1
Marija Horvat
Tri boje: CRVENA
www.crowarez.org www.bosnaunited.net
2
Marija Horvat
Tri boje: CRVENA
www.crowarez.org www.bosnaunited.net
2
Sadržaj Mreža Ponuda koja se ne može odbiti Pismo sa suda Odvjetnik Ugovor
Odbijeni poziv za ples Domina Igra
Switch Ljubavna ljuljačka Ispovijed Cimeri Sloboda Divlje Još jače divlje Francuska sobarica Hladan dan u uredu Koja je razlika između kurve i frajera Glas Iskušenje
3
Mreža Sanjala je da je zapletena u mrežu. Nalikovala je na paukovu, ali ova mreža nije bila ljepljiva. Naprotiv, njezine su se niti činile satkanima od najfinije svile. Mirtino se golo tijelo ritmično izvijalo u toj paučini, blistavo od znoja, dajući prizoru dašak nadrealnog, pojačan nestvarnim, plavičastim sjajem. Mirta se snažnim trzajima pokušavala izvući iz mreže, ali su joj se nakon svake kretnje konopci jače stezali oko zapešća. To je nije sprečavalo u nakani da se oslobodi, pri čemu je za svaki pokušaj plaćala sve višu cijenu. Znala je to po snazi stiska tih finih, nesvladivih niti, oko svojih zglobova. San je bio začudan, jer joj je ličnost razdijelio na dvije dimenzije. U snu se istodobno vidjela kao nekog trećeg, kao da gleda film, i istodobno se osjećala kao da je i dalje akter priče koju doživljava u prvom licu. Nekako, kao da je dio nje izašao iz tijela i promatra što čini, ali istodobno sve to osjeća iznutra. Pogled na vlastito tijelo uhvaćeno u mrežu, sjajno pod nestvarnim svjetlom, bio je iznimno erotičan i uzbudljiv. U 31 godini života Mirta je još bila iznimno zgodna. Bjeloputa, nježnih crta lica, izgledala je vrlo otmjeno i, mimo modnih trendova vremena, nekako svetački lijepo, kao neka porculanska figura ili kip svetice u nekoj crkvi... San ju je posve preuzeo. Vidjela je svoje ukrućene bradavice, mišiće koji se grčevito napinju dok se pokušava osloboditi, izvući iz te paučine. Gledala je svoje bokove kako se zavodljivo ljuljaju dok se pokušava osloboditi. Glava bi joj, u snažnim gotovo neočekivanim trzajima, katkad naglo prešla s desne na lijevu stranu i obratno. Još je nešto snažno osjećala u snu. Očitu podvojenost želje. Htijenje da se oslobodi i iskoči iz tog nježnog, paperjastog, ali snažnog okova, sukobljavalo se s prilično očitim osjećajem ugode, potrebe koju je nekako teško priznavala, da ipak ostane u toj mehaničkoj njihaljki koja je ispunjava takvim osjećajem ugode. Ta se ugoda pojačavala sa svakom novom kretnjom. U jednom se trenutku sve promijenilo. Odjednom, a ona je jasno osjetila taj trenutak preokreta, više nije vidjela sebe u središtu prizora. Nešto joj je prekrilo oči. I dalje je jasno osjećala kako je zapletena. Nije se napinjala da se oslobodi jer kao da joj je to što više ne vidi, što su joj oči prekrivene, iscrpilo svu volju za slobodom. Onda je osjetila nečiju ruku na grudima. Dvije ruke. Dodirivale su je. Prekrile su njezine napete bradavice, stišćući ih i potežući prema gore, istodobno joj nanoseći bol i užitak. Htjela je u snu nešto reći, ali riječi su zapinjale i prije nego što bi ih pokušala oblikovati u glasove. Pokušavala je, ali joj nije uspijevalo. Ruke su se spustile preko njezinog trbuha i dodirnule je medu nogama. Mirta se stresla od užitka. Dodir je bio nježan, plošan, dug, pažljiv. Klizio je po njezinoj koži. Osjetila je kako joj je ta ruka dodirnula usne, osjetila je svoje sokove na usnama... a onda blag šamar. Odjeknuo je vrlo glasno u toj tišini. Bol i nemoć. Potom je među nogama osjetila jezik. A zatim ugodu, snažnu ugodu. Izvijala se zbog snažna osjećaja zadovoljstva, nemoćna da se oslobodi tog slatkog dodira. Htjela je jecati od užitka ali iz njezinih usta nije mogao izaći glas. Željela je da to nikad, doslovce nikad, ne prestane. 4
Osjetila je kako se približava vrhuncu, dok je on dodiruje jezikom. Mazi je, ulazi u nju. Stajala je na rubu orgazma čekajući, osjećajući kako raste u njoj, kako se širi njezinim tijelom spreman da eksplodira, istodobno žudeći za njim i odgađajući ga. Osjetila je ruke na svojim ramenima. Čvrste muške ruke. Ali to nisu mogle biti njegove ruke. On je bio medu njezinim nogama. Dodirivao je jezikom. Pomislila je kako to nije u redu. Ali više nije mogla izdržati i doživjela je orgazam. Htjela je vrištati od zadovoljstva. Dugo je pokušavala smiriti dah jer joj je srce snažno tuklo u prsima. A onda je koprena s njezinih očiju skinuta. Nije se više vidjela iz trećeg lica. Međ u nogama joj je bio Patrik. Zelenooki bog seksa, lijep kao sunce, mišićav kao grčki bacač diska. Turbouspješan menadžer nalik na Roberta Redforda, koji je došao ni od kud i uzeo sve. Sex made man. Čovjek koji joj se kune da je voli, i da je njegov način vođenja ljubavi, pokušaj da se bude slobodan. I sretan. Da se živi bez okova. Uspravio se. Ud mu je bio uzdignut, veći nego u stvarnosti i ona je opet osjetila želju. Jaku želju da je ispuni tako nemoćnu i uhvaćenu u mrežu. A onda je ponovo postala svjesna ruku koje su je držale za ramena. Pogledala je ugledala lice svoga muža. Bivšeg muža. Marija, izdajice. Čovjeka s kojim je kanila ostati cijeli život, a onda shvatila da je baš on, njezin vjerni Mario, najobičnija varalica - lik koji spava sa svakom ženom s kojom stigne, osim nje, koji ima Casanovin sindrom, što može biti zgodno na svim drugim mjestima, ali ne i u braku, otac njezina sina... Sva strast, želja i uzbuđenje nestali su u trenutku. Grlo joj se oslobodilo i ona je kriknula. Ali ne od strasti. Kriknula je od strave. U tom trenutku probudilo ju je zvono mobitela. Ostala je nekoliko trenutaka ukočena, uspravivši se medu mokrim plahtama. Osjećaj neugode ispunjavao joj je tijelo snažnije od noćne more. Usta su joj bila suha i da je morala progovoriti, ne bi mogla. Bila je sva znojna. Znala je daje doživjela orgazam u snu, ali znoj na njezinom tijelu izazvala je zadnja slika u snu. Od čiste strave koja ju je obuzela. Nekoliko puta je zatvorila i otvorila oči, a onda je ustala. Morala je na posao. Ako ga još ima. Njezina je tvrtka prodana baš kao i njezin projekt. I ona je mogla birati, da uzme otpremninu, kao što su učinili njezin direktor Dejan i Dunja. Ili da odluči ostati voditi projekt, sada pripojen međunarodnom koncernu. Doduše, taj posao joj još nije ponuđen, ali znala je da ga može imati, ako već ne voditelja projekta onda barem prvog do, a to je značilo velik novac i velik poslovni uspjeh. I veliku brigu i stres, u moru drugih stresova. Pitanje je može li to izdržati jer, koliko god pokušavala, znala je da će joj razvod biti gadan i težak. Mario je to najavio, kao da je ona kriva. Kao da je ona njega godinama varala, a ne on nju. Nije mogla reći da je loš otac, ali ona je strepila nad svakom dječjom bolesti svoga sina, nad svakom temperaturom, kašljem, dok je on bio po službenim putovima. No još ju je jedna stvar mučila u vezi s novim poslom. Morala bi raditi s Patrikom. Patrikom koji joj je otkrio nove svjetove. Dobro, nije joj on otkrio, otkrila ih je sama u sebi, ali pitanje je bi li do toga ikad došlo da nije bilo njega. Može li raditi s čovjekom s kojim dijeli takve tajne i strast? Koji joj je strašno iskušenje. U trenucima kad bi bila dobre volje Mirta bi se, razmišljajući o Patriku, sjetila one stare dosjetke nekog britanskog pisca: Mogu odoljeti svemu, osim iskušenju. Ona ju je prevodila na svoj jezik: Mogu odoljeti svemu, osim Patriku. A to je bilo opasno. Jer Patriku je malo koja mogla odoljeti. On je izgledao smrtno ozbiljan u uvjeravanjima da je voli i da želi samo nju - ali nije li to isto na još uvjerljiviji 5
način činio i Mario? Ne čine li to svi ? Barem, kad su jako zaljubljeni. Uostalom, tada takva uvjeravanja nisu niti neistinita. Ljubav, zaljubljenost, strast, što god to bilo i kako god to zvali, uvijek sa sobom nekako vuče snažan osjećaj vječnosti. Kad nekoga voliš ili si zaljubljen u nj, ako nisi okorjeli lažov, doista vjeruješ da je to za cijeli život. Kao u onom grčkom mitu koji kaže da su bogovi ljudi razdvojili dvije polovice i osudili ih da stalno lutaju tako razdvojene po svijetu jer su spojene bile jake i ohole. Kada bi se te dvije polovice opet našle, kaže mit, imale bi silnu moć. Takva je ljubav - od dvoje pomisliš da si jedno, od trenutka pomisliš da je vječnost, od privremenosti da je beskraj, a onda nakon nekog vremena ta strast, ili ljubav, nekako tiho, najčešće neosjetno, iščezne, a onda se pojavi neko novo iskušenje, neka nova ljubav, neka nova izgubljena polovica Ili masa njih, kao u Marijevu slučaju. Treba li joj, nakon Marija, Patrik - čovjek koji izgleda kao neki filmski bonvivan, zavodnik, bogataš, skupljač oldtajmera, kolekcionar skupih umjetnina? Ta su pitanja mučila Mirtu dok se spremala za posao. Hoće li biti kao u snu, mnogo ugode i strasti koja će završiti u najgoroj noćnoj mori? Ili je noćna mora ta koja je strasti i užitku dala definiciju? Prerano je za takve misli, rekla je samoj sebi, ispijajući kavu. Jako prerano. U tijelu je još osjećala neugodu, ali istodobno i ugodnu toplinu orgazma koji joj je prožeo cijelo tijelo. Osjećala je još nešto. Osjećala je želju za još. I to je ono što je u ovom trenutku željela zaboraviti i potisnuti.
6
Ponuda koja se ne može odbiti Odjenula je ljetnu bež haljinu do koljena i preko toga lagani laneni sako. Struk je istaknula remenom. Navukla je sandale s visokim potpeticama. Pažljivo se našminkala i kosu svezala u rep. Pogleda se u ogledalo. Nije bila nezadovoljna. Izgledala je decentno. Uvijek se gnušala žena koje izgledaju kao uskršnja dekoracija. Dunja je, recimo, patila od ozbiljnog „sindroma svrake”; gdje god bi vidjela neku sitnicu, neki ukras, prsten, naušnicu, broš, nije mogla odoljeti da ih ne uzme i ne stavi na sebe. Maša je voljela izgledati kao pobunjena djevojčica u pubertetu, martensice i te spike. To zna biti zgodno, do neke dobi. Ali kad prijeđeš trideset i neku - i to se vidi - takav izgled zna izazivati podsmijeh. Mirta je izgledala je kao kombinacija stroge poslovne žene i školarka iz filmova '50 -tih godina. Nevina i opaka u isti mah. Zagrebačke ulice bile su prazne, ljeto je ispraznilo grad i samo su se oni osuđeni na vječni rad vukli ulicama. Na poslu je bila za tren. Na svim je semaforima svijetlilo zeleno i ni na nijednom nije bilo gužve. Ista zgrada, isti posao. Ili nije isti posao? S novim se ugovorom sve promijenilo. Pitala se hoće li uopće zateći direktora i Dunju na radnom mjestu. Ili su jednostavno s potpisom ugovora odlučili zauvijek nestati u nekom svom raju. Zavidjela im je na neki način. Duboko uzdahne nekoliko puta i uđe u zgradu i zaputi se u svoju kancelariju. Njezina tajnica, Vanja, koja bi ju svako jutro opskrbila kavom i dnevnom količinom tračeva bila je na godišnjem odmoru. Na mjestu glavne tajnice sjedilo je novo lice. Bila je to žena stroge šminke, odjevena vrlo elegantno, u crno, s naočalama na nosu. Imala je crv enu valovitu kosu, bore oko usta i na čelu. One su prokleto jasno odavale njezine zrele godine. Bilo joj je više od četrdeset, ali Mirta nikako nije mogla pogoditi koliko više. Četrdeset i dvije, ili - četrdeset devet? Pozdravila je, ljubazno ali kratko. - Dobro jutro. - Dobro jutro, Mirta. Zna njezino ime. Naravno da zna, ali je očito to svoje znanje htjela naglasiti. Legitimacija ozbiljnosti. Očito, profesionalna tajnica koja je šefovima desna ruka u svemu i čije moći daleko nadilaze uobičajene tajničke poslove. „Moram je se čuvati”, pomisli Mirta. Pitala se je li ona Dietrichov ili Patrikov kadar. Otkad je Nijemac preuzeo tvrtku, znala je da je na novom početku. Mala tvrtka, nastala na entuzijazmu, u zlatnim godinama hrvatske belle epoque, početka stoljeća koji je krenuo s velikim zamahom Račanove vlade, da bi ga nastavio, do kraja doveo i upropastio Ivo Sanader, stvorio je konjunkturu na kojoj je njihova tvrtka rasla kao balon. Činilo se dugo da je samo nebo granica. Kada se vrijeme državnog zaduživanja i jeftinog novca prošlo, tvrtka je zapela u nevolje. Mirta, Dejan i Dunja dugo su tražili strateškog partnera, kako bi ostali suvlasnici, ali onda se, na njezino veliko iznenađenje, pokazalo da su Dejan i Dunja u ljubavnoj vezi i da će tvrtku radije prodati Dietrichu. Mirta je tako ostala u njoj, na novom početku. Nije znala što je čeka. - Šef vas zove k sebi - rekla je žena robot. Mirta se uputila u kancelariju iza svoga stola. Ovih nekoliko tjedana koliko je nije bilo na poslu, bila je kod sina, Petra, i bake i djeda na Krku. Pokušavala mu je objasniti da tata i 7
mama više neće živjeti zajedno, ali da to nije njegova krivnja. Da se to jednostavno događa. Dugo se mučila kako će mu to reći. Petar je uvrtio u glavu da se rastaju zbog njega. Ali sva njezina razmišljanja o načinu na koju će djetetu reći najgoru vijest njegova, a možda i njezina života, bila su nepotrebna. Mario, idiot, vijest o razvodu tate i mame rekao mu je obzirno kao što grom udara iz neba. Petra je to gotovo uništilo. U tih nekoliko tjedana srce joj je bilo slomljeno njegovim tužnim pogledima više nego ikada u životu. Povratak u kolotečinu, nadala se, mogao bi je barem malo vratiti u normalan život. Veliki prostor koji je nekada zauzimala direktorova kancelarija i dvorana za sastanke sada je bio pretvoren u dvije kancelarije. Mirta je neodlučno zastala ispred njih. Nije znala u kojoj je taj šef. Nije joj bilo poznato ni je li šef Dietrich ili Patrik, ili možda netko koga su oni doveli. Na vratima kancelarija nije pisalo ništa. Čak ni ime. Okrenula se i vidjela da je žena robot gleda. Kao da je procjenjuje, kao da će to na koja vrata pokuca odlučiti o njezinoj daljnjoj sudbini. Zato je Mirta odlučila poduzeti rizični korak. Molim vas, uvedite me - reče joj, tonom koji je bio uljudan i izrečen na način molbe, ali je sadržavao i zapovjednu crtu. Žena je - zaključila je Mirta - morala znati da, usprkos tome što je tajnica šefova, ne znači da je i sama šefica. Barem ne njoj. Žena robot pružila joj je ruku. Vanesa - reče suho. Prvi je put na njezinu licu zatitrao osmijeh. Kao da je bila zadovoljna Mirtinom reakcijom. Uvela ju je u sobu. U njoj je bio Patrik. U izlizanim trapericama i tenisicama. Noge je držao na stolu. Na licu mu je titrao neodoljivi osmijeh. - Kako si - reče uz širok osmijeh. - S obzirom na sve, nije uopće loše - uzvrati Mirta. - A što se ovdje događalo dok me nije bilo? - Pa išlo je sve po planu - nastavi Patrik, dječačići opušteno. - Jednostavno, preuzeli smo tvrtku. Znaš kako to ide, papiri, dokumenti, prijenos, poslovne knjige, bilance, bla bla. - A Dunja i Dejan? - Oni su otišli, baš kako su i rekli. Prepustili su nam sve. Odlučili su novac iskoristiti za užitke. Možda im to i nije glupa zamisao. Čuj, jednom imaš takvu priliku. Mislim, najčešće jednom - ako je uopće dobiješ. A ti ostaješ. Gledamo te kroz vrlo ružičaste naočale doda, smiješeći se. Mirta zausti pitati koja će biti njezina uloga u tome, ali Patrik nije čekao da dovrši pitanje. Pružio joj je papir. Bio je to njezin novi ugovor. Mirta je brzim pogledom preletjela slova ugovora, i zastala na bojevima. Zavrtjelo joj se u glavi. Plaća joj je bila trostruko viša nego dosadašnja. No ono što ju je šokiralo nije bila plaća nego bonusi ako im posao uspije. Komotno se nakon nekoliko godina mogla povući iz posla ako sve uspije. 8
Patrik se smiješio gledajući je. U njegovim je očima prepoznala i nešto što nije bilo vezano uz posao. Bilo je to ono što je vidjela u njihovim divljim noćima. Znala je da ju želi sada i odmah. Vidjela je to posve jasno. Zapitala se, nisu li te sve boljke povezane i sa tim. Na trenutak se osjetila jeftino i jadno, a onda je odbacila te misli. Projekt je njezin i donijet će tvrtki velik i nesaglediv dugoročni dobitak. Ono što joj nude, zapravo i nije Bog zna što kada se sagleda dobit. No s druge je strane znala da je to mnogo više nego što bi joj u ovoj zemlji divljeg kapitalizma itko ponudio. Bilo je to više nego fer, a fer je nešto što se u hrvatskom poslovnom svijetu nije moglo očekivati. Sva slava i novac išli bi šefovima i vlasnicima, a oni koji su stvarno pokretali stvari i zarađivali novac dobivali bi samo kosti. Ako bi za njih ostala i kost. Još jednom je pogledala cifre. Da, to je bilo to. Sigurnost i bogatstvo. Ali... Patrik je rekao da postoji „ali”. Voditelj projekta nije ona, voditelj projekta je Vanesa. Zena robot koja je izigravala tajnicu. - I ja - dodao je Patrik. Mirti se zavrtjelo u glavi. Poželjela je poderati papir i baciti mu ga u lice. Poželjela gaje pljusnuti. On je čekao odgovor. - Moram razmisliti - reče Mirta, hladnim tonom. Dodala je dao uzima ostatak dana slobodno. Okrenula se na peti i izašla. Patrik je nešto govorio za njom, ali ona se nije obazirala. Ledeni pogled žene robota pratio ju je dok je ulazila u lift.
9
Pismo sa suda Kučka je direktorica? Ona i Patrik kolo vode? A ona, Mirta - nula bodova? Mirta je bijesno odmarširala iz tvrtke. Adrenalin joj je šiknuo u glavu. Tako ljutita nije bila još otkad je doznala da je Mario vara. Ili, još preciznije; od trenutka kad je shvatila da je Mario vara sustavno, uporno, rutinski, s lakoćom, kao da se igra, da mu to ništa ne znači i da na kraju vjeruje kako će ga ona primiti natrag, oprostiti mu. U trenutku je pomislila da bi bilo pametno pitati ga „očekuješ li i odličje”, odnosno, još iskrenije, „očekuješ li da te odlikujem, pizdo, jer me godinama varaš, jer si me zapostavio, jer si jebeni cinični bezosjećajni gad? Jer si uništio život ovom djetetu?” No da ga je zapitala, a nije jer se nije sjetila - kao u riječima neke pjesme, „pravih se riječi uvijek kasno sjetim, odgovor znam kad ostanem sam” - Mario vjerojatno ne bi shvatio ironiju. Jasno, kad mu je sva pamet, očito, bila u donjoj glavi, u glavini donjoj. Sjela je u auto i već u garaži, nagazila na gas takvom silinom da su kotači proizveli jeziv zvuk. Kao u trilerima. Mirta je psovala u sebi, osjećajući kako joj ljutnja neće proći baš u trenu. Kako bi rekla tajnica Vanja, „sekundarno” - u sekundi. O, potrajat će to, bila je sigurna. A onda pomisli još: nažalost. „Glupo se živcirati. Kako kaže ona uzrečica koju često citiraju pubertetlije, pa i stariji pubertetlije: Bože, daj mi vedrinu da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti; hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrosti da spoznam razliku između njih. Da živim dan za danom, da se radujem svakom trenutku, da prihvatim teškoće kao put do mira, da prihvatim poput Njega ovaj grešni svijet kakav jest, a ne kakav bih ja želja da bude; da vjerujem da će On sve dovesti u red ako se predam Njegovoj volji; da umjereno budem sretan u ovom životu, a u budućem zauvijek... ” Hm, ne ide to baš tako ni s mudrošću ni s pomirenjem, pomisli Mirta, vozeći kroz prazan grad. Nakon što joj je prva navala adrenalina prošla - a potrajalo je to - pokušala je smiriti živce trezvenom analizom stanja stvari i perspektiva. Baš kao u ovoj molitvi. Zapravo - zaključi - nije, zapravo, bilo nikakva razloga da ona vodi projekt. Zapravo, postojao je samo jedan dobar razlog: bio je to njezin projekt, njezina ideja koju je razradila do razine koja je omogućavala izvodljivost. Da, u redu bili su tu brojni detalji koje je još trebalo riješiti, problemi koje je trebalo premostiti, ali ideja i generalni plan izvedbe bili su njezini. Svi problemi koji bi nastali rješavali bi se u hodu. Nijedan od njih nije bio strateški... Znala je da to nije bilo poslovno pametno, ali bila je emocionalno vezana uz taj projekt. Sve te godine rada, znanje i iskustvo slila je u njega, a sada joj je oduzet i dan nekoj ženi robotu koja igra nekakve psihološke igrice s njom kao da je klinka koja je jučer izašla s faksa. Ili kao da su u nekoj blesavoj sapunici. Svašta je doživjela medu hrvatskim poslovnim ljudima uglavnom neznanje, korupciju, nemar, nekompetentnost, ali nikad takvu glupost kao što je glumljenje tajnice. Takvu vrstu testiranja vidjela je samo u meksičkim sapunicama. Uostalom preuzimanje tvrtke prije svega se dogodilo radi njezina projekta. S druge strane novi vlasnici nisu bili dužni ni na koji način dati joj da ga vodi. Nisu je poznavali, barem ne Dietrich. Takvo nešto nije stajalo u ugovoru. Nije se ni podrazumijevalo. Patrik ju je poznavao ali na drukčije. Logično je da projekt od kojega tako mnogo očekuju daju osobi od povjerenja. Osobi koja nije emocionalno vezana uz njega, koja ga nije stvorila, koja će hladno i bez taštine rješavati probleme na koje će se neizbježno naići, i koja će iz njega izvući najviše. Nova voditeljica gledat će bilance, brojeve, pokazatelje, aktivu i pasivu, perspektivu projekta - kroz knjige i izvješća. Može li samo tako? Bez srca, bez vizije? Samo s kalkulatorom, s registar blagajnom umjesto duše i srca? 10
Mirta se nije slagala s tim. Nije vjerovala da se posao može raditi isključivo hladno, bez etike, bez razmišljanja o novim vrijednostima i kako će one utjecati na svenjih. Nije vjerovala da je jedina misao vodilja trebao biti puki profit. A u Vanesinu pogledu vidjela je da vjeruje samo u to. Profit. Osjećala je ipak, snažno, i to ju je dodatno zabrinulo, da posao nije jedini razlog njezine srdžbe. Ljutila se, iako to sama sebi nije htjela priznati, što ju je Patrik stavio na drugo mjesto. Učinio je to očito vrlo hladno, promišljeno, kao jedan poslovni potez u nizu poslovnih poteza, bez ikakvih dodatnih pomisli. Iako sine joj odmah, nakon, sama je na tome inzistirala - sve ono što se dogodilo između njih nije smjelo imati nikakve veze s poslom. Pitala se, bi li, da je dobila priliku voditi projekt, osjećala grižnju savjesti zbog nje i Patrika. Bi li je mučila sumnja da je seksom kupila to mjesto ? Znala je da nije tako, ali, bi li ikad više mogla biti opuštena s njim, a da ne pomisli na to. Biti s Patrikom? Iako su razmjenjivali poruke, nisu se vidjeli već jako dugo. Hoće li opet jednom biti s njim, bilo je upitno. U ovom trenutku nije osjećala nikakvu želju za tim. Barem ne u glavi. Njezino je tijelo osjećalo ono što sama sebi nije htjela priznati. Pogotovo nakon onoga čudesnog sna, ma kako ružno završio. U sebi je znala da ne želi da to završi. Znala je da želi ići dalje. Mnogo je stvari bilo u toj priči. Most, premosnica iz teške životne situacije. Emotivni oslonac. Riskantan, opasan, možda pogibeljan, vjerojatno pogibeljan - ali, barem na kratko, spasonosan. Ljubav. Ljubav? Avantura. Napokon, iskušenje, izazov, šansa života. Šansa kakva se u životu pruži jednoj ženi na sto tisuća, ili možda milijun. Prilika da sebe iskuša u svojim krajnjim mogućnostima, da ode do kraja, da se ne boji biše ničeg. Prilika da proba seks u svim njegovim varijantama. Da zaboravi na sve stege: tatu, mamu, odgoj, obitelj, crkvu, muža, bivšeg jebenog muža - koji te stege očito nikad nije ni osjećao - i da otkrije sebe u punom sjaju, dopre do kraja svojih skrivenih želja a onda ih pretvori u život. Istodobno je to željela i bojala se. Baš kao u snu: uhvatila se u te mreže, koje u jednom trenutku nalikuju na najfiniju svilu, a u drugom na okove koji će joj oguliti kožu s ruku, i zauvijek oduzeti slobodu... Razmisli još jednom o poslu, o plaći, o svom mjestu. Što da radi? Bi, ne bi? Ne, ne želi to prihvatiti, ne može biti druga u projektu koji je bio njezin. Bilo bi to kao da se odrekne vlastitog djeteta i pusti drugoj majci da ga odgaja. Još gore. Bilo bi to kao da je kućna pomoćnica drugoj majci koja odgaja njezino dijete. Ne, ne može prihvatiti tu ponudu. Otpremnina će biti dovoljna da neko vrijeme preživi dok ne nađe novi posao. Preživjeti. Ta je misao zgrozi, kao i natpisi u novinama s novim i novim brojkama nezaposlenih. Možda je prebahata, preluda, fantast. Odbijati onakvu plaću i uvjete, u zemlji u kojoj ljudi godinama traže posao, nešto je što mogu raditi klinke od 18, koje misle da će osvojiti Pariz kao supermodeli, ili neke druge djevojčice koje u glavi umjesto mozga imaju slamu. Njezina bi majka rekla „Bog će te kazniti”, ali Mirta je znala da On ima pametnijeg posla nego kažnjavati sitne kaprice razočarane žene. Nije znala kuda. Došla je kući. U kasliću ju je čekala obavijest s pozivom na sud za skrbništvo nad njezinim sinom. Kao i za raspodjelu bračne imovine. Smračilo joj se pred očima. Okrenula je Marijev broj. - Jesi li ti normalan? - Naravno. 11
- Vući ćeš me po sudovima nakon svih sranja koja si mi napravio? - To ti je posve irelevantno. Razvest ćemo se radi neslaganja karaktera, to ti se tako zove, tko je koga varao i slično nema veze s ovim... - Ti si stvarno jebeni idiot. Želiš odvojiti dijete od majke, jesi li normalan? - Ja sam otac. A tu je i pitanje imovine. - Dobro, ali zašto se moramo vući po sudovima? Zar se ne možemo dogovoriti kao ljudi? - Samo da te podsjetim, ti si htjela razvod. Ja samo postupam kao što bi mi savjetovao moj pravni savjetnik. - Idiote, pola života našeg sina si bio na službenom putu, a znamo što si tamo radio. Još si mu brutalno rekao da se razvodimo, kretenu, i pokvario mu ovo malo bezbrižnog ljeta... Sad hoćeš da ga vučemo po sudovima. - Ne moramo. Možeš mi prepustiti stan. I možemo se dogovoriti da ja imam skrbništvo nad sinom ili da je... Ili se možemo ne rastati... - To ne dolazi u obzir. - Onda će sud odlučiti o svemu.... Mirti se smrknulo pred očima. Duboko je udahnula. Smirila je živce i hladno odgovorila: - Da. Vidjet ćemo se na sudu. Sklopila je slušalicu. Udarila je šakom po stolu od ljutnje. To joj je malo pomoglo, ali su joj se u glavi odmah počele rojiti nove misli. Izrazi gnjeva. Okrenula je novi broj. - Halo, Patrik? Prihvaćam ponudu. Potom je spustila slušalicu. Sljedeći broj koji je okrenula bila je njezina prijateljica Maša. Čuj, tvoj stari sigurno sređuje mnoge rastavljene koke, znaš ono zateže lica i sise sponzorušama koje su kroz rastavu braka natukle pare. - To mu je vjerojatno glavni izvor prihoda. Šta bi i ti tako nešto? - Ne, treba mi ime odvjetnika za kojeg kažu da je najbolji.
