1
Nedžad Korajlić
KRIMINALISTIĈKA TAKTIKA (Skripta)
Sarajevo, 2008.
2
3
4
Dr. sc. Nedžad Korajlić, docent
KRIMINALISTIĈKA TAKTIKA (Skripta)
Sarajevo, 2008.
5
6
Sadržaj
1. 2. 3. 4. 4.1. 4.2. 4.3. 4.4. 4.5. 4.6. 4.7. 4.8. 4.9. 4.10. 4.11. 4.12. 4.13. 4.14. 4.15. 4.16. 4.17. 4.18. 5. 5.1. 5.2. 5.3. 5.4. 5.5. 5.6. 5.7. 5.8. 5.9. 5.10. 6. 6.1. 6.2. 7.
5
Predgovor
11
POJAM KRIMINALISTIĈKE TAKTIKE ODNOS KRIMINALISTIKE SA DRUGIM NAUKAMA KRIMINALISTIĈKE PROCEDURE KRIMINALISTIĈKO TAKTIĈKA NAĈELA Naĉelo zakonitosti Naĉelo istine Naĉelo objektivnosti Naĉelo planiranja i metodiĉnosti postupanja Naĉelo operativnosti i brzine Naĉelo blagovremenosti Naĉelo srazmjernosti Naĉelo ĉuvanja tajne ili diskrecije Naĉelo ekonomiĉnosti postupanja Naĉelo jedinstvenog rukovoĊenja Naĉelo koordinacije i saradnje Naĉelo kritike i samokritike Naĉelo «lojalnog prikupljanja dokaza» Naĉelo potpunosti Naĉelo taktiĉko tehniĉke slobode Naĉelo temeljitosti i upornosti Naĉelo humanosti Naĉelo struĉnosti i specijalnosti NAĈINI SAZNAJA ZA IZVRŠENJE KRIVIĈNOG DJELA Prijave o nestalim osobama Samoprijava Javni pogovor Povjerljive osobe Anonimne i pseudonimne prijave Vlastita aktivnost policije Prijave graĊana i pravnih osoba Indicijalne ĉinjenice Otkrivanje leša ili ljudskih ostataka Masovni mediji MEĐUNARODNA KRIMINALISTIĈKA SARADNJA Interpol Europol KRIMINALISTIĈKA OBRADA
13 19 23 31 31 31 32 32 33 35 35 35 36 36 36 37 38 38 38 38 39 39 41 41 42 43 43 44 44 44 45 46 46 47 47 51 55
7 7.1 7.2. 8. 9. 9.1. 10. 10.1. 11. 11.1. 11.1.1. 11.1.1.1. 11.1.2. 11.1.2.1. 11.1.2.2. 11.1.2.3. 11.1.2.4. 11.1.3. 11.1.3.1. 11.1.3.2. 11.1.3.3. 11.1.4. 11.1.5. 11.1.6. 11.1.6.1 11.1.6.2. 11.2. 11.2.1. 11.2.1.1. 11.2.1.2. 11.2.1.3. 11.2.1.4. 11.2.1.5. 11.2.1.6. 11.2.1.7. 11.2.1.8. 11.2.1.9. 11.2.1.10 11.2.1.10.1.
Pojam i znaĉaj kriminalistiĉke obrade Planiranje kriminalistiĉke aktivnosti KRIMINALISTIĈKE VERZIJE KORIŠTENJE INDICIJALNE METODE U DOKAZIVANJU KRIVIĈNIH DJELA Podjela indicija KRIMINALISTIĈKE EVIDENCIJE Znaĉaj kriminalistiĉke analitike OPŠTE OPERATIVNO TAKTIĈKE MJERE I RADNJE SPRJEĈAVANJA I SUZBIJANJA KRIMINALITETA Opšte operativno taktiĉke mjere i radnje preventivno represivnog karaktera Kriminalistička provjera Vrste provjera Prikupljanje obavještenja Planiranje i priprema razgovora Uvod u razgovor Obrada tematskih cjelina Završetak razgovora Specijalna opservacia Uvod Operativno osmatranje i izviĎanje Stacionirano osmatranje i nadziranje Legitimisanje UtvrĎivanje identititeta Kriminalistička kontrola Opća ili operativna kriminalistička kontrola Specijalna, linijska, posebna kriminalistička kontrola Opšte operativno taktiĉke mjere i radnje represivnog karaktera Potraţna djelatnost Pojam potraţne delatnosti i potraţnih radnji Traganje za nestalim osobama Zašto nestaju osobe Vrijeme saznanja za nestanak osoba Načini saznanja za nestanak osoba Zaprimanje prijava o nestanku osoba Procjena situacije Edukacija policajaca (kriminalista) Postupanje po prijavi o nestanku Taktičko-tehničke mjere traganja za osobama Pripreme i plan traganja
55 59 63 71 72 81 82 85
85 85 86 87 88 90 90 91 92 92 92 93 93 94 97 98 98 99 99 99 100 100 101 101 101 103 104 104 104 105
8 11.2.1.10.2. 11.2.1.10.3. 11.2.1.10.4. 11.2.1.11. 11.2.1.12. 11.2.1.13. 11.2.1.14. 11.2.1.15. 11.2.1.16. 11.2.1.17. 11.2.1.18. 11.2.1.19. 11.2.1.20. 11.2.1.21. 11.2.1.22. 11.2.2. 11.2.3. 11.2.4. 11.2.5. 11.2.6. 11.2.7. 11.2.8. 12. 12.1. 12.1.1. 12.1.1.1. 12.1.1.2. 12.1.1.3. 12.1.2. 12.1.3. 12.1.3.1. 12.1.4. 12.2. 12.2.1. 12.2.1.1. 12.2.1.2. 12.2.1.2.1. 12.2.1.3.
Pretraţivanje terena Pretraţivanje naselja Pregled uţeg prostora, prostorija i osobne imovine nestale osobe Prikupljanje obavještenja od osoba Osmatranje odreĎenih punktova i osoba Permanentno provjeravanje odreĎenih evidencija Laţne prijave o nestanku osoba Značaj javnog pogovora kod nestanka osoba Nestanci djece Kriminalističko taktička pitanja u vezi s nestankom osoba Kada se obustavlja traganje za nestalom osobom Razgovor s pronaĎenom osobom Protokoliranje mjera traganja Analiza slučaja Uloga profesionalnog policijskog morala Neposredna potraga-potjera za osobom u bjekstvu Taktika lišenja slobode osumnjičene osobe Taktika prikupljanja obavještenja od osumnjičenih lica poligrafskim ispitivanjem Zasjeda Upotreba specijalno dresiranih pasa Praćenje Racija KRIMINALISTIĈKO TAKTIĈKE I DOKAZNE RADNJE, METODI I SREDSTVA U OBEZBJEĐENJU DOKAZA ObezbjeĊenje lica mjesta OdreĎivanje prostorne veličine lica mjesta ubistva Pristup licu mjesta ubistva na otvorenom prostoru Pristup licu mjesta ubistva u zatvorenom prostoru Klasifikacija lica mjesta dogaĎaja Pregled šireg prostora lica mjesta ubistva Zaštita ţivota Mjere zaštite pripadnika policije Komunikacija na licu mjesta Vršenje uviĊaja Faze vršenja uviĎaja Informativno orjentacijska i organizacijska ili pripremna faza uviĎaja Statičko identifikacijska ili pasivna faza uviĎaja Gdje počinje pregled lica mjesta uviĎaja Dinamička ili aktivna faza uviĎaja
105 105 106 106 107 108 108 109 110 114 116 116 116 116 116 117 118 120 121 122 122 124 127 127 128 130 131 131 132 132 133 134 134 135 135 136 137 138
9 12.2.1.3.1. 12.2.1.3.2. 12.2.1.3.3. 12.2.1.4. 12.2.1.5. 12.2.1.6. 12.2.2. 12.2.3. 12.2.3.1. 12.2.3.1.1. 12.2.3.2. 12.2.3.3. 12.2.3.4. 12.2.4. 12.2.4.1. 12.2.4.2. 12.2.4.3. 12.2.4.4. 12.2.4.4.1. 12.2.4.4.2. 12.2.4.5. 12.3. 12.4. 12.4.1. 12.4.2. 12.5. 12.5.1. 12.5.2. 12.6. 12.6.1. 12.6.2. 12.6.3. 12.6.4. 12.7.
Metode pregleda lica mjesta uviĎaja Pribor za pregled lica mjesta uviĎaja Napomene uz pregled lica mjesta uviĎaja Kontrolna faza uviĎaja Misaona rekonstrukcija Finalna ili završna faza uviĎaja Nadopuna uviĎaja Tragovi i predmeti na mestu izvršenja ubistva Mrtvo tijelo Identifikacija ţrtava Kriminalističko tehnički pregled učesnika dogaĎaja Pregled odjeće i obuće Negativne činjenice Dokumentiranje stanja na licu mjesta Zabilješke Praktična primjena zabilješki od strane kriminaliste Skiciranje lica mjesta Fotografisanje i video snimanje lica mjesta Specifični zahtjevi fotografisanja Video snimak lica mjesta Zapisnik o uviĎaju Pretres osoba Pretres stana i drugih prostorija Pretres prometnih motornih vozila i vlakova Pretres terena Privremena konfiskacija Zapisnik o privremenoj konfiskaciji Potvrda o privremenoj konfiskaciji Uspostavljanje komunikacije sa porodicom žrtve i njihovo preživljavanje kao sekundarne žrtve Psihološke reakcije porodice u smrtnim slučajevima Preporuke i smjernice za pravilno obavještavanje o smrti oţalošćene porodice Pruţanje informacija oţalošćenoj porodici VoĎenje oţalošćene porodice kroz krivično pravni sistem Provjeravanje i utvrĊivanje alibija Literatura
140 140 141 143 143 144 144 144 146 148 150 151 151 152 152 153 154 155 156 157 157 158 161 166 171 172 173 173 174 175 176 178 174 175 183
10
11
12 PREDGOVOR Skripta „Kriminalistika taktika“, svojim sadrţajem prati istoimeni nastavni predmet namijenjene studentima Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu, a u svrhu stjecanja znanja iz područja „Kriminalistike taktike―, te stručnog osposobljavanja za obavljanje onih poslova koji ulaze u širi okvir kriminalističke profesije. Ista je takoĎer namjenjena i svim onima koji se u svom stručnom radu ili znanstvenom usavršavanju dotiču ili ih interesira kriminalistika. Nastavna materija je prezentirana u skladu s principom od opšteg ka pojedinačnom kako bi studenti lakše shvatili specifičnosti u programima ostalih kriminalističkih disciplina. Ovakav metodološki pristup opravdan je trihotomnom podjelom kriminalistike, kao i ostalih njenih grana, koje takoĎe imaju teorijsku osnovu, s obzirom na to da navedene podjele omogućavaju njeno sistematično i temeljno izučavanje. Pri tome, ne postoje osnove za davanje prioriteta bilo kojoj grani kriminalistike jer su one meĎusobno povezane i programski usklaĎene. Uostalom, ove podjele kriminalistike na grane, iako metodološki opravdane, imaju više teorijski i didaktički nego praktični značaj na čemu se u knjizi posebno insistira, odnosno materija se izlaţe u skladu s potrebama prakse u kojoj se pojedinosti saţimaju u jedinstvenu praktičnu cjelinu. Skripta „Kriminalistika taktika“ je svojim sadrţajem usmjeren ka sprječavanju i otkrivanju krivičnih djela, obezbjeĎivanju dokaza, materijalnih i ličnih, uz nastojanje da se poveţu i usklade norme Zako o krivičnom postupku s kriminalističkim postupanjem u svim fazama postupka. U skripti je posebna paţnja posvećena očuvanju i zaštiti ljudskih prava i sloboda, načelima humanosti i zakonitosti, kao i profesionalnoj etici, kao neophodnim komponentama savremene kriminalistike. Pored pozitivnih zakonskih propisa i literature koja je navedena, koristilo se i iskustvo autora, saznanja do kojih se došlo u toku rada u policiji, proučavanjem operativnih materijala, u neposrednim kontaktima sa ovlaštenim sluţbenim licima i drugim graĎanima, kao i u toku rada na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu. Bilo bi nam zadovoljstvo, ako bi ova skripta, do izlaţenja iz štampe knjige „Kriminalistička taktika“, pomogla studentima da steknu potrebna znanja i osposobi ih za rad na otkrivanju, razjašnjavanju i dokazivanju krivičnih djela. Svjesni smo činjenice da ova skripta moţe imati i odreĎene nedostatke, ali ćemo biti zahvalni svakom onome koji bi nam dostavi svoje dobronamjerne primjedbe, kako bi u narednim izdanjima iste uvaţili. Naravno, najdraţa ocjena ipak će biti ocjena studenata. Autor U Sarajevu, aprili 2008.
13
14 1. POJAM KRIMINALISTIĈKE TAKTIKE Kriminalistička taktika je grana kriminalističke znanosti. Pristalice dihotomne podjele kriminalističke znanosti dijele tu znanost na dvije grane: kriminalističku taktiku i kriminalističku tehniku, koju kriminalisti nazivaju i prirodno znanstvenom kriminalistikom. Pristalice trihotomne strukture kriminalističke znanosti dijele ju na tri grane: kriminalističku taktiku, tehniku i metodike (koje nazivaju i posebnom taktikom). Smatramo da trihotomski pristup u okvirima suvremene kriminalističke znanosti više odgovara, baš zbog kriminalističkih metodika koje danas zauzimaju ključno mjesto u radu suvremenih policija zbog novih pojavnih oblika organiziranog, korporacijskog, serijskog i drugog kriminaliteta koji ima globalni karakter. Navedenu podjelu treba promatrati kroz prizmu dijalektičkog jedinstva kriminalističke znanosti. Navedene podjele na grane kriminalističke znanosti imaju primarno didaktičku ulogu. Opća pravila kriminalističke taktike mogu se u praksi primjenjivati samo prema stvarnim okolnostima i situaciji svakog konkretnog slučaja. Kriminalna situacija krivičnog (kriminalnog) dogaĎaja ili krivičnog djela (o čemu će nastavno biti više riječi kod ukazivanja na vaţnost kriminalističke terminologije) je sistem elemenata okruţja u kojem je učinjen krivični dogaĎaj ili krivično djelo. Riječ je o geografskom, topografskom, tehničkom, socijalnom, klimatskom, meteorološkom okruţju i drugim uvjetima mjesta učinjenja djela tempore delicti. Analizom situacije mjesta učinjenja djela mogu se dobiti odgovori glede objektivnih mogućnosti učinjenja djela u danoj situaciji, načinu i mehanizmu učinjenja itd. Ovaj kriminalističko taktički pojam po prirodi stvari u sebi uključuje materijalnu (objektivnu) situaciju mjesta dogaĎaja, kao i okolnosti koje su oteţavale, pogodovale ili sprječavale učinjenje djela, psihičke odnose meĎu sudionicima djela, njihovo ponašanje, kronološku fabulu djela i sl. Prvi i početni (uţi) dio kriminalne situacije je situacija mjesta učinjenja. Kriminalisti, teoretičari i praktičari u osnovi slaţu se da je kriminalistička taktika grana kriminalističke znanosti u okviru koje se izučavaju pojavni oblici krivičnih djela i načini njihovog učinjenja, motivi učinitelja i njihovi ciljevi (kriminalna delinkventska taktika i tehnika), stručna znanja, vještine, običaji, navike, shvaćanja, način ţivota i psihologija učinitelja krivičnih djela (kriminalna fenomenologija). Kriminalna fenomenologija se uzima kao posebni dio kriminalističke taktike. U okviru nje istraţuju se pojavni oblici krivičnih djela (kriminalna morfologija), značajke pojavnih ţivotnih formi učinitelja krivičnih djela (kriminalna kriminografija) i način ostvarenja konkretnih krivičnih djela (tehnika zločina). Negativna definicija kriminalističke taktike definira kriminalističku taktiku kao učenje o takvim temeljnim pravilima i radnim metodama kriminalističke znanosti koje nisu tehničke prirode, a iznalaze se i proučavaju u cilju otkrivanja i razjašnjavanja učinjenih, kao i sprječavanja budućih krivičnih djela. Izraz taktika dolazi od grčkog «taktike techne» što znači vještina postupanja. Najkraća definicija kriminalističke taktike bila bi da je ona grana kriminalističke znanosti koja se bavi izučavanjem i primjenom pravilnog i svrsishodnog postupanja u otkrivanju, istraţivanju i suzbijanju krivičnih djela. U okviru kriminalističke taktike izučava se praksa otkrivanja, istraţivanja, dokazivanja i spriječavanja kriminaliteta u cilju usavršavanja postojećih načina, metoda i pravila postupanja i pronalaţenja novih, sve u cilju otkrivanja, razjašnjavanja i spriječavanja krivičnih djela, koja nisu tehničke prirode. Kriminalistička taktika pruţa kriminalističkoj praksi najoptimalnije modele kriminalističkog postupanja opće prirode, one koji vaţe za sva krivična djela. Ona vrši organsko povezivanje taktičkih i tehničkih načina rada, kako se popularno kaţe, taktika udahnjuje ţivot tehnici. U okvirima kriminalističke znanosti ne moţe se poduzeti bilo koja taktička, tehnička ili metodička radnja i mjera, bez primjene načela i pravila kriminalističke taktike. Iz do sada navedenog moţe se zaključiti da je kriminalistička taktika ispravan i svrsishodan postupak kriminalista u istraţivanju i dokazivanju krivičnih djela i postupku traganja za učiniteljima tih djela. Riječ je o misaonom i iskustvenom procesu pomoću kojega se usmjerava djelatnost kriminalista prema odreĎenom cilju uz primjenu najsvrsishodnijih metoda. U konkretnom slučaju pojave i istraţivanja krivičnih djela pravila kriminalističke taktike omogućavaju da se odredi koja kriminalističko-taktička radnja i mjera treba biti primijenjena u konkretnom slučaju, kao i tehnička sredstva i metode, na koji način, kojim redoslijedom i kada, da bi se polučili optimalni rezultati. Tu spada odreĎivanje vrste, sadrţaja i redoslijeda pitanja na koja treba dobiti odgovore iz raznih izvora dokaznih informacija, osobito
15 personalnih. Pravila kriminalističke taktike koja se temelje na kriminalističkom iskustvu i spoznajama različitih znanosti ne mogu se «apriori» poznavati. Pojavni oblici krivičnih djela kao elementi interesa kriminalističke taktike odnose se na vrstu i tip krivičnog djela, te način njegovog učinjenja u najširem smislu te riječi. U pitanju su taktičko-psihološke zakonomjernosti koje spadaju u ovu granu kriminalističke znanosti. Vaţan objekt interesa kriminalističke taktike je navedena kriminalna ili delinkventska taktika i tehnika. Riječ je o raznim metodama i sredstvima koje primjenjuju učinitelji krivičnih djela pri učinjenju i prikrivanju krivičnih djela i «uţivanju» plodova svojih nedjela. Kriminalistička taktika je sredstvo kriminalista kojim se suprotstavljaju taktici prijestupnika, tzv. taktici kriminalaca. Ona je njome ţivotno uvjetovana. Kriminalistička taktika proučavajući praksu otkrivanja i istraţivanja kriminalnih pojava, pronalazi zakonomjernosti kriminalističkih situacija, taktičkih rješenja i kombinacija, i stvara učenje o planiranju kriminalističke procedure (primarno policije i tuţiteljstva), učenje o verzijama i njihovom korištenju, kao i indicijalnih dokaza, pruţa modele i preporuke za najoptimalnije obavljanje taktičkih mjera i radnji operativnog ili postupovnog karaktera. Od operativnih mjera i radnji ilustracije radi navode se: zasjeda, racija, blokada, prikupljanje obavijesti od graĎana, potraţna djelatnost, uhićenje, tajni nadzor, korištenje informatora i sl. Od postupovnih radnji na prvom mjestu su anticipirane radnje dokazivanja kao što su: uviĎaj i rekonstrukcija, istraţni pokus, pretrage, privremeno oduzimanje predmeta, prepoznavanje osoba i dr. Vidimo da je kriminalistička taktika misaoni i iskustveni proces pomoću kojeg se usmjerava djelovanje kriminalista prema odreĎenom cilju i pri tome primjenjuju najsvrsishodnije metode postupanja. Ona je kondenzirano iskustvo spojeno s postulatima suvremenih znanosti. Kriminalistička taktika, kao i kriminalistička znanost, ima svoju terminologiju. Njenu osnovu čini svakodnevni laički jezik, ali se pomoću njega oblikuju pojmovi i definicije koje odreĎuju kriminalističke termine i simbole. Njihova karakteristika je dosljednost i jednoznačnost koji su imperativi znanstvene spoznaje. Traţi se znanstveni opis tragova i predmeta, unificirana terminologija i utemeljena struktura sadrţaja pismenih formi, osobito zapisnika o procesnim radnjama. Pojmovi koji se koriste u okviru kriminalističke znanosti, pa tako i kriminalističke taktike su oblik konvencije, dogovoreni sistem značenja za koji su se kriminalisti sloţili da je u stanju izraziti specifičnosti predmeta kriminalističke znanosti. Jezik kriminalista je otvoreni sistem koji se stalno mijenja i nadograĎuje. Područje kriminalističke znanosti, s obzirom na njezin predmet interesa, vrlo je dinamično, i u njemu postoje brojni specifični pojmovi i svakog dana se javljaju novi. Naglo proširenje i obogaćenje jezika kriminalista je karakteristika našeg vremena. Budući da jezik kriminalista mora vjerno odraţavati društvena kretanja u području prevencije i represije kriminaliteta, izloţen je stalnim promjenama. Zbog navedenog jezik kriminalista mora biti suvremen i jezično otvoren. Suvremenost rječnika kriminalista podrazumijeva aţurnost i aktualnost, a jezična otvorenost puni raspon izraza, od biranih do šatrovačkog govora (slenga). Osjeća se potreba za standardizacijom rječnika kriminalista, kriminalističkom terminologijom. Kada je riječ o terminologiji kriminalista valja upozoriti na opasnost kod upotrebe raznih sinonima. Za ilustraciju, i lakše praćenje nastavnih izlaganja na ovom mjestu navode se neki pojmovi iz kriminalističke taktike, npr.: (1) Taktička preporuka: misaoni model budućeg (predstojećeg) načina postupanja, (2) Taktički način: najracionalniji i najučinkovitiji način poduzimanja operativnih i istraţnih mjera i radnji. Ima dvostruku prirodu: pravnu i znanstveno-iskustvenu. Moţe biti jednostavan i sloţen. U kriminalističkoj praksi se taktički načini dijele u dvije grupe: oni koji nisu ureĎeni normama procesnog prava i oni koji su postali sadrţaj normi krivičnog procesnog prava, (3) Taktičko rješenje: model operativno-taktičke, dokazne ili istraţne radnje koje u mislima stvara kriminalista (tijelo postupka), koju ţeli poduzeti u konkretnom slučaju. Riječ je o odreĎivanju cilja, načina i sredstva izvršenja radnje, dakle, o izboru sistema operativno-taktičkih (i tehničkih), istraţnih i dokaznih radnji, taktičkih načina i kombinacija koji djeluju u dijalektičkoj povezanosti kao najoptimalniji za rješenje konkretne situacije,
16 (4) Taktička operacija: individualizirani sistem strogo operativno taktičkih i tehničkih mjera i radnji koje ostvaruje odreĎeni tim (ekipa), a prema planu rukovoditelja operacije u sloţenim kriminalističkim situacijama, (5) Taktička (operativna) kombinacija: individualizirani sistem operativnih taktičkih, tehničkih i istraţnih mjera i radnji koje ostvaruje tim kriminalista, uz prethodno planiranje cjelokupne operacije, u sloţenim kriminalističkim situacijama. Operaciju provode specijalisti i traţi se harmonično zajedničko djelovanje svih sudionika u kombinaciji. Moguća je kombinacija više taktičkih načina u okviru samo jedne kriminalističke taktičko-tehničke ili istraţne mjere i radnje. Svaka taktičko-tehnička procesna, primarno dokazna radnja, ima svoje taktičke načine. Zbog toga je nemoguće njihovo «miješanje» i kombiniranje. S druge strane moguće je i poţeljno kombiniranje više operativno taktičko-tehničkih mjera i radnji unutar operativne djelatnosti policije, kao i kombiniranje više istraţnih radnji unutar jedne istrage. Neformalna i procesna djelatnost policije i tuţiteljstva treba da se sastoji od niza taktičkih kombinacija. Taktičku kombinaciju mogu činiti istovrsne ili raznovrsne mjere i radnje. Kombiniranje operativnih taktičko-tehničkih mjera i radnji s istraţnim radnjama i radnjama dokazivanja ne znači njihovo stapanje, nego paralelno poduzimanje. Učinjeni delikt ne smije biti jedina polazišna točka operativne djelatnosti policije. Nju treba sistemski obavljati unutar kriminalne sredine i oko nje. Nova, ofanzivna strategija europskih policija kategorički nalaţe stvaranje i primjenu kompleksa navedenih mjera i radnji iznad taktičke obrade pojedinog slučaja. Cilj je suzbijanje ţarišta kriminaliteta. Fokusiranje operativne djelatnosti policije ne smije se iscrpiti u sumnji glede pojedinog krivičnog djela, nego u odnosu na kriminalne osobe, grupe i bande, na predvorje delinkvencije, osobito organiziranog kriminaliteta. Vidimo da taktička kombinacija predstavlja povezivanje u jedan sistem za konkretni slučaj najprikladnijih taktičkih i tehničkih načina u okviru odreĎene operativno taktičko-tehničke, ili istraţne radnje, ili radnje dokazivanja, (6) Kriminalističko taktički način: zajedno s pojmom kriminalističko-tehnički način je dio pojma «kriminalistički način». To je najracionalniji najprikladniji i najučinkovitiji način obavljanja operativne, istraţne ili radnje dokazivanja, koji po mišljenju tijela postupka, najviše odgovara konkretnoj operativnotaktičkoj i taktičko-procesnoj situaciji, i koje ono bira iz arsenala kriminalističke taktike sukladno procjeni operativno-taktičke ili taktičko-procesne situacije. Tijelo postupka ima slobodu izbora kriminalističko taktičkog načina, ali ne u smislu proizvoljnosti izbora, nego odabira onog načina koji je za konkretnu taktičku situaciju najprikladniji. Izbor je ograničen zakonskim i etičkim normama. Taktički načini temelje se na rezultatima i spoznajama logike, psihologije i znanstvene organizacije rada. Prirodu i sadrţaj taktičkog načina uvjetuje i odreĎuje konkretna operativna ili procesna situacija. Te su situacije u pravilu vrlo plastične i fluidne i stalno se mijenjaju. Riječ je o dinamičkoj kategoriji koja traţi sve novije i drukčije taktičke načine u okviru neformalnog i formalnog postupanja itd. Jedan od najvaţnijih pojmova unutar kriminalističke taktike je pojam «otkrivanje krivičnog djela i učinitelja.» To je stvaralački heuristički proces izrazito dinamičke prirode koji prolazi kroz više razina, dakle, dinamička djelatnost koja se sastoji u pronalaţenju latentnih i potencijalnih informacija o krivičnom djelu i njegovom učinitelju i svim okolnostima djela i njihovom dekodiranju (dešifriranju). Ova djelatnost okarakterizirana je primjenom algoritama kriminalističke znanosti, osobito u sferi interpretiranja informacija. Otkrivati znači zahvaćati u tzv. «tamni pojas» kriminaliteta. «Svijetli pojas» kriminaliteta treba samo razjašnjavati, a iznimno u njegovom toku neke činjenice i okolnosti i otkrivati. Riječ je o heurističkoj djelatnosti čiji je cilj pretvaranje «osnova sumnje» u «osnovanu sumnju», osim kada osnovana sumnja ne postoji od početka. Riječ je o retrospektivnom kriminalističkom procesu. U prvoj fazi tog procesa, koji je primarno u nadleţnosti policije, otkrivaju se, osiguravaju i fiksiraju i interpretiraju informacije iz personalnih i materijalnih (stvarnih) izvora informacija, primjenom metoda analize i sinteze. U tom postupku posebnu ulogu igraju misaona i realna rekonstrukcija, kriminalistički pokus i primjena načela pluraliteta verzija. Posebno područje čini rad s indicijalnim dokazima. U okviru otkrivačke djelatnosti izdvajaju se i konfrontiraju proturječne informacije operativnog karaktera, kako bi se otkrile i odbacile netočne i irelevantne. U kriminalističkom ţargonu govori se o dvije vrste informacija: tzv. «ţivim» informacijama pod kojima se podrazumijevaju idealni odrazi objektivne stvarnosti u svijesti ljudi, tzv. engrami i «mrtvim» informacijama pod kojima se podrazumijevaju tragovi i predmeti u vezi s
17 krivičnim djelom (corpora delicti). Nadalje postoje i «latentne» informacije pod kojim pojmom se podrazumijevaju informacije koje još nisu otkrivene ili će zauvijek ostati neotkrivene. «Aktualizirane» informacije su one koje su ostvarene. «Dokazne» informacije su informacije koje su spoznate i obučene u procesno «ruho», dakle dokazi u procesnom smislu. Iz navedenog proizlazi da pod otkrivanjem i otkriti u kriminalističkom smislu treba podrazumijevati postupak u okviru kojeg se istraţivanjem i proučavanjem postojećih informacija dolazi do novih informacija. Riječ je o specifičnoj spoznajno-informativnoj i represivno-preventivnoj djelatnosti. Otkrivačka djelatnost tijela postupka, primarno policije, determinirana je raspoloţivim fondom informacija. Riječ je o dinamičkoj cjelini taktičkih i tehničkih zahvata koju uvjetuju okolnosti svakog konkretnog slučaja, aktualna pravila kriminalističke znanosti i pozitivni propisi kojima su regulirane pojedine mjere i radnje. Ovaj pojam u razmatranoj cjelini je u osnovi i najvaţniji aplikativni sistem. Kako je istaknuto u spoznajnom smislu bitno je obiljeţen heurističkim momentom. Uz navedeni pojam otkrivanja krivičnih djela i njihovih učinitelja, najuţe je vezan i pojam «otkrivanje suštine krivične stvari.» Suština krivične stvari ne podlijeţe neposrednom opaţanju, jer to opaţanje ima svojstvo da odmah ne razlikuje pojavnost od suštine, iako su obje neraskidivo povezane. Otkrivanje suštine krivične stvari vrši se provoĎenjem procesnih radnji i interpretacijom (ocjenom) njihovih rezultata. Osjetilno opaţanje odvija se u okviru procesno-dokaznih radnji. Samo ispitivanjem sistema dokaza i njihovim ocjenjivanjem, saznaje se suština krivične stvari. Saznanja o predmetu dokazivanja mogu se postići samo zakonom utvrĎenim dokazima u propisanoj procesnoj formi. Izvan propisanih dokaza i procesnih radnji kojima se oni izvode, nema utvrĎivanja činjenica u krivično pravnom smislu, dakle, otkrivanja suštine krivične stvari. Na ovom mjestu upozorili bi na još dva pojma iz kriminalističke taktike jer su u uskoj vezi s ranije navedenim pojmovima i neophodno potrebni u daljnjem praćenu nastavnih izlaganja. Prvi pojam je «istraţivanje u kriminalističkoj znanosti.» To je spoj teorijskog znanja i umijeća (vještine) koje u svom radu primjenjuju kriminalisti. Drugi pojam je «istraţivanje istraţitelja.» To je sistemska metoda ispitivanja činjenica koja je više znanost nego vještina. Logika znanstvene metode mora biti nadopunjena inicijativom i okretnošću istraţitelja (duhovnom i tjelesnom). Slijed istraţivanja treba prvenstveno smatrati znanstvenim operativnim okvirom koji, kada se primjenjuje na konkretan slučaj, moţe koji puta zahtijevati improvizaciju istraţitelja. Istraţivanje moţe biti povezano s nizom pristupa u odnosu na koje treba prethodno izvršiti evaluaciju i prosudbu prije nego se prijeĎe na drugi. Pri tome se teţište najčešće stavlja na induktivno-deduktivni pristup. Iz navedenog proizlazi i definicija pojma istraţitelj. Istraţitelj je sluţbena osoba koja pronalazi, prikuplja, dokumentira i evaluira relevantne činjenice u vezi s krivičnim djelom (zločinom). Na strani istraţitelja kao kriminaliste, zbog prirode njegovog posla pretpostavlja se odreĎeno poznavanje pojmova, tehnika i vladanje vještinama. MeĎu najvaţnijim vještinama javlja se sposobnost dobre komunikacije s različitim ljudima, kao i drugim sluţbenim osobama raznih tijela represije. Ta je vještina izrazito kritična, jer je istraţivanje krivičnih djela u osnovi rad s ljudima. Daljnje vještine obuhvaćaju: prepoznavanje, prikupljanje, obiljeţavanje (markiranje) i osiguranje dokaza, pisanje zapisnika i izvješća i sl. Znanje i vještine sami po sebi još ne čine dobrog istraţitelja. Obiljeţje kompetentnog istraţitelja je bistrina kojom on uočava odnos izmeĎu onog što je spoznato i što u vezi s tim treba činiti. Kriminalističko istraţivanje skopčano je s izazovima i kompleksnošću. Uspješni istraţitelj mora prije svega trajno posjedovati visok stupanj samodiscipline koja nije uvjetovana nazočnošću drugih, već se mora raditi o unutarnjoj kontroli. Mora raspolagati odreĎenim teoretskim znanjem, iskustvom (praksa) i metodama rada koje su pravno prihvatljive. Strpljivost i temeljitost su neophodni uvjeti uspješnog istraţitelja. Uspješan istraţitelj prilazi svakom slučaju spremno, s profinjenom paţnjom u odnosu na detalje, ne prepuštajući ništa slučaju. On je okarakteriziran objektivnošću i ne donošenjem ishitrenih zaključaka. On ne propušta priliku da nešto nauči od osoba s kojima dolazi u kontakt. U okviru kriminalističke znanosti, pa tako i kriminalističke taktike operira se s pojmom krivično djelo. U svakodnevnom ţivotu tijela postupka, primarno policija, imaju posla s društveno štetnim (opasnim) dogaĎajima za koje još nije utvrĎeno da su krivična djela. Takvi dogaĎaji u kriminalističkoj taktici nazivaju se kriminalni ili krivični dogaĎaji. To je operativno-spoznajni (gnoseološki) pojam u kriminalističkoj znanosti pod kojim se podrazumijeva nastupanje društveno štetne, opasne posljedice koja nagovještava da bi se mogla pripisati namjeri ili nehatu poznatog ili nepoznatog prouzrokovača. To je
18 specifičan, kriminalistički relevantan dogaĎaj koji se nalazi u dinamici konkretnog otkrivanja njegovog sadrţaja koji je nepouzdan i nedovoljno odreĎen, dakle, nesiguran. On je opći spoznajni objekt kriminalista, a njegova pojavnost se objektivno manifestira kao promjena u vanjskom svijetu koja je kriminalistički relevantna. Ona se moţe transformirati ili u krivično djelo ili u neskrivljeni društveno štetan dogaĎaj zvan nesretni slučaj (zades), iznenadna naprasna smrt ili samoubistvo. Kad se ustanovi postojanje krivičnog djela na razini osnovane sumnje, krivični dogaĎaj više ne postoji, on se transformirao u krivično djelo. Ako je riječ o samoubistvu, ili nesretnom slučaju, onda se krivični dogaĎaj «ugasio». S obzirom na svoj sadrţaj on je polazišna tačka za kriminaliste, osim u slučajevima kada je od početka jasno da je riječ o kkrivičnom djelu. Kriminalni ili krivični dogaĎaj, kao dogaĎaj u kome je sadrţano krivično djelo i njegov učinitelj, kao i objekt napada (radnje) predstavljaju sistem, koji je sastavljen od više podsistema. Pri tome je društvena komponenta odlučujuća. U genezi i viktimogenezi krivičnog djela, kao i u njegovom učinjenju prisutan je materijalni prirodno-znanstveni supstrat. Otkrivanje i istraţivanje krivičnih dogaĎaja, odnosno krivičnih djela ima i svoju prirodno-znanstvenu i tehničku komponentu. Pri obradi krivičnih dogaĎaja ili djela moraju se uzimati u obzir i socijalni uzroci i uvjeti, motivi i drugi socijalno psihološki momenti koji su proţeti prirodnim i tehničkim. Krivične dogaĎaje u pravilu istraţuju ovlašteni djelatnici policije kriminalističkim metodama i načinima u cilju utvrĎivanja jesu li u njima sadrţana (inkorporirana) krivična djela. Kada je postojanje krivičnog djela nesporno od samog početka, tada se kriminalističke metode i sredstva primjenjuju u manjem obimu i sadrţaju. Teţište je u pravilu na anticipiranim radnjama dokazivanja. Vidimo da je krivični dogaĎaj društveno štetan dogaĎaj za koji se pretpostavlja da je u njemu «začahureno» krivično djelo i njegov učinitelj i koji se moţe pripisati namjeri ili nehatu neke osobe. Kada je riječ o ispitivanju osoba, onda se primjena taktičkih pravila u kriminalističkoj praksi često naziva tehnika, npr. tehnika ispitivanja. S druge strane, kada kriminalci primjenjuju neki od kriminalnih taktičkih načina npr. kod kontroliranja ţrtve silovanja, onda se to naziva tehnika kontroliranja ţrtve itd.
19
20 2. ODNOS KRIMINALISTIKE SA DRUGIM NAUKAMA Uspešno sprečavanje i suzbijanje kriminaliteta zahtijeva poznazanje i drugih nauka čiji je predmet izučavanje krivičnog djela, odnosno kriminalitet u celini (krivično pravo, kriminologija, kriminalna politika, sudska medicina, psihologija i dr.). Sve ove nauke, proučavajući kriminalitet sa različitih aspekata, doprinose njegovom potpunijem upoznavanju, a čiji je cilj, takoĎe, njegovo sprječavanje i suzbijanje. S tim ciljem kriminalistika, koristeći sopstveno iskustvo i iskustvo drugih nauka, iznalazi, primjenjuje i usavršava pojedine i na araktičnom iskustvu zasnovane metode i sredstva, a sve radi toga da se spriječi izvršenje krivičnog djela, odnosno da se krivično djelo otkrije i rasvijetli, otkrije i uhvati izvršilac krivičnog djela ako je u bjekstvu, pronaĎu i obezbijede predmeti i tragovi kao dokazi radi uspješnijeg pokretanja i okončanja krivičnog postupka. MeĎu najznačajnijim saznanjima i aktivnostima jesu poznavanje pojavnih oblika i karakteristika pojedinih krivičnih djela, izrada i dogradnja metodoloških postupaka pri planiranju i vršenju pojedinih radnji, s ciljem otkrivanja krivičnih djela i učinilaca i uopšte prilagoĎavanja kriminalističkih metoda drugih nauka, kao i kriminalističkih radnji različitim krivičnim djelima i njihovim specifičnim obiljeţjima. Prema tome, kriminalistika se krivičnim djelom bavi na nešto drukčiji način nego druge krivične nauke. Kriminalističko postupanje počinje izvršenjem krivičnog djela, pa kriminalistika zbog toga mora da vodi računa ne samo o normama materijalnog krivičnog prava, kojima je djelo pravno definisano, nego i o procesnim okvirima koje nameće zakon o krivičnom postupku. Ovim propisima krivičnog prava, materijalnog i procesnog, kao i podzakonskim aktima, kriminalistika je znatnim dijelom ograničena, odnosno usmjerena. Prema tome, kriminalistika je ne samo faktička, već delimično i pravna disciplina, bar u onom dijelu koji je eskponiran u krivičnom postupku kao silogistička kriminalistika. Ona se kao takva realizuje u okviru pravnih normi krivičnoprocesnog prava. Pojedine od ovih nauka su, po svom predmetu i cilju, manjeviše u vezi sa kriminalistikom. Kriminalistika je naročito u uskoj vezi sa krivičnim pravom, kako materijalnim tako i procesnim. Ovaj odnos izmeĎu krivičnog materijalnog i procesnog prava, i drugih srodnih nauka i kriminalistike moţe se poistovetiti sa odnosom sadrţine, forme i metode. Kriviĉno pravo odreĎuje okvir (domen) kriminalističkog postupanja u odnosu na konkretnu krivičnu stvar. Primjena norme krivičnog prava uslovljena je utvrĎivanjem činjeničnog stanja vezanog za konkretan kriminalni dogaĎaj. UtvrĎivanje stvarnog činjeničnog stanja primenom konkretnih kriminalističkih metoda prvi je korak u rešavanju odreĎene krivične stvari. Slijedeći korak je pokretanje i sprovoĎenje krivičnog postupka u kome se utvrĎeno činjenično stanje podvodi pod pravne norme materijalnog i procesnog krivičnog prava, sve do donošenja sudske odluke. Odnos kriminalistike kao nauke i nauke kriviĉnoprocesnog prava najčešće se tretira kao odnos kriminalistike kao praktične discipline sa krivičnim postupkom. Otuda se taj odnos moţe posmatrati dvojako, tj. kao odnos dviju nauka i kao odnos primiene krivičnoprocesne forme kriminalističke prakse. Objekt istraţivanja kriminalistike i krivično procesnog prava je nerijetko isti, ali su metode kojima se pristupa različite. Krivično procesno pravo se bavi primienom krivično procesne forme u krivičnom postupku, dok kriminalistika u svom pravnom okviru iste činjenice istraţuje primienjujući vanpravne metode koje ne smiju da protivreče procesnim. Postoje mnogobrojna zajednička pitanja, odnosno objekti istraţivanja koje kriminalistika i krivičnoprocesno pravo istraţuju metodama svojstvenim ovim naukama. Sličnost sa načelima krivično procesnog prava odnosi se, pre svega, na načela silogističke kriminalistike koja su u funkciji krivičnog postupka. Kriminalistika je samo delimično zavisna od krivično procesnog prava otprilike u onoj mjeri koliko je krivično pravo zavisno od kriminalistike. U svakom slučaju, predmet kriminalistike je bitno drukčiji i širi od predmeta krivično procesnog prava, pri čemu su im metodologije različite. Bez kriminalistike krivično procesno pravo bi bilo neefikasno i bespomoćno. Kriminalistika se neprekidno prilagoĎava normama krivično procesnog prava, a istovremeno se stalno razvija kao što se razvijaju i druge nauke, pri čemu stiče i sopstvena iskustva. Veza kriminalistike
21 kao praktične djelatnosti sa krivičnim postupkom je veoma uska, u pitanju je odnos pravne forme i njenog praktičnog sadrţaja, u kome kriminalistička djelatnost predstavlja sadrţaj bez kojeg bi krivičnoprocesne forme bile nesvrsishodne. Pri tome se kao subjekti krivičnog postupka i kriminalističkog postupanja javljaju: organi krivičnog pravosuĎa i organi unutrašnjih poslova. Naravno, uloga organa unutrašnjih poslova u krivičnom postupku nije procesna, oni su samo mogući nosioci nekih procesnih radnji. Kriminalistika i policijsko pravo je takoĎe, u uskoj vezi, tj. onim njegovim dijelom koji normativno ureĎuje ovlašćenja i djelatnost policije u oblasti suprotstavljanja kriminalitetu. Ove norme slično normama krivično procesnog prava dijelom će biti realizovane tek primjenom pojedinih operativno taktičkih radnji i mjera uz primjenu kriminalističkih metoda. U poreĎenju kriminalistike i drugih nauka polemika se dosad najviše vodi na liniji odnosa kriminalistika kriminologija. Kriminalistika je kao nauka u raspravama pojedinih teoretičara dobijala, a i danas ima veoma različita značenja. Kriminalistika i kriminologija, meĎutim, prilaze kriminalitetu sa različitih aspekata. Kriminalistika iz ugla otkrivanja krivičnih djela i učinilaca, a kriminologija sa šireg sociološkog, odnosno s aspekta istraţivanja uzroka i uslova kriminalnog ispoljavanja, kao i pojavnih oblika pojedinih krivičnih djela. Moţe se reći da je prevencija kriminaliteta zajednička odrednica obje discipline. MeĎutim, prevencija, u kriminološkom smislu, odnosi se uglavnom na istraţivanje uzroka i uslova nastanka kriminalnih pojava (etiologija), kao i pojavnih oblika kriminaliteta (fenomenologija), i na osnovu tih elemenata sačinjavaju se preventivni programi. Kriminalistika se, u preventivnom smislu, prije svega bavi preduzimanjem operativnotaktičkih mjera i radnji čiji je cilj sprječavanje konkretnog krivičnog djela ili pretpostavljene kriminalne djelatnosti (npr., kriminalistička kontrola u odnosu na višestruke povratnike). Osnovni cilj je da ne nastupi kriminalna posljedica, a to iziskuje neposredno kriminalističko postupanje. Različitosti kriminologije i kriminalistike mogu se jasno vidjeti prilikom ostvarivanja funkcije sprječavanja i suzbijanja kriminaliteta. Naučna saznanja do kojih dolazi kriminalistika, odnosno kriminologija mogu se koristiti kao temeljna osnova za istraţivanje u drugim naukama koje nisu krivične, npr. socijalna patologija, sudska medicina i druge. Saznanja do kojih dolazi kriminalistika, kao i metode kojima se koristi mogu biti od velike koristi i za kriminološka istraţivanja i obrnuto, kriminološka saznanja mogu veoma korisno posluţiti otkrivanju i razjašnjenju konkretnog krivičnog djela. Veza sudske medicine i kriviĉnopravnih nauka je veoma bliska, jer se istraţivanja medicinskih pojava kojima se bavi sudska medicina koriste u primeni pravnih propisa. Upravo primena pravnih propisa krivičnog prava, materijalnog i procesnog, predstavlja most izmeĎu kriminalistike i sudske medicine, s tim što je u praktičnom postupanju (npr. uviĎaj, veštačenje i sl.) često prisutno proţimanje i usklaĎeno delovanje ove dve discipline. Veza kriminalistike i sudske medicine je veoma direktna i neposredna. Sudska medicina kao specijalizovana grana medicine u praksi se realizuje na području krvnih i seksualnih delikata, čije otkrivanje i razjašnjavanje zahtijeva primjenu mnogobrojnih kriminalističkih radnji i postupaka. Ovde je riječ o neophodnoj koordinaciji u radu kriminalista i stručnjaka sudske medicine, pri čemu obje ove stručnosti idu u pravcu otkrivanja i razjašnjavanja činjeničnog stanja. Zbog toga je neophodno da kriminalista pojseduje osnovna znanja s područja sudske medicine, a isto tako stručnjak sudske medicine znanja iz kriminalistike i krivično procesnog prava. Veza kriminalistike sa medicinom realizuje se preko sudske medicine posebno na području traumatologije, kao i preko drugih oblasti humane medicine. MeĎusobna povezanost kriminalistike i sudske medicine bazira se na jedinstvenom cilju, ali sa različitim predmetima i metodama kojima djeluju. Sudska medicina primenjuje medicinske metode, pa se tako utvrĎivanje činjenica koristi u suzbijanju kriminaliteta, najčešće u formi dokaza pribavljenih vještačenjem. Otuda sasvim jasne razlike izmeĎu predmeta kriminalistike i sudske medicine. Ako odnos kriminalistike i psihologije kao nauka posmatramo u uţem smislu, s aspekta primjene pojedinih kriminalističkih mjera i radnji, onda se moţe uočiti da su mogućnosti, kao i potrebe primjene psihologije u praktičnom kriminalističkom postupanju dosta velike. Prihvatanje ovog odnosa kroz takvu prizmu je svrsishodno s obzirom na činjenicu da se psihologija već dugo bavi problemom
22 priznanja izvršenja krivičnog djela i mnogobrojnim drugim aspektima praktične kriminalistike, a sve s ciljem da se društvo koristeći metode ove nauke što uspješnije suprotstavi zločinu. Kriminalna predispozicija kao psihološka komponenta sama za sebe nije dovoljna da bi došlo do kriminalnog ispoljavanja, ali je veoma značajna. U svakom slučaju, u pitanju su veoma sloţene osobine poznate kao lsihološke karakteristike ličnosti. Kriminalista treba da posjeduje glementarna znanja iz ove oblasti da bi u konkretnoj situaciji mogao da usmjerava svoju kriminalističku djelatnost. Kriminalistička psihologija, kao i psihologija krivičnog postupka se otuda i bavi psihološkim karakteristikama pojedinih subjekata (osumnjičenih i okrivljenih, ţrtve, svjedoka, ţena, djece, starih osoba, nosilaca pojedinih sociopatoloških pojava: alkoholičara, narkomana, kockara, prostitutki i sl.), što za kriminalistiku kao praktičnu delatnost ima poseban značaj. Mnogobrojne kriminalističke radnje preduzimaju se uz neposrednu ili posrednu primjenu psiholoških metoda, kao na primjer: prikupljanje obavještenja, saslušanje okrivljenog, osmatranje, praćenje, poligrafsko ispitivanje koje na osnovu psihofizioloških karakteristika ličnosti i uz učešće psihološke analize utvrĎuje indicije o osumnjičenosti lica. (Krivokapić V; 2005; 39-45.)
23
24 3. KRIMINALISTIĈKE PROCEDURE Pod kriminalističkim procedurama treba podrazumijevati kriminalističko istraţivanje činjeničnih okolnosti koje izravno ili neizravno ukazuju na postojanje krivičnog djela i/ili učinitelja. Pri tome vaţnu ulogu igra struktura istraţivanja. Pod strukturom istraţivanja u širem smislu treba podrazumijevati materijalne, informacijske i energetske veze koje omogućavaju djelovanje te strukture. U uţem smislu to je sistem istraţivanja krivičnih djela koji uključuje mjere i radnje otkrivanja krivičnih djela i njihovih učinitelja, primjenom neformalnih i formalnih (hitnih) procesnih radnji. Istraţivanje u kriminalističkoj nauci je spoj teorijskog znanja i umijeća (vještine) koji u svom radu primjenjuju kriminalisti. Kriminalističko istraţivanje je poseban proces spoznavanja, sličan procesu naučnog istraţivanja. Srţ je kriminalističke procedure (istraţivanja) otkrivanje novoga, nepoznatog. Ta je djelatnost obiljeţena istovremenom, simultanom i sukcesivnom primjenom spoznajnih funkcija: promatranja, mišljenja i prakse. Kriminalističko istraţivanje u smislu kako je navedeno, odvija se na dva različita načina: poduzimanjem neformalnih i formalnih (procesnih) mjera i radnji. Opće okvire kriminalističke procedure postavlja materijalno krivično pravo, a neposredno se na nju odnose odreĎene odredbe zakona o krivičnom postupku. Kada je riječ o policiji te radnje su u ZKP-u samo nominirane i razraĎene su podzakonskim aktima. Ukoliko je riječ o postupanju pod uvjetima koje zakoni predviĎaju, dakle, formalnom postupanju, gdje je naglašen dokazni (silogistički) karakter postupanja, ono je primarno u nadleţnosti suda i tuţiteljstva. Kada je riječ o policiji, ali i tuţiteljstvu, to postupanje je karakteristično za tzv. predistraţni postupak i istragu i manifestira se u provoĎenju hitnih anticipiranih radnji dokazivanja. U okviru kriminalističkih procedura kada je riječ o policiji, veliku ulogu ima podsistem poznat pod nazivom kriminalistička obrada. To je potsistem najvećeg stupnja dinamike i bogatog sadrţaja, te komunikacijskih veza i interakcija. Kriminalističke procedure mogu biti standardne i nestandardne. Kriminalističke procedure sa sociološkog stanovišta su relativno autonomne strukture s različitim ulogama, nezavisne od ostalih društvenih uloga. Temelje se na svojstvima strukture i totalitetu, transformaciji i autoregulaciji. Način (sistem) istraţivanja krivičnih djela izravno je uvjetovan sistemima krivičnih djela, kao primarnim sistemima u pozitivnom krivičnom zakonodavstvu (katalog inkriminacija). Naime, krivično djelo je realna pojava u vanjskom svijetu i apstraktna zamisao koja izraţava sve značajke sistema. Elementi krivičnog djela: radnja, mjesto, vrijeme, način i sredstvo učinjenja, učinitelj i njegova svojstva, ţrtva i njezina svojstva, posljedice djela itd. meĎusobno su povezani i meĎuovisni, a cjelina krivičnog djela je samoorganizirana i samoregulativna. Strukturu operativno-procesnog sistema istraţivanja krivičnih djela, kao sekundarnog sistema, treba odrediti prema primarnom sistemu tj. sistemu krivičnog djela i njegove društvene okoline. Preduvjet za uspješno provoĎenje sekundarnog sistema, de facto kriminalističke procedure (kriminalističko istraţivanje) je, temeljito poznavanje strukture i funkcije sistema krivičnog djela kao primarnog sistema. Drugim riječima za uspješno provoĎenje kriminalističke procedure traţi se dobro poznavanje inkriminacija iz vaţećih krivičnih zakona. Uz navedeno traţi se i dobro poznavanje kriminalističkog i kriminološkog područja, posebno onih elemenata koji utiču na strukturiranje kriminalističkih procedura, odnosno sistema istraţivanja. Temeljni sistematski koncept istraţivanja krivičnih djela, da bi izrazio ciljeve svog postojanja, mora od polaznih informacija (polazne veličine) procesom transformacije, dovesti do dokaznih informacija (indicija) i dokaza u formalno procesnom smislu koji omogućavaju donošenje odluke o glavnom stadiju postupka. U svakodnevnoj kriminalističkoj praksi razlikuju se: primarni, sekundarni i tercijarni stadij kriminalističkih procedura. Primarni stadij obuhvata dogaĎanja ante delictum i tempore delicti. Sekundarni stadij obuhvata postupanja post delictum, a tercijarni stadij je rekonstruktivan stadij. Kako je navedeno, kriminalističke procedure su postupci s brojnim stadijima neformalne i formalno-procesne prirode u kojima ključnu ulogu igraju brojne informacije iz personalnih i materijalnih izvora informacija. To je niz mjera i radnji i ocjena rezultata tih mjera i radnji od polaznih saznanja o krivičnom dogaĎaju, do davanja kriminalističke diferencijalne dijagnoze (prognoze). S informacijskog stanovišta, polazne kriminalističke situacije variraju od skromnih i nepotpunih informacija na nivou
25 osnova sumnje, tako da je nekada upitno i postojanje krivičnog dogaĎaja, do onih kod kojih je odmah očigledno da je riječ o krivičnom dogaĎaju odnosno krivičnom djelu (osnovana sumnja). Sadrţaj kriminalističkog istraţivanja policije, bez obzira da li je riječ o neformalnoj ili formalno-procesnoj djelatnosti, u osnovi je determiniran sljedećim faktorima: (1) karakterom početne situacije konkretnog krivičnog dogaĎaja ili djela, (2) pravilima kriminalističke nauke koja se moraju primijeniti u konkretnom slučaju i (3) odredbama ZKP-a i drugim zakonskim i podzakonskim aktima. Karakter početne situacije utječe na sadrţaj operativne djelatnosti policije i odreĎuje njen kasniji pravac, te uvjetuje, u ovisnosti s ishodom ostalih faza te djelatnosti, koja se pravila kriminalističke nauke i krivično-procesne norme moraju primijeniti u obradi konkretnog slučaja. Pri tome treba imati u vidu da su aktualna pravila kriminalističke nauke limitirana odgovarajućim procesnim normama. Kod kriminalističkih procedura treba voditi računa o operativnim i istraţnim situacijama. Pod navedenim situacijama podrazumijeva se cjelokupnost uvjeta pod kojima se u datom trenutku provodi neformalni ili formalni postupak. To je dinamički sistem objektivnih i subjektivnih faktora organizacijske, informacijske i dokazne prirode. Ta cjelokupnost uvjeta s taktičko-tehničkog stanovišta utiče na izbor taktičkih rješenja (taktičkih načina i kombinacija). Delikti koji se obraĎuju u okvirima kriminalističkih procedura često su vrlo sloţene strukture i zahtijevaju planski, sistematski koncipiran i organiziran pristup. Improvizacijama nema mjesta. Pri tome otkrivanje i objašnjenje delikata mora se temeljiti na primjerenim naučnim temeljima. Problemi koji se u svakodnevnoj kriminalističkoj praksi javljaju u vezi s provoĎenjem kriminalističkih procedura tj. kriminalističkog istraţivanja, vrlo su sloţeni i nuţno uključuju pluralitet ciljeva i niz raznovrsnih postupaka, često paralelnih. Kada je riječ o procedurama koje se provode u vezi s odreĎenom grupom ili kategorijom krivičnih djela, govorimo o kriminalističkim metodikama. Riječ je o konkretnim obrascima postupanja (shemama). Kriminalističke metodike su specijalizirani model otkrivanja i dokazivanja, dakle, istraţivanja pojedinih kategorija krivičnih djela s teţištem na fenomenološkim obiljeţjima delikata uvjetovanih mjestom, vremenom, načinom i sredstvom učinjenja, oblikom krivnje i drugim okolnostima i identifikacijskim mjerama i radnjama, s teţištem na ovim poslednjim. Riječ je o sredstvima i interakcijama kojima se sluţe kriminalisti i koje se javljaju unutar tog modela i njegovim izlaznim veličinama. Riječ je o modelu rada u okviru operativnog predmeta kao integriranom sistemu istraţivanja krivičnih djela. Radi se o naučno utemeljenom modelu otkrivanja i dokazivanja krivičnih djela. U okviru kriminalističkih metodika, kao procedura sui generis, posebnu ulogu imaju istraţne situacije kao cjelokupnost uvjeta pod kojima se u datom trenutku provodi postupak (formalni i/ili neformalni). To je dinamički sistem objektivnih i subjektivnih faktora organizacijske, informacijske i dokazne prirode. U okviru kriminalističkog istraţivanja treba voditi računa o odrednicama u objašnjavanju i istraţivanju delikata. Najvaţnije odrednice su: (1) kriminalističko-tehnička obrada mjesta krivičnog dogaĎaja ili djela uz sudjelovanje stručnjaka različitih profila i uloga, (2) ispitivanje sudionika i svjedoka krivičnog dogaĎaja, ako ih je bilo, (3) organizacija i planiranje istraţivanja konkretnog krivičnog dogaĎaja, (4) stručna pomoć i ekspertize i (5) ostale radnje i mjere istraţivanja kriminalne situacije i okolnosti delikta. UviĎaj je središnja radnja obrade mjesta dogaĎaja. Posebnosti uviĎaja odreĎuju konkretne okolnosti i prilike svakog delikta. Traseološki nalaz mora biti jedinstvena cjelina precizno opisana u zapisniku o uviĎaju, s komplementarnim snimkama, grafičkim prikazima i drugim tehničkim registracijama. Uvijek je potrebno temeljito istraţiti ponašanje sudionika u deliktu. Ispitivanje sudionika i svjedoka je kompleksna radnja koja obuhvata vrlo različite oblike pribavljanja izjava od raznih osoba. Ulogu igraju modaliteti u kojima se ispitivanja ostvaruju. Modaliteti ispitivanja uvjetovani su i unutarnjom tehnologijom radnje ispitivanja. Daljnji uticajni momenti su mjesto i vrijeme ispitivanja. Cilj kriminalističkog istraţivanja svakog krivičnog dogaĎaja je utvrĎivanje da li je riječ o krivičnom djelu, i kojem, iz kataloga inkriminacija krivičnog zakona. Taj cilj postiţe se etapno, ovisno o
26 raspoloţivom informacijskom fondu. Pri tome posebnu ulogu igraju situacija učinjenja i mehanizam učinjenja krivičnog djela tzv. tehnički modus operandi. Predmet kriminalističkog istraţivanja je sistematsko traţenje odgovora na temeljna pitanja kriminalističke nauke, pri čemu se u «hodu» istraţivanja redoslijed i prioriteti pitanja stalno mijenjaju, ovisno o konkretnim okolnostima pojedinog delikta. Radi lakšeg razumijevanja procesa kriminalističkog istraţivanja daje se hodogram općeg modela istraţivanja krivičnih djela. Taj hodogram u osnovi obuhvata: (1) dobivanje odgovora na temeljna pitanja kriminalističke nauke, (2) kategorije radnji prikupljanja informacija iz svih potencijalnih raspoloţivih (traţenih) izvora informacija (materijalnih i personalnih) prije pokretanja krivičnog postupka s naglašenim heurističkim karakterom. Tu spadaju i hitne anticipirane radnje dokazivanja i druge radnje krivičnog postupka s prevalirajućim silogističkim karakterom, (3) tok istraţivanja koji treba imati kompoziciju predviĎenu pravilima kriminalističke nauke i odredbama ZKP-a, (4) subjekte istraţivanja (ovlaštene sluţbene osobe, tuţitelji), (5) subjekte stručno - ekspertizne djelatnosti (stručni savjetnici, pomoćnici i vještaci) i (6) ostale subjekte: tuţitelje, učinitelje, ţrtve i svjedoke. Unutar općeg modela istraţivanja krivičnih djela postoje hodogrami posebnih aplikativnih programa istraţivanja koji su vezani tipom (kategorijom) krivičnih djela, dakle, imaju izraziti metodički karakter. U te posebne hodograme spadaju: (1) morfologijska obiljeţja krivičnog djela u smislu mehanizma učinjenja (tehnički modus operandi) i sadrţaj radnje učinjenja, vanjski hronološki slijed dogaĎaja, identifikacija antecedensa (prethodnika) i subsequensa (sljednika), analiza uzročne veze, postupak učinitelja unutar mehanizma učinjenja krivičnog djela (mjere opreza, surovost i sl.), (2) operacionalizacija s teţištem na analizi uzročno-posljedičnih veza krivičnog djela i mehanizma viktimizacije s objašnjenjem uloge ţrtve. Ovaj posljednji mehanizam često traţi primjenu ekspertiza. Slijedi kauzalna sintetička ocjena, (3) istraţivanje oblika krivnje, koji obuhvata: (a) elemente situacije učinjenja krivičnog djela (situacijski tragovi, sadrţaj kaţnjivog postupanja, posebne okolnosti u vezi s drugim sudionicima, ambijentalni faktori i sl.), (b) svojstva učinitelja (crte ličnosti, osobito karakterne, sklonosti, ovisnosti, povratništvo i sl.), (c) okolnosti koje su uvjetovale konkretno postupanje učinitelja (razna patološka stanja, uticaj alkohola i droga, fiziološka stanja, ostali uticaji) i (d) utvrĎivanje s kojim oblikom krivnje je učinjeno krivično djelo. To je vrlo sloţen problem. Ocjena ovisi o prikupljenim informacijama, osobito objektivne prirode. Ova djelatnost u osnovi se svodi na temeljito razumijevanje problema i preradu sadrţaja materijalnog krivičnog prava u sloţeni kriminalistički zadatak kriminalističkim misaonim procesima. U okviru kriminalističkih procedura vaţnu ulogu igra proces konstruktivizacije. To je sloţeni misaoni proces neposredno vezan s operativnom i procesnom djelatnošću kriminalista pomoću kojega se, na temelju postupka identifikacije i individualizacije, razlikovanja, analize i sinteze, apstrakcije i pribliţne generalizacije, utvrĎuju granice meĎu pojedinim predmetima, njihovim svojstvima, odnosima, radi boljeg operiranja s njima. Riječ je o svojevrsnom misaonom apstrahiranju i izdvajanju svojstava i odnosa predmeta koji interesiraju kriminaliste u okviru kriminalističkih procedura. Isto tako u okviru kriminalističkih procedura vaţnu ulogu igra proces materijalizacije istraţnih situacija. To je postupak u okviru kojeg se na osnovi analize i sinteze i ocjene istraţne situacije prihvataju odreĎenja rješenja o krivičnom dogaĎaju ili krivičnom djelu i učinitelju i realizira ih se. Uspješno provoĎenje kriminalističke procedure usko je vezano uz procjenu odreĎene situacije. Riječ je o utvrĎivanju postojećeg stanja na mjestu krivičnog djela na temelju poznatih informacija radi predviĎanja budućeg toka djelovanja i pripreme varijanti rješenja za donošenje odluke. Situacija na mjestu
27 učinjenja krivičnog djela je s kriminalističkog stanovišta prvi i početni dio šireg pojma situacije krivičnog djela. Kriminalna situacija ili situacija na mjestu učinjenja krivičnog djela je sistem elemenata okoline, učinitelja i ţrtve u trenutku neposredno prije, u toku i neposredno nakon učinjenja djela. To je geografsko i objektivno (tehničko) okruţenje, klimatsko, socijalno i topografsko okruţenje. U taj pojam spadaju i ostali uvjeti mjesta učinjenja krivičnog djela u datoj objektivnoj situaciji. Do procjene se dolazi analizom informacija i podataka, uopćavanjem i meĎusobnim povezivanjem informacija o pojavama i dogaĎajima. Riječ je o pretvaranju informacija i podataka u pravno utemeljene i svrsishodne odluke. Procjena situacije je preduvjet bez kojeg se u okviru kriminalističke procedure ne smije donijeti meritorna odluka. Vidimo da je riječ o procesu razmišljanja kod koga se ovisno o mogućnostima, traţi pravilno djelovanje u skladu s konkretnom situacijom, postavljenim zadacima, vaţećim propisima i aktualnim pravilima kriminalističke nauke. Opseg procjenjivanja ovisi o opseţnosti raspoloţivih informacija i podataka, tzv. fond podataka, kao i sloţenosti konkretne situacije i zadataka. Kada je riječ o materijalnim izvorima informacija u okvirima kriminalističke procedure treba voditi računa i o procesu traseološkog istraţivanja. Taj proces sastoji se od tri etape: (1) preliminarnog pregleda i izučavanja nalaza, (2) sravnjivanja i (3) opisa i ocjene dobivenih podataka. Kod prve dvije etapa prevladavaju metode promatranja i eksperimenta, a u trećoj etapi objašnjavaju se raspoloţivi podaci i postignuti rezultati. Vidimo da su predmet utvrĎivanja kriminalističkih procedura (postupanja) odreĎene činjenice kao pojave u stvarnosti, koje su spoznate od strane organa postupka. U osnovi razlikuju se sljedeće činjenice: (1) one koje su uključene u apstraktni zakonski opis krivičnog djela u krivičnom zakonu, (2) odgovarajuće apstraktnim zakonskim opisima činjenice u stvarnosti, (3) sekundarne činjenice vaţne za kriminalističku proceduru i (4) činjenice koje nemaju vaţnosti za kriminalističku proceduru, koje su irelevantne. Činjenice od 1 do 3 su kriminalistički i krivičnopravno relevantne činjenice. Predmet utvrĎivanja u krivičnom postupku su krivičnopravno relevantne činjenice, činjenice indicije i pomoćne ili kontrolne činjenice. Moţe se raditi kako o pozitivnim tako i negativnim činjenicama. Uvijek je riječ o spornim činjenicama. Četvrta kategorija činjenica su tzv. neutralni komparativni uzorci. To je kategorija nespornih činjenica. U okvirima kriminalističkih procedura treba uvijek voditi računa o stadijima učinjenja krivičnog djela. Ti stadiji su: (1) stadij prije učinjenja krivičnog djela - ante delictum, (2) stadij učinjenja krivičnog djela - tempore delicti i (3) stadij nakon učinjenja krivičnog djela - post delictum. Primarni stadiji navedeni pod 1-2 često su prikriveni sekundarnim stadijem navedenim pod 3. djelovanjem sudionika kriminalnog dogaĎaja (prikrivanje, promjene, uništenje, nestanak tragova i predmeta i svih drugih materijalnih signala). Sekundarnu sekvencu često prati simuliranje (fingiranje) i disimuliranje što oteţava provoĎenje kriminalističke procedure lege artis. Zato, organi postupka odgovore na kriminalistički relevantna pitanja često dobivaju rekonstrukcijom (misaonom i realnom), rekonstruktivnom sekvencom. Rekonstruirana struktura krivičnog dogaĎaja trebala bi biti što je više moguće podudarna s primarnom, stvarnom strukturom. Kriminalistička procedura tematski se sastoji iz sljedećih metodologijskih zadataka: (1) odreĎivanja (postavljanja, opaţanja i oblikovanja) problema (state the problem), (2) postavljanja preliminarnih i pomoćnih verzija (ad hoc hipoteza) (form the hypothesis), (3) njihovog razmatranja i oblikovanja, verifikacije ispitivanjem ili pokusom (observe and experiment), (4) izvoĎenja zaključaka iz verzija i (5) praktične primjene dobivenih rješenja. U okviru sistema kriminalističke procedure sudionici (profesionalni i neprofesionalni) ostvaruju sloţene društvene odnose. Ti odnosi imaju svoj sadrţajni, vremenski i socijalni aspekt.
28 Kriminalistička procedura započinje uočavanjem problema. Za tu polaznu osnovu na strani kriminalista zahtijeva se: (1) prethodno stručno znanje, (2) opaţanje i (3) istraţivanje problema. Treba imati u vidu da opaţanje nije pasivan proces, pasivno «zapisivanje» dogaĎaja i likova u memoriji, nego konstruktivan proces pomoću kojeg ljudi primaju ograničen broj signala koje šalje okolina. Vaţno je znati djelovanje pojedinih faktora na odvijanje ovog procesa. Ti faktori su neka vrsta determinanti koje odreĎuju potpunost, jasnoću, preciznost i usredotočenost opaţanja. Uvjeti opaţanja se najčešće dijele na objektivne i subjektivne. Kod uočavanja problema koji treba istraţivati vaţno je voditi računa o redoslijedu mjera i radnji heurističke i silogističke kriminalistike. Mjere i radnje heurističke kriminalistike imaju naglašene inventivne značajke. Pri tome vaţnu ulogu igra poznavanje morfologije krivičnih djela. Istraţivanje problema unutar krminalističke procedure je de facto postavljanje preliminarne kriminalističke diferencijalne dijagnoze (de facto prognoze) tzv. teorije o zločinu. Ukoliko je riječ o pozitivnoj dijagnozi ispunjeni su uvjeti za daljnje istraţivanje, ako je negativna, tih uvjeta nema. U vezi s rečenim u praksi mogu postojati sljedeće situacije: A. Od početka je dvojbeno da li je riječ o kriminalnom dogaĎaju ili krivičnom djelu (osnovi sumnje). Tada se odlučuje o poduzimanju mjera i radnji za otkrivanje kriminalnog dogaĎaja ili krivičnog djela i ukoliko je rezultat pozitivan i učinitelja (ponekad ţrtve i sudionika u dogaĎaju) i B. Od početka je nedvojbeno (osnovana sumnja) da je riječ o krivičnom djelu ili kriminalnom dogaĎaju. Tu se razlikuju situacije kada je učinitelj poznat od početka i kada slučaj treba samo razjašnjavati i kada je nepoznat i treba ga otkriti. Situacija pod jedan karakteristična je za heurističku kriminalistiku, a pod dva za silogističku. U prvom slučaju prevladavaju indicije i dokazi u spoznajnom smislu, a u drugom dokazi u formalnom smislu. Riječ je o kvalitativnoj razlici kod dokaza. Razlika postoji i u kvantitativnom smislu. U drugom slučaju postoji vjerojatnost ne samo da je učinjeno krivično djelo ili kriminalni dogaĎaj, nego i ko je učinitelj. Gnoseološka (spoznajna) komponenta kriminalističke procedure izravno je povezana s materijalnim, organizacijskim i tehničkim uvjetima. Iz do sada izloţenog vidljivo je da su kriminalističke procedure posebni procesi spoznavanja, koji su donekle podudarni procesu naučnog istraţivanja. MeĎutim kriminalistička istraţivanja za razliku od naučnih su ograničena predmetom i svrhom postupka i kriminalističkim i procesnim pravilima. Riječ je o kvantitativnom ograničenju obima istraţivanja. MeĎutim, naučna saznanja u kriminalističkoj proceduri moraju se upotrebljavati u skladu s naučnom metodologijom - lege artis. Stalno treba voditi računa o tzv. spoznajnoj trijadi kriminalističke procedure: (1) promatranju, (2) mišljenju i (3) praksi. Promatranje je specijalno organizirano (plansko) opaţanje kojim se selektivno odabire samo dio percipiranog materijala koji se moţe percipirati, kao relevantan. Metodološko odreĎenje obrasca selekcije konstitutivan je čin svake promatračke tehnike, a sastoji se u definiranju plana promatranja koji obuhvata predmet promatranja, instrumentarij promatranja i način registriranja opaţenih činjenica. Promatranje moţe biti izravno ili posredno (pomoću naprava), kratkotrajno ili dugotrajno, trajno, povremeno, neprekidno, s prekidima, unaprijed odreĎeno ili neodreĎeno. Prema načinima provedbe promatranje moţe biti voĎeno i slobodno. S obzirom na prostor moţe se odvijati u zatvorenom i slobodnom prostoru, a s obzirom na promatrača moţe biti pojedinačno ili skupno, a s obzirom na predmet, moţe biti u stanju mirovanja i u kretanju itd. Mišljenje kao druga spoznajna funkcija u širem smislu pokriva svaki kognitivni proces obrade ideja, predodţbi, slika, simbola i pojmova. U okvir mišljenja ulaze različiti procesi asociranja, sjećanja i
29 maštanja, preko sticanja pojmova do logičkog rasuĎivanja i stvaralačkog mišljenja. Mišljenje je usmjereno operiranje znacima i simbolima pomoću kojih dolazimo do uviĎanja odnosa. Mišljenje se razlikuje od ostalih psihičkih procesa po tri elementa: (1) ono je operiranje opaţajima, predodţbama, riječima, pojmovima i drugim rezultatima iskustva kao sredstvima ili znacima (simbolima) što omogućava da se mišljenjem saznaje više nego što je tim doţivljajima dato, (2) usmjerenost takvog korištenja iskustva zadatkom koji ţelimo da riješimo problemom pred kojim se nalazimo i (3) uviĎanje odnosa i veza koji prije nisu uočeni i čije uviĎanje upravo predstavlja rješenje zadatka ili problema pred kojim se neko nalazi. Mišljenjem, kao spoznajnom funkcijom, spoznaju se generalizacije, općenitosti, apstrakcije. To znači da se postiţe spoznaja o onome što prelazi granice osjetilne djelatnosti. To je psihički proces uspostavljanja veza i odnosa izmeĎu sadrţaja objektivne stvarnosti. Mišljenje počiva na brojnim misaonim operacijama. Rezultat tih operacija je shvatanje odnosa i veza meĎu pojavama. U kriminalističkoj proceduri su jednako vaţne operacije upoznavanja i operacije stvaranja. Prve spadaju u analitičku djelatnost prikupljanja, razvrstavanja i odabira informacija, a druge u stvaranje metodičkih osnova (zaključaka, verzija). U okvirima kriminalističke nauke razvijeno je široko područje kriminalističkog mišljenja. To je sinonim za kriminalističko ponašanje i mišljenje prilikom rješavanja slučajeva koji se istraţuju u rasponu od prve sumnje da je učinjeno krivično djelo do zaključenja slučaja. Aktivnost kriminaliste-istraţitelja ima odreĎene značajke koje proizlaze iz samog zadatka, sredstava i metoda, gledišta, odnosa i sl. Kriminalistički sadrţaj objekta, uvjeti rada, upotreba posebnih sredstava i metoda opredjeljuju specifičnosti mišljenja i predstavljaju specijalni kriminalistički vid mišljenja. Psihološke značajke se javljaju u postojanju posebnih tipova problemskih situacija i zadataka, u upotrebi profesionalnih struktura u mišljenju (sistema ili modela) i profesionalnim misaonim zahvatima djelovanja, kao i u odreĎenom povezivanju misaonih operacija i specifičnom djelovanju pojedinih mehanizama mišljenja (verzije, vlastito uvjerenje) u rješavanju istraţnih zadataka. Za rješenje istraţnih radnji značajne su dvije strukture mišljenja: heuristička (struktura traţenja rješenja) i epistemološka (struktura znanja). Postoji i reproduktivno, stvaralačko i intuitivno mišljenje. Praksa je treća spoznajna funkcija. Predmete istraţivanja treba sistematski prikupljati, razvrstavati i vršiti obradu praktičnih iskustava. Praksa je u kriminalističkoj nauci više nego provjera pravilnosti naučenog znanja. Ona ima stvaralačku spoznajnu funkciju. Rezultat prakse je praktična operativna kriminalistička strategija kao nacrt neposredne praktične aktivnosti suzbijanja kriminaliteta i njegova primjena u praksi, plansko korištenje operativno-taktičkih i tehničkih metoda, načina i sredstava u većem prostoru i vremenu s orijentacijom koja se uzdiţe iznad pojedinog slučaja. Ona mora proizlaziti iz teorijske operativne kriminalističke tehnike. Iz navedenog proizlazi da kriminalističke procedure pretpostavljaju sposobnost primjene odgovarajućih metoda na odreĎene sadrţaje. Kriminalističke procedure uključuju komponente koje su svojstvene svakoj naučno zasnovanoj istraţivačkoj metodi: opis, objašnjenje i predviĎanje (prognoza). Opis kao polazište kriminalističkog istraţivanja mora ispunjavati odreĎene uvjete. Osnovni je uvjet predmetna odreĎenost. Ona znači da se pri opisu uvijek mora tačno odrediti: (a) objekt opisa, (b) sredstvo opisa i (c) način opisivanja. Objekti mogu biti osobe, fizički predmeti, dogaĎaji, stanja, odnosi i sl. U okviru kriminalističke procedure posebnu ulogu igra opisivanje kriminalnog dogaĎaja. Polazeći od postulata kriminalističke nauke svaki dogaĎaj moţe se opisati pomoću osnovnih informacija (logičkih rečenica ili «porcija informacija») rasporeĎenih u tri strukture: hijerarhijsku, uzročno-posljedičnu i hronološku.
30 Objašnjenje je logički postupak kojim se predmet, dogaĎaj ili činjenica dovodi u vezu s drugim predmetom, dogaĎajem ili činjenicom, najčešće zbog toga što je prva činjenica razlog ili uvjet postojanja, promjene ili stanja druge činjenice. Zadatak je objašnjenja dobivanje odgovora na 9 zlatnih pitanja kriminalističke nauke. Predmet objašnjenja su okolnosti koje treba objasniti. Posebno vaţnu ulogu u kriminalističkoj proceduri igraju kauzalna objašnjenja. U kriminalističkoj proceduri vrlo je značajno predviĎanje. Ono sluţi kao provjera i objašnjenje i ima bitnu ulogu u odnosu na cjelokupni postupak i pojedine radnje. Ključnu vaţnost ima za planiranje istraţivanja i za provoĎenje pojedinih radnji i mjera. Vidimo da je kriminalistička procedura stepenovana spoznaja i da ima svoju spoznajnu strukturu. Započinje uočavanjem problema. Slijedi prikupljanje i sistematsko razmatranje podataka, te njihova ocjena. Kriminalistička procedura uvijek započinje s nekim oblikom sumnje, a završava istinom. Početni ili temeljni oblik sumnje su «osnovi sumnje». Centralni dio kriminalističke procedure je procjenjivanje situacije. Situacija je u doslovnom smislu smještenost nekog ili nečeg u okviru strukture jedne okoline. U navedenom smislu situacija je isto što i stanje okoline na koje se odnosi neki akter ili osoba koja odlučuje, a koje stanje je izraţeno odnosno specificirano kao niz strukturnih i procesnih odreĎenja. Svakoj svjesno donesenoj odluci kriminalista mora prethoditi procjenjivanje situacije. To u osnovi znači pretvaranje informacija i podataka u pravno utemeljene i svrsishodne odluke. Procjena situacije preduvjet je bez kojeg kriminalisti ne mogu i ne smiju donijeti nikakvu odluku. Riječ je o procesu razmišljanja kod kojega se, ovisno o mogućnostima, traţi pravilno djelovanje kriminalista u skladu sa situacijom, postavljenim zadacima i vaţećim propisima. Opseg procjenjivanja ovisi od opseţnosti raspoloţivih informacija i podataka (fond podataka) i sloţenosti situacije i zadataka. Pogrešno procjenjivanje često je rezultat unaprijed donesenih odluka koje vode u manipulaciju, pa čak i predrasude. U kriminalističkoj praksi najčešće se procjenjuju: situacija krivičnog djela, situacija kriminalističkih tragova, kriminalna situacija itd. U okviru kriminalističke procedure traţi se primjena kriminalističkog kombiniranja. To je sposobnost povezivanja dijelova u logičku cjelinu koje je utemeljeno na kriminalistički vjerodostojnim činjenicama, dakle utvrĎenim činjenicama. Ono treba omogućiti utvrĎivanje stvarnog činjeničnog stanja. Vidimo da se u okvirima kriminalističke procedure vrši kriminalističko otkrivanje. To je retrospektivan proces. Kriminalisti polaze od posljedica djela prema njegovim uzrocima. U prvoj fazi prevladavaju analiza i sinteza, otkrivaju se i fiksiraju dokazne informacije (osiguranje informacija) i sl. Misaona i po potrebi realna rekonstrukcija omogućavaju postepeni porast relevantnih informacija. Kriminalisti konfrontiraju protivrječne činjenice da bi tako otkrili netačne informacije. Kriminalističko otkrivanje prati kriminalističko zaključivanje. To je dosljedno ocjenjivanje postojećeg informacijskog fonda kroz prizmu pravila kriminalističke nauke. Sinonim je kriminalističko kombiniranje. U toku kriminalističke procedure kriminalisti moraju stalno voditi računa o mogućnosti pojave tzv. solipsističkih pogrešaka. To je pojava po kojoj sve vanjske činjenice dopiru u svijest ljudi putem njihovih osjetila, a «pogreške» nastaju zbog ograničenosti osjetila koja ograničavaju spoznaju i ograničenosti iskustva. Takvim ograničenjima podvrgnuti su kako kriminalisti, tako i svjedoci, ţrtve i osumnjičenici. Za uspješno provoĎenje kriminalističke procedure traţi se vještina kriminalista. To je organizirani i koordinirani sklop mentalne i/ili fizičke aktivnosti koji je povezan s nekim objektom ili drugim raspoloţivim informacijama u vezi s razjašnjavanjem krivičnog djela. Vještina se izgraĎuje postepeno, tokom ponavljanja, obučavanja ili iskustvom. Ona predstavlja jedan niz i svaki njen dio zavisi od prethodnog i utiče na sljedeći. Vještine se u osnovi dijele na: perceptivno-motorne, manuelne, intelektualne, socijalne itd. u ovisnosti od konteksta ili najznačajnijeg aspekta sklopa date vještine. U okviru metodike istraţivanja pojedinih kategorija krivičnih djela treba posebno razlikovati pojam «kriminalističko-taktički način». To je najracionalniji i najefikasniji način obavljanja operativnotaktičkih i procesnih radnji koje po mišljenju organa postupka najviše odgovaraju konkretnoj-operativno taktičkoj i taktičko-procesnoj situaciji i koji organ postupka bira iz arsenala kriminalističke taktike. U kriminalističkoj nauci govori se o slobodi izbora kriminalističko-taktičkih načina od strane organa postupka. Ta «sloboda» znači obavezu organa postupka da odabere za konkretnu taktičku situaciju
31 najprikladniji način. Taktički načini temelje se na rezultatima i spoznajama logike, psihologije i naučne organizacije rada. Prirodu i sadrţaj taktičkih načina uvjetuje i odreĎuje (diktira) konkretna operativna ili procesna situacija. Te su situacije često vrlo plastične i fluidne i stalno se mijenjaju, što zahtijeva stalno nove i drukčije taktičke načine u okviru jednog postupka. Kriminalističke procedure su protkane brojnim kriminalističkim provjerama. Tako se razlikuju provjere koje se provode po vlastitoj inicijativi organa postupka i one koje se provode po zahtjevu drugog nadleţnog organa. Objekt provjere mogu biti osobe, predmeti, mjesta, odnosi, uvjeti, okolnosti i sl. Po načinu provedbe provjere mogu biti javne (otvorene) i tajne (konspirativne). Završetak kriminalističke procedure u osnovi javlja se u dva oblika. Prvom, kada je nesporno utvrĎeno postojanje krivičnog djela i učinitelja i drugom, kada je nemoguć nastavak krivičnog progona zato što su iscrpljene sve mogućnosti daljnjeg razjašnjavanja činjeničnog stanja, tj. kada se od nastavka kriminalističke procedure ne moţe očekivati ni minimum uspjeha, jer nema više izgleda da će se osigurati dostupnost učinitelja, kada je utvrĎeno da se ne radi o krivičnom djelu ili ako postoje zapreke za primjenu krivičnih sankcija (imuniteti, nedostupnost) itd.
32 4. KRIMINALISTIĈKO TAKTIĈKA NAĈELA Postoje brojna kriminalističko taktička djelatna načela koja se moraju primjenjivati u radu kriminalista. U stvari riječ je o načelima kriminalističke znanosti, koja u osnovi spadaju u kriminalističku taktiku. Svako od tih načela obuhvaća više cjelina, koja u nekim slučajevima mogu biti uzeta kao samostalno načelo niţe razine. «To su u pravilu sloţena, višerazinska načela». Navedena načela izviru iz propisa kojima je ureĎeno kriminalističko postupanje, ratificiranih meĎunarodnih konvencija, pravila etike kriminalista, kao i iz stvarnih sadrţaja kriminalističkog postupanja. Kriminalistička načela mogu se kategorizirati i razraditi s obzirom na njihovu sadrţajnu odreĎenost. Njihova primjena prvenstveno se odnosi na pojedine radnje i mjere u okvirima kriminalističke procedure, ali i nju samu. U ovom radu posluţit ćemo se metodom njihovog nominiranja uz navoĎenje njihovih bitnih sadrţaja. Prilikom odreĎivanja sadrţaja kriminalističko taktičkih načela po prirodi stvari dolazi do ispreplitanja istih sadrţaja u različitim načelima. Riječ je o organskom uklapanju jednih načela u druge, koja djeluju kao prividno ponavljanje. Koji puta se javlja i unutarnji nesklad. Teško je rangirati načela po njihovoj vaţnosti, pa se to u ovom udţbeniku i ne čini. Ipak, «načelo nad načelima» je načelo zakonitosti. Potrebno je naglasiti da se ova načela primjenjuju na sve izvore informacija, materijalne i personalne. Ta načela su: Načelo zakonitosti, Načelo istine, Načelo objektivnosti, Načelo planiranja i metodičnosti, Načelo operativnosti i brzine, Načelo blagovremenosti, Načelo srazmjernosti, Načelo čuvanja tajne i diskrecije, Načelo ekonomičnosti postupka, Načelo jedinstvenog rukovoĎenja, Načelo koordinacije i saradnje, Načelo kritike i samokritike, Načelo «lojalnog prikupljanja dokaza», Načelo potpunosti, Načelo racionalizacije djelovanja, Načelo taktičke i tehničke slobode, Načelo temeljitosti, Načelo humanosti, Načelo stručnosti i specijalizacije. 4.1. Naĉelo zakonitosti To je jedno od temeljnih načela za kriminalističku djelatnost, koje ima ishodišno značenje. Ono je usko povezano s istoimenim načelima u krivičnom materijalnom i procesnom pravu. U osnovi ovo načelo znači da se nadleţna tijela represije u svom radu na suzbijanju kriminaliteta moraju strogo i dosljedno pridrţavati slova i duha pozitivnih zakonskih odredbi. Ovo načelo je osnovno ustavno i zakonsko načelo i znači da nitko ne moţe biti kaţnjen za krivično djelo, ako ono kao takvo nije bilo prethodno predviĎeno u zakonu. Njime se izraţava da kriminalistička radnja i mjera moţe biti poduzeta pod uvjetom da su ispunjene zakonske pretpostavke za njihovo poduzimanje, dakle, da se poduzimaju u okviru zakona i u vezi s istraţivanjem krivičnih dogaĎaja ili krivičnih djela. Drugim riječima riječ je o načelu koje pred kriminaliste postavlja zahtjev da se u radu na suzbijanju kriminaliteta strogo pridrţavaju slova i duha pozitivnih zakonskih propisa. Temeljni pravni okviri, unutar kojih se moraju smjestiti kriminalistički zahvati, su odreĎeni Ustavom, Zakonom o krivičnom postupku, Krivičnim zakonom i drugim zakonima i podzakonskim aktima kojima se ureĎuje djelatnost odreĎenog tijela postupka. 4. 2. Naĉelo istine Prilikom otkrivanja i dokazivanja postojanja krivičnih djela i njihovih učinitelja nadleţna tijela represije duţna su istinito i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje, kako bi se u postupku mogla donijeti što objektivnija odluka. Bez obzira na stadij postupka sva tijela represije duţna su poštovati ovo načelo jer njihovo postupanje i sluţi utvrĎivanju istine. Ovlaštene sluţbene osobe kada postupaju na neformalan način imaju odreĎenu operativnu slobodu pri odabiru i vršenju odreĎenih kriminalističko taktičkih mjera i radnji, ovisno o karakteristikama konkretnog slučaja. Ti djelatnici i u toku tog neformalnog postupanja moraju se pridrţavati ovog načela, što proizlazi iz odredbe ZKP-a. Pri tome oni su duţni, sukladno vlastitoj kreativnosti i inventivnosti poduzimati primarno one mjere i radnje koje su najpogodnije za utvrĎivanje istine. Načelo istine mora biti prisutno u radu ovlaštenih sluţbenih osoba od prvih saznanja za mogućnost postojanja krivičnog djela.
33
4. 3. Naĉelo objektivnosti Ovo načelo predstavlja temeljnu barijeru neobjektivnosti. Objektivnost je uvjet za utvrĎivanje istine. Istina se moţe utvrditi samo ako postupci nadleţnih tijela represije budu osloboĎeni bilo kojeg oblika subjektivnosti, pristranosti, taštine i sličnih stavova koji negativno utječu na utvrĎivanje istine. Vidimo da ovo načelo u osnovi znači, da se u toku postupka ne smije biti pristran ili jednostran, drugim riječima subjektivan. Ono dolazi do izraţaja kroz sistematičnost, svestranost i realnost u provoĎenju mjera i radnji u postupku. Ovo načelo podrazumijeva visoko razvijenu kritičnost prema vlastitom i tuĎem radu, kao i rezultatima rada. Realizacija načela objektivnosti zahtijeva na strani kriminalista: savjesnost, odgovornost i kritičnost u radu, staloţen, odmjeren, ispravan i pravedan odnos prema graĎanima čiji se postupci ili osobnosti istraţuju. Protivni su ovom načelu bilo koji oblici subjektivnosti, nekritičnosti i iracionalnosti. Ovo načelo podrazumijeva otklanjanje bilo kojeg oblika vanjskog uplitanja u kriminalističko postupanje s namjerom da se izazove odreĎeni učinak. Ovo načelo znači i da kriminalist od početka do kraja postupka mora ostati pribran, miran i ispravan prema ljudima i situacijama. To znači da on u svoj rad ne smije unositi ništa osobno. On mora stalno u sebi razvijati smisao za istinu i pravednost. To znači da kriminalist mora imati samostalan, hrabar i snaţan karakter, da je nepotkupiv i sl., što su temelji i garancija njegovog autoriteta i osobnog ugleda. Kod primjene ovog načela dolazi do izraţaja staro pravilo da istinu moţe saznati samo onaj koji ju i sam poštuje. Nikada se ne smije činiti nešto iz osobnih ambicija ili da bi se postupak proveo do kraja po svaku cijenu, ako to nije utemeljeno na dokazima. Ovo načelo je prepreka ţelji za brzim rješavanjem slučajeva i prikupljanju samo onih činjenica koje terete neku osobu. Ono zahtijeva od kriminalista da dokazne informacije sagledaju u njihovoj realnoj vrijednosti, što znači da ih se ne smije potcjenjivati niti precjenjivati. Istovremeno to znači da kriminalist mora operativne mjere i radnje poduzimati u skladu s operativnim planom i stvarnim potrebama slučaja, a ne da bi se samo formalno ispunilo provoĎenje operativnog zadatka. Nepridrţavanje ovog načela uz ostalo dovodi do uznemiravanja graĎana. Vidimo da ovo načelo znači dosljednu primjenu zakona i drugih propisa. To znači da kriminalisti moraju razvijati svoju objektivnost kako bi izbjegli profesionalnu sklonost da traţe i osiguravaju samo one činjenice koje nekog terete, a ne i one koje nekome idu u korist. Kako je navedeno to proizlazi i iz principa zakonitosti. Vidimo da je ovo načelo zakonska obveza. Ovo načelo se podjednako primjenjuje kod odluke o poduzimanju neke radnje ili mjere, kao i kod ocjene rezultata poduzetih radnji i mjera. Ono je u najuţoj vezi s načelom kritičnosti i samokritičnosti. Objektivnost u radu kriminalista je atribut etike kriminalista. Ovo načelo je prepreka površnom, olakom, jednostranom donošenju i prihvaćanju ocjena i zaključaka i neutemeljenom sumnjičenju graĎana i bilo kom obliku svjesne ili podsvjesne simpatije ili antipatije prema nekome. Ovo načelo je i prepreka grubim povredama objektivnosti zbog prijateljstva, neprijateljstva, koristoljublja i drugih usluga. Nerijetko se u praksi dogaĎaju povrede ovog načela zbog tzv. nesvjesnih grešaka koje proističu iz nesvjesnih simpatija ili antipatija, spolne privlačnosti i sl. 4. 4. Naĉelo planiranja i metodiĉnosti postupanja Metodičnost u radu i planiranje operativno-taktičkih mjera i radnji policije uvjet je sistemskog postupanja svakog kriminaliste i istovremeno osnovni zahtjev postupanja u procesnom i taktičkom smislu. Cjelokupna kriminalistička procedura (postupak) da bi bila učinkovita, mora od samog početka ići metodički i po odreĎenom planu i potplanovima. Ovo načelo zahtijeva da svako postupanje u konkretnom krivičnom slučaju mora biti proučeno i planirano prije njegovog poduzimanja. Osnovni razlog tome leţi u karakteru suvremene borbe protiv kriminaliteta uz primjenu brojnih sloţenih i dinamičnih procesa. Primjeni ovog načela suprotstavljaju se u svakodnevnoj kriminalističkoj praksi:
34 (1) protok vremena od časa učinjenja krivičnog djela do saznanja o njemu i nuţne namjerne i nenamjerne promjene činjeničnog stanja u pogledu materijalnih i personalnih izvora informacija, (2) sam učinitelj kao i laţni svjedoci i (3) preduvjerenje kriminalista, kao i sticaj različitih objektivnih i subjektivnih okolnosti. Kriminalisti vide pred sobom posljedicu krivičnog djela, ali i nju često nejasno. Kada se utvrdi da je neki dogaĎaj krivično djelo treba utvrditi njegov uzrok, otkriti učinitelja kada je nepoznat ili ga pronaći kada je poznat i u bjekstvu i dokazati njegovu krivnju. Bez planiranja i sistematičnog postupanja kriminalistima prijeti opasnost od brojnih grešaka. Isto tako ishod postupka bi bio neizvjestan i ovisio bi od nepredvidivih okolnosti, kao i različitih slučajnosti. U toku svoje djelatnosti kriminalisti nerijetko nailaze na mnogostruko ispletene okolnosti raznih vrsta, obilje činjenica čiju se vezu svaki puta ne moţe odmah shvatiti. Oni u odreĎenim početnim fazama postupka ne znaju što treba eliminirati, a što zadrţati, koje su činjenice irelevantne, a koje ključne. Da se u toj zavrzlami, a koji puta i u haotičnoj situaciji snaĎu, pomaţe im planiranje. Planiranje disciplinira kriminaliste i omogućava pravovremeno i pravilno uočavanje nedostataka i praznina u postupku. Planiranje je bit metodičnosti, i suprotstavlja se neplanskom i spontanom poduzimanju radnji. Kriminalističko planiranje provodi se na posebnim osnovama i na poseban način. Metodičnost uključuje program izvedbe sa svim tehnologijskim, komunikacijskim, informatičkim i drugim komponentama. Postupanje bez planiranja i metodičnosti odlikuje se niskom kvalitetom i neizvjesnim ishodom. Vidimo da načelo metodičnosti uključuje nuţnost organiziranja i planiranja kriminalističke djelatnosti, postojanost i temeljitost u ostvarenju cilja. Iz navedenog proizlazi da je metodičnost plansko pristupanje ispitivanju odreĎenog krivičnog dogaĎaja ili djela. U svakodnevnom radu za kriminaliste to znači u svakom konkretnom slučaju predviĎanje osnovnih pitanja na koja treba dobiti odgovore i njihov redoslijed, predviĎanje osnovnih radnji i mjera koje treba izvršiti, redoslijed izvršenja radnji i mjera i rokova izvršenja itd. Ovi okviri prilagoĎavaju se svakom konkretnom slučaju, a plan se primjenjuje elastično, ovisno o postignutim rezultatima. Bez odgovarajućeg jasnog plana djelovanja nema i ne moţe biti metodičnosti u radu. Suvremenom kriminalističkom planiranju trebaju biti strani rutina, šabloni i recepti. Oni su suprotni ulozi i duhu planiranja. Što je u jednom slučaju ispravno i potrebno, u drugom slučaju moţe biti kobno. Plan ne smije biti krut, nego elastičan. On mora doţivjeti nuţne izmjene u «hodu» postupka. U tome se i sastoji njegova elastičnost. Planiranje treba započeti već s prvim raspoloţivim činjenicama. Ono sluţi provjeravanju i tumačenju tih i prikupljanju novih činjenica. Stvaranjem plana, planiranje tek počinje i traje do okončanja postupka. Potrebne mjere i radnje tijela postupka moraju biti izvršene u stvarnom razmjeru sa značajem krivičnog djela i njegovog učinitelja, taktičkim ciljevima i ocjenom kriminalne situacije. Kostur svakog planiranja čine zlatna pitanja kriminalističke znanosti. 4. 5. Naĉelo operativnosti i brzine Ovdje imamo oblik sloţenog načela koje uključuje podnačela brzine, koordinacije u radu, suradnju, prilagodbu stvarnim prilikama i posebne oblike postupanja. Zovu ga i načelo brzine i iznenaĎenja, odnosno blagovremenosti. Ovo načelo usko je vezano uz odreĎene organizacijske pretpostavke i poglavito uključuje modalitete izvedbe pojedinih kriminalističkih radnji i mjera. Operativnost se odnosi na cijeli sistem kriminalističke djelatnosti, kao i na pojedine subjekte. Operativnost u radu kriminalista dopunjuje i osmišljava načelo brzine. Operativnost pretpostavlja poznavanje stanja, prilika, kriminalnih ţarišta, pojavnih oblika vršenja krivičnih djela na odreĎenom području itd. Ovo se načelo manifestira u brzom i odlučnom, ali smišljenom postupanju. Idealna je pretpostavka da se kriminalističko taktičke mjere i radnje poduzmu odmah po saznanju za krivični (kriminalni) dogaĎaj ili krivično djelo. Što je kraći vremenski razmak izmeĎu učinjenog djela i započinjanja postupka, veći su izgledi za uspjeh. Ovo načelo posebno dolazi do izraţaja kod hvatanja učinitelja na djelu (in flagranti). Smatra se da je zatečena u krivičnom djelu osoba koju netko opazi u radnji krivičnog djela, odnosno osoba koja je
35 neposredno nakon krivičnog djela zatečena pod okolnostima koje upućuju na to da je upravo učinila krivično djelo. U svakodnevnoj praksi moţe predstavljati problem pojam «neposredno nakon krivičnog djela» koji je uvjetovan brojnim objektivnim okolnostima u vezi s pojedinim tipovima krivičnih djela. Uz ostala taktička načela ovo načelo bitan je preduvjet učinkovitosti postupanja pojedinih kriminalista i čitavog sistema kaznene represije, osobito danas u savremenim uvjetima borbe protiv kriminaliteta. Sporost se uvijek negativno odraţavala na učinkovitost borbe protiv kriminaliteta. Nepotrebna odlaganja i odugovlačenja u postupku onemogućavaju otkrivačku učinkovitost, olakšavaju kriminalnu aktivnost i ohrabruju potencijalne učinitelje krivičnih djela, te unose nesigurnost meĎu graĎane. Ovo načelo treba primjenjivati kako u odnosu na osobne izvore informacija, tako i materijalne. Osobito je vaţno prilikom traganja za učiniteljima krivičnih djela. Ovo načelo na strani kriminalista pretpostavlja odreĎena znanja i psihofizičke sposobnosti, drugim riječima stvarne mogućnosti djelovanja u konkretnom slučaju. Operativnost u radu u osnovi znači brzo i smišljeno postupanje u cilju razjašnjavanja krivičnog djela i hvatanja učinitelja. Ovo načelo takoĎer znači da rad na terenu treba imati prednost pred radom u kancelarijama (tzv. kabinetski rad i administriranje). Brzim (pravovremenim) poduzimanjem mjera i radnji (neformalnih i formalnih) omogućava se i olakšava utvrĎivanje postojanja krivičnog djela, njegovih modaliteta, učinitelja i dr. Načelo brzine omogućava maksimalnu učinkovitost. Načelo brzine treba proţimati sve postupke, a osobito predistraţni. Kod nekih taktičkih situacija brzina nije poţeljna, jer moţe ići na štetu situacije. Riječ je o poznatoj primjeni taktike čekanja bolje prilike ili pogodne prilike u kriminalističkoj praksi. U kriminalističkom ţargonu riječ je o «kunktatorskoj taktici». Kriminalisti moraju imati brz, siguran i dobar refleks, sposobnost brzog odlučivanja i ostvarivanja odluke, koja mora biti smišljena. Treba imati u vidu da brzina nije isto što i brzopletost. Kako je istaknuto, koji puta ovisno o taktičkoj situaciji treba znati i strpljivo čekati. Brza i pravilna odluka, dinamičnost i operativnost u radu daju najviše garancija za siguran uspjeh. Brz kriminalistički poduhvat djeluje iznenaĎujuće na učinitelje, saučesnike, laţne svjedoke, prikrivače i sl., zbunjuje ih, šokira, onesposobljava za primjenu lukavstava i nečasnih sredstava obrane. Načelo brzine i iznenaĎenja je poznato kriminalističko načelo. Iznenaditi nekoga znači poduzeti pravovremeno takve mjere koje osoba nije očekivala i u vrijeme kada se nije nadala. Munjevit iznenadni «udar» osigurava pun uspjeh. IznenaĎenje vaţi za sve stadije postupka i sve mjere i radnje. Tako policija na prepad uhićuje opasne prijestupnike, pronalazi skrivene corpora delicti, hvata učinitelje na djelu i sl. Ovo načelo posebno dolazi do izraţaja kod mjera prve intervencije (primarno temeljne policije) i mjera prvog zahvata kriminalističke policije i tuţioca. Brzim poduhvatom olakšava se utvrĎivanje postojanja djela i poduzimanje najučinkovitijih mjera otkrivanja i hvatanja učinitelja. Brza i pravilna odluka, operativnost, dinamičan i elastičan rad pruţaju najviše garancija za uspjeh. Pozitivne učinke ovog načela treba razlikovati od brzopletosti. Postoje situacije u okviru kriminalističke procedure kada nepromišljenost i ţelja za brzim uspjehom upropaste dugo pripremanu i taktički povoljnu situaciju. Kriminalisti su duţni procijeniti i iskoristiti najpogodniju priliku za provoĎenje odreĎene kriminalističko-taktičke mjere i radnje. Koji puta takva procjena nije moguća zbog nedostatnog informacijskog fonda. Bez obzira na ovo načelo uvijek treba, na osnovi raspoloţivih informacija, procijeniti da li hitno poduzimanje mjera i radnji predstavlja rizik koji bi mogao oteţati ili čak onemogućiti operativno postupanje. U okviru ovog načela posebno dolazi do izraţaja podnačelo iznenaĎenja. Iznenaditi nekoga znači poduzeti takve mjere i radnje koje on nije očekivao i u vrijeme kada se nije nadao, odnosno na mjestu koje nije mogao predvidjeti, na način da ga takva djelatnost u potpunosti zbuni, šokira i onemogući za daljnji otpor, borbu ili bilo kakav drugi oblik suprotstavljanja u danoj situaciji. Znatan broj operativnih mjera i radnji represivnog karaktera mogu se učinkovito realizirati uz moment iznenaĎenja (uhićenje, zaticanje na djelu, pretraga i sl.). Munjeviti iznenadni zahvat osigurava pun uspjeh. U policijskom ţargonu riječ je o djelovanju na prepad. Ovakvi zahvati zahtijevaju temeljito i metodično postupanje. Kriminalistička praksa pokazuje da se pod uvjetom smišljenog i dobro pripremljenog postupanja postiţe učinak iznenaĎenja, osobito u odnosu na učinitelja krivičnog djela. Dosljedna primjena ovog načela je preduvjet za uspješno suzbijanje kriminaliteta.
