UNIVERZITET U TUZLI EKONOMSKI FAKULTET Redovan studij Školska 2011/12. godina
Seminarski rad iz nastavnog predmeta: Menadžment informacioni sistemi TEMA: MREŽNO RAČUNARSTVO – KOMUNIKACIJA I SARADNJA
Predmetni nastavnik: Dr.sc. Edin Osmanbegović, docent
Student: I-2107/08 Munira Mulahmetović
Tuzla, mart, 2012.
Sadržaj UVOD...................................................................................................................... 3 MREŽNO RAČUNARSTVO.........................................................................................4 2. KOMUNIKACIJA I SARADNJA..................................................................................7 2.1. Komunikacija................................................................................................7 2.2.1. Alati koji omogućavaju saradnju............................................................11 2.2.2. E-učenje, učenje na daljinu i telekomuniciranje.....................................14 4. PRIMJERI MREŽNOG RAČUNARSTVA, KOMUNIKACIJE I SARADNJE.......................17 4.1. Primjer mrežnog računarstva......................................................................17 4.2. Primjer komunikacije...................................................................................17 4.3. Primjer saradnje..........................................................................................18 ZAKLJUČAK............................................................................................................ 20 Literatura.............................................................................................................. 21 Pitanja................................................................................................................... 22
2
UVOD Seminarski rad iz nastavnog predmeta Menadžment informacioni sistemi napisan je na temu „Mrežno računarstvo – komunikacija i saradnja“. Njegov sadržaj obuhvata upoznavanje sa pojmovima mrežno računarstvo, zatim komunikacija i naposljetku saradnja, te sa određenim specifičnostima svakog od ovih pojmova. U posljednjem dijelu rada imamo određene primjere iz prakse povezane sa prethodno navedenim pojmovima. Predmet istraživanja ovog seminarskog jesu računarske mreže koje omogućavaju komunikaciju i saradnju između poslovnih subjekata, zapravo koje olakšavaju poslovanje kompanija i njihovu saradnju sa partnerima, konkurentima, dobavljačima, kupcima i sl. Opšti cilj pisanja seminarskog rada na temu „Mrežno računarstvo – komunikacija i saradnja“ prije svega, je ispunjavanje studentske obaveze i dužnosti u skladu sa planom i programom nastavnog predmeta Menadžment informacioni sistemi. Operativni cilj ovog rada jeste da se ode dalje od osnovnih odrednica mrežnog računarstva i objasni njegova interakcija s komunikacijom i saradnjom. Prvi operativni cilj seminarskog rada odnosi se na definisanje mrežnog računarstva i njegov historijski razvoj. U ovom dijelu polazi se pojma Interneta koji zapravo dovodi do računarskih mreža, a zatim se prelazi na brojne druge pojmove povezane sa Internetom. Drugi operativni cilj seminarskog rada odnosi se na komunikaciju i saradnju, gdje se poseban akcenat stavlja na alate koji omogućavaju saradnju, zatim e-učenje i učenje na daljinu. Treći operativni cilj jeste reći nešto više o etičkim i društvenim pitanjima u savremenom dobu poslovanja putem Interneta, također, tu se dotičemo i pitanja privatnosti u današnjem dobu. Konačno, primjeri iz prakse su postavljeni kao četvrti operativni cilj koji treba ispuniti. Ovdje je potrebno da se na osnovu konkretnih primjera shvate svi pomenuti pojmovi. Radi se o primjeru mrežnog računarstva gdje opisujemo poslovanje kompanije McGaric Technology; kao primjer komunikacije opisujemo poslovanje Hrvatske agencije za poštu i elektronsku komunikaciju; kao primjer saradnje navodimo General Motors i teškoće s kojima se ova kompanija susrela prije nego je omogućila saradnju elektronskim putem.
3
MREŽNO RAČUNARSTVO U mnogim aspektima način na koji se radi i živi u dvadeset i prvom stoljeću podrazumijeva korištenje u velikoj mjeri elektronske mreže, koja općenito postaje informacijska veleprometnica, a sada se obično naziva Internet. Internet je globalna računarska mreža, ona povezuje računarske resurse u preduzeću. Vlada i obrazovne institucije koriste zajednički protokol komunikacije računara, TCP/IP. Zbog svojih sposobnosti Internet (često se naziva „Mreže“) ubrzano postaje jedna od najvažnijih informacijskih tehnologija danas. Jasno je da je IT tema novog stoljeća i da se o njoj naširoko raspravlja. Buduće verzije Interneta će omogućiti još veći volumen i još brži protok informacija. Na kraju ćemo moći vidjeti nekoliko autocesta informacija. Vjerovatno je da je izvorni koncept znanstveno-obrazovnom sistemu biti odvojen od komercijalnog. Na primjer, kako bi se podržale napredne mrežne aplikacije i tehnologije više od 180 američkih sveučilišta rade u partnerstvu s industrijom i vladom na projektu pod nazivom Internet2. Na Internet2, napredne nove generacije aplikacija kao što su daljinska dijagnostika, dgitalne knjižare, obrazovanje na daljinu, online simulacije i virtualni labaratoriji će omogućiti ljudima da sarađuju i omogućit će im pristup informacijama na način koji nije moguće dobiti koristeći današnji Internet. Druga vizija jeste održanje nekoliko vrsta povezanih Interneta, jedan za e-trgovinu, jedan za obrazovanje i tako dalje. WORLD WIDE WEB. World Wide Web najviše i naširoko koristi aplikacije na Internetu, jesu li Internet i World Wide Web ista stvar? Mnogi ljudi vjeruju da je Web sinonim za Internet, ali to nije slučaj. Internet funkcioniše kao prijevozni mehanizam, a Web (WWW ili W3) je aplikacija koja koristi te prijevozne funkcije. Ostali programi također pokrenuti na Internetu, putem e-maila se naširoko koriste. EVOLUCIJA KOMERCIJALNIH APLIKACIJA NA INTERNETU. S komercijalizacijom Interneta u ranim 1990-im, vidjeli smo eksploziju poslovnih aplikacija. Ove aplikacije se razvijaju kroz četiri glavne faze: prisutnost, e-trgovinu, saradnju i integraciju. Glavne karakteristike svake faze prikazane su u tabeli 1. baš kao što su se i razvijale tokom vremena. Tabela 1. Evolucija Interneta kroz vrijeme1 Prisutnost
E-trgovina
Saradnja i interakcija
Integracija i usluge
Isticanje
Očne jabučice (ljudski pregled)
Revija, širenje
Profit
Sposobnosti, usluge
Vrsta transakcije
Bez transakcija
B2C, C2C, C2B, G2C, e-CRM
B2B, B2E, opskrbni lanac, ctrgovina, G2B
Portali, e-učenje, m-trgovina, Itrgovina
Objavljivati
Proces transakcija
Saradnja
Integrisanje,
Priroda 1
Turban E., Leidner D., McLean E., Wetherbe J., Information Technology for Management Transforming Organizations in the Digital Economy, John Wiley & Sons, Inc, 6th Edition, 2004, p. 129.