12
Odvjetnik Maša je djelovala brzinom svjetlosti. Njezin je otac imao laku ruku i dobre odnose s pacijenticama. Na njegovu su stolu ležale tri petine najmoćnijih žena Zagreba: proslavio se kad je poznatoj pjevačici popravio usta od kojih je prethodni plastičar, kako ga je pjevačica kasnije nazvala „mesar”, napravio hrenovke, umjesto senzualnih usnica za zavođenje muškaraca. Mašin je otac popravio stvar: napravio joj je takva nova usta da se mjesecima naslikavala isključivo u pozi krajnje napućenosti. Pa onda gospođa ministrica, žena koja je prije stupanja u politiku bila relativno neugledna - neki su je, s ponešto pretjerivanja u ekspresiji, opisivali riječju „kramp” - od nje je, kako se sam rado i često hvalio, napravio „vamp”. Ministrica je na tu novu „dodatnu opremu” utrošila oko 200.000 kuna. Za taj se novac može kupiti odlična limuzina, recimo Passat CC. Pa onda poznata poslovna žena koja se htjela konzervirati kao Tutankamon i ostati vječno mlada. Kad i davala intervjue, ta nikada nije autorizirala tekst - uvijek samo fotografije, i to su svi znali. Fućkalo joj se što piše. Bilo joj je važno da bude lijepa i elegantna. Mašin je tata udovoljavao i najzahtjevnijim prohtjevima svih tih, bogatih, dokonih ili prezauzetih zagrebačkih žena, stvarajući od njih ono što bi mu one rekle, odnosno, u granicama njegovih mogućnosti. Bio je na glasu kao čudotvorac. Mirtu je to dosad zanimalo isključivo kao bizarnost o ocu svoje prijateljice, koji „dela čuda”, ali sad ju je ta njegova hobotnica zanimala sasvim praktično. Jer htjela je - za obračun sa zlikovcem koji je još donedavno bio njezin muž, čovjek od kojega će je rastaviti samo smrt, otac njezina djeteta imati na raspolaganju najbolju odvjetničku uslugu. Očito je Mario angažirao neku barakudu, pa je i ona htjela imati nekoga tko će toj barakudi parirati. Napokon, na sudu će se naći sve - dijete, stan, imovina... A Mašin je tata obradio, na svu sreću izvanredno, i jednu od fatalnih žena grada Zagreba, koja bi joj u toj nakani mogla biti od velike pomoći. Nakon nekoliko se godin a braka domogla fantastična stana u središtu grada i pozamašne ušteđevine. Bila je iznimno zadovoljna svojim licem i grudima. Bivši joj je muž bio velika riba u poslovnom svijetu nastalom '90-tih godina. U šarolikom herbariju hohštaplera, bonvivana, prevaranata i opsjenara, prodavača magle, koje je neki zagrebački novinar iz sprdnje prozvao tycoons, tajkunima, aludirajući na pionire američke industrijalizacije, mogule čelika, novca i nafte, koji su iz svega radili industriju, ovi su naši iz industrija radili prah i pepeo. Većina se domogla imovine s namjerom da je u što kraćem roku potroše i pretvore u sredstvo osobnih užitaka. No ovaj je išao u obratnom smjeru i uspio od ne osobito respektabilne tvrtke napraviti velik biznis. Znao je u kojem trenutku kome treba donirati novac i posao s državom išao je glatko. Pritom je brutalno odsjekao sve poslove koji nisu donosili čisti profit. Radnike je poslao na cestu i rasprodao nekretnine, ostavljajući samo jezgro biznisa koji je cvjetao. Doduše - ne za onih nekoliko stotina ljudi u najboljim godinama koji su završili na cesti bez pretjerano velike nade da će ikad više biti zaposleni. No njemu i onima koji su ostali cvale su ruže, a to u hrvatskoj tranziciji nije bilo daleko od herojskog pothvata. U jeku svog poslovnog uspjeha uhvatio je - baš prema zakonitostima žanra - prestižan statusni simbol, lijepu ženu, manekenskog izgleda čiju je pozlati njegovo bogatstvo dalo dodatni sjaj. Nekoliko zahvata plaćenih masnom lovom i mala koja je i inače izgledala kao avion, poprimila je izgled supermodela. No, nakon godinu, dvije i rođenja djeteta, brzo se 13
zasitio svoje lovine i preusmjerio na mladi kadar, koji se - u velikim masama - šetao modnim pistama, očajnički tražeći način da preživi bez mnogo rada. Manekenki koje u Zagrebu izigravaju svjetske dive ima na stotine; dobiju nekoliko stotina kuna po reviji, ako uopće dobiju, a jedina im je utjeha davanje intervjua u kojima opisuju vlastiti glamurozan život. Većina njih sanja udaju za kakvog nogometaša, jer je tu najviše novca; poneka od njih tajkuna - ali te su situacije rjeđe. Jedina pogreška koju je bogataš učinio bila je, na njegovu žalost, fatalna: u tom je pohodu neopravdano podcijenio svoju ženu. Ona nije čekala Božju pomoć. Podnijela je tužbu za razvod i pola imovine stečene u braku. Ta imovina nije bila mala a što je još gore, s obzirom na to da je novopečeni kapitalist stalno mućkao iz šupljeg u prazno, izbjegavajući poreze, otpremnine radnicima i ostalo, ni u jednom trenutku nije bilo jasno što je na njegovo ime, što na tvrtkino i što je u kojem trenutku bilo čije. Njezin odvjetnik, dr. Paskvaljević, za kojeg se medu ostalim govorilo da je mastermind obrane svih najvećih kriminalaca u zemlji, lijepo mu je objasnio da bi mogao ostati bez stvarne polovine svoje polovine, pa je bez osobitih problema pristao ne ženinu ponudu, jer je njome ipak zadržavao većinu svog bogatstva. A lijepa se plavuša dokopala imovine koja joj je do kraja života mogla osigurati skupo uzdržavanje... Dr. Igor Paskvaljević - tako je bilo puno ime odvjetnika - primio je Mirtu u svojoj kancelariji u središtu grada. Nije mu bio nepoznat njezin muž, očito su se već sretali po sudovima. Doduše, grad je premali da se dva odvjetnika ne bi znala. - Doktore Paskvaljeviću - rekla mu je, nastojeći ostaviti dojam utučenosti, ali ne na neki agresivan nego na decentan, otmjen, ponosan način - muž me iznevjerio na neviđen način... - Gospođo - rekao je Paskvaljević - sumnjam da ćete mi opisati išta što će me jako začuditi, ali pokušajte. Dakle, prevario vas je... Mirta mu je ukratko iznijela svoj slučaj. Nije bio osobito impresioniran. Činjenica da je predmet na sudu, dosta je govorila o sposobnosti njegova protivnika. - Čujte - rekao je Mirti, već sama činjenica da je predmet već na sudu, da je ročište upisano u ročišniku, znači da su vaš suprug i moj kolega potegli jake veze. Sudovi su pretrpani, i nije lako dobiti tako brzo termin. To znači da imamo posla sa neugodnim protivnikom, znate. Možda bi sve bilo bolje riješiti mirenjem, nagodbom, prije samog procesa. Njegov j e dojam, dodao je, da bi to bilo bolje tako. Za sve. Brže, jeftinije, elegantnije. Zapravo, činilo joj se da mu je sve to dosadno, već sto puta viđeno. No odvjetnik nije odbijao pravni okršaj: zabavljalo ga je i to joj je odmah rekao, da će na sudu moći pričepiti svog kolegu u usponu. Jer, taj dio je prešutio, važno je da se zna tko je gazda u gradu. Pričalo se po gradu da mu je negdje poručio kako u „Zagrebu nema mjesta za obojicu ”, ali ni Mirta ni Maša nisu znale je li riječ o urbanoj legendi ili o istinitoj priči. Ali svakako joj je trebao čovjek koji se hoće tući s Marijem i njegovim fiškalskim huljama. Jer, mislila je Mirta, ne može angažirati drukčijeg nego hulju ravnu sebi. Jedino takav ga može razumjeti i zastupati. Te je noći Mirta spavala mirno, bez snova. Drugo jutro bila je na poslu. Žene robota nije bilo na mjestu glavne tajnice. Na njezinu mjestu sjedila je sada neka mlada djevojka, koja ju je vedro pozdravila. Mirta je otišla u svoju kancelariju čekajući što će se dogoditi. Uskoro je u njezinu kancelariju ušetao Patrik. Prišao joj je, zagrlio je i poljubio u obraz. Mirta se vidno lecnula i odmaknula od njega. 14
Ne pašu ti više moji dodiri? Ili ne pašu na radnom mjestu? -reče dosta distancirano. Ne znam - reče Mirta. - Nismo razgovarali o tomu što s nama... Ja znam - reče Patrik, naglo se uozbiljivši - što s nama, odnosno, posve sigurno znam što želim da bude. Ali ne znam, nemam pojma što ti uistinu želiš. Zvučao je iskreno zabrinut. Činilo se da se onaj opušteni muškarac sklon stalnim zabavama i filozofiji „hakuna matata”, udri brigu na veselje, lako ćemo, odjednom pretvorio u čovjeka kojega zanima samo ona, Mirta. Mirta je zadrhtala, zbunjena. Ne znam - prošapta - nisam nikad bila u ovakvoj situaciji. Kakvoj? Nikada, ali baš nikada nisam imala ljubavni odnos s nekim s kim sam poslovno vezana... To me plaši, u stvari, to me katkad užasava. Patrik se nasmijao. Činilo se da mu je laknulo, da je očekivao neki teži odgovor. - Pa ni ja je nisam imao. - Ha, to ti ne v jerujem - reče Mirta. Istinski mu nije vjerovala. To joj se činilo, dapače, sasvim nemogućim. A to bi onda značilo da joj laže. Patrik je pogodio njezine misli. Upitao ju je želi li se vidjeti s njim večeras, da porazgovaraju o tome. - Da - rekla je Mirta. - Ali da stvarno razgovaramo. - Ajde, vjeruj mi - uzvrati Patrik. - Ne vjerujem sebi... Patrikovim se lijepim licem razlio zadovoljan osmijeh. Mirta se tada prebacila na strogi poslovni ton. - Želim da znaš, ako nešto i ima među nama, to prestaje na ulaznim vratima ove tvrtke. Tu na pragu. Tu postajemo samo poslovni suradnici. Ništa manje i ništa više. Na poslu smo distancirani i hladni. Na poslu se ne znamo i ne govorimo o tome. Nema skrivenih signala, nema tajnih dodira. Nema ničega. Narušiš li to pravilo, gotovo je. Prekidam odmah. Nije bio oduševljen. Vidjela je to na njegovu licu koje se zgrčilo. Poprimilo je neki bolan izraz koji je nastojao zatomiti velikim naporom volje. Nije mu baš išlo. Čak ni zelenooki Patrik, bog seksa, nije bio jači od ljubavi. Aristotel, stari grčki filozof, jednom je rekao da samo bogovi ili zvijeri mogu živjeti izvan zajednice. Tako je i s ljubavlju. Nitko ne može biti jači od sebe, ako je zaljubljen. Tada se ne može glumiti. Ono što osjeća probija se i na površinu. Mirtu ta pomisao učini sretnom, bol na Patrikovu licu, strepnja zbog njezina odgovora, znak je ljubavi. No nije mu htjela ništa dati do znanja. Ljubav i rat su gotovo jedno te isto... - Vidjet ćemo se, ali samo pod tim uvjetima. - Želiš li i ugovor? - zapita je Patrik s neočekivanom ironijom u glasu. Valjda je tako nastojao zamaskirati osjećaje. - Ne treba, vjerovat ću ti na riječ... Dogovorili su se da se tu večer vide na večeri u restoranu. Mirta je primijetila kako je restoran opako blizu njegove kuće, ali nije htjela ništa prigovoriti.
15
Osjetila je kako joj topli trnci uzbuđenja klize niz kralježnicu, a onda odbacila te misli iz glave. Večeras će samo razgovarati, ništa od seksa, čvrsto je odlučila, ugrizavši se za usni cu i pitajući se hoće li se moći držati toga.
16
Ugovor Mirta se nastojala ne urediti previše. Kao da je to zabranjivala samoj sebi. Malo je razmislila, pa zaključila kako je to pametno. Ako se previše dotjera, ako bude sva ulickana kao za prvi čvenk - pomisli - Patrik će zaključiti da je poludjela za njim. Da je drži u šaci. Da može raditi s njom što hoće. Da je šiparica. Za njim onako zavodljivim, šarmantnim i mirisnim sigurno luduje mnoštvo žena. Ali ona ne želi biti dio krda. Muškarci ne vole žene oko kojih se ne moraju truditi. Vole one koje su im teške, zagonetne, nedostupne. Još više, ako ih srde. Žene su u tome još gore. Nije jednom Mirta vidjela sjajnu ženu kako plazi za kretenom koji je muči i ponižava, dok istodobno odbija hrpe dobrih i pametnih muškaraca. „Mi se” pomisli Mirta, „zapravo ne zaljubljujemo u ljude. Točnije, ne zaljubljuju se ljudi u ljude. Muškarci u žene. Žene u muškarce. Ne, zaljubljuju se parovi međusobno komplementarnih osobina. Fatalna plavuša privlači žestoko muškarca koji na nju prenosi svoju moć u tvrtki. Muškarac dobiva vamp, plavušu, statusni simbol, a žena dobiva moć. Dok je ona vamp a on moćan, dotle su u ljubavi. Može to trajati i vječno, a nijedna ljubav vjerojatno ne traje vječno. Ima takvih skupova osobina, koje nazivamo ljubavnim parovima, podosta - i vrlo su trajni, i izgledaju vrlo skladno”, zaključi Mirta, pri čemu joj se elegantan, ali nonšalantan izgled učini jačim oružjem od neke, ma i najbolje, naprlitanosti. Nanijela je, stoga, samo toliko šminke da se ne može reći da se nije našminkala. Kosu je svezala u jednostavan rep i odjenula laganu ljetnu haljinu boje breskve, koja je sezala do ispod koljena. Sve je išlo prema planu, „hinjena ležernost”, ali kad je došla do nogu, našla se na prvom velikom iskušenju. Pomisli, kako bi bilo najbolje da odjene nove sandale, zlatne Jimmy Choo s potpeticom od 10 centimetara, ali to joj se učinilo preekstravagantno, preseksi... Te su joj sandale predstavljale krunu u ormaru, omiljeni modni detalj, trijumf estetike, sve. O njima je sanjala godinu dana. Bile su tako prokleto elegantne, tako zanosne, i tako skupe, da su je izluđivale. Na vrhuncu sezone nosile su je prve žene Zagreba, a konkurencija u Zagrebu baš i nije mala, a onda je prošlo ljeto i bile su snižene. Kakvo iskušenje! No u njezinoj je glavi i dalje odzvanjalo kako je to preskupo za sandale, ma kako lijepe bile, iako sa svojim poslom i prihodima nije imala nikakvih problema da ih kupi. Mirta je ipak bila štedljiva, nije se voljela razbacivati novcem, i kad god bi naletjela na neku neodoljivu spravicu, u glavi bi joj zazvonile majčine opomene, formirane iz dugog iskustva siromaštva. Nakon ljeta sandale su iz izloga završile na polici dućana. Tijekom jeseni zavirila je unutra dvaput, s velikom čežnjom, ali je izdržala. Jednoga zimskoga dana, dok je zagrebački promet grcao i kašljucao boreći se s najvećim snijegom od tko zna kada, Mirta je ušetala u dućan vjerujući kako će opet sve biti po starom. No Jimmy Choo sandalice namignule su joj s police s „oznakom 80 posto sniženo!” Pakao! I, naravno, bile su jedine koje su ostale. I, naravno, te koje su ostale bile su njezin broj. Da, znala je tad Mirta, to je jednostavno bila sudbina. I morala ih je kupiti. Izašla je iz dućana u nanose snijega. Dok su se ljudi zabundani kao Eskimi probijali kroz mećavu, ona je veselo šetala sa svojim novim ljetnim sandalama u vrećici. A onda su se pretvorile u relikviju. Mirti su sandale bile toliko lijepe da joj se činilo svetogrđem nagrditi ih gaženjem po asfaltu. Obuvanjem. 17
Stajale su ormaru čekajući ljeto. Mirta ih je stotinu puta mogla obući ali je taj trenutak uvijek nekako odgađala, čekala neki povod, nešto svečano za što su samo one stvorene. Mislila je da će to biti romantična večera sa svojim, sada već i u njezinoj glavi, bivšim mužem. Nešto nakon čega će se vratiti strast u njihov život, odnosno nešto zbog čega će im se život vratiti na stari kolosijek. Taj trenutak nije došao, a Mirta je i dalje odgađala da ih odjene. Nosila ih je tek sama po stanu diveći se svom izgledu u njima. Bila je ushićena promatrajući kako joj se stražnjica napinje dok hoda u njima, a vretenasti mišići na nogama ističu njezinu diskretnu ljepotu i nenametljivu, ali snažnu poželjnost. „Da, definitivno ću izgledati preseksi u njima večeras, a to ne želim”, pomisli. No nije bila sigurna. Odmah joj se u glavi, istom snagom, rodi druga misao. „Ili možda želim”, pomisli ni sekundu kasnije, i to ju načas izbaci iz ravnoteže. „Bože, ne želiš izgledati kao zaljubljena šiparica, a ne znaš sabrati dvije misli u glavi”, zaključi. Nešto u njoj snažno joj je govorilo da ne smije popustiti, iako joj je cijelo tijelo odgovaralo kako upravo to želi, kako želi osjetiti slatkoću boli i bespomoćnosti dok je potresa val za valom orgazma. Odmahnula je glavom da otjera te misli i obukla najjednostavnije balerinke koje su išle uz haljinu. Iako se trudila da ne izgleda pretjerano seksi, lagana ljetna haljina pripijala joj se uz tijelo, otkrivajući njezine obline, mameći pogled na ono što je skriveno, što se tek nazire, budeći maštu... Iz usredotočenosti na ogledalo, pred kojim je stajala s rukama koje su dodirivale suprotna ramena, kao neki model za fotografiju, prekinuo ju je reski zvuk. Zazvonio joj je telefon. Bila je to Maša. - Halo, draga, što je bilo s odvjetnikom - bubnula je odmah u glavu. - Mislim, znaš, ako što treba, ja sam tu, za pomoć i sve ostalo što ti padne na pamet, ne. Treba to ipak prebroditi, mislim, taj razvod. Nije ti to lako... - „Hm, ona njoj priča da to nije lako”, nasmiješi se Mirta. „Srećom pa znam da je ona jedno drago, brbljivo, frivolno stvorenje.” - Hvala ti na ponudi, draga, znaš da računam na tebe ako išta budem trebala - reče Mirta, a Maša joj stane pričati nove tračeve iz ordinacije njezina oca. - Čuj, Miško, jesi zadnjih dana vidjela Sunčicu? Ovu što vodi dnevnik na televiziji. Ha, jesi vidjela tu čudesnu preobrazbu - reče Maša s dosta ponosa koji je katkad prelazio u pretjerivanje. - Izgleda kao nova - uzvrati joj Mirta. Sunčica je poznata voditeljica na telki, i izgleda kao Benjamin Button, lik iz priče F.S. Fitzgeralda, koji se rodi star pa s vremenom postaje sve mladi. Takva je i ova. Kako godine idu, ona je sve zategnutija. I sve ukočenija u javnom nastupu. Ima žena, poput jedne poznate odvjetnice, koja na televiziji izgleda kao Buster Keaton - ukočeno lice, bez osmijeha, bez patnje, bez emocije. Ljudi misle da je hladna, ali ona se samo previše zategla. Što dakako ne isključuje mogućnost da je pritom i hladna. - Botoks ? - upita Mirta. - Nije botoks. Obični fileri s hijaluronskom kiselinom, koje je ubrizgala u nazolabijalne brazde, koje su bile već prilično vidljive... 18
- U nazo... što? - pita Mirta s čuđenjem. - U nazolabijalne brazde. Ono ispod očiju. Izgledalo je da joj zbog toga usne idu prema dolje. - Koliko to čudo košta? Boli li? - pita Mirta, više reda radi. - Ma ne, nastavi cvrkutati Maša. Tretman je bezbolan, ne narušava prirodan izgled lica, znaš ono, malo ga osvježi i daje mladolik izgled. - Mogu ti srediti ako hoćeš. - Koliko to košta? - Pa, od 1800 do 7000 kuna - reče Maša, dodajući vrlo važno: - Dakako, ja ću ti srediti da ti to bude na donjoj točki. Skoro džabe. Jednu od bakica koje je Mašin tata iz staračkog doma prebacio u dječji vrtić, Mirta je površno poznavala s poslovnih sastanaka. Mislila je da je strog izraz njezina lica samo poslovni poker face, ali nije bio. Bile su to nevjerojatne količine botoksa koji je uz bore ubio i bilo kakav drugi f izraz. Čak i facijalni grč. Ljudi koji imaju botoks ne žive u grču. Ne samo da imaju dovoljno novca da bi im grč bio nepoznanica nego ga mišići lica - čak i ako se za nj nađe razloga - ne mogu proizvesti. Emocije su pod ručnom, reklo bi se. Ipak, pomisli Mirta, cijena nije bila mala ali je i nagrada bila velika, žena je izgledala barem 15 godina mlađe. Ajde, ne 15 ali barem 10. Činilo se da će Maša prepričavati knjigu pacijenata do dana strašnog suda, ali s tim je ipak stala. Kad je to završila, krenula je u prepričavanje najnovijih seksualnih avantura, ali ju je Mirta prekinula rekavši joj da žuri na večeru. - Opa! - viknula je Maša, kao da ju je šok probudio iz dubokog sna. - Neki macan je u igri? - zapita. Ni sama ne znajući zašto laže najboljoj prijateljici, Mirta joj je odgovorila vrlo suho: - Ne, posao je u pitanju. Pomisli kako ne bi bilo dobro da susjedi, ili bilo koje nepoželjne oči, vide da po nju, u situaciji u kojoj je, sad dolazi mladi ždrijebac, bonvivan s ergelom skupih prometala. Bolje je da sve ostane u diskreciji. - Nemoj dolaziti po mene - rekla je Patriku - doći ću taksijem. Patrik se za večeru nije pripremao na njezin način, pomisli čim ga je vidjela. Bio je neodoljiv. U trapericama, košulji, sakou i tenisicama, preplanuo i zelenook, izgledao je kao čovjek koji izbacuje u izlog sve svoje atribute, i govori, tijelom, gestama, svim, samo jedno: želim se spojiti s tobom... Odvojili su se u separe. Uskoro su bili u separeu samo za njih. Mirta je hodala ne po zemlji, nego u laganu oblaku parfema koji joj se činio čistim seksom: intenzivan, opor muški miris, u kojem su se sjedinile sve pozitivne strane muževnosti: elegancija i strastvenost, darežljivost i suzdržanost, intenzivnost i nježnost. U njemu je prepoznala notu bergamota, duhana, notu fino obrađene kože i sirovog drveta... Parfem ju je raspametio i spustio na zemlju istodobno, podsjećajući je na potrebu da bude cool. Konobar je bio poslovično diskretan i suzdržano ljubazan: - Što ćemo za piti? Patrik je naručio vino, Mirta nije upamtila koje, ali sam naziv i sigurnost s kojom ga je Patrik izgovorio, govorili su da je riječ o skupom i rijetkom vinu za specijalne goste. Onom kojeg nema na vinskoj karti. 19
No Mirta je, sjećajući se što se dogodilo prošloga puta, čvrsto odlučila da ne pije. Jer sve se od tada promijenilo. Atmosfera nije bila opuštena. Bili su ljubavnici. Sada su poslovni partneri. Otkrio joj je njezinu tajnu stranu, skrivenu i tajnu, pa čak i zabranjeni užitak. Sada je bila njemu podređena na poslu. Mogu li se ta dva svijeta miješati ? Ta joj se misao neprestano motala po glavi. Uostalom, i u seksu mu je bila podređena. Ali u tome je uživala, u poslu nije. Pitala se može li išta od toga biti pomiješano i nije li najpametnije da sve to prekine prije nego što se uopće pretvorilo... U što? U vezu. Nije bila sigurna da Patrika zanima veza. Nije bila sigurna niti da nju zanima veza. Možda prvi puta u životu, njezino je tijelo željelo ono što joj je Patrik pružao. I možda upravo zato, možda zbog te opasnosti, zbog zabranjenosti, zbog opasnosti da se pomiješa stvarni život i onaj u krevetu, tajni život seksa, Mirta je osjećala kako još više žudi za time. Koliko se god trudila ostati racionalna i ne razmišljati o tome, osjećala je kako to želi. Razgovor je, brzo je to osjetila, krenuo u slijepu u licu. Razgovarali su o poslu, nekako nevoljko i neodlučno i Mirti je bilo jasno da ni Patriku posao nije bio na pameti. Ali nije mu željela pomoći, nije mu željela olakšati, pokrenuti temu o njih dvoje. Puštala ga je da se muči, da prvi put pokaže nesigurnost i neodlučnost. I na neki je način uživala u tom položaju, položaju koji je njoj pružao moć. Položaj u kojem je ona dominirala, a Patrik bio samo muškarac koji se znoji i razmišlja kako da priđe djevojci iako je, zapravo, Apolon, uzor muške ljepote, medicine, proroštva, streličarstva, glazbe, sunca i kolonizacije, Zeusov i Letin sin osobno. Plus milijunaš, Plus kolekcionar skupih limuzina. Oldtajmera i onih drugih. - Nismo zato tu, reci ono zašto si me stvarno zvao na večeru - reče mu, ni sama ne znajući zašto je izustila baš tu rečenicu. Patrik je na trenutak ostao zbunjen. Onda je iz džepa izvukao nešto na čemu je pisalo. „Ugovor ”. Mirta je pomislila da je riječ o poslu. Ali nije bila riječ o tome. U ugovoru je bila riječ o nečemu drugom. O njihovu odnosu. O seksu.
