SVIJET UOČI PRVOG SVJETSKOG RATA Vojno-politički savezi -
Europske se sile krajem 19. i početkom 20. stoljeda udružuju u političke i vojne saveze kako bi zaštitile imperijalističke stečevine i ostvarile svoje težnje
Trojni savez -
1879. se udružuju Njemačka i Austro-Ugarska 1882. se priključuje Italija nastao zbog mogudeg sukoba s Rusijom prvenstveno usmjeren protiv Francuske glavni pokretač Njemačka, želi se proširiti na Austriju, Belgiju, Dansku, Luksemburg, Nizozemsku i Švicarsku kasnije namjeravaju širenje na Poljsku, Estoniju, Litvu, Latviju, ali i Rusiju željeli se širiti i prema Bliskom i Srednjem istoku (bagdadska željeznica) Austro-Ugarska namjerava zauzeti Srbiju, Crnu Goru i ostatak balkanskog područja koji je pod turskom vlašdu Italija se pridružuje radi povoljnih kredita i povlastica kako bi rješila svoje unutarnje probleme – smatraju je potencijalnim neprijateljem jer ima tendenciju širenja na područje AustroUgarske
Antanta -
-
jačanje Njemačke i njezini ciljevi prisiljavaju Veliku Britaniju i Francusku da se udruže, iako su njihovi odnosi često bili u krizi zbog kolonijalnog suparništva 1904. sklopljen englesko-francuski sporazum (Entente cordial – srdačni sporazum) njime su prekinute/odgođene sve razmirice između Francuske i Britanije Velikoj Britaniji priznata vlast u Egiptu, a Francuskoj u Maroku (uz uvjet da dio pripadne Španjolskoj) dogovoreno da de obje zemlje složno biti protiv Njemačke 1907. se priključuje Rusija, kada se s Britanijom dogovorila oko podjele Perzije (današnji Iran)
-
vlada napetost i neprijateljstvo među savezima, u tijeku je ubrzano naoružavanje
-
Marokanske krize Prva marokanska kriza -
Njemačka ne priznaje englesko-francuski sporazum o podjeli Maroka, te traži saziv međunarodne konferencije Francuska se tome protivi, Njemačka prijeti ratom – Prva marokanska kriza Francuska popušta, jer želi izbjedi rat
-
-
1906. konferencija predstavnika 13 zemalja, odlučeno da Maroko ostane neovisna država uz međunarodni nadzor financija, a Francuska i Španjolska upravljaju policijom Njemačka ne postiže željeni cilj, a njezin pokušaj potiče Antantu na još bolju suradnju Druga marokanska kriza 1911. pobuna marokanskih plemena protiv Francuza i sultana – Druga marokanska kriza Francuzi vojno interveniraju Njemačka reagira i šalju ratni brod u zaljev ispred marokanskog grada Agadira Njemačka zahtjeva da joj se ustupi Agadir i okolicu, ili da joj Francuska preda neku drugu koloniju u Africi 1911. Francuska i Njemačka sklapaju sporazum kojim Njemačka pristaje na uspostavu francuskog protektorata nad Marokom, a Francuska Njemačkoj ustupa dio Konga koji se pripaja Njemačkom Kamerunu
Austrougarska aneksija BiH i aneksijska kriza 1908. – 1909. -
-
pobjeda mladoturaka (časnici i intelektualci školovani vedinom u zapadnoj Europi) u Osmalijskom carstvu strah Austro-Ugarske da de mladoturci zahtjevati reviziju Berlinskog ugovora iz 1878. uz pomod Britanije i Francuske kojim bi tražili vradanje Bosne i Hercegovine Austro-Ugarska 7.10.1908. proglašava aneksiju Bosne i Hercegovine tome se protive Turska i Srbija, a podržava ih Rusija slijedi međunarodna politička kriza, jer aneksija nije proglašena s odobrenjem potpisnica Berlinskog ugovora rat je izbjegnut ugovorom Austro-Ugarske i Turske u veljači 1909. kojim je Turska priznala aneksiju BiH, bududi da se Austro-Ugarska obvezala dati značajnu novčanu odštetu i povudi vojsku iz Novopazarskog sandžaka Rusija također priznaje aneksiju pod pritiskom Njemačke, jer strahuju da de inače AustroUgarska napasti Srbiju Rusija nije bila spremna za rat jer se oporavljala od nedavnog poraza protiv Japana i nemira zbog autokratske vlade cara Nikole II. Romanova na kraju i Srbija priznaje aneksiju pod utjecajem Rusije – kraj aneksijske krize
