Religije svijeta

Sadræaj Predgovor

9

Razumijevanje religije I. POGLAVLJE

©to je religija? Fenomenologija i prouËavanje religije Antropologija religije M IT O VI I S I M BO L I

Sociologija religije Psihologija religije KritiËka teorija i religija Rituali i njihovo provoenje RE L IG I J E S V IJ E T A ( KART A) V RE M E N S K A C RTA RE L IG I J A S V I J E TA

10 14 19 20 23 26 28 32 34 36

AntiËke religije Prapovijesna religija

II. POGLAVLJE

E G I P AT S KI H RA MO V I : G RA– E V I N E M O ∆ I

Religije stare GrËke i Rima Stari bogovi: keltska religija Nordijski bogovi: skandinavske religije Stepski nomadi

UroeniËke religije III. POGLAVLJE

Razumijevanje uroeniËkih religija 1. studija: UroeniËke religije Azije 2. studija: Pleme Foe iz Papue Nove Gvineje 3. studija: Religije australskih Aboridæina 4. studija: Melanezija 5. studija: UroeniËke religije Juæne Amerike 6. studija: SjevernoameriËki Indijanci 7. studija: Inuiti 8. studija: Nordijski πamanizam 9. studija: UroeniËke religije Afrike 10. studija: Narod Bangwa 11. studija: Narod Zulu

100 104 108 110 113 114 120 123 124 126 131 132

SADRÆAJ

S V E T A M JE S TA , S V E T I K ALE N D A RI

Zemlja Azteka i Inka Kolijevka civilizacije: drevni Bliski istok Drevni Egipat: zemlja kralja sveÊenika

38 48 50 57 65 72 74 89 92 96

Hinduizam IV. POGLAVLJE

Povijesni pregled Filozofija Sveti spisi Vjerovanja ©tovanja i svetkovine Obitelj i druπtvo Ja sam hinduist Hinduizam u suvremenom svijetu

134 140 143 146 153 156 157 159 160

Povijesni pregled Sveti spisi Vjerovanja Obitelj i druπtvo ©tovanja i svetkovine Ja sam dæainist Dæainizam u suvremenom svijetu

165 171 173 178 180 185 186

Povijesni pregled Sveti spisi Vjerovanja Obitelj i druπtvo

188 194 198 204 208 210 211

S VE T K O V I N E H IN D U IZ MA

Dæainizam

SADRÆAJ

V. POGLAVLJE

Budizam VI. POGLAVLJE

¸

CAO – ÀI I H ÒA H AO

Ja sam budist Budizam u suvremenom svijetu

Sikhizam VII. POGLAVLJE

Povijesni pregled Sveti spisi Vjerovanja ©tovanja i svetkovine S VE T K O V IN E S IK H IZ MA ZLATN I H RAM

Ja sam sikh Obitelj i druπtvo Sikhizam u suvremenom svijetu

216 222 224 227 229 231 233 234 237

Mazdaizam VIII. POGLAVLJE

Povijesni pregled Vjerovanja Obitelj i druπtvo Ja sam mazdaist Mazdaizam u suvremenom svijetu

242 247 251 256 258

Povijesni pregled Grane judaizma Razvoj judaizma

265 273 276 280 282 286 290 294 296 300 301 304 306

Judaizam IX. POGLAVLJE

SA V EZ

Sveti spisi Vjerovanja Obitelj i druπtvo ©tovanja i svetkovine S V E TK O VI N E J U D A I ZM A

I Z R AE L / P A L E S T I N A : P O K U S N O P O D R U » J E Z A T R I V J E R E

Judaizam u suvremenom svijetu

KrπÊanstvo X. POGLAVLJE

Povijesni pregled Isus OG RAN CI CRKV E

Sveti spisi Vjerovanja ©tovanja i svetkovine K R © ∆A N S K E S V E TK O VI N E

Ja sam krπÊanin Obitelj i druπtvo Suvremeno krπÊanstvo izvan zapadnoga svijeta KrπÊanstvo u suvremenom svijetu

311 317 324 326 328 334 337 339 340 343 349

SADRÆAJ

Ja sam Æidov Holokaust

Islam XI. POGLAVLJE

Povijesni pregled Jedinstvo i raznolikost islama Sveti spisi Vjerovanja ©tovanja i svetkovine IS LA MS K E S V E TKO V I N E

Zakon islama Znanost, umjetnost i kultura Obitelj i druπtvo Ja sam musliman Islam u suvremenom svijetu

356 363 368 372 376 377 381 384 387 390 391

Religije istoËne Azije XII. POGLAVLJE

Mudraci i besmrtnici: kineske religije KrπÊanstvo u suvremenoj Kini Sinkyo: tradicionalna korejska religija Mozaik tradicija: japanske religije

394 403 407 408 410

Povijesni pregled Sveti spisi Vjerovanja ©tovanja i svetkovine Obitelj i druπtvo Ja sam bahaist Bahaizam u suvremenom svijetu

421 423 424 426 427 429 431

SADRÆAJ

© TO V AN JE P RE D AK A

Bahaizam XIII. POGLAVLJE

Religija u danaπnjem svijetu XIV. POGLAVLJE

Uvod Od egzistencijalizma do postmodernizma Novi religijski pokreti Sekularizacija i sakralizacija Ja sam rastafarijanac Religija i globalizacija Ja sam tragaË za duhovnoπÊu Religija i politika

435 435 440 445 447 449 451 453

Pojmovnik Autori tekstova Kazalo Zahvale

456 483 484 494

10

Razumijevanje religije I. POGLAVLJE

©to je religija? RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

R U S S E L T. M c C U TC H EO N

≈Definirati ne znaËi zavrπiti nego zapoËeti. Definirati ne znaËi zarobiti nego stvoriti ... Na kraju, definirati ne znaËi uniπtiti nego konstruirati s ciljem uËinkovitog razmiπljanja ... Zapravo, imamo definicije, koje su nejasne i nerazgovjetne, i to za svaku stvar o kojoj neπto znamo ... Stoga definirajmo koncept definicije kao probnu klasifikaciju fenomena koji nam dopuπta da zapoËnemo s analizom tako definiranog fenomena.√ Brian K. Smith

Iako nitko nije siguran u podrijetlo rijeËi ≈religija√, znamo da ona potjeËe iz latinskog jezika i da jezici na koje je latinski vrπio utjecaj imaju rijeËi istovjetne hrvatskoj rijeËi ≈religija√. Ono πto se u britanskoj znanosti nekad zvalo komparativna religija, u njemaËkom je poznato kao Religionswissenschaft (ili samo Wissenschaft), sustavno prouËavanje religija, a u francuskom kao les sciences religieuses. Iako poËeci rijeËi religija, koji seæu u antiËka vremena, nemaju veze s njezinim danaπnjim znaËenjima, Ëini se da potjeËe od rijeËi koje su znaËile: obraÊati pozornost na neku aktivnost (religere) ili neπto Ëvrsto dræati (religare), no danas se obiËno upotrebljava kad se govori o vjerovanjima, ponaπanju i druπtvenim institucijama koje imaju neπto zajedniËko s razmiπljanjima o nekom, ili svima, od navedenih koncepata: podrijetlo, kraj i znaËaj svemira, dogaaji poslije smrti, postojanje i volja moÊnih, neljudskih biÊa kao πto su duhovi, preci, aneli, demoni i bogovi te naËin na koji

11

sve od navedenoga oblikuje ljudsko razmiπljanje. Svaki od ovih koncepata odnosi se na naπem oku nevidljiv (neempirijski) svijet koji kao da leæi izvan ljudske povijesti. Pojave koje nazivamo religioznima Ëesto se smatraju opreËnima onim institucijama koje oznaËujemo politiËkima. Zbog toga se rukovodimo sljedeÊom pretpostavkom: dok je religija stvar osobnog vjerovanja o kojoj se ne moæe odluËiti razumnom raspravom, stvari poput politike vidljive su i javne te stoga otvorene jednoj takvoj raspravi.

Bit religije Iako je ta uobiËajena razlika izmeu privatnog i javnog, osjeÊaja i djelovanja, sama po sebi stvar povijesnog razvoja, tek smo negdje u 17. stoljeÊu vidjeli dokaze da su se rijeËi, koje su se nekad odnosile na neËije ponaπanje, poloæaj u druπtvu i druπtveni status (na primjer poboænost i poπtovanje), postale stvar osobnih osjeÊaja. Danaπnja pretpostavka da svi posjedujemo jezgru vjerovanja koju na neki naËin javno izraæavamo kroz rituale toliko je raπirena da se Ëini da se njezino preispitivanje protivi intuiciji.

© TO J E R E L I G I J A ?

HodoËasnici pale svijeÊe napravljene od jakova maslaca u hramu Jokhangu u Lhasi, najvaænijem budistiËkom mjestu u Tibetu.

RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

12

David Beckham u oËima mnogih ljudi uæiva status ikone, kojom je postao zahvaljujuÊi uspjehu u nogometu.

Ova pretpostavka nadahnjuje ljude koje bismo mogli nazvati ≈esencijalistima√. Oni su ≈esencijalisti√ jer podræavaju miπljenje da religija imenuje vidljiva ponaπanja koja su uzrokovana neËime πto nazivaju ≈vjera√. Dakle, moæemo zamisliti da netko kaæe: ≈Nisam religiozan, ali sam duhovan.√ Ovdje se podrazumijeva pretpostavka da su institucije povezane s religijama (hijerarhije, propisi, rituali, itd.) tek sporedne i nebitne. Vaæna odrednica je unutraπnja vjera, unutraπnja ≈esencija√ (bit) religije. Iako je bit religije neπto bez Ëega se pojedinac smatra nereligioznim, javlja se pod razliËitim imenima: vjera, vjerovanje, svetost ... Esencijalisti se opÊenito slaæu da je bit religije stvarna i neempirijska, dakle da je samu po sebi ne moæemo vidjeti, Ëuti, dotaknuti. Ona se opire prouËavanjima i mora se iskusiti iz prve ruke.

Funkcija ≈religije√ Osim pristupa koji podrazumijeva unutraπnje iskustvo, koje Ëini podlogu religioznog ponaπanja, uËenjaci su upotrebljavali termin ≈religija√ za neπto πto smatraju radoznalim podruËjima opazivog ljudskog ponaπanja, kojem je potrebno objaπnjenje. Takvi ljudi formiraju teorije kako bi objasnili zaπto ljudi misle da, na primjer, nevidljiv dio njihova tijela (obiËno zvan ≈duπa√) æivi i nakon tjelesne smrti, da moÊna biÊa upravljaju svemirom, da u postojanju ima neπto viπe od onoga πto je vidljivo golim okom. Te su teorije veÊinom funkcionalistiËke prirode, πto bi znaËilo da je teæe odrediti socijalnu, psiholoπku ili politiËku ulogu koju igraju pojave koje nazivamo ≈religioznima√. Konkretno, imamo funkcionaliste kao πto su: l

Karl Marx (1818. ∑ 1883.), Ëije je djelo o ekonomiji politike religiju smatralo mirotvorcem koji je ujedno umrtvljivao

13

potlaËen ljudski osjeÊaj za bol i otuenje, a istovremeno spreËavao da poduzmu neπto da im æivot bude sretniji poπto se smatralo da krajnja odgovornost prebiva u biÊu koje postoji izvan povijesti. l Émile Durkheim (1858. ∑ 1917.), Ëija je socioloπka definicija religije podrazumijevala skup vjerovanja i praksi πto su ljudima, koji su se njima rukovodili, omoguÊivale da budu dijelom zajedniËkog druπtvenog identiteta. l

Sigmund Freud (1856. ∑ 1939.), kojega su vlastite psiholoπke studije potaknule da usporedi religiozno ponaπanje s funkcijom koju imaju snovi. Prema njemu, snovi pomaæu ljudima ≈isprazniti√ antisocijalne tjeskobe na naËin koji ne prijeti njihovome mjestu unutar skupine.

