LITERARNI UZORI DELACROIXA- Prva pariška izložba eng. Romantičara Johna Costablea bila je otkriće za franc.umjetnike, 'pokolj na chiosu' učinio je eugena delacroixa prvakom neobaroknih romant. Slikara. Pročuo se tek ovim djelom iako je i prije izlagao. Konzervativci su ga nazvali 'pokoljem slikarstva'. Poput splavi meduze i pokolj je bio nadahnut suvremenim događajem: rat zua nezavisnost od turaka. On se usmjeravao na poetsku istinu a ne na prikaz stvarnog događaja. Time je stvorio prizor jednako brutalan kao 'otmica sabinjanki' Nicolasa Poussina. Slika je obrađena kao svojevrsno mučeništvo, samo što su likovi bezimeni, poput 'meduze'. Ovi su izvori pomiješani pa tako ostaje nevjerica. Na nas djeluje poput 'broda robova' J.M.W,Turnera možda zbog isprekidanosti prvog plana s svetlosti i sjenom, te prostranstvom krajolika u pozadini. Navodno delacroix poreslikao dio pozadine nakon štoj e bidio Costableova Kola sa sijenom, a izvornoj e bila sličnija 'Časniku na konju' Gericaulta. USPOREDI R. LA MARSEILLAISE I DELACROIXOV – SLOBODA PREDVODI NAROD - rude la marseillaise – nakon napoleona ponovno otkriva nacionalne kiparske predaje, javlja se strast prema pov.portretima. remek djelo 'odlazak dragovoljaca' popularno 'la marseillaise' za napoleonov nedovršeni pobjednički luk. Tema: franc.narod koji se ponovo okuplja u obranu republike od napada izvana, uzdigao ju je na razinu mitskog sjaja. Dragovoljci – neki goli neki u oklopu. Za Rudea skupina je imala osobno značenje – njegov je otac među njima. Njegova skupina najznačajnija od ostalih 3 na luku. – izraz njegovih pol. Bonaparteovskih uvjerenja. Sloboda predvodi narod – prikaz stvarni događaja, revolucije i krvavih uličnih bitaka na barikadama u parizu. Istodobno je i simbol pobune, revolucije. Što u liku žene koja s franc.trobojnicom predvodi narod, građane i radnike i omladinu u borbu za slobodu - te su tri grupe personificierane sa predstavnikom. Prikaz stvarnosti je upotpunjen likom slobode kao žene golih grudiju jer je nagost uvijek bila simbol istine. – stvarnost je bila da im je ideja slobode lebdila pred očima poput ovog lika žene. Slika jakim kontrastima svj i sjene, sve su pojedinosti preplitane i pokrenute i nemirne, ali kao cjelina. UTJECAJ CONSTABLEA NA DELACROIXU U „POKOLJ NA CHIOSU“ - Prva pariška izložba eng. Romantičara Johna Costablea bila je otkriće za franc.umjetnike, 'pokolj na chiosu' učinio je eugena delacroixa prvakom neobaroknih romant. Slikara. Pročuo se tek ovim djelom iako je i prije izlagao. Konzervativci su ga nazvali 'pokoljem slikarstva'. Poput splavi meduze i pokolj je bio nadahnut suvremenim događajem: rat zua nezavisnost od turaka. On se usmjeravao na poetsku istinu a ne na prikaz stvarnog događaja. Time je stvorio prizor jednako brutalan kao 'otmica sabinjanki' Nicolasa Poussina. Slika je obrađena kao svojevrsno mučeništvo, samo što su likovi bezimeni, poput 'meduze'. Navodno delacroix poreslikao dio pozadine nakon štoj e bidio Costableova Kola sa sijenom, a izvornoj e bila sličnija 'Časniku na konju' Gericaulta. PO ČEMU JE GERICAULT UZOR DELACROIXU U „POKOLJ NA CHIOSU“ -Navodno delacroix poreslikao dio pozadine nakon štoj e bio dio Costableova Kola sa sijenom, a izvornoj e bila sličnija 'Časniku na konju' Gericaulta. Poput Splavi „Meduze“ i Pokolj na Chiosu je bio nadahnut suvremenim događajem: rat Grka za neovisnost od Turaka. POVIJESNE LITERARNE TEME KOD DELACROIXA - slike obilježene izrazitim KOLORIZMOM – utjecaj Rubensa (dominacija boje nad formom) - kolorističko slikarstvo – interferira jači kolorizam – "Slika mora biti svečanost za oči!" * DANTE I VERGILIJE U PAKLU (1822.) - izložena u Salonu - vrijednost barokne umjetnosti – veliki likovi (Carravaggio), gubi se oštrina forme (rastvoren volumen – desni ženski lik), bitni koloristički efekti - uznemirenost donjeg dijela
slike prva velika Delacroixova slika rađena pod Gericaultovim utjecajem - 1822. izložena u Salonu i unatoč otporu oficijelnih institucija otkupljena od države (utjecaj Delacroixova oca) za osvetu profesori ga izbacili sa natjecanja, te on prekida školu i radi samostalno * POKOLJ NA HIOSU (1824.) - u prednjem planu likovi poraženih, u pozadini pejzaž kao autonomna forma (preslikao tamnu pozadinu vidjevši Constableove pejzaže!) - romantičnost sadržaja: sukob klasičnog (Grčka) i orijentalnog principa (Turci) Pokolj na Chiosu učinio je Delacroixa prvakom neobaroknih romantičnih slikara. Konzervativci su ga smatrali pokoljem slikarstva, dok su ga drugi veličali i odobravali. To je djelo također bilo nadahnuto suvremenim događajem, ratom grka za neovisnost od turaka, međutim on se ovdje oslanja na likovnu predaju da prikaže poetsku istinu a ne prikaz stvarnog događaja. Prikaz je obrađen kao svojevrsno svjetovno mučeništvo. najpoznatiji predstavnik franc. Romantizma * SLOBODA PREDVODI NAROD (1831.) - kapitalno djelo francuske revolucije - sebe prikazao kao čovjeka koji drži pušku - zanos i teatralnost - masa ljudi se nazire u dimu eksplozija personifikacija Francuske – djevojka Marianne sa frigijskom kapom predvodi pale u borbi (pozadina Notre-Damme) - 1. plan – barokna scena sa tijelima mrtvih koji upućuju pogled na Slobodu – jedini čvrst, siguran lik - pored nje dječak sa samokresom - masa u pozadini – identitet pojedinca nije bitan - sumarni potezi, bogatstvo toplih boja koje međusobno interferiraj- motiv ulične borbe transformira u simbol ljudskih težnji - unosi heroizam u francusku umjetnost, nije poremetio ravnotežu između ralnog i ideala - 28. srpnja 1830. slaba zdravlja, brzo slika – izraz traži u UNUTRAŠNJOJ STVARNOSTI – odbija se nazivati vođom bilo kakvog pokreta - slika portrete, autoportrete, grčevita snoviđenja (Chopin – Paganini) - 1832. boravi na Orijentu (Maroko) da bi studirao sklad čistih boja - vraća se sa novim motivima i čišćom paletom (* Alžirske žene u Haremu – ta slika navješćuje Maneta * SARDANPALOVA SMRT - oštra kritika - ilustrira sukob Ingresa (stroga škola, čista linija i klasična kompozicija) i Delacroixa (boja na temelju imaginacije gradi sliku) - Ingres – "treba kopirati ono što se vidi", Delacroix – "ispred prirode je imaginacija – ona je sila koja stvara sliku, a slikari koji nisu koloristi – nisu slikari", slika mora biti svečanost za oči * POKOLJ NA HIOSU - izložena na Salonu 1824. - opet dovodi Delacroixa u centar skandala - evropska omladina se identificirala sa grčkom borbom za oslobađanje od turske vlasti (npr. Lord Byron) - veoma kritizirana, smatrana uvredom svakom pojmu ljepote - isto otkupljena od države - preko posrednika otac ga obasipa državnim narudžbama: Bitka kod Taillebourga za Versaillesku galeriju, dekoracije za Parlament i biblioteku Senata - kasnije prima narudžbe i bez očeve intervencije - odlikuje ih snaga mašte, boje, te doza teatralnosti - vremenom koristi sve intenzivniju boju – slično platnima Tiziana i Veronesea - pod realističkim utjecajem Constablea i Boningtona – vidjevši Constableovu sliku, prije izložbe Pokolja preslikao pozadinu u Constableovu dugu - 1825. boravi u Londonu, pod snažnim dojmom engl. literature, započinje * ILUSTRACIJE FAUSTA koje su oduševile starog Goethea - povratkom u Pariz izlaže Sardanpolovu