TRANSPORT, ŠPEDICIJA I OSIGURANJE Pojam prometa Među različitim granama gospodarskih djelatnosti, promet odnosno transport zauzima jedno od vrlo značajnih mjesta, i to ne samo po vrijednosti transporta, odnosnu ulaganja u transportne kapacitete i putove, angažiranosti velikog broja ljudi u njegovoj djelatnosti, ved i zbog toga što se ne može zamisliti proizvodna aktivnost koja nije povezana između proizvođača i potrošača materijalnih dobara. Ljudsko društvo je, mogli bismo redi, od svog nastanka uvijek bilo prisiljeno na međusobnu povezanost. Sve te najrazličitije oblike međusobne razmjene mogli bismo nazvati jednom riječji „komunikacije“ odnosno promet. Pod pojmom komunikacije u smislu internacionalnog izraza, odnosno pojma prometa na hrvatskom jeziku, razumijevamo sveukupnost odnosa razmjene među ljudima: dobara, osoba, novca, vijesti, slika i drugih oblika razmjene. Izraz promet ima široki aspekt značenja u različitim djelatnostima: tako se pod pojmom prometa često razumijevaju trgovačke organizacije koje se bave prometom robe. I za cirkulaciju novca se rabi izraz platni promet. I propisi u kojima se govori o prometu lijekova, otrova, eksplozivnih materijala ili drugih specifičnih materijala, pod izrazom promet razumijevaju njihov smještaj, čuvanju, nadzor, uskladištenje, uvjete prodaje i slično S obzirom na takav širok pojam izraza promet, mi demo se u ovom predmetu koristiti izrazom promet kad govorimo o prometu u cjelini, kao specifičnoj gospodarskoj grani. Odnosno kod razmatranja pojedine prometne grane ili pojedinih odnosa unutar te grane, koristit demo podjednako izraz transport ili prijevoz. Medu najvažnija obilježja prometa ubraja se razdvojenost njegove dvije temeljne komponente, koje su potrebne da bi se zadovoljile potrebe ljudi u pogledu prometa, a to su pogodna prometna sredstva i prometni putovi. Prijevozni putovi (prometna infrastruktura-fiksna komponenta) jesu: vodeni, kopneni i zračni, te oni mogu biti prirodni i umjetni. Vodeni su putovi: mora, rijeke, jezera. Umjetne su putove izgradili ljudi. Onamo spadaju: plovni kanali, prokopi, ceste, željezničke pruge, cjevovodi, i sl. U sklop umjetno izgrađenih putova spadaju prostori i uređaji na tim putovima kao: luke, pristaništa, željeznički i autobusni kolodvori, poletno-sletne staze aerodroma i dr. Da bi se promet mogao odvijati, potrebna su prikladna prijevozna sredstva (mobilna komponenta). U zavisnosti od grane transporta ta su sredstva: brodovi (pomorski i riječni), zrakoplovi, željeznički vagoni i lokomotive, motorna vozila svih vrsta, cjevovodne instalacije i pumpne stanice, a za prijenos vijesti: telefoni, telefaksi, teleprinteri, telegrami, itd. Promet predstavlja posebnu ekonomsku i društvenu djelatnost koja ima odlučan utjecaj na ekonomska, politička i socijalna kretanja pojedinih društvenih zajednica. Podjela prometa Proces proizvodnje i razmjene proizvodnih dobara ne može se zamisliti bez transport, tj. Prijenosa izvjesnog dobra od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje. Ako se transport odvija u jednom geografskom ili ekonomsko političkom krugu, takav transport nazivamo domadim ili nacionalnim transportom, a kad se odvija između jedne ili više geografsko-političkih zajednica, tj. država, nazivamo ga međunarodnim ili internacionalnim transportom. Domadi ili nacionalni transport može se obavljati u užem i širem krugu, pa se govori o međugradskom, lokalnom, ili ostalim vrsta prijevoza odnosno o transportu unutar županija, gradova, opdina i drugih naseljenih mjesta. S obzirom na način odvijanja, promet može biti: 1. Javni- pristupačan svim korisnicima prijevoznih usluga uz jednake uvjete (može se odvijati kao linijski- prijevoz na određenoj relaciji po unaprijed utvrđenom prijevoznom putu i tarifi prijevoza i slobodni prijevoz-za koji se relacija i drugi uvjeti prijevoza utvrđuju posebno za svaki prijevoz) 2. Promet za vlastite potrebe – prijevoz koji obavlja pravna ili fizička osoba radi zadovoljenja potreba svoje djelatnosti Kao posebne vrste prometa odnosno prijevoza, javljaju se: 1. kabotaža – prijevoz putnika i stvari između pojedinih mjesta u RH koji obavljaju domadi vozari na osnovi posebno pribavljene dozvole nadležnog organa te 2. izvanredni prijevoz kod kojeg su dimenzije vozila ili masa tereta vede od propisanih, te je također za takav prijevoz potrebno posebno odobrenje nadležnog državnog organa
Vrste prijevoza i prijevoznih sredstava Ogromne količine dobara koje se razmjenjuju u unutarnjoj i međunarodnoj razmjeni uvjetovale su razvoj prijevoznih sredstava. Visoko razvijena proizvodnja uvjetovala je i zahtijeva visoko razvijeni prijevoz, jer nerazvijeni prijevoz koči razvoj i porast proizvodnje. S obzirom na mjesto i sredstvo kojim se obavlja , prijevoz se dijeli na 1. 2. 3.
Prijevoz vodom Prijevoz kopnom Prijevoz zrakom
Prijevoz vodenim putovima razlikuje se prema vrsti vodenog puta, pa razlikujemo: a. Pomorski transport- prijevoz morem i b. Prijevoz unutarnjim vodama – rijekama, kanalima i jezerima Prijevoz na kopnu obuhvada: c. Cestovni prijevoz d. Željeznički prijevoz e. Prijevoz robe cijevima Teško je redi koji je od navedenih putova i prijevoznih sredstava najpogodniji. Pitanje pogodnosti prijevoza (prijevoznih putova i sredstava) ovisi o količini robe koju treba prevesti, vrsti robe kao i brzini i rokovima u kojima robu treba dopremiti na mjesto potrošnje. U međunarodnom prijevozu najvede značenje ima pomorski prijevoz, jer se u suvremenoj međunarodnoj razmjeni roba tim putem prevozi oko 70% ukupne razmjene roba. Što se tiče ekonomičnosti i utroška energije potrebne za prijevoz određene količine robe, kao i mogudnosti smještaja robe u jedno prijevozno sredstvo, najekonomičniji je transport (pomorski i riječni), zatim prijevoz cijevima, željeznicom, cestovnim vozilima te konačno prijevoz zrakom. Prijevoz cijevima primjenjuje se kod tekudina i plinova. Vodu, naftu, i njene derivate, prirodni plin kao i ostale tekudine i plinove, najekonomičnije je prevoziti cjevovodom. Osnovne značajke suvremenog prometa Temeljni smisao bilo kakve podjele prometa je u tome da se jasnije uoče i analiziraju specifičnosti pojedinih grana prometa. U suvremenoj znanstvenoj misli, promet se kao fenomen i dio narodnog gospodarstva najčešde definira kao složeni dinamički sustav. Dvije su bitne osobine prometa koje ga izdvajaju u specifični sustav unutar sustava gospodarstva. One proizlaze iz njegovih temeljnih zadada a to su: (a) svladavanje prostora i vremena, i (b) povezivanje svih tokova reprodukcije. Promet ima posebno značenje u razvitku gospodarstva i društva. On pruža prijevozne usluge. Zbog toga je promet uslužna djelatnost ali prisutna i nužna u svim fazama ekonomskog toka. Sveprisutnost i važnost prometa kao uvjeta odvijanja kružnog ekonomskog toka vidimo na slici.
Promet je, dakle, sastavni dio i uvjet svih faza reprodukcije: proizvodnje,razmjene, raspodjele i potrošnje. Bududi je promet sastavni dio kružnog ekonomskog toka te se pojavljuje u svakoj njegovoj fazi, on svojom vrijednošdu sudjeluje u vrijednosti svake faze. Glavna funkcija vrijednosti prometnih usluga su prometni troškovi, pa je za svaku fazu pojedinačno i za gospodarstvo i društvo u cjelini najvažnije smanjivanje tih troškova. Smanjenje prometnih (prijevoznih)troškova direktno uvjetuje mogudnost smanjivanja cijena roba. Mnogi prometni stručnjaci i ekonomisti smatraju daje smanjenje troškova prijevoza povijesno važnije nego povedanje brzine prijevoza.