36 Kao podelement načela operativnosti (brzine i iznenaĎenja) imamo i načelo brzine djelovanja (hitnosti). Ovo načelo hitnosti je u najuţoj vezi s načelom blagovremenosti. Ono ima u vidu dinamiku traseoloških promjena i očekivani (mogući) traseološki deficit (traseološka entropija) na mjestima koja su u vezi s krivičnim djelom. Ovo načelo izraţava reakciju tijela postupka na kazneni dogaĎaj ili krivično djelo. Ono istovremeno ne označava i grozničavu ţurbu i tijesno je povezano s načelom točnosti i temeljitosti. Ovo načelo je negacija birokratskog odnosa prema radu i kancelarijskog načina rada. O ovom podnačelu treba posebno voditi računa kada je riječ o kolektivnom radu kriminalista, što je danas najčešći slučaj. U takvim slučajevima ovisno o karakteristikama slučaja na kome se radi treba posebno voditi računa i o kvalitetama (i nekvalitetama) kriminalista koji sudjeluju u radu. U takvim slučajevima moţe se javiti tzv. fenomen «konvoja», tj. da se brzina i tok operacija odvija brzinom najsporijeg kriminaliste. Takav slučaj oteţava primjenu načela jedinstvenog rukovoĎenja, i načela koordinacije i saradnje tzv. jedinstvo akcije svih kriminalističkih snaga. 4. 6. Naĉelo blagovremenosti Ovo načelo zahtijeva da se operativne mjere i radnje policije i anticipirane radnje dokazivanja moraju poduzeti odmah kad je nastala potreba za njihovim provoĎenjem, tj. kada se očekuje da se mogu postići najoptimalniji rezultati, najveća učinkovitost i korisnost u kriminalističkom i procesnom smislu. Primjena ovog načela onemogućava bitan gubitak relevantnih informacija, nastupanje traseološke entropije, zaboravljanja, dogovaranja i sl. 4. 7. Naĉelo srazmjernosti Ovo načelo zahtijeva od kriminalista da svaku mjeru i radnju poduzimaju u zakonom odreĎenim okvirima uz voĎenje računa o neophodnosti i srazmjernosti primijenjene mjere ili radnje. Drugim riječima da djelatnost tijela postupka mora biti razmjerna ţeljenom cilju. Sukladno ustavnim i zakonskim rješenjima u okviru postupka ne smiju se primjenjivati neutemeljeni i nepotrebni zahvati u prava i slobode pojedinaca. To znači da se smiju primijeniti samo one mjere i radnje u konkretnom slučaju koje uvaţavaju teţinu učinjenog djela, stvarne prilike i alternativna rješenja koja eventualno postoje. Ţeljeni cilj treba postići s jednakom djelotvornošću uz što manje zahvata u prava i slobode graĎana. To znači da ne smiju nastupiti posljedice koje sa ţeljenim učinkom očito nisu srazmjerne. Kada je riječ o policiji, manjkajuća proporcionalnost, uvijek dovodi do zabrane intervencije. Načelo srazmjernosti uključuje i voĎenje računa o načelu ekonomičnosti. Načelo srazmjernosti u primjeni kriminalističkih načina i sredstava zahtijeva usklaĎivanje s načelima zakonitosti, humanosti, utvrĎivanja istine i sl. 4. 8. Naĉelo ĉuvanja tajne ili diskrecije Ovo načelo se, u osnovi, odnosi na mjere i radnje koje poduzimaju tijela represije, kao i na osobe umiješane u slučajeve koji su objekt interesa tih tijela. Ovo načelo ne odnosi se podjednako i u istoj mjeri na sve operativno-taktičke mjere i radnje. Neke se poduzimaju u strogoj konspirativnosti, dok se druge poduzimaju na način koji ima javni karakter. Obično je riječ o drţavnoj, vojnoj, sluţbenoj i poslovnoj tajni. Ovo načelo primarno se odnosi na čuvanje sluţbene tajne. Koji puta tijela postupka sluţbene podatke s kojima raspolaţu moraju tajiti do posljednjeg trenutka, jer otkrivanje («provaljivanje») pojedinosti moţe dovesti do neuspjeha postupka uslijed prilagoĎavanja laţne obrane, oteţavanja ili onemogućavanja uspješne provjere alibija, prikrivanja ili uništavanja tragova i predmeta krivičnog djela, instruiranja laţnih svjedoka itd. Ovo načelo je usko povezano s načelom iznenaĎenja i primarno dolazi do izraţaja u radu policije. Operativno taktičke mjere i radnje policije mogu biti javne i diskretne (tajne). Javnost operativnotaktičkih mjera i radnji najčešće se odnosi na njihovo javno poduzimanje, ali ne i na povod njihovog poduzimanja, cilj i rezultate. Preuranjeno objavljivanje podataka moţe oteţati ili paralizirati rad tijela
37 postupka i bitno oteţati prikupljanje, osiguranje, izvoĎenje i provjeru dokaza. Ovo načelo odnosi se kako na mjere i radnje koje treba poduzeti, tako i na one koje su već poduzete i njihove rezultate. Njegova primjena osigurava uspjeh postupka i dobru suradnju s graĎanima. Diskrecija uz ostalo onemogućava poduzimanje osvetničkog čina u bilo kom obliku i sl. Ovo načelo dolazi posebno do izraţaja kod primjene kriminalističkog instituta prikrivenih istraţitelja, tajnih agenata i informatora, kao i kod poduzimanja nejavnih (diskretnih) operativno- taktičkih mjera i radnji policije kao što su tajne operacije (cover operations) u vidu tajnog praćenja, elektroničkog nadzora i sl., postavljanja klopki i zamki, zasjeda, blokada, racija i sl. Treba imati u vidu da je diskrecija primarno oznaka profesionalnog odnosa, pravne obveze i etike, a ne djelatno načelo. Čuvanje tajne je profesionalna obveza normirana pravnim propisima, ali i etičkim standardima tijela postupka. Ovo načelo znači da se o postupcima ne smije diskutirati ni s kolegama i osobama iste profesije, koje ne rade na konkretnom slučaju. Ovo načelo treba biti prepreka tzv. «curenju» informacija iz tijela postupka. To «curenje» informacija ne samo što moţe imati i ima štetne posljedice na ishod postupka, nego često ide na štetu digniteta nevinih osoba koje su prerano proglašene krivima ili neutemeljeno umiješane u kriminalni slučaj. Svakako ovo načelo podrazumijeva i to da o sluţbenim stvarima ne treba razgovarati s ukućanima i prijateljima. 4. 9. Naĉelo ekonomiĉnosti postupanja Operativna i procesna ekonomija postupanja polazi od osnovnih postupovnih i kriminalističkih načela i ograničavanja taktičko-tehničke slobode u postupanju. Osnovni elementi načela ekonomičnosti su: (1) brzo provoĎenje postupka, ali ne na način ta se time ugroţavaju utvrĎivanje istine u kvalitativnom ili količinskom smislu i zaštita prava i sloboda graĎana, (2) što jeftinije i kraće provoĎenje postupka, (3) zabrana primjene svega što se u postupku ne javlja kao potrebno, (4) nanošenje što manje štete, (5) voĎenje računa o tome da se ovo načelo što više poklopi s načelom srazmjernosti u primjeni prinudnih mjera i dokaznih sredstava, (6) kod manje značajnih slučajeva treba teţiti za pojednostavljenjem postupka i (7) odbacivanje dokazne informacije ili dokaza ako nije u vezi sa slučajem, ako njihovo pribavljanje nije neophodno, a dovodi do odugovlačenja postupka, uticaja na svjedoke, sugeriranja, ako su neprikladni i neupotrebljivi, ako se ne mogu pribaviti, ako nemaju ozbiljnu dokaznu vrijednost, ako je sporna (predmetna) činjenica već dokazana drugim vjerodostojnim dokazima ili je notorna itd. Treba stalno imati u vidu da svaka brzina u postupanju nosi u sebi opasnost od zabluda, ako se ravna po načelima istine i srazmjernosti. Nikada primjena ovog načela ne smije ići na štetu interesa postupka i prava i slobode graĎana. Ovo načelo odnosi se na cijeli postupak, kao i na njegove pojedine radnje i mjere. U odnosu na mjere i radnje ovo načelo znači poduzimanje onih mjera i radnji koje su potrebne, čime se isključuju suvišne. Ono znači restriktivno postupanje prema onim činjenicama koje nisu u vezi s krivičnom stvari, koje su irelevantne. Načelo ekonomičnosti i načelo istine treba uskladiti, na način da racionalnost i ekonomičnost ne smiju ići na štetu utvrĎivanja istine. 4. 10. Naĉelo jedinstvenog rukovoĊenja Ovo načelo zahtijeva da rad na istraţivanju teških i sloţenih krivičnih djela koji zahtijeva angaţiranje većeg broja djelatnika i sredstava bude organiziran iz jednog centra tako da njime rukovodi štab. Štab treba koordinirati i sinhronizirati sve aktivnosti po unaprijed izraĎenom planu. Štab ili odreĎeni rukovoditelj odreĎuju pojedine zadatke, analiziraju polučene rezultate, vrše potrebne izmjene i prilagoĎavanja plana i usmjeravaju njegovu realizaciju u odreĎenom pravcu. Ovo načelo polazi od toga da moderan kriminalistički rad u suvremenim uvjetima borbe protiv kriminaliteta moţe biti samo kolektivan
38 rad uz nuţnu podjelu rada, u kome sve ovisi od djelatnosti i sposobnosti svakog pojedinog kriminaliste i svih zajedno. Zato, prilikom izbora kriminalista treba voditi računa o karakteristikama konkretnog slučaja i svojstvima kriminalista koji će sudjelovati u njegovom razjašnjavanju. 4. 11. Naĉelo koordinacije i saradnje Zovu ga i načelo jedinstva akcije svih kriminalističkih snaga. Savremeni kriminalitet ne poznaje ni prostorne ni administrativne granice, što već duţe vrijeme ovo načelo stavlja u prvi plan. Ovo načelo nalaţe da rad na istraţivanju krivičnih djela, kao i cjelokupna aktivnost suzbijanja kriminaliteta budu organizirani na način koji će osigurati koordinirano postupanje svih sudionika. Ovo načelo vodi računa o tome da kriminalitet nije ograničen samo na jedno mjesto ili područje. Zbog lokalnog, izvan lokalnog i meĎunarodnog karaktera kriminaliteta ovo načelo je u zadnje vrijeme u prvom planu u radu kriminalista. Navedena priroda savremenog kriminaliteta zahtijeva jedinstvo volje i akcije svih kriminalističkih snaga. Ono pretpostavlja odgovarajuću razinu saradnje meĎu tijelima krivične represije koja omogućava koordinirano djelovanje u situacijama kada je to potrebno. Koordinacija i saradnja ostvaruju se neposrednim kontaktima i putem tzv. zamolnica, kao obliku operativne i pravne pomoći. Kada je riječ o zamolnicama pretpostavlja se savjesno i korektno postupanje tijela kome je zamolnica upućena. Koordinacija i saradnja manifestira se i kroz meĎusobnu razmjenu informacija o pojavnim oblicima kriminaliteta i iskustvima u njegovom suzbijanju, pri čemu treba izbjegavati nepotrebno dopisivanje i druge oblike komunikacija, kako zbog načela ekonomičnosti postupanja, tako i opasnosti od otkrivanja sluţbenih tajni. Ovo načelo posebno dolazi do izraţaja kada vršenje krivičnih djela prelazi lokalne okvire i ima meĎunarodni karakter. Naţalost, još uvijek postoje brojne tzv. «resorne» granice koje onemogućavaju ili oteţavaju provoĎenje ovog načela. Ovo načelo je u najuţoj vezi s pojmom koordinirane borbe protiv kriminaliteta koji znači, da se u toj borbi istovremeno i na svim područjima i razinama moraju angaţirati nadleţne snage za borbu protiv kriminaliteta, koje mogu doprinijeti njegovom suzbijanju. Koordinacija domaćih i inozemnih represivnih tijela u osnovi odvija se kako u realizaciji konkretnih operativno taktičkih mjera i radnji (provjere, potraţna djelatnost, pojačani nadzor, praćenje i sl.), tako i na planu razmjene saznanja o novim pojavnim oblicima kriminaliteta i metodama rada kriminalaca. Ova suradnja osobito dolazi do izraţaja u okviru preventivne djelatnosti. U okviru ovog načela postoji i podnačelo meĎunarodne suradnje u borbi protiv kriminaliteta. Ono se ostvaruje preko brojnih policijskih i drugih meĎunarodnih organizacija. Na prvom mjestu je Interpol, a slijede Europol, Šengenski sporazum i sl. 4. 12. Naĉelo kritike i samokritike Riječ je o poznatom načelu u kriminalističkoj znanosti, načelu podozrenja ili skepse. Ovo načelo je najuţe povezano s načelom metodičnosti (čiji je u stvari dio, element) i načelom objektivnosti. Ipak ga se u kriminalističkoj taktici obraĎuje posebno, jer ga se mora primjenjivati i u takvim situacijama koje na prvi pogled izgledaju jednostavne. Pri tome kriminalisti polaze od teze, da se iza sitnica mogu kriti teška krivična djela. I pri najvještijem i najpaţljivijem postupanju dogaĎaju se greške, ali ako su one spoznate i samokritički prihvaćene, posluţiti će za pravilan rad u budućnosti. Svaki kriminalistički rad počinje sa sumnjanjem. Sumnjati znači više i drukčije pretpostavljati nego što to pokazuje vanjski prividni izgled neke situacije, činjenice i sl. Privid koji je pravovremeno uočen omogućava kriminalistima da uoče pravo stanje stvari. Iza, na prvi pogled beznačajnog krivičnog dogaĎaja ili djela, mogu se kriti teška krivična djela. Iza brzog i skrušenog osumnjičenikovog ili okrivljenikovog priznanja lakšeg krivičnog djela, lukavog krivca, moţe se raditi o prikrivanju teţeg djela i sl. Kriminalisti s druge strane, ne smiju podleći paranoidnom sumnjičenju. Isto tako, kriminalisti ne smiju biti «zaslijepljeni» prividnim upadljivostima i neupadljivostima. Bez sposobnosti sumnjanja nema otkrivanja sloţenih kriminalnih slučajeva, osobito tzv. savršenih zločina. Bez sumnjanja promatranje kriminalista ne postaje svjesno opaţanje, koje znači otkrivanje. Kriminalisti praktičari u svakodnevnom radu susreću se s čitavim dijapazonom sumnji. Te sumnje mogu biti neodreĎene, lake, teške, utemeljene i
39 neutemeljene i sl. Sa stanovišta tijela postupka obično razlikujemo opću sumnju i osnovanu sumnju koje su u nadleţnosti policije, zatim sumnju i osnovanu sumnju koje su u nadleţnosti policije i tijela kaznenog postupka i sumnju koja graniči sa sigurnošću koja je u nadleţnosti tuţiteljstva i suda. Zahvaljujući sumnjama otkrivaju se krivična djela, učinitelji, saučesnici i dr. I pri najpozornijem i najstručnijem postupanju javljaju se greške. Ako su pravovremeno spoznate zahvaljujući primjeni ovog načela sluţit će za pravilan rad u budućnosti. Kriminalisti moraju u svakodnevnoj praksi vjeţbati sposobnost kritičkog i samokritičkog načina mišljenja. Kritički odnos prema samom sebi, drugim sudionicima u postupku, prema dokazima i sl. čini rad kriminalista plodnim. U osnovi to znači da će samokritičan kriminalist prvo prikupiti dokaze, i onda na temelju njih postupiti, a ne obratno. Kritičko prilaţenje postupanju moţe sačuvati kriminaliste od pogrešnog tumačenja dokaza i činjenica, lukavstva učinitelja, laţi svjedoka, igre slučaja itd. Ovo načelo posebno dolazi do izraţaja u radu s verzijama. Olako prihvaćanje pojedinih verzija bez njihove temeljite i kritičke analize i ocjene vodi zabludama koje mogu imati vrlo štetne i nepopravljive posljedice. Ustrajanje na pogrešnoj verziji, da se izbjegne priznavanje vlastite zablude, da se opravdaju izvjesni pogrešni potezi nije samo pomanjkanje svake samokritičnosti, nego u odreĎenim slučajevima prerasta u zlouporabu ovlaštenja i povjerenja. 4. 13. Naĉelo «lojalnog prikupljanja dokaza» Ovo načelo predviĎa prikupljanje dokaza na način koji je u skladu s izvjesnim etičkim postulatima i standardima koji se odnose na osumnjičenikova ili okrivljenikova prava u postupku. Ovo načelo je u najuţoj vezi s načelom najboljeg dokaza. To načelo pretpostavlja nuţnost izvoĎenja najboljeg dokaza, neovisno o troškovima njegovog izvoĎenja npr. DNK analize i u jednostavnijim (bagatelnim) kriminalnim slučajevima. Koji puta je u suprotnosti s načelom ekonomičnosti postupanja. 4. 14. Načelo potpunosti Ovo načelo upućuje da u toku postupka treba obuhvatiti sve dokazne činjenice (dokaze). Posebno dolazi do izraţaja kod provoĎenja uviĎaja. Ono na strani kriminalista traţi stvaralačku aktivnost. Tako stvaralačka aktivnost kao odlika uviĎaja ukazuje da uviĎajno tijelo odreĎuje i izvodi uviĎaj po sluţbenoj duţnosti i da u postupku otkrivanja i razjašnjavanja krivičnog djela pokazuje stvaralačku aktivnost. 4. 15. Naĉelo taktiĉko tehniĉke slobode Ovo načelo je ograničeno načelom zakonitosti i načelom srazmjernosti, koje u dijelu proizlazi, kako je ranije navedeno iz načela zakonitosti. Svaka prinuda je ozbiljan zahvat u prava i slobode graĎana. Ona ne smije ići preko mjere koja je potrebna za postizanje ciljeva postupka. Načelo srazmjernosti zahtijeva da zahvat ide samo toliko koliko su njegov obim, sadrţaj i intenzitet pokriveni ciljem konkretnog postupka. Izbor, dubina i obim zahvata odreĎeni su ciljem postupka, a u srazmjeru s tim leţi i interes društva i drţave za razjašnjavanjem protupravne djelatnosti. Pri odabiru neformalne mjere i radnje ili formalne procesne radnje, ulogu igra i ponašanje učinitelja prije, u toku i nakon učinjenja djela. Kriminalist mora odabrati ona prinudna i dokazna sredstva koja dovode do uspjeha, s obzirom na eventualno ranije ponašanje učinitelja, uz što manje zadiranja u njegova osobna prava, kao i prava drugih subjekata. Iskusni kriminalist praktičar dozirat će prinudna sredstva i pronaći sva podesna dokazna sredstva (radnje dokaznog karaktera) i dokaze u razmjeru koji onemogućava prikrivanje istine i predstavlja u konkretnoj situaciji najmanje moguće zadiranje u osobna prava subjekata postupka. Ovo načelo u osnovi znači da operativno taktičke i tehničke mjere i radnje kao i istraţne radnje trebaju biti planirane u stvarnoj srazmjeri sa značenjem izvršenog krivičnog djela, taktičkim ciljem i ocjenom situacije. Načelo ekonomičnosti ne smije se primjenjivati na štetu načela srazmjernosti. Nije
40 opravdano ni pravno utemeljeno u tzv. «bagatelnim» slučajevima poduzimati oštre i masovne mjere represivnog karaktera. 4. 16. Naĉelo temeljitosti i upornosti Ovo načelo je u uskoj vezi s načelom metodičnosti i načelom operativnosti u radu koja se meĎusobno dopunjuju i u osnovi znači da treba otkrivati i osiguravati sve dokazne informacije i poduzimati mjere i radnje temeljito, strpljivo i uporno, ali ne tvrdoglavo. Znači da se tijela postupka ne smiju u svom radu ograničiti samo na poduzimanje nekih mjera i radnji i prikupljanje, provjeravanje i ocjenu samo nekih dokaznih informacija. Ovo načelo je barijera brzopletosti i površnosti u radu kriminalista. Zahtijeva da se s jednakom paţnjom ispituju sve činjenice i okolnosti, kako one koje su na prvi pogled beznačajne, tako i one koje su očigledne. Spriječava javljanje «tamne brojke». Strpljivost i upornost su dragocjena svojstva kriminalista. Ovo načelo traţi dobru procjenu onoga što je bitno, a što sporedno za utvrĎivanje istine. Pretjerana naglost moţe uzrokovati površnost. Naoko sitni propusti kriminalista mogu dovesti do teških posljedica. Kriminalci u pravilu ne rade krupne greške, nego sitne propuste. Njihovo uočavanje vodi uspjehu. Nema niti jednog traga ili indicije da ih ne bi trebalo provjeriti. Ne smije se olako prelaziti preko «sitnica.» Početni neuspjesi ne smiju obeshrabriti kriminaliste. Brzo, ali temeljito pripremljena kriminalistička djelatnost, provedena s razumnom upornošću, je pretpostavka za uspješno okončanje te djelatnosti. U toku te djelatnosti treba cijeniti i odvajati bitno od nebitnog i svaku činjenicu savjesno provjeravati. Ovo načelo takoĎer pretpostavlja planiranje radnji i mjera čije izvršenje treba dovesti do kraja. 4. 17. Naĉelo humanosti Temelji se na činjenici da i u okviru operativnih i krivično procesnih odnosa treba do krajnjih mogućnosti poštovati ljudska prava i slobode. Ovo načelo nije primarno operativno-kriminalističkog karaktera, već ima mnogo širi značaj u radu i ponašanju savremenih kriminalista. Ono je usko vezano uz deontologiju kriminalističke struke. Iako se u suzbijanju kriminaliteta traţi energičnost i čvrstoća, primjena ograničenja i prinudnih mjera, to mora biti provedeno na način da se nepotrebno ne zadire u ljudska prava i slobode. Uska je veza izmeĎu načela zakonitosti i humanosti. U okviru ovog načela kriminaliste treba voditi osjećaj za pravdu i istinu, pravnu sigurnost, što na njihovoj strani uz ostalo traţi samosavladavanje, hladnokrvnost u svakoj situaciji, strpljivost i poštovanje čovjeka. Uvijek treba pred sobom vidjeti čovjeka bez obzira što je navodno učinio, a ne samo krivični slučaj. Načelo brani kriminalistima birokratski, sluţben, hladan i ravnodušan odnos prema čovjeku. Niti jedan prijestupnik ulaskom u kaţnjivu zonu ne gubi pravo na čovječan odnos. Ovo načelo našlo je svoj izraz u kriminalističkoj maksimi: «Hladan razum, vruće srce i čisti prsti.» Konkretan sadrţaj ovog načela je u zaštiti nevine osobe od neutemeljene sumnje i bezrazloţne i pogrešne prinude, a prijestupnika od ekscesa u postupku i nepotrebnih troškova postupka. Svakako da primjena ovog načela ne moţe ići na štetu istine i sigurnosti. Zato je po tom pitanju potrebno uspostaviti potrebnu ravnoteţu. Kod primjene ovog načela treba razlikovati privatnu sferu u uţem i širem smislu. Pojedini autori privatnu sferu u uţem smislu nazivaju i intimnom. Ona predstavlja onaj «unutarnji prostor» svakog čovjeka u kome on posjeduje samog sebe i u kome uţiva pravo na osamljenost. Gdje je granica izmeĎu privatne sfere u uţem i širem smislu, je faktično pitanje. Kako u svakodnevnoj kriminalističkoj praksi odrediti granicu izmeĎu privatnosti i intimnosti je stalo sporno pitanje. Svakako kada je riječ o navedenim sferama zakonska ovlaštenja treba primjenjivati strogo restriktivno. Naţalost, obzirom na porast savremenog kriminaliteta policije u svijetu su sve više prinuĎene da ulaze u privatnu i intimnu sferu čovjeka. Moderni zakonodavci predviĎaju privremeno ograničenje ustavnih prava i sloboda graĎana, pa tako i pravo na privatnost u uţem i širem smislu, kada to preteţiti interesi zahtijevaju. To ne predstavlja prepreku primjenu načela humanosti, dapače. MeĎutim načelo humanosti ne moţe samo sebi biti cilj. Ovo načelo osobito dolazi do izraţaja kod primjene prinudnih sredstava. Koji puta dolazi do neopravdane primjene prinude. To su slučajevi kada se prinuda primjenjuje izvan dopuštenih zakonskih
41 okvira i kada je suvišna, tj. kada nije neophodna, jer se i s manje doziranom primjenom prinude moţe ostvariti ţeljeni cilj. Na strani kriminalista za primjenu ovog načela traţi se primjerena inteligencija, stručnost, vjera u vlastiti poziv, smisao za širi društveni interes, upornost u radu, stalna prisutnost meĎu graĎanima s empatičkim pristupom itd. Primjena ovog načela u najuţoj je vezi sa stručnim i psihofizičkim osposobljavanjem kriminalista i njihovim moralnim uzdizanjem. Načelo humanosti u najuţoj je svezi s načelom stručnosti i specijalnosti. 4. 18. Naĉelo struĉnosti i specijalnosti Da bi se suvremeni kriminalisti mogli uspješno suprotstaviti savremenim pojavnim oblicima kriminaliteta, moraju se stalno stručno usavršavati. Metode i sredstva koja se koriste u borbi protiv savremenog kriminaliteta moraju se stalno prilagoĎavati najraznovrsnijim oblicima kriminaliteta, odnosno kriminalcima koji u svom radu koriste najsavremenija i najsofisticiranija sredstva i metode. Kriminalisti, ma koliko bili odani svom pozivu, ne mogu biti uspješni ako nisu adekvatno osposobljeni. S druge strane nemoguće je danas biti dovoljno verziran i stručan na svim područjima borbe protiv kriminaliteta, pa se javlja potreba za specijalizacijom kriminalističkih kadrova i njihovim stalnim usavršavanjem. Iz izloţenog proizlazi da usavršavanje kriminalista mora biti usklaĎeno s tendencijom razvoja kriminaliteta uopće, kao i pojedinih njegovih pojavnih oblika. Dinamika kojom se danas razvijaju pojedini pojavni oblici kriminaliteta uz prateću specijalizaciju kriminalaca imperativno zahtijeva permanentno stručno obrazovanje kriminalista. Danas za uspješno suprotstavljanje savremenim pojavnim oblicima kriminaliteta nije više dovoljno opće kriminalističko obrazovanje. Stručno obrazovanje i specijalizacija kriminalista su imperativi vremena. Pri tome treba biti oprezan jer je uočeno da specijalizacija kriminalista i formiranje specijalnih jedinica vode u njihovu izoliranost, nelojalnu meĎusobnu konkurenciju i vremenom bavljenje sa samim sobom. Prepreka navedenom uz ostalo je i primjena naprijed navedenih kriminalističkih načela, osobito načela koordinacije i suradnje u radu.
42 5. NAĈINI SAZNANJA ZA IZVRŠENJE KRIVIĈNOG DJELA Blagovremeno doznavanje za postojanje ili pripremanje krivičnog djela treba da bude jedan od vrlo vaţnih organizaciono–taktičkih zadataka policije. Velika bi greška bila kada bi se policija preteţno usmjerila na krivična djela i dogaĎaje čije su posljedice očigledne. Tada bi se policiji sa razlogom moglo prigovoriti da nije operativna i dinamična, jer većinom bi za krivična djela saznavali od oštećenog ili očevidaca, a rjeĎe vlastitom operativnom djelatnošću. No, sve policije teţe da u svome radu budu operativne i dinamične i da u obavljanju svoje aktivnosti doĎu do podataka za postojanje ili pripremanje krivičnog djela. Iskustvo potvrĎuje da je najčešći izvor saznanja graĎanin, bilo da je on oštećen krivičnim djelom ili se pojavljuju u nekom drugom svojstvu, a najčešće kao svjedok dogaĎaja. Stoga, policija treba teţiti da u svakodnevnom svom radu zadobija povjerenje graĎana kao najčešći izvor saznanja kako za svršena krivična djela, tako i za djela u pokušaju. Najzad, treba reći da informacije i obavještenja koja se dobiju od graĎana ili iz drugih izvora treba provjeravati na pogodan način sve dotle dok se ne utvrdi tačnost informacije. U ovom radu ćemo se bazirati na načine saznanja policije za ubistvo. To mogu da budu slijedeći načini saznanja: prijave o nestalim osobama, samoprijava, javni pogovori, povjerljive osobe, anonimne i pseudonimne prijave, vlastita aktivnost policije, prijave graĎana i pravnih osoba, indicijalne činjenice, otkrivanje leša i ljuskih ostataka i masovni mediji. 5. 1. Prijave o nestalim osobama Polazna tačka operativne aktivnosti policije kada je u pitanju nestanak neke osobe moţe da bude izjava koja moţe da potiče od bliţe ili daljnje rodbine, prijatelja, stanodavaca, pretpostavljenih itd. Svaki nestanak neke osobe ne znači da se desilo ubistvo, jer svakodnevno se prijavljuje priličan broj nestanaka, te se ispostavi da se radi o različitim ţivotnim situacijama. To mogu da budu razne ţivotne situacije kao: bjekstvo maloljetnika ili odraslih osoba zbog različitih motiva, samoubistvo koje još nije otkriveno, naprasna smrt negdje na nekom usamljenom mjestu, bjeţanje zbog neuspjeha u školi ili nekog krivičnog djela, avanturizam, kod starijih ljudi moţe da bude zalutalost zbog gubitka pamćenja (amnezija), kod duševnih bolesnika moţe da bude udaljenje u sumračnom stanju gdje su čak neki bolesnici u takvom stanju otputovali i stotine kilometara daleko od mjesta gdje ţive, prikrivanja nekog drugog krivičnog djela1 i sl. Nabrojali smo samo neke slučajeve koji se moraju imati u vidu prilikom planiranja predkrivičnog postupka, tako da bi se mogle eliminisati pomenute i druge verzije, koje se ne odnose na ubistvo, te kada se utvrdi da u odreĎenom slučaju ne stoji nitijedna od ovih verzija, moţe se preći na verzije o ubistvu i započeti kriminalističku obradu u tom pravcu, kom prilikom mogu da budu od značaja dva segmenta, i to: 1) kada nakon saznanja o nestanku osobe okolnosti i procjena rizika nestanka pokazuju vjerojatnost da bi se moglo raditi o ubistvu i 2) kada se pronaĎe mrtvo tijelo ili njegovi ostaci za koje se moţe neposredno utvrditi identitet. Prilikom zaprimanja prijave, prikupljaju se osnovni podaci: ko je izvršio dojavu o nestanku osobe, identifikacijski podaci o nestaloj osobi, lični opis i fotografija, vrijeme i mjesto zadnjeg viĎenja i pod kojim okolnostima, psifičko i fizičko stanje nestale osobe, moguća mjesta odlaska nestale osobe (familija, 1
Jedan slučaj koji se desio u Beogradu gdje je protiv jednog direktora podignuta optuţnica i zakazana glavna rasprava zbog privrednog kriminala. Da bi izbjegao krivičnu odgovornost on se dogovorio sa suprugom da iznenada nestane . Ona mu je na obali Save donijela odjelo, a on je na suprotnoj obali ostavio svoju odjeću, lična dokumenta, ručni sat, preplivao do supruge, presvukao se i otišao u «novi ţivot«. Supruga, prema ranijem dogovoru ,prijavi njegov nestanak u policiji. Nije prošlo mnogo vremena rijeka je izbacila leš muškog utopljenika. Naša nesrećna «udovica« prepoznala je pri pokazivanju mrtvo tijelo supruga. Sve je konstatovano zapisnički . Krivični postupak je obustavljen. Poslije nekoliko godina, kriminalista koji je obraĎivao zloupotrebe direktora, a povodom jednog drugog slučaja, na jednoj od skopskih ulica sreo je «utopljenika« kako šeta u društvu sa poslovnim partnerom. Krstić O., ( 2002 ), Zanimljiva kriminalistika, Beograd, Zavod za uĎbenike i nastavna sredstva, str. 49.
43 prijatelji, ugostiteljski objekti i sl.), da li je bilo ranijih odlazaka, porodične prilike, mogući razlog odlaska od kuće– motiv i dr. U cilju pronalaska lica policija će poduzeti niz mjera kako bi se pronašlo lice za kojim se traga. Te mjere mogu da budu od raspitivanja po zdravstvenim ustanovama, kazneno-popravnim ustanovama, raspisivanje objava, do korištenja medija i raznih elektronskih oblika komuniciranja (što se danas i pored široko rasprostranjene kompjuterske tehnike malo koristi). Nakon zaprimljenih početnih informacija obavlja se procjena okolnosti nestanka osobe,tj. pokušava se utvrditi je li nestanak rizičan ili ne, suprotan ranijem ponašanju nestale osobe, te je li pripremljena za ţivot izvan doma – kuće, te da li postoji mogućnost da je nad njom moglo biti izvršeno neko drugo krivično djelo (otmica, seksualni delikt i sl.). Posebnu paţnju treba posvetiti ukoliko je nestala osoba maloljetnik, jer maloljeta lica zbog svoje duševne nerazvijenosti i sugestibilnosti, često mogu da posluţe kao sredstvo za izvršenje krivičnog djela, jer često bivaju objektima raznih seksualnih nastranosti. (Vodinelić; 1972, 12) Jedan od problema koji se dešava u ovakvim i sličnim situacijama je taj što familija u isčekivanju da se lice vrati, kasno prijavljuju nestanak osobe, tako da su prošli dragocjeni dani u kojima se da se na vrijeme prijavilo moglo efikasnije postupiti u cilju pronalaska nestalog lica. Svaku situaciju koja upućuje na uspjeh treba iskoristiti maksimalno do kraja i krajnje paţljivo, kao i one činjenice koje su se desile prije nestanka osobe, jer bolje je u ovoj fazi potrage dati maksimum uključujući sve ljudske i materijalne potencijale, kako policije, tako i šire društvene zajednice, nego iste te potencijale uključivati u slučaju naše zakašnjele reakcije. U mnogome se razlikuje postupanja kada je leš pronaĎen, a nije utvrĎen identitet te osobe, jer se dešava da se leš naĎe na području druge policijske uprave, kantona, entiteta ili druge drţave, jer to govori da taj leš koji je «višak» na tom područiju, ustvari je lice za kojim se traga na drugoj teritoriji. S toga je od izuzetnog značaja dobro voĎenje i korištenje kriminalističko–operativne evidencije nestalih lica i evidencije nepoznatih naĎenih leševa. U ovakvim situacijama kriminalista treba da bude uporan u traganju za identitetom nepoznatog leša, jer utvrĎivanjem identiteta moglo bi se reći da je uveliko problem riješen, a i metodika otkrivanja, razjašnjavanja i dokazivanja ubistva (ako se radi o nasilnoj smrti) polazi od identifikacije leša. 5. 2. Samoprijava Rijetki su slučajevi, ali se dogaĎa da se odreĎene osobe prijave kao počinitelj ili saučesnici odreĎenog krivičnog djela. Moguće su ove situacije: prva, gdje je samoprijava istinaita, druga, gdje je samoprijava nesvjesno neistinita (samoprijavitelj ţivi u zabludi) i treća, gdje je samoprijava laţna (objektivno i subjektivno neistinita). (Vodinelić; 1996, 48) Istinite samoprijave obično podnose osobe koje su djelo izvršile u afektu ili iz nehata, dok se još nalaze pod psihičkim djelovanjem krivičnog djela. Istinitu samoprijavu moţe podnijeti i izvršilac koji očekuje da će biti otkriven, da si na taj način olakša budući poloţaj u postupku, ali moţda i da prikrije drugu kriminalnu djelatnost (teţu), saučesnika ili čak organizaciju. Samoprijave podnose i duševno zdrave i duševno bolesne osobe kako za nepostojeće krivično djelo, tako i za postojeće krivično djelo koje je izvršio netko drugi. Laţna samoprijava moţe biti taktički potez da se cijeli postupak usmjeri u pogrešnom pravcu. Sve navode treba briţljivo provjeriti i prikupiti sve dokaze o njihovoj vjerodostojnosti. Koji puta će trebati pristupiti uzimanju tzv. zornog iskaza, rekonstrukciji dogaĎaja, davanju samoprijavitelju da nacrta svojeručno skicu (kroki) mjesta dogaĎaja, da ucrta način izvršenja djela, svoj poloţaj, poloţaj ţrtve i sl. Sadrţaj samoprijave mora se uvijek usporediti s ranije utvrĎenim objektivnim i subjektivnim nalazom. Duševno zdrave osobe podnose laţne samoprijave iz najrazličitijih pobuda, npr. prijave se za lakše kazneno djelo da prikriju teţe. Koji puta laţna prijava glede mjesta izvršenja djela ili mjesta skrivanja corpora delicti motivirana je nadom da će se na putu do izmišljenih mjesta pruţiti prilika za bijeg. Laţna prijava moţe biti motivirana i plemenitim ciljevima (motivima), npr. zaštita djece, roditelja, bračnog druga, ljubavnog partnera, sve do senilnosti. Moţe se raditi i o ekonomskim motivima da mladi i
44 snaţni član obitelji ostane raditi na zemlji, da se zadrţi nekakav stručnjak i sl. I stid moţe dovesti do laţne samoprijave. Laţna samookrivljavanja su zanimljiv psihološki problem. Kada se dogodi neko senzacionalno djelo psihopate u ţelji za publicitetom i senzacijama se samoprijavljuju. Isto tako i histerične osobe. Patološki laţljivci (mitomani, pseudologia phantastica) imaju ţivu i bujnu maštu i njene plodove prikazuju kao stvarnost. Nerijetko laţljivac (konfabulator) s jedne strane zna da laţe, a s druge strane vjeruje u svoju laţ kao istinu. Laţna samookrivljavanja javljaju se i kod delirantnih stanja u groznici, alkoholiziranom stanju, kod trovanja ugljenmonoksidom i sl. Laţna samookrivljavanja otkrivaju se, u pravilu, tako što se priznanje ne poklapa s drugim utvrĎenim činjenicama (dokazima) u toku postupka. (Modly, Korajlić; 2002). Samookrivljivanje duševnih bolesnika je dosta česta pojava. Za neke vrste duševnih oboljenja gotovo tipična pojava. Tako npr. melankoličari, shizofreničari («mladalačko ludilo»), slaboumni (oligofreni), paranoičari (sumanute ideje), padavičari (epileptičari), maničnodepresivni bolesnici, progresivni paralitičari i alkoholičari, skloni su samoprijavljivanju. 5. 3. Javni pogovor U kriminalističkoj nauci taj oblik saznanja za krivično djelo zove se pronošenje ili prenošenje vijesti (fama est), tj. ide (kola) glas o nekom krivičnom djelu i/ili odreĎenim osobama kao izvršiocu tog djela, a ne zna se da li je vijest tačna i od koga potiče. Prenošenjem se vijest sve više mijenja (transformira) i vremenom je djelomično, manje ili više, ili potpuno izmijenjena. Drugim riječima do tijela represije stiţe deformirana. MeĎutim neovisno o istinitosti ili neistinitosti vijesti koja se širi javnim pogovorom, tijela represije, primarno policija, su duţna poduzeti odgovarajuće mjere kako u pravcu pronalaţenja izvora glasina, tako i u pravcu provjera sadrţaja vijesti koja kola. Ta vijest je za njih znak da reagiraju. U pravilu je dosta teško pronaći izvor javnog pogovora. Često se radi o tzv. «anonimnim svjedocima». Riječ je o osobama koje su odgovorne za glasine koje kruţe o nekom krivičnom dogaĎaju ili djelu, a za koje se ne zna. Svojevremeno je jedan ugledni kriminalist rekao da je javni pogovor kao kamen bačen u mirnu vodu. Kamen potone i teško ga je ili nemoguće pronaći, a valovi se koncentrično šire od mjesta gdje je kamen pao. Organi represije u slučaju javnog pogovora reagiraju po onoj narodnoj:«Gdje ima dima, ima i vatre». 5. 4. Povjerljive osobe Kada je riječ o tijelima represije, primarno policiji, čest izvor saznanja o postojanju krivičnog djela i izvršioca su povjerljive osobe, pouzdanici, informatori. U širem smislu pojam informator jest kriminalističko taktički zbirni pojam za niz kategorija osoba kojima se policija, povremeno ili stalno, ali uvijek tajno, koristi za dobivanje informacija koje su kriminalistički vaţne, a odnose se na planirana ili počinjena krivičnog djela, njihove izvršioce, sudionike u djelu i sl. Ovaj kriminalističko-taktički institut je povezan sa svim vrstama specijalne opservacije policije, tajnim nadzorom, postavljanjem klopki i sl. U pravilu ovaj širi zbirni pojam informatora obuhvaća: informante2, pouzdanike, vigilante3, provokatore, prikrivene istraţitelje (otkrivače)4, prikrivene (tajne) agente (undercover agents) i sl. Informatori mogu biti poročni i neporočni graĎani. 2
Pogrdni nazivi za informatore su : špicli, policijski špijuni, doušnici, potkazivači, denuncijanti i sl. Kontaktne osobe policije koje pripadaju kriminalnoj ili barem ―sivoj‖ zoni. Oni su kao otrov u medicini. S njima je sve problematično, ali se bez njih ne moţe prodrijeti u kriminalnu sredinu. Riječ je o posebnom obliku informatora. I prema vigilantima, kao i svim drugim informatorima, treba njegovati kriminalističkotaktičko načelo podozrenja ili skepse. Najbolja kontrola metode vigilanata je angaţiranje više paralelnika, tj. paralelnih vigilanata. 4 Kriminalističko-strateški institut bez koga nema otkrivanja sloţenih oblika organiziranog kriminaliteta, osobito meĎunarodnog. To je policijski sluţbenik specijalno odabran i školovan i dobro opremljen, zaduţen s konkretnom zadaćom, koji radi na suzbijanju teških i opasnih kaznenih djela koja se načelno ne daju otkriti bez ubacivanja prikrivenog istraţitelja u kriminalnu sredinu. On radi u toj sredini pod legendom kriminalca s laţnim ţivotopisom, 3
45 U uţem smislu informator je svaka osoba koja je spremna prikrivenom (tajnom) suradnjom s policijom ili drugim tijelima represije angaţirati se na otkrivanju, objašnjenju i sprječavanju krivičnih djela.
5. 5. Anonimne i pseudonimne prijave Anonimne prijave su prijave bez oznake podnositelja prijave (bez potpisa, osobnih podataka i sl.). Pseudonimne prijave su prijave na kojima se nalaze podaci ili potpis laţnog prijavitelja. Te prijave mogu biti napisane rukom, mašinski, ali se moţe raditi i o prijavama u obliku računarskog ispisa, zapisa na kaseti ili disketi (tehničke registracije). Moţe se raditi i o usmenim prijavama podnesenim putem telefona. Anonimne prijave imaju svoj značaj (kao i pseudonimne) zbog svog sadrţaja, a ne bezimenosti. Sadrţaj tih prijava moţe biti istinit, djelomično istinit i laţan. I anonimne prijave (denuncijacije) kao i pseudonimne prijave zbog svog sadrţaja se moraju odmah provjeriti. Ukoliko se ustanovi da su navodi tačni ili djelomično tačni, traga se za prijaviteljem. Ove prijave su psihološka, a koji puta i psihopatološka pojava. Motivi prijavitelja mogu biti različiti, npr. zaštita prijatelja i sl. Ali i seksualni nagon kome društvo stavlja prepreke teţi potajnom praţnjenju. To moţe biti ţenski larvirani seksualni delikt. Laţna okrivljavanja histeričnih ţena anonimnim putem nisu rijetka pojava, osobito u fazama ometene seksualne funkcije (mjesečnica, trudnoća, babinje, laktacija, klimakterij). Ukoliko se putem anonimnih i pseudonimnih prijava vrši samookrivljenje od strane stvarnog (nepoznatog) počinitelja, kriminalisti smatraju da je riječ o kompromisu izmeĎu prikrivanja (bjeţanja), dakle nagona samoodrţanja, i teţnje za priznanjem. Za kriminaliste su motivi anonimnosti ili pseudonimnosti vaţni utoliko što su putokaz za pronalaţenje autora. Laţna okrivljavanja mogu predstavljati odreĎeno krivično djelo, stvoriti ljudima neugodnosti i sl. Što više, prijavljene osobe mogu biti nepoznate prijavitelju. Koji puta dolazi do «psihoze» ili «zaraze» anonimnih prijava, osobito u toku rata, političkih ili ekonomskih kriza. Cilj podnošenja anonimnih i pseudonimnih prijava moţe biti i oteţavanje ili odugovlačenje postupka koji je u toku. Otkrivanje autora ovih prijava je posebno oteţano kada je riječ o anonimnim ili pseudonimnim prijavama koje se sastavljaju izrezivanjem slova i brojeva iz novina ili koja su napisana po diktatu od strane polupismene osobe, odnosno kad autor nije iz ţivotnog kruga osobe za koju se prijavljuje. (Tomković; 1998, 123). 5. 6. Vlastita aktivnost policije Prilikom obavljanja svojih redovnih poslova policija ima vrlo vaţne i mnogostruke zadatke kako pri prevenciji, tako i pri represiji krivičnih djela, jer pomoću represivnih i preventivnih mjera policija doznaje za mnoga planirana ili izvršena krivična djela. Kad su u pitanju preventivne mjere tu mislimo na sve vrste obavještavanja o raznim društvenoopasnim pojavama, uzrocima i posljedicama tih pojava, zadesima i sl. TakoĎe tu spadaju i mjere nadzora i osmatranja rada i kretanja lica iz kriminalnog miljea i lica asocijalnog ponašanja, zatim svakodnevna patrolna djelatnost, zasjede, racije i sl. Neke od ovih aktivnosti policije pored svoje preventivne zadaće mogu da imaju i represivni karakter, te ih moţemo nazvati i preventivno-represivnim mjerama.
laţnim ispravama, dakle s laţnim identitetom, pokriven adresom i sl. On se nalazi u kriminalnom podzemlju ili s njim odrţava vezu.
46 U slučajevima kada policija u toku obavljanja svojih poslova zapazi da je došlo do izvršenja krivičnog djela u ovom slučaju ubistva izvjestit će o tome najkraćim putem operativni centar koji će iskoordinirati akrivnosti drugih policijskih odjela i njega samoga. 5. 7. Prijave graĊana i pravnih osoba GraĎani imaju pravo shodno ZKP-a FBiH prijaviti krivično djelo. Riječ je o moralnoj obavezi graĎana. To direktno proizlazi iz odredbe u istom stavu gdje se predviĎa duţnost prijavljivanja kada neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo. Riječ je o tzv. obaveznoj krivičnoj prijavi. Spremnost graĎana na prijavljivanje krivičnih djela tzv. energija prijavljivanja nije uslovljeno samo zakonskom obavezom, već ovisi i od moralnih, kulturnih, tradicijskih i drugih faktora, kao i odnosa pojedinaca prema krivičnom djelu i izvršiocu, odnosno kriminalitetu i sredini u kojoj je djelo počinjeno npr. u obitelji, kriminalnoj organizaciji i slično. Navedeni faktori uslovljavaju «tamnu brojku» kriminaliteta. U čl. 229. ZKP FBiH (»Prijavljivanje krivičnog djela od strane graĎana«) se kaţe: »GraĎanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela« (st. 1.) i st. 2. »Svako je duţan prijaviti učinjeno krivično djelo kada neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo«.. Krivičnom prijavom se smatra obavijest da je izvršeno ili pokušano krivično djelo koje se goni po sluţbenoj duţnosti i eventualno o izvršiocu tog djela. U zakonu ne postoji zakonska definicija krivične prijave, nego je samo reguliran postupak njenog zaprimanja, podnošenja i postupanja nadleţnih tijela po njoj. S druge strane u svakodnevnoj kriminalističkoj praksi iskristalizirali su se odreĎeni sadrţajni elementi koji čine krivičnu prijavu. U najširem smislu riječi pod krivičnom prijavom u ovom radu podrazumijeva se nečije priopćenje o odreĎenom dogaĎaju koji indicira na krivično djelo ili samom krivičnom djelu dano u namjeri (ili barem u očekivanju) da će to rezultirati krivičnim gonjenjem. Za policiju, ako ona zaprima krivičnu prijavu njen sadrţaj predstavlja izvor saznanja za niz dogaĎaja, stanja ili situacija. Krivična prijava je načelno osloboĎena od procesne forme. Moţe biti usmena, pismena, telefonska, telegrafska, teleprinterska, poslana e-mailom ili podnesena drugim telekomunikacijskim načinima, kao i tehničkim registracijama (kaseta, računarna disketa i sl.). Ako prijavitelj traţi da prijava ima povjerljiv karakter, kada je to moguće shodno načelu diskrecije to treba poštovati. Prijavu mogu podnijeti djeca i maloljetnici i odrasle osobe. Kada je riječ o prijavi djece i maloljetnika kriminalistička pravila nalaţu da se kontaktiraju roditelji ili skrbnici, osim ako se sadrţaj prijavljenog kriminalnog djelovanja ne odnosi na njih. Kada će se kontaktirati škola, socijalne sluţbe i druge pravne i fizičke osobe stvarno je pitanje i prosuĎuje se od slučaja do slučaja. Kada se prijava zaprima usmeno ili telefonom, treba ju zaprimiti, protokolisati i provjeriti u skladu sa zlatnim pitanjima kriminalističke znanosti. Njen sadrţaj bi trebao dati što tačniji opis kriminalistički i krivičnopravno relevantnih činjenica u vezi s prijavljenim krivičnim dogaĎajem ili krivičnim djelom. To što sadrţaj krivične prijave nije zakonski reguliran osim djelomično kada je riječ o policiji i tijelima drţavne vlasti i pravnim osobama nije čudno, jer to i nije moguće obzirom na različite ţivotne situacije. Istovremeno to ne znači da on moţe biti proizvoljan (bilo kakav). U svakodnevnoj kriminalističkoj i krivično procesnoj praksi iskristalizirali su se odreĎeni elementi koje treba sadrţavati krivična prijava. U pravilu je riječ o činjeničnom supstratu koji je odraz krivičnog dogaĎaja ili djela koji su se dogodili u prošlosti. U vezi s navedenim, treba imati u vidu da su značaj i korisnost krivične prijave direktno uslovljeni njenim sadrţajem. ZKP FBiH ovlaštenim sluţbenim licima oduzeo je mogućnost podnošenja krivične prijave, jer je članom 234. st. 5. predviĎeno: »Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, ovlaštena sluţbena osoba sastavlja i z v j e š t a j . . . ». Prijavitelja treba pitati o ličnosti izvršioca, jer tijelo postupka treba stvoriti činjeničnu osnovu za svestranu ocjenu osumnjičenika (ţivotna priča, eventualne ranije kazne, ugled, karakter, eventualni motivi i ciljevi za izvršenje kaznenog djela ili njihovo nepostojanje itd.). Uz prikupljanje što opširnijih podataka o
47 kriminogenezi, treba prikupiti i opširne podatke o viktimogenezi. Potrebno je utvrditi i motive prijavljivanja, jer oni ulaze u činjeničnu osnovu za provjeravanje istinitosti sadrţaja prijave i planiranje postupka. Kada god je to moguće s prijaviteljem treba izaći na mjesto dogaĎaja i paţljivo provjeriti da li se navodi u prijavi slaţu sa zatečenim stanjem na mjestu dogaĎaja i da li postoje proturječnosti izmeĎu ranijeg iskaza prijavitelja i prikaza danog na mjestu dogaĎaja. Iskaz dan na mjestu dogaĎaja je vjerodostojan iskaz i kao takav u pravilu bi trebao biti vjerodostojniji. 5. 8. Indicijalne ĉinjenice Kao jedan od načina za pokretanje predkrivičnog postupka je otkrivanje odreĎenih indicijalnih činjenica, koje ukazuju na postojanje ubistva. Tako na primjer pronaĎe se na nekom mjestu krvava mrlja ili lokva krvi ili pak okrvavljeno i ostavljeno odijelo ili se u noći čuje vrisak, tučnjava, povici u pomoć itd. Kriminalistička praksa poznaje i situacije kada su ubice danima, pa čak i nedeljama drţale leš u svome stanu, te zbog strašnog smrada komšije ili slučajni prolaznici prijave to policiji, i tada započne otkrivanje ubistva. (Vodinelić; 1972, 12) 5. 9. Otkrivanje leša ili ljudskih ostataka Veoma čest način saznanja za ubistvo je otkrivanje leša ili ljuskih ostataka, čime započinje predkrivični postupak. Navestćemo neke od situacija gdje se sve moţe otkriti leš ili ljudski ostatci. 1) Leš ili ljuski ostatci pronaĊeni u kući koja ne pripada ubijenom licu, ili na nekom drugom mjestu, a ubijeni je tu došao slučajno, ili je pozvan ili pak namamljen u zasjedu, te se od strane izvršioca nastoji onemogućiti utvrĎivanje identiteta. 2) Leš ili ljudski ostatci pronaĊeni u stanu žrtve je situacija kada se obično ne postavlja pitanje identiteta, već se treba usmjeriti na pitanje da li se radi o ubistvu ili je u pitanju neki drugi uzrok smrti. 3) Leš ili ljudski ostatci pronaĊeni u kući koja nije ni stan žrtve, a ni mjesto izvršenja djela već je leš donijet u tu prostoriju poslije izvršenja ubistva. Ovakva situacija moţe da zakomplicira otkrivanje izvršioca, jer se tu ne zna ni mjesto izvršenja, a često se postavlja i problem identifikacije ţrtve. Kriminalistička praksa je pokazala da sve dok se ne otkrije mjesto izvršenja i ne identifikuje ţrtvu, krećemo se u potpunom mraku. Leš ili ljudski ostatci mogu da budu stavljeni u kovčege, kofere ili dr. Kako cijeli tako i u ostatcima – tranširani (rasparčani ) da bi se zatim bacali u betonske blokove novogradnji, napuštene objekte, gradske deponije itd. Izvršilac ubistva na ovakav način ţeli da onemogući utvrĎivanje veze izmeĎu njega i izvršenog djela. Kako navodi V. Vodinelić, (Vodinelić; 1972, 12) staro kriminalističko iskustvo stvorilo je vrlo vaţno pravilo: iz toga što izvršilac krivičnog djela nastoji da onemogući identifikaciju uklanjanjem svih tragova, koji bi mogli da posluţe kao osnov identifikacije, treba izvesti dragocjen zaključak da izmeĎu izvršioca krivičnog djela i ubijene osobe postoji odreĎena veza i da se otkrivanjem te veze moţe pronaći izvršilac. To ne mora uvijek da bude tačno, to je samo orjentacionoeliminirajuća indicija, ali dragocjena. U situacijama kada se ne nailazi na cijeli leš, već samo na pojedine dijelove leša i ne postoji mogućnost da se leš sastavi tada je oteţana identifikacija. Nekada je to za policiju bio dosta veći problem, a danas kada postoji mogućnost da dijelovi leša budu podvrgnuti DNK analizi radi identifikacije to ne prestavlja problem, naravno ako imamo nesporni uzorak osobe koju potraţujemo, te ako nakon toga ne utvrdimo identitet osobe kojoj su pripadali ti ostatci kriminalista će se suočiti pred problemom, jer da bi mogli nastaviti kvalitetno kriminalističku obradu, prvi je zadatak da kriminalista izvrši identifikaciju. Jedan od interesantnih problema koji se nameće i pred kriminalistu i pred ubicu je taj da li se ubica moţe uopće osloboditi leša? Za ubicu prvi i osnovni problem je kako da zauvijek sakrije leš. Navest ćemo neke od načina pokušaja da se leš na neki način uništi i zauvijek prikrije. Tako jedan od načina je:
48 bacanje leša u vodu, komadanje tijela, spaljivanje leša, upotreba hemikalija, bacanje leša ţivotinjama npr. svinjama. 5. 10. Masovni mediji To su sredstva koja se koriste za komuniciranje s javnošću, kao i jednostavno i brzo komuniciranje. Nerijetko osobe iz kriminalnog miljea, osobito organiziranog kriminala koriste masovne medije za slanje poruka zakamufliranih u razne oblike reklama, ponuda, članaka, oglasa i sl. Savremene policije, kao i obavještajne sluţbe imaju posebne jedinice ili odjele za obavezno praćenje masovnih medija. Koji puta su poruke kriminalaca kodirane, pa je potrebno provesti svojevrsno dekodiranje. U zadnje vrijeme masovni mediji se naročito koriste kod traganja za nestalim osobama, trgovine bijelim robljem, prostitucije i pedofilije, naročito Internet.
49 6. MEĐUNARODNA KRIMINALISTIĈKA SARADNJA Nijedna zemlja nije pošteĎena krivičnih dela koja sadrţe elemente inostranosti. Veoma dinamičnom rastu ove vrste kriminaliteta, pored ostalih faktora, svakako doprinosi i geografski poloţaj Bosne i Hercegovine preko koje vode putevi iz zapadne i srednje Evrope za Bliski istok i obratno, i preko koje se odvijao veoma ţiv promet ljudi i dobara. Savremena sredstva veze i transporta omogućavaju kriminalcima da brzo prelaze iz jednog mjesta u drugo i da na taj način izbjegnu hvatanje, odnosno otkrivanje. Pokretanje sloţenog i relativno sporog opšteg instituta meĎunarodne krivično pravne pomoći u uslovima najčešĎe subjektivnih meĎunarodnih stavova i tumačenja, kada je u pitanju ova osetljiva materija, zatim različiti propisi u materijalnom i procesnom krivičnom pravu, izolovanost i jezičke barijere u meĎusobnom komuniciranju, nisu garantovali skoro nikakav uspeh, bilo koja faza da je u pitanju: otkrivanje učinioca krivičnog dela, njegovo hvatanje ili izručenje. U takvim uslovima meĎunarodna policijska saradnja na suzbijanju kriminaliteta postaje nuţna. Nju čini neophodnom i pojava nekih veoma teških i izuzetno nehumanih delikata kakav je, na primer, terorizam. Teroristički akti na meĎunarodnom planu znatnim dijelom se realizuju putem otmice aviona, pa shodno tome postoji stalna saradnja izmeĎu Interpola i meĎunarodnih organizacija za meĎunarodni saobraćaj. Mada zbog svojih političkih motiva terorizam danas nije predmet meĎunarodne policijske saradnje, ovaj najopasniji meĎunarodni oblik kriminaliteta nuţno zahteva brţe organizovanje, bolju opremljenost i korišćenje savremene tehnologije rada u skoro svim policijama sveta. Kao izlaz u takvim situacijama nameće se i potreba brze i efikasne saradnje izmeĎu pojedinih teritorijalno nadleţnih drţava, odnosno njihovih organa na čijem se području trenutno nalaze izvršioci krivičnih dela. Nuţno je da ova saradnja bude osloboĎena formalnosti, uz korišćenje najbrţih sredstava komuniciranja i uz punu operativnost i mobilnost organa otkrivanja one zemlje u kojoj se kriminalci trenutno nalaze. 6.1. Interpol Organi policije najintenzivniju meĎunarodnu saradnju u sprečavanju i suzbijanju kriminaliteta ostvaruju putem Interpola (MeĎunarodne organizacije kriminalističke policije). Od osnivanja do danas ova meĎunarodna organizacija se neprekidno razvija ne samo obimom posla, metodama i sredstvima, nego i po broju zemalja čije su policije postale njene članice. Početak organizovane saradnje pojedinih policija na meĎunarodnom planu datira još od 1914. godine, kada je odrţan meĎunarodni kongres sudske policije u Monaku. Na kongresu je razmatrana mogućnost formiranja meĎunarodne policijske kartoteke i usaglašena su pojedina pravila ekstradicionih postupaka. Drugi meĎunarodni kongres sudske policije odrţan je u Beču 1923. godine. Policijska asocijacija dobija naziv MeĎunarodna komisija kriminalističke policije, sa sedištem u Beču. Poslije Drugog svjetskog rata na kongresu u Parizu 1946. godine obnavlja se MeĎunarodna komisija kriminalističke policije, a organizacija dobija statut i naziv Interpol, s tim što sedište iz Beča prelazi u Pariz. MeĎunarodna komisija kriminalističke policije 1956. godine menja naziv u MeĎunarodna organizacija kriminalističke policije INTERPOL. Ovaj naziv organizacija je zadrţala do danas. Ostali značajni datumi novije istorije organizacije su: 1984. godine, kada stupa na snagu novi ugovor o sjedištu organizacije, sa Francuskom na čelu. Sluţbena inauguracija novog sedišta obavljena je u Lionu, 27. novembra 1989. godine, poslije njegovog prebacivanja iz Sent Kloda, gde je bila od 1966. godine. Organizacija je 1955. godine imala 50 zemalja članica, 1967 100, 1990 154, 1992 169, 1993 176 zemalja članica. Interpol do 2004. god. okuplja 182 zemlje članice. Interpol uţiva status meĎudrţavne organizacije. MeĎunarodna organizacija kriminalističke policije funkcionalno je ureĎena bez suvišnog formalizma, što je i osnovni uslov za uspešnu policijsku saradnju. Dinamika policijske saradnje preko Interpola zavisi, prvenstveno, od kretanja delinkvenata i meĎunarodnog kriminaliteta, s tim što je ona dozvoljena samo u oblasti opšteg prava (odnosno klasičnog kriminaliteta), a svaka djelatnost ili intervencija u pitanjima ili slučajevima koji imaju politički, vojni, vjerski ili rasni karakter najstroţe je zabranjena u organizaciji (član 3. Statuta Interpola). O tome da li je
50 neko krivično djelo obuhvaćeno članom 3. Statuta suvereno odlučuje svaka zemlja, pa na bazi sopstvene odluke prihvata, odnosno odbija saradnju. Okvir delovanja i ciljevi ove organizacije predviĎeni su članom 2. Statuta, koji glasi da je u okviru Interpola neophodno: a) osigurati i razvijati najšire uzajamno pomaganje svih organa kriminalističke policije, u okviru postojećih zakona u raznim zemljama, a u duhu Opšte deklaracije o pravima čovjeka, b) ustanoviti i razviti sve ustanove sposobne da uspješno doprinesu sprječavanju i kaţnjavanju krivičnih djela opšteg prava. Rukovodeća i radna tijela organizacije Interpola su: Generalna skupština, Izvršni komitet, Generalni sekretar i Generalni sekretarijat kao stručni i administrativno tehnički organ koji omogućava stalno funkcionisanje organizacije, Nacionalni centralni biroi, Savetnici kao kolegijum sastavljen od stručnih saradnika naučnih radnika koje predlaţe Generalni sekretarijat, a prihvata Generalna skupština sa mandatom od tri godine. Generalni sekreterijat je globalni koordinator kriminalističke saradnje u suprotstavljanju kriminalitetu, putem kog se omogućava razmena policijskih podataka, odnosno njihova obrada, analiza i čuvanje. Teţište saradnje je na suzbijanju kriminalnih organizacija i zloupotrebe narkotika, finansijskog i hightech kriminala, terorizma, trgovini ljudskim bićima, kao i traganje za licima za kojima su raspisane meĎunarodne poternice. Član 5. navedenog statuta odreĎuje da Generalni sekretarijat procesuira policijske informacije u komunikaciji sa CNB, koji treba da preduzmu sve mjere kako bi osigurali da se takve vrste informacija dostave tačno i na vrijeme. Generalni sekretarijat moţe obraĎivati i policijske informacije dobijene iz javnih izvora ili koje su mu poslate od strane drţave koja nije članica, odnosno od strane drugih meĎunarodnih organizacija koje nisu policijske, ali čije se informacije mogu koristiti u policijske svrhe. CNB koji šalju policijske informacije smatraju se njihovim vlasnicima, tako da takve informacije na njihov zahtev u svakom trenutku mogu biti izmenjene, aţurirane ili brisane, a Generalnom sekretarijatu nije dozvoljeno da ih sam, na sopstvenu inicijativu, mijenja. Interpol kao koordinacioni centar za borbu protiv meĎunarodnog kriminaliteta interveniše na zahtjev policijskih sluţbi i sudskih organa drţava članica, u prevenciji i represiji: ubistava, otmica, uzimanja taoca, trgovine ljudima, kriminalnim aktima počinjenim protiv bezbednosti u vazduhu, prekršajima u vezi sa oruţjem i eksplozivima, terorizmom i slično; zatim krivičnih dela počinjenih protiv imovine (kraĎe, ilegalne trgovine umjetničkim predmetima, ilegalne trgovine ţivotinjskim vrstama kojima prijeti iščeznuće; krivičnih djela ekonomske i finansijske djelatnosti (falsifikovanje novca, drugi falsifikati i preinačenja, razne prjevare vezane za korišćenje informatike i sl.); ilegalne trgovine drogama i drugih delikata u vezi sa ovim (gajenje, proizvodnja, transport i distribucija droga, pranje novca i dr.). Rukovodeći i činovnički personal Generalnog sekretarijata Interpola sastavljen je od policijskih funkcionera i administrativnih i tehničkih sluţbenika četrdesetak nacija. U okviru Interpola za komunikaciju se koriste engleski, francuski, španski i arapski jezici kao sluţbeni, u pismenoj i usmenoj komunikaciji. Generalna skupština okuplja svake godine delegate drţava članica radi donošenja najvaţnijih odluka koje se odnose na rad organizacije. Izvršni komitet Interpola sastavljen je od trinaest članova koje bira Generalna skupština. On kontroliše sprovoĎenje odluka koje je donijela Generalna skupština po kojima, izmeĎu ostalog, priprema i odreĎena savjetovanja. Generalnim sekretarijatom rukovodi Generalni sekretar, koga imenuje Generalna skupština za period od pet godina. Postavljen je u sjedištu organizacije i primenjuje odluke Generalne skupštine i Izvršnog komiteta. Brine o svakodnevnom funkcionisanju meĎunarodne saradnje. Centralni nacionalni biroi (CNB) su kriminalističke sluţbe koje na nacionalnom planu drţave članice odreĎuju kao permanentnu tačku podrške meĎunarodnoj saradnji iz oblasti policije. Centralni nacionalni biroi obezbeĎuju veze sa drugim policijskim organima u svojoj zemlji, sa CNB drugih zemalja i sa Generalnim sekretarijatom Interpola. Interpol se finansira iz kotizacije drţava članica, a finansiranje se zasniva na budţetnim jedinicama. Trenutna vrednost jedne jedinice iznosi 12.000 evra, a svaka zemlja članica moţe imati
51 najmanje dve a najviše 100 jedinica. Poseduje autonomnu i savremenu mreţu telekomunikacija koja pokriva cijeo svijet, odnosno obuhvata sve zemlje članice. Ona omogućava brzo korišćenje i potpunu bezbjednost šifre svih tradicionalnih komunikacionih sistema, satelitskog teleksa i slično. Kriminalističku dokumentaciju sačinjavaju arhive, nominalne zbirke, daktiloskopske zbirke meĎunarodnih kriminalaca, analize i sinteze voĎenih istraga, meĎunarodni potraţni akti (potjernice za kriminalcima za kojima se traga ili traţe podaci na osnovu zahtjeva nacionalnih vlasti, objave za ukradenim predmetima, opisi načina izvršenja krivičnih djela). Posredstvom Interpola raspisuju se slijedeće vrste potjernica, koje se uobičajeno diferenciraju prema boji koja takve akte karakteriše: 1. Crvene potjernice izdaje Generalni sekretarijat na bazi vaţećeg nacionalnog naloga za lišenjem slobode odreĎenog lica i u suštini znače zahtjev strane drţave da lice bude lišeno slobode radi ekstradicije. Zahtjev za raspisivanjem crvene poternice koji drţava upućuje Generalnom sekretarijatu mora imati propisani sadrţaj da bi se smatrao pravno vaţećim zahtevom za lišenje slobode. Crvene potjernice se sastoje od zaglavlja i tri dijela: identifikacionih podataka o licu, zakonskih podataka i akcija koje se imaju preduzeti u slučaju pronalaska lica. U zahtevu za njihovim raspisivanjem se naznačuje ime drţave i CNB koji inicira raspisivanje, datum i broj dosijea, kao i informacija da li se lice traţi radi voĎenja krivičnog postupka ili radi izdrţavanja već izrečene kazne. Veliki broj zemalja priznaje crvenu potjernicu kao dovoljan osnov za lišenje slobode i stavljanje traţene osobe u privremeni ekstradicioni pritvor, pod uslovom da sadrţe sve potrebne informacije. U manjem broju zemalja one su samo sredstvo za identifikovanje i pronalaţenje traţenih lica. Rok vaţnosti crvenih potjernica je pet godina, poslije čega se, u slučaju da nisu urodile plodom, provjeravaju i arhiviraju ili produţuju. Broj izdatih crvenih potjernica Interpola u 1996. godini bio je 739, 1997 700, a u 2000. godini 737. U evidencijama Generalnog sekretarijata trenutno ima oko 5.000 poternica ove vrste koje su na snazi (www. interpol.int). 2. Plave potjernice izdaju se sa ciljem prikupljanja informacija o identitetu neke osobe, sudskih informacija, informacija o kriminalnim aktivnostima odreĎenog lica i/ili da se odreĎena osoba locira, odnosno utvrdi mjesto njenog boravka. Plave potjernice se koriste u slučaju neidentifikovanih kriminalaca ili nesigurnih identiteta odreĎenih lica, pronalaska svjedoka krivičnih djela i njihovog ispitivanja od strane policije. Plave potjernice često prethode crvenim, a u slučaju da se izda nalog za lišenje slobode odreĎenog lica na koje se odno sila ova vrsta potjernice, mijenjaju se u crvene potjernice. 3. Zelene potjernice sadrţe obaveštenja o kriminalnim aktivnostima nekih osoba. Da bi se izdala ova vrsta poternice, potrebna je informacija o takvim aktivnostima iz najmanje tri različite drţave, sa izuzetkom informacija koje se tiču organizovane ilegalne trgovine, AnĎela pakla i pedofilije. Izdaje ih Generalni sekretarijat na svoju inicijativu ili na zahtev pojedinih CNB. 4. Ţute potjernice odnose se na nestale osobe, osobe koje nisu u stanju da se same identifikuju ili djecu ţrtve roditeljskih otmica. 5. Crne potjernice odnose se na neidentifikovana mrtva tela. 6. Narandţaste potjernice ukazuju na moguće pretnje, odnosno opasnosti od skrivenog oruţja i raznih naprava koje mogu povrijediti čovjeka, kao što su npr. Olovka pištolji, prikriveno oruţje kalibra 8mm, pismo bomba, eksplozivne tašne, dijelovi bombe i projektila i sl. Raspisivanju meĎunarodnih potjernica u okviru Interpola obično prethodi raspisivanje tzv. difuzija. Difuzije raspisuju CNB pojedinih zemalja članica i samostalno odreĎuju kojim zemljama će one biti upućene. Rok za objavljivanje hitnih crvenih potjernica je 72 časa, dok se difuzije raspisuju odmah. Difuzije se ne objavljuju javno već sistemom Interpola, dok se potjernice objavljuju na otvorenom sajtu Interpola, osim izuzetaka. Zahtjevi za raspisivanje potjernica u okviru Interpola šalju se u elektronskoj formi i primaju u Generalnom sekretarijatu, gdje se vrši procjena sadrţaja i donošenje odluke o raspisivanju. Od trenutka ubacivanja u bazu podataka (ASF baza Automated Search Facility), informacija o potjernici postaje
52 dostupna svim zemljama članicama koje su povezane sa sistemom Interpola. Pripreme za izdavanje potjernica obavljaju se u posebnom odeljenju. Nacrt potraţnog akta prevodi se na sva četiri sluţbena jezika, a zatim se potjernica štampa i šalje poštom svim članicama, kao i objavljuje na sajtu Interpola. Ukoliko se poslije raspisivanja poternice Generalnom sekretarijatu dostave nove informacije o osobama koje su predmet potjernice, takve informacije se ubacuju u bazu podataka i dostavljaju svim zemljama članicama u formi dopune. U policijsko kriminalističkim poslovima dolazi do povezivanja pri otkrivanju kriminalnih grupa i kriminalnih djelatnosti sa elementom inostranosti, pri čemu se odrţavaju sastanci, konferencije i seminari u vezi sa aktuelnim istragama, razmenjuju iskustva i saznanja, policijske metode i tehnike, koordinira se policijska saradnja izmeĎu pojedinih regiona. Interpol odrţava veze sa pojedinim meĎunarodnim organizacijama. MeĎu njima su posebno značajne UN, kao i njene institucije sa kojima Interpol saraĎuje: Ekonomsko socijalni savet, Centar za prava čoveka, Sekcija za prevenciju od zločina i krivično sudstvo, Program UN za meĎunarodnu kontrolu droga. U organizacije koje saraĎuju sa Interpolom spadaju i MeĎunarodna organizacija za civilno vazduhoplovstvo, MeĎunarodna unija za telekomunikacije, Svjetska organizacija za intelektualnu svojinu, Svjetska zdravstvena organizacija, Savjet za carinsku saradnju, Evropski savjet, Sekretarijat Konvencije o meĎunarodnoj trgovini primjercima divlje faune i flore kojima prijeti uništenje. Nastojanja Interpola usmerena su na intenzivnu i pravovremenu razmjenu informacija, pri čemu se moraju koristiti prednosti tehnološkog napretka kako bi se ova razmena maksimalno ubrzala. Uz to, potrebno je pojednostaviti formalnosti za komuniciranje izmeĎu zemalja, unaprediti analitički rad u Interpolu i dostavljati u većoj mjeri stručne materijale zemljama članicama. Dalja nastojanja u pravcu unapreĎenja saradnje izmeĎu policija pojedinih zemalja odnose se na reforme organizacijske strukture, koje se moraju prilagoĎavati političkim promjenama s obzirom na to da se u aktivnost ove organizacije uključuju novoformirane drţave. U skladu sa tim je i nastojanje za izmjenom organizacione strukture Interpola, kao i razvijanje odreĎenog standarda usluga koje će se pruţati članicama. To će naročito odnosi na unapreĎenje saradnje meĎu evropskim zemljama. Pred ovom organizacijom je potreba unapreĎenja policijske saradnje imajući u vidu promjene u Evropi, novonastale drţave, izmene granica postojećih drţava, pojavu kriminala u istočnoj Evropi, kao i stvaranje Evropola kao posebne evropske policijske jedinice. Generalni sekretarijat Interpola je radi efikasnijeg funkcionisanja obavezao CNB da se pridrţavaju minimuma dogovora. Razlog tome je naglo povećanje broja razmjenjivih informacija, kao i povećanje novih članica sa evropskog kontinenta kojima je neophodna svaka pomoć. Minimum postupanja centralnih nacionalnih biroa za evropske zemlje sastoji ce u sledećem: neprekidna deţurna sluţba (24 časa) sa kojom se moţe kontaktirati i koja moţe da pozove kompetentno sluţbeno lice, koje govori jedan od sluţbenih jezika Interpola; potrebno je objaviti radno vrijeme CNBa i obezbediti radno osoblje koje govori jedan od sluţbenih jezika i koje razume i koristi policijski rečnik; obezbediti mogućnost da se pozovu istraţni organi koji vode istragu u vezi sa sučajem koji je u toku, obezbediti pravni osnov da se od nacionalne policije zahtijeva da preduzme i završi odreĎene provjere u fiksnom vremenskom okviru; obezbediti kontrolu radio sluţbe, sluţbe za dokumentaciju i sluţbe koja radi na konkretnim slučajevima direktno ili posredstvom upravnog tela; obezbediti stručna lica za rad na slučajevima sa drogom, organizovanom nasilju, kraĎama i prevarama; obezbediti klasifikovanje espedovanja i dostavljanja poruka po sistemu hitnosti unutar CNBa; obezbjediti telefoto sistem za dostavljanje otisaka prstiju i fotografija i drugo. U nadleţnosti Generalnog sekretarijata su relativno dobro opremljene evidencije sa podacima o meĎunarodnim kriminalcima, a uvedena je i elektronska obrada podataka. Tako u okviru Interpola postoje sledeće elektronske baze podataka: 1) lica, odnosno raspisanih potjernica, 2) ukradenih/izgubljenih putnih isprava, 3) ukradenih motornih vozila, 4) DNK baze, 5) baze otisaka prstiju, 6) kradenih umjetničkih dela i 7) dječje pornografije. Cjelokupna djelatnost Interpola i uspješnost ove organizacije zavisi, prvenstveno, od broja slučajeva povodom kojih je saradnja nuţna, odnosno izraţenosti i značaja problema vezanih za pojedine vrste krivičnih djela na meĎunarodnom planu i, naravno, obima aktivnosti i aţurnosti pojedinih
53 nacionalnih biroa. U zavisnosti od toga i jedan deo poslova Interpola ima karakter redovne ili stalne djelatnosti, dok je drugi privremenog karaktera. Redovni oblici djelatnosti odnose se, uglavnom, na primjenu pojedinih represivnih mjera. „post delictum”, a odnose se na lišavanje slobode kriminalaca, potraţne djelatnosti i razmene informacija i materijala, prvenstveno od značaja za suzbijanje onih meĎunarodnih delikata povodom kojih je saradnja uobičajena. Redovna saradnja se odvija povodom identifikacije nepoznatih leševa. Kada je u pitanju potraţna djelatnost, od zahtjeva nacionalnog biroa zavisi da li će se prema licu primjeniti mjera lišenja slobode, mjera kontrole i nadzora ili pak samo utvrditi njegova adresa. MeĎutim, postupak lišenja slobode po meĎunarodnoj potjernici pravno je veoma detaljno preciziran i predviĎa strogo formalni predekstradicioni postupak. Očigledno da su značaj i teţina ove represivne mjere u meĎunarodnoj saradnji odredili, veoma detaljno, uslove pod kojima ona moţe biti preduzeta, kao što je to inače slučaj i u unutrašnjem pravu većine zemalja. MeĎurazmjena i drugih značajnih informacija izmeĎu pojedinih nacionalnih biroa takoĎe spada u redovnu saradnju preko Interpola. Informacije se odnose na način, sredstva i metode vršenja krivičnih djela od strane pojedinačnih ili organizovanih izvršilaca krivičnih djela sa elementom inostranosti, a isto tako na metode, tehnička sredstva i drugu opremu, načine organizovanja i druga dostignuća, poboljšanje i iskustva policije u suzbijanju odreĎenih vrsta delikata, predmete kao materijalne dokaze od značaja za krivični postupak, fotografije, otiske prstiju itd., i to uglavnom kada se protiv stranog drţavljanina pokrene krivični postupak, ili postoje osnovi sumnje da je izvršilac krivičnog dela. U ustaljenu saradnju putem Interpola spada i djelatnost upućivanja zahtjeva za raznim vještačenjima, razna laboratorijska i druga ispitivanja vezana za mjesto izvršenja krivičnog dela, s ciljem prikupljanja i kompletiranja dokaza. MeĎu ove poslove spadaju i zahtevi za preduzimanje pojedinih istraţnih radnji (pretresanje stana i lica, privremeno oduzimanje predmeta, vršenje uviĎaja, saslušanje svjedoka ili okrivljenog), što sve zavisi od toga kakva su ovlašćenja policije u krivičnom postupku. MeĎutim, i u slučaju neovlašćenosti policije i isključive nadleţnosti sudskih organa, moguće je da policija, tj. nacionalni biro posreduje, odnosno inicira ovu djelatnost kako bi se ubrzao postupak za dobijanje zahtjeva. Interpol pridaje izuzetan značaj radu na suzbijanju ilegalne trgovine radioaktivnim supstancama. Pojedine značajne odluke donose se i na sastancima šefova nacionalnih biroa Interpola, na kojima se razmenjuju izveštaji radnih grupa koje je formirao Generalni sekretarijat (radna grupa za identifikaciju ţrtava velikih katastrofa; radna grupa za prekršaje čije su ţrtve maloljetnici; radna grupa za legalizaciju dokaznog materijala i sl.). Na tim sastancima podnose se pojedini izveštaji koje donose komisije pre nego ih usvoji Generalna skupština. Na Generalnoj skupštini u Arubi 1993. godine zaključeno je da se situacija pogoršava, posebno na planu meĎunarodne ilegalne trgovine opojnim drogama. U toku 1992. godine evidentirana je rekordna proizvodnja heroina, kokaina, kanabisa i psihotropnih supstanci. Glavni proizvoĎači heroina i dalje ostaju zemlje Bliskog istoka, jugoistočne i jugozapadne Azije, Meksiko, Kolimbija. Izuzetno vaţnu ulogu u krijumčarenju heroina ima i tzv. Balkanska ruta. Procjenjuje se, npr., da se Balkanskom rutom krijumčari 80% zaplenjenog heroina u Evropi. Glavni proizvoĎači kokaina su konstantno zemlje Latinske Amerike Peru, Bolivija, Kolumbija, Venecuela i Brazil, dok su glavni potrošači droge SAD i zemlje Zapadne Evrope (Marinković, 2003). 6.2. Evropol Kriminalističko policijska saradnja na sprečavanju i suzbijanju kriminaliteta u Evropi naročito je dobila na značaju ujedinjenjem odreĎenog broja zemalja sa ovog kontinenta u Evropsku uniju i uklanjanjem graničnih kontrola u okviru nje. Za tako jedinstvenu i homogenu teritoriju nuţno je i postojanje policijske organizacije meĎudrţavnog karaktera, kakvu ulogu ima Evropol. Glavni politički podsticaj formiranju Evropola predstavljao je Sporazum iz Mastrihta. Sporazum o Evropskoj uniji ili Sporazum iz Mastrihta potpisan je 7. februara 1992. godine u holandskom gradu Mastrihtu. Njime je stvorena Evropska unija koja je osnovana na bazi prethodnih sporazuma o Evropskoj
54 uniji, dok je, s druge strane, pod jedno meĎudrţavno okrilje stavljeno više različitih oblasti, poput implementacije zajedničke inostrane i bezbednosne politike i pravosudnih i unutrašnjih poslova. Kao takav, sporazum se sastojao od tzv. „Tri stuba". Prvi stub sadrţao je dopune sporazuma o Evropskoj ekonomskoj zajednici i sporazuma o Evropskoj komisiji za atomsku energiju (EURATOM), dajući im formalno ime Evropska zajednica. Drugi stub odnosio se na inostranu i bezbednosnu politiku i bio je zasnovan na postojećim meĎudrţavnim procedurama o evropskoj političkoj saradnji. Treći stub obuhvatao je pitanja pravosudnih i unutrašnjih poslova. Istorijska osnova Evropola bazira se na danas nepostojećoj TREVI grupi, koja je stvorena sredinom sedamdesetih godina XX veka kao odgovor na terorističke pretnje Evropi. Njeno postojanje je bilo neophodno zbog toga što Interpol nije imao praksu da tretira krivična dela političke prirode. Inicijativu da se stvori ovo konsultativno tijelo, koje je bilo institucionalizovano u okviru Evropske zajednice, preduzeo je Savjet Evrope u Rimu 1975. godine. Odluka o njenom formiranju je postala još vaţnija godinu dana kasnije, kada su 29. juna 1976. godine u Luksemburgu ministri usvojili rezoluciju koja je imala cilj da se stvori odreĎeni broj studijskih grupa kao deo jednog tijela koje je trebalo da se zove TREVI. Glavni cilj TREVIja bio je promovisanje policijske saradnje, u početku na polju terorizma. Članstvo ove grupe je brojalo 12 zemalja članica Evropske zajednice, a grupa je djelovala na tri nivoa. Najviši nivo bio je sastavljen od ministara unutrašnjih poslova 12 zemalja članica, koji su vršili sveobuhvatnu političku kontrolu. Ispod ovog nivoa bila je grupa TREVIa sastavljena od visokih oficira, uglavnom visokih policijskih oficira, civilnih sluţbenika i drugih zvaničnika. Oni su bili odgovorni za političko savetovanje ministara, kao i za koordinaciju rada radnih grupa koje su činile treći nivo. Ministarski sporazum, kojim je stvoren Centar Evropola za borbu protiv droge (EDU) kao preteča Evropola, potpisan je na sastanku ministara u Kopenhagenu, 1. i 2. juna 1993. godine uz učešće zvaničnika iz TREVI grupe. Sporazum je trebalo da bude prelazna mjera koja prethodi potpisivanju Konvencije koja bi Evropolu obezbedila legitimnu i pravnu osnovu u skladu s kojom bi on počeo da djeluje. Kako je to istaknuto u Konvenciji, ciljevi Evropola su da pomogne da se poboljša efikasnost drţava članica u prevenciji i suzbijanju terorizma, ilegalne trgovine drogom i organizovanog kriminaliteta, tamo gde postoje dokazi da su ugroţene dve ili više drţava članica EU i gde su razmere krivičnih dela takve da garantuju zajednički pristup. Zadatak koji je bio dodeljen Centru Evropola za borbu protiv droge podrazumevao je da je to neoperativna organizacija zaduţena za prikupljanje, analizu i razmjenu obaveštajnih podataka u vezi sa trgovinom drogom u Evropi, kao i onih vezanih za srodna krivična djela poput pranja novca. Ostale odredbe sporazuma uključivale su slijedeće: imenovanje koordinatora koji će biti na čelu ovog Centra; utvrĎivanje ili definisanje jednog ili nekoliko nacionalnih centralnih organa koji će biti zaduţeni za razmjenu informacija sa ovim Centrom; obavezu svake zemlje da imenuje jednog ili više oficira za vezu koji će biti zaduţeni za komunikacije sa njihovim matičnim centralnim nacionalnim obavještajnim organima u zemljama iz kojih dolaze; proceduru kontrole protoka informacija iz jedne u drugu drţavu. Na čelu Evropola nalazi se direktor, a pored njega postoji i Upravni odbor, Oficiri za vezu i Nacionalne jedinice. Upravni odbor Evropola stvoren je kada je ratifikovana Konvencija i kada je sam Evropol započeo operacije. U njemu se nalazi po jedan predstavnik iz Ministarstava unutrašnjih poslova svake drţave članice. Odboru predsedava zemlja koja je istovremeno i predsedavajući Evropske unije, a njegovi glavni zadaci, u saradnji sa direktorom, jeste izrada trogodišnjeg programa za Evropol i godišnjeg izveštaja. Odbor je obavezan da se sastaje dva puta godišnje i samo je Evropskoj komisiji dozvoljeno da kao posmatrač prisustvuje tim sastancima. Pre početka rada samog Evropola, Radna grupa Evropola je izvršavala funkcije Upravnog odbora Evropola. Ministarskim sporazumom svaka drţava članica je bila obavezna da odredi najmanje jedno tijelo koje je trebalo da djeluje kao nacionalna jedinica za datu drţavu. OdreĎena nacionalna jedinica bila je i jeste jedini provodnik za slanje ili primanje informacija ka, i/ili od Centra Evropola za borbu protiv droge. Svrha različitih nacionalnih jedinica jeste da prikupljaju, obraĎuju, sreĎuju, analiziraju i prosleĎuju
55 obaveštajne podatke i informacije od regionalnog, nacionalnog i meĎunarodnog interesa u vezi sa kriminalom i kriminalcima, kao i da učestvuju u koordinaciji operativnih aktivnosti. Ciljevi postavljeni pred nacionalne jedinice su: (1) kombinovanje na nacionalnom nivou operacija prikupljanja informacija, izveštaja o analizi podataka i drugih aktivnosti koje su danas fragmentovane ili rasute; (2) stvaranje zajedničke nacionalne baze podataka u saradnji sa svim policijskim i sudskim organima i odeljenjima uključenim u borbu protiv trgovine drogom i drugih oblika organizovanog kriminala i/ili omogućivanje efikasnog korišćenja postojećih baza podataka; (3) olakšati operativne aktivnosti istraţnih organa i odeljenja tako što će im se obezbediti najaktuelniji obaveštajni podaci; (4) stvaranje jednog nacionalnog centralnog kontakta za razmenu informacija na meĎunarodnom nivou. Nacionalna jedinica svake drţave članice ima pravo da dodijeli bar po jednog oficira za vezu Centru Evropola za borbu protiv droge, pri čemu Upravni odbor jednoglasno usvojenom odlukom odreĎuje broj oficira za vezu koji će biti postavljen iz svake zemlje. Duţnost je svakog oficira za vezu da zastupa interese svoje nacionalne jedinice unutar Evropola, pa se zbog toga na njih primenjuje nacionalno pravo drţave iz koje dolaze. Glavne duţnosti oficira za vezu ili evropskih oficira za vezu (ELO), koje su zvanično poznate su sledeće: (1) da obezbijede Evropolu informacije i obavještajne podatke do kojih su došle nacionalne jedinice; (2) da informacije iz Evropola prosleĎuju nacionalnim jedinicama; (3) da obezbjeĎuju informacije i daju savjete pri analizi informacija vezanih za datu drţavu. Zvanični radni jezici Evropola su engleski, francuski i nemački. Evropol se finansira prilozima drţava članica u skladu sa godišnjim bruto nacionalnim proizvodom svake drţave, ostvarenim u godini koja prethodi onoj u kojoj se odreĎuje budţet, kao i svim drugim prihodima koji pristiţu u organizaciju. Koordinator/direktor je obavezan da izradi nacrt budţeta do 31. marta svake godine i da ga najprije podnese Finansijskom odboru Evropola, koji se sastoji od po jednog budţetskog predstavnika svake drţave, a zatim Upravnom odboru na odobrenje. Upravni odbor zahtijeva dvotrećinsku većinu da bi nacrt budţeta bio usvojen. Kada je odobren, budţet se upućuje Savetu koji takoĎe zahteva da budţet bude prihvaćen dvotrećinskom većinom. Budţet Evropola za 1999. godinu iznosio je 14,999.500 evra, uz dodatnih 3,904.500 evra dodeljenih Kompjuterskom sistemu Evropola (www.europol.eu.net). Sa ratifikacijom Konvencije o Evropolu od strane svih 15 drţava članica, sam Evropol je teorijski počeo rad 1. oktobra 1998. godine. MeĎutim, on trenutno ne moţe da funkcioniše kao što je to predviĎeno Konvencijom, s obzirom na činjenicu da nekoliko mjera u okviru Konvencije, kao i ratifikacija Protokola o privilegijama i imunitetu zaposlenih u Evropolu još uvek nisu usvojeni niti ratifikovani. Jedna od glavnih prepreka jeste odlaganje implementacije računarskog sistema Evropola. Sve dok on ne postane operativan, Evropol će i dalje djelovati kao Centar Evropola za borbu protiv droge i zato neće moći da čuva personalne informacije, dok će se razmjena informacija obavljati izmeĎu nacionalnih jedinica i evropskih oficira za vezu. (Krivokapić V; 2005; 167-170)
56
57 7. KRIMINALISTIĈKA OBRADA 7. 1. Pojam i znaĉaj kriminalistiĉke obrade Kriminalistička obrada je skup metodološki planiranih i poduzetih mjera i radnji što ih poduzima policija povodom odreĎenog kriminalnog dogaĎaja (ili njegovog izvršioca), s ciljem da se osnove sumnje do kojih se došlo operativnim radom (kriminalistička kontrola) podignu na takav stupanj vjerojatnosti koji će omogućiti donošenje odreĎenih krivično-pravnih odluka (osnovana sumnja). Ona je podsistem najvećeg stupnja dinamike, bogatog sadrţaja, komunikacijskih veza i interakcija. Riječ je o kriminalističkom misaonom, radnom i dokaznom procesu policije sui generis kao apstraktnoj misaonoj i radnoj shemi. Ona je kompleks mjera i radnji kojima se početna saznanja o nekom kriminalnom dogaĎaju u procesu njegovog objašnjavanja (pretvaranje obavijesti u podatke, a podataka u dokaze) podiţu do takvog stepena izvjesnosti o postojanju krivičnog djela i dostupnosti njegova izvršioca da takav činjenični, odnosno dokazni supstrat omogući donošenje krivično-procesne odluke. Dakle, cilj i sadrţaj kriminalističke obrade odreĎen je u članom 218 i 219. ZKP-a Bosne i Hercegovine. Ostvarivanje takvog cilja predodreĎuje postupanje policije uz primjenu niza mjera i radnji koje čine sadrţaj kriminalističke obrade. Odredbe ZKP-a nisu odredile cilj pojedinih mjera i radnji, nego samo neke od njih nominirale. Kriminalistička obrada provodi se povodom nekog konkretnog kriminalnog dogaĎaja kada postoji sumnja odreĎenog stupnja. Tim više, ona se provodi u slučajevima postojanja osnova sumnje ili čak osnovane sumnje. Kriminalisti razlikuju neposrednu5 i posrednu6 kriminalističku obradu. Kriminalistička obrada se završava kada je konkretni kriminalni dogaĎaj objašnjen u svim pojedinostima, tj. kada je utvrĎeno postojanje odreĎenog krivičnog djela i izvršioca, odnosno kada je utvrĎeno da se ne radi o krivičnom djelu. Ako je utvrĎeno da je riječ o prekršaju ili privrednom prijestupu poduzet će se potrebne mjere u vezi s tim deliktima. Iz do sada izloţenog proizlazi da je kriminalistička obrada stadij, čija je bit u otkrivanju krivičnih djela i njihovih izvršilaca putem operativno-taktičko-tehničkih mjera i radnji i istraţnih radnji prvog zahvata od trenutka kada se kriminalističkom kontrolom, prijavom, zaticanjem in flagranti ili na druge načine saznalo za osnovanu sumnju ad rem i/ili ad personam. Kriminalistička obrada je kako navode Modly D. i Korajlić N. (Modly D., Korajlić N., 2002; 251) podsustav najvećeg stupnja dinamike, bogatog sadrţaja, komunikacijskih veza i interakcija. Riječ je o kriminalističkom misaonom, radnom i dokaznom procesu tijela unutarnjih poslova „sui generis“ kao apstraktnoj misaonoj i radnoj shemi. Ona je kompleks mjera i radnji kojima se početna saznanja o nekom kriminalnom dogaĎaju u procesu njegovog objašnjavanja (pretvaranje obavijesti u podatke, a podataka u dokaze) podiţu do takvog stupnja izvjesnosti o postojanju krivičnog djela i dostupnosti njegova izvršioca da takav činjenični, odnosno dokazni supstrat, omogući donošenje krivično procesne odluke. Dakle, riječ je o aktivnosti ovlaštenih sluţbenih lica usmjerenih na otkrivanje, prikupljanje, osiguranje i izvoĎenje dokaza o relevantnim činjenicama, na otkrivanje izvršitelja i osiguranje njegove dostupnosti. U otkrivačkoj djelatnosti na početku svakog krivičnog dogaĎaja obično se raspolaţe s malobrojnim, nepovezanim i često nejasnim informacijama, kako o krivičnom djelu, tako i o njegovom nepoznatom učiniocu. U toj početnoj kriminalističko-taktičkoj situaciji ne mogu se donositi bilo kakvi zaključci, već u prvom redu, po načelu skepse, treba poći od krivičnog dogaĎaja i ispitati krivično djelo. Neki put će to biti otkrivanje prikrivenog krivičnog dogaĎaja, drugi put će postojanje krivičnog dogaĎaja biti jasno od samog početka, ali se neće znati njegova priroda i ko ga je prouzrokovao. Treći put će odmah
5
Kriminalistička obrada kod koje je aktivnost policije usmjerena na konkretni kriminalni slučaj. Kriminalistička obrada koja se provodi unutra neposredne kriminalističke obrade u vezi s nekim drugim krivičnim djelom. 6
58 biti nesporno postojanje krivičnog djela, ali se neće znati njegov učinilac; dok će četvrti put biti poznat delikvent, ali se neće znati sva njegova krivična djela, koja tek treba otkriti. Sa stanovišta operativne - otkrivačke djelatnosti, krivična djela dijelimo u dve osnovne grupe krivičnih djela i to na: 1. Krivična dela s nepoznatim izvršioceem - to su svi krivični dogaĎaji - nesumnjiva krivična dela za koja se u početku ne raspolaţe informacijama o učiniocima tih krivičnih djela, i 2. Krivična dela s poznatim izvršiocem – to su svi krivični dogaĎaji - krivična djela kod kojih se u kriminalističkoj obradi polazi od odreĎenog, osnovano sumnjivog fizičkog lica, čije se radnje provjeravaju kako bi se utvrdilo kako je prouzrokovalo krivični dogaĎaj. Za prvu grupu krivičnih djela, koja su i najbrojnija, karakterističan je informacioni deficit jer na početku nema detaljnih informacija o okolnostima koje treba otkrivati. Njihov opseg za odreĎenu vrstu krivičnih djela manje ili više je stalan. Operativne i dokazne informacije o ovim krivičnim djelima najčešće se dobijaju uviĎajem. Teţište otkrivačkog rada stavlja se na materijalne tragove i predmete krivičnog djela - corpora delicti, kako bi se dokazala kauzalna veza izmeĎu krivičnog djela i odreĎenog fizičkog lica, koje je osumnjičeno za to krivično delo. Za drugu grupu krivičnih djela karakteristično je da se na početku raspolaţe informacijama i okolnostima koje treba otkriti, ali je opseg informacija i okolnosti koje treba otkriti i razjasniti uvijek različit. Tu se ubrajaju oni krivični dogaĎaji kod kojih se u kriminalističkoj obradi polazi od odreĎenog, poznatog, osnovano sumnjivog fizičkog lica i sastoji se u provjeravanju njegovih radnji koje su prouzrokovale krivični dogaĎaj. Značajno je napomenuti da se otkrivanje djela - ad rem, ne moţe apsolutno razdvojiti od otkrivanja učinioca - ad personam, jer otkrivanjem prirode i uzroka krivičnog dogaĎaja ne smije se zapostaviti traganje za učiniocem. Učinilac krivičnog dela izmeĎu ostalog potreban je radi dobijanja potpunijih informacija o prirodi i uzroku ovog i drugih krivičnih dogaĎaja, ali i radi utvrĎivanja drugih lica koja će zbog istog ili drugog krivičnog dogaĎaja biti obuhvaćeni kriminalističkom obradom. Otkrivanje i rasvetljavanje krivičnih djela u principu je spoznajni proces koji u početku vodi od nejasne i nepotpune informacije o krivičnom dogaĎaju ili učiniocu, preko traţenja, prikupljanja, ocenjivanja i proveravanja činjenica i dokaza, do konačne situacije na kojoj se zasniva odluka o podizanju optuţnice ili odluke o prestanku istrage. Dakle, radi se o misaonom procesu shvatanja istine o nekom, objektivno postojećem i proteklom dogaĎaju, koji ima znakove krivičnog dela koje treba riješiti i pravno uobličiti, tako da se učinilac privede pravdi. Za rješenje nekih krivičnih djela dovoljno je reproduktivno mišljenje koje podrazumijeva znanje i iskustvo, dok je za druga krivična djela potrebno šire istraţivačko, intuitivno, lateralno, plansko i strogo diskurzivno mišljenje, kao kada se radi o slučajevima eksplozija. Za pojedine operativno-taktičke i istraţne radnje u kriminalističkoj obradi, pored spomenutih osobina, uspješan krimianlista treba da ima i specifične osobine, kao što su: njegova ličnost, stavovi, motivacija, sposobnost uočavanja, a posebno sposobnost sumnjanja - odnosno sposobnost gledanja na stvari drukčije nego što izgled pokazuje. Za to je potrebno svojstvo kritičkog i kreativnog mišljenja. Bez misaone rekonstrukcije dogaĎaja, misaonog modeliranja, sastavljanja i proveravanja različitih verzija, ocenjivanja odreĎenih činjenica i prodiranja u bit pojave, sumnja moţe biti samo neproduktivni osjeća - ponekad čak i predrasuda ovlaštenih sluţbenih lica, a ne pogonska snaga i unutrašnji podstrek. U kriminalističkoj obradi ovlašteno sluţbeno lice se slično kao i protivnik u šahu stavlja u ulogu suigrača izvršioca krivičnog djela, pokušava utvrditi njegov način mišljenja i njegovo ponašanje u vrijeme izvršenja krivičnog djela, predvidjeti njegove postupke, sastaviti i povezati razne verzije, a sve to u cilju
59 razjašnjenja kriminalne situacije, što dakako nije moguće bez intuitivnog7, logičkog i stvaralačkog "kriminalističkog mišljenja“8, koje je sinonim za kriminalističko ponašanje. (Kovačević V., 2003; 109.) Kako smatraju Modly D, i Korajlić N. (Modly D., Korajlić N., 2002; 428-429.) otkrivanje krivičnih djela i njihovih počinitelja «je stvaralački heuristički proces izrazito dinamičke prirode koji prolazi kroz više nivoa, dakle dinamička djelatnost koja se sastoji u pronalaţenju latentnih i potencijalnih informacija o krivičnom djelu i izvršiocu i svim okolnostima djela i njihovom dešifriranju (dekodiranju). Ova djelatnost okarakterizirana je primjenom algoritama kriminalističke znanosti, naročito u sferi interpretiranja informacija. Otkrivanje krivičnih djela i njihovih izvršilaca, koje ovlašćeni sluţbenici organa unitrašnjih poslova obavljaju po sopstvenoj inicijativi, predstavlja osnovni i najvaţniji dio njihovog posla.9 „Blagovremeno doznavanje za postojanje ili pripremanje krivičnih djela treba da bude jedan od vrlo vaţnih organizaciono-taktičkih zadataka......... . Jedan od kriterijuma za ocjanu validnosti organizacionih oblika jeste, po našem mišljenju, upravo odnos izmeĎu broja samoinicijativno razriješenih krivičnih djela i broja krivičnih djela, koja se nalaze u grupi kod kojih je izvršilac odmah bio poznat―. (Vodinelić V; 1985; 276.) Otkrivati znači zahvaćati u «tamni-latentni pojas»10 kriminaliteta. Jer strateški koncept organa unutrašnjih poslova „mora polaziti od procjene ―tamne brojke‖ kriminaliteta, imajući pri tome u vidu da otkriveni kriminalitet nije reprezentant latentnog kriminaliteta. Bez voĎenja računa o “tamnoj brojci” organi unutrašnjih poslova ne mogu odabrati pravilnu strategiju, niti uspješno provoditi operativnu i kriminalnu politiku―. (Modly D., Neki aspekti operativnog rada organa unutrašnjih poslova u svjetlu odredaba ZKP-a, Sarajevo.) «Svijetli pojas» kriminala treba samo razjašnjavati, a iznimno u njegovom toku neke činjenice i okolnosti otkrivati. Riječ je kako je več rečeno o heurističkoj aktivnosti čiji je cilj pretvaranje «osnova sumnje» u «osnovanu sumnju», osim kada osnovana sumnja postoji od početka. Riječ je o retrospektivnom procesu. U prvoj fazi tog procesa otkrivaju se, osiguravaju i fiksiraju, te interpretiraju informacije iz personalnih i stvarnih izvora informacija, primjenom metoda analize i sinteze. U tom postupku posebnu ulogu igraju misaona i realna rekonstrukcija, kriminalistički pokus i primjena načela pluraliteta verzija11. Te informacije primjenom čl. 219. ZKP-e BiH, što je ujedno i pravni osnov za 7
„Intuicija, takoĎe je poznata tao treće oko, dok drugi pak kaţu kao pogled ili šesto čulo. Javno je mišljenje da ima paranormalno porijeklo ........... ..Intuicija se odnosi na mogućnost. Često se dešava da neka pojava u sredini neke činjenice koja nije očekivana. .............Intuicija moţe biti u različitim oblicima kao npr; unutrašnji glas , osjećaj da će se nešto dogoditi, nadolaţenje inspiracije, završavanje nečijih misli, oštro čulo pravca‖ i sl. (Ramsland K., 2001; 125–126.) 8 Zaključci o licu mjesta dogaĎaja uključuju različita mišljenja i što više iskustva istraţitelj ima, to će brţe upotrijebiti ono pravo, a na iskustvu, memoriji i sposobnosti zaključivanja, bazirano je tzv. ―šesto čulo‖. Ljudi mogu saznati nove načine za rad, što moţe odvesti ka realnom rješenju slučaja. Neki su bolji u tome od drugih, ali jedini ―dar‖ uključuje sposobnost gledanja u dokaze i čitanje tragova. (Ramsland K., 2001; 127–128.) 9 Otkrivanje po Jovašević O i Vujović D. (Jovašević, O., Vujović, D., 1970; 33.) moţemo posmatrati u širem i uţem smislu. Širi smisao podrazumijeva skup svih aktivnosti ovlaštenih sluţbenika organa unutrašnjih posloava koje imaju za cilj da se sazna za izvršenje krivičnih djela za koje se inače, ne bi znalo iako su u odreĎenoj sredini izvršena, jer ih niko nije prijavio. Manifestiraju se kao opća i posebna kriminalistička kontrola. U uţem smislu predstavlja takvu aktivnost organa unutrašnjih poslova koja je upravljena na utvrĎivanje činjeničnog stanja vezanog za odreĎeno krivično djelo ili subjekta-izvršioca. Ovom prilikom cjelokupna aktivnost organa unutrašnjih poslova usmjerava se za tim da se utvrdi materijalna istina o odreĎenom kriminalnom dogaĎaju o kome se do tada nije ništa znalo ili se nije dovoljno znalo. 10 Tamni-latentni pojas se, naţalost, kako istiće Vodinelić V., (Vodinelić V; 1985; 273.) ―ne moţe statistički izračunati, šta više on se ne moţe ni pouzdano procjeniti, jer nedostaju faktori pomoću kojih bi se takva procjena mogla izvršiti.― 11 U okviru otkrivačke aktivnosti izdvajaju se i konfrontiraju proturječne informacije operativnog karaktera, kako bi se otkrile i odbacile netačne i irelevantne. U kriminalističkom ţargonu govori se o tzv. «ţivim» informacijama, pod kojima se podrazumijevaju idealni odrazi objektivne stvarnosti u svijesti ljudi, tzv. engrami. Pod «mrtvim» informacijama podrazumijevaju se tragovi i predmeti u vezi s krivičnim djelom (corpora delicti), a pod »latentnim» informacijama podrazumijevaju se informacije koje su još uvijek ili zauvijek neotkrivene. «Aktualizirane»
60 započinjanje kriminalističke obrade, transformiraju se u krivičnopravno relevantne dokazne informacije. Radi se o transformaciji operativnih informacija u dokaze u procesnom smislu. Dakle, aktivnost policije, naročito kada se radi o kriminalističkoj obradi usmjerena je na: prikupljanje, sreĎivanje i korištenje različitih informacija, koje dijelimo na operativne i dokazne.12 U situacijama ako ovlašteno sluţbeno lice procijeni da je kriminalistička obrada potrebna (nuţna), to istovremeno ne mora značiti da je moguća. Ako je moguća, ovlaštena sluţbena lica moraju predvidjeti osnovne mjere i radnje i ocijeniti da li postoje razlozi za mjere prvog zahvata i predvidjeti minimum očekivanog uspjeha (prognozu). TakoĎe, ocjena početne situacije moţe ukazati i da je kriminalitička obrada nepotrebna, tačnije kada je činjenično stanje razjašnjeno u potpunosti ili pak to mogu da urade drugi organi (inspekcija, carina i dr.). KRIMINALISTIĈKA POTREBNA OSNOVNE RADNJE
OBRADA
MJERE
JE KRIMINALISTIĈKA NEPOTREBNA
I MINIMUM USPJEHA
OBRADA
JE
OĈEKIVANOG SVE JASNO
RAZLOZI ZA HITNOST KRIMINALISTIĈKA OBRADA MOGUĆA
KRIMINALISTIĈKA OBRADA NEMOGUĆA Shematski prikaz ocjene početne situacije13
Veoma često pitanje u praksi kriminalista je pitanje zbog čega su neke kriminalističke obrade imale viši nivo u odnosu na druge. Na nivo kriminalističke obrade utiče niz subjektivnih i objektivnih elemenata, od stručnih profila kriminaliste14 do tehničke opremljenosti. Kroz moje iskustvo radom u policiji, a i kroz istraţivanje koje smo izvršili uočeno je da na nivo kriminalističke obrade posebno utiče okolnost da li se radi o krivičnom djelu s nepoznatim ili poznatim izvršiocem. U slučajevima s poznatim izvršiocem nivo kriminalističke obrade je bio znatno niţi.15 informacije su one koje su ostvarene, a «dokazne» su informacije koje su spoznate i «obučene» u procesno ruho. (Korajlić N; 2003;178.) 12 Navedene informacije moţemo u osnovi podijeliti u tri osnovne skupine:1. informacije iz personalnih izvora, 2. informacije iz kriminalističkih evidencija (policijske evidencije) i 3. informacije sadrţane u različitim materijalnim nositeljima informacija (tzv. signali) kao što su tragovi i predmeti u vezi s krivičnim djelom (corpora delicti), nezavisno od kasnijih kriminalističkih i procesnih kvalifikacija tih nositelja u smislu stvarnog (materijalnog) dokaza, znanstvenog dokaza ili samo indicji (indirektnog dokaza). Tu spadaju i isprave i tehničke snimke. (Modly D., Šuperina, M., 1999; 61.) 13 (Korajlić N; 2003; 186) 14 Kod izbora kriminalističkih kadrova treba posebno voditi računa o kvalitetama suvremenog kriminaliste. Izbor kriminalističkih kadrova je jedan od najvaţnijih preduvjeta za uspješno suzbijanje kriminaliteta. Specifičnost sluţbe suzbijanja zločina i naglašena opasnost od mogućih profesionalnih deformacija traţi na strani suvremenih kriminalista visoke standarde. (Modly D; Neki aspekti operativnog rada organa unutrašnjih poslova u svjetlu odredaba ZKP-a, Sarajevo.) 15 Modly D. ističe, «da način izvršenja krvnog delikta (brutalnost, podmuklost, himbenost, prijevarnost i sl.) te odabir ţrtve (stara ili nemoćna osoba, dijete, invalid i sl.) dodatno su stimulativno djelovali na operativne radnike da se savjesnije angaţiraju na objašnjenju slučaja«. (Modly D; 1998;17.)
