Uvodjenje u Znanstveni Rad

dr. se.

Miroslav Vujevi

UVOENJE U ZNANSTVENI RAD u podruju društvenih znanosti

VII.

dopunjeno izdanje

5k školska kniiaa Zagreb, 2006.

Sadržaj

PREDGOVOR

VIII

UVOD I.

1.

dio

OPE ODREENJE ZNANOSTI

5

1.1.

Znanost

i

filozofija

7

1 .2.

Znanost

i

tehnika (nauka)

8

1.3.

Znanost ideologija

1 .4.

Znanost društvene vrijednosti

12

9

1 .5.

Znanost i umjetnost

13

1.6.

Struktura spoznajnog procesa

14

1.7.

Dualizam u znanosti

15

Pojam istine u znanosti Tjono, ispravno i

1.8.

.1.8.1. ._

1 .9.

1.8.2. Tâž,

16 istinito

zabluda, poluistina

18 18 19

Istraživanje

Znanstveno istraživanje

21

1 .9.3.

Tehniko istraživanje Struno istraživanje

23

1.9.4.

Akcijska istraživanja

24

1 .9.1 1 .9.2.

22

1.10.

Struktura znanosti

25

1.11.

Znanstvena metoda

27

DRUŠTVENE ZNANOSTI - SPECIFINOSTI

28

2.1.

Temelj superorganske stvarnosti

30

2.2.

Obilježja

2.3.

Obilježja društvenih pojava

34

2.4.

Odnos medu društvenim pojavama

36

2.5.

simbolikih procesa

normativna teorija u društvenim znanostima Normativna teorija ideologija Normativna teorija znanstvena prognoza Normativna teorija idealni tip Normativna teorija historijsko-komparativna metoda Normativna teorija funkcionalizam

Empirijska 2.5.1. 2.5.2. 2.5.3. 2.5.4.

2.5.5.

i

38

i

41

i

42

i

42

i

43

i

44

kvantofobija u društvenim znanostima

2.6.

Kvantofrenija

2.7.

Društvena znanost i politika

i

31

45 47

VI

SADRŽAJ

II.

dio

PROCES ISTRAŽIVANJA DRUŠTVENIH POJAVA

49

ODNOS PREMA ZNANSTVENOM RADU

50

IDEJNI PROJEKT ISTRAŽIVANJA

51

IZVEDBENI PROJEKT ISTRAŽIVANJA

53

FAZE PROCESA ISTRAŽIVANJA

54

1.

IZBOR DEFINIRANJE PROBLEMA ISTRAŽIVANJA

56

2.

IZBOR PODRUJA ZNANSTVENE ANALIZE

62

I

2.1. 2.2.

3.

Rad na

64

literaturi

Problem interdisciplinarnih

65

istraživanja

DEFINIRANJE POJMOVA I POJMOVNA ANALIZA

66

3.1.

Pojam

66

3.2.

Definicija

71

72

3.3. Divizija 3.4.

4.

5.

6.

7.

73

ODREIVANJE CILJEVA ISTRAŽIVANJA 4.1.

Pragmatiki

ili

4.2.

Spoznajni

znanstveni

ili

društveni

78

"••—,

ciljevi

78 79

ciljevi

4.2.1.

Znanstveno opisivanje

4.2.2.

Znanstvena

4.2.3.

Znanstveno objašnjenje

4.2.4.

Znanstveno predvianje

ili

deskripcija

79 81

klasifikacija ili

eksplanacija

82

prognoza

83

ili

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

84

5.1.

Vrste hipoteza

89

5.2.

Logika obrada hipoteza

89

IDENTIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI 6.1.

Zavisne

6.2.

Eksplanatorne, intervenirajue

6.3.

Metrijsko definiranje varijabli

i

nezavisne varijable

.

Kriteriji pri

91

92 i

specifikatome varijable

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI 7.1

8.

Pojmovna analiza

izboru indikatora

ODREIVANJE NACRTA ISTRAŽIVANJA

93 95 100 101

106

8.1.

Uzorak

107

8.2.

Deskriptivni nacrt istraživanja

108

8.3.

Kauzalni nacrt istraživanja

109

8.4.

Ostali nacrti istraživanja

111

8.5.

,,EX

8.6.

Eksperiment

POST FACTO"

istraživanje

113

115

SADRŽAJ

9.

VII

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

116

Pojam i vrste mjerenja

H7 H9

9.1.

Promatranje

9.2.

Anketa 9.2.1. Anketa (u užem smislu)

123

9.2.1.1.

Izrada upitnika

129

9.2.1.2.

Vrste pitanja

130

9.2.1.3.

Pogreške u postavljanju anketnih pitanja

134

9.2.1.4.

Redoslijed pitanja u upitniku

136

-

^

9.2.1.5. Ljestvice

9.2.1.6.

125

138

u anketi

142

Uvod u anketu

144

9.2.1.7. Predispitivanje 9.2.1.8.

Provoenje ankete

(anketiranje)

9.2.3. 9.3.

149

Testovi

153

Analiza sadržaja "9.3.1.

144

147

9.2.2"Tlntervju

Kategorije analize sadržaja

154

9.3.2. Uzorak analize sadržaja

157

9.3.3. Jedinice analize sadržaja

157

10.

TERENSKI RAD

160

11.

SREIVANJE OBRADA PODATAKA

162

11.1. Središnje vrijednosti

166

1

11.2.

Indeksi raspršenja

167

11.3.

Testovi znaajnosti razlika

167 168

11.4. Korelacije 12.

INTERPRETACIJA 12.1.

13.

PODATAKA

169 175

Novinski komentar

PISANJE

ZNANSTVENOG IZVJEŠTAJA

13.1. Izvještaj

175

177

o istraživanju

179

13.1.1. Pisanje citata

Popis literature

179

13.2. Pisanje

seminarskog rada

181

13.3. Pisanje

diplomskog rada

181

13.4. Pisanje

magistarskog rada

182

13.5. Pisanje

doktorske disertacije

182

13.1.2.

lanka

13.6.

Primjer pisanja znanstvenog

13.7.

Primjer izvedbenog projekta istraživanja

LITERATURA

183 193

199

VIII

PREDGOVOR I

IZDANJU

VII.

u ovom izdanju bilo je

dotjerivanja

i

proširenja. Aktualizirani su neki primjeri,

donose se preporuke u navoenju literature, kao i novi primjer pisanja znanstvenog lanka o istraživanju vjerodostojnosti rezultata televizijskih referenduma. Ti rezultati zapravo nisu vjerodostojni, a esto se koriste bez adekvatne interpretacije. Na kraju donosimo primjer izvedbenog projekta istraživanja koji su na vježbama izradili studenti.

U Zagrebu, ožujak 2006. Autor

PREDGOVOR Ova je

VI.

Odbora za izdavaku prihvaena je kao sveuilišni svakom je izdanju dotjerivana i dopu-

knjiga prvi put objavljena 1983. godine. Rješenjem

djelatnost Sveuilišta

udžbenik.

Od

tada

je

njavana.

u ovom

je

I

IZDANJU

u Zagrebu od

24. lipnja 1983.

U

doživjela pet izdanja. izdanju bilo dotjerivanja

na preciziranje pojmova

i

i proširivanja. Dotjerivanje se odnosi aktualizaciju primjera, proširivanje na interpretaciju po-

Ova je faza sintetika. U njoj istraživa objedinjuje sve postupke u istraživanju kako bi osmislio rezultate, povezuje svoje rezultate sa slinim rezultatima i relevantnim teorijama odreujui mjesto svojih nalaza u logikom sustavu znanosti. dataka.

U toj

fazi najvažnija je istinoljubivost, kritinost, hrabrost, zrelost

i

teorijsko znanje

u toj fazi velik prilog knjizi u cjelini. Ovo novi recenzenti knjiga je ponovno prihvaena kao sveuilišni

istraživaa. Zato su dotjerivanje i proširivanje

su izdanje recenzirali udžbenik.

i

U Zagrebu, travanj 2002. Autor

PREDGOVOR Ova

I.

IZDANJU

se knjiga zasniva na predavanjima što ih je autor držao na Fakultetu poliu Zagrebu, u sklopu kolegija Metode istraživanja politikih pojava.

tikih znanosti

Prouavanju metoda

u društvenim znanostima može se prii sa stajališta predmeta istraživanja društvenih znanosti. Metodologija istraživanja prouava metode, a metode istraživanja prouavaju objektivnu stvarnost. Knjiga se bavi društvenom i politikom stvarnošu pa smo se usmjerili na primjenu metoda u znanstvenom istraživanju te stvarnosti. metodologije

i

istraživanja

sa stajališta

Meutim, odgovarajua primjena istraživakih metoda nije mogua bez poznateorije, pa smo u izboru nainu obrade sadržaja ove knjige nastojali

vanja njihove

i

metodologijsku misao uiniti djelatnom u procesu znanstvenog istraživanja. Zato

IX

emo u njoj umjesto razmišljanja

o metodologiji, nastojati metodološki razmišljati,

emo

misliti o predmetu koji istražuumjesto razmišljanja o dijalektici, a dijalektiki je to na mišljenju jemo. Budui da znanstveno istraživanje nije samo mišljenje misaonu djelatnost povezati s djelatzasnovana istraživaka praksa, nastojat nom mišlju u jedinstvenome istraživakom procesu. Zbog toga je knjiga i sastavljena

ve

emo

od dvaju

dijelova.

drugome

se

U prvom se dijelu razrauje teorija znanstvenog istraživanja, a u

ona primjenjuje u procesu istraživanja društvenih pojava.

U razradi knjige, posebice u njezinu drugom dijelu, mnogo su mi pomogla predavanja prof. dr. Pavla Novosela, što ih je držao u sklopu spomenutoga kolegija. Treba istaknuti i doprinos recenzenata. Profesor dr. Ivan Kuvai svojim je primjedbama i u uvodnom dijelu neke stvari preciziraju, a neke sporne Obradovi pomogao nam je svojim terminološkim primjed-

prijedlozima pridonio da se izostave. Prof. dr. Josip

bama. Zahvaljujem recenzentima na njihovu naporu

i

prilogu, a bit

u zahvalan

i

buduim kritiarima.

U Zagrebu, svibanj 1983. Autor

UVOD U programe osnovnog

i

srednjeg obrazovanja ukljuuju se

i

pedagoški se

obli-

pa se od uenika i ne traži kritiki odnos prema takvim sadržajima. Osnova stjecanja znanja u tim školama jest uenje koje se uglavnom zasniva na pamenju. kuju nastavni sadržaji kojih

istinitost nije upitna,

Programi visokih škola i fakulteta približavaju studente granicama ljudskog upuuju na otvorena pitanja u znanosti, upoznaju studente s razliitim odgovorima na ta pitanja ... U tako nedovoljno definiranim situacijama uenjem se ne može doi do zadovoljavajuih odgovora na pitanja koja se postavljaju. Memorija ovdje nije dovoljna, ve se traži aktivan i kritiki odnos prema onome što se prouava. To znai da se postavljaju odgovori ondje gdje ih je više, da se traže tamo gdje ih nema i da se postavljaju pitanja koja još nisu postavljena. Zato se na sveuilištu proces stjecanja znanja ne zove uenje ve studiranje, a subjekt tog procesa ne zove se uenik nego student. Dok je uenje zasnovano na pamenju, studij se temelji na razmišznanja,

ljanju.

Prema tome, kako školovanje ide prema višem stupnju, mijenja i svoju bit, tako da od uenja preko studiranja ide prema istraživanju. U osnovnom i srednjem školstvu prevladava uenje, na visokim školama fakultetima na dodiplomskom studiju prevladava studiranje, a na poslijediplomskim studijima osposobljava se za istraživanje i istražuje se. Studenti moraju poznavati bit znanosti i znanstvenog istraživanja, magistri znanosti moraju pokazati osposobljenost u znanstvenom radu, a od docenta do redovitog profesora potrebno je postizati rezultate u znanstvenom istraživanju kako bi se napredovalo u tim znanstvenonastavnim zvanjima. Prema tome, u školama se ui, na dodiplomskom studiju se studira, a na poslijediplomskim studijima se istrai

žuje.

mogue bez razmišljanja. Zato studenti moraju poznavati i primjezakone ispravnog mišljenja. Znanstveno mišljenje teži biti istinito, pa studenti moraju znati što je znanstvena istina i kako se do nje dolazi kako bi se osposobili u prosudbi znanstvene vrijednosti sadržaja s kojima se susreu. Zbog toga u programima pojedinih fakulteta uza sadržaje o predmetu koji se studira nalaze se sadržaji koji se odnose i na naine dolaženja do istinitih spoznaja. Studiranje nije

njivati

Iako se metode kojima se dolazi do novih spoznaja s pravom smatraju konstitutivnim dijelom svake znanosti, svaka se znanost dijeli na predmet i metode. Takva

dioba pridonosi odvajanju metoda od predmeta istraživanja.

Tom

odvajanju, uz

UVOENJE U ZNANSTVENI RAD ostalo,

pomaže vea usmjerenost

ljudi

na rezultate znanosti nego na naine

istraži-

dva krise samo predmet novoj

vanja, pa, iako su se za izdvajanje neke znanosti iz krila filozofije postavljala terija,

stvarno se udovoljavalo

znanosti, a

metode

bi

i

samo jednome. Definirao

bi

d

u r

dalje ostale briga filozofije.

Kada se filozofi bave metodama, rije je o metodologiji. Predmet istraživanja metopredmet istraživanja znanstvenih metoda jest dio

dologije jesu znanstvene metode, a

objektivne stvarnosti koji

je

neka znanost definirala za svoj predmet.

i sveukupnost metodskih postupaka koje primjenjuje grupa srodnih znanosti s ciljem da dou do novih spoznaja. Pokatkad se tako naziva i skup metodskih postupaka koje je neki istraživa primijenio u jednom istraživanju. Metodologija je, dakle, termin s više znaenja, pa ako se to smetne s uma, može biti nesporazuma. Zbog toga emo ovaj termin upotrebljavati u prvom znaenju koje se može izvui iz samog naziva. Metodologija, dakle, prouava znanstvene metode.

Metodologijom se naziva

odreena znanost

ili

n n n ii

Ni pod znanstvenim se metodama ne shvaa uvijek isto. Jedanput se znanstvenim metodama oznaavaju logike forme mišljenja, pa se znanstvena metoda izjednaava s logikom. Drugi se put tim izrazom oznaavaju ope teorije znanosti, pa se govori o funkcionalnoj metodi, dijalektiko-materijalistikoj metodi, o strukturalistikoj

metodi ljanje

i

slino.

Trei

se put znanstvenim

podataka, npr. promatranje, anketa

metodama oznaavaju metode i

za prikup-

analiza sadržaja.

Ovisno o shvaanju znanstvene metode, izrauju se nastavni programi

i

pišu

udžbenici predmeta koji bi trebao uvoditi studente u znanstveni rad. Zato su progra-

mi i udžbenici s tog podruja uglavnom usmjereni na jedno od spomenutih podruja, pa u njima dominira ili sadržaj logike ili sadržaj o osnovnim znanstvenim teorijama ili sadržaj koji obraduje metode prikupljanja podataka. A ako se ti sadržaji i obraduju zajedno, onda nisu dovoljno i na odgovarajui nain meusobno povezani. Ponegdje se ti sadržaji daju u tri zasebna kolegija. Prvi se kolegij obino naziva metodologijom, drugi opom teorijom, a trei posebnim metodama. Znanstveni je rad slojevita aktivnost koja mora biti zasnovana na naelima logike. Mora se temeljiti na znanstvenoj teoriji i mora ukljuivati postupke empirijske verifikacije. Zato znanstveni rad mora ukljuivati logiki povezivati tri razine znani

stvenoga mišljenja (Popovi, 1961): 1. Najopenitiju razinu znanstvenog mišljenja. Svaka je znanost traženje logike unutar predmeta koji istražuje, na što nas upozorava i sam naziv znanosti. Sociologija traga za logikom društvenih procesa, politologija za logikom unutar politikih procesa itd. Zato njihove spoznaje izražene pojmovima, zakonima i teorijama moraju biti logiki sreene. Pojmove se treba pravilno definirati, zakoni trebaju biti pravilno klasificirani, obrazloženi, neproturjeni i dokazani. Ti principi jednako vrijede za svaku znanost.

teorijske orijentacije. Ta se razina obino zove razina ope teorijske orijentapa se tu razrauju osnovne znanstvene teorije i njihova upotreba u objašnjavanju predmeta neke znanosti, poput funkcionalizma, dijalektikog materijalizma, historijskokomparativne metode, idealnog tipa i slino. Meutim, znanstveni se rad mora zasnivati na cjelokupnoj teoriji neke znanosti, a ne samo na opim teorijama, jer znanstvena teorija ima izuzetno znaenje u dolaženju do novih spoznaja. Znanstvena 2.

Razinu

cije,

z n

UVOD

3

cilj i sredstvo u znanstvenom istraživanju. Njezina je osobita važnost u podruju otkria. Meutim, znanstvena misao ne ostaje samo na ideji otkria, ve ide i u njezinu verifikaciju. Znanstvena teorija je specifina za svaku znanost, pa se ova razina razlikuje od znanosti do znanosti.

teorija je

3.

Razinu empirijsko-metodskih postupaka. Izbor i razrada metoda za prikupljanje podaZbog toga se znanstvena misao na

taka ovisi o obilježjima procesa koji se istražuju.

zasniva na teorijskom poznavanju predmeta na poznavanju empirijskih metoda i postupaka.

toj razini

kao

i

problema

i

koji se istražuje,

Ovom se prilikom nee sistematski razraivati nijedna razina posebno, ve e se nastojati povezati sve nije

tri

u jedinstvenoj znanstveno-istraživakoj aktivnosti. Meutim,

mogue povezivati nešto s im nismo upoznati.

Oni

koji

su slušali logiku upoz-

nati su s najvišom razinom, a one koji to nisu upuujemo na neki udžbenik logike, iako e o nekim sadržajima s tog podruja biti rijei kad budemo analizirali proces

znanstvenog

istraživanja.

S drugom razinom znanstvenog mišljenja studenti se upoznaju u uvodnim kolegijima. Uvod u svaku znanost treba dati prije svega osnovne pojmove te znanosti i njezine osnovne zakone i teorije, pa bi bila besmislica te sadržaje davati u sklopu nekog drugoga kolegija. Prema tome, teorijsku orijentaciju daju svi predmeti koji se slušaju na nekom studiju. Meutim, nitko ne vlada niti može vladati svim spoznajama unutar predmeta koje je studirao. Upravo takve spoznaje mogu biti relevantne za znanstveno istraživanje nekoga konkretnog problema. Zato valja upoznati i naine na koje se dolazi do relevantnih spoznaja za konkretan problem istraživanja. To se o tome tamo biti više rijei. ini u sklopu teorijske obrade problema istraživanja, pa Budui da je teorija najvažnija u procesu znanstvenog istraživanja, uvoenje u znanstveni rad nije zadaa samo jednog kolegija. Tome pomaže upoznavanje teorije svih predmeta koji se slušaju na nekom fakultetu.

e

O

treoj razini ovdje

e

U prve dvije razine znanstvenog nego na primjeni informacija. S empirijskone upoznaju na drugim kolegijima, pa o

biti najviše rijei.

mišljenja težište je bilo više na prijamu

e

meto dološkim postupcima studenti se tome ovdje biti više govora, uz isticanje njihove primjene u jedinstvenom znanstvenoistraživakom procesu. Pri obradi 1

naznaene

materije nastojat

emo ostvariti tri osnovna cilja:

osposobiti studente za korištenje i ocjenu znanstvene vrijednosti literature s

kojom

se susreu, 2.

osposobiti studente da razmišljaju na znanstven nain,

3.

osposobiti studente za provoenje znanstvenih

i

strunih

istraživanja.

Kako bismo ostvarili te ciljeve, usmjerili smo se na dvije sadržajne cjeline. U prvom, uvodnom dijelu nastojimo dati ope odreenje znanosti, dovodei ga u vezu s drugim oblicima mišljenja da bi se taj pojam što bolje razlikovao od drugih pojmova koji su mu slini ili su s njim u vezi pa se zbog toga esto miješaju s pojmom znanosti. U uvodnom dijelu govori se i o specifinostima društvenih znanosti. U drugom, središnjem dijelu knjige, daje se cjelovit prikaz znanstvenog istraživanja na podruju društvenih znanosti s detaljnijom razradom svih faza procesa istraživanja.

UVOENJE U ZNANSTVENI RAD Kako bi se postigli navedeni ciljevi, odgovarajue sadržaje iz metodologije treba do najviše razine. Poznato je da postoje etiri razine znanja:

svladati 1.

rekognicija,

2.

reprodukcija,

3.

rekonstrukcija,

4. ekstrapolacija.

Prepoznavanje i reprodukcija nisu dovoljni da bi se mogao ostvariti bilo koji od navedenih ciljeva. Rekonstrukcijom bi se mogla postii prva dva cilja, a za druga dva cilja znanje iz metodologije mora biti na najvišoj razini. Znanje svladano na razini ekstrapolacije mogue je primjenjivati u novim situacijama. A upravo istraživaka aktivnost najviše

ovjeka dovodi u nove

situacije.

Metodološko obrazovanje, osim znanstvenoistraživake je u velikom broju razliitih djelatnosti. Zato, osim specifinih ono ima i ope ciljeve: 1.

razvijanje sposobnosti preciznog razmišljanja,

2.

razvijanje sposobnosti preciznog izražavanja,

3.

razvijanje sposobnosti preciznog postupanja.

aktivnosti, primjenjivo ciljeva koje

smo naveli,

U svakoj ljudskoj djelatnosti uspjeh ovisi o navedenim osobinama, posebice o njihovoj usklaenosti. Poznato uspjehu.

je

da

je

sklad misli, rijei

i

djela pretpostavka

svakom

I.

dio

OPE ODREENJE ZNANOSTI Najviši zadatak ovjeka je znati ti

objektivni svijet

i

i

shvati-

njegove zakone.

Spinoza

Što

je

znanost?

Na

to pitanje

mnogo je razliitih odgovora. Te su razlike uzrokovane

razlikama u pristupu pri davanju odgovora na to pitanje,

ali i razlikama u shvaanju. u shvaanju znanosti pokazuju kako misao o znanosti ne mora biti i znanstvena misao. Mišljenje je širi pojam od znanstvenog mišljenja. Mišljenje može biti i istinito lažno, a znanstveno mišljenje oznaava specifinu vrstu mišljenja, mišljenje

Razlike

i

koje nastoji biti istinito.

Zbog toga se znanost esto odreuje kao skup sistematskih i istinitih znanja. Ni ovo odreenje nije dovoljno precizno, jer je i telefonski imenik sistematizirani skup podataka koje ne možemo nazvati znanošu. U nastojanju da se doe do preciznije definicije, za znanost se kaže da je suma znanja o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo primjenom odreenih metoda istraživanja. Iako se pod metodama istraživanja podrazumijevaju razliite stvari, u ovom se sluaju misli na metode koje su vezane za verifikaciju. Znanost bi, prema tome, bila suma znanja o objektivnoj stvarnosti koje istinitost možemo provjeriti. Meutim, možemo provjeriti vjerodostojnost podataka i u telefonskom imeniku, pa ni tada neemo kazati da je to znanstveni rad. Kada bi svakom predmetu, pojavi ili procesu odgovarao podatak u znanosti, to bi znailo da nepreglednomu mnoštvu pojavnosti u objektivnoj stvarnosti odgovara nepregledno mnoštvo podataka u znanosti. Znanost je misaono sreivanje objektivne stvarnosti koje ide dalje od podataka. Ona se ne zaustavlja na pojedinanom, ve teži za objašnjenjima velikog broja pojedinanih sluajeva. Znanost logiki objašnjava predmet koji prouava. Psihologija logiki prouava psihike procese, politologija traga za logikom politikih procesa. To nije mogue zadržavanjem na konkretnom. Znanstvena misao pomou pojmova prodire iza pojavnosti. Kao što je osjet kvalitativno drukiji od materije koju osjeamo, isto tako „mišljenje odražava stvarnost u svijesti kvalitativno drukije nego neposredni osjeti" (Vigotski, 1977:43). Ta je razlika u tome što mišljenje uopeno odražava stvarnost. Mišljenje je „reflektirana stvarnost" u koju ne ulazi ni jedan atom prirode, ali je zasnovano na „gruboj predmetnosti" (Marx). Naše uopavanje o objektivnoj stvarnosti nije dio te stvarnosti. Ono predstavlja misaonu stvarnost. Sto postižemo veu opost u mišljenju, sve smo dalje od objektivne stvarnosti. Time se poveava opasnost da misao izgubi vezu s objektivnom stvarnosti.

OPE ODREENJE ZNANOSTI Iako je mišljenje - „reflektirana stvarnost" - zasnovano na osjetilnoj predmetnosti, misaona stvarnost nije ograniena osjetilnom predmernošu. Kao što ide iza pojavnosti, misao može ii i mimo pojavnosti, i tako neadekvatno objašnjavati dio objektivne stvarnosti o kojem misli. Zbog toga znanost uz pomo znanstvenih metoda provjerava istinitost svog mišljenja.

Primjena znanstvenih metoda osigurava znanstvenoj misli intersubjektivnu pro-

Zbog toga

vjerljivost.

no

(1)

sve što se u znanosti tvrdi, mora

razumljivo, (2) znanstveni

dni sudovi

mogu logiki

sudovi moraju

izvesti iz

drugih

i

biti;'asno, precizno

biti obrazloženi (3)

i

i

koherentni, tako

znanstvena misao mora

biti

društve-

da

se je-

praktino

provjerena (Enciklopedija, 1968:488).

Znanstveno

je

argumenata" na kojima su njezini zapomou logikog izvoenja to im još ne jami istinitost, pa je potreb-

mišljenje „stalna kritika

kljuci zasnovani. Hipoteze se postavljaju

i

provjeravaju

prihvaenih sudova (teorija i zakona), ali no i praktino provjeravanje. Praktinim se provjeravanjem uspostavlja veza izmeu misli o objektivnoj stvarnosti i same stvarnosti o kojoj se misli. Tako znanstvena misao prolazi kroz dvostruku verifikaciju - logiku i empirijsku. iz

Znanstveni su se radnici naješe koristili samo jednom verifikacijom. Oni koji su se oslanjali na logiku verifikaciju nazivani su teoretiarima, a oni koji su se oslanjah na iskustvo nazivani su empiriarima. Tako su se u znanstvenom radu apsolutizirale dvije jednostranosti pa,

izmeu

„teoretiara"

umjesto dopunjavanja, dolazi do suprotstavljanja

„empiriara". „Teoretiari" zaokupljeni mišlju zanemarivali

i

12

v

" ^ Ti

su predmet o kojem misle, a „empiriari" osjetilno osluškujui predmet zanemarivali

°

su teorijsku misao. Prvi su promašivali predmet o kojem su

St

iskustva o

predmetu nisu podizali na

Prema tome,

i

jedni

i

mislili, a

drugi svoja

teorijsku razinu.

drugi zaboravili su da

je

znanost misaona interpretacija objek-

tivne stvarnosti koja je zasnovana na injenicama te stvarnosti. Einstein to još ljepše

kaže

ona „pokušaj da se kaotina raznolikost našeg ulnog doživljavanja uskladi s logiki jedinstvenim sistemom misli" (Nortrop, 1968:147). Iako poznatiji kao politiar, S. Radi (1908) zastupao je cjelovit pojam znanosti, upozoravajui da je „prava gospodarska znanost logikom sreena, a iskustvom utvrena". Znanost,

kad

veli

da

^

je

S

1

°'

dakle, dijalektiki povezuje osjetilno doživljavanje s teorijskim mišljenjem. Kasnije

emo vidjeti da znanstvenog osjetilno doživljavanje

i

otkria nema ako nisu prisutni

i

dijalektiki povezani

teorijska misao.

Pod znanošu se razumijeva i odreeno podruje istraživanja sa svim podacima, pojmovima, hipotezama, zakonima, metodama i instrumentima kojima se znanstveni radnici služe u otkrivanju znanstvene istine. Iako su znanstvene istine ope, one nisu apsolutne. Zato sve što je znanstveno samim tim ne znai da je istinito. Ni najbolje teorije ne vrijede u svim sluajevima, pa je uz njih potrebno imati podatke u kojim uvjetima one vrijede, a u kojima ne vrijede. Ako to smetnemo s uma, ista misao jedanput biti istinita, drugi put lažna i ni po emu je neemo razlikovati od drugih oblika mišljenja koja nisu znanstvena, a teže da budu ili pak izgledaju kao znanstvena. Kako bi nam znanstvena misao bila jasnija, dovest emo je u vezu s nekim od

e

takvih mišljenja.

e ej

a 5l fl

"'

fil fil

ta

zi

ZNANOST

Znanost

1.1.

Iako

i

znanost

i

i

I

FILOZOFIJA

filozofija

filozofija teže

za istinitom spoznajom, one se ipak

meusobno dosta

u predmetu istraživanja. Filozofija teži za istinitom odgovorima na najopenitija pitanja o bitku, o karakteru spoznaje i njezinim mogunostima i slino. Budui da totalitet nije mogue zahvatiti osjetilno, ona se u svom istraživanju služi samo racionalnim metodama. Filozofijska misao podliježe samo logikoj verifikaciji. Osjetilno je doživljavanje uvijek ogranieno na jedan dio totaliteta, pa svaka empirijska verifikacija izlazi iz okvira razlikuju. Prije svega, razlikuju se

spoznajom

totaliteta.

Ona

traga za

filozofije.

Budui da se spoznaja kree prema potpunoj verifikaciji, iz krila filozofije nužno se Da bi se neka znanost izdvojila iz krila filozofije, trebala je:

izdvajaju posebne znanosti. 1.

definirati vlastiti predmet istraživanja,

2.

razviti vlastite metode istraživanja.

Nove su znanosti uspješnije u definiranju vlastitog predmeta nego u odreivanju metoda, pa u njima dominira racionalan pristup. Ta jednostranost izaziva drugu, tako da se u društvenim znanostima znanstvenici polariziraju u dva tabora. vlastitih

Na

jednoj su strani teoretiari,

obino

podrijetlom

filozofi, koji

racionalan pristup, a na drugoj su strani empiriari, koji

dni

i

tar

i

njeguju iskljuivo

pristup zanemaruju.

I

je-

znanstveni rad ujedinjuje logiko razmišljanje o predmetu koji empirijsku verifikaciju tog razmišljanja.

drugi griješe

se istražuje

taj

jer

Filozofski utjecaj na znanost osjea se i u interpretaciji, tako da se spoznaje unujednog predmeta protežu i izvan njega. Tako se kompleksni društveni procesi poku-

šavaju objasniti

pomou zakona jedne znanosti, pa se u znanosti pojavljuju psiholo-

gizmi, biologizmi, sociologizmi

objašnjavaju interdisciplinarno. znanosti, a

nost nije

on je uvijek samo dio

i

slino, umjesto da se društvene

Pojedinanim te

se

i

politike pojave

spoznajama objašnjava predmet

objektivne stvarnosti.

Zbog toga objektivnu stvar-

mogue objasniti bez povezivanja pojedinanih spoznaja.

Potrebu za specifinim i dubljim spoznajama o svijetu oko nas nametnula je ovjekova praksa. Kako bi se do takvih spoznaja došlo, totalitet se razlaže u logike cjeline - predmete pojedinih znanosti. Meutim, totalitet nije nejedinstven kao što se može initi na osnovi velikog broja posebnih znanosti. Zbog toga filozofija treba objašnjavati totalitet ujedinjavanjem spoznaja posebnih znanosti. Kao što teorija i empirija ine jedinstvo spoznajnog procesa, isto tako filozofija i posebne znanosti treba da ine dijalektiko jedinstvo u objašnjavanju totaliteta.

Suprotstavljanje znanstvenih radnika filozofije

i

znanosti

i

filozofa nije

ve diobom rada. Kao što se filozofija

uzrokovano iskljuivošu

tako dolazi do suprotstavljanja unutar filozofije

tar filozofije

sueljavaju se

filozofija

znanosti sukobljavaju se „teoretiari"

idealizma i

i

i znanost unutar znanosti. Unu-

protivi znanosti

filozofiji, isto

i

filozofija materijalizma, a

„empiriari".

unutar

OPE ODREENJE ZNANOSTI 1

Znanost

.2

va

tehnika (nauka)

i

sh

Izmeu znanja ponor

i

stvaranja postoji veliki

kc

prefco kojega treba izgraditi most.

Robert

Shumman

st

1

ni Istinita

spoznaja vrijednost

je

u dvostrukom smislu. Prvo, ona zadovoljava

- jednu od osnovnih ovjekovih potreba. Drugo, spoznaja ima nost, jer se može primijeniti pri obavljanju mnogih praktinih 1965). Znanost otkrivanjem zadovoljava znatiželju tehnika, koristei se

tim otkriima,

ne

što

tih

u objektivnoj

otkria kako

bi

objektivnu stvarnost, svojstava rezultat

je

instrumentalnu vrijedaktivnosti

(samo jednu ljudsku potrebu), a inovaciji.

Znanost otkriva

nain primje-

stvarnosti postoji (zakonitosti), a tehnika izmišlja

poveala efikasnost ovjekova djelovanja. Znanost objašnjava a tehnikom je ovjek ovladava. Otkrie elektriciteta njegovih

znanosti

(fizike),

a iskorištenje tih spoznaja pitanje

je

elektroteh-

proizvod su ljudskog uma, njih ovjek nije otkrio u objektivnoj stvarnosti. Ako izum nije zasnovan na istinitim spoznajama o objektivnoj

on

nee funkcionirati ni pridonositi efikasnosti

ovjek može poveati (instrumenata)

i

m zr

J tii

ul ne

i

nike. Instrumenti elektrotehnike

stvarnosti,

u

(Markovi,

može zadovoljiti velik broj ljudskih želja. Dok je zna-

nost zasnovana na otkriu, dotle se tehnika temelji na izumu

ono

znatiželju

efikasnost svojeg djelovanja

umješnosti

i

vještina. Tehnika,

ljudske prakse.

pomou sredstava djelovanja

prema tome, može

P1 j\ \

*F to P< in

biti objektivna

zr

i subjektivna (umješnost pojedinca) (Petani, 1975:19). I u radu primjenjuje tehnika u objektivnom i u subjektivnom smislu. Znanstveni rad danas je gotovo nezamisliv bez tehnike u objektivnom smislu, npr. raunala, mikroskopa, teleskopa i slino.

(tehniki instrumenti)

znanstvenom

se

Meutim, sve što je ovjek stvorio ne nadvisuje njega samoga, pa tehnika u subjektivnom smislu u znanstvenom radu ima još vee znaenje, iako se katkad ini suprotno. Efikasnost znanstvenog rada najviše se može poveati poznavanjem i korištenjem zakona mišljenja (logike), poznavanjem i korištenjem spoznaja o predmetu koji se istražuje (teorije) na poznavanju empirijskih postupaka pomou kojih se istra-

j.

°F '

.

i

Prema tome,

da pridonese poboljšanju tehnike znanstvenog rada u subjektivnom smislu (umješnost znanstvenog istraživanja) povezivanjem znanja logike, teorije i znanja o empirijskim postupcima. Znanstveni rad završava otkriem, a tehnika djelatnost otkriem poinje i na njemu se zasniva. Izum je novi produkt koji kombinacijom spoznaja ini funkcionalno jedinstvo. Taj proizvod ljudskog uma može poveati efikasnost ljudskog djelovanja u raznim podrujima. Primjerice, upotreba ultrakratkih valova u zdravstvu pridonosi efikasnosti medicine, a temelji se na spoznajama fizike, biologije, kemije Prema tome, otkria fizike, biologije, kemije medicina povezuje u svojoj praksi sa svrhom kako bi bila efikasnija u uvanju i poboljšanju ovjekova zdravlja. žuje (praktina provjera).

cilj

ove knjige

zr

jest

za isi

m zr

T

. . .

. . .

meutim, nije znanost, iako se zasniva na znanostima. Za nju se kaže nauka. Naukom se nazivaju rezultati znanosti povezani zajednikim ciljem i svrhom, a služe istoj praktinoj primjeni (Enciklopedija, 1968:448). U istom se smislu primjenjuje izraz „tehnike nauke". Na studiju medicine ne sluša se predmet „medi-

1

•

Medicina,

da

je

ina",

niti se

na bilo kojem studiju tehnike sluša predmet „tehnika". Naime, proua-

t j

(

z

ZNANOST IDEOLOGIJA I

vaju se rezultati pojedinih znanosti koji su studiju medicine,

kom od

ili

u

kad je rije o kada je rije o ne-

funkciji ljudskog zdravlja

su u funkciji gradnje cesta, zgrada, strojeva

. .

.

studija tehnike.

Prema tome, na sveuilištu se na razliitim fakultetima prouavaju razliite stvari pod istim imenom ali s razliitim ciljem. Fizika se prouava na medicini i tehne zaustavlja na otkriima, ve je usmjerena na primjenu spoznaja fizike u medicini i tehnici. Fizika na prirodoslovno-matematikom fakultetu i fizika na medicini i tehnici, iako nose isti naziv, nisu isto. nici, ali se tu

Ono

što se

meusobno razlikuje nije dobro zvati

istim

znanosti dijele na takozvane „fundamentalne znanosti"

i

imenom, pa

se

zbog toga

„primijenjene znanosti".

„Fundamentalne znanosti" bave se otkriima, a „primijenjene znanosti" koriste se tim otkriima radi poveanja efikasnosti djelovanja. Ti nazivi nisu adekvatni, jer ne upuuju na stvarne razlike. Naziv „fundamentalna znanost" usmjerava nas na znanost koja se bavi temeljnim otkriima ne pridonosi razlikovanju znanosti od njezine primjene. Fizika je znanost i onda kad otkriva spoznaje koje nisu fundamentalne. Naziv „primijenjene znanosti" upotrebljava se da bi se oznaila primjena znanstvenih spoznaja u praksi. Meutim, jedno je otkrivati, a posve je drugo primjenjivati. Prema tome, ono što nazivamo „primijenjenim znanostima" nije ništa drugo nego tehnika, pa je uputno da se tako i zove, jer, kako smo ve istaknuli, tehnika je zainteresirana za instrumentalnu vrijednost spoznaje. Znanosti je suvišno davati bilo kakve atribute, jer znanost ne mijenja svoju bit, otkrivala temeljne ili manje temeljne spoznaje. Meutim, primjena znanosti je bitno druga aktivnost. To nije znanost, pa prema tome ne može biti ni „primijenjena znanost". U novije vrijeme umjesto tog naziva uzima se naziv „razvojne znanosti". Ni on nije dobar jer, kako smo vidjeli, nije rije o znanstvenoj aktivnosti (otkrivanju), ve o primjeni. Osim toga, time se umanjuje doprinos otkria opem razvitku. Primjena spoznaje nije zasnovana na uenju, nego na istraživanju, pa je nije uputno zvati naukom, pogotovo zato što se tim imenom još zovu zaokružena uenja filozofa, politikih i vjerskih voda. i

Znanost objašnjava objektivnu stvarnost, a tehnika

je

ovladava primjenjujui spo-

može biti uspješno ako se ne znai konanu praktinu provjeru

znaje znanosti. Ovladavanje objektivne stvarnosti ne

zasniva na istinitim spoznajama o

njoj, pa tehnika znanstvenih spoznaja. Zbog toga su istraživanja u tehnici pretežno eksperimentalna istraživanja. Prema tome, znanost treba razlikovati od tehnike, ali to ne znai da one nisu meusobno vrlo povezane. Znanost rezultat svoje aktivnosti odreuje istinitošu, a tehnika svoj efikasnošu.

istinitosti

1.3.

Znanost

i

ideologija Zlatne uzde ne

ine konja

boljim.

Seneka

Termin „ideologija" upotrebljava se za oznaavanje razliitih stvari. Kada se ovaj izraz pojavio u Francuskoj potkraj XVIII. stoljea, oznaavao je znanost o idejama


10

sebe nazivaju ideolozima kri(osjetima). Empirijski usmjereni filozofi toga doba koji znanosti. Oni se kritiki odnose tiziraju metafiziku i dotadašnje rezultate duhovnih

prema Napoleonovim vojnim politikim pothvatima pa ih Napoleon društvenom stvarnolozima", mislei pri tome kako oni nemaju veze s politikom i stvarnošu. šu, pa se otad „ideologijom" naziva mišljenje koje nema veze s pravom filozoMarx i Engels ideologijom nazivaju svu duhovnu nadgradnju (religiju, naziva „ideo-

i

nazivaju prije moral, umjetnost, pravo, politiku). Meutim, oni ideologijom njegovu odreuje ovjeka bie društveno svega izvrnutu, lažnu svijest. Smatraju da da je Budui mišljenja. ideologijskog svijest, pa klasni društveni odnosi ine osnovu uzrointeresi antagonistiki ideologija racionalan izraz interesa u klasnom društvu,

bi

kn po log toi

ko

fiju,

potlaene

klase.

stv

eri:

kuju pojavljivanje dviju ideologija: ideologije vladajue i kritiko mišljenje ni verifiIdeologija vladajue klase prikriva istinu. Zato ne trpi ideologija Temelji se na vjerovanju, suzbija kreativnost, traži poslušnost. Što

kil

o društvu otkriva, pa je u klasnom društvu neizbježan sukob ideopolitikoj moi i propagandi, a snaga logije i znanosti. Snaga vladajue ideologije je u objasni svijet oko sebe. I pored priistinito da ovjeka znanosti je u istinskoj potrebi znanost se stalno razvija, jer istina klase, vladajue tiska politike moi i propagande koji ju je otkrio, a težnja za istionoga uklanjanjem se ne može uništiti ak ni fizikim uništenja. Dok se znanost fizikog prijetnje od nitom spoznajom katkad je bila jaa druge. razvija, ideologije se mijenjaju, dolaze Unato tome, utjecaj vladajue ideologije na znanost nije malen. On se oituje u

sck

tome:

gd

ideologije

ko :

log

kaciju.

prikriva, znanost

1

što

vladajua ideologija proglašava

2. što suzbija

sebe

zn

s ki gi|.

^ zn<

znanošu,

nastanak i razvitak pojedinih znanosti,

,

i(

op

znanstvene spoznaje,

3.

što iskrivljuje

4.

što usmjerava znanost

prema

,

tež

istraživanjima koja njoj odgovaraju.

primjer marksi-

ob!

zam, koji se najprije proglašava naunim socijalizmom. U to je vrijeme znanica rijei znanstveni. U socijalistikim zemljama marksizam postaje nastavnim predmetom u školama i na fakultetima. Predavao se umjesto sociologije, a i nekih drugih markdruštvenih znanosti. Zahtijevalo se da sve znanosti moraju biti utemeljene na

nu

Kako vladajua

ideologija sebe proglašava

znanošu, dobar

je

nauni

sizmu. Otvaraju se

i

isto-

e

ostati samo kao jedna u nizu sociološnavijaju se društvene znanosti, a marksizam misao, a ideolokih teorija koje su malo brinule o iskustvu. Znanost provjerava svoju

Znanost otkriva Minu, ideologija stvara zabludu.

nad znanošu. Ideologija je Više su problema zadavale rješavala. znanost je što ih stvarala više problema nego znanja potie na oprez, a nedostatku svijest o jer zablude nego nedostatak znanja, sprjeava njihovo uporno i probleme stvara (zabluda) vjerovanje u neistinitu misao

U

povijesti

no

ad

marksistiki univerziteti.

Padom Berlinskog zida, urušio se socijalizam koji se temeljio na marksizmu. Ob-

gija uvjerava.

vje

ovjeanstva

ideologija je dominirala

4l )<

tos i

m

bit vel

obi sar

g1

)'

rješavanje.

Zbog toga neki znanost pokušavaju protiv zabluda nije

kao borbu protiv zabluda. Borba ali otkrivanje istine nije dovoljno da

definirati

mogua bez otkrivanja istine,

ist;

ZNANOST IDEOLOGIJA I

11

ona zamijenila zabludu. Zato neki kažu da je vjera jaa od istine. To jest tono za krae vrijeme. Oni koji su vjerovali u marksizam argumentom sile za neko su vrijeme potisnuli silu argumenata, ali su na kraju ipak pali pred silom argumenata. Cijena je bila previsoka, jer su ljudi spremniji dati i uzeti život branei neku ideologiju nego što su spremni dati život za istinu. Bilo je znanstvenika koji su platili životom svoje opredjeljenje za istinu, ali njihova žrtva nije argument za istinitost mišljenja koje su zastupali. Znanstveni pristup obilježava sila argumenata, a ideologijski pristup argument fizike sile i simbolike prisile.

bi

esto i u samom njezinu nazivu, pa se sociologija kao zapadna (buržoaska), istona (socijalistika). To se ini zbog ideoloških orijentacija, a ne zato što je rije o sociološkom istraživanju zapadnog ili buržoaskog, istonog ili socijalistikog društva. Buržoaska je sociologija u ovom smislu ideologija (apologija) buržoaskog društva, a socijalistika sociologija ideologija (apologija) Ideologiziranje znanosti vidi se

etiketirala

socijalistikog društva.

ona time ne postaju istinita. Zato znanost treba razlikovati od ideologije i onda kada nose isti naziv. Znanost o društvu teži istinitoj spoznaji društva, a ideologija želi neko konkretno društvo proglasiti istinskim. Znanost je objektivna jer njezino mišljenje ovisi o onome o emu misli, a ideologija je subjektivna jer njezina misao ovisi o onome tko misli.

Kad druga

mišljenja dobiju znanstveni naziv,

Znanstveno mišljenje ima svoje zakone koji su zajedniki na Istoku i na Zapadu pa ako neko mišljenje udovoljava tim zakonima, treba ga prihvatiti bez obzira na to gdje je nastalo. A ako neko mišljenje ne udovoljava zakonima znanstvenog mišljenja, znanstvenik ga treba odbaciti bez obzira na to gdje je ono nastalo, jer znanost predmet svojeg istraživanja objašnjava tako da iskustvene doživljaje o njemu usklauje s logiki jedinstvenim sustavom misli. Zbog toga je znanost interklasna, internacionalna,

opeovjeanska Ideologijom se nazivaju i društvena uenja kojima se odreuju ciljevi, vrste i društvene akcije. Ako to odreuje jedna klasa, onda je rije o iskrivljenoj, izvr-

oblici

Ako su ta društvena uenja zasnovana na istinitim spoznajama o odruštvu i istinske su ovjekove potrebe, onda više nije rije o ideologiji ve o normativnoj teoriji. Normativna teorija je specifina teorija u društvenim znanostima, nutoj svijesti.

vjeku

i

a o njoj

e

biti

posebno govora.

u znanosti poput kia u umjetnosti. Oblikuje se u formi znanstvenog miEmpirijsku verifikaciju odbacuje proglašavajui je banalnom, a privid istini-

Ideologija je šljenja.

tosti i

misli pristranim izborom podataka. Meutim, mogu meusobno biti koherentna, kao što poneki podaci mogu istinitom mišljenju. Ideologije mogu biti internacionalne, što se vidi iz

pokušava postii koherentnošu

i

neistinita mišljenja

biti

suprotni

i

velikog broja država svrstanih u blokove na ideološkim principima. Internacionalno obilježje ideologije

esto

se koristi kao

samo unutar ideološkog bloka kojem može biti

gijom. Ideološka misao ne

kao što

je

je

argument

Ta ispravnost vrijedi suprotstavljen drugi blok sa svojom ideoloispravnosti.

interblokovska, interklasna,

opeovjeanska

sluaj sa znanstvenom mišlju.

Ideologijski pritisak na znanost

oitovao se

istaknuti znanstveni radnici nisu mogli

riješiti

i

unutar same znanosti.

ak se ni

ideološke prtljage, pa bi se u svojem


12

znanstvenom radu stvene

koristili

teorije, cijepali bi

empiriju,

jednostranim pristupom, apsolutizirali bi pojedine znan-

jedinstveni spoznajni proces

i

opredijelili se za teoriju

ili

ve prema tome što od toga više odgovara njihovim ideologijskim orijentaci-

jama.

Neuman (znanosti)

i

naveo slinosti sažeto donosimo:

(1997:38) taksativno je

ideologije,

pa ih

ZNANOST

I

i

razlike

izmeu socijalne teorije I

z

o

IDEOLOGIJA

V V

— sadrže niz polazišta — objašnjavaju društvo, kako — nude sustav mišljenja.

s i

zašto se mijenja

n .

.

RAZLIKE: n

tD83LQGHA

ZNANOST

— nudi apsolutno uvjerenje — ima odgovor na sve — fiksna, zatvorena, završena — izbjegava provjere — slijepa za suprotne dokaze — vrlo pristrana — prikriva protuslovlja — proistjee iz druš. položaja

— kritina samokritina — nedovršena priznaje nesigurnost

1.4.

Znanost

i

i

— raste, razvija se širi — traži prihvaa provjeru — mijenja se u skladu s dokazima — uzima u obzir sve strane — upozorava na protuslovlja — nadilazi društvene položaje i

i

društvene vrijednosti

Ve smo kazali da treba.

n c

i

znanost zadovoljava znatiželju, jednu od osnovnih ljudskih po-

Ona svojim otkriima obogauje ovjeanstvo, proširuje njegove vidike pa, pre-

ma

tome, predstavlja moralni in. Moralne dileme u znanstvenom radu iznimno pona ljudima). One, meutim, eše nastaju nakon otkria, izvan znanstvenog rada. stoje (eksperimenti

Izum i primjena spoznaja zapravo su konkretizacija otkria pa, ovisno o tome u kakvoj se aktivnosti konkretiziraju, mogu pridonositi efikasnosti moralnih i nemoral-

namee u u izumu. Recimo, izum noža je etiki neutralan, izum atomske bombe negativan, a izum atomske centrale, u namjeri, etiki je pozitivan. Primjena

nih ina. Prema tome, u tehnici (nauci) etiko pitanje postoji, ah se ono više primjeni nego

etiki

je

noža može

bombe teško može domože dobiti negativan predznak. Svako otkrie, pa tako otkrie atomske energije, proširuje ovjekove vidike moralan je in. Iako u otkrivanju (znanosti) nema moralnih dilema, znanstvenik mora imati na umu moguu upotrebu svog otkria, jer spoznaja u ovako podijeljenom svibiti

biti

etiki pozitivna

i

negativna. Primjena atomske

pozitivan predznak, a primjena atomske centrale i

jetu nije jedino

ope dobro koje se koristi za posebne interese.

i

SVEUILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

GRADSKA SVEUILIŠNA I

KNJIŽNICA OSIJEK

ZNAWSAUJMECttQa

15 Znanost

i

1?

umjetnost Treba razlikovati pojam u znanosti od tipa

u umjetnosti.

umjetnika spoznaja razlikuju od znanosti i poinje odvajanjem irelevantnih znanstvene spoznaje. Spoznajni proces u znanosti Irelevantna obilježja apstrahiramo, a releod relevantnih obilježja pojava i procesa. pojava i procesa ko ]U izražavantna uopavamo. Tako dolazimo do biti istovrsnih transcendira pojavno i zavrvamo pojmom. Znanstvena spoznaja uz pomo mišljenja

I

umjetnost spoznaje,

ali

se umjetnost

i

šava u apstraktnome mišljenju.

osjetilnom doživljavanju. Budui Umjetnost se, meutim, temelji i zadržava na razliitih doživljaja, spoznaja u umjetda naša osjetila pružaju nepregledno mnoštvo može uopavati. Dok znanost mišljenjem nosti ne bi bila mogua da se osjetilno ne intuicijom u konkretnom proutvruje ope i izražava ga pojmom, dotle umjetnost u „Hegel je umjetnost smatrao idejom koja se javlja i izražava ga tipom. nalazi

ope

osjetilnoj formi." (Simoni,1999:146).

Goethe kaže da

je

„slikarstvo istimtije negoli

mišljenje i pojam u znanosti, to sama stvarnost" (Horvat-Pintari, 2001). Dakle, što je Znanost spoznaje na teorijskom, a umjetnost na je intuicija i tip u umjetnosti.

estetskom kontinuumu. mjeri u kojoj predtim kaže: „Umjetnost je stoga intuicija u onoj koliko ona koristi mjeri onoj u i konkretnog, stavlja oblik spoznaje, ne apstraktnog ve što je tako gola i tome u je umjetnosti Snaga stvarnost bez da je mijenja ili falsificira duhu one našem u obnavlja umjetnost neprekidno Otud njena opinjenost ista je koriUmjetnost apstrakciji intelekt aspekte stvari koje su misli predale refleksiji, a konjen, a ne bude da je života. Funkcija umjetnosti jen cjelokupnog našeg teoretskog cvijet ili plod" (Nortrop, 1968:58). potkrepljuje naš pjesnik Navedena teorijska razmišljanja o umjetnosti dobro „Mislim da je karakteristino da Tadijanovi, opisujui svoje pjesniko stvaralaštvo:

Croce u vezi

s

. .

.

.

.

.

.

.

.

jezgre, kao središta kristaliponekad u svom radu polazim od dominantne slike kao naprosto vidim u duhu, u prirodi, konkretne zacije Ne izmišljam temu apstraktno, tvore takozvani sadržaj, ih ak fabulu, odnosom slike i one onda meusobno svojim Neki pjesnici polazei od toga, dubsmisao. uvajui u sebi takoer imanentni dublji od slika i ne mislei uvijek na specipolazim obratno, ljeg smisla, dolaze do slika, a ja, organski proizlazi iz slike, iz niza jer sebi, po jalni neki smisao. Smisao se javlja sam slika" (Tadijanovi, 1980:201).

spoznaja je spoznaje umjetnost se prva pojavljivala. Umjetnika lomisaona, apstraktna, spoznaja je osjetilna, konkretna, sugestivna, a znanstvena Misaono osjetilno. doživljava gina Znanost istinu zahvaa misaono, a umjetnost je umjetnost, ali ne mora biti ni znanost. U znanosti

Na kontinuumu

izvoenje smisla

iz

umjetnikog nije

u umjetnosti se isrmski doživljaj vodi do umjetnike istine, a u znapojavljuje ili ne pojavljuje. U umjetnosti intuicija samo dobre hipoteze vode do istinitih nosti ona vodi samo do hipoteza. Budui da No, ona u znanosti mje dovoljna intuicija ima golemu važnost i u znanosti.

se istinitost mišljenja logiki

i

empirijski provjerava, a

spoznaja,

da

se

doe do istinite spoznaje.

1


14

U izražavanju svojih spoznaja znanost se služi simbolima, a umjetnost znakovima. Simbole ovjek stvara i daje im znaenja, dok su znakovi dijelovi stvarnosti koji sami nešto znae. Zato su neverbalne umjetnosti svugdje razumljive. Umjetnost je kao i znanost interklasna, internacionalna, opeovjeanska. I nju ideologija želi pretvoriti gije, jer

u sredstvo. Meutim,

ni umjetnost ni

znanost ne

mogu biti sredstvo ideolo-

im to postanu, prestaju biti ono što jesu.

isk

ko izr nj« nj«

po nji

nja 1

.6.

Struktura spoznajnog procesa

Misao pruža mogunost uspostavljanja razliitih meusobnih odnosa medu pojmovima, tako da mišljenjem možemo anticipirati odnose u stvarnosti koje još nismo iskustveno doživjeli. No stvaralaka mogunost mišljenja ne vodi nužno do anticipacije

odnosa u objektivnoj stvarnosti

lažno, pa je potrebna

i

koji stvarno postoje. Mišljenje

može biti

istinito

i

empirijska verifikacija kako bismo ga mogli prihvatiti kao znan-

stveno, istinito mišljenje. i

šljenja

i

empirijskog doživljavanja.

i

Urana da

Adams

i

Leverrier pretpostavili su na osnovi skre-

postoji neki planet koji je

približno mjesto gdje bi se

ven sve dotle dok ga Galle Isto tako

Mendeljejev

trebni

i

sam

nije odigrala. stvoriti

c0

taj

nije

planet trebao nalaziti,

iskustveno

ali

planet

Neptun

nije bio otkri-

pomou vida zapazio.

Na osnovi spoznaje ovjek može osigurati uvjete koji su poStvaranje

pr,

novog elementa

(£< s k;

nije otkrio

odreeni element.

Ka pr

uzrok tom skretanju. Oni su odredili

one elemente na koje je upozorio da nedostaju u njegovu periodnom sustavu, iako im je odredio i mjesto i obilježja. Element je otkriven kada su, uz te informacije ljudi raspolagali i iskustvenim podacima o tim elementima, dakle kada su ih vidjeli, uli, opipali, omirisali. Bez obzira na vjerojatnost hipoteze, nema otkria ako uz misaonu pretpostavku ne raspolažemo odgovarajuim iskustvenim podacima koji je potvruju. Možda element kojeg postojanje predviamo uistinu postoji, ali ga još nismo otkrili? Možda uope ne postoji, jer se ta mogunost u prirodi jednostavno

Zr St\

Prema tome, spoznajni se proces mora sastojati od teorijskog mišljenja i od empirijskog doživljavanja, jer nema otkria bez odgovarajue veze izmeu teorijskog mitanja planeta

]

bila bi

eksperimen-

talna provjera spoznate zakonitosti.

Navedeni primjeri pokazuju kako otkria nema bez empirijskih podataka. Medutim, samo empirijski podaci nisu dovoljni da bi došlo do otkria. Pogrešno se tvrdi da je Kolumbo otkrio Ameriku. On je nju prvi vidio i hodao po njoj, ali je mislio da vidi hoda po Indiji. Misao i iskustveno doživljavanje nisu se odnosili na isto u objektivnoj stvarnosti, pa nije došlo do otkria. Prema tome, nije dovoljno da u spoznajnom procesu postoji misaona i iskustvena djelatnost, ve je potrebno da su one meusobno povezane, a to znai da se odnose na isto u objektivnoj stvarnosti. Meutim, ima sluajeva kada su iskustveni podaci suprotni misaonoj djelatnosti. Zato se u logici spominje sljedei primjer. Ako je strelica u letu u jednome momentu na jednome mjestu, onda je ona u svakome momentu na jednome mjestu. Prema tome, namee se zakljuak da se strelica u letu ne giba. Taj zakljuak formalno logiki stoji, ali

st\ ra;

štc

Pr

ob st\ ste

(N

m nj«

na

i

nji

nj

go ko ra:

dil

kl<

DUALIZAM U ZNANOSTI

iskustvo govori drukije. Logos

i

praksis

obino

se podudaraju, ali

ako

15

to nije tako

u

konkretnom sluaju, manje emo pogriješiti ako se odluimo za izmeu empirijske i misaone djelatnosti uzrokovan je time što formalnologiko mišljenje nije pogodno za objašnjavanje promjena, pa je u takvim sluajevima potrebno objašnjenje zasnovano na dijalektikoj, a ne na formalnoj logici. Raskorak izmeu mišljenja i iskustva može biti uzrokovan i time što misao ne povezujemo s reprezentativnim iskustvom. Prema tome, pogreške mogu biti i u mišljenju i u iskustvu, pa u spoznajnom procesu moramo voditi rauna o ispravnosti mišljenja i praktinog postupanja i njihova adekvatnog povezivanja. praksis. Taj

i

.7.

raskorak

Dualizam u znanosti

adaptivan proces ovjeka koji omoguuje dvostruku prilagodbu. Prvo, ovjek može mijenjati sebe na osnovi znanstvenih spoznaja. Drugo, na osnovi znanstvenih spoznaja on može mijenjati prirodu i društvo u skladu s vlastitim željama.

Znanost

je

Kako bi u tome imao uspjeha, njegova spoznaja mora ujedinjavati teorijsku misao praktinu djelatnost. Prema tome, znanstvena je istina u usklaenosti mišljenja praktine djelatnosti. Njezina je konana provjera u uspješnosti ljudske prakse.

i

i

No postoji mnoštvo razliitih shvaanja istine koja karakteriziraju jednostranosti (Šeši, 1971:161

skladu

s

-

naješe odvaja od stvarnosti ili se u nju utapa. U na spoznajni proces pa, umjesto da se on shvati kao jedinpraktine djelatnosti, u povijesti znanosti ta su se dva aspekta

198). Istina se

tim gledalo se

stvo teorijske misli

razdvajala

i

i

i

suprotstavljala. Tih se jednostranosti ni današnja znanost nije oslobodila,

što je vidljivo iz

sukoba „teoretiara"

i

„empiriara".

Tri su razloga najviše pridonijela razbijanju jedinstvenog

Prvi

je spoznajni,

drugi društveni, a trei obrazovni. Znanost

je

spoznajnog procesa. teorijsko objašnjenje

objektivne stvarnosti, a teorijska misao kvalitativno drukije objašnjava objektivnu stvarnost stein,

od

osjetilne djelatnosti.

„nisu dati empiriki,

„Osnovni pojmovi

i

naela znanosti", istie Ein-

ve predstavljaju 'slobodne invencije ljudskog intelekta'"

(Nortrop, 1968:128). Kriterij istinitosti znanstvenih pojmova, zakona

izomorfizmu (jednakosti

oblika),

njenju injenica. Simboli

H2

ve u simbolikom, zakonskom

nimalo nisu nalik na vodu,

ali je

i

i

teorija nije

u

teorijskom objaš-

bolje objašnjavaju

od

najvjernije fotografije.

Iako se teorijska misao kvalitativno razlikuje od osjetilnog doživljavanja,

-

135).

Rendgenska snimka za

laika

njima postoji epistemološka korelacija (Nortrop, 1968:124 nja svijet bi bio osjetilna raznolikost.

god imao

oštar vid. On, dakle, bolje vidi zahvaljujui

svom teorijskom

kovanje teorijske misli od osjetilnog doživljavanja opravdano razlog da se te dvije aktivnosti razdvajaju dilo,

i

još se radi, iako je

i

suprotstavljaju.

To

znanju. Razli-

ne može biti meutim, dugo ra-

je, ali

se,

medu

Bez teorijskog znaništa ne znai, kako to

znanost dala odgovor na to pitanje.

Tome pridonosi drugi razlog koji smo nazvali društvenim. Podjelom društva na klase,

vladajua se klasa odvaja od prakse rada. Njezin položaj u društvu osigurava


16

joj

egzistenciju bez rada.

No, položaj u društvu odreuje i nain razmišljanja. Razmi-

šljanje u dokolici, izvan prakse rada moglo se odvojiti od objektivne stvarnosti bez veih posljedica. A kad bi i bilo takvih posljedica, pogreške u mišljenju ispravljala bi

mo kojom raspolaže vladajua klasa. Svaka mo ograniena, pa se vladajua klasa je

u ouvanju svojeg položaja koristi i mišljenjem. U zamjenu za ono što uzima u objektivnoj stvarnosti nudi misaonu stvarnost (ideologiju) koja nema veze s objektivnom stvarnošu. Upravo zato uzdiže misao, a ignorira praktinu djelatnost u objašnjavanju objektivne stvarnosti. I sad se predstavnicima vlasti dogodi da kažu kako je stanje graani na izborima u društvu bolje nego što to graani osjeaju. Nadajmo se da pokazati da više vjeruju svom iskustvu nego mišljenju vlasti. Kad do toga doe onda i vlast više brinuti o osjeajima graana.

e

e

Trei je razlog obrazovanje istraživaa. Filozofsko obrazovanje istraživae usmjerava prema teorijskom razmišljanju, tako da oni u znanstvenom istraživanju zanemaruju empirijski dio. Isto tako, obrazovanje unutar empirijski usmjerenih znanosti formira istraživae, tako da u svojem znanstvenom radu zanemaruju teorijsku misao.

sli

m In isi

di st St

sa

P

1

K d( ni

m 1

.8.

Pojam

istine

u znanosti

is T(

Najteže je za istinu kad sve može

biti

m

istina.

Lee

st st

U filozofiji postoje razliita

shvaanja istine. Budui da je istina jedan od temeljnih pojmova filozofije, to je dovelo do razliitih teorija istine na kojima su se temeljile razliite filozofijske orijentacije. Jedna od najprihvaenijih jest teorija korespondencije, prema kojoj je istina svojstvo mišljenja što govori o „slaganju misli i stvari" (adaequaMarksisti su tu teoriju modificirali nazvavši

da

istina

teoriju istine koja je

je

teorijom odraza. Tarski zastupa

to je

ne može biti slaganje misli i stvari o

sebi,

ve slaganje misli mogueg iskusi

je

samo „tonost"

n<

st

takoer varijanta teorije korespondencije. Kant smatra

fenomen ljudske svijesti, a to se svodi na slaganje misli s drugim mislima i zakonima mišljenja. Hegel smatra da je slaganje predodžbe s predmetom mogue, ali tva koje

se

m

tio intellectus et rei).

semantiku

st

(Filipovi, 1984:155).

Pragmatisti istinu vide u praktinoj koristi misli, aksiolozi

ui IS

m Bi

u vrijednosti, egzisten-

u bivstvovanju. Noviji marksisti smatraju da „praksa nije kriterij istine, ve sama" (isto). Neki filozofi nastoje pomiriti razliite teorije istine, te govore o razliitim vrstama „istina". Prema tome problem istine u filozofiji još nije riješen. cijalisti

S€ St

istina

Pojam istine je i u znanosti temeljni pojam. Ve smo kazali da i filozofija i znanost žele doi do istine. Filozofija do istine o totalitetu, a znanost do istine o dijelu totaliteta koji je pojedina znanost odredila kao predmet svojeg istraživanja. Predmet istraživanja neke znanosti je dio zbilje koju ona uz pomo iskustva pokušava misaono objasniti. Misaono objašnjenje je informacija o biti onoga o emu se misli. Bit je ono ime se jedna vrsta pojava razlikuje od druge vrste.

2i ri

P m Vi

POJAM

ISTINE

17

U ZNANOSTI

Prema tome, misao je opa informacija o zajednikim obilježjima odreene vrste pojava. Misao može biti istinita ili lažna. Istinita je kad odgovara stvari o kojoj se misli. Tako znamo što je istina, ali ne znamo kad je neka misao istinita. Podudarnost misli

i

ne može se odrediti samo pomou misli, mimo informacija o stvari. dobivamo preko svojih osjetilnih organa. Kad pojave i procesi djeluju na naše organe, dolazi do iskustvenog doživljaja tih stvari.

stvari

Informacije o stvarima (stvari)

Treba razlikovati

stvari, iskustveni doživljaj

dio zbilje koja postoji izvan nas

na naše

stvari djeluju

stveni doživljaj

je

osjetilne

i

o stvari

i

misao o

stvari. Stvari

su

neovisno o nama. Iskustveni doživljaji nastaju kad

organe

i

izazivaju osjetilne doživljaje tih stvari. Isku-

informacija o konkretnoj stvari, informacija o pojedinanome. Mi-

sao transcendira pojedinane informacije pronalazei u njima zajednika obilježja, pravilnosti.

samo su im neka zajednika. Koja su im zajednika, nije mogue odrediti bez mišljenja. Mišljenjem usporeujemo doživljaje, zanemarujemo one koji nisu zajedniki odreenoj vrsti, utvrujemo zajednike i pomou njih obilježavamo cijelu vrstu. I misaone iskustvene informacije Stvari iste vrste imaju

mnoštvo razliitih

obilježja, a

i

mogu biti vjerodostojne

i

nevjerodostojne.

mogu

S obzirom na vjerodostojnost, misli iskustvene informacije nije isto što

meutim,

i

biti istinite

i

vjerodostojnost mišljenja.

lažne. Vjerodostojnost

esto se to ne razlikuje.

i znaenjem. Hegel slaganje predodžbe i predmeta zove „tonost" (Filipovi, 1984:55) pa bismo, prema tome, vjerodostojne i iskustvene doživljaje mogli nazvati tonima. Misli, dakle, mogu biti istinite i lažne, a iskustveni doživljaji mogu biti toni i netoni.

To,

treba razlikovati rijeju

Znanost traga za vjerodostojnom mišlju o njezinu predmetu. Prema tome, znanosti odgovara definicija istine kao podudarnost mišljenja i stvari. Meutim, u znanosti se vrlo esto prave pogreške. „Teoretiari" misle da do istine mogu doi samo racionalnim putem, brinui o ispravnosti mišljenja. Tako oni postižu podudarnost jedne misli s drugom misli. Podudarnost medu mislima nije isto što i podudarnost misli i stvari, pa se ispravnost mišljenja ne smije izjednaavati s njegovom istinitošu.

„Empiriari" misle da se do

istine

može doi iskustvenim putem, imajui na

umu tonost iskustvenih doživljaja. Oni tako izjednauju istinitost mišljenja

i

tonost

iskustvenog doživljaja. Znanost u traganju za istinom (istraživanju) treba povezivati mišljenje i iskustvo brinui i o ispravnosti mišljenja i o tonosti iskustvenih doživljaja.

Budui da se

u

je

misao

istraživanju

stvarima

opa

informacija,

mora povezivati

ona se odnosi na mnoštvo istovrsnih

stvari,

pa

s reprezentativnim brojem iskustvenih doživljaja o

iste vrste.

ve je misaona kreacija zasnovana na istrajezino strukturirana, ali istina nije jezino pitanje. Ona je korisna, ali se istinitost mišljenja ne odreuje korisnošu. Ona je apstraktna, ali je najpraktinija istinita teorija. Istina je i vrijednost, ali treba razlikovati vrijednost neke Znanstvena

živanju.

istina nije refleksija zbilje

Ona mora

biti

bivstvoistinitosti. Njome se otkriva bivstvovanje, ali nije isto što omoguuje ljudsku praksu, ali nije praksa, iako praksa istraživanja vodi istini. Znanstvena istina je objektivna. Njezin je sadržaj odreen objektom spoznaje, a ne obilježjima subjekta koji spoznaje. Budui da se u predmetu spoznaje dogaaju misli

od njezine

vanje,

i


18

i misao o predmetu ako želi biti istinita. Istina u znanosti ne može biti apsolutna, jer svaka znanost istražuje dio zbilje. U dijelu zbilje koji je predmet neke znanosti mnoštvo je pojava i procesa. Svakoj vrsti pojava i procesa u

promjene, mora se mijenjati

znanosti trebala bi odgovarati

istinita

misao.

znanosti bila bi cjelovit logiki sustav misli koji odgovara pojavama

može dostii,

se ne

ali

istina

is

p

pojedine znanosti treba predstavljati logiku cjelinu, znanstvene misli o predmetu znanost oblikuje u logiki sustav. Apsolutna istina u nekoj

Budui da predmet

unutar njezina predmeta. Apsolutna

n,

i

z; is

procesima

u jednom i u drugom sluaju ideal je koji

mu se asimptotski približavamo.

re ta

d zi 1

.8.1

Tono,

.

ispravno

i

>s

istinito

P ne može

„Nju nipošto ne spoznaje osjetilo" (Akvinski, 1990:212). Vid, sluh, miris, opip su iskustveni doživljaji. Oni su pojedinane informacije i mogu biti tone i netone. Kada bi ovjek spoznavao samo poIstina se

vidjeti,

uti, omirisati, opipati

.

.

.

mou osjetila, „vrste stvari primale bi se u mojem se protivi

pojmu uma

koji

i

tvojem

umu individualno, ali to

n

"' n<

spoznaje openitost" (Akvinski, 1990:51). 1

Treba razlikovati pojam od injenica, vjerodostojnost pojma od vjerodostojnosti injenica. U nas se to esto ne razlikuje. U našem jeziku rije kua može oznaavati pojam kue i jednu konkretnu kuu. U engleskom jeziku to se razlikuje uz pomo neodreenog i odreenog lana (a i the). Nerazlikovanje pojma od injenice dovodi

do krivog izjednaavanja istine s vjerodostojnom injenicom. Toan podatak može biti u suprotnosti s tendencijom veine podataka, pa jednim ili ogranienim brojem tonih

mogue potvrditi ni osporiti istinitost mišljenja. Mišljenje je opa informacija. Istina je obilježje mišljenja, ali se samim mišljenjem

podataka

CK

sr n< oi S<5

nije

ne može doi do istine. Zato treba razlikovati ispravno mišljenje od istinitog mišljenja. Ispravno je mišljenje ono koje se pridržava logikih pravila. Ispravan zakljuak iz neistinitog mišljenja ne postaje istinito mišljenje. Istinito je mišljenje ispravno i utemeljeno na reprezentativnom broju tonih iskustvenih podataka. Zbog toga se do

n< vi ni

može doi samo istraživanjem.

istine

bi st 1

.8.2.

Laž, zabluda, poluistina

Laž, zabluda svjestan

i

stalo

Meutim, ne

di

je neistinitosti laži, ali

mu je da je

1

m

ipak laže da bi postigao odreeni

govori narod sluajno da su u laži kratke noge.

onog komu

P

poluistina su neistinite misli. Laž je neistinita misao. Onaj koji laže

postigne

upuena

Kad

je

cilj.

onaj tko laže toga svjestan, a

odreeni cilj, on laž prikriva na dojam istinitosti.

razliite

naine kako

bi

kod

izazvala

Lažna misao koja se doima poput istine jest zabluda. Zabluda izaziva posljedice kao da je istinita. Kome istina ne izazove željenu posljedicu, može se odluiti za stvaistina. ranje zablude ponavljanjem laži. Kaže se: ako laž ponovimo sto puta, postat zabluda i izazvat To nije mogue, ali ako povjerujemo da je laž istinita, postat posljedice kao da je istina.

e

e

e

1

Ia

ži to

19

ISTRAŽIVANJE

zabluda openito štetna za ljude, nekima može koristiti, pa se osim poi na druge naine. Naješe se koriste dijelovi procesa istraživanja koji bi mogli laži dati privid istinitosti. Recimo, kad se radi o opeprihvaenoj zabludi, može dobro poslužiti ispravno zakljuivanje. Ispravan lažan, a init nam se zakljuak iz lažnog mišljenja koje nam se ini istinitim bit Iako

je

navljanja, zablude stvaraju

e

e

više njih, ali

uz uvjet da nisu

istinitim.

može

Isto tako

poslužiti

i

ak

toan podatak

i

Toan podatak može biti u suprotnosti s tendencijom veine poda(istinom). Toan podatak o visini žene više od dva metra nije dokaz

reprezentativni.

taka iste vrste

da su žene više od muškaraca. Kaže se da iznimka potvruje pravilo, ali moramo znati što je iznimka. Iznimka je podatak koji odudara od tendencije veine podataka iste vrste. Je li nešto iznimka ili nije, možemo znati tek kad znamo tendenciju, istinu. Prema tome, iznimka ne može ni potvrditi ni pobiti pravilo. Budui da znanost zanimaju pravilnosti, iznimke je ne interesiraju.

Zablude se stvaraju namjerno i nenamjerno. Namjerno nastaju kad zastupamo neku ideologiju ili osobni interes, pa se namjerno koristimo prividnim dokazima. Zablude se stvaraju nenamjerno kad smo i sami u zabludi. Ako ne znamo što je istina i izjednaujemo je s ispravnim mišljenjem ili tonim podatkom, ne možemo doi dalje od zabluda.

U nas se esto uje

i

rije poluistina. Iako

smislu misli koja u sebi ima

neopravdanu orijentaciji

samo za

je

nitko nije definirao, upotrebljava se u

Prema tome, mogla bi se odnositi na Recimo da netko na uzorku Istre zakljuuje o politikoj istraživanje dobro provedeno, uopavanje je opravdano i

istinitih

elemenata.

generalizaciju.

Hrvata.

Ako

je

Istru.

vljaju

pogrešaka mnogo, a naješe ih rade novinari koji na brzinu žele dozgraana o nekom pitanju, pa stanu na neko prometno mjesto postapitanja. Ako to rade za radnog vremena, zaposleni graani nemaju priliku iz-

nijeti

svoje mišljenje, ako to rade

Takvih

je

nati mišljenje

koji žive

i

u sjevernom

dijelu

u pothodniku ispod željeznikog kolodvora, oni

Zagreba

nee moi iznijeti svoje mišljenje.

Pojam istine svakom se ini samorazumljiv. Vidjeli smo koliko se zabluda pojavljuje uz taj pojam. Zbog toga je u znanosti nužno precizno definirati taj pojam kako bismo se uz pomo znanstvenih istraživanja mogli boriti protiv laži, zabluda i poluistina. Zabluda je da se do istine može doi samo logikim zakljuivanjem ili samo prikupljanjem podataka. Znanost do istine dolazi istraživanjem koje povezuje mišljenje i iskustvo, brinui pritom o ispravnosti mišljenja, kao broju i tonosti poi

dataka.

1.9

Istraživanje

Kad traznamo što tražimo, ah ne znamo gdje je Recimo, da dijete traži svoju izgubljenu loptu. Kad predoi tu svoju loptu ono nee

Iako imaju

isti

korijen, rije istraživanje

i

traženje imaju razliito znaenje.

žimo, tražimo uvijek nešto odreeno. Dakle, to.


20

redi da ju je našlo. Nee rei da je našlo svoju loptu ako mu damo drugu loptu. Tek red da je naena lopta kad se sadašnje iskustvo o lopti (percepcija) podudara onda s prethodnim iskustvom o toj lopti (predodžbom). Prema tome, o nalaženju se ne može govoriti samo na osnovi percepcije ili samo na osnovi predodžbe. Nalaženje je u podudarnosti predožbe percepcije. Ako nemamo predodžbu predmeta koji tražimo, ne možemo ga nad. Traženjem nalazimo ono što znamo, a istraživanjem otkrivamo ono što ne znamo. Dok je nalaženje u podudarnosti predodžbe i percepcije, otkrie je u podudarnosti mišljenja (pojma) i percepcije (iskustvenog doživljavanja). Otkrie nije niti sama zamisao niti samo iskustvo, ali put prema otkriu vodi od iskustva do mišljenja ili od mišljenja do iskustva. Prema tome, istraživanje je proces kojim se iskustvo osmišljava ili misao iskustveno provjerava. Mogue je da u istraživanju ne raspolažemo ni s mišljenjem ni s iskustvenim doživljajima. Recimo da želimo znati uzrok nekoj pojavi. U takvoj je situaciji mogue da nemamo misli koje bi nas vodile iskustvu niti iskustvo koje bi nas vodilo prema mišljenju.

e

i

Sada smo u dii,

jer nije

težoj situaciji.

Ako ne znamo

ništa o uzroku, nešto

znamo o

posije-

mogue postaviti pitanje o neem o emu ništa ne znamo. To je znanje o

ka la

ov isl

pc

1

k

;

^c

^c

^ ne ra z

j

neznanju, pa ono može biti poetak istraživanja. Mišljenje ima mogunost uspostavljanja novih veza, pa na postavljeno pitanje možemo dati bezbroj odgovora. Iako

$k

mišljenjem ne možemo provjeriti istinitost takvih odgovora, ispravnim zakljuivanjem

v

možemo doi do onih

mišljenja koja imaju

veu vjerojatnost da budu istinita. Prema

proces koji se odvija u mišljenju

koji ide dalje od mišljenja. Isto u kojem ispravnim postupanjem poveavamo vjerojatnost da doemo do istinitog mišljenja. Nema otkria bez logikog mišljenja njemu adekvatnog iskustvenog doživljavanja. Oposti mišljenja treba odgovarati

tome, istraživanje

je

i

tako, iskustveno doživljavanje je proces

zri

Sp [

s\

j

st

i

reprezentarivnost iskustvenog doživljavanja.

Prema tome, nema otkria bez

j<

a li

t

pr

istraživanja.

Otkrie ne može

spontano,

jer

m<

izmeu iskustvenog doživljavanja pojma ne postoji neposredna veza. Mi ne možemo iskustvom doi do biti pojava procesa. To možemo samo razmišljanjem na osnovi reprezentativnog broja iskustvenih doživljaja. Do zamisli biti možemo doi bez isku-

ne

biti

i

i

i

na osnovi ogranienog (nereprezentativnog) broja iskustvenih doživljaja, ali ta zamisao nee odgovarati stvarnoj biti onoga o emu mislimo. Istraživanje nije veza bilo koje misli s bilo kakvim i bilo kojim brojem iskustvenih dozivljaja. Istraživanje je složen proces povezivanja mišljenja i iskustva, u kojem se u teorijskom dijelu brine o ispravnosti mišljenja, a u empirijskom dijelu o ispravnosti praktinog postupanja. stvenih doživljaja

ili

m ot pc

op sft

vr a

c

Pojam je zamisao biti istovrsnih pojava i procesa. On može biti istinit i lažan. Istikad zamisao biti odgovara stvarnoj biti. Lažan je kad zamisao biti ne odgovara stvarnoj biti. Znanost teži da njezine zamisli biti odgovaraju stvarnim bitima. Zato ona do svojih zamisli biti ne dolazi samo mišljenjem ve istraživanjem. Ako želi da joj misao istinito i uopeno odražava pojave i procese, onda znanstvena misao mora biti

ak

temeljena na reprezentativnom iskustvu.

str

nit je

Prema tome, da

bi se

došlo do

istinite zamisli biti

provesti istraživanje. Isto tako, da bi se došlo

pojava

od zamisli

kojima mislimo, potrebno je istraživanje. Istraživanje je

i

procesa, potrebno je

do pojava

nj< vlj

sk

tat

procesa o

st\

sudbina djelatnog ovje-

lije

biti

mo

i

va

i

ISTRAŽIVANJE

21

Ni u jednom podruju strunog djelovanja ovjek ne može biti uspješan ako djelatnost u struci ne zasniva na istraživanjima. Zato postoje razliite vrste istraživanja, ovisno o podruju u kojem se obavljaju i o cilju zbog kojeg se obavljaju, pa imamo istraživanja unutar pojedinih znanosti i nauka (tehnike). S obzirom na cilj, u svakom podruju imamo znanstvena (tehnika) i struna istraživanja. ka.

i

.9.1

.

Znanstveno istraživanje Znanost otkriva

zakonitosti.

mogla utvrditi podudarnost opeg mišljenja i pojedinanog iskustvenog u istraživanju se misao mora povezivati s veim brojem iskustvenih doživljaja. U znanstvenom istraživanju na osnovi reprezentativnog broja iskustvenih doživljaja razmišljamo tako da usporeujemo te doživljaje, da odvajamo bitno od nebitnoga, da nebitno zanemarujemo (apstrahiramo), a bitno uopcavamo (generaliziramo). Tako, na osnovi ogranienog broja iskustvenih doživljaja, dolazimo do nužnih zajednikih obilježja pojava odreene vrste. Znanstveno istraživanje traga za zakonskim objašnjenjem mnoštva pojedinanoga. Obilježava ga generalizacija. Zato su znanstvene spoznaje ope dobro koje obogauje kulturnu stvarnost. One su za ovjeka „poput nekog organa, sposobnost koja mu omoguuje prilagodbu, opstanak, ali neusporedivo s bilo kojim organom ili sposobnošu u drugih živih bia, jer je tom sposobnošu omoguena jedna nova zbilja ..." (Kale, 1977:59). Rezultati znanstvenog istraživanja poveavaju potencijalne sposobnosti ljudskog roda. Iako do znanstvenih otkria dolaze pojedinci, ona imaju potencijalnu vrijednost za sve ljude. Znanstveno istraživanje bez otkria, jalovo je. Istinita spoznaja ne može biti jalova. To može biti praksa koja se s tom spoznajom ne koristi. Ako se neka spoznaja ne koristi, to ne mora znaiti da nema praktinu vrijednost. Praktina se vrijednost postiže primjenom znanstvenih spoznaja. Zato nije sluajno što su mnogi znanstvenici ostajali siromasi i unato svojim otkriima kojima su obdarili ovjeanstvo. Praktina primjena otkria je neograniena. No, unato tome, znanost teško osigurava svoj materijalni

Kako

bi se

doživljavanja,

i

položaj, jer se potencijalna vrijednost otkria ne vrednuje.

Ako je znanstveno otkrie

ope dobro, onda ulaganje u znanstvena istraživanja treba biti problem svih. Ni znansamo na otkriu, ve bi sami trebali potencijalnu u stvarnu. Tako bi poboljšali materijalni položaj znanosti,

stveni djelatnici ne bi smjeli ostati

vrijednost otkria pretvarati a doprinijeli bi

i

praktinoj provjeri otkria.

Meutim, primjenjivanje znanstvenih spoznaja nije vanje, pa

je

i

to potrebno zvati

isto što

drugim imenom. Diobu rada

i

znanstveno

istraži-

treba prevladavati,

ali

u imenovanju razliitih poslova istim imenom, ve u bavljenju iste osobe razliitim poslovima. Otkrie bez primjene nee unaprijediti ljudsku praksu. Otkrie lijeka lijeenje imaju istu svrhu, ali to su dvije posve razliite aktivnosti. Otkrie lijeka plod je znanstvenog (tehnikog) istraživanja, a lijeenje je struna aktivnost. Kako bi bila uspješna, struna se aktivnost mora temeljiti na rezultatima znanstvenog i strunog istraživanja. Prema tome, uspjeh lijeenja ovisi, o znanstvenom otkriu bolesti, dijagnozi bolesti i adekvatnom izboru primjeni naina njezino prevladavanje nije

i

i

lijeenja.


22

Znanstveno istraživanje

proces povezivanja mišljenja

je

otkrivanje zakonitosti u pojavama

rezultatima

i

i

iskustva kojem

procesima, a pisani izvještaj o

je cilj

tom procesu

9

1

i

do kojih se je došlo nazivamo znanstvenim radom. Znanstvena aktivnost ali se ne iscrpljuje samo u pisanju.

Stn

završava objavljivanjem,

ljav

živ

Tehniko

1.9.2.

ne F

istraživanje

zak Treba razlikovati otkrie od izuma.

-

n£

smo da znanstveno otkrie zadovoljava znatiželju, ali može imati i veliku instrumentalnu vrijednost. Tehniku zanima potencijalna vrijednost znanstvenih otkria, pa ona svojim istraživanjima potencijalnu vrijednost otkria pretvara u stvarnu. Kazali

Cilj

znanstvenog istraživanja

je

otkrie, a tehnikoga

je

^

izum. Znanstveno istraživanje

Osi

Izum je tvorevina ljudskog poboljšava efikasnost ovjekova djelovanja.

brine o istinitosti otkria, a tehniko o efikasnosti izuma.

uma zasnovana na

otkriima

s

kojom se

F

2iv«

ovjek može znanstvena otkria stavljati u razliite odnose. Svaka tvorevina ljudskog uma nije izum. Izumom se nazivaju plodovi ljudskog uma koji su se potvrdili u Prema tome, i tehniko je istraživanje proces povezivanja mišljenja iskustava. U misaonom se dijelu taj proces temelji na znanstvenim spoznajama i zakonitostima istinitog mišljenja (logici). Izum nema korelat u objektivnoj stvarnosti dok ga ovjek ne stvori. Dok ovjek ne stvori u praksi korelat izumu, nije rije o izumu ve o ideji izuma (hipotezi). Ideja izuma u tehnici (hipoteza) ne može se provjeriti dovoenjem u vezu s objektivnom stvarnošu, ve oblikovanjem stvarnosti u skladu s hipotezom. Zato su tehnika istraživanja pretežno eksperimentalna. I tehniko i znanstveno istraživanje povezuje misao iskustvo. Tehniko istraživanje pretežno ide od zamisli prema iskustvu (deduktivno), a znanost ide od objektivne stvarnosti do mišljenja (induktivno). Misao ima mogunost uspostavljanja nad-

bol !

... .

praksi (obistinili).

i

i

iskustvenih veza (stvaralaštvo). Stvaralaštvo nije veza,

u misaonoj

tine i efikasne.

djelatnosti,

samo u

uspostavljanju misaonih

ve u uspostavljanju takvih veza koje su mogue, prak-

U tehnikom istraživanju misaona se djelatnost provjerava djelatnom

,

i

, ,

j

«

,

zna

p^ j^

,

\(ja

o^

mišlju.

U tehnikim se istraživanjima esto koriste modeli.

model predmeta, model mišljenja. Idealan je tip, zapravo, model maksimalno racionalnog mišljenja. Tehnika se istraživanja temelje na znanstvenim, a i znanstvena na tehnikim. I znanstveno je istraživanje dio ovjekove prakse koje se efikasnost

ne o Ak< kor kor suk na Tak

može poveati. Na koncu,

tret

Modeli su pojednostavljene realizacije zamisli. Prema tome, izum (hipoteza) se provjeriti na

sanje zamisli

model

akcije,

i

modelu

prije

primjene u praksi. Upotreba modela

može

omoguuje pobolj-

djelotvornosti izuma. Postoje razliite vrste modela:

pa

ak

i

to je

i cilj

ove knjige koja obraduje tehniku znanstvenog

<

istraživanja.