1. Utjecaj prometa na proizvodnju - bududi da je promet ujedno i sastavni dio proizvodnje (faza procesa proizvodnje) Kao dio proizvodnje, promet direktno djeluje na smanjenje/povedanje troškova proizvodnje. Porast ekonomske učinkovitosti prometa omogudava snižavanje prodaj ne cijene robe. Udio troškova prijevoza (čistih i dodatnih) u cijeni naših roba još uvijek je previsok. Prema nekim procjenama (egzaktni podaci ne postoje)taj udio iznosi oko 20% i znatno je viši nego u razvijenijim zemljama. Snižavanje troškova prijevoza omogudava snižavanje ukupnih troškova proizvodnje a time i pad cijena gotove robe. 2. utjecaj prometa na gospodarstvo i regionalni razvitak - Promet je najvažniji čimbenik bez kojeg ne bi bila moguda optimalna specijalizacija regija i teritorijalna podjela rada među njima. Na primjer, Slavonija se specijalizirala u proizvodnji poljoprivrednih kultura, a Dalmacija u djelatnosti turizma u kojem se troše znatne količine poljoprivredno - prehrambenih proizvoda porijeklom iz Slavonije. Podrazumijeva se da prometni sustav po svojim kapacitetima može obaviti sve prijevoze dobara u ovakvoj međuregionalnoj razmjeni. Naravno da se podrazumijeva i odgovarajuda ekonomska učinkovitost(ekonomičnost prometa) koja može osigurati snabdijevanje potrošača po cijenama prijevoza koje de biti niže od snižavanja cijena koje se postiže kroz povedanje proizvodnosti koja je rezultat teritorijalne podjele rada i specijalizacije regija. Posebno važnu i nezaobilaznu ulogu promet ima u razvoju nedovoljno razvijenih regija. Kako se radi o nerazvijenim područjima čija proizvodna struktura i djelatnosti odražavaju u pravilu neracionalnu samodovoljnu("zatvorenu") najčešde naturalnu proizvodnju za vlastite potrebe, promet im mora omoguditi "otvaranje" i dati početne impulse u ubrzanju razvitka. 3. UTJECAJ PROMETA NA MOBILNOST PUČANSTVA - Kretanje ljudi (mobilnost) je trajna potreba i pojava jer se sve aktivnosti i potrebe ljudi (rad, obrazovanje, rekreacija, itd.) ne mogu zadovoljiti na jednom mjestu. Zahvaljujudi prometu (porastu brzine, smanjenju troškova, povedanju udobnosti putovanja, itd.) danas mobilnost pučanstva postaje sve veda i sve je širi radijus kretanja (dnevni i povremeni). Promet je danas po svojim kapacitetima i drugim bitnim osobinama u mogudnosti osigurati trajniju i povremenu mobilnost velikog broja ljudi u istom trenutku (npr. sezonsku u turizmu ili povremenu kao što je bio slučaj sa*posjetom Pape Hrvatskoj 1994.g. kada se u jednom danu najednom mjestu našlo više od milijun ljudi) 4. UTJECAJ PROMETA NA TRŽIŠTE - Tržište u širem smislu podrazumijeva mehanizam putem kojeg se susredu kupci i prodavači da bi razmijenili dobra, odnosno, da bi odredili cijene i količine nekog dobra. Neka tržišta (poput burze ili tržnice rabljenih proizvoda i si.) postoje na točno određenim fizičkim lokacijama. Ostala tržišta posluju putem telefona ili se organiziraju putem računala. U svakom slučaju, bez obzira na to da li postoji ili ne, fizički kontakt kupca i prodavaoca, konačna posljedica njihova međudjelovanja jeste - kretanje dobara od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje. Promet u svim fazama omogudava funkcioniranje tržišta i ima nezamjenljivu ulogu, bilo kao telefonski ili promet putem elektronskih medija, bilo kroz kretanje putnika ili konačno kroz omogudavanje premještanja roba. 5. TJECAJ PROMETA NA RAZVOJ DRUŠTVA - Svojim udjelom i utjecajem na razvoj proizvodnje, razmjene, raspodjele i potrošnje, promet izravno i neizravno utječe na gotovo sve aspekte i područja društvenog života i razvoja. Promet utječe na raspodjelu dobara i vrijednosti. Povedavajudi proizvodnost i ekonomsku učinkovitost, smanjujudi potrebna ulaganja (novca, energije, rada) za isti prijevozni rad, promet stimulira porast proizvodnje, povedava realne dohotke stanovništva i dobitak poduzetnika i zaposlenih u svojoj i drugim djelatnostima Temeljne vrste transporta Vrste transporta: Konvencionalni transport (klasični) Kombinirani transport Međunarodni multimodalni transport
1. Konvencionalni transport (klasični) – to je transport, u pravilu, neokrupljenih manipulacijsko-transportnih jedinica koji se obavlja jednim prijevoznim sredstvom, odnosno jednom prijevoznom granom, bez primjene suvremenih transportnih tehnologija. To je na primjer, prijevoz 50 kartona alkoholnog pida iz skladišta proizvođača kamionom od prodavaonice (…) odnosno od prodavatelja do kupca na osnovi jednog ugovora o prijevozu i jednog dokumenta o prijevozu određene pošiljke. Znači za njega je znakovito: (1) omoguduje direktan prijevoz predmeta od jednog mjesta do drugog (2) nije bitno jesu li manipulacijsko-transportne jedinice okrupljene ili ne (1 kom ili cijeli kontejner) (3) odvija se samo na temelju jednog ugovora o prijevozu (4) takav proces organizira samo jedan organizator (špediter) - do prije 40-50 godina postojao je samo klasični prijevoz 2. Kombinirani transport – za kombinirani transport svojstveno je: (1) da se transport robe (u pravilu sipskog , rasutog tereta) obavlja s najmanje dva različita prijevozna sredstva iz dvije različite grane prometa (2) da se u transportnom pothvatu u pravilu sklapa onoliko ugovora o prijevozu koliko je sudjelovalo transportnih grana, odnosno različitih vrsta prijevozni sredstava (3) da se ispostavlja ili pribavlja onoliko dokumenata o prijevozu koliko je sklopljeno ugovora o prijevozu (4) da cjelokupni transportni proces može organizirati jedan ili više operatora transporta 3. Multimodalni transport – može biti međunarodni i nacionalni. Osnovni pravni izvor o reguliranju odnosa između sudionika u međunarodnome multimodalnom transportu (MMT) je Konvencija Ujedinjenih naroda o međunarodnome multimodalnom transportu koja je prihvadena na Diplomatskoj konferenciji u Ženevi u svibnju 1980. godine. U smislu Konvencije UN, značajne su ove karakteristike za MMT: (1) da su u MMT operatori multimodalnog transporta i primatelji robe u dvije različite zemlje (2) da se prijevoz robe u MMT obavlja s najmanje dva različita prijevozna sredstva, odnosno da u takvome transportnom procesu sudjeluje najmanje dvije različite transportne grane (3) da se cjelokupni pothvat MMT temelji samo na jednom sklopljenom ugovoru o prijevozu (4) da se cjelokupni pothvat MMT ispostavlja ili pribavlja samo jedan dokument o prijevozu robe (5) da cjelokupni proces MMT organizira samo jedan transportni operator, odnosno operator muultimodalnog transporta (MTO) Suvremene transportne tehnologije PAKIRANJE- kada treba izvršiti prijevoz robe iz kupoprodajnog ugovora, potrebno je, prije nego se pristupi pribavljanju prikladnog prijevoznog sredstva, pripremiti robu za prijevoz, tj. upakirati robu na uobičajen način tako da ambalaža pruži dovoljnu zaštitu robi protiv oštedenja što bi ih roba mogla pretrpjeti u tijeku prijevoza. pakiranje robe u transportu predmet je posebnog izučavanja te ima značajnu ulogu u suvremenoj razmjeni dobara. Pakiranje mora biti takvo da robu štiti u tijeku transporta od eventualnih opasnosti kojima je ona izložena, a to su:lom, rasipanje, prekomjerno hlapljenje, curenje i druga oštedenja koja mogu nastati na robi s obzirom na njezinu vrstu i prirodu. PALETIZACIJA – je specijalno izrađena i najvedim dijelom drvena podloga na koju se utovari roba i koja zajedno s njom predstavlja cjelovitu tovarnu jedinicu kojom se jedinstveno rukuje. Uporaba paleta omogudila je stvaranje vedih jedinica tereta koje se mogu premještati odjednom pomodu posebnih vozila-viljuškara. KONTEJNERI – transport robe u posebnim napravama, tzv.kontejnerima, u međunarodnom prometu uzima sve više maha. kontejneri su posebne naprave (transportni sanduci, cisterne, specijalne posude) koje su dovoljno otporne da mogu osigurati višestruku upotrebu. Olakšavaju prijevoz robe bez premještanja tereta jer imaju ugrađene uređaje za lakše rukovanje prilikom pretovara iz jednog oblika prijevoza u drugi, mogu se lako puniti i prazniti te imaju zapreminu najmanje 1m3. skup međusobno i uzajamno povezanih sredstava i tehnoloških postupaka u kombiniranom i mutimodalnom (integralnom) transportu robe u kontejnerima. Kontejner je čvrsta, zatvorena i na vremenske prilike otporna, stalno upotrebljiva manipulacijsko transporta jedinica, s najmanje jednim vratima izrađenim od različitih materijala, prema određenim standardima (ISO) koja je upotrebljiva za transport vodenim, kopnenim i zračnim prometnim sredstvima.
CESTOVNI PROMET Pojam I za odvijanje cestovnog transporta potrebna su dva osnovna faktora: p. put i p. sredstvo 1)
2)
prijevozni put -u cestovnom transportu su različite vrste cesta na kojima se odvija promet. Postoje različite vrste cesta, s obzirom na njihovu funkciju i namjenu. Prema našim propisima ceste se svrstavaju u dvije osnovne kategorije: a. javne ceste - svaka cesta koja je ovisno o njenom društvenom i gospodarskom značaju, razvrstana u magistralnu, regionalnu ili lokalnu b. nerazvrstane ceste – svaka površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi, i koja je pristupačna vedem broju raznih korisnika prijevozno sredstvo – s obzirom ma velik broj različitih vrsta cestovnih vozila osvrnut demo se na ona cestovna vozila koja služe za prijevoz tereta. Teret se u cestovnom prometu može prevoziti dvjema osnovnim vrstama vozila: motornim vozilima i priključnim vozilima. Motorna vozila su takva vozila koja se sama kredu pomodu motornog pogona, a služe za prevoženje ili za vuču priključnih vozila. Teret mogu prevoziti : teretna vozila, kombinirana vozila (vozila kojima se mogu istodobno prevoziti putnici i teret te traktori, u slučaju kada služe za vuču priključnih vozila Priključnim vozilima su takva vozila koja nemaju vlastiti motorni pogon , ved služe prvenstveno za smještaj tereta. Priključno vozilo može biti: prikolica (tj. vozilo koje ima najmanje dvije osovine) i poluprikolica (tj. vozilo bez prednje osovine)
S obzirom na vrste tereta koje prevoze, cestovna se vozila mogu podijeliti u dvije osnovne kategorije: 1)
vozila za prijevoz suhih tereta – ovisno o vrsti tereta što ga prevoze: vozila za prijevoz žive stoke, vozila za prijevoz smrznutih roba (hladnjače), vozila za prijevoz rasutih tereta s uređajima za samoistovarivanje (kiper vozila), vozila za prijevoz kontejnera
2)
vozila za prijevoz tekudih tereta ili cisterne – različite namjene: cisterne za prijevoz nafte i naftnih derivata, cisterne za prijevoz prehrambenih tekudina (voda, mlijeko, pivo, vino), cisterne za kemikalije, cisterne za tekude plinove i cisterne za brašnaste materije (cement, brašno, stočna hrana).
Međunarodni prijevoz može biti: 3. javni prijevoz – tj. prijevoz pristupačan svim korisnicima prijevoznih usluga uz jednake uvjete (a odvija se kao linijski- prijevoz koji se obavlja na određenoj relaciji po unaprijed utvrđenom prijevoznom putu i tarifi prijevoza i slobodni prijevoz-za koji se relacija i drugi uvjeti prijevoza utvrđuju posebno za svaki prijevoz) 4. Promet za vlastite potrebe – prijevoz koji obavlja domada odnosno strana pravna ili fizička osoba radi zadovoljenja potreba svoje djelatnosti Posebne vrste prijevoza predstvaljaju: 3. kabotaža – prijevoz putnika i stvari između pojedinih mjesta u RH koji obavljaju domadi vozari na osnovi posebno pribavljene dozvole nadležnog organa te 1. izvanredni prijevoz kod kojeg su dimenzije vozila ili vozila zajedno sa stvarima na njemu ili ukupna masa tereta vede od propisanih, te je također za takav prijevoz potrebno posebno odobrenje nadležnog državnog Karnet TIR Međunarodni prijevoz robe cestovnim motornim vozilima postao je vrlo značajan. Razvoj cestovnog prijevoza uvjetovan je mogudnostima cestovnog vozila prijevoza robe neposredno na mjesto gdje se ona koristi bez potrebe pretovara i gdje druge vrste prijevoza ne mogu prispjeti bez usputnog prekrcaja. Posebno se nastoji pojednostaviti formalnost prilikom prijevoza vozila iz jedne zemlje u drugu prilikom uvoza, izvoza ili prijevoza. Bududi da vozila i roba koja se u njima prevozi predstavljaju u drugoj zemlji carinsku robu i podliježu carinskom postupku, nastoji se taj postupak pojednostaviti Carinskom konvencijom o međunarodnom prijevozu robe na osnovi karnet TIR.
