Seminarski rad:
Projektovanje naučnih istraživanja
Sadržaj:
1. Uvod Naučno istraživanje je sistematsko proučavanje predmeta, pojava i procesa, zasnovano na primjeni naučnih instrumenata za prikupljanje, obradu i analizu podataka i naučnih metoda za izvođenje zaključaka o svojstvima predmeta istraživanja. Upravo zato što istraživanje mora biti sistematsko, ono se mora unaprijed projektovati i planirati. Projektovanje istraživanja se razlikuje u zavisnosti od složenosti predmeta, vremenskog zahvata i metodološkog pristupa. Za potrebe opisa različitih vrsta projekata razlikovaćemo: 1) Projektovanje složenih, fundamentalnih istraživanja; ova istraživanja karakteriše
a. b. c. d. e. f.
sledeće: za predmet imaju kompleksne pojave, rade se u dužem vremenskom periodu (nekoliko godina), kombinuju više metoda, uključujući i teorijske, sprovode se angažovanjem čitavih istraživačkih timova često su multidisciplinarna sastavljena su od više pojedinačnih projekata
2) Projektovanje pojedinačnih, jednokratnih istraživanja; ova istraživanja karakteriše:
a. imaju mnogo uži predmetni opseg: često su to odnosi dvaju ili više svojstava nekog predmeta (varijabli u statističkom smislu) b. ispituju odnose uslovljavanja ili uzročnosti među nekim pojavama c. vremenski po pravilu kraće traju d. sprovodi ih manji broj ljudi, a često je to samo jedan autor koji može da koristi pomoć drugih istraživača (npr. doktorski radovi) Ovdje ćemo izložiti sastavne dijelove projekta prvih, odnosno složenih, fundamantalnih istraživanja, a u toku rasprave ćemo napomenuti koji dijelovi projekta su tipični za onu drugu vrstu istraživanja. Projekat istraživanja se sastoji od slijedećih dijelova: 1. Određivanje i opis problema koji traži novo istraživanje, 2. Određivanje ciljeva istraživanja, 3. Razradu predmeta istraživanja, 4. Postavljanje hipoteza, 5. Izbor metoda, određivanje načina prikupljanja podataka, njihove obrade i 6. Izrada strukture izveštaja.
2. Određivanje i opis problema 2.1 Istraživanjem se bave ljudi koji imaju strast za otkrivanje novog. Ono se teško može zamisliti kao intelektualna rutina. Istraživač je stalno zaokupljen izvorima saznanja o predmetu koji ga zanima, pa bili to vlastiti nalazi, nalazi drugih kolega, ili neposredan, intuitivni doživljaj stvarnosti i samog predmeta. On/a sagledava nove dimenzije i svojstva predmeta, nove pristupe njegovom ili njenom izučavanju; neki od tih pristupa se čine briljantnim, drugi pogrešnim itd. Iz te situacije – podsticajna istraživanja i ona koja izgledaju kao korak u pogrešnom pravcu – rađa se izvjesna napetost koja vremenom sazrijeva u motiv za novo istraživanje. To se dešava kad shvatimo da postoji praznina u dosadašnjim istraživanjima ili protivriječnost u različitim pristupima i nalazima i da to zahtijeva nov istraživački napor, traženje puteva do novih uvida kojima bi se te praznine popunile.