Tehnika se temelji na znanosti, a znanost na tehnici. Istraživanja su im u osnovi slina, pa se pisani izvještaji o tehnikim istraživanjima takoer nazivaju znanstvenim radovima. Ti su radovi po svom stvaralaštvu istog ranga kao i znanstvena istraživanja, pa ih treba podjednako vrednovati. No, nije ih dobro miješati.

naz ls

P

l

se z to F

23

ISTRAŽIVANJE

1.9.3.

Struno

istraživanje Treba razlikovati otkrie od dijagnoze.

takoer uspostavljaju vezu izmeu mišljenja iskustvenog doživi od znanstvenih i od tehnikih istraživanja. Znanstvena istraživanja vode generalizaciji, tehnika efikasnosti, a struna konkretizaciji. Ne postoji neposredna veza izmeu iskustvenih doživljaja spoznaje koja ih objašnjava, pa se zakonitost ne može vidjeti, uti Zato je mogue da znamo zakonitost, a ne vidimo

Struna

istraživanja

i

ljavanja, a razlikuju se

i

. .

i

ne

.

ujemo njen korelat na koji se ona odnosi. Izmeu znanstvenog otkria

i

iskustve-

ono odnosi postoji distanca istraživanja. Prema tome, kao što je potrebno istraživanje da doemo do generalizacije, isto je tako potrebno istraživanje da se doe do njezine konkretizacije. nih doživljaja na koje se

Primjerice lijeenje nije

Osim

toga, potrebno je

i

mogue samo

na osnovi teorijskog poznavanja

dijagnosticirati bolest.

bolest koju ne poznajemo.

Struna aktivnost

(lijeenje), dakle, nije

znanstvenog istraživanja (spoznaje) i Nijedno se podruje ljudskog djelovanja ne može živanja ne prakticira i struna.

rezultata

tata

bolesti.

Meutim, nije mogue dijagnosticirati strunog

razvijati

mogua bez rezul-

istraživanja (dijagnoze).

ako uza znanstvena

istra-

U podruju društvenih struka mnogo je manje strunih istraživanja nego u podruju prirodnih tehnikih struka. Ako politolozi žele struno pripomoi boljem i

funkcioniranju demokracije, nije dovoljno da openito znaju koji initelji openito pri-

donose boljem funkcioniranju demokracije. Osim toga, oni moraju doznati kako su ti initelji zastupljeni u sredini u kojoj rade. Recimo, poveanjem informiranosti pomoi boljem funkcioniranju demokracije samo ovisno o tome je li i koliko informiranost u njihovoj sredini prepreka uspješnijem funkcioniranju demokracije. To ne mogu doznati iz literature niti mogu procijeniti odoka, pa je nužno provesti struno istraživanje.

e

Mali broj strunih istraživanja u društvenim znanostima nije uzrokovan manjom potrebom za ovakvom vrstom istraživanja. Dok bolesnik sam ide lijeniku i moli ga za razne pretrage, sociolozi i politolozi bit ometani u strunom istraživanju. Demo-

e

kraciju najviše ometaju oni koji su uzurpirali

mo. Takvi su, dakako, zainteresirani za

ouvanje te moi, pa ometaju otkrivanje onoga što bi htjeli prikriti. Struna su istraživanja društvenih politikih pojava pod još veim pritiskom nego znanstvena istraživanja. Otkrie ope zakonitosti nikog konkretno ne pogaa. Ako smo otkrili da vladajua struktura uvelike ometa funkcioniranje demokracije, to konkretno nikog nee pogoditi. Meutim, ako smo strunim istraživanjem utvrdili konkretne ljude, doi emo u sukob s onima ija je mnogo vea od naše. Takav sukob, na žalost, završava naješe tako da se struna istraživanja, ako ih ima, svode na ona koja pomažu ouvanju ili poveanju moi onih koji je ionako imaju previše. Tako je sudbina sociologa i politologa i novinara da u situacijama u kojima su najpoi

mo

trebniji iznevjere

ili

napuštaju svoju struku.

U mnogim su se podrujima struna istraživanja afirmirala dobila specifian naziv. U medicini se zovu pretrage, u pravu istraga (istražni postupak), u pedagogiji ispitivanje. U nekim su podrujima dobro razvijena a nemaju specifino ime. Obino se zovu dijagnostika, a za njih se osposobljava na posebnim kolegijima. U psihologiji je to psihometrija, u ekonomiji ekonometrija. U sociologiji se sociometrijom zove samo i


24

jedna metoda, a u politologiji ne postoji naziv koji bi

U novinarstvu je to „istraživako novinarstvo"

upuivao na struna istraživanja.

stuj

'.

istr;

Bez obzira na razlike u cilju, struna su istraživanja po logikoj strukturi slina znanstvenim i tehnikim istraživanjima. U istraživanju društvenih i politikih pojava razlika se može zamijetiti u veliini i strukturi uzorka, pa se znanstvena istraživanja

tehi

zovu makroistraživanja, a struna mikroistraživanja. Struna istraživanja mogu biti dobra osnova za znanstvena istraživanja i teško je zamisliti daljnji razvitak politologije bez strune afirmacije politologa, novinarstva bez „istraživakog novinarstva".

strunom istraživanju zove se struni rad. U praksi se esto ne od znanstvenog rada. A kada se pokušavaju razlikovati, uzima se pogrešan kriterij, pa se kvalitetniji radovi svrstavaju u znanstvene, a manje kvalitetni u strune radove. Meutim, zaboravlja se da su znanstveni i struni radovi pisani izvještaji o dvije bitno razliite istraživake aktivnosti, pa znanstveni rad može biti manje kvalitetan od strunoga. Znanstveni rad je pisani izvještaj o istraživanju kojem je cilj otkrivanje zakonitosti, a struni je rad pisani izvještaj o istraživanju kojem je cilj konkretizacija zakonitosti (dijagnoza). Pisani izvještaj o

razlikuje struni rad

i

.9.4.

i

teši«

nih istr;

raju

stve toki

Akcijska istraživanja

Znanstvena su istraživanja u podruju društvenih znanosti slabije razvijena, a njihovi rezultati nemaju utjecaja na društveno-politiku praksu. Društvena se akcija gotovo redovito odvija mimo spoznaje o njoj. Stoga nije udno što je ve Marx upozoravao kako su filozofi svijet razliito tumaili, a stvar je u tome da se on izmijeni. Ta revolucionarna misao imala je velik utjecaj i na znanstvene djelatnike. Tako Mills istie: „Ako težnja za tim da se bude informiran potpuno potisne zahtjev da se informacija pretvori u djelo, znanje ljudi - umjesto da bude aktivno - postaje pasivno i gubi svoju ulogu u preobražaju života" (Heler, 1978:347). Slino naglašava i Peujli kako „glavno pitanje ipak nije kako emo više znati o društvu, ve kako emo živjeti" (Peujli, 1976:49).

Takva su

Obi !

n o.

j

taci

st\i

prea nali ljan

na shvaanje znanstvenog istraživanja, pa umjesto tradicionalnih istraživanja neki zagovaraju takozvana akcijska istraživanja. Zagovornici akcijskih istraživanja upozoravaju da tradicionalna znanstvena istraživanja ostaju na otkriu koje završava u ladici, a akcijska istraživanja idu dalje i traju sve dok se situacija ne promijeni (Gilli, 1974). Vidjeli smo da su rezultati znanstvenih istraživanja ope dobro s velikom potencijalnom vrijednošu. Da bi se ta vrijednost pretvorila u stvarnu vrijednost, potrebna su tehnika i struna istraživanja, kao i struna aktivnost koja se na svemu tome temeljiti. se gledišta odrazila

i

dru den

va istr«

koji

živ

e

e

Primjer iz medicine najbolje ilustrirati te odnose. Upala plua otkrivena je i opisana kao specifina bolest. Teorijsko znanje o toj bolesti nije dovoljno da bi se ona

nic

poela

dijagnosti-

daje

bez teorijskog znanja o njoj, ali to znanje nije dovoljno za dijagnozu, pa se to ini na osnovi pretraga (strunih istraživanja). Tek nakon dijagnoze, može poeti lijeenje (struna aktivnost). Znanstvena spoznaja i dijagnoza su neophodne, ah nisu dovoljne za lijeenje. Osim toga, treba znati kako se neka bolest lijei i u skladu s tim valja po-

kao nic Pog miš

cirati

lijeiti. Prije

toga treba dijagnosticirati tu bolest. Bolest se ne

može

njih

25

STRUKTURA ZNANOSTI

U lijeenju (strunoj aktivnosti) gotovo redovito koriste se rezultati tehnikih

stupiti.

poveavaju efikasnost lijeenja. došlo do promjene, akcija se mora temeljiti na rezultatima znanstvenih,

istraživanja koji

Da bi

se

tehnikih i strunih istraživanja.

promjena

=

istraživanje

+

istraživanje

+

(izum)

(otkrie)

struna

struno

tehniko

znanstveno

istraživanje (dijag.)

+

aktivnost (terapija)

Kada je rije o promjenama društvenih politikih pojava, pojavljuju se specifine i

teškoe u svakoj

karici tog

složenog lanca. Posljedica

nih na istraživanju, pa se želja za

promjenom

mali broj promjena utemeljei u samom nazivu akcijskih

je

istaknula

Meutim,

raju epistemološka

i

akcijska istaživanja, bez obzira na svoje dobre namjere, otvadruštvena pitanja. Recimo, kakav je njihov odnos prema znan-

stvenim, tehnikim

i

strunim istraživanjima? Kako razrješavaju odnos izmeu scijen-

istraživanja.

tokracije

1.10.

i

demokracije?

Struktura znanosti Treba razlikovati grau od graevine.

se znanost sastoji od predmeta i metoda istraživanja. No to nije toPredmet neke znanosti je dio objektivne stvarnosti, a znanost je misaona interpretacija tog dijela stvarnosti. Jedno je objektivna stvarnost, a drugo je misao o objektivnoj stvarnosti. Prema tome, znanost se ne sastoji od predmeta, ve od spoznaja o svojem

Obino se kaže da no.

i metoda pomou kojih istražuje svoj predmet. Metode istraživanja su racionalno empirijski postupci koji nas vode istinitim spoznajama. Pomou njih uspostavljamo vezu izmeu misli o objektivnoj stvarnosti i same stvarnosti o kojoj se misli.

predmetu

Znanost najprije definira svoj predmet razgraniavajui ga logiki od predmeta drugih znanosti. Predmet znanosti može biti dio objektivne stvarnosti koji ini odreenu logiku cjelinu. Odreujui svoj predmet, znanost zapravo odreuje svoj istraživaki prostor. Predmet istraživanja jedne znanosti isto je što i problem u konkretnom istraživanju. Unutar jednog predmeta istraživanja nalazi se mnoštvo pojava i procesa koji se istraživati kao posebni problemi istraživanja. Sva istraživanja i rezultati istraživanja unutar jednog predmeta ine jednu znanost.

e

Uz pomo istraživanja znanost svoje mišljenje o svojem predmetu temelji na injenicama

stvarnosti. injenice su osjetilni doživljaji

o predmetu istraživanja.

Pomou

odreujemo „objektivno, realno postojanje izvjesne stvari, pojave, procesa, dogaaja, osobine ili odnosa" (Šeši, 1971:270). „No nagomilavanje injenica nije znanost njih

kao što

i

gomila kamenja

nije

kua." (Simoni,1999:162). Stvarnost nudi bezbroj injesu odreeni broj i odreene vrste injenica.

nica, a za provjeru jedne hipoteze potrebni

Pogrešku mišljenje,

možemo napraviti ve pri samom izboru vrste da

bi došlo

do

istinitih

i

broja injenica,

pa znanstveno

spoznaja o objektivnoj stvarnosti mora

biti

zasno-


26

vano na reprezentativnom uzorku iskustvenih doživljaja te stvarnosti. Budui da odjednom možemo zahvatiti samo ogranien broj doživljaja, za potrebe znanstvenog

dei

istraživanja valja injenice registrirati. Registrirana injenica postaje podatak. Registri-

do

možemo zahvatiti velik broj injenica, a time ih još stavljamo u ravnopravan položaj. Meutim, svaka registracija doživljaja razlikuje se od samog doživljaja. To

vai

ranjem

vitc

pojavama i procesima, pa o tome znanost

log

O tome e biti posebno rijei kad budemo govorili o metodama prikup-

koj

može dovesti do mora

brinuti.

ljanja

podataka.

razliitih mišljenja o istim

tve

Na osnovi injenica i podataka uz pomo mišljenja odvajaju se relevantni od irelevantnih elemenata pojava i procesa. Irelevantne elemente zanemarujemo, apstrahiramo, a relevantne uopavamo, generaliziramo, pa tako dolazimo do biti pojava i procesa. Bit je ono po se jedne vrste pojave i procesi razlikuju od pojava i pro-

emu

1.1

cesa druge vrste. Nositelj biti je pojam. Pojam

je

zamisao

biti

mišljenjem na osnovi iskustvenog doživljavanja tat,

a

i

osnova

mišljenja.

Kao što

objektivne stvarnosti, tako se vanja. Mišljenje (pojam) iza pojavnog,

pa

je

i

tih

i

procesa do kojeg

pojava

i

procesa.

smo

Pojam

je

došli

rezul-

se iskustveno doživljavanje kvalitativno razlikuje

pojam

(mišljenje) razlikuje

uopeno odražava

nužno da

pojava

od

od iskustvenog doživlja-

objektivnu stvarnost. Tako ono prodire

se materijalizira

u govoru

(o

tome

opširnije Vigotski,

1977).

Uz tin prc tiv:

me (K(

em

Jezik je dio

kulturne stvarnosti koji

omoguuje komunikaciju

i

nadiskustvene

ine nove odnose medu pojmovima. Uspostavljanje novih odnosa medu pojmovima je mišljenje. Takvu mišljenju nedostaje iskustvena verifikacija pa nas ono samo ne može dovesti dalje od hipoteza. Da bi takvo mišljenje postalo

ljuc

veze. Nadiskustvene veze

znanstvena spoznaja, treba ga provjeriti na injenicama stvarnosti o kojoj se misli. Prema tome, hipoteze su misaono objašnjenje objektivne stvarnosti koje još nije provjereno injenicama te stvarnosti.

Kad misaone pretpostavke provjerimo injenicama stvarnosti, onda one postaju zakon. Zakon oznaava trajnu, nužnu bitnu vezu medu pojavama procesima. Teorija je viši zakon koji objašnjava vei broj trajnih, nužnih i bitnih veza medu pojavama i

i

i

procesima. S obzirom na broj veza koje objašnjava, Merton razlikuje

1

.

teorije

dalekog dometa,

2. teorije

srednjeg dometa

i

3. teorije

tri

ii anl

in int

pn tez noi

vrste teorija:

kratkog dometa (Mer-

ton, 1979).

no: od,

Prema tome, znanost se sastoji od definicije njezina predmeta metoda, podataka, pojmova, jezika, hipoteza, zakona i teorija. Budui da se grada razlikuje od graevine elemente svoje strukture svaka znanost objedinjuje u odreeni logiki sustav. Sustav znanosti ne samo da obuhvaa elemente njezine strukture ve ih smisleno ujedinjuje, odreujui njihovo mjesto i ulogu unutar tog sustava. Na osnovi definicije predmeta istraživanja uz pomo odgovarajuih metoda dolazi se do odreenih podataka o predmetu, a na osnovi podataka izgrauju se pojmovi, jezik, hipoteze, zakoni i teorije. Logika znanosti je u objašnjavanju njezina predmeta, tako da podatke objašnjava pojmom, pojmove zakonom, zakone teorijom, teorije sustavom. Filozofija objašnjava znanost odreujui njezino mjesto u cjelokupnom sustavu znanosti. Znai, struktura znanosti

sac

sastoji se

sa\

me po;

do na stv

ces

po ces

od njezinih elemenata koje znanost ureduje u

nit

poveanjem broja elemenata, a skoko-

OVI

logiki sustav. Znanost se kumulativno razvija

USl

ZNANSTVENA METODA

27

logikim ureivanjem elemenata od kojih se sastoji. Kad znanost osigura odreeni broj elemenata, ona time omoguuje nove sinteze. Teško bi Mendeljejev došao do periodnog sustava da je raspolagao s manje opisa elemenata. Njihovim usustavljivanjem došlo je do velikog skoka u objašnjavanju predmeta fizike i kemije. Budui da znanost logiki objašnjava svoj predmet, ona svoje spoznaje izražava logikim kategorijama (pojmom, zakonom, teorijom, sustavom). Za razliku od logike koja se zasniva na zakonima ispravnog mišljenja, znanost usto svoje mišljenje i iskusvito

tveno provjerava.

1.11.

Uz

Znanstvena metoda

pomo znanstvene metode provjerava se istinitost znanstvenog mišljenja. Meu-

u podruju znanstvenih metoda, tako da se suNo znanstvena je misao samokorekfivna, jer ljubav prema istini (znatiželja) „razvija intelektualnu hrabrost da se suoimo s teškoama i da svladamo iluzije koje su privremeno ugodne, ali na kraju štetne" (Koen — Nejgel, 1965:407). Znanstvena metoda ne može se svesti ni na logike ni na empirijske metode. Ujedinjuje ih u jedinstvenom spoznajnom procesu i tako zbližava ljude, za razliku od drugih oblika mišljenja. tim, društveni se

dualizam odrazio

protstavljaju teorijska

i

i

empirijska verifikacija.

Logika znanstvenom mišljenju daje formu,

teorija sadržaj, a empirijski

postupci

Oni koji odbacuju ii dalje od injenica, i ne dopiru do pravih injenica, istie Cohen. Svako je otkrie anticipacija prirode, pa se do istinite spoznaje i ne može doi samo prouavanjem injenica. Istraživanje poinje problemom. Na osnovi teorijskog znanja, inteligencije, intuicije i mašte dajemo misaoni odgovor na problem. Taj nas odgovor usmjerava prema odreenim injenicama koje trebamo prikupiti radi provjeravanja naših hiposadržaj teorija povezuju s injenicama stvarnosti na koje se odnose.

Meutim, prikupljanje, obrada interpretacija injenica poslovi su u znanstvenom istraživanju koji moraju udovoljavati odreenim znanstvenim kriterijima. Istraživanje se sastoji od veeg broja aktivnosti logiki ujedinjenih u jedinstvenom procesu znanstvenog istraživanja. U njemu se koriste razliite metode koje se teza.

i

i prilagoavaju specifinostima tih aktivnosti. Znanstvenim metodama rješavamo pojedinane probleme unutar procesa istraživanja, pa je potrebno razlikovati metode od procesa istraživanja. Korištenje pojedinanih metoda dovelo je do mnogih pogrešaka u znanosti, ali pojedinane su se metode koristile namjerno kako bi se dobio privid znanstvenog istraživanja. Zato je umjesto višeznanog izraza „znanstvena metoda" bolje rabiti izraz „proces istraživanja". Ve smo rekli da metoda istraživanja ovisi o onome što se istražuje. Objektivna je stvarnost vrlo komplicirana, pa istraživaki postupci moraju biti komplicirani. Proces istraživanja sastavljen je od velikog broja razliitih aktivnosti koje su meusobno

odabiru

i

i

povezane istraživakom idejom. Da

bi istraživanje bilo uspješno,

svaka faza tog pro-

nije mogue uiako se istraživanje ne temelji na poznavanju predmeta istraživanja. Kako nas u ovom sluaju zanimaju društvena istraživanja, prije razrade faza procesa istraživanja

cesa treba

biti

svjesno, svrhovito

i

planski razraena. To,

niti

usmjerit

emo se na specifinosti društvenih znanosti.

meutim,


28

nam

DRUŠTVENE ZNANOST! - SPECIFINOSTI Što se penješ na

vei

vrh, vidiš

prostranstvo koje treba

kult

vee

stva

istražiti. fizili

Taku-An

ine obil

Bez obzira na svoje specifinosti i društvene su znanosti pojmovna interpretacija društvene stvarnosti zasnovane na injenicama te stvarnosti. Prirodne su znanosti bile ve vrlo razvijene kad su se društvene znanosti tek poele konstituirati. Razlog tome je što su prirodne pojave zbog svojih specifinih obilježja dostupnije znanstvenom istraživanju, a tome su pridonosili i društveni odnosi, koji su u cijeloj povijesti bili takvi da su se nastojali prikrivati, a ne otkrivati. Društvene su se znanosti poele pojavljivati u vrijeme kada su se prirodne znanosti ve dobro razvile i afirmirale svojom sistematinošu, preciznošu i egzaktnošu. Zbog toga je pojam znanosti bio zasien znaenjem prirodne znanosti, pa se dru-

poela odmjeravati kriterijima prirodnih znanosti. Pri tome se nije imalo na umu da se prirodne društvene znanosti razlikuju u predmetu svojeg štvena znanost doekala

pa postupci

Sveukupni razvoj

u

ta

pon Org mje zak stoj

org

i

i

istraživanja,

Mec

pomou kojih se istražuje njihov predmet moraju biti drukiji.

od anorganske stvarnosti preko organske, psihoorganje od nižih razina prema višima. Isto tako postoji razvoj i unutar pojedinih razina. Svaka razina ima poseban temelj na kojem se odvija njezina evolucija. Anorganska stvarnost temelji se na atomu, a njezina evolucija se gradi promjenama u strukturi atoma. Organska stvarnost temelji se na stanici, a evolucija u njoj omoguena je promjenama u strukturi stanica. Superorganska stvarnost temelji se na simbolu, a evolucija u toj stvarnosti temelji se na promjeišao je

ske do superorganske stvarnosti. Prema tome, išao

dut nas ran osn klju

dat gar prij

o n ten

RAZINE, TIPOVI POJAVA

RAZINA POJAVA

I

ZNANOSTI KOJE

IH ISTRAŽUJU

TIPO

ner

obj -

mo IV.

superorganske

kultura

kulturna antropologija, sociologija, socijalna psihologija, znanost o politici, ekonomija, povijest,

III.

psihoorganske

komunikologija

one sol

usj sar

psihiki doživlj.

psihologija

nervni sustav

neurologija

tjelesna grada

fizika antropologija

ljudi, životinje,

zoologija, botanika,

biljke

fiziologija,

zemlja, voda, zrak, svemirska materija

kemija, fizika, geologija,

od II.

organske

organska kemija, biofizika

Od:

nu

du I.

anorganske

sn<

kemija, fizika, geologija,

astronomija

sta

29

nama u strukturi kulture

u

simbola. Psihoorganska stvarnost

je

rezultat meduutjecaja okoline,

najviših živih bia.

i njihov meusobni odnos. Evolucija u anorganskoj brojem atoma i njihovim meusobnim odnosom. To istražuju fizika i kemija. Obilježja strukture nisu odreena samo obilježjima elemenata koji je ine. Odnos medu elementima može dovesti do obilježja strukture koja su suprotna obilježjima elemenata koji je tvore. Primjerice, vodik gori a kisik podržava gorenje. Meutim, kad se ta dva elementa nalaze u spoju H 2 oni gase vatru. Isto tako plinovi u takovu spoju postaju tekuina.

Struktura oznauje elemente

stvarnosti uvjetovana

je

Živa stanica se takoer

pomou

njih.

Stanica

sastoji

od elemenata

i

spojeva,

se ne može objasniti - organske stvarnosti.

ali

dio kvalitativno drugaije stvarnosti

je

Organska se stvarnost više razlikuje od anorganske stvarnosti nego bilo koja promjena u anorganskoj stvarnosti. Prema tome, ako iz obilježja atoma ne možemo zakljuivati o obilježjima spoja, još je teže iz obilježja atoma i spojeva od kojih se sastoji objasniti obilježja žive stanice. A kako je tek s pokušajem objašnjavanja superorganske stvarnosti — kulture, koja se temelji na simbolu? Kultura se ne

utim, neosporno

može objasniti zakonima fizike, kemije, biologije i psihologije. Meje da itavo ovjeanstvo ine potomci Homo sapiensa da su ljudi i

na svim prostorima jednako sposobni za bilo koji oblik kulture,

da razlike u kulturama nemaju nikakve osnove u biološkim i psihološkim razlikama. Prema tome, na osnovi poznavanja neijih biologijskih i psihologijskih osobina ne možemo ništa zakljuiti o tome hoe li biti vjernik ili nevjernik, kojoj vjeri ili politikoj stranci pripadati, koje vrijednosti usvojiti, kako se odijevati i slino. te

e

e

e

Ono

što

znamo o razinama pojava

jest da postaju složenije kad se ide od anordo superorganskih. Nije nam dovoljno poznat su istražene niže razine od viših razina. Spoznaje

ganskih, organskih, psihoorganskih

u

prijelaz iz nižih razina

više. Bolje

o nižim razinama nisu dovoljne za objašnjavanje pojava viših razina. Više razine

nema kulture bez psihoorganske stvarnosti, nema biološkog bez anorganske materije. nema viših razina, znanje o nižim razinama ne pomaže u

temelje se na nižim razinama, tako da

nema psihološkog bez

biološkog,

Iako bez nižih razina

u sluajevima kontraindikacija. Primjerice, ako znada je neiji kvocijent inteligencije ispod minimuma za uspjeh u nekom poslu, onda znamo da on nee uspjeti u tom poslu. No, kad znamo da netko ima neke sposobnosti za uspjeh u odreenom poslu, nismo sigurni da uspjeti u tom poslu, jer je uspjeh uvijek rezultat veeg broja povoljnih okolnosti, dok je za neuspjeh dovoljna objašnjavanju viših razina, osim

mo

e

samo jedna nepovoljna

okolnost.

Složenost viših razina

od njih sama može

jest

u tome

što ih

odreuje vei

broj okolnosti

i

što

svaka

esto se odrednica neuspjeha uzima kao odrednica uspjeha. Ako bez materijalne osnove nema duhovne nadgradnje, za duhovnu nadgradnju

odrednica neuspjeha.

biti

nije

dovoljna materijalna osnova. Razvoj proizvodnih snaga utjee na (Marx), ali i duhovna nadgradnja utjee na razvoj proizvodnih

duhovnu nadgradnju snaga (VVeber).

U superorganskoj stvarnosti kompliciraniji je stavno odrediti što

je

i

kad uzrok nekoj

pojavi,

i meuutjecaj pojava, pa nije jednoutjee li ta pojava na pojavu koja je

30


uzrokuje.

U nižim razinama pojava vidljiv je redoslijed kauzaliteta. Nema organskog

žili,

bez anorganskog, ali anorgansko može biti bez organskog. Nema psihikog bez organskog, ali može biti organsko bez psihikog. Isto tako, nema superorganskog bez psihoorganskog, ali zamjetan je utjecaj superorganskog na psihoorgansko, organsko pa i anorgansko. Najvei je utjecaj superorganskog na superorgansko. Utjecaj superorganskog se smanjuje što se ide prema nižim razinama pojava, ah se i on s vreme-

sav

nom poveava.

»^

ê an-

r^

ver nje 2.1.

Temelj superorganske stvarnosti

srei

Ve smo kazali da se anorganska stvarnost temelji na atomu, organska na stanici, a superorganska na simbolu. Takav je redoslijed i po složenosti. Meutim, obrnut je redoslijed prema ovjekovu uvidu, tako da ovjek najmanje zna o superorganskoj stvarnosti. Iako je

superorganska stvarnost za ovjeka najvažnija, postojea znanja

tog podruja manje su dostupna nego znanja nižih razina, tako da uenici više znaju o

atomu

i

stanici

nego o simbolu, ako o njemu

i

iz

studenti

uope nešto znaju.

Ve<

Simbol je ovjekova tvorevina kojom on nešto oznaava. Svaka rije je simbol. Primjerice, rije 'dim' je simbol koji su stvorili ljudi naše kulture (jezika) kako bi oznaili sitne estice što nastaju prilikom gorenja, a koje se mogu vidjeti kako se uzdižu iznad vatre. Dim je proizvod vatre koji se razlikuje od njezinih drugih proizvoda koje oznaavamo simbolima 'toplina', 'svjetlo', 'pepeo', 'žar'...

uru

Rije 'dim' razlikuje se od percepcije dima i od stvarnog dima. Rije 'dim' sastoji se od tri slova ili glasa, ovisno o tome je li napisana ili izgovorena. U tim slovima i glasovima nema ništa što bi nas upuivalo na njezino znaenje, osim dogovora ljudi naše kulture da ta tri slova (glasa) oznaavaju ono što smo kazali. Sitne estice koje se mogu vidjeti kako se uzdižu iznad vatre u drugoj se kulturi (jeziku) oznaavaju druk-

nis

ije.

U njemakom se jeziku oznaavaju rijeju 'gass', u talijanskom 'fumo', u nekom

drugom jeziku nekom drugom rijeju. 'Gass' i 'fumo', kao janske rijei ne znae ništa za one koji ne znaju te jezike. dima

i

sve druge

njemake i tali-

nastaje

pomou

oznaava nešto drugo,

vina kojom on nešto oznaava. je

izmeu

ljudi

i

set inii

din

ne

kul prt

šar

op ski

up poi vrs

stv

znakova, a ljudi pomou simbola. Znak a simbol je ovjekova tvore-

tinjama. Životinje komuniciraju

predstavlja prirodnu pojavu koja

Razlika

saz

sve

kad ono što se uzdiže iznad vatre djeluje na naše osjetilne organe. Doživljaj dima može oznaavati i nešto drugo. Kao što je oblak znak za kišu, isto je tako dim znak za vatru. Doživljaj oblaka i doživljaj dima takoer oznaavaju nešto drugo, ali u ovom sluaju oznaitelj i znaenje moraju se pojavljivati zajedno, pa se veza izmeu oznaitelja i znaenja stvara uvjetovanim refleksom. Takvo je oznaavanje dostupno svim živim biima. Odreeni životinjski krik je prirodna reakcija na opasnost, ah on može uvjetovanjem postati znak za opasnost drugim živoPercepcija

rea

životinja to što

l.(

nema

razne rijei povezu u cjelinu i od njih slože svoj govor

stanju da

me

pomou kojeg bi svoje misli izra-

aj<

ljudi „koji

ne bi

bili

u

OBILJEŽJA

žili,

dok, naprotiv,

savršena

i

sretno

uope

SIMBOLIKIH PROCESA

ne postoji bilo kakva druga životinja, ma koliko ona bi se slino ponašala" (Dekart, 1952:209).

31

bila

roena, koja

dima znak je za konkretnu vatru, a rije 'vatra' može oznaavati konuope. Percepcija dima je znak, a rije 'vatra' je simbol. Veza izmeu znaka i znaenja je prirodna, a izmeu simbola znaenja je dogovorena. Rije 'dim' je simbol koji oznaava sitne estice što nastaju pri gorenju. Percepcija tih estica upuuje na pojavu koju oznaavamo simbolom 'vatra'. Percepcija

kretnu vatru

i

vatru

i

Simbol se sastoji od dvaju dijelova: materijalnoga

koji služi

vencionalnog znaenja. Materijalni dio simbola 'olovka' rije olovka, a

dogovoreno znaenje

sredstvo za pisanje.

2.2.

je

u našoj kulturi

je

za oznaavanje, i kon-

izgovorena

(jeziku)

ili napisana da se njime oznaava

U drugoj kulturi sredstvo za pisanje oznaava se drugom rijei.

Obilježja simbolikih procesa

Ve smo kazali da je ponašanje životinja regulirano nasljednim programom.

ovjek nema biološki program reagiranja. Izbor reakcije je potencijalna mogunost koja se ne može razviti biološkim sazrijevanjem. ovjek mora uiti izbor i ponašanje u skladu s izvršenim izborom. Ako ima mogunost da bira

reakciju.

On nema

biološku prisilu,

najnemonije bie. U osnovi ponašanja životinja stoji genetska u osnovi ovjekova ponašanja stoji simbolika informacija. Divlja djeca nisu naslijeem dobila program reagiranja, a budui da nisu živjela u društvenoj sredini, nisu stekla simbolike informacije koje bi bile u osnovi njihova ponašanja. Stoga se to ne dogodi, ostaje

informacija, a

ne

zauuje njihova neprilagoenost.

Da bi se dijete moglo prilagoeno ponašati, genetski kod mora biti nadomješten kulturnim kodom. U osnovi su individualnog ponašanja i upravljanja društvenim procesima simboli (rijei) koje dijete mora usvojiti da bi moglo upravljati svojim pona-

pomou rijei dijete voljno usmjerava svoju pažnju ka izvjesnim pomou rijei ih sintetizira, pomou rijei simbolizira apstraktni pojam

šanjem. „Upravo svojstvima,

i

operira njime kao najvišim

znakom od

svih koje

je stvorilo

ljudsko mišljenje" (Vigot-

ski, 1977:175).

ovjek stjee mogunost da upozna samog sebe, da da u društvenoj interakciji drugi utjeu na njegovo ponašanje te da i on utjee na ponašanje drugih. U osnovi su toga psihike veze nove vrste. One predouju više mentalne funkcije na kojima se zasniva superorganska Prema tome, uenjem

jezika

upravlja svojim ponašanjem

stvarnost

i

i

kvalitativno novi vid razvitka

- kulturna evolucija.

Kulturnu evoluciju obilježava vei broj specifinosti simbolikog ponašanja: 1

.

ODGOENO REAGIRANJE. Kod životinja podražaj automatski pokree nasljedni

mehanizam cije',

pa ako

reagiranja.

Sloboda izbora ovjeka oslobaa od

to situacija dopušta,

on može odgoditi

reakciju.

'tiranije

trenutne situa-

U meuvremenu može


32

analizirati podražaj, promisliti

svojim

i

i

isprobati razliite

tuim iskustvom te se odluiti za

mogunosti reagiranja, koristei se

najbolju

moguu reakciju.

8.!

pn

EVOKACIJA ODSUTNOG. Budui da simbol oznaava nešto drugo, što je razliito od njega samog, pomou njega možemo uiniti 'prisutnim' ono što nije nazono. Životinja ne može doi do informacije o onome što nije nazono. Zato životinja ui

sp<

2.

oponašanjem uz obveznu prisutnost onoga što ui, a ovjek može uiti iz razgovora i knjiga. Tako on može uiti o situacijama što su vremenski i prostorno njemu daleke i nedostupne. Isto tako on može pristupiti rješavanju problema koji nisu neposredni. On može rješavati tue, anticipirati budue probleme i pripremiti se za njihovo rješa-

nji!

SVi loš COi riti

vanje.

SUPSTITUCIJA. Kao što je simbol zamjena za ono što on oznaava tako i on može biti zamijenjen drugim simbolom. Mogue je zato stvoriti novi jezik koji je nerazumnjezina znaenja ne postoji priroljiv drugima (šifriranje). Budui da izmeu rijei dna, ve konvencionalna veza, razvili su se razliiti jezici. A svaki se jezik posebno razvija obogaivanjem brojem simbola i nainom njihova oznaavanja. Govorni je jezik neogranieni sustav rijei koji se oznaava ogranienim brojem glasova. S trideset slova u hrvatskom jeziku može se oznaiti neogranien broj rijei. Svi simboliki sustavi koje je ovjek stvorio nisu jednako efikasni. Velika je razlika izmeu latinskoga, irilinog ili kineskog pisma. Kao što razliitim oznakama oznaavamo rijei, isto to inimo s brojevima, pa imamo rimske brojke koje nisu tako efikasne za oznaavanje kao arapske. Sa deset arapskih oznaka (brojki) može se po odreenim pravilima ozna3.

sta OSI cij<

i

lja

i

i

U da ku pa

Pr ku

iti svaka veliina.

mi

KATEGORIJALNOST. Simbolikim oznaavanjem pojedinano svrstavamo u jednu kategoriju. Jednom rijeju oznaavamo mnoštvo istovrsnoga. Rije kua nije oz-

4.

naka za jednu

me"

kuu ve za sve kue. „Imenovati predmet znai navesti njegovo prezi-

Prezime je zajednika oznaka za svaki pojedinani sluaj unutar odreene skupine predmeta koja je obilježena zajednikim obilježjima. Prema tome, imenovanje je rezultat mišljenja kojim se daje zajedniki naziv istovrsnoj skupini. Jedna rije 'kua' oznaava svako stanište koje je ovjek sebi izgradio. Kada bi svaka kua bila oznaena posebnom rijeju takvo bi nam oznaavanje malo pomoglo, jer tako ne bismo došli do biti koja je zajednika svim pojedinanim kuama. (Vigotski, 1977:150).

dr vi] lir

tn

su li ur gl

STVARALAŠTVO. Simboliki

omoguuje neogranienu upotrebu

na

ogranienog broja simbola. S trideset slova (glasova) mogue je složiti neogranien broj rijei. Neograniena je i mogunost kombinacije rijei. ovjek je tool maker zahva-

a

5.

sustav (pismo)

ljujui simbolikoj sposobnosti. Alatka

skom radnjom 6.

je

unutrašnje iskustvo (mozga) završeno vanj-

(ruke).

RACIONALNOST. Zamislimo samo kako bi trgovina izgledala da ovjek nije stvo-

rio

simbol vrijednosti - novac.

putovati.

To možemo

Pi

sa

Da bismo upoznali daleka podruja, ne moramo u njih

ri

)

je

pomou knjige. vi

7.

UENJE. Simboliki se sustav ui pomou njega se ui. Uz pomo simbola nedo-

stupno postaje dostupno. simbola.

i

O prošlosti

i

dalekim pojavama

možemo

doznati

putem

if st,

at

OBILJEŽJA

SIMBOLIKIH PROCESA

33

SPOZNAJA. Pomou simbola možemo doi do novih spoznaja oznaavajui ih prethodno s poznatim znakom (X). Pomou simbola možemo razraditi put do novih spoznaja. Simbolima uspostavljamo nove odnose, bez ega ne bi bilo mišljenja.

8.

To, dakako, nisu sva obilježja simbolikog ponašanja, ali se iz navedenih vidi njihovo nenadomjestivo znaenje za nastanak i razvitak svakog pojedinog ovjeka, i ovjeanstva u cjelini. ovjek je nastajao oslobaajui se bioprogram prilagodbe zamijenio je kulturnim koji nije jedinstven za ovjekovu vrstu. Zato unutar biološki jedinstvenog ovjekova roda ima mnoštvo razliitih kultura, a unutar jedne kulture i mnoštvo razliitih pojedinaca, osoba.

svake pojedine kulture loške stege. Biološki

Iako su druga živa stavljaju jedinke koje

su

bia definirana jedinstvenim biološkim programom i predveoma sline, unutar iste vrste postoji mali varijabilitet koji je

osnova biološke evolucije. Osobitost svake osobe i kulture u osnovi je kulturne evoluPrema tome, kulturna se evolucija poput biološke temelji na varijabilitetu i preživljavanju. U biološkoj evoluciji preživljavaju varijacije koje su bolje prilagoene okolini. U kulturnoj evoluciji preživljavaju oni proizvodi kulture koji su prihvaeni.

cije.

Kulturna evolucija je mnogo brža od biološke. Koliko je samo vremena trebalo da se dogodi promjena od ovjekova pretka u ovjeka, a kakve su promjene nastale u kulturnoj evoluciji samo u zadnje dvije tisue godina.

Kao što smo vidjeli iz ovog kratkog uvoda, kulturna je stvarnost veoma složena, pa u pobližem odreivanju te stvarnosti postoje velike razlike. Kroeber i Kluckhon prikupili su 257 razliitih definicija kulture. Jedna od najprihvaenijih je Tvlorova, koji kulturu odreuje kao „složenu cjelinu koja ukljuuje znanje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, obiaje i sve druge sposobnosti i navike koje je ovjek stekao kao lan društva" (prema: Kale, 1977:40). U kulturu Tylor ubraja i odjeu, orue, oružje, pravila vlasništva i ženidbe, moralna i vjerska uenja. Lowie kulturu odreuje kao „cjelinu društvene tradicije", a Linton je smatra „društvenim naslijeem". Sokolovi smatra da je ona ovjekov svijet koji se nalazi izmeu njega i prirode (Sokolovi, 1971:27). Jedna organska potreba može izbaciti razliite kulturne odgovore. Životinje kad odreenu hranu. Ljudi su svejedi, pripremaju razliitu hranu na razliite naine, jedu u odreeno vrijeme na odreeni nain. ovjek jedne kulture može umrijeti od gladi kraj poslastica ljudi druge kulture. U Calcutti postoji umiralište od gladi, a gradom se slobodno kreu krave i ometaju promet. Ako ortodoksni islamac nakon nekog jela u kojem je slasno uživao sazna da je u njemu bila svinjetina, povraat e, a može se i razboljeti. Napokon, ljudi jedu i piju kad nisu ni gladni ni žedni. su gladne jedu

Simboliko je u osnovi svega kulturnog, ali sve kulturno nije samo simboliko. nego ovjek sagradi kuu, izradi orue, oružje, odjeu ..., on o tome ima zamisao, ali samom zamisli on ne može sve to napraviti. Prema tome, da bi nastali materijalni proizvodi, na simboliku se aktivnost mora nastaviti fizika aktivnost. ovjek Prije

je tool

maker, a alati su dio kulture, njihova izrada kulturna aktivnost.

Prema tome, razlikujemo duhovnu i materijalnu kulturu. Duhovna se kultura odvija samo na razini simbola. Materijalna kultura, osim simbolike aktivnosti zahtijeva fiziku aktivnost. Nema materijalnih proizvoda ako se na misaonu djelatnost ne nastavlja fizika djelatnost po zamisli. Materijalna proizvodnja povezuje umnu i fiziku aktivnost. Mozak je univerzalni organ umne, a ruka je univerzalni organ fizike aktivi


34

Mozak ruka u

pomažu i misaonoj

fizikoj

vir

god bila savršena, nee moi zamijeniti ni mozak proizvod ni ruku, a najmanje njihovo usklaeno djelovanje. Ne treba se bojati da nadvisiti svoga proizvoaa, ali razložan je strah od mogunosti da proizvod može uništiti svog proizvoaa. Valja razlikovati kulturu u objektivnom smislu i kulturu u subjektivnom smislu. Kulturu u objektivnom smislu ine sva dostignua ovjeanstva ili jednog odreenog društva. Kulturu u subjektivnom smislu ini onaj dio kulture koji je neki pojedinac usvojio. Razvitkom kultura poveava se razlika izmeu kulture u objektivnom

re;

subjektivnom smislu. Nema pojedinca koji može usvojiti svu kulturu svoga društva, a da i ne pomišljamo o mogunosti usvajanja kulture ovjeanstva.

to

mogu biti korisni samo posredstvom kulture u subjektivnom

lm

smislu. Biološka se informacija prenosi na mladi naraštaj genima, a kulturna se infor-

vo

nosti.

i

suradnji proizvode sredstva koja

i

aktivnosti, ali ta sredstva, koliko

e

i

Kulturni proizvodi macija prenosi

prenosi

iz

uenjem pomou

da

od zb

ar pr;

ko

se materijalna kultura lakše

Iju

mogu bez razlika. Zbog toga nije-

do

zamijeniti slobodu izbora, jer „nijedna kul-

cal

je

jedne kulture u drugu nego duhovna.

Biološki, kulturni

dan

simbola. Poznato

je;

izbor, koliko

i

demokratski razvitak

god bio dobar, ne može

nije

."

ne može uiniti više od stvaranja nove inaice. (Mumford, 1986:307). Prema tome, demokracija i njezin razvoj nisu mogui bez slobode izbora, bez politikog pluralizma. tura, nijedna rasa, nijedno razdoblje

.

de ko on utj

2.3.

Obilježja društvenih pojava

Struktura društvenih pojava

tako su brojniji

mnogo

je

složenija

od strukture prirodnih pojava.

Isto

Dok su

prirodne pojave uzrokovane prirodnim iniocima, dotle su društvene uzrokovane i jednima i drugima. Velik broj uzroka društvenih pojava esto se oblikuje u uzroni kompleks koji je ,,u svom djelovanju uvijek nešto više i kvalitativno drugaije od prostog njihovog zbroja" i

razliitiji

uzroci društvenih pojava.

(Mils, 1964:319). Istraživanje

se

nikad ne zahvaa sve uzroke, a i ne može ih zahvatiti, pa

obino usmjerava na odluujue.

Prirodne pojave imaju stalnu, a društvene dinamiku strukturu. Zemlja se stalno istoj putanji. Životinje nisu napredovale u posljednjih 20 milijuna godina, a insekti u posljednjih 30 milijuna (Enciklopedija, 1965:710). A u društvu je za manje od 2000 godina došlo do etiri globalne transformacije od prvobitne zajednice preko

kree po

robovlasnikog poretka, feudalizma, kapitalizma do socijalizma razliitih vrsta. Takve promjene u društvu odgovarale bi promjeni udaljenosti Zemlje od Sunca u prirodi. Ta promjena sama po sebi i ne bi bila toliko znaajna kad se ne bi odrazila na mnoge procese u anorganskom i organskom svijetu. Spoznaja u društvenim znanostima zastarijeva, pa promjene u društvu moraju pratiti promjene u društvenim znanostima (Kun, 1974).

Društvene je pojave teže egzaktno mjeriti. Meutim, potrebna egzaktnost u društvenim znanostima mnogo je manja nego u prirodnim znanostima. U strojarstvu je pogreška manja od jednog milimetra fatalna, a za društvenu praksu u nekim sluaje-

ne no zn

dc po na dil

zn zn

OBILJEŽJA

vima

i

pogreška od 20% ne mora

rezultata je

po kojem

biti

DRUŠTVENIH POJAVA

kobna. Recimo da

smo

istraživanjem došli

e u jednom referendumu graani biti „za" u 90%

za uspjeh referenduma dovoljna natpolovina veina, onda

možemo tono prognozirati da

od 30%

35

sluajeva.

do

Ako

ak uz pogrešku veu i

e referendum uspjeti.

Društvene pojave imaju povijesnu dimenziju. To znai da su pod utjecajem prošlih U svakom postoje elementi razliitih epoha, a naziv dobiva po dominantnim obilježjima. Ljudi jesu subjekti povijesti, „ali oni je ne prave po svojoj volji, ne pod okolnostima koje su sami izabrali, nego pod okolnostima koje su neposredno zatekli. ." (Mara, 1949:224). A u objašnjavanju društvenih pojava to se esto zanemaruje. zbivanja. Nijedno društvo nije ist oblik.

.

Prirodne pojave djeluju neovisno o ovjeku, a društvene se temelje na djelatnosti Prema tome, treba ih objašnjavati i uz pomo spoznaja o ovjeku. Tu nisu dovoljne ope spoznaje o ovjeku, ve i specifine koje se odnose na steena obilježja ljudi (stavovi, kulturne specifinosti). ljudi.

Društvene pojave

teže je predvidjeti, jer je

teško zahvatiti velik broj uzroka, a

doi do interferencije uzroka koji daje novu kvalitetu. cati

ak

i

može

sama spoznaja može utje-

na promjene društvenih pojava (suicidalne prognoze).

Istraživa društva je pod veim utjecajem društvenih vrijednosti. On je lan odredruštvene grupe, pa se u istraživanju teško može osloboditi vrijednosti grupe kojoj pripada, jer naješe nisu svjesni svojih vrijednosnih zastranjivanja. Meutim,

ene ono

što je teško

ne znai da

nije

mogue.

Istraživa društva

utjecaj nesvjesnih vrijednosnih zastranjenja, a)

identificira

i

obrazloži vrijednosti koje

b) postavlja alternativne c)

rezultate

i

ili

može

svjesno smanjiti

tako da:

mogu utjecati na rezultate istraživanja,

nulte hipoteze,

zakljuke dade drugim istraživaima da o njima iznesu svoje mi-

šljenje,

d)

i

sam

provjeri

odnos premisa, podataka i zakljuaka, brinui o moguem

utje-

caju vrijednosti, e)

precizno definira kljune pojmove,

f)

bude spreman

napustiti tradicionalna

shvaanja kako novi podaci na

to

upu-

uju, g) što tonije

i

preciznije prikuplja

podatke (Šušnji, 1973:58 -

62).

Pritisak društvenih snaga na znanstvenu istinu vei je u društvenim znanostima nego u prirodnim. Što se društvo više temelji na posebnim interesima, društvena znanost ima sve manje mogunosti da na njih upozorava, da ih otkriva. Istinita je spoznaja ope dobro, pa mora doi u sukob s posebnim interesima.

Kompleksne

i

promjenljive društvene pojave teže su dostupne iskustvenom

injenica uglavnom vezana uz posredne i složenije postupke. Isto tako pojmovi u društvenim znanostima odnose se na vei broj pojedinanih sluajeva koje odjednom nije mogue empirijski zahvatiti, pa je potrebno odredoživljavanju, pa

je registracija

reprezentativan uzorak sluajeva o kojima treba prikupiti podatke. Kako bismo znah koliko konj ima zuba, dovoljno je pogledati jedno konjsko zubalo, ali ako želimo znati stavove graana prema demokraciji, moramo istraživanje stavova provesti na diti

DRUŠTVENE ZNANOSTI -SPECIFINOSTI

36

graana

na reprezentativnom broju situacija koje su pokazatelji stava prema demokraciji. Tako bismo prikupili mnoštvo podataka iz kojih ne bismo mogli izvui znanstveno relevantne podatke, ako ne poznajemo odgonam pomoi u logikom zakljuivanju. varajue statistike postupke koji

reprezentativnom uzorku

i

ovi;

utje

Mal

e

Specifinosti društvenih pojava kao

i

razliite ideologijske orijentacije dovele su

telj

upr

do mnogih nedoumica one koji su ih htjeli istraživati, tako da „društvene znanosti esto ostavljaju dojam kako su poprište beskrajnih teorijskih škola koje meusobno ratuju da ak i predmet koji se intenzivno i dugo prouava ostaje kao neriješen problem na periferiji istraživanja" (Nejgel, 1974:398). Sve su te teorijske škole jednostranost u kojima se naglašava samo jedan aspekt. Pozitivisti prenaglašavaju osjetilnost,

sto

teoretiari mišljenje, a aksiolozi vrijednost. Vrijednost je osnova ideologijskome mišlje-

din

i

znanstvena spoznaja dijalektiki povezuje osjetilno doživljavanje

nju, a

i

neii

rela

zal

apstraktno

mišljenje.

rati

nos mje tim 2.4.

Odnos medu društvenim pojavama

gla<

bro Ništa se ne

raa

iz

o£

niega. Flacius

Cilj

znanosti

je

otkrie. Otkriti

možemo postojanje pojava

i

procesa, njihova obilježja

meusobne odnose. Zbog specifinih obilježja društvenih pojava

i

log i

procesa u društve-

doi do otkria. Posebno je teško ustanoviti meusobne odnose medu društvenim pojavama. S obzirom na meusobne odnose sve pojave možemo

nim znanostima

teže je

na uzroke, povode i posljedice. Takva podjela, dakako, nije apsolutna, jer se pojave i procesi nalaze u uzrono-posljedinom lancu, pa posljedica jedne pojave može biti uzrok druge pojave. Zato se taj odnos može odrediti samo za odreene situacije. podijeliti

Uzrok je pojava ili proces koji izaziva promjene na drugim procesima i pojavama. Budui da su društvene pojave polideterminirane, promjene na drugim društvenim

pojavama

i

procesima obino izaziva uzroni kompleks. Zbog dinamike strukture

društvenih pojava

i

procesa uzroni kompleks

uzronom kompleksu

je

promjenljiv. Jedna pojava

naziva se nužnim uvjetom.

A

ako jedna pojava

ili

ili

proces u

proces sami

nije

dovoljan da

doe do

ne gu dri;

tip ka.

nar

. .

.

dovesti

ce.

bez njega se posljedica ne

posljedice, ali

može pojaviti. Da bi netko aktivno sudjelovao u politici za to mora biti motiviran, informiran, ne smije biti ometan Informiranost je nužan uvjet, bez nje nema participacije u politici, ali ona sama bez drugih uvjeta nee dovesti do participacije. Ako su, meutim, drugi uvjeti osigurani, onda se participacija može pojaviti samo osiguranjem informiranosti. Informiranost, prema tome, može biti dovoljan i nužan uvjet. Budui da su motivacija, informiranost, participacija varijable intenziteta, poveanjem jedne može se utjecati na poveanje druge samo onoliko koliko je ona bila prepreka za poveanje druge. Prema tome, mijenjanje intenziteta jedne varijable može .

nih

odi

kai

izazivaju posljedicu, nazivaju se dovoljnim razlogom.

Nužni uvjet

pos

.

.

U odreenom uzronom

niji

kompleksu

ine

može biti jedina prepreka poveanju participacije. Tada je ona dovoljan Ali samo do odreenog intenziteta, jer se može pojaviti druga varijabla o kojoj

me

do promjene

statusa druge varijable.

informiranost razlog.

ODNOS MEDU DRUŠTVENIM POJAVAMA

37

poveanje participacije. Tada poveanje intenziteta informiranosti nee utjecati na poveanje participacije, jer je druga varijabla postala limitirajui initelj. Maksimalne promjene posljedice uvijek su ograniene minimumom uzroka. Iako su društvene pojave polideterminirane, tendencija je istraživaa da jedan initelj proglase odluujuim za pojavljivanje posljedice. Tako se i nefunkcioniranje samoupravljanja u nas objašnjavalo samo jednim uzrokom: niskim obrazovanjem radnika, neinformiranošu, autokratskom politikom kulturom ili niskom motivacijom, umjesto da se uzmu u obzir svi zajedno i da se u uzronom kompleksu odredi njihova relativna važnost. Pri tome treba imati na umu da utvrena relativna važnost vrijedi za konkretnu situaciju, jer kad se ona izmijeni, mijenjaju se odnosi doprinosa pojedinih initelja u uzronom kompleksu. Prirodne pojave uzrokuje manje initelja. Oni manje variraju, lakše ih je konstatiovisi daljnje

i

rati

kontrolirati.

i

Zato je uspješnu praksu lakše zasnivati na spoznajama prirodnih zna-

Da bismo zapalili šibicu, dovoljno je da glavicu šibice povuemo po odreenome

nosti.

mjestu

kutije, jer

su drugi nužni uvjeti za gorenje prisutni

nam

i

relativno konstantni.

Meu-

ako se povea vlaga u zraku, trljanje glavice šibice o kutiju nee dovesti do paljenja. Društvene pojave su uzrokovane veim brojem još promjenljivijih initelja koje je teže i registrirati i kontrolirati, pa se zato eše dogaa da akcije u društvu koje poduzimamo ne dovode do željenih oekivanja.

upadne

tim,

Povod

On

je

li

kutija sa šibicama

u vodu

ili

dodatno djelovanje koje se razlikuje od nužnog uvjeta

i

dovoljnog raz-

oslobaa elemente strukture tako samo pospješuje ono što bi se i bez njega dogodilo. Meutim, dinamika struktura društvenih pojava i povodu daje drugo znaenje, jer ako se dodatno djelovanje ne pojavi u odreeno vrijeme, situacija se može izmijeniti tako da povod ne dovede do posljedice. Prema tome, i o samom povodu može ovisiti hoe li se posljedica pojaviti ili se nee pojaviti, pa vanjsko djelovanje koje oslobaa elemente strukture može imati ulogu dovoljnog razloga. Zato se u objašnjavanju društvenih pojava, a u planiranju loga.

se definira kao vanjski inilac koji

i

i

i

društvenih akcija ne smije zanemariti povod.

pojava koja je uzrokovana drugim pojavama. Ona se ne može pojaviistodobno kad i uzrok, ve se kao što joj i ime kaže pojavljuje poslije uzro-

Posljedica je ti

prije a ni

ono što je prije ne mora biti uzrok. Uzroni odnos vremenski slijed ne namee uzroni odnos. Zato se u kauzalnoj analizi treba uvati pogreške u zakljuivanju: post hoc, ergo propter hoc. Uzroni se odnos može oitovati ovako: ka.

Uzrok se mora

namee

pojaviti prije, ali

vremenski

slijed, ali

1.

2.

3. 4.

A A D A, C, D A, C,

uzrokuje

B,

uzrokuje

B, C, D,

uzrokuju

B,

uzrokuju

B, E, F.

uzronih odnosa medu društvenim pojavama mogui, ali složemnogo vjerojatniji. Zbog toga je kauzalna analiza društvenih pojava mnogo teža

Svi su sluajevi niji i

su

nesigurni ja.

Složenost društvenih pojava, njihova

medu njima, potaknuli su neke mislioce da

dinamika se pitaju o

struktura, kao

i

složeni odnosi

mogunosti društvenih znano-


38

da društvene znanosti zasnivaju na drugim temeljima. Dilthev misli da su druu njima nije mogue ustanoviti ono što je ope, nužno i zakonsko. Zato on društvene znanosti svodi na opisivanje pojedinanoga. Spoznaja pojedinanog, meutim, nije znanstvena spoznaja, pa VVindelband Rickert u društvenim pojavama vide ope u društvenim vrijednostima, pa društvene znanosti ne zasnivaju na spoznaji, ve na vrijednostima. Društvene pojave, meutim, imaju opa i zajednika obilježja. Njih je mogue spoznati prouavanjem društvenih injenica kao stvari (Dirkem, 1964:102). Neke se društvene pojave ne mogu izravno promatrati i mjeriti, pa Durkcheim preporuuje da treba „unutrašnju injenicu koja nam izmie zamijeniti vanjskom injenicom koja je simbolizira i prouavati prvu pomou druge" (Mili, 1965:102). Prema tome, društvena je znanost mogua i njezino se znaenje bitno ne razlikuje od znaenja pojma pristi ili

štvene pojave neponovljive, pa

i

oki tO!

StV trel

dri noj

obj idi

se: što

sm

društvenih znanosti postoje. Meutim, te razlike nisu uzrokovane razliitim shvaanjem pojma znanosti, ve razlikama u predmetu istraživanja. Razlike u predmetu istraživanja moraju se odraziti na razlike

osr

u metodama i rezultatima

štv

rodnih znanosti. Razlike

izmeu

prirodnih

i

istraživanja.

bit

otk

tem 2.5.

normativna teorija u društvenim znanostima Empirijska

trel

i

ipi žel Fakticitet nikad ne

može

biti

sudac

,,fa

ljudskim stremljenjima.

Novosel ljei

Ve smo rekli da je teorija viši zakon uz pomo kojeg se objašnjavaju niži znanstveni Meutim,

tak

samo jedno znaenje od velikog broja znaenja ove rijei. „Kao

zn

'teorija' prijeti da postane besmislena. na tako razliite stvari - obuhvaajui sve od malih radnih hipoteza, preko obuhvatnih, ali nejasnih nesreenih spekulacija do aksiomatskih misaonih sistema — upotreba te rijei esto zamagljuje, umjesto da olakšava razumije-

(M

zakoni. i

to je

sve druge rijei o kojima se stalno govori, rije

Zbog toga

što se odnosi

vanje" (Merton, 1979:44).

Teorijom se esto naziva ono što se suprotstavlja injenicama, praksi. No, ona nije suprotna iskustvenom ve se zasniva na iskustvenom i ide dalje u procesu spoznavanja prodirui iza pojavnosti. Ona nije apstraktna zato što ne brine o konkretnom, ve ona to mora biti, ako dopire do biti koja se odnosi na mnoštvo konkretnog. Uoavanje biti

u mnoštvu konkretnog misaoni je in, a on i njegovi rezultati ne mogu se izraziti konkretno,

pa vai im] jed

raz

Bli!

Sp€

ve pomou apstraktnih kategorija mišljenja — pojmova.

Što god više injenica objašnjava, teorija je sve dalje od svake konkretne injenice. Prema tome, poveanjem spoznajne vrijednosti teorija se sve više udaljava od konkretnih injenica. To udaljavanje, meutim, mora biti zasnovano na poznavanju injenica,

niš

misao mimo injenica ne može biti znanstvena teorija. Mogue je da neke injenice ne odgovaraju nekoj teoriji. To, meutim, samo znai da te injenice nemaju ona obilježja kao i injenice na kojima je odreena teorija zasnovana. Svaka teorija vrijedi za odreenu grupu injenica, pa se dobra teorija može loše koristiti, ako se pomou nje žele objasniti injenice koje ne odgovaraju toj teoriji.

tak

jer

na vrij

vrij

mu

an

EMPIRIJSKA

I

NORMATIVNA TEORIJA U DRUŠTVENIM ZNANOSTIMA

39

Nema apsolutne istine ni apsolutne teorije. One uvijek vrijede samo u odreenim okolnostima i odnose se na odreene injenice. Sve su teorije ograniene, a posebice je to s onima koje objašnjavaju društvene procese. Prema tome, ako u istraživanju društvenih pojava ne možemo objasniti neke injenice pomou poznatih teorija, tada treba tražiti novu teoriju. Zbog dinamike strukture društvenih pojava spoznaja u društvenim znanostima brzo zastarijeva. Društvene se pojave i procesi nakon odreenog vremena poinju zasnivati na novim zakonitostima, pa ih je potrebno istraživati i objašnjavati i

novim teorijama. Meutim, nije to jedina razlika izmeu teorija prirodnih

društvenih znanosti.

Prirodne pojave dogaaju se po prirodnim zakonima, neovisno o ljudima. Zato u prirodnim znanostima otkriem ne otvara dilema izmeu onoga što jest i onoga što bi trebalo biti. U prirodnim se pojavama spoznaja i vrijednost ne razlikuju, jer ako smo otkrili kakva putanja Zemlje oko Sunca jest, smatrat emo da ona takva i treba biti. Meutim, kad smo društvenim istraživanjem ustanovili kakvo nešto jest, na osnovi te empirijske spoznaje ne možemo ništa doznati kakvo bi ono trebalo biti. Društvena znanost ne zadovoljava se samo s opisom stanja kakvo ono jest, ve ona nastoji se

otkriti

kakva

bi stanja trebala

biti.

Prema tome, u društvenim znanostima razlikujemo dvije vrste teorija. Empirijska teorija govori o društvu kakvo ono jest, a normativna teorija govori o društvu kakvo bi trebalo

biti. Istinitost

empirijske teorije provjerava se

podudarnošu

mišljenja

i

pojava

procesa o kojima se misli. Normativna teorija govori o budunosti, o društvu koje se želi, pa se njezina istinitost ne može provjeravati kao istinitost empirijske teorije jer i

„fakticitet

nikad ne

može biti sudac ljudskim stremljenjima"

(Novosel, 1971:435).

O mogunosti znanstvenog provjeravanja normativne teorije mišljenja su podijeljena.

Neki smatraju da

tako, sociolozi

i

pitanje vrijednosti nije znanstveno pitanje.

politolozi ne bi

mogli

biti ništa

drugo nego

Ako

bi to bilo

servis vlasti, a društvene

znanosti bi bile „nastojanje da se sa što više racionalnosti postignu iracionalni ciljevi" (Mili, 1965:276).

Znanost i ideologija u stalnom su sukobu. Sukobljavaju se i razliite ideologije, pa se opravdano namee pitanje: je li sukob izmeu znanstvenika i ideologa zasnovan na njihovu opredjeljenju za razliite vrijednosti ili znanstveno opredjeljenje implicira

odreene vrijednosti? Ako znanstveno opredjeljenje implicira odreene vri-

jednosti,

onda

e se društvena znanost unutar razliitih ideologijskih sustava manje

nego ti sustavi. Iako ideologija do odreene mjere ideoloznanost bit u sukobu s jednom i drugom ideologijom. Bliskost društvenih znanosti unutar razliitih ideologijskih sustava upozorava na specifian znanstveni odnos prema društvenim vrijednostima. razlikovati

i

suprotstavljati

e

gizira znanost, društvena

Time što smo kazali da znanost može dati svoj sud o društvenim vrijednostima nismo rekli o tome kako to ona može uiniti. Tome se pristupalo na razliite naine. Tako se vrijednost normativne teorije pokušavala ocjenjivati na osnovi opih vrijednosti. Meutim, pojavile su se teškoe pri odreivanju opih vrijednosti, jer tako ope vrijednosti kao što su zdravlje i život ljudi esto žrtvuju u ime nekih drugih vrijednosti. Kada bi život bio najviša vrijednost, „armije se ne bi mogle pokrenuti, a muenici za religiozne i politike ciljeve nikad ne bi umrli" (Good-Hett, 1966:29). ništa još

i

Nortrop smatra da

anju iskustvenih

je

svaka normativna

injenica, pa

je verifikacija

teorija zasnovana na odreenom shvanormativne teorije mogua provjerava-


40

njem tonosti injeninih pretpostavki na kojima je ona zasnovana. (Nortrop, 1968:332). On prevladava dualizam izmeu „biti" i „trebati", ali pitanje izbora relevantnih injenica za vrednovanje normativne teorije ostavlja otvoreno. Mili pokušava to riješiti tako da normativnu teoriju vrednuje uz pomo injeni-

poj« stii

dru

nih podataka o produktivosti rada, ukupnom dohotku, duljini života i strukturi bolesti, umjetnikom i filozofskom stvaralaštvu, znanstvenoistraživakoj djelatnosti,

san

društvenim odnosima, vertikalnoj društvenoj pokretljivosti, prinudnim mjerama, društvenoj patologiji i subjektivnom zadovoljstvu pojedinaca (Mili, 1965:271). Meutim, Mili i sam upozorava da je taj izbor vrijednosnoga karaktera da ne postoji zajedniki nazivnik koji bi spomenute podatke mogao uiniti usporedivima.

takc

i

Zbunjuje raznolikost vrijednosnog izbora izmeu raznih autora. Meutim, zabuna se ne može riješiti ni pomou vrijednosnog univerzalizma ni pomou vrijednosnog relativizma. Kada bi vrijednosni univerzalizam bio imanentan ovjeku, ljudi bi

kada bi to bio vrijednosni relativizam, ljudi zaNo, injenica je da ljudi imaju vrijednosti i da se u

Kol

tež

um

I

no

se opredijelili za iste vrijednosti, a

gru

pravo ne bi ni imali vrijednosti. tome dosta razlikuju.

sebi

kuji

zajednikih elemenata u

pos

sa znanstvenim istraživanjem vrijednosti

cilje

zajedniko u tako raznolikoj

vrijed-

Ijud

nosnoj stvarnosti? Gotovo da nema dvaju društava koja su zasnovana na identinim ciljevima. A sigurno ih nema, ako su slobodno odreivali svoje ciljeve. Prema tome, raznolikost ciljeva je pravilnost, ope i zajedniko svim društvima, a pretpostavka

Buc

Pretpostavka svake znanstvene spoznaje stvarnosti koja se istražuje, pa se

opravdano

upitati:

ima

li

išta

u vezi

zajedniko

i

jest postojanje

što je

sloboda izbora. Da ovjek nije imao mogunost slobode izbora, ne bi mogla nastati takva raznolikost u izboru ciljeva. Zbog toga u vrednovanju normativne teorije treba prii od injeninih podataka o ovjeku.

sve

te raznolikosti jest

ovjek se

rada slobodan, jer „na izvjesnom stupnju ljudske evolucije dogodio se jedinstven prekid kada u procesu evolucije akcija prestane da bude u osnovi odreena instinktom, kada prilagodavanje prirodi gubi svoj prisilni karakter, kada akcija nije odreena nasljedno odreenim mehanizmom ... rada se ovjek" (From, 1963:46). ovjek je po prirodi slobodan, pa takav želi biti u društvu, a u društvu može biti jei

dino slobodan rije

- kaže Rousseau - ako se pokorava zakonu

koji je

sam propisao

(Teo-

o društvu, 1969:120). je

Empirijska teorija

mora

i

pra

mu prii stu,

jeu jest

nin vije

normativne teorije u slobodnom odluivanju ljudi za vlastite ciljeve. Slobodno odluivanje dovodi do razliitih ciljeva, pa je zajednika za sve ljude sloboda izbora, a ne isti izbor. Prema tome, i razliiti ciljevi jednako su valjani ako su slobodno izabrani. To, dakle, znai da razliiti društveni i politiki sustavi mogu biti i jesu podjednako valjani ako su u jednakoj mjeri izraz želje ljudi na koje se oni odnose. Valjanost

ne

moj

biti istinita. Istinita je

kada se mišljenje nalazi u dijalekti-

nen biti

me ako

od

jedinstvu s iskustvenim doživljavanjem stvarnosti o kojoj se misli. Normativna

zan

kada se njezin sadržaj zasniva na stvarnim potrebama i željama ljudi na koje se odnosi. Kao što svaka misao o objektivnoj stvarnosti nije istinita, isto tako svaka norma nije istinska. Prema tome, svaka norma nije normativna teorija, ve samo ona koja je stvarni izraz želja ljudi na koje se odnosi.

jem odr dak

Sloboda izbora ima svoja ogranienja. Sloboda izbora nekog pojedinca ili skupine ne smije ograniavati slobodu drugog pojedinca ili skupine. Znanost, umjesto

uii

kom

teorija

mora

biti istinska. Istinska je

EMPIRIJSKA

pojedinca sti

skupine ne

ili

I

NORMATIVNA

TEORIJA

U DRUŠTVENIM ZNANOSTIMA

41

može odrediti što treba izabrati, ali može odrediti moguno-

izbora, njihovu cijenu

i

posljedice,

ugrožava

li i

kada neiji slobodni izbor slobodu

drugoga. Koliko god

samo

njoj,

je

sloboda izbora ovjeka u povijesti bila ograniavana, zahvaljujui

ljudski rod obilježava raznolikost kultura, društava, skupina

Koliko god ljudsku vrstu obilježava razliitost, obilježava

je

i

sve

vea

i

pojedinaca.

povezanost,

je sloboda izbora jednih sve više povezana slobodom izbora drugih, pa je sve usklaenost slobode izbora. Posljedica toga su sukobi koji ograniavaju slobodu umjesto kompromisa koji je poveavaju.

tako da

teža

2.5.1.

Normativna

teorija

i

ideologija

i ideologija zasnivaju se na željama ljudi i iznose ciljeve odreene u velikoj veini sluajeva izjednauju. Meutim, one se bitno razlikuju. Ideologija je posebna po sadržaju, a opa po formi, a normativna teorija je posebna i po sadržaju i po formi. Ideologija je posebna po sadržaju jer izražava interese posebne grupe, a opa po formi, jer te interese proglašava opim. Vladajua klasa svoje ciljeve ideologijom prikriva, pa ih proglašava opim i naziva društvenim. Budui da ljudi imaju i izražavaju razliite društvene ciljeve, ona ne može biti istinska. Normativna teorija zasniva se na ciljevima i željama ljudi na koje se odnosi. Budui da ljudi imaju i izražavaju razliite društvene interese, normativna teorija ne može biti iskljuiva, ako je istinska. Ljudi koji imaju druge želje, potrebe i ciljeve mogu i trebaju ih iskazati u obliku svoje normativne teorije. Društveno ponašanje ovjeka i grupa nije regulirano instinktom, pa ljudi stvaraju pravila grupnog ponašanja. Kome su ta pravila nametnuta manje je slobodan nego da mu je grupno ponašanje nametnuto instinktom. Društvena prinuda je mnogo gora od prirodne prinude, jer instinktivno ponašanje ima zaštitnu funkciju za pojedinca i vrstu, a nametnute društvene norme štite samo one koji te norme mogu nametati. Zato je u cijeloj povijesti i u svim društvima sloboda najviša vrijednost. ovjekova povijest jest borba za slobodu. U toj borbi jedan posebni interes sukobljavao se s drugim posebnim interesom, pa se borba za slobodu pretvarala u borbu za vlast, tako da je u povijesti jednog tlaitelja zamjenjivao drugi. Opet tako ne bi bio nitko slobodan, jer nema slobode bez slobode svakog pojedinca. Prema tome, borba za slobodu ne može biti zasnovana na posebnom interesu, ideologiji, ve na normativnoj teoriji. Loša primjena teorije nije dokaz njezine neistinitosti, ve slabosti onih koji se njome služe. Realizacija normativne teorije nije dokaz njezine vrijednosti. Ona je istinska ako odgovara stvarnim željama ljudi. Meutim, ako su stvarne želje ljudi drukije od onoga što nudi država, vlast, partija, onda su „svjesne snage" jednu ideologiju zamijenile drugom, a ne ideologiju normativnom teorijom. Društveni se problemi nisu mogli rješavati nametanjem volje jednih drugima. Vrijeme je da se pokuša voljom svih. Zato je demokracija izazov, jer je ona kao društveni odnos osloboenje ovjeka u društvu. ovjek je po prirodi slobodan, a „ljudski poredak se ne uspostavlja kidanjem sa poretkom prirode" (Difren, 1973:215). Znanost je mnogo pridonijela ovjekovu oslobaanju od prirode, ali je vrlo malo uinila u oslobaanju ovjeka u društvu. Zato je povijest tako krvava. Prolivena krv I

normativna

grupe.

Zbog

teorija

toga se


42

više služi kao opomena i upozorenje nego što je pridonijela rješavanju društvenih problema. Goleme žrtve samo su upozorenje da se društveni problemi ne mogu rješavati silom. Snaga kojom ovjek vlada dovoljno je velika da uništi cijelo ovjeanstvo, ali ipak ne može riješiti njegove probleme. Zato je krajnje vrijeme da se rješenje traži u veem znanju, a ne u veoj moi. Meutim, ostaje dilema: ili društvena znanost

e

pomoi u rješavanju mnogih povijesnih problema

ili

e mo prekinuti povijest.

id e i ra(

Za §tv

ma nol

irai

2.5.2.

Normativna

teorija

i

znanstvena prognoza

dn

Tona prognoza može biti

ne

nepoželjna.

>

no;

normativna teorija i znanstvena prognoza govore o budunosti. Normativna teorija govori o budunosti koja se želi, kakva bi trebala biti. Znanstvena prognoza, meutim, govori o budunosti koja se dogoditi u danim okolnostima. Ona, dakako, I

e

može

biti

i

nepoželjna.

ovjek može

djelovati

Meutim, tona

znanstvena prognoza ne mora

biti

nužna,

bit ,

jer

na ishod budunosti mijenjajui okolnosti koje su dane.

Ako znanstvena prognoza ne odgovara normativnoj teoriji, ona može biti poticaj za akciju koja bi ishod budunosti približila ciljevima i željama ljudi. Tone prognoze koje se nisu ostvarile zbog akcija zasnovanih na njima nazivaju se suicidalnim prognozama.

zn<

U društvenim istraživanjima one su vrlo este.

Ako je, meutim, znanstvena prognoza

^ sj Q

pn

takva da su potrebne dugotrajne, teške

i

skupe akcije za realizaciju normativne teorije, to može biti razlogom da se odluimo i za druge ciljeve koje emo brže, lakše i jeftinije realizirati. Znanost može otkriti druge mogunosti, vrijeme, težinu i cijenu njihove realizacije, ali donošenje odluke za koje se ciljeve ljudi trebaju odluiti nije pitanje znanosti. Znanstveno pitanje je otkrivanje, a ne odluivanje. Odluivanje je pitanje svih, a ne samo onih koji otkrivaju ili više znaju. Demokraciju treba razlikovati od scijentokracije i tehnokracije.

ni2

">

1

Be Iju

zei

2.5.3.

Normativna

teorija

i

ko nk

idealni tip Maksimalno racionalno ne mora biti

poželjno.

'I

3

zei i od normativne i od empirijske teorije. On je misaona konkao metodološko sredstvo u objašnjavanju društvenih pojava. ,,U svojoj pojmovnoj istoti ova misaona konstrukcija ne može se nigdje nai empirijski u stvarnosti... Supstancijalno sama ova konstrukcija je slina utopiji do koje se došlo

Idealni tip razlikuje se strukcija koja služi

analitikim akcentiranjem izvjesnih elemenata stvarnosti" (VVeber, 1968:497). Idealni tip nije empirijska spoznaja društvene stvarnosti niti predstavlja društvenu stvarnost koju netko želi. On je zapravo zamisao društvene stvarnosti koja bi se dogaala kada bi bila strogo racionalno upravljena prema odreenom cilju. Logika je idealni tip svakoj znanosti.

VVeber smatra da je društvena stvarnost iracionalna u vrijednosnom pogledu, pa je znanost ne može misaono kritiki zahvatiti. Ona može odreeno vrijednosno stajaliste pojmovno razraditi, ispitati objektivne mogunosti njegova ostvarenja i izabrati racionalne postupke da bi se odreeno vrijednosno stajalište ozbiljilo (Mili, 1965:135).

\^

sn

,

ra;

^

,

pr osi ni(

m< po ut ^j.

EMPIRIJSKA

Idealni tip

NORMATIVNA

ne brine o vrijednosti

iracionalnim porivima. Cilj

Za

I

ozbiljenje

svakog

štvena zbivanja

cilja

mogu

je

cilja jer

TEORIJA U DRUŠTVENIM

ga ljudi - smatra VVeber

ZNANOSTIMA

43

- postavljaju po nekim

dan, a društvena praksa treba voditi ozbiljenju tog

postoji

objasniti

cilja.

maksimalno racionalni put (idealni tip), pa se drutako da je empirijski spoznaju i usporede s maksi-

malno racionalnom zamisli ostvarenja tog cilja — idealnim tipom. Što su bliža nom tipu, to su bolja, pa možemo djelovati da budu što bliže idealnom tipu. Znanost, prema tome, ima instrumentalnu vrijednost.

Meutim,

Ona

racionalno

ideal-

pomaže

nemaju jednaku vjerojatnost da postanu društveni ciljevi. U klasnom društvu to su ciljevi vladajue klase, a znanost onda neizbježno postaje instrument te klase. Iako veliki pristaša etike neutralnosti u znanosti, Max VVeber se takvim shvaanjima stvarno opredijelio za vladajuu klasu u znanstvenom radu. Iako je smatrao da „svaki ovjek mora odluivati koji e za njega biti bog a koji avo" (uri, 1964:178), nije uvidio da je to pravo ovjeku u društvu oduzeto i da drugi umjesto njega odluuju tko biti njegov bog, a tko avo. Znanstvenik mora znati da vrijednost ciljeva koje ovjek sebi postavlja ne može odrediti ni prorok ni spasitelj, ve ovjek sam slobodnim izborom. Vrijednost cilja odreuje sloboda izbora, a ne vrsta izbora, pa razliiti ciljevi mogu biti podjednako dobri, ako su iracionalnim ciljevima.

svi ciljevi

e

slobodno izabrani. Idealni tip pomaže u ostvarivanju odreenog cilja, a normativna teorija govori o pravom cilju. Idealnim tipom se znanost instrumentalizira, a normativna teorija je humanizira. Idealni tip govori kako nešto postii, a normativna teorija govori što postii.

2.5.4.

Normativna

teorija

Bez usporeivanja nije ljude

i

historijsko-komparativna metoda

mogue

ni

otkrie

ni

njegova interpretacija.

Usporeujui

meusobno s obzirom na pismenost, možemo odrediti broj nepismenih u jednoj

Recimo da u jednoj zemlji ima 20% nepismenih. Bez poznavanja intervala u kojem se nepismenost kree ne bismo mogli znati radi li se o zemlji s niskom, srednjom ili visokom stopom nepismenosti. Ako zemlju sa 20% nepismenih usporeujemo s grupom zemalja u kojima nepismenost varira od 20% do 70%, onda je ta zemlja s niskom stopom nepismenosti. Meutim, ako tu istu zemlju usporeujemo sa zemljama u kojima nepismenost varira od 0% do 20%, onda je rije o zemlji s visokom stopom nepismenosti. Prema tome, isti podatak dobiva razliita znaenja, ovisno o drugim podacima s kojima se usporeuje. Isto je tako mogue da isti podatak u razliitim zemljama ne oznaava isto. Recimo, isti postotak nepismenosti može znaiti razliite stvari, jer su pri odreivanju broja nepismenih pošli od razliitih definicija nepismenosti. Neke zemlje pismenim proglašavaju svakoga tko zna napisati ime i prezime, a druge u nepismene svrstavaju sve one koji imaju manje od etiri razreda osnovne škole. Isto tako, jedna zemlja u razliito vrijeme upotrebljava razliite definicije nepismenosti. To je, svakako, teškoa u komparativnim istraživanjima, ali je mogue empirijski ustanoviti od kakve se definicije pošlo u odreenom prikupljanju zemlji.

podataka.

Nekad

se

usporeuju

kvalitativno razliite stvari, jer nije lako empirijski

u razliitim društvima. Svaka metoda ima svoje teškoe, ali ako se one imaju na umu i ako se metoda kritiki upotrebljava, može dati dobre rezultate. Tako je i s historijsko-komparativutvrditi te razlike


44

nom metodom

koja je dala vrijedne rezultate pa se u posljednje vrijeme pojavljuju komparativne znanosti. No esto se zaboravljalo da ta metoda dovodi samo do empirijskih spoznaja, pa je nekritiki upotrebljavana kao metoda za odreivanje razine razvitka nekog društva oslanjujui se na razliite evolucionistike „teorije" ili neke druge sheme razvitka, kao što su eurocentrizam i slino. Komparativnom se meto-

dom mogu

ustanoviti stvarne razlike

u mnogim

obilježjima pojedinih društava, ali

pomou nje nije mogue ustanoviti koje je društvo bolje, a koje je lošije. Ocjenu nekog društva mogue je dati usporedbom stvarnog stanja

nos vite \TSl

tar

kov izbi

u nekom

društvu s normativnom teorijom tog društva. Ako je stvarno stanje u jednom društvu bliže onome stanju koje ljudi tog društva žele, onda je to društvo bolje od onog u kojem je vea razlika izmeu stvarnog stanja i ciljeva i želja ljudi tog društva. Ocjena nekog društva nije mogua usporedbom stvarnih društava. Ona nije mogua ni usporedbom jednoga društva s ciljevima i željama nekog drugog društva. Isto tako ona nije mogua usporedbom stvarnog stanja u nekom društvu s oficijelnim ciljevima tog društva. Ocjena jednog konkretnog društva mogua je jedino usporedbom stvarnog stanja u jednom društvu sa stvarnim ciljevima i željama tog društva. Ne postoje opi ciljevi, kao što ne postoji ni ovjek uope. Svi su ciljevi ciljevi konkretnih ljudi. Oni su meusobno razliiti, pa ih nije mogue vrednovati mimo ljudi na koje se odnose.

vat koji izje

nos s

ti

izje

Zat

dru teo

vid se 2.5.5.

Normativna

teorija

i

funkcionalizam

Funkcionalizam je jedan od dominantnih metodološkoteorijskih orijentacija u društvenim znanostima. Pojavio se pod utjecajem prirodnih znanosti, pa su se društvene pojave pokušale tumaiti analogno biološkim. Društveni se sustav izjednaavao s organizmom u biologiji, pa se u prouavanju društvenih pojava pošlo od društvenog sustava. Društveni se sustav uzimao kao harmonina cjelina. Svaki dio tog sustava pridonosi održavanju cjeline i dobiva smisao u odnosu prema cjelini. Kao što ruka oko imaju važnost za pojedinca, tako pojedinac ili neka društvena institucija imaju važnost za društveni sustav. i

Budui da

oko sami za sebe ne znae ništa, za funkcionaliste je sustav sve, primjeuju da pojedinci nisu vezani za sustav kao organi uz organizam, pa upozoravaju na potrebu socijalizacije pojedinaca kako bi se u njih usadile vrijednosti i osobine koje pomažu boljem funkcioniranju sustava. Funkcionalizam je protiv nasilja, ali ne i protiv duhovne manipulacije. Uz pomo socijalizacije ovladava se sviješu i osigurava dominacija. Dakako, ta je dominacija tako suptilna da stvara privid demokracije. „Mo se preobražava u opravdavajue ideologije, zajednike obrasce ponašanja, mrežu sentimenata, moralnih normi, svetih simbola, pomou kojih se sistem predstavlja kao racionalan, a interesi vladajuih klasa legitimnim" (Sociološki leksikon, 1982:190). ruka

Socijalizacijom funkcionalizam postaje psihološki prihvatljiv. razlikovati znanstveno prihvatljivu

znanstveno

od psihološki

neosnovana analogija

Meutim,

i

2.6

je

Ka« jen

štv rile

oko

su pri

spt tati pri:

treba sti

prihvatljive misli (Šušnji, 1984:36).

izmeu

organizma društvenog suOrganizam predstavlja biološku jedinku, a društveni sustav predstavlja skup pojedinaca povezanih društvenim vezama. U organizmu ne postoji autonomija dijelova, a u društvu postoji. Organi bez organizma ne mogu živjeti a pojedinci izvan društva mogu, ak u razliitim društvima. stava.

,,<

on

i

a pojedinac ništa. Funkcionalisti

Prije svega,

i

dri

i

uz nju nir isk

KVANTOFRENIJA KVANTOFOBIJA U DRUŠTVENIM ZNANOSTIMA

45

I

Bez obzira na društveni sustav u kojem živi, svaki se ovjek razvije u linost. Linost predstavlja neponovljivu rezultantu meduutjecaja naslijea, društva i samoaktiviteta pojedinaca. Za razliku od svih drugih živih bia koja su jedinstvena unutar vrste, tar

je sama za sebe. Jedinstvenost jedinki unubiološkom nužnošu, a jedinstvenost svake ovjeslobodom izbora. Sloboda izbora nužno vodi do razliitog

svaka ovjekova linost jedinstvena

pojedinih vrsta uzrokovana

kove linosti uzrokovana je izbora, pa je normalno da se

je

ljudi

Prema tome, u društvu po

meusobno razlikuju.

mjeri

ovjeka

socijalna se integracija

ne bi smjela zasni-

vati na sustavu zajednikih vrijednosti, ve u osiguravanju takvih oblika društvenosti koji omoguuju javljanje i zadovoljavanje razliitih vrijednosti. Odgoj ne bi smio biti izjednaavanje pojedinaca (socijalizacija), ve bi trebao biti formiranje slobodnih linosti (personalizacija). Dakako, i sloboda ima svoje granice, pa svakog treba upoznati

tim da je sloboda drugih granica svaije slobode. Prema tome, odgoj bi, umjesto izjednaavanja, trebao ii u smjeru ispoljavanja, upoznavanja i uvažavanja razlika.

s

Zato socijalizaciju treba zamijeniti personalizacijom.

Funkcionalizam izjednaava empirijsku i normativnu teoriju tako da postojei društveni sustav uzima kao normu. U tome je njegov pozitivizam. Normativna se teorija temelji na slobodi izbora, a sloboda izbora dovodi do razliitog izbora. Na individualnom planu oituje se u neponovljivosti linosti, a na društvenom planu oituje se u razliitosti društvenih oblika. Sloboda izbora nije jednokratna pa se i linost i društvo mogu mijenjati. Linost je pod utjecajem okolnosti, ali ona ih i mijenja. „ovjek ne služi povijesti da bi ona ostvarila svoje ciljeve, nego ovjek stvara povijest, ona predstavlja njegovu aktivnost" (Šaf, 1967:78).

2.6.

Kvantofrenija

i

kvantofobija u društvenim znanostima Kvantitet se mjeri, a kvalitet se

broji.

Kada su se poele pojavljivati društvene znanosti, prirodne su znanosti bile vrlo razvijene, pa je pojam znanosti bio obilježen sadržajem pojma prirodnih znanosti. Od društvenih se znanosti oekivalo da udovoljavaju kriterijima prirodnih znanosti. To je otvorilo dileme o mogunosti pojavljivanja društvenih znanosti. Kada su se riješile dileme

mnoge dileme u društvenim znanostima. Dok su jedni smatrali da društvene znanosti trebaju udovoljavati egzaktnim kriterijima prirodnih znanosti, drugi su upozoravali na specifinosti društvenih pojava i potrebu specifinog pristupa u njihovu istraživanju. Tako se na jednoj strani naglašava kvantitativni, a na drugoj kvalitativni pristup istraživanju društvenih pojava. Isticanje jednog pristupa obino je znailo negiranje drugoga, tako da se metodologija društvenih znanooko društvenih znanosti, otvorile su se

sti

u

krajnjoj konzekvenciji razdvaja

na takozvanu kvantitativnu

i

kvalitativnu.

Dualizam u znanosti još više pridonosi tom razdvajanju, pa se kvalitativno veže uz racionalan pristup, a kvantitativno uz empirijski pristup. Umjesto da se dopunjuju, „teoretiari" i „empiriari" se iskljuuju. Teoretiari se koriste samo racionalnim metodama upadajui u kvantofobiju, a empiriari se usmjeravaju na prikupljanje iskustvenih podataka i upadaju u kvantofreniju.

i


46

Dileme o kvalitativnom i kvantitativnom pristupu pojavljuju se i na iskustvenoj razini. Oni koji su opredijeljeni za kvalitativnu metodologiju, usmjereni su na heuristiku vrijednost iskustvenih podataka, pa se opredjeljuju za promatranje sa sudjelovanjem, bez unaprijed postavljenih hipoteza. Oni tako dolaze do dobrih hipoteza, ali zanemaruju njihovu provjeru. Oni pak koji su usmjereni na kvantitativnu metodologiju, obino u istraživanju ne idu dalje od podataka. Iako nema znanstvenog otkria bez odgovarajue veze izmeu mišljenja (hipoteza) i iskustvenog doživljavanja (podataka),

i

jedni

i

kva ledi iski:

nosi

na

V

a er istr

drugi ostaju na pola puta.