20
Odbijeni poziv na ples Mirta je uzela papir koji ju je - malo je reći - iznenadio. U ugovoru je bio preciziran svaki element njihova odnosa. Kao da potpisuješ ugovor o kreditu s bankom! Gledala je i ne pokušavajući skriti čuđenje. U točki koja je išla prije središnjeg dijela ugovora, a na njoj je pisalo. „Preambula”, stajalo je da on, Patrik, i ona, Mirta, pri punoj svijesti i dobrovoljno, sklapaju ugovor koji govori o međusobnu odnosu u kojemu dvoje odraslih ljudi ulazi u neoročeni odnos u kojem će jedno s drugim isprobati sve elemente ljubavnog odnosa, osim onih koji se smatraju nezakonitima i još nekoliko ekstremnih stvari... Nabraja se što sve ulazi u taj eksperiment. Riječ je o nizu stvari koje podrazumijevaju nešto što se zove BDSM - Patrik je ugovorom precizirao oživotvorenje maštarija o dominaciji i pokoravanju, vezivanju, kažnjavanju i erotskom bolu... Navodio je: bičevanje, vezanje u lisice, isprobavanje svih vrsta seksualnih pomagala, maske, stvari koje popunjavaju sve otvore osim ušiju, bičeve, štapove, štipaljke, lance, konopce, svilu, fetiše, okove... Bila je zapanjena pedanterijom koja je stvorila ovaj dokument, nalik na kakvu enciklopediju neobična seksa. Ugovor je jasno govorio kakav je njihov odnos, davao do znanja u kojim se situacijama taj odnos prekida, riječ, odnosno znak kojim se igra prekida ako postane neugodna ili ako je bol prejaka. U njemu je Patrik posve „ozakonio” cijelu koreografiju i dramaturgiju njihovih, budućih seksualnih eksperimenata. Sva pravila igre bila su tu. Ono što su nedavno dogovorili kao dio nekog rituala, sada je ozakonjeno u precizan sustav normi, pravila i propisa. Riječi su imale značenja šifri, posve izvan uobičajena horizonta značenja. Mirti zape za oko riječ: „Prozor”. Izgovaranje riječi „prozor” trebalo je, u situaciji kada neki seksualni čin počne nanositi prejaku bol ili neugodu, signalizirati volju za prekidom. Upita Patrika zašto prozor, a onda se u sebi nasmije čudnovatom prizvuku pitanja. Nije znala što joj je smiješno, ali osjetila je komičan prizvuk problema. - Zato što, ako vičeš, ili urlaš, neeee, neee, to je uobičajeno, to je dio igre. To je u scenariju. Treba biti neka sigurna riječ, koja nije dio te koreografije, tako da sam siguran da nije izgovorena slučajno nego jasno signalizira da hoćeš kraj igre. - Ok - reče Mirta i nastavi pregledavati neobičan dokument. Preletjela je pogledom preko ugovora i nasmijala se. Pogledala je Patrika u oči. Zelene, inteligentne, prodorne oči gledale su u nju s očitom napetom pozornošću. Koncentracija. Želja. Požuda. Iščekivanje. Gotovo da je vidjela kako joj želi pružiti kemijsku ili nalivpero da potpiše papir koji je držala u rukama. Pomisli kako je to smiješno i glupo. Kako je njihova igra počela spontano i dio je čari bio da i ne znaju kamo igra vodi. Barem ona nije znala. Uživala je u otkrivanju tog svijeta i u otkirivanju sebe u tom svijetu. Da, u otkrivanju sebe ponajviše. Ono što ju je najviše radovalo, bila je činjenica da ta priča ima mnogo dimenzija. Nikada nije ni pomislila da bi je veselilo nešto što se smatra iščašenim seksualnim ponašanjem, a onda je shvatila da je do jučer nezamislive igrice jako zabavljaju. Najprije se bojala, potom je 21
počela uživati. Onda je shvatila da je privlači i odvagivanje moći, dominacije i pokornosti i izvan kreveta. Njezin odnos s Patrikom. On slobodan, mlad i lijep, i ona, zgodna, rastavljena odnosno u rastavi i kalvariji svog života, a on se ipak zaljubljuje u nju. Ili... Najljepša u tom odnosu bila je sloboda. A sada bi Patrik htio uvesti neka pravila. Kao da se plaši nečega što mu se može oteti kontroli. Čega? Osjećaja? Samog sebe? To je mogao biti jedini razlog. Jer i Mirta se bojala otkrivanja same sebe, ali ujedno je u svakom tom trenutku i beskrajno uživala. Unatoč čitavoj situaciji koja se istodobno sručila na nju, znala je da je iz svega toga ispalo i nešto dobro. Da se svi ti problemi od posla, muževe prevare, rastave, suda, i istodobne avanture s Patrikom i otkrivanja svoje tajne strane, nisu dogodili istodobno, ne bi se nikada ni dogodili. Ne bi se usudila izaći iz svoje čahure. Vjerojatno bi ostatak života tragala za zrncima zadovoljstva i ispunjenosti koji bi dolazili prerijetko. Iako je bila vezana, osjećala je kako se, zapravo oslobodila. Vezanje ju je oslobodilo! Da, sve to skupa ju je užasno plašilo, ali bez tog straha ne bi bilo ni silne navale užitka. I zato joj je bilo smiješno i čudno što Patrik sve to nedefinirano i mračno, sav taj neotkriven kontinent, na koji su slučajno zagazili želi definirati nekim smiješnim ugovorom. Bilo joj je jasno da je i on sam u strahu. Ali nije znala točno čega se boji i zašto. Jer očito je da je u tim igricama Patrik bio iskusan. Gledajući ga kako iščekuje njezin odgovor, bilo joj je jasno da unatoč ulozi žrtve koju je poprimila, unatoč bespomoćnosti dok vezana osjeća kako se Patrik nabija u nju dok ona bespomoćno čeka svaki njegov udarac s užitkom, da je zapravo ona gospodarica. Da joj njezina uloga žrtve daje neopisivu moć. Ta joj se misao zakotrljala u glavi dok je gledala kako ju Patrik napeto gleda, čekajući da nešto kaže. A upravo ove večeri osjećala je kako je njezina moć najveća, kako ona situaciju drži pod kontrolom. Kako je on njezina žrtva. Ta čudna misao zavrtjela joj se u glavi. Osjetila je kako joj se slijeva u trbuh šireći se po cijelom tijelu. Lagani drhtaji koji su joj peckali kožu, učinili su da joj se bradavice napnu, željne dodira. Kad je progovorila, glas joj je zazvučao kao tuđi, strančev. Bio je suh i strog. - Sve je to glupost, Patrik - reče Mirta i doda - Jedino je pitanje želiš li me ili ne, imaš li hrabrosti ili nemaš. - To je jedini način da ono što radimo ostane pod kontrolom - reče Patrik. Glas mu je zazvučao zabrinuto. - To je način na koji nitko od nas neće ostati povrijeđen. To je zaštita. Tako ćemo moći istraživati što god želimo, ali uvijek ostajati na poziciji s koje se možemo vratiti nazad... - A-ha! - pomisli Mirta. On bi istraživao i eksperimentirao, ali tako da bude siguran. „Pazi, tako da ostanem nevin”, pade joj na pamet naslov nekog davnog hrvatskog erotskog romana. Ne ide to tako, dragi moj, pomisli. Toga nema. Sigurnost u pustolovini, stabilnost u oluji., ne ide to tako. Odmahnula je glavom. - Kako možeš istraživati ako su granice postavljene? Onda to nije istraživanje nego šetnja... Kako može kontrolirati nešto što i sam ne poznaješ? 22
Uzela je ugovor i poderala ga. - Evo, to je sve što s tim mogu učiniti... Pogledala ga je. Izgledao je jako razočarano. Izgledao joj je kao neki dječak koji ju je jednom davno na nekom školskom plesu došao zamoliti za sentiš, a ona ga odbila. Gotovo je mogla napipati njegovu bol, poniženje i žalost. Dječak je to pokušao skriti slijeganjem ramenima i riječima: „Nema veze, samo sam pitao”. No Patrik to nikako nije mogao sakriti. Do tog trenutka nije popila ni kap vina. Tad je uzela čašu i iskapila je do dna. Patrik nije znao kamo da pogleda. Velik plan mu se obio u glavu. Izgledao je tako nesigurno i krhko da se gotovo sažalila. Mirta pomisli kako mu se vjerojatno rijetko događalo da djevojke odbijaju njegove prijedloge. Osjetila kako joj vino širi ugodu tijelom i pojačava one leptiriće koje je osjećala tijekom cijele večeri. Sjeti se kako se zarekla da neće biti seksa. Čak nije odjenula neko osobito privlačno donje rublje - jednostavan i praktičan kompletić, grudnjak i gaćice. I sve je te misli i odluke bacila u koš za smeće u svojoj glavi. Pomisao da baš ona upravlja cijelom situacijom uzbudila ju je preko mjere koju je mogla kontrolirati. Zapravo, i preko mjere koju je željela kontrolirati. Željela je taj osjećaj istražiti do kraja. - Ako me želiš, pođi sa mnom. Sada. Bez glupih papira - rekla je ustajući od stola. - Čekam te ravno minutu ispred, ako te nema, ne vidimo se. Ne čekajući njegov odgovor, ustala je i njišući bokovima izašla iz restorana. Zadnje što je čula bio je njegov glas kako panično zove konobara.
23
Domina Mirta je mirno izašla van, ne okrećući glavu. Hodala je prema parkingu, planirajući nazvati taksi. Prošlo je manje od minute, kad je Patrik izletio iz restorana. U tu minutu koju ga je čekala nije dopustila nikakvoj misli da poremeti osjećaj koji je imala i za koji se pitala koliko daleko će je odvesti. Pokušavala je biti što pribranija, hladna i koncentrirana, znajući da su ovdje u igri veliki ulozi. Ljubav. Moć. Moć u ljubavi. Gospodstvo ili pokoravanje. Obično veću moć ima onaj tko je u stanju više riskirati, tko je u stanju riskirati da izgubi sve. Onaj tko je zaljubljeniji, zapaljeniji, tko više želi, manje može kontrolirati svoje emocije i ima veću izglede upasti u ropstvo. Jer kad jednom ti padneš u ovisnost o drugom čovjeku, o drugoj osobi, o ženi ili muškarcu, onda si, praktički, postao narkoman bez droge, ovisnik, rob. Ili gospodar, ako onoga drugoga natjeraš da trči za tobom. A Patrik je doslovno istrčao iz restorana, za njom. Svaku misao skretala je negdje drugdje, pokušavajući ne misliti na ništa. Htjela je zadržati pribranost. Znala je koliko je to važno. Patrik vjerojatno nije ni čekao da plati račun, nego je bacio novac i izletio za njom. Dala mu je tri minute. Bio je tu za minutu. Prišao joj je pokušavajući je zagrliti. Nalikovao je na školarca koji moli za ljubav. - Nije još vrijeme - rekla mu je. Poslušno se odmaknuo od nje. Krenuo je prema parkiralištu. - Kamo ćeš? - zapita Mirta. - Idem po auto. - Ne treba. Pozvala je taksi. Patrik ju začuđeno pogleda. Ipak, vidjevši odlučan izraz na njezinu licu, znao je da pregovora nema. Da je daljnje uvjeravanje bilo bespotrebno. Mirta je čvrsto držala konce u svojim rukama i nije ih imala namjeru ispustiti. Ni sam nije znao šta da prema tome osjeća. No sada kada je pristao na tu igru, mora je izdržati do kraja. Bilo mu je jasno da će je ona izvesti do kraja ili nikakve druge igre neće ni biti. A želio ju je, usprkos tome što je ona određivala pravila, što je njegova pravila odbacila, što je njegovu snagu pretvorila u slabost. Uskoro se ispred restorana pojavio taksi. Vozač u uniformi izašao je i otvorio im vrata. Mirta sjede naprijed. Vozač se malo iznenadio, ali je nije ništa pitao. I ne čekajući da Patrik uđe, rekla je taksistu adresu. - Hotel Westin. Patrik se pomalo šeprtljavo ugurao u taksi koji je već kretao. - Zašto ne idemo k meni? 24
Mirta na to nije odgovorila. Nehajno se okrenula prema taksistu, i ponovila: - Westin. Kao da je i vozač taksija osjetio tko u ovoj situaciji drži konce u svojim rukama, uzvratio je Mirti kako će ubrzo stići, nimalo ne obraćajući pozornost na Patrika. Uskoro su se zaustavili ispred glavnog ulaza u hotel. Momak u livreji otvorio je Mirti vrata, na što ga je ona ljubazno pozdravila. Ušla je u hotel, ostavljajući Patriku da plati taksistu. Patrik je to činio nekako šeprtljavo brzo i ne čekajući da mu vrati ostatak od velike novčanice koju mu je dao. Platio je vožnju najmanje dvostruko uz snažan osjećaj da će - ako želi držati korak s Mirtom - ove večeri sve, baš sve, morati platiti dvostruko. Pomislio je kako ga je već drugi puta te večeri pustila da je ganja i sustiže. Još gore, nije mogao učiniti baš ništa da se ta situacija promijeni. Ušao je u predvorje hotela. Mirta ga je čekala. Dok joj je prilazio samo je kratko rekla: Uzmi nam sobu. Patrik je odmah, šutke, otišao do recepcije. Djevojka koja je radila na njoj odmjerila ga je s dosta pozornosti - možda čak i divljenja - ali Patrik tu činjenicu, koja bi mu prije sigurno zapela za oko, nije ni zamijetio. Nije uočio ni to da je cura mlada, oko 20 godina, da je jako, napadno zgodna, da ima duge noge i kao zažarene, crne oči, koje su ga pozorno fiksirale. Patrik je mislio samo na Mirtu pa se mlada recepcionarka na njegovu radaru pokazivala samo kao mutna mrlja. Mirta čekala iza njega, ne obraćajući pozornost na komunikaciju recepcionarke i Patrika. Čim je dobio ključ, Mirta je krenula prema sobi. Nije čekala da potpiše račun niti preuzme karticu. Opet je išao za njom, pitajući se hoće li je sustići, hoće li se predomisliti, hoće li biti tamo. Lift je nenormalno sporo vozio, ili se to Patriku samo činilo u onih nekoliko sekundi koje su trebale da preuzme karticu za apartman koji je iznajmio. Mirta je čekala bez riječi ispred vrata apartmana. Ubrzao je korak. Dok je još otključavao vrata, Mirta ga je gotovo gurnula u sobu. Naglo ga je počela ljubiti. Patrika je ovaj potez zbunio i oduševio istodobno. Strasno mu je gurnula jezik u usta i uhvatila ga je preko hlača za spolovilo. Pot ez je bio energičan. Patrik je bio iznenađen njezinim potezom. Uhvatila ga je čvrsto, mazeći ga na način koji ga je izluđivao. Mirtini su potezi bili samosvjesni, lišeni oklijevanja, čvrsti, ali istodobno senzualni. Vidjelo se da je riječ o ženi koja potpuno zna što želi. Patrik je osjećao je kako mu tijelo reagira. Bio je napet u sekundi. Krenuo je rukom preko njezina struka prema grudima. No zatekao ga je neočekivani otpor. Mirta mu je čvrsto uhvatila ruku: - Nisam ti to dopustila. Ponovo ga poljubila, još jače mu gurajući jezik u usta i grickajući ga za usnu, istodobno mu gladeći penis preko hlača. Patrik je osjetio kako posve gubi kontrolu. Želio ju je snažnije nego što je ikad ikoga želio, a nije imao nikakve mogućnosti da upravlja svojom požudom. Posve drukčije od dotadašnjeg iskustva. 25
Mirta mu je, nakon nekog vremena - u kojemu se napaljivala, ali i poigravala s njim otkopčala mu je šlic i izvadila mu ud... Počela se lagano poigravati s njim, rukom, pa ustima... Ni sam nije bio svjestan koliko je uzbuđen, ponovo je krenuo rukom da ju dodirne, ali sada ga je odbila još grublje. - Nisam ti to dopustila - reče oštro. - Moraš biti poslušan ili ćeš biti kažnjen... Gurnula ga je prema krevetu. Mirta je posve imala kontrolu. Željela je to, iako je u tijelu osjećala veće uzbuđenje kada je on uzimao nju, ova situacija ju je uzbuđivala na neki neobičan drukčiji način. Gurnula ga je prema krevetu uzimajući iz ormara bijeli, meki ogrtač. Skinula je s njega pojas i uhvatila mu ruke, na trenutak je pomislio da se odupre tome, ali vidio je sjaj u njezinim očima, Mirta je bila odlučna, željela ga je cijelim tijelom, ali mu to nije htjela pokazati. Ova igra ju je dodatno uzbuđivala. I nije željela otkrivati karte. Radovala ju je pomisao da ga pobjeđuje na njegovu terenu. Tamo gdje ju je on uveo, i gdje bi bilo logično da će zauvijek ostati jači. Grubo mu je vezala ruke za krevet. - Bio si zločest, Patrik - reče. - Morat ćeš to popraviti... Tu ga je pljusnula po licu. Udarac je zvonko odjeknuo po sobi. I nije bio nježan. Onda ga je lupila još jednom. Pa još jednom... Pljuske su pljuštale po sobi, čuli su se samo njihovi zvonki zvuči. Potom ga Mirta poljubi. Zločeste dečke treba kažnjavati - ponovila je, šapućući, držeći ga čvrsto rukom za nabrekli ud. Onda ga je ponovo pljusnula. Patrik je bio uzbuđen do bola. Skinula se pred njim polako uživajući u svakom pokretu. Uživala je u tome kako ju gleda, i kako bi ju uzeo, samo da se može osloboditi... Prišla mu je i raširili noge namještajući se iznad njegova lica. Bila je vrlo smjela. Nikad nije ni pomislila da bi to uradila iako su joj se u zakutku mozga često vrzmale takve misli. Nikad ih se nije riješila, ostajale su uvijek na periferiji, ali ih nikada nije niti provela u život, iako bi katkad pomislila da to nije loše. Sad joj je život dao priliku da učini sve što je htjela. No, da se Patrik nije pojavio, vjerojatno od svega ne bi bilo ništa. Bila bi, prema svemu sudeći, nekakva ucviljena raspuštenica, samohrana majka koja odgaja dijete i odlazi i kino da cvili nad tužnim ljubavima Hugha Granta, kao toliko njenih prijateljica. A sad, ovo. Nikad to nije radila pred muškarcem. Dodirnula se, osjetila je kako ju vrtlog strasti prelazi tijelom... Dirala se pred njim izluđujući ga! Naredila mu je da isplazi jezik i namjestila se na njega. Patrik je bio poslušan kao pas. Lizao ju je s užitkom. Čim ju je njegov jezik dodirnuo, svršila je, ne prestajući se nabijati na njegova usta. Zatim se spustila dolje, kako bi ga uzela u usta. Ali to joj nije bilo dovoljno. Dugo je dugo odgađala trenutak kad će ga uzeti u usta, tjerajući ga da je moli. Patrik je stenjao, cvilio, uzdisao, molio. Žudio je za tim. 26
Tjerala ga da ju opet moli, da nastavi, mučila ga, dovodila do vrhunca i prestajala. Onda je raširila noge i namjestila se na njega dodirujući se njegovim vrhom. Opet ga je natjerala da ju moli, da ju moli da se nabije na njegaZajahala ga je, nabijajući se na njega dugo i jako, čupajući ga za kosu, miješajući, pljusnuvši ga, sve dok u vrhuncu orgazma nije osjetila kako joj puni utrobu...