smrt, Faust u Kabinetu, Milton sa kćerim DANTE U DJELU A. RODINA - 1880. Dobiva narudžbu za ulazna vrata škole primjenjenih umjetnosti u Parizu, te je razradio ambicioznu skupinu Vrata pakla. Simbolizam je nadahnut Danteovim Paklom i Baudelairovim Cvjetovima zla. Želio je vrata uokviriti likovima Adama i Eve, ali to je bilo odbijeno. Za nadvoj vrata bio je predviđen Mislilac koji je trebao zamišljeno promatrati panoramu očaja pred sobom. Izvorno je začet kao uopćena slika Dantea, pjesnika koji unutrašnjim okom vidi sve što se događa oko njega. Rodin ga je odlučio odvojiti od vrata te tako postaje Pjesnik mislilac i na kraju samo Mislilac. On je djelom Adam, djelom Prometej, a djelom grubijan zarobljen tjelesnim strastima. Oslobođen je podređenosti razodjevenu modelu poput Michelangelovog Davida. Poljubac, mramorna nadprirodna velika skupina, također potječe s Vrata, a trebala je predstavljati Danteove likove Pakla. Rodin ih je na kraju odbacio kao neodgovarajuće, jer je par podlegao nedopuštenoj zemaljskoj strasti, a nije prikazivao izmučene duše pakla. Strast savladava oklijevanjem;
zagrljaj je nedovršen. Par je spojen u djelu neklesana mramora i to je simbol njihove zemaljske strasti. Suprotn ost tekstura naglašava paučinastu, čulnu mekoću tijela. UTJECAJ A. BOURDELLA NA RODINA– A. Bourdella 1888. radi svoju prvu skulpturu Beethovena koja je autoritativna s naglaskom na red, duh geometrije, konstrukcije i otkrića. Postao je jedan od pionira monumentalne skulpture 20. st., a Rodin je postao velikim obožavateljem te mu se Bourdell priključuje, A. Bourdella najvjerojatnije već 1889. Utječe na Rodina. KAKO NA RODINA UTJEČE CARRIER-BELLUS - Rodin – prvi kipar koji je nakon berninija dao novo tumačenje kiparstvu po put moneta i maneta(impresionizam). Prije nego mu je djelo 'čovjek slomljena nosa' odbijeno za izlaganje na pariškom salonu zbog nedovršenosti, radio je nakratko kod Carrier – belleusea i Baryea čijii se utjecaji mogu objasniti kao ošto nabrana površina. Rubovi i nabori stvaraju na uglačanoj bronci promjenljiv uzorak obraza, što se može protumačiti i kao učinak posuđen iz impresionističnog slikarstva. UTJECAJ A. RODINA NA BEČKU SECESIJU začetnik moderne skulpture - oscilira između realizma ( portreti - * ČOVJEK RAZBIJENA NOSA) i stila 1900 (* VRATA PAKLA) - proglašen je najvećim kiparom nakon Michelangela, a istovremeno i napadan zbog svojih djela - više je bio prihvaćen van Francuske - njegov rad sliči na impresionistička djela, a tako ga i zovu jer njegova nemirna kontura podsjeća na titravu atmosferu impresionističkih slika - radi u tradiciji Grka i Rimljana – nastoji dati odraz prirode - naglašava samo one crte koje odaju duševno stanje, ne vidi prirodu onakvom kakvom je videdrugi umjetnici - u njegovom ateljeu se slobodno kretalo nekoliko modela, a kad bi mu se neki pokret svidio, on bi ga zaustavio i počeo modelirat ANALIZIRAJTE MODERNITET U DJELU A. RODINA Nedovršenost – skica, grumenje kojim gradi svoje oblike. Ne radi izravno u bronci već modelira u vosku ili glini. Rubovi i nabori stvaraj una uglačanoj bronci promjenjiv uzorak odraza. U skulpturi nije važna njena dovršenost i potpunost već dali kod promatrača donosi način svog izrastanja. 'čovjek somljenog nosa' je temelj njegovog budućeg opusa. On je prvi nedovršenost učinio estetskim načelom, jer čovjek slomljenan osa nije bista nego glava odlomljena od tijela. Rodin je kiparstvo spasio od mehaničke vjerodostojnosti. Stvarao je djela oslobođena diktata pokrovitelje – nove klasike. Radio je 'vrata pakla' na kojima su skulpture bile zamišljene i da stoje samostalno, poput 'mislilaca' koji je odozgo trebao promatrati. OBJASNITE NEZAVISNOST FRAGMENATA U DJELU A. RODINA Oštro nabrana površina njegovih djela nije rezultat htijenja da uhvati svjetlosne učinke (poput impresionista), već da naglasi postupak „rasta“ – čudo oživljavanja mrtve tvari u umjetnikovim rukama. Kao što su mrlje boje prvotna stvarnost za Maneta i Moneta, tako je za Rodina podatno grumenje kojim gradi svoje oblike. Ono što je u skulpturi važno nije njezina „dovršenost“ ili „potpunost“ nego donosi li pred promatrača način svojeg izrastanja. Čovjek slomljena nosa donosi i zato ga je Rodin smatrao temeljem čitava svog budućeg opusa. On je prvi nedovršenost učinio estetskim načelom koje vlada i obradbom površina i oblikom djela u cjelini (Čovjek slomljena nosa nije poprsje već glava „odlomljena“ u vratu). Otkrivši ono što bismo mogli nazvati nezavisnošću fragmenta, Rodin je spasio kiparstvo od mehaničke vjerodostojnosti, kao što je Manet spasio slikarstvo od fotografske sličnosti. DOMESTIC REVIVAL U ENGLESKOJ– U Engleskoj poznati kao Arts and Movement, kojeg su pokrenuli J. Rusein i W. Morris 1860-ih godina. Najviše vidljiv u arhitekturi, koristi
se jednostavnim formama i srednjovjekovnom dekoracijom prostora. Bit je bila povratak „ručnome redu“ i ekonomskoj reformi. Bio je u potpunoj suprotnosti od električnog stila koji se razvijao u Europi s industrijskom revolucijom. Morris je napravio vlastiti dekor koji će ostati zapamćen. Bitan je bio korišten materijal, morao je biti kvalitetan. Uzorci su često inspirirani britanskom florom i njegovim selima. Kuće imaju gotički oblik, krov je oštro strm, verande na otvorenom su dosta duboke, dominira crvena cigla i kružene su vrtom punim zelenila, a sama kuća obrasla je bršljanom ili nekom drugom biljkom penjalicom. Dobiva se dojam romantike, kućnog ugođaja. BRUXELLES KAO SREDIŠTE MODERNE UMJ. IZMEĐU 1880. i 1890. VICTOR HORTA KAO PIONIR ART-NOUVEAUA – Bruxelles, dakle Belgija prva je zemlja izrazito razvijene industrije. Bruxelles je tada jedini grad u kojem su dobrodošli umjetnic koji nisu bili priznati ili su bili odbačeni (Senrod, Cezanne, Rodin, van Eogle). Održavale su se izložbe, predavanja, koncerti i tako se vršio sistematski napad na opći ukus koji je već desetljećima bio „pokvaren“ (umjetnost koja više nije imala veze sa životom). Victor Horta prvi arhitekt koji je istražio sve mogućnosti. Utemeljitelj pokreta u bruxellesu. radi u Bruxellesu prvu smjelu stambenu zgradu u Rue de Turin 1893. Godine. Ta zgrada je u potpunosti prilagođena vlasniku, fleksibilna, stilski čista, a etaža visinski rasčlanjena. Na njoj se vidi Jugendstil u upotrebi željeza i linijama (pogotovo na stubama).Stubište kuće Tassel 892-93 bruxelles ima zapanjujuću fluidnu lakoću. Horta se služio kovanim željezom jer se može razvući u bilo koji oblik. Stup je potpornji, iako je on krajnje vitak. Krakovi se isprepliću u korintskom kapitelu koji rastače susjedne likove, a učinak je pojačan biljnim motivom, tipičnim za secesiju. I rukohvat je vitak i tanak.linearni uzorak širi se po podu i zidovima. SVJETSKE IZLOŽBE U LONDONU 1851. I PARIZU 1867., 1889., 1900. Svrha da u vrijeme slikovitog preobražaja zanatske proizvodnje u industijsku odmah se postave svi pronalasci, sinteza cjelokupnog umjt. Djela 19. St., internacionalne izložbe, sloboda trgovine, duh takmičenja, uvođenje novih konstruktivnih rješenja i upotreba željeza; 1900. U Parizu Jubilarna svjetska izložba s ciljem prikazivanja dosega prošlog stoljeća; Prezentacija Art Nouveaua; Građevine podignute tim povodom: Gare de Lyon, Gare de Orsay (kasnije pretvoren u muzej) itd.; 1851. prva međunarodna izložba u Londonu: Kristalna palača, podignuta u Hyde Parku, prema projektu Josepha Paxtona – staklena palača, po načelima gradnje staklenika (staklene površine stavljene u drvene okvire, a potom uglavljene u kostur načinjen od željeznih greda); 1889. svjetska izložba u Parizu: Dvorana strojeva (čelična građevina, s 2 pokretna mosta) i Eiffelov toranj (Eiffel je upotrijebio načela konstrukcije koja je već uspješno primjenjivao na mostovima) ZAŠTO W. MORRISOVA RED HOUSE PREDSTAVLJA ODMAK OD HISTORICIZMA Morris je smatrao da se treba riješiti arbitrarne razlike između „lijepe umjetnosti“ i „korisne umjetnosti“, koje su bile prihvaćene tijekom romantizm. Morris je najpoznatiji po svojim presvlakama i zidnim tapetama (isprepleteni cvjetni motivi, vitice vinove loze) Red house u Kentu – izgradio ju je Philip Webb za Morrisa, 1859-60; veoma jednostavna – nema vanjske polikromije, samo čista crvena cigla, nema ni skulpturalnog detalja. Red House nastoji dati ugođaj topline, doma. Koristili su se stari, kvalitetni materijali. Ona je odraz industrijalizacije jer svoje korijenje pronalazi na engleskom selu (Uzorci, oslikanost, krov). ČIKAŠKA ŠKOLA ARHITEKTURE - Nazvan po gradu u kome se u krajem 19. St. razvio, ovaj stil doveo je do ozbiljnih promena i u građevinarstvu i u arhitekturi. W. Le Baron Jehny
projektovao je prvu zgradu u sistemu čeličnih ramova. Ova devetokatnica izgrađena je 1884. a porušena 1929. godine. Po uzoru na nju kasnije su projektovali mnogi veliki arhitekti: Louis Sullivan,William Holabird, Daniel Burnham, John Wellborn Root, iz čijih su biroa izašle Rookery i Reliance Building. Sullivan – robna kuća; Carson-Pirie-Scott – snažni, jasni oblici, skeletna konstrukcija, neutralna i nepristrana ravnoteža. odlika ovog pravca, osim metalnog skeletnog konstruktivnog sistema, armiranog betona, jeste i takozvani "čikaški prozor" koji se i danas često koristi u Americi i može se vidieti gotovo u svakom holivudskom filmu. Čikaška škola je postavila temelje modernoj arhitekturi i izgradnji solitera. ČIKAŠKI PROZOR -.velike staklene plohe prozoras fiksno ostakljenom središnjom plohom i interakciju koju takvo svjetlo izaziva na okolni prostor. USPOREDITE TRGOVINU NA VELIKO MARSHALL FIELD – H.H. RICHARDSONA I ROBNU KUĆU CARSON PIRIE SCOTT & COMPANY – L. SULLIVANA U CHICAGU Richardsonova zgrada posjeća na talijanske palače rane renesanse, ali bez ukrasa.dakle, u potpunosti je naglašena funkcionalnost zgrade. Ta zgrada stoji na pola puta između staroga i novoga. Utjelovljuje koncepciju monumentalnosti, ali je njezini otvoreni zidovi, podijeljeni u vertikalne niše, dovode u vezu s djelima Louisa Sullivana. Sullivanova zgrada ima oplatu od bijele keramike koja prati rešetku čeličnog okvira SECESIJSKI GESAMTKUNSTWERK- termin se koristi u arhitekturi u kojoj svačiji njezin djelić treba predstavljati umjetnost i njezin spoj u cjelini. Gaudijeva „Casa Mila“ u Barceloni je velika stambena zgrada, koja je primjer secesijskog Gesamtkunstwerka. Pokazuje razbijanje glatkig površina, živih linija i bilo kakve simetrije tako da izgleda kao da je oblikovana od mekog materijala. Građena je od klesanog kamena. Meko zaobljeni otvori pokazuju ogledne oblike kipova Henryja Moorea, dok je krov oblikovan valovitim gibanjem, a dimnjaci kao da su istisnuti iz tube. Izražava odanost prirodnom obliku. Remek djelo stare zanatske arhitekture, početak reforme u arhitekturi. NJEMAČKI SIMBOLIZAM – u drugoj polovici 19. St. Javljaju se Rimljani. Njihovi glavni zastupnici su Ferneback i Bocklin. Ferneback je prikazivao otmjen svijet plemenitog čovještva koji se u njegovim slikama morao javiti u klasicistički mirnoj kompoziciji i tankoćutnom elegantnom koloritu. Pored dusseldorfske škole za Fernebacka bili su odlučni Couture i venecijansko slikarstvo. Bocklin je tipičan slikar razdoblja osnivača. „Krivo je procijenio svoje dane mogućnosti te se omaknuo na strmenitu putu“. Italija mu je pružila presudne osnovne umjetničke dojmove. Slike mu imaju osebujan lomljen karakter, domišljene teme postižu neposrednost genrea, a na izgled se mogu usporediti s nadrealističkim izražajnim mogućnostima sadašnjosti KLASIČNI PRISTUP J. WINCKELMANNA POVIJESTI UMJETNOSTI - Prema klasičnom modelu Johanna Winckelmanna, povijest umjetnosti odvija se u urednom slijedu u kojem jedna faza slijedi drugu jednako neizbježno kao što noć slijedi dan. K tomu, pojam stilskog razdoblja podrazumijeva da različite grane umjetnosti kroče usporedno, dijeleći iste karakteristike i razvijajući se po istoj unutrašnjoj nužnosti. Moderna civilizacija ne razvija se u razdobljima koja je lako identificirati zato što joj nedostaje kohezivnost (povezanost) prošlosti; ne mogu se razlučiti ni jasna stilska razdoblja u umjetnosti. Umjesto toga otkrivamo neprekidnost druge vrste: pokrete i protupokrete. Šireći se poput valova, ovi „izmi“ pobjeđuju nacionalne, narodnosne i vremenske granice. Nikad i nigdje dominantni, oni se natječu ili miješaju jedan s drugima u oblicima što se bez prestanka mijenjaju. Problem se javlja u zadnjih 250 godina, iako i razdoblja prije mi jesmo stavili u određene okvire, ali i oni
međusobno imaju velike srodnosti, no ipak razvitak umjetnosti prije tekao je mnogo sporije, pojavom industrijske revolucije stvara se kaos na likovno umjetničkoj sceni. Problem se javlja i u nazivu perioda u kojem još uvijek jesmo. Ako prihvatimo naziv „razdoblje revolucije“ moramo naći podnaslov za naše doba (moderno doba). Prikaz moderne umjetnosti više se ne oslanja na potrebi nego na zemlji. Samo na taj način možemo respektirati činjenicu da je moderna umjetnost usprkos svim regionalnim razlikama, jednako međunarodna kaoi i moderna znanost. UTJECAJ STRUČNE LIT. NA POJAVU HISTORICIZMA U ARH. – teoretski jasno definiran u djelima Camilla Sittea, koje su istraživači poslije kvalificirali kao romantični arhaizam, urbanizam historicizma razlučuje stambene i industrijske zone od onih u kojima se ogleda povijesna struktura naselja ŠTO JE KONTRAVERZNO U POJAVI HISTORICIZMA KAO KULTURNOPOVIJESNOG I UMJ. RAZDOBLJA 19. ST - Kontraverzno je u čitavom vremenu historicizma činjenica da na jednoj strani nalazimo izniman napredak novog društva i potpuni prekid s dotadašnjim načinom života, sa svim njegovim pozitivnim i negativnim osobinama, a na drugoj strani pak posezanje tog istog društva za poznatim vrijednostima prošlosti koje mu postaju dostupne razvitkom humanističkih znanosti i pojačanim zanimanjem za prošlost. UTJECAJ FOTOGRAFIJE NA SLIKARSTVO 19. ST Fotografija je omogućavala brz i točan portret, koji si jem ogao priuštiti i običan puk, jer su slikari bili skupi. Sirove teme i realizam dokmentarne forografije nisu bile toliko utjecale na umjetnost, a većina snimatelja ih je izbjegavala. Preko organizacije poput Londonskog fotog. Društva, engleska se našla u vodstvu pokreta koji je imao za cilj uvjeriti kritičare da bi fotog. Oponašajući slik i graf., mogla postati prava umjetnost. Fotogr. Je slikama pričala ljudske živote, i uklapala se u realističnu tradiciju. Vodstvo u umj.fotogr. pripalo je H.P.Robinsonu i njegovom 