Balkanski ratovi 1912. i 1913. Prvi balkanski rat -
balkanske zemlje Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grčka se udružuju s namjerom istjerivanja Turaka s balkanskih prostora krilatica: „Balkan balkanskim narodima!“ u listopadu 1912. zaratile s Turskom Turska nema nikakvih izgleda za pobjedu, pa traži pomod velikih sila i sklapanje mira dogovoreno primirje, počinju mirovni pregovori u Londonu mirovni sporazum nije postignut, te se ratovanje nastavlja u veljači 2013. nakon turskih poraza uspostavljeno novo primirje i počinju novi mirovni pregovori kraj mirovnih pregovora 30. svibnja 1913. u Londonu balkanski saveznici zadržali sva zauzeta područja, osim albanskog dijela
-
Turska na europskom kopnu zadržala samo Carigrad i bližu okolicu priznata i albanska država, koja nezavisnost proglašva u studenom 1912. Drugi balkanski rat
-
uskoro slijede sporovi između balkanskih saveznika, odnosno Bugarske protiv Srbije i Grčke u lipnju 1913. počinje Drugi balkanski rat protiv Bugarske zaratile i Rumunjska (traži južnu Dobrudžu) i Turska (traži Trakiju i Jedrenu) Bugarska traži mirovni sporazum mirovni sporazum zaključen u kolovozu 1913. u Bukureštu Srbiji pripala Vardarska Makedonija, Grčkoj Egejska Makedonija i dio Trakije, Bugarskoj Pirinska Makedonija, Rumunjskoj Dobrudža,Turskoj istočna Trakija i Jedrena, a Crnoj Gori nekoliko naselja na istoku i dio Skadarskog jezera
Jačanje utjecaja SAD-a u svijetu -
-
nakon građanskog rata (1861. – 1865.) dolazi do ubrzanog gospodarskog razvoja SAD-a temelji se na bogatstvu sirovina i energetskih izvora, tehnološkom napretku, ubrzanoj izgradnji prometne infrastrukture, slobodnoj društvenoj klimi, poduzetništvu bez staleških stega te imigraciji jeftine radne snage iz ostalih dijelova svijeta doživljavaju drugu industrijsku revoluciju – „revolucija čelika i elektriciteta“ sukladno raste i politički utjecaj SAD-a uspostavlja nadzor nad Kubom (1902.) istisnuvši Španjolce kasnije anektira Filipine, Havaje i Portoriko SAD potiče pobunu protiv Kolumbije u Panami te joj omoguduje da postane nezavisna država (1903.) osiguravši si pravo upravljanja Panamskim kanalom – omoguduje mu geostratešku i gospodarsku dominaciju u tom dijelu svijeta
Pripreme europskih sila za rat -
početkom 20. stoljeda velike europske sile povedavaju svoje vojne proračune Nijemci stvorili snažnu ratnu industriju Austro-Ugarska provodi vojnu refornu – gomila vojsku i naoružanje Francuska produžuje trajanje vojne obaveze s 2 na 3 godine i povedava broj vojnika Velika Britanija jača svoje kopnene i pomorske snage Rusija izdvaja više novca za svoje vojne potrebe, a ionako ima veliku vojsku političke napetosti između velikih europskih sila nagovješduju približavanje ratnih sukoba velikih razmjera Njemačka želi protivnicima preoteti kolonije i područja utjecaja izvan Europe Austro-Ugarska želi proširenje na jugoistočnu Europu do Egejskog mora Italija se nastoji domodi južnog Tirola, istočnojadranske obale, dijelova Male Azije, te povedati kolonijalne posjede u Africi Velika Britanija i Francuska nastoje očuvati kolonijalne posjedei spriječiti njemačku ekspanziju Rusija želi učvrstiti utjecaj u jugoistočnoj Europi i onemoguditi ekspanziju Trojnog saveza, te dobiti slobodan prolaz za vojne brodove kroz Bospor i Dardanele