Pristup obiteljske sliËnosti TreÊi se pristup naziva definicija obiteljske sliËnosti. Podosta se razlikuje od esencijalistiËkog naËina definiranja religije sukladno kojemu postoje neempirijska, temeljna obiljeæja bez kojih neπto nije religiozno i funkcionalistiËkog koji kaæe da religije pomaæu u zadovoljavanju ljudskih potreba. Povezan s filozofijom Ludwiga Wittgensteina (1889. ∑ 1951.), pristup obiteljske sliËnosti smatra da niπta ne odreuje samo jedna suπtina ili funkcija. ToËnije, jedino Ëlanovi jedne obitelji u veÊoj ili manjoj mjeri dijele skup zajedniËkih osobina, isto kao πto pojave koje nazivamo ≈igrama√ manje ili viπe posjeduju niz zajedniËkih obiljeæja. Niti jedno od njih nije

≈Religija√ kao klasifikator Pouka priËe jest da je vjerojatnije da Êe nam rijeË ≈religija√ viπe reÊi o osobi koja je upotrebljava (klasifikatoru) nego o stvari koju se klasificira. Na primjer, frojdovski psiholog neÊe doÊi do zakljuËka da religija funkcionira na naËin da potlaËuje narodne mase. Frojdovska teorija iskljuËuje izvlaËenje takvog marksistiËkog zakljuËka. Takoer, bilo koji znanstvenik koji prihvati Wittgensteinov pristup prije ili kasnije naiÊi Êe na sluËaj u kojem Êe skupina imati neke zajedniËke osobine, ali bit Êe ih nedovoljno da bi se smatrale religijom. Ako, na primjer, nogometne utakmice zadovoljavaju veÊinu kriterija jedne religije, πto se sve ne bi moglo nazvati religijom, ako je i nogomet jedna od njih? I πto tako πiroka primjena rijeËi ≈religija√ Ëini njezinoj posebnosti, a time i korisnosti? ©to se tiËe onih koji se priklanjaju esencijalistiËkom pristupu, vjerojatno nije sluËajno da se samo one institucije s kojima se pojedinac slaæe smatraju izriËajima autentiËnog unutraπnjeg iskustva, sentimentalnosti ili osjeÊaja dok se ostale tradicije kritiziraju kao plitke i preraene. Dakle, πto je religija? Baπ kao i bilo koji drugi pojam u naπem rjeËniku, religija je povijesni artefakt kojeg razliËiti sudionici druπtva upotrebljavaju u razne svrhe: da klasificiraju odreene dijelove svojeg druπtvenog æivota u svrhu njihova slavljenja, poniæavanja ili teroriziranja. ©to god da ona jest ili nije, religija je, ako niπta drugo, element retorike koji Ëlanovi skupine upotrebljavaju kako bi razvrstali svoje identitete unutar nje.

© TO J E R E L I G I J A ?

Iako su ova tri klasiËna pristupa priliËno razliËita, svaki od njih moæe se shvatiti kao funkcionalistiËki utoliko πto na religiju gleda kao na instituciju koja ima ulogu pomagati zajednicama i pojedincima da se reproduciraju.

ravnomjerno rasprostranjeno meu Ëlanovima skupina koje nazivamo ≈obiteljima√ ili ≈igrama√, pa su tako i sve ostale stvari (ukljuËujuÊi i religiju!) definirane utoliko πto su im u manjoj ili veÊoj mjeri zajedniËki nizovi ograniËenih zajedniËkih osobina.

14

Fenomenologija i prouËavanje religije


C H R I STO P H E R PA RT R I D G E

Postoji dugaËka povijest prouËavanja religija i zainteresiranosti za religije drugih. UnatoË tomu, akademsko prouËavanje religija razmjerno je nova pojava na sveuËiliπtima. Uvelike zahvaljujuÊi impresivnom radu i utjecaju njemaËkog znanstvenika Friedricha Maxa Müllera (1823. ∑ 1900.), prve sveuËiliπne katedre utemeljene su u posljednjoj Ëetvrtini devetnaestog stoljeÊa. Do druge polovice dvadesetog stoljeÊa prouËavanje religije postalo je istaknuto i vaæno polje akademskih istraæivanja. U povijesnom razdoblju u kojem je racionalizam prvog dijela stoljeÊa doæivio propadanje te je doπlo do porasta zanimanja, posebice za nekrπÊanske vrste duhovnosti, od 1945. godine poËeo se pojavljivati rastuÊi broj akademskih institucija koje nude kolegije i teËajeve prouËavanja religije. Nadalje, studije provedene u ostalim disciplinama sve su se viπe meusobno pribliæavale studijama Ëiji su autori bili studenti religije (vidi Ëlanke ≈Antropologija religije√, ≈Psihologija religije√, ≈Sociologija religije√ i ≈KritiËka teorija i religija√). Ti su Ëimbenici, izmeu ostalih, omoguÊili prouËavanju religije na sveuËiliπtima Zapada odmak od tradicionalnog poloæaja, koji je bio uz bok prouËavanju krπÊanske teologije, i to kako bi se takvo prouËavanje moglo izgraditi kao neovisna grana istraæivanja. Dakle, dok je u prvom dijelu stoljeÊa izuËavanje nekrπÊanskih vjera bilo organizirano na fakultetima krπÊanske teologije i pouËavano kao dio teoloπkog akademskog stupnja, dogodio se pomak, posebice u kasnim 1960-im i 1970-im

kada je pojam ≈religijskih studija√ postao uobiËajen te su osnovani razliËiti odsjeci religioznih studija.

Religionsphänomenologie Fenomenologija se razlikuje od ostalih pristupa izuËavanju religije utoliko πto nuæno ne pokuπava razumijevati druπtvenu prirodu religije, ne bavi se istraæivanjem psiholoπkih Ëimbenika vezanih uz religiozna uvjerenja niti se posebno bavi povijesnim razvojem religija. Njezin je glavni interes opisne prirode, ona se bavi klasifikacijom religioznih fenomena: predmeta, rituala, uËenja, ponaπanja i sliËnog. Pojam Religionsphänomenologie prvi je upotrijebio nizozemski znanstvenik Pierre Daniel Chantepie de la Saussaye (1848. ∑ 1920.) u svome djelu Lehrbuch der Religions-geschichte (1887.), u kojem je na jednostavan naËin dokumentirao religiozne fenomene. Ovu vrstu fenomenologije mogli bismo opisati kao deskriptivnu, kojoj je cilj jednostavno prikupiti informacije o razliËitim religijama i, kao πto botaniËari klasificiraju biljke, prepoznati raznovrsnosti pojedinih religioznih fenomena. Takva klasifikacija vrsta religioznih fenomena, koja je glavno obiljeæje fenomenoloπke metode, moæe se vidjeti i u djelima suvremenih znanstvenika kao πto su Ninian Smart (1927. ∑ 2001.) i Mircea Eliade (1907. ∑ 1986.). Takve doktrine (svakako u ranijim djelima) imaju tendenciju prikaza religijskih fenomena koji su, da nastavimo s analogijom, umnogome sliËni botaniËkome priruËniku. Prepoznaju se razliËite vrste (viπa religija, niæa religija, proroËanska religija, mistiËna religija itd.) te se kategoriziraju, razmatraju i usporeuju pojedina religiozna vjerovanja i prakse. S napretkom izuËavanja religije fenomenologija je postala kompleksna metoda koja zasluæuje viπe pozornosti od Chantepieva pukog katalogiziranja Ëinjenica.

15

Ideja svetog Neki su znanstvenici nadiπli takvo jednostavno predstavljanje Ëinjenica i zahtijevali viπe. KlasiËan primjer je Rudolf Otto (1869. ∑ 1937.) i njegovo djelo Das Heilige (Ideja svetog, 1917.). On na temelju svojeg prouËavanja razliËitih religija tvrdi da je svim religijskim izriËajima zajedniËki nepobitan osjeÊaj ≈nadnaravnog√ ili ≈svetog√. Naravno, tu se ne mora raditi samo o jednostavnom prikazu Ëinjenica povijesti religije, nego i o razvoju pojedinih filozofskih interpretacija tih Ëinjenica. Otto tvrdi da je srediπnja istina svih religija iskren osjeÊaj strahopoπtovanja ili naklonosti vjernika, osjeÊaj tajanstvenosti nadahnut susretom s boæanskim. Otto uspijeva napraviti i viπe od pukog izlaganja religijskih Ëinjenica. On kreÊe od pretpostavke postojanja svetog na naËin da prihvaÊa istinitost susreta s nadnaravnim. Za neke je znanstvenike, kao πto je Ninian Smart, takva pretpostavka izuËavanja religije neprihvatljiva. Takvo kompromitiranje objektivnosti, kaæe Smart, iskrivljuje znanstvenikova istraæivanja i otkriÊa. Ono πto znanstvenik na taj naËin dobije nije nepristran prikaz religijskih Ëinjenica, nego osobna teologija religije.

Neutralnost? Dok Ottova vrsta fenomenologije jasno prikazuje osnovni nedostatak objektivnosti, u danaπnje se doba uglavnom prepoznaje da je to problem koji se javlja u prouËavanju religije kao takve. Iako bi mnogi znanstvenici koji danas prouËavaju religiju æeljeli obraniti pojam epoché kao ideal kojem bi pojedinac trebao teæiti, postavlja se pitanje je li u tom idealu sadræana odreena doza naivnosti. Na primjer, sam postupak odabira i izrade tipologija pretpostavlja odreenu razinu tumaËenja.

