AZIN MPI ZA VOJNU POVIJEST Studeni 2013. // broj 4 // 29,90 KN
POSEBNO IZDANJE
D, A, NL, B, F, SLO 8( // CH 8,5 CHF II BH 9 KM
POVIJ NAJVECE BITK U DRUGO SVJETSKOM RAT ZAPOVJEDI NAORUIANJ
SVIETSKI RAT WEHR A[HT PRV1PUT NA IIRVATSKOM JEZIKU WE 0 POVIJESTI MUNN SNAGA 001935. DO KAPITULACIJE 1945. 0'1
tel_it7M
VI
IAAGAZIN ZA VOJNU POVIJEST
POSEBNO IZDANJE
INEHRMA( I impresum * * Yr * ** VP-MAGAZIN ZA VOJNU POVIJEST POSEBNO IZDANJE OreNovieva 6H/1, 10010 Zagreb Tel, +3851 6300 824 Fax. +3851 6300 679
[email protected] www.vojnapovijest.vecernji.hr GLAVNI UREDNIK: Zvonimir Despot GRAFINO OBLIKOVANJE: RedPoint Besplatn telefon za pretplatu 0800 300 909 Besplatnl telefon za titatelje 0800 8585 TISAK: Radin Repro i Roto doo Gospodarska 9, Sveta Nedjelja www.radin.hr IZDAVAt: Veternji list d.d. OreS.koviteva 6H/1 10010 Zagreb ZA IZDAVAtA: Mario Vrgo' (Dan uprave), DraZen Klaric (direktor sadrtaja) MARKETING Jasminka Dakovit Tel. +3851 6300 756 Fax. +3851 6300 686 PRODAJA I OGLAtAVANJE Petra IviC'evit.-Bakuk Tel. +3851 6300 588 Fax. +3851 6300 685
Njematka vojska Njemafko ratno (Das Deutsche Heer) zrakoplovstvo Ustrojavanjem 15. oiujka 1935. predvideno je 12 vojnih okruga s 36 pje's'atkih divizija
Njematka ratna mornarica
Rukovodeta mjesta preuzeli U rujnu 1939. imala je dva bojna veterani iz Prvog svjetskog rata krst8a, dvije te's'ke i pet lakih ili tasnici iz vojske i mornarice krstarica, 50 razarata i torpiljarki
VP
i‘T‘ATMAT•
2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT
XSC:Oil&roZSCM • 4ZOZSg
wwwsr.33cosivaTJx-vitecl.ivet
Idute godine nastavljamo s ovim posebnim izdanjima
ZVONIMIR DESPOT Glavni urednik
"b
111111101
is
vo ga, tu je, izalao je! Da, evo, u valim je rulcama posljednje ovogodilnje posebno izdanje VP-a, o njematkom Wehrmachtu, izdanje koje su mnogi dekali. I tako smo, nakon Crvene armije, Amerikanaca i Japanaca, s njime zavrlili ovogodilnji cildus od detiri posebna broja magazina koji su posveeeni vojskama u Drugome svjetskom ram. Zahvaljujem svima koji ste nas i kroz ova izdanja prepoznali te nas nastavili pratiti, ditati. Dakako, kao i u prijalnjim brojevima, tako i u ovo-
4
me oWehrmachtu nije reeeno sve, zapravo je reeeno samo malo, ali ono osnovno Ito bi se o svakoj vojsci trebalo znati, da imate sve ()pee informacije na jednome mjestu na hrvatskom jeziku, da budu kao svojevrsni prirudnici, jer takvog nedega nedostaje na nalemu jeziku. 0 Wehrmachtu ne da ne stane sve u ovo izdanje, za tu temu trebale bi knjige i knjige ako bi sve obraditi. Nadam se i vjerujem da demo jednoga dana imati i knjigu o tome. 0 Wehrmachtu pile kolega Mario Werhas, zacijelo najbolji poznavatelj te tematike ne samo u Hrvatskoj nego i lire, koji je o tome yea poeeo pisati i za redovni broj VP-a u vile nastavaka, pa neke detalje o Wehrmachtu mo.Zete nadi u tim brojevima, dega ovdje nema, kako se ne bi ponavljali. Temu smo podijelili na tri zasebne cjeline, od dega na kopnenu vojsku dakako otpada najvile prostora, a onda su tu jol i zrakoplovstvo i mornarica. Vjerujem da de mnogi od vas ostati iznenadeni, zatedeni, all i odugevlieni kad vidite da je cijelo ovo izdanje u boji, da nema ni jedne crno-bijele fotografije. To molemo zahvaliti njemaekom vojnom easopisu „Signalu" koji je izIazio kako na njematkom tako i na mnOgim drugim jezicima dokud je dolla Njemaeka vojska, pa tako i na hrvatskom. U mnogim svjetskim izdanjima o Wehrmachtu ill njegovim dijelovima jako se eesto koriste upravo ove fotografije, a sada de ih prvi put i sire hrvatsko eitatelistvo imati prilike vidjeti. Za izvanredno dobro napravljene karte opet mo2emo zahvaliti ekipi iz Vedernjakove infografike koji su se itekako izvjeltili u njihovoj izradi. I za kraj, iduee godine nastavijamo s ovim posebnim izdanjima, i s Drugim svjetskim ratom. A koje de teme biti, o tome demo vas na vrijeme izvijestiti, samo nastavite pratiti VP. POSEBNO IZDANJE 1 STUDENI 2013.
Zvonimir Grbaiit
U trenutku ustrojavanja Wehrmachta (15. ozujka 1935.) formalno se u orulanim snagama nalazilo neSto vise od 100.000 ljudi eija ce brojka do 1. rujna 1939. i poietka rata narasti na 3.180.000 vojnika u roku od cetiri godine svoje unutarnje mirnodopske izgradnje. Najved broj pripadnika imati ce Wehrmacht sredinom 1943. (blizu 10.000.000 vojnika), a u trenutku kapitulacije TreZega Reicha (8. svibnja 1945.) Wehrmacht je imao jos 7.800.000 vojnika, casnika i doZasnika u svojim redovima (ovdje su uraunati i pripadnici Waffen SS-a kojih je bilo oko milijun). POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
5
VP
2. SVJETSKI RAT WEHRMACHT
Njemalika vojska uod Drugog svjetskog rata
Tekst: Mario Werhas
ematke oru2ane snage su njematki narod pod oruZjem". Navedena izjava bila je vodie i inspiracija za pripadnike njemadldh orui-anih snaga jo§ od vremena stvaranja Carstva u sijeenju 1871. godine te je kao iskaz povjerenja vrijedila jednako pod Vodom kao i pod Carem. Sa sigurno§au se mote redi daje podetkom Drugog svjetskog rata, rujna 1939., Die deutsche Wehrmacht (doslovno „Njematka obrambena sila") predstavljao najefikasnije nacio- , nalne orulane snage na svijetu, a posebno njegov kopneni dio. Navedena efikasnost nije se ogledala samo u kvaliteti naoruZanja kojom je bio opremljen Wehrmacht, koja je bila neupitna, ved i u militaristitkoj tradiciji koja je bila duboko usadena u njemadkoj naciji, tradiciji koja je i u mimodopsko vrijeme uz pomod dalekovidnog Glavnog stolera prelivjela restrikcije nametnute sporazumom o primirju iz lipnja 1919. godine. Njemadld patriotizam, a posebno „urodena" vojnitka disciplina te sve prisutna nacistieka propaganda koja je bila poseban mobilizirajudi element, u
Nj
6
kratkom vremenu od samo detiri godine stvorila je Wehrmacht kao potpunu operativnu oruZ'anu silu koja je mogla krenuti u rat. Imenovanje Adolfa Hitlera za kancelara (predsjednika viade) Njematke 30. sijetnja 1933., osim dolaska nacistidke stranke (Nacionalsocijalistieka njemadka radnitka stranka - NSDAP) na vlast znadilo je i podetak kraja za Njematku demokratsku republiku uspostavljenu nakon abdikacije cara Wilhelma II. na samom kraju Prvog svjetskog rata. Slijedede godine, nakon smrti predsjednika Njemaeke Paula von Hindenburga, Hitler je spojio ovlasti predsjednika i kancelara 2. kolovoza 1934. u novu: Voda (Fiihrer) i kancelar Njemadkog Reicha. Osim preuzimanja duZnosti predsjednika dr'lave i predsjednika viade, Hitler je preuzeo jos jednu njemu osobito va2nu duZnost: vrhovnog zapovjednika oruZanih snaga. Njemaeld parlament (Reichstag) donio je 15. olujka 1935. novi zakon o oruZanim snagama kojime je postojedi Reichwehr (koji se sastojao od: Reichsheera - vojske te Reichsma-
povjednik oruianih snaga (Oberster Befehlshaber derWehrmacht) Adolf Hitler, dok je za upravljanje orulanim snagama ustrojeno Ministarstvo rata (Reichskriegsministerium) na delu s ministrom general pukovnikom Wernerom von Blombergom (od 20. travnja 1936. general feldmartal, prvi nositelj toga najvi§eg dina u Wehrmachtu). Reorganizacijom najviteg vojnog zapovijedanja 4. velja6e 1938. Adolf Hitler uldda dotada§nje Ministarstvo rata i ustrojava „Oberkommando der Wehrmacht" (Vrhovno zapovjednatvo oruZanih snaga - OKW) kojemu osobno staje na delo, a za nadelnika Vrhovnog zapovjedni§tva oruianih snaga imenuje general pukovnika (od 19. srpnja 1940. general feldmar§al) Wilhelma Keitela. Istovremeno se u sklopu Vrhovnog zapovjednikva ontianih snaga (OKW) ustrojava Rukovodedi stoner orulanih snaga (Wehrmachtfahrungsstab) na delu s general bojnikom Alfredom Jodlom (od 30. sijednja 1944. general pukovnik). Hitlerovom oporukom za predsjednika Njemaeke i Zapovjednika orti2a-
„ONAJ TKO SE NIJE BORIO S NIJEMCIMA, NE ZNA gTO JE TO RAT" (britanski vojni aforizam)
rine - momarice) oti§ao u povijest, a toga dana je roden Wehrmacht. Osim stvaranja Wehrmachta, donijeta je odluka o ponovnom uvodenju opee vojne obveze koja je prema Versajskom sporazumu bila ukinuta. Od 15. olujlca 1935. slutheni naziv njemaelcih orulanih snaga glasio je „Das deutsche Wehrmacht", a na Oelu se nalazio Vrhovni za-
nih snaga imenovan je 30. travnja 1945. veliki admiral Karl Donitz, koji je to duZnost obna§ao do kapitulacije Tredeg Reicha 8. svibnja 1945. godine. Prema zakonu od 15. olujka 1935., Wehrmacht se dijelio na tri dijela. Das Deutsche Heer (Njemadkavoj ska), kojom je rukovodilo Vrhovno zapovjedni§tvo vojske (Oberkommando des Heeres - OKH) na delu
kojega se nalazio Vrhovni zapovjednik vojske (Oberbefehlshaber des Heeres). Na mjesto Vrhovnog zapovjednika vojske imenovan je general pukovnik Werner von Fritsch (do 4. kolovoza 1938.), a potom general pukovnik (general feldmargal od 19. srpnja 1940.) Walther von Brauchitsch, koji je navedenu didnost obavljao do 19. prosinca 1941. kada je Adolf Hitler preuzeo osobno zapovjednifty° nad vojskom. Prema navedenoj Hitlerovoj oporuci, za Zapovjednika kopnene vojske od 30. travnja 1945. imenovan je general feldmar§al Ferdinand Schomer. U sklopu Vrhovnog zapovjedni§tva vojske ustrojen je Glavni stoker vojske (Generalstab des Heeres) kao glavno tijelo za operativno zapovijedanje i upravljanje vojskom. Tijekom postojanja Glavnog stoZera vojske (od 15. olujka 1935. do 8. svibnja 1945.) na njegovom 6elu kao nadelnici (Chef Gen.St.d.H.) Glavnog stolera vojske nalazili su se: general pukovnik Ludwig Beck (do 4. veljade 1938.), a potom general topni§tva, od 19. srpnja 1940. General pukovnik Franz Halder (do 24. rujna 1942.), potom general pukovnik Kurt Zeitzler (do 10. POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
Glazba 1. konjanieke divizije lipnja 1944.). Od 10.1ipnja 1944. do 21. srpnja 1944. general poruenik Adolf Heusinger obnagao je dtdnost naeelnika Glavnoga staera, koju od 21. srpnja 1944. preuzima general pukovnik Heinz Guderian (do 1. travnja 1945.) te kao posljednji natelnik Glavnog sti:dera vojske general pjegagtva Hans Krebs (do 30. travnja 1945.). Drugi dio Wehrmachta einila je „Die Deutsche Luftwaffe" (Njemaeko ratno zrakoplovstvo) za zapovjednika kojega je imenovan lovaeld as iz Prvog svjetskog rata Hermann Goring (22 priznate zraene pobjede), posljednji zapovjednik legendarnog „letedeg cirkusa" Manfreda von Richthofena („Crveni barun") i jedan od utemeljitelja nacistiekog pokreta. On je od 1932. bio predsjednik nj emaekog parlamenta, a po dolasku nacista na vlast u sijeenju 1933. imenovan je prvo na eel() Dr2avnog povjerenstva za zraeni promet (2. veljaee 1933.), a od 27. travnja 1934. za ministra zraenog prometa (uz navedeno obavljao je i dtdnosti ministra gumarstva od srpnja 1934. te ministra gospodarstva od studenog 1937. do sijeenja 1938.). POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
Herman Goring je prvo dobio ein generala zrakoplovstva (oaijka 1935.), a potom je 20. travnja 1936. unaprijeden u general pukovnika zrakoplovstva i potom od 1938. u ein general feldmargala ratnog zrakoplovstva te od 19. srpnja 1940. reichs margala, kao jedina osoba koja de nositi navedeni ein u Drugom svjetskom ratu, sa sltdbenom titulom ministra zraenog prometa i vrhovnog zapovjednika ratnog zrakoplovstva (Minister in der Reichsluftfahrtministerium and Oberbefehlshaber der Luftwaffe). Ministarstvo zraenog prometa imalo je civilni dio (zraeni prijevoz, civilni zraeni nadzor...) na eelu kojega je bio dr2avni tajnik za zraeni promet i vojni dio uoblieen kao Vrhovno zapovjednigtvo zrakoplovstva (Oberkommando der Luftwaffe - OKL) eiji je glavni dio bio Glavni stoner ratnog zrakoplovstva (Generalstab der Luftwaffe - Gen.St.d.Lw.) na eelu kojega su se nalazili: general poruenik zrakoplovstva Walter Wever (do 3. lipnja 1936), general poruenikzrakoplovstva Albert Kesselring (do 31. svibnja 1937.), general zrakoplovstva Hans-Jurgen Stumpff (do 1. velja-
ee 1939.), general pukovnik zrakoplovstva Hans Jeschonneck (do 19. kolovoza 1943.), general pukovnik zrakoplovstva Gunther Korten (do 20. srpnja 1944.), general zrakoplovstva Karl Koller (do 1. kolovoza 1944.), general zrakoplovstva Werner Kreipe (do 28.1istopada 1944.), obnagatelj dtdnosti natelnika general bojnik zrakoplovstva Christian Eckard (do 12. prosinca 1944.) i general zrakoplovstva Karl Koller (do 8. svibnja 1945.). Tredi dio Wehrmachta cinila je „Die Deutsche Kriegsmarine" (Njemaeka ratna mornarica) na delo koje je imenovan admiral, od 20. travnja 1936. General admiral te od 1. travnja 1939. veliki admiral Erich Raeder s titulom vrhovnog zapovjednika ratne mornarice (Oberbefehlshaber der Kriegsmarine) na eelu Vrhovnog zapovjednigtva ratne mornarice (Oberkommando der Kriegsmarine - OKM). Raeder je na navedenoj dtdnosti ostao do 30. sijeenja 1943. kada ga je zamijenio general admiral Karl Donitz, koji je istoga dana unaprijeden u ein velikog admirala i ostaje na dtdnosti do imenovanja za Hitlerova nasljednika (30. travnja
1945.) kada zapovijedanje nad ratnom mornaricom preuzima general admiral Hans-Georg von Friedeburg. Najvalniji dio Vrhovnog zapovjednigtva ratne mornarice bio je „Seekriegsleitung" (Uprava pomorskog ratovanja) na eelu koje su bili: admiral Otto Schniewind (do 2. lipnja 1941.), admiral Kurt Fricke (do 20. veljaee 1943.) i admiral Wilhelm Meisel (do 8. svibnja 1945.). U trenutku ustrojavanja Wehrmachta (15. cdujka 1935.) formalno se u orubnim snagama nalazilo negto vise od 100.000 ljudi eija de brojka do 1. rujna 1939. i podetka rata narasti na 3.180.000 vojnika u roku od eetiri godine svoje unutarnje mirnodopske izgradnje. Najvedi broj pripadnika imati de Wehrmacht sredinom 1943. (blizu 10.000.000 vojnika), a u trenutku kapitulacije Tredega Reicha (8. svibnja 1945.) Wehrmacht je imao jog 7.800.000 vojnika, easnika i doeasnika u svojim redovima (ovdje su uraeunati i pripadnici Waffen SS-a kojih je bilo oko milijun). Wehrmacht nije imao svoju jedinstvenu doktrinu i dugoroenu strategiju djelovanja. Ovo nije bio propust najvigih easnika nego „usadena" mana svih do tada ustrojenih njemaelcih vojnih sustava. Naime, niti na jednoj od akademija (vojske, zrakoplovstva i ratne mornarice) nije postojao predmet koji bi sustavno obradivao strategiju. Strategijaje ostavijena kao podrueje djelovanja vrhovnog zapovjednika (bio on Kaiser ili Ftihrer) koji je odredivao njezine glavne smjemice. Djelomieno zahvaljujudi navedenom, njemaelci easnici (osobito vojske), a posebno glavnostcderni easnici i generali, pokazali su odlieno poznavanje taktike i u tom smisli su im i njihovi protivnici nakon Drugog svjetskog rata iskazali svoje pogtovanje (radna skupina od 18 njemaeldh generala na eelu s general pukovnikom Franzom Halderom izradila je za amerielcu kopnenu vojsku „Pollski priruenik br. 1" - Field Manual Nr. 1., kojime je njemadla taktika „ dairanj a misija" i borbenih skupina sltdbeno postala dio amerieke vojne talctike). Nadalje, general feldmargal Erich von Manstein slovi i danas kao najbolji taktitar Drugog svjetskog rata, dokje „plutajuee okrtdenje" 1. oldopne vojske na Istoenom ratigtu 1944., pod zapovjednigtvom generala oldopnigtva Hansa-Valentina Hubea, i danas predmet proueavanja na vojnim akademijama. 7
Zakonom o ustrojavanju Wehrmachta od 15. olujka 1935. predvideno je ustrojavanje 12 vojnih okruga s 36 pjeatkih divizija
POSEBNO IZDANJE
2. SVJETSKI RAT WEHRMACHT
zel_deZM
Doktrina (Skup sustavno uredenih na6ela ratovanja kojemu odreduje smjer djelovanja) Kao i svaka druga vojska koja je pretrpjela ponaavajuei poraz, tako se 6elnigtvo Njemgke vojske prvih godina poslije poraza u Prvome svjetskom ratu poeelo intenzivno baviti njegovim uzrocima te isto tako intenzivno razmigljati o usvajanju nove doktrine. Temeljne odrednice te nove doktrine oblikovao je jog general Hans von Seeckt tijekom obavljanja dunosti. natelnika Ustrojbenog ureda Reichsheera (od 1920. do 1926.). Prihvgena doktrina nazvana je „polcretni rat" („Bewegungslcrieg"). Tijekom vojnog pohoda na Zapadu (svibanj-lipanj 1940.) jedan ce talijanski novinar upotrijebiti naziv „munjeviti rat" („Blitzkrieg") koji se potom uvrijtho za opis njema6ke vojne doktrine u Drugom svjetskom ram (najvige zahvaljujua Josefu Goebbelsu, ministru promidThe Tre6eg Reicha, koji je odmah shvatio „potencijar takvog naziva u promidtbene svrhe). Temelj doktrine „pokretnog rata" je u bliskoj suradnji izmedu kopnenih i zrakoplovnih, a prema potrebi i momarieldh snaga, gdje su kopnene snage glavni nositelji izvodenja pothvata, a zrakoplovstvo (i momarica) podrgka izvodenju pothvata. Izvodenje pothvata, prema doktrini „pokretnog rata", odvija se u 6etiri „kora, Ica". Prvi „korak" po6inje bombardiranjem protivnikove pozadine s ciljem prekida veza izmedu prve protivnikove crte i njegove pozadine te onemogueavanje dopreme prieuva, uz istovremenu topnielcu vatru po prednjem protivni6kom kraju radi izoliranja borbenog podrueja. Prema potrebi izvode se padobranski desanti u protivnikovu pozadinu, a radi osiguranja strateglcih objekata i sprje6avanja njihovog rugenja (mostova, tunela...). U drugom „koralcu" po6inje glavni napad oklopnim snagama koje se uldinjavaju u protivnieId raspored i probijaju ga. Boko10
„Esencija" pjdatva jest hodnja - pripadnici Francuske dragovoljatke legije u hodrni na Istoenoni ratiku POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
i‘r‘mr‘mr•Crbc•Illraxibez.c•zibg
Doeasnik postrojbi jurgrog (samokretnog) topngtva (nositelj Vitdkog kriia)
Mladahni vojni trubae
ve klinova Stiti motorizirano pjeSaStvo uz podrSku motoriziranog topnigtva. Bombarderi nastavljaju s napadima na srediSta dojavni§tva, skladigta i glavne cestovne i 2eljeznitke (pomorske) komunikacije u cilju sprjeeavanja dovodenja pojatanja. U meduvremenu, pjagaeke snage uniStavaju izolirane „&epove" protivnielcih snaga na prvoj crti i „otvaraju" bojignicu po njezinoj ukupnoj duNni. Tijekom treeeg „koraka" oklopne i motorizirane snage brzo prodiru u slobodni prostor te vfge obilaske i obuhvate u cilju okru2enja protivnielcih snaga. Povezuju se s ranije ubatenim padobranskim postrojbama, koje su im osigurale vitalne objekte na pojedinim komunikacijama, tako da ne dolazi do zastoja u tempu napredovanja. Zrakoplovstvo i dalje djeluje u pozadini protivnika i na prednjim krajevima oklopnih klinova poma2u6i im u svladavanju otpora. Glavnina snaga napreduje, ne obraeaju6i pa'nju na ostatke protivnieldh uporiSta i otporne totke. Zavitni, „eetvrti" korak predstavPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2011
lja prodor oklopnih i motoriziranih postrojbi, uz blisku podrSku zrakoplovstva, u dubinu protivnikovog podrueja, olcruenje protivnieldh snaga i njihovo unigtavanje te zauzimanje vitalnih gradova. Za to vrijeme pjegaele snage uniStavaju preostale protivnitke snage u izoliranim uporigtima i otpornim totkama te organiziraju i osiguravaju nesmetanu opskrbu. Opisani novi „stir ratovanja predstavlja ipak evolucijski razvoj koji je trajao punih 15 godina, zapotevAi u vrijeme von Seeckta, da bi svoj konatni oblik dobio u vrijeme Becka. Natin obuke i izvodenje zapovijedno-stoernih igara zapoeetih tijekom postojanja Reichswehra nadopunjen je izvodenjem manevara po ustrojavanju Wehrmachta, a sve u cilju prihvaeanja i terenske „provjere" funkcioniranja nove doktrine „pokretnog rata", nastale u vrijeme Reichwehra kada je Njematka slui'beno bila razoru2ana, ali misaono i doktrinarno daleko ispred svojih buduah protivnika. Uz opisanu doktrinu „polcretnog
rata", u Njematkoj vojsci je i dalje primjenjivana i stara doktrina „odlueujueeg manevra" (koju je oblikovao joS pruski general Hellmuth von Moltke 1850-tih godina). Doktrina „odlue'ujuaeg manevra" sastojala se u napadu pjegaStva na krila protivniekog rasporeda, njihov proboj i odbacivanje protivnika u njegovu pozadinu 'AM bi glavninu protivnitldh snaga „automatskr dovodilo u okrilienje. Potiskivanjem protivnieldh krila „stvorio" bi se efekt klijeSta time bi se protivniku nametnula odlueujuea, njemaeldm generalima toliko draga, „bitka u okru1enju" (Kesselschlacht) koja je gotovo uvijek zavfgavala potpunim uniStenjem protivnitkih snaga.
Zapovijedanje (Funkcija rukovodenja postrojborn u mirnodopsko i ratno vrijeme, koja se sastoji u pravu zapovjednika postrojbe da odlutuje o uporabi postrojbe te u-smislu navedenog izdaje zapovjedi i nadzire njihovu provedbu)
U Njematkoj vojsci postajala su dva temeljna naeela provedbe funkcije zapovijedanja. Prvo od njih je „naeelo dvojnog zapovijedanja" (Dual-Befehlsprinzip) koje se deituje u bliskoj i izravnoj suradnji izmedu zapovjednika i natelnika sto2era postrojbe. Temeljna karakteristika ovoga odnosa je ravnopravnost, a ne podeinjenost natelnika sto2era zapovjedniku, iako on to formalno svakako jest. Natelo dvojnog zapovijedanja znaei zajednitko zapovijedanje zapovjednika i naeelnika sto2era. Ovaj „model" zapovijedanja potpuno je razlieit od svih zapovjednih odnosa koji postoje u bilo kojemu drugom vojnom sustavu. Naeelnik sto2era predstavlja vise od podredenog easnika iii osobe koja „samo" koordinira rad sto2era, on je opisan kao „mladi partner" zapovjednika. lako je konaena odluka pripadala zapovjedniku, naeelnik sto2era je sa zapovjednikom odgovoran za konaeni rezultat. Ukoliko je nastala situacija u kojoj zapovjednik nije uzeo u ob-
2. SVJETSKI RATAIKWW• I3C) M3MMiTX.lit
ea.X°1et
Dio naslovnica vojnog easopisa „Signal" koji je izlazio na gotovo svim europskim jezicima, pa i na hrvatskom (iz ovog easopisa potjeeu fotografije za ovo izdau e)
zir prijedloge natelnika stolera, potonji je mogao nastojati da se njegovo mi§ljenje unese zasebno u ratni dnevnik. Ova distribucija funkcija i ovlasti kojaje dobro primijenjena jam6i izvrsno funkcioniranje svih dijelova sto'iera, a ornogu6ava zapovjedniku fleksibilnost i slobodu od previk detaljiziranog posla to „gubljenje" vremena i energije na rjegavanje "sitnih" operativnih poslova, Gime se mogla dovesti u pita12
nje usredoto6enost na izvfgavanje temeljne zadaae. S druge pak strane, odgovornost za izyfgenje zadaae u potpunosti po6iva na zapovjedniku i naeelniku stolera. Niti jednom dijelu sto2era nije dopu§teno djelovati nezavisno, uz iznimku, na temelju odluke samog zapovjednika.. Centralizacija odgovornosti zapovjednika je razlog zbog kojeg sve mjere temeljene ne osobnom autoritetu zapovjednika (stegovne, sudske...)
mogu biti implementirane jedino od njega. S druge strane, natelnik stolera odgovoran je da say posao u sto'Zeru tee „glatko" u suglasju s odlukama zapovjednika. Drugo na6elo zapovijedanja primjenjivalo se pri zapovijedanju postrojbama na bojIgnici i zvalo se „vodenje od naprijed" („Fiihrung von Vorn"). To je znatilo da se zapovjednik postrojbe s dijelom stolera koji se nazivao „vode6i odred" (Fiihrungsstaffel - koji su
sginjavali zapovjednik postrojbe, osobni poboenik, pomo6nik pothvatnog easnika, zapovjednik topratva, 6asnik za vezu sa zrakoplovstvom, vozilo veze, teldid i osiguranje) nalazi §to bliZe prvoj crti bojignice, a gotovo uvijek, §to je posebno karakteristieno za djelovanje oklopne postrojbe, doslovno u „§picu" napada iii na prvoj crti obrane. Na opisani naein zapovjednik postrojbe ima pregled situacije u realnom vremePOSEBNO IZDANJE STUDENI 2013.
nu, a potom putem bditne veze prenosi svoje zapovijedi nadelniku stdera koji iz stdera koordinira sve daljnje korake za potpuno oblikovanje i provedbu zapovijedi. To je u praksi znatilo da je osobni utjecaj zapovjednika na njegovu postrojbu od najvedeg zngenja. Zapovjednik je morao biti lociran na mjestu s kojega mote efektivno rukovoditi. Pri kretanju, zapovjednik je morao biti §to vise naprijed, koliko to sigurnost dopu§ta, an uvijek u dosegu svojih stdernih dasnika, tako da sva izvje§da mogu do njega stidi pravovremeno. U napredovanju, zapovjednikovo je mjesto moralo biti Ito vide naprijed, zatideno od neprijateljske vatre, na najva2nijem dijelu boji§ta. Pri povladenju zapovjednik je ostajao na svom mjestu dok se osobno uvjerio da je njegova naredba za povladenje u potpunosti provedena, zatim je sa svojim topniddm zapovjednikom prelazio na novi poldaj. U veoma teikim i opasnim situacijama prisutnim kod povladenja, zapovjednikje ostajao do kraja sa zalaznim postrojbama.
U Njemadkoj vojci bio je standard da satnijom zapovijeda natporudnik, dok je prvim vodom u satniji zapovijedao poruenik, a drugim vodovima u satniji su zapovijedali nadnarednici ili eak narednici (u usporedbi s drugim europskim vojskama, gdje su svim vodovima u satniji zapovijedali easnici). Temeljni cilj navedenog jest priprema doeasnika koji su zapovijedali vodovima u satnijama za easnike. S druge strane, postrojavanje novih satnija, a potom ivecih postrojbi, moglo je bitiprovedeno iuz manji broj angdiranih dasnika.
Struktura Okosnicu Reichsheera dinilo je sedam pje§aelcih divizija koju su uz operativno zapovijedanje nad postrojbama unutar divizije imale i vojno-teritorijalne zadade (uz jos tri konjanieke divizije koje nisu imale vojno-teritorijalnu komponentu). Zakonom o ustrojavanju Wehrmachta od 15. dujka 1935. predvideno je ustrojavanje 12 vojnih okruga s 36 pje§addh divizija. Od postojedh sedam di-
vizija postrojeni su vojni okruzi (pro§irivanjem postojedih) te je ustrojeno pet novih zapovjedni§tava vojnih okruga. Nadelno je svaki vojni okrug imao pod svojim zapovjedni§tvom tri pje§adke divizije. Do 1937. postrojeno je 13 vojnih okruga (I. — XIII.) koja su imala vojno-teritorijalne zadade (vodenje mobilizacijskih popisa ljudi i sredstava, vodenje i obuka prieuvnika...) te tri vojna okruga (XIV. — XVI.) za zapovijedanje oklopnim i motoriziranim postrojbama, bez vojno-teritorijalnih funkcija. Pripojenjem Austrije u dujku 1938. postrojena su jo§ dva nova vojna okruga i XVIII.), a austrijska vojska je kompletno uldopljena u Njemaelcu vojsku pri d'emu je doslo do povedanja specijaliziranih gorskih postrojbi od jedna na tri gorske divizije. Poslije pripojenja Ceske u dujku 1939. pri Delaynom protektoratu za Ce§ku i Moraysku uspostavljeno je vojno zapovjedni§tvo koje je imalo zadade vojnog okruga. Zatim je uspostavljeno jos jedno zapovjedni§tvo vojnog okruga koje nije
imalo vojno-teritorijalne zadade nego je zapovijedalo oklopnim i motoriziranim postrojbama. Nakon okontanja vojne kampanje u Poljskoj, njezini zapadni dijelovi, a koji su nekada bili u sastavu Njemadkog carstva, ponovno su pripojeni Njemad"koj te su na navedenom podrudju ustrojen dva nova vojna okruga (XX. i XXI.). Na ostatku podrudja okupirane Poljske ustrojen je Generalni guvernerat pri kojemu je ustrojeno vojno zapovjedni§tvo razine i zadada vojnog okruga. U trenutku proglaknja mobilizacije 26. kolovoza 1939. za Njema:61w vojsku je nastupila nova ustrojbena shema. Citava vojska je podijeijena na djelatnu (poljsku) vojsku (Feldheer) i dopunsku vojsku (Ersatzheer). Ustrojava se Zapovjedni§tvo dopunske vojske koje preuzima zapovjedni§tvo nad vojnim okruzima. Zapovjedni§tvo vojnog okruga (koji je imao vojno-teritorijalne zadade) dijeli se na dva dijela: od pryoga dijela postrojava se zapovjedni§tvo zbora djelatne vojske, a drugi dio nastavlja sa svojom
Pje§a§tvo tijekom vjezbe forsiranja rijeke POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
13
VP
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
funkcijom vojnog okruga. Time je u Njematka vojska u samo nekoliko dana dobila 19 potpuno operativnih zapovjedni§tava zborova koji su odmah mogli preuzeti zapovjedni§tvo nad podredenim postrojbama (u ovaj broj uraeunati su i zborovi koji nisu imali vojno-teritorijalne funkcije, XIV. - XVI. i XIX.) . Djelatna (poljska) vojska sastojala se od tri vrste postrojbi: borbenih postrojbi (Fechtende Truppen) u koje su ulazili zapovjednigtva i stokeri (Vrhovno zapovjednigtvo orukanih snaga, Vrhovno zapovjedni§tvo vojske, Glavni stoker vojske, stoked vojnih skupina, stoked vojski i sto2eri zborova), pjega§tvo (poslije dio postrojbi preimenovan u grenadirske), motorizirane i lake postrojbe (poslije preimenovane
u oklopno-grenadirske postrojbe), gorske postrojbe, postrojbe za posebnu namjenu, kaznene postrojbe, konjanigtvo, oklopni§tvo, izvidnieke postrojbe, protuoklopne postrojbe, topni§tvo, opkoparstvo, dojavni§tvo i vojno oruknigtvo. Drugu skupinu postrojbi cinile su opskrbne postrojbe (Versorgungstruppen), odnosno: opskrbne i postrojbe za dotur, transportne, sanitetske i veterinarske postrojbe, strakarske postrojbe te vojna policija i vojno-pdgtanska slukba. Treai dio postrojbi obuhvatao je postrojbe za osiguranje (Sicherungstruppen) u koje su svrstane: zapovjednigtva i stoked za vfgenje okupacijske slukbe na zaposjednutom podrueju, postrojbe „zemaljskih strijelaca" (Landesschtitzen) za osiguranje objekata i prometnica
na okupiranim podruejima te zapovjednikva i postrojbe za euvanje logora za ratne zarobljenike. posebnu skupinu su svrstani vojni slukbenici (upravni, sudski, vojno.okupacijski...), vojni sveeenici, vojni glazbenici i specijalisti (Sonderfiihrer) koji su zbog svojih specifienih znanja uvrgteni u vojnu slukbu. Najveea vojna postrojba je bila vojna skupina (Heeresgruppe) koja se natelno sastojala od nekoliko vojski i pro sjetno je brojala oko pola milijuna vojnika. Buduai da nije postojao stalni ustroj vojnih skupina nego su one ustrojavane prema zahtjevima, potrebama i moguanostima, time je bio i odreden broj vojnika u njima te se on mogao kretati od spomenutog prosjeka prema „dolje" (od 200.000 do 300.000 vojnika)
ili prema „gore" (do eak milijun vojnika u jednoj vojnoj skupini). Slijedeea nika postrojba od vojne skupine bila je vojska (Armee) koju se natelno sastojala od nekoliko zborova. Isto pravilo koje je vrijedilo za vojne skupine vrijedilo je i za vojske, odnosno, nije bilo stalnog (propisanog) sastava vojske, nego su pod zapovjednigtvo pojedinog stokera vojske podeinjavane postrojbe prema konlcretnoj potrebi. Tako se i sama brojnost pojedine vojske kretala od 100.000, pa do pola milijuna vojnika. Za stokere vojski predvideno je da mogu biti postrojavani i kao oklopni (oklopna vojska) i u samo jednom slueaju kao gorski (20. gorska vojska). Postrojba nila od vojske bila je zbor, a satinjavalo ga je nekoliko divizija. Za razliku od vojnih sku-
Itustracija: Velimir 14
POSEBNO IZDANJE STUDENI 2013
pina i vojski koje su predstavljale strate§ke postrojbe, zbor je bio najvi§a takti6ka postrojba. Zborovi takoder nisu imali propisani stalne postrojbe pod svojim zapovjednigtvom, ali njihovi imali su svoju „specijalizaciju". Tako su ustrojeni opei, odnosno armijski zborovi (Armeekorps), motorizirani, odnosno od lipnja 1942. oklopni (Armeekorps (mot.), odnosno Panzerkorps), gorski (Gebirgskorps), konjanitki (Kavalleriekorps) i prituvni zborovi (Reservekorps) te krajem rata specijalizirani „narodni" topnitzborovi (Volks-Artilleriekorps). Broj vojnika u zboru kretao se od oko 50.000 pa do oko 150.000 vojnika. Divizij a je predstavljala postrojbu koja je imala stalni ustroj, a same divizije su postrojavane kao: pje-
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
§a*tke, motorizirane (oklopnogrenadirske), oklopne, gorske, konjanfece, lovatke, tvrdayske, topniece i za osiguranje. Same pje§atke divizije dijelile su se po svom ustroju, zadati, broju vojnika i naortdanju te opremi na pjegatke divizije ustrojene unutar valova mobilizacije (val mobilizacije pojedine pjeggke divizije odredivao je njezin ustroj, popunjenost odredenim godi§tima vojnih obveznika, brojeano stanje divizije te kvalitetu naoru2anja i opreme). Navedeni valovi mobilizacije kretali su se od I. mobilizacijskog vala iz kolovoza 1939. (vojnici na odshdenju vojne obveze) do XXXV. mobilizacijskog vala iz cdujka 1945. godine. Unutar samih valova pojedine pje§atke divizije bile su oznatene kao posadne (divizije XV mobi-
. PANZER I B
(kraee od Panzerkampfwagen I Ausfiihrung B iii kraee Pz.Kpfw. I Ausf B; prevedeno - oklopno borbeno vozilo I, inaeica B) Prvi borbeni tenk Panzer I A Nijemci su proizveli 1934. u 585 primjeraka. Zbog slabog motora koji se pregrzjavao inaeici A prodtdeno je tijelo tenka dodavanjem jos jednog reda kotata. Tako izmijenjen postao je Panzer I B koji se proizvodi od 1935. do 1940. godine kao skolsko vozilo za obuku oklopnih postrojbi. Me dutim, zbog nedovoljnog broja tenkova u test oklopnih divizija i on postaje borbenim tenkom. Posljednjih 74 u naortdanju su njemackih oklopnih divizija 1941. u vrijeme napada na Sovjetski Savez. Preostali tenkovi povuceni su iz sltdbe do kraja iste godine. Sveukupno je proizvedeno 1.493 tenkova Panzer I. - te 'Zino: 4,0 t - posada: 2 -naortdanje: 2 strojnice 7,92 mm -streljivo: 2.250 metaka., - oklop kupola: eelo: 13mm/80°, bok: l3mm/68°, straga: 13mm/68°, krov: 8mm - oklop tijela: eelo: l3mm/68°, bok: 13mm/68°, straga: 13mm/90°, krov 6mm -motor: benzinski Maybach NL38TR - snaga motora: 100 KS - najveea brzina po testi: 40 km/h - doseg: 170 km - dimenzije: d-4,42m, s-2,06m, v-1,35m
15
Et
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
lizacijskog vala), prieuvne ili dopunske (divizije X. mobilizacijskog vala). Tako su pjegaeke divizije I. mobilizacijskog vala imale 16.977 vojnika, doeasnika i Casnika svrstanih u tri pjegatke pukovnije, topniekoj pukovniji (od eetiri divizijuna), izvidnitkoj bojni, protuoklopnom divizijunu, opkoparskoj bojni, bojni dojavnigtva te divizij skim postrojbama za podrglcu (transportnim kolonama, sanitetskoj satniji, motoriziranoj vojnoj bolnici, veterinarskoj satniji, motoriziranom vodu vojnog orldnikva i vojnoj pogti divizije). Pjegatka pukovnija (Infanterieregiment, od 1942. Grenadierregiment) s 3.049 vojnika, natelno se sastojala od tri bojne, topniCke satnije (180 vojnika), protuoklopne satnije (170 vojnika) i sto2erne satniju. Bojna (Bataillon) pjegaCke pukovnije imala je 860 vojnika rasporedenih u tri streljatke satnije i prateCu (tegku) satniju s tegldm pugkostrojnicama i srednjim bacaelma. Streljatka satnija (Schtitzenkompanie) sastojala se od tri streljaela voda. Tijekom trajanja rata streljatki vod je bio izlcden promjenama u svom unutarnjem ustroju. Na paetku rata svaki pjegaeld vod sastojao se od tetiri streljatke desetine i bacaeke skupine od tri vojnika s jednim bacatem 50 mm te maloga sto2era (zapovjednik, vodni narednik, bolniear s dva nosioca ranjenika i dva vojnika dojavnigtva s jednim krugovalom), ukupno 50 vojnika. Ovakav ustroj vrijedio je do lipnja 1944., a tada
Vojnici Njemaekog afriekog zbora u njetkim trenucima odmora
je pjegatki vod smanjen na tri desetine te je njegova snaga iznosila 33 vojnika (jedan easnik, tri doCasnika i 29 vojnika). Unato6 navedenom smanjenju vatrena mo6 voda i dalje je ostala snaina: cetiri pugkostrojnice, sedam strojnica i 29 pugaka. Oklopno-grenadirski vodovi kod oklopnih divizija ima-
li su jog jatu vatrenu mo6 koju je Cinilo devet pugkostrojnica. Streljatka desetina dijelila se na pugkostrojnieku skupnu (pugkostrojniCar i dva nosata streljiva od koji je jedan nosio i dvije prituvne cijevi za pugkostrojnicu) i strelja6ku skupinu. Na temelju zapovjedi Glavnog stcdera vojske od 2.1isto-
Zraeni „pogled" na tiplL i; jesto uz obalu Sredozemnog more u sjevernoj Africi kroz koje su prolazile postrojbe Njemaekog afriekog zbora 16
pada 1943. pristupilo se „ujedna6avanju" postojeCih pjegaCkih divizija, koje su bile ili „dvojnog" ustroja (Istano ratite, dvije pukovnije sa po tri bojne) iii „trojnog" ustroja (ostala ratigta, tri pukovnije sa po dvije bojne). Prema navedenoj zapovijedi sve divizije trebalo je prilagoditi „dvojnom" ustroju, zaldjutho sa 20. oaljkom 1944. godine. Novi tip divizija nazvan je „PjegaCka divizija novoga tipa 1944." Motorizirane divizije su do 1940. imale po tri motorizirane pukovnije, a zatim su smanjene na dvije motorizirane pukovnije (tako dobiveni „vigalc" pukovnija iskorigtenje za postrojavanje novih motoriziranih divizija). Motorizirane divizije od dvije pukovnije imale su ukupno 14.319 vojnika. Brojeana snaga gorskih divizija iznosila je 14.131 vojnik, a sastojale su se svaka od dvije gorske pukovnije s po tri gorske bojne. PoCetkorn lipnja 1942. zapovjedeno je od strane Glavnog sto2era vojske preustrojavanje sedam pjegatkih divizija u lake pjegaCke divizije. Od 28. lipnja 1942. naziv lake pjegaeke divizije promijenjen je u lovaelce divizije. One su se sastojale od dvije lovatke pukovnije sa POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
NJEMAEKI NAPAD NA POUSKU LITVA
INVAZIJA NA POLJSKU 1.-28. rujna 1939. -4
njemadd napadi
0
ruski napadi
• Lablau BOCH • KOnigsberg
poljska povlatenja „.... podraje okupljanja njematkih snaga /IS" poljske obrambene crte poljske crte boj&a 1.1.0101.101.1
........ .....
XX
xxxx
XXI
1 SSSR
xxxx
KA
omza
Mo
.11
...................... ....
.... Inowro & w. Wloclavvek•
• Landsberg
/.....
4,,„,"
.. 1 ,4'4: ...
RE PoArze '
xxxx '
4:
--. Siedice ....e :., ii,, 4.,„...—xock
,Av
...• i xxxx •••• NIELodz
E • tpdz
, • Kalisz
i
..?:. S. .1 xxxx ''s.. ..... xxx III Modlin*-4 on GUDERloW' ..• Narew"•.. •. ..,::•.' A'
VAR§AVA
.....
Poznan Guben
Rozan
•ii .1\ ,- iiiA;„Flack
xxxx
• Poznan
............... ............ .......... MN Narw" . ........ ..... ............ xxxx
RIG xxxx
sOs
• Kalvarya
KUECHLER ........................... • Allenstein xxxx
....... ........................
XIX GLIDER AN xxxx Min klitioyze „...
Insterburg
xxxx
• Elbing
njemaao-ruska linija razgranitayanja
•
• Tomoszon ...
...
xxxx MIN Lodz
v
XX
scow
• xxx Breslau um sem XII xxxx 111. BLASKOWITZ
xxx
Kielce..... ..... .. ....
Sge edit/1r Oppel
.... .
't
......
.........
........
xxx
•
HOEPPNER xxx
-Iv
PRAG
..... .......
• Kutna Mora
......................................... ....... ................ ............ .. ......................... ..............
Katowice
..).<*xxx ®Cracow
T,..` Cracow .... •
.........
.....
.....
............ XX .... 4r.. .......... .......... ......... ..... ... .... ....... • .... • Nowy Sacz ........................... ..
............
xxx
!Ellyn XVII RUNDSTEDT
• Tregin xxxx
AUSTRIJA
Trnava
BEe
Br slava •
LIST
•
• Stanisldwpw
SLOVACKA xxx
• Presov
XXX
-XXII
• Uzingorod
• Zvolen • MDskolc
I
MADARSKA • Budimpegta `[.
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
54
17
ET
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
po tri lovatke bojne. Jedina ustrojena 1. konjanitka divizija 1939. imala je tetiri jahatke pukovnije (svaka pukovnija je imala dva jahatka divizijuna, odnosno ukupno 1.440 vojnika u pukovniji) i jednu konjanitku pukovniju (od dvije bojne) te postrojbe podegke. Konjanitka divizija imala je ukupno 16.000 vojnika. Mo6 oklopne divizije proizlazila je iz mogutnosti da se u njoj u mobilnoj formi okupe tenkovi, motorizirano pjegagtvo i motorizirano topnigtvo te da se svi zajedno iskoriste za postizanje zadanog cilia. Jedna od prednosti njematicih oklopnih divizija bila je masivna uporaba krugovalnih (radio) uredaja. Buduai da je sam Guderian (kao jedan od tvoraca njematkog oldopni§tva) „originalno" bio easnik dojavni§tva, odmah je shvatio kolika je moguanost uporabe krugovala u tenkovima. Ova uporaba se prije svega odnosila na koordinaciju brzo pokretnih oklopnih postrojbi medusobno te s drugim postrojbama i posebno bitno s ratnim zrakoplovstvom. Niti jedna europska vojska nije toliko uspj e§no integrirala bo2itne veze u svoju zapovjednu stratum. Oklopna divizija raspolagala je s oklopnim zdrugom od dvije oklopne pukovnije, a svaka pukovnija imala je dvije oklopne bojne. Oklopna bojna sastojala se od tri oklopne satnije (dvije lakih i jednu srednjih tenkova - 35 lakih tenkova tipa II s topom 20 mm, pet tenkova tipa III s topom 37 mm i §est tenkova tipa IV s topom 75 mm). Osim oklopnog zdruga u diviziji se nalazio i streljatld zdrug s dvije streljatke (motorizirane) pukovnije od po dvije streljatke bojne. Ukupno je u diviziji bilo 14.373 vojnika. Krajem 1940. u divizijama su uga§eni oklopni zdrugovi (s dvije oklopne pukovnije) te svakoj oklopnoj diviziji „ostaje" po jedna oklopna pukovnija, a druga oklopna pukovnija je „iskorigtena" kao osnova za ustrojavanje nove oklopne divizije. Postojeai streljatki zdrugovi oklopnih divizija ostaju i dalje u nepromijenjenom sastavu. Od srpnja 1942. postoje6i streljatki zdrugovi u oklopnim divizijama se gase, a dvije streljatke pukovnije oklopnih divizija mijenjaju naziv u oklopno-grenadirske pukovnije. Glavni stoner vojske donosi odluku, u rujnu 1943., o postrojavanju „Oklopne divizije 43". Prema ovom ustroju oklopna pukovnija ima dvije oklopne bojne, a svaka oklopna bojna ima eetiri oklo18
pne satnije s po 22 tenka (ukupno u bojni 88 tenkova, odnosno u pukovniji 176 tenkova). Natelno je prva bojna u oklopnim pukovnijama opremljena tenkovima tipa s topom 75 mm, dok je druga bojna pukovnija opremljena tenkovima „Pantera" (tenk tipaV). Od kolovoza 1944. uveden je novi ustroj oklopnih divizija - „Oklopna divizija 44", koja je u odnosu na pret-
hodni ustroj smanjila broj tenkova u oklopnoj satniji s 22 na 17 (razlozi za ovo smanjenje tenkova u satniji su prije svega zbog pove6anja gubitaka tenkova i objektivne nemogutnosti da njematka vojna proizvodnja nadoknadi iste). Prema novom ustroju oklopna bojna ima 68 tenkova, a pukovnija 136 tenkova tipa IV i „Pantera". Krajem ciujka 1945. odredeno je pre-
ustrojavanje svih oldopnih divizija po ustroju „Oklopna divizija 45". Prema posljednjem ustroju oklopnih divizija one su u svoj biti svedene na ojatane oklopne borbene skupine. Oklopna pukovnija divizije, prema posljednjem ustroju, ima samo jednu oklopnu bojnu (druga bojnu su cinili oklopni transporter!) od t etiri satnije s po 10 tenkova u satniji (dvije satnije POSEBNO IZDANJE STUDENI 2013.
„Stvarnost" Pokretnog rata (Blitzkriega) - kolona pobjednika (desno) i poraienth (lijevo)
tenkova IV i dvije satnije „Pantera"), odnosno, ukupno 40 tenkova po diviziji.