Suprotstavljanju kvalitativnog

kvantitativnog pristupa pridonosi

i

i

nain

pri-

i obrade podataka. Na primjer, do podataka o participaciji u upravljanju možemo doi na razliite naine — anketom, analizom sadržaja i promatranjem. Meutim, sve metode nisu jednako vrijedne za dobivanje kvalitetnih podataka o participaciji. U anketi se procjenjuje participacija. Pitanje je koliko procjena participacije odgovara stvarnoj participaciji. Malo emo doznati o participaciji i dobro provedenom analizom sadržaja zapisnika, ako zapisnici nisu dobro vodeni. Ako dobro pripremimo promatranje, mogue je da u promatranom razdoblju registriramo svaku diskusiju i njezino trajanje, broj danih prijedloga i broj prihvaenih prijedloga. Dok se u prva dva naina prikupljanja podataka malo možemo pouzdati, u treem je to mogue gotovo u potpunosti (Obradovi, 1972).

kupljanja, registriranja

meutim, ne znai da

e

opažanje u svim vrstama istraživanja dati najbolje Svaka metoda prikupljanja podataka nije jednako vrijedna u svim prilikama, pa je za kvalitetu istraživanja vrlo važan izbor odgovarajue metode za prikupljanje podataka. Isto tako, važno je u svakoj fazi procesa istraživanja izabrati najbolji postupak. Postupke same za sebe ne možemo podijeliti u kvalitetnije i manje kvaliTo,

2.7.

mte cilje

rezi

stic

zan

rezultate.

tetne.

To je

Odi poli

est

mogue tek u relaciji sa situacijom u kojoj se primjenjuju.

Iako postoje kvantitativne

i kvalitativne varijable podaci o njima registriraju se numeriki. Recimo, sa 1 se može oznaiti muški spol, a sa 2 ženski. Naravno, da u tom sluaju 2 nije dva puta vei od 1 Dolazak na sastanke kvantitativna je varijabla, pa onaj tko je bio jedanput na sastanku dvostruko je manje bio od onog tko je bio dva puta. Budui da ljudi ne znaju tono koliko su puta bili na sastanku, obino se u istraživanjima traži da se razvrstaju u jednu od grupa, pa 1 može znaiti „esto dolazi na sastanke", 2 može znaiti „rijetko dolazi na sastanke". Iako je rije o kvantitativnoj varijabli, u ovom sluaju ne znai da oni koji su zaokružili brojku 2 na sastanke dolazi dva puta više. .

Budui da svi matematiki

i

statistiki postupci nisu

jednako primjenljivi na raz-

u obradi podataka esto se griješi, što produbljuje suprotstavljanje kvalitativne i kvantitativne orijentacije u istraživanju. Pogrešna primjena nije slabost statistikih postupaka. Postoje postupci koji omoguuju raunanje i kvantitativno liite podatke,

izražavanje povezanosti

izmeu kvalitativnih varijabli (C).

Isto tako, postoje

srna vrec slab

zab stve

nov

zab iju ni a

van zna

dal

postupci

na osnovi kvantitativnih podataka dolaze do kvalitativnih obilježja (faktorska analiza). Brojevi i brojke u znanstvenom istraživanju ne znae ništa ako iza njih ništa ne stoji, ali kad se osigura korelacija izmeu njih i onoga što se istražuje i kada se primijene adekvatni postupci obrade, onda je istraživanje u tom dijelu i najkvalitetnije. koji

Ako je to tako, postavlja se pitanje opravdanosti kvalitativne i kvantitativne metodologije. Kao što nema kvalitativne i kvantitativne znanosti, tako ne bi trebalo biti

nos

miš pos rici

gu nito

DRUŠTVENA ZNANOST POLITIKA I

kvalitativne

jedinstvena

i

je,

kvantitativne metodologije. Metodologija znanstvenog istraživanja

kao

što je jedinstvena

iskustvo, kvalitativno nosti suprotstavljajui

i

znanost. Znanost se razvija povezujui teoriju

kvantitativno. Kvantofrenija

i

ono

i

kvantofobija

i

i

verifikacijski aspekt

upadaju u kvantofreniju.

Društvena znanost

2.7.

usmjeravajui se

heuristiki aspekt istraživanja, upadaju u kvantofobiju,

empiriari, usmjeravajui se na kvantitativnu metodologiju

istraživanja,

i

koe razvitak zna-

što znanost nastoji povezati. Teoretiari,

na kvalitativnu metodologiju a

47

i

politika Treba razlikovati istinu od interesa.

Motivi u znanosti jesu dolazak do interesa. Politiari

istine, a politika teži

su pretežno voluntaristi

ostvarivanju

odreenih

smatraju da za postizanje odreenih

jer

Zato oni veliaju postavljene ciljeve i postignute ponešto rekli o svojoj efikasnosti. To može dovesti do zablude koja se u uzronoposljedinom lancu pojavljuje kao konica u postizanju ciljeva za koje se i sami zalažu. ciljeva treba ljude za njih pridobiti.

rezultate

kako

bi podignuli

moral

i

Društvena se znanost bori protiv zabluda otkriva stvarne društvene odnose. Odnosi do kojih dolazi znanost redovito su mnogo lošiji od onih kako ih prikazuje politika. To izaziva sumnju politiara u znanstvene radnike, pa oni u njima zbog toga esto vide ljude s drugim ciljevima. i

Ustanovljavanje stvarnog stanja u društveno-politikom životu politiari esto smatraju kao vrednovanje njihova rada. Svi ljudi pružaju otpor pokušajima da se vrednuje njihov rad, a naroito onda kad osjeaju da bi rezultati tog posla mogli biti slabi. Jedna slabost obino izaziva drugu, pa umjesto da se radi na poboljšanju stanja, zabranjuje se njegovo otkrivanje. Politiari probleme vide u znanstvenicima, a znanstvenici u politiarima, tako jedni i drugi, umjesto da rješavaju probleme, otvaraju nove. I

znanstvenici esto griješe, posebice kada se bave politikom aktivnošu. Oni

zaboravljaju granicu

izmeu znanstvenog

politikog rada pa ne razlikuju demokraznanstvenog rada, pa im znanstveni autoritet ne daje vea graanska prava. Iako otkrivanje treba djelovati na odluivanje, te dvije aktivnosti nisu iste i ne treba odluivati onaj tko je otkrio ili tko više zna. Odluivanje je problem svih, pa otkria i znanja treba uiniti dostupnima svima da bi na njima mogli zasnivati svoje odluivanje. ciju

od

i

scijentokracije. Politika aktivnost je izvan

Pojam znanosti esto se ne razlikuje od pojma politike, pa se dogaa da se u znapostupa politiki, a u politici znanstveno. Meutim, dok u znanosti istinitost mišljenja nije mogue dokazati brojem ljudi koji ga prihvaaju, u politici se ispravnost postupka može ocijeniti brojem ljudi koji ga odobravaju. Verifikacija u znanosti i politici nije ista. U znanosti možete biti usamljeni biti u pravu, a u politici to nije mogue. Ispravnost politike provjerava se plebiscitom, referendumom i izborima, a istinitost znanstvenog mišljenja - znanstvenim istraživanjem. nosti

i


48

U

Pritisak politike osobito je velik na nastanak i razvitak društvenih znanosti. autoritarnim društvima interesi vlasti proglašavali su se opim interesima. Nezadovoljstvo takvom politikom proglašavalo se društvenom patologijom.

Znanstvenim istraživanjem došlo

se

do spoznaja o ovjeku kao biu

s

moguno-

šu slobode izbora. Sloboda izbora jednih niim ne smije biti ograniavana osim slobodom izbora drugih ljudi. Slobodu izbora ograniavala je politika nameui svoj izbor služei se sredstvima fizike

propagandom uinio interesu

onoga

i

simbolike

prisile.

Kad

se nametnuti izbor ne bi

prihvatljivim, prisila bi se „humanizirala"

izgovorom kako

je

u

koji se prisiljava.

Sloboda izbora ne jami uvijek najbolji izbor. Izbor može biti i pogrešan. Pogrešan izbor nikad ne može biti tako štetan kao ukidanje slobode izbora. Nedostatak znanja može uzrokovati pogrešku izbora, ali onaj tko više zna nema pravo nametati izbor. Ni znanost ne smije nametati izbor. Ona treba podržavati slobodu izbora i pomagati da izbor bude što kvalitetniji, osiguravajui potrebne informacije za kvalitetan izbor, pronalazei sve bolje oblike društvenog života u kojem bi sloboda jednih što

manje ograniavala

U odnosu na

ili

PR

ugrožavala slobodu drugih.

psihoorgansku stvarnost superorganska

Mis

predstavlja složeniju stvarnost. Isto tako, kasnije su se

jedr

anorgansku, organsku

stvarnost kasnije se pojavila

i

i

Slino se dogaa i sa znanstvenicima. Znanstvenici prirodnih znanosti vrhunac u svojem razvitku dostižu prije svoje pedesete godine, dok znanstvenici u društvenim znanostima vrhunac dostižu, po pravilu, nakon svoje pedesete godina. Prema tome, postoji razlika u filogenezi pojava i znanosti koje ih istražuju. ini se da je razvitak znanstvenika kratka rekapitulacija razvitka znanosti. U prirodnim znanostima snaga duha rano dovodi do vrhunca, dok je u društvenim znanostima usto potrebna i zrelost. pojavile znanosti koje istražuju tu stvarnost.

SUf da

<

sva!

poj; i

up

njih

van po\

Zn vin raži nje;

stii niji

ŠtVI

tih viš<

log

ve Zb( nos jeci

zas

dio

II.

PROCES ISTRAŽIVANJA DRUŠTVENIH POJAVA Misao o

Ona

istraživanju nije se razvijala pravolinijski.

je bila

optereena razliitim

jednostranostima koje se i danas osjeaju, tako da se proces istraživanja izjednaavao s

upotrebom metoda logikog

da empirijske

verifikacije.

svakog od

pokušaja

tih

Da bismo

izbjegli

i

mišljenja,

Meutim,

od svih

zamke

upotrebom opih

proces istraživanja

teorija

ili

mnogo

je

primjenom metokompliciraniji od

njih zajedno.

jednostranosti u

znanstvenom

istraživanju društvenih

smo objasnili temeljne znanstvene pojmove upozorili na specifinosti društvenih pojava o kojima moramo voditi brigu prilikom

pojava, prije razrade tog procesa ukratko i

njihova istraživanja. Vidjeli

smo da znanost

objedinjuje

misaone

i

iskustvene informacije u istraži-

vanju svoga predmeta. Budui da su misaone informacije openite, potrebno ih je povezivati s reprezentativnim brojem iskustvenih informacija koje su pojedinane.

Znanost istraživanjem dolazi do zakonitosti u svom predmetu koje izražava pojmovima, zakonima, teorijama koje objedinjuje u logiki jedinstveni sustav. Znanost podrazumijeva nastojanje da se istraživanjem i usustavljivanjem rezultata istinito objasni njezin predmet.

Zbog sti

i

niji

specifinosti društvenih pojava društvene znanosti imaju svoje specifino-

u istraživanju i u usustavljivanju. Društvene su pojave kompliciranije, pa je složeproces istraživanja i logiko usustavljivanje rezultata istraživanja. Zato dru-

štvene znanosti imaju manji broj rezultata istraživanja. tih

Zbog dinamine

strukture

pojava rezultati društvenih istraživanja brzo zastarijevaju, pa društvene znanosti

više obilježava

napor da se

istinito objasni

njihov predmet nego rezultat koji bi bio

logiki usustavljen. Prema tome, potreba za istraživanjima u društvenim znanostima

vea je jer su kompliciranije, manje istražene, a spoznaje u njima brzo zastarijevaju. Zbog toga spoznaje o umijeu istraživanja ine bitan dio strukture društvenih znanosti, pa edukacija u društvenim znanostima treba biti više usmjerena prema umijeu istraživanja nego prema usvajanju usustavljenih spoznaja o predmetu koje brzo i

zastarijevaju.


50

nom

ODNOS PREMA ZNANSTVENOM RADU

razli

ovjek bi mogao uiniti više djela kada ih ne bi smatrao nemoguima. Malherbe

sobr lost,

imai ranji

znanost u povijesti bila potiskivana i manipulirana, i ona i znanstvenici autoriteti su u svim društvima i u svim slojevima društva. Iako je službena znanost bila uvijek instrument vladajueg staleža, nju je prihvatio i potlaeni sloj društva.

ija,

ve to proistjee iz same biti znano-

bolj<

Koliko god

Tome nisu sti. ovjek

je

pridonijeli želi

samo

ideologijski utjecaji,

da objektivnu stvarnost

istinito

spozna. Istinita spoznaja

može biti u

ovjekove vrste. istinite spoznaje, ah to nije dokaz Posebni interesi su otežavali i otežavaju dolazak do kako bilo poricanja istine je ovjekove nezainteresiranosti za istinitom spoznajom, jer posebnih interesa pod pod pritiskom posebnih interesa, isto tako je bilo odricanja od suprotnosti

utjecajem

s

interesima pojedinih ljudi

ili

grupa,

ali

ne

i

s interesima

istine.

znatiželji, istraživanju

ovjekove

i

logiki jedinstvenom sustavu misli.

Zbog toga

znanost interklasna, internacionalna, interkulturna, opeovjeanska. Zadovoljavanje znatiželje, otkrivanje je univerzalne vrijednosti. Instrumentalnom vrijednošu otkria neravnomjerno se koristilo, ali blagodati znanosti dospjele su do svakog civiliziranog ovjeka. Otuda i univerzalno povjerenje u znanost i znanstvenike. Na takvu se povjerenju izgradio i karakteristike

vrste.

je

specifian odnos prema znanstvenicima. Prije svega, njih proglašavaju velikim altruistima i muenicima. Dok je altruizam imanentan znanstvenom radu, za muku se to

ne

bi

moglo

od

i

uei ue, znat

obli:

Znanost se temelji na

To su ope

dola

rei.

Dok napi stup

Tor drui

vei talei riste

Znanstveni radnici nisu bili muenici dok su se bavili znanstvenom aktivnošu. Njih su mogli progoniti zbog otkria, ali odricanje i upornost u znanstvenom radu za

sen

muka. Znanstveno istraživanje ne može biti prinudna aktivnost, pa upornost i odricanje u njoj govori o snazi znatiželje i veliini zadovoljstva pri njezinu zadovoljavanju. Malo je aktivnosti u kojima ljudi pokazuju toliku upornost pa možemo slobodno rei da malo koja aktivnost može pružiti takvo zadovoljstvo kao znanstveno istraži-

dak

njih nisu bili

osig

snac

dob

vanje.

Znanstveni rad

se, nadalje,

smatra plodom velikih genija

iz

ijih lucidnih du-

hova bijesnu „bogom dana" otkria. Znanstvenici se sakraliziraju, iako je poznato da su svi radili mnogo i uporno i da redovito sve svoje uspjehe u tom poslu pripisuju svom radu, a samo minimum talentu. Prema tome, uspjeh u znanosti, a i drugdje, nije plod samo genija (intelektualne superiornosti) ve je, usto, potrebno imati i druga obilježja. Svojom intelektualnom superiornosti ovjek se može koristiti pri ostvarivanju mnogih želja. Samo jedna od njih je znatiželja. Do znanstvenog rada i rezultata u njemu dolazi kad znatiželja potie ljudski duh na aktivnost. Pojam genija znanstvenika nije identian jer, osim znatiželje, darovit ovjek može zadovoljavati mnogo drugih želja. Radoznalost ljudski duh usmjerava na uenje, studiranje i istraživanje. Neka druga želja ovjeka potie na neku drugu aktivnost u kojoj on takoer može iskazati svoj dar. Ni najdarovitiji nee imati uspjeha u znanstvei

ID Pro'

SpO! gur;

obn srec živa

živa

uvje

IDEJNI

51

PROJEKT ISTRAŽIVANJA

nom radu ako nisu znatiželjni. Kao što se ljudi razlikuju po sposobnostima, isto se tako razlikuju po znatiželji. Te razlike nisu samo u intenzitetu nego u vrsti. Dok na sposobnosti možemo vrlo malo utjecati, dotle se na znatiželju može utjecati mnogo. Nažalost, ta se mogunost malo esto, pogrešno iskorištava. ak škola, kakvu danas i

i

i,

imamo, više guši nego što potie znatiželju uenika, i tako nepovoljno utjee na formiranje znanstvenog podmlatka (Vujevi, 1981). Interes za rezultate znanosti oduvijek je bio vei nego za naine kako se do njih dolazi. To se najviše odrazilo na školu koja uenicima nudi goleme koliine informacija, umjesto da ih osposobljava da samostalno ue, studiraju i istražuju. Kao da nije bolje nekoga nauiti loviti ribu nego ga najesti ribom? Škola redovito nudi i traži više od uenika nego što oni žele i mogu nauiti. Isto tako, mnogo toga ona ne pruža što uenici žele znati. Budui da škola nedovoljno osposobljava uenike da samostalno ue, studiraju i istražuju, mladi naraštaj se guši u moru informacija, a ne zadovoljava znatiželju - jednu od osnovnih ljudskih potreba. iz podruja istraživanja nisu dovoljno usustavljena ni pedagoški do nove spoznaje nije neizbježno najlakši, najbolji i najjeftiniji put. dosta lako dolazni do otkria, dotle je drugima trebalo dosta vremena i

Zato iskustva oblikovana. Put

Dok su napora.

jedni

Uz ostalo,

to je uvelike ovisilo

o specifinim znanjima

i

sposobnostima u

pri-

stupu problemu istraživanja.

Unato tome, u posljednje vrijeme znanstvena istraživanja pokazuju nagli porast. To ne znai da se poveao broj darovitijih znatiželjnih, ve samo govori o tome da je i

društvo postalo više zainteresirano za znanost kao initelj razvitka

i

da

je

pružilo

veu mogunost

ukljuivanja u znanstvena istraživanja. Mnogo je više znatiželjnih talenata nego što ih se uspjelo afirmirati, pa je velika šansa zemalja u razvoju da iskosvoje intelektualne potencijale jer u njima ne zaostaju za najrazvijenijima. Da bi mogao aktivirati intelektualni potencijal u znanstvenom istraživanju, nije dovoljno osigurati samo materijalne uvjete istraživanja nego valja odgajati znanstveni podmlariste

se

i

dak. Znanstveno

je

zamršeno da se u njemu

istraživanje postalo toliko

snai samo uz pomo znatiželje, darovitosti dobro poznavanje procesa istraživanja.

teorijskog znanja

i

nije

ve je usto

mogue

potrebno

IDEJNI PROJEKT ISTRAŽIVANJA Provoenje

istraživanja ne ovisi

sposobnosti moraju

biti

gurao, znanstvenik se

samo o

želji

osigurani materijalni

mora

obratiti

i

i

sposobnosti istraživaa.

društveni uvjeti.

Kako bi

Osim

želje

i

te uvjete osi-

relevantnim društvenim subjektima. Prilikom

dovoljno pozivati se na znanstveni autoritet, ve je potrebno društvenu sredinu upoznati s problemom koji se namjerava istražiti, upozoriti na važnost istra-

obraanja

nije

živanja tog problema, kao

živa

i

na

koristi te cijenu

istraživakog napora. Zbog toga

istra-

treba izraditi idejni projekt.

Idejni projekt je

uvjete za istraživanje

dokument kojim istraživa želi osigurati materijalne društvene odreenog problema. U njemu istraživa upozorava na problem i


52

e

argumente koji govore u prilog istraživanju problema koji je izabrao. Kojim argumentima istraživa koristiti ovisi o konkretnoj situaciji. Obraa li se znanstveistaknuti posestaviti na teorijski aspekt problema, u kojem noj instituciji, težište bice znanstvene ciljeve istraživanja. Ako se obraa drugim organizacijama, usmjerit se na instrumentalnu vrijednost spoznaje koja je vrlo važna za organizaciju kojoj se obraa. Mnogi znanstvenici malo pozornosti obraaju idejnom projektu. Meutim, esto o njemu ovisi hoe li se neko istraživanje ostvariti ili nee, pa mu zbog toga istraživa mora posvetiti odgovarajuu pozornost. Uzalud želja i spremnost istraživaa ako nisu osigurani uvjeti da se istraživanje provede. Zato uza svoju znatiželju i strunost istraživa mora imati sluha za probleme svoje sredine. Jedan od problema je i komuniciranje sredine i znanstvenika. Oekivanje da sredina razumije probleme znanosti treba zamijeniti spremnošu znanstvenika da razumije sredinu. Ta spremnost naroito doi do izražaja u idejnom projektu. i

iznosi

se

e

e

e

e

PRIMJER IDEJNOG PROJEKTA

Ovaj

idejni projekt

upuen

je Ministarstvu znanosti

i

tehnologije Republike Hrvatske.

NAZIV PROJEKTA: ODREDNICE POLITIKOG PONAŠANJA NA NAŠIM PROSTORIMA Na

projektu je angažirano više znanstvenih suradnika koji su se usmjerili na istraživanje

specifinih odrednica politikog ponašanja,

politiku toleranciju, kulturna, vjerska

i

tj.

politiku socijalizaciju, politiku kulturu,

nacionalna obilježja. Svaki sudionik na

ovom

projektu izradio je idejni projekt za svoj specifini problem, a glavni istraživa je sve to

neemo donositi cjelovit

ujedinio u zajedniki projekt. Ovdje di ilustracije donijeti

Problem

istraživanja:

Pojam politike

KAKVA

JE

POLITIKA TOLERANCIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ? uvoenjem demokracije. Tako se s pojam u politici vrlo esto koristi. Uvoenjem veoma važno podnošenje politikih opcija s kojima se ne

tolerancije pojavljuje se zajedno s

uvoenjem demokracije

u Hrvatskoj

politikog pluralizma postalo

je

i

taj

negativan stav. Smisao tolerancije nije u trpljenju, ve u prihvaanju drugog drugaijeg, kako bi svi imali jednaka prava u jedna-

slažemo, prema kojima razumijevanju

ve emo ra-

idejni projekt

dio koji se odnosi na problem vezan za politiku toleranciju.

i

imamo

i

kim uvjetima. Prihvaanje se može postii indoktrinacijom (Boetie, 1986)

— upozoravajui

na „nerazumnu odbojnost

uma prema onima

koji

i

racionalno

IZ

drukije misle..." (Loc-

Kac

ke, 1989:87).

Naše mišljenje o neispravnosti neke politike opcije ili negativan stav prema njoj ne bi biti dovoljan razlog da se takve opcije eliminiraju iz demokratske utakmice. Podno-

der

—ve podno-

un

etabliranu politiku" (Marcuze, 1989:397). Tolerancija ne iskljuuje upozoravanje na

istr

smjeli

šenje nije isto što si

neispravnost

ili

Meutim, neke tolerirati

i

tolerancija, jer u „autoritarnom sustavu

narod ne

tolerira

var

iznošenje negativnog stava.

politike opcije

mogu ograniavati

netolerantne (paradoks tolerancije).

politika opcija ne

može

biti

iznad

listikoj demokraciji nijedan izbor

Hrvatska je

prije

davine koje

je

uvoenja

var

I

mogunosti

pojavljivanje drugih, pa ne bi trebalo

tolerancija

ima svoje granice,

jer

nijedna

pojavljivanja drugih opcija. Zato u plura-

ne smije dovesti u pitanje slobodu izbora.

pluralistike demokracije imala

nepovoljno utjecalo na razvitak tolerancije.

dugo razdoblje

totalitarne vla-

stn

53

IZVEDBENI PROJEKT ISTRAŽIVANJA

HIPOTEZE: Politika tolerancija u Hrvatskoj ne zadovoljava potrebe pluralistike demokracije kao prepreka u njezinu funkcioniranju razvijanju.

1.

javlja se

U

2.

no

i

i

politikoj toleranciji

podrijetlo, stupanj

i

nema

razlika s

obzirom na

spol, dob, mjesto

roenja, regional-

smjer obrazovanja, socioekonomski status, stranaku pripadnost,

ugroženost ratom, religioznost...

NACRT ISTRAŽIVANJA:

Istraživanje

e se provesti na reprezentativnom uzorku Republi-

ke Hrvatske.

METODA

PRIKUPLJANJA PODATAKA: Podaci

e se prikupljati anketom. Osim veeg za mjeree se ljestvica

broja indikatora, za potrebe mjerenja politike tolerancije izradit nje politike tolerancije.

LITERATURA: Almond, Cabriel; Verba Sidney (1963), Civic Culture, Princeton, Nevv York. Becker, VVerner (1955), Razmatranje o toleranciji, Politika misao, Boesi de

la,

Etjen (1986), Rasprava

o dobrovoljnom

Horton, John (1994), Vjerska tolerancija, Filozofska istraživanja, Lok,

Džon

(1989),

Pismo o

trpeljivosti,

Markuze, Herbert (1989), Rasprava o

Mendus, Sušan (1989), Primorac, Igor (1989), Sullivan,

J.

L.

Volter (1990),

Zagreb.

br.

53

- 54,

Zagreb.

Beograd.

Cambridge.

Beograd.

(1989), Political Tolerance

O

3-4,

Beograd.

toleranciji,

Justifaving Toleration,

O toleranciji,

br.

ropstvu, Beograd.

and American Democracv, Chicago.

toleranciji, Školska knjiga, Zagreb.

Napomena. Ovaj je projekt prihvaen u Ministarstvu znanosti tehnologije. Nakon toga provedeno je istraživanje politike tolerancije. O rezultatima tog istraživanja objavljeno je više lanaka, a objavljena je knjiga (Vujevi, 2001). i

i

IZVEDBENI PROJEKT ISTRAŽIVANJA Kad društvena sredina prihvati idejni projekt i kad se osiguraju drugi uvjeti za izvoenje odreenog istraživanja, istraživa prelazi na izradu izvedbenog projekta istraživanja. Istraživanje je vrlo zahtjevna aktivnost koja se ne može s uspjehom obaviti ako unaprijed nismo dobro pripremljeni za njezino izvoenje. Zbog toga prije provoenja istraživanja treba detaljno razraditi sve poslove koje treba obaviti u rijeku istraživanja. Unaprijed razraene aktivnosti koje u jednom istraživanju treba obaviti višestruko su korisne. 1

Istraživau

omoguuju pregled misli

i

aktivnosti koje

u rijeku istraživanja

treba

obaviti. 2.

Izvedbeni projekt i

omoguuje poboljšavanje zamisli i aktivnosti, ali i uoavanje

uklanjanje slabosti.


54

Izvedbeni projekt je materijalni dokument koji omoguuje i drugim istraživaima da o njemu iznesu svoje mišljenje i time pomognu eventualnom uklanja-

3.

nju teškoa

i

diti svi

tica

pogrešaka.

Izvedbeni projekt služi kao dokumentacijska osnova na temelju koje

4.

razj

poslovi

u

poevši od priprema (Muži, 1968:57 - 58).

tijeku istraživanja,

objavljivanja znanstvenog izvještaja

e se izvo-

istraživanja

do

Izvedbeni projekt istraživanja ini detaljno razraen cjelokupan proces istražiu kojem je složena istraživaka aktivnost artikulirana i razraena u sklopu ve-

vanja

eg broja specifinih

aktivnosti koje

je

potrebno obaviti da bi se

cjelokupno istraživanje. Opis tih specifinih aktivnosti ujedno valja razraditi u izvedbenom projektu istraživanja.

je

s i

uspjehom

izvršilo

opis poslova koje

FAZE PROCESA ISTRAŽIVANJA Budui da

su ljudi

bili

više usmjereni na rezultate znanstvenog rada

nego na naine

pomou kojih se dolazilo do otkria, spoznaje o znanstvenoj aktivnosti nisu tako sreene kao spoznaje o predmetu pojedinih znanosti. Zbog toga su mnoga istraživanja manjkava, a u društvenim istraživanjima esta je jednostranost koja se oituje u zanemarivanju jednog konstitutivnog dijela spoznajnog procesa: misaonog ili iskustvenog. Tako imamo „teoretiare" koji misle o stvarnosti mimo iskustva o njoj i „empiriare" koji iskustvo ne osmišljavaju.

rade pi sai istra;

Meutim, u posljednje se vrijeme za tim osjea sve vea

potreba. Znanstveni rad

šava

se demokratizirao, a znanosti su se toliko razvile

da se ni najvei talenti ne mogu baviznanstvenim istraživanjem ako nisu upueni u tu aktivnost. Put do otkria je put u

vjeri

ti

stvar

U nepoznatom se ovjek najlakše izgubi. Zbog toga se u istraživanju omora maksimalno koristiti mišljenjem kao najvišim adaptivnim procesom. Istra-

kako

Ono je visokoorganizirana aktivnost visokoorgani-

empi

nepoznato. vjek

živanje ne može biti improvizacija.

zirane materije

— mozga.

Istra;

Kao što su se pojedine znanosti razvijale dolazei do novih spoznaja, tako se i znanstveno istraživanje usavršavalo i obogaivalo novim iskustvima. Osim toga što je ujedinilo teorijsku i empirijsku aktivnost, znanstveno je istraživanje artikulirano u više specifinih aktivnosti. Meutim, nema nekog slaganja u vezi s brojem i vrstom tih aktivnosti, jer se u konkretnim istraživanjima ne moraju pojavljivati uvijek iste aktivnosti.

skom

U istraživanju društvenih pojava pojavljuje se vei broj aktivnosti u teoriji

Svaka aktivnost koja se zasebno ispoljava kao specifina aktivnost posebno je izdvojena i razraena kao posebna faza u procesu istraživanja. Odreen je i redoslijed njihova pojavljivanja, ali to ne znai da se u svakom istraživanju moraju pojaviti sve aktivnosti i da redoslijed njihova pojavi

ljivanja

u empirijskom

ne može

Zbog

emo

biti

i

šljenj

post interj

rava

njem

dijelu procesa istraživanja.

drukiji.

specifinosti društvenih pojava treba imati na

opisati nisu

istrai

nužne nego samo

mogue u

umu da sve aktivnosti koje

konkretnom

istraživanju. Isto tako,

teorij

janju

Poset loeil aktivi

naliz

55

FAZE PROCESA ISTRAŽIVANJA

i primjena tih aktivnosti ne smije stvaralaku misaonu aktivnost.

razrada ticati

biti

šablonska,

Prema tome, u cjelovitom istraživakom procesu problema

1

Izbor

2.

Odreivanje podruja znanstvene

3.

Definiranje

4.

Odreivanje

5.

Postavljanje hipoteza,

6.

Identifikacija

7.

Operacionalizacija varijabli,

8.

Utvrivanje nacrta

9.

Izbor

10.

Planiranje

11.

Sreivanje i obrada podataka,

12.

Interpretacija podataka,

13.

Pisanje znanstvenog izvještaja.

i

i

definiranje

mogue su sljedee aktivnosti:

istraživanja,

pojmova i pojmovna

analize,

analiza,

ciljeva istraživanja,

i

klasifikacija varijabli,

istraživanja,

razrada metoda za prikupljanje podataka, i

provoenje terenskog

dijela istraživanja,

Prvih pet faza istraživanja ini teorijska aktivnost.

raene su

ve treba maksimalno po-

empirijske aktivnosti

Od šeste do jedanaeste faze raz-

u istraživakom procesu.

Interpretacija

pisanje znanstvenog izvještaja faze su koje povezuju teorijski

i

podataka

i

empirijski dio procesa

poinje problemom istraživanja, a završava hipotezama. Hipoteze su teorijski odgovor na pitanje u problemu koji emo provjeriti u empirijskom dijelu istraživanja. U hipotezama tvrdimo nešto o objektivnoj stvarnosti, pa u verifikacijskom dijelu identificiramo ono o emu nešto tvrdimo (varijable) kako bismo ih mjerili i tako empirijski provjerili istinitost misaonog iskaza (hipoteza). istraživanja. Teorijski dio procesa istraživanja

Istraživaki

je

proces jedinstvena aktivnost u kojoj teorijski dio odreuje što

empirijski mjeriti, a rezultati empirijskog mjerenja

Istraživaki proces se ne

može

odreuju

e se

istinitost teorijske misli.

samo na mišljenju ili samo na podacima. U odreeni podaci kako bi se provjerilo odreeno mi-

temeljiti

istraživanju se uvijek prikupljaju

pa znanstveno istraživanje ne može ostati na prikupljenim podacima, ili na je u cjelokupnom procesu istraživanja nužna interpretacija koja povezuje odreenu misao s odgovarajuim podacima, i tako provjerava hipoteze uz pomo podataka, ne ostajui na podacima. Znanstvenim istraživanjem podatke pretvaramo u mišljenje, a hipoteze u zakone i teorije. šljenje,

postavljenim hipotezama. Zbog toga

Znanstveno teorijsku

i

je

istraživanje cjelovit istraživaki proces koji ukljuuje

empirijsku aktivnost. Prilog znanosti

mogue je dati u

i

povezuje

obavljanju

i

razvi-

može biti samostalan znanstveni rad. Posebice vrijedni teorijski radovi mogu se napraviti na podruju pojmovne analize logikog ureenja i sistematizacije spoznaja na nekom podruju. U sklopu empirijskih aktivnosti vrijedni prilozi znanosti mogu se napraviti osobito na podruju operaciojanju specifinih znanstvenih aktivnosti,

nalizacije varijabli.

pa

i

to

56

IZBOR

IZBOR

I

I

DEFINIRANJE PROBLEMA ISTRAŽIVANJA

p™

DEFINIRANJE PROBLEMA ISTRAŽIVANJA Tko zna da ne zna, najviši je.

izbe

Leo Tse

Shj

Oni koji su davali prednost indukciji smatrali su da istraživanje zapoinje prikupljanjem injenica. No zapoeti indukcijom „znailo bi skupljati injenice prije nego što je poznato koje bi medu neodreenim brojem injenica u svemiru trebalo prikupiti". Isto tako, zapoeti istraživanje dedukcijom „znailo bi prihvatiti nepouzdana i vjerojatno tradicionalna nagaanja prije nego što se zna karakter problema" (Nortrop, 1968:29). Stoga s pravom upozorava Cohen da istraživanje ne poinje ni indukcijom ni dedukcijom ve problemom koji izaziva teškoe u praktinoj i teorijskoj situaciji. Istraživanje, prema tome, poinje problemom istraživanja. ovjek se susree s se mnogo problema i rješava ih, ali samo neki od njih problemi su istraživanja. mogu provoditi istraživanja, a da nisu potaknuta problemom istraživanja. Recimo, istraživanja koja su vezana za izradu diplomskoga, magistarskog rada ili doktorske teze više su vezana za rješavanje statusnog problema kandidata nego što su istraži-

^ blei

ešc mei

P ro âk

^

ak

z

nan

vaki problem.

prir

Problem istraživanja je specifian problem. On se zasniva na znatiželji, a nastaje ako o neemu nemamo dovoljno znanja. Ako znatiželju možemo zadovoljiti uenjem, onda to još nije problem istraživanja. Tek ako uei i studirajui ne možemo doi do željenih znanja o neem, tada to može biti problem istraživanja. Teško je povui oštru granicu izmeu problema uenja, studiranja i istraživanja. Ako uei i studirajui ne možemo nai eksplicitne odgovore na pitanje koje nas mui, možda emo nai implicitne odgovore koji nas zadovoljiti.

s ko:

e

Ako svoju znatiželju nismo mogli zadovoljiti uenjem studiranjem, tada ono što želimo znati može biti problem istraživanja. Prema tome, problem istraživanja je problem koji ne možemo riješiti uenjem ni studiranjem, ve je potrebno provesti istraživanje da bi se došlo do novih spoznaja. Te spoznaje nisu nove samo za istraživaa

koji

real

zna voj

mla ti i \

i

nego trebaju

koji istražuje,

biti

nov prilog znanosti.

istraživanja proistjee iz neznanja

ili

emo ako preusko podruje odredimo kao problem istraživanja, jer tada spoznaje do kojih emo doi mogu ne imati teorijsku ih praktinu vrijednost. PrePogriješit

širok

j

pric

nek takc

nedovoljnog znanja. Meutim, neznanje i nedovoljno znanje nisu automatski problemi istraživanja, jer naše je neznanje toliko veliko da ga znanost nikad nee riješiti. Razvitkom znanosti poveava se naše znanje, ali se poveava i znanje o neznanju, pa se tako poveava i broj problema u znanosti. Neznanje koje nam je poznato nije isto što i problem istraživanja, jer konkretno istraživanje može obuhvatiti samo mali dio onoga što ne znamo. Poetnici ne misle tako pa za problem istraživanja uzimaju preširoko podruje. Meutim, navodenjem širokog podruja koje je potrebno istražiti nismo odredili problem istraživanja.

Problem

na

i

problem bio bi istraživanje naših radnika na privremenom radu u inozemstvu, bismo željeli istražiti kako su dvadesetogodišnje djevojke upoznate s

ono je

i

iji

<

orig istr,

pral

van s tve

u

tij

nov dov

a preuzak, ako

mjei

radom

obo!

organizacije mladeži.

Stvarni problem u znanosti koji nije ni preširok ni preuzak

za nas. Prema tome, ni njega

neemo uzeti za

problem

može biti neprikladan Sve što može biti

istraživanja.

j

zve

^

57

problem istraživanja ne mora biti problem našeg istraživanja ve emo odabrati one probleme za koje imamo najviše izgleda da emo ih s uspjehom riješiti. Znai, pri izboru problema neemo brinuti samo o znanstvenoj prikladnosti nego i o prikladnoistraživanje provoditi. sti problema istraživanja onome tko

e

Bez problema

istraživanja,

nema

ni istraživanja.

jedan od najkreativnijih doprinosa u

Zbog toga je uoavanje problema samo uoavanje važnih pro-

istraživanju, jer

blema dovodi do znaajnih istraživanja

i

otkria. „Formuliranje problema

eše bitnije od njegovog rješenja, koje može biti stvar puke matematike

je

ili

mnogo

eksperi-

mentalne vještine. Postaviti nova pitanja, otkriti nove mogunosti, sagledati stvarne probleme iz novog ugla zahtijeva stvaralaku imaginaciju i oznaava stvarni napredak znanosti" (Einstein i Infeld, citirano prema: Maslov, 1982:78). Meutim, mlade ljude esto obilježava „sljepilo za probleme". Što manje znamo, teže uviamo praznine u svojem znanju. Otkriem objašnjavamo nepoznanice, ali otkrivamo nove. Otkriem zakonitosti u periodikom sustavu elemenata otkrili smo da postoje elementi koji nam još nisu poznati. Te nepoznanice bili su problemi daljih istraživanja. i

je izraženo u podruju društvenih nego u podruju u ideologijskom utjecaju koji je posebice izražen u školskom obrazovanju. Primjerice, u osnovnoj školi prošlog sustava od ukupnog sadržaja koji se odnosio na socijalizam 78% sadržaja je idealizirano, a samo 22% prikazano je realno (Vujevi, 1972:92). Tako se odgaja poslušnik, a negativno djeluje i na odgoj znanstvenog podmlatka za podruje društvenih znanosti. Ako nam je stalo do raz-

„Sljepilo za

probleme" jae

prirodnih znanosti. Razlog

je

ne konzerviranja društvenih odnosa umjesto poticanja sljepila za probleme, mlade treba osposobljavati u osjetljivosti za probleme kako bi ih mogli lakše uoava-

voja, a

ti

i

uspješnije rješavati.

mogu biti razliiti. Prije svega, treba biti usmjeren nam se ine poticajne za istraživanje. Specijalizacija pridonosi lakšem uoavanju problema, jer, kako smo ve kazali, dublje ulaženje u neko podruje omoguuje bolji uvid u ono što nam je nepoznato. Objavljene rasprave takoer mogu biti izvor problema, jer se u njima istie, uz rezultate koje smo dobili, Izvori

problema istraživanja

na probleme

i

bilježiti ideje

koje

i

problema koji se istražuje. Slino je i s recenzijama prikazima. Simpoziji i savjetovanja esto više pridonose kristalizaciji odreenih problema nego što daju odgovor na postavljena pitanja. Upoznatost s originalnim znanstvenim istraživanjima može nam dati ideju da provedemo slino istraživanje u drugim uvjetima, drugim sredstvima, u drugoj domeni. Društvena je praksa neiscrpan izvor problema strunih i znanstvenih istraživanja. Struno rješavanje praktinih problema može biti osnova za uopavanje i dolaženje do novih znanstvenih otkria. Mogua su i ponavljanja ili proširivanja prethodnih istraživanja. u tijeku razrade i provoenja nekog istraživanja, trebamo biti usmjereni na uoavanje novih problema. U tijeku istraživanja može doi do „grananja" istraživanja koje nas dovodi do sasvim drugih spoznaja od onih koje smo oekivali. Pasteur se je, primjerice, u nedostatku zdravih pilia pri istraživanju utjecaja mikroba kolere koristio oboljelim piliima i došao do principa imunizacije.

ono

što bi bilo

dobro uiniti za

daljnje osvjetljavanje

i

ak

Bez problema istraživanja nema ni istraživanja. Važno istraživanje ne može se izvesti na nevažnom problemu. Zato je u znanstvenom istraživanju vrlo važno biti


58

I

na probleme, tako da iz veeg broja problema možemo izabrati one koji su važizboru problema treba imati na umu ved broj kriterija. Good istie sljedee:

osjetljiv niji.

Pri

ran

nan 1.

Novina. Pri izboru problema treba izbjegavati nepotrebna ponavljanja istraživanja.

prije konane odluke o provoenju nekog istraživanja treba konzultirati odgovarajuu literaturu kako bismo vidjeli nije li možda takvo istraživanje ve provedeno. nam literatura dati mnoštvo Ako takvo istraživanje nije provedeno, relevantna informacija važnih za provoenje istraživanja našeg problema. Prije svega, na osnovi literature trebamo specificirati od ega se sastoji novina u istraživanju problema koji namjeravamo istražiti. Mogue je da se odluimo za istraživanje koje je ve provedeno. Novina bi mogla biti to da se vidi vrijede li još ti znanstveni zakljuci do kojih se prije došlo. Takva su istraživanja potrebna u društvenim znanostima, posebice nakon znaajnih društvenih promjena (revolucija).

Zato

e

Meutim, trebnih

i

treba razlikovati potrebna

nenamjernih.

i

namjerna ponavljanja istraživanja od nepoliteraturi esto uzrokuje nepotrebna

Nemaran odnos prema

da pažljivo prate znanstvenu literaturu, mnogi je „istrakao jednostranu, dogmatsku i slino, kako je ne bi morali konzultirati. Istraživa ne mora prihvatiti zakljuke svojih prethodnika, ah s njima mora biti upoznat. Ako nešto ne prihvaa, dužan je obrazložiti zašto to ini. A ako to ne ini, i sam upasti u pogrešku od koje se distancira. Istraživa se mora uvati nepotrebnih ponavljanja, jer su istraživanja vrlo skupa, a neistraženih je problema vrlo mnogo.

stru

od

ihi 5.

F

opre istr

insh

na u i

da

dov prec

ponavljanja. Tako, umjesto

živai"

etiketiraju

e

P Ako

6.

odui

diše Tere

dopi 2.

Pri izboru

problema istraživanja

valja brinuti

o njegovoj važnosti

i

primjenljivosti

u praksi. Svi problemi nisu jednako važni. Neki su manje, a neki su više važni u odreenom vremenu i prostoru. Birajui važnije probleme istraživanja, dajemo vei prilog, tako poveavamo vjerojatnost da e nam društvo pomoi u izvoenju istražirezultata

7.

T

Zato

gura

i

vanja problema koji 3.

važni su kriteriji pri izboru problema, jer znatiželja potie na istraživanje. Ljudi se razlikuju po znatiželji, a ni oni znatiželjniji nisu

Radoznalost

ljudski

duh

živa:

smo izabrali.

i

interesi

jednako znatiželjni za sve. Zato odmah u poetku treba vidjeti jesmo li dovoljno znatiželjni da se ne dogodi da nas i manja prepreka zaustavi u našem istraživanju. U

u poetku valja razmisliti hoe li pri odreenog problema znatiželja nadvladati eventualne teškoe. Motiv za istraživanje može biti instrumentalna vrijednost spoznaje. Istraživati se može sa željom da se riješi odreeni problem, zbog materijalnih i statusnih razloga.

svakom

8.

H

imat

veza

odnc

se istraživanju pojavljuju teškoe, zato

istraživanju

i

No, istraživanja koja se ne temelje na znatiželji rjee dovode do spoznaje, a „otkria" koja pogoduju materijalnom i društvenom statusu istraživaa.

eše do

Važan kriterij pri izboru problema je strunost istraživaa. Normalno je da istraživa izabere problem istraživanja iz podruja svoje struke. Bilo je istraživaa koji su dali vrijedne priloge izvan struke. No, to ne znai da netko ne može biti stvarno struan u podruju za koje nema formalne strune kvalifikacije. Ako nas znatiželja vodi u podruje izvan naše struke, ne moramo odustati, ali se u novom podruju treba vladati kao poetnik. Znatiželja može dovesti do vee strunosti od bilo koje formalne 4.

Z,

izboi

gue vaa dane on se sasvi

i

i

kvalifikacije.

9.

Smat Žabo men; koja

one

1

59

Problemi istraživanja u društvenim znanostima esto zahtijevaju interdisciplinameutim, ne znai da takvo istraživanje treba provoditi interdisciplinarno osposobljeni istraživa, ali zato u istraživakom timu treba osigurati suradnju se problem analizirati. Treba odustati strunjaka svake discipline sa stajališta koje od analize sa stajališta onih disciplina za koje nismo osigurali suradnju odgovarajuran pristup. To,

e

ih strunjaka. odreenog problema valja provjeriti jesu li osigurani odgovarajua Ako nije osiguran minimum opreme i uvjeta rada za odreeno istraživanje, treba odustati. Znanost se u istraživanju koristi mnoštvom razliitih instrumenata, pa njihov nedostatak mnoge obeshrabruje. Meutim, ipak treba imati na umu da je najvažniji instrument u svakom znanstvenom istraživanju ovjekov um da ga ne mogu zamijeniti nikakvi instrumenti. Na sreu, umnih sposobnosti ima dovoljno i ondje gdje još nema dovoljno instrumenata. Time je osiguran osnovni 5.

Pri izboru

oprema

i

uvjeti rada.

i

preduvjet istraživanja. 6.

Pokroviteljstvo

Ako

nije

i

suradnja centara odluivanja važan je kriterij pri izboru problema.

osigurana suglasnost onih koji

mogu omesti odreeno istraživanje, tada

treba

od takva problema dok se ne osigura suradnja. Magistarski rad i doktorsku disertaciju prije izrade moraju prihvatiti odgovarajua znanstveno-nastavna tijela. Terensko istraživanje ovisi o sredini u kojoj se ono provoditi, pa ako ta sredina ne odustati

e

dopušta takva istraživanja, bolje 7.

Troškovi istraživanja

je

na vrijeme odustati.

esto su vei od predvienih pa

se

Zato se pri izboru problema to treba imati na umu. Malo

gurano dovoljno financijskih sredstava. Tada

je

mora

prekinuti istraživanje.

je istraživanja

bolje odustati

koja imaju osi-

nego ograniavati

istra-

živanje izabranog problema. i teškoe mogu omesti istraživanje odreenog problema, pa i to valja umu. Znatiželja esto istraživae dovodi do toga da ne vide rizike opasnosti vezane za odreeno istraživanje. Ti rizici i opasnosti mogu biti vrlo razliiti i mogu se odnositi kako na istraživaa, tako na ostale sudionike u istraživanju.

8.

Rizik, opasnost

imati na

i

i

9.

Za svako

je

istraživanje potrebno

izboru problema.

Kao

što je

odreeno

vrijeme, što treba imati

nemogue prisiliti nekoga da nešto

otkrije,

na

umu

tako nije

pri

mo-

gue zahtijevati da to ini brže. Cannon upozorava na to što znai vrijeme za istraživaa kad kaže: „Istraživa može biti prisiljen da stanuje u izbi, da živi od kore kruha i da nosi pohabano odijelo, može biti lišen društvenog priznanja, ah, ako ima vremena, biti on se može potpuno posvetiti znanosti. Oduzmite mu slobodno vrijeme, i on sasvim onesposobljen da bilo što doprinese ljudskoj spoznaji" (Good — Scates, 1967:68). Smatra se da su nastavne obveze sveuilišnih profesora male i da ih treba poveati. Zaboravlja se da su oni i znanstvenici i da im je za znanstveni rad potrebno mnogo vremena. Ima sveuilišnih profesora koji malo rade. No to je posljedica pogrešnog izbora koja se ne može popraviti prinudom da više rade. Prinuda može samo onesposobiti one koji uistinu rade. O tim kriterijima opširnije u: Good — Scates, 1967:50 — 69.

e

Navedenim

kriterijima dodali

bismo još dva.

i


60

I

traje toliko

nika

dugo da dobiveni rezultati nisu više aktualni. Besmisleno bi bilo odluiti se za istražise za nekoliko dana mijenjati, vanje stavova graana prema nekom zakonu koji

denc

10.

Aktualnost rezultata istraživanja.

Nekad

istraživanje

nekog problema

e

a da

blen

istraživanje traje nekoliko mjeseci.

kake

nekog problema pomou istraživanja takoer treba biti kriterij izbora. Neki se problemi ne mogu riješiti znanstvenim istraživanjem, jer društveni problem nije isto što i znanstveni problem. Na osnovi rezultata istraživanja mogu se rješavati društveni problemi, ali samo istraživanje te probleme ne rješava. Ako smo otkrili uzroke mladenake delinkvencije, time nismo riješili taj problem. On se može ukloniti te uzroke. Zbog riješiti ako nakon istraživanja slijedi društvena akcija koja toga nastaju esti nesporazumi izmeu naruitelja istraživanja i istraživaa. Narui11.

Mogunost

rješenja

beki 4VOJI

vanj

odg< ze. 2

e

telj je

zainteresiran za rješavanje društvenih problema, a istraživa

mu može pružiti

samo spoznajnu uslugu. Instrumentalna vrijednost spoznaje je potencijalna, pa je potrebno provesti strunu ili društvenu aktivnost kako bi se pretvorila u stvarnu vrijednost. No to, kako smo mogli vidjeti, nije više znanstveni problem. Dakle, pri izboru problema treba na

posebice sa stajališta kontraindikacije.

umu

Ako

od navedenih kriterija, dovodi u pitanje izvoenje

imati svaki

neki

kriterij

morat emo odustati od takva problema. Meutim, pri izboru problema istraživanja malokad se dogoditi da možemo u potpunosti udovoljiti svakom kriteriju. Mi nikad neemo imati dovoljno novca, vremena, strunih suradnika i slino, ga ograniavati. pa ako kriteriji izbora problema ne eliminiraju problem, uvijek

zelii prije tanje

kaže prol znat Izbe

istraživanja,

e

svej

u

nji

e

Istraživa nikad

nee moi

zna<

osigurati sve potrebne uvjete za istraživanje

odree-

nog problema, pa treba nastojati da osigura istraživanje u uvjetima kakvi jesu. Pri izboru i razradi problema istraživanje ne smije ii od idealnih, ve od realnih uvjeta. Prema tome, spomenuti kriteriji nisu samo kriteriji pri izboru, ve pri razradi problema, pa se u istraživanju treba više usmjeriti na one aspekte problema za koje imamo bolje mogunosti da ih istraživanjem zahvatimo. Zato i izbor definiranje problema treba shvatiti kao proces koji se nastavlja sve do razrade empirijskog dijela projekta istraživanja. Meutim, da bismo mogli prijei na razradu sljedeih faza moramo dati pokusnu formulaciju problema istraživanja. i

i

poseban zadatak u razradi projekta istraživanja. No, tome se ne pridaje dovoljna pozornost pa se prihvaa uopenim nazivom istraživanja. Naslov istraživanja je jedno a problem istraživanja je drugo. Naslov rada je obino krai i openitiji, a problem istraživanja mora biri formuliran što je mogue preciznije. Pod jednim naslovom može se istraživati više razliitih problema, pa svakom istraživanju treba dati posebno jasnu formulaciju problema istraživanja. Formulacija problema istraživanja

je

Nažalost, problemi se ne formuliraju

esto

se

kao problem istraživanja

upravljanja;

ovim

istie:

ili

se formuliraju nedovoljno jasno. Recimo,

ovim istraživanjem želimo

istražiti

se istraživanjem želi istražiti maloljetnika delinkvencija;

problem

ovim

se

u

je

pri ti

obu aute

van najs

prol

zen su

r

info riti;

zau dru rit bral

odi

istraživanjem želi istražiti problem odlaska naših radnika u inozemstvo. Sve su to vrlo loše forumulacije

i

istraživanja.

na i ves

odlaska naših rad-

obu,

nisu precizne formulacije problema istraživanja. Njima se istie

društveni problem unutar kojeg se

može

pojaviti velik broj

problema

Istraživanjem problema upravljanja, maloljetnike delinkvencije

i

61

u inozemstvo bave se posebni instituti. Unutar tih društvenih problema provedeno je mnogo znanstvenih istraživanja koja su samo djelomino zahvatila te pronika

bleme.

esto se problem istraživanja formulira ovako: ovo istraživanje treba pokazati kako naši graani imaju pozitivan stav prema vlasti, da je mladež ukljuena u politiki sustav i slino. Takvom je formulacijom istraživa usmjeren na dokazivanje svoje hipoteze. Istraživanje je traženje pravog odgovora na pitanje i njegovo provjeravanje, a ne potvrivanje odgovora koji nam se svia. Hipoteza je mogui, a ne jedini odgovor na pitanje, pa istraživanje mora biti provjeravanje, a ne dokazivanje hipoteze. Zbog toga i formulacijom problema treba poticati kritinost u istraživanju.

Ako nas na istraživanje potie znatiželja, to znai da nam nešto nije poznato. Ako želimo nešto znati što nam nije poznato, prirodno je da se o tome pitamo. ovjek se prije pita da bi dobio odgovor. Zato problem istraživanja treba postaviti u obliku pitanja,

a istraživanje treba biti traženje pravog

odgovora na to

pitanje.

Naime, ne dobro postavljeno pitanje pola odgovora. Zato formulaciju problema i njegovo definiranje treba shvatiti ozbiljno. Ona je proces u kojem se naša znatiželja susree s društveno poznatim i nepoznatim u vezi s našim problemom. Izbor problema ovisi i o realnim mogunostima za provoenje istraživanja. Na osnovi svega toga odreuje se širina i dubina istraživakog problema koja mora biti vidljiva Veliku pozornost treba pridati formulaciji

kaže se bez razloga da

je

u njegovoj formulaciji

specifikaciji.

i

i

definiranju problema.

Problem istraživanja treba formulirati kao upitnu reenicu. To, meutim, ne znai da u jednom istraživakom pothvatu ne možemo tragati za više odgovora, pa se u jednom istraživanju može formulirati više problema u više upitnih reenica. No pritom treba imati na umu da se svaki od njih mora posebno razraivati i da se može obuhvatiti planiranim istraživakim procesom. Razrada jednog problema ne vrijedi automatski

i

za drugi problem. To posebice vrijedi za teorijski dio procesa istraži-

vanja, a terenski se dio najskuplji,

može razraditi zajedniki. Terenski

dio istraživanja

obino je

i

pa treba brinuti o uštedama.

Samom

formulacijom problema u obliku upitne reenice uvelike specificiramo

problem.

U okviru jednog društvenog problema, recimo odlaska naših radnika u ino-

zemstvo,

može se u obliku upitne reenice postaviti više istraživakih problema:

Koji

su razlozi zbog kojih naši radnici odlaze na privremeni rad u inozemstvo? Koliko su informirani i kako se informiraju o zbivanjima u domovini? Kad se namjeravaju vratiti i

što namjeravaju raditi

Iako se uz

nakon povratka?

Itd.

pomo

upitne reenice problem donekle specificira, ne smijemo se zaustaviti samo na tome. Zbog toga problem koji smo izabrali treba dovesti u vezu s

drugim slinim istraživanjima. Na osnovi informacija o slinim istraživanjima usmjeemo se na ono što je najslabije obraeno. Isto tako, dobro je problem koji smo izabrali dovesti u vezu s drugim problemima toga podruja i obrazložiti zašto smo se odluili upravo za ovaj. Zatim je potrebno odrediti prostorni obuhvat problema istraživanja. S obzirom na razloge zbog kojih se poduzima istraživanje, odluujemo hoemo li istraživanje provesti za cijelu Republiku Hrvatsku, regiju, opinu. Isto tako treba odrediti vremenski obuhvat, pa ako želimo doznati razloge odlaska naših radnika u inozemstvo, moramo rit

IZBOR

62

specificirati

skog

PODRUJA ZNANSTVENE ANALIZE

hoemo

Takoer

rata.

li

obuhvatiti svu emigraciju, poslijeratnu

ili

onu nakon Domovin-

treba odrediti populacijski obuhvat problema, pa se

možemo

niiti za istraživanje razloga odlaska mladeži, žena, kvalificiranih radnika, s

naš

ogra-

zerr

obzirom

"P obil

na nacionalnu pripadnost i slino.

Dakako, obuhvat istraživanja odredit emo u skladu s potaknuli na istraživanje i mogunostima za provoenje istraživanja. Zbog toga je dobro obrazložiti razloge koji su nas potaknuli na istraživanje problema koji smo izabrali, imajui na umu teorijska i praktina rješenja koja mogu proistei provoenjem istraživanja. Prema tome, treba tragati za što je mogue veim brojem informacija

linv

odabranog problema, jer, primjerice, lakše emo nai koje njegovu dob, spol, dan nestanka, mjesto nestanka, dužinu izgubljeno dijete ako znamo koju je nosilo i slino. Teško emo pronai izgubljeno i boju kose, vrstu i boju odjee dijete ako znamo samo to da se izgubilo, a nikako ga neemo nai ako i ne znamo da se izgubilo. Kako bismo imah uspjeha u istraživanju trebamo imati problem, znati što je problem te imati što više podataka povezanih s problemom istraživanja.

kak

ne možemo znati odmah na poetku istraživanja, tako da je formulacija na kraju prve faze istraživanja privremena i pokusna. Takva formulacija problema djeluje usmjeravajue u teorijskoj razradi problema istraživanja koja se nastavlja u iduim fazama procesa istraživanja. Tek nakon teorijske razrade problema istraživanja, možemo doi do jasne, precizne i konane formulacije i definicije problema

zan

istraživanja.

vini

motivima koji su nas

e

pomoi u

No

istraživanju

to

niži

nor

sm< Uti za

i

grai

asp stra last

smc

kih

ran

rata

SOCl

na 2.

IZBOR

]

sko

PODRUJA ZNANSTVENE ANALIZE

kih ukl;

Objektivna stvarnost

od

tih stvarnosti

nosti koje je

sastoji se

od anorganske, organske i društvene stvarnosti. Svaku

prouava vei broj znanosti.

Što

je

stvarnost složenija, to

je

više zna-

Vei broj znanosti daje potpunije objašnjenje nego samo jedje pri istraživanju društvene znanosti vea potreba za inter-

prouavaju.

na znanost. Zbog toga

5an

jeC

odr

disciplinarnim istraživanjima, nego pri istraživanju prirodne znanosti.

u društvenim znanostima budu interdisciplinarna, jedna se društvena pojava može istražiti s jednog znanstvenog podruja i s više njih. Istraživanja s jednog znanstvenog podruja nazivamo disciplinarnim istraživanjima, a istraživanja s više znanstvenih podruja nazivamo interdisciplinarnim istraživanjima. Pošto smo dali pokusnu formulaciju problema, valja se odluiti hoemo li ga prouavati disciplinarno ili interdisciplinarno. Ako smo se odluili za interdiscipliIako

je

poželjno da istraživanja

dru pro ran utje

odi

moramo odrediti s kojih emo znanstvenih podruja provesti istra-

pro

Kad smo to uinili, potrebno je specificirati problem istraživanja unutar svakog od tih podruja za koja smo se odluili. Izbor znanstvenih podruja nije proizvoljan, ovisi o karakteru samog problema, ciljevima koje želimo postii moguno-

dru

narno

istraživanje,

živanje.

i

stima istraživanja.

Formulacijom problema pomou upitne reenice usmjeravamo se prema odreenim znanstvenim podrujima. Evo nekoliko primjera u vezi s problemom odlaska

koj<

svi

ec blei

sva

63

naših radnika na privremeni rad

u inozemstvo. Problem: kako odlazak radnika u ino-

umiranje)? zemstvo djeluje na neka obilježja populacije (sklapanje brakova, raanje, položaj materijalni na djeluje inozemstvo - problem je demografski. Kako odlazak u Žeekonomski. je problem sredstava? obitelji, na devizni priljev, štednju, ulaganja orgadruštvenu odlasku, pri limo li istražiti kako rade institucije za posredovanje emigranata i slino, odluili smo se za sociološki aspekt. Ako nas zanima niziranost

odluili normativna reguliranost odlaska u inozemstvo i utjecaj tih normi na odlazak, radnika u posmo se za pravni aspekt. Ako želimo doznati kakva je ukljuenost naših aspekt. Želimo li istražiti litiki život zemlje domaina, odluili smo se za politologijski odluili smo se kako boravak u inozemstvu djeluje na formiranje politikih stavova, sklonije emilinosti su kakve ispitivati hoemo Ako za socijalno-psihološki aspekt. smo se za odluili linosti, crte neke na djeluje graciji i kako boravak u inozemstvu djeluje na uenje inozemstvu u boravak kako aspekt ope psihologije. Želimo li doznati odDjelovanje lingvistike. problem to je stranih jezika i kvarenje materinskog jezika, nas Može problem. je kriminološki laska u inozemstvo na maloljetniku delinkvenciju iseljenika, pa zanimati utjecaj boravka u inozemstvu na fiziko i mentalno zdravlje se odluili za medicinski, psihijatrijski problem.

smo

Koliko tek istraživakih problema

može potaknuti Domovinski rat? Evo samo ne-

utjecao na migraciju, emigraciju, sklapanje brakova, raanje, umii ratnih operacija u Domoranje... demografski su problemi. Kakva su obilježja rata vinskom ratu? - defendologija. Kakva je participacija u politici tijekom Domovinskog

kih:

Kako

je rat

Kako je Domovinski rat utjecao na nacionalnu homogenizaciju i - sociologija. Kako je rat utjecao socijalnu udaljenost prema nacionalnim manjinama? je rat utjecao na promjene u školKako psihologija. socijalna na politike stavove? na pojavu fizikih i psihiutjecao rat Kako je pedagogija. skom planu i programu? pojedinih crta linosti i povezanost medicina i psihijatrija. Kakva je kih oboljenja? na devijantno ponautjecao rat psihologija. Kako je ukljuenosti u Domovinski rat? - ekonomija. Kako prilike? šanje? - kriminalistika. Kako je rat utjecao na gospodarske rata?

je

-

politologija.

Domovinski

odnosi

.

rat utjecao

na odnose Hrvatske s pojedinim državama? - meunarodni

.

Teško je nai znanstveno podruje unutar društvenih znanosti s kojeg se ovaj stanju društveni problem ne bi mogao istraživati. Mi, meutim, nikad neemo biti u moistraživanju svakom provesti istraživanje sa svih znanstvenih podruja. Zato se u bitno možemo odlukom ramo ograniiti samo na neka od njih. Naravno, da samom razmisliti i donijeti utjecati na vrijednost istraživanja pa pri odluivanju treba dobro odluku u skladu

s

našom radoznalošu,

ciljevima

i

realnim mogunostima.

Izbor znanstvenih podruja s kojih smo se odluili istraživati dalje, specificira problem istraživanja. Na osnovi toga odreuje se struktura istraživakog tima u svaki suradnik dalje teorijski obraivati problem sa svog znanstvenog po-

kojem

druja. svi

e

e

od suradnika prie svom poslu, na zajednikom se sastanku cjelokupnom problematikom istraživanja i specifinim zadatkom koji

Prije negoli svaki

upoznaju

s

lan istraživakog tima izradit e projekt istraživanja za svoj proodgovarajuu literaturu na osnovi njezina prouavanja razraditi

obaviti sami. Svaki

e

blem. Prikupit svaku fazu procesa istraživanja.

i

IZBOR

64

Rad na

2.1.

PODRUJA ZNANSTVENE ANALIZE koj

literaturi

do< Meditiranje treba pratiti svako uenje.

Kant

5.

vai

Od

svih znanstvenika

90%

Oni su, bar što

njih naši su suvremenici.

skih jedinica, produktivniji od svojih prethodnika, tako da je rad na

se tie bibliograf-

prouavanju

stv

lite-

nal

u znanstvenom istraživanju. Prikupljanje radne bibliografije za odabrani problem istraživanja posebna je teškoa, posebice za mlade istraživae. Zbog toga oni naješe griješe i u razradu problema istraživanja idu s ogradom: koDakako, takvog istraživanja ili liko je meni poznato, ovakvog istraživanja nema vrlo slinog tome i ne mora biti, ali je sigurno da ima istraživanja koja bitno mogu pomoi u razradi i provoenju ovog istraživanja.

njii

rature poseban problem

.

.

tak

.

Znanost je kumulativan proces pa teškoe koje su vezane za problem literature rješava na organiziran nain. Knjižnice izrauju razliite vrste kataloga koji im pomažu da sastave popis radova za problem koji nas zanima. One se meusobno povezuju i surauju. Osnivaju se dokumentacijske službe pri fakultetima i institutima koje prate i struno obraduju za njih relevantnu literaturu. Osnivaju se centralni dokumentacijski centri koji sreuju cjelokupnu znanstvenu produkciju, koristei se kompjutorskom memorijom koja vrlo brzo izbaci literaturu o problemu koji nas zanima. Osim toga, svaki istraživa treba imati vlastitu bibliografiju s podruja kojim se

cif i

sve

ije

2.2

Koi

Un ren

bavi.

Nakon prikupljanja radne literature, ona se poinje kritiki prouavati. Naš proistraživanja odreuje stajalište s kojeg prouavamo postojeu literaturu. Ta nam literatura može pomoi u razradi svake faze procesa istraživanja. Zbog toga pri radu

blem

istr

ui pri]

na 1.

literaturi treba

Treba

osobitu pozornost usmjeriti na sljedee:

vidjeti je

li i

zna

koliko istražen problem koji nas zanima.

Ako u

literaturi dobi-

vamo odgovor koji zadovoljava našu znatiželju, ako se na osnovi tog odgovora mogu riješiti postavljeni pragmatiki ciljevi, onda nije potrebno takvo istraživanje. i

ve provedeno istraživanje što su oni namjeravali

pol

im je netko odnio ideju. Kome je znatiželja motiv istraživanja, bit e zadovo-

nos

mnogo lakše, brže jeftinije. Znative se poveava sa znanjem koje otvara

StV(

Neki se razoaraju kad utvrde da uiniti, jer ljan

da

želja se

nova 2.

je

odr Pre

je

svoju znatiželju zadovoljio u literaturi,

ne gasi odgovorom na jedno

pitanje,

i

mo

pitanja.

Ako problem

koji

smo

svoje istraživanje više usmjeriti na one dijelove koji su slabije

renost treba istaknuti

naješe, tada emo obraeni, pa tu usmje-

izabrali nije dovoljno istražen, što je

ve u samoj formulaciji problema.

stv«

dru

do nos

Pri radu na literaturi posebice se treba usmjeriti na definicije kljunih pojmova. Sve takve definicije treba prikupiti kako bismo mogli napraviti pojmovnu analizu, o kojoj posebno biti govora nakon ove faze. 3.

e

4.

Studiranjem literature upoznat

emo

nam mogu pomoi u postavljanju i razradi

Jedi

u n zna

op se s razliitim teorijskim pristupima koji

hipoteza za naše istraživanje.

I

podaci do

PROBLEM INTERDISCIPLINARNIH ISTRAŽIVANJA

kojih su

u slinim istraživanjima

došli naši prethodnici

65

mogu nam pomoi da

doemo do relevantnijih hipoteza. 5.

Nema

vanja,

pa

faze istraživanja

u

kojoj

ne bi mogla pomoi iskustva prethodnih istražina umu i usmjeravati se posebice na isku-

pri obradi literature treba to imati

izborom i primjenom metoda za prikupljanje podataka, nain operacioi istraživanja kojima su se koristili u slinim istraživanjima, iskustva u terenskom provoenju istraživanja, obradi i interpretaciji poda-

u vezi

stva

s

nalizacije varijabli, vrstu nacrta

taka.

Tako usmjeren rad na literaturi mnogo e nam više pomoi nego itanje bez speTako emo na vrijeme prepoznati relevantne informacije za

cificiranih zadataka.

svoje istraživanje. Nije dovoljno biti usmjeren, cije

2.2.

kako bismo

izbjegli

da

je

ve treba

ponovno tražimo, na

i

što se

bilježiti

relevantne informa-

nepotrebno gubi vrijeme.

Problem interdisciplinarnih istraživanja

Kompleksnost društvenih pojava govori o potrebi interdisciplinarnih istraživanja. Unato tome, takvih je istraživanja vrlo malo. A ako se i provode, više su plod svaštarenja pojedinaca nego organiziranog timskog rada. Više

je

razloga za

to. Prije

svega, znanstvenici se slabo pripremaju za znanstvena

Gotovo da i nema aktivnosti koju ovjek obavlja, a da nije potrebno da ui kako bi je s uspjehom obavljao. Što je aktivnost kompliciranija, potrebna je vea priprema. Znanstveno istraživanje spada medu najzamršenije ovjekove aktivnosti, a znanstvenici su veinom samouci u istraživakoj aktivnosti. Oni studiraju teoriju odreene znanosti, ali se u tijeku studija ne upoznaju s istraživakom aktivnošu. Prema tome, teško je ostvariva suradnja u poslovima u koje smo slabo upueni. istraživanja.

je otežana razliitim vrijednostima od kojih se pogledima na proces istraživanja, razliitim shvaanjem uloge znanosti i slino. Svaka pojedina znanost ima specifine teorijske orijentacije, svoje pojmove i svoj specifini jezik, koji nije ili je slabo razumljiv istraživaima s drugog znanstvenog podruja.

Usto, interdisciplinarna suradnja

polazi, razliitim

Iako

je

znanost samokorektivna, u njoj su esti i neznanstveni elementi. Znanje dio društvene prakse, pa se društveni rivalitet esto osjea i u po-

stvena praksa

druju znanosti. To veinom ometa interdisciplinarna istraživanja. S dosta sumnje doekuju se nove znanosti, posebice znanstvenici ija je znanost bliska novoj znanosti, jer smatraju da znanost s kojom se oni bave može dobro objasniti sve probleme. Jedna iskljuivost rada drugu, pa pristaše nove znanosti ignoriraju stare znanosti jer u njima vide samo probleme koje one nisu mogle objasniti. Zaboravlja se da svaka

znanost prouava dio objektivne stvarnosti, pa na osnovi dijela pokušava izvoditi ope zakljuke.

i

DEFINIRANJE

66

POJMOVA POJMOVNA ANALIZA I

DEFINIRANJE

3


Nema znanstvenog otkria bez povezivanja odreenih injenica s odgovarajuim pojmovima. Ako netko nema pojam stola, ne može ga ni percipirati. Goethe je upozoravao da „ovjek vidi ono što znade" (Horvat — Pintari, 2001:189). Osjetilni organi

mogu

dati informacije o boji, veliini, tvrdoi, materijalu, obliku itd., ali

cjelovit doživljaj,

bez obzira na broj

osjetilnih informacija.

manji broj osjetilnih doživljaja nekog stola interpretirat

e

e izostati

Onaj tko ima pojam kao stol.

stola

i

Znanost spoznaje uz pomo pojmova i rezultate svojih otkria izražava uz popojmova. Pojmovno bogatstvo neke znanosti, znanost logiki organizira u sustav znanosti. Razvijenost neke znanosti oituje se u broju, jasnoi i logikoj sreenosti njezinih pojmova. To je pretpostavka i razvoja znanosti. U pojmovno bogatijim znanostima vei je broj otkria. Pojmovi su sredstvo i rezultat u znanstvenom istraži-

mo

vanju, zato

3.1

im u svakom

poj pod

istraživanju treba posvetiti izuzetnu pozornost.

Pojam

.

takv

zamisao biti pojava i procesa. Bit je u logici ono ime se jedan pojam razlikuje od drugog pojma, a u znanosti je bit ono ime se jedna vrsta pojava i procesa razlikuje od druge vrste pojava i procesa. Pojave i procesi unutar neke vrste mogu se veoma meusobno razlikovati, ali ne po bitnim obilježjima. Kit se mnogo razlikuje od drugih sisavaca, pa isto spada u sisavce. Oblikom je sliniji ribi, a ipak nije riba. Pojam

Pojam

je

sisavca nije

odreen oblikom.

Sisavca karakterizira disanje pluima,

mladunadi. Ribe dišu na škrge i razmnožavaju Disanje pluima, raanje bitnih

oznaka ini

i

dojenje

imaju vei doseg. Pojmovi

mogu

imati

pomou jajašaca

mladunadi

raanje i dojenje (ikre).

je pojma „sisavac". Skup vei broj pojava i procesa takav doseg da obuhvaaju pojave procese

Pojmovi

sadržaj pojma.

se

oznaka

koji objašnjavaju

i

obuhvaa niže pojmove naziva se rodnim pojmom. Niži pojmovi obuhvaeni višim pojmom zovu se vrsni pojmovi. Pojam Hrvat koji

su u sklopu nižeg pojma. Viši pojam koji

rodni

je

Zagorac

med Pojn

cuz"

pojam u odnosu prema pojmovima Dalmatinac, Istranin, Lianin, Slavonac, Što je više pojmova koji su obuhvaeni višim pojmom, to je tom pojmu vei . . .

opseg.

Relativan je odnos

prema Lianinu, roda

i

izmeu viših

i nižih pojmova. Hrvat je rodni pojam u odnosu u odnosu prema Europljaninu. Kada su pojmovi u odnosu opseg su im obrnuto proporcionalni. Što je sadržaj vei, to je

a vrsni

vrste, sadržaj

i

opseg manji.

Pojmovi Isti

mina

sadržaj

koja

nimima.

mogu biti u razliitom meusobnom odnosu. i

opseg pojma može imati razliito ime. Grupa i skupina su dva teristo. Zato tu nije rije o dva pojma, ve o istoznanicama ili sino-

oznaavaju

konh

>g<

67

POJAM Grafiki prikaz sinonima

Ve

smo

govorili o superordiniranim

pojam „politike aktivnosti" nadreen podreen je pojmu politika aktivnost.

Korelativni

ili

je

i

subordiniranim pojmovima. Primjerice,

pojmu „referendum". Pojam referendum

ukršteni pojmovi djelomino imaju zajedniki sadržaj

takvu su odnosu pojmovi „politiar"

i

i

opseg.

U

„radnik".

Grafiki prikaz ukrštenih pojmova

Subordinirani pojmovi jednom višem

meusobno

pojmu

koji

nespojive oznake, nazivaju se supodreenim

ili

u svom sadržaju imaju koordiniranim pojmovima.

Pojmu „nacionalnost" supodreeni su pojmovi „Hrvat", „Srbin", „Nijemac", „Francuz". Onaj tko

je

„Hrvat" ne može

biti

„Srbin"

itd.

Grafiki prikaz supodredenih pojmova

Niži pojmovi koji se kontrarnim pojmovima. „legalna aktivnost"

i

U

meusobno najviše razlikuju nazivaju se suprotnim ili sklopu pojma „politika aktivnost" suprotni su pojmovi

„ilegalna aktivnost".

DEFINIRANJE

68


nost

Grafiki prikaz kontramih pojmova

blen

ima napi Poja lites

bitni

oob

esto se nekim društvenim aktivnostima želi istaknuti nepolitiki karakter, pa se

Poja

za njih kaže da su nepolitike aktivnosti. Prema tome, pojam „politika aktivnost" kontradiktoran je

pojmu „nepolitika

jedn

aktivnost".

poja .bar

Grafiki prikaz kontradiktornih pojava

_mii

ond,

ne-A

av ali s

Iako svi odnosi nisu usporedivi, navedeni su pojmovi usporedivi.

pojmova koje ni po emu ne možemo vi „demokracija", „kamen".

usporediti.

Zovu

na

Meutim, ima

_obj

se disparatni. Takvi su pojmo-

a

pli

zrak sto

Grafiki prikaz disparatnih pojava

arija

poir Zatc 1971

nai pojmove

mogu

pod

nezi

neke vrlo openite pojmove. Pa ak i oni pojmovi koje smo naveli kao primjer dispapojmova imaju viši pojam. I pojam „demokracija" i pojam „kamen" pojmovi Pojmove nad kojima nema viših pojmova nazivamo kategorijama. Kategorijama se su. pokatkad naziva svaki openitiji pojam koji oznaava vrstu predmeta. Tako se kategoslino. Prema tome, riziraju stanovi, boksai, šahisti, sadržaji u analizi sadržaja rijeju kategorija oznaavaju se razliiti pojmovi, pa je ona homonim ili istozvunica.

nen nim

Vrlo

teško

je

koji

su neusporedivi, koji se ne

podvrstati

ratnih

obo nas

i

stva

mnc

U svakom pojmu treba razlikovati: kojom se oznaava,

1.

rije

2.

znaenje

3.

dio objektivne stvarnosti

rije ili

njegov sadržaj,

na

koji se

pojam odnosi.

Rije „olovka" oznaava sredstvo za pisanje, a odnosi se na sve olovke. Treba razlikovati misao o neem od onoga o emu se misli. Nerazlikovanje znaenja od onoga što ono oznaava naziva se pogreškom reifikacije. Ta je pogreška esta, pa se zbog toga esto izvode pogrešni zakljuci. Evo jednog primjera o zakljuivanju po analogiji. Kaže se: kao što drvo ima mogunost da postane statua, ovjek ima mogu-

istir

vrij ni

i

u

POJAM

69

Na prvi pogled ini se da zakljuivanje možemo nastaviti bez problema. Meutim, drvo nema mogunost da postane statua. Statua je pojam, pa drvo ima mogunost da postane konkretna drvena statua. Tu drvenu statuu ovjek može nost da postane

...

napraviti tesanjem.

To

treba razlikovati

Pojam statue odnosi se na sve li

od pojma

statue, ukljuivši

i

statue koji nastaje mišljenjem.

one drvene i onu koju smo napravi-

tesanjem.

Pojam

i od injenica. Osjetilni doživljaji objektivne stvarnosti od pojma o objektivnoj stvarnosti. Pojam daje uopenu informaciju

treba razlikovati

bitno se razlikuju

o objektivnoj stvarnosti, a injenica se odnosi na konkretan dio objektivne stvarnosti. Pojam broda je da je to plovni objekt, a injenica u vezi s tim pojmom je percepcija jednog od mnoštva plovnih objekata. Kad „zamislimo" svoju barku, nismo zamislili

ve smo predoili samo jedan predmet koji je obuhvaen pojmom Ako mislimo da možemo zamisliti svoju barku, onda nam izmie bit pojma ..misao". Znamo li da misao (pojam) uopeno, zakonski objašnjava svijet oko nas,

pojam barke, „barka".

neemo miješati pojam predodžbu. Prema tome, misao (pojam) treba razlikovati od objektivne stvarnosti koju oznaava od drugih psihikih procesa poput percepcije predodžbe. Tu se esto griješi, ali se još više griješi u razlikovanju jednog pojma od drugih pojmova. Vratimo se naas samo na one koje smo ovdje naveli. U kakvu su odnosu pojmovi plovni onda

i

i

i

„objekt", „brod" a plovni objekti

i

„barka"? Koliko

mogu biti

smo puta barku brod oznaili kao plovni objekt, i

i

plutae, razne plovee rampe. Plovni objekt slino. Nije stoga udno što razumijevanje poruke

svjetionici

zrakoplov, helikopter, balon

i

je

i

e-

od primaoca nego od pošiljaoca. Pojam nije refleksija doživljenog iskustva, ve na njemu zasnovana misaona kreacija. Tako „svakolika naša spoznaja poinje od osjetila" (Toma Akvinski, 1981:165), poimanjem se transcendira iskustvo, što omoguuje snalaženje i u novim situacijama. Zato u svakom, ak i znanstvenom pojmu ima hipotetinih elemenata (Markovi, 1971:269). Mogue su misaone kreacije mimo iskustva, pa u mnogim pojmovima ima i neznanstvenih elemenata. No ima i neznanstvenih pojmova. Neznanstveni pojmovi nemaju empirijski korelat u objektivnoj stvarnosti, pa se i ne mogu povezati s odreenim injenicama. Takvi su pojmovi: eter, flogiston, letei tanjuri, vile, vještice, duhovi sto više zavisi

. .

Znanstveni se pojmovi odnose zasnivaju na injenicama stvarnosti. Kako se obogauje iskustvo, tako se mijenjaju pojmovi. Naše znanje o atomu drukije je danas nego u vrijeme starih Grka. Ne mijenja se samo naše znanje nego objektivna i

i

i

Zato pojmovi zastarijevaju. Zastarijevanje mnogo brže u društvenim nego u prirodnim znanostima. stvarnost, posebice društvena stvarnost.

Prema tome, pojmovi nisu apriorne kategorije rije

mišljenja.

je

Oni su povijesne katego-

koje se mijenjaju: se mijenja naša spoznaja,

1

jer

2.

jer se

mijenja objektivna stvarnost koju spoznajemo.

To uzrokuje mnoge teškoe u komuniciranju ak medu osobama koje vladaju istim pojmovnim sustavom. Isto tako jedna osoba u razliitim situacijama u razliito vrijeme može isti pojam upotrebljavati u razliitim znaenjima. To nije rijedak sluaj i

i

ni

u znanstvenim istraživanjima.

70

DEFINIRANJE


Ve smo rekli da se za svaki pojam vezuje odreeni termin. Termin obino nema

P

onim što on oznaava, osim što su se ljudi odreenoga govornog podruja dogovorili da odreena rije znai ono što su se dogovorili da znai. Znaenje se ne može izvui iz rijei kojom se pojam oznaava, pa nije potrebno mijenjati izraz promjenom znaenja pojma, jer jezik ima svoju logiku. Zato ne samo da bi smiješno bilo da „atom" nakon što smo otkrili da je djeljiv zovemo „tom" ve bi to poveavalo nikakve veze

zao

s

k«

<£uva tmuta

a pra

i

drušr

nesporazume.

*

poveanje

broja pojmova. Prvi

l

zajednikog iskustva. U znanostima su specifina iskustva, pa se u svakoj znanosti pojavljuju specifini pojmovi i razvija specifian jezik. Isti izrazi u razliitim znanostima imaju razliita znaenja. Rije „kultura" nema isto znaenje u sociologiji, biologiji i agronomiji. Termini nemaju isto znaenje ni unutar jedne znanosti. Stoga ne treba previše uditi što su Kroeber Kluckhohn pronašli 257 razliitih odreenja kulture.

dneo

Razvitak pojedinih znanosti obilježava razvitak su pojmovi nastali

i

iz

okida

kom

ne. Ti

i

Kada

se

u znanstvenom

vali d

kojar

istraživanju ne bi posebna pozornost pridavala precizi-

ranju znaenja kljunih pojmova, teško bismo došli

]

nosti.

do novih spoznaja. Zbog toga

su se

kljuni pojmovi u svakom znanstvenom istraživanju moraju biti precizno definirani i konsekventno upotrebljavani. Pri upotrebi svake rijei dobro je razmisliti o moguim

nici,

nesporazumima, jer njih je uvijek više nego što nam se u prvi mah može uiniti. Recimo da nam je problem istraživanja pitanje postoji li razlika u ukljuenosti u politiki život izmeu mladih i starijih radnika. Na prvi pogled ini se da je tu sve jasno. Meutim, razliiti istraživai mogu razliito shvatiti „ukljuenost u politiki život". Jedni mogu misliti na formalno lanstvo u politikoj stranci, drugi mogu misliti na politiku aktivnost unutar i izvan stranke kojoj netko pripada. To nije isto pa bi rezultati istraživanja bili razliiti. Moglo bi biti razlika i u odreivanju granice izmeu starijih i mladih radnika. Posve sigurno bilo bi neslaganja i u shvaanju izraza „radnik". To pokazuju rezultati jednog istraživanja (Vujevi, 1976:76).

na ne Polite F J

dokr

se pri

dour

i

U

tom

istraživanju, 1975. na

uzorku od 760 ispitanika na pitanje „što

je

j

užim;

I

praks

Zbog va s

radnik"

dobiveni su ovi odgovori:

i

logici

znar

9% 0% 2%

1

Radnik

je

2.

Radnik

je osoba s kvalifikacijama od

3.

Radnik

je svatko tko se bori

4.

Radnik

je

svatko tko radi koristan posao

25%

5.

Radnik

je

svaka osoba u radnom odnosu

32%

6.

Bez odgovora

svatko tko radi u neposrednoj proizvodnji

1

NKV do VKV

1

za samoupravljanje

1

3.2.1

Zada« jegis

2%

predr obilje

Kako vidimo,

Budui da je to u

istraživanje je pokazivalo velike razlike

kljuni pojam (smatralo se da

u shvaanju tog pojma.

ljamo

država radnika), to je dovodilo do bitnih posljedica u istraživanjima koja su vezana za ovaj pojam. Isto tako to je stvaralo probleme u politikoj praksi. Nije isto hoemo li u istraživanju radnika u uzorak ukljuiti samo zaposlene u neposrednoj proizvodnji ili sve zaposlene. Ni za politiku akciju nije isto ako u njoj sudjeluju neposredni proizvoai ili svi zaposleni. to vrijeme bio

je

poja n višezi

kako spozi

znae

1

71

DEFINICIJA

Razlika

u pojmovima

je

izmeu

jao kako su naši znanstvenici

i

laika,

znanstvenika

i

politiara. Šuvar

politiari razliito definirali

je

poka-

pojam „radnika klasa"

samo izmeu znanstvenika politiara ve i unutar znanstvenika politiara. Nejasnoe u teoriji izazivale su nejasnoe i teškoe u praksi. Stoga nije udno da su graani razliito shvaali pojam „radnik" i da je u (Suvar, 1973).

Goleme

razlike nisu bile

i

i

društvenopolitikoj praksi bilo problema koje nije bilo

Kako

mogue riješiti.

da su se pojavile teškoe u definiranju pojma „radnika klasa"?

to

U kapitalizmu taj pojam nije izazivao nedoumice. U kapitalizmu radniku klasu dne oni koji rade na tuim sredstvima za prozvodnju.

Socijalistikim se revolucijama

ukida privatno vlasništvo, ali ne i klasni odnosi, pa nije nestalo radnike klase. Nestan-

kom privatnog

vlasništva nestao je najvidljiviji kriterij za odreivanje klasne pripad-

Zato se u traganju za odreivanjem radnike klase pristupalo na razliite naine. Ti su naini bili obilježeni ideologijom ili strunim profilom onih koji su pokušavali dati definiciju tog pojma. Politiari su se pretežno usmjeravali prema definiciji koja radniku klasu odreuje angažmanom u borbi za samoupravne odnose. Pravnici nosti.

Tada je cilj bio da svi budemo radu radnom odnosu. Ekonomisti su kao kriterij

su se usmjerili na normiranje društvenih ciljeva. nici,

pa su za

njih radnici bili svi koji

su

uzimali položaj u proizvodnji (neposredni proizvoai). Sociolozi su se usmjeravali

na neka grupna obilježja (kvalifikaciju, društveni položaj

i grupnu identifikaciju). radniku klasu odreuju u odnosu prema vlasti, moi utjecaju. Pojam radnike klase nije jedini koji se nije uspjelo redefinirati, pa je moralo doi do krize u društvu i u teoriji društvenih znanosti. Kriza u teoriji društvenih znanosti

Politolozi

i

pa se govorilo kako je društvena praksa iznad teorije. Zato je i moralo doi do urušavanja društva koje nije brinulo o teoriji i njezinoj povezanosti s praksom. se priznala,

Društvo bez ikakve teorije nije mogue, a znanost mora biti ispred društvene Meutim, ona to ne može ako se služi nepreciznim kategorijama mišljenja.

prakse.