4
informacije Meta Usredočenje na
pružanje usluga
Stranice
Proces transakcija
Digitalni sistemi
Digitalna okruženja
Web stranice
Web omogućenje postojećih sistema, dot-comc
Poslovna transformacija konsolidacija
Unutrašnja i vanjska integracija
1993-1994
1995-1999
2000-2001
2001-2005
INTERNET APLIKACIJSKE KATEGORIJE. Internet podržava aplikacije u okviru sljedećih glavnih kategorija: ● Otkriće. Otkriće uključuje pregledavanje i pronalaženje informacija. Kao što je prikazano u slučaju otvaranja, on pruža korisnicima mogućnost pregleda informacione baze podataka, preuzimanja, i/ili obrade. Otkriće je olakšano programskim agentima od količine informacija na Internetu i Intranetu uz pomoć toga ubrzano raste. ● Komunikacija. Internet omogućuje brze i jeftine komunikacione kanale koji se kreću od poruka objavljenih na online oglasnim pločama za kompleksne razmjene informacija među mnogim organizacijama. Ona također uključuje prijenos informacija (između računara i putem fiksne i bežične mreže) i obrade informacija. E-mail, čat i druge grupe (Internet čat skupine usmjerene na određene kategorije zanimanja) su primjeri glavnih komunikacijskih medija. ● Saradnja. Zbog poboljšane komunikacije, elektronska saradnja između pojedinaca i/ili grupa i saradnja između organizacija sve više raste. Nekoliko alata mogu se koristiti u rasponu od dijeljenja zaslona telekonferencije i mogućnosti podrške sistema u grupi. Saradnja uključuje i dijeljenje resursa u vidu usluge, koje će osigurati pristup pisačima i specijalizovanim serverima. Nekoliko softver proizvoda vezanih za saradnju, pod nazivom groupware i workflow, može se koristiti na Internetu i na drugim mrežama. INTRANET. Intranet mreža je dizajnirana da služi interne informacijske potrebe firme, koristeći Internet pojmove i alate. To je mreža ograničena na organizaciji za internu upotrebu. To omogućuje jednostavano i jeftino pregledavanje i pretraživanje sposobnosti. Intranet podržava komunikaciju i saradnju. Oni su često spojeni na Internet čime je firma omogućena za obavljanje e-trgovine. Korištenjem zaslona dijeljenjem i drugim groupware alatima, Intranet se može koristiti kako bi olakšao rad u grupama. Firme također objavljuju biltene i dostavljaju vijesti svojim poslodavcima putem svog intraneta. EKSTRANET. Intranet infrastruktura u organizacijama podrazumijeva i granice, ali ne nužno i one geografske granice, jer intranet se može koristiti za spajanje ureda istog preduzeća na različitim mjestima. Drugi tip infrastrukture koja povezuje intranet različitih organizacija je ekstranet. Ekstranet je infrastruktura koja omogućuje sigurnu komunikaciju među poslovnim partnerima preko Interneta. On nudi ograničen pristup intranet sudionicima firme, kao i potrebne interorganizacijske komunikacije, te korištenje Internet alata.
5
Korištenje ekstraneta ubrzano raste zbog velike uštede u komunikaciji. Ekstranet će omogućiti inovativne aplikacije, kao što su B2B (Business to Business) poslovanje i e-trgovinu. Ekstranet je vezan i uz poboljšanu komunikaciju opskrbnog lanca. U nastavku će biti riječi nešto više o Internet aplikacijskim kategorijama, odnosno o otkriću, komunikaciji saradnji. Za početak prvo polazimo s objašnjavanjem pojma otkriće. Internet omogućuje korisnicima pristup informacijama koje se nalaze u bazama podataka diljem svijeta. Iako samo mali dio organizacijskih podataka može biti dostupan za korisnike Interneta, čak i ta ograničena količina je ogromna. Mnogi fascinantni resursi su dostupni. Sposobnost otkrića može olakšati obrazovanje, rad u državnim službama, zabavu, i trgovinu. Otkriće je omogućilo pregledavanje i pretraživanje izvora podataka na webu. Informacije mogu biti statičke, smisao boravka u osnovi nepromijenjen, ili dinamičke. Dinamičke informacije, kao što su cijena dionica ili vijesti, mijenjaju se stalno. Glavni problem je otkriće ogromnih količina informacija. Rješenje je koristiti različite vrste potrage i drugih programskih agenata. Veliki broj Internetskih softverskih agenata može se koristiti za automatizaciju i ubrzanje otkrića. Programski agenti su računarski programi koji obavljaju niz od uobičajenih računarskih zadataka na ime korisnika i na taj način zapošljavaju neke vrste znanja korisnika ciljeva. U nastavku su navedeni neki od tih agenata. TRAŽILICE, DIREKTORIJI, SOFTVERI I INTELIGENTNI AGENTI. Količina informacija na Webu je najmanje udvostručena svake godine. To čini navigacija kroz web i dobivanje pristupa potrebnim informacijama. Tražilice i direktoriji su dvije bitno različitevanja objekata dostupne na webu. Tražilica (npr.,Altavista, Google) održava indeks stotine miliona webstranica i koristi taj Indeks da pronađe stranice koje odgovaraju skupu korisnički određenim ključnim riječima. Takvi indeksi su stvorili i ažuriranje softverskih robota pod nazivom softbots. Katalog (npr. Yahoo, About.com), s druge strane, je hijerarhijski organizovana zbirka linkova na web stranicama. Katalozi se sastavljaju ručno, za razliku od indeksa, koji su generirani od strane računara. Četiri glavne vrste raspoloživih sredstava za pomoć u pregledavanju i pretraživanju su Asisting agenti web preglednik, često postavljana pitanja agenti i inteligentni agenti za indeksiranje. Asisting agenti web preglednik. Neki agenti mogu olakšati pregledavanje i ponuditi korisniku obilazak Interneta. Poznati kao turistički vodiči, oni rade dok korisnik pregledava. Na primjer, WebWatcher je lični agent razvijen na Carnegie Mellon Univerzitetu, koji pomaže pronaći stranice vezane uz trenutnu stranicu, on vrši dodavanje hiperveze kako bi se zadovoljili korisnički ciljevi vezani za pretragu, on također daje savjete na temelju korisničkih preferencija. Često postavljana pitanja agenti. Često postavljana pitanja agenti vode ljude ka odgovorima na često postavljana pitanja. Kada su u potrazi za informacijama, ljudi imaju tendenciju da postavljaju ista ili slična pitanja. Kao odgovor na to podržavajuće osoblje, dobavljači i drugi su razvili datoteku tih pitanja te potrebne odgovore na njih. No, tu je problem: Ljudi koriste prirodni jezik, postavljajući ista pitanja na nekoliko različitih načina. Često postavljana pitanja agenti (kao što su FAQFinder razvijen na Univerzitetu u Čikagu) rješava taj problem indeksiranjem velikog broja FAQ datoteka. Korištenjem tekstualnih pitanja u prirodnom jeziku agentski softveri mogu pronaći odgovarajući odgovor. GTE Laboratorij je razvio FAQ sredstvo koje prihvaća prirodni jezika prilikom postavljanja pitanja od strane korisnika, Usenet grupa, pri čemu im odgovara parovima odgovora.
6
Inteligentni agenti za indeksiranje (Search Engines and Intelligent Indexing Agents). Druga vrsta otkrića su agenti koji obavljaju zadaće kao što su pronalaženje i otkriće informacije, ovjera veze i generisanje statistike. Takvi agenti se nazivaju web roboti, pauci i lutalice. Indeksni agenti mogu provesti ogromna autonomna pretraživanja na webu, to su uglavnom tražilice kao što su Google, HotBot ili Altavista. Prvo, oni skeniraju milione dokumenata i indeks određenih riječi traže u naslovima dokumenata, tako traže ključne riječi i tekstove. Korisnik zatim može upitom tražilice pronaći dokumente koji sadrže određene ključne riječi. Kada organizacije traže informacije one mogu naići na mnošto ne grupisanih informacija što može učiniti da se gubi mnogo vremena tražeći prave i potrebne informacije, ovdje se naročito gubi puno produktivnog vremena zaposlenih. Jedan od rješenja ovakvih problema je korištenje portala. Web portal zasniva se na temelju personalizovanog pristupnika, odnosno zasniva se na znanju i informacijama iz mreže računara. On pokušava prevazići preopterećenja u informacijama koristeći intranet okruženje za pretraživanje i pristup relevantnim informacijama iz različitih informatičkih sistema i Interneta, koristeći naprednu pretragu i indeksiranje tehnika. Portal je jedan od zaslona koji može predstaviti sav naš rad na webu. U principu, portali se često nazivaju i informacioni portali, a objašnjeni su u nastavku. INFORMATIVNI PORTALI. Informativni portal je jedinstvena tačka pristupa putem web preglednika na kritične poslovne informacije koje se nalaze unutar i izvan organizacije, a mogu biti personalizirane za svakog korisnika. Jedan od dva načina za razlikovanje među portalima je pogled na njihov sadržaj, koji može varirati od smanjenog ka širokom, te također imamo pogled na njihovu zajednicu ili publiku koja isto tako može varirati. Razlikujemo sedam vrsta portala:2 1. Komercijalni (javni) portali koji nude sadržaje za različite zajednice, a najpopularniji su portali na Internetu. 2. Izdavački portali – namijenjeni su zajednicama sa specifičnim interesima. 3. Lični portali traže određene filtrirane inforamcije za pojedince. 4. Afinitetni portali namijenjeni su zajednicama kao što su hobi grupe ili političke stranke. 5. Mobilni portali su portali koji su pristupačni s mobilnim uređajima. 6. Glasovni portali su web portali s audio sučeljenjima, njima se može pristupiti pomoću mobitela. 7. Korporativni portali mogu koordinirati bogat sadržaj u okviru preduzeća, ali i partnerima tog preduzeća.