Obuka Nova, mnogostruko uve6ana Njemadca vojska trebala je ogroman broj novaka za popunu novoustrojenih postrojbi. Buduai da se Reichsheer popunjavao isPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
kljudvo dragovoljcima, eitav mobilizacijsld sustav koji je postojao do 1918. tijekom 1920-tih vfge nije al'uriran tako da s ponovnom uspostavom op6e vojne obveze 1935. novoustrojeni vojni uredi pri jedinicama lokalne samouprave dobivaju temeljnu zada6u izrade of evidnika vojnih obveznika na svom podru6ju djelovanja. Po naredbi ministra unu-
tarnjih poslova Reicha Wilhelma Fricka obvezana su sva policijska tijela da stave vojnim okruzima, odnosno lokalnim vojnim uredima popise njemaddh gradana s njihovim adresama i godi§tima s naznakom tko je 2idov ill stranac. Po dobivanju navedenih popisa te njihovoj „prilageKlbi" za vojnu uporabu kroz stvaranje oeevidnika vojnih obveznika ve6 1935.
poeela su prva pozivanja dvadesetogodgnjaka na slt.denje vojne obveze. Zajedniddm djelovanjem civilnih i vojnih struktura stanovnlgtvo, pogotovo vojni obveznici i oni koji 6e to uskoro postati, stalno je „podsje6ano" da je vojnieki poziv jedan od najeasnijih. SluZ'bena promicliba na svakom je koraku velitala zivot vojnika, a vedna djece usmjeravana je prema vojnom „putu". Svepro2imajud efekt dolaska nacista na vlast osobito se osjetio kroz djelovanje Hitlerove mladezi - H)) i Dr2avne radne sluThe (Reichsarbeitdienst - RAD). Svaki mladi6 i djevojka u Tre6em Reichu bili su obvezni biti djelom obje organizacije koje su u svojoj biti bile poluvojne organizacije. U sidopu Hitlerove mladekonstantno su provodena tjelesna obuka (treninzi izdriljivosti), u6enje „eitanja" zemljovida i orijentacije te obuka u rukovanju lakim pje§aelcim naortdanjem. Slutha u Dr2avnoj radnoj bila je obvezna za sve mladiee i djevojke u trajanju od godinu dana i provodila se uglavnom u ruralnim podru6jima Tre6eg Reicha. Za vojne obveznike podnjala je zavr§etkom srednjo§kolskog obrazovanja te prije pozivanja na odsltaenje vojne obveze. Sve navedeno pripremilo je vojne obveznike (novake) mentalno i fizi6ki za tegku i zahtjevnu vojnu obuku koja je slijedila. Svaki vojni obveznik dobivao bi u lipnju one godine kada je trebao pristupiti na vojnu obvezu pismenu obavijest u kojoj su navedeni osnovni detaiji gdje se trebao javiti. U drugoj pismenoj obavijesti koju je novak dobivao paetkomrujnaponomo se navodilo mjesto javljanja te dokumenti koje je novak morao ponijeti sa sobom: lijediieku vojnu knjaicu te of evidnik iz Hitlerove mladeN i DrIavne radne Osim pripreme za vojnu sluzbu godina provedena na selu imala je pozitivan efekt za veainu njema6ke mladen Kako je to i sam uoeio William L. Shirer, ameridd novinski i radio dopisnik iz Berlina (koji se nikako nije mogao svrstati medu „obo2avatelje" Hitlera i Tre6eg Reicha), a koji je tijekom svibnju 1940. boravio na Zapadnom bojiAtu te promatrao jednu 19
In
2. SVJETSK I RAT WEHRMACHT
tl_dtZ7\a
Sveanost prilikom uruavanja odlikovanja u topnitkoj postrc, kolonu britanskih zarobljenika, mladiea upalih prsa, ve6inom neuhranjenih i polu pogrbljenih te drugu kolonu njemaelcih vojnika (koja se istovremeno kretala suprotnom stranom ceste te po godinama „odgovarala" Britancima) dobro uhranjenih, uspravnih i preplanulih mladiea sto je konkretno ilustriralo, kako zaldju'euje Shirer, tko je na kakav naein vodio brigu o svojoj 20
Izobrazbene postrojbe (bojne) Njemaeke vojske imale su reputaciju grubosti (poneke, kao §to je to jednom primijetio i sam general pukovnik Heinz Guderian, „naginjale" su prema sadizmu). Medutim, glavnina obuke bila je „diktirana" iskustvom Prvog svjetskog rata. Veeina doeasnika kojima je povjerena obuka novaka bili su veterani rovova Prvog svjetskog rata te su dobro
znali da se vojnik nese dobro boriti ukoliko je neiskusan, a uz to jos umoran, gladan, promrzao ili mokar. Rigorozna obuka kojoj su bili podvrgnuti novaci imala je za cilj pripremu na realnost zivota na boji§tu. Jedan od glavnih zahtjeva bila je mobilnost, odnosno fizieka izdr2ljivost u hodnji. U skladu s navedenim doeasnici su forsirali novake do gornje granice izdrlivosti pod motom „znoj §te-
di krv". Temeljna izobrazba novaka trajala je 16 tjedana i predstavljala najefikasniju temeljnu obuku u usporedbi s bilo kojom drugom vojskom u torn trenutku. Glavna zadaea temeljne izobrazbe bila je da od „sirovog" novaka stvori vojnika koji ee slUgati. Medutim, novaci su, „odgajani" da djeluju samoinicijativo ako to prilike zahtijevaju. Njemaeka vojska nije slijedila Napoleonovu filozofiju da svaki vojnik u svom teleaaku nosi mattalsku palicu, nego je isla za filozofijom da svaki vojnik (doeasnik i easnik) budu tako izobra2eni da mogu odmah preuzeti du2nosti jedan ein vise (najmanje) od svoga trenutnog postavljenja. Novaci su stalno upozoravani da je prisega koju su dali esencija njihovog vojnog '2ivota te da east vojnika poeiva na bezuvjetnoj osobnoj odanosti naciji i po cijenu vlastitog 2ivota. Po dolasku u svoju izobrazbenu postrojbu (bojnu) novak bi prvo upoznao svoga zapovjednika desetine, desetnika (Gefreiter), kojega se se ubrzo naueiti bojati, ali isto tako po§tovati. Potom novaci upoznaju svoje satnijske narednike (Feldwebel) i samog zapovjednika satnije. Zapovjednilt satnije je odelavao jedno uvodno predavanje o Njemaekoj vojsci i njenom polo2aju u dru§tvu te su strogo upozoreni da se od toga trenutka nese tolerirati bilo kakva politicks djelatnost. Novaci su se potom upuaivali na §i§anje te zadu2ivanje osobne odore i ostale osobne opreme. Desetnici i narednici novacima su davali instrukcije o pravilnom no§enju odore i odr2avanju eistom, a potorn su novaci zapakirali civilnu odjeeu u kojoj su do§li u posebne vreee te je ista slijedeeeg dana slana kueama novaka. Novaci su sada postali vojnici te „subjekt" vojne discipline, a zatim su upueeni u procedure pozdravljanja, odnosno da moraju prvi pozdraviti (kako vani tako i u prostoriji) sve starije po einu pripadnike Njemaeke vojske (gto je u torn trenutku znaeilo praktieno sve koje sretnu). Sama izobrazba planirana je metodieno tako da je u potpunosti iskori§teno sve vrijeme tijekom radnog dana. Tipieni izobrazbeni dan zapoeinjao je budenjem u 5.00 sati, potom namje§tanjem kreveta, osobnom higijenom, oblatenjem i doruekom (do 6.45). Dan je bio podijeljen na jutarnju obuku (predavanja i stupanje POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
egzicir), a poslijepodnevna obuka je obuhvaeala fizielci trening (vjetbanje) i vjetbanje gadanja, koje je bio temeljno u navedenoj fazi obuke. U 12.30 novacima je sluten rutak, a potom su u 13.30 svi novaci okupljeni za prijavak i pregled odore, opreme i oruija. U svakom vodu navedeni pregled obavljao bi narednik, a poslije satnijski narednik te pri kraju obuke zapovjednik voda, pobanilc zapovjednika satnije i sam zapovjednik satnije. Tijekom temeljne obuke novaci su rijetko sretali svoje easnike (zapovjednike vodova i satnija) iz razloga gto su trebali naueiti pretivjeti na nivou desetine i voda bez stalne prisutnosti easnika. Veeera je slutena u 18.30, a potom su novaci weer provodili u eigeenju odore, opreme, orutja i spavaonice. U Njemaelcoj vojsci se posebna briga posveaivala osobnoj higijeni vojnika (vojnici su je opisivali kao „stresnu" zbog stalnih pregleda) te stalnom eikenju spavaonica, toaleta, kupaonica i ostalih zajednieldh prostorija. Potom je slijedila obuka u rukovanju pugkom, pigtoljem (gest sati), ruenim bombama (tri sata), bodom, strojnicom (deset sati) i pugkostrojnicom (68 sati od toga gest sati gadanja), zajedno s konstantnom obukom na terenu. Osim samoga rukovanja °rutjem novaci su morali usvojiti znanja oko punjenja, pratnjenja, eigaenja i rastavljanja te ponovnog
sastavljanja svakog od navede- orijentirati zemljovid te mai se nih vrsta orutja. Uz navedeno kretati sluteei se njime), slutiti novaci su morali usvojiti znanja se kompasom i kvadrantom te na iz eitanja zemljovida, vojnog do- temelju toga nacrtati sekciju. Napisivanja i prijavaka te procjena vedeni trud oko ueenja rukovanja udaljenosti i razlikovanja cilje- zemljovidima bio je dio navedene posveeena je osnovne filozofije da svaki vojnik va. Posebna palnja ' usvajanju znanja iz uporabe ze- mote raditi posao svog neposredmljovida pri eemu je svaki vojnik no pretpostavljenog, odnosno da morao naueiti „eitati" zemljovid svaki vojnik mote „pronad" naj(prepoznavati zemljigne oblike, bolji put za kretanje po terenu na ••••
PANZER 38(t) D edka CKD iz Praga konstruirala je 1937. za svoje vrijeme vrlo moderan laki tenk LT vz 38 zapoeev§i od shjedeee godine njegovu proizvodnju u seriji od 150 tenkova. Miinchenskim sporazumom s Njemaekom proizvodnja je ubrzo zaustavhena. Nakon njernaeke okupacije Cake u CKD-u je nastavljena proizvodnja tenkova LT vz 38 za Njemaeku vojsku. Tenk je preimenovan u Pz.Kpfw. 38(t) iii jednostavnije Panzer 38(t). Proizvoden je u inaeicama od A do G. Za njemacke oklopne postrojbe do heta 1942. proizveden je ukupno 1.331 tenk. Tenk se u uporabi pokazao pouzdanim. U napadu na Francusku 1940. godine 7. njemaeka oklopna divizija bila je naorulana tim tenkovima. Tenkove Panzer 38 (t) dobili su i njemacki saveznici, Madarska, Rumunjska i Slovacka, koji su ih koristili do kraja rata. - tezina: 9,5 t - posada: 4 - naoruZanje: 1 top 37 mm KwK(t) L/47.8, 2 strojnice 7,92 mm MG37(t) - oklop kupole: prednja ploca: 25mm/80°, boeni i straga 15mm/80°, - oldop prednja ploea. 25mm/73°, boena: 15mm/90°, straZnja: 15mm/72° - motor: benzinski Praga EPA - snaga motora: 125 KS - najveea brzina po testi: 42 km/h - doseg: 250 km dimenzije: d-4,61m, §-2,14m, v-2,40m
temelju zemljovida kako u napadu tako i u obrani. Svi novaci morali su usvojiti temeljna znanja iz balistike te naueiti procijeniti domet (daljinu). Tako je svaka pjegaela bojna u svojoj puglcostrojniekoj satniji imala prenosivi daljinar. Za svakoga vojnika je od vitalnog znaeenja bilo usvojiti „vjegtinu" procijene daljine da bi mogao postupiti po dobivenim zapovijedima za gadanje te stvoriti djelotvornu „tueenu zonu" tako da svaki naboj na kraju svoje putanje zavrgi tamo gdje i treba biti — na prednjem kraju protivnika. Pjegaci su tijekom obuke morali usvojiti temeljna znanja oko izdavanja uputa za gadanje bacaekim postrojbama pri pjegaelcoj bojni i topnielcim postrojbama u pjegaekoj pukovniji iz jednostavnog razloga, ukoliko je topnieki osmatraeki easnik bio odsutan, svaka -pjegaeka postrojba mogla je tratiti ueinkovitu topnieku podrgku pukovnije. Uloga strijelca (Schtitze) u Njematkoj vojsci bila je drugaeija nego u ostalim europskim vojskama. U Njemakoj vojsci strijelac je izvrgavao odlueujud napad na polotaj protivnika nakon gto je pugkostrojnica pobijedila u vatrenom okrgaju. Kod drugih europskih vojski strijelac je predstavljao okosnicu pjegagtva, zato Ito je nosio bod (bajunetu), a pugkostrojnice su shvgane kao orulje podrgke, a ne glavno (odlueujuee) orutje kao kod Njemaeke voj-
Ilustracija: Velimir VuktiE
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
21
®
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
ske. Upravo iz navedenog razloga svaka pje§atka desetina u svom sastavu imala je jednu pu§kostrojnicu. Za pu§kostrojnieare je predvidena dodatna obuka (pet sati tjedno) koja je obuhva6ala: punjenje, pra'injenje, 6i§eenje i otklanjanje zaglavljivanja naboja te nizanje naboja i plan vatrenog djelovanja. U samom tijeku temeljne obuke od 16 tjedana svaki novak proveo je 398 sati na opthj vojni6koj obuci kako je opisano, a 234 sata na vje2banju gadanja §to je u odnosu prema gadanju pu§kom znaeilo 40 sati na tjedan. Svaki novak je tijekom obuke u gadanju ispucao oko 300 komada streljiva, a pu§kostrojni6ar do 900 komada. Temelj talctieke vjekine predstavljao je trening na terenu. Njemaeld vojnici ueeni su da budu agresivni i uvjethavani u energithem kretanju kako prije bitke tako i tijekom bitke. Tako su i tijekom obrambenih djelovanja zadr2avali isti „ratoborni" odnos prema protivniku kao i kod napadnih djelovanja. Uvijek je iznad svega bilo u6enje u praksi i novak je samo nekoliko sati proveo u u6ionici u6eei pje§aelce borbenevje§tine dok je najve6i dio vremena iste uvjethavao na terenu. U provedbi treninga na terenu polazilo se od toga da bude §to je mogu6e reTaku se prilikom uvjabavanja napada pucalo „pravim" streljivom iznad glava novaka uz minimalne sigurnosne mjere te su isti bili izvrgnuti bacaekoj vatri na razdaljini od 25 metara. Novaci su zatim bili podvrgnuti bliskom topnlekom djelovanju (na razdaljini od 50 metara) kako bi „osjetili" efekt neposredne topnitke vatre te stalno ponavljali pojedina kretanja preko zemlji§ta, uvjth. bah protuzrakoplovnu i protuoklopnu borbu te prikrivanje. U6eni su da iskopaju zaklon za sebe, a potom i za prate& tete naoru'±anje. Na kraju temeljne obuke od 16 tjedana svaki pje§ak je mogao prije6i dnevno 28 km u borbenom pohodnom poretku nosed uz vlastitu opremu (oko 20 kg) jos dodatnih devet kg borbenog kompleta streljiva. Kao krajnji rezultat dobivao se vojnik koji se mogao efikasno boriti u svojoj postrojbi, ali i neovisno od nje i pre2ivjeti. Po zavr§etku 16 tjedne obuke novak se upueivao na specijalistiecu obuku odredenog roda ili struke u trajanju od devet mjeseci. Po okon6anju specijalistiace obuke novak se rasporedi22
vao u syoju „mati6nu" postrojbu do okoneanja vojne obveze (iduaih devet mjeseci). Navedenih posljednjih devet mjeseci obuke novak bi „staErao" u svojoj postrojbi, odnosno iz dana u dan ponavljao bitne radnje iz temeljne i specijalistieke obuke uz svakod-
obuka vojnika. Od samog odabira (obi6no su birani najbolji novaci, kojima je ponudeno daljnje §kolovanje u doeasni6kim skolama te time karijera djelatnog do6asnika) kandidata za budu6e daasnike, preko svakodnevne vrlo naporne obuke. Za Njemat-
Vrhovni zapovjednik Wehrmachta i od prosinca 1941. Vrhovni zapovjednik vojske Adolf Hitler nevni fizi6ld trening (fielovjethu). Poeetkom rata, a pogotovo kasnije u ratu, uslijed sve yeah gubitaka i urgentne potrebe popune postrojbi, obuka vojnika smanjena je prvo na tri mjeseca, a krajem rata na samo §est tjedana. Obuka do6asnika provodena je na jo§ rigorozniji natin nego opisana
ku vojsku, doeasnici predstavljali su „ki6mu vojske" („Rtickgrat der Heeres"). Popuna dotasnicima tijekom rata vrtena je na na6in da se iz kontingenta novo prido§lih vojnika, nakon prvih borbi, „izvlaelli" oni koji su se istaldi u borbi te ih se nakon skrgene obuke promoviralo u daasnike.
Djelatni easnici djelali su se u tri osnovne skupine: trupni, glavnosto2erni i specijalistidd. U vremenima kada vojska nije raspolagala s sredstvima i mogu6nostima provodenja sveobuhvatne obuke (20-tih godina XX. stolje6a), a pogotovo izvodenja manevara, radi uvjeThavanja zajednielcog djelovanja veeih postrojbi, iznadena su rje§enja koja su omogu6avala da 6asnici (posebno glavnosto2erni) u postojeeim okolnostima putem zapovjedno-stoZ"ernih igara uvjethavaju zapovijedanje vedm postrojbama. Kao produkt navedenog razvijen je 6itav sustay zapovjedno-sto2ernih igara od razine pukovnije do razine zbora iii vojske. Posebno je rigorozna bila obuka glavnosto2ernih 6asnika. Glavnosto2erni 6asnici u njema6koj vojsci bili su najcjenjeniji dio 6asni6kog zbora, a sama obuka za glavnosto2ernog 6asnika bila je duga i izrazito temeljita. Nakon zavrgetka vojne §kole od tri godine, 6asnik je dobivao raspored u postrojbu (stgiranje) na dvije godine. Nakon provedene dvije godine u postrojbi, mogao je u svojom vojnom okrugu aplicirati na natje6aj za glavnosto2ernog easnika. Potom je pozivan da pristupi testu, a ukoliko je njega uspje§no poloZlo bio je primljen na Ratnu akademiju (Kriegsakademie). Glavnosto2erna obuka na Ratnoj akademiji trajala je slijedeee tri godine. Nakon obuke na Ratnoj akademiji slijedio je period od dvije godine pokusnog razdoblja, u kojemu je prgen rad easnika. Ukoliko bi easnik zadovoljio u pokusnom razdoblju bio je primljen u glavnosto2ernu struku s pravom no§enja svih obilje2ja te struke (crvena boja struke na naramenicama i crvena traka na vanjskom §avu s1u2benih hlaa) i dodatka "i. G" („in Generalstabs" — u glavnom sto2eru) iza osobnog Cala. Obuka 6asnika za pojedine rodove i struke provodila se u specijaliziranim vojnim §kolama pojedinih rodova ili struka. Skolovanje za easnika trajalo je tri godine, a potom se pristupalo polaganju zavr§nog ispita. Tijekom §kolovanja, a da bi uspje§no mogli polozavr§ni ispit, kadeti su morali svladati pet temeljnih na6ela: sposobnost donogenja brzih odluka, sposobnost dono§enja kratke i jasne usmene zapovijedi, shvganje uporabe terena, sposobnost shvaeanja situacije te na temelju toga donogenje zapovijePOSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
se na civilnim fakultetima uz obvezu pohadanja odredenih vojnih kolegija. Tijekom rata popuna easnicima vr§ena je na gotovo identiean nadin kao kod dodasnika. Odnosno, u borbi istaknuti doeasnici, „izvladeni" su iz svojih postrojbi, upudivani na dasnidke teeajeve (Offizier-Lehrgang) to potom promovirani u easnike. Zbog strahovitih gubitaka, pogotovo medu easnieldm zborom, krajem rata Njemadca vojska bila je suotena s ozbiljnom krizom nedostatka dasnika. Dok su podetkom rata bojnama eesto zapovijedali i potpukovnici, krajem rata vedinom bojna zapovijedali su samici ili dak natporudnici.
Taktika (Dio opde ratne vjetine koja obuhva6a teoriju i praksu pripremanja, osiguranja i vodenja taktidldh postrojbi u borbi, a provodi se kombiniranjem vatre, pokreta i udara)
Opskrba je morala pod svaku cijerzu stiOi do prve crte bojista di, a bez preciznih informacija o neprijatelju i posebno cijenjeno - pokazana samostalna inicijativa i agresivnost u dono§enju odluka. (asnik je dobivao obuku za „pokretni rat" i samim tim je dobivao mogudnost da djeluje prema svom nahodenju, odnosno kako smatra da je u odredenom trenutku najbolje. Ukoliko je kadet uspje§no pro§ao ispit, dobivao bi „patent" (einored) s prvim dasnitkim dnom — poruenika. Posebno je bilo bitno koji je datum naveden u „patentu", jer je o njemu, izmedu ostalog, u mirnodopsko vrijeme ovisila mogudnost promalcnuda u vii din. Budud da je bib strogo propisano kolika je donja granica vremena potrebnog za provesti u jednom 6inu, kao uvjet za moguee promaknude, bilo je dozvoljeno najboljima polaznicima narataja izdati „patent" na kojemu je datum bio „antidatiran" za jednu godinu, dime se mladom easnilcu davao bitan „impuls" da se i dalje predano posveduje sluThi u vojsci, jer time mole zashfiiti ranije promaknude. Casnici visoko specijaliziranih struka veterinari, gkolovali su POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
Vojnicima su uvijek najbolje odgovarale zarobljene stvari, tako njemacki vojnikuZiva u britanskim poslasticama
OpEa taktrika nafela Osnova njemadke taktike predstavlja primjenu „taktike davanja misija" („Auftragstaktik"), odnosno zadada. Pojednostavljeno, navedenu taktiku mo1emo opisati na slijeded nadin: zapovjednik daje podredenom dasniku zadadu, ali ne govori mu kako de je izvr§iti. U isto vrijeme zapovjednik upoznaje podredenog dasnlka sa cjelokupnim pothvatom (svojim zadatkom), tako da u slueaju promjene situacije „misija" ipak mote biti izvedena uspjegno, bez potrebe izdavanja novih zapovijedi. Primjena navedenog temelj je za vodenje ofenzivnih pothvata. Medutim, istovremeno fleksibilnost i taktidca odgovornost za provodenje kod mladih zapovjednika razvija inicijativu i borbeni duh, §to je okosnica pona§anja njemadldh zapovjednika postrojbi u oba svjetska rata. Bitka sa svojim desto brzo promjenjivim tijekom zahtijevala je visok stupanj samostalnosti na svim razinama zapovijedanja. Upravo se iz tog razloga „talctika davanja zadataka", odnosno ograni6avanje na postavljanje jasnih i jednostavnih zadada koje poddinjenim zapovjednicima ostavljaju slobodan izbor nadna i oblika izvr§enja. Uvjet za samostalno djelovanje, a ipak u duhu cjeline, predstavlja easnidld kadar obuden po istim nadelima. Pored odgovornosti koju nosi za23
VP
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
povjednik, od svakog podtinjenog easnika i do6asnika o6eldvala se osobna inicijativa, volja za od1u6ivanje, u duhu zajednitke vojne filozofije. Bilo je jasno da niti jedan zapovjednik ili vojnik nese modi ispuniti postavljeni zadatak (misiju) samo uz pomo6 zajednFeke obuke, nego uz porna razmigljanja i samostalnog rada. Ali ova sloboda djelovanja zahtjeva od svakoga zapovjednika visoki stupanj discipline u izvrgenju zadada, odnosno obvezu da uvijek radi u smislu dobivene „misije". U smislu taktike davanja zadataka, svaka suvigna zapovijed predstavlja okov koji sputava inicijativu podeinjenog zapovjednika. Efikasna primjena „taktike davanja misija" neraskidivo je povezana s primjenom koncepcije ustrojavanja „borbenih skupina" (Kampfgruppen). Borbena skupina predstavlja elastieno ustrojenu postrojbu namjenskog i. privremenog karaktera, a za izvrg'enje postavljene „misije". Navedene borbene skupine u Njemaelcoj vojsci ustrojavane su od razine i jaeine voda pa do razine i ja6ine divizije. Veeina namjenski ustrojenih borbenih skupina bila je razine i jatine bojne iii pukovnije. Ustrojavanje borbenih skupina omogu6avalo je dobivanje niza postrojbi koje su mogle samostalno izvrgavati postavljene zada6e, buduei da je svaka borbene skupina, kao namjenski ustrojena postrojba, raspolagala s pjegagtvom, topnigtvom, opkoparima, dojavnigtvom i oklopom, a sve prema potrebi izvodenja postavljene misije. Primjena borbe-
nih skupina bila je neogranieena, kako na prvoj crti bojigta, u napadu ili obrani, tako i u pozadini u borbi protiv ubaeenih diverzanata ili partizana. Njema6ki easnici smatrali su da je neaktivnost i kagnjenje ve6e zlo nego kriva odluka pri borbenom djelovanju te ukoliko u pojedinom slueaju postoje dva talctieka rjegenja obvezatno se moralo izabrati ono agresivnije. lzvldniitvo
Vojnici prilikom ga§enja poZ'ara na civilnom objektu •• • •• ••• • •• •
PANZER II C
Tenk je zarnidjen kao vozilo za naprednu obuku tenkista. Medutim, zbog nedovoljnog broja tenkova u oklopnim divizijama ion je postao borbenim tenkom kao i Panzer I. Nijemci su zamislili da ce Panzer I biti osnovni tenk za obuku, Panzer II za napredniju obuku, Panzer III kao glavni borbeni tenk i Panzer IV kao tenk za potporu s topom veceg kalibra. Od 1937. do 1940. proizvedeno je 1.780 primjeraka tenkova Panzer II u incteicama A, B i C. U naoanju je ostao do 1943. kao izvidacki tenk. -tezina: 8,9 t - posada: 3 - naorulanje: I top 20 mm KwK30 L/55,1 strojnica 7,92 mm MG34 -oklop: prednje ploee kupole i tijela sa svih strana 14,5 mm -motor: benzinski Maybach HL 62TR - snaga motora: 140 KS -najveea brzina po testi: 40 km/h -doseg: 200 km -dimenzzje: d-4,81m, v-1,99m
Njemaela vojska razlikovala je tri osnovne vrste izvidnigtva: operativno izvidnigtvo (Operative Aufiddrung) koje je u stvari bib dalekometno izvidnigtvo i izvodeno je zrakoplovima te taktitko izvidnigtvo (Taktische Aufklatung) koje se izvodilo do 50 km ispred napreduju6ih postrojbi, a izvrgavale su ga za to namjenski ustrojene motorizirane iii oklopne izvidnieke postrojbe (izvidnitke bojne). Tre6a vrsta izvidnigtva bila je borbeno izvidnigtvo (Gefechts Aufklarung) koje je izvodila divizij a u pokretu prema protivniku ill s prve crte bojigta. Borbeno izvidnigtvo naj6eke je bila zadada izvidnieke bojne divizije koja je u to svrhu ustrojila izvidni6ke orhodnje koje su tinila tri oklopna izvidnieka vozila. U praksi jedno od vozila kretalo se negto isturenije od ostalih kao „mamac" prema protivnrakim polo2ajima te se trebalo brzo povu6i elm bi protivnik otkrio svoj polo2aj. Kada je uspostavljen „kontakt" s protivnikom izvidnieka ophodnja pozivala bi pjegagtvo da neutralizira protivnield polo2aj. To bi obFano izvo-
Itustracija: Velimir VuktiE
24
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
NJEMAtKO OSVAJANJE DANSKE I NORVEtKE 8. travnja: Dva britanska razarata potopljena od njematkih r,azarata
DANSKA I NORVESKA
10.-13. travnja: Britanske pomorske snage potapaju deset njematkih razarata 'x • • 15. travnja MN •-x 28. travyjd ,• 9.,sVibnja
travanj - lipanj 1940. saveznitki napadi saveznitka povlatenja njematki napadi
6X ) • Narvik
smjer djelovanja saveznitkih snaga mjesta njematkih padobranskih desanta
8.1ipnja: BritanSki nosat zrakoplova Glorious potopljen od strane Gneisenaua i §charnhorsta
potapanje broda
• o
saveznitka evakuacija
xx Mc,
4. travnja: Te'gka krstarica Admiral Hipper potapa britanski razarat Glowworm
•
msos i
r
GRUPA II
Ostersund • toren
10. travnja: Laka krstarica Konigsberg bombardirana i potom potopljena
Lillehamm Bergit •
GRUPA III
Orebo • ockhol
to dnher • • Ergersun • Fle jor
Norr oping
tlGotenborg 9. travnja: Laka krstarica Karlsruhe torpedirana i potom potopljena
GRUPA V Imstad Arhus •
9. travnja: Te'Ska krstarica Blucher potopljena djelovanjem' norve'Skih obalnih bitnica
Karlskorna
GRUPA IV
• Ki
Sjeverno more •
• Lubeck
Rostoc • Stettin
• Bremen Hanover •
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013,
Berlin
25
In
• •••• • • ••• ••
StuG III B Jurffni top (njem. SturmgeschUtz, kraee StuG) u stvari je njematki izum. Na tra2enje pjdatva ono je dobilo oklopno vozilo za vlastitu potporu s topom kalibra 75 mm. StuG je konstruiran na postolju tenka Panzer III. Top je ugraden u povgeno tijelo tenka bez kupole kako ne bi vozilo bib vise od eovjelca. Prvi jurffni topovi StuG III inaeice A predani su trupama u veljaei 1940. godine. Sveukupno su u napadu na Francusku 1940. sudjelovale eetiri bitnice s 24 juri§na topa. Do o2ujka 1942. proizvedeno je sveukupno 816 StuG-ova III A-E. -tdina: 20,2 t - posada: 4 - naoruianje: 1 top 75mm StuK37 L/24, - streljivo: 44 granate, -traverza topa po 12° lijevo i desno, -oklop prednja ploea: 50mm/80°, boena 30mm/30°, straga 30mm/60°, krov 11 mm, - motor: benzinski Maybach HL120TRM -snaga motora: 300 KS - najveea brzina po cesti: 40 km/h - doseg: 160 km -dimenzije: d-5,4m, §-2,93m, v-1,98m
26
.corg
COVIranrieM Mr. 410X. 2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHM"1" dila pjetaeka desetina iii vod uz podrgku oklopnih izvidnieldh vozila. Pri tome se posebno vodilo raeuna da se dio protivnika zarobi kako bi posluEli kao „Iivi jezici" za dobivanje daljnjih podataka o protivnidcom rasporedu. Nijemci su tijekom Drugog svjetskog rata razvili jednu posebnu izvidnieku „vjegtinu" (koju ce poslije primjenjivati gotovo sve vojske, a posebno amerieka) infiltraciju. Navedena infiltracija predstavljala je u doslovnom smislu ulazak u protivnieke prednje polo2aje te prolazak kroz njih i boravak u protivniekoj pozadini radi prikupljanja podataka. Nijemci su izvodili dvije vrste infiltracije: plitku (samo u prednje protivniae polaaje) i dubinsku (ulazak u protivniau pozadinu i do 50 km od prve crte bojigta).
Pri izvodenju infiltracije pod svaku cijenu su izbjegavani orulani sukobi ved je temeljni cilj bio prikupljanje podataka neposrednim osmatranjem kretanja protivniekih postrojbi te hvatanjem „Evih jezika". Postrojbe koje su izvodile infiltraciju obitno su bile jadne desetine, a redovno su pripadale izvidniddm postrojbama. Napad (Temeljni i rjegavajud oblik borbenog djelovanja pri kojemu postrojbe kombiniraju uporabu vatre i pokreta. Osnovni cilj napada jest razbijanje i unigtavanje protivniecih snaga i sredstava. Napadom se zadflava inicijativa te ograni6ava mogudiost djelovanja protivnika) Temeljni koncept napadnog djelovanja postrojbi Njemadce vojske
sadtlan je u formuli: okrifti i unigti koristed se nadmod u oklopu, vatrenoj mod i iznenadenju. Njemadca vojska nikada nije usvojila koncept masovnog frontalnog napada smatrajud ga „preslcupim" u odnosu na utrogene ljudske 'Zivote i materijal te da talcvavrsta napada predstavlja najte2i put do postizanja uspjeh. Gdje i kad god je bilo mogu6e, postrojbe Njemaeke vojske izvodile su napad na krilo protivnika te na taj pokugale izvesti prodor i olcrui'enje. Kada bi doglo do proboja prve crte protivnika na torn mjestu bi se formiralo „sredike ravnote2e" (Schwerpunkt), odnosno todca maksimalnog napora. Da bi se postiglo navedeno potreban je bio element iznenadenja i pokretne snage ustrojene u borbenu skupinu koja napada prednju crtu protivnika. Navede-
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
i‘rmi‘rmmr.334:::om]ria.X.Trkitecil.ivet na borbena skupina napadala bi obieno u tri vala. PM val dinili bi tenkovi iza kojih bi se kretali oklopni transporteri s pje§a§tvom, kao drugi napadni val (motorizirano pjegagtvo, a poslije oklopni-grenadid), dok bi bokove gtitili mehanizirani protuoklopni topovi i juri§ni topovi (gto je imalo dvostruki utinak buduti da su svi njemaeld topovi mogli koristiti „normalne" i protuoklopne naboje), kao treat napadni val. Zadada tenkova bila je proboj protivniekih poloiaja te unikavanje protuoklopnog topnigtva. Potom bi slijedio drugi val, pjegagtvo, eija je zadata bila neutraliziranje ostataka protivdelcih snaga na smjeru prodora te je potom dolazio tredi val motoriziranog topnigtva koji je trebao §titi bokove prodora do dolaska prieuvnih snaga pje§a§tva. U me-
duvremenu bi ostatak postrojbe (divizije, pukovnije...) vrgio ispade prema protivnitldm polo2ajima u cilju vezanja protivniddh snaga kako ne bi mogle biti upu6ene kao pojatanje na ugroleni sektor, a i kao mjeru zavaravanja o glavnoj totici napada. Po proboju prednje crte protivnika nastavio bi se prodor u pozadinu i tijekom toga proboja unikavale bi se sve pozadinske i prieuvne snage protivnika te osobito njegov sustav dojavni§tva ko bi dovelo do uru§avanja 6itavog bojita. Tijekom eitave duzine bojika formirala bi se dva do 6etiri opisana prodora (klina) koji bi se u dubini protivnitkog teritorija spajali u obliku klijeka dime bi se formirala okru2enja (ili dvostruka okrUlenja) protivnielcih snaga. Jedan od bitnih elemenata za uspjeh navedenog bilo je posje-
dovanje dovoljno jakih prituvnih snaga koje bi se odmah po uspje§nom proboju prve crte protivnika iskorigtavale ubacivanjem odmah iza napredujudh pokretnih snaga kako bi se zakitilo naroeito izlo2ene bokove prodirutih snaga. Ovo je bilo od 1.ivotnog znatenja za prodirute snage jer svako kagnjenje moglo je dovesti do toga da se stvore prey& izdu2eni i otvoreni bokovi (vrlo eesto pri ovakvim prodorima zapovjednici postrojbi koje bi pratile oklopne izdavali bi zapovijedi u samo dvije rijeei „Tempo, tempo!"). Protivnikov protunapad na otvorene bokove prodirudh snaga doveo bi do njihova odsijecanja. Opisani natin napadnog djelovanja u njematkoj taktici nazivao se „Idin i kotao" (Keil and Kessel — „kotao" u njematkoj vojnoj terminologi-
ji znati olcru2enje). Ukoliko je sve ispravno „raclilo", prema navedenoj taktici protivnitke snage bi prvo u „totld ravnote2e" bile razbijene, a potom stavljene u „kotao" iz kojega se nisu mogle izvuei. Sve navedeno podflano je masovnom uporabom zratnih postrojbi kako za bombardiranje pozadine protivnika tako djelovanjem obrugavajudih bombardera neposredno ispred nadirudih snaga klina u funkciji „zraenog topnigtva". Navedeni koncept „ldina i kotla" nastao je na osnovi koncepta britanskog satnika Basila H. Liddella Harta koji ga je formirao kao koncept „kre6e bujice" („Expanding torrent") jo§ 20-tih godina 20. stoljeda, a za kojega Britanska vojska nikada nije pokazala posebno zanimanje do njegove njematke uspjekie primjene.
Velimir Vuldit
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
27
VP
2. SVJ ETSK I RAT/WEHRMACHT
tl_dtZ7\a
4.4•44.7,
Pje§a§tV0 u ikekivanju znaka za napad, Poljska, rujan 1939.
Primjeri napadnih operacija Njemake vojske u Drugom svjetskom ratu „Slutaj bijeli" (Poljska, rujan1939.) Njemaeka vojska pripremala je snage za napad na Poljsku tijekom titavog Ijeta 1939., a izrada glavnog operativnog plana za napada povjerena je „Radnom sto'teru Rundstedt" na t"elu kojega se nalazio general pukovnik Gerd von Rundstedt. Za operativne easnike u Radnom stokru dodijeljeni su mu jedan general bojnik i jedan pukovnik koji su ustvari i izradili 6itav plan pod nazivom „Slut'aj bijeli" („Fall Weiss"). Navedeni 6asnici bili su Erich von Meinstein (tada zapovjednik 18. pjegatle divizije, kasniji general feldmargal) i Gather Blumentritt (tada ngelnik odjela vojne obuke u Glavnom stoeru vojske, kasniji general pjegagtva). Plan koji su osmislili von Manstein i Blumentrii bio je donekle „staromodan", odnosno predstavljao 28
je primjer onoga gto su njematki 6asnici najvige voljeli, odlueuju6i manevar dvaju vojnih skupina u cilju stvaranja ogromnih ldijegta te potom „bitka u kotlu" do unigtenja Poljske vojske. Njematkoj je bila nu2na brza pobjeda nad Poljskom. Nije bila u pitanju samo taktieka 2urba uvjetovana potrebom da se rat odluel prije nego gto Poljaci uspiju mobilizirati sve svoje snage, nego i potreba da se izbjegne strategijska opasnost od rata na dva ratigta (u slu6aju intervencije Francuske na poljskoj strani gto je bila i obvezna prema zajedni6kim sporazumima). Tijekom same izrade planova najveai njematki industrijalci konzultirani su u smislu koje su to tvornice na podru6ju Poljske od interesa za njema6ko ratno gospodarstvo tako da je eitav plan bio izraden na na6in da se navedene tvornice pokugaju zauzeti neogteaene. Istovremeno su se Poljaci prema svemu odnosili previge samouvjereno i nehajno. Naime, oni su smatrali da 6e njematka objava mobilizacije dati dosta vremena i njima i Francuzima da mobiliziraju te izvrge
raspored svojih snaga. Medutim, njematld sustav mobilizacijskih valova omoguaio je Njema6koj vojsci da jog i prije objave slu2bene mobilizacije 26. kolovoza 1939. izvrgi tajnu mobilizaciju II., III. i W. mobilizacijskog vala koja je bila okon6ana do po6etka kolovoza 1939. godine. Uspjeh njematkog plana ovisio je o jog jednoj einjenici. Hoe li njematke snage uspjeti dovoljno brzo pregaziti, odnosno zauzeti, 2eljeznitke evorove u blizini granice te podru6ja.'*u kojima su predvidena okupljanja glavnine poljskih snaga, a prije dolaska mobiliziranih poljsldh pri6uva? Prisiljavanjem Poljske vojske da prihvati bitku u blizini granice znatilo je oduzeti joj moguenost da se povute preko Visle (kao prirodne prepreke) te ondje ponovno okupi i reorganizira za nastavak borbi. Nijemce je brinulo jog negto. Ako se postrojbe Njematke vojske ne budu mogle boriti u lako savladivim udaljenostima (oslonjeni na njematku zeljeznieku mrau u Sleziji i Pomeraniji) dugotrajni poho iscrpiti ce pjegagtvo te previge izdu2iti opPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
skrbne smjerove uzevki pri tome u obzir da je velika veaina opskrbe i dalje ovisila o kolima s konjskim zapregama. Prema planu napada ustrojena je Vojna skupina Sjever (zapovjednik: general pukovnik Fedor von Bock i natelnilc stcdera general bojnik Hans von Salmuth) u sastavu koje se nalazila 3. vojska (general topnikva Georg von Kuchler) i 4. vojska (general topniStva Ganthervon Kluge) sa smjerom napada iz sjeveroistoene Njemaelce i Isto6ne Pruske iVojna skupina Jug (zapovjednik general pukovnik Gerd von Rundstedt i naeelnik sto2era general bojnik Erich von Manstein) u sastavu: 8. vojska (general pukovnik Johannes Blaskowitz), 10. vojska (general topnikva Walter von Reichenau) i 14. vojska (general pukovnik Wilhelm List), u sklopu koje su bile angthrane snage 1. i 2. slovatke pjeSatke divizije, s smjerom napada iz jugoistoene Njematke i sjeverne Slovaeke. Ukupno 1.512.000 vojnika svrstanih u 53 divizije (37 pjegaekih, motorizirane, tri gorske, tri lake i gest oldopnih). S druge strane, Poljaci su raspolagali s milijunvojnika svrstanih u 40 pjegaelcih divizija, dva motorizirana i 11 konliekih zdrugova.
Saveznici - bugarski i njemaeki vojnici a Bugaiskoj, ozujak 1941.
U 4 sata i 45 minuta u zoru 1. rujna 1939. snage NjemaCke vojske krenule su u napad. Toeno u 6 sati bombardirana je VaeSava, a poljsko zrakoplovstvo doslovno je smlavljeno na zemlji u prvim satima napada. Na jugu 14. vojska je zapotela napredovanje u smjeru Visle dok je istodobno sa sjevera prema Visli krenula u prodor 3. vojska. Istovremeno su 8. i 10. vojska frontalno potiskivale poljske snage prema Vargavi, a 4. vojska je krenula u okruZivanje poljskih snaga koje su bile orijentirane prema Danzigu. U meduvremenu se kod 8. vojske dogodila kriza u napredovanju i je pomoe. Medutim, von Manstein to odbija jer jednostavno nije zelio previSe odbaciti Poljake prema istoku. Umjesto porno& 8. vojsci izdaje zapovijed X. zboru (koji je veo praktieki stigao do predgrada VarSave) da stane i okrene se u mjestu i napadne snage poljske Poznanjske vojske s istoka eime je prisilo protivnika da se bori s naopako obrnutim rasporedom. Ova bitka ce poslije dobiti naziv „Bitka na rijeci Bzuri". U „kotlu" se naSlo oko 20 poljskih pjeSaelcih divizija te tri konjanieka zdruga Sto je predstavljalo najveee do tada izvedeno olcrldenje. S druge strane, general pukovnik von Bock zapovijedio je XIX. motoriziranom zboru (general pornenik Heinz Guderian) da „jurne" u protivnitku pozadinu prema Brest-Litovsku, iz smjera sjevera prema jugu, pri tome ostavivk bok prema istoku „otvoren" te usput unikavajuei poljske snage koje su bile tek u raznim fazama mobilizacije. U deset dana Guderianov zbor je prevalio 320 km te je 17. rujna 1939. neko juZnije od BrestLitovska uhvatio kontakt s XXII. motoriziranim zborom iz Vojne skupine Jug (general konjanikva Ewald von Kleist) te se time eitava Poljska vojska (odnosno ono gto je od je ostalo) naka u divovskim dvostrukim klijekima. Borbe su se nastavile i idueih dana. Medutim, u operativnom pogledu rat je bio dovrten. Istoga dana (17. rujna 1939.) postrojbe Crvene armije preke su istoenu poljsku granicu u smjeru zapada (prema odredbama tajnog aneksa sporazuma izmedu Treeeg Reicha i Sovjetskog Saveza). Poljska vojska sllabeno je poloZila ortdje 27. rujna 1939., a posljednje borbe su okoneane do 6.1istopada 1939. godine. Napredovanje pje§a§tva tijekom vojne u Poljskoj
POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
29
VP
2. SVJETSK I RAT WEHRMACHT
Saksofone kod njemake vojne glazbe ima t,
„Vjeiba Weser" (Norveika, travanj-lipanj1940.) Planovi za napad i okupaciju Norvegke (na inicijativu Ratne mornarice) zapoceli su u Vrhovnom zapovjednigtvu Wehrmachta (OKW) jog u sije6nju 1940. izradom „Studije sjever" („Studien Nord"). Nezadovoljan predlcdenom studijom (nedoreeena rjegenja za izvedbu pothvata), Hitler je 27. sijethja 1940. zapovijedio ustrojavanje maloga radnoga sto2era u sklopu OKW-a sa zadatom izrade operativnog plana za pohod na Norvegku pod izmijenjenim imenom pothvata „Vje2ba Weser" („Weserilbung"). General pjegagtva Nikolaus von Falkenhorst (zapovjednik XXI. zbora) postavljen je 19. veljaee 1940. za zapovjednika operacije zauzimanje Norvegke. Od postoje6eg XXI. zbora ustrojena je „Skupina XXI." (Gruppe XXI.) kojoj je za provedbu operacija u Norvegkoj stavljeno na raspolaganje pet divizija: 2. i 3. gorska divizija te 69., 163., 181., 196. i 214. pjega6ka divizija i 40. oklopna bojna za posebnu uporabu (ukupno oko 100.000 vojnika). Norvegka vojska raspolagala je s 90.000 vojnika (od toga do paetka njema6kog napada mobilizirano oko 25.000) svrsta30
samo Luftwaffe
nih u gest pjegatkih divizija. Kao dio glavnoga plana invazije Norvegke predvideno je istodobno zauzimanje Danske. S obzirom na vojnu ja6inu i topografiju Danske to je 6ak i najvedm pesimistima u OKH predstavljalo samo vojnieku vje2bu. Pod zapovjednigtvo „Slcupine XXI." stavljeno je XXXI. vige zapovjednigtvo za posebnu uporabu (XXXI. Hoheres Kommando zur besondern Verwendung, zapovjednik: general topnigtva Leonhard Kaupisch) u sastavu: 170. i 198. pjega6ka divizija te 11. motorizirani zdrug s zadatom provedbe okupacije Danske koja je raspolagala s oko 7.000 vojnika svrstanih u dvije slabe pjega6ke divizije. Plan generala von Falkenhorsta bio je genijalan u svojoj jednostavnosti i odmah se svidio Hitleru. Dakle, planom je bilo predvideno islcrcavanje po jedna divizije u pet norvegldh luka od juga prema sjeveru (Oslo, Stavanger, Bergen, Trondheim i Narvik) te po njihovu zauzimanju krenuti u prodor i zauzeti meduprostor izmedu spomenutih luka. U meduvremenu je trebalo zauzeti zratnim putem (uporabom padobranaca) najveee norvegke zraene luke (Fornebu kod Osla i
Odmor za umorne pripadnike motoriziranog pjeSaStva uz slusanje
Sola kod Stavangera) i na taj naein osigurati dopremu pojatanja zra6nim putem u slut'aju morske blokade od strane moane britanske flote. Praktieno svi kapitalni brodovi i dobar dio operativnih podmornica Njemaeke ratne mornarice predvideni su za provedbu osiguranja i prevcdenje postrojbi vojske te uz anga2man postrojbi Luftwaffe (zra6nih i padobranskih) i spomenutih divizija Njematke vojske „Vjena Weser" ostaje jedina prava velika kombinirana operacija Wehrmachta u Drugom svjetskom ratu. Hitler je 1. cdujka 1940. potpisao sluthenu uputu za provedbu pothvata „VjeIba Weser" time je sve stavljeno „u pokret" i po6ele su zavrgne pripreme za njezinu provedbu. U meduvremenu su Velika Britanija i Francuska izradile zajedni6ki plan na temelju kojega sit ustrojile ekspedicijske snage u ja6ini 10.000 vojnika s ciljem iskrcavanja na sjeveru Norvegke te pod izlikom da idu u pomo6 Findma (koji su u torn trenutku vodili rat sa Sovjetskim Savezom, poznat pod imenom „Zimslci rat" od 30. studenog 1939. do 14. ohijka 1940.) i okupiraju rudnike 2eljezne rude na sjeveru Svedske koji
.
su bili od 2ivotne va2nosti za njema6ku ratnu industriju. Ipak je shvgeno da je navedeni plan bio previge provokativan te imao sve preduvjete da neslavno propadne. U protivnom, da je proveden, vjerojatno bi i Norvegka i Svedska te Sovjetski Savez bili uvuteni u rat — na strani Njemadce! Operacija pod nazivom „Wilfred", isplanirana u britanskom Admiralitetu, sastojala se u polaganju dvaju velikih minskih polja u norvegkim teritorijalnim vodama, a cilj je bio prekid pomorske rute za dopreme 2eljezne rude s sjevera Svedske did obale Norvegke do njematkih luka na Sjevernom moru. Posredstvom „Istra2ivatkog ureda" („Forschungsamt"), njemaeke ustanove koja je vrgila prislugkivanja telefonskog i be2i6nog prometa, Hitler je dobio obavijest 22. cdujka 1940. da 6e britanska flota pokrenuti akciju postavljanja minskih polja u norvegkim teritorijalnim vodama 9. travnja 1940. godine. Kao odgovor na navedeno, Hitler ja zapovijedio da poeetak pothvata „Vje2ba Weser" pane 9. travnja 1940. u rano jutro. Od polaznih luka njemaeldh invazijskih snaga do Norvegke bilo je 300 morskih milja te su BritaPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
nija i Francuska bile sigurne da ee njihove velike ratne flote zadad njematkoj invazijskoj floti „smrtni udarac" i prije nego sto stigne do norveIkih obala. Kada je britanski Prvi lord admiraliteta Churchill primio vijest o njemaekoj invaziji NorveIke rekao je u Donjem domu da je njegovo i migljenje njegovih vojnih savjetnika da je Hitler upravo potinio teIku strateIku pogreIku. Medutim, stvarnost je bila sasvim drugatija i neusporedivo surovija. Hitler je pokazao da je sposoban prepoznati smione strategijske ideje te da je u tome vjekiji od svojih protivnika i svojih generala. Taj novi uspjeh omogueiti ee mu da jos vise uevrsti ionako veliki osobni nadzor nad njemaekim ratnim strojem. Invazija NorveIke zapoeela je 9. travnja 1940. u 5 sati i 15 minuta u jutro. Do osam sati u jutro istoga dana Narvik je bio zauzet od strane Njemaeke vojske. Trondheim je osvojen istoga prijepodneva bez ve6eg otpora. Bergen, drugi po velieini grad i luka u Norvekcoj, pruZio je jaei otpor. Obalske bitnice koje su stitile prilaz luci svojim djelovanjem su oketile krstaricu „Konigsberg", ali su se postrojbe vojske uspjele iskrcati i do podne 9. travnja 1940. zauzele Bergen. Njematke padobranske postrojbe istoga prijepodneva zauzele su zraenu luku Sola (Stavanger). Buduei da je to bila najveea vojna zratna luka u NorveIkoj na nju su odmah prebatene zrakoplovne postrojbe Luftwaffe (bombarderske i lovaeke) te je time steeena zratna nadmoe u NorveIkoj. Istoga prijepodneva okontana je
i akcija zauzimanja samoga Stayengera, koji se nagao u sendvieu izmedu pomorskih snaga ispred grada i padobranaca u pozadini. Medutim, na ulasku u fjord koji je vodio prema Oslu za Nijemce se dogadala prava drama. Obalne bitnice koje su stitile ulaz u fjord uspjele su teIko oItetiti njemaeku teIku krstaricu „Blucher" (koja je poslije uslijed eksplozije streljiva potpuno raznesena) i caepni
bojni brod „Liitzow" na Ito su se njemaeke snage povulde. U meduvremenusu zraenu luku u Oslu zauzeli njematki padobranci i na nju su poceli pristizati transportni zrakoplovi s postrojbama vojske koje su slijedeeeg dana (10. travnja 1940.) zauzele Oslo s kopnene strane. U podne 14. travnja 1940. u pratnji mane britanske flote, (koja je u protekla dva dana potopila
•• •• ••• • •• ••
MARDER III H CeSki tenk Panzer 38(t) pokazao se u uporabi vrlo pouzdan i manje se kvario od njemaekih. Ipak, top kalibra 37 mm postao je nedovoljnim za borbu protiv novih protivnickih tenkova. Ne Zeleei se odreei CKD-ovog voznog dijela tenka, Nijemci su na njega postavili novi njemaeki pjesacki protutenkovski top PaK40/ kalibra 75 mm zas'titivS1 ga samo tankim oklopom. Nijemci su poznati po takvim improvizacijama cija je proizvodnja bila jednostavnzja i s nizom cijenom. Takvo borbeno vozilo, pjdatki protutenkovski top na pokretnom postolju, nazvan je lovcem tenkova koji je kao dobro sakriveni vrebao divljae, odnosno znatno bolje protivnieke tenkove. Od ljeta se proizvodi taj lovac tenkova podugatkog naziva - 7.5cm Pak40/3 Panzerkampfwagen 38(t) Ausf H. Ipak, postao je poznatiji kao Marder III H (njem. kuna). S njime su naond avane bitnice lovaca tenkova u oklopnim divzijama. Sveukupno je u nekoliko slicnih inaeica proizvedeno 1.393 lovaca tenkova Marder - tdina: 10,8 t - posada: 4 - naoruianje: 1 top 7.5cm PaK40/3, 1 strojnica 7,92 mm MG34 streljivo: 38 granata, 600 metaka 7.92 mm - oklop stita topa; prednja 15mm/65° , boerza: 15mm/65°, straZnja bez oklopa oklop tijela; prednja ploca: 50mm/75°, boena: l5mm/90°, straZnja: 15mm/74° - motor: benzinski Praga EPA/2 snaga motora: 140KS - najveea brzina po testi: 35 km/h - doseg: 240 km - dimenzije: d-5,77m, 4-2,16m, v-2,51m
10 njemaeldh razaraea u Narviku) iskrcale su se postrojbe Britanske vojske u Harstad (56 km sjeverno od Narvika). Narvik je kao mjesto intervencije britanskih snaga izabran iz razloga Ito jog nije bio u dometu njemaelcih bombardera. U Namsosu (130 km sjeverno od Trondheima) je 20. travnja 1940. iskrcan zajednitki britansko-francuski zdrug te istoga dana jog jedan britanski zdrug u Andalsnesu (160 km ju2no od Trondheima). Navedene britansko-francuske postrojbe odmah su doke pod udar njematkog zrakoplovstva tako da su se nakon velikih gubitaka povulde u unutraInjost NorveIke gdje su se spojile s ostatkom noryeIldh snaga. Do 2. svibnja 1940. ostaci navedenih britansko-francuskih snaga evakuirani su iz Norvake, a eitava juZ"na Norvegka nalazila se evrsto pod njematkim nadzorom. U meduvremenu, britanske postrojbe iskrcane u Harstadu (jaeine zdruga), ojatam s dva zdruga Norve2ana i s dvije bojne francuske Legije stranaca (oko 25.000 vojnika) uspjele su zauzeti nakon teIldh borbi Narvik (Nijemci su imali u Narviku dvije bojne iz sastav 3. gorske divizije i neko preNvjelih mornara s unikenih njemaeldh razaraea, oko 2.500 ljudi). Borbe oko Narvika trajale su sve do potetka napada Njemaeke vojske na Zapadnom ratiku, a tada su britansko-francuske snage povueene, ostavljajuei Norve'Zane njihovoj sudbini. Do 8. lipnja 1940. okoneane su sva borbena djelovanja na podrutju Norvekce. Britansko-francuske snage nisu izgu-
, VW VW VW AI 4,W `4,1-r.. -t ..J 'Ar
to-414w (t)
We Vat
IlustracijE VelimirVukiie POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
31
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT bile bitku za Norvegku samo zato gto im je nedostajala zratna zagtita nego i zbog toga gto nisu imali samoinicijativnost koju su im mogli dati vojna obuka i bolje naortdanje. Pobijedili su ih bolji njemaeld vojnici koji su imali bolje i sposobnije easnike i doeasnike. I sam uspjeh Nijemaca nije se vige mogao „vezati" uz puku topografiju. Za razliku od Poljske, Norvegka nije bila „ravna kao daska" i zbog toga idealna za operacije tenkovskih i motoriziranih postrojbi. Njemaelci vojnici borili su se u Norvegkoj u dubokom snijegu i po vrletnim planinama, ali ipak su pobijedili.
bore nkpoljima Flandrije koja je stoljeeima bila „najpopularnije" europsko bojigte. Za predleleni nein manevra bilo je potrebno da snage na vanjskom rubu budu sastavljene od oklopnih i motoriziranih postrojbi (koje ee morati prevaliti veal udaljenost) dok bi pjegaeke postrojbe kao sporije bile rasporedene blfle osi zahvaeanja. Jedini „mali" problem sastojao se u tome da su Francuzi predvidjeli dace se Nijemci ponovno koristiti planom iz 1914. te su svoje snage predvidjeli rasporediti zrcalno njemaekim s oklo-
spedicijskog zbora (BEF) od glavnine francuskih snaga. Na proputovanju kroz Berlin general bojnik Erich von Manstein, natelnik stcdera Vojne skupine A (ustrojene od bivge Vojne skupine Jug) za Koblenz (gdje je bilo sjedigte stcdera Vojne skupine A) dobio je 21. listopada 1939. jedan primjerak plana „Slueaj 2uti" te je odmah shvatio da u njemu nema nigta originalno, odnosno kako je napisao u svojoj knjizi „Izgubljene pobijede": „Najblaie reeeno bilo me stid gto naga generacija ne zna izmisliti nista bolje
Primijenjeni „Blitzkrieg" (Francuska, Belgija i Nizozemska, svibanj1940.)