Prema odredbama konvencije, vozila namijenjena za međunarodni prijevoz moraju imati posebnu oznaku (tzv. Ploču) TIR i ispravu (karnet). Isprava je tiskana na jeziku zemlje koja ga izdaje i na francuskom jeziku. Svrha je karneta da se prijevozniku pruže olakšice u pogledu carinskih formalnosti i u pogledu oslobođenja od polaganje carinske kaucije na robu. Karnet TIR je donesen sa ciljem da bi se teret prevozio što brže, sa što manje zadržavanja na graničnim prijevozima (pojednostavljenje carinskog procedure). Tovarni list Tovarni list nije robno-vrijednosni, ved samo legitimacijski papir koji glasi samo na ime jednog primatelja dajudi mu ovlaštenje zahtijevati izručenje i predaju robe od prijevoznika na odredišnom mjestu. Tovarni list mora sadržavati: datum i mjesto izdavanja ime i adresu pošiljatelja, ime i adresu prijevoznika mjesto i datum utovara robe i mjesto odredišta mjesto i adresu primatelja uobičajen opis robe, vrstu i način pakiranja broj koleta bruto težinu robe troškove prijevoza (vozarinu, dodatne troškove, carinu i druge izdatke koji su učinjeni od zaključivanja ugovora do isporuke) potrebne uvjete za carinske i druge formalnosti Tovarni list se u unutarnjem i međunarodnom transportu izdaje u tri originalna primjerka koja potpisuju pošiljatelj i prijevoznik (prvi se predaje pošiljatelju, drugi prati robu, tredi primjerak zadržava prijevoznik). U međunarodnom prijevozu potrebno je tovarni list izdati dvojezično (u jeziku zemlje prijevoznika i u još jednom međunarodno priznatom jeziku ) Ugovor Ugovor o prijevozu može se sklopiti usmeno, telefonom, telefaksom ili pismeno. Postojanjem ugovora dokazuje se izdavanjem tovarnog lista. Nepostojanje, neispravnost ili gubitak tovarnog lista nema utjecaja na postojanje i valjanost ugovora o prijevozu. Odgovornost za gubitak, oštedenje i zakašnjenje Prijevoznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak robe ili njezino oštedenje i to od trenutka preuzimanja do njezine predaje, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. To znači da prijevoznik odgovara na temelju subjektivne odgovornosti za štetu (pretpostavljena krivnja). On odgovara također i za zakašnjenje isporuke. Prijevoznik jednako odgovora za radnje svojih djelatnika. Troškovi i prijevoznine u cestovnom prijevozu robe Prijevoznine u cestovnom prijevozu su usko vezane uz prijeđeni put. Prema tarifi za cestovni prijevoz tereta, osnovni kriterij za utvrđivanje prijevoznine je prijeđeni put vozila u km i tarifna stavka nosivosti vozila u tonama. Vozarine određuje Udruga cestovnih prijevoznika «Transportkomerc» Zagreb u vidu publikacije pod nazivom ~ Jedinstveni uvjeti i osnove za utvrđivanje cijene usluge prijevoza robe u cestovnom prometu; donesene 20. siječnja 1992. godine. Za vede udaljenosti tarifni stavci povedavaju se za 30 do 40%u zavisnosti o nosivosti vozila. U vozarine nisu uključene posebne usluge i naknade, kao što su: priprema vozila (pranje, dezinfekcija), vaganje robe, cestarina, naknada za prolaz tunelom, mostom, trajektom. Ove naknade vozar posebno obračunava naručitelju prijevoza. Ako je visina naknade za prijevoz određena tarifom ili kojim drugim objavljenim obaveznim aktom, ne može se ugovoriti veda naknada. Ako iznos naknade za prijevoz nije određen tarifom ili kojim drugim objavljenim obaveznim aktom, a ni ugovorom, prijevoznik ima pravo na uobičajenu naknadu za tu vrstu prijevoza. U ostalom na odgovarajudi se način primjenjuju odredbe o naknadi opisane pod ugovorom o djelu. Pošiljalac je dužan isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz i troškove u vezi s prijevozom. Ako u teretnom listu nije navedeno da pošiljalac plada naknadu za prijevoz i ostale troškove u vezi s prijevozom, pretpostavlja se da je pošiljalac uputio prijevoznika da ih naplati od primaoca
PREDNOST CESTOVNOG PROMETA U ODNOSU NA ŽELJEZNIČKI. Cestovni – direktan prijevoz, veda brzina, mogudnost prijevoza od vrata do vrata, mala investicijska ulaganja, kradi put prijevoza turista i izletnika, vrlo velika pokretljivost, jednostavnija izmjena relacije putovanja. Željeznički – neovisnost o vremenskim uvjetima, točnost i redovitost prijevoza, ekološki prihvatljivo, relativno velike brzine, prijevoz velikog broja putnika na velike udaljenosti, mogudnost vede produktivnosti rada korištenjem dugih vlakova uz niže troškove prijevoza po putniku, mogudnost automatizacije pridonosi povedanju sigurnosti prometa. ŽELJEZNIČKI PROMET Prijevozni put, kod željezničkog prijevoza čini željeznički kolosijek ili željeznička pruga. za željeznički kolosijek odnosno prugu posebno su značajne dvije osnovne činjenice: a) širina kolosijeka i b) dozvoljeno opteredenje pruge prema osovinskom pritisku. Prema namjeni i opsegu prometa, gospodarskoj važnosti i značenju koje imaju u unutarnjem i međunarodnom željezničkom prometu željezničke pruge mogu biti: magistralne glavne, magistralne pomodne i ostale ž.pruge I. i II. reda Prijevozno sredstvo željezničkog transporta su različita željeznička vozila i to: lokomotive (parne, motorne, električne), motorni vagoni s vlastitim pogonom i putničkim sjedalima, putnički vagoni, uključujudi vagone za objedovanje i spavanje, teretni vagoni , specijalna vozila različite namjene. Željeznički promet, kao i ostale transportne grane, odvija se kako na međunarodnom tako i na domadem planu. Zbog toga je i pravna regulativa dvojaka. Jedni se propisi primjenjuju za međunarodni prijevoz, a drugi za prijevoz unutar zemlje. Najznačajniji unifikacijski instrument za uređivanje imovinskopravnih odnosa iz ugovora o prijevozu je Konvencija o međunarodnim prijevozima željeznicom COTIF, koja je donesena 1980. godine u Bernu. Izmijenjena je Protokolom o izmjeni Konvencije COTIF te Protokolom o izmjeni Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu. Pravna regulacija u Hrvatskoj Najznačajniji propisi kojima se uređuje prijevoz stvari na željeznicama jesu: 1. Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu 2. Tarifa za prijevoz robe na prugama hrvatskih željeznica 3. Odredbe koje donose ovlaštene službe u svazi s radom željeznice i njezinim odnosima s korisnicima prijevoza te Pravilnik o prijevozu opasnih tvari željeznicom u međunarodnom i unutarnjem prometu. Osim ovih propisa, postoji i čitav niz uputa, u vezi s prijevozom stvari te valja spomenuti i Putničku tarifu. Putničke tarife koje se sastoje od: 1. Uvjeta prijevoza, odnosno opde odredbe, 2. Povlastica, 3. Vozarine i naknade za sporedne usluge. Ugovor o prijevozu Ugovorom o prijevozu stvari prijevoznik se obvezuje stvar prevesti do odredišnog kolodvora i predati je primatelju, a pošiljatelj se obvezuje prijevozniku za to isplatiti ugovorenu vozarinu. Ugovor o prijevozu sklopljen je kad prijevoznik primi na prijevoz stvar s teretnim listom. .O.T.I.F. se sastoji od: 1. DODATAK A – Jedinstvena pravila o ugovoru o međunarodnom prijevozu (C.I.V.) putnika i prtljage 2. DODATAK B – Jedinstvena pravila o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe (C.I.M.) C.O.T.I.F. sadrži četiri pravilnika: I. Pravilnik o međunarodnom prijevozu opasne robe na željeznicama (R.I.D.) II. Pravilnik o međunarodnom prijevozu kola korisnika prijevoza (R.I.P) III. Pravilnik o međunarodnom prijevozu kontejnera (R.I.C.O) IV. Pravilnik o međunarodnom prijevozu ekspresnih pošiljaka (R.I.E.X.) Ugovor o prijevozu robe željeznicom Ugovor je TERETNI LIST (engl. Waybill, njem. Frachtbrief) Teretni list nastao je iz pisma za primatelja koje je pošiljatelj davao prijevozniku prilikom prijevoza robe. U njemu se navode podaci značajni za izvršenje prijevoza: ugovorne stranke, podaci o teretu, prijevozna relacija, vozarina te drugi uvjeti prijevoza.
Teretni list u međunarodnom prometu sastoji se od šest primjeraka Obrazac štampa željeznička organizacija (u Hrvatskoj je to H.Z.) Primjerci teretnog lista su: 1. ORIGINAL koji prati pošiljku i predaje se primatelju tj. on je otkupljuje na robnoj blagajni 2. DUPLIKAT koji otpremni kolodvor predaje pošiljatelju nakon sklapanja ugovora o prijevozu 3. KOPIJA koja ostaje kod otpremnog kolodvora 4. TERETNA KARTA koja prati pošiljku do odredišnog kolodvora 5. IZVJEŠDE O PRISPJEDU koje prati pošiljku do odredišnog kolodvora te s njime izvješduje primatelja o prispijedu pošiljke i on ga vrada pošto dobije original To su primjerci teretnog lista za domadi transport, međunarodni t.l. ima i 6. primjerak 6. PRIJEPIS KOPIJE TERETNOG LISTA koji prati robu do granice i služi za kontrolu graničnog prijelaza Željeznica obavlja prijevoz: a) ako stranka ispunjava uvjete utvrđene zakonom odnosno uvjete međunarodne konvencije i uvjete predviđene u tarifi b) ako je prijevoz mogude izvršiti redovnim prijevoznim sredstvima koja zadovoljavaju normalne potrebe prijevoza c) ako prijevoz nije spriječen okolnostima koje željeznica ne može izbjedi niti ih otkloniti d) ako prijevoz nije zabranjen ili ograničen na osnovi zakona ili se ne protivi javnom poretku te ako je prijevoz mogud redovnim prijevoznim sredstvima Od prijevoza su isključeni: a) predmeti čiji prijevoz spada u nadležnost pošte, pa bilo to samo i na jednom dijelu prijevoznog puta b) predmeti koji po svom obujmu, masi ili prirodi nisu prikladni za željeznički prijevoz c) predmeti čiji je prijevoz zabranjen, makar samo na jednom teritoriju prijevoznog puta d) tvari koje su posebnim propisima isključene od prijevoza Željeznica može odrediti dnevnu količinu robe koja se može uputiti preko pojedinih pretovarnih kolodvora, pa to pitanje rješavaju određene tarife. Tarife sadrže prijevozne uvjete i primjenjuju se prema svima pod jednakim uvjetima. Tarife sadrže vozarinu i naknade za sporedne usluge. Tarife mogu biti: 1. 2.
