Socijalizam na americkoj psenici 1948-196 - Tvrtko Jakovina.pdf

TVRTKO JAKOVINA Socijalizam na američkoj pšenici

MATI CA

HR VATS KA

POVIJHSNA KNJIŽNICA

Knjiga 3.

Glavna urednica Jelena Hekman

Urednik Ivica Prlender

(!) M atica hrvatska, Z agreb 2 0 0 2

U P - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 327(497.1:73) "1948/1963" JAKOVINA, Tvrtko Socijalizam na američkoj pšenici (1948-1963) / Tvrtko Jakovina. - Zagreb . Matica hrvatska, 2002. - 199 str. : 19 cm. (Povijesna knjižnica ; knj. 3) ISBN 953-150-676-2 421120100

TVRTKO JAKOVINA

SOCIJALIZAM NA AMERIČKOJ PŠENICI ( 1948- 1963)

MATICA HRVATSKA ZA G R LI* 2002

PREDGOVOR

Najveći dio ove knjige napisan je u Belgiji, gdje sam 1996. i 1997. na flamanskom Katholieke Universiteit Leuven pohađao poslijediplomski program američkih studija. Završni rad pod naslovom The American Communist Ally? The United States — Yugoslavia Foreign Relations (1955-1963) obranio sam u ljeto 1997. Mentor mi je bio prof. dr. Bart Kerremans. U skraćenu obliku rad je tiskan u 31. broju časopisa »Radovi« Zavoda za hrvatsku povijest 1998. Za ovo izdanje osnovni tekst rukopisa je proširen a napose oni dijelovi koji problematiziraju prilike od 1955. do 1963. godine. U uvodnim poglavljima pokušao sam naglasiti one doga­ đaje koji su imali posebnu važnost u odnosima između Beograda i Washingtona. Potpuno je nov tekst o američkoj politici na Bliskom istoku 1958, iskrcavanju u Libanonu i jugoslavenskom od­ nosu prema zbivanjima u tome području tijekom te važne godine. Libanon, Irak i Bliski istok izabrao sam zbog važ­ nosti koje su Amerikanci pridavali prijateljskim odnosima Tita i Nasera. Taj je dio rekonstruiran na temelju pisanja hrvatskog dnevnika »Vjesnik« i može poslužiti kao ilustra­ cija odnosa (novinarske) javnosti prema tom prostoru, ali i odgajanja hrvatskoga javnoga mnijenja za politiku »trećega puta«. Namjerno nisam ulazio u pitanja poput nastanka pokreta nesvrstanih, jugoslavenske politike prema Kongu i slično. Ti su problemi u literaturi obrađeni i, barem prema dokumentima koje je objavio State Department, Washin­ gton nisu posebno zanimali. 5

Izbor korištene literature bio je ponajprije diktiran onim što sam mogao pronaći u knjižnicama Sveučilišta u Leuvenu, biblioteci tamošnjeg American Collegea, Centra za ame­ ričke studije Kraljevske knjižnice u Bruxellesu i Dokumen­ tacijskih centara američkih veleposlanstava u Bruxellesu i Parizu. Pri izradi ove verzije teksta konzultirao sam i one radove koji su tiskani poslije 1997. ili mi ranije nisu bili poznati. Riječ je prije svega o člancima objavljenim u srbijanskim časopisi­ ma, ali i nekim važnim djelima hrvatske i američke historio­ grafije. Temeljna knjiga koja dijelom obraduje ovu proble­ matiku i danas je Jugoslavija u hladom ratu Darka Bekića. U ovoj knjizi radu želio sam ponajprije pokazati dinamiku vanjskopolitičkih odnosa između Sjedinjenih Američkih Dr­ žava i Jugoslavije od svibnja 1955. do kasnog listopada 1965. Pokušao sam objasniti zašto i kako su Sjedinjene Države pomagale Jugoslaviju i nakon potpisivanja Beograd­ ske deklaracije te koji su bili motivi Kisenhowera i Kennedyja u daljnjem »držanju Tita na površini«. U tome su razdoblju odnosi između dviju država obilježeni usponima i padovima, koji velikim dijelom odražavaju promjene u unutrašnjoj politici, mijene u odnosima između komunisti­ čkih zemalja, napose Beograda i Moskve, ali i u zemljama Trećega svijeta. Manje pozornosti obratio sam gospodarskim odnosima. Oni su bili predmetom obrade nekih stranih autora i zahti­ jevali bi posebnu studiju. Beogradska deklaracija logična je vododjelnica u jugosla­ venskoj diplomatskoj povijesti. Završetak obrađenoga raz­ doblja, dakle listopad 1963, određen je Titovim posjetom Sjedinjenim Državama, ali i činjenicom da se do toga doba stiglo s objavom građe State Departmenta. Tiskani izbor dokumenata State Departmenta o vanjskopolitičkim odno­ sima između Beograda i Washingtona tako su osnova, ali i temeljno ograničenje ovoga rada. Oni su diktirali strukturu 6

rukopisa, kao i primijenjenu metodologiju. Ukoliko se po­ kažu istinitim glasine da su tijekom rata između Jugoslavije i NATO saveza 1999. pogođeni i uništeni arhivi nekada­ šnjeg Saveznog sekretarijata za vanjske poslove u Ulici kneza Miloša u Beogradu, jugoslavensku će verziju biti vrlo teško rekonstruirati. Ovisit ćemo samo o onim dokumentima koji se čuvaju u Washingtonu ili predsjedničkim knjižnicama Eisenhowera i Kennedyja. Građa tiskana u tri sveska Foreign Relations of the United States donosi 209 dokumenata koji su nejednako podijeljeni po godinama, svescima, ali i kriteriju uvrštenja. Urednici za razdoblje od 1955. do 1957. fokusirali su američku pomoć Jugoslaviji. U svesku s dokumentima iz razdoblja od 1958. do 1960. uglavnom se prate jugoslaven­ ska stajališta o različitim svjetskim krizama, a za razdoblje od 1961. do 1963. najbrojnija su izvješća američkoga vele­ poslanika u Beogradu o bilateralnim odnosima dviju zema­ lja. Zato brojni važni događaji koji su se zasigurno ticali i Sjedinjenih Država i Jugoslavije u tom razdoblju, kao, pri­ mjerice, zbivanja u Mađarskoj 1956. ili Brijunski sastanak Tita, Nehrua i Nasera, nisu ni spomenuti. Te sam praznine popunjavao samo sporadično, na temelju dostupne litera­ ture i memoarske građe. Za hrvatsko izdanje ti su dijelovi najviše prošireni. Informacijama su najbogatije analize eksperata Intelligence Advisory Committee, koji je rad usuglašavao s CIA-om (Office of National Estimates). Public Papers predsjednika Eisenhowe­ ra i Kennedyja, dakle zdravice, javni nastupi i konferencije za tisak, također su izoštrile uvid u neke od problema. Razmjerno veliki dijelovi građe još su tajni. Za godinu 1955. objavljen je ukupno 31 dokument, ali je punih šest stranica i 124 retka nedešifrirano. Tablica pokazuje kako to izgleda po godinama, odnosno pokazuje koliko su (javnih) pisama izmijenili najviši dužnosnici dviju zemalja kao i broj susreta na vrhu. 7

Godina

[izmijenjena i Stranic^Broj doku- :Nijc Idešifrirano | pisma ;_____ : mcnata

Sastanci na vrhu !

31

i

53

26

11.5 j 4 pisma (Tito1 stranica 1Eisenhower) i 12.5 redova;

1957.

49

.27

1958.

62

23

36

14

1960.

75

25

1961.

65

16

1962.

64

28

!

196.1

44

19

i 2 pisma (Tito- D. Rusk-K. Popovic °Kennedy) i J. B. I ito!J. F. Kennedy

; 1955.

96 I

19S6.

1959.

;

'

!

6 stranica 14 pisma (Tito- j K. Popovic124 redova Eisenhower) iJ. F. Dulles j R. Murphy-J. B. Tito j__________ 1J. F. Dulles-J. B. Tito

3.5 redovaj 17 redova i 1 pismo j (Dulles-Tito) i

jA. Huino-J. F. Dulles ‘

2.5 stranica;

| K. Popovic-C. Herter

14 redova!

i D. Dillon— J. B. l ito J. B. Tito-Eisenhower jN. Minccv-D. Dillon jD. Kusk-K. Popovic Kcnncdy-K. Popovic iD. Rusk-V. Popovic

Uzimajući u obzir sva ograničenja koja je postavljala izvorna građa, nepouzdanost literature, njezina zastarjelost ili tek usputno bavljenje vanjskopolitičkim pitanjima, kao i nepostojanje svih relevantnih radova u belgijskim, ali i hrvatskim knjižnicama, ovaj rad osvjeljava samo dio slože­ nih vanjskopolitičkih odnosa SAD i Jugoslavije. Bez beogradskih diplomatskih arhiva ili arhiva nekoga od svjetskih diplomatskih središta, s kojima je Jugoslavija imala intenzivne kontakte, pisanje diplomatske povijesti bivše države bit će vrlo teško. Nadamo se da će budući diplomat­ ski povjesničari za trideset ili pedeset godina biti u boljem položaju kada budu analizirali hrvatsku diplomaciju. Četrdeset i šest godina života u Titovoj Jugoslaviji zajed­ ničko je nasljeđe i baština svih stanovnika bivše Jugoslavije. Vanjsku je politiku, posebice u prvim desetljećima, određi­ 8

vala razmjerno malena grupa ljudi i nju nije moguće dijeliti na pojedine narode ili republike. Istodobno, velik broj Hrvata najaktivnije je sudjelovao u njezinu formiranju. Stoga rasvjetljavanje vanjske politike FNRJ/SFRJ ima veliku važnost za sve koji se bave poviješću hrvatskog naroda uopće. U povijesnom smislu, dvadeseto stoljeće započelo je za­ vršetkom Prvoga svjetskoga rata, a završilo okončanjem hladnoratovskoga sukoba. Veliki je hendikep za hrvatske povijesne znanosti što je o »najkraćem« stoljeću svjetske povijesti napisano tako malo. To ponajviše vrijedi za tek nešto više od četiri hladnoratovska desetljeća svjetske povi­ jesti, koja su već niz godina hit svih velikih svjetskih histo­ riografija. A riječ je o razdoblju kada je Hrvatska, iako kao dio veće zajednice, bila najviše zastupljena u svjetskim zbivanjima, a na njezinu se prostoru događao niz važnih susreta. Ukoliko i na ovome području ne želimo bitno zaostajati za svijetom, morali bismo se timski uključiti u istraživanje recentnih zbivanja. Nedostatak ili nedostupnost primarne građe ne mora biti zapreka u istraživačkim naporima. Dvadeseto stoljeće, poglavito njegova zaključna desetlje­ ća, stručnjaci za govor nazivaju postgutenberškim dobom. Svakako da će se sve veći broj važnih odluka donositi usmeno, priopćavati telefonom ili elektronskom poštom. Znači li to da ćemo u nedostatku primarnih izvora o tome prestati pisati? Velika koločina sekundarne građe morat će kompenzirati nedostatak primarnih izvora. Zbog nepostojanja prevedenih monografija o američkim predsjednicima i ostalim vodećim državnicima toga vreme­ na nisam bježao od, možda, preopširna elaboriranja onoga što bi se ekskluzivno moglo smatrati svjetskom poviješću. U Zagrebu, 1999.

UVOD

Dvadeset i šestoga svibnja 1955. zrakoplov s visokim so­ vjetskim izaslanstvom sletio je u beogradsku zračnu luku. Nekoliko dana nakon toga jugoslavenski i sovjetski politi­ čari potpisali su Beogradsku deklaraciju, dokument koji je priznavao mogućnost različitih oblika socijalističkoga ra­ zvoja, koji su isključiva briga pojedinih zemalja. Bitka sa Sovjetima započeta 1948. godine završena je Titovom po­ bjedom. Čovjek kojega su sovjetski agenti pokušali nekoliko puta ubiti Hruščovljevim je dolaskom u Beograd dobio i više od osobne zadovoljštine. Zemlja koju je obnovio po ukusu vlastite partije došla je u povoljniji vanjskopolitički položaj no što ga je imala ikada prije. Prvi put od dolaska SKJ na vlast i stvaranja nove diplo­ matske službe Jugoslavija nije bila oštro suprotstavljena ni jednoj supersili. Do 1955. riješena su sva granična pitanja, a jedino je Albanija bila država s kojom se odnosi nisu bitno popravili. U vremenu od donošenja Rezolucije Informacij­ skoga biroa komunističkih partija 1948. pa do Beogradske deklaracije jugoslavenski su diplomati bili dobrodošli u svim zapadnim zemljama. Učili su kako pomiriti osobne ideološke ograde i specifično uređenje vlastite zemlje s pragmatičnom zadaćom diplomacije o kojoj je isprva ovisila sama opstojnost neovisnosti njihove domovine. Upravo je složenost položaja Titove Jugoslavije, ispreple­ tenost različitih utjecaja iznutra, njezina nedemokratska vlast i isuviše velika Brozova ambicija, u hladnoratovskom okružju i na strateški važnom mjestu u Europi, ono što proučavanju vanjske politike bivše jugoslavenske federacije daje posebnu čar. Siromašna i razmjerno nevažna zemlja

postala je poznata i hvaljena u širokom krugu zemalja. Titovi sudovi o razvoju prilika slušali su se u velikom broju država Trećega svijeta i istočnoga bloka, a diplomati akre­ ditirani u Beogradu nisu svoja imenovanja doživljavali kao kaznu ili podcjenjivanje. Odnosi sa Sjedinjenim Državama, zemljom koja je od 1949. namjeravala iskoristiti Brozovu herezu, ali i koja je heretički socijalizam održala na životu, sada su dobili nove vrijednosti. Tito je ostao heretik, ali nije promijenio vjeru, tako da je opasnost od povratka ili pribli­ žavanja prvoj socijalističkoj zemlji svijeta stalno postojala. Vanjska politika često je samo odraz unutrašnje. S Tito­ vom Jugoslavijom ona je to bila tek u ograničenoj mjeri. Daleko je važnije bilo što sam Broz namjerava učiniti. Ostala su uporišta vanjskopolitičkoga djelovanja bila u Washingtonu, Moskvi i, dijelom, zemljama Trećega svijeta. Od 1955. pa do 1961, kada je u Beogradu održan prvi sastanak nesvrstanih zemalja, odnosno 1963, kada je Tito došao u prvi službeni posjet SAD-u, otvaraju se svi putovi po kojima se jugoslavenska diplomacija kretala do propasti Federacije 1990.

12

JUGOSLAVIJA I SVIJET OD 1945. DO 1955.

Sovjetski satelit broj 1: Jugoslavija od 1945. do 1948. Federativna Narodna Republika Jugoslavija i, do određe­ ne mjere, Albanija, bile su jedine države u Srednjoj i Jugo­ istočnoj Europi s endemskim komunističkim pokretom. Jugoslavija je također bila jedina zemlja u regiji čiji su se stanovnici u velikom broju borili protiv okupacijskih snaga tijekom Drugoga svjetskoga rata i oslobodili se sami, bez znatnije vanjske pomoći. Komunistička partija Jugoslavije uspjela je organizirati i koordinirati otpor. Protiv pripadni­ ka sila Osovine i njihovih saveznika među svim južnoslaven­ skim narodima nisu se borili samo komunisti i njihovi simpatizeri. Tito isto tako nije bio jedini neupitni voda tijekom sukoba, ali je rat završen na pobjedničkoj strani prije svega zahvaljujući politici pokreta kojim je on rukovo­ dio. Iako je danas jasno da svi Titovi vojni potezi nisu bili genijalni, nema nikakve dvojbe da je Broz pokazivao izni­ man ratnički talent i hrabrost. Tijekom sastanka Staljina i Churchilla krajem 1944. u Moskvi, a onda i za vrijeme konferencije na Jalti 1945, Sovjetski je Savez pristao da se saveznički utjecaj u Jugoslaviji dijeli prema formuli fifty-fif­ ty. Takvo sovjetsko popuštanje razočaralo je jugoslavensku stranu, ali nije pokvarilo temeljne Titove planove. AVNOJ je bio proširen onim predratnim političarima, članovima skupštine, koji se nisu kompromitirali tijekom rata. Prva vlada Demokratske Federativne Jugoslavije, kako je glasilo službeno ime zemlje do 31. siječnja 1946, stvorena je u suglasju sa sporazumom na Jalti. Dr. Ivan Subašić, nekadaš­ nji ban Banovine Hrvatske, dobio je resor vanjskih poslova.

Vlada je formalno, jer su sve poslove ionako obnašali ko­ munisti, postojala do izbora u studenom 1945. Na njima su s više od 90 posto glasova pobijedili kandidati Narodne fronte, iza koje je bila Komunistička partija. Titov plan da vlast ne dijeli ni sa kim sada se ostvario. Tek su poneki od predratnih političara i dalje ostali u vlasti. Takav je, primje­ rice, bio Stanoje Simić, koji je ministar vanjskih poslova FNRJ sve do 1948, kada to ministarstvo preuzima Hdvard Kardelj. Vanjskopolitički odnosi jugoslavenske federacije, baš kao i mnogi drugi procesi nestale zemlje, prepuni su kratkih rezova, velikih ambicija, bezbrojnih pokušaja i nezavršenih projekata. Jugoslavenski komunisti na čelu s Titom, zbog specifičnog načina na koji su vlast osvojili i zadržali je, postali su ogledni primjer svjetskoga komunizma. Tito je, ne sporeći Staljinu posljednju riječ, smatrao da mu pripada položaj vodećega medu satelitskim zemljama. Ono što je Sovjetski Savez bio za svjetski komunistički pokret Jugosla­ vija je željela biti za »narodne demokracije« u Srednjoj i Jugoistočnoj Kuropi. Ponekad su i sami Sovjeti davali Titu takav položaj. Prilikom pokopa Kalinjina, Josip Broz je bio jedini strani partijski i državni voda koji je stajao na svečanoj tribini na Crvenom trgu.1 Konačni jugoslavenski cilj bila je federacija balkanskih zemalja, koja bi uključivala Bugarsku, Albaniju, a poslije i Grčku. Makedonija bi bila uvećana za pirinski i egejski dio. Neki bugarski krugovi nisu bili odu­ ševljeni takvim razvojem. Ipak, Georgi Dimitrov, premijer Narodne Republike Bugarske i Titov dugogodišnji prijatelj iz kominternskih dana, potpisao je 1947. Bledski sporazum o budućoj suradnji, pomoći i prijateljstvu dviju zemalja. Albanija je praktički bila pod jugoslavenskim nadzorom. Stvorene su zajedničke kompanije, a dvije jugoslavenske divizije »pomagale« su Albancima u nadzoru graničnih priI’ctranović, 184.

14

jelaza. Za jugoslavensku je stranu nadzor nad Albanijom u ovom trenutku bio važan kao dodatni argument u pregovo­ rima s Italijom! Da je Balkanska federacija zaživjela, Kosovo bi postalo albanskom nagradom. »Albanski čelnici, poput nedorasle djece koja visi na jugoslavenskoj ’sisi’ još od vremena kad su im Popović, Mugoša i Tempo osnovali komunističku partiju, u svemu tome uopće nisu imali vla­ stitoga stava«, rekao je nedavno Vladimir Velebit.1 2* Partizanske su jedinice u proljeće 1945. prešle austrijskojugoslavensku graničnu crtu i došle do Klagenfurta i Villacha. Zapadni saveznici i Sovjeti prisili su partizane na povlačenje, iako je Tito smatrao da bi Jugoslavija trebala dobiti svoju okupacijsku zonu u susjednoj zemlji. Nesmilje­ na likvidacija ostataka hrvatske vojske, građana koji su ih pratili, kao i pripadnika različitih vojski kod Bleiburga nikako se nije mogla odigrati bez Brozove suglasnosti.* Jugoslavenski plan uključenja što je više moguće slavensko­ ga stanovništva u sastav nove države činio se da je na putu ostvarenja u pokrajini Venezia Giulia. Njemačke obrambe­ ne crte u okolici Trsta probijene su na početku svibnja 1945. Savezničke, novozelandske trupe izgubile su utrku za grad. Tek poslije nekoliko napetih dana partizanske su jedinice bile prisiljene povući se u novostvorenu Zonu B južno od Trsta. Moskva u tim događajima Beogradu nije pomogla. Titov bijes postao je i javno vidljiv tijekom govora u Lju­ bljani, kada je naglasio kako Jugoslavija nije ničija »moneta za potkusurivanje«.4 To je izazvalo reakciju sovjetskoga ambasadora. U demaršu Vlade SSSR-a pisalo je kako So­ vjetski Savez govor druga Tita smatra neprijateljskim napa­ dom. Kada već bez sovjetske potpore nije mogao sam na terenu stanje promijeniti u svoju korist, Tito je mogao zapovjediti 1 Večernji list, 18. travnja 1998. Razgovor Vladimira Velebita sa Željkom Krušeljem. * Clissold, 45; Rubinstein, 9. 1 Clissold, 165-166.

15

prizemljenje američkih zrakoplova, koji su tada prelijetali Jugoslaviju. Letni koridor između Udina i Beča prelazio je preko slovenskoga teritorija iznad Bleda. Leo Mates piše kako je američka strana bila opetovano upozoravana da ne koristi taj put. Kako nije bilo reakcije, Jugoslavija je »mora­ la« zaštititi svoj zračni prostor i granice.5 Vladimir Velebit kaže kako je osobno upozorio američkoga vojnoga atašea na povrede jugoslavenskoga zračnoga prostora, ali ih je ovaj odbacio. Tito je potom ukorio časnika u Ljubljani odgovor­ na za nadzor neba iznad Slovenije. Kako bi dokazao da letovi postoje, jugoslavenski je časnik zapovjedio djelova­ nje.6 Najprije je 9. kolovoza 1947. prisilno prizemljen jedan transportni avion, a posada uhapšena. Potom je 19. kolo­ voza srušen transportni G-47 čiji kapetan nije poslušao zapovijed za spuštanje. Tito je 21. kolovoza popustio pred 48-satnim ultimatumom da se zarobljena posada oslobodi, ali je naveo, odbijajući odgovornost, da su SAD narušavale jugoslavenski suverenitet. Najbliža rodbina poginulih dobi­ la je i financijsku odštetu Beograda, ali tek kao čin sućuti, objavile su vlasti u Beogradu. Neposredno po završetku Drugoga svjetskoga rata i u prvim poratnim godinama Tito je na Zapadu imao mnogo drukčiji image od onoga koji ga je pratio nakon prekida sa Staljinom. U svezi sa zbivanjima u Trstu nazivan je »balkan­ skim Hitlerom«, a Jugoslavija »satelitom SSSR-a broj l«.7 Štoviše, i sam je Fdvard Kardelj rekao sovjetskom ambasa­ doru Sadčikovu, navodi se u Pismu CK SKP(b), 4. svibnja 1948, kako se nada da će »Jugoslavija u budućnosti postati sastavni dio SSSR-a« i da bi bilo poželjno da Moskva gleda na Jugoslaviju kao na »predstavnike jedne od budućih so­ s Mates, 62. 6 Večernji list, IX. travnja 1998. Razgovor Vladimira Velebita sa Željkom Krušeljem. Bilandžić 1999, 210.

16

vjetskih republika, a ne kao na predstavnike druge države«? Bivši britanski premijer Winston Churchill 1946. u pozna­ tom govoru u Fultonu, u američkoj saveznoj državi Misso­ uri, rekao je kako se »željezna zavjesa« spustila preko eu­ ropskog kontinenta od Sczeczyna na Baltiku do Trsta na Jadranu. Jedina dva političara čija je imena naglasio bili su maršali Staljin i Tito.9 Unatoč atomskoj bombi, činilo se nemogućim zaustaviti širenje sovjetskog imperija. Kolika je bila oholost i sigurnost u povijesnu opravdanost politike »narodnih demokracija« i vlastitu snagu ilustrira odgovor, vjerojatno Janeza Stanovnika Molotovu, nakon rušenja ame­ ričkog zrakoplova. Na primjedbu da druga strana posjeduje atomsko oružje rekao je »Vrlo važno, oni imaju atomsku bombu, a mi imamo partizansku!«10 Pomoć komunističkoj gerili u Grčkoj stizala je uglavnom iz Jugoslavije. Upravo je na grčkom primjeru najvidljiviji neovisni Titov položaj. Već tijekom rata jugoslavenski je utjecaj ondje bio znatan. Poslije novog ustanka komunisti­ čke gerile potkraj 1946. obilna pomoć stizala je ponajprije iz Makedonije, a u manjoj mjeri i iz Albanije i Bugarske. U slučaju da odredi »generala« Markosa svrgnu prozapadnu vladu u Ateni, koju je do tada pomagalo Ujedinjeno Kra­ ljevstvo, prema (poslije osviještenoj) »domino teoriji« neza­ ustavljiv bi bio pad Turske, pa i brojnih drugih zemalja u kojima je komunizam bio snažan, primjerice u Italiji i Francuskoj. Kako se rat u Grčkoj intenzivirao, Sjedinjene Države, imajući na umu vlastitu sigurnost i društvene vri­ jednosti, nisu više mogle besposleno gledati kako se totali­ tarizam širi svijetom. Prema Trumanovoj doktrini iz 1947. SAD su bile obvezne pomagati grčke i turske vlade, a onda i sve one koje su ugrožavali ljevičari. Ni Grčka, ni brojne H Dokumenti o spoljnoj politici SFRJ 1948, 606. Patcrson/Mcrrill, 248. Bekić,26.

17

Harry Truman (1884-1972), predsjednik SAD-a od 1945. do 1953. Iz knjige Davida McCullougha, Truman, snimak UPI, Bettmann

18

druge države, nisu morale biti uzorne demokracije. Važan je bio konačni rezultat. Danas je teško prigovoriti američkoj strategiji »zaprečavanja« {containment). Ako je i bilo taktič­ kih, većih strateških pogrešaka nije bilo. Marshallov je plan bio gospodarski izraz Trumanove doktrine. Većina zemalja koje su ga prihvatile, a bilo ih je šesnaest, danas su medu najrazvijenijim državama svijeta. Sjedinjene su Države nudile vlastite proizvode, ali i prisilile europske zemlje da rade zajedno na rasporedu pomoći. Mnogi političari i teoretičari Europske unije danas nevoljko priznaju da je zapravo Marshallov plan bio pravi početak gospodarske suradnje zemalja Staroga kontinenta i zametak današnje simbioze. Jugoslavija je pomoć, za razliku od Čehoslovačke koja ju je htjela, ali je nije smjela prihvatiti, odbila. Nakon rušenja koalicijske vlade u Pragu (na početku 1948) i neuspjeha komunista na izborima u Italiji i Francu­ skoj, činilo se je da je konačno postignuto razgraničenje dvaju blokova u Europi. Titova retorika i nedemokratski postupci vrlo su uspješno Jugoslaviju odijelili od Zapada. Richard C. Patterson, prvi poslijeratni američki veleposlanik u Beogradu, kojega je imenovao još Franklin Delano Roosevelt, javljao je kako je Jugoslavija diktatura »pod gotovo posvemašnjim sovjetskim nadzorom«.11 Patterson nije bio diplomat od karijere, nego politički kadar i stoga nije čudo da je poslije afere sa zrakoplovima, špijunskih procesa i optužbi protiv niza Ju ­ goslavena koji su radili u veleposlanstvu (ne uvijek i bez osnove) zatražio i dobio premještaj. Njegova je obitelj iona­ ko zbog sigurnosnih razloga živjela u Švicarskoj! John Ca­ bot, otpravnik poslova koji vodi američko predstavništvo u prvoj polovici 1947, pokušao je popraviti odnose čijem je zaoštravanju pridonio i loš Pattersonov posao. Sličnu poli­ tiku nastavio je i novi šef misije, diplomat od karijere i 11 I.ccs,5.

19

Predsjednik Trnman s državnim tajnikom za vanjske poslove generalom Georgeom C Marshallom (od 1947. do 1949) George Marshall (1880-1959), koga je predsjednik Truman zvao »Veliki«, zbog zasluga za pokretanje Kuropean Recovery Programmea (Marshallova plana), kojim su obnovljena gospodarstva zemalja zapadne Europe, 1953. je nagrađen Nobelovom nagradom za mir. Mai shall je zbog lošega zdravlja s mjesta državnog tajnika odstupio u korist Deana Achesona 1949. Od 1950. do 1951. obnašao je dužnost ministra obrane. Kako je aktivnim vojnicima zakonski bilo zabranjeno doći na čelo Pentagona, Kongres SAD-a za Marshalla je izglasao drugačiju odluku. 20

stručnjak za Balkan, Cavendish W. Cannon. Veleposlanstvo je, više ili manje, bilo pod opsadom tajne policije, rad u Beogradu težak, pregovori gotovo onemogućeni i bezuspješ­ ni. Iako poboljšanja odnosa gotovo i nije bilo, Cannon je ipak u jednome pismu javio kako »kao sovjetski najodaniji i najsavjesniji saveznik, prije no satelit i u isto vrijeme predvodnik dinamičkog i ekspanzionističkoga komunizma« možda nastupa odveć agresivno i prebrzo da bi ga Sovjeti u svemu podupirali. Ne pretpostavljajući da će do toga doći tako brzo, spekulirao je kako bi jednoga dana jugoslavenski nacionalizam mogao prestati biti koristan sovjetskim nasto­ janjima.12 Izgon Jugoslavije iz Kominforma U isto vrijeme kada su izvješća iz svih zapadnih velepo­ slanstava u Beogradu vjerojatno bila slična onima koja su slana u State Department, jugoslavensko-sovjetski nespo­ razumi su se gomilali. Nakon povlačenja sovjetskih civilnih stručnjaka 18. i vojnih instruktora 19. ožujka 1948. zbog toga što su »okruženi nedruželjubljem«, sukob je postao javan. Doduše, visoki su jugoslavenski dužnosnici doista upućivali kritike što su se ticale broja i držanja sovjetskih savjetnika. Tito je osobno bio nezadovoljan zbog njihova inzistiranja na modelima koji nisu bili kompatibilni s jugo­ slavenskima.*11Nakon dugotrajnih međupartijskih rasprava, Jugoslavija je konačno bila istjerana iz Informacijskoga biroa (Kominforma), čije je sjedište i bilo u Beogradu. Zadaća toga tijela, osnovana u rujnu 1947. na konferenciji nekih europskih komunističkih partija u Poljskoj, bila je u izmjeni iskustava, koordinaciji zajedničkih aktivnosti i ti­ 12 Lccs, 38-39. 11 Nenadović, 108.

21

skanju ideoloških časopisa. Pitanje je zapravo koliko je smještanje sjedišta Kominforma u Beograd bio Staljinov »trojanski konj« i samo odličan paravan kako bi se u Jugo­ slaviju doveli agenti sovjetskih vlasti? Pravi razlog izbaciva­ nja KPJ iz Kominforma bili su zamagljeni ideološkim fra­ zama. Tako su se jugoslavenski drugovi prikazivali kao »nerevolucionarni«, »nesocijalistički«, »nedemokratski«. Pra­ vi je razlog vjerojatno bila Titova neovisnost i velika ambi­ cija za uspostavu Jugoslavije kao drugoga komunističkoga središta u Europi, plan koji nije bio u suglasnosti s planovi­ ma Kremlja. Sukob Beograda i Moskve imao je svoju pretpovijest, iako je tek u retrospektivi niz jasnih nesporazuma i nepopularnih odluka iz prošlosti postao važan. U vrijeme svojevoljnoga podčinjavanja Moskvi o tome se nije govorilo. Tijekom Drugoga svjetskoga rata dolazilo je do nesuglasica između Tita i Moskve. Sovjeti nisu poslali oružje jugoslavenskim partizanima tijekom kritičnih ratnih godina, a kraljevsku vladu u Londonu priznavali su do 1944. Jaltski sporazum Tito je doživio kao udarac u leđa. Jedinice Crvene armije na jugoslavenski su teritorij ušle nakratko, ali tijekom tih tjedana suradnja dviju vojski nije bila zadovoljavajuća. So­ vjeti su se ponašali naduto, često su pljačkali, ponekad i silovali, domaće stanovništvo. Staljin nije podupirao velike ambicije »gospodara Balkana« i nije Zapadu želio prkositi zbog jugoslavenskih pretenzija prema austrijskom prostoru (koji je, doduše, bio naseljen Slovencima i Hrvatima), Trsta ili Grčke.14 Ljutio se zato što su Titovi vojnici u kolovozu 1947. prvo nasilno prizemljili, a potom i srušili američki transportni zrakoplov. Potkraj veljače 1948. diplomatski su krugovi u Beogradu zapazili neuobičajena događanja. Povučeni su sovjetski struč-1 11 I.ampc, 243; Autv, 160-166.

22

njaci, a centralni su komiteti u Moskvi i Beogradu izmjenji­ vali tada još tajna pisma. Jugoslavenska iskustva sa zajednič­ kim poduzećima stvorenim 1946. godine, poput zračne kompanije JUSTA-e i dunavskoga brodarskog prijevoznika JUSPAD-a, bila su negativna, dok je obećana pomoć sporo pristizala.15 Jugoslaveni su tada, samo da bi što jasnije pokazali kako nema nikakvih »buržoaskih zastranjivanja«, bili još agresivniji u protuzapadnoj politici i promidžbi. Deset dana što je prethodilo objavljivanju Rezolucije Informbiroa 28. lipnja 1948. američki diplomat na službi u Beogradu opisao je kao »najuzbudljivije razdoblje u svom životu«. Izvještaji koje je State Departmentu slao savjetnik veleposlanstva Robert Reams govorili su o »briljantno flu­ idnoj« atmosferi.16 Njegovo je mišljenje bilo da je Titovo odbijanje Staljinova diktata »potencijalno najvažniji doga­ đaj u međunarodnoj politici od predaje Japana«.17 Sastanak Informacijskog biroa komunističkih partija na kojem se raspravljalo o stanju u KPJ održan je u Bukureštu, a da mu se nisu odazvali jugoslavenski komunisti. »Borba« je 30. lipnja tiskala famoznu Rezoluciju (donesenu 28. lipnja 1948) i odgovor Titova Centralnog komiteta. Iako je nesu­ glasica među komunističkim političarima bilo i prije, nikada se u povijesti nije dogodilo da se neka kompartija suprot­ stavila sovjetskoj Svesaveznoj komunističkoj partiji (boljše­ vikaJ . 18 Već toga je ljeta 1948. bilo jasno da bi, uspije li, prekid svih odnosa s Moskvom do tada najodanijeg i najpravovjernijeg Staljinova saveznika nepopravljivo narušio 15 Lampe, 242. 16 brands, 145. r Isto, 146. 1H Centar za informaciono-dokumentacijske poslove nekadašnjeg Saveznog sekretarijata za inostrane poslove i Institut za međunarodnu politiku i privredu tiskali su 1989. Dokumente o spoljnoj politici SI'RJ— 1948, sa izborom novinskih članaka, govora, nota jugoslavenskih i stranih veleposlanstava itd. vezanih uz događaje nakon donošenja rezo­ lucije Informbiroa.

23

mit o monolitnosti i jedinstvu komunističkog svijeta. Jugo­ slavija nije graničila ni sa Sovjetskim Savezom ni s Njemač­ kom i u tom je smislu bila u povoljnijem položaju od Poljske ili Mađarske, primjerice. Jadransko more omogućavalo je komunikaciju sa svima koji su bili voljni pomoći, baš kao što je i predstavljalo važnu činjenicu za Zapad u razmatranju daljnjih poteza prema Federaciji Južnih Slavena.19 Dakako, trebalo se najprije uvjeriti da je prekid s Moskvom doista iskren, jer su poneki, uključujući i generala Eisenhowera, još početkom 1949. smatrali da se može raditi o pukom triku.20 »U komunizmu, Marx je Isus Krist, Lenjin je sveti Petar, Staljin je prvi papa, a Tito prvi protestant. Jugoslaveni inzistiraju da krivnja (za raskid s Informbiroom, op. a.) jasno leži u netoleranciji ’Pape’. Oni tvrde da trenutne poteškoće ne bi postojale, da je ’Papa’ prakticirao Kristov nauk«, govorio je Jo Davidson, američki skulptor koji je tijekom 1949. izradio Titov portret, »bistu prvog komuni­ stičkog protestanta«.21 Usporedba sukoba Staljina i Tita s raskolom u zapadnom kršćanstvu na početku šesnaestog stoljeća, iako pretenciozna, svakako nije bila nelogična. Sovjetska reakcija je krenula istog trenutka s montiranim političkim procesima u satelitskim zemljama i uklanjanjem svih koji su mogli slijediti Brozov put. Staljin se bojao »nacionalističkog komunizma« u zemljama koje su, s iznim­ kom Bugarske i dijelom Cehoslovačke, tradicionalno imale otklon od Rusije, pa onda i Sovjetskog Saveza. Rušenje monolitnosti komunističkog svijeta i potkopavanje vodstva Sovjetskog Saveza brzo su iskoristile Sjedinjene Države. Jugoslavija postaje glavno oruđe u strategiji »raskoljavanja« komunističkih zemalja. 19 Carlcton, 166. 211 Brands, 154. 21 SiilzberBcr,47.?.

24

Američka obavještajna služba CIA prekid Tita i Staljina nije uspjela predvidjeti (ili otkriti) na vrijeme. Iako je ot­ pravnik poslova u Beogradu Cabot već punu godinu prije prekida napisao State Departmentu kako mu se čini da bi Jugoslaveni mogli porazmisliti oko »držanja svih jaja u sovjetskoj korpi«, službe za analizu očito takve izjave nisu smatrale posebno važnima.22*Unatoč indicijama, kao što su bile nezadovoljstvo zajedničkim poduzećima i sadržaj depe­ še jednog šefa istočnoeuropske ambasade koji je govorio o nužnosti gušenja »balkanskoga nacionalizma«, središnja oba­ vještajna služba nije reagirala. Doduše, 10. lipnja CIA je napomenula da Tito nastoji učiniti od Jugoslavije lidera balkanskoga tipa komunizma, ali za Rezoluciju su također saznali iz novina. Poslije, 1950, promašaj s Jugoslavenima, uz pad Cehoslovačke, Kine, zbivanja u Palestini i napad na državnoga tajnika Marshalla na konferenciji u Bogoti 1948. navođeni su kao pet glavnih promašaja američke obavještaj­ ne zajednice do toga vremena.2’’ Osim opstanka »opkoljenog« i blokiranog Zapadnog Ber­ lina, prekid odnosa Moskve i Beograda, prema riječima Cavendisha Cannona, veleposlanika Sjedinjenih Država ak­ reditirana u Jugoslaviji od ljeta 1947, značile su, nedvojbe­ no, probitke za Zapad. Iako je teško točno utvrditi koliko je ljudi 1948. doista bilo uz Tita, vjerojatno se velika većina, pa i oni koji su se suprotstavljali režimu, našavši se pred izborom Broz ili Staljin, odnosno moskovska marioneta, lako odlučila na koju kartu zaigrati. Najuže vodstvo KP Jugoslavije, uz iz­ nimku Blagoja Neškovića i Sretena Zujovića, nije uključiva­ lo istinske moskovite. Unatoč činjenici da su se neki visoki jugoslavenski časnici izjasnili za Staljina, velika, snažna vojska ostala je odana Titu. Strah od efikasne Službe držav­ 22

Lces, .15.

23 Barnes, 649, 650. 25

ne sigurnosti (Uprave državne bezbednosti, UDB-a) uvjerio je i one koji su dvojili kako se orijentirati. Zapadne su sile, suočene s istom dvojbom, privremeno barem, brzo zaboravile sve što im se u Broza nije sviđalo i odlučile su pomoći. Konačno, tadašnje, a i kasnije procjene stranih obavještajnih službi, koliko se god opetovalo mišlje­ nje da je većina stanovništva u osnovi anti-komunistički raspoložena, govorile su da ne postoji nikakva mogućnost da bi se ijedna druga politička grupa mogla nametnuti i preuzeti vlast. Prema riječima američkog predsjednika Kisenhovvera, odnosi koji su uspostavljeni s Jugoslavijom bili su jedna od najvećih zapadnih pobjeda u hladnom ratu, »trn u ruskom mesu«.24 Sovjetima je onemogućen pristup Jadra­ nu i Sredozemlju, a velika je vojna sila najednom postala, ako već ne pravi zapadni saveznik, a ono barem neutralna snaga. Stvoreni su uvjeti za rješavanje građanskog rata u Grčkoj, povoljno uređenje odnosa s Italijom i Austrijom postalo je izvjesnije za Zapad. Komunistička zemlja koja se odvojila od Moskve stalno je podsjećala ostale nacionaliz­ mom prožete države u regiji da se može uspješno preživjeti i bez sovjetskoga tutorstva. Da nije bilo 1948, bivša bi Jugoslavija vjerojatno bila svedena na stupanj zemlje s ograničenim suverenitetom. Vjerojatno bi još naglašenije bilo izvlačenje iz prirodnog okružja i siromaštvo. Boris Kidrič tih je godina izjavio kako su Sovjeti Jugoslaviju smatrali isključivo prostorom za eks­ ploataciju ruda i žitarica.25 Bilo bi manje slobodnih putova­ nja, tržište bi bilo još zatvorenije, pitanje je koliko bi se potisnula mogućnost buduće nacionalne afirmacije. Konač­ no, Brežnjev je Titu još 1971, pišu u memoarima i Savka Dabčević i Miko Tripalo, navodno prijetio vojnom inter­ vencijom zbog hrvatskog proljeća,26 iako je to u ondašnjim 21 Brands, Ž00. 25 Isto, 144. 26 Dabčević-Kućar 59.1, Tripalo 151.

26

uvjetima bilo gotovo ravno prijetnji svjetskim sukobom. Hrvati su, uz Slovence, imali najmanji broj informbiroovaca, a tamošnji su »građanski« raspoloženi krugovi i Katolič­ ka crkva bili razmjerno najopasniji režimu. Osjetljivost koja u Hrvatskoj vlada(la) kada je se stavlja u isti rang s »istočnim zemljama«, gdje su boravili sovjetski vojnici, posljedica je upravo razvoja omogućena 1948. Rezolucija Informbiroa promijenila je sliku o nama samima, jer smo se jasno odje­ ljivali od istočnih susjeda i smatrali se boljima, napredniji­ ma, otvorenijima. Odluka Josipa Broza Tita u ljeto 1948. učinila je maršala Jugoslavije popularnim i cijenjenim na Zapadu. Hrabrost i antifašistička borba za vrijeme Drugoga svjetskog rata iona­ ko mu je bila priznavana. Raskid sa Staljinom, a ostajanje odanim marksizmu, upotpunilo je američku strategiju »zaprečavanja« ekspanzije Sovjetskog Saveza. Prvi se put moglo započeti »raskoljavanje« komunističkog svijeta. Tito je zbog toga bio pažen, pomagan i opraštan svake krivice. Za samo nekoliko godina od najodanijeg i najsavjesnijeg saveznika (ne pukog satelita!) Sovjetskog Saveza, o Jugoslaviji su govorili kao o »američkom komunističkom savezniku«. Za ono što je Tito učinio trebalo je mnogo hrabrosti. Poglavito nekome tko je čitavog života ostao dogmatski komunist, a do tada je njegova ideološka rigidnost često bila vezana s grubošću i odbijanjem bilo kakvih kompromisa. Koča Popović Titu daje predvodničku ulogu u zbivanjima, napominjući kako Tito u slučaju poraza vjerojatno ne bi ostao živ.27 Tito je, međutim, bio i jedini komunistički voda koji je mogao i pomisliti na prekid s Moskvom. Poznati citat iz tajnoga Hruščovljeva referata 1956. pokazuje kako je Staljin pogrešno procjenjivao odnose u Jugoslaviji. »Jedno­ ga dana, kad sam stigao iz Kijeva u Moskvu, bio sam pozvan da pohodim Staljina, koji mi je, pokazujući kopiju pisma 1

Nenadović, 104.

27

nedavno poslanog Titu, rekao: ’J este ^ čitali ovo?’ Ne čekajući moj odgovor, izjavio je: ’Bit će dovoljno da ma­ knem svojim malim prstom — i Tita više neće biti. On će pasti. ’«2S Nakon tri godine sustavnog izazivanja Zapada, pomaga­ nja gerile u Grčkoj, otvorenog kršenja suvereniteta Albanije, a s nejasnom potporom unutar zemlje, jugoslavenski je režim ušao u sukob i sa svim susjednim zemljama »narodne demokracije«. Kako se na granici prema Grčkoj koristilo oružje, a s Italijom i Austrijom nije bilo sporazuma o razgraničenju, situacija je zapravo bila i više nego zabrinja­ vajuća. Jugoslavija je vjerojatno bila najizoliranija svjetska država. Priključiti se Zapadu nije bilo moguće, jer bi takav korak u konačnici doveo ne samo do nestanka socijalizma u Jugoslaviji nego i do pada Titova režima. Vlašću opijeni Broz o tome nije niti razmišljao. Slično je želio i Istok. Kako Trećeg svijeta tada još nema, kada se otvore arhivi, bit će zanimljivo vidjeti što su razmišljali i gdje su izlaz vidjeli Tito i nekoliko njegovih najbližih suradnika. Zbivanja su, sasvim lako, mogla poprimiti i drukčiji tijek. »U Titovom govoru na III. Kongresu jugoslavenskog Narodnog fronta imamo potvrdu otvoreno neprijateljskog i provokatorskog stava beogradske trockističke klike prema Sovjetskoj Uniji i zemljama narodne demokracije. U isto vrijeme imamo dokaz potpunog prijelaza ove klike u tabor zakletih neprijatelja Sovjetskog Saveza, demokracije, na­ pretka i mira.«2829 — pisao je o jugoslavenskom režimu u proljeće 1949. Karei Pišković za tršćanski »II Lavoratore«. Iako se nije činilo posve izvjesnim da Sovjeti i njihovi sateliti konačno ipak neće intervenirati, čini se da je tvrdnja Darka Bekića,(’ kako je izbijanje Korejskog rata spasilo Jugoslaviju 28 Banac, 1 19. 29 (Hrvatski HDA državni arhiv) CK SKH — AGITPROP, 1949, 8-26 IV, 531. Citat je preuzet iz izvješća <> pisanju talijanskog tiska o Jugoslaviji 13. travnja 1949. Bekić, 160.

28

ipak ishitrena. Dok se ne otvore najvažniji arhivski fondovi, o ovome se može spekulirati, ali sve je manje vjerojatno da su Sovjeti hrlili u vojnu konfrontaciju sa Zapadom. Za izbijanje rata u Koreji, misle neki povjesničari, najveću odgovornost ipak imaju korejski političari, a Staljin samo posrednu.n Konačnog odgovora, dakako, još nema.

51 Halliday/Cummgs, 383-.W5.

29

»AMERIČKI KOMUNISTIČKI SAVEZNIK«: JUGOSLAVIJA OD 1949. DO 1955.