Za razliku od pohoda u Poljskoj, njemaelci proboj preko Ardena u Belgiju i zatim odatle do francuske obale „Kanala" u svibnju 1940. ostvarile su koncentrirane oldopne i motorizirane postrojbe. Do Prvog zaljevskog rata iz 1990. godine to je bio jedini pravi primjer „munjevitog rata" („Blitzkriega"), odnosno „pokretnog rata" u povijesti ratovanja. PM put u ratnoj povijesti tenkovi su razbili protivnieku crtu obrane, a onda su, umjesto da prema konceptu „bitke u kotlu" („Kesselschlacht") izvedu niz olcrtdivanja protivnielcih snaga, nastavile prodor u francuski teritorij. Nije bilo niti pokugaja da se unigtavaju protivnieki stcderi u dubokoj pozadini ili da se polcuga unigtiti francusko vrhovno zapovjednigtvo. Umjesto toga, njemaelci zapovjednici oklopnih postrojbi jurnuli su prema zapadu zadovoljivgi se time da presijecaju protivnieke komunikacijske pravce istodobno time izazivajuai kaos i paniku u pozadini. Tijekom samo jednog jedinog tjedna u svibnju 1940. izmijenjen je „izgled" Europe i eitave svjetske povijesti. Kada je 3. rujna 1939. Francuska navijestila rat Njemaekoj, plan Glavnog sto2era Njematke vojske za napad na Francusku bio je jednak onome iz 1914. godine. Njemaela vojska je prema planu „Slueaj "uti" („Fall Gelb") trebala prodrijeti u Francusku preko Belgije nalik na divovska jednokrilna vrata sa svojom osi u Luksemburgu, a rubom na La Mancheu te ako se to vrata „zalupe" pred Parizom eitava vojna smatrati ee se uspjegnom. U protivnom, Nijemcima ee preostati jedino da se 32
Dragovoljci Francuske legije Njemaeke vojske sa slikom madala Petaina i ratnim stijegom svoje postrojbe pnim postrojbama na vanjskom rubu svoga rasporeda. To je u stvari znaeilo da su se obje strane „sletile" o tome kako ee voditi buduae operacije. Istoga dana poslijepodne, kada je slutheno kapitulirala Poljska, 27. rujna 1939., Hitler je naredio Vrhovnom zapovjednigtvu vojske (OKH) da pane s pripremama za vojni pohod na Zapad. Plan koji je do 10. listopada 1939. izradio OKH bio je prilieno „sramelljiv", a njegov temeljni cilj su bili zauzimanje Liegea i Ghenta u Belgiji kako bi se dobila isturena zraena uporigta te da se eventualno postigne odvajanje Britanskog ek-
od starog recepta". Glavni sto2er vojske polazio je od stajaligta „djelomiene pobijede" odnosno nije raeunao s osvajanjem Francuske nego samo jednog veeeg dijela obale La Manchea koja ee posltditi kao osnovica za buduee operacije u ratu koji ce biti dug. U meduvremenu je von Manstein zgotovio svoj prijedlog plana o dubokom oklopnom prodoru iz Ardena prema La Mancheu s ciljem razdvajanja snaga protivnika te potom njihovom olcreienju na podrueju sjeverne Francuske i Belgije. Istodobno je i Hitler u razgovoru s Jodlom iznio ideju da koncentrira oklopne postroj-
be u Ardenima te usmjeri njihov udar prema Sedanu. Zatim je dodao da u Njemaekoj vojsci ima samo jedan general u kojega bi imao povjerenje da ce uspjeti proai tenkovskim postrojbama preko uskih i vijugavih prometnica koje vode kroz Ardene - Heinz Guderian. Hitler je 11. studenoga 1939. zapovijedio da se Guderianov XIX. motorizirani zbor (dvije oklopne i jedna motorizirana divizija) prebaci u sastavVojne skupine A. U trenutku izdavanja te zapovjedi Hitler je pokazivao prstom Ardensku gumu, a kao cilj zboru odredio je Sedan. Tako su se sreli von Manstein i Guderian u Koblenzu u steleru Vojne skupine A i von Manstein je iskoristio priliku te iscrpno upoznao Guderiana sa svojim idejama. Guderian je 27. studenoga 1939. bio na prijavku kod Hitlera koji je kao i kod planiranja napada na Poljsku pokazivao interes za svaki detalj planiranja sve do razine pukovnije. Na kraju prijavka Guderian je „iskoristio" situaciju te predao Hitleru von Mansteinov prijedlog plan. Napokon se na taj naein von Mansteinovprijedlog plana uspio „probiti" do Hitlera. Citajuei von Mansteinov plan Hitler se odu7 gevio i proglasio ga „eedesnim". Treba napomenuti da su Hitlera uvijek privlacili neortodoksni i smioni projekti i planovi (kao na primjer pothvat u Norvegkoj), a uz to plan von Mansteina je s struene strane dao potkrjepu intuitivnim idejama koje je Hitler vee odavno imao u pogledu Ardena i proboja do Sedana. Za provedbu navedenog zapovjedeno je ustrojavanje „Oklopne skupine Kleist" (Panzergruppe Kleist) pod zapovjednigtvom generala konjanigtva Ewalda von Kleista gto je predstavljalo stvaranje prve oklopne postrojbe ranga vojske (armije) u vojnoj povijesti. Devetog svibnja 1940. u 21 sat poslana je svim njemetkim postrojbama kodna rijee „Danzig", a iste no& je Hitler sa svojim stcderom stigao u Mfinstereifel (40 km zapadno od Bonna) gdje se smjestio njegov st(der pod kodnim nazivom „Orlovsko gnijezdo" (Felsennest). Tako je 10. svibnja 1940. u 5 sati i 30 minuta peeeo „munjeviti rat". Operacije na podrueju Nizozemske vodila je njematia 18. vojska (general topnigtva Georg von Kuchler) iz sastava Vojne skupine B (general pukovnik Febor von Bock) koja je u svom sastavu imaPOSEBNO IZDANJE STUDENI 2013.
tetitZNI
Pokret postrojbe pjegaStva kroz bespika Istoerwg rati§ta DOSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
33
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
Gradske borbe uvijek su predstavljale najveeu opasnost za oklopne postrojbe 34
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
la taktieki podredenu 1. padobransku pukovniju 7. zraene divizije (general bojnik zrakoplovstva Kurt Student) i 22. pjegaelcu zraeno-desantnu diviziju (general bojnik Hans grof von Sponeck). Glavna zadaea navedenih postrojbi bila je zauzimanje mostova u Nizozemskoj koji su bili od klluene valnosti za nesmetano napredovanje oklopnih i motoriziranih postrojbi. Po zauzimanju mosta kod Gennepa preko njega je odmah pregla 9. oklopna divizija (general bojnik Adolf vitez von Hubicki) i SS motorizirana divizija na raspolaganju (SS-Verfiigungsdivision, SS general poruenik Paul Hausser) te nastavile napredovanje prema zapadu uzdu2 ju'ine strane kompleksa to su ga tvorile tri rijeka: Maas (nizozemsko ime za Meuse), Waal (nizozemsko ime za Rajn) i Lek. Navedene rijeke su tvorile prirodnu barijeru iza koje su se trebale povuei nizozemske snage (prema planu obrane) i formirati „Tvrdavu Holandiju" (Vesting Holland). Jedna bojna padobranaca dobila je zadaau zauzimanja mostova kod Moerdijka (25 km ju'Zno od Rotterdama). Spajanjem oklopnih snaga s padobranskim kod Moerdijka Nijemcima je uspjelo „prepoloviti" Nizozemsku i da istovremeno izoliraju veei dio teritorija iste britansko-francuskih i belgijskih snaga. Padobranci su
Itustracija: Velimir Vukiie POSEBNO IZDANJE STUDENI 2013.
u meduvremenu zauzeli i vitalan most kod Dordrechta te kada je do njega stigla 9. oklopna divizija stvoren je jak mostobran u samoj „Tvrdavi Holandiji". Vojni pohod koji su Nijemci vodili u svibnju 1940. pokazuje da su bili jako zaokupljeniuporaborn raznih trikova i „novotarija". U tom pogledu svakako posebno mjesto zauzima osvajanje Willemsova mosta u samom sredi§tu Rotterdama u prvim satima invazije. Toeno u 5
sati ujutro 10. svibnja 1940. kraj Willemsova mosta spustilo se 12 njemaeldh hidroaviona s 150 pje§aka i jurIgnih opkopara koji su se s gumenim eamcima prebacili od hidroaviona do obale i potom zauzeli most. Dok su se Nizozemci snalli i poteli napadati Nijemce na mostu, spustili su se njemaeki padobranci na rotterdamski sportski stadion te su potom zaplijenili odredeni broj tramvaja te se njima dovezi do Willemso-
• ••• • ••• • •••
sIG 33 (Sf) H „Grille" Pjekdtvo je zahtijevalo pokretno vozilo s takim pjegaekim topom 15cm sIG koje bi moglo jednom granatom srusiti kueu. Kao i za Marder III H, ponudeno je slieno rjdenje - teski top na hodnom dijelu edkog tenka Panzer 38(t). Uz manje izmjene, od 1943. do 1944. proizvedeno je 373 tih samovoznih pjeklekih topova nazvanih Grille (njem. zrikavac). Ostali su u uporabi do kraja rata. tdina: 11,5 t posada: 5 - naoruianje: 1 top 15cm sIG33/1 mm, 1 strojnica 7,92 mm MG34 - streljivo: 15 granata, 600 metaka 7.92 mm oklop kita topa: prednja ploca: 25mm/65°, boena: 15mm/85°, stra2nja: 10mm/88° - oklop tijela: prednja ploea: 50mm/75°, botna: 15mm/90°, stra2nja: 15mm/74° - motor: benzinski Praga EPA/2 - snaga motora: 140KS najveea brzina po cesti: 35 km/h - doseg: 185 km dimenzije; d-4,61m, §-2,16m, v-2,40m
ia
va mosta i pridru2ili ranije spomenutim njemaeldm vojnicima. Nizozemci su bacili u borbu svoje najbolje postrojbe mornaritkog pjegagtva, ali Nijemce na mostu nisu uspjeli svladati. Do lcraj a prvoga dana bitke zauzetaje i rotterdamska zraena luka Waalhaven (padobranskim desantom) na koju su odmah poeeli slijetati zrakoplovi s pjelaltvom tako da su do kraja dana Nijemci ovladali jtanim dijelom grada. Drugog dana bitke (11. svibnja) Nijemci su imali apsolutnu vlast u zraku, a prvi dijelovi 9. oklopne divizije ulaze u Rotterdam nave6er 13. svibnja 1940. godine.Tijekom 14. svibnja 1940. dollo je do gre§kom u komunikaciji izazvanog bornbardiranja Rotterdama Ito je sa svoje strane ubrzalo odluku nizozemskog Vrhovnog zapovjedni§tva da kapitulira sa svojom praktielci netaknutom- vojskom 15. svibnja 1940. godine. U sklopu 6. vojske (general pukovnik Walter von Reichenau) Vojne skupine B nalazio se XVI. motorizirani zbor (general konjaniltva Erich Hoepner) s glavnim ciljem zauzimanja Masstrichta. Medutim, prijelaz preko kanala i rijeka na samoj belgijskoj granici kod Maastrichta sprjetavala je jedna velika tvrdava, koja se 1940. smatrala najsna2nijom suvremenom tvrdavom. Tvrdava Eben Emael sagradena je 1932. da bi se
.1a71, fiA 35
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT sprijeeilo ponavijanje njemaekog nastupanja preko Belgije iz 1914. godine. Radove na samoj tvrdavi obavljala su veainom njematka gradevinska poduzeea. Bila je oblikovana kao krigka torte s promjerom od 900 metara i najveee girine 700 metara. Uzdusi sjeverne strane tvrdave tekao je Albertov kanal koji je bio i granica izmedu Belgije i Nizozemske. Na ideju da se tvrdava i obldnji mostovi zauzmu postrojbom koje ee se dopremiti jedrilicama dogao je sam Hitler. Vojnici izbrani za sudjelovanje u navedenom pothvatu vjethali su isti na eegkim tvrdavama u Sudetima. Pripadnici „Jurignog odjela Koch" (85 padobranaca) ukrcani su 11. svibnja u jedrilice koje su vuldi transportni zrakoplovi te su se netujno 30 minuta prije izlaska sunca spustili na krov tvrdave. Na krovu tvrdave bilo je osam pugkostrojnica u 2eljeznim kupolama koje su brzo onesposobljene te su prvi put u rap uporabljene mine s kumulativnim punjenjem. Zatim su svi otvori na tvrdavi (za topove, prozrativanje...) napadnuti bacaeima plamena i u njih su ubgene mine od 55 kg eije eksplozije su
prodrmale unutragnjost tvrdave, a sve navedeno je u potpunosti izbezumilo branitelje koji nisu nista poduzimali (u tvrdavi je bilo 750 belgijskih vojnika). Potom su se padobranci probili u samu tvrdavu te zauzeli njezine gornje galerije, a zatim se posada tvrdave predala. Vojna skupina B sa svojdm 6. i 18. vojskom prodirala je prema planu kroz Nizozemsku i Belgiju, a u susret ovom prodoru krenule su francusko-britanske snage bag kako je von Manstein i predvidio, a sada je na „scenu" stupila Vojna skupina A (general pukovnik Gerd von Rundstedt) o eijoj uspjegnoj akciji je ovisio uspjeh cijelog pothvata. U rano jutro 10. svibnja 1940. iz Ardenske gume su „izronile" njemaeke oklopne divizije Oklopne skupine „Kleist" (XIV., XV, XIX i )(XXXI. motorizirani zbor) i odmah probile prve francuske polcdaje te krenule punom brzinom prema svome prvom cilju rijeci Meuse. Kada su u francusko Vrhovno zapovjednigtvo poeela stizati izvjegea da njemaeke oklopne snage dolaze iz smjera „neprohodnih" Ardena zavladalo je zaprepagtenje. U pra-
Izvidnieka skupina vojnika
ipadnici padobranskih postrojbi zrakoplovstva eesto su se borili „rame uz rame" sa svojim „kolegama" iz pjegatva 36
vom trenutku Francuzi su uspjela sami sebe uvjeriti da je rijee o diverziji s njemaelce strane radi odvlaeenja pozornosti od sjevera, ali vee 11. svibnja general Maurice Gamelin (francuski vrhovni vojni zapovjednik) poeen je shvaeau da su Ardeni „Schwerpunkt" njemaelcog napada. Medutim, Francuze nije uhvatila panika buduei da su oni izraeunali tempo napada uzimajuai kao mjerilo francuske logistieke moguenosti i postignuea te se zaldjueili da ee se Nijemci zaustaviti na rijeci Meuse gdje ee se pregrupirati, zatim dovuei topnigtvo te obaviti „propisnu" topnieku pripremu za forsiranje rijeke. Zbog toga su Francuzi uputili pojaeanje prema rijeci Meuse (11 pjegaelcih divizija) eiji su prvi dijelovi trebali biti pristiai 14. svibnja, a posljednji 21. svibnja (transport navedenih
divizija obavljen je 2eljeznicom). Nijemci oslonjeni samo na cestovni transport bilo su pred Meusom u jutro 13. svibnja i odmah su zapoeeli intenzivne pripreme za forsiranje rijeke. Francuzima je uskoro postalo jasno da Runndstedt i Guderian ne pokuju „normalne i uvrijeZene" metode ratovanja i logistike. Ostavivgi iza sebe 12. vojsku general pukovnika Wilhelma Lista, oklopne postrojbe von Kleistove skupine prodirale su naprijed ko su brie mogli. Prolazeei kroz francuska mjesta nasmijani njemaeld tenkisti mahali su iz otvorenih kupola svojih tenkova zaprepagtenim francusldm civilima. Zagto su Nijemci uspjeli ovako brzo prodrijeti protivno svim tadagnjim logistieldm natelima? Naime, svaka oklopna divizija, kao i svaka druga pohodna postrojba vojske, noPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
vojnog genija. Jedina nezgoda je bila u tome gto nitko od vodeeih britanskih i francuskih zapovjednika nije bio vojnielci genije. Prva od von Kleistovih oklopnih divizija koja je stigla na Meuse bila je 7. oklopna divizija pod zapovjednigtvom general bojnika Erwina Rommela koja je u kasnim poslijepodnevnim satima 12. svibnja stigla na obalu rijeke u podrueju Dinanta (bila je suneana nedjelja, Duhovi). U podrueju Dinanta Francuzi su uspjeli srugiti sva tri mosta. Medutim, nedirnuta je ostala stara brana napravljena od kamena i drveta. Preko navedene brane kod Houxa prebacili su se preko Meuse dijelovi izvidnieke bojne (motokoturagi) 7. oklopne divizije te na zapadnoj obali rijeke formirali plitki mostobran. Francuzi su odlueili da ce napasti Nijemce slijedeeeg dana u 8 sati u jutro s jednom satnijom tenkova, ali Rommel se nije obazirao na „radno vrijeme" te je vee u samo zoru zapovjedio 6. motoriziranoj pukovniji da forsira Meuse kod Bouvignesa. Od trenutaka kada su Nijemci spustili svoje gumene eamce u vodu pa do dolaska do druge obale bili su izvrgnuti gustoj topniekoj i streljaelcoj vatri, ali su ipak ustrajali bez obzira na gubitke te su uspjeli formirati mostobran. Rommel je osobno stigao na obalu kada je vee jedna kompletna satnija uspjela prijeei rijeku. Vidjevgi da na mjestu prijelaza nema dimne zavjese koja bi bar donekle zaldonila nje-
sila je sa sobom dovoljno hrane, streljiva i pogonskog goriva za tri iduea dana. Poslije svakog novoga prodora hrana, streljivo i pogonsko gorivo ponovno bi bili zanavljani za tri iduea dana. Uz to njemaeke oklopne divizije (svaka oklopna pukovnija) imale su potpuno pokretnu satniju za odrZavanje koja je na licu mjesta mogla izvoditi popravke, pa eak i promjene kompletnih tenkovsldh motora. Njemaeldm planerima bilo je jasno da ee forsiranje Meuse biti najriskantnija i najopasnija operacija, ali ukoliko se njemaelci oklopni klinovi uspiju prebaciti preko rijeke, bib je jasno njemaelcim planerima, ali ne i francuskim zapovjednicima, da ee francusko-britanske snage sjeverno od prpdora njemaekog oklopnog klina mai spasiti samo eudo iii potez nekakvog POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
maeke vojnike od protivnieke vatre, Rommel je naredio da se zapali nekoliko oblanjih kuea uz obalu te je vjetar pee() nositi dim du2 rijeke. Do 10 sati prije podne 13. svibnja Bouvignes je bio zauzet od Nijemaca, a do podne istoga dana njemaeki mostobran na zap adnoj obali Meuse bio je girok 4,8 km, a dubok 3,2 km. Pukovnik Hans-Ulrich Schroeder (1940. mladi easnik u stoleru 7. oklopne divizije) °dila° je britanskim easnicima 1970. predavanje u kojem je rekonstruirao bitku kod Dinanta i prijelaz njemaelcih snaga preko Meuse te rekao slijedeee: „U tijeku eitavog vojnog pohoda u Francuskoj, od polaska iz Ardena do obale La Manchea, Rommel se niti jedini put nije osobno, licem u lice, sreo sa svojim natelnikom stcdera divizije. Niti jedan jedini put! Rommelu to nije bilo potrebno jer je stalno u svojoj pratnji imao dva automobila opremljena sredstvima dojavnigtva. Pomoeu jednog je odilavao vezu s postrojbama iz svoje divizije, a s drugim je odflavao vezu s svojim stolerom divizije i sto2erom zbora te s Luftwaffe.". Rommelu su nadredeni prigovarali da previge vremena provodi na prvoj crti. Medutim, Rommel nikada prije nije zapovijedao oldopnom divizijom te je htio vlastitim oeima vidjeti sve probleme do kojih dolazi prilikom nastupanja oklopne divizije. Kod Dinanta je otigao i korak dalje. Osobno je preuzeo zapovjednigtvo II. boj-
Prelazak njemackog teskog topniStva preko pontonskog mosta, Francuska, svibanj 1940. 37
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT ne svoje 7. motorizirane pukovnije te ugao u prvi eamac i poveo vojnike u jurg na drugu obalu. U torn trenutku Francuzi su poduzeli protunapad s tenkovima. Buduei da Nijemci na zapadnoj obali nisu imali niti jedan protuoklopni top Rommel je naredio da se odupru pje'kelcim naoru2anjem pa eak i signalnim plgtoljima i to je „upalilo". Francuzi su pomislili da su signalne rakete u stvari dimne granate pomoeu kojih topni§tvo regulira svoje ciljanje te su odmah obustavili napad i povuldi se. U meduvremenu su opkopari uspjeli uspostaviti skelu preko Meuse kojom je odmah prebateno 20 protuoklopnih topova. Rommel koji se u medu-
vremenu vratio s zapadne obale naredio je opkoparima da postojedu osam tonsku skelu, dodavanjem jos jednog pontona, pretore u §esnaest tonsku skelu koja ee moci prebacivati na drugu obalu lake tenkove i oklopna vozila. Na prvu takvu vcdnju po§ao je Rommel tako da je toga 13. svibnja 1940. dva puta pre§ao Meuse. Do jutra 14. svibnja 1940. na zapadnu obalu Meuse prebateno je 15 tenkova 7. oklopne divizije, da bi tijekom prijepodneva opkopari 7. oklopne divizije dovrsili pontonski most preko Meuse preko kojega je istoga trenutka krenula „bujica" tenkova, oklopnih vozila te topova. Tenkove koji su pre§li rijeku Rommel nije poslao da na-
padnu francuske snage dalje na jugu uz rijeku nego je krenuo ravno naprijed u daljnji prodor. Sada je jo§ vie do§la do izra2aja Rommelova odluenost da bude na prvoj crti. Napustio je svoje zapovjedno vozilo te se ukrcao u jedan tenk koji je bio u samoj „§pici" napada. Tenk u kojemu se Rommel nalazio dva puta uzastopno je pogoden (zapovjednik tenka ostao je bez ruke), a sam Rommel bio je lake ozlijeden. Iza Rommelove oklopne divizije odmah je prebacivanje zapoeela 5. oklopna divizija (general bojnik Max von Hartlieb). Obje divizije bile su u sastavu XV. motoriziranog zbora generala pje§a§tva Hermanna Hotha.
Nile na jugu od Rommelove 7. oklopne divizije nastupala je 6. oklopna divizija pod zapovjednrgtvom general bojnika Wernera Kempfea koja je do 13. svibnja bezuspjano poku§avala forsirati Meuse. Tek toga dana dio motoriziranog pje§a§tva divizije uspio je prijeei Meuse preko konstrukcije poru§enog mosta koja je strCala iz rijeke kod Monthermea. Tijekom noel uz pomoe gumenih eamaca koji su prievr§eeni na konstrukciju sruknog mosta te preko njih polaenih dasaka uspjeli su opkopari izgraditi prirueni most preko kojega je paelo prelaziti pje§a§tvo. U meduvremenu je prema Sedanu napredovala 2. oklopna divizija (general bojnik
•••• •••• ••••
TIGER I E Tiger I (Panzerkampfwagen VI Ausf. E) svakako je najpoznatiji njemacki tenk Drugog svjetskog rata koji je, ne bez razloga, postao mitom. U rujnu 1937. godine Njemaeki ured za naorulanje narueio je od Henschela tenk „za proboje" koji ee biti 50% teli pod Panzera IV Do 1941. konstruirano je nekoliko opitnih vozila teiine od 32, 35 i 40 tona bez kupole. Konaeno novi njemaeki tenk Tiger I bio je poeetkom 1942. godine spreman za proizvodnju. Prvi primjerci napustili su tvornieku halu u srpnju 1942. godine. Pojava Tigrova na istoenoj bojiSnici bio je sok za Sovjete za eije su topove bili neprobojni. Iako je do kolovoza 1944. proizvedeno 1.354 Tigrova raeuna se da su unistili 10 i 15.000 savezniekih tenkova. Nekoliko Tigrova unistilo je vise od 100 savezniekih tenkova priskrbivSi svojim zapovjednicima visoka odlieja i mitski status. Rekorder je Michael Wittman koji je ungtio 138 tenkova i 132 protutenkovska topa. -telina: 57 t -posada: 5 -naorulanje; 1 top 8.8cm KwK36 L/56, 2 strojnice 7,92 mm MG34 -streljivo; 92 granata, 4.800 metaka 7.92 mm -oklop kupole; prednja ploea: 100mm/82°, boena: 80mm/90°, strainja: 80mm/90° -oklop tijela; prednja ploea: 100mm/80", boena: 80mm/90°, straZnja: 80mm/82° -mantlet topa: 110mm -motor: benzinski Maybach HL 210P45 -snaga motora: 650KS -najveea brzina pc) testi: 38 km/h -doseg: 140 km -dimenzije: d-8,45m, 1-3,70m, v-2,93m 38
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
i agresivne zapovjednike oklopnih divizija, sada je zapovjedio nastavka napada sto je br2e moguee bez obzira §to nisu stigle sve snage XIX. zbora i bez obzira na Guderianove prigovore potaknute oprezom. Sada su svoj doprinos pobjedi kod Sedana dali obru§avajuei bombarderi Junkers Ju-87, famozne „Stuke" koje su bombardirale francuske polo2aje. Medutim, osim efekta samoga bombardiranja, mokla je i ye& efekt bio onaj psiholoSki izazvan poznatim reskim zvukom „Stuka" u obrugavanju. Protivnield vojnici koji su bili izlo2eni takvom bombardiranju odbijali bi ponovno izaei na polo2aje. Upravo da bi maksimal-
Rudolf Veiel) iz sastava Guderainova XIX. motoriziranog zbora. Za Guderiana je nastupio odluean trenutak (dan prije „za dlaku" je izbjegao pogibiju kada je zrakoplovna bomba pogodila hotel u Bouillonu u kojemu je bio smjeSten sto2er njegova zbora) i on je pokazao neto netipieno za njega, izgubio je „petlju" te se odlueio zaustaviti na Meuse i prieekati dolazak dvije preostale oklopne divizije iz sastava svoga zbora: 1. oklopnu (general bojnik Friedrich Kirchner) i 10. oklopnu (general bojnik Ferdinand Schaal). Ironijom sudbine general von Kleist koji je postavljen za zapovjednika Oklopne skupine, izmedu ostalog i so zadaeom da obuzdava mlade
no iskoristio navedeni psihologd efekt, pukovnik Walther Nehring (Guderianov naeelnik sto2era) predlUlio je novu taktiku koja se sastojala u tome da „Stuke" napadaju u neprestanim valovima te kada bi bacile bombe da ponovno idu u obru§avanje radi „proizvodnje" spomenutog zaglu§ujueeg zvuka sve dok ne dode novi val „Stuka". Tako su protivnieki vojnici bili stalno izloeni razornom zvuku bombardera u ohm§avanju ko de definitivno pridonijeti njemaekoj pobjedi. Osobito te2ak smjer nastupanja imala je 10. oklopna divizija eije je motorizirano pje§a§tvo (bez svojih vozila) i opkopari morali prelaziti preko polja koja su do kolje-
na bila pod vodom da bi stigli do ruba rijeke i tek onda u rijeku porinuli svoje gumene eamce. Ote2avajuou okolnost u napredovanju predstavljali su bre2ttljci koji su „str§ili" u navedenim poljima, a na kojima su se nalazili betonski utvrdeni polo2aji francuskih snaga. Tijekom napredovanja pjeSa§tvo i opkopari 10. oklopne divizije pretrpjeli su osjetne gubitke, ali su ipak uspjeli priei francuskim bunkerima na obali te ih jednog po jednog osvojiti, a u meduvremenu su jurigni opkopari eistili uzvisine u poljima. Sve navedeno postignuto je u suradnji s Luftwaffe koja se pokazala kao Idjueni eimbenik. Isto kao i kod Eben Emaela Belgijanci, a sada Francu-
ltustracija: Velimir Vukii6
-
r•fio
1 111 4TeiriNVIC 4111C1-.7'
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
39
1_4Z'7\a
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT zi nagli su se u situaciji da se nisu mogli oduprijeti napadu odluenog protivnika. Ponovno se pokazalo da odluean napad pjek§tva opskrbljenog kumulativnim minama, ruenim granatama i bacatima plamena mote zauzeti i naj jaee utvrdene polo2aje. Generalu brzih postrojbi Heinzu Guderianu i njegovom XIX. motoriziranom zboru dodijeljen je apsolutno najva2niji sektor eitavog njemaelog prodora, a njegova 1. oklopna divizija dobila je apsolutno najvahliji dio toga sektora. Na samom vrhu napada nalazila se postrojba podeinjena 1. oklopnoj diviziji, najprestanija postrojba Njemaake vojske - pjegaeka pukovnija „Velika Njematka" (Infanterie-Regiment „Grossdeutschland"). Iako po nazivu „pje§aelca pukovnija" postrojba je bila potpuno motorizirana, a imala je snagu zdruga. Pukovnija „Velika Njematka" forsiralaje Meuse kraj zapadnog ruba Sedana na boji§tu litokom samo 80 metara. Dokv§i na zapadnu obalu Meuse na§la se na ravnom brisanom prostoru dok su po francuskim poloMjima ispred nje tukla sva oru2ja s kojima su Nijemci raspolagali od protuzralcoplovnih topova 20 mm do haubica 150 mm. Do 19 sati i 30 minuta 13. svibnja 1940. vojnici pukovnije „Velika Njemaaka" i pjekci iz sastava 1. oklopne divizije uspjeli su zauzeti selo Glaire (ustvari predgrade Sedana) te se probiti do vrha brealljka Marfeea, a to su im se pridru2ili vojnici 10. oklopne divizije koji su se probili, kako je Yee gore opisano, preko mavarnog podrueja jugozapadno od Sedana i time zatvorili klijegta. Istovremeno s poaetkom napada opkopari iz sastava 1. oklopne divizije poeeli su podizati skelu (izlo2eni vatri s francuskih poloMja) te je stavili u pogon za 38 minuta. Prije ponoéi 13. svibnja kod Glairea je „pu§ten u promet" pontonski most nosivosti 16 tona. Smjer napada 2.oklopne divizije vodio je poslije forsiranja Meuse tan° na spoj dviju francuskih divizija iz razlieitih vojski (armija). Mjesta „dodira" dvije velike postrojbe pod razapovjednikvima uvijek su osjetljiva, a ovdje je to bile pojaaano time §"to su obje francuske divizije pripadale prieuvnim sastavu. Bila je to pouzdana formula za katastrofu, a 2. oklopna divizija bila je katalizator. U 17 sati i 10 minuta, nakon jednog sata od potetka napada 2. oklopne divi40
uvijek morao biti na prvoj crti - Rommel u ; itnji
zije, francuska 55. pjegaelca divizija 9. vojske poslala je izvjeke da je izgubila kontakt s lijevo od nje razmjegtenom 102. pjekekom divizijom 2. vojske. Izmedu francuskih snaga stvorena je pukotina koju Francuzi vise nese uspjeti zatvoriti. Do 6 sati• u jutro 14. svibnja 1940. 1. oklopna divizija uspjela je preko Meuse prebaciti svoj kompletni 1. oklopni zdrug. Sada je Guderian morao donijeti
odluku od strategijskog znaeenja. Tri oklopne divizije iz sastava njegovog zbora stvorile su ogromnu pukotinu u rasporedu protivnika te su se pred njim nada tri pitanja: koliko bi trebalo vremena za konsolidaciju polo2aja da se protivniku ne dopusti da zatvori pukotinu, imali ii smisla napasti protivnikove prieuve za koje se moglo sa sigurnogau pretpostaviti da su yea u polcretu s zadatom
._asnika obilazi crtu boji§ta
zatvaranja pukotine ili da se udari na francuske bokove te se time progiri pukotina. Guderian nije izabrao niti jednu od tih moguanosti. Stao je samo toliko da provjeri polaaje pukovnije „Velika Njemaaka" i 10. oklopne divizije te zatim, ne obaziruei se ni malo na tadagnje teorije ratovanja, sa 1. i 2. oldopnom divizijom „jurnuo" prema zapadu preko velike ravnice §to je tvore porjetja riPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
++
OSOVINSKE OPERACIJE U TUNISU 26. svibnja, 16 sati: Ofenziva poeinje, general Cruwell zapoeinje laZni napad na sjeveru s uglavnom talijanskim divizijama
O
4.1 26. -27. svibnja:
Rommel zapoeinje pravi napad. Njegova se oklopna postrojba pozicionira oko Francuskog zdruga u Bir Hacheimu
2. lipnja: 150. zdrug uniqen, 3.000 zarobljenika
O
xx
1k
W. lipnja: Nakon dva tjedna opsade, Francuski zdrug povukao se iz Bir Hacheima
O
14. Iipnja: Britanska Pedeseta divizija bjeii prvo na zapad, a onda jugozapad, probijajud se kroz linije Sila Osovine
crta bojiS`ta
x PAVI
napadi Saveznika ----- povlaCenje Saveznika
n 14. lipnja: 5koti i Novozelandani trpe t8ke
Tobruk •
ELI 1 so
0
AFRIC
xx
or] BRESCIA
SJEVERNA AFRIKA
kretanje Sila Osovine
gubitke odgadajud njemaCku prednost
Gazala SABRATHA a xx TRENT O
O
; xx M 50 'r
Velike bitke )1111( Mine
0 E I Adertr • • Sidi El Duda* *
XX _1
21. lipnja: Njemaeke snage probijaju utvrdeni postav Tobruka, u luci zarohljeno 35.000 britanskih vojnika
150
' I MO ME UK OA . mg YIN SIMI hot 10( Mt . Int at 1St mg XX \ME Fra zdr
• Bard'a
xxx
Sidi Barrani •
Sollum
Bir el Gubi
22 Gabr Saleh
+ - ------- -----------X -- -----X CUNNIN ▪ GH AM -X- - - -. - - ----
X
xx
15
-- ------
EG PAT
LIBIJA - --------
Torpedirani saveznieki brod nasukan na obali POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
Odlena prilika za popunu zahha 41
2. SVJETSK I RATANEHRMACHT jeka Aisne i Somme. Oko 15. sati 14. svibnja poloIajima pukovnije „Velika Njemaka" (koja je gtitila bok Guderianovih snaga u prodoru) priblikla se francuska 3. oklopna i 3. divizija motoriziranog pjega§tva. U torn trenutku 1. i 2. oklopna divizija nalazile su se u prodoru, razvaene preko tri vodene prepreke (rijeke Meuse, Ardenskog kanala i rijeke Bar). U povijesti vojne obuke nije se jedanput dogodilo da bi iz vojne gkole, kao potpuno nesposoban, bio izbaten kadet koji bi u seminarskoj radnji donio odluku koju je sada donio Guderian. On je bio
svjestap rizika, ali je °dial° da „rjegavanje" problema francuskih snaga koje su pristizale „prepusti" XIV. motoriziranom zboru (general pjegagtva Gustav von VVietersheim), a on je sa svojima divizijama nastavio prodor. Uveeer 14. svibnja nasuprot Dinanta i mjesta prijelaza Rommelove 7. oklopne divizije preko Meuse paela je sa svojim okupljanjem za protunapad 1. francuska oklopna divizija. Sutradan, 15. svibnja u 9 sati i 30 minuta na francusku 1. oklopnu diviziju, koja je u torn trenutku bila u fazi uzimanja pogonskog goriva, da-
ide „spu§tenih gaea", nasrnule su njematka 7. i 5. oklopna divizija, uz zranu pochtku Luftwaffe, u ldasienom napadnom stilu dvokrakih ldijegta. Do vaeri 15. svibnja od 175 tenkova 1. francuske oklopne divizije ostalo je samo 17 operativnih. Obavivgi to „usputnu" akciju 7. oklopna divizija nastavila je prodor prema zapadu. Preostale snage francuske 1. oklopne divizije prepu§tene su 5. oklopnoj diviziji da ih ona dokrajei. Malo iza toga Rommel je na eelu 7. oklopne divizije pre§ao crtu na koju se prema zapovij edi francuskogVrhovnog zapo-
vjednigtva trebala povai njihova 9. vojska. Ueinio je to prije nego §to su Francuzi istu paeli i formirati. Na sve tri take nakojima su snage Oklopne skupine „Kleist" uspjele prijeai Meuse samo je jo§ motorizirani zbor (general brzih postrojbi Hans-Georg Reinhardt) jo§ uvijek bio 14. svibnja blokiran snakiom francuskom obranom na mostobranu kod Monthermea (iako su opkopari izgradili pontonski most preko kojega su stalno prelazila pojaeanja napadnim snagama). Tek u zoru 15. svibnja 1940. jurigni opkopari iz sasta-
I tustracija: Velimir Vuksic
42
POSEBNO IZDANJE STUDENI 2013.
L eZ.N1 va 6. oklopne divizije uspjeli su uporabom kumulativnih punjenja i baca6a vatre probiti utvrdene francuske polo2aje. Rade& nevjerojatnim tempom opkopari su tijekom no6i uspjeli postaviti jos jedna pontonski most nosivosti 16 tona kod Nouzonvillea preko kojega je odmah poeelo prelaziti pje§a§tvo i dijelovi 8. oklopne divizije (general bojnik Adolf Kuntzen). Istodobno je kod Montcya „pronaden" jedan neo§teaeni francusld most te je pjega:s‘tvo odmah potelo pokret preko njega. Do mraka 15. svibnja uspjela je 6. oklopna divizija nadolcnadi-
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
ti tri izgubljena dana u borbama na mostobranu i sada se nalazila najisturenije prema zapadu (u tijeku 15. svibnja preMa je 65 km), a pred njom se sada naSla francuska 2. oklopna divizija. Tako je kod Signya do§lo do „borbe u susretu". Njemaelca 6. oklopna divizija udarila je punom snagom na sredinu francuske 2. oklopne divizije i u nekoliko idueih sati borbe totalno je raskomadala. Do 16. svibnja 1940. pukotina u francuskoj obrani iznosila je 70 km. OKH je paeo plakti tako brzi Guderianov prodor prema zapadu te je 16. svitinja 1940. von Kleist za-
111111111111111111111111111111111
1111111•1
PANZER III N Sredinom 1942. postalo je oagledno da do tada glavni borbeni tenk Panzer III neje vile moguee naorulavati snaZnijim tenkovskim topom. Jedina opcija ostao je kratki top 7.5cm L/24 s kojim su bili naorulani tenkovi Panzer IV. Taj top mogao je koristiti tele eksplozivne granate i nove kumulativne granate manje brzine, ali vete probojne mod. Jednostavno promjer kupole bio je nedovoljan za ugradnju novih topova znatno boljih osobina 7.5cm L/48 koji su se preselili na Panzere IV i koji postaju glavnim borbenim tenkovima. Sveukupno je novoproizvedeno 897 tenkova Panzer III inaeice N. Tom broju dodano je jog 250 tenkova vraeenih u tvornice na popravak koji su takoder postale Panzer III N. Ti tenkovi ostali su u naorulanju do kraja rata. - teiina: 23 t - posada: 5 - naorulanje: 1 top 75 mm KwK L/24, 1 strojnica 7,92 mm MG34 - streljivo: 56 granata, 3.450 metaka 7.92 mm -oklop kupole: prednja ploea: 57mm/75°, boena: 30mm/65°, stralnja: 30mm/78° - oklop tijela: prednja ploea: 70mm/81°, boena: 30mm/90°, stra2nja: 50mm/73° -motor: benzinski Maybach HL 120TRM - snaga motora: 300KS -najveea brzina po cesti: 40 km/h - doseg: 155 km - dimenzije: d-5,52m, l-2,95m, v-2,50m
43
ET • •:*
2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT
+ PANTHER V A
Nijemci su konstruirali svoje prve glavne borbene tenkove Panzer III i IV na nacin da im je kupola bila u sredifzi tenka sa kratkom cijevi sa kojom se nije znatno izlazilo izvan gabarita tenkova. Oklopne ploee, osim prednje bile su im gotovo vertikalne i zavarene pod pravim kutem. Sovjetski T-34 pokazao je Nijemcima jednu novu dimenziju uspjesnih konstrukcija zakosenog oklopa koji je, iako tanji, mogao izdr2ati pogotke granata koje bi incite probijale njemaeke oklope. Sa tim novim iskustvom Nijemci su prvo predlagali izradu kopije T-34 ali se od toga odustalo u korist nove konstrukcije tenka koja ee u sijeenju 1943. postati Panzerkampfwagen V (Panther). Za Panther je proizveden novi top 7.5cm KwK42 L/70 koji je na udaljenosti od 1 kilometra mogao probiti zakokni oklop debljine 120 mm. Gotovo tri puta vise nego §to je bila debljina oklopa tenka T-34. Slijedom njemaeke klasifikaczje nakon Panzera III i IV, Panther je postao Panzer V i Tiger Panzer VI. Panther je imao dobro zakoS'en prednji oklop i neprobojan za sovjetske srednje tenkove na udaljenosti veeoj od 500 metara. Na drugoj strani Pantherov top unistavao je sovjetske tenkove na udaljenosti izmedu 1 i 2 kilometra, zahvaljujuei izmedu ostalog i znatno kvalitetnijem ciljniku. Ipak kako bi tenk zadr2ao brzinu veeu od 45 km/h i pokretljivost cijena je plaeena znatno tanjim bocnim oklopom koji mu je u stvari bio najslabija toeka. Prvih 200 Panthera naeice D sudjelovalo je u bitci kod Kurska u ljeto 1943. Sveukupno je proizvedeno 5.976 Panthera u tyi inacice; D, A i G. -te2ina: 44,8 t -posada: 5 -naoru2anje: 1 top 7.5cm KwK42 L/70, 2 strojnice 7,92 mm MG37(t) -streljivo: 79 granata i 5.100 metaka -oklop kupole; prednja ploea: 110mm/80°, boeni i straga 45mm/65°, -oklop tijela; prednja ploca. 80mm/45°, bocna: 40mm/60°, stra2nja: 40mm/70° -motor: benzinski Maybach HL230P30 -snaga motora: 700 KS -najveca brzina po cesti: 46 km/h -doseg: 200 km v-2,98m -dimenzije: d-8,86m,
povjedio Guderianu da stane, ali je Guderian to odbio pod izlikom da mora napredovati kako bi na mostobranu kod Sedana napravio mjesta za nadolazeee pje§agtvo i nastavio svoj prodor. Slijedeaeg dana von Kleist je osobno otlgao do Guderiana te zatrallo objagnjenje zagto nije poslu§ao zapovijed. U torn trenutku izvidnieki dijelovi XIX. zbora doprli su do Marlea. Guderian je zatra2io da odmah bude razrije§en du2nosti ukoliko ne mo'Ze nastaviti s napadom, a potom se umijegao sam von Rundstedt koji je donio odluku o dopu§tanju nastavka „nasilnog izvidanja". Prije nod. 17. svibnja 10. oklopna divizija pre§la je rijeku Oise kod Moya te se nalazila 110 km od mostobrana kod Sedana na Meusi. Prva oklopna divizija je 19. svibnja forsirala iz pokreta Sommu kod Peronnea. Za 6itavo to vrijeme Guderian se pouzdavao u rijeke
a: Velimir Vuksic 44
POSEBNO IZDANJE iTUDENI 2013.
wwwsr.Circsiararez.corg Aisine, Serre i Somme kao prirodnu prepreku koja ee mu gtiti bok. Toeno je predvidio da Francuzi protiv njega nese poduzimati nikakav ozbiljan protunapad dok ne budu sigurni gdje se on nalazi, a on je bio neprestano u pokretu. Prije sumraka 19. svibnja snage pod zapovjednigtvom Guderiana zauzele su Abbeville, odnosno izbile na obalu La Manchea. Ovo je znatilo konaeno zatvaranje ldopke u kojoj su se nale sve francuske snage sjeverno od crte Sedan - Abbeville uldjutujud kompletan Britanski ekspedicijski zbor. Postrojbe iz sastava Britanskog ekspedicijskog zbora pokugale su 21. svibnja kod Arrasa presjeCi njemaeld koridor prema La Mancheu, ali su odluenom akcijom 7. oklopne divizije sprijeeene u tome. Do 25. svibnja 1940. XIX. zbo zauzeo je Boulogne te iduOega dana Calais, a onda je von Rundstedt zapovjedio da se stane
na dostignutim crtama. Tri dana kasnije, 27. svibnja 1940. kapitulirale su Belgijske ortaane snage. Zapovijed da se obustave daljnji napadi oklopnim snagama prema Dunkerque donio je sam Hitler, a unigtenje okru2enih snaga „prepugteno" je pjegagtvu i Luftwaffeu. Temelj za ovu Hitlerovu odluku bio je u tome gto je htio saeuvati oklopne postrojbe za drugu fazu bitke za Francusku te velike ldge koje su pale 26. i 27. svibnja na podrudu Flandrije te teren oko Dunkerqua ueinile praktieni neprohodnim (zbog stvaranja moevara) za tenkovske postrojbe. Medutim, navedena zapovijed omogueila je evakuaciju kompletnog Britanskog ekspedicijskog zbora (iako bez tegkog naorulanja i vozila) te dijela francuskih snaga u Veliku Britaniju (ukupno je do 3. lipnja 1940. evakuirano morem oko 300.000 britanslcih i francuskih vojnika).