F E N O M E N O LO G I JA I P R O U » AVA N J E R E L I G I J E

Taj kasniji interdisciplinarni razvoj, koji je dijelom bio nadahnut filozofijom Edmunda Husserla (1859. ∑ 1938.), prepoznao je kako lako prijaπnja uvjerenja nesvjesno utjeËu na neËije razmiπljanje. Zato su znanstvenici poput Gerardusa van der Leeuwa (1890. ∑ 1950.) naglaπavali potrebu za fenomenoloπkom epoché, odnosno kategoriziranjem pitanja o ontoloπkom ili objektivnom statusu koji religiozne pojave imaju sukladno svjesnosti. Na taj se naËin na poËetku odlaæe pitanje o objektivnoj ili neovisnoj istini o Kali, Allahu ili Duhu Svetom. Znanstvenik teæi obustavljanju prosuivanja o vjerovanjima onih koje prouËava kako bi stekao veÊu objektivnost i toËnost razumijevanja. KljuËno mjesto u fenomenologiji zauzima i potreba za empatijom (Einfühlung) koja pridonosi razumijevanju religije iznutra. Studenti religije istraæuju kako ≈osjetiti√ naËin religioznih vjerovanja tako da prema vjernicima osjeÊaju empatiju. Zajedno s prekidanjem osuda i empatiËnosti, fenomenolozi govore o ≈fotografskoj viziji√, sposobnosti da promatraË vidi iza posebnosti religije te da dosegne njezinu bit i znaËenje. Mi Ëesto vidimo samo ono πto æelimo ili oËekujemo da Êemo vidjeti, a fotografska vizija je sposobnost da se fenomen promatra bez takvih iskrivljenja i ograniËenja. Stoga fenomenolozi kasnijeg razdoblja nisu samo katalogizirali Ëinjenice religijske povijesti, nego su i uz pomoÊ epoché, empatije i fotografske vizije teæili razumijevanju njihova znaËenja za vjernika. Iako su fenomenolozi vrlo svjesni Ëinjenice da Êe uvijek postojati raskorak izmeu vjernikova i znanstvenikova razumijevanja religioznih Ëinjenica, cilj je fenomenologije, koliko je god to moguÊe, svjedoËiti samo onomu πto je opaæeno. Teæi se otklanjanju svega πto bi stalo na put neutralnom predstavljanju Ëinjenica.

16


Milijuni hodoËasnika na svetkovini Maha Kumbh Mela u Allahabadu u Indiji

Davanje prednosti pri odabiru nekih Ëinjenica u odnosu na ostale i njihovo predstavljanje zajedno s nekim drugim Ëinjenicama kako bi ih se prikazalo kao neku vrstu religije ipak pretpostavlja nekakvu razinu tumaËenja. »injenice koje smatramo vaænima ili nevaænima, zanimljivima ili nezanimljivima, oblikovat Êe neke od naπih nazora, bilo da su oni religijski ili ne. Biti ateist ne znaËi automatski da je znanstvenik objektivniji ili neutralniji. Stoga se vjerovanje u odvojenu objektivnost i tvrdnja da je ona strogo ≈deskriptivna√ sada smatraju naivnima.

Vaæno je da, kako se upuπtamo u izuËavanje, prepoznamo i kritiËki procijenimo naπa vjerovanja, naπe pretpostavke, naπe predrasude i naËin na koji bi oni mogli oblikovati naπe razumijevanje religije (vidi Ëlanak ≈KritiËka teorija i religija√).

UpuÊene i neupuÊene osobe Joπ jedno vaæno pitanje vezano uz suvremeno izuËavanje religioznosti jest problem ≈upuÊenih i neupuÊenih osoba√. U kojoj mjeri nevjernik (≈neupuÊena osoba√) moæe razumijevati

17

vjeru na naËin na koji to moæe vjernik (≈upuÊena osoba√)? Smatra se da neupuÊene osobe, jednostavno zato πto nisu upuÊene, nikad ne mogu u potpunosti shvatiti iskustvo upuÊenih. »ak Êe i ljudi koji iskuse isti dogaaj u isto vrijeme (zbog svojih uvjerenja i osobnih iskustava) tumaËiti to iskustvo na drugaËije naËine. Ipak, neki su znanstvenici bili uvjereni da postoji nedvojbena prednost u prouËavanju religije ≈izvana√ koje se ponekad naziva etiËka perspektiva. Pripadnike religije moæe uvjetovati, ili na njih

Osluπkivanje i dijalog Kako bi se uzela u obzir emska perspektiva, zajedno s naglaskom na promatranje sudionika (vidi ≈Antropologiju religije√), neki su govorili o ≈razini odjeka√ u studijama religije. Prelazak praga razine odjeka dogaa se kad upuÊene osobe preispituju tumaËenja znanstvenika ∑ emska perspektiva pobija etiËku interpretaciju. Perspektiva upuÊene osobe, koja moæe biti u sukobu sa znanstvenim interpretacijama, smatra se jednako vaænom ili Ëak i vaænijom. Wilfred Cantwell Smith (1916. ∑ 2000.) Ëak je tumaËio da niti jedno shvaÊanje vjere nije vjerodostojno sve dok ga ne prizna upuÊena osoba. Studije religije se, dakle, provode u kontekstu dijaloga koji ozbiljno shvaÊa nazore upuÊenih osoba u svrhu dubljeg razumijevanja pogleda na svijet upuÊene osobe.

F E N O M E N O LO G I JA I P R O U » AVA N J E R E L I G I J E

moæe vrπiti pritisak da prihvate odreeno, a Ëesto i ograniËeno shvaÊanje njihove vjere, dok je neupuÊena osoba u znanstvenom poloæaju u kojem na nju ne utjeËu takvi pritisci i uvjetovanje. Nepristranost i nezainteresiranost omoguÊuju veÊu objektivnost. Nedvojbeno postoji vrijednost znanstvene odvojenosti od religije. No iako znanstvenik moæe bolje poznavati povijest, tekstove, filozofiju, ustrojstvo i druπtvene implikacije neke vjere od prosjeËnog vjernika, a nije iskusio tu vjeru ≈iznutra√, sigurno Êe imati priliËno veliku rupu u srediπtu svog shvaÊanja. Zapravo, mnoge Êe upuÊene osobe ustrajati na tome da je znanstveno ≈razumsko znanje√ sporedno u odnosu na ≈znaËenje√ njihove vjere. Dakle, i drugi su spoznali vrijednost prouËavanja religije od strane ≈upuÊenih osoba√, ili barem Ëvrsto oslanjanje na stajaliπta upuÊenih, koje se ponekad naziva emska perspektiva.

18

S druge strane fenomenologije


U knjizi Beyond phenomenology (S druge strane fenomenologije, 1999.) Gavin Flood prosuuje da ono πto je bitno za prouËavanje religija ≈nije toliko razlika izmeu upuÊenih i neupuÊenih osoba, nego izmeu kritiËkog i nekritiËkog√.

Albanski katolici na misi

Flood upotrebljava teorije koje su razvijene u druπtvenim znanostima. PozivajuÊi se na pomak u suvremenoj teoriji razgovora, koja prepoznaje da je cjelokupno znanje svojstveno tradiciji i utemeljeno unutar pojedine kulture (vidi Ëlanak ≈KritiËna teorija i religija√), Flood najprije objaπnjava da religije ne treba izdvajati i prouËavati odvojeno od povijesnog, politiËkog, kulturoloπkog, lingvistiËkog i socijalnog konteksta. Kao drugo, tvrdi da znanstvenici, na koje utjeËu i njihovi osobni koncepti, uvijek unose vlastitu konceptualnu prtljagu u prouËavanje religije. Dakle, bilo da se radi o utjecaju koji istraæivanja imaju na zajednicu koju se prouËava ili da je to zbog predrasuda, predvianja, instinkata, emocija i osobina znanstvenika koje znaËajno utjeËu na to istraæivanje,

akademsko prouËavanje religije nikad ne moæe biti neovisno i u potpunosti objektivno. Sukladno tome, Flood se zalaæe za ≈rigorozan metateoretski diskurs√ u prouËavanju religija. Metateorija je kritiËka analiza teorije i prakse i cilj joj je ≈razjasniti temeljne pretpostavke svojstvene svakom istraæivaËkom projektu i kritiËki se na njih osvrnuti√. Prema tome, metateorija je bitna jer ona ≈propituje kontekste istraæivanja, prirodu istraæivanja i vrste interesa predstavljene u njemu√. Metateorija pritom preispituje ideju odvojene objektivnosti u prouËavanju religije i stajaliπte da pojedinac moæe biti nezainteresirani promatraË koji je sposoban napraviti neutralne opise religijskih fenomena, a da na njih ne utjeËu osobne procjene. Dakle, znanstvenici se uvijek trebaju kritiËki angaæirati oko vlastitih pretpostavki, predrasuda i nagaanja i uzeti ih u obzir. To znaËi da biti pripadnik neke vjere ne mora ujedno biti zapreka u prouËavanju religije. Netko, na primjer, moæe biti krπÊanski teolog i dobar student religije. No za znanstvenike poput Flooda nije vaæno je li netko vjernik ili nije, nego kritiËki angaæman oko pretpostavki neke osobe i svjesnost o njima: ≈Vaæna je kritika, a ne vjera.√ Bitno je napomenuti da nedavni teoloπki rad i filozofija religije, veÊinom u Francuskoj, vide nove moguÊnosti za filozofiju religije u okretanju prema fenomenologiji. VeÊina tog rada nastala je kao odgovor na teoriju filozofa, francuskog Æidova Emmanuela Levinasa (1906. ∑ 1995.). Imena posebno povezana s tom temom su Jean-Luc Marion, Dominique Janicaud, Jean-Luc Chretien, Michel Henry i Alain Badiou. Marion je, na primjer, pisao o fenomenologiji dara u teologiji, Badiou je odgovorio na Levinasovo osporavanje stavljanja naglaska na znaËaj ≈drugog√, a Chretien je pisao o fenomenologiji molitve.

19

Antropologija religije F I O N A B OW I E

≈Vjera u vrhovnog Boga ili jednog Boga viπe nije samo puko filozofsko razmiπljanje; ona je velika, praktiËna ideja.√ Maurice Hocart

A N T R O P O LO G I JA R E L I G I J E

Antropologija pristupa religiji kao vidu kulture. Religiozna vjerovanja i prakse bitni su za naËin na koji organiziramo svoje druπtvene æivote. Oni oblikuju razumijevanje naπeg mjesta u svijetu i odreuju naËin na koji se povezujemo jedni s drugima i s ostatkom prirodnog (i nadnaravnog) poretka. Istinitost u odnosu na neistinitost religioznih vjerovanja ili autentiËnost odnosno moralna vrijednost religijskih praksi Ëesta su tema antropologa Ëiji je glavni zadatak dokumentirati πto ljudi rade i misle, a ne odreivati u πto bi oni trebali vjerovati ili kako se trebaju ponaπati. Jedno od ranih promatranja u antropologiji religije bavilo se opsegom u kojem religija i socijalna struktura odraæavaju jedna drugu. Dvojica su ljudi pruæila dokaze o ovoj sluËajnosti obrazaca: francuski povjesniËar Fustel de Coulanges (1830. ∑ 1889.), koji se sluæio klasiËnim izvorima, i πkotski biblijski znanstvenik William Robertson Smith (1846. ∑ 1894.), koji je studirao semitske religije. Na primjer, nomadska plemena, kao πto su beduini, razmiπljaju o Bogu u okvirima oca i upotrebljavaju obiteljske i pastoralne prikaze da bi opisali svoj odnos s njime. U opreci s time, staloæeno, hijerarhijsko druπtvo opisat Êe Boga kao monarha kojem se odaju poËasti, a na prikazima se nalaze sluge i stvari uz pomoÊ kojih se πtuje vrhovnog vladara. Ove rane studije utjecale su na francuskog sociologa Émilea Durkheima (1858. ∑ 1917.) Ëija je knjiga Elementarni oblici religioznog æivota (1912.) postavila temelj kasnijim antropoloπkim studijama religije.