27
Igra Spuznula je s njegova tijela sva znojna i potresena od orgazma. Kao neki ispuhani balon. Duboko u sebi, još je osjećala Patrikovo tijelo. Bilo bi malo reći da je Mirti ovo iskustvo bilo novo, ili neobično, ili čak šokantno. Bilo je sve to, pa i više, zato što je bilo posve suprotno od svega što je ikada u životu pomislila učiniti. Dodatno je snazi šoka pridonosila činjenica da se kroz cijelu tu ulogu prošetala suvereno, hladno, bez ijedne jedine pogreške u koreografiji. Koreografija? Načas pomisli, nije li to možda njezina druga priroda? Ona stvarna, prava, koja se voli prikrivati? Nikad nije ovo činila. Uzbuđenje koje je osjećala dominirajući Patrikom još je držalo njezino tijelo. I znala je da igru mora odigrati do kraja. Jednostavno joj je došlo samo od sebe, kao i sve ostalo te večeri. Kao to što je odbacila ideju da se ova večer tiče samo posla, ali i sve druge misli. Osim one o užitku. Prisjetila se onog što joj je jednom Patrik, doduše sasvim usput, rekao: „Ako žena uzme uzde ona zapravo može povećati seksualno povjerenje i osjećaj užitka, dajući muškarcu pauzu od potrebe da bude 'na vrhu', psihički i doslovce, što je normalno za većinu parova.” „Trik je” dodao je Patrik, „imati otvoren um za seksualnost, ništa što uzrokuje štetu partneru ili sebi nije dobro (i zapravo to je protuzakonito, zato je valjda htio pisati i onaj smiješni ugovor), ali svi smo mi ljudi i upoznavanje onoga što istinski želimo i možemo može napraviti jako dobar odnos!' Poljubila ga je nježno, ustala s kreveta i otišla u kupaonicu. Dok joj se topla voda slijevala niz tijelo stvarajući osjećaj velike ugode, ponovo je osjetila kako uzbuđenje u njoj raste. U tom joj trenutku pade na pamet neobična ideja. Pomislila je kako bi mogla ponovo ući u krevet i iscrpiti ga do kraja, ali znala je da to onda neće biti vrhunac večeri, barem ne onakav kakav bi trebao biti. Onakav kakav mora biti ako se započne ovakva igra. I znala je da to mora učiniti, jer ako to ne učini sada neće nikada u životu. Obukla se u kupaonici i izašla u sobu. Patrik je ležao u istom položaju u kojem ga je i ostavila. Ruke su mu i dalje bile vezane, ali Mirta je vidjela da je čvor olabavljen, da će se uskoro osloboditi i bez njezine pomoći. Njegovo vretenasto, mišićavo tijelo, sjajilo se od tankog sloja znoja i njezinih sokova. Pogledala je njegov spušten ud i pomislila kako bi ga mogla probuditi bez problema. Ali znala je da nema vremena za to ako želi igru izvesti do kraja. Prišla mu je i poljubila ga. - Bio si dobar dečko, reče uzimajući svoju torbicu sa noćnog ormarića. Krenula prema vratima. - Ej, odveži me! Ej, jesi luda, odveži me - čula je kako govori dok je zatvarala vrata sobe... Pritisnula je tipku u liftu i uskoro je bila na parkiralištu, gdje je sačekala taksi. Znala je da će Patriku trebati nekoliko minuta da oslobodi ruke, no ona će tada već biti daleko. Sjela je u taksi koji ju je vozio doma. Sve je bilo onako kako je željela. Bez puno riječi, hotelska soba, divlji seks i ostavljeni mužjak. Sjetila se kako ju je uzbudila njegova nemoć, kako ga je iskoristila i odbacila. Kao papirnata maramica, pomisli - uzmeš, upotrijebiš i baciš. 28
Znala je da je igra potpuno izvedena kako treba. Možda on nije dobio sve što je želio večeras, ali Mirta je znala da može biti sretan. Ona je bila ispunjena. Ne dominacijom, ne seksom, iako joj je i jedno i drugo pružilo vrhunsko uzbuđenje, nego odlučnošću i načinom na koji je to izvela. Osjećala je, duboko u svojoj utrobi, kako bi bilo bolje da su uloge bile obrnute, da je on dominirao a ona slušala, a ne ovako, u dubini duše znala je da bi je to ispunilo do kraja, da bi užitak bio veći, uostalom tek je krenula u to i nije htjela mijenjati ulogu, nije ni željela, ali isto tako, pouzdano je znala da je morala ovo učiniti. Neki snažan unutarnji glas dao joj je jasan signal da to učini i beskrajno je uživala u tome. Bio je to potez velikog stila, jak potez kakav mnogi ljudi cijeloga života ne povuku niti jednom i sve da u njemu nije bilo nikakve seksualne dimenzije, pamtila bi ga cijeli život. Ovako, pamtit će ga i ona i on. Znala je da je dovela Patrika na neistraženi teren. Znala je da mu to treba i da se, ako ju želi i ako želi sve te igre sa njom, i on mora prepustiti divljini i nepoznatom isto kao i ona, a ne sklapati nekakve ugovore koji ništa ne znače osim što nešto tajno i nepoznato stavljaju u okove običnog i predvidljivog. Poruke su joj počele dolaziti još dok je bila u taksiju. Nije ih htjela pogledati. Odlučila ga je pustiti da još razmišlja. Željela mu je dati priliku da bude onaj nesiguran dječarac koji prilazi djevojci pitajući je za ples, s maskom strašnog frajera iako ispod tog oklopa drhti od straha i neizvjesnosti. Prepoznala je tog dječaka u Patriku. Dopao joj se. Željela je da i on to prepozna u sebi, jer nakon straha i neizvjesnosti užitak je još veći. Svako malo Mirta bi bacila pogled ma mobitel, ali se suzdržavala. Autosugestiju je upalila na najjače. „Smiri se, ne gledaj” govorila si je. Umirala je od znatiželje da vidi poruke koje joj je slao. No suzdržavala se. Puštala je da traje, da se pretvori u igru. Platila je taksi i ušla u stan, i dalje ne gledajući mobitel, otuširala se još jednom navukla spavaćicu i spremila se za spavanje. Prošlo je dobrih sat vremena od kada je izašla iz sobe. Zaključi kako je, napokon, došlo vrijeme da pogleda poruke. „Ti si luda!' „Bilo je predivno.” „Sljedeći put ću ja to raditi tebi. Osvetit ću ti se za ovo, tako da nećeš moći hodati kako ćeš biti kažnjena!' Osjetila je kako je prolaze trnci uzbuđenja kroz tijelo dok je čitala Patrikove poruke. A onda je slijedilo novo iznenađenje. Uslijedile su poruke dječaka kojeg je cura odbila za ples. „Zašto se ne javljaš!' „?????!“ „Ej, daj se javi. Fakat ne kužim” Nasmijala se na to i poslala mu poruku. „Mačiću, jedva čekam da mi se osvetiš, ali moraš biti malo maštovitiji. A ne sklapati ugovore.” Sklopila je oči čekajući odgovor, slatki trnci ugode prolazili su joj tijelom. Istodobno je osjećala i kako ju obuzima želja sa snom. Divlji seks ju je iscrpio. Stigla je poruka. „Shvatio. Bit ću. Kada?” Odgovorila mu je. „Ako budeš dobar, sutra!' 29
„Neću biti dobar? „Taj odgovor je točan, to sam željela čuti.” „U 15 kod mene?” „Vidjet ćemo!* „Bolje ti je da dođeš i da ne kasniš jer ćeš biti kažnjena!” „Oooo onda ću sigurno kasniti” Nakon toga ugasila je mobitel i čim joj je glava dotaknula jastuku utonula u čvrst san.
30
Switch Odmah nakon što je protrljala oči nakon jutarnjeg buđenja, Mirtu je preplavio val uzbuđenja. Sjetila se da je radila stvari koje je dosad gledala samo u filmovima. Čak su i filmovi bili rijetki. Onda joj u glavu dođoše snovi. I oni su bili uzbudljivi. Sjetila se Patrikove opatijske sobe, koja je izgledala kao arsenal nekog seksualnog rata. Malo je provrtjela po glavi stvari koje je tamo vidjela po prvi put - sad su joj mnoge bile puno jasnije. Jahaći bič - bože, on je tamo imao i jahaći bič kakva stvar, pa onda „strappado”, vezalicu za tijelo koja se koristi za to da se ruke svezu iza leđa, pa dignu u zrak, dok su obje noge svezane kao u okove koje nose zatvorenici u filmovima - žena je tako dovedena u položaj da je, nagužena, u idealnoj pozi za bičevanje po stražnjici, ili leđima. Kako tu jahaći bič djeluje uzbudljivo, pomisli Mirta. Patrik je držao i nekoliko ogrlica, koje su bile tipično oruđe pokornosti, vezanja, vodanja, sitnih igrica koje idu uz to... Mirta je još jednom odvrtjela film svog odlaska u sobu i divljeg seksa, kao da su ljubavnici, od njezina nagla odlaska kao da je prostitutka. Onda joj kroz glavu proleti slika današnjeg sastanka, koji će biti još uzbudljiviji. Korak dalje. No, vrlo brzo ipak se sjetila i realnosti. Svog života. Krhotina. Razvoda. Dječaka. U primozgu joj zabubnjaše brige svakodnevice. Nešto čega se ne može riješiti kratkotrajnim, pa ni dugotrajnim, izletima u svijet čija joj je vrata Patrik otvorio. Razvod, suđenje, neizvjesnost na poslu. Kao da joj je u glavu na trenutak ušao roj opasnih pčela. Onda otkloni te misli. Ti bubnjevi u pozadini bili su, utješi se, ipak razmjerno daleki. OK, upozoravali su na opasnost, ali s njom će se morati suočiti tek u ponedjeljak, a sada je bio pred njom bio dugi, dugi vikend.... Umjesto jutarnjeg tuširanja napunila je kadu. Prepustila se milovanju vode i pjene. Bio joj je to omiljeni ritual, u trenucima kada je imala vremena za kadu - a posao ih nije dozvoljavao prečesto. Ispijajući kavu dok se umakala u kadi, opuštena, prepustila se maštanju o tome što ju danas čeka. Da, definitivno je isprobala ulogu domine, iznenada i neočekivano, nije znala hoće li to danas ponoviti, ali nekako je osjećala da će prepustiti njemu da vodi. Dopala joj se igra switch - izmjenjivanje uloga. Dobila je što je htjela i sada će krenuti u nove i neistražene vode. Malo će se zamijeniti. Ona će biti on od jučer, i obrnuto. Nalik na uobičajeni odnos. Ali ipak, bitno drukčije. U mislima o izmjeni uloga, mobitel je pustio piskutav zvuk. Poruka. Nagnu se preko kade da dohvati telefon. Ruka joj je bila sva od pjene, pa je najprije otresla pjenu s ruke. Odmah je pomislila da je Patrik, ali nije to bio on. Maša. - Curka, idemo van večeras ? - Ne, Maša, večeras ne. - Zašto? - Zauzeta. - Šta? Opet jebeni posao. Crknut ćeš. - Posao. Samo da znaš kakav : -) 31
- Opa, komad. Znala sam da se nekaj s tobom zbiva, sva si mi bila nekak izbezumljena, ali ne loše. Ispričat ćeš mi sve sutra, vodim te na ručak. I ne prihvaćam ne kao odgovor. Iako je Mirta mislila cijeli vikend provesti kod Patrika, nije bila sigurna je li Patrik došao na istu ideju i kako bi na nju reagirao. No, nekako je pretpostavljala da neće imati ništa protiv. S druge strane, zapitala se može li izdržati cijeli vikend seksa. Onakvog seksa kakav su upražnjavali ona i Patrik. Negdje iz stražnje strane mozga došao je odgovor,. „Možeš, možeš, još i kako. ” Ali odlučila je ne stavljati svoje snage na kušnju. Osim toga ničega nije dobro u prevelikim količinama. Nekako nije htjela da se sve to istroši i pretvori u nekakvu rutinu bez neizvjesnosti i strasti. Zato je Maši na njenu poruku odgovorila vrlo kratko - „OK”. Cijelo jedno popodne i noć nakon njega, bit će joj sasvim dovoljni da testira svoje snage. I Patrikove. Patrik joj nije poslao nikakvu poruku. No znala je da ju čeka. Obukla je elegantnu dugu ljetnu haljinu koja je lijepo pratila linije tijela, plavi kompletić rublja tangice i grudnjak koji joj je otkrivao grudi istodobno ih držeći čvrstima i uspravnima. Haljina je bila od neprozirna materijala bež boje. Davala je opasne naznake o tomu što se krije ispod, ali ne otkrivajući, u bitnome, ništa. Jedino što je prorez na njoj dopirao gotovo do kraja noge. Obukla je i sandalice koje je tako dugo čuvala za specijalnu priliku. Raspustila je kosu, a usne je našminkala jarko crvenim ružem. U istoj boji su joj bili nokti na nogama i rukama. Potpetice su bile nešto više nego što je mislila, ali, pogledavši se u ogledalo, bila je zadovoljna onime što je vidjela. Kao da ide na crveni tepih... Jedino čega ju je bilo strah bila je opasnost da joj haljina ne završi u dronjcima, razderana. Ipak, pomisli odmah, zvuk deranja tkanine prije nego što će je uzeti sasvim je uzbudljiv. Ali, bolje ne. Bila joj je to jedna od najdražih haljina. Potrpala je u torbicu nešto šminke i rezervno rublje i vozila se prema Patrikovoj kući, puštajući da joj se mozak isprazni od bilo kakvih misli, puštajući da vrijeme nestane, da svijet nestane, da ostane samo ono što ju čeka kada dođe na adresu. Sama sebi se začudila kako je lako sve nestalo: i svijet i vrijeme, i dvojbe, a ostala samo žudnja. Jedva je dočekala trenutak u kojemu će joj Patrik otvoriti vrata. Vrata stana, vrata užitka. Čim je prošla preko praga, dočekalo ju je iznenađenje. On ju je uzeo u naručje i poljubio, no odmah potom na njezinim su zapešćima sijevnule lisice. To se zbilo u sekundi. U jednom trenutku, metal joj se snažno urezao u zglob, pa je vrisnula od bola. Stvar joj je prouzročila strašan, kratak, koncentriran bol koji joj je sijevnuo
32
kroz glavu. Kao kad palcem noge lupiš na neku neočekivanu prepreku, vrlo tvrdu, ili kao kad te neto pogodi u nos. Vrisnula je. Patrik se nije obazirao. Stavio joj je maramu na oči. Nježno je dodirnuo njena ramena, pa stražnjicu. Skinuo joj je haljinu. Polako. Ništa od deranja, ništa od dr on jaka. Mirta je bespomoćna i ništa ne vidi, ali valovi uzbuđenja dolazili su odozdo preplavljujući cijelo tijelo. U jednom trenutku, sve je zastalo. Čula je Patrika kako se udaljava, a odmah zatim prilazi. Dodir metala hladnog kao led, djelovao je na nju šokantno. Iako povezanih očiju, znala je što ju je dodirnulo. Bio je to nož. Prestravila se, ali strah je odmah nestao, prepustivši mjesto još većem uzbuđenju. Mirta je osjetila kako joj hladni metal, oštrog ruba, povlači a ubrzo potom i razdire grudnjak. Patrik joj nježno dodirnu grudi usnama, a potom i jezikom, izluđujući je u igrici koja je i nju jučer tako snažno uzbuđivala. Osjeti potom kako joj Patrik reže tangice i kako leži gola pred njim. Kleknuo je dodirnuvši joj usnama medunožje mazeći je i ližući do krajnjih granica izdržljivosti. Mirta je pomišljala kako će doći do vrhunca jer je sve vuklo u nebo, ali on bi, osjećajući nepogrešivo njezine impulse, prestajao baš onda kad je bila pred vrhuncem... A onda je sve počinjalo iznova. On ju ponovo liže i dovodi skoro do vrhunca ali prije nego će svršiti prestaje.... No umjesto da je odvede do orgazma, Patrik je danas priredio iznenađenje. U jednom joj je trenutku između nogu ugurao kuglicu. Jednu, pa drugu, pa treću... Bilo ih je pet, i bile su na uzici. Namazao ih je nekim mirisom koji je Mirtu podsjetio na jagodu. Osjetila je blaženstvo svih čula: japanske kuglice nikada do sad nije pomišljala koristiti. Jedva je i znala što je to. Nakon što joj je ugurao kuglice, poveo ju je prema krev etu. Dok je hodala, Mirta je osjećala kako se miču u njoj izluđujući je.. Vrištala je, jednom pa drugi put, pa treći put... - Naguzi se - reče joj Patrik. Vulgarni izraz i zapovjedni ton njenog glasa, izbezumiše je. Bilo je to uzbudljivo do bola. Kad je poslušala njegovu zapovijest, on ju je počeo lizati, koristeći opet istu taktiku. Vodio bi je do kraja, i onda, tren prije, stao. - Molim te, molim te, molim te - vapila je Mirta. Odgovor je bio uvijek isti. - Nema milosti. Onda osjeti udarac po guzi remenom., Slab, Pa jak. Pa još jači. Potom opet lizanje, pa ponovo udarac... U Mirti su se miješali bol i užitak u divljem vrtlogu, dovodeći je do stanja koja je smatrala nezamislivima. Kuglice u njoj tjerale su je da miješa stražnjicom, stalno je stajala na rubu orgazma, a on joj nikako nije dozvoljavao da prijeđe rub. „Osveta” za jučer. Slatka osveta.
33
- Molim te, molim te, pristat ću na svem, zavapila je. Molim te, molim te. Luda sam. Luda. Izgubila sam razum, Samo želim svršiti. Molim te. - Reci da ćeš pristati na sve i da voliš kurac. - Na sve ću pristati i volim kurac. - I kurva si. - I kurva sam. Bila je to erupcija Vezuva.... Patrik ju je jezikom doveo do orgazma svih orgazama, koji joj je od tijela napravio veliki prasak. Doveo ju je do orgazma za koji je imala osjećaj da će trajati vječno. Potpuno iscrpljena pala je na krevet, ali osjeti kako ju dodiruje udom po licu. Mirta je iznenadila sama sebe kad je shvatila da ga guta, i da uživa u tome felaciju. On ga je nastavio kao dio iste igre, gurajući joj ga usta polako i ritmično, tukući je katkad po guzi. Osjetila je kako gotovo jednako uživa u tome, dovodeći ga do vrhunca, no Patrik nije želio svršiti. - Kazni me, reče ona. Kazni me, molim te. Kazna je brzo stigla, ravno u njezina usta.
34
Ljubavna ljuljačka Nakon svega, oboma je bio potreban odmor. Iscrpljeni, legli su na krevet sa smiješkom, a onda je Patrik ustao i odšetao do kuhinje. Opet isti prizor, kojemu Mirta nije mogla odoljeti. Mišićavo, napeto tijelo, poput kakve divlje mačke u skoku, izgledalo je kao isklesano iz kamena. Grčkog kamena. Diskobolos, bacač diska, na tu joj je figuru neodoljivo nalikovao otkako ga je prvi put vidjela golog. Sad je navukao bokserice, koje su mu stajale kao salivene. - Može šampanjac - viknuo je Patrik iz kuhinje. - Može - uzvratila je Mirta bez razmišljanja. Odmarali su se ispijajući šampanjac, Mirta nikada nije osobito voljela šampanjac ali sada joj je pasao. Bio je hladan a njenom vrućem tijelu trebala je hladnoća. Patrik je bio u uskim sjajnim crnim boksericama pripijenim uz tijelo, njegov poludignut ud jasno se ocrtavao na njima. Mirta je bila gola. Iako joj je odvezao ruke i skinuo maramu, nije joj dopustio da se odjene. Osim u seksu nije se osjećala ugodno gola pred muškarcima, čak i pred mužem, no sada joj to nije smetalo. Nikada nije išla na nudističke plaće, nikada se čak nije sunčala ni u toplesu. Bilo joj je to nekako neugodno. Još do prije godinu dana nije ni pomišljala na to. No, više ništa nije bilo isto. Osjećala je kako se puno toga promijenilo i kako je puno toga više neće smetati. Naravno, ako je s pravim muškarcem. - Hajdemo se kupati, predloži Patrik nakon par minuta tihog ležanja i uživanja na krevetu. - Dobra ideja, zaključi Mirta. Hajdemo... Poveo ju je u svoju veliku kupaonicu i napunio kadu vodom. Sjedili su zajedno u kadi ispijajući šampanjac i čavrljajući o nevažnim stvarima. Mirta odjednom pomisli kako je velika transformacija koju je taj čovjek, koji sad tu sjedni gol nasuprot nje, i pijucka opušteno šampanjac, doživio preko noći. Patrik više nije izgledao kao dječak koji se plaši hoće li cura prihvatiti njegov poziv na ples. Bio je to muškarac koji je imao plan, jasan plan, jasnu želju što želi. Mirtu je to istodobno uzbuđivalo i plašilo. Voljela se osjećati nadmoćna nad njim, jer joj je to davalo osjećaj sigurnosti i kakva takva reda u kaosu u koji se pretvorio njen život. Plašila je mogućnost da Patrik postane nadmoćan, i da se potom ohladi. Da je šutne. Zaboravi. Prezre. U razvodu, sa sinom, u poziciji u kojoj joj je on šef, suvlasnik tvrtke u kojoj ona radi, život bi joj se najedanput pretvorio u pakao. Munjevito je odagnala takve misli iz glave. One su je uzrujavale, unosile nemir u nju. Izašli su iz kade. Mirta se pitala što sad, ali Patrik ju je, manirom čovjeka koji točno zna što radi poveo do sobe i pokazao joj na nešto što je očito već ranije priredio za nju. Na krevetu je bio posložen crni korzet, koža, i svileno rublje. „Opet nešto prvi put ”, pomisli Mirta. Crna koža. Koliko prvih puta, i koliko će ih još biti...? Dodir crne kože podstavljene svilom milovao joj je tijelo čineći joj veliku ugodu. Polagano je, ritualno, navlačila crne mrežaste čarape i jako visoke štikle. Patrik je gledao kako se odijeva i vidno uživao. 35
Mirta bi katkad kradomice, diskretno, bacila oko na Patrika, da vidi kako je gleda. Bila je zadovoljna onim što je vidjela. Vrlo zadovoljna. Vidjela je kako se njegov ud jasno ocrtava preko bokserica. Bio je uzbuđen, Mirta mu je svojim oblačenjem priuštila visoku napetost... Poželjela ga je dodirnuti, ali on ju je odgurnuo. Obratio joj se čvrstim tonom zapovijesti i prijekora. - Nisam ti to dozvolio, je li tako. Prešutjela je odgovor. Gola, u crnoj koži i svili, s ovim zgodnim Patrikom, koji u ruci drži bič ležala je šutke, poslušna na zapovijed. Pogleda još jednom ono što je Patrik držao u ruci, da se uvjeri. Da, Patrik je držao jahaći bič. U jednom trenutku kroz sobu je odjeknuo rezak zvuk. Bio je to bič koji se spustio, polusnažno, na njenu stražnjicu, proizvevši glasan zvuk pucanja. Patrik ju je bičevao. Ne presnažno. Ipak dovoljno jasno da osjeti bol. Mirta je povremeno ispuštala zvuke u kojima se miješao prizvuk senzualnog užitka i laganog bola. Patrik se načas odmače prema stolu, uzevši nešto u ruke. Bilo je to ulje. Bilo je vruće odnosno toplo. Pažljivo joj ga je namazao po stražnjici. Ulje ju je peckalo po mjestima po kojima je udarao bič. Patrik ju je razmazivao milujući je. Mirta je stenjala. Osjećaja je sve veće uzbuđenje, i užitak. Patrik je tekućinu utrljavao sve jače i jače. Mirta je postajala sve uzbuđenija. - Molim te, molim te... stavi ga - zavapila je u jednom trenutku kad je iskušenje prešlo granice izdrživog. Umjesto toga on joj začepi usta pojasom i kuglicom. Patrik ponovo uze bič. Reski zvuk fijukanja biča opet je odjeknuo prostorijom. Mirta ovaj put osjeti snažnu bol. Vrisnu, vrlo glasno no odmah je osjetila miris eteričnog ulja i Patrikovu ruku koja je utrljavala novu porciju smiraja u njezinu kožu. Patrik je lagano nastavio razmazivati ulje milujući je. U Mirti su se miješali užitak i bol, kao na nekom karuselu koji bi ju vodio od raja do pakla. Tvrdi predmet kojeg joj je Patrik stavio između nogu, priušti joj odjednom neočekivano iznenađenje i užitak. Bio je to dildo, velikih dimenzija. Mirti se učinilo da je pred lansiranjem u svemir. No Patrik ga izvadi. Odmah potom stavio joj ga je u usta. Molim te, jebi me - vrisnu Mirta ne mogavši više izdržati, i pored svih napora koje je u to uložila. Molim te, molim te, želim svršiti. Patrik joj odluči udovoljiti. Odveo ju je u drugu sobu. Tamo ju je čekalo iznenađenje. Nasred sobe bila je klupica presvučena crnom kožom, uz klupicu su bili otvori za okove za ruke i noge. Bila je to ljubavna njihalica, koju se slavnom učinila Samantha iz ,,Sexa i grada”. Žena bi ušla u nju tako da bi joj njihaljka stegnula, poput lisica, ruke i noge. Žena bi se, tako sjedeći svezana, ugodno, njihala, točnije, njihao ju je muškarac, koji je s njom mogao raditi što god želi. Polegla se na klupicu. Patrik ju je vezao kožnim okovima, bila je bespomoćna, nagužena. 36
Tu sobu do sada uopće nije vidjela. On izgleda u ovom dvorcu ima po jednu sobu za svaku vrstu torture, pomisli Mirta, koju je Patrik nježno milovao po ramenima i goloj guzi, njišući je lagano u njihaljki. Kakav osjećaj! Od djetinjstva nije bila u njihaljki i mislila je, da osim ako se bude igrala s djecom, više nikad neće sjesti u takvu spravu. Patrik ju je naizmjenično ljuljao i lupao po guzi. Udarci nisu bili jaki, između udaraca ju je milovao bičem. To ju je nadraživalo, uzbuđivalo... Orgazam kakav je tad doživjela, Mirti se učinio neusporedivim. Kasnije se pitala je li to bilo zbog njihaljke, položaja tijela, ili zbog Patrikove genijalne taktike odgađanja užitka do krajnjih granica izdržljivosti, ali odgovor nije našla.