'nestajanju'. Emerson je smatraao da je fotografija znanost a ne umjetnost i bio je protivnik umj.fotografije. secesionisti su se trudili da njihove slike budu što bliže slikama pa su tako pristupili dodavanjem posebnih materijala fotografskom papiru kako bi stvorili efekte. ZAŠTO JE OPERA U PARIZU EKLETICIZAM Gradi ju Charles Garnier 1852. na pročelju ima 4 skulpturalne skupine duž pročelja. Neobarokna arhitektura, završna faza romantičke arhitekture sažeta u pariškoj operi, dovršena tek nakon pada 2.carstva, obilježava novi Pariz s 'Beaux-arts'Zgrada je remek-djelo eklekticizma. Krivulje velikog stubišta podsjećaju na Laurencijansku knjižnicu. Gomilanje glavnog ulaza podsjeća na Lescotovo kvadratno dvorište Louvrea. Njezina neobaroknost proizlazi više iz preobilja skulpture i ukrasa nego iz njezina arhitektonskog rječnika. Garnier – učenik Lebasa. Pobjedio je na natječaju Violleta – le – Duca. Opera je završena 1875. Neobarokni efekt je postignut s elementima koji su većinom visokorenesansni u porijeklu. Bogato obojeni mramor, Carpeauxova skulptura, te način na koji se gomilaju mase. Detalji u foajeu su špicasti i zapravo odaju koliko je Garnier bio osjetljiv na neogotička strujanja u Engleskoj.. J.L. DAVID – predrevolucionarna i revoluciarna faza (stilsko-likovna analiza djela) Razvio je svoj neoklasični stil u rimu između 1775 – 1781. nakon povratka u Francusku, shvaćanje pokreta temelji se na njegovim dostignućima. 'sokratova smrt' 1787. kompozicija se razvija usporedo s ravninom slike, poput reljefa, likovi su čvrsti i nepokretni, što podsjeća na Poussina i 'otmicu sabinjanski'. Koristi i svjetnost te realistične detalje koji potječu od Caravaggia. Slika ima životnost. U doba revolucije, u kojoj je sudjelovao, naslikao je svoje najznačajnije djelo, ' maratova smrt', 1793. usudio se uprozoriti temu koja odiše
strahopoštovanjem i izravnošću je jer marat kao vođa revoluciej ubijen ukadi. Ovo djelo trebalo je postati javni spomenik maratu, tu se podudara klasična umjetnost s pobožnom slikom. Umoreni lik vjerovatno potječe iz antičkih izvora, a religija se očituje u caravaggiovom utjecaju više nego u sokratovoj smrti. KAKO CARAVAGGIO UTJEČE NA J.L. DAVIDA Razvio je svoj neoklasični stil u rimu između 1775 – 1781. nakon povratka u Francusku, shvaćanje pokreta temelji se na njegovim dostignućima. 'sokratova smrt' 1787. kompozicija se razvija usporedo s ravninom slike, poput reljefa, likovi su čvrsti i nepokretni, što podsjeća na Poussina i 'otmicu sabinjanski'. Koristi i svjetnost te realistične detalje koji potječu od Caravaggia. Slika ima životnost. U doba revolucije, u kojoj je sudjelovao, naslikao je svoje najznačajnije djelo, ' maratova smrt', 1793. usudio se uprozoriti temu koja odiše strahopoštovanjem i izravnošću je jer marat kao vođa revoluciej ubijen ukadi. Ovo djelo trebalo je postati javni spomenik maratu, tu se podudara klasična umjetnost s pobožnom slikom. Umoreni lik vjerovatno potječe iz antičkih izvora, a religija se očituje u caravaggiovom utjecaju više nego u sokratovoj smrti. KOMPOZICIJSKE INOVACIJE U DJELU J.L.DAVIDA - studirao antičku umjetnost i crtao po njezinim motivima.Crtežom kao temeljnim likovnim elementom slika herojske i patetične kompozicije. Sliku gradi na liku odnosno grupi likova koje modelira u reljefnoj modelaciji, izrazito hladnim koloritom u jednostavnom arhitektonskom okruženju njegov rad odlikuje moralnom strogoćom, trezvenošću i hladnom ozbiljnošću koje je preuzeo iz antičke umjetnosti Njegova slika Zakletva Horacija, iako ju je naručio grof od Angivilliera za kralja, prepuna je osobnih republikanskih osjećaja. No, pored toga, slika izražava sklonost k intenzivnom iluzionizmu antike i slavi vrline kao što su hrabrost, suzdržanost, poštivanje zakona i domoljublje. Otmicu Sabinjanki (1799.). Slika je protumačena kao poziv na pomirbu te je umjetniku pomogla da ponovno stekne ugled i položaj. Kako bi ovjekovječio Napoleonov lik, David je naslikao njegov proboj preko Alpa (20. svibnja 1800.) 1801. god. u slici u kojoj se miješaju stvarnost i mašta, a lik Napoleona dobiva mitsku dimenziju. ČETIRI DJELA J.L.DAVIDA Maratova smrt – 1793 ulje na platnu bruwelles; Sokratova smrt – 1787 ulje, new york; Zakletva horacija – 1784, uulje, louvre pariz; Madam recamier, 1800, ulje, louvre pariz; Otmica sabinjanki, 1799; Napoleon prelazi alpe, 1801. ulje, malmaison OTMICA SABINJANKI –J.L.David U slikarstvu najznačajniji trag ostavlja francuski slikar Jean Luj David. Antičke teme i naglašena dominacija jasnog i tačnog crteža često u Davidovim slikama nose i političku poruku. u vrhunskim klasicističkim djelima koristi antičke teme u slavljenju ideala revolucije, ali za Napoleonove diktature postaje dvorski slikar i vrhovni autoritet u svim oblastima umjetnosti. NAPOLEON PRELAZI ST. BERNARDJ.L.David Restauracijom burbonske kraljevske dinastije David biva protjeran u izgnanstvo. Ipak, snaga njegovog linearnog stila ostaje najpotpunijim izrazom pojma klasicizam. Prostor slike je sveden na prvi plan po uzoru na reljefe. Konture likova su naglašene tako da slika djeluje kao obojeni reljef. Statičnost kompozicije prate teatralni pokreti i naglašena tematska poruka. Scena u kojoj Sokrat bira smrt umjesto odricanja od vlastitih ideja primjer je Davidove angažiranosti. Moralizatorska patetičnost njegovih djela je svojevremeno djelovala tako snažno da su postavljane straže ispred izloženih slika. SOKRAT ISPIJA KUKUTUJ.L.David Klasicizam uskoro gubi primat pred nadolazećim romantizmom. Čak i mnogi Davidovi učenici napuštaju njegov stil, a klasicističku linearnost još neko vrijeme njeguju protivnici romantičnog izražavanja dominantnom ulogom kolora. Tako, Davidov učenik, Jean-Dominiques Ingres (ENGR) (1780-1867) i u drugoj polovini XIX st. slika aktove i portrete u najboljem stilu klasicističke jasnosti i suzdržanosti. Ingres je poznat po čistom,
tačnom, besprijekornom i »poštenom« crtežu. Ali, zahuktalo XIX st. će još za Ingresovog života donijeti nekoliko umjetničkih pravaca koji neće uticati na njegov stvaralački put. OBJASNI REALIZAM KAO IZRAZ I KAO POKRET - realizam kao pokret u istoriji umjetnosti se odnosi uglavnom na slikarstvo 19 i pocetak 20 vijeka u SAD. U arhitekturi ne postoji slicna analogijaoznaka za sva strujanja u umetnosti koja se odlikuju težnjom ka bliskošću u prikazu stvarnostiglavni predstavnik Gistav Kurbe. Prvi oblik realizma označava se često i kao naturalizam. Vrste kao što su slikarstvo portreta, mrtve prirode i pejzaža izvan svih epoha karakteriše realistično prenošenje onoga što je viđeno. Realizam u istoriji umjetnosti se odnosi upravo na pokret koji počinje sa Kurbeom u slikarstvu, itd u Francuskoj. Inače, realizam kao umjetnički izraz (dakle izraz i pokret su pojmovi koji se različito definišu) se javlja još od Antičke Grčke, preko renesanse, Velaskeza, itd... Ali onako kako je definisan danas sa određenom dozom socijalnog kompromisa umjetnika sa društvom, duguje svoj oblik reakciji na Romantizam upravo u 19. vijeku i ponajviše u Francuskoj. U likovnim umjetnostima u to vijeme, Realizam je uglavnom slikarski pokret, ipak se nije interesovao za društvene probleme, ili savremenike.
