u izmudene, blijede i mrSave Zene kako ljube ljude iz UNPROFORa. Ljubile su ih od dragosti 5to ce ubrzo biti slobodne. StraZari ).2 zattora su samo gledali svu ovu ceremoniju prozivanja i sredivanja papira oko preuzim ania Lena logoraSica. Pomislih: "Hoie li i meni ikada doii ovakav dan"? A bio sam mu tako blizu prije samo nekoliko dana jo5 dok sam bio u 5koli. Zene ubrzo izadoie iz zalvora i udo5e u kamion UNPROFOR-a. U daljini smo iuli kamione kako polaze ispred 5kole. Znadi i tamo je zavr5ena ceremonija prozivke
i popisa. Prvi kamioni uskoro podo5e.
Bili su to kamioni sa logoraSima koji su se prijavili za odlazak na desnu stranu. Tamo su im biie familije. Do sada jo5 nisu bile protjerane. Znali smo da ti logoraSi idu svojim kuiama, da idu svojim familijama, ali smo isto tako dobro znali da su oni joi daleko od slobode. Sloboda je na onoj strani gdje je Armija BiH. U drugim kamionima su bili logorabi koji su se prijavili za odlazak u treie zemlje sa familijama, ili su im familije vei bile tamo.
211
TuZno smo gledali za kamionima koji odvedo6e oslobodene logora5e na lijevu obalu. Dubok uzdah mi se ote. Ubrzo nakon odlaska kamiona u na5 blok zatvora ude straZar koga smo zvali "euperak". Pode ditati nekakav spisak. ]a sam se u tom momentu nalazio u hodniku i stao sam odmah izanjega,tako da sam mogao djelimidno vidjeti imena na spisku. Bio je to najnoviji spisak zatvorenika, sloZen po abecednom redu. Primjetih da pored svakog imena stoji naznaka "vojnik ili neki din". Kad dode do mog imena primijetih da u produzetku stoji "zapovjednik voda". Bijaie to spisak svih zatvorenika iz Centralnog zatvora. Ukupno 912. znaii bio je to plan, da se javnosti plasira dezinformacija o nama kao zarobljenim pripa{nicima Armije BiH, i da na taj naiin stvore alibi za naSe daljnje ostajanje u zatvoru. Tesko sam se mogao pomiriti sa dinjenicom da jo5 moram ostati u logoru. Pogotovu ovo sa zatvorom. Jo5 rekoie da ie sad provoditi istragu nad nama. Razmi5ljao sam i u razmi5ljanjima iSao daleko: 'Ako sam pod istragom, 5ta je sa ovih prvih Sest mjeseci logoraskog tamnovanja? Raduna li se i to u istragu ili ne? Znao sam da je po svim vaZeiim svjetskim zakonima istraga moguia do najvi5e Sest mjeseci. .Llizar oVdje ima ikakvih zakona. Nakon istrage mora doii sudenje! Ali nismo
kriminalci! Ako nema krivice onda nas moraju osloboditi. Ali za oslobodenje po sudskom pravu treba sud i porota i advokati. Tu stadoh sa razmi$ljanjima.
Odoh suviSe daleko. To su bili samo moji pusti snovi i maStanja. eelnici HVO su plasirali u javnost informaciju da su oslobodili sve civile iz logora, a da su u logoru ostali samo zarobljeni vojnici Armije BiH i oni na koje se sumnja da su neSto saradivali sa Armijom ili bili ukljudeni u Armiju. Istina ie morati jo5 sadekati.
2t2
PSIHIEKA KRIZA Tesko sam podnosio iinjenicu da moram produziti boravak u iogoru. Bio sam skoro siguran da eu biti otpuiten kad i velika veiina logora5a. Bolesna supruga, djeca pogotorl stariji, koji je n.i bio na vagi da ga uhapse ili ostave, zbog njegovih blizu
su me da mislim kako bi bilo najbolje spakovati kofere i put pod rrog.. N"6. mi dopustiti da sa familijom predem u Donju Mahalu. eak Ui i Ua bi mi to dozvolili postojao rizik da me ubiju usput. Zato mi se u u razmiSljanjima prije nego sto su civili otpuiteni, varijanta sa odlaskom kod sestre Njemadku dinila najboljom' Ali sve kombinacije su bile uzaiud. PrikaiiSe mi da sam vojnik Armije BiH, i to
LrJ*n".rt goiilu, tjerali
joS zapovjednik voda.
'
ono me posebno brinulo, 5to mi Miro reie: "Zabranjeno otpustiti". Ko li je to
napisao?
Malo me je tieSilo saznanje da je supruga bolje, ali to boije je znadilo da je bila bolje do otpuStanja logoraia. Sad kad vidi da me nema, stanje ie se sigurno pogorSati' Kad je N1iro bio sa njima bila je kod njezine sestre. To mi je napisala i u poruci koju mi je Salko donio, a potvrdiia mi je i )elica' Sa reZimom u zatvoru upoznasmo se odmah prvi dan' kako izgleda zalvor sa unutra5nje Ja sam tek u logoru prvi put u Zivotu i vidio strane.
Prizemlje, sprat, podrumi sa samicama, blokpreko puta naSeg' u drugom dijelu zgrade. Celija broj 3. U &liji, ato je bila jedna veia prostorija, bilo nas je ukupnb Sezdeset i tri' Ispred ielije jedan duZi hodnik, a na podetku hodnika sa unutra5nje strane jedna prostorija u kojoj su boravili straZari. 'Celije u kojoj smo mi boravili bi se zakljutavale. Nije bilo puno hodanja. Imali smo jedan klozet i jedno kupatilo na sve tri celije u kojima je boravilo pribliZno isti
broj logoraSa. Kad bi ostali u ieliji preko dana razgovarali smo i kombinovali. A tek smo pre5li iz logora u zatvor. Dok se sad ponovo neko nas sjeti proii 6e dani i dani, rnjeseci. U jednom momentu udini mi se da nikad neie doii kraj ovom tamnovanju. Kontakt sa vanjskim svijetom mi je odrZavao Miro. 2r3
Puno sam mu zahvalan. DoSao bi sa vanjske strane zgrade do prozora klozeta i zovnuo bi nekog od zatvorenika koji bi u tom momentu bio u'klozetu i porudio da dodem do prozora klozeta. Ia bih bio u klozetu, a on sa vanjske strane i ispridao bi mi ukratko nove habere. |ednog dana dode i isprida mi ono Sto sam i odekivao: - Posjetio sam ti familiju. Odekivali su da ded dodi sa ostalima koji su puSteni. Bili su psihidki spremni da odmah putujete. Puno ih je pogodilo kad su saznali da neie$ izaii. - Djeca su razodarana, a supruga ti je morala ponovo u bolnicu. Ustvari, i kad je izaila kod sestre nije bila potpuno dobro, ali su je izveli, da malo dode k sebi. - U vrlo teSkom je psihidkom stanju. Nikom ne vjeruje da si uopite Ziv. Diaba su joj bila i moja uvjeravanja da sam s tobom liino razgovarao. - Stan ti je u potpunosti opljaikan. - Nosi ko 5ta stigne iz njega. Oni ne smiju noievati u njemu poslije nekoliko upada noinih bandi. Samo stariji sin ode i poneSto prenese kod tetke. - Bili su spakovali skoro sve stvari za put. e ak je i tvoja garderoba tamo. Uspio sam samo zahvaliti Miri na informacijama. Rekoh mu da mi nije dobro i da moram odmah u spavaonu. On ode. fa se nekako dovukoh do spavaone. Podeh se tresti. U glavi mi je neito tuklo sve jade i jade. Logora5i su dolazili, smirivali me. |edva ispridah Ahmetu o demu se radi. TjeSili su me da ie, ipak, dobro biti, a i da je moglo biti jo5 gore. |a ih nisam sluiao. Slika familije mi je bila pred odima. Onako leZeii podeh gubiti svijest. Nedostajalo mi je zraka. Uhvatih Ahmeta za ruku i rekoh mu da zovne ljekara. To bijaSe zadnje 5to sam mogao kazati. Kroz maglu sam mogao duti kako logora5i ne$to razgovaraju, a Sta ne znam. eujem kako Ahmet lupa po vratima i zove strai.ara. Lupao je dugo bez uspjeha.
Nakon dui.egvremena zadu
se Skljocanje brave u vratima i gias: - Ko zove? Dovedite doktora, imamo jednog zatvorenika koji je izgubio svijest i ima velike bolove - odgovori Ahmet. StraZar otvori vrata, pogleda po spavaoni da se uvjeri da je istina ovo Sto Ahmet govori i ponovo ih zatvori. Pro6lo je dugo vremena dok se vrata ponovo ne otvoriSe. UdoSe ljekar Stranjak i medicinski tehnidar Omer. eujem kroz maglu kako ljekar pita Ahmeta 5ta mi je. Ahmet mu odgovara da sam straino iscrpljen od dugotrajnog rada i da sam nervno rastrojen nakon saznanja loiih vijesti o familiji. Ljekar me pita kako sam, a ja nemam snage da otvorim odi i da bilo 5ta
kaiem. Osjeiam kako mi u glavi zuji i lupa, a oii hoie da iskode od bolova. Ljekar mjeri tlak i govori da mi je straino nizak. eudi se kako dovjek uop5te moZe biti Ziv sa tako niskim tlakom. Omer mi daje injekciju. Ahmetu dadoie nekakve tablete i reko5e da mi daje po dvije svakih nekoliko sati. Zataseponovo Skljocanje brave u vratima. Odo5e. Ahmet mi daje jednu tabletu i malo vode. Silom mi dade i drugu da popijem. Zaspah. 214
Probudih se sav u znoju. Ahmet mi reie da sam spavao tri do detri sata. Pitam koliko je sati. Pola Pet ujutro. Mrak. fa sam se jo5 tresao. U diepu napipah Zilet'
Otkud Zilet? Znamda ga prije nisam imao. Tad se sjetih sinosnjeg koSmara i plana kako da sam sebi oduzmem zivot i prekratim muke. I to mi je bilo palo na pamet. Pomislih: "Ima ii lljekaza mene"? Hoie li ikada doii kraj ovome? Ako je supruga stvarno toliko bolesna, 5ta li ie biti sa njom, Sta li ce biti dalje sa djecom? Sta
li
1e
inade sa njima?
ovo je vei tre6i put da je supruga u bolnici. Skoro, koliko sam ja proveo u iogoru, toliko je ona utolnici. A djeca ditavo vrijeme prepuitena sama sebi. Kako li se snalaze? Sta Ii ledu? Sve jedna misao za
drugom.
Ahmet ugleda da sam i daije zami5ljen. Upita me "]e ii mi imalo bolje? Potvrdih. - Ako moZei ditati, evo ti ovu knjigu. Malo ie ti odagnati misli, a biie ti sigurno bolje - rede i dade mi jednu knjigu. sa Bija5e to'Analiza Kur'ana". Otvorih onako letimidno u sredinu i podeh ditati velikim naporom. )oi mi se vrtilo u glavi. "Najveci dovjekov griieh ie sam sebi oduzeti Zivot"' je Ovo me zainteresor-a i lagano nastavih sa ditanjem. eitam, a osjeiam da mi "Sve 5to se oko nas sve 1ak5e. "Prayi r.iernici r-jeruju samo u Aliaha dzeleSannuhu". "od sudbine se ne moze pobjeii". desava, tako je dragi Allah odredio".
eitao sam. Osjetih da me glaYa prestade boljeti. fos jednom pogledah u naslov knjige' pa nastavih iitati. Je ii mogute da su sve dovjekove dileme vei opisane i napisane' I zaista kako sam iitao tako sam osjecao da neka tegoba silazi sa mene. Dok sam ja ditao primjetih nekolicinu logoraSa kako klanjaju sabah. Medu njima je bio i Ahmet. Kad zavr5i sa klanjanjem Ahmet me upita: vidim da si nasravio iitati tu knjigu. eini mi se da ti je malo bolje' A i ja sam ti
ti biti bolje. Nista mu ne odgovorih. Sve je vidio. Pridigoh se, sjedoh, naslonih se na zid ielije i nastavih sa ditanjem. Nisam se mogao rastaviti od te knjige. Malo sam ditao, pa malo gledao u Ahmeta. Uvijek vedar, razuman' stabilan i rekao da ce
svega svijestan.
Ni logor, ni zatvor ga nisu mogli sprijediti da obavlja namaz Za sve ima najjednostavniji odgovor: "Pa ovdje - Bi6e onako kako je dragi Allah naredio. Ja sam ditao dalje i dudio se: sve pise. Dragi moj Allahu kako je dovjek do sada bio slijep kod oiiju". Nikad -i ni;. bilo jasno otkud ove knjiZice u zatvoru? Ko li ih donosi? Kako li ih unosi? A ditali smo ih svi. 215
TESKr DUSEVNT BorESNrcr - LocoRASr Na spiskovima logoraba koji su po mi5ljenju vlasti tzv. "Herceg - Bosne" pripadali jedinicama Armije BiH nalazili su se i teSko bolesni logora5i stariji od 60 godina, kao i dvoje maloljetne djece od 15 godina. Ovo dvoje maloljetne djece je sa joi nekolicinom logoraia dovedeno izProzora. Medu logoraSima starijim od 60 godina nalazili su se Puce Mujo i Tanovid Husnija. Tanovii je bio teSki srdani bolesnik, ovisnik o lijekovima. lzgled ove dvojice logora5a i njihove godine kazivali su sve ljudima iz medunarodnog Crvenogkrti.a koji su povremeno dolazili i sravnjivali utvrdeni spisak logoraSa, navodnih pripadnika Armije BiH. Kod tih susreta neki logora5i su dak pokazivali iskaznice HVO, kazujuii na taj nadin da su sve do hap5enja pripadali toj istoj vojsci koja ih je uhapsila. Odgovor medunarodnog Crvenogkrli.a bio je: Mi smo dobili ovaj spisak od zvanidnih vlasti "Herceg - Bosne" i vi se vi5e ne smatrate kao uhapleni civili nago kao pripadnici Armije BiH. Mi vidimo da to nije istina, ali nemamo kompetencije da bilo 5ta promijenimo. U ieliji broj 3, u mojoj blizini spavao je logoraS lazvin, koga smo zvaliJazo. On je bio umno zaostao pa smo mu svi pomagali da se uklopi u naiu sredinu. Izgledom je bio visok, crn, krupne grade. A nosio je uvijek za jedno dva broja manje pantalone i kaput, pa je to bilo upadno na prvi pogled. Kad bi izlazio na radu, stalno bi kupio stare stvari i predmete i to trpao u dZepove. mi smo mu to uzimali i bacali, jer smo se bojali zaraze.