Jugoslavenski je režim i prije prekida sa Staljinom diskretno nastojao uspostaviti bliže odnose sa Zapadom. Prvi su pokušaji išli preko Švicarske i Njemačke. Oprema za Institut za istraživanje strukture materije u Vinči kod Beograda (poslije Institut nuklearnih nauka Boris Kidrič), planiran od 1946, a izgrađen 1948, došla je iz Njemačke. Slični su instituti 1949. izgrađeni u Ljubljani i Zagrebu. Oprema za te ustanove kupljena od 1948. do 1953. koštala je 35 milijuna dolara i ona nije došla iz zemalja Lagera. Pregovori o trgovini s Ujedinjenim Kraljevstvom, započeti 1947, do­ bili su novi zamah.'2 Prisiljen sasvim zbiljskom opasnošću od gladi, Tito je učinio i prve vidljive poteze koji su trebali udobrovoljiti Zapad. Prestala je potpora grčkim partizani­ ma. Pozitivni su signali odaslani i u svezi s graničnim problemima u Koruškoj i Trstu. Iako je najtvrdoglavijim skepticima trebalo više od godine da bi doista i povjerovali u prekid odnosa Beograda i Moskve, neki su američki političari odmah uočili prednosti novonastale situacije na jugoistočnom krilu Europe. Eisenhower je, kako je već istaknuto, osobno upozorio Vijeće za nacionalnu sigurnost (NSC) Bijele kuće da sve »može biti ne istinski opis položaja Jugoslavije, već samo jedan iznimno podao trik«. Ipak, general se uvjerio u pravo stanje i promijenio retoriku. CIA je, čim se sabrala nakon šoka Rezolucije, procijenila da je Lampe, 174; Auty, 168; članak Igora Alborghettija u tjedniku Globus od 25. veljače 2000. napisan prema radu u (Potter, Šlaus, Miljanić) Bulletin of Nuclear Scientists o jugoslavenskom nuklearnom programu.

30

Dean Acheson (1893-1971), državni tajnik od 1949. do 195.?. Acheson je, uz Marshalla, l1'0 najsnažnija ličnost Trumanova kabineta i jedan od najuspješnijih ministara vanjskih poslova SAD-a uopće. Istaknuo se u stvaranju NATO saveza, izgradnji politike zaprečavanja širenja komunizma, jačanja uloge Ujedinjenih nacija. »Mislite li da je ijedan raniji predsjednik SAD-a uz sebe imao takva dva čovjeka kao što si ti i general Marshall?«, napisao je Truman u pismu Achesonu. Unatoč tomu, kako se u vrijeme Achesonova mandata dogodio »pad Kine« i sovjetska detonacija atomske bombe 1949. mnogi su ga optuživali
31

»raskid između Tita i Kremlja najznačajniji događaj u me­ đunarodnom komunističkom pokretu u 20 godina«, ali i da se ne treba nadati da će ga slijediti drugi sateliti." Brojčano velika i u gerilskom ratu stvorena vojska bila je nakon 28. lipnja 1948. važan čimbenik odvraćanja sovjetskoga udara i argument Washingtonu da se brzo odluči pomoći državi koja je ostala slijepo odana rigidnim komunističkim ideja­ ma, ali ipak neovisna o Moskvi. U studenom 1951. Eisen­ hower, tada glavni zapovjednik NATO snaga, za vrijeme europske turneje nastojao je polaskati i popraviti odnose između nekih zemalja koje je obilazio. U dnevnik je napisao kako će problem europske sigurnosti riješiti samo »sjedi­ njene europske države«, koje bi, osim tadašnjih članica NATO-a uključile i Zapadnu Njemačku, Švedsku, Španjol­ sku i Jugoslaviju!" U tome je smislu i djelovao kada je razgovarao s talijanskim premijerom, demokršćaninom Alcideom de Gasperijem i predložio izglađivanje nesporazu­ ma s Jugoslavijom oko Trsta. Eisenhoweru je bilo važno ojačati južno krilo NATO-a i na svoju stranu pridobiti svakoga potencijalnog saveznika. Preko Italije, barem je tako govoreno Titu, a u slučaju napada na Jugoslaviju, ići će gotovo cjelokupna pomoć Beogradu." De Gasperi nije bio impresioniran, a dijelovi republikanske stranke u SADu bili su bijesni. Već je pomaganje socijalističkim vladama u Zapadnoj Europi bilo mnogo; ustupci Titu (iako je vojna pomoć već pristizala), shvaćeni su kao provokacija.’6 Titov prekid sa Staljinom bio je prvi udarac sovjetskom imperijalizmu. Njegov je primjer mogao postati model za druge zemlje u regiji, ali i neke u Aziji. Tako se u zapisniku s izvanrednog sastanka Odjela za Rusiju britanskog Eoreign Barnes, 650. Vl I.ees, 107.

Bogetič, 127. Ovo je svakako Bilo točno. Iz talijanskih su zračnih luka NATO-ovi zrakoplovi polijetali i za vrijeme Kosovskoga rata 1999. '6 Ambrose, 254-254.

32

Officea od 11. ožujka 1949. navodi kako su i Beograd i Peking do neovisnosti došli bez pomoći Moskve. Tito i Mao vodili su oslobodilačke ratove, njegovali kult ličnosti, pa su se Sovjeti s razlogom plašili da bi Mao mogao učiniti isto što je učinio T ito/7 John Cabot, nekadašnji otpravnik po­ slova američkog veleposlanstva u Beogradu i zbog svojih je jugoslavenskih iskustava bio imenovan generalnim konzu­ lom u Sangaju, malo prije konačnog poraza snaga Chiang Kai-sheka/8 Tamo je trebao ispitati kolike su nade za kineski titoizam. Cabot, koji se u Beogradu zalagao za realističniji pristup Titu, vjerojatno je bio među prvim američkim diplomatima koji su, nakon »preparacije« u Ju­ goslaviji, odlazili u »prave« komunističke zemlje. S Titom ili Jugoslavijom uspoređivani su i sjevernokorejski diktator Kim II Sung,v i vijetnamski vođa Ho Chi Minh.40 Iako se utjecaj Josipa Broza na svjetski komunistički pokret ne može zanemariti, on nije naudio sovjetskom carstvu onoliko ko­ liko su Amerikanci i ostali zapadni političari priželjkivali. Isto tako, Josip Broz se daleko manje približio zapadnom bloku nego što se željelo i nadalo potkraj četrdesetih. CIA je u kolovozu 1948. jasno napisala da ne treba očekivati da će Tito postati saveznik Zapada. Sovjeti su vjerojatno ipak bili najveći gubitnici. Beograd je mjesecima po donošenju Rezolucije IB-a na­ stavio podupirati Sovjetski Savez na svakom vanjskopolitič­ kom području. Propagandni udari na kapitalistički svijet i SAD nisu postali manje oštri. Isti ortodoksni pristup bio je vidljiv i u unutrašnjoj politici. Velikom broju jugoslavenskih komunista psihološki je bilo iznimno teško preko noći prihvatiti sukob koji je izbio između Staljina i Tita. Od 21. r Boyle, 81. (F 0 3 7 1/77601/N2581/102.1/28, PRO.) ™ liernkopf Tucker, .159. H alliilav/Cum inus, .190.

1,1 Britannica, Vol. 8, (H6 Chi Minh). 33

do 28. srpnja 1948. održan je Peti kongres KPJ. Uz slike Tita ravnopravno su stajale i slike Staljina, Marxa i Engelsa. Izdanja Kominforma sa člancima prepunih uvreda i napada na Titov račun slobodno su cirkulirali među delegatima, a sam Broz svoje je izlaganje, kako se navodi u knjizi Yugo­ slavia's Security Dilemmas, završio riječima: »Živio Sta­ ljin!«.41 Dušan Bilandžić u svojoj novoj sintezi ne spominje usklik u Staljinovu čast, ali citira posljednju rečenicu u kojoj Tito kaže kako će i ubuduće »svojom nepokolebljivošću i jedinstvom, svojom nepokolebljivom vjernošću nauci Marxa-Engelsa-Lenjina-Staljina na djelu dokazati da ona nije skrenula s puta te nauke«.42 Delegati su skandirali Titovo i Staljinovo ime i nema dokaza da je to bilo namješteno. Američki veleposlanik u Jugoslaviji od početka 1950. do 1955, George Allan smatrao je da »trenutno marksistička država neovisna od Moskve« koristi »Slobodnom svijetu« mnogo više nego Jugoslavija povezana sa Zapadom.4’ U najtajnijem izvješću od 22. lipnja 1949. američka je tajna služba kategorički tvrdila da Sovjeti neće napasti Beograd. Doskora će i gospodarski pritisak SSSR-a, koji će i sam osjetiti nedostatak jugoslavenskoga boksita, postati tek smetnja, ali ne i dovoljno snažna poluga za rušenje Titove vlasti.44 Slično je bilo i razmišljanje iskazano u uvodniku »The New York Herald Tribunea« od 20. kolovoza 1949. Početak gospodarske suradnje SAD i Jugoslavije, pisalo je u listu, daleko je od dobra i sigurna gospodarskog poteza. Ipak, »u tom slučaju ulozi nisu ekonomski, to su ulozi visoke međunarodne politike. Amerika ne očekuje dobitak u obli­ ku zahvalnosti ili iznenadnog skretanja u demokraciju. Do­ voljno je ako Jugoslavija — kao rezultat pomoći — može i 11 ,J H “

34

Lampe, 246; Singleton, 171; Rubinstein, 6. Bilandžić 1999, 299. Brands, 141-142, 165, 195. Barnes, 650.

dalje izražavati svoje nacionalističke tendencije.^5 Sa sadr­ žajem ovakvih članaka, koji su zapravo pokazivali minimum onoga što se od Beograda očekivalo, bio je upoznat i Odjel za agitaciju i propagandu (Agitprop) u Zagrebu. Zahtjevi Washingtona svakako nisu bili takvi da bi Jugoslavenima značili nepremostivu poteškoću. Sovjetima su jasno poka­ zivali da će se učiniti sve ne bi li se iskoristla napuklina u Komunističkom svijetu, a američku javnost pozivali su na razumijevanje finesa diplomatske igre oko Balkana. Ame­ rička diplomacija, tajne službe i dio medija očito su glede Jugoslavije bili u suglasju. Jugoslavenski diplomati na službi u Moskvi i svim zemlja­ ma Lagera nakon donošenja Rezolucije iznenada su se našli li neprijateljskim sredinama. Veleposlanstva su jedva mogla obavljati svoj posao, a službenici su zastrašivani, upadljivo uhođeni, ponižavani. Salko Feić, otpravnik poslova i šef misije u Moskvi poslije povlačenja veleposlanika Vladimira Popovića,4fl tražio je u rujnu 1948. posebne instrukcije kako odgovarati na iznimno uvredljive »ponude« za prelazak u sovjetski tabor, koje su mu upućivane za vrijeme primanja. Kako se čita u spisu iz Diplomatskoga arhiva Saveznog ministarstva za inostrane poslove, odgovoreno mu je kako ga u takvim slučajevima ne obvezuje »nikakva diplomatska etiketa«.47 Kada je u Moskvu došao Popovićev nasljednik, ambasador Karlo Mrazović, nije bio pozvan položiti vijenac na Lenjinov mauzolej 21. siječnja 1949. To je sutradan učinio sam. U ljeto iste godine savjetnik veleposlanstva Lazar Latinović u službenom je prijemu proveo samo dvije (sic!) minute. Nakon što su u zemljama Lagera provedena ,s UDA, Pond A(.I'I PROP 1949. ,ft Vladimir Popović ubrzo jc imenovan zamjenikom ministra vanjskih poslova. '.odine 1950. imenovan je veleposlanikom u Washingtonu. Tripković, 1 12, 1 16; Ikkić, 156. ' Tripković, 1 12.

suđenja »titoistima« i »otkrivene« nove »činjenice« koje su teško inkriminirale Jugoslaviju, a Karlo Mrazović, i sam prozvan tijekom suđenja Laszlu Rajku u Budimpešti, vraćen je u zemlju. Tek kada je postalo posve jasno da se Moskvi neće »dokazati« pravovjernost, korespondirajući s općom politikom Jugoslavije, i osoblje veleposlanstva prekida sa zajedničkim izletima, šahovskim turnirima i otvara se sve više zapadnim kolegama. Britanci i Amerikanci omogućili su im uporabu svoga ureda za tisak. Vjerojatno je i naglaše­ no srdačno predavanje vjerodajnica novoga jugoslavenskog veleposlanika Vladimira Popovića, čovjeka koji je zapravo istjeran iz Moskve, predsjedniku Harryju Trumanu, imalo određeno simboličko značenje.*4*” Novi otpravnik poslova FNRJ u Moskvi Dragoje Đurić sprijateljio se tijekom 1952. s američkim veleposlanikom Georgom Kennanom.49 Prija­ teljski kontakti nisu mogli trajati dugo, jer je Kennan nakon izjave da ga prilike u SSSR-u podsjećaju na atmosferu iz 1941, kada su ga internirali nacisti i zabranili bilo kakav kontakt s običnim građanima, proglašen nepoželjnom oso­ bom na prostoru Sovjetskog Saveza i protjeran;" Tih je godina Sovjetski Savez gubio bitku oko Jugoslavije na svim razinama. Potpuna gospodarska blokada i politička izolacija nisu donosile rezultate. U međunarodnim forumi­ ma, posebice Ujedinjenim narodima, Jugoslavija je postala sve aktivnija i uspješnija. Govor Edvarda Kardelja u New Yorku 1949, u kojem je izravno napao sovjetsku politiku prema Jugoslaviji, označio je početak aktivne uloge beo­ gradske diplomacije u međunarodnim tijelima. Kanadski diplomat Lester Peterson tada je Kardelju rekao kako će, odluči li se možda pridružiti komunističkom pokretu, po­ stati komunist jugoslavenskoga tipa. Kardeljev govor u ,H lie kič, 156. 4 Tripković, 116. ,(l Bohlcn, 500.

.36

UN- 1 1 bio je i jedna od najranijih javnih demonstracija nove jugoslavenske politike/1U listopadu 1949. Andrej Visinski, sovjetski vanjskoposlovnjak, pokušao je blokirati izbor Ju­ goslavije u Vijeće sigurnosti.52 »Sovjetski Savez izražava punu odlučnost da Jugoslavija ne treba, ne može i neće biti razmatrana kao predstavnik istočnoeuropskih zemalja i da će uvođenje Jugoslavije u Vijeće sigurnosti od delegacije Sovjetskoga Saveza biti smatrano novim kršenjem Povelje koje podriva same temelje suradnje u Ujedinjenim narodi­ ma.« Američki predstavnik Višinskom je odgovorio riječi­ ma: »Jugoslavija je istočnoeuropska, slavenska, komunistič­ ka. Jedina stvar koja nedostaje jest dominacija Kremlja, koja se u Povelji UN-a ili bilo kojem drugom ugovoru ne spomi­ nje kao uvjet za članstvo u Vijeću sigurnosti.«5' Bez obzira gdje se Jugoslavija geografski nalazila, politički je bilo sa­ svim jasno da ona ne pripada Istoku, a ne može se priključiti ni Zapadu. Jedina mogućnost bila je pronaći zemlje koje su bile u sličnoj poziciji. Koincidencija da su i Jugoslavija i Indija u Vijeću sigurnosti UN-a često glasovale slično, dvije je zemlje učinila partnerima, iako se tada još ne razmišlja o »nesvrstanosti«. Ujedinjeni narodi postali su odličan forum za propagiranje jugoslavenske politike i uspostavljanje do­ dira s novim državama Afrike i Azije. Upravo je tako začeto prijateljstvo s Indijom, Burmom, Egiptom, Etiopijom i Ga­ nom. Maloj zemlji ambicioznoga vođe UN je bio idealno mjesto za senzibiliziranje svjetskoga javnog mnijenja. Jugoslavenski strateški položaj dao je svemu novu dimen­ ziju. Američki generali predviđali su da Jugoslavija kao saveznik, ili barem neutralna sila, znatno olakšava stratešku situaciju prema Austriji, Italiji ili Grčkoj. Jugoslavija bi također, s iznimkom u tom slučaju izolirane Albanije, So-*5 51 Rubinstein, 15; lickić, 84-85. s- Uissold, 225. 55 Rubinstein, 20.

37

vjetima zatvorila Jadran i Sredozemlje. »Da, gospodine (...) vojska takve veličine na našoj strani bila bi od osjetne pomoći«, rekao je o Jugoslavenskoj armiji Omar Bradly, šef zajedničkoga stožera američke vojske.54 Pregovori o vojnoj suradnji započeli su sondiranjem Vladimira Velebita u ka­ snu jesen 1950. Potom je u Washington u tajni posjet, a pod izgovorom da ide posjetiti prijatelja Vladimira Popovića, veleposlanika, na početku 1951. doputovao načelnik Gene­ ralštaba Jugoslavenske armije Koča Popović i general-pukovnik Kilibarda.55 Unatoč teškim pregovorima i pritisku generala Bedela Smitha i Allena Dullesa, Popović, koji je Ameriku doživio kao »veliko otrežnjenje«, dinamično, de­ mokratsko i tehnološki savršeno društvo, uspio je dogovo­ riti zadovoljavajuću pomoć. Jugoslavenska je armija (ime u JNA promijenila je 22. prosinca 1951) od 1948. pa do 1951. stagnirala u svakom pogledu. Prije sklapanja sporazuma general J. Lawton Col­ lins, šef združenog stožera SAD-a, u blizini Banjaluke pro­ matrao je vojnu vježbu koja ga je, tvrdili su jugoslavenski izvori, zadivila. Na temelju sklopljena sporazuma, Military Assistance Pacta (MAP), 14. listopada 1951, koji je trebao biti na snazi punih 28 godina, Jugoslavija je uključena u Mutual Defense Aid Program (MDAP). Najviše opreme primile su jedinice kopnene vojske. Zrakoplovstvo, koje ranije praktički jedva da je postojalo, zahvaljujući opremi, letjelicama i obuci letača u Sjedinjenim Državama, Njemač­ koj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Nizozemskoj, postalo je respektabilna snaga. Posebnu su važnost imali Vl Brands, 176. O tijeku samoinicijativno poduzetih pregovora potkraj 1950, sastanku kod Tita na samom kraju studenog ili početkom prosinca i povratku u Washington, V. Velebit dao je ponešto različite izjave Darku Bekiću (čija je knjiga tiskana 1988) i Aleksandru Nenadoviću, koji ne navodi kada je s Velebitom razgovarat), ali je to moralo biti do jeseni 1988, kako stoji u predgovoru Razgovora s Koćom. Bekić, 252; Nenadović, 115, 114.

«

5

1953. dobavljeni mlazni zrakoplovi, 25 letjelica tipa T-33A i 167 komada F-84G. Njihov dolazak na središnji vojni aerodrom Batajnica kod Beograda dobio je veliki publicitet. Najmanje je profitirala mornarica, iako su i njoj isporučene protupodmorničke i protubrodske mine, topničko oružje manjeg kalibra, mitraljezi, radari i elektronička oprema. Za primanje materijala određeno je nekoliko pravaca i središta. Najveći ih je broj bio u Hrvatskoj. Tako je teško oružje dopremano morem do riječke luke. Automobilska tehnička baza stvorena je u Prečkom kod Zagreba, a inženjerijska i komunikacijska oprema, prije preusmjeravanja u Zagreb, stizala je u Solin. U Vranjicu je oformljena prihvatna baza za mornaričku tehničku pomoć. Uz Pančevo u Vojvodini i Batajnicu kod Beograda, prvi zrakoplovi (transporteri tipa C-47, ali i mlažnjaci) dopremani su i u vojni dio zračne luke Pleso. Teško topništvo trebalo se skupljati u Hadžićima kod Sarajeva, ali je zbog nemogućnosti transportiranja uskotračnom prugom od Ploča preusmjeravano u Ljubljanu. Iako velik dio materijala nije bio najsuvremeniji, za vrijeme njegove dostave jugoslavenske su oružane snage doživjele najveći rast. Američki časnici, koji su bili dio Military Assistance Group, pomogli su u konačnoj preobrazbi Jugo­ slavenske narodne armije od gerilske do regularne vojske. Nemjerljiv je prinos MADP-a u podizanju tehničke kulture JNA, utjecaju na ustroj i doktrinu obrane.5* Veliki problem u uporabi dobivena materijala bile su deklaracije na engleskom jeziku. Kako ih je neznatni broj časnika bio kadar razumjeti, uvedeni su brzi tečajevi.5657 56 Dimitrijević, 21-31. Major JNA Branko Kuzik (1923) autoru je pričao kako se početkom 1950. nalazio u Oficirskoj školi veze u Škofjoj Loki. Engleski jezik predavao im je jedan slovenski civil, koji nije poznavao elektroniku i elektrotehniku. Kako je cilj nastave hio upoznati se s funkcioniranjem uređaja, nastavnik hi davao moguće prijevode riječi, pa hi se zajednički nastojalo odgonetnuti stručno značenje termina.

Iz straha od mogućeg napada Sovjeta, velik dio strateških industrijskih postrojenja premještan je u unutrašnjost ze­ mlje. Kod Makarske i Han Pijeska u Bosni i Hercegovini izgrađena su atomska skloništa za vojni i državni vrh. Spekuliralo se i s »obnavljanjem« Panonskoga mora: pota­ panju Vojvodine, kako Sovjeti ne bi mogli prodrijeti prema unutrašnjosti! U samo dvije godine, od 1952. do 1953, vrijednost američke vojne pomoći Jugoslaviji iznosila je 296 milijuna dolara. Ukupna planirana pomoć trebala je imati protuvri­ jednost 746,5 milijuna dolara.58 Prema podacima Operacij­ skoga plana za Jugoslaviju, kojega je izradio Operations Coordinatig Board, Jugoslavija je do 1957. od Sjedinjenih Država dobila dvjesto mlaznih zrakoplova, osam manjih brodova, veliki broj tenkova, vozila i ostale opreme59 Tito je, ako je vjerovati sjećanjima Koče Popovića, neko vrijeme poslije prekida sa Sovjetima 1948. bio spreman ići »dosta daleko« prema Zapadu. Prilikom razgovora s Guy Molletom, francuskim predsjednikom vlade, nagovijestio je kako bi Jugoslavija mogla ući i u Europsku obrambenu zajednicu (European Defence Community) i tako se otvoriti prema NATO-u. Popović je tada, navodno, prekinuo Titov monolog tvrdnjom da zemlja treba ostati neovisna. Ukoliko je riječ o istom razgovoru koji je na temelju arhivskoga gradiva Kabineta Maršala Jugoslavije od 26. ožujka 1952. rekonstruirao Darko Bekić, onda Kočina sjećanja nisu posve točna. Bekić piše kako je tada Mollet bio tek šef socijalisti­ čke stranke, a Tita je podupirao u nepriključivanju Atlant­ skom paktu. Bekić nije naveo da se razgovaralo o drugim Nakon školovanja raspoređen je u Varaždin. Sjeća se dolaska američkih časnika koji su obilazili jedinice i provjeravali kako se dostavljena oprema koristi u postojbama. Dobro se sjeća i njihove začuđenosti kada su otkrili da je svako dostavljeno vozilo bilo garažirano. Interview autoru, veljača 2000. Dimitrijević, 2 1. S9 FIU JS/1960A 'ol. X/đok. 158/427.

40

vojnim strukturama.60 Tito je još u travnju 1954, nakon povratka iz službenoga posjeta Ankari, na zboru u Beogradu pojasnio kako bi u slučaju prerastanja EDC-a u zajednicu sa širom osnovom od isključivo vojne, koja bi bila posvećena očuvanju mira na kontinentu i rješavanju poteškoća koje postoje u mnogim zemljama, Jugoslavija bila spremna »uzeti učešća u njoj«.61 Kako od ulaska u Europsku obrambenu zajednicu ipak nije bilo ništa, a postajanje punopravnim članom Atlantskog pakta nije dolazilo u obzir, Jugoslavija se sa zapadnim vojnim strukturama povezala posredno. Nakon uspješnih pregovora u prvoj polovici 1954. već dobri odnosi s dvjema članicama NATO-a, Grčkom i Turskom, kulminirali su sklapanjem vojnog dijela već ranije sklopljenog Balkansko­ ga pakta. Sporazum o suradnji, savezništvu i međusobnoj pomoći potpisan je na Bledu 9. kolovoza. Bio je to prvi vojni savez između zemalja s različitim socijalnim i političkim sustavom u modernoj povijesti62 Jugoslaveni su, unatoč prethodno danom pristanku, ipak uspjeli nametnuti točku po kojoj će ući u rat samo budu li Grčka ili Turska izravno napadnute. Time je izbjegnuto potpuno posredno vezanje uz NATO-pakt. Svakako da je potpisivanje toga vojnog sporazuma, kao i rješavanje tršćanskoga pitanja, dovelo do poboljšanja političkih odnosa Beograda sa Zapadom. Za­ pravo, i prije nego se krenulo u bliže povezivanje s Ankarom i Atenom, te su dvije članice NATO-a bile obvezne dobiti barem načelni pristanak Rima za dogovore s Beogradom. Tršćanski je problem najviše opterećivao odnose Jugosla­ vije i Italije, ali i odnose sa cijelom Zapadnom Europom. Sjedinjene Američke Države bile su osobito zainteresirane za što brže rješavanje toga spora, strahujući od mogućeg Wl Uekić, 37.1; Ncnadović, 1IS, I 19. 61 Birkić, 606, 607. 62 Isto, 4 9 3 ; Mates, 256.

41

nepovoljnog razvoja događaja na talijanskoj političkoj sce­ ni. Naime, od 1948, kada je američka financijska potpora i djelatnost CIA-e odlučila izbore u korist demokršćana, utjecaj američkih tajnih službi na talijanska zbivanja nije prestajao. Štoviše, od imenovanja Clare Boothe Luce za veleposlanicu u Rimu 1951. započela je najambicioznija tajna akcija CIA-e u nekoj europskoj zemlji. Već 1953. ona je shvatila kako neriješeno pitanje Trsta uzrokuje zastoj u talijanskoj politici uopće i šteti ugledu talijanskih proameričkih stranaka. Po njezinu sudu Italija je polako, ali sigurno klizila prema Kremlju.^ Bilo je to vrijeme prosvjeda i demonstracija s obiju strana Jadrana. Demokršćanin De Gasperi, a zatim i njegov nasljednik na premijerskoj dužno­ sti Giuseppe Pella, podupirali su demonstracije kao sredstvo pritiska. U Jugoslaviji se također demonstriralo i napadala ne samo Italija nego i Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD. Stoga su sve strane nastojale povoljno završiti pregovore započete potkraj 1953. u Londonu. Vjerojatno je i početak normali­ zacije odnosa Beograda s Moskvom bio dodatni argument da se do dogovora što prije dođe. Titu je već ranije postalo jasno da se Zapad nikada neće odreći najvećega sjevernojadranskog grada. Londonski Memorandum o sporazumu potpisan je 5. listopada 1954. U njegovu donošenju važnu je ulogu imao Vladimir Velebit, tada veleposlanik FNRJ u Londonu. Zona A, koja je uključivala grad Trst i bila pod upravom anglo-američkih snaga, umanjena za 11,5 četvornih kilo­ metara i tri tisuće Slovenaca, dodijeljena je Italiji. Cijela Zona B i dodatnih 20 milijuna dolara nagrade pripali su Jugoslaviji. (Bio je to novac za izgradnju luke u Kopru.) Iako je zbog ovakve podjele s jugoslavenske strane bilo negodo­ vanja, potpisani sporazumi ipak nisu bili posve nepravedni.

42

Hrvati su u podjeli svakako prošli najbolje. Spor oko STT^a ipak nije znatno opteretio gospodarske odnose dvaju zema­ lja. Baš kao i tijekom kasnijega prekida punih diplomatskih odnosa sa Saveznom Republikom Njemačkom, prema ko­ ličini uvezene i izvezene robe Italija je stalno bila drugi ili treći trgovinski partner.64 Tito, koji je na Zapadu do pedesetih doživljavan kao komunistički diktator koji ugnjetava vlastito stanovništvo, postao je tako korisni američki saveznik. U kratku je roku iskoristio prednosti svoga položaja, koji je postao udobniji nakon Staljinove smrti 1953. Materijalna pomoć koju je Jugoslavija pedesetih godina primala, piše Arthur Schlesinger, bila je veća nego cjelokupna pomoć koju su SAD upućivale svim zemljama Latinske Amerike i od 1949. do 1955. iznosila je 1,2 milijarde dolara.65 Za građane FNRJ koristi su bile vrlo brojne. Tito je pozvan u dug posjet Ujedinjenom Kraljevstvu, počela je kulturna suradnja. Ju­ goslaviju su posjećivali brojni poznati političari, kulturni djelatnici. Eisenhowerov veleposlanik u Beogradu James Riddleberger izjavio je kako je Trumanova odluka da po­ mogne Titu bila »jedna od najhrabrijih odluka koje je Truman učinio«.66 Prve glasine o popravljanju odnosa Beograda i Moskve javile su se još za Staljinova života. Vladimir Popović je 20. lipnja 1952. iz Washingtona javio u Beograd kako je jedan sovjetski diplomat norveškom kolegi rekao da će sovjetski i jugoslavenski komunisti uskoro »prijateljski stisnuti kao drug drugu, ruku«. Sovjeti su ublažili napade, ali sve dok je Staljin bio živ, zbog osobne dimenzije sukoba, pravih po­ boljšanja nije moglo biti. Međutim, već 5. ožujka 1953. jugoslavenska je delegacija pozvana pribivati pogrebu so-6 6" Mates, 91. ^ Schlesinger, 164; Campbell, 2H. Tu bi tvrdnju svakako valjalo provjeriti! “ Lees, 72.

43

vjetskoga vođe/’7 Američki diplomati u Beogradu bili su svjesni da će do normalizacije odnosa doći uskoro i da ona neće uključivati samo ustupke sa sovjetske strane. Molotov je 6. lipnja 1953. jugoslavenskom otpravniku poslova Dragoju Đuriću priopćio da je »došlo vrijeme« za slanje velepo­ slanika u Beograd i kako se nada da će Vasilij Aleksejevič Valjkov dobiti agreman Titove vlade. Beograd je svakako bio ugodno iznenađen tako brzim imenovanjem bivšeg veleposlanika u Den Haagu i tadašnjega načelnika za Balkan u sovjetskom ministarstvu vanjskih poslova. Svejedno, ma koliko da je prekid izolacije s Istoka bio poželjan zbog gospodarskih, sigurnosnih i ideoloških razloga, Tito nije želio ugroziti odlične odnose sa Zapadom. Zato je Dobrivoje Vidić u Moskvu poslan tek u listopadu.68 Međutim, upravo potkraj 1953. dolazi do novog zastoja u normaliza­ ciji, a Valjkov je u ožujku 1954. pozvan u Moskvu na »konzultacije«. I jedna i druga strana smatrale su da je na onom drugom da učini odlučni korak. Takvo stanje povla­ čenja užeta potrajalo je sve dok se nije vidjelo koja će struja u borbi za prevlast u Kremlju prevladati. Konačno, jugosla­ venska tvrdoglavost, rješavanje tršćanskoga problema i pot­ pisivanje Balkanskog pakta, kao i Titove izjave o Europskoj obrambenoj zajednici, silile su Sovjete da preuzmu inicijati­ vu u zatopljavanju.69 Od rujna 1954. u sovjetskom i tisku zemalja Lagera (osim Albanije) članci o Jugoslaviji više nisu negativno intonirani. Uskoro su započeli i gospodarski razgovori. Novo poglavlje u jugoslavenskoj vanjskoj politici, a tako i odnosu s Washingtonom, počelo je poslije 26. svibnja 1955. Nikita Sergejevič Hruščov, kao prvi sekretar CK6 6 Tripknvić, 1 16. 6H Isto, 1 19. 120. w Pelikan, 1Vi 142.

44

KPSS i član Prezidija Vrhovnog sovjeta i Nikolaj A. Bulganjin, predsjednik Ministarskoga savjeta, na čelu brojne i visoke delegacije, posjetili su Jugoslaviju. Nikita Hruščov po slijetanju u beogradsku zračnu luku održao je govor, u kojem je za sve što se dogodilo između »bratskih naroda« optužio Beriju, bivšega šefa tajne policije. Tito je govor slušao pozorno, neprozirna lica, držeći se vrlo formalno. Čak nije ni zatražio da se izrečeno prevede, a još je manje poželio zagrliti i poljubiti komunističkoga suborca. Sovjet­ ska Kanossa završila je potpisivanjem Beogradske deklara­ cije, koja je zapravo bila komunike između dviju vlada (a ne partija!). Tamo je, između ostalog, naglašeno »poštovanje suverenosti, nezavisnosti, integriteta i ravnopravnosti medu državama u uzajamnim odnosima i odnosima sa drugim državama; priznavanje i razvijanje miroljubive koegzisten­ cije među narodima, bez obzira na ideološke razlike i razlike u društvenom uređenju...«70 Iako nevoljko, Sovjeti su pri­ znali da postoje različiti putovi u socijalizam.

M ić u n o vić , 52f>.

POKUŠAJ REFORME: RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE U JUGOSLAVIJI 1955-1963.

M oša Pijade i Edvard Kardelj bili su glavni autori Temelj­ nog zakona, 115 članaka koji su usvajanjem 13. siječnja 1953. dopunili i izmijenili Ustav FNRJ. Većina od 139 članaka prvoga poslijeratnoga temeljnoga zakona, koji je Ustavotvorna skupština jednoglasno usvojila 1946, povećan je nizom članaka koji su jasno pokazali odstupanje od dotadašnjega sovjetskog modela. Deset godina kasnije, 1963. godine, Kardelj je pripremio tekst još liberalnijeg Ustava, kojim je FNRJ postala SFRJ, a ovlasti su federalne vlade i SKJ smanjene. U tom je ustavu zaključeno kako je vrijeme socijalističke izgradnje završeno.71 Kasnije započeta gospodarska reforma (1965), koja se zasnivala na novom Ustavu, bila je »najambiciozniji pokušaj tržišno orijentiranih promjena poduzetih u cijelom komunističkom svijetu prije 1989.«72 Reformi su prethodile dvije zakonske dopune donesene 1958. i 1961, koje naglašavaju suprotnosti izme­ đu reformski raspoloženih političara i političara sklonih centralizaciji. Razdoblje omeđeno tim dvama zakonskim tekstovima moglo bi se, imajući na umu stalne napetosti i fluidne odnose unutar Jugoslavije, barem na površini, smatrati uspješnim i stabilnim. Industrijski je rast bio najviši u jugo­ slavenskoj povijesti i jedan od najviših u svijetu.7' Otvoreno je dva milijuna novih radnih mjesta, a politika »tri D« — [' l ampe, 256-257; liilaiktžić, 2 17. " I.ampc, 26 I, 28 1. ' Singleton, 145; 15iland/.ie 255.

46

deetatizacije, demokratizacije i debirokratizacije— unatoč brojnim preprekama, davala je prve rezultate. Na VII. kongresu Saveza komunista Jugoslavije u Ljublja­ ni 1958. jasno je rečeno da isključivi nadzor nad gospodar­ stvom i svim dijelovima društvenog života od strane držav­ ne administracije vodi centralizaciji moći i pretvara državnu upravu u silu iznad i izvan društva. Takvu je praksu valjalo zaustaviti. Jugoslavenski je cilj, zapisano je u dokumentima Kongresa, bio ubrzati proces stvaranja socijalističke demo­ kracije. Vlada se trebala transformirati od one koja vlada u ime radnih ljudi u vladu radnika. U programu Saveza ko­ munista Jugoslavije, kako se KPJ nazivala od VI. kongresa u Zagrebu 1952, tražilo se očuvanje neovisnosti i punog suvereniteta. Ni jedna svjetska zemlja, ma kako snažna i velika, nema pravo nametati svoja rješenja i ideje drugoj, manje bogatoj. Isto vrijedi i za socijalistička društva. Glavna formula u međunarodnim odnosima treba biti puna jedna­ kost i vlastiti interes, uz razumijevanje potreba drugih. Politika koja je utemeljena na čistoj sili i snazi povećavala je nepovjerenje, gospodarske razlike, utrku u naoružanju i vodila do različitih vojnih saveza, koji su autarkičko zatva­ rali pojedina područja. Dva suprotstavljena bloka što ugro­ žavaju mir, trebala bi nestati u modernom svijetu. Aktivna miroljubiva koegzistencija, politika nesvrstavanja, postala je jugoslavenski put. Zemlje s različitim sustavima mogu živje­ ti jedna uz drugu tako dugo dok su njihovi bilateralni odnosi pošteni i bez ucjenjivanja. Raspad kolonijalnih carstava i proglašavanje neovisnosti mnogih azijskih i afričkih naroda nije te zemlje dovelo do stupnja istinski neovisnih zemalja. Njihova gospodarska ovisnost prema bivšim metropolama vodi do političke neravnopravnosti. Uloga Organizacije ujedinjenih naroda treba ojačati, isticalo se u materijalu SKJ. Male i siromašne zemlje, ukoliko se ujedine, mogu popraviti svoj položaj u podijeljenu svijetu. Program je naglašavao kako su glavni sukobi u suvremenom svijetu između socija­ 47

lizma i kapitalizma-imperijalizma. Iako su snage mira, dakle socijalističke, u stalnom porastu, najradikalniji imperijali­ stički krugovi i dalje planiraju obnoviti hegemoniju. Sovjet­ ski Savez jedina je zemlja implicitno spomenuta u novom partijskom programu. Staljinovi potezi iz 1948. bili su krivi, antidemokratski, a za cilj su imali uspostavu sovjetske he­ gemonije nad Jugoslavijom. Svejedno, u Programu SKJ iz 1958. navedeno je kako je potpisivanje Varšavskoga ugo­ vora 1955. bila normalna reakcija na ponovno naoružavanje Njemačke i jačanje NATO-a.74 Rast industrije i rudarstva ostao je za gospodarstvenike i nadalje od prvorazrednoga interesa. Zahvaljujući kreditima i gospodarskoj pomoći sa Zapada, tijekom razdoblja in­ dustrijalizacije bilo je moguće podnositi veliki trgovinski deficit.7' Prosječni godišnji rast industrijske proizvodnje od 1952. do 1959. bio je 13 posto, a 1958/1959. dosegnuo je čak 17,6 posto.76 Na ulicama gradova bilo je daleko više automobila, životni je standard porastao. Obrazovne su i intelektualne slobode povećane, urbana kultura postaje sve dominantnija. Promjene su bile vidljive i u radu republičkih parlamenata. Iako su bili daleko od slobodnih i demokrat­ skih institucija, više se nisu mogli smatrati klasičnim propa­ gandnim govornicama. Tvrd neprijateljski odnos prema svim crkvenim zajednicama od početka šezdesetih ponešto je ublažen. Ta je promjena bila najvidljivija u odnosu na Katoličku crkvu. Sve više je jugoslavenskih građana dobiva­ lo dozvolu za odlazak na rad u inozemstvo, a vize za strance uglavnom su ukinute do 1957.77 Međutim, dva zakonska paketa koja su donesena 1958. i 1961. godine samo su dijelom liberalizirala odnose u gos­ '* Program SKJ, 75-89. Singleton, 175. Bilamlžić 1999,412. Lampi*, 261; Singleton, 204.

48

podarstvu. Liberalni trend prema debirokratizaciji i masovnijem sudjelovanju u upravljanju kod dijela dužnosnika i javnosti doživljen je kao trend prema totalnoj destrukciji. Za bržu decentralizaciju, preraspodjelu dohotka i protiv dalje integracije gospodarstva bile su Slovenija i Hrvatska, dvije razvijene republike. U suprotnom taboru zagovornika središnjeg planiranja, bili su manje razvijeni dijelovi drža­ ve.78 Dramatičan pad rasta proizvodnje nastupio je već 1960. Industrijski je rast tada iznosio samo 7%. Neočeki­ vana recesija zaoštrila je sukobe između dva tabora jugosla­ venskih rukovodilaca. Rješavanje nesuglasica odgođeno je za drugi dio šezdesetih. Unatoč unisonom deklarativnom izjašnjavanju za reforme, država je i nadalje ostala glavni gospodarski čimbenik. Ona je nadzirala sve prihode, a uglavnom su samo članovi SK mogli doći na ključne polo­ žaje. Neprestani ustupci središtima političke moći koji su bili neskloni proklamiranoj i zamišljenoj »perestrojki«, ja­ sno su pokazali koliko je veliki raskorak između »glasnosti« i djelatne reforme društvenog sustava. Osim nastojanja ostvarenja gospodarske neovisnosti, dr­ žavno i partijsko rukovodstvo nastojalo je očuvati snažnu vojnu silu. Početkom šezdesetih JNA je bila treća vojska Europe. Neposredno po završetku Drugoga svjetskoga rata bila je prva po veličini iza Crvene armije. Vojska od petsto tisuća vojnika 1955. i još uvijek respektabilnih tristo tisuća nakon 1957,79 imala je nedvojben politički utjecaj. Časnički zbor, baš kao i tajnu policiju, koja je u to doba politički još jača od JNA, činilo je, prema zapadnim izvorima, 80 posto Srba. Jugoslavenski izvori spominjali su 70 posto.80 U Udbu su od njezina osnutka (1944) primani najtvrđi i najortodoksniji kadrovi što će stvoriti strukturu koja se nije nadzirala. [H Vucinich, 265. Lampe, 264. W l Milivojcvic, 19, 4X. 49

Nedvojbeno je utvrđeno da je Udba tih godina prisluškivala niz jugoslavenskih političara i članova njihovih obitelji. Optužbe da je prisluškivan bio i sam Tito nisu dokazane. Šezdesetih je godina Srba u ukupnom postotku stanov­ ništva bilo 40,08 posto, ali su činili čak 51,77 posto svih članova Partije. Crnogorski udio u stanovništvu bio je 2,77 posto, ali su u partijskom članstvu bili natprosječno zastu­ pljeni sa 6,31 posto članova. Slovenci i Hrvati imali su manji broj članova u jedinoj stranci u odnosu na broj stanovnika. Slovenaca je bilo 8,57 posto, a u Partiji ukupno 6,74 posto, dok su Hrvati imali 23,15 posto stanovništva i tek 18,13 posto članova Partije.*1 Kako je gotovo apsolutno pravilo bilo da samo članovi SKJ mogu napredovati u državnoj hijerarhiji, a da je za časnike članstvo bilo obvezatno, ove se brojke mnogo jasnije čitaju. Šezdesetih je godina Jugoslaviji najbolje pristajao, ističe Dušan Bilandžić, naziv »cvatuće zemlje u raspadanju«.*2 Tito je od 14. do 16. ožujka 1962. sazvao proširenu sjednicu Izvršnog komiteta Centralnog komiteta SKJ. Za Makedon­ ca Lazara Koliševskog bila je to sjednica »mučnija nego što je bila ona 1948«. Tito nije vidio »nikakve perspektive iz ovoga sastanka«, pa je i u dva navrata najavio povlačenje s funkcija. Iz rasprave su bile posve vidljive razlike zagovor­ nika decentralizacije i onih koji nisu mogli vjerovati da je stanje tako teško. Više je puta ponovljeno kako jedinstva nema, kako vlada Federacije izgleda poput sastanka pred­ stavnika pojedinih republika. Na sastancima SIV-a »samo se gleda da se (Federacija, op. a.) što više očerupa i kao da je ona Maršalov plan pa gledaj da ugrabiš što više«, disku­ tirao je savezni tajnik za unutrašnje poslove Svetislav Stefanović. Poteškoće su bile na relaciji razvijeni-nerazvijeni, tržište-plan, i centralizacija-docentralizacija i dogmati preHl Vuđnich, 256. H1 Bilandžić 1999, 416.

50

ma liberalno orijentiranim političarima. U pozadini svega bile su nacionalne trzavice. Unatoč očito golemim razlikama unutar rukovodstva, jugoslavenski se model nije bitno mi­ jenjao. Zaista zadivljuje kako su se dugo u povoljnim okol­ nostima, a hladnoratovsko okružje za FNRJ je to bilo, brojni problemi mogli potiskivati, parcijalno rješavati i držati u tajnosti. Doduše, možda za CIA-u nije baš sve što se zbivalo na ovoj sjednici IK CK SKJ ostalo tajno. Bit će zanimljivo otkriti je li ponešto s toga ili sličnih sastanaka »procurilo«. Sjedinjene su Države, kao i čitav svijet, čuli Titov govor u Splitu u svibnju 1962, iz kojega je izbijala jasna doza bezna­ đa. Iznenađujuće nikako nisu mogle biti nacionalne suprot­ nosti i njih su američki dužnosnici bili posve svjesni. Poteškoće u samom vrhu jugoslavenske države sve su se teže rješavale, ali su se i nadalje uspješno skrivale. Velikim dijelom to je bilo moguće zbog totalitarnoga načina uprav­ ljanja zemljom i vještine održavanja na vlasti njezina apso­ lutnog gospodara, maršala Tita.

51

STVARAOCI VANJSKE POLITIKE 1955-1963. JUGOSLAVENSKI JAKI ČOVJEK I NJEGOVI DIPLOMATI

Središnja politička ličnost jugoslavenske države od 1945. do 1980. bio je Josip Broz Tito. Tito je odlučivao u svakoj važnijoj situaciji, suprotstavljajući se bilo kakvu oporbenom djelovanju u maniri nasljednog vladara. Bio je sklon centra­ lizmu, ali se nije suprotstavljao određenim federalističkim nastojanjima.** Bio je predsjednik Republike od 1953, kada je taj položaj stvoren, a do 1963. obnašao je i dužnosti predsjednika Saveznog izvršnog vijeća. Do smrti je bio glavni tajnik Saveza komunista Jugoslavije i vrhovni zapo­ vjednik JNA.84 Maršalski čin, jedini u povijesti jugoslaven­ skih oružanih snaga, Brozu je dodijeljen 1943. Mišljenje je nekih stručnjaka da je upravo položaj šefa vojske Brozu davao najveću moć. Njegov je neupitni autoritet imao raz­ mjerno jasnu potporu velikoga dijela stanovništva, a kult ličnosti, koncentracija moći i ranije pokazane sposobnosti dali su mu položaj osobe iznad svakodnevnih političkih borbi. John Foster Dulles, državni tajnik SAD i George F. Kennan, američki veleposlanik u Beogradu od 1961. do 1963, koji su se vanjskom politikom bavili previše dugo, a da bi ih puko ozračje nekoga susreta moglo impresionirati, bili su zadivljeni osobnošću maršala Tita.85 Dulles je svoj susret 1955. opisao kao »očaravajući«, dodajući da je dan H- Bilanđžić 1999, 227. 1 Milivojcvić, 16. Brands, 20d.

52

na Brijunima bio »jedan od najzanimljivijih« koje je ikada doživio.86 Nakon prvoga službenog razgovora u svojstvu veleposlanika, George F. Kennan je napisao da su Titovi savjetnici prema njemu »gajili osjećaje duboke privrženosti i divljenja«, smatrajući da bi svatko trebao u njemu »vidjeti osobine koje oni vide, dijeliti dio njihova poštovanja«87 Kennan je zaključio da Tito »ima temperament rođenog vojskovođe, sa svim pripadajućim vrlinama i manama«. On posjeduje »izvanredan pragmatični politički um, ne previše filozofski, ali izuzetno razborit i realističan«8889Kennan je jugoslavenskog predsjednika doživio kao »vrlo ljudsku figu­ ru«, koja nije prepredena, previše sumnjičava, pa ni previše okrutna, iako je bio svjestan da je u obračunu s neprijateljem bio sposoban i na »bezosjećajnu okrutnost«.84 Slično je i u razgovoru s predsjednikom Trumanom napomenuo prvi američki veleposlanik akreditiran u novoj Jugoslaviji Ri­ chard W. Patterson. On Broza 1945. opisuje kao »dinamič­ na, gostoljubivog, vojnog genija«, koji razumije samo silu i akciju. »Maršal Tito igra tešku partiju šaha i nije ga lako nadigrati«, napisao je u pismu Cyrusu Chingu u rujnu 1946.90 Suprotno Dullesu i Kennanu, bivši državni tajnik SAD u Trumanovoj administraciji, Dean Acheson, nazivao je Tita diktatorom, koji je nezainteresiran da ga se uopće smatra demokratom.91 Titova se osobnost često navodi kao važan čimbenik u stvaranju jugoslavenske vanjske i unutraš­ nje politike. Čim je došlo do otvorena sukoba sa Staljinom 1948, tadašnji savjetnik u američkom veleposlanstvu u Beogradu Robert Reams veliki je dio sukoba pripisao »Ti­ 86 r 88 89

FRUS/195.5-1957/698, 705. FRUS/1961-1963/195. Isto. Kennan, 277. I.ecs, 6, 27. 91 Brands, 159, 172.