PRVI SVJETSKI RAT (1914. – 1918.) OD ATENTATA DO ULASKA SAD-a Povod za rat -
-
Austro-Ugarska se želi širiti na Jugoistočnu Europu do Soluna Srbija je na tom putu, a usto se želi širiti na područja koja su bila pod turskom vlašdu, a ne miri se niti s aneksijom BiH sve veda napetost između Austro-Ugarske i Srbije (podržava ju Rusija) postoji velika mogudnost izbijanja rata u Srbiji 1911. osnovana tajna organizacija Ujedinjenje ili smrt (poznata i kao Crna ruka) – za ostvarenje velikosrpskih ciljeva predviđa i teroristička djelovanja ciljevi organizacije – „ujedinjenje Srpstva“ – kao srpske pokrajine navode BiH, Crnu Goru, Makedoniju, Vojvodinu, Hrvatsku, Slavoniju, Srijem i Primorje jedan dio ostvarila u Balkanskim ratovima u BiH djeluje organizacija Mlada Bosna – djeluje legalno, ali ima i ilegalne djelatnosti protiv pripadnosti BiH Austro-Ugarskoj zalaže se za pripojenje BiH Srbiji 1910. njen pripadnik, Bogdan Žerajid u Sarajevu pokušava izvršiti atentat na tadašnjeg poglavara BiH, generala Marijana Varešanina – atentat ne uspijeva, Bogdan izvršava samoubojstvo Crna ruka i Mlada Bosna povremeno surađivale Surađuju u pripremi atentata na Franju Ferdinanda (nasljednika AU prijestolja) Franjo Ferdinand došao u Sarajevo u vezi s vojnim vježbama austrougarske vojske u BiH pripadnik Mlade Bosne Gavrilo Princip izvršava u Sarajevu 28. lipnja 1914. atentat na Franju Ferdinanda, uz kojeg je ubijena i njegova supruga Sofija Austro-Ugarska optužuje Srbiju da je odgovorna za taj atentat, te traži da dopuste austrougarskim istražiteljima da istraže atentat Srbija odbija zahtjev, Austro-Ugarska uz potporu Njemačke prekida diplomatske odnose i objavljuje Srbiji rat 28. srpnja 1914. u rat se uskoro uključuju i druge zemlje
Početak i širenje ratnog sukoba -
čim je Austro-Ugarska objavila rat, Srbija je zatražila pomod Rusije i Crne Gore, a za rat se pripremala i Francuska Njemačka je bila dobro pripremljena te je početkom kolovoza 1914. najavila rat Rusiji i Francuskoj kako bi izbjegla vođenje rata na dvije bojišnice, namjerava zadati brzi udarac Francuskoj prije nego se uključi Rusija Njemačka preko Belgije napada Francusku u rat se odmah uključuje i Velika Britanija njemački car Vilim II. uvjeren da je Njemačka odlično pripremljena i da joj se protivnici nede modi oduprijeti Japan vidi prigodu za ostvarenje ciljeva na Dalekom istoku, te pristupa Antanti – nastoji učvrstiti pozicije u Kini i zauzeti njemačke posjede na Dalekom istoku
-
rat je tako poprimio svjetski karakter, ali najznačajnije borbe se vode u Europi na stranu Trojnog saveza se uključuje Turska, želedi nadoknaditi izgubljeno u Balkanskim ratovima Albanija, Danska, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Španjolska, Švedska i Švicarska odlučuju ostati neutralne, a Italija (iako članica Trojnog saveza) se odlučuje na politiku čekanja
Stanje na bojištima u prvim mjesecima rata -
na početku rata uspostavljena tri bojišta u Europi – zapadno, istočno i balkansko, a 1915. i talijansko
Zapadno bojište -
na zapadnom bojištu se bore Francuska, Engleska i Belgija protiv Njemačke Nijemci prodorom kroz Belgiju ušli u Francusku i krenuli prema Parizu francuska vlada seli u Bordeaux Francuzi dobili pomod i sjeverozapadno od Pariza zaustavljaju njemački prodor uz pomod Britanaca krenuli u protunapad, te su u rujnu 1914. na rijeci Marni, uz ogromne gubitke, prisilili Nijemce na povlačenje time su spriječili Nijemce da brzim prodorom dobe prednost u ratu kasnije se vode rovovski ratovi, bez značajnijih pomaka