2. KOMUNIKACIJA I SARADNJA 2.1. Komunikacija Kao i tehnologija i komunikacija je pojam tijesno povezan sa kulturom. Pojam komunikacije opisuje se kroz dva modela. Prvi model naziva se komunikacija kao prijenos (transmission), a 2
Turban E., Leidner D., McLean E., Wetherbe J., Information Technology for Management: Transforming Organizations in The Digital Economy, John Wiley & Sons, Inc, 6th Edition, 2004., p. 137.
7
drugi komunikacija kao ritual. Komunikacija kao prijenos se opisuje pojmovima kao što su slanje, prijenos, davanje informacija drugima, transport, itd., tj. komunikacija je prijenos signala ili poruka na daljinu sa svrhom kontrole. Model komunikacije kao rituala odnosi se, ne na širenje poruka kroz prostor, već na održavanje društva/zajednice kroz vrijeme gdje se komunikacijom predstavljaju zajednička vjerovanja, tj. komunikacija kao ritual je neka vrsta društvenog rituala u kojem se sudionici osjećaju međusobno povezanima u neku zajednicu. Ova dva modela ne isključuju jedan drugog, već se nadopunjuju. Neki autori komunikaciju dijele u dvije kategorije, interaktivnu i masovnu komunikaciju. Interaktivna komunikacija se temelji na konceptu zajedničkog prostora. Kad komuniciramo dijelimo isti fizički prostor s nekim i stvaramo interaktivni sistem s osobom s kojom komuniciramo, koristimo zajedničke komunikacijske metode tj. zajednički jezik. Moderne telekomunikacijske tehnologije proširuju zajednički prostor na elektronički (virtualni) prostor, što omogućuje komunikaciju preko velikih udaljenosti i na neki način ukida fizičku dimenziju prostora. Na primjer, kad telefoniramo dijelimo zajenički (virtualni) prostor gdje ljudi komuniciraju (interaktivno) mada ne dijele isti fizički prostor. Proširimo li taj virtualni prostor s dodatnim komunikacijskim dimenzijama, dobivamo nove komunikacijske sisteme, npr. audio dimenziji telefonskog sistema dodamo mogućnost prijenosa pisanog teksta putem faksa. Umreženi računari dodatno proširuju komunikacijske dimenzije dodajući i ujedinjavajući mogućnosti prijenosa video slike, zvuka, teksta sve konvergirano u istom dokumentu kao i mogućnosti pohrane i lakog upravljanja podacima. Drugi aspekt komunikacije je masovna komunikacija ili masovni medij, pod čime se podrazumijeva radio i televizija, koja se razlikuje u svojoj funkciji od telekomunikacijskih sistema po tome što je to jednosmjerna komunikacija koja distribuiše informaciju prema korisnicima. Masovni mediji danas zauzimaju važno mjesto u komunikacijskom prostoru, no ne omogućuju ljudima mogućnost participacije dok istovremeno stvaraju privid dijeljenja zajedničkog prostora. Proširenjem telekomunikacijskih potencijala te njihovom konvergencijom s medijima, došlo je do nastanka novog komunikacijskog prostora – Interneta, koji sve više dobiva na važnosti (i zauzima sve važnije mjesto u ličnom prostoru građana razvijenog svijeta). Za očekivati je da će on proširiti načine komunikacije među ljudima jednako kao i promijeniti percepciju postojeće okoline, u kojoj se sve više uključuje i virtualna sfera.3 U nastavku biće riječi nešto više o faktorima određivanja koristi od onformacije, kao i o tehnologijama potrebnim za komunikaciju. Nekoliko faktora određuje IT tehnologije koje bi se mogle koristiti za komunikacijsku potporu u određenoj organizaciji ili u okviru određene grupe korisnika. U okviru toga najvažniji su sljedeći faktori: •
Sudionici. Broj ljudi koji šalju i primaju informacije može varirati u rasponu od dvije osobe do nekoliko hiljada ljudi.
3
http://www.scribd.com/doc/75750862/8/Komunikacija, (Doktorska disertacija mr.sc. Aleksandra Uzelac, Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj: uloga virtualnih mreža, pristupljeno 01.03.2012.)
8
•
Priroda izvora i odredišta. Izvori i odredišta podataka mogu uključivati ljude, baze podataka, senzore i tako dalje.
•
Mediji. Komunikacija može uključivati jedan ili više informatički podržani medij, bilo da je on u vidu teksta, glasa, grafika, radija, slike ili animacije.
•
Mjesto. Pošiljatelj(i) i primatelj(i) mogu biti u istoj sobi, odnosno različite osobe mogu biti na istom mjestu, ali i na različitim mjestima.
•
Vrijeme. Poruka može biti poslana u određenom vremenu i može se dobiti gotovo istodobno.
Kada su u pitanju pozivni centri bazirani na webu, onda tu treba reći da učinkovito personalizovana uspostava kontakata s korisnicima postaje važan aspekt kupca. To je usluga putem pozivnog centra baziranog na webu. Omogućavanje web saradnje istovremenim glasovnim web kontaktom može razlikovati kompaniju od konkurencije. Postoje najmanje četiri kategorije sposobnosti zaposlenih: e-mail pozivni centri bazirani na webu, interaktivni tekstualni čat, ponovni pozivi i glasovne web sjednice. Elektronski čat se odnosi na dogovor u kojem sudionici razmjenjuju poruke u stvarnom vremenu. Softverske industrije procjenjuju da postoje milioni čat soba na Internetu. Čat soba je virtualno mjesto susreta, gdje grupe redovno dolaze na druženje. Čat programi omogućavaju slanje poruke osobama koje su spojene na isti kanal komunikacije u isto vrijeme. To je kao globalni sistem konferencijskih poziva. Svatko se može pridružiti u online razgovore. Poruke se prikazuju na zaslonu, kao i dolazak pojedinih osoba na čat. Najprirodniji način komunikacije je glas. Kada ljudi trebaju komunicirati jedni s drugima iz daljine, oni koriste telefon češće nego bilo koji drugi komunikacijski uređaj. Zbog toga posebnu važnost ima glasovna komunikacija. Internet nudi mogućnost pojedincima da osnuju vlastito izdavaštvo koristeći tehnologiju poznatu kao web-bloganje ili bloganje. Blog je lični web sajt, otvoren za javnost, u kojem vlasnik izražava svoje osjećaje ili mišljenja. 2.2. Saradnja Jedna od osobina koje poštuju moderne organizacije je da ljudi sarađuju zbog obavljanja poslova. Saradnja se bazira na zajedničkim naporima dviju ili više osoba koje obavljaju djelatnost kako bi ostvarili određene zadatke. Osobe mogu zastupati sebe ili organizaciju, ili oni mogu biti članovi tima ili grupe. Članovi grupe zajednički će raditi na zadacima u rasponu od projektovanja proizvoda i dokumenata, kako bi se naslanjali jedni na druge, da bi se izvršili komplementarni podzadaci. Također, ljudi rade s kupcima, dobavljačima i drugim poslovnim partnerima u pokušaju da se poboljša produktivnost i konkurentnost. Konačno, članovi grupe sudjeluju u donošenju odluka. Saradnja može biti podržana elektronskim putem uz pomoć nekoliko tehnologija. Grupni rad ima veliku važnost. Doista, to je kamen temeljac u nekim djelatnostima procesa restrukturiranja (BPR) projekata i e-trgovine. Također, grupni rad je potreban u virtualnim korporacijama kao i multinacionalnim organizacijama. Korištenje grupnog rada također je u porastu zbog podrške IT, osobito zbog potpore grupama čiji su članovi na različitim mjestima.