To je polazna tačka svakog istraživanja: kad se nađemo pred nekom zagonetkom, osetimo da možemo da je rešimo i istinski se zainteresujemo za to. Taj početni korak naziva se istraživački problem, ili, kod manjih istraživanja prosto istraživačko pitanje. Osnovni sadržaj ovog dijela projekta je što precizniji opis samog problema. Pogledajmo to na sledećem primjeru. Recimo da se jedan krug sociologa suočava sa slijedećim problemom: sociologija i socijalna psihologija su pokazale da u razvijenim građanskim društvima pripadnost različitim društvenim klasama po pravilu podrazumeva i prihvatanje različitih sistema vrijednosti, stilova života, ideoloških i političkih pogleda i sl. Srpsko društvo je tokom devedesetih prošlo kroz veoma dinamične promene u obe pomenute sfere: zbog sankcija, napuštanja komunizma, privatizacije itd. neki ljudi su iz nižih slojeva (sitni preduzetnici, računovođe, provincijalni direktori državnih firmi, politički aktivisti nižeg nivoa, itd.) postali krupni „privatnici“ sa ogromnim bogatstvom; njihovo munjevito bogaćenje vremenski se podudaralo sa brzim siromašenjem ogromne većine stanovništva. To je u stvari bio dio jedinstvenog procesa velikih vertikalnih pomjeranja na socijalnoj ljestvici u kome je bogaćenje jednih i bilo omogućeno istovremenim siromašenjem drugih. Treći proces, saputnik prethodna dva, je rušenje i napuštanje jednog sistema vrijednosti, i nastupanje prave anomalije u Dirkemovom1 smislu riječi. Pitanje koje izaziva radoznalost naših sociloga glasi: da li se u takvom vrtoglavom prekomponovanju društvene strukture zadržao odnos socijalne determinacije društvenih vrijednosti, ideoloških i političkih pogleda? Drugim rečima, da li su ta ogromna vertikalna pomjeranja na društvenoj ljestvici promjenila vrstu i stepen determinacije vrijednosnog sistema i stavova pojedinih društvenih kategorija? Ovim je ocrtana očigledna praznina u sociloškom mejnstrimu i istovremeno određena oblast na koju će se usredosrediti istraživačka pažnja. 2.2 Slijedeći korak jeste određivanje tačnog obima problema, a time i istraživanja. To podrazumijeva slijedeće: • Prostorno-vremenski obuhvat • Populacijski obuhvat ako se odnosi na neku populaciju • Pojmovno određenje Drugim riječima, ovdje određujemo šta sve jeste, a šta nije dio problema koji nas zanima. Ovaj dio je vrlo važan jer ako ne odredimo šta tačno istražujemo, uvek rizikujemo da nam se zamijeri što smo neku oblast problema predvidjeli ili zanemarili. U našem primjeru to bi značilo da se moramo odlučiti da li ćemo razmatrati pitanje socijalne determinacije u uslovima velikih vertikalnih kretanja na socijalnoj ljestvici u svim društvima i u cijeloj istoriji, ili ćemo se odlučiti samo za jedan period (recimo doba tzv. postkomunističke tranzicije) i u okviru njega samo za jedan uži region, ili samo za jednu zemlju. Recimo da smo se u ovom primjeru odlučili da ovu pojavu istražimo samo u Srbiji tokom 90-h godina XX vijeka. 2.3 Sastavni dio opisa problema je osnovna ideja, odnosno opšti pristup u rješavanju odabranog i opisanog problema. Premda se ovaj dio projekta ponekad naziva i opštim hipotetičkim okvirom, to još nisu razrađene hipoteze u pravom smislu riječi, već pre naznaka načina na koji ćemo pokušati da riješimo problem, tj. bazična zamisao o svojstvima predmeta koja tek treba otkriti. 1
MARINKOVIĆ, Dušan, Uvod u sociologiju, Mediteran, Novi Sad, 2008.
U našem primjeru to bi, recimo, moglo značiti da istraživači polaze od pretpostavke da su interesi glavne determinante stavova ljudi, te da su novi klasni položaji ljudi uslovili i drugačije poglede, iako se ta promjena desila u životu jedne generacije. Tako će osiromašeni srednji slojevi, kao egzistencijalno ugroženi, početi da razmišljaju na način donjih društvenih slojeva, zalažući se za pravedniju preraspodijelu bogatstva, dok će oni koji su se izdigli sa socijalnog dna do ravni vladaoca tražiti razloge da očuvaju postojeće stanje. Ipak, ovi pogledi ljudi u novim ulogama ne čine sasvim čvrste i čiste sisteme vrijednosti, već u njima ima dosta neprirodnih, eklektičkih spojeva. Ali drugi istraživači mogu imati drugačije polazište: oni mogu da pretpostave da su uzdrmane i dijelom ometene sile društvene determinacije ostavile prazan prostor za drugu vrstu uticaja na stavove i mišljenje ljudi: manipulacija, pre svega nacionalnim / etničkim osećanjima ljudi. 2.4 Naredni dio opisa problema je razmatranje literature iz oblasti koju namjeravamo da istražimo i izlaganje osnovnih nalaza drugih istraživača. To je, s jedne strane, neophodno zbog početne napomene da je istraživanje sistematska dijelatnost: to znači da se problemom moramo baviti u okviru nekog konteksta: teorijskog, vremenskog i prostornog. S druge strane, to je način da sebe i druge (intelektualnu zajednicu) uvjerimo u svoju kompetentnost za bavljenje odabranim problemom, ali i da se ne dogodi da, ponovo otkrivajući Ameriku, ispadnemo neozbiljni. U ovom dijelu problema se svakako sučeljavaju suprotna stanovišta ako postoje i na tome se temelji sopstveni odgovor na taj problem. 2.5 Slijedeći činilac opisa problema je određivanje značaja koji bi istraživanje odabranog problema imalo. Najpre se određuje naučni značaj istraživanja. U primjeru koji navodimo naučni značaj bi bio u tome što bi se iznova ispitao odnos između suprotstavljenih gledišta o uslovljenosti pogleda ljudi na važna društvena pitanja: od tzv. teorije hipodermičke igle, preko i danas preovlađujuće ideje o determinaciji socijalnim činiocima do novog gledišta da će uticaj i učinak ove dve linije uslovljavanja (u suštini determinacije i manipulacije) zavisiti od istorijskog konteksta i posebnih karakteristika društva u pojedinim zemljama. Ovdje mi zapravo odgovaramo na pitanje šta je ono što naše istraživanje čini različitim od drugih. Kakvu novinu ono donosi? Ako istraživanje samo ponavlja nešto što je mnogo puta rađeno, ono nema nikakvog smisla, osim kao studentska vježba. Takođe se određuje i društveni značaj istraživanja. U ovom slučaju to može biti bolje razumevanje fenomena društvenih vrijednosti i društvene svijesti i na taj način kvalitetniji rad onih političkih i društvenih organizacija koje se zalažu za izlazak iz krize.