53

tovoj osobnoj ambiciji«. Walter Bedell Smith, američki veleposlanik u Moskvi potkraj četrdesetih, naglašavao je Brozovu »aroganciju, surovost i neovisni stav«.92 Savka Dabčević Kučar potvrđuje kako je Broz osobito pred intelektualcima i strancima želio ostaviti dojam otvo­ rene, prilagodljive, spontane osobe. Imao je odličan diplo­ matski instinkt, bio uglađen, šarmer, vrlo osjetljiv na dobar izgled i silno ponosan na ukusno i bogato uređene reziden­ cije diljem zemlje. Upravo velika vještina i lakoća komuni­ kacije, uz brižljivo njegovanu veličinu, učinili su i da za sebe »pridobije u svijetu i one koji ga nisu nikako mogli voljeti«.9’ Tako je Savka bila svjedok neglumljena poštovanja iransko­ ga šaha Reze Pahlavija i japanskoga cara Hirohita prema Titu. Ispod površine izbijala je beskrupuloznost, želja za osobnom, apsolutnom vlasti i osjetljivost na vlastiti kult. Bio je hladan, neosjećajan »igrač« koji je u trenutku mogao promijeniti odnos, postati susretljiv, nasmiješen, strpljiv i ljubazan, pogotovo u susretima s narodom ili strancima. I neki drugi Titovi suradnici, primjerice Koča Popović, Vladimir Velebit, uz već spomenutu Savku Dabčević Kučar, o Brozu su sudili i vrlo kritički. Najčešće je riječ o »kasnijoj pameti« ili tvrdnjama koje nikada nisu izrečene pred Brozom. Svejedno, imajući na umu brojne obračune Josipa Broza s nizom bliskih suradnika, one su morale biti prilično raširene od samih početaka poslijeratne Jugoslavije. Velebit ga opisuje kao iznimno sposobna političara, državnika, vizionara i dovoljno hrabrog za prijelomne poteze. S druge strane on je bio prepun taštine, staljinist u duši, nedovoljno obrazovan i indoktriniran94 Koča Popović priznavao mu je vojničku nadarenost, organizacijske sposobnosti, domišlja­ tost i samosvijest.95 Ipak, u svojem je dnevniku 1968. Tita 92 95 9* 95

54

Isto, 145, 148. Dabčcvić-Kučar, 857. Večernji list, 18. travnja 1998. Razgovor Željka Krušelja s Vladimirom Velebitom. Nenadović, 129-152.

usporedio s otrovnim, opakim, okrutnim i proždrljivim starim paukom, koji samo izgleda čio i blag. On je korozivan, truo, sebičan i bezdušan starac koji želi biti glavni glumac u svemu. Kapitulantstvo, skleroza i nezajažljiva želja za vlašću izbijali su iz svakoga Titova poteza.96 Savka Dabčević priznaje, međutim, da se Popović, kao ni njegov nasljednik na mjestu šefa jugoslavenske diplomacije Marko Nikezić, »na svoj kulturan građanski način«, nikada nisu »ugibali« pred Titom.97* Uz maršala Jugoslavije, vodeći su političari potkraj pede­ setih i na početku šezdesetih godina bili Edvard Kardelj i Aleksandar Ranković. Srbin Ranković bio je sekretar Cen­ tralnog komiteta SKJ, glavni arbitar u postavljanju kadrova za sve važnije funkcije, šef tajne policije i potpredsjednik Federacije. Cesto je, iako neopravdano, smatran i moćnijim političarem od samoga Broza.9S Slovenac Edvard Kardelj imao je uz Tita »apsolutni monopol u vođenju vanjske politike«.9910Kardelj i Ranković, koji su od Josipa Broza bili mlađi gotovo dvadeset godina, međusobno nisu razgovara­ li. Kardelj, glavni teoretičar radničkoga samoupravljanja, čak je optuživao šefa Udbe Rankovića kako nije učinio dovoljno da bi spriječio atentat na njega 1959.,H0 Milovan Đilas, koji je bio dio tzv. »velike četvorke«, iz partijskog i državnog vrha uklonjen je 1954. godine. Moša Pijade preminuo je 1957. Uz Rankovićevu tajnu policiju, drugi glavni oslonac Titu bila je vojska i njezin šef, Hrvat, Ivan Gošnjak. Poteškoća u suradnji s Rankovićem imao je i Koča Popo­ vić, cijenjeni i obrazovani savezni tajnik za vanjske poslove % Bilandžić, 561. 9 Dabčević-Kučar, 858. 9H Bilandžić 1999, 420. 99 Bilandžić 1999, 366. 100 Lampe, 284.

od 1955. pa do 1965. godine. Ranković je često i vrlo grubo pokušavao djelovati na Koču, i namjerno mu je uskraćivao važne obavijesti. Nametnuo mu je profesionalnoga partij­ skog tajnika u SSIP-u (Saveznom sekretarijatu inostranih poslova), odana podčasnika, koji je uhodio za tajnu policiju. Na sastanku CK SKJ 1962. Ranković i njegovi istomišljenici optužili su Popovića da napušta nesvrstavanje i ne želi pristati uz odluku partijskog vrha da se »istjera antisovjetizam iz glava naših kadrova«.101

Koča Popović, nadrealist, general i diplomat Popović je (1908-1997) prve godine života proveo u Švicarskoj, ali je gimnaziju nastavio u Beogradu. U Sarajevu je 1927. završio školu za pričuvne časnike, a filozofiju studirao na pariškoj Sorbonni. Francuski je jezik, uz srpski, smatrao materinskm, dok je dobro govorio njemački, engle­ ski i španjolski. Mladenački nadrealistički tekstovi, nastali još 1931, izazvali su iznimno zanimanje kulturne javnosti. Kao dragovoljac sudjelovao je u Španjolskom građanskom ratu, gdje kao poručnik zapovijeda republikanskim batalju­ nom. Iz NOB-a, kao prvi zapovjednik Prve proleterske brigade (1941-1943), zapovjednik Prve proleterske divizi­ je, Prvog proleterskog korpusa i Druge armije, izlazi s činom general-pukovnika. Poslije rata postaje načelnik stožera jugoslavenskih oružanih snaga. Resor vanjskih poslova pre­ uzeo je 1953. od Kardelja. Dotadašnje Vijeće ministara zamijenilo je Savezno izvršno vijeće.102 101 Nenadović, 24-2S. 1(1,2 Popović, 3 17-3 19. Dužnost saveznog tajnika za vanjske poslove Koča Popović obnašao je do 1965. U ljeto 1966, nakon smjene A. Rankovića, izabran je za potpredsjednika SHRJ, a potom, nakon što su potpredsjedničke dužnosti ukinute, postaje član Predsjedništva SFRJ. U

56

Najvažnije vanjskopolitičke odluke i dalje je donosio uzak krug najviših partijskih rukovodilaca.10’ Iako ni karakterno, obrazovanjem ili učinjenim tijekom vojne i političke karije­ re, nije bio tek obična figura, Popović zacijelo nije bio glavni kreator vanjske politike socijalističke Jugoslavije. I iz najpovršnijeg uvida u dio objavljenih dokumenata o američkim diplomatskim odnosima s Jugoslavijom vidljivo je da su oni ponajprije »igrali« na Tita i tumačili njegove poteze. Od preuzimanja resora vanjske politike do druge polovice pe­ desetih Koča je imao jednoglasnu potporu većine saveznih rukovodioca. Međutim, od početka šezdesetih sve češće je morao »ispravljati krive Drine, izlažući sebe sve većem gnevu naše ideološki tvrde struje u vrhu partijske i državne uprave«.*104*Tito je, uz potporu generala Gošnjaka, Aleksan­ dra Rankovića, bosanskohercegovačkoga šefa Đure Pucara itd., sve jasnije opravdavao i najočitije sovjetske hladnoratovske poteze. Tito je smatrao kako se dva bloka ipak u potpunosti ne mogu izjednačavati. Djelovanje SSIP-a usmjereno prema istinskom nesvrstavanju, podrugljivo je nazivano »sipovskim posebnim pravcem«, koji se razlikovao od nastojanja SKJ.l(b Na sjednici IK CK SKJ 23. travnja 1963. Popović i, od 1964, njegov zamjenik na mjestu federalnog tajnika za vanjske poslove, nekadašnji veleposla­ nik u SAD Marko Nikezić, bili su kritizirani zbog izjedna­ čavanja SAD-a i SSSR-a. Tito je naglasio: »Iako smo mi nezavisni, ipak moramo imati u vidu da smo dio socijalistič­ kih snaga i svijeta.«106 Predsjedništvu je samo jednom govorio i to kako hi prigovorio trenutnom predsjedava­ jućem Crvenkovskom što želi prekinuti sjednicu najvišeg državnog tijela kako hi ohavio razgovor sa sovjetskim veleposlanikom. Potkraj 1972. povlači se iz političkog života. Nenadović, 125, 22. w Bekić, 459-460. 1
57

U poslijeratnoj jugoslavenskoj diplomaciji zadržan je vrlo malen broj predratnih kadrova. O njima je bivši britanski veleposlanik imao vrlo nepovoljno mišljenje.107 Sava Kosanović, koji je od 1945. do 1950. bio veleposlanik u Washingtonu, bio je iznimka. Novi diplomati imenovani u među­ narodne organizacije bili su sposobni, diskretni, upućeni i organizirani, sposobni pronaći kompromisno rješenje.108 Slično mišljenje imao je i dugogodišnji visoki diplomat Srđa Priča. Nesputani, fleksibilni, različiti od rutinerskoga tipa zapadnih diplomata, ali i od ukočenih i depešama sputanih istočnih kolega, bili su osvježenje u svijetu diplomacije. Poglavito zato jer se takve osobine nisu očekivale od komu­ nističkih predstavnika.109 Nakon Brijunskoga plenuma i smjene Aleksandra Rankovića 1966, diplomatska komisija pronašla je 3899 dosjea članova diplomatske službe koje je obrađivala tajna policija. Pojedini diplomati etiketirani su kao »bolesni«, »neradnici«, »kritizeri«, »idejno—politički nepouzdani«, »neprijatelji Udbe«, »oni koje treba udaljiti iz službe« itd. Sedmorica su, zbog progona i pritisaka, izvršila samoubojstvo, a više se liječilo na psihijatriji. Gak 427 osoba protjerano je iz službe. Poseb­ no obrađivani bili su neki hrvatski diplomati, primjerice Josip Đerđa, Ljubo Drndić i Ivo Vejvoda. Vejvoda je, po iskazu samoga Koče Popovića, predložio njegovo postavlja­ nje na mjesto prvoga diplomata 1953. Srđa Priča, koji je od 1955. pa do imenovanja veleposlanikom u Londonu 1960. bio državni podtajnik za vanjske poslove, izjavio je kako se zbog Udbinih pritisaka u kadrovskoj politici »osjećaju ele­ menti nacionalnog šovinizma, na liniji favoriziranja srpskih kadrova«.110Rankovićeva tajna policija svakoga dužnosnika 10 Rubinstein, 156. 108 Isu,. 109 Stuparič, 51. 110 Večernji list,22. veljače 1999. (»U tihom ratu obavještajaca Tito spriječio Rankovićev državni udar«, Zeljko Krušelj.)

58

koji je kontaktirao sa zapadnim diplomatima ili političarima pratila je i optuživala, uključujući i najbliže suradnike fede­ ralnoga sekretara za vanjske poslove. Prvi je jugoslavenski ministar vanjskih poslova bio Stanoje Simić, nepartijac. Prvih poslijeratnih godina veleposlanik u Washingtonu je još jedan kraljevski diplomat, Savica Kosanović, koji je uz pomoćnika ministra vanjskih poslova Vladimira Velebita često »glumio vatrogasca, pokušavajući spasiti što se spasiti dalo«,1112 ispravljajući preoštre, protuameričke izjave dijela jugoslavenskih političara. Sirnica je zamijenio Kardelj, i sam zagovornik što bolje suradnje sa Zapadom, a potom Koča Popović. Unatoč sukobu proruskih i liberalnih, istinskom nesvrstanju odanih političara, među koje se ubrajao i Marko Nikezić, on je po odstupu Koče Popovića 1966. i unatoč Rankovićevu neprijateljstvu prema Popoviću imenovan novim sekretarom za vanjske poslove. Nikezić je slovio kao liberalan, kozmopolitski, demokraciji i modernizaciji sklon političar.111 Bez ograda bi se i neke od novijih jugoslavenskih vanjskoposlovnjaka, primjerice Mirka Tepavca, Josipa Vrhovca, pa i posljednje­ ga, Budimira Leku Lončara, moglo smatrati Zapadu sklo­ nim političarima. Tako je sam vrh jugoslavenske diploma­ cije zasigurno bio uglavnom sumnjičav prema približavanju Istoku i pristalica istinskog nesvrstavanja. Čak i samo nabrajanje gradova u kojima su studirali neki od jugoslavenskih diplomata koji su Beograd potkraj pede­ setih i početkom šezdesetih predstavljali u glavnim svjet­ skim državama pokazuje da se imenovanja nisu događala slučajno. Sama usporedba obrazovanosti »rusofilskih« i pre­ ma Zapadu orijentiranijih kadrova vjerojatno bi navela na određene zaključke. Jer »sipovsku« su liniju, uz ministre ili tajnike, kreirali i najugledniji diplomati. Među njima su 111 Bilandžić, 666, 667; Tripalo, 132. 112 Večernji list, 18. travnja 1998. Razgovor s Vladimirom Velebitom.

Slavonci Leo Mates i Ivo Sarajčić, potom Srđa Priča, Dalibor Soldatić, Vladimir Velebit, studirali i diplomirali u Zagrebu. Vjekoslav Cvrlje u Beogradu. Ljubo Ilić, Aleš Bebler i Mato Jakšić u Parizu, a Joža Vilfan, osim u Francuskoj, studirao je i u Rimu, Beču, Ljubljani. Svi su u pedesetim i šezdesetim godinama bili na čelu iznimno važnih diplomatskih misija, primjerice pri UN-u (Bebler, Mates), u Parizu (Priča 19511955, Bebler, Černej 1960-1962), Nizozemskoj, Kanadi, više latinoameričkih zemalja, Ujedinjenom Kraljevstvu (Ve­ lebit 1952-1956, Priča 1960-1965, Sarajčič), Italiji (Vele­ bit, Černej 1955-1959, Priča 1967-1971), Austriji (Saraj­ čić) itd. Od 1955. do 1963. Beograd su u Washingtonu predstav­ ljala tri vrlo poznata diplomata. Od početka 1954. do lipnja 1958. Leo Mates, potom Marko Nikezić (koji je Eisenhoweru vjerodajnice predao 27. listopada 1958) i Veljko Mićunović, čiji je mandat započeo 1962, a završio 1967. Dužnosti podtajnika (ili pomoćnika) u Državnom sekre­ tarijatu za vanjske poslove obavljali su Srđa Priča, Vladimir Velebit, Aleš Bebler, Joža Vilfan, Leo Mates, Darko Černej. Joža Vilfan je od 1953. do 1958, a Leo Mates od 1958. pa do 1961. bio i glavni tajnik predsjednika Republike.11' Kao što je vidljivo i iz imena tih diplomata, riječ je uglavnom o hrvatskim (bilo Hrvatima ili Srbima iz Hrvatske) i sloven­ skim kadrovima. Mnogi od njih živjeli su na Zapadu i prije ulaska u diplomaciju, i bili su otvoreni u kontaktu s »ideo­ loški« suprotstavljenim vladama. Impresivan niz komunika­ ciji sa svijetom sklonih ljudi na čelu Državnog sekretarijata u beogradskoj Ulici kneza Miloša i diplomata na najosjetlji­ vijim mjestima posredno ipak potvrđuje da je Broz u svojoj pragmatičnosti shvaćao da je riječ o boljem izboru, ma kako da se s njima, možda, intimno u svemu ne slagao, ili da je i 1M Stuparić.

60

sam shvaćao da se na drugačiji način vanjska politika ne može i ne treba voditi. Imajući na umu lakoću odricanja i od najodanijih, što nije potrebno detaljnije obrazlagati, malo je vjerojatno da su ta imenovanja donesena uz tek uvjetnu Titovu potporu.

61

KREATORI VANJSKE POLITIKE 1955-1963: SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE

»Neka svatko bude sretan svakoga dana. Trudite se, uživajte u tome i prezirite zlobu«, bio je jedan od slogana vesternovskoga tipa republikanskoga kandidata na predsjedničkim izborima 1952, generala Dwighta D. Eisenhowera (18901969). Eisenhower je bio prvi republikanac koji je ušao u Bijelu kuću nakon dvadesetogodišnje dominacije demokra­ ta. Njegova dva mandata za sve one koji su bili »bijelci, muškoga spola i srednjega staleža ili više« označavala su najbolje desetljeće u američkoj povijesti. Godišnja stopa inflacije bila je 1,5 posto, zemlja je zadovoljavala vlastite potrebe u nafti, budžet je bio uravnotežen. Minimalna plaća na saveznoj razini podigla se od 1955. do 1959. sa 75 centi na jedan dolar za sat. Ikeov se program nazivao dinamičnim konzervativizmom, što je značilo biti konzervativan kada je riječ o novcu, a liberalan kada se govori o ljudima. Mnogi unutrašnji problemi, poglavito oni povezani s građanskim pravima manjina, ipak su zaboravljani. Kasne pedesete i početak šezdesetih bile su, nasuprot prethodnom razdoblju, vrijeme nasilja, kada su se novi problemi povezali sa starim i neriješenim. Njihove se posljedice u Sjedinjenim Državama još osjećaju. Neki povjesničari skloni su Ikeovo desetljeće opisivati kao »vrijeme prosječna čovjeka«, »najdosadnije i najturobnije« u čitavoj američkoj povijesti. Drugi su hvalili njegova velika postignuća: činjenicu da se nije upleo ni u jedan novi rat i vrijeme blagostanja i mirna života. Prema Gallupovim ispitivanjima javnoga mnijenja provedenim potkraj pedesetih većina se Amerikanaca bojala rata i bolesti. Dwight Easenhower učinio je najviše što je 62

mogao da bi očuvao mir. Uspio je završiti rat u Koreji, a pomogao je, iako nedovoljno srčano, u rušenju mlađeg senatora iz Wisconsina, Josepha McCarthyja.114 Hladnoratovske frustracije i, kako se tada činilo, nezau­ stavljivo širenje komunizma, polarizirali su političku po­ zornicu i stvorili osjećaj nesigurnosti i straha. Dwight D. Eisenhower ušao je u Bijelu kuću zahvaljujući osobnoj popularnosti i općem nezadovoljstvu rezultatima koje je postigla Trumanova administracija. Tijekom izborne kam­ panje vanjskopolitički su problemi imali važnu ulogu. Re­ publikanci su obećavali otklon od pukogzaprečavanja svjet­ skog komunizma i zalagali su se za oslobođenje zemalja Istočne Europe i borbu protiv komunizma načinom i sred­ stvima koje SAD same izaberu. Oštra retorika doktrine »oslobođenja« godila je milijunima Amerikanaca slavenskog podrijetla, bila je politički oportuna i moralna, ali ne i provediva. Vrlo brzo poslije izbora Eisenhower i njegov državni tajnik John Foster Dulles odbacili su obećanja o oslobođenju dana tijekom kampanje. Operacija Solarij de­ finirala je vojnu strategiju Eisenhowerove administracije. Zaprečavanje ostaje u osnovi nepromijenjeno. Skupi i ne­ djelotvorni konvencionalni sukobi bit će svedeni na mini­ mum, a u uporabu će se uvesti »taktičko« nuklearno oružje. Takav »novi izgled« američkih oružanih snaga učinjen je službenim 30. listopada 1953. na sastanku Savjeta za naci­ onalnu sigurnost (dokument: NSC 162/2).115 Postane li bilo koja komunistička zemlja agresivna, Sjedinjene Države neće se libiti upotrijebiti i taktičko atomsko oružje. Iako je malo vjerojatno da je Eisenhower na takav potez doista bio spreman, druga strana nije mogla biti sigurna u njegove stvarne namjere. Timlall/Slii, 1361-1362; Ambrose 1993, 166; Kuklick 108; Hodgson, 381. ,1S Major Problems, 438-440.

Jedino je u jugoslavenskom slučaju i tijekom berlinske krize 1959. Washigton odlučno zaprijetio da SAD neće napasti prve, ali ako se napad dogodi, ništa nije isključe­ no. 1161doista, jedino u ta dva europska slučaja SAD su ostale dosljedne. Amerika je za vrijeme »revolucije« u Mađarskoj 1956. jasno pokazala da Srednju Europu, unatoč obećanji­ ma, ne smatra svojim područjem. Na kritike zbog pasivnosti tijekom zbivanja u Mađarskoj državni je tajnik Dulles od­ govorio: »Pa to bi bilo ludo. Jedini način da se tada spase Mađari bio bi totalni nuklearni rat. Želi li itko normalan da zbog Mađarske započnemo nuklearni rat?«117 Bio je to još jedan dokaz da nova administracija nije znatno odstupila od diplomatske strategije Trumana i Achesona.

Predsjednik Eisenhower i John Foster Dulles, »potpredsjednik za vanjsku politiku« Tijekom oba mandata predsjednika Eisenhowera smatra­ li su slabo zainteresiranim za politiku. On je bio najmanje stranački obojen predsjednik nakon Georgea Washingtona. »Nacionalni fenomen poput baseballa«, simpatični starčić davao je dojam hladnokrvne sigurnosti i povjerenja.118 Či­ nio se zainteresiranijim za golf, bridž ili čitanje vestern-romana nego za rješavanje svjetskih problema. Točno je da je njegov glavni savjetnik Sherman Adams, bivši guverner New Hampshirea, tražio da sva problematika s kojom je predsjednik trebao biti upoznat bude sažeta na jednu stra­ nicu teksta. Eisenhowerov veleposlanik u Moskvi (19531957) Bohlen pisao je kako su ga Sovjeti voljeli. Sjećali su se da ih je Eisenhower pustio da sami umarširaju u Berlin 116 America Since 1945, 164. Williams, 489. 11H Kuklick, 109. 64

1945. i smatrali ga »zarobljenikom« okoline prepune be­ skrupuloznih likova."9 Dok je Ike imao reputaciju osobe koja se zalaže za mir, njegov je državni tajnik John Foster Dulles (1888-1959) smatran jastrebom, hladnoratovskim ratnikom, uvijek spremnim upotrijebiti nuklearno ili kon­ vencionalno oružje, približavati se rubu ratnoga sukoba. Potpredsjednika Richarda Nixona također su smatrali izni­ mno namrgođenim i ratobornim. Danas je jasno da je Eisenhower svjesno podgrijavao takva mišljenja. Eisenho­ wer jest prenio velik dio dužnosti na svoje suradnike, ali se državni tajnik Dulles svakodnevno savjetovao s predsjedni­ kom, nudivši mu i vlastite govore na superviziju, »tako da bih mogao biti siguran da sam u suglasnosti s vašim razmi­ šljanjima«.11920 Između Dullesa i Eisenhowera vladalo je potpuno povje­ renje i, pisao je u memoarima Easenhower, nikada se nije dogodilo da državni tajnik na međunarodnim konferenci­ jama učini i najmanju stvar za koju prethodno nije dobio suglasnost predsjednika. »Znam samo jednoga čovjeka koji je vidio više svijeta, razgovarao s više ljudi i zna više od Dullesa — a to sam ja«, govorio je Eisenhower. Prosječni američki građanin imao je pogrešnu sliku o Dullesu, sma­ trao je Eisenhower, jer je djelovao odveć ozbiljno, pa čak i otresito. On je u osnovi bio ispunjen ljubaznošću i razumi­ jevanjem, obdaren istančanim smislom za humor. Bohlen je također smatrao da je Predsjednik bio suglasan sa svim Dullesovim procjenama, pa i onima koje su se pokazale kao »velike greške«.121 Za razliku od Dullesa, predsjednik na Sovjete ipak nije gledao kroz naočale ideologije i bio je više 119 Bohlen, 435. 12(1 Crabb/Mulcaliy, 174; Hisenhower 363. U memoarima Hisenhower izričito piše: »On ne bi izgovorio ni jedan važni govor ili dao izjavu sve dok ih ja nisam pročitao, uredio i odobrio...«, Hisenhower, 365. 121 Bohlen, 445. 65

sklon pregovorima. Dulles je isto tako vrlo često na sebe preuzimao nezadovoljstvo javnosti ili eksperata zbog loših političkih poteza. Lijevo orijentirani povjesničar Murray Kempton piše kako je preuzimanje krivice zadaća slugu. Kisenhovver je jednom prigodom razgovarao sa sovjetskim maršalom Žukovom o prolasku vojske kroz minska polja. Žukov je začuđeno dodao kako problema nema— jer samo treba promarširati! Aludirajući na taj detalj iz Eisenhowerovih memoara, Kempton kaže kako je američki predsjed­ nik to zapamtio i smatrao korisnim, ukoliko se primjenjuje dovoljno ekonomično. »Neka Nixon i Dulles uvijek budu tu kako bi stupali kroz minska polja«,122 napisao je Kem­ pton. John Foster Dulles pripadao je američkoj eliti. Pravo je studirao na Princetonu i George Washington University u Washingtonu. Radio je u uglednoj pravničkoj tvrtki s Wall Streeta. Po majci je bio unuk Johna W. Fostera, državnoga tajnika tijekom posljednje dvije godine mandata (18921893) predsjednika Benjamina Harrisona. Robert Lansing, koji je bio državni tajnik u administraciji Woodrowa Wilsona 1915-1920, bio mu je ujak. U devetnaestoj godini Foster je član američke delegacije na mirovnoj konferenciji u Haagu, a 1919. pomagao je tijekom Versajske mirovne konferencije. Isto tako, surađivao je u radu američke dele­ gacije pri Ujedinjenim narodima. Intenzivno je čitao i bavio se vanjskom politikom, iako nije bio djelatni diplomat. Njegov brat Allen Dulles radio je u tajnoj službi, a dugi niz godina bio je šef CIA-e. Eisenhower je Fosteru ponudio mjesto šefa State Departmenta navodeći da se ionako za »mjesto državnog tajnika priprema još od devete godine«, što je vjerojatno i bilo točno!12' Kempton, 100. Martin/Kobcrts/Mintz/McMurry/Jones, 887. 66

Imenovanjem Johna Fostera Dullesa bilo je zadovoljno desno krilo Republikanske stranke. Dulles je bio u izvrsnim odnosima i sa Senatom (Foreign Relations Committee), medu kojima je imao reputaciju »potpuno iskrene i poštene« osobe.124 Predsjednika je mogao vidjeti bez najave. Svakoga su se dana čuli telefonom tri ili četiri puta. Nalazili su se gotovo svakodnevno, obično oko 18.00 sati i tada su ra­ spravljali o politici, ali i životu uopće. Dulles je uvijek bio detaljno informiran, precizan i uvjerljiv u argumentira­ nju.125 Foster je bio praktični kalvinist, koji je svijet opisivao u crno-bijelim bojama. Snage dobra utjelovljene su u kapita­ lizmu, kršćanstvu i slobodi, dok su snage zla bile komuni­ stičke i ateističke zemlje. Dulles diplomat je ipak znao da je korisnost cilj politike. Zato bi vrlo teško bilo opravdati mišljenje povjesničara Cecila Crabba i Kevina Mulcahyja da za Dullesa nije bilo srednjega puta, već su oni koji su bili za SAD bili u isto vrijeme za pravdu i obrnuto.126 Američka politika prema Jugoslaviji jedan je od jasnih primjera da to nije bilo tako. »Taj čovjek, koji je bio poznat kao najradi­ kalniji ratnik hladnoga rata, bio je naš najbolji prijatelj u Sjedinjenim Državama«, istaknuo je u jednom intervjuu 1988. Leo Mates.127 Foster je 1956, kada je trebao izabrati između nastavka pomoći Jugoslaviji ili financiranja Asuanske brane u Egiptu, jer nije bilo izgleda da će Senat odobriti sredstva za obje zemlje, odlučio pomoći Beogradu, pa ma­ kar ga »progutali«.12H Dulles je vrlo dobro znao što je to Realpolitik i unatoč čestom moraliziranju jednom je rekao da su »Sjedinjene Crabb/Mulcahy, 176. biscnhowcr, ?67. i(' Crabb/Mulcahy, 177. r 1.CCS, 216. " Isto, 189. 67

John Foster Dulles (1888-1959), jedan od najsnažnijih državnih tajnika u povijesti SAD. Tijekom života smatran je jednim od jastrebova američke vanjske politike, osobom koja se ne libi započeti svjetski sukob. Do savršenstva dovodi politiku sračunatog rizika (brinkmanship). Žestoka retorika koja je svim nacijama pod komunističkim režimima obećavala oslobođenje, pridonijela je pobjedi repub­ likanaca na izborima 1952. Međutim, ubrzo se pokazalo da SAD nisu imale namjeru aktivno se miješati u prilike s druge strane Željezne zavjese. Iz knjige Dwighta Eisenhowera Waging Peace; snimak Roberta Phillipsa. 68

Države gotovo jedina zemlja koja je dovoljno velika i moćna da bi bila moralna.« Međutim, napisao je Eisenhower u svojim memoarima, samo oni koji ga nisu poznavali mogli su vjerovati da je krut, arogantan, sklon arbitrarnim odlu­ kama i licemjeran. Utilitarnost je držao umjetnošću diplo­ macije. Tijekom konferencije o Suezu u kolovozu 1956. Bohlen je zapisao da je Dulles bio »gladak poput jegulje«, a tada je govorio »dvama jezicima«, na samom rubu »prijevare i nepoštenja«.129 Britancima i Francuzima prodavao je jed­ nu, a Sovjetima drugu priču. Bohlenova procjena dugogo­ dišnjeg šefa nije suglasna s Eisenhowerovom. »On je bio snažan državni sekretar; da li je istovremeno bio i mudar, to je pitanje.«1’0 Foster Dulles i potpredsjednik Richard Nixon bili su malobrojni Eisenhowerovi suradnici koje se ne može pro­ glasiti mediokritetima. Eisenhower je, kao i mnogi ljudi koji su sami stekli bogatstvo i moć, volio biti okruženi milijuna­ šima ili ljudima s »pedigreom«. U prvom kabinetu nove administracije u njoj je sjedilo »osam milijunaša i vodoin­ stalater«, inače ministar rada, koji je odstupio za samo osam mjeseci. Za vrijeme Johna Fostera Dullesa State Department, odnosno državni tajnik i malena grupa najbližih mu savjet­ nika, doista su bili kreatori vanjske politike Sjedinjenih Država. Dullesa su nazivali potpredsjednikom za vanjsku politiku i on nije dopuštao Ministarstvu obrane, Savjetu za nacionalnu sigurnost i obavještajnoj agenciji CIA-i, na čijem je čelu bio njegov brat Allen, upletanje u vanjskopolitičko područje. Izdvajanje za tajnu službu bilo je jedno od rijetkih područja koja u Eisenhowerovoj administraciji nije osjetilo proračunske rezove. Svejedno, duh CIA-e, koji je obećavao brzo, odlučno i jeftino rješavanje teških problema, potkoUohlen, 406. Isto, 432. 69

pavao je ekskluzivnost State Departmenta. Činjenica da je Allen Dulles, Fosterov brat, bio direktor CIA-e pomogla je usku koordinaciju između dviju institucija. Obojica su bili skloni tajnim operacijama i svakodnevnim konzultacija­ ma.1’1 Iako je State Department bio kritiziran kao konzer­ vativan, pasivan i uvijek spreman savjetovati status quo, većinu vanjskopolitičkih odluka donosio je državni tajnik. Dulles nije bio samo »prvi među jednakima«, nego doista zadužen za provođenje vanjske politike.

State Department tijekom »lkeova doba« State Department, u trenutku kada je na njegovo čelo došao John Foster, bio je ozbiljno uzdrman paranoidnim optužbama o špijunaži i izdaji njegovih uposlenika koje je iznosio senator McCarthy. Nova administracija, kako bi što više udobrovoljila Kongres koji je svejedno smanjivao finan­ ciranje, nije željela (ili mogla) odmah prokazati politiku mlađeg senatora iz Wisconsina. Upravo suprotno, tijekom Fasenhowerove ere 425 službenika bilo je smijenjeno, po­ najviše zbog homoseksualizma ili drugih sličnih razloga koji nisu bili povezani sa sigurnošću. Više od dva desetljeća nakon pada McCarthyja, Charles Bohlen čudio se kako je »taj kužni dah straha i sumnjičavo­ sti« uspio zaraziti američki život i diplomaciju.1’2 Iako su se osobe sklone Sovjetima zasigurno infiltrirale u različite ustanove, prave opasnosti nije bilo. Novi članovi State Departmenta odavali su dojam američkih pionira koji su ulazili na teritorij neprijateljskih Indijanaca. Opsesija sigur­ nošću i glasine o tajnim dosjeima stvorile su atmosferu nesigurnosti. Ono što se tražilo od diplomatskih službenika ” * Rubin, 88. ” 2 Bohlen, Ž98. 70

bila je »stručnost, disciplina i pozitivna lojalnost politici koju naš Predsjednik i Kongres mogu odrediti... manje od toga neće se ovoga puta tolerirati«.1" Te su riječi bile hladne i oštre, pisao je Bohlen, a cijelo je ministarstvo podvrgnuto sumnji, što je uvrijedilo i republikanskoj administraciji sklo­ ne stručnjake. Tijekom 1954. vlada je imenovala dr. Henry Wristona na čelo posebnog Odbora za kadrove (Committee on Per­ sonnel). Reorganizacija diplomatske službe značila je pove­ ćavanje broja zaposlenih gotovo tri puta. Mnogi nevladini stručnjaci za gospodarstvo, rad, obavještajnu službu, strane jezike, povećali su djelotvornost ministarstva, koje je treba­ lo moći odgovoriti na sve dinamične procese u svijetu, revolucije i državne udare. Tim proširenjem zauvijek je nestalo aristokratskoga duha State Departmenra, ali i istin­ ske specijalizacije za određena područja i probleme. Foggy Bottom postao je fluidan, a suradnja između njegovih razli­ čitih dijelova nedovoljno koordinirana. Dulles je najviše volio raditi s malim hrojem suradnika, preuzimajući na sebe sve važnije odluke. Dullesovo»e man show bio je skriven od mnogih koji su radili u Foggy Bottomu. Kakvoća odluka zato je prečesto ovisila o njegovu zdravlju ili sposobnosti usredotočenja na posao. Preveliko koncentriranje autoriteta u jednoj osobi, koja je bila neza­ interesirana za organizaciju, snažno se osjetilo po njegovoj smrti. Stoga su u pravu oni koji upravo Johna Fostera okrivljuju za budući gubitak utjecaja State Departments na formuliranje vanjske politike SAD. Intenzivna putovanja državnoga tajnika, koja su u Dullesovom slučaju iznosila 36 posto cjelokupnoga vremena, dijelom su razlog njegove nezainteresiranosti za organizaciju posla u ministarstvu. Odstupom smrtno bolesnog Dullesa 1959, na njegovo je mjesto imenovan Christian A. Herter (1895-1967) njegov ,v' Rubin, 80.

71

prvi zamjenik. Dijelom fizički hendikepiran, Herter je bio F’isenhowerova osoba od povjerenja, dok je među osobljem Departmenta bio iznimno popularan. Herter je imao tek neke Dullesove karakteristike. Vanjska politika za njegova mandata postala je timski rad, obilježen većom fleksibilnošću. Bio je blag, ali jednom donesene odluke nije mijenjao. Ipak, kako su Hertera mnogi smatrali tek majordomom Foggy Bottoma, State Department, koji je bio sve češće kritiziran zbog pasivnosti ili sporosti u reakcijama na krizne situacije, samo je još kratko vrijeme bio mjesto gdje se raspravljalo o smjeru vanjske politike. Do tada nesamosta­ lan i razmjerno pasivan Savjet za nacionalnu sigurnost (NSC), postajao je sve više institucionalni dio mehanizma za donošenje odluka u vanjskoj politici.114 Jačanje NSC-a nastavilo se i tijekom vladavine demokrata.

John Fitzgerald Kennedy (1961-1963) Uoči izbora 1960. kandidat Demokratske stranke John Fitzgerald Kennedy naveo je tri glavne razlike između vla­ stitog i programa svoga republikanskoga suparnika. Prva se odnosila na američko gospodarstvo, druga se ticala ugleda SAD u svijetu, a treća mogućnosti Amerike da bude vođa slobodnoga svijeta. I Eisenhowerov potpredsjednik i repu­ blikanski kandidat Richard Milhous Nixon navodio je tri temeljne točke, od kojih su se dvije također ticale vanjskih opasnosti. Gallupova ispitivanja javnoga mnijenja između 1959. i 1961. pokazivala su da većinu Amerikanaca za­ brinjavaju odnosi sa Sovjetima i izgledi očuvanja mira.111 Predsjednički su kandidati samo korespondirali s prevlada­ vajućim raspoloženjem javnosti. Obojica su bili žestoki*I Rubin, 86. IVi Conflict and Consensus, .182-38.}. 72

antikomunisti, koji su tijekom McCarthyjeve histerije za­ pravo podupirali njegove postupke.1’6Predsjednička se kam­ panja vodila u doba krize s otkrivenim i srušenim američkim špijunskim zrakoplovom U-2 iznad SSSR-a, koja je bila jedan od vrhunaca hladnoratovskih napetosti uopće. Ken­ nedy, koji je u Senatu zagovarao veće izdvajanje za vojsku kako bi se zatvorio tzv. raketni jaz (missile gap) i tobožnje zaostajanje SAD prema Sovjetima u krstarećim raketama, upravo je taj problem 1960. i učinio glavnim u svojoj predsjedničkoj kampanji. O tome je u javnosti govorio iznimno dramatično: »Vremena nema. Nastalo stanje nika­ da se nije niti trebalo dogoditi. Ali, pokrenemo li se sada,

Odlazeći predsjednik Hisenhower i novoizabrani JFK. Već prije izbora Fisenhower je utvrdio redoslijed predaje ovlasti novom predsjedniku. Demokratski kandidat John Fitzgerald Kennedy za »dlaku« je prestigao Fisenhowerova potpredsjednika i kandidata republikanaca Richarda Nixona. Iz knjige Dwighta Eisenhnwera Waging Peace; UPI

Chafe, 183. 71

ako smo voljni započeti kockarsku partiju s našim novcem, radije no s našim opstankom, siguran sam da imamo snagt i sredstava zadržati minimum uvjeta za preživljavanje, za naše saveze i za aktivno nastojanje k miru.«117 Odmah po ulasku u Bijelu kuću Kennedy je otkrio da raketni jaz zapravo ne postoji. Dakako da je to znala i prethodna administracija, ali podatak nije učinila javnim. Upravo su te podatke u Washingtonu imali zahvaljujući brojnim špijunskim letovima zrakoplova U-2. Kada je izabran, mladi Bostonjanin bio -je, baš kao i Hisenhower, ponajprije zainteresiran za vanjsku politiku. Iako su demokrati imali dvotrećinsku većinu u Kongresu, zastupnici su Predsjedniku sustavno odbijali sve važnije zakonske pakete. U zakonodavnom smislu prve su dvije godine administracije JFK-a bile potpuni debakl.1™Takva je situacija Bijelu kuću još više gurnula u polje vanjske politike. Do kraja pedesetih Kongres SAD predsjedniku je predao većinu svojih prerogativa u vanjskoj politici. Početkom 1960-ih na tome se planu predstavnički dom SAD smatrao malo važnim. I Eisenhower i Kennedy najveći dio vanjske politike vodili su pomoću executive agreements^ zapovijedi­ ma koje nisu tražile blagoslov parlamenta. U dinamičnom hladnoratovskom svijetu odluke su se trebale donositi brzo, pa je tako izvršna vlast imala prednost ispred zakonodavne. Eisenhowerov i Kennedyjev stil vladanja razlikovali su se. Stari general bio je oprezan, protestant prezbiterijanac, odgojen u srcu Srednjega zapada, kanzaškom Abileneu. Mnogo mlađi Kennedy, prvi (i zasada jedini) katolik koji je izabran za predsjednika, bio je energičan i aktivan. Obojica su bili istinski vjernici. S Kennedyjem je konačno i počeo nestajati stereotip američkoga katolika, koji je smatran M ajor Problems, 414. I,H Kuklick, 107; Chafe, 192.

74

osobom s tek površnim prihvaćanjem demokratskih vrijed­ nosti, poput senatora McCarthyja. Fisenhowerov je cilj bio »nikada ne biti uhvaćen ni u čemu što činiš«. Kennedy je naglašavao vanjski dojam. Ike je politiku vodio prenoseći na svoje suradnike najveći mo­ gući dio procesa odlučivanja. Izbjegavao je taktičke detalje i Štedio se za pitanja od strateške važnosti, u kojima je presuđivao tek pošto su stručnjaci obavili svoj posao. Ken­ nedy je, potpuno suprotno, u određenoj mjeri podupirao preklapanje autoriteta različitih ogranaka vlasti, zadržava­ jući posljednju riječ za sebe. JFK je želio biti dio čitavoga postupka analize. Ni jedan važniji sastanak nije održan bez njega. Za razliku od Eisenhowera, mnogi su članovi Kennedyjeva tima bili intelektualci, »znanstvenici-gladijatori«, koji su kombinirali um i smisao za praktično.1'1' On je obećao da će zemlju ponovno pokrenuti, otvoriti »novu granicu«. Sto je pod tim mislio, ostaje nejasno. Njegov intelektualni liberalni konsenzus bio je po definiciji — konzervativan. Kapitalizam je funkcionirao na najbolji mo­ gući način i na unutarnjem se planu malo toga trebalo mijenjati. Socijalno je jedinstvo, doduše, bilo nužno u borbi protiv svjetskoga komunizma, koji ne može postojati uspo­ redno sa Slobodnim svijetom. Poteškoće s pokretom za građanska prava i nezadovoljnicima zbog društvenih nejed­ nakosti izbile su tek dvije godine po Kennedyjevu ulasku u Bijelu kuću. Promjene koje su one donijele Ameriku su temeljito izmijenile.

'■w Kuklick, 121.

75

JFK, State Department i Ured za nacionalnu sigurnost od 1960. do 1963. Ured za nacionalnu sigurnost (NSC), na čijem je čelu McGeorge Bundy, u Kennedyjevoj administraciji postaje gotovo usporedni State Department. I državni tajnik za obranu Robert McNamara svoje ministarstvo dovodi do vrhunca utjecaja u američkoj povijesti. Uz ministra pravo­ suđa, predsjednikova brata Roberta, oni su bili jezgra tehnokratske inteligencije establišmenta s Istočne obale, koja je dominirala politikom. Naglasak je bio na neformalnosti, fleksibilnosti i pokretu. Novine su tada pisale kako najbliži suradnici McNamare odlaze nedjeljom do parkirališta Pen­ tagona, kako bi po temperaturi haube automobila saznali koliko dugo već radi i je li uopće išao kući prespavati.140 Robert Kennedy napomenuo je kako su članovi vlade vje­ rovali da uspijevaju obaviti posao zbog priča o tome koliko je tko radio. Svejedno, zbroj diploma s najčuvenijih sveuči­ lišta i silan utrošak vremena, energije i užurbanost ne smije se poistovjetiti sa snagom, sposobnošću i mudrošću. Počevši od Kennedyja, Savjet za nacionalnu sigurnost postao je za vođenje vanjske politike gotovo jednako važan kao State Department. Njegov je utjecaj sve više rastao, a kako je bio manji od ministarstva vanjskih poslova, zahva­ ljujući mobilnosti bolje je odgovarao osobinama Kennedyjeva kabineta i stila. Savjet je sve otvorenije lobirao i za vlastite vanjskopolitičke prioritete. Jačanje NSG-a, započe­ to u vrijeme JFK-a, kulminaciju je doživjelo u doba pred­ sjednika Nixona i njegova SANS-a (posebnog savjetnika za nacionalnu sigurnost) Henryja Kissingera. Velikom i tromom State Departmentu Kennedy nije po­ sve vjerovao. Smatrao je da su američki diplomatski službe­

76

nici oponirali njegovu izboru u Bijelu kuću. Oprezni Dean Rusk, novi državni tajnik, najbliže suradnike nije izabrao sam i vidio se tek kao predsjednički savjetnik. Ruskov je temperament i stil podsjećao na diplomata od karijere, čovjeka oprezna i nedovoljno dinamična za predsjednika Kennedyja. Iako su ga zaposleni u State Department!! vo­ ljeli, jedan od njegovih suradnika napomenuo je kako će Ruskovo mjesto u povijesti biti nisko.141 Neki povjesničari smatraju da je Njujorčanin Rusk, kao neprobitačna ličnost i osoba na koju se moglo utjecati, namjerno i postavljen na čelo Foggy Bottoma.142 Velika udaljenost diplomata od karijere i pripadnika nove administracije bila je vrlo vidljiva na početku šezdesetih. Kennedy je, slično Eisenhoweru, razmišljao o reorgani­ zaciji Ministarstva vanjskih poslova. Namjeravao je stvoriti »tajni ured od tridesetak ljudi koji bi vodili vanjsku politiku, dok bi se State Department zadržao kao fasada u kojoj bi se ljudi mogli natjecati u nošenju spisa iz ureda u ured«.145 Pozitivan je pomak bio prestanak diskriminiranja katolika i Zidova, iako još ne i žena i Afroamerikanaca u State Departmentu. Broj pripadnika različitih manjinskih skupi­ na, iako ne brzo, ipak se stalno povećavao. Europa je i dalje ostala primarno polje djelovanja ameri­ čke vanjske politike. Međutim, sve se veća pozornost po­ svećivala Trećem svijetu. Najviše je vremena apsorbirala Kuba i Fidel Castro. Havana se doživljavala kao sovjetski Zapadni Berlin, mjesto duboko unutar prijateljskoga terito­ rija. Uspješan završetak Kubanske raketne krize 1962. dao je novo samopouzdanje administraciji. U hladnoratovskom sukobu, koji je bio igra na sve ili ništa, cilj je bio postići da suprotstavljena strana prva »trepne«. Bijela kuća je to posti1.1 Rubin, 283.

Ui Hames/Rae, 295; Chafe 196. 1.1 Sclilesinger, 433. 77

gla, ali i izvukla određene pouke. Slično unutrašnjoj politici, sada se i vanjska promijenila. Dobila je jasniji cilj, smjer i govorila je pomirljivijim jezikom.144 Jugoslavija i jugoslavenski aspekt Kennedyjeve politike nisu posebno detaljno opisani u standardnim knjigama o Kennedyjevoj administraciji ili sjećanjima njegovih savjetni­ ka. Jugoslavija, kao i zemlje Trećega svijeta u čije je ime sve više govorila, zasigurno nisu bili u prvom, ali ni drugom ili trećem planu američke vanjske politike. Veleposlanici Sjedinjenih Država u Jugoslaviji od 1955. do 1963. bili su James W. Riddleberger, koji je u prosincu 1957. imenovan veleposlanikom u Ateni. Zamijenio ga je Karl Rankin, koji je imenovan 13. prosinca 1957, a služio je do 22. travnja 1960. i George Frost Kennan, koji je vjerodajnice predao 16. svibnja 1961, obnašajući dužnost veleposlanika do ostavke u lipnju 1963.