Durkheim nije htio tvrditi da religija odreuje strukturu druπtva. On je objaπnjavao da je religija projekcija najviπih druπtvenih vrijednosti i ciljeva. PodruËje svetog odvojeno je od svjetovnog i napravljeno da djeluje i prirodno i obvezno. Putem kolektivnih rituala ljudi iznova potvruju svoje vjerovanje u nadnaravna biÊa i ujedno jaËaju meusobne odnose. UroeniËki naËin æivota koji povezuje grupe ljudi s odreenim oblicima animalnog ili nekim drugim vrstama prirodnih fenomena, koji mogu biti ili zabranjene ili propisane vrste ponaπanja, mnogi su znanstvenici 19. stoljeÊa smatrali najranijim oblicima religije te je kao takav bio predmet zanimanja Durkheima i antropologa Edwarda Burnetta Tylora (1832. ∑ 1917.). On je napravio evolucijski pomak od animizma k politeizmu, a zatim i monoteizmu. Ipak, kako su evolucijski dokazi u osnovi nedokazivi, njegov se kasniji rad nije nadograivao samo na te temelje nego i na viπe socioloπke uvide Durkheima i antropologa kao πto su bili Alfred Radcliffe-Brown (1881. ∑ 1955.) i sir Edward Evan Evans-Pritchard (1902. ∑ 1973.). Evans-Pritchard nastojao je zadræati povijesnu perspektivu svojih prethodnika dok je u isto vrijeme postavljao pitanje nagaanja o podrijetlu podataka zasnovanih na opaæanjima iz prve ruke i sudjelovanju u æivotima ljudi. Njegovo klasiËno djelo iz 1937. godine o etnografiji Ëarobnjaπtva, proricanju i magiji u plemenu Azande u srediπnjoj Africi pokazalo je su da vjerovanja koja iz perspektive zapadnjaka izgledaju iracionalno i neznanstveno, kao πto je postojanje vjeπtica i magije, savrπeno logiËna poπto se shvati apstraktni sustav na kojem se zasniva to druπtvo. Dok je Durkheim bio deklarirani ateist, neki od najutjecajnijih antropologa kasnijeg dijela 20. stoljeÊa, ukljuËujuÊi Evans-Pritcharda, bili su ili su postali rimokatolici.

20

Mitovi i simboli


DOUGLAS DAVIES

Da smo maloprije Ëuli neku dirljivu glazbu, iznenadili bismo se kad bi nas netko pitao je li ta glazba bila toËna ili netoËna. Glazba, mogli bismo odgovoriti, ne moæe biti ni toËna ni netoËna. Neprikladno je pitati takvo pitanje. VeÊina ljudi zna da im se glazba kao takva moæe obratiti bez uporabe govora. Kako je s glazbom, tako je i s ljudima. Na pitanje πto netko ≈misli√ ne moæe se u potpunosti odgovoriti ako se kaæe da je on vaπ suprug ili da je ona vaπa supruga, i to zato πto uvijek postoje neizreËene razine intuicije, osjeÊaja i emocija ugraenih u meuljudske odnose. Na pitanje ››znaËenja‹‹ mora se uvijek gledati tako da se uzimaju u obzir ove dimenzije kao i one ËinjeniËne.

Mitovi Mitovi postoje u mnogim oblicima ovisno o kulturi iz koje potjeËu. No njihova funkcija je odreivanje kljuËnih pitanja i æivotnih vrijednosti dotiËnog druπtva. Oni Ëesto dramatiziraju duboka pitanja æivota i smrti, postanka ËovjeËanstva i smisla æivota te naËina na koji bismo se trebali ponaπati kao graanin ili supruænik, kao Boæje stvorenje ili poljoprivrednik itd. Mitovi nisu znanstvene ili socioloπke teorije koje se bave tim pitanjima. Oni su rezultat naËina na koji je neki narod ili skupina ljudi razmiπljala o njima. Njihova je funkcija ne samo navoenje teorije æivota, koju se moæe prihvatiti ili ostaviti na volju. Oni sluæe tome da iznude odaziv ËovjeËanstva. Mogli bismo govoriti o mitovima kao o mostovima izmeu intelekta i emocija, izmeu uma i srca, a pritom su poput glazbe. Izraæavaju ideju i izazivaju reakciju na nju. Ponekad mitovi tvore opseæne nizove, meusobno se isprepliÊuÊi

i susreÊuÊi s mnogim vidovima æivota, kao πto je to sluËaj kod naroda Dogon koji æivi na rijeci Niger u zapadnoj Africi. S druge strane, mogu jednostavno sluæiti kao djelomiËni prikazi problema kao πto je mrænja izmeu ljudi i zmija ili razlog odreenog oblika planine. Jedan od problema u razumijevanju mitova leæi u Ëinjenici da su religije Zapada (judaizam, krπÊanstvo i islam) vrlo zainteresirane za povijest. One imaju svoje osnivaËe i povijest smatraju Boæjim djelom. Ovaj snaæni naglasak stavljen na stvarne dogaaje razlikuje se od istoËnjaËkog pristupa religiji, koji naglaπava svjesnost pojedinca. Hinduizam i budizam imaju drugaËiji pristup povijesti, a samim time i znanosti. Na Zapadu je potraga za znanstvenim Ëinjenicama poput potrage za povijesnim Ëinjenicama, ali oba napora razlikuju se od potrage za religioznim iskustvom danaπnjice. Na Zapadu su povijest i znanost zaæivjele kao okviri unutar kojih se pronalaze i tumaËe religiozna iskustva, a jedna od posljedica toga je da je s mitova uklonjena njihova moÊ da pobude odgovore ljudi na religiozne nazore. Uvaæeni povjesniËar religije Mircea Eliade teæio je ponovnom uspostavljanju izgubljenog smisla svetog tako da je pomagao ljudima da shvate pravu prirodu mitova. Svjetovni zapadnjak izgubio je smisao svetog i to pokuπava nadoknaditi, kako Eliade tvrdi, uz pomoÊ znanstvene fantastike, knjiæevnosti nadnaravnog i filmova. Naravno, pojedinac moæe imati snaæan osjeÊaj za povijest i ne teæeÊi tomu da uniπti mitsko cijenjenje ideja i vjerovanja.

Simboli Religiozni simboli pomaæu vjernicima u razumijevanju njihove vjere na jedinstvene, profinjene naËine. Baπ kao i mitovi, i oni sluæe da bi udruæili intelekt i emocije za potrebe naukovanja. I simboli integriraju socijalne i osobne dimenzije religije,

omoguÊujuÊi pojedincima da imaju neka zajedniËka vjerovanja izraæena uz pomoÊ simbola, dok u isto vrijeme imaju slobodu unoπenja osobnog znaËenja u njih. Cijeli svoj æivot æivimo u svijetu simbola. Svakodnevni osmijesi i drugi izrazi lica, rukovanja i pozdravi, kao i prihvaÊeniji statusni simboli poput dobrih automobila i velikih kuÊa drugima πalju poruke o nama. Da bismo razjasnili znaËenje simbola pomoÊi Êe ako napravimo razliku izmeu termina ››simbol‹‹ i ››znak‹‹. U vezi sa znakovima postoji odreena proizvoljnost, tako da rijeË ››stol‹‹, koja oznaËuje komad namjeπtaja ravne povrπine i ima Ëetiri noge moæemo bez problema zamijeniti bilo kojim drugim zvukom, tako da ga recimo Englezi zovu table, Nijemci Tisch, a Velπani bwrdd. Za razliku od znaka, simbol je prisnije povezan s onime na πto se odnosi. Sudjeluje u onome πto simbolizira i ne moæe se lako zamijeniti s nekim drugim simbolom niti se moæe objasniti rijeËima i joπ uvijek posjedovati istu moÊ. Na primjer, poljubac je simbol privræenosti i ljubavi i ne samo da oznaËava te osjeÊaje nego ih i prikazuje. U tom smislu simbol je ustvari misao na djelu. Religiozni simboli posjeduju ove opÊe odrednice, ali Ëesto su Ëak i moÊniji jer utjelovljuju i izraæavaju najviπe æivotne vrijednosti. Isusov kriæ, svete knjige muslimana ili sikha, sveta krava hinduista ili Budha koji sjedi u tiπini ∑ svi oni simboliziraju odanost milijuna religioznih æena i muπkaraca. U sluËaju njihova obeπËaπÊenja ili napada na njih, dolazi do snaæne reakcije vjernika koja pokazuje koliko su duboko simboli usaeni u njihov emocionalni æivot. Snaga simbola leæi u njihovoj sposobnosti da ujedine vjernike jedne vjere u zajednicu. Ostvaruju æariπnu toËku vjere i akcije dok u isto vrijeme omoguÊuju stupanj osobnog shvaÊanja koji s njima moæda i ne dijele ljudi izvana.

21

M I TO V I I S I M B O L I

U mnogim je druπtvima zajedniËki pogled na simbole bitan kao ujedinjujuÊi æivotni princip. Krv, na primjer, moæe biti simbol æivota, snage, roditeljstva ili obitelji te srodstva kao takvog. U krπÊanstvu ona predstavlja æivot koji se izlije na samrti, samoærtvujuÊu ljubav Krista koji je umro zbog ljudskoga grijeha. MoguÊe je i da crvena boja posluæi kao simbol opasnosti zbog svojeg dubljeg bioloπkog povezivanja sa æivotom i smrti. Simboli sluæe kao okidaËi religiozne predanosti. Oni utjelovljuju uËenja

i izraæavaju ih na opipljiv naËin, tako da u krπÊanstvu sakrament krπtenja i Isusova posljednja veËera dovode vjernika u praktiËnu vezu s inaËe apstraktnim idejama pokajanja i oprosta. Teπko da bi ljudi mogli æivjeti bez simbola jer oni uvijek trebaju neπto da ih motivira na æivot. To ustvari znaËi da apstraktne ideje trebaju biti smjeπtene unutar simbola kako bi pojedinci bili potaknuti ravnati se po njima. Kada doe do pokuπaja da se simboli pretvore u puke iskaze istine, moæe lako doÊi do nestajanja tog vaænog okidaËa.

Dekorativno odjeven plesaË izvodi Ramayanu, hinduistiËki ep u kojem su bogovi u srediπtu pozornosti i æive meu ljudima. Mitovi i simboli zauzimaju vaænije mjesto u religijama Istoka nego Zapada.


22

Pripadnik naroda Kogi iz Kolumbije svira frulu. Kogiji su zadræali teokratsko ureenje druπtva koje predvode vjerski voe zvani mane.