61 MeĎutim, od bitnog uticaja za uspješnu realizaciju kriminalističke obrade je organizovan i timski rad cjelokupne ekipe koja radi na rasvjetljavanju konkretnog kriničnog djela, što se realizuje kroz sistematski planiranu aktivnost. Dakako, ovlaštene sluţbene osobe moraju trajno posjedovati visok stupanj samodiscipline, koja ne smije biti uvjetovana prisutnošću ili neprisutnošću drugih. Mora se raditi o unutrašnjoj kontroli, samokontroli. Moderni policajci moraju raspolagati potrebnim stručnim znanjima, bogatom praksom i metodama koje su pravno dopuštene. Dakle, pored nuţnosti saradnje, sistematskog planiranja, visokih etičkih normi16 i zajedničkog rada izmeĎu kriminalista i kriminalističkih tehničara, bitno je još od faze uviĎaja u ekipu uključiti i odgovarajuće vještake, specijaliste iz raznih oblasti u zavisnosti od prirode nastanka eksplozije, na čijem se rasvetljavanju radi. 7.2.
Planiranje kriminalistiĉke aktivnosti
Svaka kriminalnalistička aktivnost, kao i ona gdje je u pitanju rad na planiranju aktivnosti na rasvetljavanju kriminalnog dogaĎaja kojom prilikom je korišten eksploziv, podrazumijeva izvoĎenje sa što manjim utroškom vremena, snaga i sredstava. „Ispunjenje tog imperativa temelji se na prethodnom obavljanju niza skladno povezanih aktivnosti misaono-stvaralačkog karaktera, te se stoga stvaralački proces koji prethodi realizaciji namjeravanih aktivnosti naziva planiranje17, a njegov finalni produkt plan―.18 (Aleksić Ţ; Škuljić M; 2004; 43.) Tradicionalni pristup organizovanja i planiranja kriminalističke aktivnosti zasniva se na konceptu reaktivnog djelovanja, kako ovlaštenih sluţbenih lica, tako i organa pravosuĎa, jer reaguju tek nakon izvršenja krivičnog djela. Po tom konceptu, a kako navodi Branislav Simonović (Simonović B., 2004; 32.) „krivično djelo se posmatra kao izolovani fenomen i ne dovodi se u vezu sa socijalnim i drugim faktorima koji formiraju uslove i uzroke ponovnog izvršenja krivičnog djela od strane istog ili drugog lica...... Ovakav pistup ne moţe da dovede do ţeljene efikasnosti u suzbijanju, otkrivanju i dokazivanju krivičnih djela, jer je veliki broj tipova kriminala posljedica cjelovitih društvenih uslova koji ih produkuju....Prema tome, ukoliko se kriminalistička analiza i planiranje usmjere samo prema neposrednim izvršiocima, i to nakon preduzetog kriminalnog ponašanja, kriminalistička djelatnost se bavi marginlnim pitanjima i pojavama i usmjrava se samo ka „vrhu ledenog brijega“. Na drugoj strani, evidentna nesinhroniziranost izmeĎu organa neposredno ili posredno zaduţenih za suzbijanje kriminaliteta, loša zakonodavna politika, nepostojanje sistema prevencije19 i osmišljene globalne strategije suzbijanja krimnaliteta, nepostojanje baze podataka i kvalitetnog analitičkog procesa dodano negativno utiču na efikasnost kriminalističke djelatnosti―. 16
„Unutar okvira kriminalističke obrade ovlaštena sluţbena lica primjenjuju niz propisa kojima se zadire u osobna prava i navike fizičkih osoba. Primjena tih propisa u velikoj mjeri ovisi o njihovoj općoj prihvaćenosti u društvu. Zato ovlaštena sluţbena lica moraju biti oprezni, obazrivi i selektivni u svom radu, kako ne bi došlo do nepotrebnog ugroţavanja demokratskih prava graĎana.―. (Modly D; 2005; Predavanja, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo) 17 Grčki filozof Aristotel je ovo rekao o planiranju , ―Dobro započeto je pola učinjeno‖. Primjena suvremenih organizacijskih principa za procjenu organizacije i njihovih razvijanja u ţeljen ishod ključno je za bilo koju organizaciju provoĎenja zakona kako bi se uspješno borila protiv terorizma. (The Police Executive’s Role in Combating Transnational Terrorism,: Strategic Planning, Diplomatic security service, SAD, Module 7. str. 1.) 18 Planiranje je postojalo i prije više od 2.000 godina, kada je kineski general Sun Tzu rekao ―da pobjeda dolazi s dobrim planiranjem i dao pet osnovnih elemenata za uspjeh: 1. Pobijediće onaj ko zna kada se boriti, a kada ne, 2. Pobijediće onaj ko zna kako sa superiornim i inferiornim snagama, 3. Pobijediće onaj čija je vojska animirana istim duhom kroz sve činove, 4. Pobijediće onaj ko, pripremivši se, čeka da uhvati neprijatelja nepripremljenog, 5. Pobijediće onaj ko ima vojni kapacitet u kojeg se ne miješa vladar. (www.kimsoft.com/polwar.htm; 11/03/2006; 19.57.) 19 Etimološko značenje riječi prevencija treba traţiti u korjenu riječi praevantio koja ima više riječi i termina sličnih po smislu i značenju, kao što su: predupreĎivanje, predupreĎenje, sprečavanje, preduhitravanje, pobijanje primjedaba za koje se predpostavlja da bi ih suprotna strana mogla navesti, ranije učinjena opomena. MeĎutim, pored opštih oblika prevencije, veoma su značajni i posebni oblici prevencije, koji se preduzimaju od strane drţavnih organa koji vrše funkciju suzbijanja kriminaliteta. Tako je zakonska obveza organa unutrašnjih poslova da, pored ostalog, preduzimaju aktivnosti kojima se sprečava vršenje krivičnih djala. (Krstić O., 2005; 9-10)
62 Zbog navedenih razloga navedeni koncept je neproduktivan i trom, te se stoga pribjegava proaktivnoj strategiji suprostavljanja kriminalitetu20,a koji podrazumijeva njegovo sistematsko i cjelovito analiziranje i suzbijanje, a kriminalistička aktivnost se usmjerava ka budućem kriminalnom ponašanju, odnosno bavi se kriminalističkim predviĎanjem.21 MeĎutim, strategijski (sistemski) pristup u analizi i planiranju kriminalističke aktivnosti podrazumijeva: formiranje ekspertskih timova iz različitih oblasti, obuka kadrova za vršenje analiza slučajeva kojom prilikom je korišten eksploziv, ili pak nekih drugi formi kriminalnog ponačanja, stvaranje baze podataka o krivičnim djelima uz upotrebu eksploziva, geografskoj rasprostranjenosti pojedinih formi kriminala na mikro i makro nivou, bazu podataka o izvršiocima krivičnih djela, instaliranje kompjuterskih softvera koji omogućavaju pretraţivanje i uporeĎivanje podataka po različitim osnovama i kriterijumima, bazu podataka o sopstvenim resursima policijskim i drugih sluţbi, koje mogu doprinjeti sprečavanju, otkrivanju i dokazivanju krivičnih djela, programe prevencije kriminaliteta, kao i plansko uključivanje, obuku i organizovanje graĎana u okviru raznih strategijskih projekata prevencije. (Simonović B; 204; 34.) Da bi kriminalistička obrada od početnog stanja mogla da se usmjerava ka rasvjetljavanju izvršioca krivičnog djela kom prilikom je korišten eksploziv, bez obzira da li je ta djelatnost završena ili samo započeta, neophodno je da njoj prethodi detaljno razraĎen plan kriminalističke obrade. Planiranje kriminalističkih aktivnosti kako navode Aleksić Ţ., Škuljić M. (Aleksić Ţ; Škuljić M; 2004; 445.) „započinje u trenutku kada se radnjama prvog zahvata (prvenstveno uviĎajem), prikupe sve u tom momentu dostupne kriminalistički relevantne informacije. Detaljno izvoĎenje plana omogućava da se utvrdi kojim se činjenicama u trenutku započinjanja kriminalističkih djelatnosti (operativnih ili procesnih) raspolaţe, kakav je njihov značaj i na koji će se način, u kom vremenu i čijom kriminalističkom djelatnošću pribaviti nove informacije, te tako proširiti činjenična osnova―. Plan omogućava krimianlistima lakše snalaţenje za vrijeme krimianlističke obrade, a on je u osnovi orijentisan na formulisanje odgovora na „zlatna pitanja kriminalistike“. U kriminalističkoj obradi svakog konkretnog slučaja gotovo je nemoguće unapred predvideti i nabrojiti sva pitanja na koja treba traţiti odgovor, jer često sitne i beznačajne pojedinosti mogu biti odlučujuće za rasvetljavanje krivičnog dela. U svakom slučaju, bez obzira da li se radi o teţem i sloţenom ili lakšem i jednostavnijem krivičnom delu, potpun i sadrţajan odgovor o dogaĎaju i učiniocu nije moguće dobiti bez "zlatnih pitanja kriminalistike". Iako ova pitanja čine abecedu kriminalietike u praksi se veoma često dogaĎa da se na neka pitanja zaboravi, pa su pisani akti obično nepotpuni i manjkavi, a njihov sadrţaj nejasan. Odgovoriti na svako pitanje i po svaku cenu, dakako nije uvek ni moguće ni nuţno, ali se o njima kod interpretacije svakog segmenta dogaĎaja itekako treba voditi računa. Planiranje je umjetnost identificiranja, organiziranja i razvijanja misli i ideja u pravovremenom nizu koji se fokusira na uspješno postizanje ţeljenih ishoda. Plan je neprekidan proces koji ne prestaje dok se ne postignne ţeljene ishode. U većini pothvata planiranja, vjerojatno će se morati provesti odreĎene prilagodbe prije postizanja ţeljenog ishoda. Drugim riječima, ne treba pretpostaviti da se završilo s planiranjem, samo zato što je plan napisan. Promjena je stalna. Ništa ne ostaje isto veoma dugo, dakle potrebu za modifikacijama plana treba očekivati. Kako bi postigli ovaj cilj, rukovodioci moraju biti fleksibilni. Kada razmišljamo mudro i planiramo, preduzimamo korake ka realizaciji postavljenog zadatka. Kako bismo postigli taj zadatak, moramo vizualizirati kraj …to jest gdje planiranje počinje. Razlog za planiranje je jednostavan. Pojedinci i organizacije razvijaju razne planove iz raznih razloga, ali sve imaju zajedničku ţelju …uspjeti. Uspjeti je, jednostavno rečeno, razlog za planiranje. Kada stvari krenu nagore ili nabolje, one se ne dogaĎaju …one su uzrok ove. Policijski rukovodilac koji je 20
Kriminalistička strategija je područije naučnog istraţivanja koja se bavi pitanjima kako kriminalističkim mjerama i radnjama ograničavati kriminalitet na globalnom nivou, uzimajući u obzir kriminalno-političke i pravne okvire te načelo efikasnosti, tj. kako kriminalističkim mjerama savlaĎivati kriminalitet kao cjelinu ili pojedine njegove dijelove, a e pojedinačna kriminalna djela. (Dvoršek A; 2002; 75.) 21 Prognoza unutar kriminalističke obrade se realizira utvrĎivanjem mjera i radnji koje treba poduzeti i koji se minimum uspjeha moţe očekivati od tih mjera i radnji. (Modly D., Korajlić N., 2002; 514.)
63 razvio dobro promišljen plan često dobije priznanje kada stvari idu dobro. No, bez plana, ili sa loše promišljenim planom, obično se privlači negativnu paţnju kada nešto krene na gore. (The Police Executive’s Role in Combating Transnational Terrorism; Module 7. str. 2.) MeĎutim, plan rada je svojstven odreĎenom dogaĎaju i obično se bazira na istraţiteljevom iskustvu. Vaţno je napomenuti da treba s maksimalnom dozom skepse i kritičnosti utvrditi distinkciju prema motivu i uzroku: tehničkotehnološka eksplozija, diverzija, teroristički atak, nehat, nemar i sl. Ponekad i sasvim bezazleni uzrok i posljedica u pozadini mogu imati djelomično neuspio teroristički akt ili diverziju, a vaţi i obratan princip promišljanja. Materijalni tragovi i sklop okolnosti pomoći će da se ova aktivnost uspješno obavi. Jer, ukoliko je jasna priroda eksplozije, npr. provala u kasu, tada će se istraţivanje usmjeravati na utvrĎivanje nekih specifičnih činjenica, kao što su: vrsta eksploziva, način iniciranja, način ulaska u objekat, tragovi koji mogu pomoći u identifikaciji počinioca i sl. Ako je priroda eksplozije nejasna, tada će se preduzeti daleko opseţnije radnje. (Yallop H. J; 38-39). U praksi često preovladava mišljenje da za lakša krivična djela nije nuţno sačinjavanje plana operativnih aktivnosti na rasvetljavanju krivičnog djela, tj. na otkrivanju i hvatanju izvršioca krivičnog djela. MeĎutim, ne treba zanemarivati činjenoicu da nekada rad i na naizgled bezazlenim krivičnim djelima zna prerasti i sloţene operativne akcije22. Zbog toga, povodom svakog krivičnog dogaĎaja, nameće se potreba sačinjavanja i stalnog dopunjavanja plana kriminalističke obrade. Bez sitstematičnog planiranja u kriminalističkoj obradi odstupa se od osnovnih načela kriminalistike i u većini slučajeva kriminalistička obrada neće rezultirati rasvetljavanjem krivičnog dela. Kakav će plan rada za otkrivanje učinioca krivičnog dela biti i koje će se mjere i radnje u njemu predvidjeti, zavisiće od konkretnog slučaja i mogućih verzija o dogaĎaju. Prema pojedinim autorima Aleksić Ţ., Kovačević V., Modly D. i Korajlić N., i dr., kao i na osnovu vlastitog iskustva, (Aeksić Ţ., 1988; Praktikum 28-29; Kovačević V., 2003; 152-153; Modly D., Korajlić N., 2002; 446; Vodinelić V., 1984; 31; Vodinelić V; 1987; 33-34.) plan kriminalističke obrade treba da sadrţi: 1. Naziv organa koji je nosilac kriminalističke obrade i broj predmeta; 2. Datumom donošenja plana kriminalističke obrade; 3. Naziv predmeta sa kvalifikacijom učinjenog krivičnog djela; 4. Kratak opis učinjenog krivičnog djela; 5. Kriminalističko-tehničke, istraţne i operativno-taktičke mjere i radnje prvog zahvata nabrojene hronološkim redom, koje su preduzete neposredno nakon saznanja za dogaĎaj, kao što su: uviĎaj, obavljeni razgovori, izvršene provjere, mjere prve intervencije i slično, s naznakom ko ih je i kad preduzeo; 6. UtvrĎivanje kruga okolnosti koje treba otkriti, razjasniti i dokazati; 7. Postavljene verzije o glavnim pitanjima krivičnom dogaĎaja i mogućem; 8. Operativno-taktičke, kriminalističko-tehničke i istraţne mjere i radnje koje se u vezi sa postavljenim verzijama po planu rada planiraju sprovesti,/i izvršiocu/ima; 9. OdreĎivanje ovlaštenih sluţbenih osoba s konkretnim zaduţenjem i rokom izvršenja, kao na primer: raspisivanje potraga, provjere u operativnim evidencijama, pretresanje stana i drugo; 10. Prethodnom ocjenom prikupljenih činjenica. Realizacija po svakom zadatku treba da bude propraćena sluţbenim zabilješkama ili dokumentovana: zapisnicima, potvrdama i drugim dokumentima u zavisnosti od planiranih zadataka. Plan ne treba shvatiti nepromjenjivim kao «sveto slovo na papiru», naprotiv, on će se mijenjati i dopunjavati ukoliko se preduzetim provjerama utvrĎuju ili eliminišu odreĎene bitne činjenice. Plan kriminalističke obrade sadrţavat će sve mjere i radnje koje će se poduzeti u vezi sa kriminalnim dogaĎajem, odreĎene verzije, kojih moţe biti više kako bi se razjasnilo činjenično stanje i dr.23 (Korajlić 22
Primjer takvog slučaja je „Auto bomba Mostar― gdje se krenulo s radom razotkrivanju izvršilaca krivičnih djela kraĎe vjetrobranskih stakala s vozila „golf―, a došlo se na kraju do izvršilaca autobombe u Mostaru. 23 U fazi planiranja ne poklanja se dovoljno paţnje redoslijedu poduzimanja radnji i mjera, kao i vremenu njihovog izvoĎenja. Isto tako primjetno je u toku kriminalističke obrade ako ista traje vremenski duţe, dolazi do zasičenosti
64 N., Kriminalistička obrada kod ubistva; 181). Naprotiv, treba imati na umu da je svaka verzija samo pretpostavka, koja mora biti elastična i sposobna da u toku rada trpi korekcije i da mu se prilagoĎava. To praktično znači, da su verzije u planu rada svojevrsni putokazi, koji daju samo osnovne konture puta u traganju i u toj mjeri one obezbjeĎuju planski i sistematski rad, pošto je sasvim izvjesno da će u toku rada biti novih momenata, koji su na početku bili nepoznati.
po takvim slučajevima, a drugi dolaze, te u takvim slučajevima planovi se ne aţuriraju i ne dopunjuju sukladno novodospjelim obavještenjima. Kod krivičnih djela gdje je izvršilac poznat, planovi kriminalističke obrade se gotovo i ne sačinajvaju, a ako se i sačinjavaju, sačinjavaju se forme radi, što je po našem mišljenju loša praksa. (Korajlić N., 2003; 192.)
65
66 8. KRIMINALISTIĈKE VERZIJE Verzije (presumpcije, misaone radne pretpostavke, hipoteze) u kriminalistici je jedno od više mogućih objašnjenja krivičnog dogaĎaja, krivičnog djela ili neke kriminalistički relevantne činjenice, dakle oblik misaone aktivnosti tijela postupka. Niz kriminalista (definira verziju kao “obrazloţeno zaključivanje” ili “utemeljenu (obrazloţenu) pretpostavku” od više postavljenih, koja na razini vjerojatnosti objašnjava postupak, svojstva, meĎusobne veze i odnose, sadrţaj i značaj za krivičnu stvar vaţnih pojedinih okolnosti krivičnog dogaĎaja ili njega samog u cjelini, radi utvrĎivanja objektivne istine. Kako ističe Pavišić B., (Pavišić, B., 2002; 47.) «verzija je jedna od više hipoteza koja objašnjava nastanak, svojstva, meĎusobne veze, odnose i okolnosti pojave krivičnog djela, značajki, stanja i odnosa izvršioca, ţrtve te druge okolnosti u vezi s predmetom kriminalističkog istraţivanja«. Znači, o značenju svakog krivičnog dogaĎaja ili činjenice, treba uvijek planirati više verzija, tačnije, postaviti sve moguće verzije, jer kako kaţe Vodinelić V., (Vodinelić V., Kriminalistika, str. 36.), «Jedna verzija jednako nijedna verzija». Tim više, što od momenta saznanja za krivični dogaĎaj «karakteriše informacioni deficit, odnosno nepostojanje ili gubitak kriminalističkih relevantnih informacija, tj. praznine u znanju kriminaliste, kriminalističke verzije sluţe da upotpune neznanje, odnosno nesigurno znanje o relevantnim činjenicama i okolnostima». (Simonović B; 204; 43.) Rad s verzijama je specifična operativno-taktička ili procesnotaktička aktivnost (metoda), dakle vid kriminalističke praktične djelatnosti misaone prirode, pa zato nije pravno normirana. Postavljanje verzija ne provodi se u procesnoj formi, već se vrši po pravilima logike i psihologije. MeĎutim, provjeravanje verzija koje se vrši prilikom provoĎenja operativnih i procesnih radnji vrši se po kriminalističkim i procesnim pravilima. Inače, ne postoji neka posebna radnja koja bi sluţila formiranju verzija. Riječ je o strukturalno-logičkoj spoznajnoj metodi. Verzije imaju svoju logičku dimenziju, sadrţajnu stranu i funkcionalni aspekt. Sve tri navedene dimenzije dolaze do izraţaja u definiciji verzije. Verzije opstaju samo dotle dok znanje o dogaĎaju ili izvršiocu ne postane pouzdano, tj. izvjesno. Verzije usmjeravaju tok kriminalističke obrade tijela unutrašnjih poslova i krivični postupak, garantirajući dosljednost u postupanju. One su instrument znanstveno organiziranog postupka, koji se ne odvija po principu spontanosti. (Korajlić N; 2003; 195.) Postavljanje verzija je neophodna faza u postupku dokazivanja. One su objektivizirane u operativnim i procesnim radnjama. Broj verzija koje treba planirati ovisi o raspoloţivom činjeničnom fondu. Mnoštvo verzija (pluralitet verzija) se javlja kao vaţan metodološki faktor otkrivanja, dokazivanja i razjašnjavanja krivičnog dogaĎaja ili krivičnog djela, jer osigurava svestranost, potpunost i objektivnost. Treba imati u vidu da skoro svaka verzija ima svoju protuverziju. Verzije kao oblici misaone aktivnosti su neraskidivo povezane i isprepletene s poduzimanjem operativnih i procesnih radnji i nalaze se u njihovim temeljima i rezultatima. U kriminalistici kako ističu Modly D. I Korajlić N. (Modly D., Korajlić N; 2002; 714-715), verzije se dijele na: 1. opće i posebne, 2. tipične, 3. retrospektivne, 4. prognozne, 5. sudske, 6. verzije odbrane i optuţbe, 7. s obzirom na vrste postupaka 8. prema tome koji subjekt stvara verziju, 9. prema krivičnopravnom značenju itd. U praksi imamo proturječne (nepodudarne) i neproturječne (podudarne) verzije. Obično je jedna verzija podudarna s tokom krivičnog djela, ali dogaĎa se da istinito rješenje nije bilo ni predviĎeno. Nerijetko je niz verzija proizvod mašte (fikcije). Ipak, do istine se dolazi samo pomoću tih izmišljenih, ali na činjenicama utemeljenih objašnjenja. Dakle, verzije se moraju temeljiti na činjenicama, a ne samo na mašti, koja igra veliku ulogu u stvaranju verzija. Tako se odbacuju sve verzije koje ne potvrĎuju činjenice, a usvajaju se samo one ili ona koju potvrĎuje činjenični materijal. Za kriminalističkuu obradu naročito je značajna slijedeća podjela verzija (Modly D., Korajlić N; 715-716): 1. Verzije s obzirom na vrste postupaka –Tako se razlikuju slijedeće verzije: operativne tijela unutrašnjih poslova, istraţne, raspravne i ekspertizne verzije, te verzije u ţalbenom postupku. 2. Verzije odbrane i verzije optužbe – ova klasifikacija verzija polazi od odnosa sudionika u postupku (stranaka) prema predmetu dokazivanja i proizlazi iz normi Zakona o krivičnom postupku.
67 3. Verzije po elementima bića kriviĉnog djela – verzije o subjektu (izvršiocu) i subjektivnoj strani (umišljaj i nehat) i objektu (kazneni dogaĎaj ili kazneno djelo) i objektivnoj strani (način, mjesto, vrijeme izvršenja i dr.) i motivu. 4. Verzije po stepenu vjerojatnosti – po ovom kriteriju verzije se obično dijele na: malovjerovatne, vjerovatne i viševjerovatne. Bogata kriminalistička praksa pokazuje da malo vjerovatne verzije, pa čak i najnevjerovatnije verzije, koje graniče s maštom, mogu biti pravilne, a da se najvjerovatnije verzije ne moraju podudarati sa stvarnošću krivičnog dogaĎaja. Zato se u suštini planiranja i provjeravanja verzija nalazi faktično pravilo da se sve verzije provjeravaju istovremeno, bez obzira na pretpostavljeni stupanj njihove vjerovatnosti. 5. Verzije prema kriviĉnopravnom znaĉenju – po tom kriteriju najpogodnija je trihotomna podjela verzija na: a) opće verzije (one su pretpostavke o predmetu dokazivanja); b) posebne verzije (su verzije o dokaznim činjenicama - dokazima) i c) verzije po elementima bića krivičnog djela (su verzije o subjektu, subjektivnoj strani i objektu i objektivnoj strani krivičnog djela). 6. Verzije prema subjektima koji stvaraju verzije – klasifikacija verzija po kriteriju autorstva. Po tom kriteriju verzije stvaraju ovlaštena sluţbena lica, tuţioci, suci, okrivljenici i njihovi branitelji, oštećenici, vještaci i stručne osobe, ovisno o njihovim ulogama u postupku. Rad na verzijama je primjena metode eliminacije. Treba istovremeno provjeravati sve verzije. Opasno je postupanje samo po jednoj verziji. Isto tako štetna je primjena ―teorije‖ redoslijeda, po kojoj se prvo radi na temelju najvjerovatnije verzije, pa zatim dolaze na red ostale, jedna za drugom po kriteriju vjerovatnosti. Kriminalista u procesu planiranja i provjeravanja verzija je svjestan da najčešće jedna verzija isključuje drugu. Ne postoji mogućnost istovremene istinitosti dvije ili više suprotnih verzija. Riječ je o primjeni metode eliminiranja, koja se sastoji u postupnom odbacivanju raznih, inače objektivno mogućih verzija u svjetlu svake novoutvrĎene činjenice. Često se u postupku eliminiranja nekih verzija stvaraju nove, na temelju utvrĎenih činjenica. MeĎutim, preostala verzija samim tim ne znači i da je istinita. Dakle, za verifikaciju i eliminiranje verzija sluţi metoda eliminacije koja nije dokaz i argument za fundiranje istinitosti preostale verzije. Pri stvaranju i provjeravanju verzija treba uzimati u obzir i negativne (odrečne) okolnosti, a ne samo pozitivne okolnosti. Kako navodi Bošković M., (Bošković M., 1998, 23.) «verzije se uvijek zasnivaju na odreĎenim indicijama i, po suštini, to su pretpostavke kako se neki kriminalni dogaĎaj stvarno desio i koja lica mogu doći u krug osumnjičenih da su učinili konkretno krivično djelo. Zbog toga, poslije postavljenih verzija, slijedi planiranje operativne djelatnosti u konkretnoj kriminalističkoj obradi, što podrazumijeva preduzimanje adekvatnih operativno-taktičkih i istraţnih radnji i prikupljanje novih činjenica, njihovu provjeru i analizu, ocjenu njihovog značenja i njihovo pravilno kriminalističko-operativno korištenje, koje upravo i omogućava eliminisanje ili potvrdu postavljenih verzija, ali i predstavlja osnovu za postavljanje novih verzija». Kako bi se prikupljene informacije u toku kriminalističke obrade analizirale, Krivokapić V. i Krstić O., (Krivokapić, V., Krstić, O., 1999.,124.) smatraju da, uviĎajni organ mora postaviti više posebnih verzija. On pristupa ocjeni ukupnog informacionog fonda kako bi odlučio o daljem načinu postupanja. UviĎajni organ mora imati u vidu: 1) informacije iz mjera prvog zahvata, 2) tipične i specijalne verzije, 3) jasno definisano područje obezbjeĎenja dokaza i 4) praznine u saznanju o kriminalnom dogaĎaju. Nakon toga uviĎajni organ stvara detaljan plan, a da bi u tome uspeo imajući u vidu informacioni fond, on postavlja tipične i specijalne verzije. Time je traganje bitno olakšano kada postoje konkretni zadaci. To podrazumijeva još jedan uslov pravilnu taktiku provjere svake postavljene verzije. Stvaranje i provjera verzija u toku uviĎaja garancija su objektivnosti čitavog kasnijeg postupka. U našoj praksi ima bezbroj primjera sa štetnim posljedicama zbog nenaviknutosti uviĎajnog organa da na mjestu izvršenja kriminalne radnje primjenjuje verzije. Nedostatak rada s verzijama vodi u besciljno lutanje. Zbog toga je neophodno da uviĎajni organ polazi od opštih verzija, a da u toku rada na mjestu izvršenja vrši njihovu
68 korekciju (metod eliminalcije) i planira posebne verzije. UviĎaj na mjestu izvršenja kriminalne radnje ni u kom slučaju se ne bi smio okončati dok se ne provjere one verzije čije je provjeravanje tokom uviĎaja moguće. Najveći broj verzija, meĎutim, moguće je provjeriti tek rekonstrukcijom dogaĎaja. Operativne verzije se konstruiraju i provjeravaju prije pokretanja istrage, ali i paralelno s istraţnim verzijama, tzv. kombiniranje istrage i operativne djelatnosti. Osim što se verzije stvaraju na informacijskom materijalu operativnog karaktera, one se stvaraju i na temelju intuicije. Pavišić B. (Pavišić, B; 2002; 47.) ističe da, «prema sadrţaju i dosegu meĎu svim verzijama ističe se opća i posebna, sloţena metodologijska verzija temeljnih ili glavnih «zlatnih« pitanja kriminalistike koja stvara cjelinu istraţnih zadaća ustrojenu prema pojedinim pitanjima«.
Verzija glavnih pitanja kriminalistike Što ( quid)? Krivično djelo – corpus delicti 1. Tko ( quis) ? Izvršilac – auctor 2. Gdje ( ub ) ? Mjesto krivičnog djela – locus delicti 3. Kada ( quando)? Vrijeme – tempus delicti 4. Kako ( quomodo)? 5. Modus operandi Ĉime (quibus auxiliis)? 6. Instrumenta sceleris Zašto (cur)? 7. Motiv Sudionici 8. S kime? Ţrtva 9. Koga ili što?
Verzije glavnih pitanja kriminalistike Osnovna, „zlatna pitanja" kriminalistike su u vezi sa objektivnom stranom i subjektivnim elementima krivičnog djela u fazi rasvetljavanja, razjašnjenja i presuĎenja. U objektivnu stranu spadaju pitanja: šta se desilo (krivično djelo, prekršaj, običan dogaĎaj), gde se desilo (mjesto radnje kao i svako mjesto gde se mogu naći tragovi i predmeti u vezi sa krivičnim djelom), kako se desilo (način pripreme vršenja i prikrivanja krivičnog djela) i čime je izvršeno (sredstva izvršenja). Pitanja koja se odnose na subjektivnu stranu razjašnjenja djela s ; sa kime je izvršeno (upućuje na saučesništvo), zašto je izvršeno (odnosi se na motiv), nad kime je izvršeno (ko je ţrtva i mogući viktimološki aspekt) i ko je izvršilac. Osnovna zlatna pitanja kriminalistike najvećim dijelom se upravo i odnose na otkrivanje izvršioca. (Krivokapić V; 2005; 117-127) Zbog značaja „zlatnih pitanja“ koja imaju u toku kriminalističkog istraţivanja, svako od pitanja ćemo detaljnije pojasniti. a) Šta se desilo? Riječ je o vrlo značajnom pitanju koje se nameće neposredno po saznanju za dogaĎaj kojim se moţe potvrditi ili demantovati sumnja o tome da je u pitanju krivično djelo. Od osnovanosti saznatih činjenica zavisi da li će se ovlaštena sluţbena lica-OSL angaţovati u konkretnom slučaju. TakoĎe, vrsta i karakter dogaĎaja (krivično djelo, prekršaj, privredni prijestup, zades itd.) uticaće na pravac daljeg angaţovanja OSL, konkretne zadatke i osnovna taktička pravila postupanja. Ukoliko se potvrde osnovi sumnje o izvršenju krivičnog djela, ovlašćena sluţbena lica su duţna da preduzmu potrebne mjere, s ciljem da se pronaĎe izvršilac krivičnog djela i sprieči njegovo bjekstvo ili sakrivanje, da se otkriju i obezbijede tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu da posluţe kao dokaz, odnosno da se prikupe sva obavještenja koja bi mogla biti od koristi za uspješno voĎenje krivičnog postupka. Ukoliko se potvrdi postojanje osnovane sumnje o učinjenom krivičnom djelu, ovlašćeno sluţbeno lice će nadleţnom tuţiocu podneti izvještaj-krivičnu prijavu protiv poznatog, odnosno nepoznatog izvršioca.
69
b) Gdje se desilo? Mjesto kriminalnog dogaĎaja ima višestruki značaj. Na tom mjestu se mogu pronaći predmeti i tragovi izvršenja, odnosno zateći ili pronaći lica koja su u vezi sa dogaĎajem (oštećeni, ţrtva, očevidac, izvršilac). Lice mjesta predstavlja prostorni okvir preduzimanja niza kriminalističkotaktičkih i kriminalističkotehničkih mjera i radnji (obezbjeĎenja lica mjesta, prikupljanja obaveštenja, uviĎaja, rekonstrukcije dogaĎaja, vještačenja, organičenja slobode kretanja, pretresanja, legitimisanja, osmatranja, zasjede itd.). U okviru kriminalističke obrade lica mjesta preduzimaju se mnogobrojne radnje na osnovu kojih se dolazi do indicija ili dokaza od značaja za pokretanje i okončanje krivičnog postupka. Kod pojedinih krivičnih djela, mjesto izvršenja predstavlja sastavni dio MOS-a (specifičnog načina izvršenja). Preduzimanje mjera i radnji radi provjere alibija osumnjičenog ili okrivljenog gubi smisao ukoliko mjesto izvršenja nije pouzdano utvrĎeno. Kod pojedinih krivičnih djela mjesto izvršenja predstavlja obiljeţje bića djela (npr. pri povredi čuvanja drţavne granice drţavna granica; pri narušavanju nepovredivosti stana tuĎi stan ili zatvorene prostorije; pri protivpravnom zauzimanju zemljišta sa posebnom namjenom zaštita šuma, nacionalni park ili drugo zemljište sa posebnom namjenom itd.) ili njegovu kvalifikatornu okolnost (npr. pri povrjedi straţarske, patrolne ili druge slične sluţbe skladište oruţja, municije ili eksplozivnog materijala ili drugi objekat vaţnijeg značaja; pri izazivanju opšte opasnosti mjesto gde je okupljen veći broj ljudi; pri uvredama i klevetama na javnom skupu itd.). Ovlašćena sluţbena lica moraju i ovo da imaju na umu kada tokom rada na rasvjetljavanju konkretnog kriminalnog dogaĎaja kvalifikuju krivično djelo i podnose izvještaj-prijavu stvarno i mjesnonadleţnom tuţiocu. Sadrţaj odgovora na pitanje gdje se desilo od posebnog je značaja i stoga što je prvenstvena mjesna nadleţnost suda i tuţioca zasnovana na činjenici da je na njihovom području izvršeno ili pokušano krivično djelo. c) Kada se desilo? UtvrĎivanje tačnog ili pribliţno tačnog vremena, ili vremenskog okvira kriminalnog dešavanja neophodno je stoga što se postojanje niza okolnosti (npr. atmosferskih i svetlosnih prilika, odnosa sa vremenskim slijedom drugih dogaĎanja itd.) vezuje za vrijeme preduzimanja radnje krivičnog djela. Moguće je utvrditi postojanje indicija o krivičnom djelu i učiniocu (motiv izvršenja, ispoljavanja volje za izvršenje, psihičkog dejstva izvršenog djela, posjedovanja odreĎenih predmeta, poznavanja odreĎenih okolnosti itd.) ukoliko se dovedu u vezu sa vremenom izvršenja. Vrijeme izvršenja kod pojedinih krivičnih djela je element MOS-a.(modus operandi) TakoĎe se i provjera alibija ne moţe uspješno sprovesti ukoliko prethodno nije utvrĎeno vrijeme izvršenja krivičnog djela za koje je odreĎeno lice osumnjičeno ili okrivljeno. Odgovor na ovo pitanje odnosi se i na primjenu krivičnih zakona, jer se konkretna kriminalna ljudska ponašanja podvode pod odredbe onog krivičnog zakona koji je vaţio u vrijeme njihovog preduzimanja. UtvrĎivanje tačnog vremena kriminalne radnje bitno je i stoga što se pri analizi uslova za primjenu pojedinih instituta opšteg dijela KZ (Krivični zakon), odreĎene činjenice uzimaju u obzir samo u slučaju da su postojale u vrijeme izvršenja (npr. pri nuţnoj odbrani, krajnjoj nuţdi, postojanju stvarne zablude itd.). Prilikom utvrĎivanja uzrasta izvršioca, njegove uračunljivosti, kao i momenta od kojeg počinje da teče rok zastarjelosti krivičnog gonjenja, takoĎe se kao odlučujući kriterijum uvaţava vrijeme preduzimanja radnje krivičnog djela. Ovo vrijeme moţe da bude i jedno od obiljeţja bića krivičnog djela (npr., pri sprečavanju borbe protiv neprijatelja vrijeme rata ili oruţanog sukoba; pri povlašćivanju kupaca vrieme nestašice odreĎene robe ili opasnosti od nestašice; pri neprijavljivanju pripremanja krivičnog djela vrijeme kada je još bilo moguće spriječiti izvršenje krivičnog djela itd.). Vrijeme izvršenja moţe da predstavlja i kvalifikatornu okolnost kod pojedinih krivičnih djela (npr. pri odavanju drţavne tajne vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti; pri protivpravnom lišenju slobode period duţi od
70 trideset dana; pri teškoj kraĎi u vrijeme poţara, poplave ili sličnog udesa itd.). Pojedina krivična djela mogu da dobiju privilegovani oblik samo kada je ispunjen i uslov da su izvršena u odreĎeno vrijeme (npr. pri ubistvu na mah neposredno poslije napada ili vrijeĎanja, dok postoji stanje jake razdraţenosti izazvane napadom ili teškim vreĎanjem; pri ubistvu djeteta na poroĎaju u vrijeme poroĎaja ili neposredno poslije poroĎaja). d) Kako se desilo? Pojedina krivična djela vrše se na različite načine, te je stoga veoma vaţan zadatak svih subjekata koji učestvuju u rasvetljavanju kriminalnog dogaĎaja utvrĎivanje odgovora na pitanje kako se on odigrao. Način na koji je nastao i odigrao se kriminalni dogaĎaj moţe biti pouzdana indicija o tome da je u konkretnom slučaju riječ o krivičnom djelu, a ne o nekom drugom dogaĎaju, odnosno o motivu, telesnim svojstvima, godinama starosti, profesionalnim znanjima ili vještinama izvršioca i o njegovom prethodnom poznavanju pojedinih značajnih okolnosti. Specifičnost u načinu izvršenja moţe da ukaţe na meĎusobnu povezanost djela na čijem se rasvetljavanju radi sa nekim ranije učinjenim krivičnim djelima, što je posebno značajno ako su učinioci povratnici specijalizovani za vršenje odreĎenih krivičnih djela. Način izvršenja kod pojedinih krivičnih djela predstavlja element njihovog bića, npr. pri ugroţavanju bezbjednosti leta vazduhoplova postavljanje ili unošenje u vazduhoplov eksplozivne ili druge slične naprave ili supstance, uništenje ili oštećenje ureĎaja za navigaciju ili nanošenje druge štete na vazduhoplovu, davanje laţnih obavještenja u vezi sa letom vazduhoplova, nepropisno ili nepravilno upravljanje letom vazduhoplova, propuštanje duţnosti ili nadzora u vezi sa bezbjednošću vazdušnog saobraćaja; pri sabotaţi prikriven, podmukao ili drugi sličan način; pri iznuĎivanju iskaza upotreba sile ili pretnje ili drugog nedopuštenog sredstva ili nedopuštenog načina itd.). Način izvršenja moţe biti i jedna od okolnosti koja odreĎenim krivičnim djelima daje teţi, kvalifikovani oblik (npr. pri ubistvu svirep ili podmukao način; prilikom oštećenja povjerilaca priznanje neistinitih potraţivanja, sastavljanje laţnih ugovora ili neka druga prevarna radnja; pri silovanju naročito svirep ili naročito poniţavajući način itd.). e) Čime je izvršeno? Pronalaţenjem sredstava izvršenja i njihovih tragova tokom kriminalističke obrade mjesta dogaĎaja ili operativne obrade dolazi se do odgovora na pitanje, čime je krivično djelo izvršeno. Na upotrebljena sredstva mogu ukazati i lica učesnici u dogaĎaju, oštećeni ili ţrtve, očevici i učinioci. UtvrĎivanjem svojstava predmeta izvršenja stiče se veoma značajna indicija o pripremanom, pokušanom ili izvršenom krivičnom djelu, motivu, tjelesnim svojstvima i profesionalnim znanjima i vještinama izvršioca. Na predmetima izvršenja mogu se naći različiti tragovi, pa i oni na osnovu kojih se moţe izvršiti pouzdana identifikacija izvršioca. Radi pronalaţenja ovih predmeta Zakonom o krivičnom postupku je predviĎena mogućnost preduzimanja brojnih radnji: uviĎaja, pretresanja, pregleda prevoznih sredstva putnika i prtljaga, pregleda odreĎenih objekata, uvida u dokumentaciju, privremenog oduzimanja predmeta i raspisivanja potraga. Ove radnje mogu, po zakonu, preduzimati sud i policija ukoliko su ispunjeni odreĎeni zakonski uslovi. Njih mnogo češće vrše ovlašćena sluţbena lica, odnosno pripadnici policije. Ako je krivično djelo ostalo u pokušaju, tada treba utvrditi da li su upotrebljena sredstva podesna za izvršenje, pošto se u slučaju kaţnjivog pokušaja nepodesnim sredstvima izvršilac moţe blaţe kazniti ili osloboditi kazne. Prilikom rasvjetljavanja konkretne kriminalne djelatnosti ne smije se zanemariti ni činjenica da pomaganje u izvršenju krivičnog djela, izmeĎu ostalog, obuhvata i stavljanje na raspolaganje sredstava izvršenja, kao i to da je kao samostalno krivično djelo predviĎena izrada, nabavljanje i ustupanje drugome odreĎenih sredstava za koja se zna da su namenjena za izvršenje krivičnog djela. Pomoć izvršiocu posle izvršenog krivičnog djela predviĎena je kao samostalno krivično djelo, a moţe da se pruţi i prikrivanjem oruĎa upotrebljenih za izvršenje krivičnog djela. OdreĎena sredstva izvršenja su kod pojedinih krivičnih djela element njihovog bića (npr. pri neovlašćenom prisluškivanju i tonskom snimanju posebni ureĎaji; pri nezakonitom ribolovu eksploziv, električna struja, otrov ili omamljujuće sredstvo; pri neispravnom mjerenju laţni tegovi itd.) ili
71 predstavljaju uslov za postojanje njegovog kvalifikovanog oblika (npr. pri lakoj tjelesnoj povrjedi oruţje, opasno oruĎe ili drugo sredstvo podobno da se tijelo teško povrjedi ili zdravlje teško naruši; pri kockanju laţne karte; pri neovlašćenom laţnom nabavljanju, drţanju, nošenju, izradi, razmeni ili prodaji vatrenog oruţja, municije ili eksplozivnih materija rasprskavajuće ili gasno oruţje, vatreno oruţje, municija ili eksplozivna materija velike razorne moći). f) S kime je izvršeno? Ovo pitanje se postavlja onda kada se sumnja ili je izvjesno da je kriminalni dogaĎaj koji se rasvetljava nastao aktivnošću više lica, odnosno njihovim saučestvovanjem. Broj učesnika se moţe utvrditi zaticanjem na mjestu dogaĎanja, prikupljanjem obaveštenja od graĎana i misaonom rekonstrukcijom toka dogaĎaja, izvršenom na osnovu stečenih saznanja i predmeta i tragova pronaĎenih tokom kriminalističke obrade. Učestvovanje više lica u izvršenju odreĎenog krivičnog djela (dţepne kraĎe, razbojništva, prevare itd.), moţe da predstavlja deo MOS-a izvršilaca, a time i vaţnu indiciju pri rasvjetljavanju krivičnih djela specijalizovanih delinkvenata. U slučaju doprinosa više lica u krivičnom djelu, moguća je primena krivičnopravnih propisa o saizvršilaštvu, podstrekavanju, pomaganju i organizovanju zločinačkih udruţenja. Ako više lica učestvuje u radnji izvršenja ili drugoj radnji kojom se zajednički čini krivično djelo, samo učestvovanje je u tom slučaju obiljeţje bića krivičnih djela kod kojih postoji nuţno saizvršilaštvo (npr., kod pobune lica lišenih slobode lica koja su učestvovala u tuči u kojoj je neko lišen ţivota ili je drugom nanesena teška tjelesna povrjeda; pri učestvovanju u skupini koja spriječi sluţbeno lice u vršenju sluţbene radnje lica koja učestvuju u skupini itd.). Učešće više lica u krivičnom djelu moţe biti i kvalifikatorna okolnost (npr., pri silovanju — više lica; pri teškoj kraĎi više lica koja su se udruţila za vršenje kraĎa; pri teškim slučajevima razbojničke kraĎe i razbojništva u sastavu grupe ili bande itd.). g) Zašto je izvršeno? Policija tokom rasvjetljavanja kriminalnog dogaĎaja ima za cilj i utvrĎivanje motiva izvršenja. To je posebno vaţno u slučaju nepoznatog izvršioca, kada motiv izvršenja moţe posluţiti kao značajna indicija i biti osnov za odreĎivanje kruga mogućih izvršilaca. Motivi izvršenja se, kao unutrašnji psihički pokretač konkretnih ljudskih aktivnosti, utvrĎuju na osnovu niza karakteristika učinjenog djela: njegove vrste, objekta, mjesta, vremena, načina i sredstva izvršenja. Odgovor na ovo pitanje značajno je jer motivi, namjere i pobude mogu da predstavljaju element bića krivičnog djela (npr. pri kraĎi namjera je pribavljanje protivpravne imovinske koristi; pri oduzimanju vozila namjera je da se upotrebi za voţnju; pri sprječavanju dokazivanja namjera je sprečavanje ili oteţavanje dokazivanja itd.) ili kvalifikatornu okolnost (npr. pri odavanju sluţbene tajne učinjeno iz koristoljublja ili radi objavljivanja ili korišćenja u inostranstvu; pri ubistvu izvršenog iz koristoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela, iz krvne ili bezobzirne osvete ili drugih niskih pobuda; pri povrjedi tajnosti pismena ili drugih pošiljki izvršene u namjeri da se sebi ili drugom pribavi protivpravna imovinska korist ili drugom nanese kakva šteta itd.). Osim toga, motiv izvršenja moţe da predstavlja i obiljeţje privilegovanog oblika pojedinih krivičnih djela (npr. pri sitnom djelu kraĎe, utaje ili prevare ako je kraĎa ili utaja stvari izvršena radi neposredne potrošnje ili upotrebe za sebe ili članove svoje porodice itd.). h) Nad kime (čime) je izvršeno? Bez obzira na to što su načini saznanja za krivična djela različiti, aktivnost ovlaštenih sluţbenih lica veoma često biva inicirana prijavljivanjem krivičnih djela od strane oštećenih lica i ţrtava. Ova lica su naročito zainteresovana za rasvjetljavanje krivičnog djela, otkrivanje i kaţnjavanje izvršioca, pa se mogu pojaviti kao značajan izvor podataka i kad nisu prijavioci izvršenog djela, već se za njih saznalo
72 naknadno, tokom operativnog rada. Saznanja dobijena od oštećenih i ţrtava treba, poput ostalih prikupljenih obavještenja, obavezno provjeriti preduzimanjem drugih mjera i radnji. Specifične karakteristike objekta čije je poznavanje omogućilo pripremu, planiranje i izvršenje krivičnog djela mogu, kao jedna od značajnih operativnih indicija, ukazivati na krug lica mogućih izvršilaca i biti jedno od polazišta za planiranje daljeg rada na osnovu postavljenih verzija. To znači da skup istih ili sličnih karakteristika većeg broja napadnutih objekata ili lica nad kojima je krivično djelo izvršeno, moţe ukazivati na odreĎeni modus operandi izvršioca, i time posluţiti kao osnov za planiranje daljeg rada ne samo na rasvjetljavanju izvršenih krivičnih djela nego i na sprječavanju novih. OdreĎeni objekt radnje izvršenja, odnosno oštećeno lice sa odreĎenim karakteristikama (svojstvima, stanjima i odnosima) predstavlja u pojedinim slučajevima obiljeţje bića krivičnog djela (npr. pri oštećenju zaštitnih ureĎaja na radu zaštitni ureĎaji u rudnicima, fabrikama, radionicama ili uopšte na radu; pri silovanju ţensko lice sa kojim se ne ţivi u bračnoj zajednici; pri sprječavanju sluţbenog lica u vršenju sluţbene duţnosti sluţbeno lice koje je preduzelo sluţbenu radnju u okviru svojih ovlašćenja itd.) ili kvalifikatornu okolnost (npr. pri uništenju ili prikrivanju arhivske graĎe registratorski materijal ili arhivska graĎa velikog značaja ili velike vrijednosti; pri ubistvu sluţbeno ili vojno lice koje vrši poslove bezbjednosti ili duţnosti čuvanja javnog reda, hvatanje izvršioca krivičnog djela ili čuvanja lica lišenog slobode ili drugo lice koje navedene poslove vrši na osnovu zakona ili drugih propisa; pri obljubi ili protivprirodnom bludu zloupotrebom poloţaja maloljetno lice starije od četrnaest godina koje je izvršiocu povjereno radi čuvanja, vaspitanja, učenja ili nege itd.). Tokom rada na rasvjetljavanju konkretnog kriminalnog dogaĎaja ne smije se zanemariti ni mogući doprinos lica koje je svojim ponašanjem, u većoj ili manjoj meri, isprovociralo radnju izvršenja krivičnog djela. Zakon kod pojedinih krivičnih djela predviĎa mogućnost blaţeg kaţnjavanja ili osloboĎenja od kazne izvršioca koji je bio izazvan nezakonitim ili grubim postupanjem oštećenog lica (npr. pri sprječavanju sluţbenog lica u vršenju sluţbene duţnosti, klevete, uvrjede itd.). i)
Tko je izvršilac?
Mnogobrojna krivična djela vrše se na način, u vrijeme ili na mjestu koji oteţavaju rad na otkrivanju i rasvjetljavanju, tako da veoma često nije lako utvrditi odgovor na pitanje ko je izvršilac. Izvršilac krivičnog djela smatra se poznatim u slučaju kada ovlašćeno sluţbeno lice, zaticanjem na djelu, tokom operativnog rada, prijavom ili na neki drugi način, utvrdi postojanje osnovane sumnje o tome da je odreĎeno lice učinilo krivično djelo. Ukoliko se, meĎutim, tokom daljeg rada ustanovi da je izvršilac neko drugo, u tom trenutku nepoznato lice, onda se, kao i u slučaju kada ni za koga nije utvrĎeno da je osnovano sumnjiv za učinjeno krivično djelo, govori o nepoznatom izvršiocu. Prilikom utvrĎivanja osnovnih obeljeţja pojedinih krivičnih djela, njihovih kvalifikovanih ili privilegovanih oblika kao izvršioci se navode pojedine kategorije lica. Ima više krivičnih djela kod kojih izvršioci mogu biti samo odreĎena lica, odnosno kod kojih je sastavni deo bića lični odnos, odnosno svojstvo izvršioca (lat. delicta propria, npr. pri protivzakonitom pretresanju sluţbeno lice; pri protivljenju pretpostavljenom vojno lice; pri nepreduzimanju mjera zaštite na radu odgovorno lice; pri neovlašćenom otkrivanju tajne advokat, branilac, ljekar ili drugi zdravstveni radnik; pri nepruţanju pomoći licu povrijeĎenom u saobraćajnoj nezgodi vozač motornog vozila ili drugog prijevoznog sredstva kojim je povrjeda prouzrokovana; pri rodoskvrnavljenju srodnik po krvi u odreĎenom stepenu srodstva, pri silovanju lice muškog pola itd.). Pojedina krivična djela dobiće kvalifikovani oblik ukoliko su njihovi izvršioci lica sa odreĎenim ličnim odnosima, svojstvima ili okolnostima (npr. pri protivpravnom lišenju slobode sluţbeno lice; pri zloupotrebi povjerenja staralac ili advokat itd.). Kao izvršilac privilegovanog oblika ubistva, ubistva djeteta pri poroĎaju, moţe se pojaviti samo majka djeteta „Zlatna pitanja" kriminalistike predstavljaju osnov svih verzija koje se postavljaju od trenutka preduzimanja mjera prvog zahvata, pa do okončanja postupka. Kriminalna djelatnost se moţe smatrati razjašnjenom tek onda kada se na sva navedena pitanja daju potpuni i odreĎeni odgovori, potkrepljeni dokazima. Što preciznije odgovore treba da sadrţi i odluka nadleţnog subjekta ( tuţioca ili suda) doneta u
73 postupku pokrenutom povodom konkretnog kriminalnog dogaĎaja. Na osnovu odgovora na pojedina pitanja, odnosno njima stečenih indicija sačinjavaju se verzije. Verzije se mogu planirati i tako što se više njih veţe za jedan element (motiv, način, sredstva izvršenja, odreĎeno lice kao izvršioca). Tokom operativnog rada pojedine verzije se dopunjuju, odnosno one se obogaćuju novim činjenicama. Pri tome ne dolazi do stvaranja novih verzija, već do produbljivanja postojećih. Izuzetno, mogu se stvarati nove verzije, ako to novo činjenično stanje zahtijeva. Provjeravanje verzija, po pravilu, oteţano je aktivnim suprotstavljanjem od strane izvršioca koji nastoji da otkloni sve tragove krivičnog djela i da onemogući sopstveno otkrivanje kao izvršioca. Provjeravanje verzija koje su u osnovi svakog operativnog plana rezultat su ne samo saznatih činjenica u vezi sa krivičnim djelom i učiniocem, već i iskustvenih i praktičnih saznanja, kao i metoda drugih nauka koje kriminalistika koristi. Operativnim radom nije dovoljno dokazati samo istinitost odreĎene verzije, nego neistinitost ostalih planiranih verzija. Samo u tom slučaju moţemo sa sigurnošću tvrditi da smo uspjeli da utvrdimo podudarnost planirane verzije sa faktičkim činjenicama koje se odnose na krivično djelo i njegovog izvršioca. Planiranje operativnog rada po konkretnom kriminalnom slučaju mora biti u skladu sa predviĎenim operativnim, odnosno krivično procesnim zadatkom. Zadatak se, po pravilu, sastoji u odreĎivanju okolnosti koje treba otkriti, razjasniti, a zatim dokazati ili, pak, stvoriti uslove (kriminalističke i pravne) za njihovo dokazivanje u krivičnom postupku. Planiranje treba da bude usklaĎeno sa postojećim verzijama, a same verzije uslovljene sadrţajem zlatnih osnovnih pitanja kriminalistike. Realizacija operativnog plana podrazumijeva sumiranje i ocjenu prikupljenih informacija i dokaza, odnosno provjeru koje su se indicije i po njima sačinjene verzije pokazale osnovanim i u vezi sa tim kakve korekcije i usmjeravanja u istrazi treba preduzeti. Kada će se pristupiti planiranju, odnosno sačinjavanju verzija, donošenju operativnog plana i zavoĎenju kriminalističke obrade, zavisi od broja i sadrţine indicija, odnosno od toga da li prikupljena saznanja pruţaju dovoljno osnova za postavljanje bilo kakvih radnih pretpostavki. U okviru operativnog rada stvaraju se uslovi za odbacivanje postojećih i donošenje novih verzija, sve do konačnog potvrĎivanja one najverovatnije. Zato i sam plan treba stalno mijenjati, provjeravati i usmjeravati u skladu sa novim činjenicama, jer i same činjenice na osnovu kojih se stvaraju verzije u istrazi nisu precizno odreĎene niti uokvirene. Pojedine operativnotaktičke radnje su unapred odreĎene sadrţajem samih verzija. U daljem operativnom postupanju njihovim vršenjem provjeravaju se i same verzije. Po istoj krivičnoj stvari sve verzije treba provjeravati istovremeno, mada ima i mišljenja da prvo treba provjeravati verzije koje su najosnovanije, pa posle njih ostale, prema njihovoj pretpostavljenoj osnovanosti. Smatramo da je istovremeno provjeravanje verzija operativnije i pruţa više mogućnosti za blagovremeno i racionalno otkrivanje krivičnog djela i izvršioca. Provjeravanjem verzija, po prirodi stvari, usmjerava se aktivnost i pojačava dinamika kriminalističke obrade, pri čemu je operativna djelatnost, vezana za pretpostavke o izvršiocu krivičnog djela i drugim okolnostima u vezi sa krivičnim djelom, najčešće, konspirativna. S obzirom na to da je riječ o indicijama i na osnovu njih sačinjenim radnim pretpostavkama, otvoren način vršenja pojedinih radnji, s ciljem utvrĎivanja stvarnog stanja, mogao bi da naškodi ugledu, odnosno dostojanstvu lica na koja se odnose indicije ili pretpostavke. S druge strane, na konspirativan rad obavezuju i razlozi operativnosti, budući da su lica u odnosu na koja se radnje preduzimaju zainteresovana za ishod kriminalističke obrade, pa bi nastojala da unište ili sklone materijalne dokaze, utiču na svjedoke ili, pak, da pobjegnu. Krug tih lica je na početku otkrivanja krivičnog djela i izvršioca obično veoma širok ili, pak, neodreĎen, što zavisi od indicija koje manje ili više posredno ukazuju na njihove veze sa krivičnim djelom. Broj lica se daljim operativnim radom suţava i dovodi u realne granice, naravno, ukoliko su i same verzije bile realne. U suprotnom, ukoliko su se sve verzije posle preduzetih operativnotaktičkih mera i radnji pokazale kao neosnovane, to obavezuje ovlaštena sluţbena lica na dalje operativno postupanje u pravcu prikupljanja novih indicija, njihovo provjeravanje, izmjenu plana ili njegovo modifikovanje, odnosno usmjeravanje rada prema onim verzijama koje su trenutno najrealnije.
74 Različita operativna postupanja u fazi otkrivanja krivičnog djela i izvršioca uslovljena su, naravno, različitim kriminalnim dogaĎajima. Čak i dogaĎaji koji za kriminalistiku ne predstavljaju nikakav problem, zahtevaju odreĎene operativne postupke. Bez obzira na to što je ponekad moguće odreĎene mjere i radnje, kao i odreĎene verzije planirati i u odnosu na konačan razvoj, pojedine razlike ukazuju na potrebu različitog tretmana svakog konkretnog slučaja. Čak i prilikom primjene iste operativnotaktičke mjere, specifičnosti slučaja uticaće na specifičnosti njenog vršenja. Svi ti postupci koji se manifestuju preduzimanjem operativno taktičkih i tehničkih mjera i radnji, a koji su obuhvaćeni jedinstvom lica i kriminalnih dogaĎaja, čine sadrţinu kriminalističke obrade.
75 9) KORIŠTENJE INDICIJALNE METODE U DOKAZIVANJU KRIVIĈNIH DJELA U svakodnevnom operativnom radu ovlaštena sluţbena lica otkrivaju čitav niz operativnih informacija indicijalnog karatera - neformalne indicijalne dokaze, koji im obično u daljem radu sluţe kao svojevrstan putokaz. Indicije ili osnovi sumnje (od latinskog indicium, znak)24 - osnovi podozrenja, su činjenice i okolnosti koje jače ili slabije ukazuju na postojanje krivičnog djela, te na bliţu ili dalju vezu izmeĎu tog djela i nekog lica koje je direktno - kao učinilac, ili indirektno povezano s djelom. (Modly D; Korajlić N; 2002; 168, Kovačević V; 2003; 113.) One su u kriminalističkoj obradi neophodan putokaz i sredstvo na osnovu kojeg se s većom ili manjom sigurnošću moţe graditi zaključak da se radi o izvjesnom krivičnom djelu, i da bi odreĎeno lice moglo biti učinilac tog ili drugog krivičnog djela. Osim toga indicije u kombinaciji s drugim, direktnim dokazima upotpunjavaju dokazni materijal, pa otuda nije slučajno da kriminalistička policija veliki dio svoje aktivnosti bazira upravo na prikupljanju operativnih informacija. Pojam indicija u krivičnoprocesnom pravu i kriminalistici nije istovjetan. Indicij u postupku je činjenica koja se utvrĎuje da bi se pomoću nje, kao dokaza, utvrdila druga činjenica. U kriminalistici je značenje indicija drugačije. Kod indicija u kriminalistici ulaze sve dokazne činjenice (indicije u procesnom smislu), ali i druge okolnosti koje kriminalistika uzima kao indicije. Veliki broj indicija poput poligrama, operativne zabilješke o karakternim osobinama osumnjičenika, izjave u informativnim razgovorima, ne mogu biti upotrebljeni u krivičnom postupku kao dokazi. Oni dakle ne mogu postati dokazne činjenice, no u kriminalističkom smislu su indiciji. (Pavišić B; 2002; 70.) Za definiranje pojma indicija i njihove dokazne snage vaţna je priroda veze koja se uspostavlja izmeĎu indicije i odlučne činjenice. Kod indicija je ta veza višeznačna, što znači da pruţa mogućnost i da zahtijeva različito tumačenje, odnosno da ima više mogućih značenja. To znači da tijelo postupka treba planirati više verzija o mogućem značenju ove veze, sve dok se ne utvrdi pravo, konkretno značenje. Vidimo da su indiciji posredni dokazi kod kojih je potrebno ustanoviti i provjeriti pouzdanost i vjerodostojnost dokaznosti. Kod neposrednih (izravnih) dokaza utvrĎivanjem pouzdanosti i vjerodostojnosti se proces dokazivanja završava. Kod indicijalnih dokaza neophodna je i druga faza usmjerena na utvrĎivanje jednog pravog značenja veze ovog dokaza i odlučne činjenice od više mogućih veza. Iz izloţenog je vidljivo da se indicijalne činjenice mogu ocjenjivati samo kao vjerojatne, što znači da je njihova veza s predmetom dokazivanja pretpostavljena (moguća, vjerojatna).25 Tek kada bude izgraĎen sistem indicija koji će isključiti verzije o slučajnoj vezi izmeĎu indicijalnih činjenica i predmeta dokazivanja, otpada vjerojatnost. Mnogo, naročito teških krivičnih djela vrši se potajno, tako da niko nije primijetio izvršioca. Zbog toga su kriminalisti i tuţioci u takvim slučajevima upućeni jedino na prikupljanje i korištenje indicija da bi se utvrdilo postojanje krivičnog djela, pronašao i otkrio izvršilac. Ova aktivnost usmerena je na dva osnovna izvora i to: operativne informacije iz personalnih izvora26 i operativne informacije iz stvarnih izvora27.
24
Turcizam, a prihvačen u Bosanskom jeziku kao „išaret“. Po B. Pavišići,25 Rad s indicijama je sloţen i to je aktivnost koja je sastavljena iz više cjelina. Te cjeline tvore u pravilu sukcesivni, a rjeĎe paralelni slijed radnji. Obično se uzima da se sastoji iz: 1) otkrivanja, 2) sravnjavanja, 3) tumačenja i 4) uporeĎivanja indicija. (Pavišić B; 2002; 79-80.) 26 Operativne informacije personalne prirode sadrţane su u izjavama lica i najčešće su neformalne prirode. Takva lica obično su presumtivni svedoci ili osumnjičeni, ali i sva druga lica koja imaju kakva saznanja o krivičnom dogaĎaju i učiniocu. 27 Operativne informacije stvarne prirode sadrţane su u pronaĎenim tragovima i predmetima koji se dovode u vezu s učinjenim krivičnim djelom i one imaju kriminalističku relevantnost. To su tzv. stvarni dokazi koji ne zahtijevaju stručnu interpretaciju, nego ih za potrebe postupka moţe koristiti tijelo postupka na temelju svog znanja i iskustva. Dio indicija materijalne prirode zahtijevaju prethodno vještačenje i javljaju se kao predmeti vještačenja. 25
76 MeĎutim, do indicija se dolazi na razne načine i iz različitih izvora: (Vodinelić V; Aleksić Ţ; 1990; 185.) 1. Naĉini: Razgovorom, Praćenjem i ostalim operativno-taktičkim mjerama, UviĎajem na licu mjesta, pregledom tijela i odjeće osumnjičenog i istraţnim eksperimentom, Pretresom stana, slobodnog prostora i lica, Vještačenjem, Ispitivanjem svjedoka, Ispitivanjem osumnjičenog itd. 2. Izvori: Osobe, Tragovi i predmeti, Isprave i Tehničke registracije. Kriminalistika razlikuje indicije koje upućuju na postojanje krivičnog djela, oblik krivnje, oteţavajuće i olakšavajuće okolnosti, na one koje ukazuju na ličnost izvršioca ili saučesnike, ţrtvu i omogućavaju njihovu identifikaciju. One su vaţan element kod postavljanja kriminalističke diferencijalne dijagnoze. Dakle, na temelju indicija utvrĎuju se činjenice i okolnosti bitne za razjašnjavanje krivičnog djela. «MeĎutim, njihova dokazna vrijednost je veoma sporna. Indicijalna metoda dokazivanja primjenjivana u prošlosti dovodila je, po pravilu do teških sudskih zabluda. Prema tome, značaj indicija je mnogo veći u fazi otkrivanja krivičnih djela i izvršilaca, odnosno, indicije se nalaze u osnovi svakog činjeničnog stanja ili dokaza». (Krivokapić V; 1984;120.) MeĎutim, u svijetu, sve je češče, naročito u zemljama gdje je prisutan „anglosaksonski sistem“, dokazivanje, naročito teških krivičnih djela, gotovo je nezamislivo bez indicijalnog dokazivanja, što po našem mišljenju, naročito kada su u pitanju krivična djela terorizma i organizovanog kriminaliteta je gotovo nemoguće. Stoga, ne bi bilo loše da se donese poseban zakon kada je u pitanju borba protiv terorizma i djela organizovanog kriminaliteta, da indicijalna metoda dokazivanja bude prihvaćena kao jedna od mogućih28. 9.1. Podjela indicija U kriminalističkoj praksi indicije se klasificiraju i dijele prema različitim kriterijima. Sa našeg stanovišta za nas je značajna njihova podjela prema krivičnom delu i izvršiocu, tj. indicije koje se odnose na krivično djelo i izvršioca. Prema Krivokapiću (Krivokapić V. 2005; 105.) „OdreĎenost indicija koje se odnose na krivično delo u velikoj meri zavisi od posledice krivičnog dela i njenog manifestovanja u spoljašnjem svetu, s obzirom na to da postoje veoma raznovrsna krivična dela, kako ona čije su posledice pritajene i latentne, odnosno, koje se u spoljašnjem svetu teţe uočavaju, tako i one koje su neposredne i vidljive. S druge strane, pojedine faze krivičnog dela, počev od pripremnih radnji do nastupanja posledice, manje ili više su indikativne, pa ih samim tim organi otkrivanja lakše ili teţe saznaju―. TakoĎe indicije se mogu podijeliti i prema osnovnim elementima krivičnog djela na: mjesto, vrijeme, način, motiv izvršenja. One se mogu javiti prije izvršenog krivičnog dela, u vrijeme izvršenog krivičnog djela ili poslije izvršenja krivičnog djela. Prema sadrţini, indicije mogu biti lične i stvarne, materijalne i psihološke, uzročne i posljedične. Prema značaju, mogu biti glavne i sporedne, opšte i posebne, vjerovatne i istinite.
28
Iako indiciji kao dokazi imaju slabu stranu što omogućavaju posredno (neizravno) utvrĎivanje činjenica, što je riječ o više ili manje sloţenom i uglavnom djelomičnom dokazu, dobra im je strana što su objektivni, jer su utemeljeni na činjenicama. Oni se izvode dedukcijom iz poznatih činjenica. U pravilu riječ je o dokazima vrlo sloţene strukture i prirode, neprekidne fluidnosti i stalne mnogostruke uzajamne povezanosti s mnoštvom drugih činjenica, konkretnih dogaĎaja i nizom okolnosti konkretnog krivičnog djela. (Korajlić N; 2003; 251.)
77 Glavne indicije ukazuju na osnovne elemente bića krivičnog djela i ličnost učinioca, dok se sporedne odnose na oteţavajuće i olakšavajuće okolnosti, oblik vinosti i slično. Opšte indicije se odlikuju većom neodreĎenošću i javljaju se kod većine krivičnih djela, a posebne samo kod pojedinih. Prethodnoj klasifikaciji pripada i podjela koja indicije razvrstava u zavisnosti od njihove prirode, na materijalne (vezuju se za materijalnu stranu djela i učinioca) i psihološke (vezuju se za unutrašnju, psihičku stranu ličnosti izvršioca). Prema vremenu nastanka: a) Na one prije izvršenja kriviĉnog djela, (moralna sposobnost za izvršenje krivičnog djela; motiv krivičnog djela kao indicija; ispoljavanje volje za izvršenje krivičnog djela; sumnjivo ponašanje kao indicija: zlo vladanje, druţenje s osobama na lošem glasu, neizvjestan način ţivota, stalna skitnja i tumaranja, stalne selidbe, trajno mijenjanje profesije i sl; ranija osuĎivanost29; tjelesna i duševna svojstva koja su podobna za izvršenje djela, znanja, sposobnosti, zanatsko iskustvo, vještine i navike; poznavanje izvjesnih okolnosti koje nisu svima poznate, ili nepoznavanje izvjesnih okolnosti koje bi morale biti nekome poznate.) b) U toku izvršenja kriviĉnog djela, (prisutnost na mjestu izvršenja krivičnog djela30; posjedovanje sredstava, oruĎa i oruţja izvršenja djela; odreĎena tjelesna i duševna svojstva31, znanja, sposobnosti, zanatsko iskustvo, vještine i navike; karakter kao indicij (indicij po ličnosti); poznavanje izvjesnih okolnosti koje nisu svima poznate ili nepoznavanje izvjesnih okolnosti koje bi morale nekome biti poznate32; motiv krivičnog djela; učestvovanje u izvršenju krivičnog djela, način izvršenj akrivičnog djela33 i sl.).
29
Ranija osuĎivanost javlja se kao indicija ako se radi o istovrsnim ili sličnim krivičnim djelima koja su učinjena s umišljajem, a pogotovo ako ranije učinjena djela upućuju na to da je osuĎeno lice sklono vršenju krivičnih djela. U nekim slučajevima i prekršajne kazne mogu posluţiti kao indicije u odnosu na neko krivično delo, naročito ako raniji prekršaji i novo krivično djelo imaju neke sličnosti ili srodnosti. Provera u kaznenoj i prekršajnoj evidenciji za svako osumnjičeno lice nije samo potrebna kao indicija, da bi se neko lice moglo dovesti u vezu kao mogući učinilac odreĎenog krivičnog djela. 30 Prisutnost na mjestu krivičnog dogaĎaja za vrijeme izvršenja krivičnog djela, odnosno prije ili poslije izvršenja djela, bez sumnje ubraja se meĎu najznačajnije indicije koje ukazuju na učinioca, odnosno na krug mogućih učinilaca krivičnog djela. Vrijednost te indicije u prvom redu zavisi od uvjerljivosti ili neuvjerljivosti razloga i objašnjenja koja se daju za lično prisustvo na mjestu krivičnog dogaĎaja i od rezultata provjere navedenih razloga. Utvrditi i proveriti prisutna lica na mjestu dogaĎaja u kritično vrijeme nije nimalo lak posao i treba mu posvetiti veliku paţnju, i to ne samo prilikom obezbjeĎivanja mjesta dogaĎaja i za vrijeme vršenja uviĎaja. To je imperativ cjelokupne kriminalističke obrade, jer prikupljanje obavještenja i dokaza treba rezultirati saznanjem, ne samo ko je sve bio na mjestu dogaĎaja, već i zbog čega je i kojim povodom bio prisutan, tačno vrijeme dolaţenja, zadrţavanja i odlaska s mjesta dogaĎaja, kao i sve druge okolnosti koje se u datoj situaciji pokaţu vaţnim. 31 Način izvršenja krivičnog djela, ostavljeni tragovi i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno veoma često daju osnove za zaključivanje ili naslućivanje izvjesnih tjelesnih svojstava, profesionalnih znanja, vještina i navika učinioca, što je kao indicija takoĎe vaţan putokaz za odreĎivanje i suţavanje kruga mogućih učinilaca krivičnog djela. Tako npr. tragovi penjanja po oluku ukazuju na spretnost i manju tjelesnu teţinu učinioca, bačeni opušak cigarete na naviku pušenja, specifičan način postavljanja eksplozivne naprave i slično. 32 Ova indicija upućuje da učinioca prvenstveno, i najčešće treba traţiti iz bliţe okoline oštećenog lica ili napadnutog objekta, odnosno iz kruga poznanika ili posjetilaca oštećenog. Tako na primer ako prilikom provalne kraĎe u stan, učinilac nije ispreturao i pretraţio stvari, a vrijedne predmete je pokrao iz nekog skrovitog mjesta, moţe se zaključiti da su mu te okolnosti od ranije bile poznate i da je kod oštećenog poznavao prilike. 33 Profesionalni kriminalci uvijek imaju svoj način izvršenja krivičnih djela, kojeg su izgradili i usavršili tokom svoje kriminalne karijere. Drugim riječima, oni su se svojim iskustvom specijalizovali za jedan odreĎeni način rada koji im se pokazao najuspešnijim, zbog čega ga veoma rijetko mijenjaju. Shodno tome u policiji su oformljene evidencije „Modus Operandi Sistem - MOS, u kojima su izdvojeni pojedini načini izvršenja krivičnih djela i u njima su registrovana sva lica koja taj način primjenjuju.
78 c) Poslije izvršenog kriviĉnog djela (tragovi krivičnog djela na izvršiocu; učestvovanje u djelu; korist od djela (materijalne posljedice krivičnog djela); psihičko djelovanje krivičnog djela na izvršioca; indicije po sumnjivom ponašanju; indiciji po lošem pravdanju (kontradikcije u iskazu, laţan alibi34 i sl.). Prikupljanje indicija započinje planiranim otkrivanjem indicija. Otkrivanje i analiza indicija uključuje stvarnu i misaonu komponentu. Rad se nastavlja analizom, uspostavljanjem odnosa s drugim indicijama i ocjenom rezultata saznanja koji slijede iz analize i sinteze utvrĎenih indicija. Ostale se faze sastoje u misaonoj djelatnosti. Tri metoda rada s indicijama su značajne u misaonom i indicijalnom procesu. To su metode: eliminacije35, difundiranja36 i akumulacije37. U konkretnom istraţivanju, pri upotrebi pojedinog indicija, potrebno je koristiti sve tri metode, jer se time dobijaju najbolji rezultati, a pribavljanje indicija i rad s indicijama je u kriminalistici pravilo. To je sloţen, temeljit, detaljan, obuhvatan i dugotrajan proces. (Korajlić N; 2003;425-426. ) Vidjeli smo da se indicije klasificiraju i dijele prema različitim kriterijumima, no za kriminalističku praksu mnogi kriminalisti38 naglašavaju veliki značaj nekih od operativnih indicija i to: a) Način izvršenja krivičnog djela kao indicija Preduzimajući odreĎene kriminalne aktivnosti, većina izvršilaca ostavlja iza sebe pečat prepoznatljivosti, koji se moţe manifestovati izborom objekta napada, mjesta, vremena, sredstva i preduzete radnje u fazi pripreme, tokom izvršenja krivičnog djela i poslije toga. Ukoliko se utvrdi da postoje specifične okolnosti koje ukazuju na navedene elemente, velika je vjerovatnoća da iz njih proistekne osnov sumnje o meĎusobnoj povezanosti učinjenih djela, tj. o okolnosti da ih je izvršilac isto lice, odnosno ista grupa. U operativnom radu se tada moţe poći od već poznatih izvršilaca, koji su u kriminalističke evidencije uvedeni upravo zbog ispoljavanja osobenosti u izvršenju krivičnih djela, a faktički su bili u mogućnosti da učine novo krivično djelo. Isto tako, zaticanje izvršioca na izvršenju krivičnog djela, odnosno njegovo otkrivanje na drugi način, predstavlja osnov za njegovo dovoĎenje u vezu sa drugim nerasvetljenim krivičnim djelima koja su izvršena na isti ili sličan način, kao i djelo zbog kojeg je lišen slobode. b) Sredstva izvršenja krivičnog djela kao indicija Na vrstu i karakteristike sredstava izvršenja krivičnog djela mogu ukazivati: način izvršenja djela, pronaĎeni tragovi i dijelovi upotrebljenih sredstava, ali i iskazi očevidaca, oštećenih, ţrtvi i drugih lica. Poslije utvrĎivanja grupne pripadnosti upotrebljenih sredstava, vaţno je, izmeĎu ostalog, odgovoriti na slijedeća pitanja: kakva su to sredstva, da li je potrebna posebna stručnost za njihovu upotrebu, ko ih proizvodi ili prodaje, ko ih je posjedovao ili ih još posjeduje, odnosno kome su bila dostupna, da li ih posjeduje osumnjičeni itd. 34
Alibi u latinskom jeziku označava pojam "na drugom mestu". U praksi to je dokaz što ga nudi osumnjičeni ili okrivljeno lice da dokaţe da se u vreme učinjenog krivičnog djela nalazio na nekom drugom mestu, a ne na mjestu krivičnog dogaĎaja. Svrha davanja laţnog alibija moţe biti i da se prikrije neko drugo krivično djelo, prekršaj ili drugo nedozvoljeno djelo. MeĎutim, kad se nesumnjivo utvrdi da je osmnjičeni u kritično vrijeme bio na mjestu krivičnog dogaĎaja i da pored toga daje laţan alibi, onda se vrijednost indicije povećava, a u kombinaciji s drugim dokazima upotpunjuje dokazni materijal. Ovde se zapravo logički povezuju i sjedinjuju dvije indicije: prisutnost na mjestu dogaĎaja u kritično vrijeme i laţan alibi. 35 Metod eliminacije temelji se na odnosu isključenja, opovrgavanju jedne ili više pojava drugom pojavom. 36 Metod difundiranja temelji se na negativnim činjenicama, prije svega na izostanku očekivanih okolnosti (tipičnih ili čak neizbjeţnih tragova). 37 Metod akumulacije dokaza temelji se na dokaznom smjeru različitih, neovisnih indicija, pri čemu je vaţno u kakvom su odnosu ti meĎusobno različiti indiciji prema postojanju iste činjenice (jezgrovna, povezujuća, čvorna okolnost). 38 Za naš rad posluţit ćemo se nekim od operativnih indicija koje daje Prof. Krivokapić V. i Korajlić N. (Krivokapić V; 2005; 107-113, Korajlić N; 2006; 427-433.)
79 Sredstvo za koje se pretpostavlja, ili je, u većoj ili manjoj mjeri, izvjesno da je upotrebljeno za izvršenje krivičnog djela, moţe biti pronaĎeno vršenjem uviĎaja na licu mjesta, pregledom i pretresanjem, upotrebom sluţbenih pasa, na osnovu iskaza o tome gde se nalazi, kome je prodato ili ustupljeno, gde je odbačeno ili uništeno. Poslije pronalaţenja takvih sredstava, neophodno je utvrditi slijedeće: da li su posledice učinjenog djela mogle biti prouzrokovane pronaĎenim sredstvom; da li je pronaĎeno sredstvo (npr. otrovna supstanca) po svom hemijskom sastavu i drugim karakteristikama identično sa materijalom pronaĎenim na licu mjesta; da li su tragovi na licu mesta načinjeni pronaĎenim sredstvom; da li na pronaĎenom sredstvu ili njegovoj ambalaţi ima tragova sa lica mjesta i tragova izvršioca; da li je moguće uklapanje sa dijelovima predmeta naĎenim na licu mjesta; da li očevici mogu prepoznavanjem identifikovati upotrebljeno sredstvo. Na osnovu pronaĎenih sredstava izvršenja krivičnog djela ne smije se olako zaključivati o identitetu izvršioca, budući da izvršioci mogu upotrijebiti sredstva koja nisu njihovo vlasništvo, niti su u njihovom stalnom i drugima poznatom posjedu (krišom su uzeti i korišćeni), pa ih stoga namerno ostavljaju na licu mjesta ili ih, pak, podmeću radi fingiranja. U radu na rasvetljavanju krivičnog djela, osim sredstava izvršenja, mogu se pronaći i drugi predmeti koji mogu da ukaţu na sujeverje učinioca, njegovu pripadnost odreĎenoj profesiji, etno i mikrogeografske karakteristike regiona iz kojeg potiču i slično. c) Sumnjivo ponašanje odreĎenog lica kao indicija Sumnjivo ponašanje, koje se javlja kao posljedica psihičkog opterećenja učinioca ostvarenim krivičnim djelom (usled postojanja svijesti o djelu, osjećanja krivice i straha od otkrivanja, osude sredine i kazne), ne manifestuje se u istoj mjeri i na isti način kod svih lica. Do neznatnog ispoljavanja, ili, čak, potpunog odsustva sumnjivog ponašanja izvršioca krivičnog djela, dolazi često i zbog toga što on ima potpuno drukčiji sistem vrijednosti od onog koji je prihvaćen u odreĎenom društvu. To je, naročito, slučaj kada je izvršenim djelom učinilac ostvario izvjesnu korist, razrješio dugogodišnji problem, ostvario neki viši cilj i slično. Izvršilac djela moţe na sebe skrenuti paţnju, izmeĎu ostalog, i: bjekstvom; sakrivanjem; čestom promjenom adrese stanovanja; nošenjem laţnih isprava; menjanjem fizičkog izgleda, nadimka i navika (traţenjem utehe u alkoholu, preteranim trošenjem novca u igrama na sreću, na kocki i sl.); korišćenjem znakova iz sujeverja; povratkom na mjesto krivičnog dogaĎaja; samoprijavljivanjem ili samoodavanjem o izvršenju lakšeg krivičnog djela; tajnim sporazumevanjem sa drugim osumnjičenim licima; traţenjem kupaca za odreĎenu robu; prijavljivanjem fingiranog krivičnog djela; podmetanjem laţnih tragova; pisanjem anonimnih pisama u kojima ukazuje na toboţnje motive izvršenja i učinioce; neuobičajeno velikim interesovanjem za rezultate i pravac djelovanja organa otkrivanja (već pri vršenju obezbjeĎenja lica mjesta i uviĎaja), za pojavu novih svjedoka i ono o čemu su oni govorili; stalnom i neodoljivom potrebom da priča o dogaĎaju (čak i kada su ga drugi, smatrajući ga rasvetljenim, potisnuli u zaborav); neodazivanjem na pozive i izbjegavanjem susreta sa policijom; preteranom predusretljivošću ili simuliranjem bolesti i pojedinih emotivnih stanja pri obavljanju razgovora; odbrambenim stavovima i lošim pravdanjem pri obavljanju informativnog razgovora; nastojanjem da pri razgovoru sazna definitivno mišljenje policije o dogaĎaju; nuĎenjem alibija za odreĎeno vrijeme (uprkos činjenici da pri rasvetljavanju dogaĎaja vrijeme izvršenja nije precizno utvrĎeno, odnosno nije poznato širem krugu ljudi); nesmotrenim iznošenjem detalja koji su mu mogli biti poznati prvenstveno zbog učešća u djelu. Na kraju, treba ukazati na to da česta putovanja lica bez nekog vidljivog razloga predstavljaju sumnjivo ponašanje koje ne mora biti posljedica psihomotornog nemira izvršioca, vać bitan uslov uspješnog izvršenja pojedinih krivičnih djela (prevare, nedozvoljene trgovine i krijumčarenja, provalne kraĎe, razbojništva, rasturanja falsifikovanih novčanica, špijunaţa i sl.). d) Karakter izvršioca kao indicija
80 Karakter je trajna psihofizička crta ličnosti koja treba, u skladu sa odgovarajućim regulativnim principima, da kontroliše čovjekove reakcije, zbog čega se javlja kao značajna orijentaciono eliminaciona indicija. Učinjeno djelo moţe, u većoj ili manjoj mjeri, biti pokazatelj ličnosti izvršioca (njegove podmuklosti, brutalnosti, svireposti, sadizma, perfidnosti, temeljitosti, dovitljivosti, lukavstva, hladnokrvnosti, kolebljivosti, povodljivosti i sl.). Ova okolnost je od naročitog značaja prilikom otkrivanja i razjašnjavanja krivičnih djela koja se rjeĎe dešavaju, pri čemu objekt napada, mjesto, vrijeme, način i sredstva izvršenja pokazuju izvjesne specifičnosti. U takvim situacijama je, no pravilu, najvaţnije dati ispravan odgovor na pitanje ko je bio u stanju da učini dato krivično djelo. Potrebno je, meĎutim, voditi računa da učinjeno krivično djelo moţe biti u protivrečnosti sa opštim crtama ličnosti i ranijim ponašanjem lica. Ovo je naročito vaţno u slučaju kada je izvršenje djela praćeno sticajem neuobičajenih okolnosti. S druge strane, činjenje dobrih djela i korektno ponašanje moţe biti samo paravan iza kojeg neko skriva svoju pravu ličnost i tajno kriminalno djelovanje.
e) Tjelesna svojstva izvršioca kao indicija Činjenice koje ukazuju na tjelesna svojstva izvršioca (pol, lični opis, specifična gestikulacija i hod, boja i druge odlike glasa) mogu biti utvrĎene na osnovu načina izvršenja krivičnog djela (ubistvo zadavljenjem), predmeta (naročito odjeće i obuće) i tragova pronaĎenih na licu mjesta, iskaza dobijenih od očevica, ţrtve, oštećenog ili drugog lica, kao i na osnovu drugih relevantnih okolnosti (velika teţina odnijetog predmeta, mali otvor na provaljenom zidu i sl.) f) Prisustvo na mestu kriminalnog dogaĎaja kao indicija UtvrĎeno prisustvo na mjestu krivičnog dogaĎaja predstavlja osnov za sumnju o učešću u izvršenju krivičnog djela. Ova okolnost se moţe utvrditi ako je policija zatekla lice na mjestu izvršenja djela, pomoću predmeta i tragova koje je lice ostavilo na mjestu dogaĎaja, odnosno onih koji potiču sa mjesta dogaĎaja, a naĎeni su kod njega, pomoću informacija dobijenih od graĎana, na osnovu poznavanja uobičajenog stanja na odreĎenom mjestu, i uz upotrebu sluţbenih pasa. U operativnom radu, planiranom na osnovu ove indicije treba biti veoma oprezan, s obzirom na mogućnost podmetanja predmeta i tragova (kako bi se ukazivalo na pogrešno lice), na greške u opaţanju, subjektivnost u davanju iskaza i slično. S druge strane, prisustvo na mjestu izvršenja djela se moţe utvrditi ne samo na osnovu okolnosti koje se vezuju za vrijeme izvršenja, nego i za period koji je prethodio, odnosno usljedio izvršenju djela. g) Posjedovanje i rasturanje predmeta krivičnog djela kao indicija Ukoliko su preduzimanjem odgovarajućih mera i radnji kod lica pronaĎeni predmeti za koje se zna ili se pretpostavlja da su nastali ili su pribavljeni krivičnim delom, to predstavlja značajnu indiciju o vezi drţaoca predmeta sa učinjenim krivičnim delom. U takvom slučaju treba utvrditi najpre od kog krivičnog dela oni potiču, a potom i okolnosti pod kojima su došli u posed lica kod kojeg su pronaĎeni (neovlašćenom proizvodnjom, protivpravnim oduzimanjem, utajom, prikrivanjem, primanjem radi popravke, dobijanjem na poklon i sl.). h) Neosnovano bogaćenje i nerazumno trošenje novca kao indicija Naglo bogaćenje i pretjerano trošenje novca moţe posluţiti kao osnov za pretpostavku o kriminalnoj djelatnosti lica ukoliko ono nema, ili nije imalo, izdašan, stalan ili povremen, legalan izvor prihoda. Sama priroda ove indicije ukazuje, pre svega, na konkretno lice kao izvršioca krivičnog djela iz grupe djela kojima se pribavlja protivpravna imovinska korist, a ako postoje i druge indicije koje ukazuju
81 na to isto lice, onda se moţe govoriti i o konkretnom krivičnom djelu. Najčešće su to krivična djela iz oblasti imovinskog kriminaliteta, ali se moţe raditi i o drugim krivičnim djelima, čijim se izvršenjem pribavlja imovinska korist (razni oblici falsifikovanja, nedozvoljena trgovina, primanje mita, krivična djela protiv ţivota i tijela, špijunaţa itd.). i)
Ispoljavanje volje za izvršenje krivičnog djela kao indicija
Ova indicija se moţe manifestovati nizom ponašanja koja predstavljaju, prije svega, posljedicu uzbuĎenja i nemira nastalog poslije donošenja odluke o izvršenju krivičnog djela, kao i nastojanja budućeg izvršioca da stvori optimalne uslove za donošenje odluke o izboru napadnutog objekta, mjestu i vremenu kada će djelo izvršiti, potrebnim sredstvima koja će tom prilikom koristiti, angaţovanju saučesnika ako su nuţni, kao i o mjerama koje treba da onemoguće njegovo otkrivanje, odnosno lišenje slobode. Ova indicija moţe se ispoljiti: pripremanjem za izvršenje djela i njegovim planiranjem (osmatranjem objekata, pravljenjem fotografskih snimaka, skica i crteţa objekta koji se ţeli napasti, praćenjem ţrtve, prikupljanjem obaveštenja iz sredstava informisanja, pribavljanjem sredstava izvršenja, alata, maski, sredstava veze i transporta, fizičkim veţbanjem, s ciljem povećanja snage i sticanja kondicije, menjanje izgleda); pripremom alibija; pribavljanjem laţnih dokumenata (posebno kad se kaţe: pola para odmah, a pola poslije obavljenog posla); obaveštavanjem o licima koja će im omogućiti sakrivanje, odnosno prikrivanje predmeta koji su upotrebljeni za izvršenje ili su pribavljeni krivičnim djelom; interesovanjem za potencijalne kupce; verbalnom, odnosno realnom prijetnjom da će krivično djelo biti učinjeno (pri tome, treba voditi računa o različitim mogućnostima zloupotrebe kojima moţe pribjeći izvršilac, npr., tako što će za izvršenje krivičnog djela iskoristiti sredstvo lica koje je prijetilo, ostaviti njegov predmet na mjestu dogaĎaja, učiniti djelo na taj način da fingirani motiv izvršenja ukazuje na lice koje je pretilo i sl.); različitim oblicima sumnjivog ponašanja (npr., nošenjem laţnih isprava, besciljnim lutanjem i sl.). Navedeni načini ispoljavanja volje za izvršenje krivičnog djela, ukoliko se za njih sazna pre no što djelo bude učinjeno, tretiraju se kao znaci upozorenja (otkrivaju se kriminalističko informativnom delatnošću), a no njegovom ostvarenju ukazuju na mogućeg izvršioca. j)
Profesionalna znanja i veštine kao indicija
U pojedinim slučajevima način izvršenja, tragovi i druge okolnosti pod kojima je krivično djelo izvršeno, mogu ukazivati na profesiju, navike i veštine kojima izvršilac vlada. Tako, na primer, način na koji je raskomadan leš moţe ukazivati na profesiju izvršioca - hirurg, patolog, mesar; kvalitetan falsifikat umjetničkog djela na to da je izvršilac školovan ili talentovan umjetnik odreĎenog profila; provalna kraĎa ušunjavanjem u stanove na višim spratovima ukazuje na izuzetnu spretnost izvršioca; način vezivanja čvora na profesiju ili vještinu, npr. mornar, alpinista. Prilikom izvršenja krivičnog djela izvršilac moţe pokazati i umešnost u rukovanju oruţjem, poznavanje borilačkih veština i slično. k)
Poznavanje odreĎenih prilika i okolnosti kao indicija
Postojanje indicije o tome da je izvršilac poznavao i iskoristio okolnosti koje nisu svima poznate, moţe se utvrditi na osnovu izbora napadnutog objekta, vremena, mjesta, načina i sredstava izvršenja. Ova indicija postaje posebno značajna u slučajevima kada su iskorišćene okolnosti bile poznate ograničenom broju ljudi čiji je identitet poznat. Na primer, ukoliko se utvrdi da je prilikom kraĎe iz objekta sa više prostorija obijena samo jedna od njih, s tim da u njoj nije vršena premetačina ili je ona fingirana, a otvoren je samo sto u čijoj su se fioci nalazili vrijedni predmeti (dokumentacija, novac, zlato), realno se moţe pretpostaviti da je izvršilac (podstrekač, pomagač, izvršilac ili saizvršilac) neko kome su detalji o rasporedu prostorija i predmeta poznati odranije. l)
Motiv kao indicij
82
Svako krivično djelo, osim ako se radi o nehatnim krivičnim djelima, učinjeno je od strane učinioca sa nekim motivom39. Motivi krivičnih djela mogu biti različiti, kao što su koristoljublje, osveta, ljubomora, i slično. „Motiv je unutrašnji nagon koji prouzrokuje da osoba uradi nešto ili da se ponaša na neki odreĎeni način. U suštini uzrok, razlog ili podsticaj je taj koji izaziva ili podstiče specifično ponašanje. U pravnom kontestu motiv objašnjava zašto je prestupnik prekršio zakon npr. silovanje, ubistvo ili podmetanje poţara. Iako je motiv koji je za razliku od podsticaja hotimičan, nije neophodan element kada je u pitanju krivično gonjenje, on je od velike pomoći. Na primjer motiv često igra ključnu ulogu u odreĎivanju uzroka podmetanja poţara zajedno s identitetom osobe ili osoba koji su odgovorni za taj čin‖. (David R. Redsicker, John J. Connor, 2000, 11.) MeĎutim, u praksi je često pogrešno mišljenje da je motiv izvršenja krivičnih dela s upotrebom eksploziva uvijek isti i jedini, tj. mnogi pomišljaju da se radi o terorizmu, jer se najčešće ova djela vrše upotrebom eksploziva. Činjenica je da se ona najčešće vrše na taj način, ali nije uvijek i jedini. Kada su u pitanju eksplozije u mnogo slučajeva motiv se moţe naslutiti u načinu izvršenja krivičnog djela, u ponašanju učinioca na mjestu dogaĎaja, u tragovima i predmetima krivičnog djela ili nečeg drugog, na osnovu čega se logičnom misaonom rekonstrukcijom moţe izvesti najverovatnija verzija o okolnostima pod kojima je djelo učinjeno i eventualno ko ga je učinio40. Potrebe, interesi, običaji, uvjerenja, tradicija, nagoni, strasti, ţelje i osjećaji dovode do motiva krivičnog djela. Pomoću motiva se utvrĎuje i postojanje umišljaja, razgraničava umišljaj od nehata. Umišljajna radnja je radnja sa svjesnim motivom. Motiv spada u najvaţnije elemente u psihološkoj ocjeni umišljaja. Kod nehatnih krivičnih djela motiv se odnosi na posljedicu djela, a kod umišljajnih i na radnju i na posljedicu djela. Motiv krivičnog djela je poticaj, pobuda kao unutarnja kategorija i povod, razlog kao vanjska kategorija, koji djeluje na: karakter, nagon, osjećaje, predodţbe, shvaćanja ljudi, društva, čitavu ličnost. Uslijed djelovanja odgovarajućeg poticaja, razloga na ličnost izvršioca, on si postavlja odreĎeni cilj koji ţeli ostvariti izvršenjem krivičnog djela. Borba pobuda (motiva) često prethodi voljnoj radnji izvršenja krivičnog djela i završava donošenjem odluke da se izvrši ili ne izvrši krivično djelo. Za motiv je, pored društvene sredine, uvijek mjerodavna cjelokupna izvršiočeva ličnost kao jedinstveni pojam. Krivično djelo je rijetko kada uzrokovano samo jednim motivom. U većini slučajeva djeluje čitav ―snop‖ motiva. Ne postoji iscrpna tablica motiva. Poznati su: sprečavajući i pospješujući motivi, glavni i sporedni, altruistički i egoistički, socijalni i antisocijalni, časni i nečasni itd. U kriminalističkoj praksi nerijetko se zamjenjuju opći uzrok za vršenje krivičnih djela sa specijalnim motivom. U kriminalističkoj praksi najčešći su ekonomski motivi, mrţnja i osveta, politički motivi, seksualnoerotički motivi, religiozni fanatizam, potreba sakrivanja neke tajne, strah od kazne, ljubav, solidarnost, saţaljenje i drugi plemeniti motivi, zloba i pakost, praznovjerje itd. Posebnu grupu čine patološki motivi i motivi duševnih bolesnika41. Mogući motiv nepoznatog i poznatog izvršioca krivičnog djela predviĎa se na temelju rezultata uviĎaja i drugih radnji prvog zahvata. Treba postaviti i provjeriti više verzija o mogućem motivu ili motivima. Dokazani motiv nerijetko čini jedan od temelja za dokaz krivnje. U traganju za motivom 39
Čovjek je od davnina razmišljao o svojim motivima i o motivima drugih ljudi. Još od biblijskih vremena, od mita o ubistvu Avelja, nalazimo uporno traganje za ―razlozima― ponašanja, za motivima. Traganje za motivima je odraz potrebe da se osmisle dogaĎaji koji se zbivaju u svijetu pojedinca: kompleksno ponašanje druge jedinke, drugog organizma, moţe se «razumjeti» ako se otkrije neki motiv. U tom smislu, pod motivom se podrazumijeva ono što organizam pokušava da učini, ono što pokušava da izvrši. (Kreč D; Krečfild; 1980; 273.) 40 Traţenje motiva pri analiziranju krivičnog djela predstavlja retrospektivan osvrt na kriminalni dogaĎaj, njegovu rekonstrukciju (misaonu) u toku koje se dovodi motiv u vezu s posljedicom. Često od pravilno postavljene verzije o motivu ovisi otkrivanje izvršioca, kvalifikacija djela i postupka. Pravilno postavljeni motiv znači suţenje kruga potencijalnih izvršilaca. ( Modlyu D; 1998; 63.) 41 «Ukoliko je ubistvo izvršio duševni bolesnik, a ubijenog nije prethodno poznavao, onda je motiv ubistva u okviru njegove duševne poremećenosti, pa je veoma teško doći do kruga sumnjivih lica. Motivi koji se mogu pojaviti kod duševno bolesnih lica su: manija gonjenja, bolesna ljubomora, obmana čula, lude ideje s bolesnim rasuĎivanjem i sl.« (Bošković M.; Banović B; 1995; 50.)
