Etnopolitika i građ anstvo anstvo
10. Etničke zajednice, etnopolitik ai božansko dobro
Izraženo prisustvo religije u javnoj sferi ne odslikava samo političku stvarnost malih državanacija koje su ugledale svjetlo dana nakon propasti socijalističke Jugoslavije, niti samo stvarnost postkomunist ičkih zemalja regiona, nego i zemalja koje nikada nisu bile pod komunističko m vlašću !urska i "rčka#$ !akvo prisustvo
religije može poslužiti kao jasna naznaka o tome kakvu vrstu političke stvarnosti danas imamo na ovom tlu$ %a ipak, u analizama treba biti osjetljiv na speci&čne kontekste političkog života prožetog religijskim sadržajima$ %ostoji čitavo mnoštvo religijskih i društvenohistorijskih stvarnosti koje mogu naizgled istoj pojavi pružiti sasvim različita značenja i implikacije$ 'no što čini posebno zanimljivim povratak religije u kontekstu postkomunist ičkih zemalja jeste činjenica da je upravo
religije može poslužiti kao jasna naznaka o tome kakvu vrstu političke stvarnosti danas imamo na ovom tlu$ %a ipak, u analizama treba biti osjetljiv na speci&čne kontekste političkog života prožetog religijskim sadržajima$ %ostoji čitavo mnoštvo religijskih i društvenohistorijskih stvarnosti koje mogu naizgled istoj pojavi pružiti sasvim različita značenja i implikacije$ 'no što čini posebno zanimljivim povratak religije u kontekstu postkomunist ičkih zemalja jeste činjenica da je upravo
krah totalitarnog režima doveo religiju u središte političkog života$ (ije li upravo demokratizac ija društva potakla ovaj proces) *ta je smisao postkomunist ičkog osloba+anja društva, ako ne i to da će religija igrati značajnu ulogu u budućnosti) novom dobu pitanje religije je postalo veoma osjetljivo svaki pokušaj da se ona marginalizira , lako je zamisliti, odmah bi bio prepoznat kao znak povratka represije po uzoru na komunističku $
. druge strane, jak utjecaj
religije na politiku / utjecaj njenih normi i vrijednosti, njenog diskursa i pogleda na svijet, njenih institucija i autoriteta / može svjedočiti o tome da je proces demokratiza cije još na svojim počecima$ 0nogi ljudi smatraju da religija ne bi smjela igrati tako značajnu ulogu u politici, iako sada očekuju da bi religija mogla imati koristi od svoje moći i proizvesti pozitivne učinke na tekuću politiku obilježenu silovitim
etničkim kon1iktom$ Jedna od najvažnijih političkih zadaća ustanovljenih u poratnim godinama u 2osni i 3ercegovini jeste zadaća me+uetničko g pomirenja$ !emeljne vrijednosti i norme sve tri monoteističk e
456
10. Etničke zajednice, etnopolitika i božansko dobro
religije mogu pružiti pouzdan oslonac u nastojanju da se pomogne lokalnim etničkim zajednicama da postignu konsenzus o temeljnim načelima njihove koegzistencij
eu multietničko mi multireligioz nom društvu$ 7o može ozbiljno zahtijevati da se religija povuče iz javnog foruma u času kada joj je dodijeljena tako važna uloga) 8itavo društvo može sada imati koristi od ovog moćnog prisustva religije, od njenog nedavno stečenog političkog utjecaja$ 8ak i ako je njen povlašten položaj ishod političke zloupotrebe, čak i ako je u žižu javnosti dovedena protiv svoje volje, čak i ako su religijski autoriteti to postigli kršeći načela i norme njihove vlastite religije /
dopustimo li sve ove mogućnosti / čim je ušla u arenu etničkog kon1ikta, ona može doprinijeti, zahvaljujući prije svega svom utjecaju na obične ljude, paci&kaciji javne sfere i ustanovljenju zajedničkog dobra za sve zajednice koje su ovdje uključene$ stvari, upravo je politika, nova etnopolitika bila ta koja je imala koristi od rastućeg utjecaja religije tokom posljednjih godina komunističko g režima$ pravo je talas opijenosti religioznim slobodama popločao put novom režimu$ 0e+utim, od trenutka
kada religiozne institucije dobiju pravo na javni glas, zloupotreba religije u političke svrhe ne može više dugo trajati$ !o je velika nada onih koji vjeruju da religija ima važnu političku ulogu i da je to u krajnjoj liniji pozitivna uloga$ %rema njihovom mišljenju, religija može pomoći politici pružajući joj solidne normativne osnove za njena ponašanja i razmatranja, i što je možda najvažnije, obezbje+ujuć i joj izvor legitimiranja$ tom svjetlu se religija pojavljuje kao obuhvatan pogled na
svijet, koji politici može dati ono što joj najviše nedostaje konkretno tlo i supstancijaln o dobro$
0e+utim, da bi odigrala tako važnu političku ulogu, treba li religija ostati politizirana) posljednjim balkanskim kon1iktima, ona je postala isuviše politizirana$ Ili nam se to čini kada je gledamo u kontrastu sa prethodnim režimom u kojem je bila sasvim depolitiziran a) "ovoreći o važnoj političkoj ulozi religije, da li smo sigurni gdje bi njen locus trebao biti) .ekularni
okvir moderne politike ne pretpostavlja da bi religija trebala biti lišena bilo kakvog značajnijeg utjecaja na društvo$ Ekstenzija političkog ne završava na granicama religioznog$ bilo kojem od
459
Etnopolitika i građ anstvo
njenih društvenih praksi i institucional nih vidova, religija dakako ne izmiče dodiru politike$ %rema tome, u svakom iole modernom kontekstu, može se