3. Ciljevi istraživanja Iz problema direktno slijedi određivanje i opis ciljeva istraživanja. Kod fundamentalnih naučnih istraživanja obično se govori o slijedećim ciljevima: 1. Opis predmeta istraživanja
Taj opis može da bude statistički, što će reći pretežno kvantitativan, ali i narativan, dakle, kvalitativan. U primjeru koji navodimo to može da bude samo opis klasne strukture u periodu promjene i opis prihvatanja pojedinih vrijednosti, kao i gledanja na pojedina važna društvena pitanja. 2. Objašnjenje problema Objašnjenje se najčešće povezuje sa ispitivanjem uzročno poslijedičnih veza među pojedinim činiocima neke pojave. U ovom slučaju mi možemo kao odvojene posmatrati činioce klasne pripadnosti i činioce društvene svijesti a potom mjeriti da li sa promjenama kod jednih neizostavno nastupaju i promjene kod drugih činilaca. Ako postoje sasvim izražene i jasne podudarnosti, bio bi to osnov da se zaključuje o postojanju neke vrste uzročnosti. 3. Razumjevanje problema / pojave Ukoliko se odlučimo za kvalitativan pristup, nastojali bismo da se primjenom odgovarajućih metoda (posmatranje, fokus grupe, dubinski intervjui) uživimo u uloge tipičnih učesnika i da razumjemo njihova osećanja, motive, razloge koji ih vode ka različitim oblicima rasuđivanja o društvenim pitanjima. 4. Predviđanje Ovo je svakako najambiciozniji istraživački i naučni cilj. On podrazumjeva da smo razvili kvalitetne postupke i instrumente za ispitivanje, opis, objašnjenje i razumjevanje pojedinih činilaca društvenih pojava, da smo pomoću njih pronikli u suštinu odnosa tih činilaca i da nam to omogućava pouzdane procjene budućih zbivanja i procesa.
4. Bliže određivanje (razrada) predmeta istraživanja 4.1 Ovaj dio istraživačkog nacrta znači da treba najpre odrediti ključne pojmove koji se koriste u istraživanju. Definicije koje se ovdje daju razlikuju se od teorijskih definicija. One moraju biti operacionalne: to znači primjenljive u iskustvenom istraživanju, odnosno tako date da se mogu prevesti u niz indikatora koji se mogu empirijski konstatovati. Sastavni dio ovog posla je tačno pojmovno, populacijsko, vremensko i prostorno određenje onoga što će biti istraživano.