83 krivičnog djela kriminalisti kreću od posljedice krivičnog djela unazad, a to znači, uz ostalo, prema pobudi. U obzir se uzima vrsta krivičnog djela, izbor napadnutog objekta, vrijeme izvršenja djela, mjesto izvršenja i sredstvo izvršenja, način izvršenja, svojevrsnosti djelovanja i sporednog djelovanja krivičnog djela i raznih promjenjivih okolnosti. Kada je krivično djelo izvršeno cilj se ne mora uvijek poklapati s posljedicom. Analizom svake izolirane činjenice, kao sastavnog dijela posljedice, pronalazi se pojedino bitno obiljeţje koje dovodi kriminalistu do motiva. Nakon analize provodi se sinteza, dobijeni elementi se slaţu zajedno i ispituju da li se upotpunjuju ili se ne mogu uskladiti. Elementi posljedice na temelju kojih se utvrĎuje motiv (ili motivi) su: vrsta krivičnog djela, izbor napadnutog objekta, mjesto i vrijeme, te sredstvo izvršenja, način izvršenja, svojevrsnost djelovanja i sporednog djelovanja kaznenog djela i ostale promjenjive okolnosti koje ovise od svakog konkretnog slučaja. Nakon što su postavljene verzije o motivu, treba proučiti mogućnost svakog motiva u odnosu na utvrĎeno činjenično stanje. Pri analizi treba imati u vidu da sve što nije psihološki objašnjivo, razumljivo i prihvatljivo, moţe biti patološki moguće. Kada god se uprkos napora ne moţe pronaći racionalno prihvatljiv motiv, treba posumnjati da je djelo počinio duševni bolesnik ili psihopat, ili iz sna, u velikom uzbuĎenju, u stanju otrovanosti, opijenosti, pod hipnozom, iz patološke strasti i sl. Otkrivanjem motiva olakšano je otkrivanje izvršioca, naročito u slučajevima individualizirajućeg motiva, koji se moţe pripisati jednom čovjeku ili malom broju ljudi. Na postojanje motiva kod nekih osoba mogu ukazati slijedeće okolnosti: karakter osobe, ispoljavanje volje za izvršenje djela, način izvršenja djela (MOS), poznavanje ili nepoznavanje okolnosti, postojanje povoda, da je osoba imala koristi od djela, razne tehničke indicije, učinak i sporedni učinak djela, vladanje i ponašanje osumnjičenika nakon djela i sl. (Modly D; Korajlić N; 2002; 334-335.) MeĎutim, Aleksić Ţ. i Milovanović Z. (Aleksić Ţ; Milovanović Z; 1993; 157.) skreću paţnju da pri odreĎivanju motiva i dalje postupanje u vezi s njim mora uvijek biti praćeno velikim oprezom, jer uvijek postoji mogućnost da je unutrašnji podsticaj koji je naveo izvršioca da izvrši krivično djelo proizašao iz zablude ili da je u pitanju fingiranje krivičnog djela, pa izvršilac namjerno proizvodi odreĎene tragove ili krivično djelo vrši na odreĎeni način i pod odreĎenim okolnostima, ţeleći da motiv prikaţe drugačijim od onoga kojim se stvarno rukovodio i organe gonjenja navede na pogrešan put i obezbijedi se da sumnja ne padne na njega. Za kriminalistu motiv je jedno od centralnih pitanja kriminalističke obrade, jer se on javlja u otkrivačkoj ulozi. Jer na osnovu raspoloţivih činjenica kriminalista će postaviti verzije o motivu ili motivima, na osnovu kojih suţava krug potencijalnih izvršilaca. Stoga jedno od devet zlatnih potanja kriminalistike i to ono «zašto» ima svoj pravi smisao, jer je vezano za motiv.
84
85 10. KRIMINALISTIĈKE EVIDENCIJE Kriminalističke evidencije predstavljaju planirano i organizovano prikupljanje, biljeţenje i obradu podataka o izvršenim i pripremanim krivičnim djelima, izvršiocima, predmetima i tragovima krivičnih djela, kao i kriminalističkim radnjama i mjerama koje su od značaja za otkrivanje i razjašnjavanje krivičnih djela, otkrivanje izvršilaca, njihovu identifikaciju i uopšte za preduzimanje preventivnih kriminalističkih mjera, za sprječavanje vršenja novih krivičnih djela od strane evidentiranih izvršilaca. (Krivokapić V; 2005; 140.) Kriminalističke evidencije pripadaju području kriminalističke informatike. Kriminalistička informatika potpomognuta informacijskom tehnologijom je informacijska djelatnost na području suzbijanja kriminaliteta. Uz ostalo, u njenim okvirima izvode se odreĎeni informacijski procesi evidentiranja, prihvaćanja, pohranjivanja i obrade podataka, jednostavno selekcija i analitička obrada, te prijenos i prikazivanje informacija. Kriminalističke evidencije imaju dvostruki karakter: (A) Procesno-pravni, jer se na temelju njih utvrĎuju neke pravno relevantne činjenice (B) Operativno-kriminalistički, jer pomaţu da se otkriju nepoznati izvršioci krivičnih djela, da se utvrdi da je krivično djelo izvršeno i da se pribave dokazi o krivičnom djelu i izvršiocu. Prema njihovim temeljnim zadaćama kriminalističke evidencije se mogu podijeliti u tri velike grupe: (1) Krivične evidenciju u koju se unose podaci o osuĎivanim i prijavljivanim osobama, (2) Posebne operativne evidencije u koje se unose podaci koji mogu posluţiti u otkrivanju i dokazivanju krivičnog djela i njegovog izvršioca i (3) Evidencije koje sluţe za utvrĎivanje identiteta, npr. karton ličnog opisa s fotografijama i desetoprsna daktiloskopska evidencija. Kriminalističkim evidencijama smatraju se slijedeće evidencije: 1. Opća abecedna kartoteka za osobe: to je sveobuhvatna evidencija o osobama. Svaka osoba koja je evidentirana u bilo kojoj operativnoj evidenciji mora biti ubiljeţena u ovu evidenciju. 2. Evidencija krivičnih djela i izvršilaca koja sadrţi: a. evidenciju krivičnih djela (sadrţi podatke o svim kkrivičnim djelima za koje je policija podnijelo krivičnu prijavu); b. evidenciju krivičnih djela s nepoznatim izvršiocem (sadrţi podatke o krivičnim djelima kod kojih je izvršilac ostao nepoznat); c. evidenciju izvršilaca krivičnih djela (sadrţi podatke o svim osobama protiv kojih je policija podnijela krivičnu prijavu); d. evidenciju osoba oštećenih krivičnim djelom i evidenciju ukradenih ili nestalih stvari (sadrţi podatke sukladne svrsi zbog koje su ustrojene); e. MOS evidenciju (modus operandi sistem). U ovu evidenciju unose se podaci o načinima na koji su izvršiocii ostvarili krivično djelo. Ona se temelji na spoznaji da se povratnici načelno sluţe istom tehnikom kod izvršenja krivičnih djela; f. evidenciju odreĎenih kategorija izvršilaca krivičnih djela. U nju se registriraju povratnici, profesionalni i specijalizirani izvršioci krivičnih djela za koje se na temelju vrste, načina i drugih karakteristika izvršenja krivičnih djela moţe osnovano pretpostavljati da će ponoviti krivično djelo djelo; g. evidenciju posebnih osobnih znakova izvršilaca. Evidentiraju se znakovi kao što je hromost, invaliditet, tetoviranost i sl. osoba koje se nalaze u odreĎenim evidencijama izvršilaca krivičnih djela; h. evidencija nadimaka izvršilaca. U cilju prikrivanja stvarnog identiteta izvršioci se često koriste nadimcima, što je i razlog za uspostavljanje ovakve evidencije. 3. Krivične evidencija: u ovoj evidenciji unose se podaci o svim osobama koje su na području odreĎene drţave pravomoćno osuĎene, te drţavljani te drţave koji su osuĎeni za krivična djela u inostranstvu, ako su dostavljene presude. Evidencija se sastoji od kartoteka i dosjea
86 osuĎenih osoba. O načinu korištenja i voĎenja ove evidencije postoje posebni podzakonski akti. 4. Album fotografija izvršilaca krivičnih djela: u njega se ulaţu fotografije osoba povratnika, profesionalnih i specijaliziranih, te serijskih izvršilaca krivičnih djela. On je razvrstan u grupe i podgrupe. 5. Evidencija nestalih osoba i nepoznatih pronaĎenih leševa: predstavlja jedinstvenu evidenciju koja se vodi odvojeno za nestale osobe i za nepoznate leševe. Sadrţi morfološke karakteristike odjeće i drugih stvari leševa i nestalih osoba. 6. Daktiloskopske zbirke: sadrţe opću daktiloskopsku, monodaktiloskopsku i hejroskopsku zbirku. 7. Evidencija potraţivanih osoba i stvari: sastoji se od evidencija potrage za osobama, potrage za vozilima i potrage za stvarima. 8. Evidencija osoba lišenih slobode: sadrţi osnovne podatke o osobama lišenim slobode, razlozima lišenja slobode, vremenu lišenja slobode, te vremenu kada je i kojem tijelu osoba predana. 9. Evidencija legitimiranih osoba: sadrţi podatke o legitimiranim nepoznatim osobama i sumnjivim osobama. 10. Evidencija stranih drţavljana prema kojima su izrečene zakonske mjere zabrane dolaska i boravka na teritoriju odreĎene zemlje i druge mjere. 11. Dosje za osobe: sadrţi sve materijale s podacima o kriminalnoj djelatnosti neke osobe. Vodi se za točno odreĎena krivična djela. 12. Dosjei za krivična djela s nepoznatim izvršiocem: sastavljeni su od svih podataka koji imaju bilo kakvu vezu s krivičnik djelom s nepoznatim izvršiocem. 13. Upisnik za uviĎaje: u njega se evidentiraju svi uviĎaji koje je obavila policija u vezi izvršenih krivičnih djela i prometnih nezgoda na odreĎenom području. 14. Upisnik za krivična djela: u njega se unose sva krivična djela izvršena na odreĎenom području. Pored značenja za potraţnu djelatnost, kriminalističke evidencije sluţe za usmjeravanje represivnog i preventivnog operativnog rada ovlaštenih sluţbenih lica prema pojedinim kriminalnim ţarištima. (Modly D; Korajlić N; 2002; 258-260) 10.1. Znaĉaj kriminalistiĉke analitike Pod kriminalističkom analitikom podrazumijeva se skup metoda kojima se izučavaju krivična djela i njihovi izvršioci, podaci o modalitetima krivičnih djela, tragovi i dokazi, ogranizacija rada agencija za provedbu zakona, primjena sredstava i metoda u radu, a u cilju organizacije uspješnog suzbijanja kriminaliteta na odreĎenom području. Kriminalistička analitika obuhvaća cjelokupnu djelatnost ovlaštenih sluţbenih lica: kriminalističku kontrolu, obradu i prevenciju. Preventivna djelatnost, za razliku od kriminalističke obrade i kriminalističke kontrole, zahtijeva širi pristup u prikupljanju podataka koji omogućava objašnjenje negativnih pojava s različitih aspekata. Kriminalistička analitika meĎusobno usporeĎuje prikupljene podatke uz primjenu metode eliminiranja. (Modly D, Korajlić N. 2002; 243.) Stvaranje uslova za kvalitetnu kriminalističku obradu na bazi analitičke djelatnosti stavlja pred ovlaštena sluţbena lica zadatak dobre oraganizacije prikupljenih podataka u toku svakodnevne aktivnosti do voĎenja kriminalističkih evidencija na takav način da se omogući cjelovito i brzo informisanje zainteresovanih subjekata po bilo kom operativnom problemu kada je to potrebno. Neophodno je biti u toku dnevnih dogaĎanja ne samo radi blagovremene primjene represivnih mjera, već i zbog stvaranja osnova za preventivno planiranje koje naročito mora biti usmjereno na: 1. «Frekvenciju, vrste, vremenski razvoj kriminaliteta, mjesto i vrijeme svakog krivičnog djela pojedinačno, način izvršenja krivičnog djela, motive izvršenja, ugroţenost zaštićenog objekta i dr.;
87 Mogućnosti različitih društvenih subjekata za preventivno djelovanje; Zalaganje za formiranje stavova u vlastitoj sredini o društvenoj korisnosti preventivnih mjera; 4. Odgovarajuće obrazovanje stručnih kadrova za preventivno djelovanje; 5. Informiranje vlastitih sluţbenika o općim i posebnim karakteristikama kriminaliteta s upoznavanjem o primjeni vlastitih mjera i mjera drugih subjekata». Prikupljanje i evidentiranje operativnih podataka mora se sprovoditi na bazi savremene organizacije i odgovarajuće tehnike, kako bi se izbjeglo gomilanje i dupliranje podataka čije je korišćenje nemoguće ili nepotrebno. Tako, «veliki obim operativnog gradiva, kao i uopšte sloţenost zadataka predstavlja smetnju za plansko i sistematsko korišćenje brojnih informacija koje su ostale «zaboravljene», jer je njihov priliv takav da ne mogu biti blagovremeno evidentirane, obraĎene, distribuirane i racionalno iskorišćene zbog čega su mnoge od njih poslije odreĎenog vremena postale neaktuelne». (Krivokapić V; Krstić O; 1999; 318.) Stoga, klasični sistem glomaznih evidencija teško moţe da se nosi sa vremenom u kome se nalazimo i koje dolazi, te je što je prije moguće uhvatiti korak sa novim metodama u obradi podataka. Te metode automatske obrade podataka uz pomoć kompjuterskih softvera imaju mnoge savremene policije. MeĎutim, te nove tehnologije se još nedovoljno koriste u operativnom radu ovlaštenih sluţbenih lica. Uspostava analitičkog tima prilikom formiranja operativnog štaba za rasvjetljavanje okolnosti izvršenog, primjera radi, sloţenog ubistva osnovna je zadaća rukovodilaca kriminalističke obrade. Pored kvalitetnih kadrova educiranih za obavljanje takvih poslova, neophodno je obezbijediti kvalitetnu informatičku opremu i posebne prostorije u kojim je moguće nesmetano raditi i prateću infrastrukturu. Ubistvo moţemo posmatrati kao samostalni sistem koji se sastoji od više elemenata i koji je u odreĎenoj interakciji s okolinom. Sagledamo li ga tako, neminovan je i analitički pristup problemu, misleći na analizu pojedinih elemenata sistema do najmanjih podsistema, a onda sistetskim pristupom pronalaţenje veza izmeĎu pojedinih podsistema i otkrivanje logičke strukture koja vodi prema izvršocu. (Korajlić N; 2003; 274.) Zavisno od toga o kojoj se vrsti ubistva radi, moţe se koristiti modificirani oblik analitičkog pristupa (Pavliček J; 2002; 64.) Ubistvo gdje je izvršilac odmah poznat. Tu su obično svi elementi krivičnog djela koji su bitni, poznati, te je porebno samo pojedine segmente produbiti da bi se kvalitetnije dokazalo krivično djelo. Ubistvo gdje je izvršilaz nepoznat. Ima odreĎena količina podataka koje, zavisno od obima slučaja (broj osoba koji je obuhvaćen kriminalističkom obradom, broj i obim poduzetih mjera i radnji, količina pribavljenih informacija i dr.), nije moguće sagledati, obraditi i izvući bitne detalje bez ozbiljnog analitičkog pristupa. Serijska ubistva, povezivanje više ubistava gdje je izvršilac nepoznat, ubistva s elementima organizovanog kriminala, zahtjevaju najsloţeniji analitički pristup kako bi se olakšalo shvaćanje meĎusobnih odnosa u strukturi organizacije, pronašli i iskoristili zajednički elementi, te što brţe otkrio izvršilac. Sagledavajući navedeno moţemo da zaključimo da se radi o specifičnom segmentu analitike koji moţemo svrstati u domenu operativne analitike, jer se provodi za konkretan kriminalni slučaj, a posebno je potrebno naglasiti individualistički aspekt koji joj daje sva obiljeţja analitike slučaja. Prilikom formiranja operativnog štaba za rasvjetljavanje krivičnog djela i identifikacije izvršioca/laca, neophodno je uspostaviti analitički tim, što je jedna od osnovnih zadataka voĎe kriminalističke obrade. Pored obabira kvalitetnih kadrova koji bi trebali da budu educirani za obavljanje takvih poslova, neophodno je i izbor kvalitetne opreme, kao i prostorije u kojima je moguće nesmetano raditi, kao i prateća infrastruktura. No, kvalitetan analitički tim je «mozak» kriminalističke obrade, a analitika slučaja u cjelini obavještajnog procesa kriminalističke obrade predstavlja: Prikupljanje podataka (razgovori, uviĎaj, vještačenja informatori i sl; Vrjednovanje podataka (ocjena izvora informacije kao i sadrţaja informacije), Povezivanje podataka, odnosno uklapanje u postojeći informacijski sistem, predstavlja svojevrsnu sintezu analiziranih elemenata, 2. 3.
88 Interpletacija podataka predstavlja stvaranje pravilnih zaključaka i hipoteza na osnovi rezultata sinteze, Dostavljanje analitičkih proizvoda rukovodiocu kriminalističke obrade i dr. I pored neoperacionalnosti postojećih kriminalističkih evidencija koje bi se morale osavremeniti, njihovo korištenje pomaţe uglavnom u dobijanju osnovnih podataka o ţrtvi, njenoj kriminalnoj aktivnosti, saučesnicima, dogaĎajima u kojima je sudjelovao, korištenju vlastitih vozila, legaliziranom oruţju, osobama s kojima je zatečen prilikom različitih kontakata (nezgode, racije i sl), adresama prebivališta i boravišta i dr. Kriminalistički informacioni sistem ne smije biti statičan i nepromjenjiv kako po sadrţaju podataka i njihovom obimu, tako i po zastupljenoj metodologiji. On treba da prati svu sloţenost i fenomenologiju savremenog kriminaliteta, te ga stalno treba aţurirati i aktualizovati novim podacima koji su karakteristični za pojedina krivična djela i njihove učinioce. Ovi procesi treba da budu praćeni stalnim usavršavanjem metodologije automatske obrade podataka. (Krivokapić V, Krstić O; 1999; 328.)
89 11. OPŠTE OPERATIVNO TAKTIĈKE MJERE I RADNJE SPRJEĈAVANJA I SUZBIJANJA KRIMINALITETA Kada su u pitanju operativno taktičke mjere i radnje koje se preduzimaju radi sprječavanja i suzbijanja kriminaliteta, sa našeg stanovišta je interesantna podjela kriminalističko taktičkih radnji na one koje se preduzimaju prije izvršenog krivičnog djela, s ciljem njegovog sprječavanja i na one koje se preduzimaju po izvršenom krivičnom djelu, radi njegovog rasvjetaljavanja i otkrivanja izvršioca. Radnje sprječavanja krivičnog djela su preventivne ili preventivno represivne i one su opšte operativno taktičke mjere i radnje. Preventivne mere i radnje ovlaštena sluţbena lica preduzimaju u saradnji sa pojedinim subjektima. Preventivno represivne mjere i radnje ovlaštena sluţbena lica preduzima, po pravilu, samostalno u odnosu na pojedina preddeliktna stanja ili potencijalne izvršioce krivičnih djela, a u okviru kriminalističke kontrole. Radnje suzbijanja kriminaliteta, tj. radnje otkrivanja krivičnih djela i učinilaca su represivne i one mogu biti opšte i istraţne radnje, što je u zavisnosti od toga da li se te radnje, po pravilu, preduzimaju u toku kriminalističke kontrole ili pak tokom kriminalističke obrade. Radnje dokazivanja mogu se podeliti i na osnovu toga da li se njihovim vršenjem obezbeĎuju lični ili materijalni dokazi. Osnovna sistematika daljeg izlaganja biće zasnovana na podjeli radnji u odnosu na to da li se preduzimaju radi sprečavanja ili, pak, suzbijanja kriminaliteta. Ovakva sistematika omogućava grupisanje i u odnosu na ostale karakteristike radnji (opšte, istraţne, radnje kojima se prikupljaju lični dokazi i radnje kojima se prikupljaju materijalni dokazi). Pri tome treba imati u vidu i svu relativnost ove podele, jer se znatan broj operativno taktičkih mjera i radnji preduzima istovremeno kako s ciljem sprečavanja, tako i radi otkrivanja krivičnih djela i učinilaca. 11.1. Opšte operativno taktiĉke mjere i radnje preventivno - represivnog karaktera 11.1.1. Kriminalisatička provjera Kriminalistička provjera je opšta operativno taktička mera i radnja čiji je zadatak da utvrdi istinitost (osnovanost) prikupljenih (saznatih) činjenica (indicija, osnova sumnje) koje ukazuju na odreĎeno krivično djelo, njegovog učinioca, ili druge okolnosti značajne za rasvjetljavanje krivičnog djela i odreĎenu kriminalnu djelatnost. Indicije ili podaci čiju osnovanost treba provjerom potvrditi, odbaciti ili djelimično dopuniti mogu biti različitog stepena vjerovatnoće, manje ili više logične i realne, dobijene ili prikupljene iz različitih izvora. Sve te činjenice moraju biti provjerene da bi se na osnovu tačno utvrĎenih podataka i činjenica mogao dalje nastaviti rad na rasvjetljavanju konkretnog krivičnog djela i otkrivanju njegovog izvršioca. Zato se provjera i nalazi u osnovi mnogobrojnih operativno taktičkih mjera i radnji, kako opštih tako i istraţnih: zasjeda, racija, lišavanje slobode, pretresanje i drugo. MeĎutim, potreba za ovom vrstom operativno taktičkog postupanja u vezi sa konkretnim krivičnim djelom postoji često i poslije podnesene krivične prijave-izvještaja, pa i u pokrenutom krivičnom postupku, kao i uvek kada treba utvrditi vjerodostojnost ili osnovanost novosaznatih činjenica. Zbog toga je provjera stalan metod u radu ovlaštenih sluţbenih lica, pri čemu je njena primjena najčešća na samom početku prilikom utvrĎivanja prvih indicija (osnova sumnje) o krivičnom djelu i izvršiocu. Raspolaganje neprovjerenim podacima kao tačnim ne samo u krivičnom postupku nego i prije njega, moţe u znatnoj mjeri da naruši čast i ugled lica na koje se takvi podaci odnose i, samim tim, moţe da izazove veoma neţeljene posljedice u smislu kompromitovanja ovlaštenih sluţbenil lica, što je neprihvatljivo kako s aspekta utvrĎivanja činjeničnog stanja, tak i s aspekta humanosti postupanja u svim fazama postupka. (Krivikapić V; 2005; 181.) Bez obzira na heterogenost podataka koji se provjeravaju, različit stepen njihove vjerovatnoće, kao i metode koje se koriste, moguće je ukazati na neke njihove zajedničke karakteristike koje se odnose na vrstu provjera i način provjeravanja. (Modly D; Korajlić N; 2002; 252.)
90
11.1.1.1. Vrste provjera U osnovi, u okirima kriminalistike razlikuju se slijedeće vrste provjera: 1. Ovlaštena sluţbena lica provjere vrše po: a) sopstvenu inicijativu i b) zahtjevu drugih subjekata; 2. Prema predmetu provere se odnose na: a) lice i b) objekat; 3. Prema načinu vršenja provere mogu biti: a) otvorene (javne) i b) konspirativne (tajne). Provere koje ovlaštena sluţbena lica vrše na osnovu sopstvene inicijative odnose se na osnove sumnje, indicije ili saznanja do kojih su ova ovlaštena sluţbena lica došla operativnim angaţovanjem, neposrednim zapaţanjem, vršenjem pojedinih operativno taktičkih mera i radnji, na osnovu obavještenja koja su pruţili graĎani, radne organizacije, odnosno drugi subjekti, ili na drugi način, bez obzira na to da li je za ta obavještenja postojalo prethodno interesovanje ili ne. Ove provjere su najbrojnije i one predstavljaju osnovu cjelokupne djelatnosti ovlaštenih sluţbenih lica. MeĎu njima su posebno značajna ona provjeravanja podataka i obavještenja koja imaju izvor u sopstvenom operativnom angaţovanju ili nastaju na osnovu neposrednog zapaţanja ovlašćenih sluţbenih lica. Na taj način prisutna je, veća mogućnost selektivnog odnosa prema pojedinim podacima čiju osnovanost treba utvrditi. Osim provera koje se vrše po inicijativi agencije za provedbu zakona, veoma često proveravanja odreĎenih podataka zahtevaju i pojedini drugi agencija za provedbu zakona. MeĎu njima su najčešće provere koje zahtjevaju druge agencije za provedbu zakona usljed potrebe da se provjere odreĎeni podaci na teritoriji koja po mjesnoj nadleţnosti upravo pripada drugoj agenciji. Takvi podaci se odnose, najčešće, na potrebu vršenja pojedinih operativno taktičkih mjera i radnji, kao na primer: utvrĎivanje identiteta, otkrivanje mjesta prebivališta ili adrese, kontrola kretanja ili ponašanja, registrovanje u kriminalističkim evidencijama, provjeravanje da li odreĎeno lice ima kriminalnih sklonosti, da li je ranije osuĎivano itd. Provjera po zahtjevu druge agencije vrši se shodno načelu koordinacije i saradnje meĎu pojedinim agencijama za provedbu zakona. Zahtjev za provjeravanje mogu da upute i drugi drţavni organi, kao na primer: organi pravosuĎa, vojni organi, predstavnički organi društveno političkih zajednica i sl. Česte su i provjere koje se vrše po zahtjevu drţavnog tuţioca, s hodno odredbama ZKP-a. Nuţno je da se sve provere koje zahtevaju drugi organi obave blagovremeno, detaljno i savesno. Jedino takav odnos u meĎusobnoj saradnji moţe da donese povoljne rezultate u sprečavanju i suzbijanju kriminaliteta. Provere koje se odnose na pojedine objekte tiču se prvenstveno onih objekata na kojima se češće vrše krivična djela ili ispoljavaju socijalnopatološke pojave, pa kao takvi imaju značaj kriminogenih objekata. Takvi objekti provjeravaju se najčešće prikupljanjem obavještenja. Cilj takvih provjera jeste preduzimanje ostalih operativnih radnji radi kriminalističke kontrole ili otkrivanja krivičnog djela. Prema načinu vršenja, provjere mogu biti konspirativne (tajne) i otvorene (javne). Kada će se prilikom provjeravanja podataka, prikupljanja obaveštenja, informacija i slično, primeniti jedan, a kada drugi način, zavisi prvenstveno od predmeta provjeravanja. Različito će se vršiti proveravanje, na primer, kriminalnih veza osumnjičenog ili podataka da se neko lice priprema na izvršenje krivičnog dela, što treba diskretno provjeriti radi postavljanja zasjede na mjestu planiranog izvršenja, ili iz sličnih operativnih razloga, nego ako, na primjer, treba provjeriti gdje stanuje očevidac odreĎenog kriminalnog dogaĎaja, odnosno, da li je odreĎeno lice uredno platilo odgovarajući porez na imovinu putem uvida u poreske knjige. Konspirativan način provjeravanja zahtijeva mnogo veći stepen opreznosti i snalaţljivosti, sloţeniju taktiku i duţe vrijeme vršenja, kao i veću neizvesnost u konačan rezultat provjere. MeĎutim, bez obzira na to, pojedini podaci i prikupljene informacije moraju se provjeravati na ovaj način, uz strogu primenu načela čuvanja sluţbene tajne. Razlozi za to su operativne, moralne i pravne prirode. Operativni razlozi se sastoje u tome što bi provjera izgubila osnovnu svrhu kada bi lice na koje se ona odnosi saznalo za njeno vršenje. U slučaju stvarnog postojanja kriminalne djelatnosti osumnjičeni bi
91 preduzeo odreĎene radnje, s ciljem da uništi tragove i predmete krivičnog djela (materijalne dokaze), opomenuo bi saučesnika, mogao bi blagovremeno da pobjegne i da osujeti sve kriminalističkooperativne mjere i radnje koje se prema krivičnom djelu preduzimaju, što znači da kriminalna djelatnost ne bi mogla da bude ni dokazana. Moralni obziri se odnose na čuvanje ugleda i dostojanstva lica na koje se odnose podaci koji se provjeravaju. Kako je riječ o podacima čija je vjerodostojnost još neutvrĎena, pa samim tim i neizvjesna u slučaju njenog nepotvrĎivanja, to bi moglo da naruši čast i ugled lica tako da bi pod odreĎenim uslovima to predstavljalo i krivično djelo. O izvršenoj provjeri sačinjava se sluţbena zabilješka ili izveštaj. Oba ova pismena imaju, isključivo, operativni značaj, mada se odreĎene činjenice u toku provjeravanja mogu fiksirati i u formi koju propisuje ZKP-e, ako bi one imale značaj dokaza u krivičnom postupku. U sluţbenoj zabilješci ili izveštaju treba da budu naznačena sredstva koja su korišćena prilikom provjeravanja, sadrţaj i opis podataka koji su provjerom prikupljeni, njihov izvor i vjerodostojnost. Ukoliko je provjera vršena po zahtjevu tţioca ili druge agencije, podaci se pismeno dokumentuju u formi posebnog izveštaja u kome se ne navodi izvor podataka i koja su operativno taktička sredstva korišćena ukoliko bi to bilo suprotno načelu čuvanja sluţbene tajne. MeĎutim, mora se navesti da li su podaci: provjereni, tačni u potpunosti ili djelimično. Sluţbene bilješke ili izveštaji o izvršenim provjerama koriste se u operativne svrhe, a ulaţu se u pojedine evidencije u zavisnosti od toga kakvog su karaktera i kojoj evidenciji po svom sadrţaju pripadaju. Provjera nije vezana samo za krivično djelo, već ima i širi značaj, odnosno, ona se moţe vršiti s ciljem opšte obavještenosti o stanju na odreĎenom području ne samo kada su u pitanju krivična djela i njihovi izvršioci, već i kada je riječ o socijalno patološkim pojavama. Ona moţe imati i širi značaj prikupljanja obavještenja od strane agencije za provedbu zakona, što u saradnji ovih agencija sa drugim subjektima ima izuzetan i kriminalističko operativni i širi bezbjednosni značaj. (Krivokapić V; 2005; 185190.) 11.1.2. Prikupljanje obavještenja Kada se posmatra uloga i zadaci ovlaštenih sluţbenih lica (OSL) u borbi protiv kriminaliteta, nuţna pretpostavka za to postupanje je da postoji sumnja, odnosno, osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo. Osnovi sumnje postoje ako je OSL saznalo da postoji vjerovatnost da je učinjeno krivično djelo. Pri tome je za postojanje osnova sumnje irelevantno da li se zna da je odreĎena osoba sumnjiva da je učinila krivično djelo ili je ta osoba nepoznata. Ovakav pojam osnova sumnje treba razlikovati od osnovane sumnje kao višeg stupnja sumnje. Znači, za postojanje osnova sumnje da je učinjeno krivično djelo traţi se manji stepen izvjesnosti nego za postojanje osnovane sumnje potrebne za pokretanje krivičnog postupka. U cilju uspješnog izvršavanja navedenih zadataka ovlaštenim sluţbenim licima je data i mogućnost traţenja potrebnih izvještaje od graĎana. (Sjerčić-Čolić, H., Vuleta, D., Hadţiomeragić, M; 1999; 41.) Riječ je o neformalnom razgovoru koji nije ureĎen pravnim propisima. Traţenje potrebnih obavještenja od graĎana zapravo je prikupljanje dokaza u spoznajnom (operativnom, kriminalističkom) smislu iskazima osoba i njihovo istodobno osiguranje. Prikupljanje potrebnih obavještenja od graĎana vid je operativno-taktičke djelatnosti ovlaštenih sluţbenih lica koju oni poduzimaju samoinicijativno, metodično i prema unaprijed napravljenom planu. Ova obaveza ovlaštenih sluţbenih osoba pretpostavlja prije svega obavezu pronalaţenja osoba koje mogu dati potrebne relevantne obavjesti. Znači riječ je o tv. personalnim izvorima informacija i ako budu informacije uzete u propisanoj formi, mogu imati dokazni karakter. Slijedom prisutnih trendova u osiguranju prava graĎana s kojima kontaktiraju ovlaštena sluţbena lica kad prikupljaju izvještaje koji bi mogli biti korisni za uspješno voĎenje krivičnog postupka, ZKP-e ureĎuje njihov poloţaj. Jer taj graĎanin za koga se moţe reći da je i npr; pretpostavljeni svjedok u mogućem krivičnom postupku, nije duţan dati bilo kakvu izjavu ili odgovoriti na bilo koje pitanje koje mu
92 postave, osim podataka o svome identitetu. Znači ove osobe imaju pravo na šutnju o čemu su ih ovlaštena sluţbena lica duţna poučiti o tom pravu. Obavijesti se prikupljaju iz svih raspoloţivih izvora (osobe, objektivni nalaz, isprave i tehničke snimke). Temeljni preduslov za uspješno prikupljanje obavijesti je poznavanje dnevnih aktivnosti, upućenost u pojedina područja ţivota graĎana na odreĎenom području. Prilikom prikupljanja obavijesti treba uskladiti razne metode sukladno temeljnom cilju te mjere i radnje. Time se postiţe svrsishodnost, racionalnost i ekonomičnost. Kriminalističke evidencije i analitička obrada podataka imaju veliki značaj. Prikupljanje obavijesti od graĎana, šire gledano, je vid operativne djelatnosti ovlaštenih sluţbenih lica koju oni poduzimaju po vlastitoj inicijativi, planski i metodično, sa svrhom da se prikupljene obavijesti koriste za uspješno voĎenje postupka. Taj pojam obuhvaća kako razgovor s osobama tako i prikupljanje pismenih izvješća i raznih dokumenata, podataka od pravnih osoba, podataka iz raznih evidencija i ostale rezultate otkrivačke djelatnosti, koje nisu poduzete u procesnoj formi. Prikupljanje obavijesti od graĎana u uţem smislu odnosi se na izjave graĎana date ovlaštenim sluţbenim licima u neformalnom postupku u vezi s konkretnim krivičnim djelom. Riječ je o obliku usmjerenog razgovora i istovremeno prikupljanju dokaza u spoznajnom smislu iskazima osoba. Prikupljanje (traţenje) obavijesti od graĎana kao operativno-taktička radnja u praksi stvarno egzistira u dva različita oblika. Prvo, kao neformalno informativno ispitivanje osumnjičenika i, drugo, kao sistemski intervju s davateljima obavijesti. Ova druga je ujedno i “mekša” metoda, jer u njoj prevladavaju psihosocijalni elementi, što diktira drugačiji pristup graĎanima i taktiku provoĎenja. U kriminalističkim obradama primjera radi ubistva razlikujemo tri osnovna strateška pravca prema kojima se usmjerava prikupljanje obavjesti od graĎana i to: 1. Strategija obrade ţrtve, 2. Strategija identifikacije i prikupljanja obavjesti od svjedoka i 3. Strategija obrade izvršioca. Pristup prikupljanja obavještenja od svake pomenute skupine ima svoje specifičnosti. Mada se moţe reći da svaki razgovor zahtjeva individualni pristup, ipak osnovna struktura razgovora je slična uz manje ili veće modifikacije. Opći model razgovora sastoji se od slijedećih elemenata: 1. Planiranja i pripreme razgovora, 2. Uvoda u razgovor, 3. Obrade tematskih cjelina, 4. Završetka razgovora i 5. Procjene. (Pavliček; 2002; 64.) 11.1.2.1.
Planiranje i priprema razgovora
Posljednji dio priprema za razgovor je stvaranje plana razgovora, čiji temelj čini devet zlatnih pitanja kriminalistike. Ide se postupno korak po korak, od poznatog prema nepoznatom. Treba odrediti pravilnu polazišnu tačku i ono što se ţeli utvrditi i dokazati razgovorom, te da li su predviĎene mjere i radnje i njihov redoslijed pogodni za to. Uvijek se polazi od neosporno utvrĎenih činjenica, privatne i društvene sredine ispitanika, njihovih ţivotnih i stambenih prilika, profesionalne sredine itd, dakle od socijalne anamneze ispitanika. Ako se kriminalisti ne pridrţavaju načela postupnog saznanja istine, dolazi do preskakanja u pronalaţenju činjenica i razmišljanja o njima, što dovodi do zabluda. U pravilu plan razgovora treba sadrţavati: 1) Popis okolnosti koje treba razjasniti razgovorom i oblikovanje pitanja s tim ciljem, te eventualno redoslijed pitanja. Razgovor je ţiv i gibak proces, pa se plan razgovora »u hodu» mijenja i nadopunjuje. Plan nije anketa i razgovor se ne iscrpljuje u davanju odgovora na tu anketu. Taktička situacija će diktirati čitav niz nepredviĎenih pitanja u procesu razgovora, bilo da je takvu situaciju stvorio ispitivač, bilo da ju je nametnuo ispitanik. 2) Predvidjeti redoslijed pitanja i u kom vremenskom intervalu treba pristupiti razjašnjavanju različitih okolnosti, dakle u kom tenutku i kojim redom će se postaviti odreĎeno pitanje.
93 3) PredviĎanje tzv. vanjskih elemenata razgovora: dan i sat, gdje će ispitanik čekati do početka preslušanja i sl. Plan razgovora je nedjeljiv od plana kriminalističke obrade vezane za krivični dogaĎajaj. On pretpostavlja dobro poznavanje detalja o predmetu. Kad god je to moguće kriminalisti trebaju pokloniti posebnu paţnju pripremi razgovora. Time se štedi vrijeme, omogućava planiranje razgovora, unaprijed se moţe procijeniti što se ţeli postići razgovorom, dobija se na ekspeditivnosti, ispitanik osjeća da ga se doţivljava ozbiljno itd. U toku priprema razgovora vrši se analiziranje raspoloţivog činjeničnog fonda, donosi plan razgovora, osigurava mjesto za razgovor, osiguravaju činjenice koje treba predočiti i sl. U toku priprema za obavljanje razgovora treba posebno voditi računa o: cilju razgovora, temi, strategiji i taktici, zadaćama, trajanju i potrebnoj tehničkoj pripremi. Neposredna priprema obuhvaća: informiranje, dokazivanje, oblikovanje i zaključivanje. Kada god je moguće treba odabrati pravo vrijeme, mjesto, pribaviti informacije o sugovorniku, odrediti okvire predmeta razgovora, način započinjanja razgovora i momenat prelaska direktno na stvar, pripremu osobnih pitanja, redoslijed ili strategiju pitanja, logički redoslijed pitanja, vrste pitanja, tok razgovora (kad je moguće), način aktivnog i usmjeravajućeg djelovanja kriminaliste da se ne odstupi od cilja razgovora. Po Markoviću T. (Marković T; 1972; 501-508.) da bi se razgovor mogao uspješno provesti potrebno je da se imaju na umu: 1) Stvarni elementi, a to su mjesto, vrijeme i poznavanje predmeta. 2) Elementi psihološke prirode, po čemu nije dovoljno da kriminalista poznaje ljude nego je poţeljno da je u stanju da ih nadmaši. Jer ako se ţeli saznati šta ljudi misle, treba da se zna kako oni ţive iz razloga što različiti ljudi različito reaguju na tehniku razgovora. U većini slučajeva od adekvatne tehnike zavisi i sam uspjeh. 3) Elementi taktičke prirode, koji izviru iz prethodna dva, nastavljaju se na njih i zajedno s njima čine cjelinu taktike ispitivanja. Kako navodi Roso Z., (Roso, Z; 1995; 60-62) odabir vremena i mjesta za obavljanje informativnog razgovora42 i intervjua43 je vaţan iz dva razloga: Prvo, mnogi taktičko-psihološki razlozi uzrokom su da se informativni razgovor obavi što prije, po mogućnosti odmah nakon dogaĎaja ili nakon što je osoba s kojom ţelimo razgovarati zapazila činjenice i okolnosti vaţne za voĎenje kriminalističke obrade i krivičnog postupka. Drugo, taktički razlozi ponekad su uzrokom odgaĎanja razgovora na duţe ili kraće vrijeme, ako je potrebno da se prethodno izvrši pretres stana, privremeno oduzimanje predmeta krivičnog djela, izvrši uvid u potrebnu dokumentaciju, prikupe dodatni podaci o nekim činjenicama i okolnostima krivičnog djela itd, jer u protivnom rezultat tih radnji mogao bi biti promašen, ako se razgovor poduzme prije njihovog završetka. TakoĎe zavisno od konkretne taktičke situacije moţe se dogoditi da je potrebno više razgovora voditi istovremeno, sinhronizovano ili da se informativni razgovor i intervju taktički poveţu s nekom drugom operativnom mjerom i radnjom. Prilikom obavljanja razgovora s graĎanima, isti je poţeljno obavljati izvan sluţbenih prostorija, jer mi od graĎanina traţimo ţrtvovanje njegovog vremena i komoditeta. Pri izboru mjesta intervjua treba graĎaninu dati mogućnost da sam izabere ili odredi mjesto razgovora koje mu odgovara, jer takav pristup ide u prilog stvaranja prijatne i nesluţbene atmosfere i koristi cilju intervjua. Mjesto za intervju treba osigurati anonimnost razgovora i njegovog sadrţaja.
42
Neformalni razgovor i oblik procesa komuniciranja. To je često aktivnost policije, vrlo teška i u pravilu vezana uz osobu koja je osumnjičena. 43 U kriminalističkom smislu, to je oblik prikupljanja obavjesti od graĎana pri čemu davatelj obavjesti nije u statusu osumnjičenika.
94 Vrijeme za intervju takoĎe je osjetljivo pitanje koje se rješava takoĎe sa sugovornikom, jer kad će se obaviti, u pravilu ovisi najviše o raspoloţenju samog sugovornika, osim ako situacija nalaţe da se razgovor mora obaviti odmah ili što hitnije. Mjesto za voĎenje razgovora s osobom koja je osumnječena, u pravilu je u sluţbenim prostorijama, gdje postoje nuţni uslov za nesmetan rad. Izuzetak od ovoga pravila su one «vruće situacije« kada nema drugog izbora. Mnogi su razlozi zbog čega je to preporučljivo, a neki od njih su: osamljenost, diskrecija, mogućnost uvida u razne spise, nemogućnost bijega, posebna prostorija za razgovore i dr. Razgovor s osobom koja je osumnjičena za krivično djelo ne treba voditi u njegovom domu, jer se tamo osjeća sigurnijim, a mogućnost ometanja je najveća, pauze, upadice sa strane, porodični ambijent itd.
11.1.2.2.. Uvod u razgovor Uvodnom dijelu razgovora i prvim kontaktima treba posvetiti veliku paţnju jer od inicijalnih dojmova moţe da ovisi cijeli tok i ishod razgovora. Tako u samome početku potrebno je ukloniti barijeru autoriteta koji postoji izmeĎu kriminaliste i graĎanina i pokušati uspostaviti profesionalni odnos. Uglavnom to se postiţe kako kroz verbalnu, tako i kroz neverbalnu komunikaciju. Ti prvi utisci su veoma bitni. U psihologiji su poznati kao «halo efekt«. To je ocjenjivanje pojedinih karakteristika neke osobe u skladu s općim ocjenom (dojmom) te iste osobe. Ako posmatrač nema dobro mišljenje o nekoj osobi, sklon je mnoge njene karakteristike ocijeniti negativno, i obratno, ako ima dobro mišljenje – pozitivno, iako te pojedinačne karakteristike ne moraju imati nikakve veze s cjelinom ličnosti te osobe. S druge strane, mišljenje o pojedinoj karakteristici nekog čovjeka moţe djelovati na mišljenje promatrača o tom čovjeku uopće. Da bi se otklonile takve pogreške treba se pridrţavati pravila da postupamo s graĎanima onako kako bi smo ţeljeli da se ponašaju s nama ili članovima naše porodice ili prijateljima. Kontinuirani kontakt očima s osobom, pozitivni neverbalni signali i aktivno slušanje, pozitivno utjiču na uspostavu povjerenja. U toj fazi cilj je stvoriti pozitivno ozračje i meĎusobno razumjevanje kako bi osoba pristala na iskren razgovor. Zbog toga se obično prvi razgovor povjerava najiskusnijim kriminalistima. Po nekima prve tri minute odlučujuće su za uspjeh ili neuspjeh nekog razgovora. Nespretan nastup u prvom kontaktu znatno moţe oteţati, pa čak i upropastiti prethodno stvorenu taktičku zamisao. Dobro je tom prilikom načeti teme koje sugovorniku daju neki značaj i čine ga vaţnijim, a pitanja treba tako postavljati da većina odgovora bude «da«. (Roso Z; 1995; 100-101.) Nakon toga slijedi objašnjavanje prava koja graĎanin ima shodno ZKP-u. i obrazlaţe razlog zbog kog je potreban razgovr. Smisao razgovora mora biti utvrĎivanje istine. Tom prilikom ih treba ohrabriti da opišu što je detaljnjije moguće okolnosti koje su im poznate o slučaju, bez uljepšavanja odgovora, slaganja po nekom svojem logičkom slijedu, svojim riječima i onako kako su nešto zapazile. Ukoliko se radi o osobama koje su na bilo koji način oštećene krivičnim djelom, treba im dopustiti da se koncetriraju, smire, osvjeţe, uzmu terapiju, ako koriste, kako bi se mogao razgovor kvalitetno nastaviti. 11.1.2.3. Obrada tematskih cjelina U uvodnom dijelu razgovora svrha je bila stvaranja prisnijeg ozračja «klime« povjerenja, upoznavanja, a što će pomoći odabiranju taktike. Nastup mora biti leţeran, strpljiv i prijateljski. Cilj ove faze je potaknuti osobu da priča o dogaĎaju što je detaljnije moguće, hronološkim redom kojim se dogaĎaj odvijao, korištenjem otvorenih pitanja i skiciranje mjesta dogaĎaja. Pitanja moraju biti kratka, ali precizna. U toku razgovora ispitaniku treba pokušati dočarati situaciju koliko je to moguće.
95 Nakon ovoga slijedi prvi opis dogaĎaja, gdje ispitanik iznosi svoja saznanja o dogaĎaju koja se mogu kretati od vrlo vjernog opisa do potpunog negiranja bilo kakve povezanosti s dogaĎajem. Taj opis nije dovoljno detaljan, ali on trasira nastavak daljnjeg razgovora. Kada je riječ o tematskim cjelinama misli se na elemente koji u konačnici čine dogaĎaj. Tako kao teme mogu da se pojave: verbalni sukob prije ubistva, prisutnost na mjestu dogaĎaja, oruţje, osumnjičeni, ţrtva itd. Kod ovakvih razgovora razlikujemo dvije osnovne situacije: prva, kada ispitanik saraĎuje i druga kada odbija saradnju. U velikom broju slučajeva ispitanici iz skupine obrade ţrtve i svjedoka su spremni saraĎivati, a dijelom je to slučaj i sa osumnjičenim, zbog razloga tereta dokaza koji ga povezuju s izvršenim krivičnim djelom. Obrada tematskih cjelina kod kooperativnog razgovora obavlja se tako što se ispitaniku objasne okviri tematskih cjelina o kojoj se razgovara, potom opisivanje teme do granica sjećanja ispitanika. Kada ispitanik završi sa opisom, kriminalista koji vodi razgovor postavlja pitanja kojim je za cilj pojašnjavanje, nadopunjavanje ili čak proširivanje saznanja o nekoj činjenici. Za to vrijeme drugi kriminalista koji je prisutan razgovoru prati izlaganje ispitanika, biljeţi pitanja kojima bi se mogao detaljizirati iskaz osobe, te kada prvi kriminalista koji je započeo razgovor, završi sa svojim dijelom, ovaj drugi se uključuje u razgovor koji nadovezuje pitanja na tu temu. Kada su postavljena sva pitanja saţima se izjava ispitanika kako bi se izbjegli nesporazumi, a pogotovo je to vaţno kod kooperativnog razgovora, kako bi osoba koja laţe još jednom potvrdila tu svoju laţ, odnosno kasnije dok joj se predoče činjenice koje su u kontradiktornosti s njezinom prvom izjavom, ne bi mogla reći da to nije rekla, da je došlo do nesporazuma ili nije tako mislila. Ovo je vrlo vaţan psihološki momenat koji moţe biti koristan ako se paţljivo koristi. Kada se tema rekapitulira prelazi se na drugu tematsku cjelinu slijedeći istu metodologiju dok se ne obrade sve teme. Prije nego se preĎe na drugu tematsku cjelinu treba razmotriti, ovisno o stanju ispitanika, pauze, osvjeţenja i sl. radi daljnjeg nastavka razgovora. Jer kako navodi Z. Roso (Roso Z; 1995; 101.), praksa je pokazala da se razgovor bez pauze, duţe od dva školska sata (90 minuta) ne moţe voditi u punoj koncetraciji. U zadnjoj fazi saţimlje se čitav razgovor iz svih faza, zatim se analizira i nadopunjuje uz plan razgovora sa novim temama. Nakon toga potrebno je provjeriti navode ispitanika, provjeriti alibij, pročitati izjave drugih sudionika istog predmeta, naročito ako se obavlja više razgovora isovremeno, da bi se razmjenili podaci sa drugim kriminalistima koji vode druge razgovore. Kod nekooperativnog razgovora, otkrivaju se činjenice koje pobijaju izjavu ispitanika, ako se pretpostavlja da osoba daje pogrešne odgovore ili prešućuje vaţne činjenice. Tada ju je potrebno potaknuti na saradnju. Duţnost je kriminaliste postaviti pitanja, no nekooperativni razgovor moţe ići i do te mjere da osoba odbija bilo kakav razgovor. (Pavlićek J; 2002; 64.) Kod nekooperativnosti u razgovoru treba predvidjeti kako ispitanika privoliti na saradnju. U slučaju da se ispitanik tereti treba pristupiti otkrivanju pojedinih činjenica o dogaĎaju, što moţe biti dobar poticaj za objašnjavanje nekih okolnosti, s tim što treba osjetiti pravi trenutak. Prilikom razjašnjavanja kontradiktornosti ispitaniku je potrebno objasniti da je potrebno odreĎene činjenice ponovno provjeriti kako bi se nedvojbeno utvrdila istina. U tim trenutcima treba traţiti njegovu aktivnu ulogu i ostaviti mogućnost da postepenim razgovorom promjeni ili nadopuni svoju izjavu, odnosno sačuva «obraz«. Cijelo vrijeme dok se razgovara sa ispitanikom kriminalista bi trebao da obrati paţnju na neverbalne znakove koje nesvjesno odašilje, što moţe doprinjeti ocjeni pravog trenutka kada treba primjeniti neku od taktika u razgovoru. Informacije dobijene u razgovoru od lica sa kojim je obavljen razgovor trebaju biti uvijek provjerene, jer razgovor treba biti voĎen «otvorenog uma«. U situacijama kada dinamika posla nameće to da je potrebno obavljanje više razgovora paralelno, potrebno je odrediti koordinatora za obavljanje razgovora čiji bi zadatak bio da: prima upute od rukovodioca kriminalističke obrade, vrši razmjenu izjava meĎu timovima i usmjeravanje daljnjih aktivnosti timova i mogućih pravaca, usaglašava strategiju za razgovore meĎu timovima i razmjenu podataka sa rukovodiocem kriminalističke obrade, suraĎuje sa kriminalistima i kriminalističkim tehničarima radi izuzimanja tragova, spornih i nespornih sa osoba, sudjeluje u odlučivanju koje
96 informacije dati medijima ,intervenira u slučajevima kada uoči greške u ispitivanju, interveniše u slučajevima fizičkog ili psihičkog zlaostavljanja i dr. 11.1.2.4. Završetak razgovora Kada se obrade sve teme koje se odnose na sadrţaj dogaĎaja potrebno je u zadnjoj fazi kontakta s ispitanikom objasniti njegovu ulogu u nerednim stadijima postupka, kao i potrebu osiguranja budućih kontakata oko dodatnih razjašnjavanja nekih novih činjenica. Ukoliko je potrebno graĎani se trebaju uputiti na odreĎene institucije da li kao ţrtva ili svjedok, jer mnogi graĎani nisu bili u prilici da budu tretirani od strane ovlaštenih sluţbenih lica, pa je za mnoge taj kontakt dosta neugodan, kako zbog tretiranja od strane policije, tako i zbog same uloge u dogaĎaju. U ovoj fazi treba još jednom sagledati da li su obuhvaćene sve tematske cjeline i daje se prilika ispitaniku da neke stvari koje misli da su od značaja naglasi, pojasni ili promjeni, kao i da postavi pitanje o stvarima koje ga zanimaju vezano uz dogaĎaj. Obično se interesuju o svojoj procesnoj ulozi, sigurnosti njega i njegove porodice. Na ta pitanja se moraju dati koliko je god moguće iskreniji odgovori, te ukoliko kriminalista nešto ne zna ili ne moţe da otkrije zbog interesa postupka, to treba jasno da kaţe. Na odlasku ispitanik treba zabiljeţiti tačno vrijeme kada je razgovor završen i provjeriti da li je osoba ponijela svoje lične stvari. TakoĎe, sastavni dio razgovora je procjena, koja se onosi na: 1) Pocjenu dobijenih informacija, gdje se ispitivač pita kakav su učinak nove informacije ostvarile na cjelokupnu kriminalističku obradu, o kakvim se informacijama radi i šta treba dodatno poduzeti. 2) Sagledavanje dokaznih činjenica, je veoma vaţan aspekt promatranja sklada informacija s prikupljenim dokazima i drugim informacijama, odnosno koje releventne činjenice povezuju osobu s ubistvom, kao i kolika je dokazna vrijednost tih činjenica i šta poduzeti da se poboljša njihov kvalitet. U ovom dijelu pored činjenica koje mogu biti afirmativne i povezati osobu sa ubistvom, isto tako je značajno doći do činjenica koje ukazuju da neka osoba za koju su početna saznanja ukazivala da je izvršilac krivičnog djela ubistva, to nije. 3) Procjenu sposobnosti ispitivača. Ovdje treba naglasiti da je svaki razgovor novo iskustvo ne samo za mlaĎe kriminaliste, nego i za one sa duţim iskustvom iz razloga što je svaki razgovor i svaka osoba specifična na svoj način, tako da bi bilo od značaja da se iskustva do kojih se došlo u toku razgovora ista zapišu, kako bi se u buduće, ako je i bilo grešaka, izbjeglo da se ne ponove, kao i ako se došlo do nekih novih spoznaja, iste metode i taktike mogle primjeniti u narednim slučajevima. (Korajlić N; 2003; ) 11.1.3. Specijalne opservacije 11.1.3.1. Uvod Stepen organizovanosti meĎunarodnog kriminala podrazumijeva pojavu organizovanih kriminalnih grupa sa visokim stepenom internacionalizacije, te profesionalizaciju i specijalizaciju jednog broja kriminalaca. Otkrivanje, istraţivanje i dokazivanje krivičnih djela organizovanog kriminala zahtijeva široko obrazovan i visoko stručan policijski kadar koji mora biti posebno specijalizovan za ovakve poslove. Specijalno osposobljeni policajci moraju u svom radnom repertoaru koristiti razne kriminalističko-taktičke radnje od kojih je specijalna opservacija nezaobilazna. Specijalna opservacija je kriminalističko-taktička radnja tajnog prikupljanja informacija metodom ličnog zapaţanja. Sastoji se u tajnom osmatranju, nadziranju i izviĎanju odreĎenih lica, vozila, objekata i/ili prostora u cilju ostvarenja uvida i prikupljanja informacija o kriminalnom stanju, aktivnostima i identitetu nadziranih. Ova sloţena radnja je od višestruke koristi u policijskom radu prilikom otkrivanja i istraţivanja krivičnih djela i njihovih učinioca. Primjena opservacije samostalno ili kombinovano sa drugim
97 kriminalističkim radnjama neophodna je u svim fazama kriminalističkog i istraţnog rada počev od postojanja prvih indicija za djelo I učinioca, pa do konačnog rasvjetljavanja i dokazivanja da je odreĎeno lice učinilo konkretno krivično djelo. Ciljevi specijalne opservacije bili bi slijedeći: otkrivanje krivičnih djela i utvrĎivanje kritičnog mjesta i vremena njihovog učinjenja; otkrivanje učinilaca krivičnih djela; utvrĎivanje prebivališta, boravišta, radnog mjesta, mjesta i vremena sastajanja, te vremena i pravca kretanja učinilaca krivičnih djela; ostvarenje neposrednog uvida u kretanje i kriminalnu aktivnost nadziranih lica; utvrĎivanje kriminalne taktike i strategije nadziranih kriminalaca; prikupljanje informacija vaţnih za pripremu i provoĎenje racije, zasjede, pretresanja, te hapšenja kriminalaca; priprema i provoĎenje organizovanih kriminalističkih akcija u cilju hvatanja učinilaca prilikom učinjenja krivičnih djela jer je to najefikasniji način rasvjetljavanja i dokazivanja kriminala, s obzirom da se na licu mjesta (mjesto učinjenja krivičnog djela) zatiču kako sami učinioci, tako i ţrtva i predmeti krivičnog djela. Specijalna opservacija se moţe vršiti na nekoliko načina, samostalno ili kombinovano: operativno osmatranje i izviĎanje objekata i prostora; stacionirano osmatranje i nadziranje lica, objekata ili prostora gdje se vrši kriminalna djelatnost; tajno praćenje pješice, tajno praćenje motornim vozilom ili drugim prevoznim sredstvom, kao i ubacivanjem u kriminalnu grupu. 11.1.3.2. Operativno osmatranje i izviĎanje Operativno osmatranje i izviĎanje objekata i prostora poduzima se, prije svega, po saznanju da se na odreĎenom lokalitetu vrše krivična djela. Pored toga, ovaj vid specijalne opservacije obavezno se poduzima kada je neophodno izvršiti pripreme za poduzimanje kriminalističkih i istraţnih radnji kao što su pretresanje, hapšenje, racija i zasjeda. Cilj je da se neposredno osmotri odreĎeni objekat kao što je, na primjer, ilegalna narko-laboratorija, tajno skladište droge, sumnjivi stan, restoran, diskoteka, automobil, park ili šetalište, te da se neposrednim izviĎanjem prikupe informacije o karakteristikama odreĎenog objekta ili prostora. Rezultati operativnog osmatranja i izviĎanja mogu se koristiti kako za odabiranje pogodne baze za tajno osmatranje i nadziranje kriminalne djelatnosti koja se pretpostavlja i očekuje, tako i za planiranje i poduzimanje pretresanja, hapšenja, zasjede ili racije. 11.1.3.3. Stacionirano osmatranje i nadziranje Stacionirano osmatranje i nadziranje lica, objekata ili prostora gdje se vrši kriminalna djelatnost obavlja se iz prethodno odabrane i dobro pripremljene osmatračke baze. OdreĎeni objekat ili prostor se osmatra kada postoje indicije da će se vršti kriminalna djelatnost. Opservacijom je moguće uočiti i identifikovati učinioce krivičnih djela, vrijeme učinjenja djela, način učinjenja djela, te stepen organizovanosti i opreznosti kriminalaca. Sve uočene kriminalne djelatnosti mogu se dokumentovati fotografisanjem, videokamerom i tonskim snimanjem. Ovim vidom specijalne opservacije se, praktično, vrši priprema za druge radnje čije provoĎenje ne bi moglo biti ni pribliţno efikasno ukoliko se prethodno ne bi izvršilo osmatranje i nadziranje. (Petrović B; 2006; 23-24.) 11.1.4. Legitimisanje Legitimisanje (lat.legitimare–legitimisati) je operativno-taktička mjera i radnja koju preduzimju ovlaštena sluţena lica, koja ima za cilj utvrĎivanje identiteta44 neke osobe. Legitimisanje spada u red onih sluţbenih radnji koje se poduzimaju veoma često, putem kojeg se moţe doći do dragocjenih operativnih podataka. U situacijama preduzimanja blokada, potraga, racija i sl. legitimisanje je obavezna radnja. Tom prilikom pri legitimisanje treba biti veoma oprezan i obavezno treba provjeriti ispravnost isprave s kojom 44
UtvrĎivanje identiteta osoba je nesumnjivo utvrĎivanje svih pravnih i fizičkih (tjelesnih) obiljeţja po kojima se jedna osoba razlikuje od druge.
98 se dokazuje identitet (Modly D; 1998; 325.), jer moguće je da pred sobom imamo opasnog kriminalca, koji će umjesto lične isprave potegnuti oruţije ili neki drugi opasan predmet kojim moţe povrijediti ili lišiti ţivota policajca. Ako se očekuje otpor prvo će se pretresti lice, pa potom obaviti legitimisanje. UtvrĎivanje identiteta osobe vrši se uvidom u osobne isprave, primarno ličnu kartu. Samo utvrĎivanje identiteta osobe obuhvaća sve činjenice i obiljeţja po kojima se odreĎena osoba razlikuje od ostalih osoba. Isprave o identitetu variraju. Temeljna isprava je lična karta, ali moţe posluţiti i putovnica, vozačka dozvola, pomorska knjiţica (matrikula) ili brodarska knjiţica, indeks i sl. Da bi se pristupilo legitimiranju neke osobe moraju postojati stvarni sluţbeni razlozi (sluţbeni interesi). Kriminalistika predviĎa posebna taktička pravila o provoĎenju legitimiranja osoba. Tako postoje posebna pravila za legitimiranje sumnjivih nenaoruţanih osoba ili naoruţanih osoba, o legitimiranju na javnom mjestu, u prostorijama, vozilima (avionu, vozu, plovilo, autobus). Poznate osobe smiju se samo iznimno legitimirati kada je potrebno pribaviti podatke za podnošenje prijave. Sva lica koja se legitimišu uvode se u evidenciju legitimisanih lica. Ti podaci mogu da budu od neprocjenjive vrijednosti u operativnom radu, a naročito ako su to lica koja su se našla u neposrednoj blizini lica mjesta izvršenja krivičnog djela. Zna se desiti da se meĎu legitimisanim licima koja, su legitimisana neposredno nakon dojave za krivično djelo, nalaze izvršioci tih djela ili njihovi pomagači. Stoga, nije dovoljno da ovlaštena sluţbena osoba, kada naiĎe na sumnjivu osobu ili nepoznatu, samo izvrši legitimisanje. Tom prilikom je potrebno sačiniti izvještaj o legitimisanju koji se unosi u evidenciju legitimisanih osoba. (Perić V; 1987.) Kod promatranja i uzimanja ličnog opisa45 najvaţnije je da se obrati odgovarajuća paţnja na osobne znakove i druge karakteristične detalje, npr. na odjeći, prtljagu i sl. U situacijama kada se legitimisanje vrši kao dio nekih drugih operativno - taktičkih mjera i radnji ili pak kao samostalna aktivnost, a s razlogom izvršenja krivičnog djela kom prilikom je primjera radi korišten eksploziv, moţe da se poduzmu odreĎene radnje koje nam u kasnijoj fazi kriminalističke obrade mogu u mnogome pomoći pri eliminaciji pojedinih osoba. Za lica koja su legitimisana povodom dojave o eksploziji, kako navodi Modly D. (Modly D; 1998; 326.) bris se s ruku osumnjičenog uzima uz pomoć vate i pogodnog otapala (acetona, destilirane vode). Uzimanje brisa ima smisla u intervalu od 24 sata nakon eksplozije kod osoba koje su rukovale eksplozivom, ali moguće su i iznimke, pa treba uzeti bris i nakon tog roka. Danas postoji vrlo sofisicirani prijenosni ureĎaji, kao npr. "ION SCAN" (Advanced Chemical Detectin System for Narcotics, Explosives and Toxics) i dr., za detekciju raznih hemikalija. Radi se o Barringerovom IONSCAN-detektoru koji se bazira na praktičnoj aplikaciji tehnologije zvane "ion mobility spectometry (IMS)"46.
45
Lični opis je opisna slika riječima neke osobe (Portrait parle) koja ima svoju statičku i dinamičku dimenziju. Dinamička dimenzija ličnog opisa obuhvaća: gestikulaciju, mimiku, pantomimiku, tikove, manirizme, facijalnu ekspresiju, drţanje tijela, način hodanja, govor i sl. Sa statičkog gledišta, dakle kada je osoba u mirovanju, osobni opis je kompleks vanjskih anatomsko-morfoloških obiljeţja čovječije vanjštine. Lični opis za potrebe identifikacije u policijskom smislu sadrţi slijedeće osnovne kategorije: spol, dob, rasu, veličinu, boju, morfološke podatke, opće podatke, osobite osobne znakove itd. Kako je istaknuto, s dinamičkog motrišta, dakle kada je osoba u pokretu, osobni opis je kompleks individualnih fizioloških ispoljavanja osobina ljudskog tijela. 46 "IMS“ je snaţno analitičko sredstvo, ureĎaj koji moţe "mirisati" i trenutačno identificirati male tragove ostataka različitih kemikalija (10-12 ) uključujući droge, eksplozive i otrove, kao i proizvode u svezi s benzinom. Vrijeme detekcije je svega nekoliko sekundi, a u minuti se moţe detektirati deset uzoraka. UreĎaj se moţe programirati tako da detektira osam različitih supstanci simulatno. UreĎaj moţe detektirati različite komercijalne i vojne eksplozive uključujući plastične, bez potrebe reprogramiranja opreme za specifične grupe. Uvijek djeluje vrlo osjetljivo i osigurava brzo pozitivnu identifikaciju, slušnu i vizuelnu na prisustvo eksploziva. Detekcija eksploziva uključuje: PENT, RDX, DNT, TNT, NG, HMX i TETRYL. UreĎaj je prenosiv, dimenzija 50 x 45 x 30 cm, teţine 27 kg. Potrebno mu je pola sata zagrijavanja. Uzorci se mogu uzimati u obliku prašine (usisivačima), u obliku para (aerosola) i utrljavanjem na filter – papir (prsti, odjeća i sl.). Iz tih i drugih razloga pretresu stana i osoba treba da prisustvuju stručnjaci za eksplozive ili iz odjela kontra diverzione zaštite (KDZ), kojima su dobro poznate morfološke karakteristike eksploziva, koje mogu biti prikriveni kao gips, šečer, sol, ulje, sir i sl.
99 U tim situacijama kada se koristi bilo koji od načina detekcije eksploziva treba biti obazriv i da se u razgovoru s licem doĎe do podataka da li se u njegovom svakodnevnom radu koriste eksplozivna sredstva ili da li koristi odreĎene medikamente koji u sebi imaju slična svojstva, npr. srčani bolesnici koriste nitroglicerin, te bi reakcija bila pozitivna. Iz tih, a i drugih razloga, ovlašteno sluţbeno lice bi za svaki takav pregled prostorija, lica ili prtljaga, trebalo da koristi zaštitne rukavice za jednokratnu upotrebu kako ne bi svojom nepaţnjom prenio odreĎene mikrotragove, sa jednog lica ili predmeta na drugo lice ili predmet, tj. da ne bi kontaminirao prostor i predmete koji su predmet interesovanja. 11.1.5. UtvrĎivanje identititeta UtvrĎivanje identiteta je operativnotaktička i tehnička delatnost koja se preduzima uvijek kada se pojavi sumnja u identitet odreĎenog fizičkog lica. Identitet se utvrĎuje metodama kriminalističke taktike i tehnike. UtvrĎivanje identiteta za odreĎeno lice nije dovoljno samo na osnovu nekih karakteristika, već je ono nedvosmisleno i sigurno tek kada se za takvo lice utvrde sva ona svojstva po kojima se fizičko lice razlikuje od bilo kog drugog lica. Ta svojstva se mogu svrstati u tri osnovne grupe: a) pravna svojstva (lično ime, prezime i ime oca, ime majke, drţavljanstvo, bračno stanje, prebivalište i slično promenljiva tokom ţivota); b) faktička svojstva (dan, mjesec i godina roĎenja, mjesto roĎenja, nacionalnost, matični broj svojstva koja su nepromenljiva) i c) fizička svojstva (tjelesna svojstva i pol, lični opis, otisci prstiju i sl.). (Krivokapić V; 2005; 199; Modly D; Korajlić N; 2002; 158.) Kriminalci su oduvek nastojali da sakriju svoj identitet, odnosno da oteţaju njegovo utvrĎivanje kako bi ostali neotkriveni kao izvršioci krivičnog dela. Ova nastojanja kriminalaca da menjaju svoja pravna i fizička obeleţja bila su oduvek prisutna, pa su mnogi kriminalci nastojali da ţive pod laţnim imenom i laţnim identitetom. Nisu rijetki ni slučajevi izmene ličnog izgleda čak i uz pomoć hirurških zahvata (facijalna hirurgija), kako sa namerom da to trajno ostane, tako i privremeno, samo dok se vrši krivično djelo (maskiranje prilikom vršenja razbojništava, razbojničkih kraĎa, zaštićivanje rukavicama prilikom provalnih kraĎa). U istoriji su poznati i veoma nehumani postupci sudskih organa sa izvršiocima krivičnih djela: ţigosanje kao trajna oznaka kriminalca, odsjecanje pojedinih dijelova tijela i drugo. Ovakvi surovi postupc, trajnog označavanja identiteta danas više ne postoje, ali nastojanja kriminalaca da svoj identitet sakriju i danas su podjednako prisutna, a time i nastojanje organa otkrivanja radi njihovog identifikovanja. Utvrditi identitet za odreĎeno lice neophodno je u slučajevima kada treba otkriti nepoznatog izvršioca ili kada prema pojedinim licima (osumnjičeni, očevidac) treba izvršiti odreĎenu operativno taktičku mjeru i radnju, na je za njeno obavljanje nuţno prethodno sprovesti ovu djelatnost. UtvrĎivanju identiteta u odnosu na lice, pristupiće se uvek kada za preduzimanje ove mjere postoji sluţbeni interes. Sve takve situacije nije moguće unapred predvidjeti. MeĎutim, kriminalistički razlozi nalaţu da se utvrĎivanje identiteta lica mora obavezno utvrditi u sledećim slučajevima: 1) kada se lice lišava slobode; 2) za lice protiv koga se podnosi krivična prijava; 3) u odnosu na drţavljane kada ih strane policije deportuju; 4) u odnosu na strane drţavljane koji izvrše krivično djelo, ili ako je protiv njih izrečena zaštitna mjera proterivanja iz zemlje, ili udaljavanja sa teritorije drţave; 5) kada lice uskraćuje davanje podataka o svom identitetu, ili o sebi daje laţne podatke; 6) kada postoji sumnja da je lična isprava falsifikovana; 7) u odnosu na lice koje zbog psihofizičkih nedostataka nije u stanju da o sebi pruţi podatke, a ne poseduje lične isprave i 8) identitet se obavezno utvrĎuje i u odnosu na leš čiji identitet nije poznat. U odnosu na lice kome je neophodno utvrditi identitet policija moţe da odredi meru ograničenja slobode kretanja do 24 časa.
100 Identitet lica ili leša utvrĎuje se mnogobrojnim kriminalističkim metodama, pri čemu kriminalistička tehnika ima poseban značaj. Postoje tri osnovna načina kriminalističke identifikacije osoba: 1. evidencijska47, 2. istraţna48 i 3. ekspertizna49. MeĎutim, danas pri tome posebnu ulogu igra utvrĎivanje identiteta osoba pomoću DNK50 analize. Identifikacija se moţe izvršiti i na razne druge načine: po osnovu tragova i predmeta naĎenih na mestu izvršenja krivičnog dela, zatim uz pomoć raznih metoda kriminalističke taktike i tehnike, kao na primer, merenja, uporeĎivanja, profiliranja51 i slično. Kada je u pitanju identifikacija lica koriste se, u velikoj mjeri anatomske i antropološke karakteristike čovjekovog tijela, prije svega, stopala, koja najčešće i sluţe za identifikaciju s obzirom na to da se ovi tragovi najčešće i ostavljaju na licu mjesta. To su tragovi čovječijeg hoda, trčanja, čak i skokova, a mogu biti tragovi obuće, bosog stopala, površinski, udubljeni, vidljivi i nevidljivi. Veoma uspešna identifikacija lica moţe se izvršiti na osnovu zuba i više desetina godina posle smrti, kao i na osnovu obdukcijskog nalaza leša čak i kada je u raspadanju. Ovi postupci identifikacije vrše se na osnovu metode kriminalističke tehnike i sudske medicine. (Krivokapić V; 2005; 199.) No, u slučajevima kada se pronaĎe leš, situacija je dosta teţa nego kod identifikacije ţivih osoba, jer samo u pojedinim slučajevima kod identifikacije ţivih osoba moţe predstavljati sloţen zadatak, dok kod pronalaska leša52 gotovo uvijek je sloţen zadatak i neophodna je obdukcija53. Znači, da će se pri obdukciji morati poduzeti potrebne mjere kako bi se ustanovio identitet leša. Ova obaveza ostaje i onda kada je poznat identitet54. Najčešče pogreške pri identifikaciji nastaju zbog promjena na lešu. Lice više nema mimike i pantomimike, lice je samo maska, boja je druga, leš je zauzeo poloţaj koji nema ţivi čovjek itd. Stoga načelo kritičnosti je ovdje od velike vaţnosti zbog tzv. «trećeg čovjeka«. Zbog toga je stvoreno kriminalističko-taktičko pravilo da svaki leš u pogledu čijeg identiteta postoji makar i najmanja nesigurnost treba tretirati kao napoznatog mrtvaca55. Tom prilikom je vrlo značajno da se izvrši opisivanje po pravilima kriminalistike, a posebnu paţnju posvetiti individualnostima (mladeţi, tetovaţe, oţiljci i dr.). Naročitu paţnju treba obraditi na 47
Identitet se utvrĎuje putem raspoloţivih evidencija. Identitet se utvrĎuje npr. putem prepoznavanja po fotografiji ili ―uţivo‖. 49 Identitet se utvrĎuje putem vještačenja. 50 DNK i daktiloskopija, ukoliko se imaju nesporni uzorci, su za sada najsigurniji načini utvrĎivanja identiteta neke osobe, a samim tih i nepoznatog mrtvaca. 51 Kriminalističko profiliranje je metodološki postupak izrade hipotetičkog profila nepoznatog izvršioca krivičnog dela. Ova svojstva i karakteristike izvršioca svode se na odreĎen broj osobina s ciljem da se uz pomoć ove metode suzi krug mogućih izvršioca osumnjičenih. Zasniva se na celokupnoj kriminalističkoj dokumentaciji, kako bi se pribliţno odredili motiv, starost, pol, profesija, fizički, odnosno psihološki profil izvršioca. 52 Identifikaciju mrtve osobe moţemo podijeliti na: 1. PotvrĎivanju identiteta poznatih mrtvaca i 2. Identifikaciju nepoznatih. (Vodinelić, V; 1972; 21-25) 53 «Čl. 117. st. 1. i 2. Obdukcija i ekshumacija leša. (1) Pregled i obdukcija leša poduzet će se uvijek kada u nekom smrtnom slučaju postoji sumnja da se ne radi o prirodnoj smrti. Ako je leš već zakopan, odredit će se ekshumacija u cilju njegovog pregleda i obdukcije. (2) Pri obdukciji leša poduzet će se potrebne mjere da se ustanovi identitet leša i u tom cilju posebno će se opisati podaci o vanjskim i unutrašnjim tjelesnim osobinama leša». 54 Lična karta, fotografije i nalaz leša u odreĎenom stanju nisu još, sami po sebi, čvrst dokaz identiteta. Identifikacija se mora uraditi po načelu brzine, jer i na lešu se veoma brzo dešavaju promjene. Samo prepoznavanje od strane svjedoka nije dovoljno da bi bili sigurni da se radi o toj osobi, već se trebaju poduzeti i druge metode identifikacije, kao što su osobeni znaci, daktiloskopiranje leša, oblačenje leša i vezanje uz dasku u uspravnom poloţaju i dr. tehnike identifikacije, pa i DNK analiza. (Korajlić N; 2003; 217.) 55 Identifikacija nepoznatog mrtvaca je veoma sloţena i zahtjeva maksimalnu aktivnost policije u cilju što brţeg identificiranja istoga. Kod nepoznatih leševa se mora najbriţljivije pregledati odjeća, kao i predmeti koje mrtvac ima uza se. Notesi, dokumenti, cedulje, vozne karte su od velike vaţnosti i ne smiju se zanemarivati, mada se sa tim predmetima mora biti obazriv iz razloga što je moguće i fingiranje od strane osoba kojim je stalo da se ne utvrdi pravi identitet osobe. No ovi predmeti će koristiti, zajedno s odjećom u fazi prepoznavanja od strane svjedoka. (Korajlić N; 2003; 218.) 48
101 vilicu iz razloga što su zubi krajnje otporni (čak i na vatru), a nema dva čovjeka sa istim karakteristikama zuba. U tim situacijama pomoć zubara je dragocjena. Fotografisanje nepoznatog mrtvaca je neophodno i radi raspisivanja objave, shodno odredbama ZKP-a, kako bi se objavilo i u sredstvima javnog informisanja. Kada su pronaĎeni neidentificirani ostaci kostura, a klasične metode identifikacije ne daju rezultata, postoji mogućnost korištenja tehnike trodimenzijalne facijalne rekonstrukcije. Postupak rekonstrukcije započinje prikupljanjem početnih informacija o slučaju, gdje su ostaci pronaĎeni, kakvu je odjeću osoba nosila, izgled samog mjesta dogaĎaja, o pronaĎenim materijalnim tragovima i dr. Zatim se antropološkom analizom odreĎuje pribliţna starost, spol, graĎa i rasa, nakon čega se pristupa modeliranju. Lubanja se stavlja na stup, stvara se improvizovani vrat, zatim se na temelju podataka dobijenih antropometriskim istraţivanjima na lubanju postavljaju markeri prema kojima se kasnije nanosi na čitavu površinu lubanje plastelin. Na osnovu tih podataka stručne osobe, obično umjetnici koji raspolaţu znanjima iz forenzičke antropologije, odreĎuju konture lica, oblik, debljinu i duljinu nosa, širinu usta i poloţaj očiju. Nakon izrade skulpture na glavu se stavlja perika čiju će boju i duţinu odrediti umjetnik po svome nahoĎenju. Po završetku se skulptura fotografiše i objavljuje u medijima i koristi u operativne svrhe radi identifikacije leša. (Pavliček, J., 2002.) Danas, zahvaljujući nauci, postoje razne tehnike pomoću kojih je moguće rekonstruisati izgled osobe na osnovu pronaĎene lubanje, što uveliko pomaţe brţoj i kvalitetnijoj identifikaciji nepoznatih leševa56. Riječ je o izravnim metodama identifikacije i prilikom primjene nekih od njih ne mora značiti da se trebaju i ostale primjeniti ako je neka od njih dala pouzdan rezultat. Jedna od takvih metoda je „digitalna superimpozicija” koja se sastoji u tome da antropolozi korliste kompjutersku mogućnost prilikom utvrĎivanja identiteta nepoznatog leša, tako što se fotografija osobe za koju se smatra da bi mogla da bude, kompjuterski uklapa, crta po crta lica s pronaĎenom lubanjom. Čak i ako ne moţemo razjasniti potpunu podudarnost, moţemo sigurno isključiti neke mogućnosti na ovaj način, koje mogu biti vaţne na dugom putu. (Genge N.E; 2002; 171.) Identifikacija ţrtava teških eksplozija predstavlja posebne teškoće, jer, pod izuzetno teškim, a nekada i opasnim uslovima, treba identifikovati veliki broj ţtava, leševa koji su najčešće unakaţeni, ugljenisani, raskomadani ili se nalaze u stanju raspadanja, tako da je prepoznavanje jako oteţano ili je čak i nemoguće. Da bi se i u ovakvim uslovima uspješno obavila identifikacija treba da postoje specijalne ekipe sastavljene od kriminalističkih tehničara, fotografa, sudskih medicinara, genetičara, antropologa i drugih stručnjaka. Ove ekipe treba da su u uskoj vezi i da sadejstvuju s ekipama za spasavanje.57 Prepoznavanje nepoznatih leševa vrši se nakon klasifikacije istih i detaljnog opisa od strane srodnika. Tek kada je to učinjeno i ako su dati lični opis podudara s odreĎenih lešom, vrši se pokazivanje leša srodniku u cilju prepoznavanja.58 O prepoznavanju predmeta kao i osoba vaţe gotovo ista pravila kao što je obraĎeno u dijelu „Taktika prepoznavanja osoba i predmeta“.
56
U cilju identifikacije leševa koriste se u kriminalistici slijedeće metode: vanjski pregled leša i usporeĎivanje dobivenih podataka s podacima u evidenciji nestalih osoba, daktiloskopiranje leša i usporeĎivanje s nespornim otiscima prstiju, prepoznavanje u ―ţivo‖ ili putem fotografije, odontološka identifikacija usporeĎivanjem statusa zuba, ispitivanje kostura, putem genomskog otiska, kompjuterska animacija, super impozicija. 57 Pored odgovarajuće opreme ekipe treba da raspolaţu improvizovanom Iaboratorijom, salom za pregled leševa (to mogu biti veće garaţe, skladišta i druge pogodne prostorije), kartonima za identifikaciju, velikim nepropustljivim vrećama (po mogućnosti providnim) za transport teško sagorjelih leševa i manjim omotima za smještaj i čuvanje nakita i ostalih predmeta koji mogu olakšati identifikaciju. (Petrović A.; 1981., 516.) 58 Svaki naĎeni nepoznati leš treba obiljeţiti brojem ispisanim na kartonu koji se pomoću uzice stavlja lešu oko vrata. Istovremeno treba za svaki leš otvoriti identifjkacioni karton koji će nositi isti broj kao i onaj kojim je leš obiljeţen, a zatim ga prenijeti na unaprijed za to odreĎeno mjesto. Kada su svi nepoznati leševi prenijeti na odreĎeno mjesto, treba ih u koliko je to moguće - odvojiti po polu, starosti, veličini, odjeći i drugim individualnim oznakama. Time se, pored ostalog, roĎaci pošteĎuju od zagledanja mnogih leševa. (Petrović A.; 1981; 516.)
102 Kako se radi o eksploziji pretpostavit je da su dijelovi tijela razbacani, te stoga najpre treba odrediti snagu i srazmjeru nesreće kako bi se ogradio teren na kome se mora tragati za leševima i njihovim dijelovima, te po pronalasku istih označiti tačne lokacije pronalaska. PovrijeĎene koji su pri svijesti i mogu pruţiti podatke o svom identitetu, treba na pogodan način ispitati. 11.1.6. Kriminalistička kontrola Kriminalistička kontrola je trajno, neprekidno i sustavno prodiranje i nadziranje tzv. kriminalnih sredina ili potencijalnih kriminalnih sredina ili pojedinaca koji su već poznati kriminalci ili potencijalni kriminalci. Riječ je o sustavu svih operativno-taktičkih mjera i radnji kojima se ovlaštenaj sluţbena lica informiraju o delinkvenciji i delinkventima, društveno opasnim fenomenima, uzrocima i posljedicama tih stanja i pojava, kriminogenim i viktimogenim faktorima i sredinama itd. Drugim riječima, to je oblik djelatnosti ovlaštenih sluţbenih lica koja je usmjerena prema kriminalitetu kao masovnoj pojavi. Nju provode sva ovlaštena sluţbena lica, pri čemu variraju stupanj stručnosti, primijenjeni načini i sredstva unutar postojeće podjele rada. U tijeku kriminalističke kontrole kao oblika praćenja i izučavanja kriminaliteta i drugih društveno opasnih stanja i pojava na odreĎenom području policija se kreće u oblasti ―tamnog pojasa‖ kriminaliteta. U nju primarno spadaju operativne mjere i radnje saznavanja raznih obavijesti. Riječ je o prvim indicijalnim orijentacijsko-informacijskim indicijama, koje su nerijetko vrlo oskudne. Temelj za poduzimanje kriminalističke kontrole je postojanje tzv. opće sumnje, kao mjere mogućnosti. Opća sumnja se odnosi na odreĎenu sredinu, mjesta i osobe u smislu da bi se tu, u tom krugu ili od strane odreĎenih osoba mogla vršiti krivično djela. Kod opće sumnje (iako mogu postojati i osnovi sumnje, pa i osnovana sumnja) imamo posla s općim indicijama koje govore samo o mogućnosti, a ne i o odreĎenoj vjerojatnosti. Ta opća sumnja moţe u tijeku kriminalističke kontrole vremenom prerasti u ―osnove sumnje‖ ili ―osnovanu sumnju‖ o odreĎenom krivičnom dogaĎaju i/ili izvršiocu ili pripremanju krivičnog djela. Tada ova operativno-taktička djelatnost prerasta u svoju narednu, višu fazu – kriminalističku obradu. Iz izloţenog proizlazi da je kriminalistička kontrola policije oblik praćenja i izučavanja kriminaliteta i drugih društveno opasnih stanja i pojava na odreĎenom području, dakle objekt kriminalističke kontrole su masovne pojave s kriminalnim karakterom sa svim njhovim elementima koji su se objektivno manifestirali: elementi krivičnog djela, materijalne posljedice krivičnog djela, sumnjiva ponašanja osoba, praćenje kriminogenih faktora kao što su kriminalna ţarišta, opasna stanja itd. ‖Opća sumnja‖ u vidu općih indicija karakterističnih za kriminalistčku kontrolu temelji se na kriminalističkom iskustvu o odreĎenim sredinama, mjestima i osobama. Kriminalistička kontrola u organizacijskom smislu nije poseban oblik organizacijskog djelovanja, ona je samo oblik djelovanja. Postoje dva oblika kriminalističke kontrole: opća kriminalistička kontrola i specijalna, tzv. linijska kriminalistička kontrola. Ova podjela je okvirna i granica meĎu njima nije strogo povučena, iako se prva primarno provodi putem temeljne policije, a druga putem kriminalističke policije. (Modly D; Korajlić N; 2002; 249-250.) 11.1.6.1. Opća ili operativna kriminalistička kontrola To je sistem operativno-taktičkih mjera i radnji putem kojih ovlaštena sluţbena lica smišljeno i planski dolaze do saznanja o kriminalnim aktivnostima, ţarištima i sredinama, kao pojavi koja još nije evidentirana i konkretizirana u obliku prijavljenih kriminalnih dogaĎaja. Ova kontrola je usmjerena na uočavanje, sprječavanje i otkrivanje kriminalne djelatnosti, primarno profesionalnih kriminalaca. Poduzima se na temelju opće sumnje ili procjene da bi moglo biti izvršeno ili da se priprema, predstoji ili da je već izvršeno bilo koje krivično djelo. Cilj (zadaća) opće kontrole je sprječavanje i otkrivanje kriminalne djelatnosti i svih oblika ugroţavanja ljudi, imovine i javnog reda i mira. Ovim vidom kontrole se ostvaruje preventivni i represivni učinak. U njezin okvir ulazi širok spektar (splet) sigurnosnih problema. Provodi se na teritorijalnom
103 principu u sklopu pozorničkopatrolnog i općeoperativnog oblika aktivnosti. Riječ je o kriminalističkoj kontroli putem pozorničkopatrolne aktivnosti i detektivskog oblika kriminalističke kontrole, ali općeg tipa. Ovaj detektivski oblik kriminalističke kontrole je meĎustepen u odnosu na posebnu, specijalnu, linijsku kontrolu. ―U organizacijskom smislu kriminalistička kontrola nije poseban oblik organizacijskog djelovanja, ona je samo oblik djelovanja‖ (Modly D;1999; 59.) Kod provoĎenja opće kriminalističke kontrole primjenjuju se sredstva i metode čija primjena zahtijeva opći nivo stručnosti (kriminalističke), a primjenjuju se prema općim objektima kontrole. Posao se obavlja rutinski, s manjim stupnjem analitičke procjene, neposrednom opservacijom i uočavanjem indikatora koji upućuju na dogaĎaje ili ponašanja od kriminalističkog interesa. Ova kontrola traţi opću obučenost kadrova. (Modly D;1999; 401.) 11.1.6.2. Specijalna, linijska, posebna kriminalistička kontrola To je viši oblik kriminalističke kontrole koji se temelji na analitičkoj procjeni i primjeni svojevrsnih metoda i sredstava kontrole po posebno stručno obučenim policajcima u odnosu na odreĎenu vrstu kriminalnog ponašanja, opasnih stanja, kategorija osoba i kriminalnih ţarišta. Ovaj viši stupanj kriminalističke kontrole provodi se u odnosu na kriminalitet u uţem (krivičnopravnom smislu) na linijskom principu specijalizirane organizacijske jedinice, radne grupe ili pojedinaca. Riječ je o specijalističkom obliku djelatnosti prema odreĎenim grupama i vrstama krivičnih djela. Unutar linijske kriminalističke kontrole kao specijalističkog oblika djelatnosti ostvaruje se viši stepen analitičke obrade, izvode se procjene ugroţenosti odreĎenih objekata, sredina, ţarišta i sl, izraĎuju se akcijski programi i operativni planovi kontrole itd. Operativno-analitičku obradu kod ove kontrole ne smije i ne moţe vršiti administrativno osoblje, nego iskusni operativci specijalisti (veća ili manja grupa). (Modly D;1999; 600.) U odnosu na kriminalističku obradu kontrola je vremenski gledano trajnija faza. Preko nje je ovlaštena sluţbena lica «oči i uši društva» (Vodinelić V; 1990; 56.)
11.2. Opšte operativno taktiĉke mjere i radnje represivnog karaktera 11.2.1. Potraţna djelatnost 11.2.1.1.
Pojam potraţne delatnosti i potraţnih radnji
Potraţna djelatnost predstavlja sistem operativnotaktičkih i tehničkih mjera i radnji koje neposredno preduzimaju policija, po naredbi drugih organa ili samoinicijativno, s ciljem pronalaţenja odreĎenih lica i predmeta koji jesu ili mogu biti u vezi sa krivičnim djelom, odnosno radi potpunog utvrĎivanja identiteta lica i leševa, ukoliko ga nije bilo moguće utvrditi na drugi način. Potraţna djelatnost je samo dio operativne kriminalističke obrade i kao takva ona se, post delictum, preduzima radi: pronalaţenja onih učinilaca krivičnih djela koja su u bjekstvu ili im se ne zna prebivalište ili boravište, utvrĎivanje svih relevantnih identifikacionih obeleţja učinilaca krivičnih djela; pronalaţenje nestalih lica ako postoje osnovi sumnje da je do njihovog nestanka došlo usljed
104 krivičnog djela; pronalaţenja predmeta koji su u vezi sa krivičnim djelom, odnosno prikupljanja obaveštenja o njima; utvrĎivanje identiteta neidentifikovanih leševa ukoliko postoje osnovi sumnje da je do smrti došlo usljed krivičnog djela. Vaţno je imati u vidu da su predmet potrage fizička lica, odnosno predmeti i leševi. Potraţna djelatnost se, pored toga, preduzima i izvan okvira kriminalističke obrade u sledećim slučajevima: kada treba pronaći odbjeglo duševno bolesno lice, opasno po okolinu: radi pronalaska djeteta ili maloljetnika odbjeglog od kuće; ako postoji opravdan interes za utvrĎivanjem adrese prebivališta ili boravišta onih lica koja nisu u vezi sa krivičnim djelom; kada treba utvrditi identitet nepoznatom licu; ukoliko treba utvrditi identitet pronaĎenog leša nakon zadesne ili prirodne smrti. Ukoliko su rezultati operativne djelatnosti uspješni, oni značajno doprinose operativnoj obradi, odnosno mogu imati i preventivne efekte, kada se pronalaţenjem lica koja su izvan kriminalističke obrade (djeca, maloljetnici, stari, duševno bolesni i sl.), sprečava nastupanje mogućih štetnih posljedica. S obzirom na to da se kriminalističko operativna djelatnost moţe uspješno ostvariti samo sistematskim i planskim preduzimanjem odgovarajućih, kako neformalnih, opštih operativno taktičkih, tako i procesnih, istraţnih radnji, jasno je da se radi ostvarivanja ciljeva potraţne djelatnosti moraju preduzimati različite radnje iz svake od navedenih grupa. Sve te radnje, s obzirom na cilj koji se njima ţeli postići moţemo označiti kao potraţne radnje. Mnoštvo subjekata ovlašćenih da iniciraju traganje, raznovrsnost objekata, ciljeva i načina raspisivanja, kao i različita vremenska i prostorna obuhvatnost potraţnih akata pruţa mogućnost višestruke klasifikacije oblika potraţne djelatnosti. S obzirom na predmet raspisivanja, potraţna djelatnost se moţe podijeliti prema: licima, predmetima i leševima. Polazeći od ciljeva traganja, moguće je potrage preduzeti s ciljem prikupljanja podataka o licima i predmetima, radi njihovog pronalaţenja i utvrĎivanja identiteta lica i leševa. Po području traganja razlikuju se lokalne, centralne i meĎunarodne potrage. Potraţni akti kojima se inicira traganje su: poternice, objave i raspisi o traganju i potrage mogu biti raspisane na inicijativu policije i potrage koje iniciraju drugi subjekti. Potraţna djelatnost se moţe preduzeti u odnosu na: osumnjičena, okrivljena i pravosnaţno osuĎena lica čija se adresa boravišta ili prebivališta ne zna, odnosno koja su u bjekstvu ili se kriju; lica pobjegla sa izdrţavanja kazne zatvora ili druge sankcije vezane za lišenje slobode; lica oštećena krivičnim djelom, svjedoke i druga lica koja mogu da pruţe vaţne podatke za krivični postupak ili operativnu djelatnost ukoliko nije poznata adresa njihovog stanovanja; nestala lica za koja postoje osnovi sumnje da je do njihovog nestanka došlo usljed krivičnog djela. Potraga se moţe preduzeti i prema nepoznatim licima kojima treba utvrditi identitet ili prema licima koja su nestala pod različitim okolnostima (nepoznata i bespomoćna stara lica, gluvonema lica, djeca i duševni bolesnici kojima treba utvrditi identitet, duševno bolesna lica, opasna po okolinu koja su odbjegla od kuće ili iz zdravstvene ustanove, djeca i maloletnici odbegli od kuće, vaspitno popravnog doma ili organa starateljstva, odnosno druga lica za koja postoji opravdan interes suda, tuţilaštva, policiju ili nadleţnog vojnog organa za ustanovljavanjem njihovog prebivališta ili boravišta). Prema ZKP-u, potrage se preduzimaju prema pojedinim predmetima koji su u vezi sa krivičnim djelom, a u odnosu na koje se traţe podaci, odnosno zahteva njihovo pronalaţenje. Kao objekt traganja meĎunarodnih objava, u podzakonskim aktima navode se nestali i ukradeni predmeti koji su od značaja za rasvjetljavanje teţih krivičnih djela, odnosno oni koji su od većeg značaja ili vrijednosti. Predmet potrage (objave) moţe biti i leš koji je pronaĎen, a na drugi način se nije mogao utvrditi njegov identitet. (Krivokapić V; 2005; 229-230.) 11.2.1.2. Traganje za nestalim osobama
105 Iz svakodnevne kriminalističke prakse poznato je da osobe oba spola, razne dobi, zanimanja, vjeroispovijesti, narodnosti i sl. svakodnevno nestaju, nekada čak misteriozno. Javnost osobito uznemiruju nestanci djece. Problem nestanka djece nije nov, ali u zadnje vrijeme s porastom pedofilije, svakodnevno se javljaju promjene u pozornosti medija, percepciji javnosti i stavovima društvenih zajednica u vezi s nestankom djece. Zbog navedenog, u radu policije osjeća se razlika u postupku po prijavi o nestanku,n n djece, od prijava o nestanku punoljetnih osoba. Punoljetne osobe su u većini slučajeva zaposlene, u braku, ustaljenog načina ţivota, naviknute na okolinu u kojoj ţive, čiji nestanci obično imaju dublje uzroke i povode od onih kod nestanka djece i mladih. Upravo zato nestanci djece, osobito predškolske dobi izazivaju posebno podozrenje tijela postupka i javnosti. Djeca i maloljetnici zbog duševne nerazvijenosti, znatiţelje, naivnosti i sugestibilnosti lako postaju ţrtve učinitelja raznih krivičnih djela. Najnoviji slučajevi pedofilskih afera, otimanje djece radi uzimanja organa za transplantaciju, odvoĎenja u bijelo roblje, radi dječje pornografije (fizikalni kontakt nastranih osoba s fotografijama djece), protuzakonitih pokusa na njihovim tijelima i dr. govore u prilog nuţnosti ozbiljnog postupanja po zaprimanju prijava o njihovom nestanku i poduzimanja hitnih mjera i radnji traganja. Od svih nestanaka za policiju najteţi su slučajevi tzv. serijskih nestanaka osoba. Tada su one pod posebnim pritiskom javnosti, kao i u slučajevima kada se jave ritualna ţrtvovanja djece od strane raznih zabranjenih sekti ili razni oblici iţivljavanja nad djecom i maloljetnicima. RjeĎi su slučajevi nestanaka djece kada su uvučena u kriminalnu djelatnost. Djecu zbog njihove krivične neodgovornosti profesionalni kriminalci koriste za obavljanje raznih krivičnih djela od rasturanja droga, do ubistava (osobito neke zemlje Juţne Amerike). Likvidacije djece od strane profesionalnih kriminalaca nisu rijetkost. Te egzekucije sluţe za zastrašivanje drugih. Zbog navedenog, moderne policije imaju danas u svom organizacijskom ustroju jedinice koje se isključivo bave nestancima osoba, osobito djece. Slučajevi nestanka osoba podrazumijevaju najuţu saradnju policije s raznim društvenim tijelima, organizacijama i osobama, školama, masovnim medijima i graĎanima. Najveći dio nestalih osoba se vraća ili ih se pronalazi ţive i zdrave, doduše nekada u lošem psihofizičkom stanju zbog izgladnjelosti, zlostavljanja, pretrpljenog straha i sl. To je jedan od razloga da policija nekad ne započinje odmah (pravovremeno) s mjerama traganja, jer se čeka pojavljivanje nestale osobe, što nerijetko ima kobne posljedice za nestale osobe. Brojni su slučajevi koji ukazuju da je policija pravovremeno reagirala, nestale osobe ne bi bile ubijene, osakaćene, zlostavljane i sl. 11.2.1.3.
Zašto nestaju osobe
To je za policiju, ali ne samo za nju, uvijek aktuelno pitanje. Znatan dio osoba nestaje dobrovoljno iz raznih razloga kao što je bjekstvo od obitelji, supruţnika, nesretne ljubavi, dugova, loših ocjena u školi, alimentacije, sve do uzimanja novog identiteta. Dio osoba nestaje usljed amnezije ili iznenadnog trajnog ili privremenog duševnog oboljenja. Neki su ţrtve prirodnih nepogoda, nesreća kod planinarenja, alpinizma, speleoloških poduhvata, ronjenja, ribarenja, lova, smrzavanja, utapanja itd. Dio osoba izvrši samoubistvo na zabitim i teško pristupačnim mjestima ili na način da ih je teško ili nemoguće pronaći. Neke osobe postaju ţrtvama divljih zvijeri, neki učinjenih krivičnih djela (ubistva, čak s pojavom antropofagije, trgovine dijelovima ljudskog tijela, trgovine bijelim robljem, uzimanja talaca, protupravnog uhićenja, zlostavljanja i sl.). Nekada su ţrtve krivičnog djela i time uzrokovanog nestanka «provaljeni» informatori, obavještajci, tajni agenti, prikriveni istraţitelji i druge osobe. Otimaju znanstvenike i druge osobe radi ucjene, rada u ilegalnim laboratorijima i sl. Konačno razlog nestanka moţe biti avanturizam ili prirodna iznenadna smrt tzv. naprasna smrt, do tada na prvi pogled zdravih osoba. Ponekad nestaju i ţrtve prometnih nesreća da svojim postojanjem ne bi optuţivale nesavjesne vozače. Kriminalci, ali i druge osobe raznim načinima uništavaju svoje ţrtve. Neki od njih su takvi da onemogućavaju pronalaţenje čak i ostataka ţrtava npr. spaljivanje u loţištima parnih kotlova, otapanje u kiselinama i sl. 11.2.1.4.
Vrijeme saznanja za nestanak osoba
106 U pravilu bliske osobe nestalim osobama prijavljuju njihov nestanak čim posumnjaju da je riječ o nestanku. Naţalost ponekad razapeti izmeĎu nade i straha odlaţu čas prijavljivanja, čekaju povratak. Dragocjeni sati pa i dani tako prolaze. Odlaganje prijavljivanja nestalih osoba nerijetko izaziva podozrenje kod policajaca. Kada se teškog srca uvjere da im se nestala osoba neće vratiti, podnose prijavu. To moţe biti daleko u odnosu na vrijeme nestanka. Niz objektivnih i subjektivnih momenata ukazuje da li je prijavu trebalo podnijeti ranije, da li se s njenim podnošenjem nepotrebno ili namjerno odugovlačilo. U ovom poslednjem slučaju postoji jaka indicija da je nestala osoba postala ţrtvom nekog krivičnog djela. Svako kašnjenje u prijavljivanju nestanka osoba oteţava uspješno traganje, na što su policajci posebno osjetljivi, što moţe rezultirati i neljubaznošću kod zaprimanja prijava o nestanku osoba. 11.2.1.5.
Načini saznanja za nestanak osoba
U svakodnevnoj kriminalističkoj praksi najčešći način saznanja za nestanak osoba je podnošenje prijave (dojave) o nestanku odreĎene osobe. Prijava moţe biti učinjena osobno, putem telefona, pismenim putem i drugim tehničkim načinima. I ove prijave mogu biti anonimne i pseudonimne. I za nestanak osoba se moţe doznati javnim pogovorom, prijavom pravnih osoba, putem masovnih medija, praćenjem oglasa u novinama i sl. Konačno za nestanak osoba doznaje se i vlastitom djelatnošću policije. U urbanim i ruralnim sredinama nestanak mogu prijaviti poštari, inkasatori, razni dostavljači i sl. U vezi s nestankom osoba vaţi kao opće pravilo: svako saopćenje ili signal o mogućem nestanku neke osobe ili osoba treba tretirati kao prijavu o nestanku osobe. 11.2.1.6.