govoriti samo o mutnim razgraničenj ima izme+u njih dvije, samo o stupnjevima depolitizacij ei repolitizacij e religije$ datom lokalnom kontekstu polazimo ponajprije od današnje 2osne i 3ercegovine #, pokazuje se da religija može ispuniti svoju pozitivnu političku zadaću samo ako sebi dopusti izvjestan stupanj depolitizacij e$ (jena politička zloupotreba je postala uočljiva i čini se da bi trebala istupiti iz političke
arene za dobrobit i religije i politike zajedno$ mjesto da bude ponovo izgnana iz javnog foruma, hiperpolitizir ana religija bi trebala da se politički depolitizira$ 'vakvo :nametljivo povlačenje; bi se moglo posmatrati kao jedna od glavnih osovina duž koje bi posttotalitar na demokratiza cija društva trebala da se odvija$ %roblem je kako odrediti obim ovog povlačenja$ 8ak i me+u onima koje se zalažu za demokratske promjene u društvu, nema slaganja oko locusa
religije unutar nove konstelacije demokratski h institucija$ I ovaj neveliki tabor je podijeljen na tradicionalis te i moderniste$ X
'vi tradicionalist i su demokrate, budući da denunciraju zloupotrebu religije od strane vladajuće etnopolitike i zastupaju izvjesno djelomično pomjeranje religiozne institucije sa njene aktuelne pozicije$ %okazuju se osjetljivim na demokratski i miro-tvorni utjecaj religije na društvenopolitičku stvarnost$ 'ni su tradicionalisti
utoliko što se protive razvodu politike i religije do kojeg je došlo u modernom dobu$5<9 'ni insistiraju na pose-bnosti lokalnog konteksta koji ima izražene predmoderne crte$
5<9
novijim debatama unutar političke znanosti i &lozo&je komunitaristima pripada zasluga preispitivanja i relativiziranja modernističkog razdvajanja po kojem je, unutar polja društvenosti, politici doznačena javnost, a religiji privatnost$ %retpostavka o tome da bi u idealno ure+enom poretku deliberativne demokracije :svi morali govoriti qua gra+ani koji kao da nemaju religioznog identiteta; nedavno je dovedena u pitanje$ =idi argumentaciju koju je o tome iznio >amonn ?allan povodom dileme koja se pojavila u
državnom subvencioniranju obaveznog školstva i neriješenom statusu vjerskih škola u 'ntariju :@iscrimination and Aeligious .chooling; u Bill 7Cmlicka and BaCne (orman eds$#, Citizenship in iverse !ocieties, 'Dford niversitC %ress, (eE Fork, str$ 6G$
45H
10. Etničke zajednice, etnopolitika i božansko dobro
0islim da su prednosti ovog stanovišta5< H u tome što nas može poučiti o pozitivnoj ulozi5< koju religija može imati u speci&čnoj i zanimljivoj konstelaciji tri monoteistič ke religije koje već igraju važnu ulogu u javnom životu$
(admoćnost religiozno nadahnute politike nad svakom formom sekularne politike izranja u kontekstu silovitog etničkog sukoba, nakon kolapsa politike koja se trsila da bude uzorno moderna nametanjem radikalnih formi sekularizacij e$ preovla+ujuć em tekućem razumijevanj u novije prošlosti, komunistički režim ovaploćuje modernu politiku, prije svega svojim modelom agresivne sekularizacij e$ Aeligija je
bila uvedena u politiku upravo protiv takve vrste politike$ .ada je religija ta koja pribavlja instancu su+enja o politici$ .ada imamo dramatični preokret koji postkomunis tički politički ambijent ne čini manje radikalnim od onog komunističk og$ 'va religiozno nadahnuta politika nastupa u javnim forumima kao realpolitika koja / za razliku od prethodne, tj$ od politike realnog socijalizma koja se pokazala &ktivnom / poštuje
načelo društvene stvarnosti$ 'na se javno predstavlja kao etnopolitika u lokalnom političkom žargonu kao nacionalne politike#, budući da postojeću etničku stvarnost uzima kao autentičnu društvenu stvarnost$ %rema njenom shvaćanju, različiti lokalni etnički identiteti pokazuju kako se religiozni kolektivni identiteti pojavljuju u društvenom i političkom životu$ 8injenica da se ova dva tipa identiteta sasvim podudaraju govori u prilog ovom shvaćanju$5G
8ini se da danas 5
'no je u stvari jedino elaborirano, i to na uzoran način, u djelu Ausmira 0ahmutćehajića$ Ideja bosanske paradigme je zahvaljujući njegovim brojnim djelima dobila mnoge pristalice, ali i osporavatelje$ Jedan od prvih oštrih kritika došla je od Aade Iveković koja se u svom ogledu :!he 2osnian %aradigm; @ialogue, me+unarodno izdanje, KL, LH, str$ 6L-H6# najviše bavila 0ahmutćehajićevi m tekstovima sabranim u dvije knjige "iva #osna, polički eseji i intervjui, 'slobodjenje International, Mjubljana L<, i obra #osna, @urieuD, Nagreb L99$ (akon negativnih doprinosa, religija je na neki način pozvana da pruži svoj pozitivni doprinos razrješavanju etničkih kon1ikta$ ?f$ o tome %aul 0ojzes, :!he ?amou1aged Aole of Aeligion in the Bar in 2osnia and herzegovina;, @ialogue, me+unarodno izdanje, (o KL, LH, str$ 4G i dalje$
Ivo 2anac je ovu podudarnost iz koje se može izvući pravilo ustanovljavanja identiteta nazvao :vjerskim pravilom;$ ?f$ :=jersko OpraviloP i dubrovačka iznimka geneza dubrovačkog kruga O.rba katolikaP;, u Aaspad Jugoslavije, @urieuD, Nagreb, str$ 69-LLG$
45
Etnopolitika i građ anstvo