" * Kuklick, 124 125. 78

VANJSKOPOLITIČKI ODNOSI SJEDINJENIH DRŽAVA I JUGOSLAVIJE (1955-1963)

Jugoslavija prije promjene: od siječnja do svibnja 1955. Dokument 5406/1 Savjeta za nacionalnu sigurnost Sjedi­ njenih Država, napisan početkom 1954, isticao je kako politička strategija prema FNRJ treba uključivati »strplji­ vost, pomoć i diplomaciju, kojom se Jugoslavija može još snažnije vezati za Zapad«. U isto je vrijeme iduće godine veleposlanik SAD-a u Beogradu James W. Riddleberger napisao u izvješću State Departmentu da je »jasno kako visoki jugoslavenski dužnosnici i dalje žele kruh mazan s obje strane«.145* Odgovarajući na američke kritike, jugoslavenski je tajnik za vanjske poslove Koča Popović odgovorio Riddlebergeru da stalna neprijateljska stajališta prema NATO-u u tisku ne odražavaju službeno gledište Vlade Jugoslavije. Isto tako, jugoslavenska je vlada, nažalost, izabrala krivi trenutak za obnavljanje odnosa s Pekingom, baš u vrijeme krize u Tajvanskom prolazu.I4fi Edvard Kardelj, prvi potpredsjed­ nik Federacije, naglasio je kako će njegova zemlja ostati na putu socijalizma, zato jer bi »bilo koja druga politika Jugo­ slaviju izložila konfuziji i unutrašnjim potresima«.147 Najviši su jugoslavenski dužnosnici često naglašavali kako je njiho­ 1.5 l-'RUS/1955/Vol. XXVI/dok. 259/629. Riddleberger je s Kočom Popovičem, F.dvardom Kardeljem, dr. Jožom Vilfanom i dr. Alešem Beblerom razgovarao u veljači 1955. 1.6 Diplomatski odnosi Jugoslavije i Kine obnovljeni su 19. veljače 19.55. Prvi je kineski veleposlanik u Beogradu bio akreditiran malo prije Hruščovljeve posjete Beogradu. World Affairs 1955. FRUS/1955/Vol. XXVI/dok. 259/626. 79

va zemlja komunistička, iako ne i satelit SSSR-a, protiv NATO-a, ali i protiv blokova uopće. Socijalizam i politička neovisnost bili su opravdanje režimu za nepopularnu unu­ trašnju politiku, pisao je Riddleberger. Da nije tako, Tito i Savez komunista ne bi bili potrebni.148 Izjave više visokih jugoslavenskih dužnosnika američkom veleposlaniku bile su dvosmislene i dvojbene. »Ovo je sivo područje i crno-bijela boja zbog koje bi se sud mogao lako donijeti, velika je rijetkost«, pisao je Riddleberger.149 Zemlja u kojoj je bio akreditiran bila je socijalistička i Tito se nije pretvarao da je demokrat.1'0 S druge strane, Maršal je još donedavno nazi­ van »američkim komunističkim saveznikom«.151 U opsežnu pismu koje je u veljači 1955. poslao direktoru Ureda za istočnoeuropske poslove State Departmenta vele­ poslanik Riddleberger je naveo razloge za i protiv takve politike Washingtona prema Beogradu. Zapad svakako mo­ že biti zadovoljan vojnim savezom Jugoslavije s Grčkom i Turskom. Barem u privatnim izjavama Jugoslaveni su jasno razlikovali namjere dva bloka, JNA je snažna oružana sila, a pozitivno je bilo i mirno rješenje tršćanske krize. Jugosla­ veni su odlučni očuvati vlastitu neovisnost, utjecati na sovjetske satelite, pomoći liberalniju struju u novom sovjet­ skom rukovodstvu. Iako je Beograd glasno promicao aktiv­ nu koegzistenciju i rijetko se nalazio na istoj strani sa SAD-om i UN-om, nije zlorabio govornicu svjetske orga­ nizacije u propagandne svrhe. Liberalizacija i gospodarski uspon bili su najbolji način da se ublaži sumnjičavost zapad­ nih zemalja, koje su medu narodom bile daleko popularnije nego istočne. Do određenog, ali znatog stupnja, Beograd je bio voljan surađivati sa Zapadom kako bi se povoljno riješilo i pitanje Austrije. ‘"H FRUS/1955/Vol. XXVI/dok. 239/623-6.30. FIUJS/1955/Vol. XXVI/dok. 241/639. 1,(1 Brands, 172. 1,1 lst° . 196- tako su ga, primjerice, nazvali u US Neu/s and World Reportu. 80

Tito je bio upoznat sa zapadnoeuropskim planovima za gospodarsko povezivanje. Tijekom jednoga od svojih raz­ govora s j. F. Dullesom britanski je ministar vanjskih poslo­ va Anthony Eden rekao kako su Jugoslaveni zainteresirani za priključenje procesima integracije, ali da sam nije siguran bi li to trebala biti dobra ili loša vijest?152Jugoslavija je bila na suprotnoj ideološkoj strani, manje razvijena i protiv načela tržišnoga gospodarstva. S druge strane, Jugoslaveni su bili uplašeni idejom da će ih se koristiti tek kao tržište zapadnih gospodarstava, bez mogućnosti da nešto sami ponude. Takav bi razvoj oslabio položaj Saveza komunista i Tita. Za Washington, koji se još nadao da bi »titoizam« mogao biti privlačan ostalim komunističkim režimima, je­ dino bi posve neovisna, ali ne i sa zapadnim gospodarstvima integrirana, Jugoslavija mogla služiti takvoj svrsi. Riddlebergerova lista kontraargumenata također je bila veoma duga. Odbijanje suradnje s NATO-zemljama i par­ tnerima u Balkanskom paktu, nerealne ambicije u Jugoisto­ čnoj Europi, pristajanje na dogovor oko Trsta tek nakon pritiska, jednako žestoko kritiziranje obaju blokova... »Ju­ goslavija je manje od saveznika«, napisao je Riddleberger. Njezina je komunistička ideologija stalno potiskuje na Istok. Također je nejasno što se zaista nalazi u pozadini neutralističke politike nesvrstavanja. Trend k »normalizaciji« sa Sovjetima, koji je započeo ubrzo po Staljinovoj smrti i visok stupanj suglasnosti s Nehruovom Indijom povećavao je zabrinutost Washingtona. Republikanski je političar iz Michigana Alvin Bentley navodio kako mu se čini da se Tito i Nehru natječu koji će se više približiti granici komunizma, a da ne postanu klasični sateliti Moskve.155Svejedno, nikada nije bilo niti najmanje dvojbe da Broz želi izbjeći bilo kakav oružani sukob, poglavito svjetski rat.154 1,2 Bekić, 655. ,w Brands, 198. 1,1 FRUS/1955/Vol. XXVl/doc. 239; 251/p. 640; 656. 81

Titov posjet brodom Galeb Južnoj Aziji, gdje je boravio od kraja 1954. do 11. veljače 1955, označio je otvaranje trećeg puta u svjetskoj politici. Nakon što je Galeb pristao u riječku luku, Tito je »u političkom i duhovnom smislu« bio gotovo druga osoba.155 U Indiji i Burmi Broz je zazvao suradnju zemalja Trećeg svijeta izvan postojećih blokova, i to bez obzira na njihovu veličinu, politički sustav, kulturno i povijesno nasljeđe. Aktivna koegzistencija i nesvrstavanje činile su se poželjnim rješenjem za većinu svjetskih proble­ ma.156 Iako se tada s Naserom susreo tek na brodu, ploveći kroz Suez, bio je to početak prijateljstva koje će intenzivno trajati do 1970. godine. Većina je američkih senatora i novinara smatrala da je pomoć koju je Jugoslavija dobivala nerazmjerno velika u odnosu na koristi koje SAD imaju od njezine politike157 i da je stoga treba stalno iznova procjenjivati. Manje od dva tjedna prije nego što je Hruščov posjetio Beograd, direktor CIA-e Allen Dulles naglasio je da su pred Brozom tri mogućnosti: približiti se Zapadu, vratiti se Istoku ili nasta­ viti neutralističku politiku. Treća se mogućnost Allenu Dullesu činila najizvjesnijom.158 U isto se vrijeme iza zidina Kremlja zaoštravala borba najviših državnih i partijskih dužnosnika. Georgi M. MaIjenkov, predsjednik sovjetskog Savjeta ministara, bio je u veljači 1955. zamijenjen Nikolajem Bulganjinom. Maljenkovo smjenjivanje pokazalo je Jugoslavenima da najavljene promjene u Moskvi neće biti samo kozmetičke.159Ugled koji*1 IVi Bekić, 674. 1,6 Rubinstein, 5 *-62. 1S l-RUS/1955/Vol. XXVIAJok. 241/642-643. U izvješću Vijeća za koordinaciju opera­ cija, Washington, 13. kolovoza 1955, tvrdi se da je vojna pomoć koju je Jugoslavija primila od početka 1951. do 1955. dosegnula 787,7 milijuna dolara, a gospodarska 475,5 milijuna. Isto, 644-645. Na 19. je kongresu Komunističke partije Sovjetskog Saveza Maljenkov označio Jugoslaviju kao američku koloniju, a njezine vode kao špijune koji sabotiraju razvoj Sovjetskog Saveza i drugih »narodnih demokracija«. Clissold, 245. 82

bi stekao čovjek koji bi Jugoslaviju uspio vratiti u Lager bio bi velika pomoć u frakcijskim sukobima. Beogradu bi, opet, puna normalizacija odnosa sa Sovjetima donijela određene političke i više gospodarskih prednosti. Sovjetska je visoka delegacija sletjela u zračnu luku u Surčinu 26. svibnja 1955. Pregovori koje su Tito i Hruščov vodili u Beogradu i na Brijunima bili su teški. Sovjeti, prema Hruščovljevim memoarima, nisu bili spremni raskinuti s nasljeđem staljinizma. Potpisani komunike označio je novo razdoblje u odnosima dviju vlada, a imao je i znatne poslje­ dice na kakvoću vanjskopolitičkih odnosa Sjedinjenih Dr­ žava i Jugoslavije.

Susret sovjetskog vođe Nikite Hruščova i jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita u Beogradu i na Brijunima u svibnju 1955. lako su odnosi između dviju zemlja potpisivanjem Beogradske deklaracije bili normalizirani, Hruščov nije uspio vratiti Tita u Lager. Iz knjige The Cold War, slika Hulton Getty.

NORMALIZACIJA ODNOSA SA SOVJETSKIM SAVEZOM I ZABRINUTOST SJEDINJENIH DRŽAVA (1955-1957)

Razočaranje na Zapadu: Jugoslavija poslije Beogradske deklaracije U prvom službenom brzojavu State Departmentu nakon što je Beogradska deklaracija bila prevedena američki je veleposlanik Riddleberger, jednako kao i njegov turski ko­ lega Sadi Kavur, potpisani dokument ocijenio »nezadovo­ ljavajućim«.160 Jugoslaveni su poduprli kineska presezanja na Formozu i obvezali se na čvršću suradnju sa Sovjetima. Njihovi grčki, francuski i britanski kolege bili su manje zabrinuti. Jugoslavenska je vlada ostala neovisna. »Dobro obaviješteni izvori« javili su da je Tito bio vidno razočaran prisutnošću staljinističke struje u Kremlju. Josipa Broza, koji je tijekom razgovora na Brijunima »najenergičnije« branio Zapad, šokirale su izjave sovjetskih političara da je iza oba svjetska rata komunistički svijet rastao, pa da, tako gledajući, ratovi i nisu loši.161 Jugoslaveni su tada više nego ikada ranije bili protiv bilo kakva vojnog sučeljavanja, a napose globalnog. O zabrinutosti veleposlanika Sjedinjenih 160 FRUS/1955/Vol. XXVI/dok. 251/656. Brzojav je poslan 5. lipnja 1955. Zbog članstva u Balkanskom ugovoru sastancima veleposlanika tri savezničke sile pribivali su i veleposlanici Grčke i Turske. Adnan Menderes, turski predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova Jugoslaviju je posjetio početkom svibnja. Veleposlanik Kavur i premijer bili su uvrijeđeni što ili jugoslavenski domaćini i saveznici nisu obavijestili da se priprema posjet Hruščova i sovjetske delegacije. Bekić, 693. 161 FlUJS/l955A'ol. XXVI/đok. 251/654-656. S4

Država Riddlebergera novonastalom situacijom u Jugosla­ viji američka javnost nije saznala mnogo. U izjavi »The New YorkTimesu« od 16. lipnja 1955. on je naglasio kako »ništa zapravo nije promijenilo jugoslavenske odnose sa Zapa­ dom«.162 Puna normalizacija odnosa između Beograda i Moskve i jugoslavensko odbijanje daljnje rasprave o američkoj vojnoj pomoći doveli su do njezine obustave. Taj su korak već neko

Flert u koridoru Nakon potpisivanja Beogradske deklaracije postojale su sumnje da će Broz podleći zovu Sovjetskoga Saveza i s puta neutralnosti skrenuti prema Lageru. Iz k n jige T h e U S in W orld A ffairs 1 955, k a r ik a tu r a iz T he M a n ch ester G u a rd ia n a .

162

Campbell, 34.

vrijeme zagovarali vojni krugovi, veliki dio kongresmena i novinstvo. Nasuprot njima, predsjednik Eisenhower i dr­ žavni tajnik Dulles smatrali su da je nastavak pomoći Beo gradu u američkom interesu. Tijekom ljeta 1955. Kongre: je propitivao daljnju američku potporu. William Knowland. vođa Republikanaca u Kongresu, o tome je raspravljao s Eisenhowerom. Predsjednik je branio Tita, tvrdeći da s( dobro ponio u raspravama sa Sovjetima i da je to još »jedna od naših najvećih pobjeda u hladnom ratu«.16’ Jugoslaven­ sko stajalište prema Njemačkoj i zagovaranje članstva NP Kine u Ujedinjenim narodima Washingtonu se, dakako, nije sviđalo. Eisenhower vjerojatno nije bio zbunjen, kako je u svojoj knjizi napisao Brands, nego je on zbunjivao kongres­ mena Knowlanda iz Californije, šefa republikanske manjine u Kongresu, tvrdeći da je jugoslavenska potpora Kini »go­ tovo neizbježna jer i Jugoslavija također želi ući u UN«.164 Kako je Jugoslavija bila jedna od zemalja utemeljiteljica UN-a, malo je vjerojatno da je Eisenhower bio baš toliko smeten! Kako god, Knowland je predsjedniku povjerovao. Tijekom razgovora s Eisenhowerom u kolovozu državni je tajnik Dulles izjavio da, unatoč nedavnu razvoju događa­ ja, jedino velika gospodarska nužda može Tita prisiliti na ponovno približavanje Moskvi.165 Takav bi mu potez upro­ pastio stečeni ugled u svijetu i onemogućio da iskorištava obje strane. Zato je vrlo vjerojatno da će se Jugoslavija i dalje »igrati« idejom o miroljubivoj koegzistenciji.166 Iako je gospodarska razmjena sa Sovjetskim Savezom porasla od Staljinove smrti, 70-80 posto ukupne trgovine još je sa zapadnim zemljama. Zamjenski dijelovi za mnogobrojnu vojnu opremu JNA su američki, a vlasti u Beogradu svjesne su da jedina vojna opasnost dolazi s Istoka. Većina je 165 Brands, 200. 161 Isto.

165 FRUS/1955/Vol. XXVI/dok. 253/65«. 166 FRUS/1955/Vol. XXVI/dok. 254/662-664. 86

pučanstva sklonija Zapadu. U takvoj situaciji nema previše razloga za zabrinutost. Dullesovo je mišljenje bilo da je Tito komunist Buharinova kova i da su njegove ambicije motivi­ rati neke od satelita, poput Bugarske, Rumunjske i Mađar­ ske, da kopiraju njegovo shvaćanje socijalizma. Dulles je naglasio da »...ako je to njegova ambicija, onda je takva da si možemo priuštiti njezino tiho podupiranje«.167 Takve ciljeve treba podupirati sve do onoga trenutka dok ne počnu ugrožavati američke interese u području. Odlučeno je da će poziv Titu da službeno posjeti Sjedinjene Države predati zamjenik podtajnika državnoga tajnika za politiku Murphyja, ukoliko mu se to učini doista važnim. Kako je Eisenho­ wer pretrpio srčani udar svega dva dana prije Murphyjeva posjeta, ponuda Titu nije spominjana.I6S John Foster Dulles i Tito na Brijunima (6. listopada 1955) U svega nekoliko tjedana od rujna do listopada 1955. visoki su se dužnosnici Sjedinjenih Država i Jugoslavije susreli tri puta. Tijekom desetoga redovitog zasjedanja Op­ će skupštine Ujedinjenih naroda potkraj rujna u New Yorku razgovarali su šefovi diplomacija Koča Popović i Foster Dulles. Zamjenik podtajnika državnog tajnika za politiku Murphy razgovarao je s Titom i Svetozarom Vukmanovićem Tempom, potpredsjednikom SIV-a i predsjednikom Savjeta za narodno gospodarstvo. Najvažniji je bio Titov sastanak s Dullesom 6. listopada 1955. na Brijunima. Dulles je u Jugoslaviju došao poslije sastanka u Zenevi, gdje je pregovarao sa sovjetskim kolegom. Razmjerno nabijen diplomatski raspored posjeta američ­ koga prvog diplomata Brijunima bio je motiviran i željom FRUS/1955/Vol. XXVI/dok. 25.V658-659. Brands, 202. X7

da se balansira posjet visoke sovjetske delegacije u svibnju Amerikanci su isto tako željeli utvrditi koje su stvarnt posljedice Hruščovljeva posjeta. Dullesa je ponajviše zanimala sudbina Balkanskog paktć i čvršće povezivanje Jugoslavije sa zapadnim silama. Tito i Koča Popović istaknuli su kako su trenutačni problemi unutar saveza uzrokovani ponajprije nesuglasicama između Ankare i Atene. Turci su se, po mišljenju kraljevske vlade u Ateni, prekasno ispričali za nerede usmjerene protiv pravo­ slavnog stanovništva u Istanbulu, do kojih je došlo u doba posjeta grčkoga suverena Beogradu. Nejasno je kakvu će politiku zaigrati Grčka nakon smrti umirućeg premijera Papagosa, dok se rješavanje nesuglasica glede Cipra teško može očekivati. Tito je priznao da Jugoslavija ne naglašava vojni dio Saveza, ali ga i ne »ubija«.169 Međutim, ni jedan od civilnih dijelova sporazuma nije se ostvarivao. Jugoslavija vjerojatno nije bila jedina odgovorna strana za odumiranje sporazuma između tri balkanske zemlje, ali je bila zadovolj­ na njegovom pasivizacijom.170 Do studenog 1955. nije došlo do popravljanja odnosa između sovjetskih satelita i Jugoslavije. Tito je smatrao da su tamošnji lideri i dalje staljinisti. Trenutačna je situacija u Kremlju obećavajuća i do velikih bi promjena moglo doći za nekoliko mjeseci, najviše godinu dana.171 Titu su laskale primjedbe poput one podtajnika Murhpyja da bi SAD mo­ gle poduprijeti »jugoslavenski tip nacionalnog komunizma u satelitima kao različitog od centralističkog sustava«.172 Objema je državama u interesu bio model po kojemu svaka 169 FIUJS/1955/Vol. XXVI/dok. 257, 263/671,694. 1,(1 Bckić, 736-737. I.eo Mates, bivši jugoslavenski veleposlanik u SAD i podtajnik za vanjske poslove 1961, predložio je da se samo službeno otkazivanje Balkanskog pakta, zapravo nepostojećeg već dvije godine, može smatrati njegovim otkazivanjem, s čime su se složile sve strane. 171 b'RUS/1955/Vol. XXVI/dok. 263, 267/695, 704. r i FRUS/1955/Vol. XXVI/dok. 258/673. 88

zemlja ima pravo biti neovisna i njegovati sustav koji joj najviše odgovara. Kako se Tito potkraj godine spremao u posjet Egiptu, Dulles je mislio kako bi pregovori poput onih vođenih prilikom rješavanja tršćanskoga problema, a u kojima bi posrednik bio Josip Broz, mogli pomoći u rješavanju nesu­ glasica između Egipta i Izraela. Tito, polaskan takvim mi­ šljenjem, složio se da bi Arapi, unatoč izraelskoj netaktič­ nosti, trebali prihvatiti postojanje židovske države, ali je naglasio svoje i Naserovo stajalište kako vojni savezi poput Bagdadskog pakta samo dijele arapski svijet.

Josip Broz Tito i državni tajnik SAD od 1952. do 1959. John Foster Dulles na terasi Bijele vile na Brijunima tijekom razgovora 6. listopada 1955. Dulles i Tito razgovarali su tri sata na Vangi o nizu tema, od problematike Njemačke i Bliskoga istoka, do Azije. U pauzi sastanka, Tito je Dullesa osobno povezao brzim čamcem. Zajednička izjava nakon susreta bila je zbog velike suglasnosti dvaju izaslanstava, po Dullesovim riječima, »vrijedna cijeloga puta«. Iz knjige Keeping Tito Afloat, Lorraine M. Lees; Dwight D. Eisenhower Library 89

Pitanje Njemačke bilo je jedno od onih o kojima se najviše raspravljalo. Jugoslaveni su se zalagali za suverenu, neovi­ snu, ujedinjenu i do određenog stupnja demilitariziranu Njemačku, koja neće biti ekspanzionistička. Zapad se ne treba bojati ujedinjene Njemačke, jer su Nijemci »praktično imuni na komunizam«, rekao je Tito Murphyju.175 Zelje za očuvanjem mira u svijetu standardno su ponavljane u raz­ govorima o svim temama. Vrijeme koje je Dulles proveo s Titom učvrstilo ga je u mišljenju da Broz nije voljan žrtvovati vlastitu neovisnost i vratiti se Moskvi. To je potvrdila i zajednička izjava objav­ ljena kao zaključak sastanka Tito-Dulles, koja je sama, po riječima Johna Fostera, bila vrijedna cijeloga puta.174Javlje­ no je da su Sovjeti bili bijesni na Tita zbog takva suglasja i traženja istih prava koja ima Jugoslavija i za sve ostale zemlje.175 Jugoslavenske su novine poduprle bliske odnose sa SAD-om, što je, vjerojatno, značilo i nastavak pomoći. Iako nije postojalo previše nade da će Beograd slijediti prozapadni kurs, već je i takvo stajalište Beograda Zapadu davalo brojne prednosti. Konačno, Sovjetima je i nadalje bio blokiran pristup Jadranu.176 Izvješće NSC br. 5601, objavljeno u siječnju 1956, potvr­ dilo je kratkoročne i dugoročne smjernice politike SAD-a prema Jugoslaviji.177 Posredovanjem političke i gospodar­ ske liberalizacije, konačni je cilj potpuno slobodna Jugosla­ vija. Veća vojna pomoć i rast utjecaja SAD-a i zapadnih zemalja na političkom, kulturnom, turističkom i znanstve­ nom području, kao i jačanje individualnih veza, zemlju će više vezati za Zapad. »Zbog posebne važnosti Jugoslavije za 1 5 Isto.

171 FRUS/1955/Vol. XXVI/Jok. 267/703. 1 5 Campbell, 34-36. rf’ FRUS/1955/Vol. XXVI/đok. 266/702. 177 FRUS/1955/Vol. XXVI/dok. 271/70R-7I4. 90

Sjedinjene Države u Istočnoj Europi, SAD se trebaju čuvati poteza koje bi Jugoslaviju gurnule prema sovjetskom blo­ ku.«178179 Treba izbjegavati svaki korak koji bi se mogao protumačiti kao bezrezervna potpora, ali i slabljenje Titova režima. Američka je pomoć i dalje pristizala.

Tito u Sovjetskom Savezu U Titovoj je poruci delegatima 20. kongresa KP Sovjet­ skog Saveza naglašeno kako se odnosi između SSSR-a i Jugoslavije postupno, ali sigurno popravljaju u interesu svjetskog mira, što je potvrdila i Beogradska deklaracija.171' Kongres je član najvišeg rukovodstva Anastas Mikoyan nazvao najvažnijim u povijesti Partije od Lenjina. Njegov je vrhunac bio Tajni izvještaj Hruščova 25. veljače 1956. Bila je to posljednja prigoda da se jasno označi glavni krivac za probleme u sovjetskom društvu, otkloni moguća optužba zbog prešućivanja i, u vrijeme dok su trajale borbe unutar rukovodstva, otkloni opasnost od ponovnoga vraćanja na prošle metode. Seciran je Staljinov kult ličnosti, despotsko vladanje, zatvori, ubojstva, promašene odluke. Jedino je pohvaljeno Staljinovo djelovanje do 1934. godine.180 Kopi­ ju govora CIA je dobila od izraelskoga Mossada, temeljito ga proanalizirala i na ljeto učinila dostupnim tisku. U istoj mjeri u kojoj su Kinezi bili razočarani Beograd je bio oduševljen govorom. Hruščov je još u svibnju 1955. na Brijunima branio Josifa Visarionoviča. Sada je najvažnije pomoći progresivcima u Kremlju, smatrao je Tito.181 U privatnim su izjavama zapadnim diplomatima visoki jugo­ rH Isto, 711.

179 Clissold, 258. IHH Boffa, 353, 354. ,H1 FRUS/1956/Vol. XXVI/clok. 272/717. 91

slavenski dužnosnici opravdavali prosovjetske članke u ti­ sku u svezi sa stanjem u Moskvi. Jasnije su postale i razlike između određenih krugova u jugoslavenskom vrhu. Veleposlanik SAD-a Riddleberger bio je posebno zabrinut zbog nevoljkosti FNRJ da se ispune sve točke sporazuma o vojnoj pomoći Jugoslavenima. Koča Popović priznavao je kako je američka vojna potpora imala odlučan učinak na očuvanje jugoslavenske neovisnosti, ali je njegov zamjenik Srda Priča predlagao da se uvjeti ranije dogovoreni s Murphyjem otkažu.182* Moguće je da su su­ protstavljena mišljenja odražavala sukob dviju grupa unutar jugoslavenskog vodstva. Druga je mogućnost da su Jugosla­ veni željeli ispitati prag popustljivosti Bijele kuće. Jugosla­ venskoj bi strani u tome trenutku dobro došla sovjetska gospodarska pomoć, pa se u tom svjetlu mogla promatrati žestoka antizapadna kampanja u medijima. Isto je tako valjalo što bolje pripremiti najavljeni Titov put u Moskvu. Sovjeti su također pokazali znakove dobre volje. Molotov je prisiljen odstupiti, što je na Zapadu doživljeno kao dar Jugoslavenima. Iako je on još bio prisutan prilikom svib službenih sastanaka sovjetskih prvaka, malo je govorio. Kada je to ipak učinio, bio je samokritičan i navodno zadovoljan novim strujanjima u odnosima između dviju zemalja, javljao je Mićunović, jugoslavenski veleposlanik u SSSR-u.181Točnije se čini razmišljanje američkog veleposla­ nika u Moskvi Charlesa Bohlena. Iz dobra raspoloženja Molotova »na jednom« prijemu zaključuje da je, s obzirom da se toliko protivio pomirenju, odstupio kako bi »izbjegao poniženje da se u prisutnosti Tita s njim postupa kao s običnim tehničkim licem«.184Doskora je Molotov praktično prognan iz Moskve imenovanjem za sovjetskog veleposla­ 182 FRUS/1956/Vol. XXVI/dok. 275, 277/721, 725. 1H' Mićunović, 84-85. IH| Bolilcn, 582. 92

nika u Mongoliji, gdje su veleposlanstva imale još samo Čehoslovačka, Sjeverna Koreja i Kina. Novi šef sovjetske diplomacije postao je D. T. Sepilov. Kominform je raspu­ šten 17. travnja 1956, zaključeni su novi gospodarski spo­ razumi, a došlo je i do zatopljavanja u satelitskim zemljama. Za maršala Tita, koji je SSSR posjetio u lipnju, priređen je »doček dotada neviđen u sovjetskoj povijesti«,185 za vri­ jeme kojega je Tito bio »gušen« pažnjom svih sovjetskih vođa.186 Tito je odlučio u Moskvu otputovati vlakom, »a ne nekim od sićušnih jugoslovenskih aviona«, izjavio je Veljko Mićunović. Tako je Tito izbjegao osjećaj koji je Hruščov imao po dolasku na prve izravne pregovore s Amerikancima u Zenevu 1955. Doček na sovjetsko-rumunjskoj graničnoj stanici Ungeni bio je uz uniformirane orkestre, topovske plotune, velike transparente i slike. Tijekom cijeloga puto­ vanja, jugoslavensku delegaciju dočekivali su građani. Još svečanije bilo je u Moskvi. Hruščov i Tito učinili su tada nešto što se u SSSR-u prije nije događalo: zaustavili su kolonu automobila i prošetali ulicama, ušli u slastičarnicu i naručili sladoled! Tito je posjetio i Lenjingrad, gdje je bio dočekan »na način koji čovjek nikada ne može zaboravi­ ti«,187 Staljingrad, Soči, ponovno Moskvu, gdje je govorio na Dinamovom stadionu. Za američkog veleposlanika Charlesa Bohlena negativna su obilježja Brozova posjeta Moskvi bila tako brojna, da nisu zavređivala dulji komentar. Uspostavljeni su medupartijski odnosi, Jugoslavija je poduprla Sovjete u gotovo svim vanj­ skopolitičkim pitanjima, a tijekom svih javnih istupa Tito nije ni jednom riječju u pozitivnom kontekstu spomenuo gospodarsku pomoć Zapada.188 Bohlen se s Titom susreo za 188 FRUS/19.56/Vol. XXVIMok. 279/729. 186 Foreign Affairs 1956, 176. 18 Mićunović, 88. 188 Bohlen, 582. 93

primanja u Sovjetskoj gostilnici 20. lipnja. Dullesa je izvjestio kako se Jugoslavija, barem na planu međunarodnih odnosa, nedvojbeno »ponovo pridružila komunističkoj za­ jednici, a u budućnosti možemo očekivati da će se Jugosla­ vija svrstati u sovjetsku kolonu u pogledu svih značajnih međunarodnih problema«.189Američki je veleposlanik sma­ trao da bi naglo prekidanje pomoći bilo posve opravdano, ali bi takav potez Moskva zasigurno iskoristila za sebe. Tito je govorio o pitanjima koja su Sovjete najviše zani­ mala, a to je bio Balkanski pakt, primanje američke vojne pomoći i pitanje podijeljene Njemačke. O odnosima s Bu­ garskom i Albanijom, govorio je, Mićunovićevo je mišljenje vrlo umjereno. Doista, Mićunović je u dnevnik 7. lipnja 1956. doslovno zapisao kako u »osvrtu na spoljnu politiku Jugoslavije Hruščov kaže da SSSR nema nikakvih primjedbi i oni uvažavaju sve razloge koje Tito iznosi«, ali i da sovjetski voda u »vidu ima Zapad, a ne Lager«.190 Hruščov je napo­ menuo kako bi i Sovjetski Savez rado prihvatio kredite od SAD-a, ukoliko ne bi bilo nikakvih političkih uvjetovanja, kao što je to slučaj s Jugoslavijom. Nakon govora na stadi­ onu moskovskog Dinama, činilo se kao da je suglasnost sa Sovjetima »mnogo veća no što stvarno jest«.191 Budući razvoj događaja pokazao je da su Sovjeti govorili ono što su gosti željeli čuti, ne bi li se došlo do priželjkivana cilja. A on je značio veće ustupke u odnosima prema Lageru i ideologiji. Potpisana Moskovska deklaracija potvrdila je pravo na »neovisni put u socijalizam« i »potpunu jednakost i dobro­ voljnost« u odnosima među komunističkim partnerima. U Deklaraciji nije spomenuto ni »ideološko jedinstvo« ni »so­ cijalistički Lager«. Iako važan, dokument ni izdaleka nije 189 Bohlcn. 181 Mićunović, 8.?. 191 Isto, 90.

94

opravdao silan trud koji su Sovjeti uložili u pripremu puta. Odlazak u SSSR bio je dobrovoljan i samo je nagli prekid zapadne pomoći mogao Broza vratiti na Istok. Sovjetsko prihvaćanje Titovih zamisli nije iskreno i Sovjete je, po Bohlenovu sudu, na lijep odnos prema Titu motiviralo tek koristoljublje. Međutim, čak je i takvo stajalište pokazivalo da je Titov utjecaj među zemljama narodne demokracije na vrhuncu i da i dalje može smetati sovjetskoj dominaciji u Istočnoj Europi. Bohlen, čija je analiza političkog dijela sastanka slična Mićunovićevoj, o određenim je elementima posjeta progovorio na drukčiji način. Mićunović je bio zadovoljan atmosferom na Dinamovom stadionu, ali ne navodi kako je na njegovu vrhu stajao čovjek koji je signa­ lizirao fiskulturnicima kada zapljeskati. Bohlen je čuo i kako je Josip Broz bio ogorčen nakon što su u svakoj rezidenciji otkriveni prislušni uređaji. Privatno je izražavao sumnju u brzu liberalizaciju režima. Već 6. lipnja 1956. predsjednik Eisenhower dobio je prigodu novinarima komentirati Titov put u Moskvu. Silni ushit koji su Sovjeti pokazali američki je predsjednik obja­ snio činjenicom da je dolazak osobe koja se toliko opirala Staljinu veliko postignuće za koje je trebalo napraviti velike koncesije. U »glavnom stožeru komunizma« vjerojatno se sa zabrinutošću razmišlja o simboličkom značenju sudbine maršala Tita i mogućnosti oponašanja jugoslavenskoga pri­ mjera. »Mislim da incident s Titom nije potpuno i sasvim gubitak«, naglasio je Eisenhower, ali i obećao da će nositelji vanjske politike SAD o svemu iznova razmisliti.1''2 Optimističan je i ton obavještajnog izvješća br. 1952 dr­ žavnom tajniku Dullesu. Ni jedan vojni ili gospodarski sporazum između Moskve i Beograda nije potpisan. Tito je odbio priznati Demokratsku Republiku Njemačku, a visok stupanj suglasnosti dviju zemalja o međunarodnim pitanjiVublic Papers 1956, 558. 95

ma nije novost. Moskva je Titovu posjetu željela prikazati kao povratak, ali je prvi potez učinio upravo Kremlj, pri­ znavajući neovisnost Beograda. Zato za Bijelu kuću Jugo­ slavija i dalje ostaje zemlja snažnog izazova za sve satelite.19' Jugoslavija nije izgubila nezavisnost, nije postala satelit SSSR-a, iako je dobrovoljno ograničila samostalni nastup. Ipak, popravljanje odnosa između Beograda i Moskve pogoršalo je jugoslavenski položaj u Kongresu. Prema pro­ cjeni obavještajne službe (NIE, National Intelligence Esti­ mate, dokument 31-56), zamjenik direktora za obavještaj­ nu djelatnost i vojni stožer naveli su kako se ne slažu s procjenom da je neovisni status Jugoslavije i dalje neupi­ tan.194 Kongres SAD-a uložio je 18. srpnja amandman na Mutual Security Act iz 1954. zahtijevajući da se pomoć ukine za devedeset dana od stupanja zakona na snagu, dajući tek predsjedniku pravo da ga promijeni, ali tek pošto o svemu izvjesti zastupnike.195 Kongres je od izvršne vlasti zatražio odgovor na tri pitanja. Ima li promjene u jugosla­ venskoj politici i da li je Beograd i dalje neovisan o Sovjet­ skom Savezu. Potom stajalište o eventualnom sudjelovanju u programu komunističkog osvajanja svijeta i postojanju američkoga interesa za nastavak pomoći Jugoslaviji. Pred­ sjednik P’isenhower poslao je 16. listopada Senatu (kojim je po položaju predsjedavao potpredsjednik Richard Nixon) i Donjem domu {speaker je bio Sam Rayburn) pismo sa svojim razmišljanjem o novonastaloj situaciji. Eisenhower je pod­ sjetio kako je pomoć Jugoslaviji 1949. i započela zbog otklona od Moskve, i da se nikada nije skrivalo nezadovolj­ stvo unutrašnjim uređenjem Jugoslavije. Želja za neovisno­ šću i dalje postoji, a u tome nastojanju nužna je dalja američka pomoć. Sovjetski pritisak nije prestao, već je samo postao manje transparentan. Jugoslavija smatra da svaka 191 FRUS/1956/Vol. XXV'1/clok. 279/729. 191 FRIJS/1956/Vol. XXVI/ilok. 282, 279/737, 729. I9S FRUS/1956/Vol. XXVI/dok. 283/738. 96

zemlja ima pravo sama odlučivati o svojoj sudbini, pa i o načinu kako gradi komunizam. Stoga je Eisenhower jasno zaključio kako Jugoslavija ne sudjeluje u politici ili progra­ mu komunističkog osvajanja svijeta. U interesu je Washingtona i nadalje nastaviti s, barem ograničenom, pomoći Jugoslaviji, jer će u protivnom njezino očuvanje neovisnosti biti ugroženo. Predsjednik je ipak ovlastio posebne struč­ njake da ispitaju kako suradnju nastaviti. Pomoć u hrani mogla je i dalje teći bez zastoja. Na vojnom planu Eisenho­ wer je predložio slanje tek manjih i već dogovorenih dije­ lova opreme, ali ne i mlažnjaka ili teškog oružja, sve dok se situacija detaljnije ne prouči.19* Kongresna je odluka mogla biti i mnogo lošija da nije bilo »otvorene javne izjave državnog tajnika za nastavak pomoći Jugoslaviji«, rekao je Dullesu 29. lipnja jugoslavenski vele­ poslanik Leo Mates. Dulles je odgovorio kako se nada da je učinio dobro, jer je »doista ispružio šiju«, te kako bi sada dobro došao neki potez s jugoslavenske strane, po kojemu bi se vidjelo da Jugoslaveni ne glasuju uvijek kao i Sovjeti. Mates mu je naveo primjer Alžira, o kojemu Beograd nije želio raspravljati u Vijeću sigurnosti, ističući da se sovjetska politika približila jugoslavenskoj, a ne obrnuto.197 Dulles je važnim smatrao Titov komentar da je jedini način sovjet­ skoga zadržavanja prijateljskih režima u susjednim zemlja­ ma popuštanje hegemonističke politike i kako su u nizu satelitskih zemalja u tijeku promjene koje će doskora postati vidljive. U interesu je Moskve imati lanac prijateljskih reži­ ma izvan svojih granica, a jedini način na koji se to može ostvariti jest napuštanje hegemonističke politike. Jugoslaviji je, zapravo, na ruku išao razvoj događaja u zemljama Lagera. Kako je po smrti prvoga sekretara PZPR-a (Poljske ujedinjene radničke partije) Boleslawa l% Public Papers 19.56, 926-950. iy" Isto, 734. 97

Bieruta doskora došlo do demonstracija i krvavog obračuna s radnicima u Poznanu, a potom i revolucije u Mađarskoj, Jugoslavija je ponovno, bez prevelike vlastite zasluge, dobila liberalni izgled. Postalo je jasno da Eisenhowerova admini­ stracija, bez obzira na retoriku, nema namjeru upletati se u probleme istočnoga bloka. Beograd je brzo dobio potvrdu sumnji u istinsku liberalizaciju Sovjetskoga Saveza.

»Revolucija« u Mađarskoj 1956. Tito je priželjkivao i potajno se zalagao za odstranjivanje mađarskoga vode Rakosija, zbog kojega je u Moskvu i putovao duljim, zaobilaznim putem. Govorio je kako preko Mađarske ne bi išao i da je to značilo trostruko skračenje putovanja.198 Broz svakako nije mogao biti zadovoljan so­ vjetskim stajalištem da bi u prilikama kada se stanje u Mađarskoj zaoštrava, na vlasti i dalje trebao ostati staljinist koji je Beogradu bio usporediv samo s Enverom Hoxhom u Albaniji. Moskva je tvrdila da bi Rakosijeva glava u ovom trenutku bila dar Amerikancima. Sovjetski veleposlanik u Budimpešti Jurij Andropov, koji je poslije bio čelnik KGB-a, od 1982. do početka 1984. za sovjetske standarde liberalni šef države, 29. je travnja državni vrh u Moskvi obavijestio o jačanju »pritiska zdesna« na Rakosija. Slično su morala zaključiti i zapadna veleposlanstva, ali i jugoslavenski vele­ poslanik, Zadranin Dalibor Soldatić. Nakon što je u Budim­ peštu 7. lipnja, dakle za Titova boravka u SSSR-u, otpu­ tovao M. A. Suslov, »poznat nama i drugima po misijama koje je izvršavao po nalogu Staljina i Kominforma 1948. i 1949.«, pisao je Mićunović, bilo je jasno da se u Mađarskoj događa nešto ozbiljno.199 '2 Uissold, IM ,. Mićunović, 82.

98

h a ugrad e.

-Tito puši neovisnu marku«. Privlačna snaga jugoslavenskoga puta bila je velika, iako zapravo ne i isuviše zarazna. Svejedno, zapadne su zemlje pomagale Titov režim.

Potom su 28. lipnja 1956. u poljskom gradu Poznanu izbili nemiri. Radnici su tražili »kruha i slobode«, na što je poljska vlada odgovorila slanjem tri stotine tenkova i dvije divizije. Čak su sedamdeset i četiri čovjeka poginula u 99

sukobu s vojskom, a tristo je ljudi ranjeno. Ministar obrane Poljske bio je već sedmu godinu maršal Rokosovski, ruski časnik rođen u Poljskoj. Vjerojatno sve do primjera u ze­ mljama bivše Jugoslavije potkraj 20. stoljeća, nikada prije nije aktivni časnik i junak neke države bio tako dugo šel vojske susjedne zemlje. Nakon dramatičnoga puta Hruščova, Molotova, Mikoyana i Kaganoviča u varšavsku palaču Belvedere i »otvorenih, teških i gorkih razgovora«, na mje­ sto prvog sekretara vraćen je »titoist« Wbdystaw Gomufka. Stari komunist koji je nakon prekida Beograda i Moskve 1948. smijenjen, a 1951. kao nepouzdan kadar i zatvoren, iz zatvora je pušten samo dva mjeseca prije pobune u Poznanu. Dvadesetog listopada 1956. Gomulkaje obznanio kako »postoji više nego jedan put u socijalizam. Postoji sovjetski put, postoji i jugoslavenski, ali postoje i drugi putovi«. Poljaci će pronaći vlastiti način socijalističke iz­ gradnje, demokratizirati zemlju, popraviti životne uvjete i ojačati nacionalni suverenitet Poljske, ne dovodeći u pitanje odanost Lageru. Maršal Rokosovski ubrzo je smijenjen s položaja.200 U Mađarskoj se okolnosti nisu popravljale. U Budimpeštu je već 13. srpnja doputovao novi moskovski emisar Mikoyan, koji je odmah predložio smjenu Rakosija njegovim bliskim suradnikom, također dogmatom, Gorom. Nemire u Mađarskoj, javljao je veleposlanik Andropov Moskvi, moralno podupiru neki jugoslavenski listovi i novosadska radijska stanica, kao i novinari i diplomati akreditirani u Budimpešti.201 Jugoslavenski ambasador u Moskvi Mićunović bio je obaviješten o tome putu, ali ne i o planiranim sovjetskim mjerama. Malo prije no što je Mikoyan završio s misijom po Mićunoviću je priopćeno da će on iz Budim­ 200 Davis, 6-10; Tymowski, 146; Kisenliowcr, 59; Boffa, sv. 2, .175; Cold War, 115. 201 (iibianski, 156. 10 0

pešte otići u Beograd i o svemu obavijestiti Tita. Jugoslaveni nisu željeli odbiti taj posjet, koji ih je neugodno povezivao s događajima kod sjevernog susjeda, računajući, bilo je jedno od objašnjenja, na važnost popravljanja gospodarskih odnosa. Moguće je tu Hruščovljevu odluku, kao i niz ranijih i kasnijih poteza, promatrati u svjetlu nastojanja da se stvori dojam kako Beograd i Moskva o svim pitanjima, a posebno o Mađarskoj, imaju slične poglede.202 Činjenica jest da je mađarski tisak naglo postao prijateljski raspoložen prema Jugoslaviji. U isto vrijeme kada je (26. kolovoza) Tito poslao osam stranica dugo pismo predsjedniku Eisenhoweru, koje još nije dostupno javnosti, tajna odredba KPSS poslana je »brat­ skim strankama« u Istočnoj Europi.201 Pismo je, a u njemu se ispravnost svake stranke mjerila njezinom bliskošću i podložnošću sovjetskoj, pokazalo da je Hruščov bio spre­ mniji SKJ učiniti manje titoističkom nego dopustiti širenje titoizma Europom. Sadržaj pisma pokazivao je koliko je u Kremlju još snažna tvrdolinijaška struja. Tito je poslije u poznatom govoru u Puli (studeni 1956) rekao kako sovjet­ sko rukovodstvo ima »određene krive i manjkave poglede« na istočnoeuropske zemlje, prema kojima zauzima »druga­ čiji stav« nego prema Jugoslaviji. Broz je, želeći osnažiti popravljanje odnosa s Moskvom, u privatni posjet Jugoslaviji pozvao Hruščova. On je svoj dolazak na Brijune uvjetovao Titovim putom u crnomorski Soči. Potkraj rujna 1956. Hruščov i Maljenkov posjetili su Jadran, a Tito je odmah uzvratio odlaskom u lov na Crno more. Drugi je put doista iznenadio sve, rekao je general Cabell, zamjenik direktora CIA-e, tijekom sastanka Vijeća za nacionalnu sigurnost.204 Tim više jer su do toga vremena Dimić, 49. -,l1 Clissold, 2(i3. FRUS/1955/Vol. XXVI/dok. 287/747. 101

sovjetski državnici ljetovali isključivo u zemljama Lagera. Tijekom sastanka Savjeta za nacionalnu sigurnost rečeno jt kako je »Hruščov sada potpuno izoliran u potpori novom i liberalnijem pristupu Jugoslaviji«, ali, kako je naglasio ge­ neral Cabell, Mikoyan i Bulganjin nisu manje »liberalni« od Hruščova.2()S Američka je pomoć Jugoslaviji, unatoč svemu, nastavlje­ na 16. listopada. Bio je to potez u interesu nacionalne sigurnosti. Predsjednik Eisenhower i dalje je bio uvjeren da Jugoslavija ostaje neovisna i ne sudjeluje »niti u kakvom planu komunističkog osvajanja svijeta«.20* Imajući na umu razvoj u Istočnoj Europi, Washington je smatrao da bi nastavak pomoći Titu mogao učvrstiti njegov položaj, pru­ žajući i nadalje dojam da se neovisna politika isplati. Washingtonu su komunisti poput Tita bili daleko draži od mari­ onetskih pro-sovjetskih režima. Jugoslavenski vlastodršci vjerojatno nisu vidjeli ili nisu htjeli vidjeti da su svi istočno­ europski režimi daleko slabiji nego što je to Titova vlast. Sovjeti su doista imali razloga za »nedovoljno povjerenje u socijalističke snage tih naroda«.207 Zato su Amerikanci i pozdravili promjene u Poljskoj i Mađarskoj. Smatrali su ih prvim vidljivim znakovima razvoja slična jugoslavenskom u satelitima. Iako je do tih pokreta došlo ponajprije zbog započetoga procesa liberalizacije u Sovjetskom Savezu, a posebno »tajnog govora« Nikite Hruščova, Jugoslavija je bila pravi laboratorij promjena i njezina se uloga u »inspiriranju« nikako ne može zanemariti. Vlastodršci u zemljama Lagera mogli su se održati jedino igranjem na nacionalnu kartu, što je zapravo pokazivalo da je Staljin ispravno protumačio opasnost Titove prijetnje SSSR-u. Tek usposta­ -os l'RUS/1956/Vol. XXVI/doc. 287/p. 747. FRUS/1956/Vol. XXVI/dok. 290/751. 20 Clissold, 265. 10 2

vom nacionalnog komunističkog režima u zemljama preja­ kih nacionalnih osjećaja bilo moguće održati se na vlasti. Demonstracije u Budimpešti izbile su 23. listopada. Erno Goro, koji se samo dan ranije vratio iz posjete Jugoslaviji na kojoj su inzistirali Sovjeti, zamolio je Crvenu armiju da intervenira. Bila je to, prema Titu, »fatalna pogreška«.201* Goroa je na mjestu prvog sekretara Partije zamijenio Janos Kadar, a bivši premijer Imre Nagy, političar s reputacijom nacionalista i reformatora, ponovno je postao prvi mini­ star.209 Ako je vjerovati memoarima novinara Fran^oisa Fejtoa, Tito nije upoznao Nagyja u vrijeme kada se susretao s Rakosijem, Gorom, Revaiom. Vjerojatno mu je godilo kada je od poznatoga novinara i disidenta u kolovozu 1953, koji je u Mađarskoj bio persona non grata do 1956, čuo kako su Sovjeti 1948. oklijevali treba li kao mađarskoga titoista optužiti Rajka ili Nagyja. Nagy je, rekao je Fejto, pažljivo motrio na prilike kod južnoga susjeda.210 Na krilima demonstracija u Mađarskoj Nagy je prerastao u pravoga demokrata. Nova, zapravo koalicijska vlast, uki­ nula je jednopartijski sustav 30. listopada, a potom i obno­ vila neutralnost. Prvog studenog zatraženo je istupanje Mađarske iz Varšavskog ugovora. Za SAD bi, kako je poslije rekao Kissinger, bilo dovoljno preuzimanje titoističkog modela i istup iz vojnog saveza sa Sovjetima, ne puna demokracija. John Foster Dulles obećavao je tijekom predizborne kampanje 1952. američku pomoć i oslobođenje svakoj istočnoeuropskoj zemlji voljnoj prihvatiti neki oblik društvenoga uređenja, koji će je učiniti manje ovisnom o Moskvi. Ako je tijekom zbivanja u Poljskoj i moglo biti iluzija da će SAD žešće reagirati, u mađarskom slučaju sve izjave State Departmenta od 27. do 31. listopada jasno su “lw Isto, 266. lw Kissinger, 555. Nagy je Ino predsjednik mađarske vlade iza prvog odstupa Rakosija 1953, pa do njegova povratka na vlast 1955. -,0 Fejto, 201. 103

pokazivale da nikakva intervencija nije planirana. Čak ni emisije Radija Slobodna Europa i Glasa Amerike nisu u tome smislu bile odveć zavodljive, iako nikako ne i ne­ utralne.211 Bijela kuća nije bila nezainteresirana i nije odmagala Mađarima, ali je posve razumljivo Eisenhowerovo razmišljanje da u trenutku kada su francuske i britanske snage upletene u rat na Bliskom istoku (Sueska kriza), a Mađarska okružena neutralnom Austrijom, komunistič­ kom Čehoslovačkom i titoističkom Jugoslavijom, nije bilo ni teoretske šanse da se dobije dozvola za ulazak u panonski prostor. Potezi novih vlasti u Budimpešti bili su previše i za samog Tita. On je bio nezadovoljan utjecajem »kontrarevolucionarnih«, »antisocijalističkih« snaga na zbivanja u susjednoj zemlji. Kremlj je tada već bio posve siguran da jedino vojna intervencija može riješiti prilike u Lageru. Kadar se izgubio iz Budimpešte. Hruščov i Maljenkov odlučili su se prije drastičnih poteza konzultirati sa svim liderima istočnih zemalja, uključujući i Tita. Na Brijune su oputovali u tajno­ sti 2/3. studenog. More je bilo uzburkano i bilo je ponešto nadrealno u činjenici da se, vjerojatno, najmoćniji čovjek na svijetu u kritičnom trenutku za mir, pa i socijalizam, ljulja u čamcu koji ga je prevozio do Titove vile u sjevernom Jadranu. Sastanku su pribivali Kardelj, Ranković i Mićunović. Tito je ugodno iznenadio goste lakoćom s kojom se suglasio da Mađari skreću udesno. Bio je ipak, po cijenu očuvanja socijalizma, spreman prihvatiti »manje zlo«. Jugo­ slaveni su na sebe preuzeli nastojanje da utječu na Nagyja kako bi on dobrovoljno odstupio s položaja. Tako bi se intervencija mogla izbjeći, čime bi Jugoslavija silno pomogla Moskvi.212 Još nije jasno jesu li veleposlanik Soldatić i Bolilen, 400. 1X1 Ciibianski, lf>3.