Glavnina Njemaeke vojske sada se preraspodijelila prema jugu prema planu „Slueaj crveni" („Fall Roth") i 10. lipnja 1940. krenula u napad s Somme. Guderian je do 17. lipnja 1940. stigao sa svojim XIX. zborom do grada Pontarliera na gvicarskoj granici. Time je eitava Maginotova utvrdena crta potpuno zaobidena i potom napadnuta s Leda. S njematke strane prema Maginotovoj utvrdenoj crti stajala je rasporedena Vojna skupina C (na njemaekoj utvrdenoj crti „Siegfried") pod zapovjednigtvom general pulcovnikaWilhelma Leeba, koja se sastojala od: 1. vojske (general pukovnik Erwin von Witzleben) i 7. vojske (general topnigtva Friedrich Dollmann) bez i jedne oklopne i motorizirane postrojbe sa zadaeom vezivanja francuskih snaga. Uvidajud bezizglednost daljnjih borbi Francuska je kapitulirala 22. lipnja 1940. godi-
ne. Njemaeka vojska ce tijekom Drugog svjetskog rata odnijeti jog niz pobjeda. Medutim, niti jedna nese biti tako blistava kao pobjeda nad Francuskom.
Operacija „Marita" i„Pothvat 25" (GrEka i Jugoslavija, travanj — svibanj 1941.) Nakon njemaeke munjevite pobjede u vojnom pohodu na Zapad, Benito Mussolini (voda talij anskog fagistiekog pokreta i predsjednik vlade Kraljevine Italije) te2io je da se doka2e kao vrijedan saveznik i jednakopravan partner Njemaelcoj u „Osovini". Ponukana navedenim, Talijanska vojska je 28. listopada 1940. polcrenula napadnu operaciju protiv Grace. Hitler i Vrhovno zapovjednigtvo Wehrmachta ve6 su u torn trenutku bili zaokupljeni pripremom planova za vojni pohod protiv Sovjetskog Saveza i nikako
al -1 1 al
msiONCTID. 111111
11PM
MOW
,
MU-11
•
b.
.7.77
ialk d W 7.77* 177-7* ir-=.*. ir---rr-,)1=*Ir.7.7 .
.4
0
0
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
45
In
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
im nije odgovaralo stvaranje novog karigta sukoba na budu6em ju2nom krilu pohoda na Istok. Medutim, Gr6ka vojska je pokrenulavrlo uspjegan niz protunapada koji su doveli Talijansku vojsku (jgine oko pola milijuna vojnika) u tegku situaciju. Grela vojska je odbacila talijanske snage na poeetne polo2aje u Albaniji te u slijede6oj fazi zauzela skoro polovicu iste. Nijemci su strahovali da bi grace uspjehe mogli iskoristiti Britanci te iskrcati snage u Grdcoj koji bi mogle ponovno formirati negto nalik „Solunskom ratigtu" iz Prvog svjetskog rata (gto su ovi i ucinili u okujku 1941. islcrcavgi Britanski ekspedicijski zbor u jaeini 55.000 vojnika), a sve je to bilo „malo preblizu" glavnim njemaddm izvorima pogonskog goriva u Rumunjskoj. Kao gto je sam Hitler rekao, „Barbarossa" (kod-
no ime Plana napada na Sovjetski Savez) i rageikavanje situacije u Grekoj prije poeetka iste bio je jedini razlog pomod Italiji. Inge, kako je dodao, ostavio bi Talijane da se sami snalaze. Jog u prosincu 1940. Hitler je naredio izradu planova za operaciju „Marita", odnosno prodor njemaekih snaga iz Rumunjske preko Bugarske u Greku. General feldmargal Wilhelm List sklopio je tajni sporazum s predstavnicima bugarskog Glavnog stcdera 8. velja6e 1941. prema kojemu je njemaddm postrojbama dozvoljen slobodan prolaz preko bugarskog teritorija. Prve postrojbe Njematle vojske ugle su u Bugarsku 28. velja6e 1941., a idu6eg dana je Carevina Bugarska slukbeno pristupila Trojnom paktu. U meduvremenu je Tred Reich pokrenuo diplomatsku ofen-
zivu kojom je pokugao Kraljevinu Jugoslaviju „nagovoriti" na pristupanje Trojnom paktu Gime bi bio zaolcruken i osiguran jugoistok Europe. Predstavnici kraljevske jugoslavenske vlade potpisali su pristup Trojnom paktu u Beeu 25. okujka 1941. godine. U Beogradu je 26. na 27. okujka 1941. izvrgen drkavni udar (potpomognut od strane britanske izvjegtajne sluthe). Hider je navedenu vijest primio kao osobnu uvredu, iako je nova jugoslavenska vlada izjavila da ostaje pri potpisanom sporazumu te je 27. okujka 1941. sazvao sastanak najvigih vojnih zapovjednika. Iste veeeri potpisana je Uputa br. 25 za napad na Jugoslaviju. Njemaeki glavnostokerni easnici „bacili" su se na posao i do jutra 28. cdujka 1941. predali Hitleru gotove planove za napad na Kraljevinu Jugoslavi-
Prodor oklopnih postrojbi kroz uZ" arenu ravnicu 46
ju koji je trebao poeeti 6. travnja 1941. godine. Do travnja 1941. Njemaeka vojska je koncentrirala u Madarskoj i Rumunjskoj velike snage za predstojed vojni pohod protiv Sovjetskog Saveza. Buduai da su te snage bile „pri ruci" odlueeno je njih uporabiti za napad na Kraljevinu Gfalcu i Kraljevinu Jugoslaviju. Tako je Vrhovno zapovjednigtvo Wehrmachta svojom zapovjedi od 30. cdujka za provedbu navedenih planova odredilo 2. i 12. vojsku. Kao gto je vea spomenuto, vee ranije su snage 12. vojske razmjegtene u Rumunjskoj po6ele s prebacivanje preko Bugarske i zauzimanje poeetnih polcdaja na jugu iste za napad na Jugoslaviju i Gieku. U Austriji i Madarskoj razmjegtena 2. vojska (general pukovnik Maximilian von Weichs) okrenula je svoj kompletan raspored u samo nekoliko dana i do 6. travnja 1941. bila spremna za napad na Kraljevinu Jugoslaviju. Njemaka 2. vojska na podrueju od Klagenfurta do Nadkanjize je zadaau da sa svojim XXXXVI. motoriziranim zborom (general brzih postrojbi Heinrich von Vietinghoff, 8. i 14. oldopna i 16. motorizirana divizija) forl, sira Muru i Dravu te zauzme Varak'din, Koprivnicu i Viroviticu, a potom da s 14. oldopnom divizijom djeluje u smjeru Zagreba, a s 8. oldopnom i 16. motoriziranom divizijom u smjeru Slavonije. Nadalje, da snagama LII. zbora (general pjegagtva Kurt von Briesen, 79. i 125. pjegaeka divizija) prodre smjerom Varaklin - Zagreb, a sa snagama LI. zbora (general pjegagtva Hans-Wolfgang Reinhard, 132. i 183. pjegaeka i 101. laka di:vizija) prodre smjerom Maribor - Krapina - Zagreb - Banja Luka - Sarajevo te sa XXXXIX. gorskim zborom (general gorskih postrojbi Ludwig Kiibler, 1. gorska i 538. granifena divizija) s zadgom prodora na smjeru: Dravograd - Celje - Novo Mesto - Karlovac. U podrudu Bea nalazile su se u prfeuvi jog 169. i 197. pjegatka divizija. Drugi dio napadne grupacije cinilaje 12. vojska sa XVIII. gorskim zborom (general gorskih postrojbi Franz Boehme, 2. oklopna, 5. i 6. gorska te 72. pjega6ka divizija i 124. ojgana pjegaeka pukovnija) i XXX. zborom (general poruenik Eugen Ott, 50 i 164. pjegaeka divizija) koji su imali zadaau prodora kroz Trakiju s glavnim ciljem Solunom. Ostale snage 12. vojske POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
isr-sisrvsr.13cosTiailmateciL.xxet
Oklopne postrojbe uvijek su bile anga2irane na najteirn aijelouinia boji§ta
POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
47
n
2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT
• •• • •••• •• • •
HUMMEL Slijedom uspjeha lake samohodne haubice Wespe, Ured za naoruZanje odlucio je u srpnju 1942. postaviti tesku haubicu 15cm sFH18/1 L/30 na vozno postolje tenkova Panzer III ili IV. Proizvodnja je zapoeela u listopadu 1943. godine. Kako su prvi eetveromotorni saveznieki bombarderi nateli njemacku industriju, tada je za vozno postolje izabran Panzer IV, ali s prednjim vucnim kotaeima i jos nekim dijelovima tenka Panzer III, tako da je sluzbena oznaka nove samohodne haubice bila 15cm Schwere Panzerhaubitze auf Geschutzwagen III/IV (Sf). Nesltdbeni naziv postao je Hummel, odnosno bumbar. Do kraja rata proizvedeno je 714 vozila od kojih 157 bez haubica kao transporteri streljiva. Veeina njemackih oklopnih divizija imala je oklopnu topnicku bojnu s dvije bitnice Wespe i jednom Hummel. tdina: 24 t - posada: 6 - naortdanje: 1 haubica 15cm sFH18/1 L/30,1 strojnica 7,92 mm MG34 - traverza: 15° hjevo i 15° desno - elevacija: -3° do +42° - streljivo: 18 granata, 300 metaka 7.92 mm oklop stita topa: prednja ploea: lOmm/57°, boena: lOmm/74°, strainja: 10mm/80° - oklop tijela: prednja ploca: 30mm/70°, boena: 20mm/90°, strainja: 20mm/80° - motor: benzinski Maybach HL120TR - snaga motora: WOKS - najveea brzina po cesti: 42 km/h - doseg: 220 km - dimenzije: d-7,17m, §-2,97m, v-' 09.1m
Niti vatra nije smjela sprijeeiti napredovanje tenkova
Rustracija: Vetimir Vuksic 6inili su: )000C. motorizirani zbor (general konjani§tva Georg Stumme, 9. oklopna i 73. pjeSatka divizija to SS motorizirani zdrug „Leibstandarte Adolf Hitler" - LSSAH) sa zadaCom prodora preko Krive Palanke i Delteva prema Skopju i Velesu to snage 1. oklopne skupine (general pukovnik Ewald von Kleist) sa XIV. motoriziranim zborom (general pjeSaStva Gustav von Wietersheim, 5. i 11. oklopna, 48
4. gorska i 294. pjeSaOka divizija) sa zadatom prodora od Ni§a prema Beogradu i XX)0(1. motorizirani zbor (general brzih postrojbi Hans-Georg Reinhardt, SS motorizirana divizija „Reich", pje§a6ka pukovnija „Velika Njematka" i motorizirana pukovnija zrakoplovstva „Hermann Goring") sa zadaaom prodora od Temi§vara prema Beogradu. U priOuvi 12. vojske nalazio se L. zbor (general
konjaniStva Georg Lindemann, 60. motorizirana i 46. pjegaCka divizija). Zratnu podrSku eitavom pothvatu davala je 4. zratna flota (general zrakoplovstva Alexander Lohr), a posebno njezin VIII. zrakoplovni zbor (bombarderski) pod zapovjedniStvom generala zrakoplovstva Wolframa von Richthofena. Operacije na podrueju Kraljevine Jugoslavije zapaele su 6. tray-
nja 1941. odmah iza ponoCi kada je posebno ustrojena skupina „Derdap" zauzela isti s ciljem osiguravanja nesmetanog prometa Dunavom. ToOno u 5 sati u jutro Luftwaffe je napala vojne zratne luka Skopje, Kumanovo, NiS, Zagreb i Braice. U 6 sati i 30 minuta izyrSen je prvi napad bombarderima na Beograd (drugi je izyrSen u podne, a treei predveter). Prodor 12. vojske zapoeeo je u 5 sati POSEBNO IZDANJE %STUDENI2013.
i 20 minuta. Otpor granienih postrojbi Jugoslavenske kraljevske vojske ubrzo je slomljen te su postrojbe iz sastava 12. vojske zauzele Krivu Palanku i Strumicu te prednjim dijelovima izbile do Koeana. Napredujuee snage 2. vojske zauzele su istoga prijepodneva Radgonu i Mursku Sobotu i ye& dio Prekomurja. Vee 7. travnja 9. oklopna divizija uzlazi u Kumanovo, a potom i u Skopje gime je presjeeena veza izmedu Jugoslavenske i Greke vojske te odsjecen smjer za poviatenje jugoslavenskih snaga. Do lcraja dana zauzet je Stip i Veles. Snage /000CVI. motoriziranog zbora forsirale su Dravu i krenule u prodor prema Cakovcu, Koprivnici i Virovitici, a ostale snage 2. vojske stigle su pred Maribor i Ptuj te su ih zauzeli slijedeteg dana. U 5 sati i 30 minuta 8. travnja u napad je krenula kompletna 1. oklopna skupina i kroz samo nekoliko sati prednjim krajem izbila u Pirot. U meduvremenu, 9. oklopna divizija je nastavila svoje napredovanje kroz Makedoniju te je zauzela Tetovo, a 73. pje§atka divizija u§la je u Prilep. Za to vrijeme 2. oklopna divizija prodire pored Dojranskog jezera u Greku i zauzima ICilkis. Devetog travnja tan° u 9 sad 11. oklopna divizija u§la je u Ni§ te odmah nastavila prodor na sjever prema Aleksincu. Nastavljen je prodor 9. oklopne divizije koja je zauzela Prizren, a potom i Gostivar te je nastavila gonjenje razbijenih jugoslavenskih snaga u smjeru Debra i Kiteva. SS motorizirani zdrug „LSSAH" istog je dana zauzeo Bitolj i nastavio pokret prema Resanu i Florini. Iduaega dana (10. travnja) njemaeke snage su gotovo u potpunosti zauzele Makedoniju, a izvidnieki dijelovi SS motoriziranog zdruga „LSSAH" prodrli su u Greku i zauzeli Florinu gdje je do§lo do prvog borbenog kontakta s britansldm snagama. Kreeuei se dolinom Morave 2. oklopna divizija zauzela je Paratin, Cupriju i Jagodinu. Postrojbe 2. vojske u Sloveniji su dostigle crtu Satanj — Vitanje — Slovenska Bistrica — Ptujska gora, a 14. oklopna divizija je u 19.30 sad u§la u Zagreb gdje je istoga dana prije podne progla§ena Nezavisna Drava Hrvatska. Istodobno je 8. oklopna divizija napredovala do Daruvara i Slatine. Od 11. do 13. travnja 1941. nastavljeno je brzo napredovanje njemaeldh postrojbi dok je veei dio jugoslavenskih postrojbi bio u POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
NAPADNA DJELOVANJA OSCIVINSKIH SNAGA U SJEVERNOJ AFRICI
njemaeka opskrba
t evakuacija zrakom • Mateur , p 144-• Tobarca ° "II
• Bone
j ( I, .1.1X
Djedejda *
a
\ \,
IIIII N'
\•
• Tunis
II
• Hammamet
Ro me( Afrika • ' i: _,-\,N. `II „............ (ArPim) \
Jendouba ) '7
m.
\ ' , ,05FFS-.. - - - - - \-...,4,
Sukarras
'Enfidayille
\ IT ..ks xxx
XIX
Slorni Itzi
Fr
•
Makthar
•
Su s4 .
>4).
• Qairwan
----------------
Tebessa
•
MI II
r rt
S
N.‘
Sheitla
El-Jem xxxx
asserine
------ ------ - • Feriana • ---------
I' a I
Macheda••
.s-se
Sfa)5..•
Maknassy
• ....
Gafsa ---
Rommel polAuZi postrojbe iz podn4a Kasserine kako hi njana pojacto orta ohrane kod Maretha
ki•*". •
Quettar
ft •
El:Hamma
Tozeur
I 4*
• Gabes
• Houmt-Souk
lebagaLap
\
TUNIS
ALZIR
*. • •
• Sarsis
11. .
xxx 11111 XXX Niacle ne • c\\.................... xxx /' ' Ben Guardane MI ) x,,/ mis xx r son Nov % 44)•\ -, / XXXX
11
TUNIS
roon,.4-ornery
crta bojigta 20. ohjka
Dehihat •
crta bojgta 29. ohjka
• Nalut
napad Sila Osovine povlatenje Sila Osovine britanski pokret
El Jeemmeyen •
francuski pokret novozelandski pokret
49
VP
2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT
potpunom rasulu. Napad )000(I. motoriziranog zbora prema Banatu zapodeo je 11. travnja, a do 13. travnja zauzeta je cijelaVojvodina. Beograd su zauzeli dijelovi SS motorizirane divizije „Reich" 12. travnja. Snage 2. vojske do 13. travnja zauzele su u potpunosti Sloveniju, a na podrudu NDH izbile na crtu Karlobag - Gospid Bihad - Kostajnica dok su postrojbe XXXXI. motoriziranog zbora forsirale Savu kod Sapca, Bosanskog Samca i Bosanskog Broda. Na sjednici jugoslavenske vlade 14. travnja 1941. odludeno ja da zajedno s kraljem napu§ta zemlju, a nadelnik Vrhovnog zapovjedni§tva general Danilo Kalafatovie ovla§ten je da trazi sklapanje primirja. Nijemci su odbacili pregovore o primirju te su tra1ili bezuvjetnu kapitulaciju. Njemaelce postrojbe nastavljaju napredovanje te 14. travnja zauzimaju Knin, Jajce, Doboj, Zvornik, Valjevo i Kru§evac, a sutra dan (15. travnja) zarobljavaju Vrhovno zapovjednikvo jugoslavenske vojske te ulaze u Sibenik, Split, Sarajevo, Ulice, Kraljevo i Ra§lcu. Do 16. travnja njematke snage prodiru do Mostara, Priboja, Sjenice, Novog Pazara, Kosovske Mitrovice i Podgorice. Idudeg dana (17. travnja 1941.) potpisana je bezuvjetna kapitulacija Jugoslavenske vojske koja je stupila na snagu 18. travnja 1941. todno u podne. Time je vojni pohod protiv Kraljevine Jugoslavije zavfgen u rekordnom vremenu od 12 dana. Operacije na podrudju Kraljevine Greke - 12. vojska je zapodela napad na greke obrambene polo2aje sa svoja dva zbora (XVIII. gorskim i )00C.) 6. travnja 1941. u 5 sati i 15 minuta. Do 9. travnja Grci su pruiali 2estok otpor na „Metalcsasovoj utvrdenoj crti". Ovaj polo2aj je kompromitiran prodorom 2. oklopne divizije uz Dojransko jezero 8. travnja koji je za°Mao lijevo krilo greldh snaga, a „kruna" cijeloga manevra bio je ulazak 2. oklopne divizije u Solun (u 7 sati u jutro). Sve odsjedene grdke snage, istodno odVardara, kapitulirale su istoga dana u 13 sati (Istodno-makedonska greka vojska). Druga oklopna divizija zatim se „olcrenula" te nastavila svoj prodor od Polikastrona u smjeru Edese. Sve postrojbe XVIII. gorskog DOCK. zbora od 10. travnja bile su u frontalnom napredovanju prema Olimpu te su postepeno lomili vrlo sna2an otpor Grka i Britanaca. Do 14. trav50
nja XVIII. gorski zbor zauzeo je Katerini, a XXX. zbor Kastoriji. Napokon, 19. travnja 1941. njemadke snage su izbile u ravnicu Tesalije zauzimajudi Larisu i Trikalu dok je dio snaga upuden ka Janjini radi zatvaranja smjera povladenja grelcih snaga iz Epira. U meduvremenu je donijeta odluka od strane britanskog Imperijalnog std2era o povlatenju Britanskog ekspedicijskog zbora iz Grdke te su britanske snage podele odstupanje prema Termopilima. Nadirud za njima, njemadke postrojbe su do 23. travnja zauzele Volos, Farsalu i Lamiju Grdka Epirska vojska (Grace snage koje su bile u Albaniji) zauzimanjem Janjine nagla se bez mogudnosti odstupnice te je kapitulirala 21. travnja 1941. godine. Njemadke postrojbe su 28. travnja u§le u Atenu, a zatim su do 30. travnja izvrsili iskrcavanje na vede otoke u Egejskom moru. Time ja zavr§ena Njemadka vojna protiv Grdke. Jedino je otok Kreta ostao nezauzet, a za njegovo zauzimanje odredene su, u najvedoj mjeri, padobranske postrojbe (vidjeti pod napadnim operacijama Ratnog zrakoplovstva).
Napadna djelovanja u sjevernoj Africi (veljaia 1941. - rujan 1942.) Negto iza objave rata Kraljevine Italije Velikoj Britaniji 10. lipnja 1940. talijanske postrojbe su polcrenule veliki napad na britanske snage u Egiptu (13. rujna 1940). Napad je u podeticu imao uspjeha (Talijani su u tri dana napredovali preko 100 km u dubinu Egipta). Medutim, tada je zapovjednik britansldh snaga u Egiptu general Archibald Wavell poduzeo odludan protunapad (operacija „Kompas" - 3. prosinca 1940.) koji je zavr§io izbacivanjem talijanskih snaga iz Egipta i napredovanjem Britanaca duboku u Libiju i zauzimanjem gotovo cijele Kirenaike (tijekom ovoga protunapada Britanci su zarobili oko 130.000 talijanskih vojnika, talijansku 10. vojsku prestala je postojati kao borbena postrojba). Kao i sludaju Greke gdje su se Talijani nali u istoj poziciji kao sada u Libiji, Hitler je odludo porno& svom savezniku. Tako
Rat je uvijek sa soborn donosio i razaranje POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
51
In
2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT
Iskrcavanje njemaekih postrojbi iz transportnog zrakoplova Junkers Ju 52 u Libiji, veljaea 1941. 52
POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
je poeela operacija „Suncokret" („Sonnenblume"), odnosno upudvanje njemaelcih postrojbi u sjevernu Afriku. U Castel Benito sletio je 12. veljaee 1941. njemaeld zrakoplov iz kojega je izagao general poruenik Erwin Rommel. Bio je svjedok njematke pobjede u Poljskoj kao zapovjednik osiguranja Fiihrera Adolfa Hitlera. Tijekom vojne na Zapadu u svibnju 1940. (kako je detaljno prije opisano) zapovijedao je 7. oklopnom divizijom. Sada stojed. na rubu pustinje, agresivan po svojoj prirodi, razmigljao je o pokretanju napada. Medutim, Hitler je osobno zapovijedio da se suzdr2i od napada dok ne stigne sve oklopne i motorizirane postrojbe koje su mu bile dodijeljene. Rommel je u Afriku do‘Sao sa zvuenom titulom „Zapovjednika njemaelcih snaga u Libiji" (kojih u stvari jog" pralctieId tamo nije niti bilo). Za navedenu dtdnost prvo je bio predviden general brzih postrojbi Walter von Funck, ali je u zadnji tren odluka promijenjena u korist Rommela. Prva njemaeka postrojba koja je stigla u sjevernu Afriku bila je 5. laka divizija (postrojena od dijela 3. oklopne divizije) imala je dvije oklopne bojne (150 tenkova od toga 80 tenkova tipa III i IV svrstanih u 5. oldopnu pukovniju) te tri bojne motoriziranog pjegakva, tri motorizirana divizijuna topnikva te izvidnieku motoriziranu bojnu. Divizija se nalazila pod zapovjednikvom general bojnika Johanne-
sa Streicha. Do sredine travnja se odobri pokretanje ambiciozne 1941. stigla je u Libiju i veeina 15. operacije kojom bi povratio cj elo oklopne divizije (general bojnik kupnu Kirenaiku. Tamo je hladno Hans-Karl von Esebeck). Medu- doeekan od vrha Zapovjednikva tim, najva2niji „detalj" dogodio se vojske te mu je zapovjedeno da 21. veljaee 1941. kada je od dota- eeka poeetak svibnja s pokretadagnjeg sltdbenog mjesta „Zapo- njem napadnih djelovanja i navjednika njemaekih snaga u Libi- glakno da ne mote raeunati na ji" ustrojen stoner nove postrojbe daljnje snage. Medutim, vee 24. - Njemaekog afriekog zbora (De- cdujka 1941. napao je Britance u utsche Afrikakorps - DAK). Za za- El Agheilu i uspio ga zauzeti, da povjednika je naravno postavljen bi vee 31. o'iujka naredio napad general poruenik Erwin Rommel, 5. lake divizije na Mersa Bregu. dok je mjesto natelnika sto2era Drugoga travnja Rommel se napreuzeo pukovnik Claus von dem gao pred tri ceste koje su vodile iz Borne. El Agheilija na istok, jedna je voRommel je odletio za Berlin 19. dila prema Bengaziju (sreditu obajka 1941. sa zahtjevom da mu britanske opskrbe), druga je isla
• O.
11111
'11111111111M1111
BERGEPANTHER Od kraja 1942. u naorudanje Njemaeke vojske stizu tenkovi tezine preko 50 tona. Planirajuei masovnu proizvodnju tenkova Panther I od sijeenja 1943., u srpnju iste godine proizvodeno je 12 Pantheria bez kupola namjenjenih za vueu teskih tenkova, opremljeni s vitlom vuene snage od 40 tona i dizalicom nosivosti 1,5 tona. Na strcdnjem dijelu vozila nalazio se upornik u obliku ralice kako bi se Bergepanther mogao ukopati pri izvlatenju takih tenkova. Sveukupno je proizvedeno 347 tih vozila. tebria: 43 t - posada: 5 naoruLanje: 2 strojnice 7,92 mm oklop prednje ploee: 80mm/50° - oklop bocne ploce: 40mm/60° - oklop stra2nje ploee: 40mm/70° - motor: benzinski Maybach HL230P30 snaga: 700 KS - najveea brzina po cesti: 46 km/h - doseg: 320 km dimenzzje d-8,82m, v-2,74m
prema Mechili (duboku u protivnieku pozadinu), a tre6a je isla prema Musu, a odatle takoder u Mechili. Naeela ratovanja propisuju da zapovjednik ne smije podijeliti svoje snage pred nepoznatim protivnikom. Rommel se toga nije cle2ao te je podijelio 5. laku diviziju na tri dijela i svaki poslao jednom od cesta. Ovaj je manevar prisilo Britance da podijele svoju najjaeu postrojbu (2. oklopnu diviziju) §to je imalo nesagledive posljedice za njezinu daljnju sudbinu. Talijani su poku§ali zaustaviti Rommela. Medutim, tada je iz OKW-a (na intervenciju samog Hitlera) stigla obavijest da Rommel ima „slobodne rake" na bojfku. Do 4. travnja 1941. snage 5. lake divizije uspjele su s istoka i zapada opkoliti britanslcu 2. oklopnu diviziju. Istoga dana je 3. izvidnieka bojna 5. lake divizije uspjela uei u Bengazi, bez otpora, suoeivgi se sa zapaljenim britanskim skladi§tima. Krenutrk dalje izvidnieka bojna je dogla do Er Regima i to je zaustavljena sna2nom obranom Australaca. Glavnina 5. lake divizije stigla je u Mechili, duboko u britanskoj pozadini, 6. travnja 1941. godine. Razvueena did pravca napredovanja Rommelovih snaga te tueena po dijelovima, britanska 2. oklopna divizija praktield je prestala postojati kao kohezivna postrojba. Od britansldh snaga ispred Rommela preostala je jedino 2. australska divizi-
Itustracija: Velimir Vulcild POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
53
®
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
Oklopni transporter Sd.Kfz.251 D U vrijerne kada je u njemaekoj vojsci 1935. godine planiran koncept oklopne divizije predvideno je oklopljeno vozilo za prijevoz pjdakva, odnosno odjela od 12 vojnika, na postolju polugusjenitara. Tegljac Sd.Kfz.11 od 3 tone postao je postoljem budueeg srednjeg oklopnoga transportera. Prvi oklopni tranporter Sd.Kfz. 251 proizveden je u srpnju 1939. godine. Do rujna 1943. proizvedeno je ukupno 4.650 oklopnih transportera u varijantama A, B i C, i to u 23 razlieite podvarijante. Prva od njih Sd.Kfz. 251/1 bila je osnovno vozilo naorulano sa dvije strojnice MG34 i 2.010 metaka. Sd.Kfz 251/2 imala je posadu od 8 vojnika i naoru2 ana je minobaccteem kalibra 81mm sa 66 granata, Sd.Kfz.251/3 bila zapovjedna sa 8 razlieitih radiostanica razlicitog dosega ovisno o znacaju zapovjednog mjesta, itd.... Nakon racionalizacije i poboljsana do kraja rata inaeica D proizvedena je u 10.602 primjerka. Uz tako prividno velik broj transportera u najboljem slueaju jedna od S'est bojni pjdakva u oklopnim divizijama prevoZena je u oklopnim transporterima a ostale u kamionima. Ta einjenica znatrzo je umanjivala djelotvornost oklopne divizije posebice u kasnu jesen i proljeee kada je tlo bilo blatnjavo iii raskvaseno. Netko je izratunao da je stvarna potrebe njemaekih snaga bila oko stotinu tisuea oklopnih transportera. -telina: 8 t -posada: 12 -osnovno naone anje: 2 strojnice 7,92 mm MG34 -streljivo: 2.010 metaka -oklop nadgrada; prednja ploea: l0mm/57°, boeni: 8/55° i straga 8mm/57° -oklop tijela; prednja ploea. l5mm/68°, bocni: 8mm/55°, straga: 8mm/57° -motor: benzinski Maybach HL42TURKM -snaga motora: 100 KS -najveea brzina po cesti: 53 km/h -doseg: 300 km -dimenzije: d-5,98m, v-1,75m
54
ja koja se brzo povulda u Tobruk. Njematke snage su do 7. travnja 1941. nakon prilieno tegkih borbi uspjeli ovladati Mechilijem (tu su zarobljena tri britanska generala). Preostala britanska 9. divizija se brzo povukla natrag u Egipat. Sada se pred Rommelom nagao otvoren i slobodan put prema Egiptu i praktieki je u samo nekoliko dana borbenih djelovanja uspio povratiti gotovo cijelu Kirenaiku, osim Tobruka. Napokon se 10. travnja 1941. Rommelovim snagama pridru2ila i prethodnica 15. oklopne divizije. Rommel je pokugao sa snagama 5. lake divizije te dvjema talijanskim divizijama zauzeti Tobruk iz pokreta. Medutim, Australci su se u njemu dobro utvrdili te su odbili prvi pokugaj nap ada 11. travnja. Napad je ponovljen 14. travnja uz masovnu uporabu pjegagtva i potpomognut 2estokom topnie-
kom pripremom, medutim, ponovno bez uspjeha. Rommel je dok je bio „zabavljen" borbama oko Tobruka uputio 3. izvidnieku bojnu i 15. pugkostrojnielcu motoriziranu bojnu (novo pristiglu postrojbu) prema prolazu Halfaya te Bardiji i Capuzzu na samoj granici izmedu Libije i Egipta. Navedene postrojbe po dolasku svoje odredigte gotovo istoga trenutka nage su se pod sna2nim napadima britanskih snaga iz Egipta. Ponovljeni napad na Tobruk zapaeo je 29. travnja topniekom pripremom i zraenim bombardiranjem, a 30. travnja je uslijedio i napad jurignih opkopara i pjegagtava. Napad je ponovljen i 1. svibnja 1941., ali bez uspjeha. Britanske snage su 15. svibnja pokrenule operaciju „Zbijenost" („Brevity") te krenule u napad preko prolaza Halfaya prema Sollumu i Capuzzu. U svom na-
POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
Napredovanje okiopi7in postrojbi kroz beskrajnu stepu
POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
VP
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
da te poteo sustavno koncentrirati vlastite snage u svrhu pripreme povlatenja da bi do 6. rujna 1942. obje strane obustavile danja borbena djelovanja. Rommel je radi lijetenja morao napusti mjesto zapovjednika Oklopne vojske „Afrika" 23. rujna 1942., a privremeno ga je zamijenio general oklopnih postrojbi (od lipnja 1942. ein generala brzih postrojbi promijenjen je u general oklopnih postrojbi) Wilhelm von Thoma do dolaska generala oklopnih postrojbi Georga Stummea s Istoenog ratigta. Von Thoma je tada trebao preuzeti zapovjednigtvo Njematkog afritkog zbora od generala oldopnih postrojbu Walthera Nehringa. Od 1. listopada 1942. Oklopna vojska „Afrika" preimenovana je u Njemako-talijansku oklopnu vojsku. U kasne sate 23. listopada 1942. zapotela je britanska ofenziva kod El Alameina. Slijedeeeg dana zoru tijekom puta do sto2era 90. lake divizije general Stumme je pri bombardiranju ranjen te je umro negto kasnije od sreanog udara. Iduaeg dana Rommel se hitno vratio u Afriku i preuzeo zapovjednigtvo nad Njemaekotalijanskom oklopnom vojskom. Njematke snage su se oeajnielci odupirale sve 2ekim britanskim napadima i pri tome trpjele ogromne gubitke. Vidjevgi da ee nastavak borbi dovesti do toga da ee njematke postrojbe jednostavno prestati postojati, Rommel je ujutro 4. studenog 1942. izdao zapovijed za poeetak povlatenja prema Fuki. Do 7. studenoga Oklopna vojska „Afrika" povukla se u Mersa Metruh, a do 13. studenoga u Tobruk te tjedan dana kasnije u Bengazi da bi se Njemaeki afrieki zbor 23. studenoga 1942. nagao na polo2ajima kod El Agheile s kojih je krenuo u pustinjski rat.
Operacija „Barbarosa" (Sovjetski Savez, lipanj — rujan 1941.) Hitler je 31. srpnja 1940. upoznao najuzi zapovjedni vrh Wehrmachta sa svojom namjerom da napadne Sovjetski Savez te je zadu2io Glavni stoner vojske da izradi prijedlog operativnog plana. Izrada navedene studije povjerena je general bojniku Erichu Marcksu (natelnilcu stoIera 18. vojske). Studija je predoeena Hitleru 4. kolovoza 1940. te je na temelju nje izradena Uputu br. 21 kao 56
Neposredna poddka pjeSaStvu - laki bacae 50 mm prilikomborbenog djelovanja
op& plan operacije „Barbarosa" koje je Hitler potpisao 18. prosinca 1940. godine. Opei plan operacije „Barbarosa" predvidao je unigtenje sovjetskih snaga u potetnoj fazi operacije nizom smjelih prodora oklopnih postrojbi. Povlatenje snaga Crvene armije trebalo je sprijetiti pod svaku cijenu izvodenjem okriaenja te potom unigtenjem snaga u okru2enju. U narednoj fazi operacije predvideno je gonjenje razbijenih snaga Crvene armije do crte Volga -Arhangelsk. Nadalje, uputorn je predvideno da se paralelPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
+• BORBE U JUNOJ ITALIJI X)11
Pescara
VIE11NGHOFF
JUZNA ITALIJA
Ortona
27. rujP un
Saveznielce crte bojissia crta bojgta 14. rujna
Vasto XX
crta bojgta 25. rujna
Frosinon& Guglionesi
poviatenje njematkih snaga
HODGES
•••
XX
kretanje Saveznika
I>< 1 IND 1 CAN
Cassino Terracina \ ••
XX
>I
Camkbasso Goeta
2 NZ
XX
)10. povlaC'enje talijanskih snaga prema Malti
V S. Sever°
XXX VH1
saveznili aerodromi
Monte S. Angelo Manfredonia
Jan Ventolene
ltlLi Barletto • ,25. rujan
Ctilignola Canosa
Ischia
Trani Andria
Sorrento
lerno
Capri
III
14.3 lapin
Altamura
9. rujan 56
Agropoli
A
Cdo X7( Castellabate
X MCCREERY
46
Monopoli
0:
VI DAWLEY
•
Matera : XX 1 .....
XX
I>< 36 xx XXX
7000( 5 "*. CLARK
Bari
19. rujan
X RANGERS HODGES XX 7 XX XXX
Molfetta
Corato
• Martina.. Pisaotta 45
Brintisi
XX
...... - .
/ Taranto •• Metaponie Ar.
16 Lagonegro
Roca Imperials 000
/Amendolara (-.
Cast
Belvedere Marttimo
9. no;. Manduria `. 7C( e 1 •
Nardo
tq.1 Gallipoli
Rossano
Cetrara •
T ire nsito more-
. ........ .• 11. rujan .4..
Paola
Ian S rongoli
Stromboli Salina ,
Crotone Lipari
..........
Valentia
Volcano
Nicotera • • Palm'
Barc MONTGOMERY Rand zo
Palmi or if V. San Giovaru Reggio
X)( 29
soma
..•-
.• Locn
J011Sk 0 j sr,
1110Te
0
25
50 km
yer•-•.4.4
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013,
57
VP
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
Napredovanje pje§agtva potetkom vojne na Istoku, lipanj 1941.
no s unigtenjem kopnenih snaga Crvene armije isto mora uciniti s zrakoplovstvom i Baltiacom flotom. Sve priprema za operaciju trebalo je zavrgiti do 15. svibnja 1941. godine. Na temelju op6ih zada6a iz Upute 21 Glavni stoner vojske izvrgio je ragelambu glavnih ciljeva operacije u svom provedbenom planu borbenih djelovanja. Plan je polazio od toga da se glavni udar izvrgi sjeverno od Pripetskih moevara gdje je trebalo angaZrati 58
dvije vojne skupine. Srednja vojna skupina, ojaeana oklopnim i motoriziranim snagama, trebala je napredovati iz podrueja Vargave prema Bjelorusiji. Time 6e se stvoriti mogu6nost da srednja vojna skupina skrene svoje snage u smjeru sjevera kako bi u zajednitkom djelovanju s sjevernom vojnom skupinom• (koja napreduje iz smjera Isto6ne Pruske prema Lenjingradu) unigtila snage Crvene armije na Baltiku. Poslije toga trebalo je zauzeti Lenjin-
grad, a zatim nastaviti napredovanje prema Moskvi. Istovremeni udar na oba cilja (Lenjingrad i Moskvu), stoji u planu Glavnog sto2era, mode clod u obzir samo u slu6aju neoeeldvano brzog popugtanja obrane Crvene armije. Juna vojna skupina ima zadaeu stvaranja dvostrukog obuhvata i da grupiranjem svojih snaga na lcrilima obuhvati sovjetske snage u Ukrajini (zapadno od Dnjepra) s glavnim smjerom napredovanja od Lublina prema Kijevu, a
pomoanim s rumunjske granice prema donjem toku rijeke Pruta. Po uspjegnom okoneanju operacija sjeverno i ju2no od Pripetskih mo6vara na sjeveru treba zapo6eti napredovanje prema Moskvi, a na jugu prema podru6ju Donjeca. Navedeni provedbeni plan prihvatio je Hitler 3. Veljaee. U meduvremenu je nastavljeno s izvrgavanjem pripremnih radnji tako je izmedu ostalog odr2an cijeli niz zapovjedno-stok'ernih igara na temelju kojih se pokugao do kraPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
General gorskih postrojbi Eduard Died vodio je njemacki napad na krajnjem sjeveru Istocnog ratista
ja provjeriti plan. Tijekom aujka itravnja 1941. doglo je do manjih preinaka originalnog plana i to u odnosu na anga2man jtane vojne skupine. Tako je ideja dvojnog obuhvata napu§tena, a okru2enje sovjetskih snaga trebalo je izvr§iti u Ukrajini samo obuhvatom sa sjevera dok je zadaaa njemaelcoL rumunjskih snaga na rumunjskosovjetskoj granici bila vezivanje sovjetskih snaga i sprjeeavanje njihovog mogu6eg prodora u Rumunjsku. Samo u slutaju op6eg POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
povla6enja sovjetskih snaga na jug iste bi poduzele gonjenje. Temeljna ideja operativnog plana Glavnog sto2era vojske isla je za uni§tenjem sovjetskih postrojbi sjeverno od Pripetskim mavara to time stvaranja slobodnog puta prema glavnom strate§kom cilju — zauzimanju Moskve. Za realizaciju navedenih ciljeva ustrojene su tri vojne skupine: Vojna skupina Sjever (general feldmargal Wilhelm von Leeb) sa podredenom: 16. vojskom (general pukovnik Ernst Busch, tri zbora sa osam pjegatkih divizija), 18. vojskom (general pukovnik Georg von Kuchler, tri zbora sa sedam pje§a6kih divizija) i 4. oklopnom skupinom (general pukovnik Erich Hoepner, dva oklopna zbora sa tri oklopne, tri motorizirane i dvije pje§a6ke divizije), Vojna skupina Sredina (general feldmar§al Fedor von Bock) sa podredenom: 4. vojskom (general pukovnik Gunther Kluge, eetiri zbora sa 12 pjegaddh divizija), 9. vojskom (general pjega§tva Adolf Strauss, tri zbora sa osam pje§a6kih divizija), 2. oklopnom skupinom (general pukovnik Heinz Guderian, tri oklopna zbora sa pet oklopnih, tri motorizirane,
Priprema topniekog streljiva, Istano ratgte, studeni 1941. 59
1221 2. SVJ ETSK I RAT/WEHRMACHT
Za otvaranje prolaza u protivnickim polo2ajOna juri.02i opkopari koristili su i bacace piamena
jedna konjanitka i jedna ojatana motorizirana pukovnija) i3. oklopnom skupinom (general pukovnik Hermann Hoth, dva oklopna zbora sa tetiri oklopne i tri motorizirane divizije) i Vojna skupina Jug (general feldmargal Gerd von Rundstedt) sa podredenom: 6. vojskom (general feldmargal Walter von Reichenau, tri zbora sa gest pjegatldh divizija), 11. vojskom (general pukovnik Eugen von Schobert, tri zbora sa gest pjegaticih divizija te dva rumunjska zbora sa tetiri pjegatke divizije, tri gorska zdruga i tri konjanitka zdruga), 17. vojskom (general pjegagtva CarlHeinrich Stillpnagel, cetiri zbora sa sedam pjegatkih, tri lovatke i jednom gorskom divizijom) i 1. oklopnom skupinom (general-pukovnik Ewald von Kleist, tri 60
oklopna zbora sa pet oklopnih, t etiri motorizirane i cetiri pjegatke divizije). Navedenim snagama su se kasnije pridruNle i: 3. i 4. rumunjska vojska (ukupno 22 divizije i zdruga), madarski zbor (dvije pjegatke divizije) i talijanski elcspedicij ski zbor (tri divizije). U 3 sata i 15 minuta 22. lipnja 1941. na ratigtu od Baltiekog do Crnoga mora pokrenuta je najveca kopnena operacija u povijesti ratovanja. Topnigtvo je otvorilo vatru na sovjetske pograniene utvrde, a Luftwaffe je pokrenula bombardiranje sovjetskih zratnih luka, prometnica te mjesta okupljanja sovjetskih postrojbi. U 6 sati u jutro pakrenut je kopneni napad. Vet prije podne prvoga dana njematki oklopni klinovi prodrli su 15 do 20 km u sovjetsku teritoriju. U meduvre-
menu su sovjetske snage (uglavnom oklopne) poduzele cijeli niz ne koordiniranih protunapada na njematke snage koje su ih sve redom odbile bez yeah problema i gubitaka. Do 25. lipnja na veer 4. oklopna skupina prodrla je 125 km, 3. oklopna skupina 230 km, a 2. oklopna skupina 200 km u dubinu protivnitkog teritorija. Slijedeteg dana 4. oklopna skupina izbija na Zapadnu Dvinu, a 18. vojska 1. srpnja ulazi u Rigu te 9. srpnja u Pskov. Oklopna snage Vojne skupine Sredina (2. i 3. oklopna skupina) 28. lipnja spajaju se kod Minska i time zatvaraju ogromno olcrtfienje oko sovjetskih snaga. Medutim, dio sovjetskih snaga uspio se probiti kroz olcru2enje buduti da njematke pjegatke postrojbe jednostavno nisu mogle pratiti tempo oklopnih i
motoriziranih divizija. Do 8. srpnja sovjetske snage u olatdenju su unigtene, a Nijemci su zarobili 290.000 vojnika, 1.500 topova i 2.500 tenkova. Vojna skupina Jug je prodirala smjerom Luck- Zitomir - Kijev i iz sjeverne Besarabije prema Mogiljov-Podoljskom s ciljem da okruil sovjetske snage na izbotini Lvov- cernovici. Prva oklopna skupina u svom nezaustavliivom napredovanju prvo je 8. srpnja ugla u Berditev, a potom slijedeteg dana u Zitomir i produ2ila napredovanje prema Kijevu. Do 10. srpnja Vojna skupina Sjever napredovala je u sovjetski teritorij 450 Ian, Vojna skupina Sredina prema Moskvi 550 km i Vojna skupina Jug prema Kijevu 300 km. Od 10. srpnja 1941. njemaelce snage na Istotnom ratigtu krenuPOSEBNO IZDANJE i STUDENI 2013.
WESPE
Nijemci su u kampanji na zapadu 1940. spoznali da je oklopnim postrojbama potrebna topnicka potpora. Poeetkom 1942. godine Alkett je kao privremeno rldenje ponudio jednostavnu konstrukciju lake haubice leFH18 kalibra 105mm na djelomicno prodtdenom hodnom tijelu tenka Panzer II zakieenu lakim oklopom s tri strane. Na provedenim opitima novo vozilo (Leichte Feldhaubitze 18/2 auf Fahrgestell Panzerkampfwagen II (SO) pokazalo je vrlo dobre osobine - brzinu i prohodnost kao tenkovi i top jednako djelotvoran kao u divizijskim topnickim pukovnijama. Odmah je narueeno 1.000 primjeraka cija je proizvodnja zapoeela u veljaci 1943. godine. Novo vozilo nazvano je Wespe, odnosno osa. Sveukupno je proizvedeno 835 samohodnih haubica od kojih 159 bet naorti" anja, samo kao oklopljeni transporteri za prijevoz 90 prieuvnih granata. Svaka oklopna divizija imala je dvije bitnice od 4 do 6 tih haubica. Ostale su u naorzdanju do kraja rata. telina: 11 t - posada: 5 - naond anje: 1 haubica 10.5cm leFH18M, 1 strojnica 7,92 mm MG34 - traverza: 17° lijevo i 17° desno elevacija: -5° do +42° - streljivo: 32 granate, 300 metaka 7.92 mm - oklop gtita topa: prednja ploea: 10mm/56°, bocna: 10mm/73°, strcdnja: otvorena - oklop tijela: prednja 30mm/75°, boena: l5mm/90°, straZnja: 15mm/80° - motor: benzinski Maybach HL62TR - snaga motora: 140KS - najveea brzina po cesti: 40 km/h - doseg: 220 km dimenzije: d-4,81m, g-2,28m, v-2,30m
le su u novi napad. Oklopne snage Vojne skupine Sredina u tijeku svoga napredovanja kod Mogiljova razbijaju i olcru'iuju jednu sovjetsku vojsku to da bi 16. srpnja izbile u Jarcevo isto6no od Smolenska, a zatim i u sama predgrada istoga. Presijecanjem prometnice Smolensk - Moskva snage triju sovjetskih vojski nagli su se u okru&nju. Nijemcima ce trebati do 10. rujna 1941. da u potpunosti unite olcruZ"ene snage i u zarobljenigtvo odvedu jog 300.000 sovjetskih vojnika. Tijekom borbi oko Smolenska doglo je do prvog razmimoila2nje izmedu Hitlera i generala oko strategije nastavka operacije. Dok je vojni vrh (von Brauchitsch i Halder) uz podrgku najeminentnijih zapovjednika s bojigta (Boch, Hoth, Guderian...) traZio Sto brzi nastavak napredovanja prema Moskvi, dotle je Hitlere obrazlagao da Moskva za njega nema strategkog znatenja nego da su njemu vaZ"niji gospodarski ciljevi (zauzimanje Ukrajine i Doneckog industrijskog bazena) i da zbog toga treba prenijeti teNgte operacije na krilne vojne skupine. Zatim je, pozivajai se na navedene razloge, zapovjedio 15. kolovoza 1941. da se iz sastava Vojne skupine Sredina 2. oklopna skupina i 2. vojska podrede Vojnoj skupini Jug radi brprodora prema Kijevu i Umanu. Zatim je 20. kolovoza ponovio
pOp0
I lustracija: Velimir POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
61
In
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
svoju zapovijed s tim da je Vojna skupina Sredina trebala zaustaviti svoje napredovanje i prije6i u obranu dok je Vojna skupina Sjever trebala nastaviti prodor prema Lenjingradu (i spojiti se s finskim snagama), a Vojna skupina Jug nastaviti prodor prema Doneckom bazenu s glavnim ciljem zaposjedanjem Krima Gime bi se otklonila opasnost za izvore nafte u Rumunjskoj. 62
U meduvremenu je Vojna skupina Sjever s lijevo krilnom 18. vojskom do kraja srpnja prodrla izmedu Ri§kog zaljeva i Cudskog jezera na Finski zaljev. Ostatak snaga Vojne skupine Sjever nastavio je napredovanje ju2no od Cudskog jezera u smjeru sjevera i istoka da bi do 7. kolovoza izbile na crtu rijeka Lug — jugozapadno od Lenjingrada i od Ilimenjskog jezera du2 rijeke Lovat do Velikije Luki te je time „porav-
nato" boji§teVojnih skupina Sjever i Sredina. Vojna skupina Jug usmjerila je glavne snage u smjeru Kijeva te je 1. oklopna skupina izbila na 20-tak km od istoga. Medutim, to je zaustavijena sna2nom obranom, ali Nijemci odmah prebacuju talgte napada na jug §"to dovodi do okru2enja sovjetskih snaga kod Umana (zarobljeno 103.000 sovjetskih vojnika). Nakon okoneanja bitke kod Umana 1. oklopna
skupina nastavlia daljnji prodor u smjeru sjevera i ostvaruje kontakt s 2. oklopnom skupinom kod Kijeva gto dovodi do formiranja najveeeg okrtdenja u vojnoj povijesti. Olcrui'ena je titava sovjetska vojna skupina (Jugozapadno bojigte s pet vojski). Borbe za eliminaciju okru2enja trajati Ce od 23. kolovoza do 26. rujna 1941., a zavrgti Ce predajom nevjerojatne brojke od 665.000 vojnika (u trenutku okruPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
Tijekom gradskih borbi koriSteno je i topniStvo za neposredno gadanje protivnVekih pololaja
ienja Jugozapadno bojitte imalo je 850.000 vojnika, 3.923 topa, 114 tenkova i 167 zrakoplova, samo 15.000 vojnika uspjelo se probiti iz okrldenja, a 170.000 je poginulo ili nestalo tijekom borbi u olaidenju). Zavrtetak bitke za Kijev mode se smatrati krajem operacije „Barbarosa". Hitler je 6. rujna 1941. izdao prve zapovijedi za pripremu napada na Moskvu tto je oznaeilo novu fazu u ratu na Istoku. POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
Operacija „Citadela" (Sovjetskl Save; srpanj1943.) Nakon debalda kod Staljingrada, Nijemcima se nametala potreba ponovnog preuzimanja inicijative na Istanom ratittu, kako prvenstveno iz vojnih, tako i zbog politi6ldh razloga (stabillost Isto6nog ratitta utje6e je na dr2anje Turske i u jot veaoj mjeri na dftanje Finske i njematldh istanoeuropskih saveznika).