Istočno bojište -
rat Njemačke i Austro-Ugarske protiv Rusije Rusi se uspijevaju brzo mobilizirati, te uspješno prodiru u istočnu Prusku to prisililo Nijemce da istodobno ratuju na dva bojišta i da dio snaga sa Zapada presele na Istok Nijemci ipak uspijevaju uništiti dobar dio ruskih snaga i pomodi austrougarskoj vojsci u zaustavljanju ruskog prodora u Galiciji i Bukovini najvedi uspjeh njemačka vojska ostvarila pobjedivši Ruse pod vodstvom generala Hindenburga u bitci kod Tannenberga
Balkansko bojište -
-
austrougarska vojska napada Srbiju iz Bosne preko Drine i iz Srijema preko Save Srbija pruža jak otpor te Austro-Ugarska doživljava težak poraz na planini Cer nakon toga AU dovodi pojačanje, te je Srbija primorana na povlačenje koje traje do studenog 1914. u prosincu 1914. Srbija krede u protunapad, nakon što od sila Antante dobiva materijalnu pomod
na početku rata se sile Antante dogovorile da nede sklapati separatni mir s neprijateljem
Londonski ugovor ili kupovanje talijanskog savezništva tuđim teritorijem -
na početku Prvog svjetskog rata Italija se odlučila za politiku čekanja i bila neutralna nije ušla u rat na stranu Trojnog saveza jer ne želi da Austro-Ugarska dobi posjede na Balkanu sile Antante su pridobile Italiju na svoju stranu Italija zauzvrat traži da joj se nakon rata dodijele Tirol, Gradiška, Trst, Istra i Dalmacija, Valona, otok Sasen i Dodekansko otočje tražila i pravo proširenja kolonija u Africi, kao i pravo na dio njemačkih kolonijalnih posjeda, te sudjelovanje u možebitnoj podjeli Turske 26. travnja 1915. skopljen tajni Londonski ugovor između Velike Britanije, Francuske i Rusije s jedne i Italije s druge strane Italija istupa iz Trojnog saveza i naviješta rat Austro-Ugarskoj, te tako službeno pristupa Antanti na stranu Trojnog saveza stala Bugarska, koja se nada dijelu Srbije Antanti se priključuju i Rumunjska i Grčka
Ratna zbivanja 1915. i 1916. -
-
-
Nijemci su se na početku 1915. više usmjerili na istočno bojište u početku trpe neuspjeh, ali se oporavljaju i dobivaju nekoliko pobjeda potisnuli rusku vojsku iz Litve, Volinije, Poljske i Galicije kao pomod Rusiji, Engleska i Francuska početkom 1915. šalju tzv. dardanelsku ekspediciju protiv Turske, želedi zauzeti Bospor i Dardanele, pridobiti Grčku i Rumunjsku, te prisiliti Bugarsku na suradnju protiv Njemačke dardanelska ekspedicija uz velike gubitke doživjela neuspjeh kod Galipolja Nijemci s Austro-Ugarskom i Bugarskom pomažu Turskoj u listopadu 1915. Trojni savez napao Srbiju srbijanska vojska i vlada s kraljem Petrom Karađorđevidem preko Crne Gore i Albanije se povlače na otok Krf nakon Srbije, okupirana je i Crna Gora, a kralj Nikola Petrovid bježi u Italiju ulaskom Italije otvoreno je talijansko bojište Talijani u svojim ofenzivama na rijeci Soči u drugoj polovici 1915. nisu imali uspjeha, što izaziva razočarenje ostatka Antante sredinom 1916. Austro-Ugarska morala odvojiti dio snaga s talijanskog na istočno bojište, pa Talijani napokon izvojevaju pobjedu na Soči i osvajaju Goricu – prodori prema Trstu neuspješni na zapadnom bojištu 1916. Francuzi obranili Verdun, ali uz velike gubitke (milijun mrtvih i ranjenih) u bitci na Somme, Francuzi i Englezi bez uspjeha napadaju Nijemce Englezi upotrebljavaju novo oružje – tenkove obje strane doživjele teške gubitke (1 300 000 mrtvih i ranjenih) Nijemci ne uspjevaju proizvesti tenkove, ali upotrebljavaju klor kao bojni otrov u bitki kod Ypresa u Belgiji kasnije upotrebljavaju i novi plin – iberit, ali od kojeg i sami stradavaju zbog nemogudnosti kontrole Nijemci se koriste i cepelinima u napadu na Britaniju, a sve češde se upotrebljavaju i avioni