104

njegovi suradnici u Budimpešti doista nešto i činili u tome smjeru. Pouzdano se zna da je Savezni sekretarijat za vanjske poslove dao suglasnost Soldatiću za izdavanje azila članovi­ ma mađarske vlade, dođe li do »antikomunističkih pogro­ ma«.21’ Soldatić je 2. listopada o tome razgovarao sa Zoltanom Szantom, Nagyjevim suradnikom. Mađari su već bili obaviješteni da se u Rumunjskoj i Ruteniji gomilaju sovjetski vojnici. Već u noći 3/4. studenoga Hruščov je započeo s masov­ nom i krvavom intervencijom. Angažirano je četiri tisuće tenkova i dvjesto tisuća vojnika, a borbe su trajale dva tjedna. Nagy se, nakon što je putem radija objavio da je započeo opći napad na glavni grad, sklonio u jugoslavensko veleposlanstvo, gdje je ostao do 22. studenog. Janos Kadar, kojega su poduprli Sovjeti, postao je novi predsjednik vlade. Umjesto raspadnute Mađarske radničke partije stvorena je Mađarska socijalistička radnička partija s Kadarom kao glavnim tajnikom.214 Ona isprva postoji usporedno s vla­ dom Nagyja, jer ovaj formalno nije odstupio. Sovjeti su odmah zatražili izručenje mađarskoga vode, kao i još 41 čovjeka koji su bili u jugoslavenskom veleposlanstvu na budimpeštanskom Trgu heroja. Beograd se našao u iznimno teškoj situaciji. Pred vlastitom javnošću i Zapadom izruče­ nje bi bilo ravno izdaji, dok je Hruščov 5. studenoga jasno rekao kako bi odlazak Nagyja u Jugoslaviju bio znak soli­ darnosti i nanio »nepopravljivu štetu« bilateralnim odnosi­ ma.215 Istoga dana iz sovjetskog vojnog vozila ispred vele­ poslanstva ubijen je jugoslavenski diplomatski službenik. Beograd je, međutim, odbio i novi sovjetski prijedlog da Nagy i Losonczy budu prebačeni u Rumunjsku, a ostaliil

ili Isto, 164.

J11 Crampton, 500. Ciibianski, 165.

105

oslobođeni. Konačno je dogovoreno da Kadar dade pisme­ no jamstvo svima u jugoslavenskom veleposlanstvu kako će biti pušteni na slobodu. Pregovore o izručenju vodio je podtajnik Državnog se­ kretarijata za vanjske poslove (SVP-a) Dobrivoje Vidić i veleposlanik Dalibor Soldatić. Potpisani je dokument bio međudržavni sporazum i s njim se Nagy suglasio. Dvadeset godina kasnije veleposlanik Soldatić rekao je kako mu se atmosfera na dan izlaska Mađara iz zgrade ambasade 22. studenog nije sviđala, iako je stekao dojam da je Kadar tijekom pregovora bio iskren. Zato je i zapovijedio vojnom atašeu i tajniku veleposlanstva da se ukrcaju u autobus koji je, sukladno dogovoru, do privatnih rezidencija trebao odvesti sve izbjegle. Sovjeti su izigrali potpisano. Oklopno vozilo blokiralo je autobus i otpratilo ga do sovjetskog vojnog zapovjedništva u Budimpešti. Nagy je potom preba­ čen u Rumunjsku.21* Jugoslavija je još prije puštanja Nagyja morala učiniti nešto što bi pokazalo da se pribojava tragična završetka njegove sudbine i distancira od Moskve. Govor partijskom aktivu u Puli jedanaestoga tiskan je 16. studenoga 1956. Tito je podupro novu Kadarovu vladu i zaključio da je druga sovjetska intervencija bila nužna, jer su reakcionarni krugo­ vi iskoristili zbivanja. Prva intervencija, kao i preduga pot­ pora Rakosiju i Gordu, bila je pogrešna. Iz Broza je govorio rigidni komunizam, obložen osjećajem za pragmatičnost. Zažalivši zbog intervencije i patnji mađarskog naroda, Broz je u Puli napomenuo kako su »različiti putovi u socijalizam« jedina ispravna doktrina, dok Sovjeti i njihov birokratski sustav ignoriraju ulogu i namjere radnih masa, što nije samo problem kulta ličnosti.217 ■ I0 Stuparić, 2.11-2.VI. Kisenhower u Memoarima uopće ne spominje gdje je mađarski voda pronašao privremeno utočište, osim činjenice da su Sovjeti (iako oni formalno u pregovorima nisu sudjelovali) pregazili obećanje. Clissold, 264. 106

Moskva je uzvratila grubo, navodeći da Jugoslavija zasi­ gurno ne dobiva pomoć sa Zapada (koja je obnovljena 16. listopada) zbog njihovih simpatija prema socijalizmu. Do­ dali su kako je pulski govor »druga Tita dočekan sa bučnim veseljem u buržoaskim krugovima u inozemstvu«. Još 1958, u doba drugoga jugoslavensko-sovjetskog zahlađenja, koje je slijedilo poslije Sedmog kongresa SKJ, u članku objavlje­ nu u »Pravdi«, za koji je veleposlanik Mićunović smatrao da je proglas sovjetskog CK-a, tvrdilo se da je Amerika Jugo­ slaviji za ovaj govor isplatila iznos od 98,3 milijuna dolara. Poslije su, navodno, slijedile još neke isplate.21* U analizi ovih događaja američkog veleposlanika Riddlebergera State Departmentu potvrđeno je kako je slabljenje veza Beograda i Washingtona prvorazredan cilj SSSR-a još od Hruščovljeva posjeta u rujnu 1956.2 18219 Sada je, međutim,

Oko 200.000 Mađara pobjeglo je nakon gušenja »revolucije « 1956. u Austriju i Jugoslaviju, a onda u druge zapadne zemlje. Odlaskom na Zapad preko »mostova slobode«, poput ovoga na slici koji je dva dana ranije srušio sovjetski projektil, ovi su, uglavnom visokoobrazovani ljudi, znatno poljuljali položaj mađarskih komunista. Iz k n jige T he C o ld War, s lik a U P I/C o rb is-B e ttm an n

218 Mićunović, 442. lw FRUS/1956/Vol. XXVI/doc. 294/p. 759. 107

»odgođena« sovjetska pomoć Jugoslaviji, a odnosi između Beograda i Moskve, uz međusobna optuživanja, ulaze u novo turbulentno razdoblje. Jugoslavija je trebala živjeti uz novi mađarski režim, kao i ostale zemlje Varšavskoga bloka. Zato bi bilo neracionalno preglasno kritizirati susjede, a korisnije pokušati poboljšati međusobne odnose. Konačno, još se u ožujku 1957. na prostoru Jugoslavije nalazilo 17.000 mađarskih izbjeglica smještenih, izvješten je State Department, približno jednako dobro kao i izbjegli u au­ strijskim naseljima.220 Dwight Eisenhower u Memoarima napominje kako je do kraja 1956. iz zemlje izašlo čak 150.000 Mađara. SAD su do toga vremena već prihvatile 21.000 izbjeglih, a predsjednik je bio spreman tražiti od Kongresa dopuštenje za ulazak još većeg broja zainteresira­ nih. Procjenjuje se da je u inozemstvo otišlo oko 200.000 Mađara.221 Radilo se o mladim, obrazovanim ljudima, tako da je njihov odlazak predstavljao znatnu poteškoću za nove vlasti u Budimpešti. Iako je Tito bio sve samo ne »imperijalistički agent«, neki krugovi u Sjedinjenim Državama bili su razočarani jugosla­ venskom politikom prema zbivanjima u Mađarskoj. Bijela kuća, ipak, nije bila nezadovoljna. Oni su znali da Tito ne može pristati na ništa više od onoga što je već postojalo u Jugoslaviji. Sve što je bilo više od toga, primjerice zahtjevi za napuštanjem socijalističkog svijeta, pa i višestranačje, u Beogradu su smatrali opasnošću. Kada je postalo jasno da se Sovjeti iz Budimpešte neće povući, a Dulles i Eisenhower nisu imali nikakvu želju, ali niti mogućnost, vojno pomoći, 220 FRUS/1955/Vol. XXVI/dok. 101/771. 221 biscnhovver, 98; Ambrose, 410; Cold War, 142, 141. Major JNA Branko Ku/.ik tada sc nalazio na službi u Varaždinskom korpusu. Sjeća sc da je u džipu koji je kretao prema graničnim položajima slušao Kadio I.ondon, na kojemu je čuo da su jedinice JNA iz Banjaluke krenule prema sjeveru zemlje. Bio je prisutan za predaje cijele mađarske pukovnije koja je prešla granicu i položila oružje. Razgovor s autorom, siječanj 2000. 108

bilo je dovoljno i ono što se zbilo. Jugoslavija je ostala neovisna i zbog neusuglašene politike s Moskvom došlo je do novih međusobnih optužbi. Janos Kadar, iako je (kum­ stvu s Nagyjem unatoč), pod sovjetskim diktatom ili bez njega, izigrao sve sporazume, ipak je bio daleko bolje rješe­ nje od Rakosija ili Goroa. Svima je postalo vidljivo da je Lager na okupu zbog sovjetskih tenkova, a ne bratstva naroda ujedinjenih protiv imperijalizma. Također je još jednom manifestirana doktrina o ograničenu suverenitetu (kasnije, zbog događaja u Cehoslovačkoj 1968. nazvana Brežnjevljeva doktrina). Sovjetski Savez, u skladu s vodećim položajem među socijalističkim zemljama, smatrao se duž­ nim, ali i slobodnim, djelovati unutar Lagera, procijeni li da je međunarodno jedinstvo radništva ugroženo! Suđenje Nagyju u Rumunjskoj i njegovo pogubljenje Eisenhower je ocijenio kao »primjerom čiste, barbarske osvete«.222 »Vjesnik« od 19. lipnja 1958. na naslovnoj je stranici tiskao vijest da je »Imre Nagy osuđen na smrt i pogubljen«. Citirani dijelovi optužnice teško su pogađali Beograd. »Poslije poraza kontrarevolucionarnog oružanog ustanka pojedine grupe zavjerenika tipa Imre Nagya potra­ žile su azil tamo, odakle su i ranije dobijale podršku.«22' Nagy je, govori se dalje, koristio »gusarsku zastavu« nacio­ nalnog komunizma, nadahnuo oružani otpor iz jugoslaven­ skoga veleposlanstva i poslije stvaranja nove vlade, izdavao ilegalni list, javljao se Radiju Slobodna Europa itd. U ime Državnog sekretarijata izjavu je odmah dao Jakša Petrić, navodeći kako to »predstavlja novo, zabrinjavajuće smišlje­ no zaoštravanje u sklopu kampanje koja se vodi protiv naše zemlje«. Sovjeti su, čini se, nastojali mađarska zbivanja maksimalno iskoristiti. Kada već nije bilo moguće privući Jugoslaviju u Lager, naknadno se barem mogla zbog Ma-12 112 Kisenliowcr, 97. m Vjesnik, 19. lipnja 1958. 109

đarske napadati. Unatoč još potpuno nerazjašnjenoj ulozi Tita i Jugoslavije u budimpeštanskim zbivanjima, Titova, Kardeljeva, Rankovićeva i Mićunovića slika još i danas stoje na zidu budimpeštanskog Vojnog muzeja uz fotografije svih onih koji su presudili Mađarskoj 1956. Portreti egzekutora počinju s fotografijom Jurija Andropova. Usporedno s revolucijom u Mađarskoj trajao je sukob Izraela, Francuske i Ujedinjenoga Kraljevstva s Egiptom. On je Moskvi bio izvanredna dimna zavjesa za još slobodnije upletanje u mađarska zbivanja. Naser je odluku o naciona­ lizaciji Sueskog kanala donio nakon jednotjednoga posjeta Jugoslaviji, gdje je pregovarao i s Titom, ali i Nehruom. Susret Tito-Naser-Nehru, koji je održan na Brijunima 18. i 19. srpnja 1956, poslije je doživljavan jednom od uporišnih točaka u stvaranju pokreta nesvrstanih. Naser, među­ tim, ako je vjerovati Veljku Mićunoviću, nije ništa rekao o planiranoj nacionalizaciji Kanala, koja je proglašena 26. srpnja. Još manje je mogao biti ohrabrivan od Jugoslavena da ga poduzme. »Mi u Jugoslaviji smatramo za manu ako prijatelj razgovara s prijateljem nedjelju dana, a sakrije od njega svoje glavne misli i namjere«, govorio je Mićunovič.224 Arapski lider vjerojatno je dobro iskoristio publicitet sastanka, ali i stavio Beograd u vrlo neugodan položaj. S jedne strane, a poglavito u perspektivi, Titu je zacijelo laskalo da se o Jugoslaviji u svezi s dvjema glavnim svjetskim krizama govori kao o jednoj od najvažnijih izravno neupletenih zemalja. Titova brijunska rezidencija bila je doista medu glavnim diplomatskim odredištima. Tako je bilo, barem u očima Arapa, i za vrijeme privatnoga rujanskog posjeta Hruščova Titu na Brijunima, kada su se očekivali pomaci za zemlju koju je napadala kombinirana anglo-francuska i izraelska vojna sila. l u Mićunović, 1 IX.

10

Sovjeti su vijestima iz Egipta bili oduševljeni. Oni su, konačno, jedini i u pravom smislu profitirali medu Arapima zbog bezrezervne potpore Naserovu potezu. Baš kao i u doba ruskih careva, Kremlj je želio iskoristiti priliku koja ga je mogla dovesti bliže toplom moru i žuđenom prostoru. Slično je, svakako, bilo i u Istočnoj Europi, gdje je Staljin primjenjivao sličnu logiku osiguranja sovjetskih granica kao i carevi za vrijeme ekspanzije države u ranijim stoljećima. Razlika je bila tek u ideologiji, koja je maskirala takvo djelovanje u Europi, ali nije bila važna na Bliskom istoku. SAD su posebno pozdravile ulogu koju su Jugoslaveni imali tijekom Sueske krize u Ujedinjenim narodima i odluku da vojnici JNA sudjeluju u održavanju mira na Sinaju.2251 U takvim je okolnostima Eisenhower 12. studenoga pozvao Broza u posjet Washingtonu.226 Katoličko protivljenje Titovu posjetu Sjedinjenim Državama O Titovu posjetu u Washingtonu se razmišljalo još 1955. Dulles je navodio kako je Broz priželjkivao takvo putovanje, jer bi ono bilo dokaz prihvaćanja od »dobroga društva«. Za Sjedinjene Države to bi bio još jedan od načina učvršćivanja veza s Beogradom, ali i odličan »pokusni balon« za budući posjet visokoga sovjetskog izaslanstva. Negodovanje dijela javnoga mnijenja nije se moglo izbjeći, ali su već održani susreti izvan SAD-a pokazali da se to može prebroditi. Tito i Naser postali su bliski tijekom Titova posjeta Kgiptu od 2H. prosinca 1955. pa do 6. siječnja 1956. Broz je bio prvi strani državnik koji je snažno podupro egipatsko protivljenje Bagdadskom paktu i odobravao Naserovu kupnju čchoslovačkog (a zapravo sovjetskog oružja). Naser je opet tijekom posjeta Moskvi 19 5X. glasno hvalio Titovu potporu u Ujedinjenim narodima 1956, kada takve izjave medu Sovjetima nisu bile dobrodošle. Rubinstein, 241, 245. " (> HUJS/1956/Vol. XXVI/dok. 292/756.

Jedina istinska opasnost, kako je Eisenhower istaknuo u telefonskom razgovoru s Dullesom, bilo bi eventualno Ti­ tovo odbijanje putovanja. Ideju o posjetu predsjednik SADa ipak je podupirao.227 Službena objava poziva maršalu Jugoslavije da posjeti Washington tijekom 1957. odmah je izazvala protivljenje u javnosti i medu nekim članovima Kongresa. Informaciju su prvi dobili i objavili novinari »New York Timesa« 17. prosinca 1956. Veleposlanik Mates odmah je prosvjedovao, smatrajući da se time nepotrebno otežava jugoslavenska pozicija prema Moskvi. Dulles se ispričao Jugoslavenima, navodeći tijekom svoje konferencije za tisak kako bi takav put bio »koristan«, ali da se o njemu zasada samo razmišlja. To je stajalište prethodno usuglašeno i s Bijelom kućom.22* Brozov boravak u SAD-u trebao je trajati deset dana. Tri u Washingtonu trebala su biti ispunjena službenim razgovo­ rima, svečanim objedima i si. Potom bi Tito putovao ze­ mljom kako bi dobio ideju o američkom načinu života. Dulles je predložio da bi bilo najpametnije zaobići Srednji zapad ili prostor Nove Engleske, gdje žive velike skupine stanovnika iz Istočne Europe. Ideja o putovanju Amerikom i upoznavanje sa životom običnoga Amerikanca »testirana« je prigodom posjeta Hruščova 1959. i pokazala se uspješ­ nom. On, dakako, nije promijenio svoju ideologiju, ali je po povratku u SSSR u unutrašnjoj politici počeo s provođenjem određenih promjena, koje su, mišljenje je veleposlanika Bohlena, bile rezultat viđenoga u SAD-u.229 Ideje o putova­ nju kremaljskoga šefa Amerikom nadahnule su i Ronalda Reagana, koji je sredinom osamdesetih zamišljao kako će s Gorbačovom helikopterom preletjeti iznad radničkoga na­ 22' Lccs, 168. 22H Isto, 210-211. 229 Bohlcn, 4.14-435.

112

selja, tvornice i parkirališta, posjetiti nasumce izabran dom nekog američkog radnika.*2’0 Senator Knowland već je 19. prosinca 1956. Dullesu napisao kako je siguran da bi »crveni sag« Titu obeshrabrio sve antikomuniste s one strane željezne zavjese. U nešto kasnijem telefonskom razgovoru državni tajnik Dulles pri­ znao je Knowlandu kako do poziva možda i ne bi došlo da se on u vrijeme njegova odašiljanja nije nalazio u bolnici. Prije da je Dulles samo govorio senatoru ono što je ovaj želio čuti. Baš tako zvuči i prijedlog da se u Washington ubrzo nakon Tita pozove španjolski generalissimus Francisco Franco ili predsjednik Republike Kine Chiang Kai-shek, kako bi »balansirali« negativne emocije koje će biti uzbur­ kane. Najglasniji protivnici Brozova dolaska bili su katolički krugovi, koje je predvodio kardinal Detroita F’dward Mo­ oney.2’1Mooney je jugoslavenski režim kritizirao i za vrije­ me ustanka u Budimpešti, govoreći da titoizam, iako je korak naprijed, ne smije biti cilj europskim zemljama.2’2 Katoličke su novine poziv označile šokantnim, nazivajući Tita »progoniteljem vjerskih sloboda, protivnikom ljudskih prava i ateističkim diktatorom«.2” Udruga hrvatskih kato­ ličkih svećenika u Sjedinjenim Državama čak je optužila vladu SAD za protitoističku i prokomunističku politiku! Mnoge slavenske crkvene udruge, primjerice American Legion, National Councils of Catholic Men and Women, Knights of Columbus, prosjedovale su zbog Brozova posje2,0 Kissinger, 771. 2M FRUS/1957/Vol. XXVI/dok. 295/759-760. 2'2 The 1957 National Catholic Almanac. 91. The 1958 National Catholic Almanac. 44. Neke su se hrvatske kongregacije, poput one u Detroitu, dijelile zbog financijskih i administrativnih sukoba, ali i zato jer većina asimiliranih Hrvata u SAD nije željela »slušati o balkanskoj politici« i »stalno urlanje o balkanskim vodama«. Woodcock Tender, 424^125.

ta. O iznimnome utjecaju hrvatskih imigranata na katoličke krugove u svojim memoarima piše i George Kennan.244 Da bi se donekle utišali ti glasovi, Dulles i Eisenhower preporučili su Titu da učini kakav benevolentni istup prem? katolicima, po mogućnosti kardinalu Stepincu. Tito, daka­ ko, u tome smislu nije učinio ništa, i to je jasno prigovoreno prilikom pregovora Matesa i Dullesa o otkazivanju posjeta Katolička oporba maršalu Titu u SAD-u nije bila novost. 0 Stepincu je s Titom razgovarao i John Foster Dulles za vrijeme posjeta Brijunima 1955. »U svezi s tim problemom, Tito je pokazao prve znake emocionalizma koje je ispoljio tijekom čitavog posjeta. Razgovarao je s velikom žesti­ nom.«2,<: Položaj Katoličke crkve u Jugoslaviji popravio se tek nakon smrti kardinala Stepinca 1960.1 budući predsjed­ nik John Fitzgerald Kennedy, još tijekom senatske karijere, nije se slagao s rigidnim dijelom katoličke crkve i njihovim negativnim stajalištem prema pomoći Poljskoj i Jugosla­ viji.246 Tito je poziv za posjet prihvatio, jer je on bio potvrda postignutih odnosa, poglavito u novim uvjetima kada Jugo­ slavija više nije primala materijalnu pomoć. Mates je već pregovarao o točnim datumima. State Departmentu je po­ nuđen vremenski rok od četrnaest dana, tijekom kojega bi Broz mogao doputovati. Rastuća opozicija i »neobuzdana kampanja reakcionarnih krugova«217 protiv posjeta navela je State Department da razmisli o skraćenju Titova boravka, držeći da će biti nemoguće pristojno osigurati putovanje po SAD-u. Matesu je priopćeno da je State Department odre­ dio dva datuma u travnju, ali za trodnevni posjet. Beograd je bio ljut zbog šutnje američke vlade, koja je neograđivanjem od članaka u tisku i neisticanjem pozitivnih činjenica*21 2V‘ 2” 2,6 21

Kcnnan, 286. FIUJS/1957/Vol. XXVI/ilok. 265/700. Sorensen, 111. Stuparić, 202.

114

koje su određivale odnose dvaju zemalja zapravo, mislilo se u Jugoslaviji, pokazala slaganje s takvim stajalištem. Peticiju Eisenhoweru protiv Titova posjeta u Kongresu SAD pripremili su potkraj siječnja republikanci McDono­ ugh iz Californije, Keating iz New Yorka i Demokrati Madden iz Indiane i predstavnik Massachusettsa McCor­ mack. U Senatu antititovsku skupinu predvodio je Styles Bridges. Dokument je potpisalo 168 članova Kongresa iz 41 države.2™U njemu su citirani protesti katoličkih grupa, veterana i svih koji su se posjetu protivili. Ukoliko Bijela kuća ustraje na pozivu, kongresna skupina bila je spremna izazvati blokadu rada parlamenta. Uskoro je predložena i rezolucija koja bi zabranjivala raspolaganje federalnim fon­ dovima za ugošćivanje Tita i sličnih nepoželjnih posjetilaca SAD-a. Kongresmen McDonough iznio je podatak da po nekim anketama čak 61 posto ispitanika smatra kako posjet ne bi bio ni od kakve koristi.2™»New York Times«, koji je prvi izašao s pričom polovicom prosinca 1956, za manje od mjesec dana objavio je izjavu kongresmena O’Konskog koji je obećao odstupiti u znak protesta posjeti li »obični krimi­ nalac« Tito Sjedinjene Države.240 Već tijekom sastanka s Dullesom, na kojemu je bilo riječi o skraćenju planiranoga puta, Mates je Dullest! neslužbeno priopćio kako smatra da bi otkazivanje posjeta bilo najsret­ nije za obje strane. Dulles je dogovorio da ga Mates obavi­ jesti o beogradskom stajalištu čim ga primi. Jugoslavenski je veleposlanik upravo to i učinio. Otišao je do Dullesove privatne rezidencije i priopćio mu da se posjet otkazuje. Kako ne bi došlo do skandala, Jugoslaveni su bili spremni usuglasiti svoju izjavu s onom State Departmenta. U njoj bi se moglo reći da je zbog nemogućnosti usuglašavanja datu­ ma posjet samo odgođen. Jugoslavenski je tisak doista 2'K The 1958 National Catholic Almanac, 47, 91; Lees, 212. 2W Brands, 213. 2,0 I.ccs, 212. 115

izbjegao optužiti američku administraciju i narod za odga­ đanje posjeta. Tijekom razgovora s Matesom Dulles je primio pozi\ predsjednika Eisenhowera, koji je, ako vjerujemo Matesovim sjećanjima, želio što prije saznati Titovo mišljenje. I ta, detalj pokazuje kako je često i tijesno Foster razgovarao i dogovarao se s predsjednikom SAD. U vlastitoj knjizi, kao i kasnijem intervjuu, Mates nagla­ šava kako je posve neistinita informacija da je posjet odgo­ đen na prijedlog američke strane. Tamo, ipak, nije rekac kako su, osim »katoličke crkve, političkih emigranata, usta­ ša i četnika«,241 snaga i broj onih koje on naziva »s njima povezanim krugovima u Americi« bili veliki i vrlo impresiv­ ni. Doduše, točno je da je Elsenhower na prvoj idućoj konferenciji za tisak izrazio nezadovoljstvo i istaknuo kako se u borbi za mir treba razgovarati i s onima čije se mišljenje ne dijeli. Imajući na umu Brozovu taštinu, svakako ne treba posve odbaciti utjecaj koji je to moglo imati na neke kasnije poteze. Privremeno približavanje Moskvi (1957) U ožujku 1957. bilo je jasno da su jugoslavensko-sovjetski odnosi loši. Izvješća tajnih službi, koja su razmatrala jugoslavensku poziciju tijekom mađarskih zbivanja, bila su suglasna u tome da je režim spreman i sposoban zadržati samostalnost unatoč snažnim pritiscima.242 Prema mišljenju Johna Fostera Dullesa, bio je to pravi trenutak da se nastavi s pomoći Beogradu kako bi se pojačao utjecaj Sjedinjenih Država.24' Dotadašnja je politika potpore dala prve rezulta-*2 2.1 Mates, 206. 2.2 Kadilo se o izvješćima Operations Coordination Uoarda od 24. travnja i National Intelligence Hstimatea od 11. lipnja 1957. 2"' FRUS/1957/Vol. XXVI/dok. 299/767. 16

te, jer je Tito bio razdiruća snaga među socijalističkim zemljama, unatoč tomu što je u satelitima prevladao kon­ zervativizam. Jugoslavija je pokazivala da se neovisna poli­ tika isplati. U jugoslavenskoj je vanjskoj politici sve više prevladavao neutralizam u »nastojanju da se Jugoslavija učini vođom političkih snaga neangažiranih ni od jednog Bloka«, kako bi se uzvisio i Titov osobni prestiž.244 Takav razvoj SAD ne treba ni zabrinjavati ni radovati. Važno je da Jugoslavija ne sudjeluje u planovima komunističkog osvaja­ nja svijeta. Iako režim u Beogradu ne pokazuje namjeru liberalizirati se, represivni potezi u Poljskoj i Mađarskoj dovoljno su ilustrativni. Svakovrsna je gospodarska pomoć i dalje bila nužna, a SAD su nastavile sa slanjem vojne pomoći. Već u svibnju 1957. Eisenhower je objavio da će borbeni mlažnjaci koji su Jugoslaviji obećani biti konačno isporučeni. »Tito je jedini čovjek u Europi koji se posve uspio riješiti Sovjeta. Ni pod kojim uvjetom ne želim vidjeti da Tito nema kamo otići nego natrag Sovjetima«, rekao je Eisenhower vodi antititoističke frakcije u Senatu SAD-a Stylesu Bridgesu. Za vrijeme sastanka NSC-a ministar obra­ ne Charles Wilson izjavio je da je Jugoslavija »tako rekući saveznik Sjedinjenih Država«.24S Hruščov, kojega je podupro maršal Zukov, uspio je u lipnju 1957. konačno pobijediti grupu Maljenkov-Molotov-Kaganovič. Iako sada bez izravna suparnika, tražio je potporu. Nastojanju da se Moskva više približi Egiptu zasigurno je mogao pridonijeti Tito, što je stimuliralo pri­ bližavanje Beogradu.246 U kolovozu su se Tito i Kardelj susreli s Hruščovom u Rumunjskoj i potvrdili načela iz Beogradske i Moskovske deklaracije. Jugoslavenski ministar obrane Ivan Gošnjak2 2" FRUS/1957/Vol. XXVI/dok. 303/778. FRUS/1957/Vol. XXVI/dok. 301/770; Brands, 214, 216. 2,6 Lampe, 267. 1 17

otputovao je u Moskvu u lipnju, a maršal Žukov posjet je uzvratio u listopadu. Odmah po svom povratku u SSSR Žukov je smijenjen sa svih vojnih i stranačkih dužnosti, što je Broz držao iznimno uvredljivim.247 Smjena je pripremlje­ na za vrijeme vrlo duga Žukovljeva boravka u Jugoslaviji i Albaniji. Tijekom posjeta jugoslavenskog ministra financija Avde Hume Washingtonu 15. listopada, državni je tajnik Dulles, ne skrivajući svoju potpunu uvjerenost u neutralni položaj Beograda, ipak zapitao gosta zašto je Jugoslavija toliko povezana sa Sovjetima na vanjskopolitičkom planu.248 Kad je Jugoslavija 15. listopada 1957. konačno priznala DDR, prema riječima državnog tajnika Dullesa nestalo je i posljednje razlike u vanjskim politikama SSSR-a i Jugosla­ vije.249 Savezna Republika Njemačka, slijedeći Hallsteinsku doktrinu, prekinula je odnose s Beogradom 19. listopada. Iako se gospodarska suradnja nastavila, bio je to još jedan korak natrag u jugoslavenskim odnosima sa Zapadom. Selwyn Lloyd, britanski ministar vanjskih poslova, tih je dana u Washingtonu izjavio kako je njegovo mišljenje da Jugoslaveni postaju odveć bliski sa Sovjetima. Eisenhowerova je administracija iznova propitivala nastavak pomoći Jugoslaviji, no prijedlog da se pomoć posve prekine odbacili su i Dulles i Predsjednik.250Jugoslavenski veleposlanik Ma­ tes u razgovoru sa zamjenikom podtajnika državnog tajnika za gospodarstvo Dillonom 24. listopada ponovio je da je Jugoslavija neutralna, ali isto tako socijalistička zemlja. Odbijanje ponuda s Istoka da se kupi njihova televizijska tehnologija i kupnja zapadne opreme samo je jedan od posljednjih dokaza neovisne jugoslavenske politike. Tito je - r World Affairs 1957, 510. 2,H FRUS/1957/Vol. XXXVI/dok. 507/785. 249 FRUS/1957/Vol. XXVI/ilok. 509/787. . FRUS/1957/Vol. X/dok. 127/555. 2S" FRUS/1957/Vol. XXVI/dok. 518/801. 118

nedavno sam objasnio kako je tek želja za ponovnom uspo­ stavom utjecaja među sovjetskim satelitima bila u pozadini priznavanja DDR-a. Tito je za naglo smjenjivanje Zukova nakon posjeta Ju­ goslaviji uzvratio neodlaskom u Moskvu 6. studenog 1957. na proslavu četrdesete obljetnice Oktobarske revolucije, ispričavajući se iznenadnim akutnim lumbagom. Zamjenik državnoga tajnika Murphy spekulirao je da bi bolest »isto tako mogla odražavati zabrinutost da se otišlo predaleko u približavanju SSSR-u«.251 Edvard Kardelj, Aleksandar Ranković i Veljko Vlahović u Moskvi su odbili potpisati Dekla­ raciju dvanaest komunističkih partija u kojoj se KPSS-u priznavao položaj prvog među jednakima u komunističkom svijetu. Hruščov im je, navodno, poručio da više ne mogu sjediti na dva stolca.252 I za taj je neposluh Moskva 1958. optužila Beograd da je od Amerikanaca dobio 60,5 milijuna dolara.255 U svijetu u kojem je Jugoslavija bila odveć crvena za Washington, a neposlušna Moskvi, politika nesvrstavanja nametala se kao jedino logično rješenje. I dok su mnogi zapadni promatrači zaključivali da se Tito ponovo vratio u socijalističku zajednicu naroda, približavao se novi prekid odnosa sa Sovjetima. Pomoć SAD-a bila je ključna za opstanak ovakve Jugo­ slavije. Vojna je pomoć početkom pedesetih spasila režim, ali se sada sve više pretvarala u izvor sukoba između dviju zemalja, hraneći antijugoslavenske krugove u Kongresu i medijima. Godine 1957. došlo je do »velike bitke oko budžeta« na Capitolu u Washingtonu. Predsjednički prijed­ log za 72 milijarde dolara za sljedeću fiskalnu godinu zna­ čilo je povećanje od gotovo tri milijarde u odnosu na prošlu 2.1 FRUS/1957/Vol. XXVI/dok. 317/800. 2.2 Clissold, 71. 2,5 Mićunović, 443. 1 19

godinu, ponajprije zbog povećane potpore drugim zemlja­ ma, vojsci, programu razvoja atomske energije, ali i obra­ zovanju. Doduše, povećanje izdvajanja za školstvo također je imalo svoje hladnoratovsko, sigurnosno opravdanje. Na­ kon što su 4. listopada 1957. Sovjeti u Zemljinu orbitu lansirali prvi umjetni satelit, Eisenhower je osobno istupio s kritikom nacionalnog obrazovnog sustava. Bez znanja matematike, prirodnih znanosti i stranih jezika, SAD će izgubiti tehnološku superiornost. Beograd je smatrao da bi potpuni prekid vojne pomoći mogao podići kakvoću bilateralnih odnosa. Druga se strana suglasila, a Jugoslaveni su odmah izrazili želju da vojnu opremu od Sjedinjenih Država kupuju.254 Odluka o prekidu suradnje u sklopu MDAP-a objavljena je u Beogradu 15. srpnja 1957, a od veljače 1958. opremanje je i konačno prestalo. Do toga trenutka čak 92,7 posto obećane opreme bilo je ionako isporučeno. Vrlo brza modernizacija JNA, koja je trajala proteklih sedam godina, time je bila znatno usporena. Novi modernizacijski ciklus započeo je 1962, ali tada s osloncem na Moskvu.255

FRUS/1957/Vol. XXVI/dok. 320-323/804-809. 255 Dimitrijcvić, 30, 3 1. 12 0

JUGOSLAVIJA — PREDVODNIK ZEMALJA TREĆEG SVIJETA (1958-1961)

Druga izolacija Međudržavni odnosi SAD-a i Jugoslavije potkraj 1957. bili su na najnižoj točki u posljednjih nekoliko godina. Do drugog prekida odnosa sa SSSR-om došlo je 1958. zbog ideoloških razlika. Jugoslavija je ponovno izolirana od oba bloka. Svejedno, drugi prekid odnosa sa Sovjetima nije bio onoliko ozbiljan kao prvi. Suradnja sa SAD-om bila je tek u krizi i cijela skupina zemalja Trećega svijeta na Beograd je gledala prijateljski. Potezi Josipa Broza na kraju pedesetih godina odražavali su njegovu želju da zaigra ulogu svjetskoga državnika. Dok­ trina po kojoj je socijalizam napredniji sustav od onoga na Zapadu režimu je davao dodatnu sigurnost. To se posebno odnosilo na radničko samoupravljanje, koje se držalo više u skladu s izvornim idejama Marxa i zato bliže »pravom« socijalizmu od sovjetskog sistema. Tito je bio jedini socija­ listički voda koji je mogao diktirati uvjete sporazumijevanja sa sovjetskim blokom.256 Odveć bliska suradnja s kapitali­ stičkim zemljama potkopavala je temelje jugoslavenskog ustroja. Skupina neutralnih zemalja u nastajanju cijenila je jugoslavensko rukovodstvo. Jugoslavija je bila siromašna zemlja s manje od dvadeset milijuna stanovnika, ali neovisna i poznata. Iako su koristi za većinu stanovnika Jugoslavije 2,6 World Affairs 1958, 176. 121

bile minimalne, a rakav politički pravac skup i rizičan, Tito je Jugoslaviju uspio staviti na svjetsku političku kartu. Unatoč rastučem životnom standardu u Jugoslaviji, štrajk rudara u Trbovlju (u siječnju 1958), pokazao je ozbiljnost gospodarske situacije. Broj političkih i gospodarskih emigranata/izbjeglica stalno se povećavao. Prosječni je broj jugoslavenskih izbjeglica koji su tražili azil u Austriji i Italiji dosezao i po dvije tisuće ljudi mjesečno i bio je veliki financijski napor za te države. Izbjeglički problem smanjio se do ljeta 1959. O tome je 30. srpnja 1959. prvi tajnik veleposlanstva u Beogradu Robert B. Hill razgovarao sa svojim austrijskim, talijanskim i grčkim kolegom. Procjena je bila da je do toga vremena »krema« onih koji su željeli otići već otišla. Gospodarske su izbjeglice vraćane u Jugo­ slaviju. Austrijanci su u prvoj polovici 1958. izdali čak 11 798 tranzitnih i 2499 turističkih viza. U istom razdoblju 1959. brojke su bile slične (10.435 i 2747), ali se u Jugosla­ viji popravilo stanje, tako je i interes za odlaskom prestao. Talijani su naveli kako su nedavno uspjela tri dramatična bijega na Zapad. Jedan je čovjek oteo JAT-ov zrakoplov, jedan vojni pilot preletio je u Italiju, a skupina mladih u čamcu je preveslala do talijanskih teritorijalnih voda.257 Zbog velikih unutrašnjih poteškoća Beograd je nastojao postići neki uspjeh koji bi pozornost javnosti usmjerio drugamo. Najlakše ostvarivi bili bi oni na vanjskopoliti­ čkom planu. Početkom 1957. prvi tajnik veleposlanstva SAD u Beo­ gradu Oliver M. Marcy nije bio posve siguran da će Broz moći zadržati neovisnost prema Moskvi. Postojale su brojne indikacije da se vanjskopolitička neovisnost posve istopila. Jugoslaveni su napadali Bagdadski pakt, Eisenhowerovu doktrinu, podupirali su Kinu, Sjevernu Koreju, Indoneziju,25 25' FRUS/1958, 1959/Vol. X/dok. 212, 124; 147/422, 429; 486, 487. 122

Istočnu Njemačku i sovjetski prijedlog razoružavanja.25S U izvješču br. 5805. NSC-a iznova se procjenjivala politika Bijele kuće prema Beogradu. Kratkoročni se ciljevi nisu mijenjali.259260 Najvažniji je bila neovisna Jugoslavija izvan sovjetskoga lagera i oprezno nastojanje na liberalizaciji i demokratizaciji režima i zemlje. Jedan od načina realizacije navedenog cilja bilo je i jačanje kulturnih veza zapadnih zemalja s Jugoslavijom te povećan broj bilateralnih posjeta. (Posjeta vrlo poznatih američkih ličnosti bilo je i prije. Vrlo je zanimljiv dolazak bivše prve američke dame Eleanor Roosevelt Zagrebu 1956. i njezin posjet kući obitelji Mates u Maksimiru.2*0) Trebalo je poraditi na intenziviranju su­ radnje s Turskom i Grčkom kako bi sovjetski utjecaj u Jugoistočnoj Europi još više oslabio. U dokumentu stoji da Jugoslaviju valja »tretirati kao i druge slobodne europske zemlje kod razmatranja jugoslavenskih zahtjeva za izvozne dozvole u SAD«. Trebalo je stimulirati i osnovna istraživanja na područuju atomske energije. Jedan od paragrafa doku­ menta (24-b) sadržavao je rečenicu u zagradi, oko koje nije postojala suglasnost među članovima NSC-a. »Produžiti dopuštenje Jugoslavenima da kupuju (ili dobiju na kredit u određenim slučajevima) takvu vojnu opremu i zalihe iz SAD-a koja bi im bila potrebna da bi izbjegli ovisnost o sovjetskom bloku, sve dok postoje zadovoljavajući odnosi između Washingtona i Beograda.« Dok su vojni vrhovi bili za njezino brisanje, John Foster Dulles zagovarao je njezin ostanak. Foster je, dapače, napomenuo da su Jugoslaveni odbijanjem daljnje vojne pomoći zapravo pomogli admini­

259 FRUS/19.58/Vol. X/dok. 120/112-319. 260 Stuparić, 208; Kleanor Roosevelt već je 1953. bila u Zagrebu i Dubrovniku. Te je godine u Dubrov­ niku bio i Adlai Stevenson, koji je »pri polasku iz našeg grada ovlastio predstavnike štampe, da prenesu njegovu izjavu da je Dubrovnik najljepši grad kojega je on ikada vidio.« Dubrovački vjesnik, 17. srpnja 19.53. 123

straciji u odnosima s Kongresom. Ma kako da je antikomu­ nističko bilo djelovanje Johna Fostera Dullesa, prema Jugo­ slaviji je ponovno djelovao vrlo prijateljski.261

VII. kongres SKJ: drugi prekid s Moskvom Materijali za VII. kongres SKJ objavljeni su nekoliko tjedana prije njegova početka u travnju 1958. Iako pozvane, ostale su komunističke zemlje odbile poslati visoke delega­ cije i ljubljanskom su sastanku prisustvovali tek njihovi veleposlanici u svojstvu promatrača. Brojne partije već do­ govorene timove nisu poslale zbog pritiska iz Moskve, dok Albanija, Cehoslovačka i Kina uopće nisu bile prisutne. Isto je učinila KP Francuske, dok je najjača zapadna komunistič­ ka partija, talijanska, poslala tek promatrača. Tito je u govoru naglasio razlike između Sovjeta i Jugoslavena, spo­ minjući Zapad u povoljnijem kontekstu no što je to bilo napisano u kongresnom materijalu. Mnogo je oštriji bio govor Aleksandra Rankovića, koji je Sovjetski Savez optužio zbog napada na Jugoslaviju i sklapanja sporazuma s Hitlerom. Predstavnici zemalja Istočnog bloka na te su riječi izašli iz dvorane, osim predstavnika Poljske, koji je zaspao.262 Ideološki je napad izveo P’dvard Kardelj, odbivši bilo kakvu kritiku programa SKJ. Ako Sovjeti nisu spremni na ustupke, nije ni Tito.26' Tijekom posjeta Pragu i Sofiji Hruščov je optužio Jugo­ slavene za »revizionizam« i »antimarksizam«.264 Vjerojatno su najbolnije odjeknule Hruščovljeve riječi na Sedmom kongresu KP Bugarske, za kojega je Tito rekao da je zbog*26 261 FRUS/1958/Vol. X/dok. 26‘ FRUS/1958/Vol. X/dok. 265 FRUS/1958/Vol. X/dok. 2
122/325. 123/326; Clissold, 72; Lampe, 264; Campbell, 42. 123/327. 180, Clissold, 281.

stalnog spominjanja Jugoslavije »izgledao kao neki frakcij­ ski bugarsko-jugoslavenski kongres«. Hruščov je tamo izja­ vio da je rezolucija Kominforma iz 1948. bila opravdana i da je Tito samo trojanski konj imperijalista pomoću kojega socijalističke zemlje treba razoriti. U sovjetskoj kritici novoga programa SKJ, objavljenoj u »Pravdi« 9. svibnja 1958, otvoreno se pitalo zašto su SA1) tako benevolentne prema Jugoslaviji? »Nije li to zbog toga što jugoslavenski vođe žele oklevetati Sovjetski Savez, osla­ biti jedinstvo međunarodnog komunističkog i radničkog pokreta? (...) Svatko zna da američka pomoć nekoj zemlji nije bez razloga i da vodi do ovog ili onog oblika gospodar­ ske ili političke ovisnosti. Dok američka ’pomoć’ ima za cilj učiniti zemlje-primateljice ovisnima o SAD-u, Sovjetski Savez želi djelatno pomoći druge socijalističke zemlje, kao i gospodarski nerazvijene države, ojačati i razviti njihovo gospodarstvo...«26526 Jugoslavenski veleposlanik u Moskvi Veljko Mićunović u dnevnik je zapisao kako je ova nepot­ pisana deklaracija Pravde zapravo stajalište sovjetskoga CK. Tito je na te optužbe odgovorio za vrijeme govora u Labinu 15. lipnja 1958. Tvrdio je da su napadi žestoki i »nimalo drugarski«, puni »najgrubljih psovki« i »kletva«, utemeljeni na lažiranim citatima. Tito je rekao kako ga optužuju da je »hvalio američku pomoć i američki imperi­ jalizam«. »Vi znate vrlo dobro da ja nikad nisam hvalio imperijalizam, a ako me je tko čuo, neka mi to kaže.«166 Nakon normalizacije odnosa s Moskvom doista je želio što prije zaboraviti »one teške rane koje mu je Staljin zadao«. Suradnja na kulturnom i gospodarskom planu slijedila je ponovno uspostavljanje odnosa između dviju vlada i partija. 265 Clissold, 277. 266 Vjesnik, 16. lipnja 1958. (Predsjednik Tito govorio 11a velikom mitingu u kabinu: »Ništa nas ne će moći zaplašiti, da se borimo za pobjedu onoga što vjerujmo da je pravedno«).