Zaprimanje prijava o nestanku osoba
Potraţna djelatnost policije je posebna aktivnost, koja uz ostalo ima za cilj pronalaţenje nestalih osoba ili predmeta (ţivih ili mrtvih). Treba imati u vidu da osoba koju se traţi ne mora biti poznata po imenu. Ima takvih nestanaka za koje prijavitelji ne znaju osobne podatke, ali znaju osobni opis i mjesta gdje je nestala osoba boravila. U takvim slučajevima osim osobnog opisa ulogu igraju nadimci. Opasna je tendencija kod nekih ovlaštenih djelatnika policije da potrage za nestalim osobama tretiraju kao manje vaţne. Kriminalističko taktičko načelo hitnosti vrijedi i kod potraga i to bez obzira o kom tipu potrage se radi. Za nestanak osoba policija preteţno saznaje putem prijave o nestanku osobe. Prijavu podnose roditelji, roĎaci, prijatelji i poznanici, kolege i sl. nestale osobe, dakle, osobe koje su ţivjele ili se druţile s nestalom osobom. U tim prvim stadijima saznanja za nestanak osoba prijavitelji su nekada jedini izvori relevantnih informacija za policiju. Nerijetko su prijavitelji u času podnošenja prijave o nestanku osoba uzbuĎeni, zabrinuti, čak u panici, osobito kada je riječ o iznenadnim i neočekivanim nestancima koji indiciraju na mogućnost postojanja nekog krivičnog djela, ili kada su nestala djeca i maloljetnici. U takvim situacijama, oni koji zaprimaju prijavu ne smiju podleći emocionalnoj sugestiji koja često zrači iz osobe uzbuĎenog prijavitelja. Oni moraju ostati hladnokrvni, ali pri tome ne smiju ostaviti dojam ravnodušnih ili bezosjećajnih osoba, jer takvi postupci prijavitelje demobiliziraju ili obeshrabruju i onemogućavaju prisjećanje. Ako prijavitelji izlaţu zbunjeno i nepovezano treba ih na odgovarajući način «sanirati». Treba prikupiti što više informacija o nestaloj osobi, vremenu i načinu nestanka, eventualnim razlozima i sl. U protivnom prijeti opasnost od donošenja nesvrsishodnih, pogrešnih i neutemeljenih odluka. Postupak s prijaviteljem o nestanku osobe je skoro identičan kao i kod zaprimanja krivične prijave od oštećenog ili svjedoka. To znači da se prijavitelju omogućava da u obliku slobodnog iskaza iznese sve što smatra vaţnim u vezi s nestankom osobe čiji nestanak prijavljuje, nakon navoĎenja njezinih osobnih identifikacijskih podataka, ako su mu poznati. Sukladno procjeni ovlaštenog policajca koji zaprima prijavu, moţe se prijavitelju prije podnošenja prijave reći što posebno interesira policiju radi uspješnog provoĎenja mjera traganja. Ovaj kognitivni pristup ne smije imati sugestivan karakter. Svakako da treba na taktičan način prikupiti što više podataka o prijavitelju i njegovom odnosu spram nestale osobe. Nakon
107 spontanog (slobodnog) iskaza prijavitelju se po potrebi postavljaju potrebna pitanja koja mogu biti: precizirajuća, konkretizirajuća, podsjećajuća, dopunska, kontrolna i druga. Jedno od vaţnih pitanja je pitanje koje se tiče poznatog ili pretpostavljenog razloga (motiva) nestanka. Slijede pitanja o mjestu na kome je nestala osoba zadnji puta viĎena tzv. okolnosti zadnjeg viĎenja i vrijeme kada je viĎena, te ko ju je vidio i pretpostavljeni način nestanka Navedeni podaci omogućavaju procjenu samog nestanka i potrebne mjere traganja (postavljanje verzija, planiranje potrebnih potraţnih mjera i radnji, potrebnog ljudstva, tehničke opreme, upotrebu pasa i sl.). Ako prijavitelj ne zna odgovore na navedena pitanja treba ga upitati da li zna osobe koje bi mogle na njih odgovoriti. Podnositelja prijave, ako se pretpostavlja da moţe dati odgovore, treba pitati o navikama, dobrim i lošim, nestale osobe, njenom zanimanju, hobijima, načinu odlaska i dolaska s posla ili iz škole, potencijalnim mjestima odlaska, da li je bilo ranijih odlazaka, o prijateljima, poznanicima, kolegama, roĎacima, uobičajenim mjestima zadrţavanja itd. Vaţnu ulogu ponekad igraju podaci o obiteljskoj situaciji i postojanje odreĎenog razloga za odlazak od kuće. Prijavitelja treba pitati i o trenutku i količini posljednje konzumacije hrane i pića jer su ti podaci relevantni kod učinjenja nekih krivičnih djela. Prijavitelja treba pitati i da li zna krvnu grupu nestale osobe pa ukoliko zna to treba zabiljeţiti. Ukoliko je to moguće treba pribaviti fotografiju nestale osobe i to što «svjeţiju». Ukoliko je to moguće, treba uzeti uzorke kose, sline i epitela nestale osobe, kozmetičke preparate i sl. Isto tako treba uzeti otiske prstiju s predmeta koje je nestala osoba dodirivala. Treba uzeti i uzorke vlakana iz prostorije ili prostorija u kojima se nestala osoba zadrţavala. Slijede podaci o bankovnim računima i kreditnim karticama ukoliko prijavitelj s njima raspolaţe. Tu spadaju i detalji i lokacija putne isprave, detaljni podaci o vrsti i izgledu odjeće u koju je nestala osoba bila odjevena, kao i podaci o obući koju je nosila u času nestanka i svi drugi detalji koji mogu pomoći u kasnijoj identifikaciji nestale osobe. Na temelju raspoloţivih podataka policajac koji zaprima prijavu o nestanku osobe treba izvršiti misaonu rekonstrukciju pretpostavljenog kretanja osobe prije nestanka. Kad je to moguće treba izvršiti i realnu rekonstrukciju. Treba utvrditi da li je eventualno riječ o alkoholičaru. ovisniku o drogama, duševno bolesnoj ili poremećenoj osobi, osobi sklonoj samoubistvu, tjelesno hendikepiranoj osobi, osobi sklonoj skitnji, dromomanu i sl. Posebnu ulogu imaju elementi osobnog opisa kao što su: visina, razvijenost, oblik lica, kosa, oči, nos, uši, usta, osobiti osobni znaci i ostali elementi osobnog opisa (odjeća, obuća itd.). Kada je riječ o odjeći, treba prikupiti podatke o vrsti i boji tkanine, opisu i broju dugmadi, njihovoj kvaliteti i sl. Vaţan element osobnog opisa kod traganja za nestalim osobama je tzv. stil hoda. Isto tako treba navesti podatke o obliku, poloţaju i veličini glave npr. upadljivo velika ili mala, šiljasta, trokutasta i sl. Kada je riječ o licu trebalo bi navesti da li je riječ o punom (oblom), koščatom licu, s upalim obrazima ili sljepoočnicama, boginjavom, ospičavom, bubuljičastom, postojanje sunčanih pjega, «trudničke maske» i sl. Lice se danas unutar osobnog opisa opisuje i kao: klinasto, piramidno, četverouglasto, romboidno, bikonkavno, nesimetrično itd. Treba navesti i podatke o boji koţe lica (ten), o obrvama, nosno-usnom profilu, obliku vrata, ramena, leĎima, trbuhu, kukovima i sl. Treba prikupiti podatke o načinu kako je nestala osoba hodala i drţala tijelo tzv. dinamički stereotip npr. ţivahno, ţustro, polagano, odmjereno, pompozno, nespretno, oklijevajući, mlitavo, gegajući se, uspravno, pogrbljeno i sl. Ako je moguće treba navesti i osobitosti u hodu kao što su: mahanje s jednom ili obje ruke, ruke obješene niz tijelo, posrtanje, poskakivanje, feminiziran hod muškarca, glava nagnuta naprijed, natrag, u stranu i sl. Kada je riječ o govoru nestale osobe, interesantni su podaci o mucanju, fuflanju, dizartriji (dysarthria)-smetnji u govoru, koja se očituje u veoma oteţanoj artikulaciji u smislu poremećaja u tvorbi glasova (npr. nemogućnost izgovaranja slova «r»), «šušlanju» itd.
11.2.1.7. Procjena situacije Da bi traganje za nestalom osobom bilo uspješno treba pravovremeno poduzeti potrebne mjere razborito, brzo i taktički ispravno. Samo traganje bez propusta ima izgleda za uspjeh. Kod traganja traţi se ustrajnost i energija. Kod traganja velikih razmjera, tzv. alarmna traganja, učestvuje velik broj policijskih
108 djelatnika i djelatnika drugih drţavnih organa i sluţbi, graĎana i sl. Traganje je sloţena operativna akcija meĎusobno povezanih i sinhroniziranih operativnih mjera i radnji. U njih spada obavljanje razgovora s brojnim osobama (rodbina, susjedi, poznanici i dr.), pretraga otvorenih prostora uz potencijalni angaţman volontera, a za nepristupačne terene i vojske, pasa tragača, objavljivanje fotografija u sredstvima javnog informiranja, provjere na terenu po principu «od vrata do vrata», procjena rizika, obavještavanje posebnih jedinica drugih policija i sl. Koje će operativne mjere i radnje biti poduzete, koliki će broj policajaca biti angaţiran, dakle, o kakvoj će se potrazi raditi, ovisi o okolnostima svakog konkretnog nestanka osobe. Unutar opće teorije kriminalističke znanosti danas, razvila se «policijska znanost o traganju» kao pravno dopuštena, taktičko-tehnička i psihološki pravilno planirana intervencija policije koja ima za cilj pronalaţenje osoba, predmeta i dr. shvaćena u najširem smislu. IzmeĎu znanosti o rukovoĎenju policijom i znanosti o policijskom traganju postoji vrlo tijesna unutarnja veza. Sadrţaji znanosti o rukovoĎenju policijom moraju se izravno prebaciti u znanost o policijskom traganju. Svakoj svjesno donesenoj odluci u vezi s mjerama policijskog traganja, treba prethoditi procjenjivanje konkretne situacije. To u osnovi znači pretvaranje obavijesti i podataka u pravno utemeljene i svrsishodne odluke. Procjena situacije je preduvjet bez kojeg policijski djelatnici ne smiju donijeti nikakvu odluku. Riječ je o procesu razmišljanja, kod kojega se ovisno o mogućnostima, traţi pravilno djelovanje policajaca u skladu s konkretnom situacijom, postavljenim zadacima i vaţećim propisima. U okviru procjenjivanja situacije traţi se odgovor na pitanje da li se na temelju raspoloţivih saznanja, snaga i sredstava traganja moţe očekivati uspješno obavljanje zadataka. Često su informacije s kojima policija raspolaţe nepotpune, nesigurne i dvosmislene, tako da krajnja procjena, a time i donošenje pravilne odluke nisu mogući. Takve situacije traţe daljnje prikupljanje sve novijih i novijih obavijesti. Na taj način se proces razmišljanja policajaca stalno prekida nastupanjem pojedinih stadija realizacije traganja, a nakon stjecanja novih saznanja i obavijesti slijedi ponovna procjena situacije itd. To znači da procjena situacije nije dovršena donošenjem prve odluke, nego se neprestano nastavlja, sve do izvršenja zadatka. Obim procjenjivanja ovisi od obimnosti raspoloţivih obavijesti i podataka (fond podataka) i sloţenosti konkretne situacije i zadataka. Pogrešno procjenjivanje često je rezultat preduvjerenja, kao i unaprijed donesenih odluka koje vode u manipulaciju. Kritički razmak i objektivno (neutralno) odmjeravanje svih faktora štite proces policijskog traganja od grešaka. Zadatak čini temelj kod procjenjivanja situacije. Policijski zadaci proizlaze izravno iz pravnih propisa ili iz naredbodavnog mjesta. U prvom slučaju policajci će primarno teleološkom interpretacijom propisa prepoznati cilj ili ciljeve koji se ţele postići. S druge strane kada je riječ o zadacima datim nalogom rukovodioca, policajcima ostaje malo mjesta za samostalno djelovanje i dopušta im se odstupanje od sadrţaja naloga samo ukoliko se situacija bitno izmijeni. Zato nadleţni rukovodioci prilikom davanja naloga kod traganja za osobama trebaju osloboditi prostor za djelovanje i donošenje odluka policajaca po vlastitom nahoĎenju (diskrecijska ocjena). Policajac kome je povjeren odreĎeni sluţbeni zadatak snosi punu odgovornost za pravnu utemeljenost i opravdanost svog sluţbenog djelovanja. Prilikom procjenjivanja situacije s taktičkog aspekta treba uvijek voditi računa o svim relevantnim okolnostima koje zahtijevaju poduzimanje mjera policijskog traganja. Nekada će biti potrebno u proces procjenjivanja uključiti i pitanja iz političkog, socijalnog, privrednog i psihološkog područja. Trebati će uzeti u obzir i stavove i ponašanje naroda i reakcije masovnih medija. Podrška javnosti i masovnih medija moţe bitno pomoći i pridonijeti uspješnosti traganja. U skladu s procjenom opće situacije treba procijeniti i vlastite mogućnosti. Prostorni i vremenski uvjeti mogu odlučujuće uticati na taktičku koncepciju i odraziti se na efikasnost traganja. Modernoj policiji potrebno je za savladavanje njenih zadataka moderna tehnika, pa tako i u postupku traganja za osobama. Svakodnevni znanstveno-tehnološki napredak snaţno utiče na operativno taktički postupak policije.
11.2.1.8. Edukacija policajaca (kriminalista)
109 U toku redovnog obrazovnog procesa policajaca treba nastavnim sadrţajima o policijskom traganju pripremiti studente za rad i rukovoĎenje, ovisno o njihovom obrazovnom nivou, s mjerama policijskog traganja. Planom i izvoĎenjem vjeţbi (situacijska kriminalistika) treba postići da povezanost znanstvene teorije i primijenjene prakse postane potpuno jasna. Pri tome treba teţiti da se studenti osposobe u odnosu na slijedeće glavne ciljeve: (1) da ispravno shvaćaju policijske situacije, da ih problemski ocjenjuju, da razvijaju sposobnost za alternativna odlučivanja, da donose odluke i da ih obrazlaţu, kao i da u rukovodećim ulogama sudjeluju u takvim zadacima, (2) da provode odluke, angaţirajući pri tome policijske snage taktički ispravno, te da u rukovodećim ulogama sudjeluju u tom izvršavanju, (3) da mogu shvaćati i ocjenjivati značaj i karakter propisa koji se odnose na policiju u vezi s traganjima utemeljenih na iskustvu i načelima raznih oblika policijskih traganja, (4) da raspolaţu s osnovnim znanjima policijske tehnike koja će im omogućiti da primjenjuju sredstva rukovoĎenja i traganja u skladu s njihovim značajem i načelima kriminalističke znanosti i (5) da stalno analiziraju i usavršavaju svoje taktičko i tehničko znanje. Na pojedine studijske sadrţaje mogu se u pravcu glavnih ciljeva, nadopunjavati konkretni ciljevi studija tzv. ciljevi učenja. 11.2.1.9. Postupanje po prijavi o nestanku Kod svakog nestanka osobe traţi se hitnost postupanja, energično, svestrano i intenzivno postupanje, te sveobuhvatnost u radu od samog početka. Treba se čuvati opasne zamke i polaziti od pretpostavke da se većina osoba čiji je nestanak prijavljen, kad-tad konačno vraća. Protuzakonito je i neprofesionalno postupanje da se čeka nekoliko dana, da se vidi da li će se osoba vratiti, a tek tada pristupiti obradi slučaja u vezi s nestankom osobe i to često rutinski po ustaljenoj šabloni «za sve nestanke» za što nema osnova. Samo protokoliranje prijave o nestanku osobe i postupanje po njoj mora se odvijati po kriminalističko taktičkom načelu operativnosti (brzine i iznenaĎenja) i potpunosti. To znači da prijavu o nestanku osobe treba zaprimiti odmah i po njoj postupiti. Postupak po prijavi o nestanku osobe mora biti sinhroniziran i bez propusta. O tome često ovise ljudski ţivoti i njihovo zdravlje. Mora postojati organsko jedinstvo operativnih taktičko-tehničkih i hitnih anticipiranih radnji dokazivanja. U protivnom dubiozni slučajevi ostaju nerazjašnjeni. Treba vršiti hitne, često paralelne provjere po bolnicama, zatvorima, mrtvačnicama, prihvatilištvima, putničkim agencijama, ranijim mjestima boravišta, prebivališta ili zadrţavanja nestale osobe itd. Postupanje po prijavi o nestanku podrazumijeva hitno obavještavanje graničnih prijelaza, provoĎenje kontrole po javnim prijevoznim sredstvima (vlakovi, plovila, zrakoplovi, autobusi i sl.). U slučaju pozitivne taktičke procjene treba mobilizirati javnost putem masovnih medija, kao i same masovne medije. Pri tome treba paziti da se ne izazove nepotrebna panika. Planiranje operativnih verzija o traganju vrši se na temelju raspoloţivih podataka. U toku traganja treba postaviti što više mogućih, realno utemeljenih verzija o nestanku. Tokom obrade dio verzija će otpasti, dio ostaje u daljnjoj obradi uz javljanje novih. U tome se i odraţava elastičnost plana traganja za nestalim osobama. 11.2.1.10.
Taktičko-tehničke mjere traganja za osobama
Mjere i radnje koje se poduzimaju u okviru potraţne djelatnosti moraju biti raznovrsne i dinamične. Kriminalističko-taktičke karakteristike potraţne djelatnosti leţe u tome što se ona mora provoditi intenzivno, njen «ritam operandi» mora biti primjeren i to tokom cijele potraţne djelatnosti. Po prirodi stvari ta djelatnost podrazumijeva razvijeni sistem obavještavanja i koordinacije u radu. Potraţna djelatnost je prava «terenska» djelatnost policije. Uloga policajaca u uniformi u njenim okvirima je vrlo velika. Isto tako saradnja i pomoć graĎana su neophodan uvjet za uspjeh mjera traganja. Početna saznanja o nestanku neke osobe treba hitno provjeriti i kasnije u toku traganja stalno nadopunjavati. Brzo i
110 operativno postupanje je osnovni uvjet uspjeha u traganju. Svaki gubitak u vremenu u pogledu pokretanja potrage i tempu njenog provoĎenja negativno se odraţava na ishod potraţne djelatnosti. Poslovi traganja moraju biti tako organizirani da omogućavaju maksimalnu pokretljivost i upotrebu savremenih telekomunikacijskih sistema i sredstava. Poduzete mjere trebaju biti u razumnom odnosu s dogaĎajem i njegovim značenjem. Organizacija potrage mora biti takva da policija moţe odmah i u odgovarajućem sastavu postupiti. Pravilno angaţiranje i instruiranje policijskih djelatnika koji sudjeluju u potrazi je uvjet za uspjeh. 11.2.1.10.1. Pripreme i plan traganja Pri pripremanju potraţnih mjera treba imati u vidu o kakvoj kategoriji traţenih osoba se radi, u vezi s kojim postupkom i koji obim mjere u teritorijalnom smislu trebaju imati. Obim i temeljitost pripreme i plana traganja ovisi o teţini i sloţenosti konkretnog slučaja u vezi s kojim se organizira traganje, vremenu koje stoji na raspolaganju, ljudstvu i tehničkim sredstvima koja treba koristiti. U iznenadnim situacijama koje ne dopuštaju nikakvo odlaganje, nekada će u prvim stadijima traganja biti poduzete najpotrebnije mjere i radnje. U toku priprema i planiranja mjera traganja treba koristiti sve raspoloţive izvore informacija. Sve raspoloţive obavijesti i podatke treba aţurno protokolirati, proučavati i sreĎivati. Posebno treba voditi računa o aţurnom vodoravnom i vertikalnom meĎusobnom informiranju. Kada je riječ o traganju velikih razmjera u sklopu priprema i planiranja, treba osigurati jedinstveno rukovoĎenje akcijom, precizno razraditi i dogovoriti usklaĎeno poduzimanje operativnih mjera i radnji traganja, a ako postoji opasnost od odlaganja po potrebi i anticipiranih radnji dokazivanja, razraditi i precizirati zadatke pojedinih operativnih grupa i drugih organizacijskih jedinica. Odgovarajućim potplanovima treba razraditi plan akcije specijalnih jedinica policije, kada se njihova upotreba javlja kao nuţna itd. Operativnim planom traganja posebno treba predvidjeti i razraditi operativne mjere i radnje koje treba poduzeti u sklopu traganja za nestalom osobom, redoslijed poduzimanja, ko će ih poduzeti, potrebna tehnička sredstva i sl. U te mjere i radnje u osnovi kako je navedeno spadaju pregledi (pretrage) otvorenih prostora (terena), vozila, plovila, legitimiranje osoba, zasjede, blokade, racije, prismotre, angaţiranje pouzdanika, objavljivanje fotografija nestale osobe u masovnim medijima, plakatiranje, prikupljanje obavijesti od osoba, uvid u dokumentaciju i razne evidencije pravnih osoba, korištenje sluţbenih pasa, helikoptera, poligrafsko testiranje i dr. Kod opseţnijih mjera traganja treba osigurati posebna sredstva veze i planom predvidjeti reţim njihovog korištenja, načine prenošenja obavijesti i naloga i sl. Ovisno o konfiguraciji i veličini terena treba osigurati dovoljan broj specijalno dresiranih pasa tragača, posebno tzv. «njuškača» i njihovih vodiča. Ako se traganje provodi po teško prohodnim terenima, treba voditi računa o tome da sudionici u traganju budu odgovarajuće opremljeni u pogledu odjeće, obuće i drugih pomagala. 11.2.1.10.2. Pretraţivanje terena Način pretraţivanja otvorenih prostora, operativno zvanih «tereni» ovisi o njihovoj veličini, konfiguraciji (topografiji), prohodnosti, preglednosti i drugim karakteristikama. Način pretraţivanja ovisi i o tome da li je riječ o urbanim ili ruralnim sredinama. Ulogu igra i broj uključenih policijskih djelatnika, njihova opremljenost i sl. Po tom pitanju šablona nema. Konkretna situacija diktira način pretraţivanja. Nekada će biti potrebno postaviti blokade, pa i dubinske blokade. Prilikom pretraţivanja terena ne traţe se samo nestale osobe ili njihovi ostaci, nego i tragovi i predmeti koji ukazuju na njihovo prisustvo ili kretanje. Kada se sumnja na otmicu, terorizam uz uzimanje talaca i sl. traganje treba provoditi uz potrebne mjere predostroţnosti. Način pretraţivanja usamljenih objekata i skrovišta vrši se u skladu s taktičkim pravilima i posebnim mjerama predostroţnosti kada se njihova primjena javlja kao utemeljena. 11.2.1.10. 3. Pretraţivanje naselja
111 Kod pretraţivanja naseljenih mjesta u sklopu provoĎenja traganja primjenjuju se kombinirano taktička pravila pretraţivanja otvorenih i zatvorenih prostora (prostorija) uz odgovarajuće mjere predostroţnosti. Pretraţivanje zatvorenih prostora i prostorija vrši se sukladno pozitivnim odredbama ZKP-a i po posebnom planu. Tok javnog ţivota treba ometati samo toliko i ukoliko je to neophodno potrebno za provoĎenje mjera traganja i uvijek treba dobro procijeniti koju taktičku mjeru i radnju treba poduzeti. Plan pretraţivanja moţe se odnositi na cjelokupno naselje ili njegove pojedine dijelove (kvartovi, mikro rajoni, blokovi kuća i sl.). Nerijetko će biti potrebno izvršiti munjevitu blokadu područja. Za provoĎenje ovog oblika traganja policijski djelatnici koji u njemu sudjeluju moraju dobro poznavati tehniku ulaţenja u zgrade, zatvorene prostorije, dvorišta i druge prostore i objekte i voditi računa o raznim nenamjernim ili namjernim klopkama koje ih moţda čekaju i vrebaju npr. psi. Preporučuje se djelovanje dviju grupa policajaca: jedna se koristi za neposredno pretraţivanje, a druga za promatranje i osiguranje. Te grupe mogu djelovati naizmjenično i kombinirano, prema konkretnim okolnostima i prethodno sačinjenom planu traganja. Mora se izbjeći svaka stihijnost i nepovezano djelovanje. Na ovom mjestu upozorili bi da u slučaju traganja za opasnim kriminalcima koji su uključeni u nestanak osobe i u bjekstvu treba imati u vidu da su oni u povoljnijem poloţaju u odnosu na policajce jer imaju zaklone, a meĎu njima mogu se slučajno nalaziti i potpuno neduţne osobe. U takvim slučajevima u ovisnosti od stupnja opasnosti od iznenadnog napada, kretanje i prebacivanje policijskih djelatnika treba vršiti uz same zgrade, ograde i dr., ali tako da pravac i ugao nišanjenja u odnosu na eventualno sakrivene kriminalce u bjekstvu bude nepovoljan. Pretraţivanje se vrši ovisno o tome koga se traţi i na kakve nepredvidive okolnosti se moţe naići. Pretraţivanje ovisno o konkretnim uvjetima moţe biti detaljno i potpuno ili samo djelomično. Opseţne pretrage zahtjevaju korištenje velikog broja policajaca. Noćne pretrage povećavaju teškoće i potrebno je osigurati dovoljan broj izvora svjetlosti ili sredstava za promatranje u mraku. Nerijetko se javlja dilema: vršiti pretragu noću uz sve moguće rizike ili pričekati zoru. Nekada će odlučiti potreba primjene momenta iznenaĎenja. 11.2.1.10. 4. Pregled uţeg prostora, prostorija i osobne imovine nestale osobe U pravilu treba pregledati uţi prostor u kome je nestala osoba ţivjela i zadrţavala se, kao i predmete koje je koristila u cilju pronalaţenja bilo kakve materijalne informacije koja moţe pomoći u traganju za njom. Nekada će pregled trebati izvršiti uz korištenje specijalno dresiranih pasa tragača i raznih tehničkih pomagala (termovizijski ureĎaji, endoskopi, inspektoskopi, UV lampe, Luma-lampe, metal detektore i detektore za mirise i sl.). Preporučuje se konzerviranje tragova mirisa nestale osobe posebnim tehnikama npr. stavljanjem sterilne lanene ili pamučne krpe na mjesto pretpostavljenog kontakta 20 minuta i tada vršiti pohranjivanje krpe u staklenu hermetički zatvorenu posudu, usisavanjem mirisa specijalnim usisivačima na sterilni filter papir i njegovim zamrzavanjem u kontejneru s tekućim dušikom i slično. Kada se kasnije u toku traganja javi potreba za pregledom odreĎenih prostorija ili prostora za koje se sumnja da ih je kontaktirala nestala osoba mogu se koristiti psi tragači koji će «povući» pohranjeni miris. Izuzeti mirisi u savremenim policijama pohranjuju se u tzv. banku mirisa. Treba izuzeti i biološke materijale koji pripadaju nestaloj osobi za eventualno kasnije vještačenje DNK. Pregled obuhvata i u policiji poznate tzv. odvratne sredine kao što su kontejneri za smeće, gradska smetljišta, stajske gnojnice, hrpe Ďubra, septičke jame jer se i tu mogu naći putokazi indicijalne prirode povezani s nestankom osobe. 11.2.1.11.
Prikupljanje obavještenja od osoba
Po prirodi stvari svako traganje za osobama podrazumijeva obimno prikupljanje obavještenja od osoba po pravilima kriminalističke taktike. O kojim osobama će se raditi je stvarno pitanje uvjetovano okolnostima konkretnog slučaja. Obično će to biti: roĎaci, prijatelji, znanci, kolege, razni svjedoci očevici ili po čuvenju, liječnici, svećenici, advokati, inkasatori, poštari, «kućni majstori» i druge osobe koje su poznavale nestalu osobu i mogu o njoj dati korisne podatke. Način prikupljanja obavještenja ovisi o tome
112 da li se radi o nestanku djece i maloljetnika, starih osoba, popularnih osoba, političara i sl. Tehnike prikupljanja obavještenja sukladno pravilima kriminalističke taktike treba provoditi u obliku nekog od tipova intervjua, razgovora ili informativnog razgovora (kada je riječ o potencijalnim osumnjičenicima). Kako je ranije istaknuto osim na sadrţaj iskaza treba obratiti paţnju i na «govor tijela» osoba s kojima se obavlja razgovor. «Govoru tijela» u svakodnevnoj kriminalističkoj praksi ne posvećuje se dovoljno paţnje. Drţanje tijela, pokreti, motorika u obliku mimike i pantomimike, tzv. simptomatska slika sagovornika (ispitanika) ostavlja utisak na ispitivača i moţe pruţiti svojevrsne informacije o sagovorniku na temelju utiska ispitivača. Sukladno pravilima kriminalističke psihologije uvijek treba dovoditi u vezu «govor tijela» sa sadrţajem verbalnog iskaza. U slučaju da postoji nesaglasnost odreĎenog stupnja, to je znak za uzbunu. Gledajući ljude dok govore ispitivači kriminalisti mogu štošta zaključiti. Zato oni uvijek moraju promatrati znakove koje tijelo sagovornika odaje nesvjesno. Sasvim mali znakovi, mogu otkriti mnogo. Pri tome treba imati u vidu kako postoji govor tijela ispitanika, kao sagovornika, tako postoji i govor tijela kriminaliste ispitivača. On moţe svoj govor tijela upotrijebiti pozitivno npr. da opusti sugovornika kada je napet i nesiguran ili čak uplašen, npr. opuštenim i nenametljivim drţanjem. IzmeĎu sagovornika se ne smiju nalaziti nikakve fizičke barijere. Kriminalist- ispitivač mora uvijek imati u vidu da neke kretnje i drţanje sagovornika izmiču njegovoj kontroli, kolikogod se on trudio, osobito tokom biljeţenja sadrţaja iskaza, kada mu ispitanik nije u vidnom polju. Prilikom razgovora s osobama kriminalisti moraju rečenice izgovarati jasno i dovoljno glasno. Slab glas budi nepovjerenje, jednoličan glas nagovještava potčinjavanje, preglasan ţelju za dominacijom i nasilništvom itd. Treba govoriti polagano i razgovijetno. Kriminalisti koji govore prebrzo i nerazumljivo izazivaju nepovjerenje. Sagovornika treba uvijek gledati u oči. Oni koji laţu u takvoj situaciji izbjegavaju izravan pogled, vrpolje se ili premještaju na stolici, na pitanja odgovaraju kao da su pod mentalnom blokadom, pokazuju zabrinutost i nervozu koji se manifestiraju na različite načine, postaju agresivni i zauzimaju protestirajući stav. Kako je navedeno prvi dojam ostavlja cijelo tijelo sagovornika, ali i kriminaliste. Na temelju drţanja tijela sagovornika kriminalist treba izvesti zaključke o duševnom stanju, pa čak i karakteru sagovornika. Kako prepoznati laţljivca? Ovo pitanje je vrlo vaţno u trenutku zaprimanja prijave o nestanku osobe. Laţljivca u pravilu neće odati riječi, jer ih paţljivo bira. Prije će ga odati njegovo tijelo: suhe usne i oblizivanje usana, sklapanje i udaljavanje ruku i nogu, lomljenje prstiju, tapkanje nogom ili nogama po podu, vrpoljenje, neprirodan poloţaj tijela, stavljanje ruku u dţepove, trljanje ušnih školjki, nosa ili brade, oboren pogled itd. Uočeno je kod osoba koje laţu da zamre gestikulacija. Laţ je popraćena i nizom fizioloških pojava od kojih se neke mogu uočiti prostim opaţanjem bez mjernih instrumenata. To su npr. ubrzano disanje, naviranje krvi u lice, trzanje i podrhtavanje usana, pokreti očnih kapaka, nabiranje koţe na čelu, razni tikovi, bljedilo, pojačano znojenje, drhtanje, traţenje vode (ponekad da se dobije na vremenu za razmišljanje), gutanje pljuvačke i sl. Daljnji znaci laganja su: plašljiv pogled, usiljen osmijeh, nesigurnost u glasu, zamuckivanje, mijenjanje boje glasa i intonacije, nekontrolirani pokreti udova, popravljanje kravate, trljanje dlanova, kuckanje prstima po stolu, pogledavanje u vis itd. Navedeni simptomi (znaci) ne moraju obavezno značiti da je riječ o laganju, ali svakako ukazuju na jedan opći stupanj uzbuĎenja kome treba otkriti uzrok. Treba imati u vidu da neki pojedinci, osobito profesionalni kriminalci, mogu vladati svojom mimikom i pantomimikom i ne odati svoj intrapsihički ţivot ili ga laţno prikazati (simulacija). Zbog navedenog kriminalisti koji zaprimaju prijave o nestanku osoba trebaju paţljivo i neprekidno i što neupadnije promatrati prijavitelja. Na strani kriminaliste se traţi iskustvo da bi mogao pravilno prosuditi i ocijeniti značenje pojedinih tjelesnih signala (simptoma) koje šalje prijavitelj. Kriminalist moţe izvesti zaključak, da je sagovornik u strahu, da je ljut, zbunjen, zabrinut i sl. Psihosomatske slike variraju s obzirom na to da li je riječ o pozitivnim ili negativnim emocijama. Dakle, kriminalist na temelju sadrţaja iskaza osobe i načina njenog kazivanja treba izvesti zaključke o tome da li je osoba rekla istinu ili lagala. Ti zaključci su rezultat spontanog procesa i često podsvjesni. Na temelju psihosomatske slike mogu se izvesti i zaključci o osobinama osobe koja daje iskaz. Nekada se iz načina kako se neka osoba ponaša moţe izvući mnogo više zaključaka nego iz onoga što je osoba izjavila. Pri
113 tome treba imati u vidu da čista povezanost izraza ponašanja i osobina ličnosti ne postoji i da se ljudi meĎusobno znatno razlikuju i da jedan način (izraz) ponašanja kod jednog čovjeka moţe značiti jedno, a kod drugog nešto drugo. Pri tome treba imati u vidu i činjenicu, da postoje neke utvrĎene povezanosti izraza ponašanja i osobina. Uvijek treba voditi računa i o običajima i navikama ljudi, mogućim predrasudama, ţivotnim stavovima kao i vjerskoj pripadnosti i sl. 11.2.1.12. Osmatranje odreĎenih punktova i osoba U toku traganja za nestalim osobama, osobito po tzv. «vrućem tragu» (danas se smatra da je trag vruć unutar jednog sata od dojavljivanja dogaĎaja), nekada je potrebno odrediti tajnu prismotru, neposrednu policijsku ili putem pouzdanika nad odreĎenim punktovima ili osobama kada za to postoje utemeljeni razlozi. To mogu biti mjesta zadrţavanja osoba, mjesta rasturanja ilegalno pribavljenih predmeta, sve do nadziranja «banaka» ljudskih organa. Ovdje nije riječ o mjerama kojima se privremeno ograničavaju odreĎena ustavna prava graĎana nego o tzv. općoj prismotri neformalne prirode kojom se ne zadire u ustavna prava graĎana. Riječ je o obliku policijskog rada kojim se koriste sve policije. Povod prismotre u našem slučaju je nestanak neke osobe. Zadaci nadziranja je dobivanje podataka koji omogućavaju pronalaţenje nestale osobe. Tako se moţe uspostaviti nadzor nad rodbinom nestale osobe, prijateljima, znancima i drugim osobama s kojima je odrţavala veze, mjestima na kojima se nestala osoba zadrţavala ili kuda je zalazila. Osnovni razlog je dobivanje dokaznog materijala koji bi omogućio razjašnjavanje slučaja nestale osobe i njenog pronalaţenja. Sukladno naprijed navedenim kriminalističkotaktičkim načelima, prismotru i nadziranje policija moţe organizirati kada na drugi način ne moţe doći do potrebnih podataka, a osobito kada sumnja da je nestala osoba mogla postati ţrtvom krivičnog djela. Prismotrom i nadziranjem ovlašteni djelatnici policije stiču vaţne osobne utiske koji im mogu posluţiti u daljnjem traganju za nestalom osobom. Ove mjere nerijetko su spasile ţivot nestalim osobama, osobito kada se radilo o talačkim situacijama. Na ovom mjestu nema potrebe govoriti o tipovima prismotre i nadziranja, načinu njihovog provoĎenja, registriranju podataka prikupljenih prismotrom i nadziranjem i slično. Potrebno je napomenuti, da bi prismotra i nadziranje bili uspješni moraju biti ispunjeni neki uvjeti. Prije svega policija mora raspolagati s dovoljnim brojem stručno obučenih policajaca, s odgovarajućom tehničkom opremljenošću, mjere se moraju provoditi permanentno i slično. Prismotra i nadziranje u pravilu zahtijevaju angaţiranje većeg broja policajaca što u današnjoj općoj deficitarnosti kadrova otvara brojne, gotovo nerješive, praktične probleme. Ove mjere često zahtijevaju i prekovremeni rad itd. No to nije razlog da se ne poduzmu kada je to u interesu pronalaska nestale osobe. 11.2.1.13. Permanentno provjeravanje odreĎenih evidencija Kriminalističke evidencije spadaju u klasično pomoćno sredstvo svake policije. Od postojećih kriminalističkih (operativnih) evidencija kada je riječ o nestalim osobama kao posebno interesantne evidencije javljaju se evidencija nepoznatih leševa ili ljudskih ostataka, nestalih osoba i predmeta. Ove evidencije se dopunjuju. Nadalje to moţe biti evidencija naĎenih stvari, legitimiranih osoba i slično. Tu spadaju evidencije i dokumentacija koju vode druge pravne osobe, osobito zdravstvene. Posebnu ulogu imaju podaci drugih policijskih tijela, osobito meĎunarodnih, o naĎenim osobama koje ne mogu dati podatke o sebi, ili se pretpostavlja da su dale laţne podatke o identitetu, kao i o naĎenim neidentificiranim leševima. U toku traganja za nestalim osobama javlja se potreba za poduzimanjem i drugih operativnih mjera i radnji kao što su upotreba poligrafa, kontrola pošte i sl. Kao osnovna mjera često se javlja legitimiranje osoba. 11.2.1.14.
Laţne prijave o nestanku osoba
O laţnoj prijavi o nestanku osoba govori se kad prijavitelj zna da osoba čiji nestanak prijavljuje nije nestala. Laţne prijave su u pravilu vezane uz prikrivanje krivičnog djela nerijetko ubistva. Doduše i u navedenom sslučaju su osobe nestale, ali na drugi način. Potrebno je u kriminalističkoj praksi «tipizirati»
114 slučajeve laţnog prijavljivanja nestanka osoba. Kriminalist koji zaprima prijavu o nestanku osobe, treba znanstvenom analizom unutar kompleksa podataka iz prijave (prorada informacija i dijagnoza) procijeniti, dakle postaviti teoriju nestanka u konkretnom slučaju, u smislu da li je riječ o laţnoj prijavi kojom treba prikriti neko krivično djelo ili skrenuti istragu u krivom pravcu ili je riječ o stvarnom nestanku. Nastavno, ilustracije radi, navodi se slučaj laţne prijave o nestanku. Dana 10.08.1989. godine supruga prijavljuje policiji da joj se muţ udaljio od kuće dana 9.08.1989. godine u 04,00 sata i nije se vratio kući do časa prijavljivanja. Navodno je otišao vozom u Varaţdin da sredi kredit za dovršenje kuće. Taj podatak je malo kontradiktoran jer je nestali duševni bolesnik, sklon skitnji i prekomjernom konzumiranju alkohola. Prema njenom iskazu isti i ranije do časa nestanka, više puta odlazio od kuće i nakon nekoliko dana se vraćao. Ovlašteni policijski djelatnik posumnjao je u istinitost sadrţaja prijave o nestanku, jer je prijaviteljica pokazivala znakove nesigurnosti u vidu drhtavog glasa, znojili su joj se dlanovi koje je stalno brisala i stalno je ponavljala: «Da mu se nije što dogodilo». Više puta je mijenjala sadrţaj izjave i pokazivala znakove nervoze, osobito na pitanje kada je posljednji puta vidjela supruga. Formirana je grupa kriminalista za objašnjenje nestanka. Provedenim provjerama došlo se do sljedećih podataka: nestali i prijaviteljica ţivjeli su u braku 19 godina i imali su četvero djece: sina od 18 godina i tri kćeri stare 17., 13. i 4. godine. Supruga uţiva ugled dobre radnice u preduzeću u kojem radi. Nestali je tokom 1989. godine napustio svoje radno mjesto u Zagrebu. U braku je često tukao ţenu kada je bio u pijanom stanju, govorio joj je da je kurva, a tukao je i djecu. Iz prekršajne evidencije bilo je vidljivo da je protiv nestalog u vremenskom intervalu od 1987. do 1989. godine podneseno 9 prekršajnih prijava zbog nasilničkog ponašanja i narušavanja javnog reda i mira i da je više puta upozoravan zbog svojeg ponašanja. Krivično je kaţnjavan zbog zlostavljanja i zapuštanja maloljetnika. Dana 08.08.1989 godine nestali je pomagao betonirati betonsku deku jednom čovjeku i oko 21 sat, otišao je kući. Bio je pijan. Dana 14.08. javnim pogovorom došlo se do podataka da je supruga dana 09.08. u večernjim satima palila nekakve predmete i posteljinu, jastučnice i plahte. Rano ujutro 09.08. supruga je došla kod čovjeka kod kojeg je njezin muţ dan ranije radio po svoju kćer staru 13. godina. Susjedi su uočili da prijaviteljica Barbara ima podočnjake, da je neispavana i da nije htjela razgovarati sa susjedima što je inače redovno činila. Dana 15.08. policijski djelatnici izvršili su pretresanje stana Barbare K. kojom prilikom su u spavaćoj sobi na zidu kraj leţaja, ispod prozora pronašli prskotinu nalik na krv. Slične prskotine naĎene su i na plafonu i nekim mjestima na zidu. Pregledom zastora na prozoru uočena je crveno- smeĎa mrlja nalik na sasušenu krv. Pomoću «Hemastix» trake dobiven je pozitivan rezultat, što je značilo da mrlja potiče od krvi. Obavljen je informativni razgovor s Barbarom K. na okolnosti nalaza, nakon čega je ubrzo priznala ubistvo supruga. Dana 08.08. oko 21,30 došao je suprug kući od susjeda kod kojeg je betonirao deku na gradnji kuće. Počeo ju je vrijeĎati i psovati pred djecom. Kada je zaspao prenijela je najmlaĎu kćer Dragicu koja je spavala na krevetu kraj oca u kuhinju, a onda i drugu kćer. Nakon toga otišla je po sjekiru i dva puta ga udarila ušicom sjekire u glavu. Nakon toga je svojom majicom svezala noge pokojnika i odvukla ga do stajske gnojnice. Skinula ga je do gola i onda zakopala kraj gospodarske zgrade. Nakon toga je uništavala tragove vučenja i prala tragove krvi u kući. Oprala je i sjekiru i ostavila ju u dvorištu. Sutradan je spalila u dvorištu posteljinu i odjevne predmete muţa. Dana 9.08. otišla je po kćer Milicu koja se nalazila kod susjeda i priznala joj ubistvo pokazavši mjesto gdje ga je zakopala. U toku uviĎaja leš je pronaĎen zakopan na dubini od 50 centimetara. Mrtvo tijelo bilo je samo u gaćama i zavezanom plavom majicom na nogama. U spavaćoj sobi na mjestima po kojima je vučeno mrtvo tijelo, naĎeni su tragovi krvi. 11.2.1.15. Značaj javnog pogovora kod nestanka osoba Početkom rane jeseni 1963. godine policija je javnim pogovorom doznala za nestanak Mije J. iz sela V. Pričalo se da nestanak nije bez razloga s obzirom na loše odnose nestalog sa ţenom i sinovima. Niko od članova porodice nije podnio prijavu o nestanku. Kada su upitani gdje je Mijo izjavili su da je nestao početkom jeseni i da je vjerovatno otišao u berbu kukuruza kod rodbine koja ţivi u drugoj
115 republici. Policija je nastavila s prikupljanjem obavještenja. Upućen je dopis nadleţnoj policijskoj stanici na čijem području ţivi rodbina nestalog i kojoj je navodno išao pomoći brati kukuruz. Kada je došao odgovor na zamolnicu, bilo je vidljivo da u navedenom mjestu ţivi rodbina nestalog, ali da se nestali kod njih nije pojavljivao duţe vremena. Pod diskretan nadzor stavljeni su članovi porodice, osobito sin M. On je bio općinski sluţbenik Uprave za katastar. Dolazio je i odlazio svakodnevno s posla. MeĎutim uočeno je da se nije ponašao kao ranije. Hodao je pognute glave, bio je potišten i zabrinut i slabo je kontaktirao s kolegama na poslu. Zaključeno je da to nije bez razloga, jer je od ranije bio poznat kao veseo i uvijek nasmijani mladić. Daljnjim provjerama utvrĎeno je da su nestali i sin M. bili u lošim odnosima, jer je otac branio sinu M. da oţeni neku djevojku, kćerku vrlo imućnog seljaka. Obitelj nestalog bila je vrlo siromašna. Nestali otac nije sinu M branio samu ţenidbu, nego dovoĎenje snahe u kuću. I bez pristanka oca M. se oţenio nakon što je otac nestao. U javnom ophoĎenju postao je zamišljen i neraspoloţen. Ta okolnost se mogla pripisati nestanku oca, ali i ţenidbi. Nakon nekog vremena supruga nestalog i sinovi kada su primijetili da se policijski djelatnici stalno «muvaju» po selu i raspituju za nestalog, počeli su pričati po selu da je Mijo otišao na rad u Gorski Kotar i Liku, navodeći poimenično mjesta gdje bi se mogao nalaziti kao šumski radnik. To je bilo sumnjivo, jer se znalo da je nestali Mijo bio poodmaklih godina i da nikada ranije nije radio kao šumski radnik (slab indicij opravdanja nestanka). Zato je ova informacija uzeta s rezervom i svestrano provjeravana preko policijskih organa u mjestima gdje je Mijo navodno trebao raditi. Odgovori su bili negativni. Niko nije ni vidio ni čuo za Miju. Nakon šest mjeseci doznalo se da je prije godinu dana ţena nestalog Miju pokušala ubiti zapalivši štagalj sa sijenom na kojem je nestali spavao. Mijo je posljednji čas uspio pobjeći iz zapaljenog štaglja. Nestali o tom dogaĎaju nije nigdje i nikome pričao, vjerojatno smatrajući taj dogaĎaj porodičnom trzavicom, za koju se ipak saznalo. Na pitanja policijskih djelatnika ukućani su stalno odgovarali da nisu ništa čuli u vezi s Mijom. Tada je odlučeno da se izvrši pretresanje kuće i zemljišta oko kuće. Rezultati pretresanja prvog dana bili su skoro nikakvi. Odlučeno je da se dublje otkopa zemlja na predjelu ognjišta nestalog. Nakon ponovljenog kopanja otkrivena je jedna kamena ploča koja je izvaĎena zajedno sa zemljom ilovačom koja je bila natopljena mokraćom i izmetom stoke. Nakon podizanja kamene ploče osjetio se vrlo neugodan miris pa je nastavljeno s daljnjim otkopavanjem. Nakon nekog vremena počeli su se pojavljivati napola raspadnuti dijelovi ljudskog tijela u komadima, posebno ruke, posebno noge ispod i iznad koljena, zatim trup i konačno unakaţena glava. Nakon što su dijelovi tijela otkopani ono je anatomski «sloţeno». Pozvan je brat nestalog koji je potvrdio da su to ostaci njegovog brata Mije. To su potvrdili i susjedi. Ubila ga je supruga sa sinovima na ognjištu vlastite kuće, na kojem su ga zakopali. Zbog malog prostora kojeg su dobili iskopavši provizorni grob kraj ognjišta rasjekli su mrtvo tijelo u komade radi lakšeg zakapanja. 11.2.1.16. Nestanci djece Iako je u uvodnom dijelu ovog rada već bilo dosta riječi o nestancima djece, jer oni posebno zabrinjavaju i interesiraju javnost, odlučili smo na posebnom mjestu nešto više reći o tim nestancima. Krajem školske godine i tokom ljetnih mjeseci učestaju pojave nestanka djece i maloljetnika. Oni napuštaju svoje domove i odlaze u samo njima znanim pravcima. Razloga za bjekstvo ima mnogo. Najčešće su to neuspjeh u školi, potraga za «nezaboravnom avanturom», ţelja za dobrim provodom, ţelja za dokazivanjem itd. Dio njih se nikada ne vrati kući. U takvim slučajevima kada je zaprimljena prijava o nestanku djeteta ili maloljetnika treba postaviti verziju i o tome šta se moglo dogoditi odbjeglom djetetu ako je samo napustilo prebivalište. Praksa biljeţi različite slučajeve i oblike emocionalnog i tjelesnog zlostavljanja djece i mladeţi. Mnoga postaju sredstvo u rukama profesionalnih kriminalaca i počinju s vršenjem krivičnih djela. Dio postaje ţrtvom dječje prostitucije, pornografije, biva prodan u «bijelo roblje» i završava u javnim kućama, postaje dijelom ilegalne radne snage, ţrtvama pedofilskih skupina ili pojedinaca itd. Svijet podzemlja uočava djecu i maloljetnike koji su sami bez sredstava za ţivot, koji lutaju naokolo, ne ţeleći se vratiti kući i ne znajući što da započnu. U takvim su stanjima vrlo ranjivi i spremni prihvatiti svaku ponuĎenu «slamku spasa», samo da pronaĎu izlaz iz nepovoljne situacije u kojoj se nalaze. Tako postaju ţrtve krivičnih djela ili na neki način ulaze u kaţnjivu zonu kao učinitelji, pomagači ili prikrivači.
116 Iako kriminalistička praksa obiluje brojnim nestancima djece, u okvirima kriminalističke taktike, još uvijek nisu dovoljno razraĎeni kriminalističko taktički oblici postupanja u slučajevima nestanka djece i maloljetnika. Zato se kao neophodan zadatak policije javlja potreba za statističko-analitičkom obradom svih slučajeva nestanka djece i maloljetnika, kako bi se dobiveni podaci zajedno s iskustvom policijskih sluţbenika usmjerili na znalački i organizirani pristup u razrješavanju svakog slučaja nestanka djece i maloljetnika. Naţalost traganje za djecom i maloljetnicima danas, osobito u urbanim sredinama oteţava otuĎenost ljudi, pa i onih koji ţive u najbliţem susjedstvu. U većim zgradama ne poznaju se niti svi stanari. Zato iznenadni nestanci djece preko noći postaju «misterij». Za uspješno traganje za djecom traţi se dobro razraĎena taktička pravila postupanja i odgovarajuća organizacija rada policije i ne samo nje. Publicitet koji nestancima djece i maloljetnika daju masovni mediji, utiče na javno mišljenje, tako da je policija u takvim slučajevima pod mnogo većim pritiskom javnosti nego u slučajevima nestanka odraslih osoba (koje se trebaju znati brinuti o sebi), koja očekuje brze i uspješne akcije, pa je i to jedan od razloga više za pravilnu kriminalističko-taktičku obučenost policajaca za ovu vrstu posla. Za sada u pozitivnim propisima nema nekih posebnih odredbi o traganju za nestalom djecom i maloljetnicima. Obično se potrage s tim u vezi uklapaju u opća taktička učenja o traganju u slučajevima nestanka osumnjičenika koji su u bjekstvu ili odbjeglih osuĎenika. Nije dovoljno za uspješnu potraţnu djelatnost policije za nestalom djecom i maloljetnicima samo ustrojiti odreĎene evidencije i odrediti način njihovog voĎenja. Još je 1989. godine Generalna skupština OUN usvojila Konvenciju o pravima djeteta, a Generalni sekretarijat donio Rezoluciju o krivičnim djelima protiv maloljetnih osoba. U navedenoj Konvenciji i Rezoluciji polazi se od osnovnih odrednica, a to je da je u svim akcijama koje provode policije svijeta interes malodobnika primaran. S tim u vezi sve policijske inicijative trebaju imati za cilj saradnju sa svim drugim organizacijama koje se bave problemom maloljetnika kao ţrtava i kao učinitelja. Glavni sekretarijat Interpola redovito štampa objave za nestalim maloljetnicima u svijetu kako bi se pomoglo njihovom pronalasku. Nestanci djece postaju svjetski problem. Bosna i Hercegovina je članica OUN-a i Interpola. To pred njenu policiju postavlja obavezu da njezini pripadnici budu adekvatno osposobljeni za postupanje u slučajevima nestanka maloljetnika i da imaju razraĎenu i usvojenu taktiku postupanja. Psihofizička konstitucija djece i maloljetnika, a posebno izraţenost nekih njihovih komponenti, uz navike djece i sklonost maštovitoj igri, poznavanje okoline u kojoj ţive, lakovjernost zbog neiskustva, potreba za afirmacijom meĎu vršnjacima, te vanjski poticaji na djecu i maloljetnike filmom, televizijom, Internetom, knjigom, masovnim medijima i uzorom koje dijete pronalazi meĎu vršnjacima, nerijetko dovode do dječjih «podviga» s čijim posljedicama se susreće policija. Sve je to razlog da se unutar kriminalističke taktike posebno izučavaju operativno-taktičke i tehničke mjere traganja za nestalom djecom i maloljetnicima. Nerijetko čujemo kako izgubljena djeca u svijetu, unatoč opseţnoj policijskoj potraţnoj djelatnosti nisu pronaĎena, iako su se u vrijeme traganja nalazila u neposrednoj blizini mjesta na kojima su viĎena posljednji puta. Često se postavlja pitanje da li je riječ o pomanjkanju organizacije ili slabost u policijskom rukovoĎenju zbog kojih su upotrijebljene policijske snage previdjele prostor u kome je trebalo dijete traţiti. Da li se policijske snage nesvjesno odupiru traţenju djece za koje očekuju da će ih naći mrtvu? Da li policijske snage započinju potragu s nekim preduvjerenjem? Da li su policijske snage ogrezle u rutini? Moţda se ne mogu empatički postaviti u poloţaj nekoga koji nastoji da nešto sakrije, osobito kada je riječ o djeci. Jedan od ključnih elemenata o kome ovisi pristup organizaciji traganja za nestalom djecom je njihov uzrast. Obično se pri tome razlikuju djeca predškolskog uzrasta, mlaĎeg školskog uzrasta i starijeg školskog uzrasta. Tako npr. djeca do 7 godina starosti obično se zadrţavaju u blizini svoga doma i toliko su slobodna, koliko su samostalnosti stekla. Dakle, ulogu igra stupanj samostalnosti djeteta i taj podatak treba unijeti u prijavu o nestanku djeteta. Takva djeca se obično kreću na relaciji od svog dvorišta (ako ga imaju) ili prostora na kome se okupljaju djeca, do susjednih kuća ili dvorišta, gdje imaju prijatelje za igru ili do dječjeg vrtića ako su u blizini, susjednih trgovina gdje kupuju slatkiše i slično. Na tim relacijama djeca obilaze njima nepoznate prostore, te se u igri mogu udaljiti od poznate okoline i tako zalutati. Zbog znatiţelje za otkrivanjem nepoznatoga i zbog nepoznavanja prostora kojim se kreću, mogu upasti u razne nevolje. Sve navedeno naţalost izgleda da je vrijedilo za djecu unazad desetak godina. Danas djeca
117 pokazuju veliku razvojnu akceleraciju i u psihičkoj i u tjelesnoj sferi, pa o tome treba voditi računa kod traganja u konkretnom slučaju nestanka. Neko dijete moţe biti «zrelije» od svojih vršnjaka, a drugo manje zrelo. Kalendarska i biološka dob se kod djece često ne podudaraju. U vezi s navedenim kao jedno od vaţnih pitanja postavlja se pitanje uzroka nestanka. Uz podatke koji se nastavno navode treba utvrditi: da li je dijete, i šta, donosilo kući, šta je govorilo, koji su mu bili prijatelji u igri, kakve su bile navike djeteta, igračke s kojima se igralo i slično. Kao i u drugim slučajevima nestanka osoba treba postaviti moguće verzije o razlogu i načinu nestanka koje diktiraju način traganja. Kod traganja na otvorenim prostorima treba raspolagati s kartama terena tzv. specijalkama. Moţe se pojaviti masovna psihoza koja graniči s panikom i sumnjom u otmicu. Dana 15.12.1967. godine oko 11 sati kada se jedna gostioničarka u Njemačkoj vratila od liječnika kući pošto nije pronašla svog trogodišnjeg sina prijavila je njegov nestanak. Ona i njen suprug drţali su u malom mjestu vrlo poznatu gostionicu. U lokalu je bilo zaposleno dvanaest zaposlenika od kojih su neki i stanovali u kući u kojoj je gostionica. Uskoro je ustanovljeno da je mališan kojega su svi voljeli posljednji puta viĎen oko 10,15 sati na hodniku ispred kuhinje, vozeći se na svom triciklu. Tricikl je tamo i pronaĎen. Vršene su provjere kod susjeda, pretraţivane su prostorije lokala, glavna i sporedne zgrade, najbliţa okolina. Traganje su provodili roditelji i zaposlenici gostionice. Traganje je bilo neorganizirano i svatko je traţio kada je imao vremena, jer je za poslijepodne najavljena svadba, a bila je rezervirana i kuglana. Svatko je traţio gdje je mislio da bi se dijete moglo nalaziti. Kada do 12,15 dijete nije pronaĎeno, obaviještena je policija o nestanku. U najkraćem roku pokrenuto je 60 policajaca i to u maloj ruralnoj sredini, kako bi se što prije pronašlo dijete. Osim toga u potrazi je sudjelovalo i 15 vatrogasaca dobrovoljaca. Niko nije vjerovao da bi se dijete još moglo nalaziti u kući, iako je na sebi imalo samo pulover i pletene hlačice, a vani je bilo vlaţno i hladno maglovito vrijeme. Svi su pošli od pretpostavke da je dijete zalutalo u magli. Nije se čak sumnjalo ni na mogućnost otmice. Pa ko bi malog veseljaka imao razloga oteti. Unatoč velike potraţne akcije u bliţoj i daljnjoj okolini gostionice, u kojoj su i mještani pozivani da sudjeluje u potrazi i ponovnoj pretrazi svih prostorija vrlo prostrane kuće dijete nije naĎeno. Uz ostalo pretraţen je i podrum - bivša loţionica u kojem je kasnije naĎeno mrtvo tijelo djeteta. Fotoreporter lokalnih novina uvečer, dok je u gostionici odrţavana konferencija za štampu na svoju ruku sišao je u podrum da traţi mališana, a pridruţili su mu se i policijski sluţbenici. Policijski sluţbenici su otvorili poklopac loţišta stare iz pogona izbačene peći i previdjeli leš koji je leţao u loţištu peći. Postavlja se pitanje da li su oni zbilja ozbiljno traţili mališana. Da li su imali potrebne rasvjetne ureĎaje? Otvor peći bio je tako uzak da je kroz njega mališan morao biti nasilno uguran. Da li je to uticalo na površnost u radu. Da li su uzeli u obzir tu mogućnost ili nisu, jer konačno traţilo se ţivo dijete. Policijski sluţbenici i fotoreporter ne samo što su previdjeli mogućnost da se u loţištu peći moţe nalaziti mrtvo tijelo djeteta, nego nisu uočili ni tragove krvi na podu i krumpiru koji je leţao u blizini. Nakon što je policija zbog mraka već odavno prekinula potragu, pronalazi taj reporter, kojega jednostavno ne napušta misao da se dijete nalazi u kući, slučajno leš u peći koju je i sam par sati prije toga «pretraţio». U meĎuvremenu je već 23,45 sati. Dijete je u toj peći, kako je kasnije ustanovljeno leţalo 13 sati. Na mrtvom tijelu su pronaĎene opekotine. U krvi je utvrĎeno prisustvo 33% CO (ugljen monoksida). Otrovanje s navedenim plinom i povrede lubanje doveli su do smrti djeteta. Kao učinitelj utvrĎena je sljedećeg dana slaboumna kućna pomoćnica, koja je stanovala u kući i koju je dijete posebno voljelo. Kao motiv ubistva navela je ţelju da se osveti majci djeteta, jer joj je dala otkaz. Dijete je namamila u podrum i tamo ga zatukla lopatom i teško ozlijeĎeno dijete ugurala kroz otvor u peć. U namjeri da spali dijete ugurala je u peć novine i zapalila ih. Na pitanje da li bi se dijete moglo spasiti da je odmah pronaĎeno sudski medicinari su rekli da ne bi. To nije smjela biti utjeha roditeljima. Uz sve navedeno postavlja se pitanje da li se u času «pregleda» peći mogao osjetiti miris gorenja koji je trebao biti policajcima indicija, jer je peć dugo vremena bila izvan upotrebe. TakoĎer u Njemačkoj jedna 61 godišnja kućanica prijavila je dana 7.12.1964. godine pred večer policajcu nekog malog mjesta u rurskom području nestanak svoje 15-godišnje kćeri, koja je ţivjela s njom i 31-godišnjim polubratom u maloj seoskoj kućici. Majka i mještani vršili su opseţne provjere osobito u pogledu kretanja nestale djevojke koja se vozila na posao i s posla u obliţnji grad autobusom. Konačno se doznalo da se navedena djevojka kritičnog dana uopće nije ukrcala na autobus koji je kasnio deset
118 minuta. Niti na njenom radnom mjestu niti kod kuće nije se dogodilo ništa što bi se moglo protumačiti kao povod za nestanak. Djevojka je bila djetinjasta i naivna. Nije imala kontakte s mladićima. Dana 8.12. kriminalistička policija započela je s opseţnim potraţnim mjerama. Više se nije mogao isključiti zločin kao razlog nestanka. Iako nije bilo nikakvih indicija, pomišljalo se i na samoubistvo, pa su zbog toga pretraţene kuća i staje, no djevojka nije pronaĎena. Povećavaju se policijske snage koje narednih dana «pročešljavaju» šumsko područje i koje čini nekoliko stotina pripadnika policije. Vrše se opseţna prikupljanja obavještenja, osobito od radnika obliţnjih gradilišta. Navečer je objavljena putem televizije i radija potraga o nestaloj djevojci. Dana 11.12. jedan gostioničar ukazuje na ţenu koja je dana 8.12. vidjela nestalu djevojku. Ta ţena u razgovoru potvrĎuje gostioničareve navode. Ona poznaje nestalu djevojku, jer su se zajedno vozile autobusom i «sasvim je sigurna» da je djevojku vidjela na autobusnom stajalištu u ulici gdje je djevojčino radno mjesto. Palo joj je u oči da se djevojka kada ju je vidjela, malo povukla i očito sakrila pred njom. Potraga u tom gradu je intenzivirana. Na temelju obaviještenja u novinama stizala su uobičajena obavještenja. Jedan je svjedok navodno vidio djevojku u putničkom automobilu pred jednim motelom na autoputu, jedan drugi ju je navodno povezao kao autostopericu. Nisu manjkala ni obavještenja o «sumnjivcima». Anonimni sagovornici su čak sumnjičili majku i polubrata nestale djevojke da imaju veze s njenim nestankom. No sva obavještenja i prijave pokazale su se neodrţivima. U petak, dana 16.12.1964. polubrat nestale, je prijavio kasno uvečer telefonom policiji, da je iz stana nestao jedan kruh. Majka nestale djevojke je drugi dan kriminalističkom sluţbeniku rekla da ne pridaje nestanku kruha nikakav značaj. Vjerojatno su kruh odnijeli njihovi psi ili mačke. Kako su postali sumnjičavi kriminalistički sluţbenici su još jedanput odlučili pretretraţiti sve prostorije kuće. Pri tome je brat nestale čisto uzgred, napomenuo da ni sam još nije bio na tavanu. Pristup do tog tavana bio je kroz 50 cm široki hodnik ispred kojeg je visila zavjesa. Taj je prolaz je do tada potpuno previĎen prilikom pregleda kuće. S polubratom se po ljestvama popeo na tavan pun sijena i jedan kriminalistički sluţbenik. Obojica su ostali bez riječi kada su iza sijena pronašli sakrivenu, oslabljenu, ali inače zdravu nestalu djevojku. Ona je na roditeljskom tavanu provela 11 dana od svog nestanka neometana svim policijskim pretragama. Djevojka je izjavila da je osjećala da je njena okolina ne razumije. Imala je namjeru da na tavanu, na kojem je još kao dijete provela mnoge sate, umre od gladi. No uslijed bolova od gladi ona se ipak potajno spuštala u stambene prostorije i tamo uzimala hranu. U vezi s navedenim slučajem postavlja se pitanje da li su policijski sluţbenici u toj kući stvarno traţili nestalu djevojku ili su samo rutinski obavljali svoj posao čvrsto osvjedočeni da je djevojka napustila rodnu kuću. Dana 1.maja 1964. godine u njemačkom mjestu Kevelareu oko 20,50 sati otac je prijavio nestanak svoje kćeri 7-godišnje Ruth Lemke. Još iste večeri organizirala je policija veliku potraţnu akciju. Učestvovalo je meĎu ostalim i 200 pripadnika Civilne zaštite, Crvenog kriţa i dobrovoljaca vatrogasne straţe. Pilana koja leţi iza roditeljske kuće nestale djevojčice, nije pretraţena, jer je vlasnik bio odsutan, a radiona zaključana. A upravo na tom zemljištu se nalazilo mrtvo tijelo djevojčice. Učinitelj je našao način da uĎe na teren pilane i tamo ostavi mrtvo tijelo. Kada je nakon tri dana ipak izvršena pretraga pilane, policajci su zaboravili da isprazne jedan sanduk čije su ¾ prostora bile ispunjene s kukama za ţeljezničke tračnice. U tom trenutku mrtvo tijelo djevojčice bilo je pod tim kukama. Učinitelj koji je stanovao u blizini kuće nestale djevojčice, a na kojega je na temelju izvjesnih okolnosti ubrzo pala sumnja da ima veze s nestankom djevojčice, dobiva na taj način priliku da mrtvo tijelo prenese na smetljište udaljeno nekoliko kilometara i da ga tamo zakopa. Prilikom ispitivanja drsko odgovara istraţitelju: «Dokaţite mi to, ili mi pokaţite mrtvo tijelo !» U oktobru osumnjičenik za nestanak djevojčice vrši nasilje nad svojom pastorkom. Uhapšen je i odveden u pritvor. Pod dojmom lišenja slobode priznaje da je u maju 1964. ubio Ruth Lemke. Nakon što je djevojčicu silovao, ubio ju je i istoga dana odnio na područje navedene pilane. Dana 5. januara 1965. godine u Njemačkoj jedna kućanica prijavila je nestanak svoje 7-godišnje kćeri Beate Kablau. Nadleţna potraţna sluţba kriminalističke policije započela je sljedećeg dana s potragom. MeĎu prvim mjerama izvršena je pretraga kuće bračnog para Kablau. Za tu svrhu što treba naročito naglasiti odreĎeni su iskusni kriminalistički sluţbenici koji su kuću «pretraţili», pri čemu su se dali voditi od oca nestale djevojčice koji kao loţač poznaje svaki kutak u kući, a osobito u podrumu. Kriminalistički sluţbenici su iz komocije zapostavili provoĎenje detaljne pretrage. Očeva «neizmjerna
119 bol», koji je tako uvjerljivo kukao za nestalim djetetom, nije im dozvolila da postave verziju da su roditelji ubili vlastito dijete. Moţda su kriminalistički sluţbenici traţili ţivo dijete. Zašto nisu postavili i verziju da je dijete moţda ubijeno i da se nalazi negdje u podrumu. Kako se moţe objasniti njihov postupak da su samo jedanput osvijetlili jedan dio podruma obitelji Kablau, iako se drugi dio podruma zbog grananja nije mogao vidjeti. Ţivo dijete bi se pri takvoj pretrazi ako bi moglo, moţda javilo, ali ne i zatučeno mrtvo dijete, koje se nalazilo u tzv. «mrtvom kutu», kao što je bio slučaj. U jednom slučaju 1967. godine takoĎer u Njemačkoj nestao je jedan četverogodišnji dječačić grčkog porijekla. Šumsko područje na kojem je nakon sedam dana neki šumski radnik pronašao djetetov leš, pretraţila su prije toga dva odjeljenja pripremne policije, 26 pasa sa svojim vodičima i jedan helikopter. Ko je kriv? Rutina, pomanjkanje organizacije ili odgovarajućeg rukovoĎenja. Dijete je umrlo od slabosti i hladnoće. Da li je moglo biti spašeno ostaje otvoreno pitanje. Takvih posebno bremenitih promašaja o kojima je bilo riječi, bilo je uvijek. Ovi su evidentirani i analizirani jer je bila riječ o kapitalnim zločinima u prva tri slučaja, a njemačka policija kao vrlo pedantna posvećuje veliku pozornost analiziranju riješenih ili neriješenih slučajevima, primarno radi pronalaţenja propusta u radi i poboljšanja budućeg rada. U slučajevima kada se nestala djeca naĎu ili vrate, u pravilu nitko ne analizira propuste u radu, jer je sve sretno završilo. Naţalost o promašajima koji su navedeni, kao i drugim brojnim promašajima se skoro i ne piše. U razgovoru s kriminalistima koji bi imali što napisati, a ne pišu, ustanovljeno je da se ne ţele zamjeriti kolegama koji su radili na slučaju. Zbog te pogrešne profesionalne solidarnosti nastavljaju se u praksi gomilati slične pogreške naprijed navedenima, često s tragičnim posljedicama.
11.2.1.17. Kriminalističko taktička pitanja u vezi s nestankom osoba U toku operativne obrade koja se provodi u vezi s nestankom osobe javljaju se brojna kriminalističko taktička pitanja na koja treba dobiti odgovor. Ta pitanja variraju ovisno o konkretnim okolnostima svakog nestanka. Ilustracije radi, nastavno se navode neka od tih pitanja: 1. Ko je, kada, gdje i pod kojim uvjetima i okolnostima zadnji vidio nestalu osobu, 2. Šta je u tom trenutku nestala osoba radila, govorila, kako se ponašala, kakvog je raspoloţenja bila i sl. ? Da li je bila sama ili u društvu s nekom osobom ili osobama (navesti osobni opis, broj osoba, spol, pribliţnu dob, opis situacije, način kontakta i dr.), 3. Kako je nestala osoba bila obučena i obuvena. Koje predmete je imala uza se (kovčeţić, torbu, kišobran, mobitel, štap, isprave o identitetu, nakit i druge dragocjenosti, novac, fotografski aparat i sl. uz opis predmeta), 4. Koji cilj i smjer kretanja je nestala osoba navela kao razlog svog udaljavanja ili je nestala iznenada i šutke, 5. Postoje li, i koji, objektivni podaci da je osoba stvarno nestala, 6. Treba nastojati misaono rekonstruirati, a po potrebi i realno, cijeli put kretanja nestale osobe na dan nestanka, ako je to moguće, a po potrebi i kretanje i mjesta zadrţavanja u ranijim periodima (putovi odlaska i dolaska s posla, iz škole, gdje se zadrţavala, koga i u koje vrijeme je posjećivala itd.), 7. Postoje li, i koji, objektivni podaci o namjerama nestale osobe u pogledu pravca udaljavanja i mjesta odlaska, kao i razloga, 8. Da li je nestala osoba imala stvarne razloge, i koje, za iznenadnu promjenu mjesta prebivališta ili boravišta. Da li je govorila nekome, kada i gdje, da se nekoga ili nečega boji, da joj neko, i ko, prijeti, da ima nekakvih problema i kojih ili je to pokazivala na poseban način npr. svojim ponašanjem i drţanjem i sl, 9. Da li postoji bilo čiji, i kakav, interes za nestankom osobe čiji je nestanak prijavljen (dobivanje osiguranja, nasljedstva, onemogućavanje svjedočenja, osveta, nestala osoba je bila osumnjičenik, oštećena i dr.)? Ako je osoba bila osigurana treba vidjeti kod koga, od kada, ko
120
10. 11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
ju je osigurao i pod kojim uvjetima, na koji iznos, ko ima pravo na osiguranje u slučaju smrti nestale osobe itd, U kakvim je odnosima nestala osoba bila sa srodnicima i drugim bliskim osobama (imovinskim, osobnim, radnim, intimnim, sluţbenim i sl.), Ovisno o procjeni u pogledu uzroka nestanka osobe čiji je nestanak prijavljen i očekivanom toku operativne obrade treba nekada već u njenim prvim stadijima pribaviti podatke o osobama koje u slučaju potrebe mogu izvršiti prepoznavanje (identifikaciju) odjevnih predmeta i obuće, nakita i drugih predmeta nestale osobe, kao i eventualno mrtvog tijela i njegovih ostataka, Treba napraviti popis svih osoba s potrebnim podacima i adresama za koje se pretpostavlja da mogu dati korisne podatke u vezi s nestankom osobe. U toku traganja treba stalno vršiti dopunu popisa tih osoba, Da li je nestala osoba posjećivala javne ili tajne lokale, osobito one na lošem glasu (sumnjive) i s kime, kao što su kockarnice, tajne ili legalne javne kuće, navodne salone za masaţu, kladionice, borbe pasa i drugih ţivotinja, da li je pripadala kakvoj sekti i kojoj itd, Ako je nestala osoba već ranije nestajala treba utvrditi zašto, kada, koliko puta, kako dugo je bila odsutna, gdje se zadrţavala u vrijeme nestanka, što je radila i sl. Podaci o ranijim nestancima i sretnim povratcima ne smiju negativno uticati na ozbiljnost u pristupu i zalaganju u odnosu na operativnu obradu koja je u toku kao što su slabljenje kvalitete, intenziteta, obima i tempa obrade i sl, Koji je pretpostavljeni ili znani razlog, ili razlozi, nestanaka (porodični konflikti, svaĎe, razni oblici zlostavljanja (koji, po kome i zašto), sklonost neurednom načinu ţivota i skitanju, «hipijevske» navike, prosjačenje, preljub, prostitucija i drugi oblici nemoralnog načina ţivota, nastranosti, pubertetske krize, preosjetljivost, strah od kazne zbog neuspjeha u školi, izbjegavanje nastupa krivične sankcije, strah od sramote (npr. vanbračna trudnoća), neizlječiva bolest, duševna bolest, dromomanija, nesreća u porodici, teško imovno stanje, nesretna ljubav, povrijeĎena čast i ugled, neutemeljeno sumnjičenje, izvršenje nekog difamantnog djela npr. incesta i sl, Da li je nestala osoba, kada, pred kim i na koji način najavljivala samoubistvene namjere i koliko puta? Da li su postojali samoubistveni motivi i stimulansi i koji (pubertet, menstruacija, trudnoća, babinje, laktacija, erotiziranost, menopauza, muški klimakterij (klimakterij virile), djelovanje droga, apstinencijska kriza kod zlouporabe droga, alkoholizam itd.)? Posebnu paţnju treba obratiti na karakter, raspoloţenje i prilike u kojima je ţivjela nestala osoba. Treba nastojati dobiti odgovor na pitanje: moţe li se prema karakteru i temperamentu nestale osobe, njen nestanak dovesti u vezu sa samoubistvom. Da li je ko u porodici bolovao od duševnih bolesti i kojih, alkoholizma i drugih ovisnosti? Da li je ko u porodici izvršio, pokušao izvršiti ili najavljivao samoubistvo, kada, gdje, kako i zašto, Motiv nestanka nije morao postojati neposredno pred sam nestanak osobe. Zato treba tragati za motivom u prošlosti ţivota nestale osobe. Vaţno je dobiti odgovor i na pitanje da li je nestala osoba bilo kome, kada, kako i gdje saopćila namjeru bjekstva ili samoubistva (gestom, riječju, pismom i sl.). Ukoliko je naĎeno oproštajno pismo, treba s njim u vezi izvršiti detalje provjere i potrebna vještačenja, Ima li indicija i kojih da je nestala osoba ţrtva krivičnog djela i kojeg. Ti indiciji ovisno o svojoj količini i kakvoći mogu biti pravni temelj za poduzimanje hitnih anticipiranih radnji dokazivanja kao što su uviĎaj, pretrage i druge radnje i mjere, Da li je nestala osoba imala dugove i s kog naslova (velike, male, što je relativno i ovisi o imovinskom stanju nestale osobe) i kome je dugovala i od kada? Da li je imala kredite, kakve i kolike. Da li je plaćala kakvu alimentaciju, koliku i kome i po kom pravnom osnovu itd. Da li je nestala osoba imala namjeru napustiti zemlju, legalno ili ilegalno, kada i zašto? Kome je to, kada i na koji način saopćila.
121 21. Kakve su bile ţivotne navike nestale osobe i njen karakter (čudak, seksualne nastranosti i sklonosti, ovisnosti, sklonost avanturizmu i sl.), 22. Ako je riječ o ţenskoj osobi da li je bila trudna i na temelju čega se izvodi ta pretpostavka ili zaključak, u kom mjesecu trudnoće, s kim je zatrudnjela, njen stav prema trudnoći, stav njene porodice, budućeg oca i okoline i sl, 23. Koje su se osobe nalazile prirodom posla, silom prilika ili slučajno na mjestu nestanka ili u njegovoj neposrednoj blizini? Šta su zapazile u kritično vrijeme, 24. Da li se ko, kada, kod koga i na koji način raspitivao za nestalu osobu, 25. Da li je nestala osoba bila i s kim u svaĎi, sukobu i slično i zbog čega? Da li joj je ko prijetio, kada, na koji način, zbog čega, pred kim i dr, 26. Koje su utvrĎene pogreške i proturječnosti u situaciji, iskazima osoba (osobito prijavitelja nestanka) meĎusobno i s utvrĎenim stanjem? Te pogreške mogu biti logičke, psihološke i tehničke prirode. Treba traţiti objašnjenje i opravdanje za njih. One su jaka indicija za simulaciju, 27. Kada se sumnja na ubistvo, a mjerama prvog zahvata je sa sigurnošću utvrĎeno da se ubica ne nalazi u krugu roĎaka nestale osobe, treba ih koristiti u traganju za nestalom osobom, kada se to ocijeni oportunim npr. raspitivanje kod roĎaka, poznanika i prijatelja nestale osobe. Ljudi se usteţu davati izjave policajcima jer ne znaju što se kasnije iz toga moţe izroditi. MeĎutim policajci trebaju sve dobivene navode i utvrĎenja na taj način provjeriti, 28. Isto tako, kada se sumnja na ubistvo, treba izvršiti pregled svih mjesta gdje bi se moglo nalaziti mrtvo tijelo, njegovi dijelovi ili ostaci. Poduzimanje radnji u vezi s navedenim pretpostavlja dobro poznavanje načina sakrivanja mrtvih tijela, 29. Ako srodnici ili osobe kod kojih je ţivjela nestala osoba nisu prijavili ili su prijavili sa znatnim zakašnjenjem njezin nestanak, treba utvrditi razlog takvom postupanju. U slučaju potrebe treba poduzeti hitne anticipirane radnje dokazivanja. U praksi su registrirani slučajevi da se u stanu nalazilo mrtvo tijelo osobe (često raskomadano) u vrijeme kada je prijavljivan njen nestanak, 30. Kada nestanu osobe koje su ţivjele same (stare osobe, neudate ţene ili neoţenjeni muškarci, razni «čudaci» i «samotnjaci», osobe homoseksualne orijentacije, pripadnici ekstremnih vjerskih sekti ili političkih stranaka i sl.), za nestanak se u pravilu saznanje dosta kasno. To oteţava traganje za njima. Uz brojne verzije u takvim slučajevima treba postaviti i verzije o mogućem ubistvu ili samoubistvu. Iako su to dosta rijetki slučajevi treba postaviti i verziju o mogućem ţrtvovanju osobe u okviru nekog ritualnog obreda neke sekte ili da je riječ o antropofagiji (kanibalizmu) i sl. 11.2.1.18. Kada se obustavlja traganje za nestalom osobom Traganje za nestalom osobom smije se obustaviti samo onda kada je ona naĎena ili je sa sigurnošću utvrĎeno da je mrtva, odnosno kada je nedvojbeno utvrĎeno gdje se nalazi. Ako rodbina, prijatelji i poznanici kaţu da im se nestala osoba javila telefonom, pismom ili na drugi način, to nije dovoljan razlog za obustavu traganja, nego za daljnje provjere. 11.2.1.19. Razgovor s pronaĎenom osobom Kada nestala osoba bude naĎena ili se vrati, treba s njom obaviti iscrpan razgovor, kada bude psihofizički spremna za taj razgovor o motivima nestanka, mjestima boravka i zadrţavanja (kretanje), načinu preţivljavanja, s kim se druţila i sl. Iz kriminalističke prakse poznato je da neke nestale osobe u vrijeme nestanka vrše razna ili istovrsna krivična djela kao putujući kriminalci, često serijska, pa tu okolnost treba imati u vidu prilikom razgovora, osobito ako je nestala osoba imala kriminalnu prošlost. Isto tako treba imati u vidu i mogućnost da je nestala osoba bila uključena u terorističke ili neke druge subverzivno-obavještajne djelatnosti.
122
11.2.1.20. Protokoliranje mjera traganja Iako se u slučajevima traganja za nestalom osobom u većini slučajeva ne radi o provoĎenju kriminalističke obrade, o poduzetim mjerama i radnjama sastavlja se zapisnik ili sluţbena zabilješka. ZKP propisuje kada se sastavlja zapisnik o poduzetim radnjama. Ako su činjenice registrirane tehničkim registracijskim sredstvima, skicama, shemama i sl. one će se priloţiti sluţbenim zabilješkama. U dosijeu nestale osobe sluţbene zabilješke i druga pismena i izraţajna registracijska sredstva i načini trebaju se odlagati hronološkim redom i treba ih stalno aţurirati. 11.2.1.21. Analiza slučaja Po završetku traganja, koje je rezultiralo pronalaskom nestale osobe ili njenog mrtvog tijela ili ostataka, treba provesti detaljnu analizu poduzetih mjera i radnji u konkretnom slučaju i utvrditi sve ono što je bilo poduzeto u okviru neposrednog traganja, osobito ono što je bilo ključno za uspjeh ili neuspjeh traganja. S tim treba upoznati kompletan operativni sastav koji je sudjelovao u mjerama traganja, a u odreĎenim slučajevima i mnogo širi sastav policijskih sluţbenika. 11.2.1.22. Uloga profesionalnog policijskog morala Postupak u vezi s nestancima osoba traţi visoke radne i profesionalne standarde policajaca. Temeljno načelo kojeg se moraju pridrţavati je načelo zakonitosti. Istina se moţe utvrĎivati samo na temelju zakonski prihvaćenih i moralno opravdanih taktičko-tehničkih načina i metoda. Savremeni policijski moral traţi, uz ostalo, da se rezultati rada podvrgnu strogoj i detaljnoj analizi (kontroli). Policija mora postupati lege artis i biti djelotvorna, a primijenjena sredstva i metode moraju biti prikladni. Pri tome se mora čuvati od neosnovanih zahvata u ličnost pojedinaca i prava fizičkih i pravnih osoba. Profesionalni policijski moral policajaca ne temelji samo na pisanim pravilima postupanja. On mora biti komponenta utkana u strukturu pojedine mjere i radnje i postupka u cjelini. On treba u prvi plan staviti stručnu sposobnost, profesionalnu odgovornost, objektivnost i kritičnost u radu i niz drugih osobina koje igraju ključnu ulogu u funkcioniranju konkretnog preventivno-represivnog sistema policijskog djelovanja. Primjena pravila policijskog morala ukazuje se osobito potrebnom u dvojbenim situacijama zbog nedorečenosti pravnih propisa, otvorenim problemima upotrebe odreĎenih sredstava u postupku razjašnjavanja činjenica i sl. Njeno je značenje u svakodnevnom radu policije mnogo veće od paţnje koja joj se poklanja. Vidimo da je policijski moral sistem etičkih obrazaca specifičnih za policiju kao profesionalnu grupu prema kojima se prilikom vršenja svoje stručne aktivnosti trebaju vladati policajci. Taj moral je usko vezan uz profesionalne običaje u policiji. Profesionalni običaji u policiji odreĎuju načine po kojima će se policijske aktivnosti odvijati da bi se što učinkovitije izvršila društvena uloga policije. To znači da svaki policijski posao mora biti obavljen stručno i pravovremeno uz primjenu svih onih mjera koje se u toj struci i konkretnoj situaciji smatraju potrebnima da on bude dobro obavljen. Osnovne elemente profesionalnih običaja u policiji treba ugraditi u nastavne planove i programe kod školovanja policajaca. Pravilan izbor i pravilno školovanje policajaca jedan je od najznačajnijih preduvjeta za uspješno obavljanje policijskih poslova, pa tako i ovih o kojima je bilo riječi. Specifičnost policijskog posla i naglašena opasnost od mogućih profesionalnih deformacija traţi na strani policajaca visoke radne standarde. Ti su standardi različiti u različitim drţavama, ali kao općeprihvaćeni standardi policajaca danas vrijede standardi vezani uz psihofizičke, karakterne, emotivne i druge osobine policajaca. Od policajaca se traţi dobro poznavanje propisa i stanja i kretanja kriminaliteta. Policajci moraju ispravno shvaćati operativne situacije i problemski ih ocjenjivati. Moraju razvijati sposobnost za alternativna odlučivanja, donošenje ispravnih i utemeljenih odluka i da ih adekvatno obrazlaţu. Oni moraju poznavati, shvaćati i ocjenjivati značaj i karakter propisa koje primjenjuju u svom radu, a odnose se na policijsku sluţbu itd.
123
11.2.2. Neposredna potraga-potjera za osobom u bjekstvu Ovlašteno sluţbeno lice koje doĎe na lice mjesta neposredno nakon izvršenja krivičnog djela, a izvršilac krivičnog djela se još tu nalazi, duţni su poduzeti radnje da zaustave daljnje djelovanje izvršioca i spriječi nastupanje novih posljedica. Takvu osobu potrebno je uhapsiti59, s tim da se vodi računa o zaštiti tragova koji se nalaze na njemu. Istome treba onemogućiti da pere ruke i uklanja druge tragove sa sebe. Najbolje je da se takva osoba sluţbenim vozilom, vodeći računa o transferu mikrotragova (sjedišta zaštititi PVC folijom), privede u sluţbene prostorije gdje bi se nastavilo s daljnjom kriminalističkom obradom. Ako će biti proveden uviĎaj, takve osobe trebaju biti zadrţane radi pruţanja informacija uviĎajnom organu shodno odredbama ZKP-a. U situacijama kada ovlaštena sluţbena lica doĎu na lice mjesta, a izvršilac se tu ne nalazi potrebno je poduzeti potjeru za izvršiocem krivičnog djela uz koordinaciju djelovanja s ostalim agencijama. Tu koordinaciju će vršiti operativno deţurstvo na nivou policijske uprave, odnosno više organizacione jedinice. Poduzimanje potrage se mora vršiti uz maksimalno visok stepen organizovanosti i planskog postupanja. S obzirom da je u pitanju unaprijed predviĎena, sveobuhvatna i permanentna aktivnost organa unutrašnjih poslova, ona mora biti razraĎena do najsitnijih detalja i pojedinosti. Njeno poduzimanje se vrši samostalno, ali se moţe i kombinovati i s drugim operativno-taktičkim mjerama. (Aleksić Ţ; Milovanović Z; 1993; 207.) Sličnog mišljenja je i Perić V. (Perić V; 1987; 411.) koji kaţe da „kao sloţena operativna akcija, potraga zapravo predstavlja skup meĎusobno povezanih i sinhroniziranih operativnih radnji i mjera kao što su: pretraga terena, blokada, racija, zasjeda, pregled ili pretres vozila, pretres osoba, legitimisanje, kontrola sumnjivih osoba itd. Koje će se sve od pomenutih i drugih radnji i mjera poduzeti, koliki će se broj operativnih kadrova angaţovati u akciji, koja će područja biti obuhvaćena akcijom itd. – sve to ovisi o sloţenosti i teţini svakog konkretnog slučaja―. Ništa drugačijeg mišljenja nisu ni Modly D..i Korajlić N. (Modly D; Koralić N; 2002; 472.) s tim što navode „Potraţne verzije“, koje „su pretpostavke o mjestu gdje se nalaze osobe, tragovi i predmeti čije se postojanje utvrĎuje―. No, prilikom kontrole područja na kojem se preduzima potraga trebalo bi prilikom legitimisanja posebno obratiti paţnju na skupine lica koja bi se po nekim svojim obiljeţjima mogla dovesti u vezu s izvršenim takvoga djela, vršiti provoĎenje racije na mjestima gdje se okupljaju osobe čijoj bi skupini mogao na osnovu prikupljenih obavještenja pripadati izvršilac. U okviru ovog usmjerenog traganja trebalo bi izvršiti provjere po hotelima, motelima, prenočištima, noćnim klubovima i drugim legalnim i ilegalnim objektima, vršit nadzor nad sredstvima javnog prevoza (autobuske i ţeljezničke stanice, aerodromi, luke i dr.) i drugim objektima gdje zalaze osobe iz kriminalnog miljea. Ukoliko se radi o izvršiocu koji je iskazao posebnu agresivnost, koji je naoruţan i sklon pruţanju otpora, a obično su ove kategorije izvršilaca takve, angaţovat će se i jedinice specijalne policije koje su opremljene i osposobljene za obavljanje takvih zadataka. Njihov će angaţman biti potreban kako kod neposrednog hapšenja, tako i kod pretrage terena ili neposrede potrage za izvršiocem krivičnog djela, naročito kroz ruralna i naseljena područja. Naročito značajna pomoć ovih jedinica je od njihovih posebnih timova za obavljanje zadataka pod vodom ili u dubokim jamama i špiljama. Kod ovih jedinica naročito je značajno spomenuti i korištenje psa tragača i psa napadača prilikom samog hapšenja. (Pavliček J; 2002;) U situacijama gdje se radi o izvršiocima koji nisu profesionalci, zabiljeţeni su slučajevi da izvršilac ode s mjesta dogaĎaja, no nakon kraćeg vremena doĎe sam da se prijavi i preda sredstvo izvršenja. No u drugim slučajevima kada se radi o iskusnim kriminalcima, izvršilac, koji je svjestan da će ga ovlaštena sluţbena lica brzo identifikovati, bjeţi s mjesta dogaĎaja radi uklanjanja tragova sa sebe, odbacuje sredstvo izvršenja i osigurava si kvalitetnu pravnu pomoć. U takvim slučajevima gdje je vrlo brzo identifikovan izvršilac, govorimo o neposrednom traganju za osobom.
59
Hapšenje je čin hvatanja neke osobe zbog navodno izvršenog krivičnog djela ili na temelju akcije nadleţnih organa. (Modly D; Korajlič N; 2002; 148.)