REALIZAM
- prva desetljeća 19. st. druge pol. 19. st. - najviše prisutan u slikarstvu i grafici, manje u kiparstvu - u filozofiji realizam je pravac koji tvrdi da svijet spoznajemo onakvim kakav jest - u lik. umjetnosti gotovo je isključivo orijentiran na Francusku, desetak godina kasnije na Njemačku – u perifernim zemljama prisutan je kao metoda oblikovanja, a ne lik. orijentacija - programatski realizam u Franc. uvjetovan je umjetničkim, političkim te socijalnim zbivanjima – protest protiv poplave romantizma, izražavanje suprotnosti sa larpurlartizmom u umjetnosti II. Carstva Napoleona III., podrška kratkotrajnoj komuni glavni i neko vrijeme jedini predstavnik G. COURBET (1819.-1877.) koji 1855. na svj. izložbi u Parizu izlaže u vlastitoj režiji – Pavilon du Realisme, pokazujući time distancu od priznate umjetnosti - "realizam je bez ideala (suprotan je idealizmu romantizma) i bez religije" – Courbet - u nekoliko djela Courbat se približava SOCIJALNIM TEMEMA za koje se borio u političkom djelovanju (druga strana slike Atelier – kritički prikazani tipovi građ. društva; neobično i komponiranje Pogreba u Ornansu) - u realizmu 19. st. prisutni su utjecaji prethodnih epoha: holandskog i španjolskog baroka, braće Le Nain, barbizonske škole (Corot), Delacroixa, te belgijskih romantika – slikara "historija", otkriće fotografije (često i u negativnom pogledu) - realizam je suprotnost idealizmu, reproduciranje stvari onakvih kakve jesu - načelo romantizma "l'art pour l'art" treba zamijeniti načelo "l'art pour le people" – angažiranom umjetnošću (ovaj stav ujedinjuje Daumiera, J. F. Milleta, Courbeta), te prikazivati suvremene teme – Courbet "Mi promatramo moderni svijet – jedini realni svijet" na području vjernog prikazivanja – teme realizma se sudaraju sa naturalizmom, a na području postizanja jeke ekspresivnosti sa izražajnošću plastike i slikarstva gotike - metodom je suprotan naturalizmu (prikazuje fotografski reducirane detalje), nema sitnih detalja koji podsjećaju na fotografiju - realističkim izrazom ili prikazom tegoba rada, od samog Courbeta, realističke izražajnosti su bliži H. Daumier i J. F. Millet (seljačkim scenama) - neizravni pripadnici realizma Manet i Monet u I. Fazi - realizmu se približavaju ranija djela Adolfa Menzela (Valjaonica željeza) te veći dio opusa Wilhelma Leibla – uz Courbeta najznačajniji predstavnik realizma - odjeci realizma u umjetnosti perifernih naroda Evrope - skulptura – Jules Dalou, J. B. Carpeaux, ranija faza A. Rodina, Constantin Meunier – najdosljedniji realizam je zapravo prijelazna faza iz romantizma na impresioniza
REALIZAM I KAKO JE UTJECAO NA AVANGARDNE POKRETE 20. ST. OBJASNITI NA DJELU COURBETA I BROWNA Courbet – Courbetov realizam, je njegova privženost k radikalnoj politici, a njegovi socijalistički pogledi utjecali su na sve njegove nazore. 1849. courbeet izlaže Kamenolomce, prvo platno gdje se očituje njegov programski realizam. Ovdje je po prvi puta očit prizor iz svakodnevnog žvota obrađen ozbiljno kao i povijesna slika prethodno. Ujedno s debelim impastom, koji je povrijedio sva prihvaćena načela dovršenosti. Modeli su mu pozirali u njegovu atelijeru i naslikao ih je u prirodnoj veličini onakvima kakvi oni jesu. Najpoznatiji primjer eng.realizma je 'posljednje od engleske' Forda Madoxa Browna, tema:skupina emigranata koji kreču na prekomorsko putovanje. Umjetnik je obradio važnu temu iz modernog iskustva. Namjera je bila dramatiziranje uvjeta koji su natjerali emigrante da napuste englesku. Krajnja točnost u pojedinostima čini se gotovo fotografskom. Nema traga osobnom rukopisu. Ovu tehniku je prihvatio nekoliko godina ranije pri susretu s nazaretancima. prilikom pariške izložbe 1855.privukao je pozornost svojim slikama organizirajući privatnu izložbu i dijeleći manifest realizma. Izložba je fokusirana na Slikarova atelijer. Kompozicija pripada tipu Velazquezovih +počasnih gospođica+ i Goye. Ali sada se umjetnik smjestio u središte, a posjetitelji su njegovi gosti. Dvije su skupine na slici, narod koji ugglavnom pripada njegovom domaćem okolišu, i s druge strane skupine portreta koji predstavljaju parišku stranu courbetova života. Samo dva lika gledaju u mjetnika, to su dječak i goli model koji predstavlja vjerovatno Istinu koju courbet smatra vodećim načelom svoje umjetnosti. Simbolizam u francuskom i engleskom slikarstvu - kronoloski prikaz, umjetnici, djela. OBJASNI REVOLUCIJU OBOJENIH PLOHA impresionizam je bio rezultat dugogodišnjeg izlaženja slikara u prirodu i slikanja pod vedrim nebom. nema ni crnih ni sivih sjena – one su također u boji, samo dok na osvjetljenim dijelovima nekog krajolika, predmeta ili lika prevladavaju tople boje, u sjeni se pojavljuju hladne; to je bilo jedno od najvećih otkrića i promjena u slikarstvu 19. st. dok se u akademskom slikarstvu sjenu postizalo tamnijim tonovima ili dodavanjem crne boje, impresionisti su – pretvarajući ono što vidimo kao svjetlost i sjenu u odnosu toplih i hladnih boja – uspijevali postići da cijela slika bude podjednako svijetla, ali da gledatelj dobije dojam suprotstavljanja svjetlosti i sjene zbog primijenjenih svijetlih i primijenjenih hladnih boja; toliko su bili zaokupljeni sastavom i promjenama rasvjete da bi se moglo reći kako nisu slikari krajolik, predmete ili likove, nego samo igru svjetlosti i sjene na njihovoj površini. Preteća je Manet koji je prvi odbacio tamne sjene i uveo ravnomjernu svjetlost u sliku..pada pod utjecaj impresionista, pa najveću pozornost pridaje svjetlosnim i atmosferskim efektima i slika bojama spektra ono što mu je pred očima. Frulaš ima vrlo malo modeliranja, jedva nešto sjena i nimalo dubine. Lik djeluje volumski samo zato što obrisi podastiru oblike u realističnom skraćenju. Inače Manet izbjegava sve načine pretvaranja ravne površine u prostor slike. Nerazlučena svijetlosiva pozadina izgleda nam jednako blizu i podjednako čvrsta kao i lik. Manet je koristio impresionističke tehnike i vrste mekih, zamagljenih poteza kista, bez izraženih, definiranih linija. No oštrinu slike je izrazio igrom kontrastnih boja i sjena. Izgleda kao da je sve rađeno u jednom potezu. P. GAUGIN I PONTAVENSKA SKUPINA Započeo je kao sljedbenik cezannea,od 889 postaje središnji lik sintetizma, tj simbolizma. odlazi u bretanju u pont avenuv i oko njega se formira skupina umjetnika s njim u sredini koji su također odbacili impresionizam. Pontavenski stil se najprije razbio u djelima Gaugina i Bernarda kojeg tamo susreće. Ovdje nailazimo na stil zasnovan na predrenesansnim izvorima (pr. Vizija nakon propodijedi: jakov se hrva s anđelom 888)oblikovanje i perspektiva je plošno, pojednostavljeni oblici zatvoreni crnim obrisima te izrazitim bojama koje su neprirodne. Ovaj je stil nadahnut pučkom