Na prijedlog zapovjednika Vojne skupine Jug general-feldmartala Ericha von Mansteina razraden je do sredine aujka 1943. u Glavnom stcderu vojske prijedlog novog pothvata kodnoga imena „Citadela" („Zitadelle"). Prijedlog je 13. okujka 1943. predstavio na6elnik Glavnog stcdera vojske general-pukovnik Kurt Zeitzler Hitleru koji ga je isti dan odobrio. Prema planu pothvat je
usmjeren prema „kurskom luku" - „izboeini" u njemaelce polcdaje duga6koj 200 i dubokoj 150 km s ciljem odsijecanja iste. Odnosno izvodenjem oklopnog prodora iz smjera sjevera i juga prema sredini luka - gradu Kursku, gime bi se u okrtdenju natle dvije kompletne vojne skupine (fronta) Crvene armije s ukupno 10 vojski. Za izvodenje planirane zadge predvidene su snage Vojne skupine 63
EIZ 2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
Opkopar postavlja protupjdaeku minu kao dio obrane polokija
Oklopni grenadir
p Napredovanje pje§a§tva kroz polja kukuruza, Istoeno ratifte, lipanj 1943.
64
Sredina (general feldmargal Gunther von Kluge) i to prvenstveno njezina 9. vojska (general pukovnik Walter Model) s 22 divizije od toga osam oklopnih i oklopnogrenadirskih divizija, koje bi udar iz smjera sjevera. Dok bi s juhie strane „kurskog luka" prodor izvigile snage Vojne skupine Jug (general feldmargatErich von Manstein), odnosno 4. oklopne vojske (general pukovnik Hermann Hoth) s 19 divizija od toga devet oklopnih i oklopno-grenadirskih divizija. ZraCnu podrgku Citavom pothvatu davale bi 4. zrakoplovna flota (general feldmargal Luftwaffe Wolfram Freiherr von Richthofen) i 6. zrakoplovna flota (general pukovnik Luftwaffe Roberta Rittera von Greima) sa ukupno 2.000 zrakoplova. Provedba planiranoga pothvata trebala je poeeti 5. srpnja 1943. u 3 sata i 30 minuta. U meduvremenu od prestanka zadnjih yeah borbenih djelova-
nja poCetkom travnja 1943. novoimenovani Glavni nadzornik njemaekih oklopnih postrojbi general-pukovnik Heinz Guderian (imenovan 1. oaijka 1943.) uspio je izvrgiti popunu oklopnih i oklopno-grenadirskih postrojbi Wehrmachta i Waffen-SS-a, koje su predvidene za sudjelovanje u pothvatu „Citadels", 100 posto kako tenkovima i oklopnim vozilima, tako i ljudstvom. Tako ce se prvi put u borbenom djelovanju naci samostalne bojne tenkova „Tigar" (podredene oklopnim zborovima) i oklopne pukovnije oklopnih divizija opremljene jednom bojnom tenkova „Panther" (1. bojna oklopne pukovnije), dok su druge bojne (II. bojna oklopne pukovnije) bile popunjena posljednjim verzijama tenkova tipa IV Tako su Nijemci uspjeli izvrgiti koncentraciju 2.700 tenkova na 120 km (u odnosu na lipanj 1941. i poCetka operacije „Barbarosa", kada je na duzini eitavog ratigta POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
OPERACIJE NA JUGOISTOKU EUROPE ....•
...... • •
JUGOISTOK EUROPE 6. - 20. travrtja 1941.
AUSTRIJA ..... .......
a o cx
njemaeki napadi njernaeka crta boji§ta saveznieka crta bojigta
WEICHS
•
njemaeka crta bojigta 16. travnja
•
njemaeka crta boji4ta 23. travnja pruga
............ •
".• ........
..........
Zagreb
RUMUNJSKA
........
................
Vidin
..........
Split
BUGAI6KA
.......
KLEIST Sofija
Dubrovnik '0
S
I Drama • • rrai
ALB
50"4•
Tall
Solun
Valona Katerine
KRF
Iannena
Trikkala
Larisa
Egejskd.
GRCKA ya
al
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
65
ET
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
od Baltielcog do Crnog mora bilo angaZirano 3300 njemaeldh tenkova). Glavni cilj 4. oklopne vojske je proboj obrane Vornje§kog fronta, potom zauzimanje Prokhorovke i nastavak prodora prema Kursku, te povezivanje s Modelovom 9. vojskom. Nositelji napada su bile tri oklopno-grenadirske divizije SS oklopnog zbora (Leibstandarte Adolf Hitler - LSSAH, Das Reich iTotenkopf). Iako su divizije po nazivima bile oklopno-grenadirske (§to je znaeilo da imaju jednu oklopnu bojnu i dvije oklopno-grenadirske pukovnije s po dvije bojne u pukovniji, kao kod vojske), one su u stvari imale kompletnu oklopnu pukovniju s dvije bojne i u sklopu navedene oklopne pukovnije jednu satniju opremljenu tenkovima „Tigar", te dvije oklopno-grenadirske pukovnije od po tri bojne po pukovniji. U ranim jutarnjim satima 5. srpnja 1943. zapoeinje napad SS oklopnog zbora (SS general Paul Hausser) koji relativno lako i brzo probijaprednje sovjetske obrambene poloZ"aje, a zatim dolazi pred velika minska polja i uredenu protuoklopnu obranu, ipak do kraja prvoga dana pothvata „oklopni klin" SS oklopnog zbora uspijeva prodrijeti u sovjetske pololaje nekih 18 km uz obilnu i kvalitetnu podrgku Luftwaffe, posebno njenih postrojbi za napade na ciljeve na zemlji. Drugoga dana pothvata u obrambenim pololajima sovjetske 6. gardijske vojske otvara se praznina koju odmah iskorikava Hausser i usmjerava cijeli SS oklopni zbor, te na taj nein probija drugu crtu obrane, medutim, pjegaeke po-
strojbe vojske nisu mogle slijediti brzinu prodora oklopnih postrojbi Waffen-SS, tako da je Hausser prisiljen izdvojiti diviziju „Totenkopr za osiguranje boka i „veze" s postrojbama vojske ko slabi snage u „oldopnom klinu" i dovodi do usporavanja samog prodora. S druge strane, Crvena armija poeinje koncentrirati svoje oklo•••• 41:*
pne postrojbe u podrueju Prokhorovke. Treeega dam pothvata dolazi do oklopne bitke kod sela Teterevino, u kojoj pobjeduju LSSAH i „Das Reich" zahvaljujuti tenkovima „Tigar" koji su einili sam vrh „oklopnog klina" s topovima 88 mm i tekim okloporn. Do 10. srpnja 1943. divizija „Totenkopr se vraea u sastav SS
our - lummiummommimm NASHORN Pocetkom njemaeke agresije na Sovjetski Savez, ruski teski tenkovi Klirnent Vorailov KV-1, s oklopom debljine do 95mm, bili su znaeajna zapreka njemaekim tenkovima koji nisu imali naeina da ih unistavaju nego su za takve prigode pozivali u pomoe zrakoplovstvo ili protuzraeni top kalibra 88 mm. Jedan je tenk tako zaustavio njemaeke snage blokirajuei cestu gotovo 48 sati. Shjedeea inaeica istog tenka, koja se pojavila 1942. godine, imala je jos deblji oklop. Vrlo brzo njemaeki Ured za naoruzanje zatrcdio je izradu snaimjeg protutenkovskog topa koji je dobiven krajem 1942. godine. Novi 8.8cm PaK43 mogao je na udaljenosti od 1.000 metara probiti oklop od 240 mm i na dva kilometre 180 mm. Sasvim dovoljno za ungtiti bilo koji do tada proizvedeni saveznicki tenk. Telina topabd gotovo pet tona znatno mu je ogranieila pokretljivost. Zbog toga je, prema njemaekoj praksi, top postavljen na vozno postolje take haubice Hummel postavSci Nashornom, odnosno nosorogom. Cad veljaee 1943. do kraja rata proizvedena su sveukupno 494 Nashorna. -taina: 24 t - posada: 4 - naoruZanje; 1 top 8.8cm PaK43/1 L/71, 1 strojnica 7,92 mm MG34 -traverza: 15° lijevo i 15° desno - elevacija: -5° do +20° -streljivo: 48 granata, 300 metaka 7.92 mm oklop stita topa: prednja ploea: 10mm/53°, boena:10mm/74°, strainja: 10mm/80° - oklop tijela: prednja ploea: 30mm/70°, boena: 20mm/90°, straZnja: 20mm/80° -motor: benzinski Maybach HL120TR - snaga motora: 300KS - najveea brzina po cesti: 42 km/h - doseg: 220 km - dimenzije: d-8,44m, §-2,86m, v-2,65m
oklopnog zbora, te se priprema napad na Prokhorovku. Istoga dam postrojbe iz sastava SS oklopnog zbora forsiraju rijeku Psel i tako dovode Prokhorovku u poluokruZenje. Hausser koncentrira 600 svojih tenkova na §irini od 10 km bojika. Zapovjednici oklopnih postrojbi Crvene armije postaju svjesni jaeeg oklopa i boljih topova na njemaeldm tenkovima (posebno iznenadenje predstavljao je oklop „Tigra"), te da je jedina gansa da unite njemaeke tenkove u tome da smanje razmak izmedu svojih i njemaeldh tenkova, te tako daju priliku svojim tenkovima da unite sto vise njemaeldh. Tako se 12. srpnja 1943. kod sela Prokhorovke zbiva najveea tenkovska bitka u povijesti ratovanja, 793 sovjetska tenka i 57 juri§nih topova iz sastava 5. gardijske oklopne vojske u punoj brzini napada 600 njemaeldh tenkova SS oklopnog zbora. Nakon osam sati bitke na popriku ostaje oko 250 unikenih tenkova, od toga oko 200 sovjetskih. Istoga dana diviziju „Totenlcopr napadaju snaZne sovjetske snage, ali divizija uspijeva odbiti sve napade i zadetati dostignute poloZ'aje uz ogromnu „cijenu" u vlastitim. gubicima. Dok njematki „ju2ni oklopni ldin" ima uspjehe u prodoru kroz sovjetsku obranu, „sjeverni oklopni ldin" jedva uspijeva probiti prvu crtu obrane. „Sjeverni oklopniklin" tin& su postrojbe 9. vojske: XXIII. zbor (general pje§a§tva Johannes Friessner) sa tri pje§atke divizije, XXXXI. oklopni zbor (general oklopnih postrojbi Josef Harpe) sa jednom oklopnom i dvije pjegaeke divizije, XXXXVII.
Itustracija: Velimir Vuktie
66
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
Piloti Luftwaffe u trenutku opu§tanja do nove zadaee POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
67
®
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
oklopni zbor (general oldopnih postrojbi Joachim Lemelsen) s tri oldopne i jednom pjegatkom divizijom, XXXXVI. oklopni zbor (general pjegagtva Hans Zorn) s detiri pjegatke divizije i XX. zbor (general pjegagtva Erwin Vierow) s detiri pjegaeke divizije. Kao posebna prodorna postrojba 9. vojske ustrojena je Skupina „Esebeck" (general oklopnih postrojbi Hans-Karl von Esebeck) sa dvije oklopne i jednom oklopno-grenadirskom divizijom te jednom pjegadkom divizijom. Iako je 9. vojska bila sna2na formacija nije uspjela dublje prodrijeti u sovjetske pololaje. Hausser s svojim SS oklopnim zborom kod Prokhorovke postaje svjestan da se nese imati s kim spojiti, te zapovijeda da postrojbe zauzmu obrambene polotaje. Hitler donosi odluku da se zaustave daljnji napadi 13. srpnja 1943. izmedu ostalog kako bi dio anga2iranih postrojbi uputio na novo ratite koje se „stvaralo" na jugu Europe. Operacija „Strata na Rajni" (Treki Reich, prosinac1944.) Prosinca 1944. Njemadka vojska je uspjela donekle stabilizirati crtu bojigta na Rajni. Hitler je odlutio iskoristiti relativnu pasivnost saveznika tijekom zime te je odluteno da se pristupi pripremama za poduzimanje jedne napadne operacije kojom bi se saveznitle postrajbe odbacile prema zapadu. Operacija je dobila naziv „Strata na Rajni" („Wacht am Rhein", prema nazivu stare njemace himne). Planom operacije je predvideno da postrojbe pod zapovjednigtvom Vojne skupine B izvrge iznenadni i brzi prodor kroz pololaje saveznfdkih snaga (amerielcih postrojbi) u Ardenima na potezu od Monschaua do Echternacha i da potom za detiri dana izbiju na rijeku Meuse od Liegea do Giveta. Potom da izvrge forsiranje Meuse te nastave prodor u smjeru Antwerpena i Brisela radi zauzimanja ugda Scheldte i time razdvojiti te potom unigtiti saveznieke postrojbe sjeverno od Ardena. Za nositelje operacije odredena je 6. oklopna vojska (SS general pukovnik Josef Dietrich) sa I. SS oklopnim zborom (SS general poruenik Hermann Priess, s dvije oldopne, dvije pjegadke i jednom padobranskom divizijom), II. SS oklopni zbor (SS general Willi Bietrich, sa dvije oklopne divizije) i LXVII. zborom (gene68
Za ove tenkiste Crvene art-ral porutnik Otto Hitzfeld sa dvije pjegadke divizije) i 5. oklopna vojska (general okloprlih postrojbi Hasso von Manteuffel) sa LXVI. zborom (general topnigtva Walter Lucht, sa dvije pjegaelce divizije), LVIII. oklopnim zborom (general oklopnih postrojbi Walter Krtiger sa jednom oklopnom i jednom pjegaekom divizijom), XXXXVII. oklopnim zborom (general oklopnih postrojbi Heinrich von Ltittwitz sa dvije oklopne i jednom pjegatiom divizijom). Teligte napada je bilo kod de-
sno-lcrilne 6. oklopne vojske na smjeru Malmedy — Liege — Antwerpen. Za provedbu navedene zadge 6. oklopna vojska ustrojila je modnu oklopnu borbenu skupinu, kao vrh oklopnog idina, a za zapovjednika skupine postavljen ja 6asnik Waffen SS-a koji se dokazao u mnogim bitkama — SS potpulcavnik Joachim Peiper (nositelj Vitegkog kraa s hrastovim grandicama i matevima). Borbena skupina „Peiper" imala je slijededi sastav: stoner, I. oklopna bojna, 9. satnija (opkoparska) i
je zavrgen
10. satnija protuzradna iz 1. SS oklopne pukovnije, 501. SS tegka oklopna bojna, III. bojna i 13. satnija tegkih pjegaticih topova iz 2. SS oklopno-grenadirske pukovnije, I. divizijun 1. SS topnieke pukovnije, 2. bitnica 1. SS divizijuna vigecjevnih bacata raketa, 3. satnija 1. SS oklopne opkoparske bojne, 1. vod 3. bitnice 1. SS protuoklopnog divizijuna i 84. jurigni protuzratni divizijun (postrojba Luftwaffe), ukupno 4.500 vojnika. Vitalnu tinjenicu za napredovanje preko rijeke Meuse predstavPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
ljalo je zauzimanje neogteeenih mostova na smjerovima napada eim prije je bilo mogute. Radi ostvarenja navedenog ustrojen je posebni 150. oklopni zdrug (Panzerbrigade 150.) pod zapovjednigtvom SS potpukovnika Otta Skorzenya. Zdrug su saeinjavali dragovoljci koji su govorili engleski te su obuteni u amerielce vojne odore (i odore amerieke vojne policije), opremljeni s ameriekim oruijem i vozilima. Zadata pripadnika zdruga je bila da krenu prije ostalih njemaeldh snaga i da se po poeetku napada „umijegaju" u povlatete amerieke postrojbe te da ih krivo upueuju te u njima izazivaju kaos i paniku gired alarmantne vijesti o prisustvu njemaeldh postrojbi.
Juzni bok prodora trebala je kith 7. vojska (general oklopnih postrojbi Erich Brandenberger) s zadatom zatvaranja svi smjerova koji iz Luksemburga vode prema podrudu Echternach — Bastogne) dok je zagtita sjevernog boka bila dodijeljena 15. vojsci (general pjegagtva Gustav-Adolf von Zangen). U rano jutro (6 sati) 16. prosinca 1944. poslije relativno kratke, ali 2estoke topnieke pripreme iz 2000 topova, napad zapoeinju pjegaeke postrojbe koje su se pod olcriljem magle priblizile ameriekim polo2ajima te potom „upale" u njih izazivajud potpuno iznenadenje. Zahvaljujuti ovom iznenadenju do 17. prosinca su probij eni ameridd polo2aji te su toga
dana u napad uvedene oklopne postrojbe. Borbe na odsjeku 6. oklopne vojske - postrojbe 12. pjegaeke divizije probijaju prvu crtu obrane arneriekih postrojbi u podrueju Losheima gto odmah iskorigtava Borbena skupina „Peiper" i ubacuje se u nastalu pukotinu u arneriekoj obrani s dvije satnije tenkova tipa IV., dvije satnije tenkova tipa V. („Pantera") potpomognutih s tetiri satnije oklopnih grenadira na oldopnim polugusjenitarima. Za njima su slijedile postrojbe jurignih opkopara i protuzraenih topova, a na kraju kao zagtita dvije satnije iz 501. SS tegke oklopne bojne I. SS oldopnog zbora opremljene tenkovima tipa VLB („Kraljevsld ti-
grovi"). Negto prije nod Borbena skupina „Peiper" dostize Lanzerath gdje se povezuje s 9. padobranskom pukovnijom. U jutro 17. prosinca Peiperova borbena skupina zauzima Honsfeld gdje zarobljava kompletnu amerieku satniju, te potom svoje napredovanje usmjerava prema Btillingenu u kojem se nalazilo amerielco skladigte pogonskog goriva budud da je Borbena skupina „Peiper" sada vet bila na „rezervi" s pogonskim gorivom. Zauzetem navedenog skladigta goriva tenkovi borbene skupine dobivaju toliko potrebno gorivo za daljnje napredovanje. Do sredine dana borbena skupina dolazi pred Ligneuville, gdje „susrete" amerieku oklopnu postrojbu te dola-
to frts f
*141$ v
If 10
Protuzratni top u zaStiti izgradnje priruenog mosta POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
69
®
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
Koordinacija prije borbenog djelovanja izmedu oklopnikva ipje§a§tva
zi do olcrgaja izmedu njemaeldh i amerielcih tenkova. Po zavegetku okrgaja u njematku korist SS potpukoimik Peiper zapovijeda nastavka napredovanja u smjeru Beaumonta. Slijedeeeg nada (18. prosinca) voded elementi Borbene skupine „Peiper" uspijevaju zauzeti Stavelot i neoteceni most u njemu to bez daljnjeg zaustavljanja nastavljaju prodor u smjeru Trois Ponts (koji je dobio ime prema tri mosta preko rijeke Ambleve i Salma, a koji su se nalazili u samom gradu). Medutim, amerieka postrojba u povlatenju uspijeva porugiti sva tri mosta gto prisiljava Peipera na potragu za alternativnim prijelazom. Alternativa je nadena u Cheneuxu, a to je za borbenu skupinu znaeilo skretanje prema sjeveru. Usprkos „zakagnjenju" izazvanom tra2enjem alternativnog prijelaza preko rijeke Ambleve i napada lovaca-bombardera (koji se dogodio istoga dana na vodeee elemente borbene skupine) Peiper se krajem 18. prosinca 1944. nalazio svega dva mosta od svoga primarnog cilja - Huya. Jedan od tih mostova u Neuf Moulinu je porugen dok alternativni mostovi nisu mogli podnijeti te2inu njemaekih tenkova, a borbena skupina u svom sastavu nije imala opremu zapodizanje mostova. Do 19. prosinca 1944. Borbena skupina „Peiper" uspijeva zauzeti Stoumont, a potom SS potpukovnik Joachim Peiper zapovijeda koncentraciju eitave borbene skupine 21. prosinaca u La Gleizeu i odelavanje mostobrana kod Cheneuxa. U 70
meduvremenu, saveznieke postrojbe se oporavljaju od poeetnog goka izazvanog njemaeldm napadom i Icreeu u Iestold protunapad svim raspoloNvim sredstvima. Nakon dva dana tegkih ulienih borbi amerieke postrojbe uspijevaju zauzeti Cheneux Ito dovodi Peipera u La Gleizeu u poluolcruienje. Po dobivanju sugla-
snosti za povlaeenje 23. Prosinca BoThena skupina „Peiper" kreae u proboj prema Istoku i u ranim satima na BoNe 1944. uspijeva se povezati s glavninom 1. SS oklopne divizije (tijekom svoga djelovanja Borbena skupina „Peiper" imala je gubitak od 888 svojih vojnika). U meduvremenu, 12. SS oklopna divizija napada amerie-
Pugkostrojniear u oeekivanju protivniikog napada
ke polo2aje kod Elsenborna i nakon tri dana teglcih borbi ne uspijeva probiti amerieki postay. Od 19. prosinca 12. SS oklopna divizija dobiva zadaau zagtite juznog krila 1. SS oklopne divizije kod Poteaua, a potom dobiva zadatu zauzimanja i osiguranja prometnice Biillingen - Malmedy gdje, sudjeluje u tegkom boju za Biifenbach. Divizija je 23. prosinca po vueena u podrueje Moderscheida na odmor. Od poeetka poduhvata do 22. prosinca 2. SS oklopna divizija borbeno djeluje na izbocini kod St. Vitha, da bi slijedeeeg dana uspjela zauzeti vitalno evorigte Baraque de Fraiture i u notnom napadu 24. prosinca zauzima Manhay. Medutim, daljnje napredovanje je onemogueene sve 2egdm otporom amerieldh postrojbi, koje izvode niz protunapada i do 26. prosinca, nakon teglcih ulienih borbi, Amerikanci ponovno zauzimaju Manhay. Tri SS oklopne divizije (Hitlerjugend, Das Reich i Hohenstaufen) izvode zajednield napad na Manhay 27. prosinca 1944., medutim, ne uspijevaju probiti amerieku crtu obrane. Borbe na odsjeku 5. oklopne vojske - oklopne postrojbe iz sastava XXXXVII. oklopnog zbora uspijevaju probiti amerieku obranu na potezu od Saint Vitha do Viandena i krenuti u prodor u protivnieku pozadinu. Do 20. prosinca oklopni zbor je uspio izbiti na crtu La Roche-de-Ardenne - Saint Hubert - Libramont, ali su u njegovoj pozadini ostale olcruIene amerieke snage u Saint Vithu i POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
Bastogneu koje njemaele pje§aeke postrojbe nisu uspjele zauzeti. Oklopne postrojbe 5. oklopne vojske nastavljaju prodor, ali su 25. prosinca zaustavljene sna1nim otporom amerielcih snaga i djelovanjem saveznitkog zrakoplovstva na crti Hotton — Marche - Celles — Custtinne — Libramon. Kako je lijevi bok 5. oklopne vojske bio izlo2en ameriekim napadima (koje su 22. prosinca poduzele protunapad na odsjeku Ette — Martelange i do 26. prosinca uspjele deblokirati Bastogne) bila je prinudena da 27. prosinca prijede u obranu na dostignutim crtama. Za deset dana borbi njemake snage su uspjele napraviti prodor u dubinu od 100 km sa §irinom od 70 km. Saveznieke postrojbe pokrenule su protunapad velikih razmjera 3. sijeenja 1945. koji je prisilio njematle postrojbe da se povuku na paetne polotaje na utvrdenom postavu „Siegfried".
Obrana (Oblik borbenog djelovanja pri kojemu postrojbe kombiniraju uporabu vatre, pokreta i zemljika sa ciljem onemogaavanja protivartkog prodora u svoje prednje poldaje te njegovog uspje§nog odbijanja uz nano§enje gubitaka protivniku) Originalni obrambeni koncept djelovanja Njemaeke vojske predvidao je oddavanje situacije do ponovnog nastavka napadnih djelovanja, odnosno izazivanje kod protivnika stresne situacije pokretanjem istodobnog i agresivnog protunapada. Navedeno se temeljilo na einjenici da se poku§a protunapadom iznenaditi protivnika prije nego ko
se u potpunosti razvije za nastavak napadnih djelovanja. Poslije 1943. postalo je oeito da se navedeni koncept mora revidirati i razvijeno je natelo „obrane po dubini" koje je formirano na temelju iskustava s Istoenog .rati§ta. Natelo obrane po dubini sastojalo se u formiranju tri taigna obrambena sektora. Prvi obrambeni sektor uspostavljan je od pet do sedam kilometara ispred prve crte bojika u dometu djelovanja srednjeg topni§tva i posjednut je lako pokretnim postrojbama eija
je zadaea da protivnik svoje snage uporabi to ranije. Navedene snage nisu trebale &tau svoje polotaje po svaku cijenu nego su se trebale povai kada obave svoj dio „posla", odnosno isprovociraju potpunu uporabu protivnitkih snaga. Slijedeoa crta obrane nalazila se na dva do tri kilometra od glavnog polo2aja i „pokrivana" je uporabom lakog topnigtva. Ova crta obrane sastojala se od rastresitih obrambenih taaka koje su razmje§tene tako da su jedna drugoj mogle prutiti vatrenu podr§ku. Obrambene take su formirane kao pu§kostrojnie-
•• • • •• •• • •••
StuG IV G Nakon savezniekog bombardiranja tvornice Alkett izgubhen je dio proizvodnje StuG-ova III. Najvge je stradala proizvodnja hodnih dijelova vozila. Probna ugradnja na hodni dio tenka Panzero IV pokazala se uspjdnom i tako je nastao StuG IV. Od prosinca 1943. do Oujka 1945. proizvedeno je ukupno 1.139 StuGova IV koji su se pokazali jednako ueinkoviti kao i StuG-ovi Kako se prema kraju rata situacija na bojigtu mijenjala tako su StuG-ovi III i IV sve vise postajali uspjdnim lovcima tenkova zahvaljujuei, izmedu ostalog, i maloj visini, tako da su se mogli dobro sakriti u poljima kukuruza i suncokreta, ili u visokom snijegu na Istoenoj bojgnici. -telina: 23 t - posada: 4 - osnovno naorulanje: 7.5cm StuK L/48, 1 strojnica 7,92 mm MG34 - strehivo: 63 granate, 600 metaka - traverza: 10' hjevo1100 desno - elevacija: -6° do +20° - oklop nadgrada: prednja ploca: 80mm/80°, boeni: 30/79° i straga 30mm/90° -oklop tijela: prednja ploea. 80mm/76°, boerd: 30mm/90°, i straga: 20mm/90° - bona Flo& protiv kumulativnih granata 8mm/90° -motor: benzinski Maybach HL120TRM -snaga motora: 300 KS - najveed brzina pa testi: 38 km/h -doseg: 210 km - dimenzije: d-6,7m, v-2,20m
ka „gnijezda" s nekoliko pugkostrojnica koje su mogle djelovati u raznim smjerovima te kao polo2aji za protuoklopne topove izgradene u tipu poljske fortifikacije i isti takvi polcdaji za smjekaj lakog topnikva za podr§ku. Izmedu navedenih otpornih taaka smje§tane su otporne take pjegakva ojaeane pugkostrojnicama i lakim bacadma. Navedene obrambene take su radene u nekoliko nizova ko je omogaavalo brzo prebacivanje s jedne na drugu u cilju zbunjivanja protivnika. Njemadca vojska je tijekom obrambenih djelovanja postala posebno efikasna u brzom i ueinkovitom prebacivanju bacaea ko je onemogucavalo lako lociranje polo2aja istih od strane protivniekih izvidnika. Svaka obrambena toeaka je „registrirana" kod tegkog topnigtva tako da je njezinim potencijalnim zauzimanjem od strane protivnika isto moglo odmah poeeti djelovati po njoj. Naposljetku, ispred svih polo2aja postavljale su se 2feane prepreke (bodljikava 2ica), a glavni prismpi su minirani pje§aeldm i protuoklopnim minama. Pri izboru mjesta za izgradnju obrambenih taaka narudo se posveeivala pathja konfiguraciji samog terena (uzvisine, usjekline, korita rijeka i potoka...), koje su kao prirodne prepreke kaikene za ojatavanje obrambenih totaka.• Na kraju dolazimo do „gjayne obrambene crte" (Hauptkampflinie). Ukoliko je bilo vremena glavna obrambena crta izgradivana je u tipu stalne fortifikacije (betonski bunkeri i obrambene take). Navedeni betonski polo2aji imali su moguanost djelovanja u svim smjerovima (u njima su osima pje§aeldh posada s velikim brojem
Itustracija: Vetimir VuktiE POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
71
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT pugkostrojnica bili smjegteni protuzrakoplovni i protuoklopni topovi), osigurani redovima bodliikave zive i protu-pjegaddh mina te pololajima u tipu poljske fortifikacije koje je posjedalo pjegagtvo ojaeano pugkostrojnicama te lakim i srednjim bacadima. Dul cijele glavne obrambene crte izgradivane su obrambene toeke za protuoklopne topove (koji su mogli brzo mijenjati svoje pololaje, a to su standardno bili topovi od 88 mm), u tipu poljske fortifikacije, dime se dobivalo elastieno i ubojito „protuoldopno bojigte" (PAK-Front). Pri izboru mjesta za izgradnju glavne obrambene. crte, Nijemci su istu vrlo rijeko postavljali u gumi (zbog vedeg utrogka radnih sati), ali su zato kod rijeka gradili polo'laje na „protivniekor strani rijeke tako da je cijelo rijeeno korito bilo inkorporirano u obrambenu crtu. Na samom podetku rata kada zraena premoa nije bila upitna malo palnje se posvedivalo prikrivanju. Medutim, tijekom 1944. i gubitka zratne nadmoai, osobito na Zapadnom ratigtu, dovela je vjekinu prikrivanja postrojbi do savrgenstva. Kombinacija prikrivanja i „poboljgavanja" te prilagodavanja prirodnih prepreka uz uporabu osvjetljavajudih sredstava pretvarala je „lake obrambene polo'laje" (prema migljenju protivnika) u tegko osvojive polol'aje. General pukovnik Gotthard Heinrici jog kao zapovjednik zbora razvio je poseban koncept, koji su poslije preuzeli svi zapovjednici pjegaelcih postrojbi na Istoenom ratigtu, a koji se sastojao od svakodnevnog izvidanja protivnika te na temelju odredenih indicija moglo se utvrditi kada de poeeti
Presjek jedne stalne fortifikacije na utvrdenom postavu „Siegfried"
Postrojba u napredovanju pod bacaekom vatrom protivnika 72
protilmield napad (nogenje kaciga umjesto obienih vojnieldh kapa, podjela alkohola postrojbama...). Prije samog poeetka protivnielcog napada vojnici bi napustili prve dvije istaknute linije obrane tako da je protivnieka topnieka priprema (s kojoj je neizostavno podnjao svaki sovjetski napad) „udarala" u prazno. Po okoneanju protivnieke topnieke pripreme vojnici bi ponovno zauzeli svoje poloiaje te spremni dodekali napad protivniekog pjegag'tva. Ipak, ogroman nerazmjer u brojnosti ljudstva i tehnike te sovjetska bezobzirnost u „trogenju" istoga donosio je prednost protivnilcu bez obzira na „male talctieke trikove" koji ipak nisu mogli donijeti pro- . mjenu °pee situacije. POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
STAUINGRADSKA BITKA
BITKA ZA STALJINGRAD
A
rujan 1942. - veljaa 1943. sovjetski napadi njematki protunapadi
- njematko povlatenje njematka crta bojigta
domet sovjetskog topnigtva ......
sovjetska zratna potpora
Donskitr ROKOSSOVSKY
Vinnovlia Rynok
Voyo - alekseyevski
a Burkauski at*
)Gavrilovka
POSEBNO IZDANJE / LiDEN1
73
VP 2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
Desetina i vod Desetina (Gruppe) i vod (Zug) su predstavljali bazi6ne postrojbe u Njemadcoj vojsci. Taktika desetine i voda trebala je odgovoriti na pitanje kako napredovati pod protivniekom vatrom te istjerati protivnika iz njegovih polcdaja uz minimalne vlastite gubitke. Tijekom kretanja po terenu desetina je oblikovala dvije osnovne formacije. Prva od njih je bila „niz" (Reihe), koji se sastojao od „labavog niza" vojnika s zapovjednikom desetine na 6e1u. Zapovjednika je slijedio pugkostrojnitar sa svojim pomo6nicima te ostatak desetine, dok se pomo6nik zapovjednika desetine nalazio na zalaznici. Prednost niza je bila u tome gto je predstavljao „malu metu" sprijeda, a omogu6avao je zapovjedniku desetine da u slutaju napada brzo izvrgi raspored desetine. Formacijom „labavog niza" izbjegavalo se „sabijanje" vojnika, koji su tada pose,bno „izltdeni" pugkostrojni6koj i bacadcoj vatru, time su se izbjegavali gubici, a s druge strane „niz" je omogueavao odfiavanje „veze" izmedu vojnika. Iz „labavog niza" desetina je brzo mogla evoluirati u „streljadci lanac" (Schiltzenkette) i to na na-
74
Borbeno djelovanje najveeeg topa u Drugom svjetskom ratu - „Dora", zeljeznicki top kalibra 800 mm
an da pugkostrojnica ostaje u sredigtu dok se ostatak desetine rasporeduje lijevo i desno od nje. Kao rezultat dobivao se „rastresit" raspored u kojem se napredovalo od jednog vidljivog zaldona do drugoga uz „pokrivanje" stalnom
vatrom iz pugkostrojnice. Kretanje od jednog do drugog zaklona poeinjalo je u trenutku kada bi zapovjednik desetine stigao do prvoga, najistaknutijeg. Krajnji rezultat djelovanja pugkostrojnice nije bio jednostavno unigtenje
protivnika nego totalno peutraliziranje istoga (Niederkampfen) da bi se time osigurao uspjeh napada. U obrani desetina je zauzimala prostor od 30 do 40 metara gto je omogu6avalo zapovjedniku da ima pregled nad obranom. Zatim je desetina pristupila ukopavanju i izradi polcdaja dok je jedan vojnik bio na strati kao osiguranje od iznenadnog napada. Poltdaj se utvrdivao u nizu otpornih taaka na kojima se nalazilo po nekoliko vojnika desetine (svaki vojnik je kopao vlastiti zaldon, „lisidu rupu" - Fuchsloch). Svaka otporna toka morala je biti u dometu sebi susjedne take. Ovako „rastresito" oblikovanje prve crte obrane imalo je za cilj da umanji efekt protivnikove topnieke vatre. Najva2niji dio obranibenog polcdaja predstavljao je polcdaj pugkostrojnice (MG-Stellung) za koju je pripremljeno nekoliko polaaja tako da je ona prema potrebi tijekom bitke mogla mijenjati svoj polaaj. Prvi poloZ'aj za pugkostrojnicu nalazio se obit"no oko 50 metara ispred prednje crte obrane desetine. Ukoliko su moguenosti dopugtale, iza prve crte obrane izgradivani su trangeji (u obliku stalne fortifikacije)' u koje bi se sklanjao najved dio desetine, ukoliko nije bilo potrebe za trenutnim boravljenjem na prvoj crti. Pojedine desetine su oblikovale „prednje postaje" (Vorposten) kao oblik ranog upozoravanja vete postrojbe kojoj su pripadali (mati6na postrojba) na neposredni napad protivnika te su imale zadatu gto je due mogu6e zaustavljati protivnika u napadu time „kupujuei" vrijeme za potpuni raspored svoje mati6ne postrojbe na prvoj crti obrane. Navedene „prednje postaje" bile su obieno uspostavljene do 2000 metara ispred glavne crte obrane u dometu ondja za blisku podrgku (bacea i topova u sastavu pjegaele pukovnije). Pri napredovanju vod se kretao u obliku strjelice (Pfeil) jednako pri kretanju u koloni ili u liniji (s desetinama naprijed i nazad). U nadlanosti zapovjednika voda bio je odabir podru6ja djelovanja i kona6nog cilja te da prema tome odabere formaciju koju ce zauzeti vod i da o tome obavijesti zapovjednike satnija. Zapovjednik voda je trebao procijeniti koje je mjesto u obrani protivnika najslabije i potom na to mjesto usmjeriti glavni udar svoga voda. Ukoliko je uspjegno probijena POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
obrana protivnika vod je trebao odmah nastaviti prodor u dubinu protivniekog poretka. U tom je trenutku u potpunosti do izra2aja dolazila sposobnost zapovjednika voda da iskoristi povoljan „momentum" u napredovanju kroz protivnieke polo'aje ne obaziruti se na svoja krila. Zagtita krila voda u napredovanju trebale su preuzeti postrojbe koje u dolazile iza napredujueeg voda te uniostatke protivniekog gtiti otpora. Ovaj opis djelovanja voda pretpostavlja sna‘z' an i agresivan, all inteligentan pokret koji ee u prvim ratnim godinama donositi njemaekom pjegagtvu kvalitetnu prednost pred njegovim protivnicima.
Primjeri obrambenih borbenih djelovanja NjemaEke vojske u Drugom svjetskom ratu Obrambene operacije na Sic1101 I Apeninskom poluotoku (Italija, srpanj 1943.— svibanj 1945.) Nakon okoneanja vojnih operacija u sjevernoj Africi postavilo se pred Vrhovno zapovjednigtvo vojske (OKH) pitanje gdje ce Saveznici sada udariti. Nitko od vodecih generala u OKH nije imao iluzija da ee Saveznici sada staff i zadovoljiti se samo postignutim izbacivanjem osovinskih snaga iz sjeverne Afrike. Glavni stoner vojske razradio je tri scenarija: prvi koji je
polazio od toga da ee se saveznici iskrcati na podrueju Greke te zatim formirati bojigte s ciljem udara na ju'Ino krilo Istoenog ratigta; drugi prema kojem bi se saveznici iskrcali na obalu Jadranskog mora (u delti Neretve) i potom prodrli u unutragnjost s ciljem prekida vitalne 'eljeznieke komunikacije prema Solunu te time odsjekli njemaeke snaga u Gr6koj i tred
koji je obuhvatio iskrcavanje saveznika na Siciliju te po zauzimanju iste prebacivanje na Apeninski poluotok i napredovanje prema sjeveru du2 istoga. Saveznici su se odlueili za veal scenarij, a Nijemci su odahnuli, jer je on predstavljao, od tri moguaa zla, najmanje. Od snaga koje su bile predvidene za djelovanje u sjevemoj Africi, a koje tamo nisu prebeene do
4. .O 4. PANZER IV H Kada su se Nijemci suoeili sa superiornijim sovjetskim tenkovima T-34 i KV-I, Zurnom mjerom proglasili su naorulavanje Panzera IVs novim topom duge cijevi kalibra 75mm. Na tenkovima Panzer IV inaeice F zamijenjeni su kratki topovi 7.5cm KwK37 L/24 novim topom 7.5 KwK40 L/43 (duZine cijevi 43 kalibara). Kako bi se medusobno razlikovali, prvi su postali Panzer 1VF1, a drugi F2. Prvi tenkovi Z'urno su proizvedeni u oZujku 1942. i poslani na bojgnicu na naein da je u poeetku svaka oklopna divzija dobila samo po nekoliko primjeraka zbog poeetne proizvodnje od samo 16 primjeraka mjeseeno. Od inaeice G (proizvedeno 1.687 tenkova) ugraduje se jos jedno vrijeme KwK40/1,43 i ndto kasnije top dune cijevi KwK40/L48 i vete probojnosti. U vrijeme bitke kod Kurska u ljeto 1943. na bojiSnici je bio 841 Panzer IV duge cijevi. Taj top ostati ee u uporabi sve do kraja rata. Od travnja 1943. u proizvodnji je poboljkina inaeica H (proizvedeno 3.774 tenkova) koju ce od lipnja 1944. zamijeniti posljedna u nizu J (do kraja rata proizvedeno 1.758). - teiina: 25 t - posada: 5 - naorulanje: I top 75 mm KwK40 L/48, 2 strojnice 7,92 mm MG34 - streljivo: 87 granata, 3.150 metaka 7.92 mm - oklop kupole: prednja ploea: 50mm/80°, boena: 30mm/64°, straZnja: 30mm/75° - oklop tijela: prednja ploea: 80mm/80°, bocna: 30mm/90°, straZnja: 20mm/79° - dodatne boene ploee protiv kumulativnih granata debljine 8 mm - motor: benzinski Maybach HL 120TRM - snaga motora: 300KS - najveca brzina po testi: 38 km/h - doseg: 210 km - dimenzije: d-7,02m, .§ -2,88m, v-2,68m
zavrgetka operacija (13. svibnja 1943.) ponovno je postrojena 15. divizija, ali ne kao oklopna nego kao 15. motorizirana divizija, odnosno 15. oklopno-grenadirska divizija (pukovnik Ernst-Giinther Baade). Navedena divizija je postrojena na Siciliji. Druga njemaeka postrojba na Siciliji bila je motorizirana divizija „Hermann Goring" (sluTheno dio Luftwaffe, a talctieki podredena vojsci) pod zapovjednigtvom general-bojnika Wilhelma Schmalza. Obrana Sicilije povjerena je talijanskoj 6. vojsci koja je na obalnom rubu imala rasporedeno gest obalskih divizija, dva obalska zdruga, jednu samostalnu obalslcu pukovniju, tri momarieka utvrdena podrueja i dvije lueke obrambene skupine. Navedene snage einile su prvu crtu obrane. Drugi dio snaga nalazio se u sredigtu otoka kao brza prieuva koja je trebala intervenirati na ugro2enom podrueju. Te snage su einile dva talijanska zbora sa cetiri pjegaeke divizije te ranije spomenute dvije njemaeke motorizirane divizije. Iskrcavanju Saveznika prethodila je intenzivna zraena priprema od 3. do 9. srpnja 1943. godine. Tijekom ovoga djelovanja onesposobljene su sve zraene luke na Siciliji, a ostatak operativnih zrakoplova prebaeen je u Italiju. Od 10. srpnja 1943. poeelo je iskrcavanje Saveznielcih kopnenih snaga. Mostobran je brzo uspostavljen, a talijanske obalne postrojbe su se raspale ne pru2ivgi znaeajniji otpor. Noeu s 10. na 11. srpnja motorizirana divizija „Hermann Goring" izvrgila je protunapad u smjeru napredujueih amerieldh snaga. Medutim, uslijed djelovanja saveznitkog zrakoplovstva i
Itustracija: Vellmlr Vuldit POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
75
2IL: 2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT
Prodor juri§nih opkopara u protivniae pologaje
topni6ke vatre s brodova, divizija je uskoro morala odustati od daljnjih napada. Kao pomot njema6lcim (i talijanskim) snagama na Siciliji upu6ena je 1. padobranska divizija (general bojnik Richard Heidrich) koja je do 13. srpnja stigla na Siciliju. Navedene snage uspjele su, usporiti, a potom i u potpunosti zaustaviti britansko napredovanje prema luci Cataniji te uspostaviti efikasnu crtu obrane na obroncima Etne. U meduvremenu su ameritke snage do 23. srpnja zauzele cijeli juZ"ni dio otoka. Britanske snage niti nakon petnaest dana tegkih borbi nisu uspjeli probiti njemadce polo2aje pod Etnom. Zapovjednik njema6kih snaga na jugu (Vojna skupina C) general feldmargal Luftwaffe Albert Kesselring prebacio je na Siciliju 29. oklopno-grenadirsku diviziju (general-poru6nik Walter Fries) kao daljnje oja6anje obrani otoka. Do 3. kolovoza 1943. njemgke postrojbe su organizirale obranu na crti Catanija - Troina - Santa Agata di Militello (uz navedene njema6ke snage bile su i eetiri talijanske divizije te mornaritle talijanske snage u Messini). Nijemci su slabijim snagama organizirali osmatranja na Etni, a dun prometnica sustav obrane u 76
Njernaeki oklop na jugu Europe
borbenim skupinama po dubini bojigta. Potom su formirane jake prieuve te pripremljeni objekti za rugenje u svrhu zapreelvanja i iskorigtene sve predriosti terena za organizaciju obrane. Buduoi da je stoner 6. talijanske vojske prakti6no prestao da postoji, zapovijedanje obranom preuzeo je njemgki XIV oklopni zbor (general oklopnih postrojbi Hans-Valentin Hube) od 3. kolovoza. Zada6a njema61dh snaga bila je da gto je vise moguee uspore napredovanje savezniadh snaga te time gto dune odgode invaziju na sam Apeninski poluotok. Op6i saveznied napad zapo6eo je 1. kolovoza 1943., a do 5. kolovoza Saveznici su uspjeli zauzeti luku Cataniju i Troinu u sredigtu njematke obrane time je cijela obrambena linija dogla u pitanje. Njematke snage, razdvojene Etnom, po6ele su polagano odstupanje u smjeru sjeveroistoka u smjeru Messine. Prema zapovijedi Kesselringa od 10. kolovoza 1943. zapoeela je evakuacija njematicih snaga s Sicilije. Njematke zalazne postrojbe otaavale su napredovanje saveznika tako da su ameri6ke postrojbe 13. kolovoza zauzele sredignji poloIaj na raskraju Randazzo, a tek 17. kolovoza ugle POSEBNO IZDANJE STUDENI 2013.