≈»ovjek je æivotinja zarobljena u mreæama znaËenja koje je sam ispleo. Smatram da je kultura ta mreæa.√ Clifford Geertz

To se odnosi na Mary Douglas (1921. ∑ 2007.) i Victora Turnera (1920. ∑ 1983.) koji su bili posebno zainteresirani za simboliËke aspekte religije. Na njih nisu utjecali samo Durkheim i Evans-Pritchard, nego u veÊoj mjeri i Durkheimovi nadareni uËenici Marcel Mauss (1872. ∑ 1950.) i Henri Hubert (1864. ∑ 1925.). Oni su pisali o obrednim razmjenama, ærtvovanju i magiji. U svojoj utjecajnoj zbirci eseja Purity and Danger (»ednost i opasnost, 1966.) Douglas razmatra naËine na koje se ljudsko tijelo upotrebljava kao simbol sustava u kojem se nalaze πifrirana znaËenja. Na tijelo se gleda kao na mikrokozmos sila i opasnosti pripisivanih druπtvu u cjelini. Dakle, skupina koja se brine za oËuvanje druπtvenih granica, poput Ëlanova brahmanske kaste u Indiji, poklanja veliku pozornost pojmovima ËistoÊe i oneËiπÊenja koji utjeËu na tijelo pojedinca. U prouËavanju pravila ËistoÊe Douglas se prvenstveno bavi sustavima klasifikacije. Na primjer, u svojoj studiji æidovskih pravila ËistoÊe u treÊoj knjizi Mojsijevoj, Douglas objaπnjava da prehrambena pravila nisu rezultat medicinskog ili higijenskog povoda veÊ su u skladu sa sustavom klasifikacije koji æivotinje dijeli na Ëiste i neËiste vrste u skladu s Ëinjenicom podudaraju li se ili ne s odreenim pravilima (poput, recimo, jesu li papkari i preæivaju li) ili su anomalne i time neËiste i zabranjene. Kao i Robertson Smith, i Douglas je opazila da neki rituali zadræavaju svoju formu kroz mnoge generacije bez obzira na promjene u njihovu tumaËenju, a to je znaËenje oËuvano u samoj formi, baπ kao i objaπnjenja za odreenu ritualnu radnju.

U djelu Mary Douglas vidimo plodonosnu kombinaciju socioloπke i simbolistiËke tradicije durkheimovaca i strukturalizma Claudea Lévi-Straussa (ro. 1908.). Lévi-Strauss proveo je terenski rad u amazonskom dijelu Brazila, no on je bio vrlo utjecajan kao teoretiËar koji razmatra ne samo znaËenje ili semantiku druπtvenog ustrojstva nego i njegovu sintaksu ili formalne aspekte. U svoja Ëetiri sveska studije mitologije (1970. ∑ 1981.) trudi se predoËiti univerzalnost odreenih kulturnih tema. »esto ih naziva binarnim opozicijama, kao πto je, na primjer, transformacija hrane iz sirove u kuhanu ili opozicija izmeu kulture i prirode. Strukturalizam Lévi-Straussa osvrÊe se na ruski formalizam i lingvistiku ©vicarca Ferdinanda de Saussurea (1857. ∑ 1913.) te istiËe recentnije psihoanalitiËke studije religije. Oba osvrta prije se mogu smatrati predstavnicima znanstvene nego humanistiËke tradicije. Sa strane simbolizma i onog koji objaπnjava, Victor Turner autor je niza senzibilnih, podrobnih studija rituala i simbola koje se koncentriraju na procesijsku prirodu rituala i njihovih teatralnih, dramatiËnih aspekata utemeljenih na opseænom terenskom radu meu zambijskim narodom Ndembu provedenom 1950-ih godina. Clifford Geertz (1926. ∑ 2006.) u istoj se mjeri bavi znaËenjem i tumaËenjem, a u skladu s njemaËko-ameriËkom tradicijom on se viπe osvrÊe na kulturu nego na druπtveno ustrojstvo. Za Geertza je religija ona bit koja daje smisao ljudskome druπtvu, a religiozni simboli kodificiraju stavove ili doæivljaj svijeta. Njihova snaga leæi u njihovoj sposobnosti da odraæavaju i oblikuju druπtvo.

23

Sociologija religije M A LCO L M H A M I LTO N

Metodoloπki agnosticizam Dok neki sociolozi smatraju neka religijska vjerovanja laænima, a priznanje toga kljuËnim za njihovo socioloπko razumijevanje, dominantno mjesto u sociologiji religije danas zauzima ≈metodoloπki agnosticizam√. Ta metoda navodi da nije ni moguÊe ni nuæno odluËiti jesu li vjerovanja toËna ili netoËna kako bi ih se socioloπki prouËavalo. Teologija i filozofija, a ne sociologija, raspravljaju o pitanjima religijske istine. Uvjeti koji promiËu prihvaÊanje ili odbacivanje religijskih vjerovanja i praksi, ali i upravljaju njihovim πirenjem, i utjecaj koji imaju na ponaπanje i druπtvo, mogu se prouËavati bez prethodne odluke o njihovoj istinitosti ili laænosti.

Teoretski pristupi sociologiji religije mogu se korisno, iako pomalo ugrubo, podijeliti na one koji shvaÊaju da korijeni religije leæe u individualnim potrebama i sklonostima i na one koji uoËavaju da se ti korijeni nalaze u druπtvenim procesima i proizlaze iz karakteristika druπtva i druπtvenih skupina. Potonje mogu biti dodatno podijeljene na one koji naglaπavaju kognitivne procese, πto bi bio intelektualizam, i na one koji naglaπavaju razliËite osjeÊaje i emocije, πto je emocionalizam. U 19. stoljeÊu teoretiËari intelektualizma, kao πto su bili Auguste Comte (1798. ∑ 1857.), Edward Burnett Tylor (1832. ∑ 1917.), James G. Frazer (1854. ∑ 1941.) i Herbert Spencer (1820. ∑ 1903.), u osnovi su tumaËili religijsko vjerovanje kao pokuπaje koji su nastali prije pojave znanosti s ciljem razumijevanja svijeta i ljudskog iskustva, a u sve veÊoj mjeri ih je trebalo zamijeniti pouzdano znanstveno znanje. U buduÊnosti nije trebalo biti mjesta za religiju te je ona trebala biti u potpunosti svjetovna. TeoretiËari emocionalizma, kao πto su bili Robert Ranulph Marett (1866. ∑ 1943.), Bronislaw Malinowski (1884. ∑ 1942.) i Sigmund Freud (1856. ∑ 1939.) smatrali su da religije proizlaze iz osjeÊaja poput straha, nesigurnosti, podvojenosti i strahopoπtovanja. One nisu pokuπaji da se objasni i shvati nego da se izie na kraj s intenzivnim emocionalnim iskustvom.

Korijeni u druπtvenim procesima Najutjecajniji socioloπki pristupi koji uzimaju u obzir da korijeni religije leæe u druπtvu i druπtvenim procesima, a ne u individualnom, oni su Karla Marxa i Émilea Durkheima. Za Marxa je religija bila oblik ideologije koji su podræavali vladajuÊi slojevi kako bi mogli kontrolirati mase, a u isto je vrijeme bila izraz protesta protiv takvog ugnjetavanja. Marx je govorio: ≈Uzdah potlaËenog stvorenja√.

SO C I O LO G I JA R E L I G I J E

Socioloπko prouËavanje religije vuËe korijene iz prosvjetiteljstva 17. i 18. stoljeÊa, koje je teæilo ne samo propitivanju religijskih vjerovanja nego i razumijevanju religije kao prirodnog fenomena, proizvoda ljudi, prije nego kao rezultata Boæjeg otkrivenja ili otkrivene istine. Dok je suvremena sociologija religije uvelike napustila neskriveno kritiËan stav ranih teoretskih pristupa religijskih potraga za istinom, disciplina zadræava kljuËni princip da razumijevanje religije mora priznati da je, barem donekle, druπtvena tvorevina te da su tekovine druπtva bitno upletene u nastanak, razvoj i razumijevanje religijskih vjerovanja i praksi.

Korijeni u osobnim potrebama

24


Utjecajni sociolog Karl Marx

≈Religija je uzdah potlaËenog stvorenja i opijum za narod.√ Karl Marx

Ipak, kao protest nije mijenjala niπta nego je samo promicala rezignaciju i obeÊavala rjeπavanje problema u æivotu poslije smrti. Religija je ≈opijum za narod√ u smislu da otupljuje bol potlaËenih i na taj naËin spreËava njihovu pobunu. Dakle, potlaËeni se okreÊu religiji koja im pomaæe da se provuku kroz æivot, a vladajuÊi slojevi je promiËu kako bi ih dræali u πaci. Ona Êe jednostavno nestati kada nestanu i druπtveni razlozi koji je uzrokuju. Durkheim je smatrao religiju prijeko potrebnom, povezujuÊom druπtvenom silom koja ispunjava osnovne funkcije u druπtvu. Bila je izraz ljudskog podreivanja, i to ne vladajuÊem sloju kako je tvrdio Marx, nego zahtjevima samog druπtva i druπtvenim pritiscima koji nadilaze osobne sklonosti. U svojem slavnom djelu Elementarni oblici religioznog æivota (1912.) tvrdio je: ≈Religija je druπtvo koje oboæava samo sebe.√ Bog moæda i ne postoji, ali druπtvo da. Sâmo druπtvo vrπi pritisak na pojedinca da se prilagodi, a ne Bog. Pojedinci koji ne razumiju prirodu druπtva i druπtvenih skupina upotrebljavaju jezik religije kako bi objasnili druπtvene sile koje doæivljavaju. Iako ljudi krivo tumaËe druπtvene sile kao religiozne sile, ono πto doæivljavaju je stvarno. ©toviπe, za Durkheima religija ima pozitivnu ulogu utoliko πto povezuje druπtvo u moralnu zajednicu.

Max Weber i teorija znaËenja Na kasnije teoretske pristupe sociologije religije uvelike su utjecala prethodno spomenuta djela. Ti pristupi teæili su sintetizirati uvide ranijih teorija u razliËitije pristupe u kojima se isprepliÊu razliËite struje intelektualnih, emocionalnih i druπtvenih Ëimbenika. Istaknut primjer je djelo Maxa Webera (1864. ∑ 1920.), koji je do danaπnjeg dana vjerojatno najviπe pridonio

sociologiji religije. Dio njegova opusa jedna je od najpoznatijih rasprava u poddisciplini Protestantska etika i duh kapitalizma (1904. ∑ 1905.) i tri velike studije o svijetu religija. Weberov pristup religiji bio je preteËa onoga πto je poslije postalo poznato kao teorija znaËenja, koja naglaπava naËin na koji religija daje znaËenje ljudskom æivotu i druπtvu unatoË vidljive proizvoljne patnje i nepravde. Religija nudi objaπnjenje i razlog dobre i loπe sreÊe smjeπtajuÊi ih u okvire veÊe slike stvarnosti koja moæe sezati i izvan svijeta svakodnevne trenutaËne percepcije. Na taj naËin ona pomaæe pronaÊi smisao u neËemu πto uvijek prijeti biti besmisleno, tako da su oni koji nezasluæeno pate u ovom æivotu moæda to zasluæili u prethodnom ili Êe tek zasluæiti svoje nagrade u sljedeÊem æivotu ili na nebu. Onima koji uspijevaju zahvaljujuÊi pokvarenosti, na kraju Êe biti sueno i bit Êe primjereno kaænjeni.