Po povratku sa rade
On je to kupio i govorio: - Ovo ie mi valjati djeci, koja su na lijevoj strani. lazo bi viSe puta dobio degenek od bojovnika HVO, jer se u startu nije znao
uklopiti u disciplinu i Zelje tih bojovnika kod kojih bi radio. Mi ostali bi za kratko vrijeme "prokuZili" kakav je koji bojovnik i sve 5to on zahtjeva odmah bih bez pogovora ispunjavali. Tako smo izbjegavali viSe degeneka. Prvu porciju degeneka rijetko ko bi izbjegao, ali onda bi dalje znali kako treba ponalati. lazito nikad nije uspjevalo.
|ednom prilikom |azo
2L6
se
vratio sav modar
sa rade.
se
Pitali smo ostale koji su radili sa njim 5ta se desilo, a oni rekoSe da bojovnik udario palicom po ledima isto kao i ostale i pitao ga:
ga je
jedan
- Ko te je udario? - Vi gospodine, odgovorio bi |azo. Tad bi ga bojovnlk ponovo udario i pitao isto. lazo nije znao 5ta treba odgovoriti, i nakon svakog udarca bi odgovarao: - Pa udarili ste me vi gospodine! Bojovnik ga se okanio tek kad se umorio od udaranja palicom kud stigne, shvativii daJazo ne moZe da ukapira da nakon prvog udarca i pitanja: "Ko te udario"? mora odgovoriti: - Ne znam gospodine. Tad bi ceremonija bila zavrbena bez dodatnog degeneka. Ostali logoraSi su ovo degenedenje laze otajno posmatrali. Nisu smjeii progovoriti, jer bi tad onaj ko progovori dobio degenek. Samo su posmatrali kako razjarenibojovnik udara |azu palicom po ledima i kud god stigne. Doktoru Stranjaku smo kazivali na |azino du5evno stanje i ako moie da ukaZe nadleZnim HVO da odvedu lazu na daijnje du5evne preglede i lijedenje. Sve je bilo uzalud. Doktor je pokuiavao, ali mu nisu prihvaiali prijedlog. Utvrdeni spisak zatvorenika se ni po koju cijenu niie mogao' niti smio mijenjati. Rudak u centralnom zatvoru se diielio u podrumu zgrade u kojoj su bile na5e celije. Postrojili bi se u hodniku ispred celiie u red i jedan po jedan bi u koloni iSli niz stepenice u podrum. Prilikom tog kretanja vaLto je isti protokol kao u stroju' Ruke na ledima, glar-a pognuta dole. Nije bilo gledanja na stranu. Za svaki prekrsaj siijedio bi udarac palicom_. U podrumu Centralnog zatYora su bile samice, ali na suproinoi strani od menze. Cesto bi duli vrisku iz tih samica. Posebno ie bio upeiatliiv glas jednog logoraSa iz samice koji je razmiSljao na glas, pa pjevao razne piesme, Pa se derao, a onda bi iz sveg giasa uzviknuo: - Mariianor-icu, iebem
ti majku usta5ku!
Ova psovka se odnosiia na duvara zatvoraMarijanoviia, koji se nalazio u holu podruma i iuvao redza rudak. Mi smo svi Surili. Nismo znali kako ie Marijanovid reagovati. A imao je sve moguinosti na raspoiaganju. Ipak, Marijanor.ic se odludio na5aliti sa tim logorabem iz samice. Valjda da
skrativrijeme.Zaderaobisedagaonajusamiciiuje: - Puce, daj mi kljudeve, da ovog u samici odmah zakoljem. Puce je bio straZar i zajedno sa Marijanoviiem bio na duZnosti, inade katolik. Puce je tada bio daleko i nije mogao duti Marijanovica. Odmah iz samice se zadu gias: - Nemoj, Puce, brate, ne daj mu kljudeve. Zaklate me Marijanovii. Ne daj, Puce, brate! se tada ponovo zaderao: Puce daj kljudeve: A logorai iz samice bi ponovio: - Ne daj, brate, Pucel
Marijanovii bi
2t7
Mi smo sve ovo sluSali, dok smo bili u redu za rudak. Neki logora5i bi se tom prilikom smijali jer su - vidjeli da se i stratar Marijanovii Sali i smije, a neki bi se duboko zamislili. Ovaj logoraS iz samice bio je zasigurno nervno rastrojen. Sta je sve ovaj logorai
preZivio u samici pa da skrene s pameti, to jedino on zna. Njegovo ime nismo saznali, a po naglasku smo mogli zakljuiiti da je najvjerovatnije bio negdje iz srednje Bosne.
Nekoliko dana nakon naSeg zatvaranja u Centralni zatvor, u nai blok dovedoie job dvadeset logora5a izProzora. Oni su dovedeni direktno iz nekog prirudnog logora u Prozoru. Medu njima su bila dva maloijetna djeiaka od oko 15 godina. Kad smo mi vidjeli ovu djecu zadudili smo se i pitali: - Zar idjeca nl spisku pripadnika Armije BiH? - Zar i sa njima u logor? Tada nam oni odrasliji medu njima ispridale tuinu sudbinu koja ih je zadesila. Ostali su bez roditelja, jer su ih ubili navodno "nepoznati" podinioci, na teritoriju u blizini Prozora, koji je inaie kontrolisao HVO. Zvanltne vlasti HVO u Prozoru nisu ni pokuSale sprovesti istragu o ovom sludaju, a kad nisu znali 5ta ie sa djecom neko je donio "pametnu' odluku da ih poialju sa zarobljenim civilima u logor Heliodrom. Svi oni su, takoder, upisani na spisak zatvorenika kao pripadnici Armije BiH. Gledao sam to dvoje djece, razmi5ljao o mojoj djeci. Nedugo zatim stupio sam sa njima u kontakt. Pokazivali su mi crtane romane i pohvalili mi se kako im stra2ari nisu to oduzeli kada su ih ovamo dovodili. Kakve li ironije? Djecu doveli u logor, a dozvolili im da mogu ponijeti romane. Djeca su im zratila nekom vedrinom i bezazlenoSiu i ne znaiuii 5ta se oko njih dogada. Poneki od njih dvojice bi nam ispritao i neki vic. Mi bi ih paLllivo slu5ali i nasmijali se ispridanom vicu, iako to nekada ne bi bilo smije5no. Vidjeli smo da im je to uZitak. U takvim kontaktima svima nama logoraSima bi misli lutale od na5e vlastite djece pa sve do ove djece u logoru: - Zar saova djeca iSta kriva, pa da se nadu u koncentracionom logoru? Od gl2logoraia na spisku, koji su ostavljeni u logoru nakon velikog puStanja civila od 19. do 24 decembra 1993, i za koje su zvanidne vlasti tzv. "Herceg - Bosne" tvrdili da su pripadnici Armije BiH, dakle nalazilo se i starijih osoba i djece i duSevno poremeienih osoba. Samo da se ne zaboravi!
2r8
ToMo - KoNJIere BoJNA "KLIS" "Klis". Nakon prelaska u Centralni zatvor prva rada mi je bila za Konjidku bojnu Bojali smo se bilo kakvog \zlateniana posao jer smo redovno dobijali degenek. Niko od bojovnika kod kojih smo radili nije vjerovao da smo uhapSeni kao
civili. Njihova javnost, a i cjelokupna svjetska javnost je prihvatila informaciju da su civili puSteni kuiama i da su svi logori zatvoreni. Zbogtogasu svi bojovnici smatrali da su u zatvoru ostali samo zarobijeni vojnici Armije BiH, da smo mi bili ti koji su pucali na njih. Malo je koji bio, da mu neko od rodbine ili prijatelja nije poginuo u ovom ratu. Sad su se mogli osvetiti na nama, potpuno
nemoinim. Sta su htjeli, to su i
radili.
bili smo zabiljeZeni u njihovim knjigama kao pripadnici "muslimanskih snaga", kako su u to vrijeme oni nazivali Armiju BiH. Vrata celije se otvoriSe i straZar povika: - Tri pn'a s reda vanil Nas 912
]a sam bio
treii.
mnom su bili Mili Ceranic i Mili Trbonja. Izadosmo iz ielije vani i ugledasmo jednog bojovnika koji bijaie do5ao po nas. Bilo je rano jutro. Joi nismo bili ni dorudkovali. Popis je kratko trajao, jer nas nije bilo puno. Bojovnik nam rede da idemo vani. Kad izadosmo, ne ugiedah nigdje auta pa zakljudih da iemo raditi neSto u blizini. ISli smo prema izlazu logora. Vojnik je i5ao uporedo sa.nama sa otkodenim Sa
autclmatom. Samo bi progovorio: "lijevo" ili "desno" u zavisnosti od putanje kretanja. Dodosmo do jedne velike kasarne. Bojovnik nam naredi da udemo i da sadekamo. U blizini je bila jedna oglasna tabla i u zaglavlju jednog spiska proditah "Konjidka bojna Klis". Pored nas su prolazili
neki bojovnici.
Bili suvrlo sluZbeni i odmah osjetih u zraku da se neiemo dobro provesti. Neko oslovi onog bojovnika koji nas je doveo sa: "TOMO". Shvatih da mu je tako ime. Nije imao vise od dvadesetak i koje godine, dugu crne, neodesljane kose. Tomo nam pride i rede: 2t9
- Imate zadatak da odistite sve klozete u ditavoj kasarni. Mora sve da blista. nadem primjedbi na licu mjesta 6u vas strijeljati.
Ako
Strijeljanja se nismo plabili, ali degeneka jesmo. Upitasmo Tomu dime iemo distiti, a one se razdera: - Prstima, nego dime! Majku vam jebem balijsku! Udosmo u prvi klozet. Bio je straino prljav. Nedistoie svuda po podu, pored WC Solja, po zidu. Pisoari puni mokra &, zatepljeni i prelijevaju se po podu. UZasan smrad. "Boi,e,ko li samo ovdje Zivi" pomislih. Nadosmo nekakav tarad i podesmo prati i distiti redom. ]a sam bio odistio jednu WC Solju kad ude Tomo. - |esi li odistioWC Solju? - upita me. |a potvrdih, disteii drugu WC Solju. Iznenada osjetih jak udarac kundaka
puSkeuledairijedi: - To jo5 nije disto, Balijo! Morai to bolje odistiti. Zaboli me. Samo stiskoh zube i uzeh krpu da ponovo iznutra odistim tu WC Solju. Mili eeranid i Mili Trbonja su distili druge klozete. |a sam bio u ovom. eistio sam i po nekoliko puta istu WC Solju samo da Tomo ne bi naiao neku primjedbu. Aznao sam da ie me udariti, naSao ne naiao primjedbu. Kad Tomo ponovo ude ividje da jo5 distim WC Solje rede: - Ti stari, radi to brZe, inade ie$ ponovo dobiti po ledima! Nisam se vi5e obazirao na Tomine rijedi. Radio sam svoj posao. Razmisljao sam: "Kako samo dovjek moLe mrzlti dovjeka, a da ga uopSte ne poznaje"? Podeh iistiti pisoar. Bio je pun mokrade i 6ikova. Izvadih iikove rukom iz mokrade.
Ali mokrada je
i dalje stajala u pisoaru. Nije oticala. Nakon nekoliko trenutaka u klozet ponovo ude Tomo i kad ugleda da distim pisoar kaza mi: - Nemoj sludajno da to ne proiisti5? ZapamtitieS me zauvijek! odgovorih mu da nemam dime ovo prodistiti, i da se trudim koliko mogu. Opet iznenada, kad sam bio okrenut Prema pisoaru, udari me kundakom po sred letla. Padoh na pod klozeta. Ugledah sve zvijezde pred odima' Ustaj se stari! - zaduh Tominu zapovijed. Jedva se pridigoh. - A kako si mogao pucati u Hrvate? - kaza, gledajuii u mene kao razjarena Zivotinja.
Nisam mu ni5ta odgovorio, jer nije bilo smisla niSta objaSnjavati. Zagrnuh rukav i uvukoh ruku u mokraiu. Napipah otvor pisoara i uprijeh dlanom kako bih stvorio pritisak. To sam pokuSavao jedno deset minuta. U jednom momentu primijetih da mokrada pode oticati. Osjetih nekakvo olakSanje.
220
Taman kad je mokraia sva istekia ponovo ude Tomo i kaza: vidis stari da u klozetu' se moZe, kad se hoce! NiSta ne progoYorih. Nastavio sam distiti plodice Nakon izvjesnog vremena Tomo ponovo dode i rede mi da podem za n1im. Naredise mi da sjednem na jedan vojnidki krevet'
eim sjedoh pode isPitivanje. prvo su *. ptt"li uiojoj sam jedinici Alijine vojske bio, pa koji mi je broj puSke i tako redom. Vojnidka Pitanja. desnoj strani i to kao |a sam im odgovaiao da sam uhapien u mom stanu na civil. Dok sam ovo pridao oni su se cerekali. Govorili su mi: - Kako to da ste svi civili, kad smo sve civile pustili iz logora? vidio sam da daljnje objasnjenje i govorenje istine nema svrhe pa odludih da prijetiti viSe niSta ne odgovaram. fedan od onih koje sam nasao u kancelariji mi pode
da ie me ubiti ako ne budem dalje odgovarao na pitanja. Drugi bojovnik se usprotivi i kaza da uvedu drugog i da je sa mojim ispitivanjem zavr5eno' euo sam Tomu kako im govori: - MoZete ih udarati koliko hoiete, ali moraju ostati Zivi jer ih ja Zive moram
razduiili u zatvoru. eeraniia i Trbonju ispitivali. oko jedan sat dode Tomo i rede da je za danas zavrsena rada, ali da sutra moramo doii mi isti da nastavimo raditi zapoieti posao' Krenusmo prema zatvoru )a nastavih diSienje klozeta, dok su
nazad. Uz put nam je Tomo govorio: isti dodete na radu. Odgovorismo da Ja sam vas dobro zapamtio. Hocu da sutra smo razumjeli, ali da nismo ni5ta dorudkovali jer smo rano otiSli' Na ovu primjedbu Tomo se poie derati: - jo5 traZite da vas hranimo.