4
Vojnici „pregledavaju" skupinu uni§tenih sovjetskih tenkova u Messinu time je okontana bitka za otok. Unatot zratnoj nadmoti Nijemci su sa Sicilije uspjegno evakuirali najveti dio svojih snaga (60.000 vojnika, 47 tenkova, 94 topa, 10.000 vozila i 17.000 tona druge vojne opreme). Ponukani unutarnjim previranjima u Italiji (25. srpnja 1943. morao je odstupiti Benito Mussolini s mjesta predsjednika vlade Kraljevine Italije) OKW je poteo raditi na mjerama za slutaj talijanskog izla-
slca iz rata. Odmah idueeg dan (26. srpnja 1943.) Adolf Hitler kao Vrhovni zapovjednik oru2anih snaga donosi Uputu br. 48 (Weisung Nr. 48), kojom su utvrdene ?Jayne smjernice za postupanje u slutaju kapitulacije Italije. Na temelju spomenute Upute, maksimalno brzo je izraden cijeli niz planova za postupanje prema Talijanskim oruianim snagama na svim podruejima. Opti plan postupanja prema Talijanskim orui'anim snagama (razonianje i intemaci-
Za forsiranje rijeka, u prvom napadnom valu, uvijek su koriSteni gumeni eamci POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
ja), te preuzimanje podrutja koja je pod okupacijom dr2ala Talijanska vojska dobio je naziv (ironitno) pothvat „Osovina" („Achse"), a iz ovoga opteg pothvata „izvedeni" su i slijedeti pothvati: „Alarich" (plan za okupaciju Italije od strane Njemaeke vojske u slutaju njene kapitulacije - dobio je naziv prema kralju Zapadnih Gota Alarichu I, koji je bio prvi germanski kralj koji je zauzeo Rim 410.), „Feuerstein" (osiguranje prijevoja Brenner i ostalih prometnica koje
„spajaju" Treti Reich i Italiju - dobio je naziv prema prezimenu generala gorskih postrojbi Valentina Feuersteina, eija je zadge bila da sa svojim LI. gorskim zborom izvr§i navedenu zadatu), „Konstantin" (razoruZ-anje talijanskih postrojbi i zauzimanje podrutja pod talijanskom okupacijom na Jugoistoku - NDH, Cma Gora, Albanija i Grtka), „Kopenhagen" (osiguranje prijevoja i prometnica iz June Francuske prema Sjevernoj Italiji), „Schwarz" (zauzimanje Rima i oslobodenje Mussolinija), „Siegfried" (razonaanje i preuzimanje podrutja 4. talijanske vojske u Ju2noj Francuskoj) i „Zeitgenosse" („suvremenik" - prebacivanje zratnim putem njematkih postrojbi u Albaniju). Nadalje, temeljem zapovjedi OKW-a izvrgen je preustroj njematke zapovjedne strukture na podrutju Italije i to na naein da je ratite u Italiji podijeljeno izmedu Vojne skupne B (general feldmafgal Erwin Rommel) sa operativnom nadleZnogeu do crte Piza-Arezzo-Ankona, a juini dio Italije ispod navedene crte ostao je u nadleinosti Vojne skupine C (general feldmargal Albert Kesselring). Zadata Vojne skupine B bila je raspored njematkih snaga na Sjeveru Italije te osiguranje prijevoja preko Alpa. Pod zapovjednigtvom Zapovjednika Juga (Vojna skupina C) feldmargala Kesselringa nalazila se 2. zrakoplovna flota i 10. vojska (ustrojena 25. kolovoza 1943.) pod zapovjednigtvom generala oldopnih postrojbi
lako je vojska vodila pokretni rat, veliki dio njezinih pokreta oslanjao se na uporabu konja 77
in 2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT
r
Heinricha von Vietinghoff-Scheela sa t etiri motorizirane, tri oklopne i dvije padobranske divizije i jednim jurignim zdrugom. Saveznika invazija Apeninskog poluotoka zapoteta je iskrcavanjem na obalu Kalabrije 3. rujna 1943. da bi do 9. rujna Saveznici zauzeli Catanzaro i priblaili se Tarantu. Toga dana je objavljena vijest o kapitulaciji Italije. Talijansko vrhovno zapovjednigtvo je zapovjedilo obustavu borbenog djelovanja prema Saveznicima, a Nijemci su odmah pristupili provedbi plana „Achse" (na Jugoistoku se plan s istom zadatom nazivao „Konstantin"). Potom je Kesselring naredio evalcuaciju Sardinije 20. rujna te potom i Korzike 4. listopada 1943. godine. Uz sna2nu podr§ku brodova i zrakoplova amerieke snage su izvrsile islcrcavanje u podrutju Salema 9.rujna. Kesselring, buduai da nije imao slobodnih snaga, „bacio" je prema Salernu improvizirane postrojbe („postrojbe na uzbuni" Alarmeinheiten) sastavljene od pozadinskih sluZ'bi (kuhara, vozata, vojnih sluThenika...) koje su u prvo vrijeme uspjele stabilizirati boji§te oko mostobrana. Veliki njemadd protunapad 13. i 14. rujna cak je ozbiljno zaprijetio da ce „baciti" saveznitke postrojbe u more, medutim, odlutili su velild kalibri topova na brodovima i zratna nadmot Saveznika. Istodobno su dijelovi njematicih divizija iz sastava XIV. oklopnog zbora (s zadatom usporavanja napredovanja saveznitkih postrojbi kroz Kalabriju i Camponiju) stigle u „visinu" Salerna. Zapovjednik 10.vojske von Vietinghoff zapovjedio je povlatenje svih njematkih snaga pred Napulj 15. rujna s tim da je navedeno povlatenje
Trenutak odmora za umornc , pnike • ••• • ••• • •••
Jagdpanzer 38(t) Hetzer Na sastanku odrzanom kod Hitlera, glavni inspektor oklopnih postrojbi general pukovnik Heinz Guderian zatrazio je izradu lakog lovca (razaraca) tenkova niske siluete koji bi zamijenio protutenkovske topove koje su vukli motorni tegljaci iii konjske zaprege. teZina: 23 t - posada: 4 - osnovno naorui anje: 7.5cm StuK L/48, 1 strojnica 7,92 mm MG34 - streljivo: 63 granate, 600 metaka - traverza: 5° lijevo i 11° desno elevacija: -6° do +12° - oklop nadgrada: prednja ploca: 80mm/80°, boeni: 30/79° i straga 30mm/90° oklop tijela: prednja ploea. 80mm/76°, bocni: 30mm/90°, i straga: 20mm/90° - boena ploca protiv kumulativnih granata 8mm/90° - motor: benzinski Maybach HL120TRM - snaga motora: 300 KS - najveea brzina po cesti: 38 km/h doseg: 210 km - dimenzije: d-6,7m, v-2,20m
izvodeno jako sporo da bi njematkim snagama na lijevom krilu kod Taranta i Barija omogutilo „poravnanje" s glavnim snagama pred Napuljem koji je evakuiran 1. listopada. General-feldmargal Kesselring je naredio uspostavu obrambene crte na rijeciVolturno koji su njematke snage posjele 6. listopada. U meduvremenu je 12. rujna 1943. iz internacije osloboden Benito Mussolini koji je 25. rujna proglasio Talijansku Socijalnu Republiku na sjevernom dijelu Italije (pasjednutom od Nijemaca) dok je u juZnom dijelu Italije (posjednutorn od Saveznika) djelovala Badoglieva vlada (tu je bio i talijanski kralj) koja je 13.1istopada 1943. objavila rat Njematkoj. OKW je zapovjedio 30. rujna 1943. da 10. vojska nastavi sa s zadr2avajutom obranom te se povute na utvrdenu postavu „Gustav" (rijeka Garigliano — rijeka Rapido — rijeka Sangro), a Vojna skupina B u sjevernoj Italiji osigurava prometnice te brani balu od moguteg iskrcavanja protivnika. U skladu s navedenim, 10. vojska je vodila zadrZavajutu obranu na crti rijeka Volturno — uke rijeke Bilferno te na taj natin osigurala vrijeme za dovrktak polobja na utvrdenom postavu „Gustav". U studenom 1943. boji§te se ustalilo na „Zimskoj crti", prvom pojasu obrane jugozapadnog dijela postava „Gustav". Od 11. studenog 1943. izvr§en je novi ustroj snaga u Italiji, stoner Vojne skupine B prebaten je u Francusku, a od snaga koje su mu bile podredene postrojena je 14. vojska (general konjanigtva Eberhard von Machensen) koja je preuzela osiguranje sjevera Italije te je podredena Vojnom zapovjedniku Jugozapada (dosada§nji
Ilustracija: Velimir VuldiE 78
POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
Jed ud temeljnih pravila vojske - tocno utvrditi gdje se nalazi protivnik
Vojni zapovjednik Juga), odnosno Vojnoj skupini C. Saveznidce snage painju napad na postav „Gustav" (odnosno prednje poldtaje nazvane „Zelena crta") 2. prosinca. Do okoneanja napada 15. sijeenja 1944. saveznieke postrojbe uspjele su probiti „Zelenu crtu" i doei pred glavne polo2aje postava „Gustav" koji nisu uspjeli probiti niti na jednom mjestu zahvaljujud 6vrstini njemaeke obrane. Novi napad savezniddh postrojbi po6eo je 17. sije6nja na sredi§nje mjesto njema6kog postava „Gustav" grad Casino (koji je odbijen), a 22. sijeenja saveznici su iskrcali snage kod Anzia u njemadcoj pozadini s ciljem udara u leda postava „Gustav". Medutim, Kesselring je odmah reagirao i prema savezniddm postrojbama uputio 6etid divizije iz svoje prituve. Iako su saveznici uspjeli formirati relativno duboki mostobran, dolazak navedenih njemaddh snaga je u potpunosti zaustavio daljnji prodor savezniddh postrojbi. Tako je ubrzo mostobran kod Anzia postao „mrtva todca". Prva faza bitke za postav „Gustav" zavr§io je potpunim neuspjehom Saveznika. U meduvremenu je Kesselring napao 16. velige 1944. mostobran kod Anzia da bi isti bio zaustavlien tek krajnjim naprezanjem uz ogromnu podr§ku zrakoplovstva i POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
mornarice 20. veljate te se poeetkom o2ujka boji§te kod Anzia stabiliziralo. Novi napad savezniekih postrojbi na Casino zapoeeo je 15. oarjka no isto je okonean neuspjehom. U torn trenutku save-
Drugo temeljno pravilo vojske - uvzjek agresivno napadati
znici su nasuprot Casina koncentrirali snage od 16 divizija i sedam zdrugova dok je isto podrueje uspje§no branilo §est njematicih divizija i jedan zdrug. Tred saveznidd napad na Casino zapo6eo
Za dobro funkcioniranje postrojbi uvijek je bitno „ratno prijateljstvo"
je 11. svibnja 1944. topniekom pripremom iz 2.000 topova. Ovoga puta njema6ka obrana na postavu „Gustav" nije mogla izdthti napad te je ista probijena na potezu od Casina do Tirenskog mora 20. svibnja, a sam Casino je zauzet od saveznika 18. svibnja. Saveznici su poslije proboja postava „Gustav" izbili na njema&i zaprijeeeni polo'laj „Senger" koji se nalazio iza desnog krila postava „Gustav". Savezniece postrojbe spojile su se s postrojbama na mostobranu kod Anzia 25. svibnja. Boji§te se sada lagano pomjeralo u pravcu Rima tempom koji su odredivale njemeke snage u urednom povlatenju. Kesselring je zatim da se njegove snage povuku na postav „Gotska crta" koji je ve6 od prije fortifikacijski uredivan kao priarva u slu6aju proboja postava „Gustav". Saveznitke snage u§le su u Rim 4. lipnja 1944. gotovo 11 mjeseci poslije iskrcavanja na Siciliju. Mada oslabljene njematke snage su uspjele u drugoj polovici srpnja 1944. zaustaviti napredovanje Saveznika na prilazima postavu „Gotska crta" sada nazvanoj „Zelena crta" koja se protezala rijekom Arno i rijekom Metauro. U meduvremenu je 14. vojska uspostavila „Alpsko boji§te" 15. kolovoza (na granici izmedu Francuske i Italije) prema islcrcanim saveznie79
In
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
tldtZ7\a
kim postrojbama na jugu Francuske. Krajem rujna 1944. uspjelo je Saveznicima probiti postav „Zelene crte". Medutim, njemaace postrojbe organizirale su odsudnu obranu tako da se crta bojigta poslije proboja postava „Zelena crta" do poeetka 1945. pomaknula samo od 25 do 55 km prema sjeveru. Desetog okijka 1945. za novog zapovjednika Jugozapada i Vojne Skupine C postavljen je general pukovnik Heinrich von Vietinghoff-Scheel (Kesselring je preuzeo zapovjednigtvo nad Zapadnim ratigtem). Do paCetka travnja 1945. na Jugozapadnom ratigtu vladalo je zatigje, a potom su Saveznici 9. travnja 1945. poCeli s novim napadom. Do 20. travnja 1945. njematke snage su se u redu povlatile prema sjeveru, a onda je dab do popugtanja u rasporedu njemaeldh snaga i saveznieke postrojbe su uspjele 24. travnja forsirati rijeku Po. Do 29. travnja saveznieke snage su dostigleVeneciju i forsirale rijeku Piavu. Istoga dana (29. travnja 1945.) predstavnici Vojne skupine C su u Casertti potpisali dolatment o kapitulaciji njemadcih snaga („dokument o lojalnoj predaji") na Jugozapadnom ratiku (koja je stupila na snagu 2. svibnja 1945).
Pokretni „oldopni diep" (Sovjetski Savez, oiujak — travanj1944.) Prva oklopna vojska pod zapovjedni§tvom generala oklopnih postrojbi Hansa-Valentina Hubea nagla se 31. cdujka 1944. izloena snalnim udarima sovjetskih snaga koji dovodi do stvaranja velike praznine izmedu 1. oklopne vojske i 4. oklopne vojske kod Proskurova. Prije nego gto su njematke snage uspjele reagirati i zatvoriti nastalu prazninu, Citava 1. oklopna vojska nala se u okrufenju kod Kamenets-Podolskog. U trenutku okrtdenja 1. oklopna vojska ima svega 24 operativna tenlca, 86 bojni dosta prorijedenog pje§a§tva, 106 protuoklopnih topova 75 lakih i 35 tegIcih bitnicatopni§tva. Na papiru snage pod zapovjedni§tvom Hubea obuhva6aju 22 divizije od toga osam oklopnih i jedna oklopnih-grenadira. Hube ustrojava olcrtdene snage u tri skupine: „Breith" (general oklopnih postrojbi Hermann Breith, zapovjednik III. oldopnog zbora), „Nehring" (general oldopnih postrojbi Walther Nehring, zapovjednik )(KW. oklopnog zbora) i 80
Tijekom gradskih borbi poprgta gradova uvijek su tdko stradavala
„Schulz" (general pje§a§tva Friedrich Schulz, zapovjednik XXXXVI. oklopnog zbora). S tako ustrojenim snagama formira „trokut" s „§iljkom" okrenutom prema njemaekim polaZajima i zapovijeda pokret svoga „d'iepa". U meduvremenu opskrbu olcru2enih snaga preuzima Luftwaffe koja svakodnevno dovozi pogonsko gorivo, streljivo i hranu, a odvozi ranjenike. IduCih gesnaest dana Hube vodi svoj „oklopni d2ep" pod konstantnim napadima sovjetskih snaga prema njemaelcim poloajima. Prema zapovijedi von
Mansteina (zapovjednik Vojne skupine Sjeverna Ukraina) „oldopni clIep" se trebao kretati u smjeru sjevero-zapada, Hube odluCuje krenuti juin odbijajuCi „putem" sve polcu§aje sovjetskih snaga da zaustave pokret „oklopnog die pa". Prva oklopna vojska 8. traynja „hvata" kontakt s postrojbama II. SS oklopnog zbora u podrueju Lola koje su im poslane u susret te prelazi njemaCku crtu obrane u istoenoj Galiciji. Hitler osobno poziva Hubea te ga 20. travnja 1944. promiCe u 6in general pukovnika kao nagradu
za njegovo postignuCe. SlijedeCeg dana na povratku iz Hitlerovog glavnog stana general-pukovnik Hans-Valentin Hube pogiba u zrakoplovnoj nesreai.
Obrana Normandije (Francuska, lipanj — srpanj1944.) Praktieki odmah po odustajanju od operacije „Morski lay" („Seelowe"), planirane invazije Velike Britanije, Hitler je zapovjedio izgradnju „Atlantskog bedema" koji se u punoj duhni trebao protezati od Pirineja (francusko-ApaPOSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
isrmisr‘isr.C]rcoliiraarez.corg BERLINSKA BITKA. 0 25 50 ammo
BITKA ZA BERLIN 15. travnja - 6. svibnja 1945. .............. •
bntrz..
Balti.tY:ko more.
XXXX 1 651 'Rostock Grei
SwinemOn
...................
19
hwerin Waren
..... randenburg
XXXX • 1 2 [.•;* ...........
MOO( VIST HEINRIQ kasnije TIPPBSKIRCH
)000( 2 Bjeloruskifront.'... OSSOVSKY
ritzwalk
DoMi
Wittenberg
NJEMA 1000C
1 91
z IBjelorusldfront
MOM
oranie
1
Poljad XXXX
1000C 131
StendaI . 1 2ukov
Ktistrin
............................ .••*
5
Shock
}0.80( 1 8 strata EOM
I mi I 1 strata
1 691 XXXX
LJSXA
100M 31strata XXXX
tre
I Is
Herzberg saveznitli napadi
Targau
1 KONIEV
XXXX
njemdki protunapadi
0
3 strata
XXXX 1 13 strata
njemako povigenje
XXXX
njematle crte bojgta
I in
•
15. travnja
•
18. travnja
•
25. travnja
•
28. travnja
POSEBNO IZDANJE / STUDEN I 2013.
4 straia
XXXX 2 Poljaci
njematki diepovi obrane
Dresde
81
vp
-sisrmisrwsr.33cosivaX.Yrilted.riet .
2. SVJETSK I RATINEHRMACHT
•• •••• •• ••••• *
Jagdpanzer IV Pritisnuta sa svih strana i sa sve vise unigtene industrije, Njemaeka se suoeila s obrambenim ratom i nedovoljnom proizvodnjom tenkova. Jedno od jednostavnijih rjesenja, nine cijene izrade i kraeeg vremena proizvodnje, bili su lovci tenkova. U biti, defanzivno oruZje. U rukama iskusne posade mogli su biti vrlo ubojiti. Nedostatak kupole i ciljanje cijelim vozilom bio im je velik nedostatak, ali su im vrlo mala visina (visina edv.jeka) i zakakn oklop bili prednost. Jedno od takvih vozila bio je lovac tenkova, odnosno sluZ"beno nazvan protutenkovskim toporn na podvozju tenka Panzer 1V(7 .5cm PaK L/48 auf Fahrgestell Panzerkampfwagen IV) ili jednostavnije nazvan lovackim tenkom, odnosno Jagdpanzerom IV U naortdanju je odjela lovaekih tenkova u oklopnim divizijama od olujka 1944. godine. Sveukupno je do studenoga 1944. proizvedeno 769 Jagdpanzera IV -telina: 24,5 t - posada: 4 - osnovno naoru2 anje: 7.5cm PaK39 L/48, 1-2 strojnice 7,92 mm MG34 ili 42 - streljivo: 79 granata, 600 metaka -traverza: 10° lijevo i 10° desno -elevacija: -5° do +15° - oklop nadgrada; prednja ploea: 60mm/40°, boeni: 30/60° i straga 20mm/55° -oklop tijela; prednja ploea. 60mm/45°, boeni: 30mm/90° , straga: 20mm/89° -bona plaaprotiv kumulativnih granata 8mm/90° - motor: benzinski Maybach HL120TRM - snaga motora: 300 KS -najveea brzina po testi: 40 km/h -doseg: 210 km - dimenzije: d-6,85m, §-3,17 v-1,85m Dan je znak za napad
Itustracija: Velimir VuldiE
njolska granica) do Kirkenesa u Norvetkoj (ukupne dUine 4.000 km). Temeljna zamisao obrane sastojala se u slijede6em: stalne posade utvrdenja trebaju zadrZati invazione snage na obali do dolaska oklopnih i motoriziranih snaga iz prieuve koje bi potorn protivnieke invazione snage odbacile natrag u more. Stvorena su tri obrambena podru6ja: norveSko, dansko i zapadno (od Nizozemske do panjolske). Unutar obrambenih podru6ja obala je podijeljena na obrambene zone 82
u kojima je predvidena izgradnja pomorskih tvrdava, skupine otpornih to6aka i obrambeni sektori. Pomorske tvrdave predstavljale su srediSta obrane i obuhvgale su sve vane luke neophodne Ratnoj mornarici. Obrana pomorskih tvrdava sastojala se u mogu6nosti za samostalnu kruz nu obranu u promjeru. od 10 km sa posebno izgradenim mjestima za protuoklopne i protuzra6ne topove. Zaljevi i vete morske uvale su posebno utvrdeni kao zasebne cjeline. Obalske bitnice veli-
kog dometa u otpornim takama trebale su sprijetiti svako pribliIavanje obali, a za obranu od desantnih eamaca predvidene su obalske bitnice lak ih brzometnih topova. Sama obala prekrivena je protu-desantnim preprekama. Na „Atlantskom bedemu" trebalo je izgraditi 4000 glavnih otpornih totaka, 1.000 protuoklopnih otpornih totaka i 10.000 manjih otpornih totaka. Na eelu obrane nalazio se Vojni zapovjednik Zapada (istovremeno Vojna skupina D) pod zapo-
vjedniStvom: general feldmarSala Gerda von Rundstedta (do 2. srpnja 1944.), a potom general feldmarSala Giinthera Klugea. Vojnom zapovjedniku Zapada podeinjena je Vojna skupina B (od 11. studenog 1943. dolazi iz sjeverne Italije na podrutje sjeverne Francuske prvo kao stoner za nadzor fortifilcaclisldh radova, a potom kao i operativno zapovjedniStvo) pod zapovjedniStvom: general feldmarS ala Erwina Rommela (do 17. srpnja 1944.), a zatim general feldmarSala GiintPOSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
, .• Tijekom temeljne obuke vojnika velika je pablja pridavana ueenju „eitanja" zemljovidima, S'to je posebno pomagalo tijekom provedbe izvidngtva
hera Klugea (u personalnoj uniji s mjestom Vojnog zapovjednika Zapada). Na odsjeku invazije nalazila se rasporedena 7. vojska (od Sene do ugea Loare) sa osam divizija pod zapovjednigtvom: general pukovnik Friedrich Dollmann (do 28. lipnja 1944.), a potom SS general pukovnik Paul Hausser. Pod neposrednim zapovjednigtvom Vojnog zapovjednika Zapada nalazila se Oklopna skupina „Zapad" pod zapovjednigtvom generala oklopnih postrojbi Lea Geyra von Schweppenburga. POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
Rommel, Rundstedt, Geyr i Hitler nisu se mogli slotiti u pogledu uloge oklopnih postrojbi. Hitler i Rommel stajali su na stanovitu da se invaziju u uvjetima inferiornosti u zraku mora suzbiti odmah na obali te da ce u prvih dvadeset i eetiri sata pasti odluka. Stoga bi se oklopne postrojbe trebale koncentrirati pod zapovjednigtvom Vojne skupine B, smatrao je Rommel. To se poklapalo s Hitlerovim povjerenjem u „Atlantsld bedem" i njegovom opsesijom da se nikada ne odstu-
pa — ili puni uspjeh ili unigtenje. S druge strane Rundstedt i Geyr smatrali su da se saveznieko iskrcavanje ne mote sprijeeiti te da u skladu s tim treba snatno braniti glavne luke, a pjegagtvo bi u rijetkom rasporedu popunilo meduprostore izmedu luka. Oldopne divizije i ostatak pjegagtva 6ekao bi trenutak savezniee invazije da izvrgi protunapad. Hitler je razmimoilatenja izmedu generala rijegio tako to je perdijelio oklopne snage. Rommel je pod svoje zapovjednigtvo dobio tri oklopne
divizije, a preostale tri su bile u prieuvi Vrhovnog zapovjednigtva Wehrmachta (OKW). Nijemci su oeekivali invaziju na podrueju Pas-de-Calaisa te kada je iskrcavanje poeelo 6. lipnja 1944. u 6 sati i 30 minuta dotivjeli su iznenadenje. U prvi mah je smatrano od strane OKW-a da se radi o odvraaanju pozornosti s stvarnog mjesta invazije. „Atlantski bedem" nije izdfiao udare tegkog topnigtva s brodova iz La Manchea i neprestano zraeno bombardiranje. Vee prvoga dana 83
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
Rad na utvrdivanju polo2aja za te§ko topni§tvo
invazije doglo je do op6eg prekida veza izmedu njemaeldh utvrdenih toeaka. Hitler zapovijeda provedbu protuudara i „bacanje" savezniekih postrojbi u more. Prve postrojbe koje su krenule u protuudar na savezni6ke invazijske snage u Normandiji 7. lipnja 1944. bile su 12. SS oklopna divizija „Hitlerjugend" i 17. SS oklopno-grenadir84
ska divizija „Gott von Berlichingen". Odmah zatim Hitler je izdao zapovijed o pokretu 1. SS oklopne divizije iz Belgije prema Ceanu i 2. SS oklopne divizije s podrueja juine Francuske takoder prema Ceanu. U meduvremenu Saveznici pokugavaju zauzeti vee 7. lipnja 1944. Cean gdje nailaze na evrstu obranu 12. SS oklopne divizije. Britanski napredovanje je
ubrzo zaustavljeno s unigtenih 30 britanskih tenkova uz gubitak dva tenka divizije „Hitlerjugend". Do 9. lipnja 1944. dvjema divizijama Waffen-SS-a u podrueju Ceana pridrui'uje se i Nastavna oklopna divizija (Panzer-Lehr Division, zapovjednik general bojnik Fritz Bayerlein) nakon pokreta od 160 km pod stalnim udarima saveznieldh zrakoplova (divizija je ti-
jekom navedenog puta izgubila oko 200 motornih vozila uslijed djelovanja zrakoplova). Slijedeea tri dana bjesnjele su 2estoke borbe oko Ceana, ali s vrlo malo napretka za Britance. Vrhovno zapovjednigtvoWehrmachta zapovijeda 14. lipnja 1944. da se na bojigte u Normandiju 2urno upute 9. SS i 10. SS oklopna divizija koje su se nalazile na odPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
1
Da bi se ugtedjelo na vre menu, tenkovi su popravljani neposredno iza prve crte boXta te su pri tome izvodeni i zahtjevniji popravci kao gto je promjena kompletnog motora tenka
moru u Poljskoj. Obje divizije stizu podrueje Ceana 25. lipnja 1944. na sam poeetak britanskog pothvata „Epsom", koji je imao za cilj zauzimanje Ceana. Pothvat kreee povoljno za Britance, podrZan baraZnom topniekom vatrom te§kih topova s saveznielcih ratnih brodova u Kanalu, medutim, ubrzo „gubi dah" i pretvara se u te§ku borbu za svaki metar tla. BritanPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
ska 11. oklopna divizija uspijeva prijeei rijeku Odon i 29. lipnja 1944. zauzeti kljuenu kotu 112. SS general Hausser (zapovjednik II. SS oklopnog zbora) zapovijeda 9. SS i 10. SS oklopnoj diviziji da odbace britance natrag preko rijeke Odon, te da povrate kotu 112., §to je i ueinjeno tri dana kasnije. U samom Ceanu nalazila se 12. SS oklopna divizija pod dano-
noenim napadima topnigtva, zrakoplova i brodskog topni§tva. Nakon sedmodnevnih te§kih borbi Britanci uspijevaju dostiei rijeku Ornu (koja teee sredinom Ceana) uz ogromne gubitke. Istodobno u podrueje Ceana pristine 1. SS oklopna divizija i smjenjuje vee iscrpljene oklopne grenadire 12. SS oklopne divizije, koja odlazi u prieuvu sjeverno od Falai-
sea. Nova britanska ofenziva „Goodwood" poeinje 18. lipnja 1944. masivnim oklopnim napadom, kojem je prethodila trosatna topnieka priprema. Tijekom slijedeaih nekoliko sati 1. SS oklopna divizija uni§tava 400 saveznieldh oklopnih vozila, a glavna obrambena crta njemaeldh postrojbi ostaje nepromijenjena. Po svom dolasku na podrueje Normandije, 85
21:: 2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT
Napredovanje je obieno bib popraeeno djelovanjem protivnika na sprjeeavanju napredovanja
• ••• • ••• • •••
Jagdpanzer IV Kada je zapotela proizvodnja prvih tenkova Panzer V Panther nalolena je konstrukcija lovatkog Panthera (Jagdpanther) bez kupole u ezje bi se poveeano tijelo (kazamatu) mogao ugraditi znatno moenzji protutenkovski top kalibra 88 mm. Proizvodnja lovaekog Panthera zapoeela je u szjeenju 1944. godine. Sveukupno je do kraja rata proizvedeno 392 vozila. Jagdpanther je, prema ocjenama savezniekih struenjaka, bio najbolji njemaeki lovac tenkova Drugog svjetskog rata. S njime su naoruMne samostalne bojne jacine 20-30 vozila. Jedino je 654. bojna loyaca tenkova popunjena do punog organizacijskog broja od 42 vozila. Na ilustraciji je zanimljiv kamuflcdni uzorak vozila koji je nastao na osnovi 86
odraza zraka sunca koje djelomieno prolazi kroz kranje drveea. - teZ'ina: 46 t - posada: 5 - osnovno naoru2anje: 8.8cm PaK43/3 L/71, 1 strojnica 7,92 mm MG34 -streljivo: 57 granata, 600 metaka - traverza: 13° lijevo i 13° desno -elevaaja: -8° do +14° - oklop nadgrada: prednja ploea: 80mm/35°, boeni: 30/60° i straga 40mm/55° - oklop tijela: prednja ploea. 60mm/45°, boeni: 40mm/90°, i straga: 40mm/65° -motor: benzinski Maybach HL230P30 -snaga motora: 700 KS -najveea brzina po testi: 46 km/h - doseg: 210 km v-2,72m - dimenzije: d-9,90m, POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
2. SS oklopna divizija dobiva zadaau sprje6avanja prodora amerieldh snaga s mostobrana (p1a2e „Utah" i „Omaha") u zajedni6kom djelovanju s 17. SS oklopnogrenadirskom divizijom. Amerikanci 25. srpnja 1944. pokre6u operaciju „Cobra" s ciljem proboja u unutragnjost. Vigesatna baratna topni6ka vatra, pochlana masivnim zrakoplovnim bombardiranjem, a potom i zestoki napad oklopnigtva prisiljava njematke snage na povla6enje. Postrojbe Amerieke vojske u nezadr2ivom napredovanju 30. srpnja 1944. zauzimaju Avranches. Istoga dana britanci pokrepothvat „Bluecoat" s ciljem zauzimanja Virea, te time povezivanja britanskih i ameri6kih snaga, gto im uspijeva tek nakon sedam dana borbe. Hitler zapovijeda protunapad u smjeru Avranchesa s ciljem razbijanja ameritkih snaga na dva dijela. Napad painje 6. kolovoza 1944. i 2. SS oklopna divizija „Das Reich" ubrzo zauzima Mortain i visove u okolici St. Hilaire. Istodobno s njemaeldm napadom, kanadske postrojbe kre6u u napad dui prometnice Cean-Falaise u sklopu pothvata „Totalize". S druge strane ameritke postrojbe uspi-
83.01 -Ar'-,I.M17,3.352S8313 • L
jevaju zauzeti Argentan i povezati se s kanadskim postrojbama. Sve navedeno dovelo je njemaeke snage u podru6ju Mortaina pred mogu6nost okruZenja, te Hitler 11. kolovoza 1944. zapovijeda izvlatenje njemadcih postrojbi s podru6ja Mortaina. Daljnje nezadrZivo napredovanje savezni6kih postrojbi prisiljava Hitlera da 16. kolovoza 1944. dopusti povlaeenje njema'aldh snaga na istoenu obalu rijeke Orne. Medutim, oklopne postrojbe Saveznika su brie od njemaekih postrojbi na uzmaku, te uspijevaju 19. kolovoza 1944. zatvoriti olcrtdenje kod Falaisea u kojem se nada gotovo cijela 7. vojska pod zapovjednigtvom SS generala Paula Haussera. Iako su uspjele izbje6i okruZenje 2. SS i 9. SS oklopna divizija okre6u se i zajednfeki lcreat u protuudar koji dovodi do proboja okru2enja, te iz njega uspijevaju iza6i postrojbe 7. vojske, ali bez tegkog naortdanja. Doslovno kao posljednji iz okrtdenja je iznesen ranjeni SS general Paul Hausser, koji se osobno htio uvjeriti da su sve postrojbe „njegove" vojske izaile iz olcrtdenja. Iako se uspio spasiti ye& broj vojnika 7. vojske, okruienje kod Falaisea bio je ogroman gubitak za njematle
snage u Normandiji, budai da je sve tegko naortdanje, uldjutuju6i tenkove i vozila, ostalo u okru• enju. Ovim je saveznitlim poZ strojbama bio otvoren put prema unutragnjost Francuske.
tinovi i odore tinovi Struktura dinova koja se primjenjivala u Njemakkoj vojsci uspostavljena je jog 6. prosinca 1920. te su se na temelju navedene strukture 6asnici dijelili na generale, trupne easnike, glavnostaerne 6asnike i specijaliste. Od 31. olujka 1936. glazbenici su ustrojeni kao posebni dio 6asnielog zbora sa vlastitim zvanjima 6inova. Generalski dinovi u Njematkoj vojsci bili su: Generalmajor (general bojnik), Generalleutnant (general porutnik), General (dodavala se vrsta ortdja ill struka: general pjegagtva, general oldopnigtva, general topnigtva, general gorskih postrojbi, general konjanigtva, general opkoparstva i general dojavnigtva), Generaloberst (general pukovnik) i Generalfeldmarschall (general feldmargal). Trupni i glavnostolerni einovi Njematle vojske bili su slijede-
t14,1
Ilustracija: Vellmir Vukill4 POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
87
w
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
ei: Leutnant (poruenik), Oberleutnant (natporuenik), Hauptmann/Rittmeister (satnik/satnik u konjani§tvu), Major (bojnik), Oberstleutnant (potpukovnik) i Oberst (pukovnik). Doeasnici u Njemaekoj vojsci su podijeljeni u tri skupine: tehnieki (uspostavljeni 23. rujna 1937. za shi2bu pri utvrdbenim postrojbama), vii doeasnici (nazivani „doeasnici s evorom na maeu") i nal doeasnici (nazivani „doeasnici bez evora na maeu"). din sto2ernog narednika (Stabsfeldwebel) uspostavljen je za doeasnike sa 12 godina slune 14. rujna 1938. i veeinom su njegovi nositelji bili veterani Prvog svjetskog rata. S druge strane glavni narednik (Hauptfeldwebel) nije bio Gin nego du2nost (uspostavljena 28. rujna 1938.). Glavni narednik je bio satnijski narednik, odnosno glavni doeasnik u satniji, od strane vojnika nazivan „der Spiess" (ra2anj, koplje) obieno u einu nadnarednika (Oberfeldwebel) iii sto2ernog narednika. Da bi se razliko vao od ostalih doeasnika istoga Gina kao oznaka du2nosti glavnog narednika uvedene su dvije crte izradene od svijetle aluminijske niti smjegtene na donjem dijelu rukava sluthene odore. Nizi dotasnici su bili: Unteroffizier (doeasnik) i Unterfeldwebel/Unterwachtmeister (podnarednik/podstra2nik u toprilgtvu, konjanigtvii i transportnim postrojbama), dok su vi§i doeasnici bili: Feldwebel/Wachtmeister (narednik/stra2nik u topnigtvu, konjangtvu i transportnim postrojbama), Oberfeldwebel/ Oberwachtmeister (nadnarednik/nadstra2nik u topni§tvu, konjanigtvu i transportnim postrojbama) i Stabsfeldwebel/ Stabswachtmeister (sto2erni narednik/sto*Zerni stra2nik u topni§tvu, konjani§tvu i transportnim postrojbama). Polaznici vojnih §kola imali su slijedeee einove: FahnenjunkerUnteroffizier (zastavniear-doeasnik, nakon zavfgene prve godine gkolovanja), Fahnrich (zastavnik, po zavrgetku druge godine §kolovanja) i Oberfahnrich (nadzastavnik, po okoneanju trete godine §kolovanja). Ljudstvo (Mannschaft — momead) se dijelilo na vojnike i desetnike (kaplare). Vojnici su mogli biti: Soldat (vojnik) i Obersoldat vojnik). Desetnici su imali slijedeae einove: Gefreiter (desetnik), Obergefreiter desetnik) 88
tldtZ7\a
Djelovanje tegkog Z' eljezniekog topnigtva
Zima na Istoenom ratigtu bila je nemilosrdna i svaka pauza u borbenom djelovanju korigtena je kako bi se vojnici na neki naein zagrijali
i Stabsgefreiter (sto2erni desetnik, promocije u ovaj ein su prestale 1934., a ponovno je uveden 1942.). Za polaznike doeasnieldh §kola uvedeni su einovi: Fahnenjunker (zastavniear), Fahnenjunker-Gefreiter (zastavniear-desetnik) i Unteroffizier-Anwarter (doeasnik-kandidat do studenog 1943.), odnosno UnteroffizierBewerber (doeasnik-pripravnik od studenog 1943.). Inate doslovni prijevod Gina „Gefreiter" je „slobodnjak", a podrijetlo ovoga vojniekoga zvanja poticalo je iz Srednjeg vijeka i oznatavalo je slobodnog vojnika. Iz istoga wemena poti6e i naziv „Fahnenjunker" koji je oznaeavao „mladog vlastelina" (§titonogu). Veeina sluni i struka vojske (zdraystvena, veterinarska, tehnieka, intendantska, graditeljska, pravosudna, upravna, vojne policije, vojno-pogtanska...) imala je vlastite nazive einova, a isto je vrijedilo i za doeasnieke einove pojedinih struka (svoje posebne nazive imali su: vojni orOari, potkivaei, gotubari...). Njemaeka vojska je ostala vjerna tradicionalnom oznaeavanju vrsta oru2ja putem boja. Tako je bijelom oznaeavano pje§a§tvo, svjetlo plavom transportne i opskrbne postrojbe, tamno plavom zdraystvena struka, crnom opkopari, sivo-plavom specijalistieki easnici i doeasnici, svjetlo sivom promidthene postrojbe, tamno crvenom generali i topni§tvo, svjetlo crvenom veterinarska struka, grimiznom glavnosto2erni easnici, ljubieastom oklopni§tvo, tamno smedom kemijske postrojbe, naraneastom vojno oruhligtvo, naraneasto-crvenom vojna policija, zlatnom (tamno 2utorn) konjangtvo i izvidnieke postrojbe, svjetlo 2utom dojavnatvo, svjetlo zelenom gorske i lovaeke postrojbe, tamno zelenom motorizirano pje§a§tvo, odnosno oklopni-grenadiri, sivozelenom vojni sluthenici i svjetlo smedom vojno-pogtanska struka. Boja oru2ja i sluthe nalazila se na slu2benoj kapi easnika (obrub gornjeg dijela sluthene kape easnika), zatim kao obrub oko epoleta s oznakama Gina i temeljna boja na kojoj su se nalazili latice („Litzen") na okovratniku slu2bene surke. Na kapama za easnike i vojnike („§iljate") vrhovnieki znak bio je uokviren u obliku trokuta s dvije vezene crte u boji vrste oru2ja ili struke. Osim boja kojom su oznaeavane vrste oru2ja i POSEBNO IZDANJE / STUDEN12013.
SAVEZNItKO ZAUZIMANJE NJEMAtKE Balti6ko more
sj everno more
Neu miinster
BU
Arnhem
• ......
emnitz
OBSTFELDER
XXXX
I
• Francini
OB zapa RING
Crerar PATCH
.:
.
•
SAVEZNICK0 ZAUZIMANJE NJEMACKE
Francuzi XXXX 1 F Crerar DELA DE T
'man
6 DEVERS
•
Strasbourg
22. - 28. oiujka 1945.
•
4. travnja 1945.
•
18. travnja 1945.
-
mjesta savezniekog prijeIaza Rajne saveznieki napadi saveznieka crta bojigta
SCHULTZ
MOnchen
(
njemaeki diepovi obrane saveznield padobranski desanti
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
89
2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT
struke postojao je titav niz oznaka specijalnosti (vozat, potkivaa, majstor pu§kar, dojavnitar, krugovalnik...) koje su nogene na donjem dijelu rukava odore u obliku vezenih stiliziranih oznaka.
Odore Jos i prije formalnog ustroja nove Njematke vojske u cdujku 1935. na postojeaim odorama Reichsheera, prema zapovjedi od 17. veljate 1934. (s poeetkom provedbe od 1. svibnja 1934.), iznad desnog prsnog clIepa odore, stayljen je najvidljiviji simbol buduee Njemaeke vojske, a i cjelokupnog Wehrmachta, „prsni orao", odnosno sluTheno „vrhovnielci znak" („Hoheitsabzeichen"). Vrhovnitki znak se sastojao od orla (glave okrenute u desno) ra§irenih krila koji je u kancaama dr2ao hrastov vijenac u kojem se nalazio kukasti lcrd. Sve ostale organizacije koje su nosile odore u Treaem Reichu (a bio ih je veliki broj) vrhovnitki znak su nosile na lijevom gornjem dijelu rukava odore. Jedino je Wehrmacht nosio vrhovnield znak na natin kako je opisano (i zaeudo pripadnici „Nacionalsocijalistiakog zrakoplovnog zbora" - NSFK). Do 8. travnja 1935. izradene su potpuno nove Upute za odijevanje koje su istoga dana i postale sluthene. Prema navedenim Uputama za odijevanje boja odore Njemaake vojske bila je zelenkasto-siva uvedena jos 2. srpnja 1929. te je dobila tradicionalni naziv „poljsko-siva" (Feldgrau). Nadopunama, Uputa za odijevanje od 29. lipnja 1935. uvedena je vojnieka surka plavkaste tamnozelene nijanse. Surka Reichsheera u tamno zeleno-sivoj nijansi slutheno je povueena iz uporabe 1937. godine. Prema navedenoj Uputi za easnike je predvideno
devet razIteitih vrsta odora, a za doaasnike osam vrsta odora. Prema novoj Uputi za odijevanje koja je donijeta 28. prosinca 1939. broj razlieitih sluThenih odore za aasnike i doaasnike je smanjen. Prema navedenoj uputi sluThena odora se nosila u svim formalnim i ceremonijalnim prilikama, dok se poljska odora nosila u svim drugim prilikama. U meduvremenu, sve zarobljene odore ((eske, Poljske, Danske, Norve§ke, Nizozemske, Belgijske, Francuske pa ealc i Britanske) predane su Dopunskoj
vojsci koja ih je u svojim krojaakim radionicama prekrajala po njemaakom predlo§ku. Sluthena odora easnika sastojala se poeetkom Drugog svjetskog rata od: aasnielce kape, easnieke surke M 1935 sa malim zamjenicama za odlikovanja, aasnitkog kaputa M 1935, kirdnoga remena, jahaeldh hlata, visokih crnih (jahaalcih) eizama, sivih „atilop" rukavica, standardnog osobnog ortdja (pigtolja) i futrole za isti. Casnieka slu&ena kapa M 1934 uvedena je u uporabu 24. oRij-
• •• • •• • •• • •
StuG III G Od poeetica rata, kada su jurigni topovi pjesastva bili ustrojeni u bitnice od sest vozila, njihova uloga znatno se promijenila, posebice od kada je naoru2an topom dune cijevi 7.5cm StuK40 L/40 ili L/48 kojim je mogao unistavati tenkove jednako kao Panzeri IV. Poeetkom 1943. godine vodena je u vrhovima Njemaeke vojske Z'uena rasprava treba li StuG III ostati u sastavu pjegagtva iii zbog svojeg moenog topa i debljeg oklopa postati dijelom oklopnih postrojbi. Odlueeno je u korist ovih drugi i StuG-ovi III postali su bitnicama (6-12 vozila), samostalnim brigadama (30-45) i bojnama (50-76) u pojedinim oklopnim divizijama. Sveukupno je proizvedeno 7.720 StuG-ova III s topom kalibra 75 mm i 1.211 s haubicama 10.5cm StuH42 L/28. -teiina: 23,9 t - posada: 4 - osnovno naorulanje: 7.5cm StuK L40/48, 1 strojnice 7,92 mm MG34 - streljivo: 54 granata, 500 metaka - traverza: 10° lijevo i 10° desno - elevacija: -6° do +20° - oklop nadgrada: prednja ploca: 80mm/80°, bo'eni: 30/79°1 straga 30mm/90°, -oklop tijela: prednja ploca. 80mm/69°, boeni: 30mm/90°, i straga: 50mm/80° - boena ploca protiv kumulativnih granata 8mm/90° - motor: benzinski Maybach HL120TRM - snaga motora: 300 KS - najveea brzina po testi: 40 km/h doseg: 150 km dimenzije: d-6,77m, s-2,95 v-2,16m
ka 1934. da bi yea 10. rujna 1935. bila zamijenjena novom sluthenom easniekom kapom u plavkasto tamno-zelenoj nijansi, a od 30. listopada 1935. shdbene oznake na kapi izraduju se od svijetle aluminijske niti na plavkasto tamno-zelenoj pozadini. Sve oznake na slunenim kapama i surkama za doeasnike i easnike bile su od svijetle aluminijske niti dok su za generale bile od pozlaoene aluminijske niti. Za generale (s pozlaaenim oznakama), easnike, doeasnike ivojnike (s oznakama od svijetle aluminijske niti) od 6. prosinca 1938. uvedena je vojniaka kapa M 1938 („§iljata"). Za sve pripadnik Njematke vojske uvedena je standardna M 1935 aeliena kaciga koja je na sebi s lijeve strane imala otisnut vrhovniaki znak (u obliku §tita), a s desne strane otisnut nacionalnu trobojnicu (crno-bijelo-crveno) u obliku §tita. Navedene ,oznake na telienim kacigama su skdbeno maknute prema zapovjedi od 21. othjka 1940. godine. Prva easnieka sluthena surka novoga tipa uvedena je 5. svibnja 1933. (zamijenila je surke M 1920.), a ista je zamijenjena novim pobolf§anim tipom 26. srpnja 1934. i na kraju novim tipom easniake surke (plavkasto tamnozelena) u cdujku 1936. godine. Prema zapovijedi od 31. listopada 1939. svi easnici ispod aina generala u borbenim uvjetima nosili su poljsku surku M 1935, hlaae i pohodne tizme te crni kobli remen. Komplet odore za doeasnika einile su: vojnielca kapa („§iljata"), surka M 1933, vojniald kaput M 1935 (uveden 10. rujna 1935.), hlate i pohodne eizme (ista odora je bila i za vojnike) te crni ko2ni remen.
I lustracija: Velimir Vuklie 90
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
4
-Oh ;. '„i
a Do kraja rata njemaeki vojnici su ostali jednako opasni protivnici, bilo u napadu iii u obrani
Skupina pje§aekih daasnika POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
Djelovanje pje§aekog topa kao poddke napadu Vojnik u pjegaddm postrojbama (strijelac) nosio je standardno glatko crno kohl() M 1939 podupiruee remenje Y-oblika s aluminijskim spojnicama (uvedenim 18. travnja 1939.) na kojima su bila dva seta od po tri crne koz ne torbice za naboje (nabojnjaea). Zatim bod (bajuneta) u crnim ko2nim koricama (uveden 28. sijeCnja 1939.) i lopatica koji su nogeni na lijevoj strani (iza u visini kuka). Na desnoj strani (u visini kuka) nogeni su M 1931 platnena sivo-zelena torbica za kruh i M 1931 smeda oblo2ena „filcom" euturica s u crno obojanim aluminijskim galicom koja se nalazila na vrhu euturice. Na gornjem dijelu leda vojnik je nosio M 1931 komplet za jelo (posuda, jeded pribor i mali plamenik za grijanje gotovih obroka u limenkama) te gatorsko krilo M 1931. Na donjem dijelu leda nogena je zagtitna maska (M 1930 ili M 1938) u prepoznatljivoj cilindriCnoj sivo-zelenoj metanoj kutiji. Poljska svjetiljka (baterija) obieno je nogena objegena sprijeda o lijevom ramenu. Do rujna 1939- gotovo svi easnici dobivaju strojnice te za nogenje naboja dobivaju dvije ze-
lene platnene torbice M 1938 koje su zamijenile dotadagnje koZne torbice. Za oklopne postrojbe uvedena je 12. studenoga 1934. prepoznatljiva i prestana crna odora M 1934. Na poteticu su jedino tenkovske posade imale pravo nogenja crne odore. Poslije je i ostalim dijelovima oklopnih divizija dozvoljeno nogenje crne odore (dojavnielcim bojnama od 2. travnja 1937., topniddm pukovnijama od sredine 1938., izvidniCkim bojnama od o2ujka 1940. i opkoparskim bojnama od 10. svibnja 1940.). Medutim, i ostali dijelovi oklopnih divizija (zapovjednici divizija, sto'tern° osoblje i pripadnici pozadinskih postrojbi divizija) nes1u2beno su nosili crne odore. Boja same odore te dvostruko-kopeana kratka surka s prepoznatljivim ovratnikom na kojem su bile mrtva6ke glave (izradene od svijetlog aluminijuma) trebala je evocirati uspomenu na slavnu tradiciju carslcih husarskih postrojbi. Da bi se „unutar sebe" razlikovali svi kojima je dopugteno nogenje crnih odora oldopnigtva uvedene su opisane temeljne boje vrsta orulja i struka koje su se no91
In
2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT
Uvijek „pri ruci" - pu§kostrojniear i njegova pugkostrojnica
sile na crnoj odori i to na slijeded natin: na poljskoj odori mrtvaeke glave na ovratnicima su bile u 6etverokutu tiji su rubovi bili u boji vrste oru2ja (ljubitasta za „eiste" oklopne postrojbe, zlatno luta za dojavnikvo, crvena za topngtvo, svjetlo luta za izvidnikvo i crno-bijela za opkopare) i na obrubu epoleta tinova. Kod sluThene crne odore oklopnikva boja vrste onfZja bila je na gornjem obrubu sluZ'bene easnitke kape i po du2ini ruba sluThene surke na mjestu kopeanja. Umjesto vojnielcih kapa za oklopnikvo je uvedeno no§enje „baskijskih" beretki M 1934. Ovo pomalo neobieno rje§enje s obzirom na njematku tradiciju krilo je u sebi prije svega jedan „modni detalj". Naime od 1934. do 1940. (kada su povueeni iz uporabe) posade tenkova bile su opremljene standardnom zakitom kacigom kakve su koristili vozati motorkotata prometne policije. Navedena zakitna kaciga bila je izradena od evrste gume i dokazala se kao jako praktiena u vrlo skueenom prostoru prvih tipova njemaddh tenkova, odnosno njenom uporabom sprijeeeno je mnok-vo ozljeda glave tenkovskih posada. Medutim, kaciga je izgledala „neugledno" i zbog svoga oblika pomalo smijeg-
no uz elegantne crne odore oklopnikva. Kako je jedan od glavnih dizajnera njematkih odora bio Hugo Boss isti je predloZio da se navedene zakitne gumene kacige „prilcriju" crnom beretkom koja se doslovno navlatila preko kaciga. Ovim „zahvatom" vee i tako precrna odora oklopnik-va postala je jos „posebnija" u odnosu na ostale odore Njematke vojske., Od 30. listopada 1935. na prednjem dijelu beretke nosio se vrhovnitld znak izraden od svijetlih aluminijskih niti. SluZ-bena crna odora oklopni§tva sastojala se od: vet spomenute beretke M 1934 (od 27. olujka 1940. zamijenjene crnom slunenom kapom M 1940), tamno zelene ko§ulje s crnom kravatom, crnom surkom s dvorednim kopeanjem M 1934, crnim hlatama M 1934 i niskim crnim eizmama to crnim koZ"nim remenom.
Tehnika Pregled tehnike Njemaeke vojske mote se najbolje geitati iz t4blica (od 1. do 7.) u kojima su dani tehnitki podaci za pojedine modele pje§aelcog naoru2anja, topova, (samokretnih) topova, tenkova, oklopnih vozila, protuoklopnih topova i motornih vozila.
PJE§AtKO NAORU2ANJE Vrsta °raja
Katibar u mm
Tana u kg
Dana u cm
"Brzina opaljenja (u minuti) Kruino
Pravoatno
Maksimalni domet (u metrima) Teoretsko
punjenje streljiva
Pittolj 08 („Luger")
9.00
Pittolj 38 („Walther")
9.00
2.00
Strojnica 40
9.00
4.30
86.0
500
180
Strojnica 44
7.92
5.40
94.0
500
180
Strojnica 42 (padobranska)
7.92
5.00
112.0
660
-
Karabin 98k
7.92
3.90
111.0
-
5
do 1200
5-komadno punjenje
Puska 41
7.92
4.05
113.0
-
10
do1200
lx5 komadni spremnik
PlAkostrojnica 34
7.92
11.50
122.0
900
100-120
PAostronica 34 (s postoljem)
7.92
19.10
122.0
900
300
Mkostronica 42
7.92
10.80
124.5
1200
250
19.00
124.5
1400
500
14.00
46.5
PuNostronica 42 (s postoljem) 50 mm taki back 36
50.00
80 mm srednji back 34
81.0
56.70
114.3
120 mm teNi back 42
120.0
282.00
785
92
Napomene
Pralctilno
800 (s rukohvatom)
8-komadni spremnik
200
8-komadni spremnik
200
32-komadni spremnik
koristi municiju prkolja 08
35-38-komadni
kao za karabin
spremnik
98k
20-komadni spremnik
kao za karabin 98k
do 800 -
1200
2.000
6-800
niz ill bubanj
2000
niz ili bubanj
kao za piAkostrojnicu 34 12-20
-
521.0
-
12-20
-
2380.0
-
6
-
5940.0
kao za arabin 98k kao za karabin 98k
kao za pAostrojnicu 34
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
TOPNItTVO TOP DU2INA CIJEVI U KALIBRIMA
TOP
Dana (u m.)
tirina (um.)
Visina (u m.)
Borbena teiina ( u kg.)
Brzina opaljenja (u min.)
Krajnji domet (urn.)
7.5cm K16 n.A.
36
-
-
-
1.524
8-10
12.300
7.5cm K18
26
5.15
1.83
1.65
1.120
8-10
9.425
7.5cm K38
34
5.61
1.88
1.58
1.380
10-12
11.300
10.5cm le FH18
28
6.10
1.98
1.88
1.985
6-8
10.675
10.5cm le FH18M
28
6.10
1.98
1.88
2.040
6-8
12.325
10.5cm le FH18/40
28
6.15
2.11
1.83
1.800
6-8
12.325
10cm SK18
52
8.17
2.26
1.71
5.620
6
19.075
15cm SFH18
29.6
7.85
2.26
1.71
5.512
4
13.325
17cm K18
?
12.81
2.83
3-11
17.520
40
29.600
21cm M18
?
12.81
2.83
3-11
16.700
30
16.700
12
6.800
Merzer Karl
120.000
7.5cm le IG 18
11.8
2.75
1.60
1.20
400
8-12
3.550
7.5cm le Geb.36
19.3
4.16
1.19
1.24
750
5-8
9.250
15cm slG 33
11.4
4.30
2.15
1.65
175
2-3
4.700
7.5cm LG40 ,
15.5
1.97
1.04
0.97
145
8
6.800
10.5cm LG42
7.5
2.25
1.46
1.68
485
6-7
7.950
10.5cm KG40
13
2.25
1.46
1.68
388
6 -7
7.950
JURIgNI (SAMOKRETNI) TOPOVI I LOVCI TENKOVA . -
Naorulanje
Sturmpanzer „Brummbar" (Sd Kfz 166)
5.89
5.89
Jagdpanzer IV (Sd Kfz162/1)
8.60 (L70)
6.02
Jagdpanzer „Hetzer"
5.27
Jagdpanzer „Jagdpanther" (Sd Kfz 173)
5.49
2.30
24.0
50.0
2 .49
28.2
100.0
3.18
1.85
24.0 to 25.8
80.0
4.87
2.63
2.10
16.0
60.0
9.86
6.87
3.28
2.72
45.5
80.0
8.8 cm Pak 43/3 L/71
Jagdpanzer „Jagditiger" (Sd Kfz186)
10.66
7.80
3.63
2.82
71.1
150.0
12.8 cm Pak 44 L55
Jagdpanzer Elefant" (Sd Kfz184)
8.14
6.80
3.43
2.97
68
200.0
8.8 cm Pa k 43/2 L71
POSEBNO IZDANJE STUDENT 2013.