nema nikakvog etničkog ostatka ponad religioznog identiteta$ >tnicitet kao da je deriviran iz religioznih društvenih formi$ .lom komunističk e ideologije / koji je tako+er bio kraj južnosloven ske koncepcije bratstva i jedinstva /
stvorio je popularno uvjerenje da nema nekog značajnijeg etničkog sadržaja izvan religioznog identiteta$ Qko je etničko zasnovano na religijskom, onda je vodeća politička uloga religije odre+ena uvidom da je vladajuća politika etnopolitika i da su glavni subjekti politike etničke zajednice$ (adalje, ako je istina da je konstitucija kolektivnog subjekta zasnovana na izvjesnom zajedničkom dobru,5GL onda u tom slučaju upravo
religijska doktrina pruža osnov etničkom .opstvu katolicizam za 3rvate, islam za 2ošnjake, pravoslavlje za .rbe#$ 7onstitutivn o samorazumij evanje etnije jeste samorazumij evanje koje polazi od odgovarajuć eg religijskog pogleda na svijet$ !o je njena etnička interpretacij a sadržana u razumijevanj u običnih ljudi, koje vrvi od općih mjesta, klišea i streotipa, i daleko je od ozbiljne teološke egzegeze$ @akako, u današnjem etničkom procvatu data je
prilika religioznoj doktrini da snažno utječe na kolektivno samorazumij evanje$ Qko je tlo u kojem je etničko .opstvo ukorijenjeno religiozna doktrina, njene norme i vrijednosti, načini razumijevanj ai ponašanja, onda, okrenemo li se politici, religija se pojavljuje kao glavni izvor legitimiranja $ doba etničkog preporoda, religija, u koju je uložen sav kapital etničkih simbola i značenja, igra važnu ulogu u politici, svejedno da
li su ili nisu na to pristali crkveni autoriteti$ svakom slučaju ovi autoriteti su obavezni da preuzmu svoju odgovornost za tekuću etnopolitiku, s obzirom na opisanu poziciju religijske institucije u lokalnom kulturnom i političkom kontekstu$ Iako možda ne snose nikakvu direktnu odgovornost / na primjer za ratne zločine počinjene tokom posljednjeg etničkog kon1ikta / ipak bi je trebali preuzeti, budući da im je implicitno ili eksplicitno bila dodijeljena
samom činjenicom da se radilo o etnopolitici 5GL
?harles !aClor, !ources o$ the %odern !el$. &he %aking o$ the %odern 'dentit( , ?ambridge niversitC %ress, LH, posebno str$ <H$
4<
10. Etničke zajednice, etnopolitika i božansko dobro
najvažnije političke odluke su bile donošene, ako ne u ime odre+ene vjerske institucije, onda ipak u ime odre+ene religije$ @a ne govorimo o tome da je lokalno svećenstvo bilo u veliko broju slučajeve neposredno i bez prezanja
uvučeno u etnopolitičke pothvate$ 'vakva vrsta nolens volens upletenosti vjerskih institucija postavlja pred njihove predstavnike obavezu delegitimira nja politike koja se oslanjala na njihov autoritet$ tome bi se možda mogla sastojati najpozitivnij a uloga koju bi vjerske institucije mogle imati u doba etnonacional izma$
stvari, ova obaveza se ne bi smjela izbjeći pozivanjem na političku neutralnost i neupletenos t, prije
svega zato što su lokalne vjerske institucije preuzele odgovornost za etničko postojanje i etničku tradiciju već prije nekoliko stoljeća$ 'tomanski milletsistem, koji je trajno oblikovao lokalnu etničku samosvijest, pretpostavlj ao je državno priznanje i bogat administrati vni sadržaj ove odgovornost i$5G4 !ipičan javni diskurs vjerskih autoriteta pokazuje da je pastirska briga za vjersku zajednicu već odavno
postala briga za njen etnički opstanak$ @va diskursa su stopljena u jedan$5G5 .lušajući pažljivo svećenike primijetit ćemo da njihov javni govor često gotovo neprimjetno prelazi sa vjerskih pitanja na etnička i obratno$ 2udući da su etnička pitanja postala etnopolitičk a, religijski diskurs je postao sasvim otvoren ili bolje reći izložen vladajućoj etnopolitici / ako taj diskurs već nije sam izvor njene produkcije$ (a taj način
etnopolitiča ri mogu preći / što neprekidno i čine / u religijski diskurs, a da uopće ne promijene registar svog govora$ (o, kako odgovorni vjerski autoriteti mogu biti sposobni da delegitimizi raju izvjesnu etnopolitiku čije opće dobro je shvaćeno kao božansko dobro) 7ako to mogu učiniti nakon Bill 7Cmlicka, %ulticultural Citizenship, ?larendon %ress, 'Dford, LG, str$ LG6-LGH et passim$ 3istorijska pretpostavka za to jeste preplitanje i
stapanje =elike !radicije i 0ale !radicije, religije crkvene institucije i običajne religije$ ?f$ ' tome John 2$ Qllock, E)plaining *ougoslavia, 3urst R ?ompanC, Mondon, 4, str$ 59<$ ?f$ tako+er o bosanskoj narodnoj kulturi unutar koje se upisuju :visoke kulturne razlike; Ivan Movrenović, #osnia+ Cultural -istor( , .aSi 2ooks in association Eith the 2osnian Institute, Mondon, 4L, str$
4
Etnopolitika i građ anstvo
što su već podlegli iskušenju i prigrlili etnopolitiku koja im je pružila priliku da vide svoje doktrine utjelovljene u društvenim i političkim institucijama #$ @akako da to mogu učiniti radi
samog tog dobra$ Qko se pretpostavlja da je autentično etničko dobro odre+eno religijskom doktrinom, onda upravo ta doktrina pruža instancu su+enja i kritičkog preispitivanj a$ .toga bi najoštrija kritika date etnopolitike mogla biti ona koja je potaknuta autentičnim motivima i vrijednostim a njene referentne religije, a koja bi se napajala iz izvorišta koja nisu etnički obilježena$ !o bi bila imanentna kritika etnopolitike / najzahtjevnij a za vjerske