Mi uSutismo. Srecom, Tomo nas je vratio malo prije redovnog rudka u zatvolu, pa ipak nesto
pojedosmo tog dana. Sutra dan ujutro dode Tomo zorom po nas' Cerani( i Trbonja podose prvi, a ja zastadoh da obujem cipelu. Tomo je stajao pored sttai'ara. Jedan od logoraia, koji je stajao iza mene mahinalno upita: - Mogu li ja? Vjerovatno je mislio da posao u krugu zatvora nije lo5' sttaLat odgovori da !' moZe, a meni naredi da tekam slijededu radu. Oni odo5e, a ja ostadoh iekati odlazak na neki drugi posao' Osje6ao sam se zadovoljan Sto sludajno nisam ponovo oti5ao na radu kod Tome, ali ujedno sam se osjeiao nemoian da bilo 5ta drugo promijenim ili da pomognem onima koji odoie kod njega da rade. Opet oko jedan popodne vratiSe se njih trojica u zatvor, puni modrica i stra5no preplaieni. Ispridaie da im je bilo gore nego prvi dan. je glavi bio lasam toga dana bio otiSao na rad kod IX bojne, ali ditav dan mi u
Tomo i njegove metode mudenja i ispitivanja.
221
NOVA GODINA 1994. Dan uoti Nove godine 1994. radili smo u krugu logora.
eistili smo deponiju smeia ispred zgrada. To smo radili i lopatama i golim rukama. Najveii smrad je bio na deponiji Centralne menze u kojoj su se hranili bojovnici HVO. Tu je bacano svaita. u smetljiitu je bilo pomjesano raznoraznih predmeta sa otpacima hrane. To smo morali kupiti i tovariti rukama. Smetlji5te je bilo u jednoj velikoj rupi. Dok smo to radili uprljali bi se u potpunosti, i tijelo i odjeiu, a stra5no je smrdilo od otpadaka hrane u raspadanju. Kakav apsurd.
Mi gladni, radimo po cijeli dan za pola konzerve, a sada gledamo ogromne kolidine prosute hrane. Bilo je nekoliko logoraia koji su neke komade hrane vadili iz smetlji5ta i stavljali u dZepove. Opominjali smo ih da to ne rade i da ie se zaraziti ako budu to jeli. Neki poslu5a5e i odmah baciSe, a drugi nisu mislili tako. Valjda je glad nadjaiala razum pa su krenuli na rizik. Nekoliko dana nakon 5to smo podeli raditi ove poslove, na logoraiima se pojavi koZna bolest "5uga". Primijetih da se neki logorasi maZu nekom tekuiinom koju im je dao doktor. Ubrzo se bolest proiiri po cijeloj ieliji. Svi dobismo nekakve bodice sa tekuiinom da se maZemo. Po tijelu se pojavi5e neke tadkice koje su straino svrbile. Kad bi se mazali iSli bi u klozet. Tamo smo i
ostavljali te boiice. Suga se vrlo brzo prenosila i na one koji su najviSe dri.alido higijene. LogoraS po nadimku "faprak"je bio poznat u logoru po redovnom odrZavanju higijene: Kupao se kad god bi stigao. Ali i njega zahvati "Suga". Njegove kolege su ga zbog toga "zafrkavali".
Kad bi se "iaprak" vraiao iz kupatila dist i okupan, oni bi zatepili nos, kao pitaju se, Sta ovo "smrdi"? To je bio jedan vid "zafrkancije" u logoru, iako nikom nije bilo to toga. To je bilo viSe silom, samo da skratimo vrijeme i da se ubije monotonija u zatvoru. ]ednog dana na pokrivadu logoraSa koji je spavao do mene primjetismo da neSto gamiie. 222
Vidjeli smo da se on de5e Po glavi. Bile su to "u5i". Odmah kazasmo doktoru. On dode sa tehnidarima i svima izvrSi pregled glava. Kod nekih su "usi" vei bile, kod nekog nisu i doktor naredi tehnidarima da nam svima napraSe glave nekim praikom. S,re ovo, i koZne bolesti i "u5i" pojaviSe se u momentu kad smo imali dovoljno vode i sapuna, ali je to vjerovatno bilo nedovoljno da se ubiju klice dugotrajnog logorovanja i jedne kompletno nedovoljno provodene higijene. Ipak smo se mi redovno naudili umivati, kupati nekoiiko puta heftidno i svakodnevno tu5irati po potrebi, a u logoru o tome nije vodeno raduna. U istoj odjeii smo i radiii i spavali. Vrlo je rijetka bila prilika da neSto drugo presvudemo, a ono 5to smo imali na sebi oprali bi onim danima kad nas preskoie u odabiru za tadu. Sapun smo rijetko dobijali, preteZno od humanitarnih organizaclja. Kad bi radili u nekoj kuii ili stanu u gradu, obidno bi povirivali u kupatilo i traZili komadii sapuna ili nesto sliino. To bi kriomice stavljali u dZep i pronosili u logor. Vode je biio dovoljno, ali je bila hladna. Kad bi radili poslove, kao Sto je bio ovaj oko deponije smeia i hrane kod Centralne menze, uveder bi smrdili ko jazavci. Radili smo golim rukama i to je bio prvi mamac za razne teike zarazne bolesti. Samo je pravo dudo bilo, da osim "5uge" i "u5iju" ni5ta drugo nismo "fasovali". straZar koji nas je duYao dok smo iistili deponiju prezivao se euljak. Bio je invalid u nogu, Sepao je dok je hodao. Na uniformi je nosio nekakvu metalnu znadku, kao nekakvu zaslugu za ostvarivanje ciljeva tzv. "Herceg - Bosne". To je on sam prikaiio i imao sam utisak da se tom znaikom didi, a neito slidno nisam vidio ni u jednog drugog botovnika HVO. eak nisam blo ni siguran je li on potpuno normalan. Imao je zadatak da nas zatvorenike rasporeduje zarad u krugu logora i da nas nadgleda.
Kod euljka smo radili vrlo rado. Nismo bili izloZeni prvoj liniji. DoduSe posao je bio teZak i stra5no prljav. Deponije smeia i svakakvih otpadaka, klozeti, septidke jame i sva5ta drugo. Znali smo da euljku treba oslovljavati sa "gospodine" pa smo svaku priliku koristili da ga i za najmanju sitnicu oslovljavamo sa "gospodine", pogotovo kad u blizini ima drugih bojovnika. Tad bi euljak cvjetao. PoZurivao bi nas u poslu i odgovarao nam na pitanja "strogo". A na kraju rade davao bi nam po detvrtinu hljeba i po jednu malu konzervu. Dok bi nam to davao drZao bi nam predavanje kako je on milosrdan, a na drugoj strani mude Hrvate i ne daju im ni5ta jesti, misleii na bojovnike koje je uhapsila
Armija BiH i koji su bili po naSim zatvorima. Dan uodi Nove godine zavriili smo radu oko pet sati popodnevratismo se u zatvorsku ieiiju. u tri ielije u jednom bloku bilo nas je 220; u na5oj ieliji Sezdeset tri. Svi smo bili prljavi. Ugiedah jednog Bosadca koji se prezivao BaSii kako vadi prljavu hranu iz depa i pokuiava je odistiti. Vjerovatno je to stavio u dZep danas kad smo radili. 223
PokuSavao sam ga ubijediti da to baci, da ne jede, da ie se sigurno zaraziti. la sam pridao pridu, ali di,aba. Nibta ga nije moglo ubjediti. Nisam,.,ris. htio puno ni baviti njim, jer sam dekao red na kupanje. u nasem bloku bio je samo jedan tui, a nas 220. i joi voda hladna.
Ali bez obzira na sve, morali smo se posrije ovakvih rada u krugu logora okupati. eekali smo na red jedan po jedan. Logora5 po imenu HadZe upravo je bio iza5ao iz kupatila i vraiao se u spavaonu.
U tom momentu zadusmo Skljocanje brave u vratima zalvora. Vrata se otvori5e upravo kad je Hadi.e bio'kod vrata spavaone. Zadu se glas straZara: Ti ovamo! Hadi,e stade, pa kao iznenadeno pokaza prstom: "]e li ja"? pode prema strazaru ne znajuii o derrlu se radi. Kad mu se priblizi, strai.ar ga udari nogom u glavu iz sve snage. Ni mi nismo znali o demu se radi. vratili smo se sa rade, dekali na kupanje pa nas je iznenadila i sama posjeta strai.ara, a pogotovo ovakav postupak. sreiom Hadi,eje, primjetivsi da ie dobiti udarac, pognuo glavu I drzao ruke iziled,a.stajao je dvrsto na nogama i ne pade od udarca. Nije se ni pomjerio. Neko od logorasa prepoznade str ai.ar a i povika: "Smiljanii"! Mi koji smo stajali odekujuii odlazak na kupanje, polegosmo po podu, praveii se da lezimo. Reagovali smo instiktivno, ne razmisljajuii ita radimo. Zadusmo Smiljaniia kako ljutito pita HadZu: - Sta iuri5 kroz vrata? - Nisam iurio, gospodine zapovjdnide, samo sam se kupao - odgovori Hadi,e. Na to ga Smiljanii ponovo udari nogom u glavu. Bio je to nekakav izvjeLban udarac. Hadi.e je bio snaZan, nabijen, omanjeg rasta pa je smiljanii mogao podiii nogu do njegove glave. Ali, Hadi.e ponovo osta na nogama. Smiljaniia toiazliuti pa se razdera:
- Vodite ga u samicu!
onako polugolog, tek izaslog iz kupatila, uhvatiie dvojica samicu.
i
odvedoie u
Kad je deZurni strai.ar zatvarao vrata usput nam reie: - vederas je Nova godina. Poito ie biti dosta pijanih bojovnika, vama je najbolje da odmah legnete spavati, a svjetlo ie se gasiti u osam. Ko li ti je mislio o Novoj godini i kome Ii je bila na umu? Tiho zavrsismo kupanje i to samo ko je stigao na red, a onda smo svi legli. Niko nije mogao spavati. Nije se duo nikakav zvuk u spavaoni. Svak je bio sa svojim mislima.
Kud koji? se dula galama zidovima zatvora.
vani
i svirka,
a onda
rafaliiz automatske pu5ke. pucali
su po
Bojovnici su pili i bivali sve raspoloZeniji i veseliji. Bojali smo se da ne ubace bombu medu nas, ili da tako pijani ne udu medu nas. StraZari koji su duvali na5 zatvor donijeli su piie i hranu straZaru. StraZara je bila u sklopu zgrade zatvora. u jednom momentu zadusmo harmoniku. pjevali su. sve je orilo. 224
LeZao sam i razmiSljao o
familiji'
Gdje li su? Kako li im je?
PodeiemipadatinapametnekakveprijadnjeNovegodine'odlascinamore'u hotele,ikojekakvebudala5tine,alimetakvemislinisumoglepreokupirati. SamosammoliodragogAllahadaStoprijesvaneidaidemnaradu' Ko zna Sta li nam sve ovi pijani spremaju? Zatuh Pjesmu: _ ,,oj Aiqa, jebem ti baklavu, mislio si bez metka stvoriti drzar.u".
ovdje nisu nas nagonili Taj repertoar sam vei dobro znao iz Dretelja. sredom ovi "kako li biti kasnije se smo du p1"uu*o. u nas se bio uvukao nekakav strah. Pitali 'e kad je ovako podelo"?
padati Po nama' Rafali pot"s. udarati po zidovima ielije, odbijeni meci podeSe Zadusmo pogoditi? li ie Koga Lijegali smo, savijali se, pokrivali rukama po glavi' jade' jade i bijebe sve lupanye po vratima zatvorasa vanjske strane' Lupanje ' vani' onima nas odgovoriSe fuau straZari koji su duvaii je naredeno' tako - Mi vam ne smijemo otvoriti' jer nam pijanih bojovnika udaranje o vrata se pojada jo5 vise. Sa izvanasu se duli povici da ne6e otvoriti jer im strazarima da otvore rrr"tu,'u straZari su im i dalje odgovarali je tako naredeno i da dZaba dekaju' Tada se izvanazaiu pucanie iz automata i pi5tolja' te povici: - Treba ih pobitil
- Sta ih duvate? dogoditi? Hoie li StraZari nrsu dalie odgovarali. tr'Ii smo strepili sta ie se dalje Sutili' Niko nije popustiti? Orgiianie pred Yiatima trajalo je do kasno. Mi smo leZa1i, no6' ipuuuo. Vrata zan'ora nisu se otvarala' Bija5e to duga i iscrpljujuca strahujuci iscrpljeni Udosmo u no\-u kalendarsku godinu, budni, neispavani, za svoju sudbinu. Opet Takvi odosmo na radu dim svanu. Mene zapade rada ponovo sa euljkom' konzerva i uveder ali smeie, opet deponiia i klozeti, discenje ditav dan i peksinluk,
--
za nagradu. iok nas je
euljak ujutro vodio na radu, vidjeli smo mladu vojsku kako vjeZba' Neko od logoraia reie: - Ovo su "novaci"' mladi' Tako su oni nazivali regrute. Vidjelo se na prvi pogled da su dosta preteZno osamnaest godina l1i kola vi5e. VjeZbali su na komandu u ritmu ameriike vojske.
Zaiusmo zatim kako u ritmu vjeLbanja zaiedno izgovaraju: - "Pokla6emo Muslimane, pobiiemo sve balije, silovat 6emo im i'ene"... su Nismo se mogli oteti utisku, kad to prije "naudi5e", ako su novaci' U startu SluSao muslimansko' ih udili damrzeMuslimane i sve stoje muslimansko. I to samo ih desto i nikad nisam duo da pjevaju kako ie poklati, pobiti ili silovati nekog sam
smo mogli' drugog. Samo musiimansko. Nama ie to bilo vrlo ruzno slusati, a 5ta R.adili smo u blizini gdje oni vjeZbaju. ]edan logora5 u mojoj blizini prodapta:
225
- Boi,e, kakva li ie ovo vojska biti. Vei u prvim dasovima obuke i treniranja neko im je punio glavu nacionalnom mrZnjom. Te pjesme je morao neko vei prije smisliti i servirati im. Sve je ulazilo u cjelokupni plan etnidke mrZnje i di5ienja. Oni se pripremaju za jednu dugotrajnu mrLnju, koju ie biti vrlo teSko izbrisati iz glave onih kojima je napunjena. Duga ie i te5ka biti ova borba. Posijano je mnogo sjemena mri,nje u jednom narodu prema drugom narodu. I to medu dva naroda koja se historijski nikad nisu ni mrzila, ni ratovala jedni protiv drugih. Stoljeiima su Zivjeli jedni uz druge, jedni sa drugima. ie Ii to tvorac ovog htio u historiji. Ako i jeste poSao je pogreinim putem. Od ovakvih gre5aka Stetu moZe imati samo njegov narod. Generacije ie imati posla da ovo isprave. Ako se ikad mogne ispraviti. "Hoie li, ipak, jednog dana taj tvorac ovoga svega biti poznat imenom i prezimenom, a kako stvari izgledaju, neie biti u lednini". Peti dan poslije Nove godine vrati se HadZe iz samice. Pridao nam je kako su samice pune logoraSa. Neki su vei Sest mjeseci u logoru. Najvi5e nam je spominjao nekog RedZu, koji je prije bio major u onoj vojsci. Nije proSlo dugo vremena, a HadZe se ponovo nade u samici. Hadi.eje jedno vrijeme bio sobni starje5ina i morao bi uveder podnijeti raport deZurnom zatyora. Kad je deZurni uiao u ieliju, mi smo stajali u Spaliru, pognuti, sa
rukama na ledima.