2.92
3.10
-
36
4
Maybach 12-cilindara vodom hladeni Maybach 12-cilindara, vodom hladeni
Max.brzina cesta/x-zemlja
5.44
10.5cm StuH42 L28 7.5cm StuK40 L48
Konjska.snaga
50.0
Motor
23.9
Sturmgeschutz G III (Sd Kfz 142) (Sd Kfz 142/1)
Posada
2.15
N.
Koliana granata
2.95
0
Snaga
Pomoeno oruije
Najdeblji oklop(mm)
5.49
N! N! 3
Glavnooruije
Visinavozila (m)
Borbena teiina(t)
D7
tirinavozila (m)
c)
Duiinacijevi (m)
Tip vozila
Dimon*
300
40/24
169
40/24
169
...
3
-
6-
1
-
81
4
15cmtu S H43 L12
-
38
5
Maybach 12-cilindara, vodom hladeni
300
40/?
210
7.5cm StuK42 (L70) ili 7.5 cm Pak 39 L48
1x7.92mm
55
4
Maybach 12-cilindara, vodom hladeni
300
40/16
200
lx7.92mm
40
4
Praga 6-cilindara vodom Kaden'
150
40/14
180
1x7.92mm
60
5
Maybach 12-cilindara, vodom hladeni
700
40/24
210
Maybach 12-cilindara, vodom hladeni
700
38/17
170
Maybach 12-cilindara, vodom hladeni
2x320
20/?
150
7.5
cm Pak 3g L48
1x7.92mm
-
38
50
6
6
300
93
Tat 2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT TENKOVI Snaga
Naoruianje
Dimenzije Duiinatrupa(m)
Sirina(m)
Borbenateiina (t)
Najdebtji oktop (mm)
Glavnooruije
Pomothooruije
KoliEi nastretjiva zaglavnooruije
Posada
Motor
Konjskasnaga
3N ru. E.
Pz Kpfw 1 Ausf B Sd Kfz 101
4.02
4.02
2.06
1.72
6.00
13.0
2x7.92 mm MG13
-
1.525
2
Maybach 6-cilindara, vodom hladeni
100
40
Pz Kpfw II D (Sd Kfz 121) F
4.64 4.81
4.64 4.81
2.30 2.28
2.02 1.59
10.00 9.50
30.0 35.0
2cm KwK 30 ili 2cm KwK 38
1x7.92mm 1x7.92mm
180
3
Maybach 6-cilindara, vodom hladeni
140
55/19 40/19
200
Pz Kpfw 38(t)
4.90
4.90
2.06
2.37
9.73
25.0
3ArTi 111151<
1)(1,2 m m
90
4
Pvragorn 6-iciiilainddeanria
125
42/15
230
Pz Kpfw III E (Sd Kfz 141)
5.41
5.41
2.91
2.44
19.50
30.0
5cm KwK L42
2x7.92mm
99
5
Maybach 12-cilindara, vodom hladeni
300
40/18
175
Pz Kpfw III .1 (Sd Kfz141)
6.41
5.52
2.95
2.51
22.30
50.0
5cm KwK L60
2x7.92mm
78
5
Maybach 12-cilindara, vodom hladeni
300
40/19
175
Pz Kpfw IV D (Sd Kfz 161) H
5.91 7.02
5.91 5.89
2.86 3.29t
2.68 2.68
20.00 25.00
30.0 80.0
7.5cm KwK L24 7.5cm KwK L48
2x7.92mm 2x7.92mm
80 87
5 5
300 300
40/20 38/16
200 200
Pzkpfw Panther G (Sd Kfz 171)
8.86
6.88
3.43
3.10
44.80
80.0
7.5cm KwK 42 L70
2x7.92mm
82
5
700
46/24
177
8.24
6.20
3.73
2.86
55.00 100.0
2x7.92mm
92
5
700
-38/20
100
10.26
7.26
3.75
3.09
69.70 150.0
2x7.92mm
84
5
700
38/17
110
Pz Kpfw Tiger E (Sd Kfz 181) (Sd Kfz 182) B
8. 8cm KwK 36 L56 8.8cm KwK 43 L71
Maybach 12-cilindara, vodom hladeni Maybach 12-cilindara, vodom hladeni Maybach 12-cilindara, vodom hladeni
r., Z
fD CU til ....... ni r.. r•A P
.4.
Krajnji domet (km)
Duiinacijevi(m)
g
TENK
.5 Vt. = 12,
,., 170
OKLOPNA VOZILA Snaga
Naoruianje
Dimenzije
5.00
14.5
2cm KwK 30
Sd Kfz 222
4.72
2.00
2.06
4.80
14.5
2cm KwK 30 ili 2cm KwK 38
10.92mm
180
3
Sd Kfz 231 (8 kotata)
5.80
2.21
2.34
8.20
14.5
2cm KwK 30 ili 2cm KwK 38
-
180
2.36
2.10 10.50 do do 2.29 11.00
Sd Kfz 234
6.02
30.0
2cm KwK 38 iii 5cm KwK 39/1 L60
-
1x7.92mm
4.63
2.49
2.13
11.80
30.0
2cm KwK 38 ili 5cm KwK 39/1
Pz Spw P204(f)
4.60
2.00
2.37
8.20
20.0
2.5cm KwK (f)
le SPW Sd Kfz 4.56 250
M SP d 51 2 Kfz
94
5.80
60
250
Horch 4-cilindra vodom hladeni
75
80
320
4
Bussing 8-cilindara vodom hladeni
150
85
300
280 55
4
Tatra 12-citindara, diesel zrakom hladeni
220
85
600
330 180
4
Maybach 6-cilindara, vodom hladeni
180
60
250
150
4
Panhard 4-cilindra vodom hladeni
80
350
100
60
320
120
50
300
4
1x7.92mm
7.5cm KwK L24 ili 7.5cm Pak 40
Sd Kfz 123 Luchs'
65
200
Bussing 4-cilindra vodom hladeni
Maks. domet (km)
2.24
M o ,-1. g
Maks.brzina cesta/x-zemtja
Glavnooruije
1.85
-12 o 0 as o. a)
Konjskasnaga
Najdeblji oktop (mm)
5.61
1.7. = 0,
KotiEina streljivaza glavnooruije
Borbenateiina (t)
Pomotnooruije
Sirina(m)
Sd Kfz 231 (6 kotata)
Danacijevi (m)
g
TIP VOZILA
1x7. 5mm
1.95
1.66
5.70
12.0
-
6
2.10
1.75*
8.50
12.0
-
12
Maybach 6-cilindara, vodom hladeni May bach 6-cilindara, vodom hladeni
115
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
PROTUOKLOPNI TOPOVI
.,
----T
PROTUOKLOPNI TOP
met
Du cijevi u kalibrima
Duiina (u rn.)
Sirina (u rn.)
Visina (u rn.)
Borbena tezina (kg)
Brzina opaijenja (u min.)
Brzina zrna (m/s)
2.69
0.97
0.84
229
?
1.402
2.8cm Spbz 41 3.7cm Pak 36 4.2cm le Pak 41 5cm Pak 38 7.5cm Pak 40 7.5cm Pak 41
3.40
? ?
3.69
60
4.75
48
6.19
-
7.49 7.32
7.52cm Pak (r) 8.8cm Pak 43
TOP
9.20
71
1.65
1.17
1.66
1.21
1.83 2.08 1.90 2.00 2.20
1.11 1.25 1.80 1.40 2.05
450
10-15
560
10-12
986
12-14
1.425
12-14
1.340
12-14
1.710
10
5.000
10
762 1.265 823 792 1.210 740 1.000
Proboj oklopa u mm na
Stupanj proboja
457m
goo
66
-
60°
52
-
1372m
2286m
90°
51
-
60° goo
43-
-
87-
-
60° goo
72-
-
78
61
-
60°
47
40
-
90°
154
115
83
60° goo
115
80
53
209
149
-
171
122
-
120
97
78
60° goo 600
98
79
64
90°
274
211
159
60°
226
162
114
8.8cm Pak 43/41
71
9.15
2.53
1.98
4.380
10
1.000
900 600
8cm Pwk 8H63
?
5.18
3.17
1.13
630
6-8
525
goo
140 mm na 600 m
MOTORNA VOZILA
'
Osnovna vozila
Kotad/ pogon
Duiina (m)
tirina (m)
Visina (m)
KS
Te2ina (kg)
le E Pkw (Kfz 2)
4x4
3.85
1.69
1.90
50
1.700
m E Pkw (Kfz15)
4x4
4.74
1.85
2.05
68 ili 80
2.500
s E Pkw (Kfz 69)
4x4
4.85
2.00
2.04
81
3.150
VW model 82 (Kfz 1)
4x2
3.74
1.60
1.65
24
685
VW model 166 (Kfz 1/20)
4x4
3.83
1.48
1.62
2':
910
Steyr 1500A (Kfz 21)
4x4
5.08
1.85
2.10
85
3.630
le E Lkw (2t)
6x4
5.85
2.26
2.60
85
4.900
Opel Blitz (3t)
4x2 4x4
6.02
2.27
2.18
74
2.810
Bussing (4 1/2 t)
4x4
8.16
2.35
3.10
105
5.900
Tatra (6 1/2 t)
6x6
8.55
2.50
3.10
210
8.350
Raupenschlepper Ost. (1 1/2 t)
4.425
1.99*
2.53
85
3.500
Maultier na Opel 3 t podvozje
6.00
2.28
2.71
68
3.930
3.00
1.0
1.20
36
1.235
1-tona (Sd Kfz 10)
4.75
1.84
1.62
100
3.400
3-tone (Sd Kfz 11)
5.50
2.00
2.20
100
5.550
5-tona (sd Kfz 6)
6.33
2.26
2.27
100
7.500
SWS (5t)
6.68
2.50
2.83
100
9.500
8-tona (Sd Kfz 7)
6.85
2.40
2.76
140
9.750
12-tona (Sd Kfz 28)
7.10
2.50
- 2.80
185
13.100
18-tona (Sd Kfz 9)
8.33
2.60
2.85
230
15.470
- Kettenrad (Sd Kfz 22)
POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
Gotovo sva rukovodeta mjesta u novom ministarstvu zrakoplovstv preuzeli su ili zrakoplovni veterani iz Prvog svjetskog rata iii dodijeljeni tasnici iz vojske i ratnemornarice,stocese u konatni odraziti na sam razvoj, ali i uporabu zrakoplovstva u budu(e
®
2. SVJ ETSK I RAT/WEHRMACHT
odnosu na glavna konkurentska ratna zrakoplovstva (Francuske i Velike Britanije), ustrojavanje zrakoplovstva u Njemaekoj imalo je nekoliko velikih prednosti, ali i velikih nedostataka. Velika prednost je u prvom redu bila pristup pralctieno neogranieenim financijskim sredstvima za izgradnju budueeg zrakoplovstva. Slijedeeu prednost oeitovala se u tome da se zrako plovstvo moglo• iz temelja ustro javati prema tada najnovijim iskustvima u pogledu ustroja i primjene materijalnih sredstva. Odnosno, za razliku od ostalih velikih zrakoplovstva, nije bilo sputano postojeeim ustrojem iii obvezom zadez'avanja zastarjelog zrakoplovnog materijala, a niti obvezom preuzimanja zrakoplova koji su bili u serijskoj proizvodnji, a vise nisu odgovarali suvremenim zrakoplovnim standardima. Isto tako, velika prednost bila je u tome §to su tvornice zrakoplova po6etkom i sredinom 1930-tih poeele otvarati sve vise svojih podruMica, opremljenih najsuvremenijim • strojevima to tako nisu moral" trogin velika sredstva za promjenu ili prenamjenu starih strojeva. S druge strane nedostaci su se nalazili u segmentu proizvodnje i osoblja zrakoplovstva. Iako su postojeee tvornice raspolagale suvremenim strojevima, bib ih je premalo da bi mogle u kratkom vremenu proizvesti veau kolleinu borbenih zrakoplova. Najmanje potegkoea bilo je pri izgradnji trupa samih zrakoplova, buduei da su Junkers i Dorflier bili medu prvima u izgradnji metalnih zrakoplova, a osim toga su raspolagali i velildm pralctienim iskustvom, potrebnom organizacijom i usavegenim linijama za serijsku proizvodnju. Na iskustvima spomenutih tvornica i druge dvije velike tvornice zrakoplova, Heinkel i Messserschmitt, poee-
Sastavljanje lovaekih zrakoplova Luftwaffe 98
POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
Izvidrzieki zrakoplov Focke-Wulf Fw 189 bacio je osmatraeko izvjeke po koje hita vozae motorkotaea, a mjesto pada izvjeka obiljeZeno je signalnim dimom
le su prilagodbu svojih kapaciteta za serijsku proizvodnju. Nasuprot tome, u izgradnji zrakoplovnih motora njemaeke tvornice ozbiljno su zaostajale za svojom konkurencijom. Na usavrgavanje i izgradnju jakih zrakoplovnih motora najsnainije je utjecala dugogodignja zabrana njihove izrade, odnosno nemogudnost proizvodnje snakiih zrakoplovnih motora, njihova provjera to na temelju toga postepeni razvoj i usavrgavanje. Drugi veliki problem bio je nedostatak kvalificiranog zrakoplovnog osoblja, i to prvenstveno za najviga rukovodeda mjesta. Gotovo sva rukovodeda mjesta u novom ministarstvu zrakoplovstva preuzeli su ili zrakoplovni veterani iz Prvog svjetskog rata ili dodijeljeni easnici iz vojske i ratne mornarice gto ee se u konaenici odraziti na sam razvoj, all i uporabu zrakoplovstva u bududem ratu.
Doktrina Pjegaeld pukovnik, a od listopada 1934. general bojnik zrakoplovstva Walter Wever (natelnik Zradno-zapovjednog ureda novoPOSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
ustrojene Luftwaffe koji je predstavljao nukleus buduaeg Glavnog sto2era zrakoplovstva) bio je gorljivi pobornik razvoja strategkog zrakoplovstva. Odnosno, u smislu operativne uporabe zrakoplovstva zalagao se za nadelo obrazovanja jakog te'Zigta pri izboru ciljeva kako bi se time paraliziralo protivnielco zrakoplovstvo, a zatim priglo na unigtavanje izvora moci protivnika (vojne proizvodnje i proizvodnje opeenito, energetskih izvora, prometnica...). Krajem 1934. u svojim planovima za razvoj zrakoplovstva predlagao je izgradnju tegkih bombardera. Sa danagnje vremenske distance i uz dostupne izvore, mote se s pravom tvrditi da je Wever bio najsposobniji vigi easnik zrakoplovstva i jedina osoba u cjelokupnom vrhu zrakoplovstva koja je imala viziju strategkog razvoja zrakoplovstva. Medutim, Wever pogiba tijekom jednog leta (osobno je upravljao zrakoplovom) podetkom lipnja 1936. godine. Smreu generala Wevera umrla je i koncepcija razvoja strategkog zrakoplovstva. Kao gto je vee istaknuto, dobar dio
6asnika na visokim pozicijama u Luftwaffe dogao je iz vojnih redova to jc usmjerio razvoj zrakoplovstva prema i u skladu s temeljnom idejom vojske o pokretnom ratu. Navedena ideja izraienp. je kroz sintagmu „Panzer+Stuka" (tenk+obrugavajuei bombarder). Prema tome konceptu, zradne postrojbe trebala su izvrgavati slijedeee zadade: neposredno prije poeetka napada bombardirati protivnikova uzletigta, prometne evorove, skladigta, vojarne u zahvatu bojignice (sa srednjim i lakim bombarderima), dok ce postrojbe obrugavajueih bornbardera istovremeno izvrgavati iste zadaee na prvoj crti. Postrojbe obrugavajueih bombardera imaju zadaeu „zratnog topnigtva" i trebaju „otvarati put" za oklopne postrojbe, dok ee postrojbe lovadkog zrakoplovstva imati zadadu „eigeenja neba" i time zradnog osiguranja prodirueih oklopnih kolona. Prihvaeanjem ovoga koncepta od strane Luftwaffe, daljnji njezin razvoj usmjeren je iskljudivo u stvaranje taktiekog zrakoplovstva za podrgku, bez strategke ,,grane", sposobne za samostalno 99
w
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
izvitavanje zadada (ovaj nedostatak de se najvidljivije ispoljiti tijekom zradne bitke za Britaniju, odnosno tijekom bombardiranja britanskih gradova, kada ce i pored velike mase srednjih i laldh bombardera, izbadeni teret biti puno manji u odnosu na podetna bombardiranja Tredega Reicha od strane Sjedinjenih Drava i Velike Britanije s otprilike istim brojem zrakoplova).
ten (FLAK-Uinheiten) - postrojbe protuzraenog topniava (protuzratne obrane), - Fallschirmjagdeinheiten - padobransko-lovadke postrojbe, - Luftnachrichteneinheiten - postrojbe zra6nog dojavniStva,
te (Luftflotte) kao najvede zrakoplovne postrojbe. Svaka flota je u svom organskom sastavu imala sve vrste letaeldh postrojbi (bombarderske, obrugavajudih bombardera, lovatke, izvidnidke, transportne i teldi&e), zatim po-
Taktika Djelovanje Luftwaffe tijekom „Spanjolskog gradanskog rata" omogudilo je njemaeldm lovadkim razvijanje svoje autohtone taktike. Poteli su s letovima u zgusnutom redu, krilom do krila, po uzoru na Talijane, afi su ubrzo otkrili da je takav poredak, stvoren na iskustvu iz Prvog svjetskog rata, neodetiv u srazu s mnogo briim jednokrilnim lovcima. U praksi se pokazalo da razrijedeni raspored, nazvan „detiri prsta", nudi najbolje rje§enje za slobodno djelovanje. Navedena taktika „detiri prsta" sastojala se u tome da su zrakoplovi napadali u parovima, a time se i medusobno stitili. Kod bombarderskog zrakoplovstva (osobito u napadima obnigavajudih bombardera) primjenjivana je taktika napada u „lance" (slijedu) od tri zralcoplova. Za razliku od uvrijaenog mi§ljenja, u Luftwaffe se ozbiljno radilo na razvoju radara te je 1938. prihvaden tip radara „Wiirzburg", razvijen u firmi „Telefunken", za opremanje bitnica protuzraene obrane i za usmjeravanje lovadkih zrakoplova u akcijama presretanja tijekom nod. Medutim, bududi da je prihvadena doktrina rata bila „pokretni rat", odnosno brzo i totalno unikenje neprijatelja, zanemaren je razvoj obrane. Upravo navedeni razlog bio je temelj na kojemu se razvio mit o britanskoj uporabi radara tijekom zradne bitke za Britaniju u kolovozu 1940. godine. I Nijemci i Britanci imali su tada potpuno operativne radarske sustave. Medutim, razlika u shvadanju njihove primjene potetkom rata dala je prednost Britaniji.
Struktura Citava Luftwaffe podijeljena je na: - Fliegereinheiten - letadke postrojbe, - Fliegerabwehrkanoneeinhei100
Rezchsmarschall Hermann Goring, ministar zratnog prometa i Vrhovni zapovjednik Luftwaffe, u razgovoru sa svojim Vodom Adolfom Hitlerom - „Hermann Goring" -Verbande postrojbe „Hermann Goring" i - Luftwaffen-Feldtruppe - zrakoplovno-poljske postrojbe (do listopada 1943.).
Letatke postrojbe: Od 1. veljaee 1939. u sldopu Luftwaffe postrojavaju se zradne flo-
strojbe protuzradnog topnikva te postrojbe zrakoplovnog dojavnig tva. Tako je svaka flota predstavljala svojevrsno „malo" zrakoplovstvo. Opisani ustroj najbolje ilustrira koliko je na njega utjecala temeljna ideja o zajednidkom djelovanju s vojskom. Zapovjednik flote, bududi da je raspolagao
sa svim „vrstama" zrakoplovnih postrojbi, mogao je iste uporabiti prema zahtjevima situacije na njegovom podrudju, odnosno kao podrOlu pojedinoj vojsci ili vojnoj skupini, koja je djelovala na istom podrudju. Time je osigurano udinkovito zajednidko djelovanje izmedu zrakoplovstva i vojske. Medutim, nasuprot ovoj prednosti, stajao je ozbiljan nedostatak, bududi da postrojbe za vodenje strate§kih zrakoplovnih pothvata nisu stavljene pod jedno zajednitko zapovjednikvo. Kada se pojavila potreba za stvaranjem telika, za koje nisu bile dovoljne bombarderske postrojbe same jedne zratne flote (kao u sludaju vodenja zradnog rata protivVelike Britanije 1940.), bib je potrebno prvo prikupiti bombarderske postrojbe iz razlidith flota, a zatim ustrojiti i posebno zapovjedni§tvo za vodenje samog pothvata. Luftwaffe je nedostajalo odgovarajude zapovjednikvo ranga britanskog Zapovjednikva bornbardera (Bomber Command). Upravo u opisanom ustroju leZao je glavni razlog zako je Luftwaffe uvijek postizala odliene rezultate kada je uporabljena za zajednieko djelovanje s vojskom, dok je neodeldvano uvijek trpjela neuspjehe kada je uporabljena za vodenje strateAlcog zrakoplovnog rata. Najvede taktleke zrakoplovne postrojbe (ustrojene 1. veljade 1939.) bile su zrakoplovne divizije. One nisu imale organskih letaeldh postrojbi, nego su im one podeinjavane prema potrebi izvodenja odredenog konkretnog zadatka, tako da je njihov ustroj bio vrlo promjenljiv. Letadke divizije imale su samo stalno zapovjednikvo i postrojbu dojavnikva (obidno jednu bojnu dojavnikva). Navedene letatke divizije, bez promijene u njihovom nadinu djelovanja, 11. listopada 1939., preimenovane su u letatke zborove (Fligerkorps) i u skladu s njemaeldm nadinom oznadavanja postrojbi, umjesto arapskih, dobivaju rimske brojeve. Na operativnoj razini djelovanja pojedinih letatIcih zborova ustrojavana su privremena mjesta „voda lovadkog letali§tva" (Jagdlfiegerfiihrer - JAFU), pod eijim zapovjednikvom su objedinjene postrojbe lovatkog zrakoplovstva tijekom izvegavanja odredene konkretne zadade. Temeljna taktika postrojba Luftwaffe je Geschwader - eskadra, postrojba ranga zrakoplovne pukovnije, odnosno kod britanaca i POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
n
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
_14tZ7\41
„T. dki lovac" Meserschmitt Me 110 iznad engleskog krajobraza, kolovoz 1940.
„zra6ne haze" na svom podrueju djelovanja ustrojavala su „zratna uzleti§ta" (Flugplatz) obitno provizornog ill privremenog karaktera. Kao kod prije opisanih „zraCnih oblasti", temeljna svrha svih nabrojanih instanci je osiguranje „zemaljske" podr§ke postrojbama zrakoplovstva. Tako je, na primjer, svaka „zraCna baza" imala u svom sastavu mehaniearske (za zrakoplove i naoru2anje), opskrbne, protupo'larne, protuzratne i zdraystvene postrojbe, te postrojbu za neposredno osiguranje „zratne baze". Zadata „srednjih" instanci „zemaljske podrSke", „podrutja zratnih luka", bilo je uskladivanje rada „zratnih baza", te organizacija njihove opskrbe svim potrebitim sredstvima za rad (od prituvnih dijelova za zrakoplove, preko hrane, odjeCe i obuCe za letatko i zemaljsko osoblje, do pogonskog materijala te streljiva i bombi za zrakoplove). Do potetka Drugog svjetskog rata Luftwaffe je narasla na respektabilni broj zrakoplova, a uz samo 102
Satnik Hans-Ulrich Rudel u prigodi izvdene tisueueetristote misije s obrugavajuam bombarderom Junkers ju 87 „Stuka" odhkovan je Hrastovim Igtem za svoj Vitaki krii
poveaanje broja zrakoplova izvr§ena je i standardizacija zrakoplova. Tako su standardni bornbarderi u naoruianju Luftwaffe bill: Dornier Do 17, Heinkel He 111 i Junkers Ju 88, te obru§avajuCi bombarder Junkers Ju 87. Postrojbe lovaca opremljene su Messerschmittima Me 109 i „te§kim" dvomotornim lovcima Messerschmitt Me 110. Izvidnieke letaelce postrojbe opremljene su Dornierima Do 17 (bombarderski zrakoplovi prenamijenjeni za dalekometne izvidnitke zadaae opremljeni najmodernijim zrakoplovnim kamerama) i zrakoplovima za blisko izvidanje Henschel Hs 126. Dio postrojbi koji je bio predviden za zajednielco djelovanje s ratnom mornaricom opremljen je hidrozrakoplovima Arado Ar 196 (nazvan i „oei ratne mornarice", buduti da je dio ovih zrakoplova ukrcan na velike brodove) i Heinkel He 115. Transportne postrojbe Luftwaffe opremljene su prolcu§anim Junkersom Ju 52, a za POSEBNO IZDANJE f STUDENI 2013.
ZRANA BITKA ZA VELIKU BRITANIJU „.., Perth
Dund ee ZRA&A BITKA ZA
Argyll c'Ot, Clackmannon
Sjeverna more
BRITANIJU rujan 1940. - svibanj 1941.
Dumb
njematki zratni napad
•*Gfasg-o).&" re'
o Edinburg
•
ZRAtNA FLOTA 5
Lanark ,
.
njematki radio snopovi za navodenje bombardera
Eastern regije civilne obrane
Ayr
granite regije civilne obrane
,--R6xburgh
podrutje evakuacije
Dumfries ndonderry
N r humberla
podrutje primanja
Kirkcudbrig
neutralno podrutje Cumberland
Tyrone
S
Durham
t8ko bombardiranje
lesbrough
YVestmore an
Dowi
Afmagh:,
neutralna drhva
Sunderlan
North Riding
ZRAeNA FLOTA 2
East R ing .4 Drogheda
Bradfor.
Blackpool.
•
IRSKA
Ba c
n
ston • Manch
• York
• d° Yo Leeds • Huddersfield
re
Liverpool
. Dublin
She Id;, Lincoln
. Helen
,Denhigh',
0
•
Ratno zrakoplovstvo slkajno bombardira neutralnu Republiku lrsku na putu za Belfast
Derb Nottingham tok ,.n-Trent • rby ottingham • 1 ,„ --§tafford
Cheshire
rioneth,-,
Wolverharripton Montgomer
Wexford ,Radnor
digan
a I
Birmigham
Norfolk Norwich„
• Leicesto?-Nort,haTh pton
,. ;"Worcester Hereford
hampfdri Carribridge,/ • e ford
v-Brecknoc
Carmarthen
Ipswich' oucester
'.1\11i6d1;;;',, xtord
Essex
wansea utherd-Sea
ri dl Bath Surrey . •
Somerset iWiltshire
*Fun bi.ibge Wells
Hampshire
Calais
Sussex East Sussex
Devon
orset southern Bright2W— •
tS Cornwall
Exeter
Bologne na moru
• urnem uth
ymouth
PZ 11
u
I 14t% \
ZR4NA FLOTA 3
purl
FRANC USKA XXXX
POSEBNO IZDANJE STUDENI 2013.
103
IT: 2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT zadate neposrednog osmatranja i usmjeravanja oklopnih i motoriziranih postrojbi, te obavljanje teldialcih zadata u Luftwaffe je uvrgten Fieseler Fi 156 „Storch" („Roda"), izuzetno lagani zrakoplov, koji je imao mogutnost slijetanja i polijetanja sa kratkih i improviziranih pista. Od svih navedenih tipova zrakoplova u naondanju Luftwaffe, njenu glavnu snagu (1demu zrakoplovstva) einili su srednji bombarder Heinkel He 111 i lovac Messerschmitt Me 109. Bez imalo pretjerivanja mole se reti da su navedeni zrakoplovi bili neosporno kvalitetniji od slienih tipova zrakoplova bilo koje tadagnje zrakoplovne sile, dok je stupanj uvjebanosti i borbenog morala pilota lovaca i posada bombarderskih zrakoplova bio ne samo ravan vet i nadmotniji od vetine potencijalnih protivnika. Paralelno s razvojem zrakoplova igao je i razvoj ostalih sredstva potrebnih letatldm postrojbama jednog suvremenog zrakoplovstva. To se u prvom redu odnosilo na razvoj sredstva dojavnigtva u zrakoplovima (kako za potrebe komunikacije medu zrakoplovima, tako i za potrebe komunikacije „zemlja-zralc"). Nadalje, usavrgen je postojeei ciljnicki uredaj za horizontalno bombardiranje (Gorz Visier 219), a poseban iskorak je utinjen sa uvrgtavanjem titavog niza modela zrakoplovnih kamera za izvidnieke zadate (predratna Njematke je prednjaeila u civilnom razvoju foto tehnike te je dio tih dostignuta u razvoju iskorigten u vojne svrhe). Krajem 1943. Luftwaffe je zavrgila pokusna ispitivanja i pripremila za serijsku proizvodnju prvi mlazni zrakoplov Messerschmitt Me 262 (brzine 800 km/h) te raketni zrakoplov Messerschmitt Me 163 (s brzinom preko 1000 km/h). Takoder, paralelno s razvojem mlaznih raketnih zrakoplova razvijana su i omija za njih, prvenstveno raketni projektili zrak-zrak za naoru2anje samih zrakoplova, a potom i njihove inatice zemlja-zrak za primjenu u protuzratnoj obrani
Protuzrakoplovne postrojbe Kao prva zapovjednigtva protuzratne obrane ustrojena su mjesta „Vigih zapovjednika protuzratnog topnigtva" (Hobere-Kommandeur der Flalcartillerie) pri zrakoplovnim okruzima s ciljem objedinjavanja djelovanja protuzratne obrane u okrugu. Od 104
Visi 1. srpnja 1938. od navedenih zapovjednika protuzraenog topnigtva" ustrojena su „Zratna obrambena zapovjednigtva" (Luftverteidigungskommando) koja od 1. rujna 1939. postaju „Protuzratne divizije" (FLAK-Division) da bi mjesec dana kasnije zapotelo postrojavanje „Protuzratnih zborova" (FLAK-Korps) koji su imali zadatu objediniti zapovijedanje nad „Protuzratnim divizijama". U lipnju 1940. krenu-
letaekih postrojbi Luftwaffe s letaekom kacigom
lo se s ustrojavanjem „Protuzratnih zdrugova" (FLAK-Brigade). Temeljna razlika izmedu divizija i zdrugova bila je u njihovom anga2iranju, odnosno divizije protuzratnih topova motorizirane su i uporabljane su u blizini prve crte bojigta kao neposredna zatita postrojbi vojske (osobito oklopnih) dok su zdrugovi protuzratnih topova bile statieke postrojbe za obranu gradova i vahlijih drugih objekata (tvornica, mosto-
va...) na podrutju Treteg Reicha. Niti jedna od navedenih postrojbi nije imala stalni sastav (osim sto2era i postrojbi dojavnigtva) nego su im podeinjavane postrojbe prema potrebi izvrgenja zadate. Temeljni operativni sto2eri protuzraene obrane bili su sto2eri pukovnija protuzratnih topova (FLAK-Regiment) koje nemaju zadani stalni ustroj nego dobivaju postrojbe (protuzratne divizijune) pod svoje zapovjednigtvo POSEBNO IZDANJE STUDENI 2013
Priprerna pilota lovaekog zrakoplova za borbenu zadaeu
prema velicini zada6e, odnosno branjenog podrueja. Ovisno o angaknanu protuzrat'ne pukovnije ona je mogla biti motorizirana (u sklopu protuzraene divizije) iii stati6na (u sklopu protuzraenog
zdruga) ustrojena za obranu pojedinih vitalnih objekata ili skupine objekata. Za protuzraenu obranu gradova ustrojavane su skupine protuzraCnih topova (FLAK-Gruppe) koje su mogle imati snagu
Postrojba obrugavajueih bombardera Junkers Ju 87 „Stuka" u napadnoj formaciji led prema cilju svoje borbene zadaee
od nekoliko protuzra6nih pukovnija do nekoliko protuzraenih divizijuna, ovisno o veliCini i valnosti branjenog podruej a. Medutim, tijekom rata navedene skupine dostizati ce snagu i do nekoliko
Sjever Finske, srpanj 1941., borbeni zrakoplov Luftwaffe u „drtetvu" sjevernih jelena POSEBNO IZDANJE
D N Jl
zdrugova protuzratnih topova, osohito za obranu velikih gradova kao gto su Berlin, Munchen, Hamburg... U pravilu, navedene skupine protuzratnih topova, dijelile su se na podskupine (FLAK-Untergruppe), obi6no ja6ine jednog ili dva divizijuna protuzraenih topova koje su imale zada6u obrane pojedinih gradskih kvartova iii nekih drugih posebnih objekata. U periodu od 1935. pa do paetka rata velika paZ-nja je posveaena razvoju protuzrakoplovnih topova (FLAK — Fliegerabwehrkannone). Prve postrojbe promzrakoplovne obrane opremljene su tegkim strojnicama i topovima manjih kalibara (uglavnom 20 i 37 mm), da bi krajem 1930-tih postrojbe protuzra6ne obrane poCele dobivati topove 88 mm (prvo modernizirane FLAK 18, a potom i poboljgane verzije FLAK 36 i 37). Osim razvoju protuzraenih topova, posebna pa2nja posve6ena je ustrojavanju ueinkovite i dobro opremljene slune dojavnigtva pri protuzratnim postrojbama. Tako je svaka postrojba protuzratne obrane imala u svom orM5
211: 2. SVJETSKI
WEHRMACHT
Odmor posade Luftwaffe u sjeni svoga zrakoplova, sjeverna Afrika, lipanj 1942. POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
gradnji dojavnieke struke i postrojavanju postrojbi. Va2nost dojavnigtva za Luftwaffe ogledala se u ustrojavanju velikog broja postrojbi dojavnigtva te rasporeda postrojbi dojavnigtva u sve dijelove Luftwaffe. Tako je po svom ustroju svaka zraena flota imala po tri pukovnije dojavnigtva, dok je svaki zrakoplovni zbor imao po jednu pukovniju dojavnigtva. Postrojbe protuzraene obrane nisu imale svoje organske postrojbe osim postrojbi dojavnigtva (bojna u divizijama i zdrugovima).
Za obuku pripadnika dojavnigtva zrakoplovstva ustrojeno je 11 zraeno-dojavniddh obuenih pukovnija, a za gkolovanje doeasnika i easnika devet dojavnieldh gkola. Postrojbe „Hermann Goring"
U srpnju 1942. ustrojen je motorizirani zdrug „General Goring" (od protuzraene pukovnije „General Goring") koji je do listopada 1942. preustrojen u motoriziranu diviziju „General Goring" (general poruenik Paul Conrath).
Obru§avajuei bombarderi Junkers Ju 87 „Stuka" postrojeni u temeljnoj formaciji za napad ganskom sastavu postrojbu dojavnigtva i zvukovnog izvidnigtva, a bitnice su opremljene modernim ciljniekim daljinomjerima, dok su topovi medusobno „uvezani" putem posebnih uredaja („topovezaca"). Padobranske postrojbe
Prva postrojba padobranaca (Fallschirmjager — padobranski lovci) ustrojena je u sijeenju 1936. kao padobranska bojna jaeine 600 padobranaca, a malo poslije ustrojena je i padobranska glcola. U iduee dvije godine (1936.1938.) ustrojen je cijeli niz samostalnih padobranskih postrojbi (do razine pukovnije), koje su 1. rujna 1938. objedinjene pod zapovjednigtvom novoustrojne 7. POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
letatke divizije (7. Flieger-Division, zapovjednik: general poruenik padobranskih postrojbi Kurt Student). Navedena divizija 6e 1. svibnja 1943. biti preimenovana u 1. padobransko-lovaeku diviziju (1. Fallschirmjager-Division). Do kraja rata biti de ustrojena jedna padobranska vojska (1. padobranska vojska) , dva padobranska zbora, 12 padobranskih divizija, pet padobranskih zdrugova i pet padobranskih zdrugova jurignih topova. Osim navedenih operativnih padobranskih postrojbi ustrojen je eitav niz postrojbi za temeljnu pjegaeku obuku te sedam padobranskih gkola. Postrojbe zraenog dojavnigtva S ustrojavanjem prvih postrojbi Luftwaffe poeeo je i rad na iz-
Obrigavajuei bombarderi Junkers Ju 87 „Stuka` kreeu u sunovrat prema svome cilju 107
2. SVJETSK I RAT WEHRMACHT Lovaeki zrakoplov Focke-WulfFw 190 - prikazani zrakoplov je u standardnoj prikrivnoj shemi za razdoblje 1944./45.
Jedna borbena skupina navedene divizije sudjelovala je u borbama u sjevernoj Africi. Od navedene motorizirane divizije ustrojena je 15. srpnja 1943. oklopna divizija „Hermann Goring" koja se istaknula u obrambenim borbama na Siciliji. Postrojbe „Hermann Goring" ustrojene su kao klasiene postrojbe vojske, a popunjavane su dragovoljcima iz redova ratnog zrakoplovstva. Od sijeenja 1944. oklopna divizija mijenja ime u Padobransku oklopnu diviziju „Hermann Goring" (general bojnik Wilhelm Schmalz). U rujnu 1944. ustrojen je Padobranski oklopni zbor „Hermann Goring" (general poru6nik Wilhelm Schmalz) koji se sastojao od 1. padobranske oklopne divizije „Hermann Goring" (general bojnik Max Lemke) i 2. padobranske oklopno-grenadirske divizije „Hermann Goring" (general bojnik Erich Walther).
Zrakoplovno-poljske postrojbe Zbog krize popune postrojbi na Istoenom ratigtu poeetkom 1942., Luftwaffe je do rujna 1942. ustrojila 21 zrakoplovno-poljsku diviziju (Luftwaffen-Feld-Division) kao lova'ake divizije vojske. Popunjene su do6asnicima i easnicima zrakoplovstva koji nisu imali iskustva u kopnenim borbenim djelovanjima te je ve6ina divizija odmah u prvim borbama imala osjetne gubitke. Od listopada 1943. vojska preuzima navedene divizije u svoj sastav kao Feld-Division (L) te one time prestaju biti dio Luftwaffe. '108
Operacije Luftwaffe tijekom Drugog svjetskog rata U kolovozu 1936. novo njematko ratno zrakoplovstvo krenulo je u svoje prvo borbeno djelovanje podravajueinacionalistielce snage generala Francisca Franca u pobuni protiv Spanjolske republikanske vlade. Prvi kontingent porno& obuhvatio je skromne snage od 20 transportnih zrakoplova Junkers Ju 52 i gest lovaeldh zrakoplova dvokrilaca Heinkel He 51 za zagtitu spomenutih transportnih zrakoplova. Tih 26 zrakoplova utjecalo je na razvoj dogadaja na bojigtu daleko vige od njihovog oskudnog broja. Generalu Francu trebalo je hitno iz Maroka na podr&je Spanjolske prebaciti odane postrojbe radi konsolidacije njegovog poloIaja. Letedi eetiri puta dnevno i svaki put prenose& 25 vojnika s opremom, tih je 20 Junkersa vrlo brzo prebacilo 10.000 Francovih vojnika. Bila je
to prva zra6na operacija prebacivanja tolikog broja vojnika. Od 1. studenoga 1936. ustrojava se Legija „Kondor" koja se sastoji od lova6ke skupine, bombarderske skupine, izvidnitle skupine, pomorske izvidnrake skupine, protuzraenog divizijuna (s tri bitnice protuzrgnih topova 88 mm, dvije bitnice protuzra6nih topova 37 mm i jedna reflektorska bitnica), bojne dojavnigtva zrakoplovstva, zdraystvene bojne, zra6ne skupine za odflavanje, sto2era za vezu sa gpanjolskim snagama, meteorologke postaje i rukovodeeeg sto'lera koji je vodio natelnik stoera legije pukovnik Wolfram von Richthofen (strue'njak za uporabu obrugavajuaih bombardera i kasniji general feldmargal Luftwaffe). Citava legija nalazila se pod zapovjednigtvom general bojnika zrakoplovstva Huga Sperrlea. Do kraja 1936. Legija „Kondor" narasla je na priblizno 200 zrakoplova s 5.000 pripadnika, Medutim, njematki dvokrilni lovci Heinkel He 51 pokazali su se kao inferiorni tijekom zra*Cnih sukoba sa sovjetskim jednokrilnim lovcima Polikarpov 1-16 (kojima su bili opskrbljeni republikanci) te su tijekom ljeta 1937. u Spanjolsku upu6eni moderni lovci Messerschmitt Me 109 te bombarderi Heinkel He 111 i Dornier Do 17. s kojima je Legija ubrzo postigla zratnu nadmo6 na gpanjolskom nebu. Iste godine ondje su pote-
Lovaeko jato (eskadrila) Luftwaffe u pripremama za borbenu zadaeu POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
www.C]rcoliVaarez.corg
POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
109
.33comnailriitecil.xiet
LLr 2. SVJETSKI RAT/VVEWCWW li letjeti i Junkers Ju 87 („Stuka") demonstrirajuai kako ce izgledati slijedea rat. Djelovanje lovatkih zrakoplova u 8panjolskoj svodilo se u prvom redu na pratnju bornbardera prilikom njihovih napada na republikanske snage. Lovatld piloti bi prije povratka na matitna uzleti§ta, ukoliko im je preostalo goriva, izvodili munjevite napade na protivniela uzleti§ta ili bi nadlijetali republikanska podrutia i ukoliko bi republikanski zrakoplovci prihvatili izazov, rasplamsali bi se zra6ni bojevi u kojima bi piloti Messerschmitta Me 109 obieno iskoristili prednosti svojih zrakoplova. Prava provjera snage i moguanosti zrakoplovnih postrojbi Luftwaffe zapotela je 1. rujna 1939. u 4 sata i 40 minuta masovnim napadom na poljsko zrakoplovstvo i njegovu zemaljsku infrastrukturu. Navedeni napad u potpunosti je iznenadio poljsko zrakoplovstvo, a sama koncentracija napada na odredena te2i§ta poljskog zrakoplovstva omogudla je njemaekom zrakoplovstvu da u roku od 24 sata, od poeetka djelovanja, stekne potpunu zratnu dominaciju nad Poljskom. Do kraja drugoga dam zratnih operacija nad Poljskom, najve6i dio poljskog zrakoplovstva je uni§ten (najveei broj zrakoplova uniken je na zemlii tijekom iznenadnih napada prvoga dana), a samo manji dio poljslcih zrakoplova uspio je pobjeei u inozemstvo. Nakon uni§tenja poljskog zrakoplovstva, Luftwaffe je usmjerila svoja djelovanja prema prometnicama radi sprje6avanja pokreta poljske vojske. Napadi na prometnice stvorili su kaos u provedbi poljske mobilizacije, a istovremeno su stvorili i zbrku u pokretima poljskih postrojbi. Medutim, bez obzira na strategki karakter prvih borbenih djelovanja Luftwaffe, ne mo2e se navedeno djelovanje smatrati strataldm vodenjem zratnoga rata, jer odmah po uspostavlianju nadzora nad poljskim zrat"nim prostorom u prvi plan je do-lo djelovanje prema zahtjevima vojske. Zadate Luftwaffe bila je ojatavanje zemaljskog topnigtva, odnosno, kroz bombardiranje odredenih zemaljskih ciljeva pojgavano je djelovanja topni§tva na iste ciljeve (npr. kod opsade Vagave). Bombarderske postrojbe Luftwaffe preuzimaju ulogu „vertikalnog topni§tva", dime dobivaju eisti taktLald karakter. Njemaelco zrakoplovstvo, pri 6ijem je 110
Posljednja provjera bombi za obruSuvajuee bombardere Junkers Ju 87 „Stuka" POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
Prije polijetanja lovakog jata (eskadrile) pred njega se iznosila ratna zastava postrojbe, sjeverna Afrika, lipanj 1942. POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
ustroju, naortdanju i obuci najve6a panja posve6ena zajedniOkom djelovanju s vojskom, pokazalo se izvrsnim u izvrgavanju navedenog. U slijedeeoj operaciji Luftwaffe, zbog malog norvegkog i danskog zrakoplovstva, izostao je prethodni strategki masovni napad bornbarderskih postrojbi Luftwaffe, kao gto je bio slueaj u napadu na Poljsku. Od samoga potetka operacija 9. travnja 1940., njemako zrakoplovstvo je djelovalo taktield u najtdoj suradnji s vojskom i ratnom mornaricom. Medutim, pri tome djelovanju prvi put u povijesti zraOnoga ratovanja odlutuju6u ulogu odigrale su padobranske i zratno-desantne postrojbe. Jedna od prvih akcija tijekom in'vazije Norvegke bilo je zauzima, nje glavnih uzletigta kod Osla i Stavangera te pomanih kod Kristiansanda, Bergena Wrontheim od strane padobranskih postrojbi iz sastava 7. letaOke divizije. Po uspjegnom zauzimanju navedenih uzletigta, padobranske postrojbe na njima ojgane su dijelovima postrojbi vojske, koje su na navedena uzletigta stigla zratnim desantom. Citav pothvat zratne podrglcu osiguravao je X. letaOki zbor (general zrakoplovstva Hans Geisler) eija je temeljna zadata bila da „nadoknadi" njemaOku inferiornost u broju ratnih brodova. Dio kapitalnih brodova britanskeVelike flote odmah po primitku vijesti o potetku njemacke invazije u Norvegkoj isplovio je iz svoje matiOne sjeverne luke (Scapa Flow) u smjeru Norvegke. Buduei da britanski brodovi nisu u potetku imali „zratni kigobran", ve6 prvoga dana djelovanjem letadcih postrojbi iz sastava X. zbora potopljen je razarat „Gurkha", a tegko ogte6ene krstarice „Glasgow" i „Southampton", dok je bojni brod „Rodney" dobio direktan pogodak bornborn. Uvidjevgi da ne mogu izddati pred norvegkom obalom bez podrgke zrakoplovstva, britanski brodovi se povlate prema otvorenom mom. Iduai dan se britanskim pomorskim snagama pridrtduje i nosa6 zrakoplova „Furious", a dio zrakoplova dolije6e izravno s britanskih sjevernih uzletigta. Dolazak britanskih zrakoplova odmah su „osjetile" i njematke snage te je istog dana djelovanjem zrakoplova potopljena krstarica „Konigsberg". Ipak uz sna2nu zrakoplovnu podrgku, postrojbe njemadce vojske na111
VP
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
stavljaju s iskrcavanjem u lukama te se ubrzo spajaju sa snagama na uzleti§tima i medusobno, a zatim nastavljaju prodor u unutra§njost Norve§ke. Kao i u pohodu na Poljsku, tako je i u pohodu na Norve§ku Luftwaffe opet demonstrirala uspjeh u zajedniekom bliskom djelovanju s vojskom i ovoga puta s ratnom mornaricom. Temeljno iskustvo steeeno tijekom provedbe invazije Norvegke odnosilo se na uspjegno djelovanje bombarderskih postrojbi, smje§tenih na kopnu, u sprjeeavanju pothvata na moru. Slijedeea operacija Luftwaffe predstavlja borbeno djelovanje tijekom izvodenja pothvata „Slueaj 2uti" koji poeinje u ranim jutarnjim satima 10. svibnja 1940. napadom na Francusku, Belgiju i Nizozemsku. Pomalo nevjerojatno zvuei einjenica da nakon iskustva s Poljskom Luftwaffe uspijeva zatea na mirnodopsldm uzletigtima i uratiti tijekom prvog dana provedbe pothvata gotovo eitava zrakoplovstva Nizozemske i Belgije, a francusko ozbiljno desetkovati Sto je njemaekom zrakoplovstvu osiguralo nadzor nad zraenim prostorom i mogu6nost da na teZi§nim smjerovima djelovanja u svakom trenutku ima apsolutnu zraenu nadmo6. I tijekom provedbe ovoga pothvata ponovno je dnglo do izra2aja odlieno zdruZeno djelovanje zrakoplovstva i vojske. Ponovno su anga2irane i padobranske postrojbe 7. letaeke divizije na zauzimanju mostova u smjeru napredovanja oklopnih i motoriziranih postrojbi u Nizozemskoj te uzleti§ta u okolici Rotterdama i jednog mosta u centru Oda. Ponovno je dokazana vrijednost padobranskih postrojbi koje su uspjele zauzeti vedinu planiranih mostova i dr2ati ih pod nazorom (i time sprijeeiti njihovo ruSenje) do dolaska postrojbi vojske. Tijekom operacija na Zapadu svojim djelovanjem narneio su se istalde zrakoplovne postrojbe naortaane zrakoplovima Junkers Ju 87 „kuka" koje su doslovno kao „zratno topni§tvo" otvarale put brzim oldopnim i motoriziranim postrojbama, te davale neposrednu poclegku do dolaska topnieldh postrojbi. Ovdje posebno treba istaknuti i razoran psihologki efekt djelovanja „Stuka", sirenima pri obru§avanju, taj reski zvuk de postati simbol „munjevitog rata". Drugi udar Luftwaffe je usmjerila prema francuskoj zeljezniekoj mreii koji je paralizirao 112
Rad zrakoplovnih mehanieara na pripremi zrakoplova bio je od najveee vaznosti za rijegovo dobro funkcioniranje
titav 2eljeznieki promet, a time i pokrete francuskih snaga buduei da su one uglavnom bile oslonjene na transport 2eljeznicom. (titav pohod na Zapad prtaio je niz novih iskustava u uporabi zrakoplova i padobranskih postrojbi. Jedna od novih „spoznaja" bila je i to da se zrakoplov mote neinko-
vito uporabiti protiv tenka. Naime, tijekom napredovanja oklopnog klina prema Atlantskoj obali (XIX. motorizirani zbor pod zapovjedni§tvom generala Heinza Guderiana), 17. i 18. svibnja 1940., u bok prodornog klina izvr§en je protunapad francuskih oklopnih postrojbi. Prijetila je opasnost da
francuske snage „odsjeku" vrh klina i zaustave njemaeld prodor. Medutim, borbenim djelovanjem „Stuka" vedina francuskih tenkova je uni§tena, a protunapad zaustavljen. Sada Luftwaffe dobiva jednu strate§ku zadadu — unigtenje okrUenih saveznielcih snaga kod Dunkerquea. Medutim, POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
Pilot u kokpitu svoga zrakoplova u geekivanju znaka za polijetanje
zbog velikog naprezanja u prethodna dva tjedna, snaga letaOkih postrojbi Luftwaffe pala je na 50 posto raspoloIivih resursa (pogotovo u bombarderskim postrojbama) , a drugi veliki problem bio je i „zraOni Id§obran" koji su ovaj put pru2ale postrojbe lovaOkih zrakoplova s britanskog otoOja. Ve6 iscrpljene posade njemaOldh bornbardera i piloti lovaca na§li su se u zra6nim borbama s odmornim posadama engleskih bombardera i lovaca, koji su uz to raspolagaff sa zrakoplovnom opremom koja je po svojoj kvaliteti bila jednaka njemaekoj. U svakom slu6aju, britanske pomorske snage, uz zraeni kigobran britanskog zrakoplovstva, uspjele su od 28. svibnja do 4. lipnja evakuirati u Britaniju preko 300.000 vojnika (bez tegkog naoru2anja, oklopni§tva, topnigtva, ponekad i bez osobnog naoru2anja). I ovaj dogadaj je zorno pokazao da njemaOko zrakoplovPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
stvo nije moglo samo izvr§iti postavljenu strate§ku zada6u te je predstavljalo prvo veliko razoOaranje za sve one koji su bespogovorno vjerovali u odlueujau ulogu i bezgraniene mogu6nosti Luftwaffe. Ipak, 19. srpnja 1940. tri visoka Oasnika Luftwaffe dobila su ein general feldmartala zrakoplovstva: Erhard Milch, Albert Kesselring i Hugo Sperrie, a vrhovni zapovjednik Luftwaffe Hermann Goring dobio je Cin „izmigljen" samo za njega - Reichsmarschall. Nakon okontanja borbenih djelovanja u Francuskoj nastupilo je razdoblje od mjesec dana odmora za posade Luftwaffe te je popunjen dio postrojbi sa zrakoplovima i ljudstvom. Sada se Luftwaffe nagla pred „zivotnim izazovom", prvi put je morala potpuno sama voditi jedan pothvat - zraenu bitku za Britaniju. U pripremnom periodu bitke (od 10. srpnja do 7. kolovoza 1940.) djelovanje Luftwaffe usmjereno je protiv britanskog ratnog i trgovaekog prometa u La Mancheu. Cilj ovih napada ' bio je izazivanje britanskih lovaca na borbu nad La Mancheom te time stvaranje nepovratnih gubitaka za britansko zrakoplovstvo, budu6i da, ukoliko je zrakoplov bio oboren iznad Britanije, postojala je vjerojatnost pre2ivljavanja pilota te njegov povratak u postrojbu. Kao pravi poeetalc i prva faza bitke za Britaniju smatra se vrijeme od 8. do 18. kolovoza 1940. kada je izvegen prvi veli-
Srednji bombarderi Dornier Do 17 u letu prema cilju svoje borbene misije 113
in
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
Dalekometni izvidnieki zrakoplov Focke-Wu f Fw 200 tijekom pripreme za borbenu zadaeu
Trenutak kada je „tuka" otpustila svoje bombe 114
ki napad Luftwaffe, u podne 13. kolovoza, na pomorske baze, radarske postaje i uzletigta lovatkog zrakoplovstva na ju2noj i jugoistoenoj obali Engleske. Ovi su napadi ponavljani sve do 18. Kolovoza. Medutim, oeekivani rezultata ovih napada izostao je, a prieinjena gteta pomorskim bazama i uzletigtima kompenzirana je britanskom dislokacijom lovaeldh postrojbi dublje u unutragnjost i prebaziranjem ratnih brodova u pomorske baza dalje na sjeveru. Temeljni cilj njemaekog zrakoplovstva bio je izazvati britanske lovaeke postrojbe na borbu te ih na taj naein S druge strane, britanske lovatke postrojbe dobile su striktne zapovjedi da napadaju samo njemaeke bombarderske postrojbe bez pratnje lovaca te izbjegavaju borbe s njemaeldm lovcima. Druga faza bitke lcreee 19. kolovoza i traje do 6. rujna. Tijekom ove faze poduzimani su napadi na uzletigta britanskog lovatlog zrakoplovstva dublje u unutra§njosti Engleske, dok je drugi dio napada usmjeren na va2na gospodarska sredi§ta (osobito tvornice zrakoplova). Ovi su napadi izvodeni manjim postrojbama bombardera uz jaku lovaeku pratnju (za ra-
zliku od prve faze, gdje su napadi poduzimani velikim formacijama bombardera, do 500, uz minimalnu lovatku zagtitu, sto je za posljedicu imalo i njihove dosta velike gubitke). Sedmoga rujna 1940. napadom 300 bombardera na London zapoeinje treaa faza bitke za Britaniju koja je trajala do 5. listopada. Ovu fazu karakteriziraju napadi njemaekog zrakoplovstva na London i okolicu uz sna2nu za§titu lovaeldh postrojbi. Treoa faza je svoj vrhunac dostigla 15. rujna i trajala je do 26. rujna. Medutim, tijekom ove faze njemaeko zrakoplovstvo nije uspjelo neutralizirati britansku protuzraenu obranu, niti uni§titi britanske lovaelce postrojbe, dok je s druge strane svakodnevno trpjelo velike gubitke u angaz-iranim bombarderima. To je prisililo Luftwaffe da djelovanje svojih bombardera prebaci na noc i time je zapoeela eetvrta faza, koja je trajala od 6. do 31. listopada. U potetnom periodu ove faze njematka taktika je donijela uspjeh. Gubici bornbardera i lovaca pri noenim napadima bili su ekstremno mali, a uporabljeni sustav navigacije izvrstan. Medutim, Britanci su do kraja listopada 1940. uspjeli u jedinstveni sustav povezati postrojPOSEBNO IZDANJE / 3TUDENI 2013.