umjetnošću i njihovom vjerom. Gaugin je bio u stanju slikati o vjeri a ne s pozicije vjere. Slika postiže cilj sintetizma. Nabis – gauginovi sljedbenici, simbolisti., po hebrejsoj riječi prorok, težili da opravdaju ciljeve postimpresionizma, a manje značajni po svom stvaralaštvu. Oni su u osnovno gauginovo pojednostavljenje boja dodali dekoraciju i ukrašavanje. NEOPRIMITIVIZAM KOD GAUGINA U Pont-Avenu; Gauguin je primjetio da je vjera i dalje dio svakodnevnog života seoskih ljudi te je na slikama poput „Vizija nakon propovijedi“ pokušao prikazati njihovo jednostavno izravno vjerovanje u Boga. Ovdje nalazimo stil zasnovan na predrenesansnim izvorima. Oblikovanje i perspektiva ustupili su mjesto plošnim, pojednostavljenim oblicima zatvorenim u debele obrise, te izrazitim bojama koje su podjednako „neprirodne“. Slika postiže cilj sintetizma: obradom platna na ovako dekorativan način umjetnik se okrenuo estetskom cilju prikazivanja ideje, bez posredovanja priče ili doslovnog simbola. Djelo 'odakle potječemo, što smo kamo idemo' naslikana prije njegova pokušaja samoubojstva, to remek djelo sažetak je njegove umjetnosti. Njegova su djela prikazivala idealan svijet kakvog je on tražio cijeli život. Monumentalne dimenzije, krajolik nalik tapiseriji unutar kojeg su smješteni likovi. Namjera je bila da se površinom slike izrazi smisao, ovo djelo prikazuje epski životni ciklus. Gaugin je zasšutap mišljenje da obnova zapadne civilizacije mora poteći od primitivaca, od perzije, dalekog istoka i egipta. OBJASNITE REALIZAM U DJELU J.B. CARPEAUXA – njegovo remek-djelo nastalo je krajem Drugog carstva koje je uslijedilo nakon kratkotrajne Druge republike. Njegov prijatelj C. Grnier počeo je graditi parišku Operu i povjerio mu jednu od 4 skulpture duž pročelja. Skulptura „Ples“ savršeno se uklapa u neobaroknu arhitekturu. Nakon otkrivanja skupina je dočekana kao sramota. Figure su bile toliko realistično prikazane da su vrijeđale javni moral. Gole bakantice koje plešu oko muškog krilatog genija optužene su da su pijane, vulgarne i neprisotjne. Nakon rata s njem. Proglašena remek d. -Jean-Baptiste Carpeaux, Igra (Ples), kameni reljef na Pariškoj Operi iz 1869.- Ugolino, 1863.; Musee d'Orsay, Paris. -The Four Continents, Fountain, 1867-72. Luxembourg Gardens, Paris. Fontana -Fisherboy, 1863, Museum of Fine Arts, Dijon KOJA JE RAZLIKA U PRISTUPU SLIČNIM TEMAMA MILLETA I COURBETAJean – Francois millet (815-875) postaje član barbizonske škole 48. tijekom revolucije u europi. Njegov sijač prava suprotnost neoklasičnim povijesnim slikama. Njegov arhetipski lik posjeduje samosvijest klasičnog ukusa koji odražava divljenje Poussinu. Slika razmrljano u zamućenu izračju, gdje seljak predstavlja simbol neprestanog mučnog rada.On je smatrao da se suvremeni umjetnik mora držati svog osobnog neposrednog doživljaja, pa stoga mora biti realističan. Courbet – ponosan na svoje seosko podrijeklo, započeo kao neobarokni romantičar, okreće se realizmu jer smatra da nemože naslikati ono što nije vidio(anđele). Njegov realizam je privrženost radikalnoj politic, te njegov socijalni pogled utječe na njegove nazore te pomažu u razumijevanju izabira tema i stila slika, ali nei sadržaju i izgledu. 'Kamenolomci' prvo platno koje utjelovljuje njegov realizam. Prizor iz svakodnevnog života obrađen s ozbiljnošću kao povijesna slika. Debeli impast. Slika je puno veća od bilo koje miletove jer su naslikani u prirodnoj veličini, bez miletovog zanosa i osjećajnosti. Imaju simboličan položaj, ne izazivaju suosjećanje. Courbetova prva realistična slika je „Tucači kamena“ iz 1849. Na kojoj su dva lika, jedan mladić i jedan starac u prirodnoj veličini, kojima ne treba romantičarski patetični osjećaj jer sami likovi iz nas izvlače suosjećanje jer su oba godinama neprilagođeni za težak rad. Tematika siromašnog sela javlja se i na slikama Milleta koji likove prikazuje kao zatvorene volumene u kontrastu prema pojednostavljenoj pozadini. Lik na slici „Sijač“ izveden je kao čvrsta forma u prvom planu, zauzima gotovo cijeli format slike i naglom kretnjom postiže dinamičnost.
RAZLIKA IZMEĐU SKELETNE I KONSTRUKCIJE U TRAD. MATERIJALIMA Nakon 1800. u svijet komercijalne arhitekture uvode se novi materijali poput željeza koji do tad nije bio korišten. Nakon njihove prve pojave stupovi i lukovi od liijevana željeza postali su sredstvo podupiranja krovova na velikim prostorima poput knjižnica, kolodvora i sl. Lijevano željezo bilo je potrebno da bi osiguralo gradbenu potporu, iako estetski nisu djelovali masovno kao stupovi od kamena ili nekog drugog mareijala. ZNAČENJE RIJEČI MODERAN PO JANSENU Rijeć moderan potječe od ranosrednjovjekovnog 'modernus' što znači nazočno, ovovremeno, i u proširenom smislu novo, neobično, nasuprot antici koja nije poznavala odgovarajući izraz iako moderan potječe od lat. Riječi modo – sada. Modernost se temelji na kršćanskomgledanju na povijest kao na prekid u vremenu (prije i poslije krista), umjesto shvaćanja o kružnom ponavljanju. Moderno se općenito smatralo negativno, jer se suprostavljalo klasičnom, ali modernisti su sebe smatraliprivrženijima vječnim vrijednostima čak i od ant. Prethodnika. Vjerovali su da imaju prednost nad antikom. POSTIMPRESIONIZAM I NJEGOV UTJECAJ NA UMJ. 2O. ST. – NA DJELU SEURATA - nastanak pokreta vezuje se uz susret franc. umjetnika u Salonu des Independants u Parizu 1884. god. – naziv uzeli iz poštovanja prema prethodnicima - neoimpresionizmu prethode istraživanja o fenomenima vida – povezanost znanosti i umjetnosti neoimpresionizam se udaljuje od impresionizma – u težnji da sačuva jasnoću forme i čistoću boje na platna se nanose ČISTE BOJE u odvojenim točkama ili crticama, cilj nije bio da negiraju impresionizam, nego pošto su bili nezadovoljni ograničenjima stila krenuli su dalje u različitim smjerovima. - teoretičar grupe P. SIGNAC – "težnja da se otkriju matematički točna saznanja o tome koju boju upotrijebiti i kojim je bojama okružiti…" - P. Seurat 1884. zajedno sa ostalim umjetnicima odijeljenim od zvaničnog Salona osniva Salon des Independants (P. Signac, H. E. Cross, A. D. Pillet) – osnivaju udruženje Nezavisnih umjetnika, među kojima su oni najaktivniji - sastaju se kod Signaca kojeg je Chevrel uputio u tajne boje - Seurat, * KUPANJE – zasnovana na kontrastima tonova, * NEDJELJNA ŠETNJA NA na otoku la GRANDE JATTE – divizionizam = metodično fragmentiranje poteza, kasnije dovodi do poentilizma -> najveće remek djelo, temma impresionistička, kao i učinak jarke svjetlosti, ostalo suprotnost impresiji. Čvrsti jednostavni obrisi, likovi opušteni i nepomični u strogom profilu ili frontalno, oblikovanje i skraćivanje svedeno na minimum. Tehnika: koristio je točkice da bi se u oku promatrača miješale boje, ali to nije bio još potpuni poentilizam jer sa udaljenosti od 2 i pol metra još su se uviejk vidjele točke. - kroz utjecaj neoimpresionista su prošli – Van Gogh, Matisse, H. T.-Lautrec, P. Gaugain – povremeno su VEZA VILLE ROTONDE I KUĆE CHISWICK - Engleska je bila kolijevka neoklasicizma u arhitekturi. Najraniji znak ovog stava bila je paladijevska obnova oko 1720. godine, koju je materijalno potpomagao bogati ljubitelj umjetnosti Lord Burlington. Lord Burlington i William Kent, kraj londona oko 1725. Tip engleske arhitekture, paladijanizam, obnova u paladijevskom stilu pošto je engleska kolijevka neoklasicizma u arhitekturi. Kuća Chiswick je preinaka paladijeve Ville Rotonde. Zbijena je, jednostavna i stereometrijska građevina, suiprotnost baroknoh raskoši. Razlikuje se stilom od prijašnjih klasicizama jer je manje vanjski izgled, a više njegova pobuda, znači nudi veću prirodnost. Građevinaje apstrakna, i rasčlanjena u geometrijske likove. Površine su ravne i neprekinute, onament oskudan, a poput hramam oblikovan ulazni trijem strši silovito iz kockaste građevine. KNJIŽNICA ST. GENEVIVE U PARIZU Crkva svete genoveve u parizu prvi je spomenik klasicističkog racionalizma u tom dugu, u francuskoj, autor Soufflot. Knjižnioca je