autoritete i najžešća za političare$ 0e+utim, da bi bili sposobni za takvu kritiku, izuzimajući naj1agrantni je slučajeve, ovi autoriteti bi morali biti upućeni u stvari koje leže daleko izvan njihove kompetencij e$ 'ni ne mogu sačuvati svoju strogo teološku kompetencij u u pogledu na pitanja etnopolitike budući da je etnopolitika ta koja na kraju krajeva ustanovljava i tumači etničko dobro$ doba kada je javno dobro zajednici pribavila sveobuhvatn a religijska
doktrina, pokazuje se da se religijska institucija nalazi u nezavidnoj poziciji spram tekuće etnopolitike$ . jedne strane, svaki akt deligitimizir anja te politike može biti samo politički svećenik koji ga upražnjava se pojavljuje kao političar$ . druge strane, u izrazito politiziranoj javnoj sferi, kakvu imamo danas u 2osni i 3ercegovini, religijski diskurs i praksa sami od sebe legitimiziraj u etnopolitiku na vlasti$ 'datle
proizlazi da će se depolitiziran a religija naći u gvozdenom zagrljaju politike, dok će politizirana religija biti u opasnosti gubljenja svoje autentične forme$ %olitički nijema crkva ne može osigurati religijsku unutrašnjost protiv političke spoljašnjosti$ 2udući da je etnopolitičko dobro usa+eno na mjesto javnog dobra, razlika spoljašnjeKun utrašnje je, za religiju, uzdrmana$ pravo je javno etničko dobro ono što obezbje+uje izlazak
vjerskih autoriteta u političku arenu kad god su pozvani da učine nešto za dobro naroda / svog naroda, svoje etnoreligijsk e zajednice$ 8ini se da je danas upuštanje u politiku jedini način za religiju da se depolitizira$ (o ovo nastojanje kao da je unaprijed 4<4
10. Etničke zajednice, etnopolitika i božansko dobro
osu+eno na neuspjeh, jer religijska se praksa, koliko god se izmicala i povlačila od politike i njenih institucional nih praksi,
ne može smjestiti izvan neome+enog domena političkog$5G< @epolitizacij a, u ime autentične poruke spasenja i vjernosti izvornom učenju, uvijek će imati vidljive i snažne političke implikacije$5 GG 0oderno doba uklanja religiji mogućnost da prona+e locus s kojeg bi mogla polagati pravo na svoju apolitičnost,5 G6 kao što je predmodern o doba donijelo naknadnu i neodoljivu reetnicizacij u prvobitno transetnički hi univerzalisti čkih poruka velikih
religija svijeta$ %redmodern a trans&guraci ja religija spasenja u etničke mitsimbol komplekse, u simboličko tijelo i distinktivniKk onstitutivni pogled na svijet etnija, pripremila je tlo za neosporivu političku upletenost vjerskih institucija u politički život modernosti$ 'va politizacija religije preko njenih lokalnih etničkih crta i svojstava posebno dolazi do izražaja tamo gdje političko ne uspijeva transcendira ti etničko, naime tamo gdje moderna
gradnja nacije ne slijedi zapadnjački model teritorijalne i političke zajednice$ pravo na tim područjima, 2alkan se svakako ubraja u njih, na kojima se politika odigrava ponajprije kao etnopolitika, religija u najvećoj mjeri &gurira kao politički faktor$ Qko njihov etnički sadržaj religije nužno pretvara u političke aktere, ako ih politizira bez pribježišta, onda im ovaj sadržaj ne bi trebao biti ni po čemu spoljni$
>tničko se u stvari pojavljuje u samom srcu religije, lokalizirane religije jednog naroda, jedne ?laude Mefort je istovremeno insistirao i na ome+enosti i na neome+enosti političkog$ Na modernu demokratsku politiku je bitno da je ome+ena, da političari ne mogu propisivati norme funkcioniranja ekonomije, da moraju poštivati neovisnost sudstva, da učenjacima društvenih znanosti i humanističkih disciplina ne smiju sugerirati zaključke o društvu kojim upravljaju, itd$ ?f$ ?laude Mefort, Ecrire l/preuve du politique, politique, ?almann-MTvC, %aris, L4, str$ 599$# . druge strane, političko se pojavljuje u dimenziji koja prethodi konstituciji različitih polja društvene djelatnosti, pa i onog političkog$ ' tome će biti više riječi u daljem tekstu$
: modernom dobu, ne samo etničko porijeklo i religija nego gotovo svaka kulturna razlika i povijesni kontinuitet imaju političke implikacije$; QnthonC @$ .mith, .mith, &he Ethnic rigins o$ 2ations, 2ations, 2lackEell, 'Dford, LH6, str$ LG6$ .toga se i u slučaju religijskog, čim se odvoji od crkvenog učenja i prakse, pojavljuje problem njegovog odre+ivanja i razgraničavanja$ ?f$ ' tom problemu iz ugla najznačajnijih autora društvenih i humanističkih znanosti Aichard van @Ulmen, 3eligion und 4esellscha$t. #eitr5ge zu einer 3eligionsgeschich te der 2euzeit, 2euzeit, Vischer !aschenbuch =erlag, =erlag, Vrankfurt am 0ain, str$ 4L6 i dalje$
4<5
Etnopolitika i građ anstvo anstvo
zemlje, jedne države$$$ (o to nije očevidna činjenica$ >tnička stvarnost
religije može biti skrivena i onima koji je :iznutra; žive, recimo samim svećenicima , jer je ona, barem za neke vjernike, u nesuglasju sa njenim izvornim slovom i poslanstvom $ 0e+utim, etnologu ne izmiče iz vida historijska stvarnost religijskih institucija, a ta stvarnost se kroz stoljeća premoderne povijesti ponajprije pokazuje kao njihova etnička stvarnost$ Qko je 2alkan danas uzorno mjesto etnopolitičke