124 11.2.3. Taktika lišenja slobode osumnjičene osobe Lišenje slobode (hapšenje) je oduvijek bilo jedan od najopasnijih elemenata policijskog posla. Pokušaj lišenja slobode (hapšenja) rezultiraju mnogim zakonskim problemima, te iz ovog razloga, za kriminalistu je veoma vaţno da zna kako da sprovede hapšenje uz najmanju moguću opasnost po njega samog, po javnost i uhapšenu osobu uz poštivanje njegovih ljudskih prava što mu garantuje i ZKP. Kao najblaţi oblik lišenja slobode po ZKP je «Zadrţavanje na mjestu učinjenja krivičnog djela», Smisao odredbe je u tome da se ovlaštenim sluţbenim osobama da mogućnost da osobe zatečene na mjestu učinjenja krivičnog djela zadrţe kada je to potrebno. Razlog za zadrţavanje osoba na licu mjesta moţe biti radi prikupljanja izjava od tih osoba, ako te osobe mogu dati obavještenja vaţna za krivični postupak. Pored neposrednih očevidaca krivičnog djela, mogu se zadrţati i druge osobe, koje na bilo koji način mogu dati odreĎena saznanja o krivičnom djelu, učinitelju i drugim vaţnim okolnostima. O zadrţavanju osoba, ovlaštene sluţbene osobe duţne su obavijestiti Tuţitelja, a takoĎer su duţne saopćiti osobi da se ima zadrţati, te poučiti osobu o njenom pravu, da moţe uloţiti prituţbu Tuţitelju. MeĎutim, ako postoje osnovi sumnje da je lice učinilo krivično djelo i ako postoji ma koji zakonski razlog za pritvor, nadleţni organ momoţe osobu lišiti slobode. Lišenje slobode od strane ovlaštenih sluţbenih lica predstavlja kratkotrajnu i privremenu mjeru. U praksi se veoma često postavlja pitanje vremena koje se računa kao početak trajanja te mjere, jer procesnom normom nije utvrĎeno to vrijeme. Naše mišljenje je da bi se taj trenutak mogao vezati uz svako ograničenje slobode koje ima značenje prinudnog zadrţavanja. Nije pravilo, ali lišenju slobode zna prethoditi dovoĎenje, kao mjera prisile za osiguranje prisutnosti optuţenog i uspješno voĎenje krivičnog postupka, koja je lakša mjera od lišenja slobode. Kada pomenemo lišenje slobode (hapšenje), dovoĎenje, ne moţe a da se ne pomene upotrebu sile. Primjenom krivično procesnih mjera, povećava se mogućnost da ovlaštena sluţbena lica u odreĎeno vrijeme i pod odreĎenim uslovima moţe upotrijebiti vatreno uruţije ili drugo predviĎeno sredstvo kako bi izvršila svoju duţnost. Ovlaštena sluţbena lica su ovlaštena na osnovu zakona da upotrijebe silu kako bi zaštitili dobrobit graĎana, uz uspostvljanje ravnoteţe koja se odnosi na poštovanje ljudskih prava. U većini slučajeva, ovlaštena sluţbena lica će biti u mogućnosti da pripremi i planira lišenje slobode (hapšenje). Kada se lišenje slobode (hapšenje) planira, pozicija i odgovornost svakog od učesnika hapšenja treba biti unaprijed odreĎena. Nedostatak planiranja je glavni razlog zašto tokom lišenja slobode (hapšenja) dolazi do povrijeĎivanja kako ovlaštenih sluţbenih lica tako i osumnjičenih. Kada se hapšenje planira, svaka mogućnost se ispita i ovlaštena sluţbena lica su postavljena tako da spriječe svaki pokušaj bijega osumnjičenog. Najbolje sredstvo za spriječavanje pruţanja otpora prilikom hapšenja jeste veći broj ljudi koji će sprovesti tu akciju. MeĎutim, u nekim situacijama veliki broj ovlaštenih sluţbenih lica moţe da bude i taktički loš potez, iż razloga što se ovlaštena sluţbena lica tada oslanjaju na prisustvo većeg broja ovlaštenih sluţbenih lica, a to moţe rezultirati ili neuspjelom lišenju slobode ili pak povreĎivanju ovlaštenih sluţbenih lica, ukoliko doĎe do upotrebe vatrenog oruţija. Ako se zna da će se sprovesti hapšenje, mora se uzeti u obzir lokacija, moguću reakciju osumnjičenog i kada je to moguće. Mora se imati dovoljan, ali ne pretjeran broj ovlaštenih sluţbenih lica u podršci kako bi se smanjila mogućnost opiranja hapšenju. Najbitniji uslov koji treba biti ispunjen jeste da bi najmanje dva sluţbeno ovlaštena lica trebala sprovesti hapšenje. Ako je to moguće, preporučuje se uvijek sa sobom povesti i uniformisanu sluţbeno ovlaštenu osobu. Ovo je iz razloga bezbjednosti uhapšenog, kriminaliste i prolaznika/posmatrača. Prilikom hapšenja kako navodi Korajlić N. (Korajlić N; 2003; 234-235.) trebale bi se slijediti sljedeće procedure: Glas ovlaštenog sluţbenog lica koji pristupa licu koje treba uhapsiti treba da bude autoritativan, postojan i odlučan,, te se prestaviti licu kao ovlašteno sluţbeno lice, verbalno, ako nema mogućnosti drugačije i veoma jasno treba reći osobi da je uhapšena. Ovo je vrlo značajno, jer ako osobi nije rečeno da je uhapšena, onda ona nije obavezna da se preda bez opiranja. Treba dati jasne, razumljive upute, te ako je u pokretu narediti da se zaustavi i uvijek treba
125 nastojati da se razgovara sa osumnjičenim bez tjelesnog kontakta. IzmeĎu ovlaštenog sluţbenog lica i osumnjičenog uvijek treba da bude odgovarajuća razdaljina. Treba nastojati da se bude u superiornoj poziciji. Oruţje treba uvijek da bude zaštićeno. Stopala treba da budu malo razdvojena, a dominantna noga bude pola koraka pomjerena unatrag, Zauzeti stav sa slabije strane osumnjičenog (slabija strana će se utvrditi promatranjem), kao i kretati se kada se i osumnjičeni kreće, treba biti na dva metra udaljenosti od osumnjičenog, stati tako da se blokira najočiglednija putanja bjekstva;. Ne iskazivati bilo kakve emocije, ali biti spreman da se brzo reaguje u trenutku kada se dodirne osumnjičeni; Treba biti pun samopouzdanja. Ponašati se tako kao da se svaki dan sprovodi hapšenja, kao da je to nešto prirodno i normalno i kao da očekujete da se osumnjičeni povinuje svim zahtjevima; Nipošto ne biti neodlučan. Kada se započne s hapšenjem, treba nastaviti da ga se sprovode na miran i uvjeţban način; Prilikom preliminarnog pretresa osumnjičenog treba ostati u uravnoteţenom poloţaju i ne biti zbunjen i neoprezan, slijedeći stndardne procedure prilikom pretresa uz poštivanje zakonske procedure; Svakoj uhapšenoj osobi treba staviti lisice. Lisice se koriste kako bi se umanjila potencijalna opasnost koja prijeti od strane uhapšene osobe. Lisice treba staviti tako da mu ruke budu na leĎima. Stavljanje lisica osumnjičenom obaviti tako da se ruke nalaze sprijeda kada osoba sprovodi na duţe relacije; Prilikom transporta vozilom osumnjičenog treba smjestiti na zadnje sjedište iza suvozača. (vozilo sa 4 vrata). Najvaţnije je da se izbjegne smještanje osumnjičenog na sjedište do vozača, a prilikom ulaska u vozilo, treba pomoći osumnjičenom da uĎe u vozilo kako ne bi došlo do povrijeĎivanja, kao i obavezno stavljanje sigurnosnog pojasa osumnjičenom i skloniti oruţje kako ne bi bilo dostupno osumnjičenom; Kada je osumnjičeni ţenskog spola ili pak muškog, treba zapisati vrijeme i kilometraţu na brojčaniku prjevoznog sredstva i kada je izvedena iz istota, kako bi se otklonije moguće zloupotrebe; Kada je osumnjičeni napustio vozilo, druga ovlaštena sluţbena lica bi trebala da pretraţe vozilo kako bi se utvrdilo postojanje predmeta koje je osumnjičeni mogao sakriti tokom voţnje. Zabiljeţiti u biljeţnicu vrijeme kada su osumnjičenom stavljene lisice kao i vrijeme kada su skinute. Zabiljeţiti i u kakvom su stanju bili zglobovi nakon uklanjanja lisica. Nakon privoĎenja uhapšene osobe neophodno je da ovlašteno sluţbeno lice pripremi kompletan izvještaj o specifičnostima hapšenja i razlozima zbog čega je hapšenje izvršeno. Stoga je, veoma vaţno da ovlašteno sluţbeno lice biljeţi sve poduzete aktivnosti kao i sve vrste razmjene koje su načinjene prije, tokom ili nakon hapšenja, odnosno sve dok osumnjičeni nije sproveden u sluţbene prostorije. U situacijama kada je osumnjičeni nedostupan ili nije moguće utvrditi mjesto njegovog boravka za njim se raspisuje lokalna potraga gdje se dostavlja i fotografija traţene osobe s kojom se trebaju upoznati ovlaštena sluţbena lica kako na lokalnom nivou, tako i na kantonalnom, federalnom i drţavnom, a po potrebi raspisat će se i meĎunarodne potaga putem Interpola, ali samo naredbom suda u kasnijim fazama postupka. U opisnom dijelu potrage potrebno je naglasiti da se radi o opasnoj osobi, koja koristi vatreno oruţje i druge pojedinosti koje su od značaja. Kada se osoba pronaĎe obustavlja se daljnje traganje za njima. 11.2.4. Taktika prikupljanja obavještenja od osumnjičenih lica poligrafskim ispitivanjem
126
Poligrafsko testiranje je specifična forma informativnog ispitivanja osumnjičenog lica, koje moţe obaviti za to specijalizovano ovlašteno sluţbeno lice uz upotrebu poligrafa60. Danas široko prihvaćen naziv «poligraf» nije adekvatan, jer ga susrećemo u različitim naučnim oblastima kao tehnički termin. Pravilan naziv bio bi ―detektor emocija‖. U osnovi taj termin označava ureĎaj koji istovremeno biljeţi više podataka (parametara). U psihologiji poligraf je standardna oprema kojom se vrše psihofiziološka mjerenja. U kriminalističkoj primjeni poligrafa koriste se takoĎer uobičajeni psihološki eksperimentalni postupci. U poligrafskom istraţivanju susrećemo kontrolne i eksperimentalne grupe, statističku obradu podataka, utvrĎivanje validnosti poligrafskih testova, primjenu psiholoških testova ličnosti, inteligencije i sl. Svi poligrafi standardne konstrukcije koji se koriste u kriminalističke svrhe utemeljeni su na instrumentalnoj kontroli fizioloških područja kardiovaskularnog sistema, disanja i električne provodljivosti koţe. Ovisno o modelu i proizvoĎaču, moţe se koristiti različitim dodatnom opremom za preciznije očitavanje temeljnih parametara, npr. pletizmografska registracija periferne vazomotoričke aktivnosti (PLE), monitor srčanog ritma (Cardio Activity Monitor, Heart Rate Monitor). Neki modeli imaju ergografske ureĎaje za kontrolu pokreta mišića i druge ureĎaje. Ove promene autonomnih funkcija nisu pod voljnom kontrolom, a u toku poligrafskog ispitivanja otkrivaju se uveličavanjem i registrovanjem tih funkcija višestrukim crtanim krivuljama koje registruju intenzitet pojedine fiziološke funkcije prilikom davanja odgovora na pojedina "kritična" pitanja. Za poligrafsko ispitivanje karakteristično je da osumnjičeni, ukoliko je nevin i ne zna za detalje krivičnog djela, neće imati adekvatne fiziološke reakcije prilikom davanja odgovora na pojedina pitanja, dok će učinilac, kome su poznati svi detalji krivičnog djela, na pojedina pitanja, pored negiranja teško ostati ravnodušan, pa ipak rezultati poligrafskog ispitivanja u krivičnom postupku ne čine dokaz. Opravdanost za to nalazi se u fiziološkim promjenama u organizmu čovjeka, koje ne moraju uvijek biti posljedica laţnih odgovora, nego to mogu biti i najrazličitija uzbuĎenja i nevinih lica. Pored toga, za poligrafsko ispitivanje osumnjičeni treba da da svoj pristanak za testiranje; treba da je punoljetan; da je tjelesno i duševno zdrav, i da nije suviše star, odnosno, da ga nije zahvatila starosna senilnost. Poligrafski se ne mogu ispitivati ţene u trudnoći.61 Poligrafski ispitivač ne provodi samo poligrafsko ispitivanje nego vodi i informativne razgovore i intervjue s ispitanikom prije, tokom i nakon poligrafskog testiranja. On mora vladati kriminalističkim i pravnim znanjima i traţi se posebna specijalizacija. (Modly D; Korajlić N; 2002; 456.) «Po prirodi svog poziva poligrafist mora raspolagati s odreĎenim fondom teorijetskih znanja iz područja psihologije kriminalaca. Riječ je o poznavanju ljudi iz tzv. kriminalnog miljea, jer se s njima najčešće susreće u svom radu. Poznavanje ljudi temelji se na primjeni nekih iskustvenih načela ţivota i psihologijskih tehnika. Kao što sam naziv kaţe, poligrafsko ispitivanje je ispitivanje ljudi. Zato se od poligrafiste traţi da kod ljudi bez obzira na dob, spol, rasu, društveni sloj i sl. pronaĎe «djelotvoran komunikacijski uzorak ponašanja». (Modly D; 2000; Pula.) 60
Poligraf (lat. Poly-više, Grafo-pišem) Roso Z. takoĎe napominje da kada se govori o uslovima za testiranje ističe da se testiranju podvrgavaju samo one osobe koje ispunjavaju propisane uvjete u pogledu dobi, zdravlja, starosti itd. Da bi se primijenio poligraf, potrebno je dobrovoljni pismeni pristanak osobe, kao i upozorenje da se ne mora podvrći testu ako ne ţeli, te moţe da u bilo kom momentu odustati od daljnjeg testiranja. (Roso Z; 1987; 93.) Dosta detaljnije o uslovima za primjenu poligrafskog testa je obraĎeno od strane Modlya D., (Modly D; 1998; Leksikon;823-824.) gdje kaţe da «jedan od osnovnih preduvjeta je upozorenje dato osobi koju treba testirati da se nije duţna podvrći poligrafskom testiranju. Ukoliko osoba da pristanak ili odbije podvrgavanje testu to treba zapisnički konstatirati (protokolisati). Odbijanje davanja pristanka za poligrafsko testiranje ne treba isključivo tumačiti kao dokaz krivnje, jer postoje razni razlozi zašto osobe izbjegavaju poligrafsko testiranje, npr. strah da se ne otkriju neke intimne stvari iz privatnog ţivota koje su difamantne, ali nemaju veze s krivičnim djelom u vezi s kojim se vrši testiranje». 61
127 Za uspešno poligrafsko ispitivanje osumnjičenih lica značajno je na umu imati sledeće: da se o krivičnom dogaĎaju ili barem o bitnim detaljima toga dogaĎaja što manje zna u javnosti, a to podrazumeva: da se sa mesta dogaĎaja udalje znatiţeljna lica; da ovlaštena sluţbena lica ne komentarišu dogaĎaj; da o tome ne piše štampa, i slično; da se osumnjičeni pre poligrafskog ispitivanja uopšte ne ispituje o krivičnom delu za koje he biti testiran, a u pojedinim slučajevima do neposrednog testiranja da mu se i ne saopštava da će mu biti ponuĎeno poligrafsko testiranje; da se osumnjičenom na druge načine - indirektno, ne daje do znanja kojim se činjenicama i okolnostima daje primarno značenje u postupku. Na kraju treba reći da je poligraf veoma značajno pomoćno sredstvo u rasvetljavanju krivičnih djela i otkrivanju njihovih izvršilaca, i da su rezultati poligrafskog testiranja, bez obzira što nisu dokaz u krivičnom postupku, od velike koristi za utvrĎivanje istine, eliminaciju nevinih lica i vaţan su putokaz u pronalaţenju materijalnih dokaza. No, iako nije dokaz u krivičnom postupku, ne znači da njegova primjena nije na zakonu zasnovana, jer je ZKP, to je regulisano. Smatramo da poligrafsko ispitivanje treba odrediti uvijek, ukoliko to financijske i organizacijske okolnosti dozvoljavaju, kad razjašnjavanje kriminalnog slučaja to imperativno traţi. Pri tome teţina i društvena opasnost kriminalnog dogaĎaja ne bi trebali biti primarni kriteriji za odreĎivanje poligrafskog ispitivanja. Kriterij treba biti sloţenost i kompliciranost u razjašnjavanju kriminalnog dogaĎaja. 11.2.5. Zasjeda Zasjeda je organizovana kriminalističko-taktička radnja koja se sastoji u tajnom osmatranju i nadziranju prostora ili objekata radi otkrivanja i hapšenja učinilaca krivičnih djela. Za uspješnost zasjede bitno je pridrţavati se kriminalističkih načela brzine, iznenaĎenja i konspirativnosti (tajnosti). S obzirom na cilj i zadatak zasjeda moţe imati istovremeno represivni i preventivni karakter, s tim da konspirativnost i iznenaĎenje čine suštinu zasjede. Konspirativnost je bitna u toku pripremanja zasjede a sastoji se, prije svega, u tajnom izviĎanju i osmatranju mjesta postavljanja zasjede, tajnom provjeravanju interesantnih lica i, svakako, tajnom radu svakog policajca ponaosob. Prilikom zaposjedanja mjesta zasjede i samog boravka u zasjedi konspirativnost mora biti na najvećem mogućem nivou, jer u protivnom zasjeda neće biti efikasna. Hapšenje učinioca krivičnog djela mora biti iznenadno i munjevito kako ne bi uspio pruţiti otpor, pobjeći, te odbaciti ili uništiti predmete krivičnog djela. Zasjeda se postavlja na pogodnom mjestu, tj. mjestu gdje se očekuje nailazak sumnjivog ili sumnjivih lica, ili u neposrednoj blizini mjesta gdje se, na primjer, vrši ulična preprodaja droge. To mogu biti mjesta kao što su: park, šetalište, trg, pločnik prometne ulice, kafe bar, diskoteka, autobusna ili ţeljeznička stanica, ili kuća odreĎenog kriminalca. Zasjedom se, dalje, otkrivaju i hvataju lica koja se bave raznim krivičnim djelima, kao što su: trgovina ljudima, falsifikovanje novca ili dokumenata, ilegalna prostitucija, trgovina oruţjem itd. Ukoliko je riječ o preventivnoj zasjedi, onda se radi o procjeni mjesta gdje se planira učiniti krivično djelo. Naime, ukoliko policija doĎe do informacije da kriminalci planiraju učiniti odreĎeno krivično djelo, kao na primjer opljačkati banku, onda će se postaviti zasjeda upravo na tom objektu kojeg kriminalci namjeravaju napasti. Cilj je da se spreči učinjenje krivičnog djela a da se kriminalci uhapse. Nakon izvršene zasjede poduzimaju se i druge kriminalističke i istraţne radnje, kao što su hapšenje, pretresanje lica i objekata, privoĎenje, obavljanje informativnog razgovora itd. (Petrović B; 2006; 6.) 11.2.6. Upotreba specijalno dresiranih pasa U mnogim segmentima policijskog rada koriste se specijalno dresirani psi, čija uloga je ponekad od neprocjenjive koristi za rad policije. Nesumnjivo je da su čula psa mnogo razvijenija od čovjekovih. Tako na primjer, čulo sluha je tri puta osjetljivije od čovječijeg, čulo vida takoĎe jer pas zapaţa pokrete na većoj udaljenosti a dobro vidi i u mraku, dok je čulo mirisa najdragocijenija vrijednost ovakvog psa. U
128 kinologiji je dokazano da je u odnosu na neke materije njuh psa savršeniji i osjetljiviji gotovo milion puta od čovječijeg. S obzirom na izvanredne mogućnosti svojih čula, pomoću specijalnih dresura psi se mogu osposobiti za slijedeće namjene: tragači, zaštitni psi, psi čuvari, psi za vezu i sanitetski psi. Ovom prilikom osvrnućemo se samo na pse tragače. Oni mogu posluţiti u traganju za licima, leševima, ali i nekim predmetima krivičnih djela kao što su droge i eksploziv. S obzirom na specifičnost i intenzitet mirisa pojedinih droga, sluţbeni psi se mogu najbrţe dresirati za pronalazak kanabisa i opijuma, dok je za pronalazak heroina, morfina i kokaina potrebna dugotrajnija dresura. Postoji mogućnost da se odreĎeni psi dresurom osposobe za otkrivanje i pronalazak nekih halucinogenih droga i amfetamina. Psi tragači uvijek dejstvuju u saradnji sa vodičem. Oni se mogu uspješno koristiti za otkrivanje droge prilikom pretresa kuće, lica, putničkih automobila, voza, aviona, broda, raznih skladišta i magacina, javnih objekata, graničnih prelaza i otvorenog prostora. Hašiš, na koji su najosjetljiviji, mogu otkriti ako je svjeţe zakopan i na dubini od 30 centimetara u zemlji. Osnovni preduslov za uspješno pronalaţenje sakrivene droge je da pas bude doveden u odreĎeni uţi lokalitet gdje se pretpostavlja da je droga sakrivena. Dakle, ne moţe se pas dovesti u neku ulicu pa da prolaskom pored kuća otkrije sakrivenu drogu, već ga treba dovesti u odreĎeni objekat koji će se kompletno pretraţiti. Naravno, to pretraţivanje mora biti pod budnom paţnjom vodiča i njegovim uputama, kako bi se sumnjivi objekat ili mjesto zaista detaljno pretraţili. Iz ovog moţemo zaključiti da je neophodna saradnja policajca specijaliste za otkrivanje i istraţivanje droga i vodiča dresiranog psa, kako bi se što efikasnije iskoristilo čulo mirisa psa u svakom konkretnom slučaju. (Petrović B; 2006; 7.) 11.2.7. Praćenje Praćenje predstavlja operativnu taktičku meru i radnju koja se sastoji u tajnom sleĎenju odreĎenih lica u kretanju, kao i u neprimjetnom posmatranju tih lica, u cilju zapaţanja i registrovanja svih okolnosti koje su značajne za razjašnjavanje konkretnog krivičnog slučaja. Ovu radnju po pravilu realizuju ovlaštena sluţbena lica, a vrši se najčešće u pogledu rasvjetljavanja kompleksnih i teških krivičnih djela i otkrivanja njihovih izvršilaca, kao i saučesnika u izvršenom djelu, a naročito kada je riječ o izvršiocima koji su djelovali organizovano, povezani u grupu, ili drugu kriminalnu organizaciju. Praćenjem se najčešće ostvaruju sljedeći ciljevi: 1. prikupljanje osnovnih podataka o osobi koja je objekt praćenja, kao što su: podaci o mjestu stanovanja, ţivotnim navikama, zaposlenju, ponašanju, prijateljskim ipirofesionalnim kontaktima, kriminalnim vezama, itd. 2. utvrĎivanje identiteta sumnjivih osoba, bez legitimisanja; 3. upoznavanje okoline u kojoj osumnjičeni ţivi i djeluje, uz zapaţanje i identifikovanje svih drugih sumnjivih osoba koje su povezane sa osumnjičenim, te otkrivanje karaktera njihovih kriminalnih veza; 4. Otkrivanje tajnih skloništa i skrovišta osumnjičenih. u kojima se oni sami kriju, ili ih koriste za sakrivanje predmeta krivičnog djela, sredstava izvršenja (npr. oruţja i municije), ili drugih stvari; 5. utvrĎivanje eventualnih priprema osumnjičenih, ili drugih lica, za izvršenje novog krivičnog djela; 6. identifikovanje lica kojima će se predati predmeti krivičnog djela. kao i osoba koje su potencijalni prikrivači ili pomagači nakon izvršenog djela; 7. hvatanje pojedinih učinilaca prilikom izvršenja krivičnog djela („in flagrant! delicto"), što je često moguće u pogledu dţeparenja, krijumčarenja, pre vara, iznuda i ucjena, špijunaţe, itd.; 8. utvrĎivanje i korišćenje najpogodnijeg trenutka za pretresanje stana, ili drugih prostorija osumnjičenih, uz stvaranje uslova za lišenje slobode pojedinih lica (kada za to postoji zakonski osnov), na pogodnom mjestu i u odgovarajuće vrijeme;
129 9. prikupljanje svih dostupnih informacija u obliku indicija i dokaza o vrsti, karakteru i obimu cjelokupne kriminalne djelatnosti osumnjičenog, njegovih saučesnika i saradnika. Postoji više vrsta praćenja. Prema subjektu koji ga realizuje, razlikuju se: 1. praćenje od strane ovlašćenih sluţbenih lica, što predstavlja redovan (uobičajen) oblik vršenja ove kriminalističke radnje i 2. praćenje od strane dobronamjernih graĎana ili saradnika policije, što predstavlja izuzetak, koji se primjenjuje krajnje rijetko, samo kada ne postoje uslovi da tu mjeru obave ovlaštena sluţbena lica. Prema načinu na koji se vrši, postoje dve osnovne vrste praćenja: 1. praćenje pješačenjem i 2. praćenje korišćenjem nekog prevoznog sredstva (najčešće automobila a rjeĎe, bicikla, motocikla, teretnog automobila, ili nekog drugog vozila). Prema prostoru u kome se preduzima, razlikuju se: 1. praćenje u otvorenom prostoru (na ulici, auto-putu, javnim površinama, itd.) i 2. praćenje u zatvorenom prostoru (u sredstvima javnog prijevoza, restoranima, hotelima, itd.). Ova dva vida praćenja se u praksi najčešće meĎusobno kombinuju i smjenjuju, zavisno od kretanja lica, koje predstavlja objekt praćenja, uz paralelno stavljanje tog lica pod prismotru. Osoben oblik praćenja, koji se takoĎe često kombinuje sa prismotrom, predstavlja ubacivanje u kriminalne grupe i druge organizacije kriminalaca, koje najčešće formiraju krijumčari narkotika i oruţja, teroristi, kao i drugi učinioci teških krivičnih djela. Ovakvo praćenje se najčešće primenjuje kad su svi prethodni pokušaji razotkrivanja kriminalne organizacije propali, pa infiltracija meĎu kriminalce ostaje kao poslednje sredstvo. Sluţbena lica koja realizuju praćenje moraju biti posebno obučena za preduzimanje ove vaţne operativne mjere. Oni treba da budu sposobni da pravovremeno i efikasno reaguju u svim uslovima djelovanja, a posebno u trenucima nagle promjene situacije, npr. kada praćena osoba brzo promijeni sredstvo ili način kretanja. Sluţbena lica moraju da efikasno zapaţaju i najsitnije detalje tokom praćenja, te da budu sposobna za njihovu preciznu reprodukciju, u čemu im značajnu olakšicu pruţaju raspoloţiva tehnička sredstva. Posebno je vaţna fizička kondicija operativaca, jer od sposobnosti izdrţavanja fizičkih napora, uz očuvanje pune mentalne koncentracije neposredno zavisi uspjeh praćenja. Osnovni uslov uspješno izvedenog praćenja je njegova tajnost, odnosno neprimjetnost ili neuočljivost. Ovo posebno vaţi u slučajevima kada su objekti praćenja osumnjičeni koji su ili veoma iskusni kriminalci, ili oni potencijalni učinioci koji razloţno pretpostavljaju da ih neko prati. Pojedini kriminalci rutinski, tokom svog uobičajenog kretanja provjeravaju da li su praćeni. Oni zato primjenjuju brojne trikove; iznenada i potpuno neočekivano menjaju pravac kretanja, skreću levo ili desno, kreću se u krug po gradskoj četvrti i pri tom više puta menjaju smjer kretanja radi utvrĎivanja da li ih neko slijedi, ili primjenjuju tradicionalni trik zaustavljanja iza uličnog ćoška gde sačekuju lice koje ih prati, utrčavaju u autobus, ili tramvaj koji upravo polazi, naglo uzimaju taksi vozilo, itd. Uspješno i neprimjetno realizovanje praćenja, zahtijeva prethodno kvalitetno obavljenu pripremu. Pripremne aktivnosti se sastoje u detaljnom upoznavanju ličnosti koju treba pratiti i to naročito njenih navika, kruga osoba meĎu kojima se kreće, kao i sredine u kojoj obično obitava. Pre početka praćenja mora biti izraĎen detaljan plan koji će u potpunosti obuhvatiti cilj preduzimanja te mjere, način njenog vršenja, raspoloţivo ljudstvo, potrebna tehnička sredstva, te sve moguće modalitete reagovanja u različitim situacijama koje bi objektivno mogle da nastanu kada bi npr. praćeno lice reagovalo pruţanjem oruţanog otpora, ili ukoliko bi pokušalo da izmakne pratiocima, korišćenjem brzog vozila, itd. Praćenje se obustavlja kada je ostvarena svrha njegovog preduzimanja, kao i u situacijama kada je uočeno od strane praćenog lica, mada se tada moţe po potrebi i nastaviti, ali nakon proteka odreĎenog vremena i na drugačiji, manje uočljiv način i uz ispravljanje grešaka koje su eventualno napravljene tokom realizacije prvobitno započetog praćenja. Nakon obavljenog praćenja, obavezno se pravi detaljan sluţbeni izvještaj, koji se ilustruje odreĎenim kriminalističko-tehničkim prilozima - fotodokumentacijom ili video materijalom. (Aleksić Ţ; 2005; 86-88.) 11.2.8. Racija
130 Racija predstavlja munjevitu policijsku akciju, kojom se preduzima opseţna blokada odreĎenih većih prostora i površina (blokova zgrada, trgova, ulica, itd.), radi identifikovanja svih lica, zatečenih na tom prostoru, te lišavanja slobode pronaĎenih osumnjičenih, ili odreĎene kategorije lica (npr. prostitutki, švercera, crnoberzijanaca, itd.). Racija se najčešće usmjerava, kao vid masovnog reagovanja ovlaštenih sluţbenih lica, protiv neodreĊenih ili nepoznatih učinilaca, ali za koje postoji osnovi ili pak osnovana sumnja da su deo poznate kriminalne grupacije (npr. trgovci narkoticima, rasturači (dileri) opojnih droga, podvodači (makroi), prostitutke, itd.) Racija se preduzima na osnovu prijema obavještenja da se na odreĎenom mjestu, redovno, često, ili u neko uobičajeno vrijeme, skupljaju ili nalaze traţene osobe. Bitno je da se za sprovoĎenje racije, izabere vrijeme kada je vjerovatno da su sva traţena lica, ili većina njih, na okupu. Sva zatečena lica se legitimišu, a osobe koje se zadrţavaju i lišavaju slobode su: 1) poimenično odreĎena lica (npr. članovi razbojničke bande za kojima se traga, lica odbjegla sa izdrţavanja kazne, kao i sve osobe za kojima je raspisana potjernica), 2) osobe koje ne posjeduju lične isprave, ili se njihova dokumenta čine sumnjivim, kao potencijalno falsifikovana, 3) zatečeni učinioci iz navike i profesionalci, ukoliko postoje i neke druge indicije, koje ukazuju na njihovu vezu sa nekim krivičnim djelom ili licima iz kriminalne grupacije, zbog kojih se i vrši racija, 4) osobe koje nelegalno posjeduju vatreno oruţje (bez odobrenja, tj. dozvole), ili imaju kod sebe neko drugo oruţje, ili opasno oruĎe, 5) lica koja posjeduju sredstva izvršenja krivičnog djela (npr. Obijački alat), 6) drţaoci stvari za koje postoji sumnja da su pribavljene izvršenjem krivičnog djela, 7) skitnice, prostitutke, laţni prosjaci, za koje postoji sumnja da su povezani sa izvršenjem nekog krivičnog djela, 8) kupci ukradenih stvari i prikrivači djla ili učinioca, 9) sva druga lica, za koje postoje osnovi sumnje, ili su osnovano sumnjiva, kao izvršioci ili saučesnici u izvršsnju nekog krivičnog djela. Uspješnost racije zavisi od pravilne realizacije dvije grupe aktivnosti: 1) pripreme racije i 2) njenog sprovoĎenja. Raciju treba paţljivo pripremati zbog činjenice da se u njenom sprovoĎenju angaţuju jake snage, te da se njome snaţno zadire i u prava i slobode svih prisutnih graĎana. Pripremanje racije podrazumijeva iotpunu tajnost u svim njenim fazama, zatim intenzivno izviĎanje mjesta koje treba blokirati, uspostavljanje veze sa odgovarajućim javnim ustanovama (npr. tuţilaštvom, zdravstvenim sluţbama, itd.), sprovoĎenje potrebnih prethodnih dogovora, pripremanje ljudstva i opreme za akciju, te izradu konkretnog plana za vršenje racije. Osnovni uslov za uspješnu realizaciju racije je njeno iznenadno preduzimanje. Tzv. „faktorom iznenaĎenja" se postiţe „paraliziranje" prijestupnika, koji se u najvećoj mjeri onemogućuju u pruţanju otpora. Pored apsolutne tajnosti u pripremama racije, iznenaĎenje je uslovljeno i kvalitetnim maskiranjem sluţbenih lica, tj. njihovim prikrivenim djelovanjem neposredno prije otpočetka racije. Ovakvo se postupanje ogleda u razdvojenom (dekoncentrisanom) nastupanju policijskih snaga do zbornog mjesta, ili polaznog poloţaja, te poštovanju tzv. „radio tišine" (uzdrţavanju od korišćenja radiofonskih veza), prije početka racije, itd. Prostor u kome se racija vrši treba munjevito blokirati, što se postiţe zatvaranjem celokupnog prostora, uz sprječavanje kretanja iz njega i u njega. Radi toga je potrebno da se snage za blokadu prikupe na odvojenim mjestima, što je moguće bliţe prostoru racije, ali pri tom treba voditi računa da se vozilima ne prilazi suviše blizu, jer bi u suprotnom izostalo iznenaĎenje u djelovanju. Racija se po pravilu kombinuje sa pretresanjem sumnjivih lica, uz identifikaciju (legitimisanjem), svih zatečenih graĎana. GraĎanima se iz pravno-etičkih razloga, uvek mora u kratkim crtama, prije početka legitimisanja i eventualnog pretresanja, saopštiti razlog preduzimanja akcije, čime se ne samo poštuju prava i slobode ljudi, već se odrţavaju mir i kontrola, a sve operativne radnje vrše bez zastoja. Jedna od karakteristika racije je da, na ţalost, ali neminovno i neduţni graĎani moraju trpjeti ograničenje
131 pune slobode, u izvjesnom vremenu, koje je ovlaštenim sluţbenim licima potrebno da „odvoje kukolj od ţita". Neophodno je da zadrţavanje ovih graĎana bude svedeno na najkraće nuţno vrijeme, dok se svi osumnjičeni koji su lišeni slobode, moraju u najkraćem roku odstraniti iz blokiranog područja, te privesti u sabirnu stanicu. Raciju, s obzirom da ona u velikoj mjeri pogaĎa i čestite ljude koji su se našli u blokiranom prostoru, treba vršiti što je brţe moguće, a prema graĎanima se treba ophoditi ljubazno i korektno. Kriminalistička taktika preporučuje i da uspješne rezultate racija (posebno onih većih i spektakularnijih), treba redovno objavljivati u interesu prevencije, u lokalnim sredstvima javnog informisanja. Na taj se način, graĎanima daje logično objašnjenje o svrsi preduzimanja te represivnopreventivne operativno taktičke mjere, jača se povjerenje stanovništva u akcije ovlaštenih sluţbenih lica, a istovremeno se efektno upozoravaju i čine nesigurnim, svi potencijalni delinkventi. (Aleksić Ţ; 2005; 9496.)
132
133 12. KRIMINALISTIĈKO TAKTIĈKE I DOKAZNE RADNJE, METODI I SREDSTVA U OBEZBJEĐENJU DOKAZA 12.1. ObezbjeĊenje lica mjesta ObezbjeĎenja lica mjesta krivičnog djela je operativno taktičko-tehnička radnja. Primarni osnov postupanja policije u vezi sa obezbjeĎenjem lica mjesta je čl. 218. ZKP-a. BiH. To je cjelina aktivnosti koje se provode već od stadija otkrivanja krivičnog djela, koje se nastavljaju i u toku provoĎenja uviĎaja, a po potrebi i nakon njegovog završetka. Ono je i oblik svojevrsne pomoći organima krivičnog postupka. Osiguranje mjesta dogaĎaja mogu provoditi i druge osobe, meĎutim, kada osiguranje mjesta dogaĎaja provodi policija riječ je o samostalnoj operativno taktičko-tehničkoj radnji i mjeri. Cilj je zaštita tragova i predmeta krivičnog djela, cijele situacije na mjestu krivičnog dogaĎaja, zaticanje svjedoka i njihovo zadrţavanje u skladu s odredbama ZKP-a, odnosno zadrţavanje osumnjičenika ako je poznat i prisutan, te poduzimanje hitnih mjera prve intervencije i sl. Opseg mjesta dogaĎaja koji treba osigurati ovisi od karaktera dogaĎaja, lokacije mjesta dogaĎaja, vrste krivičnog djela, načina izvršenja, vrste tragova i predmeta i sl. Mjesto krivičnog djela treba osigurati što prije. U slučaju dvojbe u pogledu prostora koji treba osigurati, treba osigurati veći prostor. Način osiguranja diktiran je objektivnim okolnostima svakog konkretnog slučaja, lokacijom mjesta dogaĎaja, vrstom i prirodom tragova i predmeta, atmosferskim i ostalim uslovima i drugim modalitetima dogaĎaja. "Vrijeme koje prolazi je istina koja bježi" Ova francuska uzrečica najbolje ilustrira šta znači zakasniti u pogledu osiguranja lica mjestadogaĎaja. Osiguranje mjesta dogaĎaja je uvijek hitno i prijeko potrebno, kako zbog opasnosti od traseološkog informacijskog deficita (traseološka entropija), tako i zbog kritičkog gnoseološkog vremena kada je riječ o personalnim izvorima obavijesti (krivulja zaboravljanja). «Razlozi nuţnosti hitnog osiguranja lica mjesta zajedno s tragovima i premetima djela leţe u njihovoj informativnoj vrijednosti i odraz su primjene kriminalističkog načela hitnosti. Samim tim osiguranje lica mjesta (u najširem smislu riječi) zajedno s tragovima i predmetima djela ulazi u kompleks radnji koje su usko povezane s provoĎenjem istraţnih radnji, primarno uviĎajem. Uspjeh uviĎaja i drugih istraţnih radnji zavisit će u prvom redu od toga da lice mjesta bude zatečeno u što manje izmijenjenom stanju« Situacije na mjestu dogaĎaja postavljaju svoje zahtjeve i prioritete koji su u suprotnosti s apsolutnim traseološkim razlozima, npr. pruţanje pomoći ţrtvama ili otklanjanje opasnosti i sl. Riječ je o neodgodivim razlozima zbog kojih traseološki postulati nisu u funkciji, tj. moraju odstupiti. Tako se zbog razloga humanosti ili opasnosti dopuštaju izmjene činjeničnog stanja na mjestu budućeg uviĎaja. Isto tako, traseološki razlozi nerijetko traţe da ovlašteni policijski sluţbenici uĎu u tzv. unutrašnji krug mjesta dogaĎaja prije dolaska uviĎajne ekipe radi provizorne zaštite tragova, pruţanja pomoći ţrtvama i sl. Radnje osiguranja mjesta dogaĎaja uključuju i hitnu identifikaciju osoba, razdvajanje potencijalnih svjedoka i presumptivnih okrivljenika i stavljanje pod siguran i učinkovit nadzor. Slijedi udaljavanje nepozvanih osoba i znatiţeljnika, zabrana pristupa, prikupljanje obavijesti svih vrsta itd. Lice mjesta mora biti vidno obiljeţeno tzv. psihološka barijera («stop policija«). Posebni slučajevi osiguranja mjesta dogaĎaja su oni kada na mjestu dogaĎaja ima mrtvih osoba obzirom da je skoro uvijek riječ o trilemi: ubistvo, samoubistvo ili nesretni slučaj, stoga se traţi brz izlazak na mjesto dogaĎaja po primljenoj obavijesti. Mjesto dogaĎaja treba odrediti i blokirati, što podrazumijeva zabranu pristupa svim nepozvanim osobama i ţivotinjama. Svi koji nemaju specifičan i validan razlog da budu na licu mjesta, treba da budu tretirani kao takvi. Nijedan drugi aspekt istrage ubistva nije izraţen u tolikoj mjeri mogućnosti greške kao što je očuvanje i zaštita lica mjesta. Prvi zvanični koraci na licu mjesta će ili voditi uspješnom završetku istrage ili će imati negativan efekat ili na istragu ili na suĎenje. Obično, prva osoba koja doĎe na lice mjesta je patrolni policajac. Njegova duţnost je da u konkretnom slučaju utvrdi da li je potreban uviĎajni tim i da obezbijedi lice mjesta. Lice mjesta treba da bude osigurano upotrebom konapca, barikada, automobila policajaca, dobrovoljaca iz okupljene mase ako je neophodno i sl.
134
Prisustvo uniformisanog policajca je neophodno da bi se naznačila zaštita lica mjesta u prvoj fazi istrage. Kada su sve povrijeĎene i umrle osobe zbrinute i sve hitne situacije uraĎene (gašenje vatre, oslobaĎanje talaca, itd.) policajac koji je osigurao lice mjesta treba razmotriti svoje akcije i korigovati ih da bi sačuvao dodatne dokaze koji su previĎeni tokom tih prvih kritičnih momenata. Postoji pet osnovnih faktora koji se mogu okarakterisati kao kontaminatori lica mjesta. Ovi faktori sami za sebe ili u kombinaciji sa drugim dogaĎajima stvaraju probleme i nepopravljivu štetu na licu mjesta. Ti faktori su: 1. Vrijeme 2. RoĎaci i prijatelji ţrtve 3. Osumnjičeni ili saučesnici 4. Radoznali posmatrači, sakupljači suvenira,kradljivci... 5. Pripadnici ostalih policijskih agencija i visoki zvaničnici i dr. Ova lica utiču na dokaze svojim kretanjem na licu mjesta, radoznalošću, namjernim ili nenamjernim ostavljanjem predmeta na licu mjesta. Primarni cilj u ovoj fazi istrage je sačuvati tijelo i područje neposredno oko tijela, tačno onakvi kakvi su bili kad je tijelo pronaĎeno. Najteţi zadatak za prvog policajca je da sačuva lice mjesta od dodatnih policajaca i ljudi koji rade u hitnim sluţbama, a koji će se pojaviti na licu mjesta. Očigledno je da neki ljudi moraju ući na lice mjesta i prvi policajac koji čuva lice mjesta treba da identificira ove zvaničnike i upiše njihov ulazak na lice mjesta da bi spriječio neovlaštene osobe da hodaju po licu mjesta. Ovo je posebno bitno kod slučajeva koji izazivaju posebnu paţnju medija. Koje su granice kruga mjesta dogaĎaja, odreĎuju karakteristike svakog pojedinog slučaja. Sve izmjene na mjestu dogaĎaja prije dolaska uviĎajne ekipe i zatečene osobe treba registrirati. Ništa se ne smije dirati, pomicati i sl. sve do dinamičke faze uviĎaja. Osiguranje mjesta dogaĎaja podrazumijeva ne samo zabranu pristupa tom mjestu nego u slučaju potrebe i poduzimanje provizornih mjera zaštite tragova i predmeta, prikupljanje obavijesti, pruţanje pomoći ţrtvama krivičnog djela, otklanjanje opasnosti i sl. Presumptivne svjedoke shodno zakonskim odredbama treba zadrţati i razdvojiti (koluzijski razlozi). Na strani policajaca koji obezbjeĎuju lice mjesta traţi se odreĎena razina stručnosti iz područja traseologije i kriminalističke psihologije. Mjesto krivičnog dogaĎaja treba ne samo čuvati, nego i sačuvati. Suglasno jednoj od temeljnih kriminalističkih postavki da je krivično djelo ogledalo, odraz izvršioca, mjesto krivičnog dogaĎaja javlja se kao polazna i završna tačka kriminalističkih istraţivanja. Posljedice krivičnog dogaĎaja kao realna pojava u vanjskom svijetu nalaze se u procesu stalne dekompozicije, a ne u stanju mirovanja. Zbog toga svako grubo kašnjenje u vezi osiguranja mjesta dogaĎaja je postupanje «vitium artis». Kako bi se olakšalo policajcu koji obezbjeĎuje lice mjesta poţeljno je da se sačine «Standardne operativne procedure» (SOP), kako se neke veoma bitne stvari u toku obezbjeĎenja lica mjesta ne bi propustile. 12.1.1. OdreĎivanje prostorne veličine lica mjesta ubistva Mjesto dogaĎaja zapravo moţe obuhvatati više od jednoga mjesta, mada obično istraga ubistva počinje na mjestu gdje je tijelo pronaĎeno, tj. gdje je djelo izvršeno ili gdje su nastupile posljedice, odnosno gdje je pokušano. U obzir se uzimaju faze izvršenja krivičnog djela: faza prije djela (ante delictum), faza izvršenja djela (tempore delicti) i faza poslije djela (post delictum). Općenito se mjesto na kome se dogodilo krivično djelo smatra primarnim mjestom dogaĎaja, a sve ostale lokacije smatraju se sekundarnim mjestom dogaĎaja koje moţe uključivati: 1. Mjesto odakle je tijelo pomjereno, 2. Gdje se desio napad koji je uzrokovao smrt, 3. Gdje je otkriven bilo kakav fizički dokaz vezan za KD (npr. dijelovi tijela), 4. Vozilo koje je korišteno za prevoz tijela do mjesta gdje je
135 tijelo pronaĎeno. Vrlo je vaţno da policajac koji doĎe na lice mjesta bude svjestan mogućnosti postojanja višestrukog lica mjesta. Policajac treba da ustanovi tačne lokacije koje trebaju da budu obezbijeĎene. No, da bi policija zaštitila i očuvala zatečeno stanje na tim lokacijama na kojima se nalazi lice mjesta ubistva, mora imati predstavu šta bi i kako moglo posluţiti kao dokaz i na taj način utvrditi granice lica mjesta u cilju zaštite dokaza. Kod ubistva na licu mjesta obično nalazimo četiri vrste materijalnih dokaza: 1. predmete, 2. dijelove tijela, 3. otiske i 4. utiske kao specifične tragove. Tehnički govoreći lice mjesta počinje tamo gdje je osumnjičeni pretvorio namjeru u djelo, nastavlja se kroz pravac bijega i uključuje svaku lokaciju gdje fizički dokazi ili tragovi mogu biti locirani. Kako bi se mogle objasniti okolnosti mjesta dogaĎaja trebalo bi ga prethodno identificirati, tj. odrediti: 1. njegovu preciznu lokaciju, 2. granice rasprostranjenosti, 3. objekte koji ga čine, 4. stanje koje vlada na mjestu dogaĎaja i 5. okvirne odrednice pristupa daljnjoj obradi. Mjesto dogaĎaja predstavlja ostvarenu psihologiju izvršioca i ţrtve krivičnog djela, jer se ljudska psiha izraţava u djelatnosti. Saglasno kriminalističkoj postavci da je djelo ogledalo izvršioca, mjesto krivičnog dogaĎaja je u mnogim slučajevima polazna i završna tačka svih kriminalističkih istraţivanja. Stoga nakon identifikacije mjesta dogaĎaja potrebno ga je prostorno odrediti, a kao jedna od mogućnosti je: 1. Obezbijediti najveće područje što je moguće. 2. Napraviti brzu i objektivnu procjenu lica mjesta na osnovu: a) lokacije tijela b) prisustva bilo kakvog fizičkog dokaza c) izjave očevidaca d) prisustvo prirodnih granica (kuća, drvo i sl.) 3. Imati na umu mogućnost postojanja višestrukog lica mjesta Cilj je uspostaviti link izmeĎu različitih strana mjesta zločina, ţrtve, fizičkog dokaza i osumnjičenog. Sve ove komponente moraju biti povezane sa uspješnim rješenjem slučaja. Osnova za povezivanje ove četiri strane leţi u principu «Teorije transfera i razmjene«. (Pavišić, Modly; 1999,10). Kao dobar primjer za to moţe da posluţi slučaj «OJ Simpsona«62 62
Teorija “The trail of the blood” koja je bazirana na analizi DNK-a, je ukazala da su kapljice krvi na mjestu dvostrukog zločina, ubistva Nicole Brown Simpson i Rona Goldmana, kao i krv u fordu braoncou, OJ Simpsona i u njegovoj rezidenciji, pozitivno identificirale OJ Simpsona kao osumnjičenog. DNK analiza tri kapljice krvi na konzolu u fordu OJ Simpsona, ukazala je da su kapljice bile mješavina krvi OJ Simpsona, njegove ţene Nicole i krvi Rona Goldmana. Famozne “krvave rukavice” su predstavljene kao dokaz koji je dokazao krucijalnu povezanost. Jedna rukavica je naĎena u Bundy Drive-u, mjestu dvostrukog zločina. Desna rukavica je naĎena u njegovoj kući. DNA test rukavice naĎene u kući OJ Simpsona je potvrdila njegovu povezanost sa ţrtvama/krv. Druga rukavica je potvrdila samo prisustvo krvi OJ Simpsona. Skijaška kapa naĎena pored tijela Rona Goldmana imala je ista vlakna kao i vlakna iz auta OJ Simpsona. Goldmanova košulja sadrţavala je vlas kose sa glave koja se poklapa sa kosom OJ Simpsona. Dvije čarape iz spavaće sobe OJ Simpsona imaju mrlje krvi OJ Simpsona i njegove bivše ţene Nicole, koja je ţrtva ubistva. Dr. Cotton iz kompanije koja se bavi DNA testovima, Cellmark je utvrdio da je mogućnost, da krv pronaĎena na mjestu zločina pripada nekom drugom a ne Simpsonu, 1 naprema 170 miliona (New York Daily News, May 12, 1995, str3). Dr. Cotton je takoĎe rekao da niko na licu zemlje ne moţe imati istu krv koja je pronaĎena na čarapama OJ Simpsona. Drugi ekspert za DNA, Gary Simms je informirao sud da je mogućnost da
136 Osnova teorija transfera i razmjene, čiji je autor Švicarac Sulzer Fray, «je da svaki kontakt izmeĎu predmeta ili osoba ostavlja svoj trag, makro ili mikro. Fizički je nemoguće da izvršilac izvrši krivično djelo, a da ne ostavi mikrotragove i istodobno s mjesta izvršenja ne ponese mikro tragove (sa sredstva izvršenja, ţrtve, objekta napada i sl.). Ovaj lanac prijenosa mikrotragova uvijek je prisutan. Ti tragovi kao stvarni dokazi, odnosno budući predmeti vještačenja koje izvršilac ne znajući odnosi sa sobom ili ih ostavlja na mjestu dogaĎaja povezuju ga s izvršenim djelom.». Zavisno od toga gdje se lice mjesta nalazi, tj. u zatvorenom ili otvorenom prostoru biće različit koncept pristupa obezbjeĎenju lica mjesta. Ako je na otvorenom, njegovo odreĎivanje će biti izvršeno na osnovu vrste lokacije, pješačkih staza, saobraćaja, mjesta ulaska i izlaska, vremenskih uslova i mnogih drugih faktora koji su specifični za tu lokaciju, dok u zatvorenom prostoru obezbjeĎenje je relativno lako. 12.1.1.1. Pristup licu mjesta ubistva na otvorenom prostoru Najveće uništenje i kontaminacija postojećih tragova javlja se prilikom pristupa uţem licu mjesta krivičnog djela. Kako bi znali ispravno terminološki objasniti stanje lica mjesta po dolasku, policija bi trebala da u svome radu koristi slijedeće termine vezano za lice mjesta: Netaknuto lice mjesta se moţe smatrati ono mjesto krivičnog djela na kome nije niko pristupio do dolaska policije ili drugih osoba koje su započele osiguravati lice mjesta krivičnog djela. Neizmjenjeno lice mjesa krivičnog djela je ono na kome je neka osoba ili ţivotinja pristupila i time ga stvarno izmijenila ili kontaminirala, a da pritom osoba nije ništa dodirnula, odbacila i sl., dakle, kada je stanje izmjenjeno u odnosu na tragove na podlozi (tlu). Izmijenjeno lice mjesta krivičnog djela je ono po kome su se kretale osobe, pomicali predmeti, mrtvo tijelo i sl., kao i ţivotinje prije dolaska policije. U praksi takva mjesta ostaju iznimno netaknuta. Ako se na takvom mjestu kriminalnog dogaĎaja nalaze tijela ljudi, mora im se prići da se ustanovi da li su eventualno ţivi, ozlijeĎeni ili mrtvi. Ako je osoba ţiva treba poduzeti mjere da se pruţi prva pomoć i transport u najbliţu zdravstvenu ustanovu. Pritom treba zapaziti zatečenu situaciju, poloţaj tijela, predmete i tragove u okolici i što prije pribiljeţiti stanje sa eventualnim promjenama koje su nastupile. Generalna taktika pristupa mjestu ubistva se primjenjuje na sva mjesta ubistva. Ipak, otvoreni prostori uključuju i dodatna probleme za kriminalističku obradu, na primjer: 1. Mjesto nema jasno utvrĎene granice. 2. Tlo mjesta ubistva je obično nejednako ili neravno, moţe se sastojati od neravnina, krivina, lokvi vode, pijeska itd. 3. Kriminalistička obrada je osjetljiva na vremenske uslove. Kiša ili snijeg moţe obrisati tragove dokaza ili eventualna oluja moţe zahtijevati hitnu proceduru prikupljanja dokaza. 4. Kriminalista nema luksuz tipa struje, vode, telefona i ostalih pogodnosti koje imate u zatvorenim prostorijama.
krv sa čarape pripada nekom drugom a ne bivšoj ţeni, 1 naprema 7.7 milijardi. Iz moje perspektive konsultanta za primjenu zakona i ubistva, dokaz predstavlja jedinstven slučaj forenzičkog dokaza. Ustvari, volim imati takav neoboriv dokaz koji pozitivno povezuje osumnjičenog sa zločinom a koji je suprotan izjavama svjedoka. Ipak, 3. oktobra 1995. porotnici slučaja OJ Simpson su u potpunosti odbili drţavni dokaz i glasali za oslobaĎanje OJ Simpsona. Ova izuzetno kontradiktorna presuda je donesena za manje od 4 sata, a nakon 9 mjeseci suĎenja i svjedočenja. Ranije, tim odbrane je igrao na emocije porotnika koji su većinom bili crnci. Tuţna istina je to da se slučaj ubistva pretvorio u suĎenje na rasnoj osnovi. Uprkos broju fizičkih dokaza kao i forenzičnih koji su povezivali OJ Simpsona sa ubistvom, porota je odbila čvrste i dobre dokaze i donijela odluku “nije kriv”. Drţavni tuţilac Gil Garcetti je ogorčeno odbacio Simpsonovo obećanje da će on pronaći prave ubice i insistirao je da se objavi da je on hladnokrvni ubica na osnovu prikupljenih dokaza. On je proglasio istragu o ovom ubistvu zatvorenom. U prilog tome, policija Los Angelesa je objavila da neće ponovo pokrenuti istragu, jer je njihova istraga pokazala da je on počinio ubistva. Objavljeno je u USA open-u da je šef policije LA rekao da nema planova ponovo pokrenuti proces».
137 5. Dnevno svjetlo je limitirano, treba biti spreman da se vrati na mjesto zločina narednog dana, što podrazumijeva njgovo permanentno osiguranje. U slučaju da se tijelo mora ukloniti prije dolaska uviĎajnog organa, sa lica mjesta dogaĎaja, preporučuje se da se ono zamota u čistu plahtu ili stavi u specijalnu vreću za mrtve kako bi se sačuvali dokazi koji ostaju na odjeći radi daljnjih vještačenja.
12.1.1.2. Pristup licu mjesta ubistva u zatvorenom prostoru Ako se lice mjesta krivičnog djela ubistva nalazi u zatvorenom prostoru (prostorija) treba se raspitati (ako ima kod koga) da li je ko i zašto ulazio u prostoriju, kuda se kretao, što je dodirivao, pomicao i sl. U prikupljanju navedenih obavještenja nastup policajaca prema prisutnima ne smije biti pretjerano sluţben (strog), jer će tada graĎani ili odbiti saradnju ili u strahu od posljedica zatajiti da su bili u prostoriji i nešto dodirivali, odnosno pomicali. Ako policajac ustanovi da nije niko ulazio u prostoriju koja ima vrata , uputit će se vratima pribliţno istim putem kojim su se kretale i druge osobe koje su saznale za krivično djelo. Treba konstatovati zatečeno stanje: vrata otvorena, pritvorena, zatvorena, zaključana, otključana i sl. Pri eventualnom otvaranju zatvorenih vrata, ne hvatati prstima i šakama kvaku. Ako se vrata zbog nečega ne mogu otvoriti (npr. mrtvo tijelo, srušen predmet i sl.), ne gurati vrata, pokušati ući kroz druga vrata ili pogledati (ući) kroz prozor. U najgorem slučaju vrata oškrinuti toliko da se moţe zaviriti u prostoriju. Ako je prostorija zaključana, treba pogledati kroz prozor da li je kome u prostoriji potrebna pomoć ili otkoloniti kakvu opasnost koja bi mogla da prouzrokuje druge ţrtve ili materijalnu štetu, ali vodeći računa da se ne oštete tragovi na tlu ispod prozora ili na prozoru. U slučaju ako se ulazi preko balkona treba paziti na tragove i po mogućnosti označiti put pristupa. Ukoliko se koriste usluge bravara radi otvaranja vrata, treba maksimalno sačuvati tagove i otvoriti sa što manje oštećenja. U prostorijama nikada ne paliti svjetlo ili dodirivati prekidač! Ako je mračno, treba koristiti priručnu rasvjetu. Prozore i vrata uvijek treba zatvoriti, odnosno sve ulaze i izlaze i ne zaključavati (osim iznimno) uz obavezno postavljanje straţe. Na taj način sprječavamo ulazak kukaca, djelovanje propuha koji izmeĎu ostaloga moţe uništiti izgorjeli papir i sl. 12.1.1.3.
Klasifikacija lica mjesta dogaĎaja
Makroskopsko63 lice mjesta dogaĎaja moţe se svrstati po: tipu kriviĉnog djela (npr. ubistvo, silovanje provala); lokaciji (npr. u zatvorenom, na otvorenom, pod vodom, pod zemljom); prirodi mjesta dogaĊaja (npr. tijelo, kuća, vlak-voz, banka, automobil); ili po zateĉenom stanju (npr. ureĎeno ili poremećeno, aktivno ili pasivno, normalno ili reţirano). Svaka klasifikacija je od pomoći, ali ni jedna ne pruţa sveobuhvatan popis elemenata koji čine mjesto dogaĎaja. Ono što je vaţnije jeste nuţnost da kriminalista razvije vještine potrebne da se mjesto dogaĎaja profilira i utvrdi broj mjesta dogaĎaja u odreĎenom slučaju zajedno, s prirodama, garanicama i stanjem svakog mjesta dogaĎaja. Mikroskopsko64 lice mjesta dogaĎaja odnosi se, ni više ni manje, na materijalne tragove i postoje mnogi načini da ga se klasificira, primjerice po fizičkom stanju, tipu krivičnog djela i tipovima 63
U makroskopskom smislu, mjesto dogaĎaja moţe se odnositi na neka druga mjesta osim fizičkih lokacija. Primjerice, mjesto dogaĎaja smatra se tijelo ţrtve, tijelo osumnjičenog i bilo koji dio vozila korištenog u vezi s krivičnim djelom. Osim navedenog, neke druge lokacije ili osobe uključene u krivično djelo smatraju se nadgradnjom lica mjesta dogaĎaja.
138 pitanja koje valja riješiti. Nuţno je da kriminalista koji rukovodi s kriminalističkom obradom uvidi i vrijednost i ograničenja materijalnih tragova, shvati meĎudjelovanje izmeĎu makroskopskih i mikroskopskih mjesta dogaĎaja, dokuči sve vidove prenošenja tragova i raspolaţe sposobnošću da brzo locira mikroskopska mjesta dogaĎaja unutar makroskopskog. Klasifikacija mjesta dogaĎaja je od izuzetne vaţnosti kriminalistima koji moraju odrediti mjesto dogaĎaja i shvatiti teoriju prenosa ili razmjene materijalnih tragova. Ova teorija najučinkovitije se provodi kada svi članovi uviĎajne ekipe razumiju kako je klasificirano lice mjesta dogaĎaja i stoga rade kao jedan. Iskustvom i upučenošću u različita lica mjesta dogaĎaja te ssistemskom analizom predmetnog mjesta dogaĎaja moţe se utvrditi koja vrsta materijalnih tragova ondje postoji, gdje otkriti tragove na odreĎenom tipu mjesta dogaĎaja unutar klasifikacije, kako prepoznati, prikupiti, pohraniti i obraditi te tragove, te naposljetku kako rekonstruisati mjesto dogaĎaja. 12.1.2. Pregled šireg prostora lica mjesta ubistva Vrlo je teško postaviti pravilo kojim bi se univerzalno riješilo koje su to granice šireg prostora mjesta dogaĎaja. To je područje po kome se izvršilac kretao prema mjestu dogaĎaja i odlazio s mjesta dogaĎaja. Na tom putu je moţda došlo do odbacivanja sredstava izvršenja, nekih predmeta koje je ponio s mjesta izvršenja, presvukao se, odbacio prljavu i krvavu odjeću i sl. Na toj zoni kretanja policija treba da pregleda kontejnere za smeće, grmlje i dr. rastinje, vozila, ruševine, garaţe, napuštene objekte i druga mjesta koja su pogodna za skrivanje predmeta. TakoĎe u pregled šireg prostora za pregled lica mjesta ulazi i traţenje i pregledanje objekata koji se nalaze na pravcu kretanja izvršioca (prodavnice, banke, hoteli, pošte), a posjeduju video nadzore koji zahvataju prostor koji je predmet posmatranja, te po potrebi i izuzimanje videovrpci radi pregleda. Treba napomenuti da prilikom pronalaska predmeta koji bi se mogli dovesti u vezu, iste ne bi trebalo pomjerati bez valjanog razloga, te ih samo označiti i isti će biti obraĎeni u statičkoj i dinamičkoj fazi uviĎaja. 12.1.3. Zaštita ţivota Svaki kriminalni slučaj, zahtijeva različite obaveze i odgovornosti, ali prva glavna duţnost svakog policajca koji doĎe na lice mjesta ubistva, je zaštita ţivota, te prije stupanja na lice mjesta ubistva mora uzeti u obzir: 1. Svoju sopstvenu bezbjednost, bezbjednost ostalih koji pristupaju licu mjesta, 2. Zaštitu ţivota i 3. Zaštitu lica mjesta i dokaza. Zaštita ţivota uključuje ne samo ţivot ţrtve, već naravno uključuje i samog osumnjičenog i policajaca. Danas bi hitna medicinska pomoć trebala da bude tako organizovana i ureĎena da je spremna u što kraćem vremenskom roku reagovati na dojavu za pomoć, tako da nisu rijetki slučajevi da dolaze neposredno poslije policije, a nekada i prije iz razloga što onaj koji prijavljuje dogaĎaj, nadajući se da je ţrtva još ţiva, obavještava najbliţu zdravstvenu ustanovu. U takvim situacijama lice mjesta nije kvalitetno obezbjeĎeno i moţe doći do uništavanja postojećih tragova i stvaranja novih koji su izazvani prilikom pruţanja prve pomoći. Zbog izuzetnog značaja tragova koji mogu biti od presudne vaţnosti za daljnji tok kriminalističke obrade policajci će skrenuti paţnju medicinskom osoblju da prilikom pruţanja medicinske pomoći obrate paţnju na očuvanje tragova krivičnog djela, no i pored toga će pratiti tok medicinske intervencije kako bi mogli evidentirati sve izmjene nastale na licu mjesta dogaĎaja.
64
U mikroskopskom smislu, mjesto dogaĎaja smatra se svaki komad materijala povezan s krivičnim djelom koji se ne vidi ili jedva vidi okom.
139 Ovo isto se odnosi i na vatrogasce i druge specijalizovane sluţbe koje mogu biti angaţovane. Poučene tim iskustvom mnoge policije već su poduzele aktivnosti na upoznavanju medicinskog i drugog osoblja sa osnovnim znanjima iz kriminalistike, tako da pored povećane paţnje na tragove prilikom intervencije, educiraju ih i o osnovama prikupljanja podataka od osoba koje prilikom transporta do medicinske ustanove mogu da podlegnu, a podaci koji bi se mogli dobiti od velike su vaţnosti za daljnji tok kriminalističke obrade. Ukliko ţrtva bude prevezena u bolnicu, obaveza policajca koji obezbjeĎuje lice mjesta je da zabiljeţi podatke o medicinskom osoblju, kao i registrasku oznaku vozila i medicinsku ustanovu gdje će ţrtva biti transportovana. Ukoliko prilike dozvoljavaju policija bi trebala pratiti ţrtvu do zdravstvene ustanove radi očuvanja kontinuiteta tragova i daljnje obrade ţrtve nakon ukazane pomoći ili ukoliko se desi da ista podlegne. No u situacijama kada to nije moguće treba putem nadleţnih policijskih uprava organizovati da u zdravstvenu ustanovu odu kriminalisti koji će izuzeti odjeću i lične stvari od ţrtve, utvrditi identitet, prikupljati podatake o ozljedama ţrtve, prikupljati podatake o mogućim svjedocima, razgovorati sa osobljem koje je izvršilo transport, uzimanje krvi i dr. Ukoliko se pojavi potreba prevoza osobe koja je osumnjičena za krivično djelo potrebna je pratnja policije, kako zbog neposredne fizičke zaštite medicinskog osoblja, tako i zbog moguće odmazde od strane rodbine ţrtve. TakoĎe jedna vrlo bitna stvar u takvim situacijama je ta da treba, ukoliko to dozvoljavaju okolnosti, izvršiti obezbjeĎivanje tragova na izvršiocu da ne bi došlo do oštećenja što namjerno od strane istoga, što od medicinskog osoblja prilikom ukazivanja medicinske pomoći. Zbog spomenutih razloga, ako postoli vjerovatnoća da su na licu mjesta dogaĎaja generirani novi tragovi, obavezno je izuzimanje neposrednih bioloških uzoraka, mikrotragova, otisaka obuće, papilarnih linija i ostaloga od medicinskog osoblja, a kasnije i drugih osoba koje su došle u kontakt s mjestom dogaĎaja. 12.1.3.1. Mjere zaštite pripadnika policije Nisu rijetki slučajevi kada se policajci radi zaštite kako ţrtve, tako i osumnjičenog izlaţu situacijama koje ozbiljno mogu da naruše njihovo zdravlje. Potrebnih mjera predostroţnosti policajci treba da se drţe na mjestu dogaĎaja gdje se susreću sa krvlju i tjelesnim tečnostima. Pošto je teško odrediti ko ima prenosivu bolest, svi koji vrše istrage na licu mjestu kriminalnog dogaĎaja treba da se pridrţavaju mjera predostroţnosti: 1) Nositi odobrene jednokratne rukavice tokom odlaska na mjesto kriminalnog dogaĎaja i biti svjesni da krv i tjelesne tečnosti mogu prenositi bolest. 2) Uzeti u obzir nošenje jednokratne maske na mjestu zločina gdje se moţete susresti sa prenosivim bolestima (putem vazduha) kao što je meningitis ili tuberkuloza. 3) Nositi zaštitu za oči i mantil za zaštitu odjeće od zaraznih bolesti kada se izlaţe velikim količinama krvi i tjelesnih tečnosti. 4) Nakon završene istrage, odloţiti rukavice, maske i mantile kontaminirane krvlju ili tjelesnim tečnostima u kese zaštićene od bioloških opasnosti, temeljno operite ruke antiseptičnim putem npr. Cida pranje. 5) Prije povratka u stanicu, ponovo oprati ruke sa vodom i sredstvom za pranje protiv bakterija npr. Bacti-Stat. 6) Ograničiti broj istraţitelja na mjestu zločina koji mogu doći u kontakt sa izvorom potencijalne infekcije. 7) Savjetovati ostale prisutne na licu mjestu dogaĎaja koji mogu doći u kontakt sa izvorom potencijalne infekcije. 8) Izvršiti dekontaminaciju cjelokupne opreme korištene prije vašeg povratka u stanicu. 9) Odmah presvući odjeću kontaminiranu sa krvlju i ostalim tjelesnim tečnostima i izvršiti njenu dekontaminaciju.
140 10) Koţa predstavlja efektnu barijeru za sprečavanje zaraznih bolesti. Oprati sva kontakt mjesta što prije nakon izlaganja da bi se izbjegla kontaminacija. Rane kao što su posjekotine, bolna mjesta, napukotine na koţi bez obzira na veličinu, obezbjeĎuju prolaz infekcijama u tijelo. Ova mjesta treba da se dobro zaviju. 11) Napraviti izvještaj vezan za sva izlaganja krvlju ili ostalim tjelesnim tečnostima u roku 24 sata od izlaganja. Radnici policije, naročito ekipe koje prve doĎu na lice mjesta nerijetko su u prilici da pruţaju prvu pomoć ţrtvama krivičnog djela, a i samom izvršiocu krivičnog djela, pri čemu postoji opasnost od neposrednog kontakta s tjelesnim tekućinama, te nakon pruţene prve pomoći odmah, ili što prije treba oprati ruke i ostale kontaminirane dijelove tijela sapunom i vodom ili posebnim tečnostima. Slučajeva zaraze HIV-om pri pruţanju prve pomoći umjetnim disanjem do sada nije poznato. No ipak postoji teoretska mogućnost da se bolest i na taj način prenosi, naročito ako ţrtva krvari kroz usta. Prilikom pruţanja ovog vida prve pomoći jedina mjera zaštite koja se moţe primjeniti , jeste da se čistom maramicom ili komadom čiste tkanine prije postupka ukloni krv s usta povrjeĎene osobe. Nakon primljene prve pomoći poţeljno je da spasitelj višekratno ispire usta vodom. Danas postoji posebna plastična pumpa preko koje se pruţa pomoć «usta na usta», no mnoge policije ne raspolaţe sa takvim i drugim sredstvima, usljed čega postoji rizik od zaraze. Što prije, a najkasnije u prostorijama policije svi prisutni treba da dekontaminiraju bilo koju opremu koja je bila izloţena krvlju ili ostalim tjelesnim tečnostima koje su se mogle prenijeti na opremu na licu mjestu dogaĎaja kao i na odjeću koja je kontaminirana sa krvlju, povraćenom masom ili ostalim tjelesnim tečnostima sa lica mjesta dogaĎaja na slijedeći način: 1. Presvucite što prije kontaminiranu odjeću, 2. Koristite jednokratne rukavice prilikom čišćenja kontaminirane odjeće ili opreme, 3. Izvršite pretpranje kontaminirane odjeće, odvojeno u dezinficirajućem deterdţentu, sa vrućom vodom i onda operite na uobičajeni način, 4. Koristite plastične kese za transport kontaminiranih djelića prije pranja. Mjere predostroţnosti a. Izbjegavati nepotreban kontakt sa krvlju ili ostalim tjelesnim tečnostima. b. Uvijek nosite rukavice pri kontaktu sa osobama koje krvare ili pri kontaktu sa ostalim tjelesnim tečnostima. c. Temeljito operite ruke poslije svakog kontakta. d. Očistite opremu natopljenu krvlju ili ostalim tjelesnim tečnostima. S toga kada ovo sve sagledamo vidimo da policajci u situacijama koje su rizične, moraju biti izuzetno oprezni, a posebno se to odnosi na članove ekipe za uviĎaj, te na osoblje koje obraĎuje i ispituje materijalne tragove biološkog porijekla u laboratorijama. 12.1.4. Komunikacija na licu mjesta „Komunikacija je ključ uspjeha«. Zamislite da se nalazite na mjestu dogaĎaja nekoliko minuta nakon ubistva. Ljudi počinju da izlaze iz obliţnjih zgrada, stvara se velika guţva. Oni su prvi na mjestu dogaĎaja, obični ljudi koji su se zatekli u blizini, počinju da pomaţu ţrtvi kojoj je potrebna različita vrsta pomoći. Ovi ljudi takoĎer daju prve informacije itd. U vazduhu se osjeća panika i zbunjenost kada prvi policajci doĎu na lice mjesto dogaĎanja. Ukoliko imamo sreće, stići će se prije predstavnika medija. Svi članovi tima odgovaraju rukovodiocu obezbjeĎenja lica mjesta, koji im prenosi sve potrebne informacije, tako da znaju kakva pitanja postavljati. Očigledno, efikasno komuniciranje nije moguće ukoliko svaki član tima ne zna o čemu tačno treba razgovarati sa svojim suradnicima. Mogu se koristiti različite metode komuniciranja, počevši od neformalnog klimanja glavom, pa sve do oficijalnog pisanog dokumenta. Neke od ovih metoda obuhvataju: 1. Gestove, poput klimanja glavom, pokazivanja i slično, 2.Signali rukama, 3. Kuriri koji nose usmene ili pismene poruke, 4. Voki–toki i dr.
141 Sve ove metode se mogu koristiti, odnosno, se koriste tokom voĎenja kako obezbjeĎenja lica mjesta, tako i tokom provoĎenja uviĎaja, a i poslije u toku nastavka kriminalističke obrade, jer najbitnija činjenica koju trebate zapamtiti je: “da je samo dobro informisan tim, siguran i efikasan u svom radu”. 12.2. Vršenje uviĊaja Vršenje uviĎaja je veoma značajna istraţna radnja kriminalistike. Radi što stručnijeg i potpunijeg obavljanja ove istraţne radnje, neophodno je da sastav uviĎajne ekipe bude usklaĎen sa procesnim odredbama i kriminalističkim pravilima i nju bi trebalo da sačinjavaju: javni tuţilac ili njegov zamjenik, kriminalista (istraţitelj) koji radi po liniji suzbijanja krvnih delikata, kriminalistički tehničar, ljekar specijalista sudske medicine, kao i drugi vještaci, u zavisnosti od sredstva izvršenja (balističar, stručnjak za protivdiverzionu zaštitu, biohemičar i sl.). Odgovorno lice koje je učestvovalo u obezbjeĎenju lica mjesta informiše tuţioca, odnosno kriminalistu (ovisno o tome ko vodi uviĎaj) o svim prikupljenim činjenicama i okolnostima u vezi sa izvršenim ubistvom, o zatečenom stanju i eventualnim promjenama na licu mjesta. U obiljeleţeni krug lica mjesta kriminalistički je ispravno da prvi nastupaju kriminalistički tehničar i vještaci odgovarajuće struke, kako bi prethodno obiljeleţili vidljive tragove i preduzeli mjere da se ne gazi po odreĎenoj površini gde je logično pretpostaviti da će se u dinamičkoj fazi uviĎaja pronaći mikrotragovi. Sasvim je pogrešna praksa da lice mjesta prethodno obiĎu svi članovi uviĎajne ekipe, pa da se potom otpočne sa vršenjem uviĎaja, jer to moţe dovesti do promjene ili uništenja postojećih i nastajanja novih nerelevantnih tragova. Tokom uviĎaja treba nastojati da se dobiju odgovori na što više zlatnih pitanja kriminalistike i da se razjasne sve bitne činjenice i okolnosti. U svakom slučaju, stručno izvršen uviĎaj trebalo bi da razjasni slijedeća bitna kriminalističkotaktička pitanja: Da li kriminalni dogaĎaj predstavlja krivično djelo ubistva ili je samo rIječ o samoubistvu, zadesnoj ili prirodnoj smrti? Na kom mjestu i u koje je vrIjeme izvršeno ubistvo? Na koji način i kojim sredstvom je izvršeno? Utvrditi identitet ţrtve? Da li je bio jedan ili više učinilaca? Put dolaska, kretanje i način ponašanja na licu mjesta i put od laska učinioca? Koja su mjesta, odnosno lokacije odakle su se mogle videti ili čuti pojedine spoljne vidne ili čujne manifestacije koje su pratile izvršenje ubistva? Motiv učinioca? Osumnjičena lica? Posebnu paţnju valja usmeriti na utvrĎivanje činjenice da li je mjesto pronalaska leša stvarno mjesto izvršenja ubistva i uz pomoć vještaka sudskomedicinske struke pokušati pribliţno odrediti vrijeme nastajanja smrti, jer davanje što preciznijeg odgovora na ova dva zlatna pitanja kriminalistike (mjesto i vrijeme) omogućava i lakšu provjeru alibija osumnjičenog lica. Tokom uviĎaja vaţno je nastojati da se razjasne i neka druga pitanja od kriminalističkog značaja: poloţaj ţrtve i učinioca u momentu ubistva, fizička konstrukcija učinioca s obzirom na način izvršenja i fizički izgled ţrtve, koje je sve tragove ubijeni mogao ostaviti na učiniocu, da li je učinilac povreĎen i po kojim delovima tijela, da li mu je pocepan neki deo garderobe i koji, da li je učinilac traţio odreĎene predmete, novac ili dokumentaciju, da li je poznavao prilike, da li je koristio vozilo i slično. Koje će se od navedenih činjenica razjasniti i utvrditi individualno je za svaki konkretan slučaj ubistva, što, svakako, upućuje na zaključak da se uviĎaj kod ubistva ne smije vršiti isključivo na uţem dijelu lica mjesta gde je pronaĎen leš, već je potrebno izvršiti detaljan i sistematski pregled šire okoline
142 radi pronalaţenja tragova i predmeta u vezi sa ubistvom i njegovim učiniocem i utvrĎivanja drugih bitnih činjenica i okolnosti. 12.2.1. Faze vršenja uviĎaja Kako u domaćoj, tako i u inostranoj teoriji ne postoji jedinstvenost u pogledu faza provoĎenja uviĎaja. Stavovi autora koji smatraju da se radi o dvije (statička i dinamička), odnosno tri (informativna, statička i dinamička) faze, nisu prihvatljivi sa aspekta savremene kriminalističke nauke. MeĎutim, uviĎaj se, u teorijskom smislu, moţe podijeliti u pet faza, a »u praktičnoj provedbi uviĎaja u većem broju slučajeva faze uviĎaja» u hodu uviĎaja» se meĎusobno isprepliču i obavljaju simultano»(Modly D; 1990; 132.). Radi se o slijedećim fazama: 1. Informativno-orjentacijska i organizacijska ili pripremna, 2. Statičko-identifikacijska ili pasivna, 3. Dinamička ili aktivna, 4. Kontrolna i 5. Finalna ili završna faza Ovakva podjela se u potpunosti moţe prihvatiti, jer kada se ovakav teorijski stav dovede u funkciju sa praktičnim provoĎenjem uviĎaja, vidljivo je da svaka teorijska faza odraţava jednu fazu rada uviĎajnog organa na mjestu krivičnog dogaĎaja. Takva interakcija i jeste najbolji pokazatelj, odnosno provjera teorijskih stavova u praktičnom radu. 12.2.1.1.
Informativno orjentacijska i organizacijska ili pripremna faza uviĎaja
Pretpostavimo da je lice mjesta osigurano od strane policije, a što je u skladu sa pravilima kriminalistike, no postoje situacije kada osiguranje lica mjesta izostane, ali veoma rijetko. To se obično moţe desiti ako je na podruju jedne policijske uprave u toku nekoliko obezbjeĎenja lica mjesta, pa policija zbog zauzetosti nije u mogućnosti da pokrije istovremeno sve lokacije. Tada je teško izvršiti selekciju koji su to lakši, a koji teţi dogaĎaji, jer bi se trebalo raditi po redosljedu saznanja za pojedino krivično djelo. U takvim slučajevima operativni deţurni koji zaprima informaciju trebao bi da graĎanima ili oštećenome koji prijavljuju dogaĎaj dati upute oko privremenog obezbjeĎenja do dolaska policije. Znači, postoji mogućnost da uviĎajni organ koji vrši uviĎaj doĎe na lice mjesta koje nije obezbjeĎeno u skladu sa pravilima kriminalistike. No u ovom radu mi ćemo poći od pretpostavke da je lice mjesta krivičnog dogaĎaja bilo obezbjeĎeno od strane policije. Prema Pavišiću i Modlyu, (Pavišić M; Modly D; 1990; 223.) (dolaskom uviĎajnog organa na lice mjesta započinje ova faza uviĎaja. UviĎajni organ (s rukama u dţepovima ili na leĎima) orjentira se o mjestu budućeg uviĎaja i vremenu (orjentacija u odnosu na mjesto i vrijeme). U ovoj fazi uviĎajni organ prima izvještaje od policije ako su oni obezbjeĎivali lice mjesta dogaĎaja, ili obavlja razgovor s drugim osobama koje su osiguravale mjesto dogaĎaja ili imaju neka saznanja o samom krivičnom dogaĎaju. Načelno treba obići mjesto dogaĎaja bez ulaţenja u njegov prostor. Prostor mjesta uviĎaja moţe se shodno procjeni uviĎajnog organa i članova tima povećati ili smanjiti. Nadalje, isti autori ističu da se posebna paţnja posvećuje dobivanju saznanja o mogućim promjenama na licu mjesta dogaĎaja nakon izvršenog krivičnog djela (da li su i koji tragovi i predmeti uništeni, kontaminirani ili generirani). Prikupljaju se podaci i u vezi sa atmosferskim prilikama (u vrijeme izvršenja djela i provoĎenja uviĎaja); utvrĎuju se vremenske prilike (vidljivost, vrsta padavina, vjetar, temperatura i dr.). UviĎajni organ u ovoj fazi uviĎaja donese odluku o tome kako izvršiti uviĎaj, od vanjskog perimetra ka centru ili obrnuto zavisno od situacije na licu mjesta. U slučajevima kada je u pitanju sloţeniji dogaĎaj poţeljno je izraditi pisani plan provoĎenja uviĎaja, s posebnim akcentom na redosljed provoĎenja pojedinih kriminalističko–tehničkih mjera i radnji i odreĎivanje ko će ih i čime provesti. TakoĎe se moţe donijeti odluka o eventualnom proširenju uviĎajne ekipe ili o učešću drugih stručnih osoba ili vještaka.
143 U ovoj fazi djeluju svi članovi uviĎajne ekipe, pod voĎstvom rukovodioca uviĎajnog tima, jer ne moţe uviĎajni organ nikada sam pravilno odrediti krug mjesta uviĎaja. Nakon odreĎivanja lica mjesta, donosi se odluka o vršenju uviĎaja, a potom i plan daljnjeg rada na osnovu konsultovanja s članovima uviĎajne ekipe uz stalni brifing, jer kako u ovoj fazi tako i u ostalim fazama svim članovi uviĎajnog tima moraju da budu kao »nokat i meso». Rukovodilac uviĎajnog organa već od početka biljeţi prikupljene informacije u smislu obaveze voĎenja zapisnika o uviĎaju. To biljeţenje moţe se vršiti na nekoliko načina, kao što su, diktiranje zapisničaru, diktiranje u diktafon ili pisanje odreĎenih podataka i teza. Najefikasnije je diktiranje u diktafon, ali to ne isključuje pisanje odreĎenih teza, zbog eventualnog zakazivanja diktafona. 12.2.1.2. Statičko identifikacijska ili pasivna faza uviĎaja Ona slijedi iza organizacijsko informacijske faze i u osnovi se svodi na pregled mjesta dogaĎaja i utvrĎivanje općih uslova u kojima se dogaĎaj zbio. Vrši se pregled samog mjesta dogaĎaja, ali i šire okoline i sl. U ovoj fazi utvrĎuje se tačno mjesto dogaĎaja, pronalaze i promatraju tragovi i predmeti u vezi s krivičnim djelom, ali bez dodirivanja, micanja, mijenjanja poloţaja i sl. Prije samog pristupa na lice mjesta, uviĎajni organ mora utvrditi njegove granice, odrediti kako im prići, utvrditi da li postoje lomljivi dokazi koji zahtjevaju hitnu akciju. Tragovi i predmeti se opisuju (zapisnik), obiljeţavaju brojevima ili slovima (markiranje), mjere, utvrĎuje se udaljenost izmeĎu njih, proučavaju, tumače, fotografiraju u cjelokupnosti i detaljima, odreĎuje se njihov odnos i suodnos s drugim tragovima i predmetima i prenosi u skicu lica mjesta. Obiljeţavanje identifikovanih predmeta i tragova (tzv. markiranje) vrši se brojevima i slovima, ali po odreĎenom logičnom redoslijedu. Ne mogu se, niti trebaju, brojevi, ili slova, postavljati nasumice. Njihov redoslijed treba da odraţava logičan slijed dogaĎaja prema fazama izvršenja krivičnog djela. To se postiţe jedino misaonom rekonstrukcijom koja se temelji na rezultatima prikupljenih obavještenja od prisutnih i logičkog povezivanja identifikovanih predmeta i tragova. Nekada će to biti teško postići, ali uvijek treba izvršiti misaonu rekonstrukciju i postaviti moguće verzije što, u stvari, predstavlja orjentacioni plan rada na mjestu krivičnog dogaĎaja. To je jedini način da se i sam postupak obiljeţavanja odvija po odreĎenom logičnom redoslijedu. Smatramo jedino ispravnim da postupak identifikovanja i obiljeţavanja teče istovremeno, kako bi se mogućnost nehotičnog uništenja ili oštećenja predmeta, a posebno tragova, svela na najmanju moguću mjeru. To, nadalje, podrazumijeva zajedničko djelovanje rukovodioca uviĎaja i kriminalističkog tehničara, ukoliko prisustvo drugih osoba u krugu lica mjesta nije nuţno. (Krivokapić; 1997,) Opaţene činjenice moraju se objektivno konstatirati i fiksirati. Stalno treba voditi računa o tome da se odvajaju opaţene činjenice od mišljenja i zaključaka. Objektivno opisivati znači opisivati rezultate osjetilnih zapaţanja bez iznošenja vlastitih ili tuĎih sudova. Rezultate treba opisati s krajnjom odreĎenošću i jasnoćom tako da se lahko razlikuju od kasnijih utvrĎivanja u dinamičkoj fazi uviĎaja. U ovoj fazi teţi se sintetiziranju saznanja prikupljenih u ranijim fazama postupka: izlazak na mjesto dogaĎaja i njegovo osiguranje, mjere prvog zahvata i orijentacijsko informacijska faza uviĎaja. U toku ove faze stvara se i plan rada za naredni, dinamički stadij uviĎaja. Riječ je o općem pregledu u toku kojeg se dobivaju odgovori o morfologiji konkretnog krivičnog dogaĎaja ili činjenicama koje treba objasniti uviĎajem. Riječ je o utvrĎivanju polazne osnove i konkretnih zadaća. UviĎajni organ i članovi uviĎajnog tima predviĎaju kako konkretne mjere i radnje koje treba poduzeti, tako i njihov redoslijed i sadrţaj. Pri tome se mora voditi računa o metodičkim aspektima uviĎaja. Tu se odreĎuje početna (nulta) tačka mjerenja, a po potrebi mjesto uviĎaja se pretresa na osnovu metode koja zavisi od veličine, lokacije i kompleksnosti mjesta dogaĎaja. 12.2.1.2.1. Gdje počinje pregled lica mjesta uviĎaja
144 Potraga za dokazima počinje sa izoliranjem i zaštitom lica mjesta dogaĎaja. Osoba koja vrši pregled mora biti sigurna da je mjesto obezbjeĎeno i da onda počne sa misaonom rekonstrukcijom dogaĎaja koji se desio prije njegovog dolaska. Očigledno, najbolje mjesto za nalaţenje dokaza je najbliţe mjesto gdje se kritični čin dogodio, kao npr. najveća blizina ţrtvi ubistva. Ipak, ostala mjesta na mjestu zločina ne smiju se previdjeti, kao npr: 1. Mjesto nasilnog ulaza, 2. Izlaz za bijeg, 3. Osumnjičeni (odjeća, ruke, tijelo, kosa…), 4. Mjesto gdje se našlo oruţje ili će se naći, 5. Mjesto stanovanja osumnjičenog, 6. Mjesto na kojem se napad koji je doveo do smrti desio, 7. Mjesto odakle se tijelo pomjerilo. Prije pristupa mjestu zločina, uviĎajni organ mora utvrditi njegove granice, odrediti kako im prići, utvrditi da li postoje lomljivi dokazi koji zahtijevaju hitnu akciju. Nakon toga scena se treba fotografisati i nacrtati. Kriminalisti moraju imati na umu da je njihova teorija zločina profesionalna. Ukoliko neki dokaz ukaţe da je potrebno promijeniti način istrage, kriminalisti moraju biti spremni da promijene ili da prilagode svoju teoriju zločina jer su se pojavili novi fakti. Inicijalne teorije zločina se stalno mijenjaju. Ključno je biti fleksibilan. Potrebno je zdravo zaključivati i ne drţati se teorije i hipotetičkih špekulacija. Često nam se odgovor nalazi ispred nosa. Problem je što se puno stvari dešava i ponekad je lahko promašiti jednostavnu opservaciju. Instikt ne treba isključiti, moţe nas dovesti u realitet i uputiti na situaciju koju bi inače propustili. Kriminal ili nasilje kao i ubistvo obično uključuju neku vrstu borbe, korištenje oruţja, upotreba fizičke sile ili neki kontakt izmeĎu počinioca i preminulog. Zato, postoji mogućnost da će se dokaz pronaći i otkriti.
Uvijek imati na umu “bazične teorije o transferu i razmjeni” U formulaciji plana pregleda postoje odreĎena mjesta koja je potrebno pokriti odmah i moţe biti pitanje šta sve moţe ili ne mora biti dokaz. Ne treba da na kriminalistu utiče originalni izvještaj, policijski poziv ili bilo koja druga izjava. Treba uzeti u obzir te informacije ali poţeljno je da sami donosemo odluku koja će se bazirati na svim informacijama. Treba zapamtiti sljedeća pitanja: 1. Da li je smrt izazvana: Ubistvom, Samoubistvom, Nezgodom, Prirodna smrt. 2. Da li mjesto, činjenice, izjave i fizički dokazi podrţavaju to objašnjenje? 3. Ukoliko je smrt izazvana ubistvom Čime je izvršeno ubistvo? Da li je ubistvo opravdano i postoji li objašnjenje? Da li je učinjeno bilo šta što bi pogrešno navelo policiju kao npr.: a. Simulirana provala, b. KraĎa, c. Ubistvo izgleda kao samoubistvo (slučaj osiguranje). Postoji li više uzroka smrti? Ima li izjava svjedoka i slaţu li se one sa činjenicama? Da li je vremenski element u saglasnosti sa stanjem lica mjesta? a. Jesu li mrlje od krvi suhe ili mokre?
145 b. Stanje tijela (toplo, modro..)? Oruţje? a. Da li je korišteno više od jedne vrste oruţja? Na što upućuje? b. Da li je oruţje bilo iz te prostorije? c. Da li je vatreno? d. Ima li rupa od metaka na zidu, podu ili plafonu? e. Da li je oruţje ispod tijela? f. Da li je preminuli bio naoruţan? Tokom unakrsnog ispivanja pravi se finalna evaluacije, jer tek tada formiramo teoriju koja će pomoći u planiranju daljnje kriminalističke obrade. Ipak, treba paţljivo ispitati vrijeme i mjesto zločina. Treba imati generalnu ideju o tome koliko dokaza planira da se prikupi. Ta faza ovist ćeš o puno rada, zdravog zaključivanja i paţnje. 12.2.1.3. Dinamička ili aktivna faza uviĎaja Dinamička faza uviĎaja je treća faza i središnji dio istraţivanja mjesta uviĎaja. Način njenog provoĎenja diktiran je kako dimenzijama tako i konfiguracijom terena (topografski aspekt) kada je riječ o otvorenim prostorima i eventualnom diskontinuitetu i disperziji mjesta dogaĎaja (uviĎaja), te prilikama uvjetovanim samom prirodom i tokom kriminalnog dogaĎaja. Isto vrijedi i za interijere kada je riječ o velikim površinama, npr. tvorničke hale i sl. MeĎutim, u slučajevima prolaznih ili privremenih tragova uviĎaj će trebati započeti s dinamičkom fazom npr. trag u snijegu koji se topi, trag mokrog pneumatika na asfaltu ljeti i sl. U ovom stadiju uviĎaja ekipa je aktivnija, dinamičnija, ona traţi, otkriva i fiksira pojedine tragove i predmete za koje smatra da su u vezi s kriminalnim dogaĎajem, kao i njihov meĎusobni odnos. U ovom stadiju uviĎaja dopušteno je vršenje potrebnih promjena i provoĎenje istraţivanja (ispitivanja) pojedinih tragova i predmeta uz voĎenje računa da se ne unište, kontaminiraju ili oštete postojeći tragovi, odnosno stvore novi. Način pregleda se obično utvrdi teorijom zločina ili hipotezom koje dogovore kriminalisti, a koja se bazira na njihovim inicijalnim opservacijama mjesta zločina. Riječ je o kriminalističkoj diferencijalnoj dijagnozi. Teorija zločina zahtjeva set jednostavnih pretpostavki tipa devet zlatnih pitanja kriminalistike npr. kako i zašto se ubistvo desilo, kao i sekvence dogaĎaja koji su slijedili. Stoga svaka stvar naĎena na tom mjestu mora se tretirati kao dokaz dok se ne dokaţe suprotno. Ova faza ima naglašen istraţivački (ispitivački) karakter. UtvrĎuje se porijeklo pronaĎenih tragova i predmeta i gleda koji se zaključci iz njih mogu izvesti u odnosu na krivično djelo, njihove uzroke i sl. To i jest cilj i teţište uviĎaja u traseološkom smislu. Statički i dinamički stadij (faza) uviĎaja ne mogu se u praksi i ne smiju mehanički odvajati, jer se nerijetko «u hodu» uviĎaja isprepliću, kako to zahtijeva traseološko stanje na mjestu uviĎaja (veliki prostor, velike udaljenosti, puno traseoloških čvornih situacija i sl.). VoĎenje računa o ove dvije ključne faze uviĎaja od velike je vaţnosti, jer omogućava da se na mjestu uviĎaja (dok ono postoji) moţe u svako vrijeme rekonstruirati situacija kakva je postojala u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Ispravno locirano mjesto uviĎaja i adekvatno fiksirano činjenično stanje omogućavaju dobijanje ţive predodţbe o dogaĎaju. U ovoj fazi mogu se predmeti uzimati u ruke, micati i razgledavati, pazeći da se pri tome ne unište postojeći tragovi, posebno nevidljivi (latentni), da se isti ne kontaminiraju i ne generiraju novi. U ovoj fazi treba posebno voditi računa o katalogiziranju65 predmeta uviĎaja. Istraţivanje mjesta dogaĎaja u dinamičkoj fazi uviĎaja se, u stvari, svodi na detaljno opisivanje uz paralelno i sukcesivno snimanje s paralelnim mjerenjem razdaljina, dimenzija i osobina prostiranja tragova i predmeta. Koji puta je potrebno vršiti i vaganje predmeta. Središnji zadatak istraţivanja mjesta dogaĎaja u ovoj fazi uviĎaja je obrada tragova (pronalaţenje ili nepronalaţenje očekivanih tragova, mjerenje, analize strukture i pripadnosti, detaljno opisivanje, snimanje, skiciranje itd.). Sredstva i metode 65
U osnovi svodi se na uspostavljanje odnosa vaţnosti, sortiranju prema grupnoj pripadnosti i sl. predmeta vještačenja. Riječ je o standardnom obiljeţavanju uz voĎenje računa o navedenim kriterijima.
146 kriminalističke tehnike daju odgovor na pitanje detekcije, konzervacije, aserviranja i interpretacije tragova i predmeta. Pregledom mjesta uviĎaja u statičkoj i dinamičkoj fazi uviĎaja, uviĎajni organ realizira dvije mogućnosti: 1.)da neposrednim opaţanjem utvrdi činjenično stanje objektivne prirode i 2) da na temelju tako utvrĎenog činjeničnog stanja izvede verzije o djelu, načinu njegovog izvršenja, vremenu izvršenja, mogućim motivima, počinitelju (kriminalističko profiliranje) i sl, dakle, da dobije odgovor na devet zlatnih pitanja kriminalistike. Vodinelić V. (Vodinelić ; 1984.) ističe da je zadatak uviĎaja izmeĎu ostaloga i da se otkrije i nedostatak odreĎenih tragova tzv. negativne činjenice. Vodinelić prezentira dvadeset najvaţnijih pitanja na koja bi trebalo odgovoriti uviĎajem. Zbog njihove vaţnosti za ovu problematiku, prenosimo ih u cjelosti: 1. Koji put dolaska je koristio počinitelj? 2. Kuda se sve počinitelj kretao na mjestu dogaĎaja? 3. Koliko dugo se počinitelj zadrţao na mjestu izvršenja djela (vrijeme zadrţavanja)? 4. Vrijeme izvršenja djela, makar i pribliţno? 5. Atmosferske prilike u vrijeme izvršenja djela? 6. Atmosferske prilike u vrijeme vršenja uviĎaja? 7. Sredstva i način izvršenja djela? 8. Broj osoba na mjestu dogaĎaja u vrijeme izvršenja djela, njihovo kretanje, gdje su se zadrţavale (stajale, koja im je uloga bila u dogaĎaju, put ulaska u kaţnjivu zonu)? 9. Tačno mjesto izvršenja djela i poloţaj počinitelja i napadnutog objekta u trenutku izvršenja djela? 10. Sva mjesta odakle se moglo vidjeti i čuti ono što se dogaĎalo na mjestu dogaĎaja u vrijeme izvršenja djela? 11. Negativne (odrečne) činjenice, tj. postoje li svi tragovi i predmeti koji bi se morali nalaziti po normalnom hodu dogaĎaja, nalaze li se na pravom mjestu i sl, kao i pozitivne činjenice u obliku prisustva nečega što se prema toku stvari ne bi trebalo nalaziti na mjestu dogaĎaja? 12. Mjere pripremanja djela, osiguranje od iznenaĎenja i prepoznavanja, okolnosti koje ukazuju na poznavanje mjesnih prilika i okolnosti? 13. Je li na mjestu dogaĎaja ostalo nešto što je pripadalo počinitelju? 14. Postoje li ostale indicije na mjestu dogaĎaja? 15. Vrsta i visina nanesene štete, po kome, u kakvom stanju, pod kojim odnosima, sadašnja cijena, je li predmet ostao manje ili više vrijedan i sl.? 16. Pretpostavljeni motiv? 17. Put kojim se počinitelj udaljio s mjesta dogaĎaja? 18. Treba li mjesto dogaĎaja staviti pod nadzor nakon završetka uviĎaja (prismotra, zasjeda i sl.)? 19. Treba li hapšene osobe u toku uviĎaja pretraţiti, izvršiti tjelesni pregled i sl.? 20. Treba li odreĎenim osobama dopustiti da prisustvuju uviĎaju da bi se pratilo njihovo duševno raspoloţenje? U zavisnosti od rezultata uviĎaja, nakon ove faze uviĎaja, organi unutrašnjih poslova mogu izvršiti kriminalistički eksperiment i rekonstrukciju dogaĎaja. 12.2.1.3.1. Metode pregleda lica mjesta uviĎaja Ako postoji bilo koja stvar (pa makar izgledala i beznačajna) kao dokaz treba je označiti i zabiljeţiti. To moţe da bude glavni dokaz koji će riješiti slučaj. Ključna riječ u istrazi zločina je temeljno (u potpunosti (temeljno) sve istraţiti). Postoje razne tehnike koje su razvijene da bi se olakšalo rješenje za temeljitu istragu lica mjesta dogaĎaja. Glavna stvar je kada završimo pretragu lica mjesta dogaĎaja da smo sigurni da su svi dostupni dokazi pronaĎeni. Ako ne moţemo stvarno reći da je tako onda nismo obavili svoj posao!?
147 Postoje mnogi udţbenici o istragama koje opisuju različite metode i vrste pretresa mjesta dogaĎaja. Ali je pet osnovnih koje su prihvačene, a one su: 1. STRIP metoda – moţe se koristiti na otvorenom i zatvorenom. Relativno je brza i jednostavna za primjenu i moţe je uraditi jedna osoba u limitiranim mjestima kao što je npr. soba. 2. SPIRALNA metoda – ili kruţna metoda je efikasna na manjim mjestima. Ipak, što se krug više širi mogu se propustiti neki dokazi. Kriminalist počinje sa pregledom ili iz centra ili sa kraja i poslije toga prati kruţni tok. 3. KOTAĈ metoda – kriminalisti se skupe na centru mjesta zločina i kreću se svaki svojom linijskom putanjom. Mogućnost uništavanja dokaza prilikom vraćanja inspektora na centar postoji. 4. GRID metoda – najbolja je za veća područja. Kretanje kriminalista je paralelno u odnosu jednih na druge i isto mjesto se pokrije dva puta. Ova metoda je najdetaljniji sistem za pokrivanje većih mjesta sa većim brojem inspektora. 5. ZONA metoda – mjesto pregleda se dijeli na kocke ili sektore. Oficir se odredi za svaku zonu a zona se dalje dijeli na dijelove. Ovaj metod je efikasan za zatvorene objekte. Nije bitno koja se od ovih metoda odabere dokle god je sistematiĉna i kompletna. 12.2.1.3.2. Pribor za pregled lica mjesta uviĎaja Kako bi pregled bio uspješan potrebna je odreĎena oprema i logistička podrška. Mnogi odjeli na mjesto zločina dovedu forenzični tim koji je sposoban za rad na velikim zločinima i koji imaju sofisticiranu opremu potrebnu za detaljan pregled mjesta zločina. Preporučuje se da jedinice imaju pokretni pribor za slučaj ubistva sa opremom koja je potrebna za prikupljanje i dokumentovanje dokaza. Praktični pribor je prijeko potreban. Dobar pribor treba uključivati:
Mapu mjesta zločina, Školski kompas, Papirne vrećice, Vata, Metar za mjerenje, Brisač, Kutiju koverti, Ljepljiva traka, Samoljepljiva traka, Hirurške rukavice, Pamučne rukavice, Kanap, Ogledalo, Povećalo, Magnetni produţetak, Solna kiselina i pamučna krpa, Bašlije, Jedna kutija eksera, Flaše za uzorke, Makaze, Čelična traka, Markice/naljepnice za dokaze, Grafički papir, olovke i markere, Plastične kese sa zip zatvaračem,
Kasetofon/rekorder sa mikrofonom i ekstra baterijama, Prazne kasete, Obični papir, Lampa, Foto kamera, Ekstra film, Telefon, Termometar, Lampa 12 volti, Dţepni produţni kabl, Odvijač, Čekić sa čavlima, Kreon za drvo, Noţevi i skalperi, Multi noţevi, Makaze za ţicu, Papirne maramice, Gas maske, Obične makaze, Imenik za nazive ulica, Igle za šivanje, Noţ, Prekidači itd.
148
12.2.1.3.3. Napomene uz pregled lica mjesta uviĎaja Tehnika koja se smatra korisnom je da se na licu mjesta dogaĎaja nalazi osoba kojoj je poznato mjesto i koja će tu boraviti, vizuelno i fizički. Uslov je da se ništa ne dira i da se ne radi o osumnjičeniku! Ta osoba moţe utvrditi uobičajeni poloţaj stvari na mjestu zločina. Nakon toga moţete izvršiti pregled mjesta. Potrebno je dati instrukcije i čuti mišljenja da li postoje neke nesaglasnosti i da li ima stranih materijala na licu mjestu dogaĎaja tzv. negativne činjenice. Od tih osoba traţite da opišu uobičajeni poloţaj npr. zavjesa, roletni, slika, statua, pepeljara itd. Traţite detaljan izvještaj. Moţda će trebati da te osobe pregledaju mjesto dogaĎaja uz kriminalistu kako bi mogli ukazati na nove mrlje, znake poremećaja i bilo koje druge faktore koji se ne slaţu sa ţivotnim stilom preminulog. Idealna situacija na pregledu mjesta dogaĎaja je prisustvo jednog kriminalističkog tehničara koji je zaduţen za ―pregled‖ a čija je odgovornost pregled i uzimanje dokaza. Ostali kriminalisti mogu pomoći tako što će sačiniti zapisnik o poloţaju objekata koji su pronaĎeni na mjestu. Ipak, ti policajci koji pomaţu rukovodiocu operativnog tima ne trebaju dirati dokaze. Umjesto toga, oni mogu upozoriti rukovodioca tima na odreĎeni predmet koji moţe posluţiti kao dokaz. Ta procedura ograničava lanac uzimanja dokaza i zavedene dokaze uniformiše i čini ih profesionalnijim. S obzirom da predmeti mogu pasti na tlo, posebno u nasilnim situacijama i odbrani, pod je najbolje mjesto za početak pregleda, nakon što se pregleda tijelo. Kako pregled napreduje, kriminalista moţe krenuti od poda do visine struka i nakon toga od visine struka ka plafonu. Mjesto pregleda zavisi od vrste ubistva. Ako je ubistvo rezultat pljačke ili provale, trebate pregledati čitav stan ili kuću i dijelove gdje bi se vrijednosti mogle nalaziti. Ukoliko je ubistvo rezultat pucnjave, treba pregledati zidove i plafon radi rupa od metaka i čahura, treba podići i tepihe. Ukoliko je ubica “počistio iza sebe”, moţe se pregledati dodatne lokacije kao što su odvodi ili smetljište. Ukoliko postoji mogućnost uključenosti narkotika, treba pregledati i tajna mjesta. Ubica je moţda sebi pripremao nešto da jede ili je uzeo nešto iz friţidera. Da li je upalio ili ugasio svjetlo? Da li mjesto izgleda kao da je spremljeno? Da li su vrata bila otključana ili zaključana? Da li su prozori otvoreni ili zatvoreni? Gdje je mjesto ulaza? To su pitanja koja kriminalista mora sebi postaviti. Lokacije gdje se bilo koji fizički dokaz ili trag moţe naći zavisi od individualnog dogaĎaja ili poteza osumnjičenog, i mogu biti različite od mjesta do mjesta. Ipak, odreĎena mjesta i predmeti na koje uvijek treba obratiti paţnju su: Ispod tepiha i staza, Prolazi, Ispod draperija, Bašta, Vrata , Iza kutija ili kartona, Lampe, Lift, Iza draperija i zavjesa, Površina ormara ili kabineta, Smeće i vreća za smeće, Dimnjak, Kante za smeće, Friţider, Hrpa veša, Statue, Pepeljare, Iza slike i sata, Plafon, Lavabo, Zidovi, Odvodi, Ispod stolica, Ventilacija, Ispod kreveta, Iza stolova koji se nalaze uz zid, Ogledala, Ormari, Telefoni, Dno i iza ladica, Tragovi slavlja, Unutrašnjost rerne, Staklo, Unutrašnjost ormara, Stepenice, Kuhinjske krpe i ručnici,
149
Lavabo, toalet i kada, Šalteri, Prozori, Nova oštećena mjesta, Poštansko sanduče.
150 Mogućnost otkrivanja dokaza sa mjesta zločina je preduslov uspješne istrage. Ekspertiza istrage ubistva i vještačenja će najvjerovatnije utvrditi koji dokazi su pronaĎeni. U ovoj fazi istrage moţe se vidjeti potreba za uskom saradnjom izmeĎu kriminaliste i vještaka-forenzičara. Imperativ je da kriminalisti koji vrše kriminalističku obradu imaju radno iskustvo rukovanja dokazima (Vermon j.Geberth; 1996.) 12.2.1.4.
Kontrolna faza uviĎaja
Od strane malo autora se govori o kontrolnoj fazi uviĎaja što je, malo začuĎujuće jer u dinamičkoj fazi se ne nalazi sadrţaj koji bi odgovarao kontrolnoj fazi. Iz tih razloga posebnu paţnju i vrijednost treba posvetiti radu profesora D. Modlya (Modly D; 1999; 21.) gdje se govori o kontrolnoj fazi uviĎaja. Suština kontrolne faze jeste u tome da svi članovi uviĎajnog (kolektivnog) organa rezimiraju rezultate uviĎaja i traţe eventualne propuste koje treba ispraviti ponavljanjem odreĎenih taktičkotehničkih radnji i mjera. Iz ove rečenice vidljivo je da ni jedan uviĎaj ne bi trebalo vršiti bez kontrolne faze. Propusti su uvijek mogući, pogotovo kada se radi o sloţenijem uviĎaju, gdje ima ţrtava i kada se mora odstupiti od ustaljene uviĎajne metodologije. Tada nije nelogično da se pojave razni propusti koje će biti moguće otkloniti dok uviĎaj još nije okončan. U protivnom, takva mogućnost je isključena. MeĎutim, ne mora se uvijek raditi o klasičnim propustima. Moguće je da se prilikom rezimiranja rezultata uviĎaja doĎe do zaključka da mjesto dogaĎaja treba proširiti, ili da odreĎene osobe koje su zatečene na mjestu dogaĎaja, a prethodno nisu dovedene u vezu s njim, ipak treba ispitati, odnosno lišiti slobode. Iz tih razloga u ovoj fazi uviĎaja trebalo bi da se pribjegne misaonoj rekonstrukciji dogaĊaja, koja moţe pomoći da se otklone eventualni propusti. U kontrolnoj fazi praktično se sagledava dotadašnji tok uviĎaja, pravi kratka analiza uraĎenog i, eventualno, donosi odluka o poduzimanju još nekih radnji i mjera. TakoĎe, nekada će se ukazati potreba za ponavljanjem nekih radnji, što će se učiniti upravo u ovoj fazi. Na početku je teško sa preciznošću isplanirati cjelokupan tok uviĎaja. Taj plan je uvijek orjentacioni i fleksibilan, što je i razumljivo. Tek kada se obavi većina posla biti će moguće procjeniti treba li uraditi nešto što nije planirano, odnosno što nije bilo moguće unaprijed predvidjeti. Npr., jesu li svi tragovi pronaĎeni i prikupljeni, posebno tragovi koji će se dostaviti na vještačenje; zatim, je li potrebno angaţovanje specijalista ili vještaka na mjestu dogaĎaja. Na taj način izbjeći će se, sigurni smo, mnogobrojni propusti i uviĎaj učiniti efikasnijim. (Petrović B; 2001; 382.) A u krajnjem, riječ je o primjeni vaţnog kriminalističkog načela kontrolnog provjeravanja obavljenih mjera i radnji uz eventualno ponavljanje nekih od njih, kada je to potrebno i moguće. 12.2.1.5.
Misaona rekonstrukcija
Misaona rekonstrukcija je misaona aktivnost u okviru koje se rekonstruira čitav tok krivičnog djela ili pojedinih njegovih faza u cilju pronalaţenja tragova i predmeta krivičnog djela, utvrĎivanja mehanizma njihovog nastanka i okolnosti koje su do njih dovele, kao i izvoĎenje zaključka o svim ostalim relevantnim okolnostima izvršenja krivičnog djela. Pravilno izvršena misaona rekonstrukcija toka izvršenja krivičnog djela, puta dolaska i odlaska izvršioca, njegovog kretanja po mjestu izvršenja, njegove aktivnosti na mjestu izvršenja, sredstava i načina izvršenja uz ostalo ima velik značaj za otkrivanje mikrotragova, jer se pomoću nje mogu utvrditi mjesta i predmeti (nositelji tragova) za koje se osnovano pretpostavlja da ih je izvršilac kontaktirao i da se na njima nalaze ovi tragovi. Polazeći od uočenih makrotragova na temelju poznavanja prirodnih zakona i iskustvenih pravila, moguće je izvesti zaključke o okolnostima koje su prouzrokovale tragove, kao i mjestima mogućeg nalaza mikrotragova. Na temelju misaone rekonstrukcije se izvode zaključci o smjeru djelovanja uzročnika traga, poloţaja, drţanju i meĎusobnom poloţaju izvršioca i napadnutog objekta u vrijeme izvršenja djela, razmaku meĎu njima itd.
151 U osnovi misaona rekonstrukcija se odvija u dvije faze. U prvoj fazi se nastoje otkriti svi tragovi, a u drugoj se provjeravaju osigurani dokazi.
12.2.1.6.
Finalna ili završna faza uviĎaja
Završna faza kao i u prethodna naglašava se kod malog broja autora. U završnoj ili finalnoj fazi odlučuje se o sudbini corpora delicti u smislu njihovog pohranjivanja i čuvanja, slanja na vještačenje i slično. TakoĎe, u ovoj fazi potrebno je završiti pisanje zapisnika koji je voĎen tokom cijelog uviĎaja, crtanje skice i foto elaborata. (Modly D; KorajlićN; 2002; 752.) U ovoj uviĎajnoj fazi rukovodioc uviĎajnog organa ili tima i kriminalistički tehničar imaju mnogo posla. Rukovodioc uviĎajnog organa ima obavezu da sačini zapisnik o uviĎaju na osnovu teza, zabilješki ili diktiranja tokom uviĎaja. Svako odlaganje tog posla neprihvatljivo je kako sa kriminalističkog tako i pravnog aspekta. No, ukoliko okolnosti dozvoljavaju, bilo bi dobro da se zapisnik u ovoj fazi i fizički otkuca, za što ima dosta razloga, ali dosadašnja praksa govori da se zapisnik kuca u prostorijama, nekada čak i nakon nekoliko dana, pa i sedmica, što u svakom slučaju nije dobro i tu praksu bi trebalo promijeniti. Obaveze kriminalističkog tehničara odnose se na pravljenje skice mjesta dogaĎaja jer to nije moguće u terenskim uslovima. Tada se, naime, sačinjava tzv. «kroki« skice sa uzimanjem potrebnih mjera kako bi se u finalnoj fazi, nakon svih parametara mogla sačiniti skica mjesta krivičnog dogaĎaja. Nadalje, u sluţbenim prostorijama vrši se postupak razvijanja filma, izrade fotografija i sačinjavanja fotodokumentacije. TakoĎer, za odreĎene predmete i tragove sačinjava se zahtjev za vještačenje i sve skupa se upućuje u nadleţnu laboratoriju. Često se na vještačenje upućuju samo dijelovi pronaĎene materije, uzorci, dok se ostatak čuva u sluţbenim kasama, friţiderima ili drugim prostorijama za takve namjene. Kao što je vidljivo, u finalnoj fazi se obavljaju mnogobrojne radnje bez kojih nije moguće ispravno okončati uviĎaj. (Petrović B; 2001; 383.) Sve do sad rečeno oko faza uviĎaja ukazuje da je sasvim opravdano uviĎaj podijeliti u pet faza. Jer dosadašnja koncepcija od dvije, odnosno tri faze uviĎaja je prevaziĎena i ne odraţava pravo stanje stvari na terenu. 12.2.2. Nadopuna uviĎaja Zna se desiti da se u prvom zahvatu ne obavi uviĎaj na svim potrebnim lokacijama iz razloga što u prvim trenucima nisu bile poznate sve okolnosti izvršenog ubistva, kao i nemogućnost pristupa predmetima, osobama ili lokacijama, te kad se pojave nova saznanja o tragovima i predmetima gdje je potrebno neposredno opaţanje uviĎajnog tijela. Tada će se raditi će se dopuna uviĎaja po istim pravilima kao i uviĎaj. Mnogo je situacija kada će biti potrebno obaviti dopunu uviĎaja. To su situacije kada su pronaĎeni neki tragovi koji se dovode u vezu sa ubistvom, pregledom stana ţrtve ili izvršioca, pretresom terena, rijeke ili nekih drugih mjesta gdje je izvršilac odbacio sredsvo izvršenja, automobila koji je izvršilac koristio za izvršenje djela ili pak u njemu izvršio krivično djelo. Taj naknadni uviĎaj je dokazano problematičan jer zbog protoka vremena na mjestu uviĎaja nastupaju različite promjene, koje umanjuju informacijski sadrţaj tragova i predmeta (informacijska entropija). Na glavnoj raspravi odbrana moţe staviti prigovor vjerodostojnosti stanja na mjestu uviĎaja. Zato uz naprijed navedeno treba posvetiti paţnju i utvrĎivanju nastalih promjena i to navesti u zapisniku o uviĎaju. 12.2.3. Tragovi i predmeti na mestu izvršenja ubistva U zavisnosti od načina, sredstva, mjesta i vremena izvršenja i od kretanja i ponašanja učinioca pre izvršenog ubistva, za vrijeme ubistva i poslije njega, kao i činjenice da li je bilo otpora ţrtve, odnosno
152 meĎusobne borbe na licu mjesta, moguće je pronaći raznovrsne tragove i predmete koji mogu poticati od učinioca, sredstva izvršenja i od ţrtve. Koji će se tragovi zateći na licu mesta, u kakvom stanju i u kom stepenu relevantnosti, zavisi i od protoka vremena za saznanje da je izvršeno ubistvo nekog lica, od blagovremenog izlaska na lice mjesta i preduzimanja mjera na njihovom očuvanju, odnosno sprječavanju mogućih promjena i njihovog eventualnog uništenja. Navedeni razlozi, uglavnom, utiču na to koji će se tragovi i predmeti pronaći na licu mjesta, ali se u praksi najčešće mogu naći sliedeći tragovi učinioca: tragovi krvi, sperme, dlake, pljuvačke, izmeta i drugih izlučevina (grupa bioloških tragova), papilarnih linija, stopala, noktiju, zuba, zemlje, prašine, boja, laka, odjeće, vlakana, mirisa i dr. Kod krivičnih djela ubistva (kao i kod drugih krivičnih dela iz grupe krvnih delikata) najčešće su prisutni tragovi krvi od ţrtve, ali mogu poticati i od učinioca, ukoliko je on povreĎen, a mogu se naći na ţrtvi, učiniocu, sredstvu izvršenja i drugim predmetima na licu mjesta koji se pojavljuju kao njihovi nosioci, kao i na putu odlaska učinioca sa mjesta izvršenja krivičnog djela. Tragovi krvi uglavnom su sluţili kao eliminacioni tragovi sve do novih izuma i uvoĎenja genetike u kriminalistiku, tj. otkrivanja mogućnosti korišćenja DNK testa (dezoksiribonukleinska kiselina), koji predstavlja genetski trag jednog lica i omogućuje njegovu identifikaciju isto kao i trag papilarnih linija, pa se zbog toga naziva „genetski otisak prstiju". Iz uzorka krvi ili sperme (sa spermatozoidima) moţe se odrediti jedinstvena genetska struktura nekog lica i naučnici isključuju mogućnost da se kod dva lica pojavi ista genetska struktura, uz dozvolu izuzetka kod jednojajčanih blizanaca. DNK se nalazi u hromozomima svake pojedine tjelesne ćelije i kod svakog čovijeka je različit, što predstavlja osnov da i trag krvi bude identifikacioni trag. Osim tragova, na mjestu izvršenja krivičnog djela mogu se pronaći i raznovrsni predmeti koji potiču od učinioca, kojima nije izvršeno krivično djelo, ali su kao materijalne indicijalne činjenice od bitnog kriminalističkog značaja, naročito u odnosu na postavljanje verzija ko moţe biti osumnjičeno lice. Ovi predmeti ne dovode se u vezu sa krivičnim djelom i učiniocem po osnovu tragova (bilo na njima ili da su oni ostavili tragove), već po osnovu posebnih svojstava i odnosa prema učiniocu. Naime, učinilac na mjestu izvršenja ubistva u mnogim slučajevima ostavlja razne predmete, ponekad svesno jer mu smetaju, dok ih u odreĎenim situacijama izgubi ili zaboravi na licu mesta, tako da u tom trenutku nije ni svestan da su ostali pojedini predmeti koji su njemu pripadali. Najčešće su to priručni predmeti učinioca (štap, tašna, kišobran), predmeti lične upotrebe (lula, muštikla, tabakera, minĎuša, sat, lančić), predmeti odeće (kapa, šešir, sako, kaput, rukavice), predmeti obuće (cipele, patike, čizme), dijeelovi odjeće i obuće (dugmad, otrgnuto parče platna od garderobe, dijeelovi Ďona cipele, koţe, skaja), kao i drugi predmeti (pisma, kasete, isprave i razna dokumentacija). U zavisnosti od vrste sredstva izvršenja, na licu mjesta mogu se pronaći pojedini tragovi ili dijelovi, kao i sredstvo kojim je izvršeno ubistvo. Ukoliko je ubistvo izvršeno vatrenim oruţjem, to mogu biti tragovi baruta, gareţi, plamena, zrno, čaura, a u nekim slučajevima i vatreno oruţje iz kojeg je pucano.