Ovo istovremeno podrazumjeva: a) iscrpno raščlanjivanje predmeta istraživanja i b) precizno nabrajanje svega što će istraživanjem biti obuhvaćeno. Taj dio rada na predemtu istraživanja ne treba brkati sa sličnim omeđivanjem problema koji se istražuje. U tom dijelu projekta mi smo koristili opšte određenje: rekli smo da ćemo pitanje „Da li se u krupnim i brzim prekomponovanjima društvene strukture zadržava odnos socijalne determinacije društvenih vrijednosti, ideoloških i političkih pogleda ljudi?“, ispitivati na primjeru društva u Srbiji tokom 90-ih godina XX vijeka. Kod određivanja predmeta istraživanja moramo biti mnogo jasniji i precizniji. Društvo je veoma širok pojam i podrazumjeva i pojedince i njihove organizacije i zajednice i institucije, veliki broj podsistema (ekonomski, pravni, politički...), pravne, običajne, moralne, religiozne norme, veoma složen sistem odnosa unutar i između ovih činilaca. PRIMJER: U predmetu istraživanja mi moramo tačno reći i taksativno pobrojati šta ćemo istraživati da bismo došli do odgovora na pitanja koja smo sebi postavili. • Populacijski: punoljetni građani • Pojmovno (tematski): o pripadnici društvenih klasa i to: viša klasa, gornja srednja, donja srednja, o radnička, niža klasa o prihvaćenost vrijednosti socijalističke, liberalne i nacionalističke ideologije (dakle, ne sve postojeće, već samo one koje smatramo značajnim - najviše dijelatnim u postojećim istorijskim okolnostima - i za koje očekujemo određen stepen diskriminativnosti) o stavovi ljudi o važnim društvenim i političkim pitanjima (ovdje bi se za primjer uzeli: odnos sa susijednim zemljama, stavovi prema pitanju pristupanja Savijetu Evrope, integrecije u EU, u Partnerstvo za mir, NATO itd.) •
•
Vremenski: ovdje nije dovoljno navesti samo da su istraživanjem obuhvaćene, recimo, devedesete godine XX vijeka, već se mora tačno navesti vremensko razdoblje koje obuhvatamo, naročito naglašavajući godine i mjesece u kojima su sprovođena ranija istraživanja o stepenu prihvaćenosti nekih vrijednosti, a na koja ćemo se mi pozivati; zatim, ako se istraživanje aktuelnog stanja sprovodi kasnije, onda se period obuhvaćen istraživanjem i analizom ne može vezati samo za devedesete; Pored toga, ukupno razdolje obuhvaćeno istraživanjem se analitički može podijeliti na nekoliko perioda, koje obilježavaju neki prijelomni događaji. Prostorni: da li se istraživanje sprovodi na cijeloj teritoriji Srbije, ili su neki tadašnji dijelovi (npr. Kosovo) bili izuzeti.
4.2 U razradi predmeta istraživanja možemo se koristiti nekim modelima koji nam omogućavaju sistematski pristup i pomažu da ne ispustimo neku važnu stranu predmeta. Jedan od takvih razradio je Milosavljević (1980). Primjer koji sledi se uz izvesne dopune oslanja na taj model. • •
USLOVI u kojima istraživana pojava postoji − Povoljni – nepovoljni − Dovoljan uslov – uzrok OSNOVNA OBELEŽJA istraživane pojave − Ključne karakteristike − Šta pojavu / predmet čini različitom od drugih (differentia speciffica)
•
• •
OBIM – DIMENZIJE predmeta / pojave − Prostorni / fizički − Vremenski / istorijski − Društveni / populacijski − Pojmovni / Logički SUBJEKTI – AKTERI: Tipologizacija PROCES ISTRAŽIVANJA POKRETAČKE SILE: MOTIVI AKTERA − Interesi (ekonomski, politički...) − Vrijednosti (društvene, religiozne, običajne...) PROJEKTOVANJE ORGANIZOVANJE − Emocije (strah, ljubav, mržnja...)
REALIZACIJA
•
CILJEVI koje sebi postavljaju subjekti odnosno akteri: Prikuplj anj e − Opis Planiranj e Konceptualizacij a istraživ anj a podataka − Manifestni / latentni − Tipologizacija Paradigmatsko i Metode • AKTIVNOSTI koje preduzimaju akteri teorij sko Praktične mere prikuplj anj a zasniv anj e − organizov anj a Tipologizacija podataka istraživ anj a − Opis • METODI I SREDSTVA koja koriste Izbor teme učesnika u Ispitiv anj e − Tipologizacija Izbor istraživ anj a istraživ anj u − Opis • OBLICI – NAČINI ISPOLJAVANJA POJAVE • ački ISTORIJAT Istraživ Obuka saradnika Posmatranj e zadatak − Prošlost − Sadašnjost − Trendovi Idej na skica − Eksperiment Procjena budućih kretanja • MOGUĆI ISHODI: REZULTATI – POSLIJEDICE Izrada nacrta naučne zamisli
Studij a slučaj a
Formulacij a problema
Analiza dokumenata
Predmet istraživ anj a
Test
Cilj ev i istraživ anj a
Biografska metoda
Hipoteze
Merenj e
Način istraživ anj a
Sređiv anj e i obrada podataka