37
Ispovijed Mirta se probudila u velikom bračnom krevetu. Rastegla se koliko je bila duga, to joj je godilo. Protrljala je oči i vidjela prizor koji ju je ispunio osjećajem sreže. Patrik je ležao na leđima, s desnom rukom pod glavom. Pod drugu je ruku zamotao jastuk. Na se bi je imao bokserice. Kako seksi djeluje ta snena hrpa mišića, pomisli Mirta, kroz čije su tijelo prošli srsi ugodnog umora. Bila je posve iscrpljena od noći provedene u užicima. Da joj je bilo tko prije godinu dana ponudio okladu na milijun kuna, opisujući joj prizor u kojemu se sada nalazi, i rekao: ti ćeš, Mirta, biti u toj sceni, kao akter, ležat ćeš bez duše na krevetu stranca, nakon cijele jedne noći ispitivanja granica svoga i njegova tijela, u luckastim BDSM eksperimentima, Mirta bi tu okladu hladnokrvno odbila. Vraga. Ne hladnokrvno - ili bi se nasmijala ili bi onoga tko joj je takvo nešto ponudio ocijenila suludim. Na nekim mjestima koža ju je peckala i zatezala podsjećajući je na bol i na užitak prethodne noći. Iako to sinoć nije znala, sada je bi la sigurna da bi bez problema mogla provesti još i cijeli današnji dan s Patrikom u igricama. Činilo joj se da joj niti jedna novost nije odbojna. Željela je isprobati sve. Do tridesete je mislila da će cijeli život biti, kao u Rozginoj pjesmi, „žena, majka kraljica”, a sad je najedanput shvatila da se na taj put više nikako ne može vratiti, nakon ovoga iskustva. Nakon svih ovih iskustava. Nakon svega što će još proći. Jer ona je sada htjela ići do kraja. U tim ju je nakanama odvraćala samo pomisao na sina, a dijete kojemu duguje normalno odrastanje. Ipak, ovaj dan koji je pred njom, neće provesti u reprizi noćašnjih ludovanja. To ne. Imala je dogovor za ručak s Masom i toliko toga što su trebale podijeliti. Mirta do sad nikomu nije rekla ni slovo o čudu koje joj se dogodilo u životu. Nije rekla ni riječ niti o tomu da je upoznala Patrika, a kamoli sve ostalo. S kim bih drugim mogla podijeliti najintimnije tajne, ako ne sa najboljom prijateljicom, pomisli Mirta. Zato nije htjela uzeti mobitel i otkazati ručak. Bilo joj je to potrebno. Malo kuliranja, prizemljenja, bar na kratko, prije no što počne novi let. Sve je išlo tako vrtoglavom brzinom, kao spuštanje po nekom divovskom toboganu, bez ikakve sigurnosne kočnice. Zato joj je trebao predah. Trebalo joj je da sve ispriča nekome bliskom, a opet dovoljno udaljenom. Da netko s drugog mjesta, s neke druge pozicije, pogleda u što joj se pretvorio život. Kao u filmu „Motmanova proročanstva ”, nešto što se s jedne pozicije uopće ne može vidjeti, s druge se vidi kao na dlanu. Dobro će joj doći neka neutralna vizija ove faze njezinog života. „Faez”, pomisli Mirta. „Upotrijebila sam riječ faza. Ona znači prolaznost. No, dobro, sve je prolazno. Vidjet ćemo. Baš me zanima što će Maša reći. Kako će ona to primiti. Vjerojatno će biti zaprepaštena. No hoće li osuđivati ili podržati? Ma podržat će me...” Maša je bila jedina kojoj je vjerovala i jedina s kojom je mogla podijeliti svoje tajne. Kao što su nekada, za studentskih dana, sve dijelile. Doduše, tada je Maša bila ta koje je prepričavala svoje divlje avanture, a Mirta slušala šokirajuće, zabavne i smiješne seksualne avanture svoje prijateljice. I često krpala njezino slomljeno srce, jer Maša se mogla zaljubit i u trenutku takvom silnom dubinom, da su se sve te avanture na jednu noć pretvarale u prave ljubavne drame. Srećom, njezino slomljeno srce brzo bi zacijelilo, a najbolji lijek bila je nova površna i brzinska zaljubljenost. Sada će, prvi put, zamijeniti uloge. Sada je red na Mirtu da šokira Mašu, ako nju još išta može šokirati.
38
Ležeći na krevetu Mirta je, gledajući Patrika kako mirno diše u snu, kako mu se mišićava prsa nadimaju, nekoliko puta poželjela probuditi ga. Štoviše, htjela je to učiniti na neki osobito zločest način, kako bi ju poslije imao razloga kazniti. Osjetila je kako njezino tijelo želi ostati u krevetu, kako želi cijeli dan biti mučeno užitkom. Skupila je snagu volje da odagna te misli i ustala, uputivši se u kupaonicu. Tek tada je pogledala na sat. Bilo je već prošlo podne, spavali su do kasno. Nije ni čudo, cijelu noć su gotovo bili budni. Pustila je vruću vodu da se slijeva niz njeno tijelo, miluje joj sitne masnice, sitne ogrebotine, tragove biča. Zatim je promijenila vodu u hladno, pa opet u vruće. Ta šok terapija bila je dovoljna da se osjeća kao novorođenče. Izašla je iz kupaonice. Patrik je i dalje spavao. Obukla se. „Sva sreća da sam ponijela rezervno donje rublje ” pomisli. Našminkala se u tišini i prije no što je otišla, ostavi je trag usana na njegovu obrazu. Na ceduljicu koju je našla na stolu napisa kratku poruku: „Na ručku s prijateljicom sam, javi se!' Nazvala je Mašu čekajući taksi. Maši je trebalo neko vrijeme da se spremi, ali Mirti to nije problem. Ideja da u miru i samoći popije kavicu činila joj se idealnom, smirujućom. Bio je to predah kakav je tražila - dovoljno dug da popuni međuvrijeme do čekanja Maše (koja je katkad znala opako okasniti) a opet, dovoljno kratak da ga može popuniti nekom aktivnošću - razmišljanjem, čitanjem novina, promatranjem prolaznika... Takvi opušteni trenuci i inače su bili rijetkost u Mirtinu životu i često je sanjala o njima. Posao joj je uzimao sve vrijeme svijeta, a kad je rodila, začudila se kako posao ne uzima ništa manje, ali dijete ipak uzima još i sve one ostale trenutke slobode koje nije ni primjećiva la. Željela je u glavi složiti način da prepriča Maši sve što se događa u njezinu životu. Maša je došla vrlo brzo. Nije kasnila. Sjele su u restoran. Mirta je odmah vidjela podočnjake i blijedilo na njoj, čim su naručile Maša je krenula u prepričavanje svojeg sinoćnjeg izlaska. No, Mirta ju je prekinula. - Imam ja nešto bolje - reče. - Znaš kad smo tražili strateškog partnera za tvrtku? - Da, sjećam se - reče Maša. - Tad sam ga upoznala. Zove se Patrik, izgleda božanstveno. Tijelo tenisača, mišićav, zelenook. OK, ne bih nikada pala na to ali kad sam shvatila da me Mario vara, i da to radi svih ovih godina, u meni je puklo... Potanko joj je prepričala promjene koje su joj se dogodile, sve što je prošla s Patrikom. Mašu je jako zanimalo kakav je Patrik, kad ga zabavljaju takve igrice. - Iznenadila bi se - rekla je Mirta. - Djeluje smireno i šutljivo. Ozbiljno, ali s druge strane nekako pristupačno. Rijetko kada progovara, a kada i progovori, nikada ne progovara prvi. Iznimno je pristojan i ljubazan, čak bi se reklo da svojom pristojnošću želi ukloniti bilo kakvu oznaku svog bogatstva i privilegirana statusa. No iz te pristojnosti ne zrači klasična ljubaznost nego određena hladnoća, kao da pristojnim manirima nastoji sve oko sebe držati na distanci, koja je gotovo fizički opipljiva.. Ali čini mi se da se tebi to sve jako dopalo - šeretski je rekla Maša. - Istina je - reče Mirta. - Osjetim promjene duboko u sebi. Ono što me u svemu tome najviše uzbuđuje jest osjećanje slobode, ali i igra moći. Sve je to kao neka koreografija, kao dogovorena akcija, ali naši odnosi, koji su iza, unose u sve to neki element neizvjesnosti. Zapravo, kao i u svakoj ljubavi, nikad se ne zna kako će to svršiti... 39
- Hm, draga moja, da se tebi to podsvijesno nije sviđalo i prije, ne bi te nitko nagovorio reče Maša. Mirta joj prizna da su još važnije promjene koje je osjećala duboko u sebi, ali i to kako je oduvijek to negdje nosila, negdje duboko u sebi. Ali nije to mogla iskazati, nije imala nikoga da pokrene tu lavinu u njoj, da odbaci okove i krene putem slobode, u nepoznato, u mračni ocean želja i strasti u kojem se možeš utopiti. Maša ju je slušala otvorenih ustiju. Mirta je nastavila prepričavajući događaje na poslu, povezujući ih sa razvodom, muževim prevarama koje su trajale tko zna koliko dugo, o čemu je Maša već znala, ali i svoja razmišljanja kako je sve to, koloplet svih tih zamršenih, teških i stresnih događaja pokrenuo u njoj to što je svih ovih godina skrivala. I da svega toga nije bilo možda bi zauvijek ostala u svojoj čahuri. - Ali kako ćeš to riješiti - zapita Maša. - E to je jedino što ne znam - uzvrati Mirta. Ne znam vodi li to nekamo, nekakvoj vezi, nečemu smislenome, nečemu što ima svoju vrijednost i što će se razvijati... Maša je prekide. Evo, vratila se stara Mirta koja u svakoj zabavi, u svakom dobrom provodu traži neki viši smisao. Ima li smisla ili nema to ionako u ovom trenutku ne možeš znati. I to te ni ne zanima. Jer ono što trebaš učiniti sada je uživati. Otkrivati sebe. A da li će se to izroditi u nešto drugo ili neće ionako ne možeš utjecati niti to možeš unaprijed znati... Mirta je zašutjela znajući da je Maša u pravu. Da nije trenutak za postavljanje takvih pitanja. Tek pogledavši u Mašin tanjur shvatila je da ju je njezina priča toliko obuzela da nije pojela ni zalogaja. Opa! Dobra sam, pomisli, kada sam šokirala Mašu. No ono što joj je bilo još ljepše bila je ta prešutna podrška koju joj je Maša davala. Iako je u nekoliko navrata tijekom ispovijedi rekla kako se ona tako nešto n e bi usudila. - Ali - dodala je Maša - pazi se, nisam ti nikad govorila protiv Marija, ali oduvijek sam znala da je beskrupulozni gad. Neće te pustiti tek tako. - Pa šta mi može još učiniti, osim povlačenja po sudu. - Ne znam, ali sigurna sam da će biti još toga, rekla joj je Maša, Mirti se učini da je njezin glas imao nekako zloslutan prizvuk. Oprostile su se uz poljubac u obraz. Nakon ručka, Mirta je lakih nogu, olakšana tijekom i tonom ispovijedi, pošla kući. Osjećala je kao da sada kada je sve ispričala Mirti, kao da joj je teret skinut s leda. Kao da je slobodna...
40
Cimeri Lagana kao perce, letjela je stubama prema svom stanu. Nekako, sve joj se učinilo lakšim nakon razgovora s Mašom. Nije bilo ni traga nekog zgražanja ii osude, pa čak ni šoka, Maša je sve primila tako lijepo, tako s razumijevanjem... Mirti je to bilo jako važno. Strahovala je hoće li, čak i njezini vršnjaci, u dosta konzervativnoj sredini, možda misliti da je poludjela. Jer do sad ni ona sama nije znala nikoga tko bi se bavio takvim igricama. Baš nikoga. Gotovo je osjećala poriv da zapjevuši. U tom trenutku, na mobitel je sletjela poruka. Bacila je munjevit pogled. Patrik. Poruka se sastojala samo od jedne riječi. „Predivno” Vidjela je i dva propuštena poziva. Također Patrik. Ipak, nije željela zvati ga dok se vozila kući. Čekala je da otvori vrata, opusti se i da ga onda nazove. Mirta se osjećala nekako praznično. Čekala je i zato da razmisli da li da se nalazi sa njime danas. Jer pretpostavljala je da će ju to pitati. Da će to tražiti. O dgovor zapravo nije bio tako jednostavan kao što se isprva činio. Jer, svaki novi dan sad je značio nove nepoznanice. Mirta i Patrik nisu ušli samo u ljubavnu vezu, već i u poslovni odnos, u kojemu se pojavila masa novih faktora. Mirta pomisli kako premalo zna o njemu. Zapravo, nitko i nije zna previše o njemu, osim da je sam stvorio svoje bogatstvo, da nikad nije bio javna osoba niti vidan na sastajalištima bogatih i slavnih. Većinu svojih sastanaka obavljao je u četiri oka, nikada se nije družio sa celebritijima i poslovnim svijetom (čitaj; kurvama i prevarantima). Velika je nepoznanica u poslovnom svijetu, a oko njega kruže legende klasične da je bio u legiji stranaca, da je ukrao patent nekome i obogatio se, da ima kriminalne korijene, i to u trgovini drogom... On se nikada ničime nije potrudio to ni demantirati ni potvrditi. Znalo se samo da odlično govori engleski i njemački, da ima diplome poslovnih škola, hrvatske i neke strane, da je samac. Mirta je znala i više od toga, ali ne sve. Kako će se ponašati u novoj situaciji, s njemačkim vlasnikom i novom ženom u tvrtki? Može li je štititi ako bude ugrožena? Sve te misli opsjedale su Mirtu pri pomisli na novi susret. Sutra je bio radni dan. Novi posao, novi neočekivani izazovi i nova šefica, hladna kao led. Da se prepusti zaboravu i Patriku i dotetura sutra na posao ili ipak da provede večer sama koncentrirajući se na ono što je sutra čeka? Novo dokazivanje. Da uz višu plaću, uz bolje bonuse, ali ponovno dokazivanje, ponovno krene ispočetka? To ju je mučilo. Kao da se penjala na vrh planine gdje je očekivala olakšanje uspjeha, a tek kada bi došla do vrha vidjela bi da je to tek početak puta i da novi vrh stoji ispred nje i zove da ga se osvoji... U tim je mislima došla do vrata svoga stana, gurnula je ključ u bravu i krenula je otvarati. No, nešto joj se učinilo čudno. Još dok je gurala ključ u bravu osjetila je neki otpor. Pokušala je jednom pa drugi put. Kad je konačno uspjela, pokušala ga je okrenuti, i otključati vrata. 41
No ključ je stajao. Pomislila je najprije da je zaokupljena mislima pogriješila kat, pogriješila vrata od stana. Toliko puta joj se dogodilo da otvara pogrešan auto. Takva situacija zato je ne bi začudila. Podigla je pogled. Ne, na vratima je uredno pisalo njezino prezime. Njezino, uskoro bivše prezime, jer čvrsto je odlučila da će se vratiti svojem djevojačkom prezimenu. Spustila je pogled na bravu. Bila je nova! Adrenalin je prostrujao njezinom tijelom. Bijes ju je obuzeo. Bijes, nemoć, i poniženje. Stajala je pred vratima svojega stana kojeg nije mogla otvoriti. Legla je na zvono istovremeno okrećući broj Marijeva mobitela. No prije nego što je mobitel uopće zazvonio, vrata su se otvorila. Na njima je stajao, nasmiješen, njezin suprug. Mario. Iz Mirte je prokuljao bijes. - Koji si kurac to napravio, idiote! Mario je bio miran. Činilo se da je zadovoljan jer je dobio baš onakav prizor kakav je i planirao. Poniženu, uvrijeđenu, ljutitu Mirtu koja ne može skriti svoju bol i osjećaj poniženja. I još više, osjećaj nemoćnog bijesa jer će morati trpjeti novog cimera, najnepoželjnijeg na svijetu. Mario se nacerio. - Pa draga znaš da je ovo i moj stan. - Ali koji si kurac promijenio bravu? Što ti je. Zar stvarno od svega ovoga želiš izvući sve najgore. - Promijenio sam bravu da je ti ne bi promijenila. Mora ti biti jasno da je moj stan. Barem pola. A možda i više ako tako sud odluči. I nemam se namjeru seliti odavde dok to ne bude gotovo. Gledala ga je duboko dišući, pokušavajući se smiriti. Uložila je strašnu energiju u obuzdavanje: trudila se svim silama ne nasrnuti na njega. Nakon svih sranja, poniženja, prevara; nakon svega što joj je učinio on misli da je on žrtva i da on sebe treba zaštiti. Koji idiot! - Bože, koliko mi je trebalo da progledam s kakvim gadom živim, pomisli. I da nisam sve slučajno doznala, to je moglo trajati u do groba. Koliko ljudi živi u takvim lažima cijeli život? - Molim te smjesta otiđi odavde, moram se spremati za posao i smetaš. Razvodimo se. Molim te budi čovjek i otiđi, reče nakon što se uspjela skulirati. - Imam dvije loše vijesti, reče Mario. Koju ćeš prvu. Mirtu ovaj pokušaj duhovitosti opet raspali. Skoro je opsovala ali se opet smiri. Kao prvo nismo se još razveli, odgovori Mario. - Kao drugo nemam namjeru nikamo otići. A onda doda prezrivo. - Uostalom ja sam od sinoć ovdje, pravo je pitanje gdje si ti bila. - Mislim da mi nemaš pravo postavljati takva pitanja. Ne nakon niza pripravnica i tko zna koga sve ne s kojima si provodio noći. 42
- Imam pravo. Naravno da imam pravo postavljati pitanja. Uostalom što ti znaš o pravu ipak sam ja ovdje stručnjak za pravo. Mirta je shvatila da ju Mario pokušava uvući u jedno od beskonačnih svađa, iscrpiti je da popusti, da pristane na sve samo da ta beskonačna svađa, beskonačno nizanje argumenata i protuargumenata prestane. To je uvijek bila njegova taktika. Uvijek je to radio. Ma koliko bio u krivu uvijek bi ju uvukao u beskonačnu svađu nakon koje se više ne bi znalo ni kako je počela, ni što je uzrok ni tko je kriv. Tek sada joj je to jasno sinulo pred očima. Tek sada joj je postalo jasno kako je sve svoje pogreške rješavao na taj način beskrajno je iscrpljujući. Iako je njegovo lice odavalo ozbiljnost, negdje u dubini njegovih očiju prepoznala je smiješak. Smiješak koji je govorio znam što radim i pobijedit ću te. Zato mu nije odgovorila ništa. Okrenula mu je leda i nazvala odvjetnika, dr. Paskvaljevića. Ispričala mu je što se dogodilo. Odvjetnik ju je saslušao, učinilo joj se ne pretjerano pozorno. - Ako nema nasilja ne možete ništa, jedino ako je agresivan, tad da, zovite policiju. - Nije agresivan, reče Mirta. Odnosno, pasivna agresija. Majstor je za to. - To vam nije ništa na policiji, reče Paskvaljević. Doda da joj svakako ne bi savjetovao dugotrajnije napuštanje stana, jer napuštanje imovine sud može protumačiti kao odricanje od vlasništva i posjeda. A on misli da je to Marijeva taktika. - Pa što to sad znači da ćemo morati živjeti zajedno, upita Mirta u nevjerice od koje su joj se odsjekla koljena.- Nažalost da, dok se rastava ne završi... Bit će kao cimeri! No Mirta nije mogla izdržati večeras biti s njim u istom stanu. To je bilo nemoguće. Na svu sreću zazvonio je telefon. Bio je to Patrik. Prije nego što ju je išta pitao rekla mu je: „Dođi odmah po mene ” i brzo sklopila slušalicu.
43
Sloboda Mirta je dugo i pozorno gledala Marija u oči. Osjećala je kako svake sekunde sve više gospodari situacijom. Samom sobom. To je uvijek ono najteže. Svladati vlastite emocije, najčešće negativne. Steći kontrolu nad vlastitim postupcima. Biti veći od vlastitih ograničenja. Puno je puta, i privatno i u poslu, vidjela kako ljudi gube glavu. Kako ih netko isprovocira na reakcije koje nisu htjeli. Kasnije je kasno. Kasnije je uvijek prekasno. Nije slučajno da su još grčki filozofi rekli; spoznaj sama sebe, i savladaj sama sebe; tko savlada sebe gospodar je svega ostalog svijeta. U trenutku kad se osjetila posve spremna, hladna kao led, Mirta poče govoriti. Riječi su iz nje tekle u gustom slapu, kao neka bujica. No, bile su izgovorene specifičnom dikcijom. Lagano. Sporo, Kao znak, da je sve što je rečeno, ujedno i duboko promišljeno. I kao da ne postoji niti najmanja mogućnost uzmaka. - Nemoj misliti da odlazim - započe Mirta. - Jednostavno ne mogu podnijeti da s tobom ovdje provedem noć. Jednostavno ne mogu podnijeti da te vidim i molim te da se potrudiš da te vidim čim manje. Nemoj misliti da ovo možeš srediti bilo čime. Nemoj misliti da je ovo jedna od onih stvari koje rješavaš svojom upornošću i neprestanim zamagljivanjem činjenica dok uzroci i posljedice ne postanu toliko zamućeni da ih nitko više jasno ne vidi. Ja sve jasno vidim. Ja znam tko smo bili i što smo postali. Ja jasno vidim što si želio učiniti od mene i ono što si mislio da ja jesam. Ja jasno vidim tko si ti i uvjerila sam se u to. Ne sada, ne proteklih mjeseci Proteklih godina. Nemoj misliti da ja znam za neku tvoju sitnu prevaru, ja znam za sve. I slušaj me dobro što ću ti reći. Nikakva smicalica neće nas spojiti. U ovoj bitci ne možeš pobijediti, čak i ono što misliš da je pobjeda bit će tvoj poraz. Ona žena koja je postojala prije mjesec dana ne postoji. Ona žena koja je postojala u tvojoj glavi svih ovih godina nije postojala. Ja sam cijelo vrijeme bila druga. Puno bolja nego što si ti mislio, ali ti to nisi htio vidjeti. I zbog toga nas više nema i nikad nas više neće biti. Jer me nisi želio vidjeti. Ne zbog neke sitne prevare. Ne zbog toga što si odvratni manipulatorski gad. Ne zbog toga. Zbog toga te žalim. Zbog toga što me sve ove godine nisi želio vidjeti onakva kakvu jesam nego si me tjerao da se skrivam. A toliko sam te voljela. Ali to mi se sada čini kao neki san koji sam davno sanjala kad sam bila djevojčica. Vratit ću se sutra i bolje je da jebeno mogu ući u SVOJ stan - rekla mu je Mirta, potpuno smirenim glasom. Podigla ga je tek da naglasi riječ svoj. Vidjela je da je otvorio usta da nešto kaže a onda ustuknuo pred njenim nesalomljivim pogledom i zatvorio ih bez riječi. Okrenula mu je leđa. Kao da ga nema, uzela je mali kofer koji je koristila za kratka putovanja i pažljivo počela stavljati stvari u njega. Šminku i pribor za higijenu, parfem, ono što će obući za sutra, cipele za posao. Pogleda u sadržaj, malo razmisli, pa ubaci još jednu rezervnu haljinu, rezervno rublje, svoje spise i laptop. Kada je završila pakiranje stavila je koferčić kraj vrata. Ušla je u kuhinju i natočila si čašu vode. Kao da su joj usta bila suha od govora. Mario se malo pribrao. Prišao joj je i pitao ju smirenim odvjetničkim tonom kamo ide. No Mirta je znala da je ton lažan.