Teorija racionalnog izbora Najnoviji opÊi teoretski pristup sociologiji religije, koji sjedinjuje mnoge ranije uvide, teorija je racionalnog izbora. OslanjajuÊi se na ekonomsku teoriju odnosi se prema religiji kao prema suparniËkim proizvodima ponuenima na træiπtu, i to od strane voa i religioznih organizacija, koje se usporeuje s komercijalnim tvrtkama. Nude se potroπaËima koji biraju ono πto najviπe odgovara njihovim potrebama, ono πto je najvjerodostojnije i sliËno. Ovaj pristup obeÊava pribavljanje mnogih uvida. Ipak, oπtro ga kritiziraju oni koji sumnjaju da se na religiju moæe gledati kao na neπto izabrano na isti naËin kao i kad se bira proizvoaËe automobila ili sapuna. Ti kritiËari smatraju je neËime uz Ëiju pomoÊ se ljudi socijaliziraju i πto oblikuje vaæan dio njihova identiteta koji se ne moæe jednostavno ukinuti ili promijeniti.

25

Nadalje, ako su religijska vjerovanja stvar sklonosti i pogodnosti, zaπto sljedbenici prihvaÊaju neugodne zahtjeve i ograniËenja koja obiËno nameÊu te prijetnju od kazni ako se odbiju pokoriti?

Sekularizacija i novi pokreti

SO C I O LO G I JA R E L I G I J E

Tijekom mnogih desetljeÊa sociologija religije bila je smatrana beznaËajnom granom sociologije. Tijekom posljednjih nekoliko godina situacija se promijenila, posebno u SAD-u. Samostalnim empirijskim istraæivanjem dominirale su dvije sfere: sekularizacija i religiozne sekte, kultovi i pokreti. Naveliko se pretpostavljalo da dolazi do odbacivanja religije u modernim industrijskim druπtvima te da ona gubi svoj druπtveni znaËaj ∑ to je postavka sekularizacije. Nju su preispitivali mnogi, posebno teoretiËari racionalnog izbora, i ustanovili da je nedostatna. Rezultat je bila opseæna rasprava. Sada je nadmoÊno miπljenje, iako ne i neosporavano, da je teza sekularizacije bila mit. KljuËna za ovu raspravu je tvrdnja da, dok religija u svojim tradicionalnim oblicima moæda propada u nekim suvremenim, zapadnim druπtvima, to nije sluËaj u svima od njih. SAD je tu znaËajna iznimka. Stalno se pojavljuju novi oblici religioznosti kako bi zadovoljili priroene duhovne potrebe. Neki novi oblici jasne su religiozne prirode.

Ostali, kako se tvrdi, nisu baπ nalik tradicionalnoj religiji. Njihovi su sastavni dijelovi alternativni i dopunski oblici lijeËenja, psihoterapije, tehnike razvoja ljudskog potencijala, ozbiljna ekologija, holistiËka duhovnost, New Age, kult slavnih liËnosti, nacionalistiËki pokreti pa Ëak i sport. MoguÊnost smatranja takvih stvari oblicima religije ovisi o tome kako definiramo religiju, oko Ëega se mnogi spore. Drugi kljuËan element u raspravi o sekularizaciji sve je veÊi broj razliËitih sekti i kultova, novih vjerskih pokreta koji su se u velikoj mjeri pojavili nakon 1960-ih i 1970-ih godina. TeoretiËarima antisekularizacije (ili sakralizacije) ovaj procvat nove religioznosti odobrava nepodræavanje teze, dok za teoretiËare sekularizacije takvi pokreti ne podræavaju izlike za propadanje matiËnih crkava i vjera. Koji god da je njihov znaËaj za tezu sekularizacije, novi vjerski pokreti, ali i sekte i kultovi opÊenito, zadivili su sociologe Ëije opseæne studije o njima formiraju velik dio ove teme. Pridavanje velikog znaËaja novim vjerskim pokretima u posljednje je vrijeme uravnoteæeno istraæivanjima glavnih religijskih crkava i zajednica te studija religioznog æivota etniËkih manjina i iseljeniËkih zajednica meu kojima je religija posebno bitna te je vaæan element identiteta. Takve studije, pridruæene interesu za nove oblike religije i kvazireligije, Ëine suvremenu sociologiju religije raznovrsnijom i promjenjivijom nego ikad prije.

26

Psihologija religije F R A S E R WAT T S

Tri kljuËne osobe dominiraju psihologijom religije, koju smo naslijedili iz razdoblja prije dva svjetska rata. To su William James, Sigmund Freud i C. G. Jung.


William James (1842. ∑ 1910.)

≈Vjerske ideje ... su iluzije, ostvarenje najstarijih, najjaËih i najnuænijih æelja ËovjeËanstva.√ Sigmund Freud

Sigmund Freud, Ëiji je utjecaj na psihologiju i religiju neosporan

Neosporno remek-djelo ranog razdoblja psihologije religije klasik je Raznolikosti religioznog iskustva, koji je krajem 19. stoljeÊa napisao William James. James je sastavio zanimljiv pregled osobnih izvjeπÊa o vjerskim iskustvima te ih ugradio u bogat, vjeπt okvir analitiËke obrade. Smatrao je da je vjersko iskustvo osobne prirode i temelj na kojem se izgrauju vjersko uËenje i crkveni æivot. Ipak, njegovi su kritiËari otpoËetka tvrdili da se vjersko iskustvo ustvari tumaËi unutar okvira naslijeenog vjerskog uËenja te da ga oblikuje æivot institucije. James se nadao da Êe postaviti religiju na znanstveni temelj uz pomoÊ znanstvenog istraæivanja vjerskog iskustva, iako nije bio kadar uvjerljivo dokazati njegovo doslovno prihvaÊanje. Usprkos ovim pitanjima, Ëak niti njegovi kritiËari nisu sumnjali u kvalitetu njegova rada. I danas se o njemu raspravlja jednako æestoko kao i kada je napisan.

Sigmund Freud (1856. ∑ 1939.) Joπ jedna vaæna liËnost u razvoju psihologije religije bio je Sigmund Freud, iako se njegov pristup uvelike razlikovao od Jamesova. Freud je gradio svoje opÊe teorije na onome

πto su mu govorili njegovi pacijenti tijekom psihoanalize, iako je prijavio samo jedan sluËaj u kojem je religija igrala kljuËnu ulogu. Bio je to takozvani Ëovjek-vuk u kojem su se ispreplitale religija i opsjednutost. To je Freuda dovelo do zakljuËka da je religija univerzalni oblik opsesivne neuroze. Zapravo se Freudova psihologija religije uopÊe nije temeljila na podacima. Bila je mjeπavina opÊe teorije psihoanalize i njegova osobnog neprijateljstva prema religiji. O religiji je napisao nekoliko knjiga, a u svakoj od njih zastupa drugaËiji pristup. Najjasnija je BuduÊnost jedne iluzije, u kojoj tvrdi da je religija samo iluzija, πto je za njega bio izraz koji je oznaËivao ispunjenje æelja. Freudovi nasljednici tvrdili su da je ono πto je on nazivao iluzijom, ukljuËujuÊi i religiju, ustvari mnogo vrednije ljudima nego πto to on tvrdi, utoliko πto im pomaæe da se prilagode æivotu.

C. G. Jung (1875. ∑ 1961.) Freudov pristup religiji u izmijenjenom je obliku nastavio Carl Gustav Jung. I dok je Freud bio oπtar kritiËar religije, Jung joj je bio naklonjen. Ipak, njegov je pristup religiji bio u tolikoj mjeri osebujan da su mnogi u njemu pronaπli neugodnog prijatelja. Jung je napravio razliku izmeu ega, kao srediπta svjesnog æivota, i sebstva, cjelokupne osobnosti kojom ljudi potencijalno mogu postati. Za Junga je sebstvo odraz Boga u ljudskoj psihi, a proces individualizacije (dakle, proces preobrazbe od egocentriËnog ka samocentriËnom æivotu) na neki je naËin podudaran vjerskom spasenju. Jung je izbjegavao pitanje postojanja Boga iza psihe i obiËavao je govoriti da to nije pitanje za njega kao psihologa. Jung je viπe vaænosti pridavao znaËaju krπÊanskog uËenja nego ostali psiholozi te je, na primjer, pisao dugaËke eseje o Svetoj misi i Svetom Trojstvu.

27

Psihologija religije danas Psihologija religije bila se priliËno pritajila sredinom 20. stoljeÊa, ali u posljednjih se nekoliko desetljeÊa poËela buditi. Postala je izriËito znanstvenom disciplinom, a danas se u veÊini psiholoπkih istraæivanja o religiji koriste kvantitativne metode. TrenutaËno ne postoje velike psiholoπke teorije o religiji, no doπlo je do vaænih uvida o razliËitim konkretnim vidovima religije. SljedeÊi primjeri doËaravaju aktualni rad. l

Individualne razlike Jedna korisna razlika bila je izmeu ≈intrinziËnih√ religioznih ljudi (oni za koje je religija kljuËna motivacija u æivotu) i ≈ekstrinziËnih√ religioznih ljudi (oni za koje je religija jedna od æivotnih potreba). IntrinziËari i ekstrinziËari uvelike se razlikuju jedni od drugih. Na primjer, intrinziËno religiozni ljudi nemaju toliko druπtvenih predrasuda od nereligioznih ljudi, dok ih ekstrinziËno religiozni ljudi imaju viπe.

l

Razvoj religija DjeËje razumijevanje religije ima predvidljivu putanju i kreÊe se od konkretnog k apstraktnom. Ipak, stjecanje boljeg intelektualnog razumijevanja religije nije nuæno popraÊeno veÊim duhovnim iskustvom. Ustvari, odrastanjem djece moæe doÊi do nazadovanja u duhovnom iskustvu. Postojali su pokuπaji produljivanja razvojnog pristupa religiji u odraslu dob. Primjerice, James Fowler razvio je opÊu teoriju ≈razvoja vjere√. Iako je u njoj prepoznao razliËite pristupe vjeri u odraslih, nije razjaπnjeno idu li viπe razine vjere nuæno ukorak s prethodnima ni jesu li kao takve nadmoÊne.

l

PsihiËko zdravlje UnatoË Freudovu nazoru da je religija oblik neuroze, znanstvena istraæivanja pokazala su da Ëesto postoji pozitivan odnos izmeu religije i zdravlja, posebno psihiËkog. Vrlo je vjerojatno da religija zapravo pomaæe u poboljπavanju psihiËkog zdravlja ljudi, iako je to teπko dokazati na uvjerljiv naËin.

P S I H O LO G I JA R E L I G I J E

Mladi vjernici mole se tijekom mise u crkvi The Hiding Place u gradu Chittenangu, New York, SAD.