-
nakon što su Rusi postigli uspjehe na istočnom bojištu u ljetu 1916., Rumunjska ulazi na stranu Antante Rumunjskoj obedani Banat, Bukovina i Transilvanija, ali ubrzo je poražena rat se vodi i izvan Europe, uglavnom u Africi kako bi se zauzele njemačke kolonije Turci bezuspješno pokušavaju zauzeti britanske položaje na Suezu protiv Turaka se udružili i arapski šeici, a Britanci protiv Nijemaca i Turaka vode borbe za naftna polja u Perziji bitnu ulogu u ratu ima i mornarica najveda pomorska bitka između britanske i njemačke mornarice se vodila u proljede 1916. kod poluotoka Jutlanda pokušaj Nijemaca da razbiju britansku pomorsku blokadu nije uspio Nijemci se u podmorskim bitkama koriste i podmornicama očekujudi prodor Njemačke i Austro-Ugarske preko Srbije, Britanci i Francuzi u jesen 1915. iskrcavaju dio snaga u Solunu kako bi djelovali dolinom Vardara početkom 1916. dodatno pojačavaju svoje snage kojima se uskoro pridružuju Srbi s Krfa kasnije se pridružuje i Dobrovoljački korpus Srba, Hrvata i Slovenaca koji su bili postrojeni u Rusiji na taj način je uspostavljeno solunsko bojište na kojem su akcije započele u kolovozu 1916. kao odgovor na napad Bugara kasnije, na tom se bojištu nisu vodile značajnije bitke
OD ULASKA SAD-a DO SVRŠETKA Prevlast Antante od ulaska -
predsjednik SAD-a Woodrow Wilson pokušao 1916. zaradene strane nagovoriti na mir, ali ne uspijeva početkom 1917. Nijemci nastoje nanijeti udarce Engleskoj i prisiliti je na zaključivanje mira svojim podmornicama su potapali britanske ratne i trgovačke brodove, ali i američke SAD je od početka pomagao Antantu, iako ne aktivno zbog sve žešdih napada njemačkih podmornica na američke brodove, SAD 6. travnja 1917. ušao na rat na stranu Antante poticaj na rat su i saznanja SAD-a da Nijemci nagovaraju Meksiko da se uključi u rat protiv Antante ulazak SAD-a je prekretnica u Prvom svjetskom ratu, nakon koje je jasno da de Antanta dobiti rat u međuvremenu na njezinu stranu stale i neke države Srednje i Južne Amerike, te Portugal i Kina, a u ljeti 1917. i Grčka
Rusija prva komunistička država na svijetu -
rusko stanovništvo nezadovoljno zbog gospodarske zaostalosti, siromaštva i rata
-
-
u Petrogradu (tada glavnom gradu Rusije) 25. veljače 1917. zbog nedostatka kruha izbiva opdi štrajk carska vojska odbija ugušiti štrajk, te time Nikola II. abdicira kao posljedni ruski car – njegov brat se također odriče prijestolja Rusija postaje republika kojom upravlja privremena vlada privremena vlada ne želi prekinuti rat ni provesti radikalne gospodarske reforme podržavali je pripadnici stranke ustavnih demokrata (kadeti) koji su zastupali interese građana, socijalrevolucionari (eseri) i socijaldemokrati (menjševici) protiv takve politike bili su radikalni socijaldemokrati (boljševici) koji su se kasnije nazvali Ruskom komunističkom partijom ruski boljševici pripremali oružani ustanak, u korist im ide daljnje nezadovoljstvo ruskog stanovništva osnivaju sovjete (savjete) koji su trebali preuzeti vlast diljem zemlje pridobijaju vojnike obedanjem da de prekinuti rat i poslati ih kudi – ustrojili svoje oružane odrede (Crvenu armiju) 25. listopada 1917. boljševici pokredu oružanu revoluciju (Oktobarska revolucija) u Petrogradu