međunarodne, tj. one koje se primjenjuju na prijevoz robe u međunarodnom željezničkom prometu domade, nacionalne tj. one koje se primjenjuju na prijevoz robe u unutarnjem prometu u svakoj pojedinoj zemlji
Tarifa za prijevoz robe na prugama hrvatskih željeznica sastoji se od sljededih dijelova: HRT 151 – Prijevozni uvjeti i način računanja prevoznine, HRT 151 do HRT 158, HRT 153 – Imenik željezničkih kolodvora, cjenik željezničkih usluga, putokaza itd. Prijevozni troškovi Obračunavaju se na osnovi tarifa, a plada ih pošiljatelj Tarife su osnova za određivanje cijena usluga ili vozarina na željeznicama Vozarine mogu biti: 1. Franko svi troškovi; kada pošiljatelj preuzima na sebe sve prijevozne troškove 2. Franko prevoznina; ako pošiljatelj preuzima na sebe samo vozarinu 3. Franko upučeno; kada pošiljatelj preuzima na sebe vozarinu i neke troškove (vaganje) 4. Franko iznos/ do; ako pošiljatelj preuzima na sebe pladanje određenog iznosa Vozarinu pošiljatelj plada unaprijed u četiri slučaja: 1. za žive životinje – pčele, ribe, žabe, školjke 2. za robu koja se brzo kvari – vode, povrde, svježe meso, mliječi proizvodi 3. za robu male vrijednosti – stari papir, krpe, slama 4. za posmrtne ostatke
Odšteta za prekoračenje roka isporuke: U domadem prometu je to iznos dvostruke vozarine, a u međunarodnom prometu je iznos trostruke vozarine Pošiljka Pošiljkom se smatra jedna ili više stvari koje se predaju na prijevoz s jednom prijevoznom ispravom (teretni list, prtljažnica) Pošiljaka može biti 1. Komadna – takva pošiljka za koju pošiljatelj kod predaje na prijevoz ne zahtijeva isključivu upotrebu vagona i koja je glede svojih značajki sposobna za prijevoz s drugim komadnim pošiljkama u vagonima za prijevoz komadnih pošiljaka. Mogu se otpremiti na dva načina: u međunarodno transportu kao brzovozne i sporovozne pošiljke i u domadem transportu kao redovan, oročen i ekspresni prijevoz 2. Vagonska – pošiljka za čiji prijevoz pošiljatelj zahtijeva isključivu uporabu vagona te pošiljka koja se glede zakonskih i drugih propisa i tarifnih odredaba mora prevoziti u posebnom vagonu 3. Ekspresne pošiljke.- pod pojmom ekspresne pošiljke razumijevaju se stvari predane na prijevoz za koje je u teretnom listu naznačeno ekspresna pošiljka, rok prijevoza iznosi 24 sata za svakih započetih 400km Međunarodno željezničko društvo INTERCONTAINER Osnovan 1967. g. u Bruxellesu, odnosno s generalnom direkcijom u Baselu Osnovni zadatak društva je osiguranje što vedeg prijevoza robe na međunarodnom tržištu u kontejnerima. U cilju ostvarivanja tog zadatka društvo organizira, razvija i koordinira prijevoz kontejnera na europskim željeznicama te pruža odgovarajude usluge za ove prijevoze. Danas društvo raspolaže: - S vlastitim plato vagonima za prijevoz kontejnera - S vlastitim kontejnerima za prijevoz robe Intercontainer nudi slijedede dodatne usluge: - Osiguranje kontejnera - Dostavljanje velikih kontejnera - Disponiranje praznih kontejnera - Izvještavanje o isporuci INTERFRIGO Sve veda potreba za hranom, pa tako i lako kvarljivim namirnicama, uvjetovala je stalno povedanje poljoprivredne površine odnosno zemljišta zasijana potrebnim prehrambenim kulturama. U svezi s tim javilo se pitanje prijevoza takvih proizvoda , pri čemu treba voditi računa o prirodi robe, daljini prijevoza, zahtjevima tržišta. Stoga su europske željeznice 1949. god osnovale specijalizirano željezničko društvo za eksploataciju i razvoj međunarodnih transporta s rashladnim uređajima sa sjedištem u Baselu. Zadatak društva bio je da u tijeku cjelokupne otpreme lakopokvarljivih proizvoda vodi brigu za postizanje i održavanje optimalne temperature za hranu koja se prevozi od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje odnosno od otpremnog do odredišnog kolodvora. Obuhvada prijevoz lakopokvarljivih namirnica vlakovima s rashladnim uređajima. Osnovano je 1949. g. sa sjedištem u Baselu. Danas Interfrigo raspolaže s nekoliko tisuda specijaliziranih vagona različitih tipova – izvora hladnode kao što su: - led od vode, - suhi led, - strojevi koji proizvode hladnodu za smrzavanje, - strojevi koji daju različite temperature za duboko hlađenje Inetrcontainer raspolaže s: Frigo – kontejnerima Frigo - pokretnim sanducima 1992. g. Intercontainer – Interfrigo udružila su u jedinstveno društvo sa sjedištem danas u BASELU Prednosti željeznice Brz, masovan i ekonomičan protok ljudi i tereta Utrošak pogonske energije po jedinici rada u željezničkom teretnom prijevozu tereta 8,7 puta manji nego u tim djelatnostima u sklopu cestovnoga prometa Željeznica rastereduje prometnice, čuva prirodu i neobnovljive prirodne resurse od uništavanja, smanjuju broj prometnih nesreda i ekoloških katastrofa – poštuje čovjeka i prirodu.
POMORSKI PROMET Vodeni putovi, more i rijeke prirodni su putovi kojima su ljudi razmjenjivali dobra. S razvojem proizvodnje razvila se i razmjena dobara, pa je prekomorska trgovina i prijevoz robe vodom dosegao ogromne razmjere. Vrlo rano je pronađeno pogodno sredstvo za prijevoz robe vodenim putovima . brod, a upotreba toga plovidbenog sredstva uvjetovala je i potrebu pronalaženja ili izgradnje pogodnih mjesta gdje brodovi mogu pristati da bi se na njih ukrcala ili iz njih iskrcala roba –a to su pristaništa ili luke. U plovidbi vodama razlikujemo pomorsku plovidbu i unutarnju plovidbu, odnosno plovidbu koja se odvija unutarnjim vodenim putovima (rijekama, kanalima i jezerima) Bududi da se i u jednoj i u drugoj plovidbi radi o identitetu uvjeta pod kojima se odvijaju ti odnosi, tj. vodi kao prijevoznom putu i brodu kao prijevoznom sredstvu, i pravni odnosi koji nastaju su slični ili identični Brod Brod je plovni objekt namijenjen za plovidbu morem i unutarnjim vodenim putovima S obzirom na namjenu razlikujemo: trgovački i ratni brodovi, brodovi namijenjeni upravnim, carinskim, zdravstvenim, znanstvenim i dr. ustanovama. S obzirom na namjenu i vrstu plovidbe razlikuju se: pomorski i riječni brodovi, zatim brodovi za prijevoz putnika, i brodovi za prijevoz robe. Brodovi za prijevoz robe razlikuju se po vrsti robe za čiji su prijevoz namijenjene. Tako postoje brodovi za prijevoz tekudina, rasutog tereta, brodovi hladnjače, brodovi za prijevoz plina, brodovi za prijevoz kontejnera, itd. Luke Luka je prirodno ili umjetno zaštideni morski prostor u kojem brodovi nalaze zaklon od valova, struja, morskih mjena i leda, zaštitu od neprijateljskih napada, gdje mogu krcati gorivo, vodu i hranu, izvršiti popravke na brodskom trupu, strojevima i uređajima, ili očistiti sve dijelove broda gdje mogu sigurno i brzo iskrcati, ukrcati ili prekrcati teret i gdje se mogu odmarati posade. Slobodne zone Da bi se pružile mogudnosti boljeg korištenja luka i pristaništa otvorenih za međunarodni promet, zakonom predviđena je mogudnost osnivanja slobodnih zona. Slobodne carinske zone su dio našeg carinskog područja na kojemu se primjenjuju posebne mjere carinskog nadzora i posebne olakšice u carinskom postupku. U zoni se može obavljati industrijska proizvodnja robe za izvoz i usluge oplemenjivanja: utovar, istovar i pretovar neocarinjene robe te njeno usklađivanje, priprema neocarinjene robe za tržište (sortiranje, vaganje, pakiranje, itd.), vanjskotrgovinski promet, posredovanje i zastupanje, bankarstvo i drugo financijsko poslovanje. Suglasnost za osnivanje s.z. daje Vlada RH na prijedlog ministarstva nadležnog za gospodarske odnose u pribavljanju mišljenja HGKomore Teret koji se prevozi morem može se svrstati u tri osnovne vrste: 1. tekudi teret- u koji spada nafta, naftni derivati, kemikalije, alkohol, industrijska ulja, tekudi plim 2. sipki/rasuti teret – u koji spada ugljen, žitarice, riža, sol, šeder 3. generalni teret – u koji spadaju tereti upakirani u sanduke, kontejnere, bačve, bale i dr. posude strojevi, sutomobili, cijevi, daske Toj osnovnoj podjeli tereta odgovarala bi i osnovna podjela brodova i to: 1. tankeri različitih vrsta uključujudi i brodove za prijevoz plina 2. tramperi 3. linijski i kontejnerski brodovi: klasični, višenamjenski, polukontejnerski Vrste plovidbe Drugačije su građeni i opremljeni brodovi za plovidbu preko oceana, a drugačije brodovi namijenjeni plovidbi u bližim područjima ili uz samu obalu. Sukladno tome razlikujemo a. mala obalna plovidba – plovidba nedaleko od obale i povezuje pojedina obalna mjesta b. velika obalna plovidba – povezuje mjesta unutar zatvorenih mora, kao što je npr. Jadransko, Sredozemno i Egejsko c. duga plovidba – obuhvada plovidbu preko oceana i svih mora d. slobodna - odvija se prema potrebi, plovedi bez posebnog plana lukama svim morima svijeta e. linijska plovidba – plovidba brodova prema unaprijed utvrđenom redu plovidbe
Ugovor o prijevozu Ugovor o prijevozu stvari morem – ugovor u kojem se jedna stranka –brodar, obvezuje da de prevesti stvari brodom iz jednog mjesta u drugo, a druga stranka –naručitelj da de platiti vozarinu. Ako je ugovoreno da de brod prevesti potpun teret ili da de se naručitelju dati brod u svrhu prijevoza, tada se o tom poslu sklapa brodski ugovor. Brodski ugovor sklapa se u slabodnoj plovidbi za prijevoz tereta morem cijelim brodom, razmjernim dijelom broda ili određenim brodskim prostorom Osobe iz ugovora o prijevozu Ugovor o prijevozu stvari morem je dvostrani pravni akt, stoga se u njemu pojavljuju razne osobe. Glavni nositelji posla su brodar i naručitelj, a osim njih pojavljuje se i krcatelj te primatelj.