125

Vojna i gospodarska pomoć iz Amerike pomogla je u svla­ davanju teškoća u kojima je zemlja tada bila. »Iako je pomoć SAD iznosila svega četiri posto našeg nacionalnog dohotka, bilo bi nepravilno i nerazumljivo s naše strane ako bismo negirali veliki značaj te pomoći koju smo primali u vrijeme kad nam je bilo najteže.« Amerikanci ne pomažu Beograd zbog socijalizma, kao što zbog socijalizma nisu pomagali ni Sovjete 1922. Jugoslaviji je 1949. prijetila glad i gubitak neovisnosti i tripartitna pomoć tada je značila mnogo. »Drug Hruščov često ponavlja da se socijalizam ne može graditi na američkoj pšenici. Ja mislim da to može učiniti onaj koji zna, a onaj koji ne zna ne može graditi socijalizam ni na vlastitoj pšenici. (...) Američka pšenica, uostalom, nije ništa gora od sovjetske— koju ne dobivamo, dok američku dobivamo — a to važi i za ostalu robu.«267 Brozove su riječi bile oštre i vrlo jasne. Pogoršanje odnosa s Moskvom pratilo je i zaoštravanje s Pekingom. Trogodišnje razdoblje zatopljenja, započeto 1955, bilo je kratko. Jugoslaviju su Kinezi ponovno optužili za revizionizam, i to na temelju citata, za koje je Tito naveo kako su »...naročito u Kini, netačni i ponekad falsificirani, ili su tako izvađeni iz teksta da daju sasvim krivu predstavu o našim stavovima«. Dijelovi Brozova labinskog govora upućeni Pekingu bili su posebno oštri, na granici diplomat­ skoga incidenta. Ističući pisanje »Renmin ribaoa« («Narodne novine«, »Zen Min Zi Bao«), čije je ime tako izgovorio da su se okupljeni na zboru počeli smijati, Tito je rekao da »Takvim psovačkim rječnikom ti ’marksisti’ tobože brane čistoću teoretskih misli« klasika marksizma, ali da bi se oni »prevrnuli u grobu, kad bi znali tko sve i na kakav način objašnjava njihovu nauku«. »Marksistička nauka je, izgleda, doživjela takvu metamorfosu dok je stigla iz P’vrope do26 26' Vjesnik, 26. lipnja 1958; Uissold, 282. 126

kineskih rukovodilaca da je danas njeni tvorci nikako ne bi mogli prepoznati...«, jer je dobila »u toj udaljenoj zemlji takva nakaradna tumačenja od nekih tobožnjih marksista koji je na svoj, neljudski način tumače i hoće da drugima dijele lekcije iz marksizma«. Kinezi na odnose među naro­ dima gledaju kroz prizmu staljinizma, napadajući Jugosla­ viju zbog njezine vanjske politike »koegzistencije između država i naroda s različitim društvenim sistemima, što znači da su oni protiv popuštanja zategnutosti u svijetu i da u tom pogledu stoje na istim pozicijama na kojima su i najreakcionarniji ratnohuškački elementi na Zapadu.« U svjetlu tako žestokih riječi ne čudi što jugoslavenskog veleposlanika u Kini Popovića, koji se potkraj lipnja vraćao u Beograd, u oproštajni posjet nije primio ni jedan član kineske vlade. Isto tako, nisu se ni pojavili na večeri koju je pripremio diplomatski zbor, što je ostavilo »mučan utisak kod većine diplomatskih predstavnika u Pekingu«.2r,s Iako ovaj put novi američki veleposlanik Karl Rankin nije bio uzbuđen poput svojega kolege prije deset godina, drugi je prekid Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom dobro prihva­ ćen na Zapadu. Imajući u vidu neke Titove naglaske iz govora u Labinu, svakako bijaše riječ o retorici koju su u Washingtonu, Londonu i Parizu željeli čuti. Sovjetska je gospodarska pomoć obustavljena, a propagandni rat na­ stavljen. Otkazan je posjet maršala Vorošilova, predsjedni­ ka Prezidija Vrhovnog sovjeta, iako su se u Beogradu pri­ premili slavoluci u onim ulicama gdje je kolona trebala proći, a on se još nekoliko dana ranije veselio što će ga na putu moći pratiti sin.269 Veleposlanik Veljko Mićunović zapisao je 17. svibnja 1958. u svome dnevniku da se počelo događati ono što se i inače zbivalo u sličnim prigodama. Veleposlanici malih ili neutralnih zemalja Zapada najavili 2<>HVjesnik, 26. lipnja 1958. m Mićunović, 423, 443.

127

su želju susresti se s jugoslavenskim diplomatom. Oni su bili prethodnica predstavnika velikih zemalja. Sve su to bili dovoljni razlozi da se iznova preispita i američka politika prema Jugoslaviji. State Department imao je sve više poteškoća u opravdavanju izdašne pomoći Beo­ gradu. Predložen je Feighanov amandman, prema kojemu je Predsjednik prije odobrenja pomoći imao obavijestiti Kongres da li je Jugoslavija i dalje neovisna o SSSR-u, da li sudjeluje u komunističkom osvajanju svijeta i koji je uopće interes SAD-a da se nastavi dosadašnja politika. Amandman ipak nije prihvaćen. Protiv su glasovali čak i vHo konzerva­ tivni političari poput republikanca iz Minnesote Waltera Judda, što je pomoglo projugoslavenskim krugovima u Kongresu.270 Drugi je amandman predložio dugogodišnji pobornik pomoći Beogradu, senator iz Massachussetsa John F. Ken­ nedy, tražeći da se Bijeloj kući dopusti odobravanje pomoći bilo kojoj komunističkoj zemlji osim Kine, SSSR-a i Sjever­ ne Koreje i bez konzultacije s parlamentom. Ni taj prijedlog nije prihvaćen. Predsjednik Kisenhower i nadalje je zagovarao nastavak pomoći. Kada je 18. lipnja 1958. zamoljen da svoje stajalište objasni, Fisenhower je odgovorio kako bi on »dao pomoć za bilo što, što bi po njegovom mišljenju oslabilo solidarnost unutar komunističkog bloka. Ako bismo mogli uspostaviti centrifugalne nasuprot centripetalnim silama, mi bismo, moje je mišljenje, činili veliku uslugu slobodnom svijetu.«271

" u lirnnds, 217. r l World Affairs 1958, 180. 128

Kriza Trećeg svijeta i jugoslavenska diplomatska inicijativa

Iako 1958. sovjetska prijetnja jugoslavenskoj neovisnosti nije bila tako ozbiljna kao 1948, Beograd je bio oprezan zbog više razloga. Imre Nagy pogubljen je 16. lipnja 1958, što je doživljeno kao izravna prijetnja Titu. Bliski je istok ponovno prolazio kroz turbulentno razdoblje i američka je intervencija u Libanonu Sovjetima mogla poslužiti kao di­ mna zavjesa za akciju sličnu onoj u Mađarskoj prije dvije godine.272 Washington je bio iznimno zainteresiran za Tito­ vo mišljenje o trenutnoj situaciji u arapskom svijetu. Gamal Abdel Naser, predsjednik Ujedinjene Arapske Republike (Sirija i Egipat) boravio je u posjetu Titu od 2. do 12. srpnja 1958. U isto je vrijeme započinjao građanski rat u Libanonu, koji su podupirali sirijski krugovi. Kršćanski predsjednik Libanona Camille Chamoun bio je jedini bliskoistočni voda koji je pozdravio Eisenhowerovu doktrinu, prema kojoj se pomoć SAD-a mogla protegnuti i na Bliski istok. Na temelju te doktrine američki su se marinci iskrcali u Bejrutu 15. srpnja 1958. Samo dan prije s prijestolja je svrgnut irački kralj Faisal II, koji je pogubljen zajedno s cijelom obitelji. Udar su vjerojatno potaknule i potpomogle vlade u Kairu i Sovjetskom Savezu. Jordanski je kralj Husein na to zatražio intervenciju Ujedinjenog Kraljevstva. Jugoslavenski je otpravnik poslova u Washingtonu Franc Primožič obavijestio američkog državnog tajnika da se beo­ gradske vlasti protive vojnoj intervenciji SAD-a i Ujedinje­ nog Kraljevstva.27' Pravo na takvu akciju imaju jedino Uje­ dinjeni narodi. Na Bliskom je istoku u tijeku nastajanje jedinstvene arapske države, koja bi trebala biti neutralna i r i FRUS/1958/Vol. X/dok. I28/.U8. FRUS/1958A'ol. X/dok. U I/.M .kM .t

129

autonomna i kao takva bila bi najbolji jamac mira u po­ dručju. Potkraj srpnja američki je veleposlanik Rankin o istim problemima na Brijunima razgovarao s Titom. Broz je naglasio kako su događanja u Libanonu i Iraku pokazala da tamošnje zemlje izlaze iz feudalnog uređenja. To je već veliki korak naprijed, rekao je Tito, i nitko se ne treba bojati da je riječ o dolasku komunizma u tako zaostalo područje kao što je Bliski istok.274 Ti su zaključci bili točni, ali i u suglasju s Naserovom retorikom iz kasnijih godina, kada je on naglašavao razliku između »naprednih« i »feudalnih« arapskih država. Na početku šezdesetih godina, nakon što su pokreti za neovisnost ojačali u Kuvajtu, Omanu, Muskatu itd., Naser se čini nezainteresiran pružiti im pomoć. Obrazloženje glasi da je riječ o tradicionalnim, feudalnim društvima.2715 Jedina je zadaća SAD, navodio je Tito, brinuti se da se islamski pokret ne razbukta od Casablance do Kabula, ali da Washington isto tako treba priznati novi režim u Bagda­ du. Rankin je naglasio da je jedina razlika između dviju zemalja u načinu postizavanja mira u arapskom svijetu. I doista, Sjedinjene su Države ubrzo promijenile pristup Bli­ skom istoku. Umjesto da se brinu zbog sovjetske interven­ cije i, ipak bezrazložno, strahuju od nacionalnoga buđenja među Arapima, odlučile su svaki problem definirati u vla­ stitom političkom kontekstu. Za gospodarsku pomoć i suradnju više se neće tražiti djelatno sudjelovanje u sustavu paktova, a ukoliko već nestaju stare elite, onda svakako treba podupirati nove, koje kanaliziraju frustracije siromaš­ na i slabo obrazovana stanovništva. Čak ni antizapadnjačka retorika više nije smetala.276 Paradoksalno, ali Sjedinjene su 2' ‘ HRUS/1958/Vol. X/Jok. 1.52/44^,149. 1 S Carlcton, 444. - '6 Brown, 104-105.

130

Države najprije u svakom dijelu svijeta morale proći kroz krizu i suočiti se s nepremostivim preprekama da bi zatim promijenile pristup. Iako je jugoslavenski slučaj bio poučan, trebala je proći 1958. pa da se promijeni pristup Arapima. Rankin je s Titom ponovno razgovarao u ožujku 1959, nakon povratka Broza s turneje po Indoneziji, Burmi, Cej­ lonu, Etiopiji, Sudanu, UAR-u i Grčkoj (od 2. prosinca 1958. do 4. ožujka 1959). Iako je plan novoga državnog tajnika SAD Christiana Hertera bilo organizirati Titov po­ sjet Ankari, pa je u tome smislu i poslao pismo američkom veleposlanstvu u Turskoj, sugerirajući kako bi to bilo u interesu Zapada, do toga nije došlo. Herter je mislio kako bi bilo vrlo dobro da u sklopu putovanja Tito, kojega su Sovjeti opisivali kao »saveznika i oruđe imperijalista«, po­ sjeti balkanskoga partnera.277 SAD su se još nadale da je iživljavanje Balkanskog pakta moguće. Indonezija je golema zemlja velikih bogatstava, kojom nije lako upravljati, govorio je Tito. Stoga je i savjetovao Sukarnu da bude obzirniji prema Sumatri, koja najviše pridonosi nacionalnom dohotku. Broz je napomenuo kako e službena Jakarta i dalje nepovjerljiva prema Zapadu. Neki vanjski krugovi, ne navodeći točno na koga misli, odgovorni su i za pokretanje pobune na Sumatri. Indonezija samo želi neovisnost i miran život izvan blokova. Slično žele i Burmanci i Indijci, koji s nepovjerenjem gledaju na američku vojnu pomoć Pakistanu. Broz je veleposlaniku Rankinu prenio Naserovo stajalište
zemlje koje je Broz obišao također su sklone miroljubivoj, neovisnoj politici. Posljednja rečenica veleposlanika Rankina u izvješću State Departmentu glasi: »Naš je razgovor trajao nešto manje od jednoga sata. Kao i tijekom posljed­ njeg razgovora prošloga srpnja, Tito je samo jednom upo­ trijebio riječ ’komunist’, referirajući se na komunističke partije na Bliskom istoku«.279280 Duboku jugoslavensku upletenost u političke odnose sjevernoafričkih zemalja pokazuje i slučaj s trgovačkim brodom Slovenija. Brod su zaustavile francuske vlasti i na njemu pronašle veliku količinu oružja. Jugoslaveni su isprva poricali da je riječ o oružju za gerilu u Alžiru, iako nisu skrivali da su Alžircima slali pomoć u hrani, lijekovima, medicinskom osoblju itd.28WKonačno, Jugoslavija je ranije slala oružje i u Egipat i u Burmu, gdje je čak bila oformljena brigada Tito. Odmah nakon što je Alžirska nacionalna oslobodilačka fronta objavila osnivanje privremene vlade, Jugoslavija ju je de facto priznala.281 Radilo se, zapravo, o pitanju prestiža za Tita, jer zemlja nije mogla imati nikakve koristi od zaoštravanja odnosa s Francuskom. Ben Bela, prvi alžirski predsjednik, od svih je europskih zemalja najprije posjetio Jugoslaviju. Do posjeta je došlo 6. ožujka 1964. Alžirac je tada izjavio kako izbor odredišta nije slučajan. »Došli smo u Jugoslaviju, koja je mala zemlja, ali svejedno pridonosi rješavanju svjetskih problema, što je osobina velikih naroda. U vama i vašoj hrabrosti mi vidimo vlastiti uzor...«282

HUJS/1959/Vol. X/dok. 141/374. 280 FRUS/1959/Vol. X/dok. 139/369. 281 Campbell, X5. 282 Rubinstein, 59, 88. 132

Jedan primjer: Bliski istok oko godine 1958. Jugoslavija prema UAR-u, Arapskoj uniji i američkom iskrcavanju u Libanonu Titovo prijateljstvo s egipatskim predsjednikom Gamalom Abdelom Naserom te njegovi česti i dugi posjeti Jugo­ slaviji hranili su Brozov ugled i davali mu važnost u očima zapadnih diplomata. Naser je, slično Titu, bio neupitni i karizmatični voda čija je monopolistička stranka, Nacional­ na unija, imala provesti revolucionarne ciljeve. Egipat je u drugoj polovici pedesetih bio na vrhuncu utjecaja u arap­ skom svijetu, a utjecaj najveće arapske nacije osjećao se u mnogim zemljama Arapske lige. Ideje panarapske solidar­ nosti i otpora zapadnom »imperijalizmu«, kao i nepristaja­ nje uz Sovjete, jugoslavenskoj je politici odgovaralo.281 Na­ ser je, doduše, već 1955. sklopio sporazum o kupnji oružja iz Sovjetskoga Saveza, a poslije je i primao sovjetsku novča­ nu pomoć za izgradnju Asuanske brane. Međutim, komu­ nistička je partija u Egiptu bila zabranjena. Kremlj se u politiku na Bliskom istoku miješao uglavnom iz političkih razloga. Postotak sovjetskih brodova koji su prometovali Sueskim kanalom nije prelazio više od 1 posto, dok je Moskva imala dovoljno nafte i za izvoz.284 Tomu nasuprot, za zapadne su zemlje i Kanal i izvorišta nafte bila od primarne važnosti. Jugoslavija je za mir, pa onda i dobre odnose sa zemljama Sredozemlja, bila zainteresirana zbog niza razloga. U godi­ nama kada su praktički sve europske sredozemne zemlje, osim Albanije, bile članice NATO-a, blokovski nesvrstane zemlje Bliskoga istoka bile su najrazumljivi vanjskopolitički W Krajem 1950. Ujedinjeno je Kraljevstvo prisutno u Kuvajtu, Bahreinu, Kataru, Sulta­ natu Muskat, Omanu, tzv. Britanskoj Krunskoj Koloniji Aden i Protektoratu Aden. Utjecaj Velike Britanije Bio je iznimno snažan u Jordanu i Iraku, do svrgavanja Mašemitske dinastije. 1 Hisenhower, 178.

m

izbor. Emancipatorski pokreti u Africi još su u zametku, put do prijateljskih država Azije vodio je kroz Suez.285 Naser i Broz odlično su se slagali i prijateljstvo dvojice državnika bilo je opće poznato. Primjerice, 1970, točno u vrijeme kada je američki predsjednik Nixon trebao doći u posjet Jugosla­ viji, Naser je umro od posljedica srčanog udara. Sef ureda predsjednika Nixona, H. R. Haldeman, koji ga je pratio na europskoj turneji, u dnevnik je unio tvrdnju kako će Tito »bez sumnje ići na pogreb u četvrtak«,286 što je kvarilo planirani putni raspored. Tito je, konačno, u, Kairo poslao visoku delegaciju koju je predvodio Edvard Kardelj, ali je indikativno kako je osoblje Bijele kuće o svemu razmišljalo. Iznimna bliskost, pa i popustljivost Arapima nije uvijek bila u suglasju s priželjkivanom politikom federalnog šefa diplomacije Koče Popovića i njegova Sekretarijata. Popović je smatrao da se prema Arapima odnosilo s prevelikom popustljivošću, čak i suprotno strateškim interesima Jugo­ slavije. Popović je smatrao da je Beograd postao zarobljenik nekih od arapskih zemalja, čineći za njih i više no što je bilo oportuno, odstupajući i od nesvrstane i neovisne politike, što se njima uvijek činilo nedovoljno dobro.287 Slično su reagirale i afričke zemlje, nikada do kraja zadovoljne gos­ podarskom pomoći Jugoslavije. Tijekom 1958. zbivanja na Bliskom istoku dobila su iznimno velik publicitet u »Vjesniku«. Uz oštre komentare i opsežne agencijske vijesti, vrlo su česti bili putopisi po arapskim zemljama. Najčešći autori komentara bili su Žar­ ko Božić i Josip Stular.*2 2HS Mates, 224-225. I.co Mates ide, vjerojatno, predaleko kada navodi da je za vrijeme Sueske krize i rata Izraela, Francuske i Ujedinjenoga Kraljevstva s Hgiptom, a u slučaju egipatskog poraza prijetila opasnost da se istočno Sredozemlje pretvori u prostor medublokovske konfron­ tacije u kojem bi bio ugrožen strateški i sigurnosni položaj Jugoslavije, te da zato Ucograd intenzivno podupire Kairo. 2* ’ Haldeman, 257. 2H Nenadović, 125. 134

Northern Tier (Sjeverni red) ili METO-pakt (the Middle Eastern Treaty Organisation), koji je zbog sjedišta u Bagda­ du najčešće nazivan Bagdadski, stvoren je 1955. godine. Činile su ga Velika Britanija, Turska, Iran, Pakistan i Irak. Sjedinjene su se Države u travnju 1956. uključile u rad Gospodarskoga savjeta, a početkom 1957. i Stalnog vojno­ ga vijeća Pakta, ne pristupajući mu, ipak, formalno. Izdašno su pomagale svim članicama METO-a. Amerika je oružjem opskrbljivala i Saudijsku Arabiju, Jordan, a u manjoj mjeri i Libanon.2*8 Nastojeći okružiti SSSR, Sjedinjene su Države vojnim ugovorima stvorile gotovo neprekinuti lanac zema­ lja od Norveške (NATO) pa do Jugoistočne Azije. Na sastanku članica SEATO pakta*289 (the Southeast Asia Treaty Organisation), 11. ožujka 1957. u Manili dogovorena je i razmjena informacija sva tri vojna saveza. Ujedinjeno je Kraljevstvo povećalo vojnu pomoć Iraku, koji je bio i naj­ žešće kritiziran zbog članstva. Hašemitska dinastija u Bag­ dadu opetovano se morala opravdavati da članstvo Iraka u Arapskoj ligi nije nespojivo s članstvom u Bagdadskom paktu. Nacionalistički arapski krugovi smatrali su da je Pakt usmjeren protiv »unutrašnjih neprijatelja« tradicionalnih elita na Bliskom istoku, koje u sprezi s europskim silama žele sačuvati status quo na Bliskom istoku.290 Egipatski odgovor na to vojno grupiranje došao je razmjerno brzo. Zajedno sa Sirijom, Saudijskom Arabijom i, nešto kasnije, Jemenom, stvoren je vojni savez, ne slučajno nazvan Sout­ hern Tier (Južni red). U to je doba naserističku, panarapsku, promidžbu provodila radijska postaja Glas Arapa. Kairo je poticao i nerede koji su izbili u Jordanu nakon što se saznalo da je kralju Huseinu Ujedinjeno Kraljevstvo 28H Ambrose, 465. 289 »Manila Defense Aivnrd ili MANDAC, sklopljen u Manili 8. rujna 1954. ondašnji je tisak preimenovao u Southeast Asia Treaty Organisation (SKATO), smatrajueM ga, iako neopravdano, azijskim pandanom NATO-pakta.« Tindall/Shi, 1575. m Carleton, 189-190.

1955. uputilo poziv za priključenje Bagdadskom paktu. Unatoč siromaštvu Hašemitske Kraljevine Jordan, njezina je vojska, nakon egipatske, bila najjača u arapskom svijetu. Za elitnu beduinsku Arapsku legiju Johna Bagota Glubba London je godišnje izdvajao i do dvadeset milijuna dola­ ra.291 Tada su u svega mjesec dana srušene tri vlade u Amanu, ali je Husein uspio prebroditi i tu političku krizu. Glubb-paša morao je odstupiti 2. ožujka 1956, Jordan je ostao izvan Pakta, ne slabeći, ipak, veze sa Zapadom i Irakom. Uz SEATO-pakt, koji je sklopljen 8. rujna 1954, METOpakt bio je još jedan od razmjerno neuspješnih vojnih saveza koji su poslije stvaranja NATO-a, potaknule Sjedinjene Države. Mnogi su kritizirali paktomaniju Dullesa i Eisenhowera, uključujući i predsjednika Tita. Odredbe paktova dugoročno su otežavale dinamični odgovor SAD na nacio­ nalističku politiku i pokrete u nizu zemalja u razvoju.292 Bagdadski je pak zasigurno pridonio napetostima među Arapima. U njemu je bila tek jedna članica Arapske lige — Irak, a Turska i Pakistan već su ionako bile članice NATO-a i SEATO-pakta, i tako uključene u američku vojnu politiku. Kako je oružje na Bliski i Srednji istok pristizalo iz niza zemalja (Izrael su posebno naoružavali Francuzi, a Sovjeti Egipat i Siriju), koncentracija vojnoga materijala postajala je sve veća. Argument da komunistička opasnost prijeti Arapima i da Sovjeti ugrožavaju postojeći odnos snaga bio je uglavnom opravdanje za domaću javnost na Zapadu. Komunistička partija Egipta, obnovljena 1943, stavljena je izvan zakona 1959, pod obrazloženjem da se protivi UARu, državnoj uniji sa Sirijom iz 1958. Slična sudbina pogodila je i Komunističku partiju Sirije, koja je također bila proga­ njana zbog secesionizma.291 Naser je smatrao da je njegova Hiscnliowcr, 26-27.

Brown, 99-103. Radnički i nacionalne »-oslobodilački pokreti, 3 10, 608.

136

Nacionalna unija, masovna politička organizacija osnovana kao Pokret oslobođenja (1963. preimenovala se u Arapsku socijalističku uniju), dovoljno široka za sve slojeve društva. Upravo se takve radikalne, nacionalističke arapske stranke Eisenhower pribojavao. Kairo je pozivao na rušenje monar­ hija u Ilijadu, Amanu i Bagdadu i njihovo priključenje UAR-u. Kako ni jedan od tih režima nije bio čvrst, a Egipat je jasno prihvaćao sovjetsko prijateljstvo i pomoć, moglo se pretpostaviti kako će, nastavi li se taj trend, Moskva u budućnosti doista biti u položaju blokirati Zapadu glavni izvor energije. Sjedinjene su Države o svemu intenzivno promišljale već dulje vrijeme. Upravo zbog straha od stalnoga komunističkog jačanja među Arapima i mogućeg aktivnijeg upletanja u bliskoistoč­ na zbivanja, SAD su tražile mehanizam kroz koji bi mogle ojačati prijateljske režime. Sueski kanal ostao je glavni prometni pravac za većinu zapadnih zemalja, dok je nafta bila ne samo nužno gorivo nego i izvor velikih prihoda. Sovjeti su u prostoru neposredno uz Bliski istok: Bugarskoj, Ukrajini, Crnomorju, Kavkazu i Srednjoj Aziji, skupili veli­ ke vojne snage, pokušavali se infiltrirati u niz zemalja, organizirali urote i atentate. Na temelju tih argumenata Kongres je 1957. odobrio rezoluciju po kojoj Washington može priteći u pomoć bilo kojoj zemlji toga područja, ukoliko se s time slože lokalne vlasti. Odobreno je i dvjesto milijuna dolara294 za vojnu i gospodarsku pomoć svima na Srednjem istoku koji to zatraže. Osim odbijanja sovjetskog upletanja, to je bio i jasan pokušaj kanaliziranja nacionalizama arapskih zemalja. Srednjoistočna (ili Eisenhowerova) doktrina osiguravala je brzo i efikasno djelovanje i činilo se da su prilike na Bliskom istoku za Sjedinjene Države ponov­ no dovedene u red. Zatim je uslijedila šokantna najava povezivanja Sirije i Egipta. Parks, 706. 137

Naserovo postignuće ujedinjenja Sirije i Egipta u Ujedi­ njenu Arapsku Republiku (UAR), jedinstvenu državu s Kai­ rom kao glavnim gradom, a Naserom kao šefom države, izazvala je šok među sudionicima sastanka predstavnika zemalja članica Bagdadskog pakta, koji se potkraj siječnja 1958. održavao u Ankari. Iako je Stalni savjet METO-a tada usvojio dugoročne planove o izgradnji strateških objekata, prometnica, lučkih i zrakoplovnih instalacija, dogovorio zajedničke manevre, trijumfalno napredovanje naserističkoga panarabizma činilo se nezaustavljivim. Ujedinjene voj­ ne snage Egipta i Sirije činilo je 50.000 Sirijaca i 180.000 Egipćana. Opremljeni su bili uglavnom oružjem sovjetske proizvodnje.295 Jasno je da je takva združena vojna sila i njezin časnički kadar školovan na nizu domaćih ili sovjet­ skih vojnih akademija značio opasnost za Izrael, kao i suprotstavljene arapske zemlje. Tito je pozdravni brzojav UAR-u poslao odmah po proglašenju Unije, stavljajući So­ vjete u nezgodan položaj. Jugoslavenski veleposlanik u Moskvi Mićunović zapisao je 9. veljače 1958. kako su sovjetski diplomati naglašeno tihi o cijelom slučaju, dok su oni iz satelitskih zemalja kritizirali »nedemokratičnost« UAR-a i prevelike ovlasti Nasera. Hruščov je ipak uglav­ nom podupirao promjenu i zato su stajališta i Beograda i Moskve i oko toga pitanja zvučala slično. Međutim, Naseru je zamjerano to što nema izgrađenu ideologiju, što je položaj komunističkih simpatizera težak, smatran je neiskusnim, zapaljivim nacionalistom.296 Ni Moskva, a posebno Zapad, nisu bili sretni stvaranjem te zajednice. Na referendumima o ujedinjenju koji su 21. siječnja provedeni i u Egiptu i Siriji, čak 99.98 posto građana izjasnilo se za UAR. Prihvaćen je jedinstveni ustav, zastava, pod zajedničko su zapovjedništvo stavljene oružane snage. 295 Vojna enciklopedija, sv. 10, 27 ?. 296 Mićunović, 402, 405. 138

Potom je (ugovor je potpisan 8. ožujka 1958) u labavu uniju s UAR-om, zbog sukoba u britanskom Protektoratu Aden, savezu pristupio i Jemen. Te su tri države od toga trenutka tvorile Ujedinjene Arapske Države.297 Žarko Božić je, ko­ mentirajući pridruživanje Jemena, napisao kako su »...tri krajnje točke najvećeg poluotoka svijeta postali simboli slobode Arapa.«298 Ujedinjavanje Sirije i Egipta bilo je iznenađujuće zbog ne uvijek prijateljskih odnosa između dviju zemalja u prošlosti. Sirijci su držali da je Plodni polumjesec pravo središte arapskog svijeta. Zato je okupljanje trebalo izvršiti upravo oko Damaska. Sirijska socijalno-nacionalistička stranka, čiji je utjecaj na politiku bio velik tijekom diktature pukovnika Shishaklija (svrgnut 1954), zalagala se za stvaranje nacio­ nalne države koja bi obuhvaćala Siriju, Libanon, Palestinu, Transjordan, Irak i Cipar! Sirija je, međutim, na početku 1958. postala »sjeverna pokrajina« prema kojoj se Kairo odnosio kao prema mlađem partneru. Kada se UAR raspao,29

29 Jemen, koji je uz Saudijsku Arabiju bio jedina neovisna arapska država između dva svjetska rata, približio se UAR-u odmah po njegovu proglašenju, kako bi ojačao svoju poziciju prema Ujedinjenom Kraljevstvu i njegovoj stalnoj potencijalnoj prijetnji iz Adcna. Jemenski prijestolonasljednik otputovao je u službeni posjet Kairu već u prvom tjednu veljače. Do svrgavanja jemenske kraljevske dinastije suradnja Kaira i Sane unutar Ujedinjenih Arapskih Država bila je slaba. Stvoren je, doduše, vrhovni savjet, na čijem je čelu bio Naser i jemenski kralj. Sve je poslove trebao voditi Federalni savjet u kojem je bio isti broj članova iz UAR i Jemena, a pomagalo mu je obrambeno, gospodarsko i kulturno vijeće. Naser je zazirao od zatvorenog, despotskog, islainističkog režima s najvećim brojem stanovništva koje je bilo ovisno o narkoticima. Nakon što je u jesen 1962. general Abdullah Sallal u Sani svrgnuo imama Mohammeđa al Badra i 26. rujna 1962. proglasio Jemensku Arapsku Republiku, Hgipat.se vojno uključio u građanski rat. Vojno iscrpljivanje trajalo je sve do novoga rata s Izraelom 1967, kada Kgipat povlači pedesetak tisuća ljudi. Sporazum Kaira s Jemenskom Arapskom Republi­ kom potpisan je u studenom 1962, a 1964. stvoren je i zajednički vrhovni savjet, koji je trebao koordinirati aktivnost i na gospodarskom i političkom polju. Monarhističkim snagama pomagala je Saudijska Arabija, koja se, uz Jordan, zavjetovala da će srušiti republiku. Mates, 231; Carleton, 77, 334; Kisenhower, 263; Vojna enciklopedija, sv. 10, 273. 298 Vjesnik, 1. srpnja 1958. 39

supremacija Egipćana bila je jedan od razloga sirijskog nezadovoljstva. Sirijski političari, uglavnom članovi socija­ lističke partije Baas, podnijeli su kolektivnu ostavku na ministarske položaje na Staru godinu 1959. Dok je Naser postao predsjednik uvećane države, posljednji sirijski pred­ sjednik prije stvaranja UAR-a Sukri el Kuatli postao je tek »prvi građanin UAR-a«.299 Na skupu zemalja članica Bagdadskoga pakta u Ankari potkraj siječnja 1958. bio je i američki državni tajnik John Foster Dulles. Koliko je neugodno bilo iznenađenje koje je priredio Naser, pokazuje i Fosterovo nastojanje da pomo­ gne u što bržem povezivanju Iraka, Jordana i Saudijske Arabije. Dulles je Nuri as Saidu, iračkom predsjedniku vlade, obećao izvršiti pritisak na Rijad. Saudijski je dvor, taj put, ostao nezainteresiran za suradnju. Kako je Irak bio glavni egipatski suparnik za premoć među Arapima, odgo­ vor je bio brz. Dvije hašemitske monarhije, najugroženije stvaranjem UAR-a, već su 14. veljače objavile stvaranje Arapske unije. Na čelu zajednice bio je stariji vladar, Faisal od Iraka. Husein od Jordana postao je namjesnik, broj ministara iz obje kraljevine bio je isti, a glavni se grad svakih šest mjeseci trebao seliti iz Bagdada u Aman. U saveznom parlamentu hašemitske federacije sjedilo je po dvadeset političara iz svake zemlje. Vojne snage Arapske Unije bile su respektabilne. Jordan­ sku elitnu Arapsku legiju činilo je ukupno osamnaest tisuća ljudi opremljenih isključivo britanskim naoružanjem. U Na­ cionalnoj je gardi bilo oko trideset tisuća slabije naoružanih, uglavnom, palestinskih izbjeglica. Iračku vojnu silu 1958. činilo je šezdeset tisuća pješaka i pet tisuća pripadnika zračnih snaga s ukupno stotinu letjelica zapadne proizvod­ nje. Radnički i nactonalno-oslobodtlački pokreti, 6(M. Vojna enciklopedija, sv. ?. i 4, 769 i 202. 140

Naserova je reakcija po objavi stvaranja Arapske unije (ili »konkurentske unije«, kako su je neki zvali) bila furiozna. Smjesta je doputovao u Damask i održao niz govora u kojima je oštro napao stvaranje ove zajednice. Uskoro je došlo i do povlačenja Zapadu odana kralja Saudijske Arabije Sauda, što je u Washingtonu izazvalo zabrinutost. Sjedinje­ ne su Države u Rijad poslale posebnog izaslanika, koji je trebao ispitati zašto je protunaserovski kralj, po riječima J. F. Dullesa, »sidro naše cjelokupne politike«'01 na Bliskom istoku, zakonodavne i izvršne ovlasti prenio na prestolona­ sljednika Faisala, koji je imao posve drukčiju reputaciju. Još početkom ožujka 1958. Eisenhower je telefonski razgova­ rao sa Saudom, nadajući se da bi on mogao postati protuteža Americi sve opasnijim egipatskim nastojanjima na povezi­ vanju arapskoga svijeta. Sama činjenica da je Kairo bio zadovoljan Saudovim povlačenjem plašila je Washington. Postojao je strah da će princ Faisal tražiti veći udio u profitima od naftne kompanije ARAMCO (saudijski udio bio je 50 posto), a problematično je moglo postati i gosto­ primstvo američkim vojnim snagama stacioniranim u saudijskoj bazi Dhahran. Amerikanci su od 1947. uvježbavali saudijske vojnike, zamijenivši, kao i u nizu drugih zemalja, britanski utjecaj. »Jednom riječju, plima naserizma prijeti da ugrozi vitalne interese Zapada na Srednjem istoku.« »Klatno vremena... napokon se zanjihalo. Vjerujemo prema naprijed, ka progresu«, pisao je u komentaru »Vjesnika« Žarko Božić.’02 »Vjesnikovi« komentatori vrlo su dosljedno i neskriveno podupirali sve »naserističke« ili protuzapadne pokrete u arapskom svijetu. Tako je vrlo vidljivo zadovoljstvo u Božićevu komentaru od 6. svibnja 1958, kada komentira prilike u Lahedžu, najvećoj državi Adenskog Protektora­ tu Vjesnik, 5.

t>2

obilja 1958, »Aktualnosti: Sidro se otkinuto«.

Isto. 141

ta.30’ Povezujući zbivanja na sjeveru arapskoga svijeta, ne­ mir u Lahedžu osjećao se kao odraz pobjeda ideje arapskoga nacionalizma, što je bio »...prirodni proces (...) koji je već pokazao izvanredne rezultate u borbi protiv kolonijalizma«. Jugoslavija će trebati pronaći konstruktivni odnos prema tome prostoru.’04 A u njemu je bilo i takvih zemalja čije je postojanje, komentirali su novinari, »besmisleno«. Odnosi­ lo se to isključivo na one zemlje koje su bile tradicionalno zapadnjački orijentirane i na vlasti imale protunaserističke režime. Tako Božić o Libanonu piše da je »grubo otrgnut od svoga prirodnoga sirijskog zaleđa«, opterećen »breme­ nom suprotnosti i nelogičnosti«, kao »umjetni konglomerat utjecaja, religija i modernih ideja uvijenih u stare forme«.’0’ Umjesto da nastavi s politikom pozitivne neutralnosti, liba­ nonska vodeća klasa, »trgovačka buržoazija« sve više se okretala SAD-u, priznala Eisenhowerovu doktrinu, što je, zaključuje Božić, »uzrok sadašnjim žalosnim događajima.« »Vjesnikov« novinar J. Stular u nekoliko je komentara 1958. vrlo kritički govorio o Arapskoj Uniji. Samo njezino postojanje značilo je nestanak Jordana. Stular je Jordan opisivao kao »pustu i siromašnu zemlju«, čija je »pozicija besmislena«. Jordan je, komentirano je u »Vjesniku«, izmi­ šljen kako bi zadovoljio ambicije emira Abdulaha, koji je u Protektorat Aden imao je nedefinirane granice prema Jemenu, Saudijskoj Arabiji, Omami i Muskatu, a okruživao je prostor Britanske Kolonije Aden. Godine 1955. imao je oko 650 000 stanovnika i dijelio se na zapadni i istočni protektorat. Zapadni protektorat činilo je osam sultanata, osam šeikata, jedan emirat i jedan šerifat, dok je u istočnom Bilo pet sultanata i dva šeikata. Protektoratu je pripadao i strateški važan otok Socotra. Britanskim nastojanjem zapadni se dio Adena 1959. udružuje u Federaciju Južnoarapskih Kmirata (Južnoarapsku Federaciju). Britanska Kolonija Aden stvorena je 1. travnja 1937, a obuhvaćala je oko 279 četvornih kilometara sa važnim naseljem Adenom i otokom Knnioranom u Crvenom moru. Vojna enciklopedija, sv. 1, 10. v,‘ Vjesnik, 6. svibnja 1958, (Komentar: Slučaj Laliedž.) v,s Vjesnik, 13. svibnja 1958, Vrenje u Libanonu (Žarko Božić). 142

siječnju 1921, želeći pomoći svrgnutom bratu Faisalu u Siriji, uspostavio dominaciju u Transjordanu. Taj je prostor bio dio velike Sirije, »s kojom je živio od davnine«.106 Husein ne uživa potporu stanovništva, a polako ga napuštaju i beduini iz Arapske legije. On je »od svog djetinjstva bio predmet prezira i poruge svoje okoline«, »tipična operetna ličnost«, »smiješni operetni kraljić«, »ograničeni, priglupi mladi avanturist« koji je kao »tuđinski eksponent izbio na površinu na kojoj kao posljednji od Hašemita treba da odigra dosljedno posljednji izdajnički protuarapski potez te dinastije«.107 Libanon je, iako površinom najmanja, bio najnaprednija arapska zemlja, koju su nazivali Švicarskom, a njezin glavni grad Bejrut Parizom Srednjega istoka. Po libanonskom usta­ vu iz 1926. svaka vjerska skupina trebala je biti zastupljena u vlasti. Tada najbrojniji kršćani, maroniti, uvijek su davali predsjednika. Za sunite je bilo osigurano premijersko, a za šiite mjesto predsjednika parlamenta. Žene su imale pravo glasa od 1954, a Bejrut je postao mondeno središte Bliskoga istoka, velika luka i trgovačko središte. Izborom Camille Chamouna za predsjednika 1952. Zapad je dobio odana saveznika. Čak je i Sami es Sohi, predsjednik vlade, imao reputaciju čovjeka bliska Zapadu. Libanon nije prekinuo odnose s Ujedinjenim Kraljev­ stvom i Francuskom za vrijeme sueske operacije 1956, a velik broj palestinskih izbjeglica, koji su u zemlji našli utočište po prvom arapsko izraelskom sukobu 1948. (u kojem je sudjelovao i Libanon), bio je panarapskog i protuameričkog raspoloženja. Tako su predstavljali stalnu opor­ bu predsjedniku Chamounu. Chamounovo prihvaćanje Kisenhowerove doktrine u Figiptu je bilo oštro osuđeno, a 1,16 Vjesnik, 26. svibnja 19.58. »Zemlja na raskršću-; Nedjeljni Vjesnik, 6. srpnja 1958. »Pusta i siromašna zemlja« 0- Stulnr). Ml Vjesnik, 19. srpnja 19 58 (1. Trnovee). \4 ^

međusobni odnosi dovedeni do granice otvorenog suko­ ba.-*08 Odmah po osnivanju UAR-a zabilježeno je povećavanje prijelaza zajedničke granice i provokacije protiv režima u Bejrutu. Nezadovoljstvo u zemlji pojačalo je i Chamounovo nastojanje da osigura ustavnu promjenu, koja bi mu omo­ gućila novi izbor za predsjednika. Tomu nasuprot, nezado­ voljnici, a oni su gotovo isključivo bili muslimani, tražili su uključenje Libanona u UAR. U Tiru je zapaljena libanonska zastava. Potom je u sjevernom gradu Tripoliju* 10. svibnja svrgnuta lokalna uprava, a oporba je pozvala na opći štrajk. Oružani sukobi u Bejrutu izbili su 12. svibnja.509 Doskora je čitav sjever zemlje bio pod nadzorom pobunjenika i opor­ benoga vođe Rašida Karamija, dok su na jugu počeli nemiri među Druzima (koje u »Vjesniku« zovu »divljima«510) Kamala Džumblata (Jumblatta). Vojne snage, iako dovoljno snažne za smirivanje nereda takve vrste, nisu djelovale. Libanonsku oružanu silu, naj­ manju od arapskih zemalja, činilo je oko 10.050 ljudi.511 Naoružanje i oprema kopnene vojske i žandarmerije bilo je gotovo isključivo britanskog, američkog i francuskog podri­ jetla. Časnici su bili pretežno maroniti, kojima je pripadao Salibi, 200. Isto, 201. uo Druzi su islamistička sekta čiji pripadnici slijede učenje šestoga kalifa aLHakim bi-Amr Allaha. Ujedinjeni su u vjerskom savezu i svaki Druz ima zadaću pomoći drugome, posebno u sukobu s Nedruzima. Smatraju se konzervativnima i ratobornima. U Libanonu žive u planinskom području gdje ih je više od 110.000. Najveći broj Druza živi u Siriji, potom Izraelu i Jordanu. Encyclopaedia liritannica, sv. 19, 1060-1062. 511 Libanonske pješačke snage činilo je oko 6000 ljudi. Ratno zrakoplovstvo imalo je 600 ljudi i zrakoplove britanske i američke proizvodnje, a obučavalo ih je RAH-ovo osoblje. Ratna mornarica je ugovorna i čine je svega četiri obalna parrolna čamca i jedan desantni brod, sa samo 200 mornara. Vojne industrije nije bilo, a bejrutsku Vojnu akademiju pohađalo je oko 50 slušača godišnje. Vojna enciklopedija, sv. 5, 178, 179. 144

i general Fuad Chehab, šef stožera. Ročnički je sastav, dakako, bio mješovit, pa se Chehab, vjerojatno iz straha od podjele unutar oružanih snaga, nije miješao u sukobe. Liba­ nonska je vojska, od svih oružanih snaga na Bliskom istoku, bila najmanje upletena u civilne poslove. Suočen s neredima, Chamoun je 13. svibnja uputio pismo Bijeloj kući. Sjedinjene su Države već razmatrale moguće scenarije ukoliko Bejrut, pozivajući se na Srednjoistočnu doktrinu, zatraži oružanu pomoć Sjedinjenih Država. Eisen­ hower u Memoarima piše kako se libanonska vlada bojala da iza svega ne stoje komunisti, a Chamounovo nastojanje za reizborom bilo je motivirano njegovim strahom da ga neće naslijediti prozapadno orijentirani političar. Eisenhowera reakcija Moskve nije posebno zabrinjavala. Pretpo­ stavljao je da od Hruščova neće stići ništa više od protesta. Ozbiljnija su bila samo Dullesova upozorenja da bi reakcija u arapskom svijetu mogla biti iznimno žestoka, naftovodi

Američki diplomat Robert Murphy i šef libanonske vojske general buad C.liebab. Chehab je bio na čelu male oružane >ile koja je od svib arapskih oružanih snaga najmanje bila povezana s politikom. Iz k n jige D iv ig h ta E ise n h o w e ra W agin g P eace; sn im a k B urt G lin u , M a gn u m Ph o to s.