9
Pojam radna grupa odnosi se na dva ili više pojedinaca koji djeluju zajedno prilikom obavljanja nekog posla. Ako se članovi grupe ne nalaze na istom mjestu kažemo da imamo virtualnu grupu, takva grupa provodi sastanke elektronskim putem. Grupni rad, bez obzira kako organizovan ima svoje prednosti i nedostatke, isto kao što i rad pojedinca ima prednosti i nedostatke. Ovi prednosti i nedostaci najbolje se mogu sagledati prilikom donošenja odluka od strane grupe. Vrlo često, u preduzećima pojedinci se sastaju da bi donijeli bitnu odluku za funkcionisanje preduzeća, oni tada formiraju grupu i donose odluku. U sljedećim tabelama navedeni su prednosti i nedostaci grupnog odlučivanja.4 Tabela 2.Prednosti i nedostaci grupnog rada i odlučivanja5 Prednosti grupnog odlučivanja:
Nedostaci grupnog odlučivanja:
•
donošenje boljih odluka,
•
spor proces donošenja odluka,
•
lakše provođenje u djelo donijetih odluka,
•
opasnost od grupnog mišljenja,
•
neslaganje među članovima grupe,
•
različiti članovi različite zadatke,
•
neki članovi mogu dominirati,
•
generisanje većeg broja ideja,
•
neki članovi se oslanjaju na druge,
•
ideje se mogu bolje proučiti, istražiti i procijeniti,
•
grupa može uputiti na loša rješenja,
•
grupa nije u mogućnosti izvršiti zadatak,
grupe
rješavaju
•
veća motivacija pri radu u grupi,
•
posjedovanje većeg znanja i većeg broja informacija,
•
članovi se mogu bojati iznošenja vlastitih stavova,
•
egzistira veći broj stilova odlučivanja,
•
ponavljanje već rečenog,
•
mogućnost uspostave višedimenzionalnog mišljenja.
•
nedosatak koordinacije u grupi.
Virtualna saradnja (ili e-suradnja) se odnosi na upotrebu digitalnih tehnologija koji omogućavaju organizacijama ili pojedincima saradnju za planiranje, dizajn, razvoj, upravljanje i istraživanje proizvoda, usluge i inovativne IT i EC aplikacije. Iako e-saradnja može uključivati netrgovinske aplikacije, ovaj termin obično se odnosi na saradnju u trgovini i saradnju među poslovnim partnerima. Postoji nekoliko vrsta virtualne saradnje, koje se kreću u rasponu od dizajna i zajedničkih napora na predviđanju. Saradnja se može obaviti između organizacija i unutar jedne organizacije. U nastavku slijede neke vrste i primjeri saradnje.
4
Turban E., Leidner D., McLean E., Wetherbe J., Information Technology for Management Transforming Organizations in the Digital Economy, John Wiley & Sons, Inc, 6th Edition, 2004, p. 145. 5
Sikavica P., Bebek B., Skoko H., Tipurić D., Poslovno odlučivanje, Informator, Zagreb, 1999., p.175.
10
SARADNIČKE MREŽE. Tradicionalno, saradnja se nalazila među opskrbnim lancima članova, često oni lanci koji su blizu jedni drugima (npr. proizvođač i njegov distributer, ili distributer i trgovac). Čak i ako je više partnera uključeno, fokus je na optimizaciji informacija i proizvoda, te na protoku između postojećih čvorova u tradicionalnom lancu. REPREZENTATIVNI PRIMJERI VIRTUALNE SARADNJE. Vodeće firme se kreću brzo i shvataju prednosti e-saradnje. Na primjer, nekretnine licencom RE/MAX koriste e-platformu za saradnju na poboljšanju komunikacija i za saradnju među svojim nacionalnim mrežama nezavisno o vlasništvu nekretnina koncesije, prodaje saradnicima i dobavljačima. Slično tome, Marriott International, najveća svjetska ugostiteljska firma, započela je s online brošurom i zatim se razvila u sistemu c-trgovine koji povezuje korporacije, franšize, s partnerima i dobavljačima, kao i kupcima. Osim toga, kako je opisano u online datotekama W4.9, NygardKanada ima razvijen saradnički sistem duž cijelog opskrbnog lanca. Postoje mnogi primjeri e-saradnje, u praksi su najviše poznati: razmjena informacija između trgovaca i njihovih dobavljača, u pitanju su dvije kompanije Procter & Gamble (P&G) i WalMart; saradnja maloprodajnog objekta sa dobavljačima, kakav je slučaj kod Target Corporation i smanjenje vremena razvoja proizvoda u slučaju Caterpillar. 2.2.1. Alati koji omogućavaju saradnju Korporacijski portali olakšavaju e-saradnju, u tu svrhu poznat je veliki broj alata i metodologija, čija su vrste i osobine navedene u online datotekama W4.10. U nastavku će biti predstavljeni workflow, tok rada tehnologije, groupware i druge saradnje koje omogućavaju alati. Workflow je kretanje informacija kroz slijed koraka gdje organizacije tvore radne postupke. Workflow za upravljanje, odnosno automatizacija tokova rada svodi se na to da se dokumenti, informacije ili zadaci prenose sa jednog sudionika na drugog, na način da se slijede organizacijska pravila i postupci. Ključ za upravljanje workflow-om je praćenje procesa informacija i status svake aktivnosti poslovnog procesa, koji je omogućio workflow sistem. Workflow sistemi su poslovne automatizacije procesa, odnosno alati koji se svode na to da sistem kontroliše mjesto u rukama korisnika odjela. Postoje određene vrste workflow primjene. Workflow aplikacije spadaju u tri glavne kategorije: saradnički, proizvodni i administrativni workflow.6 Saradnički workflow svodi se na to da saradnička tijela proizvode adresu i stvaraju saradnju među pojedinim vrstama procesa. Oni su upravljani centralizovano, ali oni su u stanju pristupiti i koristiti radnike iz različitih odjela, pa čak i sa različitih fizičkih lokacija. Cilj saradničkog workflow-a je osnažiti radnike i poticati ih na primjenu svog znanja. Vodeći prodavači saradničkih workflow aplikacija su Lotus, JetForm, FileNet, Action Technologies. Proizvodni workflow alati proizvode kritične adrese, oni su transakcijski orijentisani s većim volumenom procesa. Oni su često raspoređeni samo u jednom odjelu ili na određenom skupu korisnika unutar odjela. Često ti programi uključuju Document Imaging za pohranjivanje i pronalaženje mogućnosti. Oni također mogu uključivati upotrebu inteligentnih oblika, pristup 6
Turban E., Leidner D., McLean E., Wetherbe J., Information Technology for Management Transforming Organizations in the Digital Economy, John Wiley & Sons, Inc, 6th Edition, 2004, p. 151.
11
bazi podataka i ad-hoc sposobnosti. Vodeći proizvođači proizvodnih workflow sistema su FileNet, Staffware, IBM (MQ3) i Eastman workflow. Administrativni workflow može se smatrati kombinacijom prethodna dva workflow-a. Protok od prije se može promijeniti, ako je potrebno. Cilj administartivnog worflow-a je da se smanje troškovi u sistemima s malim volumenom složenih transakcija. Glavni dobavljači su Staffware, InTempo i Metro. Na slici br.1 je predstavljen primjer workflowa, riječ je o web service workflow, odnosno njegova uloga u saradničkim aplikacijama, pa čak i u procesu komunikacije. Groupware se odnosi na softverske proizvode koji podržavaju grupe ljudi koji imaju zajednički zadatak ili cilj i koji sarađuju da bi ostvarili taj cilj. Ovi proizvodi pružaju način kako da grupe dijele resurse. Groupware podrazumijeva korištenje mreža za povezivanje ljudi, čak i ako su ljudi u istoj prostoriji. Mnogi groupware proizvodi su dostupni na Internetu ili intranetu, oni jačaju saradnju velikog broja ljudi širom svijeta. Postoje mnogi različiti pristupi i tehnologije za potporu grupa na Internetu. Groupware proizvodi dolaze ili kao samostalni proizvodi koji podržavaju jedan zadatak (kao što su e-mail), ili kao integrisani skup koji uključuje i nekoliko alata. U principu, groupware proizvodi su prilično jeftini i lako se mogu ugraditi u postojeće informacijske sisteme. Internet, intranet, ekstranet i privatne komunikacijske linije mogu osigurati infrastrukturu potrebnu za hardver i softver za groupware. Programski proizvodi su uglavnom web-based, što je trend danas. U nastavku su opisani neki od najčešćih groupware proizvoda.