Naučna i društv ena oprav danost
Ocena i analiza podataka
Prov era hipoteze
Naučno zaklj učiv anj e
IZRADA IZVEŠTAJA O REZULTATIMA
5. Organizovanje procesa realizacije istraživanja Prema empirijskim iskustvima, realizacija istraživanja jeste proces sistematskog praktikovanja istraživačkog programa, u koji je uključena i strategija, u realnosti, naročito njenog dijela koji nazivamo načinom istraživanja, s ciljem prikupljanja, obrade i korišćenja podataka. To podrazumjeva primjenu predviđenih metoda, tehnika, postupaka i instrumenata s ciljem sticanja naučnog saznanja o predmetu istraživanja. Realizacija istraživanja ima svoje faze: • planiranje istraživanja, • preduzimanje praktičnih mijera, • organizovanje i izvođenje (sprovođenje) istraživanja. Planiranje istraživanja je složen i odgovoran posao kojim se povezuje zamisao sa praktičnim dijelatnostima u istraživanju. To je strogo umni rad. Ovaj i ovakav rad se, u osnovi, sastoji od procijena i prognoza na osnovu prethodnog istraživačkog i praktičnog
iskustvenog saznanja. Rad na planiranju može se kvalifikovati kao naučno-kreativni i stručnorutinski, pri čemu učešće ove dve vrste rada nije uvek podjednako. Naime, u heurističkim istraživanjima2 čiji je predmet obiman i složen, a metode i tehnike istraživanja mnogobrojne, kreativni rad nužno preteže, jer nema unaprijed utvrđenih i sigurnih, provjerenih normi koje bi se direktno mogle primjeniti, pa je neophodno vršiti mnogobrojne procijene i izvoditi konstrukcije aplikacijom i prilagođavanjem postojećih standarda. Isti je slučaj i sa metodološkim istraživanjima, koja su, inače veoma rijetka i, uz to, predmet njihovog istraživanja su upravo norme i pravila istraživanja, njihova upotrebljivost i efikasnost. U verifikatornim istraživanjima stvar stoji nešto drugačije. Tamo je stručno-rutinskog znatno više, a u nekim slučajevima čak stručno-rutinsko preteže. Iskustveno je utvrđeno da su najveće teškoće, pa prema tome i najizrazitiji zahtijev za stvaralačkim u izradi terminskog plana i plana kadrova, dok je najviše rutinskog u izradi planova sredstava. Osnovna funkcija planiranja istraživanja je sinhronizacija svih dijelatnosti, učesnika i sredstava u određenom prostoru i vremenu. Stoga možemo reći da su planovi istraživanja determinisani vremenskim i prostornim određenjem predmeta istraživanja, načinom istraživanja utvrđenim u nacrtu naučne zamisli, kao i realnom situacijom i raspoloživim sredstvima i kadrovima i drugim uslovima. Rezultat procesa planiranja je operativni plan istraživanja. Zadatak tog plana je da odgovori na slijedeća pitanja: ko, šta, kada, gde, kako, čime i s kojim rezultatom. O operativnom planu istraživanja može se govoriti u užem i u širem smislu. U širem smislu, operativni plan istraživanja obuhvatio bi: •
nacrt zamisli "način istraživanja", a u nekim slučajevima, kada istražujemo aktuelne - tekuće pojave i vremensko i prostorno određenje predmeta istraživanja; • terminski, kadrovski i plan sredstava, i • instrumentarij sakupljanja i obrade podataka. Izloženo šire shvatanje čini nam se preširoko, jer obuhvata i ono što bi se moglo nazvati "naučnim planom", obuhvata određena naučnoteorijska i naučnoinstrumentalna rješenja sadržana u nacrtu naučne zamisli i u instrumentariju. Skloni smo da prihvatimo uže određenje operativnog plana istraživanja kao onog koje obuhvata dimenzioniranje vremena trajanja istraživanja, konkretno utvrđuje učesnike - saradnike i njihove zadatke u istraživanju, i najzad, utvrđuje materijalna i finansijska sredstva potrebna za realizaciju istraživanja. Otuda se smatra da se operativni plan istraživanja sastoji iz tri dijela, kao i da se svaki od ovih dijelova, dalje, sastoji od tri svoja posebna dijela. Uobičajeno je da se govori o tri plana istraživanja: • terminskom planu, • planu kadrova i • planu sredstava. Polazeći isključivo od kriterijuma sadržaja, moguće je ostati pri pomenutom stanovištu, mada bi teško bilo braniti odredbu terminskog plana. Čini se da je kriterijum sadržaja, uzet sam za sebe, nedovoljan, iako nužan. U projektu istraživanja plan (planovi) ima svoju funkciju i svoje mjesto. Treba govoriti o planu istraživanja kao cijelovitom i sistematskom dijelu projekta koji ima slijedeće dijelove: 2
Heuristika je nauka o mogućnostima naučnog istraživanja. Odgovara na pitanja; šta se može naučno istražiti? šta se ne može?