brodar – fizička ili pravna osoba koja plovidbom svojim ili tuđim brodom obavlja prijevoz u vlastito ime i za vlastiti račun naručitelj – suprotna strana, tj. ugovorna stranka koja od brodara naručuje prijevoz stvari, tegljenje broda ili obavljanje drugog plovidbenog posla krcatelj – je naručitelj ili osoba koju on odredi i koja na osnovi ugovora o prijevozu predaju brodaru stvari radi prijevoza, tj. osoba koja robu/stvari ukrcava na brod primatelj – osoba ovlaštena za primanje stvari od brodara, u odredišnoj luci preuzima od brodara robu/stvari, to može biti naručitelj, krcatelj ili neka treda osoba
UGOVOR O PRIJEVOZU ROBE MOREM: Brodarski je ugovor takav ugovor između brodara i krcatelja robe, čime se brodar obvezuje da de cijelim brodom, određenim dijelom broda ili određenim brodskim prostorom, prevesti robu/stvari iz jedne luke u drugu, a naručitelj prijevoza obvezuje se platiti vozarinu S obzirom na način pladanja vozarina, ugovor može biti: 1.BRODARSKI UGOVOR NA VRIJEME
kada se žele prevesti vede količine tereta jednim brodom u više uzastopnih putovanja Danas se upotrebljava kod prijevoznika nafte i naftnih derivata Cilj ovog ugovora je da naručitelju prijevoza osigura brodarski prostor za određeni vremenski period, osiguranje stabilne vozarine i stabilna kalkulacija cijena 2. BRODARSKI UGOVOR NA PUTOVANJE
ovim ugovorom brodar se obvezuje prevesti teret cijelim brodom, dijelom broda ili određenim brodarskim prostorom iz jednog u drugo mjesto uz pladanje vozarine koja je unaprijed dogovorena vozarina se u ovom ugovoru plada po zapremnini broda ili po količini ili prema težini ukrcanog tereta 3. PODBRODARSKI UGOVOR
ako naručitelj prijevoza ugovori prijevoz robe za tredu osobu pa umjesto svoje robe krca robu trede osobe
STOJNICE
Vrijeme koje je unaprijed ugovoreno između krcatelja ili primatelja i brodara vrijeme koji stoji krcatelju/primatelju tereta na raspolaganju za ukrcaj odnosno iskrcaj bez obveze da za to vrijeme naknadi brodaru to vrijeme Stojnice se računaju po danima ili satima (radnim vremenom u određenoj luci)
REVERZIBILNE STOJNICE Vrijeme unaprijed dogovoreno između krcatelja – primatelja i brodara i to na takav način da se ugovara jedno vrijeme za ukrcaj i iskrcaj (npr. 20 dana pa se za ušteđeno vrijeme na ukrcaju produži iskrcaj i obrnuto, ali sve mora biti unutar 20 ugovorenih dana u brodarskom ugovoru). PREKOSTOJNICE posebno ugovoreno vrijeme između krcatelja –primatelja i brodara gdje se traži produžetak
vremena jer se nisu stigle obaviti određene radnje oko ukrcavanja – iskrcavanja u ugovoreno vrijeme. Prekostojnice se pladaju brodaru po danu. Cijena iznosi od 2 000 US do 98 000 US. Računaju se po tekudim danima pa se u njihov broj računaju nedjelje i mjesni blagdani. IZVANREDNE PREKOSTOJNICE Ako krcatelj - primatelj ne obavi svoje operacije ni u vremenu stojnica i prekostojnica može tražiti od brodara izvanredne prekostojnice koje se pladaju kao i prekostojnice, ali ih brodar može odbiti jer za brodara je najvedi financijski gubitak prekomjerno zadražavanje brodara u luci, tada su najvedi troškovi za brod. Teretnica Teretnica je isprava kojom brodar potvrđuje primitak robe za prijevoz u količini navedenoj u teretnici i obedava da de tu robu na odredištu predati zakonskom imatelju isprave u onom stanju u kakvom ju je primio. Po svojoj funkciji i značenju najvažnija isprava u pomorskom transportu. Prema tome, teretnica može imati trostruko značenje: a) potvrđuje samo postojanje ugovora o prijevozu i njegove uvjete b) služi kao dokaz da je brodar primio teret koji je u njoj naveden c) utvrđuje pravni odnos prema primatelju tereta tj. obvezu da teret označen u teretnici bude izručen legitimiranom imatelju teretnice. Vozarina Vozarina je cijena koju plada naručitelj brodaru za izvršen prijevoz robe Vozarina obuhvada sve troškove koje brodar ima prilikom prijevoza robe pa su tu uračunati svi troškovi i pristojbe koje brodar ima u toku putovanja: kao što su lučke i druge pristojbe troškovi održavanja broda pogonski troškovi plade uzdržavanje posade NAČIN PLADANJA VOZARINE U POMORSKOM PROMETU:
unaprijed (freight prepaid) vozarina pladena na odredištu (freight payable at destination)
NAČIN ODREĐIVANJA VOZARINE • paušalna vozarina – iznos označen određenom svotom novca za određeni brodski prostor koji se stavlja naručitelju na raspolaganje te se ima platiti bez obzira je li ugovoreni brodski prostor korišten u cijelosti ili djelomično • vozarina na vrijeme – utvrđuje se po jedinici vremena npr. mjesečno, pa teče od trena kad je brod spreman za prijevoz • vozarina po jedinici tereta – jedinica po kojoj se određuje vozarina može biti težinska, prostorna ili se određuje po komadu (sanduk), po grlu stoke ili na koji drugi prikladan način • mrtva vozarina – plada se bez obzira je li teret predan ili nije, pa i onda kad nije ništa ukrcano ili je ukrcano manje nego što je ugovoreno • vozarina po vrijednosti – ugovara se kod prijevoza malih pošiljaka velike vrijednosti, a obračunava se u postotku vrijednosti predanog tereta • vozarina plativa unaprijed Havarije Osnovna je podjela pomorskih havarija odnosno šteta, na zasebne i zajedničke havarije. Osnovna karakteristika zajedničke/generalne je da ona pogađa sve sudionike plovidbenog pothvata, dok druga pogađa onog koga je snašla. Među najčešde zasebne havarije spada sudar brodova te određene vrste šteta na teretu. Zasebna havarija je svako oštedenje ili gubitak (djelomični ili potpun) koji se dogodio brodu ili teretu nastupom događaja, koji je imao štetan utjecaj na brod ili teret. Štetu snosi onaj čija je stvar nastupom događaja oštedena. Zajednička havarija je šteta ili trošak koji je zapovjednik broda razumno i namjerno nanio brodu ili ukrcanom teretu u cilju spašavanja broda i tereta od istodobne i ozbiljne zajedničke opasnosti. Tako učinjene štete i troškove naknađuju zajednički svi interesenti koji su sudjelovali.
UNUTARNJA PLOVIDBA
Pogodan za masovne robe niske pojedinačne vrijednosti koja ne podnosi visoke prijevozne troškove i ne zahtijeva visoku brzinu prijevoza (rude, drvo, ugljen) Cijene u prosjeku niže 3 puta od željezničkog, a 10 puta od cestovnog Nedostatak: klimatski uvjeti
Pod unutarnjom plovidbom razumijeva se plovidba odnosno prijevoz koji se odvija unutarnjim plovnim putovima: rijekama, kanalima i jezerima Luka unutarnjih voda je vodeni prostor rijeke, kanala i jezera i s njim neposredno povezani kopneni prostor s izgrađenim lučkim građevinama, te mogu biti otvorene za javni promet te luke od posebne namijene (vojne, industrijske) Vrste brodova Brodovi unutarnje plovidbe mogu se podijeliti:
prema mjestu plovidbe: riječni, kanalski i jezerski brodovi prema kriteriju imaju li brodovi vlastiti porivni uređaj: brodovi s vlastitim strojnim uređajem: putnički, teretni(tegljači, gurači), specijalni (ribarski, ledolomci, jahte) brodovi bez vlastitog strojnog uređaja: teglenice, potisnice Prijevozne isprave Unutarnja plovidba je jedina transportna grana u kojoj se upotrebljavaju dvije prijevozne isprave: teretnice i tovarni list Sve ono što je rečeno za teretnicu u pomorskom prijevozu vrijedi i za teretnicu u unutarnjoj plovidbi. Tovarni list se razvio i proistekao iz pisma za primatelja u kome ga pošiljatelj obavještava koju mu je robu poslao i pod kojim uvjetima je ugovorio prijevoz s vozarom. Teretni list javlja se u svim granama transporta, izuzev pomorskog transporta. Osnovna razlika između teretnice i tovarnog lista proizlazi iz razlike u manipuliranju jednim i drugim dokumentom u tijeku prijevoza. Dok teretnicu brodar predaje krcatelju, koji se sam brine da ona stigne primatelju, „tovarni list prati robu“ tj. njega vozar zadržava s robom i predaje ga primatelju u odredišnom pristaništu. Vozarine Osnovni kriterij za utvrđivanje vozarine u unutarnjoj plovidbi je težina tereta u tonama i dužina prijevoznog puta izražena u km (u praksi to se izražava cijenom jedne tone robe na relaciji 1km). Tom osnovnom kriteriju dodaju se još neki elementi, kao što su: vrsta robe koje se prevoze riječnim putom, pravac plovidbe (u smislu je li plovidba uzvodno ili nizvodno), tzv. koeficijent sektora, koji predstavlja težinu plovidbe na pojedinim dijelovima plovnog puta.