145

koji idu iz Sirije uništeni, a Sueski kanal zatvoren512 Dogo­ voreno je da će Washington na zamolbu libanonske vlade odgovoriti pozitivno i odlučno, ali uz određene uvjete. SAD neće podupirati Chamouna u nastojanju promjene ustava kako bi dobio mogućnost ponovnoga kandidiranja za pred­ sjednika. Konačno, Chamouna nije podupirao niti maronitski patrijarh Paulo Meouchi.’ 1’ S intervencijom se morala suglasiti još barem jedna arapska zemlja, a snage SAD-a štitit će, osim legalne vlade u Bejrutu, i tamošnje Amerikance. Američke su desantne snage u Sredozemlju udvostručene, iako je predstavnik mornarice SAD priopćio, a »Vjesnik« prenio, da ta pojačanja nemaju veze s krizom u Libanonu!’14 Ujedinjeno Kraljevstvo na Cipar je uputilo nekoliko bata­ ljuna padobranaca, uključujući i nosač zrakoplova Arc Ro­ yal. Slanje Šeste flote prema obalama Zemlje cedrova, kao i stavljanje zračnih snaga u Europi u viši stupanj pripravnosti unatoč izjavama, imalo je, dakako, sve s krizom na Bliskom istoku. Zbog propagandne i oružane aktivnosti UAR-a protiv Libanona, Chamounova je vlada podnijela žalbu Vijeću sigurnosti, čime je »sjekla granu na kojoj sjedi«, komentirao je Božić.’ 15 »Zajednička crvena nit svih današnjih dilema je borba starog protiv novog. (...) Situacija u Libanonu neos­ porno se kreće u prilog snaga arapskoga nacionalizma, novih snaga.« Štular je točno zaključivao da je duboka kriza kroz koju je Libanon prolazio svakako morala biti odraz unutrašnjih suprotnosti. Međutim, za zemlju koja je toliko 512 Kisenhower, 266. ' 11 Maronitski biskup Paulo Mcouchi naslijedio je patrijarha Antuna ’Arida 1955. Pred­ sjednik Chamoun negodovao je zbog toga imenovanja, jer je novi patrijarh bio poklonik prethodnoga predsjednika, Bishara al-Khurija. »Vjesnik« je rado isticao da je patrijarh Mcouchi, »unatoč vatikanskim direktivama« kritizirao Chamouna. Salibi, 198; Vjesnik, 26. lipnja 1958. ,l ‘l »Vjesnik«, 16. svibnja 1958. 5,5 Vjesnik, 2 7 . sv ib n ja 1 9 5 8 .

14 6

isticala pravo svih na vlastito stajalište i mišljenje, iznimno su ironični komentari po kojima »možda i postoje dokazi da oružje stiže iz Sirije starim krijumčarskim stazama kojima je nekad stizala droga«, ali da »to što je poneka puška došla ovamo iz Sirije i slično nikako ne dokazuje« da je ključ problema izvan libanonskih granica«.’ 16U sjevernoj provin­ ciji UAR-a postojao je poseban Odbor za pomoć Libanonu, koji je objavio manifest po komu je borba Libanonaca za »oslobođenje od imperijalizma istovremeno i stvar naroda UAR«.’ 17*Činjenica da palestinske izbjeglice ruše libanonsku vladu, a da je u Siriji provedena široka promidžbena akcija davanja pomoći libanonskoj Nacionalnoj fronti, objašnjena je u Vjesniku kao »vjerojatni odgovor na izvještaj o jordansko-iračkoj podršci libanonskoj vladi«, kojoj je Arapska unija poslala oko tisuću »dobrovoljaca«.’1K Žalba Libanona Vijeću sigurnosti UN-a i Arapskoj ligi, naelektrizirala je oporbu unutar Libanona. Chamoun je potkraj lipnja naveo da će se Bejrut, ukoliko UN-ova pomoć ne bude brza i djelotvorna, pozvati na članak 51. Povelje UN-a, koji priznaje pravo samoobrane i pozvati Zapad u pomoć. Na East Riveru sovjetski veleposlanik Soboljev oštro je osudio libanonsku vladu. Jakša Petrić, veleposlanik u jugoslavenskom SSIP-u, samo dan prije no što je pred­ sjednik Naser iz Aleksandrije isplovio prema Dubrovniku, izrazio je zabrinutost Beograda zbog događanja na Bliskom istoku. »Nadamo se da se u sadašnjoj situaciji neće učiniti ništa, što bi unutrašnju krizu u Libanonu pretvorilo u međunarodni sukob i time dovelo do novih opasnosti po mir u ovoj osjetljivoj oblasti.«’ 19 M6 Vjesnik, M Vjesnik, MH Vjesnik, ' Iy Vjesnik,

1. lipnja 195X, »Jedan /maj na prašnjavom nebu« (J. Štular). 3. lipnja 1958. 10. lipnja 1958, »Libanon u očekivanju« (J. Štular). 28. lipnja 1958.

147

O Naserovu posjetu »Vjesnik« je pisao iznimno opširno. Prvoga srpnja 1958. o tome se izvijestilo na pune tri strani­ ce. Žarko Božić pisao je kako su u ovome susretu povezana četiri srpnja. Prvi kada je »proletersko srce probilo čelične obruče okupatora« na Sutjesci. Zatim rušenje monarhije u Kairu 1952, pa potpisivanje sporazuma na Brijunima izme­ đu Tita, Nasera i Nehrua, sve do novoga posjeta Nasera Dubrovniku i Brijunima. Naser je u pratnji domaćina, dr. Vladimira Bakarića, obišao dubrovački stari grad, razveselio se darovanoj maketi karake, a njegova supruga konavoskim stolnjacima. U Pomorskom muzeju: »Naročitu pažnju obra­ tio je pomorsko-geografskoj karti Mediterana iz XVIII. stoljeća, na kojoj su ubilježene sjevernoafričke luke, u koji­ ma su postojali konzulati Dubrovačke republike.«'20 Poslije »intimnoga ručka«, kojem pribiva dvadeset osoba u Umjet­ ničkoj galeriji, egipatski je predsjednik bio počasni govornik na Tjentištu. »Između naših zemalja postoji velika sličnost. Jer i mi smo u 1952. godini izvršili revoluciju da bismo se spasili od stranog porobljavanja (...) stranoga kolonijalizma i domaće despocije.«'21 »Dubrovački vjesnik« o posjetu je pisao 3. i 11. srpnja 1958, kada je ponovio gotovo sve one vijesti tiskane prethodnoga tjedna. Nakon posjeta Splitu na Brijunima su nastavljeni prego­ vori kojima se pridružio i grčki ministar vanjskih poslova. Novinarima je Naser 12. srpnja, podsjetivši kako se broj stanovnika države kojoj je predsjednik u samo dvije godine povećao od 23 na 30 milijuna ljudi, izjavio da se: »...u periodu između dva susreta arapski nacionalizam, koji je bio samo ideja i davnašnja nada, željom arapskih naroda pre­ tvorio u pravu veliku stvarnost, čija je prethodnica UAR.«'22*12 <2" Dubrovački vjesnik, 11. srpnja 1958. ' 2I Vjesnik, 5. srpnja 1958. 122 Vjesnik, 12. srpnja 1958. 148

General Kasem, uz podršku najodanijeg suradnika pukovnika Wasfi Tahira (u pozadini) 14. srpnja 1958. izvršio je državni udar i svrgnuo iračkoga kralja Faisala. Generala Kasema novinar »Vjesnika« Žarko Božić, koji je u Iraku boravio nekoliko dana po prevratu, opisuje kao »skromnog i ljubaznog«, »visokog, vitkog i crnog, s ugljevitim sjajnim očima, dugog profinjenog lica, s vječitim smiješkom dobrodošlice na usnama, ali i s nečim zbunjenim i stidljivim u izrazu lica. (...) Taj čovjek je počeo borbu protiv Nuri Saida (kraljevskog predsjednika vlade, op. a.) još 1932. godine. Dvadeset šest godina je njegov mozak bio opsjednut jednom jedinom idejom: kako uništiti omrznuti režim? Dvadesetšest godina, najprije kao komandir čete u vojnom koledžu, a zatim uspinjući se sve višim i višim stepenicama vojne karijere, Hl Kasem je uporno odabirao ljude, stvarao ilegalnu armijsku organizaciju s tolikom pedantnošću, smislom i tako nepogrešivo i strpljivo, da to naprosto frapira. (...) I u noćima, kad su njegove oči zračile čudnim sjajem, organizacija je primala još jednog člana. On je ostao potpuno u pozadini, van svake sumnje. Nitko se nije bojao tog discipliniranog oficira koji nije skretao nikakvu pažnju na sebe, niti aferama sa ženama, niti kartanjem, koji nije pio, nije mnogo izlazio iz kasarne, koji je uvijek bio sa svojom brigadom, na svom željeznom krevetu i grubim plahtama. (...) Njegov jedini »hobby« bila je revolucija! Nije se ženio, nije udvarao. I sve čime se bavio, bilo je na neki način podređeno revoluciji. Kada je čitao, to je i bilo zbog revolucije. Pa čak i kad se radilo o detektivskim ili špijunskim romanima! Kad je dugo pješačio ili gimnasticirao— to je bilo zbog revolucije.« Iz k n jige D w ig h ta E ise n h o w e ra W aging P e ace ; sn im a k UPI. 149

Prilike na Bliskom istoku dramatično su se zaoštrile nakon što je 14. srpnja 1958. u Bagdadu izvršen puč i svrgnuta dinastija. Irački general Kasim razvrgnuo je Arap­ sku Uniju označivši je zajednicom čiji je cilj bila »konsolida­ cija monarhija, uništenje jedinstva arapskih redova.« Tjele­ sna garda dvadeset i trogodišnjega kralja Faisala, »dosta ograničena, degenerirana mladića«’21 ubrzo je bila svladana. Predsjednik vlade Nuri el Said pokušao je pobjeći preodjeven u ženu, ali su ga uhitili i likvidirali. Chamounova vlada u Bejrutu odmah se pozvala na Eisenhowerovii doktrinu i pozvala SAD u pomoć. Američko iskrcavanje na bejrutske plaže bilo je 15. srpnja 1958, nakon najdulje sjednice ame­ ričke administracije od završetka Drugoga svjetskoga rata. Beograd je vojnu intervenciju nazvao »krajnje zabrinjavaju­ ćim samovoljnim aktom«. Tito je istoga dana poslao brzojav Nehruu, čineći na taj način, kao domaćin Naseru, još jedan propagandni potez politici »trećega puta«. Usporedba medijskoga tretmana tih dvaju događaja u »Vjesniku« pokazuje koliko je stajalište Kaira bilo sukladno mišljenju Beograda. »Iskrcavanjem američkih trupa u Libanonu zapaljen je fitilj neposredne ratne opasnosti«, jedna se sila umiješala u unutrašnje stvari druge zemlje. Time se »... želi staviti štap u točak suvremenog društvenog razvitka u procesu oslobo­ dilačkog pokreta«. U Iraku se, tomu nasuprot, dogodilo »obaranje jednoga policijskog režima, koji već trideset go­ dina zaštićuje uglavnom strane, zapadne interese u svojoj zemlji«. Samo pet mjeseci bilo je dovoljno da se »poput kule od karata« sruši lažni Pijemont Bagdada i Amana.’24Jordan­ ski kralj Husein, nakon što je najprije uzalud čekao kako će, pokažu li se istinite vijesti o ubojstvu bratića mu Faisala, w

Vjesnik, 19. s rp n ja 1 9 5 8 . (I. T r n o v e c ).

12'* Vjesnik, 16. s rp n ja 1 9 5 8 .

1 50

stati na čelo Arapske Unije, odmah je u zaštitu pozvao britanske komandose, koji su pomogli u održanju režima. »Vjesnik« je, kao vjerojatno i sve svjetske novine, tih dana pisao gotovo isključivo o Arapima. Prilike su postale ozbilj­ nije nakon što je niz zemalja, uljučujući i Beograd, samo četiri dana po prevratu, priznao novu vladu u Iraku. »Vlada FNRJ to čini s toliko većim zadovoljstvom što u prošlosti nije bilo moguće uspostaviti diplomatske odnose između naše dvije zemlje.«’25 Sovjeti su najavili vojne vježbe u zakavkaskom i turkestanskom vojnom okrugu, a u Moskvi su »izbile« demonstracije pred američkim veleposlanstvom. Žarko Božić komentirao je kako se iskrcavanje Amerikana­ ca u Libanonu dogodilo samo zbog Iraka »do prije nekoliko dana kičme zapadnih političkih, strateških i ekonomskih interesa«, odnosno iračkog petroleja, koji »nije voda... i zato zapadna sirena urla nad pustinjama Srednjeg istoka jače nego ikada prije«. Samo nekoliko tjedana poslije udara u Iraku »Vjesnikovi« novinari posjetili su Bagdad. Žarko Božić već je 6. kolovoza »kablogramom« poslao prvi izvještaj iz glavnoga grada Re­ publike Irak. Taj i svi sljedeći izvještaji koji govore o novom šefu iračkoga režima, palačama kraljevske obitelji i premi­ jera, zvuče poput izvještaja o rušenju »narodnih neprijate­ lja« u Jugoslaviji. Kasimova biografija zvuči poput biografije nekoga partizanskog heroja. Pobjeda revolucije u Bagdadu pomogla je i u rješavanju nacionalnoga pitanja, jer za Nuri el Saida odnosi s Kurdima nisu bili riješeni. Sada oni sudje­ luju u vlasti. Posredan dokaz da su se u arapskom svijetu širile ideje jugoslavenskoga socijalizma priča je o »Titovoj knjizi«, zbirci Titovih članaka, govora, uključujući i tri prva poglavlja programa SKJ, koji je tiskan u Egiptu u nakladi od dvadeset tisuća primjeraka! »Bila je to prva politička 12S Vjesnik , 18. srp n ja 1 9 5 8 .

151

knjiga iz inostranstva koja je ušla u Irak nakon 14. srpnja«, pisao je specijalni Vjesnikov dopisnik iz Iraka.'26 Čini se da ne bi bilo posve neispravno zaključiti da je američka neaktivnost na Bliskom istoku često bila korisnija za strateške interese Washingtona. Od usvajanja Eisenhowerove doktrine gotovo posve je nestao pozitivan image koji su SAD stekle ograđivanjem od svojih saveznika tije­ kom Sueskoga rata. Stvorena je UAR, Libanon je okusio građanski rat, koji je samo privremeno bio zaustavljen, a zemlja je prestala biti saveznik Zapada i postala neutralna. Iračka prozapadna dinastija je svrgnuta, Jordan izoliran, a s političke je scene privremeno maknut zapadnjački kralj Saudijske Arabije Saud. Glavni američki saveznici u podru­ čju bili su Turska i europske države, bivše kolonijalne sile, kao i doista nepopularni režimi. Jugoslavenske su novine, a »Vjesnik« je svakako u to doba najreprezentativniji list na prostoru Hrvatske, pisale kako je rješenje za Bliski istok »...sadržano u pet principa miro­ ljubive aktivne koegzistencije. Njih je isto tako vrlo jedno­ stavno sagledati: treba samo skinuti ove blokovske naočari, razgrnuti i odstraniti dileme i čvrsto zakoračiti osnovnim putem, koji jedini osigurava čovječanstvu dugi mir.«'27 Ju ­ goslavija je doista bila neutralna, ali ne na američkoj strani. Jer sloboda i mir značili su nepostojanje zapadnoga utjecaja, prozapadna politika držana je, baš kao što je to činio i Naser, jednakom kolonijalizmu i imperijalizmu, što je onda oprav­ davalo oružane pobune. Ipak, jugoslavenski neutralizam bio je bolji od sovjetskoga utjecaja. Konačno, komunističke partije nisu bile snažne ili uopće legalne u tim zemljama. Bez pomoći Zapada Arapi nisu mogli razviti svoje gospodarstvo. Drugo je pitanje zašto je Beograd želio tako jasno naglasiti gdje se nalazi i za koju se političku opciju zalaže. Točno je126 126 Vjesnik, 24. kolovoza 1958. »Jugoslavija u Bagdadu« (Ž. Božić). ,2~ Vjesnik, 51. svibnja 1958, »Dileme« (Ž. Božić). 152

da se radilo o zemljama koje su imale slične poglede na politiku kao i Beograd, pa je Jugoslavija imala takav vanj­ skopolitički položaj koji joj ni po veličini ni po bogatstvu inače nikada ne bi pripadao. Međutim, time se samo zaoš­ travao odnos prema Zapadu, a u očima onih političkih krugova koji nisu bili upoznati s detaljima vanjske politike jedino je uskraćivanje gospodarske pomoći Beogradu bilo logično rješenje. Jugoslavenski diplomati to su morali znati. Tita to očito nije previše zanimalo. S vremenom je ipak i bilo određene koristi od proarapske politike. Mnoga jugo­ slavenska poduzeća radila su u tim zemljama, a financijske su koristi bile veće no u zemljama Crne Afrike. Vrijeme intenzivnih diplomatskih susreta (1958-1960) U izvješću Odbora za koordinaciju operacija iz prosinca 1959. prvi je put nakon dulje vremena istaknuto kako se nastojanja jugoslavenskih vlasti kojima one žele utjecati na vođe zemalja sovjetskog lagera mnogima u SAD mogu činiti odveć slobodnima i protuzapadno orijentiranim. Međutim, ukoliko je to jedino sredstvo utjecaja na razvoj u sovjetskom bloku, treba ih smatrati kompatibilnima američkim intere­ sima. Administracija i nadalje treba podupirati neovisnu poli­ tiku Beograda, uspostavljati izravne kontakate s tamošnjim visokim dužnosnicima i usmjeravati ih prema Zapadu, što češće posjećivati jadranske luke. U takve posjete ide i, primjerice, boravak U. S. S. Des Moines u Splitu. Admiralski brod američke VI. flote boravio je u glavnoj istočnojadranskoj ratnoj luci od 17. do 20. listopada 1958. Split je tada posjetio i viceadmiral George W. Anderson, zapovjednik VI. flote.’28Trebalo je nastaviti s gospodarskom i tehničkom UH FRUS/1959/Vol. X/dok. 152/400.

pomoći, emitirati emisije VOA (Glasa Amerike), poticati turističku razmjenu, Fordove i Fulbrightove programe raz­ mjene znanstvenika, prodaju američkih knjiga i filmova, posjete uglednih osoba iz različitih područja.’29 Washigtonu je bilo stalo do funkcioniranja tripartitnoga Balkanskog tajništva, koje je stvoreno kao zamjena odumirućem Balkan­ skom paktu, ali se u novome operativnom planu za Jugo­ slaviju od 24. lipnja 1960. i dalje spominje nastojanje na što boljim odnosima s Grcima i Turcima.” 0 U oba se dokumen­ ta ponavlja nezadovoljstvo i otpor povezivanju izbjeglih jugoslavenskih državljana sa Free Europe Committeeom i Assembly of Captive European Nations. Riječ je o udruženju osnovanu u rujnu 1954. Njegovi su članovi bili izbjegli političari iz sovjetskih satelitskih zemalja i baltičkih država, koji su raspravljali o problemima vlastitih nacija i podupirali antikomunistički otpor. U svibnju 1959. Karl Rankin je za tisak izjavio da su odnosi između Beograda i Washingtona dobri (»everything was going well«). Sjedinjene su Države ipak započele s agresivnijim pristupom. U aneksu A Operativnog plana za Jugoslaviju, koji je izradio Operations Coordinating Board u srpnju 1960, nabrajaju se koristi od pomaganja Jugosla­ viji. Napose se naglašavaju promjene u gospodarstvu, gdje je zemlja učinila »znatan napredak«. Jugoslavija je sada zadovoljavala vlastite potrebe u žitu, industrijska proizvod­ nja i izvoz stalno su rasli. Prosječno je dvanaest tisuća ljudi mjesečno posjećivalo Informacijski centar SAD u Zagrebu, deset tisuća onaj u Beogradu i četiri tisuće u Novom Sadu. Engleski ubrzano postaje »drugi jezik u Jugoslaviji«.” 1 Kul­ turne i intelektualne kontakte dviju zemalja treba i dalje poticati i tu Washington ne vidi velikih zapreka.529 529 FRUS/1960/Vol. X/dok. 1WV5.V-559. VVI FRUS/1960/Vol. X/
Jugoslavenska je strana sada tražila da umjesto darovane vojne tehnike oružje pristiže na temelju »tržišnih ugovora« i zajmova. SAD su tako izgubile glavno oruđe utjecaja na režim u Beogradu. Nakon toga vojna suradnja odvijala se na temelju Mutual Security Military Sales (MSMS) progra­ ma. Prvi dugoročni cilj bila je i dalje potpuna preorijentacija jugoslavenskog režima prema Zapadu. Do toga treba doći bez drastičnih i radikalnih poteza koji bi mogli ugroziti Tita. Iako je bio vjerojatno jedini komunistički diktator kojega su SAD podupirale, Josip je Broz bio samo jedna od sličnih političkih figura koje su uživale potporu Washingtona. Takva je politika trajala sve do sumraka hladnoga rata. Osim toga, bilo je znakova da režim odustaje od prijašnjih represivnih mjera.’ 12 Jugoslavenska politika prema zemljama Trećega svijeta za SAD je bila korisna. Zorno je demonstrirala kako Sovjeti siromašnim zemljama ne pomažu iz pukog altruizma, nego žele stvoriti gospodarsku i političku zavisnost. S druge strane, na jugoslavenskom su primjeru SAD pokazale kako u pomaganju nisu politički motivirane. Operations Coordi­ nating Board na samom kraju prosinca 1959. jasno nagla­ šava kako SAD nemaju ništa protiv aktivne vanjske politike Beograda u Africi i Aziji. Iako je ponekad jugoslavenska politika bila suprotna priželjkivanoj orijentaciji Washingto­ na, ona nikada nije bila alarmantna. S bilo kojim potezom Beograda u Aziji i Africi Washington je mogao živjeti. Tamošnjim je američkim diplomatima savjetovano da se prema jugoslavenskim kolegama ponašaju prijateljski i da »jasno čine razliku između njih i predstavnika sovjetskog bloka i da naglase kako Jugoslavija, kao neovisna zemlja, uživa potporu i poštovanje SAD-a«.'v” Jedini dio svijeta gdje " 2 FRUS/1959/Vol. X/dok. 152/401. FRUS/196U/Vol. X/dok. 158/419. 155

se nikakvo ljevičarenje, pa čak ni ono jugoslavenskoga tipa, nije moglo tolerirati, bila je Latinska Amerika, napose u svjetlu zbivanja na Kubi.” 4 Jugoslavija je ipak bila odveć malena i slaba da bi njezina komunistička promidžba »ne­ povoljno« usmjerila politiku azijskih i afričkih zemalja. Jugoslaviju treba zadržati na oku svjetske javnosti te češćim posjetima visokih dužnosnika pomoći Jugoslavenima da uđu u predsjedništva uglednih svjetskih foruma.” 5 Jedno od pitanja koje je uzrokovalo stalne poteškoće u odnosima dvaju zemalja bio je zahtjev za izručenjem Andrije Artukovića, bivšega ministra unutrašnjih poslova NDH. Jugoslavija je 21. siječnja 1959. ponovo protestirala zbog odluke vlasti u Los Angelesu da Artukovića ne treba izručiti. Time je među građanima FNRJ raslo raspoloženje da je »u sudovima SAD-a nemoguće ostvariti pravdu«.” 6 Riječ je bila o završetku procesa započeta u lipnju 1958, kada je pred Theodorom Hockeom iz Federalnoga oblasnog suda u LA počelo saslušavanje kako bi se utvrdilo jesu li zločini koji se Artukoviću pripisuju bili političkoga karaktera. Artuković je u SAD-u živio od 1948. Njegova je obrana inzistirala da je zahtjev za izručenjem politički motiviran, počinjeni zločini političke naravi, a njegova osobna odgo­ vornost minimalna.” 7 Hrvatske su novine redovito, ali ne odveć ekstenzivno, pratile tijek suđenja. Zaključci su bili kako se suđenje pretvorilo u osudu svih suradnika »fašistič­ kih okupatora«, a tu su činjenicu »javnosti najvećeg kalifornijskog grada saopćili čak i Herstovi listovi, koji inače brane ustaše i Artukovića«.1” Zato je publicitet dan svakim dru­ gim novinama koje su o suđenju pisale na drukčiji način. -1' FRUS/1959/Vol. X/dok. 152/400. FRUS/1960/Vcl. X/dok. 158/419. vw> FRUS/1959/Vol. X/dok. 138/466-568. " Vjesnik, 19. lipnja 1958. " HVjesnik, 30. lipnja 1958. 56

Ponekad poze lint... Na karikaturi su prikazani Hruščov i Mao u sivilu socijalizma, dok s druge strane zida život buja.

»Dnevni list ’Brooklyn Daily’, koji izlazi u najvećem njujorškom kvartu, završio je s objavljivanjem serije članaka sa dokumentima i fotografijama o zločinačkoj djelatnosti An­

157

drije Artukovića«. Glavni urednik uglednog židovskog lista »Weekly Jewish News« iz Los Angelesa predložio je »sva­ kom čitaocu da uputi pismo kotarskom državnom tužiocu Rogersu i da ga pita zašto vlada pruža zaštitu Artukoviću i zašto se političke snage nalaze iza Artukovićeve obrane.«w U svojim Memoarima George Kennan, veleposlanik SAD u Jugoslaviji od 1961. do 1963, piše kako je bilo malo vjerojatno da Jugoslaveni doista žele izručenje Artukoviča. Premda su neki krugovi u Jugoslaviji doista na taj način željeli riješiti jugoslavenski »slučaj Eichmann«, Koča Popovič držao je to marginalnim pitanjem. Takav bi spor zasi­ gurno osvježio sjećanja iz prošloga rata, mislio je Kennan.140 Pokazalo se da je Kennan i u ovom slučaju bio u krivu. Jugoslavija je inzistirala na izručenju ovog ustaškog dužno­ snika desetljećima. On je konačno doveden u Zagreb 1986, suđeno mu je i osuđen je na smrt. Umro je u zatvorskoj bolnici. Američki su političari potkraj pedesetih i početkom šez­ desetih sa zanimanjem slušali Titova i jugoslavenska pro­ mišljanja o različitim kriznim žarištima. Petoga listopada 1959. Koča Popović susreo se u Washingtonu s državnim tajnikom Christianom Herterom (Dulles, koji je zbog bole­ sti odstupio, preminuo je 24. svibnja 1959). Dvojica šefova diplomacija sa zadovoljstvom su zaključili kako se odnosi razvijaju u dobru smjeru i kako se mogu opisati kao »u potpunosti zadovoljavajući«. Pozitivno je ocijenjen i posjet Hruščova Sjedinjenim Državama (od 15. do 27. rujna), koji je uspoređen s posve drukčijom prirodom sovjetskog susre­ ta s kineskim vrhom. Nevjerojatno je da poslije završetka posjeta Pekingu nije izdan nikakav službeni komunike o posjetu. Zapaženo je i da sovjetski dužnosnici tijekom bo­ ravka u Kini nisu dali verbalnu potporu Mao Zedongu u Vjesnik, 5. svibnja 1958. Kennan, 287. 158

graničnom sporu s Indijom. Obje su se strane suglasile da Moskva napadno želi popraviti odnose s Beogradom. Ne­ gativna politika prema Titu nanosila joj je štete medu azijskim i afričkim narodima. Herter je Popovića pitao o sudbini američkoga prijedloga za potpisivanje sporazuma o Fulbrightovoj stipendiji. Jugoslavenski diplomat nije bio upoznat s detaljima, ali ga je načelno podupro. Herter je, želeći očito pokazati i dugogodišnju zainteresiranost za Jugoslaviju, ali i omekšati atmosferu, pred kraj susreta ispričao detalje o posjetu Jugoslaviji u kolovozu 1945. Raspitivao se o novinarki »Politike« koja ga je pratila tije­ kom boravka, visokoj partizanskoj dužnosnici iz Crne Gore koja je studirala na Sorbonni i u Moskvi. Popović nije znao 0 kome je bila riječ.141 Nekoliko dana kasnije veleposlanik Chester Bowles, član House Committee on Foreign Affairs na Brijunima je s Titom raspravljao o ideološkim razlikama između SSSR-a 1 NR Kine. Tito je, unatoč žestokim napadima Pekinga na njegov režim, smatrao da Kina treba postati članica UN-a i da SAD trebaju prestati s izolacijom Mao Zedonga. Takva je politika samo hranila Maovu politiku suprotstavljanja Americi. Baš kao i u slučaju partizanske borbe tijekom rata u Jugoslaviji, događaja u Alžiru, Iraku i Kubi, Washington je uvijek kasnio u procjenama. Službeni Beograd smatrao je da se novi kubanski voda Fidel Castro, s kojim su se Jugoslaveni mogli lako poisto­ vjetiti i simpatizirati ga, prvo treba dokazati kao državnik. Kubanska iznenadna eksproprijacija američke imovine i bliski odnosi Havane i Pekinga Brozu se nisu sviđali142 Jugoslavija nikada nije uspostavila posebno tople odnose s Havanom. 1,1 FRUS/1959/Vol. X/ilok. 149/.18K-391. w FRUS/1960/Vol. X/tlok. 161/4?}. 159

U srpnju 1960. Tito je na Brijunima o međunarodnim odnosima razgovarao s podtajnikom za vanjske poslove SAD Douglasom Dillonom. Dillon je u Jugoslaviji boravio četiri dana. Najprije je 18. srpnja 1960. razgovarao s Mijalkom Todorovićem, potpredsjednikom Vlade, posjetio tvor­ nicu umjetnih gnojiva u Pančevu, a potom je preko Brijuna otputovao u Zagreb. S Todorovićem je raspravljao o gos­ podarskim vezama dviju zemalja i unapređenju međusobnih gospodarskih odnosa. Čini se da je tijekom sastanka s Titom na Vangi Dillon vodio glavnu riječ, objašnjavajući ekstenzivno američku politiku prema raznim dijelovima svijeta. Propitivala se situacija u Kongu, Kini, Alžiru i na Kubi. Iako je u razgovoru s Hisenhowerom Tito naglasio kako ga kineski komunisti mrze više no Eisenhowera,’4’ O Kini je razgovarao bez ogorčenosti. Jugoslavija je i dalje zagovarala kineski primi­ tak u UN, smatrajući to dobrim potezom za svijet u cjelini. U tome će slučaju Peking morati pred svjetskim forumom opravdavati svoje poteze, poglavito one prema Nepalu i Indiji, koje je Beograd osuđivao. Upravo je izolacija Mao Zedonga učinila agresivnim. Kako kinesko stanovništvo ima dinamični rast, valja se brinuti za budućnost čovječan­ stva. »Povijesno gledano, kako dugo može šesto milijuna ljudi biti isključeno iz svjetske zajednice?« pitao se Tito. Kina nastoji razviti svoje nuklearno naoružanje i samo kao punopravni dio međunarodne zajednice može se zahtijevati njezino sudjelovanje u politici razoružanja.’44 O incidentu U-2 (1. svibnja 1960), koji je doveo do propasti planiranoga susreta na vrhu, Amerikanci su rekli kako mogu razumjeti, ali ne i opravdati Hruščovljevu reak­ ciju. Posebno su razočarani zbog rušenja američkoga bom'*• FRUS/1960/Vol. X/<.lok. 170/459. v" FRUS/1960/Vol. XAlok. 166/449. 160

bardera RB-47 iznad Barentsova mora 1. srpnja, kada su poginula četvorica članova posade. Tito je svoje mišljenje o tim incidentima izrekao za vrijeme govora u Subotici. Hruščov je pod neprestanim pritiskom Kineza i ostaje »naša najveća nada«.’4* Zapadni je svijet to shvatio kao još jedan dokaz približavanja Beograda Moskvi, što je doista i bio trend nakon sovjetskog zaoštravanja s Pekingom. Kremlj je, opet, držao da je Jugoslavija, baš kao i do sada, »izravno ili neizravno« proamerička. Krize u Kongu i Alžiru pokazale su kako se uloga UN-a treba povećati. Titova standardna poštapalica bila je da svakom narodu, pa tako i Alžircima i Kongoancima, treba dopustiti razvoj onoga političkog sustava koji sami izaberu. Jugoslavija je tada djelovala usklađeno s diplomatima iz Indije, Indonezije, Gane, Gvineje, Etiopije i Egipta, zahtjevajući od generalnog tajnika UN-a Daga Hammarskjolđa da intervenira u korist kongoanskog premijera Patrika Lumumbe. Jugoslavenski piloti i tehničari poslani su u Kongo nakon što je Hammarskjold pozvao međunarodnu zajedni­ cu u pomoć. Po rušenju Lumumbine vlade i njegovu uboj­ stvu, vlada u Beogradu bila je jedna od rijetkih koja je priznala Gizenginu frakciju u Stanleyvillu. Broz je, osobno, bio nezadovoljan akcijama glavnoga tajnika UN-a u središnjoj Africi. Za Lumumbino je ubojstvo Tito optužio i sama Hammarskjolđa, nazvavši ga jednim od »moralno odgovornih«.u'’ U razgovoru s Georgom Kennanom u ljeto 1961. Tito je priznao da je prema Hammarskjoldu, koji je, naglasio je, uvijek bio na strani Belgijanaca, osjećao i osobnu antipatiju.147Tijekom posjeta Gani i prvog obraćanja parlamentarcima u Accri od nekog stranoga dr­ žavnika uopće Tito je javno optužio skandinavskoga politi­ v,
161

čara. Možda njegove riječi ne bi bile tako oštre da je mogao znati kako će Hammarskjdldov zrakoplov biti srušen 18. rujna 1961. iznad secesionističke pokrajine Konga, Katange. Unatoč proafričkoj politici Tito je ipak smatrao da ni jedna od vladajućih ideologija nije primjenjiva u Africi, jer su »Kongo i slične zemlje bile vrlo zaostale i primitivne«.'4” S američkim se predsjednikom Eisenhowerom Broz ko­ načno sastao prigodom 15. zasjedanja Generalne skupštine UN-a. Eisenhower je u Titu pronašao zahvalna sugovornika i razmišljao je kako bi maršal profitirao od putovanja po Sjedinjenim Državama. Sastanak, prekidan glasnim antijugoslavenskim demonstratorima, trajao je dugo, a dvojica su vojskovođa razgovarala o ratu, aktualnim političkim okol­ nostima i jugoslavenskoj politici aktivnog nesvrstavanja. Broz je nastojao dokazati predsjedniku SAD kako nije omi­ ljen u Kini, ali da bi bilo logično priznati vladu koja upravlja sa šesto milijuna ljudi.,4VTito je, piše Savka Dabčević Kučar, o demonstracijama u New Yorku »kao jedan od svojih najtežih trenutaka nakon rata(!)« govorio više puta »sveudilj se uzbuđujući«. U jednom mu se trenutku učinilo da se poklici Dolje Tito pretvaraju u skandiranje Tito-Partijad™ Pripreme i održavanje Summita nesvrstanih (1961) Za 15. zasjedanja opće skupštine UN-a Tito, Naser, Nkrumah, Sukarno i Nehru, vođe jedne europske, dvije afričke i azijske zemlje, kao predvodnici skupine neangaži­ ranih zemalja, bili su na vrhuncu ugleda. Početkom 1961. Tito je, kao prvi komunistički vođa u povijesti, planirao put u Ganu, Togo, Liberiju, Gvineju, Maroko i Tunis. Prije puta Broz se susreo s veleposlanikom* * ,H FRU S/196 I , XVI / dok. S S /1 84. V,V Hiscnhowcr, 58.1-584. Daličcvić-Kučar, 844.

162

Iriju m falni ulazak 1 idela Castra u H avanu 8. siječnja 1959.

Iako je pobjeda kubanske revolucije veselila Josipa Broza koji je takve događaje ionako smatrao povijesnom neminovnošću, bliski odnosi Havane i Moskve, a posebno Havane i Pekinga, Beogradu se nisu sviđali. Iz k n jige T he C o ld W ar, slik a P o p p erfo to .

163

Rankinom, koji je uskoro odlazio iz Beograda. Tito je priznao da su Jugoslaveni uvijek bili kritičniji prema Washingtonu no Moskvi, ali i da će takva pristranost, koja je već manje naglašena, doskora nestati. Razlike između Beo­ grada i Washingtona bile su više praktične naravi, dok su prema Moskvi ideološke.” 1 Tijekom boravka u Kairu 22. travnja 1961, a potaknuti neuspjelim pokušajem svrgavanja Fidela Castra (operacija u Zaljevu svinja), Naser i Tito izdali su zajedničku rezoluciju i pozvali neangažirane zemlje na konzultacije kako bi se učvrstio mir, očuvala neovisnost svih naroda i uklonila opasnost od intervencije u unutrašnje poslove drugih zema­ lja.”'2 SAD je najviše zanimalo stajalište latinoameričkih zemalja prema dolazećoj konferenciji nesvrstanih. Za Brazil je tamošnji američki veleposlanik Cabot rekao kako ne može biti nesvrstana zemlja. Brazilska odluka da ne sudje­ luje kao promatrač na Summitu Jugoslavenima je priopćena putem diplomatske misije u Washingtonu, što je Tito sma­ trao neobičnim.”” Tito bi, pisalo je u izviješću novoga veleposlanika Kennana, bio nezadovoljan kada bi na pred­ stojećem sastanku Latinsku Ameriku predstavljala tek radi­ kalna Castrova Kuba. Prvoga rujna 1961. dvadeset i pet državnika iz jedanaest afričkih, jedanaest azijskih, dvije europske i jedne latinoa­ meričke zemlje, predstavnici devetnaest oslobodilačkih po­ kreta iz Afrike i jedanaest predstavnika radničkih organiza­ cija okupilo se u Beogradu. Bilo je to vrlo raznoliko društvo. Nehru je poziv nevoljko prihvatio svega tri tjedna prije početka konferencije.” 4 Amerikanci su željeli vidjeti tek koliko su sudionici skupa politički realni. Kennedy je opće­ nito bio malo zainteresiran za neutralne, a takvo je bilo
W Kubinsrcin, 105. w FRUS/1961/Vol. XVI/Jok. 92/201. Rubinstein, 105. 164

raspoloženje i među većim dijelom diplomata u State De­ partmentsvss Zato se najprije i vodila »borba« suprot­ stavljeni unutar Administracije oko toga treba li beograd­ ski skup uopće pozdraviti u ime SAD-a. Brzojav je, ipak, odaslan. Kennedy je ljubazno primio i delegaciju koju su sudionici konferencije po njezinu završetku (6. rujna) uputili u Wa­ shington (i Moskvu) sa zajedničkom porukom nesvrstanih zemalja. Predsjednik Malija Keita i indonezijski šef države Sukarno ipak su pokazali da je nesvrstanima očuvanje neo­ visnosti primarno. To je bilo najvažnije i Sjedinjenim Drža­ vama. Tek je daleko na drugom mjestu bilo postupno jačanje osobne i političke slobode. Većina zemalja primala je američku pomoć i oni su ulazili u grupu umjerenih, dok medu ekstremistima jedino Jugoslavija nije primala sovjet­ sku potporu. Beogradska je konferencija za svijet u političkom smislu značila malo. Ona nije zadovoljila Moskvu zbog mlakosti i općenitosti izjava. Za odnose s Washingtonom najvažniji je bio Titov govor u kome se posve suglasio s ekstremistima (Naserom, Nkrumahom i Sukarnom), posve se stavivši na stranu Sovjeta. Sovjeti su na sam dan otvaranja konferencije izveli atomski pokus, a Broz je, umjesto osude, zatražio razumijevanje postupka. Dijelove Titova govora o Berlinu, gdje su Sovjeti upravo izgradili zid kako bi zaustavili bijeg građana na Zapad, bili su takvi da bi ih Hruščov potpisao u svako vrijeme, javio je veleposlanik Kennan. Takva »za­ panjujuća obzirnost« prema postupku koji bi, da su ga slučajno izveli Amerikanci, »pomračio nebo rezolucijama«, razbjesnilo je Kennedyja, ali i bitno, iako ne trajno, oslabila položaj zagovornika zemalja Trećega svijeta unutar State Departmental'6 Lideri nesvrstavanja postali su svjesni da će ■ ” Schlesinger, 4 7 8 -1 8 I . Isto, 481. 16 5

do zajedničke i usuglašene političke platforme teško doći. Ovako raznorodne zemalje lako su se suglasile tek s osudom kolonijalizma. Prihvaćena je i Izjava o opasnosti od rata i Apel za mir, u kojoj se od Moskve i Washingtona tražilo da nastave pregovore. Sumnja u istinsku nesvrstanost Beograda, kao i cijeloga pokreta, poslije Titova uvodnoga govora samo se pojačala. Odluka o unošenju takva stajališta u Brozov govor donesena je bez suglasnosti SSIP-a. Koča Popović poslije je uzalud nastojao »gasiti politički požar koji se odmah razbuktao«.5'7 Većina je članica pokreta nesvrstanih od sama početka češće vrlo oštro napadala Amerikance, dok je Sovjetima upućivala samo mlake osude. Ipak, vjerojatno je među supersilama prevladavalo razmišljanje — bolje jugoslaven­ ski, no sovjetski socijalizam — u Bijeloj kući, odnosno — bolje jugoslavenski revizionizam, no čisti kapitalizam — u Kremlju. Novoimenovanoga veleposlanika Kennana, za ko­ jega je Koča Popović rekao da se »veoma zalagao za pobolj­ šanje jugoslavensko-američkih odnosa«,1™ beogradska je konferencija ipak osobno duboko razočarala. Vrijeme Kennedyja i Kennana: nova najniža točka u međusobnim odnosima (1961-1963) Ponovnim ulaskom demokrata u Bijelu kuću promijenio se i američki veleposlanik u Jugoslaviji. George F. Kennan, komu je JFK ponudio imenovanje u Beogradu ili Varšavi, odlučio je otići u Jugoslaviju, iako se radilo o skromnoj službi.559 Već otprije Kennan se kao znanstvenik zanimao ' v Ncnadović, 29. 1st«. *‘>> Kennan, 267, 269. Od 1956. brojni su politički analitičari smatrali da će novi demokratski predsjednik za državnog tajnika vrlo vjerojatno imenovati Georgea Kennana. Kennanu je predsjednik Kennedy ponudio veleposlaničku službu u Poljskoj ili Jugoslaviji. 166

za Jugoslaviju. Dvije godine provedene u Beogradu bile su »jedno od najbogatijih, najugodnijih i najkorisnijih osobnih iskustava« koje je imao kao diplomat. Zadivljenost zemljom koja je bila »agregat šest vrlo različitih zemalja« na crti podjele najstarije i najvažnije europske kulturološke grani­ ce, bilo je dodatno nadahnuće. U Memoarima Kennan opisuje i Hrvatsku. Iako je niz podataka točan, veleposlanik stanovnike Istre i Dalmacije naziva Istras-Dalmatians, a za biskupa Strossmayera piše kako je djelovao u Vojvodini! Zagreb mu se posebno sviđao zbog raznovrsnoga kulturno­ ga života.360 Jugoslavenska je strana bila počašćena imenovanjem tako poznata diplomata kao što je bio Kennan. Osim reputacije autora hladnoratovske vanjskopolitičke strategije Sjedinje­ nih Država (containmenta), Kennan je nizu jugoslavenskih diplomata bio poznat i iz njegovih veleposlaničkih dana u Moskvi. I Sovjeti, iako su ga 1952. proglasili za persona non grata i tako izgnali iz SSSR-a, smatrali su da je Kennan uvijek »ozbiljno« gledao na sovjetska pitanja.361 U Jugosla­ viju je doputovao u svibnju 1961, tek nekoliko tjedana prije početka sastanka nesvrstanih zemalja. Biti američki pred­ stavnik u Beogradu tih je godina bilo teže no prije. Od trenutka kada je Kongres 1959. usvojio Rezoluciju o zaro­ bljenim narodima svaka je administracija bila obvezna sponzorirati Tjedan zarobljenih naroda i protestirati protiv re­ žima u dvadeset i dvije države, uključujući i jugoslavenskog. Usporedo s time još je Eisenhowerova administracija nasto­ jala spriječiti uključivanje Jugoslavije u Free Europe Com­ mittee i Assembly of Captive European Nations, akcije koje su se međusobno isključivale. George Kennan je smatrao kako su Hrvati u SAD od svih južnoslavenskih političkih grupacija bili najbolje organizi­ 360 Kennan, 270. 361 Bolilcn, 300. 167

rana emigrantska skupina u Americi. Za razliku od Poljaka, govorio je Kennan, mnogi bi južnoslavenski emigranti bili najzadovoljniji kada bi došlo do otvorena sukoba između SAD i Jugoslavije.u’2 Suprotno tome razmišljanju, voda je jugoslavenskog izaslanstva na 17. zasjedanju Opće skupšti­ ne UN-a Vladimir Popović novom državnom tajniku Deanu Rusku naglasio kako upravo »jedna velika hrvatska udruga« i »Slovenci, također« podupiru dobre odnose, ali nisu do­ voljno glasni. Antikomunističku su retoriku sve češće prihvaćali i brojni kongresmeni. Biti oštar prema Jugoslaviji značilo je nagla­ šavati antikomunizam, što je nosilo glasove. Senator John G. Tower otkrio je »The Dallas Timesu« da se u Teksasu obučavaju jugoslavenski vojni zrakoplovci. Štoviše, Beo­ grad je od Sjedinjenih Država naručio i platio 130 zastarjelih mlaznih zrakoplova. Oni su dostavljeni bez pripadajuće navigacijske elektronike, koja, iako plaćena, nikada nije stigla u Jugoslaviju. Prekinuta je i razmjena znanstvenika s University of Texas, a program je preusmjeren na druga američka sveučilišta.u’4 Do kulminacije negativna razvoja međusobnih odnosa došlo je 1962. Na prijedlog demokrat­ skog kongresmena Wilbura D. Millsa iz Arkansasa, predsje­ davajućeg House Ways and Means Committee, Jugoslaviji je uskraćen status najpovlaštenije nacije.-’6* Senatski Odbor za vanjsku politiku prijedlog je odbacio, ali ga je potvrdio zajednički Committee for Reconciliation. Tako je Jugosla­ viji (i Poljskoj) s 256 prema 91 glasu ukinut status koji je uživala tijekom najgrublje staljinističke prakse, u doba kada su Titovi vojnici rušili američke zrakoplove. ■W,“ Kennan, ?l I. l;RUS/1962/Vol. XVI/dok. H4/282. '
U osamnaest stranica dugom brzojavu veleposlanik Kennan analizirao je američku politiku prema Jugoslaviji od 1948. do 1961. Partizanski je pokret, držao je Kennan, bio jedini ozbiljni unificirajući element u zemlji. »Bolna je činje­ nica da je u poslijeratnom razdoblju Titov režim bio Jugo­ slavija i da to još uvijek jest. (...) Tko god govori o svrgavanju aktualnog režima, u stvari zagovara razbijanje jugoslavenske države. Očigledna je zastrašujuća nestabilnost do koje bi takav razvoj doveo u balkanskim odnosima. Ništa nije manje izvjesno nego pretpostaviti da bi više fragmentiranih entiteta, od kojih nijedan nije spreman za neovisnost, a neki od njih čak niti potencijalno, mogao osigurati efektivnije suprotstavljanje sovjetskom komunizmu na balkanskom prostoru nego neobično čvrst i iskusan nacionalni režim koji upravlja s 20 milijuna ljudi u ovome području i nadzire jednu od dvije najveće kopnene vojne sile u nesovjetskom dijelu E u ro p e .« T ito je prestar da bi mijenjao sebe i svoj svjetonazor. Grupa »starijih dužnosnika koji ga podržavaju u takvoj antizapadnoj politici je sve uža i izoliranija«, dok ukusi i interesi naroda sve više naginju Zapadu. Samo godinu prije (29. rujna 1961) Kennan je obavijestio State Department kako mu se čini da je u posljednjih nekoliko mjeseci izvršena smjena Zapadu sklonih kadrova u Save­ znom tajništvu za vanjske poslove SSIP-u. 5' ’' Početkom 1960. u Jugoslaviji su se sukobljavale reformske i antireformske snage. »Tito, čini se, nije voda čvrstorukaške centralističke« struje, pisao je Kennan State Depar­ tments Svejedno, kada bi drugi političari jače ustrajavali na njegovu povlačenju, »to bi moglo biti u našem interesu«. Naglasak treba staviti na mlade kadrove, one koji su još na sporednim položajima. Oni su, baš kao i većina građana, zainteresirani za održavanje dobrih veza sa Zapadom i* * * FRUS/l96.Wol. XVlAlok. 140/294-295. PRUS/196 l/Vol. XVI/ilok. 100/210. 169

realističniji pristup politici.368 »Mi smo, zapravo, blizu pot­ punom uspjehu osim u slučaju Tita i nekoliko njegovih suradnika; postoji razlog nadati se da će proći kratko vrije­ me prije no što će Tito biti prisiljen, zbog godina i bolesti, odstupiti u korist mlađih...«369 Iako je Kennan krivo proci­ jenio zdravstveno stanje Josipa Broza, bio je u pravu glede mlađih kadrova. Mnogi su među njima doista čekali, bez obzira na politička razmišljanja, na neizbježni Titov odla­ zak. Isto tako, proročanski, zvuče njegova promišljanja o koheziji bivše Federacije. Jedno je pitanje, međutim, ostalo nerazjašnjeno. Da je Broz bio glavna zapreka bržoj demo­ kratizaciji, koliko bi reformi uopće započelo bez njegove potpore?