44
Nekoliko puta, još dok je bila luda za njim i dok ju je pokušavao što više impresionirati bila je u sudnici kada je iznosio argumente. Prepoznala je tu nijansu glasa. Kao student znao je ići na debatne klubove, na najtecanja iz retorike. Bio je izuzetno vješt gad. Doma je, pred njom, često znao naglas, pred ogledalom, zastupati najprije jednu stranu u nekom fiktivnom sporu, a onda drugu. Često bi je puta uvjerio da je prvi stav ispravan, ali bi onda, slušajući argumente za drugu, hvatala sebe kako sad vjeruje da je taj drugi stav bolji, ispravni ji, točniji. Katkad bi se on vratio na prvi stav, pa nastavio pobijati ovaj drugi a ona bi za njim počela vjerovati u prvi stav. Znao je to raditi. A taj glas, kojim bi, hladno, učeno, retorički briljantno i taktički superiorno, izricao sve te gomile kontradiktornih stavova - uvijek s jednako snažnim, točnije, snažno glumljenim uvjerenjem, poznavala je u svakoj njegovoj nijansi. Bio je to ovaj glas, kojom joj se sada obraćao. Ona njegova nijansa kada bi pokušavao uvjeriti sve u ispravnost svojih argumenata koje nisu podupirale nikakve realne činjenice. Kada je samo snagom glasa pokušavao dobiti parnicu. I često u tome uspijevao. Ali Mirta je znala kako odgovoriti na to. Znala je da će bilo koji odgovor odvući u potpitanja, pitanja, razgovor. Na njegov teren. Neprijateljski teren gdje je ona u bitno slabijoj poziciji. Unaprijed izgubljenoj. Znala je da će on sa svakom izgovorenom riječi biti jači, jer to je znao, znao je snagu riječi. Ali ona je sjajno znala kako se tome oduprijeti. Ne treba tamo ući, kao Alisa, „iza ogledala” jer tamo ne počinje bajka, tamo počinje poraz. Zato ga je samo pogledala kao da ne postoji i nije odgovorila ništa. U tom trenutku oglasilo se zvono na vratima. Mario je krenuo da ih otvori. Bio je očito vrlo iznenađen. Zacijelo sada nije očekivao nikakav posjet. Pokvaren mu je cijeli scenarij. Mirta ga je prestigla. Otvorila je vrata i ne pogledavši Patrika uzela svoj koferčić i izašla. Zatvarajući vrata vidjela je Marijev pogled. Bio je to pogled pun poraza i bijede. U njegovim očima jasno je vidjela strah, poniženje, bijes i nemoć. Pomislila je da mu odgovori slavodobitnim osmijehom, ali znala je da bi se tada spustila na njegovu razinu. Na razinu bitke, na razinu pobijeđenog i poraženog. Mirta se snažno uzdigla iznad bilo kakve potrebe da vodi rat s tim zlikovcem, čovjekom koji joj je ukrao najbolje godine života, kao neki tat, podlo, čovjeka s kojim je rodila dijete i čovjeka s kojim je kanila provesti cijeli svoj život. Prezir, potpuni prezir, ignorancija i pogled s visine, bilo je jedino što je u njezinim očima zasluživao. I osnova njegove pobjede. Mirta je imala jednu jedinu želju u vezi Marija: maknuti se od njega, što dalje. Pobjede i porazi ionako u ovakvoj stvari nisu bili važni. To je bilo muško polje, pobjede i porazi. A ona je bila žena. Ona je znala da je mnogo toga između pobjede i poraza i da je upravo to ono za što vrijedi živjeti. Zato je samo zatvorila vrata i krenula stepenicama dok ju je Patrik zbunjeno pratio. Umjesto oldtajmera Patrik je vozio BMW. Vjerojatno od tvrtke. Otvorio joj je vrata, ali ona nije željela sutra doći na posao u njegovu autu. Zato je rekla da će ga pratiti u svom. Ali rekla mu je da prije nego što odu kod njega želi otići negdje na piće. Pratila ga dok je vozio prema Jarunu i klubu u kojem znala izaći s Mašom. Nad Zagrebom se spuštala noć. 45
Mirta je razmišljala o svemu što se dogodilo. Znala je da bi ju trebala ispuniti gorčina, bijes, osjećaj žalosti. Ali nije osjećala ništa od toga. Osjećala je posvemašnju i beskrajnu slobodu, kao da je u glavi skinula okove koje je toliko dugo nosila i tako se navikla na njih, da su postali dio nje. „Ali ako čovjek ovo radi, što radi rado, ima uvijek onaj osjećaj slobode, čak ako je to sloboda glada i patnje ” prisjeti se riječi Henryja Millera. Zato je nije ispunjavala gorčina. Zato je nije smetalo što ide na piće s Patrikom, što će provesti noć kod njega iako sutra radi. Ono što je radila pratio je osjećaj slobode, a ona je to radila rado, vrlo rado. Bila je slobodna. Koliki to postignu? Nekako je znala da će svaki problem na koji naiđe lako razmrviti svojim potpeticama. Da, osjećala je snagu. Snagu života koji je izvirao iz nje. Snagu koja je bila skrivena i koja je sada izvirala kao da kada popusti brana i bujica poplavi i odnese sve pred sobom. Dok je parkirala pred klubom osjetila je kako njeno tijelo žudi. Žudjelo je za tom slobodom. I seksom.
46
Divlje Ušli su u klub i sjeli za stol. Iako je grad bio prazan a većina ljudi je već odavno bila na moru, prostor je bio poprilično pun. To možda i nije bilo tak čudno, ako se zna da je većina ljudi posve dekintirana. „Pola kluba da izvršen naglavačke, ne bi ispalo pet stotina kuna ” pomisli Mirta. „Oni koji imaju nešto para, otišli su na Jadran, takvih ima dosta, oni koji imaju jako puno otišli su na elitnije destinacije, ali takvih je malo. Onih koji nemaju ništa ili imaju nedovoljno, najviše je, zato su sada tu...” Ono što Mirti nije moglo promaknuti je mnogo lijepih djevojaka i mnogo manje zgodnih tipova. Nekako joj se činilo da se ne uklapa u tu paradu seksualnosti, muzej nezapočetih veza, u tu kolonadu potočnih nimfi naoružanih tim dugim, predugim nogama, ogoljenim vratovima, čvrstim grudima, kosom koja diskretno pada na gola ramena, koketnim usnama, hlačicama iz koje viri diskretna tetovaža koja poziva na to da se pogleda. Do sada bi ju takve stvari plašile. Pitala se, može li ikada biti kao one, sigurne u sebe, stavljene 'na izvolite', sposobne da privuku ali i da odbiju. Sada joj se sve to činilo nekako plastično, umjetno, pa čak na trenutke i očajnički. Kako je postajala starija i zrelija, sve je više shvaćala kako su te manekenske poze zapravo - poze, samo poze, naučene uloge, govor tijela, lišen bilo kakvog sadržaja. Djevojčice od malih nogu gledaju Barbie i Kena, onda čitaju ženske novine, gledaju šarene slike, dive se pozicijama u kojima su fotografirani modeli. Onda i same rade isto to. Ako imaju sreću - ili možda, nesreću - da im je bog dao i dobar, ili sjajan izgled, one doista izgledaju kao modeli. Ili, kao supermodeli. No što mogu raditi s tim u Zagrebu? Mogu okačiti mačku o rep - ako su pametne, imaju sreće ili imaju razumne roditelje. Pametni starci nikad ti neće dati da se uvučeš u san o manekenskoj karijeri. Za to ima sto razloga. U Zagrebu, kao prvo, nema ni modne ni novinske industrije koja bi jamčila dobar život od toga posla. Zapravo, bilo kakav život. Manekenkice srednjeg ili višeg ranka mogu dobiti za reviju par stotina kuna. A što možeš s par stotina kuna? Ništa. Ako imaju dosta posla, sezonski nose nekoliko takvih revija. To što zarade nije dovoljno ni za jedne Iabutinke. NO takav životni stil podrazumijeva nošenje skupe mode, modnih marki, brendova, imena, etiketa, dizajnera. Zahtijeva, skoro podrazumijeva, kokain. A to košta. Jebeno puno košta. Za to ti opet treba novac. A novca nema. I krug se zatvara. A zatvoreni krug te onda vodi u prostituciju, ili sponzorstva, što je ružniji naziv za prostituciju... Mirti je iskustvo govorilo joj je da je ona jača i da su svi ti dugi vratovi, izdužene noge u potpeticama, sve te mazne usne samo kamuflaža. Sigurnost ko ja je izvirala iz njene novootkrivene slobode učinila ju je jačom. No, ta sigurnost kao da je zbunjivala Patrika. On je na početku vodio nju. Sada je imala osjećaj da su se uloge promijenile. Da, vezao ju je, podčinjavao, pretvorio u svoju seksualnu robinju, ali ona je imala moć, ona je diktirala tempo igre, ona je bila ta koja odlučuje. Nekako je u dubini duše to znala. Njezina podčinjenost davala joj je moć da upravlja. Patrik se, čini se opako navukao na nju. Opako. Nije još mogla odgonetnuti tajnu njegove ovisnosti - ta bez problema mogao je imati, ili kupiti, cijeli ovaj podij - ali on je očito htio samo nju.
47
Promatrala ga je sa zanimanjem, ispitivački, kako nesigurno priča s njom ne znajući koji korak dalje da učini. Shvaćala je da ga je cijela njezina situacija zbunila, da se pita može li uopće početi s igrom s obzirom na to što joj se dogodilo. Patrik je, prije svega, bio pristojan. To je shvatila, pristojan i obziran. I to joj je stvorilo neku čudnu ugodu u trbuhu. Osjećaj kao ljubav. Kao što su joj ugodu u trbuhu stvarala i ta dva pića koja je popila. Ali ta ugoda bila je sasvim druge naravi, Ona ju je tjerala da učini nešto divlje, da joj rastrga odjeću, veže je, i uzme kao da ju siluje, to je željela. Znala je da ne želi dugo čekati. Tijelo joj je razdirala želja. Žene koje se dugo sustežu, kao žene majke kraljice, jednoga dana eksplodiraju, pomislila je. Ili nalete na ljubavnika, obično oko četrdesete, i onda pomahnitaju, doslovce izgarajući u seksu, ili nastave starim putem, onoga što se nekad zvalo vrlina a danas više nema posebnog imena, jer naše vrijeme u vrlinu ne vjeruje, i onda dodu do praga petog desetljeća na rubu histerije, sa simptomima poremećaja. Ona se, ta seksualnost koju posjeduje sve što žive, diše i miče se, na dvije ili četiri noge, pa čak i na stotinu nogu, mora negdje pokazati. Ona mora van. Kao seks, ili kao neka sublimacija. Kao zdravlje, ili kao bolest. Unutra ostati ne može, to je Mirti bilo jasno. A ta je želja upravo rovala po njenoj utrobi, htijući van. Znala je da joj se ne želi oduprijeti ni na koji način. Morala mu je dati znak da počne. Željela mu je dati znak a istovremeno je željela da on vodi igru. Zato je ustala i krenula do toaleta da popravi šminku. Gužva je bila poprilična i ona se s podosta muke probijala kroz vruća tijela do WC-a. Začudo, za razliku od podija, u WC-uu nije bilo gužve. U stvari, nije bilo nikoga. Otvorila je vrata kabine i u njima ugledala djevojku. Joj oprostite - promuca. Djevojka je stajala oslonjena na zid. U ruci je držala ogledalce s kojeg je povlačila liniju kokaina. Djevojci je duga plava kosa dopirala do pola leda. Bila je valovita i sjajna. Duge noge bile su u kratkim trapericama. Nosila je majicu ogoljelih ramena. Jedna od potočnih nimfi, kakvih u ovome klubu ima milijun, možda ipak nijansu ili dvije ljepša od većine grla u ergeli. Mirta je primijetila da se ne vide naramenice od grudnjaka. Na nogama je nosila cipele na platformu s visokim petama, crvene. Bila je hodajući seks. Moglo joj je biti 20-tak godina. Dovoljno da misli kako je svijet njen, i dovoljno da o tom istom svijetu još ne zna ništa. Na trenutak je pogledala Mirtu zelenim mačkastim očima, a onda je povukla lajnu do kraja. Nasmiješila se i pružila ogledalce prema Mirti. Hoćeš? Mirta odmahnu glavom. Ne znaš što propuštaš, reče curka, i povuče drugu liniju. Mirta nikad nije imala posla s drogama. Za studentskih dana pušili su se jointi, ali teško da bi se to moglo smatrati nekim drogiranjem.
48
Ona i Maša znale su smotati joint, i staviti neku glupu komediju u video, pa su se o nda smijale dok ih trbuh ne zaboli. To je bilo sve Mirtino iskustvo sa svijetom narkotika, droga, opijata. Ništa više. Djevojka je spremila ogledalce u torbu. Prišla je Mirti i, na njeno veliko čuđenje, provukla joj ruku kroz kosu. Ni ne znajući kako, njene usne u hipu su se našle na Mirtinima. Nije si ni snašla a djevojka joj je utisnula dugi poljubac. Njezin joj se jezik našao u ustima. Djevojčine meke usne pripijale su se uz njezine. Dok ju je ljubila pripila se uz Mirtino tijelo. Mirta je osjetila njezine grudi i čvrste bradavice preko majice na svojima. Poljubac je trajao nekoliko sekundi ali Mirti se učinilo kao da traje vječnost. I prije nego što se snašla, djevojka je već izlazila iz WC -a. „Fuck”, pomisli Mirta popravl jajući si šminku pred ogledalom. „Ovo još nisam doživjela”. Na usnama je još osjećala mekoću djevojčinih usana. Njezine grudi na svojima. Osjetila je kako ju bradavice bole, jasno su se ocrtavale ispod haljine. Osjetila je uzbuđenje i znala je da više ne može čekati na Patrika. Ne, nije nikad razmišljala o ženama niti su je privlačile. Dobro tu i tamo bi se našla u nekoj njenoj divljoj maštariji, ali daleko od toga da bi se stvarno ljubila s djevojkom kamoli što više. No sada, nakon ovog iznenadnog poljupca pitala se nije li i to jedna od stvari koje mora otkriti. „Fuck, Patrik nemam vremena čekati te, procijedi sebi u bradu!' Kratko je razmišljala što da uradi. A onda joj je sijevnulo. Ušla je u kabinu i skinula svoje crne male čipkaste tangice. Ponovo se probijala nazad, kroz koloplet erotičnih tijela, prema Patriku. U ruci je, u stisnutoj šaci, držala svoje gaćice kao smotanu loptu. Osjećala je kako su vruće i mokre. Bila je svjesna da joj cijelo tijelo pulsira. Osjeti kako joj godi dodir tkanine haljine na goloj stražnici dok je hodala prema Patriku. Ni sama nije bila svjesna da zavodljivo vrti bokovima. Prišla je Patriku. - Ovo je dar za tebe, reče, stavivši mu, i prije no što se on snašao, gaćice u ruku. Patrik je bio zbunjen. Nije znao što da kaže. Otvorio je, u znak čuđenja, usta, ali Mirta mu nije dala da se snađe. Gurnula mu je jezik u usta, duboko, ljubeći ga raspomamljeno. Rukom je krenula po njegovim hlačama, od bedra prema prema gore i dodirnu ga. Bio je napet i tvrd. Kad se odvojila od njega, Patrik reče: - Idemo odavde... - Nema vremena za to, uzvrati Mirta, bez imalo oklijevanja. Povela ga je rukom prema WC-u i uvela ga je u kabinu. Ono što je uslijedilo bilo je posve divlje. Patrik se u tenu transformirao iz zbunjenog dječarca u divljeg muškarca, u alfa mužjaka čija ju je odlučnost zaprepastila. Šepao je Mirtu za kosu i gurnuo je na zemlju, tako da je kleknula s koljenima na pod dok ju je on držao za glavu. - Na koljena, reče, na koljena...
49
Bilo je to upravo ono što je Mirta željela. Nabijao joj je potom glavu na svoj ud, u divljem ritmu, energično, ali bezbolno, žestoko ali strasno. Upravo onako kako je željela, nabijao joj ga je u usta, Onda ju je podigao na noge naslonio na zid. Grubo joj podigao suknju, pljesnuo je po stražnjici i zabio se u nju svom snagom... Mirta je poželjela kriknuti. Urlik je već krenuo iz dubine njezine utrobe, ali Patrik joj je na vrijeme stavio ruku na usta. Tako je na vrijeme spriječio vrištanje, koje bi ovdje dovuklo i zaštitare i goste. Nabijao ju je, tako, nekoliko minuta svom svojom snagom a ona je svršavala i svršavala i svršavala ne mareći za svijet oko sebe...
50
Još jače divlje Izašli su iz kluba praćeni pogledima. Mirti se činilo da joj masa pogleda tuče ravno u potiljak, probijajući joj lubanju i prodirući ravno do mozga, do onog njegovog dijela rezerviranog za najtajnije želje i sklonosti. Imala je snažan osjećaj kao da su ih svi vidjeli, Kao da su svi znali šta su radili u WC-u, ali znala je da nije tako. Vjerojatno je nekoliko cura prošlo kroz wc dok su vodili ljubav, ali sigurno je tek poneka naslutila što se zbiva u jednoj od kabina. Jedna jedina djevojka sigurno je znala što se unutra događalo. Shvatila je to čim ju je ugledala. Popravljala je šminku kad su Patrik i ona, znojni i raščupani, izašli iz kabine. Na trenutak je uhvatila njezin pogled. Bio je dvostruk. U njemu se zrcalilo veliko čuđenje, ali je taj isti pogled ipak jasno govorio jednu jedinu riječ: čestitam! Izašli su u toplu zagrebačku noć. Zrak vani bio je topliji nego u klubu, gdje je radila klima. Blagi povjetarac puhao je kroz Mirtinu haljinu i smirivao njenu vruću kožu natopljena slatkim znojem strasti. Patrik je napokon preuzeo kontrolu. Umjesto da Mirta krene svojim autom za njim, podigao ju je u naručje i odveo do svog automobila ubacivši ju u njega bez riječi. Nije se bunila osjećajući njegovo tijelo, njegovu snagu, dok ju je nosio kao da je lagana poput perca. Bez riječi vozio ju je poznatim putem kući. Mirta se pitala hoće li imati snage za dalje Njeno tijelo jasno joj je odgovaralo - hoćeš, hoćeš. O da, itekako hoćeš. Tijelo joj je također govorilo da treba tekućine, mnogo tekućine. Osjećala je žeđ kao nikada u životu. Suhih ustiju nije mogla izustiti ni riječ a sve njene misli vodile su prema hladnoj tekućini, gotovo je mogla osjetiti na jeziku. Još važnije pitanje je bilo hoće li Patrik izdržati. Znala je da muškarcima treba neko vrijeme da se oporave od seksa. Dapače, neki se nikad ni ne oporave, ali nadala se da je u njemu ostalo dovoljno strasti da završi ono što je počeo. Ako ne postoji, znala je da će je znati probuditi. Nije znala točno kako ali je bila sigurna da će uspjeti u tome. Ušli su u njegovu kuću. Iz ugodno rashlađene, klimatizirane zgrade, zapuhnuo ju je val hladnoga zraka. Valovi svježine širili su ugodu njenom kožom, rashlađujući je. Mirti navriješe u glavu vruće misli. Osjetila je kako joj bradavice postaju tvrde. Patrik joj je odmah donio vrč vode. Tako joj se učinilo na prvi pogled, no kad je malo bolje razgledala stvar, vidjela je da to nije bio vrč vode, kao što je prvo pomislila, već sangri, po čijoj su površini plivale kockice leda. Beskrajne kockice leda. Vrč je bio težak u njenoj ruci. Patrik joj je pružio čašu ali ona nije imala strpljenja. Nije oklijevala ni čekala. Nagnula ga je munjevitom brzinom. Slatko hladno voćno vino slijevalo joj se niz grlo, stvarajući osjećaj ugode kakav može stvoriti samo utažena žed. Žeđ za vodom, seksom, ljubavlju. Gutala je i gutala puštajući da se vrč prelijeva i tekućina slijeva niz njenu haljinu, priljepljujući je za njenu kožu, Njene grudi su se jasno ocrtavale natopljene vodom.
51
Bez riječi Patrik ju je počeo ljubiti, sisati njene bradavice grickati ih. Ona je polijevala vino po sebi, on ga je sisao s njene kože. Pustila je da haljina sklizne. Vino se slijevalo niz njenu kožu. Patrik ga je pio s nje, s njenih grudi, trbuha, međunožja... Kockice leda klizile su niz njeno tijelo, a njegov vrući jezik razmazivao ih je po njoj. Mirta je opijena ovim skoro u polusvijesti osjetila kako ju je Patrik odveo do kreveta, položio na nj, a onda su se u sekundi, neopazice, njene ruke, i njene širom raširene noge, našle svezane. Mirta je, toga je odnedavna bila svjesna, obožavala biti svezana - konopci ili lisice ili lanci vezivali su agresivni dio nje, pojačavajući seksualnu uzbudenost do granica izdržljivosti. Patrik ju je svezao dovoljno čvrsto da se ne može izvući iz tih okova, ali i dovoljno nježno da je ne boli. Osjećala je da će je dovesti do ruba ponora. Patrik je točno to i činio. Uzeo je kockice leda kojima joj je mazio grudi, trljao bradavice, ljubeći je i trljajući naizmjence pa se u Mirti osjećaj bola smjenjivao s osjećajem užitka. S grudi joj je prešao na trbuh, pa na medunožje... Dodiri ledom postali su joj neizdržljivi, pa je počela cviliti, moliti ga da je prestane izluđivati. Mislila je, instinktivno, kako je ovakvo klizanje po rubovima užitka, doticanje njegovih krajnjih granica, genijalna igra - ona pokazuje da ništa, pa ni užitak, ne može ići preko nekih granica, i da sve teži da se oslobodi u nekoj krajnjoj svrsi. U orgazmu. Patrik joj je potom dao da siše led, i ta joj se stvar učini predivnom i olakšavajućom; tijelo joj je curilo i puštalo tekućinu na sve strane, vrelina noći doprinijela je p otpunoj ekstatičnosti prizora a hladni led preko usana djelovao je kao oaza u pustinji u kojoj je sunce diglo nesnosnu pješčanu oluju, na plus pedeset... Kad su joj usne bile dovoljno hladne, Patrik joj prinese svoj ud. Mirta je bila luda za njim, i počela ga je cuclati s užitkom kakav nije ni mislila da može osjetiti. Njegova tvrdoća na hladnim ustima stvarala je posve netjelesni dojam, kao da stavlja u usta neki instrument seksualnog zadovoljstva koje je nadtjelesno... Taj je ritual Patrik ponavljao nakon ritmičnih pauza, u kojima se posvećivao njezinom tijelu... na koje je u jednom trenutku k apnula neka gusta, vruća tekućina. Bio je to vosak! Patrik je u Mirtino međunožje gurnuo srednje veliki dildo, i nastavio joj lijevati vosak po trbuhu i bradavicama. Vrući bol i užitak dok je dildo u njoj, doveli su je do još jednog svemirskog orgazma... Patriku to nije bilo dosta. Stavio joj je štipaljke na grudi, nastavljajući je lizanjem izludjeti. Mirta je u kratkom vremenu doživjela dva uzastopna orgazma, jedan jači od drugog, i tako bi možda išlo i dalje da se Patrik nije zabio u nju, bespomoćnu, dok joj nije svršio po licu. Mirta je uhvatila prozirnu tekućinu u usta, osjećajući da joj to stvara zadovoljstvo na koje još nedavno nije mogla ni pomisliti, jer joj se takva stvar gadila. Ali Patrik je bio lijep, tako prokleto lijep, i sve je na njemu bilo lijepo. Zaspali su zajedno, možda čak u istom trenutku.