postavljena tijekom revolucije i postala je panteon, osjeća se povezanost s crkvom Invalida Hardouin – Mansarta. Njezina kupola građena je po uzoru na kat. Sv Pavla u Londonu. Površine su ravne i oskudno ukrašene, a golemi ulaz je oblikovan po rim.hramovima. soufflotov je ideal bio spojiti klasične redove i lakoću nekih got.zdanja. ŠTO JE PARADOKSALNO U POJAVI NEOKLASICIZMA (STIL GRAĐANSKE KLASE) Neoklaicizam je shvaćen s jedne strane kao suprotnost romantizmu, a s druge strane kao jedan njegov vid, što je paradoksalno. Poteškoća je u tome što ta dva pojma nemaju isti opseg. Neoklasicizam je novo oživljavanje klasičen starine, koje je barem u početku povezano s prosetiteljskom mišlju. BARBIZONSKA ŠKOLA Corot je bio važan uzor umjetnicima Barbizonske škole (vedute Rima, „Jutro: ples nimfi“) To je skupina umjetnika okupljenih oko Theodorea Rousseaua („Livada obrubljena drvećem“) Bili su oduševljeni Constableom; Millet – „Sijač“; Rosa Bonheur – „Oranje u Nivernaisu“ ŠTO JE ZAJEDNIČKO SLIKAMA NA OBALI SIENE C. MONETA I BAR U FOLIESBERGEREU E. MANETA - Monetova slika „Na obali Seine“ preplavljena je tako blistavom sunčevom svjetlošću. Monetove su slike „igraće karte“ čak i više nego Manetove. Da nema žene i broda u prednjem planu, slika bi i naopako okrenuta ostavljala jednako snažan dojam. Zrcalni odraz ovdje ima svrhu protivnu ranijim zrcalnim odrazima. Umjesto da poveća privid zbiljskog prostora, on ojačava jedinstvo stvarne obojene površine. Manetova slika „Bar u Folies – Bergereu“ sa svjetlucavim odrazom u zrcalu, kao i Monetova slika, nema funkciju ostvarivanja veće prostranosti, već stvaranja jedinstva površine. H.DAUMIER KAO KIPAR (1809.-1874.) - kiparski radovi: * 36 KARIKATURIRANIH GLINENIH BISTA * AUTOPORTRET, bronca, Bibl. Nationale, Pariz - modelira mala poprsja kao pripremne radove za litografije - skulpture imaju slikarski pokrenutu površinu u skicoznom shvaćanju * BJEGUNCI, reljef u bronce, Bremen - kao da ga je skicirao Michelangelo kome antikaviše nije bila potrebna RAZLIKE INGRESA I DELACROIXA. - najpoznatiji predstavnik klasicizma - otvara epohu snažnog naturalizma u franc. umjetnosti – Davidov tip portreta Ingres pojačava i sintetizira - od Davida se razlikuje i shvaćanjem antike – David se oduševljava antikom kasnog Rima, a Ingres se divi helenskom idealu, skulpturama koje lord Elgin donosi da Partenona - pedantno crtao i razrađivao slike da bi postigao što veću čistoću forme - u Davidovu atelieru sa 17 god. - crtež određuje njegove slike sa izrazitim realizmom boja i detalja - teži JEDNOSTAVNOM IZRAZU – crtež je temelj slike, a boja služi za obojenje izostavlja nepotrebne detalje, likove čvrtso impostira u prostor - tematski (Orijent) – približio se romantizmu - u vrijeme II. carstva predsjeda akademijom - njegove slike postaju uzor negativnom trendu – akademskom realizmu - uzor – slikarstva grčkih vaza, kiparstvo Fidije, Rafael A.J. GROS KAO ROMANTIČAR predstavnik empire-slikarstva. Antoine-jean Gros je bio daviodv najdraži učenik, koji je osjetio da je davidov način previše ograničen prema napoleonu(jer je bio veliki obožavatelj napoleona i naslikao je više velikih slika koje veličaju cara), pa je prihvatio baroknu obnovu da bi dočarao uzbudljivostsvog doba. On naslikava napoleona kao 27.godišnjeg generala kao čovjeka s romantičnim oduševljenjem kakvog David nebi mogao postići. Njegovu su prirodu privlačile barokne boje, i dramatičnost, a zbog
utjecaja davida ostao je razapet između svojih slikarskih nagona i akademskih načela pa se naposlijetku i ubio, (david mu je slao učenike da ga vrate na na neoklasicizam). PORTRETNA SKULPTURA J.HOUDANA - On je izradio karijeru na portretnoj skulpturi koja je u to doba postajala sve traženija. Njegovi portreti čuvaju istančan osjećaj za osobni značaj, a tjelesna i duševna uvjerljivost skulpture izražava ideje prosvjetiteljstva. Imao je sposobnost da one koji u mu pozirali pretvori u prosvjetiteljske likove, a ostajući vjeran njihovoj fizionomiji. Njegovo najznačajnije djelo je Sjedeći voltaire, kojeg je modelirao nekoliko tjedana prije njegove smrti, i od toga načinio i posmrtnu masku. Sjedeći voltaire je sličan heroiniziranom filozofu, u tozi s kosom koja je dodana, da bi opravdala klasičnu vrpcu za kosu. Usprkos tome, djelo zrači ležernim ozračjem. Drugo najznačajnije djelo je Georg Washington, koje se smatra njegovim najboljim djelom. Djelo je izveo u 2varijante, u klasičnoj i modernoj odjeći, prema kojemje izvedena statua. Na glatkim površinama osjeća se utjecaj 'apolona belvederskog'. Atribute koje koristi, mač, štap, plug, dobro se uklapaju sa suvremenom odjećom, a kontrapost promatrača jedva upućuje na antičko podrijetlo. Kip je podignut 11godina nakon potretiranja. INOVACIJE CONSTABLEA I TURNERA Englesko slikarstvo doseglo je vrhunac u prikazima krajolika. Constable se protivio sbvim uzletima mašte, vjerovao je da se pejzažno slikarstvo mora zasnivati na činjenicama, a njen cilj mora biti utjelovljenje čistog razumijevanja prirodnih pojava. U tu svrhu naslikao je na otovrenom bezbrojne skice u ulju. On je više od svojih prethodnika bio zaokupljen neopipljivim kakvoćama poput neba svjetlosti... u nastojanju da zabilježi sve prolazne pojave, došao je do slikarske tehnike suprotne 'krajolicima mrlja od crnila' od Cozensa.sva njegova djela su slikana u atelijeru po studijama na ulju iz prirode.Turner je razvio stil koji je Constable podcjenjivao. Započeo je kao akvarelist, uporaba prozirnih boja objašnjava njegovu zaokupljenost obojenim svijetlom. Kao i Constable, izrađivao je stuidje u prirodi iako ne u ulju. Na svojim je platnima često mijenjao prizore da su postajali prilično neprepoznatljivi. Mnogi njegovi naslovi su povezani s književnim temama. CEZANNOVA KRITIKA IMPRESIONIZMA – on se od svojih prvih slika likova u strastveno tamnim prizorima razvija do kompozicije najsavršenije i raznolike uravnoteženosti. „Bregov u fra Provansi“, zapažamo mrljasto nanošenje boje, kao i činjenica da potezi kista potječu od impresionista. Pojedine vrijednosti boje sređenije su u obličju formi, tvore precizne plohe kojih niz izgrađuje strukturu slike. Boja i oblik međusobno se uvjetuju. „Jabuke i naranđe“ – prevladava iluzionističko načelo, umjetnička je harmonija paralelna s prirodom. Govorio je da se motiv rađa iz boje; „Kamenolom Bibemus“, kubistička slika, čvrsto spaja s površinom slike snažne stereometrijske kocke i stupnjevanje dubine u srednjoj zoni. Osmišljena je ponovno površina slike koju impresionisti niječu! ZDJELA S VOĆEM, ČAŠA I JABUKE, Pariz 1879.