Kennanovi prijedlozi 1961. i sukob sa State Departmentom Odmah po završetku konferencije nesvrstanih zemalja u Beogradu Kennan je savjetovao američkoj vladi da prekine tehničku pomoć Jugoslaviji. Sjedinjene Države moraju izra­ ziti nezadovoljstvo jugoslavenskom politikom i pokazati Titu kako zapadna pomoć nije Bogom dana. Memorandum koji su Amerikanci u rujnu 1961. uputili u Beograd doživ­ ljen je iznimno uvredljivim. Američki je tisak postajao sve više protu-jugoslavenski. Na Kennanovo iznenađenje, pomoćnik državnog tajnika za europske poslove Foy D. Kohler u pismu veleposlanstvu u Jugoslaviji naglasio je da sadašnja politika Sjedinjenih Država ne traži reviziju. Glavni dugoročni ciljevi i dalje su neugroženi: Jugoslavija je neovisna, utječe na komunistički dio svijeta, unutrašnjopolitički razvoj ima pozitivan m FRUS/1961/Vol. XVl/dok. 100/210. 369 FRUS/1963/Vol. XVI/dok. 150/329. 170

smjer.170Svako odstupanje od postojeće politike ugrozilo bi sve što je do sada učinjeno. U dugom odgovoru Kohleru Kennan je naglasio kako su njegovi i pokušaji Administracije da se jugoslavensko staja­ lište promijeni propali. Jugoslaveni su već izgradili »čvrstu i sigurnu osnovicu neovisnosti i ne trebaju ni vanjsku inspi­ raciju niti stranu pomoć da bi je zadržali«.’71 Tito se nikada neće vratiti u Lager, jer bi to uništilo njegov ugled i ne bi bilo prihvaćeno od javnosti. Kennan drži da američka po­ moć nije ključna za razvoj jugoslavenskoga društva. Oni, konačno, bilo koji oblik zapadne pomoći doživljavaju više kao poniženje. To što je Jugoslavija marksistička zemlja izvan sovjetskoga bloka »nije primarno proizvod naše po­ moći«. Koristi za SAD bile su minimalne. Tito je na među­ narodnom planu Sovjete podupirao u svakoj važnoj točki. Bezuvjetna je pomoć samo stimulirala ideološke eksperi­ mente i upletanje u različite projekte u Africi, »koji bez sumnje doprinose Titovom prestižu, ali koji sigurno neće biti odgovori na jugoslavenske dugoročne probleme u me­ đunarodnoj trgovini i financijama.«’72 Kennan je predlagao ukidanje tehničke pomoći, programe privatnih agencija itd., ali bez naglih prekida. Zanimljivo je ta izvješća uspo­ rediti s Kennanovim Memoarima, koja mogu navesti na posve drukčiji zaključak. U novom je pismu Kennanu Foy Kohler još jednom istaknuo daje politika State Departmenta prema Jugoslaviji u osnovi dobra i uspješna i da takva treba ostati. Titove izjave mogu smetati, postoje usponi i padovi, ali se Jugosla­ vija iznutra liberalizira. Stajalište se jugoslavenskih vlasti prema Zapadu nije promijenilo. Tito, napisao je Kohler, vo FRUS/1961/Vol. XVI/dok. 102/213. r i FRUS/1961/Vol. XVI/dok. 106/224. Isto, 228.

171

nije Jugoslavija. »Postoje različite Jugoslavije; one se mije­ njaju i ja sam uvjeren da će se promjene nastaviti.«’7' U UN-u je Beograd povezaniji s Indijom, Egiptom i Indone­ zijom, no SSSR-om. »Ponekad nam, zapravo, Indija uzro­ kuje više problema.«'74 Ako su jugoslavenski pothvati u Aziji i Africi isuviše ambiciozni, oni su dijelom motivirani i potragom za novim tržištima. State Department svoju politiku nije mijenjao. David Klein, član NSC-a, 17. je travnja 1962. pripremio memo­ randum savjetniku za nacionalnu sigurnost Bundyju. »Kennan očigledno ima osobni problem s Titom, koji je vjerojat­ no povezan s beogradskom konferencijom i čini se da to obilježava većinu njegovih zaključaka. Veleposlanik smatra da će naši odnosi s Jugoslavijom biti loši tako dugo dok je na sceni Tito. (...) ...ne postoje dokazi koji bi poduprli pogled da će naši problemi s komunističkom Jugoslavijom biti riješeni s Titovim odlaskom. Mi možemo podnositi ovakvu situaciju. (...) Moje je viđenje da je najopasniji element Kennanove poruke to što se čini kako on oprezno gradi slučaj za temeljitu reviziju naše politike prema Jugo­ slaviji.«'"*5 Kriza u američko-jugoslavenskim odnosima započela je u lipnju 1962. Kongres je zauzimao stajalište suprotno administraciji i Kennanu, koji postaje manje strog i štedljiv prema Beogradu. Ni njegovo osobno lobiranje u Washingtonu nije uspjelo spriječiti donošenje rezolucije kojom je Jugoslaviji ukinut status najpovlaštenije nacije. Kada je do­ kument usvojen, u posjetu Beogradu boravio je sovjetski lider Leonid Brežnjev. Jakša Petrić, predstojnik američkog deska u SSIP-u, veleposlaniku Kennanu izrazio je jugosla­ vensko razočaranje. »Želite li nas gurnuti u Lager?« bilo je I RUS/1961/Vol. XVI/dok. 11.1/244. 5~‘ Isto, 245. r ' l'RUS/1962/Vol. XVI/dok. 122/261. 172

retoričko pitanje koje je Petrić postavio nekoliko puta tijekom razgovora.576 Beograd je bio uvrijeđen činjenicom da je u zakonu Jugoslavija povezana s Poljskom, što je pokazivalo temeljno nerazumijevanje. Kennan je ostavku ponudio predsjedniku Kennedyju 5. listopada 1962, opisu­ jući trenutnu politiku prema Jugoslaviji kao »kontradiktor­ nu, neproduktivnu i nezadovoljavajuću«. *77 Sada se Kennan zalagao za fleksibilnost i povratak osnovim zadaćama defi­ niranim još u vrijeme Trumana. Bio je to sukob izvršne i zakonodavne vlasti, što se u SAD-u često dogada. Kennedy se, tvrdi povjesničar Richard Reeves, osobno nije odveć založio da zakon ne bude prihvaćen.178Theodore C. Soren­ sen, specijalni savjetnik predsjednika Kennedyja, kojega su nazivali predsjednikov alter ego i intelektualna zaliha krvi, u svojoj je knjizi o Kennedyju, suprotno Reevesu, istaknuo da je Predsjednik ipak i nadalje tražio gospodarsku pomoć i za Jugoslaviju i za Poljsku i kako se »borio s Kongresom oko svojih upornih zahtjeva da se objema zemljama dodijeli isti tarifni tretman koji je dodijeljen svima drugima.«0 ' Istodobno, Tito nije pomagao. On je na neko vrijeme čak prestao upotrebljavati pridjev nesvrstana kada je govorio o Jugoslaviji. Obavještajci State Departmenta ipak nisu bili posebno zabrinuti. Ideološki sukob s Moskvom još nije izglađen, a Beograd se i dalje držao politike nesvrstavanja. I doista, i sam govori kako bi bilo glupo otpisivati političare nakon svake nezgodne izjave ili poteza. Tito komunist trebao je zaštitu Moskve, dok je Tito državnik naglašavao nesvrstavanje i prijateljske odnose sa Zapadom. Politiku nije trebalo mijenjati. Ipak, u jugoslavenskom je slučaju administracija popustila Kongresu.,so Čini se da je sofisticirb FRUS/1962/Vol. XVI/dok. 136/2X5. FRUS/!962/Vol. XVI/ilok. 1)5, 140/284. 304. ' H Reeves, 632. ' Sorensen, 540.

173

rana vanjska politka pomaganja određenim socijalističkim zemljama i revolucionarima bila nejasna i nedovoljno »či­ sta« za veči dio članova Kongresa, ali i biskupe Katoličke crkve u Sjedinjenim Državama.™1 Posve svjesni demokrat­ skog deficita brojnih saveznika, vašingtonske su administra­ cije na umu prije svega imale strateške razloge. S vremenom je pozitivna orijentacija prema Beogradu ili Madridu mogla dovesti do priželjkivanih promjena. U svibnju 1963. državni tajnik Dean Rusk posjetio je Jugoslaviju »iz razloga meni ne manje nejasnih no što je bio poziv Titu da posjeti SAD«. »Vjerojatno je to bila njegova ideja«, pisao je Kennan.™2 Možda je administracija tako željela pokazati da postoje razlike između različitih struktu­ ra vlasti u Washingtonu. Veleposlanik Kennan, uvjeren da više ne može utjecati na kreiranje politike, odstupio je s dužnosti i napustio Jugoslaviju u srpnju 1963. Bilo je to doba novoga diplomatskog intenziviranja. Tito se spremao na jednomjesečni put u Brazil, Čile, Boliviju, Peru, Meksiko i Sjedinjene Države.

Razgovori Tito-Kemiedy i 963. Tito je na južnom travnjaku Bijele kuće dočekan uza sve vojne počasti 17. listopada 1963. Tijekom dobrodošlice predsjednik je Kennedy naglasio kako međusobno razumi­ jevanje temeljnih političkih načela zemalja s različitim poli­ tičkim uređenjem i poviješću treba biti zajednički cilj. Jugo­ slavenska je delegacija bila smještena u Williamsburgu, jer je američka vlada, smatrao je Kennan, »nije bila voljna zaštititi od nasilnih demonstracija, uvreda i, moguće, i nečega goreg u Washingtonu.« Još je lošiji bio tretman u Isto. III. W Kcnnnn, ? 1?. 174

New Yorku. Jugoslavenska je delegacija odsjela u elitnom hotelu Waldorf-Astoria na Park Avenue. Demonstranti su nosili transparente s natpisima crvena svinjo i ubojico, dok ih je policija uglavnom nezainteresirano promatrala. Kon­ zervativni je senator iz Arizone Barry Goldwater, kritizira­ jući činjenicu što je istodobno s Titom u njujorškom hotelu odsjela i Madame Nhu, saveznica iz Vijetnama, to nazvao pljuskom odanom prijatelju. U New Yorku je na Broza pokušan atentat, pa je Kennedy naložio Adlaiu Stevensonu, veleposlaniku pri UN-u i šefu protokola Bijele kuće Dukeu, da se jugoslavenskom šefu države osobno isp rič aju .L e o Mates, pak, vrlo šturo i hladno, piše kako su protivnici posjeta postojali, ali ne u tolikoj mjeri kao prije, a da se američka vlada službeno ogradila od demonstracija.
Predsjednik JFK i supruga Jacqueline po dolasku u Dallas 22. studenog 196.1. Susret s predsjednikom Titom 17. listopada bio je posljednji Kennedyjev susret s nekim stranim državnikom u Bijeloj kući prije atentata.

Kennedyju rekao kako smatra da SAD griješe što pomažu latifundiste, koje je, navodno je istaknuo Tito, vrijeme pregazilo. Pomoći treba mladim industrijalcima, koji su budućnost Zelenog kontinenta.,8S Stuparić, 2 4 0 -2 4 1.

176

Uloga domaćina predsjedniku Titu bila je posljednja koju je Kennedy priredio nekom šefu države. U listopadu 1963, nakon atentata u Dallasu, Tito je bio toliko ganut da nije mogao govoriti. Telefonski je nazvao američkoga šefa mi­ sije, pročitao izjavu na državnom radiju i osobno se upisao u knjigu žalosti u zgradi veleposlanstva. Nacionalna je zastava bila izvješena na pola koplja, a u školama je održan sat posvećen predsjedniku Kennedyju.™6 U isto vrijeme kada su diplomatski odnosi s prvom kapi­ talističkom zemljom svijeta dosegnuli najnižu točku Jugo­ slavija je donijela novi ustav i uskoro započela s najliberal­ nijim gospodarskim reformama ikada pokrenutim u nekoj komunističkoj zemlji. Titova je Federacija ostala neutralna, iako uglavnom na sovjetskoj strani, ali ipak izvan oba bloka. Temeljni cilj američke diplomacije nije bio ugrožen.

'86 Schlcsingcr, 938. 177

ZAKLJUČAK

U kasno proljeće 1955. jugoslavenski i sovjetski državni vrh potpisao je Beogradsku deklaraciju. Dokument je potenci­ jalno bio silno važan i mogao je bitno utjecati na razvoj odnosa između komunističkih zemalja, odnosno poslužiti kao primjer kako bi trebala teći suradnja malih i velikih uopće. U drukčijim povijesnim okolnostima, pa čak i u nekim kasnijim razdobljima hladnoga rata, Deklaracija je mogla postati sporazum od svjetske važnosti. Međutim, sredinom pedesetih sve su upletene strane držale »figu u džepu«. Za Sjedinjene Države, pa čak i Sovjetski Savez, takva je politika bila razumljivija. Kremlju je Deklaracija bila taktički potez s konačnim ciljem privlačenja Tita Moskvi. Washington se samo pribojavao da Tito njome neće biti posve zadovoljen i odvučen od Zapada. Dakako, postojao je niz razloga zašto Broz nije ponovno postao »najodaniji saveznik Moskve«. Hruščov nije bio iskren, a bez zapadne pomoći Jugoslavija bi teško preživljavala. Ulogu državnika Tito ne bi imao kao jedan od vođa neke od zemalja Lagera. Međutim, politika Beograda nije bila pravocrtna, a ko­ munistički svjetonazor bio je toliko važan dio ponašanja vodećih jugoslavenskih državnika, da su se poremećaji i promjene u odnosima prema objema supersilama mogli očekivati. U ovome su tekstu obrađeni odnosi između Jugoslavije i Sjedinjenih Država u vremenu između Beogradske deklara­ cije i Titova susreta s Kennedyjem u Bijeloj kući 1963. Riječ je o razdoblju koje je po mnogo čemu paradigmično. Sve do raspada jugoslavenske federacije Beograd je prema Washingtonu i Moskvi funkcionirao na način koji je »vježban« 179

nakon 1955. Razdoblje prije toga obilježavalo je gotovo potpuno neprijateljstvo prema SAD (sve do 1949), odnosno prekid odnosa sa zemljama sovjetskoga Lagera poslije do­ nošenja rezolucije IB-a. Odnosi Beograda i Washingtona između 1955. i 1963. u dva su navrata došli u krizu. Prvi put 1957. — kada je prekinuta vojna pomoć. Drugi je zastoj označilo ukidanje statusa najpovlaštenije nacije za Jugoslaviju 1962. Kvarenje odnosa sa SAD odgovara zatopljenju odnosa sa SSSR-om. Tada je potpisan dugoročni sporazum o gospodarskoj su­ radnji s Moskvom i obnovljeni krediti koji su bili obustav­ ljeni u doba nove jugoslavensko-sovjetske krize 1958. No, riječ je ipak o dijelom uzročno povezanim događajima, kao što i unutrašnja politika beogradskoga režima ne korespon­ dira u potpunosti s vanjskopolitičkim odnosima. Tvrdnje onih znanstvenika koji smatraju da je jugoslavenski komu­ nizam bio liberalniji za vrijeme zahlađenih odnosa s Mo­ skvom tek su dijelom točne. Drugi prekid odnosa Beograda i Moskve 1957. izazvala je jugoslavenska strana, u vrijeme dobrih odnosa sa Sovjetima. Isto tako, novi, liberalni, Ustav iz 1963. donesen je u doba zahlađenja odnosa s Amerikan­ cima i popravljanja veza sa Sovjetskim Savezom. Sjedinjene su Države spremno podupirale prvu zemlju koja je zorno pokazala da je lažan mit o nepogrešivosti Moskve. Imajući na umu važnost nacionalnih osjećaja u istočnom dijelu Europe i tradicionalno antirusko raspolo­ ženje, uspješna i vrlo napredna Jugoslavija značila je stalan izvor nelagode za Kremlj. Strateški povoljan položaj Jugo­ slavije i velika vojna sila bili su dovoljni razlozi za Washing­ ton da »Tita održi na površini«. Usporedno su trajala nasto­ janja da se Brozov režim liberalizira, ali ne i ugrozi, a Jugoslavija čvršće poveže sa Zapadom. Put do toga bila je izdašna gospodarska i vojna pomoć, kulturna i intelektualna razmjena. 80

Svejedno, prosječnom je Amerikancu ostalo nejasno ko­ lika je stvarna razlika između Moskve i Beograda. Beograd­ ske vlasti same se nisu posebno trudile naglasiti razlike. Dapače, često su vrlo glasno kritizirale politiku Washingtona i onda kada to uopče nije bilo potrebno, a pogotovo oportuno. Zato je u Kennedyjevo doba i došlo do prevage unutrašnjopolitičkih razloga nad vanjskopolitičkim. Onima koji nisu bili upoznati s poviješću ovoga prostora Tito i Hruščov doista su bili slični. Josip Broz bio je posve odan ideji komunizma. Njegova je neutralnost bila crvena i on nije bio, kako je Eisenhower želio, neutralan na američkoj strani. Odnos Jugoslavije prema Washingtonu i Moskvi mogao bi se usporediti s ponašanjem učitelja prema dvojici đaka koje nejednako voli. Dok su Amerikanci doista pomagali i održa(va)li režim na vlasti, bili su svejedno kritizirani zbog svakog poteza koji se Beogradu nije sviđao. Sovjetima je Beograd bio spreman tolerirati daleko više. Ipak, ne toliko da bi učiteljev ugled došao u pitanje. Pitanje je kako bi južnoslavenski prostori danas izgledali da se Brozov režim više približio Zapadu. No, približavanje i koketiranje s Washingtonom ili Londonom bilo je samo onoliko koliko je bilo potrebno za konačno ostvarivanje Brozova zamišljenoga cilja. Imao je izvanredan smisao za realnost, a pragmatičan je bio do krajnjih granica. U komu­ nističkom moralu bitan je bio samo konačni cilj. Kako god da se danas tumače neki od Brozovih poteza, njegova je duboka odanost jednoj ideji, pa makar ona bila iskrivljena i dubiozna, doista zadivljujuća. Kennan je napisao kako svaki »najokrutniji marksističko-komunistički režim ostaje (Brozu, op. a.) primamljiviji no najliberalniji nekomunisti­ čki«.187 Povratak Moskvi nije bio moguć, pa je Tito balanFRUS/1962/Vol. XVI/doc. 142/312.

181

sirao između dva svijeta koristeći treći za promidžbu vlastite osobnosti i zadovoljavanje velikih osobnih apetita. Nijemci takvu osobu zovu hohštaplerom, iako još valja utvrditi koliko je gospodarski SFRJ profitirala zbog suradnje s Trećim svijetom. Sjedinjenim Državama i Zapadu općenito položaj Beo­ grada bio je zadovoljavajući sve dotle dok je zemlja bila neovisna. Beograd možda i nije bio prava suprotnost zemlja­ ma Lagera, ali je ipak stjecao sve više zapadnjačkih osobina. Jugoslavija je bila dinamično društvo i nije se mogla opisati sivom bojom poput njezinih istočnih susjeda. Konačno, i trgovačka razmjena bila je i dalje pretežno usmjerena prema Zapadu. Bez zapadne pomoći nije bilo nade u neovisni položaj Beograda, bez pomoći Sjedinjenih Država bilo je upitno kako bi dugo trebalo prije negoli što bi na površinu izbile suprotnosti između suprotstavljenih nacionalnosti. Zato se isplatilo pomagati, bez obzira na to što posebno vidljivih, brzih rezultata nije bilo. Mnogo se očekivalo od novih kadrova, koji su se tek uključivali u politički život. No, tu je Washington pogriješio. Niti su stari s političke scene otišli brzo, niti su mladi bili liberalni.

182

IZVORI I LITERATURA

Foreign Relations o f the United States , Central and Southeastern

Europe, 1955-1957, Department of State Publication, Office of the Historian, U. S. Government Printing Office, Washin­ gton DC 1992. Foreign Relations o f the United States , Eastern Europe; Finland; Greece; Turkey, 1958-1960, Department of State Publicati­ on, Office of the Historian, U. S. Government Printing Office, Washington DC 1993. Foreign Relations o f the United States , Eastern Europe; Cyprus; Greece; Turkey, 1961-1963, Department of State Publicati­ on, Office of the Historian, U. S. Government Printing Office, Washington DC 1994. Hrvatski državni arhiv, Agitaciono-propagandni odjel, CK SKH-AGITPROP, 1949, 8-26 IV, kutija 531. Program Saveza komunista Jugoslavije 1958, »Kultura«, Beograd 1957. Public Papers o f the Presidents o f the United States , Dwight D. Eisenhower, 1955, 1956, 1957, Washington DC 1956, 1957, 1958. Public Papers o f the Presidents o f the United States, John F. Kennedy, January 1 to November 22, 1963, Washington DC

1964.

Literatura Ambrose, Stephen E., Rise to Globalism, American Foreign Policy since 1938 , Peguin New York 1993. Auty, Phyllis, Tito — A Biography, Pelican Book, 1974.

Barber Hollis W. and the Research Staff of the Council on Foreigh Relations, The United States in World Affairs, New York City; godine 1955-1963. Barnes, Trevor, »The Secret Cold War: The C. I. A. and American Foreign Policy in Europe 1946-1956, Parti, II«. The Historical Journal 24/25, Great Britain. Bekić, Darko, Jugoslavija u hladnom ratu , Globus, Zagreb 1988. Bilandžić, Dušan, Hrvatska moderna povijest, Golden marketing, Zagreb 1999. Boffa, Giuseppe, Povijest Sovjetskog Saveza , Otokar Keršovani, 1985. Bogetić, Dragan, »Odnosi Jugoslavije sa Zapadom i Tršćansko pitanje (1948-1954)«, Istorija 20. veka, Institut za savremenu istoriju, Beograd 1994. Boyle, Peter G., American-Soviet Relations, From the Russian Revolution to the Fall o f Communism , Routledge, London and New York, 1993. Brands, H. W., The Specter o f Neutralism, The United States and The Emergence o f the Third World, 1947 -1 9 6 0 , Columbia University Press, 1989. Brown Tindall, George/E. Shi, David, America, A Narrative History , USA 1995. Burton, I. W. (ed.), Nonalignment, Andre Deutsch, 1966. Campbell, John C., T ito’s Separate Road — America and Yugoslavia in World Politics , Council on Foreign Relations, New York 1967. Carleton, William G., The Revolution in American Foreign Policy, Its Global Range, Random House, New York, 1967. Chafe, William H., The UnfinishedJorney, America Since World War II, Oxford University Press 1995. Clissold Stephen (ed.), Yugoslavia and the Soviet Union 1939-1973, A Documentary Survey, The Royal Institut of International Affairs, Oxford University Press, 1975. 184

C'rabb, Cecil V. Jr./Mulcahy, Kevin V., Presidents and Forcing Policy Making, From FDR to Reagan, Louisiana State University Press, 1986. Crampton, R. J., Eastern Europe in the Twentieth Century, Routledge, London 1994. Dabčević Kučar, Savka, '71, hrvatski snovi i stvarnost, Interpu­ blic, Zagreb 1997. Davis, Allen F./Woodman, Harold D., Conflict and Consensus in Modern American Flistory, D. C. Heath and Company, 1988. Dimitrijević, Bojan, »The Mutual Defense Aid Program in Tito’s Yugoslavia, 1951-1958, and its Technical impact«, The Journal odSlavic Military Studies, Vol. 10, No. 2 (June 1997.), Frank Cass Journal, Newbury House, London. Eisenhower, Dwight D., Waging Peace 1956-1961, Doubleday and Company garden City, New York 1965. Gibianski, Leonid, »Sovjetsko-jugoslovenski odnosi i Mađarska revolucija 1956. godine«, Jugoslavenski istorijski časopis, 1-2, god. XXIV, Beograd 1996. Gleanson, Abbott, Totalitarianism — the Inner History o f the Cold War, USA 1995. Haldeman, H. R., The Haldeman Diaries, Inside the Nixon White House, Berkley 1995. Hames Tim/Rae Nicol, Governing America, Manchester Univer­ sity Press, 1996. Kennan, George F Memoirs 1950-1963, volume II, An Atlantic Monthly Press Book, Boston, 1967-72. Kissinger, Henry, Diplomacy, Touchstone, 1993. Kuklick, Bruce, The Good Ruler, From Herbert Hoover to Richard Nixon, Rutgers Univeristy Press, 1988. Lampe, John R., Yugoslavia as History, Twice there was a country, USA 1995. Lees, Lorraine M., Keeping Tito Afloat, The United States, Yugoslavia and the Cold War, The Pennsylvania State University Press, University Park, Pennsylvania 1997. Maddox, Robert James (ed.), American History, volume II, 1993. 18 5

Marcus, Robert D. /Burner, David Burner, America Since 1945, St. Martin Press, NYC, 1977. Mates, Leo, Međunarodni odnosi socijalističke Jugoslavije, Nolit, Beograd 1976. Mayers, David, George Kennan and the Dilemmas o f VS Foreign Policy, Oxford University Press, 1988. Merli, Frank J./Wilson, Theodore A. (ed.), Makers o f American Diplomacy, From Theodore Roosevelt to Henry Kissinger,

Scribner’s, New York, 1974. Mićunović, Veljko, Moskovske godine 1955/1958, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1977. Milivojevic, Marko, Allcock, John B., Maurer Pierre (ed.), Yugoslavia's Security Dilemmas , St. Martin Press, 1988. National Catholic Almanac-, edited by: Rev; Felician A. Foy O. F. M., »St. Anthony’s Guild«, Paterson New Jersey; godine 1955-1962. Nenadović, Aleksandar, Razgovori s Kočom, Globus, Zagreb 1989. Parks, Henri Bemford, Istorija SAD, IRO Rad, Beograd 1986. Paterson, Thomas G. /Merrill, Dennis (ed.), Major Problems in American Foreign Relations, volume II (since 1914), USA 1995. Paterson, Thomas G., Meeting the Communist Threat, Truman to Reagan, Oxford University Press, 1988. Pelikan, Jan, »Jugoslavija i Sovjetski Savez polovinom 1954. godine, Od normalizacije diplomatskih odnosa do političke saradnje«, Jugoslovenski istorijski časopis, 2, god. XXX, Beograd 1997. Popović, Koča, Beleške uz ratovanje, BIGZ, 1988. Prout, Christopher, Market Socialism in Yugoslavia, Oxford University Press, 1985. »Radnički i nacionalno oslobodilački pokreti«, Enciklopedijski priručnik, tom I, Institut za izučavanje radničkog pokreta, Beograd 1968. 186

Reeves, Richard, President Kennedy, Profile o f Power, A Touchstone Book, 1993. Richardson, Elmo, The Presidency of Dwight D. Eisenhower, The Regents Press of Kansas, 1979. Rubin, Barry, Secrets o f State, The State Department and the Struggle Over U. S. Foreign Policy, USA 1990. Rubinstein, Alvin Z., Yugoslavia and the Nonaligned World, Princeton University Press, New Jersy, 1970. Salibi, Kamal S., The Modern History o f Lebanon, Caravan Books, 1993. Schlesinger, Arthur M. Jr., A Thousand Days, John F. Kennedy in the White House, A Fawcet Crest Book, 1965. Schoenbaum, Thomas J., Waging Peace and War, Simon and Schuster, 1988. Singleton, Fred, Twentieth-Century Yugoslavia, The Macmillan Press, 1976. Sorensen, Theodore C., Kennedy, Harper and Row Publishers, New York 1965. Stuparić, Darko, Diplomati izvan protokola, Centar za kulturnu djelatnost Saveza socijalističke omladine Zagreb, Zagreb 1978. Sulzberger, C. L., A Long Row o f Candeles, Memoirs and Diaries, 1934-1954, The Macmillan Company, USA 1969. Tentler, Leslie Woodcock, Seasons o f Grace, A History of the Catholic Archdiocese o f Detroit, Detroit 1990. Tripalo, Miko, Hrvatsko proljeće, Globus, Zagreb 1989. Tripković, Đoko, »Normalizacija jugoslovensko-sovjetskih di­ plomatskih odnosa 1953. godine«, Istorija 20. veka, Institut za savremenu istoriju, Beograd 1994. Vojna enciklopedija, Beograd 1962. Vucinich, Wayne S., Contemporary Yugoslavia, 20 Years of Socialist Experiment, University of California Press, 1969. Wiesen Cook, Blanche, The Declassified Eisenhower, A Divided Legacy, Garden City, New York, 1981. Williams, William Appleman, From Colony to Empire, Essays in the History o f American Foreign Relations, USA 1972. 187

KAZALO IMENA

Abdullah, jordanski emir 142 Acheson, Dean 20, 31, 53, 64 Adams, Sherman 64 Alborghetti, Igor 30 Al-Hakim bi-Amr Allah, kalif 144 Al-Khuri, Bishar 146 Allan, George 34 Ambrose, Stephen E. 32, 63,108,135 Anderson, George W. 153 Andropov, Jurij 98, 100, 110 Artuković, Andrija 156, 158 Auty, Phyllis 22, 30

Brands, H. W. 23, 24, 26, 34 3# c-, 5 3 ,8 0 ,8 1 ,8 6 ,8 7 , 115, 117, V2 8 Brežnjev, Leonid 26, 173 Bridges, Styles 115, 117 Brown Tindall, George 63, 130 h e 136 ' ’ Buharin, Nikolaj Ivanovič 87 Bulganjin, Nikolaj A. 45, 82, 102 Bundy, McGeorge 76, 172

Badr, Mohammed al 139 Bakarić, Vladimir 148 Banac, Ivo 28 Barnes, Trevor 25, 32, 34, 42 Bebler, Ales 60, 79 Bekić, Darko 6 ,17, 28, 35,36 ,3 8 ,4 0 , 4 1 ,5 7 ,8 1 ,8 2 , 84, 8 8 Bela, Ben 132 Bentley, Alvin 81 Bcria, Laurentij Pavlovič 45 Bernkopf Tucker, Nancy 33 Bierut, Boleslaw 97, 98 Bilandžić, Dušan 16, 34, 46, 48, 50, 52, 5 5 ,5 7 ,5 9 Boffa, Giuseppe 91, 100 Bogetić, Dragan 32 Bohlen, Charles 36, 64, 65, 69-71, 92-95, 104, 112, 167 Bowles, Chester 159 Boyle, Peter G. 33

Cabell, Charles A. 101, 102 Cabot, John 19, 25,33, 164 Campbell, John C. 43, 85, 90 | ->4 132 ’ Cannon, Cavendish W. 21, 25 Carleton, William G. 24, 1 3 0 1 tc 139 ’ ’ Castro, Fidel 77, 159, 163, 164 Chafe, William H. 73, 74, 76, 77 Chamoun, Camille 129, 143- 1 4 7 150 Chebab, Fuad 145 Chiang Kai-shek 33, 113 Ching, Cyrus 53 Churchill, Winston 13, 17 Clissold, Stephen 15, 37, 82, 91, 98, 101, 102, 106, 119, 124-126 Collins, J. Lawton 38 Crabb, Cecil 65, 67 Crampton, R. J. 105

Božić, Žarko 134, 139, 141 u , 146, 148, 149, 151, 152 ’ ’ Bradly, Omar 38

189

Crvenkovski, Krste 57 Cumings, Bruce 29, 33 Cvrlje, Vjekoslav 60 Černej, Darko 60 Dabčević Kučar, Savka 26, 54, 55, 162, 164 Davidson, Jo 24 Davis, Allen F. 100 De Gasperi, Alcide 32, 42 Dillon, Douglas 8, 160, Dimić, Ljuba 101 Dimitrijević, Bojan 39, 40, 120 Dimitrov, Georgi 14 Drndić, Ljubo 58 Duke, Angier Biddle 175 Dulles, Allen 38, 66, 69, 70, 82 Dulles, John Foster 8, 52, 53, 63-72, 81, 86, 87, 89, 90, 94, 97, 103, 109, 112-116, 118, 123, 124, 136, 140, 141, 145, 158 Đerđa, Josip 58 Đilas, Milovan 55 Đurić, Dragoje 36, 44 Eden, Anthony 8 1 Eichmann, Adolf 158 Eisenhower, Dwight David 6-8, 24, 26, 30, 32, 43, 60, 62-66, 68-70, 72-75, 77, 86, 87, 95-98, 1001 02,104,106 ,1 0 8 ,1 0 9 ,1 1 1 ,1 1 2 , 114-1 18, 120, 122, 128, 136, 137, 141-143, 145, 146, 149, 150, 152, 160, 162, 167, 181 Engels, Friedrich 34 Faisal, saudijski kralj 141 Faisal, vladar Sirije i Iraka 143 Faisal II, irački kralj 129, 140, 149, 150 190

Feić, Salko 35 Feighan, Michael Aloysius 128 Fejtd, Francois 103 Foster, John W. 66 Franco, Francisco 113 Getty, Hulton 83 Gibianski, Leonid 100, 104, 105 Gizenga, Antoine 161 Glinn, Burt 145 Glubb, John Bagot 136 Goldwater, Barry 175 Gomulka, Wladislaw 100 Gorbačov, Mihail 112 Goro, Erno 100, 103, 106, 109 Gošnjak, Ivan 55, 57, 117 Haldeman, H. R. 134 Halliday, Jon 29, 33 Hames, Tim 77, 168 Hammarskjdld, Dag 161, 162 Harrison, Benjamin 66 Hašemitska dinastija 133, 134, 136, 143 Herter, Christian A. 8, 71, 72, 131, 158, 159 Hill, Robert B. 122 Hirohito, japanski car 54 Hitler, Adolf 16, 124 Ho Chi Minh 33 Hocke, Theodor 156 Hodgson, Godfrey 63 Hoxha, Enver 98 Hruščov, Nikita 11, 44, 45, 79, 82-84, 88, 91, 93, 94, 100-102, 1 0 4 ,1 0 5 ,1 0 7 ,1 1 0 ,1 1 2 ,1 1 7 ,1 1 9 , 124-126, 138, 145, 157, 158, 160, 165, 179, 181 Humo, Avdo 8, 118 Husein, jordanski kralj 129,135,136, 140, 143, 150

Ilić, Ljubo 60

Jakšić, Mato 60 Jones, James Howard 66 Judd, Walter 128 Jumblatt, Kainal 144 Kadar, Janos 103-106, 109 Kaganovič, Lazar Mojsejevič 100,117 Kalinjin, Mihail 14 Karami, Rašid 144 Kardelj, Edvard 14,16,3 6 ,3 7 ,4 6 ,5 5 , 56, 59, 79, 104, 110, 117, 119, 124,134 Kasem, Abdul Karim 149-151 Kavur, Sadi 84 Keating, Kenneth Barnard 115 Keita, Modibo 165 Kempton, Murray 66 Kennan, George Frost 36, 52, 53, 78, 1 1 4 ,1 58,161,164-175, 181 Kennedy, Jacqueline 176 Kennedy, John Fitzgerald 6-8, 31, 72-78, 114, 128, 164-167, 173177, 179, 181 Kennedy, Robert 76 Kerremans, Bart 5 Kidrič, Boris 26 Kilibarda, Petar 38 Kim 11-sung 33 Kissinger, Henry 31, 76, 103, 113 Klein, David 172 Knowland, William 86, 113 Kohler, Foy D. 170-172 Koliševski, Lazar 50 Kosanović, Savica 58, 59 Krušelj, Željko 15, 16, 54, 58 Kuatli, Šukri el 140 Kuklick, Bruce 63, 64, 74, 75, 78 Kuzik, Branko 39, 108

Lampe, John R. 22, 2 3 ,3 0 ,3 4 ,4 6 ,4 8 , 49, 55, 117, 124 Lansing, Robert 66 Latinović, Lazar 35 Lees, Lorraine M. 19, 21, 25, 32, 43, 53, 67, 89, 1 12, 115 Lcnjin, Vladimir 1. 24, 34, 35, 91 Lloyd, Selwyn 118 Lončar, Budimir 59 Losonczy, Geza 105 Luce, Clare Boothe 42 Lumumba, Patrice 161 Madden, Ray J. 115 Maljenkov, Georgi 82, 101, 104, 117 Mao Zedong 33, 157-160 Marcy, Oliver M. 122 Markos, Vafiades general 17 Marshall George C. 19,20, 2 5 ,31,50 Martin, James Kirby 66 Marx, Karl 24, 34, 121 Mates, Leo 1 6 ,4 1 ,4 3 ,6 0 , 6 7 ,8 8 ,9 7 , 112, 114-116, 118, 123, 134, 139, 175 McCarthy, Joseph R. 63, 70, 73, 75 McCormack, John 115 McCullough, David 18 McDonough, Gordon Leo 115 McMurry, Lin 66 McNamara, Robert 76 Menderes, Adnan 84 Meouchi, Paulo 146 Merrill, Dennis 17 Mićunović, Veljko 45, 60, 92-95, 98, 100,104,107,110,119,125,127, 138 Mikoyan, Anastas Ivanovic 91, 100, 102

Milivojevic, Marko 49, 52 Miljanić, Đuro 30 Mills, Wilbur D. 168 191

Minčev, Nikola 8 Mintz, Steven 66 Mollet, Guy 40 Molotov, Vjačeslav Mihajlovič 17, 92, 100, 117 Mooney, Edward 113 Mrazović, Karlo 35, 36 Mugoša, Dušan 15 Mulcahy, Kevin 65, 67 Murphy, Robert 8, 87, 88, 90, 92, 119,145

Pijade, Moša 46, 55 Pišković, Karei 28 Popović, Koča 8, 27, 38, 40, 54-59 7 9 ,8 7 ,8 8 ,9 2 , 134, 158, 159, 166 Popović, Milentija 15 Popović, Vladimir 8, 35, 36, 38, 43 127, 168 Potter, William C. 30 Priča, Srda 58, 60, 92 Primožič, Franc 129 Pucar, Đuro 57

Nagy, Imre 103-106, 109, 129 Naser, Gamal Abdel 5, 7, 82, 89,110, 111, 129-131, 133, 134, 138, 139-141, 147, 148, 150, 162, 164,165 Nehru, Džavaharlal 80, 111, 148, 160, 162, 185 Nenadović, Aleksandar 21, 27, 38, 4 1 ,5 4 ,5 6 ,5 7 , 134, 166 Nešković, Blagoje 25 Nhu, Madam 175 Nikezić, Marko 55, 57, 59, 60 Nixon, Richard M. 31,65, 66, 69, 72, 73, 76, 96,134 Nkrumah, Kwame 162, 165

Rae, Nicol 77, 168 Rajk, Laszlo 36, 103 Rakosi, Matyas 98, 100, 103, 106, 109 Rankin, Karl 78, 127, 130-132, 154 Ranković, Aleksandar 55-58, 104, 110, 119, 124 Rayburn, Sam 96 Reagan, Ronald 112 Reams, Robert 23, 53 Reeves, Richard 173, 175 Revai, Jozsef 103 Riddleberger, James W. 43, 78-81, 84, 85, 92, 107 Roberts, Randy 66 Rogers 158 Rokosovski, Konstantin Konstantinovič 100 Roosevelt, Eleanor 123 Roosevelt, Franklin Delano 19 Rubin, Barry 70-72, 77 Rubinstein, Alvin Z. 15, 34, 37, 58, 82, 111, 132, 161, 164 Rusk, Dean 8, 77, 168, 174

O’Konski, Alvin Edward 115 Pahlavi, Reza 54 Papagos, Alexandros 88 Parks, Henri Bemford 137 Paterson, Lester 36 Paterson, Thomas G 17 Patterson, Richard C. 19, 53 Pelikan, Jan 44 Pella, Giuseppe 42 Petranović, Branko 14 Petrić, Jakša 109, 147, 173 Phillips, Robert 68 192

Sadčikov, Ivan Vasiljevič 16 Said, Nuri as 140, 149-151 Salibi, Kamal S. 144, 146

Sall.il, Abdullah 139 Sarajčić, Ivo 60 Sa’ud, kralj Saudijske Arabije 141,152 Schlesinger, Arthur M. Jr. 43,77,165, 177 Shi, Davide 63, 135 Shishakli, Adib 139 Simić, Stanoje 14, 59 Singleton, Fred 34, 46, 48 Smith, Bedel 38, 54 Soboljev, Arkadij A. 147 Sohl, Sami el 143 Soldatić, Dalibor 60, 98, 104-106, 176 Sorensen, Theodore C. 114, 173, 175 Staljin, Josif Visarionovic 13, 14, 16, 17, 22-28, 30, 32-34, 40, 41, 4 3 - 4 5 ,4 8 ,5 3 ,8 1 ,8 6 ,9 1 ,9 8 ,1 0 2 , 111, 125 Stanovnik, Janez 17 Stefanović, Svetislav 50 Stepinac, Alojzije 114 Stevenson, Adlai 123, 175 Strossmayer, Josip Juraj 167 Stuparić, Darko 58, 60, 106, 114, 123, 177 Sukarno, Ahmed 162, 165 Sulzberger, C. L. 24 Suslov, Mihail Andrejevič 98 Szant, Zoltan 105 Šepilov, Dmitrij T. 93 Šlaus, Ivo 30 Štular, Josip 134, 142, 143, 146, 147 Šubašić, Ivan 13 Tahir, Wasfi 149 Tempo, Svetozar Vukmanović 15, 87

Tender, Leslie Woodcock 113 Tepavac, Mirko 59 Tito, Josip Broz 5-8, 11-17, 22-28, 30, 32-34, 38, 40, 41, 43-45’ 50-55, 57, 58, 60, 61, 80-99, 101-104, 106-108, 110-12? 124-127, 129-134, 138, 14s’ 150, 151, 153, 155, 158-166, 169-177, 179-181 Todorović, Mijalko 160 Tower, John G. 168 Tripalo, Miko 26, 59 Tripković, Doko 35, 36, 44 Trnovec, I. 143, 150 Truman, Harry S. 17-20, 31, 36, 43, 53 ,6 4 , 173 Tyniowski, Michal 100 Valjkov, Vasilij Aleksejevič 44 Vejvoda, Ivo 58 Velebit, Vladimir 15, 16, 38, 42, 54, 59, 60 Vidić, Dobrivoje 44, 106 Vilfan, Joža 60, 79 Visinski, Andrej 37 Vlahović, Veljko 119 Vorošilov, Kliment Jefremovič 127 Vrhovec, Josip 59 Vucinich, Wayne S. 49, 50 Washington, George 64 Williams, William Appleman 64 Wilson, Charles 1 17 Wilson, Woodrow 66 Wriston, Henry 71 Žujović, Sreten 25 Žukov, Georgij Konstantinovič 66, 117-119 193

SUMMARY

Starting with the late 1940’, (the Yugoslav expulsion from the Information Bureau and breaking of all relations with Moscow and her satellites had occurred in 1948) Tito’s Yugoslavia become one of world’s largest recipients of American economic and military aid. The situation was unique, because the regime in Belgrade stayed deeply devo­ ted to Marxism, but opposed to Soviet hegemony and imperialism. This book, which is based on published sources of the American State Department and literature, describes the dynamics of the foreign relations between Belgrade and Washington from 1955 to 1963. During those years the USA-Yugoslav foreign relations had two low points. The first one occurred in 1957, when the US military aid was terminated. The second occurred in 1962, after the US denied the most-favoured-nation customs treatment to Yugoslavia. Although some historians think that Yugoslav relations with Moscow were better during her strained relations with Washington, this is an oversimplification. Tito had provo­ ked the second break with the Soviet Union during the period of improving relations with Moscow. Similarly, the Constitution of the Socialist Federal Republic of Yugosla­ via, adopted in 1963, made the way for »the most ambitious set of market-oriented changes undertaken anywhere in Communist world«, only few months after the US denied of the MFN treatment to Yugoslavia. The new Constitution was adopted during the improving relations with the Soviet Union, and deteriorating with the USA. Tito’s Yugoslavia 195

also showed that no matter how anti-Communist was the rhetoric of Eisenhowers Secretary of State John F. Dulles, he was willing to support clearly Communist regime in Belgrade. As long as Tito was representing factor of disrup­ tion and annoyance for the Soviet Union, and his army was blocking the Soviet access to the Adriatic Sea, his regime was worth every dollar American government pumped in.

196

BILJEŠKA O AUTORU

Tvrtko Jakovina (Požega, 1972) studij povijesti završio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Najprije kao student druge godine, a onda odmah po diplomiranju studira u Sjedinjenim Američkim Državama; prvo na University of Kansas u Lawrenceu, a onda na Boston Collegeu u Massachusettsu. Poslijediplomski studij programa American Studies za­ vršava na Katholieke Universiteit Leuven u Belgiji 1997. godine. Najprije radi u Institutu društvenih znanosti »Ivo Pilar«, a od jeseni 1998. asistent je na Katedri za opću povijest novoga vijeka zagrebačkog Filozofskog fakulteta, gdje pre­ daje kolegije iz hladnoga rata i povijesti Sjedinjenih Država. Osnivač je hrvatske podružnice Međunarodne udruge studenata povijesti (ISHA — Zagreb), a tijekom 1996/97. i član tročlanog predsjedništva udruge u njezinom sjedištu u Leuvenu. Akademsku godinu 2000/2001. provodi kao Fulbrightov stipendist na Georgetown University u Washingtonu, gdje priprema doktorsku disertaciju o Sjedinjenim Američkim Državama i Jugoslaviji/Hrvatskoj od 1945. do 1955. go­ dine. Istražuje u National Archives of the Unites States, predsjedničkim knjižnicama i arhivima u Independenceu (Truman), Abelineu (Eisenhower), National Security Arhives-u u Washingtonu, Library of Congress itd. Dugogodišnji je suradnik Obrazovno-znanstvenog pro­ grama Hrvatske televizije i rubrike kulture dnevnika »Vjes­ nik«. 197

Autor je više znanstvenih članaka o hladnoratovskim odnosima SAD-a i Jugoslavije, odnosu velikih sila prema Titu, Hrvatskom proljeću i dvjestotinjak novinskih članaka. Suautor je gimnazijskih udžbenika povijesti za 3. i 4. raz­ rede.

198

KAZALO

Predgovor...............................................................

^

U v o d ................................................

jl

Jugoslavija i svijet od 1945. do 1955.......................

I^

»Američki komunistički saveznik«: Jugoslavija od 1949 do 1 ^ 5 ..................................................................................... . 30

Pokušaj reforme: radničko samoupravljanje u Jugoslaviji 1955-1963...................................................................... 46 Stvaraoci vanjske politike 1955-1963. Jugoslavenski jaki čovjek i njegovi diplom ati............................................... 52 Kreatori vanjske politike 1955-1963: Sjedinjene američke države........................................................ 62

Vanjskopolitički odnosi Sjedinjenih država i Jugoslavije (1955-1963).................................................................. 79 Normalizacija odnosa sa Sovjetskim savezom i zabrinutost

Sjedinjenih država (1955-1957).................................... Jugoslavija — predvodnik zemalja trećeg svijeta (1958-1961)............................................................... 121 Zaključak....................................................

Izvori i literatura............................................................ Kazalo im ena.................................................................. Summary....................................................

Bilješka o au to ru ............................................................

199