Zbog toga va s

je

nužno u svakom

najveom

logiko

mišljenje, a

znano definirani i

3.2.

istraživanju, a posebice

u

istraživanju društvenih poja-

pozornosti definirati pojmove. Znanstveno istraživanje

je prije

svega

ono nije mogue ako pojmovi pomou kojih mislimo nisu jednokonzekventno upotrebljavani tijekom cijelog istraživanja.

Definicija

Zadaa je znanosti definiranje dijela objektivne stvarnosti koji je uzela za predmet svojeg istraživanja. Isto tako, zadaa je svakog pojedinog istraživanja da definira dio predmeta znanosti

koji je izabran

obilježjima pojava

procesa ih o njihovim

i

kao problem

istraživanja.

U problemu se pitamo o

meusobnim odnosima. To pitanje postav-

ljamo obino u obliku upitne reenice. U toj upitnoj reenici uz pomo rijei iskazan je pojam pojava i procesa i njihovih meusobnih odnosa. Upotrijebljene rijei mogu biti višeznane, a i pojmovi koje bi one trebale oznaavati mogu imati razliit sadržaj, jer, kako smo ve istaknuli, spoznaja se mijenja, a mijenja se i objektivna stvarnost koju spoznajemo. Zato je nužna u svakom istraživanju velika pozornost pri odreivanju znaenja kljunih pojmova. U svakom istraživanju pojmovi moraju biti jednoznano

72

DEFINIRANJE


odreeni i konzekventno u danom znaenju pojmova. nira

upotrebljavani.

To inimo definiranjem

nedvosmisleno odreivanje sadržaja jednog pojma.

Definicija je

ih di

U definiciji se jedan pojam definira pomou drugih pojmova. Pojam koji se defizove se definiendum, a pojmovi uz pomo kojih se on odreuje zovu se definiens.

moži cjelii

Definiens se sastoji od genus priksimuma (najbližeg rodnog pojma) differentie specifice znanosti se teži za definicijama pomou višeg rodnog pojma i poj(vrsne razlike).

tikaa

movima specifine razlike. Takvu definiciju nazivamo karakteristinom. Meutim, pojmovni sustav svake znanosti ima praznina, pa mnogim pojmovima

roka

i

U

nije

mogue dati karakteristinu definiciju. Tada se treba

vila. Definicija

dum.

pridržavati

odreenih

pra-

To znai da se definiens što više odnosi na definienakuratna. To znai da ne bude ni preuska ni preširoka, ve

treba biti valjana.

Definicija treba biti

da sadrži samo bitne oznake definienduma. Definicija ne smije biti cirkularna. Primjerice: znanstvenik je osoba koja se bavi znanošu. Bit pojma oznaava njegove bitne karakteristike. Bit je suština pojma. U prvom primjeru nepoznato objašnjavamo nepoznatim. U drugom isto istim, a u treem umjesto jedne rijei koristimo se drugom istog znaenja. Takva se definicija zove nominalna. Tu se definira rije, a ne sadržaj koji ona znai. Definicija ne smije biti negativna. Primjerice, malo emo doznati o politiaru ako ga definiramo kao osobu koja se ne bavi znanošu. Koliko god je atraktivna, u znanosti je neupotrebljiva slikovita definicija. Za to je dobar primjer Nietzscheova definicija države prema kojoj je država najhladnija od svih hladnih nemani. Definicija ne smije biti nejasna. To znai da definiens mora biti jasniji od definienduma. Dobra karakteristina definicija udovoljava svim pravilima definiranja. Meutim, neki pojmovi nemaju viši rodni pojam, a neki nemaju specifinu razliku. Isto tako u znanosti ima pojmova koji su tako složeni da im je teško odrediti viši rodni pojam diferenciju specifiku. Kad imamo teškoa u definiranju, mi emo se koristiti denotativnom definicijom. U njoj ne objašnjavamo pojam, ve navodimo primjere na što se pojam odnosi. Tako bismo pojam „politika stranka" odredili navoenjem pojedinih i

stranaka. biti

Osim

toga,

možemo

se koristiti operacionalnom definicijom. Recimo, umjesto

pojma „religioznost", možemo rei da

se religioznost oituje

svake varijable, pa definiciju.

u crkvi, itanju vjerskog tiska i si. U obvezno dajemo operacionalnu definiciju

e o tome biti više govora. Napokon možemo upotrijebiti genetiku

Primjerice:

Graaninom

osjet

se postaje s

nastaje djelovanjem

jednt bila finir;

ne.

2

od ne

J.4.

Logi

ma. vima

znan cesa zatic

g° vano nism za bi

u odlaženju u crkvu,

slavljenju vjerskih blagdana, sklapanju braka

verifikacijskom dijelu procesa istraživanja

najb!

podražaja na osjetilne organe.

navršenom osamnaestom godinom.

]

misli

hladi

vodi]

Dok kemi najbe

liite 3.3.

gled

Divizija

aktiv

Definicijom

ma.

odreujemo sadržaj pojma, a diobom

ili

divizijom

U svakoj diviziji razlikujemo: 1

odreujemo opseg poj-

poljo

zabr I

pojam kojeg opseg utvrujemo,

cesa.

princip

po kojem se dioba

2.

stajalište

3.

niže pojmove koji ulaze

ili

radi,

u opseg nekog pojma.

kovu važn,

POJMOVNA ANALIZA Recimo, diobeno ih dijelimo

stajalište

u „stranke

73

pojma „politika stranka" može biti progresivnost, pa i „stranke centra". Taj se pojam

desnice", „stranke ljevice"

diobenih stajališta. Isto tako niži pojmovi mogu biti diobena Sustav u kojem je jedan širi pojam sreen pomou niža divizija naziva se klasifikacijom. Poznata je klasifikacija zanimanja. Postoje razliite klasifikacije znanosti.

može

analizirati s više

cjelina.

po jedinstvenom naelu, ne smije biti preuska ni prešiTo znai da pojam treba dijeliti na njegove društvenim znanostima sadržaj pojmova se brže mijenja. To otežava

Diviziju treba provoditi

roka. Diviziju treba provoditi postupno. najbliže vrste.

U

lednoznano odreivanje pojmova, a bez toga je teško napraviti diviziju koja ne bi bila konfuzna. Zato je u društvenim znanostima potrebna osobita pozornost pri redefiniranju pojmova i u skladu s tim propitivanju divizija i klasifikacija koje su provedene. Znanost ne objašnjava svoj predmet samo sadržajem pojmova ve i meusobnim odnosom.

34

Pojmovna analiza

Logika definira pojam kao zamisao

biti

istovrsnih pojava

i

procesa.

ma. Znanost ne objašnjava svoj predmet logikim pojmovima, vima. Znanstveni pojmovi objašnjavaju pojave

i

To

je

pojam

poj-

ve vlastitim pojmo-

procese unutar predmeta koji

znanost uzela za predmet svojeg istraživanja. Svaka znanost traga za

biti

je

neka

pojava i pro-

u vlastitom predmetu istraživanja. Meutim, ne može se uz pomo logike dokada je bit nekog znanstvenog pojma upravo ono što smo odredili, a ne nešto drugo. Pojmovi nisu jednostavan odraz pojava i procesa. Oni su plod na iskustvu zasnovanog mišljenja kojim „gradimo takve skupove iskustvenih elemenata koje nikad nismo aktualno doživjeli" (Markovi, 1971:272). Bit je iza pojavnog, pa je u traganju cesa zati

za biti

mogue otii mimo pojavnoga. i

Misao se može

odvojiti od stvarnosti. Može se usmjeriti na stvarnost o kojoj ne Recimo, o vodi znamo da je tekuina bez boje i mirisa, da služi za pie, da je hladna, da na njoj plivaju neki predmeti, da je molekula koja se sastoji od dva atoma vodika i jednog atoma kisika (H20). Smatra se da to posljednje ini bit ovog pojma. Dok logiari vode rasprave o tome je li H20 bit pojma voda, dotle praksa na podruju kemije na tom i na takvim pojmovima bilježi nevien uspjeh, a uspjeh ljudske prakse misli.

dokaz istinitosti spoznaje. Meutim, ovjekova praksa je širok pojam, pa voda u njoj može poslužiti na razliite naine u razliitim aktivnostima. Zato ljudi u konkretnoj situaciji na vodu gledati sa stajališta aktivnosti koju namjeravaju poduzeti, pa sa stajališta razliitih aktivnosti biti bitna razliita svojstva vode. Za žedne je bitno da može utažiti žed. Za poljoprivrednike da može poslužiti za natapanje, za vatrogasce da može gasiti vatru, za brodograditelje da na njoj tijela mogu plivati i da im dok plove pruža otpor itd. Pojave i procesi imaju više obilježja kojima se razlikuju od drugih pojava i procesa. Sva ta obilježja ine njihovu bit. Sva su ta obilježja važna za cjelokupnu ovjekovu praksu. U jednom podruju ovjekova djelovanja neka su od tih svih obilježja važna, a neka nevažna. Zato treba razlikovati opi pojam od specifinog pojma. Opi najbolji je

e

e

74

DEFINIRANJE


pojam vode sadrži sve što znamo o tom pojmu, a ime se razlikuje od drugih pojmova. Specifian pojam vode usmjerava se na neka obilježja tog pojma koja su relevantna za

odreenu vrstu aktivnosti. Svaka znanost prouava objektivnu stvarnost sa svojeg

aspekta. Zato sveukupni sadržaj

pojma odreenih pojava

procesa nije jednako

i

važan za svaku znanost.

]

od

p

stoje«

Prema tome, mi ne možemo logiki dokuiti bit odreenog znanstvenog pojma. mogue jedino istraživakom praksom u podruju odreene znanosti. Neka se misao može uiniti loginom, ali ako praksa pokazuje nešto drugo takvu misao ne možemo prihvatiti kao istinitu. Istina je u podudarnosti logosa praksisa, a ako to nije tako, manje emo pogriješiti ako se odluimo za praksis. No ni to ne do kraja, jer svijest nije „odraz" samo vanjskog svijeta; ona „na izvjesnom visokom nivou svog razvitka poinje da se kree po svojim vlastitim zakonima, relativno nezavisnim od zakona koji djeluju u materijalnom svijetu" (Markovi, 1971:270). Zbog toga ovjek ne samo da može objasniti odnose koji djeluju u materijalnom svijetu ve ih on može promijeniti. Zahvaljujui mišljenju, ovjek ima dvostruku mogunost prilagodbe: (1) mijenja sebe u skladu sa zakonima prirode (2) mijenja prirodu u skladu s vlastitim

To

nam stvar

je

i

mm va zr zato

meto

i

i

zakonima, na osnovi zakona prirode.

Budui da se svijest kree po vlastitim zakonima, ona može otii mimo zakona To se može odraziti na njihovu specifikaciju znaenja. Zbog toga su mogui i

prirode.

i

neznanstveni pojmovi (koji nemaju empirijski korelat), kao i pogrešne specifikacije znaenja znanstvenim pojmovima. U pojmovnoj analizi zainteresirani smo za specifikaciju znaenja znanstvenim pojmovima. Za vodu smo, primjerice, kazali da može poslužiti za natapanje, da pruža otpor tijelu koje kroz nju ide i si. Agronomu ne može poslužiti znanje o otporu koji pruža voda. Isto tako brodograditelju nee ništa pomoi znanje da voda može poslužiti za natapanje. Obojica su izabrala po jedno obilježje iz sadržaja biti pojma vode, ali obojica su izabrala nebitna obilježja za svoju

kumi

djelatnost.

mijen

Prema tome, u znanstvenom istraživanju nije dovoljno samo definirati pojam. Osim jednoznanosti, u istraživanju je važno da baratamo pojmovima koji su bogati relevantnim sadržajem znanosti u kojoj obavljamo istraživanje. Znai, pojmovnom

ovaj]

i

analizom tragamo za znanstveno relevantnim sadržajem nekog pojma. U traganju za znanstveno relevantnim sadržajem pojma nije dovoljno znanje iz logike, ve se na njega treba nastaviti teorijsko znanje o podruju u kojem se istražuje. Prema tome, pojmovna analiza bi bila put do znanstveno relevantnog sadržaja pojma koji završava preciznom definicijom pojma koji se analizira.

Nema nekog razraenog postupka koji je opeprihvaen u pojmovnoj analizi, ali pojedini autori daju

odreene preporuke. Good

i

Hett

preporuuju da se (1) pažljivo Zatim (2) za svaki pojam treba

odabere popis pojmova koji su važni u istraživanju. odrediti smisaone elemente kako ih mi stvarno upotrebljavamo. (3) Korisno se obratiti objavljenoj literaturi i otkriti razliite upotrebe izraza koje želimo definirati. (4) Pojam koji želimo definirati treba povezati s drugim pojmovima koji su mu slini u istoj ili u drugim znanstvenim podrujima. (5) Na kraju, treba odrediti višu i nižu razinu generalizacije

i

povezati ih (Gud

— Het,

1966:48

— 53).

Pojan

nika bitno

ka piti

prom njego F

mova defini

da nij nihpi je ,,so

nako „radn

Da smo slijedili te preporuke, došli bismo do sadržajnijih peciznijih pojmova u nas esto upotrebljavaju u posve razliitim znaenjima, i tako, umjesto da i

koji se

_socij

talizrr

denja,

POJMOVNA ANALIZA

75

objašnjavanju naše društvene stvarnosti, vode teorijskoj konfuziji

nam pomažu u

stvaranju problema

u društvenoj

i

praksi.

završava pojmovima. U poetku istraživanja moramo poi od poznatog sadržaja pojma. Otkria nisu ništa drugo do obogaivanje sadržaja postojeih pojmova i poveanje njihova broja. Razvijenost neke znanosti mjeri se njeziIstraživanje

poinje

i

nim pojmovnim bogatstvom i njihovom logikom sredenošu zakona, teorija i sustava znanosti. Znanost je primijenjena logika u podruju istraživanja svog predmeta, zato je opa logika idealan tip svakoj znanosti. Stoga je posve razumljivo što su mnogi tnetodolozi posebnu pažnju posveivali pojmovnoj analizi. Ackoff smatra 1.

da pojmovnoj

analizi treba pristupiti ovako:

Iz literature treba skupiti što više definicija

nui o vremenu

pojma

koji

2.

Zatim treba odrediti jezgru smisla kojem tendiraju sve

3.

Na osnovi jezgra smisla prethodnih definicija treba

4.

Nakon Takvu

analizirati, bri-

definicije

dati

ili

pokusnu

veina

njih.

definiciju.

može li nas pokusna definicija zadovoljiti u našem Ako ne zadovoljava, treba napraviti potrebne korekcije.

toga valja vidjeti

istraživanju. 5.

želimo

mjestu njihova nastanka.

i

definiciju treba dati

na kritiku ocjenu strunjacima razliitih znan-

stvenih podruja. 6.

Potom, na osnovi svega, treba dati bogata, precizna

i

primjenljiva.

kventno pridržavati

konanu

definiciju koja

e

biti

sadržajno

U tijeku cijelog istraživanja moramo se konze-

te definicije (Ackoff, 1955:56

— 57).

Ackoffov pristup analizi pojmova logian je, kritian i respektira znanost kao kumulativan proces. On je vrlo prikladan kad je rije o analizi pojmova koji se mijenjaju samo pod utjecajem spoznaje. Primjer kojim se autor koristio na pojmu „socijalna grupa" potvruje logiku ovog postupka. Meutim, ima pojmova na koje se ovaj postupak ne može primijeniti. Upravo je to sluaj s pojmom „radnika klasa". Pojam „socijalna grupa" mijenjao se samo pod utjecajem naše spoznaje, a pojam „radnika klasa" više se mijenjao pod utjecajem svoje predmetne osnove. Radnika klasa bitno je promijenila svoja obilježja u kasnom kapitalizmu u odnosu prema ranom kapitalizmu. Meutim, pod utjecajem ideologije naša se spoznaja o tome nije bitno promijenila. Iako smo zastupali dijalektiku, „truli" kapitalizam izjednaavah smo s

njegovom ranom fazom.

Kad doe do velikih promjena u društvu, mora se bitno promijeniti znaenje pojmova koji to društvo objašnjavaju, tada moramo odbaciti jezgru smisla prethodnih definicija dati novu definiciju koja je zasnovana na predmetnoj osnovi pojma. Oito i

i dijalektiki se ponašati. No, nakon velikih društvemora doi do velikih promjena znaenja svih pojmova. Definicija da je „socijalna grupa" dvoje ili više ljudi koji se nalaze u socijalnoj interakciji podjednako je vrijedna u svakom društvenom ureenju. To meutim nije sluaj s pojmom „radnika klasa". On ima bitno drukije znaenje u ranom kapitalizmu, kasnom kapi-

da

nije isto zastupati dijalektiku

nih promjena ne

talizmu

i

enja, pa

Do tih novih znaenja ne možemo potrebno provoditi nova istraživanja.

socijalizmu. je

doi na

osnovi starih odre-

76

DEFINIRANJE


U jednom sluaju Ackoffov postupak može biti dobar, a u drugom loš. Zato u znanstvenom istraživanju tehnika i rutina nikad ne može zamijeniti mišljenje. Uvijek treba dobro promisliti koji emo postupak izabrati u svakoj konkretnoj istraživakoj situaciji.

Do znanstveno

relevantnog sadržaja pojma

može

se

doi

i

openitiju definiciju koju na osnovi primjene dopunjujemo sve dotle definicije koja

pojmom

nas

„roba"

iz

može

zadovoljiti.

Za

ilustraciju takva

tako da

dok ne

postupka

damo

naj-

doemo do

koristit

emo

je

odreenu ljudsku potrebu, ali nije roba. Stoga se obino spominje da je roba takva korisna stvar, odnosno upotrebna vrijednost, koja je proizvod ljudskog rada. Ali i ovo samo po sebi nije dovoljno za zadovoljava

definiranje robe, prosto zbog toga što svaki proizvod ljudskog rada koji je sposoban da podmiri neku ljudsku potrebu ne mora biti roba. Tako, npr. upotrebne vrijednosti koje neposredni proizvoai proizvode za podmirenje vlastitih potreba nisu roba.

se precizira

da

je

roba takav proizvod ljudskog rada koji ima upo-

Meutim, i ovo je samo djeloima upotrebnu vrijednost za one Na primjer, proizvodi kmetovog rada

trebnu vrijednost za druge, a ne za njezina proizvoaa.

mino tono, jer svaki koji

biti

roba.

koji

su upotrebnu vrijednost za njega, ali nisu on dobio od kmeta, ne dajui za njih nikakvu protuvrijednost.

koje je

proizvod ljudskog rada

ga nisu proizveli ne mora uvijek je

trošio feudalac imali

Iz svih tih razloga izgleda

da

najadekvatnije rei da

je

je

bili

roba

definicija jasno

pokazuje da

grešl

treb enji

ma

k

mo

i

stvei istra:

ne

si

%-anj;

kad poju na k iskai

obojj

mov

jer ih

roba takva upotrebna

vrijednost, odnosno takav koristan proizvod ljudskog rada koji je proizveden za to da bude razmijenjen, tj. sa ciljem da se za njega dobije odgovarajua protuvrijednost.

Ova

siror

izraz

ona korisna stvar koja je sposobna da podmiri neku ljudsku potrebu, jer ako nije korisna stvar, tj. ako nema upotrebnu vrijednost, ona ne može biti roba. Meutim, iz ovog ne treba izvui zakljuak da svaka korisna stvar, tj. svaka upotrebna vrijednost mora biti roba, jer, npr. i zrak na otvorenom prostoru

Zbog toga

znan prov este

se

politike ekonomije.

„Najprije se kaže da

vime

ve sam pojam robe kao ekonomske kategorije

prin<

diva nih

{

kim klasi

u kojima se ljudi nalaze u procesu proizvodnje razmjene proizvoda svoga rada" (Kora - Vlaškali,

unut

1996:66).

njege

Navedeni primjer logiki nas vodi do karakeristine definicije. Roba je proizvod ljudskog rada igenus proximum) s namjerom da bude razmijenjen (differentia specifica). Osim toga, štiti nas od moguih nesporazuma. Takvom logikom obradom upozore-

rati

i

teti

i

predstavlja misaoni izraz itavog spleta realno postojeih odnosa i

ni

smo na slina znaenja s kojima se naješe miješa ovaj pojam. Ta znaenja nisu samo iz karakteristine definicije. Iako definicija ne smije biti negativna,

„vidljiva"

uz karakteristinu definiciju, upozoriti na znanstvena znaenja koja se najs prvim znaenjem. Nema dobrog istraživanja ako u njemu kljuni pojmovi nisu bogati znanstveno relevantnim sadržajem, ako nisu precizno definirani i ako se tijekom cijelog istraživanja ne pridržavamo konsekventno tako odreenih dobro

eše

je,

i

miješaju

znaenja. situaciji

i

mog ma r vijen

dru njaju

same sna odlu '

Meutim, nije lako doi do takvih definicija, pa emo se u istraživanju esto nai da moramo dati definiciju onih pojmova o kojima u znanosti postoje dileme. Istraživanje se ne može zapoeti s dilemama nejasnim nepreciznim pojmou

bro

i

i

i

mož rele\

POJMOVNA ANALIZA vima. Istraživa se nalazi pred imperativom definiranja znanosti postoje dileme. Isto tako esto

i

77

onih pojmova o kojima u

e se nai u situaciji da istraživanje ne može

provesti u sklopu teorijske definicije nekog pojma. Praktina istraživaka ogranienja esto nas sile da se usmjerimo prema siromašnijim definicijama. Nekad se ine toliko siromašnima da istraživa izbjegava dati takvu definiciju, i tako pravi najveu po-

grešku.

U

je uvijek bolje dati bilo kakvu nego nikakvu definiciju kljunih To dakako ne znai da bilo kako pristupamo definiranju. Tom poslu uvijek veoma ozbiljno prii i tako ga obaviti. A kad se susreemo s bilo kakvim ograni-

istraživanju

izraza.

treba

enjima, na

to treba upozoriti

i

dati

radnu

definiciju.

Radna

definicija je

znaenje

poj-

emo upotrebljavati u istraživanju. Prilikom davanja radne definicije može-

ma

koje

mo

se ograniiti na uže znaenje,

ali

stveno relevantnog sadržaja pojma.

I

i

tada treba nastojati obuhvatiti što više znan-

ta definicija

mora biti precizna i u tijeku cijelog znai i to da nam generalizacija

istraživanja tako je treba upotrebljavati. To, dakako,

mogunosti definicije koju smo dali. Definiranje pojmova pojmovna analiza izuzetno su važni u procesu istraživanja. Definiranje pojmova pojavljuje se odmah na poetku, i može se pojaviti uvijek kad se u istraživanju sretnemo s pojmom koji je važan za istraživanje. Budui da su pojmovi nosioci znaenja, definiranje pojmova i pojmovna analiza mogu se pojaviti i na kraju istraživanja. U istraživanju dolazimo do novih spoznaja koje se ne mogu iskazati novim pojmovima ili obogaivanjem postojeih pojmova. I nove i sadržajno obogaene pojmove treba jasno precizno definirati i odrediti njihovo mjesto u pojne smije prelaziti

i

i

movnom sustavu znanosti u kojoj je provedeno istraživanje. Pojmovna analiza esto se pojavljuje kao samostalan znanstveni rad. Njezin doprinos može biti kako u obogaivanju preciziranju odreenih pojmova, tako i u odreivanju reda medu odreenim pojmovima. Mnogo je lakše odrediti znaenje pojedinih pojmova nego utvrditi medu njima logiki red. Mi, primjerice, raspolažemo velikim brojem relativno jasnih preciznih pojmova pojedinih znanosti, ali još nemamo klasifikacije znanosti s kojom bismo mogli biti zadovoljni. Slino je i s pojmovima unutar pojedinih znanosti. Zato dobra pojmovna analiza ne samo da omoguuje dobro istraživanje nego i sama može biti velik doprinos ureenju sustava znanosti ili i

i

njegovog

dijela.

U svakom se istraživanju koristi mnogo više pojmova nego što ih možemo defini-

e

je vrlo važno znati izabrati one koji najviše pridonijeti kvaliPrema tome, pri izboru pojmova moramo se odluiti za one koji se mogu razliito shvatiti one koji su u središtu našeg istraživanja. Ako nas, npr., zanima razlika u politikim orijentacijama izmeu graana razvijenih graana nerazvijenih podruja, tada posebnu pozornost valja pridati pojmovima: „razvijenost podruja", „politika orijentacija". Kriteriji za definiranje razvijenosti podruja se mijenjaju, pa se valja pridržavati najnovijih kriterija. To bismo vjerojatno mogli riješiti samo definiranjem pojma. No, pojam „politika orijentacija" središnji je pojam (zavisna varijabla) u ovom istraživanju. Kada je rije o središnjim pojmovima, treba se odluiti za pojmovnu analizu. Središnji pojam obino je izražen sintagmom, pa možemo analizirati rijei koje ine sintagmu, ali na kraju treba doi do znanstveno relevantnog sadržaja pojma koji je oznaen sintagmom.

analizirati.

rati

i

teti

istraživanja.

Zato

i

i

ODREIVANJE

78

4.

CILJEVA ISTRAŽIVANJA

ODREIVANJE CILJEVA ISTRAŽIVANJA

za

Otkria ne dolaze spontano, ve su plod svjesne aktivnosti. Svaka svjesna aktivnost, pa i znanstveno istraživanje, upravljena je odreenom cilju. Na istraživanje nas potie znatiželja pa cilj znanstvenog istraživanja jest spoznaja. Ako bismo tako uopeno formulirali cilj istraživanja, to nam ne bi moglo pomoi u procesu istraživanja. Cilj

svih znanosti

je

spoznaja. Cilj jedne

odreene

znanosti

je

istr

por

spo obr

ne

spoznaja dijela cilje

jednog odreenog istraživanja mora biti mnogo konkretniji. Kao što je cilj znanosti vezan za njezin predmet istraživanja, tako cilj jednog odreenog istraživanja treba vezati za njegov proobjektivne stvarnosti koji

je

odabrala za predmet istraživanja.

blem. Prema tome, mogli bismo rei da definirali kao nepoznato, kao problem.

je cilj

Cilj

svakog istraživanja

otkriti

ono

što

U problemu istraživanja pitamo se: kakvo je nešto, u kakvu je odnosu neem drugom, kako se mijenja u vremenu, kako e izgledati u budunosti

i si.

tome, u problemu istraživanja uvijek se pitamo za neku razinu spoznaje. na istraživanje nas može potaknuti i neki praktini problem. Recimo, to

smo

u politikom sustavu.

4.1

vez

prema Prema

Meutim, može biti

Taj društveni

sljedei istraživaki problem: zbog kojih razloga

stvenom se

vez nas

mo;

problem može nametnuti graani nisu dovoljno aktivni u politikom životu? U ovom sluaju razloge pasivnosti želimo otkriti kako bismo mogli utjecati na poveanje aktivnosti graana u politikom životu. Prema tome, u znanslaba aktivnost radnika

zaci

zbo:

pon živa

obn odr<

istraživanju pojavljuju dvije vrste ciljeva:

1

Pragmatiki

2.

Spoznajni

ili

ili

znanstveni

Pragmatiki

Pragmatiki

ili

društveni

ili

društveni

ciljevi

ciljevi.

društveni ciljevi ciljevi istraživanja

4.2.

govore o koristima koje

mogu proizii na

osnovi rezultata istraživanja, o korisnicima koji se mogu služiti dobivenim rezultatima te, ako se može odrediti, o nainu korištenja dobivenih rezultata. Recimo za problem: koji su razlozi zbog kojih graani nisu dovoljno aktivni u politikom životu? - pragmatiki ciljevi mogu biti ovi: 1 Korist od ovog istraživanja može biti to da se na temelju rezultata istraživanja moi efikasnije djelovati na poveanje aktivnosti graana u politikom životu. 2. Korisnici rezultata ovog istraživanja mogu biti o dobivenim rezultatima. sindikat i politike stranke. 3. Nain na koji se koristi ovisit Ako se ustanovi da je u pitanju slaba informiranost, radit se na poboljšavanju infor-

Spo; ostv prir(

etii

.

e

e

e

macijskog sustava

i

slino.

Mnogi istraživai zanemaruju pragmatike ciljeve istraživanja jer smatraju da upotreba znanstvenih rezultata nije znanstveno pitanje, pa su usmjereni samo na odreivanje spoznajnih ciljeva. Pravi znanstveni ciljevi su zaista spoznajni ciljevi, jer, kako smo rekli, znanstveni rad završava njegovim objavljivanjem, a primjena spoznaje stvar

je

strunog rada, tehnike

i

politike.

4.2.1

Opis spoz

SPOZNAJNI

ILI

ZNANSTVENI

CILJEVI

79

Znanstvenik je lan odreenog društva, pa kao graanin treba biti zainteresiran doi istraživanjem. Znanstvenim za instrumentalnu vrijednost spoznaje do koje isticanje koristi od istraživanja istraživanjima potrebna je društvena pomo, pa pomoi u osiguravanju uvjeta da društvo pomogne ona istraživanja koja dovode do spoznaja kojih je instrumentalna vrijednost spoznaje vea. Prema tome, o dobru obrazloženju pragmatikih ciljeva može ovisiti hoe li se neko istraživanje provesti ili nee, pa zbog toga znanstvenik mora biti za njih zainteresiran. Na koncu, pragmatiki

e

e

ciljevi

zaciji

mogu odrediti i smjer istraživakog procesa. Recimo, ako želimo pomoi aktivi-

emo tu svoju zavisnu varijablu dovoditi u preko kojih možemo utjecati na nju. U tom sluaju više bi

radnika u politikom sustavu, onda

vezu s onim varijablama nas zanimala veza izmeu aktivnosti u politikom sustavu i informiranosti, nego veza izmeu te varijable i društvenog položaja ili spola. Naime, na informiranost možemo utjecati, na društveni položaj teže, a na spol ne možemo nikako.

Prema tome, istraživa mora brinuti o pragmatikim ciljevima istraživanja, kako zbog društvenih koristi, tako i zbog samog istraživanja. Ako u istraživanju rauna na pomo društva, onda je normalno da pokaže koristi koje društvo može imati od istraznati kome se treba živanja koje on namjerava provesti. Ako to dobro uini, tada

e

obratiti

da

bi tu

pomo dobio.

Prema tome, prilikom odreivanja pragmatikih

ciljeva istraživanja

potrebno

je

odrediti:

4.2.

1

najvažnije korisnike,

2.

koristi,

3.

nain

korištenja rezultata istraživanja.

Spoznajni

ili

znanstveni

ciljevi

Spoznajnim ili znanstvenim ciljevima odreujemo razinu spoznaje koju trebamo ostvariti da bismo riješili problem. Ti ciljevi nisu proizvoljni, ve proistjeu iz same prirode problema. Priroda problema ih ne odreuje do kraja pa ih treba specificirati. etiri su razine spoznaje, pa su mogue etiri vrste znanstvenih ciljeva. To su: 1

znanstveno opisivanje

2.

znanstvena

3.

znanstveno objašnjenje

4.

znanstveno predvianje

4.2.1.

deskripcija,

ili

klasifikacija, ili

ili

Znanstveno opisivanje

Opisivanje

je

je

prognoza.

ili

deskripcija

u procesu spoznavanja i na njemu se zasnivaju sve razine znanstveno opisivanje najniža razina spoznaje, ono je izuzetno

prvi korak

spoznaje. Iako

eksplanacija,

80

ODREIVANJE


važno jer se sve razine spoznaje na njemu zasnivaju. Znanstveno opisivanje je prevoenje osjetilnih doživljaja (injenica) konkretnog predmeta istraživanja (varijable) u simboliki jezik znanosti. Uz pomo njega može se dobiti opi uvid u ono što

U objektivnoj stvarnosti, posebice u društvenoj, pojave kao u mišljenju, pa

se lako

može

podaci koje prikupljamo odnose na pojave bili uspješniji,

u

i

procesi nisu tako izdvo-

dogoditi da podatak koji daju osjetila o jednoj

pojavi pripisujemo drugoj pojavi. Zato opisivanje

u tome

Des zani

se opisuje.

jeni

4.2.

opisivanju pojava

i i

mora

biti valjano, to

procese koje želimo opisati.

znai da se Kako bismo

uspj cilje

proc cesii

procesa treba se ograniiti na manji broj

ono što namjeravamo opisati. Opis samo na iskustvenim podacima ve na teorijskom znanju, pa priprema za opisivanje odreenih pojava mora obuhvatiti empirijsku i tih

pojava

pojava

i

procesa. Treba precizno definirati

procesa ne zasniva se

i

teorijsku

i

komponentu.

biti

Rep

Znanstveno opisivanje mora biti objektivno. To znai da opis ne ovisi o onome tko ga opisuje, ve o onome što se opisuje. Objektivnost se provjerava tako da više osoba opisuje istu pojavu ili proces, pa ako im se podaci do kojih su došli slažu, to znai da su podaci odreeni onim što se opisuje, a ne onima koji ih opisuju. Ako opis nije objektivan, ne može biti ni valjan. Kako bi opis zadovoljio kriterij objektivnosti, za opis treba odabirati osobe koje su objektivnije i posebno ih pripremati. esto se zbog potrebe za objektivnošu neemo moi osloniti na jednog opisivaa, pa emo za opis

obil;

pojave

dov

ili

procesa odabrati više

njih.

ftcir

nu,

Uiti skoj

Znanstveno opisivanje treba biti i potpuno. To znai da pojave i procese treba zahvatiti u cjelini. Tu se esto griješi, tako da se na osnovi podataka o dijelu donose zakljuci o cjelini. Zato, ako pojave i procese ne možemo zahvatiti u cjelini, moramo to initi na reprezentativnom uzorku. Znanstveni opis mora biti sistematian, pouzdan i precizan. Sistematinost osiguravamo ako se u opisivanju pridržavamo plana koji smo unaprijed napravili. Opisivanje je pouzdano kad pri ponovljenom opisu iste pojave ista osoba dobiva iste rezultate. Opis je precizan kad pomou njega možemo registrirati i manje razlike u obilježju koje nas zanima.

obra

Znanstveno se opisivanje obino veže za metodu opažanja, ali ono se obavlja svih metoda prikupljanja podataka. Znanstveni opis daje nam opi uvid u pojave procese i na njemu se zasnivaju sve razine spoznaje. Zbog toga je vrlo važno da znanstveni opis zadovoljava kriterije koje smo naveli, jer se manja pogreška u opisu može bitno odraziti na višoj razini spoznaje.

iju

pomou i

Na

kraju evo jednog primjera.

Recimo da nam

problem

Obil blan

kaci

pa s stati

istra

Mek jabh

i

nal

istraživanja: kakvi su

biti]

stavovi

graana prema hrvatskoj vlasti? Deskriptivni cilj bio bi da se utvrdi kakvi su u prosjeku stavovi graana prema hrvatskoj vlasti u cjelini. Na osnovi tako uopenog

novi

uvida ne bismo ništa doznali o razlikama u stavovima prema vrsti vlasti (zakonoIsto tako, ne bismo doznali ništa o razlikama u stavovima s obzirom na vrstu graana (spol, dob, mjesto roenja, regiju, obrazovanje, religioznost, socioekonomski status ...). To je vrlo važno znati, osobito ako planiramo društvenu aktivnost vezanu za stavove prema hrvatskoj vlasti. Prema tome, opi uvidi nisu dovoljni da bismo usmjerili društvenu aktivnost onamo gdje je najpotrebnija, pa u znanstvenim istraživanjima treba ii dalje od deskriptivnih ciljeva istraživanja.

elen

davna, izvršna, sudska).

je

mož neot jepi

prin

nast logi<

SPOZNAJNI

4.2.2.

Znanstvena

ILI

ZNANSTVENI

CILJEVI

81

klasifikacija

Deskriptivnim ciljem istraživanja postižemo opi uvid u pojavu ili proces koji nas Opa spoznaja nije dovoljno precizna da bi se na osnovi nje poduzela uspješna aktivnost, pa u istraživanju, osim deskriptivnih postavljamo i klasifikacijske

zanima.

Klasifikacijskim ciljevima nastojimo

ciljeve.

procesima,

odreujui njihovu vrstu

Prema tome,

cesima.

dovodei

1

klasifikacija s

obzirom na zavisnu

2.

klasifikacija s

obzirom na nezavisne

ficirati

s

i i

s

s

i

drugim pojavama i pro-

varijable.

hrvatskoj vlasti

vladi

i

stav

možemo uz opi uvid do-

prema predsjedniku prema sudstvu. Isto tako, klasi-

obzirom na objekt stava

prema Saboru, stav prema

možemo

nu, aktivistiku

u vezu

varijablu,

graana prema

posebne uvide u stavove

Republike, stav

ih

pobližih spoznaja o pojavama

mogue su dvije vrste znanstvenih klasifikacija:

Istraživanjem stavova biti

ili

doi do

(stav

obzirom na neke dimenzije stava (utemeljenost

stava, evaluativ-

dimenziju snage stava). To bi bila klasifikacija s obzirom na osnovno

obilježje istraživanja

- zavisnu

varijablu.

unutar stavova prema hrvatskoj vlasti imamo razliite objekte stava i razliite dimenzije stava, isto tako imamo razliite vrste graana, pa stav prema hrvat-

Kao

što

openito i prema svakoj vrsti vlasti, kao i svakoj dimenziji stava možemo dovesti u vezu s obilježjima graana kao što su spol, dob, mjesto roenja, stupanj obrazovanja, regionalno podrijetlo, lanstvo u politikim strankama, religioznost itd. Obilježja koja dovodimo u vezu s osnovnim obilježjima zovemo nezavisnim varijablama, pa se ova klasifikacija zove klasifikacija s obzirom na nezavisne varijable. skoj vlasti

Kad nam je osnovno obilježje istraživanja

složeno, svakako treba odrediti klasifiKatkad se može uraditi više vrsta klasifikacija, pa se u istraživanju potrebno odluiti samo za neke. Isto tako, od nekih se može odustati. Izbor treba obaviti na osnovi znanja klasifikacije i na osnovi cjelovitog uvida u istraživanje. Prema tome, u klasifikacijskim ciljevima treba odrediti posebno klasifikaciju s obzirom na zavisnu varijablu, a posebno s obzirom na nezavisne varijable. Nekad nije mogue ili nije potrebno napraviti klasifikaciju s obzirom na zavisnu varijablu, ah uvijek se može i treba uiniti klasifikacija s obzirom na nezavisne varijable. kaciju s

obzirom na zavisnu

varijablu.

U svakom je istraživanju potrebno odrediti klasifikacijske ciljeve istraživanja, ah nakon provedenog istraživanja može se napraviti klasifikacija. Klasifikacija može biti posebna i samostalna aktivnost u znanstvenom radu. Klasifikacijom dolazimo do novih obilježja pojava i procesa, kao i do novih odnosa medu njima. Otkrivajui red, možemo doi i do dubljih osnova toga reda. Mendeljejev je na osnovi opisa kemijskih elemenata vršio klasifikaciju i došao do zakonitosti koje su mu omoguile uvid u još neotkrivene elemente. Ne samo da je tako doznao koji elementi još nedostaju nego im i

je

predvidio

i

obilježja.

Dakako, u društvenim znanostima klasifikacija nije dala takve rezultate kao u ali je ona i u društvenim znanostima izuzetno važna. Zbog toga treba nastojati da bude što bolja, pa znanstvena klasifikacija mora udovoljavati nekim logikim kriterijima. Prije svega, ona mora biti dosljedna. To znai da se klasifikacija prirodnim,

ODREIVANJE

82


mora vršiti na osnovi istog kriterija. Ona mora biti potpuna, to znai da se podudara s opsegom pojma. Ona mora biti iscrpna, to znai da ostavlja što je mogue manje sadržaja u neodreenim kategorijama. (O klasifikaciji e italac više nai u knjizi Mi-

U,

4.2

1965:496 -504.)

Nakon provedenog istraživanja rezultati mogu dati nove elemente koji mogu biti biti mnogo teže ako klasifikaciju nismo osnova za novu klasifikaciju. Meutim, to predvidjeli i razradili kao cilj istraživanja. Nekad nam je klasifikacija potrebna zbog praktinih razloga, pa u tom sluaju ne mora biti toliko važno da udovoljava logikim kriterijima koliko praktinim.

e

4.2.3.

Znanstveno objašnjenje

ili

Objasniti

neku pojavu obino znai

nestanka.

Meutim, imamo

eksplanacija

otkriti

uzroke njezinog nastanka, mijenjanja

i

dvije vrste eksplanacijskih ciljeva:

1.

otkrivanje povezanost i,

2.

otkrivanje uzrono-posljedine zavisnosti.

Eksplanacijskim ciljevima istraživanja dobivamo odgovor na pitanje kako i zašto. Odgovorom na pitanje kako dobivamo informaciju o povezanosti medu pojavama i procesima. Ako smo za cilj istraživanja namjeravali ustanoviti povezanost medu odre-

enim varijablama, onda moramo znati

da samo na osnovi izraunanog koeficijenta korelacije ne možemo odrediti je li povezanost prava ili lažna. Primjerice, povezanost izmeu starosti i konzervatizma nije uvjetovana stvarnom vezom medu tim varijablama, ve tu vezu uzrokuje bogatstvo. Prema tome, stari su ljudi konzervativniji zato što su bogatiji, a ne zato što su stariji. Pri odreivanju povezanosti moramo brinuti o moguem utjecaju drugih varijabli, kako bismo mogli kontrolirati taj utjecaj. Taj utjecaj možemo kontrolirati izborom odgovarajueg nacrta istraživanja ili odgovarajuom statistikom obradom. Meutim, to nee biti mogue ako ne identificiramo varijable koje treba kontrolirati.

Eksplanacijskim ciljem povezanosti možemo odrediti smjer intenzitet povezanomedu varijablama. Smjer veze pokazuje predznak koeficijenta korelacije, a intenzisti tet njegova veliina. Odreujui eksplanacijske ciljeve moramo posebno odrediti varijable medu kojima nas zanima povezanost, kao one za koje emo obaviti uzronoi

i

-posljedinu analizu,

jer

e

se njihov tretman u istraživanju bitno razlikovati.

Za uzrono-posljedinu analizu nije dovoljno

ustanoviti

samo povezanost, jer na

osnovi koeficijenta korelacije ne možemo znati koja je pojava uzrok, a koja je posljedica. Kada bimo doznali vrijeme njihova pojavljivanja, tada bismo uzronost mogli pripisati pojavi koja se prije pojavila, ah ni to nije sigurno. Sigurno je jedino da ona

uzrokom. Kad nam je cilj istraživanja pronalaonda se mjerenje varijabli mora obavljati u strogo kontroliranim uvjetima koji omoguuju kauzalno zakljuivanje. To je vrlo teško u istraživanju društvenih pojava, tako da mnogi kauzalni zakljuci nemaju logiku osnovu. Zbog toga odreivanje ciljeva istraživanja treba biti logiki povezano s nacrposebno biti rijei. tom istraživanja, o emu koja se kasnije pojavila ne

može

biti

ženje uzronoposljedinih odnosa,

e

noz mo:

SPOZNAJNI

Znanstveno predvianje

4.2.4.

ili

ILI

ZNANSTVENI

83

CILJEVI

prognoza

Ljude je oduvijek zanimala budunost, pa se znanost ne zaustavlja na otkrivanju prošlih i sadašnjih zbivanja, tako da je cilj mnogih znanstvenih istraživanja predvianje. Meteorolozi prikupljaju podatke o postojeim vremenskim prilikama da bi doznali

e vrijeme

u budunosti. Lijenika ne zanima samo dijagnoza bolesti, nego prognoza. Ispitivanje javnog mišljenja esto se provodi radi prognoze, jer se želi unabiti uspjeh na izborima ili referendumima, kako bi se mogle prijed doznati kakav poduzeti akcije koje bi mogle utjecati na njihov ishod. kakvo

biti

i

e

U društvenim istraživanjima este su takozvane suicidalne prognoze. Do suicidalpoduzimaju

nih prognoza dolazi kada se na osnovi rezultata istraživanja

akcije koje

smo ispitivanjem dobili podatke pa smo zbog toga proveli odreenu

su uzrokovale da se prognoza ne ostvari. Recimo da

pokazuju da jedan referendum nee uspjeti, propagandu koja je djelovala tako da je referendum uspio. Suicidalne prognoze treba razlikovati od pogrešnih prognoza. One se ne bi ostvarile da na njima nije zasnovana koji

aktivnost koja

je

promijenila situaciju.

Za znanstvenu prognozu podaci nisu jednako važni kao za znanstvenu dijagAko je cilj istraživanja prognoza, nije dovoljno ustanoviti kakvo stanje jest, ve moramo biti usmjereni i na tendencije mijenjanja stanja. Zbog toga u istraživanjima s prognostikim ciljem moramo biti usmjereni na dinamike karakteristike pojava, a njih nije mogue zahvatiti samo u jednome momentu. Zbog toga dugoronije prognozu.

noze

i

nisu

mogue bez dugoronijih istraživanja.

Obino želi

se

pogrešno smatra da

je

vrijednost istraživanja

u

postii. Vrijednost istraživanja ovisi o adekvatnosti ciljeva

mog problema

istraživanja. Isto tako, vrijednost istraživanja ovisi

spoznajnih ciljeva prema pragmatikim. Što god želimo postii to je vea

razini spoznaje koju

prema karakteru i

sa-

o adekvatnosti

veu razinu spoznaje

da pogriješimo. Posebice je teško obavljati kauzalnu analizu u društvenih pojava, pa se zato iskusniji istraživai obino usmjeravaju na

vjerojatnost

istraživanju

niže razine spoznaje.

Za svaki problem

istraživanja nisu potrebne sve razine spoznaje.

ve spome-

Za

je ukljuenost graana u politiki život? - dovoljna je deskripcija i klasifikacija. Meutim, ako nam je problem: kako informiranost graana djeluje na njihovu ukljuenost u politiki život? — tada pored navedenih ciljeva moramo odrediti Cilj objašnjenja. O djelovanju informiranosti na ukljuenost u politiki život ne možemo zakljuiti ni na osnovi opeg uvida u ukljuenost u politiki život, ni na osnovi razlike u ukljuenosti u politiki život izmeu informiranih i manje informiranih, niti na osnovi povezanosti izmeu tih dviju varijabli. U ovom sluaju sve to treba

nuti problem:

kakva

znati, ali to još nije

dovoljno za uzrono-posljedino zakljuivanje. Taj

je

problem

e biti odziv

takav da ne traži znanstvenu prognozu. No, ako nas zanima kakav graana na predstojee izbore, onda je osnovni cilj znanstvena prognoza.

mogu

nas zanimati

i

eventualne razlike u odazivu

medu

Meutim,

razliitim kategorijama

e

biti odziv graana, pa emo uz prognozu imati i klasifikaciju. Kad doznamo kakav predizbornim aktivnostima graana, onda se u na izbore kod pojedinih kategorija

možemo usmjeriti onoj kategoriji graana u kojoj je akcija

najpotrebnija.


84

mogue preciznije. Zato nije dovoljno ve ih je potrebno razraditi tako da se jasno zna što e se opisivati, kako e se obavljati klasifikacija, medu kojim emo varijablama Ciljeve istraživanja treba odrediti što je

samo

navesti koje ciljeve trebamo postii,

utvrditi povezanost, to

dobro uinimo,

medu kojima kauzalnu analizu, kao što želimo predviati. Ako e nam lakša razrada narednih faza procesa istraživanja. i

bit

kor

ses

U

Zl

sob jem stuj ,,N(

5

POSTAVLJANJE HIPOTEZA Dok ovjek

teži za

naziv mudraca,

mudrošu,

im

zaslužuje

ner mo< gov zna

nalazi da je ispio

potl

sve mudrosti, postaje budala. Voltaire

uro ljen

Rekli

smo da je definiranje problema istraživanja

istraživanja dio je tog procesa. Iz

proces. Zapravo, svaka faza procesa

kompleksne problemne

kuli

situacije najprije se izdvaja

staji

emo ga znanstvenih podruja istraživati prousmjeravamo odgovarajuoj literaturi radi teorijske obrade. Teorijskim radom na problemu doznajemo što je poznato i što nije poznato u vezi s njim. Na osnovi toga istraživanje usmjeravamo prema nepoznatom, a koristimo se svim poznatim što nam može pomoi u istraživanju. U poetku osobitu pozornost pridajemo kljunim pojmovima kako bismo ih sadržajno i precizno definirali.

non

istraživaki problem.

blem

Odlukom

s kojih

još više specificiramo te se

Nakon odreivanja znanstvenih podruja s kojih emo istraživati problem istrapojmovne analize, ve dobro znamo što nam nije poznato. Meutim, jednim istraživanjem rijetko možemo doznati sve o nekom problemu. Zato pomou ciljeva istraživanja odreujemo što želimo znati o problemu istraživanja zašto. Ako smo sve to dobro precizno odredili, možemo rei da imamo precizno postavljeno pitanje. živanja

teza alni nije

broj „l.i

i

2.cx

i

i

U pitanju, dakako, nije sadržan odgovor, ali dobro dobrom preciznom odgovoru. Dobro precizno formuliran problem

i

precizno postavljeno pitanje vodi

n<

sobi

i

i

3.

zna'

istraživanja usmjerava nas

prema boljim

hipotezama. Hipoteze istraživanja su misaoni odgovor na pitanje u problemu. Na neka se pitanja može dati neizmjerno mnogo misaonih odgovora. Zbog toga je svaka hipoteza samo jedan od moguih odgovora na postavljeno pitanje o problemu. Nama istinit odgovor nije poznat, pa je svaka hipoteza misaoni korak u nepoznato. U neizmjernom prostranstvu nepoznatog samo njegov mah dio odnosi se na odgovor koji

inve 4. te

me: rati, 5.

ni

kvat

tražimo.

Prema tome, u svakom

istraživanju najvei rizik za njegov uspjeh jest

u postav-

Nema dobrog istraživanja ako su hipoteze loše, ali istraživanje može kad su hipoteze dobre. Zbog toga se istraživa mora izuzetno posvetiti tra-

ljene

ljanju hipoteza. biti

loše

i

ženju dobrih hipoteza.

„Hipoteze predstavljaju misaono-teorijske dopune izvjesnih praznina u poznavanju odreene pojave ili itave oblasti pojava ije izvjesne momente, dijelove ili aspekte ve poznajemo" (Šeši, 1974:208). Zato se u traženju dobrih hipoteza treba osloniti na prethodno znanje u vezi s našim problemom. Budui da otkrie mora biti

stari teze. Lesli

ova nerv

mar<

85

korak dalje u spoznaji za dobru hipotezu, uz dobro znanje potrebno je imati se stvaralakim sposobnostima kao što su inteligencija, mašta i intuicija.

i

koristiti

Postoje razliita shvaanja o ulozi i doprinosu znanja i stvaralakih sposobnosti u znanstvenom otkriu. VVeber smatra da je otkrie plod iskljuivo stvaralakih sposobnosti i da prethodno znanje može samo smetati pa preporuuje „cerebralnu higijenu" kako istraživa ne bi pao pod utjecaj svojih prethodnika. Drugu krajnost za-

stupa Leslie VVhite koji sve pripisuje prethodnom znanju.

„Nervni sistem jednog ovjeka može nervni sistem drugog ovjeka

.

.

.

biti bolji

Evo kako on

to obrazlaže:

katalizator kulturnog procesa

nego

Ako nedostaju odgovarajui kulturni elementi, nad-

moni mozgovi nee biti ni od kakve koristi. Bilo je u Engleskoj isto tako dobrih mozSve što gova kao što je Newtonov deset hiljada godina prije Kristovog roenja znamo o fosilnom ovjeku, o prethistoriji Engleske i neuroanatomiji homo sapiensa potkrijepit ovo tvrenje. Bilo je isto tako dobrih mozgova kao što je Nevvtonov u urodenikoj Americi ili u najzaostalijoj Africi. Ali infinitezimalni raun nije bio izmišljen ni u ta druga vremena niti na drugim mjestima zato što su nedostajali potrebni kulturni elementi. Nasuprot, kada su kulturni elementi prisutni, otkrie ili izum postaju tako neizbježni da se odigravaju nezavisno u dva ih tri nervna sistema odjed.

.

.

e

nom"

(VVhite, 1970:269).

VVhite uvjerljivo pokazuje izuzetno teza.

znaenje znanja u pronalaženju dobrih hipo-

Meutim, hipoteze nisu rezultat kulturnog automatizma, ve su

plod individuZbog toga

alnih stvaralakih sposobnosti koje se nastavljaju na solidno obrazovanje. nije jednostavno doi do dobrih hipoteza, brojem teškoa. Šeši navodi sljedee:

nedovoljno temeljno

jer se

u tom poslu susreemo

nedovoljno detaljno poznavanje oblasti

s

veim

„1

.

2.

odsutnost ih neznanje teorijskog okvira s ijeg stanovišta se hipoteza postavlja,

i

.

.

.,

3. nedostatak sposobnosti korištenja odgovarajueg teorijskog okvira, poev od nepoznavanja logikih osnova spoznaje u okviru kojeg se hipoteza postavlja, preko nespo-

sobnosti korištenja invencije

u

opeg

teorijskog

modela do nesposobnosti odnosno nedostatka

postavljanju prave hipoteze,

teškoe postavljanja kvantitativne adekvatne hipoteze koja može biti dvojaka, naime: hipoteza može biti suviše opa i preširoka, pa ju je teško konkretizirati i specificirati, ili hipoteza može biti suviše posebna odnosno preuska

4.

.

.

.

.

.

niz teškoa postavljanja adekvatne hipoteze potie od nedostatka poznavanja adekvatne metode postavljanja i metoda kao i tehnika provjeravanja adekvatnosti postav5.

ljene hipoteze" (Šeši, 1974:213).

Hipoteze su korak prema novim spoznajama. Pokatkad prelaze teorijske okvire i dovode ih u pitanje. Treba razlikovati hipoteze od provjerene hipoteze. Jedno je zakon i teorija, a drugo je hipoteza. Mnogi to ne razlikuju. To je sluaj i s Leslie VVhiteom, koji u vezi s biološkom teorijom evolucije kaže: „Kao što je poznato, ova teorija nije nastala s Darvvinom. Mi je nalazimo u jednom ili drugom obliku, u nervnim reakcijama mnogih drugih prije nego što se Danvin rodio: kod Biffona, Lamarca, Erazmusa Darvvina i drugih Darvvinov nervni sistem bio je samo mjesto starih spoznaja

.

. .


86

novu sintezu. To je prije on to uinio" (White, 1970:270 - 271). VVhite otkrie u cijelosti pripisuje kulturnom automatizmu. On ne razlikuje hipotezu od teorije, pa 22 godine koje je Darvvin trebao za svoja briljantna istraživanja i ne smatra znaajnim. Upravo na osnovi svojih dvadeset dvogodišnjih istraživanja, a ne na osnovi onoga što se Darvvinu dogodilo, on je hipotezu svojeg istraživanja provjerio i podignuo na razinu znanstvene teorije, oborivši time u to vrijeme vladajuu hipotezu po kojoj „su živa bia nastala natprirodnim aktom stvaranja" (Enciklopedija L Z:25). Ono što je teorija u znanosti, to je hipoteza u istraživanju. Kao što teorija osmišljava predmet jedne znanosti, tako hipoteza osmišljava istraživanje odreenog problema. Još se Darwin pitao: „Kako je to udno da nitko ne vidi kako svako opažanje mora biti u prilog nekog gledišta ili da mu proturjei, ako treba biti od neke koristi" (Cohen - Nagel, 1965:218). Prema tome, istraživanje nije i ne može biti samo prouavanje injenica, jer injenice same za sebe ništa ne pokazuju. Kad imamo hipotezu, tek tada znamo koje emo injenice prikupljati i kako emo ih povezati. Nikad nismo u mogunosti istraživanjem obuhvatiti sve injenice, a ako slijedimo odreene hipoteze nužno moramo „neke injenice smatrati znaajnima, a druge ne" (Cohen — Nagel, 1965:222). Mnogi se u znanstvenom radu zaustavljaju na hipotezama. To i ne bi bio problem da hipoteze ne proglašavaju bez ikakve provjere zakonima i teorijama. Zakoni i teorije u znanosti moraju biti provjerene, tako da se ustanovi veza izmeu teorijske misli i osjetilnog doživljavanja. Jedino misao može prodrijeti iza pojavnog, pa hipogdje su se

ti

kulturni elementi stekli

bilo nešto što se Darvvinu dogodilo

i

gdje su obrazovali jednu

nego što

teza istraživanja dariva elemente otkria.

je

Meutim,

Ta mogunost nema ni veliku vjerojatnost, vora na pitanje u problemu nego do pravoga. nost.

Kazali

smo da su pojmovi osnovne

to nije nužnost,

jer je lakše

ve samo mogu-

doi do pogrešnog odgo-

teoi

toga

prav hipo Vrije

nie. u po'

dana i

odlu citna

misli

za

isl

enii Pren ]

lja

hi

zami imaji

sebi uvijek uklju-

pod utjecajem spoznaje pod utjecajem promjespoznaje, poveava se vjerojatnost pogreške, posebice u

1

mišlj

emot

i

da se i najpažljivije logiko zakljuivanje o zbivanjima u objektivnoj stvarnosti ne podudara sa stvarnim zbivanjima. Prisjetimo se samo primjera sa strelicom u letu. Tvrdi se, naime, da se strelica koja leti u jednom momentu nalazi na mjestu. Ako se u svakom momentu nalazi na jednome mjestu, onda se stalno nalazi na jednome mjestu. Koliko god se to inilo logiki ispravnim, praksa govori drukije. Oito da logika nije dovoljna za istinito objašnjenje pojava.

Nema

i

negat

u

uju hipotetike elemente. Hipoteza je misaoni odnos medu pojmovima. Prema tome, ona se uvijek zasniva na dva hipotetika elementa. Ako tome dodamo da su pojmovi na predmeta koji se društvenim znanostima. Zato

vanjt

ono;

teza

kategorije mišljenja koje

povijesne kategorije koje se mijenjaju

ideo

bi ih

posta

nije rijetkost

luje r

zasnc I

1.

Hi

Probi

pogrešne.

pitan

ovjek, zahvaljujui mišljenju, ovladava prirodom i društvom, ali on nigdje i ne griješi kao na tom podruju. Srednji vijek dobar je dokaz za to, ali kad se ovjek usmjerio na empirijsko provjeravanje svojeg mišljenja, poela je znanstveno-tehnika revolucija. Unato tome, mnogi nemaju potreba za empirijskim provjeravanjem svojega mišljenja. To je posebice izraženo na podruju društvenih znanosti. Baš je na tom podruju mnogo više praznih mjesta koja ograniavaju logiko zakljuivanje. Prema tome, u društvenim znanostima još je vea potreba za empirijskom verifikacijom mišljenja. Hoe li ta potreba dovesti do znanstveno-društvene revolucije?

va. Is

stvaralaštva bez mišljenja,

ali

njegove kreacije

mogu

biti

i

vezi

e

teza:

stav,

stav,

dala! teza

t

navoc

87

u podruju društvenih znanosti, ve su tu veliki ideologijski pritisci koji otežavaju dolazak do dobrih hipoteza kao njihovo provjeravanje. Teškoe u vezi s tim nekad su toliko velike da ih nije mogue riješiti. Meutim, ono što je mogue, jest to da razlikujemo ideologiju od znanosti, a hipotezu od zakona teorije. Bar to mora biti tako medu onima koji se bave znanstvenim istraživanjem. Hipoteze su okosnice istraživanja. Izuzetno su važne u istraživanju, ali zbog toga im ne treba davati znaenje koje još nemaju. Svaki veliki korak u znanosti na-

Ne samo da

je

lakše pogriješiti

i

i

pravljen

je

jest pronalaženjem hipoteza. Meutim, svaka problema, pa je zadatak istraživanja da to provjeri.

„anticipacijom prirode", to

hipoteza ne

mora

biti

i

rješenje

Vrijednost hipoteza nije u njihovoj istinitosti nice. Vrjednija je hipoteza:

u

politici,

ako

je rezultati

istraživanja

i

ve u usmjerenosti na relevantne inje-

graana ne

djeluje na njihovu participaciju opovrgnu, nego, recimo, hipoteza: visina gra-

informiranost

ana ne djeluje na participaciju, ako je rezultati

i

potvrde.

Gotovo u svakom problemu implicitna je istraživaeva hipoteza. Ako se netko odluio za problem istraživanja: koliko su graani ukljueni u politiki život, implicitna je hipoteza: graani nisu dovoljno ukljueni u politiki život. Kada bi istraživa mislio da su graani dovoljno ukljueni u politiki život, sigurno se ne bi ni odluio za istraživanje tog problema. Budui da on smatra da graani nisu dovoljno ukljuto provjeriti. eni u politiki život, to ga usmjerava na istraživanje uz pomo kojeg Prema tome, hipoteza se može pojaviti prije problema istraživanja. Istraživa pokatkad nije u mogunosti dati precizan sud o problemu, pa postavlja hipotezu kao orijentaciju u istraživanju kako bi je u tijeku istraživanja precizirao ili zamijenio novom hipotezom. Takve se hipoteze nazivaju radnim hipotezama. One imaju veliku heuristiku vrijednost, mogu dovesti do preciznih istraživakih hipoteza koje mogu biti formulirane afirmativno ili negativno, pa imamo afirmativne i

e

i

negativne hipoteze.

istraživaev sud o problemu istraživanja. Svi ljudi stoje iza svojeg mišljenje stoji odreeni stupanj uvjerenja. Zato su istraživai emotivno vezani za svoje hipoteze, pa provode istraživanje da bi ih potvrdili, a ne da

Hipoteza

mišljenja.

je

Uza svako

bi ih provjerili.

Kako

bi što

pod utjecajem svojih emocija, preporuuje se da mogla biti: informiranost graana ne djeu politici. Osim toga, raunanje statistikih parametara

manje

bili

postavljaju nulte hipoteze. Nulta bi hipoteza luje na njihovu participaciju zasnovano je na nultim hipotezama. Dobre hipoteze moraju udovoljavati

veem broju kriterija.

1. Hipoteza mora biti valjana. To znai da se mora odnositi na problem koji istražuje. Problem je pitanje, pa hipoteza mora biti odgovor na to pitanje. U problemu se uvijek pitamo za neka obilježja nekih pojava pa u hipotezi treba suditi o obilježjima tih pojava. Iskustvo pokazuje da nisu rijetke hipoteze koje idu mimo problema. Recimo u vezi s problemom: koliko je mladež ukljuena u politiki sustav? - postavlja se hipoteza: mladež prihvaa politiki sustav. Meutim, jedno je ukljuenost u politiki sustav, a drugo je prihvaanje politikog sustava. Mladež može prihvaati politiki sustav, a da i nije ukljuena u njega. Društvene su pojave meusobno povezane, tako da lako prelazimo s jedne na drugu, a da to i ne primijetimo, pa u postavljanju hipoteza treba brinuti o tome da se one odnose na problem istraživanja. Sljedee kriterije

navodimo po Goodu i Hettu:


88

Hipoteza mora biti pojmovno jasna. To znai da se trebamo držati znaenja do kojih došli pojmovnom analizom. Ili, ako se u hipotezi pojave novi pojmovi, treba ih sadržajno i precizno definirati. Prema tome, mogue je da se i ovdje pojavi pojmovna analiza. Uvijek treba imati na umu da jezik nije tako jasan kako nam se ini. Hipoteza: radnici više participiraju u upravljanju u malim nego u veim poduzeima, na 2.

med

smo

skij

prvi se pogled ini jasna. Ali kad se upitamo što

je to

radnik, što

je to participacija

poduzea, ta hipoteza više nee dati jednoznaan odgovor kojeg

upravljanju, što su to mala, a što velika

biti

Zbog toga na sva ta pitanja treba pridržavati u tijeku cijelog istraživanja.

se

sna.

tako

u

5.1.

ja-

moramo

Post

hipa

3. Hipoteza mora biti iskustveno provjerljiva. Rekli smo da je hipoteza misaoni odgovor na pitanje u problemu, koje emo ispravnost u istraživanju provjeriti empirijskim putem. Zato se hipoteze moraju odnositi na odreena obilježja u objektivnoj stvarnosti koja se izravno ili neizravno mogu iskustveno doživjeti.

klasi

svoji

teza

jepc

Hipotezu treba dovesti u vezu s raspoloživom tehnikom. Sve hipoteze istraživanja mogue provjeriti svakom tehnikom istraživanja, zbog toga hipoteze treba postavljati tako da nas usmjeravaju na najbolju tehniku njihova provjeravanja. Meutim, to ne znai da nas hipoteze ne trebaju stimulirati na razvijanje novih tehnika provjeravanja.

4.

tivni

nije

skin

5.

Hipoteza mora

Hipoteze se obino iskazuju opim terminima, pa su mogue provjeriti. Takve su hipoteze privlane, jer se ine važne.

biti specifina.

tako obilne da ih nije

No

ne smije se zaboraviti da „slava najveeg broja proroka i kazivaa sudbine leži u da formuliraju predvianja, tako da se skoro svaki dogaaj može protumaiti kao njihovo ispunjenje" (Good — Hett, 1966:68). Radi zahtjeva specifinosti ne smijemo žrtvovati važnost. Zbog toga ope hipoteze treba pažljivo razraditi u njihovoj sposobnosti

vei broj 6.

mož usliji

uklji

glasi

gihl nika

specifinih.

Hipoteza mora

biti

u vezi

s teorijom.

Znanstvena

je teorija

deduktivno jezgro od

kojeg dolazimo do hipoteza o problemu istraživanja. Istraživanje se dalje nastavlja

empirijskom verifikacijom hipoteze, pa se usmjeravamo odreenim injenicama. U istraživanju ne ostajemo na injenicama, ve od njih idemo prema hipotezi i na kraju od hipoteze prema teoriji. Istraživanje je deduktivno-induktivni ili induktivno-deduktivni proces. I dedukcija i indukcija završavaju na hipotezi, pa je ona središnjica istraživanja (Good -Hett, 1966:66 -71).

Oito je da

ti

kriteriji

nisu poredani po važnosti.

Govorni izraz pojma

je rije,

termin, simbol, a govorni izraz hipoteze je sud.

Sudom iskazujemo odreenu relaciju medu pojmovima. Zbog toga Galtung hipotezu definira kao „odnos medu varijablama" (Galtung, 1967:311). S tim se slaže Šeši (Šeši, 1974:208). Meutim, iako sud jest relacija medu pojmovima, on ne mora biti relacija medu varijablama. Kada kažemo: graani nisu dovoljno ukljueni u politiki život, onda smo postavili hipotezu samo s jednom varijablom, a to je: ukljuenost graana u politiki život. Kada bismo imali hipotezu: obrazovaniji graani su više ukljueni u politiki život, tada bismo imali hipotezu koja govori o odnosu izmeu

5.2.

i

i

ukljuenost graana u politiki život, 2. obrazovanje graana. Prema tome, hipoteze su misaoni iskaz koji govori o obilježju jedne varijable ili o dviju varijabli.

To su:

1.

Hipo se ne

iskus

znan zaklji

LOGIKA OBRADA HIPOTEZA

89

meusobnom odnosu medu varijablama. Taj je iskaz pretpostavka koju treba empirijski provjeriti.

Vrste hipoteza

5.1.

Postoje razliite vrste hipoteza.

Meutim, mi emo ovdje upozoriti samo na vrste - pa razlikujemo hipoteze s deskriptivnim,

hipoteza s obzirom na ciljeve istraživanja

i prognostikim sadržajem. Prema tome, hipoteze po svojem sadržaju trebaju odgovarati ciljevima istraživanja.

klasifikacijskim, eksplanacijskim

Kao što u istraživanju možemo imati više ciljeva, tako možemo imati više hipoKad imamo više hipoteza, postavlja se pitanje njihova sreivanja. Najloginije ih i

teza.

je poredati s obzirom na razinu spoznaje - pa na prvo mjesto stavljamo one s deskriptivnim sadržajem koje se zovu generalne hipoteze, zatim dolaze hipoteze s klasifikacij-

skim sadržajem koje se zovu

može biti uslijediti

opis

kolateralne

ili

popratne (razraujue) hipoteze.

uopen, takve mogu biti eksplanacija prognoza, pa nakon i

i

Kao

njih

što

mogu

popratne hipoteze.

primjera. Recimo da nam je problem istraživanja: koliko su radnici ukljueni u politiki sistem? Generalna hipoteza postavljena u obliku nulte hipoteze glasila bi: radnici se ne razlikuju s obzirom na ukljuenost u politiki sistem od dru-

Evo jednog

gih kategorija

nika

.2.

u

graana. Kolateralne hipoteze

bile bi:

nema

razlike

u ukljuenosti rad-

politiki sustav s obzirom na:

1

spol,

2.

obrazovanje,

3.

dob,

4.

vrstu proizvodnje,

5.

veliinu poduzea,

6.

staž,

7.

lanstvo u politikim strankama,

Logika obrada hipoteza Treba razlikovati ispravnost od istinitosti hipoteza.

Hipoteza je naš sud o onomu o se nešto tvrdi

ili

iskustvu, inteligenciji, mašti

znanja

ili

emu se pitamo u problemu. Sud je spoj pojmova kojim

negira. Kazali

iskustva uz

zakljuak. Zakljuak

pomo

je

smo da

je

hipoteza zasnovana na teorijskom znanju,

Prema tome hipoteza je sud koji je izveden iz inteligencije, mašte, intuicije. Tako izveden sud zove se

i

intuiciji.

sud izveden

iz

jednog suda

ili

više sudova. Sudovi iz kojih se


90

izvode zakljuci nazivaju se premisama. Zakljuak koji proistjee iz premisa je ispraiz njih je neispravan. Premise i zakljuak ine silogizam.

na

van, a koji ne proistjee

tame

Do zakljuka naješe dolazimo dedukcijom, indukcijom i analogijom. U dedukzakljuivanje ide od opeg na posebno. U indukciji ide od posebnog na ope. U analogiji se iz posebnih premisa izvodi poseban zakljuak. Nijedan nain nužno ne vodi ispravnom zakljuku, jer je mogue napraviti logiku pogrešku.

vi le

ciji

Paralogizmi su nenamjerne logike pogreške koje

inimo unato

Mogli bismo rei da je nerazlikovanje pojmova „ispravan" i „istinit" sofizam u društvenim znanostima kojim se hipoteze proglašavaju otkriima. Hipoteze su ispravne ako se u njihovu postavljanju držimo zakona logike, a hipoteze su istinite kada su empirijski potvrene. Logika obrada hipoteza ne može nas dovesti do otkria, ve do ispravnih hipoteza. Ispravne hipoteze imaju veu vjerojatnost da postanu istinite. Zato u svakom istraživanju treba provesti logiku provjeru hipoteza, ali istraživanje time ne završava. U istraživanju se ispravna misao nastavlja na ispravne postupke empirijske provjere takvih hipoteza.

2.

izgubio, imaš?"

Protagora

i

—„Da." -„Rogove

nisi

izgubio?"

poduavao je Euatla odvjetnikoj vještini. Pogodili su se da uenik plati odmah polovinu školarine, a drugu polovinu kad dobije prvu parnicu. Kako po završenom školovanju uenik nije radio odvjetnike poslove, uitelj ga je tužio sudu. Na sudu Sofist Protagora

smo

cati

i

ljene

visin

mog!

nja

n

bez

i

tina ren

eš

mi svakako platiti ostatak školarine. Jer ako izgubiš parnicu, platit eš mi po odluci suda, a ako je dobiješ, platiti eš po našoj pogodbi." Euatlo odgovara: „Ako dobijem parnicu, neu ti platiti jer je tako sud presudio. Ako izgubim, neu ti platiti, jer

klim

mišlj

—„Ne." —„Dakle, imaš rogove."

uenik

Protagora kaže: „Ti

Afril

reer pruž

Rogati nisi

vilo)

vrije«

Evo dvaju primjera sofizma:

„Što

logi

nastojanju da

mislimo ispravno. Sofizmi su namjerne logike pogreške u kojima prividnom ispravnošu želimo nekoga obmanuti. Paralogizmi i sofizmi po formi su isti, pa ih je nemogue razlikovati. esto se pojavljuju u ideologijskom mišljenju, pa su uvelike prisutni i u društvenim znanostima.

1.

s>

y

„zna:

se

isj

posti

se tako pogodili."

1

Evo skraenog primjera logike razrade hipoteza kojima su

se koristili

Cohen

i

Nagel:

živar

nasta

Na putu po Egiptu Herodot je utvrdio da Nil raste sto dana da svaki put poinje i

na poetku ljetnog solsticija. Takvu pravilnost Herodot nije primijetio kod drugih rijeka, pa je želio doznati razlog za to. Stanovnici s obala Nila nisu mogli rei uzrok. To ih i nije toliko zanimalo, jer nisu znali da se druge rijeke drukije ponašaju. Herodotu nije drugo preostalo nego da to pokuša objasniti zakljuivanjem. Postavio je prvu hipotezu prema kojoj je uzrok plavljenju Nila u vjetrovima koji pusu sa Sredozomnog mora i spreavaju da se Nil izlije u more. Meutim, esto se dogaalo da ti vjetrovi pusu, a da se Nil ne izlije. Isto tako, druge rijeke koje utjeu u Sredozemno more ne ponašaju se kao Nil. Kada bi vjetrovi bili uzrok, sve bi se te rijeke ponašale jednako. Prema tome, vjetrovi ne mogu biti uzrok takvu ponašanju Nila. Druga je hipoteza bila da se to dogaa zbog topljenja snijega. Meutim, kako je mogue da je uzrok poplavama topljenje snijega kad Nil dolazi iz najtoplijih krajeva

provj

rasti

Ves: skog

može

LOGIKA OBRADA HIPOTEZA

91

Dokaz tome su topli vjetrovi koji uvijek pusu iz tih podruja. Uroenici su topline, jastrebovi i lastavice ostaju tamo tijekom cijele godine, a ždraloonamo da provedu hladno godišnje doba. Stavimo li navedene argumente u

na svijetu?

tamo crni od vi lete

doi

logiki red,

Ako

e u pitanje ispravnost ove hipoteze:

topli vjetrovi

pusu

iz

nekog podruja, onda

je to

podruje toplo (ope pra-

vilo).

Topli vjetrovi pusu iz unutrašnjosti Afrike (opažena injenica). Afrike

je

Ako

U unutrašnjosti

toplo (izvedena injenica). snijeg

pada u nekim podrujima, onda

to

podruje ne može imati toplu

klimu (pravilo).

U unutrašnjosti Afrike je toplo (izvedeni sud). pada u unutrašnjosti Afrike (zakljuak). Ako Nil izvire u podruju u kojem snijeg ne pada,

Snijeg ne

cati

topljenje snijega

ne može utje-

na njegov vodostaj (zakljuak).

Unato

i zakljuaka koji idu u prilog odbacivanju postavHerodotu je nedostajalo iskustvo o tome da na velikim visinama, bez obzira na zemljopisni položaj, vladaju hladnoe. Do te se spoznaje nije moglo doi logikim zakljuivanjem. Stoga i nije udno što neki poriu spoznajnu vrijednost silogizma, jer zakljuak samo ponavlja nešto što je u jednoj od premisa ve reeno. Zakljuak nije sadržaj koji nam daju premise zasebno. Uzete zajedno premise pružaju informacije koje nam ne mogu dati same za sebe. Kada to ne bi bilo mogue, mišljenje ne bi bilo kreativno. Meutim, treba imati na umu da nas kreativnost mišljenja ne može dovesti dalje od dobrih hipoteza. Kazali smo da su hipoteze misaoni odgovor na postavljeno pitanje. Sama misao bez iskustvene provjere ne dovodi do istine. Zbog toga je sama misao u biti hipotetina. Ona se tako i doživljava, pa kad netko iznosi svoje mišljenje o neemu, a uvjeren je da je istinito, onda ne ostaje na iskazu: „ja mislim", ve dodaje nakon toga ..znam, uvjeren sam, duboko sam uvjeren". Meutim, istinitost hipoteza ne postiže se ispravnim zakljuivanjem, a još manje stupnjem uvjerenja. Istinitost hipoteza se postiže iskustvenom provjerom. Logikim izvoenjem i formulacijom hipoteza završava se ova faza procesa istra-

tolikom broju premisa

ljene hipoteze,

živanja, ali

i

ona

je istinita.

teorijski dio

procesa istraživanja.

nastavlja empirijskim dijelom koji se

Tu

se istraživanje ne zaustavlja,

na hipotezama zasniva,

a

kojem

je cilj

ve se

empirijsko

provjeravanje hipoteza.

IDENTIFIKACIJA

I

KLASIFIKACIJA VARIJABLI Na tom

svijetu stalna

samo mijena jest.

Gunduli

Ve smo istaknuli da se znanstveno otkrie sastoji od odgovarajue veze izmeu teorijskog mišljenja

može

i

zaustaviti

osjetilnog doživljavanja. Stoga se proces

na hipotezama (teorijskom

mišljenju),

znanstvenog istraživanja ne

ve se znanstveno istraživanje

92

IDENTIFIKACIJA

mora ma u

I

KLASIFIKACIJA VARIJABLI

nastaviti empirijskim dijelom. Hipoteze su naša

objektivnoj stvarnosti.

Misao

misao odnosi na realnost koju

je,

kaže Hegel,

možemo uti

i

i

zamisao o procesima i pojavai slijepa, ali znanstvena se

nerr

Zbog toga

jedn

gluha

vidjeti.

se

u znanstvenom

istra

istraživanju istinitost misli provjerava osluškivanjem realnosti o kojoj se misli.

tiki

se pitamo o nekom obilježju ili o odnosu izmeu U problemu istraživanja odreenih obilježja. U hipotezama na osnovi znanja, inteligencije, mašte i intuicije dajemo misaoni odgovor o obilježju ili o odnosu izmeu obilježja. Ta su obilježja promjenljiva, pa se zovu varijable. Varijable su promjenljiva obilježja o kojima u hipotezama nešto tvrdimo, pa da bismo provjerili istinitost onoga što tvrdimo u istraživanju emo ih opisivati ili mjeriti. Recimo da nam je problem istraživanja: postoji li razlika u ukljuenosti u politiki život izmeu muškaraca i žena? — u njemu imamo

visn

mi

vanj

vanj

ZOV<

nas gosr

dvije varijable: 1.

ukljuenost u politiki

2.

spol.

em

život,

neto ljanj

Varijable su promjenljiva obilježja pojava

ili

procesa koji se kvantitativno

ili

neza

u politiki život je kvantitativna varijabla koja od nikakve ukljuenosti do maksimalne ukljuenosti. Spol je kvalitativna varijabla sa dvije mogunosti u variranju: muško — žensko. Varijable su obilježja pojava, a ne pojave. Ukljuenost u politiki život samo je jedno od obilježja tog života. Spol je obilježje graana. Graani imaju još mnogo obilježja: spol, obrazovanje, radni staž, dob, lanstvo u politikim strankama i slino. U jednom znanstvenom istraživanju može nas zanimati kako je jedno obilježje politikog života (ukljuenost u politiki život) povezano s nekim obilježjima graana (spol, obrazovanje, staž, dob, lanstvo u politikim strankama ...) Prema tome, u tak-

sa

vom istraživanju varijable bi bile:

osno

kvalitativno mijenjaju. Ukljuenost

i

može

iju;

varirati

s el

spol st

vism

njeg<

više

zavii

1


2.

obrazovanje,

3.

staž,

4.

lanstvo u politikim strankama.

život,

ans nim polit polit

osta 6.1

Zavisne

U

i

nezavisne varijable

istraživanju

nismo jednako

zainteresirani za sve varijable koje se pojavljuju.

One koje su u središtu našeg zanimanja zovemo zavisne varijable. Zavisne varijable su obilježja pojava koje

vezu

s

nas najviše zanimaju u istraživanju, pa tu varijablu dovodimo u

drugim varijablama koje nju

opisuju, klasificiraju

ili

objašnjavaju.

A varijable

ili objašnjavaju zavisnu varijablu nazivamo nezavisnim vaZavisne varijable obino se oznaavaju sa Y, a nezavisne sa X.

i

Se

mi

koje opisuju, klasificiraju

S ne

rijablama.

jable

Zavisna se

je varijabla

uvijek u problemu istraživanja.

pitamo u problemu. Ako

u politiki

život?

nam je problem

Ona je zapravo obilježje za

koje

neko

graani ukljueni život. U tom problemu

razvi

istraživanja: koliko su

- zavisna varijabla je ukljuenost u

politiki

i

djece

EKSPLANATORNE, INTERVENIRAJUE SPECIFIKATORNE VARIJABLE

93

nemamo nezavisnu varijablu. Meutim, nezavisne se varijable pojavljuju u

ciljevima

I

može se pojaviti i u problemu. Evo jednog takvog problema: koliko informiranost graana djeluje na ukljuenost u poliistraživanja

i

u hipotezama. Nezavisna

varijabla

tiki život? Ukljuenost u politiki život je zavisna varijabla, a informiranost je nezavisna varijabla.

na zavisne i nezavisne vrijedi samo za odreeno istražiNezavisna varijabla u jednom istraživanju može biti zavisna u drugom istraživanju. Recimo, da nam je problem istraživanja: kako gospodarski rast djeluje na obrazovanje? Zavisna je varijabla - obrazovanje, a nezavisna - gospodarski rast. Ali, ako nas zanima: kako obrazovanje djeluje na gospodarski rast? - zavisna varijabla je gospodarski rast, a nezavisna obrazovanje. Zavisne varijable su obino kriterij na osnovi kojega donosimo odluku s kojih Klasifikacija varijabli

vanje.

emo znanstvenih podruja istraživati. Meutim, to mogu biti netom navedenim problemima imamo politologijsku ljanje

i

ekonomsku

varijablu:

gospodarski

nezavisna, istraživanje tih problema i

s

ekonomskog podruja,

ciju

jedne

i

druge

jer se traži

struna

nezavisne varijable. U ukljuenost u uprav-

Bez obzira na to koja

interdisciplinarno,

i

je

zavisna, a koja

to s politologijskog

kvalificiranost za mjerenje

i

interpreta-

varijable.

Meutim, ako spol, staž, visinu

rast.

mora biti

i

varijablu:

nas zanima ukljuenost

graana u

politiki život

plae i tome slino, možemo se odluiti za

s

obzirom na

disciplinarno istraživanje

sa stajališta politologije, iako nezavisne varijable nisu politologijske, jer

visne varijable jednostavne za definiranje, mjerenje

i

su

te

neza-

interpretaciju.

e

varijabla biti u središtu Zavisne varijable odreuje istraživa. On odluuje koja njegova istraživanja. Nezavisne su varijable manje pod utjecajem volje istraživaa, a više pod utjecajem njegova znanja, inteligencije, mašte i intuicije. Istraživa se na varijable dovesti u vezu sa svojim osnovi tih stvaralakih mogunosti odluuje koje konazavisnim varijablama, ali on ne može odluiti o njihovoj povezanosti. Zato an sud o nezavisnim varijablama dati istraživanje.

e

e

Zavisne varijable ovise o nezavisnim varijablama, a nezavisne ne ovise o zavisi zovu. U problemu istraživanja: postoji li razlika u ukljuenosti u

nima. Zato se tako politiki život

izmeu

i mladih graana? - zavisna varijabla je ukljuenost u dob graana. Ukljuenost u politiki život može ovisiti mogue da starost zavisi od ukljuenosti u politiki život.

starijih

politiki život, a nezavisna

o starosti graana,

6.2.

ali nije

je

Eksplanatorne, intervenirajue

specifikatorne varijable

i

U istraživanju nije lako odrediti odnos izmeu zavisne nezavisne varijable, jer mogu pojaviti neke druge varijable koje djeluju na njihov odnos. Zato se uza zavii

se

sne i nezavisne varijable u istraživanju pojavljuju

i

antecendentne

ili

eksplanatorne vari-

Recimo, pronaena je povezanost izmeu broja roda i broja roene djece u nekom kraju, ali nju ne uzrokuje stvarna povezanost izmeu broja roda broja roene djece, ve trea varijabla koja djeluje na jednu i drugu varijablu. Ta je varijabla razvijenost kraja. U nerazvijenim krajevima vei je natalitet i vei je broj roda. jable.

i

94

IDENTIFIKACIJA

I


tOI

to

Osim

tih varijabli,

u društvenim su istraživanjima este intervenirajue ili

tativne varijable. Intervenirajue varijable pojavljuju se poslije

interpre-

nezavisne varijable, a

uzrokuju povezanost izmeu tih varijabli. Kad se ispitivao utjecaj inenna produktivnost, dobiveno je da je produktivnost ostala visoka i onda kad se inenzitet rasvjete vratio u prvobitno stanje. Oito je da u tom sluaju poveana produktivnost nema veze s rasvjetom, pa se taj utjecaj morao pripisati nekoj drugoj varijabli. Ta je varijabla psihološki osjeaj koji se pojavio u radnica. Kad se svjetlo vratilo na intenzitet kakav je bio i prije pokusa, ostao je osjeaj radnica da se o njima brine i upravo je taj osjeaj zadržao produktivnost na višoj razini, a ne intenzitet ra-

So

svjete.

kvj

prije zavisne,

i

ziteta rasvjete

X Na koncu

se

mogu javiti izmeu

intenzitet povezanosti

izmeu

obrazovanja (X)

i

->

->

i

Da tat:

val

noi

Y

mu

kondicirajue

nezavisne

i

ili specifikatorne varijable koje uvjetuju zavisne varijable. Primjerice, povezanost

napredovanja u poslu (Y)

vea

je

kod duljeg staža

(t)

(Žu-

PO!

zac

ma

panov, 1962).

da: vir;

nos

mo ton

isto

Kao

što

tako

možemo

možemo znati je li neka varijabla nezavisna ili nije, eksplanatorna, interpretativna ili specifikatorna. Na

na kraju istraživanja doznati

je

li

kraju istraživanja klasifikacija varijable istraživanja.

To jedino nije sluaj

pretpostaviti pojavljivanje svih

može

biti

drukija nego što

zavisnom varijablom.

sa

moguih vrsta

je bila

u

tijeku

nam

to daje smjernice za

mogu se pojaviti i neke varijable koje nemamo u ne moramo biti posebno zainteresirani za mjerenje takvih varijabli, ah da bismo odredili odnos izmeu varijabli koje nas zanimaju, moramo Prema tome u popisu

varijabli

U istraživanju

vati

ne

i

U razradi istraživanja treba

varijabli, jer

razradu narednih faza procesa istraživanja. hipotezama.

žek

i

moramo znati koje emo varijable mjeriti, a koje kono tome ovisi naš nacrt istraživanja i obrada podataka. U istraživanju ne možemo sve predvidjeti, ah nije mogue ni mjeriti ni kontrolirati varijable koje nismo predvidjeli. Zato treba nastojati da nam popis i klasifikacija varijabli budu što iscrpniji.

razl

mol van mot

mot

kontrolirati te varijable. Dakle, trolirati, jer

Popis

i

ne znai da

klasifikacija varijabli

logiki se nastavlja na prethodne faze.

u

mogu

Meutim,

to

obogaivanju istraživanja. Zato, ako se dogodi da želimo mjeriti ih kontrolirati neke varijable koje se ne pojavljuju u prethodnim fazama, trebamo vidjeti što to znai u usporedbi s dosadašnjom logikom razmišljanja, kako se ne bi dogodilo da nenamjerno skrenemo s problema koji istražujemo. ideje koje se pojave

toj fazi

ne

pridonijeti

volj

nuti vari volji

95

METRIjSKO DEFINIRANJE VARIJABLI

Prema tome, u ovoj to

moramo

fazi

napraviti popis zavisnih, nezavisnih, eksplana-

Ako su hipoteze dobro postavljene, nee biti teško, jer se varijable izvlae iz hipoteza razvrstavaju na osnovi hipoteza.

tornih, interpretativnih

i

specifikatornih varijabli.

i

Metrijsko definiranje varijabli

6 3.

Treba razlikovati kakvou od koliine.

S obzirom na mjerne karakteristike, varijable se dijele na kvalitativne

Da bismo

varijable mogli mjeriti,

i

kvantitativne.

moramo ih metrijski definirati. To znai da za kvali-

u kojima one variraju, a za kvantitativne variranja. S obzirom na smjer variranja, kvantitativne varijable mogu biti unipolarne i bipolarne. Unipolarne variraju u jednom smjeru, od nule do svog maksimuma, a bipolarne u dva smjera prema maksitativne varijable valja odrediti modalitete valja odrediti

smjer

i

teorijske

mumu. U mnogim društvenim

mogunosti

istraživanjima pogrešno se metrijski definiraju varijable.