-82; BRDA U PROVANSI, Cardiff, 1878.-80.; KUPAČICE, Philadelphia, 1898.-1905 PROSTOR I PERSPEKTIVA KOD CEZANNEA I. POČETNA FAZA, PERIOD "TAMNOG BAROKA" - tamni tonovi, podsjećanje na barokne stilove koje je studirao u Louvreu, ističe kontraste u rasvjeti, teži postići ekspresiju forme, u dodiru sa impresionistima upoznaje draž plenera, kvalitete fenomena svjetlosti i atmosfere, izražavanje čistim bojama - slika mrtve prirode, pejzaže, portrete bliske impresionizmu on teži ostvariti SINTEZU TONOVA I OBLIKA - pojednostavljuje oblike svodeći ih na PLOHE koje svojim odnosim trebaju ostvariti VOLUMEN OBJEKTA - sliku gradi na spoznaji da je i u prirodi sve oblikovano prema geometrijskim likovima KUGLE, VALJKA I STOŠCA - koristi se isključivo bojom i gradacijom njenih tonova - nema linija, ni oblina, postoje samo kontrasti
boja – kad je boja dana u svom bogatstvu, tad oblik zadobiva svoju punoću - u težnji da istakne ekspresiju forme koristi STILIZACIJU I DOZU DEFORMACIJE, dok arhitektura slike uvijek ostaje čvrsta- tema i motiv imaju sporednu ulogu - i u motivu mrtve prirode mogu se zahvatiti temeljni problemi slikarskog izraz CESANNEOVA POLIPERSPEKTIVA Mrtva priroda s jabukama u zdjeli, 879-882, ulje danska. Na Cezanneovim mrtvim prirodama perspektiva je iskrivljena, zdjele za voće i vodoravne površine koje izgledaju ispupčene – svi dijelovi slike su jednako intenzivni, elaborirani. U njegovim mrtvim prirodama još se jače zapaža njegovo stremljenje prema čvrstom i trajnom. Ukrasna je pozadina stopljena s tradicionalnim likovima a ritam kista daje slici blistavu teksturu. Oblici su namjerno pojednostavljeni i i obrubljeni tamnim obrisima, dok je perspektiva iskrivljena, podjednako zdjele za voće, kao i vodoravnih površina koje izgledaju ispupčeno. Ali što se dulje slika promatra, to se bolje shvaća ispravnost ovih izobljenja. SLIČNOST IZMEĐU PRERAFELITA I NAZARENACA- Nazarenci: 1808 skupina mladih autora se okupila na bečkoj akademiji i udružila se u bratovštinu sv. Luke, po starim cehovskim običajima umjetnika. Izjednačili su jednostavnost s pobožnošću nasuprot virtuoznosti što im je i bio cilj. Dvije godine nakon vode život umjetnika redovnika u napuštenom samostanu i postaju poznati kao nazarenci. Prihvaćaju stil starih njem.majstora i rane renesanse, ojačali su neoklasični naglasak u obilkovanju boje – stavljena u službu retorike. Pokret završava njihovom smrću ili povratkom u njem – temelj njem. Romant. Najbolji su u intimističkim temama poput overbeck – najznačajniji predstavnik i njegova 'italija i germanija' – nostalgično sjećanje na svoju zemlju i istovremeno slavljenje ljepote rima. prerafaelitima - uzor – rana renesansa (osobito Boticelli) – otklon od suvremenog je vid romantizma - detaljiziranje, linearnost u Boticelijevu duhu, sjenčanje na način 19. st. inspiriraju se i Blakeovim slikarstvom, utječu na engl. slikarstvo druge po. 19. st. te paralelni franc. i njemačkom simbolizmu - rodonačelnik grupe je engl. slikar talijanskog podrijetla Dante Gabriel Rosseti BARBIZONCI - Corot – prvi i najveći francuski romantičar slikar krajolika koje je slikao na licu mjesta za cca sat vremena. Njegova vjernost prirodi utjecala je na Barbizonsku školu kojoj on zapravo nije pripadao. Skupina mladih slikara okupljenih oko Rousseaua u selu Barbizon kraj Pariza slikala je krajolike i seoski život. Po uzoru na Costablea (824. u parizu izloženo njegovo djelo) smatrali su krajolike sjevernjačkog baroka kao alternativu neoklasične tradicije. Jean – Francois millet (815-875) postaje član barbizonske škole 48. tijekom revolucije u europi. Njegov sijač prava suprotnost neoklasičnim povijesnim slikama. Njegov arhetipski lik posjeduje samosvijest klasičnog ukusa koji odražava divljenje Poussinu. Slika razmrljano u zamućenu izračju, gdje seljak predstavlja simbol neprestanog mučnog rada.Američka barbizonska škola – predstavlja izraz američkog preobražaja nakon građanskog rata, u doticaju s franc. Slik odražavaju promjenjivu narac SAD-a, okreću se sebi. Prevodi ju Georges Innes kojeg su dojmila djela Rousseanua. PRERAFAELITI – W.H. Hunt, D.G. Rosseti, W.M. Rosseti, E. Burne-Jones, J.A.M. Whistler, Evelyn de Morgan, Elizabeth Ekanor Siddar, Marie Sportali Stillman, Sophie G. Anderson, Julia M. Cameron, Lucay Maddox, Anne L. Swynnerton, Kate E. Buna ZAŠTO SU IMPRESIONISTI PROBLEMATIČNI franc. impression – dojam - javlja se u Francuskoj 60ih godina 19 st. - usmjerenost impres. slika na vizualno i "trenutno"impresionisti slikaju TRENUTAČNOST stvarnosti, nastoje fiksirati treperenje zraka svijetla –
slikani SADRŽAJ JE UČINAK SVIJETLA U TRENU kad je taj sadržaj slikan – bitni su sadašnji utisci boje i svijetla, prolazni moment, pokret, gibanje, atmosfera i ralizacija NEPOSREDNE VIZIJE - kao dosljedni pleneristi i započinju i dovršavaju slike u prirodi, hvatajući mijene atmosfere i svijetla – slikar je improvizator koji u brzini SKICIRA ONO ŠTO IZMIČE u neprestanom gibanju - ranije tonsko slikanje impresionisti zamjenjuju ČISTIM OTVORENIM BOJAMA koje su međusobno komplementarne - boja predmeta je NESTALNA – ona ovisi o intenzitetu svijetla - boje se nanose u mrljama koje se u oku gledatelja miješaju u šare, "mrlje od 7 čistih, nemiješanih boja (spektar)"- paleta postaje sve svjetlija (i kod slikara akademičara) - I. faza impresionizma su djela E. Maneta najdosljedniji impresionisti su Claude Monet i Camille Pissarro negativne posljedice impresionizma – eliminira osjećaj taktilnosti, sumarna vizija ostaje na površini, znanstvena definicija postupka impresionizam vrstom eksperimenta, impresionističke improvizacije odbacuju sistematsko građenje slike - s vremenom boje postaju sve manje povezane - samo Renoir i Cezanne zadržavaju kvalitetu postupka i primjene boje - kao tehnika i shvaćanje impresionizam je i danas prisutan u novijem slikarstvu evropskih zemalja- Edouard Manet je slikama * DORUČAK NA TRAVI (1863.) i * OLIMPIJA (1865.i prekinuo sa tradicionalnim slikarstvom svijetla i sjene – on slika "PLOŠNIM SVIJETLOM", sliku gradi velikim svijetlim plohama, prijelaz svijetla u sjenu izvodi suprotstavljanjem manje intenzivnih tonova (a ne polutonova) - prema izloženoj Monetovoj slici * IMPRESIJA – RAĐANJE SUNCA novinar Leroy ih podrugljivo naziva impresionisti, kasnije oni prihvaćaju taj naziv