Hadteje stajao pored deZurnog i rekao: - Gospodine zapovjednide! Spavaona broj tri broji Sezdeset i tri pritvorenika. Prisutno Sezdeset i jedan. - Rashod: jedan na radu, jedan "ubio dZadu". Ovaj raport je razljutio deZurnog iHadi.e ponovo dobi pet dana samice. Kad se vratio HadZe nam se pravdao: - Kako iu drugadije kazati za logora5a koji je pobjegao, nego da je "ubio dZadu". Sta smo mogli?
Nasmijasmo se, a ova Sala koSta HadZu pet dana samice.
226
PROFESOROVA HRABROST Januar 1994.
LogoraSirazgovarajuoraznimkombinacijamaioeventualnomoguiim
logori5a zaiobljenika. Posebno va2ne logorate za zamjenu vlasti tzv' "Herceg - Bosne" su drZali u zatvoru u Ljubuikom' pJito njih nikako nisu dovodili na Heliodrom to nam nije bio nekaka' smo mogli? pokazatelj da bi do ukupne razmjene moglo potrajati jo5-dugo. Sta je sve Nalazili smo naiina da tie5imo ledni druge. Psihitka napetost postojala A nervoza sve veia. e ak neki logoraSi poieie izgovarati neke skore datume razmiene. gvozdena veia i veia. Gdje god di se okrenu u zatvoru, svuda debele resetke, velika vrata i posebni propisi, kao da smo najveci kriminalci i zlikovci. u toku jednog takvog razgoYora u nas paviljon ude voda smjene straiara i
razmyen"ama
glasno se razdera: - DeZurni soba, raPortl
jedne i druge Na takr-u naredbu logorair su skakali na noge, pravili Spalir sa Sve nam je strane celije, a de2urni sobe bi podnosio raport o brojnom stanju u ieliji' ovo bilo iudno ier ie raport traZen prije podne' nasu uobiiajeno je bilo da se raport daje uveier prije spavanja. Nadugo poslije u ieliju ude jedan oficir HYO u pratnji dezurnog strazara i jo5 dvojica bojovnika' DeZurni sobe podnese po propisu raport o brojnom stanju u 6eliji' a mi smo stajali u redovima po dr-oie i nijemo gledali u pod' Ispod oka primiletismo kako nas oficir gieda' Tad rede:
- MoZete slobodno podignuti glave. Ja sam dosao da vam saopStim nekoliko
informacija. Podigosmo glave
i tek tada smo
se
mogli maio bolje zagledati u oficira' Neko
od logora5a tiho Sapnu:
HVo "Herceg - Bosne"' medu kojima je bio i iogora5ima, Oficirle gledao*pravo u sredinu ielije, prema profesor Mesihovic BedZo, a zalim poie glasnije govoriti: ne6e Da znate da bi vas mi odmah razmijenili, ali vas vasi neie. Vas sada niko jos u zatvoru' drzimo vas koga je zbog i niko vas ne prizna svojima. Alija taj krivac
I ouo j. puljii, glavni zapovjednik
Nakon
Sto je
SIS-a za cijeli
oficir ovo rekao, nastao je kratki tajac' 227
Niko nije reagovao na ove rijedi. Samo smo posmatrali oficira i dudili
se
razlogu ove pride. Za|to je prida bai nama logora5ima? U tim razmi5ljanjima najvi5e hrabrosti da progovori imao je profesor BedZo.
On rede: - Ne bih
se ja, gospodine, sloZio sa vama da nas naSi neie da prime - mislio je na Armiju - a isto tako ne bih se sloZio da je Alija kriv Sto smo mi uhapSeni po
stanovima i ovamo dovedeni. Dok je profesor ovo govorio mi smo stajali kao ukopani i divili smo se njegovoj hrabrosti da to direktno kaZe. Otimao je na5e trenutne misli, ali je upravo on bio taj koji je protivrijedio ovom oficiru. Primijetismo da se oficir malo ljutnu, a onda se pogledom uputi prema profesoru i rede: - Meni se dini, profesore, da se mi dobro znamo. Profesor, izprve odgovori oficiru: - Vi mene moZete poznavati, ali ja vas uopite ne znam. Ovim odgovorom profesor je aludirao na dinjenicu da je taj oficir dobio din u vojsci za vrijeme njegovog hapSenja ili ne5to prije, a da je prije toga bio gradanin nepoznat u javnosti. Na ovaj odgovor oficir malo zastade pa rede: - imat iei priliku, profesore, da me dobro upozna5, - a sada pitam ostale IogoraSe, ima li jo5 nekih pitanja? Mi smo stajali i Sutili. Oficir se okrenu iizad.e iz na6e ielije. Kada su se vrata na celiji zatvorllami smo prilazili profesoru i destitali mu na hrabrosti. Sutra dan straZari dodo5e po profesora u ieliju i odvedo5e ga u samicu, u podrum zatvora. Tamo je ostao sve do razmjene logoraSa u martu. Ponekad bi ga vidjeli na kratkim Setnjama na igraliStu, na koje su izvodili zatvorenike. Doznali smo da se dobro drZi. Inade u toku cijelog na5eg zajednidkog tamnovanja profesor je imao nekoliko verbalnih duela i sa logoralima. Kod tih duela bilo je podijeljenih mi5ljenja ostalih logoraia da je profesor u pravu ili nije. Ali ovog puta profesor je dobio od svih nas i iskrene destitke i podriku za ispoljenu hrabrost.
228
ZULFIN AZELIA ZA OSVETOM ZulfuBatlakasuprebaciliunaSblokuZatvorunegdjeujanuaru'Tada,
zatvorenika prema vjerovatno po nedijem naredenlu, strazari izvrsiSe grupisanje dodoSe u na5 blok u prizemiju mlestu odukle su dovedeni. Svi zatvorenici iz Mostara zatvora.
NagornjemspratuCentralnogzatvorabilisugrupisanizatvoreniciizStocai
bili su smjeSteni zatvorenici iz iz Dubraia. A u podrumima i na suprot naSeg bloka Prozora, |ablanice' Zepiai Sehera' smo se mogli pogledom Zulfu sam vidao dt u puta u mimohodu za ruiak' i samo jer smo se odavno dobro pozdraviti. Kad dode u na5 blok' prvo dode do mene' mi rede da je dobio smjeStaj u poznavali. Nakon Sto smo se upitali zazdravlle i on ieliji broj l, u na5em bloku. Biojestalnoobuienuistojcrnojuniformiinosiojecrnuberetkunaglavi. ni u logoru mu je nisu Tu je uniformu nosio jo3 iz perioda dok je bio u Hos-u, skinuli. - Kako to da nisi u Ljubu5kom sa Vladom i Hamdijom? je to zabranio - Bili su oni i mene odredili za Ljubuski. Ali glavni u SIS-u im rata' U LjubuSkom ie ga komentariSuci oYako: "Zulfoje bio u HOS-u od podetka u Armiju'. odmah osloboditi rz zatyorabez obziraSto je kasnije preSao
Zulfo sjede do mene. detnika, kad se Prvo skide protezu Sa noge, koja mu stradala u borbi protiv borio rame uz rame sa HVO. Zulfo, kakvog sam Kad sjede primjetih mu na licu da to viSe nije onaj veseli prije poznavao. Bio je zamiSljen, lice zategnuto i ukodeno' UPitah ga: - |esu li te mudili kod isPitivanja? je komandant Znao sam da su Zulfu^morali posebno "obradivati" poSto bio dijela Armije u Blagaju. jedne jedinice od samog poeetku rata on je bio u HoS-u i bio je zapovjednik HOS-a.
je tu cijelu Borio se vrlo uspjeSno protiv detnika i oslobodio Blagaj. Kasnije
jedinicuHos-uprikljudio.ArmijiBlHuBlagajuibiopostavljenzakomandanta. 229
Znao sam i o Zulfinoj hrabrosti u akcijama i ofanzivama protiv detnika. A znao sam i za njegovu narav, tvrdokornost, svojeglavost, samostalnost i nepredvidivost. Zulfo mi pode pridati: - Meni je tei.e palo 5to me izdade moj "prijatelj" Avdo i na lukav i ljigav nadin izrudi neprijateiju. - Dan prije napada HVo na Armiju, osmog maja, na Avdin prijedrog otisli smo da popijemo kahvu u jednu gostionicu. Ali tamo rne je vei dekala zasjeda bojovnika HVo. Tu su me zarobili. Kad sam shvatio da sam prevaren i da sam u zamci, Avde nije nigdje bilo. Izvukao se na vrijeme, a prijatelja ostavio. - Niko me ne moi.e razuvjeriti da nije bio sa njima u vezi i da me za "sitno" prodao. Ali ako Bog da inlallah, zulfo & svakom vratiti dug, samo da preZivimo. Posebno su lne ispitivali o naoruzanju, koje je imala moja jedinica, o nalim vojnicima, o planovima. I maltretirali me i degenedili pri tome. Sve je Zulfo izdr2ao, a samo mi je stalno u glavi bio moj "prijatelj" Avdo. Ja sam joi prilikom Zulfinog dolaska u na5 paviljon vidio da se straZari koji su ga dovodili plaSe i respektuju ga iako je logora5. Zulfo se dvrsto dri.ao. Njegova crna uniforma i "imidZ" da mu ni5ta nije zaklati dovjeka, ipakje kod strazara izazivalajednu dozu strahopoitovanja. Na rad ga nisu
izvodili. Zulfo je prije rata bio vrstan majstor, autolakirer. eesto bi bojovnici dolazili da ga pitaju hoie Ii im ofarbati auto. Kome je htio farbao je, a kome nije htio, niko ga nije mogao natjerati. A onaj kome bi pristao da ofarba auto morao ga je prethodno lijepo zamoliti. A dok je radio duvala bi ga i po trojica straiara. Uveder bi se vraiao u zatvor u pratnji po trojice naoruZanih strai.ara. Pratili su ga do vrata. On bi lagano i5ao, bez ikakve hiie. Malo mu je smetalaproteza. StraZari ga nisu smjeli poZurivati. Otvorili bi mu vrata i lijepo gapozdravili na rastanku. On bi im samo klimnuo glavom i u5ao. Pona5ali su se prema njemu kao da nikako nije logorai. eesto bi sa ovakve rade donio poneito hrane u spavaonu. Redovno bi to podijelio sa mnom i jo5 jednim njegovim prijateljem. Dok bi uveder polagano jeli razgovarali bi. iesto bi ga iuo kako govori: - Da mi je samo dodekati da vidim Avdino lice. Zenu i djecu nisam vidio ima vei dvije godine i uopbte sad ne znamgdje su, ali na to nikako ne mislim. u glavi mi je samo osveta za sve ove dane provedene u logoru. Dani u zatvoru sa Zulfom postadoie mi interesantniji. Pritao mi je o njegovim akcijama u borbama protiv detnika, o nadinu obuke i delidenju vojnika, o planovima u buduinosti, ako preZivi. RazmiSljao sam o tome koliko bi ovakav borac valjao u redovima Armije sad u ovom ratu. Znali su to dobro i oni koji mu planiraie hapbenje. Nazalost, za to iskoristiSe njegovog najboljeg prijatelja, muslimana! Na Zulfu je natin njegova hapsenja ostavio dosta traga, ali ga to nije dotuklo. u zatvoru je shvatio da mu je najbliZi saradnik u borbi radio o glavi. 230
TeSko je platio jedno Zivotno iskustvo' izdaik,oni ga nikad ne bi
ol".'li;"s.
iiva u ruke uhvatili. A da bi
ga
uhvatili'
dosta bi ih poslije toga platilo glavom'
I sad su mi u glavi Zulfine rijedi: prvo u svojim - Bolan, trebJ dlecu iz malena uditi da prepoznaju neprijatelja redovima,daprepoznajuizdajiceiizrodesvognaroda'daihod.mahizoluju..
-DaihnezadesisudbinaZulfeBatlaka.Lahkoiemomisaneprijateljemsa strane. Njegavidimo i odmah poznajemo', Saiuvaj te BoZe onih koji sa tobom sole' a o glavi
ti rade'
231
PIJANI BOJOVNIK, MEDU LOGORASIMA U ATVORU Krajem januara, podetkom februara 1994. dodosmo jednog dana sa dnevnog rada. oprasmo se i legosmo. umor nas je savladao. ubrzo zaspah. cijeli dan sam cijepao drva za IXbojnu. Nisambiovje5t u cjepanju drva. Doksam cjepao, posmatrao rne jedan bojovnik i u jednom momentu rede: - Meni se dini da to vjeSto radi5 kao da imaS iskustva u cjepanju drva. Nisam mu imao potrebe Sta odgovoriti, bijaie mi drago 5to me pohvalio, pa nisam htio da bojovniku kazujem istinu o mojoj vjestini u cjepanje drva. Zato su me uveder svi mi5iii boljeli. oko ponoii, propudi me jedan ispaljen hitac u neposrednoj blizini u samoj
6eliji.
Tom prilikom, jo5 dok sam spavao, pogodi me dahura u glavu. Kada se probudih ugledah da svi logorasi stoje u obidajenom $paliru, kao kad se predaje raport deZurnom. Ruke na ledima, glava pognuta. Ustajuii, nije mi bilo jasno 5ta se dogada u spavaoni. Tek kad ustadoh ugledah na vratima spavaone deZurnog sttai.ara, zvanog "Grda", jos jednog bojovnika HVo-a sa oznakama njihove brigade "Bruno Bu5ii", i jednog civila u druitvu ove dvojice uniformisanih. Kad me ovaj bojovnik ugleda kako ustajem okrenu piStolj kojeg je drzao u ruci, prema meni i rede: - Pa je li moguie da se tek sada ustajeS? ia se vei duZe vremena nisam brijao, bio sam prilidno smrSao, i dosta iscrpljen radom.