Posebice se esto bipolarne varijable definiraju kao unipolarne. Primjerice, intenzitet zadovoljstva

i

motivacije

obino

maksimalnog zadovoljstva

i

se definiraju kao da variraju od nezadovoljstva do od nemotiviranosti do maksimalne motiviranosti. Kao

da se nezadovoljni nemotivirani ne razlikuju meusobno, isto kao zadovoljni i motivirani. Nezadovoljstvo nije odsutnost zadovoljstva. Odsutnost zadovoljstva je odsutnost ugode, a nezadovoljstvo je prisutnost neugode. Nemotiviranost da se nešto radi može biti nedostatak motiva da se to radi i prisutnost motiva da se to ne radi. Prema tome, razlikuju se oni koji žele nešto raditi od onih koji ne žele to raditi i od onih koji žele to ne raditi. Oni koji žele nešto raditi i oni koje ne žele to raditi mogu se razlikovati po intenzitetu želje. Nedostatak želje da se nešto radi nije isto što i želja da se to ne radi. i

Upravo su nezadovoljni nemotivirani esti društveni problemi, pa je potrebno razlikovati one koji nisu zadovoljni od onih koji jesu nezadovoljni i one koji nisu motivirani da nešto rade od onih koji jesu motivirani da to ne rade. Zato je u istraživanju veoma važno mjeriti varijable u granicama njihovih varijacija. Zadovoljstvo motivacija mogu varirati od nultog intenziteta prema maksimalnom zadovoljstvu i motivaciji i maksimalnom nezadovoljstvu i maksimalnoj nemotiviranosti. i

i

Zadovoljstvo i nezadovoljstvo kvalitativno se razlikuju, voljni

mogu

se razlikovati

u

intenzitetu.

ali

Zbog toga u mjerenju

i

zadovoljni

i

nezado-

te varijable treba bri-

i intenzitetu. Prema tome, zadovoljstvo je bipolarna varijabla koja od nule (odsutnosti zadovoljstva i nezadovoljstva) prema maksimalnom zadovoljstvu i prema maksimalnom nezadovoljstvu.

nuti

i

o kvaliteti

varira

Kontinuum bipolarne

J-

varijable

96

IDENTIFIKACIJA

I


U nas se esto zanemaruje intenzitet zadovoljstva

i

nezadovoljstva. Zadovoljstvo

se obino smatra kvalitativnom varijablom, pa se postavlja pitanje u anketi: Jeste zadovoljni politikim prilikama? 1.

Da

2.

Ne

li

Oni koji brinu o intenzitetu zadovoljstvo obino smatraju unipolarnom varijablom koja varira od maksimalnog zadovoljstva do nezadovoljstva postavljaju ovakvo pitanje u anketi: Koliko ste zadovoljni politikim prilikama?

anke

bijek

i

1.

Potpuno sam zadovoljan

2.

Veoma sam zadovoljan

3.

Uglavnom sam zadovoljan

4.

Zadovoljan sam

5.

Nisam

I

istraž

zadovoljan,

umjesto da se postavi

pitanje:

Koliko ste zadovoljni, odnosno nezadovoljni politikim

obin (Burt

prilikama? I 1.

Veoma sam

2.

Zadovoljan sam

3.

Niti

4.

Nezadovoljan sam

5.

Veoma sam nezadovoljan

zadovoljan

potre bi bil<

sam zadovoljan

nule niti

nezadovoljan

i

mjere T

što se uvijel

To ne znai da ne kino, kazalište,

postoje unipolarne varijable. Znanje, informiranost, odlazak

u ili

praenje javnih medija

.

.

.

unipolarne su varijable koje

mogu

varirati

od potpunog znanja i informiranosti, redovitog odlaska u kino i kazalište, redovitog praenja javnih medija ... do potpunog neznanja i neinformiranosti, bez odlaska u kino i kazalište, bez praenja javnih medija . .

Kontinuum unipolarne

koj

vojkr jedna J>

udru 1

varijable

MAX B I-

biolog

Anketno kino

...?

Ako

esto idete u odgovora, od njih se

pitanje primjereno unipolarnoj varijabli glasilo bi: Koliko

imaju teškoa u preciznoj kvantifikaciji pa bi ponueni odgovori trebali glasiti:

ispitanici

traži procjena,

postoj

sluaj'

žensk skost

1.

Vrlo esto

žensrv

2.

esto

vari jal

3.

Niti

esto

K

niti rijetko

iodstc 4.

Rijetko

5.

Vrlo

rijetko.

titi

sv<

dana

l

METRIJSKO DEFINIRANJE VARIJABLI

97

našoj crno-bijeloj kulturi kvantitet se pretvara u kvalitet, pa se u odgovori: anketi postavlja pogrešno pitanje: Idete li u kino ...? i nude neprecizni

Meutim, u 1.

Da

2.

Ne.

A oni koji primijete da se radi o kvantitativnim varijacijama pod utjecajem crnobijele kulture,

nude neadekvatne i neprecizne odgovore:

1.

Uvijek

2.

Dosta esto

3.

Povremeno

4.

Katkad

5.

Nikad.

Dakako, time se ne iscrpljuje broj nepreciznih kvantifikatora koji se koriste u istraživanjima u nas kao što su: naješe, prilino esto, dosta esto, gotovo uvijek, obino, nekad, povremeno, pokatkad, prilino rijetko, dosta rijetko, gotovo nikad ... (Buruši, 1999).

Prilikom metrijskog definiranja varijabli uz teorijsko variranje neke varijable potrebno je odrediti i praktine varijacije i mjerenje prilagoditi tim varijacijama. Kako ide od apsolutne bi bilo nepraktino da na svakom toplomjeru imamo ljestvicu koja temperature. Zato su razliite ljestvice na toplomjerima za mjerenje vanjske temperature, sobne temperature, temperature tijela Prema tome, i u društvenim je istraživanjima potrebno ljestvicu prilagoditi onome potreban kvantifikator što se mjeri. Ako se želi kvantificirati odlazak u kino, nije nam nule

do

najviše

mogue

.

.

nikad, iako su precizni, jer gotovo da i nema graanina koji ide u kino uvijek varijabli distribuira po Gaussoili koji nije nikad bio u kinu. Veina se kvantitativnih podvoj krivulji, pa unutar te distribucije treba odrediti pet preciznih kvantifikatora,

uvijek

i

jednakog odstojanja.

Neki kvaliteti nemaju intenzitet, pa u društvenim istraživanjima varira. 1.

Muško

2.

Žensko

Besmisleno bi bilo nuditi

ih

nazivamo kvalitativnim varijablama. Spol

Veoma sam muško Veoma sam i

žensko.

U

medicini,

spola biologiji i psihologiji to može imati i te kakva smisla, jer unutar jednog i drugog ovom U linosti. osobina ženskih postoje varijacije muških i ženskih hormona, muških i sluaju rije je o drugim varijablama, pa je potrebno razlikovati spol od muškosti i

muževnosti i ženstvenosti. Spol je kvalitativna varijabla, a muškost i ženskost mogu se kvantificirati brojem muških i ženskih hormona, dok se muževnost i ženstvenost mogu kvantificirati brojem muževnih i ženstvenih psihikih osobina. Te varijable ak ne spadaju u ista znanstvena podruja. Kao što pri mjerenju kvantitativnih varijabli trebamo brinuti o broju, preciznosti odstojanju kvantifikatora, isto tako pri mjerenju kvalitativnih varijabli treba obuhvaženskosti

i

i

sve modalitete u kojima ona varira. Želimo li utvrditi regionalno podrijetlo graana Hrvatske, to ne možemo uraditi ako izostavimo neke regije. titi

98

IDENTIFIKACIJA

I


Mjerenjem zahvaamo varijacije u

obilježjima,

bez obzira na to o kakvim je

varija-

cijama rije: kvalitativnim, kvantitativnim, unipolarnim, bipolarnim. Da bi mjerenje bilo dobro, potrebno je definirati što mjerimo, kakve su mogunosti variranja onog što mjerimo, koje su mogunosti zahvaanja tih varijacija i koje imaju praktinu i

kal

teorijsku važnost.

štal

U teorijskom dijelu istraživanja u treoj fazi definiramo kljune pojmove, a za zavisnu varijablu treba napraviti i pojmovnu analizu. Kazali smo da pojmovna analiza može biti veoma koristan i samostalan teorijski rad. Isto tako, metrijsko definiranje varijabli može biti samostalan i veoma vrijedan doprinos u znanosti i od izu-

er zn

zetne praktine važnosti. U svakom istraživanju potrebno posvetiti metrijskom definiranju varijabli, osobito zavisnih.

Ako se ne

je

posebnu pozornost

slol

ote

neg poi

posveti pozornost metrijskom definiranju varijabli, lako

nam

se

može

dogoditi da kvantitativna obilježja mjerimo kao kvalitativna, da izostavimo neke bitne modalitete kvalitativnih varijabli, da varijable dvosmjernih varijacija mjerimo tako

da ispustimo mjerenje jednog smjera, da razliite modalitete stavljamo u istu katego(zbrajamo kruške i jabuke). Prema tome, najvea pogreška koju možemo uiniti u mjerenju jest neadekvatno metrijsko definiranje onoga što želimo mjeriti. Isto tako, velik doprinos u istraživanju može dati pravi uvid u metrijsko definiranje varijabli. riju

Evo jednog primjera vezanog za metrijsko

sh\

definiranje varijable: razumijevanje

var

gor iaki nal,

dio štet njirj

poruke. što

je,

dakle, razumijevanje poruke? Razumijevanje poruke

jedno od njezinih primatelja poruke.

je

o podudarnosti sadržaja izmeu pošiljatelja i Ako je primljeni sadržaj jednak poslanom, poruka je potpuno razumljiva. Razlika u sadržaju izmeu pošiljatelja i primatelja govori o nerazumljivosti. Ako je sadržaj primatelja potpuno drukiji od sadržaja pošiljatelja, poruka je potpuno nerazumljiva.

obilježja koje govori

Prema tome, mogli bismo zakljuiti da je razumijevanje poruke kvantitativna varijabla s teorijskim mogunostima variranja od nule, do maksimalne razumljivosti. Budui da ne možemo razumjeti manje od nule onda je rije o unipolarnoj varijabli. Poruka se može i pogrešno shvatiti. Pogrešno se razumijevanje poruke obino smatra kao nerazumijevanje (0). Meutim, nije isto nerazumjeti poruku i pogrešno razumjeti poruku. Neemo se jednako ponašati kad ne razumijemo poruku i kad je pogrešno razumijemo. Primjereno ponašanje poruci koju ne razumijemo je nastojanje da je razumijemo. Kad pogrešno razumijemo poruku, imamo „osjeaj" da je razumijemo. Primjereno ponašanje poruci koju pogrešno razumijemo je krivo ponašanje koje je u skladu sa sadržajem koji je poruka „izazvala". Stvarni sadržaj poruke ne može proizvesti ponašanje kod primatelja, ako ga on nije stvarno razumio.

Prema tome, pogrešno

se razumijevanje

var nor

Rec ais ran

nul gije

ma sti,

relij

Mo: je

r

mo<

ne nalazi na kontinuumu unipolarne

Ono nije ni nulto ni potpuno razumijevanje niti se nalazi izmeu tih krajno-

jabl

opravdano izjednaavati s nerazumijevanjem kako se obino ini. Pogrešno razumijevanje izaziva drukije ponašanje i od nerazumijevanja i pravog razumijevanja. To nije samo teorijski ve i praktino važno. Primjerice, istraživanjem razumijevanja društveno-pohtikih izraza utvreno je da više od etvrtine ispitanika smatra da je nacionalizam slobodno ispoljavanje nacionalnih osjeaja (Vujevi, 1976). To, dakako, nije pravo znaenje tog izraza, ah su posljedice u to vrijeme bile kao da jest.

koji

varijable. sti,

pa ga

nije

vaji

idei

naš<

jep

99

METRIJSKO DEFINIRANJE VARIJABLI

U vrijeme provoenja ovog istraživanja Savez komunista je esto slao poruku kako se treba boriti protiv nacionalizma. etvrtina hrvatske populacije tu je poruku shvatilo kao poziv u borbu protiv slobode izražavanja nacionalnog osjeaja, iako je ta sloboda bila ustavom zajamena. Koliko je hrvatskih graana politiki i pravno ispaštalo zbog ponašanja koje im je jamio ustav? Takva politika praksa uz nacionalne slobode izaziva negativno konotativno znaenje, pa se ustavom zajamene nacionalne slobode vežu uz negativno konotativno znaenje

izmeu

znaenje rijei i do veih nesporazuma pogrešno razumijevanje utjecalo na razumijevanje

rije nacionalizam. Nesklad

i

rijei

i

djela mijenja

otežava sporazumijevanje. Pogrešno razumijevanje dovodi

nego nerazumijevanje. Koliko poruka o ratu u Hrvatskoj?

Prema tome, u

je

poruke treba, uz ispravno razumijepogrešnom razumijevanju. Ne spadaju u istu kategoriju oni koji pogrešno razumiju poruku i oni koji je ne razumiju. To se izjednaava, iako za to nema ni teorijskog ni praktinog opravdanja. Pogrešno razumijevanje ne nalazi se na kontinuumu varijable razumijevanje. Ono nema jednake praktine posljedice kao nerazumijevanje, osobito kad su u pitanju politike poruke. U politici vee štete proistjeu iz zabluda nego iz neznanja, pa im u društvenim politikim istraživanjima treba posvetiti odgovarajuu pozornost. istraživanju razumijevanja

vanje posvetiti posebnu pozornost

i

Možda varira

nom

se razumijevanje metrijski može definirati kao bipolarna varijabla koja od nule prema maksimalno ispravnom razumijevanju i maksimalno pogreš-

razumijevanju?

Možda u nekim sluajevima

postoje razliiti modaliteti pogrešnog razumijevanja? Recimo, slobodno ispoljavanje nacionalnog osjeaja izjednaavalo se s nacionalizmom, a i sa šovinizmom, što, dakako, nije isto. Istraživa treba propitati sve mogunosti variranja

neke varijable i odluiti se za one koje imaju

veu teorijsku

i

praktinu važnost.

obino smatra unipolarnom varijablom koja varira od do maksimalne religioznosti (religioznog fanatizma). Protivnici relinisu ateisti ve antiteisti, nevjernici protivnici religije. U komunistikim sustaviPrimjerice, religioznost se

nule (ateizma) gije

i

ma probleme sti,

pa ih

je

vjeri

i

vjernicima stvarali su netolerantni

svakako trebalo

antiteisti,

a ne tolerantni atei-

razlikovati.

Iako postoje teorijske teškoe u odreivanju mjesta antiteista u odnosu prema praktinih razloga bilo je veoma važno razlikovati teiste od antiteista. Možda se teisti, ateisti i antiteisti nalaze na kontinuumu bipolarne varijable? Možda religioznosti, iz

je

religioznost kvalitativna varijabla s modalitetima

modalitet

može

imati

i

teist, ateist

i

antiteist?

Svaki

svoj intenzitet.

s varijablama rodoljublje i domoljublje. Ako su unipolarne varigdje smjestiti Hrvate koji ne vole ni Hrvate ni Hrvatsku, državljane Hrvatske

Slini su problemi jable,

mrze Hrvatsku? Takvih ima i zbog miješanja razliitih varijabli, tako da izjednaaodnos prema vlasti i odnos prema domovini. Odnos prema vlasti je politika identifikacija, a odnos prema domovini je nacionalna identifikacija. Te se varijable u koji

vaju

našoj politikoj praksi miješaju, iako ih poznavatelji politike kulture

je

dobro

razlikuju.

potrebno razlikovanje medu pojmovima, isto tako potrebno razlikovanje pojavosti koje ti pojmovi oznaavaju. Kako je potrebno

Prema tome, kao

što je

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI

100

od politike identifikacije isto tako je potrebno od izroda, komuniste od fašista. Prvi su varijacije u sklopu poj-

razlikovati nacionalnu identifikaciju

miš

razlikovati rodoljube

ukl;

ma varijable nacionalne identifikacije, a drugi su varijacije politike identifikacije. Naravno da nismo naveli sve varijacije tih varijabli niti su sve varijacije uvijek jednako važne. Kako bismo odabrali koje su važne, trebamo znati koje postoje i okolnosti u kojima istražujemo. Na društvenu zbilju jai je ideologijski utjecaj nego znanstveni. On je ostavio tragove, a i sada ga ima u našoj društvenoj zbilji. Nažalost, još se osjeaju tragovi ideologijskih utjecaja

i

u znanosti.

raci

ne

I

veli koji

poh sec oda oni]

7

treb


ope

Lakše je voljeti ovjeanstvo nego svog susjeda.

Eric Hoffer !l

Hipoteze su naše mišljenje o obilježju jedne varijable

ili

pojmovima pojava

i

i

odnosu izmede u hipotezama baratamo

mišljenje o

dviju varijabli. Pojmovi su osnovne kategorije mišljenja, pa

meusobnim odnosima. Pojmovi su zamisao biti predmeta, Oni se razlikuju od predmeta, pojava i procesa koje oznaavaju.

njihovim

procesa.

Prema tome, u prethodnoj fazi procesa istraživanja napravili smo popis i klasifikaciju pojmova koji oznaavaju naše varijable. Kako bismo mogli provjeriti istinitost svojih hipoteza, ne možemo ostati na pojmovnoj razini, jer zamisao biti predmeta, pojava i procesa transcendira objektivnu pojmovi i gluhi i slijepi. Meutim, znanstveni pojmovi moraju imati empirijske korelate na koje se odnose. Zato se zamisao u znanosti može empirijski provjeriti, tako da se obratimo objektivnoj stvarnosti. U objektivnoj stvarnosti trebamo pronai ono o emu mislimo. Zatim to treba opisati, mjeriti i staviti u odreeni odnos kako bismo utvrdili da li zamišljeni odnos (hipoteza) odgovara stvarnim odnosima u objektivnoj stvarnosti. stvarnost. Zato su

u < N i

<

u z o

Znanstveni pojmovi nastali su mišljanjem koje je zasnovano na injenicama Do pojma, prema tome, dolazimo apstrakcijom nebitnih i generalizacijom bitnih elemenata u injenicama. Pojam je misaono objašnjenje injenica. Za razliku od iskustvenog doživljavanja, misao (pojam) uopeno „odražava" objektivnu stvarnost. Put nastanka pojma ide od objektivne stvarnosti preko osjetilnih doživljaja do stvarnosti.

mišljenja. Taj se proces naziva konceptualizacijom.

napraviti obrnuti put koji ide od mišljenja

pak zove

U

prema

Zbog empirijske provjere mora

se

objektivnoj stvarnosti. Taj se postu-

operacionalizacija.

sveukupnom društvenom

životu zbivaju se razliiti procesi koje nazivamo

razliitim imenima. Jedan od tih procesa zove se ukljuenost u politiki život. Ukljuenost u politiki život je pojam koji se odnosi na mnoštvo pojavnih oblika kao što su

lanstvo u politikoj stranci, dolazak na sastanke politike stranke, broj diskusija, broj prijedloga, broj prihvaenih prijedloga Svi su ti pojavni oblici dostupni našem iskustvenom doživljavanju, pa se preko osjeta, percepcija i podataka o tome uz pomo

7.1.

Svi

i

mol

. . .

mo

KRITERIJI PRI

mišljenja

može

zakljuiti o odvijanju tih procesa koje


IZBORU INDIKATORA

101

zajednikim imenom zovemo

život.

Ako želimo doznati kakva je ukljuenost graana u politiki život, moramo opeukljuenost u politiki život. To znai da se s pojmovne razine trebamo spustiti na iskustvenu razinu. Pojam je generalizacija koja se odnosi na racionalizirati varijablu:

velik broj iskustvenih pojava

u objektivnoj

stvarnosti. Dijelovi objektivne stvarnosti

odnose na pojam varijable koju želimo operacionalizirati zovu se indikatori ili pokazatelji. U objektivnoj stvarnosti nepregledno je mnoštvo empirijskih korelata koji se odnose na velik broj razliitih pojmova. Zato pri operacionalizaciji treba misliti o odabiru onih korelata koji se odnose na pojam naše varijable. Meutim, velik je broj i onih korelata koji se odnose samo na našu varijablu. Zato se pri operacionalizaciji trebamo odluiti za vei broj indikatora (reprezentativan broj) varijable koju želimo koji se

operacionalizirati.

Grafiki prikaz konceptualizacije

i

operacionalizacije pojma: ukljuenost u politiki sustav

k Ukljuenost u politiki sustav

Pojam

10

18

Podatak

o ~0 m

Predodžba

7J

>

n o

Percepcija t

I

i

,

i

t

,

i

,

.

I

Osjet

>

i

N > n

_

lanstvo u Indikatori

z > -

politikoj stranci

Objektivna

Dolazak na

Broj

sastanke

diskusija

Izlazak na izbore

Cjelokupni društveni život

stvarnost

7i. Kriteriji pri Svi indikatori

izboru indikatora

nemaju jednaku vrijednost u zastupanju odreene

mo brinuti o tome da 1

mo

.

Indikator

izbor indikatora udovoljava

mora biti

mjeriti. Kazali

valjan.

smo da u

To znai da

se

varijable,

pa mora-

veem broju kriterija.

mora

odnositi na varijablu koju želi-

objektivnoj stvarnosti postoji nepregledno

mnoštvo


102

i procesa i da se samo neki odnose na našu varijablu. Zbog toga se lako može dogoditi da odaberemo pogrešne indikatore, koji mjere nešto drugo, a ne ono što želimo. Dakle, moramo nastojati da izaberemo valjane indikatore za mjerenje varijable

pojava

koju želimo mjeriti.

etiri su naina odreivanja valjanosti indikatora.

postupak je kojim unaprijed proglašavamo da je naš indikabez ikakve provjere. To zapravo nije nikakva validacija indikatora, ali

a) Aprioristika validacija

tor valjan,

se

naješe koristi, jer je

dovode u b)

tako najlakše.

Meutim, zbog

mnoga

toga se

istraživanja

koju d)

pitanje.

kojim pronalazimo indikatore na osnovi definicije Prema tome, najprije treba dati sadržajnu, preciznu varijable, pa na osnovi nje pronalaziti odgovarajue definiciju jasnu i varijable pomou indikatora je operacionalna definicija. Loindikatore. Definicija varijable do njezine operacionalne defigika validacija je put od logike definicije

\

To znai da na osnovi bitnih svojstava varijable identificiramo njezine empi-

s

Logika

validacija

postupak

je

(

varijable koju želimo operacionalizirati.

nicije.

§

2 V

rijske korelate.

Konceptualizacija je povijesni proces. Individualno stjecanje pojma nije isto njegovu povijesnom nastajanju. Zato ljudi mogu sticati pojmove uei. Ljudi mogu uiti o pojavama i procesima bez njihove prisutnosti. Tako ljudi mogu stei mnogo pojmova. Meutim, simbolikim usvajanjem znanja možemo doi do takvih znanja o objektivnoj stvarnosti koje nismo u mogunosti povezati s pojavama i procesima na koje se odnose. Zbog toga postoje teškoe u vezi s primjenom takvih znanja u praksi. Isto tako, mladi istraživai imaju teškoa da na osnovi teorijskih definicija dou do

c

i

valjanih indikatora.

navanje s originalnim znanstvenim istraživanjima. Na osnovi njih možemo se usmjeriti na one elemente operacionalne definicije kojima se koristila veina istraživaa kao indikatorima za mjerenje istih

odreene

varijable. Sto se razliiti istraživai više slažu

indikatora za mjerenje jedne iste varijable, to

je

vea

vjerojatnost

da

u

teorijska definicija

nužno ne vodi dobroj operacionalnoj definiciji, ali bez mogue napraviti dobru operacionalnu definiciju. Bu-

dobre teorijske definicije nije dui da pojam uopeno objašnjava objektivnu stvarnost i najbolja operacionalna definicija uvijek je mnogo uža od logike definicije. Nijedno se istraživanje ne može koristiti svim empirijskim korelatima koji se odnose na pojam varijable. Zato se operacionalizacija varijabli u najboljem sluaju može svesti na uzorak indikatora. Meutim, ni to nije jednostavno pa se preporuuje da istraživai u uopavanju ne idu izvan indikatora kojima su se koristili. c)

r 2.

h

pro\

da u slir te re

mjei mjer

taj

indikator mjeri upravo tu varijablu.

Dobra

t

laži

Kao što nam studiranje literature o našem problemu može pomoi da doemo do dobrih teorijskih definicija svojih varijabli, to nam isto tako može dobro pomoi da doemo do dobrih operacionalnih definicija. Tu nam osobito može pomoi upoz-

izboru

r 11

mož mo, stav 3.

Ir

u mj žemi i

kac

na p

da smo

vanji

možemo biti sigurni da smo došli do valjanih indikatora. Zbog toga je dobro da indikatore do kojih smo tako došli damo na

dane

Validacija

došli

pomou

do dobrih

mišljenja žirija.

indikatora,

ocjenu strunjacima.

ali

Logika

validacija

poveava

vjerojatnost

tako ne

U žiri koji e ocjenjivati valjanost indikatora

treba ukljuiti

upoi takv

KRITERIJI PRI

IZBORU INDIKATORA

103

imaju iskustva u mjerenju varijable koju operacionaliziramo. Svatreba predoiti naziv i definiciju varijable, te popis indikatora za svaku varijablu s molbom da na ljestvici od 1 do 5 ocijene valjanost svakog indikatora. Za potrebe istraživanja odabrat emo one indikatore koji dobiju najvišu ocje-

strunjake

koji

kom lanu žirija

nu i kod

kojih se ocjenjivai najviše slažu.

Taj postupak još više

poveava

vjerojatnost

da se indikatori odnose na varijablu

koju želimo mjeriti. d) Validacija indikatora

pomou

Za ovaj nain validacije moramo proznamo da se meusobno razlikuju po obilježju

poznatih grupa.

nai dvije kontrastne grupe za

koje

(varijabli). Recimo da nam je varijabla religioznost. Po tom bi obilježju kontrastne grupe bili sveenici i lanovi lijevih politikih stranaka. Religioznost se oituje u velikom broju specifinih ponašanja kao što su slavljenje vjerskih blagdana, odlazak u crkvu, vjenanje u crkvi, krštenje djece u crkvi, itanje vjerskog tiska. Vrlo velik je broj indikatora za ovu varijablu, ali nisu svi jednako valjani. Evo kako bi.

smo provjerili valjanost indikatora:

itanje vjerskog tiska

.

pomou poznatih grupa.

Ustanovili bismo koliko vjerski tisak itaju sveenici, a koliko lanovi lijevih poli-

tikih stranaka.

Ako naemo da

nije valjan indikator

razlikuju

po

meusobno mora

medu

religioznosti, a

razlikuju

se

u obje grupe ita

vjerski tisak podjednako,

jer mi znamo da se grupe spomenuti indikator to ne pokazuje. Ako se grupe

onda ono

za varijablu religioznost,

po nekom

obilježju,

onda valjan indikator za

Dakako, valjaniji su oni indikatori kontrasrnim grupama.

to registrirati.

koji

pokazuju

to obilježje

vee razlike

mora biti objektivan. Indikator je objektivan kad rezultati do kojih se dolazi njegovom upotrebom ovise o onome što se mjeri, a ne o onome tko mjerenje provodi. Objektivnost indikatora odreuje se tako da damo veem broju pojedinaca 2.

Indikator

da uz

pomo istog indikatora

mjere istu varijablu.

Ako

su rezultati

isti ili

približno

u tom sluaju razliislini, možemo zakljuiti da je onome što mjeri, ve onima koji pripisati se rezultate, onda razliku ne možemo te tu onome što se onome mjerenje obavlja nego o rezultati više ovise tko mjere. Kad o mjeri, onda kažemo da su oni subjektivni. indikator objektivan. Dobijemo

li

Treba razlikovati objektivnost indikatora od njegove valjanosti, jer indikator može biti objektivan, a da nije valjan, i ne može biti valjan, a da nije objektivan. Recimo, mi objektivno možemo odrediti neiju visinu, ali to ne mora biti valjan indikator stava prema vlasti. Indikator mora biti pouzdan. Pouzdanost nekog indikatora govori o tome koliko se u mjerenju jedne varijable možemo osloniti na neki indikator. U istraživanju se možemo osloniti na one indikatore kad ih upotrebljavamo uzastopno mjerei isto obilježje kad dobivamo vrlo sline rezultate, uz pretpostavku da samo mjerenje nije utjecalo na promjenu varijable koju mjerimo. Budui da u društvenim istraživanjima istraživanje esto djeluje na pojavu koja se istražuje, ne preporuuje se provjeravanje pouzdanosti indikatora uzastopnom primjenom. Za mjerenje neke varijable obino se upotrebljava više indikatora koji se katkad pretvaraju u instrument mjerenja. U takvim se sluajevima može odrediti pouzdanost indikatora tako da se izrauna kore3.

i

104


lacija

izmeu rezultata

druge

koje

smo

dobili

izmeu dviju

polovina

ljestvice,

ili

pak neke

ljestvice koja mjeri istu varijablu.

Indikator

mora

obje

jednoznaan. To znai da indikator treba biti tako jasno i precizno definiran da razliiti subjekti znaju tono na što se odnosi. Primjerice, odgovor „djelomino" na anketno pitanje je neprecizno definiran, jer taj odgovor može dati

4.

Indikator

striramo

i

mora

biti precizan.

varijable.

razlikovanje ispitanika na zadovoljne i

nezadovoljni

omoguuje da pomou njega regiAko nam je varijabla zadovoljstvo, onda

Precizan indikator

manje razlike u veliini

zadovoljni

i

nezadovoljne

nije

dovoljno precizno,

jer

se

i

meusobno razlikuju.

i

s nekom drugom varijablom, to može biti razlog da povezanost nego da smo bolje nijansirali intenzitet zadovoljstva. Ne smije se pretjerati ni u velikom nijansiranju, jer ispitanici obino nisu osjetljivi da ispravno nijansiraju više od pet intenziteta. Unato tome, neki nude ljestvice od 1 do 100. Recimo da ocjenjujemo neije znanje umjesto ocjenama od 1 do 5 bodovima od 1 do 100. Može li netko biti toliko osjetljiv da klasinim nainom ispitivanja razlikuje one kojima dati ocjenu 28 29? Što znae 22 ili 84 boda na toj ljestvici? Neki uvid u znaenje tih brojeva mogli bismo imati tek ako ih pretvorimo u klasine školske ocjene. Ako iza broja ne stoji odgovarajui sadržaj, brojevi ne znae ništa. Iako ne znae ništa, njima se mogu izvoditi razliite raunske operacije koje znae samo prelijevanje

e

ciznosti, 6.

ipr<

kon neu izm usn usn zap:

dovodimo u vezu

naemo manju

iz šuplja

obn

zna

Preciznost nije sama sebi svrhom, mora imati teorijsko i praktino opravdanje. Recimo, nas može ne zanimati razlika medu zadovoljnima i nezadovoljnima, ali ako tu varijablu

Prei

biti

netko tko je uglavnom neim zadovoljan i tko je uglavnom time nezadovoljan. Jasno i precizno definiran indikator poveava objektivnost istraživanja. 5.

Teo

i

u prazno. Baratanje brojevima samo po sebi nije znak znanstvene pa treba razlikovati kvantofreniju od preciznog mjerenja.

Indikatori trebaju biti reprezentativni.

Ako nam je

varijabla: participacija

pre-

radnika u

onda bi nereprezentativni indikatori bili predsjedavanje upravnim organima, podnošenje izvještaja i slino. To velika veina radnika ne ini, pa na temelju njih ne bismo mogli razlikovati one koji više participiraju od onih koji manje participiraju. Zbog toga treba nai takve indikatore koji se odnositi na što vei broj radnika,

fazi

mož nik i

o

\

koli

pok za s rijat

non veli'

miri

upravljanju,

e

poput lanstva u upravnim organima, dolaska na sastanke, broja diskusija i slino.

sobi sti.

1

vot,

na

s

lacij

Kako bi indikatori bili upotrebljivi u znanstvenom istraživanju, moraju udovoljanavedenim kriterijima. Zbog toga se provode posebna istraživanja uz pomo kojih se odabiru indikatori i odrauju njihove metrijske karakteristike. Tako se može odrediti vei broj indikatora koji zajedno mjere istu varijablu u obliku razliitih ljestvica. O tome e posebno biti govora kasnije. vati

Operacionalizacija varijabli povezuje teorijsku i empirijsku razinu istraživanja. Zato je vrlo važna u procesu znanstvenog istraživanja, jer znanost je teorija o objektivnoj stvarnosti zasnovana na injenicama te stvarnosti. Apstraktni karakter teorije esto dovodi do njezina udaljavanja od objektivne stvarnosti, tako da mnoge teorijske

tvorevine nemaju empirijske korelate

Tome je dosta pridonosio li

na teorijsku

i

i

empirijsku, a

(eter, flogiston

...).

društveni dualizam koji se

u obrazovanju na

pok tik lom van dav njen

non poja

u znanosti odrazio u podje-

teorijsko

i

praktino obrazovanje.

mo i

te;

KRITERIJI PRI

IZBORU INDIKATORA

105

logino i razumljivo, a da nismo u mogunosti u i procese o kojima imamo takvo znanje. Prema tome, operacionalizacija nije samo problem u znanstvenom istraživanju ve i u obrazovanju. Što nam vrijedi znanje o procesu istraživanja ako ne umijemo istraživati?! Teorijsko znanje

može

biti,

solidno,

objektivnoj stvarnosti prepoznati one pojave

i

Kao što su apstraktna, kabinetska i verbalna znanja krajnost, isto tako su krajnost praktina znanja bez odgovarajue teorijske osnove. Mi možemo nauiti raditi neki

konkretan posao bez teorijskog znanja, ali ako se situacija izmijeni, postat emo neupotrebljivi. Na osnovi takva znanja neemo biti u stanju obavljati popravke, izmjene, inovacije, jer bez teorije (pojmova) nije mogue transcendirati stvarnost.

Zato se usmjerenost obrazovanja prema potrebama rada ne smije shvatiti kao usmjerenost prema praktinim znanjima, ve kao operacionalizacija teorijskog znanja. Prema tome, problemi u znanosti i u obrazovanju ne mogu se riješiti usmjerenošu prema teoriji ili praksi, ve njihovim jedinstvom. Operacionalizacija je, zapravo, napor oko njihova povezivanja.

U operacionalizaciji varijabli možemo imati više

manje uspjeha. Uspjeh u ovoj fazi može bitno pridonijeti vrijednosti cjelokupnog istraživanja, kao što ga neuspjeh može umanjiti. Ako nas, recimo, zanima povezanost informiranosti i ukljuenosti radnika u politiki sustav u jednom sluaju, možemo doi do podataka o informiranosti i o ukljuenosti u politiki život da izravno pitamo radnike koliko su informirani i koliko su ukljueni u politiki život. Korelacija medu odgovorima na ta dva pitanja ili

nam povezanost. Meutim, pitanje je koliko se možemo osloniti na tako dobivenu povezanost, jer svaku varijablu imamo samo jedan indikator za koji ne znamo odnosi li se na va-

pokazivala bi

za

o informiranosti ne mora biti povezano sa stvarmišljenjem o ukljuenosti u politiki život. Zbog toga veliina koeficijenata korelacije ne mora ništa govoriti o stvarnoj povezanosti informiranosti i ukljuenosti radnika u politiki život.

rijablu koju

nom

želimo

mjeriti. Mišljenje

informiranosti. Isto

Možemo

i

je

i

s

drukije operacionalizirati

sobni odnos. Pošto

smo

te dvije varijable

definirah informiranost,

i

odrediti njihov

meu-

možemo napraviti test informirano-

možemo postaviti vei broj pitanja o ukljuenosti

radnika u politiki žilanstvu u politikoj stranci, o dolaženju na sastanke, o diskusijama na sastancima, o davanju prijedloga, o broju prihvaenih prijedloga i slino. Korelacija izmeu rezultata u testu i odgovora na sva ta pitanja sigurno bi mnogo više pokazivala stvarnu povezanost izmeu informiranosti i ukljuenosti graana u politiki život, nego korelacija u prvom sluaju. Prema tome, naše mišljenje u procesu istraživanja ne završava teorijskim dijelom. Ono se nastavlja sve dok traje istraživanje, samo što u pojedinim fazama istraživanja poprima specifine oblike. Dok u teorijskom dijelu procesa istraživanja prevladava misaona djelatnost, u empirijskom dijelu prevladava djelatna misao. sti.

Isto

tako

vot, npr. pitanja o

U empirijskom dijelu procesa istraživanja misao ne zamjenjuju osjetila, ve se u njemu ona udružuju. Ne možemo u objektivnoj stvarnosti osjetilno zahvatiti odjednom vei broj obilježja i dovesti ih u vezu na toj razini. Obilježja koja nas zanimaju pojavljuju se na razliitim mjestima u razliito vrijeme i u velikom broju, pa ih moramo prikupljati našim osjetilima po odreenoj zamisli, pretvoriti u odreene simbole i te simbole dovesti u vezu uz pomo statistiko-matematikih operacija.

106


Kao što se u empirijskom dijelu koristimo razliitim instrumentima koji pomažu

uvi

matematskim

gra

postupcima kao instrumentima mišljenja. Kombinacijom mišljenja i osjetilnog doživljavanja uz pomo instrumenata koji pomažu i jedno i drugo suvremena znanost dopire do nesluenih spoznaja. „Samo teoretski shvaena operacija epistemološki korelirana sa empiriki datom operacijom može da verificira postojanje ovog drugog znanstvenog objekta" (Nortrop, 1968:131). Indikator je definiran pojmom, ali pojam

Pre

u

prikupljanju osjetilnih podataka, isto tako se koristimo statistikim

nije

indikatorom. Zato

je

i

8.1.

uža od teorijske definicije. se bez njih teorijska zamisao

najbolja operacionalna definicija

Unato tome, operacionalne definicije vrlo su važne jer ne može empirijski provjeriti. Meutim, operacionalno definiranje samo je dio poslova

koji

su vezani uz empirijsku verifikaciju.

mogu

da se izrade mjerni instrumenti za tj. testovi ih ljestvice za mjerenje stavova. Kad je rije o zavisnoj varijabli koja se eše pojavljuje u društvenim istraživanjima potrebno je ii na izradu mjernog instrumenta. U proceduri izrade vodi se rauna o kriterijima kojima indikatori trebaju udovoljavati. Tako izraenim instrumentima mogu se koristiti i drugi istraživai. O tome biti više govora kad se bude obraivala anketa. Varijable se

operacionalizirati tako

njihovo mjerenje,

e

Kak obu bib sku tuje

moi posl rak.

Ona rak

8

vina


gra volji

Operacionalnom definicijom došli smo do pokazatelja koje emo mjeriti ili opisati kako bismo došli do podataka o varijablama koje nas zanimaju. Na osnovi obilježja pokazatelja odluujemo se za najprikladniju metodu za prikupljanje podataka kako bismo odredili i uvjete u kojima emo prikupljati podatke. Uvjeti za prikupljanje podataka najviše ovise o spoznajnim ciljevima istraživanja. Uvjeti prikladni za opisivanje nisu prikladni za objašnjavanje. Isto tako, uvjeti koji su prikladni za metodu promatranja ne moraju biti prikladni za anketu.

Zbog toga u nacrtu

istraživanja treba najprije odluiti kojim

emo

se metodama cjelokupnom logikom istraživanja, odluiti tko nam može dati najbolje podatke koji nas zanimaju, gdje, kada i u kojim uvjetima. Recimo, ako nas zanima kakva je ukljuenost graana u politiki život, mi to ne možemo doznati anketiranjem malog broja radnika tvornice „Pliva", jer se naše pitanje ne odnosi samo na radnike jedne tvornice. Pitanje je generalno, cilj je deskriptivan, traži se opi uvid u ukljuenost graana u politiki sustav. Generalna hipoteza glasila bi: graani su openito slabo ukljueni u politiki život. koristiti

za prikupljanje podataka

u

istraživanju.

Zatim

treba,

u skladu

s

uopeno odnosi samo na jedno obilježje graana. Ona ne medu graanima s obzirom na ukljuenost u politiki život, ali u toj

Ta se naša hipoteza iskljuuje razlike

upozorava na zajedniko svim graanima, a to je da su u cjelini slabo ukljueni u politiki život. Da se graani meusobno ne razlikuju s obzirom na ukljuenost u politiki život, dovoljno bi bilo utvrditi ukljuenost jednoga graanina da zakljuimo o svima. Budui da su varijable promjenjive veliine, za dobivanje opeg razliitosti

rom

enc uzoi Hrvi rak

:

prav

gura

Oni ne

n

dio

c

1968

mo mog i

spol, ci

i

si

ajni;

nica visok

uklju

UZORAK

moramo

uvida u istraživanje

graana kako bismo mogli Prema tome, u nacrtu

107

ukljuiti dovoljan broj (reprezentativan uzorak)

doznati kakva

je

njihova ukljuenost u politiki život.

istraživanja treba odrediti uzorak.

Uzorak

1.

Uzorak je

cjelina u

malom.

opi uvid u obilježje koje nas zanima, najbolje bi bilo istraživanjem pripadnike populacije o kojoj nešto tvrdimo. U našem sluaju najbolje obuhvatiti sve Kako bismo

dobili

ukljuenost svih graana u politiki život. Meutim, to bi bilo vrlo skupo, dugotrajno i teško izvedivo, pa se, umjesto svih pripadnika populacije, ispije reprezentirati. Tako, umjesto nekoliko milijuna graana tuje njezin dio koji možemo ispitati nekoliko tisua. Meutim, pri odreivanju uzorka treba se koristiti postupkom kojim svaka jedinka u populaciji ima jednaku vjerojatnost da ude u uzorak. Prema tome, samo veliina uzorka nije relevantna za njegovu reprezentativnost. bi bilo ispitati

e

Ona rak

ovisi

mora

i

o varijabilnosti vei.

obilježja koje se mjeri. Što je obilježje varijabilnije, to

uzo-

biti

Ako u deset vagona vina želimo izmjeriti postotak alkohola u vinu, i pola litre vina može biti dovoljan uzorak za to mjerenje. Meutim, ako nas zanima ukljuenost graana u politiki život, onda za uopavanje rezultata na cijelu Hrvatsku nije dovoljno ispitati ni nekoliko tisua Zagrepana. Vino u jednoj bavi je homogeno s obzirom na postotak alkohola, Zagrepani se mogu bitno razlikovati s obzirom na ukljuenost u politiki život od drugih graana u Hrvatskoj. Zato u ovom drugom sluaju uzorak treba biti sastavljen po drugom principu kako bi bio reprezentativan za cijelu Hrvatsku. To mogu biti sluajni ili usustavljeni sluajni uzorak. U obini sluajni uzorak nasumce odabiremo jedinice populacije, a u usustavljeni to inimo po nekom pravilu.

esto

sumnje u reprezentativnost uzorka, jer nije jednostavno osigurati reprezentativan uzorak. Meutim, ima ih koji su principijelno protiv uzorka. Oni s pravom kažu da se na osnovi dijela ne može donositi sud o cjelini, jer dijelovi ne moraju biti isti, a cjelina nije samo zbroj dijelova. No, reprezentativni uzorak nije dio cjeline, ve cjelina u malom. O uzorku opširnije u: Ackoff, 1955:83 — 31, Muži, 1968:596

se izražavaju

- 671, Serdar,

1966.

U istraživanju se malokad zaustavljamo na opem uvidu pa uz deskriptivni imamo klasifikacijske ciljeve. Recimo, uz opu ukljuenost graana u politiki život i

mogu

nas zanimati razlike u ukljuenosti s obzirom na neka obilježja graana, npr.

poduzea, nacionalna pripadnost, lanstvo u politikoj strani u ovom sluaju mogao zadovoljiti sluajni uzorak. No sluajnim se izborom može dogoditi da u uzorak ude mali (nereprezentativan) broj jedinica odreenog obilježja. Lako se može dogoditi da u takav uzorak ude mali broj visokokvalificiranih radnika, pa ne bismo mogli provjeriti hipotezu: nema razlike u ukljuenosti u politiki život izmeu nekvalificiranih i visokokvalificiranih radnika. spol, obrazovanje, vrsta ci

i

slino.

Možda

bi nas

ODREIVANIE NACRTA ISTRAŽIVANJA

108

Ako nam je do toga stalo, ne smijemo se prepustiti sluaju, pa emo se odluiti za stratificirani

kvotni uzorak kako bismo osigurali reprezentativnost mjerenja vari-

ili

jabli koje nas zanimaju. Ako, meutim, želimo kauzalnu analizu, uz reprezentativnost i adekvatnost uzorka treba brinuti i o kontrolnoj grupi. Prema tome, nacrtom omoguiti provjeravanje naših istraživanja odreujemo uvjete istraživanja koji

e

Imamo

hipoteza.

dvije vrste nacrta istraživanja:

1

deskriptivni nacrt istraživanja

2.

kauzalni nacrt istraživanja.

Ako bit nam mjei odg<

gik razli

dab init 8.2.

Deskriptivni nacrt istraživanja

skor

mor

Ako želimo lježja

dobiti

opi uvid u neko

na reprezentativnom uzorku

moramo

klasifikacijski,

osnovi kojeg

s

potrebno

obzirom na

je

osigurati mjerenje tog obi-

to obilježje.

Ako

je,

meutim,

cilj

osigurati reprezentativnost mjerenja svakog obilježja na

emo klasificirati.

ni nacrt istraživanja.

obilježje,

I

u jednom i u drugom sluaju potreban je deskriptiv-

Prema tome, deskriptivni

nacrt istraživanja prije svega

mora

osigurati reprezentativan uzorak.

Osim

toga,

u deskriptivnom nacrtu

zakl

ako riti I

ban izvo

istraživanja treba odluiti tko

nam može dati

najbolje podatke o onome što nas zanima, na koji nain emo prikupljati podatke (promatranjem, anketom, intervjuom, analizom sadržaja ili kombinacijom), gdje emo prikupljah podatke (na radnome mjestu, kod kue, u školi, na nekom sastanku), kada emo prikupljati podatke (u tijeku radnog vremena, nakon radnog vremena ...).

din -pos želii ni.

graana u politiki život najbolje podatke o tome mogu nam dati sami graani, ako smo se odluili za anketu, ali to možemo dobiti promatranjem analizom sadržaja zapisnika s politikih sastanaka. Ako smo se odluili za anketiranje graana, moramo osigurati reprezentativan uzorak graana za Za

istraživanje ukljuenosti

i

i

Hrvatsku, brinui pritom o reprezentativnosti s obzirom na spol, obrazovanje, zanimanje, nacionalnu pripadnost, lanstvo u politikoj stranci i slino. Najbolje bi

cijelu

kod kue ispitanika. To esto najviše poskupljuje istraživanje, pa se provodi tijekom rada, ali se tome mogu protiviti i radnici i uprava. Radnici u uvjetima raspodjele prema radu, a uprava u drukijim uvjetima raspodjele. bilo provesti istraživanje

Svaka odluka može bitno djelovati na vrijednost podataka do kojih emo doi, jer svatko nije u stanju dati sve podatke, a ni sve metode nisu jednako prikladne za sve vrste podataka, niti je svako mjesto i vrijeme jednako pogodno za provoenje istraživanja. Ako se umjesto ankete odluimo za intervju, pomoi nam prisnost odnosa ispitanika i ispitivaa, ne osiguravamo anonimnost, trebamo više vremena, novca kadrova. Loše je uzorak formirati na sastancima, jer su slabo posjeeni, a oni koji dolaze na takve sastanke obino se razlikuju u obilježju koje nas zanima od onih koji ne dolaze. Istraživa nikad nee biti u mogunosti osigurati najbolje istraživake uvjete, pa treba napraviti najbolji izbor unutar danih mogunosti, a u skladu s ciljevima koje želi postii. Svako se istraživanje provodi u ogranienim uvjetima, pa to treba imati na umu pri interpretaciji podataka.

I

uz e odrt

mul l.Pl

kau; dob: info

pon (infc

nost

e

i

2.

Pi

se

m

prip

KAUZALNI NACRT ISTRAŽIVANJA

109

Kauzalni nacrt istraživanja

8 3

Ako se u problemu istraživanja pitamo o uzronoposljedinom odnosu, cilj istraživanja

e

e eksplanacijski, hipoteza kauzalnog sadržaja

i nacrt biti kauzalan. Recimo da na Fakultetu politikih znanosti na promjenu stava prema politici? Možemo ispitati stavove studenata prema politici na odgovarajuem uzorku u sve etiri godine, ali na osnovi tih rezultata ne može se logiki zakljuiti djeluje li studij na tom fakultetu na promjenu stava prema politici.

bit

nam

je

problem

istraživanja: djeluje

li

studij

ak ako naemo razliku u stavu prema politici izmeu prve razliku ne

možemo pripisati studiju

i

etvrte godine, tu

na FPZ-u. Ustanovljavanje razlika

nije

dovoljno

da bismo doznali uzrok, jer na promjenu stava prema politici moglo je utjecati više initelja: dob studenata, boravak u gradu, porast ope izobrazbe, život u student-

skom domu... Zato uz podatke o razlici u stavovima izmeu prve etvrte godine moramo kontrolirati varijable koje su mogle prouzroiti tu razliku. Ako nismo našli razliku u stavu izmeu prve i etvrte godine, onda možemo i

FPZ-u ne djeluje na promjenu stava prema politici. Meutim, smo razliku našli ne možemo je pripisati studiju na FPZu. To bismo mogli zaklju-

zakljuiti da studij na

ako

kada bismo istraživanje proveli još i na kontrolnoj grupi. To znai da nam je potreban kauzalni nacrt istraživanja. esto se griješi jer se na temelju deskriptivnog nacrta izvode kauzalni zakljuci. Deskriptivnim nacrtom možemo utvrditi da uzrono-posljedina veza ne postoji, ali ne i da postoji. iti

Kauzalni nacrt uvijek ukljuuje i deskriptivni,

jer nije

mogue ustanoviti uzrono-

-posljedinu vezu ako prethodno ne raspolažemo opisom pojava kojih kauzalnu vezu

Zbog toga sve ono što se traži za deskriptivni nacrt vrijedi za kauzalmora zadovoljavati specifine zahtjeve. Osnovni je zahtjev da uz eksperimentalnu grupu mora imati kontrolnu grupu. Te se grupe formiraju po odreenim logikim pravilima koji omoguuju kauzalnu analizu. Još je J. S. Mili forželimo ni.

ispitati.

i

Usto, kauzalni nacrt

i

mulirao etiri logika pravila za izradu kauzalnog nacrta istraživanja. 1. Pravilo slaganja glasi: ako nalazimo Y uvijek kad i X, možemo zakljuiti da su oni kauzalno povezani. Primjerice, ako nalazimo razvijeno upravljanje (Y) uvijek kad je dobra informiranost (X) lanova organa upravljanja, možemo zakljuiti da je dobra informiranost uzrok razvijenom upravljanju. Taj zakljuak nije siguran, pa Mili pre-

poruuje dopunsko (informiranosti),

pravilo.

nema ni Y

nost zakljuka da

je

To

je

pravilo negativnog slaganja, a glasi: ako

(upravljanja).

nema X

Ovom se dopunom bitno poveava vjerojat-

informiranost u kauzalnoj vezi

s

funkcioniranjem upravljanja.

Shematski prikaz pravila slaganja Eksperimentalna grupa Kontrolna grupa X

D

A

B X javlja se Y.

E javlja se Y.

Dakle, X je uzrok Y.

ako su okolnosti u kojima se neka pojava pojavljuje i u kojima ne pojavljuje u svemu iste, osim u jednome momentu, onda tom momentu možemo pripisati uzronost. Ako bismo željeli provjeriti djeluje li studij na FPZ-u na promjenu 2.

se

Pravilo razlike glasi:


110

prema politici, trebali bismo napraviti nacrt istraživanja po navedenom pravilu. Uzeli bismo studente FPZ-a izmjerili im stavove prema politici u prvoj i etvrtoj godini. Kontrolnu grupu inili bi studenti nekog drugog fakulteta koji su po svemu slini studentima eksperimentalne grupe, osim u vrsti studija. U kontrolnoj grupi takoer bismo izmjerili stavove prema politici u prvoj i etvrtoj godini. Kauzalni zakljuak mogli bismo izvui jedino ako u eksperimentalnoj grupi naemo razliku u stavovima izmeu prve i etvrte godine, a u kontrolnoj grupi ne naemo tu razliku. Ako u obje grupe naemo razliku u stavovima izmeu prve i etvrte godine, onda tu stava

i

razliku ne

možemo pripisati studiju na

A

A

(Good —

jam

Slo u iz

B ne X ne javlja se Y.

pric

Treba imati na umu da je pravilo jedno, a njegova primjena drugo. Prema tome, istraživanje ne mora biti dobro ako smo se odluili za dobar nacrt, a da pri tome niistraživanju"

log

B X javlja se Y.

Dakle, X uzrokuje Y.

obratili

(ek dje

8.4

Eksperimentalna grupa

smo posebnu pozornost

klj\

Fakultetu politikih znanosti.

Grafiki prikaz pravila razlike

Kontrolna grupa

Me

„uoavanju

Hett, 1966:77).

Osim

i

kontroliranju varijabli koje su važne

nacrta, kontrolu varijabli

omoguuju

u

raži

1.

se

r.

i

vari

neki statistiki postupci obrade podataka.

djel

Ako se uzronom kompleksu oduzmu neki dijelovi, dalje dolazi, onda je uzrok u ostatku uzronog kompleksa.

3. i

Pravilo ostatka.

Eksperimentalna grupa

A

a

do

posljedice

bisr

moj van

B X javlja se Y.

ženj

Kontrolna grupa X javlja se Y.

sep

Dakle, X je uzrok Y.

U društvenim istraživanjima nije lako manipulirati varijablama, a kada bismo mogli da promjene ne nastaju odmah. U svakom od navedenih nacrta pristupa se i

treba znati

ili ništa. Primjerice, na informiranost ne možemo gledati sa stajališta ,,il nema", ve sa stajališta intenziteta ,,u kojoj mjeri je zastupljena". Isto tako je razvijenošu upravljanja. Te teškoe Mili pokušava riješiti etvrtim pravilom.

sa stajališta sve je

s 4.

ima

il

je

Pravilo popratnih (konkomitentnih) promjena glasi:

promjene druge

varijable,

kad promjene jedne

varijable prate

možemo tvrditi da su one u uzrono-posljedinom odnosu. X+

javlja se

l.Pr jabk

Y+

zani

X + +

javlja se

Y++ intei

X —javlja se Y

—

X

Y

—

javlja se

Dakle, X je uzrok

Y

Ako

se

poveavanjem

je

uzrok

ili

ili

eksp

—

posljedica Y,

ili

posljedica X.

informiranosti

poveava

stupanj razvijenosti upravljanja

smanjenjem informiranosti smanjuje stupanj upravljanja, moglo bi se zakljuiti da se te dvije varijable nalaze u kauzalnom odnosu, ali ne možemo znati što je uzrok, a što posljedica. Mogue je da informiranost djeluje na upravljanje, ali je isto tako mogue da upravljanje djeluje na informiranost, a nije iskljueno da je i jedno i drugo. ili

se

111

OSTALI NACRTI ISTRAŽIVANJA

Možemo odrediti veliinu, smjer

i

ali na osnovi toga ne možemo zapovezanost može izazvati neka trea

vrstu korelacije,

kljuiti što je uzrok, a što posljedica, jer tu

(eksplanatorna) varijabla. Recimo, pozitivan stav radnika prema upravljanju može Kad nemamo djelovati na njihovu informiranost i njihovu ukljuenost u upravljanje. informacidodatnim tragati za moramo zakljuivanje, osnovu za kauzalno

logiku

u

na funkcionalnoj

interpretaciji treba ostati

jama

ili

8.4.

Ostali nacrti istraživanja

vezi.

putokaz S logikog stajališta Millova pravila imaju svoju težinu i mogu poslužiti kao u izradi nacrta istraživanja. Meutim, ona imaju svoja ogranienja, a još ih se teže pridržavati u praksi, posebice u društvenim istraživanjima. Zato u praksi ima više i

razliitih vrsta nacrta istraživanja.

samo od eksperimentalne grupe. Istraživanje nezavisnu se provodi tako da najprije mjerimo zavisnu varijablu. Zatim uvodimo varijablu, pa nakon toga ponovno mjerimo zavisnu varijablu. Recimo da nas zanima škola ispitali djeluje li politika škola na promjenu stava prema vlasti. Polaznike tih u stavu promjenu bismo o stavu prema vlasti prije poslije škole. Ako bismo našli biti ispramora mogli bismo je pripisati utjecaju škole. Takav zakljuak može, ali ne 1.

Sukcesivni nacrt istraživanja sastoji se

i

neki drugi initelji, npr. itanje novina, drupolaznicima te škole, istraživaka situacija, tendencija ispitanika da

van, jer promjenu stava

izazvati

i razgovor s podese oekivanjima istraživaa

ženje se

mogu

i

itd.

Shematski prikaz sukcesivnog nacrta (Zvonarevi, 1976:64) Zavisna varijabla

Nezavisna varijabla

Zavisna varijabla

Y

X

Y

Eksperimentalna

grupa

stav

prema

vlasti

stav

politika škola

prema

vlasti

Proširenim sukcesivnim nacrtom istraživanja možemo se koristiti ako je nezavisna varijabla takva da je možemo kontrolirano mijenjati u tijeku istraživanja. Recimo da nas zanima utjecaj intenziteta rasvjete na radni uinak, mogli bismo više puta promijeniti

2.

intenzitet rasvjete (X)

i

nakon toga

mjeriti radni

uinak

eksperimentalnu grupu. Eksperimentalna grupa

X4 X,

(Y).

I

ovaj nacrt ima

samo

1


12

vrijednosti Yl, Y4 Y6 jednake i ako se Y2, Y3 i Y5 meusobno razlikuju, velikom vjerojatnošu možemo zakljuiti da su promjene intenziteta rasvjete onda s (X) uzrok promjenama veliine radnog uinka (Y). Ovaj se nacrt ne može uspješno koristiti u istraživanju utjecaja politike škole na stavove polaznika, jer školu ne možemo tako lako mijenjati kao intenzitet rasvjete. Možemo produžiti trajanje škole, ali toj se istoj grupi trajanje škole ne može skratiti. Ako bismo nakon škole dužeg trajanja dali školu kraeg trajanja, ne možemo ukloniti utjecaj prethodne škole. Meutim, to se može na drugoj grupi.

Ako su

3.

i

Komparativni nacrt istraživanja sastoji se od više grupa

u kojima

se mjeri

samo

na zal

gu juC zvi

du vai

zavi-

sna varijabla po sljedeoj shemi:

Y

Grupa

X

eksperimentalna

politika škola

kontrolna

stav

prema

vlasti

stav

prema

vlasti

ne

za\

poznato je li ta razlika bila i prije nego što je eksperimentalna grupa pohaala politiku školu. Iako ovdje imamo kontrolnu i eksperimentalnu grupu, ovo je deskriptivan nacrt u kojem možemo ustanoviti razliku, ali ne i uzrok toj razlici. U ovakvim se nacrtima esto pravi pogreška „poslije toga, dakle, zbog toga".

za\

Ako naemo razliku izmeu eksperimentalne mora biti uzrokovana djelovanjem politike

U

i

kontrolne grupe ona može,

škole, jer

nam

ali

nije

politike se škole gotovo redovito šalju oni koji su se

pohaanja

Uo l

e

c

5

j

ces

poli-

vo\

tikih škola razlikovali od drugih po politikim stavovima. Zato emo nai razliku u stavovima i onda kad škola nije imala nikakav utjecaj. Naena razlika je utjecaj se-

dol

i

prije

ne škole, pa se time ne može vrednovati uspjeh poduzetih društvenih akcija. Meutim, njime se ipak koristimo jer je privlaan zbog stvaranja privida uspjeha i ondje gdje ga nema. lekcije polaznika, a

4.

ima kontrolnu grupu koja se nastoji po svemu izjedeksperimentalnom grupom, osim u djelovanju nezavisne varijable. Evo kako

Kontrolni eksperimentalni nacrt

naiti

s

shematski izgleda:

Z er ti

raz

mo tak

u

is

6.

Grupa

Y

X

Y

eksperimentalna

produktivnost

rasvjeta

produktivnost

kontrolna

produktivnost

/_

me

ml s taA -.1:

produktivnost

d

ispi

Eksperimentalna

i

kontrolna grupa moraju imati jednaku produktivnost. Ekspe-

nos

poveava rasvjeta, a kontrolnoj se drži konstantnom. Nakon u objema grupama mjeri produktivnost. Ako se u eksperimentalnoj grupi

rimentalnoj grupi se toga se

poveala produktivnost, a u kontrolnoj grupi ostala ista, onda možemo poveanje rasvjete uzrokovalo poveanje produktivnosti.

zakljuiti da

je

8.5

Meutim,

eksperimenti Eltona Maya pokolebali su sigurnost takvog zakljuivanja. Njegovi su rezultati pokazali da se poveanjem intenziteta rasvjete poveava produktivnost.

No nakon završenog eksperimenta,

kada se

intenzitet rasvjete vratio

Ex ; na

j

na razinu koja

je bila prije

pokusa, registrirana

je

113

POST FACTO" ISTRAŽIVANJE

,,EX

vea

produktivnost od one koja

je

zabilježena u inicijalnom mjerenju, na poetku eksperimenta. To poveanje nije mogue pripisati veem intenzitetu rasvjete. Tu se pojavljuje neka druga (intervenira-

jua) varijabla kakva zvala

je

je

zadržala višu produktivnost. Eksperimentalna situacija iza-

psihološki osjeaj kod radnica da se o njima brine

duktivnosti

i

onda kad

je

rasvjeta vraena na poetni

i

to je bio razlog

vee pro-

intenzitet.

Zato se u kontrolni eksperimentalni nacrt istraživanja uvodi takozvana slijepa varijabla koja bi izjednaila utjecaj eksperimentalne situacije u kontrolnoj i u eksperimentalnoj grupi.

Shema

sa slijepom varijablom

Grupa

Y

X

Y

eksperimentalna

produktivnost

rasvjeta

produktivnost

kontrolna

produktivnost

slijepa varijabla

produktivnost

na kontrolnu grupu psihološki jednako kao i nezavisna na eksperimentalnu grupu, ali ona sama po sebi ne bi smjela imati utjecaja na Slijepa varijabla treba djelovati

U kontrolnoj bi se grupi mogle mijenjati žarulje istog intenziteta. Dobar ili loš izbor slijepe varijable može takoer utjecati na rezultate istraživanja, pa je dobro uz pomo predispitivanja provjeriti vrijednosti slijepe varijable. zavisnu varijablu.

5.

Transverzalni nacrt istraživanja

cesa

omoguuje

uz

pomo presjeka u istraživanju neke pojave

njihovo praenje u vremenu.

Ako

ili

pro-

nas zanima razvoj politikih sta-

vova mladih, onda bismo, uz pomo ovog nacrta ispitali politike stavove svake dobne skupine od 15. do 27. godine. Dakako, u svakoj dobnoj skupini mora biti reprezentativan uzorak ispitanika. Na osnovi presjeka po godinama, mogli bismo zakljuiti o razvoju politikih stavova s obzirom na godine. Meutim, teško je zakljuiti o razvitku nekog obilježja na osnovi podataka o razliitim grupama, pa te razlike ne moraju biti rezultat samo utjecaja dobi. Ovaj nain omoguuje brzo prikupljanje podataka pa se esto koristi, ali se zato ne smije smetnuti s uma da brzina poveava rizik u istraživanju. 6.

Longitudinalni nacrt istraživanja prati

menu

i

odreeno

tako kontrolira razliite utjecaje.

U

obilježje

kod

istih ispitanika

u vre-

istraživanju razvitka politikih stavova

mladeži uzela bi se jedna grupa petnaestgodišnjaka koja bi se, s obzirom na politike do 27. godine. Taj nacrt daje bolji uvid u razvitak nekog obilježja, ali zahtijeva dosta vremena i napora da se u tako dugom razdoblju prate odabrani ispitanici. Zbog toga se eše koristimo transverzalnim nacrtom, iako ne daje mogustavove, pratila sve

nost sigurnijeg zakljuivanja.

8.5.

,,EX

POST FACTO"

istraživanje

Ex postfacto istraživanjima u posljednje se vrijeme pridaje dosta pozornosti, jeftin i jednostavan nain dovesti do vrlo dobrih rezultata istraživanja.

na

jer

mogu

U

tim se


114

istraživanjima na poseban

nain

mjerenja.

upotrebljavaju rezultati najrazliitijih mjerenja koja i

nm

O tome postoje sauvani podaci. Ti se podaci mogu stavljati u meusobne

norj

se vrše za najrazliitije potrebe.

U društvenom životu se obavljaju razliite procjene

odnose i na osnovi njihove obrade

mogue je provjeravati odreene hipoteze.

Svi prethodni nacrti istraživanja odnose se na

budue aktivnosti

koje istraživa

stuc

treba napraviti da bi došao do podataka potrebnih za provjeravanje njegovih hipoteza. U njima istraživa sam prikuplja podatke jednom od metoda za prikupljanje

kog ško

analizom sadržaja. Prema tome, u znanstvedvjema vrstama podataka. To su primarni i

bar

sekundarni podaci. Primarni su oni koje istraživa sam prikuplja uz pomo metoda za prikupljanje podataka za potrebe provjeravanja odreenih hipoteza. Sekundarni su podaci oni koji su prikupljeni za neke druge potrebe, a kojima se istraživa koristi u svojem istraživanju.

bolj

podataka: promatranjem, anketom

nom

se istraživanju

Ex

možemo

ili

koristiti

post facto istraživanje koristi se

dogaale

soci

sekundarnim podacima. U prošlosti su se sauvani podaci koji mogu poslužiti za

razliite pojave o kojima postoje

odreenih hipoteza. Na osnovi tih podataka mogu se obavljati razliikombinacije, kao i u prethodnim nacrtima istraživanja. Tako simbolikom

provjeravanje te

manipulacijom možemo izjednaavati ispitanike, kontrolirati uvjete i pratiti promjene koje nas zanimaju. Život je veliki prirodni eksperiment koji raspolaže dobrim i jeftinim podacima, pa bi bila velika šteta ne koristiti se tim mogunostima u znanstvenom istraživanju. Takvih je istraživanja malo, iako su mogunosti za njih velike. Razlog je nedovoljna usmjerenost istraživaa na takva istraživanja, a i nedovoljna prilagoenost podataka za potrebe znanstvenog istraživanja. U vezi s tim može se dosta uiniti. Recimo, prikupljanje statistikih podataka može se bolje prilagoditi potrebama društvenih znanosti.

Evo jednog ex

u kojem se željelo doznati: kakva je povezauspjeha u studiju? O tome su postojale razliite hipoteze na kojima se zasnivala praksa primanja studenata na studij. Uvoenje prijamnih ispita i ne voenje rauna o uspjehu u srednjoj školi zasnivalo se na hipotezi: isti školski uspjeh ne znai da uenik ima jednako znanje, a znanje je pretpostavka uspjeha na post facto istraživanja

nost srednjoškolskog uspjeha

i

8.6.

studiju. Istraživanja su

Eksj

uspjeh, ako dolaze iz razliitih sredina.

vaju

pokazala da se uenici bitno razlikuju u znanju, iako imaju isti Uenici iz veih središta imali su mnogo vee znanje od uenika s istim uspjehom koji su školu završili u manjim mjestima iz provincije. Zbog toga smo htjeli provjeriti: kakav uspjeh u studiju postižu uenici istog srednjoškolskog uspjeha koji su završili škole u veim središtima i manjim mjestima

kojii

noj

shva

iz provincije?

Da bismo dobili odgovor na to pitanje, obratili smo se kartoteci Fakulteta politiMetodom ekvivalentnih parova odabrali smo 20 studenata iz veih središta i 20 studenata iz manjih provincijskih mjesta. Parove smo izjednaili po vrsti kih znanosti.

srednje škole koju su završili, uspjehu, spolu, zanimanju oca

drugome.

Medu

živa

jesn

nam

gru-

izazi

parna bila je razlika samo u veliini mjesta u kojem se pojedinac rodio i završio srednju školu. Svi studenti ukljueni u tu analizu pripadali su prvoj generaciji studenata FPZ-a koja nije trebala polagati prijamni ispit za upis na studij.

sred:

i

Za svaku grupu izraunali smo prosjenu ocjenu za svaku godinu

studija,

kao

i

nal,

istra

nam

srednju ocjenu cjelokupnog uspjeha na studiju.

mîsm

EKSPERIMENT

115

Na ordinati su nanijete ocjene od 1 do 5, a na apscisi SU = srednjoškolski uspjeh, rimski brojevi oznaavaju godine studija, a

M oznaava prosjean uspjeh u cjelokup-

nom studiju. da nema gotovo nikakve razlike u uspjehu u studiju izmeu veih središta i manjih provincijskih mjesta. To znai da e uenici jednakog uspjeha u srednjoj školi imati jednak uspjeh u studiju, bez obzira na to gdje su školu završili i na trenutne razlike u znanju. To znai da je srednjoškolski uspjeh dobar kriterij za prognozu uspjeha u studiju, bolji nego prijamni ispiti koji su zapravo socijalna selekcija, jer u uvjetima istog uspjeha trenutno više znaju oni koji su imali Rezultati pokazuju

studenata

iz

bolje uvjete za stjecanje znanja (Vujevi, 1969).

Grafiki prikaz rezultata

5

manji centri

4

vei

centri

3 2 1

SU

8 6

I

IV

M

Eksperiment

Eksperimentom se nazivaju razliite stvari. Neki svako znanstveno istraživanje nazivaju eksperimentom. Drugi samo neka istraživanja zovu tim imenom, obino ona u kojima se provodi kauzalna analiza. Neki, pak, o eksperimentu govore kao o posebnoj metodi za prikupljanje podataka. Unato tome što se eksperiment razliito shvaa, njemu se daje veliko znaenje u znanstvenom istraživanju. Kako bismo odredili mjesto i važnost eksperimenta u procesu znanstvenog istraživanja, trebamo prije svega odrediti znaenje tog pojma. Pojam eksperiment je povijesna kategorija. On se najprije pojavljuje u prirodnim znanostima, u kojima oznaava namjerni pothvat ovjeka kojim se na umjetan nain u strogo kontroliranim uvjetima izaziva odreena pojava da bi se opisala i objasnila. Društvene pojave nije lako ni poželjno umjetno izazivati (rat, revolucija, kriminal, sklapanje braka, demonstracije, štrajkovi ...), a upravo su te i takve pojave u središtu zanimanja društvenih znanosti. Zbog toga znanstvenici nastoje da te pojave istražuju na najbolji mogui nain. Ako ih ne možemo izazvati i ako nije poželjno namjerno ih izazivati, one se ipak dogaaju, pa ih je mogue istraživati. Prema tome,


116

iako ne pratiti

možemo

izazvati

one koje su se

i

mijenjati uvjete pojavljivanja društvenih pojava,

možemo

ve u odreenim uvjetima pojavile.

proT

Zbog toga u društvenim znanostima eksperiment dobiva specifino znaenje, pa se eksperimentom naziva svako istraživanje u kojem se prouava odreena pojava u kontroliranim uvjetima, bez obzira na to kako je nastala, prirodno ili umjetno. Za eksperiment je važna kontrola uvjeta, ali i to je velika teškoa u društvenim znanostima, jer je zbog složenosti društvenih pojava vrlo teško iz uzronog kompleksa izdvojiti jednu nezavisnu varijablu i ispitati njezino specifino djelovanje na zavisnu

Uzroni kompleks

Zbo

nezavisnih varijabli,

ve nova

u

nji

dili

nam najb

kvali-

obje

Zato se u društvenim znanostima treba usmjeriti na istraživanje veeg broja nezavisnih varijabli, pratei njihov pojedinani utjecaj na zavisnu varijablu, brinui o njihovu meusobnom odnosu i zajednikom utjecaju na zavisnu varijablu.

love

varijablu.

nije zbroj utjecaja

teta.

i

Ako

je

kontroliranje uvjeta istraživanja najvažnija karakteristika eksperimenta,

o eksperimentu opravdano govoriti u sklopu nacrta istraživanja. Stoga i nije sluajno da se kauzalni nacrt istraživanja naziva i eksperimentalnim nacrtom. Izjednaa-

onda

liki

Regi

ija

(

je

sitir

dovodi do miješanja projekta i nacrta istraživanja. Meutim, projekt istraživanja razrauje cjelokupnu istraživaku zamisao, a nam omonacrt je dio projekta kojim se planiraju uvjeti prikupljanja podataka koji

tativ

guiti provjeravanje naših hipoteza.

kont

vanje eksperimenta

i

cijelog istraživanja

e

metoda za prikupljanje podataka. U svakom se eksperimenupotrebljava jedna od metoda za prikupljanje podataka: promatranje, anketa, Eksperiment

tu

analiza sadržaja

ili

U

eksperimentu se mogu upotrijebiti istraživanje katkad naziva nacrtom, pokatkad

njihova kombinacija.

optimalnih uvjeta istraživanja, analiziraju devijantni sluajevi, utvruje vrijeme pojavljivanja pojedinih varijabli, primjenjuju razliiti statistiki postupci i usporeuju

smo

dobili s rezultatima drugih slinih istraživanja

pror

i

Nacrt istraživanja odreuje uvjete prikupljanja podataka koji omoguuju logiko zakljuivanje o meusobnom odnosu medu varijablama. Meutim, treba imati na umu da zakljuci nikad nisu sigurni „ve predstavljaju aproksimacije izražene u pojmovima vjerovatnoe", (Good — Hett, 1966:86). Nacrtom smanjujemo neizvjesnost u zakljuivanju pa se trebamo služiti svim da je poveamo. Zato se, uz osiguravanje

li

taka

nije ni

sekundarni podaci. Zato se ex post facto eksperimentom.

rezultati koje

krite

kako bismo smanji-

posli

Treb

ima ako

5

Ako pojai

dam, varij;

posh spad

neizvjesnost zakljuivanja.

Poj; 9.


Znanost je teorija o objektivnoj stvarnosti zasnovana na injenicama stvarnosti. Svaka je znanstvena teorija zasnovana na ogranienom broju injenica i odnosi se na ogranien broj pojava u objektivnoj stvarnosti. Hipoteze su misaona izvoenja novog odnosa na osnovi ograniene teorije i ogranienog iskustva. Ona nikad nije jedino mogua zamisao novog odnosa koji se može izvesti iz raspoloživih teorija i iskustva.

Svaki renje

kvani 1952:

gural

POJAM VRSTE MJERENJA I

Zbog

toga, bez obzira na to koliko

provjeriti

smo

117

uvjereni u njezinu istinitost, hipotezu treba

na injenicama stvarnosti.

Prikupljanjem podataka znanstveno istraživanje dospijeva u samu stvarnost da u njoj provjeri istinitost izvedene zamisli o toj stvarnosti. Na temelju te zamisli odreih prikupljati. Predstoji dili smo koje nas injenice zanimaju i uvjete u kojima

emo pomo

emo

uspostaviti kojih za prikupljanje podataka uz mislimo. kojima procesa o pojava te misli i naših izmeu vezu iskustvenu najbolju

nam odreivanje metode

Treba razlikovati pojave i procese od injenica i podataka. Pojave i procesi dio su objektivne stvarnosti. injenice su osjetilni doživljaji te stvarnosti, a podaci su simboliki registrirane injenice. Metodama za prikupljanje podataka „osluškujemo" dijelove stvarnosti o kojima mislimo, kako bismo o njima dobili osjetilne informacije. Registracijom osjetilnih informacija dolazimo do podataka koji su iskustvena evidencija

o varijablama.

Kao što se indikator mora odnositi na varijablu, isto tako se podatak mora odnopojavu. Prema tome, podaci moraju biti toni, a kako bi što više udovoljili tom na siti kriteriju, posebno se trebamo posvetiti izboru i razradi metoda za prikupljanje podataka. Podaci, dakle, trebaju ovisiti o svojstvima varijable, a varijable mogu biti kvantitativne

i

kvalitativne.

Zbog toga imamo

podatke mjerenja

i

podatke brojenja. Varijable s

kontinuiranim varijacijama mjerimo, a varijable s kvalitativnim varijacijama brojimo.

Prema tome, rezultat mjerenja klasifikacije možemo izraziti brojem. „Brojeve je pronašao ovjek kao simboliki sistem interno koherentnih ideja, kojima se može poslužiti efikasno kada se opisuje svijet... kako ga on poznaje..." (Guilford, 1968:16). Treba, meutim, razlikovati brojni sustav od njegove primjene, jer njegova primjena ima smisla samo onda ako se pomou nje „postiže precizniji objektivniji opis pojava ako se mogu na precizniji nain analizirati razni njihovi odnosi ..." (Mili, 1965:504/5). Ako se brojevi upotrebljavaju a da se time ne postiže objektivniji precizniji opis pojava, onda je rije o jalovu poslu koji smo ve nazvali kvantofrenijom. i

i

i

i

Varijable su promjenljive veliine koje variraju kvantitativno i kvalitativno. Meto-

prikupljanje podataka treba registrirati te varijacije. Prema tome, promjene varijabli zahvaamo mjerenjem i klasifikacijom. Zato i mjerenje i klasifikacija mogu

dama

poslužiti otkrivanju

novih svojstava

i

odnosa

medu

pojavama. Stoga

i

klasifikacija

spada u mjerenje u širem smislu.

Pojam

i

vrste mjerenja Treba razlikovati brojku od broja.

Svako prikupljanje podataka u znanstvenom istraživanju je na odreeni nain mjerenje. Mjerenjem zahvaamo varijacije varijabli bez obzira na to kakve one jesu kvantitativne ili kvalitativne. Mjerenje je „brojano prikazivanje svojstva" (Campel, 1952:110). U mjerenju se numeracija obavlja po odreenim pravilima kako bi se osigurala korelacija

izmeu broja

i

obilježja koje se mjeri (Cicourel, 1964:10).


118

Budui da

je

objektivna stvarnost raznolika, njezina se obilježja ne

mogu mjeriti

pomou jedinstvenih pravila. Zato postoje razliite vrste ljestvica za mjerenje, koje se upotrebljavaju za prikupljanje razliitih podataka. 1. Nominalnim ljestvicama koristimo se pri registriranju varijacija kvalitativnih varijabli. Svaka kvalitativna varijacija dobiva odreeni broj kao posebnu oznaku. Koju emo brojku dati nekom modalitetu, nije važno, ali kad smo to uinili, moramo biti dosljedni, tako da isti modalitet uvijek dobiva istu brojku. U ovom sluaju brojka ima funkciju imena i treba je razlikovati od broja kojim razlikujemo veliine. U nogometu golman ima brojku 1, ali se on ni u emu ne razlikuje 11 puta od lijevoga krila koji nosi brojku 11. Njih dvojica u prosjeku ne mogu biti igra koji nosi brojku 6 (lijeva polutka).

pomo nominalne ljestvice odreujemo

Uz

frekvenciju. Statistikim

metodama

mogue je te frekvencije dovesti u vezu s drugim podacima doi do novih informa-

I

mjere ali

pc

tora.

oodl noj vi

opei

i

možemo brojku igraa dovesti u vezu s brojem danih golova.

cija.

Primjerice,

zira

na svoja ogranienja, ova

ljestvica

Bez ob-

može dobro poslužiti, ako se dobro primijeni.

Ordinalne ljestvice su zapravo kvantitativna klasifikacija. Podaci se rasporeuju na jednom kontinuumu, tako da se zna je li jedan podatak vei ili manji od nekog drugog podatka na tom kontinuumu. Ovom se ljestvicom odreuje redoslijed medu podacima. To, meutim, ne znai da je prvi u redoslijedu dva puta vei ili manji od drugoga. Ordinalnom se ljestvicom odreuje redoslijed, ali se ne zna kolika je razlika izmeu pojedinih mjesta. Razlika u rangu je uvijek 1, a stvarne razlike mogu biti tako razliite da, recimo, razlika izmeu prvog drugog po rangu može biti vea od

za us valjai

2.

cu, rr ta ob:

ma

ir

i

razlike

izmeu desetog

i

dvadesetog na

toj rang-listi.

kao što im samo ime kaže, odreuju razmak izmeu razliitih One upotpunjuju ordinalne ljestvice tako da znamo veliinu razlike medu podacima. Stupnjevi takve ljestvice dobivaju se tako da se umnožava veliina koju smo uzeli kao jedinicu mjere. Takvu ljestvicu ima toplomjer. Nedostatak ove ljestvice 3.

Intervalne ljestvice,

9.1.

podataka.

ne poinje od apsolutne nule (toplomjer). Recimo, kad bismo visinu ljudi poeli mjeriti od 150. cm, ovjek visok 60 cm ne bi bio dva puta viši od 30 cm visokog, jer bi stvarna visina prvoga bila 210 cm, a drugoga 180 cm. jest to što

Prve misa< prošl nacije

4.

Kardinalne

Zagreba cijelu

i

taj nedostatak. Želimo li izmjeriti udaljenost izmeu možemo uiniti na dva naina. Možemo odjednom izmjeriti možemo izmjeriti udaljenost izmeu svake željeznike postaje

ljestvice

uklanjaju

i

Osijeka, to

dužinu, a

izmeu Zagreba

i

Osijeka,

pa

te udaljenosti

jednostavno

tivno

okojc nosti

zbrojiti. I

god su ljestvice savršenije, to su teže primjenljive u istraživanju društvenih pojava. Ogranienost ljestvica prati i ogranienost statistikih postupaka koji se mogu primijeniti u obradi podataka koji se dobiju pomou njih. Istraživanja društvenih Što

pojava

obino su zasnovana na indirektnom mjerenju. Indirektno mjerenje izražava u drugim jedinicama. Stav prema politici ne možemo mjeriti direktno. Direkt-

držaj

rtom objek tome,

rezultat

meto

no mjerenje je ono kad je jedinica mjere iste vrste kao i veliina koja se mjeri. Stav prema politici ne možemo mjeriti njegovim djeliem, ve uz pomo odgovora na odreena pitanja. Indirektno mjerenje ne mora biti slabije od direktnoga. U mjerenju je najvažnije da se mjerna jedinica nalazi u jednoznanom odnosu sa svojstvom varijable koja se mjeri.

potre I

dusi; teza

i

lježju

|1*

P*CK*A*lAN«

Temperatura se vrlo dobro indirektno mjeri zahvaljujui vrstoj visine temperature

i

rastezanja žive.

|

Prema tome, temperatura (brzina

1

takva povezadobro se indirektno mjeri pomou jedinica dužine. istraživa društvenih društvenim pojavama. Zato nost medu pojavama, osobito medu znanstvene kriterije. zadovoljava mjerenje pojava mora brinuti o tome da njegovo i Prije svega, ono mora biti valjano. Ako nam je indikator valjan, to ne znai da

Meutim,

rijetka je

e

mjerenje tog indikatora

biti valjano.

Indikator

može

biti

empirijski korelat varijable,

podatak koji dobijemo mjerei taj indikator ne mora biti empirijski korelat indikaOdlazak u crkvu može biti valjan indikator religioznosti, ali odgovor ispitanika odlaženju u crkvu ne mora biti toan. Stoga se govori o potencijalnoj valjanosti i aktualo noj valjanosti. Treba razlikovati i prognostiku od dijagnostike valjanosti. Uspjeh u školi openito ima slabu dijagnostiku valjanost za znanje, ali dobru prognostiku valjanost za uspjeh u studiju. Suprotno tome, uspjeh na prijamnom ispitu ima dobru dijagnostiku valjanost za mjerenje znanja, a slabu prognostiku valjanost za uspjeh u studiju. ali

tora.

Za odreivanje

valjanosti mjerenja

za odreivanje valjanosti indikatora.

možemo se koristiti slinim postupcima kao

Zbog važnosti tog obilježja za cjelokupno istraži-

vanje radi odreivanja valjanosti mjerenja provode se posebna istraživanja. Na koncu, mjerenje mora biti objektivno, pouzdano i osjetljivo. Što znae i kako se odreuju ta obilježja

ma

opisano je u operacionalizaciji varijabli kada se govorilo o kriterijima

koji-

indikatori trebaju udovoljavati.

Promatranje

9.1.

ovjek

vidi

ono

što zna.

Goethe

Prve obavijesti o svijetu oko sebe ovjek dobiva osjetilnim doživljavanjem. Svaka je misao donekle zasnovana na injenicama stvarnosti, jer ništa u mozgu nema što nije prošlo kroz osjetilne organe. Meutim, mozak ima mogunost stvaranja novih kombinacija koje ne moraju odgovarati objektivnoj stvarnosti. Zato se znanost obraa objektivnoj stvarnosti da bi provjerila svoje zamisli pomou osjetilnih doživljaja stvarnosti o kojoj misli. Prema tome, znanost je, takoer, do prvih podataka o objektivnoj stvarnosti došla neposrednim osjetilnim doživljavanjem te stvarnosti - promatranjem.

U promatranju nema posrednika izmeu

objektivne stvarnosti

i

iskustvenih sa-

put do podataka najkrai. U neposrednom odnosu s objektivnom stvarnošu promatranje pruža bogato primarno iskustvo i daje cjelovit doživljaj objektivne stvarnosti. Zato promatranje ima veliku heuristiku vrijednost. Prema tome, ova metoda za prikupljanje podataka može poslužiti kao metoda otkria i kao metoda verifikacije. Za potrebe otkria koristimo se nesistematskim promatranjem, a za

držaja o njoj, tako da

je

potrebe verifikacije sistematskim promatranjem.

Nesistematsko promatranje služi kao predispitivanje koje daje podatke za razraU istraživanju kojem je cilj provjeravanje odreenih hipoteza primijenit emo sistematsko promatranje. Kazali smo da hipoteze govore o obi-

du sistematskog opažanja. lježju

jedne

ili

o odnosu

izmeu dviju varijabli. Kako bismo provjerili istinitost hipo-


120

promatranje se usmjerava na ona obilježja u objektivnoj stvarnosti o kojima se

teze,

nešto tvrdi. Objektivna stvarnost nudi cjelovit doživljaj, a

u znanstvenom

se istraži-

na osnovi hipotetike zamisli. Potom se hipotezom odreeni dijelovi identificiraju i sistematski opažaju (mjere) kako bi se na temelju iskustvenih podataka o objektivnoj stvarnosti provjerila naša zamisao o njoj. vanju

taj

doživljaj rašlanjuje

Sistematsko opažanje

samo

mora

biti

ugraeno u

cjelovit

proces istraživanja.

Ono

je

jedna faza u tom procesu koja se logiki nastavlja na prethodne faze procesa

istraživanja.

U prethodnim fazama teorijski

i

operacionalno je

odreeno što e se opa-

e

se odvijati opažanje. Ovdje naša pozornost treba odreeni su i uvjeti u kojima usmjerena na to da naše opažanje što više odgovara zahtjevima mjerenja. Problem valjanosti indikatora treba riješiti u operacionalizaciji varijabli, pa se ovdje treba usmjeriti na iskustvenu valjanost podataka. Prema tome, trebamo nastojati da podatak odgovara svojstvu indikatora. Valjanost indikatora zove se teorijska valjanost, a valjanost podataka zove se iskustvena valjanost. žati,

su

on

bezbc

biti

Kako bismo

I

svi ka rijskil

1976:? I

osigurali iskustvenu valjanost opažanja, treba se ograniiti na manji

dara:

emo opažati. Kad smo to uinili, onda treba precizno odrediti indi-

empi

katore kako ih ne bismo miješali sa slinim manifestacijama u objektivnoj stvarnosti.

tiind

Opaža treba biti usmjeren na razlikovanje zapaženih injenica od njihove interpreta-

toga

broj sadržaja koje

Posebnu pozornost treba obratiti bilježenju podataka, tako da u protokolu promatranja bude predvieno posebno mjesto za svaki podatak, a posebno za mišljenje opažaa. Osim toga, dobro je koristiti se razliitim instrumentima za dolaženje do podataka i njihovo registriranje (fotokamere i kinokamere, magnetofoni, poveala ...). cije.