• • •
plan pripreme realizacije istraživanja; plan prikupljanja podataka; plan obrade podataka, izrade izveštaja i prezentacije rezultata istraživanja.
Može se prigovoriti da je potrebno iznijeti jaču, potpuniju argumentaciju u prilog napuštanju već uobičajene i ovdje predložene klasifikacije. U tom smislu razmotrimo slijedeće činjenice: a) terminski plan sadrži precizno određenje vremena trajanja istraživanja - od početka
rada na projektu do prezentacije rezultata istraživanja. Unutar tog vremenskog perioda, terminski plan utvrđuje, manje-više tačno ili, u određenim slučajevima samo orijentaciono, trajanje određenih faza i poslova istraživanja. Prema tome, terminski plan nužno sadrži popis svih funkcija, dijelatnosti, radnji, postupaka, činova i operacija koje će se obavljati u određenim rokovima i trajanju. Kako se poslovi vrše na određenom prostoru, to terminski plan mora specifikovati u kojim rokovima i u kom trajanju će se obavljati određeni poslovi na pojedinim prostorima - i na svim prostorima na kojima se istraživački poslovi ukupno obavljaju. Dakle, terminski plan ne sadrži samo vrijeme već i popise poslova i prostora. Iz toga proizilazi zaključak da naziv "terminski plan" ne odgovara u potpunosti. b) plan kadrova proizilazi iz jednostavne činjenice da istraživanje obavljaju ljudi, ma koliko ih bilo i u ma kojoj ulozi u konkretnom istraživanju bili. Razumljivo je stoga da se planom kadrova određenog stručnog profila, ličnih psihofizičkih, moralnih, karakternih osobina, uslova, mjesta i vremena angažovanja, uloge, funkcije preciziraju zadaci nadležnosti i odgovornosti kadrova. Dakle, ostvaruje se misaono povezivanje ljudi (kadrova), vremena, prostora, njihove aktivnosti i ukupnih uslova pod kojima će se aktivnost obavljati. c) plan sredstava sadrži odredbe o materijalno-tehničkim sredstvima i o potrebnom
iznosu novca. Očigledno je da ljudi u svom radu u procesu istraživanja koriste određene prostorije, nameštaj, aparate, vozila itd., čiji je izvor i vrstu takođe neophodno utvrditi. Takođe sve to iziskuje određene troškove, te plan utvrđuje izvor, obim, strukturu i dinamiku priticanja sredstava, kao i troškova. A to, opet, znači povezivanje sredstava, subjekata, aktivnosti, mjesta i vremena, i zato, kao što je to slučaj i sa dva napred navedena plana, naziv ne odgovara u potpunosti jer je uži od sadržaja. Poslovi se obavljaju uz učešće određenih kadrova, korišćenjem određenih sredstava, na određenom prostoru i unutar određenih rokova kontinuirano, sukcesivno, jednokratno ili višekratno, sa određenim trajanjem i prilikom pripreme realizacije, tokom prikupljanja i obrade podataka, izrade izveštaja i prezentacije rezultata. S obzirom na učesnike u poslovima, mjestu, vremenu, sredstvima i bitnim funkcijama poslova, posebne cjeline čine: a) pripremanje realizacije istraživanja; b) prikupljanje podataka; c) obrada podataka, izrada izveštaja i prezentacija rezultata istraživanja. Postupak planiranja je stoga potrebno sprovesti u skladu sa odgovarajućim principima i pravilima. Može se smatrati da su bitni slijedeći principi: 1. potpunost plana, podrazumjevajući pod tim obuhvatanje svih bitnih činilaca postupaka realizacije; 2. realističnost plana, podrazumjevajući pod tim objektivnost procijene stvarnih mogućnosti i potreba u ostvarivanju istraživanja u postojećoj situaciji;
3. koherentnost
i konzistentnost plana, podrazumjevajući saglasnost zahtjeva istraživanja, ličnih i timskih sposobnosti istraživača i, najzad, sredstva istraživanja; 4. elastičnost plana, što podrazumjeva predviđanje mogućih svrsishodnih alternativa predviđenih osnovnih rješenja u izmenjenim situacijama; 5. pravovremenost, što podrazumjeva poštovanje osnovnih rokova - vremenskih razgraničenja u kojima je pojava najpodesnija za istraživanje, uslovi rada najpovoljniji i rezultati rada najupotrebljiviji; 6. ekonomičnost i rentabilnost, što podrazumjeva planiranje najjeftinijih rešenja koja će obezbjediti ostvarivanje ciljeva: valjanosti, potpunosti cutoff, procjene, mehaničke tačnosti. Princip ekonomičnosti se u ovom slučaju mora posmatrati primjenom dvostrukih kriterijuma. Prvo, angažovanje i koncentracija učesnika - saradnika i sredstava u prostoru i vremenu treba da obezbijedi optimalno ispoljavanje njihovih pozitivnih svojstava. Drugo, angažovanje saradnika i sredstava u prostoru i vremenu mora da obezbijedi odgovarajući stepen upotrebljivosti - mogućnosti korišćenja rezultata istraživanja u praktične svrhe. U vezi s ovim postoje u praksi mnogobrojne zablude. Tako se, npr., smatra da je kraće trajanje istraživanja ekonomičnije, da su niži honorari saradnika ekonomski povoljniji, da je manje angažovanje tehničkih sredstava ekonomski povoljnije itd.