gdje zauzimaju najvažnije ustanove, svržu privremenu vladu i proglašavaju vlast sovjeta Revolucija se ubrzano širi Rusijom nova boljševička vlast na čelu s Vladimirom Iljičem Uljanovom Lenjinom odlučuje prekinuti sudjelovanje u ratu te u ožujku 1918. u Brest-Litovsku sklapa mir s Trojnim savezom Rusija se morala odredi Kurlandije, Letonije, Estonije, Litve i Poljske, te se obvezala da de demobilizirati vojsku i platiti ratnu odštetu od 6 milijardi zlatnih maraka Ukrajina i Finska priznate kao samostalne države na izborima za Ustavotvornu skupštinu u siječnju 1918. boljševici dobivaju samo 40% glasova, ali Lenjin raspušta skupštinu i uvodi diktaturu boljševika slijedi građanski rat u Rusiji carske pristaše formiraju Bijelu gardu, te uz potporu Antante pokušavaju srušiti boljševičku vlast Crvena armija osim protiv Bijele garde mora ratovati i protiv Poljske zbog nesuglasica oko granice pobjeda komunističke revolucije bitno utječe na političke prilike u svijetu u 20. Stoljedu
Završne ratne operacije i svršetak rata -
mir s Rusijom Njemačkoj olakšava položaj u ratu, jer omoguduje prebacivanje snaga s istočnog na druga bojišta Njemačka pokrede žestok napad u ožujku 1918. na Britaniju i Francusku prije nego se pridruži američka vojska, ali nakon početnih uspjeha i velikih gubitaka moraju posustati u kolovozu 1918. sile Antante izvršavaju veliki protunapad na zapadnom bojištu nanosedi Nijemcima teške gubitke uspjesi na zapadnom bojištu potaknuli su Antantu da krenu u napad u rujnu 1918. na solunskom bojištu u tim borbama na strani Antante sudjeluju francuske, grčke, britanske, srbijanske i crnogorske vojske te dobrovoljne postrojbe iz ostalih južnoslavenskih zemalja njemačka i austrougarska vojska počele povlačenje, a bugarska vojska kapitulira
-
krajem listopada 1918. nakon što su francuske i britanske snage zauzele posjede na Bliskom istoku, primirje potpisuje i Turska početkom studenog 1918. raspala se Austro-Ugarska Njemačka je 11. studenog 1918. potpisala primirje, više zbog unutarnjih problema nego zbog ratnih poraza u Njemačkoj je prije potpisivanja došlo do pobune mornara i abdikacije cara, što je onemogudilo daljnje ratovanje njemački car Vilim II. pobjegao je u Nizozemsku, pa primirje potpisuje socijaldemokratska vlada, koju de poslije nacisti optuživati za izdaju jer vojska teoretski nije izgubila rat njemačkim potpisivanjem je Rat završen
Posljedice rata -
rat je uništio golema materijalna dobra i prouzročio teška ljudska stradanja u ratu je sudjelovalo oko 70 milijuna vojnika, od kojih je poginulo oko 10 milijuna, a više od 21 milijun ih je bilo ranjeno Europom su zavladali siromaštvo i bolest, a od posljedica španjolske gripe koja se javlja nakon rata umire još oko 20 milijuna ljudi u miru sve vedu ulogu dobivaju žene, što utječe na njihovu emancipaciju rat utječe i na jačanje komunističke ideologije, ali i pojave nacionalističkih ideologija, što de kasnije bitno utjecati na svjetska zbivanja promjenila se i karta Europe jer su raspadom Austro-Ugarske nastale nove nezavisne države
HRVATSKA U PRVOM SVJETSKOM RATU Prva ratna godina -
-