stvarnosti, na šta izme+u ostalog ukazuje popularni, ali ništa manje stručni termin :balkanizacij e;,5G9 onda bi trebalo odgovoriti na pitanje kako religije mogu doprinijeti etničkom opstanku$ Izme+u krucijalnih faktora koji doprinose očuvanje etničke tradicije i etničkog identiteta, QnthonC @$ .mith je posebno izdvojio religijske faktore$ Jedna od glavnih teza njegovog obimnog historijskog i sistematskog istraživanja o etničkim
izvorima nacija jeste da, u pore+enju sa različitim faktorima koji povećavaju šanse etničkog preživljavanj a neke zajednice njen geopolitički položaj, stupanj i trajnost njene autonomije, posebnost njenih životnih stilova, veličina neprijateljst ava kojima je okružena, itd$#, religijske tradicije i običaji dolaze na prvo mjesto$ :(e osporavajući značenje ni položaja ni autonomije;, zaključuje .mith, :jasno je da je svećenstvo
važnije kako od političkog ure+enja tako i od domovine u osiguravanju etničkog identiteta i obezbje+ivan ju etničkog preživljavanj a kroz stoljeća;$5GH Aeći će se da je ova teza možda prihvatljiva kada su u pitanju izvjesne etničke religije, ali da su na 2alkanu djelatne i utjecajne monoteističk e religije spasenja koje transcendira ju sve etničke granice i podjele$ 0e+utim, .mithov odgovor bi glasio da su se upravo ove religije pokazale kao ponajviše
etničke kao najpogodnije simboličke forme i društvene prakse etničkog preživljavanj a$5G 2alkanski kontekst @aniel 2aggioni, 6angues et nations en Europe, %aCot et Aivages, %aris, L9, str$ 4<-4G$ QnthonC @$ .mith, op. cit., str$ LL$
:%a ipak, samo su dinamične religije spasenja dokazale njihovu postojanu moć kao riznice etničkog simbolizma i mitologije, te kao bedemi etničkih osjećanja, vrijednosti i sjećanja$ Qntička i srednjovjekovna povijest preživljavanja etnija, a danas nacija, jeste uglavnom religijska povijest, jer je religija spasenja pribavila inspiraciju i forme njihovog
4<<
10. Etničke zajednice, etnopolitika i božansko dobro
mu daje za pravo usprkos njihovom doktrinarno m poricanju etniciteta, sve ovdašnje religije spasenja su dobile neskriven :etnički pro&l; stupanj :konvergen cije religijskih tradicija i etničkih osjećanja i identiteta; ovdje je zasigurno upadljiv$ (ema sumnje da je usvajanje monoteističk ih religija vodilo onoj vrsti normativnosimboličke i praktične institucionali zacije etničkog koju podrobno
opisuje Q$@$ .mith$ Istina je tako+er da su ove religije, sa svojim :ritualima, liturgijama, običajima, svetim jezikom i svetim tekstovima, sa svojim svećenstvom ;, bile glavni faktor oblikovanja i očuvanja etničkog identiteta$ .igurno je da su njihovi neumoljivi zahtjevi za ekskluzivnoš ću i dominacijom :monopol religijske kontrole nad odre+enom teritorijom ili u odre+enoj državi;, odbacivanje, :makar u teoriji svake forme sinkretizma; , nastojanje da se :kontroliraju
životi članova u njihovoj totalnosti;#56 trajno odredili granice lokalnog etnoreligiozn og reljefa$ %rakse vjerske socijalizacije unutar zajednice, naročito njihovo produbljivan je i pretakanje iz javnog prostora upražnjavanj a rituala ka kućnim običajnim praksama i simbolizmim a, uz strategije delimitacije, kao što su zabrane vjenčavanja s pripadnicim a drugih vjera, koje su edogamiju pretvorile u :dvostruku vrlinu; i
etničku i vjersku#, kroz lance generacija su cementirale osjećanje pripadnosti zajednici$ @a bi monoteističk a religija spasenja počela djelovati kao moćan simbolički i institucional ni dispozitiv obezbje+ivan ja i pomaganja etničkog opstanka potrebna je izvjesna distinktivna zajednica koja će :pristati da živi svoj svakodnevni život u skladu sa njenim detaljnim uputama i nalozima;56L$ . druge strane, ova zajednica mora
prilagoditi religiju svojim potrebama / .mith govori o njenom etniciziranju ili provincijaliz aciji / da društvenog iskustva, a tako+er i moduse njihovog samorazumijevanj a i samoobnove$ pravo je tipična sposobnost velikih svjetskih religija da se kroz samoobnovu, putem šizme, novih pokreta, promijenjenih načina djelovanja i novih interpretacija, prilagode lokalnim potrebama pojedinih zajednica u promjenljivim okolnostima, ono što je osiguralo kako opstanak samih religijskih tradicija tako i etnija, kojima su ove tradicije pomogle da se održe i obnove usprkos svim igrama sudbine$; 'bid$, str$ L4L$ 'bid$, str$ L45$ 'bid$, str$ L4<$
4
Etnopolitika i građ anstvo
bi njeno kasnije upražnjavan je imalo etnicizirajuć e učinke$ (ije čudo da je u mozaiku monoteistič kih religija u 2osni i 3ercegovini predreligijs ka etnička distinktivno st odavno već nestala iz vidokruga savremenik a$ 2udući da usvajanje religija spasenja vodi, kako primjećuje .mith, ne samo jačanju, nego i stvaranju :zajednica povijesti i sudbine;, pitanje je da li treba uopće i pretpostavit i
odgovorajuć u predreligijs ku etničku distinktivno st$ (asuprot naivnim i ideološkim rekonstrukc ijama etničkog, etnogeneza ma u koje se strastveno upušta današnja etnopolitika, trebalo bi u ovom kontekstu, u sasvim dekonstrukt ivističkom gestu, insistirati na nemogućnos ti postavljanja pouzdane razlike izme+u prvobitnog etniciziranja religije i religijskog reetnicizira nja$564 =elika važnost religija spasenja za