Činjenica je da i ovdje apsolutno važećih pravila nema, ali se, ipak, mogu uočiti određene pravilnosti. Prema dosadašnjim iskustvima najznačajnije su slijedeće: 1. Najekonomičnije je, osim kada su u pitanju longitudinalna - panel istraživanja, da sva potrebna finansijska sredstva budu na računu izvršioca pre početka realizacije. Svako zadocnjavanje sredstava nužno usporava ili čak odlaže određene faze realizacije projekta, što izaziva poskupljivanje istraživanja na dva načina: • prvo, produžava se angažovanje kadrova i tehničkih sredstava, što nužno povećava troškove; • drugo, ako se želi ostvariti ugovoreni rok, određene faze se realizuju u prenapregnutoj situaciji, što umanjuje tačnost rada ili se čitave faze preskaču, tako da iz toga proizilaze potreba za dotičnim ili ponovljenim postupcima, a adekvatnost i vjerodostojnost rezultata istraživanja se smanjuje. Postoji i treći način poskupljivanja istraživanja zbog zadocnjenja sredstava u uslovima inflacije i nedostataka odgovarajućih kadrova, naročito ako istraživanje duže traje. Prvo, to dovodi objektivno do smanjenja realnog iznosa sredstava za istraživanje u skladu sa stopom inflacije. Drugo, to onemogućava održavanje kontinuiteta sastava i intenziteta radne aktivnosti istraživačkog tima. 2. Niskim naknadama za rad saradnika ne postiže se ekonomičnost istraživanja. Prvo, niske nagrade po pravilu ne stimulišu na povećanu angažovanost, već, naprotiv, orijentišu saradnike na istovremeno angažovanje na više mesta, ili na produžavanje vremena rada i površnost u radu. Stoga visina naknade za rad saradnika mora biti dovoljno visoka da dozvoli odabiranje najsposobnijih i najangažovanijih kadrova koji
će kontinuirano, sa odgovarajućim intenzitetom, biti isključivo ili bar pretežno angažovani na tom istraživanju. 3. Ekonomičnost se u prvom redu ostvaruje pravilnim sastavom istraživačkog tima, tj. pravilnim izborom kadrova i organizacijom rada u procesu realizacije istraživanja. U vezi s tim javljaju se mnogobrojna pitanja, od kojih su najznačajnija dva: • prvo, definisanje sastava istraživačkog tima utvrđivanjem uloga, funkcija, odnosa i veza, ovlašćenja i odgovornosti unutar tima; • drugo, izborom saradnika odgovarajućih osobina. Saradnici na prikupljanju podataka, u principu su: • analitičari - oni koji obavljaju analizu različitih dokumenata u kojima su sadržani potrebni podaci. Po pravilu to su ljudi visoke spreme odgovarajuće struke, osposobljeni za definisanje i klasifikovanje; • posmatrači - oni koji neposredno posmatraju (opažaju) pojavu koja je predmet istraživanja po unapred utvrđenim pravilima i evidentiraju manifestacije pojave unošenjem zapažanja u za to unapred pripremljen obrazac. I to su, kada se radio o složenim pojavama, po pravilu, ljudi odgovarajućeg visokog obrazovanja i potrebnih ličnih osobina. No, to ne mora da bude u svakom pojedinačnom slučaju. Korišćenje posmatranja sa učestvovanjem, naročito potpunog učesnika ili učesnika - posmatrača, dozvoljava uz odgovarajuće pripremne mjere, angažovanje saradnika bilo kog nivoa obrazovanja, pod uslovom da je sposoban da stečeno iskustvo na odgovarajući način primjeni i saopšti. S obzirom na masovnost svake od političkih pojava, ova je mogućnost vrlo značajna; • intervjueri - oni koji neposredno stupaju u kontakt sa ispitanicima i svojim pitanjima (razgovorom) izazivaju odgovore ispitanika ("verbalnom provokacijom izazivaju verbalnu reakciju"). I ovdje je nesumnjivo potrebno visoko obrazovanje određene struke, ali ne u svakom pojedinačnom