Slika 1. Web service workflow7
7
http://www.edrawsoft.com/Workflow-Examples.php, (pristupljeno 1.3.2012.)
12
Konferencijski elektronski sistemi. Važno područje saradnje je virtualni elektronski sastanak. Desetljećima, ljudi su pokušavali poboljšati sastanke licem u lice. U početku, ljudi su pokušali da bolje organizuju grupne sastanke pomoću pomagača i ustaljene procedure (poznato kao grupne dinamike). U novije vrijeme, tu su brojni pokušaji poboljšanja sastanaka pomoću informacijske tehnologije. Napredak web zasnovanih sistema otvara vrata za virtualne sastanke, a čiji su članovi na različitim mjestima, često u različitim zemljama. Elektronske telekonferencije podrazumijevaju korištenje elektronske komunikacije koja omogućava da dvije ili više osoba na različitim lokacijama istovremeno prisustvuju konferenciji. Postoji nekoliko vrsta telekonferencija. Najstariji i najjednostavniji je telefonski poziv koji omogućava prisustvo na konferenciji. Ovdje nekoliko ljudi međusobno razgovaraju s tri ili više lokacija, najveći nedostatak je da ne dopušta licem u lice komunikaciju. Također, sudionici na jednom mjestu ne mogu vidjeti grafikone i slike na drugim mjestima. Jedno rješenje je video telekonferencija u kojoj sudionici mogu vidjeti jedni druge, kao i dokumente. Video telekonferencije (ili video konferencije) omogućavaju da sudionici na jednom mjestu mogu vidjeti sudionike na drugim mjestima. Dinamička slika sudionika može se pojaviti na velikom zaslonu ili na stolnom računaru. Izvorno, video telekonferencija je prijenos uživo TV sjednice između dvije ili više tačaka. Video telekonferencija danas je, međutim, digitalna tehnologija koja može povezati različite tipove računara diljem mreže. Nakon konferencije snimci su digitalizirani i prenose se preko mreže, te postaju računarska aplikacija. Web konferencija se može provesti na Internetu i za samo dvije osobe, a i za čak hiljade ljudi. Web konferencije su moguće isključivo na Webu. (Video konferencija najčešće se obavlja na redovnim telefonskim linijama, iako se također može obaviti na webu), web konferencije omogućuju korisnicima da istovremeno vide nešto, kao što je prodaja prezentacija u Microsoft PowerPoint-u ili proizvoda koji omogućavaju crtanje, te se na njihovom računaru projekcijska interakcija odvija putem poruka ili istovremeno putem telefonskih telekonferencija. Međutim, web konferencija je mnogo jeftinija nego video konferencija jer se radi na Internetu.8 Slika 2. Način funkcionisanja groupware proizvoda
8
http://www.bobyhermez.com/2012/01/groupware-technology/, (pristupljeno 1.3.2012.)
13
Na slici je prikazan način na koji groupware omogućuje komunikaciju i saradnju povezujući ljude na različitim mjestima kako bi poslovno sarađivali i također im pomoću telekomunikacijskih uređaja omogućava da osobe na jednom mjestu vide određene dokumente, grafikone i slično koji stoje na raspolaganju osbama na drugom mjestu. 2.2.2. E-učenje, učenje na daljinu i telekomuniciranje Elektronsko učenje ili e-učenje (engl. Electronic learning, E-learning) je opći naziv za učenje potpomognuto računarom. E-učenje je u širem smislu izvođenje obrazovnog procesa uz pomoć informacijsko-komunikacijske tehnologije. Takav obrazovni proces može biti nastava na daljinu u kojoj nastavnik i polaznici nisu fizički na istome mjestu (npr. online kolegiji ili videokonferencijsko predavanje na daljinu), ali može biti i obogaćivanje nastave u učionici (npr. korištenjem Interneta, digitalnim prezentacijama ili multimedijainim materijalima). Temeljne prednosti e-učenja su prilagodljivost, praktičnost, mogućnost rada na bilo kom mjestu koje ima priključak na Internet i usvajanje znanja brzinom koja odgovara svakom posebice. E-učenje je asinkrono i omogućuje svakom polazniku usvajanje gradiva prema vlastitim željama i vlastitom dnevnom rasporedu. To olakšava edukaciju osoba opterećenih drugim obvezama i osobama s poteškoćama. E-učenje olakšava praćenje nastave studentima koji borave daleko od fakulteta te im tako smanjuje troškove studiranja. E-učenje (eng. e-learning) je proces obrazovanja (proces učenja i poučavanja) uz upotrebu informacijske i komunikacijske tehnologije, koja pri tome doprinosi unaprjeđenju kvalitete toga procesa i kvalitete ishoda obrazovanja.9 Učenje na daljinu (distance learning, distance education) je tema koja se sve češće spominje zadnjih nekoliko godina, iako nije riječ o novoj ideji. Možemo ga definisati kao obrazovanje ili obuku koja se nudi učenicima na različitom mjestu odnosno fizički udaljenima od učitelja ili izvora informacija. U praksi je učenje na daljinu puno složenije od ove definicije jer uključuje korištenje novih tehnologija i novih interaktivnih nastavnih metoda. Učenje na daljinu nije novi koncept u obrazovanju, programi za takvo učenje nastali su puno prije korištenja WWW i Interneta, odnosno čak puno prije korištenja računara u obrazovanju. Mediji koji su se u počecima koristili bili su: tiskani dokumenti, audio i video kasete, TV program, a kasnije upotrebom neumreženih računara i diskete i CD-ROM-ovi. Unazad nekoliko godina razvojem računarskih mreža, a posebno razvojem Internet hipermedijskog servisa WWW, ta tehnologija počinje prevladavati kod udaljenog učenja. Tako se i termin učenje na daljinu u novije vrijeme zamjenjuje terminom online učenje čime se naglašava da je riječ o posebnom obliku e-learninga ili e-obrazovanja. Prednosti učenja na daljinu su: postavljanje vlastitog tempa učenja od strane korisnka ovakvog načina učenja, vlastito odabiranje mjesta učenja, dostupnost tempa koje ne nude tečajevi/programi u tom području, sudjelovanje u najkvalitetnijim ili najprestižnijim programima, odabiranje svog načina učenja, praktičan rad sa različitim tehnologijama, samostalno učenje.10 9
http://e-ucenje.ttf.hr/, (pristupljeno 3.3.2012.)