Moj izgled je odavao dojam jednog mnogo starijeg dovjeka nego ito sam bio. Bojovnik me dobro odmjeri od glave do pete, malo se nasmija, okrenu se prema Grii i nastavi ceremoniju koju je vei bio zapoteo. Primjetih da ispred njega stoji logorai Mili eerani c i da ga gleda ravno u odi. Bojovnik ponovo uperi piStolj prema Milom i rede: Maloprije sam pucao pored tvoje glave, a sad iu ti pucati ravno medu odi. Mili je stajao mirno i nije ni trepnuo. Svi logora5i su se dudili kako je samo ovaj bojovnik mogao upasti u zatvor pored toliko stra2ara. Samo smo nijemo pratili tok dogadaja. 232
je stajao i sve posmatrao. Nije se mjeSao, a primje6ivaio se da mu nije pravo dto bojovnik puca u ieliji. Bio je svjestan da je sada5nji broj zatvorenika ve6 utvrden po imenu i prezimenu i da ni jedan zatvorenik ne smije faiiti. Inade straZari
I Gria
odgovaraju.
Nakon kraceg Yremena bojovnik ponovo rede: - Znate\wi gta vali rade sa na5im vojnicima u logorima na lijevoj obaii Neretve? Kidaju im u5i i jezik i nabijaju ih na kolac. Mude ih, a Sta vama ovdje faii. Ni5tal Nakon ovih rijedi pode ponovo pucati i to u visini glava logoraia, ciljajuci izmedu glava. NajviSe je metaka ispalio kraj glave Milog Ceranica' Ne znam 5ta je taj Mili mislio, ali je ditavo vrijeme ostao miran i nastavio gledati pravo ne rekavSi ni jedne rijedi. Vjerovatno mu je bio na meti, jer je bio najbliZi vratima. Bojovnik zatim nastavi dalje: - Mi ne mozemo nikad Zivjeti zajedno, a vi vise nikad neiete zivjeti na prostorima "Herceg - Bosne". Bojovnik je bio dobro pijan. Primjeiivalo se to i na govoru i na drZanju. Civil koji je stajao sa njima pode dalje pridati umjesto pijanog bojovnika: - lasam bojovnik HVo iz Tutine ATG grupe. Bio sam u ovakvim logorima koje drZi muslimanska vojska u Konjicu i |ablanici' Prije neki dan sam razmijenjen' - sad sam doSao da vas malo bolje upoznam. Neiu vam niSta na i,ao udiniti iako to mogu ako hoiu. Nakon ove pri-e piiani boiovnik se okrenu Prema Grci i upita ga: - Sta ti te? e ega se boiiS?
Gria mu odgor-ori da se nitega ne boji, i da ne znana 5ta misii, a onda mu bojovnik prigor-ori: - Znamo mi sve za lebe i za sve one balije kojima ti lidno pomaZeS.
StraZar Grca ie inaie bio jedan od umjerenih straZara. Obavljao je svoj posao, a nikad nije nastoiao da logoraSima pogor5a njihovo stanje. A kada je mogao' u okviru mogucnosti, nekim logora5ima je dinio izvjesne usluge. Pijani bojovnik je ne5to od toga natuo i sad ie prigovarao
Grii.
Nakon kraceg vremena pijani bojovnik i civil napustiSe naiu ieliju ieliju broj 2. Tamo su ponovili istu ceremoniju kao i u naSoj 6eliji.
i odoie
u
prilikom pucanja bio ranjen logoraS Mili Trbonja, metak mu je okrznuo uho. Kad je Mili pao i podeo krvariti iz uha, pijani bojovnik se,zbunio i ne dekajuii da provjeri Sta se dogodilo sa ranjenim logoraSem, izaSao vani u kancelariju u kojoj su inaie sjedili slraLart. Mi smo joS dugo stajall i njemo gledali jedan u drugog. Hvala Bogu da smo ostali na broju. Samo je
233
s[,
?,4
234
LEPI Bio je mjesec februar 1994. godine. Tih dana nisu nas vi5e vodili na radu na prvu
liniju. To je bio dogovor izmedu
Crvenog kriZa, UNPROFOR-a i vlasti tzv' "Herceg - Bosne"' Radili smo veiinom neSto u krugu logora, zatim za njihovu inZinjeriju na Buni i na Vardi i jos za IX bojnu u Rododi i |asenici. Po dolasku sa rade odekivala bi nas neSto malo veia i neSto kvalitetnija porcija hrane nego do tada. Malo veia, ali opet nedovoljna. Ali vidjeli smo da se ne5to mijenja. Medutim, i dalje su to bila samo dva obroka dnevno. Logorai "Lepi" je bio straino psihiiki opao. Misiim da se prezivao Buljubaiid' 1'leSio sam ga kako ie uskoro morati biti razmjena, kako ovome mora doii kraj. Bio je malo stariii od mog stariieg sina i osjetio sam u jednom momentu nekakvu oiinsku brigu za tog momka. Govorio sam mu eto kako nam vei daju i malo bolje obroke hrane' Ubjedivao sam ga na razne moguce nadine da ie doci bolji dani. Bilo je dzaba. U njega se bio uvukao nekakav strah od odiaska na radu. Ujutro
bi
poieo tresti kad bi straZar podeo prozivati. Sakrivao se u klozet, molio doktora da mu dadne po5tedu.
se sav
stalno ie izvrdavao i izbjegavao odlazak na radu. Dodu5e, to je i mogao' ier ie za radu trebalo oko 200 zatvorenika, a u zatvoru nas je bilo 912. Bilo je u to vrijeme dosta dobrovoljaca zaradu. Na radi bi desto dobijali rudak i po koju konzervu. Neki su se javljali i iSli raditi po ditav danzajednu konzervu. PredloZih jednom prilikom Lepom da pode sa mnom na radu. - Bit ie ti psihidki bolje, bit dei vani na zraku. Nije te5ko.
polazi. - govorio sam mu - I ia se svakodnevno javljam dobrovoljno na posao, jer manje mislim na familiju- Pristade. Rekoh mu da ujutro prije prozivke bude blizu mene i da nas odaberu da budemo zajedno na istoj radi. Ujutro primjetih da pred zatvor dolazi kamion IX bojne' Vei smo prepoznavali po kamionu, koja bojna dolazi i lraLi zatvorenike za radu. Zadusmo straiara kako kroz zatvorena vrata govori: - zalXbojnu dvadeset. Prvo dobrovoljci, a onda iz iellie broj 3 redom.
- BrLe vrijeme
235
Ovo "redom" je znadilo da na radu idemo po nekom utvrdenom redosljedu. Po abecedi. Da ne bi straZari birali, dogovorili smo se da na radu idemo redom. Danas jedni, sutra drugi. I da ne bi stalno odlazili drugi. Dobrovoljci su bili izuzetak, isto kao i oni sa ljekarskom po5tedom. Nas dvojica stadosmo medu dobrovoljce. Ubrzo nas se skupi dvadeset. Popisa5e nas, a zatim na kamion. I popis je sada bio ne5to stroZiji. Koliko nas odvedu toliko nas moraju vratiti. Brojka od 9I2 bila je tadno utvrdena. Medunarodni Crveni kriZ nas je evidentirao po Iogorskim brojevima. Kad smo mi znali za ovo, bilo nam je puno lak5e. Nema vi5e onih rada kad smo se prije polaska halaljivali sa onima koji ostaju. I po tome smo vidjeli da se neSto mijenja. Kamion pode'prema Rododu i na ulasku na eekrk skrenu lijevo iza jedne zgrade. Tu nam narediSe da sidemo. Podijeli5e nam krampe i lopate i narediSe da idemo za trojicom bojovnika. Podosmo jedanza drugim. Bojovnici su imali automate na gotovs. eesto sam se u sebi smijao zbog ovakvog straha bojovnika. Mi logoraSi, izmuieni, iscrpljeni, sa lopatom u ruci, a oni sa automatom i to jo5 na gotovs. Bojovnici su bili sluZbeni. Ni5ta nisu pitali ni pridali. Lepi je iSao iza mene i u jednom momentu mi pri5apta: - Ovo je moja zgrada. Ovdje sam se rodio i odgojio. Roditelji su ostali u stanu kad su mene uhapsili. Ne znam jesu li tu? - Suti - tiho mu Sapnuh - samo ie biti gore zaobojicu, ako duju da priiamo. Vidio sam da se sav trese od uzbudenja. Bojovnici nas povedo5e do vodovodnog bazena preko ulice, pa "tran5ejom", desno prema gatadkim kuiama. Ove tran5eje smo kopali mi logora5i od Ra5tana pa sve do Bune, neprekidno. Naravno osim kroz Donju Mahalu. Tu su bili na5i. Kad dodosmo do gataikih kuia jedan bojovnik zastade i rede nam: - Vi morate kopati nove "tranieje" i to okomito prema Neretvi do onog velikog trna - i pokaza rukom na trn - azatim ie te skrenuti u desno. - Ovdje neka vas ostanu Sestorica.
Pogledah u Lepog, bio je sav problijedio. Bija5e mi Zao Sto sam mu ja predloZio da danas pode sa mnom. Ustvari, ja sam pretpostavljao da nas viSe ne smiju voditi na ovako opasne poslove na prvoj liniji. AIi, Sta je tu je. Ni5ta vi5e danas ne moZemo promijenuti. Uzeh krampu i podeh kopati prvi. Oborih grudobran kako bih kopao okomito na tranieju u kojoj smo se nalazili. Ugleda se distina ispred mene i kuie na drugoj strani Neretve. Zattth pucanj snajpera sa te strane. Metak se zabi u zemlju neposredno pored mene. Znadi opomena. Lepi leZe po rovu. Bojovnici su dutali pored nas. - Morate nastaviti kopati - rede jedan - samo se duvajte. Kakva Ii apsurda. Da kopamo i da se duvamo. Osvajaju prostor sa zatvorenicima na prvoj liniji. Nikako im i,elje nisu bile u skladu sa trenutnom situacijom.
236
Nastavismokopati.Mijenjalismose.DoderedLepogdakopa.Sageoseikopa u kledeiem stavu. Hvatao ga je sve veii i veci strah'
Podeplakatl.odnjegovogkopanjanijebilonikakvogefekta,}edandrugi nam ,rr" k.u-pr, , da gaiamjeni' Radili smo na smjenu' po dvojica' Reieno da lopate Uzesmo metra. Iskopasmo oko pola le"da moramo tal posal ,.,rriiti. sa vidljivi smo izbaculemo zemlju. Zemliu smo izbacivali sa strane tranieje i bili logoraS
suprotne strane. Opet se metak od snajpera zabi u zemlju' manje otkriven' Dode mene red da izlacujem. Probao sam kledeii, da bih bio Ali ne ide ovako. Ustadoh se. Bio sam otkriven od glave do pojasa' Podeh izbacivati' Pogledah Lepog. on je morao Lei.ao jipilpil.r, uzzernliu,gledao je u mene. Bio je blijed k'o krpa. nastaviti izbacivati kad ja zavrSim. Rekoh mu: - Neka tebe tu. fa iu nastaviti izbacivati umjesto tebe'
BilomigajeLao,aosje6aosamikrivicuStosamgapozvao.Bojaosamseda uopste mu se nesto ne desi mojim sevetom. Na svoj Zivot nisam u tim trenucima mislio. Ustvari razmiSljao sam ovako: "snajperista Armije nas je odmah primjetio. Kroz snajper vidi da smo logoraSi' MoZe nas likvidirati kad god hoce. A neieu? Mlslio sam na ,rupo, i samo da izdrLim do kraja. Kad zavrSih izbacivanje, bojovnik' sjedoh da se odmorim. u tom momentu odnekud dode jedan stariji Mislim da ie bio domobran ili ne5to slidno'
Kadmeugledadasjedim,udarime|ZprYe,iznenada,nogomurebrai zagalamt - Sto ne radi5, baiijo?
Zaboli me.
Nista mu ne odgovorih. Bojovnici koji su sjedili u roYu' malo dalje od nas reko5e mu da sam maloprije radio i da radim na smjenu' Tad mi on kao opravdanje za prethodni udarca rede: - znateli vi, Sta balije rade od nasih u vaSim zatvorima. Kidaju im i ruke i noge' A mi vas jo5 i hranimo. A zatim skide automat i pode pucati iznad nasih glava. ']a sam i dalje samo i na sjedio. Lepi se priljubio uz zem\iu i ne diZe glave. Stalno sam mislio na njega ja radu' na pozvao zudbinu da mu se moZda neSto desi kad sam ga Znao sam da nas ne smiju poubijati, jer im zv razmienu treba tadno utvrden broj' logora5a, ali svi smo se plaSili degeneka' ruaa sam prokuzio tog starog, da je doSao da se izivljava na nama, da se "psihidki" ,ado.,roryi, i da se pok"z. pred ovim bojovnicima kako mrzi "balije". ubrzo se "stari" izgubi negdje, a mi nastavismo kopanje tranSeja. I dalje su padali meci od snajpera u naSoj blizini, ali su bivali sve rjedi i rjedi. skrenuti desno sa fedva sam delao da dodemo do mjesta gdje trebamo kopanjem.
zJ/
Iznenada dode jedan bojovnik i rede ovim Sto su nas duvali: - DoSla je naredba da moramo zatvorenike hitno vratiti u zatvor. - Tamo je doSao medunarodni Crveni krit itrai.e da vide sve zatvorenike na broju. Moraiemo u izjavi napisati da su ovi radili u krugu ove radionice. Poreda5e nas brzo i kroz transeje dodosmo ponovo do zgradagdje smo primili alat. Kad to zavrbismo pride nam jedan bojovnik i upita Lepog: - Odakle tebe tu? - vjerovatno misleii da smo mi svi zarobljeni kao pripadnici Armije BiH - pa ja znam da ti nisi ni vojske sluZio, a niti si kad drZao pu$ku u ruci. Lepi zaplaka, prepoznavSi komiiju iz zgrade, a zatim upita: - znai li 5ta mi je sa roditeljima. |esu li u stanu - i pokaza u pravcu prozora. - Oni su odavno protjerani na lijevu stranu, kad i ostali Muslimani. Prvo su odvedeni na Bunu, abdatle su oti5li prema Blagaju. Znamsigurno da su stigli Livina lijevu stranu i nemoj plakati - rede bojovnik. Mogu li bar vidjeti stan? - upita Lepi. - MoZeS! - Idemo odmah zajedno.