153 Posebno su bitni ispaljeno zrno i izbačena čaura, jer su tragovi unutrašnjosti cijevi koji ostaju na zrnu prilikom ispaljenja (oruţje sa olučenim cevima) i tragovi udarne igle na čauri, identifikacioni tragovi, pošto se odgovarajućim balističkim veštačenjem moţe utvrditi konkretno oruţje iz kojeg je pucano i kojim je izvršeno krivično djelo ubistva. Najčešće trag ţrtve na licu mjesta jeste trag krvi koji moţe da se naĎe na samoj ţrtvi, na okolnim predmetima, zidovima, patosu i plafonu, kao i na učiniocu. Osim toga, na mjestu izvršenja ubistva mogu se naći i tragovi noktiju, zuba, vlakna, dlake i papilarnih linija, koji potiču od ţrtve, a koji imaju posebno relevantan značaj ukoliko se pronaĎu na osumnjičenom licu. Pojedini tragovi, koji potiču od učinioca, mogu se naći i na ţrtvi. Pored tragova krvi, to mogu biti i tragovi dlake, zuba, noktiju, vlakna i sl., a postoje i tragovi od sredstva izvršenja na ţrtvi, koji mogu biti različiti u zavisnosti od toga o kojem se konkretnom sredstvu radi. Na ţrtvi i učiniocu mogu se pronaći i specifični mikrotragovi koji mogu da se zadrţe ispod noktiju (prljavština ispod noktiju), a koji potiču od tkiva ili odeće učinioca, odnosno ţrtve, što je opet u uzročnoj vezi sa načinom izvršenja ubistva i razvojem toka kriminalnogdogaĎaja. Tragovi pronaĎeni na mjestu izvršenja krivičnog djela ubistva, uz njihovo stručno i logičko dalje korišćenje, uzimajući u obzir i negativne činjenice koje postoje na licu mesta, imaju izuzetan kriminalističkooperativan značaj jer predstavljaju indicijalnu osnovu za postavljanje adekvatnih verzija i planiranje daljeg toka kriminalističke obrade. Ilustrovaćemo to sledećim primjerom: Policiji je prijavljeno da se u susjednom selu, u jednom potoku, nalazi nepoznati leš muškog pola s prednjim dijelom tijela, tj. glavom u vodi. Radnici policije, koji su odmah došli na lice mjesta, radi preduzimanja mjera na njegovom obezbijeĎenju, zapazili su da čizme na lešu, koje su bile van vode, nisu blatnjave, iako je put do tog mjesta na potoku izrazito blatnjav, tako da se do tog mjesta nije moglo doći, a da blato ne ostane na cipelama. Pravilno su postavili verziju da lice nije tu ubijeno (ukoliko se radi o ubistvu), već da je leš donesen i bačen u potok. Tragovi stopala i kolica nalazili su se od mjesta gde je leš pronaĎen pa do susjedne, ne mnogo udaljene, kuće u kojoj je ţivjela jedna udovica srednjih godina. Obdukcijom leša utvrĎeno je da smrt nije bila nasilna, već da je uzrok smrti bio infarkt srca, na osnovu čega se odmah zaključilo da se ne radi o krivičnom djelu ubistva, ali je slučaj trebalo u potpunosti razjasniti da bi se otklonile sve eventualne sumnje. PronaĎeni tragovi omogućili su postavljanje verzije da udovica ima odreĎenu vezu s ovim slučajem, ili da su joj bar poznate neke bitne činjenice. Verzija je bila osnovana i udovica je ispričala da je pokojnik bio njen ljubavnik, da je i kritične noći došao kod nje i da je u toku intimnosti iznenada umro. Ona je u strahu, da ne bude okrivljena za njegovu smrt i da bi izbjegla sramotu, leš stavila u kolica, odvezla ga do potoka i u isti izbacila na mjestu gde je pronaĎen. Njena verzija je potvrĎena i pronaĎenim tragovima na kolicima i njenim cipelama, kao i izjavama lica, njenih neposrednih komšija. 12.2.3.1.
Mrtvo tijelo
Najvaţniji dokaz koji nedvojbeno ukazuje da je izvršeno krivično djelo je «mrtvo tijelo«, te se istome prilikom pronalaska, mora posvetiti posebna paţnja. Najčešće ga zatičemo na licu mjesta ubistva, no dešava se da se zbog ukazivanja pomoći izvrši prevoz do zdravstvene ustanove gdje podlegne na putu ili u zdravstvenoj ustanovi, kao i na drugim mjestima s ciljem uništenja ili prikrivanja dokaza. Ukoliko se tijelo nakon pruţanja medicinske pomoći nalazi u bolnici to će se konstatovati i poţeljno bi bilo da se nad istome izvrši uviĎaj, što je u praksi rijedak slučaj. Stoga, sa kriminalističkog stanovišta, veoma je bitno izvršiti detaljan opis i pregled leša tokom uviĎaja, jer mogu pruţiti mnoge korisne operativne informacije. Opis leša vrši ljekar specijalista sudske medicine, a spoljašnji pregled leša, radi pronalaţenja tragova i utvrĎivanja načina i sredstava izvršenja ubistva, pored ljekara sudske medicine, vrši i kriminalistički tehničar, kao i drugi vještaci, u zavisnosti od sredstva kojim je izvršeno ubistvo (balističar, trasolog, biohemičar i sl.). Sve naĎene činjenice opisa i pregleda leša fiksiraju se zapisnikom o uviĎaju i fotografišu. Posebno je od značaja da se spoljašnji pregled leša detaljno obavi, kako se ne bi dogodilo da se tokom transporta leša na obdukciju unište ili izmene relevantni tragovi koji i nisu pronaĎeni na uviĎaju, ili da čak nastanu novi tragovi koji nisu u vezi
154 sa krivičnim djelom ubistva i njegovim učiniocem, što se negativno moţe odraziti na efikasnost daljeg toka operativne delatnosti, a naročito prilikom postavljanja verzija. Na licu mjesta preduzimaju se adekvatne mjere na utvrĎivanju identiteta leša, u skladu sa kriminalističkotaktičkim i tehničkim pravilima, budući da je ta činjenica, takoĎe, bitna za postavljanje verzija i planiranje daljeg toka kriminalističke obrade. Mjesto pronalaska leša treba tačno fiksirati u zapisniku o uviĎaju, fotografisanjem i skicom lica mjesta, kako ne bi bilo nikakvih problema u eventualnoj kasnijoj rekonstrukciji kriminalnog dogaĎaja. Nuţan je i detaljan opis poloţaja u kome je leš naĎen, s tim što se mora voditi računa o poloţaju ruku i nogu i da li u rukama drţi neki predmet ili neki drugi sadrţaj i koji, kao i stanje odjeće i obuće na lešu. Pošto se zapisnički fiksira poloţaj leša, kriminalistički tehničar će ga fotografisati u sklopu cjelovitog lica mjesta. Potom će se fotografisati izgled leša sa vidljivim tragovima, vodeći računa da se tragovi fotografišu razmjernom fotografijom. Opis leša vrši se prema kriminalističkotehničkim pravilima za lični opis, a obavezno obuhvata pol, visinu, starost, boju i oblik kose, obrve, nos, oči i uši. Cilj pregleda leša jeste pronalaţenje mikro i drugih tragova i preduzima se u dinamičkoj fazi uviĎaja. Paţnju bi posebno trebalo usmjeriti na pronalaţenje tragova učinioca, kao i na tragove zemlje na obući, u šakama i na odjeći ţrtve, radi utvrĎivanja da li je mjesto pronalaska leša i mjesto izvršenja ubistva. Ljekar specijalista za sudsku medicinu detaljno opisuje sve vidljive povrede na lešu i stanje leša u pogledu ukočenosti i mrtvačkih mrlja. U zavisnosti od načina izvršenja ubistva, ruke ţrtve mogu da budu vaţan izvor operativnih informacija, bez obzira na to da li se radi o tragovima ispod noktiju ili o nekim drugim mikrotragovima koji potiču od učinioca, što potvrĎuje i sledeći primer: „Nepoznati učinilac zadavio je jednu stariju ţenu. Ispod noktiju ubijene pronaĎeni su mikrotragovi vlakana, a što je još bitnije na njenoj lijevoj ruci pronaĎena su vlakna, koja su kao tragovi bili od izuzetnog kriminalističkog značaja, upravo zbog mjesta na kome su pronaĎeni. Na osnovu pronaĎenih vlakana došlo se do verzije o izgledu odjeće učinioca. Upornim operativnim radom prikupljene su indicijalne činjenice na osnovu kojih se mogla postaviti verzija o osumnjičenom licu, koje je na sebi nosilo sako od štofa, kojem su u potpunosti odgovarala pronaĎena vlakna na ruci ţrtve, odnosno vještačenjem je utvrĎena nesumnjiva podudarnost vlakana sa ruke ubijene sa materijalom sakoa. Iako tragovi vlakana nisu identifikacioni tragovi, ostale činjenice su ukazivale na stepen osnova sumnje u odnosu na to lice i doprinele eliminaciji drugih lica sa sakoom istog materijala, a rezultati vještačenja vlakana potvrdili su osnovanost takve sumnje, pa je osumnjičeno lice lišeno slobode. U razgovoru, osumnjičeni je priznao ubistvo i izneo činjenicu da ga je u toku zadavljenja oštećena lijevom rukom snaţno uhvatila za rukav njegovog sakoa, što je i uzrokovalo ostavljanje tragova vlakana, koji su doprineli otkrivanju učinioca“. U prljavštini ispod noktiju mikrotragovi su uglavnom dobro zaštićeni, dok na drugim dijelovima leša, pa i ruci, mogu lako da se izgube, unište ili promijene tokom transporta leša, pa se stoga insistira na detaljnom pregledu leša na mjestu izvršenja krivičnog dela. Ljekar specijalista sudske medicine, s obzirom na odreĎene spoljne promjene na lešu, moţe da se izjasni o pribliţnom vremenu nastanka smrti, što je od bitnog značaja za planiranje dalje operativne djelatnosti. Poznato je da se leš hladi poslije smrti oko jedan Celzijusov stepen za jedan sat, što se moţe koristiti, ali samo do izjednačavanja temperature leša sa okolnom temperaturom. Mrtvačke mrlje zahvataju cijelu površinu tijela 34 časa poslije smrti, dok se trag pritiska pojavljuje 10-12 časova poslije smrti. Mrtvačka ukočenost obično se pojavljuje 24 časa poslije smrti, a potpuno je izraţena 8-10 časova, postepeno popušta od 24-48 časova, a nestaje poslije tri do četiri dana. Obdukcijom leša dobijaju se odgovori na sledeća pitanja: Šta je uzrok smrti i da li je ona bila nasilna? Koje povrjede, osim smrtne, još postoje? Kojim sredstvima su povrjede nanijete? Koje su povrjede zaţivotne, a koje su nanesene poslije smrti? Kad je nastupila smrt? Da li ima povrjeda za koje se moţe zaključiti da su odbrambene?
155
Da li je ubijeni bio u alkoholisanom stanju? Da li je ubijeni bolovao od neke druge bolesti i njen uticaj na nastanak smrti? Da li se na rukama, odnosno u prljavštini ispod noktiju nalaze mikrotragovi i koji? Da li na ţrtvi ima nekih specifičnih povreda ili promjena koje mogu biti indikativne u odnosu na učinioca (ogrebotine noktima, ujed zubima, iščupana kosa, brada i sl.)? U odreĎenim situacijama moraju se vršiti i naknadne ekspertize, a ako se sumnja da je ubistvo izvršeno trovanjem, onda se na ekspertizu šalju pojedini organi ili dijelovi organa leša (isječci), radi utvrĎivanja vrste otrova i drugih bitnih činjenica. Od početka uviĎaja pa do okončanja kriminalističke obrade, rukovodilac kriminalističke obrade mora ostvariti potpunu saradnju sa vještakom sudskomedicinske struke, kao i sa ostalim vještacima i kriminalističkim tehničarem koji treba da bude član ekipe koja radi na rasvjetljavanju konkretnog ubistva. Rezultati kriminalističke obrade, nalazi i mišljenja sudskomedicinskih i drugih vještaka stalno se dopunjuju. To ovim veštačenjima posebno daje kriminalističku dimenziju, pa je zbog toga pogrešna praksa kada se ova saradnja prekida odmah poslije završetka obdukcije, što navodi na zaključak da se ona mora nastaviti tokom realizacije kriminalističke obrade. MeĎusobna saradnja posebno dolazi do izraţaja u situacijama u kojima su, tokom preduzetih operativnotaktičkih radnji i mjera i istraţnih radnji na provjeri postavljenih verzija, prikupljeni takvi podaci i informacije koji se ne poklapaju u potpunosti sa sudskomedicinskim nalazom ili nalazom nekog drugog vještaka, ili kada se obducent tokom izvršene obdukcije nije mogao izjasniti o načinu nanošenja smrtonosnih povrjeda. Prije nego tijelo pomjerimo sa lica mjesta najprije se kredom, bojom ili drugim prikladnim materijalom na tlu označi poloţaj tijela tako da se vide osnovne konture tijela i ekstremiteta, potom se opisuje mjesto gdje je tijelo naĎeno, opisuje se smijer gdje je glava bila okrenuta, a ako na licu mjesta ima više mrtvih tijela u blizini, dobro bi bilo navesti meĎusobni poloţaj tijela na licu mjesta. Poseban problem predstavljaju sakriveni leševi kako navodi T. Marković jer se obično radi o zakopanim leševima, gdje kriminalistička praksa poznaje slučajeve zakopavanja ispod auto cesta, u temeljima zgrada i dr. mjestima. Traganje za ovakvim leševima nerijetko je bezuspješno. Pošto mrtva tijela prilikom raspadanja razvijaju temperaturu od nekoliko desetina stupnjeva celzijevih moguća je primjena termovizije ili termografije. Riječ je o metodi koja koristi jednostavan princip: otkriva izvjesne toplinske obrasce i daje ih na uvid bilo kao fotografiju ili kao film. Ovi obrasci se nazivaju termogramima i predstavljaju temperaturni profil predmeta. Termografija je grana infracrvene radiometrije, koja mjeri i biljeţi infracrvene valove emitirane iz pravca predmeta. Osnovni je princip registracija valova. Neki predmeti apsorbiraju veliku količinu infracrvene energije, ali i emitiraju tu energiju u istoj količini koju apsorbiraju. To omogućava mjerenje otpuštene energije i njeno dovoĎenje u vezu s temperaturom predmeta. Ovim postupkom moţe se utvrditi npr. da li je nedavno s parkinga odveţen automobil, da li se negdje u šumi na odreĎenom mjestu nalazio (nedavno uklonjen) ili nalazi leš itd. Mogu se pretraţivati vodene površine i na temelju razlike u temperaturi utvrditi gdje se na dnu nalazi leš čija je temperatura povišena zbog truleţnih procesa. Kao jedan od načina otkrivanja lokacija gdje se nalazi leš ili leševi je primjena analize tla kao i analize ključnih geomorfoloških uzoraka. Ove dvije metode zavise od interpretacije izmjena ili neprisustva izmjena u strukturi tla, a pouzdanost analize zavisi od stručnosti lica koje je vrši. TakoĎe je moguća primjena podzemnog radara koje je sofisticiranije sredstvo za uočavanje prikrivenih grobnica, korišteno u Britaniji, USA i Australiji, a koristi se tako da locira područje na kome je došlo do poremećaja tla. U kriminalistici se smatra da je najsloţeniji slučaj kada se radi o komadanju leša, koje nije često i vrši se iz sasvim drugih motiva (iz bjesa, mrţnje, duševna poremećenost). U tim situacijama mogu se postaviti odreĎena kriminalističko–taktička pitanja, kao što je: da li dijelovi pripadaju jednom ili više leševa, koji je uzrok smrti, kad i gdje je nastupila smrt, kada je izvršeno raskomadavanje leša, ţivotna dob, pol, kojim je oruĎem ili sredstvom izvršeno tranširanje leša, da li je ubica poznavao anatomiju ljudskog tijela i vještinu obdukcione tehnike, da li dijelovi leša govore o ličnosti učinioca i nekim drugim podacima.
156 Na ova i druga pitanja odgovor nam daje vještak sudske medicine sa kojim policija od samog početka mora tijesno da saraĎuje. 12.2.3.1.1. Identifikacija ţrtava U ovome dijelu govori ćemo o kriminalističkim metodama identifikacije, kada su u pitanju veće katastrofe i specifičnostima identifikacije ţrtava66 eksplozije, kojom prilikom se pojavljuje potreba za identifikacijom večeg broja ljudskih leševa i povreĎenih osoba. Identifikacija osoba, uopšte je postupak kojim se utvrĎuju i usporeĎuju pravna, faktična i biološka obiljeţja po kojima se jedna osoba razlikuje od druge osobe. Pravna obiljeţja svaka osoba dobiva na temelju zakonskih propisa (ime, prezime, bračni status, drţavljanstvo, prebivalište i dr.). Ova obiljeţja mogu se promijeniti na isti način kako su i stečena. Faktička obiljeţja čovjek stječe samim činom roĎenja (datum roĎenja, mjesto roĎenja, nacionalnost i dr.), i ona su potpuno neovisna od volje čovjeka. U kriminalističkom smislu najvaţniju ulogu igra utvrĎivanje čovjeka u biološkom smislu, putem tzv. biološkog identiteta. Obiljeţja biološkog karaktera su materijalni sadrţaj identiteta pojedinca i bit njegovog identiteta. Iako pojam identitet sam po sebi obuhvaća ukupnost svih obiljeţja jedne osobe, u procesu kriminalističke identifikacije ne uzimaju se u obzir sva obiljeţja, nego samo ona koja su dostatna da se sasvim pouzdano utvrdi identitet neke osobe, odnosno ono po čemu se ta osoba razlikuje od svih ostalih osoba. Postoje tri osnovna načina kriminalističke identifikacije osoba: 1. evidencijska67, 2. istraţna68 i 3. ekspertizna69. MeĎutim, danas pri tome posebnu ulogu igra utvrĎivanje identiteta osoba pomoću DNK70 analize. No, u slučajevima kada se pronaĎe leš, situacija je dosta teţa nego kod identifikacije ţivih osoba, jer samo u pojedinim slučajevima kod identifikacije ţivih osoba moţe predstavljati sloţen zadatak, dok kod pronalaska leša71 gotovo uvijek je sloţen zadatak i neophodna je obdukcija. Znači, da će se pri obdukciji morati poduzeti potrebne mjere kako bi se ustanovio identitet leša. Ova obaveza ostaje i onda kada je poznat identitet. Najčešče pogreške pri identifikaciji nastaju zbog promjena na lešu. Lice više nema mimike i pantomimike, lice je samo maska, boja je druga, leš je zauzeo poloţaj koji nema ţivi čovjek itd. Stoga načelo kritičnosti je ovdje od velike vaţnosti zbog tzv. «trećeg čovjeka«. Zbog toga je stvoreno kriminalističko-taktičko pravilo da svaki leš u pogledu čijeg identiteta postoji makar i najmanja nesigurnost treba tretirati kao napoznatog mrtvaca. Tom prilikom je vrlo značajno da se izvrši opisivanje po pravilima kriminalistike, a posebnu paţnju posvetiti individualnostima (mladeţi, tetovaţe, oţiljci i dr.). Naročitu paţnju treba obraditi na vilicu iz razloga što su zubi krajnje otporni (čak i na vatru), a nema dva čovjeka sa istim karakteristikama zuba. U tim situacijama pomoć zubara je dragocjena. Fotografisanje nepoznatog mrtvaca je neophodno i radi raspisivanja objave, pa i u sredstvima javnog informisanja. Kada su pronaĎeni neidentificirani ostaci kostura, a klasične metode identifikacije ne daju rezultata, postoji mogućnost korištenja tehnike trodimenzijalne facijalne rekonstrukcije. Postupak rekonstrukcije započinje prikupljanjem početnih informacija o slučaju, gdje su ostaci pronaĎeni, kakvu je odjeću osoba nosila, izgled samog mjesta dogaĎaja, o pronaĎenim materijalnim 66
―Ţrtvom kriminalnog dogaĎaja se smatraju sve osobe koje su pojedinačno ili kolektivno pretrpjele štetu, uključujuči fizičke i mentalne povrede, emocionalne patnje, ekonomski gubitak ili bitno ugroţavanje njihovih temeljnih prava radnjama i propustima koji prestavljaju povredu krivičnih zakona‖. 67 Identitet se utvrĎuje putem raspoloţivih evidencija. 68 Identitet se utvrĎuje npr. putem prepoznavanja po fotografiji ili ―uţivo‖. 69 Identitet se utvrĎuje putem vještačenja. 70 DNK i daktiloskopija, ukoliko se imaju nesporni uzorci, su za sada najsigurniji načini utvrĎivanja identiteta neke osobe, a samim tih i nepoznatog mrtvaca. 71 Identifikaciju mrtve osobe moţemo podijeliti na: 1. PotvrĎivanju identiteta poznatih mrtvaca i 2. Identifikaciju nepoznatih.
157 tragovima i dr. Zatim se antropološkom analizom odreĎuje pribliţna starost, spol, graĎa i rasa, nakon čega se pristupa modeliranju. Lubanja se stavlja na stup, stvara se improvizovani vrat, zatim se na temelju podataka dobijenih antropometriskim istraţivanjima na lubanju postavljaju markeri prema kojima se kasnije nanosi na čitavu površinu lubanje plastelin. Na osnovu tih podataka stručne osobe, obično umjetnici koji raspolaţu znanjima iz forenzičke antropologije, odreĎuju konture lica, oblik, debljinu i duljinu nosa, širinu usta i poloţaj očiju. Nakon izrade skulpture na glavu se stavlja perika čiju će boju i duţinu odrediti umjetnik po svome nahoĎenju. Po završetku se skulptura fotografiše i objavljuje u medijima i koristi u operativne svrhe radi identifikacije leša. (Pavliček, J., 2002.) Danas, zahvaljujući nauci, postoje razne tehnike pomoću kojih je moguće rekonstruisati izgled osobe na osnovu pronaĎene lubanje, što uveliko pomaţe brţoj i kvalitetnijoj identifikaciji nepoznatih leševa72. Riječ je o izravnim metodama identifikacije i prilikom primjene nekih od njih ne mora značiti da se trebaju i ostale primjeniti ako je neka od njih dala pouzdan rezultat. Jedna od takvih metoda je „digitalna superimpozicija” koja se sastoji u tome da antropolozi korliste kompjutersku mogućnost prilikom utvrĎivanja identiteta nepoznatog leša, tako što se fotografija osobe za koju se smatra da bi mogla da bude, kompjuterski uklapa, crta po crta lica s pronaĎenom lubanjom. Čak i ako ne moţemo razjasniti potpunu podudarnost, moţemo sigurno isključiti neke mogućnosti na ovaj način, koje mogu biti vaţne na dugom putu. Identifikacija ţrtava teških eksplozija predstavlja posebne teškoće, jer, pod izuzetno teškim, a nekada i opasnim uslovima, treba identifikovati veliki broj ţtava, leševa koji su najčešće unakaţeni, ugljenisani, raskomadani ili se nalaze u stanju raspadanja, tako da je prepoznavanje jako oteţano ili je čak i nemoguće. Da bi se i u ovakvim uslovima uspješno obavila identifikacija treba da postoje specijalne ekipe sastavljene od kriminalističkih tehničara, fotografa, sudskih medicinara, genetičara, antropologa i drugih stručnjaka. Ove ekipe treba da su u uskoj vezi i da sadejstvuju s ekipama za spasavanje.73 Prepoznavanje nepoznatih leševa vrši se nakon klasifikacije istih i detaljnog opisa od strane srodnika. Tek kada je to učinjeno i ako su dati lični opis podudara s odreĎenih lešom, vrši se pokazivanje leša srodniku u cilju prepoznavanja.74 O prepoznavanju predmeta kao i osoba vaţe gotovo ista pravila kao što je obraĎeno u dijelu „Taktika prepoznavanja osoba i predmeta“. Kako se radi o eksploziji pretpostavit je da su dijelovi tijela razbacani, te stoga najpre treba odrediti snagu i srazmjeru nesreće kako bi se ogradio teren na kome se mora tragati za leševima i njihovim dijelovima, te po pronalasku istih označiti tačne lokacije pronalaska. PovrijeĎene koji su pri svijesti i mogu pruţiti podatke o svom identitetu, treba na pogodan način ispitati. 12.2.3.2. Kriminalističko tehnički pregled učesnika dogaĎaja Prilikom kriminalističko-tehničkih pregleda učesnika dogaĎaja vaţno je napomenuti da odjeća koju su nosili prilikom privoĎenja bude obezbjeĎena. Ukoliko je prošlo mnogo vremena od izvršenja 72
U cilju identifikacije leševa koriste se u kriminalistici slijedeće metode: vanjski pregled leša i usporeĎivanje dobivenih podataka s podacima u evidenciji nestalih osoba, daktiloskopiranje leša i usporeĎivanje s nespornim otiscima prstiju, prepoznavanje u ―ţivo‖ ili putem fotografije, odontološka identifikacija usporeĎivanjem statusa zuba, ispitivanje kostura, putem genomskog otiska, kompjuterska animacija, super impozicija. 73 Pored odgovarajuće opreme ekipe treba da raspolaţu improvizovanom Iaboratorijom, salom za pregled leševa (to mogu biti veće garaţe, skladišta i druge pogodne prostorije), kartonima za identifikaciju, velikim nepropustljivim vrećama (po mogućnosti providnim) za transport teško sagorjelih leševa i manjim omotima za smještaj i čuvanje nakita i ostalih predmeta koji mogu olakšati identifikaciju. 74 Svaki naĎeni nepoznati leš treba obiljeţiti brojem ispisanim na kartonu koji se pomoću uzice stavlja lešu oko vrata. Istovremeno treba za svaki leš otvoriti identifjkacioni karton koji će nositi isti broj kao i onaj kojim je leš obiljeţen, a zatim ga prenijeti na unaprijed za to odreĎeno mjesto. Kada su svi nepoznati leševi prenijeti na odreĎeno mjesto, treba ih u koliko je to moguće - odvojiti po polu, starosti, veličini, odjeći i drugim individualnim oznakama. Time se, pored ostalog, roĎaci pošteĎuju od zagledanja mnogih leševa.
158 krivičnog djela, obuća je jedino što moţe biti od koristi. MeĎutim, ukoliko postoji sumnja da je odjeća koju je nosio u momentu privoĎenja ista kao i u momentu izvršenja krivičnog djela, onda je potrebno kompletnu spremiti u laboratoriju na vještaćenje. Svaki komad odjeće, kao i obuće, treba biti paţljivo tretiran i zasebno upakovan. Osumnjičene osobe treba skinuti do gola i obući u papirnati kombinezon. Nakon prikupljanja odjeće osumnjičenog, te ukoliko okolnosti slučaja nalaţu, potrebno je (ako je to uopšte izvodljivo) prikupiti slijedeći dokazni materijal i proslijediti u krimianlističko tehnički laboratorij: Uzorke krvi i dlaka osumnjičenog i drugi bioopški materijal. Sastrugani sadrţaj ispod noktiju. Barutne čestice, ako je potrebno. Otiske svih prstiju i dlanova. Ukoliko su otisci i impresije stopala pronaĎeni na mjestu dogaĎaja, uzeti otiske stopala osumnjičenog i dr. Konačno, rezultat kriminalističke obrade često najviše ovisi o kvalitetu rada kriminalističkog tehničara koji sakuplja dokaze. Polje sakupljanja dokaza je raznoliko i često je poput zamršene slagalice, jer moţe se desiti da se skupi mnogo djelića sumnjivih dokaza koji se u konačnici neće uklopiti. No kako god, kada posmatramo kompletan tim koji je uključen u kriminalističku obradu, sudski postupak, presudu i dr; to je zato što je kriminalistički tehničar otkrio, obezbjedio, fiksirao, dokumentovao, dokaze koji su se uklopili u «zamršenu slagalicu».
12.2.3.3.
Pregled odjeće i obuće
Odjevni predmeti kako ţrtve, tako i osumnječene osobe, kao i drugih lica koja su interesantna za kriminalističku obradu, su veoma interesantni za rješenje «zamršene slagalice«, naročito kada se sjetimo «kontaktne teorije« tj. «teorije transfera«. Opisivanje odjeće na ţrtvi, ako je bila odjevena, se vrši od njegovog naziva, stanja, veličine, boje, individualne karakteristike oštećenja, da li je odjevena ispravno ili naizvrat, kao i drugi tragovi koji se nalaze na njoj, ali vodeći računa da opisivanje ide od glave prema obući. Ukoliko se opisuje odjeća nakon ljekarskog pregleda, to treba konstatovati, a po mogućnosti poţeljno je sačiniti skicu odjevnih predmeta na kojoj bi se unijeli poloţaji oštećenja u razmjeru, što će biti propraćeno foto dokumentacijom. Pregled odjeće i obuće treba vršiti u dinamičkoj fazi uviĎaja, kada se tijelo prenese na čistu plahtu ili pvc foliju, kako bi ostali sačuvani tragovi koji se eventualno nalaze na ţrtvi, ispala zrna iz tijela ili koja su se zaustavila ispod odjeće, nakon čega se vrši detaljan pregled odjeće i sadrţaja koji se nalazi u dţepovima. PronaĎeni predmeti se popisuju i opisuju, a po potrebi se isti kriminalističko-tehnički obraĎuju radi pronalaţenja dokaza na njima. TakoĎe vrlo značajan je podatak u slučaju pronalaska zlatnog i drugog nakita i drugih dragocjenosti, kao i opis mjesta gdje su isti pronaĎeni, uz skidanje istoga. Kod opisivanja ručnog sata treba unijeti i vrijeme koje u tom momentu pokazuje radi eventualnog utvrĎivanja vremena smrti. Sve odjevne predmete koji su naĎeni na ţrtvi, kao i pored ţrtve i na licu mjesta treba izuzeti, opisati, bez obzira da li na istima ima vidljivih tragova. Predmeti se pakuju svaki posebno uz strogo voĎenje računa o dokumentaciji koja će pratiti predmet, kao i o ambalaţi u kojoj će biti predmet transportovan. Uvijek treba paziti na tragove na predmetima, sve do otiska prstiju. Ukoliko je odjeća skinuta na licu mjesta ili u prosekturi treba opisati vidljive povrede na tijelu uz što je moguće tačniju lokaciju istih i unošenja u skicu, kako bi se moglo izvršiti poreĎenje povreda na tijelu i tragova koji se nalaze na garderobi. Radi ilustracije vezano za prenošenje dokaznog materijala moţe da posluţi prilog broj 4. „Zapisnik o prenošenju dokaznih materijala”
159 12.2.3.4. Negativne činjenice Negativne ili odrečne činjenice i okolnosti su takve činjenice i okolnosti krivičnog djela koje u konkretnom slučaju ne postoje, iako bi, prema za konkretnu situaciju uobičajenom redu stvari (hodu stvari) ili postavljenim verzijama (pretpostavljeni hod stvari) morale postojati. Ovaj pojam obuhvaća i one kriminalističko-taktičke situacije kada odreĎene činjenice i okolnosti postoje (prisutne su), iako prema uobičajenom redu stvari (hodu kriminalnog dogaĎaja) i postavljenim verzijama ne bi trebale postojati (biti prisutne). U pravilu, postojanje ili nepostojanje navedenih okolnosti ukazuje na mogućnost fingiranja, simuliranja. Riječ je nerijetko o greškama izvršioca tehničke, logičke i psihološke prirode. Razjašnjavaju se metodom difundiranja. Prema nekim autorima »fiksiranjem odričnih okolnosti dokazujemo da je uviĎaj izvršen stručno, pedantno i svestrano, bez ikakvih ispuštanja. Radi ilustracije navest ćemo jedan primjer: Na plafonu se nalazi otvor. Po svemu sudeći, izvršilac je došao kroz tu rupu. Da je došao tim putem, morao bi se nasloniti na tezgu, ormare i skočiti, meĎutim, svuda je ravnomjerno padala prašina. Ne postoje ni tragovi stopala u prašini, koji bi tu morali da postoje da je izvršilac prodro kroz tavanicu». Ovo govori u prilog činjenici da uviĎaj povremeno treba nakratko prekinuti kako bi se napravile misaone pauze u toku uviĎaja75, kao i činjenici da bez podjele na statičku, dimamičku, ... fazu uviĎaja, negativne činjenice se lahko gube iz vida. U navedenim slučajevima nema elemenata prirodne uzročne veze. 12.2.4. Dokumentiranje stanja na licu mjesta Dokumentovanje situacije na licu mjesta dogaĎaja je od izuzetnog značaja za daljnji tok predkrivičnog i krivičnog postupka. Smisao je u tome da neko ko će u nekoj od slijedećih faza postupka voditi slučaj, bude u stanju da stekne što je moguće bolju sliku stanja lica mjesta, kao i da bi se materijalni tragovi pronaĎeni na licu mjesta ispravno zadokumentovali. Kolika će biti količina dokumentovanih podataka zavisit će o svakom konkretnom slučaju. Ovdje ćemo obraditi tri glavna aspekta dokumentovanja situacije na licu mjesta dogaĎaja: zabilješke, skice i fotografije, što će poslije činiti prilog zapisniku i sluţit će kao podsjetnik za sačinjavanje zapisnika o uviĎaju. 12.2.4.1. Zabilješke Zabilješke koje sačini kriminalista na licu mjesta su lična zapaţanja i najčešće podatak od značaja za daljnji tok kriminalističke obrade.Obično nejasne zabilješke ili pojedinačne riječi su podsjetnik na osnovu kojih se priziva sjećanje vezano za taj dogaĎaj i tada one poprimaju svoje puno i pravo značenje. Ne postoji ni jedno pravilo koje bi se moglo primjeniti na metodu pravljenja tih zabilješki. MeĎutim, osnovni zadatak je sačiniti zabilješke na način koji će biti jasan čak i nekoliko mjeseci nakon tog dogaĎaja. Često se dešava da je jedna takva zabilješka neposredno nakon zapisivanja jasna, a nakon odreĎenog vremena nerazumljiva. VoĎenje zabilješki počinje od momenta zaduţenja kriminaliste za voĎenje odreĎene kriminalističke obrade i proteţe se sve do njenog završetka. Naravno, ukoliko je potrebno, sve te zabilješke su potkrijepljene fotografijama, skicama i crteţima. Sve zabilješke treba voditi hronološkim redom, te stoga nije potrebno da su logično poredane. Jedino je vaţno da su zabilješke kompletirane u ovoj fazi procesa dokumentiranja. Kriminalista će prilikom pisanja izvještaja izvršiti neophodno preinačenje zabilješki.
75
Misaone pauze u toku uviĎaja su zastoji u radu uviĎajnog organa i uviĎajne ekipe kada se intenzivno razmišlja i analizira do tada utvrĎeno činjenično stanje i poduzete kriminalističko-tehničke mjere i radnje. Riječ je o stalnom procesu misaone rekonstrukcije i trasiranju puta za nastavak uviĎaja. One se koriste za izmjenu i dopunu plana provoĎenja uviĎaja.
160 Popis koji slijedi sadrţi esencijalne elemente informacija koje bi kriminalista trebao unijeti u svoje zabilješke. MeĎutim, u ovaj popis nismo uključili sve kategorije podataka koji mogu biti od koristi, a koje bi trebalo evidentirati: Datum, vrijeme i lokacija. Datum i vrijeme kada je kriminalista počeo raditi na odreĎenom slučaju, lice od koga je primio zaduţenje i način na koji je to zaduţenje izdato. Tačno vrijeme dolaska, tačna lokacija mjesta dogaĎaja, osvjetljenje, klimatski uslovi, imena policajaca sa kojima je stupio u kontakt i imena drugih lica koja su se zadesila na mjestu kriminalnog dogaĎaja u momentu dolaska kriminaliste zaduţenog za voĎenje kriminalističke obrade. Detaljan opis ţrtve i njene odjeće. Ime, starosna dob, visina, teţina, boja koţe, boja kose i očiju, jedinstveni matični broj (kada je to moguće) i datum roĎenja ţrtve. Pod "vrsta i boja odjeće" podrazumijeva se detaljan opis svih odjevnih predmeta. Zadobijene povrede ţrtve. Tačan lokalitet rane ili povrede, priroda povrede, veličina i boja (ukoliko je to modrica). Na primjer, opis rane nastale metkom u predjelu čela: "Rana od metka, promjera 6,5 mm u liniji nosa i 2,5 cm iznad linije obrva. Tamno sivi krug promjera 1,75 cm oko rane". Generalni opis mjesta dogaĎaja. Zabiljeţiti svako oštećenje predmeta, svaki očito pomjeren dio namještaja ili nekog drugog predmeta i prisustvo svakog predmeta za koji postoji sumnja da pripada mjestu dogaĎaja. Vrsta foto aparata i filma korištenih za fotografisanje mjesta dogaĎaja. Nakon svakog napravljenog snimka zabiljeţiti "f" stop (osjetljivost filma), brzinu otvaranja blende, udaljenost, smjer fotografisanja, blic (ukoliko je korišten), fotografisani predmet ili prostor i vrijeme fotografisanja: Na primjer: "#1-f22,1/100..5m.,sjevero-istok, blic; prikaz hodnika od straţnjih vrata ka spavaćoj sobi gdje je pronaĎena ţrtva; 9.02 h. Upisati naziv laboratorije koja razvija film i izraĎuje fotografije. Otkrivanje svakog značajnog dokaznog predmeta. Opis predmeta, vrijeme pronalaţenja, lice koje ga je pronašlo, tačan lokalitet, oznaka, vrsta kutije u koju je smješten, način pečaćenja i označavanja kutije, te destinacija na koju je upućen. Na primjer:
"Revolver, kalibar 0,38 mm, proizvodnje S &W, tijelo i cijev pištolja: plavi čelik sa drvenom drškom, cijev 2", serijski broj #23653; nađen pod uglom od 36" sjevernoistočno od ugla spavaće sobe a 43" zapadno od sjeverne strane istočnih vrata. Oznaka JD sa unutrašnje strane šarke cilindra, pakovan u malu kesu za dokaze, zaljepljen trakom, oznaka na kesi "6JD6/6/71 u 0,23 h. Predato policajcu J.B., labaratorijskom balističaru, u 14,00 h, 6/6/71 JD".
Nemogućnost utvrĎivanja lokacije predmeta. Izostanak predmeta koji obično idu uz tu vrstu krivičnog djela, to mjesto dogaĎaja ili takvu ţrtvu. Primjer za ovo bi bio nedostatak odjeće sa tijela ţrtve, čiji lokalitet ne moţe da se utvrdi na tom mjestu zločina. 12.2.4.2. Praktična primjena zabilješki od strane kriminaliste Kako je poznato svakom policajcu-kriminalisti, zabilješke su od ogromnog značaja, ne samo kao pomoćno sredstvo pri rasvjetljavanju dogaĎaja u procesu svjedočenja na sudu, već predstavljaju i kostur pisanog izvještaja o tom slučaju. Vaţno je naglasiti da taj zvanični izvještaj u pisanoj formi ne mora da sadrţi onaj nivo detalja i informacija koji moţe biti potreban na sudu prilikom svjedočenja policajca. U praksi policajaca na području FBiH, što sam i lično primjetio kroz svoje iskustvo provedeno u policiji da jedan veći broj policajaca ima jednu veoma lošu naviku, da veoma malo biljeţe podataka koji sutra kako u kriminalističkim obradama u toku, tako i onim koje će doći mogu imati presudan značaj za razrješenje slučaja. Obično su skloni da se oslanjaju na pamćenje pojedinih detalja, koji se prilikom novih
161 informacija potiskuju i dolazi do «miješanja« podataka iz različitih predmeta. TakoĎe je primjećeno da zabilješke i izvještaji koje policajci sačinjavaju sadrţe dosta nebitnih podataka, a sve u cilju da napišu što više, zanemarujući kvalitet i smisao informacija. Razlog tome leţi i u činjenici da je policija od 1992. godine, naročito kriminalistička policija u BiH, prošla kroz jedan period gdje nije bilo prilike za educiranjem i usavršavanje, jer prvi svršeni studenti sa Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu su diplomirali 1998. godine, a koji su trenutno najkompetetniji za sloţene policijske poslove, tako da je u narednom periodu očekivati da doĎe do poboljšanja kvaliteta pismena (zabilješki, zapisnika, izvještaja i dr.). Nesumnjivo od manjeg značaja je vrsta notesa u koji se unose zabilješke iako to ponekad moţe da prouzrokuje nedaće. Iako se za svaki slučaj koristi drugi notes, mnogo je prikladniji onaj iz kog se mogu lako istrgnuti listovi, od onog sa čvrsto uvezanim listovima. Ako se u jedan notes unesu zabilješke sa nekoliko uviĎaja i takav bude predočen sudu radi obrade, onda postoji mogućnost neovlaštenog širenja informacija koje nisu vezane za dotični slučaj. A kada su zabilješke voĎene u notesu iz kog se lahko mogu istrgnuti listovi koji se odnose na taj slučaj, mogućnost neovlaštenog širenja informacija je izbjegnuta. Rečeno pretpostavlja perforirane stranice, ali sve stranice od prve do zadnje moraju biti numerisane. Te zabilješke potrebno je trajno čuvati na pouzdanom mjestu, jer sadrţe informacije koje uvijek mogu zatrebati. Čak iako je lice osuĎeno i upućeno na izdrţavanje kazne uvijek postoji mogućnost da zbog uloţene ţalbe ili neke druge graĎanske parnice taj policajac dospije na sud i zabilješke opet postanu svrsishodne, u smislu osvjeţenja memorije, a i kao dokaz u neformalnom smislu. Bez obzira na sve, policajac mora voditi zabilješke o svim radnjama koje poduzme. MeĎutim, u teţim slučajevima, kada je prikupljeno mnogo fizičkih dokaza a mjesto zločina dugo i detaljno ispitivano, korištenje diktafona igra značajnu ulogu. Snimanje svega što je zapazio i otkrio kriminalista moţe unijeti mnogo više zabilješki nego u svoj notes. Nedostatak ovog snimljenog zapisa je oteţan proces konsultovanja tj. teško ga je koristiti kao podsjetnik. Uglavnom, snimljeni zapis se transkribuje u pisanu formu i u tom obliku sluţi kao podsjetnik na sudu. (Richard, H. Fox, Carl, L. Cunningham; 1997)
12.2.4.3. Skiciranje lica mjesta Skiciranje lica mjesta je grafički prikaz mjesta dogaĎaja u razmjeri (smanjenoj veličini). Skica se najčešće i najjednostavnije predstavlja tlocrtom (tzv. ―ptičija perspektiva‖). Prema potrebi rade se i skice presjeka (bokocrt) ili razvijene skice (tzv. ―obaranje zidova‖). Tlocrtom se prikazuje širina i duţina odreĎenog prostora i/ili predmeta. Skica presjeka prikazuje visinu i širinu (ili duţinu), a razvijena skica prikazuje sve tri dimenzije. (Mody D; Korajlić N; 2002; 558.) Skice su posebno izraţajno sredstvo. Pravilno napravljene skice mogu se koristiti tokom ispitivanja lica, u fazi pripreme izvještaja o obradi i prezentiranja informacija na sudu. Skice su potkrijepljene fotografijama i zabilješkama sačinjenim u toku pretrage mjesta zločina. Prednost skice je u tome što se kroz ilustrovani prikaz mjesta ili dogaĎaja lako eliminišu nepotrebni detalji i jednostavnije portretišu esencijalni elementi tog mjesta zločina kao i svi odnosi na tom prostoru. Postoji nekoliko metoda kojima se mogu locirati dokazi i drugi vaţni elementi dogaĎaja. TakoĎe je značajno napomenuti da je vrijednost skice precizno portretisanje informacija pri čemu umjetnička strana skice ne igra nikakvu ulogu, a to znači da kriminalista ne mora da posjeduje visoke crtačke kvalitete da bi izradio adekvatnu skicu mjesta dogaĎaja. Danas se skice izraĎuju kompjuterskom tehnikom s digitalnih kamera. Skica ne moţe da sadrţi brojne informacije već samo one esencijalne, isto kao kod voĎenja zabilješki ti elementi ne treba da budu brojni nego vaţni, oni koje kriminalista moţe ubaciti na skicu. Najvaţnije u ovom je da skica mora biti jasna svakom ko je pogleda bez detaljnog proučavanja. Ako je skica pretrpana detaljima gubi se njena prednost nad fotografijom. Skica treba da sadrţi slijedeće informacije: Ime, prezime kriminaliste,
162 Datum, vrijeme, kalsifikaciju krivičnog djela i broj slučaja, Ime i prezime osobe koja je asistirala u toku mjerenja, Adresu na kojoj se desio dogaĎaj, tačan lokalitet u objektu, prostorni orijentir i kompasna orjentacija, Crteţ s razmjerom, ukoliko postoji, Vaţne uočljive fizičke dokaze i ključne karakteristike mjesta zločina. Naznačiti udaljenost tih dokaza koristeći najmanje dva fiksna orjentira ili primjeniti jednu od metoda koje ćemo navesti u tekstu. Legendu ili objašnjenje simbola korištenih na skici radi lakšeg razumjevanja. Olovkom druge boje mogu se istaći neki predmeti ili obiljeţja; meĎutim korištenje previše različitih boja moţe stvoriti konfuziju i smanjiti preglednost skice. Bitno je da mjerenja data na skici budu što je moguće preciznija, te da su izvršena jednom metodom i obiljeţena na isti način. Ako je jedan segment skice precizno dat npr. dimenzije prostora na kom je pronaĎeno tijelo, a poloţaj nekog predmeta u gruboj procjeni, stiče se iskrivljena predstava o dogaĎaju i ta skica postaje beskorisna. Vaţno je da su prostorne kordinate nekog predmeta dobivene mjerenjem istom metodom. Najbolje sredstvo za mjerenje u procesu istrage je klasičan metalni metar. Ukoliko se na skici otkrije bar jedna pogrešno izmjerena razdaljina onda je to vrlo teško objasniti i opravdati, a automatski se dovodi pod sumnju sve ostalo, pa čak i cjelokupna uviĎaj lica mjesta dogaĎaja. Tip skice koji će se u konkretnom slučaju koristiti ovisi o mjestu dogaĎaja (osobito u topografskom smislu), o tragovima i predmetima kao corpora delicti na mjestu dogaĎaja i samoj situaciji kriminalnog dogaĎaja. Skice se mogu raditi ručno, autografom na temelju snimaka načinjenih stereokamerom i putem kompjutera. U skicu se unose izmjerene dimenzije a poţeljno je unositi i poloţaje s kojih je fotografisano. Pri tome se ne smije izgubiti preglednost i čitljivost.76 Te tehnike za izradu skice lica mjesta su: 1. Metoda odreĊivanja koordinata, 2. Metoda trougla, 3. Metoda unakrsnih linija, 4. Grube i razraĊene skice. (Modly D; KorajlićN; 2002; 588.) Kriminalista o ovome moţe dodati sve ono što smatra neophodnim. Jednostavno rečeno razraĎena skica je ona koje je kompletna. Obično se radi u razmjeri, a na osnovu grube skice, tako da je neophodno brojem izraziti rastojanje. Ali, ako ova skica nije uraĎena u razmjeri, brojčane vrijednosti moraju biti unesene. Ovu razraĎenu skicu moţe sačiniti bilo ko na osnovu grube izvedbe, ali kriminalista mora biti jedino lice koje će izvršiti verifikaciju. MeĎutim, kako navodi R. Maksimović i U. Todorović (Maksimović, R., Todorović, U;1995;160.) « konačni situacioni plan, na osnovu podataka iz skice, crta se u kancelarijskim uslovima,odnosno u prostorijama kriminalističke tehnike policije. Crtanje situacionog plana je veoma sloţen i stručan posao koji se posebno izučava na kursevima za kriminalističke tehničare « . U kriminalističkoj, a i sudskoj praksi uočeno je da se činjenično stanje osim zapisnikom u pravilu fiksira ili skicom ili fotografijom. Pogrešno je shvatanje da se skicira samo onda kada nije u mogućnosti da se radi fotografisanje. Obje ove tehnike fiksiranja lica mjsta se meĎusobno ne isključiju, već naprotiv, nadopunjuju, jer svaki od nalčina fiksiranja činjenica ima svoje prednosti, ali i svoje mane. 12.2.4.4.
Fotografisanje i video snimanje lica mjesta
Opštepoznata izreka "slika je vrijednija od hiljadu riječi" moţe biti tačna, a i ne mora. MeĎutim, očito je da je propisno napravljena fotografija jedno od najvrijednijih pomagala u kriminalističkoj obradi lica mjesta dogaĎaja, pa i za druge operativne potrebe. Dobru fotografiju lica mjesta dogaĎaja moţe da
163 napravi i amater. U ovom dijelu ćemo dati ukratko tehnike i principe fotografskog izvještavanja o licu mjestu dogaĎaja, ali nismo obuhvaćali tehnike rukovanja fotografskim aparatima i dodatnom opremom. Fotografije o kriminalističkoj obradi su svaki fotografski zapis o predmetu ili dogaĎaju ili, da bi bilo jasnije, pomoćno sredstvo koje sluţi za rasvjetljavanje odreĎenog elementa koji se odnosi na predmet u toku obrade lica mjesta dogaĎaja. Uglavnom fotografije o kriminalističkoj obradi se izraĎuju u fotografskoj laboratoriji, a snimljene su na licu mjesta dogaĎaja. Spadaju u tzv. tehničku registraciju. One moraju biti integrirane u radnje uviĎaja, posebice traseološke prirode, obradu makrosituacije, izmjere i sl. Povezanost mora biti ostvarena na stvarnoj razini i u formalnom pogledu tako što opisivanje činjenica riječima u zapisniku o uviĎaju mora pratiti fotografija i svaki odsječak mora biti jasno obiljeţen. Kod uviĎaja fotografija je poseban procesni spis tehničke prirode. One kao tehničke snimke samostalan su procesni dokaz sui generis. Sadrţaj tih snimki je izvor dokaznih činjenica, odnosno oblik u kome su sadrţane ili se javljaju činjenice koje su predmet utvrĎivanja (dokazivanja). Ukoliko se prihvati sadrţaj fotografije, on postaje dokaz. U širem smislu, fotografija kod uviĎaja je tehnička isprava, materijalni dokaz sui generis. Fotografije se prilaţu zapisniku o uviĎaju i s njime čine cjelinu. Tehnički trebaju biti tako uraĎene da su pregledne, razumljive i što duţe upotrebive. (Modly D; Korajlić N; 2002; 129.) Fotorgafije na licu mjesta trebaju da prikaţu izgled lica mjesta u skladu s načinom gledanja čovjeka, te s toga bi se snimanje trebalo obaviti s dvije vrste kriminalističke fotografije: panoramskom77 (Pavišić, B., Modly, D;1999; 257.) i razmjernom78( Pavišić, B., Modly, D;1999;257.). Najvaţniji elemenat kod ove vrste fotografisanja je perspektiva. Pravilna perspektiva fotografisanja ostvaruje isti utisak o odnosima stvari u prostoru i njihovim veličinama kao i okom posmatrano iz odreĎenog ugla. Svako značajnije odstupanje od te perspektive smanjiće ili potpuno eliminisati evidentnu vrijednost fotografije. Treba napomenuti da kod fotografije vidimo dvije dimenzije, te skica lica mjesta u mnogome nadopunjuje nedostatak te treće dimenzije i daje naročit značaj prilikom korištenja fotografija. Vjerodostojnost fotografije se uvijek odnosi na stepen prezentiranja forme, vidljivosti i boje spornog predmeta, te razmjera (ako je to moguće). Upotrebom specijalnih objektiva dobiti ćemo precizan filmski zapis fokusiranih predmeta i prostora, no neće biti tačno prikazane njihove meĎusobne razdaljine, niti će biti dati u odgovarajućoj perspektivi pošto su izvan opsega fokusa. U ovakvim situacijama skica lica mjesta dogaĎaja i zabilješke kriminalista igraju vrlo značajnu ulogu. No, obično se smatra da je negativ filma dovoljno vrijedan dokaz da opovrgne bilo koju optuţbu da je fotografija prepravljena. Radi značaja dimenzija, razdaljina i perspektive prilikom interpretiranja fotografija snimljenih na mjestu zločina, preporučljivo je da snimak obuhvati razmjer ili neki drugi sistem mjerenja kada god je to moguće. Da bi fotografija imala što veću evidentnu vrijednost, mora detaljno i vjerno prikazati mjesto dogaĎaja, osobu ili predmete. TakoĎe, izuzetan značaj i vrijednost je stereofotogrametrije,79 Pavišić, B., Modly, D;1999; 257.) kao i TV tehnike i tonfilmske (kino) tehnike.80 (Pavišić, B., Modly, D;1999; 257.) Prema tome uloga fotografije je neizmjerna u obradi lica mjesta dogaĎaja, što znači da fotografija ne smije biti uzurpirana prisustvom policijskog osoblja i opreme. Čuvanje fotografija treba paţljivo da se sprovede. Ukoliko se film poštom šalje nekoj komercijalnoj laboratoriji ili ga lično odnese policija (ukoliko nema vlastitu kolor labaratoriju), obavezno sačuvati potvrdu o preporučenoj pošiljci sa naznačenom povratnom adresom i račun. TakoĎe je potrebno da u kriminalističkoj tehnici negativi sa lica mjesta budu čuvani na sigurnom mjestu – trajno i da 77
Sastoji se u snimanju lica mjesta po dijelovima, pa se kasnije fotografije spajaju u cjelinu, a moguće je da se sačini na dva načina: linearno i kruţno. 78 Predstavlja način fotografisanja koji omogućava mjerenje pojedinih veličina na fotografiji poslije uviĎaja. 79 To je metoda kojom se uz pomoć stereofotogrametrije vrši mjerenje. Cijeli sistem ima dva zasebna ureĎaja: stereokamera i autograf. Stereokamera je komplet od dvije potpuno jednake i meĎusobno sinhronizovane kamere srednjeg formata koje su postavljene na zajednički stativ posebne konstrukcije. 80 Poslednjih godina za fiksiranje činjeničnog stanja u postupku, posebno u teţim slučajevima, sve više se koristi ova tehnika. Fiksiranje činjenica ovim sredstvima bolje je, vjernije i plastičnije nego klasičnim zapisnicima ili magnetofonima.
164 kriminalista u svoje bilješke unese svaku informaciju u vezi sa tehničkim aspektima fotografije i to postaje trajan zapis u vezi sa slučajem. Iz prateće dokumentacije kao i kod drugih dokaza mora biti vidljiv put manipulacije negativima, ponajprije zbog očuvanja tajne lica mjesta dogaĎaja. Vrijeme igra izuzetno vaţnu ulogu, stoga veoma često fotografija pokriva ostale aspekte kriminalističke obrade lica mjesta. Predmeti se ne mogu ukloniti ili detaljno obraĎivati sve dok se na završi fotografisanje iz svih potrebnih uglova. Posebno zato što ima situacija u kojima predmet od interesa podlijeţe značajnim promjenama pod uticajem vremena, te u tom slučaju od značaja je da fotografska oprema bude uvijek na raspolaganju. Na skici lica mjesta dogaĎaja treba da budu označena mjesta sa kojih je vršeno fotografisanje, a to se izvodi mjerenjem linije od objektiva do fiksiranog predmeta. Mjesto zločina u zatvorenom prostoru treba da bude u potpunosti fotografisano, a to se postiţe sistemom "preklopnih" fotografija (fotografisati segment po segment da bi se na kraju dobio snimak kompletnog lica mjesta dogaĎaja tzv. strip fotografija). Prilikom ovog sistema fotografisanja, ukoliko se ne koristi stalak, najbolje je drţati aparat u visini očiju. Drugo pravilo u fotografisanju je: kameru drţati pod pravim uglom u odnosu na zidove prostorije ili, u uslovima otvorenog prostora, u odnosu na fiksirane objekte kao što su stabla i sl. Prilikom fotografisanja, kako ne bi došlo do zabune kako i na koji način je fotografisana pojedina pozicija i druge osobenosti, značajno je da se vode pribilješke o tome. Zbog sve češćih slučajeva sa sloţenim činjeničnim stanjem gdje se iz skica i foto dokumentacija i video snimaka ne moţe dobiti prava predodţba kako o dogaĎaju, tako i o licu mjesta, vrlo korisna stvar je izrada posebne makete lica mjesta dogaĎaja. Maketa vrlo plastično prikazuje situaciju na licu mjesta. Pri izradi maketa treba voditi računa da su uraĎene u razmjeri, tako da bi odraţavala stvarno stanje na licu mjesta dogaĎaja, jer maketa sadrţi sve tri dimenzije i vrlo je uvjerljiva. U našoj kriminalističkoj praksi ona je vrlo rijetka. 12.2.4.4.1. Specifični zahtjevi fotografisanja Prilikom fotografisanja lica mjesta dogaĎaja postoje oodreĎene specifičnosti koje sagledavamo uz pomoć fotografije, pa ih nije zgoreg i pomenuti: Prilaz licu mjestu dogaĎaja, Neposredno okruţenje (dvorište kuće u kojoj je otkriveno ubistvo, prostor oko mjesta dogaĎaja izvršenog na otovrenom, itd.). Krupne fotografije treba snimiti sa ulaza i izlaza lica mjesta dogaĎaja, a ukoliko se ovi ne mogu odrediti onda sa onih tačaka za koje se pretpostavlja. Snimiti u krupnom planu ţrtvu u odnosu na prostoriju ili prostor na kom je pronaĎena Najmanje dvije fotografije ţrtve sprijeda i sa strane (pod pravim uglom). Aparat treba postaviti na visinu od oko 1,50 m sa fokusom usmjerenim nadole tj. prema ţrtvi. Što je moguće više fotografija sa detaljima povreda ili rana na tijelu, te oruţja koje se nalazi u blizini i neposrednog okruţenja. Nakon uklanjanja svih tijela i svih dokaza, fotografisati mjesta na kojima su leţali uokoliko su uočljivi tragovi, mrlje ili neke druge vidljive promjene. Sve otiske prstiju koje ne treba pojačavati ili koji ne mogu biti uzeti. Površine na kojima su otkriveni otisci prstiju, u cilju odreĎivanja lokaliteta ukoliko ta površina nije već fotografisana. Krvave mrlje sa njihovim lokalitetom. Poţeljno je koristiti film u boji, a takoĎe moraju biti izraĎene i crno - bijele fotografije. Nakon fotgrafisanja lica mjesta dogaĎaja, tragovi i predmeti se snimaju i video kamerom 12.2.4.4.2. Video snimak lica mjesta
165 Nakon fotografisanja lica mjesta dogaĎaja, bilo bi poţeljno da se tragovi i predmeti snimaju i video kamerom.Idealni su slučajevi kada u obradi mjesta dogaĎaja sudjeluje više kriminalističkih tehničara, tako da se paralelno s fotografisanjem vrši i video snimanje. Video snimka pruţa realističniji pogled na mjesto dogaĎaja, stiče se osjećaj za prostor i odnose meĎu pojedinim predmetima. Pored video zapisa biljeţi se i tonski zapis, pa je potrebno voditi računa o internoj komunikaciji tokom snimanja. Tokom snimanja treba snimati veće sekvence sa što manje prekidanja jer se tako izbjegavaju grubi prijelazi. Prilikom snimanja treba započeti s općim pregledom lica mjesta dogaĎaja i okolnog područja, te nastaviti kroz uţe lice mjesta, snimajući iz daljine, zatim se pribliţavati detaljima pa sve do skroz krupnih snimaka detalja. Videovrpca takoĎe kao i fotodokumentacija čini sastavni dio zapisnika o uviĎaju, s tim da bi u zapisnik trebalo da se unesu odreĎene tehničke karakteristike, kako video kamere, tako i video vrpce. Za operativne potrebe bilo bi korisno snimanje i digitalnom81 kamerom, jer taj materijal bi bio vrlo koristan za kasniju plansku razradu dogaĎaja, kao i za upuznavanje sa dogaĎajem ostalog operativnog sastava koji bude uključen u operativno planiranje. 12.2.4.5.
Zapisnik o uviĎaju
Neovisno od toga što je zapisnik o uviĎaju javna i sluţbena isprava, on sam po sebi nema neku posebnu dokaznu snagu u postupku, niti je njegov sadrţaj isključen iz redovnog postupka ocjene dokaza. On treba imati neoborivu dokaznu snagu na temelju suštine svog sadrţaja, a to su objektivno utvrĎene činjenice neposrednim opaţanjem tijela postupka i članova uviĎajne ekipe u toku uviĎaja. Objektivno utvrĎene i zapisnički pravilno fiksirane činjenice teško je s uspjehom pobijati, osim ako se ne raspolaţe s činjenicama koje ove prve argumentirano pobijaju. Ovo tim više ako je mjesto uviĎaja istovremeno fiksirano tehničkim, grafičkim i drugim načinima. Ne postoje posebne odredbe koje tretiraju samo zapisnik o uviĎaju. S obzirom da se u krivičnom postupku poduzimaju mnogobrojne radnje, koje je potrebno fiksirati zapisnikom. Koncepcijski, zapisnik o uviĎaju moţe se sastaviti na temelju metode upitnika, liste, dakle skale pitanja, anketnog obrasca ili u slobodnoj formi bez rubriciranja sadrţaja. Riječ je o supstancijalnom spoznajnom sadrţaju koji predstavlja minimum formalnih sastojaka propisanih zakonom. Ne moţe se prihvatiti kao opće pravilo posve slobodno sastavljanje zapisnika o uviĎaju. Time bi se umanjila upotrebljivost u postupku, npr. zbog traganja za tematskom cjelinom gdje se odreĎena tematska jedinica obraĎuje. Zapisnici bi bili glomazni (nekritičko gomilanje informacija–registracija) ili obratno, potpuno sţeni uz moguće previde vaţnih činjenica (“očiglednih” okolnosti). Sadrţaj zapisnika o uviĎaju usmjerava način istraţivanja (standard), objašnjenja odreĎenog tipa delikta, te diktira sadrţaj krivične prijave tijela unutrašnjih poslova (tzv. sluţbena krivična prijava). Taj sadrţaj mora biti objektivan nalaz o stvarima i činjenicama, odnosima, stanjima, kretanjima i sl, dakle o situaciji na mjesta dogaĎaja. U zapisniku se ne smiju nalaziti pretpostavke (hipoteze), mišljenja, sudovi (zaključci) tijela koje provodi uviĎaj ili članova uviĎajne ekipe. O tome treba sastaviti posebna pismena (neformalna ili formalnoprocesna) kao što su izvještaji, zabilješke, jer navedeno moţe korisno posluţiti u kasnijem postupku. U zapisnik se ne unose niti verzije ili sumnje o stepenu doprinosa sudjelovatelja u deliktu ili njihovoj eventualnoj krivnji. Tematski zapisnik o uviĎaju treba sadrţavati preteţito okolnosti bitne za objašnjenje dinamike i uzroka, okolnosti koje su pratile delikt, tehnički modus operandi izvršenog krivičnog dogaĎaja i drugo. Model standardnih dijelova zapisnika o uviĎaju u osnovi sastoji se u slijedećem (Modly D; Korajlić N; 2002; 747.):
81
Digitalni fotoaparati sliku umjesto na film pohranjuju u memoriju. Slike se mogu lako pregledavati u malenom ekranu predviĎenom za tu namjenu. Snimljene slike mogu se brisati čime se oslobaĎa memorijski prostor za nove fotografije. Kada se slika prebaci na računalo odmah je spremna za manipulaciju bilo koje vrste, od obrade do grafičkog prijeloma.
166 1. Uvodni dio (formalni) je strogo standardizirani dio s redoslijedom podataka koji su postavljeni u zakonskoj odredbi u odnosu na: organ, povod, prisutne osobe, vrijeme i sadrţaj polaznih saznanja, izlazak na mjesto dogaĎaja, vrijeme početka radnji, opće uslove u kojima se uviĎaj provodi i posebne prilike. Iako zakonske odredbe ne predviĎaju konstatacije o osiguranju mjesta dogaĎaja, na tome insistiraju pravila kriminalistike. Tu spadaju podaci u odnosu na netaknutost, neizmijenjenost ili izmijenjenost na mjestu dogaĎaja prije početka uviĎaja. 2. Opći dio, s prikazom općeg stanja na mjestu dogaĎaja, utvrĎivanjem bitnih elemenata makro situacije, stanja tragova i drugih predmeta, podjele mjesta dogaĎaja na pojedine sektore, hitno poduzetih mjera osiguranja tragova i drugim podacima statičke faze uviĎaja. Ovaj dio zapisnika mora sadrţavati posve precizne poveznice s pratećim snimcima i prikazima zatečenog stanja, te jasnim naznakama programa ispitivanja mjesta dogaĎaja. 3. Središnji dio zapisnika sadrţi utvrĎenja iz dinamičke faze uviĎaja (ispitivanje okolnosti na mjestu dogaĎaja) koja moraju biti opisana sustavno, detaljno i temeljito, pri čemu posebnu paţnju valja posvetiti redoslijedu kojim se taj opis izlaţe. Evidentiranje predmeta uviĎaja koje je učinjeno u prethodnom dijelu (fazi) sada se mora upotpuniti njihovim metodičkim razvrstavanjem, te iznošenjem načina mjerenja, označavanja, osiguranja, privremenog oduzimanja, svih stvarnih mjera na mjestu dogaĎaja, objašnjenja pojedinih pitanja. Sve mjere se moraju poduzimati strogo sinhronizirano s njihovim snimanjem, skiciranjem, grafičkim, tehničkim i drugim oblicima fiksiranja, te planski. 4. Završni dio zapisnika, osim odgovarajućeg formalnog sadrţaja, mora posebno imati detaljan opis i pregled svih priloga zapisnika o uviĎaju, oznake u privitku, te njihove poveznice s pojedinim dijelovima teksta zapisnika. Ako zapisnik o uviĎaju ispunjava sve procesne zahtjeve u pogledu forme i kriminalističke zahtjeve u pogledu sadrţaja, on je svojevrstan neoborivi dokaz u pogledu činjenica koje su u njemu sadrţane. 12.3. Pretres osoba Pretres osoba, uključujući i pretres prtljage, s formalnog stanovišta moţe biti istraţna radnja koja se poduzima radi pronalaţenja tragova i predmeta krivičnog djela ili predmeta vaţnih za krivični postupak, a moţe biti operativno-taktička mjera sigurnosti ili preventivna mjera što se poduzima izvan krivičnog postupka. Polazeći od pretpostavke da svaka ovlaštena sluţbena osoba zna i mora znati pravnu osnovu, formalne uvjete i ograničenja u vezi s pretresom, ovdje se nećemo upuštati u formalnopravnu stranu pretresa osoba ni u pravne osnove (pretres po naredbi nadleţnog drţavnog organa, pretres bez naredbe, pretres uz obavezno sudjelovanje svjedoka, pretres bez svjedoka i sl.), već ćemo se ograničiti na taktička pravila i mjere predostroţnosti kojih se treba pridrţavati prilikom vršenja pretresa osoba. Treba samo podsjetiti na to da se u formalnom (procesnom) smislu ne smatra pretresom osobe vanjski pregled odjeće koji se obavlja radi utvrĎivanja da li ta osoba nosi oruţje, eksploziv ili druga sredstva ili oruĎe pogodno za napad, niti pregled lične prtljage, pa tu i ne dolaze formalna ograničenja koja su propisana za pretres kao istraţnu radnju. MeĎutim, osnovna taktička pravila i mjere predostroţnosti vrijede podjednako za sve te forme, pa ćemo ih izloţiti cjelovito, ukazujući i na specifičnosti pojedinih taktičkih situacija. S taktičkog stajališta svrha pretresa osoba moţe biti: da se pronaĎu i oduzmu predmeti podobni za napad (vatreno oruţje,kame, noţevi, bodeţi, bokseri i sl.); da se pronaĎu i oduzmu predmeti koji sluţe kao sredstva za izvršenjekrivičnog djela ili prekršaja (provalnički alat, oruţje, razna oruĎa, eksplozivna sredstva, pribor za vršenje faksifikata i sl.); da se pronaĎu i oduzmu predmeti koji potječu od krivičnog djela, odnosno koji mogu posluţiti kao dokaz (ukradene ili otuĎene stvari, novac,falsificirani novac, opojne droge itd.);
167 da se pronaĎu, fiksiraju i oduzmu tragovi krivičnog djela (tragovi imrlje krvi, tragovi baruta, ostaci ţbuke, prašine, samotne prašine, pilovine, zatim, dlake, čestice vlakna, stakla, boje laka i dr., tragovi borbe, ugriza, udarca, uboda itd.); da se pronaĎu i oduzmu predmeti koji bi se mogli iskoristiti za bijeg ili olakšavanje bijega osobe lišene slobode ili za uspostavljanje i odrţavanje tajnih kontakata i veza zadrţanih, pritvorenih ili osuĎenih osoba meĎusobno ili sa osobama sa strane (skriveno oruţje, pile, otpirači, svrdla, dlijeta, noţevi, cedulje, šifrirane poruke i sl.); da se pronaĎu i oduzmu predmeti i tvari koje mogu posluţiti za samo-ranjavanje ili samoubojstvo osobe lišene slobode (ţileti, otrovi, sredstva za izazivanje oboljenja zbog kojih se ide u bolnicu — u cilju bijega itd.). S obzirom na neposredni povod, svrhu i opseg pretresa, s taktičkog stajališta razlikuje se: a) prethodna (djelomična) pretres osoba, b) potpuna naknadna pretres osoba, c) pretres osoba u sklopu provoĎenja reţima pritvora, zadrţavanja ili izdrţavanja kazne. Djelomični pretres osoba. Djelomičnom pretresom osobe naziva se takva pretres u kojoj se detaljno ne pretraţuju svi dijelovi tijela, odjeće i obuće i gdje se pretraţivana osoba ne svlači do gola, već se pretraţuju samo odreĎeni dijelovi tijela, odjeće i obuće, kao i vanjski dio odjeće, sve to ovisi o vrsti i veličini predmeta koji se traţe. Prethodna djelomična pretres osoba vrši se obavezno i bez ikakvih izuzetaka prilikom lišavanja slobode, privoĎenja i preprate — radi oduzimanja predmeta pogodnih za napad i radi eventualnog pronalaska i oduzimanja predmeta i tragova krivičnog djela, zatim prilikom pretresa stana i drugih zatvorenih prostorija (jer bi bilo taktički neispravno osumnjičenom pretresati stan a ne i njega samoga — što se, na ţalost, ponekad čini). Nadalje, u veoma različitim situacijama prilikom nailaska, uočavanja i pronalaţenja sumnjivih osoba za koje postoje ili se steknu osnovne sumnje da bi kod sebe mogle imati predmete namijenjene za izvršenje krivičnog djela ili predmete koji potječu od krivičnog djela, prilikom racije, blokade i sličnih mjera, prilikom pojačane kontrole putnika i prtljage u vlakovima, na aerodromima itd. Kada će takva lična pretres imati karakter neformalnog vanjskog pregleda i pregleda prtljage, a kada će se po svom opsegu pribliţiti potpunoj, detaljnoj pretrazi — uvijek ovisi o konkretnoj situaciji i cilju pretresa. Djelomičnost ili nepotpunost pretresa taktički je uvjetovana nemogućnošću izvoĎenja temeljite, potpune pretresa (npr. zbog neprikladnog prostora, hitnosti postupanja i sl.), što znači da uvijek treba teţiti da i prethodna djelomična pretres bude što potpunija, ako je to u datoj situaciji izvedivo i taktički prikladno, te ako za to ima osnova. Prilaţenje potencijalno opasnim osobama koje treba pretraţiti, njihovo zaustavljanje, razoruţavanje i sl., vrši se uz odgovarajuće mjere predostroţnosti — slično kao pri legitimiranju i lišenju slobode opasnih ili potencijalno opasnih ili naoruţanih osoba. U osobnoj pretrazi treba po mogućnosti da uvijek sudjeluju bar dvije ovlaštene sluţbene osobe — jedna vrši pretres, a druga osigurava tu pretres i budno motri na svaki pokret pretresanoga.
S obzirom na tehniku vršenja i primjenjene mjere predostroţnosti razlikuju se dva osnovna tipa lične pretresa: klasična lična pretres, »zidna« lična pretres. Kod klasičnog tipa lične pretresa osobi koja se pretraţuje prethodno se nareĎuje da podigne ruke iznad glave i okrene leĎima ovlaštenoj sluţbenoj osobi koja vrši pretres. Druga ovlaštena sluţbena osoba s udaljenosti od tri do pet metara daje osiguranje. Pri tom se mogu primjenjivati i razne druge kombinacije — npr. nareĎivanjem da se sumnjiva osoba, uz podizanje ruku uvis, još i potpuno raskoraci, kako bi bila u što labilnijoj ravnoteţi. »Zidna« lična pretres, koja se primjenjuje prema opasnim osobama ili onim za koje se pretpostavlja da su opasne i naoruţane, sastoji se u tome da se osobi koju treba pretraţiti nareĎuje da se licem okrene prema zidu i pribliţi mu se na oko jedan metar, da stane na vrhove prstiju nogu, a vrhovima prstiju ruku da se naslanja na zid, čime se postiţe to da bude u veoma labilnoj ravnoteţi. Ovlaštena
168 sluţbena osoba koja neposredno obavlja pretres jednom nogom staje neposredno uz nogu pretresanoga i pri najmanjem pokušaju napada ili otpora povuče nogu pretresanoga, tako da ovaj uslijed gubitka ravnoteţe mora pasti na zemlju. »Zidna« lični pretres opasnog i naoruţanog kriminalca. Budući da lični pretres najčešće vrše dva pripadnikapolicije — patrola ili udvojeni pozornici — treba da izmeĎu njih unaprijed bude dogovoren taktički raspored i meĎusobna podjela uloga. Bez obzira na poloţaj u koji se, prema odlučnoj naredbi voĎe patrole, postavlja osumnjičenik, ovlaštena sluţbena osoba koja neposredno vrši pretres treba da prilazi i zauzima poloţaj sa straţnje ili bočne strane osumnjičenoga, s iskoračenom jednom nogom, pazeći da poloţaj tijela ne omete eventualno potrebnu intervenciju svoga druga koji ga osigurava. Prilikom pretresa prvo se oduzimaju predmeti pogodni za napad (oruţje, noţ, kama, bokser, sjekira, štap i sl.), a zatim se traţe i oduzimaju ostali predmeti. Pretres treba vršiti po odreĎenom sistemu, odreĎenim redoslijedom, na primjer odozgo prema dolje: skine se i pretraţi šešir ili kapa, opipa se i pretraţi gornji dio tijela — do pojasa, opipaju se podlaktice i nadlaktice sa unutrašnje i vanjske strane, zatim pod pazuhom, opipa se i pregleda pojas, isprazne se i pregledaju vanjski i unutrašnji dţepovi kaputa i hlača, uključujući i dţe-piće, pazi se na eventualne skrivene dţepove, pretraţi se paţljivo predio izmeĎu nogu, zatim obje noge do gleţnja, donji rub hlača, čarape, cipele itd. Opseg i intenzitet pretresa, kao što je već istaknuto, uvijek zavise o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Treba uvijek voditi računa da kriminalci nastoje da prije pretresa neprimjetno odbace kompromitirajuće stvari, pri čemu neki od njih pokazuju zavidnu vještinu. Stoga, pored paţljivog motrenja svakog pokreta osumnjičenog, treba pretraţiti i mjesto gdje je primijećen, zaustavljen i pretraţen takav osumnjičeni, a po potrebi i neposrednu okolinu toga mjesta. Potpuni naknadni pretres osoba. Potpuna se naknadna pretres provodi nakon dovoĎenja osoba lišenih slobode ili drugih sumnjivih osoba u sluţbene prostorije ili u druge pogodne prostorije, kada se osnovano pretpostavlja da bi takve osobe mogle imati kod sebe neke skrivene predmete ili tragove krivičnog djela što ih nije bilo moguće pronaći djelomičnom pretresom. Pretres se vrši u zatvorenoj prostoriji u koju se uvodi jedna po jedna osoba koju treba pretraţiti. Potragu obavljaju najmanje dvije ovlaštene sluţbene osobe, a ako je potrebno, sudjeluje i više ovlaštenih sluţbenih osoba radi osiguranja i poduzimanja posebnih mjera predostroţnosti. U odreĎenim slučajevima, naročito kada je neophodan detaljniji tjelesni pregled, pregled tjelesnih šupljina osumnjičenoga, radi eventualnog pronalaska predmeta i tragova — preporučljivo je angaţirati i liječnika. Osoba koja se pretraţuje skida sa sebe svu odjeću i obuću i oblači za to pripremljen ogrtač. Zatim se detaljno pretraţuje, dio po dio, svaki dio odjeće i obuće, kao i tijelo osumnjičenoga, sve to zavisno o vrsti i veličini predmeta koji se traţe ili pretpostavlja da bi se mogli nalaziti kod osumnjičenoga. Takvu pretres ţenskih osoba treba da uvijek obavljaju ţene. Prethodna djelomična pretres ţenske osobe što je obavljaju ovlaštena sluţbena lica — muškarci ograničena je, upravo zbog spola, samo na vanjski pregled odjeće — radi oduzimanja oruţja, eksploziva i sl., kao i na pregled lične prtljage, taške i sl., pa je i to razlog što se mora ići na naknadnu potpunu pretres. Prilikom privoĎenja ţenske osobe radi potpune lične pretresa treba stoga obratiti osobitu paţnju da na putu kriomice ne odbaci kompromitirajuće stvari. Prilikom pretresa tijela i tjelesnih šupljina valja voditi računa da profesionalni kriminalci, specijalizirani učinioci krivičnog djela, krijumčari i dr. na najrazličitije načine i naj neobičnijim mjestima skrivaju predmete: u tapiranoj i raščešljanoj kosi (ţene), u kosi i bradi (muškarci), u usnoj i usnoj šupljini, ispod pazuha, ispod obješenih dojka (debele ţene), u stisnutoj šaci, ispod i u spolovilu, ispod noţnih prstiju itd. Ne treba zaboraviti da neki kriminalci (muškarci i ţene) nose perike i da ispod perika skrivaju stvari. Zabiljeţeni su mnogi slučajevi da se ispod ortopedske bandaţe, ispod flastera, ispod gipsanog zavoja simulirane povrede ili prijeloma — skrivaju oruţje, eksplozivne tvari, zlatnina, opojne droge i dr. U slučaju sumnje, za skidanje takvih flastera i zavoja treba angaţirati bolničara ili liječnika. Odloţena se odjeća pregledava dio po dio. Iz odjeće se vade i pregledaju sve stvari (osobni pribor): lisnica, sat, kutija za cigarete, upaljač, maramica, lula, šibice, pudrijera, cedulje, notesi, računi i sl.
169 Prilikom pregleda odjeće treba obratiti paţnju na obod i podstavu šešira; štit i podstavu kape, okovratnik, manţete i dţepove košulje; šavove, dţepove, opasač, naramenice, šlic i nogavice hlača; podstavu kravate; potplate, umetke, potpetice, podstavu i unutrašnjost cipela i čizama; nabore, šavove, skrivene dţepiće i podstavu haljina, kostima, donjeg rublja itd. Pretres osoba prilikom pritvaranja i zadrţavali j a. Svrha takve pretresa jest da se pronaĎu i oduzmu predmeti koji bi se u toku izdrţavanja pritvora ili u toku zadrţavanja osobe lišene slobode mogli upotrijebiti za napad (vatreno oruţje, noţ i sl.), za bijeg (pile, dlijeta, turpije, podešeni ključevi, otpirači, pribor podesan za prokopavanje, rezanje i sl.) predmeti ili tvari pomoću kojih se moţe izvršiti samoranjavanje ili samoubojstvo (ţileti, škare, otrov i sl.), pribor podesan za uspostavljanje i odrţavanje tajnih kontakata (ogledala, baterijske lampe, cedulje, pisma, šifrirane poruke na raznim skrivenim predmetima i sl.), kao i predmeti i tragovi krivičnog djela — ako prije nisu pronaĎeni. U istom cilju treba obratiti paţnju pregledu i kontroli pisama, hrane, paketa i sl. što ih osobe lišene slobode primaju ili šalju. Svaka površnost i svaki propust u vršenju takvih pretres, naročito kad se radi o opasnim i rafiniranim kriminalcima, moţe imati nepopravljive štetne posljedice. 12.4. Pretres stana i drugih prostorija Pretres stana i drugih prostorija spada meĎu najvaţnije istraţne i ope-rativno-taktičke radnje kojima se dolazi do materijalnih dokaza i indicija (predmeta i tragova krivičnog djela) ili se pak pronalaze i hvataju učinioci krivičnih djela i druge osobe za kojima se traga. Ne radi se samo o pronalaţenju direktnih materijalnih dokaza o već izvršenom deliktu, nego se mogu pronaći i različiti predmeti i tragovi koji—kao materijalne indicije — mogu posluţiti kao putokaz za rasvjetljavanje već registriranih i prijavljenih djela, za otkrivanje djela koja uopće nisu prijavljena, za sprečavanje pripremanih djela itd. Pretresom stana i drugih prostorija mogu se ostvariti različita operativna saznanja o sklonostima i načinu ţivota sumnjive osobe, o njenom imovnom stanju, o planiranju kriminalne i druge štetne djelatnosti, o krugu osoba s kojima se dopisuje i druţi (pregled pismene korespondencije) itd. Stoga na pretres stana i drugih prostorija treba ići uvijek kada se u izloţenom smislu stekne operativna osnova (tj. vjerojatnost da bi se takvom radnjom mogli pronaći predmeti i tragovi krivičnih djela ili osobe za kojima se traga), kao i kad se stekne zakonska osnova (o zakonskoj osnovi i o formalnoj strani pretresa ovdje ne govorimo iz razloga koji su u uvodu navedeni). a) Priprema i plan pretresa. Za svaku pretres stana ili drugih prostorija treba izvršiti odgovarajuće pripreme i načiniti plan pretresa, naravno ako to konkretne okolnosti slučaja dopuštaju (ako se ne radi o hitnom slučaju koji ne trpi nikakvo odlaganje ni čekanje). Opseg priprema i plana zavisi o sloţenosti slučaja, o tome što se sve pretresom traţi, o vremenu koje stoji na raspolaganju i o drugim okolnostima. MeĎutim, čak i u hitnim slučajevima ne isključuje se potreba i mogućnost bar djelomične, improvizirane pripreme i brzo smišljenog plana radi hitnog prilagoĎavanja nastaloj taktičkoj situaciji. U protivnom slučaju mogu se dogoditi grubi previdi, propusti i greške. U sklopu pripremanja i planiranja pretresa potrebno je, izmeĎu ostalog, poduzeti ovo: prikupiti što više podataka o objektu pretresa (ulica i broj, kat, broji raspored prostorija, pomoćnih prostorija, podruma, tavana, gospodarskih zgrada i sl.); pribaviti, po mogućnosti, graĎevinski nacrt zgrade ili napraviti skicu, tlocrt prostorija gdje treba izvršiti pretres; prikupiti podatke o tome tko se sve i u koje vrijeme nalazi u stanu ili u drugom objektu gdje treba izvršiti pretres; prikupiti i proučiti informacije i podatke o osobnim svojstvima osobe kod koje treba izvršiti pretres stana ili drugih prostorija i o očekivanom vladanju takve osobe (mogući fizički ili oruţani otpor, mogući trikovi), radi primjene odgovarajućih mjera predostroţnosti; utvrditi koga sve treba traţiti (skriveni učinilac ili grupa, suučesnici i dr.), odnosno načiniti spisak ili operativni plan što sve treba traţiti (oru ţje, eksplozivna sredstva, ukradeni novac, falsificirani novac, pribor za falsificiranje, stranu valutu, zlatnike, opojne droge, zakrvavljeni
170 noţ, provalnički alat, neprijateljski štampani materijal itd.), a pored toga pred vidjeti i utvrditi što još sve treba traţiti, odnosno kakvi bi se još pred meti mogli pojaviti osim traţenih: utvrditi gdje sve treba traţiti (sa stajališta mogućnosti sakrivanja) i koliko daleko treba ići na rastavljanje namještaja, premetanje, kopanje i sl.; procijeniti i utvrditi da li i kod koga još treba istovremeno izvršiti pre tragu stana i drugih prostorija (sinhronizacija više pretres); odrediti najpogodnije vrijeme pretresa (dan, sat, minuta); osigurati potrebnu opremu za uspješno provoĎenje pretresa (pribor za pečaćenje, svjetiljke, vrećice, omotnice i drugi pribor za pakovanje pronaĎenih predmeta i tragova, metalne šipke, čekić, kliješta, izvijač i drugi tehnički pribor za otvaranje, otkucavanje, bušenje i sl., detektor za metale, pribor za pisanje, fotoaparat itd.); odrediti broj i sastav operativne grupe ili ekipe koja će izvršiti pretres, odrediti rukovodioca grupe, odnosno ekipe, utvrditi njihovu meĎusobnu podjelu radnih zadataka (vanjska i unutrašnja blokada, promatranje ukućana, neposredno vršenje pretresa). Treba posebno upozoriti da sve radnje i mjere koje se poduzimaju u sklopu pripremanja i planiranja pretresa moraju do kraja ostati u tajnosti. Prema tome, eventualna prethodna izviĎanja i obilaţenja objekta pretre-sanja moraju otpasti ako se ne moţe odrţati potpuna tajnost. Svaku pretres treba vršiti iznenadno (naročito kada se pretresom traţe osobe ili ih se ţeli zateći na kriminalnom činu, kao i kada se kod profesionalnih kriminalaca i organiziranih kriminalnih grupa traţe predmeti i tragovi krivičnih djela), jer u protivnom iskusan kriminalac, koji budno motri i pazi na svaki korak ovlaštenih sluţbenih osoba, brzo poduzima protumjere i onemogućuje bilo kakav uspjeh pretresa. Sa pretresom se mogu kombinirati prismotra, zasjeda, racija i slične mjere, što ovisi o sloţenosti svakog konkretnog slučaja. Prismotra se, na primjer, moţe provoditi prije pretresa (posebno za vrijeme pripremanja i planiranja pretresa), za vrijeme i poslije pretresa, naročito kad se radi o organiziranoj kriminalnoj grupi krijumčara, provalnika, razbojnika, neprijateljskih elemenata i sl. Prema tome, svaka pretres treba da bude usklaĎena sa širim planom operativne kontrole ili obrade, što je posebno vaţno pri odreĎivanju vremena kada treba otpočeti s pretresom. U pogledu izbora vremena za vršenje pretresa, valja uvijek voditi računa o tome da pretres ne bude preuranjena ni zakašnjela radnja. Preuranjena bi, primjerice, mogla biti kada postoji operativni interes da osumnjičena osoba ne smije ni na koji način saznati da se na nju sumnja (dok se prismotrom ili na drugi način ne utvrdi krug osoba s kojima se sastaje, s kojima u zajednici djeluje i sl.). Pretres sama po sebi na drastičan način upozorava takvu osobu da je pod sumnjom. Zakašnjela bi pretres bila, na primjer, u slučaju da se vrši tek nekoliko dana poslije pretresa koja je izvršena kod njegova suučesnika u istom mjestu i sl. To ne znači da se, kad je već došlo do zakašnjenja, treba odreći pretresa (jer se nikad ne moţe unaprijed utvrditi način nečijeg reagiranja i ponašanja), već samo to da treba teţiti da do zakašnjenja ne doĎe. U spomenutom je primjeru bila, dakle, nuţna istovremena, sinhronizirana pretres stanova meĎusobno povezanih kriminalaca, odnosno osumnjičenih osoba. Što se napose tiče doba dana, treba upozoriti da je i sa taktičkog stajališta (a ne samo sa pravnog) u pravilu bolje vršiti pretres danju nego noću. Danju je bolja vidljivost, manja mogućnost podmuklog otpora i iznenadnog napada, smanjena je mogućnost samoubojstva, bijega i sl. Noću se lakše odbacuju i skrivaju kompromitirajuće stvari. Noću mnoge vaţne činjenice ostaju nezapaţene. Vještačka svjetlost (svjetiljke, reflektori) nikada ne moţe nadomjestiti svjetlost sunca. MeĎutim, u hitnim slučajevima, kada svako odgaĎanje moţe biti štetno po uspjehu, pretres se vrši i noću, a u svakom slučaju već započetu pretres bolje je dovršiti noću nego je prekidati i odgaĎati do idućeg dana. b) Način provoĎenja pretresa. Pretres stana i drugih prostorija treba uvijek vršiti paţljivo i sistematično, odreĎenim redoslijedom, u skladu s prethodno razraĎenim planom, sa precizno podijeljenim ulogama članova operativne grupe ili ekipe koja obavlja pretres. MeĎutim, bez obzira na opseg i temeljitost prethodnih priprema i plana, treba se uvijek prilagoĎavati konkretnoj situaciji, a to znači da planirane i razraĎene zadatke i njihov redoslijed i tok ne treba shvatiti kao krute šablone, već ih po potrebi mijenjati, korigirati i iznalaziti najsvrsishodnije načine konkretnog postupanja. U istom smislu treba shvatiti i ova taktička pravila koja se preporučuju prilikom provoĎenja pretresa.
171 U skladu s izloţenim taktičkim principom iznenaĎenja, treba nepri mjetno i iznenada prići objektu (stanu ili drugim prostorijama) koji se pretraţuju. Neposrednoj pretrazi prethodi munjevita blokada, kojom treba osigurati promatranje i kontrolu izlaza, pomoćnih izlaza, izlaza za nuţdu, prozora, tavana, podruma, straţnjih izlaza, gospodarskih zgrada i sl. Ne smijemo dopustiti da mi ulazimo na jedna vrata, a na drugi izlaz da nam bjeţi potraţivana osoba ili da se kroz prozor izbacuju traţeni pred meti. Jačina blokade treba da ovisi o konkretnim prilikama i stupnju potencijalne opasnosti otpora, napada, bijega, skrivanja ili izbacivanja stvari, ali i od sloţenosti i teţine krivičnog djela povodom kojeg se vrši blokada radi osiguranja uspješne pretresa. Ako je prisustvovanje dvaju punoljetnih graĎana u konkretnom slučaju obavezno, ti se graĎani ne smiju izvrći opasnosti fizičkog ili oruţanog otpora, odnosno napada. Ako se očekuje otpor ili napad, svjedoci pretresa nastupaju tek nakon što se oruţani otpor ili napad savlada i kada se bez opasnosti moţe prisustvovati pretrazi. Kada se opravdano pretpostavlja ili očekuje oruţani otpor ili napad, u stan opasnih kriminalaca ulazi se s posebnim oprezom. U tom slučaju zgrada se blokira po posebnom planu. U prostoriju se ulazi tek nakon što svi učesnici blokade zauzmu svoja mjesta, pri čemu treba osobito vo diti računa da se ne naĎu na liniji vatre u slučaju upotrebe vatrenog oru ţja, a da istovremeno vladaju situacijom i drţe pod nadzorom sve moguće izlaze, tako da nitko ne moţe pobjeći. Na vrata se pokuca ili pozvoni i odmah uzima zaklon iza zida s obje strane vrata, pa se delinkvent (od nosno drţalac stana) poziva da otvori vrata, ili se, prema okolnostima slu čaja, vrata otvaraju posredstvom kuće-pazitelja ili neke druge osobe, pod različitim izlikama, a da se i ne najavljuje dolazak ovlaštenih sluţbenih osoba SJS. Ako na taj način nije moguće ući u stan ili izvršiti pretres, postupa se na isti način kao i kad se opasni kriminalci zabarikadiraju (o čemu se pobliţe govori u prikazu taktičkih pravila lišenja slobode). Nakon ulaska u stan ili drugu prostoriju najprije treba izvršiti osobnu pretres sumnjive osobe radi oduzimanja oruţja i drugih sredstava po dobnih za napad, kad god se takav napad moţe očekivati, kao i radi odu zimanja drugih predmeta koji se traţe. Prozore i vrata stana i drugih prostorija treba prilikom pretresa za tvoriti. Na taj se način bar donekle onemogućuje izlaţenje i izbacivanje stvari. Pravilo je da se iz stana nitko ne pušta napolje, a ulazak izvana se ne sprečava, ali se pridošlice odmah legitimiraju i drţe pod kontrolom. a po potrebi nad njima se vrši i pretres. Ako netko od ukućana mora izići (npr. djeca u školu, u ambulantu i sl.), potrebno ih je pretraţiti, eventualno osigurati i pratnju. Moţe se, naime, u protivnom dogoditi da osobe koje odlaze upozore suučesnike, pomagače i druge ili da sklone, bace ili unište stvari koje se nalaze u nekom drugom skrovištu izvan kuće ili stana. Iz istih razloga osobama kod kojih se vrši pretres i njihovim ukućanima treba onemogućiti upotrebu telefona, meĎusobne razgovore, kretanje po prostorijama bez kontrole i sl. Prostorije se pretraţuju jedna po jedna. Ako ih je veći broj, prepo ručljivo je, kao što je to ranije istaknuto, pribaviti ili načiniti tlocrt, skicu,odnosno plan. Pregledane se prostorije nakon pretresa zaključavaju da se spriječi da se u već pregledane prostorije unesu traţeni predmeti i sa kriju. Unutar jedne prostorije obično se pretraţuje od uglova počevši od lijeve na desnu stranu, ili obratno, odozgo prema dolje, a nakon pregleda zidova i predmeta (namještaja i dr.) uza zidove vrši se pregled sredine prostorije. Na kraju se paţljivo pregleda pod. Redoslijed moţe, naravno, biti i drukčiji, ali je bitno pridrţavati se odreĎenog sistema i reda. Tako da se ništa ne preskoči ili previdi. Premda prilikom pretresa znamo što treba traţiti, odnosno što prvenstveno treba traţiti, treba uvijek obratiti paţnju i na predmete koji ukazuju na postojanje drugog krivičnog djela, kao i na predmete koji se u smislu odredaba KZ-a obavezno oduzimaju. Sto se tiče pitanja gdje sve
172 treba traţiti, moţe se načelno reći: treba traţiti svuda, dakako, vodeći računa o vrsti i dimenzijama predmeta koji se traţe, no pri tom kao izvjesni putokaz mogu posluţiti zanimanje, profesija, posebne sklonosti i lična svojstva osumnjičene osobe. Svaki je čovjek podsvjesno opterećen svojom profesijom ili sklonošću, što se moţe odraziti i na izbor mjesta za skrivanje predmeta. Tako će, na primjer, zidar predmete vjerojatno sakrivati u zidu, stolar u nekim skrivenim dijelovima namještaja, domaćica u rublju u ormaru, jastučnici, smočnici i sl. Pa ipak, takav putokaz ne smije nas dovesti do jednostranosti, pa da traţimo isključivo tamo gdje se to po profesiji ili posebnim sklonostima moglo očekivati, već treba traţiti uporno i svuda sve dok se traţene stvari ne pronaĎu ili dok se ne isključi mogućnost da uopće postoje u stanu ili drugoj prostoriji. Pri tom ne treba zaboraviti da se traţeni predmeti mogu naći i tamo gdje bi se to najmanje moglo očekivati. Ilustrativan je i dovoljno poučan jedan slučaj iz prakse: ekipa operativaca veoma je temeljito pretraţila stan osobe osumnjičene za pronevjeru velike svote novca. Traţio se u prvom redu novac. Ekipa nije pronašla ništa, iako je pretraţila sve osim jednog jedinog mjesta, mjesta koje je previše upadljivo a da bi se moglo očekivati ostavljanje novca na tom mjestu. Prisvojeni se novac nalazio u jednoj velikoj koverti nasred kuhinskog stola! Nikome iz ekipe nije palo napamet da ga na tom mjestu traţi. Veoma vaţnu ulogu pri pretrazi ima ovlaštena sluţbena osoba koja pro matra osumnjičenoga i njegove ukućane dok se vrši pretres. Promatrač treba da vodi razgovor s osobom kod koje se vrši pretres, jer se uzbuĎenost, strah, olakšanje ili strepnja mogu pratiti i po boji glasa, zamuc kivanju, nagloj brbljivosti i sl. Takve promjene govore gotovo jednako toliko koliko i vanjske — fiziološke promjene (bljedilo, znojenje, drhtanje i sl.). Paţljiv promatrač uočit će nesavjesne reakcije takvih osoba na svaku mogućnost pronalaţenja traţenih predmeta. Bez obzira na to koliko te osobe nastoje da odglume smirenost ili ravnodušnost, one neće moći sakriti svoj nemir kada se prilazi »vrućem« mjestu, tj. kritičnom mjestu gdje su traţeni predmeti sakriveni, a jednako tako neće moći sakriti svoje olakšanje kada pretresač mimoiĎe takvo mjesto, što sve iskusnim opera-tivcima moţe olakšati pronalaţenje traţenih predmeta IzmeĎu neposrednih vršilaca pretresa i promatrača treba da postoji ugovoreni i samo njima razumljivi način sporazumijevanja, jer bi otvoreno sporazumijevanje bilo dostupno i osobi kod koje se vrši pretres,čime bi nastala odreĎena taktička šteta. Ako se preko informatora sazna na kojem su mjestu traţeni predmeti sakriveni (sa preciznim naznačenj em skrovišta), iz taktičkih razloga ne treba ići odmah direktno na to skrovište, već pretres otpočeti uobičaje nim redoslijedom, sistematično, kako se ne bi dekonspirirao informator. Pretres se vrši u svim prostorijama koje pripadaju osumnjičenoj oso bi (vlasniku ili nosiocu stanarskog prava ili poslovnih prostorija). MeĎu tim, ako postoji opravdana sumnja da su traţeni predmeti sklonjeni kod srodnika, poznanika, prijatelja ili suučesnika, onda se pretres proširuje i na njihove prostorije. Stoga se već u sklopu priprema i planiranja, kao što je već rečeno, uvijek mora uz procjenu gdje treba traţiti procjenjivati i utvrditi kod koga se treba traţiti. Prilikom pretresa treba voditi računa o mogućnosti sakrivanja pred meta u već postojećim potencijalnim skrovištima, šupljinama, prostorima, otvorima i sl., kao i u specijalno napravljenim ili prilagoĎenim tajnim krovištima. c) Moguća skrovišta bez posebnog preudešavanja. Mogućnosti skrivanja u stanu ili drugim prostorijama iskorištavanjem već postojećih pogodnih prostora, otvora, šupljina i sl. gotovo su neograničene, što ovisi o dovitljivosti osumnjičene osobe i o vrsti te dimenzijama predmeta koji se sakrivaju, jer što su predmeti manji, to ih je lakše sakriti. Samo primjera radi navodimo na što sve treba obratiti paţnju prilikom pretresa. Različiti predmeti (u ovisnosti o njihovim svojstvima, sastavu i veličini) mogu biti skriveni, pa ih, prema tome, treba s posebnom paţnjom traţiti: na zidovima i u zidovima (iza ogledala, slike, kalendara i sl.); u okvirima slika, ogledala, uokvirenih diploma, svetačkih slika i sl.; u pokućstvu i namještaju (u ormarima, noćnim ormarićima, kreveti ma, vitrinama, regalima,
173 na policama, stolovima, stolicama, foteljama itd.); na donjim plohama stolova, stolica i dr. (sljepljivanje pomoću naljep nica, kita, ljepljive trake i sl.); u šupljinama namještaja izraĎenog od šupljih cijevi, šupljinama nogara stolova, stolica i dr.; u odijelima obješenim na vješalice u predsoblju ili ormaru, u šupljinama vješalica, kišobrana i sl. u izglačanom rublju, u prljavom rublju (u košari za rublje ili u mašini za pranje rublja), u jastucima, madracima, jorganima i drugoj posteljini; u kotlićima WC-a, cijevima centralnog grijanja i plina, lusterima, svjećnjacima i sl.; u bocama i kuhinjskom posudu (lonci, šerpe, boce za kompot, kutije za mirodije, sol, šećer i dr.); u muzičkim instrumentima (glasovir, kutija za violinu, gitara, harmonika i dr.); u prostorima i šupljinama televizora, radio-aparata. magnetofona, tranzistora, friţidera i dr.: u dječjim igračkama: u knjigama: u vazama, loncima i sanducima za cvijeće; u sportskim rekvizitima i trofejima: na sračunato upadljivim mjestima, npr. na kuhinjskom stolu, ispod novina i sl. (poznato je iz psihologije da se najočiglednije stvari često neprimjećuju): u pećima, kaminima, dimnjacima, u otpacima, pepelu, ispod drva, ugljena i dr.: na tavanu (izmeĎu ili ispod raznih starudija, u ţitu, brašnu, iza gredai sl.): u podrumu, drvarnici, šupi, štaglju, sjeniku itd. d) Specijalno napravljena ili prilagoĎena tajna skrovišta. Tajna skrovišta mogu biti specijalno izgraĎeni, ugraĎeni ili pregraĎeni, zakamuflirani »slijepi« prostori ili prostorije u stanovima, stambenim ili poslovnim zgradama, poslovnim prostorijama, gospodarskim zgradama itd. Premda je takva skrovišta u današnjim serijski graĎenim i tipiziranim stanovima i kućama teţe napraviti, nije isključeno da neki profesionalni kriminalci, naročto krijumčari, koji se trajno opredjeljuju za vršenje kriminalne djelatnosti i tu djelatnost planiraju, prave takva skrovišta (pregrade) i »bunkere«. Stoga u slučaju sumnje treba izmjeriti sve zidove (njihovu debljinu i duţinu) i kvadraturu prostorija, a onda ih usporediti s planom zgrade, odnosno prostorije. To isto vrijedi i u pogledu utvrĎivanja postojanja »slijepih« (dvostrukih) stropova i podova. Razlika u dimenzijama zidova, podova i stropova, kao i u kvadraturi ili kubaturi prostora, u odnosu na one iz nacrta, odnosno plana opravdavaju sumnju da postoje tajne pregrade i »bunkeri«. Eventualne šupljine i zakamuflirani otvori u zidovima mogu se utvrditi i kucanjem čekićem ili drugim odgovarajućim predmetom po zidu — šupljinu će odati mukli zvuk. Tajni bunkeri i skrovišta mogu se ponekad naći ispod stepeništa, ispod peći (zidanih), u hodniku itd. Tajni ulazi u takve bunkere, pregrade i skrovišta mogu biti zakamuflirani zidnom vješalicom, ormarom, ugraĎenim ormarom, regalom, pregradnim regalom, policom, štednjakom, zidnim ogledalom, slikama, zidni tapetama i sl. Stoga namještaj i slične predmete treba ne samo pretraţiti nego i odmaknuti od zida, skinuti sa zida, premijestiti s jednog mjesta na drugo, a po potrebi čak i odlijepiti tapete. Treba voditi računa da neki predmeti mogu biti zakopani i sakriveni ispod parketa, ispod zemljanog poda, u vrtu, šupi i drugdje. Paţljivim razgledanjem moguće je uočiti izvjesne znakove i tragove takvog sakrivanja. Ako su, na primjer, vijci na letvicama uz rub poda ili parketa svjeţe oštećeni, rasklimani i sl., ako uz letvice nema prljavštine kao na svima ostalima, ako je svjeţe okopano cvijeće na samo jednom mjestu, ako je svjeţe okrećen samo jedan zid ili dio zida, ako su mijenjane tapete samo na jednom dijelu, ako je zemlja u podrumu rahla i sveţe kopana itd. — sve to moţe posluţiti kao izvjesni indikator gdje treba traţiti. Tajna skrovišta mogu biti i posebno izraĎene ladice i stranice namještaja i drugih predmeta (dvostruka dna u stolovima, noćnim ormarićima, sanducima i sl., dvostruke pregrade i stranice namještaja i sl.), o čemu prilikom pretresa treba takoĎer voditi računa.