hrvatska javnost u lipnju 1914. suočena s viješdu o sarajevskom atentatu hrvatske političke stranke i Sabor osuđuju atentat kao teroristički čin povezanost atentatora sa Srbijom potiče Stranku prava da sruši s vlasti Hrvatsko-srpsku koaliciju i optuži ju za veleizdaju ona se uspjela održati na vlasti zahvaljujudi dobrim odnosima s mađarskom vladom to je onemogudilo nakane nekih krugova u vrhu austrougarske vojske da se u Hrvatskoj uvede izravna vojna uprava, pa banska vlada i njezine ustanove nastavljaju djelovati bez vedih smetnji rat utječe na svakodnevni život stotine tisuda vojnih obveznika odlazi na bojišta, te to utječe na poljoprivredu, obrt, tvornice, urede i trgovine koje ostaju bez radnika žene se uključuju u dotad „muška“ zanimanja što utječe na emancipaciju rat prouzročio nestašice i otežao prehranu stanovništva ograničena je slobodna prodaja osnovnih namirnica i uvedena ravnomjerna raspodjela, uglavnom pomodu posebnih potrošačkih kartica kojima su se nabavljali osnovni proizvodi
-
vojne vlasti su pratile sve one za koje se sumnjalo da rade protiv Monarhije, a osobito one koji su zagovarali suradnju sa Srbijom mnogi su bili ved prvih dana rata zatvoreni ili internirani – to se osobito očitovalo u Dalmaciji
Hrvatski vojnici na bojištima Prvog svjetskog rata -
-
hrvatski vojnici su se u sklopu austrougarske vojske borili na mnogim bojištima glavnina Hrvata služila je u postrojbama Hrvatskog domobranstva ono je bilo dio zajedničkog Ugarskog domobranstva, no na temelju Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. djelovalo je samostalno domobranske postrojbe iz Banske Hrvatske činile su 42. domobransku divizuju („Vražja divizija“) Hrvati iz Dalmacije i Istre služili su uglavnom u sklopu austrijskog domobranstva Hrvati iz BiH služili su u bosanskohercegovačkim pukovnijama zajedničke Carsko-kraljevske vojske vedina hrvatskih vojnika vjerno je služila u austrougarskoj vojsci misledi da brane hrvatske nacionalne interese pred nakanam srpske politike i talijanskih pretenzija prema hrvatskoj obali zbog tog su se hrvatske postrojbe istaknule upravo na bojištima u Srbiji i prema Italiji (Soča) zapovjednik svih austrougarskih snaga prema Italiji bio je general (kasnije feldmaršal) Svetozar Boroevid, najistaknutiji hrvatski časnik u Prvom svjetskom ratu zbog uspjeha je diboio nadimak „Lav sa Soče“ mnogi su hrvatski vojnici poginuli,a bio je i velik broj ranjenih i zarobljenih najviše zarobljenika dospjelo je u rusko zarobljeništvo
Talijanske pretenzije i Jugoslavenski odbor -
-
-
neki su protivnici Monarhije izbjegli uhidenje i pobjegli su u zemlje Antante, te tamo djelovali kao politički emigranti dio hrvatskih emigranata se povezao radi rušenja AU i stvaranja jugoslavenske države u jesen 1914. neki su od njih istupili u javnosti kao Hrvatski odbor ubrzo su uspostavili suradnju sa srpskim i slovenskim emigrantima u travnju 1915. su zajedno osnovali Jugoslavenski odbor, koji se zalagao za suzbijanje talijanskih pretenzija prema hrvatskim i slovenskim zemljama, te za južnoslavensko ujedinjenje posebno su se isticali hrvatski političari iz Dalmacije Ante Trumbid i Frano Supilo koji su željeli južnoslavensko ujedinjenje i u tom sklou stvarenje slobodne Hrvatske članovi odbora nastoje uspostaviti suradnju sa srpskom vladom misledi da de ona zastupati interese svih južnoslavenskih naroda ona je istaknula da je „oslobođenje svih Srba, Hrvata i Slovenaca“ jedan od glavnih ratnih ciljeva Srbije, no njen predsjednik Nikola Pašid i dalje je zastupao ideju Velike Srbije koja bi obuhvadala velik dio hrvatskih zemalja zbog tog dolazi do nesuglasica Jugoslavenskog odbora i srpske vlade, no događaji su ipak potaknuli nastavak suradnje u proljede 1915. Italija je privučena odredbama Londonskog ugovora, te stupa u rat na stranu Antante
-
-