etničko preživljavanj e potcrtava društvene aspekte ovih religija na uštrb doktrinalnih i etičkih$ 7ako primjećuje .mith, običnim ljudima u vjerskim zajednicama, pogotovu u premoderni m vremenima, mnogo su važniji rituali i upute o vo+enju svakodnevno g života nego sam sadržaj poruke o spasenju$ afektivnom biću vjernika, u njihovim kućnim ritualima i porodičnim običajima se, zahvaljujući religiji, uspostavlja etnička povezanost i bliskost$ 'va
afektivna :instituciona lizacija; etnije se doga+a tamo gdje svoje ljudsko tlo utemeljivanj a nalazi vjerska institucija$ 'vo mjesto na kojem svaki pojedinac živi svoju vjeru pripada i ne pripada instituciji religije ono se istovremeno nalazi i izvan nje i u samoj njenoj unutrašnjost i$ Aeligije spasenja postaju etničkima :iznutra;, ne nužno nekom zloupotrebo m njihove institucije, nekom etnopolitičko m manipulacijo m, ali ipak etnička
564
8ini se da paganski etnički pluralizam, čak i reduciran na što veće srodničke grupe, daleko nadmašuje oskudni broj kasnije konstituiranih monoteističkih religijskih zajednica$ @oduše sektaško cijepanje i usitnjavanje, o kojem su sačuvani izvjesni historijski tragovi, upravo je moglo biti izraz usvajanja religije kroz njeno etniciziranje$ Ivo 2anac na početku svog članka o :vjerskom pravilu; postavlja neophodnu ogradu :(e upuštajući se u raščlambu je li religija doista razdvojila Južne .lovene u različite narodnosti ili je pak vjerska pripadnost naprosto održavala raznorodnost južnoslavenskog naseljenja / takvu bi raščlambu bilo teško izvesti na temelju sadašnjih etnogenetskih spoznajaW; op.cit., str$ 69$# *teta što je ovaj heuristički stav, koji je urodio zanimljivim historijskogenealoškim pretresanjem, pa i potresanjem ideologiziranih razlika, na kraju ipak :smiren; i podre+en pseudoantropološ
koj razlici mentaliteta$
4<6
10. Etničke zajednice, etnopolitika i božansko dobro
stvarnost nije nužno unutrašnja dimenzija ovih religija mada bi se moglo pretpostavit i da njihova normativnosimbolička osnova uvijek ima izvjesne etničke učinke na populaciju, primjetne i kod etnija u kojima se upražnjava više religija#$ !emeljna struktura svake etnije, kako ju je predložio Q$@$ .mith, ne zahtijeva
ništa više od onih slojeva koje posjeduje svaka vjerska zajednica otuda vjerske zajednice u načelu mogu postati etnije# mitsimbol kompleks, ritualne prakse i afektivni pristanak članova zajednice$565 !amo gdje se u konstitutivno j razlici prema susjednim etnijama poklapa vjerski i etnički identitet, kako je to slučaj u kontekstu koji razmatramo, mjesto religijskog u osnovnoj strukturi etničkog bića
zajednice prepoznajem o ponajprije u sloju simboličkog, a mjesto etničkog u sloju osjećanja i karakteristič nih stavova$ Qko se etnički univerzum u najvišem sloju, kojeg posu+uje od religije, kodira, onda se religija u najnižem sloju, pod oznakom njegovog registra, ukorjenjuje u društvenu stvarnost$ 7onstitutivn a funkcija religija spasenja za lokalne etnije korespondir a konstitutivno j funkciji ovih drugih za ove prve na ovom tlu susrećemo bošnjači islam,
hrvatsko katoličanstv o i srpsko pravoslavlje pri čemu etnolog treba još dodati speci&čne bosanske, hercegovačk ei podregional ne okvire#$56< . obzirom na svoju predmodern u zapletenost u etničko biće zajednice, religija se nije mogla pojaviti u središtu političke scene bez etnopolitike koja se domogla vlasti$ Nato se povratak religije odigrao kroz etnopolitičku diverziju političkog, pa i kroz etnopolitiku samih
vjerskih institucija$ >tnopolitiko m bi se mogla označiti sama politika obnavljanja društvenog utjecaja vjerskih institucija$ %ovratak religije u već prilično sekulariziran om društvu je podrazumije vao masovnu afektivnu :reinstitucio nalizaciju; ili, drugim riječima, revitalizaciju etničke osnove religije$ 0e+utim, revitalizacija etničkog bića u modernom dobu podrazumije va političko djelovanje koje pomiče i istiskuje religiju sa mjesta središnje
institucije etničke Na podrobniji prikaz ovih slojeva koji svaku etniju čine etnijom vidi op.cit., str$ 9$ !u bi posebnu funkciju etničkog diferenciranja mogli imati paganski i nereligijski sadržaji religijskih doktrina i simbolizama$
4<9
Etnopolitika i građ anstvo
zajednice$ 'vo političko djelovanje to čini čak i kada je njegov glavni cilj etnički preporod zajednice i pritom u etničkoj religiji nalazi sve glavne tačke svog oslonca instancu legitimiranja , pogled na svijet, zajednički moral, karakteristič ni idiom i simbolizam,
itd$#$ Aeligija je nepovratno izgubila svoju tradicionaln u ulogu riznice simbola i pouzdanog prenosnika simboličkog bogatstva s trostrukom revolucijom koja je na Napadu obilježila početak modernosti$ %ored društvenoekonomske i vojnoadministrati vne, posebno ju je uzdrmala revolucija u kulturi i obrazovanju :u kojoj su eklezijastički autoritet i tradicija bili zamijenjeni potpuno novim konceptualni m aparatom u kojem je sama suverena država