Njih dvojica odose prema ulazu obliznje zgrade. Nisam mogao primijetiti da tamo iko stanuje. Lepi se vrati vrlo brzo, plakao je i kroz plai mi pro5aputa: - Ni vrata na stanu nema. Po podu samo slike moje i od moje familije. Sve mi je ovo tako teiko palo da samo mislim na familiju. - Sta moZe5? - Biie bolje ako Bog da - rekoh mu - svi imamo razlidite sudbine i puno razloga da i mi svi plademo, ali se drZimo.
ubrzo dode kamion. - Brzo u kamion - povika vozat - naredeno mi je da vas $to prije vratim u zatvor.
Kad stigosmo u zatvor zatekosmo predstavnike medunarodnog Crvenog kriZa kako popisuju zatvorenike. Kai,u da su doSli da evidentiraju prisutne, a sve one koje ne nadu smatrat ie nestalim itraLit te odgovornost vlasti za njih.
Zato je onakva Zurba i bila u Koloniji. Mi se postrojismo i jedan po jedan govorili smo svoj logora5ki broj. Kad dotloSe do mene rekoh: - 320243. Pronado5e me u popisu logora5a, Strihira5e i reko5e, jo5 Ziv i na broju. Broj od 912 bio je nakon otpusta velikog broja logora5a tadno utvrden. Medunarodne organizacije su sad vodile raduna o nama. Ni jedan sa tog spiska nije smio nedostajati.
i
biti na broju. Kao ratni zarobljenici, potpadali smo pod iitav niz medunarodnih zakona. Izmedu ostalog, ne bi smjeli da nas izvode na prinudni rad iz zatvora, a pogotovo na prve linije. za nasu grupu su bili to prekr5ili, zato su nas onako brzo vratili. Umio sam se i oprao od blata. Ugledah Lepog. Nosio je sapun u ruci. Rede mi: - Od sutra idem svaki dan na posao. - Osjetam se puno bolje. Ako ikako mognem, javit iu se sa tobom da zajedno radimo. Po imenu
238
prezimenu morali smo svi
Biio mi je drago sto ]a se nasmijem, klimnuh mu glavom u znak odobravanja. je ovaj dan, ipak, sretno zavrsio zaLepog.Valjda se u njemu neito prelomilo. Vratih se u spavaonu. Ugledah mog dobrog prijatelja Zu\fu. Sl.dl tru mom 6ebetu i. onako smijuci se pokaza mi jednu poveiu konzervu u ruci.
- Evo ja danas zaradi dobru vederu. ofarbao sam jedno auto i dobio ovo z^ nagradu -rede - dobio sam jo5 i kutiju cigareta. Zamolih ga da pozovemo i Lepog na vederu sa nama. Zulfo pristade. Lepi se te veteri osjecao ,rgodno. Postao je sigurniji u sebe. vldjelo se to na njegovom licu. Malo kasnije i ja dobih jedan haber. Mozda najbolji od kako sam u logoru. Pozva me jedan zatvorenik da odem do klozeta. Stigao Miro i ima haber za mene: - Doiazim tz grada ovog momenta. Supruga i djeca su krenuli autobusom za Zagreb. eim srede vize idu za Njemaiku. Supruga se rnalo bolje osjeiala, jo5 nije ni pribliZno dobro, ali smo je nagovorili da pode. Pogotovo su djeca insistirala, da radi njenog dobra krenu. Dao sam im broj telefona da mi se jave tzZagreba i Njemadke. eim mi
se
jave, znat ies.
Zahvalih mu se. Osjetih ogromno olakianje. Velik teret side sa mene. U momentu zaboravih na sve tebkode tamnovanja.
voditi brigu. Neka ovo traje koliko god hoce. PreZivjet iu, i naci cu ih.
Sad mogu samo o sebi
239
RAMAZAN U ZATVORU Mrkla noi. Probudi me fijuk mostarske bure. Negdje se iuje udaranje lima o lim. u daljini po koja gluha detonacija i reski rafal. ugledah priguienu svjetiost. pridigoh se. Na ietiri kraja ielije detiri svjetlosti. Svije6e. Ne velike, tek centlmetar, dak joi i manje. Manja svijeia, manje svjetlosti. Manje svjetlosti, manje opasnosti. oko svakog svjetla duie ili sjede na jednoj nozi, nageti naprijed po detvorica. Rudak. Svaki drZi jednu plastidnu fla5u u ruci i trese sa njom. SadrZaj se mora dobro izmuikati da bi od te tekuiine, prozirne ko voda sa bijelim talogom na dnu, nastalo mlijeko. To su dobili od jedne humanitarn e organizacije. Sa tim mlijekom i komadiiem hljeba zapodinju post. Ramazan. Godina I4t4.po HidZri. Kroz tamu u kojoj se jedva naziru svjetlosti detiriju svijeia primijetih jo5 nekolicinu, koji su isto kao i ja pridigoie. Napravismo mjesto koiegama da ilarrla;,r. Niko niSta ne govori. A sve se zna. Od nas Sezdeset i tri u ieliji broj tri, zatvorau logoru Heliodrom, iesnaestorica velidanstvenih odludila su da poste i isposte Ramazan. Znali smo za to, a nismo mogli vjerovati u to. Ionako slabo jedemo, ionako nas mude i gladu i zedu, aii volja je jah,a i pusta Zelja. Ahmet Kara mi govori: - "Ispostio sam svaki do sada, pa iu i ovaj. Nema te sile na ovom dunjaluku koja ie me sprijeaiti, ili mi to onemoguiiti."
u prvim
momentima kad mi je rekao da ie ispostiti
i ovaj Ramazan,
gledao
sam u njega kao u dudo. Aznao sam i zaito ga gledam. Jedva smo izdrialinapore svakodnevnog teskog fizidkog rada, gubilo se strahovito puno energije, bili smo kost i koZa, h.arr. ii;. bilJ " dovoljno da se sve to nadoknadi. Niti sna. Volja i vjera jati.Zapostibe
bijahu prvi dan i klanja5e. Svanu. Izjutra nas odrediSe da radimo u krugu logora. Odmaiiivali smo tenkovske granate i pripremali ih za upotrebu. Granate r,, bil. ruske proizvodnje. Vrijeme bijaSe vrlo hladno. Ruke pode5e oticati od hladnoie. Morali smo raditi daf e. Ni pauze ni poStede nije bilo. Prvo smo nekim metalnim predmetom ugrubo skidali mast kojom su granate bile premazane radi konzervacije.
240
Koznakad,ikoznagdje'ikoznazakakveciljeve?Asadsunasnatjeralidaih distimo,aciljevisuimkutenaSerodbineiprijatelja.
Krpominaftomsmoiistilisvunedistocusagranata'anakontogasvaku sranatu dobro uglanjcali' "'*-- u ,oku dan-a dolazita su dva tenka i uzimali granate' l lenkistima. Tenkovi su biii T - 55 i Mi smo morati r;;;;;;; rovariti i dodavati
T.35.Pucalisuodmahizkrugalogora.Kadtenkopalitresusesvezgradeukrugu po Znali smo da padaju po naiim linijama' Iogora, a nama ,. p"utu p'^ti'stoinaci' sta smo mogli? i dodajemo, a oni puca;u po nasima. naSim kuiama. Mi im ih distimo Koneie'dobijametaklPokratkompostupku!okotri-popodnedodemagacioneri jesti' Tad ftljeb na detvo'icu' Poiesmo podijeli nam po jtd;; kot"t"'o i pt ;tau" sjede' Ne jedu' Sjetih se' Poste' primijetih nekolicinu logoraia kako samo ^ Ostavili su hljeb i konzervu zaiftara' Ahmet mi rede: -,,MoZeSlimistavitiovukonzervuupostavutvogkaputaidajeproneseS 6u sa njom'" vederas u zatvor? ]a ne znam kud
i nastavih je kroz Suplji dzep u postavu kaputa uzeh Ahmetovu konzervu, stavih sa radom. u mislima: Radio sam, a Ahmet mi je stalno bio "Odakle mu samo ovolika volja?
Koliko,-o,"'no"p,"n"u',aonidaljepsihidkistabilan.odgovorjemogaobiti uvolji' I to uvjeri Allahovoj'" RadilismodopetPoPodne.Strazarnamkazadasepostrojimozapovratak uzatvor'UhodnikuZatvorapostroji5enasudvijevrste,sajedneisadrugestrane
salrlo uvjeri i
straZar' hodnika. 'Vadite sve iz dZepova!" naredi kao da pokazujem da nemam niSta' pantalona' i Ja izvrnuh dz;;6uta ko"'"tt'u' dobijenu za rudak' i po detvrtinu Logoraii koli postGi, pot'uaiSt po.
hljeba.Svenapoap,tause'stapiismomirno'rukenaledima'aglavapognuta prema r- Podu.
ponavljao: y StraZar je hodao ispred nas i stalno ,Ako u dzepovima, teSko njemu." hrane od nelto _ ,r"a.* r.oJ"-r.i.og
.
Stajao sam i dalje mirno'
Valj.da radi mene' Bio sam odavno Primijetih a" 'q'f'*tt pote malo znojiti' 'i je giedao u konzerve ispred nas' ponavljao poravnio. I na degenek nauiil. StraZar prt,". en*a je to"ceremonija i predstava bila'
PretpostavljaosamdasuioniznalizaRamazan'Nekojevjerovatnoidanas vidio da Pojedinci nisu rudali' Htjelisusaovimne6toizvesti.Damudeidalje.Akopojedinciposte,daihsad ostave i bez iftara. Akojetako,ni5tanamodnjihnijeneobiinoniiznenadujuie.Konadno,straiar nam rede da moZemo
uii
u sPavaonu'
u konzerve su ulazetiu spavaonu gledali Ponesoh Ahmetovu konzervu' Ostali koje ostadoSe na Podu u hodniku' straZara: Tu-un kad udosmo, ponovo zadusmo glas
'
241
- "Svi oni koji su odludili da poste, neka naprave spisak i neka se poredaju u hodniku. Dobit ie vederu po odluci zapovjednika zatvora." Za nekoliko minuta sasvim druga prida. Vjerovatno je taj straZar znao i prlje za ovu odluku zapovjednika zatvora pa je za vlastito zadovoljstvo napravio maloprij adnju predstavu. LogoraSi se postrojiSe. U redu ugledah i mog dobrog poznanika Mustafu No Li&"Caju". Bijaie podobro smr5ao. KoZa na licu i rukama mu je visila i omlitavila. U ofanzivi protiv detnika, prije viSe od godinu dana izgubio je sina jedinka. To ga je bilo dotuklo, a sad jo5 logor, pa zatyor. Ali sve di.aba. Opet posti. Kad me ugleda, rede: - "Dodi kasnije kod mene, da se osladimo, kad se budemo omrsili. Dobio sam od Cveka malo Seiera. To mi je poslao po jednom logoraiu koji je danas kod njega radio. Imao je sreiu da to vederas pronese." Sjetih se Cveka, Hrvata, koji je sa nama nekada zajedno radio. On se sjetio Ramazana. Sjetio se biviih kolega sa posla i pozdravio nas. Ipak je ostao poneko ko je zadri.ao ne5to ljudsko u sebi.
Logora3i koji se prijavi5e da poste, vratiSe se ubrzo u spavaonu. Nosili su po jednu plastidnu bodicu. Redeno im je da tu tekuiinu dobro promuckaju dok ne pobijeli i da je to 3to dobiju mlijeko. U spavaoni su se logoraii pripremali za iftar. Ahmet je sjedio u jednoj grupi sa joi dva Bosanca iz Sehera i jednim komSijom iz Dubrava. Na glavi su im bile kape napravljene od rukava starog dZempera. Promuika5e tednost iz plastidne boce, podijeli5e Ahmetovu konzervu. NiSta nisu pridali. Kad iftariSe Ahmet pode uredivati mjesto da klanjaju. Nisam prilazio mjestu gdje sam spavao, samo da bih ostavio 5to vi5e mjesta da klanjaju. Kad zavriiSe namaz, otidoh do ielije broj dva. Nadoh Caju. I on je upravo bio zavrbio sa klanjanjem. Kad me ugleda rede mi: - "Taman, kad si doiao. Sad iemo svi zajedno po jednu ka5iiicu Seiera. Cvek mi je porudio da tebe nikako ne preskodim." PokuSah neSto izvrdati, da njima ostane viSe, ali Caja ne dade ni progovoriti. Sjedio je sa jednom grupom i dijelio svakom po jednu kaSidicu. I meni silom dade jednu kaiidicu. Nisam Seiera ni okusio ni vidio od kako sam doSao u logor. Caja neSto podijeli a jedan manji dio ostavi pod iebe i rete: - "Nek imamo neito
ujutro, prije posta."