28

Religija vjerojatno pomaæe postavljanjem okvira znaËenja i zajednice koja pruæa podrπku. Oboje ljudima omoguÊuje da se bolje nose sa stresnim iskustvima.


l

Konzervativno i karizmatiËno krπÊanstvo Pokazano je veliko zanimanje za religijski fundamentalizam i karizmatiËnu religiju. KljuËna odlika fundamentalizma je crno-bijeli naËin razmiπljanja koji podræava snaæno raËvanje na istinu i laæ te na upuÊene i neupuÊene osobe. Fenomen karizmatiËnosti, koji je zainteresirao mnoge znanstvenike, govorenje je razliËitim jezicima. Malo je vjerojatno da je taj jezik stvaran, vjerojatno je oblik ekstatiËnog iskaza. Jedan od istraæivaËkih pravaca istraæivao je druπtvenu pozadinu u kojoj ljudi poËinju govoriti razliËitim jezicima. Drugi se pravac bavio neuobiËajenim stanjem svijesti u kojem ljudi gube kontrolu nad proizvoljnoπÊu svojega govora. Iako psihologija opÊenito religiju razmatra na znanstven, samostalan naËin, postoje i druge dodirne toËke. Jedna je ukljuËenje psiholoπkih metoda u pastoralnu brigu krπÊanske Crkve. S time je zapoËeo Freudov prijatelj, luteranski sveÊenik Oskar Pfister (1873. ∑ 1956.). Druga je dijalog izmeu religijskih i psiholoπkih pogleda na svijet, πto je glediπte opÊenitijeg dijaloga izmeu znanosti i religije. Neki psiholozi smatraju da ljudi ≈nisu niπta osim√ proizvoda njihove evolucije ili æivËanih sustava, dok religija i vjera naglaπavaju njihov znaËaj u Boæjem planu.

KritiËka teorija i religija J E R E M Y C A R R ET T E

Naπe poznavanje religije uvijek je politiËki oblikovano i nikad nije bezazlena ili neutralna aktivnost. Poznavanje religije uvijek se moæe preispitivati, a znanstvenici koji se bave njezinim prouËavanjem otkrivaju da su religija i razgovori o njoj povezani s pitanjem moÊi. KritiËka teorija preispituje razumijevanje religije i otkriva druπtvenu i politiËku prirodu takvih ideja.

Definicija kritiËke teorije KritiËka teorija proizlazi iz dugaËke tradicije zapadnjaËkog naËina razmiπljanja koji propituje istinu i toËnost znanja. U prvi plan stavlja ≈tri velika majstora sumnje√: Karla Marxa (1818. ∑ 1883.), Friedricha Nietzschea (1844. ∑ 1900.) i Sigmunda Freuda (1856. ∑ 1939.). DræeÊi se Marxa, kritiËka teorija prepoznaje da je sve znanje povezano s ekonomskom i politiËkom ideologijom, slijedeÊi razmiπljanja Nietzschea ona shvaÊa da je sve znanje povezano sa ≈æeljom za moÊi√, a razumijevajuÊi Freuda shvaÊa da je sve znanje povezano sa stvarima koje su izvan naπe svjesnosti (nesvjesno). Ideje ovih velikih mislilaca utjecale su na djelo kritiËke teorije te su prenesene u nju. PoËeli su preispitivati nazor da je znanje neutralno i racionalno. Postoje dva kljuËna shvaÊanja kritiËke teorije; stroga definicija i blaga definicija. Potonja je povezana s Frankfurtskom πkolom kritiËke teorije, vaænom skupinom njemaËkih intelektualaca koji su pokuπali vidjeti druπtvo sukladno idejama Marxa i Freuda.

29

Poststrukturalizam KritiËki naËin razmiπljanja koji se pojavio u Francuskoj 1968. godine poznat je kao poststrukturalizam jer se pojavio poslije intelektualnog pokreta poznatog kao strukturalizam. Strukturalizam je smatrao da pojedinac moæe prepoznati odreeni broj zadanih struktura mitova, jezika i svijeta. Poststrukturalisti su tvrdili da te strukture nisu zadane u strukturi svijeta nego su ih stvorila razliËita druπtva u razliËitim povijesnim razdobljima i kulturama. Michel Foucault (1926. ∑ 1984.) prouËavao je povijesnu prirodu ideja pokazujuÊi da su naËini na koje razmiπljamo o svijetu povezani s politiËkim institucijama i reæimima na vlasti. Jacques Derrida (1930. ∑ 2004.) pokazao je da naπi naËini prikazivanja svijeta kroz tekst sadræavaju skrivena proturjeËja i napetosti jer je jezik

Francuski studenti bacaju kamenje na policiju u neredima 1968. zapoËinjuÊi neπto πto je preraslo u dræavni protest.

KRITI»KA TEORIJA I RELIGIJA

Meu njima su bili Theodor Adorno (1903. ∑ 1969.) i Max Horkheimer (1895. ∑ 1973.). Oni su zajedniËki objavili Dijalektiku prosvjetljenja, poticajno djelo u kojem su dovodili u pitanje zapadnjaËko racionalno razmiπljanje nakon prosvjetiteljstva. ©to su rekli o potencijalu ljudskog znanja koje je dovelo do njemaËke nacistiËke ideologije i strahota holokausta? Smatralo se da se kultura oblikuje pod utjecajem propagandne manipulacije. Blaga definicija sadræava viπe kritiËkih teorija koje su veÊinom nastale u Francuskoj nakon studentskih nemira u Parizu 1968. godine. Taj je datum prekretnica u modernoj povijesti zapadnog intelektualizma zato πto, izmeu ostalog, odraæava pomak u razmiπljanju o moÊi dræave i kontroli ideja. To je stvar koja pribliæava pitanje moÊi i politike pitanju znanja i istine.

30

nestabilan i izgrauje se na dokazivanju autoriteta, a ne istine.

≈Religija je politiËka sila.√


Michel Foucault

Ta je nestabilnost jezika poput otkriÊa da znaËenje rijeËi u rjeËniku jednostavno znaËi druge rijeËi (a ne neπto πto je sigurno i nepromjenjivo u svijetu) i da su znaËenja jednostavno utvrena ili dogovorena (dakle, nisu cijelo vrijeme na Ëvrstim temeljima). Ta dva utjecajna mislioca dovela su znanje u pitanje i omoguÊila znanstvenicima koji se bave prouËavanjem religije da otkriju kako neπto πto jest ili nije klasificirano kao religija moæe pomoÊi odreenim skupinama ljudi unutar druπtva. KritiËka teorija stoga nije apstraktan i odvojen naËin razmiπljanja veÊ aktivna etiËka odgovornost za svijet i naπ naËin razmiπljanja o njemu. Ona razotkriva vezu izmeu ideja i politiËkih postupaka.

Kraj fenomenologije Prije nastanka kritiËke teorije, studije religije Ëesto su se sastojale od zastupanja drugaËijih religijskih tradicija i njihova razumijevanja s obzirom na njihove rituale, vjerovanja i prakse. To je poznato kao fenomenologija religije i joπ je uvijek uvjerljivo nadmoÊna u πkolskim i sveuËiliπnim studijskim programima. Takav pristup predvia da je znanje neutralno te da se razliËite teme mogu predoËiti bez previπe poteπkoÊa. Mnogi su znanstvenici pretpostavljali i da pojedincu ne treba ≈teorija√ ili ≈teoretsko glediπte√ (naËin razumijevanja znanja i svijeta) da bi zastupali religijsku tradiciju ili skup ideja. Postojala je pretpostavka da jezik neutralno predstavlja vanjski svijet u skladu s izravnim podudaranjem izmeu predstavljenog subjekta (rijeËi) i objekta vanjskog svijeta (stvari), u ovom sluËaju ≈vjerskih√ stvari. Ipak, znanje i kategorije upotrebljavani

za prikazivanje svijeta i religije sada se smatraju nositeljima skrivenih pretpostavki, i to s implikacijama koje se odnose na spol, druπtvo, politiku, kolonijalnu povijest, rasu i etniËku pripadnost. Danas se na sve znanje gleda kao da izraæava odreenu toËku glediπta ili predrasuda o svijetu. Stvaranje i prikupljanje znanja nikad nije neutralno. Dakle, nakon kritiËke teorije nema neutralnog upoznavanja s religijskim idejama. KritiËka teorija naËin je razmiπljanja o tome kako naπe dominantne predodæbe o religiji postaju dominantnima ili prevladavajuÊima. Ona nastoji prepoznati skrivena miπljenja unutar naπeg znanja i priznaje da sve ideje o religiji zastupaju teoretsko glediπte o znanju, Ëak i ako je ono pobijeno ili nije oËito. KritiËka teorija naËin je istraæivanja religije uz pomoÊ grupe kritiËkih pitanja o svijetu i idejama vezanim uz njega. Nije ograniËena studijama religije, no odnosi se na sve naËine razmiπljanja o svijetu. »ak preispituje i granicu izmeu razliËitih disciplina znanja. KritiËka teorija nije poddisciplina vjerskih studija, kao πto su to sociologija, antropologija ili psihologija religije. Ona se protivi svim trima podruËjima i preispituje sve vrste znanja. KritiËka teorija ispituje samu ideju religije kao zapadnjaËku, pa Ëak i krπÊansku kategoriju koja smatra da je vjerovanje vaænije od naËina na koji ljudi æive, πto se naposljetku koristi kako bi se nagaalo o tome u πto vjeruju ljudi izvan krπÊanstva. To se smatra izobliËavanjem drugih kultura. Kako bi ispravila takvo glediπte, kritiËka teorija razmatra tradicije i kulture izvan predrasuda takve ideje, koja pretpostavlja da postoji neπto posebno i prepoznatljivo πto moæemo nazivati ≈religijom√ ili ≈religijskim√. Na primjer, znanstvenici preispituju tumaËenje drugih kultura krπÊanskih

31

misionara te ispituju je li hinduizam religija ili kultura jugoistoËne Azije. Prema tome bismo Ëak mogli preispitivati je li zapadni kapitalizam kultura ili religija. KritiËka teorija pridaje pozornost naËinu na koji je znanje povezano s politiËkim idejama i preispituje dominaciju zapadnjaËkih ideja (posebno europskih i ameriËkih) nad razliËitim naËinima vienja svijeta u ostalim kulturama i povijesnim razdobljima. Ona istraæuje naËin na koji ideje nadmoÊno vladaju svijetom i ≈istinu√ koju ljudi posjeduju o tom svijetu.