52
Francuska sobarica Noć je, međutim, bila mlada. U jednom trenutku otvorila oči. U sobi je bio mrak. Kroz napukl inu u zavjesi na njeno je lice padala tek tanka traka mjesečine. Sanjala je nešto ali san je naglo nestao, ishlapio je poput etera na suhom zraku, i Mirta ga se unatoč truda i koncentracije nije mogla sjetiti, iako joj je bilo stalo jer je bila uvjerena da je sanjala nešto jako i znakovito. Patrik je pored nje smireno disao. Nekoliko je trenutaka pokušavala uhvatiti san ali on joj je neprestano bježao i izmicao. Osjeti kako joj se grlo steže. Bila je žedna, žedna, žedna. ŽEDNA! Da, sanjala je da je uronjena u hladnu vodu punu kockica leda i da je pije, pije, pije, dok kockice leda obavijaju njeno tijelo hladeći ga. Ustala je tapkajući u mraku pazeći da ne zapne za nešto i ne probudi Patrika. Nije htjela pogledati na sat. No, znala je da nije spavala dugo. Ipak osjećala se krepko. Misli su joj bile bistre i jasne. Otišla je u kuhinju i iz frižidera uzela bočicu vode. Obožavala je mjehuriće, naročito kad u sparnim ljetnim noćima klize niz grlo, gaseći ne samo osjećaj žedi već i rashlađujući cijelo tijelo. Čista ugoda. Pohlepno ju je pila osjećajući kao da se hladna tekućina razlijeva cijelim tijelom. Ni sama se nije sjećala kada je tako pohlepno iskapila čitavu bočicu vode. Možda kad je bila djevojčica, kada bi se, znojna i vruća, vratila s parkirališta ispred zgrade gdje je sa ostalim curama igrala gumi, gumi, skrivača ili tračala dečke iz razreda. Osjetila kako joj se piški i otišla je na WC. Otvorila je Patrikov ormarić u kupaoni razgledavajući njegove stvari, parfeme, pribor za brijanje, kolonjsku vodu, kutij icu s aspirinima... Najednom shvati da je potpuno budna i da njuška po stvarima hm, čijim, svoga dečka? Pa ne bi ga još nazvala tako. Curama uvijek treba duže, po misli - a onda se nasmija na pomisao da je samu sebe nazvala curom. Aha, curka, kako ne, opet se nasmiješi. Na trenutak osjeti neugodu što ga tako špijunira, ali s druge strane osjeti da je to zabavno. Nekadašnja Mirta to sebi nikada ne bi dopustila. Gola, nakon divljeg seksa, šetati po tuđoj kući i razgledavati stvari dok on mirno spava... „Pa, ako sam već zločesta, trebam biti zločesta do kraja”. Ušla je u sobu u kojoj su se nalazile sve te stvarčice s kojima ju je Patrik uzbuđivao, izluđivao i plašio istodobno. Neke stvari koje su koristili bile su nemarno razbacane gdje su ih ostavili nakon seksa. Mirta otvori jedini ormarić u sobi. Unutra je bilo još bičeva, vibratora, lisica, lanci za ruke i noge, but plugg, gag, kožnate hlače za njega, krvnikova maska od lateksa, dildo... Mirta bi nekada pobjegla kada bi ugledala tako nešto ali sada je pomno razgledala te stvari, dodirujući ih, razmišljajući kako bi ih mogli upotrijebiti u sljedećim susretima jer je bila sigurna da će sljedećih susreta biti, bar što se nje tiče. Pogleda na policu. Ona je bila ispunjena rubljem. Ženskim. Točnije kostimićima. Osjeti na trenutak žalac ljubomore. Izvadila ih je i pažljivo razgledala. U hipu shvati da nema razloga za ljubomoru. Stvari su bile netaknute. Pomisli kako su namijenjene njoj i to ju istovremeno uplaši, razgali ali i uzbudi. Jedan se kostimić sastojao od karirane ultrakratke suknjice i bijele bluze. Kao školarka. Druge je bio 53
jednostavniji, od crnog satena. Jednodijelni kostim francuske sobarice. Uz to je išla mašna za glavu i peruška. „Ludo” „Ludo”, pomisli Mirta. Materijal je bio mekan pod njenim prstima i gotovo gotovo bez razmišljanja ga obuče. Baci pogled na svoje tijelo, noge... Bila je zadovoljna viđenim. Pristajalo joj je. U ormaru nađe i mrežaste čarape. Odjene i njih. „U redu” redu” pomisli, „ako si želio francusku sobaricu, dobit ćeš ju!” ju! ” Namjestila je kostim, uzela perušku i odšuljala se u sobu. Odmakla je potom i zavjese, da svjetlost mjesečine pokaže Patriku sve ono što treba vidjeti. Promatrala ga je kako spava. Prsa su mu se ritmično nadimala i spuštala. „Lijep je kao sunce” pomisli kao i svaki put kad ga vidi tako snenog, nemoćnog, a opet snažnog i napetog. Peruškom nježno dodirnu njegovo lice. Namrštio se ne probudivši se. Ona to učini još jednom. Povukla je potez preko njegova lica. Nije bilo reakcije, osim munjevit munjevitog og trzaja rukom po p o nosu. Učinila je to još nekoliko puta prije nego što je otvorio oči. Aaaah, oprostite! Probudila sam vas gospodaru, oprostite oprostite - rekla je to izvještačenim, maznim glasom. Širom je otvorio oči gledajući je. Nastavila je glumiti svoju ulogu. Ulogu francuske sobarice. Ulogu o kojoj nikad nije maštala, a sad joj se činila oskarovskom. Kao nešto što donosi užitak u izvedbi, i nagradu na kraju. Čvrsti popularni kipić, Oskar. - Samo sam htjela pospremiti ovdje - reče nagnuvši se. Pravila se da nešto kupi kup i sa poda. No usitinu se sagnula tako izazovno, da je ispod suknjice naglo bljesnulo medunožje. Sve što se vidjelo bilo je tanki prorez, koji se Patriku učinio čarobnim. Mirta zavrti guzom, mašući peruškom po prašini. Čim se uspravila - napravivši vragolast izraz lica - vidjela je učinak, ispod plahte se nazirao njegov ud. - Ah, gospodaru, dajte da vam pomognem s tim - rekla je mazno i počela mu maziti ud preko plahte, zavodljivo ga gledajući, a zatim naglo otkrila plahtu progutavši ga... Patrik je stenjao, jecao i propinjao se, dok je ona izvodila pokrete kojim mu je povećavala pa smanjivala napetost, izvodeći igru koju su stano jedno s drugim izvodili. Igru izludivanja. Igru totalne ludosti. Mirta je ponavljala te poteze sve dok su je zadovoljavali, ali u jednom trenutku stade. - Bila sam zločesta gospodaru, kaznite me... Okrene mu leđa. Patrik je dohvatio s ormarića bič, krenuvši je lupiti po stražnjici, ali ona mu doda but plug, spravicu nalik na dildo, koja se stavlja odostraga. - Sad me kazni! - naredi mu. Partrik je lupi bičem. Nježno. Pa jače, pa još jače. - Još jače - poviče Mirta, kojoj se nakon desetak udaraca cijela guza zažarila žari od boli. - Jebi me - naredi Patriku. On je posluša, divljajući u snažnim pokretima dok nije ispustio snažan urlik. Kostimić francuske sobarice naglo poprimi bijelu boju.
54
Hladan dan u uredu Probudila se iznenađujuće svježa. Bila je sigurna, kratko vrijeme prije no što je u tonula u san, da će se ujutro jedva dići jer bi luda noć koja je stajala iza nje potrošila potrošila energiju nuklearke Krško, a kamoli nje. No, naprotiv - bila je svježa kao malo kad. „Udri jače, manijače, u srcu si mom” mom” pao joj je napamet stih Dina Dvornika, „kaže, jače i jače, manijače, jače manijače, u srcu si mom...” mom...” Osjećala je kako ju koža na nekim mjestima pecka, ali bila je čila i odmorna. Uostalom, spavala je bez snova, čvrsto. Kad se malo rasanila bacila je oko na prostor u krevetu pored sebe. Bio je prazan. Patrika nije bilo u krevetu pored nje. Već je ustao. Radio je nešto na laptopu kada je ušetala u kuhinju, gola. Nikada to nije radila pred Marijem, ali sada je to nekako bilo potpuno prirodno. Patrik joj je dodao šalicu kave. Bila je jaka i slatka. U trenutku joj je razbistrila mozak i ubila posljednje ostatke sna u njenoj glavi. - Hoćeš me odvesti do mog auta, ostao je tamo, ispred kluba - reče mu senzualno. - Nije li malo prerano da ideš na posao - uzvrati joj Patrik protupitanjem. protupitanjem. - Ma nije, moram pokupiti auto. Uostalom, što ako ga je netko ukrao. - Ne vjerujem - reče Patrik. - Ne kradu Citroene. Kradu Nijemce. Klasu veće. Ili dvije klase. Iz kofera je izvukla uske hlače i sako, ispod njega stavila je bež bluzu. Sako i hlače bili su od lakog ljetnog materijala i tamnoplav tamnopl avi,i, gotovo crni. Uski i naglašavali su njezinu liniju. Decentno se našminkala, ne stavljajući jarko crveni ruž na usne nego umjereniju nijansu crvene. Kosu je vezala u laganu punđicu. Otkopčala je dva gumba bluze i oko vrata stavila ogrlicu od lažnih bisera u tri reda. Zadovoljna svojim izgledom zamoli ponovo Patrika da ju odveze odveze do auta, on se izgleda nadao da će ostati tu s njim. - Mogla bi javiti da danas nećeš moći doći na posao, sigurno će ti šef povjerovati, jer neki virus kruži gradom i šef ga je isto pokupio... Dok je to govorio pohotno se smješkao. Na trenutak joj je kroz glavu prošlo što bi sve mogli raditi kada bi danas imali slobodan dan i gotovo je pristala. Ali onda je odmahnula glavom. - Nisam potpisala onaj tvoj stupidni ugovor, ali što se mene tiče, postoji samo jedno pravilo kojeg se moraš držati ako želiš da išta dalje bude. A to je da ono što se događa s nama van posla, nema apsolutno nikakve veze s onim na poslu. Ako to nije jasno, odlazim. Patrik se na trenutak uozbiljio. Onda je kratko rekao samo dvije riječi: - Imaš pravo. I dalje je bilo prerano da ide na posao, ali ona je željela napraviti čim veću vremensku distancu, kako bi bi se što više odvojila od misli i sjećanja na ono što je proživljavala s njim tijekom noći, i na poslu ga mogla dočekati svježa i poslovna. Iako mu to nije rekla, mislila je da je to shvatio. Ponovo je bio u trapericama, tenisicama, laganoj lanenoj košulji, preko toga je navukao sako. Dok ju je vozio prema parkiralištu ispred jarunskog kluba po Citroen, pomislila je kako će u budućnosti morati učiniti nešto da mu malo osvježi stil odijevanja. odijevanja. Nije da nije
55
bilo slatko i dobro, ali traperice, tenisice košulja i sako svaki dan, dosadno. Morat će ga diskretno podučiti stilu. Tako da ni sam ne zna da je podučen. Jer ipak je on šef. Auto je bio na svom mjestu, tamo gdje gaj e i ostavila. Slatki mali C2. Ušla je njega i polako krenula prema poslu. Pred zgradu je stigla najmanje pola sata prije početka radnog vremena. Pomislila je da ode na kavu u obližnji kafić. Ušla je u njega, ali umjesto da sjedne predomislila se i zatražila kavu za van. Ušla je u firmu i s nešto čuđenja zapazila da su vrata Vanesine kancelarije već otvorena. Ledena kraljica već je sjedila za stolom i kuckala nešto na kompjutoru. Podigla je glavu s kompjutora i pozvala je u sobu. I dalje je bila hladna kao robot, izgovarajući tek puke činjenice. Ali Mirti to nikako nije smetalo. Vidjelo se da je do u detalja proučila njezin projekt i bila svjesna njegova potencijala. Iako to ni u jednom trenutku nije rekla, jer, bilo je očito, ona je naučila govoriti samo činjenice bez ikakvih emocija. Mirta je bila svjesna da je Vanesa poprilično impresionirana njezinim radom. No ono što ju je još više začudilo i impresioniralo bilo je to što je Vanesa zastajala kraj svakog problema koji se u projektu javljao i hladno govorila nekoliko varijanti rješenja za svaki od tih problema. I svako je rješenje bilo bolje od drugoga. Mirta je bila svjesna da bi i sama došla do njih, ali sada joj je potpuno bilo jasno zašto joj je Vanesa postavljena za šeficu. Bila B ila je žena terminator. Bio joj je potreban jedan vikend da sve prouči i da svakoj slaboj točki nađe nekoliko rješenja. Također je predviđala probleme koji bi se mogli pojaviti u tim mogućim rješenjima i za njih je imala odgovore kako ih riješiti. Mirta nije bila svjesna kako je vrijeme brzo proletjelo. Bilo je već vrijeme pauze za ručak. Kad je izlazila iz Vanesine sobe, nekako joj se učinilo da to što neće voditi projekt i nije tako loše. I dalje je bila njegova autorica, a sa ženom robotom sve će proteći glatko. Shvatila je da su u ovih par sati zajedničkog rada sklopile savezništvo i međusobno poštovanje. A to već jako, jako dugo nije osjetila na poslu. Suparništvo kao da je nestalo bez riječi. Sjedila je sama za ručkom u polupraznom kafiću. Jela je laganu salatu sa tunom. Bila je poprilično gladna, no ono što ju je mučilo je bilo to što se prije ili poslije mora vratiti u svoj stan u kojem više nije sama. Znala je da može ostati kod Patrika još neko vrijeme, ali isto tako je znala da to nije dobro, osjećala je to u svojoj dubini. Morali su biti odvojeni. I ona je to željela. Završivši s ručkom okrenula je broj dr. Paskvaljevića. Starom vragu nije uspjelo nadvladati vlastitu prirodu: odmah je počeo redati nekoliko naizgled sasvim usputnih opaski o njenoj ljepoti. Učinio je to gotovo se ispričavajući, kao da je negdje između redaka htio reći, ne bi bilo sportski od mene da vam bar malo ne laskam... Nije pristojno ne udvarati se lijepoj ženi, ali to nema veze sa stvarnim namjerama, to je tek znak pristojnosti. Kad je taj ritual završio, Mirta ga upita ono što ju je jedino zanimalo: - Što Što da učinim sa stanom? - S pravne strane - reče Paskvaljević - njega ne možete prisiliti da ode, no to što je promijenio bravu nije u skladu sa zakonom. - Nije? - upita Mirta mehanički. - Ne, nije - reče Paskvaljević Paskvaljević glasom znalca. -To -To je uzurpiranje zajedničke imovine i možda bi se na tu kartu moglo nešto odigrati.
56
Ponudio joj se da s njom ode kući kako bi bilo jasno da ona misli ozbiljno, a i da odrede pravila igre. - Osim toga, dodao je, hoću vidjeti kako se mladi prepotentni kolega vrpolji i znoji.
57
Koja je razlika između kurve i frajera Mirta cijeloga dana na poslu nije sretala Patrika. Nije znala da li je izbjegava ili je riječ o pukoj slučajnosti. Nakon nekog vremena ta ju je misao počela jako kopkati, ali to nije htjela sebi priznati. Kad su se prvi put susreli, bila je jako znatiželjna - kako će sad reagirati. Nervozno? Zaljubljeno? Smotano? Agresivno, da se prikrije? S nestrpljenjem je iščekivala bilo koji njegov znak, nešto čime će odati njihovu povezanost. No, Patrik je zadržao hladnokrvnost. Izgledao je isto kao i zadnjeg radnog dana kad su se sreli, možda čak i istije nego onda - kad bi to teoretski bilo moguće, pomisli Mirta. Jedino mu je u kutu usana zadrhtio jedva primjetni smiješak. To što je vidjela, načas ju je učinilo vrlo sretnom. Bila je zadovoljna, držao se njihovog dogovora. Ta je stvar u koordinatama poduzeća bila jako važna. Održati tajnost veze. Patrika se to nije puno ticalo, njemu bi probijanje priče u javnost samo diglo reputaciju. Ali njo j bi moglo biti fatalno. Jer u Hrvatskoj si bio veliki frajer ako si ševio na poslu i van posla. „Ako jebeš a ne pričaš, to je isto kao da nisi jebao ” tvrdio je jedan poznati odvjetnik, pa dodavao: „Možda čak i gore.” Šalio se, ali bilo je u njegovim riječima istine. Muškarci su takvi. Pričaju i kad ševe. Žene su drugačije. Ne pričaju, čak i ako ima nečeg. Jer, normalno, sve se gleda drugačije. Žena koja je imala vezu, pa čak i flert na poslu bila je odmah označena kurvom, beskrupuloznom karijeristicom koja preko kreveta i preko leševa gradi karijeru za koju nije sposobna. Mirta je znala, što osobno što po reputacijama koje su ih pratile, mnogo žena koje su glasine uništile, ili su im u ozbiljnoj mjeri narušile reputaciju. Bilo je dovoljno da se neki muškarac pohvali. Nije morala biti čak ni istina, bitno je bilo samo da je nalik na istinu, da može biti istina ili da ima šansi kad-tad postati istina. Tad bi djelovalo jezivo. Mirta pomisli na mnoge žene u poslovnom svijetu koje su pratile razne priče o njihovim karijerama izgrađenima preko kreveta. Prisjetila se kako je s moralne visine osuđivala sve njih slušajući sve te tračeve. Kolale su, recimo, glasine kako je jedan ambiciozni urednik na televiziji podvodio svoju ženu, ravnatelju, jer je računao na to da će ona, kao ambiciozna karijeristica, kad-tad sama pasti pod njegov utjecaj, pa je računao da je bolje da onda oboje iz toga izvuku pluseve, nego da ih izvuče samo ona. Vrag zna je li imao pravo ili nije, ali ona je napredovala, kasnije se rastala od njega, pa onda još od nekoliko muževa... Nitko nije znao je li ta priča doista istinita, ali svi su vjerovali da jest. Tu je onda bio i trač o poznatoj osobi s estrade koja je navodno toliko voljela analni seks da su je jednom vodili na kliniku jer joj je analni otvor bio ozlijeđen bocom. Ta je priča, kleo joj se jedan liječnik, izmaštana, izmišljena, nema veze s istinom. Ali ju je pola Zagreba prepričavalo kao golu istinu. Dobro plasirani trač mogao ti je karijeru uništiti ali i izgraditi, a za istinu ionako nitko nije mario. No te su priče o ženama koje postaj ljubavnice svojih šefova bile degutantne. Sada se pitala nije li grubo pogriješila. Nisu li neke od njih ili čak većina bile žrtve grubih i beskrupuloznih tračeva? Što je najgore, dok je vrtjela sve te priče u glavi, i imena svih tili žena, Mirta se nije mogla oteti dojmu kako je većina njih nestala sa poslovnih ljestvica. I to nedugo nakon tih tračeva. A danas ostati bez posla ne znači samo ostati bez posla. Nije to kao otkaz ili 58
nezaposlenost u vrijeme privrednog rasta i visoke konjunkture. Danas je ostajanje bez posla značilo ulazak u predvorje pakla. Ostati bez zaposlenja značilo je stati na cesti. Jer tko će te zaposliti ? Kako sačuvati poziciju, ako pukne bomba? Koje je ponašanje može spasiti, ako takv o uopće postoji. Mirta se prisjetila i nekoliko suprotnih primjera. Ostale su jedino one koje se na sve to nisu ni obazirale, hladne kučke koje ništa nije moglo spriječiti na putu prema vrhu. Ili možda uopće nisu bile takve. Možda su jednostavno bile presposobne da ih išta spriječi u njihovom napredovanju. Evo, recimo, ta žena koju je navodno podveo osobno muž, održala se godinama nakon njegova pada, odnosno, penzioniranja. Znači da je bila hladna, opaka, ambiciozna i - sposobna. Jer, da nije bila sposobna, davno bi pala. Uspjeh naime nikad nije slučajan. Jest onaj kratkotrajni, instant karijera. Možeš doći slučajno do vrha, na brzinu, ako te netko gura, ako uživaš nečiju simpatiju ili podršku. Naročito ako je riječ o političarima ili financijskim mogulima. Ali gotovo je isključeno da ćeš na vrhu ostati deset ili dvadeset godina ako nemaš i ono nešto. „Uspjeh nikada nije slučajan”, zaključila je Mirta. Unatoč svih mjera opreza, bila je tvrdo uvjerena da će se prije ili poslije priča otkriti i da će njezini repovi okrnjiti dobre komade njene reputacije, poslovnog ugleda i neporočnosti do kojih je toliko držala... Uzalud bi tada bila sva objašnjenja kako je njezina veza s Patrikom - može li se to uopće nazvati vezom? - počela puno prije nego što joj je postao šef. Tko bi joj vjerovao? Tko bi, uostalom, mario za bilo kakva objašnjenja? Još ako bi se doznalo što to veže nju i Patrika, svi ti čudnovati rituali, okolina bi ju sigurno - tada bar malo i njega - žigosala kao opasnu odnosno poremećenu osobu. Ako bi to doznale socijalne službe - tu se užasnu - oduzeli bi joj dijete... Brzo je odagnala tu zastrašujuću pomisao. Prisjetila se i svog puta prema poslovnom uspjehu. Na svakom koraku nailazila je na sumnju, pa čak i podozrenje. Imala je osjećaj da je mnogo toga morala dokazivati po putu. Puno više nego muški kolege. Ili je možda bila nepravedna? Jer ako se od žena tražilo - a tražilo se - da dvostruko više dokažu svoje sposobnosti, od muškaraca se tražilo nešto posve drugo. Ne bitno lakše. Da hladnokrvno pretrpe sve moguće količine stresa. Da progutaju hrpetinu problema i da pritom i dalje funkcioniraju kao da se ništa ne događa. Ženama se tu znalo progledati kroz prste, muškarcima ne. Ma koliko golema količina stresa i problema koje je trebalo riješiti bila bačena njima pred noge, očekivalo se da će to pretrpjeti bez imalo posljedica. I Mirta je znala da će, pokažu li najmanji znak slabosti, biti pojedeni za doručak, do večeri biti izbačeni iz sistema kao otpad a do zore zaboravljeni. Ipak, mislila je Mirta, mijenjala bi se sa svakim muškarcem što se tiče pogleda na seks i seksualne aktivnosti. Jer za muškarca nije postojao izraz kurva, a ženama se prišivao za stvari koje su bile sasvim normalne. Nema tih užasa promiskuiteta u koje bi mogao upasti bilo koji muškarac, a da bi mu društvo prisilo ijedan iole sličan epitet, kao taj, svima znani, kurva. Bludnica, 59
drolja, droca ili što već. Muškarac može biti frajer, jebač, kit, zavodnik, Cazanova, žigolo, sladostrasnik, ali ništa od toga ne zvuči kao psovka. Čak i pojam „muška kurva” zvuči laskavo, ili br, nije pogrda. Tko bi ostao bez posla zato što je otkriveno da je „muška kurva”. A evo, ženi nedavno zabraniše dolazak na posao jer se tvrdilo da je - kurva. Svijet baš nije poprište pravde, zaključi Mirta kad joj na mobitelu bijesnu poruka. Odvjetnik, dr Paskvaljević. Da nije u takvoj drami, momak bi bio zabavan, pomisli Mirta. Vrhunski je stručnjak - on je barakuda - ali sa svojom pomalo arhaično teatralnošću, doimao se pomalo komično. Paskvaljević joj je poslao poruku da je čeka pred njezinom zgradom. Radno vrijeme je završilo i Mirta se uputila kući sa zebnjom i ogorčenjem u trbuhu. Patrika tijekom dana više nije susretala. Sad je kretala prema poprištu drame. Kuća. Stan. Nekoć dom, gdje su maštali o budućnosti i odgajali dijete. A sad - scena stalnih sukoba niskog intenziteta s tim, kako se pokazalo, čudovištem, moralnom nakazom svoje vrste. Nije znala što može očekivati i što bi joj Mario mogao prirediti. On se, na njeno iznenađenje - što je samo pokazivalo koliko ga je slabo poznavala - u velikoj mjeri pokazao i kao klaun, cirkusant. Glumio je Glupog Augusta, ako bi mu to odogovaralo. A ona za te koreodrame nije imala živaca. Uostalom, bila je iscrpljena i od zadnje noći s Patrikom... Očekivala je da će ga odvjetnikova prisutnost prisiliti da promijeni svoju beskompromisnu i beskrupuloznu taktiku brutalnog razvoda sa svim svojim najgorim stranama. Uostalom, mislila je Mirta, oni su tu najmanje važni. Važno je da njihov sin koliko toliko pretrpi rastanak mame i tate bez većih posljedica. Kakav god Mario bio gad prema njoj, nije mu mogla prigovoriti da je bio loš otac. Barem ne kada je bio tu, a ne na nekom poslovnom p utu... Dr. Paskvaljević čekao ju je - prema dogovoru - pred zgradom. Smješkao joj se. Njegov izraz lica Mirti je govorio da je njemu sve to - zabava. Bio je u prljavo bijelom ljetnom lanenom odijelu, sa šminkerskim sunčanim naočalama. Vjerojatno je i u tim godinama, a nije ih bilo malo, nastojao zadržati imidž velikog zavodnika. Mirti je bilo jasno da bi mnoge djevojke mogle u to povjerovati, no brzo je otklonila te misli. Došavši do vrata, pomisli hoće li je opet zateći neko iznenađenje. Brava na vratima nije bila promijenjena ali Mario ih je otvorio čim je pozvonila. Mirta načas pomisli kako bi, da je češće u ovo vrijeme bio kući, njihov brak bi mogao potrajati, a onda sama odluči zaboraviti na takve ideje. Mario je bio silno začuđen pojavom svoga kolege, koji je u stan ušao gotovo bez pozdrava. Mirti je sinulo da je situacija toliko neuobičajena da je Mario valjda po prvi puta ostao bez riječi. Gotovo bez ikakva uvoda njih su se dvojica upustili u beskrajni niz argumenata i protuargumenata koji su se izmjenjivali neopisivom brzinom, tako žestoko brzo da ih Mirta nije mogla ni pohvatati. Hvatala je samo izraze poput „zajednička stečevina”, „ometanje posjeda”, „napuštanje posjeda” i slične izraze za koje je znala što znače, ali nije ih mogla povezati sa ostacima rečenica. 60
Negdje na pola puta je odustala gledajući njihovu raspravu kao nekakvu brzinsku partiju šaha. Njezin odvjetnik svoje je argumente izgovarao sa smiješkom, Mario se unosio u svoje, sa sve više strasti. Napuštao je ulogu i postajao osoba od krvi i mesa. Postajući očito sve slabiji u raspravi. Mirti je bilo jasno i zašto. Dr. Paskvaljević mogao je samo izgubiti parnicu, ili barem ovu umišljenu parnicu. Jedna parnica više ili manje, vrlo važno. No, Mario je mogao izgubiti više. Puno više. Pomisli kako ovo i nije bila dobra ideja, jer će Mario shvatiti da unatoč svemu ne smije zastupati sam sebe. Bilo je očito da nema potrebnu dozu emocionalne distance od problema i da je toga sve svjesniji. No onda shvati kako imovina i ostale stvari ovdje nisu u igri. Po izrazu Marijeva lica shvatila je da do ovog trenutka on njihov razvod i nije shvaćao ozbiljno. Shvaćao ga je kao nešto što će pravilnom uporabom raznih argumenata i taktikom iscrpljivanja moći spriječiti. Sada se na njegovom licu iščitavala panika. Prekinula ih je i zamolila dr. Paskvaljevića da ih pusti na trenutak nasamo. Njemu to nije bilo drago. Očito je u ovoj raspravi premoćno vodio. Rekla je Mariju, vrlo kratko: - Što god bilo, iza sebe ne smije ostaviti trag gorčine kojega bi naš sin mogao vidjeti. Naš sin. On to mora proći, ne bez, nego, sa što manje, traume... - Mario se sa time složio. Preko volje. Brzo i jednostavno, bez puno razmišljanja. No odmah je krenuo s nekim kontraargumentom. Mirta mu je odgovorila da je to u redu, ali da se sve to pretvara u opasno natjecanje u ogorčenosti i da će to loše završiti. - Imao si mnogo domova, ovaj je najmanje bio tvoj. Ne možeš li do kraja suđenja dok se ne podijelimo živjeti negdje drugdje, zapita ga nastojeći mu ne pokazati koliko joj je stalo do toga. Počeo je nešto trtljati o troškovima i novcu. Mirta ga upozori na račune koje mu je našla. - Za novac koji si trošio uništavajući naš brak možeš iznajmiti stan kakav želiš, dok suđenje ne završi. Pod težinom tih argumenata ali očito i onih Paskvaljevićevih Mario je odlučio popustiti. Očito ni njemu nije stalo da glumi cimera vlastitoj ženi. Pristao se iseliti, ali njegove oči su Mirti govorile da ovo sve još nije gotovo. No nije se bunila. Problem je na neko vrijeme riješen.