Valjanost opažanja ne

poveavaju samo instrumenti. Tu je najvažniji ovjek

i

nje-

1

znane misai metoi

misac

gova uvježbanost za odreenu vrstu opažanja. Priprema opažaa treba ukljuiti empirijsku i teorijsku komponentu. U opažanju nije dovoljno samo gledati, slušati koristiti se instrumentima koji pomažu tome. Uz to potrebna je i teorijska priprema za opažanje, jer kako smo ve istakli ovjek vidi tek ono što zna. Za oitavanje rendgenske snimke nije dovoljna oštrina vida ve je potrebno i odgovarajue teorijsko znanje. Laik može imati izvanredno oštar vid i koristiti se pomagalima da još bolje vidi, ali mu to nee biti dovoljno da oita rendgensku sliku, jer se, kako je Goethe upozorio, „zapravo na znanju temelji potpunost u promatranju" (Horvat - Pintari, 2001:189).

daju

kako nije lako odvajanje injenica od njihove interpretacije. Percepcija nije plod samo osjetilne djelatnosti ve je usto, potrebna i misaona aktivnost. Kad gledamo kuu, vidimo boju, veliinu, oblik ... i misaono povezujemo te osjetilne doživljaje u cjelinu. Bez pojma kue ne možemo imati ni percepciju kue. Prema tome, osjetilno doživljavanje je nemogue bez mišljenja. Mi ne vidimo samo našim oima ve vidimo i mozgom. Osjetilno doživljavanje je nerazdvojno od mišljenja.

dom

i

i

Sve

to govori

Unato tome, društveni dualizam dovodi i do dualizma u znanosti, pa se odvaja misaona djelatnost od osjetilnog doživljavanja. Kao posljedica toga još je i danas prisutna podjela medu znanstvenicima na teoretiare i empiriste. U povijesti je antagonizam medu njima poprimao za nas nevjerojatne razmjere. Evo kako to ilustrira Bacon u

jednoj bilješci iz 1605. godine. „Ljeta gospodnjeg 1432. godine razvila se

meu braom redovnicima žestoka rasprava

o broju zuba u ustima konja. Punih trinaest dana bjesnjela

je

rasprava bez prestanka. Sve

I

bi bili sli

da

znaje C

stven mišlj«

neke Medi.

PROMATRANJE

121

tome se pokazala tako divna dubokoumna eruNa poetku etrnaestog dana neki mladi redovnik uglednog porijekla zamolio je svoje uene starješine da on rekne koju rije - na veliko zaprepaštenje diskutanata ija duboka mudrost bijaše veoma uznemirena — on ih zamoli da riješe stvar na vulgaran neuven nain: naime da otvore usta jednog konja, prebroje zube nadu rješenje tog problema. Na to ostali diskutanti, osjeajud se duboko povrijeenima u stare knjige dicija

i

kronike bile su izvuene

kao nikad

ranije

pri

i

i

na tom podruju.

i

i

i

i

svom dostojanstvu, uz veliku buku i galamu navale na nj, izudaraju ga su oni, sigurno je

sama satana ponukala

bezbožni put pronalaženja Poslije još svi

kao jedan, proglase da

rijskih

i

istine, koji je

mnogo dana

e

teoloških podataka o

divlje taj

u suprotnosti

svae

izbace van. Jer, rekli

i

s

taj

neuveni

itavim uenjem crkvenih

rasprave golub mira spustio se na naš skup

vjena

i

otaca. i

oni,

zbog žalosnog nedostatka histonarede da se to zabilježi." (Citirano prema: Zvonarevi,

problem

tome te

i

tog ludog žutokljunca da spomene,

ostati

tajna

1976:88/89.)

Koliko god

nam se ova Baconova bilješka sada inila nevjerojatnom, ona se podu-

dara sa stvarnim stanjem znanosti toga doba. Zbog toga Bacon upozorava na potrebu empirijskih ti

metoda u znanstvenom

istraživanju. Dedukciju, istie on, treba zamijeni-

indukcijom, „anticipaciju prirode" treba zamijeniti „interpretacijom prirode".

toga se on smatra

Zbog

ocem moderne metodologije.

Njegovo sueljavanje

sa spekulativnim

pristupom postavlja temelje modernoj

znanosti koja se ne rješava posljedica društvenog dualizma. Umjesto sinteze

izmeu

u procesu istraživanja pojavljuju se razliiti pravci u metodologiji, koji se mogu svrstati u dvije antagonistike grupe. Jedni daju prednost misaonoj komponenti (spekulativci, racionalisti, teoretiari ...) drugi koji prednost misaone

i

osjetilne djelatnosti

i

daju praktino osjetilnoj djelatnosti (empiristi, empiricisti, pozitivisti

No, znanstvena misao mora

...).

zasnovana na praktinoosjetilnoj djelatnosti da mora biti temeljena na znanstvenoj misli da bi bila efikasna. „Uspjeh naših radnji (prakse) dokazuje podudarnost naše spoznaje — opažanja mišljenja — s prirodom same stvari" (Šeši, 1971:286).

bi bila istinita,

biti

a praktinoosjetilna djelatnost

i

Opažanje se malo primjenjivalo i onda kad može dati vrijedne rezultate u znanstvenom istraživanju. A kada se i primjenjuje, odvaja se ili suprotstavlja teorijskome mišljenju. Meutim, to nisu ogranienja metode koliko nedostaci onih koji se metodom služe. esto se slabosti istraživaa pripisuju metodi. No, i sama metoda ima neke slabosti koje posebice dolaze do izražaja u istraživanju društvenih pojava. Medu najvažnijima spominju se ove: 1

Opažati se može samo ono što postoji

2.

Opažanjem

se

3.

Opažanjem

se podaci prikupljaju dosta sporo.

4.

U

mogu

zahvatiti

ili

se zbiva tijekom opažanja.

samo vanjske manifestacije pojava

i

procesa.

društvu se može opažati samo ono što se javno dogaa, a naješi uzrok drujest u prikrivenim aktivnostima.

štvenih problema 5.

opažaa može djelovati na pojave koje se opažaju. Taj se utjecaj treba može kontrolirati upotrebom raznih tehnikih sredstava (dalekozorom, magnetoPrisutnost

i


122

fonom .), kao i izborom promatraa iz grupe koja ivanjem u grupu. .

.

se promatra

ili

njegovim uklju-

Društvene su pojave kompleksne, pa se opažanjem može zahvatiti samo dio onoga što se želi opažati. Ta se slabost može umanjiti ukljuivanjem veeg broja opažaa kako bi se opažanjem zahvatilo cijelo opažajno polje.

6.

Za opažanje društvenih pojava

7.

Z onihl

teže se pripremiti jer je teško predvidjeti vrijeme

P

i

mjesto pojavljivanja pojava koje želimo opažati.

P

Ta se metoda u istraživanju društvenih pojava malo upotrebljavala. Njezinu ogranienu upotrebu više su uzrokovali drugi initelji nego njezine slabosti. Prije svega, društveni dualizam više se odrazio u podruju društvenih znanosti nego u po-

druju prirodnih znanosti. Zbog toga su na podruju društvenih znanosti više potiskivane pojedine metode, empirijska verifikacija u cjelini, pa ak pojedine znanosti.

Medu prijed ceni.

(

iebio

i

I:

Unato društvenim

pritiscima, znanost uklanja nedostatke koji

ometaju njezin

i

društveni razvitak. Isto tako društveni razvitak djeluje na razvitak znanosti. Sma-

njenjem društvenog dualizma samokorektivna i integrativna znanost prevladava podijeljenost izmeu teorije i prakse, što se oituje i u sve ešoj primjeni metode opažanja u jedinstvenom induktivno-deduktivnom i deduktivno-induktivnom znanstveno-istraživakom procesu. Zato danas postoje razraeni sustavi promatranja. Poznat je Balesov sustav promatranja malih grupa (Zvonarevi, 1976:108/9). Bilo je pokušaja promatranja velikih grupa, ali tu nema tako razraenih metodoloških postupaka. (Opširnije o metodi promatranja italac

može nad u

Festinger

— Katz,

1953.)

Iako se metoda promatranja u nas vrlo malo koristila u istraživanju društvenih

e nam za ilustraciju dobro poslužiti jedno istraživanje provedeno u nas. Obradovi u svom poznatom istraživanju participacije radnika u samoupravljanju odluio se za metodu opažanja. Nakon što je definirao participaciju „kao

jedio«,

tivne

daju

i

ijim tiva prijeC

I rezull

uger došac

pojava, ipak

miješ

Profesor

podn

aktivno sudjelovanje u procesu donošenja odluka na sjednici radnikog savjeta", dao

ljanju

je

i

operacionalnu definiciju uz

pomo iduih pet indikatora:

1.

frekvencija diskusija,

2.

dužina diskusija,

3.

broj izlaganja problema, objašnjenja

4.

broj danih originalnih prijedloga,

5.

broj

C

samo Svak;

drug« odhii. ili

odgovaranja na pitanja,

ivan odluci

priku

prihvaenih prijedloga.

Nakon šestomjesenog predispitivanja prešlo se na trogodišnje opažanje particiu 20 poduzea iz etiri republike bivše Jugoslavije. Opažai su izabrani iz poduzea i uz pomo navedenih indikatora kroz tri su godine pratili „proces donošenja

ne poda

vi

pacije

odluka na centralnim radnikim savjetima" (Obradovi, 1972:18). Tih nekoliko podataka dovoljno pokazuje teškoe u primjeni te metode. No, bilo je i drugih teškoa, jer su rezultate istraživanja osporavali dio znanstvenika i gotovo svi politiari. Osporavanja su najviše motivirana nepoželjnim stanjem na koje su upozoravali rezultati opažanja, a i neadekvatnom interpretacijom rezultata onih koji su ih osporavah.

9.2.

i

Ank« poda nie.

ANKETA

Za

donosimo podatke o broju prihvaenih prijedloga lanova SK nisu lanovi SK u odluivanju o osobnim dohocima.

ilustraciju

onih koji

123

i

tarioviSK Broj

prihvaenih prijedloga

Zastupljenost

80.9%

19.1%

12.9%

87.1%

Poželjno je bilo da se podjednako prihvaaju prijedlozi

lanova SK i onih koji to nisu.

pokazuju da malobrojno lanstvo SK (13%) daje 81% prihvaenih prijedloga, a 87% onih koji nisu lanovi SK daje samo 19% prijedloga koji su prihvaeni. Oevidna je dominacija lanova SK u ovom obilježju, a smisao samoupravljanja je bio u uklanjanju svake dominacije. Meutim, o kakvoj je dominaciji ovdje rije?

Meutim,

rezultati

samih podataka to se ne može vidjeti, jer je mogue da lanovi SK nameu prijedloge koji se samo formalno izglasavaju. Mogue je da lanovi SK daju konstruktivne prijedloge koje svi rado prihvaaju. Nije iskljueno da oni koji nisu lanovi SK daju malo prijedloga pa se oni malo i prihvaaju itd. Prema tome, pri istoj participaciji mogua su posve razliita ostvarenja dominacije. Nije isto kad 13% lanova kolektiva nametne 81% svojih prijedloga ili kad 13% lanova kolektiva daje kvalitetne prijedloge koji se sa zadovoljstvom prihvaaju. Iz

Prema tome, vea participacija ne znai ujedno bolje samoupravljanje, pa su ovog istraživanja upozorili na potrebu razlikovanja tih pojmova. Obradovi u generalizaciji nije išao izvan mogunosti koje su mu pružali podaci do kojih je došao opažanjem. On je vrlo dobro mjerio participaciju u samoupravljanju i nije je miješao sa samoupravljanjem. Zato je njegova studija „metodološki najbolja na tom podruju" (Županov, 1977:198). Obradovi je metodom promatranja dobro zahvatio participaciju u samoupravljanju, ali uz pomo te metode nije mogao doi i do podataka o tome kako lanovi i

rezultati

li ona prihvaena ili nametnuta. podaci bili dragocjeni, a mogao ih je dobiti drugom metodom. Nakon trogodišnjeg promatranja mišljenje sudionika o procesu odluivanja moglo se prikupiti za manje od jednog sata. Podaci o doživljaju pri odluivanju zajedno s podacima o participaciji bitno bi pridonijeli osvjetljavanju procesa odluivanja. Zato se u istraživanju društvenih pojava treba koristiti s više metoda za prikupljanje podataka kako bi se što više iskoristile njihove prednosti, a uklonili njihovi nedostaci. Nedostak je metode promatranja što se pomou nje teže može doi do podataka o doživljaju. No ono što je nedostatak promatranja, to je prednost ankete.

samoupravnih organa doživljavaju tu Svakako, uz podatke koje je dobio ti

9.2.

participaciju, je bi

Anketa

Anketa je posebna metoda za prikupljanje podataka pomou koje možemo doi do podataka o stavovima i mišljenjima ispitanika. Stavovi i mišljenja misaone su injenice. One se „razlikuju od mišljenja o injenicama (koje esto nisu dostojne povje-

J


124

(Good - Scates, 1967:491). Zato mišljenje o injenicama treba provjeravati injenicama mišljenja, jer do misaonih injenica drugih ljudi ne možemo dod samo na osnovi vlastitog mišljenja. To nije mogue ni pomou metode promatranja, ali je to

da bi brim drug

mogue doznati pomou pitanja odgovora. No anketa u znanstvenom istraživanju nije samo

mije^

renja)"

i

traženje

rješa 1

odgovora na ta pitanja. To je postavljanje odreenih pitanja odreenoj vrsti i broju ljudi, na odreeni nain da bi se dobili toni odgovori. Od velikog broja razliitih definicija ankete najprikladnija nam se ini ova: „Anketa je tehniki postupak za prikupljanje injeninog materijala kombinacijom statistike metode uzorka s metodom

vanja

intervjua

ili

anketa

Meutim, pitanja

pa u vezi

se

je

anketu (u

2.

intervju,

3.

test.

svako prikupljanje podataka uz

i

lih si

užem smislu),

9.2.1

usmeno

stima

i

U

uz

pomo upitnika.

i

mišljenjima

Intervju je vrsta ankete

u

daju odgovori. Testovi su specifina vrsta ankete konstruiranih pitanja prikupljaju podaci o znanju, sposobno-

postavljaju pitanja

pomo

i

metodom opažanja u

s

istraživaa obvezno

je tu ispitanik,

produžen put do podataka. Uz anketar. Dodamo li tome i naruitelja

anketi

a redovito

i

je

u anketnom istraživanju, tada su etiri uloge koje mogu obavljati etiri osobe. Te su uloge: naruitelj, istraživa, anketar ispitanik. Kada te uloge

istraživanja

i

imaju razliite osobe,

mogu

Kada vova kuplj

sean izjedj

ineresima ispitanika.

usporedbi

razliite

]

Izrac

proi

na reprezentativnom uzorku ispitanika uz kojoj se

istra/

pomo postavljanja pi-

mogu postavljati na razliite naine o razliitim stvarima,

U užem smislu anketa je pismeno prikupljanje podataka o stavovima u

I

živar

kom

tim razlikujemo:

s

1

kojoj se

i

upitnika" (Mozer, 1962:5).

U širem smislu tanja.

postavljanje pitanja

izjedi

ankel istraž tke,

i«

vaju

nastati problemi.

poda Uloge

i

komuniciranje

meu njima u anketnom istraživanju (Ackoff,

1955:9)

i

broj Ima problem

~

Prenosi ga

*

ruui-ava Pouava

Izrauje izjduujc projekt

"*"

nadgleda

{

^siguiava Osigurava "*"

ta se

uvjete

dai ZNANSTVENIK

IMARUITHJ

ANKETAR

ISPITANIK

odrec

tome se koristi

spoznajom za rješenje problema *

Iznosi rezultate

Obrauje interpretira

Prenosi

Bilježi

Odgovara

nica

i

i

caki

naješe

kada

u komuniciranju. Velike teškoe mogu biti pri komuniciranju naruitelja istraživaa. Problem za naruitelja nije isto što i problem za istraživaa. Naruitelj obino ima praktiki problem, pa od istraživanja oekuje praktine prijedloge za rješavanje tog problema. Istraživa se usmjerava na otkrivanje problema istraživanja unutar tog praktinog problema kako bi došao do spoznaja na kojima bi se trebala zasnivati akcija za rješavanje tog praktinog problema. Spoznaja nije dovoljna

ankel

Ako su u anketnom se pojavljuju problemi i

istraživanju nosioci pojedinih uloga razliite osobe,

ama provt I

udn« uju :

ANKETA

125

da bi se neki praktini problem riješio, pa naruitelj može biti nezadovoljan i s dobrim istraživanjem. Problem naruitelja nije isto što i problem istraživaa, ali i jedan i drugi problem moraju biti u meusobnoj vezi. Zato istraživa mora pokazati razumijevanje za problem naruitelja i upozoriti ga na znaenje rezultata istraživanja u rješavanju tog praktinog problema. Dobro bi bilo da formulacija problema istraživanja bude rezultat zajednikog posla naruitelja i istraživaa.

sporazumio s naruiteljem, obavio je vrlo važan posao u istraživanju kojem se vrlo malo posveuje pažnje. O tom poslu esto ovisi hoe li se neko istraživanje provesti ili nee, pa nije dovoljno da znanstvenici vladaju teorijom i tehnikom znanstvenog rada, ve moraju biti osjetljivi i za probleme prakse.

Kada

Kad

se istraživa

se istraživa

Izradom projekta

sporazumio

s

istraživanja riješit

naruiteljem, on ima situaciju u svojim rukama.

e probleme koji su vezani za pojedine zadatke u

procesu istraživanja, kao i probleme koji lih

sudionika istraživanja.

Anketa

9.2.1.

(u

užem

mogu

nastati

u komuniciranju

izmeu osta-

O tome e kasnije biti posebno govora.

smislu)

u užem smislu, ili na ispitivanje stauz pomo upitnika. Anketa je naješe upotrebljavana metoda za prikupljanje podataka u društvenim znanostima. Od svih istraživanja u 90% primjenjuje se anketa kao metoda za prikupljanje podataka. Zato i nije udno što se ona pokatkad izjednauje s cijelim istraživanjem (Mozer, 1962, Enciklopedija LZ, 1966:132/3). Takvo izjednaavanje obino dovodi do štetnih posljedica za samo istraživanje. Oni koji anketu ne shvaaju kao fazu za prikupljanje podataka unutar kompleksnog procesa istraživanja, svoje istraživanje zapoinju izradom ankete. Tako oni prikupljaju podatke, iako prije toga nisu odredili problem, cilj, hipoteze, varijable, indikatore, pa dobivaju gomilu podataka iz kojih se esto ne može izvui ništa. Ako se u prikupljanju podataka ne ide od neke teorije, teško je te podatke podignuti na razinu teorije. Kada vova

se govori o anketi, tada se misli na anketu

i

mišljenja

Anketa može služiti i kao metoda otkria. Tada se pomou nje prikuplja velik broj podataka kako bi se došlo do kristalizacije problema i hipoteza. Meutim, anketa se naješe upotrebljava kao metoda verifikacije, pa se pomou nje prikupljaju podaci koji služe za provjeru odreenih hipoteza. Zato je ona uvijek prikupljanje odreenih podataka kako bi se mogle provjeriti odreene hipoteze. Anketa, prema tome, ne može biti istraživanje. Ona je prikupljanje podataka, a „prikupljanje injenica ne može biti zamjena za razmišljanje i istraživanje ..." (Mozer, 1962:5). i

Anketa se

ak

s

mnogo uspjeha

primjenjivala

u istraživanju društvenih pojava. Zato

oni koji se anketom ne koriste, pozivaju se na nju, a da

je i ne provedu, pa kažu: kada bismo proveli anketu, sigurno bismo dobili takve i takve rezultate. Pozivanje na anketu, dakako, nije nikakav dokaz, jer mišljenje o injenicama treba provjeriti injenicama mišljenja. ni provoenje ankete to ne mora biti, pa treba razlikovati dobro provedenu anketu od loše provedene ankete. i

ak

Kao

udno uju

s

što je bilo uspješnih primjena ankete, isto je tako bilo

i

neuspješnih. Stoga nije

da postoje i protivnici te metode. Dakako, protivnici ankete tu metodu izjednanjezinom lošom primjenom. Kao dokaz njezine slabosti esto se navodi njezina


126

pogreška u prognoziranju Rooseveltova uspjeha na prvim njegovim predsjednikim izborima.

U

tom

ispitivanju javnog mišljenja napravljena je pogreška

od 20%

dana

1.

I

je

njih

pogrešna prognoza da Roosevelt nee dobiti na izborima. Pogreška je napravljena zato što su u uzorak tog ispitivanja ukljueni samo ispitanici s popisa vlasnika telefona i automobila. U to vrijeme (1932. god.) na tom su popisu samo bogati, a upravo su siromašni Amerikanci pridonijeli njegovoj pobjedi. Sadašnja su ispitivanja javnog mišljenja s

sti

i

pogreškom manjom od 1%, jer se posebna pozornost pridaje reprezentativnosti uzorka. Pogreška u anketi naješe je uzrokovana pogreškom uzorka. Evo još jednog primjera. Jedna radiopostaja u Engleskoj obratila se svojim slušaocima sa zahtjevom da joj pišu koju glazbu žele slušati. Velika veina slušalaca koja je pisala toj radiostanici predlagala je da se povea vrijeme emitiranja ozbiljne glazbe. Kad je to radiostanica uina prijedlog svojih slušalaca, uslijedili su protesti slušalaca da je previše ozbiljne glazbe. Razlog je bio to što su na poziv radiostanice, koji je upuen svim slušaocima, reagirali veinom ljubitelji ozbiljne glazbe, a oni ine selekcioniran uzorak. Slini su podaci televizijskih referenduma koji se u nas u posljednje vrijeme masovno provode (Vujevi-Heimovi, ..., 2003). Prema tome, u anketnom istraživanju nije važno samo planirati reprezentativan uzorak, ve treba nastojati da se on i realizira. Meutim, realizacija uzorka je mnogo teža, pa se zbog toga esto griješi. Zato smatramo da je Mozer s mnogo opravdanja u definiciju ankete ukljuio reprezentativnost uzorka. nila

Da bismo mogli provesti dobro anketno istraživanje,

treba dobro poznavati pro-

Ispi

raži

van 2.

/

Jedi bler

mm elin

Viš;

ne

i

tešk 3.

I

skla

stve

tog s dr

njin

blematiku koja se istražuje, relevantna obilježja ispitanika, kao i samu anketu. U razradi procesa istraživanja prije izrade ankete nužno se upoznati s teorijskim spozna-

jama koje su važne za istraživanje problema koji smo odabrali. Radei teorijski na problemu, doi emo i do metodoloških iskustava koja nam pomoi da razradimo svoju anketu, tako da se što više koristimo njezinim prednostima, a da pri tome izbjegnemo njezine nedostatke.

e

vilo

imi o nj

tog Upr

Anketa ima više prednosti.

Anketom možemo saznati podatke o doživljaju. ovjekovo se ponašanje ne može objasniti samo pomou podražaja reakcije, jer ono ovisi o veem broju initelja koji 1.

sen<

i

u organizmu,

pogledu na svijet, emocijama, karakteru, vrijednostima i slino. To su vrlo važni podaci do kojih uglavnom možemo doi anketom. se nalaze

npr. o sposobnosti, stavovima, mišljenju,

Anketom možemo dobiti podatke o prošlosti, sadašnjosti planovima za budunost. Dok opažanjem možemo prikupljati podatke o onome što je nazono u momentu opažanja, anketom možemo pitati ljude o pojavama koje su prošle o kojima nije ostao 2.

i

i

nikakav trag osim u njihovu sjeanju. kao i planove za budunost. 3.

Anketa je ekonomina, jer se pomou

broja podataka, što ujedno smanjuje

nje

ispitati

sadašnje stavove

i

mišljenja

u kratkom vremenu može doi do velikog

troškove istraživanja.

No postoje teškoe u dobivanju interpretiranju podataka koji se dobivaju ankeU anketi možemo postavljati pitanja o svemu i svaemu, ah iskrene odgovore i

i

tom.

i

Možemo

dobivamo samo na ona

mogu i žele odgovoriti. Teškoe u dobivanju podataka pomou ankete mogu se svrstati u tri grupe (Mili, 1965:391 - 395). pitanja

na koja

ispitanici

vanj

Ona osnc

ANKETA

1.

Epistemološke teškoe nastaju

njihovi odgovori ne

mogu

zbog razliite strunosti

ispitanika, jer

127

zbog toga u stati-

imati jednaku vrijednost, a ravnopravno ulaze

stiku obradu. Strunost ispitanika djeluje na tonost i iskrenost njihovih odgovora. Ispitanici s veom naobrazbom izjavljuju da su sredstva javnog obavješivanja manje razumljiva nego oni s nižom naobrazbom. Razlog nije u njihovu slabijem razumijevanju, ve u veoj kritinosti (Vujevi, 1976:83/4).

svim ispitanicima. drugima prelagana. Osim razumijevanja, problem može biti i u nejednakom odnosu prema anketi koju ispunjava. Zbog toga mnogi pogrešno smatraju da anketu treba prilagoditi prosjeku, ali se tako iz uzorka 2.

Psihološke teškoe nastaju zato što je anketu teško prilagoditi

Jednima

ista

anketa

može biti teška,

a

eliminiraju oni koji su ispod prosjeka. Zato anketu treba prilagoditi najnižoj razini.

ne

može

razumjeti ako

teško otkriti, jer 3.

može

razumjeti anketu prilagoenu nižoj razini, a niža razina anketa prilagoena višoj razini ispitanika. Tu je teškou ispitanici esto daju odgovor i na pitanja koja ne razumiju.

Viša razina ispitanika

je

Društvene teškoe zasnivaju se na tendenciji ispitanika da u anketi daju odgovore u

društvenim vrijednostima, pa se zbog toga dobivaju rezultati koji su bolji od Ako se o tome ne vodi rauna dobivaju se pogrešni podaci. Zbog toga treba ispitanicima omoguiti da bez teškoa daju odgovor i kad on nije u skladu s društvenim vrijednostima. To se postiže anonimnom anketom i indirektnim pitaskladu

s

stvarnog stanja.

njima.

Anketom

osim stavova i mišljenja, prikupljaju i drugi podaci kako bi se ustanoili povezanost sa stavovima i mišljenjima. Prema tome, stavovi i mišljenja su u središtu anketnog istraživanja, pa da bi se došlo do valjanih podataka o njima, nije dovoljno poznavati samo tehniku postavljanja anketnih pitanja. Osim toga, treba biti upoznat sa stavovima i mišljenjima i mogunostima njihova mjerenja. Upravo zbog toga mnoga istraživanja nisu imala uspjeha. se,

vilo njihovo djelovanje

etiri su razine stavova

i

mišljenja.

Evsenck ih

je

ovako grafiki prikazao. (Ey-

senck, 1954:112). Razina ideologije

Razina stavova

Razina habitualnih mišljenja

Razina specifinih mišljenja

666666 666666 66 66 66

Ona su dostupna empirijskom istražimogu biti predmet znanstvenog istraživanja. Ona se mijenjaju od vremena do vremena od situacije do situacije, pa ne mogu biti Najnižu razinu ine specifina

mišljenja.

vanju, ah zbog svoje promjenljivosti ne

i

osnova za bilo kakvo uopavanje.


128

Drugu razinu ine habitualna mišljenja. Ta su mišljenja karakteristina za pojedinu vrstu ljudi i dostupna su empirijskom istraživanju. Zbog toga mogu poslužiti kao indikator u istraživanju stavova. Treu razinu ine stavovi. Oni nisu izravno dostupni empirijskom istraživanju, jer predstavljaju generalizaciju habitualnih mišljenja na kojima se temelji spremnost da se reagira na odreeni nain. Zato odgovor na pitanje o stavu prema neem naješe nije valjan indikator tog stava, jer su mišljenja o stavu „više objašnjavanja i opravdavanja vlastitih stavova pojedinaca nego stvarne tendencije djelovanja" (Zvonarevi, 1976:246). Zato oni koji odgovore na izravno pitanje da imaju pozitivan stav prema tržišnim odnosima, mogu istodobno rei da mi još nismo zreli za takve odnose, da bi cijene trebalo kontrolirati, plae ograniavati i slino, a upravo to su pokazatelji negativnog stava prema tržišnim odnosima. Isto bi tako bilo

vjenaju se u

Uz

kada bismo izravno

njoj, krste

djecu

pitali

za religioznost.

Mnogi koji idu u crkvu,

slave vjerske blagdane odgovorit

i

e da nisu religiozni.

tendenciju opravdavanja izravno pitanje stavlja ispitanika da na osnovi vlastite

definicije retigioznosti procjenjuje svoju religioznost. Definicije religioznosti razlikuju

se

od

ispitanika

do

pa se

ispitanika,

iza istih

odgovora

Te razposve ruka, da nije

kriju razliiti sadržaji.

uvjetovane veom ili manjom odgovoriti da nije autokrat, ali da je potrebna vrša šovinist, ali je protiv prava nacionalnih manjina i slino. Zato nije dobro izravno pitaiskrenosti ispitanika. Zato ispitanik

like nisu

iskreno

može

o stavu. Pitanja treba postavljati na razini habitualnih mišljenja, ponašanju koja su pokazatelj stava. ti

Najvišu razinu ini

nim pitanjem o tome,

jer

ona govore o

Ne možemo doznati kakva je neija ideologija izravmožemo dobiti odgovor od nekog da prihvaa graansku

ideologija.

jer

da je protiv višestranaja, privatnog vlasništva, tržišnih odnosa. Prema tome, odgovor ispitanika na takvo pitanje nije valjan, iako može biti iskren, jer oni koji usvajaju graansku ideologiju pristaše su višestranaja, privatnog vlasništva i ideologiju, a

tržišnih odnosa.

Neiju

ideologijsku orijentaciju

možemo

broja habitualnih mišljenja koja su indikatori stavova

vlasništvu

i

doznati na osnovi

prema

tržištu,

veeg

privatnom

višestranaju.

Evsenck je do te etiri razine stavova i mišljenja došao faktorskom analizom, koja „smatra da je raznolikost pojava unutar nekog podruja povezana i da je ta povezanost odreena, barem dijelom relativno malim brojem funkcionalnih jedinica ih faktora" (Thurstone, 1967:283). Kad toga ne bi bilo, ne bi bilo ni znanosti jer „svaka se znanost nada da se neogranien broj pojava može sažeti u ogranien broj pojmova" (Thurstone, 1967:279). Meutim, treba razlikovati pojmove do kojih dolazi znanost

od uopenih izjava ispitanika. Prema tome, anketna se pitanja moraju postavljati na razini habitualnih mišljenja, bez obzira na to što smo zainteresirani za više razine. Ako smo zainteresirani za odreene stavove, odabrat emo više indikatora za te stavove, a ako smo zainteresirani za ideologiju, odabrat

emo vei broj indikatora stavova koji karakteriziraju

spremnost da se reagira na odreeni nain. Pospecifinim stavovima prema religiji, naciji, demokraciji, privatnom vlasništvu, tržištu ., a svi ti stavovi oituju se u za sebe karakteristinim habitualnim mišljenjima. ideologiju. Ideologija je najopenitija

gled na svijet strukturiran

je

.

.

ANKETA Habitualno mišljenje je verbalna izjava o odreenoj

vrsti

129

ponašanja koje je karak-

odreenog stava. Njih treba razlikovati od verbalnih izjava o stavu o ideologiji, jer ljudi dobro mogu opisati svoje ponašanje, a ozbiljni problemi nastaju kad je u pitanju izjava o vlastitom stavu i ideologiji. Unato tome, ankete vrve takvim pitanjima. Stoga nije udno što se društvena praksa mui s problemima koje takva istraživanja uope ne registriraju. Dok su ameriki sociolozi dobivali odgovore od svojih ispitanika da nisu rasisti, tamo je bilo linovanja Crnaca. Oni koji su izjavljivali da nisu rasisti, istodobno su izjavljivali da Crnci trebaju ii u posebne škole, restoteristino za ljude i

rane, autobuse

i

slino.

Baš zbog toga što se uz pomo ankete mogu dobiti podaci koji su bolji od stvarnog stanja, one su se koristile u ideologijske svrhe. Ankete su pogodne za uljepšavanje društvenih stanja i velianja postignutih rezultata i još pri tome stvaraju privid znanstvene egzaktnosti. Što odgovara ideologiji, za znanost je fatalno, pa se u znanstvenom istraživanju treba koristiti anketom, tako da se pomou nje ustanovi stanje kakvo jest. Prema tome, pitanja moramo postavljati na razini habitualnih mišljenja, jer

o stavu ne

odreeni

možemo ništa doznati na

stav. Ideologijska orijentacija

osnovi mišljenja o ponašanju koje obilježava i

stavovi operacionaliziraju se na razini habi-

tualnih mišljenja. Habitualna mišljenja su, dakle, indikatori stavova orijentacije, jer oni nisu

i

ideologijske

izravno mjerljivi.

9.2.1.1. Izrada upitnika

Kako

se anketa izjednauje s cijelim istraživanjem, tako

izradom anketnog upitnika.

bom

ak

i

i

istraživanje

esto zapoinje

naruitelj istraživanja svoju želju izražava narudž-

ankete. Poduzeti izradu ankete bez precizno formuliranog problema istraži-

vanja, bez sadržajno

i

precizno definiranih kljunih pojmova, bez odreenih

ciljeva,

posao naslijepo. Takav posao nije teško prepoznati, jer su takve ankete sastavljene od velikog broja logiki nepovezanih pitanja. Obrada takvih anketa ne ide dalje od postotka, a interpretacija ne ide

hipoteza, varijabli, indikatora

dalje

i

nacrta istraživanja

jest

od podataka.

Znanstveno istraživanje nije isto što i prikupljanje podataka. To je samo jedna faza u procesu istraživanja koja je logiki povezana s ostalim fazama tog procesa. Zato i samo prikupljanje podataka u znanstvenom istraživanju nije bilo kakvo prikupljanje podataka, niti bilo kojih podataka. Na osnovi vrste podataka odluujemo se za najprikladniju metodu kojom emo ih prikupljati. Vrstu podataka odredili smo indikatorima. Ako smo se odluili da anketa bude najprikladnija metoda za prikupljanje podataka, onda je operacionalizacija varijabli ona koja odreuje sadržaj anketnih piodgovarati na pitanja. Vrsta pitanja ovisi, osim sadržaja, o obilježjima onih koji tanja, kao i o mogunostima koje nam pruža sama metoda.

e

Ako

je

sadržaj pitanja takav

da

ispitanici

nerado odgovaraju na

pitanja, postav-

emo neizravna pitanja. Ako se, pak, radi o ispitanicima koji nisu dovoljno pismeni, odabrat emo pitanja koja ne traže veu pismenost. ljat

Pitanja se u upitnik ne uvrštavaju sluajno. Svako se od njih odnosi na indikator. Indikator se odnosi na varijablu, varijabla na hipotezu, a hipoteza na problem. Pri

izradi anketnih pitanja pojavljivat

e nam

se

nove

ideje.

U

istraživanju nikad ne


130

smijemo biti zatvoreni prema novim idejama. Meutim, te ideje treba dovesti u vezu s cjelokupnim istraživanjem. Recimo, ako se pri izradi upitnika nametne neko zanimljivo pitanje, treba vidjeti u kakvu je odnosu ono prema drugim indikatorima, na koju se varijablu i hipotezu odnosi. Ako se odnosi na neku novu hipotezu, treba je formulirati i iz nje izdvojiti varijable. Zatim treba vidjeti što još treba uiniti za mjerenje te

obino nije dovoljno za mjerenje jedne varijable. Prema tome, u anketnom upitniku svako pitanje mora biti vezano za neku hipotezu. Budui da podatke prikupljamo radi provjeravanja svojih hipoteza, to odreuje njihovoj obradi ne zaustavljamo se jer to ii nain obrade podataka. Na podacima nimo radi provjere svojih hipoteza, pa se od podataka preko obrade vraamo hipotezama. Uz pomo odgovarajue obrade doznajemo možemo li svoju hipotezu prihvatiti ili ne možemo. Budui da smo hipoteze postavljali na osnovi neke teorije, treba dati objašnjenje što potvrda ili odbacivanje hipoteze znai za teoriju od koje smo

iza

bol

varijable, jer jedno pitanje

Oh pit

i

poinje završava teorijom. Na temelju teorije misaono izvodimo - hipotezu koju empirijski provjeravamo da bi postala teorijska, jer, kako

pošli. Istraživanje

novi odnos

smo ve

i

više puta istaknuli, znanost je teorija o objektivnoj stvarnosti zasnovana na

injenicama

te stvarnosti.

Naješi propust

anketnih istraživanja

Teorijska zasnovanost upitnika

obuhvaa

jest to što

tri

upitnik nije

teorijski

zasnovan.

podruja: vaji

1.

teorijsku zasnovanost

na spoznajama

o

2.

teorijsku zasnovanost

na spoznajama

psihologije

3.

teorijsku zasnovanost koja se brine o metrijskim obilježjima svake varijable.

predmetu koji se istražuje,

stavova

i

mišljenja,

Anketa je teorijski zasnovana na spoznajama o predmetu koji se istražuje, ako su pitanja zasnovana na valjanim indikatorima varijabli koje su izvedene iz hipoteza i ako su hipoteze odgovor na precizno formuliran problem i zasnovane na teoriji znanosti unutar kojih se istraživanje provodi. To znai da se svako pitanje mora odnositi na odreeni indikator

Anketa

ili

ser

nik

koji

varijablu koja nije operacionalizirana.

zasnovana na spoznajama psihologije stavova i mišljenja ako su pitanja postavljena na razini habitualnih mišljenja, to jest ako se pitanja odnose na ponašanje koje je pokazatelj stavova. Potrebno je takoer poznavati kako ispitanici doživljavaju sadržaj pitanja. Drukije emo postavljati pitanja ako ispitanici bez problema odgovaraju na takva pitanja, a drukije ako ispitanici imaju teškoa pri nekim odgovorima. Prema tome, pitanja moraju biti postavljena tako da ispitanici mogu i žele dati odgovor na postavljena pitanja. je

U anketi uzima

var

Zat tani

ispi

u obzir metrijska definicija varijable kad se prilikom izrade pitanja vodi rauna o teorijskim i praktinim mogunostima variranja varijable na koju se pitanje odnosi. To znai da kod kvalitativnih varijabli ne ispustimo neke modalitete, kod kvantitativnih da precizno i ravnomjerno zahvatimo intenzitete, kod bipolarnih da ne ispustimo smjer i intenzitet. se

9.2.1.2. Vrste pitanja

U

anketnom

Svaka vrsta pitanja ima znamo, onda za potrebe konkretnog istraživanja

se istraživanju koristimo s više vrsta pitanja.

svoje prednosti

i

nedostatke.

Kad

to

jer istr;

ANKETA

e

doemo do što je mogue

nam omoguiti da izabiremo ona anketna pitanja koja boljih podataka za provjeru svojih hipoteza. Pitanja

u

anketi

možemo

1.

otvorena pitanja,

2.

zatvorena pitanja.

podijeliti

na dvije osnovne

131

vrste.

Otvorena su ona pitanja na koja ispitanik odgovara svojim rijeima. Prema tome, osim

prazan prostor u

pitanja, ostavlja se

koji ispitanik upisuje

odgovor.

Prednosti otvorenih pitanja jesu: 1

lako ih

2.

ne usmjeravaju ispitanike na odreeni odgovor,

3.

odgovori

4.

imaju

je sastaviti,

mogu dobro poslužiti

za sastavljanje zatvorenih pitanja,

veu heuristiku vrijednost.

Nedostaci otvorenih pitanja jesu:

dobru pismenost

1.

zahtijevaju

2.

dobije se malo odgovora,

3.

imaju malu

ispitanika,

verifikacijsku vrijednost, jer se

sve kategorije ispitanika ne suzdržaNa takva pitanja manje odgo-

vaju jednako u davanju odgovora na otvorena pitanja.

varaju ispitanici slabije pismenosti

i

negativnijih stavova

prema sadržaju

pitanja,

pa

se neproporcionalno smanjuje reprezentativnost uzorka,

ispitanika stavljaju pred teži zadatak; ta težina nije

4.

pa

nike,

koju

to

može razliito djelovati na

podjednaka za sve

ispita-

motivaciju ispitanika,

mogue postaviti vei broj pitanja,

5.

nije

6.

teža obrada jer se

otvorena pitanja obraduju

pomou metode analize sadržaja

emo kasnije posebno razraditi.

Zatvorena pitanja su pitanja tanja ispitanik

u kojima su i ponueni

odgovara tako da izabere jedan

Prednosti zatvorenih pitanja jesu što 1

ne zahtijevaju

2.

na

3.

ispitanici su

ispisati 4.

njih

i

ili

odgovori. Prema tome, kod tih pi-

više

odgovora

koji

su

mu ponueni.

nedostaci otvorenih:

veu pismenost ispitanika,

odgovara velik broj

ispitanika,

pred lakšim zadatkom

jer je lakše

zaokružiti odgovor nego ga

svojim rijeima,

može se postaviti vei

broj pitanja,

obraivati,

5.

lakše ih

6.

vea im je verifikacijska

je

vrijednost.

Nedostaci zatvorenih pitanja jesu: 1

teže ih je sastaviti,

ispitanik je ogranien u davanju odgovora, što ne mora uvijek biti nedostatak, ako istraživa usmjerava ispitanika prema odgovorima koji su relevantni za istraživanje problema koji se istražuje, to može biti i prednost, 2.

jer


132

3.

mogu pasivizirati ispitanike,

4.

imaju manju heuristiku

od rat

vrijednost.

Otvorena pitanja dobro je postaviti u pripremnim fazama procesa istraživanja, veu heuristiku vrijednost, pa mogu pomoi u otkrivanju problema istraživanja, postavljanju hipoteza i konstrukciji zatvorenih pitanja. Ona, takoer, mogu pomoi u interpretaciji podataka kada se kombiniraju sa zatvorenim pitanjima, ah tu treba biti oprezan jer nas lako mogu navesti na pogrešnu generalizaciju. jer

imaju

Ona omoguodreenih hipoteza. u verifikacijskim istraživanjima, u pravilu, sastavljen

Zatvorena pitanja treba upotrijebiti u verifikacijskim istraživanjima.

uju

generalizacije,

pa

je

pomou

Prema tome, konani je upitnik od zatvorenih

njih

mogue

provjeravanje

pitanja.

Razlikujemo dvije vrste zatvorenih

pitanja:

1

pitanja s

ponuenim odgovorima

nabrajanja,

2.

pitanja s

ponuenim odgovorima

intenziteta.

Zatvorena pitanja nabrajanja mogu imati velik broj ponuenih odgovora. Ako zanima što ispitanik ima u svojem kuanstvu, možemo ponuditi sve što nas zanima, od automobila do mlinca za kavu. Ispitaniku nije teško odgovoriti na to pitanje jer mu nije teško zaokružiti ono što posjeduje. Svaki ponueni odgovor je zapravo jedno dihotomno pitanje. Zaokruživanje ponuenog odgovora znai „da" nezaokruživanje znai „ne". U statistikoj se obradi takvi odgovori i tretiraju kao posebna pitanja, pa ih je u izradi upitnika dobro numerirati kao posebna pitanja. nas, recimo,

ner

no£ stuj

,

Ako mjerimo intenziteta.

kvantitativnu varijablu, poslužit

Ne preporuuje

emo

se zatvorenim pitanjima

se više od pet intenziteta, jer ispitanici nisu osjetljivi za

dobro ii ni na manje od pet intenziteta, jer su varijau registriranju tih promjena. Katkad možemo biti i nezainteresirani za vee nijansiranje, ali ako hoemo raunati korelacije izmeu odgovora na pitanja smanjenje broja ponuenih odgovora djelovat na smanjenje

ble,

izr

ma uzr

bolje nijansiranje. Isto tako, nije

ble promjenljive, a smisao mjerenja je

e

svij

kad laži

korelacije.

mogu

u jednom

u dva smjera, pa o tome treba voditi rauna pri izradi anketnih pitanja. Ako varijabla varira samo u jednom smjeru, onda trebamo paziti da su nam stupnjevi jednakog razmaka i da zahvaaju cjelokupnu varijaciju. Znanje je varijabla koja varira u jednom smjeru od nikakvog do maksimalnog znanja, a obino se ocjenjuje na ljestvici od pet stupnjeva koja varira od nedovoljnog do odlinog znanja. Kvantitativne varijable

varirati

sazi

ili

Zadovoljstvo je varijabla koja varira u dva smjera, od neutralnog do maksimalnog zadovoljstva i od neutralnog do maksimalnog nezadovoljstva. I u tom razmaku treba precizno formulirati pet intenziteta podjednakog razmaka. Prema tome, trebaju biti dva intenziteta koja razlikuju zadovoljne dva koja razlikuju nezadovoljne te u sredini neutralni. Nije dobro ponuditi mogunost potpuno zadovoljan potpuno nezadovoljan te djelomino zadovoljan, jer je najmanje onih koji su potpuno zadovoljni i potpuno nezadovoljni, a za sve koji se nalaze izmeu tih dvaju ekstrema možemo rei da su djelomino zadovoljni. Dio je svaka veliina manja od cjeline, a vea

Toi pos odg poli

miš tret

zao šta;

i

i

jedi

kaz vor;

miš vih

ANKETA

od

nule, pa

je

ra trebaju biti

133

ponueni odgovor „djelomino". Formulacije odgovotakve da ispitanike možemo meusobno razlikovati.

vrlo neprecizan

Primjer formulacije odgovora

Dobra

Loša Potpuno zadovoljan

Vrlo zadovoljan

Zadovoljan

Djelomino zadovoljan

Koliko da, toliko

ne

i

Nezadovoljan

Vrlo nezadovoljan

Potpuno nezadovoljan

Katkad

nema

je

potrebno odstupiti od tog pravila. Recimo kada

medu

ispitanicima

maksimalan interval variranja te varijable od neutralnog do maksimalnog zadovoljstva. Tada bi se taj interval trebao podijeliti na pet stupnjeva jednakog razmaka, jer ako slabije registriramo promjene u veliini varijable, onda emo zbog toga nai manju povezanost medu varijablama. Prema tome, izradom anketnih pitanja možemo utjecati na veliinu dobivene veze medu varijablama. Zato u izradi anketnih pitanja moramo biti pedantni, jer mali propusti mogu nezadovoljnih, onda

je

uzrokovati velike posljedice. Ispitanici ne svijet.

mogu

dati izravan

odgovor o svojem stavu

ili

o svojem pogledu na

U procjeni ne mogu razlikovati više od pet intenziteta. Meutim, ispitanici esto mogu

pa je zbog toga potrebno postaviti zaobiPrema tome, u anketi možemo razlikovati direktna indirektna pitanja. Direktna su ona pitanja kad ispitanika pitamo upravo ono što želimo od njega saznati. Takva se pitanja postavljaju kad nema teškoe u davanju iskrenog odgovora. To su pitanja na koja nema boljih lošijih odgovora, ali kad se pita o itanju knjiga, posjeivanju kazališta, o politikim mišljenjima slino, onda nije jednako vrijedan odgovor kad itamo knjige, posjeujemo kazalište ili imamo pozitivno mišljenje o politikim procesima kad ne itamo, ne posjeujemo kazalište ili imamo negativno mišljenje. Ti drugi teže daju iskren odgovor, jer se žele prikazati u boljem svjetlu. Kad pretpostavljamo da e ispitanici imati teškoa u davanju iskrenih odgovora,

kad

i

dati odgovor, to ne žele uiniti,

lazna pitanja.

i

i

i

i

trebamo postavljati indirektna pitanja. Indirektna pitanja omoguuju istraživau da doe do tonog odgovora. U vezi s itanjem knjiga i posjeivanjem kazališta postavili bismo ovakva indirektna pitanja: Koliko knjiga stignete proitati u tijeku jedne godine? Uspijete li od svog slobodnog vremena izdvojiti vrijeme za odlazak u kazalište? Indirektnim pitanjima olakšavamo ispitanicima davanje iskrenog odgovora. No, to nije uvijek lako uiniti, posebice kad ispitanici trebaju iznijeti negativno mišljenje o politikim zbivanjima. Naši se ljudi prilino suzdržavaju u iznošenju takvih mišljenja, pa se preporuuje u takvim situacijama postavljanje projektivnih pitanja. zaobilazno


134

ona koja ispitanicima omoguuju da iskreno iznesu svoje mišljenje identificirajui se s odreenom grupom. Ako nas zanima mišljenje radnika o nekim direktorovim akcijama nije dobro postaviti direktno pitanje: Što mislite o direktorovim poduzetim akcijama? Tonije mišljenje dobit emo ako postavimo projektivno pitanje: Što radnici misle o direktorovim poduzetim akcijama? U ovom drugom sluaju radnici lakše odgovaraju jer svoje mišljenje projiciraju u radnike. Projektivna su pitanja

2

I

nik koji

den

Treba istaknuti da anonimnost ankete ne poveava mnogo iskrenost direktnih odgovora. Unato tome, u znanstvenom istraživanju svaka anketa treba biti anonimna. Znanost teži uopenim spoznajama, pa je ime i prezime za nju irelevantno. Druga je, meutim, stvar u strunim istraživanjima u kojima se objašnjava pojedinano. Osim toga, ne bi bio mogu ni struni zahvat da se pomogne pojedincu ako mu ne bismo znali ime. Ime i prezime nisu varijable, pa zato i nisu zanimljivi u znanstve-

nom istraživanju.

9.2.1

.3.

Pogreške u postavljanju anketnih pitanja

Najvea je pogreška ako anketno pitanje nije teorijski utemeljeno. Meutim, ono se može odnositi na hipoteze može biti indirektno postavljeno na razini habitualnih mišljenja, a da i unato tome, napravimo vei broj „sitnih" pogrešaka koje mogu doi

vesti

do velikih

posljedica.

Te su pogreške nenamjerne, pa

se pri izradi upitnika treba prisjetiti 1.

Pogreška eksperta vrlo

je

i

ih je teže kontrolirati.

Zato ih

upitnik proanalizirati sa stajališta svake od

esta u anketnom

istraživanju, a nastaje zato što se

u

njih.

pita-

njima koristimo rijeima koje ispitanici ne razumiju. Istraživa se u postavljanju anketnih pitanja obino koristi svojim svakodnevnim rjenikom koji je velikom dijelu populacije nerazumljiv. Jezik ankete treba a anketu sastavljaju paziti

obino

biti

prilagoen

najnižoj razini populacije,

pripadnici viših obrazovnih razina. Zato treba posebno

na razumljivost ankete. Sastavljai upitnika nisu pogodni da prosuuju razumpa je dobro provesti predispitivanje na dijelu uzorka.

ljivost jezika ankete,

3.

N

rima

kudikamo odreeni broj

Istraživanja razumijevanja pojedinih rijei dala su rezultate koji su

ispod oekivanih.

U jednom

istraživanju (Vujevi, 1976)

odabran

je

izraza koji su kljuni za razumijevanje društvenopolitikih informacija. Istraživanje

provedeno na uzorku Zagreba uz

je

pomo anketnih pitanja zatvorenog tipa. U nared-

noj tablici prikazani su neki kljuni društvenopolitiki izrazi

u tom vremenu

s

po-

ruje:

tako,

mo c tanil vrijei

stotkom tonih odgovora za cijeli uzorak i za nekvalificirane i polukvalificirane radDanas su se kljuni društvenopolitiki izrazi bitno promijenili, ali njihovo

4.

razumijevanje

ispit;

nike.

nije

bitno bolje.

II

vina,

anketom komuniciranje je koje mora biti razumljivo. Meutim, kako se iz navedenih podataka vidi ono je mnogo manje razumljivo nego što se oekuje. Odgovore u anketi daju i oni koji ne razumiju pitanje, samo ti odgovori nisu u vezi s njihovim mišljenjem, a mi ih uzimamo kao da jesu na osnovi njih obavljamo razna „uopavanja". Jeziku ankete, dakle, treba pridati osobitu pozornost, jer ispitanici mnogo slabije razumiju pojedine rijei nego što se to ini, a kad ne

vea

razumiju, odgovaraju na postavljeno pitanje.

Supe

Prikupljanje podataka

i

i

lja,u 5.

Su

stiže

usmji

ANKETA

2.

Nedovoljno sažeti ponueni odgovori

nik odlui za odgovor koji je

u

mogu poremetiti preglednost,

135

tako da se ispita-

obuhvatu njegove pozornosti i memorije, a ispusti one

su izvan tog obuhvata, iako su bliži njegovu mišljenju. Kako bismo ene odgovore, treba što više elemenata unijeti u pitanje. koji

skratili

ponu-

Razumijevanje društvenopolitikih izraza

HBHffiggBKHBHMBHHnMHnHHSKI (i NK ranici

suverenitet

79% 75% 67% 60% 60% 59% 49% 45% 41% 38% 37% 37% 32% 22% 22% 21%

oportunizam

1

iredentizam

1 1

devize patriotizam investicije statut

carina federacija

nacionalni dohodak

neokolonijalizam unitarizam

tehnomenadžerska struktura amortizacija

imperijalizam

kvorum etatizam inflacija

usmjereno obrazovanje

53% 29% 29% 27% 40% 28% 25%

9% 16% 19% 24% 23% 24%

8% 8% 11%

3%

8%

%

17%

8%

9% Vujevi, 1976

Ne ukljuivanje svih mogunosti odgovaranja usmjerava ispitanike prema odgovokoji su im ponueni. Ako sastavlja upitnika nije zadovoljan onim o emu ispituje zadovoljstvo, ponudit e više mogunosti koje su indikator nezadovoljstva. Isto tako, esto se izostavlja srednja vrijednost (ni zadovoljan ni nezadovoljan). Kad znamo da velika veina ispitanika zaokružiti srednji odgovor, a stalo nam je da ispi3.

rima

e

tanike razlikujemo s obzirom na zadovoljstvo,

možemo namjerno

izostaviti srednju

vrijednost. 4.

Upotreba emocionalno obojenih

ispitanika.

i

stereotipnih rijei

Ne dobivamo iste podatke kad u

može

djelovati

na smjer odgovora

pitanjima upotrebljavamo rijei:

domo-

ne dopustiti, dodati zakon, kao kad upotrijebimo: ova zemmijenjati ustav, iako je znaenje pitanja posve isto.

vina, upotrijebiti armiju, lja,

ui u rat, zabraniti,

prema odreenim odgovorima. To se poupozoravanjem na konzekvence odgovora, isticanjem nekih problema koji usmjeravaju prema željenom odgovoru ih stavljanje nekih odgovora na mjesto gdje je vea vjerojatnost da budu zaokruženi. Opširnije o pogreškama italac može nai u: 5.

Sugestivna pitanja usmjeravaju ispitanike

stiže

Supek, 1961.


136

Te su pogreške nenamjerne, jer se nitko nee upustiti u istraživanje da dobije pogrešne rezultate kad do njih može dod lakše i jeftinije tako da ih jednostavno izmisli i dobije željene rezultate, umjesto pravih rezultata.

I

ilogi

funkc rani.

udo 9.2.1

Redoslijed pitanja u upitniku

.4.

Kada smo

anketna pitanja

sastavili

i

razvi analizirali ih

kako bismo

uklonili eventualne

redoj

pogreške koje se pojavljuju pri njihovoj izradi, nalazimo se pred problemom odreivanja redoslijeda anketnih pitanja. O redoslijedu pitanja u upitniku moramo brinuti jer i o njemu ovisi vrijednost dobivenih podataka. Recimo, ako neka delikatna pitanja stavimo na poetak upitnika, dio ispitanika može odbiti da ispunjava anketu. Budud da ispitanici lakše odbijaju sudjelovanje u anketi nego što prekidaju zapoetu anketu,

na poetak upitnika treba

1

stavljati atraktivna pitanja.

u upitniku

Pri

odreivanju redoslijeda

1

o tome kako ispitanik doživljava sadržaj anketnih

2.

o sadržajnoj

Prema tome,

pitanja

2.

logiki redoslijed.

R

4.

T

5.

R

u upitniku:

rauna o tome kako ispitanik doživljava sadržaj o kojem kako bi se ispitanici oslobodili i pridobili na suradnju. Zato pristupna pitanja trebaju biti u obliku „traženja savjeta" od ispitanika, a osjetljiva pitanja treba staviti pri kraju upitnika. Osim toga, treba paziti na prijelaz od lakših na teža pitanja, ili na ona koja mogu izazvati zabunu ispitanika. Recimo, ispitanik koji nije bio na izborima nerado to izjavljuje, ako mu se ne pruži prilika da se „opravda", pa ako nas to i ne zanima, možemo nakon toga postaviti pitanje u kojem se traži razlog. 1.

3.

pitanja,

razlikuju se dvije vrste redoslijeda pitanja

psihološki redoslijed,

Ir

treba brinuti:

logici pitanja.

1.

2.

Psihološki redoslijed vodi

treba dati odgovore,

na prijelaz s jedne skupine pitanja na drugu. Nama koji znamo može initi loginim, a ispitaniku nesuvislo, jer se indikatori koji-

Dalje, treba paziti teorijski

ma

okvir to se

se koristimo

nike uvesti

u istraživanju mogu i drukije interpretirati. Zato je potrebno ispitapitanja kako se ne bi sustezali u davanju odgovora na

u novu skupinu

postavljena pitanja.

usmjeren na samu logiku sadržaja. Ako ispitanike postupno uvodimo u sadržaj koji nas zanima, takav se redoslijed naziva redoslijedom u obliku lijevka. On ide od opih pitanja prema specifinim pitanjima, tako da se ispitaniri postupno uvode u sadržaj i postupno opuštaju, pa na spedfina pitanja slobodnije odgovaraju nego da smo takva pitanja stavili na poetak. 2.

Logiki

redoslijed više je

Kad smatramo da

ispitanici

nemaju izgraen

stav, bolje je primijeniti redoslijed

Recimo, ako ispitanik nema odreeno mišljenje o nekim opim ga voditi prema pitanjima, bolje ga je prije pitati o konkretnim situacijama koje

okrenutog

lijevka.

e

opdm mišljenjima.

dublji

predr pretp

ne bis

ANKETA

Da

do

bi se došlo

logiki redoslijed.

i

U

što boljih

odgovora

ispitanika,

mogu

anketni se upitnik

obino se kombinira

uvrstiti pitanja koja

137

psihološki

imaju poticajnu

može pridonijeti kvaliteti odgovora na pitanja za koja smo zainteresiRedoslijed pitanja može dosta pomoi u dobivanju kvalitetnih odgovora, pa nije

runkciju, jer to rani.

udo da su pojedini istraživai redoslijed koji zavrjeuje

da se posebno

Supekov polideterministiki

uz „1.

U

opiše.

dublje zahvatiti stavove

redoslijed pitanja želi

i

mišljenja

li

radnu akciju

neim dobrim

ili

lošim?

Intenzitet

1

Da

veoma

.

li

ste

vrsto

ili

slabo uvjereni da radna akcija ima odgojnu vrijednost?

jako, 2. jako, 3. slabo, 4. nikako, 5

ne znam.

Reverzibilnost kriterija Treba

li

radne akcije smatrati trajnim

ili

po tvom mišljenju

a)

b)

d) 4.

je

Smjer

Primjer:

3.

nas

pomo pet modaliteta. Primjer: Smatrate

2.

Tako je Gallup Supek razvio vrlo zanimljiv

njegovali specifine vrste redoslijeda.

razvio svoj redoslijed (Supek, 1961:157/159).

privremenim fenomenom omladinske aktivnosti?

T

P

po mišljenju

tvojih

drugova

T

P

po mišljenju

tvojih roditelja

T

P

po mišljenju

tvojih nastavnika

T

P

Temporalna dimenzija Primjer: Da smatraš da je disciplina na radnim akcijama u prošlosti bila vea? Da smatraš da je disciplina sada prevelika? Da smatraš da disciplinu na buduim radnim akcijama treba ublažiti? li

li

li

5.

Reverzibilnost situacija Primjer:

Da

li

smatraš da akcija razvija drugarske odnose? (institucionalna razina)

Da

li

smatraš da su odnosi u tvojoj brigadi

Da

li

si

našao dobrog druga na radnoj

bili

dobri? (grupna razina)

akciji? (individualna razina)."

(Supek, 1961:63/4.)

Navedeni primjer pokazuje kako se redoslijedom pitanja može dosta pomoi dubljem zadiranju u stavove i mišljenja, ako je on zasnovan na teorijskom poznavanju predmeta istraživanja, metoda istraživanja i psihologije ispitanika. Kada ne bismo pretpostavljali da ispitanik može promijeniti kriterij prosuivanja odreene situacije, ne bismo trebali tražiti procjenu s razliitih gledišta. Stavovi i mišljenja nisu odreeni samo trenutnom situacijom, ve su pod utjecajem prošlosti i zamisli o budunosti.

Ako u

anketi

zanemarimo

redoslijed pitanja,

može biti

3.

mogu odbiti ispunjavanje ankete, ispitanici mogu prekinuti zapoetu anketu, ispitanici mogu izbjei davanje tonog odgovora,

4.

neemo zahvatiti dubinu stavova

1

2.

ispitanici

i

mišljenja.

više posljedica:


138

9.2.1.5. Ljestvice

u anketi

Instrumenti ankete

odreena su kombinacija

valjanije, objektivnije

i

ristikama, pa se

Bogardusova

je cjelina s

može koristiti u razliitim anketama. Ima

Oc

4.

Ko

stavlji

uobz

ih više vrsta.

ljestvica socijalnog rastojanja

Socijalno je rastojanje varijabla koja varira

dušnih do

da omoguuju Takva komodreenim mjernim karakte-

pitanja sastavljena tako

preciznije mjerenje varijable koju želimo izmjeriti.

posebno se izrauje i zasebna

binacija pitanja

I.

3.

svaki

od

bliskih

i

toplih

Bogardusova ljestvica socijalnog za mjerenje socijalnog rastojanja prema: neprijateljskih.

odnosa preko ravno-

rastojanja upotrebljava se

kojim smjer r

tatek 1

društvenim grupama,

2.

vrijednostima,

3.

pojedincima.

Od

ispitanika se traži

rastojanje razvrstaju janja.

da

socijalne

u jednu od sedam

grupe prema kojima želimo

ispitati socijalno

kategorija koje su pokazatelj socijalnog rasto-

Evo primjera. i '

Socijalna

:

fcrani.

gwpa

Englez

4-

-

suradnik

:«MSJe«t7

mojoj zemtji

kluba

mojoj zemlji

Iskljuiti

i

X X

Poljak

X

Nijemac

X

Francuz

I;

Šveanin

X

tolera

Kada se ovakva ljestvica uvrsti u anketu, od ispitanika se traži da uza svaku socijalnu grupu stave znak X ispod one kategorije u koju razvrstavaju tipinog predstav-

tvica ljestvi politii

nika te socijalne grupe. politi« II.

Ljestvica Thurstonova tipa služi

broj stupnjeva. 1

Obino ih ima

11, a

za mjerenje stavova

i

mišljenja.

Može imati razliit

izrauje se ovako:

Prikupi se velik broj izreka koje

mogu biti indikator stava

i

mišljenja o

onome za

što želimo napraviti ljestvicu. 2.

Ako smo

ima 11 stupnjeva, svaku izreku dat emo veoj ocjenom od 1 do 11 s obzirom na njezino mjesto u lje-

se odluili da ljestvica

grupi ocjenjivaa da

je

ocijene

e

Izreke koje su indikator najpozitivnijeg stava dobivat ocjenu 1, a izreke koje su indikator najnegativnijeg stava dobivat ocjenu 11. Ocjenu 6 dobit izreke koje su indikator neutralnog stava. Ostale ocjene dobivati izreke koje se, po mišljenju

stvici.

e

ocjenjivaa, nalaze

izmeu tih ekstrema.

e

e

3.

Za

ANKETA

139

Odbacit emo izreke kod kojih nismo našli slaganje medu ocjenjivaima, a za svaku preostalu tvrdnju odredit emo ljestvinu vrijednost pomou medijana. 3.

Konaan

4.

stavljati

izbor tvrdnji napravit

emo

tako da izaberemo

stupnjeve od jednog do drugog kraja

u obzir ljestvina vrijednost tvrdnje

Tako izraena

i

ljestvica uvrsti se

ljestvice. Pri

slaganje

u

11

tvrdnji koje

e pred-

konanom se izboru uzima

medu ocjenjivaima.

upitnik, a ispitanik zaokružuje

one tvrdnje

kojima se slaže. Istraživa na osnovi odgovora ispitanika lako odreuje intenzitet

s i

smjer stava. je naelu izraena ljestvica politike tolerancije koju donosimo su dobiveni 1994. na uzorku 772 ispitanika.

Po istom tate koji

i

rezul-

Ljestvica politike tolerancije

tim***

;

Tvttinja

'

1

Treba

slijediti

2.

Treba

težiti

jednako misle.

2.2

3.

Ljudi još nisu zreli za demokraciju.

17.2

4.

politikog vodu.

da

ljudi

4.2

5.

U svemu se treba pokoravati veini. Nema reda bez strogih zakona.

6.

Predsjednik ne bi trebao

7.

Stranka na vlasti treba uvažavati oporbu.

8.

Treba

9.

U

biti strpljiv s

biti

biran više

1 .1

1 1

od dva

.2

9.6

puta.

24.6 3.8

ljudima koji nisu u pravu.

sredstvima javnog obavještavanja ne bi trebalo

biti

9.9

kontrole.

10.

Demokracije nikad previše.

9.0

11.

Ne

7.2

bi trebalo ukinuti

nijednu stranku.

Vujevi, 2001 :73

može se zakljuiti da 1. tvrdnja izražava najmanju, 11. najveu može li se po naelu izrade ljestvice stavova izraditi ljestolerancije, utvrena je visoka korelacija rezultata dobivenih na ovoj

Iz sadržaja tvrdnji

toleranciju. Iako je tvica politike ljestvici

i

upitno

rezultata koji su dobiveni

na pitanjima koja se odnose na klasine indikatore može se zakljuiti da je rije o prosjenoj

politike tolerancije. Iz dobivenih podataka politikoj toleranciji. III.

Ljestvica Likertova tipa

takoer

se upotrebljava za mjerenje stavova

Uvijek ima pet intenziteta, a sastoji se od

veeg broja

i

mišljenja.

tvrdnji koje su pokazatelj odre-

enog stava. U izradi te ljestvice ima nekih slinost s Thurstonovom ljestvicom. 1.

Prikuplja se

vei

broj tvrdnji koje bi

mogle biti pokazatelj odreenog

stava.

Te se tvrdnje daju ispitanicima da na ljestvici od 1 do 5 izraze svoje slaganje, odnosno neslaganje s njima. Stupnjevi su pravilno rasporeeni numerirani: 1. vrlo se slažem, 2. uglavnom se slažem, 3. nit se slažem nit se ne slažem, 4. uglavnom se ne slažem, 5. vrlo se ne slažem.

2.

i

3.

Za svakog

ispitanika zbrojimo brojeve

odgovora koje

je

dao pojedinim tvrdnjama.

140


Tako smo dobili dva niza podataka. Za svakog ispitanika znamo kako je odgovorio na svaku tvrdnju i ukupan zbroj, pa možemo izraunati korelaciju izmeu odgovora na svaku tvrdnju i ukupnog rezultata.

4.

Tvrdnje koje nisu u korelaciji s ukupnim rezultatom odbacujemo, jer opravdano pretpostavljamo da sve tvrdnje bolje mjere odreeni stav nego samo jedna od njih.

Rezt (199;

slim

5.

Likertova ljestvica

odreuje

valjanost svake tvrdnje korelacijom koju su ispitani-

U Thurstonovoj ljestvici valjanost se zapravo žiri. Prema tome, pri samoj izraodreuje mišljenjem žirija, jer su ocjenjivai di ljestvica pazi se na najvažniju mjernu karakteristiku - valjanost. Naknadno je lako odrediti i druge mjerne karakteristike, tj. pouzdanost i objektivnost. Osjetljivost je Thurstonove ljestvice vea, jer ima 1 1 stupnjeva, a Likertova ih ima samo pet. ci

dali pojedinoj tvrdnji

njihova

i

ukupna

zbroja.

Tako izraene ljestvice mogu upotrebljavati i drugi istraživai. U SAD postoji mnoštvo ljestvica izraenih za mjerenje najrazliitijih stavova. Nažalost, nije ih dovoljno samo prevesti i primjenjivati, jer zbog kulturnih razlika njihove tvrdnje mogu imati druga znaenja. Mogu se kombinirati Thurstonova Likertova ljestvica. Više o

M

i

tim ljestvicama u: Supek, 1961:247

Metoda semantikog

IV.

- 313.

diferencijala nastala je

na osnovi grafikih

ljestvica koje

poKl

mou crte predouju promjene varijable. Krajevi crta predouju maksimalne promjeizmeu oznaava meduintenzitet. Ispitanik oznakom na odreuje intenzitet smjer svojega stava. Metoda semantikog diferencijala odreene pojave procese vrednuje veim brojem grafikih ljestvica koje na svojim krajevima imaju kontrastne atribute: dobar ne

varijable, a svaki položaj

crti

i

i

društven - nedruštven, svijetao — taman, lak - težak slino. Kontinuum obino predouje isprekidane crte koje se sastoje od sedam dijelova. Ispitanik prema svom doživljaju križiem oznaava svoj odnos prema odreenoj pojavi i procesu na svakom od ponuenih kontinuuma. loš,

i

Ovom se metodom mogu zahvatiti tri dimenzije: evalutivna (dobar — loš), aktivnost (aktivan

— pasivan)

i

sposobnost

(jak

— slab). Na

krajeve kontinuuma

mogu

se

Meutim,

istraživa predispitivanjem treba odrediti psi-

hološko znaenje ponuenih modaliteta.

Ova metoda osigurava spontanost ispitaniko-

stavljan razliiti crteži ih boje.

vih odgovora, pa

je

pogodna za

ispitivanje stavova

i

Mirol

mišljenja o razliitim stvarima.

HRVATI blagi marljivi iskreni

kulturni jaki

pošteni hrabri

miroljubivi

— — — — — — — —

— — — — — — — —

— — — — — — — —

— — — — —

— — — — —

— — —

— — —

— — — — — — — —

— — — — — — — —

grubi

traja

lijeni

V. S neiskreni

miki nekulturni

kim

slabi

nepošteni

dine

kukavice

strel

ratoborni

Takc s

na

ANKETA

Svakoj Rezultati se

(1993/1994)

može

crtici

se dati

odreeni

slimanima, Slovencima Srbima (N =

pa se podaci

772). Rezultate

i

Semantiki

Blagi

broj,

mogu

razliito obraditi.

pomou semantikog profila. Tijekom Domovinskog rata

mogu ovom je metodom provedeno istraživanje odnosa prema prikazati

141

profil Hrvata, Slovenaca,

-

/

1

Hrvatima,

donosimo na sljedeoj

Muslimana

i

Mu-

slici.

Srba

Grubi

,

/

Marljivi

y

-

/ 1

Lijeni

\ \

\

\

Iskreni

Neiskreni 1

,

i Kulturni

Jaki

1

t

V

'\

-1

(

\

1

Nekulturni

Slabi

s

/ Pošteni

-

(

\

\

/

'

N /

/ '

Hrabri

/

:/

-

'.

1

/

\J-

—

i

Hrvati

Kukavice

\

Slovenci

\

'•

1

roliubivi

Nepošteni

/

Muslimani

\ ^

\

H

Srbi

Ratoborni

Vujevi, 2001 :99

Treba imati na umu da su ovi rezultati dobiveni u vrijeme Domovinskog rata za muslimansko-hrvatskog sukoba.

trajanja

V. Sociometrijska metoda uz

pomo

odreenih

mikrostrukture manjih grupa. Ta pitanja

kim bi

najradije

pošao na

izlet?,

mogu

pitanja biti: s

omoguuje da doemo do

kim

bi najviše želio raditi?, s

tko bi bio najbolji voda grupe?

Odgovore na takva pitanja možemo prikazati pomou sociograma. U njemu pojedince u grupi prikazujemo kružiem, a u kruži se upisuje broj biranja. Punom se strelicom može oznaiti uzajamno biranje, isprekidanom kad je izbor jednosmjeran. Tako se vidi popularnost svakog pojedinca. Osoba s najviše biranja zove se zvijezda, a s

najmanje biranja

usamljeirik.

Uzajamna

biranja otkrivaju klike unutar grupe.


142

Sociogram tirr

1.

i

ho\ 2.

i

rist,

odr aju

nain prouavanja grupa, Moreno je smatrao da je pronašao metodu pomou koje e ljudi moi rješavati najvee konflikte - ratove. Ratovi, meutim, nisu intragrupni, ve intergrupni konflikti, pa je ta metoda u tom pogledu iznevjerila Otkrivši ovaj

se u

oekivanja svojega autora.

3.

No, ona može izvrsno odrediti sociometrijsku strukturu malih grupa. Na toj se osnovi mogu formirati razne operativne grupe koje postižu bolje rezultate od grupa formiranih na klasian nain. Ova bi se metoda mogla upotrebljavati u istraživanju sociometrijske strukture upravnih organa, pa bi se mogla dovesti u vezu s drugim obilježjima tih organa, kao što su efikasnost, zadovoljstvo lanova kolektiva s njihonai u knjizi Moreno, 1962. vim radom i slino. Opširnije o metodi italac

ano cim Iznc

rime

e

9.2.1 .6.

f

mije

Uvod u anketu

Anketu ne ini samo

upitnik. Prije svakog ispunjavanja anketar nešto kaže ispitanikaže prije ispunjavanja ankete može utjecati na rezultate. Zbog toga treba nastojati da ispitanike privolimo na suradnju i potaknemo da nam daju iskrene odgovore. Prema tome, anketa se sastoji od upitnika i uvoda. O upitniku smo dosta govorili, pa emo sada nešto rei o uvodu u anketu.

cima.

To

što se

Anketno

istraživanje jedan je oblik komunikacije

medu

ljudima, pa

ono mora P

udovoljavati kriterije dobroga komuniciranja. Zato se anketar mora predstaviti i istaknuti instituciju koja provodi istraživanje. Nije dobro da nosilac istraživanja

is

bude poli-

n

može utjecati na smjer odgovora ispitanika. Najbolje je da nosioci istraživanja budu znanstveni instituti ili visokoškolske institucije, jer u njih ispitanici imaju najviše povjerenja. Iskreni se odgovori daju samo onome u koga se tika organizacija,

jer to

d je R.

ima povjerenja.

ni

Kad se je predstavio, „sugovornik" ispitanicima treba rei temu razgovora koja je naznaena u nazivu ankete. Naziv ankete treba pokrivati sadržaj ankete i buditi znatiželju ispitanika. Zato u njemu treba izbjegavati rije „ispitivanje", da ispitanika ne podsjea na neugodno školsko ispitivanje.

sv ni

1

ANKETA

Nakon

143

toga dolazi tekst kojim se ispitanici uvode u anketnu situaciju.

U vezi s

tim ispitanicima treba rei:

anketiranjem

želi postii,

1.

što se

2.

zašto se anketa provodi,

3.

zašto se ispitanik treba potruditi da sudjeluje

4.

uputa kako se ispunjava upitnik,

5.

istaknuti anonimnost

6.

zahvaliti ispitanicima na suradnji.

i

kako

opisati

je

u anketi i da dade iskrene odgovore,

ona osigurana,

U uvodu u anketu koristimo se trima vrstama motivacije ispitanika. 1.

2.

kad ispitanike zamolimo za suradnju, naglašavajui

Altruistika motivacija je

hovu

Pragmatika motivacija

rist,

nji-

pomo u^nanstvenom osvjetljavanju problema koji se istražuje. kad

je

ispitanici

pa se to naglašava. Ta korist

od ispunjavanja ankete imaju odreenu ko-

može proistjecati

iz

samog

istraživanja, a

može biti

odreena naknada za trud koji je vezan uz ispunjavanje ankete. U ovom drugom sluaju rizik je da se dobiju konformistiki odgovori. Ovom vrstom motivacije koristimo se u ispitivanju javnog mišljenja na stalnom uzorku. Katartika se motivacija može primijeniti kad anketa zahvaa tabu teme. Uz isticanje anonimnosti, garanciju njezina osiguranja i upotrebu indirektnih pitanja, ispitanicima se može rei kako im se pruža prilika da slobodno i iskreno kažu svoje mišljenje. 3.

Iznošenje mišljenja

nema samo informativnu

time treba

kao poticajem da se

koristiti

Evo kako je izgledala prva

ulogu.

strana ankete koja

mijevanja društvenopolitikih izraza, koju

INSTITUT ZA POLITIKE ZNANOSTI

Ono može biti

i

olakšanje,

pa se

doe do iskrenijih odgovora u anketi. smo

je

primijenjena

u istraživanju razu-

prije spominjali.

I

NOVINARSTVO FAKULTETA POLITIKIH NAUKA SVEUILIŠTA U ZAGREBU .

ANKETA

GRAANI esto

se

uje kako

I

SREDSTVA

MASOVNOG INFORMIRANJA

masovnog informiranja (novine, radio nain koji bi bio razumljiv što veem broju

sredstva

politike informacije na

ne donose graana. Ovim tom poslu Vi nam možete i

istraživanjem želimo znanstveno provjeriti takva mišljenja.

U

televizija)

naših

pomoi, slobodno iskreno odgovarajui na postavljena pitanja. Na svako pitanje daje se samo jedan odgovor, to tako da se zaokruži broj kraj ponuenog odgovora koji je najbliži Vašem mišljenju. najviše

i

i

e

Rezultati ovog istraživanja koristit se u približavanju politikih informacija u masovnim medijima što veem broju graana. Nadamo se da ste za to zainteresirani da ete svojim slobodnim iskrenim odgovorima dati svoj prilog tim nastojanjima. Anketa je anoi

i

nimna, pa se nije potrebno

potpisati.

Zahvaljujemo na suradnji!

INSTITUT


144

sta

9.2.1.7. Predispitivanje

Za izradu ankete esto

je

potrebno provesti više razliitih predispitivanja, kao što su

provjeravanje valjanosti indikatora, pjimjena otvorenih pitanja radi izrade zatvore-

nih anketnih pitanja, izrada instrumenata koji

e se koristiti u anketi

i

se

i

(generalnu probu).

nih pitanja, trajanje ankete, potreban broj anketara, cijena terenskog dijela istraživanja i

st\ st\

slino.

kad imamo gotovu anketu, potrebno je provesti predispitivanje Ono treba dati konane odgovore na mnoga važna pitanja koja su vezana uz njezino provoenje, kao što je dolazak do ispitanika, osiguranje uvjeta za provoenje anketiranja, motivacija ispitanika, njihovo razumijevanje uputa i pojedi-

Meutim,

do

da ljai

nja

an]

slino.

Mala pogreška u planiranju može dovesti do velikih posljedica u anketnom istraživanju. Recimo, da smo planirali da anketa traje 45 minuta, a na terenu se ustanovi da treba 10 minuta više. To može uzrokovati ozbiljne teškoe u njezinom provoenju. Na osnovi planiranog trajanja, ako se anketa provodi u školi, zamolit emo upravu škole za jedan školski sat. Ako anketa traje duže, može uzrokovati nervozu i kod uenika i kod nastavnika, što može bitno djelovati na vrijednost odgovora. Predispitivanje se provodi da takvih situacija ne bi

Provoenje ankete

9.2.1.8.

sta

3.

koj

Tal anl

bilo.

(anketiranje)

postupak o kojem ovisi vrijednost dobivenih podataka i troškovi ispitivanja. Recimo, ako želimo prikupljati podatke koje ispitanik ne želi rei, onda individualno anketiranje može utjecati na podešavanje odgovora, jer se ispitanik ne osjea anoniman koliko god ga mi uvjeravah da nas njegovo ime i prezime ne zanima. U takvu je sluaju bolje grupno anketiranje.

Provoenje ankete

je

Anketa se može provesti na više naina: 1.

individualnim anketiranjem,

2.

grupnim anketiranjem,

3.

anketiranjem putem

4.

anketiranjem telefonom.

pošte,

samo jednog ispitanika. Ono ima prednosti svakom ispitaniku možemo prilagoditi, dajui mu nedostataka. Prednosti su što se dodatna objašnjenja, tako da se doe do kvalitetnijih odgovora. Tim se nainom lakše

tem odi moi

mnogo skuplje, sporije,

volj

1.

Individualno anketiranje

realizira uzorak.

uvjeti su

je

anketiranje

Nedostaci su što

manje standardizirani

i

je

individualno anketiranje

nije

i

mogue osigurati anonimnost.

Prei

od Grupno anketiranje je kad istodobno anketiramo vei broj ispitanika. Takva su anketiranja jeftinija, brža i provode se u standardnijim uvjetima. Meutim, vrlo je teško okupiti ispitanike koji trebaju biti obuhvaeni istraživanjem, pa se esto pravi pogreška jer se anketiraju oni do kojih je lakše doi. Tada umjesto reprezentativnog uzorka dobivamo selekcionirani uzorak koji nije pogodan za uopavanja. Tako se anketiraju studenti koji posjeuju predavanja, graani koji dolaze na sastanke, a uopavanje se odnosi i na one koji ne dolaze na predavanja i na one koji ne dolaze na sa-

c

2.

ti

za

4.

T

ljanj

mož sred

ANKETA

stanke, iako ih je više

dolaze na sastanke

i

i

po mnogim

iako se oni

obilježjima bitno razlikuju

od onih

145

koji

predavanja. Selekcionirani uzorak daje selekcionirane podatke, a

na osnovi onih koji dolaze na predavanja i sastanke znai uljepšavati stvarnost, pa kad se dobiju podaci na nekom reprezentativnijem uzorku, ne uklapaju se u selekcioniranu sliku stvari. Zato se takvi rezultati i oni koji su ih dobili esto napastvarati sliku

daju.

Poznato je da na sastancima esto nema kvoruma. Kvorum omoguuje pravovadonošenje odluka, ali on nije dovoljan da bi se na temelju njega vršila uopavanja. I individualno provoenje ankete esto dovodi do selekcioniranog uzorka, jer anketari uvijek imaju teškoa da pronau odreene kategorije ispitanika, samce, podljano

stanare 3.

slino.

i

Anketiranje putem pošte provodi se tako da se

koje

smo

Takvo je

poštom

šalje

upitnik ispitanicima

na odreenu adresu. anketiranje vrlo privlano zbog nekih prednosti. Miller istie ove prednosti ukljuili u uzorak, koji oni trebaju ispuniti

anketiranja

putem pošte

poslati

(Miller, 1970:77):

minimum napora

sredstava,

1.

zahtijeva

2.

omoguuje

3.

obuhvaa

4.

može se zahvatiti vei uzorak,

5.

omoguuje ispitanicima da

6.

omoguuje

se

7.

ispitanik je

u adekvatnoj

8.

standardiziraniji

9.

omoguuje ispitaniku

širi

i

i

geografski kontakt,

ljude za koje je teško odrediti vrijeme

i

mjesto ispitivanja,

promisle odgovore,

grupna konzultacija radi davanja validnijeg odgovora,

je

situaciji,

postupak, privatni osjeaj,

u vrijeme kad njemu odgovara,

10.

ispitanik upitnik ispunjava

1 1

izbjegava se efekt prisutnosti intervjuera.

Nedostataka nema mnogo, ali su takvi da dovode u pitanje primjenu ankete putem pošte. Najvei je što ispitanici ne vraaju upitnike. U SAD je ustanovljeno da se od nekvalificiranih osoba dobije samo 10 do 20% ispunjenih anketa. Postotak vraanja može se poveati skraivanjem upitnika i stavljanjem marke, ali to poveanje nije dovoljno da bismo na osnovi dobivenih anketa mogli obavljati bilo kakva uopavanja. Prema tome, mali broj graana vraa upitnike, a oni koji ih vraaju bitno se razlikuju od onih koji ih ne vraaju, pa svaki pokušaj uopavanja neizbježno vodi u zabludu. Anketiranje putem pošte ti

4.

za razradu istraživanja,

ali

može se primijeniti kao predispitivanje koje e posluži-

ono

nije upotrebljivo za verifikaciju hipoteza.

Telefonska anketa je traženje mišljenja

ljanja

veze

može

zazvoniti kad

s

ispitanikom,

smo

putem

telefona.

To

je

najbrži

nain uspostav-

dobivaju odgovori vrlo male vrijednosti. Telefon nam najmanje raspoloženi odgovarati na neije pitanje. On nije

ali se

sredstvo komuniciranja za dublji pristup problemu ni za duži razgovor.


146

Najvei je nedostatak što u nas telefone imaju boljestojei koji se bitno razlikuju od populacije, pa njihovi odgovori ne mogu poslužiti u znanstvenom istraživanju nižih slojeva. je odreeni društveni odnos u kojem se anketar može postaviti na naine prema ispitaniku. Zato uvijek treba težiti za takvim odnosom koji e najbolje rezultate. Važno je da ispitanik doživi anketara kao blisku osobu, sli-

Anketiranje razliite dati

nog socijalnog

statusa

ili

pripadnike neke neutralne grupe. Zato su studenti pogodni

za anketare.

Ovisno o vrsti i sadržaju

istraživanja, anketar se

može odluiti za tri vrste istraži-

vanja s obzirom na atmosferu: Blago ispitivanje u kojem je anketar strpljiv i spreman slušati ispitanika kako bi se 1 on „otvorio" i kazao ono što inae ne bi kazao. Takvim se ispitivanjem koristimo u strunim ispitivanjima u medicini, a može poslužiti kao predispitivanje ih dodatno ispitivanje u znanstvenom istraživanju. Ti podaci mogu poslužiti kao pomone informacije u kvalitativnoj interpretaciji podataka.

u kojem anketar uspostavlja „normalnu" atmosferu istraživanja. Takva se situacija uspostavlja u verifikacijskim istraži2.

usm tu u

Neutralno anketiranje je standardiziran postupak

vanjima. Strogo istraživanje je pod velikom kontrolom anketara koji uporno inzistira na iskrenim odgovorima, potiskujui zaobilaženja. Ispitanika treba unaprijed upoznati sa

3.

sadržajem i atmosferom istraživanja i poeti ispitivanje nakon njegova dobrovoljnog pristanka. Rabe ga psihijatri, a može se primijeniti i u znanstvenom istraživanju, kao

dopunsko

istraživanje.

Preporuuje

se kombinirana primjena

kako bi

se povezali kvantitativni

i

kvalita-

tivni podaci.

Kako smo mogli

od izrade do primjene ankete vrebaju mnoge pogreške, nam ova metoda prikupljanja podataka stvarno može dati. U definiciji ankete nismo sluajno isticali uzorak, jer u izradi i primjeni ove metode on esto dolazi u pitanje, a ako podaci nisu prikupljeni na reprezentativnom uzorku, oni nisu upotrebljivi u znanstvenom istraživanju. vidjeti,

tako da se na kraju opravdano zapitati što

Zato u anketnom istraživanju treba razlikovati planirani od

realiziranog uzorka.

anketnom istraživanju, a još ga je mnogo teže realizirati. U izradi i provoenju ankete tako se esto pojavljuju selektivni momenti da slobodno možemo rei kako anketna istraživanja daju uljepšanu Nije jednostavno planirati reprezentativan uzorak u

sliku stanja.

Da bi ispitanici mogli ispunjavati anketu, moraju prije svega biti pismeni. Prema planiranog uzorka izborom ankete automatski otpadaju nepismeni, a to je znatan dio populacije, u nas više od 15%. Medu pismenima teže razumjeti jezik ankete oni koji su slabije pismeni, pa i zbog toga doi do nagrizanja uzorka odozdo. U provoenju ankete teže emo doi do onih koji su slabije pismenosti, jer oni rjee dolaze na sastanke. Idemo li u stanove, teže emo ih nai u popisima, a ako ih naemo u popisu rjee emo ih nai u stanu jer su oni eše podstanari i eše

žajn

mijenjaju adresu.

zna

tome,

iz

e

e

ANKETA

147

Idemo li na poštansku anketu, slabije pismene i podstanare teško emo i planirati oni su ti u uzorak, jer je teže doi do njihovih adresa. Ako naemo njihove adrese, ni doneemo njih do pozivom, telefonskim li Pokušamo koji rijetko vraaju anketu. i

spjeti.

Prema tome, anketa u užem smislu

jest

metoda koja

iz

uzorka sustavno ispušta

slojeva. Zato ona niže slojeve, a uopava na osnovi podataka koje dobiva od viših o tome se mora istraživanju znanstvenom može imati ugled kod nosilaca vlasti, ali u

provoenju

brinuti pri njezinoj izradi,

i

interpretaciji

podataka

koji se

pomou

nje

dobivaju.

9.2.2.