KritiËka teorija pokazuje nam da su naËini na koje razmiπljamo o religiji povezani s pitanjima o moÊi. Religijske studije sada se bave istraæivanjem kako je povijest, zajedno sa zlouporabljenim kolonijalizmom, utjecala na nastanak religije kao ideje, kako dræavna vlast, politiËki reæimi i globalizirani svijet kapitalizma utjeËu na taj proces i kako masovni mediji preinaËuju ono πto smatramo religijom te razotkriva one aktivnosti i skupine koje unutar druπtva nisu prepoznate kao vjerske. KritiËka teorija otkriva zloupotrebu vlasti kroz povijest i ispituje tko ima koristi od razmiπljanja o svijetu na odreeni naËin. Prepoznaje one koji su marginalizirani i ne mogu se zauzeti za sebe. RazmatrajuÊi rasu, spol, seksualnost i ekonomsko bogatstvo moæemo vidjeti kako Ëesto ideje o religiji podræavaju one koji su na vlasti, a obiËno je to vladajuÊa, obrazovana elita bijelih

KRITI»KA TEORIJA I RELIGIJA

Religija, moÊ i kultura

zapadnjaka. Razmiπljanje i pisanje o idejama iz poloæaja izrabljivanih drastiËno mijenja temu i povijesne zapise. Takav postupak preispituje priËu o krπÊanskoj povijesti od njezinih romansko-europskih polarizacija te je istraæuje kroz njezinu afriËku, a posebno etiopsku tradiciju i istiËe znaËaj Augustina kao Afrikanca. Istraæuje sudjelovanje budistiËkih redovnika u politiËkom aktivizmu i otkriva kako zapadnjaËki mediji izobliËuju razumijevanje islama. KritiËka teorija takoer prepoznaje naËine æivota izvan glavnih tradicija i istraæuje uroeniËke ili lokalne tradicije diljem svijeta, koje su potisnuli multinacionalni poslovni interesi za naftu i teritorij. KritiËka teorija preispituje granicu izmeu religije i kulture i tvrdi da je za razumijevanje vaænije ono πto ljudi rade od onoga u πto vjeruju. Razlikovanje vjerskog i sekularnog smatra se ideoloπkim ili politiËkim alatom. Sukladno ovom nazoru, kategorija religije moæe se primijeniti na sve kulturne aktivnosti, kao πto su nogomet, kupnja, moda, izlasci u klubove i film. Povijesni korijeni druπtvenih institucija, kao πto su vlada, πkole, bolnice i pravosue, prikazani su kao nositelji ideja koje se mogu smatrati vjerskima, Ëak i ako one nisu transparentne. KritiËka teorija radikalno mijenja razumijevanje religije i pokazuje vaænost koju ta ideja ima za svjetsku povijest. Nakon kritiËke teorije, prouËavanje religije postaje politiËka aktivnost, iskaz naËina na koji moÊne organizacije u razliËitim dijelovima svijeta oblikuju naËin na koji mi razumijemo i klasificiramo svijet.

32

Rituali i njihovo provoenje


F I O N A B OW I E

Ritual iscjeljivanja u Beninu

Ritual je ustaljena, formalna, simboliËna radnja. Na vjerski ritual obiËno se gleda kao na neπto πto upuÊuje na boæanska, ili transcendentna, biÊa ili moæda na pretke, koje sudionici zazivaju, mole za naklonost, hrane putem prinoπenja ærtava, oboæavaju ili komuniciraju s njima na neke druge naËine. Rituali pokuπavaju odrediti kljuËne dvojbe ljudskog postojanja i nositi se s njima, a neke od njh su: trajnost i stabilnost, rast i plodnost, smrtnost i besmrtnost ili transcendencija. StvarajuÊi divljeg ratnika ili posluπnu æenu, vjernog slugu ili bahatog tiranina, oni imaju potencijal preobrazbe ljudi i okolnosti. ViπeznaËnost ritualnih simbola i prizivanje nadnaravnih moÊi uveÊava i prikriva ljudske potrebe i emocije. Poπto se rituali ponekad provode u zastraπujuÊim okolnostima, kao na primjer u nekim ritualima inicijacije, poruke koje oni nose djeluju na psiholoπko-bioloπkoj razini koja ukljuËuje, ali u isto vrijeme i nadilazi, racionalni um. Tijekom rituala vjeπto se rukuje simbolima i svetim objektima kako bi se obogatila njihova izvedba i prenijele ideoloπke poruke povezane sa suπtinom pojedinca, druπtva i svemira. Rituali su ugraeni u temelje ljudske kulture i mogu se upotrijebiti u svrhu kontrole, podreivanja, stabiliziranja, pobuivanja ili teroriziranja pojedinaca i skupina. Njihovo prouËavanje daje nam kljuË za razumijevanje i tumaËenje kulture. Antropolozi i znanstvenici koji se bave prouËavanjem religije ponekad gledaju na

rituale sukladno onome πto se njima postiæe. Na primjer, Catherine Bell (ro. 1953.) razlikuje: l

obrede prijelaza ili rituale ≈æivotne krize√ l kalendarske rituale i komemoracijske obrede l obrede razmjene ili komunikacije l obrede æalosti l obrede slavlja, posta, svetkovina l politiËke rituale Drugi pristup je usmjeravanje paænje na njihovu objasnidbenu vrijednost. Mircea Eliade (1907. ∑ 1986.) zainteresiran je za rituale kao za neπto Ëime se iznova donose zakoni prvobitnog kozmogonskog mita, s time da stalno u sadaπnjost unose elemente proπlosti. Robin Horton naglaπava stvarnost religijskih vjerovanja koja se nalaze iza ritualnih obreda. KoristeÊi kao primjer narod Kalabari iz Nigerije, on ustraje na tvrdnji da religiozni rituali imaju moÊ ganuti i preobraziti sudionike jer rituali izraæavaju vjerovanja koja imaju znaËenje i suvislost za njihove sljedbenike. UgledajuÊi se na Durkheima (1858. ∑ 1917.) drugi znanstvenici tvrde da su rituali uËinkoviti jer izraæavaju stav o druπtvenom fenomenu. Maurice Bloch je, piπuÊi o ritualima obrezanja na Madagaskaru, iznio zanimljivo opaæanje u kojem kaæe da poπto ritual nije u potpunosti iskaz, a ni djelo, dozvoljava da se njegova poruka istovremeno prenese i prikrije. U nekim sluËajevima, ritualni simboli mogu biti puni rezonance. To je demonstrirao Victor Turner (1920. ∑ 1983.) na primjeru iscjeljivanja naroda Ndembu iz srediπnje Afrike, poglavito u ritualima instalacije i inicijacije. U ostalim sluËajevima izvoenje samog rituala moæe biti liπeno sadræaja simbolike koja je zaboravljena tijekom vremena, πto Fritz Staal tvrdi za vedske rituale u Indiji. KljuËna liËnost u prouËavanju simbola je Arnold van Gennep (1873. ∑ 1957.),

33

prije nego njezin muπki partner, biti inicirana samostalno te biti zatvorena u kuÊu. Æene se Ëesto prije oboæava nego svlaËi, a za prirodu znanja koje se prenosi tijekom inicijacije vjerojatnije je da Êe biti zemaljske nego ezoteriËne naravi. Lincoln smatra da je za æensku inicijaciju vjerojatnije da Êe obuhvaÊati ograivanje, pretvorbu ili uveÊanje i nastanak prije nego odjeljivanje, ograniËavanje i reintegraciju. Ritual je vrsta ceremonije, no nisu sve ceremonije rituali. Richard Schechner (ro. 1934.) istaknuo je da ovisi o okolnostima hoÊe li se ceremonija smatrati ritualom ili predstavom. Ako je svrha ceremonije djelotvornost, radi se o ritualu, a ako je svrha zabava,

≈Nijedno iskustvo nije preskromno da ne bi moglo postati dijelom rituala i da mu ne bi moglo biti dano uzviπeno znaËenje.√ Mary Douglas

RITUALI I NJIHOVO PROVO –ENJE

koji je prepoznao temeljni obrazac meu velikim brojem rituala. Bilo da prouËavamo sezonske svetkovine poput BoæiÊa, suncostaja ili æetve, ili rituale ≈æivotne krize√ koji oznaËuju promjenu u statusu iz jednog æivotnog stadija u drugi, kao πto su roenje, pubertet, brak ili pogrebni rituali, u podlozi svih njih vidimo trostruki uzorak odvajanja, tranzicije i reintegracije. Van Gennep je primijetio i da opÊenito postoji, isto kao i druπtveni pomak, fiziËki prijelaz u ritual te da je prvo izvoenje rituala obiËno pomnije provedeno nego u naknadnim prilikama zato πto nosi teret promjene statusa. Victor Turner preuzeo je van Gennepov koncept naglaπavajuÊi pomak od druπtvenog ustrojstva ka srediπnjem antistrukturalistiËkom poloæaju, takozvanoj liminalnoj fazi obreda prijelaza. U srednjoj fazi inicijanti Ëesto imaju neke iste karakteristike. Prolaze kroz proces izjednaËivanja u kojem mogu biti skinuti ili odjeveni tako da se poniπti individualnost, moæe ih se skroz oπiπati ili im pustiti kosu da naraste. PoËetnike se Ëesto odvaja od svakodnevnog æivota jer trebaju proÊi kroz odreena iskuπenja koja ih zbliæavaju jedne s drugima i s onima koji su ih inicirali. Turner je skovao pojam ≈communitas√ kako bi opisao spontanu, trenutaËnu i konkretnu povezanost koja je tipiËna za ljude u liminalnoj fazi obreda prijelaza. I liminalnost se moæe institucionalizirati i gotovo bezgraniËno proπiriti, na primjer u vojsci, samostanima, bolnicama i azilima. Bruce Lincoln kritizirao je i van Gennepov i Turnerov model i tvrdio da se njihovi modeli viπe odnose na muπke nego na æenske inicijante, istiËuÊi da æene imaju niæi status u druπtvenoj hijerarhiji Ëime je za njihovu srednju fazu inicijacije manje vjerojatno da Êe naglaπavati antistrukturalne elemente. Radije nego da je se ponizi kao uvod u uzviπeno stanje, joπ se jaËe uËvrπÊuje njezino skromno mjesto u druπtvu. Æena Êe,

to je predstava. Nema bezuvjetnih razlika, a veÊina ceremonija sadræava elemente kako djelotvorne namjere tako i zabave. Na ritualu kraja kontinuuma vjerojatno je da Êe biti aktivna ≈publika√ koja ima zajedniËke ciljeve i namjere kao i glavni sudionici. Vrijeme i prostor su sveti i simboliËnog su znaËenja, a bitan je krajnji rezultat postupka (iscjeljivanje, inicijacija, pomoÊ preminulima ili neπto drugo). Za publiku u teatralnim ceremonijama vjerojatnije je da Êe samo gledati, a ne i sudjelovati, a dogaaj postaje sam sebi svrha. Izvodi se za one koji gledaju, a ne za one koji su u nazoËnosti neke viπe sile ili za one koji su odsutni.

DjeËaci australskih Aboridæina lica i tijela ukraπenih bojom za svoju ceremoniju inicijacije

Razumijevanje religije AntiËke religije UroeniËke religije Hinduizam Dæainizam Budizam Sikhizam Mazdaizam Judaizam KrπÊanstvo Islam Religije istoËne Azije Bahaizam Religija u danaπnjem svijetu Pojmovnik

≈Raskoπan priruËnik. Bogato ilustriran vodiË u boji kroz proπle i sadaπnje religije svijeta.√ The Times ≈Uzbudljiva i pouËna knjiga. Ne znam ni za πto na træiπtu πto bi se izdaleka moglo usporediti s opsegom, ravnoteæom, razumljivoπÊu i senzibilnoπÊu ove knjige.√ The Church Times ≈Ova je knjiga dobar alat za pronalaæenje Ëinjenica, a zanimat Êe kako struËnjake tako i prosjeËnog Ëitatelja.√ The Bookseller ≈Sa 80 suradnika i gotovo 200 fotografija u boji, karata i dijagrama knjiga sluæi kao primamljiv priruËnik, a sadræava dovoljno detalja da bi se mogla upotrebljavati za ozbiljnija prouËavanja.√ The Methodist Recorder ≈»itajuÊi knjigu i pojedinosti o religijskoj duhovnosti, bio sam zapanjen golemim bogatstvom vjerske raznolikosti.√ Tony Benn

www.mozaik-knjiga.hr 297,00 kn

Religije svijeta

Recommend Documents