Vidio sam da logora5i iz te grupe po5tuju Caju. Bio im je neito kao duhovni voda. Bodrio ih je i ulivao im snagu da izdri.e sve napore. U toj grupi prepoznadoh neke koji su danas sa mnom radili i ostali bez konzerve. I iftar im bija5e samo to mlijeko. Ali na licima im se vidjelo zadovoljstvo i vjera u ne5to bolje koje ie morati doii. Posmatrao sam ih i u sebi se pitao: "Odakle li im izvire ta snaga i volja? Odakle to zadovoljstvo, a toliko su izmoreni i izmudeni? Kako sve ovo mogu izdrtatr, a ne klonuti duhom? Kako ih niSta u vjeri ne moZe pokolebati? 242
"Divio sam im
se. U dosta momenata sam se osjeiao duhovno
jadim od mnogih
Iogorasa, a sad sam vidio da je ovo nelto drugo, neito posebno. Vratih ieliju.
se
u svoju
Ahmet je vec bio klanjao. Legoh na svoje mjesto da se odmorim od cjelodnevnog napora. Dugo nisam mogao zaspati razmiSljajuii o dubokoj rjeri ljudi. Ni ovi te5ki
trenuci nisu ih pokoiebali da poste. Razmisljanje me prevari i zaspah. jer mi Sa Ahmetom sam tih dana radio vrlo desto. Biio mi je drago s njim raditi bilo bi nam I kad je svojom pridom i drZanjem ulivao neku snagu i samopouzdanje. 'najteie,kad nisum vidio izlaza' znao me je ohrabriti. Njegova priia me odrZala i u Zivotu i u pameti. "Ovome mora
doii kraj. A doci ie kad dragi Allah to bude htio. Samo njegova
volja moZe prekinuti ovo mutenje."
dvije kratke redenice su me tjerale na razmi5ljanje i dugo, dugo ne bih mislio na ono Sto se oko nas deSava. Poku5avao sam sPoznati su5tinu ovih poruka. - "f"d dragi Allah bude htio, bit cemo slobodni' Zivi i slobodni. - "Kad 6e to doii?" - Pitao bih. - "E, ja to ne znam" - odgovorio bi - 'To zna samo dragi Allah' - 'A Sto 6e biti ako poginemo?" - proturijedio bih pitanjem' - "I to ie se desiti po Allahovoj volji. Dragi Allah mora prekinuti ovo mudenje. Ako drugadije ne mogne biti, onda ie nas uzeti k' sebi. U DZennet. Tamo nam je obezbjedeno mjesto, i", ,u ou" patnje nismo ni krivi niti smo ih zasluZili. ]edina krivica nam je 5to smo lr{uslimani." - bio bi Ahmetov odgovor, kratak i do srZi jasan' Dugo bih opet razmisljao o Ahmetovim odgovorima. Pitao sam se samo otkud izvire ta #otna filozofija. Gledao sam u Ahmeta. eovjek sa sela, zemljoradnik, ne5to malo Ahmetova jedna
Skole, a vjera,
U tihoj
ili
i duboka, i Siroka, i tvrda, i neslomljiva.
priii I razmi5ljanju, prekinu
nas glas strai'ata:
- "Vas dvojica, ovamo!" Pokazivao nam je rukom na motor od "dajca", prljav, zamazan i masan. Motor stoji na klocnama. U blizini kamion sa spustenom stranicom. Pridosmo'
- lovarl: Zar samo nas dvojica i to golim rukama, bez igdje idega? To mora biti teSko sto pedeset ili dvjesta kiia. Razgovora nema. PokuSasmo, ali ne ide' podigosmo motor maio od zemlje. Ahmet se pokliznu, a onda, i mi, i motor padosmo na zemlju. |a sam, ipak, nesto bio pojeo i tog jutra i oko podne, malo sam bio povratio snagu, a Ahmet je i jutros zapostio. A sad jo5 i ovaj motor. Malo se pridigosmo. Fijuknu dri.abca od lopate. Ahmet pade. Obli ga krv. - "Sto ga udarai Marjanoviiu!" - izleti mi iz usta i ugrizoh se zaiezlk. Pogovora nema i ne smije biti. Zaduh samo repetiranje automata. StraZara Ivicu Marjanoviia sam od prije dobro poznavao, ali to ovdje sad nije pilo vode. - " Ni jedne vise! Tovari ili ie raditi ovo" - rede straiar i pokaza na otkodeni automat, - "da se nisi viSe usudio meni se obratiti. Znamja, i ko si i 5ta si, i da si dok si bio u HVO-u radto zaArmiju. Sve piSe u tvom dosijeu." 243
Ne rekoh vi5e ni jedne. Prvo pridigoh Ahmeta, pa opet obojica za motor. - "Date dragi Aliah bolje, - duh Ahmeta kako prozbori.
Pomislih: - "Kud ie biti bolje, kad ne moZe gore." Prihvatismo motor, podigosmo prvo malo
sa zemlje, pa na butine, pa uhvatismo odozdo. osjetih neku natprirodnu snagu. Digosmo jedan kraj motora na kamion, pa gurnusmo, i motor bijade na kamionu. Pogledah Ahmeta bez rijedi, i on mene. - "|esam li rekao da se to moze kad se hode." - zadusmo Marjanoviiaizaleda. sazalih se na njega, kad pomislih, koliko je jadan kad niita ne zna. Uveder kad stigosmo u ieliju, Ahmet mi pruZi jednu knjiZicu i rede:
-
"eita;t" eitao sam bez'prestank a, traLio smisao Zivota i istinu vjere. Sve bija5e zapisano. vrijeme mi niSta nije znadilo. umor nisam osjecao. Ni san. eitao sam dok mi je svjetlost to dozvoljavala. Samo sam se malo skupio u stranu dok je Ahmet klanjao, prvo Akiam pa |aciju. Iftar mu bije5e samo kriSka hljeba i malo vode. San me prevari i zaspah. Probudi me Ahmetovo guranje. - "Stale? "-upitah. - "Stroj." - rede Ahmet i obojica se nadosmo na nogama.
Ovi nodni strojevi su bili uobidajena metoda mudenja. U neko doba noii upada zapovjednik i svi moraju biti u najkraiem roku na nogama. Koga nade da lezi ili spava, deka ga posebna kazna. Zato smo se dizali silom. |edan drugog. Obidno bi straZar ispred ielije viknuo da ide zapovjednik i svi smo bivali na nogama. Napravili bi Spalir sa jedne i druge strane ielije. Stajali bi mirno. Pogled samo prema dole. Odgovarati smo smjeli samo na postavljena pitanja. Kratko i jasno. Te noii zapovjednik zatvora se kao paun Sepurio po ieliji, sa rukama izaled.a. Hodao je i zagledao jednog po jednog. Znao je za post. Niita nije pitao. Dva - tri puta je proSao ielijom gore dole i taman kad se spremao daizade, zadu se glas iz dna ielije: - "Gospodine zapovjednidel" Mi svi protrnusmo. Sta je sad ovo? Nikad niko niSta ne pita. Poznadosmo glas Muje Ptce. zapovjednik se okrenu, pogleda i rede kratko: - "Izvoli!" - "Gospodine zapovjednide, mogu li ja na raport kod glavnog zapovjednika logora?" - rede Mujo. - "Zaito?"
- "Htio bih znati zaSto sam ja ostao u zatvoru." , upita Mujo, Sezdesetpetogodi5njak, penzioner, koji je ditav Zivot proveo mirno, radio, dobio stan, zaradio penziju, djeca zavrbila kolu, poudala se i poZenila, kuia puna unudadi, a sad ovo. Prvo logor, pa sad zatyor. - Mujo zarobljen kao pripadnik Armije sa pu5kom u ruci? To Muji nikako nije bilo jasno, evo skoro mjesec i po. eekao je priliku da pita. Pitanje mu je bilo na mjestu, ali momenat nije. 244
- "Kako ti je ime?" - upita zapovjednik'
- "Mujo." - "Eto zato!"
Vjerovatno ne shvativSi odgovor, Mujo ponovi pitanje' i ponovi; Zapovjednik koji je Ponovo bio po5ao prema t'zlazu zastade - "Eto zato!" viSe' Neko jako gurnu laktom Muju da u5uti' Pitanja ne bi
U ovom "Eto zato" otkri
se sva istina
i
smisao nase Patnje' Pogledah u
Ahmeta. - "Dace dragi Allah boljei' - rede'
LegosmoPonovo'Jazaspahkaomalodijete.Stoodumora,stoodradosti spoznaje, koja me sve viSe i viSe obuzimala' "ireLiviet 6ei ovo. MoraS!" - dadoh sebi zadatak'
-
u bezdan psihiike supruge, koji pate radi sinova, radi rastrojenosti. "Moram preZivjeti radi familije, isto kao i ja." Kraj se joS nije nazirao' svjetlost, koja mi je ulijevala Oatet
A bio sam dosta puta na ivici
sa koje se strmoglavljuje
Ahmet." 245
RAZMIENA LOGORASA - KONACNO SLOBODA ,!.
Nakon potpisivanja valingtonskog sporazuma izmedu Boinjaka i Hrvata u BiH o prekidu neprijateljstava, zatvaranju svih logora i pu5tanju svih zatvorenika na slobodu i o formiranju zajednidke vojske, mi smo se desto pitali: - "Jesmo li to mi sada zarobljenici vlastite vojske?" Znali smo da bi ubrzo nakon tog sporazuma trebalo dodi do naSeg oslobadanja.
Ali? Bilo je i prije sporazuma i sporazuma, a mi smo ostajali gdje i jesmo.
sporazumi se nisu poitivali pa smo
i
ovog puta samo sumnjidavo vrtili
glavom.
eaksmo sumnjali da ie poku5ati da nas jedan dio sakriju odjavnosti i razmijene, kao Sto se i ranije znalo desiti. Stoga smo predstavnicima medunarodnog crvenog kriza ispridali pridu o sakrivanju logoraia prilikom razmjenejoi u maju pro$le godine. u momentu kad su kamioni crvenog krii.ai UNPRoFoR-a dodli pred zgradu zatvota da preuzmu logora5e, sa druge strane zatvora je HVO dovezao dva autobusa, u njih ukrcao oko stotinu logoraia i sproveo ih u zatvor u Ljubuiki. Medu njima je tada bio logora5 Bobo, po nacionalnosti Srbin, Trebovii Feda i |aprak. A bilo ih je jo5, koji su sada bili medu nama. Nama su to oni ispriiali pa smo nastojali ne5to tako sada preduhriti. Predstavnici medunarodnog Crvenog kriZa su nam obeiali da ie to imati u vidu kod slijedeieg pu3tanja ili razmjene logorasa. Nakon vaSingtonskog sporazuma podese nas izvoditi na radu samo u krugu logora. Za inLinjeriju, u radionicu IX. bojne, za Konjidku bojnu "Klis", za Tigrove, za Gromove, u centralnu radionicu, za bojnu "Bruno Busii", za Tutine specijalce itd, ali sve samo u krugu logora. Obroci u menzi pode5e bivati kolidinski veti. Ali opet samo dva puta dnevno. Logora5i koji ne bi oti5li na radu imali bi obaveznu Setnju 15 minuta dnevno na stadionu ispred zatv or a. Ovo nam je govorilo da se neSto podelo mijenjati na bolje. Ipak, dok bi mi Setali na stadionu, strai.ari su upadali u ielije i prebirali nam stvari.
oduzimali bi cigarete i konzerve, koje smo ostavljali da pojedemo kasnije. Le5inarima nikad nije bilo dosta pljadke.
246
Setnja je bila po propisu. Po dvojica sa rukama na ledima i pognutom glavom. Prilikom ovih Setnji imali smo desto znatizeijnu publiku, bojovnike HVO-a.
Ponekad
bi medu njima ugiedali i ponekog muslimana u uniformi HVo-a.
Tako sam jednom prilikom vidio Bojdii Fadila, koji je radio u policiji HVO-a, pa Ibrulj Vahida, i joI neke kojima' naZalost, nisam upamtio imena' od jednog l.drrog dana dobih poruku preko medunarodnog Crvenog kriZa Zeninog rodaka iz Zagreia, da su mi i.ena i djeca sredili papire i otputovali za Njemaiku i da je kod njega ostalo garantno pismo za mene. Nakon ove dobijene informacije bio sam potpuno rastereien. Znadi, meni je bio jedini cilj, da Zagreba.
se
u sludaju eventualnog oslobadanja domognem
Zbogtogasam odludio da se kod mog izjaSnjavanja kuda iu, prijavim za odlazak
u inostranstvo, ako bude moguinosti izabirania. Kod decembarskog puitanja
logoraia takva moguinost je postojala. Ko zna hoie Ii je sada biti? To nismo znali sve do zadnjeg dana. A, ustvari, mi nismo ni znali unaprijed koji nam je to zadnji dan u zatvoru' Devetnaesto g marta 199 4. Ujutro oko devet sati ugledasmo kako u krug logora ulaze kamioni Crvenog kriZa i UNPROFOR-a. Nismo mogli vjerovati svojim odima. Skakali smo od srece, ljubili se i igrali. UNPROFOR je sa oklopnim vozilima bio oko ditavog zatvora u kojem smo se
mi nalazili. Znatt, ovog puta ne moZe biti prevare. Toga dana razmijenjeno nas je oko pet stotina, i to preteZno nas iz Mostara i neito iz |ablanice. Iza mene su ostaii logoraSi iz Sehera iZepta, da dekaju neku drugu razmjenu. Mi odosmo, a njima zaZelismo samo da im je dragi Allah na pomoii i da se 5to prije nadu na slobodi. Na kamionima smo se ljubili od sreie i pozdravljali. Kad smo silazili sa kamiona, pride mi jedna Zena sa slikom muZa u ruci' Pitala je i mene i sve koji su do5li sa mnom izlogora: - "Molim vas, pogledajte malo bolje, jeste li ga negdje u logoru vidjeli?" NaZalost, niko od logoraia nije prepoznao njenog m:ui'a' ostale su samo suze na licu nepoznate Lene, njeno blijedo i nijemo lice. Tu sliku joi uvijek nosim u sebi. Bar da sazna za njegov mezar, bilo bi joj lak5e. Sa familijom se sastadoh u Njematkoj kod sestre. zena jejoS bila tesko bolesna. Nalazila se u bolnici. Moj dolazak j9 Pomogao da se njen oporavak ubrza.
Na djeci su ostali tragovi koji se ne mogu dugo izbrisati' Oni su se dosta toga nagledali u Mostaru zavrijeme etnidkog diSienjai pljadkanja Bo5njaka, koje su vrSiii ekstremni i fabisoidni dijelovi HVO-a i tzv. Herceg - Bosne. ja sam razmijenjen kao pripadnik Armije BiH. Armija je nama svima donijela slobodu. Da nije bilo te Armije, jedan kompletan narod bi bio uni5ten na odigled cijelog svijeta. Ali nije. Na njihovu Zalost, a naSu radost. 247
RrIEe NA KRAIU - osvlsScENIE Sta reii na kraju? Nakon svega? Allahu dragom hvala Sto preZivjeh. Rat je nekom rat, nekom brat. Dugo vremena provedoh u logoru, a da ne znadoh ko sam. Dode du5manin i rede mi: "Ti si Musliman. Ti nisi kao ja. Po5to nisi kao ja, ja (u te unistiti. TVoj narod bo$njadki je moj neprijatelj." Rasku6i me, otjera sa vjednog ognjiSta. Du5manin. Ali ne uniSti moj narod. Ne moZe se tako lahko jedan narod uniititi.