izvorni tekst ugovora javnosti je nepoznat do 1917. ali je njegov sadržaj dospio u javnost ubrzo nakon potpisivanja članovi Jugoslavenskog odbora uvjeravali su zemlje Antante da hrvatska područja na istočnoj obali Jadrana nisu talijanska istodobno se austrougarska promidžba koristila talijanskim pretenzijama i saznanjima o sadržaju ugovora kako bi hrvatske vojnike potaknula da se i dalje vjerno bore za Monarhiju djelomice je zbog tog u lipnju 1915. sazvan na zasjedanje Hrvatski sabor, koji se izrazio protiv talijanskih pretenzija tada su neki članovi Jugoslavenskog odbora bili spremni na popuštanje Nikoli Pašidu te bi dopustili bezuvjetno ujedinjenje samo da bi se zaštitili od Italije mislili su da bi snažna južnoslavenska država mogla onemoguditi talijanske nakane Frano Supilo bio je protiv davanja ustupaka i inzistirao na ravnopravnom položaju Hrvatske u sklopu nove države zbog tog napušta odbor te sve do smrti u Londonu 1917. nastavlja djelvoati sam odbor nastavlja pregovore sa srpskom vladom te u srpnju 1917. na Krfu potpisuju Krfsku deklaraciju u kojoj su se srpska vlada i Jugoslavenski odbor složili s načelima kojima bi trebalo biti provedeno ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u zajedničku državu nova je država trebal biti Kraljevina u kojoj bi sva tri „plemena istog naroda“ (SHS), bili ravnopravni predviđena je slobodna upotreba nacionalnih simbola, vjeroispovijesti, te mogudnost uspostave samoupravnih jedinica, no nije naglašeno očuvanje hrvatske državnosti zaključeno je i da de bududi ustav biti donesen kvalificiranom (dvotredinskom) vedinom to nije bilo povoljno za hrvatske interese jer nisu predviđeni mehanizmi koji bi osigurali očuvanje hrvatske ravnopravnosti
Posljednje dvije ratne godine – slabljenje Monarhije i loši životni uvjeti -
-
kako rat odmiče, tako se unutrašnje stanje Austro-Ugarske pogoršava smrt Franje Josipa I. i dolazak novog cara Karla pobudile nade u mogude ispunjenje želja nezadovoljnih naroda u Austro-Ugarskoj u novim okolnostima je oživio rad političkih stranaka u svim zemljama Monarhije, pa tako i u hrvatskim u proljede 1917. svoje političke zahtjeve u Svibanjskoj deklaraciji iznijeli hrvatski i slovenski zastupnici bečkog Carevinskog vijeda okupljeni u Jugoslavenskom klubu u njoj je na tragu prijeratnih ideja o trijalizmu zatraženo preuređenje Monarhije, u kojoj bi bilo utemeljeno novo, samostalno jugoslavensko državno tijelo na temelju hrvatskog državnog prava car i kralj Karlo odbija takve ideje uz obrazloženje da bi to značilo zadiranje u cjelovitost ugarskog dijela Monarhije i da bi naišlo na žestoko protivljenje Mađara rat je utjecao na pogoršanje životnih uvjeta za vedinu stanovništva nestašice osnovnih namirnica pratili su skupoda, porast crnog tržišta, a s time i ratna špekulacija i profiterstvo približavenjem kraja rata, bilo je sve više pukotina u austrougarskom ratnom stroju to osobito dolazi do izražaja u veljači 1918. kada se bune mornari austrougarske mornarice u Boki kotorskoj
-
osnovni uzrok bili su teški životni uvjeti mornara izvrgnutih ratnim stradanjima i zbog tog je rašireno antiratno raspoloženje pobuna je ugušena, ali se pokazalo da su veoma poremedni red i stega u austrougarskim oružanim snagama mnogi vojnici koji bi došli na dopust bi se odbili vradati te su se odmetnuli – u javnosti nazvani „zeleni kader“ takvi bivši vojnici su napadali predstavnike vlasti i skladišta hrane neki su tako preživljavali, ali neki su namjerno pljačkali i radili zločine život, pogotovo izvan gradova, postao je sve nesigurniji