14
Rad na daljinu odnosi se na dogovor gdje zaposlenici mogu raditi kod kuće, u prostorijama kupca, na posebnim radnim mjestima, ili dok putuju, obično koristeći računar povezan s njihovim radnim mjestom. E-mail, posebni glasnici i fax se obično koriste za podršku na daljinu, ali su relativno spori i skupi, a Internet ih postupno zamjenjuje. Gotovo sve groupware tehnologije mogu se koristiti za podršku na daljinu. Prvi radnici na daljinu su knjigovođe koji jednostavno koriste svoje domove kao ured. Danas, sve veći broj stručnjaka značajan dio svoga rada obave kod kuće ili na putu. Rad na daljinu, koji se koristi od strane mnogih velikih korporacija u mnogim gradovima, također je privlačan za male poduzetnike. Mnogi ljudi vode od kuće vlastite firme, koristeći Internet kao alat za podršku.11
3. NEKA ETIČKA I DRUŠTVENA PITANJA Etika je briga o ljudima koji imaju slobodu izbora. Etika je vezana za izbor pojedinca: Kada su suočeni s alternativnim izborom djelovanja, šta je ispravan moralni izbor? Koja su glavna obilježja etičkih izbora? Etički problem privatnosti u ovom informacionom dobu je dosta bitan u okviru sljedećih pitanja: Pod kojim uslovima trebamo upasti u privatnost drugih? Šta legitimiše upad u drugi život kroz nenametljiv nadzor, kroz istraživanje tržišta, ili na bilo koji način? Da li moramo obavijestiti ljude da ih prisluškujemo? Da li moramo obavijestiti ljude da mi koristimo podatke o njihovoj kreditnoj historiji, a radi npr. njihovog zapošljavanja? Društveni problem privatnosti odnosi se na očekivani razvoj privatnosti ili razvoj privatnosti normi, kao i javnih stavova. U kojim područjima života treba potaknuti ljude da misle da su u privatnom području, iako postoje određeni javni pogledi na tu njihovu privatnost? Na primjer, treba li potaknuti ljude da razviju očekivanja o privatnosti prilikom korištenja elektronske pošte, mobilnih telefona, oglasne ploče, poštanskih sistema, na radnom mjestu, ili pak samo na ulici? Političko pitanje privatnosti pokazuje zabrinutost razvojem posrednika koji regulišu odnose između zapisničara i pojedinaca. Trebamo li dopustiti FBI-a da prate e-poštu da bi uhvatili osumnjičene kriminalce i teroriste? Do koje mjere bi nekim poslovnim subjektima trebalo biti dopušteno da prate i održavaju lične podatke o pojedincima?12 U okviru komunikacijskih formi na Internetu posebno razmotramo stav pojedinca kada je u pitanju njegovo oglašavanje ili pak promovisanje na internetu. Naime, u narednom dijelu posebno je objašnjena želja pojedinca za uspostavljanje njegove lične stranice. Osnovni motiv uspostavljanja lične stranice je, svakako, stavljanje na uvid informacije za jednu širu grupu korisnika. Ovdje možemo naći nešto vrlo lično, kao što je doživljaj posljednjeg 10
http://ahyco.ffri.hr/portal/Glavna.aspx?IDClanka=40&IDKategorije=10, (pristupljeno 3.3.2012.)
11
Turban E., Leidner D., McLean E., Wetherbe J., Information Technology for Management Transforming Organizations in the Digital Economy, John Wiley & Sons, Inc, 6th Edition, 2004, p. 159. 12
Laudon K. C., Laudon J. P., Management Information Systems Organization and Technology in the Networked Enterprises, Upper Saddle River: Prentice Hall, Sixth Edition, 2000., p. 238.
15
školskog raspusta, fotografije porodice, ljubavna pisma... Imamo, u stvari, nastojanje uspostavljanja privilegovanog kontakta sa drugim u procesu „medijatizovane“ komunikacije. Ide se do umnožavanja pojedinosti kao što su fotosi nekog regiona, historija, klima, turizam, posjete, lični oglasi, curriculum vitae, prodaja seksualne usluge, humor, misli, igre... Interesantno je napomenuti da je glavna motivacija ličnih stranica često altruističke prirode. Ovaj aspekt je vrlo sinjifikativan za sajtove koje se odnose na jako malo polemičnu problematiku. Činjenica da su, polazeći od izvjesnih sadržaja i izvjesnih praksi na Internetu, jako redefinisani pojmovi „privatno“ i „javno“. Jedno od mogućih objašnjenja ove pojave moglo bi biti da korisnici Interneta na ovaj način ostvaruju jedan oblik društvenog potvrđivanja. Sada je drugo pitanje koliko je ovakvo prepoznavanje svojevrsni oblik stvarnog ili nestvarnog potvrđivanja, lične potvrde ili otuđenja, obmana ili stvarnost? U sociopsihološkom kontekstu jedan od paradoksa čovjeka Zapada nastaje u onom momentu kada traži individualnu nezavisnost i društveno potvrđivanje kroz pripadnost jednom kolektivu. Privatna sfera postaje nekoherentna i porozna ako nije realizovana kroz aktuelnu tendenciju njenog društvenog prepoznavanja, kroz medijatizaciju mase. Mnogi Internet doživljavaju kao sredstvo afirmacije i društvenog prepoznavanja, biti na Internetu znači egzistirati. Jedino pravo i društveno prepoznavanje i egzistiranje bilo bi znati se konektovati na Internetu, participirati u razmjeni na lokalnom, nacionalnom i internacionalnom planu. Ovim je osjećaj pripadnosti mondijalizovanom svijetu pojačan, a sama tendencija nam daje za pravo da posmatramo internet kao sredstvo društvene integracije. Znači, u ovom smislu, Internet se može posmatrati kao oruđe društvenih komunikacija i integracija i kao oruđe društvene kontrole. Motivacije internautičara koji koriste čatovanje i druge oblike komunikacije, na primjer, su često društvene. Ovdje se radi o uspostavljanju komunikacije sa osobama koje se ne poznaju ili su se formalno upoznale na sajtu. Prema mišljenju internauta, format čatovanje je interesantno pošto omogućava da se govori sa osobama bez direktnog fizičkog kontakta. Za osobe koje imaju teškoća da se normalno socijalizuju ili su stidljive, ovaj način komuniciranja predstavlja prednost.13 Pitanje Interneta može se postaviti u jednom opštem teorijskom okviru odnosa između tehnike i ljudske egzistencije, odnosno specifičnije između tehnologije informacija i komunikacija (TIC) i individua. Problematika se može posmatrati polazeći od jednog špekulativnog pristupa ka jednoj refleksiji koja se oslanja na empirijske osnove koje okružuju društvenu praksu korišćenja tehnologije informacija i komunikacija, ili još preciznije Interneta. Možemo se tako pitati: na koji način je korišćenje neke tehnike povezano s onim ko je koristi, ili, još specifičnije, kako korišćenje Interneta modifikuje pojmove ličnog i privatnog života? Neosporna je činjenica da se u cyberspace-u korišćenja i praktikovanja Interneta na jedan poseban način anulira granica između privatnog i javnog prostora, što predstavlja jedan etički problem. Ovo pomjeranje granica omogućava, na vrlo evidentan način, jednu fetišizaciju i maršandizaciju ljudskog bića, što opet predstavlja etički problem. Etičnost prakse na Internetu odnosi se, s jedne strane, na razvoj same mreže Interneta i njegovih mogućnosti i s druge, na neke komunikacione prakse na Internetu. Razvoj Internet mreže predstavlja po sebi etički problem u mjeri u kojoj on nije bio oslonjen ni slijeđen pitanjem njegove uloge u aksiološkoj ravni. Kao i mnogo puta do sada zapadna društva se zadovoljavaju nekritičkim pristupom prihvatanja jedne nove tehnologije, imajući samo namjeru da je razviju i 13
http://med-dij.com/md3/113-120%20%20Medijski%20dijalozi%203%20-%20Nikic.pdf Nikić S., Nikić M., Etički aspekti nekih formi komunikacije na internetu, Univerzitet Crne Gore, članak 10, 2011.