Intervju

Za razliku od ankete u užem smislu, u kojoj se pitanja postavljaju postavljaju pismeno i odgovori dobivaju pismeno, u intervjuu se pitanja upitnika za ankesastavljanje za usmeno i odgovori dobivaju usmeno. Sve što vrijedi Intervju je

usmena

anketa.

u užem smislu, vrijedi i za upitnik intervjua. Upitnik intervjua unaprijed je priankete premljen u pisanu obliku i ima sva formalna i sadržajna obilježja kao i upitnik postavusmeno u užem smislu, a razlika je samo to što anketar (intervjuer) ta pitanja odgovore bilježi. lja i što ispitanik usmeno odgovara, a anketar te Prema tome, razlika izmeu ankete u užem smislu i intervjua jest u provoenju sadržaju o kojem ispitivanja. Kako emo provesti anketu, usmeno ili pismeno, ovisi o takav da treba pitanja sadržaj Ako je ispitanika. dostupnosti i pitamo, pismenosti onda emo objašnjenja, dodatna davati potrebno kad je atmosferu, stvoriti privatnu kad do ispiodluiti emo se intervju za konano, I, se odluiti za usmeno ispitivanje. tu

tanika dolazimo pojedinano.

Intervjuom, dakle,

možemo

ukloniti nedostatke

pismene ankete. Dodatnim

svakom ispitaniku tako spreavamo sustavno osipanje uzorka odozdo. Tako se može poboljšati i kvaliteta odgovora. U istraživanje ispitivanjem možese intervjuom mogu ukljuiti i nepismeni ispitanici. Pojedinanim

objašnjenjima prilagoujemo pitanja

i

mo lakše realizirati reprezentativni uzorak istraživanja. Osim tih velikih prednosti, intervju ima i nedostataka. Prije svega, mnogo poskuprazgovor s jednim ljuje istraživanje, jer jedan anketar potroši jednako vremena na ispitanikom koliko bi u grupnom pismenom ispitivanju potrošio na pedesetak ispitarazliitim nika. U intervjuu ne možemo osigurati standardne uvjete, jer se obavlja u pod vodstvom veeg broja anketara. Budui da o anketarima znatno oviispitanika, anketari moraju biti pažljivije odabrani i bolje pripremljeni za odgovori se za pismenu anketu. Osim upuenosti u sadržaj istraživanja, oni moraju nego intervju kontakt s ispitanicima i voditi takav razgovor s ispitanicima koji uspostaviti znati da slobodno daju odgovore na postavljena pitanja. ispitanicima omoguiti

situacijama

e

Iako intervjuom do podataka dolazimo usmenim govorom, on se formalno, sadržajno i psihološki razlikuje od obinog razgovora: 1 2.

zna tko

Intervju se vodi s

odreenim ciljem i po odreenom

planu.

Osobe koje razgovaraju nisu psihološki ravnopravne. je

U intervjuu se uvijek

anketar, a tko ispitanik.

J


148

3. Zbog svega toga postoje i psihološke razlike u doživljaju intervjua i obinog razgovora. Intervju obilježava napetost, rezerviranost, sumnja i bojazan (Zvonarevi,

1976:130).

Imamo slobodni

i

standardizirani intervju. Slobodni

je

slian

obinom razgovoru,

kad se želi dublje prodrijeti u problematiku koja se istražuje, pa se ispitanik pusti da slobodno govori kako bi se oslobodio formalnih, sadržajnih i psiholoških ogranienja. Takav intervju ima veu heuristiku vrijednost, pa se upotrebljava kao dodatno istraživanje radi kvalitativne interpretacije podataka ili kao predispia upotrebljava se

tivanje radi izrade standardiziranog intervjua. Standardizirani intervju je formalno

i

sadržajno razraen, tako da se govor ispita-

nika vodi unaprijed pripremljenim pitanjima. Upotrebljava se u ekstenzivnim

istraži-

vanjima za provjeravanje odreenih hipoteza.

u obinom razgovoru ljudi se ustruavaju govoriti o nekim problemima. To još do izražaja u intervjuu, jer „istina se preselila u privatnu sferu" (Šušnji, 1973:216). Zbog toga je osobito važno u intervjuu osigurati psihološku atmosferu u kojoj e ispitanik biti spreman sudjelovati i dati slobodne odgovore. Prije svega, inter-

zan

dru izm

I

blei

više dolazi

može djelovati na odgovore kao i na spremnost da sudjeluju u intervjuu. Budui da se posao lakše odbije nego zapoeti prekine, u intervjuu je posebice važan prvi kontakt. Ispitanik na osnovi vanjskog izgleda ili neke druge geste stvara sud o cijeloj osobi (halo-efekt). Zato prvi dojam treba biti povoljan. U pronalaženju ispitanika treba biti vrlo pažljiv. Pri susretu se anketar treba predstaviti, rei ustanovu za koju radi i razlog svojeg dolaska, pokazujui punomo. Ispitaniku nee biti jasno zašto je upravo on izabran za „preslušavanje", pa anketar to treba odmah objasniti i upozoriti da je rije o znanstvenom istraživanju u kojem pojedini ispitanici ostaju anonimni. Ako sumnje u ispitaniku nisu nestale, on se braniti nedostatkom vremena, pa ga treba zamoliti za pomo u izvršavanju zadatka, a ako se zaista radi o nedostatku vremena, onda se s ispitanikom treba dogovoriti za pogodnije vrijeme.

treb

van

vju nije anoniman, pa neposredna prisutnost anketara

rati

ispitanika,

e

U intervjuu se pojavljuje više pozitivnih vati

kako bismo

i

negativnih motiva. Dobro ih

se koristili pozitivnima, uklanjajui negativne.

je

1.

Ugled

2.

s

koja provodi istraživanje

nekim detaljima

Uljudnost ispitanika

da ga nismo tako

koji

von mo; njej foni

bito inte

pozna-

može potaknuti

ispitanika da

i

on na

nain sudjeluje u njezinom radu. ga

toli!

9.2.

Ispitanik postaje znatiželjan pri

nati 3.

institucije

gov

Zvonarevi navodi

sljedee pozitivne motive:

neki

razj

svakom

ispitivanju

pa

tim treba raunati, upoz-

s

e mu pobuditi znatiželju.

može biti razlogom da

sudjeluje

Dol u

se

sadi

u intervjuu, iako ne

bi pristao

lijepo zamolili.

sebi

obk den<

Spremnost da daju svoje mišljenje prisutna je u kao traženje mišljenja o odreenim problemima.

4.

5.

Materijalna stimulacija

može pomoi da

ljudi,

pa intervju treba

nagovijestiti

situ;

ispitanik pristane na intervju, ali se treba

uvati podešavanja odgovora prema percipiranim željama anketara. 6.

rezi

Prethodno obavještavanje ispitanika o dolaženju anketara

poticajno djelovati, jer daje ozbiljnost cijelom poslu.

i

o svrsi istraživanja

stalr

može oku

ANKETA

Osim

tih

motiva, Zvonarevi navodi

i

odmah ne vidi cilj svrhu

1.

Ispitanik

2.

Ispitanik se boji sudjelovati

i

3. Ispitanik se plaši

negativne:

intervjua.

u intervjuu zbog eventualnih

posljedica.

da ne ispadne neznalica.

nekim pitanjima.

4.

Ispitanik

može biti

5.

Ispitanik

može biti zasien

6.

Ispitanik

može biti ometen u nekom svojem poslu (Zvonarevi,

Kazali

smo da uz

149

revoltiran

intervjuima.

- 134).

1976:132

pomo intervjua možemo dublje ui u problematiku koja nas

zanima. Uz pomo intervjua dublje možemo ui u osobne probleme ispitanika, ali i u društvene probleme. Društveni problemi eše nastaju ondje gdje je vea razlika izmeu javnoga i privatnoga. Oni su ujedno i vei što je ta razlika vea, a što su problemi vei teže ih je istraživati. Zato u istraživanju društvenih i politikih problema treba ui u privatni život ispitanika. To, meutim, nije mogue bez dobrog poznavanja

i

primjenjivanja znanja iz psihologije u takvim istraživanjima.

Pridobivanjem ispitanika ne moraju prestati teškoe jer gazda esto hoe odgovapak prisustvovati intervjuu. Tada anketar mora ljubazno upozoriti na nužnost razgovora u etiri oka. Ako to ne zadovolji gazdu, anketar može pristati na takav razgovor nakon razgovora s ispitanikom iz uzorka. Taj razgovor može biti kratak, tek toliko da zadovolji upornog domaina, ali rezultati ne smiju ui u uzorak. rati

ili

Budui da vore, anketaru

standardizirani intervju ima unaprijed pripremljena pitanja

nei

biti

teško zabilježiti ispitanikove odgovore.

Kad

i

odgo-

nije siguran,

može ispitaniku proitati mogue odgovore s molbom da mu kaže koji je najbliži njegovu mišljenju. U slobodnom intervjuu odgovori se mogu snimati na magnetofonsku vrpcu, ali treba imati na umu da to može inhibirati ispitanika. Isto tako, inhibitorno može djelovati i bilježenje odgovora, pa se pokatkad odgovori bilježe nakon intervjua. Dakako, i to ima svoje negativne strane. O intervjuu više u: Garrett, 1970.

Testovi

9.2.3.

Testomanija nije

Dok

testova.

anketom u užem smislu uz pomo pitanja saznaju stavovi mišljenja, testom pomo pitanja (zadataka) dolazi do znanja, sposobnosti crta linosti. Osim te

se

se uz

mana i

i

sadržajne razlike, testovi

nainom

izrade slie ljestvicama za mjerenje stavova. Po-

sebno su izraeni instrumenti za mjerenje znanja, sposobnosti

obino

definira kao standardizirani postupak,

pomou

ena aktivnost, a onda se uinak te aktivnosti mjeri rezultat usporedi s rezultatima, koji su dobiveni

i

i

crta linosti. „Test se

kojeg se izaziva neka odre-

vrednuje tako da se individualni

kod drugih individua u jednakoj

situaciji" (Bujaš, 1959:96).

Baš zbog toga što

je

standardizirani postupak, test se posebno konstruira

stalno primjenjuje. Zato nije instrument ankete,

Budui da su

sposobnosti

i

crte linosti

i

samo-

ve vrsta ankete.

predmet prouavanja psihologije

okupacija za to posebno obrazovanih strunjaka psihologa, o

toj vrsti

i

pre-

testova ovdje


150

nee

emo se samo na testove znanja, jer pored

psihologa za

tani

drugi strunjaci. Znanje je varijabla za koju se sve više zanimaju razni strunjaci. Zato osim pedagoga, nastavnika, za nju se sve više zanimaju sociolozi, politolozi, pravnici, ekonomisti i drugi. To nije ni udno jer

ljati

biti

govora. Usmjerit

takve testove zainteresirani su

znanje

je

i

tivn rati

vezano za cjelokupnu ovjekovu aktivnost.

udno ni to što u posljednje vrijeme postoji velik interes za mjerenje te To je dovelo do testomanije, tako da su se masovno izraivali i primjenjiva-

Nije stoga varijable.

Da

neije o mjerenju znanja. Potrebna su, dakle, struno-metodološka znanja. Zbog nedostatka takva znanja došlo je do nestrune primjene testova, pa su se te pogreške pripisivale samoj metodi. Dakako, i metoda ima svoja ogranienja, ali nepopularnosti testova u posljednje je vrijeme više pridonijela slaba primjena te metode nego njezina ogranienja. li

osobe nekvalificirane za

testovi koje su radile

znanje, nije

dovoljno samo vladati tim znanjem,

taj

posao.

ve treba

bi se mjerilo

imati znanja

i

Ona nedvojbeno pokazuje potrebu ljudi da se bolje mjeri znanje nego što se do sada inilo. Ono se zaista može bolje mjeriti, ali to treba znati. Test nije postavljeni niz pitanja, ve su to odreena pitanja, s odreenim karakteristikama. U izradi testa mogu se upotrijebiti razliite vrste pitanja. Testomanija nije sluajno nastala.

i

1.

ima

Zadaci dosjeanja slini su anketnim pitanjima otvorenog tipa. Primjer: Koja je država prva priznala Republiku Hrvatsku?

2.

Prim

zada

.

Zadaci dopunjavanja. Primjer:

doš<

Godine

Hrvatska

je

primljena u

UN.

njen

daj 3.

Zadaci alternativnog

tipa.

Primjer: Hrvatska je

4.

Zadaci

s

lanica Europske zajednice:

5.

2

pog:

1.

tono

2.

netono.

višestrukim izborom.

6.

Z

7.

Z

Primjer: Koja je država prva priznala Hrvatsku? 1

Njemaka

2.

Vatikan

3.

Finska

4. Island 5.

Slovenija

CARINA JE 1

iznos koji se

2. svaki

porez

plaa za

koji se

troškove prijevoza neke robe,

plaa

u centralni fond,

3.

novac kojim se

4.

porez

5.

novac kojim se stimulira uvoz neke robe.

koji se

stimulira izvoz

plaa

neke robe,

prilikom uvoza neke robe,

Ta se vrsta zadataka najviše primjenjuje u testu, ali ih je najteže izraditi jer ponueni odgovori moraju biti slini i jednake dužine kao i toni odgovori kako ispi-

ANKETA

151

tanik zakljuivanjem ne bi pronašao ispravan odgovor. Ispravan odgovor treba stavna razliita mjesta. Prilina je mogunost sluajnog pogaanja (1/5). Kod alterna-

ljati

tivnih je zadataka rati

uz

mnogo vea

(1/2).

pomo formule:

Meutim, sluajno pogaanje može se kontroli-

R = IT-

IK n-1

R= rezultat, ET= zbroj tonih odgovora, £K = zbroj pogrešnih odgovora, n = broj mogunosti. Primjer: Imamo dva ispitanika koji su u testu sa 100 zadataka alternativnog tipa riješili po 50 zadataka. Koliki je njihov rezultat, ako ispitanik A nema nijedan pogrešni odgovor, a ispitanik B

ima 50 pogrešnih odgovora?

A

ispitanik

50-

R=

2-1

B ispitanik

= 50

R = 50

50 2-1

=

Ispitanik A nije sluajno pogaao, jer nema pogrešnih odgovora, a ispitanik B došao je do istog broja ispravnih odgovora sluajnim pogaanjem. Sluajnim pogaanjem kod zadataka alternativnog tipa ispitanik ima jednaku vjerojatnost da pogodi i da pogriješi. U njega je takav sluaj pa mu je rezultat jednak nuli. 5.

Zadaci ispravljanja donose zadatak s

pogreške uoiti Primjer:

6.

i

odreenim pogreškama, a

Korula

je lijepo

mjesto na poluotoku koruli.

Zadaci sreivanja. Primjer: Poredaj stranke

po redoslijedu

zastupljenosti u

Hrvatskom Saboru:

SDP, HSP, HDZ, HSS, HNS, HSLS. 7.

ispitanici trebaju te

ispraviti.

Zadaci povezivanja. Primjer:

Crtom povezi ime politiara

Ivica

Raan

sa strankom kojoj je na

HDZ

Vesna Pusi

HSS

Ivo Sanader

HNS

Ante

Dapi

Durda Adleši Josip

Friši

HSLS

HSP

SDP

elu.


152

U testu se mogu koristiti svi tipovi zadataka. Svi oni imaju odreene prednosti nedostatke koje pri izradi testa treba imati na

i

umu kako bi se što više iskoristile pred-

nosti, a eliminirali nedostaci.

Ve smo rekli da

test nije

jednostavno niz pitanja,

ve

da

je to

odreena

vrsta

odreeni nain. Test je mjerni instrument izraen na odreeni nain. On ini logiku cjelinu koja mora udovoljavati odreenim mjernim karakteristikama, pa se izrauje po odreenim pravilima. Pri izradi testa znanja treba postupiti

pitanja sastavljena na

ovako:

podruja za

1.

Definirati znanje iz

2.

Odrediti širinu znanja koje

Izraditi velik broj pitanja

znanja koju 4. Poredati

test.

namjeravamo obuhvatiti testom. (To može

jednog predmeta za jedan razred 3.

koje želimo izraditi

ili

biti

gradivo

neka vrsta informiranosti.)

unutar odreenog podruja, a u skladu

s

definicijom

smo dali.

pitanja

prema

vjerojatnoj težini.

na dijelu ispitanika kojima

namijenjen.

5.

Primijeniti pitanja

6.

Izraunati aritmetiku sredinu za uzorak ispitanika na kojem

je test

smo

primijenili

prvu

verziju testa. 7.

Na osnovi aritmetike sredine na iznadprosjene

liti

8.

i

i

rezultata

svakog pojedinca ispitanike treba podije-

ispodprosjene.

Odrediti indeks diskriminativnosti za svaki zadatak. Taj se indeks odreuje tako da

za svaki zadatak odredimo koliko ga

iznadprosjenih, a koliko ispodproispodprosjenih vea, to je vea diskriminativna vrijednost zadatka. Valjanija su ona pitanja koja imaju veu diskriminativnu vrijednost. Ona pitanja koja jednako rješavaju iznadprosjeni i ispodprosjeni treba izbaciti, jer nemaju nikakvu diskriminativnu vrijednost. sjenih. Što

9.

je

razlika

je riješilo

izmeu iznadprosjenih

i

Odrediti indeks težine pitanja. Provodi se tako da se za svako pitanje odredi posto-

tak ispitanika koji ga ispravno rješavaju. Valja odbaciti ona pitanja koja nije nitko riješio

i

ona koja

svi rješavaju, jer

pomou njih ne razlikujemo ispitanike. U konanu

najveim indeksom diskriminativnosti, vodei rauna o indeksu težine, tako da se najviše zadataka ukljui s prosjenim indeksom težine, te da se njihov broj smanjuje kako se indeks težine poveava, odnosno smanjuje slijedei normalnu krivulju. verziju testa treba birati pitanja s

Tako obilježja.

emo

od velikog broja

pitanja

u

test izabrati

manji dio koji ima potrebna

Izabrana se pitanja ponovno primjenjuju na uzorku ispitanika kojima

je test

namijenjen za odreivanje metrijskih karakteristika testa kao što su pouzdanost, objektivnost, baždarenost. je zadatak, pa nije udno što se oni pažljivo uvaju, jer sav nauzaludan ako testovi ne ostanu tajna. Oni ne pokrivaju cijelo znanje, ve samo uzorak, pa ispitanici ako doznaju pitanja, ue samo ta pitanja. Tada test prestaje biti mjerni instrument, pa cijeli trud oko njegove izrade postaje uzaludan. Zato testovi

Izrada testa težak

por

je

ANALIZA SADRŽAJA

153

moraju biti tajna. Unato tome, oni su „pokvarljivi", pa se konstruiraju ekvivalentne forme koje se izmjenino upotrebljavaju. Kad u istraživanju imamo varijablu znanje (informiranost), nije uvijek potrebno ukljuuju izraditi test, pa se možemo koristiti zadacima objektivnog tipa. Takvi zadaci adekvatna pitanja. Dok se anketa prilagodava najljestvice nižoj razini ispitanika, test se prilagodava prosjenoj razini. Testovi, kao i reviprave toga umjesto stavova, ne mogu se prevoditi s jednog jezika na drugi, pa se

bitne sadržaje koje želimo ispitati

zije

u kojima se provjeravaju sva

i

pitanja

ili

tvrdnje

i

metrijske karakteristike testa

ili

ljestvice.

9.3

Analiza sadržaja

Analiza sadržaja metoda

je

za prikupljanje podataka

iz

informacijskog materijala: iz

knjiga, asopisa, novina, s radija, televizije i interneta. Uz pomo nje može se analiziod teorijskog rati verbalna i neverbalna komunikacija. Analiza sadržaja razlikuje se na literaturi rada teorijskog osnovi Na dokumentaciji. rada na rada na literaturi i od saznadokumentaciji na radom a istraživanja, okvir našeg teorijski logiki razvijamo

jemo potrebne podatke koje su drugi prikupili, a koji nama mogu poslužiti za provjeravanje hipoteza. Radom na dokumentaciji dolazimo do sekundarnih podataka, a analizom sadržaja dolazimo do primarnih podataka. Razlika izmeu primarnih i sekundarnih podataka jest to što je sekundarne podatke prikupio netko drugi s drugim ciljem, a mi ih upotrebljavamo za potrebe provjeravanja hipoteza našeg istraživanja. Primarne podatke prikuplja istraživa jednom od metoda za prikupljanje podataka s ciljem da provjeri

odreene hipoteze.

za prikupljanje podataka kojih je zadatak objektivan, sustavan i kvantitativan opis manifestnog sadržaja komunikacije (Berelson, 1954). Analizom sadržaja komunikacije može se doi do najrazliitijih podataka o društve-

Analiza sadržaja metoda

noj stvarnosti, jer se si.

je

u sadržaju komunikacije

reflektiraju

gotovo svi društveni odno-

Ovom se metodom s dosta uspjeha dolazilo do ovih podataka: 1

o sadržaju razliitih poruka,

2.

o obilježjima

3.

o obilježjima primaoca poruka,

4.

o efektima poduzetih

pošiljaoca

poruka,

akcija.

U svakom sluaju, preko sadržaja poruka zakljuujemo o drugim obilježjima. Na osnovi sadržaja može se zakljuiti o obilježjima autora, redakcija izdavakih kua. U i

profašistika orijentacija ne-

svjetskom ratu analizom sadržaja otkrivena je kih amerikih novinskih agencija. Analizom prvomajskih parola se vanjska i unutrašnja politika te zemlje.

Drugom

Analizom sadržaja najpopularnijih drama u Njemakoj

i

u SSSR predviala

SAD u

došlo se do vrlo zanimljivih razlika u nacionalnim karakteristikama maca i Amerikanaca. Evo nekih rezultata te analize:

1929. godini

izmeu

Nije-


154

SAD

'**$$&$&] sku

60% 36%

ljubav

moral

4% 2%

idealizam

mo

31% Sad

9% 44% 33% (Miller,

1950,

str.

Podaci ove analize nedvojbeno pokazuju da su se „ukusi" primalaca u

112)

te dvije

zemlje 1929. godine bitno razlikovali. Te su razlike potvrdila i neka druga istraživanja, dok nije došlo vrijeme da budu vidljiva i bez ikakva istraživanja. Izneseni rezultati potvruju izuzetnu heuristiku vrijednost metode analize sadržaja. Tom se meto-

dom mogu

odrediti efekti poduzetih akcija. Primjerice, analizom sadržaja pisama

zarobljenih vojnika ustanovljeno

je

da vei psihološki efekat ima dnevno nego

nono

bombardiranje.

Dakako, i primjena te metode za prikupljanje podataka treba biti teorijski utemeTo prije svega znai da analizom sadržaja, kao i drugim metodama za prikupljanje podataka ne može zapoeti istraživanje. Sve metode za prikupljanje podataka imaju mjesto u procesu istraživanja. One nisu cilj, ve sredstvo da se doe do otkria ili da se provjere odreene hipoteze. I u jednom i u drugom sluaju zasnovane su na odreenoj istraživakoj ideji, pa logiki trebaju biti povezane sa svim ostalim aktivnoljena.

stima radi ostvarivanja

Osii

te ideje.

Prema tome, ako smatramo da je analiza sadržaja najpogodnija metoda za prikupljanje podataka u realizaciji naše istraživake ideje, onda u skladu s tom idejom moramo pripremiti ovu metodu za njezinu primjenu. U toj pripremi moramo odrediti: a)

kategorije analize sadržaja,

b)

uzorak analize sadržaja,

c)

jedinice analize sadržaja.

gon u oc obje liko

9.3.1

.


Kategorije analize sadržaja su obilježja (varijable) sadržaja kojeg zastupljenost želimo

u nekom informacijskom

Recimo da nas zanima koliko se sadržaja u udžbenicima osnovne škole odnosi na katoliku vjeru kako se taj sadržaj prezentira. Hipoteza može biti da sadržaja o katolikoj vjeri ima dosta i da se pretežito favorizira. Varijable sadržaja u ovoj hipotezi su sljedee: odrediti

materijalu.

i

1.

sadržaji koji govore o katolikoj vjeri (kategorija analize sadržaja)

modaliteti

.2.

sadržaji koji se

obilj

ih p:

pose opis

mog ti

1.1. sadržaji koji se favoriziraju 1

bro

ne favoriziraju

1.3. neutralni sadržaji.

on

štoj<

sadr

dok razli

ANALIZA SADRŽAJA


skupine: sadržajne

i

mogu

155

vrlo razliite. Lasswell ih dijeli na dvije

biti

formalne.

Sadržajne: a)

koje govore o vrsti sadržaja,

nainu kako se sadržaj

b) koje govore o c)

kategorije koje otkrivaju vrijednost

d) koje govore o

nainu

tretira: favorizira,

i

ciljeve,

ostvarivanja ciljeva,

e)

koje se osobine upotrebljavaju pri opisu

f)

što se

g)

odakle i od koga

h)

kome

i)

gdje se akcija

j)

vrsta konflikta

ljudi,

uzima za podizanje autoriteta,

je

je

informacija potekla,

namijenjena,

dogaa,

- podrijetlo i razina,

- sretan,

k) završetak 1)

nefavorizira, neutralno,

tragian, ambivalentan,

vrijeme na koje se informacija odnosi.

Osim tih

sadržajnih, analiza

a)

forma

b)

forma reenica

c)

retoriki

ili

i

tip

može biti usmjerena i na formalna

komunikacije

- gramatiki

- vrsta i

obilježja

komunikacije:

medija,

sintaktiki oblici,

propagandni oblici (Lassvvell, 1965).

U analizi sadržaja uvijek nas zanima koliko od ukupnog sadržaja otpada na kateKako bismo to mogli postii, cjelokupan sadržaj razdijelimo u odgovarajue kategorije. Meutim, u analizi sadržaja postavlja se ozbiljno pitanje objektivnosti u primjeni ove metode. To znai da se pri razvrstavanju ne postiže vegorije koje nas zanimaju.

liko slaganje

medu

razliitim analizatorima koji analiziraju

isti

sadržaj.

Zato, ako nije nužno, u analizi sadržaja ne treba ii na velik broj kategorija. Dobro se usmjeriti na opa i lako prepoznatljiva obilježja sadržaja, jer su upravo takva obilježja

znanstveno relevantnija. Kada smo se odluili za odreene kategorije, valja

ih precizno opisati

kako

bi ih analizatori lakše prepoznali. Pri opisivanju kategorija

posebice se treba usmjeriti na razlikovanje slinih kategorija, pa opisu donijeti tipine primjere za svaku kategoriju.

Ni

najbolji opis kategorija analize sadržaja

je

zbog toga dobro u

ne može ukloniti sve dileme koje se

mogu pojaviti pri analizi i bitno utjecati na objektivnost. Zato je potrebno uvježbavati one koji e analizirati. Meutim, prije toga treba sve uiniti da opis kategorija bude Korisnim se pokazalo da dva analizatora u predispitivanju analiziraju isti drugome i da se nakon toga sastanu analiziraju rezultate do kojih su došli. Osobitu pažnju trebaju obratiti onim sadržajima koje su razvrstah u razliite kategorije, pa ako ustanove da je razlika uzrokovana razliitim shvaanjem što jasniji.

sadržaj neovisno jedan o

i


156

opisa kategorije, opis treba upotpuniti.

Takvim upotpunjavanjem opisa

kategorija

analize sadržaja bitno se poboljšava njezina objektivnost.

Objektivnost analize sadržaja

poveava

se

ako svaki sadržaj

možemo

Ou razvrstati

u odgovarajuu kategoriju. Meutim, neka vrsta sadržaja može biti za naše istraživanje nevažna, ali ne smije biti izuzeta iz analize. Moramo znati koliko ima takva sadržaja kako bismo mogli odrediti proporciju relevantnih sadržaja. Zato uvijek kad imamo sadržaje koji ne spadaju u kategorije što nas zanimaju, dodajemo kategoriju „ostalo"

u koju

ih

9.3.

razvrstavamo.

spe pori

Rec naši

srec

paj

Do kategorija analize sadržaja dolazimo na osnovi hipoteza na osnovi prethodi

e

nog upoznavanja sadržaja koji biti analiziran. Kao i sve hipoteze, i ove trebaju biti zasnovane na znanju, mašti, intuiciji i inteligenciji istraživaa. Kreativan istraživa

može doi i do kategorija analize sadržaja koje se ne pojavljuju ili se rijetko pojavljuju u samom sadržaju, a uz pomo kojih se može doi do važnih spoznaja o sadržaju koji se analiziraju. Recimo, u govoru u povodu desete obljetnice meunarodnog priznanja Hrvatske drugi predsjednik Republike Hrvatske ni jednom rijeju nije spomenuo ime prvog predsjednika. Nespominjanje imena prvog predsjednika u takvim prilikama važno je obilježje toga sadržaja.

Analiza sadržaja, prema tome, ne mora biti usmjerena samo na manifestni sadržaj komunikacije. Zato se i govori o kvalitativnoj i kvantitativnoj analizi sadržaja (Novosel, 1971:582 - 609). Recimo, za analizu sadržaja parola koje su se pojavile jednog jutra na ulicama Zagreba pogodna bi bila kvalitativna ili nefrekvencijska analiza.

U tim parolama koje se i sada naziru na zagrebakim ulicama, nepoznati pisci istiu neke vrijednosti tadašnjeg društva i upozoravaju na neke njegove slabosti. Kako bi se dobio bolji uvid u namjere onih koji su pisali te parole, trebalo bi vidjeti koje se vrijednosti

i

slabosti tadašnjeg društva

Frekvencijska

u njima ne spominju.

nefrekvencijska analiza sadržaja

i

na oba aspekta. Varijable su kvalitativna obilježja pojava. U istraživanju ih mjerimo tako da ih brojimo ili im odreujemo intenzitet. U hipotezama dovodimo u vezu relevantna obilježja pojava (kvalitativni aspekt), a

u

dan ma. uzo feljt

tik nel<

poli

tik:

Akc rep« nije

prin

može dovesti do vrlo kvalitetnih rezultata ako su zasnovane na dobrim hipotezama. Zbog toga znanstvena istraživanja ne treba dijeliti na kvalitativna kvantitativna, jer u svakom moraju biti prisuti

nas brai

empirijskoj verifikaciji brojimo

ili

treb

sam odn pozi

kara

dan

mjerimo ta obilježja i raunamo povezanost medu njima (kvantitativni aspekt) kako bismo provjerili istinitost hipotetikog iskaza. Znanstveno istraživanje mora ukljuivati

teorijski (kvalitativni)

i

empirijski (kvan-

u adekvatnoj povezanosti kvalitativnog kvantitativnog dijela. Kvaliteta istraživanja je u teorijskoj usmjerenosti prema istinitom mišljenju, a istinito mišljenje u znanosti je empirijski provjereno mišljenje. Prema tome, titativni) dio.

Vrijednost istraživanja

najkvalitetnija

je

znanstvena istraživanja

mogu

biti

kvantitativna istraživanja, jer dobro

upotrijebljeni brojevi predstavljaju najvišu razinu deskripcije.

na analizu sadržaja,

ve jednako vrijedi

Prema tome, dioba kao

9.3.:

i

i

Ovo

se ne odnosi

samo

za druge metode prikupljanja podataka.

analize sadržaja na kvalitativnu

i

kvantitativnu neosnovana

Ana mjei anal

odre

duži

emi

dioba jedinstvenog istraživakog procesa na teorijska i empirijska istraživanja. Sva su istraživanja jedinstvo teorijske i empirijske aktivnosti, jedinstvo kvalita-

liin

tivnog

pasu

je

i

i

kvantitativnog, a cijepanje tog jedinstva

je

jednostranost.

ANALIZA SADRŽAJA

9.3.2.

157

Uzorak analize sadržaja

O uzorku openito govorili smo u sklopu nacrta istraživanja pa e ovdje biti rijei samo o specifinostima uzorka u analizi sadržaja. esto analizom sadržaja nije mogue, a i nije potrebno, obuhvatiti cjelokupan sadržaj o kojem želimo doi do odreenih podataka.

državama analiziramo mogunosti da sva nastalim na podruju bivše Jugoslavije sredstva obavještavanja. Previše bi bilo kada bismo se odluili i samo za jedne novine, pa je u takvu sluaju potrebno odrediti uzorak sadržaja koji emo analizirati. Recimo da želimo

znati koliko naša sredstva javnog obavještavanja pišu o

neemo

imati

Pri odreivanju uzorka obino se ograniavamo na vremensko razdoblje koje nas najviše zanima i koje nam se ini najvažnije za problematiku koju pratimo. U odaizabrati branom razdoblju ne moramo uzimati novine od svakog dana, ve dane koji najbolje mogu reprezentirati list s obzirom na problematiku koja nas zani-

emo

ma. Nedjeljne su novine obino drukije od drugih u tjednu, pa se mogu ispustiti iz uzorka. Isto možemo uiniti s pojedinim stranicama novina, npr. one koje donose feljtone, romane u nastavcima, sport i slino.

U

odreivanju uzorka analize sadržaja treba se rukovoditi logikim, a ne statisu njoj statistike jedinice u osnovnom skupu nisu jednako važne kao ispitanici u uzorku anketnog istraživanja. Recimo za problematiku iz vanjske politike važnije je analizirati „Vjesnik" nego neki tvorniki list. Ako nas zanima politika socijalizacija u školi, odabrat emo udžbenike iz predmeta društvenog smjera. Ako želimo doznati repertoarnu politiku neke kazališne kue, analizirat emo cijeli repertoar, a ako pak želimo doznati neka obilježja publike, odabrat emo najpopular-

tikim

nije

kriterijima, jer

komade iz cjelokupnog repertoara.

Budui da se uz pomo analize sadržaja mogu saznati podaci i o pošiljaocu, primaocu i efektima pojedinih akcija, pri odreivanju uzorka analize sadržaja o tome treba voditi rauna, jer isti sadržaj nije jednako indikativan za sve situacije. Na osnovi samog sadržaja ne možemo zakljuiti ništa o primaocu, ako ne znamo u kakvu su odnosu primaoci prema sadržaju koji analiziramo. Izborom najpopularnijih drama poznat je odnos primalaca prema sadržaju pa se na osnovi njega može zakljuiti o karakteristikama primalaca. Meutim, uzorak cjelokupnog repertoara ne bi bio pogodan za zakljuivanje o primaocima kao izbor najpopularnijih drama.

9.3.3.

Jedinice analize sadržaja

Analiza sadržaja

je

zapravo mjerenje, a mjerenje je brojana usporedba veliine koja se

poznatom veliinom iste vrste (mjerna jedinica). Kategorije To su obilježja sadržaja kojeg zastupljenost želimo odrediti uz pomo mjernih jedinica što se koriste u analizi sadržaja. Mjerne jedinice dužine su: mikron, milimetar, centimetar, metar, kilometar, svjetlosna godina. Za koju mjeri (mjerna veliina) s

analize sadržaja su mjerne veliine.

emo se jedinicu mjerenja odluiti ovisi o onome što mjerimo.

Besmisleno bi bilo ve-

liinu mikroorganizma mjeriti kilometrima, a svemirske udaljenosti mikronima.

U analizi sadržaja možemo se koristiti razliitim jedinicama, poput rijei, reenice, pasusa,

novinskog

stupca, lanka, knjige, cm2,

govornog informacijskog materijala

koji


158

se

može

mjeriti

vremenskim jedinicama.

O izboru odgovarajue jedinice mjere ovisi

vrijednost analize sadržaja. Besmisleno bi bilo da golemi informacijski materijal mje-

rimo malim jedinicama, kao skom vagom.

što bi bilo besmisleno

da staro željezo mjerimo milimetar-

Izbor jedinica analize sadržaja ovisi o ciljevima analize sadržaja, vrste i broja analizirati. Iako kategorija analize sadržaja, kao i o opsegu i vrsti sadržaja koji

ma

i

emo

izbor

veih

jedinica

može poveati preciznost, obino je logika

vee

upotrebljivost rezul-

tata analize sadržaja vea ako su ako je mogue, da jedinice analize sadržaja budu logike cjeline, kao što su lanak u novinama, lekcija u udžbeniku i slino. U analizi nekog sadržaja možemo se koristiti s više jedinica, ali se tono mora znati kad se koja jedinica upotrebljava i za koje kategorije kako ne bi bila upitna objektivnost analize.

U jednoj tekst

analizi sadržaja

pod jednim naslovom.

se koristile 1971 godine .

jedinice analize sadržaja. Zato treba nastojati,

udžbenika osnovne škole za jedinicu analize uzet

u Hrvatskoj, Srbiji i Banovini Hrvatskoj

Rezultate donosimo

u

su bili:

1.

(1940).

nacionalni,

2.

Jedna od katejugoslavenski,

itankama šRSftrija

Banovina Hrvatska

31.6%

56.2%

43.0%

jugoslavenski

57.2%

31.7%

52.5%

svjetski

1 1

.2%

12.1%

4.5% (Vujevi, 1972,

Slini su rezultati dobiveni analizom sadržaja udžbenika povijesti

obraivala nacionalna

je

tablici.

Autori u

nacionalni

povijest.

str.

102)

u kojim

se

U srpskom se udžbeniku mnogo više obraivala srpu odgovarajuem hrvatskom udžbeobraivala hrvatska povijest nego u hrvat-

ska nacionalna povijest nego hrvatska povijest

ak se u srpskom udžbeniku više skom udžbeniku. Pazilo se i pri izboru nacionalnih niku.

sere

U uzorak su ukljuene itanke prvih triju razreda koje su

gorija analize sadržaja bili su autori. Modaliteti 3. svjetski.

mati

da se u srpskom udžbeniku govorilo o Zrinskim i Frankopanima, a u hrvatskom udžbeniku nacionalne povijesti oni se ne spominju. U hrvatskim udžbenicima manje je nacionalnih sadržaja, a od povijesnih linosti birane su one sa slavenskom ili jugoslavenskom orijentacijom. Ovi podaci su valjan pokazatelj politike situacije toga vremena i u skladu su s politikim zbivanjima koja su nakon toga slijedila. sadržaja, tako

Kada smo odredili kategorije, uzorak i jedinice analize sadržaja, možemo prijei na samu analizu. Za potrebe analize valja izraditi protokol u koji se unose podaci. Svaka se kategorija oznaava posebnim simbolom. Može se bilježiti frekvencija pojav-

tacij

imat

spoi

ime Stalj

Ana treb istra

heur

nap

odreene kategorije u jednoj jedinici, a može se registrirati samo pojavljivanje nepojavljivanje neke kategorije u svakoj jedinici. Favorizirani sadržaj oznaava se

prec

predznakom (+), a nefavorizirani predznakom (—). Neutralni se sadržaj ne obilježava nikakvim znakom. Posebnu teškou zadaju neutralne kategorije, jer ih je teže identificirati. Zbog toga se one specificiraju, pa se u njih ukljuuju:

zori

ljivanja ili

oe! dati rija,

anal

ANALIZA SADRŽAJA

ma

i

1.

neutralni sadržaji,

2.

ambivalentni sadržaji,

3.

sadržaji s hipotetikim

159

znaenjem, retorikim pitanjima, pogodbenim tvrdnja-

slino, 4.

sadržaji

kod

kojih

imamo teškoa u

kodiranju.

izraunava postotak njezine zastupljenosti u analiziranom materijalu, a na osnovi predznaka može se izraunati i koeficijent neravnoteže. Postotak se rauna po formuli:

Za svaku

se kategoriju

nx100

„

P = postotak n = broj

N

jedinica

odreene kategorije

= ukupan broj jedinica za sve kategorije.

Koeficijent neravnoteže

rauna

se

po

formuli:

Fa-Ne Kn=

Kn -

n

koeficijent neravnoteže

Fa = favorizirane jedinice

Ne = n

nefavorizirane jedinice

= ukupan broj jedinica jedne kategorije (favorizirane

+ nefavorizirane + neutralne)

Kao u svakom mjerenju, u analizi i

sadržaja rezultat

tacija treba biti kvalitativna, jer velik rezultat

imati veliko. Recimo,

je

kvantitativan,

ali

interpre-

može imati malo znaenje, a mali može

vee znaenje za otkrivanje promjena u SSSR-u ima manje puta

spominjanje imena Staljina u govorima njegovih nasljednika, nego kada se njegovo

nakon razdoblja šutnje ponovno eše spominjanje odreenih društvenih promjena u toj zemlji. Analizom sadržaja možemo prilino tono doi do podataka koji nas zanimaju, ali treba imati na umu da „prikupljanje podataka ne može biti zamjena za razmišljanje i ime

više spominjalo. Isto tako,

Staljinova

imena može

istraživanje

..."

biti

indikator

(Mozer, 1962:5).

Analiza sadržaja vrlo

je

dobra metoda za prikupljanje podataka. Ona ima veliku

možemo se njome koristiti za razliite ciljeve. Osim toga, njeziskupa ni teška, pa se slobodno može reci da se, s obzirom na svoje prednosti, vrlo malo upotrebljava. Stoga se njezina masovnija primjena opravdano oekuje. Meutim, ne smiju se zaboraviti ni njezini nedostaci. Prije svega, treba upozoriti da joj je najvea slabost subjektivnost. Zato kod njezine primjene tome treba pridati osobitu pozornost. To znai da se u analizi sadržaja ne ide na veliki broj kategorija, da se te kategorije precizno definiraju, da se analizatori dobro uvježbaju i da se u heuristiku vrijednost,

na primjena

nije ni

analizi upotrebljava više analizatora koji

e analiziran

isti

sadržaj.

160

TERENSKI

RAD

Prije analize sadržaja

potrebno se kritiki osvrnuti na sadržaj

koji

e biti analizi-

ran kako bismo dobili odgovor o upotrebljivosti sadržaja koji namjeravamo

istražiti

u ostvarivanju ciljeva koje smo sebi postavili. Recimo, ako smo zainteresirani za istraživanje participacije radnika u upravljanju pitanje je možemo li se za te svrhe koristiti analizom sadržaja zapisnika sa sastanaka, jer u zapisnicima esto nisu registrirani svi oblici participacije ni

TERENSKI

10

osobe koje su

participirale.

RAD

Kad smo razradili metode za prikupljanje podataka koje namjeravamo upotrijebiti u našem istraživanju kad smo predispitivanjem utvrdili da se s njima može izii na teren preostalo nam je da obavimo terenski dio istraživanja. Provoenje terenskog dijela istraživanja može bitno utjecati na rezultate istraživanja. Može se dogoditi da na terenu uope ne možemo doi do podataka koje želimo prikupiti, jer nam poduzea koja smo ukljuili u istraživanje to ne dopuštaju. i

Zbog toga se

potrebno nakon odreivanja uzorka ishoditi pristanak poduzea da istraživanje. Nije dovoljan samo naelan pristanak, jer istrauvijek odreene uvjete za provoenje. Zato prilikom traženja pristanka je

u njima može provesti

živanje traži

treba upoznati

poduzee što e se i kako e se raditi. Ako se, recimo, radi o anketnom

u školama,

u vrijeme nastave u razredima nai nain da u razredu gdje se anketa provodi ne bude nitko osim anketara ispitanika kako nastavnici u tijeku ispunjavanja ankete ne bi davali „savjete" svojim uenicima kako odgovoriti na neka pitanja ili, pak, da svojim šetnjama i pogledima preko oka ne bi ugrozili istraživanju

koje

je

treba osigurati anketiranje

istraživa odredio, a ne uprava škole. Isto tako, treba i

e

anonimnost uenika. Stvar je mnogo teža kad se ispitivanje provodi u tvornicama. Tu obino nema prikladne prostorije, klupa, stolova, olovaka, niti su ispitanici na okupu. Ako se ne radi na normu, dobro je istraživanje provesti u tijeku radnog vremena. Istraživanje nikako ne bismo smjeli provoditi za vrijeme pauze ili nakon radnog vremena, jer emo ispitanike omesti u odmoru ili jelu ili emo ih omesti kad umorni žure na prijevozno sredstvo. Sve to može bitno utjecati na odnos prema istraživanju, pa i na same rezultate.

Vrlo

je

ispitivanje,

teško u

pa

poduzeima, osobito proizvodnim,

osigurati uvjete za

poduzeu prikupiti posjetiti ih

grupno

emo se morati odluiti za individualno istraživanje. Zbog toga emo u

adrese osoba koje su ušle u uzorak i radi provoenja u najpogodnije vrijeme u njihovim domovima.

Individualno anketiranje

anketara, pa se

poveavaju

i

mnogo

poskupljuje cijelo istraživanje.

istraživanja

Poveava se broj pomno odabran

organizacijski problemi. Anketare treba

e

i uputiti u posao koji trebaju obaviti. Unato svemu, oni na terenu naii na probleme koje nije lako predvidjeti, a koji mogu bitno utjecati na vrijednost njihova posla. Zato se na terenu odreuju utjecajniji domai ljudi koji im mogu pomoi. Pored toga,

cese deni znan zbog mete

161

u vrijeme izvoenja terenskog sluaju potrebe anketari

ak

s

dijela istraživanja organizira se dežurstvo

kako

bi se

u

terena mogli telefonski obratiti.

u dobro pripremljenom istraživanju bilo je prekidanja terenskog rada. Ako u instituciju, to ne znai da je došla do svih lanova te institucije, pa se može dogoditi da vam jedni ljudi te institucije pomažu, a drugi do kojih nije dospjela informacija o vašem dolasku ometaju vaš rad, tako da esto izvršavanje terenskog zadatka može biti ugroženo. Budui da je izvršavanje vezano uz novanu naknadu, anketari na terenu mogu doi u razliita iskušenja. To može cjelokupno istraživanje dovesti u pitanje, pa se treba zaštititi od takvih neprilika. Zbog toga se u svakom veem istraživanju provodi terenska kontrola koje je zadatak da provjeri jesu li anketari dolazili do ispitanika odreenih za uzorak jesu li ih anketirali. Ako se ustanovi da je

i

informacija došla

i

neki anketari to nisu uinili, eliminiraju se iz daljeg istraživanja, a njihove ankete izdvoje iz obrade. Uzorak ispitanika kompletira se

odgovarajuom dopunom.

Na terenu se može dogoditi da anketari ne pronau predvienog ispitanika. Preporuuje se da anketar pokuša još dva puta, pa ako ni tada ne pronae predvienog ispitanika zamjenjuje ga odgovarajuom zamjenom koja se u svakom istraživanju predvia. Budui da se znade tendencija osipanja uzorka, treba predvidjeti više rezervnih ispitanika

iz

nižih slojeva društva.

Teškoe u terenskom

dijelu istraživanja istraživae

fonsko anketiranje. Kao svugdje, toga

i

u

navode na poštansko i teleako zbog

istraživanju valja misliti na štednju, ali

doe u pitanje cjelokupno istraživanje, to više

mogu uzrokovati posljedice skuplje od

nisu uštede. Pogrešni rezultati

može rei da su dobra istraživanja, bez obzira na njihovu cijenu. Dobro istraživanje ne ukljuuje samo tehniku njegova provoenja ve i izbor relevantnog problema istražinajskupljih istraživanja, pa se

najjeftinija

vanja. je skup i težak zato pri izboru problema istraživanja to treba imati prekasno je odustati od istraživanja kad se susretnemo s teškoama na terenu. A ako u takvu sluaju ne odustanemo, možemo ii na ustupke koji cijelo istraživanje mogu dovesti u pitanje. Znanstvena istraživanja se uvijek provode u ogranienim uvjetima, pa se ispituju dostupniji ispitanici primjenjuju jednostavniji postupci. Zbog toga su sociološki bolje obraene društvene grupe koje omoguuju grupno anketiranje, npr. dai, studenti i vojnici. Dobro je kad se odluimo na istraživanje dostupnih socijalnih grupa, ali treba nastojati da ne ispitujemo dostupnije ispitanike unutar socijalnih grupa i da na osnovi njih neopravdano uopavamo na cijelu grupu. Upravo je to najvea pogreška u koju upadamo zbog problema koje namee terenski

Terenski rad

na umu,

jer

i

rad u znanstvenom istraživanju.

Metoda

analize sadržaja

nema veih

terenskih teškoa, pa se

može oekivati da

e se sve više primjenjivati. U modernom se društvu svaka društvena pojava na odreeni nain

i informacijski reflektira. Zato ova metoda može doi do vrlo razliitih i znanstveno relevantnih podataka. U znanstvenom radu nije dovoljno iskorištena više zbog nedovoljnog poznavanja nje i njezinih mogunosti nego zbog teškoa u primjeni metode.


162

11.

I


istr;

I

ista

gu

Svaka se znanost nada da se neogra-

nieni

broj pojava

može

za

svesti u

k

jue

ogranieni broj pojmova. Thurstone

met injenice su iskustveni doživljaji predmeta istraživanja. Podaci su simboliki registrirane injenice. Zahvaljujui tome što se iskustvo može zabilježiti, prikupljanje podataka u znanstvenom istraživanju prelazi svako individualno iskustvo. Individualno iskustvo je uvijek ogranieno, a podaci su u istraživanju reprezentativni. Zato nije udno što su rezultati istraživanja esto drukiji od individualnog iskustava. To je posebice izraženo kada je rije o iskustvu o društvenim procesima. Svatko se kree u ogranienom društvenom prostoru i na osnovi iskustva u tom dijelu sudi o društvu u cjelini. i u tom dijelu neke stvari lakše zapažamo, a neke teže. U znanstvenom istraživanju podatke prikupljamo organizirano i sustavno tako da pojave i procese

ak

zahvaamo cjelovito.

Zat< jer s

išlo

je d.

njez

Kak nek Toi znai

ine nepreglednu gomilu iz koje se ne može ništa doznati ako na odgovarajui nain ne srede i obrade. U sreivanju je najprije potrebno izvršiti Prikupljeni podaci

se

logiku kontrolu.

Meutim, da bi

moglo lakše koristiti prikupljenim podacima, svaki protokol odgovarajuu šifru. Logikom se kontrolom provjerava kvaliteta prikupljanja podataka. Ona se provodi na razliite naine ovisi o metodi prikupljanja podataka korištenoj u istraživanju. Ako je rije o promatranju, pregledavaju se usporeuju protokoli kako bi se moglo zakljuiti koliko su vjerodostojni prikupljeni podaci. Istraživanjem se otkriva zakonitost koja donekle mora biti vidljiva u samim podacima, pa ako su razliiti opažai promatrali ista obilježja kod slinih ispitanika, u tim podacima ne bi smjelo biti veih odstupanja. Slino se postupa kod ankete i analize sadržaja. Kad logikom kontrolom utvrdimo da se na prikupljene podatke možemo osloniti, dalje ih sreujemo. upitnik

mora

se

i

dobiti

i

i

i

Kvalitativna opažanja

i

slobodni odgovori u anketi ne

mogu se obraivati ako se

ne pripreme za obradu. Stoga se takvi zapisnici opažanja analiziraju kako bi se uoile tendencije koje se obilježavaju posebnom šifrom. Isto tako se radi i s otvorenim odgovorima u anketi. Prema tome, zapisnici promatranja i otvoreni odgovori u anketi sreuju se za obradu pomou analize sadržaja. Da bi se mogla obaviti obrada, svaki rezultat opažanja ili odgovor u anketi mora dobiti svoj broj. Meutim, treba imati na umu da brojano oznaavanje podataka ne mora znaiti kvantifikaciju. Treba razlikovati brojku koja ima funkciju imenovanja od broja kojim se oznaava kvantiteta, jer se u obradi i interpretaciji tretiraju na razliite naine. Upotreba brojeva ne iskljuuje kvalitativnu analizu ve naprotiv ona je omoguuje. Ako iza brojke stoji kvaliteta, nije rije o kvantofreniji, ah to se uiniti onima koji pate od kvantofobije. Kao što kvantovide freni sve u brojevima, tako kvantofobi u njima ne vide ništa.

e

Bez obzira na to o kakvim je podacima rije, kvalitativnim ili kvantitativnim, u znanstvenom se istraživanju ne može ostati na podacima. U svakom je istraživanju potrebna odgovarajua obrada podataka koja logiki proistjee iz prethodnih faza

moj van pod rike

(šui

vajt biti

P°g koji;

gan miš] broj

obrc

nad pod nes u kc slože

nih:

nek(

jedn

men tako pita:

163

Nedostatak znanja iz statistike est je uzrok prekidu logike u procesu Oni koji ne znaju statistiku, naruuju obradu ne poznajui njezine mogunosti, a oni kod kojih se naruuje obrada ne poznaju logiku procesa istraživanja

istraživanja. istraživanja.

za koje obraduju podatke. Kao što svaka hipoteza za svoju provjeru treba odgovarajue podatke, isto je tako potrebna odgovarajua obrada. Obradom podataka bavi se statistika. Statistika je posebna logiki zaokružena metodološka disciplina koja se osamostalila u znanstvenom i pedagoškom pogledu. Zato o njoj u tom smislu ovdje nee biti rijei. A kada bismo to i htjeli, ne bi bilo dobro jer svaki udžbenik iz statistike svojim opsegom premašuje opseg ove knjige, pa bi to išlo na štetu uvida u cjelovit istraživaki proces.

Prema tome, u obradi ove

faze procesa istraživanja prijete dvije opasnosti. Prva

druga je da se zbog obilne grade predimenzionira njezina obrada, što bi išlo na štetu uvida u logiku cjelokupnog procesa istraživanja. Kako bismo izbjegli i jednu i drugu opasnost, pokušat emo se ukratko osvrnuti na neke dijelove statistike i upozoriti na njezino mjesto i ulogu u procesu istraživanja.

je

da se ne uvidi logika

te faze, a

biti naodmet ni onima koji statistiku znaju, jer se mnogi medu njima tim znanjem ne umiju adekvatno koristiti u procesu istraživanja. Znanje statistike je pretpostavka za znanstveni rad. Bez njezina poznavanja nije mogue pratiti strunu ni znanstvenu literaturu, nije mogue izraditi projekt istraživanja (odreivanje uzorka, izrada instrumenata), nije mogue obraditi i analizirati podatke, niti donositi zakljuke o dobivenim rezultatima. Napokon, znanje iz statistike potrebno je da bi se sprijeile „tako este zloupotrebe statistikih podataka"

To nee

(Šušnji, 1973:307).

Meutim, odnos prema statistici je razliit. Oni koji je ne vole (kvantofobi) nazivaju je tonim zbirom netonih podataka. Oni koji je poznaju znaju da tako može biti upotrebljavana, ali isto tako znaju da u tome nije njezina bit. Statistika se može pogrešno upotrebljavati, ali dobrom upotrebom možemo odrediti veliinu pogreške koju smo napravili u istraživanju. Kao što razliiti instrumenti pomažu osjetnim organima u dolaženju do injenica, isto tako statistike metode pomažu proces i

i

mišljenja. Statistika je instrument

pomou

kojega razmišljamo na temelju velikog

broja podataka.

Elektronska obrada podataka uinila

je

dostupnim i najkompliciranije statistike

najzamršenije statistike obrade ne mogu nadomjestiti propuste u drugim fazama istraživanja, pa se koristi složena obrada podataka na koje se ne možemo osloniti. Isto tako, koristi se složena obrada koja se

obrade.

Meutim, esto

ne smije

upotrijebiti za

u kojima složena

Zbog svega složenih

se zaboravlja da

i

podatke kojima raspolažemo.

statistika obrada nije sredstvo

ak ima

i

takvih „istraživanja"

ve cilj (kvantofrenija).

toga treba naglasiti da vrijednost obrade podataka nije u primjeni

ve adekvatnih statistikih postupaka. U duhu znanosti je da izmeu adekvat-

nih statistikih postupaka biramo jednostavnije, ako nas oni

mogu zadovoljiti.

sami ili emo je naruiti u Bez obzira na to hoemo li obradu podataka šifriranja protokola i anketa podatke prenosimo na nekom raunskom centru, nakon ih maske kad ih unosimo u takozvane ih unosimo na papir jedno mjesto (na plahte kad memoriju kompjutora). Plahte ili maske za prenošenje podataka iz upitnika prave se tako da se pored rednog broja ispitanika upiše broj odgovora koji je dao na svako raditi

pitanje.


164

I

Izgled plahti (maske)

da

Broj pitanja

Redni broj ispitanika 1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

2

5

3

2

1

3

2

1

5

1

23

0002

1

3

2

1

1

3

2

1

5

4

29

0003

2

1

2

3

5

2

1

1

3

4

25

0004

2

1

2

3

5

1

1

3

2

1

25

0005

2

3

2

4

5

1

3

4

5

3

28

0001

aki

ko no ini

mt na<

dis

0006

1

2

4

5

1

3

3

3

5

4

24

4

1

4

2

2

4

3

26

2

19

0007

1

3

5

0008

2

4

4

3

4

3

2

3

5

0009

1

3

3

4

5

2

1

4

4

3

25

0010

2

4

4

3

3

4

2

3

4

4

25

Ako smo se odluili za elektronsku obradu podataka, podatke unosimo u memokompjutora. Kompjutor ne zna što s tim silnim podacima koji su pohranjeni u njegovu memoriju. To ne zna ni onaj tko radi na kompjutoru. Ako to ne zna ni istraži-

e

riju

tu se logika istraživanja nužno prekida. U tom sluaju istraživa može zatražiti obradu koja se inae radi. Time istraživaki proces koji je nužno jedinstven upada u šablonsku obradu koja samo sluajno može zadovoljiti neke potrebe istraživanja. Istraživanje ni u jednoj fazi nije i ne može biti sluajna aktivnost. Ono u svakoj fazi i u cjelini ima svoju vrstu logiku. Prema tome, obrada podataka mora se logiki nastavljati u odnosu prema prethodnim fazama istraživanja. Tu logiku samo istraživa zna, pa jedino on može naruiti obradu koja je potrebna. Zato istraživa izrauje plan obrade koji je potreban njegovu istraživanju.

va,

cm spe

na

Plan obrade najviše ovisi o ciljevima istraživanja, hipotezama i vrstama varijabli na koje se podaci odnose. Ako nam je, primjerice, u istraživanju zadovoljstva radom vlade cilj deskriptivni - da se dobije uvid u ope zadovoljstvo - onda emo to postii tako da iz podataka o zadovoljstvu izraunamo neku središnju vrijednost.

Raunanjem vrijednost koja

samo po sti.

središnjoj

Zato se

mnoštvo razliitih podataka svodi se na jednu manje razliite podatke. Podaci se ne razlikuju vrijednosti nego po raspršenju podataka oko središnje vrijedno-

središnje vrijednosti

predouje

te više

Sf

ili

i

opi uvid poveava raunanjem

indeksa raspršenja.

dobivamo klasifikacijskim ciljevima. Recimo da želimo vidjeti kakvo je zadovoljstvo radom vlade s obzirom na spol, izraunat emo posebno središnje vrijednosti za žene, posebno za muškarce. Ako nas zanima postoji li znaajna razlika u tom zadovoljstvu s obzirom na spol, izraunat emo indeks znaajPodrobniji uvid u podatke

e nam pokazati jesu

plal

dobivene razlike stvarne ili sluajne. Isto tako, možemo odrediti s kolikom se vjerojatnošu možemo osloniti na dobivene pokazatelje. Napokon, obradom možemo utvrditi povezanost medu podacima o razliitim

doj

varijablama.

obr;

nosti razlika koji

li

koj<

tabl

165

Želimo li utvrditi uzrono-posljedini odnos ili predvidjeti pojave, tu nam obrada sama ne može ništa pomoi, ako o tome nismo brinuli u nacrtu istraživanja.

Ako e se podaci obraivati u raunskom centru, istraživa pravi plan obrade. A bude obraivao sam, onda iz plahti na koje je prenio sve podatke izvlai one mu potrebni. Recimo da se 11. pitanje u prikazu plahte odnosi na informiranost i da podaci ispod njega znae rezultat koji je svaki ispitanik postigao u testu informiranosti. Da bi se dobio opi uvid u informiranost, trebali bismo izraunati aritmetiku sredinu. To možemo uiniti na razliite naine. ako

ih

koji

su

Možemo zbrojiti rezultate koje je dobio svaki pojedinac podijeliti brojem pojediMeutim, bolje je da grupiramo podatke, jer tako možemo vidjeti kako su oni i

naca.

olakšavamo u pet razreda.

distribuirani, a time

grupirati

daljnju statistiku obradu.

Primjer grupiranja podataka koji se odnose na

-19 20 -22 17

1 1.

Te bismo podatke mogli

pitanje u plahti

|

23-25 26-28

fhH

I

||

29 -31

|

Isto tako možemo povezati podatke koje smo dobili na dva razliita pitanja. Recimo da želimo povezati podatke prvoga i desetoga pitanja. Prvo se pitanje odnosi na spol. U tom pitanju brojka 1 znai muško, a brojka 2 žensko. Deseto pitanje odnosi se na zadovoljstvo ispitanika radom vlade. Odgovori na 10. pitanje znae: 1

vrlo zadovoljan

2.

zadovoljan

3.

koliko zadovoljan, toliko nezadovoljan

4.

nezadovoljan

5.

vrlo nezadovoljan. Podaci o spolu

i

zadovoljstvu

(I.

i

10. pitanje)

u zajednikoj

tablici

Zadovoljstvo Spol

1

2

3

4

5 •

1

2

II

I

II

II

I

II

u tablici oznaavaju odgovore desetorice ispitanika na 1. i 10. pitanje u Kad unesemo te podatke, u svakom kvadratiu zbrojimo crtice. Tako dolazimo do frekvencija u tablici sa dva ulaza. Tako bismo postupili sa svim podacima varijabli koje smo u hipotezama dovodili u vezu. Svaka tablica treba imati svoj broj naziv. U Crtice

plahti.

i

tablice se

unose originalne vrijednosti radi olakšane kontrole

i

eventualne daljnje

obrade.

J

166

SREIVANJE OBRADA PODATAKA I

Grupirane podatke i podatke iz tablica možemo i grafiki prikazati. Grafiki prikaz zorno pokazuje odnos medu podacima. Grafiki prikaz možemo napraviti pomou histograma

i

krivulja frekvencije.

Svaki grafiki prikaz mora imati svoj broj

i

ime.

u.:

Ok(

ve Krivulja frekvencije

i

histogram normalne distribucije podataka

nol poc koji

po\ kojt

sva i

po

arit

cen -2a

M

2a

mel

više krivulja, treba ih razliito oznaiti.

odr mir

— 1
1ct

prš<

Ako na

jednoj

slici

donosimo

Okomita Uobiajeno je po-

koordinatnog sustava zove se ordinata, a horizontalna apscisa. datke zavisne varijable donositi na ordinati, a nezavisne na apscisi. crta

star

rie za

t

ariti

ni. Središnje vrijednosti

nju pro:

mjerenju istog svojstva ne dobivamo jednake vrijednosti, ali podaci pokazuju tendenciju da se grupiraju oko neke vrijednosti. Ta se vrijednost obino nalazi na sredini, pa se zato i zove središnja vrijednost. Ona najbolje predstavlja sve podatke Pri

smo dobili o varijabli koju smo mjerili. Više je središnjih vrijednosti. Zajedniko im je što mogu biti zamjena za mnoštvo pojedinanih vrijednosti. Ona je najpribližnija veliini obilježja koje se mjeri, pa može poslužiti kao referencija u procjeni svakog pojedinanog podatka. Središnje se vrijednosti mogu odrediti na osnovi ranga koje

raunanjem. Kada su podaci poredani po veliini, u sredini nalazimo centralnu vrijednost. Podatak koji se naješe javlja zove se dominantna vrijednost, a aritmetiku sredinu izraunavamo na osnovi svih podataka tako da ih zbrojimo i podijelimo brojem podataka. Na aritmetiku sredinu utjeu svi podaci, a na medijan i dominantnu vrijednost ne djeluju ekstremni rezultati. Kada je raspodjela rezultata potpuno simetrina, onda je svejedno kojom emo frekvencije

bip bi u štu svic

ija kuji

i

se središnjom vrijednosti koristiti za

tom sluaju sve

tri

opi uvid u

obilježje koje

središnje vrijednosti identine. Imaju

li

nas zanima,

jer

ija koli

upr san noj

su u

podaci izrazitu tendenciju

grupiranja, aritmetika sredina najbolje opisuje mjereno obilježje.

Ako

je

raspodjela

podataka asimetrina i ako je broj podataka malen, opi uvid u obilježje koje ti podaci predstavljaju bolje emo dobiti ako se koristimo centralnom vrijednosti. Kada se podaci odnose na rang, obvezno se koristi centralna vrijednost. Katkad je dominantna vrijednost u prednosti.

11.

Kad moi

TE5TOVI

167

Indeksi raspršenja

112.

Oko

ZNAAJNOSTI RAZLIKA

iste središnje vrijednosti

mogu

podaci

biti

razliito raspršeni. Što

je

raspršenje

vee, središnja vrijednost daje slabiji uvid u cjelinu. Zato je radi boljeg uvida potrebno brinuti o varijabilitetu medu podacima. Totalni interval dobijemo tako da najmanji podatak odbijemo od najveega. U navedenoj plahti totalni interval medu podacima koji se odnose na 11. pitanje je 29 - 19 = 10. Pomou totalnog intervala nešto smo poveali uvid, ali to nije dobar uvid u raspršenje, jer ovisi o ekstremnim podacima u koje se

možemo

najmanje pouzdati.

mnogo

uzima u obzir odstupanje svakog podatka od aritmetike sredine. Te se razlike zbroje, bez obzira na predznak, i podijele brojem podataka. Tako doznamo za koliko u prosjeku odstupaju podaci od aritmetike sredine. Poluinterkvartilno raspršenje govori o raspršenju podataka oko centralne vrijednosti. Standardna devijacija dobije se kvadriranjem razlika izmeu aritmetike sredine i pojedinanih podataka. Standardna devijacija je najbolji indeks raspršenja. Pomou nje je mogue odrediti i vjerojatnost pojavljivanja nekog podatka u Indeks srednjeg raspršenja je

odreenom minus

triju

pouzdaniji, jer

nizu mjerenja. Gotovo svi rezultati mjerenja nalaze se u intervalu plus

standardnih devijacija, a

standardna devijacija nalazi se oko

izmeu

68%

aritmetike sredine

i

plus minus jedna

podataka. (Vidi krivulju normalne distribucije!)

Na obradu podataka mogu utjecati pragmatiki ciljevi istraživanja. Ako, primjei

rice,

za to

želimo naruiti potrebnu koliinu materijala za izradu

nam je dovoljna prosjena

visina onih za koje

odreenog

broja odijela,

emo šivati odijela. Uz pomo te

aritmetike sredine moi emo odrediti i troškove za materijal. Meutim, za proizvodnju odijela nije dovoljna informacija o prosjenoj visini. Ako bismo proizveli odijela

prosjene veliine, neki bi ostali kratkih rukava, a nekima bi rukavi bili dugi. Još gore kad bismo tako postupili u proizvodnji cipela. Neki takve cipele ne bi uope mogli obuti, a nekima bi stvarale probleme zbog žuljeva. Na slobodnom tržištu takve bi cipele kupovali samo kupci prosjene veliine noge, ako bi im se te cipele

bi posljedice bile

svidjele.

Prema tome, za racionalno ponašanje u društvu potrebno je mnogo više informaod samog prosjeka. Budui da se ljudi medu sobom u mnogim obilježjima razlikuju, i za humano ponašanje u društvu potreban je, uz dobru volju, vei broj informacija. Primjerice, naši su gradovi graeni za prosjenoga graanina, a zaboravljamo koliko je to nehumano za invalide. Mi smo pod utjecajem egalitarne ideologije sve uprosjeivali i dobro smo svi osjetili koliko je to nehumano. Humanost nee doi samo izmjenom ideologije jednoumlja u pluralistiku ideologiju. Osim toga, potrebno je znanstveno otkrivanje i društveno i politiko respektiranje razlika. cija

11.3.

Testovi znaajnosti razlika

Kad mjerimo isto obilježje, dobivamo razliite podatke. Razlike u veliini podataka ne moraju govoriti o razlikama u veliini mjerenog obilježja. Zato ih i svodimo na jednu


168

I

vrijednost koja

e biti bliža

možemo

u

mjeriti

stvarnom

obilježju (središnja vrijednost). Isto obilježje

razliitim skupinama, pa

možemo

dobiti razliite središnje vrijed-

Te razlike mogu biti sluajne, a mogu biti rezultat razlike u veliini tog obilježja. Veoma je važno razlikovati sluajno od zakonitog, pa to možemo provjeriti testom znaajnosti razlika. Znaajnost razlika možemo odrediti izmeu aritmetikih sredina, proporcija, postotaka, a to se može uiniti i na kvalitativnim podacima. U svakom se sluaju koristi specifini postupak raunanja znaajnosti razlika. Pomou testova znaajnosti razlika možemo odrediti je li neka razlika znaajna ili nije. Isto tako možemo odrediti stupanj vjerojatnosti naenih razlika. Prema tome, u istraživanju nas ne zanimaju sve razlike, ve samo statistiki znaajne razlike. nosti.

Te razlike govore o zakonitosti, a u znanosti nas upravo

to

i

zanima.

Korelacije

11.4

Odnose medu skupinama možemo ficijent korelacije

varijable lacije

raunanjem koeficijenta korelacije. Koedo Dl, a govori o stupnju promjena jedne

odrediti

izražava se brojem od +1

u odnosu prema promjenama druge

varijable.

izražava proporciju zajednikih faktora, a zove se

Kvadrat koeficijenta kore-

koeficijent determinacije.

Samo

o povezanosti medu varijablama, pa brojanu veliinu. Na osnovi testirati bez obzira na njegovu potrebno znaajnost, je elemenata jednog skupa varijabli. Koreinterkorelacija mogue je doi do zajednikih statistiki

lacije

znaajan

koeficijent korelacije govori

mogu pomoi u

Više

je

davanju prognoze.

vrsta koeficijenata korelacije. Koeficijent rang korelacije koristi se

nanju povezanosti

medu podacima

u rau-

ranga.

Njegova se upotreba preporuuje kad je broj podataka manji od 30 i kad numeriki podaci nisu dovoljno precizni. Pearsonov koeficijent korelacije je tonija mjera poveali se može raunati kada su podaci obiju varijabli izraženi numerikim vrijednostima i kad je broj rezultata vei od 30. Isto tako, distribucija podataka ne smije biti jako asimetrina, a povezanost mora biti bar približno linearna. Koeficijent kontigencije koristi se pri raunanju povezanosti kada su podaci varijabli podijeljeni u manji broj kvalitativnih kategorija. Veliina koeficijenta kontingencije ne zavisi samo od stupnja povezanosti medu varijablama, ve i od broja kategorija iz kojih smo ga raunali. On je uvijek pozitivan, pa smjer povezanosti treba odrediti na osnovi itanja tablice. Fi

zanosti,

koeficijent

koristimo kad su podaci rasporeeni

u

dvije

dihotomne

kategorije.

Obrada podataka, prije svega, mora biti u funkciji provjeravanja hipoteza. Na osnovi izraunanih vrijednosti i na osnovi itanja tablica i grafikih prikaza istraživa može doi do novih hipoteza. Zato obrada podataka nikad nije definitivna. Budui je ova faza heuristiki plodna, iskusniji istraživai nikad ne ostaju samo na naruenoj obradi iz raunskog centra. Oni uvijek naruenu obradu doekuju s digitronom u ruci i u skladu s novim hipotezama obavljaju dodatna raunanja.

da

niti

itanjem tablica mogue je otkriti povezanost medu varijablama koja se ne vidi iz izraunanog koeficijenta korelacije. Recimo da smo izraunali povezanost

KORELACIJE

izmeu

obrazovanja

i

poduzeu da smo

položaja pojedinca u

i

169

našli mali koeficijent

U dodatnoj obradi koju možemo napraviti sami možemo izraunati vezanost izmeu tih dviju varijabli kod onih s veim stazom. U tom sluaju vea bi korelakorelacije.

cija

kazivala da

je

staž specifikatorna varijabla za povezanost

izmeu

obrazovanja

i

To bi bilo novo otkrie koje nismo oekivali, pa u vezi s tim nismo ni postavljah hipotezu. Onom tko slabo zna statistiku to se ne može dogoditi. Zbog oskudnog znanja iz statistike projekt istraživanja je esto loše razraen, a obrada podataka gotovo nikakva. Naješe se bruto rezultat pretvori u postotak, i tako se u izvještaju prezentira. Takve „interpretacije" ne idu dalje od indikatora. Budui da varijable operacionaliziramo, s veim brojem indikatora u obradi se treba vraati varijablama i hipotezama. To se može uiniti uz pomo indeksa, a može i uz pomo multiple korelapoložaja.

cije.

možemo izraunati povezanost veeg broja podataka s jed-

Multiplom korelacijom

nim podatkom. Kanonika taka. Ti se bli.

analiza

omoguuje raunanje

korelacije

izmeu

podaci mogu odnositi na indikatore dviju varijabli

Nije isto kad

raunamo

korelaciju

izmeu

ili

varijabli koje

dvaju skupova podadvaju skupova varija-

smo

operacionalizirali

samo jednim indikatorom i kad smo ih operacionalizirali s više indikatora. U oba sluaja dobivamo jednako precizan broj, ali znaenje tih brojeva nije isto. Broj je sredstvo da se njime izraze razlike u veliini ili kvaliteti varijable koju mjerimo. Ako to nije sluaj, onda on ne znai ništa. Ako podaci nisu u vezi s obilježjem koje predstavljaju, nikakva ih obrada ne može uiniti vrijednima. A ako jesu u vezi, dobra im obrada može poveati znaenje. Multiplom i kanonikom korelacijom povezujemo vei broj podataka o

broju varijabli. Isto tako uz pomo parcijalne korelacije iz veeg možemo izdvojiti doprinos jedne varijable u ukupnoj povezanosti Na koncu mogue je faktorskom analizom velik broj podataka sažeti u

veem

broja podataka

skupa varijabli. ogranien broj koncepcija (Thurstone,

1967:279).

postupke obrade dostupnima gotovo su u procesu istraživanje najviše usmjereni na obradu podataka. Takva istraživanja slie na mjerenje starog željeza milimetarskom vagom. Kako do toga ne bi došlo, u procesu istraživanja treba posvetiti pozornost svim fazama posebno, a i odnosu faza meusobno. Obrada podataka je u verifikacijskom dijelu procesa istraživanja, pa Kompjutorizacija

je

uinila

svim istraživaima. Jedan dio

prije

svega treba

svakako treba

biti

najsloženije

oaran je njezinim mogunostima, pa

u funkciji provjeravanja

iskoristiti.

Ona je

heuristiki plodna.

To

zamijeniti misao istraživaa,

ali

hipoteza.

Meutim, ona ne može

može joj mnogo pomoi. Zato

12

i

njih

i

se obradi podataka ne smije pristupiti rutinski.

INTERPRETACIJA

PODATAKA Treba razlikovati dogaaj od dogaanja.

Znanstveno

U

je istraživanje

jedinstvo intenzivnog mišljenja

teorijskom dijelu istraživanja obavljamo

ramo

ih

i

klasificiramo. Stavljamo ih

odreene

i

promišljenog djelovanja.

operacije s

pojmovima. Defini-

u meusobne odnose vodei brigu o logikim

INTERPRETACIJA

170

pravilima.

PODATAKA

Logikim operacijama postižemo

ispravnost mišljenja. Znanost ide dalje,

pa iskustvenim provjeravanjem mišljenja dolazi do

Da

isp-

bi isku-

od

stveno provjerio misao, znanstvenik prikuplja reprezentativan broj podataka o pojavama i procesima o kojima misli.

ret

sti

istinitog mišljenja.

Iz prikupljenih podataka o pojavama i procesima nije mogue zakljuiti o istinitomišljenja ako te po'datke logiki ne sredimo i statistiki ne obradimo. Kako smo mo-

u skladu s odreenim zamislima, a i zamisli obrade esto su pod utjecajem dobivenih podataka. Zbog toga je teško odrediti granicu izmeu obrade interpretacije podataka. U interpretaciji se mora ii dalje od podataka. Njihovo je sreivanje prvi korak, a obrada je instrument mišljenja kojim se u mnoštvu podataka nastoji otkriti odreena pravilnost u svojstvu koje ti podaci predouju. Interpretacija podataka je mišljenje zasnovano na teorijskom znanju o našem problemu istraživanja na prikupljenim podacima o tom problemu. Teorijsko znanje o gli vidjeti, obrada se obavlja

i

žei teri

brc

u< pit

pa (2)

mj«

i

na ono znanje koje se odnosi na pojave o kojima mislimo i na podatke o njima, kao i na odgovarajuu obradu tih podataka. Obradom podataka utvrujemo zakonitost u njima i tu zakonitost dovodimo u vezu s

problemu

istraživanja usmjerilo nas je

našim zamislima (hipotezama) o onome o emu smo prikupljali podatke. Uvriježeno je pogrešno mišljenje da podaci govore sami za sebe. Meutim, znanost uvijek ide dalje od podataka. Znanstveno je istraživanje jedinstveni deduktivno-induktivni proces. Deduktivni put vodi od problema preko teorija, hipoteza, varijabli, indikatora do podataka. Induktivni put ide od problema, podataka, njihova sreivanja, obrade do hipoteza i teorije. Prema tome, svako znanstveno istraživanje poinje i završava teorijom. Podaci ne mogu zamijeniti mišljenje, ali mogu pomoi da mišljenje ne ide mimo objektivne stvarnosti na koju se odnosi. Cjelokupno istraživanje je mišljenje i na misli zasnovano djelovanje. U toj fazi misaoni proces ima najviše pretpostavki, i u njoj smo mišljenju osigurali teorijske i empirijske pretpostavke. U teorijskom dijelu ispravno smo izveli hipoteze, a u empirijskom dijelu prikupili odgovarajue podatke radi njihove provjere. To je prilika da se doe do otkria povezivanjem misli i podataka o stvarnosti o kojoj se misli.

U interpretaciji podataka

s

hipotezama,

da bismo

uzr tan pojj

raz

vre

naš

mo su

i

bi tri

nim tuni

zna razl

ba,

treba se osobito oitovati kritinost istraživaa. Kriti-

dru;

pomou kojih smo

van

nost se mora oitovati prema hipotezama, podacima i postupcima do njih došli. U interpretaciji podatke dovodimo u vezu: 1.

istr

dac

vidjeli

potvruju

li

ih

ili

iste

odbacuju,

(3)

2.

s

podacima slinih istraživanja (historijskokomparativna metoda),

3.

s

idealnim tipom, normativnom teorijom

4.

s

društvenim okolnostima

5.

s

postupcima primijenjenim u istraživanju,

6.

a zatim provjerene hipoteze treba dovesti u vezu

dru] staj

i

ideologijom,

oiti

u kojima su dobiveni,

dini prist

side s teorijom

od koje smo

pošli

u

istraživanju. (1)

Ako je

nih

teorija istinita,

onda

bi

podaci trebali potvrivati ispravno izvedenu hipo-

Ako nije tako, mogue je da smo pogriješili u izvoenju hipoteze, prikupljanju podataka, a možda podaci dovode u pitanje teoriju. Utvrdimo U da smo tezu

iz

takve

nalri

teorije.

i

(4)

i

1

skih rata

171

ispravno izveli hipotezu, da

smo prikupili reprezentativan broj valjanih podataka koji

odbacuju hipotezu, ostaje nesuglasje

izmeu

teorije

i

prikupljenih podataka.

Budui da je teorija viši zakon, reprezentativni podaci za provjeru hipoteze nisu reprezentativni da bismo mogli odbaciti i teoriju od koje smo pošli. Prema tome, možemo posumnjati u teoriju, ali je ne možemo odbaciti. Teoriju možemo odbaciti na temelju reprezentativnih podataka za tu teoriju. To se osigurava novim, obino veim brojem istraživanja. Kad podaci odbacuju hipotezu, možemo specificirati teoriju istida ona ne vrijedi u sluajevima koje obuhvaa naše istraživanje, ne dovodei je u pitanje u cijelosti. Ako je i dovodimo u pitanje, treba imati na umu da je to hipoteza, pa to valja i rei.

ui

možemo dovesti u vezu s podacima slinih istraživanja vodei rauna o vremenu njihova provoenja. Ako su naši podaci slini podacima takvih istraživanjima, to može govoriti o objektivnosti dobivenih podataka. Ako su naši podaci razliiti od podataka slinih istraživanja, to može biti posljedica veeg broja uzroka. Mogue je da smo mi ili drugi istraživai negdje pogriješili. Ako je to u pitanju, treba upozoriti na pogrešku. Razlike u istraživanjima ne moraju biti posljedica (2)

Podatke

mjestu

i

pogreške. Recimo, isto se istraživanje

može

provesti u razliitim sredinama koje se

može biti prouzroena i razlikom u vremenu, tako da se istraživano obilježje u meuvremenu promijenilo. Prema tome, našim istraživanjem doznajemo kakvo je istraživano obilježje, a usporedbom možemo doznati koliko se ono u vremenu promijenilo. To je nova informacija. razlikuju

po

obilježju koje se istražuje. Razlika

i

Primjerice,

su izrazi

u istraživanju razumijevanja društvenopolitikih

sasvim drukiji nego danas.

bili

Od

izraza 1976. kljuni

tada se društveno-politika situacija

oznaavaju. Tada su medu kljunim izrazima bili federacija, unitarizam, tehnomenedžerska struktura, etatizam, oportunizam, usmjereno obrazovanje... (vidi str. 135). Danas se promijenila važnost, a i znaenje nekih izraza. Prema istim kriterijima, izbor kljunih izraza bitno bi se razlikovao od izbora 1976. Danas bi kljuni pojmovi bili tranzicija, koalicija, pretvor-

bitno promijenila, pa su se promijenili

ba, tržište, dionica, dividenda,

i

vauer,

izrazi koji je

civilno društvo, javnost.

.

.

Iako su se kljuni

društveno-politiki izrazi bitno promijenili, pretpostavljamo da se njihovo razumijevanje nije bitno promijenilo. Dakako, tu bi pretpostavku trebalo provjeriti

ponovnim

istraživanjem razumijevanja društvenopolitikih izraza. (3)

Dovodei dobivene podatke u vezu

drugim relevantnim

s

teorijskim pristupima

idealnim tipom, normativnom teorijom i

ideologijskim orijentacijama

i

s razliitih

procjenjujemo stanje koje naši podaci predouju. U interpretaciji se moraju oitovati kritinost i samokritinost upuivanjem na ogranienost podataka i pojedinih teorijskih polazišta te na nesigurnost u zakljuivanju. Treba ukljuiti razliite pristupe i upozoriti na protuslovlja i potrebu za novim dokazima. Podaci koji su u skladu stajališta,

s

s normativnom teorijom. Maksimalna raciou postizanju društveno poželjnih i društveno nepoželj-

idealnim tipom ne moraju biti u skladu

nalnost nije jednako vrijedna nih ciljeva, a (4)

Isti

i

poželjnost društvenih ciljeva

može

se promijeniti.

podaci nemaju jednako znaenje u razliitim okolnostima. Prihvaanje manjinod veinskog naroda ovisi o demokratskoj tradiciji, nezaposlenosti,

skih skupina

ratnim okolnostima

i

si.

U zemljama s demokratskom tradicijom prihvaanje je vee.

INTERPRETACIJA

172

PODATAKA

se smanjuje s poveanjem nezaposlenosti, osobito u ratnim uvjetima. Da bi se došlo do pravog uvida u prihvaanje manjinskih skupina, potrebno je stoga usporeivati to obilježje sa zemljama sline demokratske tradicije, nezaposlenosti i ratne situacije. Jednako tako prihvaanje urbanih Srba u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata s prihvaanjem manjinskih skupina u Njemakoj i Francuskoj znai manju kseno-

Ono

fobinost u Hrvatskoj od ksenofobinosti u tim zemljama. (5)

Dovoenjem podataka u vezu

dokazujemo njihovu

izmeu broja

postupcima kojima

s

smo

se koristili

u

istraživanju

vrijednost. Podaci se uvijek prikazuju brojevima, ali veza

predouje nije uvijek jednaka. Nije isto ako su rezulna reprezentativnom uzorku, o precizno definiranom obilježju koje smo operacionalizirali veim brojem indikatora iju smo valjanost provjerili i ako se tako ne radi. U oba sluaja podaci su izraženi brojevima. U prvome smo nainom istraživanja osigurali vezu izmeu broja i obilježja koje on predouje. U drugom sluaju dobiveni brojevi ne moraju biti, ili su u vrlo slaboj vezi s obilježjem tati

i

obilježja koje broj

istraživanja dobiveni

koje bi trebali predstavljati.

ukljuujui

i

interpretaciju

u

O

tome

se treba brinuti tijekom cijelog istraživanja,

cijelosti.

i teoriju, a odbaena je hipoteza ne odbacuje, ali mnoga pitanja o kojima smo govorili. Na sva ta pitanja treba odgovoriti. Neki odgovori mogu biti jae utemeljeni od drugih. Svakako treba rei na emu se temelje,

(6)

Potvrena hipoteza potvruje

otvara

na iskustvenoj grai trebaju se istaknuti u obliku samo na provjeri hipoteza. U njoj se mogu pojaviti nove hipoteze, ali na to treba upozoriti kako ih ni mi ni itatelji ne bismo izjednaavali s provjerenima. Istraživanje ne daje i ne provjerava samo istinitost odgovora na pitanje u problemu. Ono otvara nove probleme, pa se i o tome treba brinuti u a oni

odgovori

koji nisu utemeljeni

hipoteza. Interpretacija podataka ne iscrpljuje se

interpretaciji.

Znanost je logiki jedinstveni sustav misli o njezinu predmetu zasnovan na injenicama (podacima) o tom predmetu. I unato tome, neki u istraživanju ne idu dalje od podataka istiui kako „injenice govore same za sebe", a oni koji idu dalje od injenica istiu kako „injenice obvezuju, a interpretacija može biti slobodna". U istraživanju obvezuju i injenice i interpretacija. I injenice i interpretacija moraju biti vjerodostojni. injenice moraju biti tone i reprezentativne, a interpretacija istinita. Koliko god injenice bile

tone

i

u znanosti se mora ii prema mišljenju. Interpremisao u interpretaciji natkriljuje injenice i daje podataka mora biti cjelovita uzimajui u obzir

reprezentativne,

tacija je osmišljavanje injenica. Istinita

cjelovit uvid.

Zato

i

interpretacija

i

povezujui sve postupke o kojima smo

U jednom amerikom

govorili.

istraživanju javnog mnijenja

veinskih naroda o manjin-

skim skupinama u nekim europskim zemljama dobiveni su ovi podaci: Narod

Manjina

Hrvati

krajinski Srbi

urbani Srbi

Francuzi

imigranti

Britanci

imigranti

;

;t

Prihvaanje

N eprihvaanje,

6% 48% 47% 40%

94% 52% 46% 41%

173

Navedeni su podaci valjani i dobiveni su na reprezentativnim uzorcima, što oni govore sami za sebe? O tim podacima teško je bilo što rei ako ih ne usporeujemo. Prvi podatak sam za sebe, u usporedbi s drugima, govori o izrazitom neprihvaanju krajinskih Srba. Oni koji su pobunu krajinskih Srba objašnjavali nacionalnom iskljuivošu Hrvata tim se podacima mogu koristiti kao empirijskom potvrdom. Podatak o prihvaanju urbanih Srba dovodi u pitanje nacionalnu iskljuivost jer se oba podatka i

odnose na

istu

nacionalnu skupinu, a posve se

meusobno

razlikuju. Iako su urbani

ne bismo trebali biti zadovoljni takvim prihvaanjem. Meutim, ako prihvaanje urbanih Srba u Hrvatskoj dovedemo u vezu s prihvaanjem imigranata u Francuskoj i Britaniji, onda prihvaanje urbanih Srba u Hrvatskoj i nije tako loše.

Srbi znatno prihvaeniji,

U spomenutom

prihvaanjem manjinskih skupina ameriki su se u prihvaanju krajinskih i urbanih Srba u Hrvatskoj ameriki su istraživai interpretirah nekonzistentnošu politike tolerancije u Hrvatskoj. Meutim, kad se ti podaci dovedu u vezu s ratnim okolnostima u vrijeme istraživanja, može se zakljuiti da ta razlika nije rezulistraživanju

istraživai koristili kao indikatorom politike tolerancije. Razliku

tat

nekonzistentnosti,

U

ve paradoksa politike tolerancije.

vrijeme provoenja tog

istraživanja krajinski Srbi, kojih je

u hrvatskoj popu-

4%, uz pomo JNA okupirali su 25% povjesnoga i meunarodno priznatog teriRepublike Hrvatske suprotstavljajui se legalnom pravu Hrvata na osamostaljenje prema Ustavu iz 1974. godine. Oružano su se suprotstavili i legitimnom pravu Hrvata potvrenom rezultatima referenduma, na kojemu se 94% graana Hrvatske izjasnilo za osamostaljenje. Odluku o osamostaljenju legalno je donio demokratski izabrani Sabor. Prema tome, krajinski su se Srbi krajnje netolerantno suprotstavili legitimnom i legalnom pravu na osamostaljenje koje je provedeno na legalan nain. To, dakako, Hrvati nisu mogli ni trebali tolerirati, a netolerancija netolerantnih jest tolerancija. Prema tome, nije rije o nekonzistenciji, ve o paradoksu politike tolerancije. Ameriki istraživai oito nisu dobro poznavali situaciju u ratu da bi na taj nain interpretirali dobivene podatke. laciji

torija

Primjer koji

smo

iznijeli

potvruje kako injenice nužno ne govore same za sebe

i

Slobodne interpretacije jednakih društvenih injenica dovode do razliitih mišljenja o istim društvenim injenicama. Te razlike mogu biti prouzroene nedovoljnim znanjem i utjecajem neke vrijed-

kako

interpretacija ne

može biti slobodna, ako teži

nosti koja se stavlja iznad istinoljubivosti.

biti istinita.