zauzela mjesto božanstva uz obećanje praktičnog spasa$;56G !o je doba nacijadržava, preobražaja etnija u nacije, racionalnog i znanstvenog ure+ivanja državnog poretka i društvenih veza, političkih ideologija ili sekularnog pogleda na svijet, masovnog obrazovanja, itd$ .mith ovdje slijedi Qndersona u svom shvaćanju odlučnog utjecaja koje je na moderna društva imalo uvo+enje obaveznog školovanja zasnovanog na sekularnoj
interpretaciji svijeta$566 pravo je ova revolucija primorala organiziranu religiju i njeno svećenstvo da radikalno promijene osnovni pravac svog djelovanja ako nisu željeli da budu isključeni iz vitalnih tokova nove stvarnosti$ Imajući u vidu sveobuhvatn i horizont moderne politike i historijske procese transformaci je etnija u nacije, može se zaključiti da je religija svoje tradicionaln o mjesto, koje smo odredili s obzirom na etniju, već
nepovratno izgubila, čak i kada nam se čini da ga je napokon povratila$ !o mjesto je zauzeo racionalni, kritički diskurs humanističk e inteligencije, diskurs društvenih znanosti i humaniora smještenih na modernoj instituciji znanja na univerzitetu$ .mith ovaj novi društveni sloj mitopoetskih i :znanstvenih ; stvaralaca naziva :novim svećenstvom ; da bi ukazao na to da je religiji oduzeto njeno privilegirano mjesto u konstituciji etničkog, ali i da bi svim
onim koji, nadahnuti romantičars kim vizijama, rade na 'bid$, str$L55$ 2enedict Qnderson, 'magined Communities, =erso >ditions, Mondon R (eE Fork, LL$
4
10. Etničke zajednice, etnopolitika i božansko dobro
rede&niciji etnije u naciju / onom danas toliko glasnom društvenom sloju u koji ubrajamo pisce, pjesnike i slikare, te učenjake koji se bave historijom, arheologijom , &lologijom, antropologij om i sociologijom / pokazao koju ulogu su preuzeli$ %o svemu
sudeći, bez ersatz božanstva, nacionalne države, i bez ersatz svećenstva, humanističk e inteligencije, religija se u modernom dobu više ne bi mogla pojaviti kao značajna politička institucija$ @a bi se domogla takvog statusa, religijska institucija mora radikalno promijeniti način svog javnog obraćanja zaodjenuti svoj govor u racionalni i kritički diskurs# i prilagoditi ciljeve svog djelovanja najvišem političkom cilju odbrani nacionalnih interesa
vjerske skupine#$ Qli pravi povratak / u kojem se svećenik neće javno pojavljivati tek kao :glasnogovo rnik i pomoćnik;56 9 pjesnika i historičara / povratak o kojem crkva još sanja, pogotovu u okrilju :zakašnjele modernosti ; 2alkana, onemogućen je činjenicom da nova stvarnost nije tek nadomjestak one predmodern e i da ih dijele duboki revolucionar ni preokreti$ %ozivanje društvenih znanosti na historijske procese razdvajanja religije i
politike, na dalekosežne posljedice Vrancuske revolucije, na doga+aj :prelaska neba na zemlju; 0ichelet#, na novu kon&guracij u razdvojenih instanci i faktora društvene stvarnosti politika, ekonomija, kultura, moral, religija, itd$#, pozivanje ovih znanosti na samu historijsku i društvenu stvarnost / to je ono što je ?laude Mefort doveo u pitanje, ističući postojanost teologikopolitike usprkos svim iskustvenim očevidnosti ma$ 'va postojanost izmiče
političkoj znanosti ili pak etnologiji, kulturnoj i socijalnoj antropologiji , itd$#, zato što se ukazuje u izvjesnom registru koji prethodi konstituciji znanstvenih područja i predmeta istraživanja$ 7od ovog 0erleau%ontCjevog učenika svoj eho još nalazi temeljna fenomenološ ka distinkcija horizonta i fenomena znanosti je zatvoren pristup / samom njenom metodom kojoj duguje pristupačnos t svakog svog predmeta / u područje njene vlastite
konstitucije kao objektivnog znanja u kojem čisti subjekt 569
QnthonC @$ .mith, op. cit., str$ L6L$
4<
Etnopolitika i građ anstvo
saznanja susreće stvarne predmete upletene u funkcionalne odnose$ %olitička znanost ne može preispitati historijske uvjete mogućnosti svog nastanka, jer je razdvojenost religije i politike njena konstitutivna pretpostavka $ Mefort smatra da jedino politička
&lozo&ja može misliti historijske posljedice Aevolucije u pogledu naslije+ene teologikopolitike, ali ova prednost se može uvidjeti tek nakon povlačenja razlike izme+u političkog i politike, s jedne strane, i religioznog i religije, s druge strane$ .vaka politika duguje svoje postojanje političkom, koje ako se dosljedno misli, nije različito od onog društvenog unutar kojeg se tek mogu pojaviti politika, religija, ekonomijaW %olitičko se ne pojavljuje u društvu, nego
predstavlja način na koji se konstituira društvenost, tj$ uvijek neka odre+ena forma društva$ Nato Mefort može reći da :sam pojam društva već upućuje na svoju političku de&niciju;,56 H jer društvo nije nikakva po sebi postojeća stvarnost, nego predstavlja izvjesno uobličavanje mise en $orme#, osmišljavanj e mise en sense#, uprizorenje mise en sc7ne# ljudske koegzistencij e$X %itajući o političkom, politička &lozo&ja je u
stanju raskriti religiozne temelje svakog političkog poretka$ %ostavljeno kao konstitutivno , na razini uvjeta mogućnosti svake društvenosti, pitanje o političkom se susreće s pitanjem o religijskom$5 6 !o su pitanja koja se bave zagonetkom našeg pristupa svijetu, :načelima generiranja društva;$ Vilozo&ja i religija su oduvijek nastojale odgovoriti na njih$ 0e+utim, &lozo&ja politike upravo kao &lozo&ja više ne može polagati