16
prošire, bez pitanja o njenim posljedicama. Drugo etičko pitanje još je određenije i povezano je sa sadržajima i korišćenjima samog Interneta, a naročito sa njegovim praktičnim konsekvencijama. Ovdje se misli na nedopustivim i uvredljivim sadržajima, izvjesnim komunikacionim praksama u kojima se razgovori obavljaju slobodno, pitanjima piraterije ili sajberterorizma. Sve se više koriste termini neetika, neektiketiranje, infoetika, ili sajberetika koji upućuju na problematiku etike u TIC-u ili preciznije na Internetu.14
4. PRIMJERI MREŽNOG RAČUNARSTVA, KOMUNIKACIJE I SARADNJE 4.1. Primjer mrežnog računarstva
Kao primjer mrežnog računarstva reći će se nešto više o McGaric Technology Corporation koja se bavi pružanjem računarskih usluga korisnicima, kao i uspostavljanjem računarskih mreža. Ove računarske mreže uspostavljaju se s ciljem omogućavanja korisnicima pristupa Internetu. McGaric Technology Corporation je osnovana 2000 godine. McGaric Technology Corporation pruža prvoklasnu uslugu informacijske tehnologije i podršku preduzećima cijele države. Ova kompanija ima veliko iskustvo u industriji informacijske tehnologije, a cilj im je bio ponuditi širok spektar rješenja s jakim naglaskom na profesionalizam klijentima u raznim poslovnim sektorima. Ova kompanija izgradila je komunikacijski centar s podacima za klijente. Danas, ova kompanija nudi veliki broj poslužitelja svojim klijentima tj. datoteke, SMTP, Gateway, DNS i još neke. Za organizacije bez punog radnog vremena osoblja, McGaric će provesti administraciju mrežnog operativnog sistema. McGaric kompanija iskusna je ne samo na Microsoft mrežama, već i u NetWare i Linux uslugama koje uključuje, ne smije se zaboraviti ni praćenje logova sistema, disk korištenja, sigurnost i backup. U dogovoru s klijentom McGaric će preuzeti odgovornost za osiguravanje mreže, te će osigurati da ulaganje klijenta u IT infrastrukturu bude zaštićeno. Kompanija pruža širok spektar usluga osmišljenih kako bi se osiguralo da klijent koristi mreže bez ikakvih poteškoća. To uključuje korištenje domaćih i virtualnih privatnih mreža, Storage Area Network i mreže pričvršćene za pohranu podataka. Također, kompanija pruža i projektiranje i ugradnju UTP, vlakana i bežičnih mreža. Naglasak se stavlja na osiguravanje da je instalirano dovoljno mreže za sadašnje i buduće potrebe.15 4.2. Primjer komunikacije
14
http://med-dij.com/123-134%20Medijski%20dijalozi%20-%20Nikic.pdf Nikić S., Etika i internet, Fakultet za pomorstvo u Kotoru, članak 4., 2011. 15
http://www.mcgaric.com/services.asp, (pristupljeo 3.3.2012.)
17
Kao primjer poslovne-elektronske komunikacije navedena je „Hakom“ Hrvatska agencija za poštu i elektronske komunikacije. Hakom promiče tržišno takmičenje u obavljanju djelatnosti elektronskih komunikacijskih mreža i usluga te elektronske komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, kako bi osigurala uslove za kvalitetnu uslugu po primjerenoj cijeni za krajnje korisnike usluga, a posebno za osobe s invaliditetom. Posebnu pažnju posvećuju razvoju nepokretne mreže, pokretne mreže i Interneta. Hakom potiče djelotvorna ulaganja u infrastrukturu i promicanje inovacija i novih usluga kako bi se povećala kakvoća života građana te omogućio daljnji razvoj privrede. Pažnja je usmjerena na osiguravanje dostupnosti elektroničkih komunikacijskih usluga na području Republike Hrvatske svim krajnjim korisnicima pod jednakim uslovima kroz takozvanu univerzalnu uslugu. Univerzalnom uslugom osiguran je pristup javnoj telefonskoj mreži i javno dostupnim telefonskim uslugama na nepokretnoj lokaciji, što omogućuje krajnjim korisnicima usluga slanje i primanje mjesnih, međumjesnih (nacionalnih) i međunarodnih telefonskih poziva, komunikaciju putem telefaksa i podatkovnu komunikaciju, uz brzine prijenosa podataka koje omogućuju djelotvoran pristup Internetu, uzimajući u obzir raširene tehnologije kojima se koristi većina pretplatnika, kao i tehnološku ostvarivost. Osim navedenog, univerzalnom uslugom se osiguravaju posebne mjere za osobe s invaliditetom i to pristup hitnim službama, davanje obavijesti o brojevima pretplatnika na jednak način kako tim službama pristupaju drugi krajnji korisnici tih usluga, te posebne cjenovne sisteme prilagođene potrebama socijalno ugroženih grupa krajnjih korisnika usluga. Pokretna elektronska komunikacijska mreža obuhvata prijenosne sisteme i, prema potrebi, opremu za prospajanje ili usmjeravanje i druga sredstva koja omogućuju prijenos signala radijskim ili drugim elektromagnetskim sistemom bez obzira na vrstu podataka koji se prenose te omogućavaju uspostavljanje elektronske komunikacijske veze i u uslovima fizičkog kretanja korisnika usluga te mreže. Nepokretna elektronska komunikacijska mreža obuhvata prijenosne sisteme i, prema potrebi, opremu za prospajanje ili usmjeravanje i druga sredstva koja omogućuju prijenos signala žičnim, svjetlosnim ili drugim elektromagnetskim sistemom bez obzira na vrstu podataka koji se prenose te omogućavaju uspostavljanje elektronske komunikacijske veze na određenoj lokaciji, odnosno, to je elektronska komunikacijska mreža koja ne obuhvata pokretnu elektronsku komunikacijsku mrežu.16 4.3. Primjer saradnje
Za primjer saradnje navedeno je kako General Motors sarađuje putem Interneta. U okviru dijela o problemu navedena je teškoća pri dizajniranju automobila. Odnosno, za svaki automobil potrebno je izgraditi prototipe koji koštaju oko milion dolara i provjeriti kako oni reaguju na frontalnom sudaru. Dešava se da u ovoj kompaniji neki automobili bivaju potpuno uništeni, na 16
http://www.hakom.hr/default.aspx?id=816, (pristupljeno 3.3.2012.)
18
nekim se vrše poboljšanja, pa se onda opet uspostavljaju novi prototipi, ali se isto tako može desiti da automobili ponovno budu uništeni. Tokom 1990-ih GM je uništio čak 70 automobila za svaki novi model. Ova kompanija ima 20.000 dizajnera i inžinjera u stotine divizija i odjela na 14 GM dizajn labaratorija, a neki se čak nalaze i u različitim zemljama. Osim toga, komunikaciju i saradnju potrebno je projektovati za više od 1.000 ključnih dobavljača. Zbog ovih potrebnih komunikacija usporena je obrada dizajna, a povećava se i trošak. Tokom 1990-ih godina GM postupno prelazi na e-poslovanje, jer se tada Internet dovoljno proširio za omogućavanje web saradnje. To je izazvalo brojne komplikacije i promjene u ovoj kompaniji. Uvodi se EK sistem koji je usmjeren na projektovanje pomoću računara (CAD) određenih programa, što se prvo dešava u EDS, jednoj od podružnica GM. Ovaj sistem, poznat kao Unigraphics omogućuje 3-D dizajn dokumenata koji se mogu koristiti online od strane i unutrašnjih i vanjskih dizajnera i inžinjera, a zakačen je s EDS softverom. Osim toga, saradnja i Web-konferencija softverskih alata je poboljšana, uključujući Microsoft, NetMeeting i EDS EVIS koji su dodani za poboljšanje timskog rada. Ovi alati su radikalno promijenili proces pregleda vozila. Nakon uvođenja ovih programa GM sada mnogo bolje sarađuje s dobavljačima. Ako je potrebno smanjenje troškova prilikom uspostavljanja okvira novog sjedišta od strane Johnson Control, GM elektronski šalje svoje specifikacije za sjedišta do dobavljača proizvoda. Johnson Control je integrisan sa EDS Unigraphics, ova integracija omogućuje zajedničko pretraživanje, projektovanje alata i testiranje na sjedištu u realnom vremenu, odnosno dolazi do ubrzanja procesa i smanjenja troškova za više od 10 posto. Sada je potrebno manje od 18 mjeseci kako bi novi automobil izašao na tržište, a ranije je bilo potrebno 4 ili više godina, sada se smanjuju troškovi dizajna. Kraće vrijeme ciklusa omogućuje više novih modela automobila, čime GM može nadmašiti konkurenciju. Sve ovo dovodi i do toga da je dobit kompanije povećana. Unatoč privrednom usporavanju, GM-ovi prihodi porasli su za više od 6 posto u 2002., dok je dobit kompanije u drugom tromjesečju 2002.-e udvostručena u odnosu na 2001.-u.17 Sve ovo upućuje na zaključak da je elektronska saradnja izuzetno važna za sve kompanije, postoje brojni primjeri kompanija koji su prešle na elektronsko poslovanje kako bi povećali svoje prihode, smanjili troškove, odnosno može se reći da je elektronska saradnja prisutna i potrebna u svim segmentima.