Oni koji osobni

interes stavljaju iznad istine

takozvanim slobodnim interpretacijama prikrivaju istinu, a interes prikazuju kao istinu. Pritom se služe sofistikim zakljuivanjem iz neprovjerenih premisa ili nedovoljnog broja injenica. Osim toga, služe se i promidžbom. To nije teško u situaciji kakva je sada u nas, u kojoj se toan podatak, ispravno mišljenje i zabluda ne razlikuju od istine (v. Pojam istine u znanosti). A najteže je za istinu kad sve može biti istina (Lee).

To smanjuje potrebu

za istraživanjem, pa se društvena zbivanja slobodno

interpretiraju ovisno o interesima.

Odabiru se injenice koje su u skladu s interesom povezivanjem s odreenim

pomou injenica). Pobijaju se mišljenja interesima. U ideologiziranom hrvatskom društvu (sofizam

dugo

je

potiskivana istina

i

pa nedostaje motivacije, znanja za prepoznavanje i dolaženje do istine. prepoznaje se bit istinitog mišljenja, pa se oni koji iznose mišljenje razvrstavaju Ne istinoljubivost

174

INTERPRETACIJA

PODATAKA

Zbog toga

je Hrvatska govore da u Hrvatskoj podijeljena i u najvažnijim pitanjima. Neki idu tako daleko pa još nije završio Drugi svjetski rat. ini se da je jedinstvo u Domovinskom ratu više bilo rezultat centrifugalnih sila Jugoslavije nego centripetalnih sila Hrvatske.

u „naše"

i

„vaše".

Po tom

kriteriju razvrstavaju se

i

istine.

obzirom na odnos prema Haškom sudu i Domovinskom ratu. Kritini prema Domovinskom ratu prihvaaju Haški sud s obrazloženjem da je svaki zloin zloin, pa ga treba procesuirati. Kritini prema Haškom sudu manje su kritini prema Domovinskom ratu i istiu da se u obrambenom ratu ne mogu napraviti zloini. Iako je „rat poguba ljudske naravi" (Drži), agresivni je rat nepravedan, a obrambeni je pravedan. I u jednome i u drugome dogaaju se zloini, ali u agresivnom je to pravilo, a u obrambenom iznimka. Vidjeli smo da ista injenica u razliitim društvenim okolnostima ima razliito znaenje. Prema tome, ubojstvo koje je uinio napada nema isto znaenje kao ubojstvo u samoobrani. Hrvatska

je

podijeljena s

nije mogue bez definiranja situacije u kojoj se pretpostavzloin dogodio. Kad su neki hrvatski generali na to upozoravali smijenjeni su s obrazloženjem da se vojska ne smije miješati u politiku. I hrvatskim biskupima koji su na to upozorili pripisana je povezanost s prošlom vlašu (HDZ-om). Kada se organiziraju udruge i skupovi za obranu digniteta Domovinskog rata, nazivaju ih borbom za ouvanjem steenih povlastica.

Zato pošteno suenje

ljeni

Da

nagomilano nezadovoljstvo, Sabor donosi rezoluciju o zaštiti rata. Zašto nakon jedinstva u ratu i vojne pobjede u Domovinskom ratu treba donositi takvu rezoluciju? Vjerojatno „sadašnje politike elite nisu nacistu s nacionalnim identitetom" (Županov, 2000).

i:

O P< st

k vi kc

kc

su

tei

po po rej

ko ko niji

ton

bi se primirilo

digniteta

Domovinskog

da Haški sud

na Hrvatsku zastupajui stajalište o „apstraktnoj pravdi", ne razlikujui napadaa od napadnutoga (Biondi, 2002:153). Prema tome, nije sluajno da u zahtjevu za izruenjem hrvatskih generala Haški sud oslobodilaku akciju „Oluju" naziva napadom na Republiku Srpsku Krajinu. Kakva je to „apstraktna pravda" kad se od Hrvatske zahtijeva izruenje generala zbog prekomjernoga granatiranja Knina i etnikog išenja, a da se nije zatražilo izruenje odgovornih za granatiranje etniko išenje Vukovara? Finkielkraut upozorava

vrši pritisak

ski

di Nij

ma do^ slol

zbii

i

Haški sud na taj nain ugrožava dignitet Domovinskog rata, a i oni koji pristaju na takvu suradnju. Probleme u suradnji dadašnja vlast pripisuje prošloj, jer je ona inicirala i potpisala tu suradnju, a pohvale za suradnju prisvaja sebi. Kao da ova vlast ne može ništa uiniti da ta suradnja bude korektna? Politika je umijee moguega, a našim politiarima nedostaje umijea, mogunosti i želje da štite Hrvatsku od neopravdanih pritisaka, a i hrvatski intelektualci ne vide da u „apstraktnoj pravdi" ima sustava kojima se nanosi nepravda Hrvatskoj. To ne vide zbog dugogodišnje ideologizacije koja je relativizirala istinu, smanjila istinoljubivost, potiskivala znanstvena istraživanja koja bi pomogla u objašnjenju i rješavanju društvenih problema. Budui da istina uklanja laži, nepravde, podjele i nesporazume, povezuje ljude i narode, nije mogu razvoj našeg društva bez edukacije javnosti koja to prepoznati i poticati razvoj znanosti i znanstvenih istraživanja.

e

13.

Zna Log tacij

koje

ogra

mis duh staja

faza izvje

NOVINSKI KOMENTAR

12.1.

175

Novinski komentar

Ovo je prilika da

nešto kažemo o novinskom komentaru, jer je on slian interpretaciji podataka koja se naziva i komentiranjem podataka. Ovaj je udžbenik namijenjen i studentima novinarstva, a u našem novinarstvu komentar se esto pogrešno definira kao subjektivna novinska vrsta. Subjektivnost je obilježje pisanja u kojemu je sadržaj više odreen onim tko ga piše nego onim o emu piše. Istodobno, svi se slažu s tim da komentator treba biti vrlo obrazovan, iskusan i dobro informiran o dogaaju koji komentira. Prema tome, moramo biti obrazovani, iskusni i informirani da bismo bili subjektivni.

Obrazovanje, iskustvo i obaviještenost trebaju biti u funkciji objektivnosti, a inpodataka svojim postupcima upravo tome služi. Dovoenjem u vezu podataka s hipotezama poveava se objektivnost hipoteza. Slinost naših podataka s podacima slinih istraživanja govori o njihovoj objektivnosti. Podaci prikupljeni na terpretacija

reprezentativnom uzorku odgovarajuom metodom,

pomou

valjanih indikatora,

kontroliranim uvjetima objektivniji su nego kad nije tako. Prema tome,

komentator treba slino postupiti kako

bi

i

u

novinski

njegov komentar bio što objektivniji.

novinski su komentari pod veim utjecajem politike nego struke. To nije sluaj samo u nas. Dobar primjer subjektivnog komentara objavljen je u Washing-

Meutim,

ton Postu, kad je na osnovi podatka o fašistikom pozdravljanju nekoliko mladia na skupu HSP-a autor zakljuio kako Hrvatska naginje fašizmu. Nije isto jesu li ti mladii pozdravljali po protokolu skupa ili je to inila neka periferna, pijana skupina. Nije isto jesu li to okupljeni odobravali ih nisu. Nije isto je li ta stranka masovna ili marginalna. Nije mogue neku zemlju okvalificirati na osnovi jednog marginalnog dogaaja, mimo relevantnih podataka o politikom sustavu, mimo slobode izbora, slobode medija... Prema tome, dogaaju znaenje treba dati kontekst u kojemu se

zbio, a

13.

ne autor

koji

PISANJE

ga opisuje.

ZNANSTVENOG

IZVJEŠTAJA Ne

treba sve

rei da

bi se

sve kazalo.

Znanost otkrivanjem zakonitosti mnoge pojave objašnjava malim brojem pojmova. Logikim ureivanjem pojmova u sustav znanosti ona još više racionalizira interpretaciju predmeta koji istražuje. Ona je racionalna i u jeziku. Jezik je simboliki sustav u kojem se ogranienim brojem slova (glasova) može kazati neogranien broj rijei, a ogranienim brojem rijei može rei neogranien broj misli. Jezikom se materijalizira misao, a u znanosti i umjetnosti teži se minimumom materijalnog postii maksimum duhovnog. Zato znanstvenik ne smije dopustiti da mu se u pisanju znanstvenog izvještaja misli utope u moru rijei.

Ve smo kazali da znanstvenikov rad završava objavljivanjem, pa je posljednja faza

u znanstvenom

izvještaja

istraživanju pisanje znanstvenog izvještaja. Cilj je znanstvenog

da informira itaoce

što

i

kako se u znanstvenom istraživanju

radilo,

do

176

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJEŠTAJA

obraivali i interpretirali. Prije pida izvještaj uglavnom ima sanja znanstvenog jest u jasnoi pisanja. doprinos ovoj fazi stvaralaki u informativnu funkciju. Najvei kojih se rezultata došlo, te

kako su se

ti

rezultati

izvještaja istraživanje je završeno, tako

Iako je komunikabilnost jedan od osnovnih zahtjeva u znanstvenom radu, esto se suprotno postupa, pa se pišu „znanstveni" izvještaji takvim stilom i jezikom kao da im je cilj da budu nerazumljivi. Tome ne pridonosi toliko težina materije o kojoj se izvještava koliko oni koji takve izvještaje pišu. Što je istraživanje bolje, to je lakše o njemu napisati jasniji izvještaj. Kad je loše, onda se o njemu i ne može jasno pisati, a to

e pisac izvještaja

istraživanja.

i

sin

e jasan izvještaj otkriti sve slabosti

g" no

izvještaj to je bolji što više otkriva slabosti istraživanja. Prikri-

US]

namjerno izbjegavati,

Znanstveni

do ho Or me

jer

vanje tih slabosti otkriva slabosti pisca.

go

esto su razlog što se pisac u pisanju ne pridržava znanstvenih kriterija. Jedna je od najveih slabosti u pisanju znanstvenog izvještaja kad se pisac rukovodi statusnim kriterijem, pa umjesto da se u izvještaju usmjeri na istraživanje, on pozornost želi usmjeriti na sebe, svoje sposobnosti i znanje. Meutim, ne smije se zaboraviti da znanstveni izvještaj nije izvještaj o piscu, Slabosti pisca znanstvenog izvještaja

ve izvještaj pisca o provedenom istraživanju. U pisanju znanstvenog izvještaj jednako

Ste izv

ni jas

noi

se tako pojavljuje

financijski kriterij.

p°:

dužinom teksta, pa pisci izvještaja namjerno rastežu tekst da bi što više zaradili. Neki možda i namjerno proširuju tekst jer u kvantofrenoj situaciji ni sami ne vjeruju da nešto može biti dobro ako je kratko ako se tako malo plaa. To je jedan od razloga što u nas svugdje, pa i u znanstvenim asopisima, prevladavaju tekstovi s mnogo rijei, a malo misli. Zato je sve teže razlikovati znanstveni izvještaj od nekog drugog teksta, posebice u podruju društvenih pitanja.

pis

Autorski rad

se, nažalost,

i

honorira

i

izvještaj mora biti pisan kratko i razumljivim jezikom, jer bez toga do kojih smo došli u istraživanju ne bismo osigurali intersubjektivnu provjerljivost, niti bi oni mogli biti ugraeni u sustav znanosti. Nerazumljiv znanstveni izvještaj ne može pomoi razvitku znanosti, a ni unapreivanju ovjekove prakse. O slabom istraživanju nije mogue napraviti dobar izvještaj, ali o dobrom istraživanju jest mogunapraviti loš izvještaj. Zato je izvještavanje o provedenom istraživanju vrlo važno.

Znanstveni

rezultatima

izv

me til stv dit ti. I

rul izv

e

izvještaji objavljuju se u asopisima i posebnim edicijama. Neki se umnožavaju samo u manje primjeraka i dostavljaju zainteresiranima i doku-

Znanstveni izvještaji

mentacijskim centrima, ako

je

rije o istraživanjima koja zanimaju uži krug strunjaka.

Poseban je problem objavljivanje znanstvenih rezultata o društvenim i politikim problemima u novinama. To može izazvati politiki problem. Sve novine, osim informativne funkcije, imaju zadatak da na itaoce djeluju u skladu sa svojim politikim orijentacijama, pa su obino usmjerene na sadržaje koji potkrepljuju odreenu orijentaciju. Zbog toga esto zanemaruju sadržaje za koje smatraju da ne idu u prilog orijentaciji koju zastupaju. Istraživa je osjetljiviji na probleme i po prirodi svojeg posla na njih usmjeren, pa otkrivanje

problema može se proglasiti stva-

13.

Zni 1.

i

ov upi san va i

ranjem problema.

Novine nisu pogodan medij za

objavljivanje znanstvenih rezultata, jer u njima o istraživanju. Zato parcijalno iznošenje rezultata može izazvati nesporazume, jer isti podaci za ljude razliitog znanja nemaju isto znaenje, pa interpretacija rezultata istraživanja može biti posve razliita. nije

mogue

dati cjelovit izvještaj

2.

mo odi

IZVJEŠTAJ

Objavljivanje znanstvenih izvještaja

donekle

jame da

O

177

ISTRAŽIVANJU

u odgovarajuim asopisima

i

edicijama

e ih itati oni koji se u to podruje razumiju. Oni e se koristiti

hovim iskustvima. Za

nji-

nee biti politiki, ve znanstveni problem. moguih priloga pojedinim politikim orijentacija-

njih istraživanje

Oni ga nee ocjenjivati na osnovi ma, ve sa stajališta podudaranja dobivenih

rezultata sa stvarnim stanjem.

Dakako, preporuka da se znanstveni radovi objavljuju u odgovarajuim asopisima i edicijama nije zasnovana na elitizmu i ekskluzivizmu, ve na želji da se izbjegnu nepotrebni nesporazumi. Publiciranjem se trebaju demokratizirati rezultati znanosti, ali treba paziti da ono ne dovede do nesporazuma. Znanstveni je rad aktivnost usmjerena prema uklanjanju nesporazuma i zabluda, pa tom cilju treba težiti i nje-

govo

objavljivanje.

Objavljivanje

znanstvenog rada

nije isto što

i

popularizacija

Stoga zahtjev za razumljivošu ne znai da svatko izvještaj.

Svaka znanost ima

ni jezik. Svaki

i

svoj jezik koji nije

može

mogue lako prevesti na svakodnev-

pokušaj prevoenja uvijek je vezan uz

jasnoa preciznost

znanstvenih rezultata.

razumjeti svaki znanstveni

rizik, jer se

Dobar znanstvenik ne mora

time nužno smanjuje

dobar popularizator znanosti. Znanstvenik mora biti jasan i razumljiv odgovarajuoj znanstvenoj javnosti, a popularizacija znanosti je druga aktivnost. Ona se ne može postaviti kao zahtjev u pisanju znanstvenog izvještaja. i

Kao

misli.

biti

i

ima i više vrsta znanstvenih osim cjelovitog istraživakog procesa, može biti traganje za relevantnim sadržajem nekog pojma (pojmovna analiza), sintetiki znanstveni rad koji se zasniva na rezultatima veeg broja istraživanja i znanšto postoji više vrsta znanstvenih radova, tako

izvještaja.

Kao samostalni znanstveni

rad,

uopavanja koji sve rezultate jedne znanosti nastoje sreu odreeni sustav. Izvještaji o takvim radovima moraju se meusobno razlikovati. Meutim, osim izvještaja o provedenim istraživanjima, nemamo razraenih preporuka za pisanje znanstvenog izvještaja. Zbog toga emo se ovdje usmjeriti samo na izvještaj o provedenom istraživanju. stveni radovi najviše razine diti

13.1.

Izvještaj

Znanstveni

o istraživanju

izvještaj

o provedenom istraživanju

sastoji se

od

više dijelova:

1. Naslov. Po njemu bi se rad trebao razlikovati od drugih radova, kao što se jedan ovjek po svojem imenu prezimenu razlikuje od drugih ljudi. On treba biti kratak upuivati itaoca na svoj sadržaj. Budui da je takvih istraživanja sve više, teško je samim naslovom upozoriti na specifinost jednog rada. Zato se odmah nakon nasloi

i

va daje sažetak. 2.

Sažetak

mogao

je

kratak opis rada koji itaocu daje

doznati pripada

odluuje

hoe

li

li

rad itati

opu informaciju kako bi na osnovi nje

rad u podruje njegovih interesa.

ili

nee.

Na

temelju toga italac

178

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJEŠTAJA

Uvod i problem. U tom se dijelu rada raslojava problemna situacija iz koje se izdvaja odreeni problem koji se precizno formulira. Dalje se obrazlaže izbor i upozorava na teorijsku i praktinu važnost istraživanja tog problema. Ovdje se definiraju kljuni pojmovi i povezuje to istraživanje s prethodnim istraživanjima kako bi se na osnovi 3.

e se provjeravati u istraživanju. Nužno

njih postavile hipoteze koje

sve što 4.

je

važno u teorijskom

Metoda.

U tom

od

nacrta istraživanja, opisa

i

5.

i

je

napravio u empirijskom

i

interpretacija.

mnogo ovisi o nainu i

Iznose se rezultati

ze pod istim podnaslovom, u izvještaju se interpretacija.

postupci

i

U

i

mora

vidjeti što

dobiveni rezultati. Intenzivno razmišljanje

Te

zanimljivih ideja.

ideje

svakako treba

koje su potaknute istraživanjem, istraživanje.

Ako

se o

kako

i

i

njihove

prikupljanja podarezultata.

registrirati

i

su rezultati, a što njihova

teorijska polazišta, empirijski

u ovom dijelu može upozoriti da

bi se razlikovale

od

šta

nej

do

me me me me

rije o idejama

je

ideja koje

tome ne brine istraživa lako na krilima mašte

dovesti

ra2

me

obrazlaže njihova obrada. Iako se nala-

misaono povezuju

interpretaciji se

pu tre

operacionalizacije varijabli, uzorka

pa opisom svega toga otkrivamo logiku zasnovanost dobivenih

Rezultati

9.

Or 10.

razrade metoda za prikupljanje podataka, kao

primjene. Vrijednost rezultata istraživanja taka,

postupke koje

identifikacije

ud

sažeto iznijeti

dijelu projekta istraživanja.

dijelu istraživa opisuje

dijelu projekta istraživanja

je

re<

su potaknule na druge

odleti

probleme.

13.

Pia

Svako znanstveno istraživanje vrsta je logika cjelina i dio je znanosti koja je vea logika cjelina. Zbog toga u interpretaciji rezultata nije dovoljno samo dovoditi podatke u vezu s hipotezama, ve treba rezultate cjelokupnog istraživanja dovoditi u vezu s drugim slinim rezultatima i s teorijskim zamislima s kojima su oni u vezi. Provedeno istraživanje ne smije biti izolirana cjelina, ve treba biti ukljueno u logiki sustav znanosti u koju spada. Prema tome, stvaralaki doprinos u interpretaciji rezultata je pronalaženje logikih veza medu dobivenim rezultatima i rezultata koje su drugi dobili u slinim situacijama i povezivanje tih rezultata sa zakonima i teorijama odgovarajue znanosti. Kao što stari rezultati utiru put novim spoznajama, tako i novi rezultati daju novo svjetlo starim rezultatima. Stoga interpretacija rezultata ne može biti konana, jer novi rezultati mogu biti osnova za novu sintezu, paradigmu, (Kun, 1974), a to može baciti sasvim drugo svjetlo na stare rezultate. Promjena paradigme može biti uzrokovana kumulativnošu spoznaja, ah i promjenama u predmetu istraživanja. Znanstvena revolucija može biti uzrokovana revolucionarnim otkriima, ali i revolucionarnim društvenim promjenama kada su posrijedi društvene znanosti.

ka< li i

stv l.C

poi

ran 2.C

prc

mit 3. C

mis

na 4. C

izre

Zakljuak je skraena interpretacija u kojoj donosimo hipoteze, podatke i parametre koji potvruju ili odbacuju te hipoteze. U zakljuku se može istaknuti potreba za dru-

u

gim istraživanjima, može upozoriti na

rav

6.

i

7.

koja

je

pod utjecajem provedenog istraživanja. Ovdje praktine koristi od rezultata istraživanja.

nastala

mogue

Sažetak na svjetskom jeziku piše se

vanjima

obino na onom jeziku koji je najbogatiji

se

istraži-

ki

dor

teks

iste vrste.

tret

8. Bibliografija,

sreena na

donosi literaturu kojom

razliite naine.

Može

smo

se koristili u

istraživanju.

se cjelokupna literatura donijeti

Ona može biti

po abecednom

ita na i

IZVJEŠTAJ

može se i kategorizirati

redu, a

udžbenici 9.

(osnovna,

pomona, izvorna

O

ISTRAŽIVANJU

179

grada, originalni radovi,

slino).

i

Stvarni

i

imenini

registar

donosi se u

veim

sintetikim radovima, udžbenicima.

On pomaže snalaženju u tekstu. 10. Prilozi sadrže važniji istraživaki materijal koji nije nužan u tekstu izvještaja poput primijenjenih instrumenata, izgleda protokola, sumarnih tablica i slino. Ovdje

samo ono

što je nužno za znanstveni izvještaj. Znanstveni izvještaj treba od projekta istraživanja i od istraživake dokumentacije. Znanstveni izvjeobjavljuje, a dokumentacija o istraživanju se uva, jer u njoj uvijek ima više

treba dati

razlikovati štaj se

je izvještaj mogao iskoristiti. Objavljeni izvještaj može potaknuti diskusiju znanstvenicima koja može upozoriti na nove ideje, pa nam dokumentacija može dobro doi, tako da te ideje dovedemo u vezu s rezultatima koje imamo u dokumentaciji. Do novih ideja može doi i sam istraživa, pa podacima koje je prikupio

nego što

medu

može pristupiti i na drugi nain. Prema tome uvanje istraživake dokumentacije može katkad uštedjeti cijelo istraživanje.

Pisanje citata

13.1.1.

poseban je problem u znanstvenom izvještaju. Mnogi se citatima koriste kao dokazom istinitosti svojih zamisli. Meutim, to citati ne mogu biti makar poticali i od najveih autoriteta u znanosti. Meutim, oni mogu pridonijeti jasnoi i bogatstvu teksta ako se dobro upotrijebe. Citati se upotrebljavaju u sljedeim sluajevima: Pisanje citata

1

Citat

navodimo kada nekoj

povezana

s

hipotezi

dajemo važnost, pa iznosimo mišljenja koja su uma da njezina provjera nije u citi-

njom. Dakako, ne smije se smetnuti s

ranju istomišljenika. 2.

Citat

može poslužiti za

problemi,

ilustraciju misli

nekog drugog istraživaa. Tu esto nastaju

fragmente koji tako izdvojeni naješe u polemikama.

jer citati predstavljaju istrgnute

miti sasvim drukija znaenja.

To je

mogu

popri-

može poslužiti i kao ilustracija vremena i mjesta nastanka neke zanimljive Svaka misao ima svoju povijest, pa neke mogu biti znaajne svojim utjecajem na znanstvenu misao, iako same po sebi nisu toliko znaajne. 3.

Citat

misli.

4. Citira

izreke

se

i

ono

što je lijepo

kazano u vezi

u kontekst

mišljenja.

Osim

tonosti, preciznosti

donosi informativnoj vrijednosti znanstvenog raviti

problemom kojim

s

da

je

ljepota kazivanja sredstvo

i

jasnoe, ljepota kazivanja bitno pri-

izvještaja.

To

i

nehotice

može

izmijeniti

Meutim, ne

da se kaže ono što se

Citiranje je uvijek izvlaenje iz jednog konteksta tekst.

se bavimo. Lijepe

mogu dobro poslužiti za ilustraciju onoga što se želi rei, ako se dobro uklope

smisao citirane

i

smije se zabo-

želi rei.

u drugi konZbog toga je uz citat posam u to uvjeriti. Osim toga, stavljanje misli

misli.

tono navesti izvor, kako bi se italac mogao i može biti posebno zainteresiran za odreena mišljenja pa mu usmjeravanje na izvor može mnogo pomoi. Na izvor se upuuje tako da se u zagradama navede trebno

italac

180

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJEŠTAJA

Na kraju knjige ili nekog drugog poredan po abecedi, tako da se na osnovi tih elemenata može identificirati sve što je potrebno, a da se s navodom literature previše ne optereuje tekst. O citiranju opširnije govori Muži (Muži, 1968: prezime autora, godina izdanja knjige

i

stranica.

teksta nalazi se popis upotrijebljene literature,

ra

m

136).

Popis literature

13.1.2.

Na

13

kraju svakog rada donosi se popis literature (bibliografija). Znanstveni

izvještaj treba biti jasan,

logian, argumentiran i dokumentiran. Da

bi

osigurao inter-

svom izvještaju treba jasno opisati postupak kako ita rad mogao ponoviti provjeriti autorove rezultate. Isto se odnosi i na popis citirane literature jer citati izvan konteksta esto mijenjaju znaenje. Citati mogu pobuditi želju itatelja da podrobnije upoznaju pojedine probleme. Zato pri izradi popisa literature treba olakšati itatelju da doe do izvora kojima se autor subjektivnu provjerljivost, autor u

bi znanstvenik koji

Ial vis sta

i

koristio.

U

popisu literature treba navesti pune podatke o djelima koja se spominju u redom prezimena autora kronološkim redom za radove istog autora. Ako radovi istog autora imaju istu godinu izdanja, treba ih oznaiti abecednim redom slovima iza godine izdanja. Zajedniki rad više autora u popisu treba obuhvatiti sve autore. Za radove dostupne na Internetu nakon osnovnih referenci treba navesti izvor (http://) i datum uita vanja. Primjeri: radu. Radovi se navode abecednim

i

no de da sei

po nai tre

pr Knjiga

sac

Kale, E. (1977)

Uvod u znanost o kulturi, Zagreb, Školska

knjiga.

Rad u zborniku Stipevi, S.,

A., (1993)

Tuman, M.

(ur.)

Cenzura kao ograniavajui faktor u širenju informacija. U Tkalec, Informacijske znanosti i znanje (str. 131-138), Zagreb, Zavod

13.

Dit

za informacijske studije.

dn.

Natuknica u enciklopediji

Opa

U: enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Zagreb: JLZ, 1977-1985. Sv. 1. 1977.

Bibliografija.

izd.

stn 3.

ble:

stu

lanak u asopisu

nec

Brunkhorst, H. (1991) Konstruktivni univerzalizam

ska istraživanja, 11

(4):

925-939. Broj 11

i

oznaava

univerzalizam zajednice? Filozof-

godište (volumen) asopisa,

broj sveska unutar godišta, a 925-939 paginaciju rada

ide

(4)

u svesku).

tun živi

Jedinica

s

Interneta

Galeši, M., Stepani, J. (2003), Toward Parameterisation of E-mail Medioated Comunication, Interdisciplinarv Description of Complex Sistems - INDECS. 1 (1-2): 54-65. http://indecs.znanost.org (18. 11. 2003)

izvj

koji

pris

PISANJE

Budui da

je

ovdje rije o

uvoenju u znanstveni

DOKTORSKE

rad,

181

DISERTACIJE

mora nas zanimati

pisanje

su u funkciji strune i znanstvene edukacije, npr. seminarski, diplomski, magistarski i doktorski radovi. Svaki od njih specifian je po cilju, vrsti, nainu izrade pisanja, pa emo o svakom sažeto nešto kazati.

radova

koji

i

13.2.

Pisanje seminarskog rada

Iako seminarski rad ne spada u znanstvene izvještaje, oni imaju veliko znaenje u visokoškolskoj edukaciji (studiranju). Izradom seminarskog rada studenti se samo-

novim sadržajem, procjenjuju njegovu znanstvenu vrijednost, logiki ga sreuju i pismeno ga oblikuju. Tako stjeu nova znanja, uvježbavaju se u jasnom iznošenju, mišljenju i preciznom pisanom iskazivanju svojeg mišljenja. stalno upoznaju s

Poželjno je da teme seminarskog rada studenti sami odabiru kako bi, uz navedene osobine, razvijali i osjetljivost za probleme u podruju svoje struke. Nije dobro da nastavnici daju teme seminarskih radova i literaturu koju studenti proitaju i u seminarskom radu prepriaju. Nastavnik treba poticati samostalnost studenata i pomagati samo onda kad oni ne mogu riješiti problem sami.

Završeni

i

prihvaeni seminarski rad studenti trebaju usmeno

izložiti

u semi-

usmeno izražavanje. Nakon usmenog izlaganja treba omoguiti raspravu o sadržaju nainu obrade teme seminarskog rada. U raspravi može biti razliitih mišljenja studenata koja mogu potaknuti ostale da izaberu naru, tako da uvježbavaju pisano

i

i

sadržaje za svoje seminarske radove.

13.3.

Pisanje diplomskog rada

Diplomski rad može biti

drugim aktivnostima u

izvještaj

znanosti.

o

strunom ili znanstvenom istraživanju ili o nekim

U njemu student mora pokazati odreenu zrelost u

Ta se zrelost mora vidjeti kako u u umješnosti rješavanja tih problema.

struci za koju se osposobljava.

bleme

struke, tako

i

Temu diplomskog

rada student bi obvezno trebao

sam

osjetljivosti

odabrati.

U

za pro-

vezi s

njom

student bi trebao izraditi idejni projekt u kojem bi obrazložio izbor teme, nain njezine obrade i literaturu na kojoj se temeljiti obrada odabrane teme. Na osnovi takvog

e

idejnog projekta nastavnik odluuje

hoe li prihvatiti takav diplomski

rad.

Nakon prihvaanja idejnog projekta, student poinje prikupljati i studirati literaturu o izabranoj temi. Ako je potrebno istraživanje, izradit e izvedbeni projekt istraživanja, provesti istraživanje, obraditi podatke izvještaj

i

interpretirati rezultate, te napisati

o istraživanju.

na istraživanju opširniji je od izvještaja o istraživanju Proširenje se odnosi na uvodni teorijski pristup. Dok se u asopisu pisac poziva na autore na ijim polazištima temelji svoje Diplomski rad

koji se objavljuje

koji se temelji

u znanstvenom asopisu.

182

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJEŠTAJA

u diplomskom radu ta polazišta opširnije elaboriraju i konfrontidrugim polazištima, koja mogu biti posebna poglavlja. Isto tako proširenje diplomskog rada može se odnositi na specifikaciju kljunih pojmova u istraživanju, kao istraživanje, dotle se

raju s

i

na prikaz dosadašnjih istraživanja koja su vezana za

to istraživanje.

d U

(

(

ki

e

provesti sam poželjno da se diplomski rad temelji na istraživanju koje Iako Diplomski rad mora diplomskih radova. i drugih vrsta su izrade student, mogue je

pokazati dobro poznavanje struke, sposobnost pismenog šenja tog znanja.

i

na obrani usmenog izno-

Nakon usmene obrane, postiže se struni naziv profesora ili diplomi-

sa

va i

c

ranog inženjera.

Pisanje magistarskog rada

134

13

može se temeljiti samo na poznavanju teorijskih i praktinih znanja i vještina struke. Osim toga, potrebno je poznavanje tehnike znanstvenog rada. Prema tome, magistarski se rad mora temeljiti na solidnom znanju, osjetljiPisanje magistarskog rada ne

vosti za

probleme struke poznavanju metoda kako se oni i

rješavaju.

U magistarskom radu student mora izabrati odgovarajui problem istraživanja, problem, objašnjavajui ga postojeom teorijom, navodei njezina ogranienja, potrebu i naine znanstvenog rješavanja tih problema. U to trebaju biti povezani u logiki biti ukljueni teorijski i verifikacijski dio istraživanja koji jedinstvenom procesu istraživanja. teorijski obraditi taj

e

Magistarskim radom postiže se znanstveno zvanje, pa je nužno da se u njemu pokaže dobro poznavanje i umijee korištenja tehnike znanstvenog rada.

13.5.

Pisanje doktorske disertacije

Doktorska

disertacija je posljednji

nakon doktorskog trebe za

veim brojem

obrazovanja

i

i

brani

zbog naglašene poboljom kvalitetom znanstvenih kadrova uveden je u sustav

i

doktorski studij.

Doktorska

mora

rad u sustavu obrazovanja koji se izrauje

studija. Prije nije postojao doktorski studij, ali

disertacija

premašivati.

slina

je

magistarskom radu, ah ga opsegom

U njoj nije dovoljno pokazati znanje struke

i

umijee

i

kvalitetom

istraživanja,

ve je potrebno samostalnim istraživanjem doi do novih znanstvenih spoznaja koje

e

biti

adekvatno oblikovane i uvrštene u sustav odgovarajue znanosti.

Nakon doktorata znanosti samostalnim znanstvenim radom postižu se znanstvena zvanja: znanstveni istraživa, viši znanstveni istraživa, znanstveni savjetnik

i

akade-

propisana zakonom, a izbor se obavlja na odgovarajuim fakultetima, sveuilištu, znanstvenim institutima i Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Izbor se obavlja u odgovarajuim znanstvenim tijelima na obrazloženi prijemik. Procedura izbora

je

dlog strunih povjerenstava koji analiziraju cjelokupan znanstveni rad pristupnika.

L

PRIMJER PISANJA

ZNANSTVENOG LANKA

183

Akademik je najviši znanstveni stupanj, ali to ne znai da je jednak znanstveni doprinos svih akademika. Za izbor je odreen minimum kojem akademik mora udovoljavati, pa postoje velike razlike medu akademicima, jer granice ovjekovih kreativnih sposobnosti

Za

i

dostignua

nije

mogue odrediti

i

stupnjevati.

strunog i znanstvenog stupnja sve je manje potrebno propisanih procedura, jer se s višim stupnjem oekuje i vea kreativnost koja se treba oitovati u pisanju znanstvenih radova s ciljem da se sa što manje rijei kaže što više misli da to bude precizno, jasno, argumentirano dokumentirano. postizanje višeg

i

i

i

13.6.

Primjer pisanja znanstvenog

Politika misao, Vol XL, (2003), Izvorni znanstveni

br. 2, str.

lanka

104-113

lanak 303.621 (497.5):621 .397.13

VJERODOSTOJNOST TELEVIZIJSKOG REFERENDUMA Gordana Vujevi Heimovi Miroslav Vujevi 2

1

Sažetak

Provedeno je terensko istraživanje na reprezentativnom uzorku punoljetnog stanovništva Republike Hrvatske u kojem su ispitanicima postavljena pitanja koja su postavljena u TV referendumima u popularnim emisijama HTV-a OTV-a. Utvrena je statistika znaajnost razlika u odgovorima koji su dobiveni od TV gledatelja ispitanika u terenskom istraživanju što ukazuje na nevjerodostojnost rezultata dobivenih u TV referendumima. Nevjerodostojnost rezultata koji se dobivaju u TV referendumima uzrokovana je i

i

višestrukom selektivnošu podataka koju uzrokuje nain prikupljanja podataka

TV referendumom.

Kljune rijei:

vjerodostojnost, referendum,

TV referendum, istraživanje.

Uvod i problem Referendum je oblik izravnog odluivanja graana odgovorom da ili ne na postavljeno pitanje o bitnim odlukama države ili lokalne zajednice na lokalna pitanja (Prpi, Puhovski, Uzelac, 1990). Referendum je najdemokratskiji oblik odluivanja, pa se eše javlja u društvima s razvijenijom demokracijom. TV 1

2

psihologije, voditeljica projekata u GfK - Centru za istraživanje tržišta, Zagreb. Miroslav Vujevi, redoviti profesor Fakulteta politikih znanosti u Zagrebu na predmetu

Gordana Vujevi Heimovi, magistar

Metode

istraživanja.

184

PISANJE

referendum odgovora da ferenduma i nije

ZNANSTVENOG

IZVJEŠTAJA

uz pomo temu TV emisije. Poput reprovodi u društvima razvije-

je

ispitivanje javnog mnijenja televizijskih gledatelja

ili

ne na postavljeno pitanje vezano uz

ispitivanje javnog mnijenja

eSe se

demokracije.

Osamostaljivanje Republike Hrvatske,

izmeu

ostaloga, temeljilo se na

rezultatima referenduma 1991 godine. Na tom referendumu oko 94% graana Hrvatske izjasnilo se za samostalnu Republiku Hrvatsku. Nakon toga demokratski izabrani Sabor donosi odluku o samostalnosti Republike Hrvatske. Nažalost legitimne, legalne i demokratske odluke nisu bile dovoljne da bi Republika Hrvatska postala samostalna, tako da je samostalnost izborena tek pobjedom u Domovinskom ratu. .

Tijekom Domovinskog

provode se izbori i javljaju se predizborna Takva istraživanja obino provode novinarski „istraživaki timovi" utjecajnijih dnevnih i tjednih novina. Rezultati izbora rata

istraživanja javnog mnijenja.

brzo su

otkrili

slabu vjerodostojnost takvih istraživanja,

jer

su se temeljili na

improviziranoj metodologiji (Lamza-Posavec, 1995). Poslije rata znatno se poveao broj istraživanja. Ona esto nisu motivirana spoznajnim, nego politikim razlozima. A kad su i motivirana spoznajnim razlozima improvizirana metodologija ne omoguuje ostvarivanje takvih ciljeva. Meutim, i kad nemaju vjerodostojnost, kod nas su istraživanja popularna ljudi vjeruju u njihovu vjerodostojnost. Takva su istraživanja i televizijski referendumi. Najpopularniji TV referendumi u nas su oni u „Latinici", „Forumu" na HTV-u i na OTV-u u emisiji „2 u 9". Referendumska se pitanja i

u mnogim radioemisijama. U ovom radu želimo provjeriti vjeroTV referendumima kada se raspravljalo o važnim društvenim i politikim pitanjima. postavljaju

i

dostojnost rezultata dobivenih

Metoda U spomenutim

se emisijama gledateljima redovito postavlja referendumsko pitanje vezano uz temu odreene emisije. Gledatelji na to pitanje mogu telefonom odgovoriti s „da" ili „ne". Na ekranima televizora tijekom emisije više se puta pojavljuje ispis pitanja kao i brojevi telefona posebno za odgovor „da", posebno za odgovor „ne". Tijekom i na kraju emisije voditelj izvještava o rezultatima referenduma. U emisiji „2 u 9" voditelj obavještava o ukupnom broju gledatelja koji su se javili i o broju koji su se odluili posebno za „da", posebno za „ne". Potom te brojeve pretvara u postotke kako bi bio jasniji odnos izmeu onih koji su se izjasnili za „da" i „ne". U posljednje vrijeme „2 u 9" daje rezultate i po regijama. U emisijama HTV-a odgovori se iznose samo u postotcima. Uz ukupni postotak za svaki odgovor, u „Latinici" se daju postotci gledatelja koji su dali odreeno obrazloženje za svoj odgovor.

Da bismo

provjerili vjerodostojnosti

dobivenih rezultata, odabrali

smo

nekoliko pitanja koja su postavljena u tim emisijama i postavili ih u terenskom istraživanju koje je proveo GfK — Centar za istraživanje tržišta iz Zagreba. Krite-

PRIMJER PISANJA

ZNANSTVENOG LANKA

185

bili su društvena važnost, politika obojenost i vremenska terenskom istraživanju. Referendumska su pitanja postavljana u televizijskim emisijama emitiranima od kraja prosinca 2001. do sredine veljae 2002. Terensko istraživanje provedeno je od 29. veljae do 11. ožujka 2002. godine. riji

za odabir pitanja

bliskost

Uzorak terenskog

nu populaciju RH.

istraživanja je nacionalno reprezentativan za punoljet-

Stratificiran je

naselja. Broj ispitanika

u svakoj

prema dvama

regiji

odreen

je

kriterijima: regiji

proporcionalno

i

veliini

ukupnom

odnosno regiji, te s obzirom na veliinu mjesta/naselja. Istraživanje je provedeno u 96 ispitnih jedinica (sampling points). U svakoj ispitnoj jedinici provodili smo sluajan izbor adrese kuanstva kao i ispitanika unutar svakog kuanstva. U istraživanju je sudjelovalo tisuu broju stanovnika

u pojedinoj

županiji,

uzorka omoguava procjenu s najveom mo+/guom pogreškom 3,2%. Podatci su prikupljeni individualnim intervjuom u kuanstvima ispitanika. Intervjue je provodilo 80 stalnih vanjskih suradnika ispitanika. Reprezentativnost

koji su posebno odabrani i instruirani i iji se rad redovito kontrolira renskom logikom kontrolom). Terenska kontrola obuhvaa 20% uzorka.

GfK,

(te-

i

Rezultati

i

interpretacija

U tablicama su prikazani rezultati objavljeni na televiziji u sklopu pojedinih

TV

emisija („Forum", „2 u 9") kao

i

u terenskom Znaajnost razlika u

rezultati dobiveni

istraživanju na nacionalno reprezentativnom uzorku.

odgovorima TV gledatelja i ispitanika u terenskom istraživanju odreene su t-testom. S obzirom da je za raunanje t-testa potreban podatak o veliini uzorka (ukupnom broju ispitanika), pretpostavljen je n = 100 za ona pitanja iji su odgovori dani samo u postotcima. To se odnosi na pitanja postavljena na HTV-u (o sukobu katolike crkve i ateista i zadovoljenju pravde haškim suenjem Slobodanu Miloševiu). Možemo pretpostaviti da je i na tim TV referendumima ukupan broj onih koji su odgovarali bio znatno vei od 100, a znatna razlika na malom uzorku, sigurno je znatna i na velikom uzorku. Sve vrijednosti t-testa vee od 1.96 upuuju na postojanje statistiki znaajne razlike uz rizik manji od 5%. 3 Rizik vei od 5% ne tolerira se u društvenim istraživanjima.

Tablica

1

P.1

.

li

sukob katolike crkve

i

ateista u Hrvatskoj?

proporcije

GfK

M>736

proprodje

t

da

0.3

da

299

0.406

5.967

ne

0.7

ne

437

0.594

HTV

1

Postoji

granine

N=

T00*

vrijednosti t-testa su 1.96 (P

=

0.05)

odnosno

2.58 (P

=

0.01)

186

ZNANSTVENOG

PISANJE

IZVJEŠTAJA

Veina je gledatelja, kao i veina vila

da ne

skom

postoji

u odnosu na TV

u terenskom

istraživanju, izja-

izmeu

Katolike crkve i ateista. Meutim, u terenviše onih koji su izjavili da taj sukob gledatalje (t = 5.967, p < .01).

sukob

istraživanju statistiki je

postoji

ispitanika

znaajno

Tablica 2. P.2.

Hoe

HTV

li

haaškim suenjem Miloševiu

N=

biti

zadovoljena pravda?

proporcije

GrK

H » 826

proprocije

da

0.31

da

187

0.2264

ne

0.69

ne

639

0.7736

100

1.724

Veina je gledatelja i ispitanika u terenskom istraživanju odgovorila da to suenje nee pridonijeti zadovoljenju pravde. Iako postoji razlika u odgovorima televizijskih gledatelja

odgovorima

Tablica

nije statistiki

i

ispitanika

znaajna

(t

=

u terenskom istraživanju, 1.724, p > .05).

ta razlika

u

3.

P.3. Vjerujete

li

da

e u Hrvatskoj doi do prijevremenih parlamentarnih izbora?

OTV

N««948

proporcije

GfK

*f*748

proprocije

t

da

8532

0.9535

da

456

0.6096

19.130

ne

416

0.0465

ne

292

0.3004

U OTV-ovu referendumu i u terenskom istraživanju veina ispitanika odgovara da doi do prijevremenih parlamentarnih izbora. U OTV-ovu referendumu tako odgovaraju gotovo svi, a u terenskom istraživanju tek nešto više od polovice ispitanika. Razlika je statistiki znaajna (t = 19.130, p < .01).

e

Tablica 4. P.4. Jeste

li

zadovoljni

radom Vlade?

:

OTV

N*6427

proporcije

GfK

da

696

0.1083

da

ne

5731

0.8917

ne

N

* 870

~

r

proprbcfle

t

185

0.2126

7.242

685

0.7874

OTV-a i ispitanici terenskog istraživanja izrazito su nezadoradom Vlade Republike Hrvatske. Meutim, gledatelji OTV-a statistiki znaajno eše izražavaju nezadovoljstvo radom Vlade RH (t = 7.242, p < .01). Gledatelji

voljni

PRIMJER PISANJA

Tablica

Prema Vašem mišljenju sada, kako

pozitivnu '-

a--

187

5.

P.5.

**-

ZNANSTVENOG LANKA

ili

." '

negativnu linost? " ---',''-' v N = 37908 proportfje ;

--

OTV

biste ocijenili linost Franje

Tumana - kao

GflC

v rV*?46

proprrjcfje

t

15.206

-'i..

,

pozitivna

35551

0.938

pozitivna

505

0.677

negativna

2357

0.062

negativna

241

0.323

U obama

sluajevima osoba prvog predsjednika ocijenjena

je

pozitivno,

meutim u ovom sluaju gledatelji OTV-a puno su eše procijenili osobu predsjednika Tumana pozitivnom (t = 15.206, p < .01). Zanimljivo je da se najvei broj gledatelja odluio odgovoriti na ovo pitanje u TV referendumu i

(n

=

37.908).

Tablica

6.

P.6.

Tko

je

na

zaštiti ljudskih

prava uinio više

-

sadašnja vlast

ili

bivša

•**%**$&'--prppraeije^: v

OTV

H « 7447

proporcije

Cfl«

sadašnja

1018

0.1367

sadašnja

373

0.602

bivša

6429

0.863

bivša

247

0.398

gledatelja

uinila bivša

tomu

-

t

13.014

vlast

vlast

Veina

HDZ?

vlast, a

OTV-a odgovorila u terenskom

je

da

u zaštiti ljudskih prava više veina ispitanika misli da je statistiki znaajna (t = 13.014,

je

istraživanju

više pridonijela sadašnja vlast. Razlika je

p<.01). Statistiki znaajna razlika u odgovorima dobivenih TV referendumom terenskom istraživanju utvrena je na pet od ukupno šest pitanja uz rizik manji od 1%. Budui da je maksimalna pogreška uzorka terenskog istraživanja +/— 3,2% možemo gotovo sigurno zakljuiti da podatci prikupljeni u TV referendumu nisu vjerodostojni u odnosu na stvarno stanje. Zasebno svi oni mogu biti toni, njih je više nego u terenskom istraživanju, ali zbog nereprezentativnosti ne odražavaju stvarno stanje. i

je manji od populacije puu TV referendumu znatno je manji od broja gledatelja. Gledatelji se odabiru na osnovu interesa prema sadržaju TV emisija, a sudionici motivacijom za sudjelovanjem u TV referendumu. U neposrednom odluivanju (referendumu) o opim ili lokalnim pitanjima sudjeluju punoljetni stanovnici, pa se nacionalno reprezentativan uzorak u ovakvim

Broj gledatelja

i

najgledanijih emisija znatno

noljetnog stanovništva, a broj sudionika

istraživanjima radi na populaciji punoljetnih stanovnika.

mogu obino

U TV referendumu

mladi, a njihovo mišljenje o veini društvenih problema se razlikuje od mišljenja punoljetnih graana.

sudjelovati

i

188

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJEŠTAJA

Ove nedostatke koji smanjuju vjerodostojnost rezultata dobivenih u TV referendumu ne može umanjiti ni injenica da se podatci prikupljaju u neovisnoj kui, npr. u HT-u, a ne na TV-u. Isticanjem da se podatci prikupljaju neovisno, TV voditelji žele upozoriti na njihovu vjerodostojnost. Meutim, treba razlikovati vjerodostojnost dobivenih podataka od njihove vjerodostojnosti u odnosu na stanje u populaciji. Kad su podatci dobiveni TV referendumom korektno prikupljeni i prikazani, oni ne prikazuju vjerodostojno stanje u populaciji odraslih graana. Iako na reprezentativnost uzorka ne utjee

samo njegova

veliina, rezul-

veliina uzorka (broj ispitanika) presudna za procjenjivanje vjerodostojnosti rezultata istraživanja (Žnidar, Hec'imotati

istraživanja su pokazali

je

Budui da u TV referendumu

vi,1997).

što je broj ispitanika

graani

da

u uzorku terenskog

sudjeljuje

vei broj gledatelja nego moglo bi se oekivati da

istraživanja,

veu vjerodostojnost pridaju rezultatima TV referenduma nego rezul-

tatima terenskih istraživanja.

Na OTV-u broj odgovora na referendumska pitanja varira od 6 427 do 37 908. Ti su brojevi znatno vei od veliine uzorka u terenskim istraživanjima. Zbog toga TV voditelj na OTV-u i u sluajevima znatno manjeg ukljuivanja gledatelja u TV referendum istie kako se taj broj može tolerirati u društvenim istraživanjima. Tono je da najmanji broj sudionika u TV referendumu premašuje veliinu uzorka u društvenim istraživanjima. Meutim, problem nije u broju, ve u nainu ukljuivanja ispitanika u istraživanje. Broj ispitanika poveava reprezentativnost uzorka kada svaki lan populacije ima jednaku vjerojatnost da ude u uzorak istraživanja (Petz, 1985). Ve smo rekli da svaki lan punoljetne populacije nema jednake izglede da sudjeluje u TV referendumu da se u TV referendum nekontrolirano mogu ukljuivati mladi i

i

koji

ne pripadaju

toj populaciji.

TV referendumu poveavao vjerodostojnost podataka dobivenih u TV referendumu, onda bi bila vea slinost podataka dobivenih TV referendumom s podatcima dobivenim terenskim istraživanjem. Mi Kada

bi broj

sudionika u

smo došli do suprotnih rezultata. u

TV referendum

U ocjenjivanju osobe predsjednika Tumana

se ukljuilo najviše (37 908) gledatelja, a

ti

se podatci

u odnosu na podatke prikupljenje terenskim istraživanjem (t = 15.206; p < .01). U traženju mišljenja koja je vlada uinila više u zaštiti ljudskih prava, u TV referendum se ukljuilo najmanje gledatelja (6 420), a ti se podatci manje razlikuju od podataka dobivenih terenskim istraživanjem (t = 7.242; p < .01). Prema tome, možemo zakljuiti da vei broj gledatelja ukljuenih u TV referendum ne poveava vjerodostojnost referenduma. najviše razlikuju

Iako

izborom što

vea

je

u terensko

slinost

emisije imaju

i

s

ukljuen manji broj ispitanika, njihovim se uzorak po kljunim obilježjima kako bi se postigla

istraživanje

nastoji izjednaiti

obilježjima populacije (reprezentativnost). Razliite

razliit profil gledatelja. Gledatelji se razlikuju

TV

u mišljenjima

vezanim uz temu emisije od onih koji ne gledaju neku emisiju. Na referendum-

PRIMJER PISANJA

ZNANSTVENOG LANKA

189

ska pitanja ne odgovaraju svi gledatelji. Vjerojatno se oni koji odgovaraju razlikuju

od onih

koji

ne odgovaraju na referendumsko

pitanje. Primjerice,

jedna engleska radiopostaja, u nastojanju da svoj program što bolje prilagodi slušateljstvu, prije pedesetak godina uputila je poziv svojim slušateljima da im pišu koju glazbu žele slušati. Nakon kratkog vremena dobili su veliki broj

pisama u kojima

slušatelji izražavaju želju

glazbe. Radiopostaja je izišla ranja ozbiljne glazbe. se traži smanjivanje

u

za

poveanjem progTama

susret izraženoj želji

i

Nakon ove promjene uslijedile su

programa

emiti-

brojne reakcije kojima

ozbiljne glazbe. Pokazalo se da su na

koju glazbu žele slušati reagirali obrazovaniji

ozbiljne

poveala vrijeme

slušatelji, a

poruku

na promjenu progra-

ma manje obrazovani slušatelji te radiopostaje. (Vujevi, 2002.) Broj odgovora gledatelja na pitanja u TV referendumu velik je, ali je znatno manji od ukupnog broja punoljetnih stanovnika (populacije), kao i od broja gledatelja. To smanjivanje nije sluajno, ve višestruko selekcionirano: posjedovanjem televizijskog prijamnika, gledanjem odreene emisije, mogunošu davanja odgovora (posjedovanjem telefona), spremnošu davanja odgovora na postavljeno pitanje (motivacijom). Zbog toga broj odgovora u TV referendumima tako i varira. No, poveanjem broja odgovora gledatelja, ne poveava se vjerodostojnost rezultata. Kad u uzorku poveavamo broj istomišljenika, ne znai da emo poveati reprezentativnost uzorka, jer se reprezentativnost uzorka poveava poveanjem broja ispitanika samo kad svaki ispitanik ima jednaku šansu ulaska u uzorak. Nema svaki graanin jednaku šansu da sudjeluje u TV referendumu, a i oni koji je imaju ne koriste je jednako, pa rezultati TV referenduma i ne mogu biti vjerodostojni. Profesionalni bi novinar, ako se koristi

ovakvim nainom prikupljanja

na ogranienja, a ne poopavati interpretirati podatke kao mišljenje cjelokupne populacije graana, s obzirom da se radi samo o mišljenju gledatelja i to onih koji su dali svoj odgovor telefonom. Ti su gledatelji višestruko selekcionirani, pa broj sudionika nije presudan za dobivanje vjerodostojnih podataka. U TV referendumu koristimo se velikim brojem podataka, a pokazalo se da graani upravo na temelju ukupnog broja ispitanika procjenjuju vjerodostojnost podataka. S obzirom na tu injenicu i veliku utjecajnost samog medija, novinar bi trebao raditi profesionalno i odgovorno mišljenja, trebao upozoriti

i

zbog

istinitog i potpunog informiranja javnosti. Nekritikim iznošenjem podataka TV referenduma ne možemo istinito i potpuno informirati javnost. Do istinitih i potpunih informacija mogue je doi jedino pomou metodološki korektnih istraživanja. Takva istraživanja, uz strunost, zahtijevaju i novana sredstva, pa se društveno odluivanje u nas esto ne temelji na potrebnim rezultatima istraživanja, tako da se mnoge važne društvene odluke donose bez potrebnih uvida ili nekritikim korištenjem nevjerodostojnih podataka do kojih se lakše dolazi. O tome najbolje govore odluke Vlade o carinama u malograninom prometu o promjeni cijena i

190

PISANJE

ZNANSTVENOG

elektrine energije što ih

IZVJEŠTAJA

je,

pod pritiskom

javnosti,

u nekoliko dana morala

promijeniti.

U posljednje vrijeme poveano je zanimanje istraživanja

poveavaju zanimljivost

1997).

Meutim,

tetna.

Stoga

je

priloga

za istraživanjima. Rezultati

u medijima

(Žnidar,

Heimovi,

umu

da sva istraživanja ne moraju biti kvalipotrebno da ona budu metodološki utemeljena kako bi bila vjetreba imati na

rodostojna. Vjerodostojna istraživanja,

materijalna sredstva. Koliko

god

ta

uz strunu kompetenciju, zahtijevaju

i

sredstva izgledaju velika, ona su zanema-

riva u odnosu na posljedice koje nastaju zbog nevjerodostojnih uvida. Budui da se u nas teško dobivaju sredstva za istraživanja, mnogi pribjegavaju lakšim i jeftinijim istraživanjima. Iako nisu vjerodostojna, vjeruje im se jer se zovu istraživanjima. Meutim, loša istraživanja izazivaju posljedice koje su teže nego da takvih istraživanja nema. Zablude se inae teško mijenjaju, osobito ako su potkrepljene rezultatima kvaziistraživanja.

u otkrivanju vjerodostojnih uvida u pojave koje se nije mogue dobiti vjerodostojan uvid, pa kad TV referendumom koristi profesionalni novinar, o tome treba obavijestiti Bit je istraživanja

TV referendumom

istražuju.

se

gledatelje.

Meutim,

mnijenje, pa se

u

uz obavještavanje

javni mediji,

tu svrhu koriste

i

rezultatima

TV

i zabavu, oblikuju javno referenduma. Primjerice, u

referendumskom pitanju se odnosu na neku drugu stranku koja u

emisiju se pozove predsjednik neke stranke, a u postavi pitanje o doprinosu te stranke u

nema svoga predstavnika. Usporedbom mišljenja gledatelja na poetku na kraju emisije mogue je prosuivati utjecaj dotine emisije na odgovore gledatelja. Meutim, takvi odgovori ne izražavaju mišljenje populacije graana! emisiji i

Politika orijentacija televizijskih emisija utjee na strukturu gledatelja. Nastup predsjednika ili visokog dužnosnika odreene stranke više gledati i na referendumsko pitanje više odgovarati simpatizeri te stranke. Prema tome, po broju odgovora na referendumska pitanja i usporedbom tih odgovora s odgovorima na ista pitanja u metodološki utemeljenim terenskim istraživanjima, mogue je odrediti politiku orijentaciju odreene emisije, a ako osiguramo

e

reprezentativnost,

možemo tako odrediti

i

politiku orijentaciju

TV postaja.

Informiranjem o rezultatima TV referenduma tijekom emisije takoer možemo utjecati na ukljuivanje gledatelja u TV referendum. Može doi do natjecanja medu gledateljima razliitih mišljenja (Bujaš, 1953). Poznavanje rezultata jedne može motivirati, a druge demotivirati da sudjeluju u istraživanju (Gibbs/Brovvn, 1956), tako da se informiranje o rezultatima može pojaviti kao intervenirajua varijabla koja

može

dovesti

do samopotvrdujuih

nih prognoza. Informacija o prednosti jednog mišljenja

povea

može

ili

suicidal-

utjecati

da se

ta

obratno, informacija o zaostajanju nekog mišljenja može to zaostajanje poveati. Zbog toga je voditelj emisije „2 u 9" odustao od infor-

prednost još

i

TV referenduma tijekom emisije. Meutim, bez toga, TV referenduma nisu vjerodostojni, a rezultati koj se objavljuju mogu

miranja o rezultatima rezultati

djelovati

kao intervenirajua varijabla na društvene procese

i

koji

su u vezi

s

PRIMJER PISANJA

191

Zato se u predizbornim kampanjama politiari korezultatima „istraživanja" kako bi utjecali na ishod izbora.

mišljenjem koje se riste

ZNANSTVENOG LANKA

ispituje.

TV

referendum može biti motiviran i profitom, što možemo vidjeti iz impulsa koji nekad dostižu cijenu koja se odreuje u humanitarnim donacijama pozivom na odreeni telefonski broj. Cijena impulsa u TV referendumu takoer može utjecati na gledateljevu odluku o ukljuivanju u TV referendum. Kao što se u humanitarnoj akciji u humanosti razlikuju oni koji u njoj sudjeluju od onih koji ne sudjeluju, takoer se razlikuju u mišljenju oni koji sudjeluju u TV referendumu od onih koji u njemu ne sudjeluju. cijene telefonskih

TV referenduma može utjecati i medijski rat. Primjerice od najgledanijih emisija na HTV-u, premještena je u vrijeme emitiranja najgledanije emisije na OTV-u („2 u 9"). To može utjecati na gledanost, broj ukljuenih u TV referendum kao i na vjerodostojnost rezultata TV referenduma u objema emisijama. Budui da emisija „2 u 9" dulje traje, pri kraju te emisije dolazi do poveanog broja sudionika u TV referendumu i znatnijih promjena u tendencijama odgovora. Prema tome, možemo zakljuiti da rezultati TV referenduma ne mogu biti vjerodostojni kad se to i želi. Zbog toga se rezultati TV referenduma više koriste u svrhu oblikovanja odreenih mišljenja, nego u svrhu doznavanja vjerodostojnog mišljenja i istinitog obavještavanja javnosti. TV referendumom se postiže dvosmjerna komunikacija i poveava zanimanje za takve emisije. Takve su emisije marketinški zanimljive. Vlasnici medija se ne žele i ne trebaju odrei TV referenduma, ali novinari koji se u svojim emisijama njime koriste, ne smiju se odrei profesionalnih i etikih naela. Oni moraju znati i gledateljima rei da podatci prikupljeni TV referendumom nisu vjerodostojni u odnosu na stanje u populaciji, budui da nevjerodostojni podatci izneseni na televiziji po svojim posljedicama mogu se initi vjerodostojnima. Istina i zabluda izazivaju slino ponašanje, ali ponašanje zasnovano na vjerodostojnim informacijama rješava probleme, dok ponašanje zasnovano na nevjerodostojnim Na

rezultate

„Latinica", jedna

informacijama

poveava probleme.

Zakljuci 1.

TV referendumom na HTV-u OTV-u statistiki od podataka dobivenih u metodološki utemeljenom

Podatci dobiveni

znaajno

se razlikuju

i

terenskom istraživanju. 2.

Skupina koja daje odgovor na pitanje u

selekcionirana, pa se iz tih odgovora ne pulacije, ni

kakvo

je

može

TV

referendumu višestruko je kakvo je mišljenje po-

zakljuiti

dotine emisije. u TV referendumu je takvo da vei

mišljenje gledatelja

Selekcioniranje sudionika

broj odgovora na referendumsko pitanje ne poveava vjerodostojnost podataka, jer se poveavanjem broja istomišljenika u istraživanju ne poveava reprezentativnost dobivenih podataka. 3.

192

ZNANSTVENOG

PISANJE

IZVJEŠTAJA

4. Iako rezultati TV referenduma nisu vjerodostojni, oni mogu utjecati na društvene procese kao da su vjerodostojni (samopotvrujue prognoze). 5.

Budui da

je televizija

veoma

utjecajan medij, a podatci prikupljeni

TV

referendumom nisu vjerodostojni, novinari se moraju pridržavati profesionalnih i moralnih naela prilikom prikupljanja, iznošenja i komentiranja takvih podataka.

Literatura Bujaš, Z.

i

drugi (1950): Eksperimentalni prilog

psihologiji

takmienja u osnovnim školama,

Pedagogoško književni zbor, Zagreb. Gibbs, C. B. / Brovvn, repetitive task,

Lamza-Posavec, V. Petz, B. (1986):

Prpi,

I.

I.

D. (1956): Increased production from the information incentive

in a

The Manager, May. (1995): javno mnijenje

— teorija

i

istraživanje, Alinea,

Zagreb.

Osnove statistike za nematematiare, Školska knjiga, Zagreb.

/ Puhovski Ž./ Uzelac,

M.

(1990): Leksikon temeljnih politikih pojmova, Školska

knjiga, Zagreb.

Vujevi, M.

(2002):

Uvoenje u znanstveni

rad u

podruju društvenih znanosti, Školska

knjiga, Zagreb.

Žnidar, K. / Vujevi

ma

tržišta

i

Heimovi G.

(1997): Mišljenje

javnog mnijenja, Tržište,

i

stav

graana Hrvatske o

istraživanji-

(9), 1-2.

Summarv

A

field research

has been carried out on a representative sample of the

Croatian people of full age in which the respondents were asked the same questions previouslv posed in the TV polis in some popular programs by HTV and OTV. There is a statisticallv relevant variance between the respondents of the TV viewers and the field research respondents vvhich indicate a lack of credibilitv of the results obtained through TV polis. This lack of credibilitv stems from the multiple selectivitv of the data resulting from the data-collec-

TV polis.

tion

method

Key

vvords: credibilitv, polis,

of

TV polis, public opinion research

Mailing address: Gordana Vujevi Heimovi, [email protected] Mailing address: Miroslav Vujevi, Facultv of [email protected].

GfK Croatia:

political sciences:

PRIMJER

13.7.

IZVEDBENOG PROJEKTA ISTRAŽIVANJA

193

Primjer izvedbenog projekta istraživanja

Na vježbama su studenti prikupili vei broj ideja za istraživanje. Potom su na temelju kriterija prilikom izbora problema odabrali problem i za njega izradili izvedbeni projekt istraživanja. Svaki student samostalno izabire i prijavljuje

problem

istraživanja.

Kad ga nastavnik

prihvati, student

izrauje

izvedbeni projekt istraživanja koji na ispiru brani. Donosimo primjer izvedbe-

nog projekta

koji

su studenti izradili na vježbama.

IZVEDBENI PROJEKT ISTRAŽIVANJA 1.

PROBLEM: Kakvi

2.

PODRUJE ZNANSTVENE ANALIZE

1

Psihologija (stavovi)

2.

Politologija (izbjegli Srbi, stav

su stavovi

3. DEFINIRANJE POJMOVA I - stav, graanin, izbjegli Srbin

graana prema povratku

prema

izbjeglim Srbima)

POJMOVNA ANALIZA:

prema povratku

Zavisna

varijabla: stav

Stav

spremnost osobe da pozitivno

je

izbjeglih Srba?

izbjeglih Srba

ili

negativno reagira

s

obzirom na

nešto.

Graanin je punoljetna osoba

koja ima politika prava.

graani RH srpske nacionalnosti koji su napustili RH za vrijeme Domovinskog rata. Zavisna varijabla: stav prema povratku izbjeglih Srba jest pozitivno ili negaIzbjegli Srbi su

tivno mišljenje s obzirom na povratak izbjeglih Srba.

4. 1

CILJEVI ISTRAŽIVANJA Pragmatiki 1.1. Korisnici:

1.2. Koristi:

Vlada

RH

olakšanje povratka izbjeglih Srba

1.3. Nain korištenja: medijska potpora formiranju pozitivnih stavova prema povratku izbjeglih Srba 2.

Spoznajni 2.1. Deskriptivni:

stei opi uvid u stavove svih

izbjeglih Srba 2.2. Klasifikacijski

graana prema povratku svih

194

PISANJE

ZNANSTVENOG

IZVJEŠTAJA

obzirom na zavisnu varijablu stei posebne uvide u stavove prema povratku izbjeglih Srba koji su bili: a) ukljueni u oružanu pobunu i onih koji to nisu bili, b) iz okupiranih podruja i

2.2.1. Klasifikacija s

ostalog dijela

:

RH

obzirom na nezavisne v ari jable spol, dob, mjesto roenja, obrazovanje, socijalno-ekonomski status (SES), regiju, školsku spremu, sudjelovanje u Domovinskom ratu, štete pretrpljene u Domovinskom ratu, žrtve u Domovinskom ratu, religioznost,

2.2.2. Klasifikacija s

:

politiku orijentaciju, nacionalnu pripadnost... 2.3. Eksplanacija povezanosti:

ma 5.

i

korelaciju

izmeu

izraunati korelaciju medu zavisnim varijablai nezavisnih varijabli

zavisnih


5.1.

Generalne:

1.

2.

Graani Hrvatske openito imaju negativan stav prema povratku izbjeglih Srba.

Nema razlike u stavovima prema povratku izbjeglih Srba obzirom na njihovu ukljuenost u oružanu pobunu obzirom na podruje s kojega su izbjegli. s

5.2.

Razradujue:

1

.

i

neukljuenih u oružanu pobunu, kao

podruje

Nema

razlike

i

I

zavi-

ZAVISNE VARIJABLE Stav prema povratku izbjeglih Srba openito (bipolarna)

2.

Stav prema povratku onih koji su

3.

Stav prema povratku onih koji nisu

4.

Stav

1

izmeu

METRIJSKO DEFINIRANJE VA-

1

prema povratku onih Stav prema povratku onih

6.2.

obzirom na

nezavisnih varijabli.

IDENTIFIKACIJA, KLASIFIKACIJA RIJABLI

5.

s

u odnosu prema nezavisnim smo naveli u ciljevima istraživanja.

u meusobnoj povezanosti

snih te zavisnih

6.1.

i

koje su napustili

varijablama koje

6.

bili

ukljueni u oružanu pobunu

bili

ukljueni u oružanu pobunu

s

okupiranih podruja

s

neokupiranih podruja

NEZAVISNE VARIJABLE

Spol (muški, ženski)

2.

Dob

3.

Mjesto roenja

(od 18

i

s

Nema razlike u stavovima prema povratku svih, ukljuenih

2.

i

više godina) (selo,

grad)

4.

Stupanj obrazovanja (nezavršena osnovna škola, OŠ, SSS, VSS)

5.

Smjer obrazovanja (društveni, prirodni, tehniki)

6.

SES (ispod prosjeka, prosjean, iznadprosjean socioekonomski

status)

PRIMJER

7.


195

Regija (slavonska, zagorska, Zagreb, lika, goransko-primorska, istarska,

Dalmacija)

Domovinskom

8.

Sudjelovanje u

9.

Pretrpljene štete (spaljena kuda, druge štete, bez štete)

10.

Žrtve u

ratu (da, ne)

Domovinskom ratu (poginuli lanovi obitelji, poginuli lanovi rod-

bine, ranjeni, prognani...) 11.

12.

Vjerska pripadnost (katolik, pravoslavac, musliman...) Religioznost (antiteist,

ateist,

umjereni vjernik, prosjeni vjernik,

izraziti

vjernik) 13.

Nacionalna identifikacija (bipolarna)

14.

Politika orijentacija

(lijeva, centar,

desna)

7.


1

Stav prema povratku izbjeglih Srba openito Indikatori:

- prihvaanje povratka - prihvaanje povrata imovine - prihvaanje obnove kua - prihvaanje povratka stanarskog prava - prihvaanje mogunosti otkupa stanova uz jednake uvjete - prihvaanje iseljavanja iz stanova i kua onih koji su u njih uselili - prihvaanje plaanja naknade onih koji su uselili u stanove Srba - plaanje zaostataka mirovina - prihvaanje zapošljavanja prema jednakim uvjetima 2.

Stav prema povratku ukljuenih u oružanu

3.

Stav prema povratku onih koji nisu

4.

Stav prema povratku izbjeglih

s

Stav prema povratku izbjeglih

s

5.

- isti

bili

pobunu

ukljueni u pobunu

podruja podruja

koja su bila okupirana koja nisu bila okupirana

indikatori

Nacionalna identifikacija

- briga o hrvatskom jeziku Politika identifikacija

- mišljenje o socijalnim 8.

razlikama

NACRT ISTRAŽIVANJA

N

= 2000. U svakoj županiji anketirano Anketa. Deskriptivni nacrt. tanika, 50 žena i 50 muškaraca, proporcionalno iz grada i sela.

je

100 ispi-

196

PISANJE

9.

ZNANSTVENOG

IZVJEŠTAJA

RAZRADA METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA ANKETA

FAKULTET POLITIKIH ZNANOSTI SVEUILIŠTA U ZAGREBU MIŠLJENJE

O POVRATKU SRBA UVOD

Povratak izbjeglih Srba problem je koji istie meunarodna zajednica, a hrvatska vlada uvrstila ga je medu prioritetne. Ovim istraživanjem želimo utvrditi

tome misle hrvatski graani. Molimo Vas da nam u tome pomognete sudjelovanjem u ovoj anketi. Svojim slobodnim i iskrenim odgovorima pomoi ete uspjehu ovog istraživanja, a rezultati ovog istraživanja pomoi u što o

e

ovog problema. Ovdje nema dobrih i loših odgovora. Svaki je odgovor dobar ako izražava Vaše mišljenje. Anketa je anonimna. Zahvaljujemo rješavanju

na suradnji. Fakultet

UPITNIK 1.

Spol:

1.

Muški

2.

Ženski

2.

Godina roenja:

3

Mjesto roenja:

;

l.Selo 2.

Grad

4.

Županija:

5.

Stupanj obrazovanja:

1

.

2.

6.

7.

8.

Navesti

Izvan Hrvatske

Smjer obrazovanja:

Socioekonomski

Sudjelovanje u

2.

Nepotpuna osnovna škola Osnovna škola

3.

Srednja škola

4.

Viša škola

1

1.

.

2.

Prirodni

3.

Tehniki

status:

i

fakultet

Društveni

1

.

Ispod prosjeka

2.

Prosjean

3.

Iznad prosjeka

Domovinskom

ratu?

l.Da 2.

9.

Pretrpljene štete u

Domovinskom

ratu:

Ne

1.

2.

kua Vee ošteenje kue (stana) Spaljena

3.

Druge vee

4.

Manje

5.

Bez

štete

štete

štete


PRIMJER

Žrtve u

10.

Domovinskom

"

ratu:

1

.

Poginuli u

2.

Poginuli

3.

Ranjen

197

obitelji

medu rodbinom

4.PTSP

Vjerska pripadnost:

11.

1.

5.

Prognanik

6.

Ništa od navedenog

Katolika

2.

Pravoslavna

3.

Muslimanska

4.

Religioznost:

12.

1

.

2. 3.

4.

Smatrate

13.

li

sam vjere sam Umjereni sam vjernik Izraziti sam vjernik Protivnik

Nevjernik

potrebnim da se posebno brine o hrvatskom jeziku? 1

Smatrate

14.

li

.

Veoma

je

potrebno

2

Uglavnom je potrebno

3.

Koliko

4.

Uglavnom

5.

Uope nije potrebno

je

potrebno toliko je

i

nije

nepotrebno

potrebnim da se u našem društvu više vodi o brige o socijalnim razlika-

ma?

Sada

slijedi niz pitanja

1

Veoma

2.

Uglavnom je potrebno

3.

Koliko

4.

Uglavnom

5.

Veoma

je

je

je

potrebno

potrebno toliko je

je

nepotrebno

nepotrebno

nepotrebno

na koje ete odgovoriti zaokruživanjem broja pored

njih.

Znaenje

brojeva

je sljedee.

2.

Veoma se slaZem Uglavnom se slažem

3.

Niti se

4.

Uglavnom

5.

Veoma

1.

slažem

niti

se protivim

se protivim

se protivim

ukij.

15.

U kojoj

u oruž pobunu

17.

okup. podruja

iz

neokup. podru«; ja

mjeri se slažete s povratkom izbjeglih Srba?

12 16.

iz

3

4

5

1

2

3

4

5

12

3

4

5

U kojoj mjeri se slažete s povratkom njihove imovine? Slažete

li

se

obnovom

njihovih

12

3

4

5

12

3

4

5

1

2

3

4

5

12

3

4

5

12

3

4

5

12

3

4

5

kua?

198

PISANJE

18.

Slažete

li

ZNANSTVENOG

IZVJEŠTAJA

se da se njima povrati stanarsko pravo? 1

19.

Slažete

li

se da

i

oni

mogu

2

4

3

otkupiti stanarsko pravo 1

2

3

Slažete

li

21.

Slažete

li

22.

Slažete

li

se da

23.

Slažete

li

se s njihovim zapošljavanjem

da im prognanici plaaju naknadu?

12345

im se isplate

zaostaci mirovina?

12345 1

12

345

345

12345

12345

12345

12345

12345

12345

12345

pod istim uvjetima? 2

12345

45

u njihovim stanovima?

12345

se

3

pod istim uvjetima?

_4_5_

se s iseljavanjem prognanika koji su

20.

1.2

5

12345

1234

5

TERENSKI RAD U svaku županiju otii e po jedan anketar koji e prethodno biti upoznat s po10.

e se provoditi u stanovima u popodnevnim Satima. Anketar e nastojati biti sam s ispitanikom kojemu e proitati uputu svako pitanje, posebno bilježei njegove odgovore. pisom

ispitanika koji su ušli u uzorak. Anketiranje

ispitanika

i

11.

SREIVANJE I OBRADA PODATAKA

e e

e

se šifrirati se terenska i logika kontrola. Nakon toga obrade provest se odrePotom unijeti podaci. nju i u maska kompjutorska izraditi ankete, svaku zavisnu indeks za odrediti pitanje, za svako frekvencije marginalne diti izmeu varazlika znaajnosti indeks izraunati toga se Nakon varijablu. (X2). hipotezama mišljenje u smo iznijeli kojima rijabli o

Prije

e

12.

INTERPRETACIJA PODATAKA

Ovisit

e o dobivenim podacima. C

13.

PISANJE

Planirano

je

ZNANSTVENOG IZVJEŠTAJA

da se napiše monografija

ili

lanak u asopisu.

c

c c

JOSIPA

JI'-- I-.

STF.C =3 V-VERA

U CSUe"

GRADiKA SVu'USNA KNJIŽNICA OSUEK I

l

.

K

K

K

K

199

LITERATURA Ackoff, R. L. (1953) The Design of Social Research, Chicago, University Chicago Press.

Akvinski, T. (1981) Izabrana

Akvinski, T. (1990) Izbor

djela,

Zagreb, Globus.

Zagreb, Naprijed.

iz djela,

Bazala, V. (1980) Pregled povijesti znanosti, Zagreb, Školska knjiga.

Berrelson,

B.,

and Janowitz, M.

(1953) Public Opinion and Communication,

New

York, The Free

Press Glencoe.

Biondi,

Bosni,

(2002)

I.

S.

Magna fraus, Zagreb,

Vlastita naklada.

(1967) Empirijsko istraživanje društvenih pojava, Sarajevo, Fakultet politikih nauka.

Bujaš, Z. (1959) Psihofiziologija rada, Zagreb, Institut za higijenu rada Jugoslavenske akademije.

Bujaš, Z. (1967)

Buruši,

Uvod u metode eksperimentalne

psihologije,

(1999) Kakve kategorije rabimo u upitnicima

J.

istraživanja, br.

i

Zagreb, Školska knjiga. skalama procjene?, Zagreb, Društvena

1

Cicourel, A. (1964) Method and Measurement in Sociolog]/, London,

The Free Press Glencoe.

Dekart, R. (1990) Rasorava o metodi, Valjevo-Beograd:Estetika.

Dirkem,

Beograd, Savremena škola.

E. (1964) Pravila sociološke metode,

uri, M.

(1962) Problem sociološkog metoda, Beograd,

Duri, M.

(1964) Sociologija

Maxa

Savremena

Enciklopedija Leksikografskog zavoda (1966) Zagreb, broj

1.

Enciklopedija Leksikografskog zavoda (1968) Zagreb, broj

4.

Evsench, H. (1954) The Psihology Festinger, L.

Drvden

and Katz, D.

ofpolitics,

Nevv York, Rautledge — Kegan Paul.

(1953) Research Methods in the Behavioral Science,

Nevv York, The

Press.

Filipovih, V. (1984) Filozofijski rjenik, Zagreb,

Forcese,

škola.

Webera, Zagreb, Matica hrvatska.

P., D.,

and Richer,

S.

Matica hrvatska.

(1970) Stages of Social Research Contemporary Perspectives,

Nevv

York, Prentice-Hall.

From,

E. (1963)

Galtung,

J.

Zdravo društvo, Beograd, Rad.

(1967) Theory and Methods of Social Research, Nevv York,

Columbia Universitv

Press.

Garret, A. (1970) Intenvieving

its

Principles

and Methods, Nevv York, Familv Service Association

of America. Gilli, G.,

A. (1974) Kako

se istražuje,

Good, V., C,. i Scates, D., Otokar Keršovani.

Gud,

V.,

i

Guilford,

E. (1967)

Zagreb, Školska knjiga.

Metode

istraživanja u pedagogiji, psihologiji

Het, P. (1966) Metodi socijalnog istraživanja, Beograd, J.

P. (1968)

Osnove psihološke

i

pedagoške

statistike,

i

sociologiji, Rijeka,

Vuk Karadži.

Beograd, Savremena administra-

cija.

Hammond,

E., P.

(1967) Sociologists at Work,

Nevv York, Daunbledav Companv.

Heler, A. (1978) Svakodnevni život, Beograd, Nolit. Kale, E. (1977) Uvod u znanost o kulturi, Zagreb, Školska knjiga.

Koen, M., nika

i

Ernest, N. (1965)

SR

Kora, M. Vlaškali, i

logiku

i

nauni

T. (1966) Politika ekonomija,

Kosiol, E. (1972) Temelji

Kun,

Uvod u

metod, Beograd,

Zavod za izdavanje udžbe-

Srbije.

T. (1974) Struktura

i

Beograd, Zavod za izdavanje udžbenika.

metodi istraživanja organizacije, Zagreb, Informator.

naunih

revolucija,

Beograd, Nolit.

LITERATURA

200

Kundaina, M., i Gojkov G.

(2000) Bibliografija pedagoške metodologije, Vršac, Viša škola za obra-

zovanje vaspitaa.

Kuvai, Kuvai,

Ivan (1973)

O prednostima

I.

i

nedostacima kvalitativnog pristupa u

sociologiji,

Zagreb, Re-

— 4.

za sociologiju 3

vija

Kuvai

(1970) Marksizam ifunkcionalizam, Beograd, Komunist.

I.

(1988) Rasprava o metodi, Zagreb, Naprijed.

Lasswell, D., H. (1965) Language of Political, Massachusetts, Massachusetts Universitv.

Lauc, A. (2000) Metodologija društvenih znanosti, Osijek, Sveuilište u Osijeku. Lazarsfeld, Lee,

F., P.,

and Rosenberg, M.,(1955) The Language

(1983) Neoešljane misli, Beograd,

S., J.

Maslov, H., A. (1982) Motivacija

i

Narodna

ofSocial Research, Glencoe, Illinois.

knjiga.

linost, Beograd, Nolit.

Markovi, M. (1971 Dijalektika teorija znaenja, Beograd, Nolit. Markovi, M. (1965) Osnovi dijalektiko-humanistike teorije istine, Zagreb, Praxis br. 2. Maruši, M., i dr. (2000) Uvod u znanstveni rad u medicini, Zagreb, Medicinska naklada. )

Mara, K. (1949) Izabrana Merton, K, Mili, V.

R. (1979)

dela,

Beograd, Kultura.

O teorijskoj sociologiji, Zagreb, Pitanja.

1965) Sociološki metod, Beograd, Nolit.

(

Miller, C., D. (1970)

Handbook

of Research Design

and

Social

Measurement,

New York,

David

Me

KayCompany. Miller,

J.,

G. (1950) F.xperiments

Milosavljevi, N. (1989) Osnovi Milosavljevi,

S.

in Social Proces,

nauno

New York, Me Grow-HiII. Nauna knjiga.

istraživakog rada, Beograd,

(1980) Istraživanje politikih pojava, Beograd, Fakultet politikih nauka.

Mils, R. (1964) Sociološka imaginacija, Beograd,

Savremena

škola.

Moreno,

Savremena

škola.

Mozer,

J.

(1962) Osnovi sociometrije, Beograd,

C., A. (1962)

Metodi anketiranja u istraživanju društvenih pojava, Beograd, Kultura.

Mumford, L. (1986) Mit o mašini 1. - 2., Zagreb, Grafiki zavod Hrvatske. Muži, V. (1968) Metodologija pedagoškog istraživanja, Sarajevo, Zavod za izdavanje udžbenika. Nejgel, E. (1974) Struktura nauke, Beograd, Nolit.

Neuman, W., L. (1997) Social Metods, London, Alyn and Bacon. Novakovi, S. (1984) Hipoteze saznanje, Beograd, Nolit. i

Nortrop,

F. S.

Novosel,

P. (1971) Politika znanost

C. (1968) Logika prirodnih

i

društvenih nauka, Cetinje,

— metode, Zagreb,

Obod.

Naprijed.

Obradovi,

J. (1972) Distribucija participacije u procesu donošenja odluka na temama vezanim uz ekonomsko poslovanje poduzea, Zagreb, Revija za sociologiju, br. 1

Obradovi, ].; udina, M.

(1978) Psihološke metode u praksi, Zagreb,

Radniko sveuilište „Moša

Pijade".

Ozgud,

. (1963) Metod

Suzuki,

B. T.,

i

From,

i

teorija

E. (1964)

u eksperimentalnoj psihologiji, Beograd,

Zen-budizam

i

psihoanaliza,

Savremena

škola.

Beograd, Nolit.

Peujli, M. (1986) Metodologija društvenih nauka, Beograd, Novinska ustanova Službeni SFRJ.

Petani, M.

(1975) Industrijska pedagogija, Zagreb, Školska knjiga.

Petrovi, G. (1982) Logika, Zagreb, Školska knjiga.

Popovi, M. (1961) O metodologiji, Beograd, Visoka škola politikih nauka. Radi, S. (1908) Današnja financijska znanost, Zagreb, Matica hrvatska. Riley, VVhite,

Ruso,

M.

(1963) Sociological Research a Case Approach,

Ž., 2. (1989)

Društveni ugovor, Beograd, Prosveta.

New York, Harcourt Brace.

list

201

Saru,

R.

M.

Serdar, V.,

i

(1989) Opšti principi

šoši

r

Silobri, V. (1998) Kako

naunog

Uvod u

(1981)

\.

sastaviti

i

rada,

statistiku,

objaviti

i

Beograd,

Nauna knjiga.

Zagreb, Školska knjiga.

ocijeniti

znanstveno

djelo,

Zagreb, Medicinska nak-

lada.

(1999) Znanost, Rijeka, Sveuilište u Rijeci, Vitagraf d.o.o.

Simoni, A.

Supek, R. (1968)

Ispitivanje javnog mnijenja,

Zagreb, Naprijed.

Šeši,

B. (1974) Metodologija društvenih nauka,

Šeši,

B. (1971)

Šušnji,

Opšta metodologija, Beograd,

Beograd,

Nauna

. (1973) Kritika sociološke metode, Niš, Gradina..

Šušnji, D. (1984) Ribari ljudskih duša, Beograd, Šuvar,

Nauna knjiga.

knjiga.

S.

(1973) Teorijske

i

NIP „Mladost".

praktine tendencije osporavanja radnike klase u našem društvu, Opatija,

Materijali sa savjetovanja jugoslavenskih sociologa.

Tadijanovi, D. (1980)

Poezija,

Zagreb, Mladost.

The factor problem London, Me. Grow-Hill.

Thurstone,

L. L. (1967)

in jackson D.,

Messick

S.,

Problems in

Human Assessment,

Toš, N. (1987) Metode drutboslovnega raziskovanja, Ljubljana, Univerza v Ljubljani. Vajt, L. (1970

Nauka

Beograd, Kultura.

o kulturi,

Vigotski, L. (1977) Mišljenje

i

govor, Beograd, Nolit.

Vujevi, M. (2001) Politika medijska kultura u Hrvatskoj, Zagreb, Školska knjiga. Vujevi, M. (1972) Politika socijalizacija u nastavnom programu osnovne škole, Zagreb, Fakultet politikin nauka (disertacija). i

u Hrvatskoj, Zagreb, Politika misao br.

Vujevi, M. (1996) Politika

tolerancija

Vujevi, M. (1969) Prijemni

ispiti

Vujevi, M. (1981) Problemi

politologije obrazovanja,

- socijafna

selekcija,

Zagreb, Politika misao,

Zagreb, Politika misao,

Vujevi, M. (1976) Razumijevanje društveno-politikih nosti i novinarstvo FPN. Vujevi, M. (1991) Razumijevanje poruke — pojam

Vujevi-Heimovi, Politika misao VVeber,

M.

G.;

i

izraza,

br. 2.

Zagreb, Institut za politike zna-

mjerenje, Zagreb,

Vujevi, M. (2003) Vjerodostojnost

4.

br. 2.

Novinarstvo

i

Europa.

televizijskog referenduma,

Zagreb,

br. 2.

(1986) Metodologija društvenih nauka, Zagreb, Globus.

Zvonarevi, M. (1976)

Socijalna psihologija, Zagreb, Školska knjiga.

Žugaj, M. (1997) Metodologija znanstvenoistraživakog rada, Varaždin, Fakultet organizacije

i

informatike.

Žugaj, M. (1989) Osnove znanstvenog

i

strunog

rada,

Samobor, „Zagreb"

r.

o.

za grafiku djelat-

nost.

Žugaj, M. (1999) Temelji znanstvenoistraživakog rada, Varaždin. Fakultet organizacije matike.

Žužul,

J.

i

infor-

(1987) Statistika, Zagreb, Informator.

Županov,

J.

(1978) Metodologija istraživanja društvenih pojava, Zagreb, Institut za društvena

istraživanja.

Županov, Josip (1962) Pojam broj

5.

i

znaaj

indikatora u socijalnom istraživanju, Zagreb,

Naše teme

Uvodjenje u Znanstveni Rad

Recommend Documents