slučaju. Sredina i karakteristike ispitanika dozvoljavaju i odstupanje od visoke stručne spreme; • anketari - čija je obaveza da uspostave kontakt sa ispitanicima i da, strogo se pridržavajući upitnika, evidentiraju njihove odgovore, po pravilu su saradnici srednje stručne spreme; • instruktori - kontrolori su, po pravilu saradnici visoke stručne spreme, bogatog praktičnog iskustva i posebno obučeni za razrješavanje stručnih, društvenih, organizacionih i tehničkih problema svakog pojedinog područnog saradnika, ovlašćeni da vrše nadzor na određenom prostoru organizacije. Pod pojmom "praktične mjere organizovanja realizacije istraživanja" obuhvatamo sistem odabiranja, usmeravanja, koordiniranja i sinhronizovanja međusobno povezanih, uslovljenih i saglasnih praktičnih dijelatnosti, radnji i činova učesnika (saradnika u realizaciji procesa istraživanja i članova sredine koji će biti obuhvaćeni istraživanjem), sredstava, prostora i vremena u skladu sa ciljevima istraživanja. Proces organizovanja započinje utvrđivanjem organizacionog mehanizma, tj. preciziranjem poslova, uloga, funkcija, ovlašćenja, odgovornosti, načina informisanja, odlučivanja, komuniciranja i vrijednovanja svih aktivnosti u procesu realizacije istraživanja. To, dakle podrazumjeva definisanje sadržine ovlašćenja u pogledu davanja naređenja (opštih i konkretnih) drugima, direktiva, uputstava, instrukcija i informacija. Potom, to podrazumjeva i davanje ovlašćenja za ostvarivanje uvida u rad drugih i za vrijednovanje tog rada. Takođe, to podrazumjeva i utvrđivanje sadržine i karakteristika odgovornosti uključujući određene oblike
sankcija, njihovu sadržinu i domet. Ovlašćenja i odgovornosti dimenzioniraju se, naravno, utvrđivanjem jedinice, odnosno prostornog, vremenskog, socijalnog i predmetnog okvira i nivoa ovlašćenja i odgovornosti u vezi sa radom drugih i sa sopstvenim radom. Treba reći da su to ovlašćenja i odgovornosti u oblasti stručnog rada, "tehnologija" istraživanja. Sva rješenja u okviru organizacije realizacije istraživanja zasnovana su i usklađena isključivo sa pravilima i normama, što je u istraživanju vrhovni interes. Izbor i raspoređivanje konkretnih učesnika u istraživanju je bitan čin organizovanja istraživanja. Izbor kadrova uslovljen je svojstvima: • predmeta istraživanja; • odabranih metoda, tehnika, instrumenata i postupaka; • izvora podataka; • uslova rada u koje uključujemo i organizacionu situaciju; • raspoloživih sredstava za istraživanja.
Zahtijevi u pogledu ličnih osobina i sposobnosti raznoliki su i zavise od poslova za koje se saradnik angažuje, ali se u svim slučajevima vodi računa o: • nivou i vrsti stvarnog i formalnog obrazovanja saradnika; • fizičkom zdravlju i izdržljivosti (naročito kada se radi o saradnicima koji se angažuju za terenski rad); • inteligenciji - nivou i strukturi inteligencije; • karakternim osobinama - ličnom poštenju, savjesnosti, tačnosti, odgovornosti, povjerljivosti i sl; • komunikativnosti, adaptabilnosti, sposobnosti za koncentraciju, pamćenje, održavanje pažnje i sl. Mogućnost angažovanja saradnika u određenom trenutku ograničavaju ove želje i namjere. Ako nije moguće angažovati saradnike određenih svojstava - one koji ispunjavaju sve zahtjeve i udovoljavaju svim kriterijumima u potpunosti, biraju se oni koji najmanje odstupaju od prihvaćenih kriterijuma. Pozitivna praksa pokazuje da izvođenje istraživanja podrazumjeva sve aktivnosti od početka prikupljanja podataka primjenom odabranih tehnika do primjene rezultata istraživanja u praksi.