174 Valja napose voditi računa o tome da se neki predmeti često skrivaju uši-vanjem u odjeću, posteljinu, tapecirani namještaj itd. Neki kriminalci skrivaju stvari čak i u posteljinu kreveta u kojem leţi bolesnik ili simulirani bolesnik (u slučaju potrebe treba u takvom slučaju pozvati liječnika). Od posebnih pomagala kod pretresa treba spomenuti detektor za metale i psa tragača. Detektor za metale moţe se uspješno koristiti za pronalaţenje metalnih predmeta — pod pretpostavkom da u okolini nema drugih metalnih predmeta koji nisu interesantni za pretres. Tako, na primjer, nekorisno je korištenje detektora za metale u armirano-betonskoj zgradi (jer je ţeljezo ugraĎeno u beton), zatim u blizini metalnih instalacija, metalnog alata, radio i TV antene, metalnog posuĎa i sl. Pas tragač moţe se uspješno koristiti pri traţenju osoba, leševa i opojnih droga. Inače, prilikom pretresa koriste se različita druga pomagala — ovisno o vrsti i veličini predmeta koji se traţe i o pretpostavljenim ili mogućim mjestima skrivanja: metalne šipke, čekić, lopata, grablje i sl., pa sve do buldoţera i bagera. Na kraju, u vezi s pretresom stana i drugih prostorija treba spomenuti još dvije stvari koje su s taktičkog stajališta veoma vaţne. Prvo, prilikom pripremanja i provoĎenja pretresa valja se rukovoditi i načelom razmjernosti. IzmeĎu vrijednosti i značenja traţenog predmeta ili osobe te opsega i širine pretresa treba da postoji razumna ravnoteţa. Drugačiji će biti opseg mjera i postupanja ako se traţi neka obična stvar (npr. ukradeni bicikl ili sat) kod običnog, prigodnog učinioca krivičnog djela, odnosno osumnjičenog, a drugačiji ako se pretres vrši kod opasnog razbojnika, krijumčara droga, falsifikatora novca i sl. Dok će u prvom slučaju pretres moći izvršiti svega dvije ovlaštene sluţbene osobe, u drugim, sloţenijim i teţim slučajevima traţi se znatno veći broj operativaca. Isti kriterij vrijedi i u odnosu na opseg i širinu pretresa, u odnosu na rastavljanje ili demontiranje namještaja, razvaljivanje, prokopavanje i sl. MeĎutim, pretres nikada ne smije biti površno provedena, jer u takvom slučaju od nje moţe biti više štete nego koristi. Drugo, jednom obavljena pretres stana ili drugih prostorija ne mora biti neponovljiva. Pretres se moţe i mora ponoviti ako za to postoje taktički razlozi. Cesto se smatra da je stan nakon izvršene pretresa najbolje skro-vište, pa iskusni kriminalci to obilato koriste. Takvu situaciju, ostvarujući taktički princip iznenaĎenja, treba da iskoriste i ovlaštene sluţbene osobe. Osim toga, nekada će rezultat pretresa biti slab ili polovičan iz razloga što nismo znali što sve treba traţiti, čemu treba obratiti osobitu paţnju i sl., pa će i ponavljanje pretresa biti opravdano. 12.4.1. Pretres prometnih motornih vozila i vlakova Prometna motorna vozila (putnički automobili, autobusi, komercijalna vozila) i vlakovi (putnički i teretni) veoma se često koriste za kriminalnu i drugu društveno štetnu djelatnost, za brzo prebacivanje, skrivanje i bijeg odbjeglih osuĎenika, profesionalnih i drugih opasnih kriminalaca i sumnjivih osoba, za sakrivanje i prijevoz predmeta koji potječu od krivičnog djela ili prekršaja ili sluţe kao sredstvo za izvršenje krivičnog djela i prekršaja. U nekim pojavnim oblicima kriminalne djelatnosti prometna motorna vozila i vlakovi igraju izuzetno vaţnu, ponekad odlučujuću ulogu (različiti oblici krijumčarenja oruţja, opojnih droga, strane valute, dragocjenosti, kulturnog blaga i sl., organizirani razbojnički prepadi, kraĎe, provalne kraĎe, dţepne kraĎe i dr. u velikim serijama, sa brzim prebacivanjem s jednog mjesta na drugo itd.). Putnički automobili, vlakovi i druga prijevozna sredstva veoma su pogodni za unošenje neprijateljskog propagandnog materijala, za prikriveno prenošenje sredstava za vršenje diverzantskoterorističkih akata, za prikriveno prenošenje najrazličitijih stvari sumnjivog porijekla. I tu, kao i u prostorijama, mogu se iskorištavati postojeća skroviša u vozilima, a mogu se i posebno konstruirati tajna skrovišta i bunkeri. Stoga se i pretres takvih prijevoznih sredstava javlja kao veoma sloţena operativnotaktička radnja. a) Pretres putničkih automobila. Kao što je u poglavlju o kontroli i regulaciji prometa na cestama navedeno, moguće je i potrebno pod firmom rutinske kontrole i pregleda tehničke ispravnosti vozila i kontrole prometne i vozačke dozvole što češće ostvarivati operativna saznanja i operativni cilj do kojih se inače dolazi formalnom pretresom kao istraţnom radnjom, jer za takvo postupanje ne vrijede svi oni formalni uvjeti i ograničenja koja se odnose na pretres kao istraţnu radnju (naredba, prisustvo svjedoka i sl.). O formalnoj pretrazi — za razliku od neformalnog pregleda — govorimo onda kada pretraţivanje
175 vozila treba izvršiti veoma detaljno, uključujući tu i eventualno rastavljanje pojedinih dijelova i sklopova vozila radi pronalaţenja tajnih skrovišta. MeĎutim, bez obzira na to da li se radi o neformalnom pregledu ili o pretrazi kao istraţnoj radnji, valja se pridrţavati u osnovi istih taktičkih pravila u odnosu na redoslijed i način pretraţivanja, u odnosu na orijentaciju gdje se mogu očekivati tajna skrovišta, gdje sve treba traţiti, koji su dijelovi pogodni za sakrivanje itd., samo što se ta pravila primjenjuju s različitim intenzitetom. Kada se vrši detaljna pretres automobila, to treba po mogućnosti činiti u nekom pogodnom zatvorenom prostoru, u radionici, iznad kanala (grabe) ili uz korištenje odgovarajuće dizalice, kako bi se mogla izvršiti pretres i donjeg dijela vozila. Za uspješnu pretres putničkog automobila vaţno je poznavanje njegove konstrukcije — radi lakšeg pronalaţenja mjesta, šupljina i prostora što mogu posluţiti kao tajna skrovišta, ili se mogu ugraditi takva skrovišta (bunkeri). Konstrukcijske osobitosti, šupljine, otvori i prostori razlikuju se prema vrstama i tipu vozila, zbog čega je korisno pribaviti prospekte vozila. Kod temeljite pretresa vozila najbolje je angaţirati automehaničara (prvenstveno iz vlastitih redova) s odgovarajućim alatom i priborom za demontiranje pojedinih dijelova vozila. U kojem dijelu automobila započinje pretres, kojim se redosljedom vrši. što sve traţi, koji se sve dijelovi rastavljaju i pretraţuju — sve to ovisi o konkretnoj situaciji i procjeni ovlaštenih sluţbenih osoba. Uobičajeno je da se automobil najprije razgleda izvana radi uočavanja eventualnih tragova ili bilo kakvih znakova koji opravdavaju sumnju o sakrivenim stvarima. MeĎutim, kad god se posumnja da bi se u automobilu mogle nalaziti opasne osobe (opasni i naoruţani kriminalci, osobe od kojih se moţe očekivati pruţanje otpora), treba najprije poduzeti sve mjere predostroţnosti, uključujući tu i osobnu pretres vozača i putnika i blokiranje vozila. Ovisno o tome što se sve traţi, kojih su dimenzija traţeni predmeti, da li se vrši detaljna pretres uz rastavljanje pojedinih dijelova ili ureĎaja vozila, ili se vrši samo djelomična pretres, odnosno neformalni pregled, kao moguća skrovišta pretraţuju se: laganim kucanjem gumenim čekićem u stranice, laganim ljuljanjem automobila lijevo-desno i gore-dolje provjerava se da li se nešto nalazi u stranicama automobila, da li one vibriraju; procjenjuje se u kojoj je mjeri vozilo opterećeno, da li npr. zadnji dio »sjeda« iako toga s obzirom na vidljivo opterećenje ne bi smjelo biti. Po potrebi se provjerava starost amortizera i utvrĎuje jesu li pojačani da bi se omogućilo veće opterećenje vozila, a da to nije moguće primijetiti po gumama; pregledaju se odbojnici s unutrašnje strane: pretraţi se prostor iza farova (svjetla se skidaju); pretraţi se prostor iza zadnjih svjetala: skidaju se ukrasni poklopci na kotačima (ratkape); dok je vozilo iznad kanala (grabe) ili na dizalici, opere se i pregleda doniji dio vozila, traţe se tragovi naknadnog zavarivanja na podu, prago vima i sl., a po potrebi skidaju se zaštitne ploče i limovi radi pretraţivanja prostora iza njih; po potrebi (u slučaju sumnje) ispušta se zrak iz guma i pretraţuje unutrašnjost; u unutrašnjosti vozila vade se i pretraţuju sva sjedišta; skidaju se i pretraţuju presvlake sjedišta, tapecirung vrata i krova i razni vidljivi i skriveni dţepovi: vade se i pretraţuju tepisi i prostirači; diţu se i spuštaju stakla i pretraţuju šupljine; pretraţuje se prostor oko i iza unutrašnjeg svjetla; pretraţuju se pretinci i prostor ispod table s instrumentima; skida se i pretraţuje izolacioni sloj vjetrobrana; pretraţuju se otvori za grijanje i ventilaciju; pretraţuje se prostor iza ugraĎenog radio-prijemnika; skidaju se ukrasni dijelovi pragova i traţe tragovi varenja i sl. na pragovima i podu; u prostoru za smještaj motora sravnjuju se brojevi motora i šasije s brojevima u prometnoj
176 dozvoli, traţe se mjesta ponovnog zavarivanja, tragovi štancanja, bušenja i sl., pretraţuju se sve šupljine; pretraţuje se posuda za pranje vjetrobrana: pretraţuje se zračni filter; rezervoar za gorivo i prostor za ulje provjeravaju se tankim šipkama. čime se utvrĎuje njihova dubina i nivo goriva, nakon čega se nivo goriva usporeĎuje sa stanjem koje pokazuje instrument za nivo goriva na komandnoj ploči (pokazivač nivoa goriva), kao i sa zapreminom koja je prikazana u prospektu. Svako odstupanje i nerazmjernost osnova su za temeljito pretraţivanje; pretraţuje se, a po potrebi i demontira i temeljito ispituje akumulator (zbog mogućnosti da se akumulator manjeg volumena ugradi u veću kutiju za akumulatore, radi iskorištavanja meĎuprostora za sakrivanje predmeta krivičnog djela); ispušta se zrak iz rezervnog kotača i pretraţuje; iz prtljaţnog se prostora vade i pretraţuju sve stvari; traţi se dvostruko dno u prtljaţnom prostoru, kao i eventualna dvostruka pregrada prema straţnjim sjedištima; skidaju se i pretraţuju ukrasni dijelovi stop-svjetla, a po potrebi se vadi čitav ureĎaj za osvjetljenje, radi otkrivanja tajnih skrovišta; traţe se i ispituju tragovi svjeţeg zavarivanja, bušenja i sl., glave vijaka i drugi indikatori postojanja tajnog bunkera itd. U dosadašnjoj praksi utvrĎeno je da velike mogućnosti za skrivanje pruţaju putnički automobili američke proizvodnje, zatim »mercedesi« (osobito starijeg tipa), »citroeni«, »opeli« i dr. Stoga je veoma korisno redovito i stalno praćenje svih izmjena u konstrukcijskim rješenjima pojedinih vrsta i tipova automobila. b) Pretres autobusa. Pretres autobusa obavlja se prema istim osnovnim taktičkim pravilima koja se primjenjuju prilikom pretresa putničkih automobila, time da se mora voditi posebno računa o specifičnostima koje proizlaze iz znatno većih prostora, meĎuprostora, otvora, šupljina i konstrukcijskih elemenata koji mogu posluţiti kao prigodna ili trajna tajna skrovišta. Opseg pretresa ili pregleda ovise o procjeni niza okolnosti kao što su stupanj osnovanosti sumnje da se u autobusu skriva i prevozi veća ili manja količina robe koja potječe od krivičnog djela, predmeti namijenjeni za krijumčarenje (oruţje, opojne droge i sl.), osnovanost sumnje da vozno osoblje iskorištava specijalno ugraĎena tajna skrovišta, da veći ili manji broj putnika skriva predmete krivičnoga djela itd. Posebno su interesantni autobusi za meĎunarodni putnički promet, jer se ne moţe očekivati da će carinski organi na graničnim prijelazima biti u stanju da svaki sumnjivi autobus temeljito pregledaju. Treba pravilno odabrati pogodno mjesto za pretres (pregled) sumnjivog autobusa, kako bi se izbjegli pogledi znatiţeljnika, uplitanje sa strane i ometanje ekipe koja vrši pretres. Za detaljnu pretres autobusa potreban je veći broj ovlaštenih sluţbenih osoba. Jedan dio ekipe neposredno pretraţuje autobus, a drugi kontrolira, a po potrebi i pretraţuje putnike. Putnici i osoblje, osim vozača autobusa, moraju prilikom pretresa autobusa biti izvan autobusa, drţeći kod sebe svoj prtljag (osim onog koji je bio predan kondukteru i smješten u posebnom prtljaţnom prostoru). I kod pretresa autobusa neophodno je učešće stručne osobe (automehaničara) s potrebnim alatom. Kojim će se redoslijedom vršiti pretres odlučuje rukovodilac ekipe prema konkretnim okolnostima. Bitno je da se pretres izvrši sistematično, odreĎenim redoslijedom, pomnjivo, tako da se ništa ne preskoči ili previdi. Prilikom pretresa treba osobitu paţnju posvetiti sjedištima, presvlakama i tapecirungu, podu, plafonu, mogućem dvostrukom podu, grijačima, ventilatorima, svjetlima, komandnoj tabli, pretincima, volanu i mjenjačkoj kutiji, raznim meĎuprostorima i šupljinama, prostoru za smještaj prtljage, rezervnih dijelova, alata i dr. Treba traţiti duple stranice, dvostruka dna, specijalne pregrade itd. Ukratko, treba pretraţiti sve one dijelove, prostore, otvore i šupljine kao i kod putničkog automobila, a povrh toga i one koji su karakteristični za autobus. Pri tom, ne smije se zaboraviti da se i iza ogledala, uokvirenih slika i raznih ukrasa mogu skrivati predmeti manjih dimenzija (novac, strana valuta, opojne droge, zlatnina i dr.).
177 Ispod autobusa ponekad se vezuju čitave bale paketa pored diferencijala zadnjih i prednjih točkova, a ispod blatobrana i uz gibnjeve veţu se čitave vreće. Na krovu autobusa mogu se takoĎer nalaziti spretno napravljena ili prilagoĎena skrovišta. c) Pretres cisterni, hladnjača i drugih teretnih vozila. Pretres cisterni, hladnjača, kamiona sa prikolicom i bez nje, kombija te drugih teretnih cestovnih motornih vozila (komercijalna vozila) često se javlja kao veoma sloţena operativno-taktička radnja. U takvoj pretrazi u pravilu treba da sudjeluje veći broj ovlaštenih sluţbenih osoba, a u ovisnosti o vrsti i tipu vozila i vrsti tereta neophodno je angaţirati odgovarajući profil stručnjaka (automehaničar, pirotehničar, sanitarni inspektor) s potrebnom opremom i pomagalima. Kad god se pak radi o meĎunarodnom transportu, treba uspostaviti što tješnju suradnju s carinskim organima. Prilikom detaljne pretresa ili pregleda komercijalnih (teretnih) cestovnih motornih vozila potrebno je, izmeĎu ostalog, obratiti posebnu paţnju na: stranice karoserije (zbog mogućnosti postojanja dvostrukih stranica i skrovišta u prostoru izmeĎu njih); dno karoserije (zbog mogućnosti postojanja dvostrukog dna); pokrov karoserije (zbog mogućnosti postojanja dvostrukog pokrova i zakamufliranih skrovišta); prostor motora i sve konstrukcijske šupljine, otvori, leţišta i dr.: prostor u kabini (stranice vrata, sjedišta, prostor ispod sjedišta, pod, krov, prostor ispod i iza table s instrumentima, pretinci, pregrade, mjenjačka kutija, osovina mjenjača i dr.); donji dio vozila (pod s donje strane, šasija, zaštitni limovi, gibnjevi, kardanska osovina, rezervni kotač i dr.); kotače vozila; pretinac ili kutiju za alat i rezervne dijelove itd. Karakteristično je da se dvostruke stranice karoserije kamiona ponekad tako dobro zakamufliraju od strane stručno verziranih krijumčara da se dobija privid homogenosti, kao da se radi o jednoj stranici. To isto vrijedi i za dno karoserije. Stoga u slučaju sumnje treba, izmeĎu ostalog, izmjeriti stranice i pod (njihovu debljinu) i dobivene dimenzije usporediti s dimenzijama iz tvorničkih prospekata. Svako neslaganje pojačava sumnju da se radi o tajnom skrovištu. Carinska obiljeţja na komercijalnim vozilima (plombe), napose na vozilima sa tzv. TIR karnetom, ne predstavljaju garanciju da se u plombira-nom vozilu ne nalazi krijumčarena ili laţno deklarirana roba ili dio robe. Prema tome, to nije pouzdan dokaz da se u kamionu nalazi baš ona roba na koju glase dokumenti koji je prate, a s druge strane, i ti dokumenti mogu biti falsificirani. U praksi je bilo mnogo slučajeva da transporteri (koji se usput bave krijumčarenjem) skinu plombu paţljivim izvlačenjem špage, izmijene teret ili dio tereta i plombu ponovo stave na svoje mjesto tako vješto da se ne uočavaju nikakve promjene bez paţljivog ispitivanja. Naravno, u svim takvim slučajevima potrebno je takoĎer ostvariti punu suradnju izmeĎu SJS i carinskih organa. Kamioni-cisterne i kamioni-hladnjače pruţaju velike mogućnosti za ugraĎivanje tajnih skrovišta i bunkera i za prikriveni transport robe koja potječe od krivičnog djela ili je namijenjena za izvršenje krivičnog djela (oruţje, eksplozivna sredstva, alkoholna pića, kava, opojne droge i dr.). Paradoksalno je da su od svih komercijalnih vozila upravo ta vozila najpogodnija za vršenje krijumčarenja najrazličiti]ih roba u velikim količinama, a da se, s druge strane, takva vozila pretraţuju u praksi organa unutrašnjih poslova veoma rijetko, rjeĎe nego bilo koja druga vozila. Do ovoga dolazi vjerojatno zato što pregled i pretres kamiona cisterni punih lakozapaljivini tečndstima i hladnjača sa lakopokvarljivim teretom (namirnicama) predstavljaju veoma teške i sloţene zadatke, a s druge strane, kad se radi o meĎunarodnom transportu, postoji iluzija da će svako takvo vozilo biti uvijek podvrgnuto detaljnoj carinskoj kontroli na graničnom prijelazu. To je, naravno, pogrešno. Teţina i sloţenost zadatka ne smije biti isprika za pasivnost. Carinska je kontrola pak manje ili više selektivna i detaljnoj se kontroli pristupa samo u posebno indiciranim slučajevima, na temelju dobivenih signala, raznih indikatora i zapaţanja na mjestu dogaĎaja.
178 Sa stajališta ostvarivanja preventivne i represivne funkcije organa unutrašnjih poslova, pregledu i pretrazi cisterni i hladnjača, kao i ostalih komercijalnih vozila, treba uvijek pristupati u sklopu ostalih operativnih kombinacija i mjera, a ne izolirano. Prema tome, eventualnoj pretrazi takvih vozila treba da prethodi prismotra (pratnja), korištenje informatora i slične mjere i radnje iz područja operativne kontrole, tako da se i eventualna pretres obavlja kad se steknu dovoljni osnovi sumnje da se radi o krivičnom djelu. Prema okolnostima slučaja moţe se pretres odgoditi sve do dolaska na granični prijelaz, a onda joj pristupiti u zajednici s carinskim organima, pod vidom carinske kontrole, tako da carinici budu nosioci pretresa (oni u takvim pretresma imaju i više iskustva). Bitno je da se pravovremeno ostvare operativna saznanja koja upućuju na opravdanost i neophodnost pretresa i da se sa carinskim organima ostvari djelotvorna suradnja. Kamioni-cisterne imaju četiri ili više komora koje su povezane malini otvorima, pogodnim za sakrivanje. Skrovišta mogu biti i u cijevima za pumpanje tečnosti kao i u prostoru za njihov smještaj, a naročito u postolju cisterne i u njenim zidovima. Za pregled šupljina i raznih otvora, a posebno za pregled unutrašnjosti cisterne, treba koristiti specijalna ogledala sa ugraĎenim lampama, kao i druga tehnička pomagala (kojima obično raspolaţu carinarnice). Kamioni-hladnjače imaju takvu konstrukciju koja je idealna za sakrivanje veoma velikih količina robe. MeĎuprostor u zidovima komore hladnjače širok je oko 15 cm. Kada se izvadi izolaciona masa, postiţe se skro-vište u svim zidovima komore. Predmeti krivičnog djela često se skrivaju i u samim termoinstalacijama, kanalima za dolazak zraka i u prostoru komandnog mehanizma. d) Pretres vlakova. O različitim mogućnostima skrivanja robe u putničkim vlakovima bilo je riječi u poglavlju o vlakopratnji. Vlakovi pruţaju toliko mogućnosti za korištenje tajnih skrovišta da ih je nemoguće nabrojiti. Pretres vlaka bitno se razlikuje od pretresa bilo kojeg drugog prijevoznog sredstva zbog niza specifičnosti koje karakteriziraju vlak kao glomazno i sloţeno prijevozno sredstvo, sastavljeno od većeg ili manjeg broja vagona. Kada se u kojem drugom prijevoznom sredstvu pronaĎu sakrivene stvari, obično se zna ili relativno lako utvrĎuje kome pripadaju. U vlaku, naprotiv, pronaĎena sumnjiva roba često postaje »roba bez vlasnika«. Profesionalni kriminalci, spretni krijumčari i dr. skoro se nikad ne nalaze pored svoje kompromitirajuće prtljage, oni se fizički odvajaju od »opasnog tereta«, kako bi izbjegli da svojim reagiranjem i psihofizičkim promjenama odaju mjesto sakrivanja, a pogotovu kako bi izbjegli da budu identificirani kao vlasnici skrivenih predmeta. Stoga je prethodno ili u toku izvoĎenja pretresa jako vaţno osigurati diskretno posmatranje, (prismotru) putnika. Odluka o detaljnoj pretrazi ili pregledu vlaka ili pojedinog vagona ili odjeljka donosi se tek nakon prethodnog sistematskog izučavanja i praćenja svih specifičnosti ţeljezničkog prometa, praćenja i procjene situacije u konkretnom vlaku, odnosno pojedinom vagonu ili odjeljku koji je potrebno pretresti, utvrĎivanja stupnja osnovanosti sumnje da se u odreĎenom vlaku ili pojedinom vagonu ili odjeljku nalaze sakriveni predmeti krivičnog djela itd. Opseg i dinamika pretresa treba da se prilagode vremenu zadrţavanja vlaka u ţeljezničkoj ili usputnoj stranici. U tom smislu treba osigurati dovoljan broj operativnih kadrova kako bi se pretres mogla izvršiti brzo, sistematično i efikasno, a na duţe zadrţavanje vlaka u stanici treba ići samo u izuzetnim slučajevima, kada za to postoje opravdani razlozi (sumnja o pripremanju diverzije, o postojanju sredstava za diverzantsko-terorističku djelatnost i sl.). Prilikom pretresa vlaka uvijek treba blokirati ne samo izlazna i ulazna vrata u vagonima već i sve sporedne izlaze, vodeći računa o mogućnosti iskakivanj.a ili izbacivanja stvari kroz prozor, penjanja na krov itd. Kao moguća skrovišta treba pretraţiti osobito: predio točkova i osovina, prostore za ulje koje sluţi za podmazivanje točkova (eksploziv i tempirane mine kod vagona sa četiri osovine najefi kasnije se postavljaju i skrivaju iznad osovine, ali i na mjestima gdje se nalaze akumulatori): prostore, šupljine i konstrukcione elemente ispod vagona; podove vagona (odozdo i odozgo); zidove vagona i pregradne zidove odjeljaka (zidovi hodnika kroz koje se ulazi u odjeljke imaju dvostruke stijenke. a šupljina se prostire duţ čitavog vagona); plafon vagona;
179
spojeve vagona; stepeništa; hodnike (naročito tepisi, radijatori, plafoni); sjedišta, prostore ispod i iza sjedišta; prostore i otvore iza ogledala, slika, inventarnih lista i dr.: grijaća tijela, lustere, vodovodnu instalaciju i dr.; toaletne prostorije (ormarić sa ubrusima, WC školjka, lavabo, kanta, prostor iza ogledala i sl.); rezervoar za vodu koji postoji u svakom vagonu, a koji takoĎer moţe posluţiti kao skrovište; prostor u parnoj lokomotivi (razni dijelovi, sanduci, ugljen i sl.); poštanska kola i pakete; vagon-restaurante i buffete (spremišta hrane i pića, šank, police, hladnjak); spavaća kola (kreveti, posteljina, prostor ispod i iza kreveta, zidovi, pod, plakari, lavoboi, svjetla i dr.). Od tehničkih sredstava i pomagala prilikom pretresa vlaka koriste se garniture odgovarajućih ključeva (kvaka), ručne baterijske lampe, sond-lampe, baterijske kvarc-lampe, baterijski i obični odvrtači (šrafcigeri), mali ručni detektor, specijalna ogledala za pregled donjeg dijela vlaka, fotoaparat itd. 12.4.2. Pretres terena Pretres terena poduzima se u svrhu pronalaţenja predmeta ili tragova krivičnog djela, pronalaska ţrtve krivičnog djela (npr. sakrivenoga lesa), pronalaska izgubljenih ili zalutalih osoba, osoba koje su nastradale od elementarnih nepogoda itd. Pretres terena radi pronalaţenja i hvatanja učinilaca krivičnih djela, odbjeglih osuĎenika ili osoba lišenih slobode i osoba organiziranih radi vršenja krivičnih djela sastavni je dio potjere kao sloţene operativno-taktičke mjere, za koju vrijede odreĎena specifična taktička pravila, pa će se takva pretres iz praktičnih razloga posebno obraditi kod potjere, premda treba uvijek imati na umu da osnovna taktička pravila pretresa terena podjednako vrijede bez obzira na to što se pretresom traţi. Pretres terena (otvorenog prostora) po svom obliku i intenzitetu moţe biti raznovrsna operativnotaktička djelatnost, moţe imati karakter neformalnog operativnog traganja za osobama ili stvarima, moţe biti sastavni dio uviĎaja kao istraţne radnje, sastavni dio racije, blokade, prismotre i sl., a moţe biti i samostalna istraţna radnja pretresa. Po svom opsegu i širini pretres terena moţe biti ograničena na relativno mali prostor (npr. vrt, livadu, njivu, most i sl.), a moţe obuhvaćati znatno šira područja (zemljišta, šume, rijeke, jezera i sl.). Stoga je nemoguće za tako različite taktičke situacije iscrpno prikazati sva taktička pravila i metode postupanja, već samo ukazati na neka uopćena iskustvena pravila kojih se treba pridrţavati, uz veća ili manja odstupanja, pri svakoj pretrazi terena. U odnosu na druge vrste pretresa, pretres terena koja se poduzima radi pronalaska predmeta i tragova krivičnog djela specifična je i po tome što u pravilu uvijek treba utvrĎivati i dokazivati kome takvi predmeti i tragovi pripadaju, odnosno od koga potječu, a to znači da se prilikom pronalaska takvih predmeta i tragova mora izvršiti uviĎaj, a zatim poduzimati druge operativne radnje i mjere radi identificiranja učinioca ili ţrtve krivičnog djela. Kada se traţe ţrtve krivičnog djela, nastradale ili zalutale osobe, ovlaštene sluţbene osobe mogu traţiti učešće i pomoć graĎana u neposrednom traţenju. Naravno, pomoć graĎana traţi se i u drugim slučajevima (korisna obavještenja, angaţiranje dobrih poznavalaca terena i sl.), ali po prirodi stvari ona ne moţe biti tako očigledna i masovna kao u prvoj situaciji. Pretres terena moţe biti posebno oteţana veličinom, konfiguracijom i različitošću područja koje treba pretraţiti. Prostor moţe biti, kao što smo vidjeli, kopno, rijeke, jezera, šume, šumarci, bare, močvare i sl. Svaki prostor ima svoje karakteristike i traţi drugačiji organizacioni i taktički pristup. Ono što je u takvom pristupu više ili manje zajedničko i čega se treba pridrţavati svodi se na ovo: Treba pribaviti što više informacija i podataka o karakteristikama, kon figuraciji, prohodnosti, pristupačnosti, prirodnim ili vještačkim granicama i drugim osobitostima područja koje treba pretraţiti. Pri tom informacije treba traţiti od pouzdanih i dobrih poznavalaca (lugara, šumara,
180 plani nara, čobana, poljara i dr.). Ovisno o veličini i preglednosti područja, cijelo područje treba podijeliti na veće ili manje sektore, kvadrate, zone i sl., kako bi se pretraţivanje moglo izvesti planiranim redoslijedom. Samo takav sistematski pregled, bez previda i preskakanja i najmanjeg dijela, moţe dovesti do pozitivnih rezultata. Ako se radi o većem prostoru, granice sektora, kvadrata ili zona treba ubiljeţiti u plan (najbolje uvećani isječak iz topografske karte) i posebno označiti. Za pretraţivanje terena treba angaţirati dovoljan broj ljudstva. Ovla štene sluţbene osobe u odreĎenom poretku, npr. u »streljačkom stroju«, treba da pretraţivanje vrše sistematično i veoma paţljivo. MeĎusobna udaljenost ovlaštenih sluţbenih osoba koje vrše pretraţivanje ovisi o pre glednosti terena i veličini predmeta koji se traţe. Na otvorenom prostoru gdje je preglednost dobra, udaljenost moţe biti veća, dakako, ako se zemljište ne pretraţuje u svrhu pronalaska sitnih ili zakopanih predmeta. U šumi i šikarama rastojanje moţe iznositi četiri do pet metara ako se traţeosobe i krupniji predmeti, a pri traţenju sitnijih predmeta ta udaljenost ne smije iznositi više od jedan do dva metra. Prilikom pretresa terena treba osigurati i potrebna tehnička sredstvai pomagala (detektore, metalne šipke, lopate, pse tragače i dr.). Ako se' vizuelnim promatranjem uoče indikatori da je traţeni predmet zakopan u zemlju (svjeţe kopana zemlja i sl.), ili se takvi indikatori utvrde korištenjem detektora ili psa tragača, treba uporno i paţljivo otkopavati zem lju do odreĎene dubine sve dok se traţeni predmet ne pronaĎe ili dokse ne isključi mogućnost da je sakriven u zemlju na tom mjestu. Kada se traţi na otvorenom prostoru zakopan ili sakriven leš, mjesto sakrivanja ponekad odaju vrane, psi lutalice, lešinari itd., naročito ako je leš u šumi samo površno zakopan i pokriven lišćem ili granjem. Svinje, lisice i druge grabljivice često iskopavaju leš. a moţe se otkriti i po za dahu. Kad se pretres vrši radi pronalaska predmeta krivičnog djela, za kojese pretpostavlja da su negdje sakriveni na otvorenom prostoru, ili radipronalaska mrtvog tijela osobe koja je bila ţrtva krivičnog djela, s pre tragom treba kombinirati razne druge operativne radnje i mjere kao što su zasjeda, prismotra i dr., i to ne samo prije i za vrijeme pretresa nego i poslije pretresa, pogotovu ako je pretres ostala bez pozitivnih rezultata. Pretres terena moţe se i ponoviti iz onih istih taktičkih razloga o kojima je bilo govora u prikazu pretresa stana i drugih prostorija. (Perić V; 1987; 368-388.) 12.5. Privremena konfiskacija Ova istraţna radnja se sastoji u privremenom konfiskovanju, odnosno oduzimanju predmeta: 1) koji se prema krivičnom zakonu moraju konfiskovati, ili 2) koji mogu posluţiti kao dokaz u krivičnom postupku ili, 3) koji čine materijalnu dobit dobijenu učinjenjem krivičnog djela. Kako iz odredbi ZKP ne proizilazi o kojim je predmetima u fizičkom smislu riječ, valja zaključiti da je riječ, prije svega, o pokretnim stvarima, ali se ne moţe isključiti ni smislena primjena te mjere u odnosu na nepokretne predmete. Kod nepokretnih predmeta ta se mjera ostvaruje kao ograničenje slobodnog raspolaganja i podvrgavanja tih predmeta posebnom čuvanju na temelju sudske odluke. Privremeno oduzimanje predmeta je radnja oduzimanja u stvarnom, fizičkom smislu promjenom posjeda i uzimanjem u fizičko drţanje suda, ili čuvanjem, tj. promjenom posjedovnog stanja na način na koji se posjed izvršava na nekretninama i njima sličnim objektima (brod) uz isključenje pristupa drugim licima. Nadalje, kao korelativna duţnost obavezi oduzimanja predmeta predviĎena je i edicijska duţnost, tj. duţnost izdavanja predmeta koji se prema krivičnom zakonu imaju oduzeti ili koji mogu posluţiti pri utvrĎivanju činjenica u krivičnom postupku, za svakoga ko posjeduje takve predmete. Prema odredbama ZKP mogu se, de facto, oduzeti tri vrste predmeta, a to su predmeti koji su upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela, predmeti koji su bili namjenjeni za učinjenje krivičnog djela, ili predmeti koji su nastali učinjenjem krivičnog djela. Ovome se mogu dodati i predmeti koji su dobijeni kao nagrada za učinjeno krivično djelo.
181 Ukoliko je oduzimanje izvršeno u okviru pretresanja, onda će se ovi predmeti opisati u zapisniku o pretresanju kuće, stana ili drugih prostorija. TakoĎe, ako je neophodno, utvrĎivanje identiteta ovih predmeta bit će obezbijeĎeno i na drugi način. Tu bi se moglo raditi o fotografisanju predmeta nakon pronalaska ili predaje, zatim njihovom pakovanju i označavanju, te fotografisanju nakon pakovanja. Najzad, za konfiskovane predmete izdaje se potvrda o privremenoj konfiskaciji. S obzirom da je malo vjerovatno da će se predmeti dobrovoljno predati, moţe se zaključiti da bi bilo svrsishodno ovu istraţnu radnju vršiti u kombinaciji, primarno, sa pretresanjem. Naravno da će to biti efikasno i u kombinaciji sa uviĎajem, racijom ili lišenjem slobode, u zavisnosti od konkretne situacije. Tada se ne bi moglo desiti da ostane dilema posjeduje li sumnjivo lice ostatak ili sve predmete koje nije htjelo dobrovoljno predati. Odredbama ZKP je predviĎeno da ovlaštena sluţbena lica mogu, bez naredbe suda, u odreĎenim slučajevima izvršiti privremenu konfiskaciju predmeta. To će, npr., biti u slučajevima pretresanja bez naredbe suda.
12.5.1. Zapisnik o privremenoj konfiskaciji U odredbama ZKP propisano je da će se pri oduzimanju predmeta naznačiti gdje su pronaĎeni i opisat će se, a po potrebi, i na drugi način osigurati utvrĎivanje njihove istovjetnosti. Mada to izričito nije propisano, nedvojbeno se moţe zaključiti da je zakonodavac ovim stavom predvidio pisanje zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta. Odredbama ZKP predviĎena je sadrţina zapisnika koji se sačinjava prilikom poduzimanja istraţnih radnji dokazivanja. U tom smislu, zapisnik o privremenom konfiskovanju predmeta treba da sadrţi podatke o tome ko je, kad, i kakav predmet predao, odnosno gdje je pronaĎen prilikom prinudnog oduzimanja, po kojoj krivičnoj stvari i u kom cilju, sa tačnim opisom predmeta, a po potrebi se i na drugi način osigurava njegova istovjetnost. Taj opis ulazi kako u zapisnik tako i u potvrdu o privremenoj konfiskaciji, odnosno oduzimanju predmeta koja se izdaje njihovom drţatelju. Nadalje, opis treba biti takav da, po potrebi, moţe posluţiti u svrhu identifikacije i sprječavanja zamjene za drugi sličan predmet i najzad, da moţe posluţiti kao dokaz, ako lice od kojeg je oduzet zatraţi naknadu štete u slučaju oštećenja ili gubitka tog predmeta. 12.5.2. Potvrda o privremenoj konfiskaciji Iz prethodnih razmatranja nedvojbeno proizilazi da je potvrda o privremenoj konfiskaciji predmeta sluţbeni dokument koji sluţi u postupku kao dokaz ispravom, a sačinjava se kada je u pitanju privremeno konfiskovanje predmeta. Kao što smo vidjeli, predmeti se privremeno konfiskuju u okviru neke od istraţnih radnji kada se sačinjava i zapisnik o provedenoj radnji. Ono što je bitno naglasiti, jeste činjenica da se u zapisniku o provedenoj istraţnoj radnji (privremeno konfiskovanje predmeta, pretresanje, uviĎaj) uvijek mora navesti broj potvrde o privremenom konfiskovanju predmeta, jer su to, u stvari, dokumeti koji se nadopunjuju. Iz zapisnika o odreĎenoj radnji dokazivanja i potvrde o privremenom konfiskovanju predmeta jasno se treba vidjeti trag kretanja privremeno konfiskovanog predmeta, kao i kod koga se trenutno predmet nalazi na čuvanju. U zakonu o krivičnom postupku je propisano da će se za oduzete predmete izdati potvrda, ali se ne govori kakva je njena forma i sadrţina. Naše mišljenje je da treba postupati analogno zapisniku o konfiskovanju predmeta, i na sličan način sačiniti i potvrdu. Kako je potvrda uvijek prateći dokument uz zapisnik, smatramo da ona ne treba sadrţavati sve elemente zapisnika, jer to ne bi bilo svrsishodno, već samo neke od njih. Kao što smo već istakli, u slučajevima pretresanja ne sačinjava se zapisnik o oduzimanju predmeta već zapisnik o pretresanju. U tom zapisniku navode se i opisuju pronaĎeni i privremeno konfiskovani predmeti. Sa privremeno konfiskovanim predmetima isto se postupa, što je i logično, u potvrdi o privremenom konfiskovanju predmeta, koja je prateći dokument uz
182 zapisnik o pretresanju, s tim što se jedan (i to originalni) primjerak predaje osobi od koje se predmeti privremeno konfiskuju. Suština potvrde jeste način upisivanja predmeta koji se privremeno oduzimaju. Pri tom mislimo na potpunu individualizaciju svakog oduzetog predmeta. To, naravno, neće uvijek biti jednostavno uraditi, tj. nekada će biti vrlo teško precizno upisati oduzeti predmet. Naše mišljenje je da se ni originalna pakovanja lijekova narkotika ne trebaju apriori smatrati drogama. Moguće je da se u original pakovanju nalaze supstance (tablete) slične originalnom narkotiku, a da se uopšte ne radi o narkotiku. Iskusni kriminalci tako varaju narkomane početnike, prodajući im laţnu drogu, naravno za adekvatnu novčanu protuuslugu. Nije isključeno da se, npr., u pakovanju morfina, nalazi heptanon, i sl. Na to posebno upozoravamo, s obzirom na sve trikove kojima se sluţe kriminalci. Ukoliko bi se u takvim slučajevima u potvrdu upisalo da je oduzeta odreĎena droga, npr., morfin, a kasnije se ispostavi da se radi o drugoj drogi, ili da se uopšte ne radi o drogi, moglo bi doći do raznih problema, kako pravne tako i kriminalističke prirode. Prethodno istaknuta zapaţanja treba sahvatiti kao sugestije koje su neophodne prilikom prinudnog oduzimanja droga i drugih predmeta vezanih uz narkokriminal, odnosno prilikom pisanja potvrde o privremenom konfiskovanju predmeta u takvim slučajevima. Zato je treba precizno i nedvosmisleno pisati, izbjegavajući bilo kakve improvizacije i zaključke. Predmete koji se oduzimaju treba upisivati prema realnom trenutnom stanju, poštujući dosljedno kriminalistička i pravna načela postupanja. Naravno da je najdelikatnija situacija kada se u potvrdu upisuju materije za koje se smatra da su droge. U takvim slučajevima, kao što je već istaknuto, nikada ne treba napisati da se radi o drogi, već o materiji ili supstanci koja asocira, ili za koju se pretpostavlja da je droga. Najvaţniji dio potvrde jeste takozvani opisni, tj. onaj dio u koji se unose predmeti koji se oduzimaju. Prije svega, kompletan tekst treba da je bez pogreški, a ukoliko je nešto ispravljano, to se jasno mora naznačiti kako se ne bi pojavila sumnja u vjerodostojnost teksta, a samim tim i dokumenta. Svaki oduzeti predmet mora biti upisan pod posebnim rednim brojem. Na ţalost, u odreĎenom broju potvrda oduzeti predmeti se evidentiraju kao droge, npr., ―biljna vrsta kanabis‖, ―kanabis trava‖, ―marihuana‖, pojedine potvrde su nečitko napisane, a neke su i oštećene. Naravno da je takvo postupanje neispravno, jer će se tek vještačenjem utvrditi je li oduzeta materija droga, i koja. Oduzetu materiju obavezno treba opisati i vagati. Prejudiciranje identiteta privremeno oduzete materije apsolutno je neprihvatljivo. Jer, ukoliko se vještačenjem ispostavi da ta materija nije odreĎena droga ili da uopće nije droga, mogu nastati štetne posljedice. Najteţa je situacija ako je u meĎuvremenu, na osnovu činjenice da je potvrdom konstatovano oduzimanje droge, pokrenuta istraga i već obavljene odreĎene radnje dokazivanja ili posebne istraţne radnje, a ispostavi se da to ipak nije droga. Ako je to jedini dokaz o protivpravnoj djelatnosti osumnjičenog, neminovno je obustavljanje istrage. Načelno posmatrajući jednostavno je upisivati predmete koji imaju svoju marku, oznaku ili broj, dok je veoma delikatno upisivati materije u tečnom ili čvrstom stanju bez originalnih pakovanja, kao i predmete bez ikakvih oznaka. Upravo droge spadaju u takve predmete i zbog toga ih treba veoma precizno upisivati u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Po našem mišljenju, nakon konstatacije da se radi o materiji ili supstanci za koju se pretpostavlja da je odreĎena droga (a ne da je u pitanju droga), treba opisati njene karakteristike. Te karakteristike bile bi, količina odnosno teţina (je li vagano i kakvom vagom, ili se radi o pribliţnoj procjeni) u kakvom je stanju (prašak-puder, ili kristaličav prašak, ili smolasta masa, ili tableta, ili tečnost), miris (ako ga ima), boja, način pakovanja (i eventualne oznake na pakovanju), ili nezapakovano, ili pomiješano (npr., pomiješaju se narkotici u tabletama sa prţenom kafom), gdje je pronaĎeno (u vodokotliću, u stroju za pranje rublja, u klaviru) i kako je osigurano (zapakovano i označeno). Ukoliko ima više predmeta koji se oduzimaju, onda izmeĎu rednih brojeva ne treba praviti nikakav poseban razmak, osim uobičajenog proreda prilikom pisanja. Veći razmak bi mogao eventualno biti iskorišten za naknadno upisivanje i, bez obzira što se potvrda piše u više kopija, to bi moglo izazvati poteškoće oko vjerodostojnosti teksta potvrde, odnosno identifikacije oduzetih predmeta.
183 Nakon upisivanja svih oduzetih predmeta, tj. iza posljednjeg rednog broja, potrebno je napisati konstataciju da se potvrda zaključuje sa odreĎenjm rednim brojem, kako bi se izbjegla mogućnost falsifikovanja. Ukoliko su svi ili samo neki predmeti fiksirani fotografisanjem, to je potrebno konstatovati u potvrdi. Naše mišljenje je da predmete koji se privremeno oduzimaju treba fotografisati i sačiniti fotodokumentaciju koja će biti dopunski prilog uz potvrdu. To će, sigurni smo, otkloniti svaku dilemu ukoliko se pojavi sumnja u identitet privremeno oduzetih predmeta. Podrazumijeva se da i u zapisniku o radnji dokazivanja, prilikom koje su predmeti prinudno oduzeti, treba naznačiti jesu li isti fiksirani fotografisanjem. Najzad, potvrdu potpisuju vlasnik ili drţatelj predmeta i sluţbenik koji ih oduzima. Smatramo da bi, pogotovo kada se vrši pretresanje u prisustvu svjedoka, potvrdu trebali potpisivati i dva svjedoka. Naravno, problem nastaje kod uviĎaja, ali naše mišljenje je da bi i tu radnju dokazivanja, u odreĎenim slučajevima trebalo vršiti u prisustvu dva svjedoka, kako radi zakonitosti tako i objektivnosti u radu drţavnih organa. (Petrović B; 2006; 109-114.) 12.6. Uspostavljanje komunikacije sa porodicom žrtve i njihovo preživljavanje kao sekundarne žrtve Svrha ili cilj ovog dijela je da istakne profesionalnu odgovornost kriminaliste kada pravi obavještenje o smrti i da se koncentriše na dinamiku rada sa sekundarnim ţrtvama ubistva. Sekundarne ţrtve su one osobe koje su ostale iza ţrtve kada muţ, ţena, dijete ili neki drugi voljeni iznenada prerano napusti ţivot zbog ubistva. Ove osobe nazivamo preţivjelima ili oţalošćenima, a kriminalista ima veliku duţnost i odgovornost u ophoĎenju prema oţalošćenoj porodici u procesu kriminalističke obrade bistva. 12.6.1. Psihološke reakcije porodice u smrtnim slučajevima Tema smrti i umiranja je depresivna i većina ljudi izbjegava razmišljati ili pričati o ovoj temi.U stvari, smrt se smatra uţasnom i zastrašujućom. Neke osobe čak izbjegavaju ići na sahrane ili bdijenja u sklopu procesa « poricanja «. Osobe koje boluju od neizlječive bolesti se obično šalju u bolnice ili institucije da umru i javnost je rijetko izloţena prisustvu ili stvarnošću smrti. Ipak,većina nas je doţivjela gubitak voljene osobe zbog bolesti ili starosti i većina nas je prošla kroz period teškog gubitka.Ipak, smrt je neizbjeţan dogaĎaj za sve nas, no mi ipak obično to ignorišeno ili poričemo da se to moţe desiti nama i obično i dalje ostajemo nepripremljeni za to. Kada je smrt iznenadna i/ili na drugi način neočekivana oţalošćeni se naĎu u emocionalnom meteţu i postaju psihološki dezorijentisani. Prvobitna reakcija je nevjerica, praćena osjećanjima tuge,ţalosti, očajanja i bijesa. Onda slijedi proces prirodnog oporavljanja i vraćanja normalnom procesu ţalosti. Proces ţalosti praćen gubitkom voljene osobe počinje periodom otupjelosti i šoka i prvobitna reakcija je obično neprihvatanje.Ova faza se zove «akutna faza». U ovoj «akutnoj fazi» koja slijedi iza prvobitnog saznanja za smrt, osoba će obično prilično intezivno ţaliti. Biće plakanja,vrištanja, negiranja i depresije. Za nekoliko dana osjećenja mogu postati tupa i osoba je u stanju poluzaprepaštenja izmješanog trenucima pretjerane osjetljivosti ili bijesa. Ova početna faza se obično završava u vrijeme sahrane koja dopušta olakšanje plakanjem i osjećajem očaja. Prema tome,slijedi veoma izraţena reakcija ţalosti, patnje. Oţalošćeni plače, tuguje, neprekidno čezne za izgubljenom osobom i ţeli da su on ili ona bili više korisni i uviĎajni dok je voljeni bio još uvijek ţiv.Oţalošćeni moţe,takoĎe,biti obuzet uspomenama na umrlu osobu. U periodu od nekoliko dana ili moţda sedmica,oţalošćeni još uvijek ostaje donekle depresivan i bezvoljan izraţavajući obično osjećaj praznine i postaje društveno neaktivan. Tokom ovog perioda očajanja osoba vjerovatno pati od nesanice,psihosomatičnih (psihološki podsticanih) unutrašnjih
184 poremećaja, gubitka apetita, uznemirenosti i obično razdraţljivosti. Sklonost ka neprihvatanju moţe trajati više sedmica. Postepeno, oţalošćeni prolazi kroz psihološku reorganizaciju. Proći će sati, dani, sedmice, pa čak i mjeseci pa tek onda oţalošćeni neće svjesno misliti o svom gubitku i onda neće biti tuge. Biće opet sposobni da se vrate poslu i obnove dnevne aktivnosti nakon otprilike dvije ili tri sedmice, ali mogu nastaviti da ne učestvuju u odreĎenim društvenim aktivnostima. Nakon jednog ili dva mjeseca,čak i najveći akutni simptomi počinju da se smiruju,ali ipak moţe još uvijek biti ostatka tuge, čeţnje i napada velike ţalosti tokom narednih mjeseci. Ipak, uvijek će postojati nešto što će oţalošćenog podsjećati na gubitak. To moţe biti roĎendan, godišnjica ili čak po prilici nebitan dogaĎaj koji moţe dovesti do razmišljanja o svjesnosti. Priče iz novina, tv program ili rasprava moţe iznenada vratiti nazad osobu u ţalost. Ali intezitet procesa ţalosti postaje kraći protokom vremena i postepeno se smanjuje. Ipak, moţda još vaţnija karakteristika koju treba istaći je da proces ţalosti, uprkos i definisanje stadija i pozivanje na «normalne periode» je jedinstveno za svaku individuu. Ljudi ţale na različite načine i preko različitih vremenskih trajanja. U stvari, proces ţalosti je često obuhvaćen tokom cijelog ţivota oţalošćenog. Postoje kulturne i religijske razlike u istoj mjeri kao individualna dinamika. Oţalošćeni znatno mijenja ponašanje i od jedne do druge osobe postoji široka oblast normalnih odgovora u razmišljanju, osjećanju i ponašanju. Ubistvo stvara snaţan psihološki meteţ izazvan iznenadnom i nasilnom prirodom smrti. Preţivjele porodice ubijenih ţrtava su iznenada gurnute u strašnu realnost trajnog gubitka člana porodice pod zastrašujućim okolnostima. Prvobitni šok je razarajući i preţivjeli se nalaze totalno nepripremljeni na tragediju. Nepravednost gubitka se preuveličava saznanjem da njihov voljeni nikada više neće imati priliku da proţivi svoje ili njene prilike u ţivotu, niti će članovi porodice biti u mogućnosti da pokaţu ţrtvi koliko su voljeli njega ili nju. Tok ţalosti pod ovim okolnostima je naročito jači i obično je pračen snaţnim osjećanjima bijesa i ljutnje, kao i osjećajem nepravde i bespomoćnosti. Smrt djeteta pod bilo kojim okolnostima je naročito tragičan i tuţan dogaĎaj. Smrt izaziva snaţne emocije zato što izgleda da ide protiv prirodnog toka stvari. Djeca obično ne umiru prije svojih roditelja i roditelji obično ne sahranjuju svoju djecu. Kada je dijete ubijeno, roditelji su totalno skrhani. To je tako neprihvatljivo, neprimjereno i neprirodno da roditelji čak ne mogu ni početi shvatati šta se dogodilo. Rezultat je snaţan psihološki stres koji se zove «teški roditeljski gubitak». Istraţivanje je pokazalo da je tuga roditelja puno jača nego bilo koja druga vrsta ţalosti. Ţalost i depresija dugo traju i bijes i gorčina su naročito teški da se prevaziĎu. Smrt djeteta prouzrokovana ubistvom često puta izazove krivicu kod oţalošćenih roditelja koji počinju ubjeĎivati sebe da su moţda mogli spriječiti ubistvo ili su mogli zaštititi svoje dijete. U nastavku, porodica moţe proţivjeti jake lične poteškoće koje mogu rezultirati bračnim razmimoilaţenjem i razdvajanjem. Kriminalisti bi trebali biti svjesni da teţak roditeljski gubitak i nerješena tuga mogu zahtijevati profesonalnu (stručnu) intervenciju. (Verner J. Geberth; 1996.) Zbog toga bi bilo poţeljni da se roditeljima savjetuje, moţda uz pomoć nekoga od familije da posjete i odreĎene stručne ustanove. Iz mog ličnog iskustva sam spoznao da osobe koje su više naklonjene vjeri, donekle taj gubitak lakše podnose. Ubistvo policijskog sluţbenika ima psihološki efekat na cijelo odjeljenje. Iako su smrt i ubistvo dio svakodnevnog posla većine policijskih sluţbenika, kada je blizak policajac ubijen u vršenju duţnosti strašna realnost smrti iznenada pogaĎa policiju. Govoreći sa psihološkog aspekta pogrešna osjećanja nepovrjedivosti su iznenada poljuljanja sa shvatanjem «to sam mogao biti ja». Moţe postojati strah i konfuzija kod odreĎenog dijela bliţih sluţbenika policijskih snaga jer i oni prolaze kroz traumu gubitka radnog kolege. Porodica policijskog sluţbenika ubijenog na duţnosti često se osjeća izolovanom ili napuštenom od strane policijskog odjela nakon sahrane zato što oni predstavljaju «loš podsjetnik» policijskih snaga kao najvećih ţrtava. Često se mogu čuti policajci kako kaţu «svaki put kada vidim tu porodicu na neki način kao da vidim svoju porodicu i osjetim jezu po tijelu».
185 Najčešća psihološka odbrana i reakcija na ovo je izbjegavanje. Ovo moţe dobro funkcionisati kod kolege, ali šta je sa oţalošćenom porodicom policijskog sluţbenika? Vaţna karakteristika koju treba ovdje istaći je da muškarac ili ţena u policijskoj sluţbi sigurno nisu imuni na smrt i proces ţalosti. Kriminalisti koji rade na ubistvima policajaca trebali bi biti svjesni pritiska kod oţalošćenih policajaca i trebali bi biti pripremljeni da im pomognu kroz resurse odjela isto tako dobro kao sluţbe za intervenisanje. U SAD postoji odlična nacionalna organizacija formirana da pomaţe porodicama poginulih policajaca «Concerns of Police Survivors Cops«. 12.6.2. Preporuke i smjernice za pravilno obavještavanje o smrti oţalošćene porodice Kriminalista koji radi na slučaju postaje sastavni dio toka porodične ţalosti. Kako kriminalisti obavještavaju o smrti, informacija koju oni pruţaju porodici pogoĎenoj tragedijom i koju pomoć i podršku oni nude su odredili stručnjaci iz oblasti terapije ţalosti kao najvaţnije u mogućem procesu oporavka. Većina stručnjaka se slaţe da obavještenje o smrti ne bi trebalo da ze izvede telefonom izuzev ako ne postoji drugi način. Saţaljivo iskazivanje saučešća spojeno sa dostojanstvom i poštovanjem su neophodne komponente odgovarajućeg obavještenja. Ova izraţena paţnja će, na kraju krajeva, pomoći oţalošćenima saosjećanjem sa njihovim velikim gubitkom. Obavještenja o smrti su naročito teška i za oţalošćene i za sluţbenike policije. Praktično govoreći ne postoji stvarno «dobar» način da obavjestimo oţalošćene da je njihov voljeni ubijen. Preporučuje se da bi obavijest o smrti u slučajevima ubistva trebalo da rade najmanje dva policajca. Sluţbenik koji radi na slučaju moţe saopštiti informaciju dok drugi paţljivo promatra reakcije oţalošćenih. Pojedinci mogu reagovati na vijest o smrti na nasilan način ili mogu osjećati fizičke promjene koje zahtijevaju hitnu prvu pomoć. Moţe doći do okolnosti koje zahtijevaju da se obavijesti dva ili vise oţalošćena posebno na način da prihvate ispitanu informaciju i moţe postojati indicija da je neki član porodice umiješan ili osumnjičen za ubistvo. I u jednom i u drugom slučaju najvaţnije je da bude spreman da bude prihvaćen i potkrepi dokazima sve bitne tvrdnje. Savjetuje se da kriminalista koji saopštava sa sobom ima policajca u policijskoj uniformi kada daju sluţbenu obavijest o smrti. Prisutstvo sluţbenika u uniformi moţe imati smirujući efekat koji moţe spriječiti zbunjenost. Savjeti i smjernice koje slijede su bazirani na iskustvu Geberth J. V, (Verner J. Geberth; 1996.) u stvaranju smrtnih obavještenja i to: 1. Obavještenje bi trebalo biti lično napravljeno od strne odreĎenog kriminaliste što je moguće ranije nakon što je utvrĎen identitet ţrtve. 2. Ni pod kojim okolnostima ne traţiti savjete medija u identifikaciji prije nego kod najbliţe rodbine preminulog. 3. Probati osigurati da odgovarajući najbliţi odrasli roĎak prvi primi obavještenje 4. Dobiti što više informacija o osobi (osobama) koja bi trebala biti obavještena kao moguća ţrtva. Medicinske informacije kao što je srčano stanje, o osobi koja se obavještava što je posebno značajno, ako je dostupno. 5. Predstaviti sebe kao kriminalistu kome je dodjeljen slučaj i pokazati svoju akreditaciju.Zatraţiti dozvolu za ulazak u njihov dom. 6. Predloţiti oţalošćenima da sjednu i sjesti kada razgovarate sa njima. 7. Uvjeriti se da ne postoje opasni predmeti u blizini.To uključuje makaze,noţeve,teške predmete. 8. Pravo obavještenje o smrti bi trebalo uraditi jednostavno i direktno,npr.»Imam neke loše vijesti za vas.Vaš sin je mrtav.»Recite porodici preminulog da vam je ţao zbog njihovog gubitka i izrazite im svoje saučešće na profesionalan i naglašen način. 9. Odgovoriti na sva pitanja promućurno i iskreno bez ugroţavanja kriminalističke istrage.
186 10. Biti spreman objasniti šta se dogodilo,kada se dogodilo,gdje se dogodilo i kako se dogodilo.Biti spreman pokazati potvrĎujući dokaz i izvor ustanovljene identifikacije na jasan i ubjedljiv način uprkos odbijanju. 11. Nakon što su se oţalošćeni oporavili od prvobitnog šoka,objasniti im da vam je potrebno da ih pitate odreĎena informativna pitanja o preminulom,jer je to način da započnete istragu i da će te se potruditi da pitate ova pitanja što je moguće kraće. 12. Zatim,treba objasniti da će biti neophodno da član porodice identifikuje umrlog.Dozvoliti porodici da odredi ko će vršiti identifikaciju. 13. Prevesti ili obezbjediti im prevoz do i od bolnice ili mrtvačnice. 14. Obavjestiti oţalošćene da se zahtijeva medicinska autopsija tijela da bi se utvrdio tačan uzrok smrti 15. Koncentrisati se na trenutne potrebe oţalošćenih. Ponuditi da im se pomogne u obavještavanju i kontaktiranju ostalih, «npr. Postoji li neko koga bih mogao nazvati da vidim da li bi mogao doći ovdje sada. 16. Osigurati da oţalošćeni ne ostaju sami do dolaska nekog odreĎenog prijatelja ili roĎaka. 17. Objasniti da ćete vi biti dostupni za bilo koja njihova pitanja i dati im svoju vizit karticu i broj telefona u kancelariji. 18. Ponuditi informacijiu o sluţbi za pomoć ţrtvama kriminala obezbjedivši ih telefonskim brojem (brojevima). 19. Ako je oţalošćeni kod njega ili nje na radnom mejstu, sluţbenik bi trebao pokrenuti postupak tamo, kontaktirati nadleţnog oţalošćenog i zahtijevati da razgovara nasamo sa oţalošćenim, tako da bi odgovarajuće obavještenje bilo napravljeno. 20. U nekim posebnim slučajevima oţalošćeni u slučaju iznenadne nasilne smrti nisu odmah dostupni. U ovakvim okolnostima sluţbenici bi se trebali raspitati kod susjeda da ustanove kada se porodica očekuje kući. Objasniti da je došlo do hitne medicinske intervencije kod preminulog i zahtjevati od susjeda da ih kontaktira ako se oţalošćeni vrate kući. 21. Sluţbenici bi trebali zahtjevati od susjeda da ne daju bilo kakvu informaciju najbliţoj rodbini u pogledu medicinske intervencije sve dok ih sluţbenici ne kontaktiraju. 22. Ako članovi oţalošćene porodice ne prebivaju unutar područja sudske vlasti dgovorne za ispitivanje smrti ili unutar prihvatljive udaljenosti od tog područja, treba kontaktirati nadleţnu policiju radi obavještavanja te porodice. Od policije bi se trebalo zahtijevati da lično obavijesti oţalošćenu porodicu i obezbijedi porodici ime sluţbenika koji radi na slučaju, koja policija i broj telefona.
12.6.3. Pruţanje informacija oţalošćenoj porodici Postoje odreĎene razlike u mišljenju koju informaciju mogu i trebaju pruţiti oţalošćenoj porodici u slučaju ubistva. Ako postoji vjerovatnoća da je neki član porodice umiješan u ubistvo, onda bi očigledno bilo koje iznošenje u javnost informacija o istrazi ugrozilo istragu. No ipak, u najvećem broju primjera članovi oţalošćene porodice nisu osumnjičeni i oni pokazuju potrebu da znaju odreĎene detalje. Najčešća briga oţalošćenih je fizička povrjeda koja je nanijeta ţrtvi i različiti stepeni traume povezani sa ubistvom.
«Kako je ţrtva ubijena?» «Da li je on ili ona patio (patila)?» «Šta je ubica uradio ţrtvi?» «Ko je to učinio (ako se zna)» U okolnostima kada je oţalošćeni bio svjedok dogaĎaja ili bio u vezi sa ubicom onda je ţalost pojačana. OdreĎeni načini ubistva ili kako je ţrtva bila ubijena izaziva još veću patnju, npr. ubistva
187 praćena seksualnim napadom, mučenjem, i/ili unakaţenjem, moţe psihološki skrhati oţalošćene dok zamišljaju kakvo je poniţenje i patnju ţrtva morala podnositi. Odluku kakvu informaciju i koliko detalja pruţiti oţalošćenoj porodici je posebno donijeti za svaki slučaj. Kriminalista koji radi na ubistvu je u najboljoj poziciji da napravi ovu odluku zasnovanu prema prirodi slučaja i sposobnosti porodice da prihvati informaciju. U ranijim fazama ispitivanja postoji taktika i strategija utvrĎena u drţanju odreĎenih infomacija poznatih jedino policiji i ubici. Kriminalista bi trebao savjetovati porodicu na taj način da oni shvate zašto ih policija ne obavještava o svim detaljima. Najveći broj osoba će prihvatiti ovo objašnjenje ranije prije istrage. Ipak, ono što treba naglasiti je da kako slučaj napreduje porodica bi trebala biti snabdjevena sa što je više moguće informacija. Ako je hapšenje ostvareno, porodica bi trebala biti obavještena odmah poslije hapšenja, nego da to sazna putem medija. Onda kada je hapšenje ostvareno porodicu bi trebalo pripremiti za proces suĎenja. 12.6.4. VoĎenje oţalošćene porodice kroz krivično pravni sistem Krivično pravni sistem jako utiče na oţalošćenu porodicu. Iako je društvo potpuno svjesno nejednakosti u krivično pravnom sistemu, većina ljudi nije spremna za sistem koji kaţnjava nevine štiteći krive. Prema istraţivanju sprovedenom od strane Crime Victims Research and Treatment Center of the Medical University of South Carolina (Vernerm J. Geberth; 1996.) «šest od deset članova porodice (56%) misli da krivično pravni sistem postupa bolje prema okrivljenom nego prema njima, više od 61% kaţe da se većinom osjećaju potpuno bespomoćnim dok je slučaj u fazi napredovanja. Večina oţalošćenih iskusi poniţenje dok je proces suĎenja u toku kroz sistem koji nastoji da bude pošten prema okrivljenom dok potpuno ignoriše ţrtvu. Dok sudije i advokati dugo razmišljaju o tehničkim stvarima slučaja i pravima optuţenih, oţalošćena porodica je često zanemarena što samo povećava osjećanje bespomoćnosti i frustracije. Moţe doći do zakonskih odlaganja koja mogu trajati mjesecima pa čak i godinama. Porodici moţe biti zabranjen pristup u sudnicu da ne bi uticala na porotu ili ţrtva moţe biti ruţno predstavljena od strane odbrane da bi se minimizirao značaj ubistva. Odgovornost da vodi porodicu kroz ovaj krivično pravni proces pada na leĎa kriminaliste koji vodi slučaj ubistva i on treba biti njihov «advokat«. Tako primjera radi u aprilu 1982. godine 22-godišnja Stefani Roper bila je oteta od dva napadača i brutalno silovana, mučena i ubijena u periodu od nekoliko sati. Njene ubice su uhapšene, dovedene na sud i osuĎene. Ipak, dodjeljena kazna im je omogućavala pomilovanje nakon manje od 12 godina. Javnost se zgrozila. Ropersoni su mislili da će njihova porodica dobiti pravdu od strane suda i da će okrivljeni biti kaţnjeni za ono što su učinili Stefani. Bili su skrhani saznanjem da su okrivljeni imali više prava nego nevina ţrtva. Odlučili su da nešto urade po pitanju krivično pravnog sistema da bi bili sigurni da su prava ţrtve osigurana. Porodica je osnovala fondaciju koja je dobila ime po Stefani i ova fondacija je postala jedna od najefektivnijih za ţrtve i graĎane. Fondacija obuhvata: 1) Obezbijediti podršku ţrtvama kriminala kroz proces suĎenja. 2) Osigurati da se poštuju zakonska prava ţrtve. 3) Obezbijediti odbranu i 4) Obezbijediti oporavak oţalošćenim porodicama i peţivjelim ţrtvama kroz sluţbe za pomoć. 12.7. Provjeravanje i utvrĊivanje alibija «Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leţi na površini. S njom ćemo lakše izaći na kraj. Istina počiva duboko u dubini, Tragati za njom nije svačija stvar«. (Göthe) Istraţivanje istine u pretkrivičnom i krivičnom postupku je veoma sloţeno i alibi (lat. negdje na drugom mjestu) kao krivičnoprocesni institut predstavlja vaţnu zaštitu odbrane nevino osumnjičenih lica.
188 No, alibi moţe predstavljati i vrlo prigodno i lukavo sredstvo izvršioca krivičnog djela kojim on ţeli da izbjegne zasluţenu kaznu. (Baletić V; 1999; 5.) Mnogi su poznati stručnjaci iz krivičnopravnih i kriminalističkih nauka iznosili različita shvatanja pojma alibija. IzmeĎu ostalih Modly D 82 smatra da alibi treba smatrati dokazom nevinosti. Pod terminom alibi treba podrzumjevati kako odreĎeni pravac i način dokazivanja, tako i protivdokaz u sistemu dokaza unutar operativnog, odnosno krivičnog postupka i to isključivo kao dokaz u korist osumnjičenog. Dok Ţ. Aleksić83 pod alibijem podrazumjeva dokaz neke osobe da je ona u vrijeme kada je izvršeno krivično djelo bila na nekom drugom mjestu, a ne na mjestu izvršenja konkretnog krivičnog djela. Znaći moglo bi se reći da je alibi svojevrsni dokaz nevinosti neke osobe, koji se sastoji u tome da se utvrĎuje da je odreĎena osoba, za koju se sumnja da je počinila krivično djelo, u vrijeme kada je djelo počinjeno bila na drugom mjestu, a ne na mjestu izvršenja krivičnog djela. «UtvrĎivanje alibija ima smisla samo ako je prethodno nesumnjivo utvrĎeno vrijeme i mjesto izvršenja krivičnog djela». (ĐorĎević O; 1986; 8.) Istinito utvrĎen alibi neoborivi je dokaz da odreĎena osoba nije izvršilac krivičnog djela, a s druge strane, laţan ili sumnjiv alibi nije čvrst dokaz da je osumnjičenik, stvarno počinio krivićno djelo. Laţan alibi moţe biti i rezultat zbunjenosti, zaborava i sl. osumnjičenika. Nevini laţu i iz straha, jer smatraju da se njihova nevinost neće moći utvrditi. Ipak, laţan alibi u kontekstu s drugim utvrĎenim činjenicama moţe biti jak indicij krivnje. Alibi ovisno o fazi postupka, načinu i organu koji ga utvrĎuje moţe biti direktan i indirakta dokaz. U okvirima kriminalističke taktike utvrĎen je niz činjenica koje ukazuju na to da bi alibi mogao biti laţan ili nesvjesno neistinit. Policajci sumnjaju u istinitost alibija ako nije odmah ponuĎen, nego nakon odreĎenog vremena. Logički i psihološki je uvjerljivo da će osoba koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bila prisutna na mjestu njegovog izvršenja u pravilu odmah na prvom ispitivanju spontano ponuditi svoj alibi. Treba imati u vidu činjenicu da čak i dobronamjerni i vjerodostojni svjedoci mogu raznim trikovima i smicalicama biti obmanuti i da u dobroj vjeri (bona fide) daju neistinit alibi. Dalekoseţnost i vrijednost utvrĎenog alibija kao dokaza uz ostalo ovisi od stupnja odreĎenosti i izvjesnosti s kojim su utvrĎeni vrijeme i mjesto izvršenja krivičnog djela. Pri provjeri alibija koriste se svi raspoloţivi dokazi, a naročito: 1) iskazi svjedoka i oštećenika, 2) tragovi ostavljeni na mjestu izvršenja krivičnog djela ili mjestima koja su s njim u vezi, 3) tragovi “odneseni” s mjesta izvršenja krivičnog djela, 4) predmeti ostavljeni ili odneseni s mjesta izvršenja krivičnog djela, 5) isprave i tehničke snimke, 6) iskaz osumnjičenika, respect okrivljenika, 7) označavanje (markiranje) od strane psa tragača. Pri provjeri alibija treba imati u vidu okolnost da se svjedoci mogu prevariti u pogledu mjesta i vremena, da mogu biti nagovoreni da pruţe laţan alibi (ali i sruše pravi), da tragovi koji govore u prilog osumnjičenika mogu biti fingirani, isprave krivotvorene i sl. U okvirima kriminalističke taktike razvila su se pravila o pripremi preslušanja svjedoka alibija, samom preslušanju i drugim oblicima provjera alibija. U primjeni dokaza alibijem osnovni je problem njegovo provjeravanje. U provjeravanju alibija stečena su mnoga iskustva na kojima se temelje preporuke kriminalističke taktike: kada osunjičena osoba nakon duţeg protoka vremena od časa izvršenja krivičnog djela do trenutka ispitivanja odmah i detaljno daje svoj alibi. Takav je alibi uvijek sumnjiv i treba ga paţljivo provjeriti. Nevini često teško dokazuju svoj alibi, jer se u pravilu ne sjećaju svih detalja kao krivac koji je planirao svoj alibi. Zato je temeljni taktički zahtjev da se alibi ima sistematski i u svim pojedinostima provjeriti. 82 83
Modly, D., Kriminalni i procesni aspekti alibija, Zagreb, Priručnik. Aleksić, Ţ., (1982), Kriminalistika, Beograd, Savremena administracija.
189 da bi se mogla izvršiti provjera alibija, osumnjičeni treba iscrpno ispitati o osobama s kojima je navodno bio u kritično vrijeme (tko su te osobe, kako su bile odjevene u vrijeme dok je s njima kontaktirao, što su razgovarali, što se u njihovoj blizini dogaĎalo i sl.). ukoliko osumnjičeni tvrdi da se u kritično vrijeme nalazio u nekom objektu (kinu, ugostiteljskom objektu i sl.), treba ga ispitati o sadrţaju filma, pojedinim scenama, cijenama ulaznica, redu u kojem je sjedio, tko je sjedio oko njega i sl. Kada je riječ o ugostiteljskom objektu, treba ga pitati o interijerima, posluzi, što je konzumirao, da li je sjedio sam ili u društvu, tko je sjedio oko njega, što se dogaĎalo i sl. pozivanje osumnjičenog na prijatelje, rodbinu, ukućane kao svjedoke svog alibija treba izazvati podozrenje. Saslušanje svjedoka alibija mora biti okolnosno i detaljno. Provjere treba izvršiti brzo i operativno da se izbjegne zaborav, dogovor i razni oblici utjecaja na svjedoke. UtvrĎen laţan alibi jak je indicij o krivnji. Pri tome treba voditi računa o tzv. nekrivičnim laţima. To su slučajevi kada osumnjičeni stvarno ima alibi, ali ga ne ţeli iznijeti, jer bi time kompromitirao sebe ili treće osobe. Povratnici i profesionalni kriminalci prije izvršenja djela pripremaju alibi. On je često logičan i površne provjere ga potvrĎuju. Provjeravanje alibija moţe biti operativna radnja policije, ali i procesna radnja. Iako po našem krivičnoprocesnom pravu teret dokazivanja nije na osumnjičenom i u pravilu pristaju da pruţe alibi, jer znaju da će u protivnom izazvati podozrenje. (Modly D; Korajlić N; 2002; 16.)
190
191
192 LITERATU RA 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) 11) 12) 13) 14) 15) 16) 17) 18) 19) 20) 21) 22) 23) 24) 25) 26) 27) 28) 29) 30) 31) 32) 33)
Abazović M., 2002., Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo. Aleksič Ţ., Škulić M., Ţarković M., 2004., Leksikon kriminalistike, Beograd. Aleksić Ţ., 1982, Kriminalistika, Beograd. Aleksić Ţ., 1988., Praktikum iz kriminalistike, Naučna knjiga, Beograd. Aleksić Ţ., Kostić R., 1983, Poţari i eksplozije, Savremena administracija, Beograd. Aleksić Ţ., Milovanović Z., 1993, Leksikon kriminalistike, Vrelo, Beograd. Aleksić Ţ., Škuljić M., 2004., Kriminalistika, Dosije, Beograd. AranĎelović M., 1996. Primena fotografije u kriminalistici, Bezbednost, br. 4 Beograd. Babić M., 2003.,Osvrt na neka rješenja krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, Drugo godišnje savjetovanje, Reforma krivičnog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini, Neum. Babić M., Filipović Lj., Marković I., i Rajić Z., 2005. KOMENTARI krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija, Sarajevo. Barry R., Martin G., 1983., Ţrtve zločina kao svjedoci: točnost i vjerodostojnost njihovih uskaza, Izbor, broj 3/83., Zagreb. Basarić M., Vejzagić N., 1998, Kriminalistika II, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo. Basarić M., Vejzagić N., 2004, Istraţivanje poţara, paljevina i eksplozija, Priručnik za istraţitelje, Rukopis za knjigu, Sarajevo. Bayer V., 1978, Jugoslavensko krivično procesno pravo, Knjiga druga, Pravo o činjenicama i njihovom utvrĎivanju u krivičnom postupku, Drugo preraĎeno izdanje, Zagreb. Bayer V., 1980, Jugoslavensko Krivično procesno pravo, Pravo o činjenicama i njihovom utvrĎivanju u krivičnom postupku, Knjiga druga, Informator, Zagreb, Bayer, V., 1987. Zakon o krivičnom postupku Jugoslavije, s komentarom i sudskom praksom, Zagreb. Beridan I., Tomić I. M., Kreso M., 1996, Stručni leksikon, Generalštab ARMIJE BiH, Sarajevo. Bernd G., Davor Š., Siegfried P. Wulff., 2004., Taktika policijskog postupanja, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb. Beulke W, 1996, Strafprozeßrecht, Heidelberg. Bilješke sa kursa KDZ-a, 1985, Institut za bezbednost, Beograd. Bjelovuk I; Stupar Lj; 2005; Forenzička obrada materijalnih tragova nakon eksplozje nepoznate naprane, Savjetovanje, Policijska akademija, Banja Luka. Bolz F, Jr., Dudonis K., Schulz D., 1996., The Counter-terrorism Handbook, Tactics, Procedures and Techniques, CRS Press, Washington, D.C. Bošković M., 1990, Materijalni dokazi u kriminalističkoj obradi, Nova prosveta, Beograd. Bošković, M., Banović B.,, 1995, Kriminalistička metodika, Viša škola unutrašnjih poslova, Beograd. Boţić B., 1998, Miniranje u rudarstvu, graditeljstvu i geotehnici, Geotehnički fakultet, Varaţdin. Brus, H., 2000., Unutrašnji terorizam, Narodna knjiga Alfa, Beograd. David R. Redsicker, John J. Ơ. Connor, 2000, «Practical Fire and Arson Investigation» CRS Pres, Boca Raton, Florida. DeHan J., D., 2002, Kirk s Fire Investigation, Pearson Education, New Jersy, U.S.A. Disaster victim identification – guide. Dolenc M., 1933, Teorija sudskog krivičnog postupka za Kraljevinu Jugoslaviju (Sistemsko prikazivanje), Beograd. Duško M., Nedţad K., 2002, Kriminalistički rječnik, Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj. Dvoršek A., 2002., Značaj kriminalističke strategije za prevenciju kriminaliteta, Zbornik radova Mjesto i uloga policije u prevenciji kriminalteta, Policijska akademija, Beograd. Dţelilović M., 2004, Specifičnosti uviĎaja na mjestu eksplozije nepoznatog sredstva, Diplomski rad, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo.
193 34) 35) 36) 37) 38) 39) 40) 41) 42) 43) 44) 45) 46) 47) 48)
49) 50) 51) 52) 53) 54) 55) 56) 57) 58) 59) 60) 61) 62) 63) 64)
ĐorĎević, O., (1986), Leksikon bezbednosti, Partizanska knjiga, Beograd. Emergency Medicine, Fourth Edition, produced by the American College of Emergency Physicians and edited by Judith Tintinalli, M.D. Fisher B., A., J., 2004., Techniques of Crime Scene Investiration, Seven edition, CRS Press LLC, U.S.A. Fisher B., A., J., 2004., Techniques of Crime Scene Investiration, Seven edition, CRS Press LLC, U.S.A.. Flasinski, S., Stenpien, T., 1986, Iz problematike uviĎaja mjesta zločina (prevod), Izbor, 2. Zagreb. Fox R. H., Cunningham C. L., 1997, Priručnik za pretragu mjesta dogaĎaja i prikupljanje fizičkih dokaza, Ministarstvo pravosuĎa SAD, Drţavni institut za pravosuĎe, U.S.A. Garrison D. H., 1994, Protecting the Crime Scene, FBI Law Enforecement Bulletin, U.S.A. Genge N. E., 2002, ―The Forensic casebook‖, Ballentine Books, New York. Genge N. E., 2002, The forensic casebook, Published by The Ballantine Publishing GroupNew York. Grigoleit B., Štrk D., Wulff S. P., 2004., Taktika policijskog postupanja, Ministarso unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska akademija, Zagreb. Group of Authors, 1998., ―The Role of Police in The Management of a crisis Guide‖, U.S. Department of State, Bureau of Diplomatic Security, SAD.) Grubač M., 2002, Krivično procesno pravo, Uvod i opšt dio, Beograd. Halilović H; 2003, Prikriveni istraţitelj-kriminalistički i pravni pristup, Magistarski rad, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo. ICITAP, 1998, Bilješke sa predavanja pripadnicima policije u BiH, od strane pripadnika Ministarstvo pravde SAD-a, Sarajevo. Ilić G., Ţarković M., Bjelovuk I., 2003, Pojmovno odreĎenje uviĎaja u svjetlu savremenih metoda utvrĎivanja činjenica u krivičnom postupku, Expertus forensis, Godina I, Broj 1, Sveska 2, Podgorica. Incident Response to Terrorist Bombings, produced by the New Mexico Institute of Mining and Technology – Energetic Materials Research and Testing Center. Jagačić B., 2001., Četveronoţni detektori za eksploziv, Vjesnik, Zagreb. Jakovljević D., 1997., Terorizam s gledišta krivičnog prava, Novinsko – izdavačka ustanova Sluţbeni list SRJ, Beograd.) Jekić Z., 2001, Krivično procesno pravo, Beograd. Jeremić R., 2004., Neki aspekti primjene različitih metodaispitivanja eksplozivnih materija, Vojnotehnički glasnik 2/2004, Beograd, UDC: 621.1/4 :620:181.4. Jesika S., 2004., The Ultimate Terrorists, Alexandrija Press, Beograd. Jim Weiss, Mary Dresser, 2002; Bomb Threat Recognitio, Criminal Justice Periodicajs, 50, 1; Law & Order. Jonathan R. White, 2004., Terrorism, Alexandrija Press (prijevod s engleskog), Beograd. Jovanović K., 1966, Osnovi kriminalistike, Niš. Kennedy P. M., Kennedy J., 1990., Explosion investigation and analysis, Investigations Institute, Chicago. Kleinknecht T, Meyer-Gobner L, 1997, Strafprozebordnung Mit GVG und Nebengesetzen, München. Klikovac Lj., 1992, UviĎaj nakon eksplozije, Bezbednost, br.5., Klikovac, Lj., 1993, Detekcija eksploziva, Bezbednost, br. 1., Beograd. Kolar-Gregorić T., 1999., Praktikum kriminalističke tehnike, Ministarstvo unutrašnjih poslova Hrvatske, Zagreb. Kolar-Gregorić, T. 1993, Mjere zaštite od AIDS-a za djelatnike ministarstva unutrašnjih poslova‖, Policija i sigurnost, MUP RH, broj 2., Zagreb. Komentar krivičnog zakona SFRJ, 1978., (grupa autora) Savremena administracija, Beograd.
194 65) 66) 67)
68) 69)
70) 71) 72) 73) 74)
75) 76) 77) 78) 79) 80) 81) 82) 83) 84) 85) 86) 87) 88) 89) 90) 91) 92) 93) 94) 95) 96)
Korajlić N., 2001. ―Upustvo za rad inspektora koji rade na istraţivanju i razjašnjavanju eksplozija―, Seminarski rad, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo. Korajlić N., 2003, (1), Mjere prve intervencije policije u slučaju ubistva, Perjanik, broj 1., Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore, Podgorica, UDC 377.5:351.74 (497.16) (082). Korajlić N., 2003, (2), ObezbjeĎenje lica mjesta kod pronalaska leša, Suzbijanje kriminaliteta-decenija poslije smrti profesora Vodinelića, pravni fakulte, Kragujevac, ..Viša škola unutrašnjih poslova, Zemun. Korajlić N., 2003, Kriminalistička obrada kod ubistva, Magistarski rad, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo. Korajlić N., Bojanić N., Marjanović D., Muratbegović E., 2004, Zaštita ţivota organa postupka, Expertus Forensis 3 (II), Udruţenje sudskih vještaka Crne Gore, UDC 357.75., Podgorica, Korajlić, N., Bojanić., N., (2003), Izvještaji ovlaštenih sluţbenika policije, Dnevi Varstvoslovja, Bled, Visoka policijsko-varnostna šola. Kovačević V., 2003., Metodika istraţivanja imovinskih deliata, Novi Sad. Kreč D., Krečfild R., 1980, Elementi psihologije, Naučna knjiga, Beograd. Krivični zakon Federacije Bosne Hercegovine, Sluţbene novine FBiH, br. 36. od 29. 07. 2003. Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, 2003, Američko udruţenje pravnika, Pravna inicijativa za centralnu Europu i Euroaziju (ABA/CEELI), Program za karivično pravo, Sarajevo. Krivokapić V., 1984, Kriminalistička taktika, Viša škola unutrašnjih poslova, Beograd. Krivokapić V., 1987, Kriminalistička taktika, Viša škola unutrašnjih poslova, Beograd. Krivokapić V., 2005., Kriminalistička taktika, Policijska akademija, Beograd. Krivokapić V., Krstić O., 1999, Kriminalistička taktika, drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Policijska akademija, Beograd. Krivokapić, V., Ţarković, Z.: 1995., "Kriminalistika taktika", VŠUP, Beograd. Krstić O., Bezbjednost, Policiska akademija, Beograd. Krstić O., 1996., Simboli, znakovi i značenja u kriminalistici, Zavod za uĎbenike i nastavna sredstva, Beograd. Krstić O., 1998., Neka zapaţanja u vezi s obrascima kriminalističko-operativne obrade, Bezbednost 3/98., Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, Beograd. Krstić O., 2002, Zanimljiva kriminalistika, Zavod za uĎbenike i nastavna sredstva, Beograd. Krstić O., 2005, Kriminalistička prevencija i prognostika, Visoka škola unutrašnjih poslova, Banja Lika. Lee H. C., 1998., .Materijalni tragovi, MUP Republike Hrvatske. Lee., H. C., Jeri, L., 2002, Povratak na mjesto zločina, Zagreb, Nakladni zavod matice Hrvatske. Lipovac K., 1994., UviĎaj saobraćajnih nezgoda - izrada skica i situacionih planova, Beograd. Lipovac K., 2000, UviĎaj saobraćajnih nezgoda, elementi saobraćajne trasologije, Beograd. Locard E., 1928, Dust and its Analisys, Police Journal, London, pp. 177-92., navedeno prema: P. B. Weston, K. M. Weells. Louwage E. F., 1939., Police criminelle, technique et tactique, Ninove. Maksimović R., Todorović U., 1995., Kriminalistička tehnika, Policijska akademija, Beograd.. Maksimović, R., Boškovič M., Todorović U., 1998, Metode fizike, hemije i fizičke hemije u kriminalistici, Policijska akadekija, Beograd. Marković B., 1937, Udţbenik sudskog krivčnog postupka, Kraljevine Jugoslavije, Beograd. Marković T., 1972, Suvremena tehnika istraţivanja krivičnih djela (kriminalistika), Zagreb. Masleša R., Terije i sistemi sigurnosti, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo. McCarvel R., T., 1995., Digital Photography as Legal Evidence, U.S.A.
195 97) 98) 99) 100) 101) 102) 103) 104) 105) 106) 107) 108)
109) 110) 111) 112) 113) 114) 115) 116) 117) 118) 119)
120) 121) 122) 123) 124)
125) 126)
Milošević M., Stevanović Č., 1997., Krivično procesno pravo, Beograd. Milošević V., 1999, Naoruţanje i oprema vojske i policije, Beograd. Milošević, S., 1997, Stručna lica u krivičnom postupku, Beograd. Ministarstva pravde SAD, 1997, Kurs za stručnjake u vršenju uviĎaja mjesta krivičnog djela, izdanje, MeĎunarodni kriminalno istraţni program pomoći u obuci (ICITAP), IG 6-1. Ministarstvo odbrane SAD, 1999., DOD 6055.9-STD: DOD Ammunition and Explosives Safety Standards. Ministarstvo pravde SAD, Novembar 1999, MeĎunarodni program pomoći u kriminalističkoj obuci, ICITAP, Sarajevo. Ministarstvo pravosuĎa SAD-a, UviĎaj eksplozije bombe, FBI-Laboratorijska divizija/Jedinica za eksplozive/Škola za uviĎaj eksplozija bombi, Kvantiko-Virdţinija. Ministarstvo vanjskih poslova SAD, 1998, Ured za pomoć u borbi protiv terorizma, Biro diplomatske sigurnosti, Kurs za voĎenje istrage nakon eksplozije. Modly D., 1993, Osiguranje mjesta dogaĎaja, Ministarstvo unutrašnjih poslova RH, Zagreb. Modly D., 1998., Metodika istraţivanja: ubojstava, samoubojstvo, nesretan slučaj, silovanje, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo. Modly D., 1998., Priručni kriminalistički leksikon, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo. Modly D., Šuperina, M., 1999., Prikaz djelatnosti redarstvene vlasti tijekom policijskih izvida kao osnovica za operativno planiranje, Krimarak 7, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb. Modly, D., 1990, Organi unutrašnjih poslova i primjena čl. 154. ZKP-a, Zagreb, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Modly, D., 2001, Funkcija policijskog poligrafskog ispitivača, MeĎunarodni seminar za poligrafske ispitivače, Pula. Modly, D., 2001, Osiguranje lica mjesta krivičnog dogaĎaja, Sarajevo, Fakultet kriminalističkih nauka. Modly, D.,1999., Metodika uviĎaja, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo. Nešić Lj., 1984., Krivično pravo, Viša škola unutrašnjih poslova, Beograd. Novak Z., Dejanović R., Očevid na mjestu eksplozije, Uputstvo za rad, Policija sigurnost, MUP-a Republike Hrvatske. Ostojić, N., Kneţević P., Bez alata nema zanata, Bezbednost u sluţbi ţivota, br. 2., Dnevnik, Online. Pavišić, B., 2001., Komentar Zakona o kaznenom postupku, drugo izdanje, knjiga I., Pravni fakultet, Rijeka. Pavišić, B., 2002., Uvod u kriminalisiku, Visika policijska škola, Zagreb. Pavišić, B., Modly, D., 1999, Kriminalistika, Pravni fakultet, Rijeka. Pavliček, J., 2002, Specifičnosti kriminalističke obrade ubojstava počinjenih vatrenim oruţjem, Srtučni magistraski rad, Poslijediplomski studij iz nasilničkog kriminaliteta, MUP RH, Policijska akademija, Zagreb. Perić V., 1987, Oblici operativne djelatnosti sluţbe javne sigurnosti, „Informator―, Zagreb. Petrić B., 1988 Komentar Zakona o krivičnom postupku I Knjiga, Treće izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd. Petrovič A., 1981, Kriminalistička metodika, Viša škola unutrašnjih poslova, Beograd. Petrović B. 2004, Narko kriminal, Krivičnopravni, kriminološki, krivičnoprocesni i kriminalistički aspekti, Pravni fakultet, Sarajev. Petrović B., 2001, Kriminalistički sadrţaji anticipiranih istraţnih radnji iz područja kriminaliteta vezanog uz drogu, Doktorska disertacija, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo. Petrović B., 2006., Uvod u kriminalistiku s kriminalističkom taktikom, AAB Univerziteri, Priština. Petrović B., Jovašević D., 2005., Krivično pravo II, Pravni fakultet, Sarajevo.
196 127) 128) 129) 130) 131) 132) 133) 134) 135)
136) 137) 138) 139) 140) 141) 142) 143) 144) 145) 146) 147) 148) 149) 150) 151) 152) 153) 154) 155) 156) 157)
Petrović V., 1951, Predavanje iz krivičnog sudskog postupka, Beograd. Pfeiffer G., Fischer T., 1995, Strafprozebordnung Kommentar, München. Pravna enciklopedija, 1989., Savremena administracija, Beograd. Radmilac D., Jovanov R., 2004., Rasvjetljavanje uzroka poţara i eksplozija, Priručnik, Viša škola unutrašnjih poslova, Zemun. Radulović D., 2002, Krivično procesno pravo, Podgorica. Ramsland K., 2001., The forensic science of C. S. I., Published by The Berkley Publishing Group, New York, SAD. Reno J., 2000., Crime Scene Investigation, U.S. Department of Justice, Office of Justice Programs, U.S.A. Richard P., 2003, Crime Scene the Ultimate Guide to Forensie science, DK Publishing, London. Richard, H. Fox, Carl, L. Cunningham, 1997, Istraga mjesta zločina i priručnik za prikupljanje fizičkih dokaza, Sarajevo, Ministarstvo pravosuĎa SAD-a, MeĎunarodni istraţni program pomoći u obuci (ICITAP ) policije u BiH. Roberg R., 2004, Police & Society 2ND Edition, OFFICE OF PUBLIC AFFAIRS EMBASY OF THE UNITED STATES OF AMERICA, Sarajevo. Roso, Z., 1987., Poligraf u kriminalistici, Zagreb. Roso, Z., 1995, Informativni razgovor i intervju, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb. Saferstain, R., 1998., ―Criminalistics An introduction To forensic Sciencie‖ Sixth edition, Prentice Hall, New Jersey. Savić P. L., 1886, TeoriLa sudskih dokaza u krivičnim delima, Beograd. Schott, J. G., Upravnik FBI sluţbe za zdravstvo i sigurnost na radu Odjeljenje za upravu. Seiler S., 1999. Starfprozebrecht, Wien. Sijerčić-Čolić H., 2005, Krivično procesno pravo, Knjiga I, Pravni fakultet, Sarajevo. Sijerčić-Čolić H., 2005, Krivično procesno pravo, Knjiga II, Pravni fakultet, Sarajevo. Sijerčić-Čolić H., Hadţiomeragić M., ...., 2005, KOMENTARI zakona o krivičnom/kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini, Savjet/Vijeće Evrope i Evropska komisija, Sarajevo. Sijerčić-Čolić, H., Vuleta, D., Hadţiomeragić, M., 1999., Komentar Zakona o krivičnom postupku, Sarajevo, OSCE - Ured za demokratizaciju. Simonović B., 2002., Kompjuterski sistemi registracije, klasifikacije i komparacije klasičnih tragova krivičnih dela, Zbornik radova nastavnika i saradnika VŠUP-a, br.4, Beograd. Simonović B., 2004, Kriminalistika, Pravni fakultet, Kragujevac. Skiba, B. I., 1986, Kriminalistička problematika uviĎaja mjesta dogaĎaja (prevod), Izbor, br. 1., Zagreb. Sokolović S., Krajina B., 1981., Komentar krivičnog zakona, Veselim Masleša, Sarajevo. Stern Dţ, 2004, „Ekstremni terizam―, Alexandria Press, Beograd. Stevanović T., Petrović S., 1987, Priručnik minsko-eksplozivnih sredstava i njihova primena, Zavod za udţbenike i nastavna sredstva, Beograd. Stewart A., 1997., Digital Photography is the Next Best Thing, Fortune. Stjepan G., 2001, Pretraga stana prema odredbama zakona o kaznenom postupku, Hrvatsko udruţenje za kaznene znanosti i praksu, MUP Republike Hrvatske, Zagreb. Stojanović Z., 1998., Terorizam i srodna krivična djela, Časopis Pravo-teorija i praksa, „Pravo‖, Novi Sad. Strafprozeordnung vom 1. Februar 1877 (RGBl. 253; BGBl. III 312–2) idF vom 7. April 1987 (BGBl. I 1074, 1319), letztes ÄndG vom 11. October 2002 (BGBl. I 3970). Stupar LJ., AranĎelović M., 1996., Značaj fotografisanja saobraćajnih nezgoda, 3. jugoslovenski simpozijum sa meĎunarodnim učešćem "Prevencija saobraćaja na putevima" Novi Sad.
197 158) Swanson, R..Ch,. Chamelin, N. C., Terito, R.:, 2003 ―Criminal Investigation‖: Mc Graw Hill, New York, USA. 159) Škulić M., 1998., UviĎaj i kriminalističke verzije, Pravni fakultet, Beograd. 160) The Police Executive’s Role in Combating Transnational Terrorism,: Strategic Planning, Diplomatic security service, SAD, Module 7. 161) Vasiljević T.‚ 1981, Sistem krivičnog procesnog prava SFRJ‚ Treće izmenjeno i dopunjeno izdanje‚ Beograd. 162) Vernon J. Geberth, 1996, Practical homicide investigation, Boston, London, New York, Washington, D.C. CRC Press Boca Raton. 163) Vladimir Vodinelić, 2004, Zaprimanje prijave o sumnjivoj ili nasilnoj smrti, „Suzbijanje kriminaliteta-decenija posle smrti profesora Vodinelića, Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac. 164) Vodinelić V., 1984., Kriminalistika, Savremena administracija, Beograd. 165) Vodinelić V., 1985, (1) Kriminalistika otkrivanje i dokazivanje Teoretski i praktični kriminalistički i dokazni problemi, Skoplje. 166) Vodinelić V., 1985, (2) Kriminalistika otkrivanje i dokazivanje, Fakultet za bezbednost i opštenstvenu samozaštitu, I Тоm‚ Skopje. 167) Vodinelić V., i grupa autora, 1986, Saobraćajna kriminalistika, Beograd. 168) Vodinelić, V., 1972, Kriminalistička obrada ubistva i teških tjelesnih povreda, SSUP-a., Beograd. 169) Vodinelić, V., 1977, Revidirani pojam uviĎaja – uvjet uspješne forenzične djelatnosti. JRKK, 3. 170) Vodinelić, V., 1996, Kriminalistika, Sedmo izmenjeno izdanje, Zavod za udţbenike i nastavna sredstva, Beograd. 171) Vodinelić, V.,. Aleksić, Ţ., 1990, Kriminalistika, Informator, Zagreb. 172) Vrdoljak A., Palečat R., Zorić Z., 1997, Tragovi na mjstu dogaĎaja eksplozije eksplozivne naprave, Policija i sigusrnost, broj 1-2., MUP R Hrvatske, Zagreb. 173) Weston P. B., Weells K. M., 1997, Criminal investigation: basic perspectives, – 7th ed., Simon & Schuster, New Jersey, U.S.A. 174) Written Documentation at a Crime Scene, 175) Yallop H.J., 1980, Explosion investigation, The Forensic Science Society, Edinburgh, Scotland. 176) Zakon o krivičnom postupku BiH 177) Zakon o krivičnom postupku RS, „ Sluţbeni glasnik RS―, br. 58/04 178) Zakon o krivičnom postupku SRJ, „Sluţbeni list SRJ―, 68/02 179) Zakon o krivičnom postupku SRJ, „Sluţbeni list SRJ―, br.70/01, 180) Zakon o zaštiti svedoka pod prijetnjom i ugroţenih svejdoka. 181) Zečević D., i saradnici, 1989, Sudska medicina, III izdanje, Zagreb. 182) Ţarković M., 2005, Doktorska disertacija, Beograd. 183) Ţarković M., Stupar LJ., ĐorĎević I., 2002., Neophodni preduslovi za izradu multimedijske uviĎajne dokumentacije saobraćajnih nezgoda, Zbornik radova drugog naučno-stručnog skupa Medicina u pravosuĎu, Budva. 184) Ţarković M.‚ Banović B.‚ Stupar LJ.‚ Ivanović V.‚ 1997, Kriminalistika‚ Beograd. Internet 1) 2) 3)
Internet; 2005; Mirisi tela kao indikator prisustva neprijatelja. www.crime–scene-investigator.net, dostupan 25.10.2004. www.crime-scene-investigator.net, dostupno 24.10.2004. Ruslander H. W. "Rus", Searching and Examining a Major Case Crime Scene,
198 4)
5) 6) 7) 8) 9) 10) 11) 12) 13) 14) 15) 16) 17) 18) 19) 20) 21) 22) 23) 24) 25) 26) 27) 28) 29)
www.crime-scene-investigator.net, dostupno 25.10.2004. AranĎelović M., 1996, Primena fotografije u kriminalistici, Bezbednost, br. 4 Beograd.Schiro G., Examination and Documentation of the Crime Scene, posted on www.crime-scene-investigator.net, dostupno 25.10.2004. Byrd M., Unearthing New Technology in Crime Scene Responses with Forensic Mapping, www.crime-scene-investigator.net, dostupno 25.10.2004. Schiro G., Protecting the Crime Scene. www.crime-scene-investigator.net, dostupno 25.10.2004.Schiro G., Examination and Documentation of the Crime Scene, posted on www.crime-scene-investigator.net, posted 03.02.2002, dostupan 25.10.2004.Byrd M., Duty Description for the Crime Scene Investigator. www.crime-scene-investigator.net, posted 05.02.2001, dostupno 25.10.2004 S. B. Staggs, The Admissibility of Digital Photographs in Court, Crime Scene and Evidence Photographer's Guide, www.crime-scene-investigator.net, posted on 30.7.2001, dostupan 25.10.2004P. W. Thomas, Video guide for evidence scenes,. www.crime-scene-investigator.net, posted on 30.7.2001, dostupno 25.10.2004Thomas P. W., Video guide for evidence scenes,. www.crime-scene-investigator.net/hazards.html ,10.06.2003. www.deaf.50megs.com www.en.wikipedia.org/wiki/Alfred_Nobel, dostupno 22.12.2005. www.feinc.net/biosktch, last updated 03.2000, dostupno 25.10.2004. Baldwin H. B., Crime Scene Processing Protocol, www.feinc.net/biosktch.htm, dostupno 25.10.2004., H. B. Baldwin, Crime scene units: a look to the future, Created September 1990. www.gomr.mms.gov/homepg/offshore/safety/acc_repo/2003-046.pdf, dostupno, 09/04/2006., "Investigation of Flash Explosion and Injuries" www.indopedia.org/Suicide_bombing.html, 7.4.2006 15:58) www.indopedia.org/Suicide_bombing.html, dostupno 7.4.2006 15:58. www.intpro.co.uk/images/scanna.jpg, dostupno 16.03.2005. www.kimsoft.com/polwar.htm, dostupno, 11/03/2006 19.57. www.lawandordermag.com www.medicina.hr/rjecnik/i-pojam.htm, dostupno 25. 02. 2004. www.ojp.usdoj.gov/nij/pubs-sum/181869.htm,dostupno 01.09.2005, www.okruznisudbg.org.yu/content/2005/publikacije/bilten66/attachment, dostupno dana 26.12.2005. godine. www.oqp.med.va.gov/cpg/BCR/G/Blasts.pdf www.photopixel.net, dostupno 9.4.2006, Roderick T. McCarvel, 1995., Digital Photography as Legal Evidence, U.S.A. www.scopes.com www.znanje.org/i/i19/99iv04/99iv0425/99iv0425.htm,-dostupno 20.2.2005.