Povratak pilota s izvrs'ene borbene misije
be protuzratne obrane, reflektora, lovaeldh zrakoplova i radarske postaje to su njematld gubici ponovno poteli rasti. Glavni stoner Luftwaffe krajem listopada 1940. donosi odluku da se napadi na Britaniju nastave isldjutivo notu i da se progire na sva vela industrijska sredigta u zahvatu radijusa djelovanja njematkih bombardera. Napadi prema spomenutoj zapovijedi zapotinju 1. studenog 1940. i traju neprekidno do 11. svibnja 1941., gto ujedno tini i petu i zavrgnu fazu bitke za Britaniju. Jedan od najrazornijih napada tijekom ove faze dogodio se 14. studenoga 1940. na Coventry. Ova posljednja faza bitke za Britaniju, koja je s strane Luftwaffe vodena strategki, otkrila je u potpunosti tinjenicu da njematko zrakoplovstvo nije moglo izvrstrateglcu zadasiti au, a tome je svakako pridonijela POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
Pokrivanje osjetljivih zrakoplovnih motora srednjegbombardera Heinkel He 111 poslije povratka s borbene zadaee
tinjenica da nije postojao jasan plan za sustavno unigtenje britanskog gospodarstva, dok to s druge strane strategko bombardiranje Britanaca i Amerikanaca, samo koju godinu kasnije, provoditi prema jasno razradenom planu unigtenja njematkog gospodarstva. Sama bitka okontana je posljednjim velikim napadom bombardera Luftwaffe, njih 500, na London u nod. 10./11. svibanj 1941. godine. Buduti da je Hitler odustao od provedbe plana invazije Britanije, daljnje borbe su samo iscrpljivale resurse Luftwaffe, koja se vet i sama pripremala za novi cilj - pohod na Istok. Pohod na Istok (operacija „Barbarosa") poteo je na isti vet dobro uhodani natin, masovnim napadima bombarderskih postrojbi na protivnitka uzletigta. Djelovanje Luftwaffe bilo je olakgano i nerazumljivom gregkom u rasporedu sovjetskog zrakoplovstva koji su najveti dio zrakoplova koncentrirali na poznatim mirnodopskim uzletigtima u blizini granice (upravo ova „gregka" u rasporedu zrakoplova jedan je od glavnih argumenata zagovornika teorije „preventivnog rata", odnosno da je Hitler samo napao prvi, jer je i Staljin sa svoje strane pripremao napad na Njematku). Prvi udari Luftwaffe imali su katastrofalne posljedice po sovjetsko zrakoplovstvo (unigteno je oko 8.000 sovjetskih zrakoplova) to je za vige tjedana u potpunosti paralizirano bilo kakvo sovjetsko zratno djelovanje. Luftwaffe je time u prvim mjesecima rata imala na titavom ratigtu neospornu nadmot u zraku, a na nekim dijelovima ratigta i apsolutnu zraenu nadmot gto je svakako doprinijelo brzim i dubokim prodorima postrojbi vojske u unutragnjost Sovjetskog Saveza, a time je ponovno potvrdeno koliki znataj ima nadmot u zraku na samu izvedbu zemaljskih pothvata. Medutim, kao i u ranijim borbenim djelovanjima, vrh Luftwaffe ponovio je istu gregku, odnosno nakon potetnog strategkog djelovanja, zrakoplovstvo je ponovno usmjereno prije svega na taktieko djelovanje, odnosno na podrgku vojsci, umjesto da tako brzo osvojenu zratnu nadmot iskoristi za stvarna strategka napadna djelovanja. Kao i u bitci za Britaniju, ponovno je do izralaja dogla nesposobnost Glavnog stalera Luftwaffe da planira i djeluje strategki, gto je najbolje vidljivo kroz primjer zratnih napada na 115
in
2. SVJETSK I RATIWEHRMACHT z..
POGONSKA JEDINICA
Arado Ar 95 A-1 (hidrozrakoplov)
1 x BMW 132D od 880 ks
310
1.100
7.300
2.450
12.50
11.10
3.60
1x 7.92 mm MG*17 1 x 7.92 mm MG 15 1 x torpedo ili 500 kg bombi
Arado Ar 234 B-2 „Blitz" mlazni bombarder
2 x Junkers Jumo 004B-1 svaki 1984 kg potiska
742
1.556
10.000
5.200
14.41
12.64
4.29
2 x 20 mm MG 151/20 sa 200 naboja po oru2ju 500 kg bombi
Dornier Do 17 Z-2 srednji bombarder
2 x BMW Bramo 323P Fafnir svaki 1000 ks
410
1.160
7.000
5.209
18.00
15.79
4.56
5 x 7.92 mm MG 15 1.000 kg bombi
Dornier Do 217 N-2/R 22 nob' lovac
2 x Daimler Benz DB 603A svaki 1750 ks
425
1.755
8.400
19.780
19.00
18.90
5.00
4 x 7.92 mm MG 17 8x20mmMG151
Fieseler Fi 156 „Storch" izvidniEki, za vezu
1 x Argus As 10C3 od 240 ks
175
467
-
930
14.25
9.9
3.0
wl x 7.92 mm MG 15 sa 75 naboja
Focke-Wulf Fw 190A-8 lovac
1 x BMW 801D-2 sa 2100 ks
654
805
11.400
3.170
10.50
8.84
3.96
2 x 7.92 mm MG 17 4 x 20 mm MG 151/20
Focke-Wulf Fw 190D-9 lovac
1 X Junkers Jumo 213A-1 od 2242 ks
686
837
10.000
10.50
10.19
3.36
2 x 20 mmMG151 2x13mmMG131
Heinkel He 111 H-16 srednji bombarder
2 X Junkers Jumo 211F-2 svaki od 1350 ks
435
1.950
8.500
8.680
22.60
16.40
4.00
1 x 20 mm MG FF 1 x13 mm MG131 7 x 7.92 mm MG 15 2.500 kg bombi
Heinkel He 177A-5/R2 „Greif" tetki ombarder b
2 x Daimler Benz DB 610A-1 svaki od 2200 ks
488
5.500
8.000
16.800
31.44
22.00
6.39
3 x 7.92 mm MG 81 2 x 20 mm MG 151 3x13mmMG131 6.000 kg bombi
Henschel Hs 129B-2/R2 za blisku podriku
2 x Gnome Rhone 14M 4/5 svaki od 700 ks
3.25
6 x 7.92 mm MG 17 2 x 20 mm MG 151 1 x 30 mm MK**101 1.000 kg bombi
Junkers Ju 52/3mg7e transportni
3 x BMW 132T-2 svaki od 830 ks
Junkers Ju 87D obruiavajuti bombarder
DOLET u km.
U M.
TELM A
u kg.
tIRINA u m.
14.2
DUZ." INA U m.
9.75
VISINA U M.
NAORLIZANJE
407
688
9.000
3.810
295
1.290
5.500
3 x 7.92 mm MG 15 6.56029.2518.804.50prenosi 18 vojnika
1 x Jumo 211J-1 od 1500 ks
314
320
Junkers Ju 88A-1 srednji bombarder
2 x Junkers Jumo 211B-1 svaki od 1200 ks
517
1.390
Messerschmitt Me 109E-7 lovac
1 x Daimler Benz DB 601N od 1200 ks
578
1.094
Messerschmitt Me 110C-4 teiki lovac
2 x Daimler Benz DB 601A svaki od 1100 ks
560
775
Messerschmitt Me 262A-la mlazni lovac
2 x Junkers Jumo 004B-1 od 1984 kg potiska
827
1.050
*MG116
BRZINA km/h
VISINA LETA
MODEL I VRSTA ZRAKOPLOVA
4.400
15.00
11.50
3.90
2 x 7.92 mm MG 15 1.800 kg bombi
8.840
9.081
20.00
14.54
4.85
4 x 7.92 mm MG 15 2.400 kg bombi
11.125
2.014
9.86
8.74
3.40
4 x 7.92 mm MG 17 1 x 20 mm MG FF/M
10.000
5.200
16.27
12.65
3.50
2 x 20 mm MG 151 4 x 7.92 mm MG 17 1 x 7.92 mm MG 812 (udvojeni)
12.190
3.795
12.5
10.58
3.83
4 x 30 mm MK 108A-3 24 x R4M rakete zrakzrak
.
pu§kostrojnica **MK - brzometni top POSEBNO IZDANJE STUDENT 2013.
Obrukivajuei bombarder Junkers Ju 87 „Stuka" unatoe svojim manama (mala brzina, niska visina leta i slabo obrambeno naoru2 anje) pokazao se kao zrakoplov bez kojega ne bi bio mogul „Blitzkrieg" to je s pravom nosio naziv „zraenog topnikva"
Moskvu, koji su tako loge pripremani i izvedeni da su ostali bez ikakvog praktienog rezultata. Tijekom prvih gest mjeseci pohoda na Istok, zdrui'eno djelovanje zrakoplovstva i vojske izvodeno je prema zahtjevima stvarne suradnje, odnosno zrakoplovne postrojbe formirale su „taigta djelovanja" koja su omogueavala s postojetim snagama najve6i mouspjeh. Medutim, od poeetka 1942. doglo je do promjene odnosa i zajednielco djelovanje Luftwaffe poeelo se pretvarati u potpuno zavisnost od vojske, koja je tijekom slijedeeih godina toliko porasla da je uporaba zrakoplovnih postrojbi vrgena iskljueivo na zahtjev i prema potrebama vojske. Kao rezultat ovoga podeinja-
vanja vojsci na Isto6nom ratigtu -doglo je do nepotrebnog disperziranj a postrojbi, potom suvignog naprezanja postrojbi gto se vrlo brzo osjetilo u poveeanim gubicima zbog nepoznavanja funkcioniranja zrakoplovnih postrojbi, odnosno njihovih moguenostima i natina djelovanja od strane zapovjednika vojnih postrojbi. Od 1943. uporaba zrakoplovnih postrojbi Luftwaffe na Istoenom rati§tu svela se na neposredno pni'1anje podrgke postrojbama na prvoj crti. Time su va2ni talctieki ciljevi ostali nedirnuti (ieljeznieki promet iza prve crte tati§ta, oeelcujuea podrueja prikupljanja protivnika...). Za navedene je zadate, osim zrakoplova za podrgku i lovaca, anga2iran i najveei btoj
Zrakoplovi Luftwaffe u letu prema svojim ciljevima POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
117
VP
2. SVIETSK I RAT/WEHRMACHT
Lovaeki zrakoplovi Luftwaffe u pripremi za napad
operativnih bombardera koji su upravo u torn trenutku mogli biti iskorigteni u suzbijanju zratnih napada Britanaca i Amerikanaca na NjemaEku kroz napade na polazna luzletigta na britanskim otocima. S druge strane, Luftwaffe se u jednom drugom pothvatu na Istoenom rati§tu pokazala kao presudan faktor, §to Ee kasnije nizom krivih zaldjueaka dovesti do jedne katastrofe. Poeetkom veljate 1942. na §irem podruEju Demjanska nagli su se u okndenju X. zbor (tri divizije) i II. zbor (tri divizije) s ukupno 95.000 vojnika. Samo olcru2enje protezalo se na oko 300 km u krugu oko grada Demjanska, a njemaEke postrojbe su u okraenju odmah izgradile nekoliko improviziranih uzletigta. Buduei da je Luftwaffe imale neospornu zraEnu nadmoe, uspjela je uspostaviti zraEni most kojim je dopremana cjelokupna opskrba, pa eak i pojaeanja u ljudstvu, pri Eemu je dnevno u oicrOenje prebacivano od 200 do 300 tona tereta. Olcridene postrojbe u De118
mjansku izdr2ale su opsadu i doEekale proboj okru2enja 21. traynja. Ovaj neosporni uspjeh imao je za posljedicu odlulcu Adolfa Hitlera da 6. vojska mora ostati na svojim polo2ajima u Staljingradu. Situacija kod Staljingrada je bila u potpunosti drugaeija, poeev§i od broja vojnika u olcru2enju (oko 300.000) do toga da se uslijed stalnih napadnih djelovanja sovjetskih snaga konstantno poveeavala razdaljina izmedu okru'tenth snaga i uzletigta pod nadzorom Luftwaffe te da je i sovjetsko zrakoplovstvo znatno ojaEalo i da se time moralo raEunati sa znatno jaeim naprezanjem za odflavanjem „staljingradskog zraenog mosta". Bez obzira na Hitlerov hiroviti mentalitet, on bi tegko pristao na „staljingradski eksperiment" da mu vrh Luftwaffe, na Eelu s Goringom, nije prikazao opskrbu Staljingrada iz zraka kao „sigurno izvodljivu", eime najviga tijela njemaelog zrakoplovstva snose znatan dio krivice za staljingradsku tragediju sa svim
Zajednieko djelovanje savezniekth zrakoplova nad Istoenim ratikem (talijanski, njematki i madarski zrakoplov)
njenim posljedicama za tijek rata protiv Sovjetskog Saveza, a time i ishod cjelokupnog rata. Tijekom 1942. strategijska bornbarderska ofenziva britanskog i ameriEkog zrakoplovstva postaje sve ja6a, gto prisiljava Luftwaffe da sve vie svojih resursa trogi na uspostavu „obrane Reicha". Tako u ukupnoj proizvodnji zrakoplova sve vige prete2e proizvodnja lovaelcih zrakoplova, a posebno novih tipova noEnih lovaca te se poEinje postrojavati sve vise postrojbi protuzraene obrane, gto zahtjeva sve veci broj vojnika (1942. - 450.000 vojnika, 1943. 600.000 vojnika, a 1944. - 900.000 vojnika) i iziskuje poveeanu proizvodnju protuzratnih topova. Obrana Njematke ustrojena u jedinstveni sustav tijekom 1942. jog je i 1943. odlieno funkcionirala; §-to se osobito oeitovalo u velikim gubicima nanesenim amerieldm bombarderskim postrojbama koje su napadale po danu. BuduEi da jog nisu bili u uporabi lovaeki zrakoplovi koji su mogli pratiti
bombardere do krajnjih odredigta, oni su bili izIoleni kombiniranom djelovanju lovaEldh zrakoplova i protuzraene obrane. Amerieke bombarderske postrojbe potele su trpjeti redovne gubitke od 15 do 20 posto angthranih zrakoplova, postotak koji je eak i za proizvodnju i obuku koja se nesmetano odvijala u Sjedinjenim DrZavama za dulje vrijeme bio nepodnogljiv. Ovi tegki gubici imali su za posljedicu da je ameritla 8. zrakoplovna vojska u potpunosti na neko vrijeme obustavila napade na NjemaElcu. Poeetkom 1944. u serijsku je proizvodnju u§ao prvi mlazni zrakoploy Messerschmitt Me 262 od kojega se oeekivalo da donese tako potrebnu ravnotau u obrani Reicha. Iako su Saveznici dio svojih zraenih napada usmjerili na tvornice zrakoplova u Njemaelcoj, jos u prvoj polovici 1944. njematke tvornice zrakoplova isporuEivale su prosjeeno 3.600 zrakoplova mjeseEno (2.500 dnevnih lovaca, 250 noenih lovaca i 250 bombarPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
PROTUZRANI TOP
Duiina cijevi u kalibrima
U pohodnoj poziciji (cijev spuitena)
Borbena tam
OW
Brzina opaljenja (metaka u min.)
Krajnji domet (meth)
Duljina (metri)
tiring (meth)
Visina (meth)
U borbi
U tegljenju
Kruino
U zrak
Na zemili
U zraku
20 mm Flak 30
115
4.00
1.81
1.70
450
770
280
120
4.800
2.200
20 mm Flak 38
112.6
4.08
1.81
1.70
420
750
480
220
4.800
2.200
20 m Flakvierling 38 (tetin cijevi)
112.6
4.33
2.42
2.17
1.514
2.212
1.800
800
4.800
2.200
37 mm Flak 18
98
7.15
2.14
2.21
1.750
3.560
160
80
6.500
3.500
37 mm Flak 36/38
98
5.57
2.42
2.13
1.550
2.400
160
120
6.500
3.500
37 mm Flak 43
89.2
3.49
1.78
1.62
1.250
2.000
250
180
6.500
3.500
88 mm Flak 18
56
7.62
2.31
2.42
5.000
7.200
15-20
14.680
10.600
88 mm Flak 36/37
56
7.62
2.31
2.42
5.000
7.200
-
15-20
14.680
10.600
88 mm Flak 41
74.3
9.65
2.40
2.36
8.000
11.200
-
20-25
20.000
12.350
Razgovor izmedu (s lijeva na desno) madarskog, talijanskog i njematkog zrakoplovnog easnika (Istano ratiSte) POSEBNO IZDANJE STUDENI 2013.
dera, ostatak su einili transportni i ostali tipovi zrakoplova). lame za spomenuti neometani nastavak proizvodnje leZao je u einjenici da je na temelju odluke ministra ratne proizvodnje Alberta Speera sva vojna proizvodnja (od jeseni 1943.) organizirana na taj naein da se proizvodni procesi podijele na §to vise elemenata, a potom se prostorno ko je Age mogu6e disperziraju unutar Njemaeke. Medutim, tada Saveznici prebacuje te2i§te s napada na tvornice zrakoplova na rafinerije, Gime su postigli negativan efekt na borbeno djelovanje Luftwaffe (u olujku 1944. proizvedeno je 927.000 tona benzina, u svibnju 1944. 715.000 tona benzina, a u lipnju 1944. 472.000 tona benzina). Navedeno rapidno opadanje proizvodnje pogonskog goriva najvi§e je naketilo spremnosti postrojbi Luftwaffe da odgovore na poja6ane zraene napade Saveznika. Tako se dogadalo da su pojedine kompletne lovgke postrojbe nemo6no sa zemlje promatrale djelovanje savezniekih bombarderskih postrojbi. Od sredine 1944. paela je isporuka mlaznih zrakoplova postrojbama Luftwaffe. Medutim, iako je isporueeno 1.294 zrakoplova ovoga tipa (uz mjeseenu proizvodnju od 250 komada) oni su stigli suvik kasno da bi mogli promijeniti tijek zraenog rata. Do kraja
rata kao napadaaa snaga pojavila se Luftwaffe jos samo dva puta. Prvi puta tijekom izvodenja njematkog protunapada u Ardenima (pothvat „Stra2a. na Rajni") pri eemu je iskoriken gotovo say na Zapadu jog uvijek uopee borbeno uporabljiv zrakoplovni materijal, akljueujuoi i zastarjele Junkerse Ju 87 Stuke". Posljecinji napadaeld pothvat Luftwaffe u Drugom svjetskom ratu dobio je naziv „Ravnica" („Bodenplatte") za koji je prikupljena, za tadagnje prilike Luftwaffe, nevj eroj atna brojka od 800 zrakoplova (od eega veliki dio mlaznih), a planom je predvideno da pothvat otpoene 1. sijeenja 1945. u ranim jutarnjim satima. Cilj pothvata je bio napad na uzletigta Saveznika na podrueju Nizozemske, Belgije i sjeverne Francuske. Napad je za Saveznike dogao kao potpuno iznenadenje i rijetke prelivjele veterane iz prvih borbenih djelovanja Luftwaffe podsjetio na nekadagnje slavne dane pobjeda. U samo nekoliko minuta koliko je napad trajao na zemlji je uniSteno oko 800 savezniekih zrakoplova uz gubitak od 93 zrakoplova Luftwaffe. Preostalo vrijeme do kapitulacije Njemaeke poeetkom svibnja 1945. ostaci lovadcih postrojbi Luftwaffe sporadieno su se pojavljivali na nebu Reicha i vodili unaprijed izgubljene bitke sa savezniekim zrakoplovima. 119
U rujnu 1939., kada je izbio rat, Kriegsmarine je raspolagala s dva bojna krst8a, dvije teke i pet lakih krstarica, 50 razarata i torpiljarki i s dva stara bojna broda
ffel: 2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT
Veliki admiral dr. Erich Raeder, Vrhovni zapovjednik Njemaeke ratne mornarice do 30. sijeenja 1943.
ada je Njemaelca krenula u rat u rujnu 1939., njezina ratna mornarica u usporedbi s glavnim rivalom, britanskom kraljevskom mornaricom (tada najjatom na svijetu), izgledala je minijaturno i naizgled je imala malo gansi za uspjegno suprotstavljanje. Medutim, ipak nije bilo tako. Britanski Admiralitet se 1939. s neskrivenim respektom sjeeao akcija njematke ratne mornarice 1914.-1918., a posebno akcija njemaelcih podmornica. Djelovanje njematkih podmornica 1917. gotovo je u potpunosti zaustavilo britansko gospodarstvo, a udarna snaga njemaeldh brodova dolazila je do neugodnog izraaja svaki put kada bi se „2eljezni sukobio s „Bijelom zastavom" na moru.
K
122
Poslije zavrgetka Prvog svjetskog rata ratna mornarica svedena je na malu obalnu flotu od nekoliko starih bojnih brodova i krstarica te nekoliko razamea ukopnog brojnog stanja 4.000 ljudi. Medutim, 1921. poeela je gradnja nove lake krstarice (Emden) koja je porinuta 1925., a od 1926. je bila u operativnoj uporabi. Isto tako, 1924. potela je izgradnja flotile torpiljarki klase „Mowe", a 1926. flotile torpiljarki klase „Wolf'. Krajem 1920-tih godina zapoeeta je izgradnja jog dviju novih lakih krstarica (Karlsruhe i Köln). Poeeticom 1930-tih poeela je izgradnja novog tipa ratnog broda. S1u2beno je ldasificiran kao „oklopni brod" (Panzerschiff), odnosno laid bojni lcrstag koji je imao savrgenu kombinaciju srednje veHeine i tegke udarne moei (tijelo tegke krstarice s naortaanjem bojnog broda) - Deutschland. Pri izgradnji navedenog broda primijenjena je tehnika zavarivanja umjesto zakovica, a umjesto parnog pogona imao je dizel motore. Tako je izgledala Reichsmarine uoei dolaska Adolfa Hitlera na
Njemaeki podmornieari nakon povratka u matienuluku
vlast. Sa stvaranjem Wehrmachta 15. oarjka 1935. stvorena je i nova njematka ratna mornarica - Die deutsche Kriegsmarine. U lipnju 1935. potpisan je njemaeko-britanski pomorski ugovor kojim je njematka mornarica dobila pravo da izgradi flotu velieine 35 posto britanske te negto jog va2nije ponovnu moguenost izgradnje podmornica. Vee u sijeenju 1936. stavljeno je u slunu prvih 11 podmornica. U drugoj polovici 1930tih godina izgradena su jog dva broda klase „Deutschland": Admiral Graf Spee i Admiral Scheer, potom dva bojna krstaga (Scharnhorst i Gneisenau), a 1936. poeela je gradnja dvaju do tada najveaih bojnih brodova na svijetu, koji ee kasnije nadmagiti samo „super" bojni brodovi Carske japanske ratne mornarice klase „Yamato" - Bismarcka i Tirpitza. Do 1938. floti su se pridru2ile jog tri nove lake krstarice: Leipzig, Nurnberg i Konigsberg te dvije tegke krstarice: Admiral Hipper i Blucher. U rujnu 1938. ratna mornarica je izradila gestogodignji plan izgradnje ratnih brodova pod imenom
„Plan Z" koji je Hitler prihvatio u sijeenju 1939. godine. Prema navedenom planu do 1945. njemaeka flota je trebala imati: gest bojnih brodova od 56.000 t, dva bojna broda od 42.000 t (Bismarck i Tirpitz), tri bojna lcrstaga od 31.000 t (dva izgradena: Scharnhorst i Gneisenau), tri oldopna bojna krstaga (Deutschland, Admiral Scheer i Admiral Graf Spee), dva nosaea zrakoplova (jedan je bio u gradnji - Graf Zeppelin), pet tegldh krstarica (Admiral Hipper, Blacher, Prinz Eugen, Seydlitz i Ilitzow), 44 lake krstarice (od kojih je gest bilo dovrgeno), 68 razaraea, 90 torpiljarki i 249 podmornica. U rujnu 1939., kada je izbio rat, Kriegsmarine je raspolagala s dva bojna lcrstaga, dvije tegke i pet lakih krstarica, 50 razaraea i torpiljarki i s dva stara bojna broda.
Doktrina i taktika Povriinski brodovi Buduai da je vrh njemaeke ratne mornarice bio svjestan velieine svoje mornarice u odnosu na britansku, u obzir nije dolaPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
Zapovjednik ratnog broda vdi inspekciju posade POSEBNO IZDANJE STUDENT 2013.
in
2. SVJETSK I RAT/WEHRMACHT
Podmornice tipa WIC bile su „radni konji" njemaekih podmorniekih snaga do samoga kraja Drugog svjetskog rata
zilo ponavljanje pomorske bitke kod „Ritlanda", odnosno isplovljavanje kompletne flote kapitalnih ratnih brodova na boj s britanskom flotom. Zato se 0KM (Oberkommando der Kriegsmarine - Vrhovno zapovjednigtvo ratne mornarice) odlutilo na vodenje „trgovaelog rata", odnosno potapanja britanskih trgovaeldh brodova. Osim navedenog, veliki brodovi trebali su sprijetiti bar jedan dio planova Saveznika. da koriste svoje pomorske snage onako kako je njima najbolje odgovOralo. Uz navedeno, kao uostalom i u slueaju ratnog zrakoplovstva, temeljna zadabrodova je pru2anje podrgke
borbenim djelovanjima vojske na obalskom rubu. Podmorince Poeetkom rata podmornitka borba sastojala se u dnevnim pojedinatnim napadima u blizini protivnieke obale. Prothmieke brodove otekivale su pod vodorn na svojoj patrolnoj ruti u odredenom dodijeljenom podrueju djelovanja. Poslije dolazi do Modifikacije ove taktike gdje podmornice isplovljavaju na otvoreno more i love pojedinaene brodove, a poslije i konvoje te prelaze na notna borbena djelovanja. Pri noenom povrginskom torpednom napadu podmornica djeluje kao torpiljarka iskorigtavajuti
svoju vecu brzinu i pokretljivost. Cilj se pronalazio i danju i nku, a ukoliko nije bio mogut dnevni napad (ispod vode), cilj je praten do spugtanja mraka te tada napadan. U listopadu 1940. njematke podmornice poeinju primjenjivati „talctiku topora" (Rudel-Taktik), u poeetku sa „eoporima" sastavljenim od manjeg broja podmornica, a potom sve veeega. Taktika se sastojala u slijedeeem: na vjerojatnoj ruti konvoja rasporedivale bi se podmornice u rastojanju od 10 do 15 nautieldh milja s dvije podmornice isturene naprijed kao prethodnica. U poeeticu je takzapovjednik „eopora" bio na jednoj od podmornica, a poslije s
povetanjem broja podmornica u eoporu, okupljanje podmornica i rukovodenje njihovim napadom preuzima Zapovjednigtvo podmornica. Podmornica koja prva otkrije cilj javlja u zapovjednigtvo poziciju, kurs, brzinu, vrstu brodova, jkinu i brojnost osiguranja i meteorologke podatke. Potom zapovjednigtvo na kopnu odreduje koje ee podmornice oformiti „topor", ime „eopora" i podrude djelovanja. Zapovjedi su prenogene putem jakih odagiljata tako da su ih mogle primiti i podmornice pod vodom. „Copor" je imao snagu od pet do 25 podmornica, zavisno od broja brodova u konvoju. Ponekad je za napad na velike konvoje olcu-
Povdinska plovidba podmornice na otvorenom moru Djelovanje njemaeke pomoene krstarice prema protivniekom trgovaekom brodu POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
Struktura Njemaeka ratna momarica dijelila se na povrginske kapitalne brodove kojima je zapovijedalo Zapovjednigtvo flote (viceadmiral Wilhelm Marschall, do svibnja 1941. viceadmiral Gunther Liltjens, svibnja 1941., viceadmiral Otto Ciliax do svibnja 1942., viceadmiral Otto Schniewind, viceadmiral Oskar Kummetz) i na podmornieke snage (podmornice su za rjegavanje upravnih, opskrbnih, stegovnih i tehniekih pitanja bile ustrojene u flotile) pod podmorniZapovjedngtvom ca (kontraadmiral Karl Donitz). Ostale srednje i lake povrginske snage (razarati, torpiljarke, torpedni eamci, minolovci, minOpolagaei, lovci podmornica, transportni brodovi, ophodnibrodovi, pomoeni brodovi...), ustrojeni su u flotile i podredeni podruenim zapovjednigtvima ratne mornarice ill su navedene flotile podredene „divizijama za osiguranje" eija je zadata bila provedba osiguranj a pomorskog podruej a. U sklopu ratne mornarice dj elovale su i postrojbe obalnog topnigtva koje su bile rasporedene u statieldm fortifikacijskim objektima stalnog ili privremenog karaktera. Postrojbe obalnog topnigtva ustrojavane su u topnieke divizijune koji bi se podeinjavali lokalnom teritorijalnom pomorskpm zapovjednigtvu. Osim obalskog topniStva ustrojeno je i pet zdrugova protuzraenog topnigtva ratne mornarice. Krajem rata od mornara su ustrojene „mornarieke-pjegaeke divizije" za borbena djelovanja na kopnu (ukupno pet divizija i eetiri zdruga).
Operacije njematke mornarice u Drugom svjetskom ratu Doeasnik ratne mornarice daje znak za pozor
pljeno i nekoliko „eopora" (do 50 podmornica). Podmornice su napadale u bok konvoja sa snopom od dva do tri torpeda. Napadi na konvoje u „eoporima" trajale bi po nekoliko nod., a danju su podmornice pratile konvoj nastojeai zauzeti najbolju poziciju za noeni naPOSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
pad. Taktika napada u „eoporima" bila je najuspjegnija od prosinca 1941. do prosinca 1942. godine. Medutim, s uvodenjem saveznielcih „skupina za podrglcu" koje su saeinjavali i nosaei zrakoplova dolazi do sve \Teeth gubitaka i taktika je napugtena u rujnu 1943. godi-
ne. Nakon napugtanja taktike „eopora" podmornice se vrataju pojedinaenim napadima i skupnim napadima (najvige do 10 podmornica) koje napadaju isti cilj, jedna za drugom, u lcratkora vremenskom razmaku koj a je zaddana do kraja rata.
Drugi svjetski rat zapaeo je borbenim djelovanjem postrojbi ratne mornarice, odnosno poeetak napada na Poljsku oznaeile su salve sa starih bojnih brodova (Schleswig-Holstein i Scheesien) na poljska obalna utvrdenja kod Hele i Westerplattea. Njematki oklopni bojni krsta'gi jog su krajem kolovoza 1939. isplovili u „podrueja eekanja" s glavnim ciljem onemogueavanja koncen125
2. SVIETSK I RAT/WEHRMACHT
I
i •
11. 1
• If •
•
•
• •
II „, **,
•
•••1
$.
• •
Veliki admiral Karl Donitz, Vrhovni zapovjednik Njemaeke ratne mornarice od 30. sijeenja 1943. do 1. svibnja 1945., a potom imenovan za Hitlerova nasljednika 126
a
tracije protivnieke flote te uniStavanje trgovaekih brodova. Medutim, najveei podvig izvele su podmornieke snage, odnosno jedna podmornica - U 47 pod zapovjedniStvom kapetana Giintera Prina. Naime, 14. listopada 1939. podmornica U 47 uspjela se neopaZeno provuei u glavnu bazu britanske Domovinske flote Scapa Flow i potopiti bojni brod Royal Oak. Nedaleko uka La Plate odigrala se 13. prosinca 1939. pomorska bitka izmedu njemaekog bojnog lasta§a (oklopnog broda) Admiral graf Spee (kapetan bojnog broda Hans Langsdorff) i tri britanske krstarice. Tijekom bitke Admiral graf Spee je o§tetio krstarice Exter i Ajax, ali je i sam pretrpio tegka o'Steeenja te se povukao u luku Montevideo. Nijemci su za boravak u Montevideu dobili 72 sata, a zatim je 17. prosinca isplovio ispred luke Montevideo i u 20 sati i 54 minute kapetan Langsdorffje dao signal za potapanje broda. Tijekom svoga krstarenja Admiral Graf Spee je potopio devet brodova sa ukupno 50.000 tona. Zapovjednik njemaelce ratne mornarice veliki admiral Erich Raeder stajao je na stanoviStu da Njemaeka mora zauzeti Norvegku kako bi ondje mogla uspostaviti podmornieke baze te bi se time zaobi§lo britansku pomorsku blokadu u Sjevernom moru. U dijelu o vojsci dan je detaljan opis priprema plana „Vjetha We-
sser" u kojemu je podeSka ratne mornarice bila od vitalnog znaeenja. Za navedeni pothvat ratna mornarica angaiirala je sve svoje snage. Tako su bojni krstaSi Scharnhorst i Gneisenau isplovili na more kao „mamac" koji bi trebao odvai dio britanske flote na otvoreno more. Deset razamea iskrcalo je 2.000 vojnika u Narviku, dok su teSka krstarica Admiral Hipper i eetiri razaraea iskrcali 1.700 vojnika u Trondheimu. Za djelovanje prema Bergenu uporabljene su lake krstarice Koln i Konigsberg, a tegka krstarica Bliicher i oklopni bojni lastaS Liitzow (ranije Deutschland) prema Oslu. Tegka krstarica Blucher izgubljena je uslijed djelovanja norvegkog obalnog topniStva i eksplozije streljiva kao i laka krstarica Konigsberg koja je teSko o§teeena kod Bergena. Desetog travnja 1940. torpedirana je laka krstarica Karlsruhe koja je zbog teSlcih o‘gteeenja morala biti potpljena, a na isti naein je teSko oSteeen i oklopni bojni lcrstaS Liitzow. Prepadom britanskih razaraea na Narvik 13. travnja 1940. unISteno je 10 njemaeldh razaraea i jedna podmornica. Medutim, 8. lipnja 1940. bojni krstaS Scharnhorst opazio je britanski nosae zrakoplova Glorious u pratnji dva razara6a te potopio sva tri broda. lako je Njemaelca uspjela zauzeti Norve§ku, njemaeka ratna mornarica platila je skupu cijenu toga pothvata (izgubila je jednu teSlcu i POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
Ponos njemaeke flote bojni brod „Bismarck"
dvije lake krstarice, deset razaraea i eetiri podmornice, a jos kapitalna broda te§ko su ateeena). Kako je izbijanjem rata otpala provedba „Plana Z", zapovijedena je pregradnja trgova6kih brodova u pomane krstarice s ciljem vodenja „trgova6kog rata", odnosno tra2enja i potapanja trgovaddh brodova. Za navedenu svrhu osposobljene su pomane krstarice: Orion, Komet, Atlantis, Widder, Thor, Pingvin, Kormoran, Stier, Togo i Michel. OKM je pokrenuo operaciju „Vje2ba na Rajni" („Rheinetibung") 18. svibnja 1941. kojoj je bio cilj upu6ivanje bojnog broda Bismarck i te§ke krstarice Prinz Eugen u sjeverni Atlantik u lov na savezni6ko
brodovlje. Navedena akcija pokrenula je gotovo 6itavu britansku Domovinsku flotu. Bojni brod Bismarck uspio je 24. svibnja potopiti britanski bojni lcrsta§ Hood. Britanska flota nastavila je potragu za njema6kim brodovima koji su locirani 26. svibnja, a sama bitka zapaela je 27. svibnja. Bojni brod Bismarck bio je o§te6en te mu je bila smanjena brzina (ne§to ranije Liitjens je poslao neo§te6enu te§ku lcrstaricu Prinz Eugen prema Brestu) te se sam sukobio s tri bojna broda, jednim nosgem zrakoplova, tri krstarice i pet razarata i nakon relativno kratke borbe potopljen. Nijemci su 12. velja6e 1942. izveli operaciju „Munja-Kerber" („Munja" za Luftwaffe, a „Kerber" za
Kapitalni brodovi Njemacke ratne mornarice u plovidbi Sjevernim morem
ratnu mornaricu), odnosno prodor kroz La Manche bojnih lcrsta§a Scharnhorsta i Gneisenaua te tegke krstarice Prinz Eugen. Nave-
Podmornica U 47 tipa WIC POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
deni prodor bio je „te§ka uvreda" za britansku ratnu mornaricu. Ovim prodorom izyr§ena je priprema za izvodenje koncentracije kapitalnih brodova njemgke mornarice u Norve§koj (navedenim brodovima ubrzo 6e se pridru2iti i bojni brod Tirpitz). Njemaelce podmornice su 14. studenog 1942. uspjele potopiti britanski nosg zrakoplova Ark Royal (brod s kojega su polijetali zrakoplovi u napad na Bismarck). Posljednja velika operacija kapitalnih brodova njemaelce ratne mornarice bila je operacija „Regenbogen" u listopadu 1942. (teAka krstarica Admiral Hipper, oklopni bojni krsta§ Liftzow i 'gest razara6a). Cilj navedene operacije bio je napad na konvoje na ruti za Murmansk koja je zavr§ila kao potpuni promagaj. Kao jedan 127
El
2. SVJETSKI RAT/WEHRMACHT IME BRODA/ VRSTA Bismarck bojni brod
TE2INA u brt.
DUZ.INA U m.
SIRINA U m.
SNAGA STROJEVA/ BRZINA
POSADA
NAORUZANJE
50.300
251
36
138.000 ks 29 tvorova
2.065
Topovi: 8 x 380 mm,12 x150 mm,16 x105 mm,16 x 37 mm 112 x 20 mm, 6 izvidnitkih hidrozrakoplova
Tirpitz bojni brod
52.600
251
36
138.000 ks 29 cvorova
2.068
Topovi: 8 x 380 mm,12 x150 mm,16 x105 mm, 16 x 37 mm i 12 (poslije 56) x 20 mm, 6 izvidnitkih hidrozrakoplova, od 1942. 6 x torpedne cijevi 533 mm
Gneisenau bojni krstat
32.000
234.9
30
160.000 ks 31 Nor
1.669
Topovi: 9 x 280 mm,12 x150 mm,14 x105,16 x 37 mm, 38 x 20 mm, 6 izvidatkih hidrozrakoplova, od 1942.6 torpednih cijevi 533 mm
Scharnhorst bojni krstat
38.900
234.9
30
160.000 ks 31 Ivor
1.840
Topovi: 9 x 280 mm,12 x 150 mm,14 x105,16 x 37 mm, 38 x 20 mm, 6 izvidatkih hidrozrakoplova, od 1942. 6 torpednih cijevi 533 mm
16.320
187.9
21.65
54.000 ks 28.5 tvorova
1.619
Topovi: 6 x 280 mm, 8 x150 mm, 6 x105 mm, 8 x 37 mm, 8 x 20 mm, 2 x torpedne cijevi 533 mm
16.700
187.9
21.65
54.000 ks 28 tvorova
1.150
Topovi: 6 x 280 mm, 8 x150 mm, 6 x105 mm, 8 x 37 mm, 8 x 20 mm, 2 x torpedne cijevi 533 mm
14.290
186
20.69
48.390 ks 28 tvorova
1.100
Topovi: 6 x 280 mm, 8 x150 mm, 6 x105 mm, 8 x 37 mm,10 x 20 mm, 8 x torpedne cijevi 533 mm, 2 izvidatka hidrozrakoplova
Admiral Hipper te'tka krstarica
18.600
205.9
21.3
44.000 ks 32.5 tvora
1.600
Topovi: 8 x 203 mm,12 x 105 mm,12 x 88 mm,12 x 37 mm, 8 x 20 mm,12 x torpedne cijevi 533 mm, 3 izvidatka hidrozrakoplova, 96 dubinskih mina
Blucher tegka krstarica
18.750
212.5
21.3
44.000 ks 32.5 tvora
1.600
Topovi: 8 x 203 mm,12 x 105 mm,12 x 88 mm,12 x 37 mm, 8 x 20 mm,12 x torpedne cijevi 533 mm, 3 izviclatka hidrozrakoplova, 96 dubinskih mina
Prinz Eugen tegka krstarica
18.750
212.5
21.3
44.000 ks 32.5 tvora
1.548
Topovi: 8 x 203 mm,12 x105 mm,12 x 88 mm,12 x 37 mm, 8 x 20 mm,12 x torpedne cijevi 533 mm, 3 izvidatka hidrozrakoplova, 96 dubinskih mina
Konigsberg laka krstarica
8.350
174
15.2
68.200 ks 32.5 tvora
514
Topovi: 9 x150 mm,12 x 88 mm, 8 x 37 mm, 8 x 20 mm 12 x torpedne cijevi 533 mm, 2 izvidatka hidrozrakoplova 1120 dubinskih mina
Karlsruhe laka krstarica
8.350
174
15.2
68.200 ks 32.5 tvora
514
Topovi: 9 x150 mm,12 x 88 mm, 8 x 37 mm, 8 x 20 mm 12 x torpedne cijevi 533 mm, 2 izvidatka hidrozrakoplova i 120 dubinskih mina
Mtn laka krstarica
7.700
174
15.3
68.200 ks 32.5 tvora
514
Topovi: 9 x 150 mm,12 x 88 mm, 8 x 37 mm, 8 x 20 mm 12 x torpedne cijevi 533 mm, 2 izviclatka hidrozrakoplova 1120 dubinskih mina
534
Admiral Graf Spee oklopni brod Admiral Scheer oklopni brod Deutschland poslije LOtzow oklopni brod
Topovi: 9 x150 mm, 6 x 88 mm, 8 x 37 mm,14 x 20 mm, 12 x torpedne cijevi 533 mm, 2 izvidatka hidrozrakoplova 1120 dubinskih mina
Leipzig laka krstarica
8.427
177.1
16.3
65.585 ks 31.9 tvora
NOrnberg laka krstarica
8.427
181.30
16.4
65.585 ks 32.3 tvora
534
Topovi: 9 x150 mm, 8 x 88 mm, 8 x 37 mm, 8 x 20 mm, 12 x torpedne cijevi 533 mm, 2 izvidatka hidrozrakoplova i 120 dubinskih mina
Emden laka krstarica
7.102
155.10
14.30
46.500 ks 18 tvorova
483
Topovi: 8 x 150 mm, 2 x 88 mm, 4 x 37 mm, 11 x 20 mm, 4 x 50 mm,12 x torpedne cijevi 533 mm i 120 dubinskih mina
od posrednih rezultata navedene operacije bila je i smjena velikog admirala Ericha Readera s mjesta vrhovnog zapovjednika ratne mornarice i imenovanje general admirala (poslije unaprijedenog u velikog admirala) Karla Donitza za njezinog zapovjednika. Najbolji primjer uporabe pod-
mornieke taktike „eopora" daju akcije od 11, do 20. olujka 1943. u kojemu napadaju tri „eopora" (Stiirmer - 18 podmornica, Dranger - 10 podmornica i Raubgraf - 10 podmornica) sa 38 podmornica koje uspijevaju potopiti 32 broda (186.000 tona). Druga shena akcija dogodila se od 28. tray-
nja do 6. svibnja 1943. jugoistoeno od Grenlanda kada konvoj napada tri „eopora" sa -45 podmornica (Star - 16 podmornica, Sp echt -18 podmornica i Amsel 11 podmornica) te je od 43 broda u konvoju potopljeno njih 13. Bojni Icrstag Scharnhorst isplovio je 19. prosinca 1943. prema
sjevernom Atlantiku u potrazi za konvojima i to je dovelo 26. prosinca do sukoba s jakim britanskim pomorskim sastavom u kojem je Scharnhorst potopljen. Posljednji veliki kapitalni brod njemaeke mornarice, bojni brod Tirpitz, potopljen je bombardiranjem 12. studenoga 1944. godine.
Podmornica U 47 koja je prodrla u glavnu bazu britanske Domovinske fiote (Scapa Flow) 14. listopada 1939. te potom potopila bojni brod Royal Oak 128
POSEBNO IZDANJE / STUDENT 2013.
Njemaeke lake povr§inske snage tijekom djelovanja na Sjevernom moru POSEBNO IZDANJE / STUDENI 2013.
129
za osobiti ratni uspjeh i odluEne zastuge prilikom sudjelovanja u boju; bez mateva daje se Ratner odlikovanja Ve!Wog NjemaZkog Reicha.2ekezni krit tracticionatno je njemalko onomu, koji je stekao zastuge od znatnog upliva no izvrienje ratnog zadatka. Kri2 za odlikovanje, koje se dobiva za hrobrost i osobite zastuge kod vodjenja trupa. Diet° osomine zastuge 11 stupnja (dolje, desno) daje se kao zasluga za sudjelovanje pod nebite liEne hrabrosti iIi jednokratni osobiti uspjeh vodjenja trupa, nagradjuje se Vitetkim prijateljskom vatrom, s maZevima ; za zasluge u vojniEkom ratnom vodjenju, bez maEeva. kritem teljeznog krita. Najviii stupanj tog odlikovanja, koji se daje za izvanredna, uvijek Medaljom za ratne zastuge (dolje, lijevo) nagradjuje se zasluina djelatnost prilikom sumo dokazana djela pred neprijateljem, je Vitetki kril teljeznog krila s hrastovim izvriavanja ratnih zadataka. Osnovani od strane Fuhrera i Vrhovnog zapovjednika orulistom, maEevima j briljantima (gore, sredina). Za izvanredne zasluge u vojnoj sluibi fanih snags novi. Njemaki kril je vojniEko odlikovanje. On se daje u zlatu (gore, desno) s odluZujuEim utjecajem na ratno vodjenje, daje se Vite§ki krit za ratne zastuge s maza viiestruko dokazanu hrabrost ili vi§ekratne izvanredne i odlikne zasluge kod vodjenja Zevima (dolje, sredina); bez maZeva podjeluje se za izvanredne zastuge kod izvrtenja trupa. U srebru (gore lijevo) za viiekratne izvanredne zasluge kod vojniEkog vodstva ratnih zadataka. Krit za mine zasluge 1 stupnja s maEevima (sredina slike) nagrada je Fotogratija: Deutscher Verlag