17
Turban E., Leidner D., McLean E., Wetherbe J., Information Technology for Management Transforming Organizations in the Digital Economy, John Wiley & Sons, Inc, 6th Edition, 2004, p. 169.
19
ZAKLJUČAK Nakon istraživanja i prikupljanja podataka na temu „Mrežno računarstvo – komunikacija i saradnja“, te sastavljanjem u jednu cjelinu saznanja do kojih se došlo, izvest će se zaključak kao sažetak cjelokupnog rada. Zaključuje se da je savremeno poslovanje omogućeno i potpomognuto Internetom koji postaje nezaobilazan aspekt svakog segmenta života i rada danas, a podrazumijeva postojanje i određenih mreža koje će povezati svaki segment u kompanijama i olakšati poslovanje. Pojava Interneta dovela je do novih pojmiova i sagledavanja svijeta iz različitih uglova. Ovi pojmovi su u prvi par godina bili nepoznanica, ali danas mnogo ljudi koji se bave informatikom i savremenim tehnološkim sredstvima znaju šta su to inteligentni agenti, za šta oni služe i koje vrste postoje. Može se utvrditi da je komunikacija pojam koji je oduvijek prisutan, međutim krenuvši od verbelnog i neverbalnog govora dolazi se opet do savremene telekomunikacije, potpomognute Internetom koja omogućava postojanje komunikacije između ljudi koji nisu fizički na istom mjestu, naravno to je prvo omogućio telefon, ali danas Internet omogućava i gledanje određenih dokumentata pri komunikaciji između subjekata na različitim lokacijama. Također se može zaključiti, da je saradnja između poslovnih partnera posebno bitna, jer u današnje vrijeme obvlja se na različite načine uz niže troškove i kraće vrijeme. Poznate su određene telekonferencije, videokonferencije, webkonferencije značajne za razgovor na različite načine i postizanje sporazuma između poslovnih partnera. Ne smije se zaboraviti ni eučenje, učenje na daljinu, koji podrazumijvaju učenje bez fizičkog prisustva nekom času, a sve to opet omogućeno Internetom. Ovakvi načini učenja imaju brojne prednosti, jer njihov korisnik može sam odlučiti kad da im pristupi, koliko intenzivno i na kojem mjestu. Iako su prethodno navedene brojne prednosti Interneta, postoje i određeni nedostatci koji su prvenstveno vezani za pitanje privatnosti koje je teško sačuvati u današnjem dobu gdje su mnogobrojne informacije dostupne na različite načine. Etička pitanja postavljena u predposljednjem dijelu odražavju negativnost Interneta, ali treba shvatiti da se privatnosti treba prići sa različitih aspekata, i da se privatnost može i zaštititi. Podsjetimo se, opšti cilj pisanja ovog rad bio je ispuniti predispitne obaveze na predmetu Menadžment informacioni sistemi, te samim tim što je ovaj rad napisan može se reći da je cilj ispunjen. I operativni cilj, na osnovu prethodno iskazanog može se reći da je ispunjen jer su ovi pojmovi i njihovi odnosi shvaćeni, a otišlo se i mnogo dalje u njihovom pretstavljanju. Prvenstveno na osnovu prethodno navedenih zaključaka uviđamo da su sva četiri operativna cilja postavljena u uvodu, naposljetku i ispunjena.
20
Literatura 1.
Laudon K. C., Laudon J. P., Management Information Systems Organization and Technology in the Networked Enterprises, Upper Saddle River: Prentice Hall, Sixth Edition, 2000.
2.
Sikavica P., Bebek B., Skoko H., Tipurić D., Poslovno odlučivanje, Informator, Zagreb, 1999.
3.
Turban E., Leidner D., McLean E., Wetherbe J., Information Technology for Management Transforming Organizations in the Digital Economy, John Wiley & Sons, Inc, 6th Edition, 2004.
4.
http://www.scribd.com/doc/75750862/8/Komunikacija, (Doktorska disertacija mr.sc. Aleksandra Uzelac, Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj: uloga virtualnih mreža, pristupljeno 1.3.2012.)
5.
http://www.edrawsoft.com/Workflow-Examples.php, (pristupljeno 1.3.2012.)
6.
http://www.bobyhermez.com/2012/01/groupware-technology/,(pristupljeno 1.3.2012.)
7.
http://e-ucenje.ttf.hr/, (pristupljeno 3.3.2012.)
8.
http://ahyco.ffri.hr/portal/Glavna.aspx?IDClanka=40&IDKategorije=10, 3.3.2012.)
9.
http://med-dij.com/md3/113-120%20%20Medijski%20dijalozi%203%20-%20Nikic.pdf Nikić S., Nikić M., Etički aspekti nekih formi komunikacije na internetu, Univerzitet Crne Gore, članak 10, 2011.
10. http://med-dij.com/123-134%20Medijski%20dijalozi%20-%20Nikic.pdf
i internet, Fakultet za pomorstvo u Kotoru, članak 4., 2011. 11. http://www.mcgaric.com/services.asp, (pristupljeo 3.3.2012.) 12. http://www.hakom.hr/default.aspx?id=816, (pristupljeno 3.3.2012.)
21
(pristupljeno
Nikić S., Etika
Pitanja 1. Nabrojati i ukratko objasniti Internet aplikacijske kategorije. Internet aplikacijske kategorije su: •
Otkriće uključuje pregledavanje i pronalaženje informacija.
•
Komunikacija-Internet omogućuje brze i jeftine komunikacione kanale koji se kreću od poruka objavljenih na online oglasnim pločama za kompleksne razmjene informacija među mnogim organizacijama.
•
Saradnja-Zbog poboljšane komunikacije, elektronska saradnja između pojedinaca i/ili grupa i saradnja između organizacija sve više raste.
2. Navesti vrste informacionih portala. Razlikujemo sedam vrsta portala: komercijalni (javni), izdavački, lični, afinitetni, mobilni, glasovni i korporativni portali. 3. Objasniti pojam komunikacija. Pojam komunikacije opisuje se kroz dva modela. Prvi model naziva se komunikacija kao prijenos, a drugi komunikacija kao ritual. Ova dva modela ne isključuju jedan drugog, već se nadopunjuju. 4. Šta je saradnja? Jedna od osobina koje poštuju moderne organizacije je da ljudi sarađuju zbog obavljanja poslova. Saradnja se bazira na zajedničkim naporima dviju ili više osoba koje obavljaju djelatnost kako bi ostvarili određene zadatke. Osobe mogu zastupati sebe ili organizaciju, ili oni mogu biti članovi tima ili grupe. 5. Šta su to workflow i groupwar? Workflow je kretanje informacija kroz slijed koraka gdje organizacije tvore radne postupke. Groupware se odnosi na softverske proizvode koji podržavaju grupe ljudi koji imaju zajednički zadatak ili cilj i koji sarađuju da bi ostvarili taj cilj. 6. Objasniti pojam e-učenje
Elektronsko učenje ili e-učenje (engl. Electronic learning, E-learning) je opći naziv za učenje potpomognuto računarom. E-učenje je u širem smislu izvođenje obrazovnog procesa uz pomoć informacijsko-komunikacijske tehnologije.
22
7. S kojim etičkim pitanjima se susrećemo u doba Interneta? Etički problem privatnosti u ovom informacionom dobu je dosta bitan u okviru sljedećih pitanja: Pod kojim uslovima trebamo upasti u privatnost drugih? Šta legitimiše upad u drugi život kroz nenametljiv nadzor, kroz istraživanje tržišta, ili na bilo koji način? Da li moramo obavijestiti ljude da ih prisluškujemo? Da li moramo obavijestiti ljude da mi koristimo podatke o njihovoj kreditnoj historiji, a radi npr. njihovog zapošljavanja?
23