Zulumiar. Nikad mu ne mogu zaboraviti. Ni halaliti. |ednu stvar me naudi logor, zatvor, tamnica. Naudi me, i ko sam, i Sta sam. Da ne dode duSmanin, zulumiar, dugo to jo5 ne bih znao. Da mi nije du5manin, zahvalio bih mu. Dragi Allah mi odredi da jo3 Zivim. Da ga poStujem i vjerujem u njega. Darova mi Zivot i svijest. Dade mi Sansu. Ta se Sansa viSe ne ispuSta. Skupa bijeie cijena osvjeiienja NaZalost, mnogi ostado5e ili ie joi ostati na tom putu. Ni njih dragi Allah nije zaboravio. Odredio im je mjesto u DZennetu. Darovaie i,ivot za ljep5u buduinost narednih generacija. Sehidi. Mene posebno raduje spoznaja ko sam i 5ta sam, a tuga me hvata zbog cijene kojom ja platih tu spoznaju. Ali Ziv sam. Imat iu Sta kome i pridati. Da se ne zaboravi. Niti halali. Nikad!
248
EPILOG DESET GODINA POSLIJE prethodno opisanih dogadaja i d€Savanja proslo je deset godina. u meduvremenu su se desili slijede civai.ni dogadaji: i vaSingtonski sporazum je doprinio prekidu ratnih sukoba izmedu Hrvata Bo5njaka u Bosni i Hercegovini. predvidio Dejtonski ,porur.rrn-j. doprinio prekidu rata u Bosni i Hercegovini i od dva sastoji i Hercegovina Bosna ustav drzave Bosne i uercego',rin. po kol.ttt se entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske' jedinstven Prvim poslijeratnim izborima u Mostaru gradani su se izjasnili za i distrikta' grad Mostar, koji se do podetka 2004. godine sastojao od Sest opStina jedinstven kao od marta zoo+. godine su opstine ukinute i Mostar egzistira
od
srad.
"
Biusi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudman, biv5i ministar odbrane u ut"di Republike Hrvatske Gojko Su5ak, te bivSi predsjednik Hrvatske zajednice"Herceg - Bosne" Mate Boban su u meduvremenu umrli. BivSi predsl-ednik Republike Bosne i Hercegovine, te kasnije predsjednik je umro 2003' trodlanog predsjedniSttu Bort. i Hercegovine Alija izedbegovi6 godine.
Bivsi predsjednik fugoslavije u poslijeratnom periodu Slobodan MiloSevic na nalazi se u Hagu, gdje mu jos uvijek traje sudenje za ratne zlodine podinjene prostorima biv5e f ugoslavije' U Hagu se nalaze Mladen Naletilii - Tuta, kao i Vinko Martinovii - Stela i "" za ratne zlodine Radovan Jos uiilek se kriju i izbjegavaju hapSenje optuZeni KaradLit i Ratko Mladic. u Dana 02. marta 2004. godine carla del Ponte tuzilac Medunarodnog suda Praljka. Hagu podize optuznicu protiv fadranka Prliia, Slobodana Ukoliko iSta u zivoiu dovjeku moze donijeti satisfakciju onda je podizanje ove dio optuZnice, satisfakcija hiljadama onih koji ni krivi ni duZni provedo5e najteZi ratu i nepotrebnom jednom besmislenom Livotau iogorima, hiryadama onih koji u napustise rodni grad i domovinu koji onih i hiljadama kao najmilqe, sv-oje izgubiSe i nalaze se joi razasuti u 115 dri.ava svijeta. 249
NOMDEFAMTLLE/ PREZIhfE:
rr!
L}EUNAISSANCE/ MESTO/I4JESTO R0DENJA:
.. A{a$74&
\---,Litna karta Medunarodnotn crvenog krsta
250
.
'
1(QD\
COMITE INTERNATIONAL DE LA CROIX.ROUGE INTERNATIONAL COMMITTEE OF THE RED CFOSS
(a($3
\w"
AGENCE CENTRATE DE
REC}Effi.lt€S
CENTRAL TFACING AGENCY
B616rere:
aaqjlreb,24.03.L994
BAZ-3 2024 3
POTVRDA E}tRTTFICATg
je ,, fi!9-(t*!rETl w whichconfirnsthat't^nnynane(father'snane)fitstnane
Kojon se potvrdjuje oa i6.
Rotijel
Orl .
:"95i
Born on Reqistriran
-
u LN
10_o8.1993
od deleqata t{KcK daaa bY ICRC delegate on
waE reqistered U
njestu zatocenia
RODOC
In detention Place
do
Redovito Posjecivan od Regularly visited fros
to
oslobodjendanalg'03.1994-prenaizjavig/nosobe accotding to a/n person was released on
Marg
Del
I azenla
T
1a
MNutrupax-d':8:Ga*vG-rtlefrs€
(@)tsetl t€LeoilMwr!ffireurcKE_rgs
'rae6"TAfF*(o?arueo57'@'ou€spGTAux'12s27'
25t
7 --" ao
t
}.irt
4r;
)- ,). .
:
,{o;oi] 3c ;3tvr :Jtj r -' -'^Y ..j r-..;.. -.
JjjJc;I
'
da j i: il:cl
.
,l-
--S. l{fk.-*do
ruoo" r.i,t-l 1 i;i3s
pEtVL::l f,i -i xt-i.e '-r.rl lvJr\ obuvl J;inia t "- l:
j J,!Ir'SIli
:r.;;..t
; l:1.r -.
._ . hi.tr ^,c 1Ld/rfiv-r',
,
-rr
I
Potvrda od nadleZnogljekara u koncentracionom logoru "Heliodrom" za ranjene i teiko bolesnelogoraie. Potvrda je sluhilaza oslobadanje od radaibila je vremenski ograniiena. U izvjesnim sluiajevima neki bojovnici i straLari HVO nisu poitivali i prilikom pokazivanja iste su cijepali. Potvrde je izdavao ljekar HadLii NedZad.
A hroj
.l\ .J -) ....c..
Cr
NALAZ I MISIJENJE SFECIJAL1STE lzvrien je pregled i doslavlja
se
slijedeir nalaz i miSljenje u pogltdu diiagnoze. daljnjeg iijedenia
i radne sposohnosti napri.led imenovanog-e:
//./,{3
... \. (/7rz-a-g/a,
. .. ./ t,.
.
P/*,i+ fu!;! if/
&az;v!*;*:;:;:;' €
ls 4.*
't-
fir
./:: . /<44
.
Satuvani dio nalaza od doktora koji mogranjavanja u glavu.
2s2
me
je primio u bolnici na "Hirurgiji", nakon
mX'S$hd. nf,.
cRor x-Rouc.lf ll cReErroc *""i-^oil
ITESSACP
0 l,
Feb.
AS.2
.
y!!E2l rp!4J_:-o_$!-4\-9-
h'on coep-let (selon Punc ine i Prezrme Puno iile i Ptezime --eLe de naissdce ialum rodlet
dt8{
uxa
--
--.4ff1/ 3!€Iry3AC
ffo, CICR
et
-
t6.rft
,aJ/1tn .llh l-t t
/) , 0{
rodjetja
Ncm compf
.
'usage foca-l)
7
du p6re
.
.|tl y€T.
.
:fa,/! :M,/Z 'U,'I
Sexe
/Q4 +
Pol Spol
?
Datum
KRIZA
CRVENOG
PORUXA
,,
.71(.?-
?dno ime i pf,ezime oca I Puno iee ! trezrme oca
.. " " "Code postal ' Ad.esse postaTe conpTdte rr"i po"i""6g1 adresa-/ Puta adresa stuoveia 199:111]<1 l::l f.
.orp. uJea
g63tk:*t**to
-
-
y*fl &1" . . .::i:::::.:::: \.'\tr
3.DES?\!!W
>/i-
l''.,--l
itt':t..ir:l:'it t
Aro. crcR -:--T
son conpf et i seLan I usaEre -loca-i.r Puna ine i p.ezine Puno ine i prezime
RA,*ttZ laie Ce xaissance aerd? rodjenja -iaaufi rod_ienja
..
:..c':.onplet du plre
zv:vr
i il ,/ Po7 :U/Z SPoT:n/l
. 4!5.1'
Sexe
F
l/1 lY.€T..T1E.a....
Pun. ime j ptezitue aca / Puno ine i prezi@e oca .qd-resse
postare conptete
*.€Ll.Qp.&.q.t1
Fura postanska ad.esa/Puna adresa stanovarja ....
.
N.AtI?f,:
.
.88P.q
-
.'
Code postal - -. .. Postanski broi po-Xfan-skrl
q
MSAJ,4 I .H€RC€ Govw$-
-
.
brol
r6-l6p.lrone
TeTefon
/ leTefon
LL CROTX-ROUCE CRYAIVOC I(RSTA
COI4TTE INTP,RTTATIANAL DE
I'EDI]I{ARODNI RAMITET
.19, aq. de ld Palx -
CH
}2O2 2
GENEVE
/MCR /Fr - se - Cr
/ 09. 9 I /
\'lL)
Poruke preko Medunarodnog Crvenog krsta u koncentracioni logor "Heliodrom"
su
rijetio stizole i prethodno su morale biti viie vremena na cenzuri kod vlasti
tzv. "Herceg-Bosne". Nakon cenzure na porukaffia su redovito uniitavane taine adrese poiitiaoca, tako da nismo mogli u veiini sluiaieva uzvratiti poruku' Neke poruki su kompletno prethodno uniitavane, a na nekim su uniitavane nekolike -bitne reienice ioje nisu bile po volji vlasti. Ovo je poruka od moje sestte na koju nisam mogao odgovoriti, 253
c/
afpS rlepalSzer;
ez nupa( rletrrai
orus erurfo4 n er aruo] n 1 'nu8ou
(o(oru
n e3 aqol
tuo,,e13 rrppn r e
'a(rzn;u
'?uep o{rlo{au qrlJd dols-uou elsod rleur ns rro}Ioq 'nqndo.rd eu afueqay afuedn4 r?euz els a;rlafso rSouru 1
'qndor4 'euelrqzerod oulepo
es
II
:a,1.
ep rlels oletu rq orues efuerrsnl uo{eN
'lpa(p as a,rg'1a1druo>l '.o{€uo 'llepl{s ru as oursru e(uerrgnl ruo>1ry.rd 'apol oru€s V 'apon'afuerrsn] Bu Iq oeFI 'e1rledn>1 op l?lro e?oru rues ep iruqop o{llol otues oelrq o4 af o4ey 'oesnls e(ql o{ IIV 'l}lpelqa.rd o4e1 ourazour as ep rupu ns rlrroloD 'olsa? r o8np o1e1 orueJrlnl eu as ep seu ns rlefurruodg 'v\q oures 'e?o{ r 1so4 'rlrfTplus 'l,l.ufTrd 'ruBzur.un 'rualrrunau 'llepuJq 'rue{rrqoau ,rlesJlu 'rua(rds1 'r1epa18zr orus o>leI'seu po as ns rledard eflatat1ztrlSqsrrd rru ows pe) 'a?oq pp{ a?oq o{llol apo,r rld 'elnd elp ns ,e}l Buz 8oq a51 .r1saf I 1 IIa(lle 'rlafiuop uep €u elnd e,r.p ns rleur y ns ols 'arn{ po ouo ole?rp a(qt lol .n.ro8o1 n rlarr.ord uupp lseeula^ep qll ns pp ole^Euzodatd 'eujeu eu oe{ ,afiu as erurfu eI\{ 'eupa13r2o o8au asr,l epq ai seu r qr(u npaurzr elrlzeg 'gasapad olsrrt olo a(ql ollq ries (oupa( n 'ruapa^op n1 efuapo.r.rrd uoleu qeupo ns r(o4 e;eroSol elsop orus rlleu ales afi.l.p alo n 'ulsop olq afiu o{e{ru rueu apo1 elnd rr1a2 rr1 od 1 'elalnl pod IIil
.]
ures oesrrd apo-,
nqe(rq ales erur:ozord eu eplels v 'nl3p I olqop rq o{auod 'uurrler^ urrua[1e,vr 'eruelsep eu ours \IeEe1'11a(un orus o{el rlrzeleus as orus rlou rW 'n1ap af olerur e;eroSol eisoq 'e1aryed po ape(rq eruEIES n pod .r?el rluroru a8eus ullelsopau Boqz
lado rq epuo v'rpafnr.rd eureu eu ouo
eue[1u,tzr. eupai e o{e) 'as i
a1;don
elllr ep elur?o u r13r1s
ns
1(o>1
lger
r n8eus IlJte.r-rod
r{a(pll r ertnun
I
aupaf op o?)n-\o efr auaru op Jsi:. a;a2od rug 'll:.-'5 'IurJoJrun iolar,q
es asr^elsPu rlP .?
pey 'e8afirg 3o1c a,Lou rlrrur:d r13r,'i
'ueP eu
olrq a(iu ail,,\ 'nil
o)ie)
'I
r as ours rlefelsn n8eus r1e7e.r,Lod oleru otus
'e{urlain} us epledn>1 r elezoll par a( orq auetls ausap r a,rafil es elet^ezrqetupo .nles nSnrp n aupal zr I]€]aJI r18our as otus erlnull 'le?eJ]s orq af eurrlerl rurl paJd .e]ErA e>12rupa(ez eIIIe eupa( eu olrzeln as i{l(u n r aies o1s1-rods a{rle^ aftnp af e1eu1
es 'eure{JauaJl
u
.NZI
Ne mogu ni dva koraka napraviti, a ne stajati dvadeset minuta na nogama. U svojoj nemo6i, procjenjivao sam vlastite moguinosti. I zakljudih da na taj "put" ne mogu poci. Zamolih Koku da mi, ako mogne, ne5to donese u baraku. Ili vode ili hrane. Ako ne mogne, nikom ni5ta. Svakako mi se sprema "drugi" put. Dugi put. Koka me poku5a podignuti, ali ga zamolih da dZabe ne troii snagu. Uzalud je. Ne mogu. I dok smo se Koka i ja raspravljali i prepirali, a drugi polako tzlazrli iz barake, zadu se druga komanda: - "Svi Mostarci vani! Odmah! U kamione!" Sta je sad
r
Kakvi kan
Kudiesn Koka mi kamionima
sa
I
c
Vrtilo mi
r
]edva sam
eoo
sam
kamione, pod autobus.
Ja sam
Utouder
- Van! Ner
Izadosmo
vei unutra. A jr - Neiu se
- Penji se! Kako? Ku
Kamion jr
iedan boi tren oka oni ur Sve jedar Prokljudasmo. Kuda? Ne
strijeljanje. Ov; Kamion p Kud smo
Znali
sm
UNPROFOR-c
kamiona, pa m Pode kaia
Kamion i nama. Oiuie s 68