ZRAČNI PROMET I za odvijanje zračnog prometa kao i za ostale transportne grane potrebna su dva osnovna faktora: prijevozni put i prijevozno sredstvo Prijevozni put za zračni transport je zračni put, odnosno dio zračnog prostora utvrđene širine, visine i pravca, određen za zračnu plovidbu i označen radionavigacijskim uređajima na zemlji, uključujudi u taj put kao njegov početak odnosno završetak, i dio aerodroma s poletno-sletnim stazama. Prijevozno sredstvo zračnog prometa je zrakoplov odnosno avion. S obzirom na namjenu postoje različite vrste: zrakoplovi za prijevoz osoba, stvari i pošte, zrakoplovi za rad u poljoprivredi i šumarstvu, zrakoplovi za športsku djelatnost, za turizam, gašenje požara, za pružanje hitne pomodi. Zrakoplov je dužan dužan nositi znakove državne pripadnosti zrakoplova. Znaci državne pripadnosti zrakoplova upisanih u registar zrakoplova RH jesu zastava RH i oznaka „9A“ Prijevoz tereta zrakom sve više dobiva na značenju, iako se danas najvedi dio zračne plovidbe odvija u cilju prijevoza putnika. U svjetskim razmjerima odnos prijevoza putnika i tereta krede se u omjeru 70:30%. Postotak prijevoza tereta neprestano se povedava, što je rezultat činjenice da se neprestano povedava nosivost zrakoplova, a time i broj roba koje se mogu prevoziti zrakoplovom. Osim toga, zračni vozari se sve više uključuju u kombinirane prijevoze s ostalim vozarima, što također povedava njihovo sudjelovanje u prijevozu roba. Teret se može prevoziti: putničkim zrakoplovima, kombiniranim zrakoplovima- prednji prostor služi za smještaj putnika, stražnji za teret, i teretnim zrakoplovima (cjelokupni prostor služi za smještaj tereta). Za Hrvatsku je zračni transport posebno značajan radi: uključivanja hrvatskih zračnih prijevoznika u linijski interkontinentalni prijevoz putnika i tereta, daljnji razvoj čarter odnosno slobodnog prijevoza prema pojedinim zračnim lukama ja Jadranu, u cilju razvoja turizma. O čemu ovisi razvoj zračnog prometa u svijetu (tarifna politika,operativni troškovi,uvođenje novih zrakoplova i liberalizacija)? 1.TARIFNA POLITIKA – ogleda se kroz rad YIELD MANAGEMENT grupe koja se bavi optimilizacijom prinosa po letu miksom tarifa. 2.OPERATIVNI TROŠKOVI – najveda stavka za svaku zrakoplovnu kompaniju od ukupnog troška je cijena goriva i čini 2530% ukupne cijene goriva.U Hrvatskoj se 8-9 mil. USD godišnje izdvaja za avio gorivo. 3.NOVI ZRAKOPLOVI – danas moraju poštivati 2 restrikcije to je: emitiranje štetnih plinova i stavranje buke.ICAO je izdala propise za to iako od svih zagađivača zrakoplovi čine samo 1%. 4.LIBERALIZACIJA –Jedini segment u kojem je postignuta u potpunosti liberalizacija je tzv.kabotaža – pravo prijevoza pztnika između pojedinih zemalja a koje nisu domade zrakoplovne kompanije. Međunarodne organizacije IATA(International Air Transport Assocatiation) međunarodno udruženje zračnog transporta osnovano 1919.god. sjedište je u Montrealu. Nevladina je organizacija,a članovi su zrakoplovne kompanije tj.zračni prijevoznici. Glavna funkcija je donošenje tarifa prijevoza koje su obvezne za sve zračne prijevoznike, čije se kršenje sankcionira vrlo teškim kaznama. IATA je također utvrdila opde uvijete prijevoza i istovrsne transportne dokumente. Danas IATA ima preko 240 članova, u 115 zemalja. ICAO(International Civil Air Aviation Organisation) Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva osnovano 1944.god.u Chicagu. Sjedište je u Montrealu. Specijalizirana agencija UNa kojoj je cilj promicanje sigurnog i urednog razvoja međunarodnog civilnog zrakoplovstva u svijetu. Obavlja sljedede funkcije: legislativne,sudske i administrativne. Ima 191 član Pravna regulativa Zračni transport, je kao i ostale transportne grane, u velikoj mjeri internacionalan, zbog toga je i pravna regulativa zračnog prijevoza dvojaka. Jedni se propisi odnose na međunarodni prijevoz, a drugi na domadi prijevoz. Za međunarodni zračni prijevoz, od posebnog značenja je postojanje javno-pravnih, unifikacijskih instrumenata koji govore o slobodi zračne plovidbe. Najznačajnije konvencije u oblasti javnog prava jesu: - Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovu-obuhvada tehničke slobode
- Sporazum o tranzitu u međunarodnom zračnom prometu – dane komercijalne slobode - Sporazum koji se odnosi na međunarodni prijevoz Najznačajniji pravni propisi za zračni prijevoz na domadem planu jesu: - Zakon o obveznim i osnovnim materijalnopravnim odnosima u zračnom prometu - Zakon o zračnom prometu Osim navedenih, postoji i niz drugih propisa kojima se uređuju uvjeti, organizacija i sigurnost zračnog prijevoza i dr. Treba dodati i Zakon o zračnim lukama i Zakon o osnutku hrvatske kontrole zračne plovidbe. Prijevoz robe Analogno pomorskom transportu, roba i putnici se mogu prevoziti: a) linijskim prijevozom odnosno plovidbom, b) slobodnim odnosno čarter prijevozom ili plovidbom. Tovarni list Koji dokumenti su potrebni za prijevoz robe zrakom 1.ZRAČNI TERETNI LIST 2.NOTOC (Notification to Captain) je posebna obavijest kapetanu, obrazac koji se ispunjava u slučaju prijevoza osjetljive ili opasne robe. 3.CARGO MANIFEST – sadrži kompletan popis robe u zrakoplovu koji mora kapetan zrakoplova prilikom slijetanja dati na uvid organima zračne luke. Za zračni tovarni list vrijedi sve ono što je ved rečeno za željeznički i cestovni tovarni list. To je legitimacijski papir kojim je imenom navedeni primatelj ovlašten zahtijevati do prijevoznika predaju tereta u odredišnom aerodromu. Tovarni list mora sadržavati: - polazište i odredište (ako se oni nalaze na teritoriju jedne države, a predviđeno je usputno slijetanje na teritoriju druge države, potrebno je unijeti u tovarni list i naznaku jednog od tih slijetanja) - ime i adresu pošiljatelja, - ime i adresu prvog prijevoznika, - mjesto i adresu primatelja - vanjski izgled robe i pakiranja - cijenu prijevoza, - ako je pošiljka poslana uz pouzede, vrijednost robe i iznos troškova - popis dokumenata koji prate robu Sastavlja se u 3 primjerka: 1.primjerak nosi oznaku za prijevoznika, a potpisuje ga pošiljatelj 2.primjerak nosi oznaku za primatelja potpisuje ga pošiljatelj i prijavoznik, te putuje sa robom 3.primjerak nema naziva,potpisuje ga prijevoznik i predaje pošiljatelju pošto je preuzeo robu Osim tovarnog lista, pri prijevozu tereta upotrebljava se i Robni (cargo) manifest. Ovaj dokument sadrži popis cjelokupne robe koja se prevozi u jednom zrakoplovu. Manifest mora sadržavati: podatke o zrakoplovu, aerodromu i državi u kojoj je zrakoplov registriran, mjestu utovara i mjestu istovara robe, broj prijevozne isprave i podatke o teretu koji prevozi. Vozarine Vozarine u međunarodnom i domadem prijevozu tereta zakonom određuju se tarifama. U međunarodnom transportu transportne tarife određuju međunarodna tzv. Nevladina organizacija zračnih vozara IATA (International Air Transport Association) preko IATA-ove zakonske konferencije koju čine pojedine zračne kompanije za prijevoz na određenim putnim zonama ili područjima. Tarife se dijele u tri osnovne grupe: 1. opda robna tarifa –primjenjuje se za prijevoz svih vrsta roba i služi kao osnova za izračunavanje ostalih tarifa. 2. specijalne robe – za prijevoz određenih vrsta roba: žive životinje, tiskane stvari, vrijednosne pošiljke i dr. unutar ili između određenih zona 3. specifične robne tarife – primjenjuju se samo za određene vrste roba koje se prevoze između određenih mjesta i imaju prioritet jer su niže od ostalih tarifa. Vozarine se mogu platit na tri načina: 1.PREPAID (PP) – pladanje unaprijed, sve troškove snosi pošiljatelj 2.CHARGE COLLECT (CC) – vozarinu plada primatelj,vozarinu plada primatelj na odredištu prilikom otkupa tovarnog lista 3.CASH ON DELIVERY (COD) – pladanje poduzedem, primatelj plada ne samo vozarinu i druge sporedne troškove, ved plada i cijenu robe.
TRANSPORT CJEVOVODIMA Prijevoz tekudina i plinova, najčešde nafte i plina Na malim relacijama i rasute robe Izgradnja transportnih sredstava je vrlo skupa , ali se troškovi izgradnje amortiziraju tijekom eksploatacije POŠTANSKI TRANSPORT Upotrebljavaju tvrtke pri otpremi pošiljki do 20 kg Najčešde su pošiljke vede vrijednosti koju u manjim količinama isporučuju trgovinske tvrtke svojim kupcima MEĐUNARODNI MULTIMODALNI TRANSPORT
Multimodalni transportni dokument mora sadržavati: 1. opis robe, 2. naziv i mjesto multimodalno transportnog operatora (MTO), 3. treba opisati trenutačno stanje robe, 4. ime primatelja tereta, 5. datum i mjesto kad je roba preuzeta 6. mjesto isporuke robe, 7. datum isporuke robe, 8. vozarina (cijena prijevoza), 9. opis transportne rate ili prijevoznog puta koji roba mora prodi
OTPREMNIŠTVO – ŠPEDICIJA Izraz špediter dolazi od latinske riječi expediere što znači odriješiti ili urediti, dok se u praktičnoj primjeni prevodi s otposlati, otpremiti. Špediter je gospodarstvenik, pravna ili fizička osoba koja se bavi isključivo organizacijom otpreme robe svojih komitenata pomodu vozara i drugim poslovima koji su s tim u vezi. Osim izraza špediter, u našem se jeziku upotrebljava i riječ otpremnik. U poslovnoj praksi poduzeda koja se bave organizacijom organizacijom otpreme, u vedini slučajeva imaju u svom nazivu izraz špediter, kao npr. Zagrebšped, Croatiašped, Hypošped. Osim pojma špediter, u špediterskoj djelatnosti susredemo se i s pojmom međušpediter i podšpediter. Međušpediter je pravna ili fizička osoba na koju je (glavni) špediter prenio djelomično izvršenje špediterskog posla. Podšpediter je osoba na koju je (glavni)špediter u cjelini prenio izvršenje špediterskog posla. Obavljanje svih poslova i zadataka, kao i pradenje robe za vrijeme njenog prijevoza, spada u zadatak špeditera. Špediter je dakle organizator otpreme robe svim prijevoznim sredstvima na svim prijevoznim putovima i koordinator svih sudionika u unutarnjem i međunarodnom prijevozu robe. Vrste špedicije: U literaturi se spominje više različitih kriterija prema kojima se klasificiraju specijalističke špedicije i špediteri, a to su: 1. teritorijalni djelokrug poslovanja – nacionalna (Loko-špediciju čije se poslovanje ograničava na obavljanje špediterskih usluga na užem geografskom području, a najdalje unutar jedne zemlje) i međunarodna špedicija (kojoj je predmet poslovanja pružanje špediterskih usluga u unutarnjem i međunarodnom prometu robe) 2. osnovno obilježje poslovanja – lučka – (lučki špediterski posao sastoji se od radova oko prekomorske otpreme robe,), kontinentalna (k.š.posao obuhvada poslovanje u odnosu na riječni željeznički i cestovni transport) i granična špedicija (pogranični š.p. obuhvada pogranične manipulacije i carinjenje robe prilikom prelaska granice) 3. obujam poslovanja – velika, srednja i mala špediterska poduzeda 4. najčešde korišteno prijevozno sredstvo – pomorska, željeznička, riječna, kamionska i zrakoplovna špedicija 5. vrsta prijevoza – brzovozna, sporovozna, ekspresna, vagonska, zbirna, masovna i čarterska špedicija 6. prometni smjer – špedicija za Sjevernu Europu, Bliski istok, Sjevernu Ameriku, Daleki istok itd. 7. predmeti otpreme – špedicija generalnih tereta, kontejnera, industrijskih proizvoda, špedicija živih životinja, špedicija kemijskih proizvoda, Zadaci otpremnika Zadatak špeditera je organiziranje otpreme i dopreme robe svim prijevoznim sredstvima na svim prijevoznim putovima i koordinacija svih sudionika u unutarnjem i međunarodnom prijevozu robe te obavljanje i drugih poslova koji su u svezi s otpremom ili dopremom robe. Ove poslove špediter u pravilu obavlja u svoje ime i za račun nalogodavca, ali može i kao obični punomodnik, tj. U ime i za račun nalogodavca, te kao samostalan gospodarstvenik koji obavlja špediterske poslove u vlastito ime i za vlastiti račun. Povjerene poslove dužan je obaviti točno , savjesno i s pažnjom urednog špeditera. U redovnu djelatnost špeditera spadaju sljededi poslovi:
iznalaženje i određivanje najpovoljnijih prijevoznih putova primjena najpovoljnijih klauzula u međunarodnom transportu robe u interesu nalogodavca proučavanje i pradenje cijena i tarifa kao i njihova primjena osiguranje, ishođenje provizija i drugih pogodnosti od prijevoznika pradenje propisa i posebnih režima transporta u svim zemljama zaključivanje prijevoznih ugovora kao i ostalih ugovora u vezi s otpremom robe (kao što su ugovori o utovaru, istovaru, pretovaru, pakiranju, sortiranju..) osiguranje potrebnog prijevoznog prostora za sve vrste transporta ispostavljanje i pribavljanje transportnih dokumenata otprema, prihvat i distribucija robe pradenje robe za vrijeme prijevoza zastupanje u carinjenju pred carinskim organima
organizacija pružanja posebnih usluga za vrijeme prijevoza (doleđivanje, hranjenje i pojenje životinja) Da bi špediter mogao uspješno obaviti sve nabrojene zadatke mora stalno pratiti međunarodne sporazume, tarifnu politiku pojedinih zemalja i pratiti organizaciju i poslovanje poduzeda za vanjsku trgovinu, kao i sve promjene koje se zbivaju u vezi s transportom robe, barem na području kontinenta na kojem obavlja svoje poslove. Organizacije otpremnika Radi jednostavnog nastupanja i izjednačavanja uvjeta rada otpremnici se udružuju u svoje asocijacije, kako na domadem tako i na međunarodnom planu. U Hrvatskoj je Gospodarska komora odnosno Udruženje međunarodnih otpremnika Hrvatske donijelo Opde uvjete poslovanja međunarodnih otpremnika na svojoj skupštini održanoj 20. Siječnja 1933. Godine. Na međunarodnom planu 1924. Osnovan je Međunarodni savez udruženja špeditera. (FIATA- Federation des Associations des Transporteurs et Assimiles) sa sjedištem u Bernu. Pravna regulativa Poslovanje špeditera, manje-više u svim zemljama, nije uređeno posebnim propisima. Trgovački zakoni pojedinih zemalja sadrže prilično šture propise o špediterskim poslovima, te se ograničavaju na određivanje pojma i osnovnih odredaba o odgovornosti Prema opdim uvjetima poslovanja međunarodnih špeditera može se razabrati da špediter nastupa:ž - kao komisionar u vlastito ime - kao zastupnik – agent- u ime i za račun nalogodavca - kao samostalni gospodarstvenik koji obavlja špediterske poslove u vlastito ime i za vl. račun Posao špedicije reguliran je Zakonom o obveznim odnosima, u glavi XXII. Poslovi špedicije, odnosno međunarodnog otpremništva bili su navedeni i u ranijem Zakonu o vanjskotrgovinskom poslovanju, koji u te usluge ubraja i poslove međunarodnog transporta robe i putnika i druge usluge u svezi s tim, kao što su međunarodno otpremništvo, skladištenje, lučke, aerodromske, agencijske i druge poslove u transportu. Uvjet za obavljanje usluga u vanjskotrgovinskom prometu je upis poduzeda u registar za obavljanje tih poslova vanjskotrgovinskom prometu. Pored uvjeta propisanih navedenim zakonom, donijeti su i posebni uvjeti koje mora ispunjavati poduzede za obavljanje poslova međunarodnog otpremništva koji se odnose na zastupanje i obavljanje poslova u svezi carinjenja robe (Zakon o posebnim uvjetima za obavljanje poslova međunarodnog otpremništva u svezi carinjenja robe. Ti posebni uvjeti jesu: radni prostor u sjedištu carinarnice odnosno na graničnom prijelazu; IV stupanj stručne spreme i položen stručni ispit, te da nije kažnjavan više od 3 puta u posljednje 2 godine zbog povrede carinskih, deviznih i vanjskotrgovinskih propisa. Otpremničke organizacije na domadem i međunarodnom planu donijele su svoje opde uvjete rada kao dio autonomnog poslovnog prava samih sudionika gospodarskih odnosa. „Opdi uvjeti rada“ utvrđuju odnose između špeditera i njihovih nalogodavaca i vrijede kao „ugovor o pristupanju“ Unutarnja organizacija Zavisno od poslova koje obavlja pojedini špediter, kao i od veličine samog poduzeda, zavisi i unutarnja organizacija pojedinog špeditera. S obzirom na poslove kojima se bave pojedine organizacije, osnovna podjela bi bila 1. Kombinirana špeditersko-autotransportna poduzeda – su ovlaštena za obavljanje poslova međunarodnog transporta i međunarodne špedicije. S tim u vezi je i daljnja podjela takve organizacije za sektor špedicije i sektor transporta. 2. Čisto špediterska poduzeda – bave se isključivo samo otpremom robe bez transportne djelatnosti Daljnja unutarnja organizacija špediterskog poduzeda uglavnom se dijeli prema vrstama pojedinih špediterskih poslova. Tako imamo: tarifno-konjuktivni sektor, uvozni sektor, izvozni sektor, financijski sektor, transportnoskladišni sektor i opdi sektor
Otpremnički dokumenti Otpremnički dokumenti jesu: 1. Otpremnička potvrda o prijemu – isprava koju izdaje špediter nakon što je robu preuzeo na otpremu. Neopoziva špediterska potvrda kojom špediter potvrđuje da je određenog dana u određenom mjestu primio robu u naizgled ispravnom stanju radi daljnje otpreme;Ta potvrda se može predočiti banci kao dokaz o isporuci robe 2. Otpremnička transportna potvrda – isprava kod prijevoza u kombiniranom transportu te pokriva cijeli transport od mjesta isporuke do mjesta odredišta. Isprava kojom špediter potvrđuje da je određenog dana u određenom mjestu, u točno određenom prijevoznom sredstvu u dobrom vanjskom stanju primio robu radi daljnje otpreme; 3. Otpremnička teretnica - u skladu s razvojem prijevoza robe kontejnerima, donesen je i obrazac jedinstvene ŠT 4. špediterska skladišna potvrda - prenosiva isprava (osim ako je na njoj naznačeno da je neprenosiva) kojom se potvrđuje da je određenog dana, u određenom mjestu, u određenom skladištu roba uskladištena u prividno ispravnom stanju 5. potvrda pošiljatelja o prijevozu opasne robe - obrazac kojim pošiljatelj, kao nalogodavatelj špediteru, izjavljuje da je roba, koju špediter treba otpremiti, dopremiti ili tranzitirati, odgovara zahtjevima prijevoza opasnih stvari prema važedim međunarodnim pravnim aktima; 6. teretnica za intermodalni prijevoz - služi u intermodalnom prijevozu sa ciljem izbjegavanja uspostavljanja više prijevoznih isprava, bez obzira na broj korištenih prijevoznih sredstava različitih prometnih grana; Međunarodna špedicija Međunarodna špedicija (uvozna, izvozna, tranzitna) rjeđe se specijalizira samo za jedan od spomenutih tipova organizacije otpreme robe. Mnogo je češdi slučaj da se u praksi oni istovremeno bave sa svim tim aktivnostima(vrstama špedicije). Međunarodna špedicija je mlađa od nacionalne i ima veliko privredno i društveno značenje za svaku nacionalnu privredu. U mnogim zemljama oko 95% cjelokupnog izvoza, uvoza i tranzita obavlja se putem specijaliziranih špediterskih poduzeda. Poslovanje u međunarodnoj špediciji znatno je opsežnije i složenije od onog u nacionalnoj špediciji. Raznovrsnost i razgranatost poslova u špediterskoj djelatnosti dovela je do podjele i specijalizacije međunarodne špedicije i prema osnovnom obilježju špediterskog poslovanja. Do takve specijalizacije došlo je i zbog izražene konkurencije naročito nelojalne u ekonomski razvijenim zemljama. Svaki Zadaci međunarodne špedicije: 1.Zaključivanje ugovora o prijevozu robe – podrazumijeva angažiranje odgovarajude prijevozne firme i transportnih sredstava; vrši kontrolu utovara, pretovara, istovara sve do mjesta odredišta; stara se da na osnovu ugovora o prijevozu ( teretni list) ne dođe do neželjenih gubitaka, kvarova na robi i sl. 2.Osiguranje robe u prijevozu – podrazumijeva: Špediter osigurava robu za točno određenu relaciju, za određeno vrijeme i protiv odr. rizika Špediter upladuje za račun nalogodavca premiju osiguranja, i kao dokaz o zaključenom ugovoru o osiguranju, dobiva policu osiguranja od osiguravajude kompanije 3. Kontrola svih transportnih dokumenata Špediter kontrolira ispravnost, blagovremenost i odgovarajudu primjenu svih transportnih dokumenata 4. Uskladištenje robe – podrazumijeva: Po ugovoru o uskladištenju robe, špediter preuzima obavezu da robu uskladišti usopstvena skladišta (ako ih posjeduje), ili iznajmi odgovarajudi skladišni prostor kod javnog skladištara. Špediter se mora striktno pridržavati odredaba u ugovoru u pogledu skladišnog prostora, vremena zadržavanja robe na skladištu i ostalih uslova skladištenja,i pri tome mora postupati krajnje brižljivo i sa savješdu dobrog privrednika. 5. Pružanje poslovnih informacija i savjeta o špediciji i transportu Međunarodni špediter pruža dragocjene stručne savjete svojim komitentima još od same ideje za zaključivanje određenog kupoprodajnog posla, kao što su: podaci i najracionalnija rešenja o putu robe, pomod pri uspostavljanju ponude i zaključenja kupoprodajnog ugovora, izbor najrealnijeg puta za transport – INSTRADACIJA (od ital. Strada – put)
Primjena pravila INCOTERMS-a 2000 Incoterms (engl. International Commercial Terms) su službena međunarodna pravila i termini koji uređuju pravno ekonomske odnose između kupaca i prodavatelja u međunarodnoj trgovini glede prijenosa rizika i troškova pri isporuci robe s jedne na drugu stranu. Pravila je objavila Međunarodna trgovinska komora (ICC, engl. International Chamber of Comerce) još 1936. godine pod nazivom "INCOTERMS 1936". Razvojem međunarodne trgovine INCOTERMS su u više navrata prilagođavani. Međunarodna trgovačka komora je 16. rujna 2010. objavila novo izdanje međunarodno trgovačkih termina Incoterms® 2010 (skradenicu od engl. "International commercial terms") koji se počinju primjenjivati s 1. siječnjem 2011. Međunarodni špediter de primjenom adekvatnog INCOTERMS-a (međunarodno komercijalnih termina) omoguditi da devizna sredstva ne prelaze u ruke inozemnih sudionika, a isto tako de omoguditi domadim prijevoznicima, domadim osiguravajudim društvima, organizacijama za pradenje kontrole kvalitete i kvantitete zaradu odnosno naknadu za izvršene usluge.