pravo na svoju nadmoć spram religije, zato što sada pitanje posljednjih temelja stvarnosti postavlja kao pitanje o političkom$ %ostrevoluci onarna transformaci ja političkog, ishod :mutacije moći;, ponovo je ?lude Mefort, :%ermanence du thTologicopolitiSue; in Essais sur le politique. 8'8e988 si7cles, .euil, %aris, LH6, str$ 4G6$ =idimo li u religiji prije svega izvjestan tip diskursa, onda ćemo primijetiti da je to diskurs :koji se odnosi na cjelokupnost ljudskog iskustva prirode i čije djelovanje je u tom pogledu konstitutivno za sve što se čovjeku može pojaviti kao datostX vidljivo i nevidljivo, materijalno i nematerijalno, imanentno i transcendentno,
itd$ Aiječ je o diskursu koji osloba+a taksonomijsku nakanu on razlučuje, klasira i ure+uje$ 'n vrednuje i hijerarhijski razmješta religijski diskurs je normativan aksiološki, rekao bi Q$J$ "reimas#$$$Aeligijs ki diskurs intencionalno instaurira smisao, što ga više približava povijesnom ili &lozofskom diskursu, nego onom znanstvenom$$$; '$ 3errenschmidt, :Aeligion; u %ierre 2onte, 0ichel Izard et al$, ictionnaire de l:ethnologie et de l/anthropologie, YuadrigeK%V, 4, str$ 644$
4G
10. Etničke zajednice, etnopolitika i božansko dobro
približila &lozo&ju religiji, odvojivši je od znanosti$ Vilozo&ja još nešto može reći o moći, o zagonetnom mjestu
političkog, ukoliko to više nije u registru znanja$ 'tkrivanjem simboličke dimenzije moći, kao njene jedine ontološke dimenzije, dovedena je u pitanje prednost znanja nad imaginacijo m, invencijom, dramatizacij om koje su se pripisivale religijskom otvaranju pristupa svijetu#, prednost :rada mišljenja; nad :radom imaginacije; , pojma nad slikom$ %olitičko u svojoj konstitutivn oj simboličkoj dimenziji se :ne može svesti na
isključivi rezultat ljudske djelatnosti$; 59 Mefort ovdje slijedi Macana ako se političko pojavljuje u registru simboličkog, onda ono nužno upućuje na nesvodivi alteritet, na nedokučivo rugo$ tom registru &lozo&ja ne može sačuvati svoju prednost, jer bi to značilo gajiti iluziju da društvo živi :u čistoj imanenciji sa samim sobom;, čime bi :u isti mah bilo izbrisano i mjesto &lozo&je$;59L %olitička &lozo&ja tako dolazi u situaciju
da rea&rmira teologikopolitiku i da :odbije da prihvati historijsku činjenicu odvojenosti religioznog i političkog, usprkos očevidnosti$ ;594X 0e+utim, ono što teologiju ponovo rehabilitira, drugost ili prazno mesto moći koje nikome ne pripada i koje nijedan vlastodržac ne može više prisvojiti, taj simbolički pol koji nije stvaran, u stvari otklon simboličkog i stvarnog / istovremeno je onemogućav a u njenom nastojanju, te kao da konačno raspliće
religijsko i političko$ (ikakva izvjesnost o @rugom se tu ne može više uvesti, nikakav prvobitni zakon uspostaviti, nijedna predstava ili slika udjenuti$ Qko je na postojanost teologikopolitike ukazivalo izvjesno načelo gradnje suprotnosti unutraKizva n, višeKniže, dobroKzlo, zemaljskoKne besko, materijalnoKs piritualno, itd#, tj$ izvjesna forma ure+ivanja ?laude Mefort, op.cit.$, str$ 464$ Vilozo&ja je u stanju pokazati, pokazujući se time u dosluhu sa teologikopolitikom, da :ono što nosi obilježje njihove KljudskeK inicijative nosi
tako+er obilježje iskušenja$ 7ada se uvidi da se čovjekova ljudskost sebi otvara samo tako što je već uvučena u otvorenost koju sama nije načinila, tada treba prihvatiti da nam promjena religije ne pruža samo znake izvjesnog ljudskog izuma božanskog, nego tako+er znake odgonetanja božanskog ili, preko samog pojavljivanja božanskog, odgonetanja izvjesnog viška bitka nad pojavnoš ću$ ; 'bid., str$ 465$ 'bid$, str$ 465-46<$ 'bid$
4GL
Etnopolitika i građ anstvo
predstava i vjerovanja, koja je ukazivala na kontinuitet religioznog i nakon revolucije i navodnog kraja kršćanstva u političkoj religiji, u revolucionar
noj vjeri, u idejama razuma, pravde, jednakosti, itd$#, onda ukazivanje na konačno rasplitanje religijskog i političkog donosi uvid o nemogućnos ti bilo kakve tjelesne &guracije moći$ (o, primjetit će Mefort, :reaktivacij a religioznog se dešava na tačkama njegovog iščeznuća;, pri čemu :njegova učinkovitost nije više simbolička, nego imaginarna; $595 %ojavljivanje referentne tačke moći izvan političkog sistema
najavljuje kraj totalitarnog poretka, jer je njegova ambicija, bio on fašistički ili komunistički , upravo ljudski poredak bez rugog$ Qli predstavljivo st tog mjesta moći, prije svega u božanskom liku, otkriva da ono nije prazno i da etnopolitika kao politika supstancijal nog zajedništva još stoji na putu moderne demokracije u kojoj u stvari niko ne vlada moć bez lika, bez prvobitnog zakona, bez potpunog znanja#$ (ije stoga iznena+ujuć e da se danas za povezivanje
bosanskohercegovačk ih etnija u političku zajednicu uglavnom traži etnopolitičko rješenje koje, dakako, donosi religija, i to Aeligija s onu stranu svih religija,59< jer takvo rješenje podrazumije va poklapanje svih apsolutnih tačaka referencije$5 9G
X
'bid$, str$ 5$