61
Glas Mirta je pustila Mariju da se na miru spakira. Ponekad bi bacila oko na nj, dok je sa Paskvaljevicem pila kavu. Mario je izgledao kao čovjek u laganom stanju transa. Netko tko nije sasvim priseban, i vjeruje da je ovo što mu se događa neki paralelni svijet, matrix, projekcija, i da će, za koji trenutak, ta loša čarolija prestati i sve se opet vratiti u stari kolosijek. - Znaš ovo ti ne bu tek tak gotovo - lakonski reče dr. Paksval jević. Mirta ga pogleda s odobravanjem. Znala je da nije gotovo. Bila je sasvim sigurna da će se Mario mnogim stvarima vraćati, pokušavati ih iskrenuti, okrenuti u svoju korist. Čim se malo pribere, počet će smišljati trikove kako bi postigao svoje ciljeve. Ne treba ga podcjenjivati. On je inteligentan, sposoban, agresivan mužjak koji je trenutačno u i stanju šoka, ali to neće dugo trajati. Uostalom pitao se već gdje je provela noć. Bila je sigurna u to. Znala je i to da će Mario, čim otkrije drugog muškarca, sam srušiti sve tanašne civilizacijske barijere koje su ga dosad sprečavale od iskliznuća u divljaštvo. Bila je sigurna da će tada pokušati sve da joj zagorča život. Jer bio je jednostavno takav. U njemu se instinkt mužjaka, i nagon borca koji se uvijek spreman natjecati, mogao povući na rezervnu poziciju samo nakratko, privremeno, kako bi - čim se osvježi i prikupi snagu - poslužio za novi napad. To što je Mario bio isključivi, jedini krivac cijele ove žalosne priče, u kojoj će ni kriv ni dužan najviše stradati njihov sin, a onda, opet ni kriva ni dužna, ona, njega u stvari nije zanimalo. To ga se uopće nije doticalo. Mario je, to je sad shvatila u punoj plastičnosti pojma, uistinu bio psihotik. Živio je u nekom svijetu unutarnje realnosti. U sebi je izgradio idealiziranu sliku sebe, izgradio je sliku ljudi s kojima živi, radi i druži se, i sliku svemira u kojemu je on uvijek posve nevin. Ima takvih ljudi, koje drugi često vide kao moralne vertikale, kao sjajne, poštene, divne ljude, uzore svima drugima. Neki cijeli život održavaju tu sliku, drugi je održavaju dulje ili kraće - ovisno o inteligenciji i sreći - ali mnogima se ona nakon nekog vremena raspadne. Oni budu ulovljeni u nekoj prijevari, kradi, malverzaciji - svakako nečemu neočekivanom. I onda se svi pitaju, kako to da je taj pošteni, sjajni, uzorni čvjek, to skladište vrlina, kojega smo svi pitali za mišljenje i moralni stav, kako to da je ovako propao? A odgovor je bio jasan. Ti ljudi nisu imali instancu savjesti, niti su mogli spoznati moralnu realnost - osim ako se ona nije odnosila na druge. Mario je bio takav. On će, samo dok shvati što se to zbiva s njom, dok to uistinu prihvati, početi nju okrivljavati za sve. Najprije će preokrenuti grubu sliku. Onda će preokrenuti moralni sud, i reći: ona je kriva za sve. Onda će preokrenuti i činjenice, o da, i njih. Pa će reći: naša je kalvarija započela nakon što sam otkrio, jednoga dana, da me Mirta vara. Bio sam užasnut, kad sam je, sasvim slučajno, vidio kako s ljubavnikom kupuje erotsko rublje... Do tad sam mislio da je samo moja. I Mirta je vjerovala da će on na kraju tu svoju fantaziju uzeti, čak i sasvim osobno, kao jedinu stvarnu istinu.
62
A onda će u to, tog se plašila, uvjeriti i njihova sina. Petar bi se mogao povinovati očevu autoritetu, uostalom muško je, lakše će vjerovati njemu nego meni... Pretvorit će je u kurvu. Reći će mu, znaš, mama nije bila loša žena, ali, šteta što je kurva. Usprkos tome što je tijekom braka bio sa tko zna koliko žena, Mirta je znala da ju je varao godinama, nije znala njihova imena, ali pretpostavljala je da ih ne bi bio problem naći. Ali to nije bilo nimalo važno, vlastite greške bilo je uvijek puno lakše tolerirati od tuđih. Ona barem ništa nije lagala, nije se ni u što upustila prije nego što je znala da je njihov brak gotov, bez obzira na to što papiru to još uvijek nisu potvrdili. Zato je znala da njezina veza, ako je to veza, jer nikad o tome nisu govorili, niti pokazivali da je to išta više od seksa, s Patrikom morala ostati tajna do daljnjega. Na neki način to ju je i uzbuđivalo, davalo draž njihovim susretima. Uostalom ni njihovi susreti nisu baš bili uobičajeni, iako, pitala se Mirta, koliko je ljudi, žena, parova, uživalo u sličnim stvarima? Vjerojatno mnogo. Dok se bavila tim mislima, Mario je izašao iz stana s dva velika kofera. Navratit ću idućih dana pokupiti stvari koje su mi ostale ili sam ih zaboravio, reče na odlasku. - Neka sve drugo ostane u stanu. Mirta mu je kimnula glavom u znak razumijevanja. Znala je da će trebati mnogo strpljivosti da se njihova veza raskine i da to neće biti posao od dan dva. Pretpostavljala je čak da to možda neće biti ni mjeseci. Vjerojatno će trebati dugo, jako dugo vremena da se niti kojima su povezani, ili kojima on misli da su povezani, do kraja pokidaju. A vjerojatno nikada neće moći biti do kraja pokidane. Uvijek će ih spajati zajedničko dijete. Ali barem će nakon nekog vremena jedno prema drugome, nadala se, moći osjećati neku vrstu poštovanja, možda čak i prijateljstva. No do toga neće moći doći prije no što sve te negativne emocije, loša sjećanja, dobra sjećanja, želje za posjedovanjem i sve ono što je krasilo njihov brak ubije vrijeme. U stvari. Mario se toga možda i više plašio nego borbe oko imovine i borbe tko će imati skrbništvo na njihovim sinom. Mirta je slutila da je to ustvari ono što ga plaši: Mario se našao u nepoznatom i nije znao kako se nositi sa time. Imovina i sve ostalo bio je tek izgovor da se drži poznate obale i Mirta je znala da je zbog toga ona jača. Ona je već zaplivala nepoznatim i mračnim oceanom i nije ga gledala kao opasnost, nego kao priliku da spozna sebe. Da plašilo ju je što će sve naći u sebi, ali je jednako tako bila sigurna, znala je sa sigurnošću koja se mogla opipati, da će joj život bez toga biti nemoguć. Da mora posegnuti duboko unutar sebe i zatim izroniti nova i čišća. Život u skrivanju je za nju zauvijek završio. Ispratila je dr Paskvaljevića, otišla baciti smeće i otići u kratku, okrepljujuću šetnju po svježem zraku. Vratila se u stan, u njemu se još osjećalo Marijevo prisustvo. Ipak, kutak se činio novim i svježim. Kao da je neki tamni oblak koji ga je natkrivao nestao. Napunila je kadu i prepustila se milovanju vode. Nije razmišljala ni o čemu. Ispraznila je glavu od svega i puštala da ju voda miluje. Na trenutak joj se činilo da je zaspala. Tonući o polusan, u toploj kupeji, pomislila je na Patrika. Na to čvrsto, vretenasto tijelo. 63
A onda je naglo otvorila oči. Osjetila je kako su joj bradavice tvrde. Osjetila je želju za njim. Za njegovom blizinom. Za dodirima, koji počinju nježno, prelazeći u grubost, da bi se sve svršilo u simfoniji užitka. Dodirnula se medu nogama osjetivši snažnu želju. Počela je nizati slike od prošle noći. Lude slike. Sebe, vezane. Sebe u ledu kojim ju je mazi Patrik. Sebe pod udarcima biča. Sebe kako vrišti od bola koji prerasta u užitak. Dodirujući se uživala je u sebi ni sama ne znajući kako je tako brzo doživjela orgazam dodirujući se. No to joj nije donijelo smirenje već je još jače rasplamsalo žeIju. Uzela je mobitel i poslala Patriku poruku. „Jesi li sam” „Jesam”, odmah je odgovorio. Nazvala ga je. - Gola sam, u kadi. Sama. Fališ mi. Dodirujem se misleći na tebe... - Zamišljaš me? - Zamišljam. - Zamišljam što bih ti radio. - Što bi mi radio, zločesti dečko. Kaži... - Naredio bih ti da me obrađuješ striptizom. - Obukao bih te u lateks. Bila bi obučena, a gola. Kroz lateks bi se sve vidjelo. Na njemu bi bila tek jedna rupa, ona za picu. Bila bi u čizmama. Mirta se zamišljala u vodi, prizor joj je djelovao božanski. Ona u lateksu, on sjedi u fotelji, u boksericama, svjež od hladne vode tuša ispod kojeg je tek izašao, mirišljav od parfema koji navodi na grijeh, onog prokleto neodoljivog mirisa u kojemu se kupala kao sad u kadi, možda s još više užitka. - I onda, zapita, što onda? - Onda bi se skinula a ja bih te kaznio jer si gola, jer je to što radiš nedozvoljeno, jer ne smiješ... - Kaznio bi me - dahtala je Mirta. - Kako bi me kaznio? - Morala bi hodati ispred mene, četveronoške. - Kao kuja? - Kao kuja. Na uzici. Ja bih išao iza tebe, i nosio u ruci bič. Onaj, konjski bič. Onaj koji reže zvuk... - I tukao bi me po guzici? - I tukao bih te po guzici. - I onda? - Onda bi ti došla do kreveta slušajući moje zapovijedi.. - I onda? - I onda bih ti u guzu gurnuo kuglice... - I u picu dildo... - I mlatio bih te po guzici... Mirta je urliknula. Nije više mogla izdržati. S druge strane slušalice čuo se sličan, samo suzdržaniji zvuk. - Što sad? - zapita Patrik nakon par trenutaka, dok mu je srce prestalo lupati kao bubanj. - Spremi se na sve to u živo. - Kad? - Čim se spremim. 64
Iskušenje Mirta se spremala za odlazak kod Patrika. On je htio doći po nju ali ga je kanila iznenaditi. Željela je izgledati elegantno, ali nenametljivo, otmjeno, ali decentno, nekako kao Audrey Hepburne u „Doručku kod Tiffanyja”, samo malo punije. Obukla je, stoga, crnu haljinu koja je pratila liniju njenog tijela tijesno pripijena uz njenu kožu, besramno ističući njezine obline. Ispod toga imala je samo tanki srebrni lančić. Bio je omotan oko struka, na goloj koži. Ništa drugo nije obukla. Nikada nije izašla van tako odjevena. Ranije je takve modne stilove viđala po rubrikama tipa „što danas rade poznati i slavni”, u kojima su prikazivani zagrebački ili svjetski celebrityji. Te je stvari čitala sa zanimanjem i laganom osudom. A sad joj se to činilo najprirodnijim na svijetu. Da izlazi iz auta, i da je kamera snima iz nekog donjeg rakursa, zacijelo bi joj uhvatila golo medunožje. Ta ju je pomisao sama po sebi uzbudila. Mirti se činilo da je ušla u neku fazu zanesenosti koja joj se katkad činila kao totalni poremećaj, ludilo, opsesija. Da, možda je najtočnija riječ opsesija. Kad god bi se ujutro probudila, prva stvar koja joj je lebdjela pred očima, bio je Patrik. Patrikove oči. Golo tijelo. Čista, mirišljava koža. Taj snažni, reski miris koji nosi sa sobom kao neku auru. Dva parfema nikad ne mirišu isto na dvojici ljudi. Parfem uvijek miriše, ne iz kože, nego iz ličnosti. Iz osobe. Iz nutrine. On se prilagođava čovjeku onako kako se, nakon duljeg natapanja u vodi, traperice prilagodavaju obliku tijela. On podcrtava markantne strane karaktera, i otkriva perverzije. Muški Chanel Egoist, na jednom je njenom prijatelju, geju, djelovao strašno senzualno, zavodljivo. Na drugome, koji je bio h etero, djelovao je sladunjavo. Kao da je riječ o dva parfema. Bilo je i izuzetaka. Ženski Mademoiselle, na većini je žena djelovao jednako - zavodnički, senzualno, toplo, puno. On je osvajao, prodirao u muškarca, ulazio mu ne samo u nos, nego i u dušu, on je okupirao, pokoravao, bacao na koljena, on je davao osjećaj moći. Mirta je odjenula baš Mademoiselle, znajući da će Patrik odmah uroniti u njegovu puninu. Mirta se pretvorila u čeznutljivu djevojčicu koja snatri o zelenookom, navlačeći masku hladnoće, kako iza njene fascinacije i predanosti, ne bi došlo do neočekivanog obrata. Mirta je bila sigurna u jednu stvar - preda li mu se bezostatno, u kratkom će mu vremenu dosaditi. Ili u duljem. Problem s ljubavlju jest što je ona gotovo uvijek i rat. Ili možda, što je uvijek pomalo i politika. Kao malo što, ljubav je stalno odvagivanje moći. Moći dvoje ljudi, koji na stol stavljaju sve što imaju, sebe, da bi dobili ili izgubili sve, onoga drugoga. Ili jednotu. Što je jako rijetko, toliko koliko se ostvaruju bajke... Mirta se ostrašćeno željela predati Patriku. Promatrala se u ogledalu, razmišljajući, je li mu dovoljno lijepa. Osjećala je kako joj meka tkanina miluje kožu. Pažljivo je našminkala usne, naglasila obrve, raspustila kosu. Obukla je elegantne crne štikle i razmišljala o tome kako će skinuti haljinu čim ude u Patrikov stan i prepustiti se, predati se, biti robinja. To je željela. Samo joj je ta misao bila u glavi. Prije nego što je izašla iz stana još jednom je provjerila svoj izgled u ogledalu. Gotovo se nije prepoznala. No, pomisli - nasmijavši se kako joj je to prešlo u naviku. Naime, sve što joj se događalo proteklih dana navodilo ju je da sama sebe ne prepoznaje... Bile su dvije, točno razdijeljene Mirte. Stara Mirta, prije Oslobođenja. Okupirana Mirta koja je mislila da je slobodna. I nova Mirta, nakon
65
Oslobođenja. Koja je stekla slobodu tako što se dala okupirati. Gaziti. Tući. I dominirati. Ovako i onako. Pobjeći iz okova. Doduše, je li pobjegla iz okova? Nitko još, osim Maše, nije znao za njezin paralelni svemir. Nitko. Ona je slobodna u sebi. Shvatila je da će joj trebati vremena da se navikne na svoje novo ja. Znala je da će s radošću nastaviti otkrivati svoje novo ja, da će s radošću i sama biti iznenađena sobom. Ali... Nije htjela ići dalje od toga skeptičnog, širokog, sveproždirućeg, prijetećeg „ali ”, znajući da u ovom trenutku ima samo jedan imperativ. Ničim ne pokvariti trenutke sreće koji su pred njom i Patrikom. Koliko god ti trenuci trajali. Kako god se završili. Znala je da se ne treba bojati ničega osim straha. Prisjetila se koliko se grčevito držala onog starog života koji se u sekundi raspao kao neka brižljivo čuvana, kristalna vaza, koja je žestokim pokretom srušena s postolja i pala na tvrdi granitni pod razbivši se u milijun primjeraka, bez i najmanje šanse da je ikada i jedan majstor, pa i najbolji, ponovno slijepi... Mirta je stubama sišla radosno poput djevojčice koja odlazi na prvi čvenk na kojemu će se možda ljubiti, možda čak u usta, pa možda čak i jezikom... Ušla je u auto vedra i odmah pustila Beet Fleat: „Ništa mi neće ovaj dan pokvarit Vap šuvari vari Nikakvi crnjaci ni ružne stvari...” Zagrebačka noć bila je sparno vruća. Iz asfalta je isijavao vrući zrak. Nije bilo tračka vjetra. Mirta je osjećala kako joj vrućina miluje cijelo, kako se uska haljina lijepi za nju postajući joj novom kožom. Ulica je bila pusta. Mirta elegantno sklizne u auto. Vozila je polako, radije otvorivši prozor nego da upali klimu i puštala je da joj vjetar mrsi kosu milujući joj vrat i gola ramena. Ulice su bile puste. Cijeli grad izgledao je napušten, prepušten samotnom umiranju u vrućini koja je isijavala iz zidova, iz asfalta, iz drveća... Citroen je elegantno milio praznim ulicama. Uz nju su se vukla još dva auta. Jedan je ubrzo nestao u mraku i iza je ostao samo par usamljenih svjetala od koje je jedno žmirkalo kao da namiguje. Kao da joj rade društvo, kao da su dvije jedine žive duše u gradu. Bilo joj je drago što nije sama na cesti. No onda joj se u trbuh uvukao crv sumnje. Nešto tu ne štima, nešto ne valja, pomisli Mirta. Nije mogla jasno definirati što - možda čovjek slučajno ide u istom smjeru, zašto ne - no stvar joj je nalikovala na one scene iz filmova, kad netko sjedne u taksi i kaže: pratite onaj auto, molim. Samo što ovo iza nje očito nije bio taksi. I što ovo nije bio film. Parkirala se pred Patrikovom kućom izlazeći oprezno i sumnjičavo iz auta. Automobil koji ju je pratio stao je, obasjavši je svjetlima. To joj se već učinilo kao čin neslučajne agresije. Podigla je ruku da zaštiti oči od svjetlosti farova. A onda su se svjetla ugasila. Iz automobila je izašao Mario. Nalikovao je, možda ne na luđaka, ali na smušenjaka, svakako. Vrlo smušenog smušenjaka, koji na duši nosi neki teret. 66
- Je li to razlog što se rastajemo - zapita Mirtu pružajući ispred ruke u sebe, u znak apsolutnog nerazumijevanja, čuđenja i nemoći. Mirta je ponovo osjetila kamen u želucu. Pa zar nakon svega on i dalje ne shvaća u čemu je stvar? No već je posve sigurno zaključila kako je Mario čovjek koji živi u svom svijetu, pa ga nikakva vanjska realnost ne dotiče i ne pogađa. Njegov svijet nije sazdan od činjenica, nego od magli, pa se činjenicama ne može ni oboriti. A ne može, bogme, ni maglama... - Ne - reče Mirta, nastojeći ne imati hladan prizvuk u glasu, odnoseći se prema njemu više kao prema osobi pod njenom skrbi, nego kao prema mužu s kojim ima dug bivši život i vjerojatno ne kratku buduću parnicu. - Rastajemo se radi svega što si ti činio - reče. Pa doda: - I radi svega što nisi činio. Mario nije razumio o čemu je riječ. Išta od nije razumijevao. Nije želio. Rečenice su se od njega odbijale jednakom brzinom kao što se loptica odbija od zid kad igrate skvoš. Počeo je govoriti kako se svaki problem može riješiti Standardne fore. Marijeve demagogije. Mirta ga je prekinu rukom. - Zašto me mučiš? Zašto ne prekineš s tim? Mario ju je pogledao tupo. Mirta je tu počela puštati paru kao pretis lonac. - Godine samoće, to ti ništa ne znači? Moje samoće. To ne razumiješ? Odricanja. Od svega. Zbog nas, i zbog našeg djeteta. To ti nije poznato? Nije, jer se ti nisi ničega odricao... Iz Mirte je kuljalo ogorčenje sa sve više primjetnog bijesa. Govorila mu je o godinama samoće. O godinama čežnje. O tome kako ju je pretvorio u dio namještaja u stanu, u dio svog odjela. Kako ju je doživljavao kao nešto što se nosi u životu poput kravate. Kako je zaboravio da je žena. I sve bi mu to oprostila i pristala biti biljka, pristala biti samo modni dodatak u životu uglednog odvjetnika... ali uz sve to on j u je varao. Bezočno. Stalno. Drsko. Bez grižnje savjesti. Bez znaka pitanja što će biti s njom i malim. I to od samog početka. - Sada je kasno, ako si čovjek molim te odi, molim te da se rastanemo kao ljudi - reče neobično glasno. Ni sama nije shvatila da je od kada je bujica riječi krenula iz nje njen glas postao jedak i sve glasniji i glasniji. Shvatila je da je zadnje riječi izgovarala vičući. Na Marijevu licu vidjela je šok. Učinilo joj se da je to šok spoznaje, trenutak prepoznavanja, konačnog uvida u to koliko je ona nesretna. I učinilo joj se, bar na trenutak, da je taj šok iskren. Da je napokon shvatio d a ovo nije igra, nekakva parnica u kojoj je bitno pobijediti. No ta je katarza prestala, višom silom. U trenutku kad je njezin glas dosegao gornju točku pretvarajući se u buku, vrata Patrikove kuće su se otvorila. Očito privučen vikom u svojem dvorištu, iz nje je provirio Patrik. Na Marijevu licu se izraz spoznaje, popuštanja i prepuštanja sudbini pretvorio u čistu ljubomoru. U čistu želju za posjedovanjem, a zatim i u bijes. Svi su se ti izrazi promijenili u sekundi. Potom je njegovo lice, kao u nekom munjevitom kemijskom eksperimentu, poprimilo pokeraški izraz potpune mirnoće. 67