OSIGURANJE Osiguranje je značajan institut gospodarske djelatnosti svake zemlje. S obzirom na vrijednost materijalnih dobara i s tim u svezi mogude štete, danas je nezamisliva gospodarska djelatnost ako ona nije pokrivena osiguranjem. Institut osiguranja nastao je davno i neprestano se razvijao i mijenjao s razvojem ljudskog društva. Počev od svoje prve funkcije: neposredne zaštite ljudi, ta zaštita danas obuhvada sve gospodarske i druge djelatnosti. U zavisnosti s kojeg se stajališta osiguranje promatra, mogude su različite definicije i tumačenja pojma osiguranja, pa je s obzirom na složenost, teško dati konačnu i sveobuhvatnu definiciju pojma osiguranja. Gledajudi s ekonomskog stajališta, može se redi da je osiguranje naknada skupa rizika zasnovana na zakonima statistike i drugim znanstvenim činjenicama koja uplatom premije, preko uzajamnih garancija i pod određenim uvjetima, dopušta pružanje određenih prestacija za slučaj nastupa okolnosti koja je u stanju izvesti nevolju (stanje nužde) S pravnog stajališta, osiguranje je ugovorni odnos između dviju ugovornih stranaka, osiguratelja i osiguranika. Prema tom ugovoru, jedna ugovorna stranka (osiguratelj), obvezuje da de uz naplatu određene ugovorene cijene (premije osiguranja), drugoj ugovornoj stranci (osiguraniku), nadoknaditi štete (odšteta od osiguranja) koje nastanu iz osiguranih rizika na osiguranoj stvari (interes osiguranja) do određene visine (svota osiguranja) Osiguranje se danas dijeli na nekoliko zasebnih područja i to: 1. osiguranje imovine koje obuhvada osiguranje indrustrije, obrtničkih i uslužnih organizacija te tzv. civilna osiguranja 2. transportno osiguranje koje obuhvada kargo (robu), kasko (prijevozna sredstva), i osiguranje odgovornosti vozara 3. kreditno osiguranje koje obuhvada osiguranje vjerovnika ili dužnika te tzv. osiguranje povjerenja u kreditnim poslovima 4. osobna osiguranja koja obuhvadaju: osiguranje života (os. za slučaj smrti) te osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (smrt, trajni invaliditet Smatra se da je osnovna podjela osiguranja po kriteriju predmeta osiguranja, slijedom čega se osiguranje dijeli na dvije osnovne skupine: 1. Osiguranje imovine - koje obuhvada osiguranje nepokretne imovine (zgrade, usjevi, plodovi i dr.), osiguranje pravnog odnosa (potraživanja, dug, izdaci i troškovi) i osiguranje stvari u prometu tj. transportno osiguranje 2. Osobna osiguranja koja obuhvadaju: a. Osiguranje života (osiguranje za slučaj smrti, doživljenje i osiguranje rente) b. Osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (smrt, trajni invaliditet, privremena radna nesposobnost) Transportno osiguranje kao posebnu kategoriju imovinskog osiguranja možemo dalje dijeliti na dva kriterija: po grani transporta/osiguranja i po predmetu osiguranja. 1. Po grani transporta, osiguranje može biti: pomorsko osiguranje, osiguranje u unutarnjoj plovidbi , osiguranje u željezničkom transportu, osiguranje u cestovnom transportu, osiguranje u zračnom transportu. 2. Po predmetu osiguranja, transportno osiguranje dijelimo na: osiguranje prijevoznih sredstava ili kasko osiguranje, osiguranje robe ili kargo osiguranje i osiguranje odgovornosti vozara Osnovni pojmovi osiguranja Najvažniji elementi odnosno pojmovi koji se javljaju u pravnom odnosu osiguranja jesu: 1. Zbroj ili iznos osiguranja – najvedi iznos koji je osiguratelj obvezan platiti osiguraniku ako nastupi osigurani slučaj Govoredi o pojmovima koji se javljaju u vezi s iznosom osiguranja valja spomenuti i slijedede pojmove: Višestruko osiguranje (Ista stvar osigurana kod dva ili više osiguratelja, pri čemu zbroj osiguranih svota ne prelazi stvarnu vrijednost osigurane stvari); Dvostruko osiguranje (Ista stvar osigurana kod dva ili više osiguratelja, pri čemu zbroj osiguranih svota prelazi stvarnu vrijednost osigurane stvari); Djelomično osiguranje (Osiguranje kod kojega se osigurava jedan fizički dio stvari); 2. Rizik podrazumijevamo mogudnost nastupanja nekog štetnog događaja na imovini osiguranika koja je predmetom osiguranja Rizici se u transportu najčešde dijele na ove vrste rizika:
1. osnovni transportni rizici – rizici koji su usko vezani s djelovanjem transporta i opasnostima koje iz toga mogu nastati U osnovne transportne rizike spadaju ove opasnosti: prometne nezgode, elementarne nepogode, (oluja, poplava, potres, klizanje tla, grom), požar i eksplozija, razbojstvo, provalna krađa 2. dopunski transportni rizici – rizici koji su vezani uz svojstvo robe koja se prevozi (krađa, vlaga, lom, curenje, hrđa, rasipanje) 3. ratni i politički rizici – rizici do kojih dolazi zbog neprijateljstva između pojedinih zemalja ili zbog izvanrednih događaja odnosno stanja unutar neke pojedine zemlje. 3. Interes osiguranja – objekt interesa je ekonomska vrijednost koju neka osoba, subjekt interesa želi sačuvati od propasti ili oštedivanja te je bog toga osigurava. Ta osoba ima opravdani novčani interes da ne nastupi osigurani slučaj odnosno da ne dođe do realizacije rizika koji eventualno prijeti toj vrijednosti. 4. Osigurani slučaj – unaprijed predviđen događaj u ugovoru o osiguranju koji svojom realizacijom proizvodi štetni događaj na imovini osiguranika, a istodobno stvara obvezu osiguratelju da nastalu štetu nadoknadi svojem osiguraniku. Nasuprot osiguranog slučaja, nastupa i dospjelost obveze osiguratelja za isplatu osigurnine ili za naknadu štete iz odnosa osiguranja. 5. Premija osiguranja –novčani iznos koji je ugovaratelj osiguranja dužan platiti osiguratelju na ime njegove obveze da de osiguraniku, na temelju ugovora o osiguranju, nadoknaditi štetu odnosno isplatiti osigurninu, ako do štete dođe zbog realizacije rizika koji su navedeni u ugovoru o osiguranju. Ugovor o osiguranju Ugovorom o osiguranju, obvezuje se ugovaratelj osiguranja da, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, određeni iznos u organizaciji za osiguranja (osiguratelj), a organizacija se obvezuje da isplati osiguraniku ili nekoj tredoj osobi naknadno odnosno ugovorenu svotu ili da učini nešto drugo , ako nastane događaj koji predstavlja osigurani slučaj. Ugovorne stranke: Stranke ugovora o osiguranju su 1. Osiguratelj – je ona stranka, u pravnom odnosu osiguranja, koja na sebe preuzima obvezu da de isplatiti naknadu iz osiguranja odnosno osigurninu u slučaju nastupa predviđenog događaja odnosno rizika navedenog u ugovoru 2. Osiguranik – pravna ili fizička osoba koja na osnovi ugovora o osiguranju stupa u pravni odnos s osigurateljem i koja ima interes da ne nastupi osigurani slučaj, a ako on zaista nastupi, da mu osiguratelj isplati osigurninu Za sklapanje ugovora o osiguranju, a napose o osiguranju robe u transportu, nisu potrebne posebne formalnosti. Ugovor je sklopljen čim je postignuta suglasnost volje ugovornih stranaka – osiguratelja i osiguranika o bitnim sastojcima ugovora: predmetu osiguranja, rizicima, vrijednosti osiguranog interesa premiji i trajanju osiguranja. Ugovor je mogude sklopiti usmeno i pismeno, pa i telefonom, brzojavom ili telefaksom. Polica Prilikom sklapanja ugovora o osiguranju, najčešde se izdaje pismena isprava koja se naziva polica. Njome se potvrđuje sklopljeni ugovor o osiguranju. U polici moraju biti navedeni ovi podaci: ugovorne strane, osigurana stvar ili osoba, rizik obuhvaden osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrida, svota osiguranja, premija ili doprinos, datum izdavanja police i potpis ugovornih stranaka. U praksi osiguranja postoji nekoliko vrsta polica. U transportnom osiguranju poznate su: 1. generalna – ispostavlja se u onim slučajevima kad osiguratelj i osiguranik stoje u stalnom poslovnom odnosu zbog toga što osiguranik gotovo svakodnevno oprema velike količine robe, tako da ugovor o osiguranju odnosno polica obuhvada sve otpremne pošiljke za određeno vremensko razdoblje. Najčešde se kao takvi osiguranici javljaju špediteri čija je osnovna djelatnost otprema robe i time njezino osiguranje. 2. pojedinačna – ako osiguratelj i osiguranik nisu u stalnom radnom odnosu tj. ako dolazi do sklapanja ugovora o osiguranju od slučaja do slučaja, kao dokaz o sklopljenom ugovoru izdaje se p.p. 3. engleska pomorska polica – koristi se za osiguranje međunarodnog pomorskog karga Osiguranje robe u transportu Naši osiguratelji dijele transportno osiguranje u dvije osnovne skupine: domadi i međunarodni kargo
1. Domadi kargo – podrazumijeva se osiguranje robe koja se prevozi unutar granica naše zemlje. Roba se osigurava na temelju generalne ili pojedinačne police tiskane na hrvatskom jeziku. 2. Međunarodni kargo – osigur. međun. karga obuhvada 3 osnovne skupine osiguranja i to:a) osiguranje uvoznog karga (robe u uvozu), b) osiguranje izvoznog karga (robe u izvozu), c) osiguranje tranzitnog karga Vrste šteta Kao posljedica realizacije osiguranih rizika, mogu se navesti ove vrste šteta: 1. Stvarni potpuni gubitak - Materijalni gubitak do kojeg je došlo zbog propasti, nestanka, uništenja ili takvog oštedenja robe da je roba prestala postojati kao takva 2. Izvedeni potpuni gubitak – predstavlja ekonomski gubitak osigurane robe koja kao takva fizički postoji, ali, s obzirom na njezinu namjenu za osiguranika ne predstavlja nikakvu vrijednost 3. Generalna ili zajednička havarija - šteta ili trošak koji je zapovjednik broda razumno i namjerno nanio brodu ili ukrcanom teretu u cilju spašavanja broda i tereta od istodobne i ozbiljne zajedničke opasnosti. Tako učinjene štete i troškove naknađuju zajednički svi interesenti koji su sudjelovali. Gubici koji nastaju zbog žrtvovanja nekog dijela ili dijelova brodai/ili tereta u svrhu zajedničkog spasa Pojedinačna (partikularna) havarija – svako oštedenje ili gubitak (djelomični ili potpun) koji se dogodio brodu ili teretu nastupom događaja, koji je imao štetan utjecaj na brod ili teret. Štetu snosi onaj čija je stvar nastupom događaja oštedena. Šteta osigurane robe koja je neposredna posljedica osiguranog rizika, štetu upotpunosti snosi onaj koji ima interes na osiguranoj robi) 4. Nagrade za spašavanje - Akcija spašavanja radi izbavljanja osigurane stvari od neposredne opasnosti,oštedivanja ili propasti) 5. Zasebni troškovi -Posebni troškovi koje je osiguranik imao u interesu osigurane osobe 6. Obveza naknade tredim osobama - Obveza davanja naknade tredim osobama, koje je dužan platiti osiguranik (vlasnikrobe) koja nije pokrivena policom osiguranja;u pomorskoj polici predviđen je samo jedan slučaj osiguranja odgovornosti prematredim osobama, i to osiguranje u slučaju obostrane odgovornosti za sudar broda
